FM 3-90
Taktika
LIPANJ 2001 OGRANIČENJE DISTRIBUCIJE: Odobreno za javnu uporabu, distribucija neograničena
ZAPOVJEDNIŠTVO UPRAVA KOPNENE VOJSKE
Nakladnik
Glavni stožer Oružanih snaga Republike Hrvatske Zagreb, Sarajevska bb
Za nakladnika general pukovnik mr. sc. DRAGO LOVRIĆ Naslov izvornika
FM 3-90, Tactics, Headquarters, Department of the Army, Washington, D.C., 04 July 2001
Prijevod
general bojnik DRAGUTIN REPINC
Prijevod publikacije FM 3-90, TAKTIKA izdan je na temelju odobrenja načelnika GS OS RH general pukovnika mr. sc. Drage Lovrića, KLASA: 033-01/11-01/01, URBROJ: 512-06-11-16, od 1. prosinca 2011.
FM 3-90 4. srpnja 2001.
Po zapovjedi pomoćnika ministra obrane za Kopnenu vojsku: ERIC K. SHINSEKI General, Kopnena vojska SAD Načelnik stožera
Službenik:
Administrativni pomoćnik pomoćnika ministra obrane za KoV 0117305
RASPODJELA: Za aktivnu i pričuvnu Kopnenu vojsku te Kopnenu vojsku Nacionalne garde: Raspodjelu provesti prema početnom broju raspodjele 115848, zahtjev za FM 3-90.
MORH – GS OS RH – PP-4 / 2011.
*FM 3-90 Borbeni priručnik Broj 3-90
Zapovjedništvo Uprava Kopnene vojske Washington, D.C., 4. srpnja 2001.
Taktika Sadržaj Stranica SLIKE........................................................................................... ...................vi TABLICE.......................................................................................................xii UVOD..........................................................................................................xiii
PRVI DIO
TAKTIČKI TEMELJI
1. poglavlje
UMIJEĆE TAKTIKE..................................................................... ..................1-1 Taktička razina rata.......................................................................................1-2 Znanost i umijeće taktike..............................................................................1-2 Povijesni primjer........................................................................... ..................1-5 Brze operacije nasuprot pripremljenima......................................... ..................1-7 Rješavanje taktičkih problema....................................................... ...............1-10
2. poglavlje
OPĆE TAKTIČKE ZAMISLI I GRAFIČKE NADZORNE MJERE............................................................................................ ................2-1 Doktrinarna hijerarhija.................................................................... .....................2-1 Operativni radni okvir.................................................................... ..................2-2 Načela rata...................................................................................... ...................2-3 Polazišta operacija Kopnene vojske.................................................... ....................2-3 Čimbenici MNZS-VC....................................................................... .................2-3 Elementi operativnog oblikovanja....................................................... ....................2-4 Bojišni operativni sustavi................................................................. .....................2-4 Temeljne taktičke zamisli................................................................ ....................2-5 Temeljne taktičke grafičke nadzorne mjere....................................... ...................2-9
DRUGI DIO
NAPADNE OPERACIJE
3. poglavlje
TEMELJI NAPADA.................................................................... ..................3-0 Značajke napadnih operacija..........................................................................3-1 Povijesni primjer.......................................................................... ……............3-1 Vrste napadnih operacija.............................................................. ..................3-3
Ograničenje raspodjele: Odobreno za javnu raspodjelu; raspodjela neograničena.
i
FM 3-90______________________________________________________________________________________
Opće napadne nadzorne mjere...................................................... ..................3-3 Oblici manevra............................................................................................3-10 Opća razmatranja planiranja napada............................................................3-28 Prijelaz........................................................................................................3-44 4. poglavlje
KRETANJE ZA USPOSTAVU DODIRA....................................................4-0 Povijesni primjer...........................................................................................4-1 Organizacija snaga........................................................................................4-2 Nadzorne mjere............................................................................................4-5 Planiranje pokreta za uspostavu dodira..........................................................4-6 Provedba pokreta za uspostavu dodira...........................................................4-7 Pretraži i napadni........................................................................................4-13
5. poglavlje
NAPAD........................................................................................................5-0 Organizacija snaga........................................................................................5-0 Nadzorne mjere............................................................................ …..............5-2 Planiranje napada..........................................................................................5-3 Priprema napada..........................................................................................5-9 Provedba napada.........................................................................................5-12 Napadi za posebne svrhe.............................................................................5-25
6. poglavlje
ISKORIŠTAVANJE USPJEHA.................................................... ..................6-0 Organizacija snaga........................................................................ ..................6-0 Nadzorne mjere............................................................................. ..................6-3 Planiranje iskorištavanja uspjeha....................................................................6-4 Provedba iskorištavanja uspjeha..................................................... .................6-8
7. poglavlje
GONJENJE..................................................................................................7-1 Organizacija snaga....................................................................... ..................7-2 Nadzorne mjere.............................................................................................7-5 Planiranje gonjenja........................................................................................7-6 Provedba gonjenja.........................................................................................7-7
TREĆI DIO
OBRAMBENE OPERACIJE
8. poglavlje
TEMELJI OBRAMBENIH OPERACIJA......................................................8-1 Povijesni primjer............................................................................. ..................8-2 Vrste obrambenih operacija.......................................................... ..................8-3 Opće obrambene nadzorne mjere...................................................................8-4 Opća razmatranja planiranja obrane............................................................8-11 Opći obrambeni scenariji.............................................................................8-27 Prijelaz........................................................................................................8-37
ii
______________________________________________________________________________________Sadržaj
9. poglavlje
OBRANA PODRUČJA...............................................................................9-1 Organizacija snaga........................................................................................9-2 Nadzorne mjere.............................................................................................9-4 Planiranje obrane područja............................................................................9-5 Priprema obrane područja...........................................................................9-11 Provedba obrane područja...........................................................................9-13
10. poglavlje
POKRETNA OBRANA.............................................................................10-1 Povijesni primjer.........................................................................................10-2 Organizacija snaga......................................................................................10-3 Nadzorne mjere...........................................................................................10-5 Planiranje pokretne obrane .........................................................................10-6 Priprema pokretne obrane ..........................................................................10-7 Provedba pokretne obrane ..........................................................................10-8
11. poglavlje
UZMAK.....................................................................................................11-0 Povijesni primjer.........................................................................................11-1 Zadržavanje................................................................................................11-2 Povlačenje................................................................................................11-14 Izvlačenje..................................................................................................11-19 Potpora borbenih djelovanja........................................................ ............11-21 Jedinstvene situacije u uzmaku.................................................... ............11-23
ČETVRTI DIO
TAKTIČKE POMOĆNE OPERACIJE
12. poglavlje
SIGURNOSNE OPERACIJE………….…….….…….…..….…….. ...............12-0 Polazišta sigurnosnih operacija.......................................................... ...............12-2 Povijesni primjer................................................................................ ...............12-3 Opća razmatranja sigurnosnih operacija........................................... ...................12-4 Prikrivanje.......................................................................................... ................12-13 Zaštita............................................................................................. ...............12-18 Pokrivanje....................................................................................... ..................12-24 Sigurnost područja........................................................................... ..................12-29 Lokalna sigurnost.............................................................................. .............12-30 Borbene predstraže......................................................................... .............12-31
13. poglavlje
IZVIDNIČKE OPERACIJE........................................................... ................13-0 ................13-0 Cilj izviñanja.................................................................................. Temelji izviñanja............................................................................ ................13-1 Povijesni primjer............................................................................ ................13-3 Značajke izvidničkih snaga.............................................................. ................13-4
iii
FM 3-90______________________________________________________________________________________
Oblici izviñanja................................................................................ ................13-6 Planiranje izviñanja...................................................................... ..............13-11 Provedba izviñanja....................................................................................13-14 Oporavak i rekonstrukcija izvidničkih snaga..............................................13-15 14. poglavlje
KRETANJE POSTROJBA.......................................................... ................14-1 Metode kretanja postrojba............................................................ ................14-1 Administrativno kretanje.............................................................. ................14-2 Taktička cestovna hodnja............................................................. ................14-3 Nastupna hodnja.........................................................................................14-6 Tehnike kretanja.......................................................................... ................14-8 Planiranje kretanja postrojba.....................................................................14-11 Priprema kretanja postrojba.......................................................... .............14-12 Provedba kretanja postrojba.......................................................... .............14-13 Nadzor kretanja............................................................................ .............14-13
15. poglavlje
SMJENA NA POLOŽAJU........................................................... ................15-1 Organizacija snaga........................................................................ ................15-2 Nadzorne mjere............................................................................ ................15-2 Planiranje smjene na položaju........................................................ ...............15-2 Priprema smjene na položaju......................................................... ................15-4 Provedba smjene na položaju......................................................... ...............15-5
16. poglavlje
PROLAZ CRTA............................................................................ ...............16-1 Organizacija snaga........................................................................ ...............16-2 Nadzorne mjere............................................................................. ...............16-2 Planiranje prolaza crta................................................................... ...............16-3 Priprema prolaza crta.................................................................... ...............16-6 Provedba prolaza crta..................................................................................16-7
Dodatak A
RODOVI I TAKTIČKI POSTROJI KOPNENE VOJSKE….... ................A-1 Borbeni rodovi................................................................................ ................A-2 Borbena potpora............................................................................ .................A-7 Potpora borbenih djelovanja.......................................................... ................A-10 Taktički postroji............................................................................. ...............A-14
Dodatak B
TAKTIČKE ZADAĆE U MISIJAMA.............................................. ..................B-0 Akcije naše snage............................................................................ ..................B-1 Učinci na neprijateljsku snagu.....................................................................B-10
iv
______________________________________________________________________________________Sadržaj
Dodatak C
PADOBRANSKO-DESANTNE I HELIKOPTERSKODESANTNE OPERACIJE............................................................... .................C-1 Zajednički čimbenici..................................................................... .................C-1 Padobransko-desantne operacije.................................................... .................C-3 Helikoptersko-desantne operacije..................................................... ................C-10
Dodatak D
OPERACIJE OKRUŽENJA............................................................ ................D-0 Napadne operacije okruženja............................................................ ................D-0 Operacije u okruženju.................................................................... ................D-6 Proboj iz okruženja......................................................................... ................D-8 Izvlačenje iz okruženja..................................................................... ..............D-14 Napad dublje u neprijateljski teritorij……....................................... ..............D-14 Povezivanje.................................................................................... ..............D-15
Dodatak E
SIGURNOST POZADINSKOG PODRUČJA I BAZA…............ .................E-1 Zapovjedne odgovornosti.............................................................. .................E-1 Nadzor koji provode američki područni zapovjednici..................... .................E-7 Obrana baze i skupine baza........................................................... .................E-10 Sigurnost puta.............................................................................. ................E-28 Sigurnost konvoja.......................................................................................E-30 IZVORI....................................................................................... ….….….Izvori-1 RJEČNIK..................................................................................... ……..Rječnik-1 LITERATURA............................................................................. …..Literatura-1 KAZALO..................................................................................... ……….Kazalo-0
v
Slike Slika
Stranica
1-1. Početna situacija.......................................................................................................................... .................1-5 1-2. Britanski pokreti......................................................................................................................... …….........1-6 1-3. Završno stanje bitke.................................................................................................................... ..............1-7 1-4. Čimbenici smanjenja rizika........................................................................................................... ...............1-10 2-1. Doktrinarna hijerarhija operacija.................................................................................................. .............2-2 2-2. Bokovi nepokretne postrojbe....................................................................................................... ...............2-6 2-3. Bokovi postrojbe u pokretu......................................................................................................... .................2-6 2-4. Generički zračni koridor.............................................................................................................. ...............2-10 2-5. Korpus sa spojenim područjima operacija..................................................................................... ...............2-13 2-6. Korpus s razdvojenim područjima operacija................................................................................. ...............2-14 2-7. Područja prikupljanja................................................................................................................... ...............2-16 2-8. Točka provjere 13........................................................................................................................ ...............2-17 2-9. Točka susreta/dodira 8................................................................................................................. ...............2-17 2-10. Područja boja............................................................................................................................. ...............2-18 2-11. Vatreni sektori........................................................................................................................... ...............2-19 2-12. Ciljna referentna točka............................................................................................................... ...............2-19 2-13. Pokretačke crte........................................................................................................................... ...............2-20 2-14. Duboka, bliska i pozadinska područja......................................................................................... ..............2-21 2-15. Usklañena vatrena crta............................................................................................................... ...............2-23 2-16. Crta usklañivanja vatrene potpore........................................................................................... ...............2-23 2-17. Područje slobodne vatre............................................................................................................. ...............2-24 2-18. Formalna mjera usklañivanja zračnog prostora............................................................................ ...............2-25 2-19. Područje zabrane vatre............................................................................................................... ...............2-26 2-20. Područje ograničene vatre.......................................................................................................... ..............2-26 2-21. Crta ograničenja vatre................................................................................................................... ..........2-26 2-22. Ciljevi........................................................................................................................................ ...........2-27 2-23. Prednja crta naših snaga............................................................................................................. ............2-27 2-24. Crta dodira.............................................................................................................................. .............2-28 2-25. Imenovano područje interesa...................................................................................................... ...........2-28 2-26. Grafičke nadzorne mjere zaprjeka............................................................................................... ..............2-29 2-27. Fazne crte rabljene s drugim nadzornim mjerama....................................................................... ...........2-32 2-28. Područje topničkih položaja........................................................................................................ ..............2-32 2-29. Putovi/rute................................................................................................................................. …..........2-33 2-30. Ciljano područje interesa Whitetail............................................................................................ …..........2-33 3-1. Početni ciljevi............................................................................................................................... ...............3-2
vi
________________________________________________________________________________________Slike
3-2. Položaj za napad vatrom BRANDON.......................................................................................... ...............3-4 3-3. Napadni položaji uporabljeni s ostalim općim napadnim nadzornim mjerama............................... ...............3-5 3-4. Os napredovanja DEBRA............................................................................................................. ...............3-5 3-5. Smjer napada JOAN................................................................................................................... ...............3-5 3-6. Krajnja crta usklañivanja ROBERT rabljena zajedno s ostalim napadnim nadzornim mjerama.…... ..............3-6 3-7. Granica napredovanja rabljena zajedno s ostalim općim nadzornim mjerama................................. ...............3-7 3-8. Fazna crta DON kao polazna crta................................................................................................. ...............3-7 3-9. Cilj STEVE.................................................................................................................................. ..............3-8 3-10. Polazna točka 7.......................................................................................................................... ..............3-8 3-11. Vjerojatna crta razvoja ROBERT rabljena zajedno s drugim nadzornim mjerama....................... .............3-9 3-12. Točka okupljanja 14.................................................................................................................. .............3-9 3-13. Položaj za potporu vatrom SCOTT............................................................................................ .............3-9 3-14. Jednostruki obuhvat................................................................................................................... .............3-11 3-15. Dvostruki obuhvat..................................................................................................................... .............3-11 3-16. Nadzorne mjere za provedbu obuhvata...................................................................................... .............3-12 3-17. Obilazak – snaga za obilazak provodi odlučujuću operaciju........................................................ .............3-14 3-18. Nadzorne mjere za obilazak....................................................................................................... .............3-15 3-19. Prolaz za ubacivanje................................................................................................................... .............3-18 3-20. Točka povezivanja 8.................................................................................................................. .............3-19 3-21. Probijanje: relativna borbena moć.............................................................................................. .............3-22 3-22. Nadzorne grafičke mjere za probijanje....................................................................................... ..........3-23 3-23. Probijanje: proboj...................................................................................................................... ..........3-25 3-24. Širenje proboja....................................................................................................................................3-26 3-25. Čelni napad............................................................................................................................... ..........3-27 3-26. Kolonski poredak...................................................................................................................... ..........3-32 3-27. Linijski poredak......................................................................................................................... ..........3-32 3-28. Postrojni poredak ulijevo............................................................................................................ ..........3-33 3-29. Postrojni poredak udesno..................................................................................................................3-33 3-30. Četverokutni poredak.........................................................................................................................3-33 3-31. Romboidni poredak................................................................................................................... ..........3-34 3-32. Poredak klinom naprijed........................................................................................................... ..........3-34 3-33. Poredak klinom nazad............................................................................................................... ..........3-35 4-1. Sovjetski pokreti.....................................................................................................................................4-2 4-2. Snaga organizirana za pokret za uspostavu dodira......................................................................... ............4-3 4-3. Nadzorne mjere za pokret za uspostavu dodira............................................................................. ............4-5 4-4. Prednja zaštitnica kolone napada s ciljem uništenja prikovane neprijateljske snage........................ ............4-8 4-5. Nadzorne mjere u zadaći pretraži i napadni................................................................................... ..........4-14 5-1. Minimalne nadzorne mjere u napadu.............................................................................................. .................5-3
vii
FM 3-90______________________________________________________________________________________
5-2. Kretanje od područja prikupljanja do polazne crte............................................................................ .............5-11 5-3. Vjerojatna crta razvoja i nasrtajni položaji....................................................................................... .............5-18 5-4. Napad na cilj: svladavanje zaprjeka.................................................................................................. .............5-20 5-5. Napad na cilj: nasrtaj....................................................................................................................... .............5-20 5-6. Grafički znak za taktičku misiju zasjeda........................................................................................... .............5-25 5-7. Linijska zasjeda.............................................................................................................................. .............5-27 5-8. Zasjeda u obliku slova L............................................................................................................... ............5-28 5-9. Područna zasjeda........................................................................................................................ .............5-28 5-10. Glavni protunapad................................................................................................................... .............5-31 5-11. Ispad........................................................................................................................................ .............5-34 6-1. Nadzorne mjere za iskorištavanje uspjeha u spojenom području operacija........................................ ...............6-3 6-2. Brigadno iskorištavanje uspjeha: bojne u kolonskom poretku...................................................... ...............6-5 6-3. Divizijsko iskorištavanje uspjeha: brigade jedna pored druge, bez pričuve..................................... ..............6-6 6-4. Brigadno iskorištavanje uspjeha: dvije bojne naprijed, jedna u pričuvi........................................... ..............6-7 7-1. Čelno gonjenje............................................................................................................................. ..............7-3 7-2. Kombinirano gonjenje.................................................................................................................. ..............7-4 7-3. Nadzorne mjere u gonjenju.......................................................................................................... ..............7-5 8-1. Odvijanje obrane područja........................................................................................................... ...............8-3 8-2. Uporaba crte preuzimanja borbe u prolazu crta prema nazad........................................................ ..............8-5 8-3. Prednji kraj područja bitke.......................................................................................................................... ..............8-6
8-4. Borbeni položaj namjenski organizirane snage (bojne)................................................................... ..............8-7 8-5. Kombinacija nadzornih mjera područja operacija i borbenog položaja........................................... ...............8-7 8-6. Pet vrsta borbenih položaja......................................................................................................... ...............8-8 8-7. Obrana otporne točke..................................................................................................................... ...............8-9 8-8. Krajnja zaštitna vatra..................................................................................................................... ...............8-10 8-9. Nadzorne mjere izravne vatre...................................................................................................... ................8-10 8-10. Obrana perimetra...................................................................................................................... ..............8-29 8-11. Svi satnijski timovi na perimetru............................................................................................... ................8-29 8-12. Tri NOS-a bojne na perimetru, satnije/satnijski timovi razmješteni po dubini............................. ..................8-30 8-13. Dva NOS-a bojne na perimetru, jedan u pričuvi......................................................................... ................8-30 8-14. Nadzorne mjere u obrani perimetra............................................................................................. .............8-32 8-15. Presjek brda............................................................................................................................... ............8-34 8-16. Koso djelovanje......................................................................................................................... ............8-35 9-1. Tipične nadzorne mjere za obranu područja.................................................................................. ..............9-4 9-2. Organizacija snaga za obranu područja – spojeno područje operacija............................................. .................9-5 9-3. Organizacija snaga za obranu područja – razdvojeno područje operacija....................................... .................9-6 9-4. Divizija provodi obranu u dubini s podreñenim brigadama razvijenim u razdvojenim .................9-8 područjima operacija s ucrtanim neprijateljskim prilazima.........................................................
viii
________________________________________________________________________________________Slike
9-5. Brigada provodi prednju obranu u spojenom području operacija................................................... .................9-9 9-6. Protunapad divizije........................................................................................................................ ................9-11 9-7. Obrana područja uporabom statičnih i dinamičnih elemenata..................................................... ................9-14 9-8. Crta preuzimanja borbe............................................................................................................... .............9-16 10-1. Pokreti u Donbasu..................................................................................................................... .............10-2 10-2. Pokretna obrana......................................................................................................................... .............10-3 10-3. Organizacija snaga za pokretnu obranu..................................................................................... .............10-4 10-4. Nadzorne mjere u obrani područja............................................................................................. .............10-5 10-5. Pokretna obrana prije uporabe udarne snage............................................................................. ...............10-9 10-6. Pokretna obrana nakon uporabe udarne snage............................................................................ ...............10-10 11-1. Povlačenje iz Resace..................................................................................................................... ...............11-1 11-2. Taktički grafički znak za zadržavanje.......................................................................................... ...............11-4 11-3. Nadzorne mjere za zadržavanje.................................................................................................. ...............11-4 11-4. Zadržavanje ispred odreñene crte za odreñeno vrijeme................................................................ ...............11-6 11-5. Zadržavanje s pomoćnih položaja.............................................................................................. ...............11-8 11-6. Zadržavanje s narednih položaja.................................................................................................. ..............11-8 11-7. Izdvojena snaga ostavljena u dodiru.......................................................................................... ............11-16 11-8. Nadzorne mjere u povlačenju.................................................................................................... .............11-17 11-9. Vrste povlačenja......................................................................................................................... ..............11-18 11-10. Taktički grafički znak za izvlačenje......................................................................................... .........11-20 11-11. Organizacija snaga za operaciju izvlačenja................................................................................ ..............11-21 11-12. Ostati-iza snaga........................................................................................................................ ..............11-25 12-1. Opće sigurnosne nadzorne mjere............................................................................................... ................12-4 12-2. Sigurnosna snaga prelazi polaznu crtu odvojeno od glavnine za uspostavu bočnog prikrivanja..... ..............12-11 12-3. Sigurnosna snaga nastavlja prelaziti polaznu crtu odvojeno od glavnine za uspostavu bočnog prikrivanja.................................................................................................................................. .............12-12 12-4. Druga tehnika koju rabi bočna sigurnosna snaga koja se kreće kako bi uspostavila bočno prikrivanje u pokretu.................................................................................................................... .............12-12 12-5. Treća tehnika koju rabi bočna sigurnosna snaga koja se kreće kako bi uspostavila bočnu zaštitu ili prikrivanje...................................................................................................................... ...............12-13 12-6. Nadzorne mjere koje se rabe u misiji prikrivanja......................................................................... .................12-15 12-7. Pokretno bočno prikrivanje......................................................................................................... ..............12-17 12-8. Metode premještanja bočnog prikrivanja.................................................................................... ................12-17 12-9. Još neke metode premještanja bočnog prikrivanja...................................................................... .................12-18 12-10. Mjesta snage za zaštitu............................................................................................................. ...................12-19 12-11. Prednja zaštitnica za divizijski oblikujući napad...................................................................... ................12-20 12-12. Višestruke sigurnosne snage.................................................................................................... ...................12-21 12-13. Nepokretna bočna zaštitnica.................................................................................................... ...................12-22 12-14. Nadzorne mjere za pokretnu bočnu zaštitnicu......................................................................... ................12-23
ix
FM 3-90______________________________________________________________________________________
12-15. Napad uz uporabu snage za pokrivanje.................................................................................... .................12-26 12-16. Opći prikaz obrambenog pokrivanja......................................................................................... .........12-28 12-17. Borbene predstraže.................................................................................................................. ..................12-31 13-1. Put mongolske vojske.............................................................................................................. .....................13-3 13-2. Mongolska vojska u gonjenju.................................................................................................... ...................13-4 13-3. Nadzorne mjere za izviñanje puta.............................................................................................. ...................13-7 13-4. Nadzorne mjere za izviñanje zone.............................................................................................. ..................13-9 13-5. Nadzorne mjere za izviñanje područja...................................................................................... ..............13-10 14-1. Taktička cestovna hodnja......................................................................................................... ...............14-3 14-2. Nadzorne mjere na putu.......................................................................................................... ................14-4 14-3. Polazna točka 7...................................................................................................................... ...............14-5 14-4. Oslobañajuća točka 11.............................................................................................................. ................14-5 14-5. Crta zamračivanja svjetala........................................................................................................ ................14-5 14-6. Nastupna hodnja....................................................................................................................... ................14-7 14-7. Tehnike kretanja...................................................................................................................... ...............14-8 14-8. Brzo kretanje............................................................................................................................. ................14-9 14-9. Kretanje s izdvojenim osiguranjem............................................................................................ ...............14-9 14-10. Kretanje s izdvojenim osiguranjem – izmjenični skokovi.......................................................... ..............14-10 14-11. Kretanje s izdvojenim osiguranjem – uzastopni skokovi........................................................... ..............14-10 14-12. Nadzor kretanja u korpusu.................................................................................................... ..............14-14 15-1. Grafički prikaz smjene brigade na položaju................................................................................. ................15-2 16-1. Nadzorne mjere povezane s prolazom crta prema naprijed.......................................................... ................16-2 16-2. Točka prolaza 8.......................................................................................................................... ................16-3 16-3. Prolaz.......................................................................................................................................... ................16-3 16-4. Meñuprostor............................................................................................................................. ................16-3 16-5. Prolaz crta prema naprijed......................................................................................................... ................16-6 16-6. Prolaz crta prema nazad.............................................................................................................. ...............16-9 A-1. Sposobnosti borbenih rodova..................................................................................................... ..................A-2 A-2. Sposobnosti borbene potpore......................................................................................................... .................A-7 A-3. Sposobnosti potpore borbenih djelovanja................................................................................... ................A-11 A-4. Namjenski organizirana snaga padobransko-desantne bojne...................................................... ...............A-15 A-5. Borbeni tim teške brigade............................................................................................................ ..............A-16 A-6. Organizacija početnoga brigadnog borbenog tima....................................................................... ..............A-17 A-7. Teška divizija............................................................................................................................... ..............A-18 A-8. Dijagram reprezentativne organizacije korpusa.......................................................................... ..............A-19 B-1. Taktičke zadaće u misijama......................................................................................................... ................B-1 B-2. Taktički grafički znak za zadaću napasti vatrom....................................................................... ................B-2 B-3. Taktički grafički znak za zadaću svladati..................................................................................... .................B-2
x
________________________________________________________________________________________Slike
B-4. Taktički grafički znak za zadaću obići.......................................................................................... ................B-3 B-5. Namjenski organizirana snaga provodi vezanje i obilazak........................................................... ...............B-3 B-6. Taktički grafički znak za zadaću očistiti....................................................................................... ................B-4 B-7. Grafički znak za zadaću slijediti i preuzeti................................................................................. ...............B-6 B-8. Grafički znak za zadaću slijediti i poduprti.................................................................................. ................B-7 B-9. Taktički grafički znak za zadaću zaposjesti................................................................................. ................B-8 B-10. Taktički grafički znak za zadaću zadržati................................................................................... ...............B-9 B-11. Taktički grafički znak za zadaću osigurati................................................................................. ................B-9 B-12. Taktički grafički znak za zadaću zauzeti.................................................................................... ................B-9 B-13. Taktički grafički znak za zadaću poduprti vatrom....................................................................... ................B-10 B-14. Taktički grafički znak za zadaću blokirati..................................................................................... ...............B-10 B-15. Taktički grafički znak za učinak blokiranja................................................................................ ................B-11 B-16. Taktički grafički znak za zadaću usmjeriti (kanalizirati)............................................................... ................B-11 B-17. Kanalizirajuće zemljište pojačano zaprjekama i rabljeno zajedno s područjem boja..................... ................B-11 B-18. Taktički grafički znak za zadaću zaustaviti................................................................................. ................B-12 B-19. Taktički grafički znak za zadaću uništiti....................................................................................... ..............B-12 B-20. Taktički grafički znak za zadaću remetiti.................................................................................. ................B-13 B-21. Taktički grafički znak za učinak zaprjeke za remećenje.............................................................. ................B-13 B-22. Taktički grafički znak za zadaću vezati....................................................................................... ................B-13 B-23. Taktički grafički znak za učinak zaprjeke za vezanje................................................................. ................B-14 B-24. Taktički grafički znak za zadaću isključiti................................................................................ ................B-14 B-25. Taktički grafički znak zadaću izolirati...................................................................................... ................B-15 B-26. Taktički grafički znak zadaću neutralizirati.............................................................................. ...............B-15 B-27. Taktički grafički znak zadaću skrenuti......................................................................................... ................B-15 B-28. Taktički grafički znak za učinak zaprjeke za skretanje.............................................................. ...............B-16 C-1. Desantni ciljevi.......................................................................................................................... .................C-5 C-2. Crta zračnog mostobrana........................................................................................................... ................C-6 C-3. Granice i mjere usklañivanja vatrene potpore za zračni mostobran............................................. ................C-7 C-4. Rute leta ucrtane na grafičkom prikazu...................................................................................... ..............C-12 D-1. Unutarnji i vanjski krakovi okruženja............................................................................................. ................D-1 D-2. Nadzorne mjere za okruženje.................................................................................................... .................D-2 D-3. Tehnika stezanja....................................................................................................................... .................D-5 D-4. Tehnika čekića i nakovnja......................................................................................................... .................D-5 D-5. Tehnika klina............................................................................................................................ .................D-5 D-6. Obrana perimetra okružene oklopne divizije.............................................................................. ...............D-7 D-7. Organizacija snaga za provedbu operacije proboja...................................................................... ...............D-9 D-8. Proboj okružene mehanizirane divizije....................................................................................... ...............D-12 D-9. Nastavljeni napad okružene mehanizirane divizije..................................................................... ...............D-13
xi
FM 3-90______________________________________________________________________________________
D-10. Povezivanje pokretne i nepokretne snage................................................................................ ............D-16 D-11. Povezivanje dvije pokretne snage............................................................................................. ..............D-16 E-1. Operativni nadzor u odnosu na taktički nadzor.......................................................................... .................E-2 E-2. Organizacija objekata za zapovjedanje i nadzor u pozadinskom području korpusa..................................E-4 E-3. Tipična organizacija obrane baze..........................................................................................................E-10 E-4. Sigurnosni vod.......................................................................................................................... ...............E-11 E-5. Skupina baza Harrington........................................................................................................... ...............E-15 E-6. Organizacija sigurnosti konvoja...................................................................................................... ...............E-31 E-7. Nadzorne mjere konvoja............................................................................................................. ..............E-32
Tablice Tablica
Stranica
5-1. Prednosti i nedostatci napada u uvjetima ograničene vidljivosti..................................................... .............5-7 11-1. Prednosti i nedostatci tehnika zadržavanja.................................................................................. ...........11-7 12-1. Tipična veličina sigurnosnih snaga za danu misiju i postroj.................................................................12-6 12-2. Metode kretanja u prikrivanju..........................................................................................................12-16 13-1. Tipične raspoložive snage za obavještajno djelovanje, motrenje i izviñanje..........................................13-5 13-2. Namjenske izvidničke postrojbe i oblici izvidničkih operacija..............................................................13-6
xii
Uvod Doktrina vojnoj organizaciji daje zajedničku filozofiju, jezik, svrhu i jedinstvo napora. Taktika je umijeće i znanost uporabe svih raspoloživih snaga i sredstava za pobjeñivanje u bitkama i bojevima. Specifično, ona sadrži akcije koje zapovjednik poduzima za slaganje postrojba i aktivnosti u meñusobnom odnosu i u odnosu na neprijatelja.
SVRHA FM 3-90 predstavlja temeljne zamisli i nadzorne mjere povezane s umijećem taktike. On se ne može čitati izolirano od drugih priručnika. Čitatelj, da bi razumio FM 3-90, mora razumjeti operativno umijeće, načela rata i veze izmeñu operativne i taktičke razine rata opisane u FM 3-0, Operacije. On treba razumjeti kako se aktivnosti opisane u FM 3-07, Operacije stabilnosti i operacije potpore, prenose i utječu na napadne i obrambene operacije i obrnuto. On treba razumjeti proces operacija (planirati, pripremiti, provesti i prosuditi) opisan u FM 6-0, Zapovjedanje i nadzor, i kako se taj proces odnosi prema procesu vojnog odlučivanja i postupcima voñenja snaga opisanih u FM 5-0, Planiranje i proizvodnja zapovjedi Kopnene vojske. FM 3-90 povezan je i sa združenim publi-kacijama. Pregled združenih publikacija koje se odnose na FM -90 pomoći će u njegovu razumijevanju. FM 3-90 je usredotočen na taktike koje se rabe za uporabu raspoloživih snaga i sredstava za pobjedu u borbi. Te taktike traže prosuñivanje u primjeni. Sposobnost zauzimanja i osiguranja zemljišta, sa stanovništvom i proizvodnim kapacitetima, odlikuje kopnene snage koje provode napadne i obrambene operacije. FM 3-90 pruža opću raspravu o tomu kako zapovjednici razine namjenski organiziranih snaga bojne do korpusa provode taktičke napadne i obrambene operacije i svoje podupiruće taktičke pomoćne operacije. On nije propisan zakonima već autoritativan. Taktički temelji ne mijenjaju se s uvoñenjem u uporabu svakoga novog komada opreme. No integracija nove opreme i organizacija obično traži promjene u povezanim tehnikama i postupcima. FM 3-90 daje naputak u obliku borbeno provjerenih zamisli i ideja, prilagoñenih za iskorištavanje novopojavljenih sposobnosti kopnene vojske i združenih sposobnosti.
OPSEG FM 3-90 je usredotočen na organizaciju snaga, minimalne potrebne nadzorne mjere i opća razmatranja planiranja, pripreme i provedbe svake vrste i oblika borbenih operacija. On je temeljni priručnik za sve studente taktičkog umijeća, i na bojištu i u školskom sustavu Kopnene vojske. Obitelj podreñenih priručnika obrañuje tehnike i postupke koje rabe taktičke borbene snage u svakom postroju. Zamisli prosudbe opisane u FM 6-0 i FM 6-22, Voñenje u Kopnenoj vojsci, isto se primjenjuju. Sva razmatranja procesa operacija po potrebi se prilagoñavaju kako bi uzela u obzir sve specifične čimbenike MNZS-VC koji postoje tijekom svake operacije. Taktičke pomoćne operacije i specifična okružja opisana u drugim priručnicima ne ponavljaju se u FM 3-90. Zbog toga FM 3-90 ne govori o informacijskim operacijama (FM 3-13), operacijama prijelaza rijeka (FM 3-97.13) i operacijama svladavanja zaprjeka višerodnih timova (FM 3-34.2).
ADMINISTRATIVNE INFORMACIJE Čitatelji priručnika Fm 3-90 trebaju biti svjesni da se pravila koja se odnose na uporabu kopnenih mina neprekidno razvijaju. Zapovjednik treba tražiti pravni naputak o trenutačno primjenljivim pravilima uporabe mina prije nego što zapovjedi njihovu uporabu. Pravila uporabe koje daje svojim podreñenima trebaju oslikati te naputke. Povijesni primjeri rabljeni u FM 3-90 namjerno su odabrani za pokazivanje činjenice da američki taktičari trebaju širiti svoja područja proučavanja vojne profesije uključivanjem drugih vojska i drugih vremena.
xiii
FM 3-90_____________________________________________________________________________________
U FM 3-90 pojam teške snage (heavy) odnosi se na oklopništvo, zrakoplovstvo KoV-a, oklopno konjaništvo i mehanizirano pješaštvo te njihove pridružene višerodne elemente. Pojam lake snage (light) odnosi se na padobransko-desantne snage, helikoptersko-desantne snage i lako pješaštvo te njihove pridružene višerodne elemente. Pojam snage za specijalne operacije (special operations forces) odnosi se na rendžere, specijalne snage, zrakoplovstvo KOV-a za specijalne operacije, civilne poslove i psihološke operacije. Početni brigadni borbeni timovi (initial brigade combat teams – IBCTs) su prototipovi srednje snage i na odgovarajući su način uključeni u raspravu o teškim i lakim snagama. U FM 3-90 pojam bojna (battalion) odnosi se na bojnu, namjenski organiziranu snagu bojne i konjanički eskadron, osim ako razlike u sposobnostima ne traže da se ta specifična organizacija drugačije nazove. Pojam satnija (company) odnosi se na satniju, satnijski tim, bitnicu ili organizaciju veličine trupe. FM 3-90 rabi proces planiranja (planning process) za opisivanje i procesa vojnog odlučivanja i postupke voñenja snaga. Postrojbe veličine bojne i više rabe proces vojnog odlučivanja. Postrojbe veličine satnije i niže slijede postupke voñenja snaga. Ako nije drugačije navedeno, kada god FM 3-90 rabi jedninu za oblik odlučujuće operacije ili oblikujuće operacije, uključeni su i jednina i množina. U rječniku je naveden najveći broj pojmova koji se rabe u FM 3-90, a koji imaju združene definicije ili definicje Kopnene vojske. Pojmovi za koje je FM 3-90 ovlašteni priručnik, obilježeni su zvjezdicom. Definicije za koje je FM 3-90 ovlašteni priručnik, navedene su debelim slovima u tekstu. Druge definicije, za koje FM 3-90 nije ovlašteni priručnik, pisane su kosim slovima i nakon definicije naveden je broj ovlaštenog priručnika. Prigodom upućivanja na sadržaje iz drugih priručnika koristi se novi brojčani sustav obilježavanja priručnika. Kod nabrajanja korištene literature za borbene priručnike navodi se novi broj, nakon kojeg slijedi stari. Ako nije drugačije navedeno, imenice ili zamjenice muškog roda ne odnose se isključivo na muškarce. Pokrovitelj ovog priručnika je Zapovjedništvo za obuku i doktrinu Kopnene vojske SAD-a. Komentare i preporučene promjene kao i obrazloženje za te promjene slati zapovjedniku US Army Combined Arms Center and Fort Leavenworth, ATTN: ATZL-SWW, 1 Reynolds Road, Fort Leavenworth, KS 66027-1352.
xiv
PRVI DIO
Taktički temelji 1. poglavlje
Umijeće taktike Rat je, iznad svega, umijeće, uporabljena znanost u svim svojim granama kao svojih sluga, ali ovisi prije svega i poglavito o vještini kvalificirane osobe. On ima svoja vlastita pravila, ali niti jedno nije kruto i nepromjenljivo. Kako se pronalaze novi alati, nove metode rezultiraju njihovom mehaničkom primjenom; ali prije i iznad svih svojih mehaničkih primjena, on počiva na složenim čimbenicima ljudske prirode koji se ne mogu ograničiti na formule i pravila. Pravilna uporaba takvih promišljanja i pokretanje dijelova velikog stroja mogu biti produhovljeni samo zapovjednikovom genijalnošću i instinktom. Niti jedna knjiga nas to ne može naučiti i nikakva ih pravila ne definiraju. Satnik Francis V. Greene, 1883.
Taktika je uporaba postrojba u borbi. Uključuje ureñen raspored i manevar postrojba u odnosu jednih na druge, zemljište i neprijatelja za prevoñenje potencijalne borbene moći u pobjedonosne bitke i bojeve (FM 3-0). 1-1. Ovo je temeljni priručnik za SADRŽAJ napadne i obrambene operacije na Taktička razina rata..................................... ….......1-2 taktičkoj razini. Priručnik je za proZnanost i umijeće taktike......................................1-2 fesionalce i traži punu posvećenost i Znanost.................................................................1-3 proučavanje kako bi se svladali njeUmijeće....................................................... ….......1-3 govi sadržaji. On je autoritativan i Povijesni primjer....................................................1-5 daje smjernice u obliku borbeno isBrze operacije nasuprot pripremljenima............1-7 kušanih zamisli i ideja prilagoñenih Izbori i nadoknade..............................................1-7 za iskorištavanje prednosti novopoSmanjenje rizika.................................................1-9 javljenih sposobnosti Kopnene vojRješavanje taktičkih problema...................….....1-10 ske i združenih sposobnosti, usredotočujući se na taktiku koja se rabi za uporabu raspoloživih snaga i sredstava za pobjedu u borbi. Po svojoj naravi ta taktika nije propisana, već traži rasuñivanje u svojoj primjeni. 1-2. Taktika i podupiruće tehnike i postupci opisani u ovom priručniku jedine su polazne točke za taktičara koji mora razumjeti razliku izmeñu taktike te tehnika i postupaka. Taktika uvijek traži rasuñivanje i prilagodbu jedinstvenim okolnostima specifične situacije. Tehnike i postupci uspostavljaju modele koji se mogu ponovljeno primijeniti s malo ili bez rasuñivanja u različitim oklonostima. Taktika, tehnike i postupci (tactics, techniques, and procedures – TTPs) daju taktičaru skup alatki za uporabu u razvoju rješenja taktičkog problema. Rješenje svakoga specifičnog problema jedinstvena je kombinacija tih taktika, tehnika i postupaka ili stvaranje
1-1
FM 3-90______________________________________________________________________________________
novih na temelju kritične ocjene situacije. Taktičar odreñuje rješenje potpunim poznavanjem doktrine i postojećih taktika, tehnika i postupaka kaljenih i brušenih iskustvom stečenim obukom i sudjelovanjem u operacijama. On rabi svoju kreativnost za razvoj rješenja s kojima se neprijatelj nije ni spreman niti sposoban nositi.
TAKTIČKA RAZINA RATA
Taktika je uporaba postrojbi u borbi. Tehnike su opće i detaljne metode koje snage i zapovjednici rabe u provedbi dodijeljenih misija i funkcija, a posebno metode koje rabe opremu i osoblje. Postupci su standardne i detaljne inačice djelovanja koje opisuju kako provesti zadaću.
1-3. Razine rata doktrinarne su perspektive koje razjašnjavaju veze izmeñu strateških ciljeva i taktičkih djelovanja. Premda ne postoje krajnja ograničenja ili granice izmeñu njih, postoje tri razine rata: strateška, operativna i taktička. Primjenjuju se na sve vrste vojnih operacija. 1-4. Taktička razina rata razina je ona na kojoj se planiraju bitke i bojevi za postizanje vojnih ciljeva taktičkih postrojba ili namjenskih snaga. Aktivnosti na toj razini usredotočene su na ureñen raspored i manevar borbenih elemenata u odnosu jednih na druge i u odnosu na neprijatelja za postizanje borbenih ciljeva (JP 1-02). Važno je razumjeti taktiku unutar konteksta razina rata. Strateška i operativna razina daju kontekst za taktičke operacije. Bez toga konteksta taktičke su operacije ograničene na niz nepovezanih i neusredotočenih akcija. Bojevi su povezani s bitkama. Jedna ili više bitaka povezane su meñusobno za ostvarenje pobjede u glavnoj operaciji ili pohodu, vodeći prema operativnom uspjehu koji može voditi prema strateškom uspjehu (FM 3-0 govori o glavnim operacijama i pohodima.) 1-5. Bitka se sastoji od skupa povezanih bojeva koji traje dulje i uključuje veće snage nego u boju (FM 3-0). Mogu utjecati na tijek pohoda ili glavne operacije. Do bitke dolazi kada se zapovjednik divizije, korpusa ili armije bori za jedan ili više važnih ciljeva. Obično su operativno važne, ako ne i operativno odlučujuće. 1.6. Boj je mali taktički sukob izmeñu suprotstavljenih manevarskih snaga, koji se obično provodi na razini brigade i niže (FM 3-0). Obično je kratak – mjeri se minutama i satima, ili može trajati jedan dan. Do njega može doći kada se jedna strana planirano pokreće protiv suparnika ili kada doñe do slučajnog sraza izmeñu dvaju suparnika kao, na primjer, tijekom susretnog boja. Može biti samostalan dogañaj ili jedan od nekoliko povezanih bojeva koji zajednički tvore bitku. 1-7. Razine zapovjedanja, veličina postrojba, vrste opreme ili vrste snaga ili sastavnica nisu povezane s odreñenom razinom rata. Nacionalna sredstva, kao što su obavještajni i komunikacijski sateliti, koji su se prije razmatrali prvenstveno u strateškom kontekstu, važan su dodatak taktičkim operacijama. Akcije su strateške, operativne ili taktičke u odnosu na svoj učinak ili doprinos postizanju strateških, operativnih ili taktičkih ciljeva. Mnogo se puta točnost značajki pojedine operacije može utvrditi samo tijekom povijesnih istraživanja. 1-8. Tehnološki napredak, izvješćivanje medija u doba informatizacije i sabijanje odnosa vrijeme-prostor pridonose rastu meñuodnosa izmeñu razina rata. Razine rata pomažu zapovjednicima vizualizirati logičan tijek operacija, raspodjelu resursa i dodjelu zadaća odgovarajućoj razini zapovjedanja. No zapovjednici na svakoj razini moraju biti svjesni da u svijetu stalnih, trenutačnih komunikacija svaki pojedinačni dogañaj može ići kroz sve tri razine (vidi FM 3-0).
ZNANOST I UMIJEĆE TAKTIKE 1-9. Taktičar mora razumjeti i svladati znanost i umijeće taktike, dva jasno različita, a ipak neodvojiva koncepta. Taktičar je pojedinac posvećen svladavanju znanosti i umijeća taktike. Zapovjednici i voñe na svim razinama te stožerni časnici, časnici po ugovoru i
1-2
_______________________________________________________________________________Umijeće taktike
dočasnici koji im pružaju potporu, moraju biti taktičari da bi vodili svoje vojnike u provedbi operacija punog spektra. ZNANOST 1-10. Znanost taktike obuhvaća razumijevanje vojnih gledišta taktike – sposobnosti, tehnika i postupaka – koja se mogu mjeriti i kodificirati. Znanost taktike uključuje fizičke sposobnosti prijateljskih ili neprijateljskih organizacija i sustava, kao što je odreñivanje koliko je diviziji potrebno da prijeñe odreñenu udaljenost. Uključuje tehnike i postupke za provedbu odreñenih zadaća, kao što su taktički pojmovi i nadzorne grafičke mjere koji tvore jezik taktike. Premda nije laka, znanost taktike prilično je jednostavna. Većina toga što sadrži ovaj priručnik znanost je taktike – tehnike i postupci za uporabu različitih elemenata kombiniranog tima za postizanje većih učinaka. 1-11. Poznavanje znanosti taktike potrebno je taktičaru za razumijevanje fizičkih i proceduralnih ograničenja u kojima mora raditi. Ta ograničenja uključuju učinke zemljišta, vremena, prostora i vremenskih prilika na prijateljske i neprijateljske snage. No – zbog toga što je borba intenzivno ljudska aktivnost – rješenje taktičkih problema ne može se svesti na formulu. To shvaćanje vodi potrebi izučavanja znanosti taktike. UMIJEĆE 1-12. Umijeće taktike sadrži tri povezana gledišta: kreativan i fleksibilan raspored snaga i sredstava za provedbu dodijeljenih misija, odlučivanje u uvjetima neizvjesnosti suočeni s inteligentnim neprijateljem i razumijevanje ljudske dimenzije – učinaka borbe na vojnike. Umijeće, nasuprot znanosti, traži primjenu intuitivne sposobnosti koja se ne može naučiti isključivo studiranjem. Taktičar mora učvrstiti svoje znanje i razviti svoje umijeće mnoštvom relevantnih, praktičnih iskustava. Što više iskustava taktičar skupi iz prakse u različitim okolnostima, veće će biti njegovo poznavanje umijeća taktike. 1-13. Taktičar priziva umijeće taktike za rješavanje taktičkih problema unutar zapovjednikove namjere biranjem izmeñu meñupovezanih opcija, uključujući: •
vrste i oblike operacija, oblike manevra i zadaće za taktičke misije,
•
borbenu organizaciju raspoloživih snaga, uključujući dodjelu oskudnih resursa,
•
raspored i izbor nadzornih mjera,
•
tempo operacije,
•
rizike koje je zapovjednik spreman preuzeti.
1-14. Te opcije za taktičara predstavljaju polaznu točku u stvaranju jedinstvena rješenja specifičnoga taktičkog problema. Svaka je odluka izbor izmeñu niza opcija; svaka uravnotežuje konkurentske zahtjeve koji traže prosudbu kod svake promjene. Iako može postojati kontrolna lista za tehnike i postupke, takva lista ne postoji za rješavanje problema. Zapovjednik ne smije taktici pristupati s kontrolnom listom, već se, umjesto toga, mora koristiti svojim iskustvom i kreativnošću kako bi nadmudrio neprijatelja. 1-15. Tri su gledišta umijeća taktike koja odreñuju vrsna taktičara. Prvo je kreativna i elastična primjena alatki koje stoje zapovjedniku na raspolaganju kao što su doktrina, taktika, tehnike, postupci, obuka, organizacije, tvarna sredstva i vojnici, u pokušaju da se neprijateljska taktika za specifičnu situaciju učini neučinkovitom. Taktičar mora razumjeti kako obučavati i rabiti svoje snage u operacijama punog spektra. Čimbenici misije, neprijatelja, zemljišta, vremenskih prilika, raspoloživih snaga i potpore, raspoloživog vremena i civilnih razmatranja – MNZS-VC (mission, enemy, terrain and weather, troops and support available, time available, civil considerations – METT-TC) varijable su čije beskrajne mutacije zajednički uvijek tvore novi taktički model. (FM 6-0 detaljno razrañuje čimbenike MNZS-VC.) Oni nikada ne stvaraju točno 1-3
FM 3-90______________________________________________________________________________________
istu situaciju; stoga ne može postojati kontrolna lista koja bi se na odgovarajući način primijenila na svaku specifičnu situaciju. Budući da se neprijatelj mijenja i prilagoñava našim potezima tijekom planiranja, pripreme i provedbe operacije, ne postoji jamstvo da će tehnika koja je djelovala u jednoj situaciji djelovati ponovno u nekoj drugoj. Svaki je taktički problem jedinstven i mora se rješavati prema svojim vlastitim odlikama. 1-16. Drugo je gledište umijeća taktike odlučivanje (donošenje odluka) u uvjetima neizvjesnosti u vremenski ograničenom okružju izraženom sukobom suprotstavljenih volja – snažnoj borbi izmeñu dva neprijateljska, promišljena i neovisna suprotstavljena zapovjednika s nepomirljivim ciljevima. Svaki zapovjednik želi svom suparniku nametnuti svoju volju, poraziti njegove planove i uništiti mu snage. Borba se sastoji od uzajamnog utjecaja izmeñu ta dva suprotstavljena zapovjednika gdje svaki zapovjednik nastoji provesti svoju zadaću, sprječavajući drugoga da učini isto. Svakom je zapovjedniku potrebna visoka razina kreativnosti i jasnoće misli da nadmudri voljnoga i sposobnoga suparnika. On mora brzo primijeniti svoju ocjenu nepotpune opće operativne slike (common operational picture – COP) dobivene sustavom zapovijedanja i nadzora (command and control – C2) kako bi shvatio posljedice i prigode koje mu pruža situacija. Zapovjednik uvijek rabi najsvježije obavještajne podatke kako bi olakšao svoju vizualizaciju neprijatelja i okružja. Taj isti C2 sustav odluke nastale situacijskim razumijevanjem prenosi pojedincima i postrojbama potrebnim za djelovanje na neprijatelja i njegovo uništenje. 1-17. Treće je i posljednje gledište umijeća taktike razumijevanje ljudske dimenzije – što razlikuje stvarnu borbu od problema na koje se nailazi tijekom obuke i u učionici. Borba je jedna od najsloženijih ljudskih aktivnosti karakteristična po nasilnoj smrti, teškoćama, neizvjesnosti i prigodama. Uspjeh jednako ovisi o tom ljudskom gledištu, koliko i o brojčanoj i tehnološkoj nadmoći. Ljudska dimenzija – borba kod Han-sur-Nieda Kada je stigla samo 270 metara do mosta, prednja je linija 1-317. pješačke pukovnije pogoñena rasprskavajućim granatama skupine od 16 prutuzračnih topova kalibra 40 mm. Oklopno je pješaštvo stalo na svojim mjestima ili pokušalo doći do zaklona u jarcima uzduž ceste, dok su projektili, ispaljeni gotovo snajperskom preciznošću, pomeli vojnike. 231. oklopna bojna (bojna poljskog topništva) okrenula je svoje haubice prema neprijatelju, ali dok su njemački topnici uništavani – dijelovi tijela letjeli su u zrak – novi su trčali naprijed i posluživali topove. Vod natporučnika Vernona L. Edwardsa (vod 68. tenkovske bojne) počeo je prelaziti most. Prvi je tenk uspješno prešao, ali je drugi stao na mostu kada je zapovjednik voda pogoñen; dok je kratko stajao na mostu, tijelo natporučnika Edwardsa ljuljalo se iz otvorene kupole. Treći je tenk primio izravan pogodak i zapalio se, ali ga je zapovjednik vratio s drvenog mosta nakon što je zapovjedio posadi da napusti plamteći tenk. Tijekom toga napora natporučnik Daniel Nutter i skupnik Charles Cunningham iz 2. satnije 25. oklopne bojne (inženjerijska bojna) potrčali su naprijed da bi presjekli žice koje su vodile prema eksplozivnim nabojima. Natporučnik Nutter ubijen je na neprijateljskom kraju mosta baš kada je dovršio zadatak. Skupnik Cunningham presjekao je žice na zapadnom kraju, potrčao preko mosta i vratio se s tijelom svoga zapovjednika. Tko je zapovjedio završni napad neće se vjerojatno nikada saznati. Možda je to bio poručnik Sterling S. Burnette koji je uspravno stajao na otvorenome, tjerajući svoju vodeću satniju dok nije smrtno pogoñen. Satnik James A. Craig i nekolicina njegovih ljudi trčali su preko mosta prelazeći 30metarski luk mosta «brže nego što su znali kako» usred tuče krhotina granata i obilježavajućih metaka. Satnik Craig rasporedio je svoju malu snagu i tijekom poslijepodneva držao pristup mostu protiv njemačkih tenkova i strijelaca. 1-18. Taktičar ne može ignorirati ljudsko gledište. On teži prepoznati i iskoristiti pokazatelje straha i slabosti kod neprijatelja te poraziti njegovu volju, jer vojnici i dalje ostaju ključ stvaranja borbene moći. Neprekidne borbene operacije protiv inteligentna neprijatelja, više od bilo koje druge ljudske aktivnosti, nose cijenu za vojnike, snažno naprezajući njihovu fizičku i duhovnu snagu. Time se kod vojnika stvaraju opipljivi i neopipljivi učinci hrabrosti, straha, 1-4
_______________________________________________________________________________Umijeće taktike
borbenog iskustva, iscrpljenosti, izolacije, pouzdanja, žeñi i gnjeva. Ti učinci mogu, ako se ne nadziru, voditi smanjenoj budnosti, usporenom opažanju, nesposobnosti koncentracije, problemima u komunikaciji i nesposobnosti provedbe manualnih zadaća. 1-19. Voñe moraju pratiti pokazatelje umora, straha, propusta u stegovnim standardima i smanjenog morala kod vlastitih i neprijateljskih vojnika. Oni moraju poduzimati mjere za smanjenje tih učinaka kod vlastitih snaga, a povećanje kod neprijatelja. Kada vlastita snaga ima inicijativu, ona može prisiliti neprijatelja na provedbu neprekidnih operacija kao reakciju na naša djelovanja, te tada iskoristiti učinke neprekidnih operacija na neprijatelja. Takvi uvjeti mogu imati zbirni učinak na postrojbe koji može voditi slomu. Taktičar mora razumjeti kako oni utječu na ljudsku izdržljivost i uračunati ih u svoje planove. On mora razumjeti ograničenja ljudske izdržljivosti u borbi. To je istančana razlika izmeñu guranja vojnika preko njihove granice da bi se iskoristio uspjeh i njihova odmaranja kako bi se spriječio slom kohezije postrojbe. (FM 6-22.5 govori o učincima neprekidnih vojnih operacija.)
POVIJESNI PRIMJER 1-20. U sljedećoj se povijesnoj vinjeti govori o bitci kod Cowpensa tijekom Američke revolucije. Ona pokazuje potrebu taktičara za kombiniranjem učinaka znanosti taktike s primjenom taktičkog umijeća. Cowpens, 17. siječnja 1781. 17. siječnja 1781. je američki brigadni general Daniel Morgan porazio britanskog pukovnika Tarletona kod Cowpensa u Južnoj Karolini u bitci koja sadrži bit umijeća taktike - uporabu intuitivne sposobnosti koja se ne može naučiti samo studiranjem. Premda brojčano slabije, Morganove su se snage borile i pobijedile dotada neporažena suparnika. Bitka je imala odlučujuće rezultate strateške važnosti. U prosincu 1780. Morgana su poslali sa 600 ljudi u brda Južne Karoline sa zapovjedima da zaštiti američke grañane, osigura namirnice i krmu te ugrožava britanski nadzor brdovita područja. Tarletonova britanska legija – s gotovo 1000 ljudi u sklopu mješovite konjaničko-pješačke snage, pojačane dodatnim pješaštvom i s dva topa od tri funte (odreñuje težinu zrna, u ovom slučaju 1,5 kg, op. prev.) – poslana je protiv Morgana. Do 16. siječnja 1781. Tarleton se Morganu približio na 6 milja (9,6 km). Znajući već od 14. siječnja Tarletonovu zadaću, Morgan je prikupio informacije o njegovome taktičkom stilu i počeo se povlačiti. Kada se Tarleton 16. siječnja jako približio njegovu kampu, gotovo 6 milja od rijeke Broad, Morgan je odlučio boriti se kod Cowpensa. Iako su dvije snage bile gotovo jednake, Morgan je imao samo oko jedne trećine konjaništva, jedne trećine redovnog pješaštva, ali bez topništva. No puške njegove milicije imale su veći domet od britanskih mušketa, a zemljište mu je omogućilo da sakrije svoje pričuve od pogleda. Morgan je razvio svoje snage na bojište, uvjeren da Tarleton neće pokušati napasti njegov bok. Više je vjerovao da će Tarleton na početku napasti dijelom konjaništva, uz potporu pješaštva čekati
Slika 1-1. Početna situacija
1-5
FM 3-90______________________________________________________________________________________
pometnju, a tada iskoristiti nastale slabosti napadom konjaničke pričuve. To je bio model djelovanja u prijašnjim bojevima s Amerikancima. Morgan je u glavnu borbenu crtu na vojnom vrhu (vrhu padine) stavio svoje kontinentalce i virdžinijsku miliciju (njezini su pripadnici prije bili kontinentalci) pod zapovijedanjem brigadira Howarda, s ukupno 450 ljudi. Oko 150 metara niže, prema mjestu očekivane reakcije neprijatelja, stavio je većinu svoje milicije pod zapovijedanjem brigadira Pickensa. Još 150 metara niže rasporedio je crtu čarkara s oko 150 strijelaca milicije. Iza brda, u pričuvi, nalazio se pukovnik Washington sa 120 konjanika. Svaka je crta bila unutar dometa pušaka, ali izvan dometa mušketa. Kako je objasnio prijašnju večer, čarkari su trebali ispaliti samo jedan ili dva metka i tada se povući na drugu crtu. Nakon toga, milicija u drugoj crti trebala je ispaliti samo dvije salve. Tada bi se povukli nalijevo iza brda i, zaštićeni konjaništvom, prestrojili. Konjaništvo bi, ovisno o situaciji, uzvratilo na napad britanskog konjaništva, štitilo milicijske konje ili pokrivalo povlačenje (vidi sliku 1-1. na stranici 1-5). Tarleton je razvio svoje snage iz hodnog poretka u crtu, s tri lake pješačke satnije desno, pješaštvom legije u sredini i jednom redovnom britanskom bojnom na lijevom krilu glavne crte. Dio konjaništva rasporedio je na svakom kraju glavne crte, a po jedan top od tri funte sa svake strane pješaštva legije. Drugu britansku redovnu bojnu i ostatak konjaništva legije ostavio je u pričuvi. Britanci su odmah izloženi vatri čarkara. Tarleton je poslao dragune da se obračunaju s čarkarima, razvijajući svoje glavne snage. Draguni su izgubili 15 od 50 ljudi, a čarkari su se povukli na američku drugu crtu. Tarleton je tada nasrnuo na drugu crtu. Njegovi su topovi otvorili vatru, ali očevidno na treću crtu. Američka je puščana paljba poremetila njegov postroj. Kad su se britanske snage približile na 50 metara od druge crte, milicija je ispalila salvu koja ih je pokolebala i još više poremetila. Očekivana druga salva nije bila toliko savršena, jer se milicija počela povlačiti. Vidjevši taj pokret Tarleton je zapovjedio dragunima na desnom krilu da napadnu miliciju u povlačenju. Američko je konjaništvo tada napalo dragune i nadjačalo ih, tjerajući ih s bojišta sukladno Morganovu planu (vidi sliku 1-2.).
Slika 1-2. Britanski pokreti
Kako su se Britanci brzo kretali naprijed da bi napali glavni američki položaj, još su više gubili svoju koheziju nastavkom razmjene vatre izmeñu dviju snaga. Tarleton je zapovjedio pričuvnoj pješačkoj bojni da se rasporedi lijevo od crte za taj napad, a konjaništvu na lijevom boku da okruži američku crtu. Tim je pokretom obuhvaćena američka crta. Morgan i njegov zapovjednik treće crte prepoznali su opasnost i zapovijedili postrojbama na desnom boku da ga «napuste». No američke postrojbe koje su se pridružile onima na desnom krilu takoñer su se počele povlačiti u pozadinu. Takva je situacija mogla dovesti do raspada američke crte da Morgan nije zapovjedio da se i ostatak crte povuče zajedno s postrojbama na desnom krilu. Vidjevši to očito opće povlačenje, Tarleton je zapovjedio svojim snagama da se približe Amerikancima. To su i učinili, pretrpjevši daljnje rasulo. Baš kad su se Britanci pokušali približiti, Amerikanci su se okrenuli i ispalili salvu, nakon koje je uslijedio napad bajunetima na britanske crte. Istodobno je Morganovo konjaništvo iz pozadine napalo britansko desno krilo. U meñuvremenu se prestrojena milicija vratila na bojište na američko desno krilo i napala postrojbe na britanskom lijevom krilu (vidi sliku 1-3.). Bitka se svršila unutar sata od Tarletonova prvog napada. Britanski gubitci bili su 110 mrt-
1-6
_______________________________________________________________________________Umijeće taktike
vih, 200 ranjenih i 700 zarobljenih, dok je Tarleton osobno pobjegao s oko 140 konjanika. Britanci nisu mogli zamijeniti pokretne snage koje su izgubili kod Cowpensa, a bez njih se više nisu mogli uspješno suprotstavljati američkim pobunjenicima i lakim snagama. Britanci su kasnije pobijedili kod Guilford Court Housea, ali su pretrpjeli velike gubitke i morali prekinuti svoje operacije u unutrašnjosti obje Karoline. Morgan je kombinirao znanost taktike sa svojom primjenom taktičkog umijeća kako bi porazio brojčano nadmoćne britanske snage voñene Tarletonom. Morgan je došao do jedinstvenog i kreativnog rješenja svojih taktičkih problema. Provjerene informacije o Tarletonovu stilu bile su presudan dio njegova plana djelovanja. Morgan je shvaćao raznolike vojne i društvene elemente svoje snage (neisprobana milicija, kontinentalci i dragovoljci). Niti od jednog elementa nije tražio više nego što je on mogao dati i u punoj se mjeri koristio jakostima svakoga. Daniel Morgan rabio je taktičko umijeće za pretvaranje svoga razumijevanja američkih postrojbi, poznavanja ljudske prirode i veze s vojnicima u bitne sastavnice sjajne taktičke pobjede.
Slika 1-3. Završno stanje bitke
BRZE OPERACIJE NASUPROT PRIPREMLJENIMA 1-21. Brza operacija (hasty operation) ona je u kojoj zapovjednik zapovjeda svojim trenutačno raspoloživim snagama, uporabom dopunskih zapovjedi (fragmentary orders – FRAGOs), provedbom aktivnosti s minimalnom pripremom, zamjenjujući vrijeme za planiranje i pripremu brzinom djelovanja. Pripremljena operacija (deliberate operation) ona je u kojoj detaljni obavještajni podatci o situaciji zapovjedniku dopuštaju razvoj i uskladbu detaljnih planova, uključujući višestruke ogranke (branches) i nastavke (sequels) plana. On namjenski organizira svoje snage za specifičnu situaciju za stvaranje potpuno sinkroniziranoga višerodnog tima. Pomoću oblikujućih operacija provodi opsežne probe za stvaranje uvjeta za provedbu odlučujuće operacije. 1-22. Većina operacija leži negdje uzduž kontinuiteta izmeñu ta dva ekstrema. Osvajanje mosta u Remagenu u ožujku 1945. od 9. oklopne divizije ocrtava jedan kraj, brzu operaciju koju su provele trenutačno raspoložive snage. Na drugom kraju kontinuiteta je pripremljena operacija kao što je operacija probijanja 1. pješačke divizije na početku operacije Pustinjska oluja. Stalna poboljšanja informacijskih i C2 sustava nastavljaju pomagati u razvoju opće operativne slike vlastitih i neprijateljskih snaga, olakšavajući istodobno odlučivanje i prijenos odluka vlastitim snagama. Ta poboljšanja mogu pomoći smanjiti razliku izmeñu brzih i pripremljenih operacija, ali ne mogu tu razliku učiniti beznačajnom. IZBORI I NADOKNADE 1-23. Zapovjednik mora odabrati pravu točku djelovanja uzduž kontinuiteta. Njegov izbor uključuje uravnoteženje nekoliko konkurentskih čimbenika. Svoju odluku o provedbi brze ili pripremljene operacije temelji na trenutačnom poznavanju neprijateljske situacije i svojoj prosudbi jesu li raspoložive snage i čimbenici (uključujući vrijeme) i sredstva za usklañivanje i sinkronizaciju tih snaga i čimbenika odgovorajući za provedbu misije. Ako nisu, uzima dodat1-7
FM 3-90______________________________________________________________________________________
no vrijeme za planiranje i pripremu operacije ili za dovoñenje dodatnih snaga za rješavanje problema. Zapovjednik radi izbor u okružju neizvjesnosti koje uvijek nosi neki rizik. 1-24. Zapovjednik će možda morati djelovati samo na temelju rasploživih borbenih informacija u vremenski ograničenome okružju. Borbena informacija (combat information) je neocijenjen podatak koji je skupio ili dobio zapovjednik koji se, zbog svoje izrazito prolazne (kratkotrajne) naravi ili kritične naravi taktičke situacije, ne može obraditi u obavještajnu taktičku informaciju ili drugi stožerni proizvod na vrijeme za zadovoljenje zapovjednikovih zahtjeva za informacijama (FM 6-0). Zapovjednik mora razumjeti postojanje uroñenog rizika djelovanja samo na temelju borbene informacije, jer je ona osjetljiva na neprijateljske operacije zavaravanja i može biti pogrešno protumačena na bilo kojoj uzlaznoj razini kanala izvješćivanja. Obavještajno osoblje postrojbe pomaže zapovjedniku dodijeliti razinu pouzdanosti borbenoj informaciji koju rabi u procesu odlučivanja. 1-25. Neizvjesnost i rizik svojstveni su taktičkim operacijama i ne mogu se ukloniti. Zapovjednik ne može biti uspješan bez sposobnosti djelovanja u uvjetima neizvjesnosti, uravnotežujući različite rizike i koristeći se prednostima nastalih prigoda. Iako zapovjednik teži maksimalno povećati svoje znanje o vlastitim snagama, zemljištu i vremenu, civilnim razmatranjima i neprijatelju, on ne smije dopustiti da ga nedostatak informacija paralizira. Što ima više obavještajnih informacija o neprijatelju, to je zapovjednik sposobniji za izradu prosudbi. Manje informacija znači da kod zapovjednika postoji veći rizik donošenja loših odluka za specifičnu situaciju. Zapovjednik nikada nema savršene obavještajne informacije, ali poznavanje kada ima dostatnu količinu informacija za donošenje odluke unutar namjere višeg zapovjednika i ograničenja dio je umijeća taktike i kritična vještina za zapovjednika. 1-26. Zapovjednik treba uzeti minimalno potrebno vrijeme za planiranje i pripremu da bi osigurao razuman izgled za uspjeh. Smanjena koordinacija na početku operacije dovodi do manje borbene moći od optimalne za borbu s neprijateljem, ali često omogućuje povećanu brzinu i zamah, a moguće i postizanje iznenañenja. Zapovjednik mora uravnotežiti učinke smanjene koordinacije s rizikom da učinci povećane koordinacije neće biti jednaki neprijateljskome poboljšanom rasporedu koji je postigao za to vrijeme. Što više vremena zapovjednik utroši za pripremu operacije, uključujući i poboljšanje razumijevanja situacije, više će vremena imati neprijatelj za pripremu i dovoñenje dodatnih postrojbi unutar potpornog dometa ili udaljenosti. Nadalje, time se smanjuje vrijeme koje podreñeni imaju za vlastito planiranje i pripreme. Ako neprijatelj može poboljšati svoje stanje i raspored brže od naših snaga, odgode u provedbi smanjuju zapovjednikov izgled za uspjeh. 1-27. Kada se provode borbene operacije bolje je pogriješiti na strani brzine, smjelosti i zamaha nego na strani opreza, ako je sve drugo jednako. Hrabre odluke najbolje su obećanje uspjeha; no čovjek mora napraviti razliku izmeñu proračunatog rizika i vojnog kockanja. Proračunat rizik (calculated risk) je operacija u kojoj uspjeh nije siguran, ali koja, u slučaju neuspjeha, ostavlja dostatne snage za suprotstavljanje svakoj mogućoj situaciji (FM 6-0). Spremnost preuzimanja proračunatog rizika traži vojno rasuñivanje za smanjenje rizika predviñanjem i pažljivim planiranjem te odreñivanjem je li vrijedno preuzeti rizik da bi uhvatili prolazne prigode. Odluka general bojnika Wooda da napreduje istočno prema njemačkoj granici sa svojom 4. oklopnom divizijom nakon proboja mostobrana u Normandiji, primjer je opravdanoga proračunatog rizika. Vojno kockanje (military gamble) je operacija koja može voditi ili do pobjede ili do potpunog uništenja jedne snage (FM 6-0). Rijetke su situacije u kojima kockanje može biti opravdano; na primjer, kada je poraz samo pitanje vremena i jedini izgled leži u operaciji velikog rizika. Odluka pukovnika Chamberlaina da provede juriš bajunetama s onim što je ostalo od 20. pukovnije Maine, drugoga dana bitke kod Gettysburga, primjer je vojnog kockanja. 1-28. Zapovjednik može biti manje smotren u planiranju i pripremi operacije kada je suočen s očito slabije sposobnom i lošije pripremljenom neprijateljskom snagom. U tim okolnostima zapovjednik može odustati od detaljnog planiranja, opsežnih proba i znatnih promjena u namjenskoj organizaciji. Na primjer, ako namjenska snaga bojne u napadu naiñe na neprijateljske zaštitne predstraže koje se baš kreću prema svojim položajima, odmah nakon uspostave
1-8
_______________________________________________________________________________Umijeće taktike
dodira pokušat će ih uništiti bez gubitka zamaha. Iz toga slijedi da će zapovjednik, protiv većeg i pripremljenijeg neprijatelja, trebati više vremena za pripremu i veću snagu za uspjeh. Ako zapovjednik utvrdi da ne može poraziti neprijatelja s trenutačno dostupnim snagama, on mora odrediti koje dodatne mjere mora poduzeti da bi bio uspješan. Te mjere mogu uključiti bilo koji ili sve čimbenike uzduž kontinuiteta. 1-29. To ne znači da se zapovjednik koji provodi brzu operaciju odriče prednosti koje mu pruža njegov višerodni tim. Zapovjednik koji izabere provedbu brzih operacija, u glavi sinkronizira uporabu svojih snaga kada izdaje dopunske zapovjedi. On rabi opipljive i neopipljive čimbenike poput razine obučenosti i iskustva svojih podreñenih, svoje vlastito iskustvo, opažanje kako će neprijatelj djelovati, razumijevanje čimbenika vrijeme-udaljenost i poznavanje jakosti svake podreñene i podupiruće postrojbe za postizanje tražene razine sinkronizacije. SMANJENJE RIZIKA 1-30. Važan je čimbenik u smanjivanju zapovjednikova rizika koliko obavještajnih podataka ima o neprijatelju. Kada obavještajni podatci postanu dostupni, zapovjednik odreñuje u kojoj će točki, uzduž kontinuiteta brzih u odnosu na pripremljene operacije, djelovati za provedbu svoje misije. Ne postoji skup pravila koji odreñuje tu točku – svaki izbor nosi rizik. Ako zapovjednik odluči provesti brzu operaciju na temelju ograničenih obavještajnih podataka, riskira nekoordiniranu operaciju protiv neprijatelja o kome zna vrlo malo. Štoviše, njegove snage možda neće biti dovoljno jake za provedbu misije s minimalnim gubitcima. To može voditi odvojenoj uporabi snaga, a time i prema porazu po manjim dijelovima. On mora uravnotežiti tu opciju u odnosu na rizik čekanja napada, što bi dalo neprijatelju vremena da pojača svoje snage ili provede dodatne pripreme. 1-31. Kada više zapovjedništvo odredi vrijeme početka operacije ili, u obrani, kada neprijatelj pokreće operaciju, zapovjednik ima smanjenu elastičnost odlučivanja u kojoj će točki uzduž kontinuiteta izmeñu brze i pripremljene operacije djelovati. U tim situacijama mora rabiti sve raspoloživo vrijeme za provedbu planiranja i pripreme. Dok su zadaće u procesu vojnog odlučivanja u vremenski ograničenome okružju jednake kao u potpunom procesu, mnoge od njih provode se misaono u zapovjednikovoj glavi, s manje ili više uključenosti stožera. Svaki zapovjednik odlučuje kako skratiti proces. On može rabiti potpun proces za razvoj plana dok ga podreñena zapovjedništva skraćuju (Vidi FM 5-0 za raspravu o odlučivanju u vremenski ograničenome okružju.) 1-32. Zapovjednik može smanjiti rizik povezan sa svakom situacijom povećanjem svoga znanja o zemljištu te o vlastitim (prijateljskim), neutralnim i neprijateljskim snagama. Rizik donošenja loše odluke znatno je veći ako je njegovo razumijevanje situacije nepotpuno ili pogrješno. Ako zapovjednik nema dovoljno informacija za donošenje informiranog izbora, njegov prvi prioritet mora biti prikupljanje potrebnih informacija za potporu procesa odlučivanja, dok u isto vrijeme preventivno djeluje za zaštitu svojih snaga od iznenañenja. Tijekom neočekivanog susreta s neprijateljem često je prihvatljiv način prikupljanja obavještajnih informacija provedba brzog napada za utvrñivanje veličine i rasporeda neprijateljske snage. Zapovjednik prilagoñava svoje izvidničke i obavještajne napore postojećoj situaciji i bira odgovarajuće alatke za odgovor na zahtjeve prikupljanja kritičnih informacija. Na primjer, zapovjednik može dodijeliti nove zadaće svojim izvidničkim snagama i sredstvima ili povećati svoj izvidnički napor. 1-33. Zapovjednik – poduprt digitalnim C2 sustavom koji može prosuditi precizne informacije u realnom vremenu – rabi prednost različitoga operativnog okružja u odnosu na zapovjednika koji radi s analognim C2 sustavom. Znatno poboljšano poznavanje neprijateljskih i vlastitih situacija olakšava mu uporabu preciznih vatara, provedbu odlučujućega manevra na povećanim udaljenostima i osiguranje za odgovor sposobne i elastične potpore svojih snaga. Integracija naprednih informacijskih tehnologija, visoko sposobni voñe i okretni organizacijski sustavi smanjuju rizik i olakšavaju provedbu operacija punog spektra.
1-9
FM 3-90______________________________________________________________________________________
1-34. Smanjenje rizika ne znači uvijek povećanje znanja o neprijatelju na uštrb vremena. Zapovjednik može djelomično nadoknaditi nedostatak obavještajnih informacija elastičnošću rasporeda svojih snaga, povećanjem dubine sigurnosnog područja, veličinom i brojem zaštitnih postrojba i veličinom pričuve. Zapovjednikovi izbori postroja za borbu i kretanje daju svestranost koja omogućuje početan dodir s neprijateljem s najmanjom mogućom vlastitom snagom. Time se dobiva najveća elastičnost u dodiru s nepredviñenim neprijateljskim rasporedima. Drugi je način nadoknade povećanog rizika dati podreñenim elementima dovoljno vremena i resursa za razvoj situacije. 1-35. Budući da nesigurnost postoji u svim vojnim operacijama, svaka vojna odluka nosi rizik. Zapovjednik provodi taktičko umijeće kada odlučuje koliki rizik preuzeti. Kao što je prikazano na slici 1-4., zapovjednik ima na raspolaganju nekoliko tehnika za smanjenje rizika povezanog sa specifičnom situacijom. Neke od tih tehnika smanjenja rizika uzimaju resurse od odlučujuće operacije, čime se smanjuje koncentracija učinaka u odlučujućoj točki.
Slika 1-4. Čimbenici smanjenja rizika 1-36. Zapovjednik ima mogućnost preusmjerenja napora snaga, koje su se ranije koristile za smanjenje rizika, prema jačanju svoje odlučujuće operacije kada dobije više informacija. U svakoj se operaciji odnos izmeñu informacije, neizvjesnosti, rizika, veličine pričuvnih i zaštitnih snaga i rasporeda glavnine može često mijenjati. Zapovjednik mora neprekidno vagati tu ravnotežu i po potrebi raditi prilagodbe. 1-37. Te prilagodbe mogu stvarati probleme. Previše promjena ili prebrzih promjena u namjenskoj organizaciji, misiji i prioritetima mogu imati negativne učinke na proces operacija. Ako zapovjednik, na primjer, prečesto mijenja namjensku organizaciju svoje snage, snaga ne uspijeva razviti elastičnost koja se dobiva timskim radom. S druge strane, ako ne uspije promijeniti namjensku organizaciju kada to okolnosti traže, snaga nema elastičnost prilagodbe na te promjenljive okolnosti. Tada je nesposobna učinkovito reagirati na neprijateljske pokrete ili djelovati s koncentracijom učinaka koji vode uspjehu misije.
RJEŠAVANJE TAKTIČKIH PROBLEMA 1-38. Uspjeh taktičkog rješavanja problema proistječe iz agresivne, inteligentne i odlučne uporabe borbene moći u okružju neizvjesnosti, nereda, nasilja i opasnosti. Zapovjednik u napadu pobjeñuje pokretanjem borbe pod vlastitim uvjetima – u vremenu i na mjestu vlastitog izbora. Nikada ne predaje inicijativu koju je osvojio. Hitro gradi zamah za odlučujuću pobjedu brzom primjenom raspoložive borbene moći, djelovanjem unutar neprijateljskog kru1-10
_______________________________________________________________________________Umijeće taktike
ga odlučivanja i svladavanjem prijelaza iz obrane u napad i obrnuto. Ta nepisana, praktična pravila zapovjedniku omogućuju maksimalno povećanje vlastite i smanjenje neprijateljske borbene moći, sprječavajući neprijatelja da se bori kao kombinirana višerodna snaga. 1-39. Napadno djelovanje ključ je postizanja odlučujućeg rezultata. Taktički zapovjednici provode napadne operacije za ostvarenje svojih dodijeljenih misija i ciljeva – uništenje neprijateljskih snaga ili zauzimanje zemljišta – čime se kumulativno stvaraju učinci na razini ratišta, traženi od operativnog zapovjednika. Okolnosti mogu tražiti obranu; no taktički uspjeh normalno traži prijelaz u napad čim je to moguće. Napad se svršava kada snage koja ga provode ostvare svoju misiju, dosegnu granice svoga napredovanja ili se približe točki vrhunca. Snage se tada konsolidiraju, nastavljaju s napadom ili se pripremaju za druge operacije. 1-40. Zapovjednik želi započeti borbu pod svojim uvjetima kako bi si dao važne prednosti. To mu omogućuje koncentraciju učinaka borbene moći protiv odabranih slabijih i izoliranih neprijateljskih postrojba na osjetljivim mjestima. Imanje inicijative zapovjedniku dopušta neprekidno traženje ranjivih točaka i prebacivanje odlučujuće operacije na njih kada se stvore prigode. Zapovjednik uzima, zadržava i iskorištava inicijativu: • •
bržim manevriranjem od neprijatelja za postizanje pozicijske prednosti (mjesto gdje su učinci vatara najrazorniji) nad njim, uporabom vatrene moći za olakšavanje postizanja i iskorištavanja pozicijske prednosti,
•
održavanjem svojih snaga prije, tijekom i nakon boja s neprijateljem,
•
postizanjem i održavanjem informacijske nadmoći,
•
planiranjem što nakon početne operacije i predviñanjem mogućih dogañaja.
Kada jednom ostvari inicijativu, zapovjednik je nikada ne ispušta. Nastavlja se boriti uporno i agresivno. Prihvaća rizik voñenjem vojnika i guranjem sustava do njihovih krajnjih granica. 1-41. Taktičar, bez obzira na to radi li se o zapovjedniku ili stožernom časniku, traži načine za brzo stvaranje zamaha uzimanjem inicijative i provedbom oblikujućih, održavajućih i odlučujućih operacija visokim tempom. Zamah pomaže održati inicijativu i dopunjava je. Koncentracija učinaka borbene moći na odlučujućem mjestu i u odlučujućem vremenu nadjačava neprijatelja i ostvaruje nadzor nad situacijom. Brz manevar koji stavlja neprijatelja u slabiji položaj gradi i zamah. Zamah omogućuje taktičaru stvaranje prigoda za djelovanje na neprijatelja iz neočekivanih smjerova s nepredviñenim sposobnostima. Uzevši inicijativu, taktičar nastavlja nadzirati relativan zamah akcijama za održavanje usredotočenja i pritiska, nadzirući tempo operacija i stvarajući i iskorištavajući prigode, uvijek prosuñujući situaciju i preuzimajući proračunat rizik. 1-42. Zapovjednikov C2 sustav pomaže brzom stvaranju zamaha, jer mu omogućuje da vidi i razumije situaciju tako brzo da njegove snage mogu djelovati prije nego što neprijateljske snage mogu reagirati na početnu situaciju. Njegov se proces operacija više usredotočuje na provedbu nego na planiranje. Moderni informacijski sustavi omogućuju zbijeno planiranje i učinkovite postupne prilagodbe plana tijekom provedbe. Time se zapovjednikove snage mogu brže prilagoditi novonastalim ugrozama i prigodama nakon što se one identificiraju. Postrojbe čiji zapovjednici mogu brže donijeti i primijeniti odluke, čak i u manjem obujmu, postižu narastajuću prednost koja vremenom postaje znatna; brzo odlučivanje – čak i s nepotpunim informacijama – presudno je. 1-43. Taktičar bira izmeñu više taktičkih alternativa za stvaranje rješenja taktičkog problema s kojim je suočen (2. poglavlje navodi te alternative kao vrste i oblike vojnih operacija i oblike manevra). Premda on rješava specifičan taktički problem s kojim je suočen slijedeći opća načela izložena u ovom priručniku, ne postoji jedno, doktrinarno ispravno, proceduralno izvedeno rješenje bilo kojeg problema. Taktičar koji rabi više odgovarajuće taktike primjerene postojećoj situaciji ima znatnu prednost nad svojim suparnikom, čak ako im snage imaju jednaku borbenu moć. 1-11
FM 3-90______________________________________________________________________________________
1-44. Taktičar rabi svoje poznavanje umijeća i znanosti taktike, svoje razumijevanje situacije i svoje prosuñivanje za stvaranje jedinstvenih rješenja primjerenih misiji i drugim specifičnim čimbenicima MNZS-VC. Obično postoji nekoliko provedivih rješenja, iako će neka od njih biti manje učinkovita. Taktičar traži rješenje kojim će neprijatelja poraziti u raspoloživome vremenu s najmanjom ljudskom i tvarnom cijenom. To treba biti odlučujuće rješenje koje postrojbu stavlja u položaj za buduće misije i daje joj najveću elastičnost za suprotstavljanje neprijateljskim neočekivanim akcijama ili reakcijama. Rješenje mora biti sukladno namjeri višeg zapovjednika. Temeljito razumijevanje neprijatelja znatno pomaže zapovjedniku u njegovu razvoju provedivih rješenja. Zapovjednikova vizualizacija doktrinarni je naziv toga procesa (FM 6-0 opisuje zapovjednikovu vizualizaciju.) 1-45. Taktičar tijekom svladavanja svoje profesije uči ulaziti u srce situacije, prepoznati njezine važne elemente i na njima temeljiti svoju odluku. Ta se sposobnost ne može postići preko noći. Taktičar razvija svoju sposobnost iskustvima stečenih tijekom godina školovanja, samorazvoja i praktične obuke, čime se u konačnici razvija intuitivna sposobnost potrebna za rješavanje taktičkih problema. On rijetko ima prigodu vježbati znanost i umijeće taktike u stvarnim borbenim uvjetima. 1-46. Kada se doktrina primjenjuje u specifičnoj situaciji ona zahtijeva ljudsko prosuñivanje. U odabiru rješenja taktičkog problema taktičara ne ograničavaju standardizirane tehnike i postupci već primjenjivi zakoni i propisi, misija, fizički zakoni, ljudsko ponašanje i logistička stvarnost. Pravi test za rješenje nije u odgovoru rabe li se specifične tehnike i postupci navedeni u ovom priručniku, već jesu li rabljene tehnike i postupci primjereni situaciji. Taktička stručnost nije definirana poznavanjem pisane doktrine nego sposobnošću uporabe raspoloživih snaga i sredstava za dobivanje bitaka i bojeva. Rješenje se možda neće poklapati niti s jednim prijašnjim doktrinarnim primjerom; meñutim, jezik koji se rabi za iznošenje te zamisli mora biti tehnički precizan i doktrinarno konzistentan, uz uporabu opće shvaćenih i prihvaćenih taktičkih pojmova i zamisli. 1-47. Prijelazi izmeñu vrsta i oblika operacija teški su i tijekom svoje provedbe mogu stvoriti neočekivane prigode za snage Kopnene vojske i neprijateljske snage. Taktičar mora brzo prepoznati takve prigode. On razvija prijelaze kao ogranke plana tijekom procesa planiranja i djeluje odmah čim se oni pojave. Prijelaz izmeñu jedne vrste ili oblika operacije na drugi složeno je operativno razmatranje. 1-48. Taktička pobjeda nastaje kada suprotstavljena neprijateljska snaga ne može više sprječavati našu snagu u ispunjenju svoje misije. To je krajnji cilj svake vojne operacije. Odlučujuća taktička pobjeda nastaje kada neprijatelj više nema snaga i sredstava za suprotstavljanje našoj snazi. Do nje dolazi i kada neprijatelj priznaje poraz i suglasi se o pregovaranome svršetku neprijateljstava. Povijesno gledano, brza taktička pobjeda rezultira manjim vlastitim gubitcima i smanjenom potrošnjom resursa. No taktičar izbjegava kockanje sa snagama i gubitak sinkronizacije svoga kombiniranog višerodnog tima u potrazi za brzom pobjedom. 1-49. Na kraju, rješenja taktičkih problema zajednički su napor. Uspjeh dolazi iz zapovjednikova plana i sposobnosti podreñenih u njegovoj provedbi. Zapovjednik mora biti potpuno pouzdan u znanje svojih podreñenih u području znanosti taktike i njihovu sposobnost provedbe odabranog rješenja (vidi FM 6-0 za detaljnu raspravu o tom konceptu).
1-12
2. poglavlje
Opće taktičke zamisli i grafičke nadzorne mjere U ratu su nejasnoća i zbrka normalni. Treba očekivati zakašnjele, preuveličane ili varave informacije, iznenadne situacije i proturječne zapovijedi. Pješaštvo u borbi, 1939.
Taktičar mora razumjeti opće taktičke zamisli i definicije rabljene u vojnoj profesiji u provedbi napadnih i obrambenih operacija. Ovo nas poglavlje upoznaje s doktrinarnom hijerarhijom koja tvori okvir u kojem je organiziran ovaj priručnik. Zamisli i pojmovi u ovom poglavlju zajednički su za većinu operacija. Priručnik govori o onim zamislima i pojmovima koji su specifični za vrstu i oblik operacija u odgovarajućem poglavlju. Na primjer, 4. poglavlje govori o cilju kao nadzornoj mjeri. DOKTRINARNA HIJERARHIJA 2-1. Slika 2-1. na stranici 2-2 pokazuje doktrinarnu hijerarhiju i odnos izmeñu vrsta operacija i njihovih podreñenih oblika. Dok prevladavajuća značajka odreñuje operaciju kao napadnu, obrambenu, stabilnosti ili potpore, različite postrojbe uključene u tu operaciju mogu provoditi različite vrste i podreñene oblike operacija te često brzo prelaze iz jedne vrste ili podreñenog oblika u drugi. Zapovjednik brzo prelazi iz jedne vrste ili oblika operacije u drugi kako bi SADRŽAJ Doktrinarna hijerarhija..........................2-1 Operativni radni okvir.............................2-2 Načela rata........................................….....2-3 Polazišta operacija Kopnene vojske.....................................................2-3 Čimbenici MNZS-VC.......................…....2-3 Elementi operativnog oblikovanja....................................….....2-4 Bojišni operativni sustavi.........................2-4 Temeljne taktičke zamisli................….....2-5 Višerodni sastavi...........................…....2-5 Odlučujuće djelovanje.................….....2-5 Poraz po dijelovima.....................….....2-5 Bokovi............................................….....2-6 Manevar......................................... ….....2-6 Meñusobna potpora......................…....2-7 Operacija.......................................….....2-7 Uporaba po dijelovima.................….....2-7 Rekonstitucija...............................….....2-7 Pravila djelovanja.........................….....2-8 Potporna udaljenost.....................….....2-8 Potporni domet.....................................2-8 Taktička pokretljivost..........................2-8
Temeljne taktičke grafičke nadzorne mjere.....................................2-9 Zračni koridor.............................. …......2-9 Područje operacija i granice........ …....2-10 Područja prikupljanja.................…....2-15 Točka provjere.............................. …....2-16 Točka susreta/dodira..........................2-17 Kritična vlastita zona................... …....2-17 Nadzorne mjere izravne vatre............................................... …....2-17 Duboka, bliska i pozadinska područja........................................…...2-20 Mjere usklañivanja vatrene potpore...........................................…...2-22 Ciljevi vatrene potpore................…....2-26 Prednja crta naših snaga.............…...2-27 Crta dodira....................................…...2-28 Imenovano područje interesa…..…...2-28 Nadzorne mjere zaprjeka............…...2-28 Fazna crta......................................…...2-31 Područje topničkih položaja........…...2-32 Put/ruta.........................................…...2-33 Ciljano područje interesa............…...2-33
2-1
FM 3-90______________________________________________________________________________________
postigao maksimalnu učinkovitost. Elastičnost prijelaza pridonosi uspjehu operacije. Dobar taktičar bira prave kombinacije višerodnih sastava kako bi neprijatelja doveo u najnepovoljniji položaj.
Slika 2-1. Doktrinarna hijerarhija operacija 2-2. Zapovjednik provodi taktičke pomoćne operacije za pomoć planiranju, pripremi i provedbi bilo koje od četiriju vrsta vojnih operacija (napadne, obrambene, stabilnosti i potpore). Taktičke pomoćne operacije nikada nisu odlučujuće operacije u kontekstu napadnih i obrambenih operacija; one su ili oblikujuće ili održavajuće operacije. Četvrti dio ovog priručnika govori o taktičkim pomoćnim operacijama koje se ne obrañuju u posebnom borbenom priručniku. Zapovjednik rabi taktičke pomoćne operacije kao pomoć u provedbi vojnih akcija s minimalnim rizikom. 2-3. Ta hijerarhija ne opisuje zasebne, meñusobno isključive operacije. Sve taktičke misije mogu sadržavati elemente nekoliko različitih vrsta i podreñenih oblika. Na primjer, zapovjednik u napadu može imati jednu podreñenu postrojbu koja provodi obuhvat, dok druga provodi čelni napad za vezanje neprijatelja. Snaga u obuhvatu obično napada kada snaga za izravni pritisak krene u uspostavu dodira, dok uzastopno napada za održavanje pritiska na neprijatelja koji bježi. Snaga za okruženje koristi se obuhvatom za provedbu niza napada za uništenje ili čišćenje neprijateljskih snaga na svom putu do blokirajućih položaja. Jednom kada zaposjedne blokirajuće položaje, postrojba može prijeći u obranu s ciljem blokiranja povlačenja neprijateljskih snaga koje bježe s prednjeg kraja.
OPERATIVNI RADNI OKVIR 2-4. Operativni radni okvir sastoji se od slaganja vlastitih snaga i resursa u vremenu, prostoru i svrsi u meñusobnom odnosu ili u odnosu na neprijatelja ili situaciju. Sastoji se od područja operacija, borbenog prostora i organizacije bojišta (FM 3-0). Radni okvir uspostavlja područje zemljopisne i operativne odgovornosti zapovjednika i pruža način na koji oni vizualiziraju kako 2-2
_________________________________________________Opće taktičke zamisli i grafičke nadzorne mjere
će uporabiti snage protiv neprijatelja. Zapovjednici Kopnene vojske oblikuju operativni radni okvir za provedbu svojih misija definiranjem i slaganjem njegovih triju sastavnica. Zapovjednik rabi operativni radni okvir za usredotočenje borbene moći. Borbena moć (combat power) ukupna su sredstva uništavajuće i/ili remetilačke snage koju vojna postrojba/postroj može primijeniti protiv suparnika u točno odreñenom vremenu (JP 1-02). 2-5. Zapovjednik, kao dio procesa vojnog odlučivanja, vizualizira svoj borbeni prostor i odreñuje kako će posložiti svoje snage. Organizacija bojišta dodjela je snaga u području operacija po svrsi. Sastoji se od triju sveobuhvatnih kategorija operacija: odlučujućih, oblikujućih i održavajućih (FM 3-0). Svrha sjedinjuje sve elemente organizacije bojišta dajući opće usredotočenje za sva djelovanja. Zapovjednik organizira snage prema svrsi, odreñujući hoće li operacija svake postrojbe biti odlučujuća, oblikujuća ili održavajuća. Te odluke tvore temelj za zamisao operacija. On opisuje područje operacija u odnosu na duboka, bliska i pozadinska područja kada čimbenici MNZS-VC traže uporabu prostornih odnosa. FM 3-0 objašnjava operativni radni okvir i organizaciju bojišta.
NAČELA RATA 2-6. Devet načela rata definiranih u FM 3-0 daju opće upute za voñenje ratnih i neratnih operacija na strateškoj, operativnoj i taktičkoj razini. Ona su temeljne istine koje vode borbene operacije. Načela su trajni temelji doktrine Kopnene vojske. Prvi puta objavljena 1923. godine kao temeljna načela u Field Service Regulations United States Army, izdržala su provjere analize, eksperimentiranja i prakse. Načela rata nisu lista za provjeru i stupanj njihove primjene ovisi o situaciji. Slijepo držanje načela ne jamči uspjeh, ali svaki otklon može povećati rizik neuspjeha. Načela rata daju oštrinu i usredotočuju se na čisto kreativna gledišta taktike te daju presudnu vezu izmeñu čiste teorije i stvarne primjene.
Načela rata
• • • • • • • • •
Cilj Ofenziva Koncentracija Ekonomična uporaba snaga Manevar Jedinstvo zapovijedanja Sigurnost Iznenañenje Jednostavnost
POLAZIŠTA OPERACIJA KOPNENE VOJSKE 2-7. Polazišta operacija kopnene vojske – inicijativa, okPolazišta operacija KoV-a retnost, dubina, sinkronizacija i svestranost – grade se na načelima rata. Ona nadalje opisuju značajke uspješnih • Inicijativa operacija. Iako ne jamče uspjeh, njihova odsutnost pove- • Okretnost ćava rizik neuspjeha. FM 3-0 definira polazišta. • Dubina
ČIMBENICI MNZS-VC
• Sinkronizacija • Svestranost
2-8. Šest čimbenika MNZS-VC – misija, neprijatelj, zemljište i vremenske prilike, raspoložive snage i potpora, Čimbenici MNZS-VC raspoloživo vrijeme i civilna razmatranja – opisuju jedinstvenu situaciju u kojoj taktičar provodi znanost i umijeće • Misija taktike. Analiza čimbenika MNZS-VC kritična je tijekom • Neprijatelj procesa vojnog odlučivanja. Analitički okvir koji rabi • Zemljište i vremenske prilike čimbenike MNZS-VC koristan je u prosudbi planiranja, • Raspoložive snage i potpora pripreme i provedbe operacija. Taktičar razmatra tih šest • Raspoloživo vrijeme čimbenika za svaku vrstu operacije. Njihov utjecaj na • Civilna razmatranja operaciju razlikovat će se, ali se svaki mora razmotriti tijekom zapovjednikova procesa vizualizacije. To razmatranje uključuje i znanost i umijeće taktike. Na primjer, učinci zemljišta i vremena na brzine kretanja i potrošnju goriva mjerljivi su pa su stoga dio znanosti rata. Učinci zemljišta i vremena na moral vojnika nisu potpuno mjerljivi i dio su umijeća rata. FM 6-0 detaljno govori o čimbenicima MNZS-VC.
2-3
FM 3-90______________________________________________________________________________________
ELEMENTI OPERATIVNOG OBLIKOVANJA 2-9. Glavna operacija počinje oblikovanjem – idejom koja vodi izvršenje (planirati, pripremiti, provesti i prosuditi) operacije. Operativno oblikovanje daje konceptualnu vezu izmeñu krajnjih stanja, načina i sredstava. Elementi operativnog oblikovanja alatke su koje pomažu zapovjedniku u vizualizaciji glavnih operacija i oblikovanju svoje namjere. Oni pomažu zapovjedniku razjasniti i poboljšati svoju viziju pomoću radnog okvira za opis operacije u odnosu na zadaću i svrhu djelovanja. FM 3-0 definira svaki od tih elemenata. Njihova se korisnost smanjuje sa svakim sljedećim taktičkim postrojem. Ono što je zapovjednik kopnene sastavnice snaga zamislio kao odlučujuću točku, postaje jasno označen cilj za namjenski organizirane snage bojne.
Elementi operativnog oblikovanja
• • • • • • • • •
Krajnje stanje i vojni uvjeti Stožerna točka Odlučujuće točke i ciljevi Operacijske linije Točka vrhunca Operativni doseg, prilaz i stanke Istodobne i uzastopne operacije Pravocrtne i nepravocrtne operacije Tempo
BOJIŠNI OPERATIVNI SUSTAVI 2-10. Postoji sedam bojišnih operativnih sustava. Definicije tih sedam sustava iz FM 7-15 su sljedeće:
Bojišni operativni sustavi
• • • • •
Obavještajno djelovanje Manevar Vatrena potpora Protuzračna obrana Pokretljivost, protupokretljivost i preživljavanje Potpora borbenih djelovanja Zapovijedanje i nadzor
•
Obavještajni sustav aktivnost je stvaranja znanja i proizvoda koji oslikavaju neprijatelja i oblike okružja potrebne zapovjedništvu za planiranje, pripremu i provedbu operacija.
•
Manevarski sustav kretanje je snaga za stje- • canje pozicijske prednosti u odnosu na ne- • prijateljske snage. Taj sustav uključuje uporabu snaga na bojištu u kombinaciji s izravnom vatrom ili vatrenim potencijalom. Sustav uključuje i provedbu taktičkih zadaća povezanih s projekcijom snaga.
•
Sustav vatrene potpore obuhvaća skupnu i usklañenu uporabu podataka o otkrivanju i praćenju ciljeva, oružja za neizravnu vatru, aviona, napadnih informacijskih operacija i drugih ubojitih i neubojitih sredstava protiv ciljeva u području operacija.
•
Sustav protuzračne obrane uporaba je svih aktivnih mjera za poništavanje ili smanjivanje učinkovitosti napada neprijateljskih zrakoplova ili raketa u zraku.
•
Sustav pokretljivosti, protupokretljivosti i preživljavanja.
Operacije pokretljivosti čuvaju slobodu manevra vlastitih snaga. Operacije protupokretljivosti uskraćuju pokretljivost neprijateljskim snagama.
Operacije preživljavanja štite vlastite snage od učinaka neprijateljskih oružnih sustava.
•
Sustav potpore borbenih djelovanja obuhvaća potporu i usluge pružene za održavanje snaga tijekom ratnih i neratnih operacija.
•
Sustav zapovijedanja i nadzora uključuje sve skupne zadaće povezane s potporom provedbe ovlasti i usmjeravanja pravilno odreñenog zapovjednika nad dodijeljenim i raspoloživim snagama u provedbi misije.
Bojišni operativni sustavi daju Kopnenoj vojsci zajedničku klasifikaciju kritičnih taktičkih aktivnosti. Oni zapovjedniku i njegovu stožeru daju sredstva za prosudbu planiranja, pripreme i provedbe operacije u njezinim odijeljenim podskupovima.
2-4
_________________________________________________Opće taktičke zamisli i grafičke nadzorne mjere
TEMELJNE TAKTIČKE ZAMISLI 2-11. U sljedećim odlomcima nalaze se temeljne taktičke zamisli zajedničke napadnim i obrambenim operacijama. Navedene su abecednim redom (prema engleskom izvorniku, op. prev.), a ne prema važnosti. Te zamisli, zajedno s načelima rata, temeljnim polazištima operacija Kopnene vojske, čimbenicima MNZS-VC, prosudbama, ulaznim podatcima drugih zapovjednika te zapovjednikovim iskustvom i rasuñivanjem, omogućuju mu vizualizaciju provedbe operacija u ostvarenju dodijeljenih misija. VIŠERODNI SASTAVI 2-12. Višerodni sastavi (combined arms) sinkronizirana su ili istodobna uporaba nekoliko rodova – kao što su pješaštvo, oklopne postrojbe, topništvo, inženjerija, protuzračna obrana i zrakoplovstvo Kopnene vojske – za ostvarenje učinka na neprijatelja koji je veći nego što bi bio kada bi se svaki rod odvojeno ili jedan za drugim koristio protiv njega (FM 3-0). Oružja i postrojbe učinkovitiji su kada se rabe zajednički. Niti jedna pojedinačna akcija, oružje, specijalnost ili rod ne mogu stvoriti dostatnu moć za postizanje učinaka potrebnih za prevlast nad suparnikom. 2-13. Višerodni sastavi više su od borbenih rodova koji zajedno djeluju. Svaki rod Kopnene vojske pruža jedinstvene sposobnosti koje se dopunjuju s ostalim rodovima. Višerodni tim sastoji se od dva ili više rodova koji se meñusobno podupiru. Zapovjednik uzima svoje raspoložive borbene elemente, elemente za borbenu potporu i elemente za potporu borbenih djelovanja i slaže ih u višerodni tim usredotočen na provedbu misije. Pravilna kombinacija djelovanja i sustava višerodnog tima srž je višerodnih sastava. Uporaba višerodnih sastava daje dopunjujuće i pojačavajuće učinke te može imati asimetrične učinke na neprijateljsku snagu. (Vidi FM 3-0 za dodatne informacije o simetričnim i asimetričnim učincima.) 2-14. Oklopne postrojbe, napadni helikopteri i pješaštvo uobičajeno su jezgra višerodnog tima. Meñutim, novonastale sposobnosti omogućuju zapovjedniku uporabu bilo koje borbene rodovske postrojbe, poput topništva i zrakoplovstva KoV-a, za stvaranje te jezgre. Zapovjednik rabi svoje višerodne snage u različitim kombinacijama za dobivanje elastičnosti u provedbi raznolikih vrsta operacija na raznolikom zemljištu. Na primjer, zapovjednik može dati pješaštvu da predvodi djelovanja u planinama i gradovima kada se kreće izvan vozila, dok oklopništvo vodi na otvorenome zemljištu. Napadni helikopteri mogu ispaliti velike količine preciznog streljiva u cijelom području operacija. Zapovjednik može provoditi odlučujuće operacije uporabom višecijevnih raketnih sustava i topova, pojačanih učincima aviona u pravilnim uvjetima. Protuzračno topništvo uništava neprijateljske zračne snage i sredstva u pomoći slobodnom kretanju vlastitih snaga. Inženjerija pojačava pokretljivost naših snaga, smanjuje neprijateljsku pokretljivost i pomaže u preživljavaju naših snaga. Članice višerodnog sastava iz postrojbi borbene potpore i potpore borbenih djelovanja podupiru jezgru višerodnog tima, kombiniranjem sposobnosti na odgovarajući način u potpori i održavanju višerodne snage. ODLUČUJUĆE DJELOVANJE 2-15. Odlučujuće djelovanje (decisive engagement) ono je djelovanje u kojem je postrojba u potpunosti uporabljena i ne može manevrirati ili se izvući. U odsustvu vanjske pomoći, borba se mora voditi do rješenja pobjedom ili porazom raspoloživih snaga (JP 1-02). Misija postrojbe je više ono čime rezultira prihvaćanje odlučujućeg djelovanja, nego fizička sposobnost postrojbe da se izvuče od djelovanja. Na primjer, postrojba može postati odlučujuće uporabljena za držanje ključnog zemljišta, poražavanje odreñene neprijateljske snage ili za osiguranje odreñenog cilja. Manje je uobičajeno odlučujuće djelovanje branitelja kao posljedica dovoñenja u slabiji položaj zbog djelovanja napadača. PORAZ PO DIJELOVIMA 2-16. Poraz po dijelovima (defeat in detail) postiže se koncentracijom nadmoćne borbene moći protiv odvojenih dijelova snage, umjesto pokušaja poražavanja cjelokupne 2-5
FM 3-90______________________________________________________________________________________
snage odjednom. Manja snaga može rabiti tu tehniku za postizanje uspjeha protiv većeg neprijatelja. Poraz po dijelovima može se dogoditi uzastopno (poraz odvojenih elemenata jednog za drugim). Na primjer, zapovjednik može koncentrirati učinke nadmoćne borbene moći protiv neprijateljskog elementa izvan podupiruće udaljenosti ostatka neprijateljske snage. To zapovjedniku omogućuje uništenje ciljanoga neprijateljskog elementa prije nego što on može biti djelotvorno pojačan. BOKOVI 2-17. Bokovi (flanks) su desne i lijeve granice postrojbe. Za nepokretnu postrojbu oni su odreñeni u odnosu na neprijateljski stvaran ili očekivan položaj (vidi sliku 2-2.). Za postrojbu u pokretu definirani su smjerom kretanja (vidi sliku 2-3.). Zapovjednici pokušavaju neprijatelju uskratiti prigode za napad na bokove jer snaga ne može koncentrirati toliko izravne vatre na njih koliko to može prema fronti. Zapovjednici teže napasti neprijateljske bokove iz istog razloga. 2-18. Bok pogodan za napad (assailable flank) izložen je napadu ili okruženju. Obično je posljedica oblika zemljišta, slabosti snaga, tehničkih sposobnosti suparnika (okomiti obuhvat) ili pukotine izmeñu susjednih postrojba. Ako se jedan bok nalazi na vrlo neprohodnome zemljištu, a drugi na otvorenome, on se odmah prepoznaje kao bok pogodan za napad teške kopnene snage. Bok na ograničenome zemljištu može se napasti lakom snagom. Mora biti dovoljno prostora za manevar napadačke snage da bi bok bio pogodan za napad. Postrojba možda neće imati takav bok, ako su oba boka povezana s drugim snagama. Kada zapovjednik ima izložen bok, on ga može pokušati zatvoriti uporabom različitih tehnika kao što su dopunski položaji.
Slika 2-2. Bokovi nepokretne postrojbe
Slika 2-3. Bokovi postrojbe u pokretu
2-19. Bočni položaj (flanking position) zemljopisno je mjesto na boku snage s kojeg se na taj bok mogu otvoriti učinkovite vatre. Zapovjednik u napadu manevrira snagama kako bi zaposjeo bočne položaje protiv branitelja za djelovanje razornim vatrama protiv njegovih slabosti. Zapovjednik u obrani manevrira snagama za posjedanje položaja na bokovima neprijateljskog smjera napredovanja iz istog razloga. Bočni položaj koji neprijatelj u napredovanju može odmah izbjeći ima malu vrijednost za branitelja ako neprijatelj uoči da je on zaposjednut. MANEVAR 2-20. Manevar (maneuver) je uporaba snaga na bojištu kroz kretanje spojeno s vatrom ili mogućom vatrom za postizanje boljeg položaja u odnosu na neprijatelja kako bi se provela misija (JP 1-02). Manevar stvara i otkriva neprijateljske slabosti za koncentrirane učinke naše 2-6
_________________________________________________Opće taktičke zamisli i grafičke nadzorne mjere
borbene moći. Zapovjednik rabi svoje elemente borbene moći na simetrične i nesimetrične načine za postizanje pozicijske prednosti nad neprijateljem te za stvaranje sposobnosti primjene tih koncentriranih učinaka. MEDUSOBNA POTPORA 2-21. Meñusobna potpora (mutual support) je ona koju meñusobno jedne drugima pružaju postrojbe protiv jednog neprijatelja zbog svojih dodijeljenih zadaća, svoga meñusobnog položaja i položaja u odnosu na neprijatelja i zbog svojih svojstvenih sposobnosti (JP 1-02). Meñusobna potpora postoji izmeñu dvaju ili više položaja kada oni podupiru jedni druge izravnom ili neizravnom vatrom, sprječavajući time neprijatelja da napada na jedan položaj, a da nije izložen vatri s jednog ili više dopunskih položaja. Isti se odnos primjenjuje na postrojbe koje se zajedno kreću, osim što one mogu manevrirati za postizanje pozicijske prednosti da bi mogle primiti potporu. Obično je povezana s vatrom i pokretom (manevrom), mada se može odnositi i na pružanje borbene potpore i potpore borbenih djelovanja. 2-22. U obrani zapovjednik odabire taktičke položaje za postizanje najvećeg stupnja meñusobne potpore. Meñusobna potpora povećava jakost obrambenih položaja, sprječava neprijatelja u pokušaju da po dijelovima porazi naše snage u protunapadu te sprječava neprijateljsko ubacivanje. U napadu zapovjednik manevrira svojim snagama za osiguranje podjednakog stupnja potpore izmeñu napadnih elemenata. OPERACIJA 2-23. Operacija (operation) je vojna akcija provedbe strateške, taktičke, granske, obučne ili administrativne vojne misije (JP 1-02). Uključuje proces planiranja, pripreme, provedbe i prosudbe onih napadnih i obrambenih operacija te operacija stabilnosti i potpore potrebnih za ostvarenje ciljeva svakog boja, bitke, glavne operacije ili pohoda. Uključuje i aktivnosti koje omogućuju provedbu operacija punog spektra, poput sigurnosnih operacija, izviñanja ili kretanja snaga. UPORABA PO DIJELOVIMA 2-24. Uporaba po dijelovima (piecemeal commitment) trenutačna je uporaba postrojba u borbi čim postanu raspoložive, umjesto čekanja na veće prikupljanje postrojba za osiguranje koncentracije, ili nesinkronizirana uporaba raspoloživih snaga tako da se njihova borbena moć neučinkovito rabi. Uporaba po dijelovima dovodi manje, uporabljene snage do poraza po dijelovima i sprječava koncentraciju i sinkronizaciju borbene moći s nadolazećim borbenim elementima i elementima borbene potpore. No uporaba po dijelovima može imati svojih prednosti za održavanje zamaha i za zadržavanje i iskorištavanje inicijative. Zapovjednik može tražiti uporabu po dijelovima postrojbe za pojačavanje posrnule operacije, posebno ako je uporaba malih postrojba sve što je potrebno za sprječavanje katastrofe. Tehnika «gomilanja» («pile-on») povezana s operacijama pretraži i napadni koristi se uporabom snaga po dijelovima. (Vidi 4. poglavlje za operacije pretraži i napadni.) REKONSTITUCIJA 2-25. Rekonstitucija (reconstitution) se sastoji od onih akcija koje zapovjednici planiraju i primjenjuju za obnovu postrojba do željene razine borbene učinkovitosti, primjerene zahtjevima misije i raspoloživim resursima. Operacije rekonstitucije uključuju regeneraciju i reorganizaciju (FM 4-100.9). Rekonstitucija je potpun proces. To nije samo operacija potpore borbenih djelovanja, iako ta potpora ima integralnu ulogu. Zapovjednik provodi rekonstituciju kada jedna od njegovih podreñenih postrojba postane borbeno nesposobna ili kada prebacivanjem raspoloživih resursa može podići njezinu borbenu učinkovitost bliže željenoj razini. Pored uobičajenih aktivnosti potpore, rekonstitucija može uključiti: •
izvlačenje postrojbe iz borbe,
•
prosudbu postrojbe vanjskim snagama, 2-7
FM 3-90______________________________________________________________________________________
•
ponovnu uspostavu zapovjednog lanca,
•
obuku postrojbe za buduće operacije,
•
ponovnu uspostavu kohezije postrojbe.
2-26. Rekonstitucija nadmašuje svakodnevne aktivnosti održavanja snage. Meñutim, ona za to rabi postojeće sustave i postrojbe. Ne postoje resursi koji su isključivo namijenjeni za rekonstituciju (vidi FM 4-100.9). PRAVILA DJELOVANJA 2-27. Pravila djelovanje (rules of engagement – ROE) smjernice su ovlaštenoga vojnog autoriteta koje opisuju okolnosti i ograničenja pod kojim će američke snage pokrenuti i/ili nastaviti borbeno djelovanje s drugim suprotstavljenim snagama (JP 1-02). Operativni zahtjevi, politika i zakon definiraju zapovjednikova pravila djelovanja. Pravila djelovanja utječu na to kako zapovjednik provodi svoje operacije u sve četiri vrste vojnih operacija, stavljajući pred njega politička, praktična, operativna i pravna ograničenja djelovanja. Ona se mogu proširiti na kriterije za početak djelovanja s odreñenim oružnim sustavima, kao što je uporaba neosmotrenih neizravnih vatara u pozadinskom području ili na reakciju na napad. Ona uvijek priznaju pravo samoobrane i zapovjednikovo pravo i obvezu zaštite dodijeljenog osoblja. Dokument CJCSI 3121.01A daje standardna pravila djelovanja Združenog stožera (Joint Chiefs of Staff – JCS). Ako je potrebno, zapovjednici prilagoñavaju ta standardna pravila djelovanja kao odgovor na specifične čimbenike MNZS-VC. POTPORNA UDALJENOST 2-28. Potporna udaljenost (supporting distance) udaljenost je izmeñu dviju postrojba koja se može prijeći u vremenu u kojem jedna može doći u pomoć drugoj. Za male postrojbe to je udaljenost izmeñu dviju postrojba koja se može učinkovito pokriti svojim vatrama (FM 3-0). Potporna udaljenost čimbenik je borbene moći, rasporeda, komunikacijskih mogućnosti i taktičke pokretljivosti vlastitih i neprijateljskih snaga. POTPORNI DOMET 2-29. Potporni domet (supporting range) udaljenost je na kojoj jedna postrojba može biti zemljopisno odvojena od druge postrojbe, a da ipak ostane unutar maksimalnog dometa oružnih sustava za neizravnu vatru druge postrojbe (FM 3-0). Glavni čimbenici koji utječu na potporni domet su reljef, domet oružnih sustava podupiruće postrojbe i njihova mjesta u odnosu na položaj poduprte postrojbe. TAKTIČKA POKRETLJIVOST 2-30. Taktička pokretljivost (tactical mobility) sposobnost je postrojbe da se brzo kreće s jednog dijela bojišta na drugi u odnosu na neprijatelja. Taktička pokretljivost funkcija je pokretljivosti izvan prometnica, vatrene moći i zaštite. Zemljište, uvjeti tla i vremenske prilike utječu na pokretljivost izvan prometnica. Teške kopnene manevarske postrojbe imaju dobru taktičku pokretljivost – osim na teško prohodnom zemljištu – u kombinaciji s vatrenom moći i zaštitom. One se mogu kretati po bojištu protiv većine neprijateljskih snaga ako nisu suočene s neprijateljem koji može poraziti njihove zaštitne snage, a ne može biti neutraliziran našim vatrama. Lake kopnene manevarske snage imaju prednost u taktičkoj pokretljivosti nad neprijateljskim teškim snagama na teško prohodnom zemljištu, ali imaju ograničenu vatrenu moć i zaštitu. Manevarske zrakoplovne postrojbe KoV-a imaju dobru taktičku pokretljivost na većini vrsta zemljišta, dobru vatrenu moć, ali ograničenu zaštitu. Ekstremni vremenski uvjeti mogu ograničiti taktičku pokretljivost zrakoplovnih postrojba KoV-a.
2-8
_________________________________________________Opće taktičke zamisli i grafičke nadzorne mjere
TEMELJNE TAKTIČKE GRAFIČKE NADZORNE MJERE 2-31. Ovaj dio objašnjava temeljne taktičke grafičke nadzorne mjere zajedničke napadnim i obrambenim operacijama. Odgovarajuća poglavlja ovog priručnika govore o onim grafičkim mjerama koje se primjenjuju samo u jednoj vrsti operacija. Na primjer, 3. poglavlje govori o cilju kao temeljnoj napadnoj nadzornoj mjeri koja se primjenjuje samo u napadnim operacijama. Prikazane grafičke mjere jednako se rabe kod automatskih i ručno crtanih grafičkih prikaza i zemljovida. Ovaj dio prikazuje grafičke mjere za uporabu na situacijskim zemljovidima, grafičkim prikazima i zračnim fotografijama. Standardne su za sve simulacije, uključujući one koje se rabe u stvarnim, virtualnim i konstruktivnim okružjima. 2-32. Postrojbe koje provode taktičke operacije moraju imati jasno definirane zadaće i odgovornosti. Zapovjednik rabi nadzorne mjere za uspostavu specifičnih odgovornosti koje sprječavaju postrojbe u meñusobnom ometanju i nameću potrebna ograničenja. Nadzorne mjere mogu biti dopustive (koje omogućuju da se nešto dogodi) ili ograničavajuće (koje ograničavaju kako se nešto radi). Nadzorne mjere mogu biti grafičke, poput granica, ili proceduralne, poput prioriteta djelovanja na ciljeve. Zapovjednik treba uspostaviti samo minimalne nadzorne mjere potrebne za ostvarenje nužne koordinacije i rješenja nesklada meñu postrojbama. Nadzorne mjere ne smiju neopravdano ograničiti podreñene u provedbi svojih misija. Zapovjednik ograničavajuće mjere ukida čim je to moguće. FM 1-02 govori o pravilima crtanja nadzornih mjera na grafičkim prikazima i zemljovidima.
Temeljne taktičke nadzorne grafičke mjere
• • • • • • • • • • • • • • • • • • •
Zračni koridor i zračne nadzorne točke Područje operacija i granice Područja prikupljanja Točka provjere Točka susreta/dodira Kritične vlastite (prijateljske) zone Nadzorne mjere izravne vatre Duboka, bliska i pozadinska područja Područje boja Mjere usklañivanja vatrene potpore Ciljevi vatrene potpore Prednja crta vlastitih snaga Crta dodira Imenovana područja interesa Nadzorne mjere zaprjeka Fazna crta Područja topničkih položaja Putovi/rute Ciljano područje interesa
2-33. Dobro zamišljene nadzorne mjere olakšavaju provedbu tekućih i budućih operacija. Zapovjednik po potrebi prilagoñava svoje nadzorne mjere za održavanje sinkronizacije i osiguranje provedbe misije kako se razvija taktička situacija. On uravnotežuje rizik nastao dodatnim trenjem u operaciji s dobrobitima promjena ako svi njegovi podreñeni elementi ne prime nove nadzorne mjere kada razmatraju promjene ranije uspostavljenih nadzornih mjera. 2-34. Nadzorne se mjere odnose na sve snage: borbene, za borbenu potporu i za osiguranje borbenih djelovanja. Zapovjednik osigurava da su sve nadzorne mjere dobivene od nadreñenog – kao što su fazne crte i točke provjere – ugrañene u njegove grafičke nadzorne mjere. Kada izvješćuje nadreñeno zapovjedništvo poziva se samo na nadzorne mjere koje je uspostavilo to zapovjedništvo. ZRAČNI KORIDOR I ZRAČNA NADZORNA TOČKA 2-35. Zračni koridor (air corridor) je ograničena zračna ruta odreñena za letenje naših/prijateljskih zrakoplova kako bi se spriječilo djelovanje naših/prijateljskih snaga po njima (JP 1-02). Rabi se za usklañivanje djelovanja topničkih paljbenih položaja sa zračnim prometom. Niske tranzitne rute, rute minimalnog rizika, standardne letne rute zrakoplovstva KoV-a i rute bespilotnih letjelica vrste su zračnih koridora. Zračni koridor uvijek uključuje zračne nadzorne točke. Zračna nadzorna točka (air control point – ACP) lako je prepoznatljiva točka na zemljištu ili elektronička navigacijska pomoć kojom se osigurava potreban nadzor tijekom zračnog kretanja. Ove se točke općenito odreñuju u svakoj točki u kojoj ruta leta ili zračni koridor jasno mijenjaju svoj smjer te u svakoj drugoj točki koja se smatra potrebnom za vremensko usklañi-
2-9
FM 3-90______________________________________________________________________________________
PODRUČJE OPERACIJA I GRANICE
ACP 1
N MA RD BI
vanje ili nadzor operacije (FM 3-52). (Slika 2-4. prikazuje generički zračni koridor i zračne nadzorne točke. Vidi FM 3-52 za više informacija o zračnim nadzornim mjerama.)
Ime: Širina: Min vis: Max vis:
BIRDMAN 200 m 50 ft AGL 500 ft AGL
AN
ACP 3
M 2-36. Područje operacija temeljna je BIRD ACP nadzorna mjera za sve vrste operacija. 2 KAZALO: Područje operacija (area of operations – AO) - ft (foot) - stopa (30,48 cm) - AGL (above ground level) - iznad tla operativno je područje koje definira zapovjednik združene snage za kopnene i Slika 2-4. Generički zračni koridor pomorske snage. Područje operacija tipično ne obuhvaća cjelokupno operativno područje zapovjednika združene snage, ali treba biti dovoljno veliko da bi borbeni zapovjednici mogli provesti svoje misije i zaštititi svoje snage (JP 1-02). Zapovjednik kopnene sastavnice združene snage ili zapovjednik zapovjedništva sastavnice Kopnene vojske dodjeljivat će svojim podreñenima njihova vlastita područja operacija. Ti će podreñeni dalje dodjeljivati područja operacija svojim podreñenima do razine bojne ili satnije na temelju čimbenika MNZS-VC. Postrojba koja je dobila područje operacija ne može mijenjati nadzorne mjere dobivene od nadreñenoga unutar njegova područja operacija. No ona može uspostaviti dodatne nadzorne za usklañivanje i sinkronizaciju svojih operacija. 2-37. Dodjela područja operacija podreñenim zapovjedništvima povećava decentraliziranu provedbu, ovlašćujući pod- Prilaz (avenue of approach) zračni je ili kopneni smjer reñene zapovjednike da se koriste vlastitom inicijativom u koji može rabiti napadna provedbi dodijeljenih misija. To potiče uporabu zapovijeda- snaga, a vodi k cilju (ili kljunja misijom (vidi FM 6-0 za zapovijedanje misijom). Isto- čnom zemljištu). dobno se nižim zapovjedništvima daju odgovornosti navedene u odlomku 2-40. Nasuprot tomu, promašaj u dodjeli područja operacija podreñenima povećava centraliziranu provedbu i ograničava njihove taktičke opcije. Takva se centralizacija treba provesti samo kada je vezana čimbenicima MNZS-VC. Na primjer, zapovjednik brigade odgovoran za blokiranje neprijateljskog napredovanja uzduž jednoga jedinog prilaza može svojim podreñenim bojnama odrediti borbene položaje za potporu područja boja brigade, umjesto da dijeli svoje područje operacija i prilaz u područja operacija bojni. 2-38. Više zapovjedništvo odreñuje područje operacija pomoću granica. Ono obično dodjeljuje područje operacija manevarskoj postrojbi, ali ga može dodijeliti i postrojbama za borbenu potporu ili potporu borbenih djelovanja. Dodijeljeno područje operacija jednako ograničava i olakšava kretanje postrojba i uporabu vatara. Ono ograničava postrojbe kojima nije dodijeljena odgovornost za područje operacija u kretanju kroz to područje. Ono ograničava i postrojbe izvan područja operacija u otvaranju vatara u njega ili da učinci njihovih vatara utječu na ono što se dogaña u području operacija. Oba ova ograničenja mogu biti umanjena koordinacijom s postrojbom odgovornom za područje operacija. Područje operacija olakšava kretanje i vatre postrojbe koja je odgovorna za to područje ili ga posjeduje. Dodijeljeno područje operacija mora obuhvatiti dovoljno zemljišta da bi zapovjednik mogao provesti misiju ili zaštitio snage. 2-39. Područje operacija je idealno manje od zapovjednikova područja utjecaja. Područje utjecaja (area of influence) zemljopisno je područje u kojem zapovjednik može izravno utjecati na operacije manevrom i sustavima vatrene potpore koji su normalno pod njegovim zapovijedanjem ili nadzorom (JP 1-02). Ako je zapovjednikovo područje utjecaja manje od njegova područja operacija, on mora razmotriti svoje mogućnosti proširenja područja utjecaja. Njegove opcije uključuju sljedeće tehnike:
2-10
•
promjena zemljopisnog rasporeda trenutačnih sustava za povećanje veličine svoga područja utjecaja i osiguranje pokrivanja ključnih područja, instalacija i sustava,
•
traženje dodatnih snaga i sredstava,
_________________________________________________Opće taktičke zamisli i grafičke nadzorne mjere
•
traženje prilagodbe granica za smanjenje svoga područja operacija,
•
prihvaćanje povećanog rizika povezanog s nemogućnošću pružanja sigurnosti u cjelokupnom području operacija,
•
premještanje svoga područja utjecaja po fazama za uzastopno obuhvaćanje cjelokupnog područja operacija.
2-40. Sve postrojbe kojima je dodijeljeno područje operacija imaju sljedeće odgovornosti: •
upravljanje zemljištem,
•
nadzor kretanja,
•
vatre,
•
sigurnost.
Odabrani postroji imaju dodatnu odgovornost provedbe zapovijedanja i nadzora zračnog prostora. Upravljanje zemljištem 2-41. Zapovjednik s područjem operacija odgovoran je za upravljanje zemljištem unutar granica područja. Više zapovjedništvo može diktirati da se neka druga postrojba razmjesti unutar područja operacija podreñene postrojbe, ali zapovjednik kome je dodijeljeno područje odgovornosti zadržava ovlast završnog odobrenja točnoga mjesta rasporeda. Time se osigurava da zapovjednik postrojbe koji nadzire područje operacija zna koje su postrojbe u njegovu području i gdje su razmještene kako bi mogao planski provoditi operacije, nadzirati kretanje i spriječiti samogubitke uslijed vlastitih vatara. Samo zapovjednik koji ima područje operacija dodjeljuje granice podreñenim postrojbama unutar toga područja. Nadzor kretanja 2-42. Postrojbe ne mogu prelaziti granice u područje operacija druge postrojbe bez dopuštenja postrojbe vlasnika područja operacija. Kada jednom dobije područje operacija postrojba nadzire kretanje u njemu. Odreñivanje i održavanje putova/ruta, njihova sigurnost te nadzor kretanja po njima unutar područja operacija u odgovornosti je postrojbe vlasnika toga područja, ako nadreñeni uputama za usklañivanje nije drukčije odredio. Zapovjednik može označiti putove kretanja kao otvorene, nadzirane, s posebnom dozvolom, rezervirane ili zabranjene. Oznaka svakoga puta ovisi o čimbenicima MNZS-VC. FM 4-01.30 govori o planiranju kretanja i nadzornim mjerama. Vatre 2-43. Postrojba unutar svoga područja operacija može rabiti sustave izravne i neizravne vatre bez dobivanja dodatnog odobrenja nadreñenog zapovjedništva. Tri su izuzetka: prvi i najčešći je kada postrojba ne može rabiti streljivo unutar svoga područja operacija bez odgovarajućeg odobrenja ako učinci toga streljiva dosežu izvan područja operacija. Na primjer, ako postrojba želi rabiti dimno streljivo, njegovi učinci ne smiju prijeći granice u drugo područje operacija bez odobrenja susjedne postrojbe kojoj pripada to područje. Drugo, više zapovjedništvo može izričito ograničiti uporabu odreñenog streljiva unutar područja operacija ili njegovog dijela, kao što su dugotrajne kazetne mine. Treće, više zapovjedništvo može postaviti ograničavajuću mjeru usklañivanja vatrene potpore (fire support coordinating measure – FSCM) unutar područja operacija za zaštitu nekoga sredstva ili objekta, kao što je područje zabrane vatre oko smještajnog kampa raseljenih civila. Te su mjere usklañivanja vatrene potpore po svojoj prirodi više linearne u spojenim područjima operacija, dok su u razdvojenim područjima operacija više u obliku područja. 2-44. Zapovjednik ne može uporabiti neizravne vatre preko granica bez dopuštenja postrojbe čije je područje operacija te vatre pogoditi. On može uporabiti izravne vatre preko granice 2-11
FM 3-90______________________________________________________________________________________
dopuštenja na specifične točkaste ciljeve koji su jasno i potvrdno identificirani kao neprijateljski. Sigurnost 2-45. Zapovjednik koji ima svoje područje operacija odgovoran je za sigurnost svih postrojba koje djeluju u tom području. Ta činjenica ne traži od njega da u svom području operacija provodi operacije sigurnosti područja. (Vidi 12. poglavlje za odgovornosti za osiguranje područja.) On mora spriječiti iznenañenje i osigurati nužno vrijeme svim postrojbama unutar područja operacija za učinkovit odgovor na neprijateljske akcije uporabom sigurnosnih snaga razmještenih oko tih postrojba. Ako zapovjednik ne može ili odabere da neće pružiti sigurnost u svom području operacija, on mora jasno sve pojedince koje to pogaña obavijestiti kada, gdje i pod kojim uvjetima neće ostvariti tu funkciju. Zapovjednik općenito odreñuje takva mjesta uporabom dopuštajućih mjera usklañivanja vatrene potpore. Svaki zapovjednik ostaje odgovoran za lokalnu sigurnost svoje postrojbe. Zapovijedanje i nadzor zračnog prostora 2-46. Zapovijedanje i nadzor zračnog prostora Kopnene vojske (Army airspace command and control – A2C2) akcije su koje osiguravaju sinkroniziranu uporabu zračnog prostora i poboljšano zapovijedanje i nadzor snaga koje ga rabe (FM 3-52). Zapovjednik kopnenih manevarskih postrojba upravlja zračnim prostorom ispod visine usklañivanja (coordinating altitude), rabeći proceduralne (procedural) i pozitivne (positive) nadzorne mjere koje primjenjuje njegova organizacija za nadzor letenja. Korpusi i divizije postroji su koji rutinski imaju A2C2 odgovornosti, iako zapovjednik može samostalnoj brigadi osigurati resurse za provedbu te funkcije. 2-47. Komunikacije, standardni postupci i časnici za vezu obično zapovjedniku pružaju traženu povezanost s organizacijom za nadzor zračnog prostora ratišta. Zapovjednik osigurava pouzdane komunikacije kroz svoju područnu komunikacijsku mrežu. On prati aktivnosti u zračnom prostoru pomoću standardnih postupaka za sprječavanje sukoba u realnom vremenu izmeñu različitih korisnika zračnog prostora, dok postiže potrebnu elastičnost za osiguranje najveće borbene učinkovitosti. Odsjek A2C2 u odjelu za usklañivanje aktivnosti na bojištu, smješten zajedno sa središtem za združene zračne operacije, pruža zapovjedniku sposobnost veze s osobom ovlaštenom za nadzor zračnog prostora (airspace control authority – ACA). (Vidi FM 3-52 i JP 3-52 za dodatne informacije o doktrini nadzora zračnog prostora.) 2-48. Okomita dimenzija ili zračni prostor područja operacija po svojoj je prirodi dopustiv jer svi rodovi i grane traže njegovu uporabu. Postoje proceduralne i pozitivne mjere nadzora zračnog prostora (airspace control measures – ACM) raspoložive za sinkronizaciju vojnih operacija u zračnom prostoru iznad područja operacija. Meñu proceduralnim mjerama nadzora zračnog prostora su visina usklañivanja, koja razdvaja avione i helikoptere odreñivanjem visine ispod koje zrakoplovi normalno neće letjeti i visine iznad koje helikopteri normalno neće letjeti. Ona omogućuje kopnenom zapovjedniku uporabu zračnog prostora iznad svoga područja operacija za ustrojbena zrakoplovna sredstva kao dopunu kopnenim manevarskim snagama, ali ona nije granica za koju ima odgovornost. Osoba ovlaštena za nadzor zračnog prostora, obično zapovjednik zrakoplovne sastavnice združene snage, mora uspostaviti visinu usklañivanja, objaviti je u planu nadzora zračnog prostora, navesti je u zapovijedi za nadzor zračnog prostora i uključiti tampon-zonu za mala odstupanja u visini leta zrakoplova i helikoptera. Visine usklañivanja dopustive su mjere nadzora zračnog prostora. Granice 2-49. Granica (boundary) je crta koja označava površinska područja radi olakšavanja usklañivanja i rješavanja spornih pitanja u planiranju i provedbi operacija izmeñu susjednih postrojba, postroja ili područja (JP 0-2). Zapovjednik rabi grafičke nadzorne mjere za definiranje granica područja operacija i time uspostavlja odgovornosti kopnenih snaga. On rabi mjere nadzora 2-12
_________________________________________________Opće taktičke zamisli i grafičke nadzorne mjere
zračnog prostora za nadzor okomite dimenzije. Zapovjednik temelji granice svojih podreñenih na jasno prepoznatljivim zemljišnim oblicima. Taj je zahtjev manje važan ako sve postrojbe u području operacija imaju sposobnosti precizne navigacije. Granice ne bi trebale sjeći ceste, rijeke ili željezničke pruge. Odgovornost za prilaz i ključno zemljište treba pripadati samo jednoj postrojbi. Zapovjednik po potrebi prilagoñava svoje granice kao odgovor na razvoj taktičke situacije. Svako područje koje nije dodijeljeno podreñenome ostaje u odgovornosti zapovjednika. Spojena i razdvojena područja operacija 2-50. Zapovjednik ima spojeno (contiguous) područje operacija kada sva područja operacija njegovih podreñenih snaga dijele jednu ili više zajedničkih granica. Zapovjednik ima razdvojeno (noncontiguous) područje operacija kada jedno ili više područja operacija njegovih podreñenih snaga ne dijele zajedničku granicu. Područje izmeñu razdvojenih područja operacija ostaje u odgovornosti višeg zapovjedništva. Zapovjednik može odabrati da organizira svoje područje odgovornosti tako da njegovi podreñeni imaju spojena ili razdvojena područja operacija. 2-51. Prednja granica postroja prvenstveno služi za razdvajanje odgovornosti izmeñu toga i sljedećega višeg postroja. Odlučujuće ili oblikujuće operacije protiv neprijateljskih snaga iza prednje granice postroja u odgovornosti su sljedećega višeg postroja. Zapovjedništvo višeg postroja redovito odreñuje prednju granicu nižeg postroja na temelju svoje sheme manevra. Sposobnost pronalaženja i napada na ciljeve u području izmeñu prednje granice podreñenih i prednje granice nadreñenog postroja odreñuje točan položaj prednje granice. Na primjer, ako divizija dodjeljuje prednju granicu brigadi, tada divizija provodi operacije ispred prednje granice brigade. Područje izmeñu prednje granice brigade i prednje granice divizije duboko je područje divizije. Zadnja granica odreñuje krajnje granice područja postrojbe unatrag. Ona obično odreñuje i početak pozadinskog područja sljedećeg postroja. Bočne granice protežu se od pozadinske granice do prednje granice postrojbe (vidi sliku 2-5.).
Slika 2-5. Korpus sa spojenim područjima operacija 2-13
FM 3-90______________________________________________________________________________________
2-52. Zapovjednik temelji svoju odluku o uspostavi spojenih područja operacija na analizi čimbenika MNZS-VC. Postrojbe sa spojenim područjima operacija obično su unutar meñusobne potporne udaljenosti i mogu biti unutar potpornog dometa. Drugi razlozi zašto zapovjednik uspostavlja spojena područja operacija uključuju: •
ograničenu veličinu područja operacija u odnosu na broj naših snaga,
•
odlučujuće točke koje su fizički blizu jedna drugoj,
•
političke granice ili koncentracije neprijateljskih snaga,
•
smanjen rizik od poraza po dijelovima zbog nepotpune operativne slike ili kada je vlastita snaga brojčano znatno slabija,
•
veću koncentraciju borbene moći uzduž jednog prilaza ili koridora kretanja.
2-53. Razdvojeno područje operacija nema istaknute prednju, zadnju i bočne granice. Uspostavlja se granicom koja okružuje cjelokupno područje. Granice podreñenih bit će spojene, u obliku lukova od 360 stupnjeva, koji se blisko približavaju području utjecaja podreñene postrojbe. Na primjer, zapovjednik bi normalno postavio razdvojenu granicu brigade na granicu promatranih vatara svojih sigurnosnih snaga. Budući da razdvojene granice moraju pružiti kružnu sigurnost, one obično omogućuju manju koncentraciju borbene moći uzduž jedne osi. Zapovjednici brigade, divizije ili korpusa koji uspostavljaju razdvojena područja operacija za svoje podreñene i dalje odreñuju svoje pozadinsko područje. Borbeni položaji nisu područja operacija jer postrojba nije ograničena u djelovanju izvan svoga borbenog položaja. Zapovjednik koji razvija svoje podreñene na borbene položaje ne provodi razdvojene operacije. 8. poglavlje definira borbeni položaj. 2-54. Operacije usmjerene protiv neprijateljskih snaga i sustava izvan razdvojenih područja operacija u odgovornosti su organizacije vlasnika te lokacije. Na primjer, na slici 2-6. srednja neprijateljska divizija je u odgovornosti korpusa jer se ne nalazi niti u jednom području operacija dviju divizija toga korpusa.
Slika 2-6. Korpus s razdvojenim područjima operacija 2-14
_________________________________________________Opće taktičke zamisli i grafičke nadzorne mjere
2-55. Zapovjednik temelji svoju odluku o uspostavi razdvojenih područja operacija na analizi čimbenika MNZS-VC. Postoji rizik povezan s uspostavom razdvojenih područja operacija jer su postrojbe s takvim područjima obično izvan meñusobnoga potpornog dometa. Kako bi se nadvladao takav rizik, naglasak se stavlja na razumijevanje situacije i taktičku pokretljivost. Razlozi zbog kojih zapovjednik uspostavlja razdvojena područja operacija uključuju: •
Obuhvaćanje ključnog i odlučujućeg zemljišta unutar svoga područja utjecaja kada ima ograničen broj vlastitih snaga u odnosu na veličinu područja operacija. Ključno zemljište (key terrain) bilo je koje mjesto ili područje čijim se osvajanjem ili zadržavanjem ostvaruje opipljiva prednost bilo kojeg suparnika. Odlučujuće zemljište (decisive terrain), kada postoji, ključno je zemljište čije je osvajanje ili zadržavanje obvezatno za uspješnu provedbu misije.
•
Poredbena slabost neprijatelja znači da podreñeni ne moraju ostati unutar meñusobnoga potpornog dometa ili udaljenosti i može se postići prednost nadmoćnog razumijevanja situacije i taktičke pokretljivosti.
•
Neprijatelj koncentriran u raspršenim područjima traži istu takvu koncentraciju naših snaga.
•
Postojanje velikih kontaminiranih područja unutar područja operacija.
2-56. Uporaba razdvojenih područja operacija stavlja naglasak na uporabu inovativnih sredstava za provedbu održavajućih operacija, uključujući zračnu opskrbu. Zapovjednik čiji podreñeni imaju razdvojena područja operacija ima tri temeljna izbora za uspostavu kopnenih komunikacijskih linija sa svojim podreñenima: •
dodijeliti podreñenom misiju pružanja sigurnosti konvoja svakom konvoju. Za situaciju prikazanu na slici 2-6., korpus bi mogao korpusnoj brigadi vojne policije dodijeliti misiju pružanja sigurnosti konvoja za kritične kopnene konvoje koji se kreću izmeñu pozadinskog područja korpusa i pozadinskog područja svake divizije,
•
dodijeliti podreñenom misiju pružanja sigurnosti na putu za svaki opskrbni put. Za situaciju prikazanu na slici 2-6., korpus bi mogao korpusnoj pukovniji oklopnog konjaništva dodijeliti područje operacija koje se širi četiri kilometra na svaku stranu komunikacijskih linija LEWIS i CLARK. Pukovnija bi dobila misiju sigurnosti na putu unutar tog područja operacija za razdoblje potrebno konvoju za opskrbu za putovanje prema dvjema podreñenim divizijama i natrag,
•
preuzeti rizik odreñujući korpusno zapovjedništvo za potporu za voñenje konvoja samo s njihovim ustrojbenim sposobnostima samoobrane, dok drugoj postrojbi dodjeljuje misiju odgovora na dodir s neprijateljem kada su sposobnosti samoobrane konvoja nedostatne za učinkovitu obranu.
PODRUČJA PRIKUPLJANJA 2-57. Područje prikupljanja (assembly area – AA) područje je koje postrojba zaposjeda za pripremu za operaciju. Idealno područje prikupljanja pruža: •
skrivenost od zračnog i kopnenog motrenja,
•
zaklon od izravne vatre,
•
prostor za raspršen raspored; odvojiti svako područje prikupljanja dovoljno daleko od drugih područja prikupljanja kako bi se izbjeglo meñusobno ometanje,
•
odgovarajuće ulazne, izlazne i unutarnje putove,
•
dobru odvodnju vode i uvjete tla koji podupiru kretanje vozila i pojedinačnih vojnika,
•
zemljišne oblike koji maskiraju i prikrivaju elektromagnetske potpise (znakove),
2-15
FM 3-90______________________________________________________________________________________
•
zemljište koje omogućuje motrenje kopnenih i zračnih prilaza u područje prikupljanja,
•
sklonište od neprijateljskih topničkih vatara srednjeg dometa zbog toga što se nalazi izvan neprijateljskog dometa.
2-58. Zapovjednik svakoj postrojbi dodjeljuje njezino područje prikupljanja. Na slici 2-7. primjer više postrojbi koje posjedaju jedno područje prikupljanja grafički je prečac koji se radi kada je razmjer zemljovida takav da bi prikaz više područja prikupljanja bio nečitak. U stvarnosti bi zapovjednik podijelio područje prikupljanja Thomas u dva manja područja, po jedno za svaku postrojbu. Područje prikupljanja postrojbe normalno se nalazi unutar područja operacija druge postrojbe. Područje prikupljanja obično se tretira kao razdvojeno područje operacija. To znači da postrojba ima iste odgovornosti unutar dodijeljenog područja prikupljanja kao i za svako drugo područje operacija.
Slika 2-7. Područja prikupljanja 2-59. Odgovarajuća lokacija područja prikupljanja znatno pridonosi sigurnosti i elastičnosti. Ona treba olakšati buduće operacije tako da se pokret na sljedeće položaje može provesti lako i brzo prikrivenim putovima. Zbog svoga malog traga koji ostavljaju lake postrojbe u odnosu na teške postrojbe mogu rabiti područja prikupljanja bliža neprijatelju, bez velikog rizika od neprijateljskog otkrivanja. S druge strane, taktička pokretljivost teških postrojba omogućuje im zaposjedanje područja prikupljanja udaljenijih od polazne crte (line of departure – LD) nego kod lakih postrojba. TOČKA PROVJERE 2-60. Točka provjere (checkpoint) unaprijed je odreñena točka na zemljištu koja se rabi za nadzor kretanja, taktički manevar i orijentaciju. Postrojbe mogu rabiti točku provjere kao mjeru nadzora vatre umjesto preferi-rane nadzorne mjere zvane ciljna referentna točka. Točke provjere korisne su za orijentaciju. Postrojbe ih mogu ra-biti za dopunu ili zamjenu faznih crta. Rabe se i u proved-bi potpore borbenih djelovanja. Slika 2-8. na stranici 2-17 prikazuje točku provjere 13. 2-16
_________________________________________________Opće taktičke zamisli i grafičke nadzorne mjere
TOČKA SUSRETA/DODIRA 2-61. Točka susreta/dodira (contact point) lako je prepoznatljiva točka na zemljištu gdje se trebaju fizički susresti dvije ili više kopnenih postrojba. Zapovjednik uspostavlja točku susreta/ /dodira tamo gdje fazna crta prelazi bočnu granicu ili na drugom prepoznatljivom zemljištu kao tehniku osiguranja koordinacije izmeñu dviju postrojba. Ona daje datum-vrijeme skupinu kojom se pokazuje kada treba doći do fizičkog susreta/dodira. Slika 2-9. prikazuje točku susreta/dodira 8. 2-62. Zajednički viši zapovjednik dviju postrojba u pokretu normalno odreñuje mjesto točaka susreta/ /dodira i vremena susreta/dodira. Kada je jedna postrojba nepokretna, njezin zapovjednik normalno odreñuje mjesto točke susreta/dodira i vrijeme te prenosi te informacije zapovjedniku postrojbe koja se kreće.
Slika 2-8. Točka provjere 13
KRITIČNA VLASTITA ZONA 2-63. Kritična vlastita (prijateljska) zona (critical friendly zone – CZF) područje je – obično vlaSlika 2-9. Točka susreta/dodira 8 stita (prijateljska) postrojba ili lokacija – koje manevarski zapovjednik odreñuje kao kritično za zaštitu sredstva čijim bi se gubitkom ozbiljno ugrozila misija. Točna veličina i oblik ove zone oslikava tehničke značajke senzora koji pokrivaju prostor i razlikuje se sa zemljištem. Ne postoji specifičan grafički prikaz zone. Odreñivanje zone traži raspoloživost senzora za otkrivanje i praćenje ciljeva za pokrivanje tog područja i sustave za vatrenu potporu za otvaranje protuvatara. Automatski sustav potpore topničke postrojbe koja pruža potporu, vezan je s tim senzorom za odreñivanje mjesta oružja koje otvara vatru u kritičnu zonu i stavlja se na listu prioriteta protuvatara prije svih drugih ciljeva. Time se postiže trenutačan poziv za vatrom ako operator sustava ručno ne preskoči automatski poziv za vatrom. (Za dodatne informacije o uporabi kritične vlastite (prijateljske) zone vidi FM 3-09.12.) NADZORNE MJERE IZRAVNE VATRE 2-64. Zapovjednik male postrojbe pomoću nadzornih mjera izravne vatre svojim podreñenima prenosi način, metodu i vrijeme početka, prebacivanja, koncentracije i prekida vatara. Zapovjednik treba nadzirati vatre svoje postrojbe tako da može usmjeravati djelovanje po neprijateljskim vatrenim sustavima s najvećim učinkom. Zapovjednik se koristi obavještajnom pripremom bojišta (intelligence preparation of the battlefield – IPB) i izviñanjem za odreñivanje najboljeg načina uporabe sustava izravne vatre. On mora razumjeti značajke oružnih sustava i raspoloživog streljiva (kao što je opasnost za nezaštićene vojnike kada tenkovi rabe potkalibarno streljivo pa dolazi do razlijetanja stabilizirajućih prstenova i njihovog pada u blizini vojnika). Nadzorne mjere izravne vatre definirane u ovom priručniku uključuju kriterij djelovanja, vatrene sektore i ciljne referentne točke. Priručnici za manevar voda i satnije govori i o drugim mjerama, poput modela čelnih, unakrsnih i dubokih vatara te istodobnih, izmjeničnih ili motrenih tehnika vatre. Područje boja 2-65. Područje boja (engagement area – EA) područje je u kojem zapovjednik namjerava zaustaviti i uništiti neprijateljsku snagu masovnim učincima svih raspoloživih oružja i sustava potpore. To uključuje ustrojbene (organske) sustave izravne vatre i sustave potpore 2-17
FM 3-90______________________________________________________________________________________
kao što je bliska zračna potpora. Slika 2-10. prikazuje nekoliko područja boja u kontekstu obrane bojne. Zapovjednik odreñuje veličinu i oblik područja boja na temelju relativne meñusobne preglednosti područja s oružnih sustava na paljbenim položajima i najvećeg dometa tih oružja. Zapovjednik odreñuje područja boja za pokrivanje neprijateljskih prilaza do svojih položaja. On ih može rabiti i za odreñivanje neprijateljskih poznatih ili sumnjivih lokacija. Kada zapovjednik jednom odabere područja boja on rasporeñuje svoje snage na položaje za koncentraciju nadmoćnih učinaka u ta područja. On rutinski dijeli svoje područje boja u manja područja za svoje podreñene koristeći se jednom ili više s ciljnih referentnih točaka ili istaknutim zemljišnim oblicima. Zapovjednik podreñenima dodjeljuje vatrene sektore kako bi se spriječili samogubitci, ali odgovornost za prilaz ili ključno zemljište nikada se ne dijeli. Ti sektori normalno ne utječu na manevar vlastitih snaga. Zapovjednici postrojba veličine do namjenski organiziranih snaga bojne uobičajeno rabe područje boja kao nadzornu mjeru.
Slika 2-10. Područja boja Kriteriji početka boja 2-66. Kriteriji početka boja (engagement criteria) protokoli su koji odreñuju okolnosti za početak boja s neprijateljskim snagama. Mogu biti ograničavajući ili dopustivi. Na primjer, zapovjednik satnije mogao bi reći zapovjedniku 1. voda da čeka dok tri neprijateljska tenka ne doñu do ciljne referentne točke unutar njegova područja boja prije nego što otvori vatru. Drugi je primjer kada zapovjednik bojne kaže jednom od zapovjednika satnija da ne djeluje po neprijateljskoj postrojbi koja nastupa dok ne uñe u odreñeni prilaz. Zapovjednik uspostavlja svoje kriterije početka boja u planu izravne vatre. Zapovjednici i voñe malih taktičkih postrojba rabe ove kriterije zajedno s prioritetima boja i drugim nadzornim mjerama izravne vatre za koncentraciju vatara i nadzor njihove distribucije. Prioritet boja 2-67. Prioritet boja (engagement priority) odreñuje redoslijed kojim postrojba djeluje na neprijateljske sustave ili funkcije. Zapovjednik dodjeljuje prioritete boja na temelju vrste ili razine ugroze na različitim dometima, za povezivanje sposobnosti ustrojbenih oružnih sustava s neprijateljskim slabostima. Prioriteti boja ovise o situaciji. Zapovjednik ih rabi za brzu i učinkovitu distribuciju vatara. Podreñeni elementi imaju različite prioritete. Na primjer, zapovjed2-18
_________________________________________________Opće taktičke zamisli i grafičke nadzorne mjere
nik odreñuje svoje prioritete boja tako da borbena vozila M2 Bradley djeluju na neprijateljske borbena vozila pješaštva ili na oklopne prjevožnjake, dok tenkovi M1 Abrams djeluju na neprijateljske tenkove. Uobičajeno postrojbe djeluju prvo na najopasnije ciljeve, a nakon toga na ciljeve u dubini. Vatreni sektor 2-68. Vatreni sektor (sector of fire) područje je dodijeljeno postrojbi, oružju s poslugom ili pojedinačnom oružju unutar kojeg će oni djelovati po ciljevima kako se oni pojavljuju sukladno uspostavljenim prioritetima boja (vidi sliku 2-11.). Bojne i manje postrojbe rabe ga kao nadzornu mjeru izravne vatre. Svaki vatreni sektor može se širiti od paljbenog položaja do maksimalnog dometa oružja, ili to može biti ograñeno područje na odreñenoj udaljenosti od paljSlika 2-11. Vatreni sektori benog položaja. Za povećanje zapovjednikove sposobnosti koncentracije vatara u odreñenome području on treba svakoj postrojbi ili oružnom sustavu dodijeliti osnovni i dopunski vatreni sektor. Osnovni vatreni sektor područje je u kojem je postrojba, pojedinačno oružje ili oružje s poslugom koje ga je dobilo početno odgovorno za djelovanje po neprijatelju i njegovo poražavanje. Vatra se prebacuje u dopunski sektor po zapovijedi kada u osnovnom sektoru nema ciljeva ili kada zapovjednik treba pokriti kretanje nekoga našeg elementa. Taj dopunski vatreni sektor treba se slagati s osnovnim vatrenim sektorom drugog elementa kako bi se ostvarila uzajamna potpora. Podreñeni zapovjednici mogu, po potrebi, nametnuti i dodatne mjere nadzora vatre. Ciljna referentna točka 2-69. Ciljna referentna točka (target reference point – TRP) lako je prepoznatljiva točka na zemljištu, kao što je zgrada ili raskrižje, koja se rabi zajedno s područjima boja i vatrenim sektorima za pokretanje, raspodjelu i nadzor vatara. Može biti prirodni zemljišni oblik, ljudska rukotvorina poput zgrade ili znak koji postavlja postrojba. Odreñuju je manevarski zapovjednici na razini bojne i niže za odreñivanje vatrenih sektora i sektora motrenja postrojbe ili pojedinca, obično unutar područja boja. Ona može odreñivati i središte područja u kojem zapovjednik planira brzo ostvariti ili prema kojem usmjeriti vatre. Zapovjednik namjenskih snaga bojne Slika 2-12. odreñuje ih za svoje satnijske timove. Zapovjednici satnija Ciljna referentna točka odreñuju ih za vodove, sekcije i, u nekim slučajevima, pojedinačna oružja. Zapovjednici vodova ili podreñeni voñe po potrebi mogu odrediti dodatne ciljne referentne točke svojim elementima za nadzor izravnih i neizravnih vatara. Časnik za vatrenu potporu odreñenog postroja može isto odrediti ciljne referentne točke kao neizravne vatrene ciljeve uporabom standardnog znaka cilja sa slovima i brojkama. Slika 2-12. prikazuje znak za ciljnu referentnu točku 032.
032
Pokretačka crta 2-70. Pokretačka crta (trigger line) fazna je crta koja se rabi za pokretanje i koncentraciju vatara u područje boja ili na cilj na unaprijed odreñenome dometu za sve ili jednake oružne sustave. Nalazi se na prepoznatljivome zemljištu – kao i sve fazne crte – koje prolazi kroz područje boja, smjer napada ili os napredovanja. Zapovjednik može odrediti jednu 2-19
FM 3-90______________________________________________________________________________________
pokretačku crtu za sve oružne sustave ili zasebne pokretačke crte za svako oružje ili vrstu oružnog sustava. Zapovjednik odreñuje kriterij boja za specifičnu situaciju. Kriterij može vezan uz vrijeme ili dogañaj, kao što je prolazak odreñenog broja ili odreñenog tipa vozila preko pokretačke crte prije nego što otpočne boj. Zapovjednik može pridržati ovlast za početak boja djelovanjem iz svoga oružja ili izdavanjem naredbe za otvaranje vatre. 2-71. Zapovjednik odreñuje faznu crtu kao pokretačku za svoje sustave vatrene potpore. Mjesto pokretačke crte temelji na čimbenicima MNZS-VC, uključujući i varijable poput vremena leta topničkih projektila, mjesta topova i postojanje veza za brzu paljbu. Njezino se mjesto mijenja sa situacijom, a odražava udaljenost koju će neprijateljska snaga vjerojatno prijeći u vremenu od trenutka kada je vatra zatražena do udara topničkih projektila na cilj (vidi sliku 2-13.). To sustavima za vatrenu potporu daje vremena za odgovor na početni poziv za vatrom. Slika 2-13. Pokretačke crte Na primjer, u pustinji je pokretačka crta vatrene potpore zapovjednika namjenskih snaga bojne približno četiri kilometra iza točke u kojoj želi djelovati na neprijatelja neizravnim vatrama kada su u izravnoj potpori haubice M109A6. Ona je otprilike na šest kilometara kada su u izravnoj potpori haubice M109A3. Kraća udaljenost govori da haubica M109A6 ima sposobnost bržeg odgovora od haubice M109A3, ako su svi ostali čimbenici jednaki. 2-72. Zapovjednik može uspostaviti još jednu pokretačku crtu za svoje najpreciznije oružne sustave velikog dometa u blizini područja u kojem vatrena potpora djeluje za stvaranje koristi od asimetričnog napada. Meñutim, prašina i ruševine nastale topničkom vatrom mogu spriječiti sustave izravne vatre u djelovanju na neprijatelja. On uspostavlja druge pokretačke crte i ciljne referentne točke za sustave malog dometa. On može dati naputak svojim izvanredno sposobnim poslugama da djeluju na neprijatelja na većim dometima od normalnih ili im dati različite prioritete djelovanja od ostatka snage, kao što je davanje prioriteta za djelovanje po elementima protuzračne obrane ili po inženjerijskim sustavima za izradu prolaza u zaprjekama. To može rezultirati gubitkom učinka koji iznenadna primjena koncentriranih vatara ima na neprijatelja. 2-73. Kada neprijatelj doñe do tih bližih pokretačkih crta, zapovjednik odreñuje točku odlučivanja koja mu pomaže odrediti želi li da njegovi sustavi velikog dometa nastave djelovati po dubini ili koncentrirati svoje vatre u jednu točku. Mnogi čimbenici utječu na njegovu odluku, a većina njih odnosi se na neprijatelja i kako on manevrira te na učinke vatara obrambenih snaga. DUBOKA, BLISKA I POZADINSKA PODRUČJA 2-74. S vremena na vrijeme čimbenici MNZS/VC daju prednost prostornoj organizaciji cjelokupnog područja operacija. Koreja je primjer velikog broja neprijateljskih postrojba koncentriranih u mnogobrojnim postrojima na spojenoj, neprekidnoj fronti preko poluotoka. Zemljište, sposobnosti i doktrina savezničkih postrojba traže uporabu prostorne organizacije. Zapovjednik provodi istodobne odlučujuće, oblikujuće i održavajuće operacije u kontekstu dubokih, bliskih i pozadinskih područja kada do toga doñe (vidi sliku 2-14., stranica 2-21).
2-20
_________________________________________________Opće taktičke zamisli i grafičke nadzorne mjere
Slika 2-14. Duboka, bliska i pozadinska područja Duboko područje 2-75. Kada je odreñeno, duboko područje (deep area) jest područje ispred bliskog područja koje zapovjednici koriste za oblikovanje neprijateljskih snaga prije nego što one naiñu na blisko područje ili počnu voditi borbu u njemu (FM 3-0). Proteže se od prednje granice podreñenoga do prednje granice postroja koji nadzire operaciju. Stoga su duboka područja povezana s bliskim područjem ne samo u odnosu na zemljopis, već i u odnosu na svrhu i vrijeme djelovanja. Veličina dubokog područja ovisi koliko daleko snaga može prikupljati informacije i udariti po ciljevima. Zapovjednici mogu rasporediti postrojbe ili ostvariti učinke u dubokom području za provedbu oblikujućih operacija. Neke od tih operacija mogu uključiti blisku borbu. Meñutim, većina kopnenih manevarskih snaga ostaje u bliskom području. 2-76. Novi oružni sustavi i napredna informacijska tehnologija nastavljaju povećavati sposobnost kopnenih snaga za djelovanje na neprijateljske snage u dubini. U prošlosti duboki su napadi bili usmjereni na usporavanje i remećenje napredovanja neprijateljskih snaga. Danas kopnene snage mogu djelovati na neprijateljske formacije preciznim vatrama na znatnim udaljenostima od bliskog područja. Ta sposobnost omogućuje zapovjedniku dublje i istodobno djelovanje u provedbi operacije nego ranije. Blisko područje 2-77. Kada je odreñeno, blisko područje (close area) jest područje u kojem su postrojbe u izravnom dodiru s neprijateljem i gdje se vodi borba izmeñu uporabljenih snaga i spremno dostupnih taktičkih pričuva obiju strana, ili gdje zapovjednici predviñaju blisku borbu. Tipično, blisko područje dodijeljeno manevarskoj snazi proteže se od pozadinskih granica svojih podreñenih do svoje vlastite prednje granice (FM 3-0). Tipično, blisko je područje ondje gdje se vodi većina bliske borbe. Ono uključuje aktivnosti snaga koje izravno podupiru borbene elemente, kao što su poljsko topništvo za izravnu potporu i logistički elementi. Blisko je područje povijesno jedino mjesto gdje zapovjednik može provoditi svoju odlučujuću operaciju. Unutar bliskog 2-21
FM 3-90______________________________________________________________________________________
područja jedna postrojba može provoditi odlučujuću operaciju dok druga provodi oblikujuće operacije. Zapovjednici divizija čija područja operacija tvore blisko područje korpusa imaju mogućnost odreñivanja vlastitih dubokih, bliskih i pozadinskih područja. Slika 2-14. prikazuje tu mogućnost. Pozadinsko područje 2-78. Za razliku od bliskih i dubokih područja, zapovjednik može organizirati pozadinsko područje, bez obzira na organizaciju svoga područja operacija, u spojena i razdvojena područja operacija podreñenih. Kada je odreñeno u kontekstu spojenih područja operacija, pozadinsko područje (rear area) za svaku je postrojbu područje koje se proteže od njezine pozadinske granice prema naprijed do pozadinske granice sljedeće niže postrojbe. To se područje prvenstveno daje za provedbu funkcija potpore i nalazi se tamo gdje se dogaña većina održavajućih operacija postroja (FM 3-0). Zapovjednik odreñuje pojedinca odgovornog za provedbu svojih održavajućih operacija unutar pozadinskog područja nakon razmatranja čimbenika MNZS-VC. Tomu pojedincu osigurava potrebne resurse za zapovijedanje i nadzor za voñenje održavajućih operacija postroja. Na razini korpusa i divizija to je pozadinsko zapovjedno mjesto. Operacije uključuju sljedeće funkcije koje osiguravaju slobodu djelovanja i neprekidnost operacija: •
potpora borbenih djelovanja,
•
sigurnost pozadinskog područja i baza,
•
nadzor kretanja kroz područje operacija,
•
upravljanje zemljištem u području operacija,
•
razvoj infrastrukture.
Taj pojedinac može biti zamjenik zapovjednika korpusa, pomoćnik zapovjednika divizije (za potporu) ili zapovjednik bojne za prednju potporu, ovisno o postroju. 2-79. Bez obzira na specifične operacije održavanja koje provodi organizacija koja je zaposjela pozadinsko područje, njezino usredotočenje na neborbene operacije čini je ranjivijom od borbenih organizacija u bliskom području. Zapovjednici mogu odrediti borbene snage za zaštitu postrojba borbene potpore i postrojba za potporu borbenih djelovanja te objekata u pozadinskim područjima. Zemljopisni uvjeti ili druge okolnosti mogu natjerati zapovjednika da odredi razdvojeno pozadinsko područje. U tom se slučaju povećava izazov zaštite snaga u pozadinskom području zbog fizičke razdvojenosti snaga u pozadinskom području od borbenih postrojba, koje bi drugačije zaposjele spojeno blisko područje. 2-80. Izmeñu spojenih i razdvojenih područja operacija zapovjednik bira organizaciju bojišta koja najbolje odgovara taktičkoj situaciji. Na primjer, u obrani područja blizina neprijatelja, raspored i gustoća vlastitih snaga i zahtjev za zaštitu funkcija održavanja snaga omogućuju zapovjedniku vizualizaciju odlučujuće, oblikujućih i održavajućih operacija u odnosu na odijeljena područja. Za razliku od toga, unutar konteksta operacije pretraži i napadni, nedostatak informacija o neprijatelju, potreba za blokiranjem neprijateljskog bijega, postojanje razdvojenih pozadinskih područja i priroda područja operacija sprječava organizaciju bojišta na odijeljena bliska, duboka i pozadinska područja. MJERE USKLADIVANJA VATRENE POTPORE 2-81. Zapovjednici kojima je dodijeljeno područje operacija rabe mjere usklañivanja vatrene potpore za olakšanje brzog djelovanja na ciljeve i istodobnog pružanja zaštite našim snagama. Mjere usklañivanja vatrene potpore su dopustive ili ograničavajuće. Granice su temeljne mjere usklañivanja vatrene potpore. Osoba koja usklañuje vatrenu potporu predlaže zapovjedniku mjere usklañivanja vatrene potpore na temelju zapovjednikova naputka, mjesta vlastitih snaga, sheme manevra i predviñenih neprijateljskih akcija. Kada jednom zapovjednik odredi mjere usklañivanja vatrene potpore one ulaze ili se prikazuju na svim zapovjednikovim prikazima i
2-22
_________________________________________________Opće taktičke zamisli i grafičke nadzorne mjere
bazama podataka. (FM 3-09 detaljnije objašnjava uporabu svih mjera usklañivanja vatrene potpore). Dopustive mjere usklañivanja vatrene potpore 2-82. Glavna svrha dopustivih mjera jest olakšati napad na ciljeve. Kada su jednom postavljene, nije potrebno daljnje usklañivanje za djelovanje na ciljeve zahvaćene tim mjerama. Dopustive mjere usklañivanja vatrene potpore uključuju usklañenu vatrenu crtu, crtu usklañivanja vatrene potpore i područje slobodne vatre. 2-83. Usklañena vatrena crta. Usklañena vatrena crta (coordinated fire line – CFL) jest crta ispred koje (prema neprijatelju) sredstva za konvencionalnu, izravnu i neizravnu površinsku vatrenu potporu mogu bilo kada, bez dodatnog usklañivanja, djelovati unutar granica zapovjedništva koje ju je odredilo. Svrha usklañene vatrene crte je ubrzati napad zemlja-zemlja na ciljeve iza nje, bez usklañivanja s kopnenim zapovjednikom u čijem se području ti ciljevi nalaze (JP 3-09). Obično je odreñuju brigade ili divizije, no može je odrediti i manevarska bojna. Nalazi se Slika 2-15. Usklañena vatrena crta što je bliže moguće postrojbi koja ju je uspostavila, bez ometanja manevarskih snaga za otvaranje područja ispred njih za vatrenu potporu. Viši postroj može konsolidirati usklañene vatrene crte podreñenih zapovjedništava (vidi sliku 2-15). 2-84. Crta usklañivanja vatrene potpore. Crta usklañivanja vatrene potpore (fire support coordination line – FSCL) jest mjera usklaIII CORPS FSCL PL ñivanja vatrene potpore koju uspostavlja i prilagoñava odgovarajući zapovjednik kop- IRON EFF 202100Z-270800 SEP nenih ili pomorsko-desantnih snaga unutar svojih granica u dogovoru s nadreñenim, podreñenima, zapovjednicima koji pružaju potporu i zapovjednicima na koje ta mjera utječe (vidi sliku 2-16.). Crta usklañivanja vatrene potpore olakšava brz napad na prigodne površinske ciljeve ispred te mjere usklañivanja. Ona ne dijeli područje operacija KAZALO: - EFF - effective - vrijedi od (na snazi od) definiranjem granice izmeñu bliskih i dubokih operacija ili pojedinih područja (JP Slika 2-16. Crta usklañivanja vatrene potpore 3-09 rabi riječ zona) za blisku zračnu potporu. Crta usklañivanja vatrene potpore odnosi se na sve vatre zračnih, kopnenih ili pomorskih oružnih sustava uporabom bilo koje vrste streljiva. Snage koje napadaju ciljeve ispred crte moraju dostatno rano upoznati sve zapovjednike na koje te vatre utječu kako bi mogli provesti potrebne reakcije i izbjeći samogubitke. Elementi potpore koji napadaju ciljeve ispred crte (u smjeru neprijatelja) moraju osigurati da napad neće stvoriti štetne učinke na crti ili iza nje. Iza crte sve napadne operacije zrak-zemlja i zemlja-zemlja nadzire odgovarajući zapovjednik kopnene ili pomorsko-desantne snage. Ona treba slijediti dobro odreñene zemljišne oblike. Usklañivanje napada ispred crte posebno je kritično za zapovjednike zračnih, kopnenih i specijalnih snaga. U izuzetnim okolnostima nemogućnost provedbe toga usklañivanja neće spriječiti napad na ciljeve ispred crte. Meñutim, promašaj da se to učini može povećati rizik samogubitaka i dovesti do nepotrebnog trošenja ograničenih resursa (JP 3-09). 2-23
FM 3-90______________________________________________________________________________________
2-85. Zapovjednik koji odreñuje crtu usklañivanja vatrene potpore ostaje odgovoran za uspostavu prioriteta, učinaka i vremena vatara koje padaju ispred crte. Usklañivanje napada ispred crte provodi se kroz zapovijed za zračne zadaće. Odgovarajući kopneni ili pomorsko-desantni zapovjednik nadzire napade iza crte. Taj zapovjednik rabi sustav taktičke zračne kontrole ili sustav zrak-zemlja Kopnene vojske za nadzor provedbe bliske zračne potpore. 2-86. Područje slobodne vatre. Područje slobodne vatre (free-fire area – FFA) odreñeno je područje po kojem bilo koji oružni sustav može djelovati bez dodatnog usklañivanja sa zapovjedništvom koie ga je odredilo (JP 3-09). Normalno ga odreñuje zapovjedništvo divizije ili više na prepoznatljivome zemljištu (vidi sliku 2-17.). Ograničavajuće mjere usklañivanja vatrene potpore 2-87. Ograničavajuća mjera usklañivanja vatrene potpore sprječava otvaranje vatara u nadzornu mjeru ili iza nje bez detaljnog usklañivanja. GlaSlika 2-17. Područje slobodne vatre vna je svrha ograničavajućih mjera zaštititi vlastite snage. Ograničavajuće mjere usklañivanja vatrene potpore jesu područje zračnog usklañivanja, područje zabrane vatre, područje ograničene vatre i crta ograničenja vatre. Uspostava ograničavajuće mjere nameće odreñene zahtjeve za specifično usklañivanje prije djelovanja po ciljevima na koje se ta mjera odnosi. 2-88. Područje zračnog usklañivanja. Područje zračnog usklañivanja (airspace coordination area – ACA) jest trodimenzionalna kutija na nebu u području ciljeva, koju uspostavlja odgovarajući kopneni zapovjednik, u kojoj su naši zrakoplovi razumno sigurni od površinskih vatara naših snaga. Područje može biti formalno ili neformalno (JP 3-09.3). Zrakoplovi i neizravne vatre odvojeni su vremenom, prostorom ili visinom. Svrha područja zračnog usklañivanja jest omogućavanje istodobnog napada avionima i drugim sredstvima vatrene potpore na ciljeve koji su blizu jedni drugima. Odabrana tehnika ovisi o raspoloživom vremenu, taktičkoj situciji, standardnim operativnim postupcima postrojbe i statusu obučenosti. (FM 3-52 definira mjere nadzora zračnog prostora). 2-89. Osoba ovlaštena za nadzor zračnog prostora uspostavlja formalna područja zračnog usklañivanja na zahtjev odgovarajućeg kopnenog zapovjednika. To je uobičajeno zapovjednik samostalne brigade ili viši zapovjednik. Formalna područja zračnog usklañivanja traže detaljno planiranje. Oblik područja zračnog usklañivanja s okomitim i bočnim granicama daje slobodu djelovanja zračne i površinske vatrene potpore za najveći broj predvidljivih ciljeva. 2-90. Odjel za vatrenu potporu (fire support cell) postroja usklañuje mjesto i opseg mjera nadzora zračnog prostora s elementom za zapovijedanje i nadzor zračnoga prostora i središtem za upravljanje vatrom. Nalazi se iznad područja cilja po preporuci elementa (časnika) za vezu zrakoplovstva odjelu za vatrenu potporu. Vrsta zrakoplova i korištenog streljiva diktiraju veličinu područja. Važne informacije koje diktiraju formalno područje zračnog usklañivanja uključuju minimalne i maksimalne visine, osnovni pravac odreñen mrežnim koordinatama na svakom kraju, širina područja sa svake strane osnovnog pravca i vremena stupanja na snagu (vidi sliku 2-18. na stranici 2-25). 2-91. Manevarski zapovjednik može uspostaviti neformalna područja zračnog usklañivanja. On može razdvojiti vatre zrakoplova i površinske vatre po udaljenosti (bočna, visinska ili kombinacija) ili po vremenu. Bočna je razdvojenost djelotvorna za usklañivanje vatara protiv ciljeva koji su odgovarajuće razdvojeni barem kilometar od letnih ruta za osiguranje zaštite zrakoplova od učinaka vlastitih vatara. Primjer tehnike bočne razdvojenosti je: «Zrakoplov ostaje zapadno od koordinatne crte 62.» Visinska je razdvojenost djelotvorna za usklañivanje vatara kada posade zrakoplova i vatrene postrojbe djeluju na iste ciljeve ili ciljeve koji su blizu jedni drugi2-24
_________________________________________________Opće taktičke zamisli i grafičke nadzorne mjere
ma. Primjer visinske razdvojenosti je: “Zrakoplov ostaje na visini iznad 3000 stopa iznad površine mora u kvadrantu sjeverozapadno od koordinatne točke PK7325.»
Slika 2-18. Formalna mjera usklañivanja zračnog prostora 2-92. Kombinacija bočne i visinske razdvojenosti tehnika je koja nameće najviše ograničenja za zrakoplove i može biti potrebna kada zrakoplov mora preletjeti preko osnovne osi gañanja topničkih oružja u vatrenoj postrojbi. Vremenska razdvojenost traži najdetaljnije usklañivanje i može biti potrebna kada zrakoplov mora letjeti blizu putanja neizravne vatre ili učinaka streljiva. Zapovjednik mora uskladiti vrijeme površinskih vatara s letnim rutama zrakoplova. Time se osigurava da, iako zračne i površinske vatre mogu djelovati po istom prostoru, to se ne dogaña u isto vrijeme. Površinske vatre i vatre zrak-zemlja trebaju biti sinkronizirane. Odreñivanje vremena površinskih vatara bit će temeljeno na vremenu specifičnog dogañaja u koji je uključen odreñeni zrakoplov. Osoblje za vatrenu potporu i taktički zračni nadziratelji trebaju odabrati tehniku razdvajanja koja traži najmanje usklañivanja bez štetnog utjecaja na pravodobnost vatara ili sposobnost zrakoplovnih posada za sigurno dovršenje misije. 2-93. Područje zabrane vatre. Područje zabrane vatre (no-fire area – NFA) kopneno je područje koje odreñuje odgovarajući zapovjednik u kojem nije dopuštena vatra ili njezini učinci (JP 3-09) (vidi sliku 2-19., stranica 2-26). Zapovjednik rabi područje zabrane vatre za zaštitu elemenata koji samostalno djeluju, kao što su prednji motritelji ili specijalne snage. On ga može rabiti i za zaštitu vlastitih snaga u pozadinskom području ili zbog humanitarnih razloga, kao što je sprječavanje nehotičnog djelovanja po mjestima na kojima su koncentrirani raseljeni (izbjegli) civili ili za zaštitu osjetljivih područja poput kulturnih spomenika. Dvije su iznimke od ovoga pravila: •
zapovjedništvo koje je odredilo područje zabrane vatre može odobriti vatre unutar njega od slučaja do slučaja na temelju misije, 2-25
FM 3-90______________________________________________________________________________________
•
kada neprijateljska snaga unutar područja zarane vatre djeluje po našim snagama, one mogu djelovati po snagama koje su pozitivno identificirane kao neprijateljske za vlastitu zaštitu.
2-94. Područje ograničene vatre. Područje ograničene vatre (restrictive fire area – RFA) je područje u kojem su nametnuta odreñena ograničenja i u kojem se ne može djelovati vatrama koje nadmašuju ta ograničenja bez usklañivanja sa zapovjedništvom koje ga je odredilo (JP 3-09) (vidi sliku 2-20.). Svrha mu je regulirati vatre u području prema utvrñenim ograničenjima, kao što je uporaba nevoñenoga konvencionalnog streljiva ili streljiva koje ne eksplodira nakon udara. Manevarske bojne ili veće kopnene snage normalno uspostavljaju područja ograničene vatre. Ponekad takvo područje može uspostaviti i satnija koja djeluje. Obično se nalazi na prepoznatljivome zemljištu, po koordinatnoj mreži ili po radijusu (u metrima) od središnje točke. Ograničenja u području mogu biti prikazana na zemljovidu ili grafičkom prikazu ili se na njima može samo napisati da su navedena u operativnoj zapovijedi i tamo se mogu pronaći.
NFA 120800-122000Z JUL 25AD
Slika 2-19. Područje zabrane vatre
RFA 3-80 Armor 071700-072000 JUL 2nd (St Lo) Bde OPORD 7-02
2-95. Crta ograničenja vatre. Crta ograničenja vatre KAZALO: - operation order - operativna zapovijed (restrictive fire line – RFL) je crta ustrojena izmeñu -- OPORD St Lo - Saint Louis - JUL - july - srpanj dvije naše kopnene snage koje se približavaju jedna drugoj, koja zabranjuje vatre ili njezine učinke preko Slika 2-20. Područje ograničene te crte (JP 3-09) (vidi sliku 2-21.). Obje ili samo vatre jedna od tih snaga mogu se kretati. Vatre i njezini učinci mogu prijeći crtu kada se takav dogañaj uskladi s organizacijom koja ju je odredila i s organizacijama koje takva odluka pogaña. Svrha je crte spriječiti ometanje izmeñu približavajućih vlastitih snaga, kao što se to dogaña prigodom operacije povezivanja (linkup operation). Ustrojava je prvi zajednički nadreñeni zapovjednik približavajućih snaga. Nalazi se na prepoznatljivome zemljištu, obično bliže Slika 2-21. Crta ograničenja vatre nepokretnoj snazi – ako je ima – nego pokretnoj snazi. Zapovjednik može crtu ograničenja vatre rabiti i za zaštitu osjetljivih područja poput kulturnih spomenika. CILJEVI VATRENE POTPORE 2-96. U kontekstu vatrene potpore cilj (target) je odreñeno i obrojčano područje za buduće vatreno djelovanje (JP 1-02). Postoje grafičke nadzorne mjere za točkaste, kružne, pravokutne i linearne ciljeve. Slika 2-22. na stranici 2-27 prikazuje te znakove. Zapovjednik odreñuje ciljeve vatrene potpore uporabom koda od dva slova ili četiri brojke prema doktrini poljskog topništva. On može grupirati sva ili više ciljeva za istodobno gañanje. On može napasti i pojedinačne ili skupne ciljeve u nizu ili prema unaprijed odreñenome redoslijedu. Kada do toga doñe govori se o nizu ciljeva (series of targets).
2-26
_________________________________________________Opće taktičke zamisli i grafičke nadzorne mjere
Slika 2-22. Ciljevi 2-97. Doktrina klasificira svaki cilj vatrene potpore kao planirani ili prigodni cilj. Prigodni ciljevi nisu unaprijed planirani i na njih se djeluje kada se pojave sukladno uspostavljenim kriterijima početka boja i pravilima djelovanja. Planirani su ciljevi oni za koje su unaprijed odreñeni elementi vatre premda stupanj toga odreñenja može biti različit. 2-98. Pojedinačni planirani ciljevi vatrene potpore mogu biti dalje podijeljeni na rasporeñene vatre i vatre po pozivu. Rasporeñeni ciljevi planirani su ciljevi na koje poljsko topništvo ili druga sredstva vatrene potpore djeluju svojim vatrama sukladno unaprijed izrañenim vremenskim planom i redoslijedom. Ciljevi po pozivu planirani su ciljevi na koje se djeluje kao odgovor na zahtjev za vatrom, umjesto po uspostavljenom vremenskom planu. Cilj po pozivu traži kraće vrijeme reakcije od prigodnog cilja. Stupanj odreñenja za ciljeve po pozivu utječe na vrijeme reakcije od zahtjeva do provedbe – što je veći stupanj odreñenja, kraće je vrijeme reakcije. Prioritetni ciljevi primjer su ciljeva po pozivu koji imaju kraće vrijeme reakcije, jer svaki prioritetni cilj ima odreñenu vatrenu postrojbu koja će po njemu djelovati kada nije uporabljena u drugim vatrenim misijama. Krajnje zaštitne vatre 1. bitnice 1. bojne 16. brigade poljskog topništva (A Battery, 1st Battalion 16th Field Artillery) primjer su prioritetnog cilja. (Vidi FM 3-09 za dodatne informacije o vatrenoj potpori.) PREDNJA CRTA NAŠIH SNAGA 2-99. Prednja crta naših snaga (forward line of own troops – FLOT) crta je koja naznačuje najistaknutije položaje naših snaga u bilo kojoj vojnoj operaciji u odreñenome vremenu. Obično pokazuje prednje položaje snaga za pokrivanje i prikrivanje (JP 1-02). U obrani može biti u blizini prednjeg kraja bojišta, ispred ili iza njega, ovisno o taktičkoj situaciji. (9. poglavlje definira prednji kraj bojišta s drugim obSlika 2-23. Prednja crta naših snaga 2-27
FM 3-90______________________________________________________________________________________
rambenim nadzornim mjerama.) Ne uključuje male snage, snage za dubinsko izviñanje i slične snage koje ostaju u neprijateljskoj dubini. Naše snage koje ostaju ispred prednje crte naših snaga mogu imati ograničavajuću mjeru usklañivanja vatre, kao što je područje ograničene vatre, stavljene oko njih za sprječavanje samogubitaka. Slika 2-23. prikazuje znak za prednju crtu naših snaga. CRTA DODIRA 2-100. Crta dodira (line of contact – LC) opća je crta koji označava mjesto gdje su suprotstavljene naše i neprijateljske snage. Zapovjednik obilježava neprijateljsku stranu crte dodira kraticom «ENY» (enemy – neprijatelj). U obrani je crta dodira često istoznačna s prednjom crtom naših snaga. U napadu se često kombinira s polaznom crtom. 4. poglavlje govori o polaznoj crti. Slika 224. prikazuje znak za crtu dodira. IMENOVANO PODRUČJE INTERESA
TF 2-13
2
LC EN Y
13
ENY LC
TF 2-13
KAZALO: - TF - task force - namjenski organizirana snaga
Slika 2-24. Crta dodira 2-101. Imenovano područje interesa (named area of interest – NAI) zemljopisno je područje u kojem se mogu prikupiti informacije koje će zadovoljiti zapovjednikove specifične zahtjeve za informacijama. Obično se odreñuju za prikupljanje pokazatelja neprijateljskih inačica djelovanja ali mogu biti povezana i s uvjetima bojišta i uvjetima okružja. Zapovjednik kroji oblik znaka za imenovano područje interesa prema stvarnom području koje želi promatrati, umjesto uporabe propisanog oblika. Moguće je promijeniti imenovano područje interesa u ciljano područje interesa nakon potvrde ne- Slika 2-25. Imenovano područje interesa prijateljske aktivnosti unutar područja, omogućujući zapovjedniku koncentraciju učinaka svoje borbene moći u to područje. Slika 2-25. prikazuje imenovano područje interesa Augusta. NADZORNE MJERE ZAPRJEKA 2-102. Zaprjeke (obstacles) bilo su koje smetnje namijenjene ili uporabljene za remećenje, vezanje, skretanje ili blokiranje kretanja suprotne snage, te za nanošenje dodatnih gubitaka u osoblju, vremenu i sredstvima. Zaprjeke mogu biti prirodne ili umjetne, ili njihova kombinacija (JP 1-02). Nadzorne mjere zaprjeka (obstacle control measures) specifične su mjere koje pojednostavljuju davanje ovlasti za postavljanje zaprjeka dok pružaju nadzor zaprjeka. Sastoje se od: •
zona,
•
pojaseva,
•
skupina,
•
ograničenja.
Slika 2-26., na stranici 2-29, sažima sve ove grafičke nadzorne mjere. Zapovjednik kojem je dodijeljeno područje operacija, ako ujedno nije i viši zapovjednik kopnene sastavnice na rati2-28
_________________________________________________Opće taktičke zamisli i grafičke nadzorne mjere
štu, nema ovlast postavljanja zaprjeka osim zaštitnih, ako mu takvu ovlast nije posebno dalo više zapovjedništvo.
Slika 2-26. Grafičke nadzorne mjere zaprjeka 2-103. Proceduralne mjere uključuju ograničavanje odreñenih zaprjeka po vrsti, streljivu ili točkastim lokacijama u usmenim i pisanim zapovijedima. One uključuju i zadaće koje viši zapovjednici daju podreñenim postrojbama za izradu ili aktiviranje specifičnih zaprjeka. Te su zaprjeke poznate kao zapovjeñene ili pričuvne zaprjeke i specifične su zadaće koje se mogu naći u zapovijedi postrojbe. FM 3-34.1 govori o detaljnim proceduralnim metodama za ograniničavanje izrade i za izradu zaprjeka. Zone zaprjeka 2-104. Zona zaprjeka (obstacle zone) zapovjedna je i nadzorna mjera na razini divizije, normalno prikazana grafički, kojom se ukazuje na odreñena kopnena područja gdje niži postroji mogu 2-29
FM 3-90______________________________________________________________________________________
postavljati taktičke zaprjeke. Zapovjednici korpusa i divizije rabe ih kako bi dali ovlast postavljanja zaprjeka brigadama (uključujući i oklopne konjaničke pukovnije i druge glavne podreñene postrojbe.) Zone zaprjeka dopustive su mjere koje brigadama omogućuju postavljanje pojačavajućih zaprjeka u potpori svoje sheme manevra bez ometanja budućih operacija. 2-105. Ako zona zaprjeka obuhvaća cjelokupno područje operacija brigade, druga grafička mjera nije potrebna. Zapovjednici mogu odrediti cjelokupno područje operacija za zonu zaprjeka s granicama postrojbe koje definiraju zemljopisne granice zone. Zapovjednici dodjeljuju zone zaprjeka jednoj podreñenoj postrojbi kako bi osigurali jedinstvo napora, kao što to rade i kada dodjeljuju obrambena područja operacija ili borbene položaje. Time se odgovornost za taktičke zaprjeke zadržava uzduž istih crta kao i kod nadzora izravnih i neizravnih vatara. Tako se normalno ne stvaraju ranjivosti na granici izmeñu postrojba, budući da zapovjednik temelji svoju dodjelu i podreñenih područja operacija i zona zaprjeka na definiranim neprijateljskim prilazima. 2-106. Zapovjednik uobičajeno ne dodjeljuje učinak zaprjeke (blokirati, vezati, skrenuti ili remetiti) zoni zaprjeka. Time se podreñenima daje elastičnost u uporabi zaprjeka. Zapovjednik treba odrediti prioritete izgradnje i resursa izmeñu različitih zona zaprjeka. Pojasevi zaprjeka 2-107. Pojas zaprjeka (obstacle belt) mjera je zapovijedanja i nadzora na razini brigade, obično odreñena grafički, koja pokazuje gdje unutar zone zaprjeka kopneni taktički zapovjednik planira ograničiti postavljanje naših zaprjeka i usredotočiti svoju obranu (JP 1-02). Ona daje namjeru plana zaprjeka i potrebne upute o ukupnom učinku zaprjeka u pojasu. Zapovjednici planiraju pojaseve zaprjeka unutar dodijeljenih zona zaprjeka kako bi dali ovlast postavljanja zaprjeka svojim glavnim podreñenim postrojbama. Pojasevi zaprjeka usredotočuju zaprjeke u potpori sheme manevra brigade i osiguravaju da zaprjeke ne ometaju manevar bilo kojega višeg zapovjedništva. 2-108. Pojasevi zaprjeka su ograničavajući, ali i nameću podreñenoj postrojbi izradu jedne ili više zaprjeka za postizanje odreñenog učinka u području. One ne specificiraju vrstu ili broj zaprjeka. Pojasevi zaprjeka ne prelaze granice postrojbe iz istih razloga kao i kod zona zaprjeka. Samo je jedna postrojba odgovorna za pojas; no zapovjednik može jednoj postrojbi dodijeliti više pojaseva. 2-109. Zapovjednik brigade uobičajeno dodjeljuje učinak i prioritet zaprjeke svakom pojasu. Kao i kod zone zaprjeka, cilj i relativno mjesto pojasa jasni su. Davanje specifičnog učinka zaprjeke daje zapovjedniku namjenskih snaga bojne svrhu i uputu za planiranje zaprjeka. Kada zapovjednici brigada dodjeljuju učinak zapreke oni osiguravaju da zaprjeke u pojasu dopunjavaju plan vatre brigade. 2-110. Zapovjednik korpusa, divizije ili brigade može dati ovlast za postavljanje zaprjeka za odreñene vrste zaštitnih zaprjeka izvan zona ili pojaseva zaprjeka. Obično zapovjednik daje zapovjednicima satnijskih timova i logističkih baza ovlast postavljanja zaštitnih zaprjeka u krugu od 500 metara od njihovih položaja, ovisno o čimbenicima MNZS-VC. Zapovjednik obično ograničava vrste zaprjeka koje postrojba može rabiti za zaštitne zaprjeke izvan mjera nadzora zaprjeka. Na primjer, on može izvan nadzornih mjera zaprjeka dopustiti postavljanje samo mina usmjerenog djelovanja koje se aktiviraju po zapovijedi. Nadalje, on može tražiti da minska polja budu ograñena na svim stranama kako bi se spriječili samogubitci nakon dobivanja pravnih uputa koje se odnose na tekuća pravila i ponašanja. Skupine zaprjeka 2-111. Skupine zaprjeka (obstacle groups) jedna je ili više pojedinačnih zaprjeka skupljenih za ostvarenje specifična učinka. Namjenske snage bojne rabe skupine zaprjeka kako bi osigurale da pojedinačne zaprjeke koje postavljaju satnijski timovi podupiru shemu manev2-30
_________________________________________________Opće taktičke zamisli i grafičke nadzorne mjere
ra tih namjenskih snaga. U rijetkim slučajevima brigade, divizije, pa čak i korpusi mogu rabiti skupine zaprjeka za specifične taktičke zaprjeke. Postrojbe isto tako integriraju skupine postrojbi u svoje planove izravnih i neizravnih vatara. Zapovjednici brigada i namjenskih snaga bojne mogu planirati njihovo postavljanje bilo gdje u zonama ili pojasevima zaprjeka. 2-112. Za razliku od zona ili pojaseva, skupine zaprjeka nisu područja već relativna mjesta stvarnih zaprjeka. Zapovjednici normalno prikazuju skupine zaprjeka koristeći se grafičkim znakom učinka zaprjeke. Kada je moguće detaljno planiranje (uključujući i detaljno kopneno izviñanje), zapovjednici mogu prikazati skupine zaprjeka uporabom grafičkih znakova pojedinačnih zaprjeka. 2-113. Zapovjednik satnijskog tima i inženjerijski časnik mogu prilagoditi zaprjeke u skupini ako se ne mijenja namjera i veza s planom vatre. Zapovjednici satnijskih timova na temelju stvarnog izgleda zemljišta rade manje promjene u mjerama nadzora zaprjeka i vatre. Na primjer, zapovjednik može pomaknuti skupinu zaprjeka za vezanje neprijatelja i ciljne referentne točke za izravnu vatru kako bi izbjegli njihovu moguću prikrivenost zbog brežuljkastog zemljišta. Velika promjena mjesta skupine zaprjeka traži odobrenje zapovjednika koji je zapovjedio njezino postavljanje. Pojedinačne zaprjeke 2-114. Svaka vrsta pojedinačne zaprjeke kao što su zasjeka, protutenkovski rov, mine iznenañenja, mine i minska polja, putne blokade, krateri i žičane zaprjeke svoje grafičke znakove. Kada postrojba napravi pojedinačnu zaprjeku njezino se mjesto upisuje i izvješćuje kroz zapovjedni lanac. Zapovjednici moraju izvijestiti o pojedinačnim zaprjekama u dovoljnom broju detalja tako da ih svaka postrojba koja se kreće kroz područje može obići ili svladati bez prekomjernog rizika. Svako je zapovjedništvo odgovorno da podatci o točnim mjestima zaprjeka budu dostavljeni svim podreñenima. Grafički znakovi pojedinačnih zaprjeka rijetko se prikazuju na zemljovidima iznad razine bojne i nisu prikazani u ovom priručniku. (FM 3-34.1 definira pojedinačne zaprjeke i prikazuje njihove grafičke znakove.) Ograničenja zaprjeka 2-115. Zapovjednici mogu rabiti ograničenja zaprjeka za pružanje dodatnog nadzora zaprjeka i za ograničavanje uporabe specifičnih vrsta zaprjeka kao što su ukopane mine. Ta ograničenja osiguravaju da podreñeni ne rabe zaprjeke sa značajkama koje štete budućim operacijama. Ona takoñer omogućuju zapovjednicima usredotočenje na uporabu ograničenih resursa za odlučujuću operaciju sprječavajući njihovu uporabu negdje drugdje. Područje ograničenih zaprjeka (obstacle restricted area – ORA) zapovjedna je i nadzorna mjera koja ograničava vrstu i broj zaprjeka unutar područja (JP 1-02). Zapovjednik koji ima ovlast postavljanja zaprjeka rabi je za ograničenje postavljanja zaprjeka. Grafički znak područja ograničenih zaprjeka prikazuje zahvaćeno područje, postrojbu koja je nametnula ograničenje i ograničenja koja su na snazi. FAZNA CRTA 2-116. Fazna crta (phase line – FC) je crta namijenjena za nadzor i usklañivanje vojnih operacija, obično zemljišni oblik koji se proteže preko operativnog područja [JP 1-02 rabi pojam zona djelovanja (zone of action)] (JP 1-02). Zapovjednik uspostavlja fazne crte za nadzor manevra svojih postrojba (vidi sliku 2-27. na stranici 2-32). Fazne crte nisu granice ako nisu odreñene kao takve, te ne uspostavljaju nikakvu specifičnu odgovornost izmeñu postrojbi ako to nije specificirano u operativnoj zapovijedi. Kada je moguće zapovjednik ih postavlja uzduž lako uočljivih zemljišnih oblika – putova, željezničkih pruga, rijeka i grebena – kako bi se lako prepoznale. Kao i s granicama, to je manje važno ako su sve postrojbe opremljene sa spravama za preciznu navigaciju. Neke fazne crte imaju dodatne oznake za specifične svrhe, kao što je polazna crta ili vjerojatna crta razvoja (probable line of deployment – PLD). 5. poglavlje govori o ovim specifičnim svrhama.
2-31
FM 3-90______________________________________________________________________________________
Slika 2-27. Fazne crte rabljene s drugim nadzornim mjerama PODRUČJE TOPNIČKIH POLOŽAJA 2-117. Područje topničkih položaja (position area for artillery – PAA) područje je dodijeljeno topničkoj postrojbi gdje pojedinačni topnički sustavi mogu manevrirati za povećanje svoje sposobnosti preživljavanja. Područje topničkih položaja nije područje operacija za topničku postrojbu koja ga je zaposjela. Zapovjednik dodjeljuje to područje radi upravljanja zemljištem. Uspostavom područja drugi se podreñeni upoznaju da trebaju izbjegavati posjedanje istoga zemljišta, izbjegavajući time neprijateljske protuvatre. Dok točna veličina područja topničkih položaja ovisi o čimbenicima MNZS-VC, vod Paladin obično traži područje veličine dva četvorna kilometra, a vod MLRS treba devet četvornih kilometara (vidi sliku 2-28.).
PAA
PAA
PAA
PAA Slika 2-28. Područje topničkih položaja
2-118. Operativni časnik za manevar postrojbe (G3 ili S3) koja posjeduje zemljište uspostavlja područje topničkih položaja. Topnička postrojba koja ga zaposjeda nema iste ovlasti i odgovornosti prema području topničkih položaja kao što ih postrojba koja je dobila područje operacija ima prema tom području. Na primjer, druge se postrojbe mogu kretati kroz područje topničkih položaja bez prethodne suglasnosti topničke postrojbe. Topnička postrojba koja zaposjeda područje topničkih položaja uspostavlja vezu s postrojbom koja posjeduje područje operacija u kojem se područje topničkih položaja nalazi. Časnik za vatrenu potporu obično uspostavlja tu vezu sukladno standardnim zapovjednim i nadzornim odnosima. (Za informacije o općim zapovjednim i nadzornim odnosima vidi FM 6-0. Za informacije o topničkim misijama vidi FM 3-09.) 2-32
___________________________________________________Opće taktičke zamisli i grafičke nadzorne mjere
2-119. Odluka o uspostavi područja topničkih položaja utječe na integraciju zapovijedanja i nadzora zračnoga prostora Kopnene vojske za avione i helikoptere. Područje topničkih položaja baza je za uspostavu budućih linija unutar sustava koordinatna mreža-cilj za bočnu razdvojenost i područja za avione i helikoptere kako bi se izbjegla ovisnost o kutovima putanja topničkih vatara. PUT/RUTA
CILJANO PODRUČJE INTERESA
071800ZJUL00
19
RP 3
TCP 8
50 80
40 50 13
A2 ST
071600ZJUL00
A2
20
23
ID
AD
R SP 7
LL
E
IR
ON
UT E
T OU
25 m
RU
20 m
RO
2-120. Put/ruta (route) propisani je smjer kojim se putuje od odreñene početne točke do odreñenog odredišta (JP 1-02). (Vidi put/rutu Iron na slici 2-29.) Putovi imaju različite svrhe. Te se svrhe mogu dodati kao pridjevi za imenovanje različitih vrsta putova. Primjeri takvih putova su put prolaza i glavni opskrbni put. Zapovjednik ih nadalje može podijeliti na otvorene, nadzirane, s posebnom dozvolom, rezervirane ili zabranjene. Zapovjednik može u svomu području operacija putove obilježiti imenima, brojevima ili slovima i brojkama. (Vidi FM 4-01.30 za dodatne informacije o klasifikaciji i obilježavanju putova.)
23
52
AD
MD
23 XX JTF
AA RAMONA KAZALO: - JTF - joint task force - združena namjenski organizirana snaga - LL - light line - crta zamračivanja svjetala - RP - release point - oslobañajuća točka - SP - start point - početna točka - TCP - traffic control point - prometna nadzorna točka
Slika 2-29. Putovi/rute
2-121. Ciljano područje interesa (targeted area of interest – TAI) zemljopisno je područje ili točka uzduž koridora kretanja gdje će uspješno izoliranje neprijatelja prisiliti da ili odustane od odreñene inačice djelovanja ili ga primorati na uporabu TAI specijalizirane inženjerijske potpore za nastavak kretanja. To je mjesto gdje ga naše snage mogu WHITETAIL pronaći i napasti. Zapovjednik odreñuje ciljana područja interesa tamo gdje vjeruje da njegova postrojba može najbolje napasti neprijateljske ciljeve. Stožer postrojbe odreñuje ciljana područja interesa tijekom procesa odreñivanja ciljeva, na temelju trenutačno raspoloživih proizvoda obavještajne pripreme bojišta. Slika 2-30. Ciljano područje interesa Ta se područja dalje dorañuju tijekom ratne igre i na Whitetail kraju ih odobrava zapovjednik tijekom odobravanja inačice djelovanja. Oblik ciljanih područja interesa oslikava vrstu cilja i oružnog sustava koji će napasti taj cilj. Ona su normalno pokrivena snagama i sredstvima za motrenje, uključujući bespilotne letjelice, timove za borbeno i lasersko motrenje (combat observation and lasing teams – COLTs), postrojbe za dubinsko motrenje (long-range surveillance units – LSUs), izvidničke avione s različitim senzorima i snage za specijalne operacije. Zapovjednik može odrediti ciljano područje interesa za bilo koji od svojih ustrojbenih sustava ili sustava potpore, uključujući i blisku zračnu potporu. Slika 2-30. prikazuje ciljano područje interesa Whitetail.
2-33
DRUGI DIO
Napadne operacije 3. poglavlje
Temelji napada Brzo se kretati, snažno udariti i osigurati sve plodove pobjede, tajna je uspješnog rata. Thomas J. «Stonewall» Jackson, 1863.
Cilj je napadnih/ofenzivnih operacija (offensive operations) uništiti ili poraziti neprijatelja. Svrha im je nametnuti američku volju neprijatelju i postići odlučujuću pobjedu (FM 3-0). Zapovjednik može napadne operacije provoditi i za uskraćivanje resursa neprijatelju, osvajanje odlučujućeg zemljišta, zavaravanje ili skretanje neprijatelja, razvoj obavještajnih proizvoda ili držanje neprijatelja na položaju. Ovo poglavlje govori o temeljima napada. Temelji o kojima se govori primjenjuju se u svim vrstama napadnih operacija. SADRŽAJ Značajke napadnih operacija..................3-1 Povijesni primjer...............................….....3-1 Vrste napadnih operacija.................….....3-3 Kretanje za uspostavu dodira…... ….....3-3 Napad.............................................. ….....3-3 Iskorištavanje uspjeha................. …....3-3 Gonjenje.........................................…....3-3 Opće napadne nadzorne mjere…............3-3 Nasrtajni položaj...................................3-4 Vrijeme nasrtaja....................................3-4 Položaj na napad vatrom..............….....3-4 Napadni položaj.............................…...3-4 Os napredovanja...........................….....3-4 Smjer napada.................................….....3-5 Krajnja crta usklañivanja............….....3-6 Granica napredovanja..................….....3-6 Polazna crta.................................... ….....3-7 Cilj..................................................….....3-8 Polazna točka.................................….....3-8 Vjerojatna crta razvoja.................…...3-8
3-0
Točka okupljanja...................................3-8 Položaj za potporu vatrom........... ..........3-9 Vrijeme napada.....................................3-9 Oblici manevra........................................3-10 Obuhvat................................................3-10 Obilazak...............................................3-13 Ubacivanje...........................................3-17 Probijanje............................................3-22 Čelni napad..........................................3-26 Opća razmatranja planiranja napada..................................................3-28 Obavještajni poslovi............................3-29 Manevar...............................................3-30 Vatrena potpora..................................3-36 Protuzračna obrana............................3-37 Pokretljivost/protupokretljivost/preživljavanje..............................3-38 Potpora borbenih djelovanja.............3-40 Zapovijedanje i nadzor.......................3-42 Prijelaz......................................................3-44 .
_______________________________________________________________________________Temelji napada
3-1. Kada zapovjednik provodi napadne operacije on preuzima, zadržava i iskorištava inicijativu. Čak i u obrani, otimanje inicijative neprijatelju traži napadne operacije. 3-2. Napadne su operacije usmjerene ili na snagu (force-oriented) ili na zemljište (terrainoriented). Operacije usmjerene na snagu usredotočuju se na neprijatelja. Operacije usmjerene na zemljište usredotočuju se na zauzimanje i zadržavanje nadzora nad zemljištem i objektima.
ZNAČAJKE NAPADNIH OPERACIJA 3-3. Iznenañenje, koncentracija, tempo i smjelost značajke su napada. Učinkovite napadne operacije koriste se preciznim obavještajnim podatcima i drugim relevantnim informacijama o neprijateljskim snagama, vremenu i zemljištu. Zapovjednik manevrira svojim snagama prema položajima s kojih ima prednost nad neprijateljem prije uspostave dodira. Sigurnosne operacije i obrambene informacijske operacije drže ili sprječavaju neprijatelja da prikupi precizne informacije o našim snagama. Dodir s neprijateljskim snagama prije odlučujuće operacije namjeran je i namijenjen za oblikovanje optimalne situacije za odlučujuću operaciju. Odlučujuća je operacija iznenadna, uništavajuća akcija koja se koristi inicijativom podreñenih i općom operativnom slikom (common operational picture – COP) za svoje širenje u cjelokupnom području operacija. Zapovjednici je provode silovito, bez oklijevanja, za slamanje neprijateljske volje ili njegovo uništenje. FM 3-0 govori o četiri značajke napadnih operacija.
POVIJESNI PRIMJER 3-4. Sljedeća vinjeta govori o napadnim operacijama 101. padobransko-desantne (zračno-desantne) divizije tijekom operacije DESERT STORM. Akcije 101. padobransko-desantne divizije od 24-28. veljače 1991. bile su oblikujuća operacija XVIII. padobransko-desantnog korpusa.
101. padobransko-desantna divizija, 24-28. veljače 1991. 101. padobransko-desantna divizija je 24. veljače 1991. napala s ciljem presretanja, blokiranja i poražavanja neprijateljskih snaga koje su djelovale u području operacija Eagle ili se kretale kroz njega. Na zapovijed je trebala napasti prema istoku, kao pomoć u poražavanju iračkih snaga koje su pripadale Zapovjedništvu snaga republikanske garde (Republican Guard Forces Command – RGFC). Kao dio tog napada 101. je provela zračni desant za uspostavu prednje operativne baze (forward operating base – FOB) Cobra. Ta je baza bila otprilike na pola puta izmeñu taktičkog područja prikupljanja (tactical assembly area – TAA) Campbell i rijeke Eufrat te autoputa broj 8 (Highway 8) (glavna cesta izmeñu Basre i Bagdada). U prednjoj se operativnoj bazi 101. kopnom i zrakom trebala popuniti opskrbnim sredstvima i novim snagama. Ta bi baza davala potporu daljnjem zračnom desantu preostale, dotada neuporabljene, brigade u područje operacija Eagle. Taj drugi zračni desant presjekao bi obje iračke komunikacijske linije i putove povlačenja iračkih snaga iz Kuvajta. Iz prednje operativne baze Cobra 101. bi s dvije brigade mogla provesti zračnodesantne operacije u potpori drugih operacija. Operacija je trebala započeti u 04,00 sati 24. veljače. Kopnena kolona 1. brigade napustila je taktičko područje prikupljanja u 07,00 sati. No vremenske prilike odgodile su do 07,30 sati zračni desant u prednju operativnu bazu Cobra, otprilike 150 kilometara sjeverno od taktičkog područja prikupljanja. Desantni su elementi brigade do 10,30 sati očistili područje unutar prednje operativne baze od iračkih vojnika, dovoljno ga osiguravši za operacije helikoptera AH-64. Operacije napadnih helikoptera iz prednje operativne baze Cobra u područje operacija Eagle počele su u 13,30 sati ophodnjama uzduž Highwaya 8. Zapovjednik, general bojnik J. H. Binford Peay III, odlučio je u prednju operativnu bazu istog dana dovesti 2. brigadu dok je to vrijeme dopuštalo. Meñutim, odgodio je desant 3. brigade u područje operacija Eagle do 25. veljače. Te su noći izvidničke snage pronašle alternativni put za vozila iz slijetne zone Sand, u području operacija Eagle, do Highwaya 8. Prvim zračnim desantom 25. veljače u slijetnu su zonu spuštene tri protuoklopne satnije, dvije pješačke satnije i jedna topnička bojna, ali one nisu bile sposobne povezati se sa svojim matičnim bojnama do sljedećega dana. Glavnina 3. brigade u 15,08 sati presjekla je
3-1
FM 3-90______________________________________________________________________________________
Highway 8 i do 18,48 sati osigurala područje. Taj kasniji zračni desant pokrio je oko 250 km i presjekao Highway 8 samo oko 230 km od Bagdada. U meñuvremenu se narastanje snaga u prednjoj operativnoj bazi Cobra nastavilo, a drugi desantni val 3. brigade u njoj je zbog vremenskih prilika proveo noć. 101. je uspostavila dodir s 24. pješačkom divizijom na istoku. Dalje na sjeveru, u području operacija Eagle, 3. brigada je tijekom noći uspostavila sporadične dodire s iračkim snagama uzduž Highwaya 8. Time je 101. zračnodesantna divizija ostvarila sve svoje početne ciljeve i počela planirati sljedeće misije. Nastavila je s borbom, ne dopuštajući neprijatelju oporavak od početnog udara i iskorištavala je uspjeh u prednjoj operativnoj bazi Cobra i području operacija Eagle (vidi sliku 3-1.).
Slika 3-1. Početni ciljevi
Neprekidna pješčana oluja pojačala se 26. veljače, ograničavajući zračne operacije. No preostali valovi 3. brigade prebačeni su iz prednje operativne baze Cobra u područje operacija Eagle, a 2. brigada je ušla u prednju operativnu bazu Cobra i počela planirati sljedeće operacije. Premda je pješčana oluja smanjila zračne operacije, divizija je nastavila s kopnenim operacijama. Usprkos iračkim pokušajima obilaska, 3. brigada je zatvorila Highway 8 organizacijom kopnenih borbenih položaja, uz potporu topništva za izravnu potporu. 1. brigada je nastavila narastati u prednjoj operativnoj bazi Cobra kopnenim transportom i uspostavila je dodir s 82. padobransko-desantnom divizijom. 24. pješačka divizija te je noći došla je do Eufrata i teškim snagama još istočnije presjekla Highway 8. Tempo je bio takav da su planirane izvanredne operacije prestignute dogañajima; XVIII. korpus ostvario je svoje početne ciljeve i izdao nove zapovijedi, usmjeravajući glavni napor korpusa prema istoku. Kao dio promjene usmjerenja, general bojnik Peay odlučio je uspostaviti prednju operativnu bazu Viper, 150 kilometara istočno od Cobre, za provedbu zračnih operacija protiv ciljeva u području boja Thomas, oko 200 kilometara sjeverno od Vipera, za uništenje iračkih snaga koje su bježale iz Basre prema sjeveru. Korpusne snage, uključujući 12. brigadu zrakoplovstva KoV-a i 5. bojnu 8. topničke brigade (topovi 155 mm), pojačale su 101. diviziju. 101. je počela svoj treći glavni zračni desant u 08,30 sati 27. veljače. 2. brigada se spustila u prednju operativnu bazu Viper s pješačkom bojnom i topničkom bojnom, pojačanom inženjercima i snagama protuzračne obrane. Do 14,00 sati četiri su bojne napadnih helikoptera počele operacije protiv područja boja Thomas. 2. brigada nastavila se približavati prednjoj operativnoj bazi Viper. Divizijski napadni helikopteri presjekli su zadnji put izvlačenja sjeverno od Kuvajta i uništile 14 oklopnih prevožnjaka, 8 VBR BM-21, 4 helikoptera MI-6 i dvije PZO postrojbe SA-6. Iračke su snage, nesposobne pobjeći na sjever, stale na putove VII. korpusa i 24. divizije. 1. brigada imala je zapovijedi da 28. veljače izvede zračni desant u područje boja Thomas, ali je prekid vatre predusreo ovu operaciju. Premda su akcije 101. divizije tijekom tih stotinu sati bile oblikujuća operacija, one pokazuju taktičku primjenu svih značajki napadnih operacija.
3-2
_______________________________________________________________________________Temelji napada
VRSTE NAPADNIH OPERACIJA 3-5. Četiri vrste napadnih operacija su kretanje za uspostavu dodira, napad, iskorištavanje uspjeha i gonjenje. Ulazne operacije, iako su po svojoj naravi napadne, jedan su od šest podreñenih oblika operacija projekcije snaga. Operacije projekcije snaga zadaće su operativne razine i izvan su opsega ovog priručnika. Združena doktrina govori o operacijama projekcije snaga. Dodatak C govori o taktičkim padobransko-desantnim i helikoptersko-desantnim operacijama kao o okomitim obuhvatima.
Vrste napadnih operacija
• • • •
Kretanje za uspostavu dodira Napad Iskorištavanje uspjeha Gonjenje
KRETANJE ZA USPOSTAVU DODIRA 3-6. Kretanje za uspostavu dodira (movement to contact) vrsta je napadne operacije namijenjene za razvoj situacije i uspostavu ili ponovnu uspostavu dodira (FM 3-0). Zapovjednik provodi kretanje za uspostavu dodira kada je neprijateljska situacija nejasna ili nije dovoljno odreñena za provedbu napada. Pretraži i napadni specijalna je tehnika provedbe kretanja za uspostavu dodira u okružju razdvojenih područja operacija. 4. poglavlje raspravlja o kretanju za uspostavu dodira. NAPAD 3-7. Napad (attack) je ofenzivna operacija koja uništava ili poražava neprijateljske snage, zauzima i osigurava zemljište ili oboje (FM 3-0). Pokreti, poduprti vatrama, karakteriziraju provedbu napada. Meñutim, na temelju svoje analize čimbenika MNZS-VC, zapovjednik može odlučiti provesti napad samo vatrama. Napad se razlikuje od kretanja za uspostavu dodira jer se mjesta neprijateljske glavnine znaju bar djelomično, što omogućuje zapovjedniku postizanje veće sinkronizacije. To mu omogućuje da u napadu puno djelotvornije koncentrira učinke borbene moći napadne snage, nego u kretanju za uspostavu dodira.
Vrste napada • • • • • •
Zasjeda Ispad Protunapad Prepad/upad Lažni napad Demonstracija
3-8. Napadi za posebne svrhe su zasjede, ispadi, protunapadi, prepadi/upadi, lažni napadi i demonstracije. Zapovjednikova namjera i čimbenici MNZS-VC odreñuju koji će se od tih oblika napada primijeniti. On može svaki od ovih oblika provoditi kao brzu ili pripremljenu operaciju, osim prepada/upada. 6. poglavlje govori o napadu i njegovim podreñenim oblicima. ISKORIŠTAVANJE USPJEHA 3-9. Iskorištavanje uspjeha (exploitation) vrsta je napadne operacije koja obično slijedi nakon uspješnog napada i namijenjena je za dezorganizaciju neprijatelja u dubini (FM 3-0). Cilj iskorištavanja je dovršiti neprijateljsku dezintegraciju. 6. poglavlje raspravlja o iskorištavanju uspjeha. GONJENJE 3-10. Gonjenje (pursuit) je napadna operacija namijenjena za hvatanje ili odsijecanje neprijateljske snage koja pokušava pobjeći, s namjerom njezina uništenja (JP 1-02). Gonjenje normalno slijedi nakon uspješnog iskorištavanja uspjeha. No, ako postane očito da je neprijateljski otpor potpuno slomljen i neprijatelj bježi s bojišta, snaga može prijeći u gonjenje iz bilo koje vrste napadne operacije. 7. poglavlje raspravlja o gonjenju.
OPĆE NAPADNE NADZORNE MJERE 3-11. Ovaj dio abecednim redom (prema engleskom izvorniku, op. prev.) definira opće napadne nadzorne mjere koje zapovjednik rabi za sinkronizaciju učinaka svoje borbene moći. 3-3
FM 3-90______________________________________________________________________________________
Zapovjednik rabi minimalne nadzorne mjere potrebne za uspješno dovršenje misije, dok osigurava elastičnost potrebnu za odgovor na promjene situacije. NASRTAJNI POLOŽAJ 3-12. Nasrtajni (jurišni) položaj (assault position) zadnji je zaklonjeni i prikriveni položaj na kojem se provode završne pripreme za nasrtaj na cilj. Idealno, on nudi uvjete i za zaklon i za prikrivanje. Te završne pripreme mogu obuhvatiti taktička razmatranja, kao što je kratak zastoj za usklañivanje završnog nasrtaja, reorganizaciju za prilagodbu borbenim gubitcima ili nužne prilagodbe u rasporedu napadne snage. Pripreme mogu uključiti i tehničke elemente, kao što inženjerci provode završne pripreme za otvaranje vatre iz sustava za izradu prolaza u zaprjekama ili uklanjanje osigurača na ureñajima za izradu prolaza na tenkovima (plugovi i diskovi). Može se nalaziti u blizini krajnje crte usklañivanja ili na njoj, ili na crti vjerojatnog razvoja. (Odlomci 3-18. i 3-23. definiraju krajnju crtu usklañivanja i crtu vjerojatnog razvoja.) VRIJEME NASRTAJA 3-13. Vrijeme nasrtaja (assault time) odreñuje trenutak napada na početne ciljeve kroz zemljopisni prostor operacije. Odreñuje ga više zapovjedništvo za postizanje istodobnih rezultata nekoliko različitih postrojba u operaciji. Ono sinkronizira trenutak u kojem neprijatelj osjeća učinke naše borbene moći. Sličan je nadzornoj metodi vrijeme-na-cilju (time-ontarget) koju rabi poljsko topništvo za obradu vatrenih misija. Zapovjednik ga rabi umjesto vremena napada (definiranog u odlomku 3-26.) zbog različitih udaljenosti koju elementi snage moraju prijeći, poznatih zaprjeka i razlika u taktičkoj pokretljivosti svake postrojbe. POLOŽAJ ZA NAPAD VATROM 3-14. Položaj za napad vatrom (attack-by-fire position) odreñuje opći položaj s kojeg postrojba provodi taktičku zadaću napada vatrom. (Dodatak B definira taktičku zadaću napada vatrom). Svrha tih položaja je koncentrirati učinke sustava izravne vatre s jednog ili više mjesta prema neprijatelju. Položaj za napad vatrom ne ukazuje na točno odreñeno mjesto. Ti se položaji rijetko mogu primijeniti u postrojbama većim od satnije. Slika 3-2. prikazuje položaj za napad vatrom BRANDON. NAPADNI POLOŽAJ
BRANDON Slika 3-2. Položaj za napad vatrom BRANDON
3-15. Napadni položaj (attack position) posljednji je položaj koji je zauzela ili prešla napadna snaga prije prijelaza polazne crte. Napadni položaj olakšava razvoj i završno usklañivanje (last-minute coordination) napadne snage prije njezinog prijelaza polazne crte. Nalazi se na našoj strani polazne crte i napadnoj snazi nudi zaklon i prikrivanje. Rabi se prvenstveno na razini bojne i niže. Kada je god moguće postrojbe prelaze preko napadnog položaja bez zaustavljanja. Postrojba u napadu zaposjeda napadni položaj zbog različitih razloga; na primjer, kada postrojba čeka specifične rezultate pripremne vatre ili kada je potrebno provesti dodatno usklañivanje, kao kod prolaza crta prema naprijed. Ako postrojba u napadu zaposjedne napadni položaj, ona na njemu ostaje najkraće moguće vrijeme kako bi izbjegla stvoriti neprijatelju unosan cilj. (Slika 3-3. na stranici 3-5 pokazuje napadne položaje BLUE i GOLD uporabljene zajedno s drugim općim napadnim nadzornim mjerama. OS NAPREDOVANJA 3-16. Os napredovanja (axis of advance) odreñuje opće područje kroz koje se mora kretati većina borbene moći postrojbe. Tri su glavna razloga zbog kojih zapovjednik rabi 3-4
_______________________________________________________________________________Temelji napada
Slika 3-3. Napadni položaji uporabljeni s ostalim općim napadnim nadzornim mjerama os napredovanja. Prvo, usmjeriti obilazak mjesta koja bi mogla odgoditi napredovanje snage, kao što su poznata kontaminirana područja. Drugo, ukazati da mu nije potrebna snaga da bi očistio područje operacije tijekom napredovanja. Njegova će snaga biti potrebna za čišćenje osi prema odreñenim kriterijima obilaska. Treći je glavni razlog pokazati postrojbi uključenoj u napadne operacije okruženja neprijatelja, iskorištavanja uspjeha ili gonjenja po- Slika 3-4. Os napredovanja DEBRA trebu brzoga kretanja prema cilju. Slika 3-4. prikazuje os napredovanja DEBRA. SMJER NAPADA 3-17. Smjer napada (direction of attack) odreñen je smjer ili put koji rabi snaga i s kojeg ne skreće tijekom napada. To je ograničavajuća nadzorna mjera. Zapovjednik rabi smjer napada za maksimalno povećanje nadzora kretanja svoje postrojbe i često se rabi u noćnim napadima, ubacivanjima i kada se napada kroz dim. Zapovjednik uspostavlja smjer napada na različite načine, kao što su ciljne referentne točke, točke provjere, točke odreñene uz pomoć GPS-a, uporaba zemaljskih motriteljskih radara za praćenje napadne snage i točke uSlika 3-5. Smjer napada JOAN dara topničkih granata. Ciljne referentne točke postavljene na prepoznatljivom zemljištu daju zapovjedniku sposobnost brzog premještanja vatara i preorijentacije svojih manevarskih snaga. Kada rabi smjer napada, zapovjednik odreñuje
3-5
FM 3-90______________________________________________________________________________________
polaznu točku (point of departure – PD). (Slika 3-5. prikazuje smjer napada JOAN i polaznu točku 6.) KRAJNJA CRTA USKLADIVANJA 3-18. Krajnja crta usklañivanja (final coordination line – FCL) fazna je crta u blizini neprijateljskog položaja, koja se rabi za usklañivanje prekida i prijenosa podupirućih vatara s krajnjim razvojem (rasporedom) manevarskih dijelova postrojbe. Krajnje prilagodbe podupirućih vatara, potrebne za prikaz stvarne u odnosu na planiranu taktičku situaciju, provode se prije prijelaza te crte. Crta treba biti lako prepoznatljiva na zemljištu. Ona nije mjera usklañivanja vatrene potpore. (Slika 3-6. prikazuje faznu crtu ROBERT kao krajnju crtu usklañivanja 4. brigade.)
Slika 3-6. Krajnja crta usklañivanja ROBERT rabljena zajedno s ostalim napadnim nadzornim mjerama GRANICA NAPREDOVANJA 3-19. Granica napredovanja (limit of advance – LOA) fazna je crta koja se rabi za nadzor napretka napada prema naprijed. Napadna postrojba ne napreduje niti jednim svojim dijelom ili sredstvom preko granice napredovanja, ali može gurnuti svoje sigurnosne snage preko te granice. Zapovjednik za granicu napredovanja obično bira pravocrtni zemljišni oblik, okomit na smjer napada, na daljnjoj strani cilja, jer je takav zemljišni oblik lako prepoznatljiv. Zapovjednik rabi granicu napredovanja za sprječavanje prevelike raširenosti napadne snage i smanjenje mogućnosti samogubitaka vatrama koje podupiru napad. Zapovjednik postavlja granicu napredovanja dovoljno daleko iza cilja da bi omogućio postrojbi obranu tog cilja kada on bude osvojen. Granica napredovanja sprječava postrojbe u iskorištavanju uspjeha i početku gonjenja; stoga je zapovjednik treba rabiti samo ako ne želi da postrojba to radi. Prednja granica postrojbe uvijek je granica napredovanja, ali granica napredovanja ne mora biti prednja granica. Zapravo, granica napredovanja i prednja granica postrojbe rijetko se trebaju poklapati zbog ograničenja koja prednja granica stavlja na vatre potpore ispred nje. Slika 3-7. na stranici 3-7 prikazuje faznu crtu BASIL koja se rabi i kao granica napredovanja 4. brigade.
3-6
PL BASIL (LOA) PL BASIL (LOA)
PL ROBERT (FCL) PL ROBERT (FCL)
LD/LC PL JOHN
LD/LC PL JOHN
_______________________________________________________________________________Temelji napada
Slika 3-7. Granica napredovanja rabljena zajedno s ostalim općim nadzornim mjerama POLAZNA CRTA 3-20. Polazna crta (line of departure) fazna je crta koju postrojbe koje počinju s napadnom operacijom prelaze u propisano vrijeme. Svrha je polazne crte uskladiti napredovanje napadne snage tako da njezini elementi udare na neprijatelja željenim redom i u željenom vremenu. Polazna crta označava i gdje postrojba prelazi iz kretanja u manevar. Zapovjednik je može rabiti i za olakšavanje usklañivanja vatara. Općenito, ona treba biti okomita na smjer koji će napadna snaga imati do svoga cilja. Naše snage trebaju nadzirati polaznu crtu. Za- Slika 3-8. Fazna crta DON kao polazna crta povjednik analizira zemljište prije odreñivanja polazne crte. Različite postrojbe imaju različite brzine kretanja nakon napuštanja svojih područja prikupljanja, s obzirom na svoje svojstvene značajke pokretljivosti i zemljište kojeg prelaze. Zapovjednik razmatra te različite značajke kod odreñivanja polazne crte kako bi spriječio da te razlike utječu na sinkronizaciju operacije. Kada je moguće, zapovjednik bira polaznu crtu tako da zemljište koje postrojba prolazi prije prijelaza polazne crte nudi dostatnu zaklonjenost za konačni razvoj napadne postrojbe u borbeni poredak. U mnogim je slučajevima polazna crta ujedno i crta dodira jer postrojba u dodiru provodi napad sa svojih trenutačnih položaja. Slika 3-8. prikazuje faznu crtu DON kao polaznu crtu. (2. poglavlje sadrži definiciju crte dodira.)
3-7
FM 3-90______________________________________________________________________________________
CILJ 3-21. Cilj (objective) je mjesto na zemljištu koje se rabi za usmjeravanje operacija, odreñivanje faza operacija, olakšavanje promjena usmjerenja i osiguranje jedinstva napora. Cilj može biti usmjeren na zemljište ili na snagu. Ciljevi usmjereni na zemljište trebaju se lako identificirati na zemljištu radi olakšavanja njihovog prepoznavanja. Zapovjednik odreñuje svoje ciljeve usmjerene na snagu na temelju poznatih neprijateljskih položaja. Zapovjednik svojim podreñenim zapovjednicima redovito dodjeljuje samo njihove krajnje ciljeve, ali im po potrebi može odrediti i meñuciljeve. Slika 3-9. prikazuje cilj STEVE. Taj je cilj dalje podijeljen na dva podreñena cilja JOHN i HARRY.
Slika 3-9. Cilj STEVE
POLAZNA TOČKA 3-22. Polazna točka (point of departure – PD) je točka u kojoj postrojba prelazi polaznu crtu i počinje se kretati uzduž smjera napada. Postrojbe koje provode izviñanje i šalju sigurnosne ophodnje te provode druge operacije u slabo preglednom okružju, uobičajeno rabe polaznu točku kao nadzornu mjeru. Poput polazne crte, polazna točka označava točku gdje postrojba prelazi iz kretanja u manevar u uvjetima smanjene vidljivosti. Slika 310. prikazuje polaznu točku 7. VJEROJATNA CRTA RAZVOJA Slika 3-10. Polazna točka 7 3-23. Vjerojatna crta razvoja (probable line of deployment) fazna je crta koju zapovjednik odreñuje na mjestu gdje namjerava potpuno razviti svoju postrojbu u nasrtajni poredak prije početka nasrtaja. Vjerojatna crta razvoja rabi se prvenstveno na razini bojne i niže kada postrojba ne prelazi polaznu crtu u svom nasrtajnom poretku. To je obično pravocrtni zemljišni oblik okomit na smjer napada i prepoznatljiv u uvjetima smanjene vidljivosti. Vjerojatna crta razvoja treba biti smještena izvan dometa na kojem neprijatelj može napadnu snagu izložiti učinkovitoj izravnoj vatri. Ona nema druge uporabe osim svoga odnosa prema neprijatelju. Na slici 3-11., stranica 3-10, prikazana je fazna crta ROBERT koja je ujedno i vjerojatna crta razvoja. TOČKA OKUPLJANJA 3-24. Točka okupljanja (rally point) lako je prepoznatljiva točka na zemljištu gdje se postrojbe mogu ponovno okupiti i reorganizirati ako budu raspršene. Pored toga, to može biti i lako prepoznatljiva točka na zemljištu gdje se posade zrakoplova i putnici mogu prikupiti i reorganizirati nakon incidenta koji traži prisilno slijetanje. Snage koje provode ophodnju ili ubacivanje uobičajeno rabe tu nadzornu mjeru. Ciljna točka okupljanja (objective rally point – ORP) točka je okupljanja koja se uspostavlja na lako prepoznatljivoj točki na zemljištu, gdje se svi elementi postrojbe koja se ubacuje prikupljaju i pripremaju za napad na cilj. Tipično se nalazi u blizini cilja napada postrojbe koja se ubacuje; meñutim, nema standardno odreñene udaljenosti izmeñu cilja i ciljne točke okupljanja. Ona treba biti dostatno daleko od cilja da neprijatelj neće otkriti pripreme za napad postrojbe koja se ubauje. Slika 3-12., prikazuje točku okupljanja 14. 3-8
_______________________________________________________________________________Temelji napada
Slika 3-11. Vjerojatna crta razvoja ROBERT rabljena zajedno s drugim nadzornim mjerama POLOŽAJ ZA POTPORU VATROM 3-25. Položaj za potporu vatrom (support-by-fire position) odreñuje opći položaj s kojeg postrojba provodi taktičku zadaću potpore vatrom. (Dodatak B definira taktičku zadaću potpore vatrom.) Svrha je tih položaja povećati slobodu djelovanja postrojbe kojoj se pruža potpora, djelovanjem izravnim vatrama po cilju koji će napasti naša snaga. Položaji za potporu vatrom nalaze se unutar maksimalnog dometa naših izravnih vatara od neprijateljskih položaja. Zapovjednik ih bira tako da nasrtajna snaga koja se kreće ne zakriva svoje vatre potpore. Zato se položaji za potporu vatrom uobičajeno nalaze na bokovima nasrtajne snage, po mogućnosti podignuti iznad cilja. Položaji za potporu vatrom rijetko se rabe u postrojbama većim od satnije. Grafički prikaz položaja za potporu vatrom na slici 3-13. pokazuje opću lokaciju i smjer iz kojeg postrojba djeluje vatrama; on ne prikazuje specifično mjesto.
Slika 3-12. Točka okupljanja 14
VRIJEME NAPADA 3-26. Vrijeme napada (time of attack) trenutak je Slika 3-13. Položaj za potporu kada vodeći elementi glavnine prelaze polaznu vatrom SCOTT crtu, ili kod noćnog napada polaznu točku. Zapovjednik ga rabi kada provodi istodobnu operaciju, gdje oblikujuća operacija mora ostvariti svoju misiju kako bi se stvorili uvjeti za uspjeh odlučujuće operacije. Kada odreñuje vrijeme napada, zapovjednik razmatra vrijeme potrebno podreñenima za:
3-9
FM 3-90______________________________________________________________________________________
•
provedbu potrebnog izviñanja, pripremu planova i izdavanje zapovijedi,
•
sinkronizaciju planova izmeñu svih podreñenih postrojba,
•
dovršenje priprema za napad, poput inspekcija prije borbe,
•
kretanje prema polaznoj crti ili polaznoj točki.
3-27. U zapovijedima se vrijeme napada normalno odreñuje kao H-sat (H-hour). To je uobičajeno vrijeme kada glavnina prelazi polaznu crtu. No H-sat može odrediti i vrijeme provedbe faze operacije, kao što je padobranski ili helikopterski zračni desant. Zapovjedništvo koje planira napadnu operaciju odreñuje točno značenje H-sata. To je obično dio standardnih operativnih postupaka postrojbe.
OBLICI MANEVRA 3-28. Oblici manevra su obuhvat, obilazak, čelni napad, probijanje i Oblici manevra ubacivanje. Organizacije višerodnih sastava koje teže ostvariti svoje dodijeljene misije, sinkroniziraju doprinos svih bojišnih operativnih • Obuhvat sustava u provedbi tih oblika manevra. Zapovjednik općenito bira je• Obilazak dan od oblika na kojem gradi inačicu djelovanja. Viši zapovjednik rijet• Čelni napad ko specificira odreñeni oblik napadnog manevra. Meñutim, njegov na• Probijanje putak i namjera, zajedno s misijom koja uključuje podrazumijevajuće • Ubacivanje zadaće, može nametnuti ograničenja poput vremena, sigurnosti i smjera napada, koja sužavaju oblike manevra na jednu alternativu. Nadalje, značajke područja operacija i neprijateljski raspored isto pomažu u odreñivanju odabranog oblika napadnog manevra. Jedna operacija može sadržavati više oblika napadnog manevra, kao što je čelni napad za čišćenje sigurnosnog područja nakon kojeg slijedi probijanje za stvaranje pukotine u neprijateljskoj obrani. Obuhvat bi slijedio za uništenje neprijateljske prve obrambene crte. OBUHVAT 3-29. Obuhvat (envelopment) oblik je manevra u kojem napadna snaga nastoji izbjeći glavne neprijateljske obrane zauzimanjem objekata u neprijateljskoj pozadini za uništenje neprijatelja na njegovim trenutačnim položajima. Na taktičkoj razini, obuhvat se usredotočuje na zauzimanje zemljišta, uništenje odreñenih neprijateljskih snaga te prekid i izolaciju neprijateljskih smjerova povlačenja (FM 3-0). Na taktičkoj se razini padobransko-desantne i helikopterskodesantne operacije smatraju okomitim obuhvatima (vidi Dodatak C). Zapovjednikova se odlučujuća operacija usredotočuje na napad na izložen bok. Ona izbjegava neprijateljsku jakost – njegovu frontu – gdje su učinci neprijateljskih vatara i zaprjeka najveći. Općenito, zapovjednik radije provodi obuhvat nego probijanje ili čelni napad jer napadna snaga trpi manje gubitke, a ima najviše mogućnosti uništenja neprijatelja. Obuhvat stvara i veliki psihološki šok na neprijatelja. Ako ne postoji bok koji se može napasti, napadna ga snaga stvara. Četiri varijante obuhvata su jednostruki obuhvat, dvostruki obuhvat, okruženje i okomiti obuhvat (vidi slike 3-14. i 3-15., stranica 3-11). Za raspravu o uporabi okomitog obuhvata vidi Dodatak C. Za raspravu o operacijama okruženja vidi Dodatak D. 3-30. Jednostruki i dvostruki obuhvati prisiljavaju neprijatelja da se istodobno bori na dva ili više smjerova kako bi se suprotstavio napadu koji se s više strana približava cilju. Dvostruki obuhvat općenito traži glavninu snage i može biti težak za nadzor. Snaga koja želi provesti dvostruki obuhvat mora imati znatnu prednost u pokretljivosti nad braniteljem. Postrojba provodi dvostruki obuhvat čelnim napadom kao oblikujućom operacijom u centru za vezanje neprijatelja dok obuhvaća oba neprijateljska boka. Zbog potrebnih snaga, normalno samo divizije i veće postrojbe imaju potrebne resurse za provedbu dvostrukog obuhvata.
3-10
_______________________________________________________________________________Temelji napada
S
S
ENY
ENY
SNAGA ZA OBUHVAT
SNAGE ZA VEZANJE KAZALO: - ENY -enemy - neprijatelj - S - screen - prikrivanje
PRIČUVA
Slika 3-14. Jednostruki obuhvat
Slika 3-15. Dvostruki obuhvat Organizacija snaga 3-31. Zapovjednik koji planira jednostruki obuhvat organizira svoje snage u snagu za obuhvat i snagu ta vezanje. On dodjeljuje snage i za operacije izviñanja, sigurnosti, pričuve i održavanja snaga. Snaga za obuhvat, koja provodi odlučujuću operaciju, napada izložen neprijateljski bok i izbjegava njegovu najveću jakost na putu prema cilju. Snaga za vezanje provodi čelni napad, kao oblikujuću operaciju za vezanje neprijatelja za njegove trenutačne položaje, kako bi spriječila njegov bijeg i smanjila njegovu sposobnost reakcije na djelovanje snage za obuhvat. Zapovjednik koji provodi dvostruki obuhvat organizira svoje snage u dvije snage za obuhvat i snagu za vezanje, pored snaga za izviñanje, sigurnost, pričuvu i održavanje. Zapovjednik tipično odreñuje važniju od dvaju snaga za obuhvat kao glavni napor u dodjeli resursa. Ta će snaga za obuhvat biti i zapovjednikova odlučujuća operacija ako njezino djelovanje ostvari misiju.
3-11
FM 3-90______________________________________________________________________________________
Nadzorne mjere 3-32. Zapovjednik uporabom granica, kao minimum, odreñuje područja operacija svakoj postrojbi koja sudjeluje u obuhvatu. Od odreñuje i fazne crte, položaje za potporu vatrom i napad vatrom, točke dodira i odgovarajuće mjere usklañivanje vatre, kao što su crta ograničenja vatre ili granica izmeñu snaga koje se meñusobno približavaju, te sve druge nadzorne mjere koje smatra potrebnim za nadzor obuhvata. Slika 3-16. daje primjer nadzornih mjera uporabljenih u provedbi jednostrukog obuhvata.
Slika 3-16. Nadzorne mjere za provedbu obuhvata Planiranje obuhvata 3-33. Uspješno planiranje obuhvata ovisi o poznavanju i razumijevanju neprijatelja i njegovih sposobnosti. Zapovjednik želi manevrirati svojom snagom za obuhvat oko ili preko neprijateljskih glavnih obrana za osiguranje ciljeva/objekata na neprijateljskom boku ili njegovoj pozadini. S tih ciljeva/objekata snaga za obuhvat može rabiti svoju pozicijsku prednost za uporabu nadmoćne borbene moći protiv neprijatelja čija je obrana pogrešno usmjerena. Zapovjednik rabi svoja obavještajna sredstva i osoblje za odreñivanje rasporeda i sposobnosti neprijateljskih snaga za otkrivanje njihovih operacija i reakciju na njih. 3-34. Zapovjednik planira da snaga koja provodi obuhvat ostane u potpornom dometu snage za vezanje. (Ako snaga za obuhvat izañe izvan potpornog dometa, tada vjerojatno provodi obilazak, a ne obuhvat.) 3-35. Održavanje snage za obuhvat traži pravodobno planiranje, jer izmeñu pozadinskog područja i snage za obuhvat mogu postojati samo povremene komunikacijske linije. Komunikacijska linija (line of communication) put je, bilo kopneni, vodeni i/ili zračni, koji povezuje djelujuću vojnu snagu s operativnom bazom i uzduž kojeg se kreću opskrbna sredstva i vojne snage. 3-36. Zapovjednik planira kako će iskoristiti uspjeh svog obuhvata kada okružuje neprijatelja ili prelazi u gonjenje za dovršenje uništenja neprijateljske snage. Ti se planovi razvijaju kao ogranci ili nastavci operacije obuhvata. 3-12
_______________________________________________________________________________Temelji napada
Provedba obuhvata 3-37. Uspješan obuhvat znatno ovisi o stupnju iznenañenja koji zapovjednik postiže protiv svoga suparnika ili o postojanju nadmoćne borbene moći. Vjerojatnost uspjeha obuhvata povećava se i kada zapovjednikove snage posjeduju nadmoćnu taktičku pokretljivost, imaju zračnu i informacijsku nadmoć i njegove oblikujuće operacije vežu većinu neprijateljskih snaga na njihovih trenutačnim položajima. Zapovjednik rabi svoje sustave obavještajnog djelovanja, motrenja i izviñanja (intelligence, surveillance, and reconnaissance – ISR) za osiguranje neprekidnih obavještajnih i borbenih informacija kako bi identificirao promjene u neprijateljskim inačicama djelovanja tijekom provedbe obuhvata. 3-38. Normalno, postrojba usmjerava glavninu svoje borbene moći tamo gdje očekuje sukob s neprijateljskim snagama, dok manje borbene moći rasporeñuje na svoje bokove. Time bokovi većine postrojba postaju ranjiviji na napad. Zapovjednik stvara bok pogodan za napad uporabom svih potrebnih sredstava. Snaga za obuhvat tada se brzo kreće za iskorištavanje situacije, prije nego što neprijatelj pojača izložen bok pripremom položaja po dubini i držanjem pokretnih snaga u pričuvi. Suočen s opasnošću obuhvata, neprijateljski zapovjednik može pokrenuti svoje pričuve za suprotstavljanje snazi za obuhvat. Zato je brzo kretanje oko neprijateljskog boka presudno za sprječavanje neprijatelja u zaposjedanju ranije pripremljenih položaja. Cilj je energičnih oblikujućih operacija kopnenih i zračnih snaga spriječiti neprijatelja u rekonstituciji pričuva s drugih dijelova njegove fronte. 3-39. Neprijatelj može pokušati odsjeći snagu za obuhvat i produžiti svoj bok izvan područja kroz koje snaga za obuhvat nastoji napasti. Ako snaga za okruženje pokuša svojim manevrom obuhvatiti takvo neprijateljsko produljenje, može sama postati previše izduljena, krećući se izvan potpornog dometa snage za vezanje. Stoga je obično bolje za snagu za okruženje da iskoristi prednost koju pruža neprijateljska izduljenost i iz toga nastala slabost, probijanjem tanko držanog područja na neprijateljskoj fronti, nego se previše izduljiti u pokušaju potpunog obuhvata neprijateljskog položaja. 3-40. Neprijatelj može pokušati s čelnim protunapadom kao odgovorom na naš pokušaj obuhvata. U tom se slučaju snaga za vezanje brani ili provodi operaciju zadržavanja dok snaga za obuhvat nastavlja s obuhvatom. 3-41. Nakon početnog obuhvata jednog boka – koji stavlja neprijatelja u podreñen položaj – zapovjednik ima više mogućnosti. On može odabrati uspostavu povoljnih uvjeta za prijelaz na dvostruki obuhvat uporabom pričuva ili u iskorištavanje uspjeha stvaranjem dodatne borbene moći uzduž iste osi napredovanja. On isto tako može uništiti ili poraziti obuhvaćenu neprijateljsku snagu tamo gdje se nalazi, ili prijeći u drugu vrstu operacije poput iskorištavanja uspjeha ili gonjenja. OBILAZAK 3-42. Obilazak (turning movement) oblik je manevra u kojem napadna snaga teži izbjeći neprijateljske glavne obrambene položaje zauzimanjem ciljeva u njegovoj pozadini, prisiljavajući ga time da izañe iz svojih trenutačnih položaja i skrene svoje glavne snage prema ugrozi (FM 3-0). Meñutim, zapovjednik može uporabiti okomiti obuhvat uporabom padobransko-desantnih ili helikoptersko-desantnih snaga kao poticaj obilasku. (Dodatak C govori o padobransko-desantnim i helikoptersko-desantnim operacijama.) Zapovjednik rabi taj oblik napadnog manevra za zauzimanje važnih područja u neprijateljskoj pozadini, prije nego što se glavnina neprijateljske snage može povući ili primiti potporu od pojačanja. (Vidi sliku 3-17. na stranici 3-14 za grafički prikaz obilaska.) Taj oblik napadnog manevra često prelazi iz napada u iskorištavanje uspjeha ili gonjenje. Obilazak se razlikuje od obuhvata po tome što snaga koja provodi obilazak teži pomaknuti neprijatelja s njegovih trenutačnih lokacija, dok snaga za obuhvat teži napasti neprijatelja na njegovoj trenutačnoj lokaciji iz neočekivanog smjera.
3-13
FM 3-90______________________________________________________________________________________
Slika 3-17. Obilazak – snaga za obilazak provodi odlučujuću operaciju Organizacija snaga 3-43. Zapovjednik koji vodi obilazak namjenski organizira svoje resurse u snagu za obilazak, glavninu i pričuvu. Svaka od tih snaga provodi sigurnosne i izvidničke operacije. Bilo snaga za obilazak, bilo glavnina, mogu provoditi odlučujuću operaciju postroja na temelju odgovarajućih čimbenika MNZS-VC. Obilazak je posebno pogodan za postrojbe jačine divizije i više, koje imaju visok stupanj taktičke pokretljivosti. Zapovjednik mora imati pristup resursima tih postroja za stvaranje borbene moći za provedbu obilaska, kako bi snaga za obilazak mogla djelovati izvan potpornog dometa glavnine te izbaciti neprijateljske postrojbe iz njihovih trenutačnih položaja. On temelji točnu namjensku organizaciju tih snaga na čimbenicima MNZS-VC i svojoj zamisli operacije obilaska. 3-44. Manevar snage za obilazak ono je što dovodi neprijatelja u situaciju za napuštanje svog položaja. Snaga za obilazak normalno provodi većinu svojih operacija izvan potpornog dometa glavnine i vjerojatno izvan potporne udaljenosti. Zato snaga za obilazak mora za odreñeno vrijeme imati dostatne borbene sposobnosti, sposobnosti borbene potpore i osiguranja borbenih djelovanja za djelovanje neovisno o glavnini. To obično može napraviti samo element veličine barem divizije. 3-45. Zapovjednik namjenski organizira svoju glavninu za osiguranje uspjeha snage za obilazak. Glavnina provodi operacije poput napada namijenjenih za odvraćanje neprijateljske pozornosti od područja gdje snaga za obilazak provodi svoje operacije. Operacije glavnine mogu biti ili odlučujuća ili oblikujuća operacija postroja. Zapovjednik organizira svoje pričuve za iskorištavanje uspjeha snage za obilazak ili glavnine. Pričuva daje zapovjedniku sigurnost protiv neprijateljskih neočekivanih akcija. Nadzorne mjere 3-46. Zapovjednik uspostavom granica odreñuje područje operacija za svaku postrojbu koja sudjeluje u obilasku. On po potrebi odreñuje i dodatne nadzorne mjere za sinkronizaciju operacija svojih podreñenih. Te dodatne nadzorne mjere uključuju: fazne crte, točke dodira, 3-14
_______________________________________________________________________________Temelji napada
ciljeve, granicu napredovanja i odgovarajuće mjere usklañivanja vatre. Slika 3-18. prikazuje te nadzorne mjere rabljene za sinkronizaciju obilaska u kojem je padobransko-desantna divizija uporabljena kao snaga za obilazak. (Dodatak C govori o nadzornim mjerama povezanim s padobransko-desantnim i helikoptersko-desantnim operacijama.)
Slika 3-18. Nadzorne mjere za obilazak Planiranje obilaska 3-47. Odabir zemljopisnog cilja obilaska od najveće je važnosti za uspjeh operacije. Zapovjednikova shema manevra u obilasku može biti različita, ovisno o specifičnoj situaciji i čimbenicima MNZS-VC. Pored općih razmatranja planiranja napada, o kojima se govori na stranicama 3-28 do 3-44, zapovjednik koji provodi obilazak posebnu pozornost daje planiranju ogranaka i nastavaka obilaska, uključujući: •
obrambene operacije snage za obilazak,
•
operacije povezivanja izmeñu snage za obilazak i glavnine,
•
operacije uzmaka snage za obilazak.
Presudno za planiranje ogranaka i nastavaka je veza izmeñu ogranka ili nastavka i specifičnih točaka odlučivanja (decision points) poduprtih razvojem situacije. 3-48. Nakon razvoja svoga taktičkog plana zapovjednik planira kako snaga za obilazak manevrira do svog cilja. Zapovjednik razvija planove kretanja, ukrcavanja i razmještaja ako su mu potrebna dodatna transportna sredstva izvan njegove postrojbe. On može planirati zaposjedanje ključnog zemljišta koje će ugroziti neprijateljski opstanak ili ostati pokretan i tražiti putove iskorištavanja uspjeha snage za obilazak. Prije početka operacije zapovjednik planira kako će snaga za obilazak iskoristiti uspjeh. 3-49. Kod obilaska u kojem se predviña rano povezivanje s glavninom, snaga za obilazak normalno planira obranu samo zemljišta potrebnog za vlastitu zaštitu. Jednom kada doñe do pojačanja ili povezivanja s glavninom, zapovjednik planira kako rabiti snagu za obilazak za nastavak napada ili je zamijeniti kako bi se mogla pripremiti za sljedeće misije. 3-15
FM 3-90______________________________________________________________________________________
3-50. Udaljenost izmeñu snaga i postojanje samo povremenih komunikacijskih linija uvećavaju probleme svojstvene pružanju potpore borbenih djelovanja borbenoj snazi tijekom obilaska. Stoga kod planiranja obilaska zapovjednik posebno naglašava rješavanje pitanja doopskrbe, održavanja opreme, evakuacije žrtava, registracije grobova (poginulih) i rada s ratnim zarobljenicima kao mogućih problema. Unaprijed pakirani kompleti opskrbnih sredstava za satniju i bojnu mogu olakšati provedbu održavajućih operacija tijekom razdoblja u kojima postrojbe za osiguranje borbenih djelovanja (službe potpore) moraju opskrbna sredstva pogurati prema borbenim postrojbama. 3-51. Kao sastavni dio taktičkog planiranja, planeri moraju razmotriti osiguranje svih opskrbnih sredstava i opreme potrebnih za provedbu misije. Zapovjednik planira i organizira svoje operacije potpore borbenih djelovanja za potporu brzog tempa visoko pokretnih i široko raširenih operacija. Tradicionalne doktrinarne potporne udaljenosti i odgovornosti nisu uvijek primjenljive u obilascima. Planeri osiguranja borbenih djelovanja to shvaćaju i prilagoñavaju svoje planove uporabom raspoloživih resursa. U operaciju se trebaju ponijeti samo ona opskrbna sredstva koja su potrebna za zadovoljavanje trenutačnih potreba snage. Višak opskrbnih sredstava i opreme može opteretiti snagu. Stožeri odreñuju i održavaju potrebne razine opskrbe u području cilja faznom dopremom sredstava koje postrojba nosi sa sobom, dopremom dodatnih sredstava (automatski ili po pozivu) i rutinskom dostavom. Za održavanje borbenih operacija postrojbe možda će biti potrebna organizacija i medicinske evakuacije, doopskrbe i dopreme pojačanja zračnim prijevozom. Streljivo te gorivo, ulja i maziva (petroleum, oils, and lubricants – POL) normalno tvore sredstva najveće težine. Ograničenja u zračnom prijevozu utječu na to koja se sredstva mogu dostaviti helikopterima, a koja avionima. Provedba obilaska 3-52. Temeljni preduvjeti uspješnog obilaska su kretanje snage za obilazak prema području cilja bez trpljenja neprihvatljivih gubitaka i davanje snazi potrebne borbene moći i održivosti. Zapovjednik može smanjiti gubitke djelujući u uvjetima naše zračne i informacijske nadmoći, neutraliziranja neprijateljskih vatara i veće pokretljivosti od neprijatelja. 3-53. Glavni izvori vatrene moći za neutralizaciju neprijateljskih vatara su avioni, napadni helikopteri, elektronički ometači i višecijevni raketni sustavi (MLRS) koji pokrivaju cjelokupan smjer napada snage za obilazak. Drugi izvori uključuju pomorsku površinsku vatrenu potporu i topničke postrojbe koje su pridružene snazi za obilazak. 3-54. Neprijateljski je zapovjednik u dvojbi kada je ugrožen obilaskom. Njegova izvorna obrana nije više na istom mjestu. On mora maknuti snage s izvornih položaja da bi se suprotstavio novoj prijetnji. Često mora uporabiti svoje raspoložive pričuve protiv nove prijetnje. Kako slabi svoju obranu i miče svoje snage, tako ih izlaže našim vatrama. Tada se mora boriti s našim snagama na zemljištu koje nije odabrao ili pripremio za borbu. Kada je god moguće zapovjednik pokušava doseći odlučujuću lokaciju bez okršaja s neprijateljem. Tehnike kojima se to postiže uključuju široki obilazak neprijateljskog boka ili uporabu padobransko-desantnih i helikoptersko-desantnih snaga i amfibijskih snaga za izbjegavanje neprijateljskih pripremljenih položaja. Jednom kada naše snage pronañu put duboko u neprijateljsko pozadinsko područje, snaga za obilazak brzo se kreće za iskorištavanje situacije. Ona teži ostvariti svoju misiju prije nego što neprijatelj može premjestiti svoje uporabljene i neuporabljene snage i reagirati. Brzo kretanje presudno je za sprječavanje neprijatelja u zaposjedanju ranije pripremljenih položaja u svojoj pozadini. Odlučne oblikujuće operacije sprječavaju neprijatelja u rekonstituciji pričuva s drugih dijelova neprijateljske fronte. 3-55. Neprijatelj može početi protunapad u pokušaju odsijecanja i uništenja snage za obilazak te sprječavanja uspješnog dovršenja obilaska. U tom slučaju sigurnosni elementi snage za obilazak provode obranu područja ili pokretnu obranu, ili akcije zadržavanja, dok ostatak snage za obilazak nastavlja svoju misiju. Drugo, neprijatelj može pokušati povući svoje snage na položaj gdje njegove komunikacijske linije nisu ugrožene. 3-16
_______________________________________________________________________________Temelji napada
UBACIVANJE 3-56. Ubacivanje (infiltration) oblik je manevra u kojem napadna snaga provodi neotkriveno kretanje kroz ili u područje koje su zaposjele neprijateljske snage, kako bi zaposjela položaj koji ima prednost nad neprijateljem u njegovoj pozadini, izlažući pritom samo male elemente djelovanju neprijateljskih obrambenih vatara (FM 3-0). Ubacivanje je i tehnika hodnje koja se rabi na našem teritoriju za premještanje snaga u malim skupinama u većim ili različitim intervalima. (Vidi 14. poglavlje za raspravu o tehnikama kretanja.) 3-57. Infiltracija se provodi kopnenim, plovnim i zračnim sredstvima ili njihovom kombinacijom. Skriveno kretanje i prikupljanje snaga kroz neprijateljske položaje traži znatnu količinu vremena. Za uspješno ubacivanje, snaga mora izbjegavati otkrivanje i sukob s neprijateljem. Budući da taj zahtjev ograničava veličinu i jačinu snage za ubacivanje – a ubačene snage rijetko mogu same poraziti neprijatelja – ubacivanje se normalno rabi zajedno s ostalim oblicima napadnog manevra i u njihovoj potpori. Povijesno, opseg misije snage za ubacivanje ograničen je. 3-58. Zapovjednik zapovijeda ubacivanje za premještanje cijele postrojbe ili njezinog dijela kroz pukotine u neprijateljskim obranama za: •
izviñanje neprijateljskih poznatih ili pretpostavljenih položaja i motrenje imenovanih i ciljanih područja interesa,
•
napad na neprijateljske položaje iz neočekivanog smjera,
•
posjedanje položaja za potporu vatrom za potporu odlučujuće operacije,
•
osiguranje ključnog zemljišta,
•
provedbu zasjeda i prepada za uništenje vitalnih objekata za remećenje neprijateljske obrambene strukture napadom na pričuve, sustave za vatrenu potporu i protuzračnu obranu, komunikacijske čvorove i logističku potporu,
•
skrivenu izradu prolaza u zaprjeci ili kompleksu zaprjeka.
3-59. Snage za specijalne operacije i postrojbe lakog pješaštva do razine brigade najpogodnije su za ubacivanje. U nekim okolnostima ubacivanje mogu provoditi i teške snage po manjim dijelovima. No kako širenje tehnologije vodi prema povećanom razumijevanju situacije, tako raste i sposobnost teških snaga za izbjegavanje dodira s neprijateljem i neotkriveno kretanje kroz neprijateljske položaje. U budućnosti će zapovjednik kao uvod u napad moći provoditi ubacivanje s teškim snagama zajedno s preciznim vatrama. Organizacija snaga 3-60. Normalno, da bi bila uspješna, snaga za ubacivanje mora izbjeći otkrivanje barem dok ne doñe do svoje ciljne točke okupljanja. Stoga su veličina, jačina i sastav snage za ubacivanje obično ograničeni. Zapovjednik postrojbe za ubacivanje organizira svoju glavninu u jedan ili više elemenata za ubacivanje. Najveći mogući element, kompatibilan zahtjevima nevidljivosti i lakog kretanja, provodi ubacivanje. Time se povećavaju zapovjednikov nadzor, brzina provedbe ubacivanja te se osigurava borbena moć sposobna za odgovor. Točna veličina i broj ubačenih elemenata ovise o situaciji. 3-61. Zapovjednik razmatra sljedeće čimbenike kada odreñuje kako organizirati svoje snage. Manji elementi za ubacivanje teško se otkrivaju i mogu proći kroz manje obrambene pukotine. Čak i otkrivanje jednog ili dva manja elementa u većini slučajeva neće spriječiti postrojbu u provedbi svoje misije. Veći elementi za ubacivanje lakše se otkrivaju i više su kadri ugroziti uspjeh misije. Oni traže i veće pukotine za ubacivanje. Postrojba s većim brojem manjih elemenata za ubacivanje treba više vremena za dovršenje ubacivanja i treba više točaka povezivanja od postrojbe slične veličine s manjim brojem elemenata. Veći broj elemenata za ubacivanje teže se nadzire od manjeg broja većih elemenata.
3-17
FM 3-90______________________________________________________________________________________
3-62. Zapovjednik daje resurse sigurnosnoj snazi koja se kreće ispred, na bokovima i u pozadini svakog elementa za ubacivanje u sastavu glavnine. Te sigurnosne snage mogu provoditi misiju prikrivanja ili misiju zaštite. (12. poglavlje govori o misijama prikrivanja i zaštite.) Veličine i usmjerenja sigurnosnih elemenata isto ovise o situaciji. Svaki je element za ubacivanje odgovoran za vlastito izviñanje. 3-63. Održivost snage za ubacivanje redovito ovisi o temeljnome opskrbnom borbenom kompletu, medicinskim sredstvima i sredstvima za održavanje koja se nalaze u sastavu snage za ubacivanje. Zapovjednik nakon dovršenja misije ponovno otvara komunikacijske linije za provedbu uobičajenih održavajućih operacija. Nadzorne mjere 3-64. Nadzorne mjere za ubacivanje, kao minimum, uključuju: •
područje operacija za postrojbu za ubacivanje,
•
jedan ili više prolaza za ubacivanje,
•
polaznu crtu ili polaznu točku,
•
putove kretanja s njihovim početnim i oslobañajućim točkama, ili smjer ili os napada,
•
točke povezivanja ili točke okupljanja, uključujući ciljne točke okupljanja,
•
nasrtajne položaje,
•
jedan ili više ciljeva,
•
granicu napredovanja.
Zapovjednik može nametnuti druge mjere za nadzor ubacivanja, uključujući točke provjere, fazne crte i nasrtajne položaje na bokovima ili u pozadini neprijateljskih položaja. Ako nije potrebno da se cijela postrojba koja se ubacuje prikupi za ostvarenje misije, cilj može biti razbijen u manje ciljeve. Svaki element za ubacivanje tada bi se izravno kretao prema svome cilju za provedbu operacije. (Većina tih nadzornih mjera već je ranije opisana.) Sljedeći odlomci opisuju uporabu prolaza za ubacivanje i točke povezivanja. 3-65. Prolaz za ubacivanje (infiltration lane) nadzorna je mjera koja usklañuje kretanje prema naprijed i bočno kretanje postrojba koje se ubacuju i koja odreñuje odgovornosti za planiranje vatre. Zapovjednik bira prolaze za ubacivanje koji izbjegavaju neprijatelja, pružaju pokrivenost i zaklon i olakšavaju orijentaciju. Slika 3-19. prikazuje grafički znak prolaza za ubacivanje. Svaka postrojba koja dobiva prolaz za ubacivanje bira svoje vlastite putove unutar prolaza i po potrebi prebacuje se s puta na put. Lijeva i desna granica prolaza za ubacivanje služe kao bočne granice postrojbe koja se ubacuje. Napadi avionima ili helikopterima, neizravnim vatrama ili streljivom koje utječe na prolaz, moraju biti usklañeni s postrojbom koja se ubacuje. Postrojbe koje izlaze izvan dodijeljenog prolaza riskiraju napad vlastitim vatrama. Slika 3-19. Prolaz za ubacivanje Postrojbe jačine satnije normalno dobivaju jedan prolaz, premda mogu rabiti više prolaza. Veće organizacije, bojne i više, uvijek dobivaju više od jednog prolaza. 3-66. Točka povezivanja (linkup point) je točka gdje se dva elementa za ubacivanje u istom ili iz različitih prolaza za ubacivanje trebaju susresti i konsolidirati prije nastavljanja svojih misija. Slika 3-20. na stranici 3-19 prikazuje točku povezivanja 8. Točka pove-
3-18
_______________________________________________________________________________Temelji napada
zivanja normalno se nalazi u neprijateljskoj pozadini ili uzduž jednog od njegovih bokova. Treba biti dovoljno velika da bi se prikupili svi elementi za ubacivanje i pružiti pokrivenost i zaklon tim elementima. To treba biti lako prepoznatljiva točka na zemljištu. Zapovjednik treba odrediti svoje točke povezivanja na branjivom zemljištu, udaljenom od redovitih putova kretanja neprijateljskih snaga. Planiranje ubacivanja 3-67. Aktivnosti i funkcije povezane s procesom planiranja ubacivanja iste su kao i kod drugih borbenih Slika 3-20. Točka povezivanja 8 situacija. To se planiranje koristi prednostima koje pružaju sposobnosti prikrivenog i neopaženog kretanja i djelovanja postrojbe za postizanje iznenañenja. Proces planiranja sinkronizira bojišne operativne sustave koji podupiru postrojbu koja se ubacuje, posebno precizne obavještajne informacije visoke rezolucije. Bez preciznih, detaljnih obavještajnih informacija manevri ubacivanja postaju visoko rizične operacije opipavanja i sondiranja neprijateljskog rasporeda, što može biti vrlo skupo i vremenski dugotrajno. Pažljivo planiranje, puna integracija obavještajnog djelovanja, motrenja i izviñanja, detaljna analiza i agresivne sigurnosne operacije mogu snazi za ubacivanje omogućiti izbjegavanje neprijateljske snage, smanjiti izravan dodir i maksimalno povećati iznenañenje sukladno zapovjednikovoj namjeri. 3-68. Zapovjednik, nakon identifikacije meñuprostora ili slabosti u neprijateljskim obrambenim položajima, dodjeljuje podreñenim postrojbama prolaze za ubacivanje, točke susreta/dodira i ciljeve. Ti ciljevi daju snazi za ubacivanje najveću prednost nad neprijateljem i ne moraju zemljopisno biti rasporeñeni u pozadini ciljane neprijateljske snage. Zapovjednik svake podreñene postrojbe odabire jedan ili više putova unutar svoga dodijeljenog prolaza za ubacivanje i odreñuje dodatne točke susreta/dodira, točke okupljanja, točke nasrtaja i druge potrebne nadzorne mjere. Zapovjednik nastoji da svaki put unutar prolaza za ubacivanje bude dovoljno razdvojen od drugoga kako bi se spriječilo da jedan element za ubacivanje na jednom putu vidi druge elemente za ubacivanje, ali da putovi ipak budu dovoljno blizu da bi se elementi za ubacivanje mogli brzo prebaciti na drugi put ako to traži situacija. Zapovjednik želi da svaki put osigurava pokrivenost i zaklon, dok istodobno maksimalno moguće izbjegava poznate neprijateljske i civilne lokacije i smjerove/rute kretanja. Zapovjednik podreñene postrojbe, ako je moguće, svoje točne putove bira tijekom pripremne faze nakon potpunog istraživanja svakog prolaza za ubacivanje. On odlučuje hoće li se njegova postrojba ubacivati kao cjelina, u manjim dijelovima ili čak u dvočlanim timovima (two-man buddy teams) (eng. buddy – pobratim, prijatelj, drug, op. prev.) ovisno o gustoći i jačini neprijatelja. 3-69. Zapovjednik može rabiti jedan ili višestruke prolaze za ubacivanje, ovisno o veličini snage za ubacivanje, količini dostupnih detaljnih informacija o neprijateljskom rasporedu i zemljištu, raspoloživu vremenu i broju raspoloživih prolaza. Jedan prolaz za ubacivanje: •
olakšava orijentaciju i kretanje po zemljištu, nadzor i ponovno okupljanje snaga za ubacivanje,
•
traži postojanje ili stvaranje samo jedne pukotine u neprijateljskom rasporedu,
•
smanjuje područje za koje su potrebni detaljni obavještajni podatci.
3-70. Višestruki prolazi za ubacivanje: •
traže postojanje ili stvaranje više pukotina (meñuprostora) u neprijateljskom sigurnosnom području,
•
smanjuju mogućnost otkrivanja i ugrožavanja cijele snage za ubacivanje,
•
povećavaju teškoće u održavanju nadzora. 3-19
FM 3-90______________________________________________________________________________________
3-71. Veličina i broj elemenata za ubacivanje glavna su razmatranja zapovjednika prilikom odlučivanja o uporabi jednog ili više prolaza. Ako se ubacivanje provodi uporabom višestrukih elemenata, dopunski izvanredni planovi moraju obuhvatiti sljedeće situacije: •
vodeći element, moguće prednja zaštitnica, stupa u dodir ali snage koje slijede još nisu počele s ubacivanjem,
•
vodeći se element uspješno ubacuje, ali svojim djelovanjem otkriva i kompromitira ubacivanje jednog ili više elemenata koji slijede,
•
otkrivena i kompromitirana točka povezivanja.
3-72. Zapovjednik se koristi raspoloživom tehnologijom kao pomoći u planiranju ubacivanja i izbjegavanja nenamjernog dodira s neprijateljem ili civilima tijekom ubacivanja. To se može napraviti jednostavno, kao kada sve postrojbe koje se kreću jednim prolazom za ubacivanje rabe istu frekvenciju. Precizan prikaz neprijateljskih sustava i lokacija, povezan s brzom analizom zemljišta, može grafički prikazati nevidljiva mjesta i mrtve kutove u neprijateljskom sustavu motrenja bojišta. Zapovjednik tada može planirati kako proširiti ta postojeća nevidljiva mjesta u prolaze za ubacivanje preciznim napadom na odabrane neprijateljske elemente i sustave. 3-73. Plan razmatra i sljedeće: •
raspoloživost vatara za potporu, uključujući djelovanje aviona i helikoptera te napadnih informacijskih operacija – posebno elektroničkog napada tijekom cijele operacije, tijekom ubacivanja i napada na cilj,
•
povezivanje ili izvlačenje postrojbe za ubacivanje nakon ispunjenja misije,
•
održivost snage za ubacivanje tijekom operacije, uključujući i izvlačenje žrtava,
•
operacije zavaravanja, kao što su akcije drugih postrojba namijenjene za odvraćanje neprijateljske pozornosti od područja odabranog za ubacivanje,
•
povezivanje različitih elemenata za ubacivanje,
•
zapovijedanje i nadzor, uključujući znakove (signale) raspoznavanja,
•
raspored borbenih vozila za potporu elemenata za ubacivanje,
•
uporaba uvjeta ograničene vidljivosti i slabije prohodnog i ispresijecanog zemljišta za prikrivanje kretanja i smanjenje mogućnosti otkrivanja,
•
ubacivanje najvećih mogućih elemenata za održavanje nadzora,
•
probe,
•
posebno potrebne pripreme, poput prilagodbe standardnih operativnih postupaka postrojbe za odreñivanje borbenog tereta koji vojnik nosi sa sobom. Kada se ubacivanje provodi pješke, postrojbe nose samo traženu opremu. Na primjer, na zatvorenom zemljištu (vrlo isprecijecano, bogato vegetacijom, naseljeno, op. prev.) i u odsustvu oklopne opasnosti, nošenje teških protuoklopnih raketnih sustava može biti suvišno i samo opcionalno,
•
kriterij prekida ubacivanja,
•
kritične zone vlastitih snaga.
3-74. Planirani znaci raspoznavanja i postupci povezivanja u ubacivanju trebaju biti jednostavni i brzi. Ako nema pucanja ili druge buke, znaci ne smiju narušavati maskirnu stegu uporabe zvukova i svjetala. Meñutim, ako je već došlo do nasrtaja i rabi se topničko i pješačko oružje, signali, poput zviždaljki ili svjetlosnih pomagala (baterijske sijalice, reflektori, baklje, signalne rakete), mogu se rabiti kao pomoć u povezivanju. Nedostatak vremena i male uda-
3-20
_______________________________________________________________________________Temelji napada
ljenosti u mnogim operacijama ubacivanja mogu provedbu formalnih postupaka povezivanja učiniti nepotrebnim. Priprema ubacivanja 3-75. Jednom kada zapovjednik odabere svoj cilj, prolaze za ubacivanje i točke povezivanja ili točke okupljanja, on usmjerava operacije obavještajnog djelovanja, motrenja i izviñanja za prikupljanje najnovijih podataka i potvrdu detalja na kojima temelji svoj plan. On identificira neprijateljske senzorske i motriteljske sustave. Tada dopunjava i mijenja plan kako bi bio primjeren trenutačnim uvjetima u području operacija. Provedba ubacivanja 3-76. Neopaženo kretanje tijekom ubacivanja traži veliku količinu vremena. Postrojba koja se ubacuje kreće se iz svog područja prikupljanja ili trenutačnog položaja preko polazne točke i nastavlja kretanje uzduž puta ubacivanja do oslobañajuće točke. Ako ubacivanje provode dvočlani timovi ili manji timovi, postrojba rabi niz točeka povezivanja za ponovno prikupljanje u koherentnu postrojbu. Postrojbe se mogu koristiti raznolikim navigacijskim sredstvima, kao što je GPS, kako bi ostali unutar planiranog prolaza za ubacivanje čime se smanjuju izgledi da ih neprijatelj otkrije. Istodobno, oni izvješćuju o svom napretku i statusu uporabom komunikacijskih sustava koji tu informaciju automatski prenose svim zapovjednim čvorištima kojima je ta informacija potrebna. 3-77. Ako se ubacuje cijela postrojba, prednja sigurnosna snaga (forward security force) počinje se prva kretati, a nakon toga slijedi glavnina. Udaljenost izmeñu prednje sigurnosne snage i glavnine ovisi o čimbenicima MNZS-VC. Prednja zaštitnica glavnine mora biti dovoljno ispred nje da bi se mogla razviti ili premjestiti na drugi put, ako prednja sigurnosna snaga otkrije neprijatelja. Prednja sigurnosna snaga pri ubacivanju mora imati dovoljno vremena za skriveno i sigurno kretanje. Neprijateljske postrojbe ne smiju biti u mogućnosti da se neopaženo ubace izmeñu prednje sigurnosne snage i glavnine. 3-78. Kako se postrojba za ubacivanje kreće, prednja zaštitnica izvješćuje zapovjednika o mogućnostima prikrivanja i zaklona na svakom putu, neprijateljskim aktivnostima, mjestima opasnih područja i točaka povezivanja, neprijateljskoj aktivnosti na cilju i drugim borbenim informacijama. Postrojba nastoji izbjeći dodir s neprijateljem i civilima; no dodir ne znači uvijek da je misija ugrožena i kompromitirana. Postrojba za ubacivanje na neprijateljske ciljeve prvo djeluje neizravnim vatrama, kako bi izbjegla otkrivanje svoje nazočnosti i točna mjesta. Te vatre uključuju provedbu napadnih informacijskih operacija za zasljepljivanje neprijateljskih snaga i sredstva za obavještajno djelovanje, motrenje i izviñanje te za sprječavanje neprijatelja u usklañivanju djetvornog odgovora na ubacivanje. 3-79. Ako je potrebno, prednja sigurnosna snaga provodi djelovanja nakon uspostave dodira dok se glavnina premješta na drugi put, rekonstituira prednju sigurnosnu snagu i nastavlja s misijom. Ako glavnina uspostavi neočekivani dodir ona prelazi preko neprijateljske snage, ako ona ima malu borbenu moć, ili je obilazi i nastavlja s misijom. Tijekom ubacivanja postrojba se ne obazire na neučinkovitu neprijateljsku vatru i nastavlja s kretanjem. Zapovjednik može rabiti vatre za gušenje (supresivne vatre) protiv neprijatelja za pokrivanje zvukova ubacivanja ili odvraćanja neprijateljske pozornosti na područja gdje nema prolaza za ubacivanje. 3-80. Elementi postrojbe koja se ubacuje kreću se u područje prikupljanja ili ciljnu točku okupljanja za konsolidaciju svoje borbene moći, doradu plana i provedbu posljednjih usklañivanja prije provedbe misije. Postrojba tada provodi one zadaće potrebne za ostvarenje svoje dodijeljene misije, što može biti napad, prepad, zasjeda, zauzimanje ključnog zemljišta, hvatanje zarobljenika ili prikupljanje specifičnih borbenih informacija.
3-21
FM 3-90______________________________________________________________________________________
3-81. Zapovjednik će možda morati prekinuti operaciju ubacivanja ako se čimbenici MNZSVC toliko drastično promijene tijekom ubacivanja da snaga za ubacivanje više nije sposobna provesti svoju misiju. Primjeri promjena koje mogu pokrenuti prekid uključuju: • • • •
važne dijelove borbene moći snage za ubacivanje koji su izgubljeni zbog grešaka u orijentaciji i kretanju, neprijateljskog djelovanja, incidenata ili propusta u održavanju, kretanje ili značajno pojačanje neprijateljskih snaga koje su cilj ubacivanja, neprijateljsko otkrivanje ubacivanja, promjene taktičke situacije nakon kojih misija više nije odgovarajuća, kao što je početak neprijateljskog napada.
Kriteriji prekida operacije razvijaju se tijekom procesa planiranja. Odluka o prekidu prenosi se svim odgovarajućim zapovjedništvima kako bi mogla planirati svoje akcije i biti informirana o novom stanju. PROBIJANJE 3-82. Probijanje (penetration) je oblik manevra u kojem napadna snaga teži probiti neprijateljske obrane na uskoj fronti za remećenje obrambenog sustava (FM 3-0). Razbijanje kontinuiteta obrane omogućuje daljnju izolaciju neprijatelja i njegovo poražavanje po dijelovima. Probijanje se proteže od neprijateljskog sigurnosnog područja, kroz njegove glavne obrambene položaje, do njegova pozadinskog područja. Zapovjednik se koristi probijanjem kada nema izloženih bokova, neprijateljske obrane su previše razvučene i otkrivene su slabe točke u neprijateljskim položajima ili kada vrijeme ne dopušta provedbu obuhvata. Organizacija snaga 3-83. Probijanje dobro organiziranog položaja traži nadmoćnu borbenu moć u području probijanja i borbenu nadmoć za nastavak zamaha napada (vidi sliku 3-21.). Zapovjednik odreñuje snage za proboj, potporu i nasrtaj. On može odrediti te elemente za svaki obrambeni položaj koji treba probiti. On ne smije zadržati borbenu moć za provedbu početnog probijanja kako bi s tom borbenom moći proveo dodatno probijanje, osim ako ima toliku borbenu moć da je uspjeh početnog probijanja osiguran.
Slika 3-21. Probijanje: relativna borbena moć 3-22
_______________________________________________________________________________Temelji napada
3-84. Zapovjednik odreñuje i oprema pričuvu za bavljenje očekivanim ili neočekivanim situacijama, poput neprijateljskog protunapada, za izbjegavanje odvraćanja nasrtajnog elementa od napada na krajnji cilj probijanja. On odreñuje dodatne postrojbe koje imaju misije slijediti i poduprti (follow-and-support) ili slijediti i preuzeti (follow-and-assume) za osiguranje brzog iskorištavanja početnog uspjeha. On odreñuje snage za vezanje neprijateljskih pričuva na njihovim trenutačnim položajima unutar područja odabranog za probijanje. Nadzorne mjere 3-85. Zapovjednik minimalno odreñuje područje operacija za svaku manevarsku postrojbu; polaznu crtu ili crtu dodira; vrijeme napada ili vrijeme nasrtaja; fazne crte; cilj; i granicu napredovanja za nadzor i sinkronizaciju napada. (Zapovjednik može umjesto granice napredovanja rabiti crtu preuzimanja borbe (battle handover line) ako zna gdje želi uporabiti snagu koja slijedi i preuzima.) Bočne granice postrojbe koja provodi odlučujuću operaciju, usko su razmaknute kako bi pomogle uspostaviti nadmoćnu borbenu moć potrebnu u području probijanja. Zapovjednik odreñuje mjesto granice napredovanja iza neprijateljskoga glavnog obrambenog položaja da bi osigurao provedbu potpunog proboja. Ako operacija rezultira prigodama za iskorištavanje uspjeha i gonjenje potučenog neprijatelja, zapovjednik prilagoñava postojeće granice za potrebe nove situacije (vidi sliku 3-22.).
Slika 3-22. Nadzorne grafičke mjere za probijanje 3-86. Zapovjednik rabi grafičke znakove povezane s mjestom proboja, kao što su meñuprostori (pukotine) i putovi, na zemljovidima malog razmjera za nadzor manevra svojih snaga u svakoj točki u kojoj probija neprijateljske obrane. FM 3-34.2 definira grafičke znakove. 3-87. Druge nadzorne mjere dostupne zapovjedniku uključuju točke provjere, položaje za potporu vatrom i napad vatrom, vjerojatnu crtu nadzora, mjere za usklañivanje vatrene potpore, napadni položaj, nasrtajni položaj i vrijeme nasrtaja. Zapovjednik može unutar područja operacija postrojbe rabiti ili os napredovanja ili smjer napada za daljnji nadzor manevra.
3-23
FM 3-90______________________________________________________________________________________
Planiranje probijanja 3-88. Uspjeh probijanja prvenstveno ovisi o usklañenom i sinkroniziranom planu – silovito provedenom visokim tempom za postizanje iznenañenja – protiv poredbeno slabih neprijateljskih obrana. Meñutim, zemljište iza područja odabranog za probijanje mora omogućiti nastavak probijanja od nastale pukotine u neprijateljskom rasporedu do odlučujućeg cilja. 3-89. Dubina neprijateljskog položaja i relativna jačina napadnih postroja odreñuju širinu probijanja. Raspoloživost topništva, zračne potpore i drugih množitelja borbene moći napadne snage pomažu zapovjedniku u odreñivanju relativne borbene moći. Šira pukotina omogućuje našim snagama dublji prodor, otežavajući neprijatelju da zatvori nastalu pukotinu. Što je dublje probijanje, to je lakše postrojbi osvojiti svoj cilj i djelovati prema bokovima izloženim nastankom pukotine, a manje je vjerojatno da će neprijatelj biti u mogućnosti obnoviti svoju frontu kretanjem unatrag. 3-90. Planovi probijanja obrambenog položaja uključuju izolaciju, gušenje i uništenje vatrom – uključujući napadne informacijske operacije – neprijateljskih snaga u području odabranom za probijanje. Ti planovi trebaju definirati kako izolirati područje probijanja od potpore ili pojačanja neprijateljskih snaga koje se nalaze izvan toga područja. To razmatranje uključuje kako vezati neprijateljske pričuve i oružja velikog dometa na njihovim trenutačnim položajima. Kritičan dio plana je i rasporeñivanje naših snaga i sredstava tako da zapovjednik može koncentrirati učinke njihove borbene moći za postizanje rezultata, bez otkrivanja mjesta probijanja. 3-91. Zapovjednik planira postaviti većinu svojih snaga i sredstava na položaje gdje se učinci njihove borbene moći mogu osjetiti u području odabranom za probijanje. Zapovjednikov plan probijanja normalno ima tri faze: •
proboj neprijateljskih glavnih obrambenih položaja,
•
širenje pukotine stvorene za osiguranje bokova, obuhvatom jednog ili oba novonastala izložena neprijateljska boka,
•
osvajanje cilja s pridruženim narednim iskorištavanjem uspjeha probijanja.
3-92. Planiranje redoslijeda faza ovisi o specifičnoj situaciji. U nekim situacijama, ako postoje slabosti ili pukotine u neprijateljskoj fronti, moguće je da teške snage probiju neprijateljske obrane i nastave ravno prema cilju. Istodobno lake postrojbe mogu provoditi lokalne obuhvate i operacije iskorištavanja uspjeha. U drugim situacijama zapovjednik rabi svoje lake snage za stvaranje prodora, početno držeći svoje teške snage u pričuvi za iskorištavanje pukotina u neprijateljskim obranama koje su stvorile lake snage. 3-93. Zapovjednik planira oblikujuće operacije izvan područja probijanja za držanje neprijatelja na bokovima probijanja i za vezanje njegovih pričuva na njihovim trenutačnim položajima. Sinkronizacija učinaka helikoptera i aviona, topničkih vatara i dimnih zavjesa za zadržavanje ili uništenje neprijateljskih snaga koje mijenjaju svoj položaj, primjer je takve oblikujuće operacije. Te će operacije uključiti održavanje operacija sigurnosti i provedbu operacija zavaravanja. Zapovjednik obično pokušava probiti neprijateljske obrambene položaje uzduž granica postrojba jer su te obrane često manje učinkovite. 3-94. Zapovjednik planira da probijanje proñe kroz neprijateljske obrane tako da je neprijatelj nesposoban ponovno uspostaviti svoju obranu na prednjim položajima. Dok se to ne dogodi, zapovjednik ne želi premjestiti snagu svojih napadnih postrojba na širenje pukotine za osiguranje bokova svoga probijanja. No on mora razviti planove koji se odnose na izvanredne situacije, kao što su neprijateljski protunapadi na bokove snaga u probijanju. Plan treba pružiti pomoć napadnim elementima kako se oni približavaju neprijatelju i podupiru napad, dok neprijateljska moć otpora nije slomljena.
3-24
_______________________________________________________________________________Temelji napada
Provedba probijanja 3-95. Nakon početnog proboja neprijateljske glavne crte otpora, redoslijed ostalih dviju faza odreñen je čimbenicima MNZS-VC. Ako je neprijatelj na slabim obrambenim položajima, može biti moguće da vodeća napadna snaga zauzme krajnji cilj probijanja, dok istodobno proširuje početan proboj. U drugim situacijama zapovjednik mora čekati na zauzimanje krajnjeg cilja dok proboj ne bude dovoljno širok za uporabu drugih snaga, poput pričuva i snaga koje slijede i preuzimaju. Zapovjednici na svim razinama moraju tijekom probijanja iskoristiti prednost uspjeha unutar zapovjednikove namjere. 3-96. Proboj neprijateljskih glavnih obrambenih položaja. Zapovjednik započinje probijanje na relativno uskoj fronti (vidi sliku 3-23.). On sužava područje operacija postojbe ili postrojba koje provode odlučujuću operaciju – probijanje – prilagodbom bočnih granica postrojbe do točne točke ili točaka gdje želi probiti neprijateljske obrane. To snazi koja provodi probijanje omogućuje usredotočenje nadmoćne borbene moći. Zapovjednik dodjeljuje svojoj nasrtajnoj snazi bliski cilj. Njegova snaga za potporu nalazi se na mjestu s kojeg može poduprijeti i snage za proboj i nasrtajne snage. Lokalne pričuve nalaze se u stanju spremnosti za provedbu prolaza kroz crte prema naprijed ili oko postrojba čiji su napadi usporeni ili zaustavljeni.
Slika 3-23. Probijanje: proboj 3-97. Oblikujuće operacije usmjerene na ostatak neprijateljske fronte, vežu neprijatelja na njegovim trenutačnim položajima i sprječavaju ga da prekine dodir i pojača neprijateljske postrojbe koje se suprotstavljaju odlučujućoj operaciji. Zapovjednik prati napredak borbe kako bi osigurao da njegove snage potpuno prodiru kroz neprijateljske glavne obrambene položaje, a ne samo kroz neprijateljsko sigurnosno područje. 3-98. Neprijatelj normalno pokušava usporiti ili zaustaviti prodor kako bi dobio na vremenu za reakciju na promjene situacije. Stoga zapovjednik u napadu brzo iskorištava i pojačava uspjeh. On po potrebi gomila dodatne resurse i postrojbe za osiguranje dovršenja probijanja kroz neprijateljske obrambene položaje. On provodi i napadne informacijske operacije da bi poremetio neprijateljsku reakciju.
3-25
FM 3-90______________________________________________________________________________________
S
3-99. Širenje proboja za osiguranje bokova. Kada jednom napadna snaga probije glavne obrane ona počinje širiti pukotinu u neprijateljskim obrambenim položajima provedbom niza plitkih obuhvata da bi potisnula neprijateljske snage na ramenima proboja (vidi sliku 3-24.). Zadaća širenja početne pukotine uobičajeno se daje snazi koja slijedi i podupire. Ta zadaća može biti dodijeljena i pričuvi kao izvanredna misija. Ako zapovjednik rabi svoju pričuvu za tu zadaću, on mora rekonstituirati pričuvu od nekoga drugog dijela svoje snage. S druge strane, on može preuzeti rizik da ne stvori novu pričuvu za vrijeme dok postojeća pričuva širi pukotinu. Zapovjednik radi planove za zaustavljanje neprijateljskih protunapada prebacivanjem vatara ili uporabom svojih pričuva i snaga koje slijede i preuzimaju. Postrojbe se mogu koristiti zaprjekama na bokovima probijanja kao množitelja borbene moći u pomoći poražavanja bilo kojega lokalnog protunapada i za pružanje dodatne sigurnosti ukupne snage.
Slika 3-24. Širenje proboja 3-100. Osvajanje cilja i naredno iskorištavanje uspjeha. Misija zauzimanja cilja – koji može biti odreñena neprijateljska snaga – za uništenje kontinuiteta neprijateljskoga obrambenog položaja, uobičajeno je odlučujuća operacija koja slijedi nakon dovršenja probijanja. Često je taj cilj daleko od područja probijanja tako da ga postrojba ili više njih, koje početno provode probijanje, ne mogu osvojiti bez stanke. U tom slučaju zapovjednik planira kroz raspored početne napadne snage ranije uputiti svoju pričuvu ili snage koje slijede i preuzimaju, ostavljajući višem postroju iskorištavanje uspjeha iza cilja. Premda točna kombinacija uporabljenih snaga ovisi o čimbenicima MNZS-VC, oklopne i mehanizirane snage te zrakoplovne snage KoV-a, općenito su najpogodnije za naredno iskorištavanje uspjeha. 3-101. U većim postrojbama snage mogu započeti napad istodobnim pokretanjem dvaju ili više probijanja, koji se meñusobno približavaju protiv slabih mjesta na neprijateljskoj fronti. Ta metoda napada često pomaže izolirati izuzetno snažnu neprijateljsku obranu. Kada višestruki napadi uspješno napreduju, snaga svojim djelovanjem slabi i smanjuje obiñene neprijateljske snage i sjedinjuje probijajuće napade u jednu odlučujuću operaciju. ČELNI NAPAD 3-102. Čelni napad (frontal attack) oblik je manevra u kojem napadna snaga nastoji uništiti slabu neprijateljsku snagu ili vezati veću neprijateljsku snagu na širokoj fronti (FM 3-0). Na taktičkoj razini napadna snaga može rabiti čelni napad kako bi brzo pregazila slabiju neprija3-26
_______________________________________________________________________________Temelji napada
teljsku snagu. Zapovjednik uobičajeno rabi čelni napad kao oblikujuću operaciju, zajedno s drugim oblicima manevra. On normalno provodi čelni napad za: •
čišćenje neprijateljskih sigurnosnih snaga,
•
nadjačavanje razbijenog neprijatelja tijekom iskorištavanja uspjeha ili gonjenja,
•
vezanje neprijateljskih snaga na trenutačnim položajima kao dio oblikujuće operacije,
•
provedbu nasilnog izviñanja.
Slika 3-25 prikazuje čelni napad.
Slika 3-25. Čelni napad 3-103. Čelni je napad isto tako potrebno provoditi kada ne postoji izložen bok koji se može napasti. Tamo gdje je probijanje oštar napad namijenjen za lomljenje neprijateljskog položaja, zapovjednik oblikuje čelni napad za održavanje stalnog pritiska uzduž cijele fronte, sve dok ne doñe do proboja ili dok napadne snage ne uspiju potisnuti neprijatelja unatrag. Čelni napadi koji se provode bez nadmoćne borbene moći, rijetko su odlučujući. Sukladno tomu, zapovjednikov izbor provedbe čelnog napada u situacijama kada nema nadmoćnu borbenu moć rijetko je opravdan, ako vrijeme koje se dobiva nije presudno za uspjeh operacije. Organizacija snaga 3-104. Nema jedinstvene organizacije snaga koja bi bila povezana s ovim oblikom manevra. Zapovjednik koji provodi čelni napad organizira svoju postrojbu u element za provedbu izviñanja i sigurnosnih operacija, glavninu i pričuvu. Čimbenici MNZS-VC diktiraju specifičnu namjensku organizaciju postrojbe. Nadzorne mjere 3-105. Zapovjednik koji provodi čelni napad možda neće trebati dodatne nadzorne mjere, osim onih koje su uspostavljene za nadzor cijele misije. One, kao minimum, uključuju područje operacija, definirano granicama postrojbe, i cilj. Zapovjednik može rabiti i bilo koju drugu nadzornu mjeru koju osjeća potrebnom za nadzor napada, uključujući: •
napadne položaje,
•
polaznu crtu,
3-27
FM 3-90______________________________________________________________________________________
•
fazne crte,
•
nasrtajne položaje,
•
granicu napredovanja,
•
smjer napada ili os napredovanja za svaku manevarsku postrojbu.
Postrojba koja provodi čelni napad normalno ima šire područje operacija od postrojbe koja provodi probijanje. Planiranje čelnog napada 3-106. Rijetko je moguće da zapovjednik primijeni dostatan pritisak za nadjačavanje neprijatelja čelnim napadom, jer napada na neprijatelja uzduž znatnog dijela njegove fronte. Prvenstveni cilj postrojbe je održati pritisak i pomoći vezati neprijateljsku snagu. Zapovjednikov planski napor treba odraziti ta dva razmišljanja. Kada zapovjednik razmatra uporabu čelnog napada u oblikujućoj operaciji, on treba razmotriti i druga sredstva za držanje neprijatelja na položaju, kao što su lažni napadi i demonstracije koji se služe neizravnim vatrama za sprječavanje prekomjernih gubitaka. Provedba čelnog napada 3-107. Postrojba koja provodi čelni napad napreduje na širokoj fronti, obično sa svojim podreñenim kopnenim manevarskim elementima u jednoj crti (izuzev pričuve). Time se čisti neprijateljsko sigurnosno područje od njegovih sigurnosnih, izvidničkih, obavještajnih i motriteljskih snaga te snaga i sredstava za otkrivanje i praćenje ciljeva, a naše snage napreduju prema neprijateljskim glavnim obrambenim položajima. Jednom kada postrojba uspostavi dodir s neprijateljem podreñeni elementi napadne snage brzo razvijaju situaciju i odmah izvješćuju zapovjednika o neprijateljskom rasporedu kako bi mogao iskoristiti njegove slabosti. Napadna snaga veže neprijateljske snage na njihovim trenutačnim položajima i traži postizanje pozicijske prednosti za njihovo uništenje vatrom i pokretom. 3-108. Ako postrojba u napadu otkrije pukotinu u neprijateljskim obranama, zapovjednik teži iskoristiti tu slabost i razbiti integritet neprijateljske obrane. Zapovjednik, nakon prosudbe situacije kako bi bio siguran da to nije zamka, može uporabiti svoju pričuvu za korištenje nastale prigode. On sinkronizira iskorištavanje uspjeha s akcijama svojih drugih borbenih postrojba, postrojba borbene potpore i postrojba za osiguranje borbenih djelovanja za sprječavanje protunapada neprijateljskih snaga namijenjenih za izolaciju i uništenje podreñenih elemenata svoje snage koji uspješno napreduju. 3-109. Kada postrojba koja provodi čelni napad ne može dalje napredovati, ona prelazi u obrambeni raspored. Zapovjednik može od nje tražiti da pomaže drugim postrojbama u prolazu crta prema naprijed. Postrojba nastavlja s izviñanjem neprijateljskih položaja za nalaženje pukotina ili bokova pogodnih za napad.
OPĆA RAZMATRANJA PLANIRANJA NAPADA 3-110. Vizualizacija, opisivanje i usmjeravanje opća su gledišta voñenja svakog zapovjednika. Taktički zapovjednik počinje s odreñivanjem područja operacija, prepoznavanjem misije i dodjelom snaga. Zapovjednik razvija i izdaje naputak za planiranje (planning guidance) na temelju svoje vizualizacije, u odnosu na fizička sredstva za provedbu misije. 3-111. Napad je temelj borbenih operacija. Samo odlučnim napadom, provedenim visokim tempom i na velikoj dubini, postiže se potpuno uništenje neprijatelja. Napad ima brojne neprijeporne prednosti. Glavna prednost je imanje inicijative. Inicijativa omogućuje zapovjedniku da odabere vrijeme, mjesto i odreñene taktike, tehnike i postupke za svoju napadnu snagu. Kada ima inicijativu napadač ima vrijeme i prigodu razviti plan i koncentrirati učinke svojih snaga, te detaljno pripremiti uvjete za uspjeh. Zapovjednik udara neprijatelja neočekiva3-28
_______________________________________________________________________________Temelji napada
nim načinima, u neočekivano vrijeme i na neočekivanim mjestima. On se usredotočuje na napad na pravu kombinaciju ciljeva, ne nužno na najveće ili najbliže. Ti se napadi provode brzo i silovito, po naravi su nepredvidivi, a dezorijentiraju neprijatelja. Oni povećavaju zapovjednikovu sposobnost nametanja svoje volje neprijatelju i time postizanje odlučujuće pobjede. 3-112. Zapovjednik održava zamah brzim slijedom napada za sprječavanje neprijateljskog oporavka. On neprijatelju oduzima svaku prigodu da se prilagodi napadnim djelovanjima, usprkos njegovim očajničkim pokušajima da to učini. On mijenja svoja sredstva i metode prije nego što se neprijatelj može prilagoditi onima koje se trenutačno rabe. Tempo operacija mora biti dovoljno brz kako bi se spriječilo uspješno protudjelovanje. On usklañuje nepopustljiv pritisak, prilagodbom svih elemenata za zadovoljenje napadnih zahtjeva koji se neprekidno mijenjaju. On održava neprestan pritisak i iskorištava sva postignuća kako bi svaki privremen uspjeh na bojištu pretvorio u trajan. 3-113. Svaka bitka ili boj, čak i oni koji se dogañaju istodobno kao dio istog pohoda, ima svoje jedinstvene osobitosti odreñene stvarnim uvjetima situacije. Široka primjena vrlo preciznih i ubojitih oružja, visok stupanj taktičke pokretljivosti, dinamična priroda, brze promjene situacije te razdvojen i izrazito prostoran okvir područja operacija postrojbe, zajedno karakteriziraju suvremeno ratovanje višerodnih sastava. Zapovjednik koji je prvi sposoban vidjeti bojište, shvatiti smisao postojeće vlastite i neprijateljske operativne slike i poduzeti učinkovitu akciju za nametanje svoje volje, uživat će u taktičkom uspjehu. 3-114. Rasprava u sljedećim odlomcima rabi ona fizička sredstva – vojnike, organizacije i opremu – koja tvore sedam bojišnih operativnih sustava definiranih u FM 7-15, kao radni okvir za planska razmatranja koja se primjenjuju na sve vrste i oblike taktičkih napadnih operacija. Zapovjednik sinkronizira učinke svih bojišnih operativnih sustava kao dio procesa vizualizacije, opisivanja, usmjeravanja i prosudbe. OBAVJEŠTAJNI POSLOVI 3-115. Zapovjednik rabi proizvode procesa obavještajne pripreme bojišta za identifikaciju svakog gledišta unutar svog područja operacija ili područja interesa koje će utjecati na način provedbe misije. Područje interesa je područje koje se tiče zapovjednika, uključujući područje utjecaja i njegova susjedna područja te se proteže u neprijateljski teritorij do ciljeva tekućih ili planiranih operacija. To područje uključuje i područja koja su zaposjele neprijateljske snage koje mogu ugroziti provedbu misije (JP 2-03). 3-116. Cijeli stožer, predvoñen obavještajnim osobljem postroja, rabi proces obavještajne pripreme bojišta za identifikaciju svakog gledišta područja operacija ili područja interesa koje će utjecati na operacije neprijatelja, naših snaga i treće strane. Proces obavještajne pripreme bojišta je po svojoj naravi suradnički i traži informacije od svih stožernih elemenata i nekih podreñenih postrojba. Svi stožerni i podreñeni elementi rabe rezultate i proizvode procesa obavještajne pripreme bojišta za planiranje. FM 2-01.3 opisuje proces obavještajne pripreme bojišta. 3-117. Zapovjednik rabi svoje snage i sredstva za obavještajno djelovanje, motrenje i izviñanje za proučavanje zemljišta i za potvrdu ili odbacivanje informacija o neprijateljskim jakostima, rasporedu i vjerojatnim namjerama, posebno gdje će se neprijatelj i kojom jačinom braniti. Te snage i sredstva prikupljaju informacije i o civilnom pučanstvu unutar područja operacija za potvrdu ili odbacivanje informacija o njihovom broju, mjestima i vjerojatnim namjerama, posebno o tome hoće li ostati u zaklonima ili će bježati od područja borbenih operacija. 3-118. Proučavanjem zemljišta zapovjednik pokušava odrediti glavne prilaze za teške i lake snage prema svom cilju. On pokušava utvrditi i najpogodnije područje posjedanja glavne neprijateljske obrane, putove koje neprijatelj može rabiti za protunapade ili druge čimbenike kao što su motrenje i vatrena polja, prilazi, ključno zemljište, zaprjeke i kretanje te zakloni i prikrivanje (observation and fields of fire, avenues of approach, key terrain, obstacles and movement, and cover and concealment – OAKOC). (Vidi FM 6-0 za raspravu o sastavnicama OAKOC-a.) 3-29
FM 3-90______________________________________________________________________________________
Manje je vjerojatno da će zapovjednik imati potpuno znanje o neprijateljskim namjerama; zato mora neprekidno tijekom bitke prikupljati informacije uporabom svojih snaga i sredstava za obavještajno djelovanje, motrenje i izviñanje. 3-119. Obavještajni i operativni časnici postroja, u koordinaciji s ostatkom stožera, razvijaju integrirani plan obavještajnog djelovanja, motrenja i izviñanja koji zadovoljava zapovjednikove zahtjeve za manevrom, otkrivanjem i praćenjem ciljeva te informacijama. Zapovjednikovi zahtjevi za informacijama voñeni su čimbenicima MNZS-VS, ali uobičajeno uključuju: •
mjesta, sastav, opremu, jakosti i slabosti obrambene neprijateljske snage, uključujući visoko prioritetne ciljeve i neprijateljske sposobnosti obavještajnog djelovanja, motrenja i izviñanja,
•
mjesto mogućih neprijateljskih područja prikupljanja,
•
mjesto neprijateljskih sustava i postrojba za neizravnu vatru,
•
mjesto meñuprostora, pukotina i bokova pogodnih za napad,
•
mjesto područja naših i neprijateljskih zračnih desanata,
•
mjesto neprijateljskih topničkih i raketnih protuzračnih postrojba,
•
mjesto neprijateljskih postrojba za elektroničko ratovanje,
•
učinke vremenskih prilika i zemljišta na tekuće i projektirane operacije,
•
brojne veličine, putove i smjerove kretanja raseljenih civila,
•
putove (rute) povlačenja neprijateljskih snaga,
•
očekivane vremenske rasporede provedbe neprijateljske najvjerojatnije inačice djelovanja i drugih mogućih inačica,
•
mjesta neprijateljskih sustava zapovijedanja i nadzora, sustava obavještajnog djelovanja, motrenja i izviñanja i frekvencija koje rabe informacijski sustavi koji povezuju ta sva sustava.
Ako naši sustavi obavještajnog djelovanja, motrenja i izviñanja ne mogu odgovoriti na zapovjednikove zahtjeve za informacijama, njegovo obavještajno osoblje može poslati zahtjev prema višoj i susjednim postrojbama, on može odrediti dodatne resurse ili može odlučiti provesti svoju napadnu operaciju s trenutačno raspoloživim informacijama. MANEVAR 3-120. Zapovjednik provodi manevar za izbjegavanje neprijateljskih jakosti i stvaranje prigoda za povećanje učinaka svojih vatara. On osigurava iznenañenje neočekivanim manevrima, brzim promjenama tempa tekućih operacija, izbjegavanjem neprijateljskog motrenja i uporabom tehnika i postupaka zavaravanja. On teži nadvladati neprijatelja s jednim ili s više neočekivanih udara prije nego što neprijatelj ima vremena reagirati na organiziran način. To se dogaña kada je zapovjednik sposoban djelovati na neprijateljsku obrambenu snagu s položaja s kojih napadna snaga ima prednost, kao što je djelovanje na neprijatelja s bočnih položaja. Njegove sigurnosne snage sprječavaju neprijatelja da otkrije naše rasporede, sposobnosti i namjere, ili da ometa pripreme za napad. Konačno, on manevrira da bi se približio i uništio neprijatelja bliskom borbom i udarnim učinkom. Bliska borba (close combat) borba je koja se vodi oružjem za izravno djelovanje, uz potporu neizravne vatre, bliske zračne potpore i neubojitih sredstava. Bliskom se borbom poražavaju ili uništavaju neprijateljske snage ili se zauzima i drži zemljište (FM 3-0). Bliska borba obuhvaća sve akcije koje naše snage dovode u izravan dodir s neprijateljem, gdje zapovjednik rabi kombinaciju izravne vatre i kretanja za poražavanje ili uništenje neprijateljskih snaga ili za zauzimanje i zadržavanje zemljišta. 3-121. Zapovjednik može nadvladati neprijatelja ranim zauzimanjem i držanjem ključnog i odlučujućeg zemljišta koje pruža dominantne mogućnosti motrenja, zaklona i prikrivanja te 3-30
_______________________________________________________________________________Temelji napada
bolja vatrena polja za olakšavanje manevra svojih snaga. Ako postoji odlučujuće zemljište, zapovjednik ga imenuje kako bi prenio njegovu važnost u svojoj zamisli operacija, prvo svome stožeru, a kasnije i podreñenim zapovjednicima. Naša (vlastita) snaga mora nadzirati odlučujuće zemljište za uspješnu provedbu svoje misije. Borbeni poretci 3-122. Borbeni poredak (combat formation) je ureñen raspored snaga za specifičnu svrhu i opisuje opći oblik postrojbe na zemljištu. Ovisno o čimbenicima MNZS-VC, zapovjednik može rabiti sedam različitih borbenih poredaka: •
kolonski,
•
linijski,
•
postrojni (ulijevo ili udesno),
•
četverokutni,
•
romboidni,
•
klinom naprijed,
•
klinom nazad.
Značajke zemljišta i preglednost odreñuju stvaran raspored i mjesto osoblja i vozila postrojbe unutar danog poretka. 3-123. Borbeni poretci omogućuju postrojbi kretanje na bojištu u rasporedu pogodnom za provedbu namjere i misije nadreñenog zapovjednika. Tijekom napada postrojba može primijeniti niz borbenih poredaka; svaki ima svoje prednosti i nedostatke. Podreñene postrojbe unutar borbenog poretka mogu imati svoje borbene poretke, sukladne specifičnoj situaciji u kojoj se nalaze. Kada zapovjednik odreñuje odgovarajući poredak za danu situaciju, on razmatra prednosti i nedostatke svakog poretka u područjima održavanja zapovijedanja i nadzora, usmjerenja vatrene moći, sposobnosti koncentracije vatara i elasičnosti. Svi borbeni poretci rabe jednu od tri tehnike kretanja: brzo kretanje (traveling), kretanje s izdvojenim osiguranjem (traveling overwatch) i kretanje u skokovima (bounding overwatch). (14. poglavlje opisuje te tri tehnike kretanja). 3-124. Zapovjednikova uporaba standardnih poredaka omogućuje mu brz prijelaz njegove postrojbe iz jednog poretka u drugi, dajući mu dodatnu elastičnost u prilagodbi promjenama čimbenika MNZS-VC. (Do toga dolazi vježbanjem i probama koje zapovjednik provodi sa svojom postrojbom kako bi mogla mijenjati svoje poretke standardnim odgovorima na promjene situacije, kao što su djelovanja po uspostavi dodira.) Zapovjednik odreñivanjem borbenog poretka koji planira uporabiti: •
uspostavlja zemljopisan odnos izmeñu postrojba,
•
ukazuje kako planira reagirati kada neprijatelj uspostavi dodir s našim poretkom,
•
ukazuje na željeni stupanj sigurnosti,
•
uspostavlja dominantno usmjerenje svojih oružnih sustava,
•
rasporeñuje i postavlja svoje snage za napad.
Broj raspoloživih manevarskih postrojba onemogućuje praktičnu uspostavu nekih poredaka kao što su četverokutni ili romboidni, jer neke moderne organizacije poput početnoga brigadnog borbenog tima ili divizije koja je provela ograničen preustroj (konverziju) imaju samo tri podreñene manevarske postrojbe razine brigade i bojne. One mogu uspostaviti i ove poretke, ako se namjenski organiziraju dobivanjem još jedne ili više manevarskih postrojba.
3-31
FM 3-90______________________________________________________________________________________
3-125. Kolonski poredak (column formation). Postrojba se kreće u kolonskom poretku kada zapovjednik ne predviña rani dodir s neprijateljem, cilj je udaljen, a brzina i nadzor su kritični (vidi sliku 3-26.). Mjesto postrojba vatrene potpore unutar kolone odražava duljinu kolone i domete raspoloživih sustava vatrene potpore. Vodeći element obično rabi tehniku kretanja s izdvojenim osiguranjem dok se postrojbe koje slijede nalaze u poretku za brzo kretanje. Uporaba kolonskog poretka: •
pruža najbolji poredak za brzo kretanje velikih snaga, posebno u uvjetima ograničenog broja putova i ograničene vidljivosti,
Slika 3-26. Kolonski poredak
•
dovodi do dodira s neprijateljem s malim dijelom ukupne snage, istodobno olakšavajući nadzor i omogućujući zapovjedniku brzu koncentraciju snaga,
•
pruža temelj za lak prijelaz u druge poretke,
•
omogućuje kretanje na slabo prohodnom zemljištu.
3-126. Nedostatak kolonskog poretka je taj što većina vatrene moći kolone može trenutačno biti uporabljena samo s bokova kolone. Duljina kolone utječe na upravljanje kretanjem i zemljištem. Nadalje, postoje mogućnosti nehotičnog obilaska neprijateljskih postrojba ili položaja i izlaganja bokova postrojbe, kao i nalijetanja ravno na neprijatelja koji je rasporeñen okomito na smjer kretanja kolone. 3-127. Linijski poredak (line formation). U linijskom se poretku podreñeni manevarski kopneni elementi postrojbe kreću jedan pored drugoga (vidi sliku 3-27.). Zapovjednik se koristi tim poretkom kada nasrće na cilj jer on omogućuje koncentraciju vatrene moći prema fronti u smjeru kretanja. Linijski poredak takoñer: •
olakšava stvaranje brzine i udara pri približavanju neprijatelju,
•
omogućuje pokrivanje široke fronte,
•
olakšava zaposjedanje položaja za napad vatrom i potporu vatrom.
Slika 3-27. Linijski poredak
3-128. Linijski poredak ima i svoje nedostatke:
3-32
•
pruža manju elastičnost manevra od ostalih poredaka jer nema postrojba u dubini,
•
linijska uporaba omogućuje postrojbi u liniji otvaranje samo ograničene vatrene moći prema bokovima,
•
daje samo ograničenu pričuvu ili nema pričuve,
•
ograničava djelovanje snaga koje u skokovima prate i pružaju potporu postrojbi,
_______________________________________________________________________________Temelji napada
•
ograničava nadzor postrojbe na teško prohodnom zemljištu ili u uvjetima ograničene vidljivosti.
3-129. Postrojni (ešelonski) poredak (echelon formation). Zapovjednik koji zna moguće neprijateljske lokacije može rabiti postrojni poredak za uporabu svojih podreñenih kopnenih manevarskih postrojba dijagonalno udesno ili ulijevo (vidi slike 3-28. i 3-29.). Postrojbe koje djeluju na boku veće formacije uobičajeno rabe taj poredak. Uporaba postrojnog poretka: •
olakšava nadzor na otvorenom zemljištu,
•
omogućuje koncentraciju borbene moći postrojbe prema naprijed i na bok u smjeru postroja,
•
omogućuje snagama izvan dodira manevar protiv poznatog neprijatelja jer vjerojatno neće svi elementi istodobno stupiti u dodir.
3-130. Glavni nedostatci postrojnog poretka su da je teže održavati nadzor nad postrojbom na ograničenom zemljištu nego što je to u kolonskom poretku, kao i nedostatak raspoložive sigurnosti i vatrene moći na suprotnoj strani postroja.
Slika 3-28. Postrojni poredak ulijevo
SPT
Slika 3-29. Postrojni poredak udesno
3-131. Četverokutni poredak (box formation). Kod četverokutnog poretka dva se manevarska elementa postrojbe nalaze naprijed, a dva iza njih (vidi sliku 3-30.). Postrojba koja ima samo tri manevarska elementa ne može primijeniti ovaj poredak. Podreñeni elementi četverokuta obično se kreću u kolonskom poretku s bočnim osiguranjem. Često se rabi kod nastupne hodnje, iskorištavanja uspjeha ili gonjenja kada zapovjednik ima samo opće znanje o neprijatelju. Uporaba četverokutnog poretka: •
omogućuje postrojbi brz i lak prijelaz u bilo koji drugi poredak,
SPT
Slika 3-30. Četverokutni poredak
•
olakšava brzo kretanje, a ipak pruža kružnu sigurnost,
•
pruža vatrenu potporu prema fronti i bokovima,
•
lakše održava nadzor od linijskog poretka.
Glavni nedostatci četverokutnog poretka su da traži dostatan manevarski prostor za raspršenje snaga i raspoložive višestruke putove.
3-33
FM 3-90______________________________________________________________________________________
3-132. Romboidni poredak (diamond formation). Kod romboidnog poretka jedna se postrojba nalazi naprijed, jedna nazad, te po jedna na svakom boku (vidi sliku 3-31.) Podreñeni elementi romba obično se kreću u kolonskom poretku s bočnim osiguranjem. Ovaj je poredak najučinkovitiji kod nastupnih hodnji, iskorištavanja uspjeha ili gonjenja kada zapovjednik ima samo opće znanje o neprijatelju. Uporaba romboidnog poretka: •
omogućuje zapovjedniku trenutačan manevar nalijevo ili nadesno bez prethodnog premještaja Slika 3-31. Romboidni poredak snaga i sredstava, bez obzira koji je element stupio u dodir s neprijateljem. (To je glavna prednost i razlika izmeñu romboidnog i četverokutnog poretka.)
•
olakšava kontakt s neprijateljem s najmanjom mogućom snagom, a ipak pruža kružnu sigurnost,
•
pruža vatrenu moć prema fronti i bokovima,
•
omogućuje brz i lak prijelaz u drugi poredak,
•
olakšava brzinu kretanja, a ostaje lak za nadzor,
•
omogućuje uporabu neuporabljene snage kao pričuve.
3-133. Glavni nedostatci toga poretka su što traži: •
dostatan prostor za bočnu disperziju snaga i prema dubini,
•
četiri podreñena manevarska elementa,
•
raspoložive višestruke putove.
3-134. Poredak klinom naprijed (wedge formation). U poretku klinom naprijed snage za napad na neprijatelja nalaze se na fronti i bokovima (vidi sliku 3-32.) Postrojba sa samo tri podreñena elementa može primijeniti ovaj poredak. Zapovjednik rabi klin naprijed kada je moguć ili očekivan dodir s neprijateljem, ali su njegovo mjesto i raspored nejasni. To je poželjan poredak za kretanje za uspostavu dodira u organizaciji s tri podreñene manevarske postrojbe jer se njime dodir uspostavlja s jednom postrojbom, dok su ostale dvije neuporabljene poSlika 3-32. Poredak klinom naprijed strojbe rasporeñene za manevar i daljnji razvoj situacije. Podreñene postrojbe unutar klina rabe svaka svoj poredak koji najbolje odgovara zemljištu, vidljivosti i mogućnosti dodira. Uporaba poretka klinom naprijed:
3-34
•
pruža maksimalnu vatrenu moć prema naprijed i omogućuje da veći dio vatrene moći postrojbe bude korišten na bokovima,
•
omogućuje brz prijelaz otvorenog zemljišta kada se ne očekuje dodir s neprijateljem,
_______________________________________________________________________________Temelji napada
•
olakšava nadzor,
•
omogućuje brze promjene u usmjerenju snage,
•
olakšava brzu promjenu poretka u liniju, klin unazad, postroj ili kolonu.
3-135. Glavni nedostatci poretka klinom naprijed su da on: •
traži dostatan prostor za bočnu disperziju snaga i prema dubini,
•
traži raspoložive višestruke putove.
•
ne omogućuje lak nadzor na ograničenom zemljištu ili kod slabe vidljivosti.
3-136. Poredak klinom nazad (vee formation). Poredak klinom nazad stavlja postrojbu s dva manevarska elementa jedan pored drugog i jedan ili više elemenata iza njih (vidi sliku 3-33.). Ovaj je raspored vrlo pogodan za napredovanje protiv poznate prijetnje s fronte. Zapovjednik može rabiti taj poredak kada očekuje dodir s neprijateljem i zna njegovu lokaciju i raspored. Uporaba poretka klinom nazad: •
pruža maksimum vatrene moći prema naprijed i dobru vatrenu moć prema bokovima, ali je ta vatrena moć manja od one koju pruža klin naprijed,
SPT
•
Slika 3-33. Poredak klinom nazad olakšava kontinuirani manevar nakon uspostave dodira i brz prijelaz u nasrtaj,
•
omogućuje postrojbi brz prijelaz u liniju, klin naprijed ili kolonu.
3-137. Glavni nedostatci poretka klinom nazad su da on: •
čini promjenu smjera kretanja, kao što je okret za 90 stupnjeva, težim nego kod klina naprijed,
•
otežava nadzor na ograničenom zemljištu i u uvjetima ograničene vidljivosti,
•
traži dostatan prostor za bočnu disperziju snaga i prema dubini.
Uvjeti ograničene vidljivosti 3-138. Sposobnost borenja noću i u uvjetima smanjene vidljivosti važno je gledište provedbe manevra. Zapovjednik, kao dio svoga standardnog programa obuke, provodi vježbe na zemljištu u uvjetima smanjene vidljivosti kako bi osigurao da njegova postrojba ima tu sposobnost. Zapovjednik provodi napadne operacije noću ili u uvjetima ograničene vidljivosti kada se dnevne operacije nastavljaju noću ili kada bi operacija koja bi se provodila danju mogla dovesti do teških gubitaka. Napadnim operacijama u takvim uvjetima može se postići iznenañenje, osvojiti zemljište potrebno za daljnje operacije i poništiti neprijateljske vizualne sposobnosti otkrivanja i praćenja ciljeva, dok se istodobno koriste prednosti koje nam daju sposobnosti naših snaga za voñenje noćne borbe. 3-139. Sve operacije koje se provode u uvjetima ograničene vidljivosti ili lošeg vremena traže više vremena za planiranje i pripremu od operacija u normalnim uvjetima. One traže odreñivanje referentnih točaka i uspostavu navigacijskih pomagala kao što su GPS putne točke.
3-35
FM 3-90______________________________________________________________________________________
Zapovjednik osigurava raspoloživost i funkcionalnost svih sustava za noćno motrenje i navigacijskih sustava potrebnih za manevar u tim uvjetima. Zapovjednik isprobava te operacije prije provedbe kako bi osigurao punu integraciju i sinkronizaciju plana. Probe osiguravaju i da njegovi vojnici imaju potrebne vještine za provedbu misije. Svako problemsko područje traži rješenje prije početka operacije. 3-140. Noćne operacije smanjuju sposobnosti vojnika i postrojba. Spoznajne sposobnosti smanjuju se brže od fizičke snage i izdržljivosti. Ureñaji za noćno motrenje smanjuju korisnikovo opažanje dubine. To se smanjenje izvedbe dogaña nakon najmanje 18 sati neprekidnog rada. (Dodatne informacije o utjecaju produljenih operacija na vojnike i postrojbe mogu se naći u FM 6-22.5.) Plan treba dati vremena vojnicima i postrojbama za oporavak nakon provedbe noćnog napada, a prije uporabe u drugim operacijama. Težina koju vojnici moraju nositi takoñer izravno utječu na njihovu izdržljivost. Zapovjednik pažljivo odreñuje borbeni teret svojih vojnika, uzimajući u obzir čimbenike MNZS-VC, i ograničava borbeni teret vojnika u noćnim operacijama. Oprema koju vojnik nosi u duljem razdoblju ne smije premašiti jednu trećinu njegove tjelesne težine. VATRENA POTPORA 3-141. Vatrena nadmoć mora se postići i održavati tijekom svih napadnih operacija. Vatrena potpora rabi niz metoda i sredstava koja uništavaju, zadržavaju i remete neprijateljske snage i omogućuju manevar naših snaga. Uporaba pripremnih vatara, protuvatara, vatara za gušenje i neubojitih (nesmrtonosnih) vatara daje zapovjedniku velik broj mogućnosti za stjecanje i održavanje vatrene nadmoći. Zapovjednik rabi svoje topničke sustave velikog dometa i zračnu potporu za djelovanje na neprijatelja u cjelokupnoj dubini njegovih položaja. 3-142. Napadi sustavima neizravne vatre i bliska zračna potpora, zajedno s pričuvom, neka su od zapovjednikovih temeljnih sredstava kojima utječe na tekuće akcije. Takva potpora pomaže uspostaviti uvjete potrebne za uspješnu provedbu misije i ključ je zapovjednikove sposobnosti reakcije na neočekivane situacije. Uporabu vatara u napadnim operacijama karakterizira decentralizirana provedba.Podreñeni moraju imati izravan pristup dostatnoj vatrenoj moći za odgovarajuću potporu svojih manevarskih elemenata. Istodobno, zapovjednik zadržava nadzor nad dostatnim snagama za vatrenu potporu i stavlja ih u potporu odlučujuće operacije ili ih rabi kao odgovor na neprijateljska protudjelovanja. 3-143. Planiranje vatrene potpore neprekidan je proces analiziranja, dodjele i rasporeda vatara. Ono odreñuje kako se vatre rabe, koje vrste ciljeva napasti, koja sredstva za prikupljanje se rabe za pronalaženje i praćenje tih ciljeva, koja se sredstva rabe za napad na ciljeve i koja sredstva potvrñuju učinke na ciljevima. To se planiranje ne zaustavlja na cilju ili granici napredovanja. Zapovjednik posvećuje pozornost bokovima i mogućim neprijateljskim skrivenim položajima. Usklañivanje izmeñu elemenata za vatrenu potporu različitih postroja i pravilna uporaba mjera usklañivanja vatrene potore presudni su za sprječavanje samogubitaka. 3-144. Koordinator vatrene potpore (fire support coordinator – FSCOORD) za svog zapovjednika integrira vatrenu potporu u shemu manevra postrojbe. Koordinator vatrene potpore podupire manevar postrojbe planiranjem pripremnih vatara, te vatara za uznemiravanje, sprječavanje, gušenje i zavaravanje. Te vatre mogu biti pokrenute vremenom ili dogañajem. Koordinator vatrene potpore planira vatre na poznate ili vjerojatne neprijateljske položaje, uključujući položaje odreñene na temelju doktrinarnih modela rasporeda neprijateljskih postrojba. Uspješna koncentracija neizravnih vatara i avionskih napada traži postojanje elementa za vatrenu potporu (fire support element – FSE) koji je stručan u praćenju svih položaja bitnica i njihova kretanja i poznaje zahtjeve maksimalne visine leta projektila (ordinata tjemena putanje). Ona traži i skupinu za taktički zračni nadzor (tactical air control party – TACP) koja je vrsna u pravodobnoj provedbi bliske zračne potpore. Planiranje vatre pomiruje planiranje od vrha prema dnu i pročišćavanje i poboljšavanje toga planiranja od dna prema vrhu.
3-36
_______________________________________________________________________________Temelji napada
3-145. Kako se napadna snaga kreće naprijed tako pripremne vatre postupno neutraliziraju, guše ili uništavaju neprijateljske položaje. Kada odreñuje hoće li imati topničku pripremu, zapovjednik mora odvagnuti njezine vjerojatne učinke u odnosu na postizanje većeg stupnja iznenañenja neprijatelja, posebno u uvjetima ograničene vidljivosti. On može odlučiti da će uporabiti pametno ili savršeno streljivo za uništenje odabranih visoko isplativih ciljeva, ili će to streljivo uporabiti masovno protiv dijela neprijateljske obrane, kako bi olakšao proboj i poništio potrebu za dugotrajnim pripremnim vatrama s konvencionalnim streljivom. 3-146. Zapovjednik može odabrati provedbu početnog nasrtaja bez pripremnih vatara kako bi postigao taktičko iznenañenje. No vatre se uvijek planiraju za potporu operacije svake postrojbe da bi bile raspoložive u slučaju potrebe. Pripremne vatre su normalno vatre velikog obujma u kratkom vremenu, za maksimalno postizanje iznenañenja i udarnog učinka. Te pripremne vatre uključuju i provedbu napadnih informacijskih operacija. One se mogu nastaviti dok kopneni borbeni elementi manevriraju. Ova se razmatranja primjenjuju u svim vrstama i oblicima napadnih operacija. 3-147. Topništvo i minobacači moraju zaposjesti položaje koji su pomaknuti prema naprijed, a još uvijek u potpornom dometu bokova ili manevarskih snaga za otvaranje neizravnih vatara kao odgovor na djelovanje neprijatelja. Zapovjednik razmatra učinak svakog kretanja koji postroj ili bitnica provodi na količinu pružene vatrene potpore. Zapovjednik treba poduprijeti odlučujuću operaciju svoje postrojbe s prioritetnim vatrama. Ako operacija ima faze, njegov će glavni napor prije otpočinjanja odlučujuće operacije imati prioritet otvaranja vatara. On postavlja usklañene vatrene crte što je bliže moguće vlastitim manevarskim snagama i planira usklañene vatrene crte na faznim crtama, koje se aktiviraju na zapovijed da bi se mogle brzo premještati kako se snaga kreće. Time se omogućuje brzo djelovanje po ciljevima iza usklañene vatrene crte s maksimalnim brojem raspoloživih sustava. 3-148. Učinkovito postavljanje prednjih motritelja i sredstava za otkrivanje i praćenje ciljeva za otvaranje brze vatre ili zatvorenih mreža isto tako omogućuje otvaranje vatara za odgovor. Mreže za brzu vatru omogućuju vodećim motriteljima izravno povezivanje sa specifičnim topničkim ili minobacačkim postrojbama. Te vrste komunikacijskih aranžmana povećavaju sposobnost odgovora vatrene potpore kroz usmjerene mrežne strukture i usredotočene prioritete. Planiranje komunikacija treba uključiti i potrebu za komunikacijskim mrežama za pročišćavanje ciljeva za avionske i helikopterske napade. 3-149. Napadne informacijske operacije ispunjavaju nekoliko funkcija u potpori napada. Kako se vlastita snaga kreće kroz neprijateljsko sigurnosno područje i približava se njegovim glavnim obrambenim položajima, sredstva za ometanje koncentriraju se na neutraliziranje neprijateljskog nadzora vatre, otkrivanje i praćenje ciljeva i sustave za prikupljanje obavještajnih informacija. Nadalje, resursi za elektroničko ratovanje nastavljaju pružati obavještajne informacije i smjernice našim elektroničkim ometačima i ubojitim oružnim sustavima neizravne vatre da bi postrojbe u napadu mogle uništiti neprijateljske sustave zapovijedanja i nadzora, snage za obavještajno djelovanje, motrenje i izviñanje, snage za vatrenu potporu i druge visoko vrijedne ciljeve. Zapovjednik sinkronizira vrijeme i provodi svoje napadne operacije na način na koji se postiže maksimalna učinkovitost. PROTUZRAČNA OBRANA 3-150. Operacije protuzračne obrane provode svi članovi višerodnog tima; meñutim, kopnene postrojbe protuzračnog topništva provode glavninu zadaća protuzračne obrane kopnene vojske. Dodjela snaga protuzračnog topništva unutar postrojbe ovisi o čimbenicima MNZS-VC. Zapovjednik svakog postroja uspostavlja svoje prioritete protuzračne obrane na temelju zamisli operacija, sheme manevra, zračne situacije i prioriteta protuzračne obrane koje je uspostavilo nadreñeno zapovjedništvo. On će općenito usmjeriti svoje pokrivanje protuzračne obrane prema odlučujućoj operaciji i uspostaviti zaštitni koridor preko zemljišta koji prelazi preko postrojbe koja provodi tu odlučujuću operaciju. Zapovjednik ima mogućnost zadržavanja svih sredstava pod svojim izravnim nadzorom ili ih može dodijeliti podreñenim postrojbama. Zapovijedanje i nadzor nad svim protuzračnim snagama i sredstvima traži potpunu i pravodobnu 3-37
FM 3-90______________________________________________________________________________________
komunikaciju za osiguranje pravilnog statusa oružja za zaštitu naših protuzračnih snaga i sredstava. 3-151. Pasivne mjere protuzračne obrane bitan su dio planiranja protuzračne i proturaketne obrane na svim razinama. Sve postrojbe provode pasivne akcije sukladne njihovim dodijeljenim misijama. Pasivne akcije smanjuju učinkovitost neprijateljske prijetnje iz zraka. 3-152. Ciljevi odabrani za potporu napora taktičke protuzračne obrane u postroju uključuju sljedeće: •
bespilotne letjelice s njihovim lanserima i nadzornim čvorovima,
•
helikoptere i avione,
•
objekte koji podupiru neprijateljske zračne operacije, kao što su aerodromi, lansirna mjesta, objekti logističke potpore, objekti tehničke potpore, prednje točke za popunu streljivom i gorivom, navigacijska pomagala i mjesta za zapovijedanje i nadzor.
Na te se objekte obično djeluje manevarskim elementima i elementima vatrene potpore, a ne postrojbama protuzračnog topništva. (Vidi FM 3-01 za dodatne informacije o uporabi aktivnih i pasivnih mjera protuzračne obrane u napadu.) POKRETLJIVOST/PROTUPOKRETLJIVOST/PREŽIVLJAVANJE 3-153. Ovaj bojišni operativni sustav ima tri temeljne svrhe. On čuva slobodu manevra naših snaga. On priječi manevar neprijatelja u područjima gdje može biti uništen vatrom i pokretom. Konačno, on povećava preživljavanje naših snaga. Vrijeme, oprema i tvarna sredstva mogu ograničiti količinu posla napravljenog prije, tijekom i nakon provedbe napadne operacije. Zapovjednikov plan mora realno oslikati ta ograničenja. Plan mora dati željenu ravnotežu izmeñu te tri svrhe i dodijeliti prioritete potpore meñu podreñenim postrojbama. Prioritet potpore treba normalno biti koncentriran na postrojbu ili postrojbe koje provode odlučujuću operaciju, a ne da se pokušava ravnomjerno raspodijeliti na cjelokupnu snagu. Ta će se potpora usredotočiti na održavanje pokretljivosti snage koja provodi odlučujuću operaciju, istodobno osiguravajući preživljavanje sustava zapovijedanja i nadzora. Pokretljivost 3-154. Pokretljivost je ključ uspješnih napadnih operacija. Njegovo je glavno usredotočenje na omogućavanju slobodnog manevra naših snaga na bojištu. Zapovjednik želi imati sposobnost kretanja, iskorištavanja uspjeha i gonjenja neprijatelja na širokoj fronti. Kada napada želi koncentrirati učinke borbene moći na odabrana mjesta. To će od njega možda tražiti poboljšanje ili izgradnju borbenih staza tamo gdje ne postoje putovi. Iznenañenje koje se postiže napadom kroz područje za koje se vjeruje da je neprohodno, može opravdati napor utrošen na izgradnju tih staza. Kada je god moguće snaga prije početka napadne operacije otkriva postojeće zaprjeke i minska polja te ih u operaciji obilazi umjesto da ih svladava izradom prolaza kroz njih. Postrojbe obilježavaju obiñena minska polja kada im god to čimbenici MNZS-VC dopuštaju. 3-155. Održavanje zamaha napadne operacije traži brz prolaz kroz zaprjeke kako se na njih nailazi. To od nas traži planirani napor za zauzimanje mostova i drugih neprijateljskih pričuvnih zaprjeka prije nego što ih neprijatelj aktivira. Uporaba helikoptersko-desantnih i padobransko-desantnih snaga učinkovita je tehnika za postizanje tog cilja. Preferirana metoda borbe kroz branjenu zaprjeku je izrada prolaza iz pokreta, jer se izbjegava gubitak vremena i zamaha do kojeg dolazi kod operacija planiranog svladavanja. On planira svoje operacije svladanja zaprjeka metodom obrnutog planiranja, od cilja unatrag prema području prikupljanja. FM 3-34.2 detaljnije opisuje operacije svladavanja zaprjeka. 3-156. Rijeke ostaju glavne zaprjeke usprkos napretku u razvoju oružnih sustava visoke pokretljivosti i intenzivnoj zrakoplovnoj potpori. Prijelaz rijeka je meñu najkritičnijim, najsloženijim i najranjivijim operacijama višerodnih sastava. Kada je god moguće rijeke se prelaze iz 3-38
_______________________________________________________________________________Temelji napada
pokreta kao nastavak napada. Veličina rijeke, kao i neprijateljska i naša situacija, diktirat će specifičnu taktiku, tehnike i postupke za prijelaz rijeke. Inženjerijske brigade korpusa drže većinu taktičkih sredstava za prijelaz. (Vidi FM 3-97.13 za dodatne informacije o provedbi brzog i planiranog prijelaza rijeke.) Protupokretljivost 3-157. Operacije protupokretljivosti važne su za pomoć u izolaciji bojišta i zaštitu napadne snage od neprijateljskog protunapada, premda pokretljivost snage u napadnim operacijama normalno ima prvi prioritet. Zaprjeke daju sigurnost našim snagama kako borba napreduje u dubinu neprijateljskih obrana. One štite bokove i zaprječavaju neprijateljske putove protunapada. One pomažu našim snagama u poražavanju neprijatelja po dijelovima i mogu biti presudne u smanjenju količine snaga potrebnih za osiguranje danog područja. Nadalje, one, na prvom mjestu, mogu omogućiti koncentraciju snaga za napadne operacije tako što relativno mala snaga može braniti veliko područje operacija. Zapovjednik osigurava da je uporaba zaprjeka potpuno sinkronizirana sa zamisli operacije i ne ometa pokretljivost napadne snage. 3-158. Tijekom vizualizacije zapovjednik identificira prilaze koji napadnoj snazi nude prirodnu bočnu zaštitu, kao što su rijeke ili grebeni. Stožerne prosudbe podupiru taj proces. Bokovi se štite rušenjem mostova, postavljanjem minskih polja i uporabom razasutih mina (scatterable mines) za isključivanje iz uporabe putova i staza. Močvare, kanali, jezera, šume i strmine prirodni su zemljišni oblici koji se mogu brzo pojačati za bočno osiguranje. 3-159. Napadni planovi protupokretljivosti moraju naglasiti brzo postavljanje zaprjeka i elastičnost. Inženjerijska potpora mora držati korak s napredovanjem manevarskih snaga i biti spremna postavljati zaprjeke uz bok tih snaga. Vrijeme i resursi neće dopustiti razvoj punoga obrambenog potencijala zemljišta. Zapovjednik prvo razmatra moguće neprijateljske reakcije, a tada planira kako zaprjekama blokirati neprijateljske prilaze ili povlačenje. On planira i uporabu zaprjeka namijenjenih za identifikaciju neprijateljskog protunapada. Brzina i mogućnosti zaprječavanja vitalne su značajke postavljenih zaprjeka. Zapovjednik usmjerava planiranje uporabe mina koje se zrakoplovima i topništvom izbacuju na neprijateljske putove protunapada. Sustav vatrene potpore ispaljuje to streljivo ispred ili izravno na neprijateljske vodeće elemente kada oni jednom krenu nekim od putova. Naprave za brzu izradu kratera i površinskih minskih polja daju druge odlične mogućnosti. 3-160. Životno su važni nadzor mina i zaprjeka te točno izvješćivanje svih postrojba o njima. Zaprjeke će ometati i naš i neprijateljski manevar. Pozitivno zapovijedanje i nadzor potrebno je za sprječavanje preuranjenog aktiviranja minskih polja i zaprjeka. (Vidi FM 3-34.1 za dodatne informacije o uporabi zaprjeka sa svrhom protupokretljivosti u napadu.) Preživljavanje 3-161. Održavanje visokoga operativnog tempa, kojim se neprijatelju ne daje prigoda da planira, pripremi i da učinkovit odgovor na naše napadne operacije, ključno je sredstvo kojeg zapovjednik rabi za osiguranje preživljavanja svoje snage. Uporaba višestrukih putova, raspršenje, visoko pokretne snage, uništenje izoliranih neprijateljskih snaga po dijelovima, planirana rotacija i zamjena snaga prije dosizanja vrhunca te mudra uporaba zemljišta, tehnike su održavanja visokog tempa napadnih operacija. Točne tehnike koje se rabe u specifičnoj situaciji moraju odraziti čimbenike MNZS-VC. 3-162. Zapovjednik štiti svoju snagu, ne dajući neprijatelju da svojim sposobnostima ometa naše trenutačne operacije. Ta zaštita pokriva i njegove pravne i moralne obveze prema svojim vojnicima. Zapovjednik za zaštitu svojih snaga: •
održava visok tempo operacija,
•
provodi operacije sigurnosti područja,
3-39
FM 3-90______________________________________________________________________________________
•
rabi postupke sigurnosti operacija (operations security – OPSEC),
•
provodi operacije zavaravanja,
•
provodi napadne informacijske operacije,
•
rabi maskiranje, zaklanjanje i prikrivanje,
•
gradi položaje za preživljavanje nerasporeñenih sustava i opskrbnih sredstava,
•
provodi operacije za obranu od neprijateljske uporabe nuklearnog, biološkog i kemijskog oružja.
Premda ovaj popis nije konačan, on tipizira mjere koje zapovjednik poduzima za osiguranje svoje snage tijekom napadnih operacija. 3-163. Program sigurnosti operacija postroja i bilo koji napori zavaravanja ili preživljavanja trebaju biti skriveni od neprijatelja ili ga voditi u pogrešnom smjeru u odnosu na mjesta naših ciljeva, odlučujuću operaciju, raspored snaga i vrijeme provedbe napadne operacije. Njime se teži spriječiti neprijatelja u poduzimanju učinkovitih ispada. (Vidi FM 3-13 za dodatne informacije o sigurnosti operacija, zavaravanju i napadnim informacijskim operacijama.) 3-164. Zapovjednik normalno razmatra utjecaj smjernica za izgradnju zaštitnih položaja za koncentrirano topništvo, protuzračnu obranu i logističke snage kao dio svog procesa planiranja. To se radi iako postrojbe ne rabe zaštitne položaje u napadu onako intenzivno kao u obrani. Zapovjednik može tražiti pojačanje ključnih objekata zapovijedanja i nadzora, posebno onih koji emitiraju elektronske signale koji se mogu otkriti. Manevarske postrojbe tijekom napadnih operacija grade onoliko borbenih položaja koliko je moguće, svaki puta kada se potpuno zaustave ili kratko zastanu. Kada je moguće one poboljšavaju postojeće zemljište sječenjem vatrenih puškarnica ili proreza na zadnjem nagibu. (Vidi FM 3-34.112 za dodatne informacije o izgradnji zaštitnih položaja.) Snage koje provode napadne operacije nastavit će se koristiti maskiranjem, zaklanjanjem i prikrivanjem. (Vidi FM 3-24.3 za dodatne informacije o ovim aktivnostima.) 3-165. Proces obavještajne pripreme bojišta pridonosi preživljavanju, razvojem proizvoda koji pomažu zapovjedniku zaštititi svoje snage, uključujući grafičke prikaze preglednosti i situacijske modele. Grafički prikazi preglednosti pomažu zaštititi snagu. Ako neprijatelj ne može promatrati našu snagu, on na nju ne može djelovati izravnim vatrama. Situacijski modeli takoñer pomažu zaštititi snagu. Ako zapovjednik zna kako brzo neprijateljska snaga može odgovoriti na njegove napadne operacije, on može složiti svoje operacije po vremenima i mjestima gdje je neprijateljski odgovor najmanje učinkovit. To se dobiva odreñivanjem dometa i vatrenih polja neprijateljskog topništva, vremena kretanja izmeñu područja prikupljanja neprijateljske pričuve i naših snaga koje napreduju te drugih povezanih obavještajnih pitanja. 3-166. Zapovjednik integrira razmatranja obrambenih NBK mjera u svoje planove napada. Primjena puno obrambenih NKB mjera usporava tempo, smanjuje borbenu moć i može povećati logističke zahtjeve. NBK izviñanje troši resurse, posebno vrijeme. Osoblje u zaštitnoj opremi teže radi ili se bori. Izbjegavanje NBK napada i njegovih učinaka, kada je to god moguće, ključna je obrambena NBK aktivnost. Izbjegavanje uključuje pasivne i aktivne mjere izbjegavanja. Drugi temelji NBK obrane su zaštita i dekontaminacija. Izbjegavanje i zaštita usko su povezani. (Vidi FM 3-11 za dodatne informacije o obrambenim NBK razmatranjima.) POTPORA BORBENIH DJELOVANJA 3-167. Cilj potpore borbenih djelovanja u napadnim operacijama je pomoći taktičkom zapovjedniku u održavanju zamaha. Zapovjednik želi iskoristiti prednost moguće prigode za pokretanje napadnih operacija s minimalnim prethodnim vremenom upozorbe. Stoga logistički i personalni planeri i operatori moraju predvidjeti ta dogañanja i sukladno tomu održati elastičnost potpore plana napada. Ključ uspješnih napadnih operacija je sposobnost predviñanja zahtjeva za guranje potpore prema naprijed, posebno u odnosu na streljivo, gorivo i vodu. Zapo3-40
_______________________________________________________________________________Temelji napada
vjednici potpore borbenih djelovanja moraju djelovati, a ne reagirati na zatjeve za potporom. Postojanje uobičajenih (stalnih) odnosa potpore jača sposobnost predviñanja. 3-168. Potpora borbenih djelovanja održava zamah napada dostavom opskrbnih sredstava što je više moguće prema naprijed. Zapovjednik može rabiti protočnu distribuciju te unaprijed planirana i složena pakiranja nužnih sredstava kao pomoć održanju svoga zamaha i tempa. Zapovjednik pregledava borbeni teret (komplet) svoje postrojbe da bi utvrdio odgovara li on potrebama potpore operacije. On odreñuje svoj borbeni teret (combat load) i opskrbna sredstva koje nose vojnici i borbena vozila. Njegov se teret za održivost (sustainment load) operacije sastoji od onoga što ostane od njegovoga temeljnog tereta (basic load) nakon što se odbije borbeni teret. Njegova taktička vozila prevoze teret za održivost operacije. Zapovjednik odreñuje i opskrbna sredstva za moguće izvanredne operacije. On odreñuje količinu različitih opskrbnih sredstava na jednom mjestu u odnosu na potrebe situacije kako bi spriječio da sva sredstva iste vrste budu uništena zbog gubitka jednog sustava. 3-169. Postrojbe za potporu borbenih djelovanja i tvarna sredstva ostaju u blizini manevarske snage da bi se opskrbna sredstva dostavila i usluge pružile u kratkom vremenu. To uključuje prevoženje sa sobom što je više moguće kritičnih sredstava – kao što su gorivo, ulje i mazivo te streljivo – i usklañivanje kako bi se spriječio pokušaj da više od jedne postrojbe zaposjedne isti dio zemljišta. Zapovjednik donosi odluku u odnosu na mogućnost da će neprijateljske snage otkriti pripreme za potporu borbenih djelovanja za napad i time otkriti njegove taktičke planove. 3-170. Raspoloživost odgovarajućih opskrbnih i transportnih sredstava za održivost operacije postaje kritičnije kako operacija napreduje. Opskrbne komunikacijske linije su preopterećene, a zahtjevi za popravak i zamjenu oružnih sustava rastu. Zahtjevi za gorivom, uljem i mazivom rastu zbog udaljenosti koju borbena vozila manevarske snage moraju prijeći. Postrojbe za potporu borbenih djelovanja u izravnoj potpori moraju biti jednako pokretljive kao i snage koje podupiru. Jedan način za pružanje neprekidne potpore je namjensko organiziranje elemenata ili cjelokupnih postrojba za potporu borbenih djelovanja s njihovim manevarskim formacijama kojima pružaju potporu kako to traže čimbenici MNZS-VC. 3-171. Raznolikost i složenost napadnih operacija traži od Kopnene vojske uspostavu elastičnog i skrojivog transportnog sustava. Snage mogu biti vrlo raspršene, a komunikacijske linije vrlo duge. Tražene sposobnosti uključuju nadzor kretanja, vidljivost u tranzitu (in-transit visibility) opskrbnih sredstava koja se nose i operacije na krajnjim logističkim postajama. 3-172. Snage i sredstva za održavanje kreću se što više naprijed sukladno taktičkoj situaciji za popravak neispravne i oštećene opreme te za njihov što brži povratak u uporabu. Posluge nastavljaju provoditi preventivno održavanje, provjere i servise prilagoñene klimi i zemljištu na kojem se nalaze. Prosudba borbene štete i popravak (battle damage assessment and repair – BDAR) može biti kritična za održivost napadnih operacija. Posluge, kao i timovi za održavanje i izvlačenje neispravne tehnike, provode prosudbu borbene štete i popravak za brz povratak neuporabljive opreme na bojište brzim popravkom sredstava, njihovim obilaskom ili izvlačenjem s putova. Time se obnavlja minimum nužnih borbenih sposobnosti potrebnih za potporu odreñene borbene misije ili se omogućuje samooporavak opreme. 3-173. Pritisak na sanitetske resurse raste zbog intenziteta operacija i povećanih udaljenosti na kojima je potrebno pružiti potporu zbog napredovanja snaga. Kako se taktička situacija mijenja tako zapovjednik preraspodjeljuje sanitetske resurse. Sanitetske postojbe mogu predvidjeti velik broj žrtava u kratkom vremenu zbog sposobnosti modernih konvencionalnih oružja i uporabe oružja za masovno uništavanje. Te će situacije masovnih žrtava vjerojatno premašiti sposobnosti lokalnih sanitetskih postrojba i tražit će od njih promjenu njihovoga normalnog opsega operacija za pružanje najveće pomoći za najveći broj ljudi. Ključni čimbenici učinkovitog upravljanja masovnim žrtvama su trijaž na licu mjesta, hitno oživljavanje, rana kirurška intervencija, pouzdane komunikacije i vješta evakuacija zračnim i kopnenim resursima.
3-41
FM 3-90______________________________________________________________________________________
3-174. Ponekad će biti nužna uspostava zračne opskrbe i prednjih logističkih baza održivosti (sustaining base) manevarskih operacija, poput iskorištavanja uspjeha ili gonjenja koje se provodi na velikoj udaljenosti od baze održivosti postrojbe. Postrojba ili aktivnost potpore na polaznoj točki zračnog transporta odgovorna je za dobivanje tražene opreme za pakiranje, utovar i prijevoz tereta višenjem iz helikoptera. Ona priprema teret za zračni transport, priprema zonu ukrcavanja i provodi operacije zračnog ukrcaja. Postrojba koja se nalazi na odredištu zračnog transporta odgovorna je za pripremu slijetne zone koja je prikladna za zračnu opskrbu i prihvat tereta. 3-175. Prepadi koje provode kopnene manevarske snage unutar dubine neprijateljskoga pozadinskog područja teže biti smione, brze i kratkotrajne. Logistička je potpora minimalna; postrojbe nose onoliko goriva i streljiva koliko je moguće, koristeći se prednostima svih zarobljenih neprijateljskih sredstava. Kada jednom prepadna snaga prijeñe polaznu crtu, moguće je pružiti samo ograničenu, izvanrednu zračnu opskrbu kritičnim sredstvima i zračnu evakuaciju zbog nepostojanja sigurnih komunikacijskih linija. Zapovjednik mora detaljno planirati zračnu opskrbu prepadne snage jer ona sadrži veći rizik od normalnih operacija. U tim uvjetima postrojbe uništavaju oštećenu opremu koja ne može održavati korak s operacijom. ZAPOVIJEDANJE I NADZOR 3-176. Zapovjednikova misija i namjera odreñuju shemu manevra i dodjelu raspoloživih resursa. Zapovjednik smanjuje opseg početne misije ako su raspoloživi resursi mali. Na primjer, zapovjednik može reći svojim podreñenima da očiste svoja područja operacija od svih neprijateljskih snaga veličine voda i veće, umjesto da traži čišćenje od svih snaga ako nema dovoljno vremena ili snaga za provedbu takve zadaće. 3-177. Sve planiranje napadnih operacija bavi se čimbenicima MNZS-VC s posebnim naglaskom na: •
neprijateljske položaje, jačinu i sposobnosti,
•
misije i ciljeve za svaki podreñeni element te zadaću i svrhu za svaku osobu koja upravlja bojišnim operativnim sustavom,
•
zapovjednikovu namjeru,
•
područja operacija koja će rabiti svaki podreñeni element s pridruženim nadzornim grafičkim mjerama,
•
vrijeme početka operacije,
•
shemu manevra,
•
posebne zadaće potrebne za provedbu misije,
•
rizik,
•
mogućnosti (opcije) za provedbu misije.
Zapovjednik i njegov stožer prevode dodijeljenu misiju postrojbe u specifične ciljeve za sve podreñene, uključujući i pričuvu. Ti ciljevi mogu uključiti bilo koju vrstu i oblik operacije. Ako vrsta dodijeljene operacije ima svoj pridruženi oblik, zapovjednik može specificirati koji oblik rabiti, ali treba maksimalno smanjiti ograničenja slobode djelovanja svojih podreñenih. FM 50 govori o procesu vojnog odlučivanja i formatu planova i zapovijedi. 3-178. Ranije planiranje i pripreme koje rezultiraju sinkronizacijom sedam bojišnih operativnih sustava povećavaju učinkovitost postrojbe u provedbi operacija, No tekuća narav borbe traži od zapovjednika da usmjerava djelovanja svojih podreñenih tijekom faze provedbe. Zapovjednik se postavlja na mjesto odakle može najbolje osjetiti tijek operacije i utjecati na njezine kritične točke preusmjerenjem učinaka uporabljenih snaga ili uporabom pričuve. To normalno znači da se u borbenom poretku nalazi što više naprijed, obično sa snagom odreñenom za
3-42
_______________________________________________________________________________Temelji napada
provedbu odlučujuće operacije. Jednom kada uspostavi dodir s neprijateljem, hitro odlazi u područje dodira, prosuñuje situaciju i poduzima odgovarajuće agresivne akcije za usmjeravanje nastavka napadne operacije. 3-179. Pored dodjeljivanja ciljeva, zapovjednici u svim postrojima razmatraju kako iskoristiti prednosti nastale tijekom operacija i zauzeti meñuciljeve i krajnje ciljeve. Zapovjednik iskorištava uspjeh agresivnom provedbom plana, rabeći dobitke nastale inicijativom mlañih voña i uporabom obučenih postrojba sposobnih za brzu provodbu standardnih drilova. Njegova pričuva isto daje elastičnu sposobnost za iskorištavanje nepredviñenih prednosti. 3-180. Zapovjednik tijekom operacije uvijek teži iznenaditi svog suparnika. Informacijske operacije, poput zavaravanja, i izbor neočekivanog smjera ili vremena provedbe napadne operacije, mogu dovesti do iznenañenja neprijatelja. Iznenañenje odgaña neprijateljske reakcije, preopterećuje i zbunjuje njegove sustave zapovijedanja i nadzora, uzrokuje psihološki šok i smanjuje koherentnost njegove obrane. Taktičko je iznenañenje teže postići kada neprijateljstva počnu, ali je još uvijek moguće. Zapovjednik postiže taktičko iznenañenje napadom u uvjetima lošeg vremena i naoko preko neprolaznog zemljišta, lažnim napadima i demonstracijama, brzim promjenama tempa i uporabom promišljenih mjera sigurnosti operacija. 3-181. Zapovjednik treba predvidjeti sve zahtjeve za promjenom svoga glavnog napora tijekom napada za tjeranje neprijatelja na borbu i njegovo držanje izvan ravnoteže. Zapovjednik razvija točke odlučivanja za potporu tih promjena, uporabom i ljudskih i tehničkih sredstava za potvrdu ispravnosti tih točaka. 3-182. Zapovjednik zadržava sposobnost brze koncentracije učinaka snage, poput vatara, kroz širenje svoga područja operacija tijekom napadnih operacija. Ta sposobnost je kritična za zapovjednika kada njegova snaga prelazi linijske zaprjeke. Prolazi i pukotine nastale tijekom operacija svladavanja zaprjeka, koje provode višerodni timovi ili su nastale prirodnim putem, tipično su točke zagušenja (choke points). Postoji sklonost da se svaki podreñeni element kreće neovisno, nakon što proñe kroz točku zagušenja. Takvo samostalno kretanje škodi sposobnosti cijele snage da brzo stvori borbenu moć na drugoj strani zaprjeke. 3-183. Zapovjednik voñama svojih postrojba i vojnicima iznosi svoj plan i planove susjednih postrojba i viših postroja. To pomaže postrojbama i vojnicima u kretanju prema neočekivanim mjestima za usmjerenje njihovih napora prema provedbi misije. Ova se razmjena informacija dogaña u svim operacijama. 3-184. Tijekom napadne operacije mora se održati slobodan tijek informacija izmeñu svih elemenata snage. To od zapovjednika traži održavanje komunikacija sa svim dijelovima svoje postrojbe. On planira kako rasporediti i prerasporediti svoje informacijske sustave za održavanje opće operativne slike (common operational picture) tijekom operacije. Zapovjednik planira kako proširiti komunikacijsku pokrivenost zbog povećanih udaljenosti tijekom napredovanja. Sukladno tomu on osigurava dodatna komunikacijska sredstva – uključujući žična sredstva, radio ureñaje, tekliće, sredstva koja reagiraju na vidljiv i ultraljubičasti svjetlosni spektar, toplinu, dim, zvuk i dogañaje, poput naprave koja pokazuje nastanak gubitaka u slučaju zasjede. 3-185. Postrojba s naprednim informacijskim sustavima i pomagalima za automatsko odlučivanje ima skraćeno vrijeme djelovanja i poboljšan proces planiranja. Time se povećava zapovjednikova sposobnost nadzora operativnog tempa bitke i ostajanja unutar neprijateljskog kruga odlučivanja. Znatno poboljšano znanje o neprijatelju i našoj situaciji olakšava taktičku uporabu preciznih vatara i odlučujućeg manevra na povećanim dometima. Digitalni sustavi isto povećavaju zapovjednikovu slobodu kretanja na mjesta na bojištu odakle može najbolje utjecati na bitku u kritično vrijeme i na kritičnom mjestu.
3-43
FM 3-90______________________________________________________________________________________
PRIJELAZ 3-186. Do prijelaza (tranzicije) dolazi kada zapovjednik napravi prosudbu da mora promijeniti svoje usredotočenje s jedne vrste vojne operacije na drugu. Sljedeći odlomci objašnjavaju zašto bi zapovjednik, koji prvenstveno provodi napadne operacije, prešao u obranu te opisuje teknike koje zapovjednik može rabiti za lakši prijelaz. 3-187. Zapovjednik zaustavlja napadnu operaciju samo kada ona donese potpunu pobjedu i dovede do kraja neprijateljstava, kada dosegne točku vrhunca ili kada primi promjenu misije od višeg zapovjednika. Ta promjena može biti rezultat meñuodnosa drugih elemenata nacionalne moći, kao politička odluka. 3-188. Sve napadne operacije koje ne ostvare punu pobjedu, dosižu točku vrhunca kada se ravnoteža jačine prebaci s napadne snage na suparnika. Obično napadne operacije gube zamah kada se naše snage nañu nasuprot snažno branjenih područja koja se ne mogu obići. One dosižu točku vrhunca kada se potrošnja goriva, streljiva i drugih opskrbnih sredstava ne uspijeva zamijeniti istom količinom, vojnici postanu fizički iscrpljeni, ljudski i materijalni gubitci narastu, a popravke i zamjene ne održavaju korak s potrebama. Napadne operacije mogu stati i zbog iznenañujućih neprijateljskih pokreta kada nema pričuva za nastavak napredovanja, branitelj primi pojačanja ili provede protunapad sa svježim postrojbama. Nekoliko tih uzroka mogu se kombinirati za prekid napada. U nekim slučajevima postrojba može ponovno postići zamah, ali to se dogaña nakon teške borbe ili nakon operativne stanke. 3-189. Ako napadač ne može predvidjeti osiguranje odlučujućih ciljeva prije nego što njegova snaga dosegne točku vrhunca, on planira stanku za ponovnu popunu svoje borbene moći i sukladno tomu odreñuje faze operacije. Istodobno sprječava neprijatelja da sazna kada naše snage postanu prerastegnute. 3-190. Jednom kada napadne operacije počnu, zapovjednik napadnih snaga pokušava osjetiti kada dosiže, ili samo što nije dosegao, svoju točku vrhunca. Prije dosizanja te točke on mora prijeći u neku drugu vrstu vojne operacije. Zapovjednik ima veću slobodu odabira gdje i kada želi zaustaviti napad ako može naslutiti da njegove snage prilaze vrhuncu. On može planirati svoje buduće aktivnosti da pomogne obranu, smanji ranjivost napada i olakša obnovu napada kada prelazi u ogranke ili nastavke operacije. Na primjer, za sprječavanje preopterećenja produljenih komunikacijskih linija zbog napredovanja snaga od njihove baze održivosti, neke od zapovjednikovih podreñenih postrojba mogu otići u područja prikupljanja, prije nego što on prekine napad, kako bi počele s pripremom za iduću napadnu operaciju. 3-191. Zatišje u borbenim operacijama često prati prijelaz. Tijekom tog razdoblja kod naših se snaga mogu pojaviti civili. Zapovjednik mora razmotriti kako će smanjiti miješanje civila s vojnim operacijama, štiteći ih od budućih neprijateljskih djelovanja. On mora razmotriti i kakvu prijetnju ti civili predstavljaju njegovoj snazi i operacijama, ako je dio njih u ulozi neprijateljskih obavještajnih agenata i sabotera. 3-192. Zapovjednik koji predviña prijelaz svoje napadne operacije, priprema zapovijedi koje uključuju vrijeme i okolnosti u kojima će napad prijeći u drugu vrstu vojne operacije, kao što je obrana, misije i mjesta podreñenih postrojba i mjere zapovijedanja i nadzora. Kada prelazi iz napada u obranu zapovjednik poduzima sljedeće akcije:
3-44
•
održava dodir s neprijateljem i motri ga uporabom kombinacije izvidničkih postrojba i sredstava za motrenje za dobivanje informacija potrebnih za planiranje budućih akcija,
•
uspostavlja sigurnosno područje i lokalne sigurnosne mjere,
•
ponovno razvija svoja sredstva vatrene potpore za osiguranje potpore sigurnosnih snaga,
•
ponovno razvija snage na temelju vjerojatne buduće uporabe,
_______________________________________________________________________________Temelji napada
•
održava i zadržava dodir sa susjednim postrojbama u spojenom području operacija i osigurava da njegove postrojbe ostanu sposobne pružati meñusobnu potporu u razdvojenom području operacija
•
prenosi inženjerijski napor promjenom naglaska s pokretljivosti na protupokretljivost i preživljavanje,
•
konsolidira i reorganizira,
•
objašnjava svojim vojnicima razlog za prijelaz iz napada u obranu.
3-193. Zapovjednik ponovno razvija svoje protuzračne snage i sredstva za pokrivanje obrambenih položaja snage. Prijelaz u obranu može od zapovjednika tražiti promjenu njegovih prioriteta protuzračne obrane. Na primjer, njegov prvi prioritet može biti pokrivanje manevarskih postrojbi u napadu. On se u obrani može promijeniti u pokrivanje njegovih senzora za duboko izviñanje i dalekometnih oružja. 3-194. Istodobno s naprijed navedenim aktivnostima, zapovjednik provodi svaku potrebnu reorganizaciju i doopskrbu snaga. To traži i promjenu logističkog napora s naglaska na osiguranje sposobnosti snage za kretanje naprijed (gorivo, ulje i mazivo te prednji popravci i održavanje borbenih gubitaka) na osiguranje sposobnosti snaga za obranu svoje odabrane lokacije (izgradnja prednjih skladišta, dostava tvarnih sredstava za izgradnju zapreka i dostava streljiva). Prijelaz je često vrijeme kada se može provoditi održavanje opreme. Mogu biti dostupna i dodatna sredstva za medicinsku evakuaciju i skrb zbog smanjenja tempa. 3-195. Zapovjednik ne treba predugo čekati s prijelazom iz napada u obranu kada se njegove snage približavaju svojoj točki vrhunca. Bez prethodnog planiranja, prijelaz u obrambena djelovanja nakon dosizanja točke vrhunca izvanredno je težak zbog nekoliko razloga. Obrambene su pripreme brze, a snage nisu odgovarajuće rasporeñene za obranu. Obrambena reorganizacija traži više vremena nego što će ga neprijatelj vjerojatno dati. Obično su napadne snage raširene, rastegnute u dubinu i oslabljene. Povrh toga, prijelaz u obranu traži i psihološku prilagodbu. Vojnici koji su navikli napredovati sada staju i brane se – ponekad očajnički – u novim i često nepovoljnim uvjetima. 3-196. Zapovjednik može rabiti dvije temeljne tehnike kada prelazi u obranu. Prva je tehnika da vodeći elementi uporabe svoje snage i guraju naprijed za zauzimanje dovoljno prostora za uspostavu sigurnosnog područja na branjivom zemljištu. Glavnina se po potrebi kreće prema naprijed ili nazad za posjedanje ključnog zemljišta i postavlja brzu obranu koja, ako vrijeme i resursi omoguće, napreduje u pripremljenu obranu. Druga je tehnika uspostava sigurnosnog područja općenito uzduž krajnjih položaja postrojbe, mičući glavninu unazad na branjivo zemljište. Sigurnosna se snaga stanjuje, a preostala se snaga razvija za organizaciju obrane. U obje metode sigurnosno područje treba biti dovoljno duboko da bi glavnina ostala izvan dometa neprijateljskih topničkih i raketnih sustava srednjeg dometa. 3-197. Kod prve tehnike sigurnosno područje često nema dubine, jer snaga nema dostatnu borbenu moć za zauzimanje potrebnog zemljišta. Kod druge će tehnike neprijateljska snaga vjerojatno precizno odrediti prednju crtu protezanja naših postrojbi i na nju djelovati topničkim i drugim sustavima vatrene potpore. Te akcije često rezultiraju našim gubitkom novih vojnika i opreme te potrošnjom više resursa. 3-198. Ako zapovjednik utvrdi da je nužno prekinuti napadnu operaciju i prijeći u uzmak, njegove postrojbe tipično provode obranu područja s trenutačnih položaja dok ne bude mogao sinkronizirati operaciju uzmaka. Količina potrošenog napora u uspostavi obrane područja ovisi o tomu koji će specifični čimbenici MNZS-VC trenutačno prevladati.
3-45
4. poglavlje
Kretanje za uspostavu dodira Kada se vojske meñusobno približavaju, sva je razlika u tome koja od njih posjeduje samo zemljište na kojem stoji ili spava, a koja posjeduje sve ostalo. Winston Churchill: Their Finest Hour, 1949
Kretanje za uspostavu dodira vrsta je napadne operacije namijenjene za razvoj situacije i uspostavu ili ponovnu uspostavu dodira (FM 3-0). Zapovjednik provodi ovu vrstu napadne operacije kada taktička situacija nije jasna ili kada je neprijatelj prekinuo dodir s našim snagama. Pravilno proveden pokret za uspostavu dodira razvija borbenu situaciju i održava zapovjednikovu slobodu djelovanja nakon ponovne uspostave dodira. Ta je elastičnost nužna za održavanje inicijative. Kod pokreta za uspostavu dodira primjenjuju se sve taktičke zamisli, nadzorne mjere i planska razmatranja predstavljena u 2. i 3. poglavlju. Primjenljiva su i mnoga razmatranja za pripremu napada o kojima se govori u 5. poglavlju. 4-1. Pokret za uspostavu dodira (movement to contact – MTC) karakteriziraju svrhovit i agresivan pokret, decentraliziran nadzor i brz razvoj višerodnih postroja iz hodnje u napad ili obranu. Temelji su mu:
• usredotočiti sve napore na nalaženje neprijatelja,
• napraviti početni dodir s najmanjim mogućim elementom, sukladno zahtjevu za zaštitu snaga,
• napraviti početni dodir s
SADRŽAJ Povijesni primjer.............................................. …....4-1 Organizacija snaga........................................... …...4-2 Sigurnosne snage............................................ …...4-2 Glavnina......................................................... …...4-4 Nadzorne mjere................................................…...4-5 Planiranje pokreta za uspostavu dodira........…...4-6 Provedba pokreta za uspostavu dodira.......... …...4-7 Ostvariti i održati dodir s neprijateljem…. …..4-10 Poremetiti neprijatelja................................. …..4-12 Vezati neprijatelja......................................... …..4-12 Manevrirati................................................... …..4-12 Nastaviti dalje................................................ …..4-13 Pretraži i napadni............................................. …..4-13 Organizacija snaga....................................... …..4-13 Nadzorne mjere............................................. …..4-13 Planiranje zadaće pretraži i napadni…...... …..4-14 Provedba zadaće pretraži i napadni............ ….4-15
malim, pokretnim, samodostatnim snagama za izbjegavanje odlučujućeg djelovanja glavnine na zemljištu koje je odabrao neprijatelj. To zapovjedniku omogućuje maksimalnu elastičnost u razvoju situacije,
• namjenski organizirati snagu i rabiti poretke za kretanje za razvoj i brz napad u bilo kojem smjeru,
• rasporediti snage unutar potporne udaljenosti za olakšavanje elastičnog odgovora, • održavati jednom uspostavljen dodir, bez obzira na usvojenu inačicu djelovanja. Bliska zračna potpora, zračno isključivanje i protuzračne operacije nužne su za uspjeh pokreta za uspostavu dodira velikog obujma. Lokalna zračna nadmoć ili, kao minimum, zračna jednakost važna je za uspjeh operacije. 4-0
__________________________________________________________________Kretanje za uspostavu dodira
4-2. Poboljšane sposobnosti Kopnene vojske za obavještajno djelovanje, motrenje i izviñanje smanjuju potrebu korpusa i divizija za provedbom pokreta za uspostavu dodira velikog obujma, jer potpuno modernizirane postrojbe prirodno imaju opću ideju o mjestu istaknutih (prednjih) neprijateljskih snaga. No neprijateljska uporaba složenog zemljišta i napadnih informacijskih operacija za smanjenje točnosti naše opće operativne slike i dalje će tražiti da male taktičke postrojbe provode pokret za uspostavu dodira. 4-3. Susretni boj (meeting engagement) je borbena akcija koja se dogaña kada snaga u pokretu djeluje na neprijatelja u neočekivano vrijeme i na neočekivanom mjestu (JP 3-0). Provedba pokreta za uspostavu dodira rezultira susretnim bojem. Neprijateljska snaga može biti nepokretna ili u pokretu. Takvi se sudari često dogañaju u operacijama malih postrojba kod neučinkovitog izviñanja. Snaga koja prva reagira na neočekivani dodir općenito postiže prednost nad svojim protivnikom. No susretni se boj se može dogoditi i kada su protivnici svjesni meñusobne nazočnosti i oba odluče odmah napasti za postizanje taktičke prednosti ili zauzimanje ključnog ili odlučujućeg zemljišta. Do susretnog boja može doći kada se jedna snaga pokuša razviti u brzu obranu, dok druga snaga napada prije nego njezin protivnik može organizirati učinkovitu obranu. Sustavi za otkrivanje i praćenje mogu otkriti neprijatelja prije nego što sigurnosna snaga može uspostaviti dodir. Bez obzira na to kako snage uspostavljaju dodir, uzimanje inicijative glavni je imperativ. Brza provedba borbenih drilova na razini voda i niže, te standardne akcije po uspostavi dodira većih postrojbi, mogu našoj snazi dati tu inicijativu.
POVIJESNI PRIMJER 4-4. Sljedeća vinjeta govori o sovjetsko-mandžurijskom pohodu u završnim danima II. svjetskog rata i prikazuje ideju iz koje taktičari mogu ostvariti dobitak dobiti iz naučenih lekcija drugih vojska u drugim vremenima. Ona pokazuje provedbu pokreta za uspostavu dodira na operativnoj razini.
Sovjetsko-mandžurijski pohod, kolovoz 1945. Kratko nakon ponoći 9. kolovoza 1945. sovjetske navalne postrojbe prešle su sovjetsko-mandžurijsku granicu i napale japanske položaje. Bila je to prethodnica snage od preko 1,5 milijuna vojnika, koja je napredovala višestrukim smjerovima na fronti široj od 4400 kilometara. Sovjetske napadne taktike bile su oblikovane s nekoliko čimbenika: •
potreba za brzinom radi povećanja učinkovitosti manevra, povećavajući time iznenañenje, svladavanja početnih obrana i sprječavanja uspostave učinkovitih obrana po dubini,
•
ogromno prostranstvo područja operacija,
•
raznolikost zemljišta, čime se povećava problem oblikovanja velikih snaga,
•
priroda protivnika.
Sovjeti su proveli svoj pokret za uspostavu dodira u posljednjem mogućem trenutku. Time je povećano strateško iznenañenje, što je donijelo i taktičko iznenañenje. Postrojbe razvijene za napad iz područja prikupljanja 20 do 80 kilometara iza granice, koja su posjednuta iz hodnje, napadale su uzduž svakoga mogućeg smjera uporabom malih, namjenski organiziranih nasrtajnih grupa s teškom inženjerijskom i vatrenom potporom. Provedba operacija u teškim vremenskim uvjetima i noću odvijala se suprotno japanskim očekivanjima. Sovjetska sklonost obilaska utvrñenih položaja zbunila je japanske zapovjednike. Sovjeti su pažljivo planirali vrijeme kada će primijeniti svoju napadnu moć, napadajući prvo s prednjim odredima i prednjim zaštitnicama u prvom postroju (ešelonu), a tek nakon toga s glavninom. Vidi sliku 4-1. na stranici 4-2. Tako je produljen zamah početnih nasrtaja i stvoren je zamah za operacije armija i frontova. Često je neprijateljski otpor svladan prije nego što su se glavne kolone mogle razviti. Snage su se koncentrirale u kritičnoj točki na svakom smjeru i manevrirale preko zemljišta koje je smatrano neprohodnim. Sve je to dovelo do gubitka koherentnosti obrane koju japanska armija Kwantung u obrani nije više nikada bila sposobna povratiti. U sedam su se dana sovjetske snage od 4-1
FM 3-90______________________________________________________________________________________
polaznih točaka probile od 500 do 950 kilometara duboko u Mandžuriju, osiguravajući sve ciljeve potrebne za potpunu pobjedu nad Japancima.
XX XX X
Slika 4-1. Sovjetski pokreti
ORGANIZACIJA SNAGA 4-5. Pokret za uspostavu dodira organizira se s napadnom snagom za pokrivanje (covering force) ili s prednjom zaštitnicom (advance guard) kao prednjim sigurnosnim elementom i glavninom kao minimum. Dio glavnine tvori zapovjednikovu bazu održivosti. Na temelju čimbenika MNZS-VC zapovjednik može povećati svoje sigurnosne snage organizacijom napadne snage za pokrivanje i prednje zaštitnice za svaku nastupnu kolonu, kao i organizacijom bočne i pozadinske sigurnosti (obično prikrivanje ili zaštita). Vidi sliku 4-2. na stranici 4-3. 12. poglavlje govori o sigurnosnim operacijama. 4-6. Misija pokreta za uspostavu dodira traži da zapovjednik nema dodir s neprijateljskom glavninom. No zapovjednik može ipak znati mjesto barem neke neprijateljske pričuve i snaga koje slijede. Ako zapovjednik korpusa ili divizije ima dovoljno obavještajnih informacija da može djelovati na neprijateljske neuporabljene snage, pričuve ili na aktivnosti operacija održivosti, on uobičajeno odreñuje snage poput dalekometnih topničkih sustava i napadnih helikoptera za djelovanje na poznate neprijateljske elemente, bez obzira na njihovo zemljopisno mjesto unutar područja operacija. Prednji sigurnosni element i glavnina uvijek provode izviñanje. SIGURNOSNE SNAGE 4-7. Zapovjednik korpusa ili divizije koji provodi pokret za uspostavu dodira, tipično organizira sigurnosni element u snagu za pokrivanje za zaštitu kretanja glavnine i za razvoj situacije prije njezine uporabe. Snaga za pokrivanje je namjenski organizirana za provedbu specifičnih
4-2
__________________________________________________________________Kretanje za uspostavu dodira
zadaća, neovisno o glavnini, sukladno čimbenicima MNZS-VC, kao što su provedba operacija pokretljivosti i svladavanja zaprjeka. Snaga za pokrivanje izvješćuje izravno zapovjednika koji ju je organizirao. 4-8. Ako snaga koja provodi pokret za uspostavu dodira zbog resursa nije u mogućnosti organizirati snagu za pokrivanje za neovisne sigurnosne operacije, ona umjesto nje može koristiti prednju zaštitnicu. Prednja je zaštitnica namjenski organizirana višerodna postrojba ili izdvojen dio (detachment) koji prethodi kolonskom postroju za zaštitu glavnine od neprijateljskoga površinskog motrenja ili iznenañenja. To se redovito dogaña kada brigada ili bojna provodi pokret za uspostavu dodira. U slučajevima kada viši postroj (korpus ili divizija) stvara snagu za pokrivanje, podreñeni elementi mogu uspostaviti prednju zaštitnicu iza snage za pokrivanje, a ispred glavnine. To se normalno dogaña kada podreñene postojbe napreduju u višestrukim paralelnim kolonama. U tom slučaju svaka kolonska glavnina obično organizira svoju prednju zaštitnicu.
Slika 4-2. Snaga organizirana za pokret za uspostavu dodira 4-9. Prednja zaštitnica djeluje ispred glavnine za osiguranje neprekinutog napredovanja uklanjanjem zaprjeka za stvaranje prolaza, popravkom putova i mostova ili pronalaženjem obilazaka. Prednja zaštitnica štiti glavninu i od iznenadnog napada i veže neprijatelja za zaštitu razvoja glavnine, kada se ona uporabljuje za djelovanje. Elementi koji tvore prednju zaštitnicu trebaju imati jednaku ili poželjno nadmoćnu pokretljivost nad glavninom. Stoga su mehanizirano pješaštvo, konjaništvo i oklopne postojbe najpogodnije za uporabu u ulozi prednje zaštitnice. Inženjerijske snage i sredstva za pokretljivost trebaju tvoriti dio prednje zaštitnice, ali glavnina isto može pružiti drugu potporu. 4-3
FM 3-90______________________________________________________________________________________
4-10. Prednja se zaštitnica kreće brzo i agresivno koliko je god moguće, ali, za razliku od snage za pokrivanje, ostaje unutar potpornog dometa oružnih sustava glavnine. Ona prisiljava neprijatelja na povlačenje ili uništava manje neprijateljske skupine prije nego što one mogu poremetiti napredovanje glavnine. Kada prednja zaštitnica naiñe na veće neprijateljske snage ili na snažno branjena područja, ona poduzima hitru i agresivnu akciju za razvoj situacije i, unutar svojih sposobnosti, poražava neprijatelja. Njezin zapovjednik izvješćuje o mjestu, jačini, rasporedu i sastavu neprijatelja te pokušava naći neprijateljske bokove i meñuprostore ili druge slabosti u njegovim položajima. Glavnina se tada može pridružiti napadu. Zapovjednik snage obično odreñuje koliko će daleko ispred fronte glavnine prednja zaštitnica djelovati. On smanjuje udaljenosti na teže prohodnom zemljištu i u uvjetima smanjene vidljivosti. 4-11. Kada zapovjednikova pozadina ili bokovi nisu zaštićeni susjednim postrojbama ili postrojbama koje slijede, on mora sam osigurati svoj bok i pozadinu. Postrojba to može učiniti uspostavom snage za prikrivanje ili zaštitu na svojim bokovima ili u svojoj pozadini. Bočne kolone glavnine normalno daju te bočne sigurnosne elemente; na primjer, brigada na lijevom boku pružala bi prikrivanje lijevog boka za pokret za uspostavu dodira divizije. Pozadinska zaštitnica može doći iz jednog od pozadinskih elemenata korpusa ili divizije i izravno izvješćuje zapovjedništva tih postrojba. Korpus može provoditi bočno pokrivanje ako postoji jasno identificirana, značajna bočna opasnost. Bočno pokrivanje traži velike resurse kojima glavnina ne raspolaže. Postrojbe zrakoplovstva KoV-a ili obavještajni sustavi mogu uspostaviti bočno prikrivanje ako to čimbenici MNZS-VC dopuštaju; no time se povećava rizik za glavninu. Dok postrojbe zrakoplovstva KoV-a mogu rabiti svoju borbenu moć za zadržavanje neprijateljskih snaga, obavještajni sustavi mogu samo osigurati ranu upozorbu, ali ne mogu mijenjati prostor za vrijeme kako bi «kupili» vrijeme za reakciju glavnine. (Za više specifičnih informacija o izvidničkim operacijama vidi FM 3-55. Vidi 12. poglavlje za detaljnije informacije o sigurnosnim operacijama.) GLAVNINA 4-12. Glavnina se sastoji od snaga koje nemaju sigurnosne zadaće. Borbeni elementi glavnine pripremaju se za odgovor na neprijateljski dodir s našim sigurnosnim snagama. Postrojbe napadnih helikoptera obično ostaju pod nadzorom divizije ili korpusa do uspostave dodira. Ako situacija dopušta, zapovjednik može jednoj od svojih podreñenih postrojba dodijeliti misiju slijediti i poduprti. To podreñenoj postrojbi omogućuje da svoje sigurnosne snage oslobodi od zadaća motrenja obiñenih neprijateljskih snaga, rada s raseljenim civilima i čišćenja putova. Time se sprječava odvraćanje sigurnosnih snaga od svoje temeljne misije. 4-13. Zapovjednik odreñuje dio glavnine za uporabu u ulozi pričuve. Veličina pričuve temelji se na čimbenicima MNZS-VC i veličini neizvjesnosti u odnosu na poznavanje neprijatelja. Što je situacija neodreñenija, pričuva je veća. Pričuva tipično čini približno jednu četvrtinu do jedne trećine snage. Po uspostavi dodira s neprijateljem, pričuva daje zapovjedniku elastičnost za reakciju na nepredviñene okolnosti i omogućuje postrojbi brz nastavak kretanja. 4-14. Zapovjednik skraja svoje snage i sredstva za održivost misije. On decentralizira provedbu potpore održivosti, ali ta potpora mora biti neprekidno dostupna glavnini. To uključuje uporabu unaprijed planiranih logističkih paketa (logistics packages – LOGPACs). Logistički paket je grupiranje više klasa opskrbnih sredstava i opskrbnih vozila pod nadzorom jednog zapovjednika konvoja. Dnevni logistički paketi sadrže standardiziranu količinu i dodjelu opskrbnih sredstava. Po potrebi se mogu otpremiti i specijalni logistički paketi. 4-15. Zapovjednik često uviña da kako se opearcija nastavlja, tako su opskrbni putovi glavnine sve dulji. Za potporu pokreta za uspostavu dodira velikog obujma ili za održavanje zamaha djelovanja glavnine, ponekad će biti potrebna zračna opskrba. Borbene komore (combat trains) u kojima se nalazi gorivo, streljivo, sanitetska sredstva i sredstva za održavanje kreću se sa svojom matičnom bojnom ili satnijskim timom. Zalihe goriva i streljiva ostaju na taktičkim vozilima u borbenim komorama da bi se mogle odmah pokrenuti kada je to potrebno. Poljske komore (field trains) bojne kreću se u većoj dubini, s bojnom za prednju logističku potporu u 4-4
__________________________________________________________________Kretanje za uspostavu dodira
glavnini svake brigade. Postrojbe zrakoplovstva KoV-a rabe prednju točku za popunu streljivom i gorivom za smanjenje vremena izmeñu dva borbena naleta.
NADZORNE MJERE 4-16. Zapovjednik u pokretu za uspostavu dodira rabi minimalan moguć broj i vrstu nadzornih mjera zbog neizvjesne neprijateljske situacije. Te mjere uključuju odreñivanje područja operacija s lijevom, desnom, prednjom i pozadinskom granicom ili odvojena područja operacija odreñena neprekidnom granicom (razdvojene operacije). Zapovjednik dalje dijeli područje operacija u područja operacija podreñenih postrojba za olakšavanje njihova djelovanja. 4-17. Operacija obično počinje od polazne crte u vrijeme odreñeno u operativnoj zapovjedi (operations order – OPORD). Zapovjednik, po potrebi, nadzire pokret za uspostavu dodira uporabom faznih crta, točaka dodira i točaka provjere (vidi sliku 4-3.). On nadzire dubinu pokreta za uspostavu dodira uporabom granice napredovanja ili prednje granice. Slika 4-3. pokazuje granicu napredovanja, a ne prednju granicu. Zapovjednik može odrediti jedan ili više ciljeva za ograničenje opsega pokreta za uspostavu dodira i usmjeravanje snaga. Meñutim oni su često usmjereni na zemljište i rabe se samo za voñenje kretanja. Iako pokret za uspostavu dodira može dovesti do zauzimanja zemljišnog cilja, temeljno usredotočenje treba biti na neprijateljskoj snazi. Ako zapovjednik ima dovoljno informacija za lociranje važnih neprijateljskih snaga, on tada treba planirati provedbu neke druge vrste napadnog djelovanja.
Slika 4-3. Nadzorne mjere za pokret za uspostavu dodira 4-18. Zapovjednici korpusa, divizije ili brigade rabe granice za odvajanje različitih organizacijkih elemenata u pokretu za uspostavu dodira i za jasno uspostavljanje odgovornosti izmeñu različitih organizacija. Zapovjednici namjenske organizacije bojne rabe pozitivan nadzor nad manevarskim postrojbama, zajedno s borbenim drilovima i stegom u poretku. Satnijski timovi obično ne dobivaju svoja vlastita područja operacija tijekom provedbe pokreta za uspostavu dodira.
4-5
FM 3-90______________________________________________________________________________________
4-19. Zapovjednik može odrediti niz faznih crta, koje jedna nakon druge postaju nova pozadinska granica prednjih sigurnosnih elemenata kako snaga napreduje. Svaka pozadinska granica postaje prednja granica glavnine i premješta se kako se sigurnosna snaga kreće naprijed. Pozadinska granica glavnine odreñuje granicu odgovornosti pozadinskoga sigurnosnog elementa. Ta se crta isto premješta kako se glavnina kreće naprijed. (Vidi 12. poglavlje za raspravu o granicama sigurnosne snage.) 4-20. Zapovjednici pri ograničenoj vidljivosti mogu rabiti os napredovanja. No tada postoji rizik da neprijateljske snage izvan osi neće biti otkrivene i na taj način možda nenamjerno obiñene.
PLANIRANJE POKRETA ZA USPOSTAVU DODIRA 4-21. Zapovjednik provodi operacije obavještajnog djelovanja, motrenja i izviñanja za odreñivanje neprijateljskog položaja i namjere dok provodi sigurnosne operacije za zaštitu glavnine. To uključuje uporabu raspoloživih aviona. Tako se glavnini omogućuje da svoje planiranje i pripremu, uključujući probe, usredotoči na provedbu brzih napada, obilaznih manevara i brzih obrana. Plan ne navodi samo djelovanja koja je zapovjednik predvidio na temelju raspoloživih obavještajnih informacija, već i provedbu susretnih bojeva u predviñenim vremenima i na mjestima na kojima bi do njih moglo doći. 4-22. Zapovjednik želi uspostaviti dodir uporabom najmanjega mogućeg elementa. Ti su elementi obično kopneni ili zračni izvidnici, ali se može raditi i o bespilotnim letjelicama ili o drugim obavještajnim sustavima. On može namjenski organizirati svoje izvidnike dajući im dodatnu borbenu moć kako bi mogli razviti situaciju. Planirani poredak za kretanje postrojbe treba pridonijeti cilju postizanja početnog dodira s najmanjom mogućom snagom. On treba osigurati i učinkovito kretanje snage i odgovarajućih pričuva. Zapovjednik može odabrati da cijela snaga ili njezin dio provodi nastupnu hodnju (approach march) kao dio pokreta za uspostavu dodira za osiguranje toga učinkovitog kretanja. Nastupna hodnja može olakšati zapovjednikove odluke dajući mu slobodu djelovanja i kretanja glavnine. (Vidi 14. poglavlje za nastupnu hodnju.) 4-23. Širina fronte, dodijeljene postrojbi koja se kreće za uspostavu dodira, mora joj omogućiti stvaranje dostatne borbene moći za održavanje zamaha operacije. Smanjenje pokrivene fronte normalno postrojbi daje odgovarajuću borbenu moć za razvoj situacije po uspostavi dodira, dok se održava traženi zamah. Zapovjednici snage za pokrivanje i prednje zaštitnice trebaju imati raspoložive neuporabljene snage za razvoj situacije bez potrebe razvoja glavnine. Zapovjednik se prvenstveno oslanja na snage i sredstva vatrene potpore za odreñivanje težine borbene moći vodećeg elementa, ali mu osigurava dodatne množitelje borbene moći potrebne za provedbu svoje misije. Sustav vatrene potpore pomaže razviti vatrenu nadmoć kada je organiziran tako da može ostvariti trenutačne vatre gušenja neprijatelja, čime se manevarskim snagama pomaže da doñu u domet izravnih vatara na neprijatelja. 4-24. Izvidnički se napor može nastaviti brže u pokretu za uspostavu dodira nego u izviñanju zone, jer je naglasak na uspostavi dodira s neprijateljem. No zapovjednik mora shvatiti da se povećanjem brzine izviñanja povećava i rizik povezan s provedbom operacije. 4-25. Kriterij obilaska (bypass criteria) mora biti jasno naveden i ovisi o čimbenicima MNZSVC. Na primjer, zapovjednik brigade u okružju otvorene pustinje mogao bi objaviti da se ne smije obići niti jedna neprijateljska snaga na vozilima veća od voda. Sve će druge postojbe biti očišćene s brigadne osi napredovanja. Svaka snaga koja obilazi neprijateljsku snagu mora održati dodir s njom dok je ne prepusti drugome vlastitom elementu, obično snazi koja je dobila zadaću slijediti i poduprti. Zapovjednik svojoj prednjoj sigurnosnoj snazi daje zadaću provedbe izviñanja puta kojim će prolaziti glavnina. 4-26. Obavještajni časnik postroja (G2 ili S2), uz pomoć stožernih časnika inženjerije i protuzračne obrane, mora pažljivo analizirati zemljište, uključujući i zračne prilaze. On identificira 4-6
__________________________________________________________________Kretanje za uspostavu dodira
najopasniju neprijateljsku inačicu djelovanja tijekom ratne igre, kao dijela procesa vojnog odlučivanja. Zbog ranjivosti snage, G2 ne smije podcijeniti neprijatelja tijekom kretanja za uspostavu dodira. Detaljna obavještajna priprema bojišta – razvojem grafičkog prikaza modificiranih kombiniranih zaprjeka, uključujući i prikaze meñusobne preglednosti i druge proizvode – povećava sigurnost snage, ukazujući na opasna područja u kojima će snaga najvjerojatnije uspostaviti dodir s neprijateljem. Ona isto tako pomaže odrediti vremena kretanja izmeñu faznih crta i drugih lokacija. Potencijalna opasna područja su vjerojatni neprijateljski obrambeni položaji, područja boja, motriteljske postaje (observation posts – OPs) i zaprjeke. Sustav vatrene potpore gaña ta područja i ona postaju na-zapovjed prioritetni ciljevi, koji mogu stupiti na snagu ili biti otkazani kada vodeći element može potvrditi ili poreći neprijateljsku nazočnost. Plan izviñanja i motrenja koji podupire kretanje za uspostavu dodira mora osigurati pokrivanje tih opasnih područja. Ako izvidničke i motriteljske snage ne mogu očistiti ta područja, potrebne su bolje planirane i pripremljene tehnike kretanja. 4-27. Zapovjednik razvija točke odlučivanja za potporu promjena u poretcima kretanja snage ili za promjene iz nastupne hodnje u borbeni poredak. Rabeći i ljudska i tehnička sredstva za potvrñivanje svojih točaka odlučivanja, zapovjednik mora utvrditi stupanj rizika koji je voljan prihvatiti na temelju svoje misije. Zapovjednikovo pouzdanje u proizvode procesa obavještajne pripreme bojišta i prihvaćeni rizik odreñuju njegov borbeni poredak i shemu manevra. U okružju visokog rizika obično je bolje povećati razdaljinu izmeñu prednjih elemenata i glavnine nego usporiti brzinu napredovanja. 4-28. Korpusi i divizije mogu provoditi oblikujuće operacije kao dio kretanja za uspostavu dodira premda, po definiciji, snaga provodi pokret za uspostavu dodira kada je neprijateljska situacija nejasna ili potpuno nepoznata. To se dogaña kada imamo potrebne informacije o neprijateljskim pričuvama i snagama koje slijede, ali nemamo informacije o neprijateljskim snagama koje su blizu našoj snazi. Kao i u svakoj drugoj vrsti operacije, zapovjednik planira usredotočiti svoje operacije na pronalaženje neprijatelja, a tada na zadržavanje, remećenje i uništavanje svakog elementa neprijateljske snage koliko je to god moguće, prije nego što on stigne na bojište u domet meñusobne izravne vatre. Time se snagama za blisku borbu omogućava da se pripreme za djelovanje na neprijateljske postrojbe čim pristignu. 4-29. Kod dodira za uspostavu dodira zapovjednik može odlučiti da ne odredi svoju odlučujuću operaciju sve dok njegove snage ne stupe u dodir s neprijateljem, osim ako ne postoji odreñen razlog zbog koga je mora odrediti. U tom slučaju on zadržava resurse pod svojim izravnim nadzorom za pojačavanje svoje odlučujuće operacije. On može odrediti svoju odlučujuću operaciju tijekom početnih etapa kretanja za uspostavu dodira zbog nazočnosti ključnog dijela zemljišta ili prilaza.
PROVEDBA POKRETA ZA USPOSTAVU DODIRA 4-30. Svaki element snage sinkronizira svoje akcije sa susjednim i podupirujućim postrojbama, održavajući dodir i usklañivanje kako je to regulirano u zapovjednima i standardnim operativnim postupcima postrojbe. Prednja zaštitnica održava dodir sa snagom za pokrivanje. Vodeći elementi glavnine održavaju dodir s prednjom zaštitnicom. Pozadinska zaštitnica i elementi bočnog osiguranja održavaju dodir s glavninom i orijentiraju se prema njezinom kretanju. Te sigurnosne snage sprječavaju nepotrebno zadržavanje glavnine i odlažu njezin razvoj koliko je dulje moguće. Izvidnički elementi djeluju na fronti i na bokovima prednje zaštitnice svake kolone te održavaju dodir sa snagom za pokrivanje. Zapovjednik može uputiti prednju zaštitnicu svake kolone da ukloni male džepove otpora koje je obišla prednja sigurnosna snaga (vidi sliku 4-4., stranica 4-8). 4-31. Zapovjednik prednje zaštitnice bira borbeni poredak na temelju čimbenika MNZS-VC, za uspostavu dodira s najmanjom mogućom snagom, osiguravajući elastičnost manevra. Bez obzira na to koji je poredak odabran, on mora biti sposoban odgovarajuće se razviti jednom kada zapovjednik postane svjestan neprijateljskog položaja. On osigurava da je put ili os napredovanja kojom se kreće glavnina slobodan od neprijateljskih snaga. Glavnina se može kretati 4-7
FM 3-90______________________________________________________________________________________
neprekidno (brzo kretanje ili kretanje s izdvojenim osiguranjem) ili u skokovima. Ona se kreće u skokovima kada je dodir s neprijateljem neminovan, a zemljište je pogodno za takvu vrstu kretanja. Neke snage i sredstva za neizravnu vatru, kao što su minobacački vod ili topnička bitnica i timovi za borbeno motrenje i lasersko obilježavanje (combat observation and lasing teams – COLTs), mogu biti rasporeñeni zajedno s prednjom zaštitnicom. Timovi za borbeno motrenje i lasersko obilježavanje mogu pomoći u praćenju i osiguranju kretanja prednje zaštitnice, a svoje neizravne vatre usmjeriti na neutraliziranje neprijateljskih oružja, zadimljavajući neprijateljske motriteljske postaje i prikrivajući naš pokret. 4-32. Glavnina drži dostatnu udaljenost izmeñu sebe i elemenata prednjeg osiguranja za održavanje elastičnosti manevra. Udaljenost se razlikuje u odnosu na veličinu postrojbe, zemljište i dostupnost informacija o neprijatelju. Glavnina može provoditi nastupnu hodnju cijelo vrijeme kretanja za uspostavu dodira, ili u jednome njegovom dijelu za učinkovitu uporabu raspoložive cestovne mreže, ili za skraćenje vremena potrebnog za kretanje s jednog mjesta na drugo. Zapovjedna mjesta i logističke komore kreću se uzduž putova najviše mobilnosti unutar područja operacija i po potrebi zauzimaju privremene položaje koji se brzo ureñuju za rad.
Slika 4-4. Prednja zaštitnica kolone napada s ciljem uništenja prikovane neprijateljske snage 4-33. Iza tih prednjih sigurnosnih elemenata glavnina napreduje preko višestrukih paralelnih putova s brojnim poprečnim ograncima, kako bi održala elastičnost i skratilo vrijeme za početak manevra. (Premda je za bojnu preporučljivo da se koristi višestukim putovima, bojne i manje postrojbe mogu se kretati samo jednim putom.) Kod pokreta za uspostavu dodira hodni poretci glavnine moraju dopustiti najveću elastičnost za manevriranje tijekom kretanja i kada se uspostavlja dodir s neprijateljskom snagom.
4-8
__________________________________________________________________Kretanje za uspostavu dodira
4-34. Zapovjednikovi sustavi vatrene potpore teže se usredotočiti na misije gušenja i neutraliziranja za remećenje neprijateljskih snaga kako se na njih naiñe, te na misije zadimljavanja za smanjivanje neprijateljske preglednosti i prikrivanja naših izloženih snaga kada provode kretanje za uspostavu dodira. Zapovjednik rasporeñuje kretanje sustava vatrene potpore u sinkronizaciji s kretanjem ostatka snage. Sustavi vatrene potpore, koji ne mogu pratiti brzinu kretanja borbenih postrojbi izvan putova, prisiljavaju te postrojbe da smanje svoj stupanj napredovanja. Ako to ne učine, riskiraju da će izaći iz dometa svoje vatrene potpore. Zapovjednik sinkronizira uporabu bliske zračne potpore za sprječavanje neprijatelja da ponovno postigne ravnotežu kada kopnene snage i sredstva vatrene potpore mijenjaju svoj položaj. Glavnina obnavlja svoju listu prioritetnih ciljeva tijekom operacije kretanja za uspostavu dodira. 4-35. Ista se razmatranja primjenju i na protuzračnu obranu kada neprijatelj ima zrakoplovne sposobnosti. Zapovjednik osigurava da njegova snaga ostane ispod kišobrana protuzračne obrane koji ostvaruju korpusne i divizijske protuzračne snage i sredstva. 4-36. Neprijatelj ima poteškoća u otkrivanju i gañanju glavnine koja provodi kretanje za uspostavu dodira, dok se taj dodir ne uspostavi zbog tempa, zamaha i raspršenosti, kao i pozornosti koju zapovjednik pokazuje prema nadzoru elektromagnetskih zračenja. Kada jednom snaga uspostavi dodir, ona postaje ranjiva na udare neprijateljskih konvencionalnih oružja i oružja za masovno uništavanje. Ona mora brzo koncentrirati svoje borbene učinke i ponovno se raspršiti čim nadvlada otpor radi izbjegavanja neprijateljskih protudjelovanja. 4-37. Kretanje treba biti onoliko brzo koliko to zemljište, pokretljivost snage i neprijateljska situacija dopuštaju. Otvoreno prohodno zemljište daje manevarski prostor s obje strane hodne kolone i olakšava kretanje velikom brzinom. Ono omogućuje i veću raspršenost i obično dopušta veću razdvojenost izmeñu prednjih sigurnosnih elemenata i glavnine nego što to dopušta ograničeno prohodno zemljište. Zapovjednik nikada ne smije uputiti svoju glavninu preko kanaliziranog zemljišta prije nego što su prednji sigurnosni elementi dovoljno napredovali da bi osigurali da glavnina ne bude vezana zemljištem. Neprijatelj je možda uspostavio mjere nadzora vatrene potpore koje mu omogućuju uporabu nemotrenih ometajućih (harassing fires) i izolirajućih (interdiction fires) vatara za izolaciju naših snaga koje prelaze preko točaka zagušenja. Kada neprijateljska situacija postane poznata, zapovjednik može skratiti udaljenost izmeñu elemenata snage za smanjenje vremena reakcije ili se može razviti za pripremu za dodir. 4-38. Na razini bojne i satnije, snaga u pokretu treba se kretati uzduž pokrivenih ili prikrivenih putova s jednoga pokrivenog ili prikrivenog položaja na drugi, koristeći se zemljištem za smanjenje svoje ranjivosti na neprijateljska oružja. Nadalje, snaga koja s nadvišenih položaja prati i osigurava snagu u kretanju treba pokriti kretanje te snage. (14. poglavlje opisuje tehnike kretanja, kao što je hodnja s izdvojenim osiguranjem.) Bez obzira na to koja se specifična tehnika kretanja rabi, obje snage moraju pružati meñusobnu potporu i poznati meñusobne vatrene sektore. 4-39. Snaga mora pokušati prijeći svaku zaprjeku na koju naiñe bez gubljenja zamaha provedbom izrade prolaza iz pokreta (in-stride breaches). Zapovjednik, kada je to god moguće, rabi svoje prednje sigurnosne snage u pokušaju zauzimanja neoštećenih mostova. Vodeći sigurnosni elementi obilaze ili svladavaju zaprjeke što je brže moguće za održavanje zamaha kretanja. Ako ti elementi ne mogu svladati zaprjeke, zapovjednik zapovjeda sljedećim elementima glavnine da obiñu mjesto zaprjeke i preuzmu voñenje kolone. Snage koje slijede mogu isto ukloniti zaprjeke koje koče tijek kretanja i održivosti snage. 4-40. U poretku za kretanje zapovjednik zauzima mjesto što je moguće više naprijed. Jednom kada se uspostavi dodir, on može brzo otići do područja dodira, analizirati situaciju i agresivno zapovjedati. Zapovjednikovi sigurnosni elementi provode djelovanja po uspostavi dodira za razvoj situacije kada jednom pronañu neprijatelja. Kada se uspostavi dodir s neprijateljem, dolazi do niza akcija koje se odvijaju redoslijedom navedenim u nastavku teksta. (Postrojbe opremljene potpunim kompletom digitalnih sustava zapovjedanja i nadzora moraju biti sposobne kombinirati ili preskočiti jedan ili više koraka u tom redoslijedu. Te će postrojbe pro4-9
FM 3-90______________________________________________________________________________________
voditi manevar i ostati unutar meñusobnoga podupirućeg dometa sa znatno većim područjima operacija od postrojba opremljenih analognim sustavima.) OSTVARITI I ODRŽATI DODIR S NEPRIJATELJEM 4-41. Sve snage i sredstva za obavještajno djelovanje, motrenje i izviñanje usredotočuju se na odreñivanje neprijateljskog rasporeda i davanje zapovjedniku aktualnih obavještajnih podataka i relevantnih borbenih informacija; time se osigurava da on može uporabiti naše snage pod optimalnim uvjetima. Pored svojih obavještajnih sustava, zapovjednik rabi sve raspoložive izvore borbenih informacija za pronalaženje neprijateljskog položaja. Korpusi i divizije pored svojih ustrojbenih snaga i sredstava za obavještajno djelovanje, motrenje i izviñanje uporabljuju i postrojbe i izdvojene snage za duboko izviñanje zajedno s podatcima koje pružaju raspoložive snage za specijalna djelovanja, združene i višenacionalne snage i sredstva. Zapovjednik može rabiti svoje motriteljske sustave za precizno podešavanje provedbe zračnog i kopnenog izviñanja. 4-42. Neprijateljska situacija postaje jasnija kako prednji sigurnosni elementi postrojbe provode akcije po uspostavi dodira za brz razvoj situacije sukladno zapovjednikovu planu i namjeri. Utvrñivanjem jačine, mjesta i rasporeda neprijateljskih snaga, ti sigurnosni elementi omogućuju zapovjedniku usredotočenje na učinke borbene moći glavnine protiv neprijateljske glavnine. Sveukupna snaga mora ostati elastična za iskorištavanje obavještajnih i borbenih informacija. Sigurnosna snaga ne treba dopustiti neprijatelju da prekine dodir, osim ako nije primila takvu zapovjed od zapovjednika. Kada se jaka snaga za pokrivanje ne kreće ispred prednje zaštitnice, zaštitnica treba zauzeti zemljište koje pruža uvjete za nužno motrenje. 4-43. Akcije po uspostavi dodira (actions on contact) niz je borbenih akcija za razvoj situacije koje se često provode istodobno po uspostavi dodira s neprijateljem. Akcije po uspostavi dodira su: •
razviti se i izvijestiti,
•
ocijeniti i razviti situaciju,
•
odabrati inačicu djelovanja (course of action – COA),
•
provesti odabranu inačicu djelovanja,
•
predložiti inačicu djelovanja višem zapovjedniku.
4-44. Kada jednom vodeći elementi snage koja provodi pokret za uspostavu dodira naiñu na neprijatelja, oni poduzimaju akcije po uspostavi dodira. Postrojba smatra zaprjeke dodirom s neprijateljem jer pretpostavlja da su one pokrivene vatrom. Postrojba provodi akcije po uspostavi dodira, bez obzira na to je li neprijatelj otkrio njezinu nazočnost. Sigurnosna snaga postrojbe često postiže taktičku prednost nad neprijateljskom snagom uporabom tempa i inicijative u provedbi akcija po uspostavi dodira, čime joj se omogućuje da ostvari i održi dodir bez odlučujućeg uvlačenja u borbu. Brzina kojom postrojba razvija situacija izravno je povezana s njezinom sigurnošću. Taj je tempo izravno povezan s uporabom dobro isprobanih standardnih operativnih postupaka i drilova postrojbe. Razviti se i izvijestiti 4-45. Kada sigurnosni elementi postrojbe naiñu na neprijateljsku postrojbu ili zaprjeku, oni se razvijaju na pokriven položaj s kojeg se može motriti i ostvariti dobra vatrena polja. Ako je sigurnosni element izložen neprijateljskoj vatri, on rabi izravne i neizravne vatre za gušenje i neutralizaciju neprijatelja i obnovu slobode manevra. Istodobno zapovjednik sigurnosnog elementa izvješćuje o uspostavljenom dodiru uporabom formata kratkoga usmenog izvješća o trenutačnoj situaciji (spot report) za davanje nadreñenom zapovjedništvu svih raspoloživih informacija o situaciji. Time se zapovjednik upozorava i omogućuje mu se da počne s potrebnim akcijama. (FM 6-99.2 daje format izvješća o trenutačnoj situaciji.) 4-10
__________________________________________________________________Kretanje za uspostavu dodira
Ocijeniti i razviti situaciju 4-46. Sigurnosna snaga postrojbe brzo razvija situaciju unutar ograničenja misije uporabom tehnika izviñanja koje se protežu od neprimjetnog izviñanja pješke-na vozilu do izviñanja vatrom koje rabi oružja za izravnu i neizravnu vatru. Ako je moguće, zapovjednik nakon ocjene situacije nastavlja sigurnosnu misiju s drugim elementima koji trenutačno nisu u dodiru s neprijateljem. To mu pomaže razviti situaciju na cijeloj fronti i daje mu više manevarskog prostora za provedbu daljnjih akcija. Kako se situacija razvija, tako sigurnosna snaga dostavlja dodatna izvješća. Odabrati inačicu djelovanja 4-47. Nakon što sigurnosna snaga uspostavi dodir, njezin zapovjednik prikuplja informacije, prosuñuje situaciju i odabire inačicu djelovanja sukladnu namjeri višeg zapovjednika i unutar sposobnosti postrojbe. Postrojba počinje s izravnim i neizravnim vatrama za stjecanje inicijative, ako se prosudi da je primjereno napasti. Time se sigurnosnoj snazi omogućuje nastavak njezine misije čim je prije moguće. Zapovjednik ne može dopustiti malim neprijateljskim postrojbama da zadržavaju pokret sigurnosne snage. Obično raspoloživi obavještajni podatci i zamisao operacije ukazuju na inačicu djelovanja koja slijedi. Zaprjeke koje nisu pokrivene vatrom postrojba teži obići ili izraditi potreban broj prolaza za potporu svog manevra ili manevra postrojbe kojoj pruža potporu. Kada se jednom uspostavi dodir, moguće inačice djelovanja su provesti napad, obići, braniti se, zadržavati neprijatelja ili se povući. Zaprjeke pokrivene vatrom postrojba teži obići ili provoditi operacije njihova svladavanja kao dijela brzog napada. Provesti odabranu inačicu djelovanja 4-48. Zapovjednik sigurnosne snage treba brzo odrediti hoće li obići neprijatelja ili ga napasti. Sigurnosna snaga napada (vidi 5. poglavlje) ako ima dostatnu, odmah raspoloživu borbenu moć za svladavanje neprijatelja, a napad neće naškoditi ispunjenju misije. Takvi su napadi obično potrebni za poražavanje neprijateljskih pokušaja usporavanja kretanja sigurnosne snage. Ako početni napad ne uspije poraziti neprijateljske obrane, zapovjednik sigurnosne snage mora razmotriti druge mogućnosti, kao što je provedba pripremljenijeg napada ili prelazak u obranu dok nastavlja otkrivati što više o neprijateljskim položajima. 4-49. Sigurnosna snaga može obići neprijatelja ako nema dostatnu borbenu moć ili bi napad ugrozio ispunjenje misije. Ona mora tražiti dopuštenje za obilazak neprijateljske snage, osim ako u operativnoj zapovjedi nije odreñen kriterij obilaska. Zapovjednik sigurnosne snage mora izvijestiti sljedeće više zapovjedništvo o obiñenim neprijateljskim snagama, koje tada preuzima odgovornost za njihovo uništenje ili vezanje i zadržavanje. Sigurnosna snaga može držati minimalnu snagu u dodiru s obiñenim neprijateljem kako se on ne bi mogao slobodno kretati po bojištu. (Vidi Dodatak B za raspravu o taktičkoj zadaći obići.) 4-50. Ako sigurnosna snaga ne može provesti ni brz napad niti obilazak, ona pokušava uspostaviti obranu (vidi 8. poglavlje). U obrani sigurnosna snaga održava dodir s neprijateljem, nastavlja s izviñanjem i priprema se za potporu drugih snaga. Kada se zapovjednik sigurnosne snage odluči braniti, odgovornost za daljnje akcije počiva na njegovome višem zapovjedniku. Ako bi neka druga inačica djelovanja vodila do odlučujuće uporabe ili uništenja, sigurnosna snaga provodi aktivnosti za samoočuvanje, kao što su zadržavanje ili povlačenje (vidi 11. poglavlje), ali održava dodir s neprijateljem osim ako viši zapovjednik ne zapovjedi drukčije. Predložiti inačicu djelovanja višem zapovjedniku 4-51. Kada zapovjednik sigurnosne snage jednom odabere inačicu djelovanja, imajući na umu zapovjednikovu namjeru, on izvješćuje svoga višeg zapovjednika koji je može odbaciti na temelju prosuñenog utjecaja na ukupnu misiju. Za izbjegavanje zadržavanja, standardni operativni postupak postrojbe može dati automatsko odobrenje za odreñene akcije. Ako viši zapovjednik preuzme odgovornost za nastavak razvoja situacije, sigurnosna snaga podupire njegove akcije 4-11
FM 3-90______________________________________________________________________________________
onako kako su zapovijeñene. Viši zapovjednik mora biti pažljiv da ne postane previše usredotočen na početne sigurnosne borbe, kako ne bi zanemario operacije usmjerene protiv neprijateljske glavnine. POREMETITI NEPRIJATELJA 4-52. Kada se dodir uspostavi, zapovjednik glavnine otvara snažne vatre na neprijatelja kako bi ga spriječio da provede ispad (spoiling attack) ili organizira koherentnu obranu. Zapovjednik sigurnosne snage što je brže moguće manevrira za pronalazak pukotina u neprijateljskim obranama. Zapovjednik rabi svoje snage i sredstva za obavještajno djelovanje, motrenje i izviñanje za prikupljanje što većeg broja informacija o neprijateljskim rasporedima, jakostima, sposobnostima i namjerama. Kada postane dostupan veći broj informacija, zapovjednik glavnine napada da bi uništio ili poremetio neprijateljska zapovjedna i nadzorna središta, čvorišta za nadzor vatre i komunikacijske mreže. Zapovjednik glavnine provodi operaciju za sprječavanje djelovanja neprijateljskih pričuva koje žele krenuti u suprotstavljanje njegovim akcijama. VEZATI NEPRIJATELJA 4-53. Zapovjednik teži početi s manevrom takvog tempa s kojim se neprijatelj ne može mjeriti, jer uspjeh susretnog boja ovisi o učinkovitim akcijama po uspostavi dodira. Zapovjednik sigurnosne snage ne dopušta neprijatelju da manevrira protiv glavnine. Organizacija, veličina i borbena moć sigurnosne snage glavni su čimbenici koji odreñuju veličinu neprijateljske snage koja se može poraziti bez razvoja glavnine. 4-54. Zapovjednik rabi svoje snage i sredstva zračnog manevra i vatrene potpore – uključujući napadne informacijske operacije – za vezanje neprijatelja na njegovim trenutačnim položajima izravnim napadom na njegove borbene i zapovjedne sustave i postavljanjem situacijskih zaprjeka. Tipični prioriteti su napasti neprijateljske snage u dodiru, objekte za zapovjedanje i nadzor te za nadzor vatre, snage i sredstva vatrene potpore i neprijateljske snage koje se kreću ali još nisu u dodiru, kao što su snage koje slijede i pričuve. Ti prioriteti ovise i mijenjaju se s čimbenicima MNZS-VC. Napadni helikopteri i avioni za blisku zračnu potporu koji djeluju u združenim timovima za zračni napad (joint air attack teams – JAAT) idealni su za djelovanje na neprijatelja u cijeloj dubini područja operacija. 4-55. Tehnike koje zapovjednik rabi za vezanje neprijatelja kada se obje snage kreću, različite su od onih koje se rabe kada je neprijatelj tijekom susretnog boja nepokretan. U obje situacije, kada sigurnosna snaga ne može pregaziti neprijatelja brzim čelnim napadom, zapovjednik mora razviti dio glavnine. Kada do toga doñe, postrojba više ne provodi pokret za uspostavu dodira već napad. MANEVRIRATI 4-56. Ako sigurnosna snaga ne može pregaziti neprijatelja čelnim napadom, zapovjednik brzo manevrira glavninom za provedbu probijanja ili obuhvata (vidi 5. poglavlje za raspravu o napadu). On to radi kako bi nadvladao neprijateljsku snagu prije nego što ona može učinkovito reagirati ili se pojačati. Zapovjednik nastoji poraziti neprijatelja po dijelovima dok i dalje održava zamah napredovanja. Nakon uspješnog napada zapovjednik glavnine nastavlja s kretanjem za uspostavu dodira. Ako nije porazio neprijatelja ima tri glavne opcije: obići, prijeći u bolje pripremljeni napad ili provesti neku vrstu obrane. U svim slučajevima on čini sve da silovitim i odlučnim napadima zadrži inicijativu i spriječi neprijatelja da stabilizira situaciju. Istodobno mora održati svoj zamah sinkronizacijom djelovanja svojih borbenih elemenata, elemenata za borbenu potoru i elemenata za osiguranje borbenih djelovanja. 4-57. Elementi glavnine brzo se razvijaju u blizini dodira, ako zapovjednik pokrene čelni napad. Zapovjednici manevarskih postrojba po potrebi usklañuju prolaz prema naprijed preko naših snaga u dodiru. Namjera je početi s nasrtajem prije nego što neprijatelj može razviti ili pojačati svoje uporabljene snage. Zapovjednik može zapovjediti napad iz hodne kolone jedne 4-12
__________________________________________________________________Kretanje za uspostavu dodira
od svojih kolona, dok se ostatak glavnine razvija. On može i čekati s napadom dok većina njegove glavnine nije pristigla naprijed. On izbjegava uporabu po dijelovima osim kada je brzina akcije presudna, a borbena nadmoć postoji u važnoj točki i može se održati tijekom napada, ili kada ispresijecano i meñusobno odijeljeno zemljište nameće takvu inačicu djelovanja. 4-58. Kada pokušava provesti obilazak, zapovjednik se usredotočuje na napad na neprijateljske bokove i pozadinu, prije nego što se neprijatelj može pripremiti za suprotstavljanje tim akcijama. Zapovjednik rabi sigurnosnu snagu za vezanje neprijatelja, dok glavnina manevrira tražeći bok koji se može napasti, ili rabi glavninu za vezanje neprijatelja dok sigurnosna snaga traži takav bok. NASTAVITI DALJE 4-59. Ako je neprijatelj poražen, postrojba se vraća u poredak za kretanje za uspostavu dodira i nastavlja napredovati. Kretanje za uspostavu dodira prestaje kada postrojba dosegne svoj krajnji cilj ili granicu napredovanja, ili mora prijeći u bolje pripremljen napad, obranu ili uzmak. (Za više infomacija o ovim vrstama operacija vidi poglavlja koja ih sadržajno pokrivaju.)
PRETRAŽI I NAPADNI 4-60. Pretraži i napadni (search and attack) tehnika je provedbe kretanja za uspostavu dodira koja dijeli mnoge značajke zadaće sigurnosti područja (FM 3-0). Zapovjednik provodi ovaj oblik manevra, koji prvenstveno provode lake snage, često uz potporu teških snaga, kada neprijatelj djeluje u malim, raspršenim elementima, ili kada je zadaća uskratiti neprijatelju mogućnost kretanja u nekom području. Bojna je postroj koji normalno provodi provodi zadaću pretraži i napadni. Brigada će pomagati svojim podreñenim bojnama, osiguravajući raspoloživost neizravnih vatara i druge potpore. ORGANIZACIJA SNAGA 4-61. Zapovjednik namjenski organizira svoju postrojbu u snage za izviñanje, snage za vezanje i snage za dovršenje, svake s posebnom svrhom i zadaćom. Veličina snage za izviñanje temelji se na raspoloživim obavještajnim podatcima o veličini neprijateljskih snaga u području operacija. Što se manje zna o neprijatelju, to je veća snaga za izviñanje. Snaga za izviñanje tipično se sastoji od izvidničkih, pješačkih i zrakoplovnih snaga i sredstava, kao i snaga i sredstava za elektroničko ratovanje. Snaga za vezanje mora imati dostatnu borbenu moć za izoliranje neprijatelja kada ga snage za izviñanje pronañu. Snaga za dovršenje (finishing force) mora imati dostatnu borbenu moć za poražavanje neprijateljskih snaga koje se mogu očekivati u području operacija. Zapovjednik može zapovjediti svakoj podreñenoj snazi da ima svoje snage za dovršenje ili može organizirati takvu snagu na svojoj razini. Zapovjednik može rotirati svoje podreñene elemente kroz uloge tih triju snaga. Meñutim, rotiranje uloga može tražiti promjenu u namjenskoj organizaciji i dodatno vrijeme za obuku i probe. NADZORNE MJERE 4-62. Zapovjednik uspostavlja nadzorne mjere koje omogućuju decentralizirane akcije i inicijativu malih postrojba u najvećoj mogućoj mjeri. Minimalne nadzorne mjere za zadaću pretraži i napadni su područje operacija, ciljne referentne točke, ciljevi, točke provjere i točke dodira (vidi sliku 4-5., stranica 4-14). Uporaba ciljnih referentnih točaka olakšava vatrenu potporu, koja brzo daje odgovor na zahtjev kada snaga za izviñanje uspostavi dodir s neprijateljem. Zapovjednik rabi ciljeve i točke nadzora za voñenje kretanja podreñenih elemenata. Točke usklañivanja (coordination points) pokazuju specifično mjesto za usklañivanje vatara i kretanja izmeñu susjednih postrojba. Zapovjednik po potrebi rabi i druge nadzorne mjere poput faznih crta. (Vidi 2. i 3. poglavlje za definicije dostupnih nadzornih mjera.)
4-13
FM 3-90______________________________________________________________________________________
C/ 187 I
C /1 -3 52
Slika 4-5. Nadzorne mjere u zadaći pretraži i napadni PLANIRANJE ZADAĆE PRETRAŽI I NAPADNI 4-63. Zapovjednik provodi zadaću pretraži i napadni zbog jedne ili više sljedećih svrha: •
Uništiti neprijatelja: učiniti neprijateljske postrojbe u području operacija borbeno neučinkovitim.
•
Uskratiti korištenje područja: spriječiti neprijatelja u neometanom djelovanju u danom području; na primjer, u svakom području koje rabi za bazni kamp ili za logističku potporu.
•
Zaštititi snagu: spriječiti neprijatelja da koncentrira snage za remećenje ili uništenje naših vojnih ili civilnih operacija, opreme, vlasništva i ključnih objekata.
•
Prikupiti informacije: dobiti informacije o neprijatelju i zemljištu za potvrdu njegove pretpostavljene inačice djelovanja kao dio procesa obavještajne pripreme zemljišta.
4-64. Proizvodi procesa obavještajne prosudbe zemljišta kritični su za provedbu zadaće pretraži i napadni. Oni usredotočuju izvidničke napore na vjerojatne neprijateljske lokacije. 4-65. Plan za zadaću pretraži i napadni odreñuje snagu za dovršenje kao odlučujuću operaciju tamo gdje može najbolje manevrirati za uništenje neprijateljskih snaga ili važnih objekata kada ih jednom pronañu snage za izviñanje. Snaga za dovršenje tipično zauzima središnje mjesto u području operacija. No čimbenici MNZS-VC mogu dopustiti zapovjedniku da je razmjesti izvan područja u kojem se provodi zadaća pretraži i napadni. Zapovjednik važe odlučujuću operaciju uporabom prioritetnih vatara i dodjelom prioriteta potpore svojim drugim raspoloživim množiteljima borbene moći, kao što su inženjerijski elementi i potpora helikopterskog prevoženja. Zapovjednik prije napada uspostavlja potrebne nadzorne mjere za konsolidiranje postrojba i koncentraciju borbene moći snage. Jednom kada snaga za izviñanje locira neprijatelja, snage za vezanje i dovršenje mogu ga vezati i uništiti. Zapovjednik razvija i izvanredan plan u slučaju da je izvidnička snaga otkrivena. 4-66. Planovi vatrene potpore moraju pružiti elastične i brze vatre za ostvarenje zapovjednikovih željenih učinaka u cijelom području operacija. Zapovjednik rasporeñuje svoje snage i sred-
4-14
__________________________________________________________________Kretanje za uspostavu dodira
stva vatrene potpore tako da mogu poduprijeti podreñene elemente u cijelom području operacija. Zapovjednik mora uspostaviti procedure za brzo dopuštenje otvaranja vatre. Da bi to mogli, zapovjedna mjesta i zapovjednici malih postrojba moraju pratiti i izvješćivati o lokacijama svih podreñenih postrojba. Zbog nejasne neprijateljske situacije zapovjednik pažljivo postavlja odnose izmeñu dopuštenja za otvaranje vatre i vatrene potpore. PROVEDBA ZADAĆE PRETRAŽI I NAPADNI 4-67. Svaki podreñeni element koji djeluje u svom području operacija dobiva zadaću uništiti neprijatelja sukladno svojim sposobnostima. Zapovjednik treba imati postavljene ranije odreñene nadzorne mjere i komunikacijska sredstva izmeñu svih elemenata koji se meñusobno približavaju, kako bi se izbjegli mogući samogubitci (gubitci od vlastite vatre). Snaga za izviñanje provodi izviñanje zone za izviñanje odreñenih imenovanih područja interesa (named areas of interest – o NAIs). 4-68. Kada snaga za izviñanje pronañe neprijatelja, snaga za vezanje razvija situaciju, nakon toga provodi jednu ili dvije opcije na temelju zapovjednikova naputka i čimbenika MNZS-VC. Prva je opcija blokirati identificirane putove koje otkriveni neprijatelj može rabiti za bijeg ili za brzo dovoñenje pojačanja. Snaga za vezanje održava dodir s neprijateljem i rasporeñuje svoje snage za njegovo izoliranje i vezanje prije no snaga za dovršenje napadne. Druga je opcija provesti napad za vezanje neprijatelja na njegovim trenutačnim položajima dok ne stigne snaga za dovršenje. Snaga za vezanje napada ako to ispunjava zapovjedniku namjeru, a ona može stvoriti dostatnu borbenu moć protiv otkrivenog neprijatelja. Zapovjednik će možda trebati, ovisno o neprijateljskoj pokretljivosti i vjerojatnosti da je snaga za izviñanje otkrivena, rasporediti svoju snagu za vezanje prije nego što snaga za izviñanje uñe u područje operacija. 4-69. Brigade (i moguće bojne) mogu uspostaviti baze vatrene potpore kao dio operacija snage za vezanje, kako bi se vatrenom potporom pokrilo cijelo područje operacija tijekom operacija pretraži i napadni na ograničenom, slabo prohodnom zemljištu. Ti se položaji trebaju meñusobno podupirati i biti pripremljeni za kružnu obranu. Nalaze se na mjestima koja olakšavaju opskrbu iz zraka. Razvoj položaja ovisi o čimbenicima MNZS-VC, jer njihova uspostava traži skretanje borbene moći s težišnih zadaća za osiguranje zaštite vatrene potpore i drugih snaga i sredstava koja se nalaze unutar takvih baza. 4-70. Ako uvjeti nisu dobri za uporabu snage za dovršenje za napad na otkrivenog neprijatelja, snaga za izviñanje ili snaga za vezanje mogu nastaviti s aktivnostima izviñanja ili motrenja za daljnji razvoj situacije. Kada se to god dogodi, snaga koja motri mora biti pažljiva da bi izbjegla otkrivanje i moguće neprijateljske zasjede. 4-71. Snaga za dovršenje može se kretati iza snaga za izviñanje i vezanje ili se može nalaziti u zoni ukrcaja i helikopterima se prebaciti do zone iskrcavanja blizu otkrivenog neprijatelja. Snaga za dovršenje mora imati dostatnu sposobnost odgovora za djelovanje na neprijatelja prije što on može prekinuti dodir sa snagom za izviñanje ili sa snagom za vezanje. Obavještajni časnik postroja daje zapovjedniku procjenu koliko će neprijatelju trebati vremena da se preseli s otkrivenog položaja. Zapovjednik daje dodatna sredstva za pokretljivost kako bi snaga za dovršenje mogla odgovoriti unutar danoga vremenskog okvira. 4-72. Zapovjednik rabi snagu za dovršenje za uništenje otkrivenog i vezanog neprijatelja tijekom zadaće pretraži i napadni provedbom brzih ili pripremljenih napada, ili uporabom neizravne vatre ili bliske zračne potpore. Zapovjednik može svojoj snazi za dovršenje dati zadaću da postavi prostornu zasjedu i rabiti svoje snage za izviñanje i vezanje za dovoñenje neprijatelja u zasjede.
4-15
5. poglavlje
Napad Odobravam sve metode napada ako su usmjerene na točku u kojoj je neprijateljska vojska najslabija i gdje joj zemljište najmanje pogoduje. Frederik Veliki
Napad (attack) ofenzivna je operacija koja uništava ili poražava neprijateljske snage, zauzima i osigurava zemljište ili oboje (FM 3-0). Kada zapovjednik odluči napasti, ili se tijekom borbenih operacija stvori prigoda za napad, provedba toga napada mora koncentrirati učinke nadmoćne borbene moći protiv odabranih dijelova neprijateljske snage, tempom i intenzitetom s kojim se neprijatelj ne može mjeriti. Rezultirajuća borba ne smije biti natjecanje izmeñu dva približno jednaka suparnika. Napadač mora biti čvrst da odluku traži na zemljištu koje sam odabere planskom sinkronizacijom i uporabom svoga višerodnog tima. 5-1. Napadi zauzimaju mjesta uzduž kontinuiteta, definiranog na jednom kraju dopunskim zapovjedima (fragmentary orders), koje traže provedbu brzo provedenih borbenih drilova odmah raspoloživih snaga. Objavljene, detaljne zapovjedi s višestrukim ograncima i nastavcima, detaljno znanje o svim gledištima neprijateljskog rasporeda, snaga koja je namjenski organizirana za specifičnu operaciju i provedba intenzivnih proba, definiraju drugi kraj kontinuiteta. Većina napada pada izmeñu krajeva kontinuiteta, odupirući se svakom ekstremu. (1. poglavlje više govori o kontinuitetu izmeñu brzih i pripremljenih operacija.) SADRŽAJ Organizacija snaga............................ ….....5-0 Sigurnosne snage...........................….....5-1 Glavnina.........................................….....5-1 Pričuva...........................................….....5-1 Organizacija za održivost.............….....5-2 Nadzorne mjere.................................….....5-2 Planiranje napada............................. …......5-3 Obavještajni poslovi......................….....5-4 Manevar.........................................….....5-5 Vatrena potpora............................….....5-8 Zapovjedanje i nadzor.................….....5-9 Priprema napada..............................….....5-9
Provedba napada....................................5-12 Uspostaviti i održati dodir s neprijateljem........................................5-13 Poremetiti neprijatelja........................5-14 Vezati neprijatelja...............................5-15 Manevrirati..........................................5-16 Nastaviti dalje......................................5-23 Napadi za posebne svrhe........................5-25 Zasjeda.................................................5-25 Protunapad..........................................5-30 Demonstracije i lažni napadi..............5-32 Prepad/upad.........................................5-33 Ispad.....................................................5-34
ORGANIZACIJA SNAGA 5-2. Kada jednom zapovjednik odredi svoju shemu manevra, on namjenski organizira svoju snagu kako bi svakoj postrojbi dao dostatnu borbenu moć za provedbu svoje misije. On je normalno organizira u sigurnosnu snagu, glavninu, pričuvu i organizaciju za održivost. On treba na vrijeme dovršiti sve promjene u namjenskoj organizaciji kako bi postrojbama omogu5-0
_______________________________________________________________________________________Napad
ćio provedbu proba sa svojim dodijeljenim ili podupirućim postrojbama. Najbolje mjesto i vrijeme za namjensko organiziranje napadne snage je kada se ona nalazi u području prikupljanja. SIGURNOSNE SNAGE 5-3. U normalnim okolnostima, zapovjednik odvaja resurse za namjenske sigurnosne snage tijekom napada samo ako napad otkriva i izlaže neprijatelju jedan ili više bokova ili pozadinu napadne snage u napredovanju. U tom slučaju zapovjednik odreñuje bočno i pozadinsko osiguranje i dodjeljuje mu zadaću zaštite ili prikrivanja, ovisno o čimbenicima MNZS-VC. Napadna snaga uobičajeno ne treba velike prednje sigurnosne snage; većina se napada provodi iz dodira s neprijateljem, što smanjuje korisnost odvojene prednje sigurnosne snage. Izuzetak je kada napadna postrojba prelazi iz obrane u napad, a ranije je uspostavila sigurnosno područje kao dio obrane. GLAVNINA 5-4. Zapovjednik organizira svoju glavninu u poretke višerodnih sastava za provedbu odlučujuće operacije i nužne oblikujuće operacije. Zapovjednik usmjerava svoju odlučujuću operaciju prema trenutačnom i odlučujućem uništenju neprijateljske snage, osvajanju zemljišnog objekta ili poražavanju neprijateljskog plana djelovanja. Njegova shema manevra odreñuje usredotočenje odlučujuće operacije. Svi raspoloživi resursi snage djeluju usklañeno za osiguranje uspjeha odlučujuće operacije. Podreñena postrojba ili postrojbe odreñene za provedbu odlučujuće operacije mogu se mijenjati tijekom napada. Zapovjednik odreñuje nasrtajnu snagu, snagu za izradu prolaza u zaprjekama i snagu za potporu ako očekuje da će tijekom napada provoditi operaciju svladavanja zaprjeka. 5-5. Ako nije praktično odmah na početku odrediti kada i gdje će biti odlučujuća operacija, kao što je slučaj tijekom brzog napada, zapovjednik zadržava elastičnost rasporeñivanjem snaga u dubini, držanjem jakih pričuva i održavanjem centraliziranog nadzora svojih sustava vatrene potpore velikog dometa. Čim se taktička situacija dovoljno razjasni da bi zapovjednik mogao odrediti odlučujuću operaciju, on usredotočuje svoje resurse u potpori odlučujuće operacije kako bi mogla ostvariti svoj cilj. Neprijateljska djelovanja, manje promjene situacije ili nedostatak uspjeha drugih elemenata, ne smiju odvratiti druge snage ili njihove učinke od odlučujuće operacije. 5-6. Zapovjednik će možda morati odrediti postrojbu ili postrojbe za provedbu oblikujućih operacija za stvaranje prigode za provedbu svoje odlučujuće operacije. On postrojbi ili postrojbama koje imaju zadaću provedbe oblikujuće operacije dodjeljuje minimalnu borbenu moć potrebnu za provedbu misija kako bi mogao nadmoćnu borbenu moć uporabiti negdje drugdje. Postrojbe koje provode oblikujuće operacije obično imaju šire područje operacija od onih koje provode odlučujuću operaciju. Ako zapovjednik ima dostatne snage, kao dio svojih oblikujućih operacija, on može dodijeliti zadaće slijediti i preuzeti ili slijediti i poduprti podreñenim postrojbama. (Dodatak B definira te dvije taktičke zadaće.) PRIČUVA 5-7. Zapovjednik rabi svoju pričuvu za iskorištavanje uspjeha, poražavanje neprijateljskih protunapada ili za obnovu zamaha zaustavljenog napada. Kada se jednom uporabi, akcije pričuve normalno postaju odlučujuća operacija postroja ili je pojačavaju, a zapovjednik čini sve napore za stvaranje nove pričuve od postrojba koje mu stoje na raspolaganju sukladno novoj situaciji. Često se zapovjednikova najteža i najvažnija odluka odnosi na vrijeme, mjesto i okolnosti uporabe pričuve. Pričuva nije uporabljena snaga (committed force) i ne rabi se za zadaću slijediti i poduprti ili slijediti i preuzeti. 5-8. U napadu borbena moć dodijeljena pričuvi ovisi prvenstveno o razini nepoznavanja neprijatelja, posebno o jačini svakoga očekivanog neprijateljskog protunapada. Kada ima detaljne informacije o neprijatelju, zapovjednik treba samo malu pričuvu za odgovor na nepredviñene 5-1
FM 3-90______________________________________________________________________________________
neprijateljske reakcije. Kada je situacija relativno jasna i neprijateljske su sposobnosti ograničene, pričuva se može sastojati od malog dijela postrojbe. Kada je situacija nejasna, pričuva može na početku sadržavati većinu ukupne zapovjednikove borbene moći. 5-9. Nadalje, jačina i sastav pričuve mijenja se u odnosu na njezine očekivane misije, raspoložive snage, oblik odabranog oblika napadnog manevra, zemljište i prihvatljiv rizik. Na primjer, u brzom napadu pričuvu može činiti do jedne trećine borbene moći snage. Nasuprot tomu, u pripremljenom napadu normalna veličina pričuve tolika je da može poraziti neprijateljske snage za protunapad. Zapovjednik ne smije konstituirati pričuvu slabljenjem svoje odlučujuće operacije. Pričuva mora imati jednaku ili veću pokretljivost od neprijateljske najopasnije kopnene prijetnje i biti sposobna boriti se s tom prijetnjom. 5-10. Zapovjednik u napadu općenito stavlja svoju pričuvu u pozadinu postrojbe, odreñujući njezinu odlučujuću operaciju na mjestu koje pruža najveću zaštitu od neprijateljskog motrenja i vatre. No ona mora biti sposobna brzo krenuti u područja gdje je potrebna u različitim izvanrednim situacijama. To će se najvjerojatnije dogoditi ako neprijatelj ima jake snage za protunapad. Za teške pričuvne snage ključni je čimbenik pokretljivost izvan putova ili putne mreže. Za lake snage ključni je čimbenik putna mreža, ako raspolažu kamionima, ili postojanje ukrcnih zona za zračnodesantne snage. Zapovjednik odreñuje prioritete razmještaja svoje pričuve, prvo za pojačavanje uspjeha odlučujuće operacije, a zatim za suprotstavljanje najgorem mogućem neprijateljskom protunapadu. ORGANIZACIJA ZA ODRŽIVOST 5-11. Zapovjednik dodjeljuje resurse svojim održavajućim operacijama za potporu napadne snage. Zapovjednik bojne organizira potporu borbenih djelovanja i druge logističke snage i sredstva u borbene i poljske komore. Zapovjednici viših postroja odreñuju nekoga za nadzor održavajućih operacija unutar pozadinskih područja svog postroja. U napadu zapovjednik nastoji rasporediti svoje postrojbe za potporu borbenih djelovanja što više prema naprijed. S tih prednjih lokacija one mogu održavati napadnu snagu, dajući prioritet potpore postrojbama koje provode odlučujuću operaciju. Kako napadna snaga napreduje, tako se postrojbe za potporu borbenih djelovanja premještaju naprijed, koliko je potrebno da bi skratile duljinu opskrbe uporabom različitih tehnika premještanja za osiguranje neprekinute potpore manevarskim postrojbama. Veličina snage koju zapovjednik posvećuje sigurnosti pozadinskog područja ovisi o veličini prijetnje. Značajna neprijateljska prijetnja traži od zapovjednika stvaranje taktičke borbene snage (tactical combat force). (12. poglavlje detaljnije govori o operacijama sigurnosti područja.)
NADZORNE MJERE 5-12. Postrojbe koje provode napadne operacije dobivaju područje operacija u kojem djeluju. Unutar područja operacija zapovjednik normalno odreñuje sljedeće nadzorne mjere, bez obzira djeluje li u spojenim ili razdvojenim okružjima: •
područja operacija za podreñene postrojbe veličine bojne ili više,
•
fazna crta kao polazna crta, koja može biti i crta dodira,
•
vrijeme početka operacije,
•
cilj.
Ako je potrebno, zapovjednik može rabiti os napredovanja ili smjer napada za daljnji nadzor svojih manevarskih snaga. (Slika 5-1., stranica 5-3, prikazuje minimalne nadzorne mjere u napadu.) 5-13. Zapovjednik može rabiti i druge nadzorne mjere potrebne za nadzor svog napada. Iza polazne crte/crte dodira može odrediti područja prikupljanja i napadne položaje gdje se postrojba priprema za napadne operacije ili čeka na uspostavu traženih uvjeta za početak napa5-2
_______________________________________________________________________________________Napad
da. Ispred polazne crte/crte dodira može odrediti točke provjere, fazne cte, vjerojatnu crtu razvoja, nasrtajne položaje i mjere usklañivanja izravnih i neizravnih vatara. Izmeñu vjerojatne crte razvoja i cilja može rabiti krajnju crtu usklañivanja, nasrtajne položaje, položaje za potporu vatrom i napad vatrom te vrijeme napada za daljnji nadzor završne etape napada. Iza cilja može nametnuti granicu napredovanja, ako ne želi da postrojba provodi iskorištavanje uspjeha ili gonjenje. (2. i 3. poglavlje govore o tim mjerama. Ona opisuju kako zapovjednik rabi napadne položaje, os napredovanja, borbene poretke, smjer napada, granicu napredovanja, polaznu crtu, ciljeve, vjerojatnu crtu razvoja i vrijeme napada kao pomoć u nadzoru operacije. 3. poglavlje opisuje uporabu područja operacija, područja prikupljanja, crtu dodira, fazne crte i opće mjere za usklañivanje izravnih i neizravnih vatara.)
PL CAT
II
PL CAT
II
II
OBJ LINK
PL DOG LD/LC
120630ZJUL01
PL DOG LD/LC
Slika 5-1. Minimalne nadzorne mjere u napadu 5-14. U napadu u uvjetima ograničene vidljivosti zapovjednik želi imati pozitivan nadzor nad kretanjem svih napadnih elemenata. On uobičajeno daje dodatne nadzorne mjere, pored onih koje bi rabio u dnevnom napadu. Te dodatne mjere mogu uključiti uporabu polazne točke i smjera napada.
PLANIRANJE NAPADA 5-15. Naše snage u napadu teže neprijatelja staviti u položaj u kojem može biti lako poražen ili uništen. Zapovjednik nastoji držati neprijatelja izvan ravnoteže dok neprekidno smanjuje broj neprijateljskih opcija. Zapovjednik se u napadu usredotočuje na učinke manevra, uz potporu ostalih bojišnih operativnih sustava, na one neprijateljske snage koje ga sprječavaju u ostvarenju misije i zauzimanju cilja. Planiranje zapovjedniku pomaže sinkronizirati učinke borbene moći kroz proces vojnog odlučivanja, opisan u FM 5-0, i kroz postupke voñenja postrojba (troop leading procedures), opisane u FM 6-0. 5-16. Ovaj dio navodi razmatranja koja su jedinstvena za napad bojišnim operativnim sustavima. Nema jedinstvenih razmatranja bojišnih operativnih sustava protuzračne obrane, pokretljivosti/protupokretljivosti/preživljavanja ili potpore borbenih djelovanja koja se primjenjuju samo u napadu. Planska razmatranja bojišnih operativnih sustava navedena u 3. poglavlju i dalje se primjenjuju. 5-17. Vatrena nadmoć (fire superiority) onaj je stupanj nadmoći u vatrama jedne snage nad drugom koji toj snazi omogućuje provedbu manevra u dano vrijeme i na danom 5-3
FM 3-90______________________________________________________________________________________
mjestu, bez miješanja neprijatelja koje dovodi do obustave manevra. Zapovjednik planira usredotočiti učinke vlastitih sustava za postizanje vatrene nadmoći i omogućavanje našim manevarskim snagama probijanje neprijateljske obrambene mreže. Snaga mora postići i održati vatrenu nadmoć u kritičnim točkama tijekom napada. Imanje vatrene nadmoći omogućuje zapovjedniku manevar svojih snaga, bez gubitaka koji bi zaustavili napad. Zapovjednik postiže vatrenu nadmoć uporabom različitih taktika, tehnika i postupaka. To uključuje uporabu protuvatara i preciznih vatara, gušenje neprijateljskih položaja i uništenje ključnih objekata i sredstava. Postizanje vatrene nadmoći od zapovjednika traži iskorištavanje prednosti: •
dometa i ubojitosti raspoloživih oružnih sustava,
•
napadnih informacijskih operacija za sprječavanje neprijateljskog zapovjednika u sinkronizaciji učinaka svoje raspoložive borbene moći,
•
kretanja za stavljanje neprijatelja u nepovoljan položaj gdje njegova oružja mogu biti uništena, jedno ili više istodobno, s malim rizikom za naše oružne sustave.
OBAVJEŠTAJNI POSLOVI 5-18. Za uporabu odgovarajućih sposobnosti i taktike, zapovjednik mora detaljno poznati neprijateljsku organizaciju, opremu i taktiku. On mora razumjeti neprijateljske jakosti i slabosti. U idealnoj je situaciji to znanje dostupno tijekom procesa vojnog odlučivanja. Zapovjednik i njegov stožer razvijaju grafičke prikaze neprijateljske situacije i oružja na temelju analize raspoloživih borbenih informacija i obavještajnih podataka. Ti prikazi pomažu u odreñivanju provedivosti raspoloživih inačica djelovanja napravljenih za postizanje pozicijske prednosti. 5-19. Prije napada postrojba provodi operacije obavještajnog djelovanja, motrenja i izviñanja za utvrñivanje zahtjeva za informacijama navedenih u odlomku 3-119. Drugi zahtjevi obavještajnog djelovanja, motrenja i izviñanja mogu uključiti: •
mjesto i dubinu neprijateljskih pričuva,
•
mjesto i veličinu kontaminiranih područja,
•
mjesto i veličinu zaprjeka, moguća mjesta izrade prolaza i neprijateljska područja boja,
•
mjesto i područja gdje napadne postrojbe mogu izgubiti orijentaciju, kao što je neravno zemljište ili zemljište ograničene preglednosti,
•
najpogodnije putove (rute) prilaza do cilja napada,
•
područja koja napadač može rabiti za bočnu vatru i manevar, kao što su položaji za potporu vatrom i napad vatrom,
•
prikladnost naših planiranih nasrtajnih položaja, položaja za potporu, topničkih položaja i položaja za potporu borbenih djelovanja,
•
neprijateljske operacije zavaravanja.
Zapovjednici i voñe na svim razinama osobno sudjeluju u ovom procesu. 5-20. Zapovjednik koristi svaku prigodu za dobivanje i poboljšavanje borbenih informacija o neprijatelju. On rabi raspoložive snage i sredstva za obavještajno djelovanje, motrenje i izviñanje za prikupljanje borbenih informacija i obrañuje ih u obavještajni podatak. Informacije koje su se prikupile tijekom faze planiranja u krugu planirati-pripremiti-provesti, posebno su korisne u odreñivanju održivosti svake razvijene inačice djelovanja. Općenito, ako zapovjednik nema dobre obavještajne podatke i stoga ne zna gdje se nalazi nadmoćna većina neprijateljskih postrojba i sustava, on ne može provoditi pripremljeni napad. U tom slučaju on mora provesti pokret za uspostavu dodira, brzi napad ili prikupiti više borbenih informacija. 5-21. Dvije temeljne tehnike uporabe izviñanja u napadu jesu: izviñanje vučenjem (reconnaissance-pull) i izviñanje guranjem (reconnaissance-push). Kod izviñanja vučenjem cilj je izviñanja 5-4
_______________________________________________________________________________________Napad
pronaći slabosti u neprijateljskim rasporedima koje glavnina može iskoristiti. Izviñanje se provodi u širokom području, što izvidničkim elementima omogućuje identifikaciju neprijateljskih slabosti koje se mogu iskoristiti i neprijateljskih jakosti koje treba izbjeći. Kada su jednom te slabosti i jakosti identificirane, zapovjednik iskorištava situaciju odabirom inačice djelovanja koja omogućuje njegovoj odlučujućoj operaciji da napadne na neprijateljske slabosti i probije pukotine u neprijateljskoj obrani. Zapovjednik tada može uporabiti snage za proširenje pukotine i obuhvat neprijatelja. Izvidnički elementi nastavljaju se kretati, tražeći putove najmanjeg otpora i vukući glavninu dublje u neprijateljsku pozadinu. 5-22. Kod izviñanja guranjem cilj je identificirati zaprjeke i neprijateljske snage koje napadne snage moraju svladati za nasrtaj na cilj na ranije odabranom mjestu, sukladno inačici djelovanja odabranoj prije izviñanja. Kada jednom naši izvidnički elementi stupe u dodir s neprijateljem, oni razvijaju situaciju unutar svojih sposobnosti. Ako je cilj neprijateljska snaga, izvidnički se element usmjerava na nju za održavanje dodira i otkrivanje što je više moguće podataka o njezinom rasporedu. 5-23. Zapovjednik osigurava da se izviñanje i motrenje neprijateljskih obrambenih položaja i svakog zemljišta kritičnog za shemu manevra nastavi tijekom napada. Ako neprijatelj pokušava prilagoditi svoje obrane, te će aktivnosti biti otkrivene. S druge strane, to omogućuje zapovjedniku da, kako neprijateljska situacija postaje jasnija, prilagodi svoju shemu manevra. Zapovjednik može rabiti ljudske i tehnološke izvore, koji djeluju odvojeno ili zajednički, za osiguranje traženog stupnja izviñanja i motrenja. 5-24. Zapovjednikove ustrojbene sposobnosti prikupljanja informacija o neprijatelju i okružju područja operacija razlikuje se s veličinom postroja. Na razini korpusa te snage i sredstva uključuju vojno-obavještajnu brigadu, oklopno-izvidničku pukovniju (armored cavalry regiment – ACR) i dijelove gotovo svake glavne podreñene postrojbe u korpusu. Čak i satnija upućuje izvidničke ophodnje. (Za više informacija o izvidničkim operacijama vidi FM 3-55.) MANEVAR 5-25. U svom planu napada zapovjednik teži iznenaditi neprijatelja odabirom neočekivanog smjera, vremena, vrste ili jačine napada te iskorištavanjem uspjeha operacija vojnog zavaravanja. Iznenañenje odgaña neprijateljske reakcije, preopterećuje i zbunjuje njegov sustav zapovijedanja i nadzora, stvara psihološki šok i smanjuje koherentnost neprijateljske obrane. Zapovjednik postiže taktičko iznenañenje napadom po lošem vremenu i preko naoko neprohodnog zemljišta, provedbom lažnih napada i demonstracija, održavanjem visokog tempa, uništenjem neprijateljskih snaga i uporabom razboritih mjera sigurnosti operacija (operations security – OPSEC). On može planirati različita vremena napada svoje odlučujuće i oblikujućih operacija za zavaravanje neprijatelja i omogućavanje prebacivanja vatara potpore napadnih postroja koji napadaju jedan za drugim. No, s druge strane, istodobni napadi pružaju način za maksimalno povećanje učinaka koncentracije početnog nasrtaja. Oni isto tako sprječavaju neprijatelja u koncentraciji svojih vatara protiv uzastopnih napada. 5-26. Zapovjednici i podreñeni voñe se u planiranju usredotočuju na putove, poretke i navigacijska pomagala koje će rabiti za prelazak zemljišta od polazne crte ili polazne točke do cilja. Neka mjesta na zemljištu, kada se do njih doñe, mogu tražiti da postrojba u napadu mora promijeniti svoj borbeni poredak, smjer napada ili tehniku kretanja. Postrojba može staviti vodiče na ta kritična mjesta kako bi osigurala održavanje nadzora kretanja. 5-27. Zapovjednik napada ciljeve u cijeloj dubini neprijateljske obrane kako bi ga držao izvan ravnoteže i ograničio mu slobodu kretanja. No zapovjednik želi u točki odlučujuće operacije koncentrirati učinke nadmoćne borbene moći kako bi skršio koheziju neprijateljske obrane. Zapovjednik to postiže primjenom borbene moći žestinom i načinom kojem se neprijatelj ne može suprotstaviti. Na primjer, zapovjednik bi mogao koncentrirati udar i vatrenu moć namjenski organiziranih snaga teške tenkovske bojne protiv brzo pripremljenih obrambenih položaja neprijateljskoga pješačkog voda. (FM 3-0 objašnjava simetričan i asimetričan napad.) 5-5
FM 3-90______________________________________________________________________________________
5-28. Drugo gledište koncentracije je sposobnost brze koncentracije učinaka snage, kao što su vatre i napadne informacijske operacije koje se provode tijekom kretanja. To je posebno kritično kod prijelaza linijskih zaprjeka. Svaki podreñeni element teži se kretati neovisno, nakon što završi s prolaskom kroz točku zagušenja. Takav neovisan pokret smanjuje sposobnost cijele snage da brzo stvori borbenu moć na drugoj strani zaprjeke. Dnevni napadi 5-29. Dnevni napadi omogućuju našim snagama učinkovitu uporabu svoje opreme i olakšavaju zapovjedanje i nadzor. Oni su najmanje psihološki i fizički stresni za napadne postrojbe. Jedan od glavnih nedostataka je da neprijatelj može učinkovito rabiti svoje sustave za suprotstavljanje napadu. Drugi je nedostatak da se on ne može koristiti prednostima nadmoćnih sposobnosti Kopnene vojske u području toplotnih ureñaja za kretanje i djelovanje. Napadi u uvjetima ograničene vidljivosti 5-30. Čimbenici MNZS-VC normalno traže da napad koji se provodi tijekom ograničene vidljivosti po svojoj naravi bude bolje pripremljen, osim kada je on dio nastavka dnevnog napada ili dio operacije iskorištavanja uspjeha ili gonjenja. Zapovjednik koji planira noćni napad razmatra kako ograničena vidljivost usložnjava nadzor postrojba, vojnika i vatara; identifikaciju i djelovanje po ciljevima; navigaciju i kretanje bez otkrivanja; nalaženje mjesta, obradu i evakuaciju žrtava; i nalaženje i obilazak ili svladavanje zaprjeka. 5-31. Zapovjednici napadaju u uvjetima ograničene vidljivosti za iskorištavanje prednosti američke nadmoći u noćnom motrenju i navigaciji protiv neprijateljskih najsposobnijih kopnenih snaga. Intenzivno obučene postrojbe, opremljene za takvu borbu, imaju značajne prednosti nad neprijateljem koji nije pripremljen za borbu u uvjetima ograničene vidljivosti. Kada su sposobnosti naših snaga za operacije u uvjetima ograničene vidljivosti značajno veće od neprijateljskih, napadi u takvim uvjetima mogu biti pravilo. Tablica 5-1. na stranici 5-7 navodi prednosti i nedostatke provedbe napada u uvjetima ograničene vidljivosti. 5-32. Visoko obučene postrojbe, opremljene modernim napravama za noćno motrenje, provode napade u uvjetima ograničene vidljivosti na način sličan onome na koji se provode dnevni napadi. Postrojbe koje nemaju veći broj takvih naprava, mogu se koristiti tamom za prikrivanje svog kretanja kako bi prišle što bliže neprijateljskim položajima, pod uvjetom da neprijatelj nema većih sposobnosti noćnog motrenja. Postrojbe koje su dobro obučene za operacije u uvjetima ograničene vidljivosti i koriste se svim prednostima nadmoći svoje opreme za noćno motrenje, postižu znatne taktičke i psihološke prednosti kada napadaju neprijatelja noću ili u drugim uvjetima smanjene vidljivosti. Zapovjednik treba razumjeti različite sposobnosti noćnog motrenja svih elemenata koji sudjeluju u napadu, uključujući takve neprijateljske sposobnosti, i napraviti sve potrebne prilagodbe svog plana na temelju tih razlika. Zapovjednik treba iskoristiti prednost svojih nadmoćnih sposobnosti borenja noću kada je to god moguće. 5-33. Temeljna organizacija snaga za napad u uvjetima ograničene vidljivosti ili noću ista je kao i kod bilo kojega drugog napada. No promjena postojeće namjenske organizacije u uvjetima ograničene vidljivosti traži puno više vremena i napora nego danju. Male taktičke organizacije, kao što su borbene posade i pješačke desetine, trebaju biti opremljene resursima što je više moguće do pune jačine, čak i ako to znači smanjenje ukupnog broja tih malih taktičkih skupina. 5-34. Za provedbu napada u uvjetima ograničene vidljivosti znakovito je postojanje ili nedostatak osvjetljavanja. Napadi bez osvjetljavanja nude najbolju prigodu za postizanje iznenañenja. Osvjetljavanje se, meñutim, normalno planira za svaki napad u uvjetima ograničene vidljivosti tako da, po potrebi, može biti odmah dostupno. Zapovjednik može odabrati provedbu napada bez osvjetljavanja dok njegove snage ne uspostave dodir s neprijateljem. U tom trenutku on može osvijetliti cilj. Neprijatelj može odabrati osvjetljavanje i za povećanje učinkovitosti svojih obrambenih napora. Postrojbe općenito provode napade bez osvjetljavanja, premda ga 5-6
_______________________________________________________________________________________Napad
uvijek planiraju. Sve voñe u napadnoj postrojbi moraju razumjeti vrijeme, uvjete i ovlast potrebnu za uporabu osvjetljavanja. Tablica 5-1. Prednosti i nedostatci napada u uvjetima ograničene vidljivosti PREDNOSTI
NEDOSTATCI
• Obrane su osjetljivije na ubacivanje.
• Zapovjedanje i nadzor su otežani.
• Tama može sakriti kretanje velikih snaga.
• Branitelj može lakše reagirati na promjene situacije.
• Fizički i psihološki čimbenici na strani su napadača jer se lakše postiže šok, zbunjenost i izolacija neprijatelja.
• Napadač ima teškoće u odreñivanju granica sustava zaprjeka.
• Zračne snage mogu sigurnije djelovati jer protuzračna obrana samo s optičkim ciljnicima može noću puno teže djelovati.
• Svjetlo, dim, buka i vatre mogu zavarati napadača.
• Element iznenañenja može se povećati jer su branitelji osjetljiviji na tehnike zavaravanja kao što su lažna svjetla, buka, dim i vatre. • Branitelj noću ne može uporabiti svoje pričuve onako brzo kao što to može danju.
• Ograničeno zemljište teže je prijeći.
• Napadač gubi zamah jer napada smanjenom brzinom za održavanje koherentnosti svoje postrojbe. • Navigacija na kopnu, bez GPS-a, teža je noću; postrojbe se mogu odvojiti, kohezija može biti izgubljena, a elementi potpore mogu otići na pogrešne položaje. • Neprijatelj može u mraku premjestiti ili postaviti zaprjeke koje naše izvidničke, motriteljske i obavještajne snage nisu otkrile. • Noću je postrojbe u napadu lakše uhvatiti u zasjedu. • Podešavanje izravne vatre je teže, čak i s napravama za noćno motrenje, ili s osvjetljavanjem. • Postrojbe traže znatno veće količine signalnog streljiva kao što je dimno, obilježavajuće i svjetleće streljivo te signalne rakete. • Zadaću odreñivanja mjesta i evakuacije žrtava teže je provesti. • Rizik samogubitaka može porasti.
5-35. Osvijetljeni, poduprti napadi gotovo su jednaki dnevnim napadima. Oni su najučinkovitiji kada je brzina presudna, vrijeme izviñanja ograničeno ili je neprijatelj slab i dezorganiziran. Ako se zapovjednik koristi osvjetljavanjem, on treba nastaviti sve dok snaga ne osigura cilj. Zapovjednik treba osvjetljavati iza cilja kako bi vidio obrise objekata na cilju. To nasrtajnoj snazi pomaže da vidi i vatrom djeluje na neprijateljske snage koje se povlače ili idu u protunapad. Zapovjednik može uporabiti osvjetljavanje na nekoliko mjesta kako bi zbunio neprijatelja o točnom mjestu napada. 5-36. Zapovjednik planira operacije u uvjetima ograničene vidljivosti na isti način kao što to radi za dnevne operacije s naglaskom na: •
razvoj jednostavnog plana, 5-7
FM 3-90______________________________________________________________________________________
•
uzimanje dodatnog vremena za izviñanje,
•
korištenje prednosti lako uočljivih zemljišnih oblika – kao što su putovi ili željezničke pruge – kod uspostave nadzornih mjera,
•
uporabu meñuciljeva, ako je potrebno, za nadzor i održavanje ispravnog smjera kretanja tijekom napada,
•
skrivanje priprema,
•
raspored početnih proba tijekom dana sa završnom probom po noći.
5-37. Za pojednostavljenje problema nadzora, zapovjednik može dati veću težinu svom elementu potpore u odnosu na nasrtajnu snagu, kako bi smanjio broj vojnika koji se kreću prema cilju u mraku. Razvoj plana koji od postrojbe ne traži promjenu svoga azimuta kretanja nakon prijelaza polazne crte/polazne točke, pomaže pojednostaviti provedbu plana. 5-38. Zapovjednik mora pretpostaviti da neprijatelj posjeduje, bar u ograničenim količinama, iste sposobnosti motrenja u uvjetima ograničene vidljivosti kao i njegove snage – ako nema pozitivne informacije o suprotnome – kada provodi napad u tim uvjetima. Uporaba zemljišta za maskiranje kretanja i razvoja ostaje kritična, jer ograničena vidljivost može stvoriti lažan osjećaj zaštite od neprijateljskog motrenja. Tijekom kretanja voñe smanjuju udaljenosti izmeñu vozila ili pojedinačnih vojnika, koliko je potrebno, da bi jedan sustav ili vojnik vidio drugoga. Time se skraćuje potrebno vrijeme za reakciju na dodir s neprijateljem. Napadna snaga želi održati svoj zamah; stoga ne čuva doktrinarno redanje postrojba unutar odabranoga borbenog poretka na štetu dodatnog vremena. No ona se mora čvršće držati plana napada nego danju. VATRENA POTPORA 5-39. Proces planiranja sinkronizira manevar postrojbe s pružanjem vatrene potpore. On mora identificirati kritična vremena i mjesta gdje zapovjednik želi maksimalne učinke svojih snaga vatrene potpore. Zapovjednik kombinira manevar s vatrama za koncentraciju učinaka, postizanje iznenañenja, uništenje neprijateljskih snaga i postizanje odlučujućih rezultata. Njegov naputak daje specificirane kriterije napada za snage vatrene potpore, usredotočujući time napore planiranja i provedbe na ta kritična vremena i dogañaje. Specificirani kriteriji napada su skup zapovjednikova naputka, željenih učinaka, visokoisplativih ciljeva (high-payoff targets) i prioriteta napada. Količina raspoloživog vremena za planiranje operacije ograničava zapovjednikovu sposobnost sinkronizacije operacija vatrene potpore koje uporabljuju dobro proračunate učinke svih raspoloživih snaga protiv visokoisplativih ciljeva. 5-40. Cilj zapovjednikovih kriterija napada je usredotočiti vatre za uzimanje inicijative. Zapovjednik naglašava jednostavne i dobro integrirane planove vatrene potpore. To se radi uporabom tehnika planiranja brze paljbe (quick-fire planning techniques) i dobrim standardnim operativnim postupcima. Zapovjednik integrira svoje snage i sredstva vatrene potpore što je više moguće naprijed u poretku za kretanje za olakšavanje rane uporabe. Vatre se koncentriraju na neprijateljske prednje elemente kako bi se omogućilo manevarskim dijelovima da se približe neprijateljskim položajima. Vatrena potpora izolira neprijateljske prednje elemente uporabom dalekometnih vatara, zračne potpore i elektroničkog ratovanja. 5-41. Vatre olakšavaju manevar postrojbe uništenjem i neutraliziranjem jakih neprijateljskih snaga i položaja. Sustav vatrene potpore mora iskoristiti sve prednosti raspoloživog vremena pripreme za postizanje tih zahtjevnih kriterija učinaka. Planovi vatrene potpore imaju sljedeće značajke:
5-8
•
ciljevi koji su potvrñeni ili odbačeni obavještajnim djelovanjem, motrenjem i izviñanjem,
• •
odreñivanje komunikacijskih veza senzor-ciljač, moguća uporaba pripremnih i zavaravajućih vatara za oblikovanje neprijateljske obrane,
_______________________________________________________________________________________Napad
•
zračna potpora za uništenje visokoisplativih ciljeva na cilju napada i nakon toga prebacivanje na pojačanja koja stižu neprijateljskim postrojbama, topničke snage i sredstva, te na objekte zapovjedanja i nadzora,
•
proaktivno gušenje (potiskivanje) neprijateljskih napora protuzračne obrane,
•
pripremne vatre koje se prebacuju baš kada manevarska snaga stigne na cilj,
•
plan vatara za gušenje i smanjenje vidljivosti za potporu operacija svladavanja zaprjeka,
•
unaprijed rasporeñeno streljivo uz potporu unaprijed pakiranih zaliha streljiva, sposobnih za brzu dostavu,
•
integracija neubojitih vatara, poput elektroničkog napada i psiholoških operacija, u matricu naputka za napad,
•
integracija temeljnih i dopunskih motritelja za djelovanje po visokoprioritetnim (highpriority) ciljevima,
•
mjere usklañivanja vatrene potpore, računajući na opasnosti bliske vatre i drugih tehničkih ograničenja, za omogućavanje manevarskim snagama da priñu što je bliže moguće cilju prije podizanja i premještanja vatara s toga cilja,
•
signali za podizanje i premještanje vatara na cilju, prvenstveno borbenom radio mrežom i vizualnim signalima kao dopunom.
Te kasnije mjere usklañivanja vatrene potpore trebaju olakšati i koncentraciju vatara, uključujući blisku zračnu potporu, protiv visokoisplativih ciljeva u cijelom području operacija. ZAPOVJEDANJE I NADZOR 5-42. Zapovjednik navodi željene učinke vatara na neprijateljske oružne sustave, kao što su gušenje ili uništenje, kao dio svog procesa planiranja. On podreñenim postrojbama dodjeluje misije i nameće nadzorne mjere potrebne za sinkronizaciju i održavanje nadzora nad operacijom. 5-43. Rabeći ranije razvijene grafičke prikaze neprijateljske situacije i oružja, zapovjednik odreñuje svoju vjerojatnu crtu dodira i neprijateljske pokretačke crte. Kada slaže svoje podreñene elemente za oblikovanje bojišta, on sparuje svoje oružne sustave s neprijateljskim da bi odredio svoju vjerojatnu crtu razvoja. Jednom kada je odredio tu crtu, odreñuje koliko mu je vremena potrebno za prijelaz s polazne crte na vjerojatnu crtu razvoja i sve potrebne položaje za potporu vatrom. On odreñuje kada i gdje njegove snage moraju manevrirati u domet neprijateljske izravne vatre. 5-44. Pored provedbe misije, svaki plan napada mora sadržavati odredbe za iskorištavanje uspjeha ili bilo koje prednosti koja se može pojaviti tijekom operacije. Zapovjednik iskorištava uspjeh agresivnom provedbom plana, promicanjem inicijative podreñenih voña i uporabom postrojba koje mogu brzo provesti borbene drilove.
PRIPREMA NAPADA 5-45. Čak i u neizvjesnim situacijama napadi se najbolje organiziraju i usklañuju u područjima prikupljanja. Ako zapovjednik odluči da je brza akcija presudna za zadržavanje taktičke prednosti on može odabrati da se ne koristi područjem prikupljanja. Detaljno napredno planiranje – kombinirano s digitalnim komunikacijama, standardnim operativnim postupcima i borbenim drilovima – može smanjiti negativne utjecaje takve odluke. 5-46. Napadna postrojba kreće se tijekom pripremne faze u područje prikupljanja, ako se već ne nalazi u jednom. Postrojba ulazi u područje u najvećoj mogućoj tajnosti, normalno noću, i uzduž putova koji sprječavaju ili smanjuju neprijateljske sposobnosti vizualnog motrenja ili
5-9
FM 3-90______________________________________________________________________________________
drugog načina otkrivanja kretanja. Ona izbjegava nagomilavanje snaga u području prikupljanja i zaposjeda ga u najkraćem mogućem vremenu. Svaka postrojba dok se nalazi u području prikupljanja organizira vlastitu lokalnu sigurnost i protuzračnu obranu. 5-47. Postrojbe koje ulaze u područje prikupljanja šalju svoje prethodnice i povezuju se sa svojim vodičima na odreñenim mjestima. Dok se podreñene postrojbe kreću i zaposjedaju područje prikupljanja, zapovjednik dovršava proces planiranja i usklañivanja napada. 5-48. Napadna postrojba treba nastaviti sa svojim postupcima voñenja postrojbe i prioritetima rada u obujmu koji situacija i misija omogućuju, prije nego što krene na napadne položaje. Te pripreme uključuju, ali nisu nužno ograničene na sljedeće: •
zaštitu snage,
•
namjensko organiziranje,
•
provedbu izviñanja,
•
poboljšavanje plana,
•
izvješćivanje postrojba,
•
provedbu proba, uključujući probno gañanje oružjem,
•
premještanje logističke potpore prema naprijed,
•
odgovarajući odmor voña i vojnika,
•
rasporeñivanje snage za narednu akciju.
Voñe na svim razinama trebaju, kao dio postupaka voñenja postrojba, provesti osobno izviñanje stvarnog zemljišta. Ako se planira napad u uvjetima ograničene vidljivosti, oni trebaju izvidjeti zemljište i noću. 5-49. Detaljno izviñanje cilja i zemljišta ispred njega, te drugih neprijateljskih položaja, kritičan je dio priprema napada. Zapovjednik rabi sve raspoložive snage i sredstva za obavještajno djelovanje, motrenje i izviñanje za prikupljanje potrebnih informacija. To uključuje zahtjev prema višim postrojima za dobivanje podataka od združenoga radarskog sustava za motrenje napada na ciljeve (joint surveillance target attack radar system – JSTARS) koji daje podatke o neprijateljskim kretanjima ili za dobivanje slika o neprijateljskim zaprjekama. Izvidničke se snage ubacuju kroz neprijateljsko sigurnosno područje za provedbu izviñanja područja. One mogu uporabiti precizno streljivo i konvencionalne neizravne vatre za uništenje otkrivenih neprijateljskih predstraža, dok same i dalje ostaju neotkrivene. Oni pronalaze i pokušavaju se ubaciti kroz neprijateljske glavne obrambene položaje radi potvrñivanja njegova rasporeda. Kada su pravilno namjenski organizirane, snage koje provode izviñanje mogu dobiti misiju prikrivene izrade prolaza u neprijateljskim sustavima zaprjeka za olakšavanje brzog kretanja u odlučujućoj ili oblikujućoj operaciji. 5-50. Zapovjednik tijekom te faze rasporeñuje svoje topničke radare za pružanje potpore u cijelom području operacija. Divizije i korpusi uspostavljaju kanale brze paljbe izmeñu senzora, poput protubitničkih radara i paljbenih postrojba, za brzo ušutkivanje neprijateljskih sustava neizravne vatre. Ti kanali ne mijenjaju zapovjedne odnose niti prioritete vatre. 5-51. Zapovjednik provodi i poboljšava svoje planove manevra i vatre tijekom proba koje su važan dio osiguranja usklañivanja i sinkronizacije plana. Kao dio procesa proba, zapovjednik i njegovi podreñeni pregledavaju predviñeni tijek bitke, kako bi osigurali da sve postrojbe razumiju plan, odnose izmeñu vatre i pokreta te sinkronizaciju kritičnih dogañaja. Ti kritični dogañaji uključuju:
5-10
•
kretanje od područja prikupljanja do polazne crte,
•
manevriranje od polazne crte do vjerojatne crte razvoja,
•
zaposjedanje položaja za potporu vatrom,
_______________________________________________________________________________________Napad
•
provedbu svladavanja zaprjeka,
•
nasrtaj na cilj,
•
konsolidaciju na cilju,
•
iskorištavanje uspjeha ili gonjenje neprijatelja u povlačenju,
•
djelovanja pričuva.
Postrojba treba provoditi probe u što više je više moguće vrsta nepovoljnih uvjeta, s vremenskim i drugim ograničenjima, za identifikaciju problema i pripremu postrojbe za suočavanje s njima. U nižim taktičkim postrojima proba uključuje borbene drilove, kao što je izrada prolaza u zaprjekama. 5-52. Iz svojih se područja prikupljanja napadne postrojbe kreću na svoje polazne crte (vidi sliku 5-2.). Postrojbe se od područja prikupljanja do polazne crte kreću na isti način kao i kod bilo kojega drugog taktičkog kretanja. (13. poglavlje daje detalje o kretanjima postrojba.) Broj kolona postrojbe u kretanju ovisi o raspoloživosti pogodnih putova i o našoj i neprijateljskoj situaciji. Hodni poredak prvenstveno odreñuju taktička situacija i redoslijed u kojem zapovjednik želi da njegove postrojbe stignu na svoje napadne položaje. Uporaba polazne crte olakšava istodoban početak napada svih napadnih postrojba u propisano vrijeme.
RP 7
SP 31 AA SHIRLEY
PUT MARY
RP 2
SP 74 AA ARTHUR
PUT KYM
Slika 5-2. Kretanje od područja prikupljanja do polazne crte
5-53. Lake pješačke postrojbe trebaju se kretati na taktičkim vozilima dokle god mogu za izbjegavanje preranog iscrpljivanja vojnika. No lake se pješačke snage ne smiju voziti na taktičkim vozilima previše naprijed. Neprijatelj može otkriti buku i druge bojišničke karakteristične znakove, povezane s uporabom taktičkih vozila, na većoj udaljenosti od one na kojoj se mogu otkriti vojnici izvan vozila, te će vjerojatno sustavima izravne i neizravne vatre odgovoriti na prisutnost taktičkih vozila. Zapovjednik mora odvagnuti potrebu sigurnosti u odnosu na vrijeme potrebno za kretanje pješke i učinke takvog kretanja na vojnike. 5-54. Postrojbe se brzo kreću kroz svoje napadne položaje i preko polazne crte koje trebaju nadzirati naše snage. Postrojba rabi svoj odreñen napadni položaj samo izuzetno, kao kada se mora popuniti gorivom prije prijelaza polazne crte kako bi mogla doseći cilj, ili kada još nisu postignuti uvjeti potrebni za osiguranje uspjeha planiranog manevra. Postrojba ne zaposjeda svoje napadne položaje dulje od 10 do 15 minuta, a da nije pokrenula akcije za svoju zaštitu i povećanje stupnja preživljavanja, poput razvoja lokalne sigurnosti i postavljanja prikrivnih mreža te početka izgradnje položaja za borbu i preživljavanje. Ako je potrebno, postrojba mora koristiti vodiče za pomoć u zaposjedanju napadnog položaja. Ti vodiči mogu doći iz matične ili neke druge postrojbe. 5-55. Zapovjednik za postrojbe koje napadaju pješke, rabeći ubacivanje i potajnost, može odrediti polaznu točku umjesto polazne crte. Oklopne i mehanizirane pješačke postrojbe normalno se koriste pukotinama ili prolazima kroz vlastite položaje kako bi se mogle razviti u borbene poretke prije prijelaza polazne crte. 5-56. Pripremne operacije za napad mogu uključiti uporabu pripremnih vatara i smjenu postrojba u dodiru, provedbom smjene na položaju ili prolazom crta prema naprijed. Smjena po-
5-11
FM 3-90______________________________________________________________________________________
strojba može biti poželjna za nastavak zamaha napada sa svježim snagama, promjenu smjera napada, iskorištavanje slabosti u neprijateljskom položaju uporabom pričuvnih snaga ili počinjanje napada na stabilnoj fronti. (15. poglavlje daje detalje o smjeni na položaju. 16. poglavlje daje detalje o prolazu crta prema naprijed.) 5-57. Zapovjednik rabi raspoloživo topništvo, minobacače, blisku zračnu potporu i napadne informacijske operacije za ostvarenje pripremnih vatara. Pripremne vatre razvijaju se od vrha prema dnu, a pregledavaju i poboljšavaju od dna prema vrhu. Podreñeni zapovjednik, koji je najviše pogoñen učincima tih pripremnih vatara, mora snažno naglasiti proces pregleda i poboljšavanja od dna prema vrhu. Pripremne vatre mogu ostvariti sljedeće funkcije: •
uništenje neprijatelja,
•
gušenje, neutraliziranje ili remećenje visokoisplativih i visokoprioritetnih ciljeva,
•
postizanje vatrene nadmoći,
•
gušenje neprijatelja na njegovim obrambenim položajima,
•
olakšavanje manevra napadne snage,
•
zavaravanje neprijatelja.
5-58. Ako su napadne snage u dodiru s neprijateljskom sigurnosnom zonom, pripremne vatre mogu početno uništiti ili poremetiti samo neprijateljske izvidničke i sigurnosne snage i položaje. U drugom slučaju, protuvatre i protubitničke vatre, koje se ostvaruju kao dio pripremnih vatara, služe za umanjivanje sposobnosti djelovanja neprijateljskih sustava vatrene potpore i kao pomoć u postizanju vatrene nadmoći. 5-59. Zapovjednik osigurava da njegove manevarske snage imaju potrebne borbene snage i sredstva te snage i sredstva potpore borbenih djelovanja za provedbu operacije i nastavak zamaha napada, kao dijela procesa pripreme. Napori potpore moraju predvidjeti buduće manevre za osiguranje neprekinute održivosti manevarske snage.
PROVEDBA NAPADA 5-60. Napad karakterizira niz napredovanja i nasrtaja napadnih postrojba do osiguranja krajnjeg cilja. Zapovjednici svih razina moraju rabiti inicijativu kako bi, po potrebi, brzo prebacivali glavni napor izmeñu postrojba za iskorištavanje prednosti nastalih prigoda i zamaha za osiguranje brzog uništenja neprijatelja. Napadne postojbe kreću se što je brže moguće, slijedeći izvidničke elemente ili uspješne proboje kroz pukotine u neprijateljskim obranama. One prebacuju svoju snagu za pojačavanje uspjeha i voñenje borbe duboko u neprijateljskoj pozadini. Zapovjednik ne odgaña svoj napad samo da bi očuvao poravnanje poretka podreñenih postrojba ili da bi usko slijedio unaprijed zamišljen plan napada. Ovaj priručnik razmatra provedbu napada redoslijedom od pet koraka: •
uspostaviti i održati dodir s neprijateljem,
•
poremetiti neprijatelja,
•
vezati neprijatelja,
•
manevrirati,
•
nastaviti dalje.
Taj redoslijed služi samo za raspravu i nije jedini način provedbe napada. Čitatelj treba shvatiti da se ti koraci preklapaju tijekom napada. 5-61. Zapovjednik mora izbjeći situaciju u kojoj je toliko okrenut početnome planu da zanemaruje prigode. On je pripremljen za napuštanje neuspjelih napada i iskorištavanje svih nepre-
5-12
_______________________________________________________________________________________Napad
dviñenih uspjeha ili neprijateljskih pogrešaka, odreñivanjem neke druge postrojbe za provedbu odlučujuće operacije kao odgovor na promjenu situacije. 5-62. Kada manevrira svojom snagom, zapovjednik nastoji zadržati slobodu djelovanja dok štiti snagu. Premda može imati detaljan plan poražavanja neprijatelja, zapovjednik neprekidno traži svaku prigodu za napad da bi porazio, uništio ili smanjio neprijateljsku borbenu moć ili razbio njegovu koheziju i volju za borbom. Zapovjednik izbjegava tvrdokorno slijeñenje plana koji više ne odgovara tekućim uvjetima na bojištu. Razlika izmeñu uspjeha i neuspjeha u borbi često ovisi o zapovjednikovoj sposobnosti izrade plana koji odgovara postojećim okolnostima, umjesto pokušaja da se okolnosti prilagoñavaju planu. USPOSTAVITI I ODRŽATI DODIR S NEPRIJATELJEM 5-63. Presudno za uspjeh napadnih operacija je uspostaviti i održati dodir s neprijateljem kada je on odlučan taj dodir prekinuti,. Neprijatelj u obrani općenito uspostavlja sigurnosno područje oko svojih snaga za rani dodir s napadnim snagama, kako bi utvrdio njihove sposobnosti, namjeru i odabranu inačicu djelovanja te za otezanje njihovog nastupanja. Neprijateljski zapovjednik želi iskoristiti svoje sigurnosno područje za uništavanje naših izvidničkih snaga i za prikrivanje svojih rasporeda, sposobnosti i namjere. Njegov je cilj prisiliti napadnu snagu da provede pokret za uspostavu dodira protiv svojih snaga koje znaju točan položaj napadnih snaga. 5-64. Zapovjednik uporabljuje svoju borbenu moć za nadjačavanje neprijateljskih snaga sukladno svome razumijevanju situacije. No postroji manji od divizije normalno ne raspolažu sustavima za otkrivanje i praćenje te oružnim sustavima potrebnim za provedbu odlučujuće ili oblikujućih operacija, usmjerenih protiv neprijateljskih snaga koje trenutačno ne sudjeluju u bliskoj borbi. Način na koji postrojba uspostavlja i održava dodir ovisi o tome je li postrojba u dodiru s neprijateljskim sigurnosnim područjem ili s neprijateljskom glavnom crtom otpora i postrojem koji je složen u slojevima izviñanja i sigurnosti, koji se uklapaju jedan u drugog. Na primjer, namjera izvidničkog napora korpusa je odrediti rasporede, sastav, smjer i brzinu kretanja važnih neprijateljskih snaga. Korpusna oklopno-izvidnička pukovnija, koja djeluje kao snaga za pokrivanje ili prednja zaštitnica, može se boriti kroz sigurnosno područje, razvijati situaciju, potvrñivati informacije dobivene tehničkim sredstvima i prisiljavati neprijatelja da otkrije još više informacija od onih koje bi se mogle prikupiti samo uporabom obavještajnih senzora. Te dodatne informacije uključuju lociranje neprijateljske pričuve. Na nižoj razini, bojna koja tvori prednju zaštitnicu glavnine rabi svoj izvidnički vod za provedbu izviñanja zone koje se usredotočuje na obnavljanje informacija o neprijateljskim položajima i zaprjekama. 5-65. Zapovjednikova sposobnost da predosjeti neprijateljska djelovanja uspostavom i održavanjem dodira sa svim važnim dijelovima neprijateljske snage, uključujući praćenje neprijateljskih pričuva, vatrene potpore i snaga koje slijede, povećava sigurnost napadne snage. Neprijateljski pokušaji prebacivanja glavnih elemenata svojih snaga ili provedbu protunapada bit će otkriveni. Nadalje, zapovjednik slanjem snage za provedbu izviñanja područja, s misijom da na-zapovjed bude spremna provoditi sigurnosnu misiju, može spriječiti neprijateljske izvidničke snage i sredstva u otkrivanju velikih pokreta naše snage i povećati rizik kod neprijatelja. Rizici neprijateljske snage povećavaju se onoliko koliko naše snage smetaju ili spriječe uspjeh djelovanja neprijateljskih snaga za obavještajno djelovanje, motrenje i izviñanje. Kombinacija tih čimbenika daje zapovjedniku u napadu dodatno vrijeme za iskorištavanje prednosti promjena situacije. Kretanje unutar neprijateljskog kruga odlučivanja omogućuje zapovjedniku da iskoristi prednosti svojih uspjeha, prijelazom u iskorištavanje uspjeha ili gonjenje za dovršenje uništenja neprijatelja. 5-66. Sposobnosti digitalnih sustava zapovjedanja i nadzora nude dodatne tehnike koje zapovjednik može rabiti za uspostavu i održavanje dodira s neprijateljem. Poboljšana opća operativna slika koju pružaju ti sustavi povećava razumijevanje situacije i osigurava brz, jasan prijenos zapovjedi i namjere, smanjujući time pometnju i neizvjesnost svojstvenu voñenju borbe. Napredni kopneni i združeni obavještajni sustavi koji hrane te sustave zapovjedanja i nadzora, zapovjedniku omogućuju otkrivanje i praćenje neprijateljskih snaga u danom području opera5-13
FM 3-90______________________________________________________________________________________
cija bez uspostave fizičkog dodira s neprijateljem. Zapovjednikova sposobnost da vidi i razumije situaciju prije neprijatelja omogućuje mu da prvi djeluje i visokim tempom manevrira za izlazak iz dodira s neprijateljem. To mu omogućuje da rasporedi svoje snage tamo gdje mogu nadjačati odabrane elemente neprijateljske snage i uništiti neprijateljske višerodne timove. Takvi napadi – provedeni istodobno preciznim zračnim, kopnenim i pomorskim sustavima kroz širinu, visinu i dubinu bojišta – omamljuju neprijatelja i brzo vode njegovom porazu. POREMETITI NEPRIJATELJA 5-67. Remećenje jednog ili više dijelova neprijateljskoga višorodnog tima slabi cijelu snagu i omogućuje našem zapovjedniku da napadne preostalu neprijateljsku snagu na asimetričan način. Za uspjeh su kritični prosudba i odluke o tome što, kada i do koje razine poremetiti. Na primjer, cilj remećenja neprijateljskog sustava vatrene potpore je omogućiti našim snagama manevar i koncentraciju učinaka svojih oružnih sustava protiv neprijatelja, a da ne budu gañane neprijateljskim oružjima za izravnu vatru. Napadne snage to mogu ostvariti napadom na neprijateljske prednje motritelje, središta za upravljanje vatrom, zapovjedna mjesta, topničke i raketne sustave ili njihovu opskrbu streljivom. Svaki skup ciljeva traži različitu količinu resursa. Vjerojatnost uspjeha, učinkovitost napada i potrebno vrijeme za postizanje željenih učinaka na ciljevima razlikuje se kod svakog skupa ciljeva. 5-68. Jednom kada se uspostavi neki dodir s neprijateljem – čak i dodir senzorima – zapovjednik želi iskoristiti element iznenañenja za provedbu oblikujućih operacija koje udaraju na neprijatelja i remete neprijateljski višerodni tim i njegovu sposobnost da planira i nadzire svoje snage. Kada počne proces remećenja, on se nastavlja tijekom cijelog napada. Zapovjednik rabi svaku postojeću tehnološku prednost nad neprijateljem u sljedećim područjima, kao pomoć procesu remećenja: •
napadne informacijske operacije,
•
ubojiti (smrtonosni) učinci vatrene moći,
•
domet oružja za izravnu vatru,
•
zaštita,
•
pokretljivost na bojištu,
•
upravljanje informacijama,
•
sustavi zapovjedanja i nadzora.
5-69. Bez obzira na to koji se oblik remećenja primijeni, on pomaže zapovjedniku preuzeti, zadržati i iskoristiti inicjativu; održati slobodu djelovanja; nametnuti svoju volju neprijatelju; postaviti uvjete i odabrati mjesto bitke. To remećenje zapovjedniku pomaže i u iskorištavanju neprijateljskih slabosti i bržem reagiranju na promjene situacije i neočekivane razvoje od neprijatelja. Remećenje se obično dogaña na razini divizije i više, jer niži postroji nemaju potrebne snage i sredstva za izviñanje, otkrivanje i praćenje ciljeva, obavještajnu analizu i napad na ciljeve da bi napali na snage koje nisu uporabljene u bliskoj borbi. 5-70. Zapovjednik planira da se njegove oblikujuće operacije dogode na mjestu i u vremenu potrebnom za stvaranje uvjeta za svoju odlučujuću operaciju. Ciljevi oblikujuće operacije mogu uključiti neprijateljske objekte za zapovjedanje i nadzor, snage i sredstva za obavještajno djelovanje, motrenje i izviñanje sustave vatrene potpore, pričuve i logističku potporu. Ako zapovjednik prerano provede oblikujuću operaciju neprijatelj ima vremena za oporavak i odgovor prije nego što naše snage koje provode odlučujuću operaciju mogu dovršiti svoj manevar. 5-71. Zapovjednik planira vatre za uznemiravanje, gušenje i presretanje protiv položaja na kojima se vjerojatno nalaze visokoisplativi ciljevi za remećenje neprijateljskih reakcija na napredovanje napadne postrojbe. Te vatre sprječavaju neprijatelju neograničenu uporabu zemljišta i mogu spriječiti njegove pričuve u ulasku u borbu prije nego što postrojba osvoji cilj. Dodatne 5-14
_______________________________________________________________________________________Napad
koristi mogu biti rezultat tih vatara tijekom vremena, uključujući povećan psihološki pritisak na neprijateljske snage i smanjenje umnih i fizičkih sposobnosti remećenjem njihovih obrazaca spavanja i odmora. 5-72. Iznenañenje oduzima neprijatelju prigodu da usredotoči i sinkronizira svoju borbenu moć protiv napadne snage. Ono sprječava neprijatelja u koncentraciji svojih snaga ili vatara na kritičnom, moguće i odlučujućem, mjestu i vremenu. Umjesto povezanog otpora, iznenañenje može stvoriti pometnju, strah i otpor po dijelovima. Čimbenici koji pridonose iznenañenju uključuju tempo i intenzitet provedbe plana napada i uporabe neočekivanih čimbenika, kao što je odabir manje optimalne inačice djelovanja, različite operativne taktike i metode, provedba operacija zavaravanja i operativna sigurnost. VEZATI NEPRIJATELJA 5-73. Temeljna svrha vezanja neprijatelja je izolirati cilj za snagu koja provodi odlučujuću operaciju postroja za sprječavanje neprijatelja da pojača postrojbu koju smo odredili za uništenje. Budući da je rat natjecanje izmeñu dva promišljena suparnika, neprijatelj će se suprotstaviti pokušajima našeg zapovjednika da veže njegove snage. Svaki naš pokret dovodi neprijatelja do pokušaja da se suprotstavi tom pokretu. Zapovjednik čini sve što je u njegovoj moći da ograniči broj raspoloživih opcija svog suparnika. Vezanje neprijatelja za dani položaj ili inačicu djelovanja te nadzor njegovih pokreta ograničavaju njegove opcije i smanjuju količinu neizvjesnosti na bojištu. 5-74. Smanjenje neizvjesnosti omogućuje našoj snazi uporabu manevra za koncentraciju učinaka nadmoćne borbene moći protiv dijela neprijatelja. Ono zapovjedniku daje više vremena da, po potrebi, prilagodi svoj plan i uskladi uporabu svojih snaga. Ono mu omogućuje da koncentrira snage na jednom mjestu, rabeći mjere ekonomičnosti snaga u drugim područjima. Zapovjednik može pokušati vezati neprijateljsku postrojbu, kao što je pričuva ili snaga koja slijedi, kako bi je spriječio da promijeni položaj ili manevrira protiv snage koja provodi odlučujuću operaciju. 5-75. Neprijatelja treba vezati minimalnim snagama. Zapovjednik normalno dodjeljuje većinu svoje borbene moći snazi koja provodi odlučujuću operaciju, pa su operacije vezanja, po nuždi, oblikujuće operacije koje ilustriraju ekonomičnost snaga kao načelo rata. Stoga zapovjednik mora pažljivo razmotriti koje neprijateljske elemente vezati i ciljati samo na one koji znatno utječu na rezultat borbe. Što je dulji zahtjev za vezanje tih snaga, to zapovjednik treba više resursa za provedbu misije. Općenito, neprijateljska snaga treba biti vezana samo za vrijeme u kojem nije sposobna odgovoriti i utjecati na rezultat akcija postrojbe koja provodi odlučujuću operaciju. To od zapovjednika može tražiti da smanji brzinu hodnje neprijateljske postrojbe kako bi je spriječio da utječe na rezultat boja ili bitke. 5-76. Jedna od metoda izoliranja cilja je provedba oblikujuće operacije koja rabi ubojite i neubojite vatre. Ubojite vatre mogu se kretati od snajperske vatre do plana združene vatre oblikovanog za potpuno uništenje odabranog dijela neprijateljske snage. Neubojite vatre, poput elektroničkog ometanja, mogu spriječiti neprijatelja u prijemu zapovjedi ili vitalnih obavještajnih i borbenih informacija. 5-77. Prekidanje neprijateljskih komunikacijskih linija u duljim razdobljima uporabom mjera presretanja, drugi je način vezanja neprijatelja. Te se mjere mogu protezati od zračnog presretanja, koje uništava mostove i željezničke ranžirne kolodvore, do zasjeda koje provode ubačene borbene ophodnje. 5-78. Još jedna metoda vezanja neprijatelja je povezati zaprjeke s postojećim zemljištem za kanaliziranje i usporavanje kretanja neprijateljskih pričuva. U nižim taktičkim postrojima minska polja od razasutih mina (Kod ratovanja na kopnu, mina postavljena izvan klasičnog rasporeda postavljanja, a napravljena tako da se može postavljati pomoću zrakoplova, topništva, raketa, zemaljskih sprava za izbacivanje ili ručno. Kada se jednom postavi, obično ima 5-15
FM 3-90______________________________________________________________________________________
ograničeno vrijeme trajanja (najčešće do samouništenja), op.prev.), uporabljena sukladno pravilima djelovanja, mogu zatvoriti ciljeve od mogućih neprijateljskih pojačanja ili protunapada te neutralizirati neprijateljske akcije na bokovima. Operacije i aktivnosti zavaravanja, kao što su demonstracije i lažne pripremne vatre, mogu vezati neprijatelja. Uporaba širokih dimnih zavjesa i maketa vozila u zavaravanju može isto pomoći u vezanju neprijateljske snage. MANEVRIRATI 5-79. Zapovjednik manevrira svojim snagama za postizanje pozicijske prednosti kako bi mogao uzeti, zadržati i iskoristiti inicijativu. On izbjegava neprijateljske obrambene jakosti. On rabi taktiku koja poražava neprijatelja napadom kroz točku relativne slabosti, kao što je bok ili pozadina. 5-80. Napadni manevar teži postići odlučujuću koncentaciju učinaka u odlučujućoj točki ili, ako je raspoloživa odgovarajuća borbena moć, u nekoliko odlučujućih točaka. Zapovjednik iskorištava manevar: •
iskorištavanjem maksimalne prednosti mrtvih prostora te pokrivenih i prikrivenih putova za približavanje neprijatelju,
•
uporabom svojih prednosti u učinkovitom dometu oružnih sustava,
•
brzom promjenom položaja vlastitih snaga,
•
točnom navigacijom (orijentacijom) kretanja izvan putova,
•
postizanjem razumijevanja situacije naših i neprijateljskih lokacija,
•
poduzimanjem učinkovitih sigurnosnih mjera,
•
sinkroniziranjem primjene svih bojišničkih operativnih sustava u vremenu i na mjestu na bojištu za postizanje maksimuma njihovih učinaka.
5-81. Ključ je uspjeha udariti snažno i brzo, nadjačavajući dio neprijateljske snage, a tada brzo prijeći na sljedeći cilj ili fazu, održavajući time zamah napada bez smanjenja pritiska. Zapovjednik mora zadržati slobodu manevra višestrukim inačicama djelovanja tijekom operacija i pomoću potpore borbenih djelovanja koja je neprekidno spremna na odgovor na zahtjeve. Nadalje, on mora učiniti svaki napor da locira i prati neprijateljsku pričuvu i snage koje slijede, čime sprječava iznenadan napad većih neprijateljskih snaga na naše snage. To zapovjedniku omogućuje da zadrži, poremeti ili uništi te neprijateljske snage prije nego što se mogu umiješati u napad. 5-82. Ovisno o čimbenicima MNZS-VC, topništvo i minobacači mogu napredovati s napadnim postrojem ili se kretati prema naprijed u skokovima. Koordinatori vatrene potpore postroja rasporeñuju topništvo za izravnu potporu (direct support artillery) i topništvo za pojačavanje (reinforcing artillery) u koordinaciji sa svojim manevarskim zapovjednicima. Zapovjedništvo poljskog topništva snage, obično divizijsko ili korpusno topničko zapovjedništvo, usklañuje područja položaja za topničke postrojbe za opću potporu (general support artillery) i topničke postrojbe za pojačavanje opće potpore (general support-reinforcing artillery) preko časnika za vatrenu potporu u korpusu, diviziji i brigadi. Zapovjednik razmatra manevar snaga i sredstava vatrene potpore zajedno s manevarskim snagama, kako bi osigurao da cijelo vrijeme raspolaže odgovarajućom vatrenom potporom. 5-83. Proces manevra uobičajeno prati sljedeći redoslijed:
5-16
•
kretanje od polazne crte do vjerojatne crte razvoja,
•
akcije na vjerojatnoj crti razvoja, nasrtajnom položaju ili krajnjoj crti usklañivanja,
•
operacije svladavanja zaprjeka (objašnjene u FM 3-34.2),
•
akcije na cilju.
_______________________________________________________________________________________Napad
Kretanje od područja prikupljanja do polazne crte, koje prethodi mnogim napadima, kretanje je postrojba i objašnjava se u 14. poglavlju. Kretanje od polazne crte do vjerojatne crte razvoja 5-84. Postrojba prelazi iz kretanja u manevar kada prijeñe polaznu crtu. Kreće se agresivno i brzo, koliko to zemljište i neprijatelj dopuštaju. Kreće se naprijed, uporabljujući odgovarajuće tehnike kretanja. uz pomoć vatara postrojba za potporu. Vatra i kretanje usko su integrirani i koordinirani. Učinkovite vatre za gušenje olakšavaju kretanje, a kretanje olakšava uporabu još učinkovitijih vatara. Kada je god moguće, napadna postrojba rabi prilaze koji izbjegavaju neprijateljske snažne obrambene položaje, koriste se prednostima raspoloživih zaklona i prikrivanja i stavljaju postrojbu na bokove ili u pozadinu neprijatelja koji se brani. Tamo gdje ne postoje dobri uvjeti za zaklanjanje i prikrivanje, postrojba se koristi dimnim sredstvima za skrivanje svog kretanja. Svako odgañanje uporabe vatara za zadimljavanje i vatara za gušenje prije prijelaza vjerojatne crte razvoja može od napadne postrojbe tražiti posjedanje svojih nasrtajnih položaja. 5-85. Kada je potrebno topničke i druge snage i sredstva vatrene potpore kreću se tako da napadna postrojba ostane unutar podupirućeg dometa. Ranije provedena analiza vremena, koje je potrebno manevarskoj postrojbi za prijelaz s polazne crte na vjerojatnu crtu razvoja i uključene udaljenosti, osigurava da su njezini sustavi vatrene potpore spremni za pružanje vatrene potpore prije nego što manevarske postrojbe uñu unutar učinkovitog dometa neprijateljskih oružnih sustava izravne vatre. Postojanje neprijateljskih topničkih sustava, koji imaju veći domet od američkih, usložnjava proces. Zapovjednik rabi avionske i helikopterske vatre i sposobnosti autonomnih operacija moderniziranih topničkih sustava kao pomoć u suprotstavljanju prednostima većeg dometa neprijateljskih topničkih sustava. 5-86. Ako zapovjednik očekuje uspostavu dodira s neprijateljem na polaznoj crti ili ubrzo iza nje, on razvija svoju postrojbu tako da može održati maksimalnu vatrenu moć protiv poznatih neprijateljskih položaja. On odabire borbeni poredak koji najbolje uravnotežuje vatrenu moć, tempo, sigurnost i nadzor u odreñenoj situaciji. Zapovjednik ima mogućnost razvoja sigurnosne snage ispred svoje napadne postrojbe. On može uporabiti i bočnu ili pozadinsku sigurnosnu snagu, ako to neprijateljska situacija traži. Zapovjednik možda neće željeti mijenjati poretke tijekom napada zbog mogućeg gubitka zamaha do kojeg dolazi tijekom takvih promjena. Ako zapovjednik utvrdi da je nužno napraviti prijelaz iz jednog u drugi poredak, on prijelaz treba temeljiti na potpuno uvježbanim drilovima postrojbe za takvu zadaću. Jednom kada se očekuje dodir s neprijateljem, on prelazi na tehniku kretanja u skokovima. 5-87. Napadna postrojba izmeñu polazne crte i vjerojatne crte razvoja osigurava meñuciljeve samo da bi uklonila neprijateljske položaje ili da bi uporabila dodatne vatre gušenja. Snage i sredstva vatrene potpore djeluju po prigodnim ciljevima (targets of opportunity). Zapovjednik rabi blisku zračnu potporu i topništvo za uništenje neprijateljskih sigurnosnih snaga. Kako se postrojba približava pretpostavljenim neprijateljskim položajima ili opasnim područjima, zapovjednik usmjerava svoje snage prema posjedanju unaprijed odreñenih položaja za potporu vatrom. Vatrena potpora, gušenje i zadimljavanje (zamračenje) ključni su elementi koji omogućuju snazi posjedanje tih položaja. Zapovjednici rabe vatre s tih položaja za gušenje i potiskivanje neprijateljskih snaga dok postrojba nastavlja svoje napredovanje prema cilju. 5-88. Zapovjednik djeluje na poznate neprijateljske snage s maksimalno mogućom borbenom moći za njihovo što brže nadjačavanje. Napadna postrojba koja naiñe na manje neprijateljske postrojbe na putu k cilju brzo ih gazi ili obilazi, ako zadovoljavaju kriterije obilaska. Napadna postrojba potom izvješćuje više zapovjedništvo o mjestu obiñenih neprijateljskih elemenata i održava dodir sve dok se ne mogu prepustiti snagama koje slijede i podupiru. Zapovjednik rabi minimalnu snagu za održavanje dodira kako bi izbjegao znatnije slabljenje snage koja provodi odlučujuću operaciju.
5-17
FM 3-90______________________________________________________________________________________
Akcije na vjerojatnoj crti razvoja, nasrtajnom položaju ili krajnjoj crti usklañivanja 5-89. Napadna postrojba održava brzinu svog napredovanja kada prilazi vjerojatnoj crti razvoja (vidi sliku 5-3., stranica 5-18). Kada napadna postrojba doñe na vjerojatnu crtu razvoja dijeli se na jednu ili više nasrtajnih i podupirućih snaga, ako to već ranije nije napravljeno. Na vjerojatnoj crti razvoja vojnici izlaze iz svojih borbenih vozila pješaštva u skladu sa situacijom. Sve snage koje podupiru nasrtajnu snagu trebaju biti rasporeñene na svojim položajima za potporu vatrom prije nego što nasrtajna snaga prijeñe vjerojatnu crtu razvoja. Zapovjednik sinkronizira posjedanje tih položaja s manevrom poduprte napadne postrojbe za ograničenje osjetljivosti snaga koje posjedaju te položaje. Zapovjednik rabi taktičke standardne operativne postupke svoje postrojbe, unaprijed odreñene signale, područja boja i ciljne referentne točke za nadzor izravnih vatara s tih podupirućih položaja. On rabi crte ograničenja vatre izmeñu snaga koje se meñusobno približavaju. PL SPADA/ LD
PL PALMER/ PLD
PL SPADA/ LD
PL PALMER/ PLD
5-90. Vjerojatna crta razvoja može biti na istom mjestu gdje i nasrtajni položaj (vidi sliku 5-3.). Zapovjednik osigurava NASRTAJNI da završne pripreme snage za svladavaPOLOŽAJ CAROLE nje zaprjeka (proboj) ne odlažu njezin manevar do točke proboja, čim se za to stvore uvjeti. Kada je god moguće, nasrOBJ GRANT tajna snaga brzo prolazi kroz nasrtajni položaj. Ona će možda morati stati na nasrtajnom položaju dok se vatre ne podignu i premjeste. U tom se slučaju, ako neprijatelj predviña nasrtaj, nasrtajna snaga razvija na prikrivene položaje, skriva svoje položaje dimom i čeka na zapovjed za nasrtaj. Za sve vrijeme os- Slika 5-3. Vjerojatna crta razvoja i nasrtajni položaji tanka nasrtajne snage na nasrtajnom položaju, snage za potporu nastavljaju djelovati po cilju svojim vatrama za gušenje. 5-91. Kada jednom snaga za potporu uspostavi uvjete, snaga za svladavanje zaprjeka ih uklanja, ispituje i obilježava potreban broj prolaza kroz neprijateljske taktičke zaprjeke za potporu manevra nasrtajne snage. Zapovjednik mora jasno odrediti uvjete koji omogućuju snazi za proboj da nastavi sa svojim djelovanjem kako bi se izbjegla pometnja. S vjerojatne crte razvoja nasrtajna snaga manevrira protiv neprijatelja ili oko njega kako bi iskoristila prednosti stvorene naporima snage za potporu u gušenju ciljanih neprijateljskih položaja. Snaga za potporu uporabljuje izravne i neizravne vatre protiv odabranih neprijateljskih položaja za uništenje, gušenje, smanjenje preglednosti ili neutraliziranje neprijateljskih oružja te za pokrivanje kretanja nasrtajne snage. Nasrtajna snaga mora usko slijediti te podupiruće vatre za zauzimanje zemljišta koje nudi pozicijsku prednost nad neprijateljem. Takva inačica djelovanja uobičajeno rezultira najmanjim žrtvama. 5-92. Kada je nasrtajna snaga izložena neprijateljskoj izravnoj vatri, ključ je kretanja prema naprijed uzvratiti učinkovitom vatrom koja sprečava neprijatelja da učinkovito gaña nasrtajnu snagu u pokretu. Vatre za uništavanje ili gušenje najučinkovitije su kada ih ispaljuje nepokretna snaga za potporu. Te vatre sprječavaju neprijatelja da učinkovitom vatrom gaña nasrtajnu snagu koja se kreće. Kada je jednom snaga za potporu na svom položaju i nasrtajna je snaga spremna za pokret, snaga za potporu ispaljuje veliku količinu streljiva za uništavanje, neutraliziranje ili gušenje neprijatelja. Sposobnost snage za potporu da se kreće po pogodnom zemljištu kritična je za ispunjenje svoje svrhe osiguranja uspjeha nasrtajne snage. Kada guši neprijateljski položaj, ona polako smanjuje svoj obujam do razina održivosti potrebne količine streljiva, kako bi osigurala da ga ima dovoljno za potporu nasrtaja kada se nasrtajna snaga približi cilju. Kada se to dogodi, snaga za potporu povećava svoj obujam paljbe za osiguranje neprekidnog gušenja neprijatelja. To nasrtajnoj snazi omogućuje nasrtaj na položaj prije no što neprijatelj može reagirati. Bilo na signal ili kada počne nasrtaj, snaga za potporu prekida paljbu, prebacuje je na drugo ciljano područje ili djeluje preko cilja ispred nasrtajne snage. 5-18
_______________________________________________________________________________________Napad
5-93. Zapovjednik rabi dim za prikrivanje postrojba i pojedinačnih oružja. Dim smanjuje djelotvornost neprijateljskih laserskih obilježivača, daljinomjera i oružja usmjerene energije. Kada planira uporabu dima zapovjednik zna da dim može imati jednake učinke na naše i neprijateljske snage. Ako je tijekom nasrtaja moguće, zapovjednik rabi dim za zasljepljivanje neprijatelja i prikrivanje naših pokreta na cilju. Zavjese se stavljaju ispred neprijateljskih položaja, iza zaprjeka i u područjima ograničenog manevra. Zapovjednik može rabiti dimne sumaglice u pozadinskim područjima za ograničenje neprijateljskog motrenja. Poraz neprijateljskih toplotnih senzora traži uporabu višespektralnog dima. Nasrtaj na cilj 5-94. Učinci nadmoćne i istodobne primjene vatre, pokreta i udara karakteriziraju završni nasrtaj. Taj žestoki nasrtaj uništava ili tjera neprijatelja s područja cilja. Male postrojbe provode završni nasrtaj dok djeluju pod nadzorom zapovjednog mjesta odgovarajućeg postroja. Teške snage imaju mogućnost provedbe svoga završnog napada bilo da su snage ukrcane u vozila ili su izašle iz njih. 5-95. Zapovjednik uporabljuje svoja sredstva vatrene potpore za uništenje ili gušenje neprijatelja i održavanje zamaha napada. Zapovjednik povećava vjerojatnost uspjeha pažljivom sinkronizacijom učinaka svojih sustava za neizravnu vatru i raspoložive bliske zračne potpore,. On planira vatre u nizovima ili skupinama za potporu manevra protiv neprijateljskih snaga na zemljopisnom cilju ili u njegovoj blizini. Kada zapovjednik prebaci topničke vatre i dimne zavjese s cilja na druge mete, nasrtajni se element brzo kreće preko cilja. Potporni element ne smije dopustiti popuštanje svojih vatara za gušenje. Te vatre izoliraju cilj i sprječavaju neprijatelja u dovoñenju pojačanja ili provedbi protunapada. One, isto tako, uništavaju neprijateljske snage i sustave koji bježe. Zapovjednik rabi napadne informacijske operacije, poput elektroničkog ratovanja, za napad na neprijateljska čvorišta za zapovjedanje i nadzor, kao dio tog napora. 5-96. Topništvo koje pruža potporu možda će se tijekom napada morati premjestiti prema naprijed kako bi se osigurala maksimalna potpora nasrtaja. No promjene položaja moraju biti minimalne, jer smanjuju obujam raspoloživih vatara. Zapovjednik uravnotežuje potrebu za održavanjem odreñene količine vatrene potpore protiv neprijateljskih protubitničkih sposobnosti s potrebom da se osigura neprekidno pokrivanje napadne postrojbe koja se nastavlja kretati naprijed. Snage i sredstva vatrene potpore koje podupiru postrojbu kreću se na nove položaje tako da se u jednom trenutku kreće samo jedna podreñena postrojba, po postrojima, za održavanje vatrene potpore napada. Zapovjednik može rabiti svoju raspoloživu blisku zračnu potporu za pružanje podupirućih vatara dok se topničke bitnice premještaju. 5-97. Male neprijateljske postrojbe, koje se kreću prema području koje je probijeno, mogu poremetiti sinkronizaciju završnog nasrtaja. Kada su male postrojbe i posluge oružnih sustava napadnute, one se teže usredotočiti na svojega izravnog suparnika, a ne na ukupnu situaciju. Gubitak razumijevanja situacije, kombiniran s neprijateljskim detaljnijim poznavanjem zemljišta, omogućuje neprijateljskim malim snagama da nanesu velike štete napadnoj snazi. Voñe napadne postrojbe moraju razumjeti tijek bitke i zadržati sposobnost djelovanja na te neprijateljske snage prije nego što one mogu promijeniti rezultat nasrtaja. Zapovjednik može uporabiti svoju pričuvu za održavanje zamaha napada i ustrajnog pritiska na neprijatelja. Ta akcija sprječava i neprijateljske pokušaje stabiliziranja situacije. 5-98. Protiv dobro pripremljenih, integriranih neprijateljskih obrana, zapovjednik mora izolirati i uništiti dijelove neprijateljske obrane odreñenim redom (vidi slike 5-4. i 5-5., stranica 5-20). Njegove snage moraju izolirati i uništiti dijelove neprijateljske obrane u nizu, jedne nakon drugih. Na primjer, dimne zavjese koje poljsko topništvo i minobacači ispaljuju ispred cilja – izmeñu snage i neprijatelja – prikriva naše kretanje i smanjuje vidljivost neprijateljskih oružnih sustava. Vatre koje se ostvaruju na bokove cilja i iza njih služe za izolaciju neprijateljskog položaja. Vatre uključuju uporabu dimnog, razornog, poboljšanoga konvencionalnog i precizno voñenog streljiva kojeg ispaljuje mješavina snaga poljskog topništva, aviona i napadnih 5-19
FM 3-90______________________________________________________________________________________
helikoptera. Pored toga, zapovjednik može uporabiti i kratkotrajne razasute mine sukladno pravilima djelovanja, zajedno sa streljivom koje se navodi u završnom dijelu putanje, kao pomoć u izolaciji i slabljenju neprijateljske sposobnosti provedbe protunapada. (Njihova uporaba ne smije sprječavati zapovjednikovu provedbu operacija iskorištavanja uspjeha i gonjenja.) Može se koristiti elektroničko ometanje za sječenje veza zapovjedanja i nadzora izmeñu neprijateljskih manevarskih snaga i njihovog topništva za potporu. Zapovjednik može rabiti i svaku raspoloživu blisku zračnu potporu za postizanje željenih učinaka.
Slika 5-4. Napad na cilj: svladavanje zaprjeka
Slika 5-5. Napad na cilj: nasrtaj
5-20
_______________________________________________________________________________________Napad
5-99. Zapovjednik odreñenim redoslijedom stvara nadmoćnu borbenu moć protiv izoliranih središta otpora. Nasrtajni element može se namjenski organizirati za nasrtaj na dio po dio cilja. Na primjer, unutar nasrtajne satnije koja napada u sastavu namjenski organizirane snage, dva voda mogu gušiti neprijatelja dok jedan vod zauzima dio satnijskog cilja. Taj vod, nakon što je zauzeo uporište, tada guši neprijatelja kako bi omogućio nastavak nasrtaja drugog voda. Treći će vod možda dobiti treći dio cilja koji treba osvojiti istom metodom kao i drugi vod. Neprijatelj može tijekom napada naših snaga pokušati pojačati svoje obrambene snage ili provesti protunapad. Kada jednom napadna snaga dosegne udaljeniju stranu cilja, odabrani dijelovi čiste preostale džepove otpora dok se većina nasrtajne snage priprema za moguć neprijateljski protunapad. Nakon što nasrtajna snaga dosegne cilj, snaga za potporu napušta svoje položaje za potporu vatrom i pridružuje se nasrtajnoj snazi ili se kreće na položaj za blokiranje mogućih neprijateljskih protunapada. 5-100. Nasrtaj iz vozila (mounted assault). Zapovjednik razmatra temeljne čimbenike zemljišta, zaprjeka i jačine neprijateljskih protuoklopnih obrana kod odreñivanja hoće li se provesti napad iz vozila ili izvan njih,. Nasrtaji iz vozila ubrzavaju provedbu operacije, omogućujući najveću brzinu i udar i pružajući najbolju obranu od streljačkih i neizravnih vatara, a čuvajući snagu pješaka koji provode nasrtaj. 5-101. Kada je zapovjednik teške snage suočen sa slabim, brzo pripremljenim, neorganiziranim otporom, ili kada napada s nadmoćnom borbenom moći u odnosu na neprijateljske snage na cilju, on može provoditi nasrtaj iz vozila. Zapovjednik koncentrira sve svoje podupiruće vatre za uništenje ili neutraliziranje neprijatelja i vezanje lokalnih pričuva. Tenkovi i borbena vozila pješaštva rabe topove i strojnice za djelovanje po ciljevima što je dulje moguće, koristeći se prednostima svoje preciznosti, razornosti i malog radijusa rasprskavanja streljiva. Kada se vatre jedne vrste oružja podignu i premjeste, druga oružja povećavaju svoju brzinu otvaranja paljbe. Nasrtajna snaga pod zaštitom tih podupirućih vatara napreduje do cilja. 5-102. Nasrtajna snaga napada udarnim djelovanjem, potpomognutim vatrenom moći ustrojbenih sustava, za brzo gaženje neprijateljskog položaja čim zapovjednik premjesti svoje podupiruće vatre iza cilja. Dijelovi mehaniziranog pješaštva kreću se u svojim borbenim vozilima pješaštva što je moguće bliže do cilja. Kada opasnost za ukrcane pješačke dijelove preraste stupanj zaštite koji nudi borbeno vozilo, zapovjednik daje zapovjed za iskrcavanje pješaštva iz vozila. 5-103. Sljedeća tehnika primjenjuje se u teškoj snazi koja je dobila misiju brzog čišćenja cilja od neprijatelja koji nema robustnu protuoklopnu sposobnost. Teška snaga osvaja cilj. Pridruženo mehanizirano pješaštvo izlazi iz vozila na zadnjoj strani cilja i čisti cilj od zadnje strane unazad do bliže strane od svih preostalih džepova otpora. Glavna prednost teških snaga je njihova sposobnost bliskog praćenja naših minobacačkih i topničkih vatara kako se one premještaju preko cilja. Svako odgañanje početka nasrtaja, nakon što zapovjednik prebaci svoje podupiruće vatre, daje neprijatelju vrijeme za premještanje iz zaštitnih položaja na paljbene položaje. 5-104. Nasrtaj izvan vozila (dismounted assault). Zapovjednik teške snage obično provodi nasrtaj izvan vozila kada postoji neki od sljedećih uvjeta: •
zemljište pogoduje provedbi operacija izvan vozila,
•
neprijatelj je na svojim pripremljenim položajima,
•
neprijatelj ima jaku protuoklopnu sposobnost,
•
nema raspoloživih tenkova za voñenje nasrtaja, iako čimbenici MNZS-VS pogoduju njihovoj uporabi,
•
zaprjeke sprječavaju manevar preko cilja,
•
potrebna je tajnost u približavanju cilju,
•
napad iz vozila zaustavljen je na cilju ili ispred njega. 5-21
FM 3-90______________________________________________________________________________________
Zapovjednik, na temelju analize čimbenika MNZS-VC i stupnja rizika koji je spreman prihvatiti, odreñuje hoće li, kada i gdje mehanizirane pješačke snage u sastavu nasrtajne snage napustiti svoja borbena vozila pješaštva. 5-105. Konsolidacija. Konsolidacija (consolidation) je proces organiziranja i jačanja novoosvojenog položaja tako da se može braniti. Napadna postrojba normalno pokušava iskoristiti svoj uspjeh, bez obzira na vrstu nasrtaja. No u nekim situacijama postrojba može trebati konsolidirati svoja postignuća. Konsolidacija može varirati od brzog premještanja snaga i sigurnosnih elemenata na cilj, preko reorganizacije napadne snage, do organizacije detaljnog poboljšanja položaja za obranu. Akcije za konsolidaciju postignuća uključuju: •
provedbu izviñanja,
•
uspostavu sigurnosti,
•
uklanjanje neprijateljskih džepova otpora,
•
rasporeñivanje snaga koje im omogućuje provedbu brze obrane blokiranjem mogućih neprijateljskih protunapada,
•
prilagodbu planova vatre,
•
pripremu za moguće dodatne misije.
5-106. Odmah nakon napada zapovjednik mora održati dodir s onim neprijateljskim snagama koje su napustile cilj. Ako je uništio sve neprijateljske snage na cilju, on poduzima potrebne akcije za ponovnu uspostavu dodira. Zapovjednik šalje ophodnje u svim smjerovima potrebnim za održavanje ili ponovno postizanje dodira s neprijateljem unutar svog područja operacija. Viši postroji premještaju svoje snage i sredstva za obavještajno djelovanje, motrenje i izviñanje i, po potrebi, prilagoñavaju svoje dodijeljene misije da bi održali dodir. 5-107. Zapovjednik šalje ophodnje i za osiguranje dodira sa svim našim sudjednim postrojbama. Postrojba je redovito odgovorna za uspostavu dodira s postrojbama ispred sebe i sa svoje desne strane u odnosu na smjer neprijatelja. Ako zapovjednik ne zna pripremaju li se postrojbe s njegove lijeve strane i u pozadini za uspostavu dodira, on sam poduzima akcije za njegovu uspostavu. Ako se to ne učini može nastati opasna pukotina koju neprijatelj može iskoristitti tijekom protunapada. 5-108. Zadaća uspostave sigurnosti provodi se čim snaga zauzme cilj. Svaki podreñeni element uspostavlja motriteljske postaje s kojih se prate mogući neprijateljski prilazi i provedba drugih sigurnosnih operacija. Postrojbe moraju biti svjesne da će neprijatelj imati planirane obrambene vatre po svojim ranijim položajima, uključujući zapovjedne bunkere i poljska skladišta. 5-109. Kada podreñene postrojbe zauzmu cilj čiste ga od neprijateljskih snaga. Nakon toga posjedaju paljbene položaje za pripremu za neprijateljski protunapad. Napadna postrojba normalno ne posjeda napuštene neprijateljske položaje jer ih neprijatelj dobro poznaje i uobičajeno će ih gañati. Stoga se napadna postrojba treba rasporediti dalje od uspostavljenih neprijateljskih položaja, obično na sljedeći branjivi dio zemljišta. To je rasporeñivanje važno jer se postrojba treba orijentirati na druge prilaze i u drugom smjeru od onoga u kojem su bili usmjereni neprijateljski položaji. Zapovjednik postavlja svoje oklopne i protutenkovske sustave za pokrivanje mogućih prilaza neprijateljskog napada iz vozila. Snage mehaniziranog pješaštva normalno napuštaju vozila i usmjeravaju se uzduž mogućih prilaza neprijateljskog napada izvan vozila ili iz njih. Prateće snage koje se razmještaju na povišene položaje, poput protutenkovskih sustava, usmjeravaju se uzduž mogućih prilaza napada iz vozila. Minobacači, zapovjedna mjesta i snage i sredstva za potporu borbenih djelovanja kreće se prema naprijed da bi pomogli u konsolidaciji. 5-110. Zapovjednik treba preplanirati mjesto i buduće misije svakog elementa. Topništvo i drugi sustavi vatrene potpore koncentriraju vatre na neprijateljska područja prikupljanja i po5-22
_______________________________________________________________________________________Napad
strojbe koje se pripremaju za protunapad. Zapovjednik može staviti u pripravnost svoju pričuvu za zaštitu bokova napadnih postrojba, držanje zauzetog zemljišta ili suprotstavljanje neprijateljskom protunapadu. Zapovjednik može rabiti protutenkovska minska polja i druge zaprjeke za pokrivanje mogućih neprijateljskih prilaza. Ako postrojba ima vremena i resursa, ona poboljšava te zaprjeke i obrambene položaje. 5-111. Zapovjednik uobičajeno odreñuje ciljne referentne točke, krajnje zaštitne vatre, područja boja i druge nadzorne mjere za izravnu i neizravnu vatru kao dio procesa konsolidacije. Kada su jednom na položaju, podreñeni elementi prilagoñavaju ranije planirane mjere i po potrebi poboljšavaju svoje obrambene sposobnosti. Kada je uspostavljeno lokalno osiguranje, zapovjednik usmjerava podreñene elemente na upućivanje ophodnji na vozilima ili pješke uzduž mogućih neprijateljskih prilaza. Izvidnička ili oklopno-izvidnička postrojba razvija se dalje od tih lokalnih sigurnosnih ophodnji za provedbu svojih dodijeljenih izvidničkih ili sigurnosnih misija. 5-112. Reorganizacija. Reorganizacija (reorganization) uključuje sve mjere koje zapovjednik poduzima za održavanje borbene učinkovitosti svoje postrojbe ili za povratak na odreñenu razinu borbene učinkovitosti. Zapovjednici svih vrsta postrojba u svakom postroju provode reorganizaciju. Svaka aktivnost reorganizacije, koja nije dovršena tijekom napada, provodi se tijekom konsolidacije. Te aktivnosti uključuju: •
preraspodjelu ili razmjenu opskrbnih sredstava, streljiva i opreme, po potrebi,
•
združivanje operativnih oružnih sustava s poslugama,
•
ustrojavanje kompozitnih postrojba združivanjem dviju ili više postrojba s većim gubitcima u jednu sposobnu postrojbu za provedbu misije,
•
zamjenu ključnog osoblja izgubljenog prije ili tijekom bitke,
•
izvješćivanje o mjestu i statusu postrojbe kako bi sljedeći viši zapovjednik bio informiran; digitalizirane postrojbe mogu to učiniti automatski,
•
prikupljanje, obradu i evakuaciju žrtava, ratnih zarobljenika i oštećene opreme sukladno standardnim operativnim postupcima,
•
doopskrbu temeljnim kompletima streljiva, gorivom i pričuvnim dijelovima koliko vrijeme dopušta,
•
integraciju zamijenjenih vojnika i sustava u postrojbu,
•
pregled i promjenu komunikacijskih planova, po potrebi. Postrojba rasporeñuje svoje objekte za zapovjedanje i nadzor za provedbu sljedećih operacija i nadzor konsolidacije,
•
ponovnu uspostavu kohezije postrojbe,
•
provedbu nužne obuke, kao što je obuka zamijenjenog osoblja u standardnim operativnim postupcima postrojbe.
NASTAVITI DALJE 5-113. Zapovjednik nakon zauzimanja cilja ima dvije mogućnosti: iskoristiti uspjeh i nastaviti napad ili prekinuti napadnu operaciju. Na razini brigade i niže, postrojba održava dodir i pokušava iskoristiti uspjeh. Normalno, zapovjednik divizije ili korpusa donosi odluku hoće li krenuti u opće – za razliku od lokalnog – iskorištavanje uspjeha ili gonjenje ili će prekinuti napadna djelovanja. 5-114. Najvjerojatnija na-zapovjed misija nakon zauzimanja cilja je nastaviti s napadom. Tijekom konsolidacije zapovjednik i njegov stožer nastavljaju s postupcima voñenja postrojba u pripremi za bilo koju na-zapovjed misiju dodijeljenu od višeg zapovjedništva. Oni rabe borbene informacije i obavještajne proizvode za prilagodbu izvanrednih planova. Zapovjednik pre5-23
FM 3-90______________________________________________________________________________________
usmjerava svoje napore obavještajnog djelovanja, motrenja i izviñanja u potporu svoje sljedeće misije. 5-115. Snage i sredstva vatrene potpore brzo se kreću za iskorištavanje prednosti prirodnog smanjenja zahtjeva za potporom, do kojeg dolazi kada je položaj zauzet i kada neprijatelj može organizirati protunapad za osiguranje dubine obrane. Postrojbe poljskog topništva premještaju se tamo gdje mogu poduprti obnovljeni napad, kada to opskrba streljivom i neprijateljsko djelovanje dopuštaju. Napad helikopterima i avionima može pružiti potporu tijekom premještanja topničkih sustava. Uvjeti na putu, kao što su uništeni mostovi ili raseljeni civili, i postojeća sposobnost postrojbe za kretanje izvan putova, u odnosu na tekuće uvjete okružja, isto će utjecati na točno vrijeme odluke o premještanju. 5-116. Zapovjednik pokušava iskoristiti pogoršanje neprijateljskog položaja provedbom brzih i snažnih udara, prije nego što neprijatelj može rekonstituirati svoju obranu. Uporaba velikih količina precizno voñenog streljiva, zajedno s velikim, teškim snagama i zračnom potporom može se pokazati odlučujućim. 5-117. Neprijatelj obično pokušava držati svoj položaj do pada mraka i dovršiti svoje povlačenje pod zaštitom noći. Napadna postrojba održava neprekidan pritisak, nastavljajući napad noću. Tim napadima postrojba održava dodir s neprijateljem, drži ga izvan ravnoteže i čini njegovo povlačenje iz borbe krajnje teškim. Ako neprijatelj pokuša zadržavati naše snage, postrojba nastavlja napadati, koncentrirajući svoje napore na obuhvat ili okruženje neprijateljske snage koja uzmiče, ako je neprijatelj prejak da bi se mogao pregaziti. Agresivno guran napad kroz neprijateljsku frontu može izolirati glavne elemente i prisiliti neprijatelja da evakuira cijeli obrambeni položaj, prije no što može izgraditi održiv položaj nakon povlačenja u dubini. 5-118. Kada provode uspješno probijanje, napadne se postrojbe probijaju dublje u neprijateljski položaj kako bi napale neprijateljske pričuve, topništvo, središta za zapovjedanje i nadzor i komunikacijske linije. Bilo nasrtajna, bilo postrojba za potporu napadaju nove neprijateljske izložene bokove za širenje pukotine. Zapovjednik kroz pukotinu šalje snage koje imaju veći stupanj taktičke pokretljivosti za iskorištavanje ostvarenih prednosti, napad na neprijatelja s leña i sprječavanje njegova bijega. U to vrijeme zapovjednikovi množitelji snage – kao što su avioni – koncentriraju se na potporu kopnene snage koja iskorištava uspjeh probijanja. 5-119. Zapovjednik planira logične nastavke svog napada kao dio ukupnog procesa. Napadne snage planiraju iskorištavanje uspjeha. Snage za iskorištavanje uspjeha planiraju gonjenje poraženog neprijatelja. Nadalje, zapovjednik mora rabiti svoju snagu tako da previše ne razvuče svoje logističke sposobnosti. Zapovjednik mora planirati tako da ima svježe postrojbe koje prolaze oko ili preko prednjih postrojba za održavanje zamaha napada. On tim svježim postrojbama može dodijeliti zadaću slijediti i poduprti ili slijediti i preuzeti s ciljem održavanja tempa napada (Dodatak B govori o ovim taktičkim zadaćama u većem broju detalja.) Zapovjednik kod provedbe bilo koje vrste napadne operacije zamišlja kako, pod kojim uvjetima, gdje i kada će trebati prijeći u obranu na temelju mogućih neprijateljskih protupoteza i drugih dogañaja. 5-120. Ako napadna postrojba prelazi u gonjenje ili iskorištavanje uspjeha, ona će možda morati obići neprijateljske postrojbe da bi održala operativni tempo. Postrojbe obilaze neprijateljske postrojbe sukladno ranije uspostavljenim kriterijima obilaska. Kao minimum, obiñena snaga se motri ili veže na mjestu s drugim postrojbama. 5-121. Ako neprijatelj uspije povući svoje glavne snage iz borbe, zapovjednik intenzivira izviñanje za dobivanje potrebnih informacija za donošenje odluke o inačici djelovanja. Agresivna akcija može spriječiti neprijatelja u rekonstituciji svoje obrane na položaju u dubini na koji se povukao. Zapovjednik će možda morati odgoditi obnovu svog napada dok ne dovrši dodatno izviñanje, kako bi mogao oblikovati taktički razuman plan ako neprijatelj uspije zaposjesti nove obrambene položaje.
5-24
_______________________________________________________________________________________Napad
NAPADI ZA POSEBNE SVRHE 5-122. Zapovjednik može započeti napad za postizanje različitih rezultata ili za posebne svrhe. Ti podreñeni oblici napada jesu: •
zasjeda,
•
protunapad,
•
demonstracija,
•
lažni napad,
•
prepad/upad,
•
ispad.
Zapovjednikova namjera i čimbenici MNZS-VC odreñuju specifičan oblik napada. Kao oblici napada, oni dijele mnogo zajedničkih razmatranja planiranja, pripreme i provedbe napada. Ovaj dio govori o jedinstvenim razmatranjima svakoga oblika napada. Demonstracije i lažni napadi, iako su oblici napada, povezani su i s operacijama vojnog zavaravanja (vidi FM 3-13.) ZASJEDA 5-123. Zasjeda (ambush) oblik je napada vatrom ili drugim razarajućim sredstvima s prikrivenih položaja na neprijatelja koji se kreće ili je privremeno zaustavljen (FM 3-0). Može uključiti nasrtaj za približavanje i uništenje zaskočenog neprijatelja. U zasjedi nije potrebno zauzeti ili držati kopnene ciljeve. 5-124. Dvije vrste zasjede su točkasta (point ambush) i područna zasjeda (area ambush). Kod točkaste zasjede postrojba se razvija za napad u jednoj zoni ubijanja (kill zone). Kod područne zasjede postrojba se razvija u jednu ili više povezanih točkastih zasjeda. Postrojba manja od voda uobičajeno ne provodi područnu zasjedu. 5-125. Zasjede se kategoriziraju kao brze (hasty) ili pripremljene (deliberate), ali sve imaju svoje mjesto uzduž kontinuiteta. Brza zasjeda je trenutačna reakcija na neočekivanu prigodu, a provodi se uporabom standardnih operativnih postupaka ili borbenog drila. Pripremljena je zasjeda planirana kao specifična akcija protiv specifičnog cilja. Mogu biti dostupne detaljne informacije o cilju, kao što su veličina, organiza- BAZA STRELICE NALAZI SE U SREDIŠTU KONcija, oružje i oprema, put i smjer CENTRACIJE POLOŽAJA POSTROJBE U ZASJEDI, kretanja te vremena kada će cilj A STRELICA POKAZUJE NJEZIN SMJER VATRE. doseći ili prijeći preko odreñenih Slika 5-6. Grafički znak za taktičku misiju zasjeda točaka na putu. Zasjedu mogu provoditi teške ili lake snage. (Slika 5-6. prikazuje grafički znak za zasjedu.) Doktrina kategorizira zasjede kao bliske (near) ili udaljene (far), na temelju udaljenosti izmeñu naše snage i neprijatelja. 5-126. Tipičan je cilj zasjedne snage ubiti ili zarobiti sve neprijateljsko osoblje koje se nalazi unutar zone ubijanja. Drugi cilj može biti uništavanje odreñenih vozila, kao što su svi bacači raketa. Idealno, zasjedna snaga može uništiti zaskočenog neprijatelja tako brzo da on nije u mogućnosti izvijestiti o nastalom boju sve dok zasjedna snaga ne ostvari svoju misiju.
5-25
FM 3-90______________________________________________________________________________________
Organizacija snaga 5-127. Tipična je zasjeda organizirana u tri elementa: za nasrtaj, potporu i sigurnost. Nasrtajni element otvara paljbe u zonu ubijanja. Cilj mu je uništiti neprijateljsku snagu. Kada se uporabi, nasrtajna snaga napada i čisti zonu ubijanja te može dobiti dodatne zadaće, uključujući traženje pojedinih predmeta od obavještajne vrijednosti, hvatanje zarobljenika i dovršenje uništenja neprijateljske opreme za sprječavanje njihove trenutačne ponovne uporabe. Potporni element podupire nasrtajni element otvaranjem paljbe u zonu ubijanja i oko nje, te pruža temeljnu ubojitu moć zasjede. Potporni element pokušava uništiti glavninu neprijateljske borbene moći prije nego što nastrajni element krene na cilj ili u zonu ubijanja. Sigurnosni element izolira zonu ubijanja, daje ranu upozorbu o dolasku bilo koje neprijateljske snage u pomoć snagama u zasjedi i pruža zaštitu ostatku zasjedne snage. On osigurava ciljnu točku okupljanja i blokira neprijateljske prilaze prema mjestu zasjede i iz njega, čime se nepriijatelj sprječava u dolasku ili napuštanju mjesta zasjede. Planiranje zasjede 5-128. Planska razmatranja za zasjedu uključuju: •
«ne-kasnije-od» (“no-later-than”) vrijeme za postavljanje zasjede,
•
pokusni poredak za zasjedu ili mjesta zasjednih elemenata za područnu zasjedu,
•
ulazne i izlazne putove,
•
prolaz crta prema naprijed i kretanje do mjesta zasjede u taktičkom poretku,
•
mjesto točke okupljanja gdje se zasjedna snaga po potrebi može ponovno prikupiti i reorganizirati,
•
akcije u slučaju da je zasjeda prerano otkrivena,
•
shemu manevra koja maksimalno povećava djelovanje na neprijateljski bok ili pozadinu, pruža ranu upozorbu o dolasku cilja, uključuje akcije nasrtajnog elementa u zoni ubijanja i daje detalje kako se zasjedni elementi izvlače s mjesta zasjede,
•
akcije na cilju,
•
zaprjeke koje će pojačati učinke naše vatre,
•
plan vatrene potpore koji integrira plan izravne vatre i plan zaprjeka što dovodi do neprijateljske izolacije, nanošenja najveće štete i potpore snaga u točki okupljanja,
•
kriterij za početak zasjede; na primjer, djelovati na neprijateljske postrojbe jednake ili manje veličine i ne otvarati paljbu dok cilj ne uñe u zonu ubijanja,
•
bilo koje tražene promjene standardnih operativnih postupaka u otvaranju paljbe zasjedne postrojbe na temelju čimbenika MNZS-VC,
•
mjere osiguranja pozadine.
5-129. Točkasta se zasjeda obično rabi kao linijski poredak ili poredak u obliku slova L. Ime tih poredaka opisuje razvoj potpornog elementa oko zone ubijanja. Zona ubijanja dio je mjesta zasjede gdje su koncentrirane vatre za izolaciju, vezanje i uništenje neprijatelja. Poredak za zasjedu važan je jer odreñuje može li točkasta zasjeda ostvariti dovoljnu količinu vatre potrebne za izolaciju i uništenje cilja. Zapovjednik odreñuje poredak koji će rabiti na temelju prednosti i nedostataka svakog poretka u odnosu na čimbenike MNZS-VC. 5-130. Nasrtajni i potporni element općenito se razvijaju paralelno s putom kretanja cilja – duga os zone ubijanja – čime se cilj izlaže bočnoj vatri u linijskom poretku (vidi sliku 5-7, stranica 5-27). Veličina cilja, koji može biti uhvaćen u zoni ubijanja, ograničen je veličinom područja koje može pokriti oružje potpornog elementa. Prirodne, umjetne i vojne zaprjeke –
5-26
_______________________________________________________________________________________Napad
pojačane taktičkim zaprjekama, integriranim s izravnim i neizravnim vatrama – hvataju cilj u zonu ubijanja. Nedostatak je linijskog poretka da cilj može biti toliko raspršen da je veći od zone ubijanja.
Slika 5-7. Linijska zasjeda 5-131. Linijski je poredak učinkovit na zatvorenom zemljištu koje ograničava kretanje cilja te na otvorenom zemljištu, gdje je jedan bok blokiran postojećim ili pojačanim zaprjekama. Zapovjednik može postaviti slične zaprjeke izmeñu nasrtajnog i potpornog elementa te zone ubijanja za zaštitu zasjedne snage od borbenih drilova koje cilj provodi u borbi protiv zasjede. Kada se zasjedna snaga razvije u linijski poredak, ona ostavlja prolaze kroz zaštitne zaprjeke kako bi mogla nasrnuti na cilj. Prednost je linijskog poretka u tome što ga je relativno lako nadzirati u svim uvjetima vidljivosti. 5-132. Poredak u obliku slova L varijacija je linijskog poretka (vidi sliku 5-8, stranica 5-28). Dulja stranica slova L (nasrtajni element) paralelna je sa zonom ubijanja i omogućuje bočnu vatru. Prednost toga poretka je da je kraća stranica (potporni element) na kraju zone ubijanja i pod pravim kutom prema njoj, te blokira kretanje neprijatelja prema unatrag. Ona isto tako omogućuje otvaranje uzdužne vatre (enfilading fire) koja se meñusobno povezuje s vatrom druge stranice. Zapovjednik može uporabiti poredak u obliku slova L na ravnom dijelu ili na oštrom zavoju željezničke pruge, puta ili vodenog toka. 5-133. Područna je zasjeda najučinkovitija kada je neprijateljsko kretanje znatno ograničeno na postojeće utrte putove ili ceste. Područje treba nuditi nekoliko pogodnih mjesta za točkaste zasjede. Zapovjednik bira središnje mjesto zasjede oko kojeg može organizirati vanjske zasjede. Kada jednom odabere mjesto, on mora odrediti neprijateljske vjerojatne prilaze i putove bijega. On svojim podreñenim dodjeljuje mjesta vanjskih točkastih zasjeda za pokrivanje tih prilaza. Kada podreñene postrojbe posjednu ta mjesta, one izvješćuju zapovjednika o sveukupnom neprijateljskom prometu prema središnjem mjestu zasjede ili od njega. Te vanjske zasjede neprijatelju dopuštaju prolazak kroz svoje zone ubijanja dok zapovjednik ne aktivira središnju zasjedu. Kada jednom središnja zasjeda počne djelovati, vanjske zasjede sprječavaju neprijateljske snage u bijegu ili u ulasku u područje (vidi sliku 5-9, stranica 5-28).
5-27
FM 3-90______________________________________________________________________________________
Slika 5-8. Zasjeda u obliku slova L
Slika 5-9. Područna zasjeda 5-134. Zapovjednik zasjedne postrojbe normalno navodi signale potrebne za nadzor zasjede. On često mijenja značenje zvučnih i vizualnih signala kako bi izbjegao uzorke koje neprijatelj može prepoznati. Kada to ne bi radio, neprijatelj bi mogao prepoznati signal i pravodobno reagirati za izbjegavanje potpunih učinaka zasjede. Na primjer, ako se bijela signalna raketa uvijek rabi za signaliziranje povlačenja kod noćne zasjede, pozoran bi neprijatelj mogao ispaliti takvu raketu i dovesti do preranog povlačenja naše snage. Podreñeni elementi u zasjedi moraju primiti obavijesti – u obliku signala – koje se odnose na sljedeće informacije: •
5-28
dolazak cilja, uobičajeno daje član sigurnosnog tima za upozorbu zapovjednika zasjede i elemenata zasjede o napredovanju cilja,
_______________________________________________________________________________________Napad
•
početak djelovanja zasjede, daje zapovjednik zasjedne postrojbe (Taj signal treba se odnositi na nešto što stvara velike gubitke, kao što je ispaljena granata iz tenkovskog topa, strojnička paljba, detonacija mine ili eksploziva ili djelovanje drugih posadnih oružja za izravnu vatru.),
•
podizanje ili premještanje vatre, daje se kada se nasrće na cilj; sve vatre moraju odjednom prestati ili biti prebačene kako bi nasrtajni element mogao napasti prije no što cilj može reagirati,
•
nasrtaj, daje se kada nasrtajna snaga ulazi u zonu ubijanja i dovršava svoje aktivnosti,
•
prestanak paljbe, daje se za prestanak svih paljba,
•
povlačenje iz zone ubijanja ili s mjesta zasjede, daje se kada je zasjeda dovršena ili neprijateljska snaga dolazi u pomoć.
5-135. Zapovjednik rabi različite signale za prijenos potrebne informacije, kao što su radio prijenosi, glasovne naredbe, trube na vozilima, zvižduci ili pirotehnička sredstva. Svi signali moraju imati najmanje jedan zamjenski signal. Na primjer, ako signal za prijenos vatre ne uspije, nasrtajni element ne smije napasti cilj ako ne primi zamjenski signal. Signali koji su poslani prije početka zasjede ne smiju je izložiti neprijateljskom otkrivanju. Zapovjednik pregledava signale odreñene standardnim operativnim postupcima kako bi utvrdio postoji li potreba za njihovom promjenom ili dopunom za zadovoljavanje specifičnih zahtjeva situacije. Priprema zasjede 5-136. Iznenañenje, usklañene vatre i nadzor ključevi su uspješne zasjede. Iznenañenje omogućuje zasjednoj snazi preuzimanje nadzora nad situacijom. Ako nije moguće potpuno iznenañenje, ono mora biti toliko približno potpuno da cilj ne očekuje zasjedu dok nije prekasno za učinkovitu reakciju. Detaljno planiranje, priprema i provedba pomažu u postizanju iznenañenja. 5-137. Zapovjednik provodi izviñanje voña (leader’s reconnaissance) s ključnim osobljem za potvrdu ili prilagodbu svog plana. To izviñanje ne bi smjelo biti otkriveno da neprijatelj ne bi bio upozoren. Ako je potrebno, zapovjednik prilagoñava plan zasjede i odmah te promjene dostavlja podreñenim voñama i drugim pogoñenim organizacijama. Zapovjednik mora održavati uzak nadzor tijekom kretanja, posjedanja i povlačenja s mjesta zasjede. Nadzor je nakritičniji kada se zasjedna postrojba približava cilju. Voñe pojačavaju napore na maskirnoj stezi koja se odnosi na prikrivanje, buku i uporabu svjetala. 5-138. Sigurnosni element zasjedne postrojbe ostaje u punoj pripravnosti i rabi sve raspoložive naprave za motrenje kako bi mogao otkriti neprijateljski dolazak u mjesto zasjede. Dužnosti svakog vojnika unutar svakog elementa se, po potrebi, rotiraju da bi se održala pripravnost. 5-139. Svi elementi zasjedne snage izviñaju svoje putove povlačenja do odabrane točke okupljanja. Kada je moguće vojnici ili posade izviñaju put kojim će se koristiti. 5-140. Zapovjednik rasporeñuje sva svoja oružja, uključujući mine i rušenja odobrena pravilima djelovanja, za postizanje maksimalne učinkovitosti protiv cilja u zoni ubijanja. On usklañuje sve vatre, uključujući one koje ostvaruju topništvo i minobacači postrojba u potpori. Ciljevi potpornog elementa su izolirati zonu ubijanja, spriječiti bijeg cilja ili dolazak pojačanja i ispaljivanje velike količine visoko koncentrirane iznenadne vatre u zonu ubijanja. Ta vatra mora nanijeti maksimalnu štetu da bi nasrtajni element mogao brzo nasrnuti na cilj i uništiti ga. Provedba zasjede 5-141. Paljbena stega ključni je dio svake zasjede. Paljba se ne smije otvarati dok zapovjednik zasjede ne da signal za početak zasjede. Taj bi signal trebala biti paljba iz najubojitijeg oružja u zasjedi. Kada je zasjeda započela, zasjedna postrojba ispaljuje svoje vatre najvećom mogućom 5-29
FM 3-90______________________________________________________________________________________
brzinom u odnosu na zahtijevanu preciznost, jer bi inače nasrtaj mogao biti odgoñen, čime bi se cilju dalo vremena za reakciju i povećala mogućnost samogubitaka (fratricide) uslijed vlastite vatre. Precizne vatre pomažu postići iznenañenje, kao i uništiti cilj. Kad je potrebno nasrnuti na cilj, podizanje i premještanje vatara mora biti precizno. Nasrtajni element ne počinje s nasrtajem dok neprijateljske vatre ili otpor nisu onemogućeni ili uklonjeni. 5-142. Ako zasjeda ne uspije i neprijatelj počne goniti zasjednu snagu, ona se može povlačiti u skokovima. Ona treba rabiti dim za pomoć u skrivanju svog povlačenja. Aktiviranje minskih polja kratkog trajanja, uzduž putova povlačenja nakon prolaska zasjedne snage, može pomoći zaustaviti ili zadržati neprijateljsko gonjenje. Zapovjednik rasporeñuje potporni element tako da može pomoći povlačenju nasrtajnog elementa. 5-143. Na zapovjednikovu se zapovjed zasjedna snaga povlači do točke okupljanja, reorganizira se i počinje s povratnom hodnjom. Na ranije se odreñenom mjestu zaustavlja i daje sve borbene informacije dobivene kao rezultat zasjede svim elementima zasjedne snage. Meñutim, budući informacijski sustavi trebali bi biti sposobni raspodijeliti te informacije bez potrebe zaustavljanja teške snage. 5-144. Kada se snaga vrati iz zasjede, zapovjednik ili njegov predstavnik razgovaraju i primaju izvješća od zasjedne snage kao pomoć u identifikaciji neprijateljskih uzoraka (modela) odgovora, aktivnosti i postupaka, i unutar i izvan područja zasjede. Uzorci se trebaju analizirati i o njima treba izvijestiti sve odgovarajuće organizacije kroz obavještajne kanale. Zapovjednik prilagoñava svoju taktiku, tehnike i postupke uzimajući u obzir te uzorke. PROTUNAPAD 5-145. Protunapad (counterattack) oblik je napada dijela ili cijele obrambene snage s općim ciljem onemogućavanja neprijatelja u postizanju njegova cilja napada (FM 3-0). Zapovjednik provodi protunapad – normalno pokrenut iz obrambenog rasporeda – za poražavanje ili uništavanje neprijateljskih snaga, iskorištavanje neprijateljske slabosti, kao što je izložen bok, ili za ponovni nadzor nad zemljištem i objektima nakon neprijateljskog uspjeha. Postrojba ofenzivnim djelovanjem provodi protunapad za preuzimanje inicijative od neprijatelja. Snaga za protunapad manevrira za izoliranje i uništenje odreñene neprijateljske snage. Ona može napasti vatrom u područje boja da bi porazila ili uništila neprijateljsku snagu, povratila svoj izvorni položaj ili blokirala neprijateljsko prodiranje. Protunapad, kad jednom započne, normalno postaje odlučujuća operacija zapovjednika koji ga provodi. 5-146. Zapovjednik planira i provodi protunapad za napad na neprijatelja kada i gdje je on najranjiviji dok pokušava nadvladati naše obrambene položaje. Normalno, zapovjednik pokušava zadržati svoju pričuvu ili udarnu snagu za provedbu (striking force) odlučujućeg protunapada kada neprijatelj uporabi svoju glavninu za napad. Zapovjednik dodjeljuje ciljeve snagama za protunapad kada ih ima namjeru uporabiti za nasrtaj na neprijatelja. On uobičajeno dodjeljuje položaje za napad vatrom kada namjerava provesti protupanad, prvenstveno uporabom izravnih i neizravnih vatara. 5-147. Dvije razine protunapada jesu glavni i lokalni protunapadi. U oba slučaja čekanje da neprijatelj prvi djeluje može otkriti njegov glavni napor i stvoriti izložen bok koji se može iskoristiti. Obrambena postrojba provodi glavni protunapad za preuzimanje inicijative od neprijatelja ofenzivnim djelovanjem nakon što on započne svoj napad. Zapovjednik glavne protunapade provodi i za poražavanje ili blokiranje neprijateljskog prodiranja koje u opasnost dovodi cijelu obranu, ili za iscrpljivanje neprijatelja porazom ili uništavanjem izoliranog dijela neprijatelja u napadu (vidi sliku 5-10., stranica 5-31). Organizacija snaga 5-148. Zapovjednik snage za glavni protunapad tipično organizira svoje snage združenih rodova u sigurnosne i izvidničke snage, glavninu i pričuvne snage. On rabi obrambene snage 5-30
_______________________________________________________________________________________Napad
koje su već u dodiru s neprijateljskim snagama za njihovo vezanje ili zaustavljanje. Zapovjednik može rabiti snagu koja je odreñena za protunapad, kao što je udarna snaga u pokretnoj obrani, njegova pričuva, pričuva nekog drugog postroja, ili odrediti bilo koju drugu snagu koja se čini odgovarajućom za ulogu snage za protunapad. Sve promjene u namjenskoj organizaciji trebaju biti dovršene na vrijeme kako bi postrojbe mogle provesti probe sa svojom pridodanom ili podupirućom postrojbom. 5-149. Zapovjednik provodi lokalni protunapad s bilo kojim Slika 5-10. Glavni protunapad snagama koje su odmah raspoložive za ponovno zauzimanje položaja izgubljenih tijekom neprijateljske akcije, ili za iskorištavanje mogućnosti napada na pojavljeni prigodan cilj. Snage se često sastoje od pričuva podreñenih postrojba i obrambenih snaga koje prežive nakon dovršetka njihovog povlačenja s izgubljenih položaja. Budući da je malo vjerojatno da će zapovjednik mijenjati namjensku organizaciju snaga koje provode lokalni protunapad, on snage organizira u sigurnosnu snagu i glavninu. Ponekad će moći odrediti i element za izviñanje. 5-150. Snaga za protunapad je uporabljena snaga (committed force) od početka obrambene operacije, ako se zapovjednikova obrambena shema okreće oko protunapada kao mehanizma poražavanja neprijatelja, poput udarne snage u pokretnoj obrani. U tom slučaju zapovjednik treba odrediti drugu snagu kao svoju pričuvu. Planiranje protunapada 5-151. Zapovjednik planira da protunapad udari neprijatelja kada je on ranjiv. Kako neprijateljski napad napreduje, obrana može stvarati meñuprostore izmeñu njegovih snaga koje time izlažu svoje bokove i pozadinu. Odmah nakon što neprijatelj zaposjedne branjeni položaj, često je neorganiziran i slabo pripremljen za suprotstavljanje iznenadnom protunapadu. Prigoda za učinkovit protunapad obično je kratka; zapovjednik mora brzo prosuditi situaciju i snaga mora hitro provesti protunapad. Zapovjednik dodjeljuje ciljeve ili položaje za napad vatrom za snage za protunapad, ovisno o tome namjerava li napadnu snagu približiti neprijatelju i nasrnuti na njega. 5-152. Planovi glavnih protunapada normalno se razvijaju kao ogranak ili nastavak glavnoga obrambenog plana. Glavni protunapad može postići iznenañenje kada udari na neprijatelja iz neočekivanog smjera. Stoga snaga koja ima zadaću provedbe glavnog protunapada, poput udarne snage u pokretnoj obrani, treba biti uključena u razvoj tih planova, kao i u razvoj svakog plana za iskorištavanje mogućeg uspjeha. Lokalni protunapadi mogu, ali ne moraju biti rezultat ranijega pravodobnog planiranja. Priprema protunapada 5-153. Iznenañenje, usklañene vatre i nadzor ključevi su uspješnog protunapada. Iznenañenje omogućuje snazi za protunapad preuzimanje nadzora nad situacijom. Ako nije moguće potpuno iznenañenje, ono mora biti toliko približno potpuno da ciljana neprijateljska snaga ne očekuje napad dok nije prekasno za učinkovitu reakciju. Detaljno planiranje i priprema pomažu u postizanju iznenañenja. Zapovjednik prilagoñava rasporeñivanje svojih snaga i sredstava za 5-31
FM 3-90______________________________________________________________________________________
obavještajno djelovanje, motrenje i izviñanje te zadaće koje im daje kako bi mogao odrediti mjesto i ciljeve svog protunapada. 5-154. Zapovjednik provodi izviñanje voña s ključnim osobljem za potvrdu ili prilagodbu svog plana protunapada. Ako je potrebno, zapovjednik prilagoñava plan i te promjene dostavlja podreñenim voñama i drugim pogoñenim organizacijama. Ako je moguće, svaki element snage za protunapad izviña svoju planiranu os napredovanja i putove kojim će se kretati. Zapovjednik održava uzak nadzor tijekom kretanja i posjedanja prikrivenih položaja te tijekom procesa izviñanja kako neprijatelj ne bi otkrio snagu za protunapad prije početka protunapada. Voñe pojačavaju napore na maskirnoj stezi koja se odnosi na prikrivanje, buku i uporabu svjetala. 5-155. Zapovjednik prilagoñava planirane položaje svojih oružnih sustava za postizanje najveće učinkovitosti protiv ciljeva u planiranom području boja. On usklañuje sve vatre, uključujući one koje ostvaruju topništvo i minobacači postrojba u potpori. On želi da njegove vatre izoliraju ciljanu neprijateljsku snagu u planiranom području boja dok sprječava bijeg cilja ili dolazak pojačanja. Te vatre moraju brzo nanijeti maksimalnu štetu prije nego što neprijatelj može odgovoriti na protunapad. Provedba protunapada 5-156. Zapovjednik ne bi smio napasti osim ako postoji razuman izgled za uspjeh. On pokušava sačuvati pričuvu za odlučujuću operaciju koja se provodi nakon što neprijatelj otkrije svoj glavni napor uporabom glavnine svoje borbene moći. Ako zapovjednik zapovjedi pričuvi provedbu planiranog protunapada ona postaje uporabljena snaga, a on treba poduzeti mjere za odreñivanje ili rekonstituciju nove pričuve. 5-157. Zapovjednik provodi protunapad na isti način na koji provodi bilo koji drugi napad. On premješta prioritete potpore i vatre te odreñuje ciljeve na koje će djelovati napadnim informacijskim operacijama. Snaga za protunapad provodi sve aktivnosti o kojima se govori u odlomcima 5-60. do 5-121. 5-158. Podreñeni zapovjednici počinju lokalni protunapad s trenutačno dostupnim snagama kada se on uklapa u namjeru višeg zapovjednika. Provedba lokalnog protunapada treba biti hitra i silovita. Protunapad treba iskoristiti svaku neorganiziranost dijela neprijatelja, kao što je pometnja koja privremeno postoji kod napadne snage nakon što ona posjedne obrambeni položaj. Brzo pokrenut lokalni protunapad može donijeti bolji rezultat od pripremljenijeg protunapada višeg postroja zbog brzine kojom se može započeti. 5-159. Zapovjednik koji je suočen sa snažnim neprijateljskim probijanjem može provoditi lokalne protunapade za zadržavanje ili zauzimanje položaja na ramenima toga probijanja. Time se neprijatelj sprječava u širenju područja probijanja dok snage iz drugih obrambenih postrojba djeluju po neprijateljskim snagama koje se probijaju u našu dubinu. Držanje ramena probijanja može spriječiti i žrtvovanje pozicijske dubine, jer ograničena pukotina u obrambenom položaju onemogućuje neprijatelja u napadu u punom iskorištavanju uspjeha. DEMONSTRACIJE I LAŽNI NAPADI 5-160. Demonstracija (demonstration) je oblik napada namijenjen za zavaravanje neprijatelja o mjestu ili vremenu odlučujuće operacije pokazivanjem snage. Snage koje provode demonstraciju ne traže uspostavu dodira s neprijateljem (FM 3-0). Lažni napad (feint) oblik je napada namijenjen za zavaravanje neprijatelja o mjestu ili vremenu stvarne odlučujuće operacije. Snage koje provode lažni napad, traže izravan vatreni dodir s neprijateljem, ali izbjegavaju odlučujuće djelovanje (FM 3-0). Zapovjednik ih rabi zajedno s drugim aktivnostima vojnog zavaravanja. Njima se općenito pokušava zavarati neprijatelj kao bi se naveo da pokrene pričuve i premjesti vatrenu potporu na mjesta gdje ne mogu odmah utjecati na našu odlučujuću operaciju ili poduzeti druge akcije koje nisu u najboljem neprijateljskom interesu tijekom obrane. Oba su 5-32
_______________________________________________________________________________________Napad
oblika uvijek oblikujuće operacije. Zapovjednik mora sinkronizirati provedbu tih oblika napada s planovima i operacijama višeg i nižeg postroja za sprječavanje nenamjernog stavljanja druge postrojbe u opasnost. 5-161. Temeljna razlika izmeñu tih oblika napada je da kod lažnog napada zapovjednik snazi dodjeljuje cilj koji je ograničen po veličini, opsegu i nekim drugim mjerama. Snage koje provode lažni napad uspostavljaju izravan dodir s neprijateljem, ali izbjegavaju odlučujuću uporabu snaga. Snage koje provode demonstraciju ne teže uspostaviti dodir s neprijateljem. Razmatranja planiranja, pripreme i provedbe demonstracija i lažnih napada ista su kao i kod drugih oblika napada. PREPAD/UPAD 5-162. Prepad/upad (raid) oblik je napada, obično malog obujma, koji uključuje brz ulaz u neprijateljski teritorij za osiguranje informacija, zbunjivanje neprijatelja ili uništenje postrojenja. Obično se završava planiranim povlačenjem iz područja cilja nakon dovršenja misije (FM 3-0). Prepad/upad može se rabiti kao podupiruća operacija, namijenjena za spašavanje i izvlačenje pojedinaca i opreme koji su u opasnosti od zarobljavanja. 5-163. Pojednostavljen lanac zapovjedanja nužan je organizacijski zahtjev. Prepad/upad obično traži snagu koja je pažljivo oblikovana za neutralizaciju specifičnih neprijateljskih snaga koje djeluju u blizini cilja i koje su sposobne provoditi sve druge potrebne dodatne funkcije za ostvarenje cilja prepada/upada. Te dodatne funkcije mogu biti rušenja mostova preko velikih vodenih zaprjeka ili izvlačenje pilota helikoptera koji je oboren ispred prednje crte naših snaga. Zapovjednik tijekom početne faze planiranja operacije uključuje sve potrebne specijaliste.
Prepad u Mogadišu, 3-4. listopada 1993. U 15,30 sati 3. listopada 1993. NOS RANGER započeo je s još jednim nizom zračnodesantnih prepada za hvatanje ključnih pomagača Mohammeda Aidida, voñe klana i samoproglašena generala. Aidid i njegov klan vodili su borbene operacije protiv snaga UN-a i američkih snaga i kočili tekuće humanitarne napore u Somaliji. U roku od 30 minuta NOS RANGER uhvatio je nekoliko Aididovih pomagača. Prepadna snaga, s kopnenim elementom opremljenim vozilima HMMWV, dobila je obavijest da krene iz svog područja prikupljanja i pokupi zarobljenike. Kopneni konvoj stigao je do ciljane kuće i zarobljenici su ukrcani na kratko putovanje nazad do američkog kampa. No situacija se drastično promijenila tijekom vremena koje je trebalo konvoju za dolazak. Dva helikoptera UH-60 Black Hawk bila su oborena. Kao odgovor, NOS RANGER pokušao je osigurati mjesta pada i odmah je uvučen u niz žestokih zasjeda. Kopneni konvoj se sa svojim zarobljenicima nije nikako mogao povezati s drugim elementima namjenske snage. Nakon nekoliko pokušaja stigao je u 18,18 sati sa zarobljenicima nazad u kamp, doživjevši gotovo 70% gubitaka. Uporaba snage za brzo delovanje (reakciju) je odgoñena jer nije bila potpuno brifirana (zbog razloga operativne sigurnosti) i nije bila pod izravnim američkim nadzorom. Neuspjeh u držanju znatne pričuve kada situacija nije dobro poznata i nedostatak jedinstva zapovijedanja izuzetno su pridonijeli gubitcima NOS RANGER tog dana kada se operacija brzo promijenila iz prepada u pružanje pomoći okruženoj snazi. 5-164. Kada zapovjednik i njegov stožer planiraju prepad/upad oni razvijaju inačice djelovanja koje zadovoljavaju etičke, pravne, političke i tehničke kriterije izvedivosti. Planeri traže precizne, vremenski osjetljive obavještajne podatke iz svih izvora. Proces planiranja odreñuje kako će se tijekom prepada/upada provoditi zapovjedanje i nadzor, održivost te pronalaženje i praćenje ciljeva. Razvijaju se i tehnike i postupci za provedbu operacija preko prednje crte naših snaga u odnosu na specifične čimbenike MNZS-VC koji se očekuju tijekom provedbe prepada/upada. Zapovjednik i njegov stožer razvijaju onoliko inačica djelovanja koliko vrijeme i situacija dopuštaju. Oni pozorno važu svaku inačicu. Pored planskih razmatranja povezanih s drugim napadnim operacijama, oni moraju utvrditi rizike koje donosi provedba misije i moguće posljedice/reperkusije.
5-33
FM 3-90______________________________________________________________________________________
5-165. Ako vrijeme dopušta, svi elementi uključeni u prepad/upad trebaju biti pažljivo isprobani u svojim funkcijama. Ključni elementi u odreñivanju razine detalja i prigoda za provedbu probe prije provedbe misije jesu vrijeme, operativna sigurnost i zahtjevi zavaravanja. ISPAD 5-166. Ispad (spoiling attack) oblik je napada koji preduhitruje ili ozbiljno škodi neprijateljskom napadu dok je neprijatelj u procesu planiranja i pripreme napada (FM 3-0). Cilj ispada je poremetiti neprijateljske napadne sposobnosti i vremenski slijed njegovih djelovanja tako da se uništavaju njegovo osoblje i oprema, umjesto osiguravanja zemljišta i drugih fizičkih objekata (vidi sliku 5-11.). Kada je god moguće zapovjednik provodi ispad tijekom naših obrambenih operacija za udar na neprijatelja dok je u područjima prikupljanja, ili se na napadnim položajima priprema za vlastitu napadnu operaciju, ili je privremeno zaustavljen. Obično se rabe teške snage, napadni helikopteri ili elementi vatrene potpore za napad na neprijateljske položaje prikupljanja ispred naše glavne crte otpora ili ispred naših borbenih položaja.
Slika 5-11. Ispad 5-167. Zapovjednikovi razlozi za provedbu ispada uključuju: •
remećenje neprijateljskih napadnih priprema,
•
uništenje ključnih snaga i sredstava koje neprijatelj treba za napad, kao što su sustavi vatrene potpore, skladišta goriva i streljiva i mostna oprema za svladavanje zaprjeka,
•
dobivanje dodatnog vremena za obrambene snage za pripremu položaja,
•
smanjenje neprijateljske tekuće prednosti u odnosu na raspoložive snage.
Zapovjednik sinkronizira provedbu ispada s drugim obrambenim operacijama. 5-168. Zapovjednik može u ispadu uporabiti svoje pričuve za izbacivanje neprijateljskih napadnih priprema iz kolotečine. On u tom slučaju preuzima rizik neimanja pričuve ili druge odreñene snage kao pričuve. Sljedeća temeljna razmatranja utječu na ispad:
5-34
•
zapovjednik može željeti ograničiti veličinu snage koja provodi ispad,
•
ispadi se ne provode ako bi gubitak ili uništenje naše napadne snage ugrozio zapovjednikovu sposobnost provedbe obrambene misije,
_______________________________________________________________________________________Napad
•
pokretljivost snage raspoložive za ispad treba biti jednaka ili veća od pokretljivosti ciljane neprijateljske snage,
•
operacije topničkih ili zrakoplovnih sustava za sprječavanje neprijateljskih elemenata koji nisu u dodiru da ometaju ispad nužne su za osiguranje uspjeha operacije.
5-169. Dva su uvjeta koja moraju biti zadovoljena za provedbu uspješnog i opstojnog ispada: •
cilj ispada mora biti dostižan prije nego što je neprijatelj sposoban odgovoriti na napad sinkroniziranim i usklañenim djelovanjem,
•
zapovjednik mora spriječiti da snaga koja provodi ispad postane preizduljena.
Ako ispad ne uspije ispuniti oba zahtjeva vjerojatno će propasti, s teškim posljedicama za obranu.
5-35
6. poglavlje
Iskorištavanje uspjeha Najvažniji cilj našeg djelovanja je uništenje neprijatelja do krajnje granice mogućnosti. Feldmaršal, princ Mihail I. Kutuzov
Iskorištavanje uspjeha (exploitation) vrsta je napadne operacije koja obično slijedi nakon uspješnog napada i namijenjena je za dezorganizaciju neprijatelja u dubini (FM 3-0). Zapovjednici u svim postrojima iskorištavaju uspješne napadne akcije. Rijetki su napadi koji uspiju potpuno uništiti (sravniti sa zemljom) neprijatelja. Neuspjeh u agresivnom iskorištavanju uspjeha u svakoj prigodi daje neprijatelju vremena za rekonstituciju djelotvorne obrane, prebacivanjem svojih snaga ili ponovnim vraćanjem inicijative provedbom protunapada. Stoga se svaka napadna operacija koja nije ograničena od nadreñenog ili nedostatkom resursa treba bez odlaganja nastaviti odvažnim iskorištavanjem uspjeha. Zapovjednik oblikuje svoje iskorištavanje za održavanje pritiska na neprijatelja, iskorištavanje prednosti njegove neorganiziranosti, slamanje njegove volje za otporom i zauzimanje odlučujućeg ili ključnog zemljišta. 6-1. Iskorištavanje uspjeha glavno je SADRŽAJ sredstvo za pretvaranje taktičkog usOrganizacija snaga....................................... ….......6-1 pjeha u operativnu prednost. Ono Izviñanje i sigurnost.................................. ….......6-2 pojačava neorganiziranost i pometnju Borbena potpora i potpora borbenih neprijateljske snage u sustavu zapovidjelovanja................................................... ….......6-3 jedanja i nadzora nastalih taktičkim Nadzorne mjere…......................................... ….......6-3 porazom. Ono je sastavni dio zamisli Planiranje iskorištavanja uspjeha…............ ….......6-4 obrane. Psihološki učinak taktičkog Provedba iskorištavanja uspjeha................….......6-8 poraza stvara pometnju i strahovanje Uspostaviti i održati dodir s neprijau cijeloj neprijateljskoj strukturi teljem..........................................................….....6-9 zapovjedanja i nadzora te smanjuje Poremetiti neprijatelja.............................. ….....6-10 neprijateljsku sposobnost reakcije. Vezati neprijatelja..................................... ….....6-10 Manevrirati................................................ ….....6-10 Iskorištavanje uspjeha koristi se predNastaviti dalje............................................ ….....6-11 nošću tog smanjenja neprijateljskih sposobnosti da bi napravilo stal nim ono što bi inače bio samo privremeni taktički učinak kada se iskorištavanje uspjeha ne bi provelo. Iskorištavanje uspjeha može biti odlučujuće. 6-2. Sve ranije predstavljene zamisli koje se odnose na planiranje, pripremu i provedbu nastavljaju se primjenjivati tijekom iskorištavanja uspjeha. Zamisli prosudbe opisane u priručnicima FM 6-0 i FM 6-22 isto se primjenjuju. Zapovjednik po potrebi prilagoñava te zamisli kako bi odrazile specifične postojeće čimbenike MNZS-VC. 6-3. Lokalno iskorištavanje uspjeha, koje provodi uporabljena snaga, slijedi nakon uspješnog napada. Postrojba provodi lokalno iskorištavanje kada kapitalizira bilo koje taktičke prigode koje stvori tijekom ostvarenja svoje dodijeljene napadne misije. Kada je god moguće, vodeća napadna postrojba prelazi izravno u lokalno iskorištavanje uspjeha nakon ostvarenja svoje mi6-0
________________________________________________________________________Iskorištavanje uspjeha
sije. Ako to nije provedivo, zapovjednik može prebaciti svježe snage (koje slijede i preuzimaju) u vodeću ulogu. Zapovjednik brzo djeluje za korištenje lokalnih uspjeha. Iako takva lokalna iskorištavanja mogu izgledati beznačajna, njihovi zbirni učinci mogu biti odlučujući. Podreñeni zapovjednici, radeći unutar zamisli višeg zapovjednika, mogu rabiti svoju inicijativu za pokretanje iskorištavanja uspjeha. Kada zapovjednik započne lokalno iskorištavanje, on informira svoje više zapovjedništvo da bi nadreñeni znao njegove namjere. Time se sprječava nenamjerno remećenje bitke ili pohoda višeg postroja i omogućuje višem zapovjedništvu da prosudi mogućnost općega sloma te da usmjeri svoju inicijativu na operacije gonjenja. 6-4. Provedba glavnog iskorištavanja uspjeha specifična je izvanredna misija koja se dodjeljuje velikoj postrojbi u predviñanju napadnog uspjeha druge postrojbe jednake veličine. Divizije i brigade postroji su koji provode glavno iskorištavanje kao dio operacije više korpusa.
ORGANIZACIJA SNAGA 6-5. Snage koje provode napad ujedno su snage koje početno iskorištavaju taktički uspjeh napada. Zapovjednik tipično ne dodjeljuje podreñenoj postrojbi misiju iskorištavanja uspjeha prije početka pokreta za uspostavu dodira ili napada. Zapovjednik provodi unutarnju reorganizaciju svoje postrojbe da bi odrazila postojeće čimbenike MNZS-VC kada se pojavi prigoda za iskorištavanje uspjeha. On rabi dopunske zapovjedi za provedbu akcija po uspostavi dodira. (Vidi 4. poglavlje za akcije po uspostavi dodira.) Ako zapovjednik treba dodatne resurse za potporu iskorištavanja, on ih traži od odgovarajućeg zapovjedništva. Dodatni resursi mogu uključiti snage i sredstva za obavještajno djelovanje, motrenje i izviñanje kao pomoć u identifikaciji ciljeva za napad, kao i napadne helikoptere i nadzirano streljivo, kao što je taktički raketni sustav Kopnene vojske, za napad na identificirane ciljeve. Svaka snaga za iskorištavanje uspjeha treba biti dostatno velika za vlastitu zaštitu od neprijateljskih snaga koje očekuje sresti. To treba biti razumno samoodrživa višerodna snaga, sposobna za operacije izvan podupirućeg dosega glavnine. 6-6. Od postrojba koje stvaraju prigodu za iskorištavanje uspjeha ne smije se očekivati provedba iskorištavanja u velikoj dubini neprijatelja. Ako zapovjednik planira iskorištavanje s točno odreñenom podreñenom postrojbom, on mora odrediti stupanj štete ili rizika koji je snaga spremna preuzeti tijekom provedbe tekuće operacije. Ako početne napadne postrojbe dožive značajne gubitke borbene moći, zapovjednik ih treba zamijeniti čim je to moguće. Kada borbena moć snage za iskorištavanje uspjeha oslabi zbog umora, neorganiziranosti ili gubitaka, ili kada mora držati zemljište ili se opskrbiti novih sredstvima, zapovjednik treba nastaviti iskorištavanje sa svježom snagom. U oba slučaja zamjenska snaga treba imati visok stupanj taktičke pokretljivosti kako bi mogla provesti iskorištavanje uspjeha. 6-7. Iskorištavanje uspjeha može biti učinkovitije ako zapovjednik može uporabiti dodatne snage i dodijeliti im zadaću slijediti i poduprti ili slijediti i preuzeti. Zapovjednik dodjeljuje misije slijediti i poduprti postrojbama odreñenim za pomoć snagama za iskorištavanje uspjeha tako što ih oslobaña zadaća koje bi usporile njihovo napredovanje. Vodeća postrojba i bilo koje postrojbe za zadaće slijediti i preuzeti ili slijediti i poduprti razmjenjuju timove za vezu za olakšanje prijenosa odgovornosti. Postrojbe odreñene za zadaću slijediti i preuzeti provode prolaz crta prema naprijed i zamjenjuju početne snage za iskorištavanje uspjeha kada se one približe svojoj točki vrhunca. Normalno, sljedeći viši zapovjednik zadržava nadzor nad snagama koje provode zadaću slijediti i preuzeti. (Dodatak B daje više informacija o tim zadaćama.) Kada je moguće, postrojbe koje su dobile te zadaće trebaju imati jednaku pokretljivost kao i postrojba za iskorištavanje uspjeha, ili primaju dodatne inženjerijske i transportne snage i sredstva koja pružaju potrebnu pokretljivost. Kada su jednom organizirane, one postaju uporabljene snage i trebaju primiti topničke, protuzračne, inženjerijske i druge snage za borbenu potporu i potporu borbenih djelovanja koje se uobičajeno pridodaju sukladno čimbenicima MNZS-VC. U operaciji iskorištavanja uspjeha koja je projektirana za prijelaz većih udaljenosti, zapovjednik može snazi za iskorištavanje pridodati elemente postrojbe koja slijedi i podupire da bi osigurao jedinstvo zapovjedanja i jedinstvo napora.
6-1
FM 3-90______________________________________________________________________________________
6-8. Budući da operacija iskorištavanja uspjeha obično pokriva širu frontu od fronte napadne snage, snage i sredstva vatrene potpore mogu utvrditi da elementi kojima pružaju potporu djeluju izvan normalnih podupirućih dometa. Stoga se moraju premjestiti prema naprijed da bi osigurali neprekidno ostvarivanje vatara na neprijateljske poretke i iza njih, što može dovesti do odreñenih teškoća u potpori bočnih elemenata snage za iskorištavanje uspjeha. Za pružanje tražene potpore postrojbe za vatrenu potporu, kao i snage i sredstva koja djeluju samostalno, mogu biti pridodane podreñenim elementima snage za iskorištavanje uspjeha. U drugom slučaju, zapovjednik može pomaknuti naprijed dodatne postrojbe i sustave za pojačanje vatrene potpore da bi ispunio prazninu. 6-9. Protuzračno pokrivanje sposobno za odgovor omogućuje brz prijelaz u iskorištavanje uspjeha bez gubljenja zamaha. Zapovjednik planira premještanje svojih protuzračnih topničkih snaga i sredstava da bi osigurao tu sposobnost odgovora. Odgovarajuće pokretne protuzračne postrojbe trebaju pratiti snage za iskorištavanje uspjeha. Rasporedi snaga i djelovanje sustava protuzračne obrane za početni napad vjerojatno će ostati na snazi i tijekom iskorištavanja uspjeha. No kada zapovjednik razvuče svoje poretke i snage za pokrivanje većeg područja, protuzračno pokrivanje postaje manje učinkovito. Zapovjednik treba razmotriti rizike povezane s kretanjem izvan kišobrana protuzračnog topništva. Kao drugo rješenje, on može tražiti od višeg postroja prilagodbe protuzračnog pokrivanja. Protuzračne operacije drugih grana (zrakoplovstvo, mornarica i marinski korpus) mogu pružiti željeni stupanj protuzračne zaštite. Zapovjednik može tijekom iskorištavanja uspjeha rabiti raspoložive avione za zračno presretanje i blisku zračnu potporu za pojačanje ili zamjenu snaga i sredstava vatrene potpore Kopnene vojske. 6-10. Misija iskorištavanja uspjeha traži snagu sa značajnom prednošću u pokretljivosti u odnosu na neprijatelja. Napadni helikopteri i zračnodesantne snage mogu činiti dio borbene moći snage za iskorištavanje uspjeha. Oni su izvanredno korisni u zauzimanju tjesnaca, prijelazu zaprjeka i iskorištavanje svoje pokretljivosti za napad i odsijecanje neorganiziranih neprijateljskih elemenata. One mogu zauzeti i nadzirati ključno zemljište kao što su važna mjesta prijelaza rijeke ili vitalna neprijateljska transportna čvorišta uzduž puta napredovanja snage za iskorištavanje uspjeha u neprijateljsko pozadinsko područje i kroz njega. Zapovjednik integrira borbenu inženjeriju u snagu za iskorištavanje uspjeha za pomoć u svladavanju zaprjeka, omogućavanje manevra kopnenih snaga i zaštitu bokova. Tipično, problemi koji smanjuju pokretljivost snage za iskorištavanje uspjeha su minska polja i druge zaprjeke. Zapovjednik rabi inženjeriju i za držanje otvorenim svojih opskrbnih putova. 6-11. Zapovjednik drži samo pričuve potrebne za osiguranje elastičnosti operacije, stalan zamah u napredovanju i moguće neprijateljske odgovore na iskorištavanje uspjeha. (5. poglavlje govori o razmatranjima uporabe pričuve.) IZVIDANJE I SIGURNOST 6-12. U trenutku kada zapovjednik pokrene operaciju iskorištavanja uspjeha, točna neprijateljska situacija možda neće biti potpuno jasna ili shvaćena. Zapovjednik odreñuje izvidničku snagu za uspostavu i održavanje dodira s neprijateljem. On dopunjava svoj izvidnički napor senzorima i snagama i sredstvima za motrenje te obavještajnim proizvodima susjednih, viših i nižih postroja za održavanje razumijevanja situacije u odnosu na jačinu, raspored, sposobnosti i namjere svih važnih neprijateljskih elemenata u svom području interesa. U iskorištavanju uspjeha zapovjednik normalno daje veći naglasak na izviñanje nego na sigurnost. Ipak, budući da se snaga za iskorištavanje uspjeha neovisno kreće, on rješava i pitanja sigurnosnih potreba te snage. 6-13. Zapovjednik svojim odreñenim sigurnosnim snagama dodjeljuje odgovarajuće sigurnosne misije na isti način kao i kod kretanja za uspostavu dodira (vidi 4. poglavlje). Zapovjednik korpusa ili divizije koji iskorištava uspjeh tipično organizira svoj najistaknutiji (prema naprijed) sigurnosni element u snagu za pokrivanje za zaštitu kretanja glavnine i razvoj situacije prije uporabe glavnine. Ti su sigurnosni elementi odgovorni izravno njemu. 6-2
________________________________________________________________________Iskorištavanje uspjeha
6-14. Ako snaga za iskorištavanje uspjeha nije u mogućnosti organizirati snagu za pokrivanje za njezino samostalno djelovanje, ona umjesto nje može rabiti prednju zaštitnicu. To je tipično za brigadu koja samostalno provodi iskorištavanje uspjeha. U nekim slučajevima kada viši postroj (korpus ili divizija) stvara snagu za pokrivanje, brigada može ipak postaviti svoju prednju zaštitnicu iza snage za pokrivanje. To se uobičajeno dogaña kada podreñene postrojbe u iskorištavanju uspjeha napreduju u višestrukim paralelnim kolonama. BORBENA POTPORA I POTPORA BORBENIH DJELOVANJA 6-15. Načini funkcioniranja borbene potpore i potpore borbenih djelovanja moraju tijekom operacija iskorištavanja uspjeha biti izuzetno elastični. Kod iskorištavanja uspjeha usmjerenog protiv neuporabljenih neprijateljskih snaga ili uzduž linija napredovanja koje se meñusobno udaljavaju, zapovjednik uobičajeno pridodaje postrojbe za borbenu potporu i potporu borbenih djelovanja manevarskoj snazi za iskorištavanje uspjeha. Druga je mogućnost da snage i sredstva potpore mogu slijediti snagu za iskorištavanje uspjeha u odreñenim poretcima uzduž glavnih opskrbnih putova. Transportna i opskrbna sredstva za održivost snage postaju sve važnija kako iskorištavanje uspjeha napreduje. Kako se opskrbne linije produljuju, uvjeti na komunikacijskim linijama i osiguranje puta i konvoja mogu postati problem. Postrojba bi uz sebe trebala imati najveće moguće zalihe goriva, pričuvnih dijelova i streljiva kako ne bi gubila zamah zbog nedostatka potpore. Napor iskorištavanja uspjeha može biti više ograničen mehaničkim kvarovima vozila i potrebom za gorivom nego borbenim gubitcima ili nedostatkom streljiva. Stoga se timovi za izravnu potporu održavanja pridružuju snazi za iskorištavanje uspjeha za prosudbu problema i popravak neispravnih vozila u kratkom vremenskom razdoblju, ili za njihovu evakuaciju do točaka skupljanja sredstava za održavanje gdje ih popravljaju postrojbe za opću potporu održavanja. Zapovjednik treba razmotriti uporabu svojih višenamjenskih i transportnih helikoptera za prijevoz kritičnih opskrbnih sredstava prema naprijed tijekom iskorištavanja uspjeha.
NADZORNE MJERE 6-16. Kod iskorištavanja uspjeha rabi se manji broj nadzornih mjera nego kod drugih operacija zbog neizvjesne neprijateljske situacije i potrebe davanja maksimalne elastičnosti podreñenim zapovjednicima za iskorištavanje prednosti prolaznih prigoda (vidi sliku 6-1.). Planeri razvijaju grafičke nadzorne mjere kao dio zapovjedi za napad kako bi se olakšalo zapovjedanje i nadzor kada snaga prelazi u iskorištavanje uspjeha.
Slika 6-1. Nadzorne mjere za iskorištavanje uspjeha u spojenom području operacija 6-3
FM 3-90______________________________________________________________________________________
6-17. Postrojba koja provodi iskorištavanje uspjeha djeluje u istom području operacija koje je odreñeno za napad. Postrojba za iskorištavanje uspjeha podreñenim postrojbama dodjeljuje njihova vlastita područja operacija. Granice izmeñu podreñenih postrojba mogu se često mijenjati kako bi se iskoristile prigode. Budući da postrojba za iskorištavanje uspjeha uporabljuje i izvidničke i sigurnosne snage, zapovjednik mora brzo prilagoditi svoje granice tijekom napredovanja snaga. Zapovjednik odreñuje područja u kojima je zabranjeno postavljanje zaprjeka da bi onemogućio da naše zaprjeke ometaju kretanje snage za iskorištavanje uspjeha. On odreñuje zone zaprjeka na bokovima kretnih koridora snage za iskorištavanje uspjeha da bi povećao njezinu sigurnost. On rabi fazne crte i naredne ciljeve za nadzor provedbe iskorištavanja. Zapovjednik rabi ciljeve za usmjeravanje kretanja snaga za iskorištavanje uspjeha. Premda iskorištavanje uspjeha može dovesti do zauzimanja zemljišnog cilja, temeljno usredotočenje treba biti na uništenju neprijateljske snage. Zapovjednik može odrediti granicu napredovanja ako može predvidjeti točku vrhunca ili neko drugo ograničenje, kao što su politička razmatranja koja se odnose na meñunarodnu granicu, za koje je potrebno odrediti nadzornu mjeru. 6-18. Zapovjednik redovito uporabljuje dopustive nadzorne mjere vatrene potpore tijekom iskorištavanja uspjeha. Usklañena vatrena crta osigurava brz odgovor. Premještanje usklañene vatrene crte posebno je važno za pružanje odgovarajuće potpore tijekom napredovanja snage. Čak i kada nije predviñena točka vrhunca u iskorištavanju uspjeha, uspostava prednje granice važna je za olakšanje operacija višeg zapovjedništva iza te granice. Zapovjednik po potrebi može rabiti dodatne nadzorne mjere, poput ciljeva (meta) i točaka provjere.
PLANIRANJE ISKORIŠTAVANJA USPJEHA 6-19. Zapovjednikova sposobnost poništavanja neprijateljskih mogućnosti proaktivnom uporabom bojišničkih operativnih sustava kritična je za uspješno iskorištavanje uspjeha. On to radi slažući svoje bojišničke operativne sustave u odnosu na neprijateljsko vrijeme i prostor sukladno čimbenicima MNZS-VC. 6-20. Zapovjednik mora planirati decentraliziranu provedbu iskorištavanja uspjeha. Zapovjednikova namjera posebno je važna jer podreñeni moraju biti sposobni iskazati inicijativu u brzo promjenljivoj, fluidnoj situaciji. Zapovjednik mora iznijeti svrhu iskorištavanja uspjeha koja može biti tjeranje neprijatelja na uzmak iz područja, okruženje neprijateljskih snaga da se ne bi mogle povući ili uništenje neprijateljskih topničkih i drugih sustava vatrene potpore. Namjera će takoñer odrediti njegove odlučujuće i oblikujuće operacije i voditi odreñenje njegova glavnog napora u bilo kojoj danoj točki. 6-21. Jasna zapovjednikova namjera daje podreñenima naputak kako integrirati svoje operacije u ukupne operacije nadreñenog zapovjedništva. Samo podreñeni koji mogu brzo djelovati mogu iskoristiti sve prigode za nanošenje šteta neprijatelju ili za ubrzanje tempa operacija. Zapovjednik treba podreñenima postaviti minimalna ograničenja. Ona mogu uključiti jasne upute o zauzimanju ključnog zemljišta i veličini neprijateljskih snaga koje se mogu obići. Pouzdane, sigurne komunikacije izmeñu snage za iskorištavanje uspjeha, snage koja slijedi i podupire i zapovjednika olakšavaju koordinaciju koja može maksimalno povećati utjecaj iskorištavanja uspjeha. No svi podreñeni trebaju imati jasnu sliku željenoga krajnjeg stanja za provedbu operacija koje podupiru to stanje čak i kada doñe do gubitka komunikacije. 6-22. Planiranje iskorištavanja uspjeha počinje tijekom pripremne faze za sve napadne operacije. Za izbjegavanje gubitka kritična vremena tijekom prijelaza iz pokreta za uspostavu dodira ili napada u iskorištavanje uspjeha, zapovjednik provizorno identificira snage, ciljeve i područja operacija podreñenih postrojba prije nego što napadna operacija počne. Kada se pojavi prigoda koju je moguće iskoristiti, zapovjednici brigade i viši trebaju započeti iskorištavanje uspjeha, bilo kao ogranka ili kao nastavka postojeće operacije. Zapovjednikov plan treba pokušati izbjeći potiskivanje neprijatelja unatrag u smjeru njegove vlastite baze održivosti. 6-23. Tijekom planiranja i provedbe iskorištavanja uspjeha zapovjednik uravnotežuje potrebu snage za iskorištavanje uspjeha za brzinom i zamahom u odnosu na njezinu potrebu za sigur6-4
________________________________________________________________________Iskorištavanje uspjeha
nošću kada se počne kretati izvan podupirućeg dometa ostatka snage. Zapovjednik mora biti pažljiv da ne bi dopustio da se snaga za iskorištavanje uspjeha kreće izvan podupirućeg dometa glavnine. Odreñivanje podupirućeg dometa traži odreñeno znanje o preostalim neprijateljskim sposobnostima. Općenito, zapovjednik treba prići planiranju iskorištavanja uspjeha s osjećajem opreznog optimizma. To je odlična prigoda za razbijanje neprijateljske kohezije i stjecanje pozicijske prednosti nad neprijateljem. No zapovjednik ne smije dopustiti da snaga za iskorištavanje uspjeha padne u neprijateljsku zamku gdje može biti uvučena u dio bojišta koji je izbočen prema neprijatelju i uništena po dijelovima. 6-24. Iskorištavanje uspjeha može imati oblik pokreta za uspostavu dodira s nizom brzih napada. Zapovjednik obično izdaje niz dopunskih zapovjedi koje odreñuju: •
poredak za kretanje,
•
položaj svakoga glavnog elementa snage za iskorištavanje uspjeha unutar tog poretka,
•
svaku potrebnu prilagodbu namjenske organizacije,
•
kriterije obilaska,
•
preinačene ili nove nadzorne mjere koja pomažu manevru, kao što su ciljevi, promjene granice, granica napredovanja i mjere usklañivanja vatrene potpore.
XX
XX
X
6-25. Snage za iskorištavanje uspjeha manevriraju na širokoj fronti i na najmanje dvije osi. Snage na svakoj osi sposobne su za samostalno djelovanje, ovisno o njihovoj pokretljivosti, putnoj mreži i drugim gledištima zemljišta. Zapovjednik može u nekim slučajevima umjesto dodjele područja operacija podreñenima odrediti poredak za kretanje za cijelu postrojbu da bi mogao koncentrirati svu svoju borbenu moć protiv odreñenoga neprijateljskog elementa. U tom slučaju, normalno izabire varijacije kolonskog, linijskog ili poretka klinom nazad. (3. poglavlje govori o borbenim poretcima.) (Slika 6-2. prikazuje brigadu koja provodi iskorištavanje uspjeha sa svojim bojnama u koloni.) Prednost se daje kretanju po paralelnim putovima; meñutim zemljište i neprijateljska situacija mogu prisiliti snagu za iskorištavanje uspjeha da napreduje u kolonskom poretku. Općenito, uporaba kolone u iskorištavanju uspjeha naglašava elastičnost na račun stavljanja maksimalne vatrene moći naprijed.
Slika 6-2. Brigadno iskorištavanje uspjeha: bojne u kolonskom poretku
6-5
FM 3-90______________________________________________________________________________________
6-26. U izuzetnim okolnostima, kada je neprijatelj očigledno nesposoban za učinkovit otpor, zapovjednik može odabrati da privremeno nema pričuve i da sve snage uporabi za iskorištavanje uspjeha. On može uporabiti linijski poredak s dva ili više elemenata jedan pored drugoga, a bez pričuve kada prilazak cilju mora biti proveden na što je moguće široj fronti. Na primjer, zapovjednik bi mogao rabiti taj poredak kada pokušava osigurati mjesta prijelaza preko velike rijeke (vidi sliku 6-3.). On bi taj poredak mogao uporabiti i protiv sporadičnog i sve slabijeg otpora kada neprijatelj nema značajnije sposobnosti protunapada ili kada se protunapad može blokirati drugim sredstvima umjesto uporabe pričuve. Usprkos nedostatku konstituirane pričuve, druge akcije, kao što je učinkovita uporaba koncentriranih neizravnih vatara, mogu zapovjedniku dati elastičnost koju obično daje pričuva za utjecaj na djelovanja tijekom iskorištavanja uspjeha.
Slika 6-3. Divizijsko iskorištavanje uspjeha: brigade jedna pored druge, bez pričuve 6-27. Poredak klinom nazad s dva ili više elementa jedan uz drugi s pričuvom omogućuje postrojbi napredovanje na razumno širokoj fronti tako da je većina izravne vatrene moći postrojbe usmjerena naprijed. Ta konfiguracija pomaže kod stvaranja pukotina u neprijateljskim obranama. Dok je većina postrojbe uporabljena, pričuva stoji na raspolaganju za iskorištavanje uspjeha napadnih elemenata, preuzimanje misije od napadnih elemenata ili suprotstavljanje neprijateljskim prijetnjama kako se razvijaju (vidi sliku 6-4., stranica 6-7). 6-28. Zbog potrebe brzog prijelaza iz napada u iskorištavanje uspjeha, planiranje vatrene potpore za iskorištavanje uspjeha mora početi kao dio planiranja napada. Zapovjednik uspostavlja veze izmeñu svojih vojno-obavještajnih, izvidničkih, napadnih helikopterskih i topničkih snaga, snaga za napadne informacijske operacije i aviona u potpori za ubrzanje otkrivanja i djelovanja na visoko prioritetne ciljeve čije pojavljivanje ovisi o situaciji. On odabire one ciljeve koji podupiru iskorištavanje uspjeha, bez obzira na to gdje se nalaze unutar neprijateljskoga obrambenog područja. Tijekom iskorištavanja uspjeha malo je vremena za reviziju popisa ciljeva. Razmatranja koja se odnose na odabir ciljeva po naravi su slična onima kod pokreta za uspostavu dodira. Nadalje, iskorištavanje uspjeha traži unaprijed planiranu elastičnu i za odgovor sposobnu mrežu nadzora vatre s pričuvnim količinama opreme. Usklañivanje s obavještajnim časnikom postroja kritična je kada se situacija razvija u iskorištavanje uspjeha. Snaga za iskorištavanje uspjeha obilježava i ucrtava poznate neprijateljske lokacije u svom području operacija kao opasna područja te ih planira za gañanje. 6-29. Plan vatrene potpore uključuje dodjelu potpore za susretne bojeve (borbu u susretu) ili brze napade koji se odvijaju tijekom iskorištavanja uspjeha. Koordinator vatrene potpore pla6-6
________________________________________________________________________Iskorištavanje uspjeha
nira ciljeve ispred zamišljenih lokacija manevarske snage za iskorištavanje uspjeha za obranu od neprijateljskih protunapada. Nakon toga odreñuje kako će pružiti vatrenu potporu snazi tijekom njezina kretanja do granice napredovanja i ciljanih lokacija ispred granice napredovanja za ometanje i presijecanje neprijateljskih komunikacijskih linija.
X
XX
XX
X
X
ENY ENY
ENY
ENY
ENY
ENY
X
Slika 6-4. Brigadno iskorištavanje uspjeha: dvije bojne naprijed, jedna u pričuvi 6-30. Zapovjednik kao sastavni dio iskorištavanja uspjeha planira premještanje topništva. Topništvo se mora premještati brzinom koja premašuje uobičajene napadne operacije, održavajući pritom sposobnost pružanja precizne i ubojite vatre. Zapovjednik može normalno planirati da njegove snage troše manje streljiva tijekom iskorištavanja uspjeha nego tijekom napada, zbog toga što neprijateljske snage u bijegu redovito nisu u pripremljenim položajima te su time ranjivije. Zapovjednik treba razmotriti i uporabu bliske zračne potpore, posebno za potporu postrojba koja se kreću izvan podupirućeg dometa glavnine. Prednji zračni kontrolori, koji su zrakom prebačeni u odreñeno područje, mogu pomoći identificirati i pratiti visoko isplative ciljeve ispred snage za iskorištavanje uspjeha. 6-31. Zapovjednik planira situacijske zaprjeke za svaku fazu operacije. Na primjer, on sukladno svojim pravilima djelovanja planira uporabu minskih polja od razasutih mina u onim područjima koja mogu biti rabljena za neprijateljski protunapad kada naše snage napreduju. 6-32. Neprijatelj može biti voljan uporabiti svoje zrakoplove protiv našeg iskorištavanja uspjeha koje ugrožava održivost njegove obrane, kupujući time vrijeme za pripremu obrane slabljenjem naše snage. Zapovjednik planira pokrenuti svoje snage i sredstva protuzračne obrane s prioritetom zaštite odlučujuće operacije. On ih rabi i za zaštitu komunikacijskih linija od neprijateljskog napada, omogućujući elementima borbene potpore i potpore borbenih djelovanja držanje koraka s operacijom. Planiranje mora uvrditi koliko brzo treba opskrbljivati protuzračnu obranu raketama u odnosu na njihov utrošak. Ono mora omogućiti prilagodbe u prioritetu zaštite koji se dodjeljuje različitim elementima tijekom iskorištavanja uspjeha. 6-33. Zapovjednik mora predvidjeti iskorištavanje uspjeha i osigurati da njegov logistički plan podupire snagu na cijelom putu do granice napredovanja. Planiranje potpore borbenih djelovanja u iskorištavanju uspjeha uključuje odreñivanje budućih glavnih opskrbnih putova, logističkih oslobañajućih točaka, postrojbene točke skupljanja sredstava za održavanje, točaka 6-7
FM 3-90______________________________________________________________________________________
prikupljanja žrtava, objekata za medicinsko liječenje, točaka razmjene pacijenata i čuvanje neprijateljskih zarobljenika. Temeljne stvari o kojima skrbe planeri potpore borbenih djelovanja u održivosti iskorištavanja uspjeha jesu potrošnja goriva, ulja i maziva te održavanje vozila. Važan je čimbenik da snaga za iskorištavanje uspjeha teži napredovati na širokoj fronti, što može tražiti odreñivanje jednoga ili više poprečnih glavnih opskrbnih putova za rješavanje problema raspršenosti snaga. Logističke operacije moraju biti spremne prebaciti svoje snage i sredstva za potporu borbenih djelovanja više naprijed i češće ih premještati nego u napadu. 6-34. Odabir eleastičnoga glavnog opskrbnog puta kritičan je, jer on mora biti sposoban odgovoriti na promjene u smjeru iskorištavanja uspjeha. Održavanje glavnoga opskrbnog puta odgovornost je inženjerijskog časnika. Tijekom planiranja zapovjednik mora posebno riješiti pitanja nadzora logističkih postrojba i konvoja. On ih po potrebi šalje naprijed i preusmjerava. On će možda morati planirati vodiče za pomoć u njihovu kretanju oko obiñenih neprijateljskih položaja i zaprjeka. On može nekim borbenim elementima iz pričuve dodijeliti «na-zapovijed» misiju sigurnosti pozadinskog područja za pomoć u zaštiti elemenata potpore borbenih djelovanja ili za osiguranje glavnoga opskrbnog puta. Zapovjednik mora osigurati i postojanje odgovarajućih planova za nadzor raseljenih civila na bojištu kako ne bi ometali manevar snaga koje slijede, snaga borbene potpore i potpore borbenih djelovanja. To je kritična funkcija civilno-vojnih operacija.
PROVEDBA ISKORIŠTAVANJA USPJEHA 6-35. Iskorištavanje uspjeha traži fizičku i umnu agresivnost za suprotstavljanje problemima ograničene vidljivosti, umora, lošeg vremena, opasnosti samogubitaka i dugotrajnih operacija. Ono traži odvažno i agresivno izviñanje, bezodložnu uporabu vatrene moći i brzu uporabu dotad neuporabljenih snaga. Snage za iskorištavanje uspjeha hitro manevriraju prema svojim ciljevima, sijeku putove bijega i udaraju na neprijateljska zapovjedna mjesta, komunikacijska čvorišta, pričuve, topništvo i postrojbe za potporu borbenih djelovanja, sprječavajući neprijatelja u reorganizaciji učinkovite obrane. Snage za iskorištavanje uspjeha, dobro poduprte taktičkom zračnom potporom, zračnim konjaništvom i napadnim helikopterima, trebaju biti sposobne u kratkom roku promijeniti svoj smjer. 6-36. Za održavanje dostatnih snaga za provedbu iskorištavanja uspjeha zapovjednik mora osigurati da su se njegovi podreñeni usredotočili na njegovu namjeru. Oni ne smiju rasipati svoju borbenu moć tražeći male taktičke uspjehe ili uništavajući beznačajne neprijateljske snage. Cilj mu je doseći krajnji cilj s maksimalnom mogućom jačinom čim je brže moguće. Zapovjednik mora svojim snagama za iskorištavanje uspjeha osigurati pokretnu potporu, uključujući zračnu opskrbu, za premještanje izvanrednih količina goriva, ulja i maziva te streljiva. 6-37. Prijelaz iz napada u iskorištavanje uspjeha može biti tako postupan da ga je teško prepoznati; on isto tako može biti i nagao. Nagao prijelaz može se dogoditi kada snaga rabi ogromne količine preciznog streljiva, postigne iznenañenje ili nadjača puno slabiju neprijateljsku snagu. Normalno, iskorištavanje uspjeha dogaña se nakon što snaga osigura svoj cilj. S odgovarajućom potporom, zapovjednik može pokrenuti iskorištavanje uspjeha svojim početnim nasrtajem ili u bilo koje vrijeme nakon toga, ovisno o učincima vatara i svojim željama. 6-38. Budući da se iskorištavanje uspjeha koristi prednostima ranijeg uspjeha, snage koje su ranije usmjerene prema neprijateljskim napadnim snagama normalno nastavljaju sa svojim trenutačnim aktivnostima. Te aktivnosti uključuju:
6-8
•
satiranje ili poražavanje neprijateljskih pričuva prije njihove uporabe,
•
uništenje neprijateljskih snaga i sredstava za protupokretljivost prije njihove uporabe na smjerovima napredovanja snage za iskorištavanje uspjeha,
•
remećenje neprijateljskih postrojba koje pokušavaju ponovno uspostaviti koherentnu obranu,
•
remećenje neprijateljskih operacija održivosti.
________________________________________________________________________Iskorištavanje uspjeha
Sve te aktivnosti provode se pod pretpostavkom da zapovjednik ima točne obavještajne podatke koji mu omogućuju usmjeravanje na navedene neprijatelsjke akcije. 6-39. Općenito, kada jedan dio napadne snage završi s čišćenjem cilja, zapovjednik zapovjeda preostalim elementima da iskoriste uspjeh. Da bi to proveo s najmanjom pometnjom, zapovjednik mora znati gdje se svaki njegov element nalazi i u kakvom je borbenom poretku. Ako je zapovjednik ranije sa svojom snagom proveo obuku i probe u brzoj promjeni iz jednoga borbenog poretka u drugi, u promjeni misije i u promjeni smjera napredovanja, on može utvrditi vrijeme provedbe tih promjena za održavanje inicijative nad neprijateljem. 6-40. Zapovjednik može iskorištavanje uspjeha pokrenuti i kada shvati da neprijateljska snaga ima teškoće u održavanju svoga položaja ili kohezije. Zapovjedniku su važni obnovljeni obavještajni podatci jer je teško precizno predvidjeti točne uvjete potrebne za prijelaz iz napada u iskorištavanje uspjeha. Zapovjednik i njegovi podreñeni zato prate neprijateljske obrane da bi otkrili pokazatelje dezintegracije koji mogu označiti prigodu za prijelaz u iskorištavanje uspjeha. Ti pokazatelji uključuju: •
neprijateljska prijetnja uporabom ili uporaba oružja za masovno uništavanje, usprkos vjerojatnoj američkoj odmazdi, može ukazati na skorašnji neprijateljski slom,
•
neprijateljsko se izviñanje pojačava,
•
povećava se kretanje prema unatrag, posebno snaga za vatrenu potporu i pričuva,
•
neprijatelj se priprema za rušenje ili uništenje svojih objekata, instalacija, opreme i zaliha,
•
različite postrojbe meñusobno miješaju svoja vozila i osoblje u borbenim poretcima ili hodnim kolonama,
•
znatno raste broj uhvaćenih zarobljenika,
•
neprijateljska vatra slabi po intenzitetu i učinkovitosti,
•
vatre jačaju u jednom ili više pojedinačnih sektora fronte, a koje se ne čine sinkronizirane s razvojem situacije i u vrijeme kada se čini da obrambene vatre slabe,
•
neprijateljski otpor znatno slabi ili neprijatelj ne pruža bilo kakav oblik organizirane obrane,
•
količina neprijateljskoga ostavljenog ratnog materijala na koji se nailazi znatno raste,
•
izvješća potvrñuju zarobljavanje ili odsutnost neprijateljskih voña,
•
naše snage gaze preko neprijateljskih topničkih položaja, objekata za zapovjedanje i nadzor te opskrbnih točaka,
•
neprijateljske postrojbe se raspadaju i naše satnije i bojne mogu poraziti neprijateljske bojne i brigade.
U svakom slučaju zapovjednik nemilosrdno iskorištava ranjivost neprijateljskih snaga, nakon što je izvagao i prilagodio rizike. USPOSTAVITI I ODRŽATI DODIR S NEPRIJATELJEM 6-41. Snaga za iskorištavanje uspjeha mora uspostaviti i održati dodir s neprijateljem. To je kritično gledište iskorištavanja uspjeha jer neprijatelj može pokušavati prekinuti dodir i udaljiti se od naše snage da bi dobio vrijeme za oporavak. Snaga za iskorištavanje uspjeha mora nakon uspješnog napada provoditi agresivno izviñanje na svojoj fronti i bokovima. Misija i namjera iskorištavanja uspjeha odreñuje koliko je dodira s neprijateljem potrebno da bi se održao pritisak na njega, povećala njegova dezorganizacija, slomila njegova volja i zauzelo ključno ili odlučujuće zemljište. Kako je navedeno u 5. poglavlju, izvidnički napor mora početi gotovo odmah nakon što napadna postrojba osigura svoj cilj. Ako zapovjednik ima odreñene izvid6-9
FM 3-90______________________________________________________________________________________
ničke snage i sredstva, on ih rabi za održavanje dodira s neprijateljem, motrenje neprijateljskih pokreta i traženje slabo branjenih položaja. Ako takve snage nisu dostupne, druge manevarske postrojbe provode izvidničke zadaće. Dok održava dodir s neprijateljem izvidnička snaga pokušava locirati neprijateljske pričuve, neuporabljene snage i blokirajuće položaje. Taj napor pomaže snazi za iskorištavanje uspjeha da izbjegne ulazak u zasjede kada neprijatelj pokušava povratiti inicijativu i provesti protunapad. 6-42. Kada je ranije dodijeljena napadna misija provedena, postrojbe na svim razinama guraju van svoje izvidničke i sigurnosne snage da bi otkrile postoji li mogućnost za iskazivanje inicijative. Na razini brigade i bojne te izvidničke i sigurnosne snage moraju uspostaviti i održati dodir s neprijateljem, ostajući unutar podupirućeg dometa svoje matične brigade ili bojne. 6-43. Zapovjednik rabi zračno izviñanje za pojačanje svoga kopnenog izviñanja. On može ispred kopnenoga manevarskog izviñanja uporabiti zračne senzore, kao što su JSTARS, zračno konjaništvo i bespilotne letjelice. Time se omogućuje zračno motrenje imenovanih i ciljanih područja interesa koje olakšava kretanje postrojbe i precizno podešavanje napada na visoko isplative ciljeve. Izvidnički i napadni helikopteri mogu otkriti neprijateljske položaje i djelovati na neprijatelja za remećenje njegova pokreta i priprema. Zrakoplovna sredstva kruže za održavanje stalnog dodira s neprijateljem i pritiska na njega. POREMETITI NEPRIJATELJA 6-44. Iskorištavanje uspjeha pretpostavlja da je neprijatelj već na neki način poremećen. Iskorištavanje uspjeha teži održati ili povećati stupanj poremećenosti sprječavajući neprijatelja u učinkovitoj rekonstituciji svojih obrana. Na razinama divizije i korpusa zapovjednik kombinira učinke svojih operacija protiv neprijateljskih pričuva i neuporabljenih snaga brzim manevrom snaga za blisku borbu kako bi održao stupanj ostvarene poremećenosti neprijatelja. Napadni helikopteri mogu manevrirati i uništavati visoko vrijedne ciljeve ispred kopnenih manevarskih snaga za iskorištavanje uspjeha. Zapovjednik integrira raspoložive avione u svoj plan napada na te ciljeve. Brza napredovanja snage za iskorištavanje uspjeha izbacuju i drže neprijatelja izvan ravnoteže i smanjuju njegove obavještajne i motriteljske sposobnosti, dajući time odreñenu sigurnost od protunapada. Zapovjednik rabi sve raspoložive resurse za održavanje pritiska na neprijatelja, rabeći i nadmoćnu borbenu moć i asimetrične oružne sustave. Zapovjednik nikada ne daje neprijatelju prigodu za oporavak od početnog udara. Sustav vatrene potpore snage za iskorištavanje uspjeha mora brzo ostvariti koncentrirane masovne vatre za odgovor za bilo kakve izvanredne okolnosti koje mogu iskrsnuti tijekom iskorištavanja uspjeha. VEZATI NEPRIJATELJA 6-45. Snaga za iskorištavanje uspjeha ima tri cilja kod vezanja neprijateljske snage. Prvo, ona pokušava slomiti neprijateljsku višerodnu organizaciju vežući neprijateljske postrojbe na položajima izvan njihova meñusobnoga podupirućeg dometa. Time se snazi za iskorištavanje uspjeha omogućuje uništenje neprijatelja po dijelovima. Drugo, zapovjednik napada neprijateljske snage koje nisu u dodiru prije nego što mogu štetno utjecati na iskorištavanje uspjeha. Napadom na te snage zapovjednik ih pokušava vezati na trenutačnim položajima ili ih prisiliti da se premjeste tamo gdje mogu biti neškodljivo zaustavljene dok snaga za iskorištavanje uspjeha ili snaga koja slijedi i podupire ne bude u mogućnosti napasti ih i poraziti. Treće, ona postiže specifičan učinak – kao što je nanošenje 15% gubitaka – koji remeti plan neprijateljskog zapovjednika. MANEVRIRATI 6-46. Tijekom iskorištavanja uspjeha snaga manevrira za održavanje pritiska na neprijatelja. Zapovjednik može rabiti bilo koje teške ili pokretne lake snage, kao što su padobransko-desantni i helikoptersko-desantni elementi, za osiguranje zemljišnih ciljeva ili točaka zagušenja kritičnih za napredovanje i prekid neprijateljskih linija bijega. Zapovjednik se koristi prednostima raspoloživih sposobnosti za okomit obuhvat. Snaga za iskorištavanje uspjeha čisti samo dio 6-10
________________________________________________________________________Iskorištavanje uspjeha
svoga područja operacija dovoljnog za daljnje napredovanje. Ona presjeca neprijateljske logističke postrojbe i komunikacijske linije za zauzimanje objekata važnih za neprijateljsku obranu. Ona napada iz pokreta za gaženje neprijateljskih slabih poredaka. Snaga za iskorištavanje uspjeha, sukladno kriterijima obilaska, može blokirati i obići neprijateljske džepove otpora koji su premali da bi ugrozili misiju, a zapovjednik o njima izvješćuje susjedne postrojbe, postrojbe koje slijede i više zapovjedništvo. 6-47. Ako je neprijateljska postrojba prejaka da bi je vodeći elementi snage za iskorištavanje uspjeha mogli pregaziti i uništiti, naredni elementi snage provode brz napad na temelju borbenih informacija od vodećih elemenata. Takve se neprijateljske snage rijetko napadaju čelno. U gotovo svim slučajevima zapovjednik rabi drugi oblik manevra za postizanje bržih i boljih rezultata s manjim gubitcima. Dok snaga za iskorištavanje uspjeha traži jedan ili više bokova pogodnih za napad, raspoloživi sustavi vatrene potpore nastavljaju djelovati po neprijatelju za odvraćanje pozornosti od poduzetog obuhvata i uništenje što je više moguće neprijateljske borbene moći. 6-48. Kada snaga iskorištava početan uspjeh napada, može se suočiti s pripremljenim pojasevima obrambenih položaja po dubini. Zato se snaga za iskorištavanje uspjeha mora brzo kretati za napad i uništiti neprijatelja prije no što može zaposjesti naredne ili dopunske položaje. Što se to brže može napraviti, manje je vjerojatno da će te naredne obrambene crte biti potpuno pripremljene i manji će biti napor za probijanje svakoga narednog obrambenog položaja. Snaga za iskorištavanje uspjeha ponavlja taj proces onoliko puta koliko je potrebno dok se potpuno ne probije kroz neprijateljske obrane. 6-49. Glavna je zapovjednikova briga kod počinjanja iskorištavanja uspjeha, kao rezultata uspješnog napada, kako svoju snagu prebaciti u odgovarajuć borbeni poredak i namjenski je organizirati s dodatnim sposobnostima i resursima za ostvarenje prednosti u svakoj nastaloj kratkotrajnoj prigodi. Pretpostavljajući da postrojba to ostvaruje relativnom lakoćom, on mora nadzirati poredak tijekom kretanja kako ne bi postao previše razvučen. Zapovjednik mora predvidjeti neprijateljske reakcije na svoje akcije. Prava opasnost za snagu za iskorištavanje uspjeha nisu izravne neprijateljske snage, nego snage koji još nisu uporabljene. Prevelika razvučenost snaga rizik je koji je svojstven iskorištavanju uspjeha. Dok zapovjednik mora o tomu voditi računa, on isto tako ne smije biti pretjerano oprezan. 6-50. Pozivi na predaju i ultimatumi posebno su učinkoviti kada su usmjereni protiv okruženih, izoliranih ili obiñenih neprijateljskih postrojba. Priručnici JP 3-53 i FM 3-05.30 detaljno opisuju tehnike komunikacije s neprijateljem. 6-51. Dok snaga za iskorištavanje uspjeha provodi svoje operacije, snaga koja slijedi i podupire, ako je raspoloživa: •
širi ili osigurava ramena probijanja,
•
uništava neprijateljske obiñene postrojbe,
•
zamjenjuje poduprte postrojbe zaustavljene za svladavanje neprijateljskih snaga,
•
blokira kretanje neprijateljskih pojačanja,
•
otvara i osigurava komunikacijske linije,
•
čuva zarobljenike, ključna područja, instalacije i komunikacijske linije,
•
nadzire raseljene civile.
NASTAVITI DALJE 6-52. Kada jednom iskorištavanje uspjeha započne, snage se kreću za napad na neprijatelja bez operativnih stanki. Iskorištavanje uspjeha nastavlja se danju i noću kako neprijatelj ne bi mogao izbjeći ustrajan napadni pritisak. Snaga za iskorištavanje uspjeha drži zemljište samo 6-11
FM 3-90______________________________________________________________________________________
koliko je potrebno za ostvarenje svoje misije. Zapovjednik mora biti pažljiv da ne rasipa borbenu moć za postizanje neznatnih taktičkih uspjeha ili za uklanjanje malih neprijateljskih snaga. Kada dosegne granicu napredovanja, zapovjednik brzo prebacuje svoju pozornost na preživljavanje i protupokretljivost zbog mogućega neprijateljskog protunapada. 6-53. Postrojba koja provodi iskorištavanje uspjeha u nekom trenutku dosiže točku vrhunca ili prelazi u gonjenje. Do vrhunca može doći iz različitih razloga, kao što su vlastiti gubitci ili neprijateljska uporaba pričuve. Zapovjednik, kada prosudi da snaga dosiže vrhunac, treba prijeći u neku drugu vrstu operacije. S druge strane, gonjenje omogućuje zapovjedniku da dovrši uništenje neprijatelja.
6-12
7. poglavlje
Gonjenje U gonjenju moraš uvijek svoje mogućnosti rastegnuti do krajnjih granica. Postrojbe koje su potukle neprijatelja željet će odmor. One moraju dobiti ciljeve, ne one koje misliš da će doseći, već one najdalje koje bi možda mogle doseći. Feldmaršal vikont Allenby od Meggida, zapovjed XXI. korpusu, 1917.
Gonjenje (pursuit) je napadna operacija namijenjena za hvatanje ili odsijecanje neprijateljske snage koja pokušava pobjeći, s ciljem njezinog uništenja (JP 1-02). Operacije gonjenja počinju kada neprijateljska snaga pokuša provesti operacije uzmaka. U tome trenutku ona postaje najranjivija za gubitak unutarnje kohezije i potpuno uništenje. Agresivno provedeno gonjenje ostavlja neprijatelja uhvaćenog, nepripremljenog, nesposobnog za obranu, suočenog s mogućnošću predaje ili potpunog uništenja. Brzo prebacivanje postrojba, neprekidni pokreti danju i noću, brzi napadi, držanje neprijateljskih obiñenih postrojba, velik broj zarobljenika i spremnost da se ne provedu neke sinkronizacije kako bi se održao dodir i pritisak na neprijatelja u bijegu, označuju tu vrstu napadne operacije. Gonjenje traži brz manevar i napade snagama za udar na neprijateljska najranjivija područja. Uspješno gonjenje traži elastične snage, inicijativu zapovjednika na svim razinama i održavanje visokog tempa. 7-1. Neprijatelj može provoditi uzmak kada su naše uspješne napadne operacije razbile njegovu obranu. Nadalje, neprijatelj može svojevoljno provoditi uzmak kada:
SADRŽAJ Organizacija snaga.................................................7-2 Čelno gonjenje....................................................7-2 Kombinirano gonjenje.......................................7-3 Nadzorne mjere............................................ .........7-5 Planiranje gonjenja...............................................7-6 Provedba gonjenja.................................................7-7 Uspostaviti i održati dodir s neprijateljem......................................................................7-8 Poremetiti neprijatelja.......................................7-8 Vezati neprijatelja..............................................7-9 Manevrirati.........................................................7-9 Nastaviti dalje...................................................7-10
•
reagira na opasnost od obuhvata,
•
prilagoñava svoj raspored na bojištu za zadovoljenje uvjeta promijenjenih situacija,
•
pokušava uvući našu snagu u vatrene džepove, zone ubijanja ili područja boja,
•
planira uporabu oružja za masovno uništavanje.
Zbog tih razloga naša snaga mora uvijek razmotriti neprijateljske akcije kada god vidi prigodu za gonjenje. 7-2. Divizija je prema knjigama ljudskog i materijalnog ustroja Kopnene vojske (Army of Excellence tables of organization and equipment) najniži postroj opremljen obavještajnim sredstvima kojima se može utvrditi provodi li neprijatelj uzmak. Kada su suočeni s neprijateljem koji pokušava prekinuti dodir, niži postroji održavaju dodir dok im zapovjednik divizije ili korpusa ne zapovjedi početak operacije gonjenja. 7-1
FM 3-90______________________________________________________________________________________
7-3. Za razliku od iskorištavanja uspjeha, koje se može usredotočiti na zauzimanje ključnog ili odlučujućeg zemljišta umjesto na neprijateljsku snagu, gonjenje se uvijek usredotočuje na uništenje neprijateljske snage koja bježi. To se rijetko postiže izravnim potiskivanjem neprijateljskih snaga na njihovim komunikacijskim linijama. Zapovjednik u gonjenju pokušava kombinirati izravan pritisak protiv snaga u povlačenju s obuhvatnim manevrom ili okruženjem za postavljanje naših snaga preko neprijateljskih linija povlačenja. Time se neprijatelj veže na položajima gdje može biti uništen po dijelovima. Ako postane očito da je neprijateljski otpor potpuno slomljen i on bježi s bojišta, bilo koja vrsta napadne operacije može prerasti u gonjenje. 7-4. Provedba gonjenja je proračunat rizik. Kada gonjenje počne, zapovjednik održava dodir s neprijateljem i goni njegove snage bez daljnjih zapovjedi. Zapovjednik goni neprijatelja sve dok izgleda neorganiziran i naše snage nastavljaju napredovati. Gonjenje, poput iskorištavanja uspjeha, testira odvažnost i izdržljivost vojnika i voña. U obje operacije napadač riskira da postane neorganiziran. Potreban je izvanredan fizički i umni napor za održivost gonjenja, prijelaz u druge operacije i prijevod taktičkih uspjeha u operativnu ili stratešku pobjedu. 7-5. Zapovjednik mora biti svjestan svakog približavanja točki vrhunca. Neprijatelj obično uzmiče prema svojoj opskrbnoj bazi ili čak i prema svojim svježim postrojbama, dok naše snage postaju manje učinkovite jer troše resurse brže no što ih mogu nadomjestiti. Razlozi prekida gonjenja uključuju nazočnost neprijateljskih svježih snaga, znatno povećan otpor, umor, smanjena opskrbna sredstva, prijelaz naših postrojba na sigurnosne misije i potrebu za držanjem i uništenjem obiñenih neprijateljskih postrojba. 7-6. Sve ranije predstavljene zamisli koje se odnose na planiranje, pripremu i provedbu, nastavljaju se primjenjivati tijekom gonjenja. Zamisli prosudbe opisane u priručnicima FM 6-0 i FM 6-22 isto se primjenjuju. Zapovjednik po potrebi prilagoñava te zamisli da bi odrazile specifične postojeće čimbenike MNZS-VC.
ORGANIZACIJA SNAGA 7-7. Normalno, zapovjednik se unaprijed ne organizira specifično za gonjenje, mada ga može planirati kao ogranak ili nastavak svoje napadne operacije. Zato mora biti elastičan za reakciju kada se pojavi željena situacija. Zapovjednikove snage za manevar i održivost nastavljaju s tekućim aktivnostima dok on ponovno prilagoñava svoje prioritete za bolju potporu gonjenja. On dobiva dodatnu potporu od nadreñenog zapovjedništva sukladno čimbenicima MNZS-VC. U većini gonjenja zapovjednik organizira snage u sigurnosne snage, snage za izravan pritisak, snage za okruženje, snage koje slijede i podupiru i pričuvne snage. Zapovjednik može uporabiti raspoložive padobransko-desantne i helikoptersko-desantne postrojbe, kao dio svoje snage za okruženje, zbog njihove sposobnosti provedbe okomitih obuhvata. Ako postoje dostatni resursi, može se organizirati više snaga za okruženje. Snaga koja slijedi i podupire čisti bojište kako bi spriječila da snaga za izravan pritisak rasipa svoju borbenu moć. Dodatak B govori o dužnostima snage koja slijedi i podupire. Pričuva zapovjedniku daje mogućnosti da se koristi prednostima nepredviñenih prigoda ili služi kao odgovor na neprijateljske protunapade. 7-8. Dvije su temeljne organizacijske mogućnosti u provedbi gonjenja; svaka uključuje snagu za izravan pritisak. Prva je čelno gonjenje u kojem se rabi samo snaga za izravan pritisak. Drugi je kombinacija koja rabi snagu za izravan pritisak i snagu za okruženje. Kombinirano gonjenje općenito je učinkovitije. Kod njega bilo snaga za izravan pritisak, bilo snaga za okruženje mogu provoditi odlučujuću operaciju. ČELNO GONJENJE 7-9. Kod čelnog gonjenja zapovjednik rabi samo snagu za izravan pritisak za provedbu operacija uzduž istih putova uzmaka kojima se koristi neprijatelj (vidi sliku 7-1., stranica 7-3). Zapovjednik ga odabire u dvije situacije. Prva je kada ne može organizirati snagu za okruženje s dostatnom pokretljivošću za dolazak neprijatelju s leña. Druga je kada ne može organizirati snagu za okruženje koja se može samoodržati do spajanja sa snagom za izravan pritisak. Do 7-2
_____________________________________________________________________________________Gonjenje
bilo koje situacije može doći zbog ograničenog zemljišta ili zato što se neprijatelj povlači u discipliniranom, kohezivnom poretku i još uvijek raspolaže sa značajnom borbenom moći.
Slika 7-1. Čelno gonjenje KOMBINIRANO GONJENJE 7-10. U gonjenju se najodlučniji rezultati postižu kombiniranjem čelnog gonjenja i okruženja (vidi sliku 7-2., stranica 7-4). Kod kombiniranog gonjenja snaga za izravan pritisak pokreće čelno gonjenje odmah nakon što otkrije da je neprijatelj započeo s uzmakom. Time se usporava tempo neprijateljskog povlačenja (ili ga se veže za trenutačne položaje, ako je moguće), a može se uništiti njegova snaga za pozadinsko osiguranje. Akcije snage za izravan pritisak održavanjem neprekidna pritiska pomažu uspostaviti potrebne uvjete za uspjeh operacije snage za okruženje. Snaga za okruženje provodi obuhvat ili obilazak da bi se postavila tamo gdje može blokirati neprijateljski bijeg i uhvatila ga izmeñu dvije snage što vodi do potpunog uništenja. 7-11. Snaga za izravan pritisak provodi brze napade za održavanje dodira i primjenjuje nepopustljiv pritisak dok ne uništi neprijateljsku snagu. Ona sprječava odvajanje neprijatelja i naknadnu rekonstituciju obrane te mu nanosi maksimalne gubitke. Ona prisiljava neprijatelja da se često razvija kako bi zadržao snagu za izravan pritisak i ograničava njegovu sposobnost da prekine borbu i brzo se udalji. Snaga za izravan pritisak mora biti bar jednako pokretljiva kao i neprijatelj. Teške su snage najpogodnije za tu ulogu, ali zapovjednik može uporabiti lake snage ako se i neprijatelj kreće pješke. Snaga za izravan pritisak organizira se za provedbu kretanja za uspostavu dodira i mora biti sposobna provoditi niz brzih napada. Ona mora biti dostatno snažna za poražavanje djelovanja neprijateljske pozadinske zaštitnice i održavanje pritiska na neprijateljsku glavninu. 7-12. Pokretljivost snage za okruženje mora biti jednaka – prije nadmoćna – onoj koju ima neprijatelj u povlačenju. Ako nema svojstvene razlike u pokretljivosti, zapovjednik je mora stvoriti. Do te razlike može doći kada snaga za izravan pritisak prisiljava neprijatelja da se razvije. Zapovjednik može povećati, ponekad i stvoriti, tu prednost u pokretljivosti provedbom operacija protupokretljivosti protiv neprijatelja, specifično ciljajući mjesta kao što su točke zagušenja
7-3
FM 3-90______________________________________________________________________________________
ili mostovi, koja će kočiti njegovo povlačenje. Teške, helikoptersko-desantne i padobranskodesantne snage vrlo su pogodne za tu misiju. Napadni helikopteri isto su učinkoviti kada se rabe kao dio snage za okruženje. Ta snaga mora biti dostatno jaka za vlastitu zaštitu od neprijateljske glavnine i njezino usporavanje ili zaustavljanje, dok naša snaga za izravan pritisak ne bude u mogućnosti zajedno sa snagom za okruženje uništiti neprijatelja. Ona mora biti sposobna organizirati brzu obranu, a da se ne dovede u rizik uništenja. Snaga za okruženje mora biti samodostatna jer uobičajeno djeluje izvan podupirućeg dometa vlastitih sustava neizravne vatre. Zbog toga joj se često pridodaje topništvo za potporu. Temeljna je misija snage za okruženje spriječiti neprijateljev bijeg hvatajući ga izmeñu sebe i snage za izravan pritisak. Zapovjednik može snazi za okruženje dodijeliti druge misije, kao što su: •
uništenje neprijateljskog oružja za masovno uništavanje i sredstava za njegovu dostavu,
•
povezivanje s padobransko-desantnim ili helikoptersko-desantnim snagama u njihovim zračnim mostobranima,
•
izvješćivanje o zemljišnim uvjetima i drugim borbenim informacijama koje su više od onoga što se normalno nalazi u standardnim operativnim postupcima postrojbe.
Zapovjednik misiju okruženja može, potpuno ili dijelom, dati raspoloživim padobransko-desantnim ili helikoptersko-desantnim postrojbama, jer njihove sposobnosti okomitog obuhvata omogućuju našim snagama da se dublje ubace na teritorij koji nadzire neprijatelj, nego što bi to bilo moguće s kopnenim operacijama. Vrijeme potrebno za planiranje zračnopokretnih operacija i rasporeñivanje platforma za zračni prijevoz utječu na korisnost uporabe zračnopokretnih snaga u operacijama gonjenja malog obujma.
Slika 7-2. Kombinirano gonjenje 7-13. Snage za izravan pritisak i okruženje traže inženjerijsku potporu za stvaranje prolaza kroz zaprjeke koji im omogućuju brzo i neprekidno kretanje. Zapovjednik treba svoje inženjerce rasporediti što više naprijed u svom poretku za kretanje da bi mogli brzo svladati svaku zaprjeku koja se ne može obići. Inženjerci koji se nalaze u sastavu snage za okruženje moraju biti spremni i za provedbu zadaća protupokretljivosti i preživljavanja.
7-4
____________________________________________________________________________________Gonjenje
NADZORNE MJERE 7-14. Zapovjednik rabi nadzorne mjere da bi sačuvao svoje taktičke opcije za meñusobno približavanje na najvažnijoj osi ili za preusmjerenje svoga gonjenja na novu os. Te nadzorne mjere trebaju biti dovoljno elastične i kadre za brze prilagodbe koje oslikavaju promijenjene uvjete. Ta je elastičnost nužna i kada se djeluje na neprijateljske pričuve koje napreduju ili na snage za protunapad. 7-15. Gonjenje je znakovito po centraliziranom planiranju i decentraliziranoj provedbi. Zapovjednik uravnotežuje potrebu za sprječavanjem nastanka samogubitaka s potrebom da se omogući podreñenima samostalnost u korištenju prolaznih prigoda sa snagama koje se brzo kreću u brzim promjenama situacije. Zapovjednik odreñuje područje operacija za svaku manevarsku postrojbu uključenu u gonjenje. On, osim faznih crta i točaka provjere, za snagu za izravan pritisak uspostavlja nekoliko nadzornih mjera zbog prirode gonjenja. On rabi te fazne crte za odreñivanje prednje i zadnje granice za snagu za izravan pritisak. Prednja granica oslobaña snagu za izravan pritisak bilo kakve odgovornosti za dogañanja ispred te granice. Ona takoñer daje nadreñenom zapovjedništvu elastičnost za postupanje sa snagom za okruženje i neprijateljskim elementima razmještenim ispred nje. Zadnja granica postaje granica izmeñu snage za izravan pritisak i snage koja slijedi i podupire. 7-16. Ako je snaga za okruženje kopneni element, nadzorne su mjere gotovo jednake kao i kod obuhvata. Zapovjednik mora odrediti put (rutu), os napredovanja ili područje operacija koje graniči s područjem operacija snage za izravan pritisak da bi se snazi za okruženje omogućilo paralelno kretanje i konačan dolazak ispred neprijateljske snage u bijegu. On odreñuje zemljišni cilj kao vodič za snagu za okruženje (vidi cilj HAWKE na slici 7-3.). No on može taj cilj mijenjati brzo i često, ovisno o napredovanju snage za okruženje i neprijatelja. Cilj treba biti komad zemljišta koji snazi za okruženje pruža dobro, branjivo zemljište koje neprijatelj ne može lako obići. Zapovjednik snazi za okruženje često bira ciljeve koji su točke zagušenja, poput tjesnaca i mostova.
Slika 7-3. Nadzorne mjere u gonjenju 7-17. Zapovjednik uspostavlja granicu ili crtu ograničenja vatre izmeñu snage za okruženje i snage za izravan pritisak prije nego što snaga za okruženje doñe do svoga cilja. On uspostavlja druge mjere usklañivanja vatrene potpore oko područja koje je trenutačno zaposjela snaga za
7-5
FM 3-90______________________________________________________________________________________
okruženje da bi je oslobodio nepotrebnih odgovornosti usklañivanja vatrene potpore. On usmjerava sigurnosne operacije oko snage za okruženje kako bi joj omogućio da djeluje na neprijatelja u povlačenju, bez odvajanja resursa za bočnu i pozadinsku sigurnost. Zapovjednik uspostavlja dodatne nadzorne mjere, poput faznih crta i točaka dodira/susreta, za nadzor meñusobnog približavanja oba elementa naše snage.
PLANIRANJE GONJENJA 7-18. Zapovjednik predviña neprijateljsku operaciju uzmaka kao ogranak ili nastavak svog plana. Plan treba identificirati moguće snage za izravan pritisak, snage za okruženje, snage koje prate i podupiru te pričuvne snage i dodijeliti im na-zapovjed (on-order) ili biti-spreman (be-prepared) misije. Zapovjednik treba uporabiti maksimalan broj raspoloživih borbenih postrojba za gonjenje. Detalje svog plana temelji na pretpostavljenim neprijateljskim akcijama, borbenom poretku napadnih postrojba i količini raspoloživog vremena za planiranje. Zapovjednik razmatra i: •
moguće putove koje neprijatelj može rabiti za provedbu operacija uzmaka,
•
raspoloživost obavještajnih, motriteljskih i izvidničkih snaga i sredstava za otkrivanje neprijateljskih snaga i pronalaženje i praćenje ciljeva u dubini,
•
shemu manevra,
•
raspoloživost putova za gonjenje i uvjete na njima,
•
raspoloživost snaga za držanje pritiska na neprijatelja do dovršenja njegova uništavanja,
•
kritične zemljišne oblike,
•
uporabu izvidničkih i sigurnosnih snaga,
•
dodjelu precizno navoñenog streljiva i zrakoplovne potpore,
•
raspoloživost resursa za borbenu potporu i potporu borbenih djelovanja.
Planiranje gonjenja mora uzeti u obzir mogućnost privremene obrane tijekom operativnih stanki, kada se rade pripreme za nastavak gonjenja ili za učvršćenje postignuća. No uporaba operativne stanke općenito rezultira odustajanjem od gonjenja, jer je neprijatelj u mogućnosti uporabiti to vrijeme za organizaciju koherentne obrane. 7-19. Zapovjednik mora posebno navesti kako otkriti neprijateljske operacije uzmaka; inače neprijatelj može uspjeti prekinuti dodir. Zapovjednik se oslanja na aktivno izviñanje, razumijevanje neprijateljske taktike i znanje o trenutačnoj taktičkoj situaciji. On mora pratiti znakove koji pokazuju da neprijatelj priprema provedbu uzmaka, kao u slučajevima kada neprijatelj: •
nema sposobnost održavanja svog položaja ili kohezije,
•
provodi ograničene lokalne protunapade,
•
pojačava svoje izviñanje i obavještajne napore,
•
povećava količinu kretanja unatrag i mijenja vrstu elemenata koji ih provode, posebno vatrene potpore i pričuve,
•
priprema svoje objekte, instalacije, opremu i zalihe za rušenje i uništenje,
•
pojačava vatru po intenzitetu i učinkovitosti u cijelom području operacija,
•
pojačava vatre u jednom ili više pojedinačnih sektora fronte, a koje se ne čine sukladne razvoju situacije i u vrijeme kada se čini da se količina obrambenih vatara smanjuje.
Postojanje ili nepostojanje bilo kojeg od naprijed navedenih znakova ne mora nužno ukazati na početak operacije uzmaka. Neprijatelj bi, kao dio svoje obrane, mogao pokušati uvući naše 7-6
_____________________________________________________________________________________Gonjenje
snage u zasjedu ili organizirati protunapad. Odluka kada početi s gonjenjem dio je umijeća taktike. 7-20. Kada zapovjednik pokrene gonjenje, on često stvara snagu za okruženje od neuporabljenih ili pričuvnih elemenata. Normalno, te snage nemaju dodijeljene snage i sredstva vatrene potpore. Zapovjednik mora planirati kako pravilno preraspodijeliti vatrenu potporu snazi za okruženje. Napadni helikopteri i bliska zračna potpora vrlo su pogodni za potporu snage za okruženje. 7-21. Inženjerijske snage za pokretljivost i protupokretljivost sredstva su za održivost brzine napredovanja i ometanje neprijateljskog povlačenja. Inženjerci pripremaju put napredovanja i potporu bočne rastresitosti postrojba koje prelaze u gonjenje te potporu kretanju pričuve. Tijekom gonjenja zapovjednik mora planirati da njegovi inženjerci pružaju potporu u postavljanju lansirnih mostova i izvanrednoj popravci putova za održavanje tempa gonjenja. Zapovjednik treba planirati i uporabu svojih inženjerijskih snaga i sredstava za blokiranje svih putova povlačenja neprijateljskih obiñenih snaga uporabom protutenkovskih i usmjerenih mina, rušenja i zaprjeka. 7-22. Logističke postrojbe trebaju s povećanjem tempa operacija planirati i povećanje zahtjeva za gorivom i održavanjem. U gonjenju priotitet logistike normalno ide postrojbama s najvećom uspjehom. Logistički planeri trebaju predvidjeti uspjeh, jer dubina gonjenja ovisi o sposobnostima logističkih snaga i sredstava u potpori operacije. Logistički elementi koji podupiru snagu za gonjenje trebaju biti što pokretljiviji. Logistički planeri posebno vode računa o potpori snage za okruženje, kao što je evakuacija žrtava po moguće nezaštićenim komunikacijskim linijama. Zapovjednik može trebati zračnu opskrbu ili teško branjene konvoje za potporu te snage. Sigurnost logističkih konvoja i komunikacijskih linija glavna su planska razmatranja. 7-23. Zapovjednik rabi sve raspoložive logističke snage i sredstva za pružanje nužne potpore snazi koja goni neprijatelja. Njegov plan potpore mora rezultirati spremnom snagom za provedbu operacija širokog opsega, uporabom svih raspoloživih manevarskih snaga i sredstava u cijelom području operacija za dovršenje uništenja neprijateljske snage i sloma njezinog morala.
PROVEDBA GONJENJA 7-24. Odlučujuća operacija u gonjenju uništava neprijatelja u povlačenju. To se općenito dogaña kao rezultat okruženja neprijatelja izmeñu snaga za izravan pritisak i snaga za okruženje ili velike zemljopisne barijere – kao što je neprelazna rijeka – i njegov poraz po dijelovima. Pravodobna i ispravna odluka za pokretanje gonjenja kritična je za njegov uspjeh. Ako neprijatelj neotkriveno počne s povlačenjem, izbjegava stalan pritisak koji dovodi do remećenja te operacije. Zapovjednik očekuje da će neprijateljske snage provoditi operacije uzmaka onda kada im je po povoljno – obično noću ili po lošem vremenu. 7-25. Gonjenje se često provodi kao niz okruženja u kojem su dijelovi neprijatelja jedan za drugim presretani, odsiječeni od vanjske potpore te zarobljeni ili uništeni. (Dodatak D govori o operacijama okruženja.) Snaga za izravan pritisak provodi niz brzih napada za uništenje neprijateljske pozadinske sigurnosne snage, održavanje stalnog pristiska na glavninu i usporavanje neprijateljskog povlačenja. Snaga za izravan pritisak u svakoj prigodi veže, usporava i uništava neprijateljske elemente, uz uvjet da takva djelovanja ne ometaju njezinu temeljnu misiju održavanja stalnog pritiska na neprijateljsku glavninu. Snaga za izravan pritisak može obići velike neprijateljske snage, ako ih može predati postrojbama koje slijede i podupiru, ili ako ne predstavljaju rizik po nju. 7-26. Čim zapovjednik odredi postrojbu kao snagu za okruženje i usmjeri njezine akcije, snaga se što je brže moguće kreće najpogodnijim putovima za sječenje neprijateljskog povlačenja. Ako se snaga za okruženje ne može kretati dalje i brže od neprijatelja, ona napada neprijateljsku glavninu s boka. Kada do toga doñe, zapovjednik treba uspostaviti i uputiti novu snagu za okruženje. 7-7
FM 3-90______________________________________________________________________________________
USPOSTAVITI I ODRŽATI DODIR S NEPRIJATELJEM 7-27. Zapovjednik brigade i nižeg postroja koji otkrije neprijateljsko kretanje unatrag, djeluje na prvi znak neprijateljskog uzmaka da bi održao dodir s neprijateljem na širokom području, bez čekanja na zapovjedi nadreñenog zapovjedništva. Time se osigurava da neprijatelj neće prekinuti dodir i provesti organizirano povlačenje. Snage u dodiru tvore jezgru snage za izravan pritisak. Ako situacija dopušta, one se preustrojavaju u kolonu s izvidničkim i sigurnosnim elementima ispred kolone i, ako je potrebno, na bokovima. 7-28. Izvidnički je napor tijekom gonjenja vrlo intenzivan. Izvidnički se elementi koncentriraju na sve putove koje bi neprijatelj mogao rabiti kada provodi operaciju uzmaka. Ti elementi pružaju informacije o rasporedu neprijateljskih snaga u izvlačenju te o kretanjima njegovih pričuva prema naprijed tijekom razvoja gonjenja. Taktička situacija može postati nepoznata zbog njegove moguće dubine gonjenja. Većina se borbenih informacija koje treba prikupiti nalazi ispred neprijateljske snage u smjeru uzmaka. Stoga je zračno izviñanje, potpomognuto s tehničkim obavještajnim sustavima, važno za ukupan obavještajni napor. Ono može utvrditi: •
početak kretanja unatrag neprijateljskih snaga za održivost,
•
sastav snaga u uzmaku i njihov smjer kretanja,
•
sastav i smjer kretanja neprijateljskih pričuva prema naprijed,
•
narav zaprjeka i obrambenih položaja po dubini (prijelaznih položaja).
Informacija o svježim neprijateljskim pričuvama i pripremljenim položajima važna je u etapi kada snaga za gonjenje može prilaziti točki vrhunca; ona može biti temelj za prekid gonjenja. 7-29. Glavna je misija izvidničkih snaga i sredstava u sastavu snage za okruženje pronaći putove koje će joj omogućiti kretanje iza neprijateljskih postrojba u povlačenju i uspostavu blokirajućih položaja. Ta misija može prisiliti izvidničke snage da djeluju izvan podupirućeg dometa glavnine, kada pokušavaju manevrirati iza neprijateljske snage u uzmaku. Snaga za okruženje izbjegava borbu kada je to moguće, dok ne dosegne dodijeljeno područje cilja. No na putu do svog cilja ona gazi preko svih položaja na kojima se nalaze male neprijateljske snage, a obilazi veće neprijateljske postrojbe. Prednji sigurnosni elementi snage za okruženje provode aktivnosti za sprječavanje neprijatelja u ometanju kretanja glavnine naprijed. Ti se sigurnosni elementi brzo kreću uzduž svih raspoloživih cesta ili putova i gaze ili obilaze male neprijateljske džepove otpora. Ako naiñu na jače branjene neprijateljske položaje, pokušavaju pronaći putove oko ili preko njih. Snaga za okruženje može tada izbjeći te položaje i posjesti blokirajuće položaje prije nego što neprijateljske snage u povlačenju mogu stići do njih. Ako je potrebno, snaga za okruženje organizira brzu obranu iza neprijatelja za blokiranje njegovog izvlačenja. POREMETITI NEPRIJATELJA 7-30. Onemogućavanje neprijatelja u rekonstituciji učinkovite obrane, kritično je za uspjeh gonjenja. Stalan pritisak snage za izravan pritisak i sustava vatrene potpore postroja remete i slabe neprijatelja. Zapovjednik rabi ubojite i neubojite izravne i neizravne vatre za održavanje pritiska na neprijatelja. Neprijateljskom se zapovjedniku ne smije dopustiti da slobodno prilagoñava svoj raspored za suprotstavljanje našim akcijama. Topničkim se vatrama i zračnim udarima stalno napadaju i remete neprijateljski pokušaji za kretanje uporabljenih snaga unatrag, ili za dovoñenje dotada neuporabljenih snaga u borbu. Odlučujuće operacije u gonjenju mogu uključiti kopneni manevar snage za izravan pritisak ili snage za okruženje. Ciljevi vatrene potpore u gonjenju uključuju vatre na neprijateljske kolone i postrojbe ili na koncentraciju vozila na raskrižjima, u tjesnacima, na mostovima i mjestima prijelaza rijeke. Oni uključuju i odbijanje neprijateljskih protunapada, uništenje ili zadržavanje neprijateljskih pričuva te uništenje neprijateljskih sredstava vatrene potpore. Zapovjednik provodi napadne informacijske operacije protiv neprijateljskog sustava zapovjedanja i nadzora kao sastavni dio procesa remećenja, s naglaskom na uništenje ili smanjenje neprijateljske sposobnosti rekonstitucije i sinkronizacije učinkovite obrane.
7-8
_____________________________________________________________________________________Gonjenje
VEZATI NEPRIJATELJA 7-31. Zapovjednik uporabom kretanja i vatrenih učinaka ili vatrenih potencijala veže neprijatelja u povlačenju. Ako snaga za izravan pritisak poremeti neprijateljski sustav zapovjedanja i nadzora, njegova sposobnost za suprotstavljanje našim naporima značajno je smanjena, a cilj vezanja neprijatelja mnogo je lakše ostvariti. 7-32. Neprijatelj pokušava uporabiti svoje pričuve za obnovu integriteta svojih obrana ili sprječavanje da snaga u povlačenju bude pregažena ili prestignuta. Vezanje neprijateljskih pričuva važno je za uspjeh gonjenja i uobičajeno je u središtu oblikujućih operacija postroja. Snaga za izravan pritisak veže neprijateljske pričuve na mjestu gdje se nalaze ili ih usporava kako bi ostale izvan podupirućeg dometa dok neprijateljska snaga u povlačenju nije potpuno uništena. MANEVRIRATI 7-33. U provedbi gonjenja zapovjednik normalno kombinira čelno gonjenje s okruženjem. Snaga za izravan pritisak u čelnom gonjenju napreduje u kolonskom poretku što je brže moguće. Nakon probijanja postojeći meñuprostori izmeñu različitih postrojba u sastavu snage za izravan pritisak vjerojatno će se proširiti. Zapovjednik mora, svjestan ranjivosti svojih otvorenih bokova u toj situaciji, razviti svoje pričuve tamo gdje mogu odgovoriti na opasnosti napada na svoje bokove. On ne očekuje jednak stupanj napredovanja na svim osima. Neke se kolone mogu kretati brže, dok ostale još uvijek probijaju neprijateljske obrambene položaje pozadinske zaštitnice ili se suprotstavljaju neprijateljskim protunapadima. 7-34. Akcije snage za izravan pritisak trebaju olakšati uporabu snage za okruženje koja se kreće paralelno s neprijateljem koji se kreće unatrag. Dubina gonjenja ovisi o veličini uključenih snaga. Zbog toga su zapovjednik divizije ili viši zapovjednik ti koji donose odluku o početku gonjenja radi potrebnih resursa za njegovu provedbu. Zapovjednik koji zapovjeda početak gonjenja, o svojim namjerama obavješćuje nadreñenog zapovjednika. Time se omogućuje da se čak i veći resursi daju za gonjenje i izbjegava se nesikronizacija glavne operacije ili pohoda višeg zapovjedništva. 7-35. Snaga za izravan pritisak normalno rabi prednju zaštitnicu da bi spriječila neprijatelja u uvlačenju glavnine u zasjedu te da bi pregazila ili obišla manje neprijateljske snage. Prednja se zaštitnica kreće po višestrukim prilazima. Ako naiñe na neprijateljske postrojbe koje ne može poraziti, provodi akcije po uspostavi dodira za razvoj situacije. Zapovjednik rabi borbene informacije, dobivene tim akcijama, za voñenje glavnine snage za izravan pritisak prema uništenju neprijateljskih snaga u povlačenju. Te akcije snage za izravan pritisak mogu, ali ne moraju biti povezane s akcijama bilo koje snage za okruženje. 7-36. Zapovjednik radi sve što je u njegovoj moći za rasporeñivanje snage za okruženje iza neprijatelja koji se povlači i hvatanje većine neprijateljske snage izmeñu snage za okruženje i snage za izravan pritisak. Snaga za izravan pritisak održava dostatan pritisak na neprijateljsku snagu u povlačenju kako bi je snaga za okruženje mogla obuhvatiti. Snaga za izravan pritisak za provedbu te zadaće mora biti dovoljno jaka za svladavanje svake neprijateljske pozadinske zaštitnice, prije no što se neprijateljska glavnina može uspješno povući. Snaga za okruženje, kada je jednom na položaju, po potrebi se brani ili napada, odgovarajući na neprijateljske akcije i akcije snage za izravan pritisak za dovršenje okruženja neprijatelja. 7-37. Snaga za gonjenje ne smije neprijatelju dati vremena za reorganizaciju kružne obrane nakon što je okružen. Ako neprijatelj uspostavi kružnu obranu (perimetar), zapovjednik snage za gonjenje mora ga uzastopno lomiti u manje elemente do uništenja okružene neprijateljske snage. Ako vrijeme nije kritično, zapovjednik može potpuno zatvoriti okruženje, poraziti svaki neprijateljski pokušaj proboja i slabiti ga samo uporabom vatre. On može znatno ubrzati slom velike, okružene neprijateljske snage uporabom psiholoških operacija, oružja s preciznim navoñenjem i masovnom uporabom poboljšanoga konvencionalnog streljiva. (Dodatak D govori o
7-9
FM 3-90______________________________________________________________________________________
smanjenju neprijateljske okružene snage.) Ako nastalo okruženje ne uništi neprijateljsku snagu u povlačenju, zapovjednik provodi dodatne operacije gonjenja do konačnog uništenja neprijatelja. NASTAVITI DALJE 7-38. Kada zapovjednik jednom započne s gonjenjem, nastavlja ga dok ga viši zapovjednik ne prekine. Uvjeti pod kojima viši zapovjednik može prekinuti gonjenje uključuju sljedeće: •
snaga za gonjenje uništava ili zarobljava neprijatelja i otpor prestaje,
•
snaga za gonjenje veže neprijatelja za predaju snagama koje slijede,
•
viši zapovjednik prosuñuje da se snaga za gonjenje približava svojoj točki vrhunca.
7-39. Gonjenje često prelazi u druge vrste napadnih i obrambenih operacija. Ako se neprijatelj pokuša reorganizirati, snage koje provode gonjenje provode brze napade. One provode iskorištavanje uspjeha koje se nadograñuje na uspjeh tih napada i onda se ponovno vraćaju na gonjenje. Snage za gonjenje mogu prijeći u obrambenu operaciju ako dosegnu svoju točku vrhunca. To se obično dogaña kada neprijatelj uvodi jaka pojačanja u pripremi za protuofenzivu.
7-10
TREĆI DIO
Obrambene operacije 8. poglavlje
Temelji obrambenih operacija Tako obrambeni oblik rata nije jednostavan štit, već štit napravljen od dobro usmjerenih udaraca. Carl von Clausewitz, O ratu, 1832.
Obrambenim se operacijama (defensive operations) poražava neprijateljski napad, kupuje vrijeme, ekonomično koriste snage ili stvaraju uvjeti pogodni za napadne operacije. One same uobičajeno ne mogu donijeti odluku. Svrha im je stvoriti uvjete za protunapad koji omogućava kopnenim snagama preuzimanje inicijative (FM 3-0). Drugi razlozi za provedbu obrambenih operacija uključuju: • držanje odlučujućeg zemljišta ili onemogućavanje neprijatelja u uporabi vitalnog područja, • slabljenje ili vezanje neprijatelja kao uvod u napadne operacije, • odgovor na iznenadnu akciju neprijatelja, • povećanje neprijateljske ranjivosti siljenjem da koncentrira svoje snage. SADRŽAJ Povijesni primjer................................. ……....8-2 Vrste obrambenih operacija............. ……....8-3 Obrana područja........................... ……....8-3 Pokretna obrana............................. ……....8-4 Uzmak............................................. ……....8-4 Opće obrambene nadzorne mjere..…. ……....8-4 Crta preuzimanja borbe................ ……....8-4 Područje glavne bitke..................... ……....8-5 Prednji kraj područja bitke.......... ……....8-5 Borbeni položaji............................. ……....8-6 Mjere usklañivanja vatrene potpore........................................ ……....8-9 Nadzorne mjere izravne vatre….. …….8-10 Crta odvajanja................................ …….8-10 Opća razmatranja planiranja obrane............................................. ……..8-11 Obavještajni poslovi....................... ……..8-11
Manevar........................................... .......8-12 Vatrena potpora...................................8-16 Protuzračna obrana........................ ......8-18 Pokretljivost/protupokretljivost/preživljavanje............................8-20 Potpora borbenih djelovanja…...... .......8-24 Zapovjedanje i nadzor.........................8-25 Opći obrambeni scenariji................... .......8-27 Obrana od padobransko-desantnih i helikoptersko-desantnih napada………….……… .......8-27 Obrana linijske zaprjeke.....................8-27 Obrana perimetra................................8-28 Obrana na zadnjem nagibu........... .......8-33 Prijelaz................................................ .......8-37 Prijelaz u napad............................. .......8-37 Prijelaz u uzmak............................. ..........8-39
8-1
FM 3-90______________________________________________________________________________________
8-1. Dok je napad najodlučnija vrsta borbene operacije, obrana je jača vrsta. Svojstvene jakosti obrane uključuju braniteljevu sposobnost zaposjedanja svojih položaja prije napada i uporabu raspoloživog vremena za pripremu svojih obrana. Pripreme svršavaju samo onda kada branitelj počne uzmicati ili se počne boriti. Branitelj može proučiti zemljište i odabrati obrambene položaje koji koncentriraju učinke njegovih vatara na moguće prilaze. On kombinira prirodne i umjetne zaprjeke za kanaliziranje napadača u područja boja. On može uskladiti i isprobati svoj plan obrane i prisno se upoznati sa zemljištem. Branitelj ne čeka pasivno na napad. On agresivno traži načine satiranja i slabljenja neprijateljskih napadačkih snaga prije početka bliske borbe. On manevrira kako bi neprijatelja doveo u slabiji položaj i napada ga u svakoj prigodi svojim izravnim i neizravnim vatrama. Vatre uključuju učinke napadnih informacijskih operacija i združenih snaga i sredstava, poput bliske zračne potpore. Nepokretni (statični) i pokretni (mobilni) elementi obrane djeluju zajedno za oduzimanje inicijative neprijatelju. On zaustavlja i drži neprijatelja dok traži svaku prigodu za prijelaz u napad.
POVIJESNI PRIMJER 8-2. Sljedeći povijesni primjer oslikava kako provedba obrane može kumulativno uništavati i vezati neprijatelja kao uvod u napadna djelovanja.
Bitka kod Kurska, srpanj 1943. Crvena armija je uporabom obrane područja porazila posljednji napad operativne razine njemačke vojske na Istočnoj fronti kod Kurska. Uporabom koncentracije, sigurnosti, cilja i ofenzive kao načela rata, Crvena armija je maksimalno povećala svoju obrambenu prednost. Sovjeti su obavještajnim radom otkrili njemački napadni cilj i zamisao: dvostruki obuhvat sovjetske izbočine kod Kurska uporabom teških tenkovskih snaga. Crvena armija je koncentrirala snage u najugroženija područja. Sovjeti su pojačali dva fronta koji su branili izbočinu, pripremili obrane i organizirali stratešku pričuvu iza izbočine. Pojačali su prednje obrane na sjevernim i južnim bokovima unutar izbočine. Razvili su obrane u dubini, pažljivo ih povezali sa zemljištem i organizirali pješačke položaje za kružnu obranu. Iznad svega, organizirali su protutenkovsku obranu, s meñusobno podupirućim položajima i pokretnim snagama za protunapad na svim razinama. U obranu je složeno gotovo 6000 protutenkovskih topova i 3300 tenkova. Njemački je napad u sjevernom dijelu izbočenja išao na sovjetsku 13. armiju. Ona se sastojala od 12 streljačkih divizija (rifle divisions – RDs) organiziranih u 4 streljačka korpusa (rifle corps – RCs) poduprtih sa 700 topova, samostalnim tenkovskim brigadama, pukovnijama jurišnih topova i protutenkovskim pukovnijama. 13. armija je unutar 30 kilometara fronte uspostavila 3 utvrñena pojasa. Unutar svakog pojasa nalazio se velik broj meñusobno podupirućih protutenkovskih položaja. Svaki se položaj sastojao od 4 do 6 protutenkovskih topova, sa zaštitom pješaštva, strojnica i zaprjeka. 29. streljački korpus zaposjeo je glavni obrambeni položaj 13. armije u 19 kilometara širokom i 15 kilometara dubokom sektoru, s 15. streljačkim korpusom na svojoj desnoj strani, 70. streljačkim korpusom na lijevoj i 17. gardijskim streljačkim korpusom (Guards Rifle Corps – GRC) iza, u ulozi drugog postroja armije. 29. streljački korpus je na početku bitke u svom sastavu imao tri pješačke divizije (15., 81. i 307.) s podupirućim tenkovskim i topničkim postrojbama. Razvio je svoju 15. i 81. diviziju, svaku na 12 do 15 protutenkovskih položaja, kao prvi postroj korpusa. 307. streljačka divizija bila je drugi postroj korpusa. Obje divizije u prvom postroju razvile su se u svoja dva postroja. Svaka je divizija uspostavila sigurnosnu snagu jačine bojne na svojoj fronti. 29. streljački korpus je tijekom jednog tjedna intenzivne obrambene borbe provodio obranu područja, tjerajući Nijemce da skupo plate svaki dobitak, dovodeći ih tako do točke vrhunca prije dolaska do Kurska (vidi sliku 8-1., stranica 8-3). Boreći se s 9 njemačkih divizija, korpus je bio sposoban spriječiti njemačke snage u proboju kroz svoje područje operacija, premda su njegove tri početne divizije postale borbeno nesposobne. Tijekom obrane korpus je Nijemcima nanijeo gubitke od 10700 vojnika i uništio procijenjenih 220 tenkova i 71 top. Ključ obrane bila je izgradnja meñusobno podupirućih protutenkovskih položaja, organiziranih za kružnu obranu, s obimnim inženjerijskim radovima za pojačanje zemljišta. 29. streljački korpus agresivno je uporabio svoje pridodane snage, stvarajući višerodne 8-2
_________________________________________________________________Temelji obrambenih operacija
timove za držanje zemljišta ili manevriranje protiv njemačkih snaga unutar obrambenog pojasa. Koristio se protunapadima za povrat ključnog zemljišta ili dobivanje vremena za razvoj obrana.
III
X XX
X LI X
XX 31
XX
XX
2
XX
20
XX
216
10 XX
9
6
XX
XX
292
78
18 XX86
15
X XX29
7
XLI
258
XL
XX 12
XX
4
XX
XX
XX
XXVXII
XLVII
XLVI
XXX
XX
XX MALOARKHANGELSK
XX
XX 307
XX
XXX
)
3Gd
OLKHOVATKA
3 29
17Gd
XXX
Crta fronte na početku op. «Citadel» Crta fronte uvečer 5. srpnja 1943. Crta fronte uvečer 6. srpnja 1943. Crta fronte uvečer 7. srpnja 1943. Crta fronte uvečer 11. srpnja 1943.
4Gd
PONYRI
43 JULY
XXXX 2
81 15 o/ o 5
70
XXXX
13 (29 RC)
XX
0 N
5
10
KILOMETRI
Slika 8-1. Odvijanje obrane područja
VRSTE OBRAMBENIH OPERACIJA 8-3. Tri su temeljne vrste obrambenih operacija: obrana područja, pokretna obrana i uzmak. Te tri vrste imaju značajno različite zamisli i postavljaju značajno različite probleme. Stoga svakoj vrsti obrambenih operacija treba pristupati različito u planiranju i provedbi obrane. Iako imena tih operacija označuju ukupan cilj odabrane obrambene operacije, svaka tipično sadrži elemente neke druge i kombinira nepokretne i pokretne elemente. 8-4. Čak i kada je u obrani, zapovjednik ostaje pripravan iskoristiti prigode napada na neprijatelja kada to god raspoloživi resursi dopuste. Unutar obrambenog rasporeda zapovjednik može provoditi ispad ili protunapad, ako to dopuštaju čimbenici MNZS-VC. (5. poglavlje govori o tim dvama oblicima napada.) OBRANA PODRUČJA 8-5. Obrana područja (area defense) vrsta je obrambene operacije, usmjerene više na onemogućavanje pristupa neprijateljskim snagama odreñenom zemljištu za odreñeno vrijeme, nego na izravno uništavanje neprijatelja (FM 3-0). Usredotočenje obrane područja je na držanju zemljišta gdje se rasporeñuje većina obrambene snage u meñusobno podupirućim, pripremljenim položajima. Postrojbe održavaju svoje položaje i nadziru zemljište izmeñu tih položaja. Odlučujuća je operacija usredotočena na otvaranje vatara u područja boja, uz moguću dopunu protunapada. Pričuva može, ali ne mora sudjelovati u odlučujućoj operaciji. Zapovjednik može rabiti pričuvu za pojačavanje vatara; povećanje dubine, blokiranje ili ponovno zauzimanje položaja
8-3
FM 3-90______________________________________________________________________________________
protunapadom; uzimanje inicijative; i uništenje neprijateljskih snaga. Postrojbe na svim razinama mogu provoditi obranu područja (9. poglavlje govori o obrani područja). POKRETNA OBRANA 8-6. Pokretna obrana (mobile defense) vrsta je obrambene operacije usmjerene na uništenje ili poražavanje neprijatelja odlučujućim napadom udarne snage (striking force) (FM 3-0). Pokretna se obrana usredotočuje na poražavanje ili uništavanje neprijateja, dopuštajući mu napredovanje do točke gdje je izložen odlučujućem protunapadu udarne snage. Protunapad udarne snage je odlučujuća operacija. Udarna je snaga namijenjena za protunapad i u sebi sadrži većinu raspoložive borbene moći. Snaga za vezanje dopunjuje udarnu snagu. Zapovjednik rabi svoju snagu za vezanje u držanju neprijateljskih snaga na položaju, pomoć u kanaliziranju neprijateljskih snaga prema područjima zasjeda i u držanju područja iz kojih udarna snaga kreće u protunapad. 8-7. Pokretna obrana traži područje operacija znatne dubine. Zapovjednik mora biti sposoban oblikovati bojište, dovodeći neprijatelja u situaciju u kojoj je previše razvukao svoje komunikacijske linije, izlaže svoje bokove i rasipa svoju borbenu moć. Jednako tako, zapovjednik mora biti sposoban kretati se oko i iza neprijateljske snage koju namjerava odsjeći i uništiti. Divizije i viši postroji uobičajeno provode pokretne obrane. No podreñeni postroji mogu sudjelovati kao dio snage za vezanje ili udarne snage (10. poglavlje govori o pokretnoj obrani). UZMAK 8-8. Uzmak (retrograde) je vrsta obrambene operacije koja uključuje organizirano kretanje od neprijatelja. Neprijatelj svojim djelovanjem može prisiliti naše snage na provedbu tih operacija ili ih zapovjednik može provoditi dragovoljno. U bilo kojem od ta dva slučaja, nadreñeni zapovjednik snage koja provodi uzmak mora ga odobriti prije početka. Uzmak je prijelazna operacija; ne provodi se u izolaciji. Ona je dio veće sheme manevra oblikovane za preuzimanje inicijative i poražavanje neprijatelja (11. poglavlje više govori o uzmaku).
OPĆE OBRAMBENE NADZORNE MJERE 8-9. Zapovjednik obranu nadzire uporabom nadzornih mjera za osiguranje elastičnosti odgovora na promjene situacije i omogućavanje zapovjedniku u obrani da brzo koncentrira svoju borbenu moć u odlučujućoj točki. Obrambene nadzorne mjere unutar zapovjednikova područja operacija uključuju odreñivanje njegova sigurnosnog područja, crte preuzimanja borbe i područja glavne bitke sa svojim pridruženim prednjim krajem područja bitke. (12. poglavlje govori o sigurnosnim operacijama.) (Odlomak 8-13. definira prednji kraj područja bitke.) Zapovjednik za daljnju sinkronizaciju uporabe svoje borbene moći, pored nadzornih mjera navedenih u 2. poglavlju, može rabiti borbene položaje i dodatne mjere nadzora vatre i mjere usklañivanja vatrene potpore. On može odrediti crte odvajanja za pokretanje premještanja svojih snaga. CRTA PREUZIMANJA BORBE 8-10. Crta preuzimanja borbe (battle handover line – BHL) je označena fazna crta na zemljištu gdje odgovornost za borbu prelazi s nepokretne snage na pokretnu snagu i obratno. Zajednički viši zapovjednik dviju snaga uspostavlja crtu preuzimanja borbe nakon konzultacije s oba zapovjednika. Zapovjednik nepokretne snage odreñuje mjesto crte. Crta se nalazi ispred prednjeg kraja područja bitke u obrani ili ispred prednje crte naših snaga u napadu. Zapovjednik je povlači tamo gdje elementi postrojbe koji prolaze mogu biti učinkovito poduprti izravnim vatrama prednjih borbenih elemenata nepokretne snage, dok se prolaz crta ne dovrši. Područje izmeñu crte preuzimanja borbe i nepokretne snage pripada zapovjedniku nepokretne snage. On u tom području može uporabiti sigurnosne snage, zaprjeke i vatre. (Slika 8-2., stranica 8-5, prikazuje crte preuzimanja borbe zajedno s drugim nadzornim mjerama za prolaz crta prema nazad.) 8-4
_________________________________________________________________Temelji obrambenih operacija
Slika 8-2. Uporaba crte preuzimanja borbe u prolazu crta prema nazad PODRUČJE GLAVNE BITKE 8-11. Područje glavne bitke (main battle area – MBA) područje je gdje zapovjednik namjerava razviti većinu svoje borbene moći i provesti odlučujuće operacije za poražavanje neprijatelja u napadu. Zapovjednikova glavna prednost u obrani je da on normalno bira zemljište na kojem se vodi bitka. On rasporeñuje svoje snage u meñusobno podupiruće položaje u dubini, za apsorbiranje neprijateljskih probijanja ili njihovo kanaliziranje u pripremljena područja boja, poražavajući neprijateljski napad koncentracijom učinaka nadmoćne borbene moći. Prirodna obrambena jakost položaja ima izravan utjecaj na raspodjelu snaga u odnosu na njegovu širinu i dubinu. Nadalje, postrojbe u obrani tipično izgrañuju poljske utvrde i zaprjeke za poboljšanje prirodne obrambene jakosti zamljišta. Područje glavne bitke uključuje i područje gdje obrambena snaga stvara prigodu za pokretanje odlučujućeg protunapada za poražavanje ili uništenje neprijatelja. 8-12. Područje glavne bitke proteže se od prednjeg kraja područja bitke do pozadinske (zadnje) granice postrojbe. Zapovjednik stavlja granice podreñene postrojbe uzduž prepoznatljivih zemljišnih oblika i uspostavom prednjih granica širi ih iza prednje crte naših snaga. Granice postrojbe ne smiju dijeliti prilaze ili ključno zemljište. Zapovjednik bira područje glavne bitke na temelju proizvoda procesa obavještajne pripreme zemljišta i vlastite analize čimbenika MNZS-VC. Proces obavještajne pripreme zemljišta pokazuje kako će neprijatelj najvjerojatnije rabiti raspoložive prilaze. PREDNJI KRAJ PODRUČJA BITKE 8-13. Prednji kraj područja bitke (forward edge of the battle area – FEBA) su najistaknutije granice niza područja u kojima su razvijene kopnene borbene postrojbe, isključujući područja u kojima djeluju snage za pokrivanje i snage za prikrivanje, odreñene za usklañivanje vatrene potpore, rasporeñivanje snaga ili za manevar postrojba (JP 1-02). Američka Kopnena vojska rabi prednji kraj područja birke samo u obrambenim operacijama. On nije granica, već pokazuje zapovjednikovu namjeru. On obilježava najistaknutije granice područja u kojima se razvija 8-5
FM 3-90______________________________________________________________________________________
najveći dio kopnenih borbenih postrojba, isključujući područja u kojima djeluju sigurnosne snage. Snage u glavnom području bitke mogu se privremeno premjestiti ispred prednjeg kraja područja bitke za pospješenje operacija uzmaka sigurnosnih snaga. Zapovjednik odreñuje prednji kraj područja bitke za usklañivanje vatrene potpore i manevra svojih snaga. Fazna crta koja odreñuje najistaknutiju točku područja glavne bitke pokazuje prednji kraj područja bitke. On pokazuje planiranu granicu višeg zapovjednika do koje se ostvaruju učinci izravnih vatara obrambenih snaga. Obrambene postrojbe moraju navesti to područje u svojoj shemi manevra i razmijeniti informacije o taktičkim planovima u točkama usklañivanja (coordinating points). (Slika 8-3. grafički prikazuje trenutačni i predloženi prednji kraj područja bitke.)
Slika 8-3. Prednji kraj područja bitke BORBENI POLOŽAJI 8-14. Borbeni položaj (battle position) je obrambeni položaj usmjeren prema vjerojatnome neprijateljskom prilazu. Borbeni položaj je usredotočen grafički znak koji prikazuje mjesto i opće usmjerenje većine obrambenih snaga. Zapovjednikova uporaba borbenog položaja ne odreñuje položaj ukupne podreñene snage unutar svojih granica, jer to nije područje operacija (vidi sliku 8-4., stranica 8-7). Postrojbe veličine od namjenski organizirane snage bojne do razine desetine ili poluvoda (section) rabe borbene položaje. One mogu zaposjesti topografski vrh brda, prednji nagib, zadnji nagib ili kombinaciju tih područja. Zapovjednik bira svoje položaje na temelju zemljišta, neprijateljskih i vlastitih sposobnosti. Zapovjednik može borbene položaje dodijeliti svim ili nekim svojim podreñenima unutar svoga područja operacija (vidi sliku 8-5., stranica 8-7). 8-15. Zapovjednik može svojim podreñenima dodijeliti borbene položaje u situacijama kada treba zadržati veći stupanj nadzora nad manevrom svojih podreñenih postrojba nego što ga ima samo s odreñivanjem područja operacija, jer tako nadzire manevar izvan općeg mjesta borbenog položaja. On jednoj postrojbi može dodijeliti višestruke borbene položaje, što joj omogućuje manevar izmeñu borbenih položaja. Zapovjednik postrojbe, kojoj je dodijelio borbeni položaj, specificira misiju i kriterij počinjanja boja. Sigurnosne snage, snage borbene potpore i snage za potporu borbenih djelovanja mogu djelovati izvan borbenog položaja postrojbe.
8-6
_________________________________________________________________Temelji obrambenih operacija
Slika 8-4. Borbeni položaj namjenski organizirane snage (bojne)
Slika 8-5. Kombinacija nadzornih mjera područja operacija i borbenog položaja
8-7
FM 3-90______________________________________________________________________________________
8-16. Borbeni se položaji uobičajeno ne drže pod svaku cijenu. Zapovjednik koji postrojbi dodjeljuje borbeni položaj, treba odrediti kada i pod kojim se uvjetima postrojba premješta s položaja. Ako je postrojba dobila zapovjed da brani borbeni položaj, njezin zapovjednik ima mogućnost pomicanja borbenog položaja. Ako je postrojba dobila zapovjed da zadrži borbeni položaj, njezin zapovjednik mora znati specifične uvjete koji moraju postojati prije nego što se postrojba može premjestiti. 8-17. Postoji pet vrsta borbenih položaja – temeljni, pomoćni, dopunski, naredni i otporna točka (vidi sliku 8-6.). Kada dodjeljuje borbene položaje, zapovjednik uvijek odreñuje temeljni borbeni položaj. On odreñuje i priprema pomoćne, dopunske i naredne položaje koliko vrijeme i drugi resursi dopuštaju i, ako ih situacija, posebno zemljište, traži.
TEMELJNI BORBENI POLOŽAJI
BP 7
EA DOVE BP
EA HEN
DOPUNSKI BORBENI POLOŽAJ
BP 8
BP 18
17
BP 21
OTPORNA TOČKA
POMOĆNI BORBENI POLOŽAJI BP 23
NAREDNI BORBENI POLOŽAJ
Slika 8-6. Pet vrsta borbenih položaja 8-18. Temeljni položaj (primary position) je položaj koji pokriva najvjerojatniji neprijateljski prilaz u područje operacija. To je najbolji položaj s kojeg se provodi dodijeljena misija, kao što je pokrivanje područja boja. 8-19. Pomoćni položaj (alternate position) obrambeni je položaj koji zapovjednik dodjeljuje postrojbi ili oružju, a posjeda se kada temeljni položaj postane neodrživ ili nepodesan za nastavak provedbe dodijeljene zadaće. Pokriva isto područje kao i temeljni položaj. Zapovjednik odreñuje mjesta pomoćnih položaja tako da onaj tko ih zaposjeda može nastaviti ispunjavati svoju izvornu zadaću, kao što je pokrivanje istog prilaza ili područja boja, kao i temeljni položaj. Ti položaji povećavaju sposobnost preživljavanja branitelja, omogućujući mu djelovanje na neprijatelja s višestrukih položaja. Na primjer, postrojba se premješta na svoje pomoćne položaje kada neprijatelj počinje ostvarivati vatre za gušenje po temeljnom položaju. 8-20. Dopunski položaj (supplementary position) obrambeni je položaj unutar dodijeljenog područja operacija postrojbe koji pruža najbolje vatrene sektore i obrambeno zemljište uzduž prilaza, koji nije temeljan prilaz odakle se očekuje neprijateljski napad. Na primjer, prilaz u područje operacija postrojbe s jednog od njezinih bokova normalno traži uspostavu dopunskih položaja koji omogućuju postrojbi ili oružnom sustavu djelovanje po neprijatelju koji se kreće uzduž toga prilaza. 8-8
_________________________________________________________________Temelji obrambenih operacija
8-21. Naredni položaj (subsequent position) je položaj na koji se postrojba očekuje premjestiti tijekom bitke. Postrojba u obrani može imati niz narednih položaja. Naredni položaji mogu imati svoje pridružene temeljne, pomoćne ili dopunske položaje. 8-22. Otporna točka (strong point) snažno je utvrñen borbeni položaj povezan s prirodnom ili pojačanom zaprjekom za stvaranje sidra oko kojeg se veže obrana ili za držanje i onemogućavanje neprijatelju da zauzme odlučujuće ili ključno zemljište. Zapovjednik priprema otpornu točku za kružnu obranu (vidi sliku 8-7.). On, po potrebi, otporne točke ureñuje na ključnom ili odlučujućem zemljištu. Postrojba koja zaposjeda otpornu točku priprema položaje za svoje oružne sustave, vozila, vojnike i opskrbna sredstva. Zapovjednik otpornu točku uspostavlja i kada predviña da će neprijateljske akcije izolirati obrambenu snagu koja drži zemljište kritično za obranu.
Slika 8-7. Obrana otporne točke 8-23. Prije dodjele misije obrane otporne točke, zapovjednik mora osigurati da snaga koja zaposjeda otpornu točku ima dovoljno vremena i resursa za izgradnju položaja koji traže znatnu inženjerijsku potporu. Minimalno učinkovita otporna točka tipično traži jednodnevni rad inženjerijske postrojbe jednake jačine kao i postrojba koja je brani. Otpornu točku normalno zaposjedaju satnije i bojne, premda je mogu izgraditi i brigade. Zapovjednik uobičajeno ne uspostavlja otporne točke za postrojbe manje od satnije. To je zbog toga što vod ili desetina ne mogu osigurati dovoljno velik perimetar za ohuhvaćanje svih potrebnih snaga i opskrbnih sredstava. MJERE USKLADIVANJA VATRENE POTPORE 8-24. Zapovjednik pokušava djelovati na neprijatelja na povećanim dometima i slabiti ga i iscrpljivati tijekom napredovanja njegovog napada. Zapovjednik za nadzor neizravnih vatara u obrani rabi opće mjere usklañivanja vatrene potpore opisane u 2. poglavlju. On može uporabiti i krajnje zaštitne vatre. 8-25. Krajnje zaštitne vatre (final protective fires – FPFs) trenutačno su raspoložive, unaprijed planirane vatrene barijere namijenjene za priječenje neprijateljskog kretanja kroz obrambene crte ili područja (JP 3-09). Krajnje zaštitne vatre mogu ostvarivati oružja za izravnu i neizra8-9
FM 3-90______________________________________________________________________________________
vnu vatru. Zapovjednik može svakoj bitnici ili vodu dodijeliti samo jednu krajnju zaštitnu vatru. Krajnja je zaštitna vatra prioritetan cilj za element ili sustav, a postrojbe tuku po tom cilju kada nisu uporabljene na drugim vatrenim misijama. Kada neprijatelj pokrene svoj završni nasrtaj na obrambeni položaj, obrambena postrojba počinje s krajnjim zaštitnim vatrama za ubijanje neprijateljskih pješaka i potiskivanje njegovih oklopnih vozila. Odabrana posadna Slika 8-8. Krajnja zaštitna vatra oružja otvaraju vatru uzduž unaprijed odreñenih krajnjih zaštitnih crta (final protective lines – FPLs) za razbijanje pješačkih nasrtaja (slika 8-8. prikazuje krajnju zaštitnu vatru). NADZORNE MJERE IZRAVNE VATRE 8-26. Zapovjednik djeluje po neprijateljskoj snazi svim raspoloživim obrambenim vatrama kada ona uñe u područje boja obrambene postrojbe. 2. poglavlje definira te nadzorne mjere izravne vatre, kao što su referentne točke cilja i područja boja (vidi sliku 8-9.).
Slika 8-9. Nadzorne mjere izravne vatre CRTA ODVAJANJA 8-27. Crta odvajanja (disengagement line) je fazna crta postavljena na prepoznatljivom zemljištu koja, kada je neprijatelj prijeñe, signalizira obrambenim elementima da je vrijeme da se premjeste na svoje sljedeće položaje. Fazna crta JOAN na slici 8-9. crta je odvajanja. Zapovjednik rabi te crte kod zadržavanja neprijatelja i u obrani kada ne namjerava obrambenu postrojbu odlučujuće uporabiti u borbi s neprijateljem. On uspostavlja kriterije za odvajanje, kao što je broj neprijateljskih vozila po vrsti, veličina vlastitih gubitaka ili neprijateljsko kretanje prema mjestima za bočni napad. Mogu postojati višestruke crte odvajanja, po jedna za svaki sustav u obrani. 8-10
_________________________________________________________________Temelji obrambenih operacija
OPĆA RAZMATRANJA PLANIRANJA OBRANE 8-28. Na početku napada zapovjednik u obrani prepušta inicijativu neprijatelju. No on iskorištava pripremljene, meñusobno podupiruće položaje organizirane za kružnu obranu i rabi svoje poznavanje zemljišta za usporavanje neprijateljskog zamaha. Obrambena snaga održava svoju sigurnost i u svakoj prigodi remeti neprijateljski napad. Zapovjednik u obrani ometa neprijateljske pripreme za napad uporabom vatara velikog dometa i dubokim manevrom za smanjivanje snage početnih neprijateljskih udara i početak procesa otimanja inicijative od neprijatelja. On neprijatelja uvlači u područja djelovanja gdje može započeti borbu po svojim uvjetima. Zapovjednik iznenañuje neprijatelja kada počne silovito djelovati koncentriranim i integriranim vatrama s prikrivenih i zaštićenih položaja. On tada provodi protunapade na neprijatelja, ponovljeno zadavajući neočekivane udarce. Široka uporaba visoko preciznih i ubojitih oružja, visok stupanj taktičke pokretljivosti, dinamične promjene situacije i prošireni prostorni obujam područja operacija postrojba, karakteriziraju suvremeno višerodno ratovanje. Zapovjednik iskorištava mali taktički uspjeh i prigode za brzo stvaranje zamaha. Zapovjednik koji je sposoban prvi vidjeti bojište, razumjeti smisao opće operativne slike i poduzeti učinkovitu akciju porazit će suparnikov višerodni tim, razbiti njegovu koheziju, smanjiti njegovu jakost i sposobnost koncentracije te uništiti njegove izložene snage. 8-29. Obrambena snaga ne treba ubiti svakoga neprijateljskog vojnika, uništiti svaku desetinu ili borbeni sustav da bi bila uspješna. Ona mora uništiti samo neprijateljsku sposobnost sinkronizacije višerodnih timova ili volju za borbom. Ta dogañanja signaliziraju početak razdoblja prijelaza koje zapovjedniku daje prigodu za preuzimanje inicijative i povratak u napad. 8-30. Obrana je učinkovitija kada postoji odgovarajuće vrijeme za detaljno planiranje i pripremu obrambenih položaja. Nedostatak vremena za pripremu može zapovjednika natjerati da drži veću pričuvnu snagu ili da prihvati veći rizik od uobičajenog. Sve postrojbe moraju biti sposobne postaviti obranu s minimalnom pripremom, ali jača obrana traži vrijeme za organizaciju i pripremu. Ako neprijateljski napad ne započne u predviñeno vrijeme, zapovjednik treba rabiti dodatno vrijeme za poboljšanje obrambenih položaja svoje postrojbe. On može povećati učinkovitost sigurnosnog područja, uspostaviti dodatne pomoćne i dopunske položaje, pregledati i poboljšati svoj plan obrane uključenjem ogranaka i nastavaka plana, provesti probe i održavati vozila i osoblje. Zapovjednik može svojoj sigurnosnoj snazi zapovjediti da zadržava neprijatelja, dok se glavnina odvaja i premješta na povoljnije položaje, kako bi se dobilo vrijeme za organizaciju obrane. Sigurnosna snaga mora znati koliko dugo treba zadržavati neprijatelja da bi glavnina pripremila svoju obranu i za tu zadaću mora biti namjenski organizirana. (11. poglavlje govori o zadržavanju.) 8-31. Opća razmatranja planiranja obrane navedena u sljedećim odlomcima primjenjuju se na sve vrste obrambenih operacija. U obrani sinkronizacija učinaka borbene moći i podupirućih sustava omogućuje zapovjedniku primjenu nadmoćne borbene moći protiv odabranih neprijateljskih snaga u napredovanju, za remećenje plana neprijateljskog zapovjednika i uništavanje njegova višerodnog tima. Obrambena sinkronizacija normalno je rezultat detaljnog planiranja i pripreme meñu različitim postrojbama koje sudjeluju u operaciji. Premda te aktivnosti mogu biti odvojene po vremenu i mjestu, one su sinkronizirane ako se njihove kombinirane posljedice osjete u odlučujućim vremenima i mjestima. Sve su obrambene operacije mješavina statičnih i dinamičnih aktivnosti. Kako se operacija razvija, tako zapovjednik zna da će vjerojatno morati premjestiti svoju odlučujuću i oblikujuće operacije za nastavak borbe i držanje neprijatelja izvan ravnoteže. Sinkronizirano rano planiranje i priprema podupire zapovjednikovu borbenu moć, povećavajući učinkovitost obrane. Zapovjednik mora ostati svjestan mogućnosti pokušaja raseljenih osoba da se kreću preko njegovih položaja kako bi pobjegli ispred neprijateljskih snaga koje napreduju kroz obranu. OBAVJEŠTAJNI POSLOVI 8-32. Zapovjednik tijekom procesa planiranja rabi obavještajne proizvode za identifikaciju vjerojatnih neprijateljskih ciljeva i različitih prilaza. On proučava modele neprijateljskih operacija 8-11
FM 3-90______________________________________________________________________________________
i neprijateljske ranjivosti na protunapad, presretanje, elektroničko ratovanje, zračne napade i kanaliziranje snage uporabom zaprjeka. Zapovjednik mora istražiti i neprijateljsku sposobnost provedbe zračnih napada protiv svoje snage, ubacivanja snaga iza naših postrojba i uporabe nuklearnog, biološkog i kemijskog oružja. On mora odrediti koliko brzo se snage koje slijede mogu pridružiti borbi protiv neprijatelja koji napada u uzastopnim postrojima. 8-33. Zapovjednik za proučavanje zemljišta rabi svoje snage i sredstva za obavještajno djelovanje, motrenje i izviñanje te inženjerijske snage i sredstva. Proučavanjem zemljišta zapovjednik pokušava odrediti temeljne neprijateljske i vlastite prilaze teških, lakih i zračnih snaga. On želi odrediti najpogodnije područje za neprijateljski glavni napad, kao i druge čimbenike motrenja i vatrenih polja, prilaza, ključnog zemljišta, zaprjeka i kretanja te zaklona i prikrivanja. (Vidi FM 6-0 za detaljnu raspravu o sastavnicama OAKOC-a.) 8-34. Zapovjednik odobrava integrirani plan obavještajnog djelovanja, motrenja i izviñanja koji pruža ranu identifikaciju, u najvećoj mogućoj mjeri, sljedećih zahtjeva: •
mjesta, sastav, oprema, jakosti i slabosti napredujuće neprijateljske snage,
•
neprijateljski ciljevi i objekti izviñanja,
•
mjesta mogućih neprijateljskih područja prikupljanja,
•
mjesta neprijateljskih oružnih sustava i postrojba za neizravnu vatru,
•
mjesta meñuprostora, izloženih bokova i drugih neprijateljskih slabosti,
•
mjesta područja neprijateljskih helikopterskih i padobranskih desanata,
•
mjesta topničkih i raketnih postrojba zemaljskog i protuzračnog topništva,
•
mjesta neprijateljskih postrojba za elektroničko ratovanje,
•
mjesta, brojnost i namjere civilnog pučanstva,
•
učinci vremena i zemljišta na tekuće i projektirane operacije,
•
mogući putovi povlačenja neprijateljskih snaga,
•
brojnost, putovi i smjer kretanja raseljenih civila,
•
predviñeno vrijeme i vremenski tijek neprijateljske najvjerojatnije inačice djelovanja,
•
mjesta neprijateljskih zapovjednih mjesta, središta za nadzor vatrene potpore, mjesta elektroničkog ratovanja, senzora za otkrivanje i praćenje ciljeva, mjesta spajanja ciljeva i meta i frekvencije koje se rabe.
Malo je vjerojatno da zapovjednik zna sve o neprijateljskim namjerama; stoga mora planirati nastavak svojih obavještajnih napora tijekom bitke. (FM 2-0 daje pregled obavještajnog procesa i mogućnosti tehničkih motriteljskih sustava. FM 3-55 govori o izvidničkim snagama i sredstvima s kojima raspolaže svaki postroj. FM 3-11.9 i FM 3-34.170 govore o specijaliziranim zadaćama povezanim s NBK i inženjerijskim izviñanjem.) 8-35. Zapovjednikova sposobnost da vidi neprijatelja kritična je za provedbu svih obrambenih operacija. Obrambeni planovi moraju regulirati pitanja održivosti, zamjene i rekonstitucije snaga i sredstava za obavještajno djelovanje, motrenje i izviñanje tijekom pripreme i provedbe obrane. MANEVAR 8-36. Zapovjednikova je namjera poraziti napad neprijateljske snage nadjačavajući je ponavljajućim, neočekivanim udarima prije nego što ona provede završni nasrtaj na naše obrambene položaje. Ako neprijateljski napad propadne, on se, suočen s našim protunapadom, mora pokušati povući ili prijeći u obranu. Ako neprijatelj uspije pregaziti ključne obrambene polo-
8-12
_________________________________________________________________Temelji obrambenih operacija
žaje, obrambena snaga provodi protunapad za nadjačavanje neprijatelja prije nego što on može organizirati obrambeni položaj ili iskoristiti uspjeh. Iskoristiti prednosti zemljišta 8-37. Zapovjednik se u obrani koristi prednostima obrambene snage u zaposjedanju zemljišta na kojem će doći do borbe. Obrambena snaga djeluje na napadača s mjesta koja branitelju daju prednost nad napadačem. Ta mjesta uključuju tjesnace, rijeke, guste šume, močvare, litice, kanale, izgrañena područja i zadnje nagibe. Obrambeni položaji u području glavne bitke trebaju se osloniti na postojeće prirodne i umjetne pojačane zaprjeke. Zapovjednik može odabrati da oblikuje bojište tako da brani jedno područje i onemogući neprijatelju zauzimanje zemljišta, dok zadržava neprijatelja i mijenja prostor za vrijeme u drugom području, dovodeći neprijateljskog zapovjednika u zabludu da postiže uspjeh. 8-38. Zapovjednik u obrani planira kako rabiti ključno zemljište za ometanje neprijateljskog kretanja. On traži zemljište koje mu omogućuje koncentraciju učinaka vatara, ali i koje tjera neprijatelja da po dijelovima uporabljuje svoju snagu u područjima boja. Time se dijelovi neprijateljske snage izlažu uništenju, bez našeg odustajanja od prednosti voñenja borbe iz zaštićenih položaja. Primjeri ključnog zemljišta uključuju zemljište koje obrambenoj snazi omogućuje pokrivanje vatrom glavnog sustava zaprjeka, kao i raskrižja putova i točaka zagušenja koje utječu na kretanje postrojba, poput kretanja pričuva i komunikacijskih linija. 8-39. Zapovjednik utvrñuje vjerojatan odnos snaga s kojim će se suočiti i sukladno njemu slaže svoje snage. Zemljište utječe na to koliko će se brzo neprijatelj približiti našim položajima i koliko vremena stoji na raspolaganju za uporabu množitelja borbene moći (combat multipliers) kao što su neizravne vatre. Kada jednom zapovjednik doñe do prihvatljivog odnosa snaga – ili je jasan stupanj rizika koji mora preuzeti – od raspodjeljuje svoje raspoložive snage i počinje planirati svoja područja djelovanja. 8-40. Na svakome neprijateljskom prilazu zapovjednik odreñuje gdje želi uništiti neprijatelja. On slaže dodijeljene snage za taj prilaz oko točke uništenja i uspostavlja područje boja. On rabi zaprjeke i vatre za kanaliziranje neprijateljskih snaga u to područje boja. Zapovjednik poduzima akcije za povećanje vjerojatnosti ubijanja svojih različitih oružnih sustava na različitim dometima. To uključuje uspostavljanje obilježivača dometa (range markers) za oružja za izravnu vatru, potvrñujući nulu na svojim oružjima, ili čišćenje zaprjeka na koje bi mogle naletjeti žice za navoñenje streljiva, poput protuoklopnih navoñenih raketa TOW. 8-41. Općenito, obrambene snage imaju prednost pripreme zemljišta pojačavanjem prirodnih zaprjeka, utvrñivanjem položaja i probanjem operacija. Prvo, one pripremaju zemljište kako bi se neprijateljske snage prisilile na uporabu po dijelovima i kasnije se po dijelovima i uništile. Drugo, one pripremaju zemljište kako bi se neprijatelj prisilio na borbu tamo gdje se ne želi boriti, kao što su otvorena područja oko kojih dominira zemljište koje nudi odgovarajući zaklon i prikrivanje za naše snage koje su ga zaposjele. Obrambena snaga pokušava voditi ili primamiti neprijatelja u pripremljena područja boja. Postrojbe rabe i neprekidno pojačavaju zaprjeke i utvrde za poboljšanje prirodne obrambene jakosti položaja, što ima direktan utjecaj na raspodjelu snaga, širinu fronte i dubinu obrane. 8-42. Zemljišni oblici koji pogoduju obrambenim operacijama uključuju: •
niz paralelnih lanaca (grebena, brežuljaka, brda) koji se proteže preko crte neprijateljskog napredovanja,
•
nepregazive (neprolazne) vodene tokove, močvare, jezera i druge zaprjeke na fronti ili na bokovima,
•
povišeno zemljište s dobrim mogućnostima motrenja i poljima vatre velikog dometa,
•
putove za prikriveno kretanje koji se nalaze odmah iza obrambenih položaja,
8-13
FM 3-90______________________________________________________________________________________
•
ograničenu putnu mrežu ispred crte dodira za ograničavanje kretanja neprijatelja prema predviñenim prilazima,
•
dobru putnu mrežu iza crte dodira, koja omogućuje zapovjedniku premještanje svojih snaga kako bitka napreduje.
Sve suprotno od gore navedenih zemljišnih uvjeta, smanjuje sposobnost snage za provedbu obrambenih operacija. Na primjer, zemljište s ograničenom putnom mrežom, koja kanalizira obrambenu snagu, omogućuje neprijatelju da predvidi njezino kretanje i poduzme korake za sprječavanje tog kretanja. Održati sigurnost 8-43. Sigurnosne operacije teže zbuniti neprijatelja o mjestu zapovjednikovih položaja za glavnu bitku, spriječiti neprijateljsko motrenje naših priprema i položaja te onemogućiti neprijatelja u otvaranju promatrane vatre na položaje. One takoñer pokušavaju natjerati neprijatelja na prerani razvoj. One mogu nadoknaditi napadačevu svojstvenu prednost imanja inicijative u odnosu na vrijeme, mjesto, plan, smjer, jačinu i sastav napada, prisiljavajući ga da naslijepo napada na pripremljene obrane. Zapovjednik ne smije neprijateljskim izvidničkim i motriteljskim snagama i sredstvima dopustiti da utvrde točno mjesto i jačinu obrambenih položaja, zaprjeka, područja boja i pričuva. Prvo, obrambena snaga provodi izviñanje za uspostavu i održavanje dodira s neprijateljem. Drugo, svaki postroj normalno uspostavlja sigurnosno područje ispred svog područja glavne bitke. Sve postrojbe provode agresivne sigurnosne operacije unutar svojih područja operacija, uključujući pozadinsko područje, za pronalaženje i potiskivanje ili ubijanje neprijateljskih izvidničkih i drugih snaga. Postrojbe primjenjuju mjere operativne sigurnosti i druge obrambene informacijske operacije kako bi onemogućile neprijatelju prikupljanje informacija o našim rasporedima. (Vidi 12. poglavlje za više informacija o sigurnosnim operacijama.) Remetiti neprijateljski napad u svakoj prigodi 8-44. Obrambena snaga provodi operacije u cijeloj dubini neprijateljskog poretka u vremenu i prostoru za uništenje njegovih ključnih postrojba i sredstava, osobito njegovog topništva i pričuve, ili za remećenje njihovog pravodobnog uvoñenja u borbu u točki uporabe. Time se obrambenoj snazi omogućuje preuzimanje inicijative. Ona provodi ispade za remećenje neprijateljske koncentracije snaga i priprema za napad. Obrambena snaga svojom pričuvom, trenutačno raspoloživim snagama ili udarnom snagom provodi brze protunapade na neprijateljske uspjehe prije nego što ih neprijatelj može iskoristiti. Ona provodi napadne informacijske operacije kao pomoć tom procesu. Koncentrirati učinke borbene moći 8-45. Obrambena snaga mora koncentrirati učinke svoje borbene moći za nadjačavanje neprijatelja i preuzimanje inicijative. Zapovjednik rabi mjere ekonomične uporabe snage u područjima koja ne uključuju njegovu odlučujuću operaciju za koncentraciju učinaka snaga u području gdje se traži odluka. Ta odlučujuća točka može biti zemljopisni cilj ili neprijateljska snaga. U obrani područja obrambene postrojbe rabe područja boja za koncentraciju učinaka nadmoćne borbene moći iz meñusobno podupirućih položaja. U pokretnoj obrani zapovjednik rabi udarnu snagu za stvaranje nadmoćne borbene moći u odlučujućoj točki. Drugi način na koji može stvoriti učinke koncentracije je uporaba pričuve. Osigurati meñusobnu potporu 8-46. Meñusobna potpora postoji kada položaji i postrojbe podupiru jedni druge izravnom, neizravnom, ubojitom i neubojitom vatrom, sprječavajući time neprijatelja u napadu na jedan položaj, a da nije izložen vatri s jednog ili više susjednih položaja. Meñusobna potpora povećava jakost svih obrambenih položaja, sprječava poraz po dijelovima i pomaže spriječiti ubacivanje neprijatelja izmeñu položaja. Taktički položaji ostvaruju maksimalan stupanj meñusobne 8-14
_________________________________________________________________Temelji obrambenih operacija
potpore kada su rasporeñeni tako da motre ili nadziru zemljište izmeñu sebe ili šalju ophodnje za sprječavanje svakoga neprijateljskog ubacivanja. Noću i tijekom razdoblja ograničene vidljivosti zapovjednik može rasporediti male taktičke postrojbe bliže jedne drugima za očuvanje prednosti meñusobne potpore. Voñe postrojba moraju koordinirati prirodu i obujam svoje meñusobne potpore. Teške snage 8-47. Kada se glavnina obrambene snage sastoji od mehaniziranih ili oklopnih postrojba, zapovjednik može provoditi obranu namijenjenu za iskorištavanje prednosti taktičke pokretljivosti i zaštite koje nude ustrojbena borbena vozila. Teške snage mogu manevrirati za zadržavanje napredovanja jake neprijateljske snage i onda se trenutačno promijeniti iz pokretnog u nepokretan oblik obrane ili u protunapad. Takve su snage vrlo pogodne za uporabu u ulozi sigurnosnih snaga i snaga u području glavne obrane. Zbog svoje su ugrañene zaštite pogodnije za operacije u NKB kontaminiranom okružju od lakih snaga. Lake snage 8-48. Kada je suočen s neprijateljskim lakim snagama zapovjednik razvija i rabi obrambene lake snage na isti način kao što se teške snage rabe protiv drugih teških snaga. Lake snage koje su suočene s neprijateljskim teškim snagama poglavito se rabe u statičnim ulogama unutar područja glavne bitke ili u sigurnosnim ulogama unutar pozadinskog područja. Ako se lake pješačke snage suprotstavljaju neprijateljskim teškim snagama, najučinkovitije su kada se bore iz ureñenih obrambenih položaja ili na teže prohodnom zemljištu kao što su močvare, šume, brdska i planinska područja i urbana područja gdje mogu iskoristiti prednost svoje pješačke pokretljivosti te pješačkog i protuoklopnog oružja malog dometa. 8-49. Zapovjednik rabi helikoptersko-desantne postrojbe na isti način kao i druge lake snage kada se jednom razviju u svoje zone iskrcavanja (landing zones – LZs). (Vidi Dodatak C za raspravu o helikoptersko-desantnim operacijama.) No može biti više problema u izvlačenju takve snage, posebno ako je u izravnom dodiru s neprijateljem. Zbog svoje pokretljivosti i potencijalne brzine reakcije, helikoptersko-desantna snaga često je najpogodnija za ulogu pričuve u obrambenim operacijama. Njezine zadaće mogu uključiti: •
brzo pojačavanje ugroženog položaja,
•
zaposjedanje blokirajućeg položaja, moguće povezanog s postojećim obrambenim položajima,
•
sigurnosne operacije u pozadinskom području, kao što je borba protiv neprijateljskoga padobranskog ili helikopterskog desanta,
•
pojačavanje okruženih vlastitih snaga,
•
bočna zaštita.
Helikopteri i avioni zrakoplovstva KoV-a 8-50. Zrakoplovna sredstva posebno su vrijedna u obrani zbog njihove brzine, pokretljivosti i svestranosti. Njihove zadaće mogu uključiti: •
izvidničke i sigurnosne operacije,
•
oblikujuće operacije za uspostavu potrebnih uvjeta za odlučujuće operacije drugih snaga slabljenjem, remećenjem i zadržavanjem neprijatelja,
•
protunapade i ispade,
•
nadzor zemljišta u ograničenim vremenskim razdobljima tamo gdje zapovjednik ne želi nepovratno uporabiti kopnene snage; na primjer ispred aktivirane zaprjeke,
8-15
FM 3-90______________________________________________________________________________________
•
blokiranje neprijateljskih probijanja,
•
zatvaranje pukotina u planu obrane prije dolaska kopnenih manevarskih snaga,
•
olakšavanje odvajanja kopnenih snaga,
•
suprotstavljanje neprijateljskim aktivnostima u pozadinskom području, posebno neprijateljskim padobransko-desantnim i helikoptersko-desantnim snagama,
•
uporabu raspoloživih višenamjenskih i transportnih helikoptera u njihovim uobičajenim ulogama potpore obrambenog napora, kao što je doopskrba obrambenih snaga sredstvima klase IV (materijal za izradu zaprjeka) ili olakšavanje evakuacije žrtava,
•
pomaganje u zadaćama protupokretljivosti,
•
osiguranje biološkog izviñanja na velikim daljinama.
VATRENA POTPORA 8-51. U obrani zapovjednik rabi svoje sustave vatrene potpore za neutraliziranje, gušenje ili uništenje neprijateljskih snaga; zadržavanje ili remećenje neprijateljske sposobnosti provedbe odreñene inačice djelovanja; i povećanje učinaka koncentriranih izravnih vatara. Tako sustavi vatrene potpore podupiru i zapovjednikove odlučujuće i oblikujuće operacije. 8-52. Obrambena snaga učinkovitija je ako može otkriti i napasti neprijateljske snage dok su nepokretne i koncentrirane u područjima prikupljanja ili napreduju uzduž komunikacijskih linija, za razliku kada su razvijene u borbene poretke u glavnom području bitke. Obrambena snaga, da bi to ostvarila, mora uporabiti svoj sustav vatrene potpore u svom cjelokupnom području operacija. Taj sustav mora biti usko povezan sa snagama i sredstvima za otkrivanje i praćenje ciljeva, uključujući snage i sredstva za obavještajno djelovanje, motrenje i izviñanje. 8-53. Kada zapovjednik razvija svoje obrambene planove on mora stvoriti sliku kako sinkronizirati, uskladiti i raspodijeliti učinke izravne i neizravne vatre u odlučujućem vremenu i mjestu. On postavlja dopustive mjere usklañivanja vatrene potpore što je moguće bliže vlastitim položajima za olakšavanje brzog djelovanja na neprijateljske napadne snage. Ranije usklañivanje olakšava koncentraciju učinaka vatara prije nego što se neprijateljski ciljevi, koncentrirani na zaprjekama i drugim točkama zagušenja, mogu raspršiti. Pravilna raspodjela učinaka osigurava koncentraciju nadmoćne borbene moći u odlučujućoj točci. Ona osigurava i uništenje visokoisplativih ciljeva bez nepotrebnog trošenja vlastitih sredstava ponovljenim djelovanjem iz višestrukih sustava. 8-54. Neizravne vatre imaju najveći učinak na neprijatelja kada su sinkronizirane s izravnim vatrama i uporabom zaprjeka, obrambenih položaja i planova protunapada. Zapovjednik mora od početka integrirati obrambene planove vatre i zaprjeka. Neizravne vatre dopunjuju učinke zaprjeka i mogu poremetiti neprijateljske pokušaje svladavanja ili obilaska tih zaprjeka. Kako bi ti planovi funkcionirali, svi elementi u lancu vatrene potpore – od prednjih motritelja u timovima za vatrenu potporu do koordinatora vatrene potpore, uključujući podupiruću taktičku skupinu za zračni nadzor – moraju shvatiti zapovjednikovu namjeru, shemu manevra i plan zaprjeka. 8-55. Postoje raznolika razmatranja vatrene potpore za svaku fazu borbe. Kao dio svojih oblikujućih operacija tijekom obrambenih priprema, zapovjednik pokušava poremetiti neprijateljske pripreme za napad:
8-16
•
ometajućim vatrama po točkama zagušenja i neprijateljskim vjerojatnim područjima prikupljanja,
•
zračnom potporom na poznate, sumnjive i vjerojatne neprijateljske lokacije,
•
slabljenjem i smanjivanjem njegovih resursa neprekidnim djelovanjem po visokoisplativim ciljevima,
_________________________________________________________________Temelji obrambenih operacija
•
napadnim informacijskim operacijama za smanjenje neprijateljske sposobnosti zapovijedanja i nadzora nad svojim snagama,
•
protuvatrama za djelovanje i uništenje neprijateljskih topničkih i minobacačkih sustava koji pokušavaju ostvarivati vatre za gušenje naših sustava vatrene potpore,
•
ostvarenjem vatara u potpori sigurnosnih operacija postrojbe, kao što je postrojba koja provodi taktičku zadaću protuizviñanja.
U nekim je situacijama možda bolje čekati na ostvarenje protuvatara dok ne počne borba u području glavne bitke. No kada obrambene snage imaju kvalitativne prednosti u vatrenoj potpori, prednosti koje nastaju iz protuvatrenog djelovanja obično nadmašuju rizike za obrambenu manevarsku snagu. Sposobnost branitelja za brzom koncentracijom vatara te potom brzom promjenom položaja svojih snaga, glavni je čimbenik u remećenju neprijatelja i uspostavi potrebnih uvjeta za uspješne obrambene operacije. 8-56. Zapovjednik djeluje vatrama za potporu svojih sigurnosnih snaga, uporabom preciznog i drugog streljiva za uništenje neprijateljskih izvidničkih snaga i drugih visokoisplativih ciljeva. To djelovanje pomaže zavarati neprijatelja o mjestu područja glavne bitke. On podupire sigurnosnu snagu planiranjem ostvarenja učinaka vatara u odgovarajućim vremenima i mjestima u svom cijelom području utjecaja za usporavanje i kanaliziranje neprijateljskih snaga kako one prilaze sigurnosnom području. To omogućuje sigurnosnoj snazi da se bori s neprijateljem u povoljnijim uvjetima. Za sprječavanje nastanka samogubitaka, on stavlja područja zabrane vatre iznad svojih sigurnosnih snaga. Konačno, on rabi vatre za potporu povlačenja sigurnosne snage kada je jednom misija oblikovanja dovršena i obrambena postrojba spremna za provedbu operacija u području glavne bitke. 8-57. Zračna potpora može igrati važnu ulogu u zadržavanju neprijateljskih snaga koje slijede ili pokušavaju obići obrambene snage koje se kreću unatrag. Zračne operacije pridonose nadvladavanju neprijateljske početne prednosti imanja slobode djelovanja. Često su samo zrakoplovi raspoloživi za početno suprotstavljanje neprijateljskom probijanju dok kopnene snage ne budu sposobne ponovno se razviti i djelovati. Bliska zračna potpora (close air support – CAS) može pripomoći u remećenju neprijateljskog napredovanja. Ona može djelovati s helikopterima kopnene vojske i topničkim snagama u formiranju združenog tima za zračni napad (joint air attack team – JAAT). Zapovjednik sjedinjuje topničke vatre s elektroničkim ratovanjem i združenim sustavima za gušenje neprijateljskih zračnih obrana dok bliska zračna potpora pogaña cilj. Zračna izolacija može zadržati, uništiti ili neutralizirati neprijateljske snage koje slijede, dajući time zapovjedniku dodatno vrijeme za pripremu obrambenih položaja. 8-58. Kada se jednom borba premjesti u područje glavne bitke, sredstva vatrene potpore nastavljaju gañati neprijateljske borbene postrojbe kako bi ih prisilili na razvoj. Istodobno sredstva vatrene potpore nanose gubitke, remete koheziju neprijateljskog napada i ometaju njegovu sposobnost koncentracije borbene moći. Sredstva vatrene potpore nastavljaju napadati neprijateljske snage koje slijede, prije nego što se one mogu uporabiti u području glavne bitke. Time se nadalje izolira neprijateljska napadna snaga. Ona napadaju na objekte zapovjedanja i nadzora i logističke kapacitete u dubini, kao doprinos izolaciji neprijatelja u napadu. Zapovjednik se koristi prednostima dometa i elastičnosti svojih oružja vatrene potpore za koncentraciju vatara u kritičnim točkama kao što su zaprjeke i područja boja, za usporavanje i kanaliziranje neprijatelja čime on postaje bolji cilj za sustave izravne vatre. Sustavi vatrene potpore pokrivaju zaprjeke, pukotine i otvorena područja u području glavne bitke. Zadaće dodijeljene tim sustavima vatrene potpore uključuju zatvaranje pukotina u zaprjekama ili ponovno polaganje ranije svladanih zaprjeka sukladno pravilima djelovanja. Druge zadaće uključuju: •
koncentraciju vatara za gušenje neprijateljskih vatrenih sustava izravne i neizravne vatre za olakšavanje obrambenog manevra, posebno tijekom protunapada i odvajanja od neprijatelja,
•
neutraliziranje ili izolaciju neprijateljskih snaga koje su se probile u obrambeno područje te ometanje kretanja neprijateljskih pričuva, 8-17
FM 3-90______________________________________________________________________________________
•
napad na neprijateljske topničke elemente i prednje elemente protuzračne obrane,
•
uporabu elektroničkog ometanja za smanjivanje ili uništenje neprijateljske sposobnosti prijenosa podataka i informacija,
•
premještanje sredstava vatrene potpore nakon identifikacije neprijateljskoga glavnog napora za pojačavanje vatara u najosjetljivijim područjima,
•
odvajanje neprijateljskih napadnih borbenih vozila od lakog pješaštva remeteći djelovanje neprijateljskoga višerodnog tima.
8-59. Kao odgovor na plitka neprijateljska probijanja, zapovjednici topničkih postrojba normalno premještaju svoje sustave bočno od točke probijanja, što topničkim sustavima omogućuje pružanje vatrene potpore u području probijanja. PROTUZRAČNA OBRANA 8-60. Sloboda kretanja nužna je za uspješne obrambene operacije. U neprijateljskom zračnom okružju obrambena snaga mora uspostaviti protuzračnu obranu u dubini oko kritičnih točaka, područja, postrojba i aktivnosti. Za to namijenjeni resursi protuzračnog topništva vjerojatno ne mogu pružiti odgovarajuće potpuno pokrivanje u cijelom području operacija protiv svih mogućih prijetnji; stoga zapovjednik mora odrediti prioritete pokrivanja i preuzeti rizik. Aktivna protuzračna obrana 8-61. Normalno, zapovjednikovi prioriteti protuzračne zaštite u obrani počinju s objektima za zapovjedanje i nadzor. Budući da su to općenito nepokretni ili polupokretni elementi s jakim elektroničkim odrazom (zračenjem), podložni su napadu neprijateljskih zrakoplova. Koordinatori protuzračne obrane proučavaju zračne prilaze prema objektima za zapovjedanje i nadzor i postavljaju topove i rakete kako bi spriječili neprijateljske zrakoplove da dosegnu svoje ciljeve. 8-62. Područja logističke potpore, glavni opskrbni putovi i drugi logistički položaji isto su relativno nepokretni i lako se mogu otkriti iz zraka. Pasivne mjere protuzračne obrane pomažu spriječiti otkrivanje. No kada ih neprijatelj jednom otkrije, on će ih pokušati napasti. Stoga zadaće obrane puta i točke traže rasporeñivanje postrojba protuzračne obrane uzduž glavnoga opskrbnog puta i na položajima za zaštitu nepokretnih lokacija. Zapovjednik dodjeljuje svoje protuzračne snage za zaštitu tih lokacija sukladno čimbenicima MNZS-VC. 8-63. Odgovornost za protuzračnu obranu može biti najkritičnija u prednjim područjima, jer će zapovjednik dati zadaću postrojbama PZO uzduž prednjeg kraja područja bitke da djeluju protiv neprijateljskih zrakoplova koji provode blisku zračnu potporu ili pokušavaju probijanje na malim visinama naših protuzračnih obrana na putu do cilja u pozadinskom području. Snage PZO koje štite borbene snage na prednjim obrambenim položajima i otpornim točkama izloženije su uništenju djelovanjem neprijateljskih sustava izravne i neizravne vatre od protuzračnih sustava razmještenih drugdje na bojištu. Zapovjednik mora poduzeti korake za osiguranje njihova preživljavanja, kao što je smještanje ciljača prenosivih raketnih sustava PZO u borbena vozila kada nisu aktivno uključeni u borbu protiv neprijateljskih zrakoplova. 8-64. Pričuva ili udarna snaga na početku je skrivena nepokretna snaga. Meñutim, lako ju je motriti iz zraka kada se kreće u zadaću po zapovjedi zapovjednika. Posebno je ranjiva kada je otkrivena. Stoga zapovjednik rasporeduje snage PZO za zaštitu pričuve ili udarne snage, bez obzira na to je li ona nepokretna ili se kreće. 8-65. Sustavi PZO koji štite pričuvu i udarnu snagu moraju biti jednako pokretljivi i zaštićeni kao i snage koje štite. Manje pokretljiva oprema obično se zadržava u statičnijim ulogama. Zapovjednik neprekidno usklañuje svoje aktivnosti PZO sa svojim zračnim i topničkim operacijama za izbjegavanje samogubitaka. Postrojbe PZO i snage potpore kreću se u potpori obrambenih napora. Ako neprijatelj može iz zraka poremetiti tu potporu, to će utjecati na
8-18
_________________________________________________________________Temelji obrambenih operacija
obranu. Pravilna prosudba neprijateljskih zračnih koridora i taktike presudna je za jamčenje zaštite i upravljanja tim resursima. 8-66. Uništenje ključnih mostova ili zatvaranje točaka zagušenja oduzima branitelju slobodu kretanja. Snaga mora zaštititi te položaje za održanje obrane i omogućavanje provedbe protunapada. Zapovjednik rasporeñuje snage PZO za zaštitu vitalnih lokacija. Pasivna protuzračna obrana 8-67. Zapovjednik rabi pasivne mjere PZO za zaštitu svoje snage. Pasivne mjere PZO su sve mjere osim aktivne obrane koje se poduzimaju za maksimalno smanjenje učinaka neprijateljskog djelovanja iz zraka (FM 3-01.8). Postoje dvije vrste pasivnih obrambenih mjera: izbjegavanje napada i mjere za ograničavanje šteta. Obje uključuju zaklanjanje, prikrivanje, maskiranje i zavaravanje (cover, concealment and camouflage, and deception). 8-68. Izbjegavanje napada. Izbjegavanje napada znači poduzimanje koraka kojim se sprječava da nas neprijatelj vidi. Ako se snaga ne može vidjeti, vjerojatnost da bude pogoñena smanjuje se gotovo na nulu. Zapovjednik rabi iste tehnike, postupke i tvari za prikrivanje od zračnog motrenja kao i kod zemaljskog motrenja. On se koristi trima načelima za povećanje prikrivanja: •
Razmještaj (siting). Razmještaj znači odabir najpovoljnijeg položaja na kojem se skriva čovjek, objekt ili aktivnost. To su često sjene koje pružaju rubovi šuma, duboke, strme doline i zgrade.
•
Stega (discipline). Uspjeh napora prikrivanja počiva na strogoj prikrivnoj stezi postrojba i pojedinačnih vojnika. Postrojba treba izbjegavati aktivnosti koje mijenjaju izgled područja ili otkrivaju nazočnost vojne opreme. Nemar i nepažnja nedvojbeno će otkriti položaj. Tragovi vozila, smeće i krhotine (ruševine) najuobičajeniji su znaci vojne aktivnosti koji ukazuju na prikrivene objekte. Treba osigurati da novi tragovi prate postojeće putove, ceste, ograde ili prirodne linije na zemljištu. Izloženi putovi ne smiju završavati na položaju, već ih treba produljiti do drugoga logičnog kraja. Ako je praktično, postrojba treba izbrisati, prikriti ili pokriti svoje tragove. Ona treba pokriti ili staviti smeće i krhotine na mjesta gdje će biti stopljeni u okoliš. Postrojba dodaje umjetno maskiranje kada su zemljište i prirodna vegetacija takvi da prirodno prikrivanje nije moguće.
•
Izgradnja (construction). Dodavanje prirodnih materijala za stapanje s okolnim zemljištem pojačava ovu vrstu prikrivanja.
8-69. Tri su temeljne metode prikrivanja instalacija i aktivnosti – skrivanje, stapanje i prerušavanje. •
Skrivanje (hiding). Skrivanje je potpuno prikrivanje objekta nekim oblikom fizičkog zaslona. Na primjer, busen stavljen iznad mina u minskom polju skriva mine; nadstrešnica od drveća skriva objekte ispod nje od zračnog motrenja; mreža skriva objekte ispod nje; prirodni zaklon skriva objekte od zemaljskog motrenja. U nekim slučajevima zaslon može biti nevidljiv. U drugima zaslon može biti vidljiv, ali skriva aktivnosti iza njega.
•
Stapanje (blending). Stapanje je aranžiranje ili primjena maskirnih materijala na, preko ili oko objekta tako da postaje dio pozadine. Primjeri uključuju bojenje izloženih dijelova kože i dodavanje grubog platna, boje i žive vegetacije na kacige i odjeću tako da blisko sliči pozadini ili se stapa u nju. Postrojbe mogu primijeniti istu tehniku za opremu ili druge strukture.
•
Prerušavanje (disguising). Domišljata prerušavanja često mogu zavarati neprijatelja o identitetu naše snage, njezinoj jačini i namjerama te može odvući njegovu vatru od pravih sredstava. Stoga simulacija objekata, dijelova opreme ili aktivnosti može imati
8-19
FM 3-90______________________________________________________________________________________
vojni značaj. Tenkovi, šatori i zgrade koji se mogu napuhati, mogu motritelju iz zraka izgledati potpuno jednako kao i pravi. 8-70. Pored opreme za skrivanje, postrojbe mogu izbjeći otkrivanje uporabom blata za prekrivanje glatkih, staklenih površina i stavljanjem praznih vreća preko vjetrobrana. Maskiranje je jedno od temeljnih oružja rata. Vojnici moraju razumjeti važnost, načela i tehnike maskiranja. Sve osoblje mora osigurati učinkovitost svih maskirnih mjera i održavati strogu maskirnu stegu. 8-71. Mjere za ograničavanje šteta (damage-limiting measures). Druga vrsta pasivne PZO, ograničavanje šteta, isto se rabi za preživljavanje. Te mjere teže ograničiti štetu ako neprijatelj otkrije položaj. Ako neprijatelj uništava opremu, on ju je prisiljen uništavati komad po komad. Neprijateljske snage nikada ne smiju biti sposobne izbaciti postrojbu iz borbe jednim jedinim napadom. Zapovjednik rabi iste mjere koje poduzima za ograničenje štete od napada poljskog topništva – raspršenost, zaštitnu izgradnju i zaklanjanje. •
Raspršenost (dispersion). Raspršene snage i vozila prisiljavaju napadača da se koncentrira na jedan mali cilj koji će vjerojatno promašiti. Što je raspršenost šira to je veća mogućnost ograničavanja štete.
•
Zaštitna izgradnja (protective construction). Uporaba zaklona, prirodnih ili umjetnih, utječe na ograničavanje štete i gubitaka. Nabori u zemlji, prirodne depresije, drveće, zgrade i zidovi nude zaklon; pojedinci i postrojbe trebaju ih po navici tražiti i koristiti. Ako pri razvoju na ravnom zemljištu nema zaklona, ukopavanje ili postavljanje zaštitnih vreća mogu pružiti neku zaštitu. Postrojba se koristi dimom u kretanju i kada ne može rabiti prirodan zaklon ili ne može izgraditi utvrde. Dim otežava napadaču pronalaženje i praćenje ciljeva.
•
Zaklanjanje (cover). Zaklanjanje naglašava važnost pasivne obrane protiv zračnog napada. Postrojba mora učiniti sve da prvo izbjegne napad, ali ako je napadnuta, rabi zaklone i raspršenost za ograničenje veličine štete.
Uloga PZO u izviñanju i motrenju 8-72. Zapovjednik može svojim sustavima PZO zapovjediti da pošalju prema naprijed svoje izvidnike uzduž mogućih zračnih koridora, temeljenih na zračnoj obavještajnoj pripremi bojišta koju su napravili obavještajni časnici i časnici PZO. Time se osigurava rana upozorba o neprijateljskome zračnom ubacivanju i omogućuje pravodobno djelovanje na neprijateljske zrakoplovne platforme koje pokušavaju ubaciti izvidničke, pješačke i protuoklopne timove. Sustavi PZO mogu izvijestiti nepokretne lokacije o neprijateljskim zrakoplovima, kao pomoć poduprtoj postrojbi u njezinu potvrñivanju predviñenih zona iskrcavanja. To postrojbi omogućuje brzu reakciju na moguće površinske prijetnje, pozivom za djelovanje neizravnih vatara ili uporabom snaga za brzo djelovanje za poražavanje te prijetnje. Zapovjednik tim sustavima dodjeljuje jasnu misiju kako bi osigurao da oni neće kompromitirati integrirani plan obavještajnog djelovanja, motrenja i izviñanja poduprte postrojbe preranim djelovanjem po neprijateljskim zrakoplovnim izvidničkim platformama. On uspostavlja dobro definirane dogañaje kao okidače za sprječavanje da se to dogodi. Nadalje, on osigurava integraciju jedinstvenog streljiva kojim se koriste postrojbe PZO u plan osiguranja borbenih djelovanja poduprte postrojbe na temelju planiranog vremena kada će te snage biti razmještene naprijed. POKRETLJIVOST/PROTUPOKRETLJIVOST/PREŽIVLJAVANJE 8-73. Neprijatelj u napadu ima inicijativu u odnosu na to gdje će i kada napasti. Zapovjednik u obrani mora poduzeti širok skup akcija za zaštitu pokretljivosti svoje snage i smanjenje pokretljivosti neprijatelja. On te korake poduzima istodobno za zaštitu svoje snage od gubitaka nastalih neprijateljskim djelovanjima.
8-20
_________________________________________________________________Temelji obrambenih operacija
Pokretljivost 8-74. Tijekom obrane zadaće pokretljivosti uključuju održavanje putova, usklañivanje pukotina u postojećim zaprjekama i potporu protunapada. Inženjerci otvaraju zone iskrcavanja helikoptera i taktičke slijetne staze za avione. Održavanje i poboljšanje putova te stvaranje obilaznica ili alternativnih putova u kritičnim točkama glavne su inženjerijske zadaće, jer su putovi izloženi vatrama neprijateljskog topništva i sustava zračne potpore. Te neprijateljske vatre mogu zahtijevati uporabu inženjerijskih sredstava, kao što su lansirni mostovi i buldozeri, u prednjim područjima. Zapovjednik može evakuirati raseljene civile ili ograničiti njihovo kretanje na putove koji nisu potrebni njegovim snagama kako bi povećao svoju pokretljivost. On to može učiniti usklañivanjem svojih akcija sa zemljom domaćinom ili odgovarajućom agencijom za civilno-vojne operacije te ispuniti svoje odgovornosti prema raseljenim civilima sukladno meñunarodnom pravu. 8-75. Prioritet potpore pokretljivosti je prvo na putovima kojima se služe snage za protunapad, zatim na putovima koje rabi glavnina koja se premješta na naredne položaje. Ta potpora uglavnom obuhvaća svladavanje zaprjeka i poboljšanje borbenih putova i staza, čime se omogućuje taktičkim vozilima za potporu da se kreću zajedno s borbenim vozilima. Pažljiva koordinacija osigurava ostavljanje potrebnih prolaza ili pukotina u zaprjekama za premještanje postrojba glavnine i provedbu protunapada tijekom obrane. Sustavi za kemijsko izviñanje isto pridonose pokretljivosti snage u kontaminiranom okružju. Protupokretljivost 8-76. U obrani zapovjednik normalno koncentrira svoje inženjerijske napore na sprječavanje neprijateljske pokretljivosti. Obrambena snaga tipično traži velike količine sredstava klase IV i V te specijalnu opremu za izgradnju položaja za borbu i preživljavanje i zaprjeka. S ograničenim snagama i sredstvima zapovjednik mora odrediti prioritete izmeñu zadaća pokretljivosti, protupokretljivosti i preživljavanja. On osigurava da njegov stožer sinkronizira te zadaće s logističkim planovima postroja. 8-77. Zapovjednik može planirati kanaliziranje neprijateljske snage u uvučeni, poluokruženi dio svoje fronte. U tom se slučaju koristi prednostima usmjerenja neprijateljske snage prema naprijed tako što je prvo veže, a potom udara u bok ili pozadinu. Kada neprijateljska napadna snaga prijeñe u obranu, zapovjednik brzo usklañuje i brzim slijedom koncentrira sve učinke svojih vatara protiv nepripremljenih i nepoduprtih segmenata neprijateljske snage. Postrojba može djelovati tim vatrama istodobno ili uzastopno. 8-78. Kada planiraju zaprjeke, zapovjednici i stožeri moraju razmotriti ne samo tekuće operacije već i one buduće. Zapovjednik treba oblikovati zaprjeke za tekuće operacije tako da ne koče buduće operacije. Svaki zapovjednik ovlašten za postavljanje zaprjeka može označiti odreñene zaprjeke koje su važne za njegovu sposobnost oblikovanja bojišta kao pričuvne zaprjeke visokog prioriteta. On podreñenoj postrojbi dodjeljuje odgovornost za pripremu, ali zadržava ovlast zapovjedanja kada će se zaprjeke aktivirati ili konačno dovršiti. Primjer pričuvne zaprjeke je most na autoputu preko velike rijeke. Takve zaprjeke dobivaju najviši prioritet u pripremi i, ako se zapovjedi, u aktiviranju od strane za to odreñene podreñene postrojbe. 8-79. Zapovjednik integrira pojačavajuće zaprjeke (reinforcing obstacles) s postojećim zaprjekama za poboljšanje prirodnih ograničenja zemljišta za zaustavljanje ili usporavanje neprijateljskog kretanja, njegovo kanaliziranje u područja boja i zaštitu vlastitih položaja i manevra. On može odabrati uporabu razasutih mina sukladno pravilima djelovanja. Izravne i neizravne vatre moraju pokriti zaprjeke da bi bile djelotvorne. To traži sposobnost ispaljivanja učinkovitih vatara znatno ispred mjesta zaprjeka. Kada je moguće, postrojbe prikrivaju zaprjeke od neprijateljskog motrenja. One usklañuju planove zaprjeka sa susjednim postrojbama da bi se prilagodile zonama ili pojasevima zaprjeka viših postroja. 8-80. Djelotvorne zaprjeke prisiljavaju neprijatelja da ih pokuša svladati ako želi održati svoj zamah i zadržati inicijativu. Dok je obrambena snaga svjesna da će neprijatelj svladati zaprje8-21
FM 3-90______________________________________________________________________________________
ku, neprijatelj pokušava sakriti gdje će točno i kada to pokušati. Plan obrambene snage navodi kako se suprotstaviti takvom pokušaju, uključujući i ponovno postavljanje zaprjeke uporabom razasutih mina i drugih tehnika. 8-81. Uzimajući u obzir imajuće vrijeme i resurse, obrambena snaga općenito izrañuje dodatne sustave zaprjeka na svojim bokovima i u pozadini. Ti sustavi mogu pružiti dodatnu zaštitu od neprijateljskih napada, prisiljavajući ga da troši vrijeme i resurse za svladavanje ili obilazak zaprjeke. To, s druge strane, daje obrambenoj snazi više vremena za djelovanje po neprijateljskim snagama koje pokušavaju svladati ili obići te zaprjeke. 8-82. Zapovjednik odreñuje postrojbu odgovornu za postavljanje i osiguranje svake zaprjeke. On može zadržati odgovornost za aktiviranje nekih zaprjeka ili ograničiti uporabu nekih vrsta zaprjeka kako bi omogućio odvijanje aktivnosti na bojištu. On dopušta podreñenim zapovjednicima odreñenu elastičnost u odabiru točnih mjesta zaprjeka. No sve postrojbe moraju znati koje meñuprostore – kroz kopnene zaprjeke ili na mjestima prijelaza vodenih zaprjeka – držati otvorenim za uporabu postrojbe, kao i vremena ispaljivanja i samouništenja razasutih mina za sprječavanje zastoja u kretanju. Zapovjednik mora biti potpuno odreñen i jasan u svojim zapovijedima za rušenje objekata, postavljanje zaprjeka i zatvaranje prolaza kroz njih. Kako se prolaz zatvori, tako postrojba koja ga zatvara o tome izvješćuje nadreñena, podreñena i susjedna zapovjedništva kako bi spriječili premještanje postrojba u područja s neoznačenim ili napuštenim zaprjekama. 8-83. Taktičke i zaštitne zaprjeke rade se prvenstveno na razini satnije i niže. Zapovjednici malih postrojba osiguravaju da motrenje i vatre pokrivaju sve zaprjeke kako bi se otežalo njihovo svladavanje. Planirane i pravodobno izrañene zaštitne zaprjeke uobičajene su oko stalnih, nepokretnih mjesta i položaja. Zaštitne su zaprjeke ključna sastavnica operacija preživljavanja. One su povezane s krajnjim zaštitnim vatrama i pružaju vlastitoj snazi blisku zaštitu. Zapovjednici na svim razinama prate obrambene pripreme, kao što je uspostava opskrbnih točaka sredstvima klase IV i V te vremena početka ili dovršenja pojaseva ili skupina zaprjeka. Zapovjednik planira kako će obnoviti zaprjeke koje je neprijatelj svladao. On rabi topničke, zračne ili kopnene sustave za ponovno sijanje minskih polja. 8-84. Priručnik FM 3-34.1 daje dodatne informacije o zaprjekama i njihovoj integraciji, poput planskih čimbenika koji se odnose na postavljanje zaprjeka te funkcije zaprjeka u odnosu na njihovu ubojitost. On opisuje metode i nužna načela za planiranje zaštitnih zaprjeka. Preživljavanje 8-85. Budući za napadna neperijateljska snaga obično ima inicijativu u odnosu na to gdje će i kada napasti, zapovjednik u obrani mora poduzeti širok skup akcija za zaštitu svoje snage od gubitaka nastalih neprijateljskim djelovanjem. Ti koraci uključuju osiguranje kružne obrane, NBK obranu i uporabu dima. 8-86. Preživljavanje u obrani mora postrojbama omogućiti koncentraciju vatrene moći iz stalnih, fiksnih položaja. Za izbjegavanje otkrivanja i uništenja, postrojbe se često kreću i brzo uspostavljaju položaje za preživljavanje. Za osiguranje elastičnosti postrojbe mogu trebati temeljne, pomoćne i dopunske položaje. To je posebno točno kod postrojba koje brane ključno ili odlučujuće zemljište. Postrojbe jačaju svoje preživljavanje prikrivanjem, zavaravanjem, raspršenjem i poljskim utvrdama. 8-87. Zadaće preživljavanja uključuju uporabu inženjerijske opreme u pomoći pripremi i izgradnji rovova, skloništa na zapovjednim mjestima te borbenih položaja za topništvo, radare i borbena vozila. Zapovjednik daje naputak o razini zaštite – kao što su izrada zaklona do visine kupole ili ukopanih zaklona s pokrovom, prioriteti sustava i rana uporaba specijaliziranih inženjerijskih sustava koji mogu graditi položaje za preživljavanje. On treba zaštititi zalihe opskrbnih sredstava od izravnog udara, šrapnela, zapaljivih sredstava i NBK kontaminacije. Opskrb8-22
_________________________________________________________________Temelji obrambenih operacija
na sredstva utovarena na taktička vozila mogu se, izgradnjom zaklona dovoljno velikih za smještaj vozila i dovoljno dubokih da se zalihe nalaze ispod površine zemlje, zaštititi protiv govoto svega osim izravnog pogotka. Inženjerijski časnik može davati savjete logističarima oko odabira mjesta za čuvanje opskrbnih sredstava koja smanjuju potrebe za inženjerijskim radovima, bez smanjenja stupnja pružene zaštite. FM 3-34.1 i FM 3-34.112 daju dodatne informacije o izgradnji i održavanju položaja za preživljavanje. 8-88. Zapovjednik treba izbjegavati predvidljive obrambene pripreme jer će neprijatelj težiti napasti slabo branjena područja. Glavni položaji, objekti i mjesta operativne logistike mogu tražiti posebno maskiranje. Maskirne mjere koje pružaju tu zaštitu uključuju izgradnju lažnih položaja i mamaca. Zapovjednik pažljivo planira uporabu takvih mjera unutar okvira stvarnih položaja te tekućih i budućih operacija. Program operativne sigurnosti postroja i napori zavaravanja, koji se provode sukladno naputku viših postroja, trebaju nas sakriti od neprijatelja i zavarati ga o mjestu područja glavne bitke i rasporedu naših snaga. 8-89. Osigurati kružnu obranu (all-around defense). Postrojbe uvijek rabe kružnu sigurnost makar morale razviti glavninu svoje borbene moći protiv mogućih neprijateljskih prilaza. To se radi jer bojište nudi mnoge prigode da mali neprijateljski elementi proñu neopaženi. 8-90. NBK obrana. Budući da su obrambene postojbe često u stalnim nepokretnim položajima, povećana je njihova ranjivost na uporabu oružja za masovno uništavanje. Zapovjednik odreñuje stupanj rizika koji je voljan preuzeti i uspostavlja prioritete za svoje NBK postrojbe. On razmješta snage i instalacije tako da izbjegne gomilanje, ali ih ne smije raspršiti do stupnja u kojem riskira njihov poraz po dijelovima od neprijatelja koji se koristi konvencionalnim streljivom. 8-91. Zapovjednik odreñuje stupanj zaštite od kemijskog i biološkog oružja (mission oriented protective posture – MOPP) za svoju snagu, ako taj stupanj već nije odredilo nadreñeno zapovjedništvo. Čimbenici okoliša odreñuju gdje će postaviti svoju opremu za NBK detekciju. On osigurava da njegova postrojba može provoditi brzu i planiranu dekontaminaciju vojnika i opreme. Neprekidno obučava postrojbu u mjerama koje se rabe kao odgovor na neprijateljsku uporabu oružja za masovno uništavanje. 8-92. Zapovjednik treba uporabiti svoje postrojbe za NBK izviñanje uzduž putova kretanja i u mogućim točkama zagušenja. Pravilna uporaba tih snaga omogućuje zapovjedniku smanjenje žrtava i dovršenje svoje misije. (FM 3-11 i FM 3-12 daju detalje o operacijama NBK obrane.) 8-93. Dim i smanjenje vidljivosti (smoke and obscuration). Zapovjednik rabi dim za remećenje neprijateljskog nasrtaja ili poredaka za kretanje i sprječavanje korištenja optičkih sredstava za otkrivanje i praćenje ciljeva, pomagala za vizualnu navigaciju, zračnih prilaza, zona iskrcavanja i zona iskakanja (drop zones – DZs). Dim stvara pukotine u neprijateljskim poretcima, razdvajanjem ili izoliranjem postrojba u napadu i remećenjem njihovoga planiranog kretanja. Dvospektralno smanjenje vidljivosti može zaslijepiti napadače koji nemaju termalna sredstva i druge poboljšane optičke sustave. Ono sprječava neprijateljske elemente u motrenju i djelovanju po branitelju, dok obrambene snage s naprednim optičkim sustavima mogu pronaći i djelovati po neprijatelju skrivenom dimom. Zapovjednik može rabiti dim za olakšavanje pronalaženja i praćenja neprijateljskih ciljeva osvjetljavajući neprijateljske sustave u odnosu na svijetlu pozadinu, smanjujući istodobno sposobnost djelovanja neprijateljskih optičkih sredstava. Dim koji se rabi za skrivanje zaprjeka u koridorima niskog leta te u zonama iskrcavanja i iskakanja može spriječiti neprijatelja u njihovoj uporabi ili značajno povećati njegov rizik. 8-94. Zapovjednik rabi svoje sposobnosti stvaranja dima za obilježavanje ciljeva te skrivanje vlastitih položaja. Moderna dvospektralna sredstva za smanjenje vidljivosti štite od termalnih i drugih vizualnih naprava. Ta generirana sposobnost mora biti pažljivo razmještena u odnosu na neprijateljske sustave i naše sposobnosti. Nepravilna uporaba može dati prednost neprijatelju. Učinkovitost dima ovisi o vremenskim uvjetima i uporabljenoj količini. Zapovjednik usklañuje uporabu dimnih generatora, topničkih/minobacačkih dimnih granata i dimnih kutija. 8-23
FM 3-90______________________________________________________________________________________
Sposobnosti svakog od tih sustava za stvaranje dima dopunjuju se i najučinkovitiji su kada se rabe zajednički za stvaranje sinergijskog učinka. Uporaba dima može povećati i učinke operacija zavaravanja i prikriti naše kretanje, uključujući prijelaz rijeka. (FM 3-11.50 daje detalje o planiranju, pripremi i provedbi operacija uporabe dima.) POTPORA BORBENIH DJELOVANJA 8-95. Zapovjednik u svom planu obrane navodi nekoliko razmatranja potpore borbenih djelovanja jedinstvenih za obranu. Prioriteti popune zalihama normalno su na streljivu i materijalima za izradu zaprjeka i obrambenih položaja. Uobičajena je smanjena potreba za gorivom u bačvama i drugim velikim oblicima pakiranja. Može postojati povećan zahtjev za sredstvima za dekontaminaciju i drugom kemijskom zaštitnom opremom. Obrana treba razmotriti stvaranje zaliha streljiva i ograničene količine goriva na položajima u središtu područja glavne bitke. Zapovjednik treba planirati uništenje tih zaliha, ako je nužno, kao dijela operacija sprječavanja pada u neprijateljske ruke. Opskrba materijalom za izradu zaprjeka u obrani može biti velik problem koji traži detaljno usklañivanje i dulje vrijeme. Zapovjednik ne smije previdjeti prijevozna sredstva i ljude za pribavljanje, premještanje i vañenje iz sanduka materijala za izradu zaprjeka i s njim povezanim streljivom, kao što su eksplozivni naboji i mine. 8-96. Logistički časnik (G4 ili S4) i zapovjednici logističkih postrojba koje podupiru obrambenu snagu moraju razumjeti zapovjednikovu taktičku namjeru. Oni tada mogu uspostaviti prioritete potpore sukladno zapovjednikovoj namjeri i planirati logističke operacije za osiguranje potpore operacija. Logistički planovi trebaju regulirati pružanje potpore borbenih djelovanja tijekom provedbe ogranaka i nastavaka obrambenog plana, kao što je protunapad u bok susjedne postrojbe. 8-97. Borbene postrojbe redovito se opskrbljuju preko potreba, za slučaj da neprijateljski proboj poremeti tijek opskrbe. Na razini bojne i brigade, zapovjednik osigurava da operatori potpore borbenih djelovanja dostavljaju borbeno strukturirane terete (combat-configured loads) borbenim postrojbama prema unaprijed odreñenom rasporedu. Borbeno strukturirani tereti su paketi pitke i tehničke vode, sredstva za NBK obranu, materijali za izradu zaprjeka, streljivo, gorivo, ulja i maziva, sanitetska sredstva i pričuvni dijelovi skrojeni prema specifičnoj veličini postrojbe. Time se uklanja potreba za traženjem sredstava i smanjuje se šansa da će propust u komunikaciji poremetiti tijek opskrbe i ugroziti integritet obrane. Poduprta borbena postrojba doopskrbljuje se sustavom «od sebe» (U sustavu logističke potpore metoda u kojoj nadreñena postrojba svojim transportnim sredstvima dostavlja unaprijed odreñene ili tražene količine opskrbnih sredstava. (op. prev.)) od nadreñene, dok se stignu upute o drugačijem sustavu. Zapovjednik može rabiti višenamjenske i transportne helikoptere za dovoženje opskrbnih sredstava izravno iz pozadinskog područja do obrambene postrojbe. Poboljšanja informacijskih sustava trebaju omogućiti da ti borbeno strukturirani paketi budu precizno skrojeni prema zahtjevima i potrebama poduprtih borbenih postrojba. 8-98. Zapovjednik u obrani, kao tehniku, provodi doopskrbu tijekom razdoblja ograničene vidljivosti, ako ne očekuje da će neprijatelj provesti napad u takvim uvjetima. Time se teži smanjiti mogućnost da neprijatelj ometa proces doopskrbe, ali dovodi i do povećanja potrebnog vremena za dovršenje procesa. Doopskrba se treba provoditi danju ako zapovjednik očekuje da će neprijatelj provoditi napad u uvjetima ograničene vidljivosti. Od zapovjednika se može tražiti da ubacuje (infiltrira) vozila za doopskrbu kako bi se smanjila mogućnost njihova otkrivanja kada neprijatelj ima značajnu sposobnost djelovanja iz zraka te se koristi satelitima i bespilotnim letjelicama. Zapovjednik može rabiti i dim za prikrivanje svojih logističkih operacija. 8-99. Zapovjednik potpore borbenih djelovanja odgovoran je za obranu svoje postrojbe. Prikrivanje je važan čimbenik smanjenja rizika u tim postrojbama. On mora planirati rekonstituciju sposobnosti potpore borbenih djelovanja izgubljenih tijekom neprijateljskih aktivnosti. 8-100. Upravljanje zemljištem kritično je razmatranje u pozadinskom području. Zapovjednik nastoji rasporediti svaku logističku postrojbu tamo gdje može najbolje ispuniti svoje zadaće 8-24
_________________________________________________________________Temelji obrambenih operacija
potpore, rabeći minimalne resurse za održavanje sigurnosti zajedno s ostalim postrojbama razmještenim u pozadinskom području. U spojenim operacijama zapovjednik rasporeñuje svoje objekte potpore borbenih djelovanja dublje u pozadini nego u napadu, kako bi izbjegao miješanje s kretanjem postrojba izmeñu borbenih položaja ili s kretanjem prema naprijed snaga za protunapad. Oni isto tako trebaju biti rasporeñeni dostatno iza naših obrambenih crta kako nas moguća neprijateljska napredovanja ne bi prisilila na relokaciju kritičnih elemenata potpore borbenih djelovanja u nepovoljno vrijeme. Istodobno, potpora borbenih djelovanja mora biti dovoljno blizu za pružanje potpore kao odgovora na svaki zahtjev. U razdvojenim operacijama zapovjednik rasporeñuje svoje objekte potpore unutar perimetra svojih borbenih postrojba koje im daju sigurnost i čime se izbjegava prekidanje pružanja usluga potpore. Zapovjednik rasporeñuje postrojbe potpore borbenih djelovanja koje imaju slične funkcije u cijelome obrambenom području u oba okružja. Takav mu raspored omogućuje da odredi jednu postrojbu potpore da preuzme posao druge postrojbe koja se premješta dok ne postane operativna. 8-101. Zapovjednik u obrani pruža potporu održavanja sredstava što je više moguće prema naprijed kako bi smanjio potrebu za izvlačenjem sredstava. Naglasak napora održavanja je na popravci, što je moguće bliže prednjem kraju, onih sustava koji se mogu brzo vratiti postrojbi u borbeno ispravnom stanju. On mora osigurati da višefunkcionalni prednji logistički elementi sadrže maksimalnu raznovrsnost osoblja za izravnu potporu s odgovarajućom opremom, kao što su kompleti alata i pribora za brz popravak oružnih sustava. 8-102. Zapovjednik mora planirati pojačanje svojih raspoloživih ambulantnih kapaciteta ako doñe do masovnih gubitaka. Postrojbe trebaju uvijek napraviti plan za slučaj masovnih gubitaka i imati plan evakuacije, uključujući zračnu evakuaciju, koji odreñuje uporabu nestandardnih zrakoplovnih i kopnenih platforma. 8-103. Kretanje snaga i konvoja za doopskrbu kritično je za uspješnu obranu. Stožeri uravnotežuju prioritete upravljanja zemljištem, planiranja kretanja i nadzora prometa. Oni planiraju višestruke putove kroz područje operacija i strogo nadziru njihovu uporabu. Zapovjednik može dodijeliti resurse za poboljšanje pokretljivosti za održavanje glavnih opskrbnih putova u funkcionalnom stanju, u potpori kretanja postrojba i opskrbnih sredstava prema naprijed te evakuaciji osoblja i sredstava unatrag. Vojna policija olakšava ta kretanja, sprječava zagušenje i odgovara na promjene plana manevra. Civilni poslovi i agencije zemlje domaćina po potrebi se uključuju za smanjivanje utjecaja kretanja raseljenih osoba na kretanje postrojba i konvoja. Zapovjednik usklañuje zračno i kopneno kretanje koje podupire njegovu shemu manevra sa svim drugim pogoñenim uslugama. Zapovjednici takoñer usklañuju takva kretanja sa svim pogoñenim ustrojbenim i neustrojbenim postrojbama zrakoplovstva KoV-a, vatrene potpore, PZO i kopnenim manevarskim postrojbama. 8-104. Tijekom faze pripreme obrane logistički operatori normalno unaprijed rasporeñuju zalihe opskrbnih sredstava, posebno streljiva i materijala za izradu zaprjeka, u sklopu borbenih položaja obrambenih snaga. Oni isto tako uspostavljaju točke prikupljanja sredstava za održavanje i bolesnika. Logistički operatori moraju se posvetiti tim i drugim logističkim pripremama tijekom procesa planiranja kako bi izbjegli ugrožavanje operacije. Te logističke pripreme mogu biti uključene i u planove vojnog zavaravanja. ZAPOVJEDANJE I NADZOR 8-105. Obrambena misija općenito obrambenom zapovjedniku nameće nekoliko ograničenja. Ona daje slobodu manevra unutar dodijeljenih granica, ali traži da se spriječi neprijateljsko probijanje pozadinske granice. Obrana područja operacija tipična je misija bojne i viših postrojba. Ta misija omogućuje zapovjedniku raspodjelu postrojba tako da odgovaraju zemljištu i plan djelovanja koji integrira izravne i neizravne vatre. Zapovjednik mora osigurati da su obrambeni planovi podreñene postrojbe kompatibilni i da su nadzorne mjere, poput točaka dodira i faznih crta, dostatne za usklañivanje djelovanja na bokovima kod dodjele područja operacija. Plan obrane mora regulirati što se dogaña kada uspije i postoji prigoda za prijelaz iz obrane u napad.
8-25
FM 3-90______________________________________________________________________________________
8-106. Obrambene operacije često je teško provesti jer se mogu provoditi protiv neprijatelja koji ima inicijativu i obično nadmoćnu borbenu moć. Zapovjednik mora imati jasno razumijevanje situacije na bojištu za koncentraciju učinaka svojih snaga kako bi izvukao iz borbe uporabljene snage. On se koristi prednostima ratne igre koja se provodi tijekom procesa vojnog odlučivanja za pronalaženje svojih točaka odlučivanja. On temelji te točke na vlastitim i neprijateljskim akcijama, kao što su prebacivanje vatara, kretanje izmeñu borbenih položaja i popuna oružjem i streljivom dijela ili cijele obrambene snage. On može tražiti dodatnu potporu veze za održivost komunikacija preko širokih fronta, karakterističnih za mnoge obrambene operacije. 8-107. Budući da neprijatelj ima inicijativu, zapovjednik će možda morati često premještati svoje oblikujuće operacije za zaustavljanje neprijateljskog napada dok ne bude u mogućnosti preuzeti inicijativu. To od njega može tražiti prilagodbu područja operacija podreñene postrojbe, ponavljanje uporabe i rekonstitucije svoje pričuve te promjenu izvornog plana. 8-108. Zapovjednik u obrani može promijeniti svoju namjensku organizaciju za odgovor na postojeću ili projektiranu situaciju, kao što je formiranje izdvojene snage koja ostaje u dodiru prije provedbe povlačenja. Kada je god moguće, zapovjednik osigurava da se promjene namjenske organizacije provedu izmeñu postrojba koje su se ranije zajedno obučavale ili skupa djelovale, kako bi se iskoristila prednost uspostavljenih interpersonalnih odnosa. Zapovjednici takvih nedavno reorganiziranih postrojba posebnu pozornost posvećuju osiguranju da svaki element usmjerava svoje napore prema ostvarenju ukupne misije postrojbe, postižući maksimalnu borbenu sposobnost djelovanja višerodnog sastava. To od njih traži sinkronizaciju ciljeva, nadzornih mjera, putova kretanja, obrambenih položaja i specifično dodijeljenih zadaća. To traži i uporabu standardnih operativnih postupaka svakog elementa namjenski organizirane postrojbe. Neuspjeh u sinkronizaciji učinaka namjenski organiziranih elemenata često rezultira neuspjehom misije tijekom obuke i stvarnih operacija. 8-109. Da bi se probio kroz područje glavne bitke, neprijatelj često napada uzduž granica obrambenih postrojba kada ih može identificirati. Stoga je izvanredno važno da zapovjednici svakog postroja osiguraju da je plan njihovog dijela obrane usklañen ne samo unutar svojih postrojba, već i sa susjednim (bočnim) i podupirućim postrojbama. To se usklañivanje najbolje postiže osobnim posjetima podreñenim zapovjednicima na zemljištu. Stožer treba brzo svima zainteresiranim proslijediti odluke postignute tijekom usklañivanja. Sljedeća planska gledišta traže pozornost u procesu usklañivanja: •
razumijevanje namjere i zamisli operacija nadreñenog zapovjednika,
•
razumijevanje taktike koju će primijeniti bočne i podupiruće postrojbe,
•
odabir mjesta granica koje ne povećavaju problem usklañivanja,
•
planiranje meñusobne potpore,
•
planovi motrenja te otkrivanja i praćenja ciljeva,
•
mjesto i sastav sigurnosnih snaga,
•
planovi zaprjeka i rušenja,
•
planovi vatre, uključujući protutenkovske sustave, osvjetljavanje i zadimljavanje,
•
područja pokrivanja protuzračne obrane,
•
uporaba pričuve zajedno s informacijskim operacijama i sustavima vatrene potpore kao što su topništvo i zrakoplovstvo,
•
granice i druge nadzorne mjere,
•
komunikacije.
8-110. Budući da su objekti za zapovjedanje i nadzor u obrani više stacionarni, zapovjednik ih treba postaviti u otpornija područja ili na zemljište koje pruža zaštitu i smanjuje njihov elektro8-26
_________________________________________________________________Temelji obrambenih operacija
nički potpis (zračenje). Oni moraju ostati sposobni za brzo premještanje kako bi mogli odgovoriti na razvoj situacije na bojištu.
OPĆI OBRAMBENI SCENARIJI 8-111. Odreñeni opći obrambeni scenariji imaju svoja jedinstvena planska razmatranja. Sljedeći odlomci govore o tim scenarijima i jedinstvenim razmatranjima povezanim s: •
obranom protiv padobransko-desantnih i helikoptersko-desantnih napada,
•
obranom linijske zaprjeke,
•
obranom perimetra, i
•
obranom na zadnjem (suprotnom) nagibu.
OBRANA OD PADOBRANSKO-DESANTNIH I HELIKOPTERSKO-DESANTNIH NAPADA 8-112. Poražavanje neprijateljskoga padobransko-desantnog ili helikoptersko-desantnog napada počinje dobrim procesom obavještajne pripreme bojišta kojim se utvrñuju neprijateljske sposobnosti provedbe okomitog obuhvata i identificiraju neprijateljski aerodromi, zone ukrcavanja nakon svršetka zadaće (pickup zones), zone iskakanja i zone iskrcavanja. Zapovjednik, opskrbljen znanjem i razumijevanjem neprijateljske sposobnosti provedbe okomitog obuhvata, poduzima korake za suprotstavljanje toj prijetnji prije nego što se ona pokrene, tijekom njezinog kretanja do zone iskakanja ili u zoni iskrcavanja. Nakon prioritizacije rizika svake moguće zone iskakanja ili zone iskrcavanja za svoju operaciju, zapovjednik pokreće sustavno motrenje tih područja kako bi bio upozoren ako neprijatelj pokuša ubaciti svoje snage. Postrojbe isto rasporeñuju svoja oružja za pokrivanje najvjerojatnijih zona iskakanja i iskrcavanja. Plan vatrene potpore uključuje te zone na svojim listama ciljeva po kojima se djeluje konvencionalnim streljivom i razasutim minama te reflektira tekuća pravila djelovanja i ograničenja koja je nametnula zemlja domaćin. Postrojbe i inženjerija na tim mjestima postavljaju zaprjeke i blokiraju prilaze od njih prema našim kritičnim instalacijama i aktivnostima, kao dio svoga napora protupokretljivosti i preživljavanja u pozadinskom području. 8-113. Kada se neprijateljske snage uspiju iskrcati, ključ uspješne obrane je brzina zaustavljanja i protunapada na ubačenu snagu prije nego što se organizira ili pojača. Poljsko topništvo i napadni helikopteri moraju brzo djelovati za iskorištavanje prednosti koncentracije ciljeva u području ubacivanja. Zahvaćene snage obrane baze i skupine baza i raspoložive snage za odgovor neprekidno motre neprijatelja, pozivajući vatru i odreñujući ciljeve za raspoložive sustave vatrene potpore. Zapovjednik brzo prikuplja i rabi raspoložive teške postrojbe i borbene sustave kako bi iskoristio ranjivost neprijateljskih lakih snaga na napad oklopnih vozila dok su još uvijek koncentrirane u području ubacivanja. Ako se više neprijateljskih snaga iskrca i uspije konsolidirati, lokalne snage obrane baza i skupina baza i snaga za odgovor pokušavaju ih vezati na odabranom mjestu kako bi taktička borbena snaga mogla provesti protunapad. Ako je neprijateljska snaga prevelika da bi je taktička borbena snaga mogla smanjiti, zapovjednik će možda trebati uporabiti svoju pričuvu. OBRANA LINIJSKE ZAPRJEKE 8-114. Zapovjednik može provoditi obranu područja ili pokretnu obranu uzduž linijske zaprjeke ili iza nje. Uobičajeno se prednost daje obrani područja jer se prihvaća manji rizik, a neprijatelju se ipak ne dopušta da prijeñe zaprjeku. Linijske zaprjeke poput planinskih lanaca ili rijeka općenito pogoduju prednjoj obrani. Obrambena snaga teži poraziti neprijateljski pokušaj osiguranja mostobrana na suprotnoj strani linijske zaprjeke. Lokalne obrambene postrojbe provode trenutačan i snažan protunapad na svaki uspostavljeni neprijateljski mostobran za uništenje neprijateljskih snaga na mostobranu, dok viši postroji pokušavaju izolirati mjesta neprijateljskih mostobrana. Ako bi neprijatelj osigurao mostobran i iz njega brzo udario, mogao bi brzo probiti obrambenu snagu. To od zapovjednika traži provedbu operacija uzmaka, bilo zadržavanja, bilo povlačenja. 8-27
FM 3-90______________________________________________________________________________________
8-115. Izuzetno je teško snažno pokriti cijelu duljinu linijske zaprjeke. Zapovjednik u obrani mora u nekim područjima provoditi mjere ekonomične uporabe snaga. Unutar obrane područja, zapovjednikova organizacija obrane po dubini prihvaća mogućnost da bi neprijatelj mogao forsirati prolaz u odreñenoj točki. Dubina obrane treba spriječiti neprijatelja u brzom iskorištavanju uspjeha. Ona takoñer rasipa neprijateljsku borbenu moć, prisiljavajući ga da svlada obiñene obrambene položaje, pored nastavka napada na položaje u većoj dubini. Kada jednom neprijatelj osigura nekoliko mostobrana, obrambena se snaga pokreće da bi ga zaustavila i svladala. Zapovjednik obrambene snage može odabrati da ne provede protunapad dok ne bude u mogućnosti koncentrirati nadmoćnu borbenu moć. U tom će slučaju vjerojatno odlučiti ukloniti mostobrane jedan za drugim. No time preuzima rizik, dopuštajući neprijatelju da uspostavi i dostatno utvrdi mostobrane na mjestima prijelaza, čime sprječava da ih snaga za protunapad uništi. 8-116. Pokretna obrana neprijatelju daje prigodu da prijeñe zaprjeku s dijelom svoje snage. Zapovjednik koji provodi pokretnu obranu uzduž linijske zaprjeke, normalno uporabljuje dio svojih snaga na zaprjeci kao snagu za vezanje. Time se neprijatelju općenito omogućuje da zaprjeku prijeñe bar na jednom mjestu. Kada je neprijatelj djelomično prošao i zaprjeka dijeli njegove snage, zapovjednik provodi oblikujuće operacije za izolaciju neprijateljskog mostobrana. Kada je on izoliran, zapovjednik u obrani pokreće odlučujući napad udarnom snagom za uništenje mostobrana. On može odabrati tu tehniku i kada postoji vjerojatnost da će neprijatelj rabiti oružje za masovno uništavanje. 8-117. S druge strane, u pokretnoj obrani zapovjednik može iskoristiti prednost zemljišta ili dima za skrivanje udarne snage dok je neprijateljski prednji elementi ne proñu. Udarna snaga do trenutka svoje uporabe održava obranu perimetra. Ta tehnika blisko nalikuje uporabi ostati-iza snaga (stay-behind forces). Slično tomu, zapovjednik može postrojbama, koje je neprijatelj nehotice obišao, zapovjediti da se ne pokušavaju odmah probiti kako bi mogao iskoristiti njihov položaj za uništenje neprijatelja. OBRANA PERIMETRA 8-118. Zapovjednik može uporabiti obranu perimetra (perimeter defense) (perimetar – prednji kraj kružne obrane, kružna obrana, op.prev.) kao mogućnost kod provedbe obrane područja ili pokretne obrane. Zapovjednik je rabi u mnogim drugim okolnostima, kao kada je postrojba obiñena ili u obrani baze ili skupina baza u pozadinskom području. 8-119. Obrana perimetra okrenuta je u svim smjerovima. Agresivno djelovanje ophodnji i sigurnosne operacije izvan perimetra preduvjeti su za uspješnu obranu perimetra. Te aktivnosti može provoditi postrojba unutar perimetra ili druga snaga, kao što su snage teritorijalne obrane zemlje domaćina. Postrojba može organizirati obranu perimetra za provedbu specifične misije, kao što je zaštita vatrene baze, ili pružanje trenutačne samozaštite, na primjer tijekom operacija doopskrbe kada je nužna kružna zaštita. Zapovjednik uspostavlja perimetar kada postrojba mora držati kritično zemljište, poput otporne točke, ili kada se mora braniti u područjima gdje postrojba nije povezana sa susjednim postrojbama. To se dogaña kada postrojba djeluje iza neprijateljskih linija ili kada osigurava izolirani objekt kao što je most, planinski prijelaz ili aerodrom. Postrojba može napraviti perimetar i kada ju je neprijatelj obišao i izolirao te se mora braniti na tom mjestu ili kada se nalazi u našem pozadinskom području unutar granice pozadinske baze ili skupine baza (vidi sliku 8-10., stranica 8-29). No obranu perimetra mogu po potrebi organizirati divizija i korpus. 8-120. Glavna je značajka obrane perimetra sigurno unutarnje područje s većinom borbene moći smještene na perimetru. Druga je značajka olakšan pristup operacijama doopskrbe. Zapovjednik usklañuje planove izravne i neizravne vatre za sprječavanje slučajnog djelovanja po susjednim vlastitim postrojbama i civilima. Pričuva je uobičajeno smještena u sredini kako bi mogla odgovoriti na probijanje perimetra u bilo kojoj točki. 8-28
_________________________________________________________________Temelji obrambenih operacija
Slika 8-10. Obrana perimetra 8-121. Perimetri se razlikuju po obliku, ovisno o zemljištu i situaciji. Ako zapovjednik utvrdi najvjerojatniji smjer neprijateljskog napada, on može pojačati taj dio perimetra za pokrivanje tog prilaza. Oblik perimetra prilagoñava se zemljišnim oblicima kako bi se na najbolji način koristile mogućnosti motrenja i vatrena polja. Zapovjednik može povećati učinkovitost perimetra vežući ga s prirodnom zaprjekom poput rijeke, što mu omogućuje koncentraciju borbene moći u najugroženije sektore. Organizacija snaga
II
8-122. Zapovjednik može sve svoje snage uporabiti naprijed uduž perimetra ili uspostaviti obranu u dubini unutar perimetra. Zapovjednik rabi ophodnje, prepade, zasjede, zračne napade i podupiruće vatre za remećenje i uništenje neprijateljskih snaga prije no što one uspostave dodir s perimetrom, ostvarujući tako obranu u dubini s obje tehnike.
II
8-123. Kod prve tehnike on stavlja svoje podreñene postrojbe na položaje uzduž perimetra. On dijeli perimetar u područja operacija podreñene postrojbe s graSlika 8-11. Svi satnijski timovi na perimetru nicama i točkama usklañivanja (vidi sliku 8-11.). Time se smanjuje mogućnost samogubitaka unutar perimetra i dobiva maksimalna borbena moć na perimetru. 8-124. Kod druge tehnike izgradnja vanjskog i unutarnjeg perimetra stvara odreñenu dubinu obrane. Koristeći se područjem prikupljanja brigade kao primjerom, zapovjednik stavlja dvije
8-29
FM 3-90______________________________________________________________________________________
satnije u svakoj namjenski organiziranoj bojni uzduž vanjskog perimetra i jednu satniju u pričuvi uzduž unutarnjeg perimetra (vidi sliku 8-12.). Ta konfiguracija takoñer daje dubinu položaja namjenski organizirane bojne i olakšava nadzor. Ona jednoj satniji iz svake namjenski organizirane bojne daje zadaću potpore vodova na prvoj crti fronte. To zapovjedniku satnije omogućuje rasporeñivanje bilo kojeg sustava vatrene potpore – kao što su minobacači – u blizini pričuvnog voda, povećavajući nadzor i sigurnost. Zapovjednik može umjesto toga odabrati da dvjema namjenski organiziranim bojnama dodijeli zadaću obrane vanjskog perimetra, zadržavajući veću, kohezivniju središnju pričuvu (vidi sliku 8-13.).
Slika 8-12. Tri NOS-a bojne na perimetru, satnije/satnijski timovi razmješteni po dubini
II
II
8-125. Zapovjednik rasporeñuje svoje snage unutar perimetra kako bi smanjio mogućnost da neprijatelj istodobno istim vatrama guši njegove snage na vanjskom i unutarnjem perimetru, bez obzira na uporabljenu metodu. Naše snage unutar perimetra moraju ostati sposobne pružati meñusobnu potporu. Zapovjednik vatrama pokriva pukotine na vanjskom perimetru izmeñu postrojba na otvorenom zemljištu. On ne smije dopustiti postojanje meñuprostora izmeñu obrambenih Slika 8-13. Dva NOS-a bojne na perimetru, borbenih položaja kada se njegova pojedan u pričuvi strojba brani na teže prohodnom zemljištu s ograničenim vatrenim poljima i poljima motrenja. To može značiti da se postrojba brani uzduž uže fronte nego na otvorenom zemljištu. Zapovjednik će možda morati uporabiti sve svoje podreñene postrojbe na crti perimetra. On osigurava da položaji na vanjskom perimetru imaju pozadinsku zaštitu od oružja s unutarnjeg perimetra kada se jednom taj perimetar uspostavi.
II
8-126. Zapovjednik uobičajeno borbenim vozilima daje zadaću potpore obrambenih vatrenih položaja na perimetru za pokrivanje najvjerojatnijih prilaza ukrcanog pješaštva. On treba odabrati i pripremiti pomoćne i dopunske položaje te putove prema njima i iz njih. Ako perimetar ima nekoliko prilaza ukrcanog pješaštva prema sebi, zapovjednik može odlučiti da svoja borbena vozila drži na skrivenim položajima dok neprijatelj prilazi. Postrojbe unaprijed za sve položaje pripremaju putove, vatrene položaje i sheme vatrenog dometa. Voñe malih postrojba moraju osigurati da vozila ne unište komunikacijske vodove dok se premještaju s jednog položaja na drugi. 8-127. Potreba držanja ili zaštite objekata – kao što su mostovi, aerodromi ili zone iskrcavanja – od neprijateljskog motrenja i vatara može ograničiti rasporeñivanje postrojba unutar perimetra. Ti čimbenici, kao i nemogućnost postizanja dubine obrane, čine obranu perimetra ranjivom na probijanje teškim neprijateljskim snagama. Zapovjednik smanjuje te ranjivosti:
8-30
•
razvojem planova izviñanja i motrenja za davanje rane upozorbe,
•
razmještajem protuoklopnih oružja za koncentraciju vatara na prilaze oklopnih vozila,
_________________________________________________________________Temelji obrambenih operacija
•
stvaranjem dubine, koliko to promjer perimetra dopušta, za pravilno razmještanje sigurnosnih elemenata i odreñivanje sekundarnih vatrenih sektora za protuoklopna oružja,
•
izgradnjom zaprjeka za vezanje ili blokiranje neprijateljskih snaga kako bi naše postrojbe mogle učinkovito djelovati po njima,
•
uporabom dima i zavaravanja.
8-128. Ako je izolacija od ostalih naših postrojba razlog zbog kojeg zapovjednik organizira perimetar, kao tijekom operacija u vlastitoj pozadini, elementi borbene potpore i potpore borbenih djelovanja drugih postrojba mogu tražiti zaštitu perimetra. Tim se elementima daju obrambene misije na temelju njihovih sposobnosti. Zapovjednik usklañuje i integrira svu vatrenu potporu koja dolazi izvan perimetra u ukupan plan obrane. Ta dodatna vatrena potpora štedi streljivo postrojba unutar perimetra. 8-129. Zapovjednik normalno rabi svoje izvidničke snage i sredstva, kao što su izvidnički vodovi, izvan perimetra za pružanje rane upozorbe. On može pojačati sigurnost s motriteljskim postojama veličine desetine ili manje, koje daju i nadziru postrojbe na perimetru. On te sigurnosne elemente postavlja za motrenje prilaza. Ophodnje pokrivaju područja koja se ne mogu motriti nepokretnim elementima. Sve sigurnosne snage koje djeluju izvan perimetra moraju s odgovarajućim postrojbama na perimetru uskladiti svoj prolaz u perimetar i iz njega. 8-130. Pričuva može biti točno odreñena postrojba ili privremena, provizorna snaga organizirana od raspoloživog osoblja i sredstava. Pričuva tvori drugu crtu obrane iza snaga na perimetru. Idealno, pričuva je pokretna za reakciju na neprijateljsku akciju na bilo kojem dijelu perimetra. Zapovjednik rasporeñuje pričuvu za blokiranje najopasnijeg prilaza i dodjeljuje nazapovjed položaje na drugim kritičnim prilazima. On može raspoloživim borbenim vozilima, koja na početku zaposjedaju vatrene položaje na perimetru, dati zadaću pojačavanja pričuve. Nadzorne mjere 8-131. Zapovjednik u obrani perimetra odreñuje crtu perimetra, borbene položaje, točke usklañivanja, bočne i prednje granice. On može rabiti područja boja, referentne točke cilja, krajnje zaštitne vatre i temeljne smjerove vatre kao nadzorne mjere. Zapovjednik odreñuje točke provjere, točke dodira, točke prolaza i putove prolaza za uporabu od strane lokalnih izvidničkih, motriteljskih i sigurnosnih elemenata koji djeluju izvan granica perimetra (vidi sliku 8-14., stranica 8-32). Planiranje obrane perimetra 8-132. Zapovjednik u obrani rasporeñuje svoje snage i planira vatru i pokret tako da može odgovoriti na najveći mogući obujam neprijateljskih djelovanja. On priprema planove, uključujući i planove protunapada. On isprobava, ocjenjuje i po potrebi dorañuje te planove. Raspoloživost zona iskakanja i zona iskrcavanja, zaštićenih od neprijateljskog motrenja i vatre, glavno je razmatranje kod odabira i organizacije obrane perimetra. Zapovjednik mora naglasiti ekonomičnost opskrbe i zaštititi postojeće zalihe jer je zračna doopskrba osjetljiva na vremenske prilike i neprijateljsku vatru. On razmatra sljedeće temelje kada planira obranu perimetra. 8-133. Uporaba zemljišta. Pravilna procjena i organizacija područja nužna je za maksimalno povećanje učinkovitosti snaga koje provode obranu perimetra. Čimbenici koji se razmatraju jesu: •
prirodne obrambene značajke zemljišta,
•
uporaba umjetnih zaprjeka za pojačanje prirodnih obrambenih značajki zemljišta,
•
postojeći putovi, pruge i vodeni tokovi koji se rabe kao vojne komunikacijske linije i u svrhu civilne trgovine, 8-31
FM 3-90______________________________________________________________________________________
•
nadzor kopnenih područja oko perimetra iza dometa neprijateljskih minobacača i raketa te nadzor vodenih prilaza. AG7005 260630Z OCT04
AG7003
13
I
SP
3
RP
EA WEASEL
7
I
I
16
I
AG7001
AG
01 12 T F FP MOR 2
50 2-
KAZALO: - 2-502 MORT - 2-502. bit MB - OCT - october - listopad
RP
AG7002
8
17
SP
260830Z OCT04 5
11
EA SKUNK
Slika 8-14. Nadzorne mjere u obrani perimetra 8-134. Sigurnost. Rane upozorbe o neprijateljskim tekućim akcijama zapovjedniku daju vrijeme za reakciju na svaku prijetnju. Borbene predstraže, ophodnje, senzori, radari za otkrivanje i praćenje ciljeva i zračno motrenje daju ranu upozorbu. Civilni informatori i lokalno civilno osoblje blizu položaja odlični su pokazatelji tekućih neprijateljskih akcija. Sigurnosne mjere razlikuju se u odnosu na neprijateljsku prijetnju, raspoložive snage i druge čimbenike MNZSVC; no sveobuhvatna, kružna sigurnost je nužna. 8-135. Meñusobna potpora. Zapovjednik rasporeñuje svoje obrambene snage za osiguranje meñusobne uporabe obrambenih resursa, kao što su posadna oružja, motriteljski i manevarski elementi. Meñusobna potpora izmeñu obrambenih elemenata traži pažljivo planiranje, rasporeñivanje i usklañivanje zbog gledišta koja nameće kružna obrana perimetra. Zapovjednik rabi motrenje, zaprjeke, unaprijed ureñene neizravne vatre i manevarske elemente za iskorištavanje ili pojačavanje vatara za nadzor svakog meñuprostora na perimetru. Obrambeni planovi reguliraju uporabu sve raspoložive potpore, uključujući sustave poljskog topništva koji djeluju opasno bliskim vatrama, napadne helikoptere i blisku zračnu potporu. 8-136. Kružna obrana. U obrambenom planiranju zapovjednik mora biti spreman braniti se od napada iz bilo kojeg smjera. Njegovi su planovi dostatno elastični i on rasporeñuje svoju pričuvu tako da može reagirati na bilo koju prijetnju. Zapovjednik uporabljuje manevarske elemente i raspoloživa podupiruća oružja za otkrivanje, djelovanje i uništenje neprijateljske napadne snage. On svom osoblju unutar perimetra dodjeljuje položaje i vatrene sektore. 8-137. Obrana po dubini. Pomoćni dopunski položaji, borbene predstraže i meñusobno podupiruće otporne točke ispred perimetra povećavaju dubinu. Zapovjednik planira vatre kroz cjelokupno obrambeno područje sve do maksimalnog dometa raspoloživih oružja. On može postaviti prijenosne zaprjeke oko kritičnih mjesta unutar perimetra tijekom razdoblja ograničene vidljivosti za remećenje neprijateljskog plana temeljenog na vizualnom izviñanju i za dodavanje dubine obrane.
8-32
_________________________________________________________________Temelji obrambenih operacija
8-138. Sposobnost odgovora. Napadi protiv perimetra mogu sezati od napada dalekometnih snajpera, minobacača ili topničke i raketne vatre do napada timova za rušenje ili glavnih snaga. Naprijatelj ima prednost odlučivanja kada će, gdje i s kojom snagom napasti. Zapovjednik priprema planove, uključujući i planove protunapada, te ih proba, prosuñuje i po potrebi dorañuje. Plan obrane sadrži postupke za pravodoban odgovor uporabom timova za vatrenu potporu ili manevarskih snaga. 8-139. Maksimalna uporaba napadnih akcija. Budući da je cilj obrane perimetra održati siguran položaj, zapovjednik radi napadne akcije za djelovanje po neprijateljskim snagama izvan baze perimetra. Nakon početnog zaposjedanja perimetra naše snage poduzimaju napadne akcije za uništenje neprijateljskih snaga unutar perimetra. Kada je područje perimetra očišćeno, relativno mala snaga može braniti perimetar, oslobañajući tako druge snage za njihove temeljne operacije. Zapovjednik uporabljuje ophodnje, prepade, zasjede, zračne napade i podupiruće vatre za ometanje i uništenje neprijateljskih snaga kako bi ih spriječio u obnovi sposobnosti ugrožavanja perimetra. Zapovjednik održava neprekidnu komunikaciju sa svojim podreñenima unutar perimetra i daje im potrebne informacije za održavanje opće operativne slike u svim postrojbama smještenim u perimetru. On ih usmjerava u provedbi odgovarajućih akcija za uklanjanje prijetnji koje postoje unutar njihovih područja operacija i vatrenih sektora. Provedba obrane perimetra 8-140. Napadi protiv perimetra mogu sezati od napada dalekometnih snajpera, minobacača ili raketa; do napada samoubilačkih desetina za rušenje; do napada glavnih neprijateljskih kopnenih i zračnih snaga. Minobacači, topništvo, tenkovi i protuoklopni raketni sustavi unutar perimetra djeluju na neprijatelja na većim daljinama. Kada neprijatelj doñe na manju udaljenost, po njemu djeluju druga oružja s perimetra. Ako se napad nastavi, snaga uporabljuje svoje raspoložive krajnje zaštitne vatre. Ako neprijatelj probija perimetar, pričuva blokira proboj ili provodi protunapad za obnovu perimetra. Nakon uporabe početne pričuve, zapovjednik mora rekonstituirati drugu pričuvu za suprotstavljanje drugim prijetnjama. Ta nova pričuvna snaga dolazi iz neuporabljene postrojbe ili s drugog dijela perimetra. Ako zapovjednik rabi neuporabljenu snagu za stvaranje nove pričuve, on mora zadržati dostatne snage za obranu ispražnjenog sektora, osim ako je prisiljen preuzeti takav stupanj rizika. 8-141. Elementi potpore borbenih djelovanja mogu pružati potporu iz perimetra ili s drugog mjesta, ovisno o misiji i statusu postrojbe koja formira obrambeni perimetar, vrsti raspoloživog transporta, vremenskim prilikama i zemljištu. Postrojbe u prijepornim područjima, bez sigurnih kopnenih komunikacijskih linija, često se opskrbljuju zrakom. OBRANA NA ZADNJEM NAGIBU 8-142. Zapovjednik organizira obranu na zadnjem nagibu na dijelu zemljišnog oblika ili nagiba s topografskim vrhom koji skriva glavne obrambene položaje od neprijateljskog motrenja i izravne vatre. Cjelokupna ili dio obrambene snage može uporabiti tu tehniku. Ona je općenito korisna na nižim taktičkim razinama, kao što je bojna i niže. 8-143. Zapovjednik uspješnu obranu na zadnjem nagibu temelji na onemogućavanju neprijatelja da osvoji topografski vrh. Premda obrambena postrojba neće većom snagom zaposjesti vrh, njegov nadzor vatrom presudan je za uspjeh. Obrambena situacija smanjuje učinke masovne neizravne vatre (minobacači, topništvo i bliska zračna potpora) i uvlači bitku u domet pješačkog oružja. Uporaba obrane na zadnjem nagibu daje obrambenoj snazi prigodu postizanja iznenañenja. Cilj je da neprijatelj uporabi snage protiv obrane na prednjem nagibu, dovodeći njegove snage u situaciju da neusklañeno napadaju preko izloženoga topografskog vrha. Pucajući iz pokrivenih i prikrivenih položaja u cijelom području bitke, obrambena snaga održava izrazitu prednost nad izloženim neprijateljskim snagama i kanalizira ih kroz nepoznato zemljište u zone ubijanja. (Slika 8-15. na stranici 8-34 pokazuje terminologiju povezanu s obranom na zadnjem nagibu.)
8-33
FM 3-90______________________________________________________________________________________
TOPOGRAFSKI VRH SUPROTNI (ZADNJI) NAGIB
PREDNJI NAGIB NEPRIJATELJSKO KRETANJE ULEKNUTI (KONKAVNI) NAGIB PREDNJI VOJNI VRH
ZADNJI (SUPROTNI) VOJNI VRH
ISPUPČENI (KONVEKSNI) NAGIB
PROTUNAGIB
Slika 8-15. Presjek brda 8-144. Zapovjednik bira obranu na zadnjem nagibu kada: •
su vrh i prednji nagib neodrživi jer neprijatelj ima kvalitativnu i kvantitativnu prednost u vatrenoj moći u toj točki,
•
se njegova oružja ne mogu dovoljno spustiti da bi mogla djelovati,
•
vrh i prednji nagib nude slabo ili nikakvo pokrivanje i prikrivanje,
•
je prednji nagib izgubljen ili nije zaposjednut,
•
postrojbe na bokovima mogu na odgovarajući način pokriti prednji nagib,
•
je preporučljiva promjena u taktičkom modelu snage za zavaravanje ili iznenañenje neprijatelja,
•
je zapovjednik prisiljen preuzeti brzu obranu dok je u dodiru s neprijateljem ili u njegovoj blizini.
8-145. Obrana na zadnjem nagibu može zavarati neprijatelja o stvarnoj lokaciji i organizaciji glavnih obrambenih položaja. Ta obrana štiti glavne obrambene položaje od pripremnih vatara i tjera neprijatelja da prerano prijeñe u poredak za nasrtaj. Prednji vrh glavnih obrambenih položaja ograničava neprijateljsko motrenje. On smanjuje učinkovitost neprijateljskih neizravnih vatara i bliske zračne potpore i čini njegovu izravnu vatru nedjetvornom. Obrambena snaga može otvoriti iznenadne vatre na neprijatelja koji se penje na vrh. Postrojbe na zadnjem nagibu imaju veću slobodu kretanja sve dok vrh nije izgubljen. 8-146. Uporaba obrane na zadnjem nagibu ima nekoliko nedostataka:
8-34
•
učinkovit domet oružja za izravnu vatru može biti ograničen,
•
kada se jednom sigurnosni elementi povuku, neprijatelj može uglavnom neometano napredovati dok ne prijeñe povišeno zemljište ispred glavnih obrambenih položaja,
•
neprijatelj ima prednost napada nizbrdo,
_________________________________________________________________Temelji obrambenih operacija
•
održavanje motrenja neprijatelja je otežano,
•
u nekim slučajevima najbolja mjesta za zaprjeke mogu biti pokrivena samo s položaja na prednjem nagibu.
Organizacija snaga 8-147. Zapovjednik postavlja svoje motriteljske elemente ispred topografskog vrha i na bokove položaja u dolini ili uleknuću. Druga varijacija dostupna zapovjedniku je organizirati sustav obrana na zadnjem nagibu s kosim prirodnim zaklonima s kojih se otvara vatra tako da se meñusobno pokrivaju. Zapovjednik rabi koso djelovanje za zaštitu svojih obrambenih sustava od neprijateljskih čelnih i bočnih vatara i vatara koje dolaze odozgor. Na primjer, na slici 8-16., dvije postrojbe koje se brane na zadnjem nagibu ne mogu djelovati na polovinu brda izravno ispred svoje fronte jer je vidna crta (crta ciljanja) ograničena šumarcima, ali mogu pokriti jedna drugu kosim djelovanjem.
Slika 8-16. Koso djelovanje 8-148. Obrambena snaga rasporeñuje svoje izvidničke i sigurnosne elemente tako da mogu motriti prednji nagib, zemljište ispred njega i druge prilaze prema obrambenom položaju. Sigurnosni elementi uništavaju neprijateljske izvidničke snage i sredstva, zadržavaju neprijatelja, dezorganiziraju njegov napad i zavaravaju ga u odnosu na točno mjesto glavne obrane. Zapovjednik treba rasporediti svoje izvidničke i motriteljske snage i sredstva na motriteljske postaje (observation posts – OPs) u blizini ili ispred topografskog vrha za motrenje širokog prostora na neprijateljskim bokovima i fronti. Snage koje opslužuju te postaje – koje mogu biti iz sastava zapovjednikove pričuve – mogu se razlikovati po veličini, od dvočlanog tima do pješačke desetine ili sekcije višenamjenskog borbenog vozila na svakom položaju. Zapovjednik treba uporabiti dostatne snage za motrenje i sigurnosno pokrivanje područja glavne bitke na zemljištu koje se mora zadržati. Tijekom mraka i razdoblja smanjene vidljivosti treba pojačati te izdvojene dijelove odreñenom snagom i brojem osoblja za pružanje sigurnosti protiv ubacivanja ili iznenadnog napada neprijatelja. Agresivne noćne borbene ophodnje i zasjede nužan su dio sigurnosnog procesa. 8-149. Kako bi postigao iznenañenje i ograničio neprijateljsku sposobnost manevra, zapovjednik organizira glavne obrambene položaje za koncentraciju učinaka svojih koncentriranih vatara na neprijatelja kada on prelazi topografski vrh. U obrani na zadnjem nagibu ključni položaj onemogućuje neprijateljsko probijanje i vatrom podupire prednje elemente. Obrambena snaga održava motrenje i vatre preko cijeloga prednjeg nagiba sve dok je moguće uništavati neprijateljske snage, sprječavajući ih time da se koncentriraju u većem broju za konačan nasr-
8-35
FM 3-90______________________________________________________________________________________
taj. S obrambenih položaja na zadnjem nagibu bliska borba povećava intenzitet. Obrambena snaga ne otvara vatru iz svojih oružja za izravnu vatru koja su razmještena u području glavne bitke (položaji na susjednim nagibima, položaji na protunagibu ili položaji na zadnjem nagibu) dok se ne pojave pogodni ciljevi. Istodobno snaga prebacuje učinke svojih neizravnih vatara na područja ispred vrha i na prednji vojni nagib. 8-150. Kada je moguće druge postrojbe na dopunskim položajima trebaju podupirati postrojbe na zadnjem nagibu. To je posebno poželjno kada te podupiruće postrojbe mogu motriti i otvarati vatre na vrh i prednji nagib. U obrani na protunagibu (suprotni prednji nagib), vatre moraju pokriti područje izravno ispred fronte položaja na zadnjem nagibu prema topografskom vrhu. Zapovjednik organizira obrambene položaje tako da omogući otvaranje vatre na neprijateljske prilaze oko i preko vrha i po prednjim nagibima susjednih zemljišnih oblika, ako je to primjenljivo. Ključni čimbenici koji utječu na organizaciju tih područja su meñusobna potpora s pokrivenih i prikrivenih položaja, brojne postojeće i pojačane zaprjeke, sposobnost otvaranja razornih vatara iz svih raspoloživih oružja i snaga za protunapad. Ovisno o zemljištu, najpoželjnije mjesto za pričuvu može biti na protunagibu ili za zadnjem (suprotnom) vojnom vrhu protunagiba. Nadzorne mjere 8-151. Obrambene nadzorne mjere predstavljene u ranijim poglavljima jednako se primjenjuju u obrani na zadnjem nagibu. Zapovjednik postavlja svoja područja boja i zaprjeke na zadnji nagib. Topografski vrh normalno označava daljnju granicu područja boja. Zapovjednik mora vatrama dominirati vrhom kako bi spriječio neprijatelja u uspješnom djelovanju po obrambenoj snazi. Provedba obrane na zadnjem nagibu 8-152. U provedbi obrane na zadnjem nagibu zapovjednik poseban naglasak stavlja na: •
plan vatrene potpore za sprječavanje neprijatelja u zaposjedanju i uporabi topografskog vrha,
•
pravilnu organizaciju prednjeg nagiba za motrenje cijele fronte i sigurnost glavnih obrambenih položaja,
•
plan protunapada koji navodi mjere potrebne za čišćenje vrha ili njegovo ponovno oslobañanje od neprijatelja,
•
vatrenu potporu za uništenje, remećenje i slabljenje neprijateljskih snaga na prednjem nagibu.
8-153. Zapovjednik uobičajeno stavlja svoje krajnje zaštitne vatre uzduž topografskog vrha i otvara ih kada neprijatelj dosegne prvi red bočno pokrivenih zaprjeka. On rabi svoju pričuvu za protunapad i silom izbacuje neprijatelja s topografskog vrha ako koncentrirane neizravne vatre ne uspiju poraziti napad. Kao i uvijek u obrani na zadnjem nagibu, zapovjednik može uporabiti svoju odreñenu pričuvu za provedbu sigurnosnih operacija u pozadinskom području, pripremu putova povlačenja, pružanje sigurnosti bokova i provedbu drugih akcija, s razumijevanjem da se time povećava vrijeme potrebno za ponovno okupljanje pričuve i njezinu pripremu za potporu obrane. 8-154. Obrana na zadnjem nagibu teži iskoristiti napadne prigode akcijama iznenañenja i zavaravanja. Ona je jedinstveno pogodna za pješačke postrojbe na planinskom zemljištu. Kod provedbe obrane na zadnjem nagibu iznenañenje dolazi iz načina obrane za koji neprijatelj nije pripremljen. Jednom kada obrana uspješno djeluje u zaustavljanju neprijateljskog napada, ona može imati ograničenu daljnju vrijednost jer će se teško postići učinak iznenañenja. (Za dodatne informacije o uporabi obrane na zadnjem nagibu vidi FM 3-21.30 i druge borbene priručnike za razinu brigade i niže postroje.)
8-36
_________________________________________________________________Temelji obrambenih operacija
PRIJELAZ 8-155. Ako je obrana uspješna, zapovjednik predviña i traži prigodu za prijelaz u napad. Ako je obrana neuspješna, zapovjednik mora prijeći iz obrambenog stava u operacije uzmaka. Prijelaz iz jedne vrste oeracija u drugu traži umnu i fizičku okretnost uključenih zapovjednika, stožera i postrojba, kao i sposobnosti točne prosudbe situacije. 8-156. Pravodobno planiranje za izvanredne situacije za bilo koji od ovih dogañaja znatno pomaže procesu prijelaza i omogućuje zapovjedniku da uspostavi uvjete potrebne za uspješan prijelaz. Takvo planiranje regulira potrebu za nadzor tempa operacija, održavanje dodira s neprijateljskim i našim snagama te držanje neprijatelja izvan ravnoteže. Ono uspostavlja postupke i prioritete kojima se postrojba rekonstituira za sljedeću misiju. Sukladno čimbenicima MNZS-VC ono uspostavlja traženu organizaciju snaga i nadzorne mjere potrebne za uspjeh. 8-157. Takvo planiranje za izvanredne situacije smanjuje potrebno vrijeme za prilagodbu tempa borbenih operacija kada postrojba prelazi iz obrambenih u napadne operacije. Njime se omogućuje podreñenim postrojbama da istodobno planiraju i pripremaju se za naredne operacije. Pripreme tipično uključuju doopskrbu s temeljnim borbenim kompletima postrojbe i premještanje ili preraspodjelu sustava potpore. (3. i 7. poglavlje govore o planiranju, pripremi i provedbi svih vrsta napadnih operacija.) 8-158. Planiranje za izvanredne situacije smanjuje i količinu vremena i pomutnju svojstvenu situaciji kada je postrojba neuspješna u svojim obrambenim naporima i mora prijeći u operacije uzmaka. Ona to čini odreñivanjem postrojba za provedbu operacija sprječavanja i rane evakuacije žrtava i neoperativne opreme. Namjera operacija uzmaka je sačuvati snagu kao borbeno sposobnu formaciju dok zapovjednik ne bude mogao uspostaviti uvjete potrebne za uspješnu obranu. (11. poglavlje govori o operacijama uzmaka.) PRIJELAZ U NAPAD 8-159. Zapovjednik koji iz obrane prelazi u napad predviña kada će i gdje neprijateljska snaga doseći svoju točku vrhunca ili trebati operativnu stanku prije nego što može nastaviti dalje. U tom trenu odnos borbene moći prelazi u korist obrambene snage. Neprijateljska će snaga napraviti sve što može da ne dopusti našoj snazi da sazna kada će postati previše razvučena. Pokazatelji da neprijatelj prilazi toj točki uključuju: •
neprijateljske snage počinju prijelaz u obranu – ta obrana može biti sa snagama koje su u dodiru s našim snagama ili izvan dodira,
•
neprijateljske snage trpe velike gubitke,
•
neprijateljske snage počinju se razvijati prije nailaska na naše snage,
•
neprijateljske su snage poražene u većini bojeva,
•
neprijateljske se snage upotrebljavaju po dijelovima u kontinuiranim napadima,
•
neprijateljske pričuvne snage identificirane su meñu napadnim snagama,
•
pregled zarobljenih ili ubijenih neprijateljskih vojnika i zarobljene ili uništene neprijateljske opreme i opskrbnih sredstava pokazuje da je neprijateljska snaga nesposobna na odgovarajući način osigurati vlastitu održivost,
•
znakovito smanjenje tempa neprijateljskih operacija,
•
naši lokalni protunapadi postižu neočekivane uspjehe.
8-160. Zapovjednik mora biti pažljiv da nije cilj neprijateljskih informacijskih operacija koje ga pokušavaju namamiti da napusti prednosti borenja iz pripremljenih borbenih položaja. On osigurava da njegova snaga ima potrebne snage i sredstva za ostvarenje svoje dodijeljene napadne misije. 8-37
FM 3-90______________________________________________________________________________________
8-161. U pokretnoj obrani prijelaz u napad općenito slijedi nakon napada udarne snage. U obrani područja zapovjednik odreñuje dio svoje snage za provedbu napada, birajući postrojbe na temelju svoje zamisli provedbe misije. No on dodjeljuje raspoložive pričuve tom naporu. 8-162. Kada zapovjednik odluči prijeći iz obrane u napad, on poduzima sljedeće akcije: •
uspostavlja polaznu crtu za svoju napadnu operaciju. To od njega može zahtijevati provedbu lokalnih napada manjeg razmjera za osiguranje zemljišta potrebnog za provedbu napadne operacije ili uništenje neprijateljskih snaga koje bi mogle ugroziti veću napadnu operaciju,
•
održava dodir s neprijateljem uporabom kombinacije svojih raspoloživih snaga i sredstava za obavještajno djelovanje, motrenje i izviñanje za razvoj informacija potrebnih za planiranje budućih operacija i izbjegavanje da bude zavaran neprijateljskim informacijskim operacijama,
•
ponovno razvija svoje višerodne timove na temelju vjerojatne buduće uporabe svakog elementa toga tima. Na primjer, snage i sredstva vatrene potpore težit će kretati se naprijed tako da dodatne neprijateljske snage i zemljište budu obuhvaćeni njihovim dometom,
•
održava ili ponovno uspostavlja dodir sa susjednim postrojbama u spojenom području operacija i osigurava da njegove postrojbe ostanu sposobne za meñusobnu potporu u razdvojenom području operacija,
•
počinje s prijelazom inženjerijskog napora prebacujući naglasak s protupokretljivosti i preživljavanja na pokretljivost,
•
prenosi svoju namjeru prijelaza iz obrane u napad svojim zapovjednicima i vojnicima.
8-163. Zapovjednik ponovno razvija svoje snage i sredstva PZO za pokrivanje borbenih snaga i drugih elemenata potrebnih za provedbu napadnih operacija. To od njega može tražiti promjenu ili prilagodbu prioriteta PZO. Na primjer, njegov prvi prioritet u obrani može biti na zaštiti senzora i oružja velikog dometa. To se može promijeniti u prioritet protuzračnog pokrivanja kopnenih postrojba borbenih rodova i borbene inženjerije. 8-164. Zapovjednik istodobno s naprijed navedenim aktivnostima provodi i potrebnu reorganizaciju i doopskrbu. To traži promjenu logističkog napora, s promjenom naglaska od osiguranja sposobnosti obrane s odabrane lokacije na osiguranje sposobnosti snage za napredovanje i manevriranje. Na primjer, u obrani napor održivosti može biti usredotočen na stvaranje zaliha klase IV i V u prednjem području i brzu evakuaciju oštećenih borbenih sustava. U napadu će se napor održivosti možda morati usredotočiti na osiguranje goriva, ulja i maziva te popravak sredstava u prednjem području, kao i na borbene gubitke. Prijelaz je često vrijeme u kojem se može provoditi održavanje sredstava koje je odloženo iz različitih razloga. Zbog smanjenja tempa operacija privremeno mogu biti raspoložive i dodatne snage i sredstva za evakuaciju žrtava i medicinsko zbrinjavanje. 8-165. Zapovjednik ne smije previše čekati na prijelaz iz obrane u napad kada neprijateljska snaga prilazi svojoj točki vrhunca. Neprijateljske snage bit će raspršene, razvučene po dubini i oslabljene. Tada će sve neprijateljske pripreme biti brze i neprijateljske snage neće biti odgovarajuće rasporeñene za obranu. Zapovjednik želi da neprijatelj bude upravo u takvom stanju kada prelazi u napad. On neprijateljskoj snazi ne želi dati vremena za pripremu obrane. Nadalje, psihološki šok na neprijateljske vojnike bit će veći ako se iznenadno nañu u situaciji da se očajnički brane u novim i često nepovoljnim uvjetima, dok će naši vojnici dobiti psihološki polet zbog prelaska u napad. 8-166. Zapovjednik može rabiti dvije temeljne tehnike kada prelazi u napad. Prva, i općenito poželjnija, tehnika je napasti snagama koje nisu bile ranije uporabljene u obrani. Razlog je što postrojbe koje se brane u glavnom području obrane mogu i dalje biti odlučujuće uporabljene.
8-38
_________________________________________________________________Temelji obrambenih operacija
Te napadne snage mogu doći iz pričuve ili se sastojati od pojačanja. Budući da te snage nisu bile skoro aktivno uključene u borbu, one će vjerojatnije: •
biti u odobrenim razinama jakosti,
•
imati veći stupanj operativne spremnosti borbenih sustava,
•
imati voñe i vojnike koji su najvjerojatnije odmorni i time sposobni za produljene, neprekidne operacije,
•
imati puni temeljni borbeni komplet opskrbnih sredstasva,
•
imati vremena i energije za planiranje i pripremu napadnog djelovanja,
•
biti sposobne manevrirati izvan fizičkog dodira s neprijateljem.
8-167. Nedostatak uporabe ove tehnike je potreba za provedbom prolaza crta prema naprijed. Nadalje, neprijateljski sustavi za obavještajno djelovanje, motrenje i izviñanje vjerojatno će otkriti dolazak većih pojačanja. 8-168. Drugo razmatranje uporabe postrojba izvan dodira je kada one djeluju u razdvojenim područjima operacija. Zapovjednik brzo koncentrira učinke nadmoćne borbene moći u svoju odlučujuću operaciju. To od njega može tražiti da prihvati mjere ekonomične uporabe snaga u nekim područjima operacija, dok privremeno zanemaruje druge kako bi stvorio dostatnu borbenu moć. (Vidi 3. i 5. poglavlje za razmatranje planiranja, pripreme i provedbe napada.) 8-169. Druga je tehnika provedba napadnih akcija uporabom snaga koje se trenutačno brane. Ta tehnika općenito ima prednost da se može mnogo brže provesti i time vjerojatnije iznenaditi neprijatelja. Brzina provedbe u toj tehnici proizlazi iz činjenice da nije potrebno provoditi prilaženje ili taktičku putnu hodnju iz područja prikupljanja pričuve ili, u slučaju pojačanja, kretanja iz drugih područja operacija ili mjesta prihvata, razmještaja, kretanja prema unutrašnjosti i integracije (reception, staging, organization, and integration – RSO&I). Brzina proizlazi i iz neimanja potrebe za provedbom prolaza crta prema naprijed i uspostavljanja veze potrebne za uspostavu opće operativne slike koja uključuje znanje o modelima operacija neprijateljske snage. Temeljni nedostatak ove tehnike je da napadna snaga općenito nema dovoljno snage i izdržljivosti i mora biti brzo zamijenjena, ako želimo izbjeći dolazak do brzog vrhunca naših napadnih operacija. 8-170. Ako postrojbe u dodiru sudjeluju u napadu, zapovjednik mora zadržati dostatne snage u dodiru za vezanje neprijatelja. On koncentrira napad pojačavanjem odabranih podreñenih postrojba kako bi mogle provesti napad i, ako je potrebno, održati postojeću obranu. On može prilagoditi i obrambene granice svojih podreñenih postrojba tako da se cijele postrojbe mogu povući i koncentrirati se za napad. PRIJELAZ U UZMAK 8-171. Zapovjednik prelazi iz obrane u uzmak iz razloga navedenih u odlomku 11-1. Uzmak obično uključuje kombinaciju operacija zadržavanja, povlačenja i izvlačenja. Te se operacije mogu dogañati istodobno ili uzastopno. Kao i u drugim operacijama, zapovjednikova zamisao operacija i njegova namjera pokreću planiranje operacija uzmaka. Svaki oblik operacija uzmaka ima svoja jedinstvena planska razmatranja, ali razmatranja zajednička svima su rizik, potreba za sinkronizacijom i pozadinske operacije. Razmatranja planiranja, pripreme i provedbe povezana s operacijama uzmaka nalaze se u 11. poglavlju, ali odreñen broj ključnih razmatranja zaslužuje poseban naglasak tijekom prijelaza iz obrane u uzmak. 8-172. Za ispunjenje gore navedenih svrha, prijelaz u operacije uzmaka mora biti praćen naporima namijenjenim za: • •
smanjenje neprijateljske jakosti i borbene moći, osiguranje pojačanja vlastitih postrojba,
8-39
FM 3-90______________________________________________________________________________________
•
koncentraciju snaga za napad negdje drugdje,
•
pripremu jačih obrana negdje drugdje unutar područja operacija,
•
mamljenje dijela ili cijele neprijateljske snage u područja gdje naše snage mogu provesti protunapad.
8-173. Složenost i fluidnost operacija uzmaka, te apsolutna potreba za sinkronizacijom cijele operacije, diktira potrebu za detaljnim, centraliziranim planiranjem i decentraliziranom provedbom. Planiranje operacija uzmaka počinje s pripremom planova za misije koje slijede i vodi ga zapovjednikova zamisao operacija i njegova namjera. 8-174. Priroda operacija uzmaka uključuje svojstven rizik smanjenja morala obrambene snage. Stoga je održavanje napadnog duha nužno meñu podreñenim voñama i vojnicima. Kretanje unatrag može biti viñeno kao poraz ili kao akcija koja može rezultirati izolacijom snage. Zapovjednik mora biti što više naprijed u borbenom poretku i vidljiv meñu podreñenima. On mora osigurati da voñe i vojnici razumiju svrhu i namjeru operacije i svoju ulogu u provedbi misije. Detaljno planiranje, učinkovit nadzor i agresivno voñenje smanjit će rizik tijekom uzmaka ili povećati vjerojatnost uspjeha. 8-175. Zapovjednikovi zahtjevi za obavještajnim djelovanjem, motrenjem i izviñanjem dramatično rastu kada njegova snaga započne kretanje na druge lokacije i kada se borbene sposobnosti postrojba u dodiru nakon toga smanje. Imperativ je da postoji integrirani plan prikupljanja informacija za identifikaciju i lociranje neprijateljskih pokušaja gonjenja, opkoljavanja ili izoliranja obrambene snage koja prelazi u uzmak. 8-176. Kada zapovjednik prelazi u uzmak on čini sve za očuvanje svoje borbene moći. On razmatra potrebu za:
8-40
•
uravnoteženjem rizika očuvanja borbene moći i daljnjeg nastavka ostvarenja namjere obrambene misije,
•
prekidom djelovanja i povlačenjem postrojba s najmanjom taktičkom pokretljivošću i nevažnih elemenata prije uzmaka glavnine,
•
uporabom pokretnih snaga za pokrivanje manje pokretnih snaga,
•
uporabom minimalne potrebne borbene moći za pružanje sigurnosti uzmaka glavnine.
9. poglavlje
Obrana područja Bez obzira na razmatranja koja su nametnula prihvaćanje obrambenog stava, taktika obrambene borbe je u svojoj biti razvoj maksimalne vatrene moći protiv napredujućeg neprijatelja, smanjenje vlastitih gubitaka boljim poznavanjem i korištenjem zemljišta i time zaustavljanje neprijateljskog napredovanja ili njegovo odbijanje protunapadom. FM 100-5, Borbeni priručnik: Operacije, svibanj 1941., odlomak 652
Obrana područja (area defense) vrsta je obrambene operacije usmjerene više na onemogućavanje pristupa neprijateljskim snagama odreñenom zemljištu za odreñeno vrijeme nego na izravno uništavanje neprijatelja (FM 3-0). Obrana područja koristi se jakostima svojstvenim blisko integriranoj obrambenoj organizaciji na zemljištu. Zapovjednik može korpusima, divizijama i samostalnim brigadama dati zadaću provedbe obrane područja kao dijela njihove misije. Podreñeni postroji brane se u svojim dodijeljenim područjima operacija kao dio operacije višeg postroja. 9-1. Zapovjednik treba provoditi obranu područja kada postoje sljedeći uvjeti: •
dobio je zapovjed da brani ili zadrži odreñeno zemljište,
•
nema dovoljno resursa za organiziranje udarne snage,
•
raspoložive snage imaju manju pokretljivost od neprijatelja,
•
zemljište nudi prirodne crte otpora i ograničava neprijatelja na nekoliko dobro definiranih prilaza, ograničavajući time neprijateljski manevar,
•
nema dovoljno vremena za organizaciju položaja,
•
zemljišna ograničenja i nepostojanje naše zračne nadmoći ograničavaju opcije udarne snage u pokretnoj obrani na mali broj mogućnosti uporabe. SADRŽAJ
Organizacija snaga..........................….....9-2 Operacije obavještajnog djelovanja, motrenja i izviñanja..........….....9-2 Sigurnosne operacije....................….....9-2 Operacije u području glavne bitke................................................ ….....9-3 Operacije pričuve......................... …......9-3 Nadzorne mjere................................ ……....9-4 Planiranje obrane područja............ ……....9-5 Odabir položaja............................ ……....9-7
Raporeñivanje pričuve.................. ….....9-9 Ispadi i protunapadi......................….9-10 Priprema obrane područja..............…...9-11 Provedba obrane područja..............…...9-13 Uspostaviti i održati dodir s neprijateljem.................................…...9-15 Poremetiti neprijatelja.................…...9-17 Vezati neprijatelja........................…...9-17 Manevrirati...................................…...9-18 Nastaviti dalje................................ …...9-19
9-2. Zapovjednik koji provodi obranu područja kombinira nepokretne (statične) i pokretne akcije za ostvarenje svoje dodijeljene misije. Nepokretne akcije obično se sastoje od vatara s pripremljenih položaja. Pokretne akcije uključuju uporabu vatara postrojba s ureñenih polo9-1
FM 3-90______________________________________________________________________________________
žaja kao temelj za protunapade i premještanje postrojba izmeñu obrambenih položaja. Zapovjednik može rabiti svoju pričuvu i neuporabljene snage za protunapade i ispade kako bi poremetio neprijateljsku sinkronizaciju ili ga spriječio u koncentraciji snaga.
ORGANIZACIJA SNAGA 9-3. Zapovjednik organizira svoju snagu za provedbu izvidničkih i sigurnosnih operacija, operacija u području glavne bitke, operacija pričuve i operacija održivosti. On ima mogućnost braniti se naprijed ili se braniti po dubini. Kada se zapovjednik brani naprijed unutar područja operacija, on organizira svoju snagu tako da većinu svoje borbene moći uporabi rano u obrambenom naporu. Da bi to postigao, može razviti svoje snage naprijed ili planirati protunapade daleko u prednjem dijelu područja glavne bitke ili čak i ispred njega. Ako zapovjednik ima mogućnost provedbe obrane u dubini, on rabi svoje sigurnosne snage i prednje elemente u području glavne bitke za identifikaciju, definiranje i nadzor dubine neprijateljskoga glavnog napora dok odbija sekundarne udare. To mu omogućuje da sačuva svoju borbenu moć, pojača svoju pričuvu i bolje resursima podupre protunapad. OPERACIJE OBAVJEŠTAJNOG DJELOVANJA, MOTRENJA I IZVIDANJA 9-4. Zapovjednik usmjerava svoje snage i sredstva za obavještajno djelovanje, motrenje i izviñanje prema odreñivanju mjesta, jakosti i vjerojatnih namjera napadne neprijateljske snage prije i tijekom obrambene operacije. Zapovjednik stavlja visok prioritet na ranu identifikaciju neprijateljskoga glavnog napora. On će možda trebati dopuniti motrenje s borbenim akcijama za provjeru neprijateljskih namjera. Borba za informacijom može imati dvije koristi – ona može prisiliti neprijatelja da otkrije svoje namjere i može poremetiti njegove pripreme. 9-5. U obrani se operacije obavještajnog djelovanja, motrenja i izviñanja preklapaju s fazama planiranja i pripreme postrojbe. Voñe koje provode izvidničke zadaće moraju razumjeti da se one često razvijaju prije nego što zapovjednik potpuno razvije svoj plan i da moraju biti sposobne odgovoriti na promjene usmjerenja i misije. Zapovjednik osigurava da njegov stožer potpuno planira, priprema i provodi izvidničke misije. SIGURNOSNE OPERACIJE 9-6. Zapovjednik uravnotežuje potrebu stvaranja snažne sigurnosne snage za oblikovanje bitke s rezultirajućim oduzimanjem borbene moći od odlučujuće operacije glavnine. Zapovjednik obično dodjeljuje sigurnosne snage za pružanje rane upozorbe i zaštite snaga, sustava i mjesta potrebnih za provedbu svoje odlučujuće operacije od neočekivanog dodira s neprijateljem. Na bojištu gdje su snage meñusobno spojene, mjesto sigurnosnih snaga obično je ispred glavnih obrambenih položaja. Na razdvojenom bojištu one se nalaze na prilazima izmeñu zaštićene snage i poznatih ili sumnjivih neprijateljskih lokacija. 9-7. Sigurnosne snage bojne i brigade normalno provode misije zaštite i prikrivanja snaga. Na razini divizije i iznad, zapovjednik može rabiti snagu za pokrivanje. Zapovjednik divizije može odabrati da njegova sigurnosna snaga provodi misiju zaštite snaga ako postoji snaga za pokrivanje na razini korpusa. Budući da je misija sigurnosti područja obično usko povezana s bočnim postrojbama, snage za bočnu sigurnost potrebne su ako postoje pukotine na bokovima postrojbe, do čega dolazi tijekom razdvojenih operacija, ili pukotine nastaju tijekom operacije. Bočno prikrivanje ili zaštita kritični su ako neprijateljski prilaz u branjeno područje s bokova može ostati neotkriven tijekom obrane. Zapovjednik uobičajeno postrojbi ne dodjeljuje misiju provedbe pozadinske zaštite ili pozadinskog pokrivanja tijekom spojenih operacija, jer je malo vjerojatno da će pozadinsko područje njegove snage postati nepokriveno tijekom obrane. On ustrojava snage za pozadinsku sigurnost, uključujući taktičku borbenu snagu (tactical combat force – TCF) ili prihvaća rizik za svoj napor održivosti ispuštanjem te funkcije.
9-2
______________________________________________________________________________Obrana područja
OPERACIJE U PODRUČJU GLAVNE BITKE 9-8. Zapovjednik gradi svoju odlučujuću operaciju oko identificiranih odlučujućih točaka, kao što su ključno zemljište ili visokoisplativi ciljevi. Zapovjednikova odlučujuća operacija u obrani područja usredotočuje se na zadržavanje zemljišta uporabom vatara s meñusobno podupirućih, pripremljenih položaja, dopunjenu s jednim ili više protunapada i premještanjem snaga s jednog mjesta na drugo. Zapovjednikova odlučujuća operacija normalno uključuje blisku borbu jer obrana područja naglašava zadržavanje zemljišta. 9-9. Zapovjednik normalno stavlja svoju glavninu – većinu svoje borbene moći – unutar područja glavne bitke gdje želi provesti svoju odlučujuću operaciju. Zapovjednik organizira svoju glavninu za zaustavljanje, poražavanje i konačno uništenje neprijateljskih napadnih snaga. Većina glavnine razvija se u pripremljene obrambene položaje u glavnom području bitke. No pokretni elementi snage spremni su se razviti tamo gdje je to potrebno. OPERACIJE PRIČUVE 9-10. Zapovjednikov obrambeni plan treba biti sposoban uspjeti bez uporabe pričuve. Meñutim, najvjerojatnija misija pričuve bit će provedba protunapada sukladno ranije pripremljenim planovima. Zapovjednik nižeg postroja rabi svoju pričuvu prvenstveno za provedbu lokalnih protunapada za obnovu integriteta svoje obrane ili za iskorištavanje prigode za uspjeh. Viši zapovjednik rabi svoju pričuvu za preuzimanje inicijative od neprijatelja kada se pojavi prigoda. Na primjer, zapovjednik korpusa može usmjeriti napore svoje pričuve protiv neprijateljskih snaga vatrene potpore i snaga koje slijede za postizanje toga učinka. 9-11. Pričuva je neuporabljena snaga. Zapovjednik joj može dodijeliti cijeli niz zadaća, a mora biti spremna provoditi i druge misije. U odreñenim situacijama može postati nužno da se uporabi pričuva za obnovu integriteta obrane blokiranjem neprijateljskog probijanja ili pojačavanjem vatara u područje boja. Te sekundarne zadaće uključuju: •
pojačavanje obrane uporabljenih snaga,
•
blokiranje ili zaustavljanje i svladavanje neprijateljskih snaga koje probijaju naše obrambene položaje,
•
zamjenu iscrpljenih postrojba i osiguranje neprekidnosti operacija,
•
reakciju na prijetnje usmjerene protiv napora održivosti naših snaga. To uključuje djelovanje u ulozi taktičke borbene snage postroja kada se ne može organizirati posebna, samostalna taktička borbena snaga,
•
produljenje bokova obrambene postrojbe da bi se spriječio njezin obuhvat,
•
pokrivanje uzmaka.
9-12. Zapovjednici u obrani obično su izuzetno prisiljeni da uspostave i opreme pričuvne snage, jer su normalno suočeni s neprijateljem koji ima nadmoćnu borbenu moć. Ipak, zapovjednici svakog postroja do razine namjenski organizirane snage bojne drže pričuve kao sredstvo kojim osiguravaju provedbu misije i iskorištavaju prigode napadnim djelovanjem. (Zapovjednici satnija mogu imati pričuvu ovisno o čimbenicima MNZS-VC.) Zapovjednici u pričuvi ne drže topnička i druga sredstva vatrene potpore. (Takvi sustavi namijenjeni za sigurnosne operacije u pozadinskom području nisu pričuva.) Pričuva svakog postroja mora imati pokretljivost i udarnu moć potrebnu za brzo izoliranje i poražavanje pokušaja proboja i bočnih obuhvata. Ona mora biti na potpuno sposobna zgrabiti i iskoristiti prolazne prigode za izbacivanje ukupnoga neprijateljskog napada iz ravnoteže. Zapovjednik mora organizirati i opremiti svoju pričuvu tako da može uzastopno napadati, pregrupirati se, kretati i ponovno napadati. 9-13. Veličina pričuve uvjetovana je zapovjednikovim nepoznavanjem neprijateljskih sposobnosti i namjera. Što je veće nepoznavanje, to je veća pričuva i obrnuto. Ako zapovjednik zna veličinu, raspored, sposobnosti i namjere neprijatelja on treba razmjerno malu pričuvu. 9-3
FM 3-90______________________________________________________________________________________
9-14. U nekim situacijama zapovjednik neće biti u mogućnosti organizirati posebnu pričuvu. Zato on može stvoriti cijelu ili dio svoje pričuve od sigurnosne snage nakon što ona proñe prema nazad kroz postrojbe u području glavne bitke. Ako je sigurnosna snaga pričuva u obrani područja, zapovjednik je mora povući da bi imala dovoljno vremena za posjedanje svoga pričuvnog položaja, provedbu potrebnog stupnja rekonstitucije i pripremu planova za svoju ulogu pričuve. No to nije poželjna opcija. Prije preuzimanja borbe (battle handover) viši zapovjednik mora sigurnosnoj snazi dati stupanj prihvatljivog rizika ili kriterij odvajanja od neprijatelja u mjerljivim veličinama kao što su razine jakosti vlastitih snaga, vrijeme ili dogañaj. U tom slučaju, nakon dovršenja prolaza prema nazad, sigurnosna snaga kreće se u očekujuće područje za pripremu za svoje sljedeće operacije. To područje treba biti slobodno od neprijateljskog ometanja i čisto od postrojba iz područja glavne bitke, glavnih opskrbnih putova i kretanja drugih dijelova pričuve. 9-15. Operacije pričuve, kada se ona uporabi, obično postaju odlučujuća operacija postroja. No zapovjednik može uporabiti svoju pričuvu u oblikujućoj operaciji da bi omogućio uspjeh svoje tekuće odlučujuće operacije. U svakom slučaju, nakon što se uporabi, ona više nije pričuva te zapovjednik treba odrediti drugu neuporabljenu snagu kao svoju pričuvu. Ako nema te elastičnosti, on mora držati svoju pričuvu do odlučujućeg trenutka i prihvatiti rizik.
NADZORNE MJERE 9-16. Zapovjednik organizira obranu područja odreñivanjem svog područja glavne bitke i dodjelom područja operacija, borbenih položaja ili i jednog i drugog svojim podreñenim postrojbama smještenim unutar područja glavne bitke. On stvara sigurnosno područje ispred područja glavne bitke. Kada je moguće, granice podreñenih elemenata sigurnosne snage poklapaju se s granicama glavnih obrambenih postrojba u području glavne bitke. Sigurnosno područje treba biti dovoljno duboko da bi neprijatelj morao rasporediti što više svojih podupirućih snaga, poput topništva, senzora i topničkih sustava PZO, prije nego što prenese svoj napad u područje glavne bitke. Zapovjednik odreñuje i svoje pozadinsko područje. (Vidi 12. poglavlje za raspravu o sigurnosnim operacijama.)
Slika 9-1. Tipične nadzorne mjere za obranu područja 9-4
______________________________________________________________________________Obrana područja
9-17. Grafičke nadzorne mjere obrane područja uključuju i područja boja, prednji kraj područja bitke, crtu preuzimanja borbe, otporne točke, ciljne referentne točke, imenovana područja interesa, ciljana područja interesa, točke odlučivanja i druge različite mjere vatrene potpore i protupokretljivosti. (Slika 9-1., stranica 9-4, prikazuje najuobičajenije nadzorne mjere. 2. i 8. poglavlje i Dodatak B definiraju te obrambene nadzorne mjere.) 9-18. Ako zapovjednik podreñenome dodijeli borbeni položaj i područje operacija, podreñeni zapovjednik ima odreñen naputak o početnom rasporeñivanju svojih snaga. Zapovjednik osigurava sinkronizaciju obrambenih planova svake podreñene postrojbe i da su njegove nadzorne mjere, poput točaka dodira i faznih crta, dostatne za osiguranje neprekidnog nadzora svojih podreñenih. On je odgovoran za planiranje vatre i pokreta izmeñu položaja svojih podreñenih postrojba. Ako zapovjednici podreñenih postrojba izolirano pripremaju svoje obrambene planove, neprijatelj bi mogao lako ohuhvatiti jedan ili više izloženih bokova. (Organizacija snaga, nadzorne mjere, planiranje, priprema i provedba prolaza crta – taktička operacija koja omogućuje provedbu drugih operacija – sadržaji su 16. poglavlja.)
PLANIRANJE OBRANE PODRUČJA 9-19. Ključ uspješne obrane područja je integracija i sinkronizacija svih raspoloživih snaga i sredstava. Zapovjednik to postiže kada može uporabiti učinke svoga višerodnog tima u odlučujuće vrijeme i na odlučujućem mjestu. (Opća razmatranja planiranja obrane navedena u 8. poglavlju primjenjuju se i na obranu područja.) Zapovjednik dodjeljuje misije, daje snage i dijeli resurse borbene potpore i potpore borbenih djelovanja unutar organizacije bojišta za odlučujuće, oblikujuće i održavajuće operacije. On odlučuje gdje će koncentrirati svoj napor i gdje će preuzeti rizike. Zapovjednik može u odgovarajuće vrijeme brzo preusmjeriti napadno zrakoplovstvo KoV-a i topničke sustave koji su početno dodijeljeni oblikujućim operacijama za potporu odlučujućih operacija. (Vidi sliku 9-2. za grafički prikaz organizacije snaga za obranu područja u spojenom području operacija. Vidi sliku 9-3., stranica 9-6, za grafički prikaz organizacije snaga za obranu područja u razdvojenom području operacija.)
Slika 9-2. Organizacija snaga za obranu područja – spojeno područje operacija 9-5
FM 3-90______________________________________________________________________________________
9-20. Zapovjednik opisuje svoju zamisao operacija u dovoljno detalja da bi njegov stožer i podreñeni zapovjednici precizno shvatili kako namjerava voditi borbu. On osigurava usklañivanje manevra i podupirućih djelovanja izmeñu svojih podreñenih. (FM 5-0 govori o procesu vojnog odlučivanja i postupcima voñenja postrojba.)
II
II
II
II
Slika 9-3. Organizacija snaga za obranu područja – razdvojeno područje operacija 9-21. Zapovjednikovi ključevi uspješne obrane područja jesu: •
sposobnost koncentracije učinaka,
•
dubina obrambenog područja,
•
sigurnost,
•
mogućnost punog iskorištavanja prednosti zemljišta kao što su crte preglednosti,
•
elastičnost obrambenih operacija,
•
pravodobno počinjanje s napadnim akcijama.
Temeljni problem zapovjednikovoga obrambenog izazova je kako dobiti vrijeme za osiguranje sinkronizirane, učinkovite obrane. Zapovjednik organizira svoj obrambeni napor na temelju analize čimbenika MNZS-VC i zamisli višeg zapovjednika. On odlučuje gdje će koncentrirati svoje napore i kako će ekonomično rabiti svoje snage. On prisiljava neprijateljske snage da uñu u područja boja. Postrojba, da bi uspjela u misiji obrane područja, mora se suprotstavljati neprijateljskoj inicijativi. Zapovjednik treba iskoristiti prednost raspoloživih napadnih prigoda, kojima se ne dovodi u pitanje integritet njegove obrane, kao što su ispad ili protunapad. 9-22. Kod planiranja obrane područja zapovjednik može birati izmeñu dva oblika obrambenog manevra. On može organizirati obranu u dubini ili prednju obranu (obranu naprijed). Viši zapovjednik može diktirati oblik manevra ili nametnuti ograničenja koji onemogućuju podreñenom zapovjedniku da provede odreñen oblik manevra. Ta ograničenja mogu uključiti vrijeme, sigurnosna pitanja i zapovijeñeno zadržavanje odreñenog zemljišta. Ta se dva izbora ne isključuju u potpunosti. Dio zapovjednikovih snaga može provoditi prednju obranu dok drugi dio provodi obranu u dubini.
9-6
______________________________________________________________________________Obrana područja
9-23. Kod odreñivanja oblika manevra zapovjednik odlučuje gdje se nalazi branjivo zemljište unutar dodijeljenog područja operacija na temelju značajki zemljišta i njegove procjene koju će inačicu djelovanja neprijatelj odabrati. Zemljišne značajke uključuju oblik reljefa, prilaze u područje operacija i unutar njega, mjesto bilo kojega ključnog ili odlučujućeg zemljišta, postojeće zaprjeke i točke zagušenja, uključujući rijeke i plićake koji se mogu pregaziti. Drugi čimbenici MNZS-VC isto utječu na zapovjednikovu odluku. ODABIR POLOŽAJA 9-24. Kada se pokušava braniti sve, zapravo se brani malo. Zato zapovjednik pažljivo oblikuje svoj obrambeni plan kako bi osigurao da obrambena snaga može zaustaviti neprijateljski napad i razviti prigodu za preuzimanje inicijative i prijelaz u napadne operacije. Kohezija obrambene snage ima važan utjecaj na ukupnu učinkovitost obrane. Zapovjednik mora biti spreman prilagoditi obrambene rasporede za suprotstavljanje promjenama u neprijateljskim rasporedima da bi sačuvao koheziju kako bi se obrana mogla održati. 9-25. Zamisao obrane područja traži da obrambeni položaji ostvare svoju misiju samostalno ili u kombinaciji, poražavanjem neprijatelja vatrom, upijanjem (gutanjem) jakosti napada unutar položaja ili uništavanjem neprijatelja lokalnim protunapadom. Zapovjednik kombinira prednosti borbe s pripremljenih položaja, planirane vatre i lokalne protunapade za izolaciju ili nadjačavanje obabranih neprijateljskih poredaka. On mora biti spreman brzo promijeniti i prirodu i mjesto svoga glavnog napora u cijelom području operacija. Zapovjednik će možda morati premjestiti obrambene postrojbe unutar obrambenih položaja ili izmeñu zemljišnih objekata kada koncentrira nadmoćne učinke protiv neprijatelja u napadu. Obrambeni plan treba odrediti osi napredovanja i putove kojima će se koristiti i kretati pričuve ili mjesta prolaza jedne postrojbe kroz drugu prema naprijed ili nazad. On treba odrediti zračne osi za zračni manevar napadnih helikoptera, zračno-desantnih postrojba ili aviona. Sposobnost promjene položaja ovisi o tome ima li obrambena snaga bolju taktičku pokretljivost. Bez nje, obrambene snage ostaju u svojim pripremljenim položajima i prihvaćaju mogućnost da postanu odlučujuće uporabljene. 9-26. Zapovjednik koji dodjeljuje obrambenu misiju odreñuje područje koje će se braniti. Zapovjednik koji se brani na širokoj fronti prisiljen je prihvatiti meñuprostore i provoditi razdvojene operacije. Njegova prednja crta vlastitih snaga bit će isprekidana. Obrana plitkih područja operacija smanjuje elastičnost i traži od zapovjednika da se bori na prednjem kraju. Uske fronte i duboka područja povećavaju elastičnost obrane područja povećanjem broja mogućnosti manevra. 9-27. Idealna obrana područja ona je kod koje postoji učinkovita meñusobna potpora na cijeloj širini i dubini braniteljevih taktičkih položaja. Zapovjednik organizira i zaposjeda te položaje na temelju njihovih prirodnih jakosti; njihovo zadržavanje osigurava integritet obrane bez obzira brani li se u području operacija ili na borbenim položajima, ili se koristi njihovom kombinacijom. On održava taktički integritet unutar svakoga obrambenog područja. Postrojba koja provodi obranu područja normalno rješava sigurnosne zahtjeve za oba boka, dodjelom odgovornosti podreñenom elementu ili organizacijom sigurnosne snage sa specifičnom zadaćom provedbe te misije. Obrana u dubini 9-28. Obrana u dubini uobičajen je zapovjednikov poželjniji izbor. Snage koje se brane u dubini gutaju zamah neprijateljskog napada prisiljavajući ga da uzastopno napada kroz meñusobno poduprtu dubinu. Dubina zapovjednikovim snagama i sredstvima vatrene potpore daje vrijeme za stvaranje razarajućih učinaka i pruža mu višestruke prigode za koncentraciju učinaka nadmoćne borbene moći protiv neprijatelja u napadu. Time se dobiva više vremena za reakciju obrambene snage na neprijateljski napad. Zapovjednik prikuplja više informacija o neprijateljskim namjerama prije nego što neprijatelj pokrene odreñenu inačicu djelovanja. Time se smanjuje rizik da bi neprijateljska snaga mogla brzo probiti crtu glavne obrane. 9-7
FM 3-90______________________________________________________________________________________
9-29. Zapovjednik rabi obranu u dubini i kada neprijatelj ima sposobnost uporabe većih količina precizno voñenog streljiva ili oružja za masovno uništavanje. Obrana u dubini rezultira raspršenjem (disperzijom) naših postrojba i objekata u cijelome obrambenom području operacija. Zapovjednik poduzima mjere za nadzor šteta u području za smanjenje učinaka oružja za masovno uništavanje na našu snagu i izbjegavanje stvaranja unosnih ciljeva. Stupanj raspršenja obrambenih snaga funkcija je neprijateljskih sposobnosti i sposobnosti naših snaga za brzu koncentraciju nadmoćne borbene moći u odlučujućim točkama. 9-30. Zapovjednik rasporeñuje svoje postrojbe u uzastopnim slojevima borbenih položaja uzduž vjerojatnih neprijateljskih prilaza kada provodi obranu u dubini (vidi sliku 9-4.). Zapovjednik obično odlučuje provoditi obranu u dubini kada: •
zemljište ne pogoduje prednjoj obrani i postoji bolje branjivo zemljište dublje u području operacija,
•
područje operacije dublje je nego šire i postoji znatna raspoloživa dubina,
•
zakloni i uvjeti prikrivanja na prednjem kraju područja bitke ili u njegovoj blizini su ograničeni,
•
neprijatelj ima nekoliko puta veću borbenu moć od branitelja.
ENY
EN Y
ENY
misija nije ograničavajuća i dopušta zapovjedniku da se bori u cijeloj dubini bojišta,
ENY
•
Y EN
Y EN
Slika 9-4. Divizija provodi obranu u dubini s podreñenim brigadama razvijenim u razdvojenim područjima operacija s ucrtanim neprijateljskim prilazima 9-31. Divizije i korpusi koji rabe obranu u dubini mogu provoditi obranu područja na široj fronti nego kada bi provodili prednju obranu, jer kod prednje obrane nema vremena ili prostora za promjenu položaja snaga. Obrana u dubini omogućuje zapovjedniku uporabu svojih sigurnosnih snaga i prednjih snaga u području glavne bitke za identifikaciju neprijateljske odlučujuće operacije i nadzor dubine neprijateljskog probijanja u područje glavne bitke. Svojim napadnim akcijama te snage daju zapovjedniku vrijeme reakcije na neprijateljske akcije i
9-8
______________________________________________________________________________Obrana područja
omogućuju mu poduzimanje napadnih koraka koji poništavaju neprijateljske opcije, kao što je provedba protunapada u bok neprijateljske snage. Prednja obrana
II
II
9-32. Zapovjednik u prednjoj obrani provodi svoju odlučujuću operaciju s prednjih obrambenih položaja u blizini prednjeg kraja područja bitke (vidi sliku 9-5.) On koncentrira značajan dio svoje raspoložive borbene moći u područja boja uzduž prednjeg kraja područja bitke. Namjera mu je spriječiti veće neprijateljsko probijanje u obrambeno područje. Zapovjednik koji provodi prednju obranu bori se da bi zadržao položaje uzduž prednjeg kraja područja bitke i snažno provodi protunapade protiv svakoga neprijateljskog probijanja. Meñutim, ako neprijatelj prodre kroz glavne obrambene položaje, braniteljev nedostatak dubine može neprijatelju omogućiti brzo iskorištavanje uspjeha.
Slika 9-5. Brigada provodi prednju obranu u spojenom području operacija 9-33. Općenito, zapovjednik rabi prednju obranu kada mu viši zapovjednik zapovjedi da zadrži zemljište na prednjem kraju zbog političkih, vojnih, gospodarskih i drugih razloga. S druge strane, zapovjednik može odabrati prednju obranu kada zemljište u tom dijelu njegova područja operacija – uključujući prirodne zaprjeke – pogoduje obrambenoj snazi zbog toga što: •
najbolji se obrambeni položaji nalaze uzduž prednjeg kraja područja bitke,
•
jake prirodne zaprjeke nalaze se u blizini prednjeg kraja područja bitke,
•
prirodna područja boja nalaze se u blizini prednjeg kraja područja bitke,
•
zakloni i uvjeti pokrivenosti u zadnjem dijelu područja operacija su ograničeni.
RASPOREDIVANJE PRIČUVE 9-34. Bez ozbira na zapovjednikov izbor – naprijed ili u dubini – jednom kada neprijatelj uporabi svoje snage, zapovjednik u obrani ima mogućnost preuzeti inicijativu protunapadima preko poznatog zemljišta za uništenje zaustavljenog, neorganiziranog neprijatelja, uz potporu 9-9
FM 3-90______________________________________________________________________________________
vatara s naših položaja. Kada je god moguće, zapovjednik treba usmjeriti te napade protiv neprijateljske pozadine ili bokova. Zapovjednikova pričuva ključna je sastavnica protunapada. 9-35. Kada odlučuje gdje staviti pričuvu, zapovjednik odlučuje hoće li je usmjeriti prema njezinoj najvjerojatnijoj ili prema najvažnijoj misiji. On tijekom procesa planiranja čini značajan napor da bi osigurao da može učinkovito rabiti svoju pričuvu kada je to potrebno. On je može smjestiti unutar područja operacija gdje se može koristiti putnom mrežom za brzo premještanje kroz područje operacija u odgovoru na velik broj nastalih prigoda ili izvanrednih situacija. Kada odreñuje točno mjesto svoje pričuve, zapovjednik mora razmotriti zemljište, glavne opskrbne putove prednjih postrojba, neprijateljske prilaze i vjerojatna neprijateljska probijanja. On može odabrati da početno rasporedi svoju pričuvu na prednju lokaciju kako bi zavarao neprijatelja i prikrio granice podreñene postrojbe, posebno one sastavljene od različitih postrojba poput oklopništva i lakog pješaštva. 9-36. Na ograničenom zemljištu na kojem nema putova kretanja zapovjednik može namjenski organizirati svoju pričuvu u male elemente i rasporediti ih gdje mogu brzo reagirati za lokalne razvoje borbene situacije. To raspršenje poboljšava zaštitu snage, ali smanjuje mogućnost pričuve da koncentrira svoje vatre. Trebali bi biti raspoloživi bočni (lateralni) i okomiti putovi na kojima se pričuva može velikom brzinom razviti prema naprijed. Pričuva mora imati prioritet kretanja po tim putovima. Zapovjednik mora osigurati održavanje komunikacija izmeñu pojedinih raspršenih elemenata pričuve. To može tražiti uspostavu transmisijskih čvorova za mrežu borbenih radio ureñaja. Na otvorenom zemljištu zapovjednik održava pričuvu koja je smještena u središtu, nešto dalje od prednje crte naših snaga. On razmatra neprijateljski potencijal za uporabu oružja za masovno uništavanje i provedbu zračnog isključivanja kada odluči gdje će staviti svoju pričuvu. 9-37. Kada je god moguće, zapovjednik rasporeñuje svoju pričuvu izvan dometa neprijateljskih topničkih sustava za izravnu vatru. To je lakše postići u višim postrojima nego u nižim. Pričuva poduzima obrambene mjere da bi spriječila neprijatelja da je otkrije i napadne svojim sustavima za izravnu vatru. Mjere uključuju maskiranje, lokalnu sigurnost i nadzor elektroničkog zračenja. 9-38. Zapovjednik planira i kako rekonstituirati novu pričuvu kada jednom uporabi izvornu. Snage koje je najlakše odrediti su pričuve podreñenih postrojba. Ako više zapovjedništvo nije uporabilo svoju pričuvu, on ima više elastičnosti i može preuzeti veći rizik u uporabi svoje pričuve. ISPADI I PROTUNAPADI 9-39. Ispad preduhitruje ili ozbiljno smanjuje neprijateljsku sposobnost pokretanja napada, dok protunapad onemogućava neprijatelja da iskoristi svoj uspjeh. Snage koje provode bilo koji oblik napada moraju biti dostatno velike i jake za razvoj situacije, vlastitu zaštitu i prisiljavanje neprijatelja da reagira, izlažući svoj plan riziku. 9-40. Zapovjednik razmatra neprijateljsku situaciju i procjenjuje čimbenike vremena i udaljenosti neprijateljskih snaga koje slijede kada planira ispad ili protunapad svojom pričuvom ili drugim snagama. Tada odreñuje koja će od njegovih postrojba napasti, gdje će biti kada završi s napadom i koje isključivanje je potrebno za izolaciju ciljanoga neprijateljskog elementa (vidi sliku 9-6., stranica 9-11). Njegove snage za protunapad planiraju kako izbjeći neprijateljske jakosti kada je to moguće. Najučinkovitiji napadi zauzimaju jake položaje s kojih snaga za protunapad može otvoriti vatru na neprijatelsjke izložene bokove ili pozadinu. Ako je dobila zadaću da ostane i brani se protiv neprijateljskih snaga koje slijede, snaga za protunapad mora uspostaviti održiv obrambeni položaj prije nego što bilo koja neprijateljska postrojba može uspostaviti dodir s njom. 9-41. Planovi protunapada uključuju pretpostavke o veličini i obliku predviñenog probijanja ili neprijateljskog poretka: jačini i sastavu neprijateljske snage; i statusu pričuve i snaga u podru9-10
______________________________________________________________________________Obrana područja
čju glavne bitke. Drugi čimbenici koji utječu na protunapad uključuju sposobnost za zaustavljanje i svladavanje neprijatelja, oblikujuće operacije za potporu napada i jakost i sposobnost odgovora pričuve u vrijeme protunapada.
XX
X
X X X
NA-ZAPOVIJED
X
X
X
X X
X
X
X X
XX Slika 9-6. Protunapad divizije 9-42. Zapovjednikov stožer priprema planove protunapada i tada dodjeljuje podreñenim zapovjedništvima dostatno vrijeme za izradu svojih planova. Nadzorne mjere za protunapad iste su kao kod napada, a navedene su u 5. poglavlju. Ako je moguće, zapovjednik dostavlja svoje planove protunapada zajedno s temeljnim planom obrane. Zapovjednici pričuvnih postrojba provode detaljno planiranje protunapada koje uključuje izviñanje, odabir višestrukih putova, odreñivanje čimbenika vremena i prostora, probe, usklañivanje s odgovarajućim elementima obrambene snage na prednjem kraju i planiranje vatre. Zapovjednik po potrebi prilagoñava svoje planove protunapada na temelju naučenih lekcija tijekom proba. 9-43. Neprijateljsko kretanje u imenovano područje interesa zapovjedniku pomaže da utvrdi neprijateljsku shemu manevra i moguće ciljeve. On rabi točke odlučivanja i imenovana područja interesa u cijelom području operacija da bi pokrenuo svoj protunapad. Zapovjednik identificira ciljana područja interesa za napad u potpori svojih operacija.
PRIPREMA OBRANE PODRUČJA 9-44. Pripreme su usredotočene na planiranje onih dodatnih operacija obavještajnog djelovanja, motrenja i izviñanja potrebnih za odgovor na zapovjednikove zahtjeve za kritičnim informacijama, pročišćavanje plana, poboljšanje usklañivanja i sinkronizacije i provedbu oblikujućih akcija sukladno sposobnostima snage i smjernicama za sigurnost operacija. Ako zapovjednik odluči da mora provoditi pripremljenu obranu, ali zna da će neprijatelj napasti prije nego što je spreman, on može značajne snage uporabiti za sigurnosne operacije ili provesti ispad. Time kupuje vrijeme i prostor za potpunu pripremu obrane. 9-45. Postrojba normalno prelazi u obranu nakon što dovrši proces razvoja projekcije snaga, dovrši napadne operacije ili se nalazi u području prikupljanja. Zapovjednik izdaje pripremnu zapovjed u kojoj navodi misiju i identificira sva posebna razmatranja. Njegov stožer provodi 9-11
FM 3-90______________________________________________________________________________________
detaljno planiranje dok ostatak postrojbe dovršava svoju trenutačnu misiju. Stožer usklañuje proces rasporeñivanja streljiva i materijala za izradu zaprjeka u sigurnom području u blizini obrambenih položaja postrojbe prije početka operacije. 9-46. Prije zaposjedanja bilo kojeg položaja, voñe u svim postrojima provode neku vrstu izviñanja. Taj je izvidnički napor onoliko detaljan koliko to čimbenici MNZS-VC omogućuju. On se može sastojati od jednostavnog izviñanja na zemljovidu ili od detaljnijega zapovjednog izviñanja i početnog ocrtavanja novog položaja na zemljištu. 9-47. Obrambena postrojba posjeda svoje obrambene položaje čim je to praktično moguće nakon dobivanja misije. Ona provodi izviñanje obrambenog područja i uspostavlja prednje sigurnosno područje prije posjedanja položaja. Postrojba, nakon što postavi osiguranje, može početi s rasporeñivanjem opskrbnih sredstava poput streljiva i materijala za izradu zaprjeka i zaklona. Postrojba može mnogo obrambenih zadaća provoditi istodobno; čimbenici MNZS-VC odlučujuće su razmatranje u odreñivanju prioriteta rada. Ti prioriteti mogu biti:
9-12
•
uspostava lokalne sigurnosti i razvoj sigurnosne snage,
•
identifikacija područja boja u kojima zapovjednik želi napasti i uništiti neprijatelja,
•
planiranje mjera nadzora vatre, kao što su referentne točke cilja, pokretačke crte i krajnje zaštitne vatre za potporu područja boja,
•
razmještanje ključnih oružnih sustava za djelovanje u područja boja i na referentne točke i razvoj shema dometa i skica sektora,
•
rasporeñivanje motritelja koji mogu vidjeti i ciljeve i pokretačke crte,
•
postavljanje skupina zaprjeka za potporu oružnih sustava,
•
odreñivanje i uklanjanje vatrenih polja,
•
priprema temeljnih borbenih položaja na temelju pridviñenih borbenih uvjeta, kao što su doba dana i vremenske prilike,
•
postavljanje zaprjeka i pregled ciljeva za izravnu vartu u potpori tih zaprjeka,
•
osiguranje prikrivanja i maskiranja za borbene položaje i položaje za preživljavanje čim su izgrañeni,
•
postavljanje svih naših raspoloživih kritičnih zona preko naših položaja uspostavom senzorskog pokrivanja i linija za otvaranje brze vatre izmeñu senzora i ciljača,
•
dnevno postavljanje pomagala za djelovanje noću i u uvjetima ograničene vidljivosti, kao što su termalne vruće točke i kemijska svjetla na referentnim točkama cilja,
•
obnavljanje shema dometa i skica sektora, po potrebi,
•
priprema pomoćnih borbenih položaja,
•
odreñivanje i priprema dopunskih položaja,
•
odreñivanje skrivenih položaja i probanje kretanja prema borbenim položajima i iz njih (Postrojbe mogu staviti svoja borbena i taktička vozila na skrivene položaje u bilo koje vrijeme pripreme obrambenog položaja.),
•
rasporeñivanje pričuve,
•
uspostava točaka dodira sa svim susjednim postrojbama tako da obrambeni napori svih postrojba mogu biti zajedno povezani,
•
postavljanje žičnih komunikacija,
•
poboljšanje putova kretanja i protunapada,
•
preslagivanje streljiva u ukopane zaklone ili bunkere gdje mogu preživjeti neprijateljske pripremne vatre,
______________________________________________________________________________Obrana područja
•
probanje kretanja danju i u uvjetima ograničene vidljivosti,
•
nastavak poboljšavanja obrane.
9-48. Položaji za preživljavanje povećavaju snagu obrambenog položaja dajući vojnicima i oružnim sustavima odreñen stupanj zaštite od neprijateljskih vatara. Postrojbe pokreću izgradnju položaja za preživljavanje sukladno svojim prioritetima rada i nastavljaju ih graditi i poboljšavati sve do zadnjeg mogućeg trena. Oblik pokrova iznad glava vojnika razlikuje se u odnosu na mjesto zaklonjenih vojnika i neprijateljske sposobnosti. Ako vrijeme i resursi dopuštaju, obrambena postrojba poboljšava komunikacijske putove u svojim obrambenim položajima za olakšanje kretanja opskrbnih sredstava i snaga, posebno pričuve. Ona brzo uspostavlja žične komunikacije izmeñu različitih podreñenih elemenata za smanjenje svoga elektromagnetskog emitiranja. 9-49. Obrambena postrojba proba kako će se kretati iz svojih skrivenih položaja do temeljnih položaja i kako će zaposjesti pomoćne i dopunske položaje, da bi nastavila s djelovanjem po neprijatelju ako on napreduje u obrambene položaje postrojbe. Te probe odreñuju potrebno vrijeeme za provedbu tih kretanja u različitim uvjetima okoliša. Postrojba na temelju rezultata proba i promjena čimbenika MNZS-VC preinačuje postojeće planove. Zapovjednik poduzima korake koji osiguravaju da putovi koji se koriste tijekom tih proba ne pokazuju očite znake intenzivne uporabe. Ti koraci mogu uključiti provedbu proba samo iskrcanog pješaštva koje predstavlja samo jedno vozilo po vodu, ali i korake za uklanjanje znakova kretanja kao što je vraćanje snijega preko tragova nastalih tijekom proba. 9-50. Zapovjednik osigurava usko usklañivanje izmeñu podreñenih. Tijekom pripremne faze on može odvesti svoje podreñene zapovjednike do povoljne točke u području glavne bitke za probanje bitke i planiranje usklañivanja izmeñu postrojba, ako takvo mjesto postoji. To zapovjedniku pomaže prenijeti svoju namjeru i uspostaviti zajedničke nadzorne mjere za podreñene postrojbe. 9-51. Mjesto, sastav i kretanje pričuve važni su dijelovi informacija o našim snagama. Neprijateljski izvidnički napori usredotočeni su na pronalaženje pričuve i izvješćivanje kada i gdje se ona uporabljuje. Izbjegavanje otkrivanja presudno je za uspjeh pričuve. 9-52. Proba potpore borbenih djelovanja treba biti integrirana u probu manevra za potvrdu da se putovi ne sijeku ili sukobljavaju s putovima koje koriste pričuvne snage ili drugi manevarski elementi. Zapovjednik treba uravnotežiti uporabu spremišta streljiva sa sposobnošću obrambene postrojbe da ih brani. Zapovjednik treba osigurati i da pomoćni glavni opskrbni putovi omogućuju provedbu izvanrednih planova i da se promjene glavnih opskrbnih putova mogu učinkovito provesti. 9-53. Zapovjednik osigurava da su njegovi množitelji borbene moći potpuno integrirani u namjeravani manevar. To uključuje uporabu maskiranja, zavaravanja i dima za zbunjivanje neprijateljskih izvidničkih snaga i sredstava. Sudjelovanje ključnih predstavnika svakog od tih množitelja u probi, istodobno s podreñenom manevarskom postrojbom, učinkovita je tehnika osiguranja integracije. Nakon izdavanja zapovjedi i dobivanja povratnog brifinga od svojih podreñenih zapovjednika i drugih voña, zapovjednik potvrñuje da oni imaju zajedničko razumijevanje plana i da ga mogu provesti s minimalnim smjernicama.
PROVEDBA OBRANE PODRUČJA 9-54. Obrambena postrojba u području glavne bitke rabi različite taktike, tehnike i postupke za provedbu misije. S jedne strane obrambenog kontinuiteta je potpuno statična obrana usmjerena na zadržavanje zemljišta. Ta obrana ovisi o uporabi vatrene moći s nepokretnih položaja da bi se neprijatelju spriječilo zauzimanje zemljišta. S druge je strane dinamična obrana usredotočena na neprijatelja. Ta obrana ovisi o manevru za remećenje i uništavanje neprijateljske snage. 9-13
FM 3-90______________________________________________________________________________________
9-55. Zapovjednik kombinira statičan element za nadzor, zaustavljanje ili kanaliziranje neprijatelja u napadu s dinamičnim elementom za udar i njegovo poražavanje. Uspješna obrana područja rabi snage u relativno nepokretnim položajima za stvaranje prigode za udar pričuve iz neočekivanog smjera i neočekivane snage (vidi sliku 9-7.). Obrambena snaga neprekidno mami neprijatelja u područja boja gdje uništava njegove odabrane dijelove.
Slika 9-7. Obrana područja uporabom statičnih i dinamičnih elemenata 9-56. U obrani područja se obrambena snaga uglavnom bori iz pripremljenih, zaštićenih položaja za koncentraciju učinaka borbene moći protiv pokušaja neprijateljskih proboja i okruženja bokova. Zapovjednik rabi pokretne snage za pokrivanje pukotina izmeñu obrambenih položaja, po potrebi pojačavanje tih položaja i provedbu protunapada za zatvaranje proboja ili za blokiranje pokušaja bočnih napada. 9-57. Provedba oblikujućih operacija u obrani područja slična je oblikujućim operacijama u napadu. Čimbenici MNZS-VC odreñuju koliko će tijesno zapovjednik sinkronizirati svoje oblikujuće operacije s odlučujućim operacijama. Zapovjednik provodi oblikujuće operacije za ponovno preuzimanje inicijative, ograničavajući broj napadačevih opcija i remeteći neprijateljske planove. On provodi oblikujuće operacije za sprječavanje koncentracije neprijateljskih snaga i stvaranje prigoda za odlučujuće operacije, omogućujući svojoj snazi da porazi neprijatelja po dijelovima. Zapovjednik rabi oblikujuće operacije i za remećenje neprijateljskih operacija napadom na zapovjedna mjesta u kritičnim fazama bitke ili udarom i uništenjem ključnih elemenata, kao što su sredstva za prijelaz rijeke i opskrbna sredstva u području u kojem ima niz nepregazivih rijeka. Izvidničke i sigurnosne operacije normalno su sastavnice oblikujućih operacija svakog postroja. 9-58. Ovaj priručnik dijeli provedbu na pet faza:
9-14
•
uspostaviti i održati dodir s neprijateljem,
•
poremetiti neprijatelja,
•
vezati neprijatelja,
______________________________________________________________________________Obrana područja
•
manevrirati,
•
nastaviti dalje.
Ne znači da ti koraci slijede jedan drugoga; oni se mogu provoditi istodobno. USPOSTAVITI I ODRŽATI DODIR S NEPRIJATELJEM 9-59. Uspostava i održavanje dodira s neprijateljem koji poduzima odlučne napore za uništenje naših snaga i sredstava za obavještajno djelovanje, motrenje i izviñanje, životno je važno za uspjeh obrambenih operacija. Kada počne neprijateljski napad obrambena postrojba prvo teži identificirati položaje i sposobnosti uporabljenih neprijateljskih postrojba, utvrditi neprijateljsku namjeru i smjer napada te dobiti vrijeme za reakciju. Početno zapovjednik postiže te ciljeve u sigurnosnom području. Izvori tog tipa obavještajnih podataka uključuju izvidničke i sigurnosne snage, snage za specijalne operacije i elemente zrakoplovstva KoV-a. Zapovjednik tijekom bitke osigurava raspodjelu opće operativne slike svim dijelovima snage kao temelja djelovanja podreñenih zapovjednika (vidi FM 6-0). Zapovjednik se koristi raspoloživim podatcima, zajedno s vojnim prosuñivanjem, za odreñivanje točke u kojoj će neprijatelj pokrenuti svoju inačicu djelovanja. 9-60. Sigurnosne snage teže ogoliti neprijateljske izvidničke snage i sakriti rasporede, sposobnosti i namjeru obrambene snage, dok snage za obavještajno djelovanje, motrenje i izviñanje istodobno pomažu odrediti neprijateljsku odabranu inačicu djelovanja. Idealno, borba u sigurnosnom području treba prisiliti neprijatelja da provede pokret za uspostavu dodira protiv pripremljene obrane. 9-61. Jedna snaga u sigurnosnom području može provoditi i izvidničke i sigurnosne funkcije. Sigurnosna snaga koristi svaku prigodu za ograničeno napadno djelovanje za zadržavanje i remećenje neprijatelja i dobivanje informacija. Kada se sigurnosna snaga premješta, zapovjednik radi brze pripreme za njezin prolaz kroz ili oko snage u području glavne bitke što je brže moguće, uporabom višestrukih točaka prolaza, meñuprostora ili uskih prolaza (traka) (lane) uzduž prednjeg kraja područja bitke. To se obično dogaña na jednom mjestu u jednom vremenu dok se sigurnosna snaga u potpunosti ne povuče. No sigurnosna snaga može prolaziti po dijelovima, ovisno o neprijateljskom pritisku. Prijenos odgovornosti zbiva se ispred prednjeg kraja područja bitke na crti preuzimanja borbe (vidi sliku 9-8., stranica 9-16). Koristeći se prednostima prijašnje veze izmeñu postrojba i planova, sigurnosna snaga radi sva potrebna završna usklañivanja sa snagom u području glavne bitke na točkama dodira za osiguranje brzog prolaza kroz nju. 9-62. Sigurnosna se snaga ne bi smjela u cijelosti automatski povući čim prve neprijateljske postojbe doñu do prednjeg kraja područja bitke. Zapovjednik može ostaviti neke sigurnosne elemente u područjima u kojima neprijatelj nije napredovao. Sigurnosna se snaga prilagoñava neprijateljskom napredovanju i nastavlja provoditi sigurnosne operacije što je više moguće prema naprijed. Ona se nastavlja odupirati neprijateljskim oblikujućim operacijama, kao što su neprijateljski izvidnički napori, remeteći tako njegovo usklañeno djelovanje i omogućujući zapovjedniku područja glavne bitke da odjednom vodi samo jedan boj ili bitku. Time se povećava šansa za uspjehom, čak i ako se neprijateljski napad u nekim područjima probije u područje glavne bitke. U nekim slučajevima sigurnosna snaga može napadati neprijateljsku snagu iz pozadine, djelovati po njegovim visokoisplativim ciljevima ili se zabiti izmeñu postroja za izolaciju neprijateljskih vodećih postrojba. 9-63. Kako neprijateljska snaga prilazi području glavne bitke, tako zapovjednik može zapovijediti izvidničkim i motriteljskim snagama u sklopu sigurnosne snage da se rasporede na jednoj ili obje strane neprijateljskog proboja i nastave s motrenjem. Izvidnički i motriteljski elementi, praćenjem i omogućavanjem pristupa neprijateljskim bokovima, mogu olakšati provedbu naših protunapada. No, da bi spriječio okruženje tih snaga, zapovjednik može planirati da samo tehničkim sredstvima prati područja u kojima neprijatelj nije napredovao.
9-15
FM 3-90______________________________________________________________________________________
XXX 5 PP 5
3
LANE 11
LANE 5 PL BLUCHER FEBA
FLOT
7
11
PP 7
PP 3
PL KARL (BHL)
SP 5
SP 7
SP 11
RP 7
PL BLUCHER FEBA
XXX
RP 3
ROUTE von HOBE
ROUTE RODER
XX
PL KARL (BHL)
LANE 7 LANE 3 SP 3
ROUTE WILLIAM
ROUTE WAHLEN-JURGASS
XXX
PP 11
CFL
XX
CFL FLOT
XX
RP 11 RP 5
TAA SEYDLITZ
XXX Slika 9-8. Crta preuzimanja borbe 9-64. Preuzimanje borbe izmeñu sigurnosne snage i snaga u području glavne bitke traži tijesno usklañivanje i provodi se što je brže i učinkovitije moguće za smanjivanje ranjivosti snaga na neprijateljske vatre. Zapovjednik sigurnosne snage mora zadržati slobodu manevra do početka prolaza crta. Snage i sredstva vatrene potpore pomažu pokriti povlačenje sigurnosnih snaga. Elementi borbene potpore i potpore osiguranja borbenih djelovanja sigurnosne snage trebaju se kretati prema pozadini čim je prije moguće, kako bi se izbjeglo remećenje kretanja borbenih snaga. Normalno postrojbe veličine bojne u sastavu sigurnosne snage predaju borbu brigadama kroz koje prolaze. (Vidi 16. poglavlje za prolaz crta prema nazad.) 9-65. Prije preuzimanja borbe izmeñu sigurnosne snage i snage u području glavne bitke zapovjednik mora razmotriti sljedeću misiju sigurnosne snage. Čimbenici koji mogu utjecati na odluku su stanje sigurnosne snage, zahtjevi za pripremom sljedeće misije i veličina i priroda pričuve koju zahtijeva situacija. On može odlučiti da je odmah uporabi kao svoju pričuvu, čime bi se njegova prvotna pričuva oslobodila za druge zadaće. S druge strane, zapovjednik može odlučiti rabiti sigurnosnu snagu za provedbu dodatnih sigurnosnih operacija na bokovima snaga u području glavne bitke kako se bitka razvija. No može potrajati neko vrijeme prije no što je sigurnosna snaga spremna za uporabu. Zato će zapovjednik vjerojatno pričekati dok se sigurnosna snaga ne rekonstituira i prvotna pričuva ne uporabi da bi prijašnju sigurnosnu snagu odredio kao svoju pričuvu. 9-66. Zapovjednik treba temeljiti mjesta područja prikupljanja sigurnosne snage na njezinoj sljedećoj misiji. On želi da se ta područja prikupljanja nalaze tamo odakle se mogu brzo poduprti tekuće operacije, a da ipak sigurnosne postrojbe koje su se povukle ne ometaju tekuće odlučujuće i oblikujuće operacije. Nakon prolaza, sigurnosna se snaga normalno premješta u ta mjesta za pripremu za sljedeće operacije. Zapovjednik, kao minimum, mora sigurnosnu snagu popuniti oružjem, streljivom i gorivom. Dodatna pitanja potpore borbenih osiguranja o kojima mora brinuti uključuju evakuaciju žrtava, potrebe održavanja i doopskrbu drugim klasama sredstava.
9-16
______________________________________________________________________________Obrana područja
POREMETITI NEPRIJATELJA 9-67. Zapovjednik provodi svoje oblikujuće operacije za remećenje neoprijatelja bez obzira na svoje mjesto unutar područja operacija. Nakon uspostave dodira s neprijateljem, zapovjednik traži način na koji će poremetiti njegov plan, njegovu sposobnost nadzora snaga i njegov višerodni tim. Idealno, rezultati zapovjednikovih oblikujućih operacija trebaju prisiliti neorganiziranog neprijatelja, čija je sposobnost sinkronizacije svojih elemenata smanjena, da provodi kretanje za uspostavu dodira protiv pripremljenih obrana. Kada jednom proces remećenja neprijatelja započne, on se nastavlja tijekom cijele obrambene operacije. 9-68. Zapovjednik pokreće oblikujuće operacije istodobno s pripremom svojih položaja u području glavne bitke. Te se operacije tipično usredotočuju na uništenje ili remećenje visokoisplativih ciljeva, objekata za zapovjedanje i nadzor, inženjerijskih, vatrene potpore i PZO snaga i sredstava. One mogu prisiliti neprijatelja da rabi prilaze koji su pokriveni našim područjima boja. Te oblikujuće operacije uništavaju neprijateljsku koheziju i remete tempo njegova prilaza u područje glavne bitke. Time se, s druge strane, remeti pravodobno uvoñenje u boj neprijateljskih snaga koje slijede. Na primjer, napadne informacijske operacije, usmjerene protiv neprijateljskih objekata zapovjedanja i nadzora te snaga i sredstva PZO, povećavaju neprijateljsku ranjivost na druge oblikujuće operacije dok istodobno usporavaju neprijateljsku reakciju na te oblikujuće operacije. (FM 3-13 govori o napadnim informacijskim operacijama.) Bojevi koji slijede usredotočeni su na smanjivanje neprijateljskih snaga vatrene potpore i inženjerijskih snaga i sredstava, remeteći tako kretanje njegovih nastupajućih postrojba. 9-69. Drugi ciljevi za oblikujuće operacije uključuju neprijateljske izviñničke i motriteljske snage i sredstva. Njihovim uništavanjem zapovjednik može uzastopno prisiljavati neprijateljske postrojbe da se razviju u borbene poretke onako kako on želi, pridonoseći tako remećenju i desinkronizaciji neprijateljskog plana. Vrijeme provedbe oblikujućih operacija vrlo je važno. Neprijatelju se ne smije dopustiti da se oporavi od učinaka prije provedbe odlučujuće operacije. Zapovjednik može provesti i napadne operacije za daljnje remećenje neprijatelja, kao što su ispadi, prepadi, zasjede, lažni napadi i demonstracije. VEZATI NEPRIJATELJA 9-70. Kada provodi obranu područja zapovjednik čini sve što je u njegovoj moći da ograniči broj raspoloživih neprijateljskih opcija. Pored remećenja neprijatelja on provodi oblikujuće operacije kojima ga prisiljava na specifičnu inačicu djelovanja, nadzire njegova kretanja i veže ga za dano mjesto. Te akcije ograničavaju broj neprijateljskih opcija. U provedbi tih operacija zapovjednik nastavlja pronalaziti te zadržavati ili slabiti neprijateljski potencijal nanošenjem stalnih gubitaka snagama koje slijede ili pričuvnim snagama kako bi ih spriječio u ulasku u područje glavne bitke. 9-71. Zapovjednik ima nekoliko izbora koji mu pomažu vezati napadnu snagu. On može oblikovati svoje oblikujuće operacije – kao što je osiguranje bokova i točke probijanja – za vezanje neprijatelja i omogućavanje našim snagama da provedu odlučujući manevar negdje drugdje. Kao što je navedeno u 8. poglavlju, borbene predstraže i otporne točke mogu isto onemogućiti neprijateljski pokret prema odreñenom mjestu ili kroz njega. Pravilno provedena operacija vojnog zavaravanja može primorati neprijatelja na odreñenu inačicu djelovanja. 9-72. Zapovjednik rabi zaprjeke pokrivene vatrom za vezanje, skretanje ili remećenje kako bi ograničio broj raspoloživih neprijateljskih opcija. Pravilno postavljene zaprjeke rezultat su sinteze planiranja i postavljanja zaprjeka od vrha prema dnu (top-down) i od dna prema vrhu (bottom-up). Blokirajuće snage mogu isto utjecati na neprijateljsko kretanje. Blokirajuća snaga može ostvariti svoju misiju s različitih položaja, ovisno o čimbenicima MNZS-VC.
9-17
FM 3-90______________________________________________________________________________________
MANEVRIRATI 9-73. U obrani područja odlučujuća se operacija dogaña u području glavne bitke. Tamo seučinci oblikujućih operacija, zajedno s održavajućim operacijama, kombiniraju s odlučujućim operacijama snage u području glavne bitke za poražavanje neprijatelja. Zapovjednikov je cilj spriječiti neprijateljsko daljnje napredovanje kombinacijom vatara s pripremljenih položaja, zaprjeka i pokretnih pričuva. 9-74. Stvaranje koncentriranih, masovnih učinaka posebno je kritično za zapovjednika koji provodi obranu velikog područja protiv neprijatelja s istaknutom prednošću u borbenoj moći. Napadač ima sposobnost odabira točke i vremena napada. Zato neprijatelj u napadu može koncentrirati svoje snage u odreñenoj točki čime dramatično utječe na odnos snaga u točki napada. Odnos snaga 3:1 za neprijatelja u ukupnoj borbenoj moći može se na lokalnoj razini lako promijeniti u odnos 6:1 i više. Zapovjednik u obrani mora brzo utvrditi namjeru neprijateljskog zapovjednika i učinke zemljišta. To njegovim postrojbama i oružnim sustavima omogućuje uporabu okretnosti i elastičnosti za stvaranje učinaka borbene moći protiv neprijatelja u tim točkama i obnovu povoljnijeg odnosa snaga. 9-75. Snage u području glavne bitke preuzimaju odgovornost za bitku na crti preuzimanja borbe. Kada se sigurnosna snaga približi prednjem kraju područja bitke, može postati nužno povećati intenzitet vatrene potpore iz područja glavne bitke, kako bi se sigurnosnoj snazi omogućio prekid dodira. I sustavi za izravnu i neizravnu vatru snaga u području glavne bitke pružaju potporu za pokrivanje povlačenja sigurnosne snage i za zatvaranje putova prolaza kroz sustave zaprjeka. Zapovjednik može uporabiti i dim kao pomoć sigurnosnoj snazi u prekidu dodira s neprijateljem. Povlačenje sigurnosne snage kroz prednje položaje u području glavne bitke mora biti pažljivo planirano i usklañeno. Zapovjednik mora štititi prolaze u zaprjekama, ostavljene za povlačenje sigurnosne snage i ureñene za zatvaranje nakon prolaza sigurnosne snage. 9-76. Kada neprijatelj dosegne područje glavne bitke on pokušava pronaći slabe točke i probiti prolaz, vjerojatno nizom probnih napada. Kako se napad razvija tako obrambene postrojbe djeluju protiv neprijateljskih vodećih snaga. Neprijateljsko se napredovanje može usporiti zbog kanaliziranja i povećane gustoće snaga zbog ograničenoga manevarskog prostora, stvarajući dobre mete za obrambenu vatru i zračnu potporu. U toj se fazi bitke primjenjuju maksimalni učinci istodobnih i uzastopnih vatara. 9-77. Zapovjednikovi podreñeni elementi manevriraju uporabom masovne izravne i neizravne vatre i kretanja za postizanje pozicijske prednosti nad nasrtajnom neprijateljskom snagom. Zapovjednik usmjerava inženjerijski napor izrade zaprjeka i napor održivosti odreñivanjem svojih prioriteta. Zapovjednik mora premjestiti svoje snage za suprostavljanje neprijatelju tamo gdje on stvarno jest, a ne tamo gdje bi želio da jest. Zapovjednik usmjerava operacije i podupire svoje podreñene elemente osiguranjem potrebne borbene potpore i potpore borbenih djelovanja. On nadzire uporabu pričuve i, na razini divizije i više, djeluje na neprijateljske snage koje slijede. Ako se neprijateljske snage koje slijede mogu zadržati, neprijateljski napad može biti poražen po dijelovima, postroj po postroj. Ako obrambena postrojba može prisiliti neprijatelja da uporabi snage koje slijede prije no što je planirao, ona može poremetiti neprijateljski vremenski plan, što može voditi stvaranju iskoristivih pukotina izmeñu uporabljenih i narednih postroja. 9-78. Meñuprostori izmeñu obrambenih položaja mogu biti potrebni, ali oni se ne ostavljaju tamo gdje zapovjednik očekuje vjerojatan neprijateljski glavni napor. Oni se neprekidno motre, pokrivaju vatrom ili, gdje je to moguće, blokiraju zaprjekama ili premještanjem naših snaga. Zapovjednik jasno definira odgovornost za svako neprijateljsko probijanje. On usklañuje uporabu točaka zagušenja i zaprjeka za sprječavanje neprijateljskog probijanja. Ako se neprijatelj uspije probiti u područje glavne bitke, zapovjednik odmah blokira probijanje i uništava neprijateljsku snagu čim je to moguće; zbog toga treba pokretnu pričuvu. On može proširiti svoje akcije u cijelu dubinu svog područja operacija za suprotstavljanje neprijateljskim probijanjima koja se mogu zaustaviti u prednjim područjima. 9-18
______________________________________________________________________________Obrana područja
9-79. Zapovjednik nikada neprijatelju ne dopušta da se konsolidira osim ako se to uklapa u njegovu shemu manevra. On provodi lokalni protunapad s raspoloživim lokalnim resursima zasprječavanje neprijatelja u konsolidaciji svojih postignuća. Najmanji mogući postroj provodi taj lokalni protunapad; no zapovjednik mora biti svjestan problema uporabe snaga po dijelovima. Postrojba ne napušta položaj ako se to ne uklapa u namjeru višeg zapovjednika ili on ne da dopuštenje za to. Ako obrambena snaga nije sposobna odbiti neprijatelja, ona pokušava zaustaviti neprijateljsko probijanje dok ne može napasti zajedno s glavnim snagama za protunapad. Zapovjednik usklañuje svoje protunapade s naporima svojih sustava vatrene potpore. 9-80. Premda zapovjednik planira protunapad u planiranju obrane, on je svjestan da se njegov plan možda neće točno poklapati s postojećom situacijom u trenutku pokretanja protunapada. Kako se situacija razvija, zapovjednik ponovno prosuñuje svoj plan na temelju novog razumijevanja situacije, koje je rezultat obnovljene opće operativne slike, jer se prikupljaju nove obavještajne i borbene informacije za odgovor na sljedeća temeljna pitanja: •
Je li protunapad provediv ili zapovjednik treba rabiti pričuvu za zaustavljanje i svladanje neprijateljskih uspjeha?
•
Kada i gdje trebaju obrambene snage provesti protunapad?
•
U slučaju neprijateljskih probijanja na što trebaju obrambene snage provesti protunapad i što trebaju blokirati ili zaustaviti i svladati?
•
Ima li dovoljno vremena za dovršenje protunapada prije dolaska neprijateljskih snaga koje slijede? Može li provesti protunapad uporabom svojih sustava vatrene potpore?
•
9-81. U protunapadu zapovjednik rabi sve svoje raspoložive resurse potrebne za uspjeh. Pričuva, kada se uporabi, obično postaje odlučujuća operacija postroja pa zapovjednik izbjegava njezinu preranu uporabu ili uporabu po dijelovima. Jedna od zapovjednikovih najkritičnijih odluka je uporaba pričuve. On može pojačati svoju pričuvnu snagu prije uporabe kako bi joj dao veću sposobnost suprotstavljanja neprijateljskom djelovanju. Zapovjednik ne provodi protunapad kao automatsku reakciju na neprijateljsko probijanje, niti ne rabi pričuvu samo zbog toga što je neprijatelj došao do odreñene fazne crte ili drugog mjesta. Snage i sredstva vatrene potpore i lokalni protunapadi snagama koje se već brane mogli bi uništiti, poremetiti ili oslabiti neprijateljska probijanja, oslobañajući time zapovjednika od potrebe uporabe svoje pričuve. Kada je moguće, zapovjednik pokreće protunapad kada neprijatelj izloži svoj bok ili pozadinu, previše se razvuče ili se njegov zamah raspe. Jednom kada zapovjednik identificira bokove neprijateljskoga glavnog napora, on može usmjeriti protunapade na izolaciju i uništenje neprijateljskih snaga u području glavne bitke. 9-82. Zapovjednik može ponekad utvrditi da si ne može dopustiti uporabu pričuve za protunapad. Zato mora rabiti resurse za blokiranje, zaustavljanje ili zadržavanje neprijatelja da bi dobio vrijeme za uporabu pričuva viših postroja. U tim slučajevima on i njegov stožer moraju planirati kako integrirati satnije i bojne dobivene kao pojačanje u obrambenu shemu, prilagoditi granice i rasporediti borbene položaje. On planira koje će putove te postrojbe rabiti i koje će prilagodbe biti nužne u postojećoj organizaciji zapovjedanja i nadzora. On može ubrzati proces postavljanjem i premještanjem pojačanja ili pričuve odreñenim putovima i postavljanjem osoblja za nadzor prometa i vodiča na točke susreta/dodira za njihovo voñenje i obavješćivanje o situaciji. Izvidnici, vojna policija i divizijske postrojbe oklopnog konjaništva mogu osigurati nadzor prometa. NASTAVITI DALJE 9-83. Svrha je obrambenih operacija zadržati zemljište i stvoriti uvjete za protuofenzivu kojom se ponovno preuzima inicijativa. Obrana područja to čini tako da dovodi neprijatelja u situaciju u kojoj trpi neprihvatljive gubitke prije nego što je došao do svojih odlučujućih ciljeva. Uspješna obrana područja omogućuje zapovjedniku prijelaz u napad. Ona bi mogla rezultirati i patom, ostavljajući obje strane u meñusobnom dodiru. Na kraju, ona bi mogla rezultirati situacijom u kojoj je branitelj svladan neprijateljskim napadom i treba prijeći u operaciju uzmaka. 9-19
FM 3-90______________________________________________________________________________________
Svaka odluka o povlačenju mora u obzir uzeti trenutačnu situaciju u susjednim obrambenim područjima. Samo zapovjednik koji je zapovjedio obranu može odrediti novi prednji kraj područja bitke ili ovlastiti provedbu uzmaka. 9-84. Tijekom tog razdoblja vrijeme je kritično. Ako zapovjednik nema veliku, neuporabljenu pričuvu, spremnu za brzo iskorištavanje ili obrat situacije, on mora nanovo urediti obranu te održati dodir s neprijateljem. Vrijeme je kritično i za neprijatelja jer će ga on rabiti za reorganizaciju, uspostavu sigurnosnog područja i utvrñivanje svojih položaja. 9-85. Postoji razlika izmeñu lokalnih protunapada namijenjenih za obnovu obrane i odlučujuće operacije namijenjene za otimanje inicijative od neprijatelja i zatim njegovo poražavanje. Da bi provela odlučujući protunapad obrambena snaga mora dovesti neprijateljski napad do točke vrhunca ili preko nje, prije nego što neprijatelj obrambenoj snazi nanese neprihvatljivu razinu gubitaka. Obrambena snaga mora, da bi to napravila, poremetiti neprijateljsku sposobnost koncentracije, tjerajući ga da rasprši svoju borbenu moć u male skupine, ili iscrpiti njegove snage do postizanja povoljnog odnosa borbene moći. Obrambena snaga mora nastaviti remetiti neprijateljsku sposobnost uvoñenja snaga koje slijede i uništiti njegov sustav održivosti. U obrani zapovjednik mora biti spreman brzo iskoristiti prednosti prolaznih prigoda, uzeti inicijativu i prijeći u napad. Idealno, on već ima plan protunapada koji odgovara postojećoj situaciji. On mora brzo reorganizirati i obnoviti odabrane postrojbe, premjestiti ih na napadne položaje i napasti. Ako to ne može, onda mora provesti napad s postrojbama koje su u dodiru s neprijateljem, što je normalno najmanje poželjna inačica djelovanja. 9-86. Neprijatelju je izuzetno teško voditi obrambenu bitku u odgovoru na naš protunapad nakon što je dosegao točku vrhunca i to iz sljedećih razloga: •
njegove su obrambene pripreme brze,
•
njegove snage nisu odgovarajuće organizirane za obranu,
•
reorganizacija za obranu traži više vremena nego što će mu naše snage dati,
•
neprijateljska je snaga raspršena, razvučena po dubini i oslabljena,
•
neprijateljski napadi rijetko dosižu vrhunac na zemljištu idealno pogodnom za obranu,
•
fizički umor neprijateljskih snaga.
9-87. Prijelaz u obranu traži od neprijateljskih vojnika i psihološku prilagodbu. Vojnici koji su navikli na napredovanje, i time pobjeñivanje, moraju sada stati duboko na teritoriju protivnika i odlučujuće se boriti, ponekad očajnički, u novim i često nepovoljnim uvjetima. Ako neprijateljski zapovjednik odluči provoditi operacije uzmaka da bi zaposjeo bolje branjivo zemljište, njegovi se vojnici još teže psihološki prilagoñavaju. 9-88. Ako obrambena bitka vodi prema patu i ostavlja obje strane u meñusobnom dodiru, obrambena snaga mora težiti zadržati inicijativu i uspostaviti uvjete za sljedeći okršaj. Zapovjednik mora pripremiti obrambenu postrojbu za brz pokret na sljedeći obrambeni položaj tijekom zatišja jer je riskantno dvaput se braniti s istog položaja. Neprijatelj će znati mjesto položaja obrambenih snaga i izložiti ih svojim vatrama ako se ne kreću. Usprkos tomu, obrambena postrojba treba normalno ostati na mjestu i nastaviti s borbom sve dok može uspješno potiskivati neprijateljske nastupajuće snage ili poduzimati druge akcije za remećenje neprijatelja. To je zbog rizika kojemu je postrojba izložena kada izlazi iz ureñenih položaja, dok je još uvijek pod neprijateljskim pritiskom. 9-89. Ako obrambena postrojba nije sposobna održati integritet svoje obrane, mora prijeći u uzmak ili poduzeti mjere smanjenja rizika. Zapovjednik mora analizirati kako provesti taj prijelaz i pripremiti planove za izvanredne situacije. Ako situacija traži provedbu uzmaka, zapovjednik ga provodi sukladno temeljima i načelima uzmaka objašnjenih u 11. poglavlju. U uzmaku, ako obrambena snaga može mijenjati prostor za vrijeme bez neprihvatljivih gubitaka, zapovjednik obično ponovno uspostavlja potrebne uvjete za uspješnu obranu.
9-20
10. poglavlje
Pokretna obrana Hitar i silovit prijelaz u napad – blistav mač osvete – najsjajnija je točka obrane. Carl von Clausewitz, O ratu, 1832.
Pokretna obrana (mobile defense) vrsta je obrambene operacije usmjerene na uništenje ili poražavanje neprijatelja odlučujućim napadom udarne snage (striking force) (FM 3-0). Usredotočena je na uništenje napadne snage dopuštajući neprijatelju da napreduje do položaja gdje je izložen protunapadu i obuhvatu. Zapovjednik drži većinu raspoložive borbene moći u udarnoj snazi za svoju odlučujuću operaciju – glavni protunapad. On dodjeljuje minimalnu moguću borbenu moć svojoj snazi za vezanje koja provodi oblikujuće operacije za nadzor dubine i širine neprijateljskog napredovanja. Snaga za vezanje drži i potrebno zemljište za provedbu odlučujućeg protunapada udarne snage. S druge strane, obrana područja usredotočuje se na zadržavanje zemljišta upijanjem neprijatelja u meñusobno povezan niz položaja gdje može biti uništen pretežno djelovanjem vatara. 10-1. Čimbenici MNZS-VC mogu diktirati da postrojba provodi pokretnu obranu kada se brani protiv neprijateljske snage s većom borbenom moći, a manjom pokretljivošću. Zapovjednik se pokretnom obranom može koristiti i kada brani veliko područje operacija bez dobro definiranih prilaza, kao što je to na ravnom, otvorenom zemljištu. Pokretna je obrana poželjnija u okružju gdje neprijatelj može uporabiti oružje za masovno uništavanje, jer ta vrsta obrane smanjuje ranjivost snage na napad i čuva njezinu slobodu djelovanja. Buduća tehnologija povezana sa zapovjedanjem i nadzorom treba poboljšati sposobnost vlastite snage za dobivanje i održavanje opće operativne slike koja smanjuje rizik povezan s tom vrstom obrane. Meñu tim rizicima jesu: •
snaga za vezanje može biti izolirana i poražena po dijelovima zbog potrebe dodjele resursa za udarnu snagu na štetu snage za vezanje,
•
operacije u razdvojenim područjima operacija povezane s provedbom pokretne obrane mogu voditi u poraz po dijelovima,
•
neprijateljske operacije mogu smanjiti sposobnost udarne snage za reakciju u kritičnim točkama, SADRŽAJ
Povijesni primjer.............................…...10-2 Organizacija snaga...........................…...10-3 Nadzorne mjere................................…...10-5 Planiranje pokretne obrane............. …...10-6 Manevar......................................... …...10-6 Vatrena potpora............................ …....10-6 Protuzračna obrana...................... …...10-6 Pokretljivost/protupokretljivost/preživljavanje........................…...10-7
Potpora borbenih djelovanja…..... ……...10-7 Priprema pokretne obrane............... ……...10-7 Provedba pokretne obrane............... ……..10-8 Uspostaviti i održati dodir s neprijateljem.................................. ……..10-8 Poremetiti neprijatelja.................. ……...10-8 Vezati neprijatelja......................... ……..10-8 Manevrirati................................... ….....10-9 Nastaviti dalje................................ …..10-11
10-1
FM 3-90______________________________________________________________________________________
•
neprijatelj možda neće ući u područje u koje ga želi uvesti zapovjednik u obrani,
•
neprijatelj u napadu zadržava bar neki stupanj zamaha kada prilazi željenim područjima djelovanja,
•
obrambena snaga može neće dobiti preciznu sliku neprijateljskih lokacija i rasporeda potrebnu udarnoj snazi za pokretanje odlučujućih operacija u vremenu dostatnom za reakciju,
•
decentralizirane operacije potrebne za pokretnu obranu povećavaju mogućnost samogubitaka.
POVIJESNI PRIMJER 10-2. Zamisao pokretne obrane nije ušla u doktrinu kopnene vojske sve dok se nije otvorila mogućnost izučavanja njemačkih naučenih lekcija nastalih kao rezultat njihovih iskustava iz II. svjetskog rata u Rusiji. Sljedeći povijesni primjer razjašnjava kako provedba pokretne obrane može rezultirati ponovnim uzimanjem inicijative i ostvarenjem misije. Mansteinova operacija u Donbasu, veljača 1943. U siječnju 1943. Rusi su pokrenuli velik broj uspješnih ofenziva nakon njihove protuofenzive kod Staljingrada. Do kraja je mjeseca to kulminiralo planovima za potiskivanje njemačkih snaga natrag do rijeke Dnjepar. Sovjetsko vrhovno zapovjedništvo (the Soviet high command – STAVKA) odobrilo je planove za istodobno oslobañanje industrijskog područja donjeckog bazena, Kharkova i Kurska te potiskivanje Nijemaca što je dalje moguće na zapad. Plan je tražio da se operacije nastave bez operativne stanke, uporabom snaga oslabljenih u prijašnjim operacijama, s oskudnom logističkom potporom uzduž predugih opskrbnih putova, praktički bez operativne pričuve. Misija njemačkog feldmaršala Mansteina bila je sačuvati njemačko južno krilo u području Donjecka. Njegova se obrambena zamisao sastojala od toga da dopusti sovjetskim snagama napredovanje u nekim područjima, čvrsto drži nekoliko kritičnih položaja i planski smanjuje vlastite snage u drugim područjima za stvaranje udarne snage sposobne provesti usklañeni protunapad (vidi sliku 10-1.) Pojačanja su počela stizati iz Grupe armija Don.
Slika 10-1. Pokreti u Donbasu
Razvio je svoju 1. oklopnu armiju za obranu Voroshilovgrada kao snagu za vezanje, 4. oklopnu armiju i Armiju Hollidt za obranu srednjih i južnih dijelova Mansteinove linije i 1. SS oklopni korpus za obranu Kharkova. 1. SS oklopni korpus sastavljen od 1. (Leibstandarte Adolf Hilter), 2. (Das Reich) i 3. (Totenkopf) SS oklopne divizije tvorio je njegovu udarnu snagu. 10-2
______________________________________________________________________________Pokretna obrana
STAVKA je nastavila s provedbom svojih napadnih planova. No što su sovjetske snage išle zapadnije to su njihove opskrbne linije postajale sve razvučenije. 20. veljače počeo je Mansteinov plan. 2. SS oklopna divizija napala je južno od Krasnojarska i udarila na 6. rusku armiju te se povezala s 15. pješačkom divizijom kod Novomoskovska, sjekući tako komunikacije izmeñu sovjetske 267. streljačke divizije i 106. streljačke brigade i pozadine. 21. veljače su njemačke postrojbe konsolidirale svoje položaje i pripremile se za napredovanje prema Pavlogradu. U meñuvremenu je XL oklopni korpus napao pokretnu skupinu Jugozapadnog fronta, natjeravši je na kraju na bijeg glavom bez obzira. Postrojbe 3. SS oklopne divizije krenule su u područje Krasnograda za pripremu svoga napredovanja prema Pavlogradu. Usprkos novoj situaciji sovjetski front nije odstupio od svojih napadnih planova. 22. veljače 2. SS oklopna divizija prošla je kroz Pavlograd i odsjekla komunikacije 35. gardijske streljačke divizije sa zapovjedništvom 6. armije. 3. SS oklopna divizija je napredovala, šireći proboj izmeñu glavnih snaga 6. armije i 267. streljačke divizije. 23. veljače 6. i 17. oklopna divizija, ranije u ulozi pričuve (snage za vezanje) 4. oklopne armije, počele su s napadom i žestoko porazile 6. armiju i 1. gardijsku armiju, sjekući opskrbne linije i praktički okružujući 25. tenkovski korpus koji je dobio zapovjed da nastavi s napredovanjem. 2. SS oklopna divizija konsolidirala je svoje položaje kod Pavlograda. 3. SS oklopna divizija napredovala je protiv 16. gardijske tenkovske brigade i 35. gardijske streljačke brigade. Njezina je južna kolona dosegla položaje sjevernoistočno od Pavlograda, 6. i 17. oklopna divizija napredovale su od jugoistoka prema sjeveru i obje su se na kraju spojile s 1. SS oklopnim korpusom te 24. veljače zajedno nastavile napredovati dalje na sjever. Do večeri 24. veljače, Vatutin, zapovjednik sovjetskog Jugozapadnog fronta, konačno je shvatio opasnu situaciju s kojim su suočene njegove snage i zapovjedio je onome što je ostalo od desnog krila da prijeñe u obranu. Nijemci su nastavili svoju protuofenzivu i u konačnici 14. ožujka zauzeli Kharkov.
ORGANIZACIJA SNAGA 10-3. Postrojbe manje od korpusa normalno ne provode pokretnu obranu zbog svoje nemogućnosti da vode višestruke bojeve u cijeloj širini, dubini i visini područja operacija dok istodobno organiziraju udarne snage, snage za vezanje i pričuvne snage. Tipično se udarna snaga u pokretnoj obrani može sastojati od jedne polovine do dvije trećine borbene moći branitelja (vidi sliku 10-2.). Divizija i manje postrojbe općenito provode pokretnu obranu ili zadržavanje, kao dio snage za vezanje, kada zapovjednik oblikuje neprijateljsko probijanje ili one napadaju kao dio udarne snage. Osim toga one mogu tvoriti dio pričuve.
Slika 10-2. Pokretna obrana 10-3
FM 3-90______________________________________________________________________________________
10-4. Zapovjednik organizira svoju glavninu u dvije temeljne skupine – snagu za vezanje i udarnu snagu. U pokretnoj obrani izvidničke i sigurnosne snage, pričuva i snage za održivost provode iste zadaće kao u obrani područja (vidi sliku 10-3.). Zapovjednik dovršava sve potrebne prilagodbe prije uporabe svojih snaga u borbi.
Slika 10-3. Organizacija snaga za pokretnu obranu 10-5. Snaga za vezanje – organizirana od zapovjednika s minimalnom borbenom moći potrebnom za provedbu svoje misije – skreće, blokira i zadržava neprijateljsku napadnu snagu. Ona pokušava oblikovati neprijateljsko probijanje ili zaustaviti njegovo napredovanje. Tipično, ona ima većinu snaga i sredstava za protupokretljivost kojima raspolaže obrambena postrojba. Snaga za vezanje može provoditi obrambena djelovanja u vrlo velikoj dubini unutar područja glavne bitke. No ona mora spremna zaustaviti neprijatelja i držati zemljište odmah po primitku zapovjedi kako bi pomogla udarnoj snazi tijekom njezine uporabe. Operacije snage za vezanje uspostavljaju uvjete za odlučujući napad udarne snage na pogodnom taktičkom mjestu. Snaga za vezanje vodi svoj dio bitke, uglavnom kao kombinaciju obrane područja i akcija zadržavanja. Akcije snage za vezanje su oblikujuće operacije. 10-6. Udarna snaga odlučujuće djeluje na neprijatelja kada postane izložen u svojim pokušajima svladavanja snage za vezanje. Pojam «udarna snaga» radije se koristi od pričuve jer pojam «pričuva» ukazuje na neuporabljenu snagu. Udarna snaga je uporabljena snaga i ima resurse za provedbu odlučujućeg protunapada kao dijela pokretne obrane. To je zapovjednikova odlučujuća operacija. 10-7. Udarna snaga sadrži maksimalnu borbenu moć dostupnu zapovjedniku u vrijeme protunapada. Udarna je snaga višerodna snaga koja ima veću borbenu moć i pokretljivost od snage koju teži poraziti ili uništiti. Zapovjednik razmatra učinke iznenañenja kada utvrñuje relativnu borbenu moć udarne snage i ciljane neprijateljske postrojbe. Udarna je snaga normalno potpuno namjenski organizirana sa snagama i sredstvima borbene potpore i potpore borbenih djelovanja prije njezine stvarne uporabe. Zapovjednik rasporeñuje inženjerijske snage i sredstva s vodećim elementima udarne snage. 10-8. Udarna je snaga ključ uspješne pokretne obrane. Svi njezini planovi za izvanredne situacije odnose se na njezin napad. Ako nema prigode za odlučujuću uporabu udarne snage, branitelj prerasporeñuje svoje snage za uspostavu uvjeta za uspjeh. Udarna snaga mora imati jednaku ili veću pokretljivost od ciljane neprijateljske postrojbe. Ona tu pokretljivost može postići 10-4
______________________________________________________________________________Pokretna obrana
pravilnom namjenskom organizacijom, operacijama protupokretljivosti za usporavanje i remećenje neprijateljskih pokreta i operacijama pokretljivosti za olakšanje brze promjene naših borbenih poredaka. Udarna snaga traži pristup višestrukim putovima jer neprijatelj u napadu normalno ulazi u veću dubinu kako bi obrambenoj snazi uskratio slobodu djelovanja. 10-9. Zapovjednik odgovoran za usklañivanje ukupne pokretne obrane treba zadržati nadzor nad udarnom snagom osim ako problemi s komunikacijama to čine nemogućim. To je normalno zapovjednik cijele obrambene snage. Zapovjednikove najkritičnije odluke su kada, gdje i pod kojim uvjetima treba uporabiti svoju udarnu snagu. Zapovjednik se normalno pridružuje udarnoj snazi. 10-10. Organizacija i opremanje pričuve u pokretnoj obrani složeni su i traže od zapovjednika da preuzme rizik. On općenito rabi svoju pričuvu za potporu snage za vezanje. Meñutim, ako je pričuva raspoloživa za udarnu snagu, ona iskorištava uspjeh udarne snage. Ako je pričuva sastavljena uglavnom od snaga zrakoplovstva KoV-a i sustava vatrene potpore velikog dometa, ona može dobiti dodatne zadaće potpore snaga za vezanje ili udarne snage.
NADZORNE MJERE 10-11. Zapovjednik koji provodi pokretnu obranu rabi nadzorne mjere za sinkronizaciju provedbe operacije. Te nadzorne mjere uključuju odreñivanje područja operacija za snage za vezanje i udarnu snagu s pripadajućim granicama, borbenim položajima i faznim crtama. On odreñuje polaznu crtu ili crtu dodira kao dio grafičkih nadzornih mjera za udarnu snagu. On može odrediti os napredovanja za udarnu snagu. On može odrediti položaje za napad vatrom i potporu vatrom. Zapovjednik po potrebi rabi područja boja, referentne točke cilja, ciljana područja interesa i krajnje zaštitne vatre. On odreñuje imenovana područja interesa za usredotočenje napora snaga i sredstava za obavještajno djelovanje, motrenje i izviñanje. To mu pomaže da odredi neprijateljsku inačicu djelovanja. On odreñuje točke provjere, točke susreta/ /dodira, točke, putove i trake prolaza kojima se služe izvidničke i motriteljske snage, sigurnosne postrojbe i udarna snaga (vidi sliku 10-4.).
Slika 10-4. Nadzorne mjere u obrani područja 10-5
FM 3-90______________________________________________________________________________________
10-12. Zapovjednik ukupnih snaga mora zapovjedniku udarne snage dati nadzorne mjere za usredotočenje njegove snage prema odlučujućem vremenu i mjestu kako bi spriječio miješanje vatara sa snagom za vezanje. Kao minimum, zapovjednik udarne snage mora znati predviñene točke odlučivanja koje mogu voditi uporabu njegove snage, granicu napredovanja i granice svoga područja operacija. Ako zapovjednik ukupnih snaga kao nadzornu mjeru nametne os napada ili smjer napada, on ograničava slobodu djelovanja zapovjednika udarne snage. No takva ograničenja mogu biti nužna za izbjegavanje dodira s neprijateljskim snagama koje bi mogle skrenuti udarnu snagu s provedbe njezine temeljne misije. Te će se nadzorne mjere možda morati crtati «u pokretu» («u letu») («on the fly») dok se zapovjednik, njegov stožer i podreñeni kreću za iskorištavanje nastale prigode za uporabu udarne snage. One isto tako pomažu zapovjedniku da obnovi integritet svoje obrane ako je napad udarne snage neuspješan. (2., 5. i 8. poglavlje objašnjavaju te nadzorne mjere.)
PLANIRANJE POKRETNE OBRANE 10-13. Ključ uspješnih pokretnih obrambenih operacija je integracija i sinkronizacija svih raspoloživih snaga i sredstava za maksimalno povećanje borbene moći obrambene postrojbe, posebno udarne snage. Zapovjednik integraciju i sinkronizaciju postiže kada može uporabiti svoje kombinirane napore u odlučujućim vremenima i mjestima. (Opća razmatranja planiranja obrambenih operacija navedena u 8. poglavlju primjenjuju se na pokretnu obranu.) MANEVAR 10-14. Zapovjednikova sposobnost održavanja prednosti u pokretljivosti svojih snaga važno je gledište pokretne obrane. Ta prednost može proistjeći ili biti povećana akcijama protupokretljivosti, usmjerenih protiv neprijateljske snage. U svom planu pokretne obrane zapovjednik osigurava da se njegove snage – uključujući pričuve i udarnu snagu – mogu slobodno kretati po bojištu, dok istodobno ograničava neprijateljsku pokretljivost, usporava njegov zamah i vodi ili prisiljava neprijatelja u područja koja pogoduju našim obrambenim naporima. VATRENA POTPORA 10-15. Učinkovitost pokretne obrane temelji se na pozorno planiranim vatrama svih oružja. Udarna snaga u pokretnoj obrani provodi zapovjednikovu odlučujuću operaciju. Ona traži neprekidnu i koncentriranu vatrenu potporu. Zapovjednik daje težinu odlučujućoj operaciji, jednim dijelom, dodjelom zemaljskog topništva i drugih oružnih sustava vatrene potpore. On mora brzo prebaciti neizravnu vatrenu potporu sa snage za vezanje na udarnu snagu. Sustavi vatrene potpore ne moraju se kretati s udarnom snagom ako ona ostaje u podupirućem dometu. 10-16. Ako planirani manevar udarnu snagu dovodi izvan podupirućeg dometa sustava vatrene potpore zapovjednika u obrani, on mora planirati premještanje tih sustava na mjesta odakle mogu poduprti udarnu snagu ili ih mora integrirati u udarnu snagu. Snage i sredstva vatrene potpore mogu djelomično kompenzirati nedostatak manevarskih snaga u sastavu udarne snage. Zapovjednik poduzima preventivne mjere za sprječavanje samogubitaka kada udarna snaga prilazi područjima boja snage za vezanje, dok podupiruće zračne i topničke snage i sredstva pokušavaju spriječiti neprijateljska kretanja. PROTUZRAČNA OBRANA 10-17. U pokretnoj obrani protuzračna obrana se uobičajeno početno rabi za pokrivanje:
10-6
•
sigurnosnih snaga i postrojba snaga za vezanje u prednjim područjima,
•
objekata zapovjedanja i nadzora,
•
kritičnih snaga, uključujući sustave vatrene potpore, pričuve i udarnu snagu.
•
resursa za održivost,
•
točaka zagušenja uzduž koridora kretanja planiranih za uporabu pričuva i udarne snage.
______________________________________________________________________________Pokretna obrana
Kada jednom zapovjednik uporabi udarnu snagu, ona dobiva prioritet potpore kao odlučujuća operacija. Ako udarna snaga napada na povećanim dubinama, zapovjednik osigurava da će ona i druge kritične snage i sredstva ostati unutar pokrivanja raspoloživih sustava protuzračne obrane. To od njega može tražiti promjenu položaja radara za protuzračnu obranu i sustava za održavanje protuzračnog pokrivanje obramnene snage. POKRETLJIVOST/PROTUPOKRETLJIVOST/PREŽIVLJAVANJE 10-18. Većina zapovjednikovih snaga i sredstava za protupokretljivost i preživljavanje podupire operacije snage za vezanje. Većina zapovjednikovih snaga i sredstava za pokretljivost podupire operacije udarne snage. Situacijske zaprjeke daju mu ogromnu prednost u pokretnoj obrani. Te su zaprjeke množitelji borbene moći jer omogućuju zapovjedniku uporabu mjera ekonomične uporabe snaga. On ih rabi za iskorištavanje neprijateljskih slabosti, iskorištavanje uspjeha, odvajanje snaga koje slijede i pružanje bočne zaštite. POTPORA BORBENIH DJELOVANJA 10-19. Kada planiraju operacije održivosti za pokretnu obranu, planeri logističkih operacija moraju gledati dalje od oblikujućih operacija za pripremu potpore odlučujućeg protunapada udarne snage. Što je veća udaljenost koju udarna snaga mora prijeći kada se kreće iz područja prikupljanja do krajnjeg cilja, to je veća količina opskrbnih sredstava potrebnih za potporu tog kretanja. Kada su jednom uporabljene, postrojbe u udarnoj snazi traže prioritet opskrbe gorivom i streljivom te prioritet održavanja pred sličnim postrojbama u snazi za vezanje. Evakuacija žrtava bit će izazov jer će snaga za vezanje vjerojatno pretrpjeti visok postotak gubitaka, ali komunikacijske linije udarne snage moraju isto poduprti obradu i evakuaciju žrtava. Kada udarna snaga mora prijeći znatnu udaljenost iz svoje baze održivosti, zapovjednik treba razmotriti uspostavu prijelaznih baza potpore (intermediate support base – ISB). Prije uspostave prijelazne baze on mora odvagnuti prednosti njezine uspostave u odnosu na cijenu prema borbenoj moći ili naporu koji se skrenut s misije potpore na osiguranje prijelazne baze.
PRIPREMA POKRETNE OBRANE 10-20. Pripreme za pokretnu obranu uključuju razvoj obrambenih položaja snage za vezanje i područja boja kako je objašnjeno u 8. poglavlju. Zapovjednik agresivno rabi svoje izvidničke snage za praćenje neprijateljskih postrojba tijekom njihova prilaza. Inženjerci sudjeluju u izviñanju putova i područja za pronalaženje i klasificiranje postojećih putova. Oni popravljaju postojeće putove i otvaraju nove za uporabu tijekom bitke. 10-21. Udarna se snaga prikuplja u jednom ili više područja, ovisno o širini područja operacija, zemljištu, neprijateljskim sposobnostima i planiranom načinu uporabe. Prije početka neprijateljskog napada udarna snaga može razviti sve ili neke svoje elemente u prednjem dijelu područja glavne bitke kako bi: •
zavarala neprijatelja o namjeni snage,
•
zaposjela lažne borbene položaje,
•
stvorila lažan utisak o granicama postrojbe što je važno kod djelovanja s mješavinom teških i lakih snaga ili s višenacionalnim snagama,
•
provela izviñanje putova izmeñu područja prikupljanja udarne snage i mogućih područja boja.
10-22. Neprijatelj pokušava otkriti jačinu, sastav i mjesto postrojba koje čine snagu za vezanje i udarnu snagu. Zapovjednik rabi sigurnosne snage i informacijske operacije da bi neprijatelju onemogućio prikupljanje tih informacija i smanjio sposobnosti prikupljanja koje imaju njegove snage za obavještajno djelovanje, motrenje i izviñanje. Zapovjednik rutinski mijenja položaje
10-7
FM 3-90______________________________________________________________________________________
da bi zavarao neprijatelja i zaštitio svoju snagu. Pored toga, njegovi planovi i pripreme uključuju obrambene informacijske operacije. Zapovjednik normalno pokušava prikazati područje obrane dok skriva postojanje i mjesto udarne snage.
PROVEDBA POKRETNE OBRANE 10-23. Ovaj priručnik dijeli provedbu pokretne obrane u pet faza radi lakšeg objašnjenja. Duljina i priroda svake faze, ako do nje uopće doñe, razlikuje se od situacije do situacije, sukladno čimbenicima MNZS-VC. Faze obrambenih operacija su uspostaviti i održati dodir s neprijateljem, poremetiti neprijatelja, vezati neprijatelja, manevrirati i nastaviti dalje. 10-24. Zapovjednik mora imati elastičnost za prepuštanje zemljišta i oblikovanje neprijateljskog probijanja. On čak može namamiti neprijatelja tako da se čini da je otkriven cilj strateške ili operativne vrijednosti za neprijatelja. Udarna snaga provodi odlučujuću operaciju – napad – kada rezultati akcija snage za vezanje zadovolje zapovjednikovu namjeru. USPOSTAVITI I ODRŽATI DODIR S NEPRIJATELJEM 10-25. Zapovjednik koji provodi pokretnu obranu usredotočuje se na otkrivanje točnog mjesta neprijatelja i njegove jačine kako bi pomogao učinkovitost udarne snage. Sigurnosna snaga (zaštita ili pokrivanje) ili snaga za vezanje potvrñuju neprijateljsku inačicu djelovanja i glavne prilaze. Zapovjednik normalno daje zadaću drugim snagama za obavještajno djelovanje, motrenje i izviñanje da utvrñe mjesto neprijateljskih pričuva i snaga koje slijede. Rano otkrivanje neprijateljske odlučujuće operacije daje zapovjedniku vrijeme reakcije u kojem prilagoñava položaje snage za vezanje i oblikuje neprijateljsko probijanje, a čime onda dobiva vrijeme potrebno za uporabu udarne snage. Zapovjednik udarne snage traži stanje neprijateljske situacije koje je što približnije stanju u realnom vremenu, kako bi osigurao da udarna snaga djeluje na neprijatelja na pravom mjestu i u pravo vrijeme. 10-26. Sigurnosna snaga u provedbi operacija utvrñuje koje putove neprijatelj rabi, gdje je slab ili jak i gdje su pukotine u njegovim poretcima i izmeñu njih. Te informacije pomažu zapovjedniku u pokušaju uzimanja inicijative, a povećavaju i okretnost udarne snage prepoznavanjem prigoda. Nadalje, one pomažu vući udarnu snagu uzduž smjera najmanjeg otpora kako ona manevrira za uporabu svoje borbene moći u kritičnom vremenu i mjestu. POREMETITI NEPRIJATELJA 10-27. Zapovjednik u pokretnoj obrani provodi oblikujuće operacije za oblikovanje neprijateljskog probijanja u područje glavne bitke i za remećenje neprijateljskog uvoñenja svježih snaga u borbu. Te oblikujuće operacije pomažu uspostaviti preduvjete za uporabu udarne snage izolacijom cilja udarne snage i uništenjem neprijateljskih ključnih objekata zapovjedanja i nadzora, logističkih opskrbnih postrojba i pričuva. Kada je god moguće, zapovjednik te oblikujuće operacije slaže odreñenim redom, uključujući napadne informacijske operacije, tako da se utjecaj njihovih učinaka poklapa s uporabom udarne snage. Za stvaranje tempa koji privremeno paralizira neprijateljsko zapovjedanje i nadzor, intenzitet oblikujućih operacija može se dramatično povećati uporabom udarne snage. Zapovjednik nastavlja provoditi oblikujuće operacije kada se jednom udarna snaga rabi za sprječavanje neprijateljskih snaga izvan područja cilja u ometanju odlučujućeg protunapada. VEZATI NEPRIJATELJA 10-28. Vezanje neprijatelja druga je polovina oblikujućih operacija i rezultira uspostavom uvjeta potrebnih za odlučujuće operacije udarne snage. Tipično, zapovjednik obrambene snage dopušta neprijateljskoj snazi proboj u obrambeno područje operacija prije napada udarne snage (vidi sliku 10-5., stranica 10-9). Snaga za vezanje rabi kombinaciju obrane područja, zadržavanja i tehnike obrane otpornih točaka (uporišta) za oblikovanje neprijateljskog probijanja. 10-8
______________________________________________________________________________Pokretna obrana
Namjera snage za vezanje nije nužno poraziti neprijatelja već oblikovati probijanje za olakšavanje odlučujućeg protunapada udarne snage. Zapovjednik osigurava da su misije i namjenska organizacija podreñenih postrojba u snazi za vezanje sukladni zamisli oblikovanja neprijateljskog probijanja. Obrambene operacije snage za vezanje mogu biti razdvojene jer ona ima samo minimalnu potprebnu borbenu moć za provedbu svoje misije.
Slika 10-5. Pokretna obrana prije uporabe udarne snage 10-29. Široka uporaba zaprjeka od strane snage za vezanje podupire taj napor oblikovanja i pomaže u postizanju sveukupne prednosti u pokretljivosti nad neprijateljem. Zapovjednik može željeti brzo prepustiti zemljište, kako bi neprijatelj pomislio da je uspješan ili ga namamiti u odlučujuću točku gdje udarna snaga može napasti. Normalno, u pokretnoj obrani zapovjednik drži zemljište samo za olakšanje uporabe udarne snage. 10-30. Kada provodi pokretnu obranu zapovjednik može trebati uporabiti svoju pričuvu za pojačanje snage za vezanje i pomoć u oblikovanju bojišta. On postavlja svoju pričuvu tako da učinkovito odgovara na najvjerojatniju izvanrednu situaciju i neprijateljsku najopasniju inačicu djelovanja. Bez pričuve zapovjednik preuzima velik rizik u pokušaju oblikovanja neprijateljskog probijanja. Okolnosti mogu isto prisiliti zapovjednika da uporabi elemente udarne snage za pomoć snazi za vezanje. Ako do toga doñe zapovjednik najradije rabi svoja raspoloživa dalekometna sredstva vatrene potpore i napadne helikoptere. Oni su najbolji izbor jer mogu brzo prekinuti s djelovanjem i prebaciti svoje učinke u potpori napora ostatka udarne snage kada se ona uporabi. MANEVRIRATI 10-31. Zapovjednikovo razumijevanje situacije kritično je za uspostavu uvjeta koji pokreću kretanje udarne snage i za odreñivanje općeg područja koje služi kao usredotočenje za protunapad. Razumijevanje situacije uključuje identifikaciju točaka u vremenu i prostoru gdje se protunapad pokazuje odlučujućim. Cilj usmjeren na snagu ili područje boja obično ukazuje na odlučujuću točku. Stožer sinkronizira aktivnosti postrojbe u vremenu i prostoru za dostatnu koncentraciju učinaka udarne snage u pravo vrijeme i na pravom mjestu. 10-32. Akcije udarne snage jesu odlučujuća operacija postroja kada se ona uporabi. Zapovjednikovi sustavi za obavještajno djelovanje, motrenje i izviñanje usredotočeni su u potpunosti na 10-9
FM 3-90______________________________________________________________________________________
praćenje neprijateljskog napredovanja. Zapovjednik udarne snage neprekidno prima nove obavještajne podatke i borbene informacije što mu omogućuje da po potrebi prilagodi svoj protunapad za poražavanje ciljanog neprijatelja. Kada jednom neprijatelj počne svoj napad, svi elementi udarne snage razvijeni u prednjem području povlače se u područja prikupljanja ili na napadne položaje te se pripremaju za svoje sudjelovanje u protunapadu. 10-33. Zapovjednik u obrani započinje protunapad svoje udarne snage kada je njezina napadna moć, u odnosu na moć ciljanoga neprijateljskog napadnog elementa, najveća (vidi sliku 10-6.). Uporaba udarne snage po dijelovima, u potpori lokalnih ciljeva, ugrožava uspjeh ukupne operacije. Udarna snaga protunapad mora provesti brzo i snažno, rabeći svu borbenu moć potrebnu za osiguranje uspjeha. Udarna se snaga može uporabiti u vrijeme koje je različito od predviñenog i u potpuno drugom području nego što je to zamišljeno u izvanrednim planovima. Zato mora biti sposobna brzo i odlučno odgovoriti na neočekivane razvoje.
Slika 10-6. Pokretna obrana nakon uporabe udarne snage 10-34. Budući da udarna snaga normalno napada neprijateljsku snagu koja se kreće, ona općenito poprima borbeni poredak sastavljen od snage za pokrivanje, prednje zaštitnice, glavnine i snage koja slijedi i podupire ili snage koja slijedi i preuzima. Udarna snaga pokušava iskoristiti prednosti zaprjeka, kao što su rijeke ili zone zaprjeka, koje blokiraju neprijateljsko kretanje. Zapovjednik dodjeljuje odgovornost za zaštitu boka i čak može dodijeliti odreñenu snagu za zaštitu posebno ranjivog boka. No udarna se snaga kreće brzo i preuzima rizik na svojim bokovima, koristeći se svojom brzinom kretanja i nadmoćnim razumijevanjem situacije u pružanju sigurnosti. 10-35. Udarna snaga napada u poretku koji pruža maksimalnu borbenu moć prema naprijed za uništenje ciljane neprijateljske snage i postizanje odlučujućih rezultata. Udarna se snaga koristi prednostima svoje pokretljivosti i vatrene moći za uzimanje inicijative za svladavanje neprijateljske snage hitrim, snažnim udarima koji onesposobljavaju neprijateljski sustav zapovijedanja i nadzora, remete njegove poretke i uništavaju njegove borbene sustave. Zapovjednik osigurava da njegova vatrena potpora i snaga za vezanje privlače neprijateljsku pozornost i postavljaju neprijatelja za napad udarne snage. Tijekom protunapada on može jedan element udarne snage staviti na položaje za potporu vatrom odakle guši neprijatelja, dok se drugi element priprema za nasrtaj na cilj. I lake i teške snage mogu provesti taj nasrtaj. (5. poglavlje govori o provedbi nasrtaja na cilj.) 10-10
______________________________________________________________________________Pokretna obrana
10-36. Inženjerijske snage trebaju biti dosta prema naprijed za povećanje pokretljivosti udarne snage. Te vodeće inženjerijske snage traže postojeće zaprjeke i čiste put koliko je moguće, sukladno svojim sposobnostima. Inženjerijske snage koje slijede šire prolaze, popravljaju putove i zamjenjuju lansirne mostove s trajnijim strukturama. Inženjerci koji se nalaze zajedno s bočnim postrojbama usredotočuju se na protupokretljivost za zaštitu bokova. NASTAVITI DALJE 10-37. Sve obrambene operacije teže stvoriti prigodu za prijelaz u napad. U pokretnoj obrani ta prigoda prijelaza općenito je rezultat uspjeha napada udarne snage. Zapovjednik iskorištava svoj uspjeh i pokušava uspostaviti uvjete za gonjenje, ako je prosudba napada udarne snage takva da postoje prigode za buduće napadne operacije. (6. i 7. poglavlje govore o iskorištavanju uspjeha i gonjenju.) Ako je provedba pokretne obrane neuspješna i neprijatelj zadržava inicijativu, zapovjednik mora ili ponovno uspostaviti održivu obranu ili provesti operacije uzmaka. (Operacije uzmaka tema su 11. poglavlja.)
10-11
11. poglavlje
Uzmak O povlačenju treba razmišljati kao o napadnom isntrumentu i vježbama kojima se uči kako se neprijatelj može namamiti u zamku nakon koje slijedi protuudar ili uništavajući krug vatre. B.H. Lidell Hart, 1944.
Uzmak (retrograde) je vrsta obrambene operacije koja uključuje organizirano kretanje od neprijatelja (FM 3-0). Neprijatelj nas može svojim djelovanjem prisiliti na te operacije ili ih zapovjednik može provoditi svojevoljno. U svakom slučaju, viši zapovjednik snage koja provodi operaciju mora odobriti uzmak. Operacije uzmaka prijelazne su operacije; one se ne razmatraju izolirano od drugih operacija. 11-1. Zapovjednik provodi uzmak za: • •
izvlačenje iz (prekidanje) operacija, dobivanje vremena bez voñenja odlučnog boja,
•
pružanje otpora, iscrpljivanje i nanošenje štete neprijatelju u situacijama nepogodnim za obranu,
•
uvlačenje neprijatelja u nepovoljnu situaciju ili razvlačenje (produljenje) njegovih komunikacijskih linija,
•
čuvanje snage ili izbjegavanje borbe u nepoželjnim uvjetima, kao što je nastavljanje operacije koja više ne obećava uspjeh,
•
premještanje snaga na pogodnije položaje ili prilagodbu kretanju drugih vlastitih snaga,
•
rasporeñivanje snage za uporabu negdje drugdje u drugim misijama,
•
pojednostavljivanje logističke održivosti snage skraćivanjem komunikacijskih linija,
•
rasporeñivanje snage gdje se može sigurno rekonstituirati,
•
prilagodbu obrambene sheme, kao što je osiguranje povoljnijeg zemljišta. SADRŽAJ
Povijesni primjer..............................…...11-1 Zadržavanje....................................... ……..11-2 Organizacija snaga........................ ……...11-3 Nadzorne mjere...................................11-4 Planiranje............................................11-5 Priprema........................................ …...11-11 Provedba........................................ …..11-12 Prekid zadržavanja....................... …..11-14 Povlačenje......................................... …..11-14 Organizacija snaga....................... …..11-15 Nadzorne mjere............................. …...11-17
11-0
Planiranje povlačenja.................... ….11-17 Priprema povlačenja....................….11-18 Provedba povlačenja....................….11-19 Prekid povlačenja.........................….11-19 Izvlačenje........................................... ….11-19 Organizacija snaga.......................….11-20 Nadzorne mjere............................. ….11-21 Potpora borbenih djelovanja........... ….11-21 Jedinstvene situacije u uzmaku....... ….11-23 Sprječavajuće operacije...............….11-23 Ostati-iza operacije.......................….11-24
_______________________________________________________________________________________Uzmak
11-2. Tri oblika uzmaka su zadržavanje, povlačenje i izvlačenje. U svakom se obliku snaga kreće unatrag, rabeći kombinaciju borbenih poredaka i hodnji. (3. poglavlje govori o borbenim poretcima; 14. poglavlje govori o kretanju postrojba.) Zapovjednik može rabiti sva tri oblika odvojeno ili u kombinaciji s drugim vrstama i oblicima napadnih i obrambenih operacija. 11-3. Uzmak može negativnije utjecati na stav vojnika od bilo koje druge vrste operacija, jer ga mogu vidjeti kao poraz. Zapovjednik ne smije dopustiti da operacije uzmaka smanje ili unište moral postrojbe. Voñe moraju održati agresivnost postrojbe. Zapovjednik se planiranjem i učinkovitom provedbom uzmaka, te osiguranjem da vojnici razumiju svrhu i trajanje operacije, može suprotstaviti negativnim učincima operacije na moral postrojbe. Nakon dovršenja operacije uzmaka, zapovjednik može rekonstituirati snagu. FM 4-100.9 daje temeljna načela rekonstitucije.
POVIJESNI PRIMJER 11-4. Sljedeći povijesni primjer pokazuje kako provedba operacije uzmaka može sačuvati vojsku za buduće operacije. Pohod na Atlantu, 1864. Prva dva mjeseca pohoda na Atlantu pokazuju uspješnu provedbu zadržavanja suparničkih nadmoćnih snaga. Izmeñu 7. svibnja i 17. srpnja Johnston je ograničio Shermanono napredovanje na prosjek od milje na dan, čuvajući slobodu djelovanja svoje armije za buduće operacije. Ovaj dio pohoda sadrži primjere uspješnog zadržavanja, povlačenja i izvlačenja. Akcije konfederacijskih snaga kod Resace, u ranoj fazi pohoda, koristit će se za objašnjavanje provedbe povlačenja pod neprijateljskim pritiskom, bez pomoći drugih snaga (vidi sliku 11-1.). U svibnju 1864. konfederacijski general Joseph E. Johnston sa svojih 55.000 vojnika iz Army of Tennessee imao je misiju braniti Atlantu. Johnston je bio suočen sa 110.000 vojnika Unije, organiziranih u sedam korpusa pod zapovjedanjem general bojnika Williama T. Shermana. Johnstonova strategija pohoda bila je natjerati Shermana da doživi vrhunac prije dolaska do Atlante, čuvajući snagu svoje vojske dok ne onesposobi unionističku vojsku u obrambenoj bitci, a tada pokrene protuofenzivu. Unionističke su snage započele pohod 5. svibnja napredovanjem s položaja jugoistočno od Chattanooge. Johnston, prisiljen povući se s početnih položaja kod Daltona zbog obilaska dva unionistička korpusa oko njegova lijeva boka, pojurio je postaviti svoje snage u obranu Resace u Georgiji. Namjeravao je držati Resacu dok ne bude mogao cijelu snagu prebaciti na južnu obalu rijeke Oostanaula. Kod Resace su bila tri mosta koja su podupirala njegovu komunikacijsku liniju s logističkom bazom u Atlanti.
Slika 11-1. Povlačenje iz Resace
11-1
FM 3-90______________________________________________________________________________________
Johnston je postavio tri korpusa - koji su tada tvorili njegovu armiju - u obranu Resace kada su 13. svibnja stigli do nje. 14. i 15. svibnja vodile su se borbe oko Resace, ali niti jedna strana nije postigla značajniju prednost. No mostovi su ušli u topnički domet desnog boka unionističke armije. Snage koje je Sherman poslao četiri milje jugoistočno u drugi obilazak prešle su rijeku 15. svibnja, iako se toga dana nisu uspjele probiti iz mostobrana. Sherman je namjeravao nastaviti djelovanje na tom mjestu sa svojom glavninom i okružiti Johnstona ili udariti u njegov bok tijekom povlačenja. Suočen s tim izgledima, Johnston se odlučio povući preko rijeke. Varljiv konfederacijski napad kasno tijekom 15. svibnja uvjerio je Shermana da Johnston namjerava ostati na trenutačnim položajima. Povlačenje je počelo u ponoć. Johnston je ostavio čarkare uzduž crte (izdvojena postojba ostavljena u dodiru), povlačeći prvo snage iz korpusa najudaljenijeg od mostova, zatim iz svog korpusa u centru i na kraju iz korpusa najbližeg mostovima. Jedna divizija iz korpusa na desnom krilu tvorila je pozadinsku zaštitnicu armije. Kada je pozadinska zaštitnica prešla mostove, Johnstonovi inženjerci počeli su s rušenjem mostova. Tijekom tri sata koliko je Johnstonu trebalo da povuče svoju armiju preko rijeke, unionističke snage nisu otkrile povlačenje sve dok konfederacijske snage nisu počele rušiti mostove. Johnstonova kombinacija uzmaka i obrambenih operacija sačuvala je njegovu armiju koja je i dalje bila neprekidna prijetnja za Shermana. Usprkos tomu, njegova je strategija bila neprihvatljiva predsjedniku Konfederacije Jeffersonu Davisu. Davis ga je 17. srpnja 1864. zamijenio s generalom Johnom B. Hoodom. Hood je u dva tjedna tri puta napao Shermana, pretrpjevši velike gubitke i ne uspjevši preuzeti inicijativu. 1. rujna Sherman je zauzeo Atlantu, postigavši strateški cilj Unije na zapadnom ratištu prije nacionalnih izbora.
ZADRŽAVANJE 11-5. Zadržavanje (delay) je oblik uzmaka [JP 1-02 rabi pojam operacija] u kojem snaga pod pritiskom mijenja prostor za vrijeme, usporavajući neprijateljski zamah i nanoseći mu maksimalnu štetu a da, u načelu, ne postane odlučujuće uporabljena (JP 1-02, vidi zadržavajuća operacija). Zadržavanje je jedna od najzahtjevnijih kopnenih borbenih operacija. Zadržavanje iscrpljuje neprijatelja tako da naše snage mogu napadnom akcijom preuzeti inicijativu, kupiti vrijeme za uspostavu učinkovite obrane ili utvrditi neprijateljske namjere kao dio sigurnosne operacije. Normalno, u zadržavanju je nanošenje gubitaka u drugom planu u odnosu na dobivanje vremena. Na primjer, snaga za zaštitu boka provodi zadržavajuću operaciju kako bi snazi koju štiti dala vremena za uspostavu održive obrane uzduž njezinoga ugrožen boka. Osim kada je zapovijeñeno da se neprijatelja spriječi u probijanju fazne crte za odreñeno vrijeme, zadržavajuća snaga to normalno radi tako da ne bude odlučujuće uporabljena. 11-6. Zadržavajuća se operacija može dogoditi kada zapovjednik nema dovoljno snaga za napad ili obranu. Ona se može dogoditi i, na temelju misije postrojbe, sukladno namjeri višeg zapovjednika. Odluka o provedbi zadržavanja možda neće biti temeljena na borbenoj moći postrojbe već na drugim čimbenicima MNZS-VC. Na primjer, tijekom sigurnosnih operacija zapovjednik može provoditi zadržavanje kao oblikujuću operaciju za uvlačenje neprijatelja u područje gdje je ranjiv na protunapad. Drugi bi primjer bilo zadržavanje koje je namijenjeno za napor ekonomične uporabe snaga kako bi se zapovjedniku omogućila provedba napadne operacije negdje drugdje. 11-7. Sposobnost snage da mijenja prostor za vrijeme traži dubinu unutar svoga dodijeljenog područja operacija. Veličina potrebne dubine ovisi o nekoliko čimbenika, uključujući:
11-2
•
količinu vremena koju treba dobiti,
•
relativnu borbenu moć naših i neprijateljskih snaga,
•
relativnu pokretljivost snaga,
•
prirodu zemljišta,
•
sposobnost oblikovanja područja operacija sa zaprjekama i vatrama,
•
stupanj prihvatljivog rizika.
_______________________________________________________________________________________Uzmak
Uobičajeno, što je veća raspoloživa dubina manji je rizik za snagu za zadržavanje, a veća šansa za uspjeh. 11-8. Zadržavanje postiže uspjeh prisiljavanjem neprijatelja da uzastopno koncentrira svoje snage za borbu preko niza obrambenih položaja. Zadržavajuća snaga mora predstavljati stalnu prijetnju ozbiljne opozicije, prisiljavajući neprijatelja da se ponovljeno razvija i manevrira. Zadržavajuće snage rasporeñuju se na naredne položaje prije no što je neprijatelj sposoban koncentrirati dostatne resurse za odlučujuće djelovanje i poražavanje zadržavajuće snage na njezinim trenutačnim položajima. Duljina vremena u kojem snaga može ostati na položaju, bez suočavanja s opasnošću da bude odlučujuće uporabljena, prvenstveno je funkcija čimbenika MNZS-VC, kao što su relativna borbena moć, zemljište i vremenske prilike. ORGANIZACIJA SNAGA 11-9. Zapovjednik normalno organizira zadržavajuću snagu u glavninu, sigurnosnu snagu i pričuvu. Sigurnosna snaga obično provodi zadaću prikrivanja (screen) ispred početnih zadržavajućih položaja. Kod divizijske oklopno-izvidničke (konjaničke) bojne (divisional cavalry squadron) ili korpusne oklopno-izvidničke (konjaničke) pukovnije (corps cavalry regiment) koje provode zadržavanje, sigurnosna snaga koja provodi zadaću prikrivanja može se sastojati od izvidnika i zračnog konjaništva (napadnih helikoptera). Kod brigade ili bojne koje provode zadržavanje, sigurnosna se snaga može sastojati od brigadne izvidničke postrojbe, izvidnika bojne ili drugog elementa koji je dobio zadaću provedbe sigurnosnih operacija. 11-10. Glavnina, u kojoj se nalazi većina borbene moći zadržavajuće snage, može rabiti pomoćne ili naredne položaje za provedbu zadržavanja. Kada zapovjednik provodi zadržavanje s narednih položaja, on obično razvija glavninu kao cijelu postrojbu na prednji položaj. On dijeli glavninu u dva dijela, otprilike jednake borbene moći, za posjedanje skupa položaja kada provodi zadržavanje s pomoćnih položaja. 11-11. Zapovjednik normalno drži pričuvu za zaustavljanje neprijateljskih probijanja izmeñu položaja, pojačavanje vatara u područje boja ili pomaganje postrojbi da se odvoji od neprijatelja. Sve te misije traže da pričuva ima pokretljivost i jačinu za udar takvom snagom da neprijatelj nema druge mogućnosti osim suočavanja s izravnom ugrozom. 11-12. Produljene fronte i dometi, uobičajeni za operacije uzmaka, otežavaju vatrenu potporu i ograničavaju zapovjednikovu sposobnost koncentracije vatara. Zato snage u uzmaku, posebno zadržavajuće snage, često dobivaju više snaga i sredstava vatrene potpore od uobičajenog. Zapovjednikov rizik gubitka topničkih sustava i streljiva povećava se kod potpore operacija uzmaka. Zato on uravnotežuje svoju odluku uporabe sustava vatrene potpore u prednjem području u odnosu na predviñene zahtjeve u narednim fazama bitke. Posebno štiti svoje vučno topništvo kako ga pokretljiv neprijatelj ne bi pregazio. On može rabiti raspoložive helikoptere i avione za pojačavanje ili zamjenu svojih topničkih sustava. 11-13. Snage i sredstva borbene potpore i potpore borbenih djelovanja široko su raspršene i često pridodane postrojbama koje podupiru, zbog širine područja operacija normalno dodijeljenog u uzmaku. Inženjerijski prioriteti normalno su prvo na protupokretljivosti, a zatim na pokretljivosti. No ograničeno zemljište koje otežava naše kretanje može od zapovjednika tražiti obrtanje prioriteta. Potrebno je usko usklañivanje kako bi inženjerijske zaprjeke bile pokrivene vatrom i da ne ometaju planirane putove povlačenja zadržavajućih snaga ili uporabu pričuve u protunapadu. Zadržavajuća snaga treba dobiti više sustava vatrene potpore nego što je normalno. 11-14. Zahtjev za održavanjem neprekidne potpore tijekom uzmaka traži od organizacija za potporu borbenih djelovanja da slože svoje snage po postrojima. To postrojavanje, zajedno s širokom raspršenošću borbenih snaga svojstveno uzmaku, usložnjava provedbu uzmaka.
11-3
FM 3-90______________________________________________________________________________________
NADZORNE MJERE 11-15. Uzmak se sastoji od niza neovisnih akcija malih postrojba koje se dogañaju istodobno na cijeloj fronti. Podreñeni zapovjednici moraju imati slobodu djelovanja. Taktički grafički znak misije uzmaka nalazi se na slici 11-2. To nije nadzorna mjera. Nadzorne mjere koje se rabe u uzmaku one su iz 8. poglavlja. Opći grafički znakovi koji se rabe u uzmaku uključuju područja operacija, fazne crte, borbene položaje, točke usklañivanja, točke provjere, područja boja, pokretačke crte, referentne točke cilja i crte odvajanja (vidi sliku 11-3.). Zapovjednik odreñuje točke susreta ispred, izmeñu i iza postrojba kao pomoć u usklañivanju, osiguranju kontinuiteta zadržavanja i privlačenju pozornosti na neprijateljske prilaze prema bokovima postrojbe. (16. poglavlje govori o točkama prolaza kod objašnjavanja prolaza crta.)
Slika 11-2. Taktički grafički znak za zadržavanje PL PAT (DELAY LINE)
PL PAT (DELAY LINE) 120030JAN
120030JAN NZ 1541
NZ 1540
PL JOAN (DISENGAGEMENT LINE)
BP 1 2
I
I
NZ 1545
EA PHI
BP
II M IC K (BH EY L)
NZ 1543 PL DICK (2ND TRIGGER LINE)
BP
22
4
BP 21 I
Slika 11-3. Nadzorne mjere za zadržavanje 11-4
PL JOAN (DISENGAGEMENT LINE)
NZ 1544
I 23
PP 4
7
II
PL
OMEGA
BP 1
BP 11
PL DICK (2ND TRIGGER LINE)
PL P E (TRIG GGY GER LINE )
I
I
EA ALPHA
EA
I
PL JAN (TRIGGER LINE)
NZ 1542
15 BP
NZ 1539
PL MICKEY (BHL)
_______________________________________________________________________________________Uzmak
11-16. U planiranju zadržavanja zapovjednik dodjeluje područje operacija svakoj uporabljenoj postrojbi do razine satnije. Kada odreñuje područja operacija podreñenim postrojbama, zapovjednik svaki vjerojatan neprijateljski prilaz dodjeljuje samo jednoj podreñenoj postrojbi. Kada zapovjednik povlači granice tih podreñenih područja operacija, on uključuje zemljište s kojeg se nadzire vatra i motre ta područja. 11-17. Zapovjednik odreñuje dodatne fazne crte, pored onih koje je uspostavio nadreñeni zapovjednik, za potrebe nadzora kretanja tijekom zadržavanja. Crta zadržavanja (delay line) je fazna crta na kojoj su kao dio grafičke nadzorne mjere upisani datum i vrijeme prije kojeg neprijatelj ne smije prijeći faznu crtu. Odreñivanje crta zadržavanja je zapovjedna odluka koja zadržavajućoj postrojbi nameće veći stupanj rizika. Zadržavajuća postrojba mora napraviti sve u svojoj moći – uključujući prihvaćanje odlučujućeg boja – kako bi spriječila neprijatelja da proñe tu crtu prije navedenog vremena. Crta zadržavanja može biti pokrenuta i dogañajem. Na primjer, zapovjednik može zapovjediti zadržavajućoj postrojbi da spriječi probijanje crte zadržavanja prije nego što inženjerci ne dovrše izgradnju pojasa zaprjeka u pozadini. PLANIRANJE 11-18. Zapovjednici postrojba i vojnici moraju za provedbu uspješnog zadržavanja razumjeti i primjenjivati temelje obrambenih operacija opisanih u 8. poglavlju. No ti temelji imaju jedinstvena razmatranja, a važnost tih razmatranja razlikuje se ovisno o čimbenicima MNZS-VC. U zadržavanju postrojbe djeluju na proširenim frontama, s velikim rizikom od napredovanja neprijateljskih snaga. Taktička se situacija neprekidno mijenja s prigodama manevra koje postoje u izuzetno kratkim razdobljima. Podreñeni zapovjednici moraju biti elastični za poduzimanje trenutačne akcije za zadržavanje integriteta svojih snaga. Time se pomaže zadržati slobodu manevra i izložiti neprijatelja maksimalnom razaranju. 11-19. Zapovjednik identificira kopnene i zračne prilaze za neprijateljske napade i naše protunapade. Kada se prilazi razdvajaju ili prelaze iz jednog područja operacije u drugo, susjedne postrojbe moraju meñusobno usklañivati svoja djelovanja. Zapovjednik uporabom procesa obavještajne pripreme bojišta odreñuje početne i naredne zadržavajuće položaje na ključnom zemljištu, koji pokrivaju vjerojatne neprijateljske prilaze kroz dubinu područja operacija dodijeljenog za misiju zadržavanja. 11-20. Održavanje prednosti pokretljivosti zadržavajuće snage nad napadačem ključ je uspjeha zadržavanja. Robustna inženjerijska i vatrena potpora kritična je za taj napor. Zapovjednik planira održati tu prednost punim iskorištavanjem prednosti u pokretljivosti, svojstvenoj borbenim i taktičkim sustavima koji stoje na raspolaganju zadržavajućoj snazi. Pored toga, on poduzima druge korake za povećanje vlastite i smanjenje neprijateljske pokretljivosti, kao što su izgradnja borbenih utrtih staza izmeñu zadržavajućih položaja i priprema mostova na velikim rijekama za rušenje. Zadržavajuća snaga treba biti sposobna izgraditi velik broj zaprjeka i ostvariti dalekometne vatre. Na primjer, dok se neprijatelj teži kretati u poretcima koji mu omogućuju provedbu napada najvećom brzinom, cilj je zadržavajuće snage djelovati po neprijatelju što je prije i češće moguće. Time se neprijatelj prisiljava da napusti te poretke i prijeñe na višestruke razvoje u nasrtajni poredak, što traži puno vremena. 11-21. Dio plana koji se odnosi na PZO ima tri glavna razmatranja – zaštita snage dok je na položaju, zaštita svih snaga ostavljenih u dodiru i zaštita snage kada se kreće u pozadinu. Prioritet zaštite treba biti na održavanju pokretljivosti snage. Snage PZO ostaju pokretne, a ipak sposobne djelovati po zračnim ciljevima vrlo brzo nakon primitka upozorbe. Te snage moraju raditi u timovima, sposobne za kretanje u pozadinu u skokovima. Time se osigurava da su odreñene snage PZO uvijek na položaju, s dostatnom elastičnošću za držanje koraka s operacijama. Vatrene točke s kojih djeluju ne smiju biti očiti položaji koje će neprijatelj vjerojatno gañati kao dio svojih pripremnih ili podupirućih vatara. Rana upozorba o neprijateljskim zračnom napadu osigurava se kroz borbenu radio mrežu uporabom zapovjedne mreže na razini brigade i niže. 11-5
FM 3-90______________________________________________________________________________________
11-22. Bokovi i meñuprostori izmeñu postrojba uvijek su područja brige za zapovjednika. Kod linijskog razvoja neprijatelj može obići ili zaokružiti bok zadržavajuće snage ako je koordinacija izmeñu susjednih postrojba slaba ili ako jedna postrojba stvara pukotinu svojim prebrzim kretanjem unatrag. Zato zapovjednik normalno odreñuje borbene položaje za štićenje prilaza u svoje područje operacija. Susjedne postrojbe različitih zapovjedništava moraju razmijeniti časnike za vezu. 11-23. Kriterij premještanja treba odrediti u kojoj točki – pokrenutoj bilo dogañajem, bilo vremenom – zadržavajuća snaga treba početi s premještanjem. Zapovjednik treba izračunati neprijateljske brzine prilaza u odnosu na uvjete zemljišta i usporediti ih s brzinom premještanja naših snaga izmeñu položaja. Usporedbom čimbenika vremena i udaljenosti on može izračunati vrijeme svog kretanja. Primjenom neprijateljskih vjerojatnih brzina napredovanja i poredaka na prilaze, zapovjednik može odlučiti koje će zaprjeke rabiti i gdje će ih postaviti (pokrivene vatrom). To pomaže zapovjedniku utvrditi je li odlučujući boj vjerojatan ili potreban i gdje za ostvarenje cilja zadržavanja. Pažljivo razmatranje čimbenika MNZS-VC, posebno analiza zemljišta, prirodni je dio planiranja zadržavanja. Parametri zapovjedi za zadržavanje 11-24. Zapovjed za misiju zadržavanja mora specificirati odreñene parametre. Prvo, ona mora odrediti jednu od dvije alternative: zadržavanje unutar područja operacija ili zadržavanje ispred odreñene crte ili zemljišnog oblika za odreñeno vrijeme. To se vrijeme obično temelji na tomu koliko je vremena potrebno drugoj postrojbi da dovrši svoje aktivnosti, kao što je uspostava obrambenih položaja u pozadini. Kod misije zadržavanja unutar područja operacija prvo je razmatranje integritet snage. U tom slučaju, snaga za zadržavanje zadržava neprijatelja koliko je dulje moguće, izbjegavajući odlučan boj. Općenito, postrojba se premješta kada je zadovoljen jedan unaprijed odreñen kriterij, kao što je vrijeme kada neprijateljska snaga stigne do crte odvajanja (disengagement line). Nadzorne su mjere iste za obje alternative, osim što tijekom zadržavanja ispred odreñene crte za odreñeno vrijeme zapovjednik obilježava faznu crtu s odreñenim vremenom (vidi sliku 11-4.). Ako zapovjednik uspostavlja crtu zadržavanja, provedba misije preteže u odnosu na očuvanje integriteta snage. To može značiti da će postrojba držati dani položaj sve dok ne dobije zapovjed da se premjesti.
Slika 11-4. Zadržavanje ispred odreñene crte za odreñeno vrijeme 11-6
_______________________________________________________________________________________Uzmak
11-25. Drugi je parametar da zapovjed mora specificirati prihvatljiv rizik. Prihvatljiv rizik kreće se od prihvaćanja odlučujućeg boja u pokušaju držanja zemljišta za odreñeno vrijeme do održavanja integriteta zadržavajuće snage. Dubina raspoloživog područja operacija za zadržavanje, vrijeme potrebno višem zapovjedništvu i naredne misije zadržavajuće snage odreñuju količinu prihvatljivog rizika. Misija zadržavanja koja ne specificira vrijeme, nadzor ključnog zemljišta ili druge upute i nadzorne mjere znači manji stupanj rizika. 11-26. Treće, zapovjed mora specificirati može li zadržavajuća snaga rabiti cijelo područje operacija ili mora provoditi zadržavanje s odreñenih borbenih položaja. Poželjnije je zadržavanje uporabom cijelog područja operacija, ali može biti potrebno zadržavanje s odreñenih položaja za usklañivanje dviju ili više postrojba u zadržavanju. Zapovjednik postrojbama do razine voda dodjeljuje specifične borbene položaje za poboljšanje zapovjedanja i nadzora te za usklañivanje bitke na širokoj fronti. Meñutim, on im može dodijeliti misije zadržavanja unutar njihovih područja operacija, ako time najbolje podupire shemu manevra. Pomoćni i naredni položaji 11-27. Zapovjednik svojim podreñenim postrojbama normalno dodjeljuje spojena područja operacija koja su dublja nego što su široka. On rabi zaprjeke, vatre i kretanje kroz dubinu svakoga dodijeljenog područja operacija. On može biti prisiljen boriti se s jednog niza položaja ako je planirano da zadržavanje traje kratko vrijeme ili ako je dubina područja operacija ograničena. Ako se očekuje da zadržavanje traje dulje vrijeme ili postoji dostatna dubina, on može provoditi zadržavanje s pomoćnih ili uzastopnih narednih položaja. 11-28. U obje tehnike zadržavajuće snage normalno izviñaju naredne položaje prije njihova posjedanja i, ako je moguće, šalju vodiče na još jedan ili dva naredna položaja. Nadalje, u provedbi obje tehnike, kritično je da zadržavajuća snaga održava dodir s neprijateljem izmeñu zadržavajućih položaja. (Prednosti i nedostatci tih dvaju tehnika sažeti su u tablici 11-1.) Tablica 11-1. Prednosti i nedostatci tehnika zadržavanja METODA ZADRŽAVANJA
Zadržavanje s narednih položaja
Zadržavanje s pomoćnih položaja
RABI SE KADA • područje operacija je široko • raspoložive snage si ne smiju dopustiti da budu razdvojene
PREDNOSTI • koncentrira vatre svih raspoloživih borbenih postrojba
• područje operacija je usko • omogućuje rasporeñi• snage su odgovarajuće za vanje po dubini razdvajanje izmeñu • dopušta više vremena za različitih položaja održavanje opreme i vojnika • povećava elastičnost
NEDOSTATCI • ograničena dubina zadržavajućih položaja • manje raspoloživog vremena za pripremu svakog položaja • manja elastičnost • traži neprekidno usklañivanje • traži prolaz crta • rabi samo dio snaga u jednom vremenu
11-29. Zapovjednik normalno preferira uporabu pomoćnih položaja kada ima odgovarajuće snage, a njegovo područje operacija ima dostatnu dubinu. Kod zadržavanja s pomoćnih položaja, dvije ili više postrojba u jednom području operacija zaposjedaju zadržavajuće položaje u dubini (vidi sliku 11-5., stranica 11-8). Kada prva postrojba djeluje na neprijatelja, druga zaposjeda sljedeći položaj u dubini i priprema se za preuzimanje odgovornosti za operaciju. Prva se snaga odvaja i prolazi oko ili kroz drugu snagu. Tada se premješta na sljedeći položaj i priprema se za novo djelovanje na neprijatelja dok druga snaga vodi borbu. Pomoćni se položaji normalno rabe kada zadržavajuća snaga djeluje na uskoj fronti. Zadržavanje s pomoćnih položaja posebno je korisno na najopasnijim prilazima jer nudi veću sigurnost od zadržavanja s uzastopnih položaja. No ono traži više snaga i neprekidno usklañivanje manevra. Nadalje, zadržavajuće snage riskiraju gubitak dodira s neprijateljem izmeñu zadržavajućih položaja.
11-7
FM 3-90______________________________________________________________________________________
1. KORAK: Elementi zadržavajuće snage odvajaju se i kreću u pozadinu za organizaciju sljedećeg položaja. ENY ENY
2. KORAK: Elementi s početnog položaja zadržavaju unazad kroz drugi položaj do trećeg zadržavajućeg položaja ENY
ENY
TREĆI ZADRŽAVAJ. POLOŽAJ
II B
II B
II II
II
X
X
II
D
X
II B
II A II
X
II
X
DRUGI ZADRŽAVAJ. POLOŽAJ
ENY
ENY
II A
X
POČETNI ZADRŽAVAJUĆI POLOŽAJ
3. KORAK: Elementi s drugog položaja preuzimaju zadržavanje. Treći zadržavajući položaj je posjednut.
II
II A
D
II
Slika 11-5. Zadržavanje s pomoćnih položaja 11-30. Zapovjednik rabi zadržavanje s narednih položaja kada je dodijeljeno područje operacija preširoko pa raspoložive snage ne mogu zaposjesti više od jednog reda položaja (vidi sliku 11-6.). Kod zadržavanja s narednih položaja sve su zadržavajuće postrojbe uporabljene na nekom od niza borbenih položaja ili u području operacija na istoj faznoj crti. Većina je zadržavajuće snage razmještena na prednjem kraju. Misija nameće zadržavanje s jednoga borbenog položaja ili fazne crte na drugi. Zapovjednik odreñuje redoslijed kretanja zadržavajućih elemenata tako da ne kreću svi elementi u isto vrijeme.
Slika 11-6. Zadržavanje s narednih položaja 11-8
_______________________________________________________________________________________Uzmak
Učinci zemljišta 11-31. Zapovjednik se uvijek koristi prednostima zemljišta kod planiranja kako će rasporediti svoje snage i provoditi operacije. On želi da zemljište pogoduje njegovim akcijama, a ne da bude neutralni čimbenik. Zemljište diktira gdje se zadržavajuća snaga može usmjeriti na neprijatelja u pokretu i postaviti mu zasjedu. Tijekom zadržavanja, ispresjecano zemljište olakšava kraća premještanja koja se mogu pokrenuti na manjim udaljenostima od neprijatelja. Zapovjednik koji provodi operacije na takvom zemljištu traži mjesta koja ograničavaju neprijateljsko kretanje i sprječavaju ga u punom iskorištavanju svoje borbene nadmoći. S druge strane, ravno i otvoreno zemljište traži ranije premještanje na većim daljinama da bi se ostalo ispred nastupajućeg neprijatelja. Najvažnije razmatranje na otvorenom zemljištu je odabir položaja dobroga, dalekometnoga vatrenog polja. Vatreno polje (field of fire) je područje koje oružje ili skupina oružja može učinkovito pokriti s danog položaja. 11-32. Na ograničenom zemljištu, gdje je laka snaga nositelj glavne akcije, položaji mogu biti blizu jedni drugima, osim kada se provodi zadržavanje uporabom tehnika zračnog desanta. Na otvorenome su zemljištu zadržavajući položaji često vrlo udaljeni. Kod odabira položaja zapovjednik razmatra prirodne i umjetne zaprjeke, posebno kada neprijatelj ima brojne oklopne borbene sustave. 11-33. Zapovjednik identificira putove koje će pojačanja, topničke postrojbe, zapovjedna mjesta i elementi potpore borbenih djelovanja rabiti i drži ih pod svojim nadzorom i slobodnima od zaprjeka. Trebaju biti raspoloživi alternativni putovi kako bi naša snaga mogla obići točke zagušenja, ako su one zatvorene ili kontaminirane. 11-34. Odvajanje od neprijatelja kod premještanja s jednog položaja na drugi je teško. Planovi odvajanja postrojbe uključuju sljedeće: •
zamisao manevra za taktičke elemente nakon odvajanja, koje uključuje putove kretanja za svaku malu postrojbu,
•
vatre za gušenje neprijatelja i pokrivanje kretanja postrojbe,
•
napadne informacijske operacije za remećenje neprijateljskog zapovjedanja i nadzora u kritičnim trenutcima,
•
dimne zavjese za prikrivanje kretanja postojbe, provedbu operacije zavaravanja ili pokrivanje točaka prolaza,
•
točke susreta/dodira i točke prolaza ako se kretanje provodi kroz naše postrojbe,
•
vremena početka odvajanja,
•
najranije vrijeme za kretanje elemenata borbene potpore i potpore borbenih djelovanja,
•
odreñivanje postrojba odgovornih za zatvaranje prolaza kroz zaprjeke i aktiviranje pričuvnih zaprjeka.
Obavještajni poslovi 11-35. Kada provodi zadržavajuću operaciju, zapovjednik možda neće na najučinkovitiji način rabiti svoje obavještajne snage. Zapovjednik postrojava svoje ustrojbene i podupiruće sustave obavještajnog djelovanja, motrenja i izviñanja unatrag za održavanje barem djelomičnog pokrivanja područja operacija tijekom zadržavanja. Time se povećava njegova potpora za osiguranje učinkovitog upravljanja snagama i sredstvima za prikupljanje informacija. No on se mora osloniti na protok obavještajnih i borbenih informacija od vrha prema dnu, kao što su podatci od bespilotnih letjelica i združenoga motriteljskog napadnog radarskog sustava (joint surveillance, target attack radar system – JSTARS) koji se dobivaju od viših postroja za nadoknadu smanjenja sposobnosti prikupljanja do kojeg dolazi kod premještanja sustava.
11-9
FM 3-90______________________________________________________________________________________
11-36. Početno obavještajne snage pokušavaju utvrditi je li neprijatelj prepoznao provedbu zadržavanja. Poslije je usredotočenje na tome kako neprijatelj reagira na zadržavanje. Obavještajni, motriteljski i izvidnički sustavi prate i predviñaju neprijateljske pokušaje obuhvata bokova ili udara u pozadinu naše snage koja se kreće unatrag. Oni se usredotočuju i na akcije svih neprijateljskih padobransko-desantnih, helikoptersko-desantnih i napadnih zrakoplovnih postrojba koje mogu pokušati prekinuti kretanje naše snage. Zapovjednik zadržavanja mora rano otkriti neprijateljsko napredovanje za prilagodbu sheme manevra i koncentraciju dostatne borbene moći za učinkovito zadržavanje neprijatelja. Manevar 11-37. Zadržavanje je jedan od najtežih oblika napadnih operacija. Glavni je razlog taj što zadržavajuća snaga mora djelovati na neprijatelja tako da dostatno uspori njegovo kretanje, a da ne bude odlučujuće uporabljena. Isto tako, zadržavajuća postrojba mora održavati neprekidnu koordinaciju sa svakom bočnom postrojbom kada se premješta unatrag. 11-38. Mnogo je sličnosti u taktici i tehnikama pokretne obrane i zadržavanja. No postrojbe koje provode zadržavanje normalno ne postaju odlučujuće uporabljene, osim kako bi spriječile neprijatelja od preranog prijelaza crte zadržavanja ili kada dio snaga dovode u rizik da bi spriječile ugrožavanje cijele zadržavajuće snage. 11-39. Teške snage – oklopne, mehanizirano pješaštvo i oklopno konjaništvo uz potporu neizravnih vatara – izuzetno su pogodne za zadržavajuće operacije na većini zemljišta. Njihova ustrojbena vatrena moć omogućuje im učinkovito djelovanje na neprijatelja na velikim daljinama, a njihova pokretljivost omogućuje im brzo kretanje izmeñu uzastopnih položaja ili prema boku. Njihova vozila pružaju zaštitu koja pojednostavljuje kretanje na bojištu. Te iste značajke omogućuju teškim snagama u pričuvi brzo pokretanje protunapada za izvlačenje zadržavajućih snaga iz neodrživih situacija. 11-40. Lake su snage posebno pogodne za provedbu zadržavanja na ispresjecanom, zatvorenom i izgrañenom (urbanom) zemljištu. One se koriste prednostima takvog zemljišta, pojačanog velikim brojem situacijskih zaprjeka za sprječavanje kretanja neprijateljskih borbenih sustava i podupirućih taktičkih vozila. One mogu sudjelovati i u opercijama ostati-iza (vidi odlomke 11-118. do 11-122.). Ova vrsta zemljišta nudi zaklon za kretanje lakih snaga i pogoduje postavljaju zasjeda protiv neprijatelja. Zbog ograničene mogućnosti kretanja ustrojbenih motoriziranih transportnih snaga i sredstava te ograničene zaštite lakih pješačkih postrojba, zapovjednik mora posebno planirati njihovo premještanje. Dok se sve lake snage mogu brzo premještati zračnim putom, zadržavanje nudi malo prigoda zračnopokretnim snagama za korištenje svoje jedinstvene sposobnosti. 11-41. Zapovjednik može uporabiti helikoptersko-desantne snage na sličan način kako se rabe druge lake pješačke postrojbe u zadržavanju. Meñutim, one imaju dodatne korisne sposobnosti u zadržavajućoj operaciji. Mogu se brzo razviti, prerazviti i raspršiti na otvorenome zemljištu ako su pogodne vremenske prilike i postoje potrebne zone iskrcavanja i zone ukrcavanja nakon provedbe zadaće. Kombinacija lakog pješaštva, napadnih helikoptera i sustava vatrene potpore, koja se nalazi u helikoptersko-desantnim postrojbama, omogućuje zapovjedniku zadržavanja brzu koncentraciju borbene moći na ključnim mjestima za slabljenje neprijatelja ponovljenim zasjedama. Višerodna priroda helikoptersko-desantnih postrojba čini ih izvanredno korisnim za provedbu sigurnosnih operacija i operacija pričuve na velikim zemljopisnim područjima protiv teških i lakih neprijateljskih snaga. No njihovo je izvlačenje aktivnost visokog rizika kada su pod pritiskom neprijatelja ili kada postoji značajna prijetnja od neprijateljske PZO. 11-42. Pokretljivost, ubojitost i veliki domet vatrene moći napadnog zrakoplovstva KoV-a čini ga neprocjenjivim za snagu koja provodi zadržavanje. Zapovjednik ga može rabiti i za provedbu protunapada ili ispada kao dijela svoga višerodnog tima. Druge uporabe zrakoplovstva KoV-a u zadržavanju uključuju brzo kretanje unatrag snaga i sredstava potpore borbenih djelovanja, razvoj lakih snaga i izviñanje. 11-10
_______________________________________________________________________________________Uzmak
Zapovjedanje i nadzor 11-43. Centralizirano planiranje i decentralizirana provedba karakteriziraju zapovjedanje i nadzor u zadržavajućoj operaciji. Komunikacije su presudne za uspjeh ove vrste operacija, a zapovjednik osigurava da je u komunikacijsku arhitekturu ugrañeno više komunikacijskih sredstava nego što je to stvarno potrebno. Digitalni sustavi zapovjedanja i nadzora pomažu osigurati taj višak kroz prijenos opće operativne slike i pomoću distribuirane baze podataka. To omogućuje jednome zapovjednom mjestu da privremeno preuzme dužnosti drugoga zapovjednog mjesta u slučaju njegova uništenja. 11-44. Pozadinsko zapovjedno mjesto postroja normalno je prvo zapovjedno mjesto koje će se premjestiti tijekom zadržavanja. Ono se premješta zajedno s drugim snagama potpore borbenih djelovanja. Glavno zapovjedno mjesto postroja nadzire kretanje snaga koje nisu u dodiru. Ono se premješta s glavninom postroja. Taktičko zapovjedno mjesto postroja ostaje naprijed za nadzor i potporu snaga u dodiru. Pokretljivost/protupokretljivost/preživljavanje 11-45. Normalno, protupokretljivost je najvažnija inženjerijska zadaća, osim ako zadržavajuća snaga mora prijeći jednu ili više velikih zaprjeka, u kom slučaju je glavna inženjerijska zadaća pokretljivost, posebno izrada prolaza u zaprjekama. Zapovjednik mora postaviti realne i specifične prioritete inženjerijskih zadaća. On prati njihov napredak kako bi spriječio njihovo rasipanje u cijelom području. Zapovjednik rabi svoje inženjerijske snage u dubini. To je presudno kada zapovjednik provodi razdvojene operacije ili kada neprijatelj napada duboko u pozadinsko područje snage koja provodi spojene operacije, ili kada neprijatelj ima sposobnost uporabe oružja za masovno uništavanje. Manevarski element pruža osiguranje za inženjeriju tako da ona može koncentrirati svoje napore na inženjerijske zadaće. 11-46. Zbog važnosti zadaća pokretljivosti i protupokretljivosti, postrojba koja provodi zadržavanje vjerojatno će moći manji broj inženjerijskih snaga i sredstava posvetiti funkciji preživljavanja. Postrojbe trebaju maksimalno rabiti dim kada i gdje vremenske prilike omogućuju prikrivanje kretanja i prikupljanje. Dimne zavjese, dimni pokrivači i sumaglice mogu zaštititi kolone u povlačenju, kritične točke i putove. Zapovjednik poduzima mjere predostrožnosti kako bi osigurao da dim ne prikriva neprijateljsko napredovanje. (Vidi FM 3-11.50.) PRIPREMA 11-47. Obrambene pripreme objašnjene u 8. poglavlju primjenjuju se i na provedbu zadržavanja. Kao i uvijek, resursi – uključujući raspoloživo vrijeme – odreñuju obujam priprema. Zapovjednik daje visok prioritet izviñanju. Nadalje, priprema narednih položaja dobiva viši prioritet nego u pokretnoj obrani ili obrani područja. Nije uvijek moguće dovršiti sve pripreme prije početka zadržavajuće operacije. Sukladno tome, zadržavajuće postrojbe nastavljaju s pripremama i prilagodbom planova tijekom razvoja situacije. 11-48. U zadržavanju zapovjednik rabi borbene položaje na način sličan onom u obrani. Meñutim, kada organizira borbene položaje on stavlja veći naglasak na širinu nego na dubinu, kao i na izviñanje i pripremu putova za premještanje. Unutar svakoga borbenog položaja većina je raspoložive borbene moći usmjerena prema očekivanom neprijateljskom prilazu. No zapovjednik mora osigurati odgovarajuću zaštitu boka i pozadine jer zadržavajuća postrojba mora sama sebe osiguravati. Svaka posada i desetina treba biti upoznata s putovima od svojih temeljnih prema pomoćnim, dopunskim i narednim položajima. U pripremi borbenih položaja zapovjednik daje manji naglasak na postavljanje zaštitnih zaprjeka, krajnje zaštitne vatre i skladištenje streljiva nego što bi to radio u obrani područja ili pokretnoj obrani. U zadržavanju se borbeni položaji ponekad nazivaju zadržavajući položaji.
11-11
FM 3-90______________________________________________________________________________________
PROVEDBA 11-49. Složena priroda zadržavanja traži da podreñeni elementi zadržavajuće snage provode različite, ali ipak meñusobno dopunjujuće akcije. U jednoj se zadržavajućoj operaciji napadi, obrane područja, pokretne obrane i druge akcije mogu dogañati odreñenim redom ili istodobno. Na primjer, zapovjednik može odabrati jedan element i dodijeliti mu zadaću držanja ključnog putnog raskrižja za odreñeno vrijeme kako bi pričuvna snaga mogla udariti u neprijateljski bok. Ako se to dogodi, neprijatelj se mora razviti u brzu obranu čime se odgaña njegov napad. 11-50. Zapovjednik razvija svoju sigurnosnu snagu puno ispred svoga početnog zadržavajućeg položaja kako bi dala ranu upozorbu o neprijateljskom prilazu. Kada sigurnosna snaga otkrije prilaz i izvijesti o njemu zapovjednik usklañuje i usporeñuje ta izvješća s modelima za potporu odlučivanja (decision support templates) i modelima dogañaja (event templates) da bi potvrdio neprijateljsku vjerojatnu inačicu djelovanja. Zapovjednik može, na temelju svoga tumačenja kako će se bitka odvijati, zapovjediti jednom podreñenom elementu da manevrira tako da privuče neprijatelja u napredovanju prema nepovoljnom položaju. 11-51. Sigurnosna snaga veže, poražava i uništava neprijateljske izvidničke i sigurnosne elemente bez rizika uvlačenja u odlučujući boj. Ona usmjerava vatre na nastupajuću neprijateljsku snagu što je više moguće ispred zadržavajućih položaja. Cilj je djelovanja po neprijatelju na velikim dometima nanijeti mu veće gubitke nego što on može nanijeti zadržavajućoj snazi; time se ujedno i usporava tempo njegovih operacija. Što bolje može zadržavajuća snaga zaslijepiti neprijatelja i ukloniti njegove izvidničke snage, to je vjerojatnije da će on oklijevati i kretati se s oprezom. 11-52. Kada jednom sigurnosna snaga uspostavi dodir s neprijateljem ona ga održava. Kako neprijatelj prilazi tako se ona kreće u skokovima nazad do bokova obrambenih postojba, neprekidno motreći neprijatelja. Time se sprječava neprijatelja da pronañe pukotine izmeñu zadržavajućih postrojba i napada na njihove izložene bokove. Sigurnosna snaga rabi pokrivene, prikrivene i usklañene putove za izbjegavanje neprijatelja i vlastitih vatara. 11-53. Izvlačenje ranjenika i oštećenih sredstava sigurnosne snage može biti otežano ako sigurnosna snaga treba proći kroz vatrenu zonu naših tenkova i drugih oružja za izravnu vatru. Izvlačenje se treba provoditi prema bokovima zadržavajućih položaja, a ne kroz područja boja i ciljne referentne točke ako to nije nužno. Sigurnosne snage trebaju se kretati tako da ne otkrivaju mjesta drugih naših elemenata. 11-54. Glavnina rabi različite taktike za provedbu zadržavanja. One uključuju zasjede, protunapade, ispade, topničke prepade, elektronsko ometanje i blisku zračnu potporu. Zapovjednik zadržavajuće snage čuva slobodu manevra djelovanjem po neprijatelju dostatnom snagom za privremeno zaustavljanje njegova napredovanja. Zadržavajuća snaga rabi zaprjeke i obrambene položaje u dubini za usporavanje i kanaliziranje neprijatelja te iskorištavanje pokretljivosti svojih borbenih sustava za njegovo zbunjivanje i poražavanje. Kada zadržavanje započne postrojbe se brzo premještaju izmeñu položaja. Kada je god moguće zapovjednik hvata svaku prolaznu, kratkotrajnu prigodu za uzimanje inicijative, čak i samo privremeno. Agresivnim osporavanjem neprijateljske inicijative, provedbom napadnih akcija zadržavajuća snaga izbjegava pasivne modele djelovanja koji pogoduju neprijatelju u napadu. Zadržavajuća snaga može provoditi snažne protunapade iz neočekivanih smjerova za privremeno zbunjivanje neprijateljskog zapovjednika. Napad neprijatelja skreće s planirana puta, dezorganizira njegove snage, muti sliku borbe i pomaže produljiti zadržavanje. S druge strane ta zbunjenost može utjecati na neprijateljski tempo i zamah. Ona pogaña i kretanje neprijateljskih pričuva i drugih snaga koje slijede. Meñutim, i kada provodi napad zadržavajuća snaga teži izbjeći odlučujuće djelovanje. 11-55. Zapovjednik rabi svoje snage vatrene potpore za zadržavanje neprijateljskih snaga, nanošenje gubitaka i pomoć našoj snazi u postizanju prednosti u pokretljivosti nad neprijate11-12
_______________________________________________________________________________________Uzmak
ljem. Neizravne se vatre nastavljau tijekom zadržavanja. Učinci snaga i sredstava vatrene potpore mogu poremetiti neprijateljske snage koje slijede i ograničiti voñenje trenutačne bitke na njegove već uporabljene snage. Bliska zračna potpora i napadni helikopteri mogu djelovati na neprijateljske snage prije nego što doñu u domet podupirućih zemaljskih topničkih sustava. No zapovjednik treba odvagnuti tražene učinke jer je napadno zrakoplovstvo ograničen resurs, a zrakoplovi za blisku zračnu potporu su resurs koji se može koristiti vrlo kratko. Koncentracija vatara, uključujući ubojnu moć postrojbe u dodiru, treba biti na cilju. Meñutim, ona ne smije odgoditi integraciju zrakoplova za blisku zračnu potporu, imajući u vidu ograničeno vrijeme njihove uporabe. 11-56. Topnički i minobacački sustavi podupiru borbu izravnom vatrom za sprječavanje neprijatelja u provedbi napada višerodnog sastava na zadržavajući položaj. Kada neprijatelj naiñe na svaku situacijsku zaprjeku sustavi vatrene potpore djeluju po njemu. Te vatre trebaju uzrokovati gomilanje i usporavanje neprijateljskih oklopnih snaga. Topnički i minobacački sustavi mogu rabiti vatre za razdvajanje neprijateljskih poredaka udarajući po neprijateju kada se koncentrira blizu točaka zagušenja i u područjima boja. Integracija vatara i zaprjeka otežava neprijatelju prolazak kroz područja boja. Zadržavajuća snaga slama neprijateljski zamah prisiljavajući ga na razvoj i nanošenjem gubitaka. Vatre pomažu zadržavajućim snagama: •
gušenjem neprijatelja,
•
smanjenjem neprijateljske sposobnosti kretanja i komuniciranja,
•
otežavanjem neprijatelju preglednosti i mogućnosti posjedanja nadvišenih položaja na kojima organizira položaje za potporu vatrom i smanjivanjem sposobnosti djelovanja njegovih sustava za obavještajno djelovanje, motrenje i izviñanje te sustava za otkrivanje i praćenje ciljeva,
•
pojačanjem ili zatvaranjem prolaza u zaprjekama,
•
ostvarivanjem krajnjih zaštitnih vatara,
•
prikrivanjem naših premještaja i odvajanja uporabom dima (time se ujedno smanjuje djelotvornost neprijateljskog precizno voñenog streljiva),
•
uništenjem visokoisplativih ciljeva,
•
potporom ograničenih, lokalnih protunapada.
11-57. Kada neprijatelj prilazi zadržavajućem položaju on prelazi jednu ili više pokretačkih crta i ulazi u područja boja u domet protuoklopnih raketa, tenkovskih topova i streljačkog oružja zadržavajuće snage. Zapovjednik ne otvara izravnu vatru dok se neprijatelj ne nañe tamo gdje plan vatre i shema manevra to traže. On nadzire te vatre zadržavajuće snage na isti način kao u obrambenoj operaciji. Što više štete zadržavajuća snaga može nanijeti neprijatelju, to dulje može ostati na položaju. 11-58. Kada neprijatelj nastavlja s napadom i pokušava manevrirati protiv zadržavajuće snage, zapovjednik neprekidno prosuñuje akcije kako bi vodio premještanje zadržavajuće snage prema predviñenom, vjerojatnom odlučujućem boju. Kada neprijatelj počne misliti da uspješno manevrira protiv naših položaja, na njega djeluju neizravne vatre dok zadržavajuća snaga nestaje iza oblaka dima, prašine i eksplozija streljiva. Intenzivne krajnje zaštitne vatre i vatre usmjerene prema i iza upravo napuštenih zadržavajućih položaja omogućuju zadržavajućoj snazi da se odvoji od neprijatelja u napadu. 11-59. Zapovjenici divizija i brigada općenito decentraliziraju provedbu zadržavanja na razinu bojne i niže. Ti se viši zapovjednici moraju osloniti na svoje podreñene u provedbi misije i po potrebi tražiti pomoć. Zapovjednik odreñuje prihvatljiv rizik i kriterij premještanja. Podreñeni se premještaju kada je zadovoljen prije postavljen kriterij zadržavanja. Premještanje može biti unaprijed planiran dogañaj ili ovisno o vremenu. Viši zapovjednik prati zadržavanje i intervenira kada premještanje jedne postrojba ugrožava preživljavanje druge.
11-13
FM 3-90______________________________________________________________________________________
11-60. Zadržavajuća se snaga snažno oslanja na topničke vatre i zračnu potporu u gušenju neprijatelja kako bi se mogla odvojiti, kretati i zauzeti nove položaje. Ako podreñeni element ne može održati odvojenost od neprijatelja, zapovjednik može prebaciti dodatne množitelje borbene moći i druge resurse u to odreñeno područje operacija za suprotstavljanje neplaniranom neprijateljskom uspjehu. Kada se jedan podreñeni element premješta, zapovjednik zadržavajuće snage može zapovjediti drugim podreñenim elementima da promijene svoje usmjerenje za pokrivanje pokreta. Svaki element koji se premješta kreće se po svom odreñenom putu, po potrebi rabeći pričuvna rušenja i tražeći dodatnu vatrenu potporu ako je neprijatelj u stanju održati dodir. 11-61. Kretanje kroz prolaze u zaprjekama tijekom premještanja izmeñu položaja predstavlja velik rizik za zadržavajuću snagu. Postrojba koja prolazi kroz linijsku zaprjeku postaje ranjivija na neprijateljski napad zbog opasnosti da će se nagomilati na daljoj strani zaprjeke. Prolazi u zaprjekama povećavaju i količinu potrebna vremena za prolaz postrojbe kroz dano područje. Zapovjednik mora pokušati spriječiti neprijatelja u djelovanju na postrojbu koja prolazi dok ne bude u mogućnosti ponovno se razviti u taktički poredak. 11-62. Zapovjednik zadržava svoju pričuvu za odlučujući trenutak. Kao i kod zrakoplovstva KoV-a, pričuva ne smije biti uporabljena prerano u zadržavanju, osim ako je ugrožen njezin integritet. Tipično, zapovjednik rabi svoju pričuvu za pomoć razdvajanju postrojbe od neprijatelja i ponovno stjecanje njezine sposobnosti manevra ili sprječavanja neprijatelja u iskorištavanju prednosti. Pričuva normalno rabi položaj za potporu vatrom za tu zadaću. Ako se pričuva uporabi rano, zapovjednikova sposobnost utjecaja na bitku znatno je smanjena, osim ako može rekonstituirati novu pričuvu. Moguće je tijekom bitke nekoliko puta uporabiti pričuvu, ali samo kada može biti brzo izvučena, preoblikovana ili na drugi način rekonstituirana. 11-63. U zadržavanju elementi potpore borbenih djelovanja snage trebaju biti smješteni izvan dometa neprijateljskog topništva, ali biti i dalje sposobni pružiti odgovarajuću potporu. Zalihe topničkog streljiva moraju biti u mogućnosti održati potrebnu količinu vatrene potpore u zadržavanju. Operacije održavanja usredotočuju se više na izvlačenje, a manje na vraćanje oštećenih vozila nakon popravka u borbu. Ako se vozila ne mogu brzo popraviti, postrojba ih treba evakuirati u pozadinsko područje jer sva vozila koja zaostanu moraju biti uništena kako bi se spriječilo njihovo zarobljavanje. PREKID ZADRŽAVANJA 11-64. Operacija se zadržavanja prekida kada: zadržavajuća snaga proñe kroz obrambenu postrojbu unatrag, zadržavajuća snaga doñe do branjiva zemljišta i prijeñe u obranu, neprijateljska snaga u napredovanju dosegne točku vrhunca ili kada zadržavajuća snaga prijeñe u napad nakon što je pojačana. Ako neprijateljska snaga u napredovanju dosegne točku vrhunca, zadržavajuća snaga mora održati dodir s njom na trenutačnim položajima, povući se za provedbu druge misije ili prijeći u napad. U svakom slučaju, viši zapovjednik mora izraditi plan za očekivani rezultat zadržavanja podreñenog zapovjednika. Ako očekuje naš protunapad, on planira prolaz crta prema naprijed snage za protunapad, štedi resurse za osiguranje relativne borbene nadmoći i stvara uvjete za laganu predaju odgovarajućih područja operacija drugim postrojbama.
POVLAČENJE 11-65. Povlačenje (withdrawal), oblik uzmaka, planirana je operacija u kojoj se snaga u dodiru odvaja od neprijateljske snage (FM 3-0). Zapovjednik može, ali ne mora provoditi povlačenje pod neprijateljskim pritiskom. Podreñene se postrojbe mogu povlačiti dijelom svojih snaga. Postrojba provodi povlačenje iz raznih razloga koji su navedeni na početku ovog poglavlja. Nadalje, povlačenje može prethoditi operaciji izvlačenja. 11-66. Premda zapovjednik izbjegava povlačenje iz akcije pod neprijateljskim pritiskom, to nije uvijek moguće. On može provoditi povlačenje kada situacija traži brzu akciju za spašava11-14
_______________________________________________________________________________________Uzmak
nje postrojbe od katastrofe. To se obično dogaña nakon taktičkog obrata ili nakon što je postrojba dosegla svoju točku vrhunca. Kada agresivan neprijatelja postane svjestan našeg povlačenja ili naše namjere povlačenja, on ga pokušava iskoristiti uporabom svih sposobnosti kako bi ga pretvorio u bezglavi bijeg. On može imati zemaljsku i zračnu nadmoć i neprekidno pokušavati goniti, okruživati i uništavati snagu u povlačenju. On će pokušati rabiti kombinaciju izravna pritiska i snaga za obuhvat i vatara za izolaciju naše snage u povlačenju kako bi je mogao kasnije uništiti. 11-67. Povlačenja su svojstveno opasna jer uključuju kretanje postrojba unatrag i od onog što je obično jaka neprijateljska snaga. Što su bile teže ranije borbe i bliskiji dodir s neprijateljem, to je povlačenje teže. Sigurnost operacija (operations security – OPSEC) izvanredno je važna. Postrojba obično ograničava svoje kretanje unatrag na vremena i uvjete kada neprijatelj ne može motriti tu aktivnost, pa tako ne može ni lako otkriti operaciju. Kao pomoć čuvanju tajnosti i slobodi djelovanja, na primjer, zapovjednik mora razmotriti uvjete vidljivosti i vremena kada neprijateljski izvidnički sateliti mogu motriti naša kretanja. Sigurnost operacija posebno je kritična tijekom početnih faza uzmaka kada se premješta većina elemenata borbene potpore i potpore borbenih djelovanja. 11-68. Postrojba se povlači u područje prikupljanja ili na novi obrambeni položaj. Osim toga, ona se može povući neizravno u drugo područje kroz jedan ili više prijelaznih položaja. Kada priprema nov položaj zapovjednik uravnotežuje potrenu za sigurnošću s potrebom ranog početka obrambenog napora. ORGANIZACIJA SNAGA 11-69. Zapovjednik tipično organizira svoju postrojbu u povlačenju u sigurnosnu snagu, glavninu i pričuvu. On organizira i izdvojenu postrojbu ostavljenu u dodiru te ostati-iza snage ako to traži njegova shema manevra. On izbjegava promjenu namjenske organizacije ako njegovi podreñeni nemaju dovoljno vremena za planiranje. No okolnosti mogu diktirati brze promjene namjenske organizacije neposredno prije povlačenja, kao kada se postrojba mora trenutačno povući da bi izbjegla okruženje. 11-70. Sigurnosna snaga održava dodir s neprijateljem dok ne dobije zapovjed da se odvoji ili dok druga snaga ne preuzme borbu. Ona simulira stalnu nazočnost glavnine, što traži dodatnu dodjelu množitelja borbene moći, pored onih koji se normalno dodjeljuju snazi takve veličine. Što su veće prednosti pokretljivosti i dometa nad neprijateljem, to je sigurnosnoj snazi lakše uspješno pokriti povlačenje glavnine. Zapovjednik organizira većinu raspoložive borbene moći u sigurnosnoj snazi na pozadinsku zaštitnicu (rear guard) ili snagu za pokrivanje pozadine (rear-covering force); najvjerojatnija prijetnja snazi u povlačenju je neprijatelj u gonjenju. No zapovjednik mora održati kružnu sigurnost snage za povlačenje. Kada neprijatelj može ubaciti snage ispred snage u povlačenju, zapovjednik može organizirati prednju zaštitnicu za čišćenje puta ili područja operacija. On po potrebi odreñuje snagu za bočnu zaštitu ili prikrivanje. 11-71. Kada postoji sigurnosna zona izmeñu dvije glavne suprotstavljene snage, postojeća sigurnosna snaga može po zapovjedi prijeći u pozadinsku zaštitnicu ili snagu za pokrivanje pozadine. Ona tada provodi zadržavajuću operaciju dok ne dobije zapovjed da se odvoji i prekine dodir s neprijateljem. Kada je snaga za povlačenje u bliskom dodiru s neprijateljem, sigurnosna zona obično ne postoji. Povlačenja u tim uvjetima traže da sigurnosne snage usvoje različite tehnike. Jedna je tehnika uspostaviti izdvojenu snagu ostavljenu u dodiru za osiguranje načina za postupan prekid dodira s neprijateljem. 11-72. Izdvojena snaga ostavljena u dodiru (detachment left in contact – DLIC) element je ostavljen u dodiru kao dio ranije odreñene (obično pozadinske) sigurnosne snage dok se glavnina povlači. Njezina je temeljna svrha ostati iza kako bi se neprijatelj zavarao da je matična postrojba još uvijek na položaju dok se većina postrojbe povlači. Ona simulira – koliko je približnije moguće – neprekidnu nazočnost glavnine dok nije prekasno za neprijatelja da reagira raznim aktivnostima kao što su elektronski prijenosi ili napadi. Izdvojena snaga osta11-15
FM 3-90______________________________________________________________________________________
vljena u dodiru mora dobiti specifične upute što raditi kada neprijatelj napada te kada i pod kojim uvjetima zadržavati neprijatelja ili se povući. Ako se izdvojena snaga ostavljena u dodiru mora odvojiti od neprijatelja, ona rabi iste tehnike kao kod zadržavanja. Ako je potrebno ona dobiva dodatne snage i sredstva za izvlačenje, evakuaciju i transport koje će rabiti nakon odvajanja za ubrzanje kretanja unatrag. 11-73. Postoje dvije metode za stvaranje izdvojene snage. Prva je da svaki glavni podreñeni element snage u povlačenju ostavi na položaju jedan svoj podelement. Na primjer, kod povlačenja brigade svaki NOS bojne ostavlja satnijski tim u dodiru. Tipično, ti timovi potpadaju pod višeg zapovjednika izdvojene snage ostavljene u dodiru kojeg odreñuje zapovjednik brigade. Druga je metoda da jedna podreñena postrojba snage u povlačenju ostane iza kao izdvojena snaga. Na primjer, brigada bi mogla ostaviti jedan NOS bojne kao izdvojenu snagu, koja tada proširuje svoje odgovornosti za sigurnost na pokrivanje cijele širine područja operacija (vidi sliku 11-7.).
Slika 11-7. Izdvojena snaga ostavljena u dodiru 11-74. Često kada se rabi izdvojena snaga ostavljena u dodiru, zapovjednik stvara dodatnu sigurnosnu snagu iza postojećih glavnih obrambenih položaja za pomoć u procesu povlačenja. Zapovjednik dodatnu sigurnosnu snagu može stvoriti iz postrojbe u povlačenju ili iz postrojbe koja pruža pomoć. Izdvojena snaga ostavljena u dodiru može zadržavati neprijatelja do te dodatne sigurnosne snage i pridružiti joj se ili zadržavati dublje, predati borbu i tada provesti prolaz crta unatrag. U svakom slučaju dodatna sigurnosna snaga postaje pozadinska zaštitnica. 11-75. Glavnina snage u povlačenju sastoji se od svih elemenata koji su ostali nakon što je zapovjednik organizirao svoju sigurnosnu snagu i pričuvu. Općenito mu je teško naći dovoljno resursa za pričuvu, ali čini sve da bi je organizirao. Kada se cijeli poredak povlači pod pritiskom, pričuva može poduzeti ograničene napadne akcije – kao što su ispadi – za dezorganiziranje, remećenje i zadržavanje neprijatelja. Ona može sprječavati probijanja izmeñu položaja, pojačati ugrožena područja i štititi putove povlačenja. Pričuve mogu isto tako izvlačiti okružene ili snažno napadnute snage.
11-16
_______________________________________________________________________________________Uzmak
NADZORNE MJERE 11-76. Snage koje se povlače moraju primijeniti borbenu moć za vlastitu zaštitu dok istodobno izvlače tu borbenu moć od neprijatelja. To traži pažljivo usklañivanje izmeñu svih snaga. Tijekom operacije zapovjednik mora usko nadzirati kretanje unatrag i održavati sposobnost stvaranja odlučujuće borbene moći u ključnim vremenima i mjestima. Nadzorne mjere koje se rabe u povlačenju iste su kao i one u zadržavanju i obrani, kao što je prikazano na slici 11-8. Putovi (routes) koje svaka postrojba rabi za povlačenje i vremena kretanja isto su nazdorne mjere u povlačenju.
II
I
I
II Slika 11-8. Nadzorne mjere u povlačenju PLANIRANJE POVLAČENJA 11-77. Zapovjednik planira i usklañuje povlačenje jednako kao i zadržavanje. Neki se čimbenici MNZS-VS primjenjuju drugačije zbog razlike izmeñu zadržavanja i povlačenja. Povlačenje uvijek počinje pod prijetnjom neprijateljskog upletanja. Budući da je snaga najranjivija ako neprijatelj napada, zapovjednik uvijek planira povlačenje pod pritiskom. Tada razvija izvanredne planove za povlačenje bez pritiska. U oba su slučaja zapovjednikova glavna razmatranja usmjerena na: •
planiranje pravodobnog odvajanja od neprijatelja,
•
brzo premještanje glavnine, slododno od neprijateljskog uplitanja,
•
zaštitu i čuvanje putova povlačenja,
•
držanje dostatnih borbenih sposobnosti, sposobnosti borbene potpore i osiguranja borbenih djelovanja tijekom operacije za potporu snaga u dodiru s neprijateljem.
11-78. Povlačenje se može provesti uz pomoć ili bez nje. Ono se može dogoditi pod neprijateljskim pritiskom (withdrawal under pressure – WP) ili bez njega. Ta dva čimbenika zajedno stvaraju 4 varijante prikazane na slici 11-9, stranica 11-18. Slika prikazuje i taktički znak za povlačenje i za povlačenje pod neprijateljskim pritiskom. Plan povlačenja razmatra s kojom je varijantom snaga trenutačno suočena. Svaka traži drugačiju mješavinu triju operacija uzmaka.
11-17
FM 3-90______________________________________________________________________________________
11-79. Zapovjednik više voli provoditi povlačenje bez pritiska neprijatelja i bez pomoći. Neprijateljske akcije, kao i dodatno usklañivanje potrebno zbog nazočnosti postrojbe za pomoć, usložnjavaju operaciju. 11-80. Snaga u povlačenju može primiti pomoć od druge snage u obliku: •
dodatne sigurnosti za područje kroz koje će snaga u povlačenju proći,
•
informacija o putovima povlačenja,
Slika 11-9. Vrste povlačenja
•
snaga za osiguranje točaka zagušenja ili ključnog zemljišta uzduž putova povlačenja,
•
elemenata za pomoć u nadzoru kretanja, kao što su prometne nadzorne točke,
•
borbenih snaga, snaga borbene potpore i potpore borbenih djelovanja koje mogu provoditi protunapad za pomoć postrojbi u povlačenju da se odvoji od neprijatelja.
11-81. U povlačenju pod neprijateljskim pritiskom sve se postrojbe istodobno povlače kada to rasploživi putovi omoguće, uporabom taktike zadržavanja za probijanje do pozadine. U uobičajenom slučaju, kada istodobno povlačenje svih snaga nije provedivo, zapovjednik odlučuje o redu povlačenja. Nekoliko čimbenika utječe na njegovu odluku: •
naredne misije,
•
raspoloživost transportnih sredstava i putova,
•
raspored naših i neprijateljskih snaga,
•
razina i priroda neprijateljskog pritiska,
•
stupanj žurnosti povezan s povlačenjem.
Zapovjednik treba donijeti tri meñusobno povezane ključne odluke: kada početi s kretanjem odabranih elemenata borbene potpore i potpore borbenih djelovanja, kada se prednji elementi trebaju početi prorjeñivati i kada sigurnosna snaga treba početi svoje operacije odvajanja. Zapovjednik izbjegava prerane akcije koje vode neprijatelja do spoznaje da se planira povlačenje. Zapovjednici moraju predvidjeti neprijateljska sredstva ometanja i planirati uporabu sigurnosnih snaga, napadnih helikoptera i bliske zračne potpore. 11-82. Zapovjednik koji provodi povlačenje bez neprijateljskog pritiska može planirati kada započeti s povlačenjem. On ima mogućnost preuzimanja proračunatog rizika za povećanje sposobnosti premještanja svoje snage. Na primjer, on može zapovjediti glavnini za provede taktičku putnu hodnju umjesto kretanja u taktičkim poretcima. Zapovjednik može planirati ostati-iza snage kao dio operacije. (Ostati-iza operacije počinju na stranici 11-24.) PRIPREMA POVLAČENJA 11-83. Prije povlačenja glavnina šalje prethodnice (quartering parties) koje pomažu u posjedanju novog položaja. (14. poglavlje daje detalje o odgovornostima prethodnice.) 11-84. Kod povlačenja bez pomoći postrojba organizira vlastitu sigurnosnu snagu i pričuvu. Ona izviña i osigurava putove koje će rabiti u svom kretanju unatrag dok se održava prilikom povlačenja. Postrojba u povlačenju mora se odvojiti od neprijatelja. 11-18
_______________________________________________________________________________________Uzmak
11-85. Skrivanjem opskrbnih sredstava uzduž putova kretanja, operatori potpore borbenih djelovanja mogu pojednostaviti zahtjeve potpore i smanjiti neprijateljsku sposobnost ometanja logističkih operacija. To postrojbama potpore borbenih djelovanja omogućuje ranije povlačenje no što bi drugačije bilo moguće. Zapovjednik pažljivo razmatra hoće li staviti opskrbna sredstva u ukopane objekte. Kada su jednom u ukopanim objektima, opskrbna se sredstva teško izvlače, ako operacija ne ide po planu. Osim medicinskih sredstava postrojba evakuira ili uništava sva opskrbna sredstva za sprječavanje njihovog zarobljavanja. Zapovjednik odreñuje kriterij za uništavanje, koji je pokrenut vremenom ili dogañajem, za svaku klasu sredstava. PROVEDBA POVLAČENJA 11-86. Tipično, kada je postrojba pod neprijateljskim pritiskom njezini se slabije uporabljeni elementi povlače prvi. Jače uporabljene postrojbe općenito se povlače pod pokrivanjem sigurnosne snage, uporabom potpore koju pruža raspoloživa vatrena potpora i snage za elektroničko ratovanje. Oni se koriste prednostima zaprjeka kao pomoći u prekidu dodira s neprijateljem. Zapovjednik provodi noćna kretanja i rabi dim za prikrivanje naših kretanja, dok istodobno smanjuje preciznost neprijateljskih sustava izravne vatre i njegovu sposobnost vizualnog motrenja naših pokreta. Sigurnosna snaga nastavlja rabiti pomoćne i dopunske položaje dok cijela snaga ne prekine dodir s neprijateljem. 11-87. Sigurnosna snaga može ostati na položaju i zavaravati neprijatelja. Glavnina se kreće unatrag na prijelazne ili krajnje položaje što je brže moguće. Kada se glavnina povuče na sigurnu udaljenost, sigurnosna snaga počinje svoje kretanje unatrag. Kada započne s kretanjem ona preuzima dužnost pozadinske zaštitnice. Čak i ako neprijatelj ne goni snagu u povlačenju, sigurnosna snaga nastavlja djelovati kao pozadinska zaštitnica, osim ako zapovjednik tu zadaću ne dodijeli nekome drugom elementu. Meñutim, ako nije gonjena neprijateljem, sigurnosna snaga može ostati u hodnoj koloni. (14. poglavlje daje definiciju hodne kolone.) 11-88. Po zapovjedi glavnina se brzo kreće po višestrukim putovima na izviñane položaje. Ona može posjesti niz prijelaznih položaja prije dovršenja povlačenja. Obično se postrojbe borbene potpore i potpore borbenih djelovanja, zajedno sa svojim pratnjama konvoja, kreću prve i prethode borbenim postrojbama u poretku za povlačenje. Zapovjednik treba održavati discipliniranu uporabu putova tijekom povlačenja. Usprkos konfuziji i neprijateljskom pritisku, podreñene postrojbe moraju slijediti odreñene putove i vremena kretanja. 11-89. Kada se glavnina povlači, njezina pričuva ostaje prema naprijed, kako bi pomogla sigurnosnoj snazi i drugim snagama vatrom i protunapadom. Pričuva može pokrenuti ispade za dezorganizaciju i zadržavanje neprijatelja i za izvlačenje okruženih ili jako uporabljenih snaga. 11-90. Ako sigurnosna snaga i pričuva ne mogu spriječiti neprijatelja u približavanju glavnini, zapovjednik mora uporabiti dio ili cijelu glavninu za sprječavanje neprijatelja u daljnjem ometanju povlačenja. Glavnina zadržava neprijatelja ili se brani ako sigurnosna snaga ne uspjeva usporiti neprijatelja. U tom se slučaju povlačenje nastavlja što je prije moguće. Ako neprijatelj blokira kretanje u pozadinu, zapovjednik se prebacuje na alternativne putove za obilazak ugroženog područja. Druga je mogućnost da napadne izravno kroz neprijatelja. PREKID POVLAČENJA 11-91. Kada se snaga u povlačenju uspješno odvoji od neprijatelja ona ima dvije mogućnosti. Može se pridružiti ukupnoj obrani pod najpogodnijim uvjetima ili prijeći u izvlačenje i nastaviti svoje kretanje od neprijatelja i prema sljedećoj misiji.
IZVLAČENJE 11-92. Izvlačenje (retirement) je oblik uzmaka u kojem se snaga koja nije u dodiru s neprijateljem, kreće unatrag od njega (FM 3-0). Slika 11-10., stranica 11-20, pokazuje taktički grafički znak za izvlačenje. Postrojba u izvlačenju organizira se za borbu, ali ne predviña ometanje 11-19
FM 3-90______________________________________________________________________________________
od neprijateljskih kopnenih snaga. Tipično sigurnosna snaga neke druge postrojbe pokriva kretanje jednog postroja kada se postrojba izvlači. No pokretne neprijateljske snage, nekonvencionalne snage, zračni udari, zračni desanti ili dalekometne vatre mogu ometati i isključivati izvlačenje postrojbe. Zapovjednik mora planirati odgovore na neprijateljske akcije i organizirati postrojbu za borbu u samoobrani. Zapovjednik obično provodi operacije izvlačenja za stavljanje svojih snaga na nove položaje za buduće operacije ili za prilagodbu trenutačnoj zamisli operacija.
Slika 11-10. Taktički grafički znak za izvlačenje 11-93. Kada povlačenje iz akcije prethodi izvlačenju, stvarno izvlačenje počinje nakon što postrojba prekine dodir i organizira se u hodni poredak. (Premda snaga u povlačenju bez pritiska neprijatelja može isto rabiti hodne kolone, razlika izmeñu te dvije situacije je vjerojatnost neprijateljskog uplitanja.) Kada su sigurnost i brzina najvažnija razmatranja, postrojbe se izvlače u obliku taktičkih putnih hodnji. 11-94. Postrojba u izvlačenju općenito se kreće prema području prikupljanja koje treba poduprti pripreme za sljedeću misiju postrojbe. Kada odreñuje putove koje snaga u izvlačenju koristi do područja prikupljanja, zapovjednik razmatra sposobnost postrojbe za potporu obrambenih akcija ako doñe do borbe tijekom izvlačenja. 11-95. Početna akcija u izvlačenju premještanje je postrojba potpore borbenih djelovanja i opskrbnih sredstava u pozadinu. U odreñeno vrijeme postrojba u izvlačenju povlači se iz djelovanja i prelazi u hodni poredak. Postrojba može prvo ići u područje prikupljanja da bi se ponovno uspostavilo zapovjedanje i nadzor i provela doopskrba, ako je taj korak nužan prije prijelaza u hodni poredak. Kada formira hodni poredak, snaga je spremna početi izvlačenje. Tijekom početne faze snaga se izvlači u višestrukim malim kolonama. Kako se udaljenost od neprijatelja povećava, manje se kolone združuju u veće za olakšanje nadzora kretanja. Putna mreža i mogućnost neprijateljskog miješanja utječu na to kako se i kada to združivanje dogaña. ORGANIZACIJA SNAGA 11-96. Zapovjednik normalno organizira sigurnosne elemente i glavninu za izvlačenje (vidi sliku 11-11, stranica 11-21). Poredak i broj kolona ovisi o broju raspoloživih putova i mogućnosti neprijateljskog miješanja. Zapovjednik tipično želi da se svi glavni elementi istodobno kreću prema pozadini. No ograničena cestovna mreža ili ugrožavanje boka može tražiti kretanje po postrojima u odnosu na vrijeme i mjesta na zemljištu.
11-20
_______________________________________________________________________________________Uzmak
Slika 11-11. Organizacija snaga za operaciju izvlačenja 11-97. Zemljište i neprijatelj diktiraju hoće li snaga u izvlačenju uspostaviti samo jednu pozadinsku sigurnosnu snagu, što je obično pozadinska zaštitnica, ili će svaka kolona organizirati svoju posebnu snagu. Te sigurnosne snage štite kolone od iznenañenja, ometanja i napada bilo koje goneće neprijateljske snage. Njihova veličina i sastav ovise o jačini i prijetećoj blizini neprijateljske ugroze. Ti sigurnosni elementi općenito ostaju u hodnim kolonama, osim ako postoji mogućnost neprijateljskog miješanja. Ako neprijatelj uspostavi dodir, element pozadinske sigurnosti provodi zadržavanje. 11-98. Hodne kolone u izvlačenju normalno traže da inženjerijske snage pojačaju prednju zaštitnicu. Zapovjednik organizira element bočne sigurnosti za sprječavanje mogućega neprijateljskog miješanja s produljenim kolonama snage za izvlačenje. Zapovjednik može odgovornosti za bočnu sigurnost dodijeliti podreñenim hodnim postrojbama. 11-99. Glavnina se organizira na način suprotan organizaciji za nastupnu hodnju. (14. poglavlje objašnjava nastupnu hodnju.) Kretanje postrojba borbene potpore i potpore borbenih djelovanja treba prethoditi kretanju borbenih snaga. Kada je potrebno, elementi glavnine mogu pojačati pozadinsku zaštitnicu ili bilo koji drugi sigurnosni element. Budući da elementi vatrene potpore i napadni helikopteri u sastavu glavnine mogu najbrže odgovoriti na djelovanja neprijatelja, oni su obično prvi koji dobivaju tu zadaću. NADZORNE MJERE 11-100. Nadzorne mjere koje se rabe u izvlačenju jednake su onima kod zadržavanja i povlačenja. Kao i kod povlačenja, detaljno planiranje i strogo pridržavanje putova i vremena kretanja olakšavaju uredno izvlačenje. Zapovjednik tipično nadzire kretanje uporabom vremena kretanja, putova i točaka provjere. (14. poglavlje govori o nadzornim mjerama u kretanju.)
POTPORA BORBENIH DJELOVANJA 11-101. Tijekom operacija izvlačenja postrojbe potpore borbenih djelovanja slažu svoje kretanje tako da mogu pružati odgovarajuću potporu uporabljenoj snazi. One održavaju maksimalnu raspršenost sukladnu nadzoru i lokalnoj sigurnosti. Njihov je cilj pružati neprekinutu potporu i maksimalnu zaštitu tijekom vremena u kojem traje operacija izvlačenja. Slažući pot-
11-21
FM 3-90______________________________________________________________________________________
poru po postrojima, zapovjednik smanjuje količinu vremena koju svaka postrojba potpore borbenih djelovanja troši na kretanje u kojem ne može provoditi svoje temeljne zadaće potpore. Visoko prioritetna sredstva mogu tražiti dodatnu zaštitu kako bi se spriječio njihov gubitak ili zarobljavanje. Za smanjenje gomilanja snaga i ometanja operacija borbenih postrojba i postrojba borbene potpore, zapovjednik treba premjestiti svoje snage i sredstva potpore borbenih djelovanja što je ranije moguće, normalno u okružju koje neprijatelju daje samo ograničenu preglednost. Rano premještanje postrojba potpore borbenih djelovanja može spriječiti i otkrivanje naših budućih operacija neprijatelju. 11-102. Zapovjednik predviña učinke izvlačenja na logističku potporu za osiguranje odgovarajuće potpore operacije i brzu evakuaciju žrtava. Izvlačenja općenito rezultiraju povećanim udaljenostima izmeñu postrojba potpore borbenih djelovanja i borbenih postrojba što potporu čini još težom. Provedba operacija uzmaka općenito traži više sredstava klase III i moguće klase V nego druge vrste obrambenih operacija. Ta dva čimbenika zajednički povećavaju zahtjeve za prijevoznim sredstvima i dodjelom prostora na glavnim opskrbnim putovima. To, s druge strane, povećava potrebu za upravljanjem kretanja i traži unaprijed rasporeñene usluge i opskrbna sredstva uzduž putova. Postrojbe potpore borbenih djelovanja nose i pohranjuju potrebne količine goriva i streljiva koliko to traži specifična situacija. 11-103. Osigurana logistička potpora mora biti pokretna kako bi mogla odgovoriti zahtjevima fluidne taktičke situacije koja se tipično dogaña tijekom uzmaka. Zapovjednik sprječava gomilanje nepotrebnih opskrbnih sredstava u područjima koja će se napustiti. Samo nužna sanitetska i logistička potpora treba biti smještena u području uključenom u operaciju uzmaka. 11-104. Zapovjednik odreñuje svoje prioritete održavanja, izvlačenja i evakuacije te kriterije uništenja neuporabljive opreme u 4. odlomku operativne zapovjedi. Zahtjevi održavanja općenito nadmašuju ustrojbene (organske) sposobnosti prednjih postrojba tijekom operacije uzmaka. Prednje postrojbe stavljaju što je više moguće snaga i sredstava za održavanje, izvlačenje i evakuaciju u prednja područja za pojačanje ili oslobañanje borbenih elemenata od tereta popravka neuporabljive opreme. Vozila za izvlačenje i evakuaciju rasporeñuju se na kritična mjesta kako bi se spriječilo da neispravna vozila blokiraju putove kretanja. Prednje postrojbe evakuiraju sustave koji se ne mogu popraviti u odreñenim vremenskim rokovima, uporabom svih raspoloživih sredstava kao što su prevožnjaci i oklopna vozila s neoperativnim oružnim sustavima. Kada izvlačenje i evakuacija nisu mogući, postrojbe uništavaju neoperativnu opremu za sprječavanje njihovog zarobljavanja. Kada je moguće, postrojbe uništavaju iste vitalne komponente istovrsnih sustava kako bi se spriječilo neprijatelja da brzo iskorištava naše zarobljene sustave bojišničkom kanibalizacijom. 11-105. Zapovjednik dodjeljuje prioritete prijevoza na kretanje borbenih snaga i njihovih opskrbnih sredstava, kretanje materijala za izradu zaprjeka za kočenje neprijatelja i na evakuaciju žrtava i popravljive opreme. On drži svoje glavne opskrbne putove otvorenima i po potrebi dekontaminiranima. Postrojbe nadziru povratni prijevoz (backhaul – uporaba prijevoznih sredstava koja su, nakon što su iskrcala svoj temeljni teret, raspoloživa za prijevoz ljudi i tvari s mjesta iskrcavanja na drugo mjesto na putu prema odredištu na koje se moraju vratiti, op. prev.) prijevoznih sredstava prije početka uzmaka, smanjujući tako količinu potrebnih prijevoznih sredstava za potporu operacije. 11-106. Općenito, zapovjednik više voli rabiti više odvojenih opskrbnih putova od manjeg broja glavnih opskrbnih putova. Neki putovi ostaju otvoreni za promet prema fronti dok se većina postrojbi borbene potpore i osiguranja borbenih djelovanja premješta dublje u pozadinu. Putovi rezervirani za evakuaciju raseljenih civila što je više moguće izbjegavaju križanje s glavnim opskrbnim putovima postrojbe ili bilo koje drugo njihovo ometanje. 11-107. Zapovjednik temelji prioritete sanitetske evakuacije na raspoloživosti prijevoznih sredstava i rezultatima obrade (trijaže) žrtava od strane zdravstvenog osoblja. Sanitetski elementi koji podupiru snagu u uzmaku moraju osigurati brzu evakuaciju žrtava do zdravstvenih objekata. Potrebe sanitetske evakuacije posebno su zahtjevne u velikim područjima operacija, 11-22
_______________________________________________________________________________________Uzmak
uobičajenima za uzmak. Zapovjednik treba razmotriti pojačavanje kopnenih ambulantnih sposobnosti svojih prednjih sanitetskih postrojba. 11-108. Elementi vojne policije snage u uzmaku prvenstveno su uključeni u nadzor prometa na bojištu za osiguranje glatkog protoka prometa. Zapovjednik može pojačati svoju vojnopolicijsku snagu za uspostavu točaka nadzora prometa te sigurnosti putova i konvoja. Vojna policija pomaže i u nadzoru raseljenih civila i neprijateljskih ratnih zarobljenika.
JEDINSTVENE SITUACIJE U UZMAKU 11-109. Tijekom operacija uzmaka mogu se pojaviti uvjeti koji traže provedbu sprječavajućih operacija i ostati-iza operacija. Te dvije operacije imaju svoja jedinstvena razmatranja planiranja i provedbe. SPRJEČAVAJUĆE OPERACIJE 11-110. Sprječavajuće operacije (denial operations) su akcije za sprječavanje ili uskratu neprijateljske uporabe prostora, osoblja, opskrbnih sredstava ili objekata. Mogu uključiti uništavanje, sklanjanje i kontaminiranje (zagañenje) tih opskrbnih sredstava i objekata ili podizanje zaprjeka. Neminovno je da će povremeno neprijatelj biti u mogućnosti zarobiti našu opremu i sredstva. Ta se situacija često dogaña tijekom uzmaka ili obrambenih operacija. Kao rezultat, zapovjednik u obrani može biti prisiljen provoditi sprječavajuće operacije. Načela sprječavanja jesu: •
zapovjednik treba neprijatelju uskratiti uporabu vojne opreme i sredstava,
•
koraci koji se poduzimaju da bi se neprijatelju uskratila naša oprema i sredstva ne smiju, ako je moguće, spriječiti njihovu kasniju uporabu od strane naših snaga,
•
zapovjednik zapovjeda uništenje vojne opreme i sredstava samo kada naše snage ne mogu spriječiti da padnu u neprijateljske ruke,
•
korisnik je odgovoran za uskratu neprijatelju uporabe svoje vojne opreme i sredstava uništenjem, sklanjanjem ili kontaminacijom,
•
namjerno uništavanje sanitetske opreme i sredstava te dovoñenje hrane i vode u stanje neispravnosti za konzumaciju nezakonito je prema odredbama Ženevskih konvencija.
U sprječavajućim operacijama definicija vojne opreme i sredstava postrojbe može se proširiti na vojne instalacije i svu civilnu opremu i sredstva koje rabe naše snage. Prema ratnom pravu uništenje civilne imovine dopušteno je samo tamo gdje postoji bezodvlačna vojna nužda. Odreñivanje postoji li dostatna nužda za opravdanje uništenja složena je analiza koja traži razmatranje moralnih, političkih i pravnih elemenata. 11-111. Zapovjednik koji zapovjedi provedbu sprječavajuće operacije mora razmotriti potencijalnu vrijednost vojne opreme i sredstava za neprijatelja kada odreñuje prioritete i obujam operacije. Primjeri visokih prioriteta uključuju: •
klasificiranu opremu, tvari i dokumente,
•
gorivo, ulja i maziva,
•
sofisticirane oružne sustave ili elektroničku opremu,
•
teška oružja i njihovo streljivo,
•
komunikacijsku opremu,
•
sredstva za izradu splavi i mostova,
•
zračne, pomorske i kopnene prijevozne sustave.
Manjeg bi prioriteta bila druga opskrbna sredstva, oprema ili objekti koji bi mogli biti korisni neprijatelju. 11-23
FM 3-90______________________________________________________________________________________
11-112. Zapovjednik mora izdati detaljne upute za uskratu vojne opreme i opskrbnih sredstava kako bi spriječio neprijatelja u njihovoj izravnoj uporabi. Sprječavanje mora onemogućiti neprijatelja u popravci sustava kanibalizacijom nekoliko sustava. Postrojba mora uništiti iste dijelove na svakoj vrsti sustava. 11-113. Sprječavanje se razlikuje od operacija protupokretljivosti jer zapovjednik oblikuje operacije sprječavanja kako bi lišio neprijatelja nekih ili svih kratkotrajnih koristi od zauzimanja zemljopisnog područja. Utjecaj operacija sprječavanja na stanovnike i okružje regije djeluje kao moralno i pravno ograničenje na njihovu uporabu i obujam u kojem ih provode američke snage. Zapovjednik treba uključiti svog pravnika i časnika za civilno-vojne operacije u planiranje operacija sprječavanja. 11-114. Zapovjednik osigurava da provedba plana sprječavanja ne utječe štetno na njegove buduće operacije. To obuhvaća pažljivo razmatranje na koji će način postrojba provoditi rušenja u odnosu na svrhu kretanja unatrag i zamišljenih narednih akcija snage. Široko rušenje tijekom uzmaka može postati veća smetnja našoj snazi koja se kreće nazad u područje nego neprijatelju tijekom našeg uzmaka. Na primjer, uništenje prijevozne infrastrukture povećava naše logističke probleme kada se jednom područje ponovno osvoji. Sklanjanje ili uništenje vojno važnih opskrbnih sredstava i opreme, kao što su gorivo, materijal za izradu zaprjeka i vagoni, iz područja traži da naša snaga dovede slična sredstva sa sobom kada ponovno osvoji područje. 11-115. Zapovjednik može proširiti operaciju za sprječavanje neprijatelja u iskorištavanju resursa, kao što su gorivo, rude i mjesno stanovništvo; komunikacijski putovi poput riječnih ustava, željeznički ranžirni kolodvori, putna raskrižja i mostovi; i objekti kao što su telefonske centrale, radio i televizijske postaje i industrijska postrojenja u regiji. Obrambena snaga može pomagati civilnim vlastima u evakuaciji civilnog pučanstva. Ona ili sklanja resurse, opskrbna sredstva i objekte iz zemljopisnog područja koje je prepušteno neprijatelju ili ih uništava na licu mjesta. Takve operacije sprječavanja po svojoj prirodi mogu biti potpune ili ograničene. 11-116. Potpune operacije sprječavanja mogu stvoriti dugotrajne političke, gospodarske i vojne učinke kao i učinke na okoliš. Ti učinci mogu biti operativne, a moguće i strateške razine. Potpune operacije troše velike količine prijevoznih i inženjerijskih resursa i traže jako puno vremena za planiranje i provedbu. 11-117. Ograničene ili djelomične operacije sprječavanja posebno su pogodne ako obrambena snaga u kratkom vremenu očekuje ponovno preuzimanje nadzora nad zemljopisnim područjem. Sklanjanje ili uništenje samo ključnih komponenata može smanjiti rad objekata samo na ograničenu uporabu, ali ipak dopušta brzu obnovu svih funkcija objekta kada se jednom vrati pod naš nadzor. Američke snage uništavaju samo zasebne ciljeve velike vojne vrijednosti. Ograničene operacije sprječavanja normalno ne utječu na napredovanje pravilno poduprtih neprijateljskih borbenih poredaka koje imaju pokretljivost izvan putova. No one mogu ozbiljno kočiti neprijateljsku logističku potporu koja se provodi na putovima i željezničkim prugama, ako se provode vješto i maštovito sukladno ukupnom planu. OPERACIJE OSTATI-IZA 11-118. Ostati-iza operacija (stay-behind operation) je operacija u kojoj zapovjednik ostavlja postrojbu u položaju za provedbu specifične misije dok se ostatak njegovih snaga povlači ili izvlači iz područja. Snaga se treba sastojati od dovoljno borbenih elemenata, elemenata borbene potpore i potpore borbenih djelovanja za zaštitu i održivost svoje borbene sposobnosti za vrijeme trajanja misije. Ostati-iza snaga može biti i rezultat neprijateljskih akcija koje obilaze naše snage. 11-119. Glavna je svrha ostati-iza snage uništiti, poremetiti ili zavarati neprijatelja. Ta snaga ima misiju visokog rizika zbog opasnosti da će je neprijatelj otkriti, okružiti i uništiti. Doop-
11-24
_______________________________________________________________________________________Uzmak
skrba i evakuacija žrtava jednako su izvanredno teške. Zapovjednik razmatra dodjelu te misije samo nakon detaljne analize čimbenika MNZS-VC. Ostati-iza snaga napada neprijateljske borbene snage i elemente zapovjedanja i nadzora, borbene potpore i potpore borbenih djelovanja iz neočekivanih smjerova (vidi sliku 11-12.). Ti napadi mogu prouzročiti da neprijateljske snage koje slijede budu opreznije i sporije da bi očistile moguća mjesta napada i zasjede. Ostati-iza snaga može morati provoditi proboj iz okruženja i operacije povezivanja nakon dovršenja svoje misije. (Dodatak D govori o provedbi proboja iz okruženja.) PL FREDA
FLOT
PL THOR
PL FREDA
FLOT
PL THOR
Slika 11-12. Ostati-iza snaga 11-120. Ostati-iza snaga sastavljena od lakog pješaštva iznenañuje neprijatelja provedbom niza prepada i zasjeda. Laka pješačka snaga može biti ubačena kopnom, zračnim helikopterskim ili padobranskim desantom; ona može biti i obiñena snaga. Napadi u neprijateljskoj pozadini teškim snagama mogu pokriti veće područje od napada lakih pješačkih snaga. 11-121. Ostati-iza operacije u konačnici traže od snage da ponovno uñe u naš raspored ili da se poveže s drugim elementima, često na više od jedne lokacije. Zapovjednik mora pažljivo usklañivati taj ponovni ulaz za sprječavanje samogubitaka. Putovi povratka za ostati-iza snagu moraju biti najbolje pokriveni i prikriveni putovi koji postoje. Zaprjeke uzduž tih putova koje se ne smiju obići trebaju imati čuvane prolaze ili meñuprostore. 11-122. Ostati-iza operacija nije samoubilačka misija. Zapovjednik provodi tu operaciju samo kada je uvjeren da će se ostati-iza snaga pridružiti glavnini, izvući se na druge načine ili će se glavnina borbom probiti naprijed i povezati se s njom.
11-25
ČETVRTI DIO
Taktičke pomoćne operacije 12. poglavlje Sigurnosne operacije Časnici i vojnici koji dopuste da budu iznenañeni zaslužuju umrijeti, a zapovjednik general neće štedjeti truda da im osigura takvu sudbinu. D. H. Hill, 1863.
Sigurnosne operacije (security operations) su operacije koje zapovjednik poduzima za davanje rane i točne upozorbe o neprijateljskim operacijama, osiguranje vremena reakcije i manevarskog prostora za zaštitu snage i razvoj situacije koja zapovjedniku omogućuje učinkovitu uporabu zaštićene snage. Krajnji je cilj sigurnosnih operacija zaštititi snagu od iznenañenja i smanjiti nepoznanice u svakoj situaciji. Zapovjednik može provoditi sigurnosne operacije na fronti, bokovima ili u pozadini svoje snage. Glavna razlika izmeñu sigurnosnih i izvidničkih operacija je ta što su sigurnosne operacije usmjerene na snagu ili objekt koji se štiti, dok su izvidničke operacije usmjerene na neprijatelja i zemljište. Sigurnosne operacije su oblikujuće operacije. SADRŽAJ Polazišta sigurnosnih operacija........... …....12-2 Dati ranu i točnu upozorbu................ .......12-2 Osigurati vrijeme reakcije i manevarski prostor............................. ……..12-2 Usmjeriti se na osiguranje snage ili objekta............................................ …....12-2 Neprekidno izviñati............................. ……...12-2 Održavati dodir s neprijateljem........ ….....12-3 Povijesni primjer................................... ….....12-3 Opća razmatranja sigurnosnih operacija............................................... ….....12-4 Opće sigurnosne nadzorne mjere...... ….....12-4 Planska razmatranja sigurnosnih misija.................................................... ….....12-5 Kretanje u sigurna područja za nepokretne sigurnosne misije............ …...12-10 Kretanje tijekom pokretnih sigur…..12-10 nosnih misija na boku......................... Prikrivanje............................................. …...12-13 Kritične zadaće u prikrivanju............ …...12-14
12-0
Organizacija snaga............................. …..12-14 Nadzorne mjere u prikrivanju.......... …..12-14 Provedba nepokretnog prikrivanja.… …..12-15 Provedba pokretnog prikrivanja....... …..12-16 Operacije prikrivanja tijekom ograničene vidljivosti.......................... …..12-18 Zaštita..................................................... …..12-18 Organizacija snage za zaštitu............ ……..12-19 Nadzorne mjere................................... ……..12-20 Prednja zaštitnica................................ ……..12-20 Bočna zaštitnica.................................. ……..12-22 Pozadinska zaštitnica......................... ……..12-24 Pokrivanje.............................................. ……..12-24 Organizacija snage za pokrivanje...... ……..12-25 Napadno pokrivanje............................ ……..12-25 Bočno pokrivanje................................ ……..12-27 Obrambeno pokrivanje...................... ……..12-27 Sigurnost područja................................ ……..12-29 Lokalna sigurnost.................................. ……..12-30 Borbene predstraže............................... ……..12-31
__________________________________________________________________________Sigurnosne operacije
12-1. Postoji pet oblika sigurnosnih operacija – prikrivanje, zaštita, pokrivanje, sigurnost područja i lokalna sigurnost. •
Prikrivanje (screen) oblik je sigurnosnih operacija koje prvenstveno daju ranu upozorbu zaštićenoj snazi.
•
Zaštita (guard) oblik je sigurnosnih operacija čija je glavna zadaća zaštititi glavninu borbom za dobivanje vremena, dok se istodobno neprijatelj motri, dostavljaju se informacije i sprječava neprijateljsko zemaljsko motrenje i izravna vatra na glavninu. Postrojbe koje provode misiju zaštite ne mogu djelovati samostalno jer se oslanjaju na vatre i snage borbene potpore glavnine.
•
Pokrivanje (cover) oblik je sigurnosnih operacija čija je glavna zadaća zaštititi glavninu borbom za dobivanje vremena, dok se istodobno neprijatelj motri, dostavljaju se informacije i sprječava neprijateljsko zemaljsko motrenje i izravna vatra na glavninu.
•
Sigurnost područja (area security) oblik je sigurnosnih operacija koje se provode za zaštitu naših snaga, instalacija, putova i akcija u odreñenom području.
•
Lokalna sigurnost (local security) sastoji se od sigurnosnih operacija niske razine koje se provode u blizini postrojbe za sprječavanje neprijateljskog iznenañenja.
Prikrivanje, zaštita i pokrivanje sadrže povećane razine borbene moći i pružaju glavnini povećane razine sigurnosti. No više borbene moći u sigurnosnoj snazi znači manje borbene moći u glavnini. Sigurnost područja čuva zapovjednikovu slobodu manevra za kretanje njegovih pričuva, rasporeñivanje sredstava vatrene potpore, osiguranje zapovjedanja i nadzora i provedbu operacija održivosti. Lokalna sigurnost pruža izravnu zaštitu snazi. 12-2. Sve su manevarske snage sposobne provoditi sigurnosne operacije. Kopnene i zračne konjaničke postrojbe i izvidnički vodovi posebno su obučeni, opremljeni i organizirani za sigurnosne misije; meñutim rijetko ih ima dovoljno za zadovoljenje svih sigurnosnih potreba snage. Zapovjednik treba osigurati da se podreñene manevarske postrojbe obučavaju za provedbu specifičnih sigurnosnih misija. Time se podreñenim postrojbama omogućava da dodaju te misije na svoje popise najvažnijih zadaća za misiju (mission-essential task list – METL) i obučavaju se za njih. Uobičajeni odnosi s pridodanim postrojbama potrebni su za postizanje umijeća u provedbi tih misija. 12-3. Zapovjednik manevarske snage normalno odreñuje sigurnosno područje unutar kojeg sigurnosna snaga djeluje. U ovom poglavlju snaga (ili objekt) koja se osigurava naziva se glavnina (main body). Kada se govori o oblicima sigurnosnih operacija pojmovi nepokretan (stationary) i pokretan (moving) opisuju akcije glavnine, a ne sigurnosne snage. 12-4. Sve snage, bez obzira na to jesu li borbene, borbene potpore ili potpore borbenih djelovanja, imaju nerazdvojivu odgovornost za svoju vlastitu lokalnu sigurnost. Lokalna se sigurnost sastoji od motrilačkih postala (observation posts – OPs), lokalnih sigurnosnih ophodnja, sigurnosti perimetra i drugih mjera za pružanje bliske sigurnosti snage. Ovo je poglavlje usredotočeno na sigurnosne operacije koje provodi jedna snaga ili podreñeni element te snage za pružanje sigurnosti većoj snazi. Specifični priručnici koji se odnose na odreñenu razinu postroja govore o lokalnoj sigurnosti na razini toga postroja.
12-1
FM 3-0_______________________________________________________________________________________
POLAZIŠTA SIGURNOSNIH OPERACIJA 12-5. Uspješne sigurnosne operacije ovise o pravilnoj primjeni pet polazišta: •
dati ranu i točnu upozorbu,
•
osigurati vrijeme reakcije i manevarski prostor,
•
usmjeriti se na osiguranje snage ili objekta,
•
neprekidno izviñati,
•
održati dodir s neprijateljem.
DATI RANU I TOČNU UPOZORBU 12-6. Sigurnosna snaga daje ranu i točnu upozorbu brzim otkrivanjem neprijateljske snage i točnim izvješćivanjem zapovjednika glavnine. Sigurnosna snaga djeluje na različitim udaljenostima od glavnine na temelju čimbenika MNZS-VC. Kao minimum, ona treba djelovati dovoljno daleko od glavnine za sprečavanje neprijateljskih kopnenih snaga u motrenju i djelovanju po glavnini izravnim vatrama. Što ranije sigurnosna snaga otkrije neprijatelja, više vremena ima glavnina za prosudbu promijenjene situacije i reakciju. Zapovjednik rasporeñuje zemaljske sigurnosne snage i zračne izvidnike za motrenje očekivanih neprijateljskih prilaza na velikim daljinama te ih pojačava i integrira s raspoloživim sustavima za obavještajno prikupljanje kako bi se maksimalno povećalo vrijeme upozorbe. OSIGURATI VRIJEME REAKCIJE I MANEVARSKI PROSTOR 12-7. Sigurnosna snaga daje glavnini dovoljno vremena za reakciju i manevarski prostor za učinkovit odgovor na vjerojatne neprijateljske akcije, djelujući dalje od glavnine i pružajući otpor neprijateljskim snagama. Zapovjednik odreñuje količinu vremena i prostora za učinkovit odgovor na temelju informacija dobivenih procesom obavještajne pripreme bojišta i naputka zapovjednika glavnine o vremenu reakcije na neprijateljske inačice djelovanja na temelju čimbenika MNZS-VC. Sigurnosna snaga koja djeluje na većoj udaljenosti od glavnine i pruža jači otpor, daje više vremena i prostora glavnini. Ona pokušava kočiti neprijateljsko napredovanje, djelujući unutar svojih sposobnosti i ograničenja misije. USMJERITI SE NA OSIGURANJE SNAGE ILI OBJEKTA 12-8. Sigurnosna snaga usredotočuje sve svoje akcije na zaštitu i davanje rane upozorbe zaštićenoj snazi ili objektu. Ona djeluje izmeñu glavnine i poznatih ili pretpostavljenih neprijateljskih postrojba. Sigurnosna se snaga mora kretati kako se kreće glavnina i usmjeriti se na njezino kretanje. Zapovjednik sigurnosne snage mora znati shemu manevra glavnine i manevrirati svojoj snagom tako da ostane izmeñu glavnine i neprijatelja. Vrijednost zemljišta koje je zaposjela sigurnosna snaga ovisi o zaštiti koju pruža zapovjedniku glavnine. NEPREKIDNO IZVIDATI 12-9. Sigurnosna snaga agresivno i neprekidno traži neprijatelja i izviña ključno zemljište. Ona provodi aktivno izviñanje područja ili zone za otkrivanje neprijateljskog kretanja ili neprijateljskih priprema za djelovanje i da bi naučio što je više moguće o zemljištu. Krajnji je cilj utvrditi neprijateljsku inačicu djelovanja i pomoći glavnini u suprotstavljanju toj inačici. Informacije o zemljištu usredotočuju se na njegovu moguću uporabu od neprijatelja ili naše snage, bilo za napadne ili obrambene operacije. Nepokretne sigurnosne snage rabe kombinaciju motrilačkih postaja, zrakoplovstva KoV-a, ophodnja, snaga i sredstava za obavještajno prikupljanje i borbenih položaja za pro vedbu izviñanja. Pokretne sigurnosne snage provode izviñanje zone, područja ili puta, zajedno s uporabom motrilačkih postaja i borbenih položaja, za provedbu temeljne zadaće neprekidnog izviñanja. 12-2
__________________________________________________________________________Sigurnosne operacije
ODRŽATI DODIR S NEPRIJATELJEM 12-10. Kada jednom sigurnosna snaga uspostavi dodir s neprijateljem, ona ga ne prekida osim ako joj to posebno nije zapovjedio zapovjednik glavnine. Sigurnosni element koji je prvi uspostavio dodir ne mora ga održavati ako cijela sigurnosna snaga održava dodir s neprijateljem. Zapovjednik sigurnosne snage osigurava da podreñeni sigurnosti elementi u tom slučaju predaju dodir izmeñu sebe. Sigurnosna snaga mora neprekidno prikupljati informacije o neprijateljskim aktivnostima da bi pomogla glavnini odrediti moguće i stvarne neprijateljske inačice djelovanja i spriječila ga da iznenadi glavninu. To traži neprekidan vizualni kontakt, mogućnost uporabe izravnih i neizravnih vatara, slobodu manevra i dubinu prostora i vremena.
POVIJESNI PRIMJER 12-11. Vojna povijest sadrži brojne primjere koji ukazuju na važnost sigurnosnih operacija. Sljedeći povijesni primjer objašnjava glavnu ulogu sigurnosnih operacija u uspjehu operacije. Ovaj neamerički primjer pokazuje da proučavanje drugih vojska i drugih vremena može pridonijeti razumijevanju umijeća i znanosti taktike.
Operacija Bagration, 1944. Tijekom operacije Bagration, od 22. lipnja do 29. kolovoza 1944., Crvena armija je uništila njemačku Grupu armija Centar i oslobodila posljednji važan dio Sovjetskog Saveza koji je bio pod njemačkim nadzorom. Sovjetske su sigurnosne operacije igrale glavnu ulogu u uspjehu operacije. Sovjetska borbena pravila iz 1944. godine odredila su svrhe sigurnosnih operacija: spriječiti iznenadni napad neprijateljskih kopnenih i zrakoplovnih snaga na glavninu, spriječiti neprijateljsko izviñanje i dati vlastitim snagama potrebno vrijeme i uvjete za razvoj protiv neprijatelja. Crvena armija je od travnja do lipnja provodila sigurnosne operacije protiv neprijateljskih izvidničkih i obavještajnih aktivnosti. Tijekom toga razdoblja sovjetske su operacije bile usmjerene protiv njemačkih operacija i objekata održivosti koje su provodili partizani, kao i na držanje Nijemaca toliko vezanim uz provedbu sigurnosnih operacija u području da su imali vrlo malo resursa za zemaljsko izviñanje. Zrakoplovne snage Crvene armije onemogućavale su njemačko zračno izviñanje u većim operativnim dubinama sovjetske pozadine. Svi sovjetski frontovi (grupe armija), koji su se pripremali za ljetnu ofenzivu, uspostavili su 25 kilometara duboko sigurnosno područje protiv njemačkoga zemaljskog izviñanja. Divizije na fronti slale su brojne i česte ophodnje za suprotstavljanje njemačkim izvidničkim naporima i održavanje fizičkog dodira s njemačkim divizijama u prvoj crti. Sovjeti su rabili sva raspoloživa sredstva za održavanje sigurnosti snaga uključenih u operaciju. Tijekom operacije je ratno zrakoplovstvo Crvene armije pružalo zračno pokrivanje, posebno za pokretne grupe i prednje izdvojene postrojbe. Zbog močvara, koje su pokrivale većinu zemljišta, nije bilo moguće rabiti velike mehanizirane poretke pa su Sovjeti koristili konjaničke korpuse, pojačane tenkovima, za pokrivanje zemljišta nepogodnog za teške snage i za održavanje dodira izmeñu odvojenih elemenata svojih prednjih pokretnih snaga. Na bokovima operacije Bagration, sovjetski 1. gardijski tenkovski korpus služio je kao snaga za pokrivanje protiv pojačanja ili pokušaja pomoći od njemačke Grupe armija sjever. Kombinirana konjaničkomehanizirana grupa imala je istu ulogu na jugu za 1. bjeloruski front protiv njemačke Grupe armija sjeverna Ukrajina.
12-3
FM 3-0_______________________________________________________________________________________
OPĆA RAZMATRANJA SIGURNOSNIH OPERACIJA 12-12. Brojna su opća razmatranja u provedbi sigurnosnih operacija. Ona su primjenljiva za sve oblike sigurnosnih operacija, ali najviše za misije prikrivanja, zaštite i pokrivanja. OPĆE SIGURNOSNE NADZORNE MJERE 12-13. Sigurnosne se operacije prikazuju na zemljovidima crtanjem strelice munje na svakoj strani znaka koji predstavlja postrojbu koja provodi sigurnosnu operaciju i slovom S, G ili C za označavanje prikrivanja, zaštite ili pokrivanja. Kraj strelice dodiruje odreñene operativne znakove koji definiraju lijevu i desnu granicu sigurnosne operacije (vidi sliku 12-1.).
Slika 12-1. Opće sigurnosne nadzorne mjere 12-14. Prikrivanje, zaštita i pokrivanje imaju mnogo zajedničkih nadzornih mjera, počevši s granicama koje definiraju sigurnosno područje. Zapovjednik glavnine uspostavlja sigurnosno područje. Za sigurnosnu snagu koja djeluje na fronti ispred glavnine, bočne granice sigurnosnog područja normalno su produljene bočne granice glavnine. Pozadinska granica sigurnosne snage je normalno crta preuzimanja borbe. 12-15. Za uspostavu prikrivanja u pozadini snage, bočne su granice isto produljene granice glavnine, a pozadinska granica snage za prikrivanje je pozadinska granica cijele snage. Za bočno prikrivanje, bočne granice sigurnosnog područja su produljena pozadinska granica glavnine i njezin produljeni prednji kraj područja bitke ili prednja crta naših snaga. Pozadinska granica bočnog prikrivanja je bočna granica glavnine. Pozadinska granica ili neka druga fazna crta mogu služiti kao crta preuzimanja borbe izmeñu sigurnosne snage i glavnine za nadzor prijenosa odgovornosti za neprijatelja sa sigurnosne snage na glavninu. Normalno, odgovornost bočne sigurnosne snage počinje s elementom logističke komore prednje zaštitnice ili s vodećim borbenim elementom glavnine. Ona svršava u pozadini glavnine ili s vodećim elementom pozadinske zaštitnice. Zapovjednik glavnine po potrebi razjašnjava te odgovornosti.
12-4
__________________________________________________________________________Sigurnosne operacije
12-16. Bilo zapovjednik glavnine, bilo zapovjednik sigurnosne snage, odreñuje dodatne fazne crte za nadzor operacije. Te fazne crte mogu služiti kao naredne crte prikrivanja ili zadržavanja. Svaki element sigurnosne snage mora izvijestiti kada ih prelazi ili zaposjeda. Premještanje na te naredne fazne crte pokreću odreñeni dogañaji. Prilaz neprijateljske snage, zamjena vlastite postrojbe ili kretanje snage koja se štiti diktiraju kretanje sigurnosne snage. Zapovjednik sigurnosne snage normalno dodjeljuje dodatne bočne granice unutar sigurnosnog područja da bi označio područja operacija podreñenih postrojba. 12-17. Zapovjednik rabi točke provjere i imenovana područja interesa za ukazivanje na specifična područja interesa i za usklañivanje kretanja i motrenja. On rabi točke dodira za olakšavanje usklañivanja s bočnim postrojbama tijekom sigurnosih misija na fronti i u pozadini, ili izmeñu elemenata sigurnosne snage u sigurnosnom području. Postrojbe koje provode bočno osiguranje snage koja se kreće, fizički uspostavljaju dodir s glavninom na točkama dodira. Ako zapovjednik sigurnosne snage želi osigurati pokrivanje odreñenoga imenovanog područja interesa ili prilaza, on uspostavlja motrilačke postaje. PLANSKA RAZMATRANJA SIGURNOSNIH MISIJA 12-18. Pored planskih razmatranja koja se primjenjuju u drugim vrstama operacija navedenih u ovom pravilu, kao što su nadzor ključnog zemljišta i prilaza, zapovjednik koji daje sigurnosnu misiju i zapovjednik sigurnosne snage moraju posebnu pozornost obratiti na: •
snagu koja se osigurava,
•
mjesto i orijentaciju sigurnosnog područja,
•
početna mjesta motriteljskih postaja,
•
vrstu motriteljskih postaja,
•
vrijeme uspostave sigurnosne snage,
•
kriterije za svršetak sigurnosne misije,
•
pojačanje sigurnosnih snaga,
•
obavještajnu potporu sigurnosnih operacija,
•
posebne zahtjeve ili ograničenja,
•
planiranje vatre,
•
integraciju kopnenih i zračnih operacija,
•
planiranje inženjerijskih napora,
•
izvješćivanje,
•
razmještanje snaga i sredstava za zapovjedanje i nadzor te za potporu borbenih djelovanja,
•
potporu borbenih djelovanja.
Snaga koja se osigurava 12-19. Zapovjednik glavnine mora odrediti točnu snagu koja se osigurava. To odreñivanje utvrñuje granice odgovornosti sigurnosne snage. Sigurnosna se snaga mora orijentirati na snagu koju osigurava. Ako se glavnina kreće, kreće se i sigurnosna snaga za održavanje svog položaja u odnosu na glavninu. Tablica 12-1. pokazuje tipičnu veličinu sigurnosnih snaga za dani postroj. Ograničene sposobnosti većine manevarskih vodova sprječavaju ih da budu odvojeni od svoje matične satnije. Izvidnički vodovi izuzetak su toga pravila.
12-5
FM 3-0_______________________________________________________________________________________
Tablica 12-1. Tipična veličina sigurnosnih snaga za danu misiju i postroj
Mjesto i orijentacija sigurnosnog područja 12-20. Zapovjednik glavnine odreñuje mjesto, orijentaciju i dubinu sigurnosnog područja u kojem želi da njegova snaga djeluje. On identificira specifične prilaze i imenovana područja interesa koje želi pokriti. Dubina sigurnosnog područja daje glavnini više vremena za reakciju na nastupajuće neprijateljske kopnene postrojbe. Posjedanje dubokoga sigurnosnog područja omogućuje sigurnosnoj snazi uništenje neprijateljskih izvidničkih snaga bez ugrožavanja kritičnih motriteljskih postaja ili položaja. Ono sprječava da neprijatelj isuviše lako probije sigurnosno područje i nastanak pukotina kada se motriteljske postaje ili postrojbe premjeste ili budu izgubljene. Što je šire područje koje treba osigurati, to slabije može sigurnosna snaga iskoristiti prednost povećane dubine, jer će imati manje snaga za posjedanje položaja u dubini. Vrlo plitko sigurnosno područje može tražiti misiju zaštite za pružanje potrebnog vremena reakcije. 12-21. Zapovjednik sigurnosne snage provodi detaljnu analizu zemljišta u sigurnosnom području. On postavlja svoje početne rasporede (obično crtu prikrivanja) što je dalje moguće kako bi omogućio dobro motrenje prilaza. Dalje, on dodjeljuje jasnu odgovornost za identificirane prilaze i odreñena imenovana područja interesa. Za prikrivanje ili zaštitu, početna crta prikrivanja mora biti unutar podupirućeg dometa glavnine, a ipak dovoljno daleko da bi osigurala željenu količinu vremena na temelju rane upozorbe. Početna mjesta motriteljskih postaja 12-22. Zapovjednik sigurnosne snage odreñuje probna početna mjesta motriteljskih postaja uzduž ili iza crte pokrivanja za osiguranje učinkovitog motrenja sektora i odreñenih imenovanih područja interesa. Postrojba ili sredstvo koje posjeda svaku motriteljsku postaju može promijeniti svoj točan položaj za bolje ostvarenje zapovjednikove namjere. Zapovjednik može postaviti više motriteljskih postaja uzduž prilaza velike brzine kako bi se omogućilo praćenje dodira s neprijateljem od jedne do druge postaje, održavajući tako dodir bez potrebe premještanja sigurnosnih snaga. Zapovjednik sigurnosne snage daje zadaće podreñenim postrojbama za izviñanje i upućivanje borbenih ophodnja za pokrivanje meñuprostora izmeñu motriteljskih postaja. Za sprječavanje samogubitaka zapovjednik stavlja ograničavajuću mjeru usklañivanja vatrene potpore oko mjesta motriteljskih postaja.
12-6
__________________________________________________________________________Sigurnosne operacije
Vrste motriteljskih postaja 12-23. Motriteljske postaje mogu biti ili na vozilu (mounted) ili iskrcane iz vozila (dismounted). Motriteljske postaje na vozilu mogu se koristiti optičkim sredstvima, oružnim sustavima i brzinom premještanja vozila. No neprijatelj ih može lakše otkriti od postaja iskrcanih iz vozila. Iskrcane motrilačke postaje daju maksimalnu tajnost ali im nedostaje brzina premještanja, optička sredstva i oružja kojima raspolažu postaje na vozilu. Potrebna su najmanje dva vojnika za rad na postaji i u tom slučaju ne dulje od 12 sati. Motrilačke postaje koje rade više od 12 sati traže, kao minimum, pješačku desetinu ili izvidničku sekciju za osiguranje neprekidnog rada. Snaga za pokrivanje šalje ophodnje u područje koje se ne vidi zbog mrtvih kutova i u područja izmeñu motriteljskih postaja, provodi operacije doopskrbe i odmara ili održava svoje osoblje. Vrijeme kada sigurnosna snaga mora biti uspostavljena 12-24. Zapovjednik glavnine mora odrediti kada će uspostaviti sigurnosnu snagu. On tu odluku donosi na temelju aktivnosti glavnine i očekivane neprijateljske aktivnosti. On mora dati dovoljno vremena sigurnosnoj snazi za odlazak i posjedanje sigurnosnog područja kako bi spriječio da se neprijateljske snage neotkriveno probiju u sigurnosno područje. Čimbenici MNZS-VC utječu na to kako se sigurnosna snaga razvija i posjeda crtu pokrivanja. Ako je sigurnosna misija rezultat tekuće izvidničke misije, sigurnosna je snaga već rasporeñena za početak svoje misije. To se često dogaña kada se izvidnička misija zaustavlja na odreñenoj faznoj crti. Analiza čimbenika MNZS-VC odreñuje koja će tehnika razvoja zadovoljiti zahtjeve misije. Kriteriji za svršetak sigurnosne misije 12-25. Sigurnosne su misije obično pokretane vremenom ili dogañajem. Kriteriji za svršetak sigurnosne misije mogu biti akcija glavnine (poput dovršenja specifične misije), utvrñeno vremensko razdoblje (na primjer, ne dopustiti neprijatelju probijanje fazne crte dva sata) ili kriteriji temeljeni na neprijateljskoj snazi (poput njezine veličine). Za prekid svoje sigurnosne misije zapovjednik sigurnosne snage normalno treba odobrenje od zapovjednika glavnine za povlačenje iza pozadinske granice. Pojačanje sigurnosnih snaga 12-26. Zapovjednik glavnine odgovoran je za pojačanje sigurnosne snage. Kada je sigurnosno područje veliko, dodatne borbene snage i sredstva, kao i snage i sredstva borbene potpore, mogu pojačati ustrojbenu borbenu moć postrojbe. Svaki jedinstveni zahtjev koji predstavlja misija može tražiti snage i sredstva koja ne postoje u ustrojbenom sastavu sigurnosne snage. Zemaljski izvidnički radari, inženjerijski elementi i elementi za kemijsko izviñanje uobičajena su pridodavanja na razini satnije. Obavještajna potpora sigurnosnih operacija 12-27. Obavještajne snage i sredstva mogu uvelike pojačati sigurnosne operacije. Te snage i sredstva mogu provoditi brzo motrenje velikih područja za otkrivanje neprijateljske nazočnosti. Daljinski senzori, bespilotne letjelice, bojišnički motriteljski radari, obavještajni sustavi veze i snage i sredstva koja daju podatke s razine ratišta i nacionalne razine mogu proširiti promatrano područje i pokriti sigurnosnu snagu. Napredni zrakoplovi, kao što su helikopteri OH-58D Kiowa Warrior i AH-64D Longbow, mogu otkriti i izvijestiti o neprijateljskim snagama na povećanim daljinama s termovizijskom opremom i drugom naprednom opremom za otkrivanje. To zapovjedniku omogućuje koncentraciju svoje sigurnosne snage na neprijateljske vjerojatne prilaze, imenovana i ciljana područja interesa i ograničavajuće zemljište koje smanjuje mogućnosti rada senzora. Zapovjednik može rabiti svoje obavještajne snage i sredstva 12-7
FM 3-0_______________________________________________________________________________________
za otkrivanje neprijateljskih pokreta. Time se dobiva vrijeme za premještaj sigurnosne snage i koncentraciju drugih snaga i sredstava za suprotstavljanje neprijateljskim akcijama. Zapovjednik povećava veličinu svoje sigurnosne snage kako bi smanjio rizik, ako ne može predvidjeti dostatno ranu upozorbu od svojih obavještajnih snaga i sredstava. Posebni zahtjevi ili ograničenja 12-28. Zapovjednik glavnine može nametnuti posebne zahtjeve ili ograničenja, uključujući voñenje boja, odvajanje od neprijatelja ili kriterije obilaska. On može sigurnosnoj snazi zapovjediti da se odlučujuće ne uporabi ili da ne smije pasti ispod odreñene borbene jačine. On može biti voljan prihvatiti manji stupanj sigurnosti, koji dovodi do gubljenja više zemljišta ili smanjenog vremena pripreme glavnine, kako bi sačuvao svoju sigurnosnu snagu za kasniju uporabu. Planiranje vatre 12-29. Zapovjednik glavnine rasporeñuje svoje snage i sredstva vatrene potpore za potporu svojih snaga za pokrivanje i zaštitu. On dodjeljuje dodatno topništvo za potporu snage za pokrivanje. Ako je sigurnosnoj snazi dodijeljeno široko područje operacija, zapovjednik će možda morati rasporediti svoje snage i sredstva vatrene potpore za osiguranje učinkovitog pokrivanja samo najvjerojatnijih neprijateljskih prilaza. To je posebno važno za prikrivanje jer se snaga za prikrivanje često može osloniti samo na neizravnu vatru za zadržavanje ili remećenje neprijatelja. Pružanje odgovarajuće neizravne vatrene potpore sigurnosnoj snazi može tražiti od glavnine da postavi svoje topništvo dosta prema naprijed u poretku glavnine. Integracija kopnenih i zračnih operacija 12-30. Integracija kopnenih i zračnih operacija kritična je za uspjeh mnogih sigurnosnih misija. Postrojbe zrakoplovstva KoV-a, posebno zračnog konjaništva, pomažu u izviñanju sigurnosnog područja kada se kopneni element sigurnosne snage kreće prema naprijed. One mogu provoditi sljedeće zadaće: •
proširiti prikrivanje ispred crte prikrivanja bočnoga sigurnosnog elementa,
•
prikrivati ispred kopnene sigurnosne snage,
•
provoditi izviñanje područja izmeñu kopnenih manevarskih postrojba,
•
pomagati u održavanju dodira izmeñu sigurnosne snage i glavnine,
•
pomagati u čišćenju područja izmeñu bočnoga sigurnosnog elementa i glavnine tijekom pokretnih sigurnosnih misija na boku,
•
pomagati u prekidu djelovanja i odvajanju kopnenih postrojba, što je posebno vrijedno u provedbi preuzimanja borbe i prolaza crta s glavninom,
•
pratiti stanje na zemljištu koje je teško doseći ili bi tražilo previše vremena za pokrivanje s kopnenim izvidničkim snagama i sredstvima.
Planiranje inženjerijskog napora 12-31. Protupokretljivost igra presudbu ulogu u sigurnosnom području. S pravilno integriranim zaprjekama sigurnosna snaga može održavati prednost u pokretljivosti nad neprijateljem. Zapovjednik može početno koncentrirati inženjerijsku potporu u sigurnosno područje, a tada je prebaciti u područje glavne bitke kada su postrojbe spremne početi s razvojem područja boja. Pokretljivost sigurnosne snage može se povećati odreñivanjem putova premještanja i namjenskim organiziranjem inženjerije za stvaranje sposobnosti svladavanja zaprjeka. No viši zapovjednik mora razmotriti utjecaj stavljanja prioriteta protupokretljivosti u sigurnosno 12-8
__________________________________________________________________________Sigurnosne operacije
područje, umjesto u područje glavne bitke ili u odlučujuću točku. U obrani zapovjednik može postaviti situacijske zaprjeke, pokrivene vatrom, na bokovima snage u napredovanju za pružanje dodatne sigurnosti. Izvješćivanje 12-32. Sigurnosna snaga izvješćuje glavninu o neprijateljskim aktivnostima. Zapovjedništvo glavnine odgovorno je za dostavljanje te informacije drugim zainteresiranim vlastitim snagama. Zapovjednik glavnine osigurava pristup sigurnosne snage svim relevantnim obavještajnim i borbenim informacijama koje prikupi glavnina. Time se dopunjavaju sposobnosti sigurnosne snage. Zapovjednici sigurnosne snage i glavnine neprekidnom razmjenom informacija dobivaju vrijeme za odabir pogodne inačice djelovanja. Digitalizacija značajno pomaže zapovjednicima u održavanju opće operativne slike. Potpora borbenih djelovanja 12-33. Logističke osoblje postrojbe osigurava da su zahtjevi za održivost sigurnosnog elementa ugrañeni u logistički lanac postrojbe te u zapovjedi i dodatke zapovjedi za potporu borbenih djelovanja. Ključna sastavnica održivosti sigurnosnog elementa je razvoj, održavanje i uporaba standardnih operativnih postupaka. Logističari i logistički operatori moraju rabiti standardne operativne postupke i trebaju biti uključeni u njihov razvoj. Ti postupci trebaju biti isprobani tijekom obuke i, ako postoji potreba, promijenjeni. Zapovjednik osigurava da njegov stožer uključuje održivost sigurnosnih elemenata u logističke probe. 12-34. Zapovjednik sigurnosnog elementa odreñuje odgovornog pojedinca u sigurnosnom elementu za održivost elementa. To je normalno viši dočasnik u vodovima i satnijama koje su dobile sigurnosne zadaće. Na primjer, vodni narednik izvidničkog voda, koji je dobio zadaću uspostave bočnog prikrivanja namjenski organizirane bojne, koordinirao bi s prvim dočasnikom susjednoga satnijskog tima za uključivanje zahtjeva za održivost izvidničkog voda u logitički paket satnijskog tima. Slično tomu, prvi dočasnik brigadne izvidničke satnije, koja je dobila misiju prikrivanja, koordinira izravno sa stožerom brigadne logističke bojne za prednju potporu po pitanjima doopskrbe i sanitetskog zbrinjavanja. Taj pojedinac mora imati pristup odgovarajućim mrežama za koordinaciju logističke potpore i evakuacije žrtava. 12-35. Taj pojedinac koordinira s odgovarajućim logističkim osobama za vezu čim je prije moguće nakon prijema pripremne zapovjedi za sigurnosnu misiju. Koordinacija uključuje pitanja kao što su misija sigurnosnog elementa, područje operacija dodijeljeno sigurnosnom elementu, putovi koji će voditi u to područje s trenutačne lokacije i vremena kretanja. On daje točne zahtjeve za održivost sigurnosnog elementa – uključujući sva specijalna opskrbna sredstva potrebna za misiju, kao što su kumulativna eksplozivna punjenja – logističkom elementu koji pruža potporu. On osigurava da element potpore uspostavlja veze sa sigurnosnim elementom i da sigurnosnom elementu daje presliku radnog zemljovida potpore borbenih djelovanja. 12-36. Zapovjednik posebnu pozornost mora obratiti na obradu i evakuaciju žrtava u sigurnosnim elementima koji djeluju udaljeni od redovite sanitetske potpore zbog vremena, zemljišta ili udaljenosti, kao i zbog potrebe da neprijatelj ne otkrije sigurnosni element. Iz tog razloga sigurnosni element, ako je moguće, treba uključiti što više obučenih vojnika za spašavanje života u borbi. Što je više takvih vojnika u sigurnosnom elementu, to je on spremniji za postupanje sa žrtvama. Razmještanje snaga i sredstava za zapovjedanje i nadzor te za potporu borbenih djelovanja 12-37. Zapovjednik sigurnosne snage nalazi se na mjestu s kojeg može najbolje nadzirati operaciju. To je često mjesto s kojeg može motriti najopasniji neperijateljski prilaz. Zapovjedno mjesto posta vlja tako da osigurava neprekidan nadzor i izvješćivanje tijekom početnih
12-9
FM 3-90_____________________________________________________________________________________
pokreta. Njegove borbene logističke komore nalaze se iza maskiranog zemljišta, ali ostaju dovoljno blizu borbenim elementima sigurnosne snage za osiguranje brzog odgovora. Najbolje je kada su postavljene uzduž putova koji pružaju dobru pokretljivost prema bokovima i u dubinu. KRETANJE U SIGURNA PODRUČJA ZA NEPOKRETNE SIGURNOSNE MISIJE 12-38. Sve nepokretne sigurnosne misije uspostavljaju se na sličan način. Pri razvoju u sigurnosno područje sigurnosna snaga mora se baviti dvjema konkurentskim zahtjevima: brzo uspostaviti sigurnosno područje za zadovoljavanje zahtjeva misije i osigurati potrebnu razinu vlastite sigurnosti. Sigurnosna se snaga kreće u sigurnosno područje uporabom jedne od triju temeljnih metoda: taktička putna hodnja, kretanje za uspostavu dodira ili izviñanje zone. 12-39. Najbrža, ali najmanje sigurna metoda razvoja je taktička putna hodnja od pozadinske granice sigurnosnog područja do početnih položaja. Sigurnosna se snaga kreće do oslobañajuće točke (release point) na pozadinskoj granici. Od oslobañajuće se točke podreñeni elementi razvijaju za posjedanje početnih položaja, krećući se najbržim mogućim sredstvima. To je odgovarajuća metoda kada se ne očekuje dodir s neprijateljem, vrijeme je kritično ili zrakoplovna postrojba provodi izviñanje zone ispred kopnenog elementa i nije pronašla neprijatelja u sigurnosnom području. 12-40. U drugoj metodi sigurnosna snaga provodi kretanje za uspostavu dodira s polazne crte (obično pozadinska granica sigurnosnog područja) do početnih položaja. Ta je metoda sporija od taktičke putne hodnje ali i sigurnija. Pogodna je kada je vjerojatan dodir s neprijateljem, vrijeme je ograničeno, nema potrebe za izviñanjem zemljišta ili zrakoplovna postrojba provodi izviñanje zone ispred kopnenog elementa i neprijateljske snage nisu otkrivene u sigurnosnom području. 12-41. Najsigurnija metoda kretanja do početnih položaja je da sigurnosna snaga provodi izviñanje zone od pozadinske granice sigurnosnog područja do svojih početnih položaja ili do prednje granice sigurnosnog područja. Ako ima dovoljno vremena to je najpoželjnija metoda jer omogućuje sigurnosnoj snazi čišćenje sigurnosnog područja i potpuno upoznavanje zemljišta koje će možda morati braniti. Sigurnosna snaga može tijekom kretanja do svojih početnih položaja izviñati moguće naredne položaje i paljbene položaje za sustave vatrene potpore. Izviñanje zone je odgovarajuće kada ima vremena i informacija o neprijatelju ili je zemljište nepoznato. Dok ta tehnika daje informacije taktičke vrijednosti o neprijatelju i zemljištu u području, ona može biti velik potrošač vremena. Uporaba zračnog izviñanja ispred kopnenih postrojba povećava brzinu i sigurnost kretanja. KRETANJE TIJEKOM POKRETNIH SIGURNOSNIH MISIJA NA BOKU 12-42. Tri su tehnike zaposjedanja i kretanja u bočno sigurnosno područje za pokretne sigurnosne misije na temelju toga kako sigurnosna snaga prelazi polaznu crtu: •
sigurnosna snaga prelazi polaznu crtu odvojeno od glavnine i razvija se za provedbu misije,
•
sigurnosna snaga prelazi polaznu crtu odvojeno od glavnine; vodeći elementi provode kretanje za uspostavu dodira,
•
sigurnosna snaga prelazi polaznu crtu s glavninom i provodi izviñanje zone do granice sigurnosnog područja.
12-43. Od sigurnosne se snage ne treba tražiti da provodi probijanje kada je suočena s pripremljenim neprijateljskim obranama. To može uvelike spriječiti ili zadržati sigurnosnu snagu od preuzimanja svojih dužnosti. Te se tri tehnike često kombiniraju.
12-10
__________________________________________________________________________Sigurnosne operacije
12-44. U prvoj tehnici, prikazanoj na slikama 12-2. i 12-3., stranice 12-11 i 12-12, sigurnosna snaga prelazi polaznu crtu odvojeno od glavnine i razvija se za provedbu svoje misije. Sigurnosna snaga tada provodi taktičku putnu hodnju, nastupnu hodnju ili taktička kretanja usporedo s glavninom i iza sebe ostavlja motriteljske postaje ili posjeda borbene položaje uzduž boka glavnine. Ta tehnika sprječava meñusobno miješanje dvije snage tijekom razvoja. Dobra je kada druga snaga probija crtu dodira, kada glavnina nije u dodiru s neprijateljem i brzo se kreće, polazna crta nije sporna i ugrožena te kada proces obavještajne pripreme bojišta pokazuje da dodir s neprijateljem nije vjerojatan u području kroz koje se sigurnosna snaga kreće. To je najbrža, ali i najnesigurnija tehnika.
Slika 12-2. Sigurnosna snaga prelazi polaznu crtu odvojeno od glavnine za uspostavu bočnog prikrivanja 12-45. U drugoj tehnici sigurnosna snaga prelazi polaznu crtu odvojeno od glavnine, a njezini vodeći elementi provode kretanje za uspostavu dodira. Elementi koji slijede zaposjedaju položaje kako nailaze na njih (vidi sliku 12-4., stranica 12-12.). Ta je tehnika pogodna kada se glavnina kreće sporije nego u prvoj metodi, polazna crta nije sporna, a proces obavještajne pripreme bojišta pokazuje moguć dodir s neprijateljem. To je sporija tehnika od prijašnje, ali daje bolju sigurnost. 12-46. Konačno, u trećoj tehnici, sigurnosna snaga prelazi polaznu crtu s glavninom i provodi izviñanje zone do krajnje granice sigurnosnog područja (vidi sliku 12-5., stranica 12-13.). Ta je tehnika pogodna kada je polazna crta ujedno i crta dodira, glavnina provodi vlastito probijanje neprijateljskih obrana uzduž crte dodira, glavnina se kreće polako i neprijateljska situacija nije potpuno jasna. Sigurnosna snaga može slijediti vodeći element glavnine kroz meñuprostor i razviti kada to situacija dopusti. Ta tehnika pruža povećanu sigurnost i za sigurnosnu snagu i za glavninu; no ona isto tako traži najviše vremena se.
12-11
FM 3-0_______________________________________________________________________________________
Slika 12-3. Sigurnosna snaga nastavlja prelaziti polaznu crtu odvojeno od glavnine za uspostavu bočnog prikrivanja
Slika 12-4. Druga tehnika koju rabi bočna sigurnosna snaga koja se kreće kako bi uspostavila bočno prikrivanje u pokretu
12-12
__________________________________________________________________________Sigurnosne operacije
Slika 12-5. Treća tehnika koju rabi bočna sigurnosna snaga koja se kreće kako bi uspostavila bočnu zaštitu ili prikrivanje
PRIKRIVANJE 12-47. Postrojba koja provodi prikrivanje motri, identificira i izvješćuje o neprijateljskim akcijama. Općenito, snaga za prikrivanje djeluje i uništava neprijateljske izvidničke elemente sukladno svojim mogućnostima – pojačana neizravnim vatrama – ali se inače bori samo u samoobrani. Prikrivanje ima najmanje borbene moći potrebne za pružanje željene rane upozorbe, što zapovjedniku omogućuje zadržavanje većine svoje borbene moći za uporabu na odlučujućem mjestu i vremenu. Prikrivanje pruža najmanju zaštitu od svih drugih sigurnonosnih misija; ono nema dovoljno borbene moći za razvoj situacije. 12-48. Prikrivanje je dobro za pokrivanje meñuprostora izmeñu snaga, izloženih bokova ili pozadine nepokretnih i pokretnih snaga. Zapovjednik može prikrivanje staviti ispred nepokretnog poretka kada je vjerojatnost neprijateljskog djelovanja mala, očekivani neprijatelj je mali ili glavnina treba samo kratko vrijeme, kada je jednom upozorena, za učinkovit odgovor. Namijenjeno je za pružanje minimalne sigurnosti s minimalnim snagama i obično je operacija ekonomične uporabe snaga, utemeljena na proračunatom riziku. Ako ga očekuje veća neprijateljska snaga ili je potrebna veća količina vremena i prostora za traženi stupanj zaštite, zapovjednik treba umjesto prikrivanja organizirati misiju zaštite ili pokrivanja. Sigurnosni element ispred pokretne snage mora provoditi zaštitu ili pokrivanje jer prikrivanje nema dostatnu borbenu moć za poražavanje ili zaustavljanje vodećih elemeneta neprijateljske snage. 12-49. Sigurnosna snaga normalno provodi prikrivanje uspostavom niza promatračkih postaja i ophodnjama za osiguranje odgovarajućeg motrenja dodijeljenog područja. Zapovjednik rabi izvidničke ophodnje (na vozilu, iskrcane iz vozila ili zračne), premješta promatračke postaje i rabi tehnička sredstva za osiguranje neprekidnog i preklapajućeg motrenja. Zapovjednik rabi i analitičke sustave potpore s bazama podataka o zemljištu za osiguranje integracije svojih izvidničkih i motriteljskih snaga i sredstava kako bi dobio potrebno pokrivanje zemljišta.
12-13
FM 3-0_______________________________________________________________________________________
KRITIČNE ZADAĆE U PRIKRIVANJU 12-50. Ako zapovjednik drugačije ne zapovjedi, sigurnosna snaga za prikrivanje provodi odreñene zadaće unutar svojih mogućnosti. Postrojba normalno prikriva prilaz dvije razine veće postrojbe od sebe, kao što izvidnički vod u bojni prikriva prilaz veličine bojne ili kada konjanička satnija prikriva prilaz veličine pukovnije ili brigade. Ako sigurnosna snaga nema vremena ili drugih resursa za dovršenje tih zadaća, zapovjednik sigurnosne snage mora izvijestiti zapovjednika, koji mu je dao misiju, o nedostatcima i tražiti uputu koje zadaće moraju biti dovršene i koji su im prioriteti. Nakon početka prikrivanja, ako zapovjednik sigurnosne snage utvrdi da ne može dovršiti dodijeljenu zadaću, kao što je održavanje neprekidnog motrenja svih prilaza u područje operacija, on izvješćuje i čeka daljnje upute. Normalno, zapovjednik glavnine ne stavlja vremensko ograničenje na trajanje prikrivanja, jer bi time mogao prisiliti snagu za prikrivanje da prihvati odlučujući boj. Zadaće prikrivanja jesu: •
ne dopustiti niti jednome neprijateljskom kopnenom elementu prolaz kroz raspored prikrivanja, a da nije otkriven i o tome izviješteno,
•
održavati neprekidno izviñanje svih prilaza većih od odreñene veličine u svim uvjetima vidljivosti,
•
uništiti ili odbiti sve neprijateljske izvidničke ophodnje sukladno svojim mogućnostima,
•
locirati vodeće elemente svih neprijateljskih prednjih zaštitnica i odrediti njihov smjer kretanja provedbom obrambenog prikrivanja,
•
održavati dodir s neprijateljskim snagama i izvijestiti o svim aktivnostima u području operacija,
•
održavati dodir s glavninom i svim sigurnosnim snagama koje djeluju na njezinim bokovima,
•
kočiti i ometati neprijatelja sukladno svojim mogućnostima tijekom premještanja.
ORGANIZACIJA SNAGA 12-51. Prikrivanje uobičajeno traži od podreñenih elemenata sigurnosne snage da se razvijaju u crti (jedan do drugoga). Snaga za prikrivanje se normalno organizira u odreñen broj motriteljskih postaja na temelju broja prilaza prema glavnini i svih dodatnih imenovanih područja interesa koje treba pokriti, a sukladno odluci zapovjednika glavnine. Snaga za prikrivanje može zadržati malu snagu za odgovor (reakciju) ili pričuvu za izvlačenje ugroženih motriteljskih postaja. 12-52. Veličina prilaza koji se motre razlikuje se po postrojima. Normalno, postrojba neprekidno motri prilaze koje koriste operativno značajne neprijateljske snage. To su normalno prilazi koje rabe neprijateljske snage jedne razine niže od naše postrojbe. Na primjer, bojna motri neprijateljske prilaze razine satnije, dok korpus motri prilaze razine divizije. Situacija može tražiti da postrojba motri koridore pokretljivosti koje mogu rabiti neprijateljske postrojbe dvije razine niže od naše snage. NADZORNE MJERE U PRIKRIVANJU 12-53. Nadzorne mjere potrebne za provedbu prikrivanja već su ranije objašnjene u ovom poglavlju pod općim sigurnosnim nadzornim mjerama u odlomcima 12-13. do 12-17. (Slika 12-6., stranica 12-15 daje primjere nadzornih mjera povezanih s prikrivanjem.)
12-14
__________________________________________________________________________Sigurnosne operacije
Slika 12-6. Nadzorne mjere koje se rabe u misiji prikrivanja PROVEDBA NEPOKRETNOG PRIKRIVANJA 12-54. Snaga za prikrivanje postavlja motriteljske postaje s preklapajućim poljima motrenja. Zapovjednik prikrivanja prilagoñava mjesto svojih prikrivnih elemenata za iskorištavanje prednosti uspostavljenih veza sa senzorima te snagama i sredstvima za obavještajno prikupljanje višeg postroja. Ophodnje izviñaju područja koja se ne mogu vidjeti s motriteljskih postaja. Ako je moguće, snaga zadržava malu pričuvu. Ako postoje snage, a dubina sigurnosnog područja dopušta, snaga za prikrivanje postavlja motriteljske postaje u dubini na prilazima velike brzine. Zapovjednik planira putove izmeñu početne i narednih crta prikrivanja za olakšanje njihovoga brzog zaposjedanja. Pričuva snage za prikrivanje razvija se u dubini i postavlja se za odgovor na izvanredne situacije koje se razvijaju tijekom prikrivanja. Snaga za prikrivanje koristi se prednostima svoje opreme za motrenje, pronalaženje i praćenje ciljeva i noćno motrenje te informacijama dobivenim od sustava više razine za proširenje područja i kvalitete pružene sigurnosti. 12-55. Motriteljske postaje trebaju ostati neotkrivene dok osobe koje rade na njima izvješćuju o nazočnosti neprijateljskih elemenata. Brzo, točno izvješćivanje presudno je da snage i sredstva koje tvore crte prikrivanja ne budu pregažene ili bez znanja obiñene. Kada je neprijatelj otkriven, motriteljska postaja rabi kanale vatrene potpore za usmjerenje djelovanja po neprijatelju na maksimalnom dometu. Time se pomaže motriteljskoj postaji da izbjegne neprijateljsko otkrivanje i sprječava ga u probijanju crte prikrivanja. Snaga za prikrivanje može izravnom vatrom uništiti neprijateljske izvidničke snage ako neizravna vatra ne može ispuniti tu zadaću. Ona pokušava i usporiti kretanje drugih neprijateljskih elemenata, prvenstveno neizravnim vatrama i bliskom zračnom potporom. 12-56. Kada neprijateljski pritisak ugrozi sigurnost motriteljske postaje, postrojba izvješćuje i traži premještaj na sljedeću crtu prikrivanja. Zapovjednik može ranije uspostaviti kriterije koji snazi za prikrivanje dopuštaju premještaj na naredne crte prikrivanja, utemeljenim na odreñenim neprijateljskim ili našim akcijama. Ti kriteriji trebaju omogućiti podreñenima uporabu inicijative u provedbi operacija. Kada se premješta s jedne crte prikrivanja na drugu, snaga za e
12-15
FM 3-0_______________________________________________________________________________________
prikrivanje naglašava brzo kretanje dok održava dodir s neprijateljem. Time se osigurava da se sve pukotine koje nastanu tijekom kretanja brzo zatvore. Elementi zapovjedanja i nadzora snage za prikrivanje po potrebi se premještaju za održavanje nadzora i sprječavanja da ne budu pregaženi. Snaga ponavlja taj postupak onoliko često koliko je potrebno. 12-57. Zapovjednik snage za prikrivanje odlučuje kada će se kretati s jedne crte prikrivanja na drugu. No zapovjednik glavnine odlučuje kada se snaga za prikrivanje može premjestiti iza fazne crte koja označava pozadinsku granicu sigurnosnog područja i predati borbu glavnini. PROVEDBA POKRETNOG PRIKRIVANJA 12-58. Snaga za prikrivanje rabi nekoliko metoda za premještanje prikrivanja kada se snaga koju štiti kreće. Tablica 12-2. daje sažetak prednosti i nedostataka svake metode. Tablica 12-2. Metode kretanja u prikrivanju METODA
ZNAČAJKE
• glavnina se kreće brže Izmjenični • provodi je vod ili satnija skokovi motriteljskih • dodir je moguć • provodi se iz pozadine postaja
PREDNOSTI
NEDOSTATCI
• vrlo sigurna metoda • održava maksimalno motrenje sigurnosnog područja
• provedba traži vrijeme • remeti integritet postrojbe
• provedba ne treba puno vremena • održava dobro motrenje sigurnosnog područja • održava integritet postrojbe
• može ostaviti privremene pukotine u pokrivanju
• najsigurnija metoda • održava maksimalno mot-renje • održava integritet postrojbe
• provedba traži najviše vremena • postrojba je manje sigurna kada se svi elementi kreću istodobno • istodobno kretanje može ostaviti privremene pukotine
prema fronti
Izmjenički skokovi postrojbe
Uzastopni skokovi
• • • •
glavnina se kreće brže provodi je vod ili satnija dodir je moguć provodi se iz pozadine prema fronti
• glavnina se kreće sporije • provodi je vod ili satnija • dodir je moguć • provodi se istodobno ili uzastopno • postrojba treba održavati zračno prikrivanje tijekom kopnenog kretanja
• glavnina se kreće relativno • motriteljske postaje se brzo
Neprekidna hodnja
• provodi se kao izviñanje puta
• najmanje sigurna metoda
brzo premještaju • održava integritet postrojbe
• dodir nije vjerojatan • postrojba treba održavati zračno prikrivanje na boku 12-59. Snaga održava pokretno prikrivanje uzduž bokova i pozadine štićene snage. Pokretno prikrivanje ugoñeno je s čimbenicima vremena i udaljenosti vezanim s kretanjem glavnine (vidi sliku 12-7, stranica 12-17.). Odgovornosti za pokretno bočno prikrivanje počinju na fronti vodećega borbenog elementa glavnine, a svršavaju u pozadini štićene snage. One ne uključuju
12-16
__________________________________________________________________________Sigurnosne operacije
sigurnosne snage na fronti i u pozadini. Snaga provodi pokretno prikrivanje na isti način na koji provodi i nepokretno prikrivanje, osim tehnika kretanja. 12-60. Zapovjednik razmatra čimbenike MNZS-VC u svojoj odluci o tomu koja će se metoda kretanja rabiti. Slike 12-8. i 12-9., stranice 12-17 i 12-18, pokazuju četiri metode nadzora kretanja uzduž crte prikrivanja: •
izmjenični skokovi pojedinačnih motriteljskih postaja iz pozadine prema fronti (Ova se metoda obično rabi na razini satnije i niže.),
•
izmjenični skokovi podreñenih postrojba iz pozadine prema fronti,
•
uzastopni skokovi postrojba uzduž crte prikrivanja,
•
neprekidna hodnja uzduž puta napredovanja. Slika 12-7. Pokretno bočno prikrivanje
Slika 12-8. Metode premještanja bočnog prikrivanja
12-17
FM 3-0_______________________________________________________________________________________
Slika 12-9. Još neke metode premještanja bočnog prikrivanja OPERACIJE PRIKRIVANJA TIJEKOM OGRANIČENE VIDLJIVOSTI 12-61. Ograničena vidljivost često utječe na sposobnosti zemaljskog i zračnog motrenja snage za prikrivanje. Tijekom ograničene vidljivosti snaga za prikrivanje rabi sve raspoložive termalne i druge naprave za noćno motrenje i više ovisi o elektroničkim motriteljskim napravama. Premda snaga za prikrivanje može rabiti tehnička sredstva za izviñanje i motrenje za neutraliziranje ograničene vidljivosti, ona treba i prilagoditi svoje tehnike i postupke tim uvjetima. Na primjer, zapovjednik snage za prikrivanje može trebati prilagoditi broj i mjesta svojih motriteljskih postaja u uvjetima ograničene vidljivosti. On može postaviti više motriteljskih postaja za pokrivanje prilaza koji u tim uvjetima postaju maskirani. On planira neizravno osvjetljavanje i rabi ga po potrebi. On usko usklañuje svoje ophodnje za sprječavanje pogrešne identifikacije i napada od vlastitih elemenata. Stroga stega u uporabi svjetla i zvuka sprječava neprijateljske izvidničke snage da ugroze i moguće obiñu motriteljske postaje. U blizini motriteljskih postaja i uzduž prilaza za postrojbe izvan vozila, snaga za prikrivanje može rabiti signalne rakete koje se aktiviraju kada neprijatelj naiñe na njih, zaštitna minska polja i mehaničke naprave, kao što su naprave koje stvaraju buku, ugrañene u zaprjeke i aktivirane dodirom, za otkrivanje neprijatelja i upozorbu o njegovom prilaženju. Dodatne motriteljske postaje uzduž neprijateljskih prilaza mogu dati dubinu za olakšavanje otkrivanja neprijateljskih snaga koje su izmaknule prednjim sigurnosnim elementima.
ZAŠTITA 12-62. Zaštita se od prikrivanja razlikuje u tomu što snaga za zaštitu ima dostatnu borbenu moć za poražavanje, tjeranje na povlačenje ili vezanje vodećih elemenata neprijateljske kopnene snage, prije nego što ona može izravnom vatrom djelovati po glavnini. Snaga za zaštitu rutinski izravnim i neizravnim vatrama djeluje po neprijateljskim snagama. Snaga za prikrivanje, meñutim, prvenstveno rabi neizravne vatre i blisku zračnu potporu za uništenje eprijateljskih izvidničkih elemenata i usporava kretanje drugih neprijateljskih snaga. Snaga za 12-18
__________________________________________________________________________Sigurnosne operacije
zaštitu rabi sva raspoloživa sredstva, uključujući odlučan boj, za sprječavanje neprijatelja u probijanju do položaja s kojeg bi mogao motriti i djelovati po glavnini. Ona djeluje unutar dometa oružja za vatrenu potporu glavnine, razvijajući se na užoj fronti od snage za prikrivanje iste jačine, kako bi omogućila koncentraciju borbene moći. 12-63. Tri vrste operacija zaštite su prednja, bočna i pozadinska zaštitnica. Zapovjednik može dodijeliti misiju zaštite za zaštitu nepokretne snage ili snage u kretanju (vidi sliku 12-10.). 12-64. Postrojba koja provodi zaštitu dobiva odreñene zadaće unutar svojih sposobnosti, ako nije drugačije zapovijeñeno. Ako postrojba nema vremena ili drugih resursa za dovršenje svih tih zadaća, ona mora izvijestiti zapovjednika koji joj je dodijelio misiju o nedostatcima i Slika 12-10. Mjesta snage za zaštitu zatražiti uputu koje zadaće dovršiti ili koji su prioriteti zadaća. Nakon početka zaštite, ako postrojba utvrdi da ne može dovršiti dodijeljenu zadaću, kao što je dovesti do razvoja neprijateljske prednje zaštitnice, ona mora izvijestiti zapovjednika i čekati na daljnje upute. Zadaće zaštite jesu: •
uništiti neprijateljsku prednju zaštitnicu,
•
održavati dodir s neprijateljskim snagama i izvješćivati o aktivnostima u području operacija,
•
održavati neprekidno motrenje prilaza u područje oparacija u svim uvjetima vidljivosti,
•
kočiti i ometati neprijatelja sukladno svojim mogućnostima tijekom premještanja,
•
dovesti do razvoja neprijateljske glavnine i tada izvijestiti o smjeru njezina kretanja,
•
ne dopustiti niti jednome neprijateljskom kopnenom elementu prolaz kroz sigurnosno područje, a da nije otkriven i o tome izviješteno,
•
uništiti ili dovesti do povlačenja svih neprijateljskih izvidničkih ophodnja,
•
održavati dodir s glavninom i svim drugim sigurnosnim snagama koje djeluju na njezinim bokovima.
12-65. Zapovjednik se koristi zaštitom kada očekuje dodir s neprijateljem i traži veću sigurnost od one koju daje prikrivanje. Višestruki zahtjevi misije zaštite često se provode istodobno, u relativno velikim područjima. Dok točnu veličinu snage za zaštitu odreñuju prevladavajući uvjeti MNZS-VC, tablica 12-1. daje opću uputu o veličini zaštitne snage pojedinog postroja. ORGANIZACIJA SNAGE ZA ZAŠTITU 12-66. Bilo da je zaštita za nepokretnu (obrambenu) ili pokretnu (napadnu) snagu, različite vrste misija zaštite i poznavanje zemljišta i neprijatelja diktiraju specifičnu namjensku organizaciju snage za zaštitu. Zapovjednik snage za zaštitu normalno planira provedbu misije zaštite kao obranu područja (9. poglavlje), zadržavanje (11. poglavlje), izviñanje zone (vidi FM 3-55) ili kretanje za uspostavu dodira (4. poglavlje) unutar sigurnosnog područja.
12-19
FM 3-0_______________________________________________________________________________________
NADZORNE MJERE 12-67. Zapovjednik rabi grafičke nadzorne mjere za nadzor operacija svoje snage za zaštitu unutar sigurnosnog područja. Dodijeljena misija utječe i na veličinu područja operacija dodijeljenih podreñenim elementima. Na primjer, kretanje za uspostavu dodira normalno se provodi na užoj fronti nego kada ista postrojba provodi izviñanje zone za omogućavanje odgovarajuće koncentracije borbene moći. 12-68. Snaga za zaštitu može svojim podreñenim elementima dati zadaću provedbe misija prikrivanja na fronti i bokovima snage za zaštitu. Time se daje rana upozorba o neprijateljskim snagama i pomaže se održavati dodir s bočnim snagama i drugim sigurnosnim snagama višeg postroja. Primjer bi bio snaga za pokrivanje korpusa koja djeluje ispred divizijske prednje zaštitnice. Nazočnost sigurnosne snage višeg postroja utječe i na to kako zapovjednik snage za zaštitu organizira svoju snagu i provodi operacije. Ona posebno utječe na područja vatrene potpore i potpore borbenih djelovanja. PREDNJA ZAŠTITNICA 12-69. Prednja zaštitnica nepokretne snage po svojoj je prirodi obrambena. Ona brani ili zadržava neprijatelja sukladno namjeri zapovjednika glavnine. Prednja zaštitnica pokretne snage po svojoj je prirodi napadna (vidi sliku 12-11.). Prednja zaštitnica razvija situaciju tako da glavnina može maksimalno rabiti svoju borbenu moć. Borbena moć glavnine ne smije se rasipati uporabom po dijelovima. Puna borbena moć glavnine mora biti odmah na raspolaganju za poražavanje glavne neprijateljske snage.
Slika 12-11. Prednja zaštitnica za divizijski oblikujući napad
12-20
__________________________________________________________________________Sigurnosne operacije
12-70. Prednja zaštitnica normalno provodi kretanje za uspostavu dodira za potrebe pokretne snage. Ona organizira i rabi grafičke znakove za kretanje za uspostavu dodira (vidi 4. poglavlje). Kopneni podreñeni elementi zaštite normalno se razvijaju jedni do drugih u linijskom poretku za pokrivanje osi napredovanja ili područja operacija glavnine. 12-71. Prednja zaštitnica odgovorna je za čišćenje osi napredovanja ili odreñenih dijelova područja operacija od neprijateljskih elemenata. Time se glavnini omogućuje neometano kretanje, sprječava se nepotrebno zadržavanje glavnine i odlaže njezin razvoj koliko je dulje moguće. 12-72. Prednja zaštitnica može djelovati iza sigurnosne snage višeg postroja. Na primjer, divizija može rabiti svoju konjaničku bojnu (pojačanu) kao ofenzivnu snagu za pokrivanje, dok svaka podreñena brigadna kolona organizira jednu od svojih namjenski organiziranih bojni u prednju zaštitnicu (vidi sliku 12-12.). U tim situacijama sigurnosna snaga višeg postroja početno će razvijati situaciju. Zapovjednik može prednjoj zaštitnici dati zadaće da: •
usklañuje i provodi prolaz snage za pokrivanje kroz crte Slika 12-12. Višestruke sigurnosne snage prema nazad, uklanja zaprjeke i izrañuje prolaze ili poboljšava postojeće prolaze potrebne za manevar glavnine,
•
uklanja neprijateljske snage koje je obišla snaga za pokrivanje,
•
usklañuje i provodi prolaz crta prema naprijed kroz snagu za pokrivanje i veže neprijateljske snage na glavnim obrambenim položajima kako bi omogućila manevar vlastite glavnine.
12-73. Kretanje višestrukih sigurnosnih snaga i predaja otkrivene neprijateljske snage izmeñu sigurnosne snage višeg postroja i sigurnosne snage nižeg postroja nadzire se uporabom faznih crta, točaka provjere, točaka susreta/dodira, crta preuzimanja borbe i kriterija odvajanja, pored drugih grafičkih nadzornih mjera. Kao minimum, snaga za pokrivanje ima pozadinsku granicu koja je ujedno i prednja granica prednje zaštitnice. 12-74. Prednja zaštitnica djeluje u napadnim operacijama kada je potrebno provesti misiju. Nakon što snaga za zaštitu uspostavi dodir s neprijateljem, zapovjednik na temelju čimbenika MNZS-VC odreñuje traži li misija zaštite napad, obranu ili zadržavanje. Na primjer, ako snaga za zaštitu ima dostatnu borbenu moć za poražavanje neprijatelja, ona može provesti brzi napad ili se braniti s trenutačnih položaja. Snaga za zaštitu neće s čela nasrnuti na jake neprijateljske položaje ako se to može izbjeći. Prednja zaštitnica tada uništava neprijateljsku snagu u povlačenju dok je izložena tijekom kretanja na druge položaje. Ako prednja zaštitnica naiñe na neprijateljsku snagu koju ne može spriječiti u ometanju kretanja glavnine, sigurnosna snaga o nazočnosti neprijatelja izvješćuje glavninu. Ona tada prelazi u obranu, nastavlja izvidničke operacije i priprema se da propusti dijelove glavnine prema naprijed dok olakšava razvoj glavnine. 12-75. Ako prednja zaštitnica nema dovoljno borbene moći za poražavanje neprijatelja u nastupanju, a dubina sigurnosnog područja dopušta, zapovjednik ga može zadržavati na jednom ili više položaja prije nego što postane odlučujuće uporabljen. Time se smanjuje 12-21
FM 3-0_______________________________________________________________________________________
neprijateljska borbena moć. Ako sigurnosna snaga nije osloboñena misije zaštite, ona mora prihvatiti odlučujući boj za sprječavanje neprijateljskih kopnenih snaga u uporabi izravnih vatara protiv glavnine. BOČNA ZAŠTITNICA 12-76. Bočna zaštitnica štiti izložen bok glavnine. Bočna zaštitnica slična je bočnom prikrivanju, osim što zapovjednik pored motriteljskih postaja planira i obrambene položaje. 12-77. Zapovjednik glavnine odreñuje opću lokaciju položaja bočne zaštitnice. Područja operacija dodijeljena bočnoj zaštitnici trebaju biti dostatno duboka za davanje rane upozorbe i vremena za reakciju. No bočne zaštitnice moraju ostati unutar podupirućeg dometa glavnine. Za odreñenje točnih početnih položaja snage za zaštitu, zapovjednik bočne zaštitnice razmatra gdje su čelo i bok glavnine, os kojom se kreće glavnina, neprijateljske sposobnosti i raspoložive prilaze. 12-78. Bočna se zaštitnica kreće na svoje početne položaje uporabom jedne od tehnika kretanja o kojima se govori na stranicama 12-10 do 12-12. Nakon pristizanja na početne položaje uspostavlja obrambene položaje u dodijeljenim borbenim položajima ili unutar dodijeljenih područja operacija i organizira element za prikrivanje ispred tih položaja (vidi sliku 12-13.). U situacijama kada se slabo poznaje neprijatelj, bočna zaštitnica održava veću pričuvu nego u situacijama kada su neprijateljske akcije predvidljivije.
Slika 12-13. Nepokretna bočna zaštitnica 12-79. Kada jednom bočna zaštitnica uspostavi dodir s neprijateljem ona može: napadati; braniti se da bi porazila ili vezala neprijateljske kopnene snage za njihove trenutačne položaje prije nego što one mogu djelovati po glavnini; ili provoditi zadržavanje, ovisno o tomu što situacija zahtijeva. 12-80. Kada provodi pokretnu bočnu zaštitu zapovjednik mora uzeti u obzir dodatna razmatranja, pored onih koja se primjenjuju u provedbi pokretnog bočnog prikrivanja. Umjesto zaposjedanja niza motriteljskih postaja, sigurnosna snaga planira niz borbenih položaja. Te zadaće, povezane s misijom zaštite, primjenjuju se na pokretnu bočnu zaštitnicu. No broj i mjesto prilaza specifičnih postroja, koje sigurnosna snaga neprekidno motri, mijenja se kako se glavnina kreće. Sigurnosna snaga prati moguće neprijateljske prilaze toliko dugo koliko oni ugrožavaju glavninu. 12-22
__________________________________________________________________________Sigurnosne operacije
12-81. Vodeći element pokretne bočne zaštitnice mora provesti tri zadaće. On mora održati dodir s glavninom zaštićene snage, izviñati područje izmeñu putova napredovanja glavnine i bočne zaštitnice te izviñati put kretanja bočne zaštitnice. Te zadaće provodi pomoću izviñanja zone. Brzina glavnine odreñuje koliko će se detaljno provoditi izviñanje. Točna veličina područja operacija za svaku danu postrojbu koja provodi misiju zaštite ovisi o čimbenicima MNZS-VC. Na primjer, na tipičnom europskom zemljištu satniji se ne bi smjelo dodijeliti područje operacija šire od 10 kilometara od crte zaštite do granice glavnine. Kada ta udaljenost prelazi 10 kilometara, zapovjednik bočnoga sigurnosnog elementa treba rabiti dva ili više elemenata razine satnije jedne pored drugih. Time se osigurava da element koji je u dodiru s glavninom neće dobiti zadaće koje ne može provesti i da može pratiti tempo glavnine. Zračna konjanička satnija može održavati dodir s glavninom ili kopneni element koji prati može provoditi izviñanje puta uzduž puta napredovanja bočne zaštitnice. U tim uvjetima vodeći sigurnosni element ne izviña borbene položaje i ne zaposjeda ih osim ako mora uspostaviti dodir. 12-82. Ostatak bočne zaštitnice kreće se uzduž puta napredovanja i po potrebi zaposjeda borbene položaje. Kriteriji za odreñivanje puta isti su kao i kod pokretnoga bočnog prikrivanja. Zapovjednik odreñuje borbene položaje veličine satnije paralelno s osi napredovanja glavnine. On postavlja te borbene položaje izvan puta napredovanja bočne zaštitnice i uzduž prilaza prema bočnoj zaštitnici. Bočna zaštitnica zaposjeda motriteljske postaje uzduž crte prikrivanja ispred tih borbenih položaja. 12-83. Budući da se bočna zaštitnica kreće u jednom smjeru i orijentirana je na pružanje zaštite štićenoj snazi u drugom smjeru, zapovjednik bočne zaštitnice planira nadzorne mjre za olakšanje toga dvostrukog usmjerenja. Te su nadzorne mjere normalno povezane s pokretnim prikrivanjem, kao i s faznim crtama koje idu paralelno sa smjerom kretanja glavnine. Zapovjednik rabi fazne crte za nadzor zadržavanja ili obrane ako neprijatelj napada s boka koji se štiti (vidi sliku 12-14.). On može bočnoj zaštitnici dodijeliti i objekt (cilj) koji osigurava bok objekta (cilja) glavnine ili na drugi način služi za usmjerenje svojih sigurnosnih napora.
PL RED
PL PINK (BHL)
PL WHITE
II
I
PL RED
ROU TE TEXA S
I
PL PINK (BHL)
PL WHITE
Slika 12-14. Nadzorne mjere za pokretnu bočnu zaštitnicu
12-23
FM 3-0_______________________________________________________________________________________
12-84. Bočna zaštitnica podešava svoje kretanje uzduž puta napredovanja prema brzini kretanja glavnine, udaljenosti do cilja i neprijateljskoj situaciji. Tri metode kretanja su uzastopni skokovi, izmjenični skokovi ili neprekidna hodnja (vidi 14. poglavlje). Ako se glavnina zaustavi, bočna zaštitnica zaposjeda blokirajuće položaje. Kako se mijenja brzina kretanja glavnine tako bočna zaštitnica mijenja svoje metode kretanja. Zapovjednik zaštite ne smije dopustiti snazi da zaostane za glavninom ili da postane unosan cilj time što će biti nepokretna uzduž puta napredovanja. 12-85. Ako bočna zaštitnica postane previše razvučena, zapovjednik zaštite izvješćuje zapovjednika glavnine i predlaže jednu od sljedećih inačica djelovanja: •
pojačati bočnu zaštitnicu,
•
smanjiti veličinu područja operacija bočne zaštitnice,
•
prikrivati dio područja i štititi ostatak.
POZADINSKA ZAŠTITNICA 12-86. Pozadinska zaštitnica štiti izloženu pozadinu glavnine. Do toga dolazi tijekom napadnih operacija kada glavnina prekida dodir s bočnim snagama ili tijekom uzmaka. Zapovjednik može razviti pozadinsku zaštitnicu iza pokretne ili nepokretne glavnine. Pozadinska zaštitnica za pokretnu snagu razmješta se na uzastopne borbene položaje uzduž faznih crta ili crta zadržavanja u dubini, prateći kretanje glavnine. Priroda dodira s neprijateljem odreñuje točnu metodu kretanja ili kombinaciju metoda za premještanje (uzastopni skokovi, izmjenični skokovi i neprekidna hodnja). 12-87. Tijekom uzmaka pozadinska zaštitnica normalno razvija svoje kopnene manevarske elemente u linijski poredak, iza prednjih manevarskih postrojba glavnine, općenito preko cijelog područja operacija. Nakon što glavnina provede prolaz crta prema nazad, pozadinska zaštitnica preuzima borbu i brani se ili zadržava neprijatelja. S druge strane, pozadinska zaštitnica može provesti smjenu postrojba na položaju kao dio plana zavaravanja ili za daljnje iskorištavanje prednosti najbolje branjivog zemljišta. U oba slučaja, pozadinska zaštitnica uspostavlja točke prolaza i pomaže glavnini u prolazu kroz crte prema nazad, ako je to potrebno. Pozadinska zaštitnica provodi svoju obrambenu misiju na isti način kao i svaku drugu operaciju zaštite nakon što glavnina očisti sigurnosno područje. Kako se glavnina kreće, tako se pozadinska zaštitnica kreće na sljedeće fazne crte po dubini. Dodir s neprijateljem može na kraju biti izgubljen ako pozadinska zaštitnica ne prati našu snagu u uzmaku. Voñenje obrane ili zadržavanja nužno je ako neprijatelj otkrije kretanje i napadne. (11. poglavlje govori o operacijama uzmaka.)
POKRIVANJE 12-88. Udaljenost snage za pokrivanje ispred glavnine ovisi o namjerama i uputama zapovjednika glavnine, zemljištu, mjestu i jačini neprijatelja i brzini kretanja i glavnine i snage za pokrivanje. Širina područja snage za pokrivanje jednaka je području operacija glavnine. 12-89. Snaga za pokrivanje (covering force) je samodostatna snaga sposobna za samostalno djelovanje neovisno o glavnini, za razliku od snage za prikrivanje ili snage za zaštitu. Snaga za pokrivanje, ili njezin dio, često postaje odlučujuće uporabljena u boju s neprijateljskim snagama. Zato mora imati dostatnu snagu za borbu s neprijateljem i provedbu svoje misije. Snaga za pokrivanje razvija situaciju ranije od snage za prikrivanje ili za zaštitu. Bori se dulje i češće te poražava veće neprijateljske snage. 12-90. Premda snaga za pokrivanje pruža veću sigurnost od snage za prikrivanje ili snage za zaštitu, ona traži i više resursa. Prije dodjele misije pokrivanja, zapovjednik glavnine mora osigurati dostatnu borbenu moć za potrebe snage za pokrivanje i za provedbu odlučujuće 12-24
__________________________________________________________________________Sigurnosne operacije
operacije. Kada zapovjednik nema resursa za potporu obojega, on mora svojoj sigurnosnoj snazi dodijeliti sigurnosnu misiju koja ne troši tako intenzivno resurse, što znači ili prikrivanje ili zaštitu. 12-91. Snaga za pokrivanje provodi sve zadaće snaga za prikrivanje i za zaštitu. Snaga za pokrivanje nepokretne snage provodi obrambenu misiju, dok ona za pokretnu snagu općenito provodi napadne akcije. Snaga za pokrivanje normalno djeluje ispred glavnine u napadu ili obrani, ili iza nje u operaciji uzmaka. Neuobičajene okolnosti mogu tražiti organizaciju bočne snage za pokrivanje, ali to je uobičajeno zadaća prikrivanja ili zaštite. ORGANIZACIJA SNAGE ZA POKRIVANJE 12-92. Bez obzira je li pokrivanje za nepokretnu (obrambenu) ili pokretnu (napadnu) snagu, različite vrste misije pokrivanja, kao i poznavanje zemljišta i neprijatelja, diktiraju odreñenu namjensku organizaciju snage za pokrivanje. Zapovjednik snage za pokrivanje normalno planira misiju pokrivanja kao obranu područja (9. poglavlje), zadržavanje (11. poglavlje), izviñanje zone (vidi FM 3-55) ili kretanje za uspostavu dodira (4. poglavlje) unutar sigurnosnog područja. 12-93. Zapovjednik normalno podreñenim postrojbama dodjeljuje jednu od tih misija ili misiju prikrivanja ili zaštite. Snaga za pokrivanje rabi organizacije i nadzorne mjere povezane s tim misijama. Nadalje, zapovjednik uspostavlja one nadzorne mjere koje su nužne da bi snaga za pokrivanje provela prolaz crta (prema naprijed ili nazad). (Vidi 16. poglavlje.) 12-94. Premda zapovjednik može bilo koju pokretnu snagu razviti kao snagu za pokrivanje, u korpusu se ona normalno gradi oko konjaničke (oklopno-izvidničke) pukovnije ili divizije. Obje imaju strukture zapovjedanja i nadzora potrebne uključenim snagama i sposobnost pokrivanja zemljopisnog područja, tipično potrebnog u sigurnosnoj misiji pokrivanja. Zapovjednik korpusa oblikuje svoju postrojbu tako da je samodostatna, pojačanjem sa snagama kao što su napadni helikopteri, zemaljsko topništvo, inženjerija, PZO, tenkovske i pješačke postrojbe s odgovarajućom potporom borbenih djelovanja za održivost tako nastale snage. Snaga za pokrivanje obično dobiva dodatnu topničku i inženjerijsku potporu u odnosu na normalnu potporu koju ima snaga te veličine, jer djeluje izvan podupirućeg dometa glavnine. Zapovjednik snage za pokrivanje normalno održava priličnu pričuvu za provedbu protunapada u obrani i za poražavanje neprijateljskih protunapada u napadu. 12-95. Divizijska je snaga za pokrivanje normalno pojačana brigada, često s divizijskom konjaničkom bojnom (squadron) kao dijelom snage za pokrivanje za provedbu izviñanja ili drugih sigurnosnih misija. Ako je divizijsko područje operacija dovoljno usko, odgovarajuće pojačana konjanička bojna može provoditi misiju pokrivanja. Na razini korpusa i divizije količina pojačanja snage za pokrivanje odreñuje udaljenost i vrijeme u kojem može djelovati odvojeno od glavnine. Ta se pojačanja uobičajeno vraćaju svojim matičnim organizacijama nakon prolaza snage za pokrivanje. Brigade i bojne tipično organiziraju snagu za zaštitu umjesto snage za pokrivanje, jer su njihovi resursi ograničeni. 12-96. Budući da je jedna od zadaća snage za pokrivanje zavarati neprijatelja tako da misli da je pronašao glavninu, zapovjednik treba opskrbiti snagu za pokrivanje s borbenim sustavima koji predstavljaju glavninu. Na primjer, ako glavnina ima svoje ustrojbene sustave ili sustave pojačanja, kao što je MLRS, zapovjednik treba organizirati snagu za pokrivanje s istim sustavima. NAPADNO POKRIVANJE 12-97. Napadna snaga za pokrivanje rano preuzima inicijativu za zapovjednika glavnine omogućujući mu odlučujući napad. Slika 12-15., stranica 12-26, pokazuje glavninu u napadu s nastupajućom snagom za pokrivanje i bočnom zaštitnicom.
12-25
FM 3-0_______________________________________________________________________________________
12-98. Ako zapovjednik drugačije ne zapovijedi, napadna snaga za pokrivanje provodi specifične zadaće u skladu sa svojim sposobnostima. Ako postrojba nema vremena ili drugih resursa za dovršenje svih tih zadaća, ona mora izvijestiti zapovjednika koji joj je dodijelio tu misiju o nedostatcima i tražiti uputu koju od tih zadaća dovršiti ili koji su njihovi prioriteti. Ako postrojba nakon početka misije utvrdi da ne može dovršiti dodijeljenu zadaću, kao što je uništenje ili odbijanje neprijateljskih izvidničkih i sigurnosnih snaga u neprijateljskom sigurnosnom području, ona mora izvijestiti zapovjednika i čekati daljnje upute. Zadaće napadne snage za pokrivanje uključuju: •
izviñanje zone uzduž osi napredovanja glavnine ili unutar područja operacija,
•
čišćenje ili obilazak neprijateljkih snaga u području operacija sukladno kriterijima obilaska,
•
onemogućavanje neprijatelja u prikupljanju informacija o jačini, sastavu i cilju glavnine.
Slika 12-15. Napad uz uporabu snage za pokrivanje
12-99. Zadaće pokrivanja protiv neprijatelja u obrani uključuju: •
probijanje neprijateljskoga sigurnosnog područja za otkrivanje mjesta njegovih glavnih obrambenih položaja,
•
utvrñivanje neprijateljskih jakosti i rasporeda,
•
pronalaženje pukotina i meñuprostora ili slabosti u neprijateljskoj shemi obrane,
•
poražavanje ili odbijanje neprijateljskih snaga prema zapovjedi višeg zapovjednika,
•
zavaravanje neprijatelja tako da pomisli da je glavnina uporabljena i da na temelju toga preuranjeno započne s protunapadima,
•
vezanje neprijateljskih snaga kako bi glavnina mogla manevrirati oko neprijateljskih jakosti ili kroz njegove slabosti.
12-100. U borbi u susretu (susretnom boju) zadaće pokrivanja uključuju: •
uništenje neprijateljskih izvidničkih snaga, prednje zaštitnice i vodećih elemenata glavnine,
•
odreñivanje mjesta neprijateljskih izloženih bokova koje se može napasti,
•
vezanje neprijateljskih snaga kako bi glavnina mogla manevrirati oko neprijateljskih jakosti ili kroz njegove slabosti.
12-101. Planiranje operacija napadne snage za pokrivanje slično je planiranju izviñanja zone ili kretanja za uspostavu dodira. Raščlamba misije, koja se služi proizvodima procesa obavještajne pripreme bojišta, pomaže odrediti širinu područja koje treba pokrivati i područja (imenovana i ciljana područja interesa) ili putove posebne važnosti. Zapovjednik odreñuje specifične misije podreñenim elementima i dodjeljuje granice. Zapovjednik snage za pokrivanje zadržava pričuvu koja je spremna za razvoj bilo gdje u području snage za pokrivanje. Ta pričuva može biti
12-26
__________________________________________________________________________Sigurnosne operacije
smještena u središtu područja; tipično se rasporeñuje na najopasnijem ili najkritičnijem prilazu u sigurnosno područje. 12-102. Snaga za pokrivanje napreduje na širokoj fronti, normalno s podreñenim kopnenim manevarskim elementima u liniji (izuzev pričuve). Ta snaga treba očistiti neprijateljsko sigurnosno područje od manjih borbenih elemenata, dok se probija u neprijateljske glavne obrambene položaje. Zračno konjaništvo normalno izviña ispred napredujućih kopnenih manevarskih elemenata snage za pokrivanje. Po uspostavi dodira s neprijateljem, zračno konjaništvo izvješćuje odgovarajuću kopnenu postrojbu o mjestu neprijatelja i održava dodir. Kada zračno konjaništvo uspostavi dodir, snaga za pokrivanje brzo razvija situaciju. Ona odmah zapovjednika glavnine izvješćuje o neprijateljskim rasporedima kako bi mogao iskoristiti neprijateljske slabosti. Snaga za pokrivanje veže neprijateljske snage na koje je naišla i uništava ih vatrom i pokretom. Ona ne obilazi neprijateljske snage bez dopuštenja zapovjednika glavnine. 12-103. Ako snaga za pokrivanje otkrije pukotinu u neprijateljskim obranama, ona se priprema za iskorištavanje te slabosti i remećenje integriteta obrane. Zapovjednik snage za pokrivanje odmah o tomu izvješćuje zapovjednika glavnine kako bi on mogao snage koje slijede glavninu prebaciti u potporu probijanja. Zapovjednik glavnine sinkronizira probijanje snage za pokrivanje s dolaskom drugih manevarskih postrojba, postrojba za borbenu potporu i postrojba za potporu borbenih djelovanja da bi spriječio neprijateljske snage koje provode protunapade da izoliraju i unište elemente snage za pokrivanje koji se probijaju kroz neprijateljske položaje. 12-104. Kada snaga za pokrivanje ne može dalje napredovati, ona se brani i priprema za pomoć u prolazu crta postrojba glavnine. Ona nastavlja izviñati neprijateljske položaje za otkrivanje meñuprostora ili bokova koji se mogu napasti. Snaga za pokrivanje može voditi postrojbe glavnine kada napadaju kroz nju ili oko nje. Ako je snaga za pokrivanje provela svoju misiju, zapovjednik glavnine napast će u odgovarajuće vrijeme neprijateljsku slabu točku snagama glavnine koje dotada nisu uporabljene. BOČNO POKRIVANJE 12-105. Kada zapovjednik glavnine zamijeti veliku prijetnju jednom od njegovih bokova, on normalno organizira bočnu snagu za pokrivanje. Ta snaga provodi svoju misiju gotovo na isti način na koji snaga za bočnu zaštitu provodi svoju misiju. Glavna je razlika izmeñu tih dviju misija u opsegu operacija i udaljenosti na kojoj snaga za pokrivanje djeluje od glavnine. 12-106. Kao i kod bočne zaštite, snaga za bočno mora očistiti područje izmeñu svoga puta napredovanja i glavnine. Ona mora održati i dodir s elementom glavnine kojeg je odredio zapovjednik glavnine. Taj je element normalno dio prednje zaštitnice bočne postrojbe glavnine. OBRAMBENO POKRIVANJE 12-107. Obrambena snaga za pokrivanje sprječava neprijatelja da napada u vrijeme, na mjestu i borbenom jačinom koju sam odabere (vidi sliku 12-16., stranica 12-28.) Obrambeno pokrivanje dobiva vrijeme za glavninu, omogućujući joj razvoj, kretanje ili pripremu obrana u području glavne bitke. To postiže remećenjem neprijateljskog napada, uništenjem njegove inicijative i uspostavom uvjeta za odlučujuće operacije. Snaga za pokrivanje tjera neprijatelja na uzastopan razvoj kako bi se borio kroz snagu za pokrivanje i uporabio svoju pričuvu ili snage koje slijede za održanje zamaha.
12-27
FM 3-90_____________________________________________________________________________________
Slika 12-16. Opći prikaz obrambenog pokrivanja 12-108. Ako zapovjednik drukčije ne zapovjedi, obrambena snaga za pokrivanje provodi odreñene zadaće unutar svojih sposobnosti. Ako postrojba nema vremena ili drugih resursa za dovršenje svih tih zadaća, ona mora izvijestiti zapovjednika koji joj je dodijelio tu misiju o nedostatcima i tražiti uputu koju od tih zadaća dovršiti ili koji su njihovi prioriteti. Ako postrojba nakon početka misije utvrdi da ne može dovršiti dodijeljenu zadaću, kao što je poražavanje dijelova neprijateljske prednje zaštitnice, ona mora izvijestiti zapovjednika i čekati daljnje upute. Obrambena snaga za pokrivanje naglašava sljedeće zadaće:
12-28
•
sprječavanje da glavnina bude iznenañena i gañana oružjima izravne vatre,
•
poražavanje neprijateljskih dijelova prednje zaštitnice,
•
održavanje neprekidnog motrenja prilaza velike brzine u sigurnosno područje,
•
poražavanje svih neprijateljskih izvidničkih snaga prije nego što mogu motriti glavninu,
•
dovoñenje do razvoja neprijateljske glavnine,
•
odreñivanje veličine, jačine, sastava i usmjerenja neprijateljskoga glavnog napora,
•
uništavanje, poražavanje ili smanjivanje neprijateljskih snaga unutar svojih sposobnosti,
•
uskraćivanje neprijatelju kišobrana vatrene potpore i protuzračne obrane ili tjeranje neprijatelja da rasporedi ta sredstva prije napada na područje glavne bitke,
•
zavaravanje neprijatelja o mjestu glavnine i glavnih obrambenih položaja,
•
izbjegavanje da bude obiñena.
__________________________________________________________________________Sigurnosne operacije
12-109. Od obrambene se snage za pokrivanje može tražiti da se brani, zadržava neprijatelja ili provodi protunapade. Ako područje snage za pokrivanje nije zaposjednuto, snaga će ga možda morati izvidjeti i očistiti prije uspostave pokrivanja. Kao i kod napadnih operacija, zračno izviñanje nužno je za proširenje pokrivenog područja. Postrojbe zrakoplovstva KoV-a mogu pokrivati manje ugrožena područja i brzo svojim vatrama pojačati druge elmente snage za pokrivanje kada su oni snažno uporabljeni. 12-110. Bez obzira koji su zapovjedni odnosi na početku, kako bitka obrambene snage za pokrivanje napreduje, ona može biti prisiljena povlačiti se prema području glavne bitke. Tada neke ili sve njezine postrojbe dolaze pod nadzor brigada koje su dobile zadaću obrane područja glavne bitke. Kada obrambena snaga za pokrivanje dovrši svoju misiju, kopnene manevarske namjenski organizirane snage koje je pojačavaju mogu učiniti jednu od tri stvari, bilo odvojeno bilo u kombinaciji. One mogu zauzeti položaje u području glavne bitke, podvrći se rekonstituciji ili postati dio pričuve postroja. Zapovjednik može rabiti konjaništvo ili druge izvidničke elemente snage za pokrivanje kao bočne ili pozadinske sigurnosne snage. S druge strane, on ih može rabiti da otkriju mjesto i prate kretanje neprijateljskih snaga koje slijede. One uspostavljaju borbene položaje u području glavne bitke samo kao zadnje rješenje. 12-111. Provedba prolaza crta prema nazad sastavni je dio provedbe obrambenog pokrivanja, sa svojim pridruženim zahtjevom za prijenos odgovornosti za bitku izmeñu postrojba. Zapovjednik mora detaljno planirati tu složenu zadaću kao sastavni dio misije snage za pokrivanje. Prolaz crta ne mora se dogoditi istodobno svim postrojbama snage za pokrivanje. Kada neke postrojbe počnu s prolazom, druge se mogu još uvijek koristiti prednostima obrambenih prigoda u drugim dijelovima sigurnosnog područja. Zapovjednik snage za pokrivanje priprema se za nastavak borbe u onim dijelovima sigurnosnog područja u kojima su njegove snage uspješne u uspostavi napadnih prigoda za glavninu. 12-112. Zapovjednik snage za pokrivanje mora biti oprezan kada izdaje zapovjedi. Zapovjednici u svakom postroju imaju različite perspektive bitke. To nije nikada više istina nego kod djelovanja snage za pokrivanje. Na primjer, dok se zapovjedniku snage za pokrivanje može reći da zadržava neprijatelja 72 sata ispred rijeke, on može reći svojim zapovjednicima namjenskih snaga da se brane na odreñenim borbenim položajima, možda za odreñeno vremensko razdoblje. Jednom kada to razdoblje istekne, snaga za pokrivanje ne treba se automatski povući iz svoga područja. Ona mora stvoriti dostatan otpor za prisiljavanje neprijatelja na razvoj svojih glavnih snaga. Zapovjednici svakoga postroja moraju precizno dati misiju svojim podreñenim zapovjednicima, ali im ne kažu kako da je provedu. (To je zapovjed za misiju. Vidi FM 6-0.) Prečesto se zapovjednik male postrojbe, kojem se kaže da zadržava neprijatelja, predaje žurnosti da premalo puca, prerano se povlači i odlazi preduboko unatrag. Stoga je imperativ da svaki zapovjednik svojim podreñenima precizno prenese koja im je misija u kontekstu sveukupne misije. Satnijski timovi unutar snage za pokrivanje uglavnom su uključeni u niz obrambenih operacija.
SIGURNOST PODRUČJA 12-113. Operacije sigurnosti područja po svojoj naravi mogu biti napadne ili obrambene. Usredotočene su na snagu koja se štiti, instalaciju, put ili područje. Snage koje se štite protežu se od zapovjedništva postrojba, preko topništva i pričuva postroja do baze održivosti ili mogu tvoriti infrastrukturu područja. Područja koja se štite protežu se od specifičnih točaka (mostovi i tjesnaci) i zemljišnih oblika (planinski lanci i brda) do velikih naseljenih središta i njihovih susjednih područja. 12-114. Operacije u razdvojenim područjima operacija traže od zapovjednika naglasak na sigurnost područja. Tijekom napadnih operacija i operacija uzmaka, brzina kojom se glavnina kreće pruža odreñenu dozu sigurnosti. Postrojbe koje se brzo kreću na otvorenom zemljištu mogu se os loniti na tehnička sredstva za pružanje rane upozorbe o neprijateljskim snagama.
12-29
FM 3-0_______________________________________________________________________________________
Na ograničenom zemljištu sigurnosne se snage usredotočuju na ključno zemljište poput mogućih točaka zagušenja. 12-115. Zapovjednik provodi sigurnost pozadinskog područja i baza kao dio operacija održivosti postroja ili kao dio operacija stabilnosti i operacija potpore. (Sigurnost pozadinskog područja i baza te operacije sigurnosti puta i konvoja predmet su dodatka E.) Tijekom konvencionalnih operacija, operacije sigurnosti područja normalno su mjere ekonomične uporabe snaga, oblikovane za osiguranje neprekidne provedbe operacija održivosti, namijenjenih za potporu odlučujućih i oblikujućih operacija postroja. Sve se operacije sigurnosti područja koriste prednostima lokalnih sigurnosnih mjera koje provode sve postrojbe bez obzira na svoje mjesto u području operacija. 12-116. Budući da se civili normalno nalaze unutar područja operacija, postrojba ograničava svoju uporabu sile u provedbi operacija sigurnosti područja. No zapovjednik uvijek ostaje odgovoran za zaštitu svoje snage i razmatra tu odgovornost kada uspostavlja pravila djelovanja. Ograničenja u provedbi operacija i uporabi sile moraju biti svakome jasno objašnjena i jednako shvaćena. Vojnici moraju razumijeti da njihove akcije, bez obzira kako nevažne bile, mogu imati dalekosežne pozitivne ili negativne učinke. Oni moraju shvatiti da bilo naši, bilo neprijateljski mediji i organizacije za psihološke operacije, mogu brzo iskoristiti njihove akcije, posebno način na koji ugrožavaju civilno pučanstvo. 12-117. Ponekad snage za sigurnost područja moraju zadržati spremnost u duljim razdobljima bez dodira s neprijateljem. To se najčešće dogaña tijekom operacija sigurnosti područja kada neprijatelj zna da je znatno slabiji u onosu na raspoloživu borbenu moć. U kakvom slučaju on normalno pokušava izbjeći djelovati na naše snage ako to nije pod njegovim uvjetima. Postrojbe koje provode sigurnost područja ne smiju razviti lažan osjećaj sigurnosti čak i kada se čini da je neprijatelj prekinuo operacije u sigurnosnom području. Zapovjednik mora pretpostaviti da neprijatelj promatra njegove operacije i traži rutinsko postupanje, slabe točke i lošu sigurnost kao prigodu za udar s minimalnim rizikom.
LOKALNA SIGURNOST 12-118. Lokalna sigurnost uključuje sve lokalne mjere koje provode postrojbe protiv neprijateljskih akcija. Ona uključuje izbjegavanje otkrivanja od neprijatelja ili njegovo zavaravanje o našim položajima i namjerama. Ona uključuje i pronalaženje svih neprijateljskih snaga u neposrednoj blizini i poznavanje što je više moguće podataka o njegovim položajima i namjerama. Lokalna sigurnost sprječava da postrojba bude iznenañena i važan je dio održavanja inicijative. Zahtjev za održavanjem lokalne sigurnosti sastavni je dio svih operacija. Postrojba provodi lokalnu sigurnost kada provodi operacije punog spektra, uključujući i taktičke pomoćne operacije. 12-119. Postrojbe rabe i aktivne i pasivne mjere za pružanje lokalne sigurnosti. Aktivne mjere uključuju: •
uporabu motriteljskih postaja i ophodnja,
•
uspostavu odreñenih razina pripravnosti unutar postrojbe. Zapovjednik prilagoñava te razine na temelju čimbenika MNZS-VC,
•
uspostavu vremena pripravnosti. Standardni operativni postupak postrojbe treba dati detalje o aktivnostima postrojbe tijekom provedbe pripravnosti.
12-120. Pasivne lokalne sigurnosne mjere uključuju uporabu maskiranja, nadzor kretanja, stegu u uporabi buke i svjetla te pravilne postupke i procedure komuniciranja. One uključuju i uporabu raspoloživih zemaljskih senzora, naprava za noćno motrenje i dnevnih optičkih sredstava za održavanje motrenja područja neposredno oko postrojbe. 12-30
__________________________________________________________________________Sigurnosne operacije
BORBENE PREDSTRAŽE 12-121. Borbena predstraža (combat outpost) je pojačana motriteljska postaja sposobna za provedbu ograničenih borbenih operacija (vidi sliku 12-17.). Uporaba borbenih predstraža tehnika je uporabe sigurnosnih snaga na ograničenom zemljištu koje sprječava iskrcane sigurnosne snage u pokrivanju područja. One se rabe i kada su male motriteljske postaje u opasnosti da budu pregažene od neprijateljskih snaga koje se ubacuju u sigurnosno područje i kroz njega. Zapovjednik rabi borbenu predstražu kada želi proširiti dubinu svoga sigurnosnog područja, kada želi da njegove prednje motriteljske postaje ostanu na mjestu sve dok ne mogu motriti neprijateljsku glavninu ili kada predvidi da će njegove prednje motriteljske postaje okružiti neprijateljske snage. Borbene predstraže mogu organizirati i ukrcane i iskrcane snage.
G G Slika 12-17. Borbene predstraže 12-122. Iako čimbenici MNZS-VC odreñuju veličinu, mjesto i broj borbenih predstraža postrojbe, pojačani vod tipično zaposjeda borbenu predstražu. Borbena predstraža mora imati dostatne resurse za provedbu svojih dodijeljenih misija, ali ne toliko da bi ozbiljnije smanjile jačinu glavnine. Obično se nalazi dovoljno daleko ispred zaštićene snage za sprječavanje neprijateljskih kopnenih izvidničkih elemenata u motrenju akcija zaštićene snage. 12-123. Zapovjednik organizira borbenu predstažu za pružanje kružne obrane koja se može oduprijeti nadmoćnoj neprijateljskoj snazi. Kada neprijatelj ima značajnu oklopnu sposobnost, borbenoj se predstraži može dodijeliti više od standardne količine protutenkovskih oružja. Snage koje opslužuju borbene predstraže mogu provoditi agresivne ophodnje, napasti i uništiti neprijateljske izvidničke elemente i djelovati na neprijateljsku glavninu prije svoga izvlačenja. Zapovjednik treba planirati izvlačenje svojih snaga s predstraže prije nego što neprijatelj dobije prigodu da ih pregazi.
12-31
13. poglavlje
Izvidničke operacije Nikada ne možete previše izviñati. General George S. Patton, War As I Knew It, 1947.
Izvidničke operacije (reconnaissance operations) su operacije namijenjene za dobivanje, vizualnim motrenjem ili drugim metodama otkrivanja, informacija o stvarnim ili potencijalnim neprijateljskim aktivnostima i resursima, ili za osiguranje podataka o meteorološkim, hidrografskim ili zemljopisnim značajkama odreñenog područja i stanovništva u njemu. Izviñanje se prvenstveno oslanja na ljudsko djelovanje, a manje na tehnička sredstva. Izviñanje je usredotočen napor prikupljanja. Provodi se prije, tijekom i nakon drugih operacija za osiguranje informacija koje se rabe u procesu obavještajne pripreme zemljišta, kao i od zapovjednika za oblikovanje, potvrdu ili prilagodbu svoje inačice djelovanje. Četiri oblika izviñanja su izviñanje puta, izviñanje zone, izviñanje područja i nasilno izviñanje. 13-1. Izviñanje identificira značajke zemljišta, neprijateljske i naše zaprjeke kretanju i raspored neprijateljskih snaga i civilnog stanovništva kako bi zapovjednik mogao slobodno i hitro manevrirati svojim snagama. Izviñanje prije kretanja postrojbe i zaposjedanja područja prikupljanja kritično je za zaštitu snage i čuvanje borbene moći. Ono isto tako drži snagu slobodnu od dodira s neprijateljem koliko je to dulje moguće, kako bi se mogla koncentrirati na svoju odlučujuću operaciju. SADRŽAJ Cilj izviñanja.................................................13-0 Temelji izviñanja...........................................13-1 Osigurati neprekidno izviñanje................13-1 Ne držati izvidničke snage u pričuvi….....................................................13-2 Usmjeriti se na cilj izviñanja.............. …....13-2 Izvijestiti o informacijama brzo i precizno............................................... ….....13-2 Sačuvati slobodu manevra.................. ….....13-2 Uspostaviti i održati dodir s neprijateljem...................................... ….....13-2 Brzo razviti situaciju........................... ….....13-3 Povijesni primjer...................................…....13-3 Značajke izvidničkih snaga..................…....13-4
Oblici izviñanja...................................... ….....13-6 Izviñanje puta...................................... ….....13-6 Izviñanje zone...................................... ….....13-8 Izviñanje područja.............................. …...13-10 Nasilno izviñanje................................. …...13-10 Planiranje izviñanja.............................. …...13-11 Plan obavještajnog djelovanja, motrenja i izviñanja........................... …...13-12 Izvidničko vučenje nasuprot izvidničkog guranja........................... …...13-12 Upravljanje izviñanjem...................... …...13-13 Održivost.............................................. …...13-14 Provedba izviñanja............................... …...13-14 Oporavak i rekonstitucija izvidničkih snaga...................................................... …...13-15
CILJ IZVIDANJA 13-2. Zapovjednik usmjerava svoje izvidničke snage odreñivanjem cilja izviñanja unutar svoga područja operacija. Cilj izviñanja (reconnaissance objective) je zemljišni oblik, zemljopisno 13-0
___________________________________________________________________________Izvidničke operacije
područje ili neprijateljska snaga o kojima zapovjednik želi dobiti dodatne informacije. Cilj izviñanja razjašnjava namjeru izvidničkog napora odreñivanjem najvažnijih rezultata koji se njime dobivaju. Svaka izvidnička misija mora odrediti cilj izviñanja. Zapovjednik dodjeljuje cilj izviñanja na temelju svojih prioritetnih obavještajnih zahtjeva (priority information requirements – PIR) koji proizlaze iz procesa obavještajne pripreme bojišta te iz sposobnosti i ograničenja izvidničkih snaga. Cilj izviñanja može biti informacija o zemljopisnom mjestu, kao što je mogućnost prometovanja izvan putova u odreñenom području, odreñena neprijateljska aktivnost koju treba potvrditi ili poreći ili odreñena neprijateljska postrojba koju treba otkriti i pratiti. Kada izvidnička postrojba nema dovoljno vremena za dovršenje svih zadaća povezanih s odreñenim oblikom izviñanja, ona rabi cilj izviñanja kao vodič u odreñivanju prioriteta. 13-3. Zapovjednik će možda morati dati dodatne detaljne upute osim cilja izviñanja, kao što su odreñene zadaće koje želi provesti ili njihov prioritet. On to radi davanjem dodatnih uputa svojoj izvidničkoj postrojbi ili navoñenjem tih uputa u zadaćama podreñenim postrojbama u operativnoj zapovjedi. Na primjer, ako, na temelju svih tehničkih ili ljudskih (human intelligence – HUMINT) izvora, časnik G2 u diviziji zaključi da se neprijatelj ne nalazi u području i zemljište se čini prohodno bez zaprjeka, zapovjednik divizije može odlučiti da mu nije potreban detaljan izvidnički napor ispred svoje postrojbe. On može usmjeriti svoju konjaničku bojnu u provedbu misije izviñanja zone, s uputom da se brzo kreće i izvješćuje samo o zemljišnim zaprjekama koje će značajno usporiti kretanje njegovih podreñenih manevarskih brigada; ili, kada je cilj odrediti mjesto neprijateljske snage, cilj izviñanja bila bi ta snaga, a dodatna uputa bila bi provesti samo izviñanje zemljišta potrebno za pronalaženje neprijatelja i razvoj situacije.
TEMELJI IZVIDANJA 13-4. Sedam temelja uspješnih izvidničkih operacija jesu: • • • • • • •
osigurati neprekidno izviñanje, ne držati izvidničke snage u pričuvi, usmjeriti se na cilj izviñanja, izvijestiti o informacijama brzo i precizno, sačuvati slobodu manevra, uspostaviti i održati dodir s neprijateljem, brzo razviti situaciju.
OSIGURATI NEPREKIDNO IZVIDANJE 13-5. Učinkovito je izviñanje neprekidno. Zapovjednik provodi izviñanje prije, tijekom i nakon svih operacija. Prije operacije izviñanje se usredotočuje na ispunjavanje pukotina u informacijama o neprijatelju i zemljištu. Tijekom operacije izviñanje se usredotočuje na davanje zapovjedniku obnovljenih informacija koje potvrñuju neprijateljski sastav, raspored i namjere kako bitka napreduje. Time se zapovjedniku omogućuje potvrñivanje koju je zapravo inačicu djelovanja neprijatelj usvojio i odreñivanje je li njegov plan još uvijek valjan na temelju stvarnih dogañanja u području operacija. Nakon operacije izviñanje se usredotočuje na održavanje dodira s neprijateljem da bi se odredio njegov sljedeći potez i prikupile informacije potrebne za planiranje narednih operacija. Kada su informacije o tekućoj operaciji dostatne, izviñanje se usredotočuje na prikupljanje informacija za ogranke i nastavke tekućih planova. Kao minimum, izviñanje je provodi neprekidno kao sastavni dio svih sigurnosnih misija, uključujući provedbu lokalne sigurnosti za snage koje nisu u dodiru s neprijateljem (vidi 12. poglavlje). 13-6. Izvidničke operacije na velikim udaljenostima i u duljem vremenu mogu tražiti smanjivanje tempa djelovanja izvidničkih snaga za održavanje izvidničkog napora ili rotaciju postrojba za održavanje neprekidnog pokrivanja. Ljudske i tehničke snage i sredstva koje se rabe u izviñanju moraju dobiti vrijeme za odmor, doopskrbu, postupke voñenja snaga, dodatnu obuku i obuku osvježavanja te preventivno održavanje i preglede. Zapovjednik mora odrediti ne samo 13-1
FM 3-90______________________________________________________________________________________
gdje, već i kada će trebati maksimum svoga izvidničkog napora i odrediti tempo izvidničkih snaga kako bi osigurao da su odgovarajuće snage dostupne u kritičnim vremenima i na kritičnim mjestima. NE DRŽATI IZVIDNIČKE SNAGE U PRIČUVI 13-7. Izvidničke snage, poput topničkih, nikada se ne drže u pričuvi. Kada se uporabe, koriste se svim svojim resursima za provedbu misije. To ne znači da su sve snage uporabljene u svako vrijeme. Zapovjednik rabi izvidničke snage na temelju njihovih sposobnosti i čimbenika MNZS-VC za postizanje maksimalne pokrivenosti potrebne za odgovor na zapovjednikove zahtjeve za kritičnim informacijama (commander’s critical information requirements – CCIR). Ponekad to traži od zapovjednika da zadrži ili razmjesti izvidničke snage tako da budu raspoložive u kritičnim vremenima i na kritičnim mjestima. Odmor potreban tim snagama za održivost izvidničkog napora ne dobiva se tako da ih se stavi u pričuvu. No sve se izvidničke snage trebaju tretirati kao uporabljene snage s odreñenim misijama dodijeljenim u svako doba. Postrojbe s višestrukim ulogama, posebno oklopne i zračno konjaništvo, koje mogu provoditi izvidničke, sigurnosne i druge borbene misije u ulozi ekonomične uporabe snaga, mogu se držati u pričuvi za sigurnosne ili borbene misije. USMJERITI SE NA CILJ IZVIDANJA 13-8. Zapovjednik rabi cilj izviñanja za usredotočenje izvidničkih napora postrojbe. Zapovjednici podreñenih izvidničkih elemenata ostaju usredotočeni na postizanje tog cilja, bez obzira na što njihove snage naiñu tijekom misije. Kada vrijeme, ograničenja sposobnosti postrojbe ili neprijateljska akcija spriječe postrojbu u ostvarenju svih zadaća normalno povezanih s odreñenim oblikom izviñanja, postrojba rabi cilj izviñanja za usredotočenje izvidničkog napora. IZVIJESTITI O INFORMACIJAMA BRZO I PRECIZNO 13-9. Izvidničke snage moraju steći i precizno i pravodobno izvijestiti o informacijama o neprijatelju, civilnim razmatranjima i zemljištu na kojem će se provoditi operacije. Informacije brzo gube svoju vrijednost. Izvidničke postrojbe izvješćuju točno ono što vide i, ako je prikladno, ono što ne vide. Informacija koja se čini nevažnom može biti izvanredno važna kada se kombinira s drugim informacijama. Negativna izvješća jednako su važna kao i izvješća o neprijateljskoj aktivnosti. Izvješće koje nije dostavljeno zapovjedniku ništa ne govori. Plan upravljanja informacijama postrojbe osigurava da izvidničke snage imaju odgovarajuću komunikacijsku opremu za potporu integriranog plana obavještajnog djelovanja, motrenja i izviñanja. SAČUVATI SLOBODU MANEVRA 13-10. Izvidničke snage moraju sačuvati pokretljivost na bojištu za uspješno dovršenje svojih misija. Ako su te snage odlučujuće uporabljene, izviñanje se prekida i počinje borba za preživljavanje. Izvidničke snage moraju imati jasan kriterij uporabe koji podupire namjeru manevarskog zapovjednika. One moraju uporabiti odgovarajuće tehnike kretanja i izviñanja, rabiti vatre s nadvišenih položaja i standardne operativne postupke. Inicijativa i poznavanje zemljišta i neprijatelja smanjuje vjerojatnost odlučujuće uporabe i pomaže održati slobodu kretanja. Prije početnog dodira izvidnička postrojba prelazi u borbeni poredak oblikovan za uspostavu dodira s najmanjim mogućim vlastitim elementom. Time se postrojbi daja najveća prigoda za manevar i omogućuje joj se izbjegavanje situacije u kojoj cijela postrojba postaje odlučujuće uporabljena. Proces obavještajne pripreme bojišta može zapovjedniku identificirati predviñena područja vjerojatnog dodira. Uporaba neizravnih vatara za gušenje i zadimljavanje, kao i uništenje točkastih ciljeva metoda je koju izvidničke snage rabe za zadržavanje svoje slobode manevra. USPOSTAVITI I ODRŽATI DODIR S NEPRIJATELJEM 13-11. Kada jednom postrojba koja provodi izviñanje uspostavi dodir s neprijateljem, ona ga održava osim ako zapovjednik koji je zapovjedio izviñanje ne odredi drugačije ili je opstanak 13-2
___________________________________________________________________________Izvidničke operacije
postrojbe u pitanju. To ne znači da pojedini izvidnik ili izvidnički timovi ne mogu prekinuti dodir s neprijateljem. Zapovjednik postrojbe koja provodi izviñanje odgovoran je za održavanje dodira uporabom svih raspoloživih resursa. Taj se dodir može protezati od motrenja do bliske borbe. Motrenje, kombinirano s neopaženim djelovanjem, često je dostatno za održavanje dodira i najpoželjnija je metoda. Postrojbe koje provode izviñanje izbjegavaju borbu osim kada je to potrebno za dobivanje važnih informacija, u kom slučaju postrojbe rabe manevar (vatru i pokret) za održavanje dodira dok izbjegavaju odlučujuću uporabu. BRZO RAZVITI SITUACIJU 13-12. Kada izvidnička snaga naiñe na neprijatelja ili zaprjeku, ona mora brzo odrediti prijetnju s kojom je suočena. Ona mora odrediti njezin sastav, rasporede, aktivnosti i kretanja neprijateljske snage te prosuditi implikacije tih informacija. Za zaprjeku mora odrediti vrstu i obujam zaprjeke i je li ona pokrivena vatrom. Zaprjeke mogu napadaču dati informacije o mjestu neprijateljskih snaga, sposobnostima oružja i organizaciji vatara. U većini slučajeva izvidnička postrojba koja razvija situaciju rabi akcije po uspostavi dodira. (Vidi 4. poglavlje za raspravu o akcijama po uspostavi dodira.)
POVIJESNI PRIMJER 13-13. Vojna povijest sadrži brojne primjere važnosti izvidničkih operacija. Sljedeći povijesni primjer pokazuje glavnu ulogu izvidničkih operacija u osiguranju uspjeha operacije. Ovaj neamerički, srednjovjekovni primjer pokazuje da proučavanje drugih vojska i drugih vremena značajno pomaže taktičaru da razumije umijeće i znanost taktike. Bitka na rijeci Sajo Izviñanje je bilo kritično u odreñivanju neprijateljskih rasporeda i iskorištavanju prednosti zemljišta u ovoj i mnogim drugim mongolskim bitkama. Mongolska je vojska provodila neprekidno izviñanje s jasnim ciljem, a značajan je dio njihova uspjeha bio rezultat izvidničkih operacija. Tijekom operacija lako je konjaništvo išlo ispred svake glavne kolone i izviñalo. Ono je izvješćivalo o zemljištu i vremenskim uvjetima, kao i o veličini, mjestu i kretanjima neprijatelja. Ako je mongolska kolona naišla na neprijatelja kojeg je mogla svladati, ona je to i učinila. Ako to nije mogla, njezino je lako konjaništvo održavalo dodir s neprijateljem, razvijalo situaciju za postizanje prednosti i održavalo slobodu kretanja. Mongolsko je lako konjaništvo nanosilo gubitke i remetilo neprijateljsko kretanje, dok se glavnina mongolske vojske razvijala za djelovanje. U ožujku 1241. mongolska vojska od 70000 vojnika prešla je Karpate i iz Rusije ušla u mañarsku ravnicu. Do sredine travnja njezino je lako konjaništvo otkrilo mañarsku vojsku od oko 100000 vojnika u blizini gradova Budima i Pešte na rijeci Dunavu. Kao odgovor, mongolska je vojska tijekom prilaza Dunavu koncentrirala svoje ranije raspršene kolone. Kada su Mongoli saznali da su ih Mañari otkrili, namjerno su se povukli oko 160 kilometara sjeveroistočno i vodili Mañare prema ranije odabranoj točki zvanoj Mohi Heath (heath – ledina, pustopoljina) na rijeci Sajo. Mongoli su prešli Sajo preko postojećega kamenog mosta i utaborili se istočno od rijeke. Mañari su ih slijedili i zaustavili se na zapadnoj obali, izgradili tabor, Slika 13-1. Put mongolske vojske zauzeli kameni most i ostavili mostobran na istočnoj obali. Mongolska je izvidnica otkrila mjesto i raspored unutar mañarskog tabora, kao i mjesto za prijelaz rijeke sjeverno od njega. Nakon pada mraka je glavnina mongolske vojske krenula u prelazak rijeke. Pored korištenja gaza Mongoli su izgradili i most kao pomoć u prijelazu rijeke. 13-3
FM 3-90______________________________________________________________________________________
Sljedećeg jutra ostatak je mongolske vojske proveo podupirući napad na mañarske snage na kamenom mostu, izvlačeći mañarsku vojsku iz njihova tabora u borbu. Premda su podupiruće mongolske snage uspjele u ponovnom prijelazu rijeke Sajo preko kamenog mosta, borba je bila teška i Mongoli su gubili gotovo svaki okršaj čekajući da im glavnina doñe u pomoć. Nakon dva sata mongolska je glavnina napala mañarsku pozadinu i bok, tjerajući Mañare nazad u njihov tabor. Prema mongolskoj praksi namjerno su ostavili otvoren put za bijeg neprijatelja iz tabora. Kada se mañarska vojska pokušala povući iz svoga tabora Mongoli su prešli u gonjenje i uništili ju.
Postojeći gaz Most izgrañen tijekom napada glavnine
Mohi Heath Kameni most
Mañarski tabor
Slika 13-2. Mongolska vojska u gonjenju
ZNAČAJKE IZVIDNIČKIH SNAGA 13-14. Odgovornost za provedbu izviñanja ne počiva samo na specifično organiziranim postrojbama. Svaka postrojba ima nametnutu zadaću izvješćivati o zemljištu, civilnim aktivnostima te našim i neprijateljskim rasporedima, bez obzira na svoj položaj na bojištu i svoju temeljnu funkciju. Snage na crti fronte i izvidničke ophodnje manevarskih postrojba u svim postrojima prikupljaju informacije o neprijateljskim postrojbama s kojima su u dodiru. U pozadinskim područjima pričuvne manevarske snage, snage vatrene potpore, protuzračne obrane, vojne policije, agencije zemlje domaćina, snage borbene potpore i elementi potpore borbenih djelovanja prate i izvješćuju o civilnim i neprijateljskim aktivnostima. Premda sve postrojbe provode izviñanje, one koje su specifično obučavane u izvidničkim zadaćama su kopneno i zračno konjaništvo, skauti, izvidničke postrojbe za izviñanje na velikim daljinama i specijalne snage. Neki rodovi, kao što su inženjerija (Corps of Engineers) i NBKO (Chemical Corps), imaju specifične izvidničke zadaće koje provode za dopunu ukupnoga izvidničkog napora postrojbe. No zapovjednici korpusa i divizija prvenstveno će rabiti svoje ustrojbene konjaničke i obavještajne elemente za provedbu izvidničkih operacija. 13-15. Na razini bojne i više zapovjednik dodjeljuje misije svojim snagama za obavještajno djelovanje, motrenje i izviñanje na temelju njihove organizacije, opreme i obuke. Zapovjednik mora znati sposobnosti i ograničenja svojih raspoloživih izvidničkih snaga kako bi osigurao uporabu tih snaga u skladu s njihovim sposobnostima i za misije za koje su obučene i opremljene. Tablica 13-1. na stranici 13-5 pokazuje tipično mjesto snaga za obavještajno djelovanje, motrenje i izviñanje koje su raspoložive u različitim taktičkim postrojima. 13-16. Zapovjednik provodi izviñanje prvenstveno kombinacijom kopnenih i zračnih snaga uz potporu tehničkih sustava. Djelujući usklañeno te snage stvaraju sinergiju, rabeći jakosti jednog sustava za nadjačavanje slabosti drugoga. Za stvaranje te sinergije zapovjednik mora odrediti procedure izvješćivanja svake postrojbe za davanje informacija prikupljenih tijekom izvidničkih operacija. Time se olakšava brza provedba misije. 13-17. Namjenske izvidničke snage lako dolaze u situaciju da dobivaju previše zadaća i da postanu previše razvučene. Zapovjednik rabi sve raspoložive resurse, ne samo izvidničke postrojbe, za zadovoljavanje svojih potreba za informacijama. Zemaljsko izviñanje može uključiti snage koje nisu specifično oblikovane za misiju. Inženjerijske izvidničke postrojbe prikupljaju informacije o tomu kako zemljište utječe na kretanje neprijateljskih i naših snaga. NBK izvidnički timovi mogu utvrditi postojanje NBK kontaminacije i njegovu veličinu i opseg. Topnički prednji motritelji, timovi za vatrenu potporu i timovi za borbeno motrenje i lasersko obilježavanje ciljeva (combat observation and lasing teams – COLTs) šalju borbene informacije koje prikupe motrenjem bojišta. Postrojbe protuzračne obrane motre i izvješćuju o neprijateljskim zrakoplovima i zračnim koridorima koje oni rabe. 13-4
___________________________________________________________________________Izvidničke operacije
Tablica 13-1. Tipične raspoložive snage za obavještajno djelovanje, motrenje i izviñanje Vod
Satnija /tim
Bojna/ NOS
Brigada
Divizija
Korpus
Postroji viši od korpusa
Motriteljska postaja
XXX
XXX
XXX
XXX
XXX
XXX
XXX
Izvidnička ophodnja
XXX
XXX
XXX
XXX
XXX
XXX
XXX
Borbena predstraža
AAA
AAA
XXX
XXX
XXX
XXX
XXX
Izvidnički vod
AAA
AAA
XXX
XXX
Brigadna izvidnička satnija
AAA
AAA
XXX
XXX
Konjanička trupa (samostalna brigada)
AAA
AAA
XXX
XXX
XXX
XXX
NBK izvidnici
AAA
XXX
XXX
XXX
XXX
XXX
AAA
XXX
XXX
Topnički sustavi za otkrivanje ciljeva
AAA
AAA
XXX
XXX
PZO sustavi za otkrivanje ciljeva
AAA
AAA
XXX
XXX
XXX
XXX
AAA
XXX
XXX
XXX
Divizijska konjanička bojna (eskadron)
AAA
XXX
XXX
Zračno konjaništvo
AAA
XXX
XXX
XXX
XXX*
XXX
XXX
XXX
Konjanička pukovnija
AAA
XXX
XXX
Postrojba za motrenje na velikim daljinama
AAA*
XXX
XXX
AAA
AAA
XXX
AAA
AAA
XXX
Topnički COLT tim
AAA
Zemaljski motriteljski radari Drugi vojno-obavještajni sustavi
Bespilotne letjelice
AAA
AAA*
Snage za specijalne operacije (rendžeri) Tehničke motriteljske platforme
AAA
AAA
XXX
XXX – Postroj nadzire ili rutinski daje zadaće snagama. AAA – Postroj može rutinski očekivati da mu budu dostupne informacije iz toga izvora. * – Može se pronaći u nekim divizijama.
13-18. Zemaljski izvidnički elementi općenito su ograničeni dubinom u kojoj mogu izviñati. No oni mogu djelovati u vremenskim uvjetima koji onemogućuju zračne izvidničke operacije. 13-19. Izviñanje koje provode posade na zrakoplovnim platformama u sastavu Kopnene vojske dopunjuje zemaljsko izviñanje značajnim povećanjem brzine i dubine kojima se mogu provoditi izvidničke operacije u danom području. Zračno izviñanje može lako djelovati na zemljištu koje ograničava kopnene operacije, kao što su močvare, iznimno neravno zemljište ili dubok snijeg. Zrakoplovna sredstva mogu djelovati u velikoj dubini, daleko ispred uobičajene sposobnosti namjenskih kopnenih izvidničkih elemenata koji su normalno usredotočeni na blisku borbu. Zato oni zapovjedniku daju dodatno vrijeme za napad ili drugu reakciju na neprija-
13-5
FM 3-90______________________________________________________________________________________
teljsku nazočnost. Izvidnički i napadni helikopteri rabe svoja optička, video i termalna sredstva te komunikacijske sposobnosti za otkrivanje i izvješćivanje o neprijatelju. Sve vrste zrakoplovnih postrojba izrañuju i dostavljaju izvješća pilota tijekom provedbe svojih temeljnih misija. Ta su izvješća često izvor vrijednih borbenih informacija. 13-20. Iako nekoliko tehničkih sustava može provoditi izviñanje, većina tih sustava može se preciznije opisati kao motrilačke platforme. Motrenje dopunjuje izviñanje podešavanjem i slaganjem uporabe izvidničkih snaga sa specifičnim lokacijama ili posebno ciljanim neprijateljskim postrojbama. Motrenje pruža informacije, dok izviñanje odgovara na zapovjednikova specifična pitanja. 13-21. Vojno-obavještajne snage provode i motriteljske i izvidničke misije. One pružaju potporu u području obavještajnog i elektroničkog ratovanja (intelligence and electronic warfare – IEW), kao što su elektroničko prisluškivanje, zemaljski motriteljski radari, bespilotne letjelice i daljinski postavljeni senzori. Ratištni i nacionalni izvidnički i motriteljski sustavi pružaju zapovjedniku široko rasprostranjenu raspodjelu informacija i obavještajnih podataka i mogu dati slike u gotovo realnom vremenu kao dio integriranog napora obavještajnog djelovanja, motrenja i izviñanja. Topnički i protuzračni radari za otkrivanje i praćenje ciljeva mogu dopuniti vojnoobavještajne sustave kao dio napora obavještajnog djelovanja, motrenja i izviñanja. Prikupljanje ljudskim izvorima provodi se ispitivanjem zarobljenih neprijateljskih vojnika, provjeravanjem civilnog pučanstva i razgovorom s našim vojnicima nakon provedbe zadaće, kao što su izvidnici i pripadnici snaga za specijalne operacije.
OBLICI IZVIDANJA 13-22. Četiri oblika izvidničkih operacija jesu: •
izviñanje puta,
•
izviñanje zone,
•
izviñanje područja,
•
nasilno izviñanje.
Tablica 13-2. pokazuje koje vrste namjenskih izvidničkih postrojba tipično dobivaju zadaće provedbe nekog od četiri oblika izvidničkih operacija. Tablica 13-2. Namjenske izvidničke postrojbe i oblici izvidničkih operacija Izvidnički vod
Satnijski tim
Satnija zračnog konjaništva
Put
X
X
X
Zona
X
X
Područje
X
X
Nasilno
Oklopna konjanička bojna/skv
Oklopna konjanička puk/brg
X
X
X
X
X
X
X
X
Divizija
X
IZVIDANJE PUTA 13-23. Izviñanje puta (route reconnaissance) oblik je izviñanja usredotočen uzduž odreñene komunikacijske linije, kao što je cesta, željeznička pruga ili koridor kretanja izvan putova. Njime se dobivaju nove ili obnovljene informacije o uvjetima na putu, kao što su klasifikacija zaprjeka i mostova te neprijateljske i civilne aktivnosti uzduž puta. Izviñanje puta uključuje ne samo put već i zemljište uzduž njega, a s kojeg bi neprijatelj mogao utjecati na kretanje naših snaga. Zapovjednik normalno dodjeljuje ovu zadaću kada želi rabiti specifičan put za svoje kretanje.
13-6
___________________________________________________________________________Izvidničke operacije
Organizacija snaga 13-24. Zapovjednik može dodijeliti izviñanje puta kao samostalnu misiju ili kao zapovjeñenu zadaću postrojbi koja provodi izviñanje područja. Izvidnički vod može istodobno izviñati samo jedan put. Za veće organizacije, broj raspoloživih izvidničkih vodova izravno utječe na broj putova koji se mogu istodobno pokriti. Integracija zemaljskih, zračnih i tehničkih snaga i sredstava osigurava brže i potpunije izviñanje puta. 13-25. Zemaljski izvidnički napor nužan je ako je misija provesti detaljno izviñanje puta ili misija traži čišćenje neprijatelja iz područja operacija koje uključuje put i zemljište oko njega. Snage koje su dobile zadaću provesti to izviñanje moraju biti dovoljno snažne za rješavanje sukoba s očekivanim neprijateljskim snagama u području operacija. Ako zapovjednik od njih očekuje uspostavu dodira s neprijateljskim snagama koje imaju veću borbenu moć od one koja se uobičajeno može naći u neprijateljskim izvidničkim elementima, on osigurava da njegove kopnene izvidničke snage imaju pristup spremnoj raspoloživoj vatrenoj potpori. Ako zapovjednik traži detaljne informacije o putu, inženjerijske izvidničke snage mogu brže i preciznije odrediti klasifikaciju kritičnih točaka uzduž puta negoli obični izvidnici. Ako zapovjednik predviña da se na putu nalaze veće zaprjeke, borbena inženjerija treba biti uključena u sastav izvidničke snage. Ako se očekuje NBK kontaminacija, NBK izvidničke snage trebaju se pridružiti kopnenoj izvidničkoj snazi jer mogu preciznije i brže otkriti i odrediti veličinu kontaminacije negoli obični izvidnici. Zračno izviñanje može se rabiti ako izvidnička misija mora biti brzo dovršena. No zračno izviñanje rijetko može očistiti neprijateljsku snagu s mjesta odakle može utjecati na kretanje po putu, a zrakoplov ne može svladati zaprjeke. Kada je vrijeme ograničeno, zračno je izviñanje nužno za odreñivanje koja su područja čista od neprijateljskih snaga i zaprjeka te za podešavanje djelovanja zemaljskog izviñanja u odnosu na to gdje usredotočiti svoje napore. Nadzorne mjere 13-26. Nadzorne mjere za izviñanje puta stvaraju područje operacija za PL ELK RP postrojbu koja ga provodi (vidi sliku (LOA) 13-3.). Zapovjednik stavlja bočne granice na obje strane puta, dovoljno PL ELK (LOA) NAI daleko da bi se omogućilo izviñanje IRENE svega zemljišta s kojeg bi neprijatelj NC1701 R mogao dominirati putom. On stavlja 2 D EE L P polaznu crtu okomito na put, nešto ispred polazne točke, dajući postrojbi koja provodi izviñanje odgovarajući PL DEER prostor za razvoj u poredak. Polazna crta tvori pozadinsku granicu podru4 A/2-6 čja operacija. Granica napredovanja 1 3 stavlja se dovoljno daleko ispred oslobañajuće točke da bi se uključilo PL QUAIL zemljište s koga bi neprijatelj mogao PL QUAIL 7 dominirati putom. Polazna i oslobañajuća točka definiraju dio puta na kojem postrojba prikuplja detaljne SP informacije. Zapovjednik može dodati fazne crte i točke provjere za održavanje usklañenog izviñanja, nadzor kretanja ili odreñivanje kriPL DOVE (LD) tičnih točaka. On, po potrebi, stavlja PL DOVE (LD) dodatne nadzorne mjere za usklañivanje neizravne i izravne vatre. Te Slika 13-3. Nadzorne mjere za izviñanje puta nadzorne mjere stavlja na zemljišne oblike koji se mogu identificirati sa zemlje i iz zraka kao pomoć u usklañivanju zrak-zemlja. 13-7
FM 3-90______________________________________________________________________________________
Zadaće 13-27. Ako zapovjednik drugačije ne zapovjedi, postrojba koja provodi izviñanje puta provodi specifične zadaće unutar svojih ograničenja. Ako postrojba nema vremena ili resursa za dovršenje svih tih zadaća, ona mora izvijestiti zapovjednika koji joj je dodijelio misiju. On tada mora dati dodatni naputak koje zadaće postrojba mora dovršiti ili prioritet svake zadaće, što je obično jasno iz cilja izviñanja. Ako, nakon početka izviñanja, postrojba utvrdi da ne može provesti dodijeljenu zadaću – kao što je čišćenje neprijatelja ili uklanjanje zaprjeka za stvaranje prolaza što je potrebno za potporu manevra glavnine uzduž puta – ona mora izvijestiti i čekati na daljnje upute. 13-28. Zadaće izviñanja puta jesu sljedeće: •
pronaći, izvijestiti i očistiti unutar svojih sposobnosti sve neprijateljske snage koje mogu utjecati na kretanje uzduž puta,
•
odrediti mogućnost prometovanja po putu; može li poduprijeti našu snagu?
•
izviñati sve zemljište koje neprijatelj može rabiti za dominaciju nad kretanjem uzduž puta, kao što su točke zagušenja, mjesta zasjede, zone ukrcavanja nakon svršetka zadaće, zone iskrcavanja i zone iskakanja,
•
izviñati sva izgrañena i kontaminirana područja i bočne, postrane putove uzduž puta,
•
ocjenjivati i klasificirati sve mostove, tjesnace, nadvožnjake i podvožnjake te propuste uzduž puta,
•
locirati sve gazove, mjesta prijelaza ili obilaske oko postojećih i pojačavajućih zaprjeka (uključujući izgrañena područja) uzduž puta,
•
locirati sve zaprjeke i stvoriti prolaze kako je odreñeno u provedbenim zapovjedima,
•
izvijestiti zapovjedništvo koje je pokrenulo izvidničku misiju o svim gore navedenim informacijama, uključujući i dostavu shema, skica ili zemljovida o putu.
(Vidi FM 3-34.212 i FM 3-20.95 za dodatne informacije o izviñanju puta.) IZVIDANJE ZONE 13-29. Izviñanje zone (zone reconnaissance) oblik je izviñanja koji uključuje usmjeren napor na sve putove, zaprjeke, zemljište i neprijateljske snage u zoni definiranoj granicama. Zaprjeke uključuju i postojeće i pojačavajuće, kao i područja s NBK kontaminacijom. Zapovjednik dodjeljuje misiju izviñanja zone kada treba dodatne informacije o zoni prije uporabe drugih snaga u zoni. Ono je prikladno kada je neprijateljska situacija neodreñena, postojeće znanje o zemljištu ograničeno ili su borbene operacije izmijenile zemljište. Izviñanje zone može uključiti nekoliko misija izviñanja putova ili područja, dodijeljenih podreñenim postrojbama. 13-30. Izviñanje zone normalno je planski proces koji troši puno vremena. On uzima više vremena od bilo koje druge izvidničke misije pa zapovjednik treba dodijeliti odgovarajuće vrijeme za njegovu provedbu. Izviñanje zone uobičajeno se provodi na većoj udaljenosti. Ono traži od svih kopnenih izvidničkih elemenata koji ga provode da djeluju jedni pored drugih, rame uz rame. No kada je cilj izviñanja neprijateljska snaga, zapovjednik se može odreći detaljnog izviñanja zone i usredotočiti svoje snage na ona imenovana područja interesa koja će otkriti neprijateljske rasporede i namjere. Izvidnička postrojba nikada ne smije zanemarivati zemljište kada se usredotočuje na neprijatelja. Meñutim, ona smanjuje izviñanje zemljišta samo na ono koje može utjecati na imenovano područje interesa. Organizacija snaga 13-31. Razmatranja za organizaciju izviñanja zone jdnaka su kao i kod organizacije izviñanja puta osim što nekoliko podreñenih postrojba, umjesto samo jedne postrojbe, djeluju jedna uz 13-8
___________________________________________________________________________Izvidničke operacije
drugu tijekom izviñanja zone. Ako zapovjednik očekuje da će u zoni pronaći značajnije neprijateljske snage, on treba snazi koja provodi izviñanje osigurati pričuvu. Ta pričuva treba imati odgovarajuću borbenu moć za izvlačenje elemenata izvidničke snage iz odlučujućeg boja. U oklopnoj konjaničkoj bojni oklopne konjaničke pukovnije tu zadaću normalno provodi tenkovska satnija. Ako postrojba provodi izviñanje zone izvan podupirućeg dometa glavnine, zapovjednik koji je zapovjedio izviñanje zone daje izvidničkoj postrojbi odgovarajuće snage vatrene potpore koje se mogu kretati zajedno s njom. Nadzorne mjere 13-32. Zapovjednik nadzire izviñanje zone dodjelom područja operacija postrojbi koja provodi izviñanje (vidi sliku 13-4.). Bočne granice, polazna crta i granica napredovanja definiraju to područje operacija. Snaga koja provodi izviñanje zone, dalje ga dijeli unutar područja operacija dodatnim bočnim granicama za definiranje područja operacija podreñenih postrojba. Podreñena područja operacija ne moraju nužno biti iste veličine. Fazne crte i točke dodira, smještene gdje zapovjednik odredi da je potrebno uspostaviti fizički dodir izmeñu susjednih postrojba, rabe se za usklañivanje kretanja elemenata koji djeluju jedni pored drugih. On može dalje odrediti vrijeme kada će doći do fizičkog dodira. On rabi točke provjere za ukazivanje na kritične zemljišne oblike i za usklañivanje timskog rada zračnih i kopnenih elemenata. On može rabiti mjere usklañivanja vatrene potpore za nadzor izravnih i neizravnih vatara. On, po potrebi, rabi dodatne nadzorne mjere. Pored toga, Slika 13-4. Nadzorne mjere za izviñanje zone zapovjednik koje dodjeljuje misiju izviñanja zone mora odrediti put koji izvidnička postrojba mora rabiti za ulazak u područje operacija. Sve nadzorne mjere trebaju biti na prepoznatljivom zemljištu kada je to god moguće. Zadaće 13-33. Ako zapovjednik drugačije ne zapovjedi, postrojba koja provodi izviñanje zone provodi dolje navedene zadaće unutar svojih ograničenja. Ako postrojba nema vremena ili resursa za dovršenje svih tih zadaća, ona mora izvijestiti zapovjednika koji joj je dodijelio misiju. On tada mora dati dodatni naputak koje zadaće postrojba mora dovršiti ili prioritet svake zadaće, što je obično jasno iz cilja izviñanja. Ako, nakon početka izviñanja, postrojba utvrdi da ne može dovršiti dodijeljenu zadaću – kao što je čišćenje neprijatelja ili uklanjanje zaprjeka za stvaranje prolaza što je potrebno za potporu manevra glavnine – ona mora izvijestiti i čekati na daljnje upute. 13-34. Zadaće izviñanja zone jesu sljedeće: •
pronaći i izvijestiti o svim neprijateljskim snagama u zoni,
•
očistiti sve neprijateljske snage u odreñenom području operacija unutar sposobnosti postrojbe koja provodi izviñanje, 13-9
FM 3-90______________________________________________________________________________________
•
odrediti mogućnost prometovanja po zemljištu unutar zone, uključujući izgrañena područja,
•
locirati i odrediti veličinu svih kontaminiranih područja u zoni,
•
ocjenjivati i klasificirati sve mostove, tjesnace, nadvožnjake i podvožnjake te propuste u zoni,
•
locirati sve gazove, mjesta prijelaza ili obilaske oko postojećih i pojačavajućih zaprjeka (uključujući izgrañena područja) u zoni,
•
locirati sve zaprjeke i stvoriti prolaze kako je odreñeno u provedbenim zapovjedima,
•
izvijestiti zapovjednika koji je zapovjedio izviñanje zone o svim gore navedenim informacijama, uključujući i dostavu shema, skica ili zemljovida.
IZVIDANJE PODRUČJA 13-35. Izviñanje područja (area reconnaissance) oblik je izviñanja koji se usredotočuje na prikupljanje detaljnih informacija o zemljištu i neprijateljskim aktivnostima u propisanom području. To područje može uključiti grad, planinski lanac, šume, zračni most ili bilo koji drugi zemljišni oblik kritičan za operacije. Područje se može sastojati od jedne točke, kao što je most ili instalacija. Područja su normalno manja od zona i uobičajeno nisu povezana s drugim našim područjima odreñenim za izviñanje. Budući da je područje manje, izviñanje područja provodi se brže od izviñanja zone. Organizacija snaga 13-36. Razmatranja za organizaciju snaga ista su kao i kod izviñanja zone (vidi odlomke 13-31. do 13-33.). Nadzorne mjere 13-37. Zapovjednik koji dodjeluje izviñanje zone odreñuje područje izviñanja jednom neprekidnom crtom koja zatvara područje izviñanja. Osim toga, on može odrediti područje označavanjem bočnih granica, polazne crte i granice napredovanja. Misija izviñanja područja uvijek odreñuje put kojim se treba kretati u područje. Zapovjednik postrojbe koja provodi izviñanje područja može rabiti nadzorne mjere za izviñanje zone unutar područja operacija za nadzor operacije svojih podreñenih elemenata (vidi sliku 13-5.). Slika 13-5. Nadzorne mjere za izviñanje područja
Zadaće
13-38. Zadaće u izviñanju područja jednake su onima u izviñanju zone (vidi odlomak 13-34.). NASILNO IZVIDANJE 13-39. Nasilno izviñanje (reconnaissance in force – RIF) promišljena je borbena operacija namijenjena za otkrivanje ili provjeru neprijateljske jačine, rasporeda i reakcija ili za dobivanje drugih informacija. Namjenske snage jačine bojne ili veće organizacije obično 13-10
___________________________________________________________________________Izvidničke operacije
provode misiju nasilnog izviñanja. Zapovjednik tu misiju dodjeljuje kada je poznato da neprijatelj djeluje unutar područja i ne može prikupiti odgovarajuće obavještajne podatke niti jednim drugim načinom. Postrojba može provoditi nasilno izviñanje na ograničenom zemljištu gdje bi neprijatelj vjerojatno uhvatio u zasjedu manje izvidničke snage. Nasilno izviñanje je agresivno izviñanje koje se provodi kao napadna operacija s jasno iskazanim ciljevima izviñanja. Ukupan je cilj nasilnog izviñanja odrediti neprijateljske slabosti koje se mogu iskoristiti. Razlikuje se od drugih izvidničkih operacija po tomu što se normalno provodi samo za dobivanje informacija o neprijatelju, a ne i o zemljištu. Organizacija snaga 13-40. Dok posebno obučene i opremljene postrojbe obično provode druge oblike izvidničkih operacija, svaka manevarska snaga može provoditi nasilno izviñanje. Snaga koja ga provodi organizirana je kao da provodi napadne operacije. No nedostatak informacija o neprijatelju nameće potrebu da snaga bude dostatno velika i jaka za razvoj situacije, zaštitu snage, prisiljavanje neprijatelja na reakciju i njegovo dovoñenje u odreñenu opasnost. Što se manje zna o neprijatelju to jača mora biti snaga koja provodi nasilno izviñanje. Zbog nedostatka informacija o neprijatelju, zapovjednik normalno provodi nasilno izviñanje kao kretanje za uspostavu dodira ili kao niz čelnih napada na širokoj fronti. Nadzorne mjere 13-41. Nadzorne mjere za nasilno izviñanje iste su kao i za napadne operacije. Operacija se provodi kao kretanje za uspostavu dodira s ograničenim ciljevima. (4. poglavlje govori o provedbi kretanja za uspostavu dodira.) Zadaće 13-42. Postrojba koja provodi nasilno izviñanje provodi sljedeće zadaće unutar svojih ograničenja. Ako postrojba nema vremena ili resursa za dovršenje svih tih zadaća, ona mora izvijestiti zapovjednika koji joj je dodijelio misiju. On tada mora dati dodatni naputak koje zadaće postrojba mora dovršiti ili prioritet svake zadaće, što je obično jasno iz cilja izviñanja. Ako, nakon početka nasilnog izviñanja, postrojba utvrdi da ne može dovršiti dodijeljenu zadaću, on mora izvijestiti i čekati na daljnje upute. Zadaće nasilnog izviñanja jesu: •
probiti neprijateljsko isgurnosno područje i utvrditi njegovu veličinu i dubinu,
•
odrediti mjesto i raspored neprijateljskih glavnih položaja,
•
napasti neprijateljske glavne položaje i pokušati prisiliti neprijatelja da reagira uporabom lokalnih pričuva ili snaga za glavni protunapad, rabeći snage i sredstva vatrene potpore, prilagoñavajući položaje i pokušavajući uporabiti specifične oružne sustave,
•
utvrditi slabosti u neprijateljskim rasporedima koje se mogu iskoristiti.
PLANIRANJE IZVIDANJA 13-43. Izviñanje značajno pridonosi zapovjednikovoj vizualizaciji bojišta. Ono podupire ukupan integrirani plan obavještajnog djelovanja, motrenja i izviñanja, koji s druge strane podupire zapovjednikov proces odlučivanja. 13-44. Zapovjednik mora razborito, ali agresivno rabiti svoje izvidničke snage. Planiranje izviñanja osigurava da raspoložive izvidničke snage proizvode najveće rezultate. Budući da nikada nema dovoljno snaga za provedbu svih zadaća, zapovjednik mora postaviti prioritete. Stvaranje mnogo neusredotočenih misija brzo iscrpljuje snage, čineći ih neučinkovitima. Nepravilna uporaba snaga može dovesti do toga da neprijateljska slabost ostane neotkrivena. 13-45. Zapovjednik osigurava koordinaciju i sinkronizaciju svoga izvidničkog napora u svim postrojima. Kako potreba za izviñanjem siječe sve dijelove operativnoga radnog okvira i te13-11
FM 3-90______________________________________________________________________________________
meljne funkcije, izvidničke operacije traže integriran pristup planiranju, pripremi i provedbi. Dva uobičajena sudionika u procesu planiranja izviñanja su stožerni časnici za operativne i obavještajne poslove postroja. Stožerni časnik za operativne poslove postroja (G3 ili S3) ima glavnu stožernu odgovornost za planiranje izviñanja, dodjelu resursa i zadaća. Normalno, on ima stožernu odgovornost za kopnene i zračne izvidničke snage koje uključuju inženjeriju, NBKO i topništvo. Stožerni časnik za obavještajne poslove postroja (G2 ili S2) ima glavnu odgovornost za zemaljske motriteljske sustave i zrakoplove s elektroničkom opremom za specijalne misije. Zapovjednik osigurava da ta dva stožerna elementa pristupaju planiranju, pripremi, provedbi i prosudbi izviñanja kao integrirani višerodni tim. PLAN OBAVJEŠTAJNOG DJELOVANJA, MOTRENJA I IZVIDANJA 13-46. Zapovjednik usko integrira izvidničke misije s drugim naporima prikupljanja obavještajnih podataka kako bi osigurao da se svako sredstvo za obavještajno djelovanje, motrenje i izviñanje najbolje koristi. Stožer postroja, prvenstveno obavještajni časnik, identificira pukotine u dostupnim obavještajnim podatcima na temelju početne obavještajne pripreme bojišta i, o situaciji ovisnim, zapovjednikovim zahtjevima za kritičnim informacijama. Proces obavještajne pripreme bojišta pomaže odrediti čimbenike koji utječu na izvidnički napor, kao što su: •
prilazi koji podupiru naše kretanje i iskorištavaju neprijateljske slabosti,
•
ključno zemljište, točke zagušenja, zaprjeke i opasna područja,
•
neprijateljski položaji, posebno bokovi koji se mogu iskoristiti,
•
motriteljske točke.
Izvidnički napor i proces obavještajne pripreme bojišta uzajamno (interaktivno) djeluju i ponavljaju se, meñusobno se hraneći. (Vidi FM 2-0 za više informacija o obavještajnom krugu. FM 2-01.3 govori o procesu obavještajne pripreme bojišta.) 13-47. Stožerni obavještajni časnik razvija početni integrirani plan obavještajnog djelovanja, motrenja i izviñanja za dobivanje informacija koje pomažu odgovoriti na prioritetne obavještajne zahtjeve, a koji se temelji na raspoloživim izvidničkim i motriteljskim snagama i sredstvima. Plan obavještajnog djelovanja, motrenja i izviñanja dodjeljuje specifične zadaće za obavještajno prikupljanje odreñenim postrojbama. On integrira motrenje i izviñanje u ukupan plan obavještajnog prikupljanja. 13-48. Stožerni operativni časnik postroja rabi početni plan obavještajnog djelovanja, motrenja i izviñanja kao temelj u pripremi privitka obavještajnog djelovanja, motrenja i izviñanja u operativnoj zapovjedi. Kada se dovrši, privitak obavještajnog djelovanja, motrenja i izviñanja osigurava elastičnu provedbu izvidničkih zadaća, uključujući osiguranje odgovarajućeg zapovijedanja i nadzora, neizravnih vatara i logističke potpore. (FM 5-0 govori o izviñanju i procesu vojnog odlučivanja.) IZVIDNIČKO VUČENJE NASUPROT IZVIDNIČKOG GURANJA 13-49. Kod izvidničkog vučenja (reconnaissance-pull) (način djelovanja kod kojeg izviñanje vuče glavninu snaga prema smjerovima najmanjeg otpora i uzduž njih, op. prev.) zapovjednik rabi proizvode procesa obavještajne pripreme bojišta na interaktivan i ponavljajući način. On dobiva borbene informacije od svojih izvidničkih snaga za odreñivanje poželjne inačice djelovanja za taktičku situaciju predstavljenu čimbenicima MNZS-VC. Kod izvidničkog guranja (reconnaissance-push) zapovjednik rabi proizvode procesa obavještajne pripreme bojišta na interaktivan, ali ne i ponavljajući način, s borbenim informacijama od svojih izvidničkih snaga u potpori ranije odreñene inačice djelovanja. Vrijeme koje stoji zapovjedniku na raspolaganju obično je glavni razlog zbog kojega je jedna od tih metoda poželjnija od druge. 13-50. Vrijeme potrebno za razvoj poželjne inačice djelovanja može neprijatelju dati dovoljno vremena za oporavak i pripremu, tako da cilj koji se prvi dan mogao osvojiti s malim gubit13-12
___________________________________________________________________________Izvidničke operacije
cima, sljedećeg bi dana mogao dovesti do mnogo većih žrtava. Nema dostupnog modela koji zapovjednik može rabiti za odreñivanje koliko je dovoljno; to odreñivanje je dio taktičkog umijeća. UPRAVLJANJE IZVIDANJEM 13-51. Niti jedno izvidničko sredstvo ne može samo odgovoriti na svaki obavještajni zahtjev, a rijetko ima dovoljno izvidničkih sredstava za pokrivanje svakog zahtjeva. Stožer postroja rabi kombinaciju metoda upravljanja izviñanjem, kao što su podešavanje, miješanje, pretek i namjensko organiziranje, u pokušaju najučinkovitije uporabe ograničenih sredstava i prikupljanja najkritičnijih informacija s najmanjim brojem sredstava, što je brže moguće. 13-52. Podešavanje (cueing) je integracija jednog ili više vrsta izvidničkih i motriteljskih sustava za dobivanje informacija koje usmjeravaju naredno prikupljanje detaljnijih informacija od strane drugog sustava. Podešavanje pomaže usredotočiti ograničena izvidnička sredstva, posebno ograničena zemaljska izvidnička sredstva koja rijetko mogu izravno provjeriti svaki dio velikog područja. Elektronička, termalna, vizualna, zvučna i druga tehnička sredstva sa sposobnostima motrenja širokog područja, često radeći sa zračnih platforma, mogu brzo odrediti područja neprijateljske koncentracije ili područja gdje nema neprijatelja. Ta sredstva mogu podesiti djelovanje zemaljskih i zračnih izvidničkih snaga i sredstava za istraživanje odreñenog područja s ciljem potvrde i proširenja informacija dobivenih tehničkim sredstvima. Na primjer, JSTARS i zrakoplov opremljen sustavom Guardrail mogu pokriti velika područja i podesiti zemaljsko izviñanje ili izviñanje bespilotnih letjelica kada se otkrije neprijateljska snaga. Slično tomu, zemaljska izvidnička snaga može dalje podesiti djelovanje motriteljskih snaga i sredstava. Ključna je točka uporaba izvidničkih snaga na temelju njihovih sposobnosti i uporaba dopunskih sposobnosti drugih snaga za potvrñivanje i proširenje dostupnih informacija. 13-53. Miješanje (mixing) je uporaba dvaju ili više različitih sredstava za prikupljanje u ispunjenju istoga obavještajnog zahtjeva. Uporaba mješavine sustava ne samo da povećava mogućnost prikupljanja, već ima tendenciju pružanja potpunijih informacija. Na primjer, zrakoplov JSTARS može otkriti i locirati neprijateljsku pokretnu taktičku snagu, dok dio G-2 koji se bavi analizom i nadzorom rabi ustrojbene i podupiruće snage za odreñivanje identiteta, organizacijske strukture i pokazatelja budućih planova te snage. Uporaba mješavine sustava uvijek je poželjna ako to situacija i raspoloživi resursi dopuštaju. Miješani sustavi mogu pomoći i u otkrivanju pokušaja zavaravanja pronalaženjem protuslovlja u informacijama koje dolaze od različitih skupljača. 13-54. Pretek (redundancy) je uporaba dva ili više sličnih sredstava za prikupljanje u ispunjenju istoga obavještajnog zahtjeva. Na temelju prioriteta zahtjeva za informacijama zapovjednik mora odlučiti koje imenovano područje interesa opravdava uporabu više sredstava za svoje pokrivanje. Kada više od jednog sredstva pokriva isto imenovano područje interesa, dopunsko sredstvo je raspoloživo u slučaju da prvo sredstvo ne može doseći imenovano područje interesa na vrijeme, ono ima mehanički kvar ili ga neprijatelj otkrije i djeluje na njega. Pretek poboljšava izglede da će tražena informacija biti prikupljena. 13-55. Za povećanje učinkovitosti i mogućnosti preživljavanja izvidničke snage, zapovjednik je može namjenski organizirati stavljanjem dodatnih snaga i sredstava pod nadzor postrojbe. Na primjer, za provedbu izviñanja područja mogućih mjesta prijelaza rijeke na povećanim udaljenostima od trenutačnih položaja divizije, kopnena izvidnička satnija konjaničke bojne divizije može biti namjenski organizirana s timom za borbeno motrenje i lasersko obilježavanje ciljeva, elementom veze, inženjerijskim izvidničkim elementom i mehaniziranim pješačkim vodom. Inženjerci bi pružali dodatne tehničke informacije o predloženim mjestima prijelaza; elementi veze omogućili bi sredstvima borbene radio mreže izvidničke satnije da dosegnu divizijsko taktičko zapovjedno mjesto. Tim za borbeno motrenje i lasersko obilježavanje ciljeva pružao bi dodatne sposobnosti motrenja, laserskog obilježavanja i usklañivanja. Na kraju, pješački bi vod davao dodatnu zaštitu izvidničkoj satniji.
13-13
FM 3-90______________________________________________________________________________________
ODRŽIVOST 13-56. Održivost izvidničkih snaga i sredstava prije, tijekom i nakon njihove uporabe važan je dio održavanja zapovjednikove sposobnosti provedbe izviñanja. Budući da način na koji zapovjednik rabi svoje izvidničke snage u danoj situaciji ovisi o čimbenicima MNZS-VC, metode koje rabi za održivost tih snaga jednako tako ovise o situaciji. On ih mora obuhvatiti kao dio procesa planiranja svake izvidničke operacije. 13-57. Izvidnički elementi učestalo djeluju na mjestima udaljenim od svoje ustrojbene baze održivosti. U tom slučaju izvidnički elementi moraju ili nositi dovoljno veliku količinu temeljnih sredstava ili biti namjenski organizirani sa snagama i sredstvima potrebnim za osiguranje svoje održivosti dok ne budu mogli biti zamijenjeni. U obje ove inačice evakuacija žrtava ostaje problem. Drugo bi rješenje bilo planirati i usklañivati njihovu održivost pomoću postrojba koje se nalaze u blizini njihovih mjesta djelovanja.
PROVEDBA IZVIDANJA 13-58. Izviñanje se može okarakterizirati kao prikriveno (tajno) (stealthy) ili agresivno. Ovisno o načinu svoje uporabe, izvidnički helikopteri i druge zračne platforme, kao i ukrcane i iskrcane kopnene izvidničke snage, mogu se okarakterizirati kao prikrivene ili agresivne. 13-59. Ključni čimbenik u provedbi izviñanja je raspoloživo vrijeme za provedbu izvidničke misije. Zapovjednik mora shvatiti da prihvaća povećan rizik i za izvidnički element i za glavninu kada ubrzava tempo izviñanja. Taj se rizik može nekako ublažiti uporabom zračnog izviñanja i tehničkih sredstava za pokrivanje otvorenog zemljišta ili područja manje opasnosti. 13-60. Agresivno izviñanje znakovito je po brzini i načinu na koji izvidnička snaga razvija situaciju kada jednom uspostavi dodir s neprijateljem. Postrojba koja ga provodi rabi sustave izravne i neizravne vatre i kretanje za brz razvoj situacije. Vatrena moć, agresivno iskorištavanje uspjeha akcija po uspostavi dodira, sigurnost operacija i obuka, potrebni su da bi postrojba preživjela i provela svoju misiju kada provodi agresivno izviñanje. Izviñanje koje provode postrojbe ukrcane na vozila normalno se smatra agresivnim. 13-61. Prikriveno izviñanje naglašava izbjegavanje otkrivanja i borbe s neprijateljem. Ono troši više vremena od agresivnog izviñanja. Prikriveno izviñanje koristi maksimalnu prednost pokrivenog zemljišta i smanjenih demaskirajućih znakova na bojištu povezanih sa sustavima koji tipično provode prikriveno izviñanje poput iskrcanih izvidnika. No tajnost se ne može zajamčiti. Kao rezultat, postrojbe koje pokušavaju provesti prikriveno izviñanje moraju biti stalno uvježbavane kako pravilno reagirati na dodir s neprijateljem i moraju imati trenutačan pristup podupirućim vatrama. 13-62. Zapovjednik razmatra čimbenike MNZS-VC kako bi odredio hoće li provesti izviñanje iz vozila ili izvan njih. Uvjeti koji mogu dovesti do odluke hoće li se provesti izviñanje iz vozila ili zračno izviñanje uključuju:
13-14
•
vrijeme je ograničeno,
•
nije potrebno detaljno izviñanje,
•
zrakoplovne postrojbe su raspoložive za provedbu usklañenog izviñanja s kopnenim,
•
proces obavještajne pripreme bojišta daje detaljne informacije o neprijatelju,
•
zemljište je relativno otvoreno,
•
uvjeti okoliša dopuštaju ovu vrstu izviñanja. Dubok snijeg i blato značajno koče izviñanje iz vozila,
•
izviñanje izvan vozila ne može ispuniti misiju unutar postrojećega vremenskog ograničenja dok izviñanje iz vozila može.
__________________________________________________________________________Izvidničke operacije
13-63. Sljedeći uvjeti mogu dovesti do odluke zapovjednika o provedbi izviñanja izvan vozila: •
ima dovoljno vremena,
•
potrebno je detaljno izviñanje,
•
potrebna je tajnost,
•
proces obavještajne pripreme bojišta ukazuje na blizinu neprijateljskih položaja,
•
izvidnička snaga nailazi na opasna područja,
•
ograničeno zemljište smanjuje učinkovitost izviñanja iz vozila.
FM 3-21.92 detaljno opisuje provedbu ophodnji bez vozila. 13-64. Tipično, zračno izviñanje djeluje zajedno s kopnenim izvidničkim postrojbama. (Naše kopnene snage nude dodatnu sigurnost zrakoplovnim posadama.) Postrojbe zrakoplovstva KoV-a mogu ubaciti izvidničke timove na motriteljske postaje. Zrakoplov može motriti i pružiti sigurnost na mjestu baziranja u duljem vremenu uporabom tehnika rotacije snaga, ako im se unaprijed daju takvi detaljni zahtjevi. Iskrcaj člana zrakoplovne posade za procjenu mostova, gazova ili mjesta prijelaza posljednja je mogućnost zbog opasnosti za posadu i zrakoplov. Prije pribjegavanja tomu, posada rabi sofisticirane sustave na zrakoplovu za izbjegavanje rizika i privlačenja pozornosti na područje interesa. 13-65. Izviñanje vatrom tehnika je kojom postrojba gaña pretpostavljeni neprijateljski položaj kako bi neprijatelj kretanjem ili uzvratom vatre otkrio svoju nazočnost. Ta je tehnika prikladna kada je vrijeme kritično i prikriven, tajan manevar za daljni razvoj situacije nije moguć. Vatre mogu biti izravne, neizravne ili u kombinaciji. Prednost neizravne vatre je da ona ne otkriva naše položaje i obično potiče neprijatelja na premještanje iz gañanog područja. No izviñanje vatrom možda neće dovesti do reakcije priviknutog i pripremljenog neprijatelja. Izviñanje vatrom uvijek se označava kao agresivno. 13-66. Dim i drugo zamračenje, magla, kiša i snijeg mogu dovesti do smanjene preglednosti. Općenito, izviñanje u uvjetima smanjene preglednosti traži više vremena. No ti uvjeti daju bolju prikrivenost i povećavaju mogućnost preživljavanja izvidničkih snaga. Zapovjednik često noću rabi iskrcane izvidničke ophodnje. Te ophodnje rabe naprave za pojačavanje prirodnog svjetla, toplotno motrenje, elektroničko motrenje i motriteljske radare kao nadoknadu za uvjete smanjene preglednosti. 13-67. Kod ograničene preglednosti, izviñanje na vozilu teži se usredotočiti na putnu mrežu. Neprijatelj može noću otkriti zvuk motora i buku kretanja vozila na znatnim daljinama pa izvidnici mogu lako upasti u zasjedu. Stroga stega u uporabi zvuka i svjetla, zajedno s maskiranjem zvuka, npr. djelovanjem topničkih vatara, pomaže izvidničkoj snazi na vozilima da ne bude otkrivena ili zaskočena. 13-68. Snažni vjetrovi, ekstremne temperature i nestabilan površinski sloj zemlje ili pijesak mogu nepovoljno utjecati na zračno izviñanje. Zračne izvidničke postrojbe planiraju svoje misije gotovo na isti način kao i kopnene postrojbe. One rabe istu vrstu operativnog znakovlja i razmatraju iste kritične zadaće. Zapovjednik zračnog izviñanja organizira svoje snage za provedbu misije razmatranjem istih gledišta procesa obavještajne pripreme bojišta kao i kopnene snage. On se usredotočuje na zračne opasnosti u navigaciji i na procijenjene neprijateljske sposobnosti protuzračne obrane. (Učinci ili uvjeti vremena i atmosfere opisani su u FM 2-01.3.)
OPORAVAK I REKONSTITUCIJA IZVIDNIČKIH SNAGA 13-69. Kada je bilo koja mala postrojba neprekidno uporabljena u duljem razdoblju, ona može postati nesposobna. Kada do toga doñe, obnova postrojbe do prihvatljive razine učinkovitosti može tražiti provedbu ili oporavka ili rekonstitucije. Oporavak (recuperation) – kratak prekid za odmor, doopskrbu i održavanje – često je dostatan za povratak postrojbe u željeni stupanj bor13-15
FM 3-90______________________________________________________________________________________
bene učinkovitosti. Voñe u izvidničkim postrojbama vjerojatno trebaju više odmora od svojih podreñenih. Ako je razdoblje oporavka produljeno, ono se može rabiti i za provedbu obuke osvježavanja, obuke na novoj opremi ili bilo koje druge potrebne specijalne obuke za sljedeću misiju. 13-70. Postrojbe i sustavi koji provode izviñanje ranjivi su na otkrivanje, borbu i uništenje od strane neprijatelja. Kada se to dogodi i postrojba ne može dalje provoditi svoju temeljnu misiju, zapovjednik mora odrediti hoće li se rekonstituirati regeneracijom ili reorganizacijom postrojbe. (Vidi FM 4-100.9 za dodatne informacije o rekonstituciji.) 13-71. Regeneracija postrojbe traži velike resurse. Postupak provodi organizacija dvije razine više od postrojbe koja se regenerira. Na primjer, namjenski organizirana bojna može regenerirati svoj izvidnički vod. U procesu regeneracije bojna može rabiti kombinaciju operacija zamjene oružnih sustava, prosudbi i popravki borbenih šteta, uobičajenih operacija zamjene i povratka izliječenih za osiguranje potrebnih resursa. Ti resursi, zajedno s obukom, mogli bi se rabiti za regeneraciju izvidničkog voda. Kao alternativu,zapovjednik bi mogao odrediti jedan od svojih pješačkih vodova kao novih izvidnika u sastavu namjenske snage. Taj pristup ima zna-čajne posljedice za obuku i traži prilagodbe knjiga personalnog i materijalnog ustroja pješač-kog voda. 13-72. Zapovjednik postrojbe može reorganizirati svoju postrojbu s odobrenjem višeg zapovjednika. Na primjer, zapovjednik oklopne konjaničke satnije mogao bi reorganizirati svoja dva izvidnička i dva tenkovska voda u tri voda koji se sastoje od kombinacije izvidnika i tenkova. Taj pristup rekonstituciji traži i vrijeme za obuku i druge izvore opreme za osiguranje borbene učinkovitosti novonastale kompozitne organizacije.
13-16
14. poglavlje
Kretanje postrojba Sklonost ratu sklonost je kretanju. Napoleon I., Maxims of War, 1831.
Kretanje postrojba (troop movement) je kretanje s jednog mjesta na drugo svim raspoloživim sredstvima. Sposobnost zapovjednika da postavi svoju snagu za odlučujuću ili oblikujuću operaciju ovisi o njegovoj sposobnosti kretanja te snage. Srž okretnosti na bojištu je sposobnost brzog i urednog kretanja za koncentraciju učinaka borbene moći u odlučujućim točkama i vremenima. Uspješno kretanje dovodi postrojbe i sredstva na njihova odredišta u pravo vrijeme, spremne za borbu. Tri vrste kretanja postrojba su administrativno kretanje, taktička cestovna hodnja i nastupna hodnja. METODE KRETANJA POSTROJBA 14-1. Kretanje postrojba provodi se pješačkim hodnjama, motornim prijevozom, željeznicom, vodom, zrakom i različitim kombinacijama tih metoda. Uporabljena metoda ovisi o situaciji, veličini i sastavu postrojbe koja se kreće, udaljenosti koju postrojba mora prijeći, hitnosti provedbe i uvjetima snaga. Ona ovisi i o raspoloživosti, pogodnosti i kapacitetu različitih transportnih sredstava. Kretanje postrojba na povećanim daljinama ima obimna logistička razmatranja. HODNJE BEZ VOZILA 14-2. Hodnje bez vozila (dismounted marches), zvane još i pješačke hodnje, kretanja su postrojba i sredstava uglavnom pješke, s ograničenom potporom vozila. One povećavaju broj opcija manevra dostupnih zapovjedniku. Njihove pozitivne značajke uključuju borbenu spremnost – svi vojnici mogu odmah odgovoriti na neprijateljski napad bez potrebe iskrcaja iz vozila, olakšan je nadzor, prilagodljivost zemljištu i neovisnost o postojećoj putnoj mreži. Njihova ograničenja uključuju malu brzinu kretanja i povećan zamor osoblja – vojnici nose teške terete na većim daljinama ili velike promjene nagiba dovode do umora. Postrojba provodi hodnju bez vozila kada je udaljenost koju treba prijeći kratka, prijevozna sredstva ili gorivo su SADRŽAJ Metode kretanja postrojba................... ……...14-1 Hodnje bez vozila................................…....14-1 Hodnje vozilima................................... …....14-2 Kretanje kopnene vojske zrakom......…....14-2 Administrativno kretanje.....................…....14-2 Taktička cestovna hodnja.....................…....14-3 Organizacija za taktičku cestovnu hodnju.................................................…....14-3 Grafičke nadzorne mjere.................... ……..14-4 Tehnike taktičke hodnje..................... ……..14-5
Nastupna hodnja...........................................14-6 Tehnike kretanja..........................................14-8 Brzo kretanje..............................................14-8 Kretanje s izdvojenim osiguranjem.......................................... .......14-9 Kretanje u skokovima................................14-9 Planiranje kretanja postrojba…........... …..14-11 Priprema kretanja postrojba................ …..14-12 Provedba kretanja postrojba................ …...14-13 Nadzor kretanja....................................…..14-13
14-1
FM 3-90______________________________________________________________________________________
ograničeni ili situacija ili zemljište onemogućuju uporabu većeg broja vozila. (FM 3-25.18 daje više informacija o tehnikama i postupcima za provedbu hodnji bez vozila.) HODNJE VOZILIMA 14-3. Postrojba provodi hodnje vozilima kada uporabljuje borbena i taktička vozila za prijevoz svih svojih vojnika i sredstava. Oklopne i mehanizirane postrojbe rutinski provode ove hodnje. Brzina kretanja i povećana količina opskrbnih sredstava koja može pratiti postrojbu znakoviti su za ovu metodu hodnje. Teške manevarske postojbe normalno su samodostatne u provedbi hodnja vozilima na malim udaljenostima. Lake manevarske postrojbe i većina postrojba za borbenu potporu i potporu borbenih djelovanja nisu u cjelini motorizirane i trebaju pomoć transportnih elemenata za provedbu hodnja vozilima. Razmatranja za hodnje vozilima na većim daljinama uključuju: •
mogućnost cestovne mreže u potpori broja, veličina i težina taktičkih i borbenih vozila, dodijeljenih ili u potpori postrojba koja se kreće,
•
raspoloživa mjesta za dopunu gorivom i održavanje te za odmor posada,
•
potreba za sklanjanjem s ceste i izvlačenjem sredstava.
(FM 4-01.30 govori o razmatranjima hodnja vozilima.) KRETANJE KOPNENE VOJSKE ZRAKOM 14-4. Kretanje Kopnene vojske zrakom (Army air movements) operacije su koje uključuju uporabu višenamjenskih i transportnih helikoptera za zadaće koje ne ulaze u kategoriju zračnih desanata. Zapovjednik provodi kretanje zrakom za premještanje vojnika i opreme, postavljanje sustava i transport streljiva, goriva i drugih visoko vrijednih opskrbnih sredstava. On može rabiti kretanje zrakom kao zamjenu za taktičko kretanje kopnom. Kretanje Kopnene vojske zrakom općenito je brže od taktičkih kretanja kopnom. Ista opća razmatranja koja se odnose na helikoptersko-desantne operacije primjenjuju se i na kretanje Kopnene vojske zrakom. (Vidi dodatak C za helikoptersko-desantne operacije. Vidi FM 3-04.113 za dodatne informacije o kretanju zrakom.) 14-5. Taktičke snage mogu se kretati željeznicom ili vodom za premještanje postrojba, ako takve mogućnosti postoje u području operacija. Njihova uporaba može dati elastičnost oslobañanjem drugih načina transporta za druge misije. Njihova uporaba normalno uključuje kombinaciju vojnih i komercijalnih sredstava, kao što su vojni vagoni za teške terete koje vuku privatne dizel-električne lokomotive za transport tenkova od jedne željezničke krajnje točke do druge. Odgovornost za usklañivanje uporabe pruga i vodenih putova leži na zapovjedništvu ARFOR-a unutar ratišta. (FM 4-01.41 i 4-01.50 daju dodatne informacije o ta dva načina transporta.) 14-6. U slučaju taktičke nužde postrojba može povećati svoju brzinu kretanja provedbom usiljenih hodnji kako bi hitro stigla do odredišta. I teške i lake postrojbe mogu provoditi usiljenu hodnju. Usiljene hodnje traže svakoga dana veću brzinu, naprezanje i broj sati pješačke hodnje ili putovanja vozilima u odnosu na normalne standarde. Vojnici mogu provoditi usiljene hodnje u kraćem razdoblju. U usiljenoj hodnji postrojba neće stajati toliko često i toliko dugo osim koliko je potrebno za održavanje vozila, odmor, prehranu i dosipavanje goriva. Zapovjednik mora shvatiti da odmah nakon duge i brze hodnje njegovi vojnici i borbena vozila trpe privremeno pogoršanje svoga fizičkog stanja. Borbena učinkovitost i kohezija postrojbe isto privremeno slabe. Njegov plan mora voditi računa o nazočnosti zaostalih vojnika i o povećanom broju kvarova vozila.
ADMINISTRATIVNO KRETANJE 14-7. Administrativno kretanje (administrative movement) je kretanje u kojem su postrojbe i vozila posloženi tako da mogu ubrzati svoje kretanje i sačuvati vrijeme i energiju kada se ne predviña 14-2
____________________________________________________________________________Kretanje postrojba
neprijateljsko ometanje, osim iz zraka (JP 1-02). Zapovjednik provodi administrativna kretanja samo u sigurnim područjima. Primjeri uključuju kretanje željeznicom i autoputom unutar SAD-a. Kada se jednom postrojba razvije na ratište, administrativna su kretanja izuzetak, a ne pravilo. Budući da takva kretanja nisu taktička, obično ih nadzire logistički časnik postroja (G4 ili S4). (FM 4-01.40 govori o planiranju administrativnog kretanja i konvoja.)
TAKTIČKA CESTOVNA HODNJA 14-8. Taktička cestovna hodnja (tactical road march) brzo je kretanje koje se rabi za premještanje postrojba unutar područja operacija za pripremu za borbene operacije (FM 3-0). Sigurnost od neprijateljskoga zračnog napada održava se, a postrojba je spremna provesti trenutačnu akciju protiv neprijateljske zasjede, premda se ne očekuje dodir s neprijateljskim kopnenim snagama. 14-9. Glavno razmatranje taktičke cestovne hodnje je brzo kretanje. No snaga koja se kreće rabi sigurnosne mjere, čak i kada se ne očekuje dodir s neprijateljskim kopnenim snagama. Postrojbe u taktičkoj cestovnoj hodnji mogu, ali ne moraju, biti organizirane u poredak višerodnog tima. Tijekom taktičke cestovne hodnje zapovjednik je uvijek spreman trenutačno reagirati ako neprijatelj napadne (vidi sliku 14-1.).
Slika 14-1. Taktička cestovna hodnja ORGANIZACIJA ZA TAKTIČKU CESTOVNU HODNJU 14-10. Organizacija za taktičku cestovnu hodnju je hodna kolona. Hodna kolona (march column) sastoji se od svih elemenata koji rabe isti put (rutu) za jedno kretanje pod nadzorom jednog zapovjednika. Zapovjednik organizira hodnu kolonu u četiri elementa: izvidnički dio, prethodnica, glavnina i pozadinska (tehnička) zaštitnica. Brigada koja provodi taktičku cestovnu hodnju primjer je hodne kolone. Podreñeni elementi hodne kolone su hodni niz i hodna postrojba. Hodni niz (march serial) glavni je poddio hodne kolone koji je organiziran pod jednim zapovjednikom koji planira, upravlja i nadzire niz. Primjer je hodni niz bojne ustrojen u hodnoj koloni brigade. Hodna postrojba (march unit) poddio je hodnog niza. Kreće se i staje pod nadzorom jednog zapovjednika koji rabi zvučne i vizualne signale. Primjer hodne postrojbe je satnija iz hodnog niza bojne. 14-11. Hodna kolona daje odličnu brzinu, nadzor i elastičnost, ali žrtvuje bočnu sigurnost. Ona daje mogućnost razvoja snaga prema fronti kolone. Zapovjednik je rabi kada je brzina presudna, a dodir s neprijateljem nije vjerojatan. No zapovjednik rasporeñuje elemente borbene potpore, kao što su PZO i inženjerija, u cijeloj koloni za zaštitu i potporu kretanja. Izvidnički elementi, pojačani inženjerijskim i NBK izvidnicima i, po potrebi, drugim snagama borbene potpore provode izviñanje puta. To izviñanje potvrñuje i dopunjuje podatke dobivene proučavanjem zemljovida i od drugih zapovjedništava. 14-3
FM 3-90______________________________________________________________________________________
14-12. Prethodnica postrojbe obično se pridružuje izvidničkom naporu u odreñenom području prikupljanja. Standardni operativni postupci postrojbe uspostavljaju točan sastav prethodnice i njezin transport, sigurnost, potrebe za komunikacijskim sredstvima i specifične dužnosti. Prethodnica osigurava, izviña i organizira područje za dolazak i zaposjedanje glavnine. Tipično izviña potvrñuje i probne lokacije koje je odabrao nadreñeni zapovjednik na temelju izviñanja na zemljovidu. Kada je potrebno, prethodnica mijenja ranije dodijeljene lokacije postrojba u području prikupljanja. Ona vodi glavninu na položaj od oslobañajuće točke do preciznih lokacija unutar područja prikupljanja. 14-13. Glavnina hodne kolone sastoji se od ostatka postrojbe, uključujući pojačanja, ali bez tehničkog začelja. Tehničko začelje (trail party) posljednja je hodna postrojba u hodnoj koloni i normalno se sastoji prvenstveno od elemenata za održavanje u hodnji vozilima. Funkcija mu je ukloniti i popraviti pokvarena vozila ili nadzirati zaostale vojnike u hodnji izvan vozila. Ako tehničko začelje ne može odmah popraviti neispravno vozilo, ono ga vuče do točke prikupljanja sredstava za održavanje postrojbe (unit maintenance collection point – UMCP) koje se nalazi u sigurnom području u blizini puta kretanja, kamo dovozi i putnike i posadu neispravnog vozila. GRAFIČKE NADZORNE MJERE 14-14. Zapovjednik koji je zapovjedio provedbu taktičke cestovne hodnje često rabi putnu kartu ili grafičku prozirnicu za grafički prikaz kritičnih informacija o putu svojim podreñenima. Na njima se trebaju prikazati put (ruta), polazne točke (start points – SPs), oslobañajuće točke (release points – RPs), točke provjere (checkpoints), kritične točke (kao što su mostovi), crta zamračenja svjetala (light line – LL) i točke nadzora prometa (traffic control points – TCPs) (vidi sliku 14-2.). Druge grafičke mjere uključuju područja prikupljanja i fazne crte.
Slika 14-2. Nadzorne mjere na putu 14-15. Polazna točka (start point) mjesto je na putu gdje hodni elementi dolaze pod adzor imenovanog zapovjednika hodnje. Slika 14-3., stranica 14-5, pokazuje Polaznu točku 7. Svi putovi moraju imati odreñenu polaznu točku koja mora biti lako prepoznatljiva na zemljovidu ili na zemljištu, kao što je raskrižje putova. Ona mora biti dovoljno daleko od područja prikupljanja kako bi postrojbama omogućila organizaciju i kretanje unaprijed odreñenim brzinama i vremenskim razmacima kada dolaze do polazne točke. 14-4
____________________________________________________________________________Kretanje postrojba
14-16. Oslobañajuća točka (release point) mjesto je na putu gdje se hodni elementi oslobañaju centraliziranog nadzora. Slika 14-4. pokazuje Oslobañajuću točku 11. Svaka polazna točka mora imati svoju odgovarajuću oslobañajuću točku, koja isto mora biti lako prepoznatljiva na zemljištu. Hodne postrojbe ne staju na njoj; umjesto toga, kada se kreću preko nje vodiči susreću svaku hodnu postrojbu i vode je u područja prikupljanja. 14-17. Zapovjednik odreñuje točke provjere uzduž puta za pomoć hodnim postrojbama u procjeni koliko se dobro pridržavaju propisanih vremena. Na grafičkom se prikazu nalaze i kritične točke na putu gdje bi moglo doći do ometanja kretanja. Zapovjednik postavlja prometne nadzorne točke uzduž puta kako bi spriječio zakrčenost i zbrku. Na njima se mogu nalaziti vojni policajci ili osoblje hodne postrojbe. Ti vojnici izvješćuju odgovarajuću organizaciju za nadzor prometa u području kada svaki konvoj, hodna kolona ili hodni niz stignu na točku i dovrše prolazak do svoje lokacije.
Slika 14-3. Polazna točka 7
14-18. Crta zamračivanja svjetala (light line – LL) je odreñena fazna crta ispred koje su vozila tijekom razdoblja ograničene preglednosti obvezatna rabiti za- Slika 14-4. Oslobañajuća točka 11 mračena (zatamnjena) svjetla. Zapovjednici korpusa ili divizije odreñuju je na temelju rizika da će neprijatelj biti sposoban otkriti kretanje vozila koja rabe obično bijelo svjetlo. Slika 14-5. prikazuje crtu zamračivanja svjetala za 2. oklopnu diviziju na pozadinskoj granici divizije. (FM 4-01.40 daje detalje o drugim nadzornim mjerama u hodnji, kao što su oznake klasifikacije mostova prikazane na slici 14-2.) TEHNIKE TAKTIČKE HODNJE
Slika 14-5. Crta zamračivanja svjetala
14-19. Postrojbe koje provode taktičke cestovne hodnje rabe tri tehnike taktičke hodnje: otvorenu kolonu, zatvorenu kolonu i ubacivanje. Svaka od tih tehnika rabi planirane stanke za nadzor i održivost cestovne hodnje. Čimbenici MNZS-VC traže prilagodbu standardnih razmaka izmeñu vozila i vojnika. Tijekom kretanja elementi u koloni bilo koje duljine mogu istodobno naići na različite vrste putova i zaprjeka. Shodno tomu, dijelovi kolone mogu se kretati različitim brzinama, što može dovesti do neželjenog učinka rastezanja kolone poput harmonike. Zapovjed za hodnju odreñuje raspored, brzinu, prostorne ili vremenske razmake izmeñu postrojba, dopuštene razmake i maksimalnu brzinu dostizanja u slučaju neplaniranog zaostajanja dijela kolone. Hodne postrojbe izvješćuju kada su prešle svaku nadzornu točku, ako zapovjednik izričito ne zapovjedi da zbog sigurnosnih razloga to ne rade. Tijekom kretanja zapovjednik održava sigurnost od djelovanja neprijatelja iz zraka i sa zemlje. Otvorena kolona 14-20. Kod otvorene kolone (open column) zapovjednik povećava razmak izmeñu vozila i vojnika za osiguranje veće raspršenosti. Razmak izmeñu vozila je izmeñu 50 i 100 metara, a po potrebi može biti i veći. Razmak izmeñu vojnika je od dva do pet metara za postizanje raspršenosti i stvaranje prostora za lagodnu hodnju. Svaki razmak koji prelazi 5 metara izmeñu vojnika povećava duljinu kolone i otežava nadzor. Tehnika otvorene kolone normalno se rabi danju. 14-5
FM 3-90______________________________________________________________________________________
Može se rabiti i noću s infracrvenim svjetlima, zamračenim svjetlima ili opremom za pasivno noćno motrenje. Uporaba otvorene kolone ugrubo udvostručuje duljinu kolone i potrebno vrijeme za prolazak kroz svaku danu točku, u usporedbi sa zatvorenom kolonom. Otvorena kolona je najuobičajenija tehnika kretanja jer nudi najveću sigurnost, a zapovjedniku još uvijek daje razuman stupanj nadzora. U otvorenoj koloni gustoća vozila je izmeñu 15 i 20 vozila po kilometru. Jedna laka pješačka satnija, s razmacima izmeñu svojih vodova, pokriva otprilike jedan kilometar puta ili staze. Zatvorena kolona 14-21. U zatvorenoj koloni (close column) zapovjednik razmiče vozila na 20 do 25 metara. Noću ih rasporeñuje tako da svaki vozač može vidjeti dva svjetla na zamračenom markeru vozila ispred sebe. Zapovjednik normalno rabi zatvorenu kolonu za hodnje tijekom mraka u uvjetima uporabe zamračenih svjetala ili za hodnje na ograničenom zemljištu. Ta se metoda koristi maksimalnim prednostima kapaciteta prometa na putu, ali daje minimalnu raspršenost. Gustoća je uobičajeno izmeñu 40 i 50 vozila po jednom kilometru. 14-22. Ekvivalent zatvorenoj koloni, u varijanti kretanja vojnika pješke, je hodnja u uvjetima ograničene preglednosti. Razmak izmeñu vojnika smanjen je na jedan do tri metra za pomoć u održavanju dodira i olakšan nadzor. Hodnje u uvjetima ograničene preglednosti karakteriziraju zatvoreni poretci, otežano zapovjedanje i nadzor, mala brzina kretanja i dobro prikrivanje od neprijateljskog vizualnog motrenja i zračnih napada. Ubacivanje 14-23. Tijekom kretanja ubacivanjem (infiltration) zapovjednik šalje vozila u malim skupinama, u neredovitim razmacima, brzinom koja smanjuje gustoću prometa i sprječava prekomjernu koncentraciju vozila. Ubacivanje pruža najbolju moguću pasivnu obranu od neprijateljskog motrenja i napada. Prikladno je za taktičke cestovne hodnje kada ima dovoljno vremena i prostora te kada zapovjednik želi maksimalnu sigurnost, zavaravanje i raspršenost. Nedostatci su više vremena potrebnog za dovršenje kretanja, nadzor kolone gotovo je nemoguć, a izvlačenje pokvarenih vozila koje provodi tehničko začelje mnogo je dulje u usporedbi s otvorenim i zatvorenim kolonama. Nadalje, integritet postrojbe ne obnavlja se sve do dolaska posljednjeg vozila na odredište, usložnjavajući kretanje postrojbe prema unutrašnjosti. Ubacivanje tijekom kretanja postrojba ne treba se miješati s ubacivanjem kao oblikom manevra iz 3. poglavlja. 14-24. Tijekom duljih cestovnih hodnja potrebne su stanke za odmor osoblja, pregled vozila i po potrebi prilagodbu rasporeda kretanja. Hodni poredak ili standardni operativni postupci postrojbe reguliraju kada uzeti stanke. Kod kretanja vozilima zapovjednik rasporeñuje kratke stanke nakon svaka dva do tri sata hodnje, a mogu trajati do jednog sata. Dulje stanke daju se na hodnjama koje traju dulje od 24 sata i traju do dva sata. Dulje stanke ne odreñuju se noću, čime se daje maksimalno vrijeme za noćno kretanje. Tijekom stanke svaka postrojba normalno silazi s puta i odlazi u ranije odabrana područja prikupljanja za sprječavanje zakrčenosti puta i izbjegavanje da postane unosan cilj. Postrojba uspostavlja sigurnost i poduzima druge mjere za zaštitu snage. Voñe postrojba dobivaju brzu obavijest o vremenu i približnoj duljini neplaniranih stanki. 14-25. Zapovjednik naglašava potrebu održavanja sigurnosti tijekom stanke. Kada se postrojba prestane kretati, prirodna je sklonost vojnika da slabije brinu o sebi i smanje budnost. Zapovjednik rješava taj problem u standardnim operativnim postupcima, definirajući djelovanje postrojbe tijekom različitih vrsta stanka (za održavanje, sigurnosne, neočekivane).
NASTUPNA HODNJA 14-26. Nastupna hodnja (approach march) napredovanje je borbene postrojbe kada se namjerava uspostaviti izravan dodir s neprijateljem (FM 3-0). No ona naglašava brzinu pred taktičkim razvojem. I lake i teške snage provode taktičke cestovne hodnje i nastupne hodnje. 14-6
____________________________________________________________________________Kretanje postrojba
14-27. Zapovjednik rabi nastupnu hodnju kada je poznata približna neprijateljska lokacija, jer to omogućuje snazi da se kreće većom brzinom i s manjom fizičkom zaštitom ili raspršenošću (vidi sliku 14-6.). Postrojbe koje je provode namjenski se organiziraju prije početka hodnje, čime im se omogućuje prijelaz u na-zapovjed i biti-spreman misije, bez velikih prilagodbi organizacije. Na primjer, topničke postrojbe kreću se zajedno u kolonama postrojba koje podupiru, dok su inženjerijske postrojbe rasporeñene naprijed za poboljšanje pokretljivosti. Postrojbe PZO mogu u skokovima premještati sredstva malog i srednjeg dometa za osiguranje neprekidnog pokrivanja. Nastupna hodnja svršava na cilju hodnje, kao što je napadni položaj, područje prikupljanja ili nasrtajni položaj, ili se mogu rabiti za prijelaz u napad. Snage koje slijede i preuzimaju i pričuvne snage mogu isto provoditi nastupnu hodnju ispred polazne crte.
Slika 14-6. Nastupna hodnja 14-28. Na temelju proizvoda procesa obavještajne pripreme bojišta zapovjednik ukupnih snaga treba postrojbi koja provodi nastupnu hodnju dodijeliti područje operacija ili os napredovanja, u kombinaciji s putovima. Ti putovi, područja operacija ili osi trebaju olakšati kretanje snage i maksimalno rabiti raspoloživu pokrivenost i prikrivenost. Unutar organizacije nastupne hodnje zapovjednik treba snazi za odlučujuću operaciju i snagama koje provode oblikujuće operacije dodijeliti odvojene putove, područja djelovanja ili osi napredovanja, osim ako pojedinačna postrojba ima zadaću slijediti i preuzeti ili slijediti i poduprti. 14-29. Kada se nastupna hodnja približava područjima vjerojatnoga neprijateljskog uplitanja, zapovjednik dijeli glavninu u manje, slabije ranjive kolone koje se kreću po dodatnim višestrukim putovima ili izvan putova, nastavljajući pritom uporabu sigurnosnih elemenata. Zapovjednik se koristi prednostima uspješnih izvidničkih i sigurnosnih operacija za povećanje prijeñene udaljenosti prije no što glavnina mora prijeći u taktički poredak. Kao što je navedeno u 12. poglavlju, napredovanje svake bočne zaštitnice ostaje unutar podupirućeg dometa glavnine koja ostaje u tim manjim kolonama za omogućavanje brzog kretanja. 14-30. Taktičke cestovne hodnje i nastupne hodnje dogañaju se na ratištu kada je moguć ili predviñen dodir s neprijateljem. Taj način kretanja naglašava taktička razmatranja poput sigurnosti, a u drugi plan stavlja učinkovitost i lakoću kretanja. Zapovjednik organizira svoju postrojbu tako da tijekom taktičkog kretanja može provoditi borbene operacije. Postrojba općenito održava svoj integritet tijekom kretanja. Ona planira neprijateljsko ometanje tijekom kretanja ili kratko nakon dolaska na svoje odredište. Postrojbe koje provode taktičku cestovnu hodnju ili nastupnu hodnju rabe poretke i tehnike sukladne čimbenicima MNZS-VC. Postrojba ih može provoditi na neosiguranim putovima, ako nema naših snaga izmeñu čelnih eleme14-7
FM 3-90______________________________________________________________________________________
nata snage u kretanju i neprijatelja. Operativni časnik postroja (G3 ili S3) glavni je stožerni časnik odgovoran za planiranje tih taktičkih kretanja, a drugi članovi stožera daju mu ulazne podatke iz svog područja odgovornosti. 14-31. Nekoliko je razlika izmeñu nastupne hodnje i taktičke cestovne hodnje. Snaga koja provodi nastupnu hodnju razvija veće sigurnosne snage zbog svoje veće izloženosti neprijateljskom napadu. Postrojbe slažu svoje sustave u organizacije višerodnih sastava. Nastupna hodnja omogućuje zapovjedniku da rasprši svoju namjenski organiziranu snagu u taktički poredak na otvorenome zemljištu, a pritom nije ograničen na postojeće putove i staze. S druge strane, cestovne hodnje mogu organizirati svoje kolone za administrativnu praktičnost; na primjer, vozila slične vrste, brzine i sposobnosti kretanja izvan putova kreću se zajedno. Postrojbe koje provode nastupnu hodnju uspostavljaju odgovarajuće taktičke razmake izmeñu vozila; one se normalno ne koriste zatvorenom kolonom. One rabe i više putova od postrojba koje provode cestovne hodnje.
TEHNIKE KRETANJA 14-32. Zapovjednik rabi borbene poretke opisane u 3. poglavlju, zajedno s trima tehnikama kretanja: brzo kretanje, kretanje s izdvojenim osiguranjem i kretanje u skokovima. Slika 14-7. pokazuje kada će postrojba najvjerojatnije rabiti svaku od tih tehnika. 14-33. Tehnike kretanja ograničavaju izloženost postrojbe neprijateljskoj vatri i stavljaju ih u dobar poredak za reakciju na dodir s neprijateljem. Zapovjednik bira odgovarajuću tehniku kretanja na temelju izgleda uspostave dodira s neprijaSlika 14-7. Tehnike kretanja teljem. Tijekom kretanja pojedinačni vojnici i vozila rabe zemljište za svoju zaštitu uvijek kada je dodir s neprijateljem moguć ili očekivan. Oni se koriste prirodnom pokrivenošću i prikrivenošću zemljišta za izbjegavanje neprijateljskih vatara. Sljedeća pravila odnose se na vojnike i posade vozila pri uporabi zemljišta za zaštitu: •
ne kretati se tako da se obrisi vojnika i vozila vide na obzoru,
•
brzo prelaziti otvorena područja,
•
ne kretati se ravno naprijed s prikrivenoga vatrenog položaja,
•
izbjegavati moguće zone ubijanja jer je lakše prijeći zatvoreno, slabo prohodno zemljište nego se boriti s neprijateljem pod nepovoljnim uvjetima,
•
izbjegavati velika, otvorena područja, posebno kada su okružena uzvisinama ili zemljištem koje može sakriti neprijatelja,
•
poduzimati aktivne protumjere, kao što je uporaba dima te izravnih i neizravnih vatara, za gušenje ili smanjenje preglednosti pretpostavljenih neprijateljskih položaja.
BRZO KRETANJE 14-34. Zapovjednik rabi tehniku brzog kretanja (traveling) kada je potrebna brzina, a dodir s neprijateljem nije vjerojatan. Svi elementi postrojbe kreću se istodobno. Zapovjednik ili voña male postrojbe nalazi se na mjestu odakle može najbolje nadzirati situaciju. Hodni se elementi mogu kretati u paralelnim kolonama za skraćivanje ukupne kolone i vremena reakcije (vidi sliku 14-8., stranica 14-9).
14-8
____________________________________________________________________________Kretanje postrojba
KRETANJE S IZDVOJENIM OSIGURANJEM 14-35. Zapovjednik rabi tehniku kretanja s izdvojenim osiguranjem (traveling overwatch) kada je dodir s neprijateljskim snagama moguć, a brzina nije važna. Vodeći element neprekidno se kreće dok se elementi iza njega kreću različitim brzinama, ponekad zastajući da bi pružili potporu vodećem elementu (vidi sliku 14-9.). Hodni elementi vežu svoje kretanje uz zemljište, motreći s položaja odakle mogu poduprti vodeći element ako ga neprijatelj napada. Tu potporu pružaju s položaja i udaljenosti koje ih neće spriječiti u otvaranju vatre ili potpori vodećeg elementa. Slika 14-8. Brzo kretanje
MANEVARSKI ELEMENT
ELEMENT IZDVOJENOG OSIGURANJA POSTROJBA IZDVOJENOG OSIGURANJA PREMJEŠTA SE PO POTREBI, KREĆUĆI SE RAZLIČITIM BRZINAMA. Slika 14-9. Kretanje s izdvojenim osiguranjem KRETANJE U SKOKOVIMA 14-36. Zapovjednik rabi tehniku kretanja u skokovima kada očekuje dodir s neprijateljskim snagama. Dvije su varijante te tehnike: izmjenični skokovi i uzastopni skokovi. U oba slučaja elementi koji pružaju potporu (overwatching elements) pokrivaju elemente koji provode skok (bounding elements) s pokrivenih, maskiranih položaja s dobrim uvjetima motrenja i poljima vatre protiv mogućih neprijateljskih položaja. Oni mogu odmah manevrom i vatrom pružiti potporu elementima u skoku, ako oni uspostave dodir s neprijateljem. Ako ne uspostave dodir tijekom kretanja, elementi u skoku kreću se pokrivenim i maskiranim putovima do sljedećeg niza položaja za potporu vatrom. Duljina skoka temelji se na zemljištu i dometu oružja koja pružaju potporu. Zapovjednik može rabiti neuporabljeni dio snage kada god osjeća da je to potrebno kao dio trenutačne i nadzirane reakcije na bilo koji dio snage koja se kreće u skokovima. Kod kretanja u skokovima svi se pokreti vežu uz sljedeći položaj za potporu vatrom koji treba nuditi barem neke os sljedećih prednosti: •
pokrivenost i prikrivenost, 14-9
FM 3-90______________________________________________________________________________________
•
dobro motrenje i polja vatre,
•
zaštitu nepokretnih oružnih platforma.
14-37. Ako postrojba rabi izmjenične skokove, vodeći se element kreće naprijed, staje i zaposjeda položaj za potporu vatrom koji cijelo vrijeme pokriva element koji je ostao iza. Prijašnji element koji je bio u potpori prolazi pored prijašnjega vodećeg elementa i zauzima novi položaj za potporu. Početni vodeći element tada napreduje pored početnog elementa za potporu i zauzima novi položaj za potporu vatrom. U istom trenutku kreće se samo jedan element. Ta je metoda obično brža od uzastopnih skokova (vidi sliku 14-10.). TREĆI POLOŽAJ ZA POTPORU VATROM
PRVI POLOŽAJ ZA POTPORU VATROM
DRUGI SKOK
SPT DRUGI POLOŽAJ ZA POTPORU VATROM
OSTATAK SNAGE U KRETANJU
PRVI SKOK
TREĆI SKOK
Slika 14-10. Kretanje s izdvojenim osiguranjem – izmjenični skokovi 14-38. Ako postrojba rabi uzastopne skokove vodeći element, pokriven elementom iza njega, napreduje i zaposjeda položaj za potporu vatrom. Element koji se kreće iza napreduje do položaja za potporu vatrom pored vodećeg elementa i staje. Vodeći element kreće se do sljedećeg položaja i kretanje se nastavlja. U istom trenutku kreće se samo jedan element, a element koji slijedi izbjegava napredovanje ispred vodećeg elementa (vidi sliku 14-11.).
Slika 14-11. Kretanje s izdvojenim osiguranjem – uzastopni skokovi
14-10
____________________________________________________________________________Kretanje postrojba
PLANIRANJE KRETANJA POSTROJBA 14-39. Zapovjednik planira, priprema, provodi i prosuñuje kretanja postrojba kako bi osigurao organiziran i neprekinut protok taktičkih postrojba kroz područje operacija. Cilj uspješnog kretanja za postrojbu je stići na svoje odredište u stanju pogodnom za moguću uporabu. Cilj planiranja svih kretanja je zadržati elastičnost za provedbu različitih planova kojima se zadovoljavaju neprekidno promjenljivi uvjeti na bojištu. Zapovjednik osigurava da standardni operativni postupci njegove postrojbe sadrže potrebne specifičnosti i provodi probe kako bi osigurao da ih njegovi vojnici i podreñene voñe razumiju. Standardni postupak treba rabiti standardnu namjensku organizaciju za pojednostavljenje planiranja, davanje elastičnosti i omogućavanje veće sposobnosti odgovora. Takav standardni postupak omogućuje laganu suradnju uspostavom uobičajenih odnosa izmeñu podreñenih elemenata postrojbe i vanjskih elemenata potpore. 14-40. Zapovjed za kretanje krajnji je rezultat zapovjednikova procesa planiranja. Ona se priprema kao privitak operativne zapovjedi ili kao posebna operativna zapovjed. Izrañena u pet točaka, sadrži kritične informacije potrebne postrojbi za planiranje i provedbu kretanja. Informacije koje se uobičajeno nalaze u zapovjedi za kretanje uključuju odredište, putove, raspored hodnje, brzine hodnje, vremena kada će svaki hodni niz (ili hodni element u zapovjedima hodnoga niza) stići i proći kroz polaznu točku, razmake, brzine, planirane stanke za pregled vozila, veze i mjesto zapovjednika u hodnoj koloni. Zapovjednik treba u svojoj zapovjedi za kretanje odrediti i mjesta za logističku potporu i usluge. U zapovjed ne treba staviti informacije i postupke koje se nalaze u standardnim operativnim postupcima za kretanje. Zapovjed treba uključiti i zemljovid ili grafički prikaz. (Format zapovjedi za kretanje nalazi se u FM 5-0.) 14-41. Zapovjednik temelji svoju zapovjed za kretanje na najboljim raspoloživim informacijama o neprijatelju, zemljištu, vremenu, sposobnostima postrojbe i civilnim razmatranjima. Taj plan odreñuje kako će se postrojba kretati od trenutačne do željene lokacije. Integracija i potpora borbenih postrojba i postrojba za borbenu potporu – kao što su topništvo, PZO, obavještajni poslovi, vojna policija i inženjerija – kritični su za uspješno taktičko kretanje. Zapovjednikov dio stožera za operativne poslove razvija detaljnu zapovjed za kretanje, uz pomoć logističkog dijela stožera, sukladno uspostavljenim prioritetima. 14-42. Zapovjed za kretanje i standardni operativni postupci postrojbe moraju navesti i mogućnost upada u zasjede, neizravne vatre i zračne napade. Standardni operativni postupci malih postrojba uključuju drilove za reakciju na takve okolnosti. Pasivne mjere za smanjivanje učinaka zračnog napada uključuju odabir puta, razmake izmeñu vozila i kretanje tijekom smanjene preglednosti. U sličaju napada zapovjednik ima plan evakuacije žrtava. Taj plan uzima u obzir elemente regulirane u standardnim operativnim postupcima, kao što su uporaba borbenih paramedika za spašavanje života i rasporeñivanje snaga i sredstava za medicinsku evakuaciju po cijelom konvoju. 14-43. Za postrojbe koje nisu 100% pokretne uporabom svojih ustrojbenih vozila, kao što su zapovjedništvo korpusa i većina postrojba za potporu borbenih djelovanja, zapovjednik može organizirati višestruki prijevoz ustrojbenim vozilima ili tražiti pomoć od transportnih postrojba. Višestruki prijevoz traži transport postrojba, opreme i opskrbnih sredstava nizom kružnih putovanja istim vozilima. On se može provoditi i tako da se dijelovi tereta prevoze na malim udaljenostima, dok ostali vojnici idu pješke. 14-44. Logistički dio stožera višeg zapovjedništva normalno usklañuje pružanje logističke potpore postrojbama koje se kreću, premda postrojbe u svojim komorama nose dovoljnu količinu goriva i maziva za provedbu lokalnih kretanja. Logističko osoblje, u koordinaciji s inženjerijom, osigurava da putovi mogu poduprti kretanje svih vrsta i količina vozila i opskrbnih sredstava koja bi se po njima trebala kretati. Zapovjednik mora biti svjestan kapaciteta nosivosti tereta svakoga puta i udaljenosti na kojima postrojbe mogu biti poduprte. Njegovi logistički operatori utvrñuju treba li se bilo koje logističko sredstvo premjestiti za potporu misije. Zapovjednik kao dio svoga plana odreñuje stanke za popunu gorivom. Vremena stanki trebaju biti dovoljno duga, a mjesta dovoljno velika da bi se cijela hodna postrojba mogla popuniti gorivom. 14-11
FM 3-90______________________________________________________________________________________
14-45. Najjednostavniji scenarij za planiranje i provedbu kretanja postrojbe je onaj u kojem zapovjednik koji je zapovjedio kretanje nadzire cijelo područje operacija. U toj situaciji on može rabiti svoj uobičajeni sustav zapovjedanja i nadzora. Zapovjedništvo koje je zapovjedilo provedbu taktičke cestovne hodnje odreñuje vremena kretanja i odobrava putove, dok njegova organizacija za nadzor kretanja dodjeljuje potreban prostor i vrijeme boravka na odobrenim putovima. Ako postrojba kretanjem izlazi iz područja operacije svoga matičnog zapovjedništva potrebna je koordinacija izmeñu različitih središta za nadzor kretanja. Inače više zapovjedništvo mora planirati i nadzirati kretanje. 14-46. Kada je god moguće zapovjednik treba rabiti višestruke putove za kretanje postrojbe. Time se smanjuje duljina kolona, ranjivost na neprijateljski napad i količina vremena u kojem putove ne mogu koristiti druge postrojbe. Višestruki putovi zapovjedniku daju elastičnost reakcije na neočekivane situacije i omogućuju bržu koncentraciju borbene moći. Dva glavna nedostatka uporabe višestrukih putova su teškoće u zapovjedanju i nadzoru te da postrojba možda nema dovoljno resursa za logističku potporu i potporu održavanja na svim putovima. 14-47. Časnik za transport postroja rabi elemente klasifikacije putova, kao što su širine, vrste, klasifikacije vojnih tereta, gabariti, zaprjeke na putu i posebni uvjeti, kada odreñuje svoj plan protoka prometa. Većinu tih informacija dobiva od inženjerijske postrojbe koja pruža potporu na zemljištu. Inženjerijsko izviñanje daje potrebne informacije kojih nema u postojećim bazama podataka. FM 3-34.212 i FM 3-34.310 definiraju te sastavnice i opisuju kako ih rabiti. 14-48. Stožer crta plan protoka prometa postroja uporabom nadzornih mjera za transport. Taj plan uzima u obzir: •
oblike na putu koji najviše ograničavaju promet i oznake putova,
•
smjer kretanja na svakom putu,
•
mjesta granica, postrojba, točke regulacije na cestama (highway regulation points), točke nadzora prometa i glavne točke opskrbe,
•
glavne zemljišne oblike i crte zamračivanja svjetla, ako je prikladno,
•
putove odreñene za jednosmjeran promet,
•
odvojene putove za postrojbe potpore borbenih djelovanja i taktičke postrojbe,
•
tekuće podatke o regulaciji prometa i ograničenjima nadzora, zaprjekama, obilascima, tjesnacima, kapacitetima, površinskim uvjetima i neprijateljskim aktivnostima koji utječu na cestovnu mrežu.
Iz informacija koja se nalaze u planu protoka prometa radi se plan nadzora prometa. Plan nadzora prometa, koji obično radi načelnik vojne policije, priprema se u obliku grafičkog prikaza na zemljovidu. Zapovjednik za pomoć u nadzoru prometa prvenstveno rabi raspoložive zrakoplovne snage KoV-a, timove za regulaciju kretanja i postrojbe vojne policije, ali tu misiiju može dodijeliti i drugim postrojbama, npr. izvidničkim vodovima u bojnama.
PRIPREMA KRETANJA POSTROJBA 14-49. Izviñanje prethodi kretanju postrojbe. Prije nego što postrojba započne s hodnjom, izvidnički element te postrojbe treba izvidjeti put od svoje sadašnje lokacije do polazne točke i utvrditi koliko je vremena postrojbi potrebno za taj put. Taj se izvidnički napor nastavlja nakon polazne točke i pozorno ispituje propusnost puta, uključujući utjecaj vremena, kao što su led, snijeg i kiša. Izviñanje treba uključiti i alternativne putove i točke zagušenja – kao što su tjesnaci, mostovi i gazovi – koji bi mogli usporiti hodnju. Izvidnički se napor dopunjuje izviñanjem na zemljovidu i tehničkim izviñanjem te zapovjedniku daje važne informacije o zemljištu, zaprjekama i mogućim neprijateljskim snagama u području operacija. Tada može poduzeti korake za uspostavu točaka nadzora prometa na kritičnim mjestima uzduž puta ili obilježiti put tamo gdje postaje zbunjujuć.
14-12
____________________________________________________________________________Kretanje postrojba
14-50. Prethodnica često ide zajedno s izvidničkim elementima da bi obilježila putove i borbene položaje. Ona može pomoću motriteljskih postaja ili ograničenim snagama osiguravati nove položaje do dolaska postrojbe koja se kreće. 14-51. Postrojba počinje taktičko kretanje, kao što je cestovna hodnja, potpuno popunjena opskrbnim sredstvima. Postrojba treba u svakoj prigodi dopuniti gorivo, npr. tijekom stanke ili po dolasku na krajnje odredište. Transport goriva i sigurnost postojećih zaliha glavni su čimbenici kod svake hodnje vozilima. Zapovjednik može odabrati provedbu dopune goriva tijekom kretanja (refuel on the move – ROM) za povećanje radijusa kretanja svojih vozila. Dopuna goriva tijekom kretanja tehnika je u kojoj zapovjednik rasporeñuje cisterne nešto samo malo dalje od puta za brzu popunu borbenih i taktičkih vozila, ali samo do ranije odreñenih količina koje su im dostatne za povećanje radijusa do željene daljine. 14-52. Na temelju odabranog oblika i prihvaćenih tehnika kretanja zapovjednik može unaprijed rasporediti snage za potporu borbenih djelovanja za provedbu brze i učinkovite popune gorivom i opskrbnim sredstvima. Općenito, kolonski poredak je tehnika kretanja koju je najlakše poduprti. Svaki drugi poredak traži povećano logističko planiranje. Noćna kretanja traže posebnu pripremu jer nemaju svi vojnici opremu za noćno motrenje. Te specijalne pripreme uključuju obilježavanje vozila i opreme za lako prepoznavanje od strane naših snaga i rasporeñivanje vozila i vojnika bliže jednih drugima da mogu pratiti meñusobno kretanje.
PROVEDBA KRETANJA POSTROJBA 14-53. Sposobnost postrojbe da se kreće ovisi o hodnoj stezi i sposobnosti održavanja traženih standarda i postupaka kretanja, kako je propisano u standardnim operativnim postupcima i zapovjedi za kretanje. To uključuje ostajanje na danom putu i održavanje zapovijeñenih vremena polaska, dolaska i prolaska kroz nadzorne točke. Hodna je stega apsolutno nužna tijekom cijelog kretanja. Svaki otklon od zapovjedi za kretanje može ometati kretanje drugih postrojba i imati ozbiljne posljedice. Meñutim, hodna se stega može održavati samo kada plan odgovara uvjetima i sposobnostima postrojbe da se kreće. 14-54. Jačina i sastav sigurnosnih elemenata postrojbe u kretanju mijenja se ovisno o čimbenicima MNZS-VC. Zapovjednik rabi svoje ustrojbene snage i druge podupiruće sigurnosne snage za zaštitu svojih snaga od neprijateljskih aktivnosti. On ih stavlja na čelo, u pozadinu i na bokove svojih poredaka tijekom kretanja i kod stajanja za pružanje kružne sigurnosti glavnini. On može povećati sigurnost i odabirom hodnog poretka i tehnike kretanja koja olakšava primjenu borbene moći u smjeru u kojem očekuje uspostavu dodira s neprijateljem. 14-55. Organizacije za potporu borbenih djelovanja višeg postroja mogu pružiti potporu nekim kretanjima. Kada situacija dopusti, organizacije za potporu borbenih djelovanja uspostavljaju točke održavanja, razmjene pacijenata (ambulance exchange) i opskrbe uzduž puta. Dok se postupci, količine i vrste vanjske potpore razlikuju meñu glavnim zapovjedništvima, svaka logistička organizacija osigurava da su te točke operativne u odreñenim vremenima i na odreñenim mjestima. Vanjska potpora borbenih djelovanja uzduž puta može uključiti zračnu medicinsku evakuaciju, održavanje, opskrbu vodom i gorivom, uljima i mazivima. Mjesta održavanja općenito se sastoje od točaka prikupljanja sredstava za održavanje postrojbe gdje se mogu dovesti neispravna vozila za ograničeno održavanje i opskrbu klasom IX. Vozila nesposobna za nastavak kretanja ostaju na točki prikupljanja sredstava za održavanje i pridružuju se matičnoj organizaciji nakon popravka. Kretanje postrojbe dovršeno je kada posljednja hodna postrojba izañe iz oslobañajuće točke.
NADZOR KRETANJA 14-56. Nadzor kretanja (movement control) je planiranje, odreñivanje putova, izrada rasporeda uporabe i nadzor osoblja i tereta na komunikacijskim linijama (JP 1-02). To je kontinuitet koji uključuje usklañivanje i integraciju logistike, informacija o kretanju i programa koji se protežu od strateških i operativnih do taktičkih razina rata. Uravnoteženje zahtjeva i sposobnosti i do14-13
FM 3-90______________________________________________________________________________________
djela resursa na temelju zapovjednikovih prioriteta vode provedbu nadzora kretanja. Nadzor kretanja daje zapovjedniku mogućnost rješavanja problema u kretanju postrojba i raspodjeli opskrbnih sredstava i usluga svojstvenih u pružanju potpore borbenih djelovanja. To nije jednostavan sustav kao što je prikazan na slici 14-12., sastavljen od različitih agencija uključenih u nadzor kretanja korpusa. (FM 4-01.30 govori o nadzoru kretanja.)
Slika 14-12. Nadzor kretanja u korpusu
14-14
15. poglavlje
Smjena na položaju ...nužnost očuvanja borbene moći postrojba traži odredbu o periodičnoj smjeni postrojba na prednjoj crti. FM 100-5, Field Service Regulations: Operations, 22. svibnja 1941.
Smjena na položaju (relief in place) je taktička pomoćna operacija u kojoj je, na temelju zapovjedi više ovlaštene osobe, cijela postrojba ili njezin dio zamijenjena u području od pridošle postrojbe. Osoba koja ju je zapovjedila prenosi odgovornost za misiju i dodijeljeno područje operacija sa zamijenjenih elemenata na pridošlu postrojbu. Zapovjednik provodi smjenu na položaju kao dio veće organizacije, prvenstveno za održavanje borbene učinkovitosti uporabljenih postrojba. Više zapovjedništvo odreñuje kada i gdje će provesti smjenu i uspostavlja odgovarajuće nadzorne mjere. Postrojba koja se smjenjuje uobičajeno provodi obrambenu operaciju. Meñutim, smjena može postaviti uvjete za nastavak napadnih operacija. Smjena može služiti i za oslabañanje smijenjene postrojbe za druge zadaće, kao što su dekontaminacija, rekonstitucija, rutinski odmor, doopskrba, održavanje ili posebna obuka. Ponekad, kao dio veće operacije, zapovjednik želi da neprijatelj otkrije smjenu jer ga to otkriće može navesti da napravi nešto kao odgovor, a što je škodljivo njegovim interesima, kao što je premještanje pričuve iz područja u kojem naš zapovjednik želi provesti probijanje. 15-1. Tri su tehnike provedbe smjeSADRŽAJ ne: slijedna, istodobna i stupnjevaOrganizacija snaga....................................... …….....15-2 na. Slijedna smjena (sequential relief) Nadzorne mjere............................................ …….....15-2 provodi se kada se svaki element Planiranje smjene na položaju................... ….......15-2 unutar postrojbe smjenjuje odreñePriprema smjene na položaju.................... …........15-4 Provedba smjene na položaju.................... …........15-5 nim slijedom, zdesna ulijevo ili slijeva udesno, ovisno o tome kako je razvijena. Istodobna smjena (simultaneous relief) provodi se kada se svi elementi smjenjuju u isto vrijeme. Stupnjevana smjena (staggered relief) provodi se kada zapovjednik smjenjuje svaki element na temelju taktičke situacije, a ne prema zemljopisnoj orijentaciji. Istodobna smjena traži najmanje vremena za provedbu, ali je neprijatelj mnogo lakše otkriva. Slijedne ili stupnjevane smjene mogu se provoditi u znatno duljem vremenu. 15-2. Smjena može biti planirana ili brza, ovisno o količini planiranja i priprema. Glavne su razlike dubina i detaljnost planiranja i, moguće, vrijeme provedbe. Detaljno planiranje općenito pomaže u skraćivanju vremena provedbe, odreñujući točno što zapovjednik vjeruje da mu je potrebno napraviti i resurse potrebne za provedbu misije. Detaljno, pravodobno planiranje omogućuje njemu i njegovu stožeru da utvrde, razviju i usklade rješenja većine mogućih problema prije nego što do njih doñe i za osiguravanje raspoloživosti resursa kada su i gdje oni potrebni.
15-1
FM 3-90______________________________________________________________________________________
ORGANIZACIJA SNAGA 15-3. Postrojbe koje su uključene u smjenu na položaju trebaju biti slične vrste – kao što su pješačke ili motorizirane – i namjenski organizirane za pomoć u održavanju sigurnosti operacija. Postrojba koja smjenjuje (relieving unit) obično preuzima što je moguće približnije jednaku namjensku organizaciju kao i postrojba koja se smjenjuje (relieved unit). Ona ima iste odgovornosti i razvija se u obliku sličnom potrojbi koja se smjenjuje. 15-4. Postrojba koja smjenjuje uspostavlja prethodnice za provedbu detaljnog usklañivanja i priprema za operaciju, sve do razine satnije, a po mogućnosti i do razine voda. Te se prethodnice ubacuju naprijed za izbjegavanje otkrivanja. One normalno uključuju taktičko zapovjedno mjesto postroja (tactical command post – TAC) koje je smješteno zajedno sa zapovjedništvom postrojbe koja se smjenjuje. Zapovjednik može podreñenim postrojbama dodijeliti dodatno osoblje za vezu kako bi osigurao bezbolnu primopredaju izmeñu podreñenih postrojba.
NADZORNE MJERE 15-5. Nadzorne mjere povezane sa smjenom na položaju općenito su ograničavajuće za sprječavanje nastanka samogubitaka. Kao minimum te mjere uključuju područje operacija s pripadajućim granicama, borbene položaje, točke dodira/susreta, polazne točke, putove, oslobañajuće točke, područja prikupljanja i mjere usklañivanja vatrene potpore poput ciljnih referentnih točaka i područja boja (vidi sliku 15-1.). Šire objašnjenje svih tih nadzornih mjera nalazi se u različitim poglavljima ovog priručnika. Zapovjednik može rabiti svaku nadzornu mjeru za koju misli da je potrebna za provedbu smjene na položaju.
Slika 15-1. Grafički prikaz smjene brigade na položaju
PLANIRANJE SMJENE NA POLOŽAJU 15-6. Zapovjednik postrojbe koja smjenjuje kontaktira zapovjednika postrojbe koja se smjenjuje kada je dobio zapovjed za provedbu smjene na položaju. Zajedničko mjesto zapovjednih mjesta tih dviju postrojba pomaže u postizanju tražene razine usklañivanja. Ako prednji elementi postrojbe koja se smjenjuje mogu braniti područje operacija, postrojba koja smjenjuje provodi smjenu iz pozadine prema fronti. Time se olakšava kretanje i upravljanje zemljištem. 15-2
___________________________________________________________________________Smjena na položaju
15-7. Kod planirane pravodobne smjene postrojbe razmjenjuju planove i osoblje za vezu, provode brifinge, detaljno izviñaju i objavljuju zapovjedi s detaljnim uputama. Kod brze smjene zapovjednik skraćuje planski proces i nazdire provedbu usmenim i dopunskim zapovjedima. U oba slučaja postrojba koja se smjenjuje odreñuje osoblje za vezu iz svojih borbenih elemenata, elemenata za borbenu potporu i potporu borbenih djelovanja koje ostaje s postrojbom koja smjenjuje do dovršenja potrebnih planova. Postrojba koja smjenjuje prima od postrojbe koja se smjenuje tekuće obavještajne, operativne i logističke informacije, a informacije prima i od zajedničkoga višeg zapovjedništva, susjednih postrojba i podreñenih elemenata. Složenost smjene na položaju traži obimnu razmjenu osoblja za vezu i detaljno izviñanje. Razmjena informacija o neprijatelju i civilnoj situaciji, vlastitim rasporedima, analizi zemljišta i planovima vatrene potpore i zaprjeka, dopunjena izviñanjem, pomaže zapovjedniku postrojbe koja smjenjuje u planiranju i provedbi misije. 15-8. Smjena je taktički osjetljiva operacija. Uključene postrojbe moraju se koncentrirati na sigurnost tijekom pripreme i provedbe operacije. Namjera je operacije dovršiti smjenu, a da je neprijatelj ne otkrije. Sukladno tomu, zapovjednici tipično planiraju smjene u razdobljima ograničene preglednosti, noću ili po magli. Skrivanje smjene od neprijatelja temeljna je stvar kada postrojba provodi smjenu kao dio mjera za ekonomičnu uporabu snaga, čime se one oslobañaju za druge operacije. Neprijatelj treba tijekom smjene zapažati zapovjednu strukturu samo jedne postrojbe – one koja se smjenjuje – do dovršenja operacije. To traži potpuno poznavanje naših slabosti. Protuobavještajna prosudba neprijateljskih kolektivnih sposobnosti, usmjerenih protiv naših snaga uključenih u smjenu, može pružiti to potpuno poznavanje. 15-9. Općenito, čim zajedničko više zapovjedništvo izda pripremnu zapovjed, zapovjednik postrojbe koja smjenjuje organizira jedno od svojih zapovjednih mjesta sa zapovjednim mjestom postrojbe koju smjenjuje. Kao minimum, on uspostavlja komunikacije i šalje osoblje za vezu s tom postrojbom. Pripremna zapovjed odreñuje vrijeme smjene, postrojbe koje smjenjuju i koje se smjenjuju i redoslijed dogañanja. Ona navodi buduće misije snage koja se smjenjuje, prioritete uporabe putova, sva ograničenja koja se odnose na prethodnice, sve izvanredne sigurnosne mjere te vrijeme i mjesto izdavanja potpune zapovjedi. 15-10. Tijekom smjene zapovjednici i voñe postrojbe koja smjenjuje trebaju provoditi izviñanje područja za koje će preuzeti odgovornost. Izviñanje voña treba uključiti voñe najniže razine koliko to dopušta taktička situacija. Izviñanje se treba usredotočiti na put prema položaju koji će postrojba zaposjesti, na same položaje, trenutačni raspored postrojbe koja se smjenjuje i sve zaprjeke koje mogu utjecati na kretanje postrojba. 15-11. Dva zapovjednika mogu odlučiti o vremenu ili dogañaju koji će pokrenuti predaju zapovjedanja. Time se omogućuje lagan prijelaz zapovjedanja i nadzora s jednog zapovjednika na drugog. Normalno, to se dogaña kada su podreñeni zapovjednici na fronti preuzeli odgovornost za svoja područja operacija i zapovjednik koji dolazi ima dostatne operativne komunikacijske objekte za nadzor operacije. Ako područje operacija tijekom smjene bude napadnuto ili se dogodi specifičan dogañaj, bez obzira na njihovu matičnu organizaciju, sve postrojbe u području operacija dolaze pod operativni nadzor zapovjednika područja operacija. 15-12. Koordinatori vatrene potpore usklañuju mjere za usklañivanje vatrene potpore i utvrñuju topničke i druge postrojbe vatrene potpore koje su raspoložive za potporu smjene. Postrojba koja smjenjuje prihvaća plan vatre postrojbe koju smjenjuje. Snage vatrene potpore obiju postrojba podupiru smjenu. To je kritično ako neprijatelj otkrije smjenu i pokuša iskoristiti situaciju. Postojbe planiraju svoje vatre za zavaravanje neprijatelja i ubrzanje smjene. One trebaju održavati modele normalnog ponašanja i aktivnosti. Na primjer, postrojba treba nastaviti trošiti jednak prosječan broj topničkih granata dnevno koji je trošila prije početka smjene. Zapovjednik ne bi smio smjenjivati postrojbe vatrene potpore i druge postrojbe borbene potpore i potpore borbenih djelovanja u isto vrijeme kada smjenjuje manevarske postrojbe kojima se pruža potpora. Zapovjednik te organizacije smjenjuje u neka druga vremena. 15-13. Plan smjene mora odrediti metodu smjene topničkih postrojba. Ako zemljište dopušta, 5-3
FM 3-90______________________________________________________________________________________
topničke postrojbe koje smjenjuju ne bi trebale zaposjesti ranije rabljene paljbene položaje. Umjesto toga one trebaju uspostaviti paljbene položaje u blizini paljbenih položaja postrojbe koja se smjenjuje i pažljivo integrirati svoju vatru s vatrom te postrojbe. Zaposjedanje paljbenih položaja noću i tijekom razdoblja slabe vidljivosti povećava sigurnost operacija. 15-14. Prioritet protuzračne obrane je na zaštiti identificiranih točaka zagušenja, borbenih položaja, putova za provedbu operacije i područja prikupljanja. Snage PZO obiju postrojba podupiru smjenu. Postrojba PZO koja podupire snagu koja smjenjuje provodi usklañivanje s postrojbom PZO koja je podupirala snagu koja se smjenjuje. To usklañivanja pokriva, ali nije ograničeno, zračnu obavještajnu pripremu bojišta, pravila djelovanja, tekuće zračne aktivnosti, trenutačne paljbene položaje, informacije o zapovjedanju i nadzoru Kopnene vojske nad zračnim prostorom, plan operacije, logistiku i komunikacije. Više i združene organizacije PZO mogu isto podupirati smjenu. Odredbe za postizanje lokalne zračne nadmoći smanjuju ranjivost snaga tijekom smjene na položaju kada uključene postrojbe ne mogu izbjeći gomilanje i zakrčenje na zemljištu. 15-15. Postrojba koja smjenjuje potvrñuje podatke o zaprjekama postrojbe koja se smjenjuje. Preuzimanje zaprjeka složen je postupak. Početno, prioritet inženjerije je na pokretljivosti za dovoñenje postrojbe koja smjenjuje u područje operacija. Ona se usredotočuje na putove i staze koji vode u područje operacija. Kada doñe do smjene prioritet pokretljivosti i preživljavanja prelazi u potporu nastavka misije postrojbe koja smjenjuje. Zapovjednik može od svoje inženjerije tražiti da pomaže u zadaćama preživljavanja u potpori snage koja se smjenjuje. 15-16. Meñusobno miješanje snaga, svojstveno smjeni na položaju, stavlja povećan teret na sustave zapovjedanja i nadzora. Posljedice meñusobnog smetanja izmeñu postrojba i složenost povezana s područjima kao što su nadzor prometa, usklañivanje vatrene potpore, planovi zaprjeka i komunikacije traže blisku koordinaciju izmeñu uključenih zapovjedništava. Uspostava rane veze izmeñu nepokretnih snaga koje se smjenjuju i snaga koje smjenjuju je kritična. 15-17. Postrojba koja smjenjuje odgovorna je za održivost operacija. Kako se elementi potpore postrojbe koja se smjenjuje premještaju, oni ostavljaju zalihe opskrbnih sredstava prema ranije usklañenim dogovorima. Ako postrojbe koje provode smjenu imaju različite knjige personalnog i materijalnog ustroja (tables of organization and equipment – MTOEs), mora se provesti raščlamba misije za odreñivanje kako će postrojba koja smjenjuje ispuniti sve svoje odgovornosti i koje će oružne sustave rabiti. Logističko osoblje postrojbe mora odrediti svaki specifičan zahtjev za potporom koji će postrojba koja smjenjuje imati i riješiti potporu tih zahtjeva s raspoloživim organizacijama za potporu. To osoblje osigurava da oba zapovjednika znaju za svako ograničenje potpore borbenih djelovanja koje bi moglo utjecati na postrojbu koja smjenjuje. Pozadinska zapovjedna mjesta obiju postrojba nalaze se na istom mjestu, a samo jedno zapovjedništvo usklañuje upravljanje prometa u području operacija i izvan njega.
PRIPREMA SMJENE NA POLOŽAJU 15-18. Zapovjednik skriva smjenu od neprijatelja što je dulje moguće. Kod prvog pokazatelja da je nužno provesti smjenu, što je obično pripremna zapovjed za postrojbu koja smjenjuje, i postrojba koja smjenjuje i postrojba koja se smjenjuje pregledavaju svoje planove i postupke sigurnosti operacija. Zapovjednici mogu tijekom provedbe smjene rabiti mjere zavaravanja za održavanje tajnosti. Postrojba koja smjenjuje maksimalno rabi radio mreže i operatore postrojbe koja se smjenjuje kako bi održala sigurnost tijekom smjene na položaju. Obje postrojbe uključene u smjenu rade na svim razinama na frekvencijama i kodovima postrojbe koja se smjenjuje. Časnik veze postrojbe koja se smjenjuje odgovoran je za komunikacije za cijelo vrijeme trajanja operacije smjene. 15-19. Zapovjednici za povećanje sigurnosti nameću stegu u uporabi svjetla i buke te mjere nadzora elektromagnetskog zračenja, kao što je radio šutnja ili radio šutnja sa slušanjem. U združenim i višenacionalnim operacijama viši zapovjednik odreñuje frekventni opseg i vrste opreme. Radio šutnja (radio silence) je stanje kada zapovjednik gasi svu ili specifičnu radio 15-4
___________________________________________________________________________Smjena na položaju
opremu. Radio šutnja sa slušanjem (radio-listening silence) je situacija u kojem su borbeni radio ureñaji uključeni i praćeni, sa strogim kriterijima koji odreñuju kada radio postaja u radio mreži smije prekinuti šutnju. Primjer radio šutnje sa slušanjem bio bi: “Održavati radio šutnju sa slušanjem dok se ne uspostavi fizički dodir s neprijateljem”. 15-20. Postrojbe provode probe za otkrivanje svake slabosti plana i za upoznavanje svih elemenata obiju snaga s planom. Pronalaženje vremena za probe traži od zapovjednika i stožera usredotočenje na upravljanje vremenom. 15-21. Izvidnički elementi postrojbe koja smjenjuje prije svoga kretanja provode izviñanje puta do područja prikupljanja. Oni provode izviñanje putova koji vode iz područja prikupljanja do položaja postrojbe koja se smjenjuje. Zapovjednik postrojbe koja smjenjuje normalno provodi zapovjedno izviñanje prije početka operacije. 15-22. Zapovjednik mora dodijeliti vrijeme za izgradnju borbenih položaja za pojedina vozila, ako teška postrojba smjenjuje laku postrojbu. Na sličan način pripreme teške oklopne postrojbe za smjenu teške postrojbe mehaniziranog pješaštva moraju uključiti širenje borbenih položaja za pojedina vozila, kako bi se umjesto oklopnih borbenih vozila mogli rasporediti veći tenkovi. 15-23. Dok uključene postrojbe planiraju, pripremaju i provode smjenu na položaju, njihovo zajedničko više zapovjedništvo i druge postrojbe nastavljaju s akcijama za njezino maskiranje. To uključuje uporabu demonstracija, lažnih napada, dima i vatara za ometanje i sprječavanje djelovanja neprijatelja. Zajedničko više zapovjedništvo tijekom smjene provodi operacije za napad i remećenje neprijateljskih neuporabljenih i pričuvnih snaga. Njegova je namjera vezati ili skrenuti pozornost neprijatelja tako da ne otkrije ili ometa smjenu.
PROVEDBA SMJENE NA POLOŽAJU 15-24. U situacijama kada zapovjednik od neprijatelja želi sakriti smjenu, kao što je tijekom uzastopne ili stupnjevane smjene, postrojba koja smjenjuje može zaposjesti iste položaje koje je držala postrojba koja se smjenjuje. Kao drugu mogućnost ona može uspostaviti povoljnije položaje u blizini lokacije smijenjene postrojbe. Zaposjedanje drugih položaja može povećati vjerojatnost da će neprijatelj rano otkriti smjenu. Svako povećanje aktivnosti na prednjim položajima može otkriti smjenu. Vlastiti sustavi za obavještajno djelovanje, motrenje i izviñanje pokušavaju utvrditi može li neprijatelj otkriti smjenu prije njezina dovršenja. 15-25. Neprijatelj obično može otkriti smjenu zbog povećanih aktivnosti proisteklih iz kretanja vojnika i opreme postrojbe koja se smjenjuje s položaja i postrojbe koja smjenjuje na položaj. Nadalje, nakon svakog razdoblja borbe postoje razlike u vrsti i količini opreme izmeñu tih postrojba, čak i kada imaju jednak personalni i materijalni ustroj. Te razlike mogu neprijatelju otkriti provedbu smjene. Dvije postrojbe uspostavljau smjernice za razmjenu kompatibilne opreme i opskrbnih sredstava za smanjenje tih razlika. Pored toga, može biti potrebno razmijeniti odreñena oružja, opskrbna sredstva, opremu i, ponekad, vozila. Kada izmeñu postrojba postoje velike razlike u broju borbenih sustava – na primjer, teška tenkovska namjenska snaga smjenjuje tešku mehaniziranu namjensku snagu – neoperativna oprema ili vizualni simulatori mogu pomoći u skrivanju promjene postrojba. 15-26. Kod istodobne smjene postrojba koja smjenjuje počinje se kretati sa svoje trenutačne lokacije do područja prikupljanja u području operacija postrojbe koja se smjenjuje. Kada smjena počne, svi uključeni elementi provode je što je brže moguće. Obje su postrojbe osjetljive na neprijateljski napad zbog koncentracije, kretanja i miješanja snaga. Svako nepotrebno otezanje tijekom provedbe daje neprijatelju dodatno vrijeme za pronalaženje i djelovanje po uključenim snagama. Sve postrojbe u području operacije dolaze pod operativni nadzor zapovjednika postrojbe koja smjenjuje u vrijeme ili prema dogañaju koji pokreće promjenu nadzora, a prema ranije odreñenom planu operacije.
15-5
FM 3-90______________________________________________________________________________________
15-27. Kada prvi element koji smjenjuje stigne iz područja prikupljanja da bi preuzeo položaj on, koliko to taktička situacija dopušta, uspostavlja elemente za prikrivanje položaja smijenjene postrojbe. Ostatak postrojbe kreće se naprijed do položaja iza smijenjene postrojbe. Postrojba koja smjenjuje može rabiti pomoćne i dopunske obrambene položaje postrojbe koja se smjenjuje kako bi iskoristila prednosti prijašnjih obrambenih priprema. Prijenos zapovjedanja počinje u ranije odreñeno vrijeme ili po odreñenom dogañaju. U tom trenutku, ako je moguće, zapovjednik snage koja smjenjuje informira sve postrojbe uključene u smjenu o prijenosu zapovjedanja. 15-28. Smijenjena postrojba nastavlja se braniti. Prethodnice postrojbe koja smjenjuje usklañuju postupke za prolaz smijenjene postrojbe kroz crte unatrag. Na zapovjed, smijenjena postrojba počinje se povlačiti kroz postojbu koja smjenjuje i odlazi prema područjima prikupljanja. Posadna oružja obično su zadnji elementi koji se smjenjuju nakon razmjene shema dometa oružja. Postrojba koja smjenjuje radi to po modelu jedan za jedan do maksimalnog mogućeg obujma kako bi se održao privid rutinske aktivnosti. Snage za borbenu potporu i logističku potporu smijenjene postrojbe tijekom tog razdoblja pomažu i smijenjenoj postrojbi i postrojbi koja smjenjuje. 15-29. Smjena obično ne traži od topničkih postrojba da zamjenjuju jedan po jedan vatreni sustav drugim, ako zemljište ne ograničava broj raspoloživih paljbenih položaja. Općenito, topničke i druge snage vatrene potpore postrojbe koja se smjenjuje ostaju na mjestu dok se svi drugi dijelovi postrojbe ne premjeste i raspoloživi su da bi pojačali vatrama postrojbu koja smjenjuje u slučaju da se neprijatelj pokušava miješati. Ako je svrha smjene nastaviti s napadom, topništvo obiju snaga općenito ostaje na mjestu za potporu operacije koja slijedi. 15-30. Višestruki glavni opskrbni putovi koji omogućuju samo jednosmjeran promet mogu pojednostaviti kretanje prema naprijed i unatrag obiju postrojba. Pozadinsko zapovjedno mjesto postrojbe koja smjenjuje nadzire postrojbe vojne policije i sve druge snage za upravljanje prometom. (Glavno zapovjedno mjesto provodi te funkcije ako postroj nema pozadinsko zapovjedno mjesto.) Zapovjednik rabi te snage kao pomoć u nadzoru kretanja postrojbe i konvoja na komunikacijskim linijama, glavnim opskrbnim putovima i putovima kretanja kroz svoje područje operacija. 15-31. U budućnosti će sukobi vjerojatno uključiti smjenu savezničke ili koalicijske snage. Zapovjednik treba razmotriti sljedeće dodatne točke kada do te smjene doñe:
15-6
•
različite organizacije postrojba mogu tražiti posebne prilagodbe u dodijeljenim područjima,
•
nadzor vatrene potpore može tražiti posebno osoblje za vezu,
•
teškoće u jeziku mogu tražiti povećanu uporabu vodiča i prevoditelja,
•
uporaba komunikacija smijenjene postrojbe traži posebno ureñivanje veze i dodatne operatore,
•
nekompatibilnost streljiva i opreme može usložiti razmjenu sredstava,
•
utjecaj civila na operacije.
16. poglavlje
Prolaz crta Temeljna zadaća uključena u prolaz crta priprema je za nastavak napada. FM 100-5, Field Service Regulations: Operations, 22. svibnja 1941.
Prolaz crta (passage of lines) je taktička pomoćna operacija u kojoj se jedna postrojba kreće kroz položaje druge postrojbe s namjerom kretanja prema ili od dodira s neprijateljem. Zapovjednik provodi prolaz crta za nastavak napada ili provedbu protunapada, za uzmak sigurnosnih snaga ili snaga za glavnu bitku, i svaki put kada jedna postrojba ne može obići položaj druge postrojbe. Provedba prolaza crta može uključiti i blisku borbu. Ona uključuje prijenos odgovornosti za područje operacija izmeñu dva zapovjednika. Taj prijenos odgovornosti obično se dogaña kada je otprilike dvije trećine postrojbe koja prolazi prošlo kroz točku prolaza. Ako viša ovlaštena osoba nije posebno zapovjedila, zapovjednici postrojba odreñuju – meñusobnim sporazumom – vrijeme prijenosa zapovjedanja. Oni dostavljaju tu informaciju do najnižih razina obiju organizacija. 16-1. Zapovjednikovi razlozi za provedbu prolaza crta jesu: •
održati tempo napadne operacije,
•
održati sposobnost obrane za život prijenosom odgovornosti s jedne postrojbe na drugu,
•
prijeći iz zadržavajuće ili sigurnosne operacije jedne snage u obranu,
•
osloboditi postrojbu za drugu misiju ili zadaću.
Zapovjedništvo koje zapovjeda provedbu prolaza crta odgovorno je za odreñivanje kada prolaz počinje i svršava. 16-2. Prolaz crta dogaña se u dva temeljna stanja. Prolaz crta prema naprijed (forward passage of lines) dogaña se kada postrojba prolazi kroz položaje druge postrojbe dok se kreće prema neprijatelju. Prolaz crta prema nazad (rearward passage of lines) dogaña se kada postrojba prolazi kroz položaje druge postrojbe dok se kreće od neprijatelja. Idealno, prolaz crta ne ometa provedbu operacija nepokretne, stacionarne postrojbe. SADRŽAJ Organizacija snaga.................................. .......16-2 Nadzorne mjere....................................... .......16-2 Planiranje prolaza crta.......................... …….16-3 Prolaz crta prema naprijed................... …….16-6 Priprema prolaza crta prema naprijed................................................ …….16-6 Provedba prolaza crta prema naprijed................................................ .......16-7
Prolaz crta prema nazad........................ .........16-8 Planiranje prolaza crta prema nazad...................................................…....16-8 Priprema prolaza crta prema nazad...................................................…....16-9 Provedba prolaza crta prema nazad..........................................................16-9
16-1
FM 3-90______________________________________________________________________________________
ORGANIZACIJA SNAGA 16-3. Postrojba može u prolazu crta sudjelovati kao snaga koja prolazi ili kao nepokretna (stacionarna) snaga. Osim organiziranja zajedničkih zapovjednih mjesta i davanja vodiča od strane nepokretne snage, provedba prolaza crta ne traži posebnu namjensku organizaciju. I snaga koja prolazi i nepokretna snaga tijekom prolaza održavaju svoju prijašnju borbenu organizaciju. Obično, ako nepokretna snaga ima sposobnost, odgovorna je za provedbu operacija protiv neuporabljenih neprijateljskih snaga. No operacije usmjerene protiv neuporabljenih neprijateljskih snaga mogu biti odgovornost višeg postroja, ovisno o postroju u kojem se provodi prolaz. 16-4. Hodni je poredak postrojbe koja prolazi prema naprijed takav da općenito izvidnički i sigurnosni elementi idu prvi. Kopnena borbena snaga kreće se sljedeća, praćena postrojbama borbene potpore i potpore borbenih djelovanja. Zapovjednik integrira svoje topništvo, PZO i inženjeriju u hodni poredak sukladno čimbenicima MNZS-VC. Postrojba koja prolazi obrće taj hodni poredak kod prolaza crta prema nazad. Nepokretna postrojba normalno pokretnoj postrojbi daje vodiče za ubrzanje prolaza. Napadni helikopteri i zračno konjaništvo korisni su u pružanju sigurnosti.
NADZORNE MJERE 16-5. Nadzorne mjere povezane s prolazom crta općenito su ograničavajuće za sprječavanje nastanka samogubitaka. Kao minumim one uključuju područje operacija, područja prikupljanja, napadne položaje, crtu preuzimanja borbe, točke dodira (susreta), točke prolaza, prolaze, putove, meñuprostore, fazne crte i znake prepoznavanja. Zapovjedništvo koje zapovjeda provedbu prolaza odreñuje ili preporuča točke dodira, prolaze, područja prikupljanja, putove i vremena početka i svršetka prolaza. Zapovjednik može rabiti i polazne točke, oslobañajuće točke, mjere usklañivanja vatrene potpore, kao što su usklañene vatrene crte, i druge nadzorne mjere potrebne za provedbu ove zadaće (vidi sliku 16-1.). Ako zajedničko više zapovjedništvo dviju postrojba ne odredi potrebne grafičke nadzorne mjere, nepokretna postrojba odreñuje ih sama. No zapovjednik nepokretne postrojbe mora ih uskladiti sa zapovjednikom postrojbe koja pro-
Slika 16-1. Nadzorne mjere povezane s prolazom crta prema naprijed 16-2
___________________________________________________________________________________Prolaz crta
lazi. Nepokretna postrojba odreñuje te mjere jer posjeduje zemljište, zna gdje se nalaze zaprjeke i poznaje taktički plan. Ako nadzorne mjere koje je odredilo više zapovjedništvo nisu dostatne – jer ne sadrže dovoljno točaka prolaza, prolaza, itd., – dvije se postrojbe mogu složiti oko dodavanja potrebnih mjera. 16-6. Točka prolaza (passage point) posebno je odreñeno mjesto gdje postrojbe prolaze kroz nepokretnu postrojbu. Mjesto te točke je tamo gdje zapovjednik želi da podreñene postrojbe fizički provedu prolaz crta. Kod prolaza crta prema naprijed točka prolaza označava mjesto gdje postrojba koja prolazi nije više vezana ograničenjima koja joj je nametnula nepokretna snaga. S druge strane, kod prolaza crta prema nazad, točka prolaza označava mjesto gdje nepokretna postrojba može ograničiti kretanje i manevar snage koja prolazi. Nepokretna postrojba nadzire kretanje postrojbe koja prolazi izmeñu točke dodira/susreta i točke prolaza. Slika 16-2. prikazuje grafičku nadzornu mjeru za Točku prolaza 8.
Slika 16-2. Točka prolaza 8
16-7. Prolaz (passage lane) je staza (koridor) kroz neprijateljsku ili našu zaprjeku koja omogućuje sigurno kretanje snage koja prolazi. Prolaz može biti očišćen, uključujući da je proširen i provjeren, kao dio operacije svladavanja zaprjeka, ili može biti planski ostavljen tijekom izrade naše zaprjeke. To je čist put kroz cijelu zaprjeku. Prolazi normalno svršavaju tamo gdje počinje put. Taj put treba postrojbi koja prolazi omogućiti brzo kretanje kroz područje nepokretne postrojbe. Slika 16-3. prikazuje grafičku nadzornu mjeru za prolaz. 16-8. Meñuprostor (gap) je područje slobodno od naoružanih mina ili zaprjeka, čija širina i smjer omogućuju našoj snazi da raširena u taktički poredak proñe kroz područje u kojem se nalaze zaprjeke. Nazočnost meñuprostora sprječava nehotičnu koncentraciju vojnika i opreme oko ulaznih točaka u prolaze. Slika 16-4. prikazuje grafičku nadzornu mjeru za meñuprostor.
Slika 16-3. Prolaz
PLANIRANJE PROLAZA CRTA 16-9. Kao i kod svake druge aktivnosti koja uključuje prijenos odgovornosti za borbu s jedne postrojbe na drugu, složena priroda prolaza crta uključuje rizik. Kao i druge operacije prolaz crta može se kategorizirati kao pripremljen Slika 16-4. Meñuprostor ili brz. Tijekom prolaza crta zapovjednik normalno održava uspostavljeni tempo. Održavanje tog tempa traži detaljno planiranje i pripreme za pripremljen prolaz crta. U tom slučaju i nepokretna i pokretna snaga imaju vremena za: •
objavu pisanih zapovjedi,
•
razmjenu planova, obavještajnih informacija, baza podataka i osoblja za vezu,
•
provedbu brifinga i detaljnog izviñanja,
•
provedbu proba.
Zapovjednik rabi usmene i dopunske zapovjedi za provedbu brzog prolaza crta. 16-10. U prolazu crta zapovjedništvo koje ga je zapovjedilo odgovorno je za odreñivanje: 16-3
FM 3-90______________________________________________________________________________________
•
narednih misija za obje snage,
•
kada i pod kojim se uvjetima provodi prijenos zapovjedanja,
•
vremena početka i svršetka prolaza,
•
točaka dodira izmeñu uključenih postrojba,
•
općih nadzornih mjera i grafičkih prikaza manevra.
Nadležno zapovjedništvo uobičajeno navodi te informacije u pripremnoj zapovjedi ili u operativnoj zapovjedi za provedbu prolaza. Ako viši postroj nije dao poseban naputak, usko usklañivanje i razumijevanje izmeñu zapovjednika i stožera dvaju postrojba nužno je za lagan prolaz. 16-11. Zapovjednici postrojba planiraju prolaz crta za održavanje dodira s neprijateljem i otvaranje neprekidnih vatara na njega. Zapovjednici detaljnim planiranjem i decentraliziranom provedbom smanjuju rizik i osiguravaju sinkronizaciju. Zbog meñusobnog miješanja snaga tijekom prolaza raste potreba za pozitivnim nadzorom. Prolaz traži usko usklañivanje, jasno shvaćene nadzorne mjere, vezu izmeñu svih zapovjedništava i jasno prepoznavanje trenutka ili dogañaja koji dovodi to toga da jedna snaga od druge preuzme odgovornost za područje operacija. 16-12. Nakon prijema pripremne zapovjedi za provedbu prolaza crta, zapovjednik postrojbe koja prolazi i ključni predstavnici stožera dolaze na zapovjedno mjesto nepokretne postrojbe za olakšavanje planiranja prolaza i poboljšanje zajedničkog razumijevanja situacije. Ako postrojba koja prolazi ne može rasporediti jedno od svojih zapovjednih mjesta zajedno s nepokretnom postrojbom kao pomoć u planiranju, ona uspostavlja intenzivnu vezu s nepokretnom postrojbom. Usredotočenje planiranja obiju postrojba je na operacijama koje slijede nakon prolaza. Dok se provodi to planiranje dvije uključene postrojbe usklañuju:
16-4
•
razmjenu obavještajnih i borbenih informacija,
•
trenutačne vlastite rasporede i taktičke planove, posebno planove zavaravanja i zaprjeka,
•
planove izravne i neizravne vatre te bliske zračne potpore,
•
sve potrebne nadzorne mjere i grafički prikaz manevra koje nije zapovjedilo više zapovjedništvo, kao što su promjene granica, crta preuzimanja borbe, točke potpore borbenih djelovanja u izvanrednim situacijama te područja prikupljanja i paljbeni položaji topništva, PZO i drugih postrojba,
•
znake raspoznavanja na velikim i malim daljinama i označavanje vozila za smanjenje vjerojatnosti samogubitaka,
•
kada i pod kojim uvjetima nadzor nad područjem operacija prelazi s jednog zapovjedništva na drugo, ako nije ranije regulirano,
•
odredbe za nadzor prometa, uključujući točke dodira, polazne točke i točke oslobañanja, glavne i pomoćne putove, odabir putova, prioritete uporabe putova i objekata, točke prolaza i osiguranje vodiča,
•
izviñanje elemenata postrojbe koja prolazi,
•
detalje uputa o radu veze, kao što su pozivni znaci, frekvencije i znaci prepoznavanja,
•
sigurnosne mjere tijekom prolaza, uključujući NBK izviñanje ili sustave za otkrivanje biološkog oružja,
•
vatre, dim i bilo koju drugu potporu borbenih snaga, snaga za borbenu potporu i snaga za potporu borbenih djelovanja koje pruža nepokretna postrojba,
•
mjere za smanjivanje ranjivosti obiju postrojba na napad neprijateljskih oružja za masovno uništavanje,
___________________________________________________________________________________Prolaz crta
•
mjere sigurnosti operacija potrebne prije i tijekom prolaza,
•
dodjelu zemljišta za uporabu od postrojbe koja prolazi,
•
pokrivanje protuzračne obrane – do crte preuzimanja borbe i ispred nje,
•
logističku potporu koju nepokretna postrojba pruža postrojbi koja prolazi, posebno gorivo, održavanje i sanitetsku potporu.
16-13. Elementi vatrene potpore obiju postrojba moraju se dogovoriti o dodjeli paljbenih položaja. U slučaju neslaganja dodjelu paljbenih položaja nadzire zapovjednik područja operacija. Ti položaji moraju biti dovoljno daleko naprijed za potporu operacije bez potrebe premještanja tijekom kritičnih faza bitke. Elementi vatrene potpore normalno se rasporeñuju u područjima koje neprijatelj nije otkrio. 16-14. Detaljno planiranje protuzračne obrane važno je za prolaz crta. Postrojbe koje se kreću teže se tijekom prolaza kretati polako i često u nekoj vrsti kolonskog poretka. Nagomilana vozila predstavljaju unosan cilj neprijateljskim zrakoplovima. U većini slučajeva nepokretni elementi PZO mogu zaštititi snagu koja prolazi, omogućujući postrojbama PZO koje podupiru snagu koja prolazi da se kreću zajedno s njom. Dostavljanje rane upozorbe i informacija o zapovijedanju i nadzoru Kopnene vojske nad zračnim prostorom smanjuju rizik samogubitaka vlastitih zrakoplovnih sredstava dok povećavaju vjerojatnost pravodobnog otkrivanja neprijateljskih zrakoplova. Strogo pridržavanje postupaka identifikacije prijatelj-ili-neprijatelj (friendor-foe – IFF) meñu pilotima i vatrenim postrojbama PZO kritično je, posebno tijekom razdoblja ograničene preglednosti. Lokalna zračna nadmoć isto smanjuje ranjivost dvaju snaga kada se ne može izbjeći gomilanje i zakrčenje snaga na zemljištu. 16-15. Kada jednom prolaz crta započne, on se dogaña brzo. Gdje je moguće, operacija počinje kada neprijatelj ima najmanju sposobnost njezina otkrivanja, kao što je noću i tijekom razdoblja smanjene preglednosti. Kod svakog prolaza crta zapovjednik razmatra uporabu dima za prikrivanje našega kretanja, čak i noću. 16-16. Postrojba koja prolazi više želi prolaziti kroz meñuprostor u položajima nepokretne postrojbe nego kroz prolaz ili put koji ide poprijeko kroz te položaje. Time se smanjuje ranjivost koja proistječe iz koncentracije snaga kada jedna postrojba prolazi izravno kroz zaposjednute položaje druge postrojbe. Time se izbjegava i opasnost koncentracije postrojbe u prolazima. 16-17. Kod prolaza crta prema naprijed, tamo gdje ne postoje meñuprostori u položajima nepokretne postrojbe, svaka namjenski organizirana bojna normalno treba najmanje dva prolaza. Kod prolaza crta prema nazad, svaka bojna treba najmanje jedan prolaz. U oba slučaja brigada treba najmanje jedan dodatni prolaz za svoja taktička vozila. Putovi i prolazi pružaju pokrivenost, maskiranje i brzo kretanje snage koje prolazi. Zapovjednik može odrediti pomoćne putove i prolaze za kontaminirane elemente snage koja se kreće. Oni ne smiju poremetiti borbenu sposobnost nepokretne postrojbe. Zapovjednik traži dodatne prolaze za ubrzanje procesa ako zemljište i neprijateljska situacija to dopuštaju. 16-18. Postrojba koja prolazi uobičajeno ima prioritet uporabe puta prema i unutar područja operacija nepokretne postrojbe. Čišćenje i održavanje putova prolaza do crte preuzimanja borbe u odgovornosti je nepokretne snage. Nepokretna snaga mora osigurati grafički prikaz svojih zaprjeka. Postrojba koja prolazi mora biti spremna pomoći u održavanju tih putova i sukladno tomu rasporediti svoju inženjeriju. Nepokretna je postrojba odgovorna za nadzor prometa unutar svoga područja operacija dok postrojba koja prolazi ne preuzme nadzor. Tijekom prolaza postrojba koja prolazi po potrebi pojačava sposobnost nadzora prometa nepokretne postrojbe. 16-19. Na temelju zapovjednikove zamisli i namjere, postrojba koja prolazi usredotočuje svoje planiranje na dva opća područja: usklañivanje s nepokretnom postrojbom i upute podreñenim postrojbama za provedbu prolaza. Ti se planski napori odvijaju istodobno. Ako neprijatelj na-
16-5
FM 3-90______________________________________________________________________________________
padne tijekom prolaza, plan će vjerojatno tražiti odreñene prilagodbe za sprječavanje remećenja našeg manevra. 16-20. Uspješna provedba prolaza crta traži učinkovitu komunikaciju izmeñu dviju postrojba. Zapovjednici ugrañuju pretek komunikacijskih signala i sredstava u svoje planove prolaza, kao što je uporaba pokretne opreme za kodiranje i borbenih radio mreža. Zapovjednici odreñuju i točke dodira/susreta za osiguranje učinkovite komunikacije izmeñu dvaju snaga na najnižoj taktičkoj razini.
PROLAZ CRTA PREMA NAPRIJED
TE G OLD
NKEL
ROU
LANE 14
LANE 4
LANE 32
LANE 39
SCHRA
ROU
DAVIS
RTE
TE
17
LAN E
E RT
CA PP S
2
LA N E
LANE 1
16-21. Svrha prolaza crta prema naprijed je premjestiti snagu naprijed za provedbu operacija. On osigurava održavanje dodira s neprijateljem, istodobno omogućujući smjenu ranije uporabljenih snaga. Nepokretna snaga mora nadzirati i osigurati područje operacija dovoljno daleko naprijed prema fronti tako da pokretna snaga može proći kroz nepokretnu snagu i prijeći u borbeni poredak prije dodira s neprijateljskom snagom. Općenito, nepokretna postrojba podupire postrojbu koja prolazi dok ona ne maskira izravne vatre nepokretne postrojbe. Nepokretna postrojba nastavlja svojim sustavima vatrene potpore pružati potporu snazi koja prolazi dok ta snaga ne izañe iz podupirućeg dometa nepokretne snage. Nepokretna postrojba odgovorna je i za sigurnost polazne crte postrojbe koja prolazi prema naprijed, dok ona sama ne bude sposobna preuzeti tu odgovornost. Granice snage koja prolazi prema naprijed, nakon dovršenja prolaza ne moraju se poklopiti s granicama nepokretne snage (vidi sliku 16-5.).
Slika 16-5. Prolaz crta prema naprijed PRIPREMA PROLAZA CRTA PREMA NAPRIJED 16-22. Postrojba koja prolazi provodi izviñanje od svoje trenutačne lokacije do svojih odreñenih područja prikupljanja koja se općenito nalaze u pozadini nepokretne postrojbe. Nakon dovršenja izviñanja postrojba koja prolazi zaposjeda ta područja prikupljanja. 16-23. Zapovjednik treba organizirati snagu koja prolazi za njezinu narednu zadaću prije početka prolaza crta prema naprijed. Snaga koja prolazi izbjegava pregrupiranje u prednjim područjima prikupljanja ili na napdnim položajima. 16-6
___________________________________________________________________________________Prolaz crta
PROVEDBA PROLAZA CRTA PREMA NAPRIJED 16-24. Kada snaga kreće naprijed, ona se mora kretati bez zaustavljanja kroz nepokretnu postrojbu, razvijena u borbeni poredak. Time se maksimalno smanjuje vrijeme u kojem su dvije snage koncentrirane u prednjem području, što ih čini manje ranjivim na neprijateljski napad. 16-25. Potpora nepokretne snage svršava kada su borbeni elementi pokretne snage, uključujući pričuvu, izašli izvan podupirućeg dometa izravne vatre. No topnički, PZO i drugi dalekometni sustavi mogu ostati u potpori postrojbe koja prolazi sve dok ne doñe do ranije odreñenog dogañaja ili dok više zapovjedništvo ne zapovjedi drugu misiju. 16-26. Kada se provodi prolaz crta prema naprijed, izvidnički elementi postrojbe koja prolazi djeluju ispred oslobañajućih točaka i uspostavljaju prikrivanje ispred postrojbe koja prolazi. Nepokretna postrojba nastavlja provoditi agresivne sigurnosne operacije tijekom prolaza crta. Kretanje snaga glavnine počinje iz njihovih područja prikupljanja do napadnih položaja, gdje postrojba koja prolazi provodi svoje završne pripreme za prolaz crta i napad. Postrojba koja prolazi kreće se i zaposjeda napadne položaje kada postoji mala vjerojatnost da neprijatelj motri. Nepokretna postrojba čisti sve zaprjeke s odreñenih meñuprostora, prolaza ili putova i vodi elemente postrojbe koja prolazi od točaka dodira do točaka prolaza i kroz njih. 16-27. Snage za izravnu i neizravnu vatru nepokretne postrojbe normalno podupiru kretanje postrojbe koja prolazi. Napadne informacijske operacije – posebno elektronički napad – usmjerene protiv neprijateljskih elemenata zapovjedanja i nadzora remete njegovu raspodjelu informacija i njegovu reakciju na naše operacije. Sve pripremne vatre i vatre za pokrivanje moraju se poklopiti s kretanjem postrojbe koja prolazi od napadnog položaja do prolaza. Nakon što zapovjednik postrojbe koja se kreće prema naprijed preuzme odgovornost za područje operacija, on usklañuje svu vatrenu potporu. Ovisno o situaciji, zapovjednik postrojbe koja prolazi može nastaviti rabiti samo snage vatrene potpore nepokretne snage dok se ne dovrši prolaz crta. To snagama vatrene potpore postrojbe koja prolazi omogućuje kretanje naprijed, u slučaju topništva, ili da ostanu raspoložive za potporu kretanja prema naprijed postrojbe koja prolazi, u slučaju napadnih helikoptera i bliske zračne potpore. Nakon preuzimanja zapovjedanja, zapovjednik postrojbe koja prolazi preuzima i nadzor vatara ispred crte preuzimanja borbe. Na primjer, on premješta crtu usklañene vatre naprijed kako bi omogućio kretanje svojih prednjih sigurnosnih elemenata. 16-28. Nadreñeno zapovjedništvo uključenih snaga treba provoditi ukupno zapovjedanje i nadzor prolaza. Kod prolaza crta prema naprijed zapovjednik postrojbe koja prolazi normalno preuzima odgovornost za provedbu operacija iza crte preuzimanja borbe kada jednom napad započne. U praksi je, meñutim, korisno dovršiti prijenos odgovornosti, uključujući vatrenu potporu, neposredno prije početka operacije. Tijekom prolaza u jednom području istodobno djeluju dva paralelna lanca zapovjedanja te postoji mogućnost zbrke. Uspješan prolaz crta traži jasne odgovornosti u području zapovjedanja i nadzora. Zapovjedno mjesto postrojbe koja prolazi kreće se kroz crte čim je moguće prije nakon što vodeći elementi dovrše svoj prolaz i smješta se tamo odakle može najbolje nadzirati operacije. 16-29. Nepokretna postrojba daje postrojbi koja prolazi svu ranije dogovorenu ili izvanrednu logističku pomoć sukladno svojim kapacitetima. To tipično uključuje: •
evakuaciju žrtava i neprijateljskih ratnih zarobljenika,
•
nadzor raseljenih civila,
•
uporabu područja i objekata kao što su mjesta za opskrbu vodom i medicinski objekti,
•
nadzor putova i upravljanje prometom,
•
izvlačenje i popravak neuporabljivih vozila i opreme.
Postrojba koja prolazi normalno preuzima punu odgovornost za svoju potporu borbenih djelovanja ispred crte preuzimanja borbe. 16-7
FM 3-90______________________________________________________________________________________
16-30. Kada su različite postrojbe, kao što su lako pješaštvo i ukrcane snage, uključene u prolaz crta, načela su ista, ali je provedba različita. Na primjer, promijenit će se vrsta i količina potpore koju pruža nepokretna postrojba. U nekim slučajevima više zapovjedništvo koje je zapovjedilo prolaz treba osigurati snage i sredstva za potporu prolaza.
PROLAZ CRTA PREMA NAZAD 16-31. Prolaz crta prema nazad je po svom konceptu sličan prolazu crta prema naprijed. On nastavlja obranu ili operaciju uzmaka, održavajući dodir s neprijateljem, omogućujući pritom oporavak sigurnosnih ili drugih prednjih snaga. Ta se operacija može, ali ne mora provoditi pod neprijateljskim pritiskom. Protuobavještajna analiza daje prosudbu o neprijateljskom prikupljanju informacija o našim snagama, navedenu prema pukotinama i ranjivostima te mjerama protiv neprijateljskog prikupljanja. Nadalje, ta analiza daje zapovjedniku pogled u neprijateljske krugove odlučivanja i obavještajnog djelovanja te vremensko razdoblje u kojem neprijatelj može otkriti naše kretanje. PLANIRANJE PROLAZA CRTA PREMA NAZAD 16-32. Postupci planiranja za prolaz crta prema nazad blisko podsjećaju na postupke za prolaz crta prema naprijed. No kretanje unatrag će vjerojatno biti teže zbog sljedećeg: •
neprijatelj vjerojatno ima inicijativu što može dovoditi do smanjenja raspoloživog vremena za uspostavu veze i izviñanje te za izradu detaljnih planova,
•
ako je snaga koja se kreće unatrag bila i jeste u akciji, njezini su vojnici umorni i moguće neorganizirani do odreñenog stupnja,
•
neprijatelj može raditi pritisak na snagu koja prolazi,
•
naše će snage možda teže prepoznati jer neprijateljske snage mogu biti pomiješane s njima.
16-33. Usko usklañivanje izmeñu dva zapovjednika presudno je za uspješnu provedbu prolaza crta prema nazad i kasniji prijenos odgovornosti. Taj zahtjev za uskim usklañivanjem još je kritičniji kada taktička situacija dovede do stupnjevanog prolaza crta prema nazad kroz područje operacija. Zapovjednik postrojbe koja prolazi prepušta nadzor nad svojim elementima, ostavljenim u dodiru s neprijateljem, u vrijeme prijenosa odgovornosti na zapovjednika nepokretne postrojbe. Općenito, nepokretna postrojba preuzima nadzor nad područjem operacija ispred crte preuzimanja borbe, nakon što dvije trećine borbenih elemenata snage koja prolazi proñe kroz točke prolaza. 16-34. Nakon prijema pripremne zapovjedi postrojba koja prolazi počinje usklañivanje i uspostavlja komunikaciju s nepokretnom postrojbom. Zapovjednici obiju postrojba usklañuju iste detalje kao i kod prolaza crta prema naprijed. Na primjer, zapovjednik nepokretne postrojbe usklañuje vatre za potporu snage koja prolazi crte prema nazad. Dva stožera usklañuju nadzorne mjere potrebne za potporu operacija uzmaka i s njima povezanim prolazom crta prema nazad (vidi odlomke 16-5. do 16-8.). Zapovjednici odreñuju vjerojatno vrijeme početka prolaza. Zapovjednik nepokretne postrojbe dodjeluje odgovornost za zatvaranje i aktiviranje zaprjeka. 16-35. Nepokretna postrojba odreñuje višestruke putove kroz svoje područje operacija i preko svoje pozadinske granice do područja prikupljanja. Postrojba koja prolazi počinje izviñati putove što je prije moguće. Nepokretna postrojba mora pokretnoj postrojbi fizički pokazati sve zaprjeke i putove i prolaze kroz njih. Ona daje vodiče postrojbi koja prolazi – posebno kroz zaprjeke – i postavlja ljude na točke dodira/susreta i točke prolaza. Postrojba koja prolazi počinje izviñati svoje putove do uspostavljenih točaka dodira/susreta sa snagama nepokretne postrojbe. Nepokretna postrojba uspostavlja sigurnosno područje u kojem odgovornost prelazi s pokretne na nepokretnu snagu. Uobičajeno crta preuzimanja borbe obilježava prednji kraj tog područja. Crta preuzimanja borbe je unutar dometa izravne i motrene neizravne vatre nepokretne snage. 16-8
___________________________________________________________________________________Prolaz crta
PRIPREMA PROLAZA CRTA PREMA NAZAD 16-36. Zapovjedna mjesta obiju postrojba trebaju se premjestiti na položaj gdje mogu zajednički raditi kao dio priprema prolaza crta prema nazad. Zajedničko zapovjedno mjesto smanjuje rizik povezan s prolazom jer je olakšano usklañivanje izmeñu dviju postrojba. Ako okolnosti sprječavaju da zapovjedna mjesta postrojba budu na istom mjestu, one moraju razmijeniti timove za vezu za osiguranje detaljnog usklañivanja. Ako je potrebno, snage vatrene potpore nepokretne snage zaposjedaju položaje ispred svojih temeljnih položaja za maksimalno pokrivanje snaga postrojbe koja se kreće unatrag. PROVEDBA PROLAZA CRTA PREMA NAZAD 16-37. Postrojba koja prolazi održava zapovjedanje svojim podreñenim elementima tijekom uzmaka i prolaza crta prema nazad. Normalan redoslijed hodnje kod prolaza crta prema nazad je: elementi potpore borbenih djelovanja, glavno zapovjedno mjesto, elementi borbene potpore, taktičko zapovjedno mjesto i borbene postrojbe. Točka prolaza označuje mjesto gdje postrojba koja prolazi dolazi pod nadzor i ograničenja koja je odredila nepokretna postrojba (vidi sliku 16-6.). Treba primijetiti da postrojba na krajnjem desnom kraju nema točku prolaza zbog meñuprostora koji postoji na tom mjestu. Ako neprijatelj nastavlja napadati tijekom prolaza, postrojba koja prolazi nadzire bitku sa zapovjednih mjesta koja se nalaze zajedno sa zapovjednim mjestima nepokretne postrojbe, dok nepokretna postrojba prati i nadzire prolaz crta do preuzimanja borbe. Zapovjedno mjesto postrojbe koja prolazi, prolazi kroz crte čime je moguće nakon što vodeći elementi dovrše svoj prolaz. Nakon preuzimanja zapovjedanja nepokretna postrojba preuzima obranu područja operacija.
Slika 16-6. Prolaz crta prema nazad 16-38. Nepokretna postrojba pruža postrojbi koja prolazi najveću moguću pomoć. U središtu uspjeha prolaza crta prema nazad je neizravna i izravna vatrena potpora koju nepokretna postrojba pruža postrojbi koja prolazi. To je posebno važno u pokrivanju povlačenja elemenata koji su ostavljeni u dodiru prigodom zadržavanja. Snage vatrene potpore nepokretne postrojbe odgovaraju na pozive za vatrom postrojbe koja prolazi dok ne doñe do preuzimanja odgovornosti za borbu izmeñu tih dviju postrojba. Snage vatrene potpore postrojbe koja prolazi nalaze 16-9
FM 3-90______________________________________________________________________________________
se u pozadini za pružanje neprekidne vatrene potpore dok se postrojba uspješno ne odvoji. Kada jednom postrojba koja prolazi preda nadzor nad bitkom nepokretnoj postrojbi, nepokretna postrojba pokreće i rješava pozive za vatrom za sve vatre ispred svojih položaja. Isti se postupak primjenjuje i na namjenske snage PZO obaju postrojba. 16-39. Inženjerijske snage nepokretne postrojbe pružaju potporu u pripremi obrane i provedbi prolaza. Početno je prioritet na osiguranju sposobnosti postrojbe koja prolazi da se kreće kroz prolaze oko obrambenih položaja nepokretne postrojbe. Taj se prioritet prebacuje na zatvaranje prolaza kada se jednom postrojba koja prolazi i sigurnosni elementi odvoje od neprijatelja i povuku kroz sigurnosno područje i zaprjeke. 16-40. Nepokretna postrojba pruža postrojbi koja prolazi ranije usklañenu potporu borbenih djelovanja što je više moguće prema naprijed. Nepokretna postrojba koncentrira se na pružanje hitne sanitetske pomoći, sklanjanje neispravnih sredstava s putova i njihov popravak te opskrbu gorivom kako bi omogućila postrojbi koja prolazi brzo kretanje kroz svoje položaje.
16-10
Dodatak A
Rodovi i taktički postroji kopnene vojske Osiguranje pobjede manje ovisi o obliku poretka nego o ispravnoj kombiniranoj uporabi različitih rodova. Antoine Henri, Baron de Jomini: Precis de l’Art de la Guerre, 1838.
Kopnena vojska sastoji se od djelatne (aktivne) sastavnice, pričuvnih sastavnica i civila koji rade zajedno s drugim američkim granama i saveznicima. Njezina elastičnost, svestranost i prilagodljivost temelje se na širokom opsegu sposobnosti rodova i postroja koji se mogu brzo skrojiti za razvoj i namjenski organizirati prema prevladavajućim uvjetima MNZS-VC. Kopnena vojska slaže svoju strukturu snaga u tri opće kategorije: borbene, za borbenu potporu i za potporu borbenih djelovanja. Svaka kategorija sadrži raznolike sposobnosti i različite stupnjeve ubojitosti, sposobnosti razvoja, održivosti i preživljavanja. Postoji više od 400 vrsta postrojba Kopnene vojske. Svaka kategorija dopunjava i pojačava druge kategorije i združenu snagu. Odgovarajuće kombinacije daju uravnoteženu i svestranu mješavinu snaga, maksimalno povećavajući zapovjednikovu slobodu djelovanja u gotovo svim uvjetima MNZS-VC. A-1. Ne postoji glavni ili dominantni rod ili služba. Jedan rod pojačava ili dopunjuje učinke drugoga, kao kada teške snage s položaja za potporu vatrom svojim oružjima za izravnu vatru velikih kalibara pojačavaju nasrtaj lakih snaga. Neki rodovi i službe imaju sposobnosti koje se mogu opisati kao borbeni rodovi, borbena potpora ili potpora borbenih djelovanja, ovisno o specifičnoj situaciji. Većina zapovjednikove učinkovitosti tijekom operacije počiva na njegovoj sposobnosti brzog pojačavanja i dopunjavanja oružnih sustava na simetrične i asimetrične načine. SADRŽAJ Borbeni rodovi.......................................….....A-2 Protuzračna obrana............................ …......A-3 Oklopništvo.......................................... ….....A-3 Zrakoplovstvo Kopnene vojske.......... …......A-4 Inženjerija............................................….....A-4 Zemaljsko topništvo............................….....A-5 Pješaštvo............................................... ….....A-5 Snage za specijalne operacije.............….....A-6 Borbena potpora.................................... ….....A-7 Zrakoplovstvo Kopnene vojske.......... ….....A-7 NBKO...................................................….....A-7 Inženjerija............................................ …......A-8 Vojno-obavještajni poslovi................. …......A-8 Vojna policija....................................... …......A-8 Veza...................................................... …......A-9 Snage za specijalne operacije............. …......A-9
Potpora borbenih djelovanja................ …....A-10 Opći poslovi.......................................... …....A-11 Zrakoplovstvo Kopnene vojske.......... …....A-11 Vojni ordinarijat.................................…....A-11 Financijska struka............................... …....A-12 Inženjerija............................................ …....A-12 Zdravstvena služba.............................…....A-12 Tehnička služba................................... …....A-12 Intendantska služba............................…....A-12 Prometna služba.................................. …....A-13 Taktički postroji....................................…....A-14 Satnije, bitnice i trupe......................... …....A-14 Bojne i eskadroni................................. …....A-15 Brigade, pukovnije i grupe.................. …....A-15 Divizija.................................................. …....A-17 Korpus.................................................. …....A-18 …
A-1
FM 3-90______________________________________________________________________________________
BORBENI RODOVI A-2. Borbeni rodovi (combat arms) su postrojbe i vojnici koji prilaze neprijateljskim snagama i uništavaju ih ili pružaju vatrenu moć i uništavajuće sposobnosti na bojištu. Borbeni rodovi američke Kopnene vojske uključuju protuzračnu obranu, oklopništvo, zrakoplovstvo Kopnene vojske, inženjeriju, zemaljsko topništvo, pješaštvo i snage za specijalne operacije. Slika A-1. navodi neke vrste postrojba koje se razvijaju za potporu operacija. Kopnena vojska klasificira postrojbe borbenih rodova kao teške, lake ili snage za specijalne operacije. No Kopnena vojska trenutačno razvija srednjetešku snagu za povećanu sposobnost strateškog odgovora u operacijama punog spektra. • PROTUZRAČNA OBRANA • PJEŠAŠTVO malog dometa lako protuzračna obrana na ratištu mehanizirano protuzračna obrana protiv balistič motorizirano kih raketa na ratištu helikoptersko-desantno padobransko-desantno • OKLOPNIŠTVO oklopništvo oklopno pješaštvo lako pješaštvo • ZRAKOPLOVSTVO KoV-a napadno nasrtajno (jurišno) zračno konjaništvo • INŽENJERIJA pokretljivost protupokretljivost preživljavanje
• ZEMALJSKO TOPNIŠTVO otkrivanje i praćenje ciljeva cijevno topništvo MLRS/ATACMS • SNAGE ZA SPECIJALNE OPERACIJE rendžeri specijalne snage zrakoplovstvo snaga za specijalne operacije
Slika A-1. Sposobnosti borbenih rodova A-3. Teške snage (heavy forces) rabe kombinaciju oklopnih i mehaniziranih snaga koje se koriste svojom taktičkom pokretljivošću, zaštitom i vatrenom moći za prilaženje neprijatelju i njegovo uništavanje, zauzimanje i držanje zemljišta i provedbu izviñanja. Sastoje se od oklopništva, mehaniziranog pješaštva, zrakoplovstva KoV-a i oklopnog konjaništva. Teške snage rabe tenkove, oklopna borbena vozila, napadne i višenamjenske helikoptere i iskrcano pješaštvo za stvaranje jezgra višerodnog tima koji ostvaruje pokretnu, zaštićenu vatrenu moć za stvaranje strahovitoga udarnog učinka. Kombinacija pokretne, zaštićene udarne moći i iskrcanog pješaštva ostvaruje dopunjujuće i pojačavajuće učinke koji se ne mogu postići njihovom odvojenom uporabom. No ograničeno i naseljeno (urbano) zemljište stavlja pred zapovjednika ograničenja gdje ih se može uporabiti. A-4. Lake snage prilaze neprijatelju i uništavaju ga, zauzimaju i drže zemljište i prikupljaju informacije. One tradicionalno uključuju lako pješaštvo, padobransko-desantne i helikoptersko -desantne snage. Lake su snage posebno pogodne za operacije na ograničenom i naseljenom zemljištu gdje imaju prednost u pokretljivosti pred teškim snagama. U usporedbi s teškim snagama, ograničene su relativnim nedostatkom zaštite od izravnih i neizravnih vatara i ograničenom vatrenom moći. Imaju i ograničenu ustrojbenu taktičku pokretljivost kada se razviju u područje operacija. Premda se lake snage mogu u područja boja prebaciti kamionima, helikopterima ili avionima, uglavnom se bore pješke. One se, ovisno o čimbenicima MNZS-VC, ili dopunjuju ili su već dopunjene teškim snagama. A-5. Specijalne operacije su djelovanja koje provode posebno organizirane, obučene i opremljene vojne snage za ostvarenje vojnih, diplomatskih, gospodarskih ili psiholoških ciljeva nekonvencionalnim sredstvima. Snage za specijalne operacije mogu pojačati ili dopuniti konvencionalne snage, povećavajući učinkovitost ukupnog napora. Te snage mogu provoditi i samo stalne A-2
_______________________________________________________Rodovi i taktički postroji Kopnene vojske
operacije u situacijama koje traže malu, zasebnu, visoko obučenu snagu. Temeljne misije snaga za specijalne operacije jesu: •
nekonvencionalno ratovanje,
•
strana unutarnja obrana,
•
psihološke operacije (vidi odlomak A-37.),
•
civilni poslovi (vidi odlomak A-36.),
•
informacijske operacije,
•
izravna akcija,
•
specijalno izviñanje,
•
borba protiv terorizma,
•
borba protiv širenja oružja za masovno uništavanje.
Snage za specijalne operacije Kopnene vojske sastoje se od pet vrsta postrojba. Zrakoplovstvo snaga za specijalne operacije, rendžeri i specijalne snage su snage borbenog roda. Postrojbe za civilne poslove i psihološke operacije su organizacije za borbenu potporu. FM 3-05 je temeljni priručnik za snage za specijalne operacije Kopnene vojske. A-6. Kopnena vojska trenutačno organizira i oprema dva početna brigadna borbena tima (initial brigade combat teams – IBCTs) kao prototipove srednjeteške snage, namijenjene za povećanu sposobnost strateškog odgovora u svim vrstama vojnih operacija. Nakon pokusa te će se dvije snage transformirati u privremenu snagu sposobnu za strateški odgovor, koja se može povećati tako da obuhvati gotovo trećinu redovitih zemaljskih manevarskih brigada Kopnene vojske. Željeno krajnje stanje ciljane snage je operativna snaga za strateški odgovor s povećanom sposobnošću razvoja i znatno smanjenim zahtjevima održivosti u usporedbi s trenutačnim teškim snagama. Cilj je razviti brigadu bilo gdje u svijetu unutar 96 sati, ako postoji dostatan broj luka i strateški prijevoz. Ona će zadržati ili povećati taktičku okretnost, ubojitost i mogućnost preživljavanja trenutačnih teških i svestranost lakih snaga. Razvoj borbenih i taktičkih vozila za ciljanu snagu traži znanstvene i tehnološke proboje. PROTUZRAČNA OBRANA A-7. Postrojbe protuzračne obrane (air defense artillery – ADA) pružaju zaštitu snaga od zrakoplova i raketa koji djeluju iz zraka. Taktička protuzračna obrana podupire ukupne ciljeve divizija i korpusa. Protuzračne topničke i raketne postrojbe štite manevarske snage i važna sredstva. Divizijske postrojbe PZO pružaju protuzračnu zaštitu na malim visinama (short-range air defense – SHORAD) postrojbama koje provode taktičke borbene operacije. Korpusne brigade PZO imaju i SHORAD i raketne postojbe za PZO na velikim do srednjih visina (high-tomedium altitude air defense – HIMAD) za zaštitu korpusnih sredstava i pojačanje divizijskih postrojba PZO. A-8. Postrojbe PZO pridonose obavještajnim i informacijskim operacijama skupljanjem i raspodjelom informacija o neprijateljskom načinu voñenja borbe iz zraka. One pridonose i oduzimanjem neprijatelju sposobnosti djelovanja njegovih zrakoplova za izviñanje te zapovjedanje i nadzor. (FM 3-01 je temeljni priručnik za PZO. FM 3-01.12 govori o proturaketnoj obrani Kopnene vojske na ratištu.) OKLOPNIŠTVO A-9. Tenk je temeljno napadno kopneno oružje u ratovanju iz vozila. Njegova vatrena moć, zaštita od neprijateljske vatre i brzina stvaraju udarni učinak potreban za remećenje neprijateljske obrane. Tenkovi mogu uništiti neprijateljska oklopna vozila, pješačka borbena vozila i vozila s ugrañenim protutenkovskim voñenim raketama. Oni se mogu probiti kroz obrane,
A-3
FM 3-90______________________________________________________________________________________
iskoristiti uspjeh napada dubokim udarom u neprijateljsku pozadinu i goniti poražene neprijateljske snage. Oklopne postrojbe mogu i otupiti neprijateljske napade i pokrenuti protunapade kao dio obrane. A-10. Temeljne su misije konjaničkih postrojba (cavalry) izviñanje i sigurnost. Sposobnost konjaničke postrojbe da pronañe neprijatelja, razvije situaciju i pruži zapovjedniku vrijeme za reakciju i sigurnost, čini je idealnom za djelovanje u ulozi ekonomične uporabe snaga. Konjaničke snage mogu zadržavati neprijatelja u napadu i pomagati u povlačenju. (Ne postoji temeljni priručnik za oklopne operacije. Doktrina teških višerodnih timova nalazi se u FM 3-91.1, 3-91.2, 3-91.3 i 3-93. FM 3-20.95 objašnjava konjaničke operacije.) ZRAKOPLOVSTVO KOPNENE VOJSKE A-11. Vatrena moć, okretnost i brzina zrakoplovstva Kopnene vojske (Army aviation) omogućuje kopnenim zapovjednicima približavanje i poražavanje širokog opsega neprijateljskih snaga. Napadni su helikopteri idealni za brzu reakciju tijekom odlučujućih, oblikujućih i održavajućih operacija kada zemljište ograničava ili priječi njegovo zauzimanje uporabom kopnenih snaga. Napadni helikopteri mogu utjecati na bitku kada su kopnene snage odlučujuće uporabljene. Taktička pokretljivost zračnodesantnog i lakog pješaštva pomoću desantnog zrakoplovstva ograničena je vremenskim prilikama i raspoloživošću zračnih transportnih sredstava. A-12. Vodovi i trupe zračnoga konjaništva mogu izviñati i motriti znatno veće područje u kraćem razdoblju od kopnenih vodova i trupa, ali s manjom količinom detalja o zemaljskim oblicima i objektima. Tijekom sigurnosnih operacija zračno konjaništvo izviña, pokriva frontu i bokove kopnenih snaga i djeluje kao snaga za brzi odgovor. Izvidnički helikopteri pružaju niz sposobnosti provedbe izviñanja i sigurnosnih operacija. Zračni izvidnici važni su za otkrivanje i identifikaciju neprijateljskih snaga na bojištu – važan izvor bojišničkih informacija u stvarnom vremenu. Ugrañeni radari i digitalne komunikacije ključ su brze raspodjele borbenih informacija koje ti sustavi prikupljaju. (FM 3-04.100 je temeljni priručnik za doktrinu zrakoplovstva Kopnene vojske.) INŽENJERIJA A-13. Zapovjednik namjenski organizira postrojbe borbene inženjerije (engineers) s manevarskim postrojbama i integrira ih u poretke višerodnih sastava. Inženjerijska postrojba daje višerodnom timu sposobnosti rušenja objekata i svladavanja zaprjeka. Ona može uporabiti i oružne sustave izravne vatre za pomoć u uporabi snaga te sredstva za rušenje i svladavanje zaprjeka. Sredstva za svladavanje zaprjeka uključuju lansirne mostove, splavi i mehanizirane sustave. Bez obzira na misiju, oklopna inženjerijska vozila daju važan doprinos borbenoj moći cijelog borbenog poretka. Kako bi ostvarili misiju inženjerci, po potrebi, otvaraju vatru i kreću se pod zapovjedanjem zapovjednika poretka, koristeći se inženjerijskim vještinama gdje je to prikladno. (FM 3-34 je temeljni inženjerijski priručnik.) A-14. Inženjerija se bori pješke kada je uključena u nasrtaj, usredotočujući se na svladavanje neprijateljskih bliskih zaštitnih zaprjeka, kao i na rušenje borbenih položaja i ukopanih vozila. Eksplozivni naboji za rušenje stvaraju velik šok i zbunjenost kod branitelja, a uništavaju i kritične položaje, streljivo i borbena vozila. A-15. Borbena inženjerija koja napada pričuvne ciljeve za rušenje u obrani, uglavnom provodi tehničke postupke potrebne za osiguranje uništenja cilja. No inženjerijske skupine za rušenje reagiraju na dodir s neprijateljem. One pomažu skupini koja čuva cilj koji se uništava, držeći ga otvorenim ili dobivajući vrijeme koje osigurava njegovo uništenje. Inženjerijska snaga može pomagati u obrani cilja postavljanjem daljinski upravljanih mina u potpori sheme obrane. A-16. Sporedna misija postrojba borbene inženjerije je boriti se kao pješaštvo. Uporaba inženjerije u ulozi pješaštva traži ozbiljna razmatranja. Inženjerija traži pojačanja, uključujući posadna oružja i sanitetsku potporu. Svaki zapovjednik koji u zapovjednom odnosu u svom sastavu A-4
_______________________________________________________Rodovi i taktički postroji Kopnene vojske
ima inženjeriju ovlašten je uporabiti je kao pješaštvo, ako to nije na drugi način zabranjeno. Zapovjednik mora pažljivo odvagnuti dobitak pojačanja pješaštva u odnosu na gubitak inženjerijske potpore. Inženjerija pruža mnogo veću borbenu moć u svojoj temeljnoj misiji nego kada je oblikovana kao pješaštvo. Zaustavljanje inženjerijskih radova može smanjiti borbenu moć cjelokupne snage. Zbog dugotrajnog učinka zapovjednik izvješćuje nadreñeno zapovjedništvo kada uporabljuje inženjeriju kao pješaštvo. ZEMALJSKO TOPNIŠTVO A-17. Zemaljsko (poljsko) topništvo (field artillery – FA) je zapovjednikovo temeljno sredstvo pružanja neizravne vatrene potpore svojim manevarskim snagama. Postrojbe samohodnog ili vučnog topništva u svom sastavu imaju topove ili višecjevne bacače raketa (multiple rocket launchers – MLR). Zemaljsko topništvo može neutralizirati, gušiti ili uništiti neprijateljske snage za izravnu vatru, napadati neprijateljsko topništvo i minobacače i izbacivati razasute mine za izolaciju i sprječavanje djelovanja neprijateljskih snaga ili zaštitu naših operacija. Zapovjednik može rabiti topničke vatre za pokrivanje ključnog zemljišta, bokova, zaprjeka i mrtvih prostora za smanjenje rizika kada nema dostatnih manevarskih snaga. Elementi zemaljskog topništva unutar manevarskih postrojba služe kao središte u kojem se integriraju svi elementi vatrene potpore. Topničke postrojbe pridonose napadu na neprijatelja u cijeloj dubini njegovih poredaka i gušenju neprijateljskih sustava protuzračne obrane za olakšanje kopnenih i zračnih operacija. Topničke vatre mogu ostvarivati istodobne precizne udare po ciljevima na velikim daljinama, koje druga sredstva ne mogu napasti bez preuzimanja velikog rizika. Jednako pokretljivi kao i manevarska snaga koju podupiru, sustavi zemaljskog topništva pružaju neprekidne vatre u potpori zapovjednikove sheme manevra. (FM 3-09 je temeljni priručnik zemaljskog topništva.) PJEŠAŠTVO A-18. Postoji mnogo različitih vrsta pješačkih postrojba, kao što su helikoptersko-desantne, padobransko-desantne, lake, za duboko izviñanje, mehanizirane i rendžerske. Svaka vrsta pješačke postrojbe ima svoje jedinstvene vještine i organizacijski oblik, ali sve dijele zajedničku misiju: «Približiti se neprijatelju i uništiti ga bliskom borbom, vatrom i pokretom.» Bez obzira na način prijenosa do bojišta – zrakoplovima, oklopnim borbenim vozilima na kotačima ili gusjenicama, kamionima ili pješke – sve služe kao ključan izvor borbene moći u bliskoj borbi. (Ne postoji temeljni priručnik pješaštva. Specifični priručnici za postroj i postrojbu, kao što su FM 3-21.7, 3-21.8, 3-21.10, 3-21.20 i 3-21.30, opisuju pješačke operacije u različitim taktičkim postrojima.) A-19. Padobransko-desantne pješačke (airborne infantry) postrojbe imaju najveću sposobnost provedbe operacija projekcije snaga velikog opsega. One se brzo razvijaju na velikim udaljenostima i provode višerodne padobranske desante ili zračne desante slijetanjem u odreñeno područje za zauzimanje i osiguranje važnih objekata. Zapovjednik može ubaciti te postrojbe u gotovo svako područje cilja, u gotovo svim vremenskim uvjetima. Kada se jednom nañu na zemlji, njihove su sposobnosti i ubojitost slične drugim nemehaniziranim pješačkim postrojbama. A-20. Helikoptersko-desantne pješačke (air assault infantry) postrojbe imaju veliku taktičku pokretljivost i obučavaju se za borbu u cijelom opsegu vojnih operacija. Njihova istaknuta sposobnost voñenja protuoklopne borbe – zajedno sa sposobnošću strateškog razvoja – čini ih izvanredno pogodnim za ulogu snage koja se rano razvija u izvanrednim operacijama protiv teških snaga. Obučavaju se i bore kao tim s topništvom, napadnim i transportnim zrakoplovstvom. Mogu se probiti duboko u neprijateljski teritorij za presjecanje komunikacijskih linija, zauzimanje aerodroma, uništenje elemenata zapovjedanja i nadzora, blokiranje postrojba koje dolaze u pojačanje ili zauzimanje ključnog zemljišta. Zbog svoje okretnosti i pokretljivosti, helikoptersko-desantne pješačke postrojbe pogodne su i operacije snage za pokrivanje na odgovarajućem zemljištu. A-21. Lake pješačke postrojbe (light infantry units) mogu učinkovito djelovati u većini zemljišnih i vremenskih uvjeta. One mogu biti prevladavajući rod u operacijama brzog proboja zbog A-5
FM 3-90______________________________________________________________________________________
svoje sposobnosti strateškog razvoja. U takvim slučajevima mogu rano oteti inicijativu, zauzeti ili držati zemljište i koncentrirati vatre za zaustavljanje neprijatelja. Posebno su djelotvorne na urbanom zemljištu gdje se mogu ubaciti i brzo kretati u pozadinu neprijateljskih položaja. Zapovjednik može povećati njihovu taktičku pokretljivost uporabom helikoptera i taktičkoga zračnog prijevoza. A-22. Mehanizirane (mechanized) i motorizirane (motorized) pješačke snage integriraju pokretne, preživljive i ubojite oružne sustave za izravne i neizravne vatre na vozilima zajedno s vještinama iskrcanog pješaštva u učinkovit borbeni sustav koji pojačava udarnu moć višerodne snage. Mehanizirano pješaštvo ima istu pokretljivost kao i oklopništvo, ali manju vatrenu moć i zaštitu. Oklopništvo i mehanizirano pješaštvo obučavaju se i bore kao tim za poražavanje neprijateljskih teških snaga. Kada je opremljeno s borbenim vozilima pješaštva, mehanizirano pješaštvo može se pridružiti tenkovima u nasrtaju iz vozila. Zapovjednik mora pažljivo odrediti treba li, kada i gdje njegovo pješaštvo napustiti vozila za provedbu svoje misije. Mehanizirani pješaci mogu djelovati kao snage za vezanje u napadu i služiti kao stožerne točke za manevar tečkih tenkovskih snaga u obrani. SNAGE ZA SPECIJALNE OPERACIJE A-23. Specijalne operacije (special operations) su akcije koje provodi posebno organizirano, obučeno i opremljeno osoblje za ostvarenje vojnih, diplomatskih, gospodarskih ili psiholoških ciljeva nekonvencionalnim sredstvima u neprijateljskim, zabranjenim ili politički osjetljivim područjima. Provode se u miru, tijekom sukoba ili u ratu, samostalno ili u koordinaciji s operacijama konvencionalnih snaga. Političko-vojna razmatranja često oblikuju specijalne operacije, tražeći tehnike tajnog, prikrivenog i slabo vidljivog djelovanja te nadzor na nacionalnoj razini. Specijalne se operacije obično razlikuju od konvencionalnih operacija po stupnju rizika, operativnim tehnikama, načinu uporabe, neovisnosti o našoj potpori i ovisnosti o detaljnom operativnom obavještajnom znanju i potpori domaćih (zemlje u kojoj se provode) snaga i sredstava. (Temeljni priručnik Kopnene vojske za specijalne operacije je FM 3-05.) A-24. Postrojbe zrakoplovstva snaga za specijalne operacije Kopnene vojske specijalizirane su zrakoplovne snage namijenjene za provedbu misija u sklopu specijalnih operacija. One pružaju kombinaciju sposobnosti transporta i lakog napada na malim, srednjim i velikim daljinama u potpori svih glavnih i popratnih područja misija i provedbi autonomnih specijalnih operacija. A-25. Rendžerske postrojbe (ranger units) su postrojbe sposobne za brz razvoj, zračni transport i iskakanje padobranom i obučene za provedbu združenih udarnih operacija zajedno ili u potpori postrojba za specijalne operacije svih grana u svakom okružju. Planiraju i provode specijalne vojne operacije u potpori nacionalne politike i ciljeva. Provode i misije izravne akcije u potpori konvencionalnih operacija te djeluju kao postrojbe konvencionalnoga lakog pješaštva kada su integrirane s drugim elementima višerodnog sastava. (FM 3-21.85 je temeljni priručnik za rendžerske operacije.) A-26. Postrojbe specijalnih snaga planiraju, provode i podupiru aktivnosti specijalnih operacija u svim operativnim okružjima, u cijelom opsegu vojnih operacija. Američka Kopnena vojska organizira, obučava i oprema postrojbe specijalnih snaga za provedbu sedam temeljnih misija:
A-6
•
nekonvencionalno ratovanje,
•
strana unutarnja obrana,
•
informacijske operacije,
•
borba protiv širenja oružja za masovno uništavanje,
•
izravna akcija,
•
specijalno izviñanje,
•
borba protiv terorizma.
_______________________________________________________Rodovi i taktički postroji Kopnene vojske
Prioriteti misija razlikuju se od ratišta do ratišta. Misije specijalnih snaga su dinamične jer političko-vojna razmatranja izravno utječu na njih. Promjena u politici nacionalne sigurnosti ili nacionalnoj vojnoj strategiji može radikalno promijeniti narav misija specijalnih snaga. (FM 305.20 je temeljni priručnik specijalnih snaga.)
BORBENA POTPORA A-27. Borbena potpora (combat support – CS) obuhvaća kritične borbene funkcije koje provode vojnici i postrojbe, zajedno s postrojbama i vojnicima borbenih rodova, za osiguranje pobjede. Te funkcije uključuju zrakoplovstvo Kopnene vojske, NBKO, inženjeriju, vojno-obavještajne poslove, vojnu policiju, vezu i snage za specijalne operacije (civilni poslovi i psihološke operacije). Slika A-2. navodi neke postrojbe borbene potpore i njihove sposobnosti u potpori taktičkih operacija. • ZRAKOPLOVSTVO KoV-a usluge zračnog transporta zrakoplovi za zapovjedanje i nadzor • NBKO potpora osobljem dekontaminacija NBK izviñanje i motrenje uporaba dima i drugih tvari za smanjivanje preglednosti • INŽENJERIJA pokretljivost protupokretljivost preživljavanje topografska potpora • VEZA potpora sredstvima veze borbeno snimanje
• VOJNO-OBAVJEŠTAJNI POSLOVI protuobavještajno djelovanje analiza HUMINT IMINT MASINT SIGINT TECHINT elektroničko ratovanje • VOJNA POLICIJA kriminalističke istrage potpora u radu s neprijateljskim ratnim zarobljenicima VP za borbenu potporu • SNAGE ZA SPECIJALNE OPERACIJE civilni poslovi psihološke operacije
Slika A-2. Sposobnosti borbene potpore ZRAKOPLOVSTVO KOPNENE VOJSKE A-28. Postrojbe zrakoplovstva Kopnene vojske zapovjedniku pružaju borbenu potporu u sljedećim područjima: •
zapovjedanje i nadzor, komunikacije i obavještajno djelovanje,
•
zračno kretanje borbene moći,
•
postavljanje mina iz zraka,
•
traženje i spašavanje,
•
usluge zračnoga prometa.
NUKLEARNA, BIOLOŠKA I KEMIJSKA OBRANA A-29. NBKO (chemical corps) pruža Kopnenoj vojsci borbenu potporu kroz dvije glavne aktivnosti. Prva je ustrojbena potpora osobljem od bojne do korpusa. Integracija opreme i pojedinačnoga tehničkog znanja omogućuje postrojbama nastavak operacija s minimalnim smanjenjem sposobnosti. Druga je potpora koju daju NBK postrojbe na razini korpusa i više, uključujući NBK izviñanje, dekontaminaciju, zadimljavanje i smanjivanje preglednosti i daljnje pojačaA-7
FM 3-90______________________________________________________________________________________
vanje osobljem. Obje su aktivnosti kritične: prva optimizira učinkovitost postrojbe u NBK uvjetima, a druga pojačava i osnažuje borbenu moć i održivost. (FM 3-11 je ključni priručnik za NBK operacije.) INŽENJERIJA A-30. Inženjerija umnožava učinkovitost naših snaga na ubojitom bojištu. Četiri od pet temeljnih inženjerijskih funkcija spada u borbenu potporu. Borbena inženjerija djeluje kao sastavni član višerodnog tima za pružanje punog opsega sposobnosti pokretljivosti, protupokretljivosti, preživljavanja i topografske potpore. Inženjerija savjetuje manevarskog zapovjednika o učinkovitoj uporabi zemljišta; izgrañuje, poboljšava i održava putove, mostove i aerodrome; i reorganizira se za borbu kao pješaštvo kada je to potrebno. A-31. U napadnim operacijama borbena inženjerija koncentrira svoje napore u potpori manevra svladavanjem i prijelazom zaprjeka, pomaganjem u nasrtaju na utvrñene položaje i postavljanjem zaprjeka za zaštitu bokova naših snaga u napadu. U obrambenim operacijama inženjerija pojačava zemljište za učvršćenje obrane u kritičnim područjima, maksimalno povećava učinke naših vatara, pruža najveću zaštitu našim borbenim položajima i olakšava kretanje snaga za protunapad. Topografske inženjerijske postrojbe daju proizvode detaljne analize zemljišta, zemljovide i digitalne podatke o zemljištu. Topografski inženjerijski proizvodi pomažu zapovjedniku u identifikaciji prilaza i putova, mjesta zaprjeka, područja boja, položaja postrojba i mogućih područja ciljeva. VOJNO-OBAVJEŠTAJNI POSLOVI A-32. Vojno-obavještajne (military intelligence – MI) postrojbe daju zapovjedniku rane upozorbe o neprijateljskim namjerama, proizvode obavještajne pripreme bojišta, pomoć u razvoju razumijevanja situacije i pomoć u razvoju ciljeva, zaštiti snaga i prosudbi borbenih šteta (battle damage assessment – BDA). Sudjeluju u napadnim informacijskim operacijama i pružaju kritičnu protuobavještajnu (counterintelligence) potporu programima zaštite naših snaga. (FM 2-0 je temeljni priručnik za obavještajne poslove.) A-33. Vojno-obavještajni poslovi uključuju četiri obavještajne discipline – ljudski izvori (Human Intelligence – HUMINT) (različito vojno i civilno osoblje, uključujući ratne zarobljenike i dokumente..., op.prev.), slikovne informacije (Imagery Intelligence – IMINT) (analiza radarskih, fotografskih, infracrvenih i optoelektronskih fotografija iz satelita, bespilotnih letjelica i sl., op.prev.), mjere i značajke objekta (Measurement and Signature Intelligence – MASINT) (duljina, visina, kut, prostornost, valna duljina, vrijeme, modulacija, plazma..., op.prev.) i izvori veze (Signal Intelligence – SIGINT) (elektroničko praćenje sredstava veze, elektroničkih sredstava i instrumentalnih signala, op.prev). Postoje dvije multidisciplinarne obavještajne funkcije – protuobavještajno djelovanje i tehničko obavještajno djelovanje. No rijetko će jedna disciplina ili funkcija proizvesti sveobuhvatnu sliku neprijatelja. Svaka disciplina i funkcija meñusobno se dopunjuju i prekrivaju. One proizvode djeliće informacija koje analitičari rabe za stvaranje dijela opće obavještajne slike o neprijatelju i okružju i druge proizvode koji olakšavaju zapovjednikovo razumijevanje situacije. Zapovjednik treba usporediti informacije koje je dobio jednom disciplinom ili funkcijom s informacijama iz drugih disciplina ili funkcija kada god to situacija dopušta, kako bi izbjegao da bude zavaran neprijateljskim informacijskim operacijama. Američki zakonik (United States Code) zabranjuje prikupljanje obavještajnih informacija o američkom osoblju ili institucijama uporabom vojno-obavještajnih snaga, osim u izuzetnim situacijama. VOJNA POLICIJA A-34. Postrojbe vojne policije (VP) (Military Police Corps) daju zapovjedniku svestranu snagu za brzi odgovor, sposobnu za provedbu širokog niz borbenih misija, misija borbene potpore i potpore borbenih djelovanja koje uključuju: • operacije manevra i pokretljivosti – postrojbe VP poboljšavaju manevar i pokretljivost ubrzanjem i praćenjem protoka osoblja i tvari kroz dubinu i širinu bojišta, A-8
_______________________________________________________Rodovi i taktički postroji Kopnene vojske
•
sigurnosne operacije u području – postrojbe VP pružaju sigurnost kritičnom osoblju i objektima u svojim dodijeljenim područjima operacija zbog svoje taktičke pokretljivosti, vatrene moći i komunikacijskih sposobnosti,
•
operacije zatočenja i otpuštanja – postrojbe VP provode te operacije za američke vojne zatvorenike, neprijateljske ratne zarobljenike i raseljene civile kako bi zapovjednika oslobodile tereta koji oni predstavljaju,
•
policijske obavještajne operacije – postrojbe VP i vojno-obavještajne postrojbe prikupljaju, analiziraju i raspodjeljuju obavještajne informacije, pomažući zapovjednicima u prepoznavanju i poražavanju ugroza koje predstavaljaju kriminalci, saboteri i teroristi,
•
operacije održavanja zakona i reda – postrojbe VP pomažu zapovjedniku u održavanju zakona i reda i u vojnim objektima i na terenu.
Postrojbe VP te operacije provode samostalno ili zajedno s drugim postrojbama. Američki zakonik zabranjuje VP i drugim postrojbama Kopnene vojske provedbu rutinskih operacija primjene zakona na američkom teritoriju. Federalni zakon i zakon saveznih država omogućuje postrojbama Nacionalne garde provedbu tih operacija unutar svojih saveznih država kada svoju misiju provode u ulozi državne milicije (state militia). (FM 3-19.1 je temeljni priručnik VP.) VEZA A-35. Veza (Signal Corps) osigurava svjetske informacijske sustave i mreže za zapovjedanje i nadzor snaga Kopnene vojske, združenih i višenacionalnih snaga u stvarnom vremenu. Postrojbe veze omogućuju djelovanje učinkovitih nadzornih sustava. U operacijama projekcije snaga postrojbe veze omogućuju provedbu bazno podijeljenih operacija (split-based operations) uporabom satelitske opreme. (FM 6-02 je temeljni priručnik veze.) SNAGE ZA SPECIJALNE OPERACIJE A-36. Postrojbe za civilne poslove posebno su organizirane, obučene i opremljene za provedbu aktivnosti civilnih poslova i potporu civilno-vojnih operacija. Te su operacije ustedotočene na civilnu stožernu točku i uspostavljaju, održavaju, utječu i podupiru zapovjednikove moralne obveze i pravne odgovornosti prema vladinim, nevladinim i meñunarodnim organizacijama. Civilni poslovi (Civil Affairs – CA) uključuju nadzor pučanstva i resursa, pomoć stranoj državi, humanitarnu pomoć, vojno-civilno djelovanje, civilnu obranu, civilnu pomoć i civilnu administraciju na nedavno osloboñenom prijateljskom i na okupiranom teritoriju. Napori civilnih poslova provedbom navedenih aktivnosti poboljšavaju odnose izmeñu vojnih snaga, civilnih vlasti i pučanstva u prijateljskim, neutralnim ili neprijateljskim područjima operacija. Oni daju prigode za uporabu lokalnih ljudskih i materijalnih resursa u potpori dodijeljene misije. Snage za civilne poslove olakšavaju vojne operacije smanjenjem civilnog ometanja i postizanjem narodnog razumijevanja, potpore i pristajanja na mjere potrebne za provedbu misije. Postrojbe za civilne poslove nakon borbe provode aktivnosti za stabilizaciju poremećih područja. Često dobivaju zadaću stvaranja vojne vlasti za privremen nadzor institucija, pučanstva i resursa. Funkcionalne sposobnosti specijalista za civilne poslove počivaju na pričuvnoj sastavnici i to su dodatna područja stručnosti koje se normalno stječu civilnom izobrazbom, obukom i iskustvom. Ti timovi za specijalne funkcije uključuju: •
hitne usluge,
•
javnu administraciju,
•
javno obrazovanje,
•
javno zdravstvo,
•
javnu sigurnost,
•
socijalnu skrb,
A-9
FM 3-90______________________________________________________________________________________
•
civilnu opskrbu,
•
gospodarski razvoj,
•
hranu i poljoprivredu,
•
javne komunikacije,
•
javni transport,
•
javne radove i koristi,
•
civilno informiranje,
•
kulturne odnose,
•
zbrinjavanje raseljenih civila,
•
meñunarodno pravo,
•
upravljanje okolišem.
(FM 3-57 je temeljni priručnik za operacije civilnih poslova.) A-37. Psihološke operacije (psychological operations - PSYOP) su planirane operacije koje utječu na osjećaje, motive, objektivno promišljanje i u konačnici na ponašanje stranih vlada, organizacija, skupina i pojedinaca, dajući im selektirane informacije i pokazatelje. Svrha je psiholoških operacija stvoriti ili pojačati strane stavove i ponašanja koja pogoduju ciljevima njihova pokretača (JP 3-53). Psihološke su operacije funkcionalno područje, a ne rod. Postrojbe za psihološke operacije daju zapovjedniku mogućnost prijenosa informacija neameričkom auditoriju radiom, televizijom, letcima i zvučnicima. Jezične vještine osoblja za psihološke operacije, njihovo regionalno usmjerenje i poznavanje komunikacijskih medija daju sredstva za prijenos kritičnih informacija zemlji domaćinu, neutralnim i neprijateljskim auditorijima. Psihološke operacije karakterizira združeno usmjeravanje s razine operativnog zapovjednika. Federalni zakon zabranjuje uporabu psiholoških operacija protiv američkih grañana ili organizacija. (FM 3-05.30 je temeljni priručnik za psihološke operacije.)
POTPORA BORBENIH DJELOVANJA A-38. Temeljna uloga taktičkih postrojba za potporu borbenih djelovanja (combat service support – CSS) Kopnene vojske je osigurati održivost kopnenih snaga. Potpora borbenih djelovanja uspješna je samo kada se koncentrira i podupire snage usredotočenjem na održivost i rekonstituciju taktičkih postrojba. Ratovanje troši ogromnu količinu resursa. Sustav potpore borbenih djelovanja mora davati resurse na način koji maksimalno smanjuje ograničenja koja se stavljaju pred zapovjednika. Potpora borbenih djelovanja taktičke razine mora biti sposobna za odgovor na nastale zahtjeve i potrebe. (Slika A-3., stranica A-11, prikazuje sposobnosti služba i struka za potporu borbenih djelovanja.) A-39. Premda ne spadaju u tradicionalne rodove, službe i struke Kopnene vojske, prednji elementi Zapovjedništva za materijalna sredstva američke Kopnene vojske (US Army Materiel Command – USAMC) i Zapovjedništvo za upravljanje vojnim prometom (Military Traffic Management Command) na ratištu pomažu u pružanju one potpore borbenih djelovanja koja je potrebna za održivost taktičkih snaga. Ti prednji elementi pružaju logističku pomoć, provode operacije u zračnim i pomorskim lukama, osiguravaju održivost središta za terensku potporu Kopnene vojske, nadziru unaprijed rasporeñene zalihe Kopnene vojske i upravljaju potporom za sklapanje ugovora s dobavljačima koje provodi USAMC. Ta se prednja zapovjedništva ili podredeni elementi logističke potpore razvijaju u potpori operacija. Osoblje za logističku pomoć, koje je dio prednjih elemenata USAMC, razvija se s glavnim borbenim postrojbama. Ono pomaže i savjetuje postrojbu; može se obratiti i unatrag prema kontinentalnom području SAD-a za potrebno dodatno pojačavanje sposobnosti održivosti. A-10
_______________________________________________________Rodovi i taktički postroji Kopnene vojske
• OPĆI POSLOVI personalne usluge poštanske usluge zamjena osoblja • ZRAKOPLOVSTVO KoV-a (ZA OPĆU POTPORU) • VOJNI ORDINARIJAT • FINANCIJSKA STRUKA potpora nabavi na lokalnoj razini usluge plaćanja upravljanje resursima • PRAVNA STRUKA vojni sudovi (tužitelji i branitelji) pravna pomoć pomoć u sklapanju ugovora • ZDRAVSTVENA SLUŽBA borbeni stres stomatološke usluge
bolničko liječenje medicinska evakuacija/potpora/ /motrenje veterinarske usluge • TEHNIČKA SLUŽBA održavanje streljiva opskrba streljivom održavanje elektroničke opreme uklanjanje neeksplodiranog streljiva održavanje mehaničkih sredstava održavanje raketa • INTENDANTSKA SLUŽBA opskrba/terenske usluge • PROMETNA SLUŽBA željeznički/cestovni/vodeni promet nadzor kretanja operacije na krajnjim odredištima (terminalima)
Slika A-3. Sposobnosti potpore borbenih djelovanja OPĆI POSLOVI A-40. Opći poslovi (Adjutant General Corps) pomažu graditi i održavati borbenu spremnost planiranjem, djelovanjem i upravljanjem svim aktivnostima potpore ljudskim resursima. Funkcije potpore tim resursima uključuju popunu snage; personalne usluge; upravljanje personalnom spremnošću; voñenje i praćenje brojnog stanja osoblja; upravljanje zamjenama osoblja; upravljanje bazama podataka osoblja; upravljanje žrtvama; poštanske usluge; moral, dobrobit i rekreacija; i glazbena potpora. (FM 1-0 je temeljni priručnik za vojne personalne aktivnosti.) ZRAKOPLOVSTVO KOPNENE VOJSKE A-41. Postrojbe zrakoplovstva Kopnene vojske pružaju potporu borbenih djelovanja za održivost borbenih snaga, prvenstveno zračnim kretanjem postrojba, opskrbnih sredstava i opreme te provedbom zračnomedicinske evakuacije i održavanjem zrakoplova. Misije zračnog kretanja potpore borbenih djelovanja uključuju zračno kretanje osoblja i opskrbnih sredstava u područjima: •
operacija prekoobalne logistike,
•
unaprijed planirane i žurne zračne doopskrbe,
•
zračnog kretanja kritično nedostatnih ili osjetljivih opskrbnih sredstava,
•
stvaranja zaliha i kretanja goriva i streljiva,
•
zračnog kretanja sigurnosnih snaga,
•
medicinske evakuacije.
VOJNI ORDINARIJAT A-42. Vojni ordinarijat (chaplain corps) savjetuje zapovjednika o pitanjima vjere, ćudoreña i morala na koje utječe vjera, uključujući utjecaj prevladavajućih vjera u području misije. Uloga vojnog kapelana je osobno pružanje vjerske potpore – vjerski obredi i savjetovanje – vojnicima. Kapelani pomažu u smanjenju broja i ozbiljnosti psihijatrijskih žrtava radeći s timovima za borbeni stres. (FM 1-05 je temeljni doktrinarni priručnik za kapelane i njihove pomoćnike.) A-11
FM 3-90______________________________________________________________________________________
FINANCIJSKA STRUKA A-43. Upravljanje financijama zapovjedniku osigurava: •
financijsku potporu vojnicima,
•
financijsku potporu stranom (neameričkom) vojnom osoblju i svim civilima u Ministarstvu obrane,
•
isplatu plaća i novčanih naknada lokalnim zaposlenim civilima,
•
potporu u sklapanju ugovora,
•
plaćanje komercijalnih trgovaca i dobavljača koji pružaju usluge i opskrbna sredstva u potpori vojnih snaga – izravnim plaćanjem ili povratom nakon odreñenog vremena,
•
trošenje javnih fondova za potporu nazočnosti Kopnene vojske na temelju potpore u području,
•
obračun i prikazivanje potrošenih fondova.
(FM 1-06 je temeljni doktrinarni priručnik za potporu upravljanja financijama.) INŽENJERIJA A-44. Inženjerijski radovi za održivost operacija temeljna je inženjerijska funkcija potpore borbenih djelovanja. Ona uključuje različite uloge, kao što su civilni inženjering, gašenje velikih požara, održavanje komunikacijskih linija, upravljanje unutarnjim vodenim putovima, osiguranje električne energije iz stalnih fiksnih postrojenja i zaštita okoliša. ZDRAVSTVENA SLUŽBA A-45. Tim za zdravstvenu skrb Kopnene vojske zapovjedniku i njegovim vojnicima pruža sve vrste zdravstvene potpore. Taj se tim sastoji od šest dijelova: zdravstvo (Medical Corps), stomatologija (Dental Corps), zdravstvene usluge (Medical Service Corps), sestrinstvo (Nurse Corps), veterinarstvo (Veterinary Corps) i zdravstveni specijalisti (Medical Specialist Corps). (FM 4-02 je temeljni doktrinarni priručnik za zdravstvenu zaštitu.) TEHNIČKA SLUŽBA A-46. Tehnička služba brine se za održivost zapovjednikovih oružnih sustava, streljiva, raketa i kopnenih vozila. Vojnici tehničari obučeni su za popravak tenkova, oklopnih i drugih vozila te za upravljanje namjenskim pričuvnim dijelovima, raketnim sustavima i streljivom, uključujući uništavanje neeksplodiranog streljiva. Nema temeljnog priručnika koji uključuje sve aktivnosti tehničke službe, ali FM 4-0 daje reference i informacije o tehničkoj potpori. A-47. Budući koncepti održavanja traže konsolidaciju sadašnje četiri razine u dvije: terensko održavanje i održivost. Terensko održavanje kombinira sadašnje razine održavanja u organizaciji i izravnu potporu. Ono uključuje zadaće koje provode operatori i osoblje za održavanje na mjestu kvara ili na mjestu popravka. Ta se razina usredotočuje na popravak vozila zamjenom glavnih dijelova sustava. Održavanje na razini održivosti sastoji se od zadaća koje su normalno usredotočene na popravak dijelova sustava i kombinira trenutačnu opću potporu i održavanje na razini depoa. Nadalje, ono uključuje neke sadašnje zadaće razine izravne potpore. Na toj se razini tehničko osoblje usredotočuje na popravak dijelova sustava, kao što su glavni sklopovi, dijelovi koji se zamjenjuju i dijelovi koji se popravljaju, i njihov povratak u sustav distribucije. INTENDANTSKA SLUŽBA A-48. Intendantska služba (quartermaster corps) brine se ili osigurava opskrbna sredstva, upravlja klasama materijala, raspodjeljuje, nabavlja i pruža terenske usluge za potporu i održivost
A-12
_______________________________________________________Rodovi i taktički postroji Kopnene vojske
vojnika, postrojba i njihove opreme. Te su funkcije potpore podijeljene u dva područja: opskrba i terenske usluge. Opskrbna sredstva koja osigurava intendantska služba uključuju: •
Klasa I – hrana i komercijalna voda u bocama.
•
Klasa II – odjeća, individualna oprema, šatorska oprema, kompleti alata i administrativna i kućanska sredstva, uključujući zemljovide bez oznake tajnosti.
•
Klasa III – gorivo, ulja i maziva (petroleum, oils, and lubricants – POL), uključujući benzinska goriva, maziva, hidraulična i izolacijska ulja, zaštitna sredstva, tekuće i komprimirane plinove, kemijske proizvode i sredstva za hlañenje.
•
Klasa IV – grañevinski materijal, uključujući opremu i sve materijale za utvrñivanje i izradu zaprjeka.
•
Klasa VI – sredstva za zdravlje i ugodu/potpora taktičkim terenskim trgovinama.
•
Klasa VII – temeljna sredstva (krajnji sklopovi sredstava koji su spremni (spojeni) za namjeravanu uporabu: tenkovi, vozila, samovozna topnička oružja, raketni bacači, glavni oružni sustavi, pokretne radionice i slično, op.prev.).
•
Klasa IX – pričuvni dijelovi.
•
Klasa X – razna druga opskrbna sredstva.
A-49. Terenske usluge koje pruža intendantska služba uključuju: •
zračno izbacivanje/iskakanje – pakiranje padobrana, održavanje sredstava, operacije prijevoza sredstava podvezom iz zrakoplova te vezivanje i učvršćivanje opskrbnih sredstava i opreme za izbacivanje iz zrakoplova,
•
terensku prehranu – standard je tri kvalitetna obroka svakoga dana, s mogućnošću raspodjele, pripreme i serviranja najmanje jednoga zagrijanog gotovog obroka od polupokvarljivih namirnica dnevno, uključujući i dopune sukladno čimbenicima MNZS-VC,
•
pranje odjeće – svakom će se vojniku prati do 7,5 kg rublja (15 funti) tjedno,
•
kupanje – standard je jedno kupanje vojnika tjedno, s ciljem dva kupanja tjedno,
•
pročišćavanje vode (Treba obratiti pozornost na činjenicu da su pohrana i podjela pročišćene vode funkcije opskrbe.),
•
pogrebnički poslovi – izvlačenje, probna identifikacija i obrada ljudskih ostataka,
•
popravak odjeće i lakog tekstila – manje popravke tijekom pranja odjeće.
(FM 4-20 je temeljni priručnik za intendantske postrojbe.) PROMETNA SLUŽBA A-50. Prometna služba (transportation corps) zapovjedniku pruža prometne usluge koje uključuju: •
provedbu operacija transportne postrojbe, uključujući kamionski, brodski i željeznički transport ljudi i tereta. Planiranje, rasporeñivanje i nadzor uporabe svake vrste transporta za učinkovito premještanje osoblja i tereta,
•
pružanje usluga na krajnjim odredištima (terminalima) za svaku vrstu transporta i lučki rad u nepokretnim lukama i neureñenim plažama,
•
pružanje usluga prijevoznog inženjeringa,
•
osiguranje izravnog održavanja i opskrbe brodskom i željezničkom opremom.
(FM 4-01 je temeljni doktrinarni priručnik prometne službe.)
A-13
FM 3-90______________________________________________________________________________________
TAKTIČKI POSTROJI A-51. Kopnena vojska postrojava svoj širok niz sposobnosti za provedbu različitih funkcija. Te se funkcije razlikuju s vrstom postrojbe i, posebno kod operativnih postroja, s organizacijom ratišta, prirodom sukoba i brojem naših snaga namijenjenih za taj napor. Za raspravu o operativnim postrojima, uključujući Kopnenu snagu (Army Force – ARFOR), kopnenu sastavnicu združene snage (joint force land component – JFLC) i združenu namjensku snagu (joint task force – JTF), vidi FM 3-0 i 3-93. A-52. U svakom postroju zapovjednik namjenski organizira svoje raspoložive sposobnosti za provedbu misije. Svrha zapovjednikova namjenskog organiziranja je maksimalno povećati mogućnosti podreñenih zapovjednika za stvaranje učinka višerodnog tima sukladno zamisli operacija. Zapovjednici i stožeri rade na osiguranju raspodjele sposobnosti odgovarajućim sastavnicama snage za davanje težine odlučujućoj operaciji. Odnosi izmeñi postrojba unutar postroja i u potpori postroja opisani su prema odnosima zapovjedanja i potpore. (Vidi FM 5-0 za raspravu o tim odnosima.) SATNIJE, BITNICE I TRUPE A-53. Satnija (company) je postrojba koja se sastoji od dva ili više vodova, obično iste vrste, sa zapovjedništvom i ograničenom sposobnošću samopotpore. Trupa (troop) je postrojba veličine satnije u konjaništvu. Bitnica (battery) je postrojba veličine satnije u zemaljskom topništvu ili PZO. Satnija uobičajeno ima više od 75 vojnika. Iznimke toga pravila su neke satnije u zrakoplovstvu KoV-a i tenkovske satnije. Satnije i bitnice temeljni su elementi bojne. Oklopne, lake i zračno-konjaničke trupe temeljni su elementi eskadrona (bojne). Satnije, bitnice i trupe mogu biti dodijeljene kao samostalne postrojbe brigadama ili većim organizacijama. Neke satnije, poput onih u specijalnim snagama, umjesto vodova imaju podreñene izdvojene snage (detachments) koje su organizirane i obučene za samostalno djelovanje u duljim razdobljima. A-54. Borbene postrojbe veličine satnije mogu se boriti kao cjelina ili po podreñenim vodovima. U bojnama napadnih helikoptera satnije se bore kao njihov sastavni dio. Konjaničke trupe češće se bore tako da su im vodovi u odvojenim područjima. U pješačkim i oklopnim bojnama satnije se bore kao integralne postrojbe ili kao namjenski organizirani timovi, pojačani istovrsnim ili različitim vodovima za blisku borbu. Satnijski tim (company team) je višerodna organizacija nastala dodavanjem jednog ili više neustrojbenih tenkovskih vodova, vodova mehaniziranog ili lakog pješaštva tenkovskoj, mehaniziranoj ili lakoj pješačkoj satniji, bilo zamjenom ili dodavanjem njihovim ustrojbenim vodovima. Ti satnijski timovi mogu uključiti druge podupiruće desetine ili vodove, kao što su postrojbe za PZO na malim visinama ili timovi zemaljskih motriteljskih radara. Satnijski su timovi namjenski organizirani za specifičnu misiju. Takvi timovi mogu dostići sposobnosti za misije, ali s većom preciznošću. No pridodavanje različitih postrojba na razini satnije traži temeljitu obuku za postizanje maksimalnih učinaka meñusobnog dopunjavanja. Kada je god moguće vodovi i izdvojene postrojbe trebaju se zajedno obučavati prije svoje uporabe. A-55. Bitnice zemaljskog topništa temeljne su vatrene postojbe u bojnama zemaljskog topništa. Organizirane su u vatrene vodove, zapovjedništvo i sekcije za ograničenu potporu. Mogu otvarati paljbu i premještati se kao cjelina ili po vodovima. Normalno se bore kao dio svoje matične bojne, ali ih zapovjednik može pridodati drugim bitnicama ili bojnama poljskog topništva. U rijetkim slučajevima odgovaraju izravno manevarskoj bojni ili satniji. Bitnice višecjevnih bacača raketa (Multiple Launch Rocket System – MLRS) obično djeluju samostalno. Pukovnijski oklopni konjanički eskadroni imaju svoje organske haubičke bitnice. A-56. Bitnice PZO djeluju kao borbeni elementi bojne PZO ili, ako se radi o bitnicama za borbu na malim visinama, u izravnoj potpori manevarskih brigada ili bojna. Samostalne bitnice PZO za borbu na malim visinama postoje u samostalnim organizacijama veličine brigade.
A-14
_______________________________________________________Rodovi i taktički postroji Kopnene vojske
A-57. Satnije borbene inženjerije nadziru tri ili četiri inženjerijska voda. Njihova matična bojna može ih uporabiti za različite zadaće ili mogu podupirati manevarske brigade ili bojne. A-58. Većina postrojba borbene potpore i potpore borbenih djelovanja organizirana je kao samostalne satnije s većim sposobnostima samoodrživosti od onih koje se uobičajeno mogu naći u organizacijama borbenih rodova usporedive veličine. No one mogu primati potporu održivosti na razini postrojbe, na temelju područja u kojem se nalaze. Takve satnije borbene potpore i potpore borbenih djelovanja značajno se razlikuju po veličini, uporabi i dodijeljenim zadaćama. BOJNE I ESKADRONI A-59. Bojna (battalion) ili konjanički eskadron (cavalry squadron) je postrojba koja se sastoji od dvije ili više postrojba veličine satnije, bitnice ili trupe i zapovjedništva. Većina bojna borbenih rodova organizirana je prema rodu, službi ili struci i, pored svojih linijskih satnija, ima zapovjednu satniju koja im daje mogućnost provedbe nekih administrativnih i logističkih zadaća. Tipično bojne imaju tri do pet satnija i zapovjedništvo. A-60. Zapovjednik može svoje manevarske bojne pojačati drugim borbenim satnijama i satnijama za borbenu potporu kako bi stvorio namjenske snage za posebne misije. Namjenski organizirana snaga bojne (battalion task force) je postrojba borbenog roda veličine bojne koja se sastoji od zapovjedništva bojne, najmanje jedne stalno dodijeljene postrojbe veličine satnije i najmanje jedne pridodane postrojbe veličine satnije iz postrojbe nekoga drugog borbenog roda ili postrojbe borbene potpore. Namjenska organizacija povećava sposobnost manevarskih bojna. Na primjer, ovisno o tomu kako zapovjednik brigade razumijeva čimbenike MNZS-VC, on može namjenski organizirati tenkovske bojne, bojne mehaniziranog ili lakog pješaštva razmjenom satnija izmeñu tih postrojba (vidi sliku A-4.) Bojne zemaljskog topništva mogu biti pojačane bitnicama svih vrsta za stvaranje topničkih namjenski organiziranih snaga. Zapovjednik može pojačati inženjerijske bojne istim ili različitim vrstama inženjerijskih satnija i vodova za stvaranje inženjerijskih namjenski organiziranih snaga.
Slika A-4. Namjenski organizirana snaga padobransko-desantne bojne A-61. Bojne borbene potpore i potpore borbenih djelovanja značajno se razlikuju po vrsti i organizaciji. To mogu biti samostalne divizijske ili nedivizijske bojne koje provode funkcionalne usluge za veću poduprtu postrojbu unutar područja operacija te postrojbe. Sve su bojne sposobne za kratkotrajnu, ograničenu samoobranu. Bojne PZO i bojne veze, koje su dodijeljene ili podupiru diviziju, rutinski djeluju u području operacija divizije. Njihovi zapovjednici isto obnašaju dodatne dužnosti posebnih stožernih časnika divizije. BRIGADE, PUKOVNIJE I GRUPE A-62. Brigada (brigade) je postrojba koja se sastoji od dvije ili više bojna i zapovjedništva. Njezina sposobnost provedbe samostalne akcije razlikuje se prema vrsti brigade. ZapoA-15
FM 3-90______________________________________________________________________________________
vjednik može rabiti samostalne brigade pješaštva, oklopništva, zemaljskog topništva, PZO, inženjerije i zrakoplovstva KoV-a te pukovnije oklopnog konjaništva za pojačavanje korpusa ili divizija i prebacivanje tih postrojba iz jedne divizije ili korpusa u druge, za oblikovanje snaga za borbu (vidi sliku A-5.).
Slika A-5. Borbeni tim teške brigade A-63. Manevarske su brigade glavne borbene divizijske postrojbe; one se mogu uporabiti u bilo kojoj kombinaciji manevarskih bojna. Zapovjednici divizija prilagoñavaju organizaciju svojih brigada i mijenjaju im namjensku organizaciju u brigadne borbene timove kako to traže čimbenici MNZS-VC. Brigadni borbeni tim (brigade combat team) je polutrajna višerodna organizacija sastavljena od zapovjedništva brigade, najmanje dvije bojne borbenih rodova i sve druge potrebne borbene potpore i potpore borbenih djelovanja, ustrojena za provedbu kontinuirane specifične zadaće. Brigadni borbeni tim normalno uključuje bojnu zemaljskog topništva za izravnu potporu, bojnu borbene inženjerije (u teškim divizijama i teškim samostalnim brigadama), bojnu za prednju potporu (forward support battalions – FSBs) i manje borbene postrojbe, postrojbe za borbenu potporu i potporu borbenih djelovanja. Brigade kombiniraju napore svojih bojna i satnija za voñenje bojeva i bitaka i provedbu zadaća u okviru bitaka i bojeva na razini divizije. Njihova je temeljna taktička odgovornost sinkronizacija planova i djelovanja svojih podreñenih postrojba u provedbi zadaća za diviziju ili korpus. A-64. Samostalne manevarske brigade i oklopne konjaničke pukovnije imaju stalnu organizaciju sa svojim ustrojbenim konjaničkim, inženjerijskim, PZO, zemaljskog topništva, vojnoobavještajnim i NBKO postrojbama te postrojbama za potporu borbenih djelovanja. Zapovjednik može rabiti samostalne brigade i oklopne konjaničke pukovnije za pojačanje korpusa ili divizija, ali one su sposobne djelovati kao neovisne postrojbe. Dva početna brigadna borbena tima u Fort Lewisu, Washington, organizirana su kao samostalne brigade, mada su obilježeni kao divizijske brigade (vidi sliku A-6., stranica A-17). A-65. Zapovjednik organizira druge borbene brigade i grupe, brigade i grupe borbene potpore i potpore borbenog djelovanja za nadzor sposobnosti divizija, korpusa i većih postrojba. Inženjerijske, PZO, veze, zrakoplovstva KoV-a, vojno-policijske i transportne brigade tipične su takve postrojbe. One mogu biti i gradivni blokovi strukture potpore većih postrojba, kao što su korpusna i armijska zapovjedništva za potporu i zapovjedništva za borbenu potporu, kao što su inženjerijska zapovjedništva. Kada opseg nadzora brigade prijeñe sedam podreñenih po strojba
A-16
_______________________________________________________Rodovi i taktički postroji Kopnene vojske
razine bojne, zapovjednik uspostavlja grupno zapovjedništvo pod brigadom kao posredno zapovjedništvo za dvije ili više bojna borbene potpore ili potpore borbenih djelovanja. Ustrojbeno divizijsko topništvo razine brigade (division artillery – DIVARTY), brigada zrakoplovstva KoV-a i divizijsko zapovjedništvo za potporu (division support command – DISCOM) za bojne i samostalne satnije za potporu borbenih djelovanja, pružaju potporu divizijama. Teške divizije imaju svoju ustrojbenu inženjerijsku brigadu.
Slika A-6. Organizacija početnoga brigadnog borbenog tima DIVIZIJA A-66. Divizija ima veliku elastičnost. Divizije (divisions) su najveće stalne (fiksne) organizacije Kopnene vojske koje se obučavaju i bore kao taktički timovi i organizirane su s različitim brojem i vrstama borbenih postrojba, postrojba borbene potpore i potpore borbenih djelovanja. Njihovi zapovjednici namjenski organiziraju svoje ustrojbene brigade i pridodane snage za specifične borbene misije. (Slika A-7., stranica A-18, prikazuje ustrojbene elemente teške divizije.) Sposobne su za provedbu svake taktičke misije u različitim okružjima i uvelike su samoodržive do 72 sata. Organizacijska zamisao divizije Kopnene vojske obuhvaća šest vrsta divizija – oklopnu, pješačku mehaniziranu, srednju, laku pješačku, padobranskodesantnu i helikoptersko-desantnu – od kojih svaka ima specifične sposobnosti i resurse za provedbu vojnih operacija. Kopnena vojska nastavlja ispitivati svoj divizijski izgled kako bi osigurala da ima snage koje imaju odlučujuće sposobnosti u operacijama punog spektra. Kopnena vojska trenutačno eksperimentira s varijantama Force XXI (Snaga za XXI. stoljeće) i Interim Division (Privremena divizija) u potrazi za organizacijskim oblicima koji imaju veću sposobnost strateškog odgovora i učinkovitost. A-67. Divizije vode glavne taktičke operacije za korpus i provode održive bojeve. Kada je divizija dobila velika pojačanja, korpus ili obrojčana armija mogu joj zapovjediti provedbu zadaća operativne važnosti. One mogu uključiti iskorištavanje taktičkih prednosti za zauzimanje ciljeva u dubini, kretanje za uspostavu dodira s neprijateljskim snagama ili kretanje zrakom za zauzimanje položaja iza neprijateljske snage. A-68. Kritične uloge divizije uključuju: •
razvoj,
•
provedbu operacija punog spektra kao dio korpusa,
•
padobransko-desantne i helikoptersko-desantne divizije sposobne provoditi operacije nasilnog ulaza. A-17
FM 3-90______________________________________________________________________________________
Divizijsko zapovjedništvo s pojačanjem može raditi kao zapovjedništvo ARFOR-a ili zapovjedništvo kopnene sastavnice združene snage. (FM 3-91 opisuje kako divizije provode operacije punog spektra.) XX
X
X
X
X
X
HHC
SPT
II
II
II II
II
HHC
HHC
A
II
II
II
II
HHC MMC
II
U
DASB
II
I
MP
II SPT Main
KAZALO: - A - attack - napadni zrakoplov - DASB - division aviation support battalion divizijska bojna za potporu zrakoplovstva KoV-a - Fwd - forward - bojna za prednju potporu - Main - bojna za opću potporu - U - utility - višenamjenski zrakoplov
II II SPT
Fwd
Slika A-7. Teška divizija KORPUS A-69. Korpus (corps) je najveća taktička postrojba Kopnene vojske i instrument kojim viši postroji zapovjedanja provode manevar na operativnoj razini. Nema standardne operativne strukture korpusa, premda svaki korpus tipično ima sastavnice prikazane na slici A-8., stranica A-19. Operativno zapovjedništvo oblikuje korpuse prema ratištu i misiji za koje se razvijaju. Kada je tako oblikovan, korpus sadrži sve borbene sposobnosti, sposobnosti borbene potpore i potpore borbenih djelovanja potrebne za održivost operacija u duljem razdoblju. A-70. Korpus je normalno oblikovan tako da ima dvije do pet divizija bilo koje vrste i kombinacije, kako to traže ratište i misija. U svom sastavu ima ustrojbena potporna zapovjedništva i dodjeljuju mu se borbene organizacije i organizacije za borbenu potporu na temelju potreba provedbe specifične operacije. Pukovnije oklopnog konjaništva te brigade zemaljskog topništva, inženjerije, PZO i zrakoplovstva KoV-a su nedivizijske postrojbe koje su uobičajeno raspoložive korpusu za davanje težine odlučujućoj operaciji i za provedbu posebnih borbenih funkcija. Zapovjednik može korpusu pridodati i samostalne pješačke ili oklopne brigade. Brigade veze, vojno-obavještajne grupe i grupe vojne policije organizacije su borbene potpore koje se uobičajeno nalaze u korpusu. A-71. Korpus planira i provodi bitke i glavne operacije. Korpusne operacije su višerodne operacije koje sinkroniziraju taktičke aktivnosti, uključujući manevar divizija, vatre topničkih postrojba i podupirućih zračnih snaga te akcije postrojba borbene potpore i potpore borbenih djelovanja. Korpus može djelovati pod nadzorom višeg postroja poput obrojčane armije. Njegovo zapovjedništvo može dati zapovjedništvo za kopnenu sastavnicu sjedinjenih (unified) ili podsjedinjenih (subunified) snaga ili združenih namjenskih snaga. Korpusno zapovjedništvo može biti uporabljeno i kao zapovjedništvo ARFOR-a u združenim namjenskim snagama. Zapovjednik korpusa može biti zapovjednik združenih namjenskih snaga. Korpus normalno ispunjava mješavinu operativnih i taktičkih odgovornosti. On može imati ključnu ulogu u pretvaranju strateških i operativnih ciljeva viših postroja u specifične i detaljne taktike za ostvarenje tih ciljeva. A-18
_______________________________________________________Rodovi i taktički postroji Kopnene vojske
Slika A-8. Dijagram reprezentativne organizacije korpusa A-72. Kritične uloge korpusa u planiranju, pripremi, provedbi i prosudbi operacija punog spektra uključuju: •
planiranje, pripremu i provedbu operacija s elementima združene snage za postizanje ciljeva pohoda, uključujući projekciju korpusnih postrojba u područje operacija,
•
integraciju raspoloživih združenih, meñuagencijskih i višenacionalnih snaga u potpori održivih kopnenih operacija, uključujući obavještajne poslove, otkrivanje i praćenje ciljeva, napad na ciljeve, elektroničko ratovanje, gušenje neprijateljskih protuzračnih obrana i potporu borbenih djelovanja,
•
prikupljanje obavještajnih informacija i predviñanje neprijateljskih aktivnosti i namjera,
•
pružanje informacijskih kanala preko kojih korpus dostavlja opću operativnu sliku svim korpusnim postrojbama,
•
planiranje, pripremu, provedbu i prosudbu oblikujućih i održavajućih operacija korpusnih snaga koje podupiru odlučujuću operaciju korpusa.
Zapovjedništvo korpusa može s pojačanjem djelovati kao zapovjedništvo ARFOR-a, zapovjedništvo kopnene sastavnice združene snage ili kao zapovjedništvo združene namjenske snage. (FM 3-92 opisuje kako korpus provodi operacije punog spektra.)
A-19
Dodatak B
Taktičke zadaće u misijama Doktrina vojnoj organizaciji daje zajedničku filozofiju, zajednički jezik, zajedničku svrhu i jedinstvo napora. General George H. Decker, govor u Fort Leavenworthu, 16. prosinca 1960.
Taktičke zadaće u misijama u ovom dodatku opisuju rezultate ili učinke koje zapovjednik želi postići – što i zašto u navodu misije o čemu ranije nije bilo govora u ovom priručniku. Navod misije sadrži tko, što, kada, gdje i zašto povezanih sa specifičnom operacijom. Što i zašto u navodu misije nisu ista stvar i oba su potrebna. Što je učinak koji je uobičajeno mjerljiv. Zašto u navodu misije daje svrhu ili razlog provedbe misije. Te zadaće imaju specifične vojne definicije koje se razlikuju od onih koje se mogu naći u rječniku. U nekim slučajevima rasprava uključuje više od same definicije; ona uključuje rezultate ili učinke u odnosu na neprijatelja, zemljište ili naše snage, bez povezivanja s bilo kojom posebnom vrstom ili oblikom operacija. Zadaće koje identificiraju naše akcije rijetko daju dostatnu jasnoću za navod misije. B-1. Kao što je prikazano na slici B-1., stranica B-1, ne postoji konačan popis riječi ili pojmova za opis što i zašto u navodu misije. Zapovjednik nije ograničen na taktičke zadaće u misijama navedene u ovom dodatku kada u operativnoj zapovjedi ili operativnom planu specificira koje akcije želi od svojih podreñenih. Mnoge riječi i pojmovi koji se rabe za opis što i zašto u navodu misije nemaju dodatno značenje izvan svojih značenja u običnom engleskom jeziku. No i zapovjednik i njegovi podreñeni moraju jednako razumjeti što i zašto u operaciji. Treba se uzeti u obzir da zadaće koje uključuju samo akcije naših snaga rijetko daju dostatnu jasnoću za navod misije pa dodatak čvrste svrhe, zajedno sa zadaćom, dodaje razumijevanje i jasnoću. Zapovjednik osigurava da su misije koje dodjeljuje podreñenim postrojbama u skladu sa shemom manevra i dodijeljenim resursima. Na primjer, postrojba u obrani traži mnogo veći napor (resurse) za uništenje neprijateljske snage nego za njen poraz. Jednako tako postrojba u napadu traži veću SADRŽAJ Akcije naše snage................................... ..........B-1 Napasti vatrom....................................…....B-1 Svladati ................................................ ….......B-2 Obići.....................................................….....B-2 Očistiti..........................................................B-4 Nadzirati.......................................................B-4 Protuizviñati................................................B-4 Odvojiti se....................................................B-5 Izvući se........................................................B-5 Slijediti i preuzeti.........................................B-6 Slijediti i poduprti...............................….....B-7 Zaposjesti.....................................................B-8 Slabiti/smanjiti/ukloniti......................…....B-8 Zadržati................................................….....B-8 Osigurati................................................ …......B-9
B-0
Zauzeti..................................................…....B-9 Poduprti vatrom...........................................B-9 Učinci na neprijateljsku snagu.............…..B-10 Blokirati...............................................…..B-10 Usmjeriti (kanalizirati).......................... …...B-11 Zaustaviti.............................................…...B-11 Poraziti.................................................. …...B-12 Uništiti..................................................…...B-12 Remetiti................................................. …...B-12 Vezati..................................................... …...B-13 Isključiti...............................................…...B-14 Izolirati.................................................…...B-14 Neutralizirati.......................................…...B-15 Gušiti (potiskivati)............................... …...B-15 Skrenuti................................................…...B-15
____________________________________________________________________Taktičke zadaće u misijama
borbenu moć za čišćenje neprijatelja iz danog područja nego za njegovo zaustavljanje u tom istom području.
UČINCI NA NEPRIJATELJSKE SNAGE
AKCIJE NAŠE (PRIJATELJSKE) SNAGE Nasrnuti* Napasti vatrom Svladati Obići Očistiti Borbeno tražiti i spašavati Konsolidirati & reorganizirati* Nadzirati Protuizviñati Odvojiti se od neprijatelja Izvući se
Blokirati Usmjeriti (kanalizirati) Zaustaviti Poraziti Uništiti Remetiti Vezati Isključiti Izolirati Neutralizirati Probiti Skrenuti
Slijediti i preuzeti Slijediti i poduprti Povezati se* Zaposjesti Rekonstituirati** Slabiti/smanjiti/ukloniti Zadržati Osigurati Zauzeti Poduprti vatrom Gušiti (potiskivati)
VRSTE I OBLICI OPERACIJA KRETANJE ZA USPOSTAVU DODIRA* Pretraži i napadni*
Zadržavanje* Povlačenje* Izvlačenje*
NAPAD* Zasjeda* Demonstrativni napad* Lažni napad* Prepad/upad* Ispad*
ISKORIŠTAVANJE USPJEHA* GONJENJE* OBLICI NAPADNOG MANEVRA* Obuhvat* Čelni napad* Ubacivanje* Probijanje* Obilazak*
OBRANA PODRUČJA* POKRETNA OBRANA**
OPERACIJE UZMAKA*
IZVIDNIČKE OPERACIJE** SIGURNOSNE OPERACIJE* INFORMACIJSKE OPERACIJE** VIŠERODNE OPERACIJE SVLADAVANJA ZAPRJEKA** PROLAZ CRTA* SMJENA NA POLOŽAJU* OPERACIJE PRIJELAZA RIJEKA** KRETANJE POSTROJBA* Administrativno kretanje* Nastupna hodnja* Cestovna hodnja* * Definirano negdje drugdje u priručniku. ** Definirano u drugim priručnicima.
Slika B-1. Taktičke zadaće u misijama B-2. Mnoge taktičke zadaće u ovom dodatku imaju svoj pridruženi grafički znak. Taktičari rabe tu grafiku zajedno s razvojem inačice djelovanja.
AKCIJE NAŠE SNAGE NAPASTI VATROM B-3. Napasti vatrom (attack-by-fire) je taktička zadaća u kojoj zapovjednik rabi izravne vatre, poduprte neizravnim vatrama, za djelovanje po neprijatelju bez približavanja, kako bi ga uništili, gušili, vezali ili zavarali. Zapovjednik koji dodjeljuje tu zadaću podreñenome mora iskazati željeni učinak na neprijatelja, kao što je neutralizirati, vezati ili remetiti. Zapovjednik normalno uporabljuje tu zadaću kada misija ne nameće ili ne podupire blisku borbu i zauzimanje zemljopisnog cilja od strane druge prijateljske snage. Zapovjednik može snazi koja provodi napad vatrom dodijeliti borbeni položaj s vatrenim sektorom ili područjem boja, ili joj može dodijeliti os napredovanja i cilj usmjeren na neprijateljsku snagu. Neprijatelj može biti nepokretan ili u kretanju. Slika B-2., stranica B-2, pokazuje taktički grafički znak za B-1
FM 3-90______________________________________________________________________________________
zadaću napada vatrom. Strelica pokazuje ciljanu snagu ili cilj, a zapovjednik stavlja bazu strelice u opće područje iz kojega želi provesti napad. B-4. Napasti vatrom blisko podsjeća na zadaću poduprti vatrom. Glavna je razlika da jedna postrojba provodi zadaću poduprti vatrom u potpori druge postrojbe kako bi ona mogla manevrirati protiv neprijatelja. Zadaća napasti vatrom uključuje: •
dodjelu vatrenih sektora ili područja boja svakome podreñenom oružnom sustavu, tako da budu uključeni neprijateljski vatreni položaji ili prilazi,
•
odreñivanje nadzornih mjera koje omogućuju koncentraciju, raspodjelu i prijenos izravnih i neizravnih Slika B-2. Taktički grafički znak za zadaću napasti vatrom vatara,
•
odreñivanje borbenih položaja, područja operacija ili osi napredovanja za omogućavanje našoj snazi da djeluje na neprijatelja,
•
pružanje sigurnosti i kružne obrane, uključujući nadzorne mjere za osiguranje povezivanja podreñenih elemenata i maksimalnu uporabu skrivenih položaja,
•
sigurnost operacija za zavaravanje neprijatelja o kretanju, posjedanju i namjeri operacije,
•
izviñanje, pripremu i osiguranje putova kretanja i vatrenih položaja prije kretanja glavnine te stokiranje sredstava klase V,
•
upute za kretanje do početnih borbenih položaja.
SVLADATI B-5. Svladati (breach) je taktička zadaća u kojoj postrojba rabi sva raspoloživa sredstva kako bi svladala ili osigurala prolaz kroz neprijateljsku obranu, zaprjeku, minsko polje ili utvrdu. Zapovjednik pokušava obići ili izbjeći zaprjeke i neprijateljske obrambene položaje do maksimalne moguće granice za održavanje tempa i zamaha. Svladavanje neprijateljskih položaja i sustava zaprjeka uobičajeno je njegov zadnji izbor. Kada do toga doñe, to su sinkronizirane višerodne operacije pod nadzorom manevarskog zapovjednika. (Slika B-3. pokazuje Slika B-3. Taktički grafički znak grafički znak za zadaću svladati.) Područje smješteno izza zadaću svladati meñu okomitih crta znaka prikazuje opće područje koje se savlañuje. Duljina okomica je tolika da uključuje cijelu dubinu područja koje se mora svladati. Operacije svladavanja mogu biti potrebne za potporu napada bilo gdje uzduž kontinuiteta izmeñu pripremljenog i brzog napada. Bez obzira gdje napad pada na toj crti kontinuiteta, polazišta svladavanja – obavještajni rad, temelji svladavanja, organizacija za svladavanje, koncentracija i sinkronizacija – primjenjuju se u provedbi operacija svladavanja u potpori napada. (FM 3-34.2 daje detaljne informacije o operacijama svladavanja.) OBIĆI B-6. Obići (bypass) je taktička zadaća u kojoj zapovjednik usmjerava svoju postrojbu da manevrira oko zaprjeke, položaja ili neprijateljske snage za održavanje zamaha operacije, namjerno izbjegavajući borbu s neprijateljskom snagom. Zapovjednik zapovjeda obilazak i usmjerava borbenu moć prema provedbi misije. Obilazak se može provoditi u napadnim ili obrambenim akcijama. (Slika B-4., stranica B-3, pokazuje grafički znak za zadaću obići.) Okomice znaka idu s obje strane mjesta ili postrojbe koje će se obići. B-2
____________________________________________________________________Taktičke zadaće u misijama
B-7. Zapovjednik svoju odluku o obilasku temelji na: •
potrebi održavanja zamaha i agresivne akcije,
•
poznavanju neprijateljske jačine, namjere i misije,
•
stupnju do kojega obiñeni neprijatelj može ometati napredovanje,
•
općemu stanju neprijateljske snage; na primjer, ako se neprijateljski otpor raspada, naša snaga može preuzeti veći rizik,
•
svakome kriteriju obilaska kojega je uspostavilo više zapovjedništvo.
B-8. Snaga koja obilazi odmah izvješćuje više zapovjedništvo o svakoj obiñenoj zaprjeci ili neprijateljskim snagama. Snaga normalno motri obiñena neprijatelja dok je ne zamijeni druga snaga, osim ako je dio prepada. Viši zapovjednik normalno ne delegira ovlast za obilazak na postrojbu nižu od namjenski organizirane snage bojne. On uspostavlja kriterije obilaska za ograničavanje veličine neprijateljske snage koja se može obići bez ovlasti sljedećega višeg zapovjednika. Prije odobravanja obilaska zapovjednik osigurava da je snaga koja obilazi provjerila B put obilaska kako bi utvrdila neprijateljsku nazočnost i prohodnost puta. Snaga koja obilazi nikada ne smije obi- Slika B-4. Taktički grafički znak ñenome neprijatelju dopustiti da ometa našu snagu koja za zadaću obići se kreće. B-9. Dvije tehnike obilaska koje snaga može uporabiti jesu: •
potpuno izbjegavati neprijatelja,
•
vezati neprijatelja na mjestu vatrama i tada provesti obilazak.
B-10. Ako snaga ne može izbjeći neprijatelja, snaga koja obilazi mora vezati neprijatelja dijelom svojih manevarskih elemenata i obići ga s uravnoteženim snagama (vidi sliku B-5.). Općenito, zapovjednik neće pokušati obići neprijateljsku snagu ako je za vezanje neprijatelja potrebno više od trećine njegove borbene moći. U toj situaciji zapovjednik jednoj podreñenoj postrojbi dodjeljuje misiju vezanja neprijatelja, pojačavajući snagu za vezanje sukladno čimbenicima
Slika B-5. Namjenski organizirana snaga provodi vezanje i obilazak B-3
FM 3-90______________________________________________________________________________________
MNZS-VC. Snaga za vezanje usklañuje svoje djelovanje s postrojbom koja će je zamijeniti čim je to moguće i novom zapovjedniku daje sve raspoložive informacije o neprijatelju i zemljištu. Zamjenska je postrojba normalno druga postrojba koja ima zadaću slijediti i poduprti. Kada je jednom zamijenjena, snaga za vezanje neprijatelja pridružuje se svojoj matičnoj organizaciji ili postaje dio elementa koji slijedi i dolazi pod njegov nadzor. B-11. Povremeno zapovjednik može snazi za vezanje zapovjediti prekid dodira s neprijateljem nakon što snaga za obilazak dovrši obilazak. To se dogaña kada snaga za obilazak nema zahtjeva za održavanjem neprekinutog tijeka logističke potpore, kao što je u prepadu. U tom slučaju snaga za vezanje veže neprijatelja uporabom obrambenih i ograničenih napadnih akcija u sinkronizaciji sa svom raspoloživom vatrenom potporom dok ne dobije zapovjed da se pridruži snazi za obilazak. OČISTITI B-12. Očistiti (clear) je taktička zadaća koja traži od zapovjednika da ukloni sve neprijateljske snage i svaki organizirani otpor u dodijeljenom području. Postrojba to čini uništavajući, hvatajući ili prisiljavajući neprijateljske snage na povlačenje tako da ne mogu ometati misiju naše postrojbe. U svim slučajevima ta zadaća traži detaljno izviñanje za otkrivanje neprijateljskih položaja. Nakon njihova otkrivanja snaga za čišćenje manevrira protiv neprijateljske snage. (Slika B-6. pokazuje taktički grafički znak za zadaću očistiti.) Vodoravna crta koja povezuje vrhove strelica odreñuje željenu granicu napredovanja snage za čišćenje. Ta crta odreñuje i širinu područja kojeg treba očistiti.
Slika B-6. Taktički grafički znak za zadaću očistiti
B-13. Ova zadaća zahtijeva značajno vrijeme i druge resurse. U svojem navodu misije zapovjednik može prilagoditi cilj povezan s ovom zadaćom za uništenje, hvatanje ili prisiljavanje na povlačenje samo neprijateljskih snaga većih od navedene veličine. U tom slučaju, snaga za čišćenje drži manje neprijateljske snage pod motrenjem dok ih ostatak naše snage obilazi. NADZIRATI B-14. Nadzirati (control) je taktička zadaća koja od zapovjednika traži održavanje fizičkog utjecaja nad odreñenim područjem za sprječavanje njegove uporabe od strane neprijatelja ili za stvaranje potrebnih uvjeta za naše uspješne operacije. Taj utjecaj može proistjeći od naših snaga koje su zaposjele odreñeno područje ili iz dominacije naših oružnih sustava nad područjem. Nadzor područja ne traži potpuno čišćenje svih neprijateljskih vojnika iz odreñenog područja. Taktička zadaća nadzora razlikuje se od osiguranja jer osiguranje ne dopušta da neprijateljske vatre padaju na osigurano područje. Neprijatelj može djelovati po ciljevima unutar nadziranog područja, ali se ne smije kretati svojim kopnenim snaga kroz njega. B-15. Nadzor može označavati i zapovjedni odnos ili funkciju zapovjednika koji oni provode kroz svoju sustav zapovjedanja i nadzora. (Vidi FM 3-0, 3-52 i 6-0.) PROTUIZVIDATI B-16. Protuizviñati (counterreconnaissance) je taktička zadaća koja obuhvaća sve mjere koje zapovjednik poduzima za suprotstavljanje neprijateljskim naporima izviñanja i motrenja. Protuizviñanje nije zasebna misija već sastavnica svih oblika sigurnosnih operacija. Ono sprječava neprijateljsko motrenje naše snage ili područja. Protuizviñanje je element svih sigurnosnih operacija i većine lokalnih sigurnosnih mjera. Ono uključuje aktivne i pasivne elemente i uključuje borbene akcije za uništenje ili odbijanje neprijateljskih izvidničkih postrojba i motriteljskih sredstava. B-4
____________________________________________________________________Taktičke zadaće u misijama
B-17. Uništenje neprijateljskih kopnenih izvidničkih snaga i sredstava, uz istodobno sprječavanje neprijatelja da dobije informacije drugim sustavima prikupljanja, omogućuje našim zapovjednicima za djeluju protiv neprijatelja koji djeluje naslijepo. Nesposobnost neprijateljskog zapovjednika da vidi bojište, u konačnici dovodi do nesinkronizacije njegovih akcija i čini njegovo zapovjedanje ranjivim na agresivne akcije naših snaga. (Vidi 12. poglavlje za dodatne informacije o protuizviñanju.) ODVOJITI SE B-18. Odvojiti se (disengage) je taktička zadaća u kojoj zapovjednik prekida dodir s neprijateljem kako bi njegova postrojba mogla provesti drugu misiju ili kako bi izbjegla odlučujući boj. Ona uključuje kretanje na mjesto gdje neprijatelj ne može djelovati na našu snagu izravnim ili promatranim neizravnim vatrama. Odvajanje od neprijatelja premještanjem s jednog položaja na sljedeći težak je postupak. Plan odvajanja uključuje: •
zamisao manevra za operaciju taktičkih elemenata nakon odvajanja, zajedno s putovima kretanja za svaku podreñenu postrojbu,
•
vatre za gušenje neprijatelja i pokrivanje kretanja postrojbe,
•
zadimljavanje za prikrivanje kretanja postrojbe kao dijela operacije zavaravanja ili za pokrivanje točaka prolaza,
•
točke susreta/dodira i točke prolaza ako se kretanje provodi kroz naše položaje (vidi 15. poglavlje),
•
vrijeme početka odvajanja,
•
najranije vrijeme kretanja elemenata borbene potpore i potpore borbenih djelovanja.
B-19. Više zapovjedništvo provodi operacije za potporu snaga koje se odvajaju ili za smanjenje pritiska na postrojbe u dodiru s neprijateljem. Na primjer, ako divizija provodi zadržavanje, zapovjednik divizije rabi svoja sredstva zrakoplovstva KoV-a kao pomoć manevarskoj brigadi u izvlačenju iz bliske borbe. Istodobno divizija rabi svoje dalekometno topništvo, raketne sustave i sustave za elektroničko ratovanje za uništenje ili remećenje neprijateljskih postroja koji slijede kako bi ih spriječila da ometaju odvajanje. Namjera je stvoriti uvjete koji omogućuju postrojbi da se odvoji izbjegavajući odlučujuću borbu. B-20. Za olakšavanje odvajanja zapovjednik guši neprijatelja u dodiru, gañajući ga velikim količinama izravnih i neizravnih vatara koje otvaraju druge postrojbe od one koje se odvaja. Na otvorenome zemljištu postrojba općenito premješta svoje dalekometne sustave na položaje za potporu vatrom. Vrijeme za premještanje sustava na sljedeći položaj isto utječe na djelovanje kada se sustav kreće. Voñe malih postrojba obično usmjeravaju to kretanje zbog ograničenog dometa borbenih radio ureñaja i činjenice da je taktička situacija različita na pojedinim dijelovima fronte postrojbe. Proces se po potrebi ponavlja. Kada odvajanje počne postrojbe ga moraju brzo dovršiti. Zapovjednik može uporabiti postrojbe potpore ili pričuve za zaštitu bokova postrojbe koja se odvaja i za pomoć u oslobañanju svih elemeneta koji vode blisku borbu. Postrojba se tada kreće na svoj sljedeći položaj uporabom odgovarajućih tehnika kretanja (vidi 14. poglavlje). B-21. Ako neprijateljski borbeni sustavi nisu došli unutar dometa izravne vatre naše postrojbe koja se odvaja, svi njezini dijelovi mogu biti sposobni istodobno se kretati pod pokrivanjem žestoke vatre i dima. Brzina provedbe i neprekidno usklañivanje presudni su za uspjeh ove zadaće. IZVUĆI SE B-22. Izvući se (exfiltrate) je taktička zadaća u kojoj zapovjednik kradomice, zavaravanjem, iznenañenjem ili potajno premješta vojnike ili postrojbe iz područja pod neprija-
B-5
FM 3-90______________________________________________________________________________________
teljskim nadzorom. Snage se izvlače kada su okružene neprijateljskim snagama i ne mogu se probiti ili biti pomognute našim drugim snagama. Snage koje se vraćaju iz prepada, ubacivanja ili ophodnje iza neprijateljskih crta mogu isto provoditi izvlačenje. Zapovjednik izvlači okruženu snagu za sačuvanje dijela snage; to je bolje od hvatanja (zarobljavanja) cijele snage. Snaga se izvlači samo nakon uništenja ili onesposobljavanja sve opreme (osim medicinske) koju mora ostaviti. Samo kao posljednji izbor, kada je jedina alternativa hvatanje cijele snage, snaga koja se izvlači ostavlja svoje ranjenike s opskrbnim sredstvima, duhovnom potporom (kapelanima) i bolničarima. B-23. Izvlačenje se najbolje izvodi preko ispresijecanog i teškog zemljišta u područjima koja su slabo pokrivena neprijateljskim motrenjem i vatrom. Ti uvjeti često omogućuju neotkriveno kretanje malih elemenata, kada bi kretanje cijele snage predstavljalo veći rizik. Izvlačenje traži velike resurse, visok stupanj stege, vještine zemaljske navigacije i motivaciju. Malo je vjerojatno da će cijela snaga biti sposobna izvući se, jer će možda njezin jedan dio morati provoditi demonstrativna djelovanja. Dobro voñenje malih postrojba presudno je za ovu vrstu operacija. B-24. Snaga koja se izvlači prvo uspostavlja svoje točke okupljanja i prolaze za izvlačenje. Ona usklañuje svoje planove povezivanja s drugim našim postrojbama. Zapovjednik odreñuje prolaze za izvlačenje kao područja ograničene vatre ili kao područja zabrane vatre. Snaga za izvlačenje rabi pripremne vatre za pokrivanje svog kretanja i za trošenje zaliha streljiva. Na temelju izviñanja i raspoloživih obavještajnih podataka snaga se dijeli u manje skupine i izvlači se tijekom razdoblja ograničene vidljivosti, prolazeći kroz neprijateljske obrambene položaje ili oko njih. Izvlačenje na borbenim i taktičkim vozilima može biti teže zbog buke koju čine, a ograničenja koja se nameću prigodom odabira prolaza za izvlačenje povećavaju vjerojatnost otkrivanja. SLIJEDITI I PREUZETI B-25. Slijediti i preuzeti (follow and assume) je taktička zadaća u kojoj druga uporabljena snaga slijedi snagu koja provodi napadnu operaciju i spremna je nastaviti misiju ako je vodeća snaga vezana, istrošena ili nesposobna nastaviti dalje. Snaga koja slijedi i preuzima nije pričuva, već je uporabljena za provedbu specifičnih zadaća. Slika B-7. pokazuje taktički grafički znak za zadaću slijediti i preuzeti. Zapovjednik crta zatvoreni okvir oko znaka postrojbe kojoj je dodijeljena ta zadaća.
Slika B-7. Grafički znak za zadaću slijediti i preuzeti B-6
____________________________________________________________________Taktičke zadaće u misijama
B-26. Zadaće snage koja slijedi i preuzima uključuju: •
pripremu za provedbu svih misija postrojbe koja se slijedi,
•
održavanje dodira s pozadinskim elementima vodeće snage,
•
pripremu za provedbu prolaza crta prema naprijed kroz snagu koja se slijedi,
•
praćenje svih borbenih informacija i obavještajnih podataka koje se daju i dobivaju od snage koja se slijedi,
•
izbjegavanje borbe s neprijateljskim snagama koje je obišla snaga koja se slijedi.
B-27. Zapovjednik dodjeljuje misiju slijediti i preuzeti kako bi osigurao da može održati zamah svoje napadne operacije. Snaga koja slijedi i preuzima osigurava da može odmah provesti prolaz crta prema naprijed i preuzeti misiju vodeće snage. B-28. Zapovjednik koji postrojbi dodjeljuje zadaću slijediti i preuzeti ima dvije mogućnosti uspostave odnosa izmeñu vodeće i prateće postrojbe. On normalno zadržava zapovjedanje nad objema postrojbama i traži da svi zahtjevi za potporu od poduprte postrojbe prolaze kroz njegovo zapovjedništvo. S druge strane, u situacijama gdje zapovjednik neće biti u sposoban održati nadzor nad objema postrojbama, on stavlja postrojbu koja pruža potporu u standardni zapovjedni odnos s postrojbom kojoj se pruža potpora, kao što su pridodavanje ili operativni nadzor. Takav je primjer situacija u kojoj obje postrojbe pokušavaju okružiti neprijateljsku snagu koja odstupa, a zapovjednik ostaje sa snagom za izravni pritisak. SLIJEDITI I PODUPRTI B-29. Slijediti i poduprti (follow and support) je taktička zadaća u kojoj uporabljena snaga slijedi i podupire vodeću snagu koja provodi napadnu operaciju. Snaga koja slijedi i podupire nije pričuva, već je uporabljena za provedbu specifičnih zadaća. (Slika B-8. pokazuje taktički grafički znak za zadaću slijediti i poduprti.) Zapovjednik crta zatvoreni okvir oko znaka postrojbe kojoj je dodijeljena ta zadaća.
Slika B-8. Grafički znak za zadaću slijediti i poduprti B-30. Zadaće snage koja slijedi i podupire uključuju: •
uništenje obiñenih neprijateljskih postrojba kada vodeća postrojba ne očisti područje operacija tijekom napredovanja, B-7
FM 3-90______________________________________________________________________________________
•
blokiranje kretanja neprijateljskih pojačanja,
•
zamjenu svake snage za izravni pritisak ili snage za okruženje koja je zastala da bi uništila neprijatelja,
•
osiguranje komunikacijskih linija,
•
čišćenje zaprjeka,
•
čuvanje zarobljenika, ključnih područja i instalacija,
•
pronalaženje i zbrinjavanje naših borbenih gubitaka,
•
osiguranje ključnog zemljišta,
•
nadzor raseljenih civila.
B-31. Zapovjednik postrojbi dodjeljuje ovu zadaću da bi spriječio da poduprta postrojba rabi svoju borbenu moć na zadaće koje nisu odlučujuća operacija, što bi usporilo zamah i tempo napadne operacije. Snaga koja slijedi i podupire mora provesti svoje zadaće kako bi spriječila neprijatelja, zaprjeke i druge čimbenike u ometanju napadnih operacija, posebno uzduž komunikacijskih linija. B-32. Zapovjednik koji dodjeljuje zadaću slijediti i poduprti ima dvije mogućnosti uspostave odnosa izmeñu poduprte i podupiruće postrojbe. On može staviti postrojbu koja slijedi i podupire u standardni zapovjedni odnos s postrojbom kojoj se pruža potpora, kao što su pridodavanje ili operativni nadzor. S druge strane, on može zadržati zapovjedanje nad snagom koja slijedi i podupire i tražiti da svi zahtjevi za potporu od poduprte postrojbe prolaze kroz njegovo zapovjedništvo. ZAPOSJESTI B-33. Zaposjesti (occupy) je taktička zadaća koja uključuje kretanje naše snage u područje tako da ga može nadzirati. I kretanje postrojbe u područje i njegovo zaposjedanje provodi se bez neprijateljskog otpora. Postrojba može nadzirati područje bez da ga zaposjedne, ali ne i obrnuto. To je razlika izmeñu taktičkih zadaća zaposjedanja i nadzora. (Slika B-9. pokazuje taktički grafički znak za zadaću zaposjesti.) Oznaka X na grafičkome znaku nema važnosti, ali znak treba obuhvatiti cijelo područje koje zapovjednik želi zaposjesti. Postrojbe tipično zaposjedaju područja prikupljanja, ciljeve i obrambene položaje. (2. i 3. poglavlje detaljno govore o Slika B-9. Taktički grafički znak za zadaću zaposjesti tom procesu.) SLABITI/SMANJITI/UKLONITI B-34. Slabiti/smanjiti (reduce) je taktička zadaća koja uključuje uništenje okružene ili obiñene neprijateljske snage. Za tu zadaću nema grafičkog znaka. Ta se zadaća može dogoditi na bilo kojem mjestu na bojištu. (Dodatak D raspravlja o slabljenju okruženog neprijatelja.) Slabiti/smanjiti/ukloniti je i zadaća pokretljivosti koja uključuje stvaranje dostatnog broja prolaza kroz zaprjeku za poništavanje njezinoga planiranog učinka. ZADRŽATI B-35. Zadržati (retain) je taktička zadaća u kojoj zapovjednik osigurava da je zemljišni objekt koji nadzire naša snaga slobodan od neprijateljskog zaposjedanja i uporabe. Zapovjednik koji dodjeljuje tu zadaću mora odrediti područje koje se drži i trajanje držanja, što
B-8
____________________________________________________________________Taktičke zadaće u misijama
je odreñeno vremenom ili dogañajem. Dok postrojba provodi ovu zadaću, ona očekuje neprijateljski napad i priprema se za odlučujuće djelovanje. Postrojba koja je dobila zadaću držanja odreñenog dijela zemljišta ne mora ga nužno i zaposjesti. (Slika B-10. pokazuje taktički grafički znak za zadaću zadržati.) Smjer strelice nema važnosti, ali grafički znak treba uključiti cijelo područje koje zapovjednik želi zadržati. OSIGURATI B-36. Osigurati (secure) je taktička zadaća koja uključuje sprječavanje da postrojba, objekt ili zemljo- Slika B-10. Taktički grafički znak za zadaću zadržati pisna lokacija budu oštećeni ili uništeni neprijateljskom akcijom. Ta zadaća normalno uključuje provedbu operacija sigurnosti područja (vidi 12. poglavlje). Snaga koja je dobila misiju osiguranja postrojbe, objekta ili zemljopisne lokacije ne samo da sprječava neprijateljske snage da pregaze ili zaposjednu osiguranu lokaciju, već sprječava i da neprijateljske izravne i motrene neizravne vatre djeluju i utječu na nju. To je glavna razlika izmeñu zadaća nadzirati i osigurati. Taktička zadaća nadzirati dopušta neprijateljskim izravnim i neizravnim vatrama da utječu na lokaciju koja se nadzire. Postrojba ne mora fizički zaposjesti područje koje izravno okružuje nju, objekt ili zemljopisnu lokaciju koji se osiguravaju, ako se neprijatelja može drugim sredstvima spriječiti da ga zaposjedne ili na njega otvara vatru. Zapovjednik navodi Slika B-11. Taktički grafički znak za zadaću osigurati trajanje misije u odnosu na vrijeme ili dogañaj kada dodjeljuje misiju osiguranja dane postrojbe, objekta ili zemljopisne lokacije. (Slika B-11. pokazuje taktički grafički znak za zadaću osigurati.) Smjer strelice nema važnosti, ali grafički znak treba uključiti cijelo područje koje zapovjednik želi osigurati. ZAUZETI B-37. Zauzeti (seize) je taktička zadaća koja uključuje posjedovanje odreñenog područja uporabom nadmoćne snage. (Slika B-12. pokazuje taktički grafički znak za zadaću zauzeti.) Neprijateljska snaga više ne može otvarati izravnu vatru na cilj koji je zauzet. Strelica pokazuje mjesto ili cilj kojega treba zauzeti. Ta se zadaća razlikuje od zadaće osigurati jer traži napadnu akciju za postizanje nadzora odreñenog područja ili cilja. Razlikuje se i od zadaće zaposjesti jer uključuje svladavanje predviñenoga neprijateljskog otpora. Kada snaga zauzima fizički cilj, ona čisti zemljište unutar toga cilja ubijanjem, Slika B-12. Taktički grafički znak zarobljavanjem ili prisiljavanjem svih neprijateljskih snaza zadaću zauzeti ga na povlačenje. PODUPRTI VATROM B-38. Poduprti vatrom (support-by-fire) je taktička zadaća u kojoj se manevarska snaga kreće na položaj s kojeg može djelovati izravnom vatrom po neprijatelju u potpori druge manevarske snage. Glavni je cilj potpore uobičajeno vezati i gušiti neprijatelja tako da ne može učinkovito otvarati vatru na manevarsku snagu. Drugi je cilj uništiti neprijatelja ako se pokušava premjestiti na novi položaj. Zapovjednik mora navesti željeni učinak na neprijatelja kod dodjele te zadaće podreñenome. B-9
FM 3-90______________________________________________________________________________________
B-39. Postrojba koja provodi tu zadaću ne manevrira da bi zarobila neprijateljske snage ili zauzela zemljište. Zapovjednik tu zadaću daje drugoj postrojbi kao dio većega manevra. Kod dodjele misije potpore vatrom zapovjednik odreñuje neprijatelja, vrijeme napada, opću lokaciju iz koje će djelovati, našu snagu kojoj se pruža potpora te svrhu napada, kao što je vezati ili gušiti. (Slika B-13. pokazuje taktički grafički znak za zadaću poduprti vatrom.) Krajevi strelica trebaju pokazati opći smjer ciljane postrojbe ili mjesta. Osnovica područja pokazuje opće područje iz kojeg se otvara vatra. B-40. Kada zapovjednik nekome elementu da zadaću Slika B-13. Taktički grafički znak za zadaću poduprti vatrom potpore vatrom, on treba zauzeti položaje za potporu vatrom koji imaju dobre uvjete pokrivanja, prikrivanja i motrenja te jasna vatrena polja. Elementi koji zaposjedaju položaje za potporu vatrom trebaju: •
provjeriti sigurnost položaja,
•
tražiti ciljeve,
•
usmjeriti oružja prema vjerojatnim ili mogućim neprijateljskim položajima,
•
zauzeti borbene položaje koji pružaju odreñen stupanj zaštite. Teške snage zaposjedaju paljbene položaje do visine kupole, dok lake snage rabe drveće, prirodne nasipe, zgrade i slične postojeće zemljišne oblike,
•
dodijeliti sektore motrenja svakome vojniku ili oružnom sustavu u svom sastavu,
•
rabiti sva raspoloživa termalna sredstva za lociranje izvora topline koji nisu vidljivi golim okom, kao što su vozila skrivena drvoredima ili drugim šumskim područjima, ili osoblje koje radi na motriteljskim postajama.
B-41. Potpora vatrom blisko podsjeća na zadaću napada vatrom. Razlika je da potpora vatrom podupire drugu snagu kako bi mogla manevrirati protiv neprijatelja dok napad vatrom ne podupire manevar naše druge snage.
UČINCI NA NEPRIJATELJSKU SNAGU BLOKIRATI B-42. Blokirati (block) je taktička zadaća koja neprijatelju sprječava pristup u područje ili sprječava njegovo napredovanje u smjeru prilaza ili uzduž njega. Zadaća blokiranja normalno traži od naše snage da blokira neprijateljsku snagu za odreñeno vrijeme ili do početka odreñenog dogañaja. Crta okomita na neprijateljsku crtu napredovanja pokazuje granicu neprijateljskog napredovanja. Blokirajuća postrojba će možda Slika B-14. Taktički grafički znak za zadaću blokirati morati držati zemljište i biti odlučujuće uporabljena. (Slika B-14. pokazuje taktički grafički znak za zadaću blokirati.) B-43. Blokirati je i učinak inženjerijske zaprjeke koji integrira planiranje vatre i zaprjeka za zaustavljanje napadača uzduž odreñenih prilaza ili mu sprječava prolaz kroz područje boja. Okomita crta u grafičkom znaku pokazuje granicu neprijateljskog napredovanja. Ona isto tako pokazuje gdje se zaprjeka veže u ograničeno (neprolazno) zemljište. (Slika B-15., stranica B-11) pokazuje učinak blokirajuće zaprjeke.) Blokirajuća snaga može uporabiti blokirajuće zaprjeke kao pomoć u zadaći blokiranja. Blokirajuće su zaprjeke složene, postavljene po dubini i integrirane s vatrama za sprječavanje neprijatelja u napredovanju uzduž prilaza ili u
B-10
____________________________________________________________________Taktičke zadaće u misijama
omogućavanju napredovanja samo uz neprihvatljivu cijenu. Blokirajuće zaprjeke trebaju, kada su uporabljene, služiti kao granica, ne dopuštajući neprijatelju napredovanje iza te točke. Zaprjeke ne mogu same ispuniti zadaću blokiranja. (FM 3-34.1 opisuje učinak inženjerijskih blokirajućih zaprjeka.) B-44. Blokirati je taktička zadaća koja se razlikuje od Slika B-15. Taktički grafički znak za učinak blokiranja taktičke zadaće vezati jer se blokirana neprijateljska snaga može kretati u svakom smjeru osim blokiranome, dok se vezana neprijateljska snaga ne može kretati ni u jednom smjeru. USMJERITI (KANALIZIRATI) B-45. Usmjeriti (kanalizirati) (canalize) je taktička zadaća u kojoj zapovjednik ograničava neprijateljsko kretanje na usku zonu, koristeći se zemljištem zajedno sa zaprjekama, vatrama ili manevrom naših snaga. (Vidi sliku B-16.) Slika B-17. pokazuje kako uspješno usmjeravanje rezultira kretanjem neprijateljskih postroja ili pojedinačnih vojnika i oružnih sustava prema unaprijed odreñenome položaju gdje su ranjivi na uništenje po dijelovima izravnim i neizravnim vatrama.
Slika B-16. Taktički grafički znak za zadaću usmjeriti (kanalizirati)
DRVEĆE PROMJERA 20 DO 25 CM, MEðUSOBNO UDALJENO NE VIŠE OD 5 METARA
DOVRŠENI PT ROV POJAČAN PT MINAMA I ZASJEKOM
NAGIB > 45%
EA COLLEEN
Slika B-17. Kanalizirajuće zemljište pojačano zaprjekama i rabljeno zajedno s područjem boja ZAUSTAVITI B-46. Zaustaviti (contain) je taktička zadaća koja od zapovjednika traži da zaustavi, zadrži ili okruži neprijateljske snage ili ih prisili da usmjere svoja djelovanja na danu frontu kako bi ih spriječio u povlačenju bilo kojeg dijela snaga za uporabu negdje B-11
FM 3-90______________________________________________________________________________________
drugdje. Zaustavljanje, za razliku od vezanja, dopušta neprijatelju premještanje unutar odreñenoga zemljopisnog područja. Zemljopisna odreñenja ili vrijeme mogu izražavati granice zaustavljanja. Grafički znak zaustavljanja obuhvaća cjelokupno zemljopisno područje u kojem zapovjednik želi zaustaviti neprijatelja tijekom razvoja različitih inačica djelovanja. (Slika B-18. pokazuje taktički grafički znak za zadaću zaustaviti.) PORAZITI Slika B-18. Taktički grafički znak B-47. Poraziti (defeat) je taktička zadaća koja naza zadaću zaustaviti staje kada neprijateljska snaga privremeno ili trajno izgubi fizička sredstva ili volju za borbom. Zapovjednik poražene snage postaje nevoljan ili nesposoban dalje provoditi svoju usvojenu inačicu djelovanja, pokoravajući se volji našeg zapovjednika, nesposoban značajnije ometati akcije naših snaga. Poraz može biti rezultat uporabe snage ili prijetnje njezinom uporabom. B-48. Zapovjednik može ostvariti različite učinke protiv neprijatelja kako bi ga porazio: •
Fizički. Neprijatelj gubi fizička sredstva za nastavak borbe. Nema više dovoljno osoblja, oružnih sustava, opreme i opskrbnih sredstava za nastavak svoje dodijeljene misije.
•
Psihološki. Neprijatelj gubi volju za borbom. Postaje mentalno iscrpljen, a moral mu je tako nizak da ne može nastaviti svoju dodijeljenu misiju.
Ti učinci tipično nastaju kao rezultat katastrofalnih gubitaka nanijetih u vrlo kratkom vremenu ili tijekom dugotrajnijih svakodnevnih gubitaka. Suparnik koji nije ideološki motiviran može biti psihološki poražen praćenjem naših priprema za uporabu vidljivo nadmoćne borbene moći na svoj položaj. Poraz se manifestira nekom vrstom fizičke akcije kao što su masovne predaje, napuštanje velikih količina opreme i opskrbnih sredstava ili prijelaz u operacije uzmaka. UNIŠTITI B-49. Uništiti (destroy) je taktička zadaća koja fizički čini neprijateljsku snagu borbeno nesposobnom sve dok se ne rekonstituira. Uništiti može značiti i oštetiti cilj toliko jako da ne može provoditi niti jednu funkciju ili biti stavljen u uporabno stanje sve dok nije potpuno iznova izgrañen. Veličina štete potrebne za dovoñenje postrojbe u stanje borbene nesposobnosti ovisi o njezinoj veličini, stezi i moralu. Uništenje oklopljenih ili ukopanih ciljeva oružnim sustavima u nekom području traži značajnu količinu streljiva i vremena pa to postrojbe obično ne pokušavaju ako ne raspolažu s voñenim streljivom. (Slika B-19 Slika B-19. Taktički grafički znak za zadaću uništiti pokazuje taktički grafički znak za zadaću uništiti.) REMETITI B-50. Remetiti (disrupt) je taktička zadaća u kojoj zapovjednik integrira izravne i neizravne vatre, zemljište i zaprjeke za remećenje neprijateljskog poretka ili tempa, razbijanje njegovoga vremenskog rasporeda djelovanja ili dovoñenja do preuranjene uporabe njegovih snaga ili napada po dijelovima. Time se povećava neprijateljska ranjivost na naše vatre. Ono može privremeno izbaciti postrojbu iz borbe. Remećenje nikad nije kraj; ono je sredstvo koje dovodi do kraja. (Slika B-20., stranica B-13, pokazuje taktički grafički znak za zadaću remetiti. Srednja strelica pokazuje prema ciljanoj neprijateljskoj postrojbi.) B-12
____________________________________________________________________Taktičke zadaće u misijama
B-51. Manevarska snaga koja pokušava poremetiti neprijatelja mora ga napasti dostatnom borbenom moći za postizanje željenih rezultata jednim masovnim napadom ili održati napad dok ne postigne željene reultate. Remećenje može uključiti napad na neprijatelja koji se još uvijek nalazi u svojim područjima prikupljanja ili provodi nastupnu hodnju prije nego što se može razviti u borbeni poredak. Zapovjednik odreñuje veličinu rizika koju je voljan preuzeti na temelju pretpostavljenih vlastitih gubitaka, mjesta i broja napada. B-52. Remetiti je i učinak inženjerijske zaprjeke ko- Slika B-20. Taktički grafički znak za zadaću remetiti ji usredotočuje napore planiranja vatara i zaprjeka kojima se remete neprijateljski poredak i tempo, razbija njegov vremenski raspored djelovanja, dovodi do preuranjene uporabe sredstava za svladavanje zaprjeka i napada po dijelovima. Remećenje pomaže zavarati neprijatelja u odnosu na mjesto naših obrambenih položaja, u odvajanju borbenih postroja ili u odvajanju borbenih snaga od logističke potpore. Kao što pokazuje slika B-21. kratka strelica(e) na grafičkom znaku pokazuje gdje zaprjeke pogañaju neprijateljsku sposobnost manevra. Dulja strelica(e) pokazuje gdje zapovjednik dopušta neprijatelju obilazak zaprjeke kako Slika B-21. Taktički grafički znak bi ga mogao napasti vatrama. Strelice pokazuju smjer za učinak zaprjeke za remećenje neprijateljskog napada. Zapovjednik u obrani normalno rabi učinke zaprjeka za remećenje ispred svojih područja boja. Zaprjeke ne mogu same poremetiti neprijateljsku postrojbu. (FM 3-34.1 opisuje učinak inženjerijskih zaprjeka za remećenje.) VEZATI B-53. Vezati (fix) je taktička zadaća kojom zapovjednik sprječava neprijatelja u kretanju bilo kojeg dijela svoje snage s odreñenog mjesta za odreñeno vrijeme. To se može dogoditi kada ga se napada da bi se spriječilo njegovo povlačenje za uporabu negdje drugdje ili uporabom zaSlika B-22. Taktički grafički znak varavanja kao što je radio prijenos lažnih za zadaću vezati zapovjedi. Zapovjednik se služi vezanjem u obrambenim i napadnim akcijama; ono je uvijek oblikujuća operacija. (Slika B-22. pokazuje taktički grafički znak za zadaću vezati.) Zapovjednik usmjerava strelicu prema neprijateljskoj postrojbi koju želi vezati. Izlomljeni dio strelice pokazuje mjesto na kojem zapovjednik želi vezati neprijatelja. B-54. Vezanje neprijateljske snage ne znači njezino uništenje. Naša snaga mora spriječiti neprijateljsko kretanje u bilo kojem smjeru. Ta je zadaća obično vremenski ograničena, kao što je vezanje neprijateljske pričuvne snage dok se CILJ FALON, odlučujuća operacija, ne osigura. Taktička zadaća vezati razlikuje se od zadaće blokirati u tomu što se vezana snaga ne može kretati s danog položaja niti u jednom smjeru, dok se blokirana neprijateljska snaga može kretati u svim smjerovima osim u blokiranome. B-55. Vezati je i učinak inženjerijske zaprjeke koji usredotočuje napore planiranja vatara i zaprjeka za usporavanje kretanja napadača unutar odreñenog područja, uobičajeno područja boja. Temeljna uporaba toga napora je dati našoj postrojbi vremena za pronalaženje, gañanje i uništenje neprijatelja u napadu izravnim i neizravnim vatrama u cijeloj B-13
FM 3-90______________________________________________________________________________________
dubini područja boja ili prilaza. Izlomljeni dio strelice na grafičkom znaku učinka zaprjeke pokazuje mjesto gdje će brzina neprijateljskog napredovanja biti usporena složenim zaprjekama. Strelica pokazuje smjer neprijateljskoga napredovanja (vidi sliku B-23.). (FM 3-34.1 opisuje učinak inženjerijskih zaprjeka za vezanje.)
Slika B-23. Taktički grafički znak za učinak zaprjeke za vezanje
ISKLJUČITI B-56. Isključiti (interdict) je taktička zadaća kojom zapovjednik sprječava, remeti ili odlaže neprijateljsku uporabu područja ili puta. Isključivanje je oblikujuća operacija koja se provodi za dopunu ili pojačanje drugih tekućih napadnih ili obrambenih operacija. (Slika B-24. pokazuje taktički grafički znak za zadaću isključiti.) Dvije strelice trebaju prekrižiti postrojbu koju želimo isključiti. Kod dodjele te zadaće mora se odrediti koliko dugo traje isključivanje, definirano kao vremensko razdoblje ili kao neki dogañaj do kojega mora doći prije prekida isključivanja, ili kao precizan Slika B-24. Taktički grafički znak učinak koji se želi postići isključivanjem. za zadaću isključiti B-57. Dubina na kojoj napadna snaga provodi isključivanje općenito odreñuje slobodu djelovanja naše snage. Povećanje dubine operacija smanjuje opasnost samogubitaka od djelovanja naših zračnih i kopnenih snaga, smanjuje potrebnu koordinaciju i pruža povećanu elastičnost operacija. Većom slobodom djelovanja zračne snage neprijatelju ne ostavljaju niti jedno mjesto sigurno od napada.
I
B-58. Dubina na kojoj se provodi isključivanje odreñuje i brzinu kojom se vide njegovi učinci. Normalno se kopnene manevarske postrojbe prvo usredotočuju na ciljeve u blizini prednje crte naših snaga. Tamo napori isključivanja imaju izravan utjecaj na neprijateljske snage koje se nalaze u blizini ciljeva isključivanja, ali ne utječu na neprijateljsku sposobnost koncentracije učinaka snaga. Napadi na većim daljinama od prednje crte naših snaga imaju odgoñen učinak na blisku borbu, ali u konačnici smanjuju neprijateljsku sposobnost koncentracije učinaka. B-59. Sposobnost isključivanja koju ima naša snaga može imati razoran učinak na neprijateljske planove i sposobnost odgovora na naše akcije. Na primjer, napori isključivanja koji rezultiraju zadržavanjem, odgodom i remećenjem neprijateljskog manevra povećavaju sposobnost naše snage za postizanje taktičkih prednosti. Zadržavanje ili remećenje neprijateljskih napora doopskrbe ograničavaju njegovu sposobnost održivosti intenzivnih napadnih i obrambenih operacija visokog tempa i smanjuju pokretljivost njegovih snaga. B-60. Isključivanje kretanja neprijateljskih postrojba može biti krajnje učinkovito u njihovom okruživanju i mogućem uništenju. Vezane neprijateljske kopnene snage – ili one uhvaćene zbog gubitka svoje pokretljivosti – predstavljaju unosne ciljeve. Zapovjednik treba planirati isključivanje neprijateljskih snaga u povlačenju kako bi pojačao njihovo gonjenje. Dok isključivanje može pridonijeti uspjehu sprječavanjem dolaska pojačanja i doopskrbe, ono može pridonijeti i hvatanjem neprijateljskih snaga ili kanaliziranjem njihova manevra, čime dolazi do njihova uništenja po dijelovima. IZOLIRATI B-61. Izolirati (isolate) je taktička zadaća koja traži da postrojba odvoji – i fizički i psihološki – neprijatelja od svojih izvora potpore, uskrati mu slobodu manevra te ga spriječi da ima dodir s drugim neprijateljskim snagama. Zapovjednik izoliranome nepriB-14
____________________________________________________________________Taktičke zadaće u misijama
jatelju ne dopušta predah na trenutačnom položaju nego nastavlja provoditi napadne akcije protiv njega. (Slika B-25. pokazuje taktički grafički znak za zadaću izolirati.) Položaj ili smer strelice nema nikakvu važnost, ali grafički znak treba okružiti ciljanu neprijateljsku postrojbu. NEUTRALIZIRATI B-62. Neutralizirati (neutralize) je taktička misija koja rezultira neposobnošću neprijateljskog osoblja ili tvarnih sredstava da ometaju našu odreñenu operaciju. (Slika B-26. pokazuje taktički grafički znak za zadaću neutralizirati.) Dvije crte križaju znak postrojbe ili objekta koji se neutraliziraju. Kod dodjele zadaće neutraliziranja zapovjednik mora odrediti neprijateljsku snagu ili tvarna sredstva koje treba neutralizirati te njegovo trajanje koje može biti odreñeno vremenom ili dogañajem. Neutralizirani cilj može postati učinkovit kada se nadomjeste gubitci, poprave štete ili se napor neutraliziranja prekine. Zapovjednik normalno rabi kombinaciju ubojitih i neubojitih vatara za neutraliziranje neprijateljskog osoblja ili tvarnih sredstava. Snage i sredstva potrebni za neutraliziranje ciljeva razlikuju se prema vrsti i veličini cilja i rabljenoj kombinaciji oružja i streljiva. GUŠITI (POTISKIVATI)
Slika B-25. Taktički grafički znak zadaću izolirati
N
Slika B-26. Taktički grafički znak zadaću neutralizirati
B-63. Gušiti (potiskivati) (suppress) je taktička zadaća koja rezultira privremenim smanjenjem sposobnosti djelovanja snage ili oružnoga sustava ispod razine potrebne za provedbu svoje zadaće. Dogaña se kada zapovjednik uporabi izravne i neizravne ubojite vatre, napadne informacijske operacije ili dim protiv neprijateljskog osoblja, oružja ili opreme za sprječavanje ili smanjivanje djelovanja neprijateljskih vatara, senzora ili vizualnog motrenja naših snaga. Nasuprot zadaće neutraliziranja, kod gušenja izvorni cilj ponovno vraća svoju učinkovitost bez potrebe rekonstitucije nakon što se učinci sustava uključenih u napor gušenja prekinu ili prebace na drugi cilj. SKRENUTI B-64. Skrenuti (turn) je taktička zadaća koja uključuje prisiljavanje neprijateljskog elemeta da skrene s jednoga prilaza ili koridora kretanja u drugi. Zapovjednik povezuje zaprjeke, vatre i zemljište za poboljšanje svoje taktičke situacije, istodobno pogoršavajući neprijateljsku situaciju. Na primjer, u napadu, zapovjednik može željeti skrenuti neprijateljsku snagu koju goni, kako bi je doveo na položaj gdje je može uništiti. U obrani zapovjednik može željeti skre- Slika B-27. Taktički grafički znak zadaću skrenuti nuti neprijateljsku napadnu snagu što bi mu omogućilo provedbu protunapada u njezin bok. (Slika B-27. pokazuje taktički grafički znak za zadaću skrenuti.) Mjesto na kojem se strelica lomi pokazuje opći položaj skupa zaprjeka koji će neprijatelja prisiliti da se premjesti s jednoga prilaza na drugi. B-65. Skrenuti je i učinak taktičke zaprjeke koji integrira napore planiranja vatara i zaprjeka za skretanje neprijateljskog poretka s jednog prilaza na susjedni prilaz ili u područje boja. Razvoj takve zaprjeke traži dobro definirane koridore kretanja i prilaze. Za B-15
FM 3-90______________________________________________________________________________________
postizanje toga učinka zaprjeke imaju fino usmjerenje u odnosu na neprijateljski prilaz kako je prikazano na Slici B-28. Zaprjeke i s njima povezane vatre omogućavaju neprijateljske obilaske u željenom smjeru, usklañenim s našom shemom manevra. Na kraju se zaprjeke povezuju s ograničenim, teško prohodnim ili neprohodnim zemljištem u početnoj točki skretanja. Zapovjednik normalno rabi učinak skretanja na bokovima područja boja. Smjer strelice pokazuje željeni smjer skretanja. (Vidi FM 3-34.1 za više informacija o učincima taktičkih zaprjeka.)
B-16
Slika B-28. Taktički grafički znak za učinak zaprjeke za skretanje
Dodatak C
Padobransko-desantne i helikoptersko-desantne operacije Zračno iskrcavanje protiv organiziranog i visoko obučenog suparnika vjerojatno je najteži poduhvat s kojim se vojne snage mogu suočiti. General of the Army George C. Marshall, 1943.
Zapovjednici združene snage provode ulazne operacije na operativnoj razini rata. Zapovjednici koji djeluju na taktičkoj razini provode padobransko-desantne ili helikoptersko-desantne operacije za postizanje pozicijske prednosti ili za obuhvat ili za obilazak neprijatelja. Padobransko-desantne i helikoptersko-desantne operacije vrste su ulaznih operacija koje rabe okomiti obuhvat za ubacivanje snage u područje operacija. Neprijatelj može, ali ne mora biti u položaju za suprotstavljanje operaciji. Premda zapovjednik treba pokušati ostvariti iskrcavanje bez suprotstavljanja, on mora biti spreman za situaciju u kojoj postoji suparnik. C-1. Sposobnost provedbe padobransko-desantnih (airborne) i helikoptersko-desantnih (air assault) operacija zapovjedniku omogućuje da: •
ugrozi neprijateljska pozadinska područja dovodeći ga u situaciju da borbene elemente rabi za zaštitu vitalnih instalacija i držanje ključnog zemljišta,
•
brzo svlada udaljenosti, preleti preko zaprjeka i obiñe neprijateljske elemente,
•
proširi područje nad kojim može ostvariti utjecaj,
•
široko rasprši svoje pričuvne snage radi zaštite snage, dok istodobno održava njihovu sposobnost učinkovitog i brzog odgovora,
•
iskoristi svoju borbenu moć povećanjem taktičke pokretljivosti.
ZAJEDNIČKI ČIMBENICI C-2. Čimbenici koji se jednako odnose na padobransko-desantne i helikoptersko-desantne operacije jesu uporaba obrnutog procesa planiranja, uspostava uvjeta i utjecaj meteoroloških uvjeta (podatci o vremenskim prilikama i svjetlosti). SADRŽAJ Zajednički čimbenici............................... …....C-1 Proces obrnutog planiranja................. .........C-2 Uspostava uvjeta.................................. …......C-2 Meteorološki uvjeti.............................. ….....C-3 Padobransko-desantne operacije.........….....C-3 Organizacija snaga.............................. ….....C-3 Nadzorne mjere................................... …......C-4 Planska razmatranja.......................... …......C-6
Provedba padobransko-desantnih operacija............................................... …….....C-8 Helikoptersko-desantne operacije…...... ……...C-10 Organizacija snaga.............................. ……..C-11 Nadzorne mjere................................... ……...C-12 Planska razmatranja........................... ……..C-12 Provedba helikoptersko-desantnih operacija............................................. ……..C-14
C-1
FM 3-90______________________________________________________________________________________
PROCES OBRNUTOG PLANIRANJA C-3. Obrnuti redoslijed detaljnog planiranja i združeno usklañivanje označuju obje operacije. Kao minimum, planovi padobransko-desantnih i helikoptersko-desantnih operacija uključuju: •
taktički plan kopnenog dijela operacije,
•
plan slijetanja/iskrcavanja,
•
plan kretanja,
•
plan prikupljanja (marshaling plan). (U terminologiji helikopterskoga zračnog desanta taj se plan na engleskom jeziku zove staging plan.)
Obavještajni podatci o neprijatelju i značajkama zemljišta u području cilja presudni su za proces planiranja. C-4. Padobransko-desantne i helikoptersko-desantne operacije dovode do uspostavljanja položaja koji podupiru ispunjenje dodijeljene misije snage. Taktički plan kopnenog dijela operacije prvi je plan koji se mora dovršiti. On mora sadržavati rano uništavanje svih neprijateljskih snaga koje predstavljaju izravnu prijetnju području razmještaja (lodgment area) naših snaga. Zapovjednici i njihovi stožeri iz taktičkog plana kopnenog dijela operacije normalno razvijaju plan slijetanja/iskrcavanja. Iz plana slijetanja/iskrcavanja oni razvijaju plan kretanja. To se nastavlja dok stožer ne dovrši plan prikupljanja. C-5. Taktički plan kopnenog dijela operacije temelj je procesa planiranja. No svaki plan utječe na drugi, a promjene jednog plana mogu tražiti prilagodbe drugih planova. Zapovjednik mora odrediti donose li takve prilagodbe prihvatljiv rizik. Ako je rizik neprihvatljiv, zamisao operacije mora se promijeniti. Na primjer, količina raspoloživih transportnih zrakoplova odreñuje provedivost taktičkog plana kopnenog dijela operacije. Ako nema dovoljno transportnih sustava da bi se sve potrebne snage dovele do odreñenog mjesta u traženo vrijeme, zapovjednik treba prilagoditi taktički plan kopnenog dijela operacije, kao i druge planove. Stoga planiranje padobransko-desantnih i helikoptersko-desantnih operacija traži od stožera imanje svih važnih planskih podataka, kao što su raspoloživost transportnih sustava te njihove tehničke i taktičke mogućnosti što je ranije moguće. C-6. Zapovjednici osiguravaju neprekidno usklañivanje izmeñu paralelnih postroja desantne borbene snage te postrojbe ili grane koja osigurava transport od početka operacije do njezine provedbe ili obustave. Postrojbe združeno usklañuju djelovanja i popunjavaju svaki detalj prije pokretanja operacija. Zapovjednik maksimalno rabi sposobnosti višerodnih sastava kako bi desantnoj snazi osigurao dostatnu moć za provedbu svoje misije i vlastitu zaštitu. Kratko vrijeme za planiranje često od stožera traži prilagodbu postojećih izvanrednih planova i standardnih operativnih postupaka za zadovoljenje potreba trenutačne situacije, osiguravajući i dalje odgovarajuće usklañivanje. USPOSTAVA UVJETA C-7. Uspostava uvjeta isto je zajednički čimbenik nužan za uspjeh padobransko-desantne ili helikoptersko-desantne operacije. Postavljeni uvjeti stavljaju helikopterski zračni desant ili padobransku snagu u položaj za postizanje uspjeha uz minimalne ili prihvatljive gubitke. Zapovjednik odreñuje stvarne potrebne uvjete sukladno čimbenicima MNZS-VC, uključujući stupanj rizika koji je spreman prihvatiti u odnosu na svaki uvjet. Uspostava uvjeta nije ograničena na provedbu gušenja neprijateljske protuzračne obrane i pripremne vatre. Ona traži sudjelovanje brojnih stožera, postrojba, odjela i odsjeka u različitim postrojima i granama. C-8. Uspostava uvjeta je ponavljajući proces. Zapovjednik kroz svoje razumijevanje situacije odlučuje koji se dio situacije mora promijeniti za osiguranje uspjeha okomitog obuhvata. On daje zadaće svojim snagama za obavještajno djelovanje, motrenje i izviñanje za otkrivanje mjesta onih neprijateljskih sustava koji na neprihvatljiv način ugrožavaju uspjeh operacije. To njeC-2
________________________________________Padobransko-desantne i helikoptersko-desantne operacije
govim sustavima vatrene potpore omogućuje gañanje i ostvarivanje vatrenih učinaka protiv tih neprijateljskih sustava. Drugim operativnim sustavima na bojištu daje zadaće da nastave planiranje i pripreme za operaciju. Zapovjednik traži pomoć od višeg zapovjedništva ako nema dovoljno ustrojbenih snaga i informacija za provedbu misije. Tada prosuñuje napredak svojih operativnih sustava na bojištu. Proces se ponavlja sve dok nije zadovoljan rezultatom ili dok ga operativna nužnost ne natjera da bilo odgodi, bilo provede okomiti obuhvat. METEOROLOŠKI UVJETI C-9. Meteorološki uvjeti više utječu na padobransko-desantne i helikoptersko-desantne operacije nego na bilo koju drgu vrstu operacija. Dugoročne vremenske prognoze presudne su za planiranje. Zapovjednici, kao dio procesa, planiranja odreñuju koji bi nepovoljni vremenski uvjeti mogli odgoditi operacije. C-10. Zapovjednici razmatraju trenutačne i prognozirane vremenske uvjete u odnosu na njihov utjecaj na taktičke operacije i letenje zrakoplova. Za izdavanje provedbene zapovjedi koja pokreće operaciju, zapovjednik mora znati trenutačne vremenske informacije na polaznim mjestima i u zonama ukrcavanja nakon svršetka zadaće, kao i na prilaznim rutama i u području cilja. Operacije koje se provode tijekom graničnih vremenskih uvjeta mogu povećati element iznenañenja, ali i rizik nastanka nesreća. Zapovjednik će možda morati odgoditi planiranu operaciju ili smanjiti tempo tekuće operacije kada rizik postane neprihvatljiv zbog pogoršanja vremenskih uvjeta. C-11. Vremenski uvjeti utječu na performanse zrakoplova i provedbu operacija. Ti uvjeti uključuju: udare vjetra, bočne vjetrove i temperature okoline tijekom cjelokupne operacije. Visoka temperatura i visina smanjuju nosive sposobnosti zrakoplova. Kombinacija tih čimbenika rezultira kompromisima u operativnim parametrima svih misija. Na primjer, zapovjednik može ubaciti izvidničke timove na planinske visove tijekom hladnog jutra, ali možda neće moći provesti istu misiju tijekom vrućeg podneva.
PADOBRANSKO-DESANTNE OPERACIJE C-12. Padobransko-desantna operacija (airborne operation) je operacija koja uključuje zračno kretanje u područje cilja (objective area) borbenih snaga i njihove logističke potpore za provedbu taktičke, operativne ili strateške misije. Uporabljena sredstva mogu biti svaka kombinacija padobranskih postrojba, drugih postrojba koje se prevoze zračnim putom i različitih vrsta transportnih zrakoplova, ovisno o misiji i ukupnoj situaciji. Područje cilja poznato je kao zračni mostobran (the airhead). Zračni mostobran sadrži dovoljan broj zona iskakanja (drop zones – DZs) i zona iskrcavanja (landing zones – LZs) kako bi omogućili zračnopokretnim snagama koncentraciju učinaka na svoje ciljeve. Zračni mostobran treba sadržavati i zone izvlačenja (extraction zones – EZs), unutarnje komunikacijske linije i zemljište koje omogućuje obranu po dubini. Administrativno zračno kretanje osoblja, opskrbnih sredstava ili opreme nije padobranskodesantna operacija, premda se mogu primijeniti neki postupci. (JP 3-18 i FM 3-18.11 daju doktrinarni temelj za padobransko-desantne operacije.) C-13. Padobransko-desantne operacije su združene operacije zbog meñugranskih veza modernih sustava zapovjedanja i nadzora, višegranske strukture obrambenoga transportnog sustava i širokog opsega uključenih snaga i potpore. Padobransko-desantne operacije traže sigurna očekujuća i polazna područja, povezana s potrebom održavanja sigurnosti operacija. Mjere sigurnosti operacija mogu uključiti uspostavu prijelaznih baza potpore u dosegu taktičkog radijusa kretanja zrakoplova. Operacija počinje i svršava po zapovjedi zapovjednika koji organizira združenu padobransko-desantnu snagu. ORGANIZACIJA SNAGA C-14. Kada zapovjednik jednom odredi temeljne sastavnice taktičkog plana kopnenog dijela operacije te sheme manevra i vatrene potpore, padobransko-desantna snaga organizira se za C-3
FM 3-90______________________________________________________________________________________
provedbu dodijeljene misije. Zapovjednik uravnotežuje izravnu potrebu za borbenom moći s potrebom osiguranja održivosti snaga tijekom vremena. Za osiguranje jedinstva napora dio svih podreñenih postrojba dodijeljenih snaga može se formirati u privremene taktičke skupine kao što su timovi ili namjenski organizirane snage. Svaka taktička skupina ima svoga odreñenog zapovjednika. Doktrina ne može unaprijed propisati standardnu organizaciju za zadovoljenje svih uvjeta. No padobransko-desantne snage općenito se dijele na tri postroja: desantni postroj, postroj koji slijedi i pozadinski postroj. C-15. Desantni postroj (assault echelon) element je snage koji je rasporeñen za početni desant (napad) na područje cilja (JP 4-01.2). Kod padobranskog desanta to su uobičajeno snage sposobne za ubacivanje padobranom u jednom naletu raspoloživih zrakoplovnih transportnih sustava. Desantni postroj je višerodna organizacija s ograničenim sposobnostima održivosti. Zapovjednik ravnomjerno po različitim transportnim sustavima ukrcava vitalne snage (crossloading), kao što su zapovjednici, glavno osoblje, komunikacijski sustavi, izvidničke i sigurnosne snage i poslužna oružja, kako gubitak samo jednog zrakoplova ne bi ugrozio cjelokupnu operaciju. (Ravnomjerno ukrcavanje odnosi se i na helikoptersko-desantne operacije.) C-16. Postroj koji slijedi (follow-on echelon) sadrži one dodatne snage koje se kreću u područje cilja nakon desantnog postroja. Te snage pružaju borbenu moć potrebnu za širenje početnoga zračnog mostobrana, osiguranje područja razmještaja i uspostavu jedne ili više zračnih ukrcajnih luka. Sastav postroja koji slijedi ovisi o čimbenicima MNZS-VC. On se može sastojati od teških i lakih višerodnih poredaka, zemaljskog i protuzračnog topništva, borbene inženjerije, kao i važnih elemenata borbene potpore i potpore borbenih djelovanja. Uvoñenje tog postroja može trajati nekoliko dana i uključiti višestruke letove pojedinačnih transportnih sustava. Ovaj postroj obično ne traži da se različita sredstva ravnomjerno rasporeñuju po dodijeljenim transportnim sustavima. Time se povećava kapacitet utovara i nosivosti transportnih sredstava kojima se taj postroj prevozi. Postroj koji slijedi sadrži povećane sposobnosti održivosti snaga. C-17. Pozadinski postroj (rear echelon) sastoji se od onih elemenata snage koji nisu potrebni u području cilja. On može ostati u matičnoj postaji ili u prijelaznoj očekujućoj bazi tijekom kratkotrajnih operacija. Taj postroj općenito sadrži dugoročne sposobnosti održivosti zračnodesantne snage. NADZORNE MJERE C-18. Zapovjednik raspolaže velikim brojem grafičkih nadzornih mjera koje mu pomažu u nadzoru operacije. Kao minimum, zapovjednik mora svakoj podreñenoj postrojbi dodijeliti područje operacija. Zapovjednik padobransko-desantne operacije rabi i zone iskakanja, zone iskrcavanja, zone izvlačenja, desantne ciljeve i crtu zračnog mostobrana za usredotočenje napora svojih podreñenih. C-19. Odabir zona iskakanja i zona iskrcavanja združena je odgovornost. Zapovjednik misije odgovoran je za dovoñenje osoblja i tereta do zone iskakanja ili zone iskrcavanja te za odabir prilaza do područja slijetanja/doskoka. Zapovjednici združenih snaga i granskih snaga moraju temeljiti svoje odluke na poznavanju odreñenih problema i na potrebama cjelokupne operacije. Narav i mjesto područja slijetanja/doskoka važni su za pripremu sheme manevra. Misija nas vodi prema općem području u kojem se uspostavljaju područja slijetanja/doskoka. U višim postrojima zapovjednici mogu dodijeliti područja slijetanja/doskoka u širokom smislu. U nižim postrojima oni moraju specifično opisati ta mjesta. Zapovjednik odabire svoje zone iskakanja tek nakon provedbe detaljne raščlambe. On rabi informacije koje mu daju njegovi obavještajni sustavi i timovi za navoñenje Kopnene vojske kada razmatra sljedeće čimbenike pri odabiru zona iskakanja i zona iskrcavanja:
C-4
•
lakoća prepoznavanja,
•
izravan (pravocrtan) prilaz,
________________________________________Padobransko-desantne i helikoptersko-desantne operacije
•
pogodnost uporabe u različitim vremenskim i zemljišnim uvjetima,
•
izvan dosega neprijateljskih protuzračnih obrana, jakih zemaljskih obrana i potiskujućih neizravnih vatara,
•
blizu ili iznad desantnog cilja,
Budući da su dva posljednja čimbenika u suprotnosti, zapovjednik mora odlučiti koji ima prednost. (FM 3-17 daje detaljne informacije o željenim značajkama zona iskakanja i zona iskrcavanja.) C-20. Kod dodjele ciljeva i granica u padobransko-desantnoj operaciji zapovjednik mora razmotriti i druge čimbenike, pored onih koji su svojstveni konvencionalnim operacijama. On odabire specifične desantne ciljeve na temelju raščlambe situacije (vidi sliku C-1.) Desantni ciljevi diktiraju veličinu i oblik zračnog mostobrana, premda zapovjednik istodobno razvija crtu zračnog mostobrana i odreñuje desantne ciljeve. On odabire desantne ciljeve za svoje podreñene elemente. Istodobno zapovjednici tih podreñenih elemenata odlučuju o veličini, vrsti ili raspoSlika C-1. Desantni ciljevi redu snage koju mogu uporabiti za stjecanje i održavanje nadzora nad svojim ciljevima. C-21. Odabir desantnih ciljeva treba snagama omogućiti provedbu važnih zadaća za misiju (mission-essential tasks) u zadovoljavanju zapovjednikove namjere. Meñutim, oni ne moraju uključivati one ciljeve koji se trebaju zauzeti za osiguranje crte zračnog mostobrana. Odgovarajući desantni cilj je onaj koji snaga mora kontrolirati u ranoj fazi desanta za ostvarenje misije ili za povećanje sigurnosti padobransko-desantne snage. On može uključiti ključno zemljište unutar zračnog mostobrana ili zemljište potrebno za povezivanje snaga. Padobransko-desantna snaga ranjiva je od vremena slijetanja do dolaska snaga koje slijede u zračni mostobran. Neprijateljska postrojba na vozilima koja napada mostobran odmah nakon spuštanja desanta može potpuno poremetiti operaciju ili čak dovesti do njezina neuspjeha. Zato su desantni ciljevi koje zapovjednik odabire mjesta na zemljištu koja dominiraju neprijateljskim brzim prilazima do mostobrana. On može odabrati i neprijateljske položaje koji ugrožavaju misiju i nalaze se unutar mostobrana. Postrojba mora odmah zauzeti svoje desantne ciljeve za uspostavu zračnog mostobrana i za pružanje sigurnosti snagama koje slijede. C-22. Zapovjednik reda desantne ciljeve prema najizglednijoj prijetnji koju predstavljaju ili prema zahtjevima misije. Padobransko-desantna snaga osigurava svoje desantne ciljeve prije uspostave crte obrane perimetra uzduž granice mostobrana. Ona čisti zemljište unutar zračnog mostobrana od organiziranoga neprijateljskog otpora i rasporeñuje snage za osiguranje crte zračnog mostobrana. C-23. Zapovjednik odabire desantne ciljeve u isto vrijeme kada razmatra veličinu i protezanje zračnog mostobrana. On povlači crtu zračnog mostobrana za odreñivanje specifičnog područja koje treba zauzeti. Crta zračnog mostobrana nalikuje na prednji kraj područja bitke po tome što sigurnosne i druge snage djeluju izvan crte zračnog mostobrana. Zračni mostobran djeluje kao temelj za daljnje operacije te kao područje razmještaja koje omogućuje padobranskodesantnoj snazi dogradnju borbene moći. Kada jednom desantna snaga osigura zračni mostobran, ona čisti sve neprijateljske snage unutar njega, a ne samo organizirane neprijateljske postrojbe. Sljedeći čimbenici odreñuju mjesto, opseg i oblik crte zračnog mostobrana: C-5
FM 3-90______________________________________________________________________________________
•
stvarno protezanje crte zračnog mostobrana odražava nadzor ključnog ili kritičnog zemljišta potrebnog za misiju (vidi sliku C-2.) Crta zračnog mostobrana treba staviti dolazni aerodrom i sve zone iskrcavanja i zone iskakanja izvan dometa neprijateljskih izravnih vatara i motrenih neizravnih vatara,
•
crta zračnog mostobrana vezana je uz zaprjeke, a zračni se mostobran koristi prednostima postojećih prirodnih i umjetnih zaprjeka,
Slika C-2. Crta zračnog mostobrana
•
zračni mostobran sadrži dostatan broj zona iskakanja, zona iskrcavanja i zona izvlačenja kako bi osigurali da snaga ima unutarnje komunikacijske linije i da bi omogućili jedan masovni padobranski desant cijeloga desantnog postroja umjesto ubacivanja po manjim dijelovima,
•
zračni mostobran daje dovoljno prostora za raspršenje postrojba i opskrbnih sredstava za smanjenje ranjivosti na NBK oružje ako postoji prijetnja njegove uporabe,
•
zračni mostobran mora biti dovoljno velik za organizaciju obrane po dubini, a ipak dovoljno malen da bi ga padobransko-desantna postrojba mogla braniti. Premda to pretežno ovisi o čimbenicima MNZS-VC, bojna može braniti mostobran promjera 3 do 5 kilometara. Brigada može zaposjesti mostobran promjera 5 do 8 kilometara.
C-24. Kada zapovjednik podreñenima u padobransko-desantnim operacijama dodjeljuje granice i područja operacija, on razmatra još nekoliko čimbenika pored onih koji utječu na rutinske zadaće. Idealno, područje operacija svake postrojbe treba uključiti najmanje jednu zonu iskakanja i jednu zonu iskrcavanja kako bi se postrojbi i njezinim pojačanjima omogućilo prizemljenje unutar svoga dodijeljenog područja operacija tijekom desanta. Nazočnost svake postrojbe olakšava i doopskrbu te evakuaciju neprijateljskih ratnih zarobljenika i ranjenika. Uspostava zone iskrcavanja i zone iskakanja smanjuje potrebe usklañivanja djelovanja sa susjednim postrojbama. Zapovjednik dodjeljuje granice koje ne traže da postrojba istodobno brani više od jednog smjera. Granice se trebaju protezati, koliko je potrebno, ispred sigurnosnih snaga za usklañivanje vatara. Time se podreñenim sigurnosnim snagama omogućuje djelovanje ispred zračnog mostobrana s minimalnim usklañivanjem (vidi sliku C-3., stranica C-7). PLANSKA RAZMATRANJA C-25. Zapovjednik padobransko-desantne snage počinje planirati kada primi početnu smjernicu ili pripremnu zapovjed. JP 3-18 opisuje sadržaj početne smjernice ili pripremne zapovijedi, uključujući:
C-6
•
misiju podreñenih postrojba,
•
zamisao operacije višeg zapovjednika,
•
zapovjednu strukturu za operaciju,
•
vrijeme i trajanje operacije, uključujući D-dan i S-sat (vrijeme provedbe),
•
obavještajne i sigurnosne zahtjeve,
•
dodjelu i raspodjelu zrakoplovnih transportnih sredstava,
________________________________________Padobransko-desantne i helikoptersko-desantne operacije
•
popis i redoslijed uporabe postrojba,
•
polazne aerodrome, udaljene baze prikupljanja i prijelazne baze razmještaja,
•
zahtjeve i upute za vezu,
•
zamisao povezivanja i povlačenja.
Slika C-3. Granice i mjere usklañivanja vatrene potpore za zračni mostobran C-26. U padobransko-desantnoj operaciji koja predviña rano povezivanje s konvencionalnim kopnenim manevarskim snagama, padobransko-desantna postrojba brani zračni mostobran do dovršenja povezivanja. Nakon povezivanja padobransko-desantna snaga nastavlja s napadom unutar zapovjednikove zamisli operacije ili se priprema za sljedeće operacije. Taktičke padobransko-desantne operacije počinju s početnim desantom nakon kojeg slijede neovisne operacije. Tada one mogu prijeći u obranu uspostavljenoga zračnog mostobrana dok se dovoljno snaga ne dovede u područje cilja za prodor iz uspostavljenog područja prikupljanja ili za povezivanje s kopnenim snagama. C-27. Elastičnost padobransko-desantnih snaga zapovjedniku daje širok prostor za odabir prilaznih putova i područja ciljeva. Padobransko-desantne snage obilaze kopnene zaprjeke i neprijateljske položaje za udar na ciljeve u inače nepristupačnim područjima. Sposobnost padobransko-desantnih snaga za brzo kretanje i prizemljenje izravno na ciljeve ili u njihovoj blizini povećava element iznenañenja. Ona olakšava i koncentraciju relativne borbene moći jer padobransko-desantne snage mogu napadati cilj iz svakog smjera, što dovodi do rasipanja neprijateljskih obrana. Nazočnost padobransko-desantnih snaga tvori prijetnju koja utječe na neprijateljsku sposobnost koncentracije. Te ga snage tjeraju da rasprši borbenu moć za zaštitu važnih objekata za održivost snaga i drugih ključnih lokacija. C-28. Temeljni preduvjeti za provedbu uspješnih padobransko-desantnih operacija su kretanje snaga u područje cilja bez trpljenja neprihvatljivih gubitaka i opskrba tih snaga s potrebnom
C-7
FM 3-90______________________________________________________________________________________
borbenom moći, borbenom potporom i potporom borbenih djelovanja. Koraci koji se poduzimaju za ostvarenje tih ciljeva uključuju: •
postizanje i održavanje zračne nadmoći,
•
gušenje i potiskivanje neprijateljskih sposobnosti protuzračne obrane i zemaljskih vatara,
•
pružanje odgovarajuće protuzračne obrane u području prikupljanja, na putu prema području cilja i u njemu.
C-29. Zapovjednikovi temeljni početni izvori vatrene potpore velikog dometa u padobranskodesantnoj operaciji su zračna potpora i raketne vatre koje mogu doseći zračni mostobran. Drugi izvori mogu uključiti pomorske površinske vatre. Zapovjednik može ubaciti zračnopokretne topničke postrojbe i napadne helikoptere za pružanje bliskih podupirućih vatara tijekom početnog desanta. On može dovesti i dodatna topnička, višecijevna raketna i helikopterska sredstva tijekom narednih faza operacije. C-30. Kapacitet i raspoloživost zrakoplova ograničava količinu opreme i opskrbnih sredstava koja se može prebaciti u područje cilja. Zapovjednik može svoju tešku opremu ubaciti pomoću velikih padobrana ili slijetanjem zrakoplova. Ograničen broj vozila u padobransko-desantnim postrojbama smanjuje taktičku pokretljivost postrojbe na otvorenome zemljištu u usporedbi s oklopnim ili mehaniziranim snagama. No padobransko-desantne postrojbe mogu postići veliku pokretljivost uporabom helikoptera. Postrojbe rade usklañene napore za zarobljavanje i iskorištavanje neprijateljskih opskrbnih sredstava, opreme, oružja, goriva, ulja i maziva. C-31. Zbog daljine ubacivanja snaga i potrebe za zračnim komunikacijskim linijama, padobransko-desantne operacije povećavaju probleme koji su normalno svojstveni održivosti borbene snage. Zato zapovjednici moraju naglasiti planiranje doopskrbe, održavanja opreme, evakuacije žrtava, obilježavanja grobova i postupanja s ratnim zarobljenicima. Prethodno prepakiranje kompleta opskrbnih sredstava za postrojbe veličine satnije i bojne može smanjiti te probleme kada postrojbe potpore moraju dostaviti opskrbna sredstva borbenim postrojbama. C-32. Zapovjednici razmatraju sva opskrbna sredstva i opremu potrebnu za provedbu misije kao dio svoga taktičkog planiranja. Početni borbeni zahtjevi diktiraju količine i vrste opskrbnih sredstava i opreme koje desantne snage nose sa sobom u operaciju. Zapovjednici osiguravaju da se samo opskrbna sredstva potrebna za zadovoljenje izravnih potreba desantne snage početno razvijaju u područje cilja. Višak opskrbnih sredstava i opreme može predstavljati opterećenje za desantnu snagu. Stožeri odreñuju i održavaju potrebne razine opskrbnih sredstava njihovim faznim dovoñenjem u područje cilja i to: zajedno s postrojbom, naknadnom doopskrbom (automatski ili po pozivu) i rutinskom doopskrbom. Streljivo, voda, gorivo, ulja i maziva normalno tvore glavne najteže terete u zračnoprijevoznim operacijama. C-33. Kao dio priprema za padobransko-desantnu operaciju vojnici dobivaju brifing o planu svoje postrojbe, susjednih postrojba i viših postroja, uključujući i planove za izvanredne situacije. Posebno je važno da svo osoblje razumije zapovjednikovu namjeru i namjeru zapovjednika dvije više razine. To pomaže postrojbama ili vojnicima u usmjeravanju svojih napora prema ostvarenju misije ako doñe do spuštanja u neplanirana područja. PROVEDBA PADOBRANSKO-DESANTNIH OPERACIJA C-34. Padobransko-desantne operacije mogu prethoditi, provoditi se usporedo ili slijediti nakon drugih vrsta operacija. Padobransko-desantna postrojba provodi dnevne i noćne operacije; svaka ima svoje prednosti i nedostatke, kao što su lakše otkrivanje i praćenje ciljeva te identifikacija zona iskakanja. Početno, kao dio pripremnih vatara, raspoložive vatre uništavaju ili guše neprijateljske sustave i postrojbe koje predstavljaju izravnu opasnost za padobranski desant. Uporaba preciznog streljiva povećava vjerojatnost postizanja željenog učinka. Istodobno se smanjuje broj vlastitih sustava vatrene potpore potrebnih za postizanje toga učinka.
C-8
________________________________________Padobransko-desantne i helikoptersko-desantne operacije
C-35. Provedba taktičkog plana kopnenog dijela operacije uključuje početno zauzimanje zona iskakanja i zona iskrcavanja na aerodromu i oko njega ili stvarno zauzimanje aerodroma. Desantni postroj slijeće padobranom što je moguće bliže svomu cilju i odmah se prikuplja. Početni desant naglašava koordiniranu akciju malih postrojba za zauzimanje početnih ciljeva prije nego što se element iznenañenja potroši. Agresivne akcije malih postrojba karakteriziraju tu kritičnu fazu. Inicijativa voña malih postrojba ključni je čimbenik sposobnosti postrojbe za provedbu svoje misije. Dok desantna snaga zauzima desantne ciljeve, padobransko-desantna snaga usmjerava svoje napore prema učvršćenju zračnog mostobrana. C-36. Taktičko iznenañenje i detaljno planiranje trebaju postrojbama omogućiti zauzimanje svojih desantnih ciljeva i uspostavu zračnog mostobrana prije nego što neprijatelj ima vremena reagirati. Time se osigurava neprekinuto dovoñenje postrojba, opreme i opskrbnih sredstava zrakom. Zapovjednik po potrebi mijenja misije svojih postrojba kao odgovor na neprijateljske akcije. Postrojbe mogu očekivati da će neprijatelj brzo poduzeti neusklañene napade uzduž glavnih prilaza, rabeći lokalne raspoložive snage. Budući da se stupanj koordinacije i jačina tih napada progresivno povećavaju, padobransko-desantna snaga mora sukladno tomu razvijati veću snagu svojih obrambenih položaja i pripremiti se za obranu od neprijateljskog napada oklopnih i mehaniziranih snaga na vozilima. C-37. Postrojbe namijenjene za provedbu izvidničkih i sigurnosnih misija slijeću meñu prvima kako bi mogle uspostaviti putne blokade, locirati neprijateljske snage i poremetiti njegove komunikacijske objekte. Budući da je rijetko moguće da zapovjednici postrojba provedu zemaljsko izviñanje prije padobransko-desantne operacije, ono mora početi čim se postrojba prizemlji. Tijek informacija mora biti neprekidan. Zahtjevi za informacijama zapovjednika padobranskodesantnih snaga ne razlikuje se puno od zahtjeva zapovjednika lakih snaga. No metoda kojom njegova postrojba stiže u borbeno područje čini nužnim trenutačno i detaljno izviñanje te prijenos borbenih informacija višem zapovjedništvu. C-38. Ako su početni desantni ciljevi snažno branjeni, većina snage ima zadaću zauzeti ih. Kada su početni ciljevi slabo branjeni, većina snage može očistiti dodijeljena područja operacija i pripremiti obrambene položaje po dubini. Zapovjednik, čim je moguće, počinje s intenzivnim ophodnjama izmeñu susjednih obrambenih položaja unutar crte zračnog mostobrana te izmeñu zračnog mostobrana i prednjeg kraja svoga sigurnosnog područja. On rabi svoje izvidničke helikoptere za potporu napora zemaljskih ophodnja. U većini slučajeva zapovjednik preko zapovjedništva specijalnih snaga i nadzornog elementa koji se pridružuje desantnoj snazi uspostavlja kontakt sa snagama za specijalne operacije ili s prijateljskim paravojnim snagama u području. Napredni sustavi za obavještajno djelovanje, motrenje i izviñanje te sustavi zapovijedanja i nadzora mogu pomoći u tom procesu, otkrivanjem položaja neprijateljskih snaga unutar crte zračnog mostobrana i brzom raspodjelom točne i pravodobne opće operativne slike svim zapovjednim mjestima uključenim u operaciju. To isključuje potrebu da vojnici pješke provedu izviñanje zone u cijelome području unutar crte zračnog mostobrana. C-39. Dostatno osoblje i komunikacijska oprema moraju doći u zračni mostobran prije (ili istodobno s) desantnoga zapovjednog mjesta kako bi se osiguralo provodobno postavljanje vitalnih komunikacija. Čim komunikacije i taktička situacija dopuste, zapovjednik uspostavlja: •
zapovjedne kanale za nadzor vatara unutar padobransko-desantnih snaga,
•
komunikacije s podupirućim zračnim i pomorskim snagama,
•
komunikacije sa zračnim transportnim snagama koje se brinu o jačanju snaga, zračnoj doopskrbi i zračnoj evakuaciji,
•
komunikacije s bazama na prijateljskom teritoriju,
•
komunikacije izmeñu široko razdvojenih padobransko-desantnih ili kopnenih snaga sa zajedničkom ili usklañenom misijom, kao što su snage za povezivanje.
C-9
FM 3-90______________________________________________________________________________________
C-40. Zapovjednik utječe na djelovanje prebacivanjem ili preraspodjelom raspoloživih snaga i sredstava vatrene potpore. On može i: •
premjestiti snage,
•
prilagoditi misije,
•
promijeniti ciljeve i granice,
•
uporabiti pričuve,
•
premjestiti se na mjesto s kojeg može najbolje ostvariti osobni utjecaj, posebno tijekom početnog desanta.
C-41. Kada su osigurale početne ciljeve podreñene postrojbe zauzimaju dodatne ciljeve za ubrzanje uspostave usklañene obrane ili za provedbu budućih operacija. Zapovjednik tada organizira obrambene položaje, po potrebi dopunjava borbenu radio mrežu i organizira pričuvu. Te, kao i druge mjere, pripremaju snagu za odbijanje neprijateljskih protunapada, maksimalno smanjuju učinke oružja za masovno uništavanje ili omogućuju nastavak napada. C-42. Pričuva priprema i zaposjeda obrambene položaje do svoje uporabe. Zapovjednik rabi svoju pričuvu za iskorištavaje uspjeha, borbu s neočekivanim otporom pri zauzimanju desantnih ciljeva i za osiguranje početnoga zračnog mostobrana. On rekonstituira pričuvu nakon uporabe početne pričuve sukladno čimbenicima MNZS-VC. C-43. Zapovjednik mora organizirati svoju crtu zračnog mostobrana nakon što snaga provede svoje početno desantno prizemljenje i ostvari svoje prve misije. Situacija diktira kako postrojbe zaposjedaju i organiziraju crtu zračnog mostobrana. Zapovjednik prilagoñava raspored svojih postrojba i instalacija kako bi odgovarale zemljištu i situaciji. Postrojbe provode izvidničke i sigurnosne mjere koje obično uključuju pojačanje sigurnosnog područja. Misija, neprijateljske mogućnosti i obrambene značajke zemljišta odreñuju stupanj do koga je crta zračnog mostobrana stvarno zaposjednuta i organizirana za obranu. C-44. Uvoñenje snaga postroja koji slijedi u nadgradnji zračnog mostobrana nastavlja se istodobno sa zauzimanjem i organizacijom crte zračnog mostobrana. Namjera nadgradnje je pružanje sigurne logističke baze za snage koje rade na premještanju zračnog mostobrana od izvorne točke napada. Kako dodatne snage pristižu one pojačavaju obrambene položaje u zračnom mostobranu, osiguravaju dodatne potrebne zemljišne oblike i manevarski prostor kako to traži misija, organiziraju pričuve i pripremaju se za napadne operacije. Kopnene operacije snaga koje slijede iskorištavaju prednosti koje im pruža zračni mostobran. Nakon čvrste uspostave zračnog mostobrana ili područja razmještaja, ili nakon provedbe povezivanja s kopnenim snagama, viši će zapovjednik obično osloboditi padobransko-desantne postrojbe kako bi im omogućio da se pripreme za sljedeće padobransko-desantne operacije. Ako ne mogu biti odmah osloboñene, on im daje dodatnu borbenu moć i sposobnosti održivosti.
HELIKOPTERSKO-DESANTNE OPERACIJE C-45. Helikoptersko-desantne operacije (air assault operations) su operacije u kojima desantne snage (borbene, borbene potpore i potpore borbenih djelovanja) rabeći vatrenu moć, pokretljivost i punu integraciju helikopterskih sredstava manevriraju na bojištu pod nadzorom kopnenog zapovjednika ili zapovjednika zračnog manevra za djelovanje na neprijatelja i uništenje njegovih snaga ili za zauzimanje i držanje ključnog zemljišta (FM 3-97.4). To su često operacije visokog rizika, ali i visoko isplative operacije. C-46. Helikoptersko-desantna namjenska snaga (air assault task force – AATF) može dramatično povećati zapovjednikovu sposobnost utjecaja na operacije u svome području operacija i na provedbu operacija na mjestima koja su izvan sposobnosti konvencionalnijih snaga. Helikoptersko-desantne snage zadržavaju elastičnost brzoga novog razvoja za provedbu narednih napadnih ili obrambenih operacija. Helikoptersko-desantne operacije blisko podsjećaju na C-10
________________________________________Padobransko-desantne i helikoptersko-desantne operacije
padobransko-desantne operacije. Helikoptersko-desantne snage najranjivije su tijekom polijetanja iz zona polijetanja i slijetanja u zone slijetanja u neosiguranim područjima. C-47. Helikoptersko-desantna snaga rabi vatrenu moć, pokretljivost i punu integraciju helikopterskih sredstava za manevar kroz područje operacija. Svrha joj je djelovati na neprijatelja i uništiti njegove snage ili zauzeti i držati ključno zemljište. Združena doktrina smatra helikoptersko-desantne operacije podskupom zračnopokretnih operacija. Helikoptersko-desantne operacije nisu administrativna kretanja vojnika, oružja i tvari pomoću zrakoplovnih postrojba Kopnene vojske. Helikopterski zračni desant je promišljena, precizno planirana i odlučno provedena operacija koja omogućuje našim snagama udar na povećanim udaljenostima i preko zemljišnih barijera za napad na neprijatelja kada je i gdje najranjiviji. Zapovjednik te operacije planira uporabom prije opisanog procesa obrnutog planiranja. (Temeljni priručnici za helikoptersko-desantne operacije jesu FM 3-04.113 i FM 3-97.4.) C-48. Velika pokretljivost helikoptersko-desantne snage omogućuje zapovjedniku postizanje iznenañenja i zavaravanja te provedbu operacija u cjelokupnom području operacija. No helikoptersko-desantne operacije koje se provode na lokacijama koje su zemljopisno daleko od snaga potpore, mogu zračnodesantnu snagu staviti u stanje visokog rizika ako njezini sustavi za obavještajno djelovanje, motrenje i izviñanje precizno ne otkriju neprijateljske snage rasporeñene za remećenje zračnog desanta. Helikoptersko-desantne postrojbe izuzetno su pogodne za uporabu u ulozi snage za reakciju i u traži-i-napadni operacijama kada su informacije o mjestima, jačini i rasporedu neprijatelja maglovite i neodreñene. C-49. Široka uporaba helikoptera jako povećava pokretljivost kopnenih postrojba i izravno pridonosi povećanju borbene učinkovitosti. Njihova uporaba zapovjedniku omogućuje iskorištavanje prednosti brzine i elastičnosti zrakoplova Kopnene vojske za provedbu različitih zadaća. Na primjer, tijekom operacije prijelaza rijeke helikopterski zračni desant može pomoći u osiguranju mjesta prijelaza ili crte mostobrana. ORGANIZACIJA SNAGA C-50. Helikoptersko-desantne operacije rabe helikoptersko-desantne namjenske snage. Helikoptersko-desantna namjenska snaga višerodna je snaga posebno namijenjena za brz i snažan udar. Nalazi se pod zapovjedanjem samo jednog zapovjedništva. Taktički zapovjednici rabe helikoptersko-desantnu namjensku snagu u situacijama koje pružaju proračunatu prednost zbog iznenañenja, zemljišta, ugroze ili pokretljivosti. Sastoji se od snaga i sredstava pješaštva, napadnih helikoptera, vatrene potpore, elektroničkog ratovanja i logistike. Za zapovjednika se odreñuje zapovjednik kopnenih snaga ili zapovjednik zračnog manevra. C-51. Zapovjedništvo najnižeg postroja, koje je sposobno za nadzor i usklañivanje ukupne helikoptersko-desantne operacije, provodi nadzor nad zrakoplovima sukladno ukupnome planu. Zapovjedništvo bojne je obično najniža razina. To zapovjedništvo mora usklañivati uporabu zračnog prostora s drugim korisnicima, uključujući topništvo, protuzračnu obranu, zračnu potporu i druge zrakoplovne postrojbe Kopnene vojske. Ono mora usklañivati planove manevra i logističke potpore helikoptersko-desantne snage s planovima viših, podreñenih i susjednih postrojba. C-52. Zračnotransportna postrojba je ili u izravnoj potpori kopnene borbene postrojbe ili pod operativnim nadzorom helikoptersko-desantne namjenske snage. Zapovjednik helikopterskodesantne namjenske snage odreñuje – uz ulazne podatke zapovjednika zračne misije – kada odnos operativnog nadzora počinje i svršava. Zapovjednik ne pridodaje zračnotransportnu postrojbu helikoptersko-desantnoj namjenskoj snazi jer je malo vjerojatno da kopnena postrojba može nadzirati zrakoplovnu postrojbu i opskrbu specifičnoga zrakoplovnog streljiva i velike količine goriva za zrakoplovne postrojbe. Zapovjedni odnosi izravne potpore i operativnog nadzora ne stavljaju nikakvu logističku odgovornost podupiruće postrojbe prema poduprtoj postrojbi. Shodno tomu, izravna potpora i operativni nadzor obično su poželjni odnosi izmeñu zračnih i kopnenih postrojba u helikoptersko-desantnim operacijama.
C-11
FM 3-90______________________________________________________________________________________
NADZORNE MJERE C-53. Nadzorne mjere koje se primjenjuju u padobransko-desantnoj operaciji jednako se primjenjuju u helikoptersko-desantnoj operaciji. Kao minimum, zapovjednik svakoj podreñenoj postrojbi dodjeljuje područje operacija. Osoblje helikoptersko-desantne namjenske snage i zrakoplovno osoblje odabiru zone iskrcavanja koje podupiru taktički plan kopnenog dijela operacije i nude najbolje uvjete preživljavanja helikoptersko-desantnoj namjenskoj snazi. Kao i kod padobransko-desantne operacije, odreñivanje zona iskrcavanja unutar područja operacija pojednostavljuje pružanje dodatne potpore postrojbi. Zapovjednik helikoptersko-desantne namjenske snage rabi i desantne ciljeve te crtu zračnog mostobrana za usredotočenje napora svojih podreñenih. Zapovjednik, po potrebi, rabi nadzorne mjere opisane u 5. poglavlju za pomoć u nadzoru manevra snage kada ona jednom uñe u područje operacija. C-54. U padobransko-desantnim operacijama zapovjednik intenzivno rabi mjere zapovjedanja i nadzora zračnog prostora Kopnene vojske za nadzor kretanja desantnih, napadnih, specijalnih elektroničkih i transportnih zrakoplova. Slika C-4. pokazuje rute leta ucrtane na grafičkom prikazu. (FM 3-52 daje detalje o mjerama zapovjedanja i nadzora zračnog prostora Kopnene vojske.)
Slika C-4. Rute leta ucrtane na grafičkom prikazu PLANSKA RAZMATRANJA C-55. Integracija zrakoplovstva i pješaštva ne mijenja iz temelja prirodu borbenih operacija. Helikoptersko-desantna snaga nastavlja se boriti kao višerodni tim. Meñutim, tempo i udaljenosti uključeni u svaku operaciju dramatično se mijenjaju. Misije koje se normalno dodjeljuju helikoptersko-desantnoj namjenskoj snazi trebaju iskoristiti prednost svoje nadmoćne pokretljivosti. No zapovjednik ne bi trebao uporabiti helikoptersko-desantnu namjensku snagu bez detaljnog plana doopskrbe u operacijama koje traže održivu borbu na kopnu. Kada se jednom zračni desant dovrši, zrakoplovna postrojba može nastaviti s potporom pješaštva provedbom zračnog premještanja sustava i kritičnih opskrbnih sredstava. C-12
________________________________________Padobransko-desantne i helikoptersko-desantne operacije
C-56. Nekoliko je temeljnih planskih operativnih smjernica za helikopterski zračni desant: •
dodijeliti misiju koja iskorištava prednosti pokretljivosti helikoptersko-desantne snage,
•
namjenski organizirati helikoptersko-desantnu snagu kao višerodni tim,
•
osigurati da plan zračnog desanta podupire namjeru zapovjednika helikoptersko-desantne namjenske snage,
•
dodijeliti dodatno vrijeme za planiranje i pripremu zračnih desanata koji se provode u uvjetima ograničene preglednosti i u nepovoljnim vremenskim uvjetima,
•
održavati integritet male postrojbe tijekom zračnog desanta kako bi osigurala sposobnost svoga borenja kao čvrsto povezane postrojbe odmah nakon slijetanja,
•
planirati i postaviti vatrenu potporu za ostvarenje vatara za gušenje/potiskivanje uzduž ruta leta, u zonama iskrcavanja te protiv neprijateljskih sustava protuzračne obrane.
C-57. Temelj uspješne helikoptersko-desantne operacije je zapovjednikov taktički plan kopnenog dijela operacije. Stožer helikoptersko-desantne namjenske snage priprema taj plan na temelju ulaznih podataka svih elemenata namjenske snage. Sve zrakoplovne posade moraju biti upoznate s taktičkim planom kopnenog dijela operacije i s namjerom kopnenog zapovjednika. C-58. Taktički plan kopnenog dijela operacije za zračni desant u suštini se sastoji od istih elemenata kao i za svaki drugi pješački napad, ali se razlikuje u zahtjevu za brzinom i pokretljivošću. Plan stavlja namjenski organizirane helikoptersko-desantne postrojbe na cilj ili u njegovu blizinu kako bi bile sposobne odmah zauzeti ciljeve i brzo se konsolidirati. Ako zapovjednik ne može brzo primijeniti odgovarajuću borbenu moć u području cilja, helikoptersko-desantna snaga mora sletjeti dalje od cilja i izgraditi borbenu moć. Ta snaga tada napada kao i svaka druga pješačka postrojba; no time se smanjuje učinkovitost helikoptersko-desantne operacije. Shema manevra može imati mnogo oblika, ovisno o situaciji i čimbenicima MNZS-VC. C-59. Taktički plan kopnenog dijela operacije sadrži: •
desantne ciljeve za podreñene elemente,
•
raspoložive zone iskrcavanja za svaki podreñeni element, uzimajući u obzir udaljenost od zone iskrcavanja svake postrojbe do desantnog cilja,
•
D-dan i S-sat,
•
specijalne zadaće,
•
namjensku organizaciju i zapovjedni odnos svih ustrojbenih i podupirućih postrojba,
•
vatrenu potporu tijekom desanta, kao što su bliska zračna potpora, zemaljsko topništvo, minobacači i elektronički ometači,
•
letne koridore,
•
gušenje protuzračne obrane,
•
naredne operacije, kao što su obrana, povezivanje i povlačenje,
•
mjesta neprijatelja, uključujući položaje i vrstu protuzračne obrane,
•
potporu borbenih djelovanja.
C-60. Zapovjednik može odlučiti provesti početni desant bez pripremnih vatara da bi postigao taktičko iznenañenje. No on uvijek planira vatre za potporu helikopterskog desanta i borbenih operacija u svakoj zoni iskrcavanja kako bi uvijek bile dostupne ako postoji potreba za njima. Te su vatre normalno kratke, ali intenzivne, za maksimalno povećanje iznenañenja i učinka šoka. Sve neizravne vatre trebaju prestati u vrijeme kada se prvi desantni element prizemljuje. Zapovjednik rabi napadne helikoptere za gušenje i uništenje neprijateljskih sustava u vremenu
C-13
FM 3-90______________________________________________________________________________________
izmeñu prekida djelovanja neizravnih vatara i slijetanja početnih desantnih elemenata te njihove pripreme za provedbu operacija. Planiranje vatrene potpore osigurava vatre gušenja uzduž ruta leta i u blizini zona iskrcavanja kako bi se pomoglo osigurati slijetanje helikoptersko-desantne snage prema planu. Zapovjednik normalno daje visok prioritet gušenju neprijateljskih sustava protuzračne obrane. Mjesto tih sustava je za zapovjednika kritična informacija. C-61. Postrojba održava svoj taktički integritet tijekom ukupnog trajanja helikopterskog desanta. Svi članovi desetine ukrcavaju se u isti helikopter, dok su vodovi u istom nizu. Time se osigurava integritet postrojbe nakon slijetanja. Zapovjednik ravnomjerno rasporeñuje ključno oružje, streljivo i zapovjedne skupine kako bi osigurao da gubitak jednog helikoptera ne dovede do gubitka odreñenog oružnog sustava ili remećenja lanca zapovjedanja. C-62. Kopneni zapovjednik rabi zrakoplovne resurse do maksimalnog stupnja učinkovitosti. On ne treba držati zrakoplove pod svojim izravnim nadzorom ako ne postoji potreba za provedivim zrakoplovnim misijama. Zapovjednik zračne misije mora imati elastičnost za prebacivanje neiskorištenih zrakoplova u potporu drugih borbenih postrojba, provedbu potrebnog održavanja ili omogućavanje odmora posade. Planovi za uporabu preplaniranih snaga za reakciju trebaju uključiti osiguranje potrebnoga zračnog transporta koji će biti u stanju pripravnosti. Zapovjednik helikoptersko-desantne namjenske snage donosi odluku o oslobañanju zrakoplovnih resursa koje je dobio u potporu. Zapovjednik zračne misije osigurava da je zapovjednik helikoptersko-desantne namjenske snage svjestan postojanja narednih misija kao i misija koje se meñusobno natječu za njegove zrakoplovne resurse. Ponekad će zapovjednik helikoptersko-desantne namjenske snage možda morati zadržati zrakoplovnu potporu nakon izvornoga planiranog vremena. U tom slučaju mora odmah informirati nadreñeno zapovjedništvo. Zapovjednik zračne misije nastavlja pružati zrakoplovnu potporu sve dok zapovjednik helikoptersko-desantne namjenske snage ne oslobodi svoju postrojbu. C-63. Zapovjednik planira i organizira svoje operacije potpore borbenih djelovanja za potporu brzog tempa visoko pokretljivih i široko raširenih operacija. Tradicionalne doktrinarne potporne udaljenosti i odgovornosti potpore ne primjenjuju se uvijek u helikoptersko-desantnim operacijama. Logistički planer u helikoptersko-desantnoj postrojbi shvaća to od početka i prilagoñava svoj plan rabeći raspoložive resurse. Baš kako zapovjednik skraja helikoptersko-desantnu namjensku snagu za provedbu borbenih operacija zrakom, tako se logistički sustav mora skrojiti za pružanje potpore zrakom. Medicinska evakuacija, doopskrba i pojačanje zračnog transporta mogu biti nužni za potporu održivosti borbenih operacija snage. Ograničenja zračnog transporta odreñuju što može ući u zračni mostobran pomoću helikoptera. Meñutim, pažljivo planiranje koje provodi zrakoplovno osoblje daje metode za ubacivanje pojačanja i većine opreme i opskrbnih sredstava. PROVEDBA HELIKOPTERSKO-DESANTNIH OPERACIJA C-64. U propisano vrijeme postrojbe se kreću iz područja prikupljanja u očekujuće područje putom koji je odredio zapovjednik helikoptersko-desantne namjenske snage. Zapovjednik svake postrojbe upoznaje zapovjednu skupinu u zoni ukrcavanja da je njegova postrojba došla u očekujuće područje. Nadzorni časnik u zoni ukrcavanja (pick-up zone control officer – PZCO) usklañuje dolazak helikoptera i postrojba tako da doñu u svoje točke ukrcavanja samo nešto prije slijetanja helikoptera. Time se sprječava gomilanje snaga, olakšava sigurnost i smanjuje ranjivost na neprijateljska djelovanja prilikom operacija u zoni ukrcavanja.. C-65. Kada su helikopteri ukrcani i spremni, nadzorni časnik u zoni ukrcavanja daje signal voñi leta. Polijetanje treba biti u propisano vrijeme iz tablice zračnog kretanja. No helikopteri neće stajati na zemlji u području ukrcavanja. Ako su ranije spremni, uzlijeću i kasnije ubrzavaju kako bi prešli polaznu točku ili prvu zračnu nadzornu točku na vrijeme. C-66. Zapovjednik zračnog kretanja unaprijed odreñuje brzinu leta, a voña leta je prilagoñava za prolazak polazne točke na vrijeme. Zapovjednici ostaju orijentirani tijekom leta, slijedeći i provjeravajući rutu leta pomoću motrenja zemljišta, zemljovida, GPS-a i drugih pomagala. C-14
________________________________________Padobransko-desantne i helikoptersko-desantne operacije
C-67. Napadni helikopteri i snage zračnog konjaništva pomažu u pružanju sigurnosti helikoptersko-desantnoj snazi. Pod nadzorom zapovjednika zračne misije ti helikopteri provode izviñanje putova i zona iskrcavanja, pružaju sigurnost transportnim helikopterima na putu prema zoni iskrcavanja i štite ukrcane kopnene manevarske postrojbe kada se skupljaju u zoni iskrcavanja i kreću se prema svome cilju. Na kraju faze helikopterskog desanta u sklopu misije, napadni helikopteri mogu ostati pod operativnim nadzorom kopnene manevarske snage i provoditi izvidničke i sigurnosne operacije u području cilja. C-68. Nakon prolaska oslobañajuće točke, helikopteri nastavljaju prema dodijeljenim zonama iskrcavanja. Zapovjednik rabi prolazak oslobañajuće točke za odreñivanje vremena podizanja i prebacivanja snaga vatrene potpore. Oslobañajuća točka je i točka u kojoj helikopteri prelaze u poredak za iskrcavanje (ako je potrebno) i zapovjednik pokreće otvaranje pripremnih vatara. C-69. Zapaljivo streljivo se običajeno ne rabi u zoni iskrcavanja i u njenoj blizini neposredno prije slijetanja, jer gorenje lišća i dim mogu ugroziti helikoptere ili poremetiti misiju. No helikopteri opremljeni generatorima dima mogu pružiti dimnu zavjesu. C-70. Helikoptersko-desantna namjenska snaga slijeće prema planu ako promjene taktičke situacije u posljednji trenutak ne prisile zapovjednika da prekine ili promijeni slijetanje. Zrakoplovne posade informiraju ukrcane vojnike o situaciji, posebno o bilo kojoj promjeni izvornog plana. Zapovjednik želi da njegova postrojba istodobno sleti kako bi na zemlji imao maksimalan broj vojnika u danom području, u najkraćem mogućem vremenu. Pojedinačni vojnici najranjiviji su tijekom slijetanja; oni se brzo iskrcavaju i razvijaju za provedbu dodijeljenih misija. C-71. U zoni iskrcavanja voñe u svakom zapovjednom postroju broje osoblje i opremu te dostavljaju odgovarajuća izvješća višem zapovjedništvu. Nakon što postrojba dovrši svoju konsolidaciju u zoni iskrcavanja, zapovjednik je po potrebi reorganizira. Kopnene borbene operacije helikoptersko-desantne postrojbe ne razlikuju se od operacija koje provode druge pješačke postrojbe.
C-15
Dodatak D
Operacije okruženja Kada je neprijatelj potisnut unazad nismo uspjeli, a kada je odsječen, okružen i raspršen onda smo uspjeli. Feldmaršal princ Aleksandar V. Suvorov
Operacije okruženja (encirclement operations) su operacije u kojima jedna snaga gubi svoju slobodu manevra jer ju je suprotna strana sposobna izolirati nadzorom svih kopnenih komunikacijskih linija i sprječavanjem dolaska pojačanja. Postrojba može provoditi napadne operacije okruženja namijenjene za izoliranje neprijateljske snage ili obrambene operacije okruženja kao rezultat izolacije postrojbe na temelju djelovanja suprotne strane. Do operacija okruženja dolazi zbog borbenih operacija moderniziranih snaga koje će vjerojatno biti kaotične, intenzivne i izuzetno destruktivne, provoñene na velikim područjima s relativno malim brojem postrojba koje se kreću, kada svaka snaga manevrira jedna protiv druge za postizanje pozicijske prednosti. NAPADNE OPERACIJE OKRUŽENJA D-1. Zapovjednik provodi napadne operacije okruženja za izoliranje neprijateljske snage. Snaga tipično dolazi u okruženje kao rezutat probijanja i obuhvata ili kao produžetak operacija iskorištavanja uspjeha ili gonjenja. Kao takve, operacije okruženja nisu poseban oblik napadnih operacija već produžetak tekuće operacije. Mogu se planirati kao nastavci operacija ili proizlaziti iz iskorištavanja nepredviñene prigode. Obično su rezultat spajanja dvije snage koje provode dvostruki obuhvat. No do okruženja može doći i u situacijama kada zapovjednik u napadu rabi glavne zaprjeke, kao što je obalna crta, kao drugu snagu za okruženje. Premda zapovjednik može u okruženju odrediti zemljišne ciljeve, izolacija i poražavanje neprijateljskih snaga temeljni su ciljevi. Idealno, okruženje rezultira predajom okružene snage. Time se smanjuju gubitci i potrošnja resursa naših snaga. SADRŽAJ Napadne operacije okruženja............... …......D-0 Organizacija snaga.............................. …......D-1 Nadzorne mjere.................................... …......D-2 Planiranje okruženja........................... …......D-3 Provedba okruženja............................ …......D-3 Obrana u okruženju............................... …......D-6 Organizacija snaga.............................. ….....D-6 Razmatranje bojišnih operativnih sustava................................................. ….....D-8 Proboj iz okruženja............................... …......D-8
D-0
Organizacija snaga............................... ........D-9 Nadzorne mjere.................................... …...D-11 Planiranje proboja............................... …...D-11 Provedba proboja................................. …....D-12 Izvlačenje iz okruženja.......................... …...D-14 Napad dublje u neprijateljski teritorij.................................................. …....D-14 Povezivanje.............................................. …....D-15 Nadzorne mjere................................... …....D-15 Provedba..............................................…...D-15
__________________________________________________________________________Operacije okruženja
ORGANIZACIJA SNAGA D-2. Operacija okruženja obično ima najmanje dvije faze – samo okruženje i djelovanja protiv izoliranog neprijatelja. Zapovjednik treba razmotriti prilagodbu svoje namjenske organizacije snaga izmeñu faza za maksimalno povećanje učinkovitosti postrojbe u svakoj fazi. Prva je faza samo okruženje koje rezultira izolacijom neprijateljske snage. Organizacija snaga za okruženje slična je organizaciji za kretanje za uspostavu dodira ili za obuhvat. Zapovjednik koji provodi operaciju okruženja organizira svoje snage u snagu izravnog pritiska i u jedan ili više krakova okruženja. Oklopne, mehanizirane i motorizirane pješačke, zrakoplovne, helikoptersko-desantne i padobransko-desantne postrojbe posebno su pogodne za uporabu kao krak okruženja, jer imaju taktičku pokretljivost za dolazak na položaje koji prekidaju neprijateljske komunikacijske linije. Nazočnost obiñenih ili okruženih neprijateljskih snaga na bokovima i u pozadini naših nastupajućih snaga traži sveobuhvatnu kružnu sigurnost koja uključuje mjere lokalne sigurnosti i sigurnosne snage. D-3. Jedan zapovjednik treba usmjeravati napor okruženja. No mora postojati jedinstvo zapovijedanja za svaki krak okruženja. Zapovjedništvo snaga za okruženje može imenovati jednu od svojih podreñenih postrojba kao zapovjedništvo kraka okruženja. S druge strane, zapovjedništvo snage može stvoriti privremeno zapovjedno mjesto od svojih ustrojbenih snaga i sredstava, kao što je taktičko zapovjedno mjesto, za nadzor jednog ili više krakova okruženja. Ako taj krak ima svoje podreñene unutarnje i vanjske krakove, svaki od njih isto traži zasebne podreñene zapovjednike. Misije i prostorna orijentacija izmeñu unutarnjih i vanjskih krakova okruženja dostatno su različiti; zato jedna snaga ne može istodobno djelovati u oba smjera (vidi sliku D-1.).
RU
LE
AX IS
GO LD EN
EN
Y
AX IS
Slika D-1. Unutarnji i vanjski krakovi okruženja
D-4. Zapovjednik organizira samo unutarnji krak okruženja ako nema mogućnosti da okružene snage prime pomoć izvan okruženja. Ako postoji opasnost da bi neprijateljska snaga za pomoć mogla doprijeti do okružene snage, zapovjednik organizira i unutarnje i vanjske krakove okruženja. Vanjskom kraku okruženja daje sigurnosnu misiju – napadnu misiju za odbijanje neprijateljske snage koja dolazi u pomoć ili obrambenu misiju za sprječavanje neprijateljske snage koja dolazi u pomoć u uspostavi dodira s okruženom neprijateljskom snagom. Kada se jednom okruženje dovrši, unutarnji i vanjski krakovi tvore perimetar. D-1
FM 3-90______________________________________________________________________________________
D-5. Druga faza operacije okruženja uključuje djelovanja protiv izoliranog neprijatelja. Zapovjednikova odluka hoće li vezati ili uništiti izolirane neprijateljske snage utječe na njegovu namjensku organizaciju, kao što će utjecati i neprijateljski pokušaji proboja iz okruženja ili povezivanja s okruženom snagom. Svi ti mogući rezultati traže resurse u odnosu na postrojbe i opskrbna sredstva, ali neki traže više resursa od drugih. Ako je zapovjednikova misija da zaustavi ili veže izoliranog neprijatelja, on organizira svoje snage za obrambeno djelovanje i postavlja ih oko neprijateljskog perimetra. Ako je zapovjednikova misija smanjiti ili uništiti toga istog neprijatelja, on organizira svoje snage za napadno djelovanje. Viši zapovjednik često dodjeljuje bilo koju od tih misija zapovjedniku snaga koje slijede i podupiru. D-6. Bez obzira je li zapovjednik odlučio vezati ili uništiti neprijatelja, on provodi izviñanje za održavanje dodira i praćenje neprijateljskih djelovanja u odgovoru na okruženje. To mu omogućuje učinkovit odgovor na svaki neprijateljski pokret. Najučinkovitije izviñanje kombinira zemaljske, zrakoplovne i motriteljske sustave za ostvarenje neprekidnog pokrivanja i višestrukih prosudba neprijateljskih aktivnosti u cjelokupnome okruženom području. NADZORNE MJERE D-7. Nadzorne mjere za okruženje slične su onima za napadne operacije, posebno za obuhvat, ali s nekoliko dodatnih razmatranja (vidi sliku D-2.). Ako zapovjednik rabi i unutarnji i vanjski krak, on mora uspostaviti granice izmeñu njih. Granicu treba staviti tako da svaki element ima dovoljno prostora za provedbu svoje misije. Unutarnja snaga mora imati dovoljno prostora za voñenje obrambene bitke za sprječavanje okružene snage u pokušaju proboja. Vanjska snaga mora imati odgovarajuće zemljište i dovoljno prostora u svom području operacija za poražavanje svakog pokušaja pomoći i oslobañanja okružene snage.
Slika D-2. Nadzorne mjere za okruženje D-8. Zapovjednik koji nadzire obje snage koje se meñusobno približavaju, izmeñu njih uspostavlja crtu ograničenja vatre. Zapovjednik može uspostaviti i područje slobodne vatre koje zatvara područje koje su zaposjele neprijateljske obiñene ili okružene snage. (2. poglavlje govori o uporabi crta ograničenja vatre, područjima slobodne vatre i drugim mjerama usklañivanja vatrene potpore.)
D-2
__________________________________________________________________________Operacije okruženja
PLANIRANJE OKRUŽENJA D-9. Operacije okruženja mogu tražiti dodjelu velikih snaga i znatnih resursa. One uzimaju veliku količinu vremena i obično sporo napreduju. Ako je misija snage za okruženje da održi dodir s obiñenom neprijateljskom snagom, primjenjuju se sljedeća opća planska razmatranja: •
odrediti najbolje raspoložive snage i sredstva za ostvarenje i održavanje dodira s neprijateljem,
•
držati neprijatelja izoliranog i nesposobnog za dobivanje obavještajne, logističke i vatrene potpore od neprijateljskih poredaka izvan okruženja,
•
rabiti snage i sredstva za obavještajno djelovanje, motrenje i izviñanje kako bi zapovjednici znali sposobnosti okružene snage i, koliko je bolje moguće, namjere njezina zapovjednika,
•
zadržati slobodu manevra.
D-10. Ako je misija zaustaviti ili vezati okruženog neprijatelja na odreñenom mjestu, zapovjednik primjenjuje opća planska obrambena razmatranja opisana u 8. poglavlju. Ako je misija napasti i uništiti okruženu neprijateljsku snagu, on primjenjuje opća planska obrambena razmatranja opisana u 3. i 5. poglavlju. Zapovjednici trebaju planirati rotaciju snaga uključenih u smanjivanje okruženog džepa radi održavanja stalnog pritiska na neprijatelja. D-11. Svaka neprijateljska okružena postrojba drugačije reagira. Početno neke postaju demoralizirane i ne mogu pružiti ozbiljan otpor. No ako ih se ostavi na miru većina se neprijateljskih postrojba oporavi i pokuša proboj kako bi ponovno uspostavile dodir sa svojom glavnom snagom ili napada krila i pozadinu naših napredujućih postrojba. Snaga koja provodi okruženje mora napraviti planove za neprijateljske najvjerojatnije reakcije. D-12. Ako neprijateljska snaga nije smanjena i oslabljena i može se doopskrbiti ili ima pristup velikim zalihama opskrbnih sredstava, ona nastavlja biti ozbiljna prijetnja zapovjedniku u budućim operacijama. Snaga koja provodi okruženje mora biti otprilike iste veličine i vrste kao i okružena snaga kako bi je mogla vezati ili zaustaviti. Ta se situacija dogodila kada su njemačke snage okupirale razne utvrñene francuske luke nakon što su savezničke armije oslobodile ostatak Francuske 1944. godine. Za izolaciju svake njemačke okružene divizije trebala je otprilike jedna saveznička divizija. Slično tomu, neprijateljska snaga koja je izolirana bez odgovarajućih opskrbnih sredstava predaje se ili se suočava s mogućnošću da će je znatno manje snage uspjeti zaustaviti i reducirati. Ta se situacija dogodila u Egiptu tijekom Arapsko-izraelskog rata 1973. godine kada je izraelska divizija izolirala 3. egipatsku armiju. Planska razmatranja za povezivanje okruženih snaga, kao što su odnosi zapovjedanja i nadzora, opisana su u nastavku ovog dodatka. PROVEDBA OKRUŽENJA D-13. Kada je moguće snaga za okruženje napreduje paralelno s neprijateljskim smjerom kretanja. Ona pokušava doći do tjesnaca, mostova i drugih kritičnih točaka prije glavnine neprijateljske snage. Kada se snaga za okruženje ne može udaljiti od neprijatelja, ona djeluje na njegove bokove kako bi ga prisilila na borbu pod najnepovoljnijim mogućim uvjetima, prvotno istodobno na dva ili više smjerova. Inženjerijske postrojbe brzo svladavaju zaprjeke na putu snage za okruženje. Naše snage postavljaju složene zaprjeke, poduprte vatrom, za blokiranje vjerojatnih smjerova bijega kada se suprotstavljaju pokušajima neprijateljskih proboja iz okruženja. Zapovjednik može rabiti helikoptersko-desantne i padobransko-desantne snage za zauzimanje tjesnaca ili drugih kritičnih zemljišnih ciljeva za presijecanje neprijateljskih komunikacijskih linija. On dovršava okruženje kada su neprijateljske kopnene komunikacijske linije presječene. To se općenito dogaña kada dva kraka dvostrukog obuhvata dovrše svoje povezivanje. D-14. Zapovjednik obično radi razmake izmeñu napredujućih postrojba obuhvatne snage za pružanje zaštite od neprijateljskog oružja za masovno uništavanje. Do razmaka može doći i D-3
FM 3-90______________________________________________________________________________________
tijekom borbenih operacija kao rezultat različitih brzina napredovanja borbenih poredaka koji nailaze na različite stupnjeve neprijateljskog otpora i različito zemljište. Okruženi neprijatelj pokušava otkriti razmake i iskoristiti ih kada pokušava pobjeći ili se probiti iz okruženja. Kada jednom snaga za okruženje dovrši povezivanje, koje zapravo dovodi do okruženja, ona mora što je brže moguće zatvoriti te razmake za sprječavanje neprijatelja u njihovom iskorištavanju. D-15. Neprijatelj može pokušati odsjeći snagu za okruženje i produljiti njezin bok izvan područja našeg napada. Ako zapovjednik pokušava obuhvatiti takvo neprijateljsko izduljenje, to može dovesti do njegove vlastite preizduljenosti ili do opasne odvojenosti obuhvatne snage od potpore. Obično je bolje iskoristiti prednost neprijateljske izduljenosti i s njom povezane slabosti za probijanje kroz tanko zaposjednutu frontu, umjesto vlastite preizduljenosti u pokušaju da se potpuno obuhvati njegov položaj. S druge strane – u odgovoru na razvojno okruženje – neprijatelj može pokušati čelni ispad. U tom se slučaju naša snaga u dodiru brani ili se rabi u operaciji zadržavanja dok obuhvatna snaga nastavlja s okruženjem ili se kreće izravno prema neprijateljskoj snazi u protunapadu. D-16. Zapovjednik visoko pokretne snage koja tvori unutarnji krak okruženja može odabrati da ne uspostavi neprekidan niz položaja oko okruženog neprijatelja. On može svojim snagama zapovjediti zaposjedanje samo ključnog zemljišta s kojeg može udariti na okruženog neprijatelja kako bi ga spriječio u koncentraciji snaga i još ga više izolirao. Za učinkovitu izolaciju neprijatelja, zapovjednik koji odabere tu tehniku mora biti sposoban otkriti neprijateljske pokušaje proboja i koncentrirati dostatnu borbenu moć protiv tih pokušaja za njihovo osujećenje. Zapovjednik vanjskog kraka okruženja sprječava dodatne neprijateljske snage u pojačanju izolirane neprijateljske snage ili u ometanju aktivnosti unutarnjeg kraka okruženja. D-17. Druge operacije mogu rezultirati okruženjem neprijateljskih snaga. One uključuju napadne operacije koje obilaze velike neprijateljske snage za održavanje zamaha snage. Izvidničke i sigurnosne misije koje provodi glavnina moraju se usredotočiti na otkrivanje i izvješćivanje o obiñenim neprijateljskim postrojbama. Glavnina treba te misije provoditi ne samo na svojim bokovima već i u svojoj pozadini kako bi otkrila kreću li se neprijateljske snage iza nje. Snage i sredstva za obavještajno djelovanje, motrenje i izviñanje postrojbe trebaju pratiti koje mjere neprijateljska glavnina poduzima za oslobañanje ili pomoć svojim obiñenim ili okruženim snagama. D-18. Kada zapovjednik odluči uništiti okruženu neprijateljsku snagu on, što je brže moguće, slabi i smanjuje neprijatelja kako bi oslobodio resurse za uporabu negdje drugdje. Smanjenje okružene neprijateljske snage treba se nastaviti bez prekida, uporabom maksimalne koncentracije snaga i vatara, sve dok ne doñe do potpunog uništenja ili predaje okruženog neprijatelja. Zapovjednik može neprijateljske okružene snage uništiti samo vatrama ili kombinacijom vatre i pokreta. Pet glavnih metoda smanjenja okruženog neprijatelja jesu vatreni udar, stezanje, čekić i nakovanj, klin i put za bijeg. D-19. Vatreni udar (fire strike) je masovna, sinkronizirana i gotovo istodobna uporaba precizno voñenog streljiva. To je poželjna metoda uništenja okružene neprijateljske snage. Početni su ciljevi sustavi koji predstavljaju najveću opasnost za snagu za okruženje, kao što su neprijateljsko oružje za masovno uništavanje, zapovjedna mjesta, sustavi vatrene potpore i protuzračne obrane i poljske utvrde. Meñutim, zapovjednikova sposobnost masovne uporabe precizno voñenog streljiva može biti ograničena mogućnostima njihove opskrbe koju provodi sustav potpore borbenih djelovanja. Zato avioni i helikopteri te konvencionalno topništvo nastavljaju igrati važnu ulogu u uništenju okruženih snaga. Zapovjednik provodi i napadne informacijske operacije – kao što su psihološke operacije i elektroničko ratovanje – protiv okružene neprijateljske snage. U nekim situacijama vatreni udari rezultiraju brzim uništenjem okruženog neprijatelja. No uništenje nije zajamčeno. U većini slučajeva smanjenje neprijateljskog džepa traži uporabu kopnenih manevarskih snaga. D-20. Tehnika stezanja (squeeze technique) rabi istodobne, usklañene udare na neprijatelja iz različitih smjerova (vidi sliku D-3., stranica D-5). Nakon početnog okruženja, hvatanje ili D-4
__________________________________________________________________________Operacije okruženja
EN Y
ENY
uništenje neprijateljske snage metodično je i potpuno. Zapovjednik rabi vatru i pokret zajedno s nadziranim stezanjem okruženja. Kako se neprijateljski perimetar steže, zapovjednik miče postrojbe s unutarnjeg perimetra i dodaje ih u pričuvu, ovisno o zemljištu i drugim čimbenicima MNZS-VC. Ta je tehnika učinkovita protiv bojne ili manjih skupina okruženih neprijateljskih snaga.
D-21. Tehnika stezanja potiče neprijateljsku pomutnju i brzo rasipanje borbene moći te ga sprječava da rabi svoje pričuve na odlučujući način. Zapovjednik treba operaciju oblikovati početnim usredotočenjem na uništenje neprijateljskih elemenata zapovjedanja, Slika D-3. Tehnika stezanja sustava protuzračne obrane, topničkih sustava i sposobnosti potpore borbenih djelovanja. Te sposobnosti potpore borbenih djelovanja uključuju sve zone iskakanja, zone iskrcavanja ili poletno-slijetne staze koje stoje neprijatelju na raspolaganju i mogle bi mu omogućiti dobivanje potpore izvan okruženja.
NAKOVANJ (NEPOKRETNA SNAGA)
Slika D-4. Tehnika čekića i nakovnja
II
D-23. Tehnika klina (wedge technique) rabi postrojbu za odvajanje neprijateljskih snaga unutar džepa dok ostatak snage za okruženje ostaje na svom mjestu (vidi sliku D-5.). Ta tehnika zapovjedniku omogućuje koncentraciju protiv malog dijela okruženog neprijatelja. No snaga za okruženje mora održati pritisak na druge neprijateljske okružene snage kako bi ih spriječila u pojačanju ili potpori ugroženog područja. Važno je da postrojba koja razdvaja džep provede iznenadne i brze napade odmah nakon prestanka podupirućih pripremnih vatara.
ČEKIĆ (POKRETNA SNAGA)
II
D-22. Tehnika čekića i nakovnja (hammer and anvil technique) rabi nepokretnu blokirajuću snagu kao nakovanj na jednoj ili više strana unutarnjeg perimetra, dok ostali elementi snage za okruženje rabe napadnu akciju kao čekić kojim tjeraju okruženu neprijateljsku snagu prema blokirajućoj snazi (vidi sliku D-4.). Bilo nakovanj ili čekić mogu uništiti neprijatelja. Obično čekić, kao napadni element, ispunjava tu zadaću. Ta je tehnika najučinkovitija kada se blokirajuća snaga nalazi na prirodnoj zemljišnoj zaprjeci ili iza nje. Na povoljnom zemljištu padobransko-desantna ili helikoptersko-desantna snaga mogu se uporabiti kao nakovanj ili blokirajući element.
II D-24. Tehnika puta za bijeg (escape route technique) uključuje ostavljanje jedne ili više pukotina u unutarnjem kraku okruženja kako bi se neprijatelj namamio Slika D-5. Tehnika klina da pokuša proboj. Kada se neprijatelj počne kretati i više nije zaštićen u obrambenim položajima, ranjiviji je na otkrivanje, napad i uništenje. Zapovjednik koji rabi tu tehniku treba se koristiti psihološkim operacijama i stalnim napadnim djelovanjem za demoralizaciju neprijateljske snage u bijegu.
D-25. Negativna je strana tih tehnika ta što traže često nedostatne znatne snage i opskrbna sredstva. Zato se ponekad snaga za okruženje mora ograničiti na manje odlučujuće mjere. One uključuju privremeno zaustavljanje ili vezanje obiñenih neprijateljskih snaga dok resursi ne budu dostupni, kako bi se snazi za okruženje omogućilo da uništi neprijatelja. Neprekidna D-5
FM 3-90______________________________________________________________________________________
izolacija okružene snage može biti zajamčena samo kada neprijatelj ne može pojačati svoje snage ubacivanjem dodatnih postrojba i opskrbnih sredstava zračnim putom. Čak ni potpuna, dugoročna izolacija nužno ne vodi do odlučujućeg poraza okruženog neprijatelja. To je privremena mjera namijenjena za davanje dodatnog vremena napadnoj snazi.
OBRANA U OKRUŽENJU D-26. Okružena se snaga može nastaviti braniti u okruženju, pokušati proboj, izvlačiti se prema prijateljskim snagama ili napadati dublje u neprijateljski nadziran teritorij. Zapovjednikov oblik manevra, kada jednom njegova postrojba bude okružena, ovisi o namjeri višeg zapovjednika i o čimbenicima MNZS-VC, uključujući: •
raspoloživost branjivog zemljišta,
•
relativnu borbenu moć naših i neprijateljskih snaga,
•
logistički status okružene snage i njezinu sposobnost da bude doopskrbljena, uključujući sposobnost obrade i evakuacije ranjenih vojnika,
•
moral i borbenu mogućnost vojnika.
D-27. Do okruženja naše snage vjerojatno će doći tijekom visoko pokretljivih fluidnih operacija ili kada djeluje na ograničenom, slabo prohodnom zemljištu. Postrojba se može naći u okruženju kao rezultat svojih napadnih djelovanja, kao izdvojena postrojba ostavljena u dodiru, kada brani otpornu točku, kada zaposjeda borbenu predstražu ili kada brani izolirani obrambeni položaj. Zapovjednik mora predvidjeti mogućnost okruženja kada ima misiju ostati-iza snage ili kada zaposjeda otpornu točku ili borbenu predstražu. Tada mora napraviti nužne pripreme. D-28. Najviši zapovjednik unutar okruženja preuzima zapovjedanje nad svim okruženim snagama i odmah provodi akcije za njihovu zaštitu. U pomutnji koja je dovela do okruženja može biti teško čak i odrediti koje su postrojbe okružene, a kamoli identificirati višeg zapovjednika. No viši se zapovjednik mora odrediti čim je brže moguće. Kada taj zapovjednik utvrdi da će biti okružen, on mora brzo odlučiti koje snage i sredstva ostaju, a koje moraju otići. Odmah informira svoga nadreñenog o situaciji. Istodobno počinje provoditi sljedeće zadaće: •
uspostaviti okruženje,
•
ponovno uspostaviti lanac zapovjedanja,
•
uspostaviti održivu obranu,
•
održavati moral.
D-29. Zapovjednik postavlja svoje sigurnosne elemente što je više moguće prema naprijed za ponovnu uspostavu dodira s neprijateljem i pružanje rane upozorbe. Odmah počinje s energičnim ophodnjama. Svaka postrojba čisti svoj položaj kako bi osigurala da unutar njezinog perimetra nema neprijateljskih snaga. Tehnička sredstva, kao što su JSTARS i sustavi elektroničkog ratovanja, pojačavaju lokalnu sigurnost i lociraju područja uzduž perimetra u kojima neprijatelj razvija dodatne snage. D-30. Zapovjednik ponovno uspostavlja jedinstvo zapovjedanja. On reorganizira svaku iskomadanu postrojbu i vojnike odvojene od svojih matičnih postrojba stavlja pod nadzor drugih postrojba. Uspostavlja jasan lanac zapovjedanja u cjelokupnoj ukruženoj snazi, ponovno uspostavlja komunikacije s postrojbama izvan okruženja i prilagoñava odnose potpore koji odražavaju novu organizaciju. ORGANIZACIJA SNAGA D-31. Zapovjednik okružene snage uspostavlja obranu perimetra. (8. poglavlje govori o provedbi obrane perimetra.) On mora biti svjestan jedinstvenih sposobnosti i ograničenja različitih D-6
__________________________________________________________________________Operacije okruženja
postrojba unutar okruženja. Zbog toga svoju obranu oblikuje tako da maksimalno poveća sposobnosti svojih raspoloživih snaga. Prednje postrojbe uspostavljaju meñusobno podupiruće položaje oko perimetra i u dubini uzduž glavnih prilaza. Postrojbe zaposjedaju najbolje branjivo raspoloživo zemljište. Može biti potrebno napadati kako bi se zauzelo ključno zemljište i uključilo ga u obranu perimetra. Kada zapovjednik jednom dodijeli obrambena područja operacija i borbene položaje, pripreme postaju jednake kao i u obrani (vidi sliku D-6.). Okružene postrojbe teže napraviti što je moguće jače obrambene položaje u odnosu na ograničenja vremena i resursa. Obrambena shema mora predvidjeti da će neprijatelj pokušati razdvojiti obrane okružene snage i poraziti je po dijelovima.
Slika D-6. Obrana perimetra okružene oklopne divizije D-32. Zapovjednik okružene snage odreñuje pričuvu koja mora imati dostatnu pokretljivost za pravodobnu reakciju. Zato, ako raspolaže s dostatnim količinama goriva, zapovjednik rabi oklopne i mehanizirane pješačke postrojbe kao svoju pričuvu. Pričuve postavlja u središnji položaj kako bi se koristile prednostima unutarnjih linija koje postoje, ako želi promijeniti mjesta svojih snaga ili ih pojačati brže nego što neprijatelj može promijeniti ili pojačati svoj položaj. Unutarnje linije može ostvariti kroz središnji položaj (s operacijama koje se odvajaju od središnje točke), iz nadmoćnih bočnih komunikacijskih linija ili većom taktičkom pokretljivošću. Ako su raspoložive samo pješačke postrojbe izvan vozila, zapovjednik treba uspostaviti male lokalne pričuve za reakciju na moguće prijetnje. On organizira pokretni protuoklopni element od svo-jih najboljih protuoklopnih sustava. Ako je moguće podreñeni postroji trebaju isto držati pričuvu. D-33. Dok se brani u okruženju zapovjednik može rabiti svoju pričuvu za ograničavanje neprijateljskih probijanja uzduž perimetra. On može provoditi ispade ili snažne protunapade. On pokreće protunapad u odlučujućem trenutku i mjestu kada neprijateljska snaga pokuša probiti obrambene položaje.
D-7
FM 3-90______________________________________________________________________________________
RAZMATRANJE BOJIŠNIH OPERATIVNIH SUSTAVA D-34. Divizije i korpusi mogu razmatrati premještanje svojih zrakoplovnih sustava Kopnene vojske na mjesta izvan okruženja. Zrakoplovstvo može brzo donijeti dodatnu vatrenu moć za djelovanje na okružujuću neprijateljsku snagu ili brzo premjestiti snage za reakciju na ugrožena mjesta uzduž obrambenog perimetra. Općenito, zrakoplovna sredstva lete izvan okruženja kada ono postane toliko malo da neprijateljsko topništvo može gañati svaki dio okruženog područja. D-35. Zapovjednik centralizirano nadzire svoje sustave vatrene potpore, kao što je topništvo, za pružanje potpore na brojnim točkama uzduž perimetra i za koncentraciju učinaka svojih vatara. Odreñivanje koordinatora vatrene potpore za sve sustave vatrene potpore tehnika je centraliziranog nadzora vatara. Na nižim razinama minobacači iz različitih postrojba mogu se rasporediti zajedno pod centraliziranim nadzorom, posebno ako nema dovoljno topničkih sredstava. Okruženi zapovjednik centralizirano nadzire i svoja sredstva protuzračne obrane, osiguravajući da prednje postrojbe imaju zadovoljavajuće pokrivanje protuzračnim sustavima malog dometa. D-36. Općenito, inženjerija se prvo koncentrira na protupokretljivost, a potom na preživljavanje. Okružena je snaga posebno ranjiva na neprijateljsku uporabu oružja za masovno uništavanje. Raspršenje snaga je otežano u obrani perimetra; zato je sljedeći najbolji izbor pojačavanje položaja izgradnjom poljskih utvrda. D-37. Okružene postrojbe moraju blisko pratiti svoja logistička sredstva, posebno ako se u duljem razdoblju ne mogu doopskrbiti. Imperativ su čuvanje i centralizirani nadzor raspoloživih resursa. Zapovjednik može prisiliti svoje prednje postrojbe da praktički prekinu svako kretanje vozila kako bi preostalo gorivo dodijelio pričuvi. On zadržava nužne sposobnosti potpore borbenih djelovanja za održivost svojih operacija. One padaju pod nadzor višeg logističara. Kada je moguće, zapovjednik rasporeñuje te postrojbe i njihova sredstva izvan dosega mogućih probijanja u zaštićena i skrivena mjesta. On može ugraditi druge postrojbe potpore borbenih djelovanja u obrambene položaje u dubini ili oko ključnih objekata. On može odlučiti rabiti vojnike iz postrojba potpore borbenih djelovanja za popunu borbenih postrojba, iako takva odluka može utjecati na njegove sposobnosti održivosti operacija. D-38. Evakuacija žrtava i pogrebnički poslovi predstavljaju posebne izazove za okruženu snagu. Zapovjednik evakuira svoje ranjenike iz okruženja, kada je god moguće, zbog humanitarnih razloga. Time se smanjuje i logistički teret pružanja dugotrajne medicinske pomoći ranjenim vojnicima. D-39. Vojnici osjećaju svojstven strah od okruženja. Ako se ne nadzire, taj strah može voditi do slabljenja morala i stege. Kada su okruženi vojnici pod čvrstim nadzorom svojih voña mogu izdržati to mentalno naprezanje. Stega se može brzo raspasti u okruženju. Časnici i dočasnici moraju zadržati najviše standarde stege. Njihovo osobno ponašanje predstavlja primjer. Zapovjednik mora biti često viñen od svojih snaga i pokazivati mirnoću i pouzdanje. D-40. Vojnici u okruženju ne smiju svoju situaciju smatrati očajnom ili bezizlaznom. Zapovjednici i voñe na svim razinama održavaju povjerenje vojnika odlučnim djelovanjem i pozitivnim stavom. Oni moraju informirati vojnike da bi potisnuli glasine. Zapovjednik se suprotstavlja neprijateljskim psihološkim operacijama provedbom obrambenih informacijskih operacija.
PROBOJ IZ OKRUŽENJA D-41. Proboj iz okruženja je napadna i obrambena operacija. Okružena snaga normalno pokušava provesti operacije proboja kada postoji jedan od četiri sljedeća uvjeta: •
D-8
zapovjednik zapovjeda provedbu proboja ili proboj pada unutar namjere višeg zapovjednika,
__________________________________________________________________________Operacije okruženja
•
okružena snaga nema dostatnu relativnu borbenu moć za obranu protiv neprijateljskih snaga koje pokušavaju smanjiti okruženje,
•
okružena snaga nema dovoljno raspoloživog zemljišta za svoju obranu,
•
okružena snaga ne može se dovoljno dugo održati da bi je oslobodile snage izvan okruženja.
ORGANIZACIJA SNAGA D-42. Postrojbe se za provedbu napada za proboj tipično namjenski organiziraju u snagu za prodor (rupture force), snagu koja slijedi i preuzima, glavninu i pozadinsku zaštitnicu (slika D-7.). Ako unutar okruženja postoje dostatne snage, zapovjednik može od svojih raspoloživih resursa organizirati pričuvu i posebnu snagu za odvraćanje pozornosti. Neke će okružene postrojbe biti oslabljene, i ako ne postoji dostatna borbena moć za stvaranje svake od tih snaga, zapovjednik mora odrediti prioritete koje će od njih organizirati. Normalno je njegov prvi prioritet stvoriti i resursima opremiti snagu za prodor. On dodjeljuje odgovornosti snaga koje ne može organizirati onima koje može. Na primjer, snaga koja slijedi i preuzima mogla bi dobiti biti-spreman misiju za pomoć izvlačenja pozadinske zaštitnice, misiju koja se općenito daje pričuvi. Snage koje se nalaze izvan okruženja mogu pomoći proboju provedbom oblikujućih operacija. Iznad svega, okružena snaga mora održati zamah napada; inače je još osjetljivija na uništenje nego što je bila prije pokušaja proboja.
TOČKA NAPADA
SNAGA ZA PRODOR SNAGA KOJA SLIJEDI I PREUZIMA GLAVNINA PRIČUVA SNAGA ZA ODVRAĆENJE POZORNOSTI/ SNAGA ZA OBLIKOVANJE POZADINSKA ZAŠTITNICA
SNAGA ZA ODVRAĆENJE POZORNOSTI/ SNAGA ZA OBLIKOVANJE
Slika D-7. Organizacija snaga za provedbu operacije proboja D-43. Snaga se za provedbu proboja mora reorganizirati na temelju raspoloživih resursa. Oklopne i mehanizirane pješačke postrojbe možda se bez doopskrbe neće moći kretati na svojim vozilima tijekom proboja. Prioritet potpore može biti ograničen na snagu za prodor i na pozadinsku zaštitnicu, dok preostala snaga zadržava samo dostatna transportna sredstava za kretanje ranjenika te kritične opreme i opskrbnih sredstava. Plan proboja mora odrediti zapovjednikove kriterije uništenja opreme i opskrbnih sredstava koji se ostavljaju. Sva vozila, kritično streljivo i druga opskrbna sredstva – osim sanitetskih – koja se ne mogu premještati trebaju se što je prije moguće uništiti. D-9
FM 3-90______________________________________________________________________________________
D-44. Okružena snaga napada uporabom snage za prodor za probijanje neprijateljskih obrambenih položaja na najmanje jednom mjestu. Zapovjednik mora stvoriti nadmoćnu borbenu moć u svakoj točki proboja. On snazi za prodor, koja može biti jačine od jedne do dvije trećine ukupne okružene snage, daje misiju da probije neprijateljske položaje koji tvore okruženje, proširi nastalu pukotinu i drži ramena pukotine dok sve ostale okružene snage ne budu mogle proći. Snaga za prodor mora imati dostatnu snagu za probijanje neprijateljske crte. Ta snaga rabi iznenañenje, pokretljivost i vatrenu moć za postizanje povoljnog odnosa borbene moći nad neprijateljem u točki napada. (3. poglavlje govori o probijanju kao obliku manevra.) D-45. U početku je snaga za prodor odlučujuća operacija. Napad se provodi na mjestu gdje zapovjednik predviña uspješan prodor neprijateljskoga unutarnjeg prstena, čime se olakšavaju sljedeće operacije omogućavanjem zapovjedniku da napada neprijateljske postrojbe s krila ili iz pozadine. Zapovjednik snage za prodor najvjerojatnije ima dodatne snage i sredstva dodijeljene svojoj postrojbi, kao što su protuzračna obrana i inženjerijske snage. Zapovjednik treba integrirati te snage i sredstva za ostvarenje prodora. D-46. Snaga koja slijedi i preuzima kreće se iza snage za prodor i uporabljuje se, ako je potrebno, za održavanje zamaha napada i osiguranje ciljeva iza prodora. Nakon što snaga za prodor osigura pukotinu u neprijateljskom okruženju, snaga koja slijedi i preuzima normalno provodi odlučujuću operaciju do dovršenja operacije povezivanja s drugom našom snagom. Kada postrojba u proboju dobije misiju slijediti i preuzeti, nezin zapovjednik mora sa zapovjednikom snage za prodor usko koordinirati pitanja mjesta pukotine, neprijateljske situacije u točki prodora i neprijateljske situacije, ako je poznata, uzduž smjera napada iza točke prodora. Zapovjednik ne smije toj snazi dodijeliti podupiruće oblikujuće zadaće, kao što su čišćenje putova i vezanje obiñenih neprijateljskih snaga, ako bi te zadaće rasipale njegovu raspoloživu borbenu moć. Ako je provedba tih podupirućih zadaća važna za uspjeh proboja i resursi ih dopuštaju, zapovjednik treba odrediti posebnu snagu koja slijedi i podupire za provedbu tih zadaća. D-47. Glavnina se sastoji od glavnoga zapovjednog mjesta, glavnine potpore borbenih djelovanja, ranjenih i bolesnih te nekih snaga i sredstava borbene potpore. U njoj se nalaze borbene snage koje nisu potrebne za druge misije i ima dostatnu borbenu moć za vlastitu zaštitu. Zapovjednik treba odrediti jednu osobu koja se brine o različitim elementima glavnine kako bi se osiguralo uredno kretanje. Tipično, glavnina organizira bočnu sigurnosnu snagu koja se razvija kada glavnina proñe kroz točku probijanja i provodi misiju bočnog prikrivanja ili zaštite. D-48. Pozadinska se zaštitnica sastoji od vojnika i opreme ostavljenih na perimetru za pružanje zaštite napadu za prodor i svakoj drugoj oblikujućoj operaciji, kao što su snage za odvraćanje pozornosti. Snage ostavljene u dodiru moraju provesti odlučnu zadržavajuću operaciju na perimetru tako da niti jedan dio pozadinske zaštitnice ne bude odsječen. Pod jednim zapovjednikom pozadinska zaštitnica štiti glavninu od napada dok se kreće iz područja. Osim pružanja sigurnosti pozadinska zaštitnica zavarava neprijatelja o namjerama okružene snage, simulirajući njezine aktivnosti dok glavnina izlazi kroz pukotinu. D-49. Temeljna namjena pričuve je zadržavanje elastičnosti tijekom napadne akcije. Zapovjednik čini svaki pokušaj da zadrži mali dio okružene snage izvan uporabe kako bi ga mogao uporabiti u odlučujućem trenutku za osiguravanje uspjeha proboja. Situacija može spriječiti uspostavu posebne pričuvne snage zbog potrebe organizacije i opremanja bilo snage za prodor, snage koja slijedi i preuzima ili pozadinske zaštitnice. U tom slučaju zapovjednik snazi koja slijedi i preuzima dodjeljuje i prioritizira različite biti-spreman misije. D-50. Uspješno djelovanje za odvraćanje pozornosti važno je za uspjeh operacije proboja. Ako odvraćanje pozornosti ne uspije zavarati neprijatelja o namjerama okružene snage, on može svoju punu borbenu moć usmjeriti u točku prodora. S druge strane, snaga za odvraćanje pozornosti može probiti neprijateljske crte. Ako doñe do prodora zapovjednik snage za odvraćanje pozornosti mora znati namjeru zapovjednika okružene snage. Zapovjednik okružene snage može odabrati iskorištavanje uspjeha snaga koje odvraćaju pozornost ili ih može izvući iz borbe za uporabu negdje drugdje u pokušaju proboja. D-10
__________________________________________________________________________Operacije okruženja
NADZORNE MJERE D-51. Kao minimum zapovjednik rabi granice, polaznu crtu ili crtu dodira, vrijeme napada, fazne crte, os napredovanja ili smjer napada, ciljeve i granicu napredovanja za nadzor i sinkronizaciju proboja. (2. poglavlje opisuje uporabu granica i faznih crta. 3. poglavlje govori o uporabi osi napredovanja, smjera napada, ciljeva, polazne crte ili crte dodira, granice napredovanja i vremena napada.) Zapovjednik nameće samo one nadzorne mjere potrebne za sinkronizaciju svojih operacija. PLANIRANJE PROBOJA D-52. Zapovjednik treba pokrenuti napad za proboj što je brže moguće nakon što neprijatelj okruži njegovu snagu. Premda detaljne borbene informacije o neprijateljskom rasporedu vjerojatno nisu dostupne, neprijatelj je u toj vremenskoj točki obično dezorganiziran i najmanje sposoban odgovoriti na koordiniran način. Neprijatelj još uvijek nije doveo dostatnu borbenu moć za okruženje naše snage u punoj jačini, a u njegovom perimetru postoje slabe točke. No zapovjednik ponekad neće pokušati proboj dok ne propadnu sve druge opcije. D-53. U ranoj fazi okruženja postoje meñuprostori ili slabosti meñu neprijateljskim snagama koje provode okruženje. Zapovjednik rabi svoje raspoložive snage i sredstva za obavještajno djelovanje, motrenje i izviñanje za dobivanje informacija koje povećavaju preciznost njegova razumijevanja situacije i utvrñuju neprijateljske slabe točke. Zapovjednik planira napad za prodor kako bi iskoristio otkrivene slabe točke. Premda se napad može provoditi uzduž manje izravnog smjera ili preko slabije pogodnog zemljišta, to je najbolja inačica djelovanja jer izbjegava neprijateljske jakosti i povećava šansu iznenañenja. D-54. Okružena snaga može djelovati u nepovoljnim uvjetima i možda neće moći rabiti sve svoje sustave za obavještajno djelovanje, motrenje i izviñanje. To zapovjednika tjera da djeluje na nižim razinama obavještajnih informacija o neprijateljskim jakostima, slabostima i namjerama. U svom okružju on treba provoditi agresivno izviñanje za prikupljanje informacija o neprijatelju. Zapovjednik treba dobiti informacije i od svojih postrojba za motrenje na velikim daljinama, od postrojba koje ostaju iza naših snaga i od snaga za specijalne operacije koje djeluju u području. Ako je neprijatelj u bliskom dodiru, zapovjednik može biti prisiljen provoditi nasilno izviñanje za potvrñivanje informacija o neprijateljskim jakostima. U drugom slučaju on mora brzo odabrati inačicu djelovanja i sukladno njoj razviti plan. D-55. Oblikujuća operacija, kao što je napad za odvaćanje pozornosti, može pomoći proboju odvraćanjem neprijateljske pozornosti i resursa od napora provedbe prodora. Snaga koja provodi oblikujuće operacije može se nalaziti izvan ili unutar okruženog područja. Neprijatelj mora napore te snage smatrati vjerodostojnim i prijetnjom kontinuitetu svog plana manevra. Zapovjednik treba usmjeriti napore svoje snage prema točki gdje neprijatelj može očekivati proboj ili pokušaj pomoći. Snaga za odvraćanje pozornosti pokretljiva je onoliko koliko joj raspoloživa vozila, zalihe goriva te uvjeti zemljišta i stanje putova dopuštaju, kako bi se mogla prerasporediti i uzeti ulogu u proboju ili manevru negdje drugdje za potporu proboja. Pokretni, samovozni oružni sustavi pogoduju potrebama snaga koje provode oblikujuće operacije. Nadalje, vjerojatnost uspjeha proboja uvelike se povećava ako druga naša snaga napada prema okruženoj snazi kada se ona pokušava probiti. D-56. Zapovjednik provodi napadne informacijske operacije za pomoć pokušaju proboja. Operacije zavaravanja vode neprijatelja prema pogrešnim zaključcima o namjerama okružene snage, posebno o mjestu pokušaja proboja. Ako nije moguće odmah se probiti, zapovjednik pokušava zavarati neprijatelja o vremenu i mjestu proboja skrivanjem svojih priprema i promjenom položaja. On može ostaviti utisak da će se snaga odlučno braniti i čekati pomoć izvana. D-57. Zapovjednik može rabiti lažni radio promet koji će neprijatelj pratiti ili telefonske linije koje može prisluškivati kako bi mu se prenijele lažne informacije. Proboj se ne bi trebao provoditi uzduž očitih putova prema našim crtama, ako nema drugog izbora. U odnosu na to, priD-11
FM 3-90______________________________________________________________________________________
preme proboja jednake su pripremama za bilo koju drugu vrstu ili oblik napadnih operacija. Kao i u drugim napadnim akcijama tajnost, zavaravanje i iznenañenje omogućuju uspjeh. Druga planska razmatranja proboja ista su kao i za svaki drugi napad. PROVEDBA PROBOJA D-58. Zapovjednik se tijekom proboja koristi mrakom i ograničenom preglednošću, ako njegova snaga ima nadmoćne mogućnosti provedbe noćnih operacija. Zaštita noći, magle, dima ili teški vremenski uvjeti pogoduju proboju jer su neprijateljska oružja koja okružuju našu snagu tada obično manje djelotvorna. Neprijatelj ima teškoće slijediti pokrete snage za proboj tijekom uvjeta ograničene preglednosti. Meñutim, ako zapovjednik okružene snage čeka noć ili ograničenu preglednost, neprijatelj može imati vremena za učvršćenje položaja za zaustavljanje snage u proboju. Ako naše snage imaju zračnu nadmoć, one mogu započeti napad za proboj tijekom dana za potpuno iskorištavanje sposobnosti bliske zračne potpore. D-59. Postrojba poduzima sve moguće mjere opreza za zavaravanje neprijatelja o mjestu odlučujuće operacije. Snaga za prodor minimalno zaposjeda napadne položaje prije početka proboja. Zapovjednik može trebati jednu ili više oblikujućih operacija za pomoć snazi za prodor u probijanju neprijateljskih položaja i širenju ramena proboja. On može rabiti ispade i demonstracije za zavaravanje neprijatelja o mjestu i vremenu odlučujuće operacije. No napadi za odvraćanje pozornosti ne moraju se uvijek provoditi prvi. D-60. Zapovjednik organizira i nadzire svoju snagu za prodor kao što bi organizirao i nadzirao napad ili kretanje za uspostavu dodira (vidi sliku D-8.). Snaga za prodor stvara nadmoćnu borbenu moć u točki probijanja i pokušava brzo nadjačati neprijateljske položaje i proširiti pukotinu. Zapovjednik koji je snažno pritisnut potrebom stvaranja dostatne borbene moći i za snagu za prodor i za obranu perimetra može stanjiti svoj obrambeni položaj u odreñenim područjima uporabom postrojba ostavljenih u dodiru, zajedno s povlačenjem prije provedbe napada. On može i skratiti duljinu perimetra, čime se smanjuje veličina područja kojeg zaposjeda okružena snaga.
Slika D-8. Proboj okružene mehanizirane divizije D-61. Snage za prodor primjenjuju temeljne tehnike svladavanja zaprjeka poput gušenja, prikrivanja, osiguranja, slabljenja i nasrtaja za osiguranje uspjeha u točki probijanja. Ti se temelji D-12
__________________________________________________________________________Operacije okruženja
uvijek primjenjuju, ali njihova će se primjena razlikovati u odnosu na prevladavajuće čimbenike MNZS-VC. FM 3-34.2 definira te tehnike i daje smjernice za organizaciju snaga, nadzorne mjere te razmatranja planiranja, pripreme, provedbe i prosudbe operacija svladavanja zaprjeka višerodnog tima. D-62. Ako neprijateljske snage u točki probijanja imaju otprilike istu borbenu moć kao i snaga za prodor, zapovjednik joj zapovjeda da drži ramena probijanja dok se snaga koja slijedi i preuzima kreće prema naprijed. Ona tada postaje odlučujuća operacija (vidi sliku D-9.). Ako neprijatelj nije u punoj snazi, zapovjednik može snazi za prodor zapovjediti nastavak napada. Ako iza točke probijanja nema identificiranih neprijateljskih poredaka, snaga za proboj može prijeći u kretanje za uspostavu dodira. Nakon što se naša okružena snaga probije, kreće se prema drugim našim snagama i povezuje se s njima. U daljnjem tekstu govori se o nadzornim mjerama i razmatranjima koja se odnose na povezivanje.
Slika D-9. Nastavljeni napad okružene mehanizirane divizije D-63. Početno snaga koja slijedi i preuzima prolazi kroz pukotinu koju je stvorila snaga za prodor. Nužno je da se ta snaga nastavi brzo kretati iz okruženog područja prema svome konačnom cilju. Ako snaga koja slijedi i podupire postane odlučujuća operacija zapovjednika okruženih snaga, ona si ne smije dopustiti da negdje zaglibi. Pripremne vatre topništva i zrakoplovstva KoV-a, bliska zračna potpora i zračno presretanje i isključivanje mogu pomoći snazi koja slijedi i preuzima u održavanju zamaha tijekom izlaska iz okruženog područja. D-64. Kada jednom počne napad za proboj, pozadinska zaštitnica i sve druge snage za odvraćanje pozornosti izvlače se iz borbe ili zadržavaju neprijatelja prema području prodora. Snage na perimetru polako se integriraju u pozadinu kolone koja se probija iz okruženja. Kada doñe do proboja zapovjednik prebacuje prioritet vatara sukladno čimbenicima MNZS-VC. D-65. Kako druge okružene snage podupiru ili se kreću kroz područje probijanja, zapovjednik pozadinske zaštitnice mora raširiti svoje snage preko širokog područja. To od pozadinske zaštitnice traži elastičnost i pokretljivost. Perimetar mora izdržati neprijateljski pritisak. Ako neprijatelj uspije uništiti ili okružiti izvornu pozadinsku zaštitnicu u procesu proboja, zapovjednik mora rekonstitutirati novu. D-13
FM 3-90______________________________________________________________________________________
D-66. Glavnina slijedi snagu koja slijedi i preuzima. Ona se brzo kreće kao jedna postrojba na višestrukim putovima u poretku za nastupnu ili cestovnu hodnju odmah iza snage koja slijedi i preuzima, zaštićena na bokovima sigurnosnim elementima. Ona ima dostatnu borbenu moć za vlastitu zaštitu i pojačanje bočnih ili pozadinskih sigurnosnih snaga ako doñe pod napad. D-67. Normalno, pozadinska zaštitnica početno provodi povlačenje za prekid dodira s neprijateljskim snagama oko perimetra. Kako zadržava neprijatelja iza glavnine tako sužava perimetar. Ako neprijatelj goni snagu za proboj na maloj udaljenosti, napori pozadinske zaštitnice mogu postati odlučujuća operacije okružene snage. Zapovjednik treba postaviti pričuvu na položaj odakle može poduprti i pozadinsku zaštitnicu. D-68. Početno prioritet vatrene potpore ima snaga za prodor i treba se usredotočiti na gušenje i prikrivanje točke probijanja. Snage i sredstva vatrene potpore kreću se kao dio glavnine i pozadinske zaštitnice kako bi sigurnosne snage imale odgovarajuću vatrenu potporu. Teškoće u identifikaciji ciljeva proistekle iz male blizine i miješanja snaga, kao i zbog brze promjene situacije na kopnu tijekom provedbe proboja, čine pružanje bliske zračne potpore teškim. D-69. Inženjerija u sastavu snage za prodor usredotočuje se na operacije pokretljivosti. Inženjerija u sastavu snage koja slijedi i preuzima ili u sastavu pričuve po potrebi popravlja putove. Inženjerija koja pojačava elemente bočne sigurnosti usredotočuje se na provedbu operacija protupokretljivosti. Pozadinska zaštitnica mora isto imati dovoljno inženjerije za provedbu operacija protupokretljivosti. D-70. Zapovjednik prioritizira svoje snage i sredstva protuzračne obrane za zaštitu snage za prodor, pozadinske zaštitnice i glavnine. Pozadinska je zaštitnica druga po prioritetu zaštite koji joj pomaže da ne bude pregažena neprijateljskim gonjenjem usmjerenim protiv glavnine. Zapovjednik mora odrediti sustave protuzračne obrane za pokrivanje kritičnih točaka kroz koje će proći okružena snaga. D-71. Zapovjednik može nadoknaditi svoje logističke nedostatke uporabom zračne doopskrbe, zapovjedanjem vanjskim snagama da uspostave područja potpore te uporabom zarobljenih opskrbnih sredstava. Sve postrojbe i vozila nose maksimalnu moguću količinu opskrbnih sredstava, s naglaskom na gorivo, ulje i mazivo te streljivo. Okružena snaga uzima samo ona vozila koja može poduprti. Može biti moguće da nadreñeno zapovjedništvo okružene snage uspostavi prijelaznu bazu potpore kako se napad za proboj kreće prema povezivanju.
IZVLAČENJE IZ OKRUŽENJA D-72. Ako uspjeh napada za proboj postane upitan ili ne uspije, a operacija pomoći nije planirana, jedan od načina očuvanja dijela snage može biti organizacija izvlačenja. (Dodatak B opisuje taktičku zadaću izvući se.)
NAPAD DUBLJE U NEPRIJATELJSKI TERITORIJ D-73. Inačica djelovanja koju neprijatelj najvjerojatnije ne očekuje od okružene snage je napasti dublje u njegov teritorij za zauzimanje ključnog zemljišta. Takav napad uključuje velik rizik, ali u nekim okolnostima može ponuditi jedinu izvedivu inačicu djelovanja. Napad može okruženoj postrojbi omogućiti kretanje na mjesto odakle se može izvući uz pomoć drugih kopnenih, pomorskih ili zrakoplovnih snaga. To je jedino izvedivo ako se postrojba može sama održavati dok je izolirana, premda ta sposobnost održivosti može dolaziti iz zračne doopskrbe ili iz neprijateljskih zaliha opskrbnih sredstava. D-74. Kada neprijatelj napada, naša okružena snaga koja napada dublje u neprijateljsku pozadinu može poremetiti njegov napad i pružiti prigodu za povezivanje iz drugog smjera. Ako se neprijatelj brani, a napadna se snaga nañe izolirana zbog vlastite napadne akcije, ona može nastaviti s napadom prema svome dodijeljenom cilju ili prema novom cilju koji se nalazi na povoljnije branjivom zemljištu. D-14
__________________________________________________________________________Operacije okruženja
POVEZIVANJE D-75. Povezivanje (linkup) je susret naših kopnenih snaga do kojeg dolazi u različitim okolnostima. Dogaña se kada snaga u napredovanju dosegne područje cilja koje je ranije zauzela padobranskim ili helikopterskim zračnim desantom; kada se okruženi element probije i pridruži našim snagama ili snaga doñe u pomoć okruženoj snazi; i kada se manevarske snage koje se meñusobno približavaju konačno sretnu. Obje se snage mogu kretati jedna prema drugoj ili jedna od njih može biti nepokretna. Kada je god moguće snage koje se povezuju razmjenjuju što je više moguće informacija prije početka operacije. D-76. Zapovjedništvo koje zapovjeda povezivanje uspostavlja: •
opću operativnu sliku,
•
zapovjedni odnos i odnose svake snage prije, tijekom i nakon povezivanja,
•
usklañivanje vatrene potpore prije, tijekom i nakon povezivanja, uključujući nadzorne mjere,
•
metodu povezivanja,
•
znake prepoznavanja i komunikacijske procedure za uporabu, uključujući pirotehniku, zvučne znake, oznake vozila, orijentaciju topničkih cijevi, panoe, obojeni dim, svjetla, lozinke i odzive,
•
operacije koje se provode nakon povezivanja.
NADZORNE MJERE D-77. Zapovjednik uspostavlja minimalne nadzorne mjere za postrojbe koje se povezuju. On svakoj postrojbi dodjeljuje područje operacija definirano bočnim granicama i crtom ograničenja vatre koja ima funkciju i granice napredovanja. Zapovjednik uspostavlja područje zabrane vatre oko jedne ili obiju snaga i uspostavlja usklañenu vatrenu crtu iza područja gdje se snage povezuju. Snage koje se povezuju rabe točke povezivanja koje zapovjednik uspostavlja za pokretanje fizičkog dodira. Zapovjednik uspostavlja dopunske točke povezivanja jer neprijateljska akcija može onemogućiti uporabu temeljnih točaka povezivanja. On prilagoñava nadzorne mjere tijekom operacije za pružanje slobode djelovanja kao i za provedbu pozitivnog nadzora. PROVEDBA D-78. Dvije su metode provedbe povezivanja. Poželjnija metoda je kada snaga koja se kreće ima dodijeljenu granicu napredovanja u blizini druge snage i provodi povezivanje u unaprijed odreñenim točkama dodira/susreta. Postrojbe tada usklañuju daljnje operacije. Zapovjednik rabi drugu metodu tijekom visoko pokretljivih fluidnih operacija kada neprijateljska snaga bježi iz mogućeg okruženja, ili kada je jedna od povezujućih snaga izložena riziku i traži trenutačno pojačanje. U toj metodi pokretna snaga nastavlja se kretati i provodi mjere prepoznavanja na velikim daljinama pomoću radija i drugih mjera, zaustavljajući se samo kada ostvari fizički dodir s drugom snagom. D-79. Kada je jedna od uključenih postrojba nepokretna, zapovjednik obično smješta točke povezivanja u blizini crte ograničenja vatre/granice napredovanja (vidi sliku D-10., stranica D-16). Točke se povezivanja nalaze i u blizini sigurnosnih elemenata nepokretne snage. Nepokretne snage pomažu otvaranjem prolaza u minskim poljima, svladavanjem ili uklanjanjem odabranih zaprjeka, davanjem vodiča i odreñivanjem područja prikupljanja. Kada pokretna snaga dolazi u pomoć okruženoj snazi, ona donosi dodatna logistička sredstva za obnovu borbene učinkovitosti okružene postrojbe do željene razine. D-80. Povezivanje izmeñu pokretnih postrojba jedna je od najtežih operacija. Zapovjednik odreñuje granicu napredovanja kako bi izbjegao samogubitke. On uspostavlja temeljne i dopun-
D-15
FM 3-90______________________________________________________________________________________
ske točke povezivanja za pokretne snage blizu granice napredovanja. Razmatranja vatrene potpore slična su onima kada se povezuju nepokretna i pokretna snaga. Vodeći elementi svake snage trebaju razmijeniti timove za vezu i biti na zajedničkoj radio mreži (vidi sliku D-11.).
Slika D-10. Povezivanje pokretne i nepokretne snage
Slika D-11. Povezivanje dvije pokretne snage D-81. Zapovjednik mora pažljivo usklañivati operacije povezivanja sa snagama drugih država. To je posebno istina ako obje vojske nisu članice saveza s uspostavljenim meñunarodno standardiziranim postupcima, ili ako uključene postrojbe nisu ranije uspostavile nužne postupke.
D-16
Dodatak E
Sigurnost pozadinskog područja i baza Plan djelovanja zapovjednika baze mora ostvariti odgovarajuću zaštitu kako bi se osigurala provedba misija elemenata baze s najmanjom potrebnom snagom, jer svako trošenje vremena i osoblja izvan operativnih aktivnosti štetno će utjecati na provedbu njihovih misija. Predgovor, FM 31-81 (Test), Base Defense, ožujak 1970.
Ovaj dodatak daje temeljni naputak zapovjednicima i stožernim časnicima za organizaciju snaga, nadzorne mjere te razmatranja planiranja, pripreme i provedbe koje se odnose na sigurnost pozadinskohg područja i baza, kao i na sigurnosne operacije na putu i u organizaciji konvoja. Taktike i tehnike opisane u dodatku primjenljive su u punom spektru operacija (napadne, obrambene, stabilnosti i potpore). No zapovjednici ih moraju tumačiti i primjenjivati sukladno neprijateljskim sposobnostima. Na primjer, fizički raspored baze bit će bitno različit ako neprijatelj ima značajnu sposobnost djelovanja iz zraka ili ako ta sposobnost ne postoji. Svrha je sigurnosnih operacija pozadinskog područja i baza spriječiti remećenje tekućih i budućih operacija. Sigurnosne operacije pozadinskog područja i baza tvore jedan od pet elemenata od kojih se sastoji održivost operacija. (Vidi FM 3-0 za raspravu o održavajućim operacijama kao dijelu radnog okvira bojišta.) ZAPOVJEDNE ODGOVORNOSTI E-1. Jedno od temeljnih razmatranja u sigurnosti pozadinskog područja i baza je rješavanje pitanja zapovjedne odgovornosti. Zapovjednik postroja mora jasno definirati zapovjedne odnose prije početka bilo koje operacije. Ako zapovjedni odnosi i odgovornosti za sigurnost pozadinskog područja i baza nisu jasno odreñeni može doći do sukoba interesa. Sve postrojbe koje stanuju u odreñenome zemljopisnom području odgovorne su zapovjedniku tog područja za sigurnost SADRŽAJ Zapovjedne odgovornosti.......................... ...........E-1 Civili i ugovaratelji Ministarstva obrane..............................................................E-3 Baza....................................................................E-5 Skupina baza........................................... ...........E-6 Nadzor koji provode američki područni zapovjednici............................ ...........E-7 Razine ugroze....................................................E-7 Namjena različitih lokacija..............................E-8 Politička razmatranja koja utječu na pozadinsko područje.......................................E-8 Obrana baze i skupine baza...................... ..........E-10 Organizacija snaga.........................................E-10 Nadzorne mjere....................................... .........E-14 Planska razmatranja.............................. …..…E-15
Priprema obrane baze............................ ……..E-21 Provedba obrane baze............................ ..…...E-23 Sigurnost puta...........................................…....E-28 Pasivna sigurnost...................................…....E-28 Izviñanje puta.........................................…....E-29 Kordonska sigurnost..............................…....E-29 Borbena sigurnost................................... …....E-30 Sigurnost konvoja....................................…....E-30 Organizacija pratnje konvoja...............…....E-30 Nadzorne mjere konvoja.......................…....E-32 Planiranje operacija konvoja................. …....E-33 Planiranje sigurnosnih operacija konvoja................................................... …....E-34 Provedba sigurnosnih operacija konvoja................................................... …....E-34
E-1
FM 3-90______________________________________________________________________________________
pozadinskog područja i baza. Zato zapovjednik pozadinskog područja ima taktički nadzor (tactical control – TACON) nad postrojbama stanarima za provedbu sigurnosti pozadinskog područja i baza. Zapovjednik postroja rješava sukobe izmeñu taktičkih i funkcionalnih zapovjednih elemenata (vidi sliku E-1.). E-2. Osim podreñenih postrojba zapovjednika postroja, širom pozadinskog područja postroja nalaze se i postrojbe koje su podreñene nekim drugim zapovjednicima. Mnoge postrojbe koje djeluju u poza- Slika E-1. Operativni nadzor u odnosu na taktički nadzor dinskim područjima korpusa, divizija ili brigada nisu ustrojbene postrojbe tih postroja. Na primjer, postrojbe iz zapovjedništva potpore ratišta i drugih organizacija na ratištu, kao što su zapovjedništvo veze ratišta ili inženjerijsko zapovjedništvo ratišta, djeluju unutar korpusnoga pozadinskog područja. Divizija ima elemente korpusnih grupa za potporu (prednjih) (corps support groups (forward)) i drugih korpusnih organizacija, kao što je korpusna bojna veze, koji djeluju unutar divizijskoga pozadinskog područja. Brigada ima mnoge elemente ratištnih, korpusnih i divizijskih organizacija koje djeluju u njezinome pozadinskom području. E-3. No zapovjednik pozadinskog područja postroja, skupine baza ili baze odgovoran je za sigurnost pozadinskog područja i baza za sve postrojbe u svome dodijeljenom području. Zapovjednik pozadinskog područja postroja ima ovlast upravljanja zemljištem (terrain management) unutar pozadinskog područja postroja i dodjeljuje svaku postrojbu odreñenoj bazi ili skupini baza. Sve postrojbe dodijeljene bazi ili skupini baza pod taktičkim su nadzorom zapovjednika te baze ili skupine baza kada izvanredne okolnosti ili taktička situacija traže primjenu sigurnosnih mjera baze ili skupine baza, osim ako su specifično izuzete na temelju zapovjedi zapovjednika postroja. E-4. Zapovjednik postroja uspostavlja odnose izmeñu podreñenih snaga različitih država koje zaposjedaju isto zemljopisno područje. Ta struktura sjedinjuje različite snage do najvišeg provedivog stupnja. Postojeće jezične, doktrinarne i filozofske razlike mogu se riješiti: •
prepoznavanjem nacionalnih sklonosti (sličnosti) i dopuštanjem srodnim elementima da zajedno djeluju,
•
kombiniranjem postrojba različitih nacionalnosti samo tamo gdje postoji jasna potreba,
•
meñusobnom razmjenom osoblja za vezu za poboljšanje razumijevanja,
•
organizacijom odgovornosti u području uzduž nacionalnih linija,
•
uspostavom meñusobno podupirućeg sustava upozorbe.
E-5. Uporaba snaga zemlje domaćina predstavlja istaknutu prednost za zapovjednika odgovornog za sigurnost pozadinskog područja i baza zbog svog poznavanja područja, jezika i običaja. Zapovjednici uključeni u održavajuće operacije poduzimaju sve moguće napore za učinkovitu uporabu snaga i sredstava.
E-2
_________________________________________________________Sigurnost pozadinskog područja i baza
CIVILI I UGOVARATELJI MINISTARSTVA OBRANE E-6. Civilni zaposlenici koji podupiru američke vojne snage izloženi su neprijateljskim djelovanjima. Zaštita civila i ugovaratelja Ministarstva obrane (Department of Defense (DOD) civilians and contractors) koji pružaju bojišnu potporu američkim postrojbama, odgovornost je zapovjednika baze koja im je domaćin. Poduprta baza ili vojna postrojba osigurava zaštitu svojih operacija i civila i ugovaratelja Ministarstva obrane koji ne mogu imati aktivnu ulogu u provedbi sigurnosnih operacija, ali zadržavaju svojstveno pravo na samoobranu. E-7. Zapovjednici i stožerni planeri prosuñuju potrebu zaštite tih pojedinaca i odreñuju snage za pružanje sigurnosti u slučaju potrebe. Misija, ugroza i mjesto gdje civili i ugovaratelji Ministarstva obrane djeluju, odreñuju stupanj potrebne sigurnosti. E-8. Zaštita civila i ugovaratelja Ministarstva obrane uključuje ne samo aktivnu zaštitu uporabom naoružanih vojnih snaga u pružanju pratnje ili obrane perimetra, već i obuku i opremanje toga osoblja za samoobranu. Zapovjednici skupine baza mogu obučavati i opremati civile i ugovaratelje Ministarstva obrane – ako se oni suglase – za rad u NBK okružju i za nošenje osobnoga vojnog oružja za osobnu zaštitu kada postoji ugroza, a borbeni zapovjednik zemljopisnog područja da dopuštenje. E-9. Zapovjednik baze identificira specifične zahtjeve sigurnosti i zaštite civila i ugovaratelja Ministarstva obrane koji se nalaze u bazi ili prolaze kroz nju i odreñuje resurse i snage koji će ispuniti te zahtjeve. Te odluke uključuje u operativne planove/zapovjedi baze te u njihove planove potpore i standardne operativne postupke. To postrojbama stanarima baze i civilima omogućuje pravilnu integraciju tih zahtjeva zaštite u svoje operativne postupke. E-10. Civili i ugovaratelji Ministarstva obrane odgovorni su za poštivanje svih zahtjeva zaštite – onako kako je navedeno u njihovim ugovorima. To uključuje osiguranje obuke u NBK zaštiti i upoznavanje s oružjem, kada im je dopuštena njegova uporaba, informacija o lokalnim ugrozama i sigurnosnim zahtjevima dok su u objektima i tijekom putovanja te ograničenjima koje je odredio zapovjednik baze. Svako nepoštivanje zahtjeva zaštite moglo bi rezultirati stegovnim postupcima prema civilima Ministarstva obrane i mogućim prekidom ugovora s ugovarateljima. ZAPOVJEDNI ODNOSI E-11. Uspjeh sigurnosti pozadinskog područja i baza ovisi o zajedničkom povezivanju raznolikih resursa. Zapovjednik mora zadovoljiti sljedeće zahtjeve za uklanjanje moguće pomutnje i za ostvarenje kohezije: •
mora postojati samo jedan odgovoran zapovjednik,
•
mora biti jasno definirana odgovornost za pojedina zemljopisna područja operacija.
E-12. Sveukupna odgovornost za provedbu održavajućih operacija u zapovjednikovom području operacija leži na tom zapovjedniku. Budući da si zapovjednik ne može dopustiti da se striktno usredotoči na održavajuće operacije, on tu odgovornost dodjeljuje drugom časniku i tom pojedincu daje stožer koji mu pomaže u provedbi te operacije. Pojedinac odgovoran za održavajuće operacije taktičkog postroja naziva se zapovjednik pozadinskog područja (rear area commander). E-13. Zapovjednik korpusa normalno tu misiju dodjeljuje svom zamjeniku. Na sličan način pomoćnik zapovjednika divizije (za potporu) odgovoran je zapovjedniku divizije za održavajuće operacije u divizijskome pozadinskom području. Zapovjednik bojne za prednju potporu u potpori brigade normalno je odgovoran zapovjedniku manevarske brigade za održavajuće operacije u brigadnome pozadinskom području. Premda zapovjednik postroja ima ovlast da umjesto navedenih osoba odredi nekoga drugog kao zapovjednika pozadinskog područja postroja, takva odluka usložnjava stožerne odnose. E-3
FM 3-90______________________________________________________________________________________
E-14. Odgovoran zapovjednik pozadinskog područja u svakom od tri postroja rabi pozadinsko zapovjedno mjesto postroja za praćenje održavajućih operacija postroja. Time se osigurava sinkronizacija pet elemenata održavajućih operacija i ureñeno, učinkovito i pravodobno povišenje mjera u provedbi sigurnosti pozadinskog područja i baza. To obuhvaća uporabu postrojba zemlje domaćina i ustrojbenih postrojba borbene potpore i potpore borbenih djelovanja kroz uporabu taktičke borbene snage (tactical combat force – TCF). Pozadinsko zapovjedno mjesto postroja razvija planove koji integriraju aktivnosti sigurnosti pozadinskog područja i baza svih postrojba smještenih unutar pozadinskog područja postroja. Svaki zapovjednik pozadinskog područja postroja ima ovlast daljnjeg dijeljenja pozadinskog područja postroja u podreñena područja operacija, skupine baza i baze. E-15. Pozadinsko operativno središte (rear operations center – ROC) daje zapovjedniku korpusnog ili divizijskoga pozadinskog područja jezgru operativne skupine unutar korpusnog ili divizijskoga pozadinskog zapovjednog mjesta. To je organizacija pričuvne sastavnice jer funkcije koje provodi nisu potrebne u redovitim aktivnostima u vojarni. U njoj nema organskih živih sposobnosti potpore, kao što su prehrana, opskrba i održavanje, a oslanja se na zapovjednika zapovjedne postrojbe postroja u tim funkcijama. Vojnici koji su u miru dodijeljeni tim organizacijama gube svoj samostalni identitet nakon aktiviranja i razvoja. Oni se dodjeljuju korpusnoj ili divizijskoj zapovjednoj satniji i postaju predstavnici odjela G-2 i G-3 u pozadinskom zapovjednom mjestu. E-16. Zapovjednik korpusnoga pozadinskog područja općenito dijeli to područje u podreñena područja operacija koja su sukladna područjima operacija njegovih podreñenih korpusnih grupa za potporu. Operativno središte pozadinskog područja (rear area operations center – RAOC) daje operativnom središtu zapovjednika korpusne grupe za potporu znatno povećanu sposobnost planiranja i provedbe operacija, pomažući u upravljanju zemljištem, obrani pozadinskog područja i baza, nadzoru kretanja i nadzoru šteta u području (area damage control – ADC) u svom području operacija. Ono mu daje i ograničenu sposobnost ostvarenja veze s podreñenim operativnim središtima obrane skupine baza (base cluster defense operations centers – BCOCs) i operativnim središtima obrane baze (base defense operations centers – BDOCs) (vidi sliku E-2.).
Slika E-2. Organizacija objekata za zapovjedanje i nadzor u pozadinskom području korpusa E-17. Poput pozadinskoga operativnog središta, operativno središte pozadinskog područja isto je organizacija pričuvne sastavnice bez živih organskih sposobnosti potpore, kao što su prehraE-4
_________________________________________________________Sigurnost pozadinskog područja i baza
na, opskrba i održavanje. Mora se oslanjati na svoje dodijeljeno zapovjedništvo borbene potpore/brigadne potpore borbenih djelovanja/grupe za te funkcije. Vojnici koji su u miru dodijeljeni operativnom središtu pozadinskog područja nakon aktiviranja i razvoja zadržavaju svoj samostalni identitet, za razliku od vojnika dodijeljenih pozadinskome operativnom središtu. Stoga ih zapovjednik korpusnoga pozadinskog područja po potrebi može premjestiti za pružanje dodatnih sposobnosti zapovjedanja i nadzora u svome korpusnom pozadinskom području. E-18. Odgovornost za ukupnu sigurnost pozadinskog područja i baza, kao i za obranu od većih neprijateljskih napada, pripada zapovjedniku pozadinskog područja postroja. On svakom zapovjedniku baze i skupine baza daje odgovornost za lokalnu i unutarnju sigurnost za štićenje baze/skupine baza i objekata od ubacivanja i napada malog obujma. Svaki plan obrane baze i skupine baza usklañuje se i postaje dio plana obrane pozadinskog područja postroja. BAZA E-19. Baza (base) je mjesto na kojem se projektiraju ili podupiru operacije (JP 1-02). Može se sastojati od jedne ili više postrojba. Ima definiran perimetar i uspostavljen nadzor pristupa, a smještena je i oblikovana tako da iskoristi prednosti prirodnih ili umjetnih zemljišnih oblika. Misije i sigurnosna razmatranja odreñuju odabir mjesta baze. Za uklanjanje ili smanjenje učinkovitosti neprijateljskog napada zapovjednik pozadinskog područja dodjeljuje bazi sve postrojbe koje se nalaze u pozadinskom području, a nisu aktivno uključene u operacije. Baze se mogu dalje organizirati u skupine ili biti organizirane kao samostalne baze koje izravno izvješćuju pozadinsko operativno središte ili operativno središte pozadinskog područja koji nadziru sigurnost pozadinskog područja i baza u području operacija u kojem se baza nalazi. Zapovjednik može dati ime svojoj bazi ili rabiti kombinaciju slova i brojaka za tu svrhu. Zapovjednik baze E-20. U operacijama obrane baze, zapovjednik baze (base commander) je časnik koji je dobio zadaću zapovjedanja bazom (JP 1-02). On je odgovoran za obranu svoje baze. To je obično najviši časnik KoV-a u bazi, osim kada se u bazi nalaze samo sanitetske postrojbe. On provodi zapovjedanje i nadzor nad bazom i potreban nadzor nad stalnim i prolaznim postrojbama. Njegove odgovornosti uključuju uspostavu ukupne organizacije obrane baze, kao i planiranje, pripremu, provedbu i prosudbu svih lokalnih sigurnosnih mjera. To uključuje taktički nadzor svih mornaričkih, zrakoplovnih i marinskih snaga dodijeljenih bazi, poglavito za potrebe lokalne obrane baze, kao što su sigurnosni letovi ratnog zrakoplovstva. Snage drugih grana ili funkcionalnih sastavnica dodijeljenih ili pridodanih bazi za neke druge zadaće, poduprt će lokalnu obranu baze tijekom izravnoga neprijateljskog napada ili prijetnje napadom. Za više informacija o združenoj sigurnosti pozadinskog područja i baza vidi JP 3-10 i JP 3-10.1. E-21. Zapovjednik baze rabi sve snage i sredstva unutar perimetra baze za stvaranje potrebne razine lokalne sigurnosti. On ima ovlast rasporeñivanja postrojba dodijeljenih svojoj bazi na meñusobno podupirućim položajima. On zapovjeda uporabu zaprjeka, kao što su žične zaprjeke i na-zapovjed aktivirane protupješačke mine, za obranu svake baze unutar svojih pravila djelovanja. On rano prepoznaje nedostatke u tvarnim sredstvima ili slabosti u traženim obrambenim sposobnostima i traži potrebna pojačanja i opskrbna sredstva za ispravljanje tih slabosti. E-22. Zapovjednik baze obično je zapovjednik bojne, a operativno središte obrane baze ustrojava oko jezgre koju daje stožer bojne. Zapovjednik pozadinskog područja postroja normalno funkciju zapovjedanja bazom ne daje zapovjednicima vojne policije zbog njihove potrebe zapovijedanja elementima vojne policije koji odgovaraju na II. razinu ugroze unutar pozadinskog područja postroja. Operativno središte obrane baze E-23. Zapovjednik snage za obranu baze (base defense force – BDF) treba operativno središte obrane baze za osiguranje integracije obrambenih planova i maksimalnu učinkovitost ukupnih E-5
FM 3-90______________________________________________________________________________________
obrambenih napora baze. Operativno središte obrane baze je objekt zapovjedanja i nadzora koji uspostavlja zapovjednik baze, a služi kao središnja točka za sigurnost i obranu baze. Ono planira, usmjerava, integrira, usklañuje i nadzire sve obrambene napore baze, te ih usklañuje i integrira u operacije sigurnosti područja s operativnim središtem pozadinskog područja/pozadinskim taktičkim operativnim središtem (JP 3-10.1). Narav operativnog središta obrane baze ovisi o kombinaciji uključenih snaga i može biti združena, meñuagencijska ili višenacionalna. E-24. Operativno središte obrane baze po mnogočemu je slično taktičkome operativnom središtu koje se nalazi u manevarskim brigadama i bojnama. Popunjavaju ga predstavnici bojišnih operativnih sustava obavještajnih poslova, manevra i vatrene potpore. Zapovjednik baze osigurava predstavnike drugih bojišnih operativnih sustava svom zapovjedniku snage za obranu baze na „po potrebi“ bazi. Višegranska, agencijska ili višenacionalna predstavljenost, s ovlastima odlučivanja, prisutna je u operativnom središtu obrane baze kada su elementi njihovih oružanih snaga, policije ili paravojnih snaga izravno uključeni u ukupan napor obrane baze. E-25. Središte se sastoji od dva temeljna odjela – zapovjedni odjel i odjel za planove i operacije – s dodatnim odjelima po potrebi. Dodatni odjeli mogu uključiti odjel za potporu borbenih djelovanja za planiranje pružanja usluga i potpore bazi i odjel za nadzor šteta u području koji provjerava, planira i nadzire resurse baze za tu namjenu. Središte je potpuno popunjeno i djeluje neprekidno. Njegove su temeljne funkcije: •
stalno informiranje zapovjednika baze o trenutačnoj situaciji unutar svog područja operacija, uključujući neprijateljske, naše i civilne aktivnosti,
•
priprema sveobuhvatnih planova za primjenu zapovjednikova naputka za ukupnu obranu i sigurnost baze,
•
osiguranje sudjelovanja svih postrojba unutar perimetra baze u provedbi aktivnih i pasivnih obrambenih i sigurnosnih mjera,
•
smanjenje svih sukobljenih interesa svojstvenih višegranskom ili višenacionalnom okružju uporabe snage za obranu baze,
•
pružanje centraliziranog prikupljanja i obrade informacija iz različitih obavještajnih i operativnih izvora i, po potrebi, raspodjela rezultirajućih obavještajnih proizvoda,
•
pružanje nužne organizacije zapovjedanja i nadzora potrebne za provedbu usklañenih obrambenih operacija.
E-26. Zapovjednik baze uspostavlja snagu za obranu baze od raspoloživih snaga i sredstava borbene potpore i potpore borbenih djelovanja, ako nema raspoloživih postrojba vojne policije ili borbenih rodova za pružanje nužne lokalne sigurnosti. On odreñuje zapovjednika snage za obranu za izbjegavanje pomutnje i tome pojedincu daje potrebne smjernice. SKUPINA BAZA E-27. Skupina baza (base cluster) u operacijama obrane baze, skup je baza koje su zemljopisno grupirane za meñusobnu zaštitu i olakšavanje zapovjedanja i nadzora (JP 3-10). Ona normalno nema definiran perimetar ili uspostavljene točke pristupa. To je obično više taktičko zapovjedništvo baze. Skupina baza tipično ima pet baza, ali broj se može kretati od dvije do sedam. Zapovjednik pozadinskog područja odreñuje svaku skupinu baza i daje joj ili ime ili slovnobrojčanu oznaku. Zapovjednik skupine baza E-28. Najviši časnik KoV-a u svakoj skupini postaje zapovjednik te skupine. Kao i zapovjednik baze, uspostavlja operativno središte obrane skupine baza koje neprekidno djeluje u potpori taktičkog lanca zapovjedanja. Taj je časnik uobičajeno zapovjednik brigade ili grupe borbene
E-6
_________________________________________________________Sigurnost pozadinskog područja i baza
potpore ili potpore borbenih djelovanja, a njegov stožer tvori jezgru operativnog središta obrane skupine baza. Operativno središte obrane skupine baza integrira plan obrane svake baze u plan obrane skupine baza. Operativno središte obrane skupine baza E-29. Operativno središte obrane skupine baza neprekidno informira zapovjednika skupine baza o situaciji u svom području i raspoloživim resursima za suočavanje s izvanrednim situacijama. Ono predstavlja zapovjednikovu sposobnost planiranja i daje mu sustav zapovjedanja i nadzora provedbe misija sigurnosti pozadinskog područja i baza. Operativno središte obrane skupine baza može funkcionalnim elementima dati tekuće informacije potrebne za provedbu svojih redovitih funkcija borbene potpore i potpore borbenih djelovanja. To uključuje: •
uvjete na putu, mjesta novih postrojba ili aktivnosti, aktivnosti sigurnosti i potpore, mjesta popune gorivom, objekte za izvanredno održavanje i popravak, medicinske objekte, mjesta odmora i promjene putova,
•
obavještajne podatke, uključujući vremenska, zemljišna i civilna razmatranja,
•
mjesta područnih komunikacijskih čvorišta na koje se postrojbe, konvoji ili vojnici mogu povezati za održavanje trenutačne opće operativne slike,
•
mjesto i razinu kontaminacije nastalih neprijateljskom uporabom oružja za masovno uništavanje ili kemijske kontaminacije nastale uporabom konvencionalnog streljiva i industrijskih akcidenata,
•
opasna mjesta nastala aktivnostima na bojištu obiju strana,
•
raspoloživu potporu za uklanjanje neeksplodiranog streljiva.
NADZOR KOJI PROVODE AMERIČKI PODRUČNI ZAPOVJEDNICI E-30. Tri su temeljna razmatranja u odreñivanju zapovjedne politike koja vodi ovlast i ograničenja zapovjednika pozadinskog područja postroja. Ta tri čimbenika jesu: •
razine ugroze i situacija unutar pozadinskog područja postroja,
•
namjena različitih lokacija unutar pozadinskog područja postroja,
•
politička razmatranja.
RAZINE UGROZE E-31. Ugroze baza u pozadinskom području kategorizirane su u tri razine obrane koje im se trebaju suprotstaviti. U pozadinskom području mogu istodobno postojati jedna ili sve razine ugroze. Naglasak na specifičnim mjerama obrane i sigurnosti baze može ovisiti o predviñenoj razini ugroze. I. razina ugroze (Level I threat) je mala neprijateljska snaga koju mogu poraziti postrojbe borbene potpore i potpore borbenih djelovanja koje djeluju u pozadinskom području ili obrane primetra koje uspostavljaju naše baze i skupine baza. I. razina ugroze za tipičnu bazu sastoji se od postrojbe razine desetine ili manje skupine neprijateljskih vojnika, agenata ili terorista. Tipični ciljevi I. razine ugroze uključuju vlastitu doopskrbu iz naših zaliha; remećenje našeg zapovjedanja i nadzora, logistike i objekata; i isključivanje iz uporabe naših komunikacijskih linija. E-32. II. razina ugroze (Level II threat) su neprijateljske aktivnosti koje mogu biti poražene od baze ili skupine baza, pojačane snagom za odgovor. Tipična snaga za odgovor je vod vojne policije; meñutim, to može biti manevarski element borbenog roda. II. razina ugroze sastoji se od neprijateljskih timova za specijalne operacije, postrojba za duboko izviñanje, borbenih izvidničkih timova na vozilima ili izvan njih i djelomično uništenih malih borbenih postrojba. Tipični ciljevi II. razine ugroze uključuju uništenje, kao i remećenje naših objekata E-7
FM 3-90______________________________________________________________________________________
zapovjedanja i nadzora, logističkih i komercijalnih objekata te isključivanje iz uporabe naših komunikacijskih linija. E-33. III. razina ugroze (Level III threat) je ugroza izvan obrambene sposobnosti i baze i skupine baza te svake lokalne pričuvne snage ili snage za odgovor. Normalno se sastoji od pokretne neprijateljske snage. Uporaba taktičke borbene snage naš je odgovor na III. razinu ugroze. Mogući ciljevi III. razine ugroze uključuju osvajanje ključnog zemljišta, ometanje kretanja i uporabe pričuva i topništva i uništenje naših borbenih snaga. Njezini bi ciljevi mogli uključiti i uništenje naših objekata za potporu borbenih djelovanja, opskrbnih točaka, objekata na zapovjednom mjestu, aerodroma, područja prikupljanja zrakoplovstva KoV-a, točaka za popunu streljivom i gorivom te isključivanje iz uporabe naših komunikacijskih linija i glavnih opskrbnih putova. NAMJENA RAZLIČITIH LOKACIJA E-34. Namjena odreñene lokacije važan je čimbenik za zapovjednika pozadinskog područja. Neka su područja kritična, a neka prioritetna za provedbu održavajućih operacija postroja. Neka su pak područja u kojima on mora provoditi neki opći nadzor, ali koja nisu ni kritična niti prioritetna. Na kraju, postoje područja koja nemaju nikakvu važnost za održavajuće operacije postroja. E-35. Kritično područje (critical area) je područje ili zemljopisna točka nužna za provedbu održavajućih operacija postroja. Gubitak, neutralizacija ili isključivanje tog područja onemogućuje provedbu pomoćnih operacija i pogubno utječe na održavajuće operacije. Primjer kritičnog područja bio bi jedina raspoloživa luka u području operacija. E-36. Prioritetno područje (priority area) isto je područje ili zemljopisna točka nužna za provedbu održavajućih operacija postroja, osim što se u prihvatljivom vremenu funkcije održavajućih operacija mogu prebaciti na dopunsku lokaciju, bez izravnoga značajnijeg utjecaja na ukupan napor potpore borbenih djelovanja. Primjer prioritetnog područja bio bi opskrbna točka koja ima streljivo za potporu napadne operacije ili objekt koji provodi važnu funkciju, kao što je popravak ureñaja za toplinsko motrenje. Drugi primjer prioritetnog područja bio bi most preko glavnoga vodenog puta. E-37. Područja zadržana pod općim nadzorom normalno su najbolja područja za svoju dodijeljenu svrhu, ali održavajuće operacije koje se provode u njima mogu se premjestiti na druga mjesta bez velikih problema. Primjeri područja nad kojima zapovjednik pozadinskog područja mora imati neki opći nadzor su komunikacijske linije i glavni opskrbni putovi. E-38. Zapovjednik pozadinskog područja usklañuje svoja djelovanja sa zemljom domaćinom, rabeći raspoloživo osoblje za civilne poslove (civil affairs – CA) i operativno pravo za dobivanje potrebne ovlasti za provedbu sigurnosnih mjera, potrebnih na temelju osjetljivosti područja i situacije. Te sigurnosne mjere uključuju provedbu ophodnja izvan perimetara baze, uspostavu postupaka za otvaranje neizravnih vatara i provedbu protuobavještajnih operacija. Pregovori mogu dotaći i mjere kao što su uspostava policijskog sata, nadzor nad civilnim prometom i slična pitanja za civilno stanovništvo zemlje domaćina kako to nameću čimbenici MNZS-VC. E-39. Na razini divizije i korpusa mogu postojati područja unutar područja operacija zapovjednika pozadinskog područja koja ne utječu na održavajuće operacije postroja. Zapovjednik pozadinskog područja teži ne uporabiti svoje skromne resurse za obavještajno djelovanje, motrenje i izviñanje u tim područjima, ali ostavlja zemlji domaćinu odgovornost za otkrivanje i suprotstavljanje neprijateljskim aktivnostima u njima. POLITIČKA RAZMATRANJA KOJA UTJEČU NA POZADINSKO PODRUČJE E-40. Stupanj nadzora koji zapovjednik pozadinskog područja ima nad vlastima zemlje domaćina i civilnim stanovništvom ovisi prvenstveno o političkim uvjetima pod kojima američke E-8
_________________________________________________________Sigurnost pozadinskog područja i baza
snage ulaze u područje operacija. Općenito, do američke vojne nazočnosti može doći na jedan od dva načina: •
ulazak po pozivu zemlje domaćina,
•
nasilan ulazak.
Obujam i ograničenja vojnih aktivnosti propisani su običajnim meñunarodnim pravom ili meñunarodnim sporazumima u kojima je SAD strana, ili objema, u svakom okružju. E-41. Zapovjednik pozadinskog područja može naići na niz situacija, od odnosa domaćin-gost do potpune američke vlasti pod uvjetima vojne vlade. On može biti u situaciji da nema moći nad vlastima zemlje domaćina i civilima osim onog što može primijeniti utjecajem i koordinacijom u nekim slučajevima. Nadzor stanovništva, meñusobna potpora izmeñu civilnih i vojnih resursa i usklañivanje mjera civilne i vojne sigurnosti te nadzora šteta od najveće su važnosti za sigurnost pozadinskog područja i baza. Zapovjednik mora neprekidno biti svjestan i razumjeti svoj odnos s vlastima zemlje domaćina i civilnim stanovništvom. Jasno razumijevanje svoje ovlasti nužno je za zapovjednika pozadinskog područja u provedni onog stupnja nadzora potrebnog za pružanje sigurnosti i zaštite svim našim vojnim snagama i civilnom stanovništvu koji se nalaze u području operacija. Potpomognut nesuprotstavljen ulazak E-42. Pravovaljanim sporazumom zainteresiranih vlada zemlja domaćin može zatražiti da joj američke snage pomognu oko zajednički dogovorenog razloga. Uspostava veze i usklañivanje temeljna su sredstva uspostave prihvatljivih vojno-civilnih komunikacija. Zapovjednikov početni zahtjev je pružanje maksimalne civilne potpore i sprječavanje civilnog uplitanja u vojne operacije. Snage zemlje domaćina mogu biti djelotvorne u sigurnosti pozadinskog područja i baza zbog svog poznavanja područja, jezika i običaja. Savjeti i pomoć američke vojske, koji proistječu iz primjenljivih zakona i propisa, mogu povećati njihovu djetvornost. Nasilan ulazak E-43. Nasilan ulazak obuhvaća zauzimanje zemljište i objekata koje drže neprijateljske snage. Ovisno o okolnostima, operacija može tražiti uklanjanje postojećeg civilnog ili vojnoga vladinog aparata ili obnovu ukinute vlade. U odsustvu civilne vlasti, vojne snage uspostavljaju mjere nadzora civilnog stanovništva i pružaju temeljne usluge. Kada američke borbene snage uñu u neprijateljski teritorij i zauzmu ga, početno pokazivanje prirode i obujma američke vlasti treba uključiti temeljne smjernice okupacije, sukladno zakonima kopnenog ratovanja i doktrine civilnih poslova (vidi FM 1-27.10 i FM 3-57.) Te akcije uključuju izdavanje potrebnih objava koje se odnose na američku vlast i kako je ona povezana s civilnom vladom, policijskim satom, nadzorom kretanja, javnim redom i sličnim pitanjima. Postrojbe za civilne poslove pokreću, usklañuju i nadziru lokalno pridržavanje tih direktiva. Odnosi SAD – zemlja domaćin E-44. Zapovjednik pozadinskog područja mora imati ovlast zaštite i osiguranja svojih instalacija i zaštite resursa koji se kreću uzduž komunikacijskih linija unutar svog područja operacija. Budući da taj nadzor utječe na vladine agencije zemlje domaćina i civilno stanovništvo, on ne smije rabiti tu ovlast na način koji ih otuñuje od američkih misija i ciljeva. E-45. Unutar granica ovlasti koju im jamče lokalni zakoni, civilni dužnosnici zemlje domaćina mogu prenijeti političku vlast nad lokalnom vladom na vojne zapovjednike svoje vlastite zemlje. Zapovjednik pozadinskog područja mora usklañivati svoje operacije s vojnim zapovjednikom područja zemlje domaćina sukladno američkim političkim smjernicama i zahtjevima kada postoji taj uvjet. Inače zapovjednik pozadinskog područja usklañuje svoje operacije s odgovarajućom agencijom zemlje domaćina.
E-9
FM 3-90______________________________________________________________________________________
E-46. Vojni zapovjednik zemlje domaćina normalno preuzima odgovornost za izviñanje i sigurnost izvan perimetra američkih vojnih baza. Zapovjednik baze pruža unutarnju zaštitu i nadzor unutar granica svoje baze i sigurnost svog perimetra. Zapovjednik pozadinskog područja možda neće imati isključivu ovlast nad lokalnim civilnim zaposlenicima unutar svoje instalacije. Ovlast zapošljavanja i otpuštanja, istražne ovlasti u pitanjima sabotaže i špijunaže te druga važna pitanja zajedničkog zanimanja za američko zapovjedništvo i zemlju domaćina moraju se označiti i dogovoriti za učinkovitu sigurnost pozadinskog područja i baza. Američki zapovjednik pozadinskog područja mora održavati ovlast nadzora pristupa svojim bazama kada to situacija opravdava. Protuobavještajne postrojbe odgovorne su za istraživanje sabotaže, špijunaže i subverzije. Vojnopolicijski timovi za kriminalističku istragu pomažu im na odgovarajući način. U odgovoru na dogañaje za koje postoji značajan interes viših razina, druge vladine agencije poput FBI-ja mogu sudjelovati u tim istragama.
OBRANA BAZE I SKUPINE BAZA E-47. Obrana baze i skupine baza temelj je uspješnog napora sigurnosti pozadinskog područja i baza postroja. Sljedeći odlomci ocrtavaju organizaciju snaga, nadzorne mjere i razmatranja koja se odnose na planiranje, pripremu i provedbu obrane baze i skupine baza. ORGANIZACIJA SNAGA E-48. Zapovjednik pozadinskog područja rabi kombinaciju snaga za obranu baze i skupine baza, odreñene snage za odgovor i taktičku borbenu snagu za pružanje tražene sigurnosti unutar pozadinskog područja postroja. Snage za specijalne operacije mogu provoditi protuterorističke operacije unutar pozadinskog područja na bazi izuzetka od pravila. Snaga za obranu baze E-49. Snaga za obranu baze (base defense force – BDF) je sigurnosni element uspostavljen za pružanje lokalne sigurnosti bazi. Normalno se sastoji od kombiniranih sigurnosnih snaga i sredstava koje daje svaka postrojba u bazi za zadovoljavanje tekućih sigurnosnih potreba baze. Te snage i sredstva uključuju posluge, oružne sustave i radio ureñaje borbenih vozila privremeno smještenih u bazi za održavanje ili iz drugih razloga. Može se sastojati od vojnopolicijskih, pješačkih, oklopnih ili konjaničkih postrojba kada je misija zapovjednika postroja usredotočena na operacije stabilnosti ili potpore. Misija snage za obranu baze je provoditi operacije odgovora za odvraćanje, odbijanje ili uništavanje neprijateljske snage I. razine ugroze koja napada bazu. Snaga za obranu mora biti dostatno elastična za obranu perimetra baze, osiguranje potreba unutarnjeg čuvanja baze i provedbu lokalnih napadnih operacija izvan perimetra baze, ako joj to zemlja domaćin dopusti. E-50. Zapovjednik baze normalno odreñuje zapovjednika snage za obranu baze za pomoć u provedbi funkcija obrane baze. On daje zadaće postrojbama smještenim unutar baze za davanje vojnika, opreme i tvarnih sredstava za stvaranje snage za obranu baze. Temeljna taktička povećanja snage za obranu baze normalno su privremeno (provizorno) organizirani sigurnosni vodovi (vidi sliku E-3.) Zapovjednik obrane baze organizira svoju snagu za obranu baze kako to traži intenzitet neprijateljske aktivnosti unutar pozadinskog područja. E-10
Slika E-3. Tipična organizacija obrane baze
_________________________________________________________Sigurnost pozadinskog područja i baza
E-51. Snaga za obranu baze treba imati visok stupanj ubojitosti izravne vatre koju pruža mješavina streljačkog i automatskog oružja i protutenkovskih sustava. Ona treba imati i pristup podupirućim neizravnim vatrama, visok stupanj taktičke pokretljivosti i razuman raspon nadzora. Ona treba biti sposobna: •
provoditi izvidničke ophodnje za otkrivanje i izvješćivanje o mjestu, jačini i sposobnostima neprijateljskih snaga koje se nalaze u blizini baze,
•
razviti položaje unutar i izvan baze s kojih se mogu zaustaviti ili uništiti neprijateljska napredovanja,
•
rabiti pričuvne elemente za napad na relativno male neprijateljske postrojbe koje prijete probijanjem perimetra baze,
•
pružiti unutarnju sigurnost kritičnim sposobnostima smještenim u bazi.
Zapovjednik baze mora pomiriti sve pitanja nedostatka ljudskih i tvarnih resursa koji utječu na snagu za obranu baze i željenu razinu sigurnosti. E-52. Većina satnija borbene potpore i potpore borbenih djelovanja može dati sigurnosni element jačine voda za obranu svojih dodijeljenih baza. (Slika E-4. pokazuje moguću organizaciju takvoga sigurnosnog voda.) Baza koja ima više od jednoga sigurnosnog voda uspostavlja privremeno zapovjedništvo satnije za snagu za obranu baze. Zapovjednik snage za obranu baze bit će zapovjednik te privremene sigurnosne satnije. Većina zapovjedništava bojni borbene potpore i potpore borbenih djelovanja može dati resurse za privremeno zapovjedništvo sigurnosne satnije. Zapovjednik snage za obranu baze odreñuje dio raspoložive sigurnosne snage kao svoju pričuvu. U izvanrednim situacijama snaga za obranu baze pojačava se obrambenim naporima svih postrojba dodijeljenih bazi ili koje prolaze kroz bazu.
Slika E-4. Sigurnosni vod E-53. Operativni zahtjevi često mijenjaju mogućnost postrojbe da resursima pridonese obrani svoje baze. Odgovornost za izvješćivanje o tim promjenama počiva na pojedinačnoj postrojbi. Zapovjednik baze dovodi te nepovezane i meñusobno nepoznate skupine zajedno kada stvara svoju snagu za obranu baze. Mora se napraviti svaki napor za zadržavanje integriteta tih sigurnosnih vodova kada se dodjeljuju zadaće snazi za obranu baze.
E-11
FM 3-90______________________________________________________________________________________
E-54. Stvaranje snage za obranu baze od organizacija borbene potpore i potpore borbenih djelovanja rezultira dvama nepoželjnim uvjetima: • smanjenom operativnom učinkovitošću postrojba iz kojih se izvlače resursi, •
vojnicima koji obnašaju dužnosti različite od onih za koje su specifično obučavani.
Zapovjednici postrojba koji daju sigurnosne vodove dodjeljuju im osoblje. Vojnici koji su dodijeljeni snazi za obranu baze trebaju ostati u njoj ako operacije dopuštaju, kako bi olakšali obuku, osigurali neprekidnost obrambenih operacija i osigurali djelotvornost snage. E-55. Zapovjednik baze razmatra sve raspoložive resurse i snage KoV-a te združene i višenacionalne resurse i snage u odreñivanju točne organizacije snage za obranu baze. Policijski, vojni i paravojni elementi zemlje domaćina često će biti dostupni u pružanju sigurnosti pozadinskog područja i baza. Rano razjašnjenje položaja, odgovornosti i ovlasti tih elemenata smanjuje moguću pomutnju i udvostručavanje napora. Stupanj suradnje koji zapovjednik baze postiže s lokalnim dužnosnicima zemlje domaćina ili trećih zemalja uvelike odreñuje učinkovitost resursa tih zemalja kada se primjenjuju u obrani baze, bez obzira na postojanje ili nepostojanje ugovora izmeñu snaga na nacionalnoj razini. Posebna razmatranja za američku uporabu elemenata zemlje domaćina uključuju: •
odreñena sigurnosna snaga zemlje domaćina mora biti spremna odgovoriti na zahtjeve zapovjednika baze,
•
oprez može biti potreban kod dodjele zadaća sigurnosnim snagama zemlje domaćina koje traže posebnu opremu i vještine,
•
zapovjednik baze treba se savjetovati s odgovarajućim uredom za civilno-vojne operacije za razjašnjenje svih ograničenja koja se mogu primijeniti na uporabu tih snaga.
Snaga za obranu skupine baza E-56. Snaga za obranu skupine baza sastoji se od svih snaga za obranu baze unutar skupine baza. Zapovjednik skupine baza može zapovjediti uporabu snaga za obranu baze unutar skupine baza ili dijelova tih snaga za suprotstavljanje identificiranim ugrozama II. razine unutar zemljopisnog područja skupine baza. Uobičajenija inačica djelovanja je imati snagu za odgovor koja će se suptotstaviti tim ugrozama II. razine. Zapovjednici baze moraju rekonstituirati one dijelove svojih snaga za obranu baze uporabljenih za te misije. Sigurnosne snage pozadinskog područja E-57. Svrha je sigurnosnih snaga pozadinskog područja olakšati mogućnost baze za povratak u provedbu misije što je brže moguće, umjesto uporabe resursa borbene potpore i potpore borbenih djelovanja u ograničenim taktičkim operacijama. Sigurnosne snage pozadinskog područja mogu dalje biti podijeljene u snage za odgovor i taktičke borbene snage. E-58. Snage za odgovor. Snaga za odgovor (response force) je pokretna snaga s odgovarajućom dodijeljenom vatrenom potporom, obično od strane zapovjednika područja, za postupanje s ugrozama II. razine u pozadinskom području (JP 1-02). Obično se sastoji od vojnopolicijskih snaga poduprtih raspoloživom vatrenom potporom i snagama i sredstvima zrakoplovstva KoV-a. To su obično snage jačine voda ili satnije. Elementi vojne policije mogu biti privremeno ili stalno nedostupni u dostatnoj jačini za operacije snage za odgovor zbog svog sudjelovanja u drugim misijama. Zapovjednik treba odrediti alternativne snage za odgovor prije nego do toga doñe. Druge moguće opcije za snagu za odgovor uključuju inženjerijske i NBK postrojbe, borbene postrojbe u prolazu kroz bazu, elemente pričuve i snage i sredstva zemlje domaćina. Pozadinsko zapovjedno mjesto provodi usklañivanje s odjelom G3/S3 postroja prije uporabe drugih snaga osim vojne policije za misije snage za odgovor. E-59. Vojnopolicijski lanac zapovjedanja odreñuje veličinu i sastav snage za odgovor kada je postroj prvenstveno usredotočen na provedbu napadnih i obrambenih operacija. Priroda i veliE-12
_________________________________________________________Sigurnost pozadinskog područja i baza
čina neprijateljske snage koja ugrožava pozadinsko područje utječu na veličinu i broj vojnopolicijskih elemenata koji čine snagu za odgovor. Jednako tako utječu i tekuća pozadinska obavještajna priprema bojišta i prosudba rizika zapovjednika pozadinskog područja postroja. Načelnik vojne policije postroja, u suradnji sa zapovjednikom pozadinskog područja, razmatra: •
prioritet tekućih operacija,
•
kritičnost baze izložene napadu,
•
količinu vremena potrebnog danim elementima da se konsolidiraju.
Zapovjednik pozadinskog područja prosuñuje situaciju i, ako je odgovarajuće, rabi još više snaga i sredstava snage za odgovor za djelovanje protiv ugroze. E-60. Taktičke borbene snage. Taktička borbena snaga (tactical combat force – TCF) je borbena postrojba, s odgovarajućim snagama i sredstvima za borbenu potporu i potporu borbenih djelovanja, koja ima zadaću poraziti prijetnje III. razine (JP 1-02). Te prijetnje mogu rezultirati neprijateljskim snagama koje se ubacuju u naše položaje ili probijaju naše obrambene položaje i kreću se u naše pozadinsko područje ili provode padobransko-desantne/helikopterskodesantne operacije. Uspješna obrana od takve ugroze III. razine traži planiranje i pripremu za uporabu taktičke borbene snage. Zapovjednik postroja može posvetiti taktičku borbenu snagu za djelovanje protiv takve prijetnje, odrediti drugu snagu kao na-zapovjed taktičku borbenu snagu ili prihvatiti rizik neimanja te snage. Posvećena taktička borbena snaga ima potrebne snage i sredstva, kao što su topništvo i borbena inženjerija, koje su joj dodijeljene za provedbu misije. Zapovjednik postroja odlučuje o točnom sastavu taktičke borbene snage nakon vaganja rizika dodjele snaga taktičkoj borbenoj snazi, smanjujući time raspoloživu borbenu moć za svoju odlučujuću operaciju. E-61. G3 postroja odreñuje broj taktičkih borbenih snaga sukladno situaciji i naputku zapovjednika postroja. Odreñivanje više od jedne taktičke borbene snage daje elastičnost odgovora na potrebe koje se meñusobno natječu za snage. Glavna prednost imanja posvećene – radije nego na-zapovjed – taktičke borbene snage je sigurnost da će biti raspoloživa kada je potrebna. Druge prednosti uključuju mogućnost stožera taktičke borbene snage da usredotoči planske i pripremne aktivnosti snage na samo jednu misiju. To uključuje uspostavu veze i komunikacije s poduprtim bazama ili skupinama baza i snagama postroja za odgovor na II. razinu ugroze. To takoñer dopušta posvećenoj taktičkoj snazi probanje svojih planova. Kada zapovjednik podreñenoj postrojbi dodjeljuje na-zapovjed misiju taktičke borbene snage, on mora uspostaviti kriterije kada uporabiti tu postrojbu kao taktičku borbenu snagu. E-62. Taktička borbena snaga može očekivati potporu od sljedećih vrsta snaga i sredstava: •
vojna policija s radnim psima,
•
vojno-obavještajne snage (uključuju protuobavještajne snage),
•
zemaljsko topništvo,
•
inženjerija,
•
zrakoplovstvo KoV-a (napadno, zračno konjaništvo, helikotersko-desantno, za zapovijedanje i nadzor, i po mogućnosti zrakoplovi za specijalne elektroničke misije),
•
javni poslovi,
•
PZO,
•
područna čvorišta veze,
•
civilni poslovi potpomognuti elementima za psihološke operacije,
•
elementi potpore borbenih djelovanja potrebni za održivost snage koja provodi sigurnost područja.
E-13
FM 3-90______________________________________________________________________________________
Bilo koja ili sve vrste snaga i sredstava možda neće odmah stajati na raspologanju za uporabu taktičkoj borbenoj snazi. To su ograničene snage i sredstva i mogu biti uporabljene u drugim misijama. Snaga koja provodi sigurnosnu misiju pozadinskog područja može isto primiti potporu od drugih američkih i savezničkih grana, uključujući i zemlju domaćina. E-63. Čimbenici MNZS-VC odreñuju veličinu taktičke borbene snage. Za korpus to normalno rezultira najmanje jednom namjenski organiziranom bojnom za tu misiju. Divizija tipično odreñuje pojačan satnijski tim za svoju taktičku borbenu snagu. Zapovjednik postroja oblikuje svoju taktičku borbenu snagu za provedbu napadnih operacija. Taktička borbena snaga mora biti izuzetno pokretna i sposobna kretati se uporabom zračnih i kopnenih transportnih sredstava, radi ograničenog vremena reakcije i povećanih udaljenosti izmeñu postrojba koje se uobičajeno nalaze u pozadinskom području. Taktička borbena snaga mora biti jednako pokretna kao i neprijatelj. Ona mora biti sposobna uništiti oklopna vozila i pješaštvo izvan vozila, kao i gušiti neprijateljske sustave protuzračne obrane na malim visinama. Sukladno tomu, taktička borbena snaga tipično se sastoji od pješaštva, zrakoplovstva KoV-a (napadni i višenamjenski helikopteri) i elemenata zračnog konjaništva s inženjerijskom i topničkom potporom. Zapovjednik može, ako to situacija traži, taktičku borbenu snagu organizirati i od oklopnog konjaništva, oklopnih i mehaniziranih pješačkih postrojba. E-64. Zapovjednik nastoji postići taktičku samodostatnost unutar snage za odgovor i taktičke borbene snage. To čini pridodavanjem ili stavljanjem u izravnu potporu odgovarajućih elemenata vatrene potpore, borbene potpore i potpore borbenih djelovanja kako bi mogle provoditi poluneovisne operacije. Nadalje, on mora dobiti resurse, kao što su civilni poslovi, psihološke operacije i prevoditelji, za rad s civilnim stanovništvom u području koje osigurava. Snage za specijalne operacije E-65. Snage za specijalne operacije, osim civilnih poslova i psiholoških operacija, mogu se boriti protiv terorizma unutar područja operacija konvencionalne postrojbe. Postrojba koja provodi sigurnost pozadinskog područja i baza može od nadreñenog zapovjedništva dobiti zadaću pružanja konvencionalne potpore elementima snaga za specijalne operacije koji provode protuterorističke operacije u svom području operacija. Ako snage za specijalne operacije djeluju u tom području, na razini snaga KoV-a ili korpusa obično će se razviti element zapovjedanja i nadzora za specijalne operacije (special operations command and control element – SOCCE), s osobljem za vezu pridodanim za specifičnu misiju postrojbi odgovornoj za odreñeno područje operacija tijekom trajanja misije snaga za specijalne operacije. NADZORNE MJERE E-66. Nadzorne mjere u operacijama obrane baze jednake su onima u obrambenim operacijama (vidi sliku E-5., stranica E-14.) Zapovjedništvo koje uspostavlja bazu ili skupinu baza odreñuje područje operacija baze uporabom pozadinskih, bočnih i prednjih granica. Područje operacija baze može, ali ne mora, biti spojeno s područjima operacija drugih postrojba. Zapovjednik pozadinskog područja postroja može dalje podijeliti svoje dodijeljeno područje u podreñena područja operacija, baze i skupine baza. On manevarskim snagama može dodijeliti područja prikupljanja i borbene položaje. On uspostavlja fazne crte, točke dodira, ciljeve i točke provjere koje su nužne za nadzor kretanja. On uspostavlja mjere usklañivanja vatrene potpore za dopuštanje ili ograničavanje vatara u bazi i oko nje (vidi 2., 3. i 8. poglavlje te FM 3-09 za raspravu o mjerama usklañivanja vatrene potpore). Mogu biti potrebna područja zabrane vatre za zaštitu civila, sprječavanje remećenja održavajućih operacija ili zaštitu borbenih predstraža, motriteljskih postaja i ophodnja od vlastite vatre. Sve uspostavljene nadzorne grafičke mjere usklañene su s agencijama zemlje domaćina za smanjenje ometanja, nerazumijevanja i nepotrebne kolateralne štete. Zapovjednik snage za obranu baze, u suradnji sa zapovjednikom baze, organizacijama u bazi odreñuje perimetar baze, ciljne referentne točke i vatrene sektore.
E-14
_________________________________________________________Sigurnost pozadinskog područja i baza
PLANSKA RAZMATRANJA E-67. Zapovjednik postroja oblikuje sigurnosni sustav pozadinskog područja i baze za osiguranje: • maksimalne učinkovitosti snaga za obranu baze koju pružaju postrojbe borbene potpore i potpore borbenih djelovanja, •
minimalnog smanjenja djelovanja postrojbe u misiji dok daje svoj doprinos snazi za obranu baze,
•
da postrojbe borbenih rodova nisu okrenute od davanja snaga za sigurnost pozadinskog područja i baza.
Slika E-5. Skupina baza Harrington E-68. Zapovjednici u pozadinskom području mogu uspostavom logičnih prioriteta poboljšati svoju sposobnost učinkovite uporabe raspoloživog ljudstva i tvarnih sredstava. Zapovjednik mora dodijeliti raspoložive resurse za zaštitu osoblja, opskrbnih sredstava i objekata sukladno stupnju uključenog rizika. Dostatno osoblje i tvarna sredstva obično neće biti raspoloživi u pozadinskom području za osiguranje istodobne zaštite svih održavajućih operacija postroja. E-69. Planovi obrane baze elastični su i omogućuju različite stupnjeve sigurnosti, temeljenih na vjerojatnosti aktivnosti ugroze, kako bi se maksimalno poboljšala provedba misije postrojbe. Opća razmatranja planiranja obrane navedena u 8. poglavlju primjenjuju se za planiranje sigurnosti baze. Sljedeći odlomci objašnjavaju temeljna načela sigurnosti pozadinskog područja i baza. Oni govore i o specifičnim planskim razmatranjima bojišnih operativnih sustava koja se odnose na sigurnost baze. Temelji obrane baze E-70. Temelji obrane baze jesu: •
razumjeti neprijatelj,
•
vidjeti područje operacija, E-15
FM 3-90_____________________________________________________________________________________
•
rabiti prednosti branitelja,
•
koncentrirati se na kritična vremena i mjesta,
•
provoditi protuizviñanje i protunapade,
•
uskladiti kritične snage i sredstva za obranu,
•
uravnotežiti sigurnost baze s političkim i pravnim ograničenjima,
•
znati pravila djelovanja,
•
biti sposoban odgovoriti.
E-71. Razumjeti neprijatelja. Branitelji moraju poznati sposobnosti i ograničenja neprijateljskih snaga, oružja, opreme i taktike. Zapovjednik baze mora imati pristup najnovijim obavještajnim podatcima koji govore o vjerojatnoj neprijateljskoj namjeri. E-72. Vidjeti područje operacija. Obavještajne operacije ključ su slaganja precizne slike područja operacija. Proces obavještajne pripreme bojišta daje zapovjedniku neprekidnu, integriranu i sveobuhvatnu analizu učinaka neprijateljskih i neutralnih sposobnosti, zemljišta i vremena na operacije. On pomaže zapovjedniku predvidjeti dogañaje i razviti prioritetne obavještajne zahtjeve i informacijske zahtjeve povezane s tim dogañajima. Obavještajne i multidisciplinarne protuobavještajne prosudbe pripremljene su, neprekidno obnavljane i integrirane u proces odlučivanja stožera zapovjednika baze. Prostorni, zračni i zemaljski senzori, ophodnje i protuobavještajne aktivnosti sredstva su koja zapovjednici pozadinskih područja mogu uporabiti za otkrivanje mogućih pokazatelja planiranoga neprijateljskog djelovanja. E-73. Rabiti prednosti branitelja. Braniteljeve prednosti mogu brojčano slabijoj snazi omogućiti poraz mnogo veće snage. Neke od tih prednosti jesu: •
mogućnost borenja iz zaklonjenih položaja,
•
detaljnije poznavanje lokalnog zemljišta i okružja,
•
mogućnost prethodne pripreme položaja, meñusobnih putova, zaprjeka i vatrenih polja,
•
mogućnost planiranja komunikacija, nadzornih mjera, neizravnih vatara i logističke potpore tako da odgovaraju svakoj predviñenoj situaciji,
•
mogućnost zavaravanja neprijateljskih snaga o naših obrambenim sposobnostima, rasporedima i provedbi operacija.
E-74. Koncentrirati se na kritična vremena i mjesta. Zapovjednik baze mora mjeriti i neprekidno ocjenjivati različite rizike koji prijete njegovoj bazi. Neprijatelj obično koncentrira svoje resurse na najosjetljivije i najranjivije ciljeve. Obrana baze se normalno provodi uzduž unutarnjih linija, dopuštajući pravodobno i sigurno kretanje snaga za djelovanje protiv najkritičnijih ugroza. Zapovjednik mora koncentrirati dostatnu borbenu moć u točke odlučivanja, ekonomično rabeći snage u nekim područjima, rabeći pričuvu i manevrirajući za postizanje lokalne nadmoći u kritičnim točkama. E-75. Provoditi protuizviñanje i protunapade. Glavni čimbenik koji pridonosi ranjivosti pozadinskog područja relativno je nepromjenljiva priroda operacija. Neprijatelj može proučavati operativne modele polustalnih postrojba i instalacija za utvrñivanje njihovih postojećih obrambenih mjera. Nadalje, stalne baze s dobro uspostavljenim perimetrima obično imaju ograničenu dubinu. Protuizviñanje i protunapad dodaju dubinu bitci izvan perimetra, omogućujući bazi nastavak svoje temeljne misije s minimalnim ometanjem. E-76. Uskladiti kritične snage i sredstva za obranu. Sinkronizacija neizravnih vatara, resursa protuzračne i proturaketne obrane, taktičkih zrakoplova, inženjerije, iskrcanih snaga, oklopnih vozila, pomorske površinske vatrene potpore i helikoptera može proizvesti učinak višerodnog
E-16
_________________________________________________________Sigurnost pozadinskog područja i baza
sastava. Sinkronizacija snaga i vatara stvara sinergiju sposobnu poraziti veću neprijateljsku snagu. Ta sinergija dolazi od stvaranja neprijateljskog kretanja otežanim ili nemogućim i izazivanja reakcije koja neprijateljske snage čini još ranjivijima na naše druge sposobnosti. Periodične probe sigurnosnih planova jamče učinkovitost sustava upozorbe, djelotvornost ključnih pojedinaca i identifikaciju mogućih problemskih područja. E-77. Uravnotežiti sigurnost baze s političkim i pravnim ograničenjima. Sigurnost baze možda će morati biti oblikovana oko brojnih političkih ograničenja. E-78. Znati pravila djelovanja. Zapovjednik baze i njegovi podreñeni moraju poštovati uspostavljena pravila djelovanja. On osigurava pomirenje svih nedosljednosti izmeñu pravila djelovanja granskih sastavnica i višenacionalnih pravila djelovanja. E-79. Biti sposoban odgovoriti. Zapovjednik pozadinskog područja postroja i njegovi podreñeni zapovjednici skupina baza i baza imaju ovlast i sposobnost izravnog prenošenja operativnih zahtjeva na postrojbe razmještene unutar njihovih područja operacija. Lanac zapovijedanja često se mijenja od funkcionalnog do taktičkog nakon primjene plana sigurnosti pozadinskog područja i baza. Zato zapovjednik pozadinskog područja mora kritički analizirati i provjeravati svoje komunikacijske sustave koji se filtriraju kroz različite razine organizacije kako bi osigurali njihovu sposobnost odgovora u danim izvanrednim uvjetima. Zapovjednik pozadinskog područja postroja uspostavlja izravne komunikacijske veze izmeñu pozadinskoga zapovjednog mjesta postroja i njegovih podreñenih operativnih središta skupine baza i operativnih središta baza, ako postojeći informacijski sustavi ne prenose na odgovarajući način i pravodobno informacije povezane sa sigurnošću pozadinskog područja i baza tim središtima. E-80. Sposobnost odgovora može se postići mnogobrojnim različitim postupcima i sposobnostima, od kojih su neki dolje navedeni: •
jasno uspostavljena ovlast zajamčena zapovjednicima skupina baza i baza,
•
širokopodručni informacijski sustav koji pruža elastični sustav upozorbe za velik broj različitih situacija,
•
stalna identifikacija i praćenje resursa koji mogu pomoći u pružanju sigurnosti pozadinskog područja i baza, kao što je održavanje oružnih sustava ili zamjena posada,
•
snage za odgovor imaju komunikacijske sustave sposobne za uporabu širokopodručnih informacijskih sustava za izravnu komunikaciju s ugroženim operativnim središtem obrane baze. One mogu komunicirati s operativnim središtem obrane skupine baza smještenim u ugroženoj skupini baza i s pozadinskim zapovjednim mjestom postroja,
•
vojnopolicijske snage koje odgovaraju na II. razinu ugroze pozadinskog područja imaju borbena vozila s kombinacijom vatrene moći, oklopne zaštite i visokog stupnja taktičke pokretljivosti,
•
identificiranje postrojba s dvostrukom sposobnošću. Na primjer, sigurnosna snaga pozadinskog područja identificirana za odgovor za I. i II. razinu ugroze ima i sposobnosti provedbe spašavanja ili davanja radne snage za misiju nadzora šteta u području. No sigurnosni element pozadinskog područja trenutačno nije identificiran kao element za nadzor šteta u području.
Druga planska razmatranja E-81. Kada zapovjednik pozadinskog područja uporabi svoje snage na polutrajnim instalacijama ili postajama, misija sigurnosti pozadinskog područja može po svojoj prirodi postati obrambena. Zato mora pažljivo uravnotežiti svoj pristup s potrebom obrambenog djelovanja. Rano otkrivanje neprijateljske akcije kritično je u provedbi sigurnosti pozadinskog područja; ono zapovjedniku daje vrijeme za reakciju na svaku ugrozu. Pravilna integracija bojišnih operativnih sustava ključ je uspješnih operacija.
E-17
FM 3-90______________________________________________________________________________________
E-82. Obavještajni poslovi. Radi se pregled svih raspoloživih informacija o općem području prije zaposjedanja mjesta. Proces obavještajne pripreme bojišta koji se odnosi na pozadinsko područje ne uključuje samo informacije o neprijatelju, već i o zemljištu, vremenu, civilnom stanovništvu i infrastrukturi. Obavještajne, konjaničke i izvidničke organizacije, kao i civilni poslovi dobivaju odgovarajuće informacije o području od vladinih organizacija i stanovništva zemlje domaćina. E-83. Zapovjednik se u svojoj vizualizaciji čimbenika MNZS-VC za misiju sigurnosti pozadinskog područja usredotočuje na neprijateljsku situaciju da bi odredio kako organizirati i provesti misiju. Taktički obavještajni podatci ključ su poražavanja neprijateljskih operacija usmjerenih protiv naših održavajućih operacija. Oni zapovjedniku daju informacije o trenutačnim i mogućim budućim neprijateljskim mjestima, aktivnostima, jakostima, slabostima i planovima, što mu pomaže u preuzimanju inicijative. Zapovjednik treba iskoristiti sve relevantne izvore informacija u svom području operacija, uključujući informacije koje daju civilne agencije i pojedinci. Proces obavještajne pripreme bojišta važan je dio odgovora na zapovjednikove obavještajne zahtjeve koji uključuju: •
veličinu i sposobnosti neprijateljskih snaga unutar zapovjednikovog područja odgovornosti,
•
prirodne obrambene značajke zemljišta,
•
koridore kretanja kroz područje odgovornosti za operacije snaga na vozilima ili izvan njih,
•
uvjete postojećih putova, željezničkih pruga, naftovoda i vodenih putova za uporabu za potrebe vojnih komunikacijskih linija i civilne trgovine,
•
blizinu neprijateljskih snaga kritičnim objektima i instalacijama, kao što su aerodromi, elektrane, skladišta goriva i civilne zgrade.
E-84. Manevar. Zapovjednik ne bi smio niti jednu organizaciju uporabiti u ulozi ili obliku za koju nije temeljno namijenjena, osim ako je takva akcija neizbježna. Zapovjednici pozadinskog područja rabe obrambeni potencijal postrojba borbene potpore i potpore borbenih djelovanja za suprotstavljanje neprijateljskim akcijama. Obrambeni potencijal svake postrojbe onaj je dio postrojbe borbene potpore i potpore borbenih djelovanja koji se može uporabiti za pružanje sigurnosti pozadinskog područja i baza, s minimalnim smanjenjem sposobnosti provedbe ukupne misije. Zapovjednik postroja ne rabi svoje borbene snage za pružanje sigurnosti pozadinskog područja i baza ako to ne traže čimbenici MNZS-VC. Zapovjednik pozadinskog područja maksimalno koristi sposobnosti zemlje domaćina za organizaciju snaga za odgovor i taktičkih borbenih snaga. E-85. Odabir mjesta isto je važan čimbenik u planiranju sigurnosti pozadinskog područja i baza. Borbena potpora i operativni zahtjevi potpore borbenih djelovanja ne podudaraju se sa sigurnosnim zahtjevima. Postrojbe koje pružaju potporu trebaju dobru putnu mrežu, spreman izvor radne snage, područja skladištenja sredstava i druge objekte, raspoložive u uspostavljenim komercijalnim područjima. No takva mjesta smanjuju sigurnosne sposobnosti. Najbolje mjesto, sa sigurnosnog stanovišta – pod uvjetom da nema ugroze iz zraka – je otvoreno područje, na povišenome zemljištu s dostatnom vegetacijom za skrivanje objekata u bazi od neprijateljskog motrenja. Najgore mjesto sadrži složeno zemljište i velik broj neboraca. Prvo izrazito ograničava motrenje i vatrena polja iz baze, dok drugo ograničava vatrenu moć koja se može uporabiti za obranu baze. Najuobičajenija tendencija je zaposjesti niže zemljište kroz koje prolazi najveći broj putova, što je ravnoteža izmeñu operativnih i sigurnosnih zahtjeva. Zapovjednik može opravdati troškove, vrijeme i ljudsku snagu potrebnu za premještanje mjesta na branjivije zemljište umjesto osiguranja lošeg položaja. Zapovjednik baze smješta svoju bazu na mjesto koje povećava fizičku sigurnost. Zapovjednici skupine baza i pozadinskog područja postroja moraju odobriti to mjesto.
E-18
_________________________________________________________Sigurnost pozadinskog područja i baza
E-86. Snage namijenjene za sigurnost pozadinskog područja moraju biti elastične i sposobne za prilagodbu na brzo promjenljive taktičke situacije. Sigurnost pozadinskog područja i baza normalno je u nadležnosti malih postrojba. Organizacija snaga za obranu baze isto se razlikuje, ovisno o zapovjednikovim planovima za provedbu misije. Zapovjednik baze namjenski organizira svoje snage u elemente višerodnih timova za suprotstavljanje razinama neprijateljskih sposobnosti koje su utvrdile obavještajne snage. To mu omogućuje da s najmanjim mogućim elementom pronañe neprijatelja, održi dodir bez riskiranja uništenja elementa prije nego što može dobiti pomoć izvana i brzo koncentrirati svoju borbenu moć za uništenje otkrivenog neprijatelja. E-87. Sve sigurnosne mjere moraju imati svojstvenu napadnu sposobnost. Taktička borbena snaga postroja, snage za odgovor koje daju snage vojne policije i druge snage postroja, te lokalne sigurnosne mjere koje poduzimaju baze i skupine baza, tvore napadne sposobnosti zapovjednika pozadinskog područja. Zapovjednik baze rabi potencijalnu borbenu moć koja se nalazi u postrojbama borbene potpore i potpore borbenih djelovanja razmještenih unutar svoga područja operacija za pružanje tih lokalnih sigurnosnih mjera. On organizira i obučava identificiranu potencijalnu borbenu moć za provedbu ograničenih napadnih operacija protiv potvrñenih neprijateljskih ugroza I. razine koje ugrožavaju njegove baze i skupine baza. E-88. Ako nema izravne neprijateljske ugroze, postoji tendencija da se sigurnosne mjere olabave nakon dovršetka izrade položaja za borbu i preživljavanje baze. Dobro poznati sigurnosni modeli omogućuju neprijatelju da s malo rizika izvidi bazu i utvrdi njezine slabe točke. E-89. Zapovjednik baze odreñuje područja izviñanja i ophodnja izvan perimetra baze za pružanje dodatne sigurnosti, ako to zemlja domaćin dopusti. Cilj je bazi dati dodatnu ranu upozorbu. E-90. Čimbenici MNZS-VC i sposobnosti postrojbe odreñuju zadaće odreñenih sigurnosnih elemenata podreñenih manevarskih postrojba. Na primjer, snage na vozilima pogodnije su za osiguranje ključnih točaka kao što su glavna cestovna raskrižja, mostovi, tuneli, ustave, brane i elektrane, dok su iskrcane snage pogodne za osiguranje područja u kojima se nalazi ograničeno, teško prohodno zemljište ili velik broj civila. E-91. Zapovjednik baze treba planirati uporabu samo minimalne vatrene moći potrebne za provedbu sigurnosne misije baze. Iako se njegovo pravo na samoobranu nikada ne može uskratiti, ono može na neki način biti ograničeno. Na primjer, neograničena uporaba vatrene moći koja negativno utječe na civile u štićenom području, može ih navesti da prihvate neprijateljske stavove ili uskrate potporu našim snagama. Vojnici to moraju shvatiti i slijediti stroga pravila djelovanja u provedbi održavajućih operacija. E-92. Zbog decentralizirane prirode održavajućih operacija i meñusobnog miješanja vojnih snaga i civila, zapovjednik mora voditi računa o sprječavanju nastanka samogubitaka tijekom planiranja sigurnosti pozadinskog područja i baza. Vatre koje promaše namjeravane ciljeve mogu utjecati na druge snage, putove i instalacije u štićenom području. Kod razmatranja inačica djelovanja zapovjednik važe rizik samogubitaka s gubitcima uslijed neprijateljske vatre. E-93. Vatrena potpora. Topništvo i minobacači, ako su raspoloživi, najbrža su sredstva odgovora na ubačene neprijateljske snage ispred obrambenog perimetra ako tamo nema rasporeñenih manevarskih postrojba. On rasporeñuje područja zabrane vatre ili područja ograničene vatre na mjestima u kojima se nalaze civili i naše snage koje djeluju izvan baze, kao što su ophodnje i motriteljske postaje. Ta su područja dovoljno velika za pružanje potrebnog stupnja zaštite. E-94. Protuzračna obrana. Zračni i raketni napadi vjerojatno su najveće prijetnje postrojbama u pozadinskom području. Baze u pozadinskom području normalno se oslanjaju na pasivnu PZO u zaštiti od neprijateljskih zračnih prijetnji. Većina baza u pozadinskom području neće imati potporu protuzračne obrane na malim visinama. One će se normalno nalaziti ispod kišobrana sustava obrane na velikim do srednjih visina. (8. poglavlje govori o razmatranjima pasivne i aktivne PZO. Obrana od balističkih raketa zadaća je operativne razine objašnjena u FM 3-01.12.) E-19
FM 3-90______________________________________________________________________________________
E-95. Pokretljivost/protupokretljivost/preživljavanje. Zapovjednik zapovjeda izgradnju i poboljšanje zaprjeka i utvrda na perimetru. To uključuje uspostavu čistih vatrenih polja i primjenu fizičkih mjera sigurnosti, kao što su točke provjere za vozila i pješake na putovima koji vode u bazu, za poboljšanje ukupne sigurnosti baze. Barijere, prirodne zaprjeke i agresivne napadne akcije onemogućuju neprijatelju pristup u područje koje izravno okružuje bazu. Ako snaga drži neprijatelja na udaljenosti, on ne može pokrenuti štetne napade prema bazi. Zapovjednik nastavlja poboljšavati obrane svoje baze, ako to vrijeme i drugi resursi dopuštaju, kako bi osigurao stabilan sigurnosni sustav. E-96. Razmatranja zaštite snaga od terorističkih napada dio su planiranja obrane baze. Zapovjednik baze prosuñuje ranjivost baze na teroristički napad i druge ugroze koje nisu povezane s dogañanjima na bojištu. On mora prosuditi ranjivost baze na svaku od identificiranih ugroza. Prosudba rizika i ranjivosti temelj su za odreñivanje prioriteta rada i raspodjele resursa. E-97. Plan obrane baze uključuje mjere nadzora šteta u području potrebne za smanjivanje štete na kritičnim objektima baze nastale vatrom, prirodnom katastrofom ili neprijateljskom akcijom. Zapovjednik namjenjuje resurse za zaštitu područja koja, ako bi bila uništena, mogu izazvati katastrofalan gubitak ili neuspjeh misije, jer su resursi za zaštitu snage ograničeni. Plan jasno definira odgovornosti za aktivnosti nadzora šteta u području, kao što su gašenje požara, spašavanje i laki radovi te dekontaminacija i daje odgovarajuće prioritete za pomoć koju daje svaka postrojba u bazi. E-98. Potpora borbenih djelovanja. Budući da sigurnosne snage baze općenito djeluju na malim udaljenostima od baze, zapovjednik skraja terete koje elementi iskrcani iz vozila nose sa sobom prema zahtjevima MNZS-VC. Doopskrba iskrcanih elemenata provodi se zemaljskim ili zračnim putom. E-99. Zapovjedanje i nadzor. Planiranje operacija sigurnosti pozadinskog područja i baza, poput svakog drugog planiranja, traži da zapovjednik pozadinskog područja ima preciznu opću operativnu sliku svog područja operacija. To uključuje jakost i sigurnosni potencijal raspoloživih postrojba, podatke o zemljištu i okružju te obavještajne informacije. Zapovjednik pozadinskog područja rabi postojeća pozadinska zapovjedna mjesta postroja i informacijske sustave za pružanje te opće operativne slike sebi i svojim podreñenima. E-100. U planiranju sigurnosti baze jednostavan, elastičan obrambeni plan, dostavljen do najniže razine zapovjedanja, obično je najbolja inačica djelovanja. Plan treba uključiti maksimalnu uporabu standardnih operativnih postupaka i borbenih drilova na razini korisnika. On treba u sebe ugraditi odgovarajuće nadzorne mjere za sigurnost vlastitih postrojba i civila. Takav plan smanjuje utjecaj neizbježnih pogrešaka koje prate svaku borbenu operaciju. E-101. Zapovjednik baze integrira planove sigurnosti baze s planovima skupina baza i podržavajućih sigurnosnih snaga pozadinskog područja. On periodično pregledava i provjerava ispravnost plana obrane baze. Promjene postrojba dodijeljenih bazi i njihovih borbenih sposobnosti zbog zahtjeva misije traže i obnavljanje plana obrane baze. Česte promjene sigurnosnih postupaka smanjuju ranjivost baze. Neprekidno praćenje planova omogućuje njihovu prilagodbu na temelju iskustava koje treba ugraditi u te planove. E-102. Zapovjednik baze uspostavlja komunikacije s operativnim središtem obrane skupine baza (ili s pozadinskim zapovjednim mjestom postroja ako baza nije dio skupine baza). On uspostavlja komunikacije i sa zapovjedništvom odreñene snage za odgovor na II. razinu ugroze. E-103. Tijekom planiranja sigurnosti baze koje uključuje višenacionalne snage, može doći do komunikacijskih problema u razmjeni informacija. Zapovjednik mora voditi računa o svim jezičnim barijerama, jer postrojbe koje djeluju u pozadinskom području uobičajeno moraju komunicirati s različitim vladinim agencijama i civilnim stanovništvom zemlje domaćina. Mogućnost komuniciranja s tim različitim agencijama i lokalnim stanovništvom pomaže zaštititi snagu. E-20
_________________________________________________________Sigurnost pozadinskog područja i baza
E-104. Zapovjednik pozadinskog područja postroja održava jednostavnost izradom minimalnog broja potrebnih planova. Sigurnost pozadinskog područja i baza drugorazredna je zadaća za postrojbe borbene potpore i potpore borbenih djelovanja. Pozadinsko zapovjedno mjesto postroja, operativno središte obrane skupine baza i operativno središte obrane baze moraju osigurati da sigurnost pozadinskog područja i baza nije zanemarena u korist temeljne misije matične organizacije. Operativno središte obrane baze šalje timove za vezu u svaku bazu i njihovu skupinu baza, uz pomoć operativnog središta pozadinskog područja, kako bi bilo sigurno da je svaki plan obrane baze provediv, usklañen s operativnim središtem obrane skupine baza i rutinski proban. PRIPREMA OBRANE BAZE E-105. Priprema za obranu baze počinje, ako je moguće, prije dolaska postrojba. Normalno, borbene postrojbe pružaju početnu obranu u području baze, jer su one prve snage koje dolaze u područje. Do izuzetka može doći kada se provode operacije projekcije snaga uz potporu zemlje domaćina. U tom slučaju snage zemlje domaćina prve su snage u području. Te snage mogu biti konvencionalne vojne snage ili policijske i unutarnje sigurnosne snage. E-106. Zapovjednik pozadinskog područja rabi svoje raspoložive resurse za pokretanje izviñanja područja, kako bi se utvrdile fizičke značajke područja i prisutnost ili odsutnost neprijateljskih snaga. Budući da je sigurnost pozadinskog područja i baza uobičajeno mjera ekonomične uporabe snaga, malo je vjerojatno da će na raspolaganju stajati dostatne snage da odjednom osiguraju cijelo pozadinsko područje postroja. Zato se one koncentriraju na područja koja su u neposrednom susjedstvu štićenog elementa, kao što su naše snage. Nužno je da sigurnosne snage baze, skupine baza i druge sigurnosne snage u pozadinskom području provode neprekidne izvidničke operacije. One svoje napore mogu usredotočiti na ljude, tvarna sredstva, zgrade ili zemljište. E-107. Izvidničke operacije u koje su uključene samo američke snage možda neće biti učinkovite ako jezični problemi sprječavaju komunikaciju s lokalnim stanovništvom. U tim se slučajevima prevoditelji – američke vojske ili zemlje domaćina – trebaju pridružiti izvidničkim snagama. Kada je moguće vlasti zemlje domaćina, kao što je civilna policija, trebaju se isto pridružiti izvidničkoj snazi. Raspodjela letaka i oglasa prije ili tijekom izviñanja područja i uporaba timova sa zvučnicima tijekom izviñanja mogu pomoći izviñanju, informiranjem civila koje informacije američka izvidnička snaga traži i kako te informacije mogu dostaviti. E-108. Zapovjednik pozadinskog područja zapovjeda postrojbama unutar svog područja operacija da uspostave baze i skupine baza, čak i kada je početno izviñanje područja još uvijek u tijeku. Te baze i skupine baza pružaju sigurnost postrojbama koje se nalaze unutar njih i mogu pružiti sigurnost perimetra oko kritičnih mjesta. Perimetri mogu biti različiti oblikom, ovisno o čimbenicima MNZS-VC. Oblik perimetra prilagoñava se zemljišnim oblicima koji nude najbolje mogućnosti motrenja i organizacije vatrenih polja. E-109. Kada postrojbe koje tvore bazu pristignu one odmah počinju organizirati obranu baze. Mnoge se zadaće provode istodobno, ali neke traže prioritet. Zapovjednik baze odreñuje redoslijed pripreme obrambenog sustava. (9. poglavlje daje preporučen redoslijed u svojoj raspravi o pripremi obrane područja.) E-110. Izgradnja skloništa za osoblje u područjima za boravak, administrativne potrebe i održavanje pruža pojedinačnu zaštitu od neprijateljskih napada. Ta se skloništa razlikuju prema konstrukciji. Brodski kontejneri, podzemna i nadzemna drvena skloništa čiji su dvostrukki zidovi ispunjeni pijekom i šljunkom, svi pojačani vrećama s pijeskom i pokrivkom, pružaju prihvatljivu zaštitu. Ta su skloništa blizu područjima boravka i rada za pružanje brzog pristupa. (Do mogućeg stupnja konstrukcija će biti u skladu s naputkom u FM 3-34.34.) E-111. Postrojbe mogu izgraditi borbene položaje na licu mjesta ili se služiti unaprijed izrañenim elementima koji se premještaju na položaj i tamo slažu. Ti se bunkeri grade tako da izdrže E-21
FM 3-90______________________________________________________________________________________
izravan pogodak srednjega protutenkovskog projektila s čela i sa strane te izravan pogodak minobacača odozgora. Postavljanje lančanih ograda oko tih položaja može dovesti do prerane detonacije kumulativnih bojnih glava. E-112. Izgradnja obloga za kritične resurse daje zaštitu od fragmenata minobacačkih i raketnih projektila. Te obloge mogu biti konstrukcije s dvostrukim zidovima ispunjenim pijeskom, sa stranicama pokrivenim šperpločama ili čeličnim pločama. Kada je moguće, postrojbe u bazi izrañuju nadzemna pokrivala za kritične objekte i funkcije. Preventivne mjere zapovjednika baze za izbjegavanje ili maksimalno smanjivanje učinaka neprijateljskih napada isto pridonose naporima nadzora šteta u području, pružajući zaštitu postrojbama, vojnicima, objektima i opskrbnim sredstvima u bazi, te od većih incidenata i prirodnih nesreća. E-113. Zapovjednik rabi taktičke žične zaprjeke unutar perimetra za ograničavanje i kanaliziranje probijanja neprijateljskih skupina ili pojedinaca. Te unutarnje zaprjeke mogu biti jednostavne kao jednostruki namotaj bodljikave žice. Općenito, zapovjednik ih treba postaviti za sprječavanje izravnog prilaza važnim objektima unutar baze. On mora donijeti odredbe za pokrivanje tih zaprjeka vatrom automatskog oružja. Baza treba izraditi neupadljive zaprjeke i povremeno ih premjestiti za sprječavanje neprijatelja u planiranju njihova svladavanja. Nadalje, zaprjeke ne smiju biti izrañene i rasporeñene tako da sprječavaju slobodu kretanja snaga za reakciju ili pričuvnih snaga. Te snage, kao i vojnici, trebaju dobro upoznati mjesta svih zaprjeka provedbom dnevnih i noćnih uvježbavanja. E-114. Obuka za obranu baze važan je element pripreme za obranu baze. Obrana baze traži integraciju snaga za obranu baze i njihovih pojačanja koje sve postrojbe u bazi daju u izvanrednim situacijama. Budući da te postrojbe rijetko djeluju zajedno, zapovjednik može stvoriti uspješnu borbenu cjelinu samo odgovarajućom obukom. Zapovjednik snage za obranu baze pažljivo usklañuje obuku postrojba u bazi za operacije obrane baze s operacijama potpore baze. Svi pojedinci dobivaju obuku koja im omogućuje sudjelovanje, barem u ograničenom stupnju, u obrani baze. Sve postrojbe dobivaju obuku za organizaciju barem ograničene lokalne sigurnosti objekata u kojima rade. Provedba proba kojima se provjerava plan obrane baze važan je dio obuke za obranu baze. Neka oprema koja je nužna za obranu baze ili za potrebe obuke možda neće biti dostupna. Zapovjednik snage za obranu baze mora rabiti svoju inicijativu za svladavanje tih nedostataka. E-115. Većina potrebne obuke za potporu operacija obrane baze trenutačno je sastavni dio programa obuke pojedinca i postrojbe. Vojnici koji su odreñeni za sudjelovanje u operacijama obrane baze vjerojatno će trebati dodatnu obuku u sljedećim područjima, kako je to svojstveno njihovim ulogama u naporima obrane baze:
E-22
•
tehnike zasjede i obrambene mjere protiv neprijateljskih zasjeda,
•
uporaba osjetila sluha, vida i mirisa kao sredstava detekcije,
•
policijske ophodnje i rad na putnim blokadama i točkama provjere,
•
operacije u uvjetima ograničene preglednosti, uključujući uporabu naprava za noćno motrenje, senzora i tehnika za uporabu lozinka i odziva,
•
precizno gañanje, posebno noćno gañanje,
•
rad na motriteljskim postajama s naglaskom na sigurnosti, stezi u uporabi zvuka i svjetla te postupcima izvješćivanja,
•
uporaba i održavanje sredstava za obranu baze na razini korisnika, kao što su senzori, naprave za noćno motrenje, radio ureñaji i računalni sustavi,
•
obuka na svim komunikacijskim sredstvima koja su raspoloživa unutar baze i obuka u komunikacijskim tehnikama,
•
izrada zaprjeka i, ako je odobreno, uporaba mina, mina iznenañenja i zamki,
•
ophodnje,
_________________________________________________________Sigurnost pozadinskog područja i baza
•
napadi malih postrojba, kao što su uporaba poredaka za kretanje, nenadani nasrtaji i uporaba vatre,
•
nadzor vatre i otvaranje vatara iz raspoloživih oružja.
E-116. Postojanje opće operativne slike i zapovjednikovo razumijevanje situacije ključevi su poznavanja kako i kada će snaga za odgovor biti potrebna. Odvojene, samostalne baze i skupine baza uspostavljaju neprekidne komunikacije s pozadinskim zapovjednim mjestom postroja kako bi se omogućili pravodoban odgovor i raspodjela informacija. E-117. Zapovjednik snage za odgovor ima presliku plana obrane baze i može uspostaviti i organizirati potrebnu koordinaciju izmeñu baze i snage za odgovor kada je ta snaga aktivirana za misiju odgovora na neprijateljsko djelovanje. Koordinacija se provodi kroz operativno središte obrane baze. Zapovjednik snage za odgovor koordinira svoje djelovanje s bazom kako bi osigurao da razumije plan obrane baze, uključujući: •
metodu kontakta s operativnim središtem obrane baze ili operativnim središtem obrane skupine baza, uljučujući pozivne znake i frekvencije,
•
planove i organizaciju obrane baze, uključujući:
•
položaje kritičnih unutarnjih snaga i sredstava, vanjskih točaka usklañivanja i područja zabrane vatre, mjesta svih zaprjeka ili mina u blizini baze, mjesta i smjerove vatre poslužnih oružja, mjesta ciljnih referentnih točaka i unaprijed planiranih vatara, mjesta motriteljskih postaja i ophodnja ako ih baza rabi za svoje potrebe, signal za krajnje zaštitne vatre,
kako dobiti raspoloživu vatrenu potporu.
E-118. Zapovjednik snage za odgovor svake baze mora imati sposobnost koncentracije učinka podupirućih vatara i potpore operacija taktičke borbene snage. On mora znati koji su ciljevi vatrene potpore odobreni za gañanje i mjesta najbližeg objekta za medicinsku skrb, NBK dekontaminaciju i točke opskrbe streljivom. On mora biti sposoban komunicirati s: •
svim podupirućim topničkim i zrakoplovnim postrojbama Kopnene vojske koje imaju zadaću odgovoriti na poziv za potporom,
•
taktičkom borbenom snagom, operativnim središtem obrane baze, operativnim središtem obrane skupine baza i pozadinskim zapovjednim mjestom postroja.
PROVEDBA OBRANE BAZE E-119. Poželjan način provedbe obrane baze je organizacija napadne operacije namijenjene za čišćenje područja od neprijateljskih snaga. Zapovjednik pozadinskog područja postroja odgovoran je za otkrivanje i uništenje većih neprijateljskih snaga. No pojedinac koji provodi sigurnost pozadinskog područja može biti prisiljen prilagoditi temeljni obrambeni raspored zbog: •
veličine pozadinskog područja,
•
nedostatka resursa,
•
nemogućnosti otkrivanja i praćenja neprijatelja,
•
neprijateljskih sposobnosti u odnosu na sposobnosti naših snaga.
E-120. Snage koje su angažirane samo u operacijama obrane baze provode agresivne ophodnje, razvijaju i zaposjedaju obrambene položaje unutar svojih dodijeljenih područja operacija i daju sigurnosne snage za susprotstavljanje neprijateljskim napadima. Te akcije mogu biti višegranske ili višenacionalne, ovisno o sastavu baze. E-23
FM 3-90______________________________________________________________________________________
E-121. Zapovjednici pozadinskih područja u svim postrojima traže od kopnenih manevarskih snaga uporabu snaga za obranu baze, kada je ukupan učinak neprijateljskih aktivnosti veći od ograničenih obrambenih sposobnosti snaga borbene potpore ili potpore borbenih djelovanja. Ako ugroza nadmašuje sposobnost obrane baze, zapovjednik baze, ako zapovjeda samostalnom bazom, traži potporu snage za odgovor preko svoga operativnog središta obrane skupine baza ili preko pozadinskoga zapovjednog mjesta postroja. E-122. Provedba obrambenih operacija baze protiv kopnenog napada jednaka je provedbi obrane perimetra. (8. poglavlje govori o obrani perimetra.) Odlomci koji slijede govore o razmatranjima jedinstvenim provedbi obrane baze. Ophodnje E-123. Operacije obrane baze protiv malih neprijateljskih snaga uključuju agresivne, učestale ophodnje snaga jačine desetine i voda za otkrivanje i hvatanje ili uništavanje malih neprijateljskih skupina. Osoblje zemlje domaćina vrlo je pogodno za pomoć ophodnjama snaga za obranu baze. Njihovo poznavanje zemljišta, svojstvena sposobnost učinkovitog djelovanja u poznatome okružju, jezične vještine i poznavanje lokalnih običaja povećavaju djelotvornost tih ophodnja. E-124. Male, visoko pokretljive postrojbe organiziraju ophodnje krećući se pješke, ili na kopnenim, vodenim ili zrakoplovnim transportnim sredstvima danju i noću. One pretražuju napučena područja uz baze i uspostavljaju točke provjere za ostvarenje iznenañenja uzduž poznatih i pretpostavljenih putova kretanja neprijateljskih snaga. E-125. Snaga za obranu baze metodom slučajnosti zaposjeda ukopana ili prikrivena mjesta noćnih zasjeda izvan unutarnjeg sustava zaprjeka baze. Sigurnosno osoblje zemlje domaćina treba se pridružiti ophodnjama koje se kreću kroz napučena područja. Baza razvija ciljeve vatrene potpore za potporu zasjede sukladno njihovoj raspoloživosti i pravilima djelovanja. Ako je susjedno područje uz perimetar baze područje slobodne vatre, tamo je rijetko potrebno organizirati zasjedu. Kada lokalna ograničenja onemoguće uspostavu područja slobodne vatre, zasjede se rasporeñuju ispred perimetra i snaga za obranu baze spremna je pomoći tim elementima provodeći zasjedu, ako je potrebno. E-126. Ophodnje mogu postaviti senzore na mjestima na kojim neprijateljske snage ugrožavaju bazu za pružanje rane upozorbe o neprijateljskim pokretima. Takve ophodnje motre i izvješćuju o neprijateljskim aktivnostima, kao što je prikupljanje osoblja; kretanje oružja, streljiva i drugih opskrbnih sredstava; i priprema vatrenih položaja za oružja neizravne vatre. Pored otkrivanja i praćenja specifičnih ciljeva, ophodnje mogu potvrñivati ili opovrgnuti postojanje neprijateljske aktivnosti u imenovanim područjima interesa koja se nalaze u blizini baze. E-127. Baza rabi sva raspoloživa manja plovila za ophodnje obližnjih rijeka i obala. Neprijatelj koji se ubacuje koristi se prednostima plovnih putova za prijevoz teških oružja zbog njihove težine i dimenzija. Otkrivanje tih oružnih sustava važna je misija motrenja rijeka i obala za zapovjednika snage za obranu baze. Kopnena vojska ima odreñeni tip malih plovila za uporabu u toj vrsti ophodnja, kao što ih imaju i mornarica te obalna straža. E-128. Vojni radni psi vrijedno su sredstvo u operacijama obrane baze. Njihova se uporaba treba uobičajeno razmatrati u planiranju svih ophodnja i sigurnosnih operacija. Uspješna uporaba tih pasa ovisi o vještini vodiča i punom razumijevanju zapovjednika i stožera o sposobnostima i ograničenjima pasa. (Army Regulation 190-12 daje informacije o uporabi pasa.) E-129. Tijekom sigurnosnih operacija baze njezin zapovjednik prati mjesta naših snaga i njihov odnos prema našim vatrama. Zapovjednik baze mora biti neprekidno svjestan relativnosti mjesta našeg, neprijateljskog i neutralnog osoblja. Podreñeni elementi, poput ophodnja, moraju E-24
_________________________________________________________Sigurnost pozadinskog područja i baza
razumjeti važnost točnog izvješćivanja o svojim položajima. Pomagala za automatizaciju i navigaciju, kao što je sustav globalnog pozicioniranja povezan s radio mrežom, pomažu u održavanju opće operativne slike. Kada zapovjednik rabi topničku, minobacačku i zračnu potporu on mora imati pozitivan nadzor, dok motritelj mora biti sposoban vidjeti područje cilja. Standardni operativni postupci postrojbe na svim razinama moraju sadržavati postupke za otvaranje neizravnih vatara usmjerenih protiv identificiranih ciljeva unutar pozadinskog područja. Nepokretni (statični) položaji E-130. Nepokretni položaji u obrani baze sastoje se od bunkera i tornjeva koji tvore obrambene položaje baze. Pravilno rasporeñivanje bunkera i tornjeva osigurava maksimalno motrenje i meñusobno podupiruće vatre nad područjem ispred perimetra, uključujući sustav zaprjeka i senzora na perimetru. E-131. Zapovjednik baze uspostavlja komunikacije izmeñu operativnog središta obrane baze, zapovjednih mjesta postrojba u bazi te bunkera, tornjava i pričuve baze. Nadalje, svaki komunikacijski čvor mora biti sposoban bočno komunicirati sa susjednim postrojbama i obrambenim položajima. E-132. Bunkeri. Premda su neprekidno motrenje i kružna obrana baze nužnost, zapovjednik snage za obranu baze može smanjiti broj vojnika koji sudjeluju u statičnoj obrambenoj misiji odreñivanjem ključnih, stalno zaposjednutih bunkera oko perimetra, s ostatkom bunkera koji će biti zaposjednuti tijekom razdoblja smanjene preglednosti i pojačane neprijateljske ugroze. Baza priprema pojedinačne borbene položaje u blizini bunkera za pružanje podupirućih vatara. Naprave za noćno motrenje, dalekozori, automatska oružja, bacači granata i ručne bombe uobičajeno se nalaze u bunkerima, a protutenkovski sustavi pokrivaju moguće prilaze kopnenih vozila. E-133. Tornjevi. Tornjevi pružaju povećanu preglednost koja može biti poželjna u odreñenim situacijama. Povišene platforme povećavaju sposobnost otkrivanja ubacivanja u obrambeni perimetar, posebno kada su nadopunjene napravama za noćno motrenje, dalekozorima i izvidničkim dvogledima. One mogu povećati mogućnost baze u odreñivanju vatrenih položaja neprijateljskih oružnih sustava neizravne vatre. Tornjevi mogu biti izgrañeni sukladno standardnom vojnom dizajnu, uporabom standardnih ili lokalnih grañevinskih materijala. Višekatne zgrade, kao što je silos za žito, mogu isto poslužiti kao toranj. Postavljanje vreća s pijeskom ili čeličnih ploča oko motriteljske platforme daje zaštitu od vatre automatskog i streljačkog oružja. Izgradnja bunkera u blizini baze tornja pruža dodatnu zaštitu kada neprijatelj usmjeri vatre protiv tornja. Pristup bunkeru iz tornja može biti uz pomoć požarne motke ili ljestava. Tornjevi trebaju ugraditi sljedeće sigurnosne mjere: •
gromobrani,
•
izgrañeni da izdrže jake vjetrove i pruže potporu za dva motritelja sa svojom opremom,
•
pridružene ljestve za penjanje,
•
postavljanje sigurnosnih mreža oko visokih tornjeva,
•
obojeni odgovarajućom bojom za smanjivanje odsjaja od mjesečine,
•
stavljanje pogodnog krova za pokrivanje motritelja od svega što bi moglo ometati motrenje. (Dvostruki krov može dovesti do aktiviranja nekih vrsta minobacačkih mina na visini koja pruža neku zaštitu motritelja koji se nalaze na tornju.)
Odluka zapovjednika baze o uporabi tornjeva rezultat je analize čimbenika MNZS-VC. Na primjer, on mora odlučiti je li dodatna sigurnost koju pružaju vrijedna napora njihove izgradnje u fluidnoj situaciji ili rizika da će privući dodatnu neprijateljsku pozornost na bazu.
E-25
FM 3-90______________________________________________________________________________________
Operacije reakcije E-134. Operacije reakcije su operacije koje provodi snaga za obranu baze, djelujući iz baze ili s položaja izvan nje radi suprotstavljanja neprijateljskim lokalnim aktivnostima. One su napadne po svojoj naravi i provode se kao ispadi ili kao protunapadi. E-135. Zapovjednik rabi svoju snagu za obranu baze za uništenje svih malih neprijateljskih postrojba otkrivenih u blizini baze. Baza traži pomoć ako njezine snage ne mogu uništiti ili zaustaviti neprijateljsku snagu na njezinome trenutačnom mjestu. Elementi snage za obranu baze ne gone neprijatelja koji uzmiče izvan podupiruće udaljenosti od baze, jer bi to mogao biti dio operacije odvraćanja pozornosti za slabljenje obrambenih sposobnosti baze. Umjesto toga se gonjenje neprijateljskih snaga u bijegu predaje snagama za odgovor pozadinskog područja. E-136. Operacije reakcije jednostavne su, planirane i isprobane jer je većina akcija potrebna noću. Odreñivanje temeljnih i dopunskih točaka provjere unutar baze olakšava odgovor na višestruke izvanredne situacije. Unutar sigurnosnih ograničenja snaga rabi postojeće točke provjere tijekom proba za poboljšanje poznavanja područja i plana reakcije. Operacije snage za odgovor E-137. Operacije snage za odgovor napadne su operacije koje provodi snaga za odgovor za suprotstavljanje napadima II. razine ugroze. Snaga za odgovor brzo se kreće za suprotstavljanje neprijatelju prije što on može znatnije oštetiti bazu. Zapovjednik baze podiže ili prebacuje obrambene vatre baze za potporu manevra snage za odgovor. Snaga za odgovor pokušava zadržati i poremetiti ugrozu do dolaska taktičke borbene snage ako ne može sama uništiti ili odvratiti neprijatelja. Zapovjednik baze obavještava svoje operativno središte obrane baze ako se snaga za odgovor sukobljava s neprijateljem koga ne može poraziti. Ona održava dodir s neprijateljem do dolaska taktičke borbene snage. Zapovjednik taktičke borbene snage ima operativni nadzor nad svim snagama baze i snagama za odgovor u svome dodijeljenom području operacija nakon uporabe taktičke borbene snage. Snage zemlje domaćina i trećih država E-138. Zapovjednik snage za obranu baze integrira raspoložive snage zemlje domaćina i trećih država u ukupan napor obrane baze. Poseban se naglasak stavlja na integraciju snaga zemlje domaćina u ophodnje i aktivnosti nadzora stanovništva. I snage zemlje domaćina i snage trećih država organiziraju lokalnu sigurnost za svoje vlastite postrojbe. No za osiguranje maksimalnih rezultata svi takvi lokalni planovi moraju biti usklañeni i ugrañeni u ukupan plan obrane baze. Stvarni stupanj sudjelovanja snaga zemlje domaćina i trećih država u obrani baze ovisi o zapovjedima i smjernicama njihovih vlada te osobnom odnosu njihovih zapovjednika sa zapovjednikom baze. Obrana od neprijatelja koji napada vatrom E-139. Neprijatelj može bazu napasti vatrom kada zna da nije u mogućnosti probiti njezin perimetar. On želi ostvariti velik obujam vatre protiv baze za nanošenje gubitaka i uništenje resursa. Takav je napad normalno kratkotrajan od 10 do 20 minuta. On može usmjeriti svoje uznemiravajuće vatre prema bazi za postizanje iste svrhe. Oružni sustavi koji ostvaruju te vatre uobičajeno se premještaju nakon dovršetka svoje misije za sprječavanje vlastitog uništenja od našeg manevra, izravnih vatara i protuvatara. E-140. Baza razvija plan agresivnog izviñanja i motrenja za otkrivanje ubacivanja neprijateljskih minobacačkih, topničkih, raketnih i protutenkovskih sustava i za pronalaženje vatrenih položaja. Zapovjednik snage za obranu baze razmatra vjerojatne vatrene položaje i putove do njih te raspoložive resurse kada izrañuje takav plan. On planira napadne operacije za pronalaženje i uništenje neprijateljske snage prije, tijekom i nakon takvih napada te pasivne obrambene akcije za smanjenje vlastitih gubitaka i s njima povezanih šteta. E-26
_________________________________________________________Sigurnost pozadinskog područja i baza
E-141. Glavne aktivne mjere koje se rabe protiv tih vrsta napada su zračni motritelji, uspostava kritične prijateljske zone (critical friendly zone – CFZ) iznad baze i uporaba snaga za reakciju. Bespilotna letjelica ili napadni helikopter mogu služiti kao zračni motritelj. On kruži iznad područja baze, provjeravajući vjerojatne ili pretpostavljene položaje i vidljive promjene na zemljištu. Baza sustavima vatrene potpore ili manevarskim snagama djeluje protiv neprijateljskoga oružnog sustava kojeg je otkrila. Kritična prijateljska zona iznad baze omogućuje naše protuvatre protiv neprijateljskoga oružnog sustava čim on napadne bazu. Ako nema radarskog pokrivanja baza se može koristiti vizualnim motrenjem vatara na ustima cijevi s jedne ili dvije točke za odreñivanje sjecišta. To od motriteljskih postaja traži imanje odgovarajuće usmjerenih shema azimuta kako bi se smjer motrenja brzo odredio i o njemu izvijestilo operativno središte obrane baze. Temeljno je razmatranje uporaba snage za reakciju pomoću helikoptera ili taktičkih vozila za djelovanje protiv neprijateljskoga oružnog sustava i njegovo uništenje. Snaga za reakciju mora biti oprezna da ne rabi uvijek isti obrazac, kao što je stalna uporaba istog puta ili zone slijetanja. Ako je neprijatelj svjestan obrasca tada može postaviti zasjedu za uništenje snage za reakciju. Snajperski timovi E-142. Snajperski su timovi korisni kada snage doñu pod vatru streljačkog oružja maloga neprijateljskog elementa koji djeluje iz, izmeñu ili u blizini područja u kojima ga civili ili kulturni spomenici štite od uzvratne vatre manje diskriminirajućih oružja. Ti timovi zapovjedniku snage za obranu baze omogućuju vezanje neprijatelja i kretanje drugih dijelova snage za obranu baze na položaje odakle mogu djelovati na neprijatelja bez ugrožavanja života civila ili izazivanja velike kolateralne štete. Zapovjednik može uporabiti dim i, ako mu je odobreno, kemijska sredstva za suzbijanje nereda kao pomoć svome manevru. Ako se snaga ne može sukobiti s neprijateljem bez ugrožavanja života civila i vlasništva, zapovjednik snage za obranu baze može pokušati odvojiti svoje snage i premjestiti ih na položaje koji blokiraju neprijateljske putove uzmaka. No zapovjednik baze mora rabiti sva raspoloživa sredstva za zaštitu svojih snaga, čak i kada time civile može izložiti riziku. E-143. Te timove mogu dati pješačke postrojbe. S druge se strane ta sposobnost može postići posebnom obukom odabranih vojnika snage za obranu baze, čime se povećavaju sposobnosti njima dodijeljenih oružnih sustava ili specijalne opreme. Pasivne obrambene mjere E-144. Pasivne se obrambene mjere uvijek prakticiraju unutar granica baze. Pored toga zapovjednik rabi programe civilnih poslova i psiholoških operacija za osiguranje suradnje s lokalnim stanovništvom. Operativno središte obrane baze ocjenjuje sva izvješća pristigla od ophodnja, zaštitnih i obavještajnih snaga koja ukazuju na napad. Priprema vatrenih ili nasrtajnih položaja, kretanje oružja ili streljiva, neobične aktivnosti ili kretanja civila i izvješća osoblja zemlje domaćina mogu biti pokazatelji napada. Nadzor šteta u području E-145. Kada doñe do napada cilj je nastaviti s operacijama, uključujući održavanje ili obnovu nadzora, evakuaciju žrtava, izolaciju opasnih područja i smanjenje ljudskih i tvarnih gubitaka. Zapovjednik baze provodi trenutačnu istragu štete i izvješćuje operativno središte obrane baze. Istodobno pokreće akcije za izolaciju opasnih područja i sprječavanje širenja ili nastavka štete, kao što su gašenje vatre i smanjenje potapanja uslijed poplave. E-146. Žrtve primaju samopomoć, pomoć od suboraca i prvu pomoć. Ako je moguće sanitetsko osoblje i vozila evakuiraju žtrve. Meñutim, vrlo je važan pravodoban prijevoz žtrava. Situacija može tražiti uporabu i drugih vozila u slučaju masovnih žrtava. Ako je moguće sanitetsko osoblje prati pacijente koji se prevoze u nesanitetskim vozilima kako bi pružalo medicinsku skrb tijekom kretanja prema objektu zbrinjavanja.
E-27
FM 3-90______________________________________________________________________________________
E-147. Baza uspostavlja nadzor prometa uporabom vojne policije i drugih elemenata kako bi osigurala pristup protupožarnih snaga i opreme u područje te izlazak ambulantnih vozila i vozila za evakuaciju iz područja. Operativno središte obrane baze upoznaje operativno središte obrane skupine baza s blokiranim putovima i nužnim obilaznicama. Element koji nadzire promet može privremeno osigurati nadzor nad raseljenim civilima i zaostalim vojnicima te pružiti odreñen stupanj lokalne sigurnosti oštećenome području. E-148. Operativno središte obrane baze zajedno s operativnim središtem obrane skupine baza i pozadinskim zapovjednim mjestom postroja usklañuje inženjerijsku potporu za obnovu kritičnih objekata i sve potrebne sposobnosti protupožarne zaštite. Inženjerijska je potpora normalno potrebna za čišćenje krša i ruševina za potporu misije nadzora šteta i gašenje velikih vatara. Operativno središte obrane baze koordinira i svaku potrebnu potporu u uklanjanju neeksplodiranog streljiva i u dekontaminaciji područja. E-149. Zapovjednik baze poduzima mjere opreza, održavajući mjesta lokalne sigurnosti i unutarnje straže kada prima potporu u nadzoru šteta u području od resursa zemlje domaćina za pružanje sigurnosti bazi. On ne smije dopustiti pomutnju oko napora nadzora šteta u području baze koja bi dala prigodu saboterima i drugom neprijateljskom osoblju da se probiju kroz perimetar baze.
SIGURNOST PUTA E-150. Operacije sigurnosti puta (route security operations) posebna je vrsta operacija sigurnosti područja koja se provodi za zaštitu komunikacijskih linija i naših snaga koje se kreću po njima. Neprijateljski pokušaji prekidanja komunikacijskih linija mogu imati mali izravan utjecaj na tekuće odlučujuće i oblikujuće operacije zbog temeljnih tereta postrojbe i ranije razmještenih zaliha. No sigurnost putova na kojima se odvijaju održavajuće operacije postroja kritična je za održive kopnene operacije, bez obzira pokušava li zapovjednik iskoristiti uspjeh ili se oporaviti od neuspjeha. E-151. Sigurnost putova i komunikacijskih linija, bilo pruga, naftovoda, autoputova ili vodenih putova, predstavlja jedan od najvećih sigurnosnih problema u pozadinskom području postroja. Operacije sigurnosti putova po svojoj su prirodi obrambene i usmjerene na zemljište. Snaga za sigurnost puta sprječava neprijateljsku snagu u usporavanju, ometanju ili uništenju prometa uzduž puta ili na njegovim dijelovima. Imanje baze omogućuje koncentraciju sigurnosnih resursa. Sigurnost komunikacijske linije traži namjenske resurse u gotovo beskonačnom broju točaka ili snage za reakciju za suprotstavljanje neprijateljskim mogućim akcijama. Postrojbe koje provode misije koje traže uobičajenu uporabu komunikacijskih linija, kao što su vojnopolicijske, transportne, opskrbne i uslužne postrojbe, mogu provoditi operacije sigurnosti puta povezane s njihovim temeljnim aktivnostima. Zapovjednik pozadinskog područja postroja može uporabiti sljedeće tehnike u pružanju sigurnosti puta: •
pasivna sigurnost,
•
izviñanje puta,
•
kordonska sigurnost,
•
borbena sigurnost.
Premda obujam tih operacija ovisi o čimbenicima MNZS-VC, operacije sigurnosti puta teže tražiti velike resurse. Kombinacija pasivne sigurnosti i izviñanja puta uobičajeno se rabi na zaštićenim putovima kao što je komunikacijska linija. PASIVNA SIGURNOST E-152. Tehnika pasivne sigurnosti za pružanje sigurnosti puta uključuje mjere koje se pokreću za postizanje sigurnosti bez značajnije potrošnje ljudskih potencijala ili resursa. Ona uključuje: • E-28
prikrivanje (kamuflažu),
_________________________________________________________Sigurnost pozadinskog područja i baza
•
stvaranje hodnog nadzora konvoja tako da predstavljaju najneusnosniji cilj koji je moguć u prevladavajućim uvjetima,
•
pravilan odabir putova,
•
iskorištavanje prednosti sigurnosti koju pružaju druge aktivnosti nepovezane sa zahtjevima sigurnosti puta. Te aktivnosti uključuju zrakoplove koji prelijeću preko puta, aktivnosti održavanja koje se provode uzduž puta, obučne vježbe ili kretanje snaga pored puta ili po njemu, aktivnosti nadzora prometa vojne policije i zemlje domaćina te aktivnosti civilnog stanovništva,
•
obrambene informacijske operacije.
E-153. Zapovjednik u svim uvjetima i situacijama rabi pasivnu sigurnost i kao dodatak svakoj drugoj uporabljenoj tehnici sigurnosti puta. One su proizvodi dugoročnog i stalno poboljšavanog programa za integriran sigurnosni sustav. IZVIDANJE PUTA E-154. Izviñanje puta ne odnosi se samo na put, već i na zemljište uzduž njega s kojega neprijatelj može utjecati na kretanje naših snaga. Izviñanje puta provodi se u nepravilnim vremenskim intervalima kako bi se izbjeglo stvaranje uzorka djelovanja koji bi neprijatelj mogao iskoristiti. (13. poglavlje govori o izviñanju puta.) KORDONSKA SIGURNOST E-155. Uobičajeno nije provedivo osigurati sve točke na putu fizičkim rasporeñivanjem resursa u svakoj točki. Kordonska sigurnost (cordon security) je sigurnost koja se pruža izmeñu dvije borbene predstraže za osiguranje meñusobne potpore. Zapovjednik može zračnodesantnim, mehaniziranim ili motoriziranim postrojbama dodijeliti zadaću organiziranja borbenih predstraža na kritičnim mjestima na putu. Kada je god moguće te borbene predstraže postavlja unutar meñusobne podupiruće udaljenosti. Postrojbe dodijeljene borbenim predstražama daju snage za odgovor u slučaju neprijateljske aktivnosti uzduž puta unutar svoga dodijeljenog područja operacija. Snage u borbenim predstražama šalju izvidničke ophodnje i provode napadne operacije za suprotstavljanje neprijateljskim aktivnostima izmeñu dvije točke učestalim ali nepravilnim rasporedom. Kordonska sigurnost traži znatne ljudske i druge resurse. Zapovjednik je rabi samo kada za to postoji jasna i očita potreba. E-156. Normalno, svaka borbena predstraža sadrži najmanje jedan element razine voda, opremljen automatskim oružjem, komunikacijskim sredstvima i senzorima te poduprt sredstvima vatrene potpore koja stoje na raspolaganju zapovjedniku pozadinskog područja. (12. poglavlje sadrži dodatne informacije o borbenoj predstraži.) Zapovjednik predstraže rotira svoje vojnike izmeñu dužnosti u borbenoj predstraži i u ophodnji. Viši zapovjednik često kontaktira sa svakom razvijenom borbenom predstražom kako bi provjerio njezin status. E-157. Uspostava kordonske sigurnosti napravit će malo na uklanjanju ugroza pozadinskog područja koje traži njegovu uspostavu. Zapovjednik koji zapovjeda uspostavu kordonske sigurnosti treba zapovjediti i provedbu niza paralelnih korektivnih akcija, uključujući: •
traženje novog puta,
•
odlučne operacije traženja i napada za uništenje neprijatelja unutar pozadinskog područja postroja,
•
strogu provedbu mjera nadzora kretanja civilnog stanovništva u suradnji sa zemljom domaćinom,
•
uklanjanje zaklona i skrovišta iz područja koja pružaju skrivanje neprijatelja,
•
izgradnju novih putova za obilazak opasnih područja, E-29
FM 3-90______________________________________________________________________________________
•
premještanje opskrbnih aktivnosti za omogućavanje odabira boljeg puta,
•
masovnu evakuaciju civilnog stanovništva iz gradova i sela uzduž puta. (To je ekstremna mjera i traži dogovor s vlastima zemlje domaćina te poštovanje zakona kopnenog ratovanja.)
E-158. Zapovjednik mora rano prepoznati potpun gubitak nadzora nad danim putom. Neprekidno ulaganje resursa u “izgubljeni put” služi jedino neprijatelju. Kada je god provedivo ti se resursi i energija trebaju uporabiti za sigurnosne mjere negdje drugdje. BORBENA SIGURNOST E-159. Tehnika borbene sigurnosti za pružanje sigurnosti puta uključuje sve mjere koje poduzimaju postrojbe borbenih rodova kako bi zauzele i osigurale zemljište koje dopušta uporabu upitnog puta. Postrojbe provode borbenu sigurnost uzduž puta za sprječavanje neprijateljskih kopnenih snaga u kretanju u doñu u domet izravne vatre zaštićenog puta. Put i susjedno zemljište tvore područje operacija. Snaga za sigurnost puta djeluje na dodijeljenom putu i njegovim bokovima. E-160. Borbena sigurnost najskuplja je tehnika pružanja sigurnosti puta i proistječe iz jačine manevarske snage. Na primjer, zbog uključenih udaljenosti, zapovjednik obično odreñuje najmanje jednu postrojbu veličine bojne, ako ne i više, za zaštitu jednog puta kroz divizijsko područje operacija. Manevarska snaga uspostavlja perimetar oko puta ili postavlja kordone oko njegovih dijelova za traženje pretpostavljenih neprijateljskih lokacija, dok postavlja putne blokade i točke provjere uzduž glavnog puta i bočnih putova za zaustavljanje i pretraživanje vozila i ljudi kada ulaze na put ili ga napuštaju. Posebna razmatranja uključuju usklañivanje s dijelovima koje su zaposjele sigurnosne snage pozadinskog područja, način na koji pozadinska zapovjedna mjesta postroja integriraju operacije manevarske snage s drugim obrambenim aktivnostima pozadinskog područja i baze te razjašnjavanje organizacije zapovjedanja i nadzora.
SIGURNOST KONVOJA E-161. Sigurnosne operacije konvoja (convoy security operations) specijalizirana su vrsta operacija sigurnosti područja koje se provode za zaštitu konvoja. Postrojbe ih provode uvijek kada nema dovoljno naših snaga za neprekidno osiguranje komunikacijskih linija u području operacija i ako postoji velika opasnost od neprijateljske kopnene akcije usmjerene protiv konvoja. Zapovjednik ih može provoditi zajedno s operacijama sigurnosti puta. Snaga za sigurnost konvoja djeluje na čelu, bokovima i u pozadini konvoja koji se kreće po odreñenom putu. Operacije sigurnosti konvoja po svojoj su prirodi obrambene i usmjerene su na snagu koja se štiti. (14. poglavlje govori o operacijama kretanja konvoja; ovdje se govori samo o sigurnosti konvoja.) E-162. Za zaštitu konvoja element za pratnju konvoja mora provesti sljedeće kritične zadaće: •
izvidjeti put kojim se konvoj kreće,
•
očistiti put od zaprjeka ili položaja s kojih bi neprijatelj mogao utjecati na kretanje po putu,
•
pružiti ranu upozorbu o neprijateljskoj nazočnosti uzduž puta,
•
spriječiti neprijatelja u napadu na konvoj.
ORGANIZACIJA PRATNJE KONVOJA E-163. Veličina potrebne pratnje za provedbu sigurnosnih operacija konvoja ovisi o čimbenicima MNZS-VC. No, kao opće pravilo, prosječna veličina konvoja od 50 vozila normalno traži najmanje manevarsku satniju, vojnopolicijsku satniju ili protuzračnu bitnicu opremljenu sa samovoznim topovima. Bez takve pratnje transportna će postrojba morati pružiti sigurnost E-30
_________________________________________________________Sigurnost pozadinskog područja i baza
uporabom svojih ustrojbenih snaga i sredstava. To rezultira smanjenjem transportnih kapaciteta svake transportne postrojbe u obujmu u kojem se teretna vozila moraju pretvoriti u ad hoc borbena vozila s dodanim strojnicama i koliko se vozila mora ostaviti u auto-parku jer se njihovi vozači koriste za pružanje potrebnog stupnja sigurnosti. E-164. Konjaničke, tenkovske i mehanizirane pješačke postrojbe te vojnopolicijski elementi opremljeni gusjeničnim ili oklopnim vozilima na kotačima vrlo su pogodne za zaštitu konvoja zbog svojih ustrojbenih izvidničkih sposobnosti i borbene moći. Zapovjednik može po potrebi sigurnosnu snagu konvoja pojačati inženjerijskim, protuzračnim i drugim snagama i sredstvima. Obično logistička pozadina konvoja pruža potporu borbenih djelovanja pratnji konvoja, kao što su popravak vozila i sanitetska evakuacija. Ako logistički element ne može pružiti tu potporu tada pratnja konvoja osigurava vlastitu potporu borbenih djelovanja. Druga razmatranja čimbenika MNZS-VC, kao što su teško prohodno zemljište i ograničeno vrijeme, diktiraju kako uporabiti zrakoplovstvo Kopnene vojske kao dio usklañenog napora. E-165. Snaga za sigurnost konvoja za te se zadaće organizira u nekoliko elemenata (vidi sliku E-6.). Prednja zaštitnica provodi izviñanje puta ispred konvoja. Sigurnosni element daje ranu upozorbu i sigurnost bokovima i pozadini konvoja. Taj element može provoditi i dužnosti pratećeg elementa. Prateći element pruža blisku zaštitu konvoja. On može dati i snagu za trenutačan odgovor kao pomoć u odbijanju ili uništenju neprijateljskih snaga ako one napadaju konvoj. Pozadinska zaštitnica sprječava neprijatelja da pregazi konvoj s leña. Ona može djelovati i kao snaga za trenutačan odgovor na neprijateljski dodir s bilo kojim bokom konvoja. Na kraju, na raspolaganju stoji snaga za reakciju u slučaju izvanrednih situacija. Budući da je snaga za reakciju uporabljena snaga, a ne pričuva, ona se namjenski organizira za uključenje raspoložive vatrene potpore i drugih množitelja borbene moći. Ona pruža vatrenu moć i potporu svim elementima konvoja za pomoć u razvoju situacije, provedbu brzog napada ili sprječavanje uništenja konvoja. Zapovjedništvo koje zapovjeda konvojem, a ne zapovjednik konvoja, nadzire snagu za reakciju. Ona prati napredak konvoja i odgovara ako konvoj naiñe na neprijateljsku postrojbu koju prateći element ne može poraziti ili odbiti. Ona mora biti sposobna odgovoriti unutar 15 minuta. Snaga za reakciju uvijek predviña zasjedu kada se kreće u pomoć konvoju pod neprijateljskim napadom.
Slika E-6. Organizacija sigurnosti konvoja E-31
FM 3-90______________________________________________________________________________________
E-166. Kada nedostatak resursa spriječi uspostavu svih pet elemenata zapovjednik normalno prvo resurse daje svojim prednjim izvidničkim ili zaštitnim elementima. Tada resurse daje redom elementima pratnje, bočnog prikrivanja i pozadinske zaštitnice. Odgovornost je zapovjedništva koje zapovjeda konvojem da odredi element za odgovor. E-167. Ako su raspoložive, konjaničke snage mogu sudjelovati u operaciji sigurnosti konvoja prikrivanjem njegovog kretanja po putu. S druge strane, one mogu pomoći u čišćenju ispred konvoja kako se on kreće ili čistiti put zajedno s izvidničkim elementom. Zračno konjaništvo može pomoći i nadzorom neizravne vatrene potpore i usklañivanjem s prednjim zračnim motriteljima iz drugih grana za blisku zračnu potporu. Podupiruća zračna konjanička postrojba mora znati namjere manevra kopnenog elementa ako doñe do dodira s neprijateljem. Ako nema teških snaga za praćenje konvoja zapovjednik može rabiti lako pješaštvo za pojačanje obrambenih sposobnosti transportnih postrojba. NADZORNE MJERE KONVOJA E-168. Kako je prikazano na slici E-7. nadzorne mjere sigurnosti konvoja tipično uključuju sljedeće: putove (temeljne i dopunske),
•
polaznu točku,
•
oslobañajuću točku,
•
točke provjere,
•
fazne crte,
•
motriteljske postaje,
•
ciljne referentne točke,
•
područja operacija različitih postrojba koje utječu na konvoj,
•
područja razmještaja ili očekujuća područja,
•
poznate zaprjeke i prolaze u njima.
III
•
PL OTTAWA
Slika E-7. Nadzorne mjere konvoja
E-32
_________________________________________________________Sigurnost pozadinskog područja i baza
E-169. Iako veličina konvoja, vrijeme prolaza i brzina hodnje nisu grafičke nadzorne mjere, one odreñuju koliko je vremena potrebno za provedbu misije sigurnosti konvoja. Pravila djelovanja isto nisu grafičke nadzorne mjere, ali ona izrazito utječu na to kako zapovjednik provodi operacije sigurnosti konvoja. PLANIRANJE OPERACIJA KONVOJA E-170. Zbog opasnosti svojstvenih operacijama konvoja zapovjednik naglašava sigurnosne mjere tijekom procesa planiranja. Najbolja je obrana izbjeći upadanje u zasjedu. Te sigurnosne mjere uključuju: •
tajnost tijekom planiranja i dostavljanja zapovjedi,
•
strogu stegu u uporabi zvuka i svjetla tijekom kretanja,
•
uporabu različitih putova i rasporeda kretanja,
•
izbjegavanje putova s poznatim opasnim područjima,
•
provedbu izviñanja puta uporabom zračnih i zemaljskih sustava,
•
uporabu tekućih obavještajnih informacija o uvjetima na putu i svim neprijateljskim ili drugim snagama koje mogu utjecati na odluku da se konvoj koristi tim putom,
•
usklañivanje s podupirućim zrakoplovnim časnicima za vezu za osiguranje rasporeñivanja bliske zračne potpore kao pomoć u kretanju, ako konvoj jamči uporabu tih snaga i sredstava,
•
postojanje elemenata vatrene potpore za pružanje bliske i neprekidne vatrene potpore kretanju,
•
obuku u drilovima za trenutačne akcije, uključujući one u opasnim područjima i u slučaju bliske zasjede, daleke zasjede, mina iznenañenja, sukoba s neprijateljskim taktičkim borbenim vozilima, dodira sa snajperima, zračnog napada i neizravne vatre,
•
komunikacije i usklañivanje s podupirućim i drugim postrojbama uzduž puta, susjednim snagama zemlje domaćina i s višim zapovjedništvom, uključujući zračne radiorelejne veze,
•
različita mjesta za voñe, komunikacije, sanitetsku potporu i oružne sustave u poretku za kretanje,
•
pitanja upućena lokalnim civilima uzduž puta kretanja o obavještajnim informacijama, uključujući moguća mjesta neprijateljskih zasjeda.
E-171. Zapovjednik konvoja mora razmotriti jedinstvene zahtjeve sigurnosti konvoja tijekom oblikovanja svog plana. On podreñene upoznaje s najnovijim informacijama o neprijateljskoj situaciji i području kroz koje će konvoj proći. On oblikuje svoj plan i izdaje zapovjed koja uključuje poredak za kretanje, razmake izmeñu postroja i vozila, brzinu kretanja i detaljan plan djelovanja ako konvoj naiñe na neprijateljsku snagu. Budući da tijekom zasjede rijetko ima vremena za izdavanje složenih zapovjedi, podreñeni zapovjednici moraju planirati akcije pratećeg elementa i snage za reakciju u slučaju upada u zasjedu. Postrojbe trebaju probati te akcije prije kretanja i provesti ih kao drilove u slučaju dodira s neprijateljem. E-172. Komunikacije su važne za uspjeh kretanja konvoja. Zapovjednik konvoja mora planirati radio komunikacije i osigurati raspoloživost i kompatibilnost komunikacijskih sredstava izmeñu elemenata konvoja i snaga neizravne vatrene potpore i zračnog konjaništva, kao i s postrojbama i agencijama zemlje domaćina u područjima uzduž puta kretanja. Zapovjednik konvoja unaprijed odreñuje vizualne i zvučne signale, kao što su obojani dim, panoi za identifikaciju, zvižduci i trubački signali. Mnogi od tih signala mogu biti regulirani standardnim operativnim postupcima. On mora osigurati da svi članovi konvoja razumiju te signale i probaju akcije koje svaki od njih traži. To je potrebno zbog ograničenog broja radija i druge komunikacijske opreme u taktičkim vozilima. E-33
FM 3-90______________________________________________________________________________________
E-173. Zapovjednikov plan vatrene potpore pokriva cijeli put kretanja konvoja, pridajući posebnu pozornost poznatim opasnim područjima i mogućim točkama zagušenja. Sigurnosni elementi konvoja mogu imati minobacače koji su u ustrojbenom sastavu pratećeg elementa ili neizravne vatre koje pružaju elementi vatrene potpore, dosežući cijeli put ili njegove dijelove. Usklañivanje sa središtima za upravljanje vatrom prije polaska konvoja omogućuje timovima vatrene potpore u sigurnosnom elementu konvoja da uñu u odgovarajuće mreže nadzora vatre, po potrebi tražeći otvaranje vatara ili njihove prilagodbe. E-174. Zapovjednik sigurnosti konvoja mora pažljivo planirati odgovarajuću potporu borbenih djelovanja za potporu operacije. On treba uključiti elemente za opskrbu gorivom, održavanje i evakuaciju u konvoj ili ih unaprijed rasporediti u sigurna područja uzduž puta. On planira i evakuaciju žrtava koja pokriva cijeli put. E-175. Operacije sigurnosti konvoja u gradskom okružju ili izgrañenom području traže drugačiji naglasak i tehnike od onih u seoskim područjima. Gustoća stanovništva i značajke područja mogu tražiti uporabu neubojitih oružja i pažljivu uporabu ubojitih oružja. Kada rabe minimalnu nužnu snagu za smanjivanje gubitaka života i uništenja vlasništva, podreñeni zapovjednici moraju provoditi detaljno planiranje, usklañivanje i nadzor. Kada je god moguće konvoji se trebaju kretati kroz naseljena područja kada su najmanje zakrčena i, stoga, manje opasna po sigurnost konvoja. Operacije konvoja mogu tražiti pomoć od vojne i lokalne policije i drugih vladinih agencija za osiguranje puta prije no što konvoj uñe u izgrañeno područje. PRIPREMA SIGURNOSNIH OPERACIJA KONVOJA E-176. Zapovjednik konvoja mora probati održavanje hodnih razmaka i akcija po ustavi dodira za različite scenarije, uključujući zračni napad, topničku ili neizravnu vatru, snajpere i zasjedu. Budući da je svrha konvoja stići do svog odredišta – a ne uništiti neprijatelja tijekom kretanja za uspostavu dodira – cilj tih odgovora treba biti osloboñenje konvoja od dodira s neprijateljem tako da može nastaviti svoju misiju. Svi vojnici i vozila u konvoju trebaju proći kroz predborbene inspekcije kako bi se osiguralo da poznaju i slijede standardne operativne postupke postrojbe, a da postoje razumna očekivanja da će vozila dovršiti zadaću konvoja bez mehaničkih kvarova. Tijekom te faze vozači učvršćuju svoja vozila dodavanjem vreća s pijeskom ili pokrivača od kevlara, te pokrivaju terete da bi se neprijatelja spriječilo da ih identificira. Zapovjednik konvoja rasporeñuje glavne ciljeve tako da nisu koncentrirani samo u jednom dijelu i ravnomjerno rasporeñuje terete po vozilima, koliko je to provedivo, za izbjegavanje gubitka svih opskrbnih sredstava istog tipa, kao što su upaljači svih topničkih granata, ako bude uništeno samo jedno vozilo. E-177. Ako je moguće zapovjednik konvoja i njegovi ključni podreñeni izviñaju put. Kratko prije polaska konvoja, vojna policija ili izvidnici trebaju provesti još jedno izviñanje puta za utvrñivanje trenutačnih uvjeta. To zadnje izviñanje treba ukloniti ili neutralizirati pojedinačne mine koje je neprijatelj postavio da bi ugrozio konvoj. PROVEDBA SIGURNOSNIH OPERACIJA KONVOJA E-178. Ako sigurnosna snaga ne naiñe na neprijatelja tijekom kretanja konvoja, konvoj provodi operacije na način kako je to opisano u 14. poglavlju. Ako prednji izvidnički element, prednja zaštitnica ili bočno pokrivanje prvi naiñu na neprijatelja, oni provode akcije po uspostavi dodira opisane u 4. poglavlju. (8. poglavlje govori o aktivnim i pasivnim mjerama protuzračne obrane koje konvoj može poduzimati.) Topništvo ili neizravne vatre E-179. Neprijatelj može rabiti svoje sustave vatrene potpore u pokušaju da uništi konvoje ili da ometa i prekine kretanje opskrbnih sredstava i osoblja. Topničke su vatre unaprijed planirane ili po pozivu, te prilagoñene prigodnom cilju koji otkriva prednji motritelj. Prilagoñene vatre predstavljaju najsloženiji problem jer neprijatelj može prilagoditi učinke svojih topničkih vatara tako da slijede akcije konvoja. Dvije aktivne mjere koje konvoj može poduzeti protiv neprijaE-34
_________________________________________________________Sigurnost pozadinskog područja i baza
teljskih topničkih vatara su uporaba izravnih ili neizravnih vatara protiv neprijateljskoga prednjeg motritelja, ako se njegovo mjesto može odrediti i pozvati protuvatru, ako se mogu procijeniti smjer i približna udaljenost neprijateljskoga topničkog sustava. E-180. Zapovjednik konvoja ima tri pasivne mogućnosti kada konvoj doñe pod neprijateljsku topničku vatru: zaustaviti se na mjestu, nastaviti hodnju ili se brzo raspršiti u prikrivene položaje. Bez obzira na odabranu mogućnost standarni operativni postupak postrojbe treba pokriti akciju koja se provodi i signal koji odreñuje provedbu upravo te akcije. Temeljno je razmatranje trenutačan odlazak iz zahvaćenog područja. Konvoj se zaustavlja samo kada je koncentracija topničke vatre ispred njega. Zapovjednik konvoja traži alternativni put oko zahvaćenog područja, a konvoj treba ostati spreman za brz pokret kada se taj put pronañe. Misija ili zemljište mogu tražiti da konvoj nastavi kroz tučeno područje. U tom slučaju konvoj povećava svoju brzinu kretanja i produljuje se do najvećega mogućeg obujma dopuštenog značajkama zemljišta. Snajperska vatra E-181. Zapovjednik konvoja poduzima mjere opreza kako bi osigurao da svaki uzvrat vatre ne šteti našim snagama ili civilima u području. Pasivne su mjere najbolje reaktivne mjere konvoja protiv snajperskog napada. Treba osigurati da svi vojnici nose kacige i raspoložive oklopne štitnike. Vozila se kreću kroz područje bez zaustavljanja. Prateće osoblje konvoja radi sve potrebno za otkrivanje, gušenje i ubijanje snajpera sukladno pravilima djelovanja. Zasjeda E-182. Sama priroda zasjede – iznenadan napad s prikrivenog položaja – stavlja konvoj u nepovoljan položaj. No pojedinačna obrambena mjera, ili kombinacija mjera, sprječava ili se učinkovito suprotstavlja svim zasjedama. Obuka elemenata konvoja izravno je povezana s učinkovitošću protuzasjednih mjera. Trenutačna reakcija i agresivno voñenje nužni su za ograničenje ljudskih gubitaka i šteta na vozilima i teretu. Male neprijateljske snage rijetko su sposobne obuhvatiti cijeli konvoj u jednoj zoni ubijanja. To je zbog širokog prostora na putu kojeg zaposjeda čak i konvoj veličine voda te zbog nazočnosti sigurnosnih elemenata koji prate konvoj. Mnogo je češće neprijatelj sposoban u zasjedu uhvatiti samo dio konvoja – bilo čelo, pozadinu ili dio glavnine. Vatra u zoni ubijanja može dolaziti samo s jedne strane puta, s malom snagom koja drži suprotnu stranu. Neprijatelj često postavlja mine i zamke na stranu koju drži mala snaga za uništenje konvoja u zoni ubijanja. Dio konvoja koji je u zoni ubijanja i prima vatru mora izaći što je prije moguće ako je put naprijed otvoren. Sigurnosna pratnja brine se o nasrtaju na glavninu zasjednih snaga jer će neprijatelj uobičajeno rabiti mine i zamke za zaštitu svojih bokova. E-183. Konvoj ostavlja onesposobljena vozila iza sebe ili ih, ako blokiraju put, gura na stranu. Borbena vozila koja daju pratnju ne smiju blokirati vozila konvoja tako da stanu na put kako bi uzvratila vatru. Ako se zbog zasjede glavnina razdijeli u dva ili više elemenata, elementi koji su ispred zasjede kreću se na siguran položaj. Vozila koja nisu ušla u zonu ubijanja ne smiju to niti pokušati. Ona trebaju stati, njihovo se osoblje mora iskrcati, zauzeti dobar obrambeni položaj i čekati upute. Budući da će prateća vozila možda morati napustiti put u pokušaju gaženja neprijateljskog položaja, elementi konvoja ne smiju gañati pretpostavljene neprijateljske položaje bez koordinacije s tim pratećim snagama. E-184. Druge akcije koje zapovjednik konvoja može poduzeti za neutralizaciju zasjedne neprijateljske snage uključuju: •
pozivanje topničke vatre na neprijateljske položaje,
•
pozivanje napadnih helikoptera za djelovanje na neprijateljske položaje,
•
zapovjedanje posadnim oružjima montiranim na vozila konvoja i pojedinačnih oružja svih vojnika, osim vozača, za gušenje zasjedne snage dok se ostatak vozila kreće iz zone ubijanja,
•
pozivanje snage za reakciju. E-35
FM 3-90______________________________________________________________________________________
E-185. Konvoj s ograničenom pratnjom rijetko je sposoban poraziti neprijateljsku zasjednu snagu i ne treba niti pokušavati to učiniti. Kada je dio konvoja izoliran u zoni ubijanja, vozila koja nisu ušla u područje zasjede ne smiju to niti pokušati. Ona trebaju stati u poretku riblje kosti (herring bone formation); osoblje treba izaći iz vozila, zauzeti obrambene položaje i čekati na upute dok podupiruće snage čiste područje zasjede. Normalno, transportna postrojba koja provodi konvoj neće manevrirati za napad na neprijateljsku zasjednu snagu, ako to nije nužno za njeno samoočuvanje. Ona se oslanja na prateću snagu, vatrenu potporu i snage za reakciju. E-186. Osoblje konvoja će izaći iz vozila, zauzeti zaklon i uzvratiti vatru na neprijateljske položaje kada je element konvoja zaustavljen u zoni ubijanja i nije sposoban nastaviti dalje zbog onesposobljenih vozila, oštećenih mostova i drugih zaprjeka. Osoblje napušta svoja vozila u smjeru suprotnom od neprijateljske vatre. Prateće sigurnosne snage koje su prošle kroz zonu ubijanja, ili još nisu ušle u nju, manevriraju za uništenje zasjednog elementa. Čim doñe do zasjede zapovjednik konvoja poziva snagu za reakciju. E-187. Konvoj čisti put i kretanje se nastavlja čim je prije moguće nakon što je neprijateljska zasjedna snaga poražena ili se povlači. Ranjeni se vojnici evakuiraju najbržim mogućim načinom. Kada konvoj ne može vući svoja neuporabljiva vozila, on treba njihov teret preraspodijeliti po drugim vozilima, ako to vrijeme dopušta. Konvoj uništava vozila i njihove terete po zapovjedi zapovjednika konvoja ako ih nije moguće evakuirati. Konvoj s vozila skida borbene radio ureñaje i druga kritična sredstva prije njihova uništenja. Ta sredstva ne smiju pasti u neprijateljske ruke.
E-36
Izvori Ovo su izvori citirani ili rabljeni kao izvori za povijesne primjere u ovom priručniku. Navedeni su prema brojevima stranica. Debelo tiskani dijelovi označuju naslove povijesnih vinjeta. 1-1
“Rat je, iznad svega, umijeće…”: Francis V. Greene, “The Important Improvements in the Art of War During the Past Twenty Years and Their Probable Effect on Future Military Operations,” Journal of the Military Service Institution of the United States 4, no. 13 (1883.): 41.
1-4
Ljudska dimenzija – borba kod Han-sur-Nieda: Hugh M. Cole, The Lorraine Campaign, volume 5, United States Army in World War II—The European Theater of Operations (Washington, D.C.: Historical Division, United States Army, 1950.), 358–361. Akcija se dogodila 11. studenoga 1944. Američke postrojbe su bile iz sastava Borbenog zapovjedništva A (Combat Command A), 6. oklopna divizija. Nasuprot njima stajali su dijelovi njemačkih 48. i 17. SS oklopnih grenadirskih divizija.
1-5
Cowpens, 17. siječnja 1781: John Moncure, The Cowpens Staff Ride and Battlefield Tour (Fort Leavenworth, Kansas: Combat Studies Institute, US Army Command and General Staff College, 1996.
2-1
“U ratu su nejasnoćay…”: The Infantry Journal, Infantry in Battle, 2d edition (Washington, D.C.: Infantry Journal, 1939.; reprint, Fort Leavenworth, Kansas: US Army Command and General Staff College, 1981.), 16.
3-1
“Brzo se kretati,…”: Thomas J. “Stonewall” Jackson, citirano u Dictionary of Military and Naval Quotations, prikupio Robert Debs Heinl (Annapolis: US Naval Institute Press, 1966. [u nastavku citirano kao Heinl]), 131.
3-2
101. padobransko-desantna divizija, 24-28. veljače 1991.: Command Report, 101st Airborne Division (Air Assault) for Operations Desert Shield and Desert Storm, 2. kolovoza 1990. do 1. svibnja 1991. (Fort Leavenworth, Kansas: Combined Arms Research Library Archives, 1991.), 17–26, 46–60; vidi i Robert H. Scales, Certain Victory: The US Army in the Gulf War (Washington, D.C.: Office of the Chief of Staff, US Army, 1993.; reprint, Fort Leavenworth, Kansas: US Army Command and General Staff College Press, 1994.); Richard M. Swain, “Lucky War”: Third Army in Desert Storm (Fort Leavenworth, Kansas: US Army Command and General Staff College Press, 1994.).
4-1
“Kada se vojske meñusobno približavaju…”: Winston Churchill, (1949.), citirano u Heinlu, 186.
4-2
Sovjetsko-mandžurijski pohod, kolovoz 1945.: David M. Glantz, August Storm: The Soviet 1945 Strategic Offensive in Manchuria, Leavenworth Papers No. 7; August Storm: Soviet Tactical and Operational Combat in Manchuria, 1945, Leavenworth Papers No. 8 (Fort Leavenworth Kansas: Combat Studies Institute, US Army Command and General Staff College, 1983.).
5-0
“Odobravam sve metode napada…”: Frederick the Great (1747), citirano u Heinlu, 20.
5-34
Prepad u Mogadišu, 3–4. listopada 1993.: Kent DeLong, Mogadishu!: Heroism and Tragedy (Westport, Conn.: Praeger, 1994.); see also Kenneth C. Allard, Somalia Operations: Lessons Learned (Washington, D.C.: National Defense University Press, 1995.); John L. Hirsch, Somalia and Operation Restore Hope: Reflections on Peacemaking and Peacekeeping (Washington, D.C.: United States Institute of Peace Press, 1995.).
6-1
“Najvažniji cilj našeg djelovanja…”: Field Marshal Prince Mikhail I. Kutuzov (1745-1813.), citirano u Warriors’ Words: A Quotation Book, prikupioPeter G. Tsouras (London: Arms and Armour Press, 1992. [u nastavku citirano kao Tsouras]), 134.
7-0
“U gonjenu uvijek moraš…”: Field Marshal Viscount Allenby of Meggido (1917.), citirano u A Dictionary of Military Quotations, prikupio Trevor Royle (New York: Simon & Schuster, 1989.), 4.
8-1
“Tako obrambeni oblik rata…”: Carl von Clausewitz, On War, objavili i preveli Michael Howard i Peter Paret (Princeton, N.J.: Princeton University Press, 1984.), 357.
8-2
Bitka kod Kurska, srpanj 1943.. David M. Glantz, “Soviet Defensive Tactics at Kursk,” CSI Report No. 11 (Fort Leavenworth Kansas: Combat Studies Institute, US Army Command and General Staff College, 1986.).
9-1
“Bez obzira na razmatranja…”: FM 100-5, Field Service Regulations: Operations (Washington, D.C.: War Department, 22. svibnja 1941.; reprint, Fort Leavenworth, Kansas: US Army Command and General Staff College Press, 1992. [u nastavku citirano kao FM 100-5 (1941.)]), 152 (odlomak 652).
10-1
“Hitar i silovit prijelaz u napad…”: Carl von Clausewitz, citirano u Heinlu, 83.
Izvori-1
FM 3-0______________________________________________________________________________________ 10-2
Mansteinova operacija u Donbasu, veljača 1943.: David M. Glantz, From the Don to the Dnepr: Soviet Offensive Operations, December 1942 – August 1943, Cass Series on Soviet Military Experience (London: Frank Cass, 1991.), 82-150.
11-0
“O povlačenju treba razmišljati…”: B.H. Liddell Hart (1944.), citirano u Heinlu, 362.
11-1
Pohod na Atlantu, 1864.: Albert Castel, Decision in the West: The Atlanta Campaign of 1864 (Lawrence: University Press of Kansas, 1992.), 151–181, 188.
12-0
“Časnici i vojnici koji…”: D.H. Hill (1863.), citirano u Heinlu, 317.
12-3
Operacija Bagration, 1944. William M. Connor, “Analysis of Deep Attack Operations: Operation Bagration, Belorussia, 22 June–29 August, 1944.” (unpublished paper, Combat Studies Institute, US Army Command and General Staff College, Fort Leavenworth, Kansas, March, 1987.).
13-0
“Nikada se ne može previše izviñati.”: George S. Patton Jr., in War As I Knew It (Boston: Houghton-Mifflin Co., 1947.), 400.
13-3
Bitka na rijeci Sajo: Simon Goodenough, Tactical Genius in Battle (Oxford, England: Phaidon Press, Limited, 1979.), 123-126.
14-1
“Sklonost ratu je…”: Napoleon I (1831.), citirano u Heinlu, 198.
15-1
“…nužnost očuvanja…”: FM 100-5 (1941.), 158 (odlomak 669).
16-0
“Temeljna zadaća uključena u…”: FM 100-5 (1941.), 130 (odlomak 572).
A-1
“Očuvanje pobjede manje ovisi…”: Antoine Henri, Baron de Jomini, Precis de l’Art de la Guerre (1838.), citirano u Heinlu, 58.
B-0
“Doktrina vojnoj organizaciji daje…”: George H. Decker (1960.), citirano u Heinlu, 95.
C-1
“Zračno iskrcavanje protiv organiziranog…”: George C. Marshall (1943.), citirano u Heinlu, 11.
D-0
“Kada je neprijatelj potisnut…”: Field Marshal Prince Aleksandr V. Suvorov (1729-1800.), citirano u Tsourasu, 134.
E-1
“Plan djelovanja zapovjednika baze…”: FM 31-81 (Test), Base Defense, 17. ožujka 1970., i.
Izvori-2
Rječnik Rječnik navodi kratice i pojmove s definicijama Kopnene vojske ili definicijama iz združenih publikacija te druge odabrane pojmove. Tamo gdje se definicije Kopnene vojske i združene definicije razlikuju, nakon pojma je u zagradi upisano (KoV). Pojmovi za koje je FM 3-90 temeljni priručnik (nositelj ovlasti) označeni su zvjezdicom (*). Ovlašteni priručnik za druge pojmove naveden je u zagradi nakon definicije.
Army airspace command and control
zapovjedanje i nadzor zračnog prostora Kopnene vojske
asssembly area
područje prikupljanja
air assault task force
helikoptersko-desantna namjenska snaga
air assault task force commander
zapovjednik helikoptersko-desantne namjenske snage
ACA
airspace coordination area
područje zračnog usklañivanja
ACM
airspace control measure
mjere nadzora zračnog prostora
ACP
air control point
zračna nadzorna točka
acquisition
otkrivanje i praćenje (ciljeva)
armored cavalry regiment
oklopna konjanička pukovnija
A2C2 AA AATF AATFC
acq ACR *actions on contact
akcije po uspostavi dodira → niz borbenih akcija koje se često provode istodobno po uspostavi dodira s neprijateljem za razvoj situacije
active air defense
aktivna protuzračna obrana → izravno napadno djelovanje poduzeto za poništavanje ili smanjivanje uspješnosti neprijateljskog djelovanja iz zraka. Uključuje mjere kao što su uporaba zrakoplova, oružja za protuzračnu obranu, ostalog oružja kojemu protuzračna obrana nije prvotna namjena te elektroničko ratovanje. (FM 3-01.8) armored division
oklopna divizija
ADA
air defense artillery
protuzračno topništvo
ADC
area damage control
nadzor šteta u području
AD
administrative movement
AG AGL AH AI
administrativno kretanje → kretanje u kojem su postrojbe i vozila posloženi tako da mogu ubrzati svoje kretanje i sačuvati vrijeme i energiju kad se ne predviña neprijateljsko ometanje, osim iz zraka (JP 1-02) adjutant general
pomoćnik za opće poslove
above ground level
iznad tla
attack helicopter
napadni helikopter
air interdiction
zračno isključivanje
air assault operations
helikoptersko-desantne operacije → operacije u kojima desantne snage (borbene, borbene potpore i potpore borbenih djelovanja) rabeći vatrenu moć, pokretljivost i punu integraciju helikopterskih sredstava manevriraju na bojištu pod nadzorom kopnenog zapovjednika ili zapovjednika zračnog manevra za djelovanje na neprijatelja i uništenje njegovih snaga ili za zauzimanje i držanje ključna zemljišta (FM 3-97.4)
airborne operation
padobransko-desantna operacija → operacija koja uključuje zračno kretanje u područje cilja borbenih snaga i njihove logističke potpore za provedbu taktičke, operativne ili strateške misije. Uporabljena sredstva mogu biti svaka kombinacija padobranskih postrojba, drugih postrojba koje se prevoze zračnim putom i različitih vrsta transportnih zrakoplova, ovisno o misiji i ukupnoj situaciji. (JP 3-18)
Rječnik-1
FM 3-90______________________________________________________________________________________ air control point
zračna nadzorna točka → lako prepoznatljiva točka na zemljištu ili elektronička navigacijska pomoć kojom se osigurava potreban nadzor tijekom zračnog kretanja. Ove se točke općenito odreñuju u svakoj točki u kojoj ruta leta ili zračni koridor jasno mijenjaju svoj smjer te u svakoj drugoj točki koja se smatra potrebnom za vremensko usklañivanje ili nadzor operacije. (FM 3-52)
air corridor
zračni koridor → ograničena zračna ruta odreñena za letenje naših/prijateljskih zrakoplova kako bi se spriječilo djelovanje naših/prijateljskih snaga po njima (JP 1-02)
air defense battlefield operating system
bojišni operativni sustav protuzračne obrane → uporaba svih aktivnih mjera za poništavanje ili smanjivanje učinkovitosti napada neprijateljskih zrakoplova ili raketa u zraku (FM 7-15)
airspace coordination area
područje zračnog usklañivanja → trodimenzionalna kutija na nebu u području ciljeva, koju uspostavlja odgovarajući kopneni zapovjednik u kojoj su naši zrakoplovi razumno sigurni od površinskih vatara naših snaga. Područje može biti formalno ili neformalno. (JP 3-09.3)
airborne operation
padobransko-desantna operacija → operacija koja uključuje zračno kretanje u područje cilja borbenih snaga i njihove logističke potpore za provedbu taktičke, operativne ili strateške misije. Uporabljena sredstva mogu biti svaka kombinacija padobranskih postrojba, drugih postrojba koje se prevoze zračnim putom i različitih vrsta transportnih zrakoplova, ovisno o misiji i ukupnoj situaciji. (JP 3-18)
alt
visina
*alternate position
pomoćni položaj → obrambeni položaj kojeg zapovjednik dodjeljuje postrojbi ili oružju, a posjeda se kada temeljni položaj postane neodrživ ili nepodesan za nastavak provedbe dodijeljene zadaće
ambush
zasjeda → oblik napada vatrom ili drugim razarajućim sredstvima s prikrivenih položaja na neprijatelja koji se kreće ili je privremeno zaustavljen (FM 3-0)
AO APOD approach march AR
Rječnik-2
altitude
area of operations
područje operacija
aerial port of debarcation
iskrcna zračna luka
nastupna hodnja → napredovanje borbene postrojbe kad se namjerava uspostaviti izravan dodir s neprijateljem (FM 3-0) armor
oklopni
area defense
obrana područja → vrsta obrambene operacije usmjerene više na onemogućavanje pristupa neprijateljskim snagama odreñenom zemljištu za odreñeno vrijeme nego na izravno uništavanje neprijatelja (FM 3-0)
area of influence
područje utjecaja → zemljopisno područje u kojem zapovjednik može izravno utjecati na operacije manevrom i sustavima vatrene potpore koji su normalno pod njegovim zapovjedanjem ili nadzorom (JP 1-02)
area of interest
područje interesa → područje koje se tiče zapovjednika, uključujući područje utjecaja i njegova susjedna područja te se proteže u neprijateljski teritorij do ciljeva tekućih ili planiranih operacija. To područje uključuje i područja koja su zaposjele neprijateljske snage koje mogu ugroziti provedbu misije. (JP 2-03)
area of operations
područje operacija → operativno područje koje definira zapovjednik združene snage za kopnene i pomorske snage. Područje operacija tipično ne obuhvaća cjelokupno operativno područje zapovjednika združene snage, ali treba biti dovoljno veliko da bi borbeni zapovjednici mogli provesti svoje misije i zaštititi svoje snage. (JP 1-02)
*area reconnaissance
izviñanje područja → oblik izviñanja koji se usredotočuje na prikupljanje detaljnih informacija o zemljištu i neprijateljskim aktivnostima u propisanom području
*area security
sigurnost područja → oblik sigurnosnih operacija za zaštitu naših snaga, instalacija, putova i djelovanja u specifičnom području
ARFOR
više zapovjedništvo Kopnene vojske i sve snage Kopnene vojske dodijeljene ili pridodane borbenom zapovjedništvu, podreñenom zapovjedništvu združene snage, združenom funkcionalnom zapovjedništvu ili višenacionalnom zapovjedništvu (FM 3-0)
______________________________________________________________________________________Rječnik Army airspace command and control
zapovjedanje i nadzor zračnog prostora Kopnene vojske → akcije koje osiguravaju sinkroniziranu uporabu zračnog prostora i poboljšano zapovjedanje i nadzor snaga koje ga rabe (FM 3-52)
*art of tactics
umijeće taktike → sadrži tri povezana gledišta: kreativan i fleksibilan raspored snaga i sredstava za provedbu dodijeljenih misija, odlučivanje u uvjetima nesigurnosti suočeni s inteligentnim neprijateljem i razumijevanje ljudske dimenzije – učinaka borbe na vojnike
ASCC ASG aslt *assailable flank
Army service component command
zapovjedništvo sastavnice KoV-a
area support group
područna skupina za potporu
assault
nasrtaj, juriš, desant
bok koji je izložen na napad ili obuhvat
assault echelon
desantni postroj → element snage koji je rasporeñen za početni desant (napad) na područje cilja (JP 4-01.2). 01.2) [Združena definicija uključuje rečenicu koja se odnosi na amfibijske operacije, a koja je ovdje ispuštena.]
*assault position
nasrtajni (jurišni) položaj → zadnji zaklonjeni i prikriveni položaj na kojem se provode završne priprema za nasrtaj na cilj
assault time
vrijeme nasrtaja (juriša) → trenutak napada na početne ciljeve kroz zemljopisni prostor operacije
*assembly area AT ATACMS atk ATS
područje prikupljanja → područje koje postrojba zaposjeda za pripremu operacije antitank
protutenkovski
Army Tactical Missile System
taktički višecijevni raketni sustav KoVa
attack
napad, napadni
air traffic service
usluga zračnog prometa
attack
napad → ofenzivna operacija koja uništava ili poražava neprijateljske snage, zauzima i osigurava zemljište ili oboje (FM 3-0)
*attack by fire
napasti vatrom → taktička zadaća u kojoj zapovjednik rabi izravne vatre, poduprte neizravnim vatrama, za djelovanje po neprijatelju bez približavanja kako bi ga uništitli, gušili, vezali ili zavarali
*attack-by-fire position
položaj za napad vatrom → opći položaj s kojeg postrojba provodi taktičku zadaću napada vatrom
*attack position
napadni položaj → posljednji položaj koji je zauzela ili prešla napadna snaga prije prijelaza polazne crte
*avenue of approach
prilaz → (KoV) zračni ili kopneni smjer koji može rabiti napadna snaga, a vodi k cilju (ili ključnom zemljištu na svom putu)
AXP
ambulance exchange point
točka razmjene pacijenata
base
baza → mjesto na kojem se projektiraju ili podupiru operacije (JP 1-02)
base cluster
skupina baza → u operacijama obrane baze, skup baza koje su zemljopisno grupirane za meñusobnu zaštitu i olakšavanje zapovjedanja i nadzora (JP 3-10)
base commander
zapovjednik baze → u operacijama obrane baze časnik koji je dobio zadaću zapovijedanja bazom (JP 1-02)
*base defense force
snaga za obranu baze → sigurnosni element uspostavljen za pružanje lokalne sigurnosti bazi
base defense operations center
operativno središte obrane baze → objekt za zapovjedanje i nadzor koji uspostavlja zapovjednik baze, a služi kao središnja točka za sigurnost i obranu baze. Ono planira, zapovjeda, integrira, usklañuje i nadzire sve napore obrane baze te ih usklañuje i integrira u operacije sigurnosti područja sa središtem za operacije u pozadinskom području/pozadinskim taktičkim operativnim središtem. (JP 310.1)
*battalion
bojna → (ili konjanički eskadron) postrojba koja se sastoji od dvije ili više postrojba veličine satnije, bitnice ili trupe i zapovjedništva
Rječnik-3
FM 3-90______________________________________________________________________________________ *battalion task force
*battery
namjenski organizirana snaga bojne → postrojba borbenog roda veličine bojne koja se sastoji od zapovjedništva bojne, najmanje jedne stalno dodijeljene postrojbe veličine satnije i najmanje jedne pridodane postrojbe veličine satnije iz postrojbe nekoga drugog borbenog roda ili postrojbe borbene potpore bitnica → postrojba veličine satnije u zemaljskom topništvu ili PZO
battle
bitka → skup povezanih bojeva koji traje dulje i uključuje veće snage nego u boju (FM 3-0)
battlefield organization
organizacija bojišta → dodjela snaga u području operacija po svrsi. Sastoji se od triju sveobuhvatnih kategorija operacija: odlučujućih, oblikujućih i održavajućih. (FM 3-0)
*battle handover line
crta preuzimanja borbe → označena fazna crta na zemljištu gdje odgovornost za borbu prelazi s nepokretne snage na pokretnu snagu i obratno
*battle position
borbeni položaj → obrambeni položaj usmjeren prema vjerojatnom neprijateljskom prilazu
BCD BCOC BCT BDAR BDF bde BDOC BFV BG BHL *block
bn Bn TF BOS boundary
BP
battlefield coordination detachment
bojišni izdvojeni dio za usklañivanje
base cluster operations center
operativno središte skupine baza
brigade combat team
brigadni borbeni tim
battle damage assessment and repair
prosudba i popravak borbene štete
base defense force
snaga za obranu baze
brigade
brigada
base defense operations center
operativno središte obrane baze
Bradley fighting vehicle
borbeno vozilo Bradley
brigadier general
brigadni general
battle handover line
crta preuzimanja borbe
blokirati → taktička zadaća koja neprijatelju sprječava pristup u područje ili sprječava njegovo napredovanje u smjeru prilaza ili uzduž njega. Blokirati je i učinak inženjerijske zaprjeke koji integrira planiranje vatre i zaprjeka za zaustavljanje napadača uzduž odreñenih prilaza ili mu sprječava prolaz kroz područje boja. battalion
bojna
battalion task force
namjenski organizirana snaga bojne
battlefield operating systems
bojišni operativni sustavi
granica → crta koja označava površinska područja radi olakšavanja usklañivanja i rješavanja spornih pitanja u planiranju i provedbi operacija izmeñu susjednih postrojba, poredaka ili područja (JP 0-2) battle position
borbeni položaj
*breach
svladati → taktička zadaća u kojoj postrojba rabi sva raspoloživa sredstva kako bi svladala ili osigurala prolaz kroz neprijateljsku obranu, zaprjeku, minsko polje ili utvrdu
*brigade combat team
brigadni borbeni tim → polutrajna višerodna organizacija sastavljena od zapovjedništva brigade, najmanje dvije bojne borbenih rodova i sve druge potrebne borbene potpore i potpore borbenih djelovanja, ustrojena za provedbu kontinuirane specifične zadaće
*brigade BSA *bypass
C C2
Rječnik-4
brigada → postrojba koja se sastoji od dvije ili više bojna i zapovjedništva brigade support area
područje (logističke) potpore brigade
obići → taktička zadaća u kojoj zapovjednik usmjerava svoju postrojbu da manevrira oko zaprjeke, položaja ili neprijateljske snage za održavanje zamaha operacije, namjerno izbjegavajući borbu s neprijateljskom snagom pokrivanje (rabi se na zemljovidima za prikazivanje sigurnosne misije; vidi odlomak 12-13.) command nad control zapovjedanje i nadzor
______________________________________________________________________________________Rječnik CA
civil affairs
civilni poslovi
calculated risk
proračunan rizik → izlaganje mogućnosti ozljeñivanja ili gubitka kada zapovjednik može vizualizirati rezultat u odnosu na provedbu misije ili štete po snagu, te prosuñuje da je rezultat vrijedan cijene koja se mora platiti
*canalize
usmjeriti (kanalizirati) → (KoV) taktička zadaća u kojoj zapovjednik ograničava neprijateljsko kretanje na usku zonu, koristeći se zemljištem zajedno sa zaprjekama, vatrama ili manevrom naših snaga
CAS cbt CCIR
close air support
bliska zračna potpora
combat
borba, borben
commander’s requ-irements
critical
information
zapovjednikovi zahtjevi za kritičnim informacijama
cavalry division counterdrug
konjanička divizija (borba) protiv droge
CFL
coordinated fire line
usklañena vatrena crta
CFZ
critical friendly zone
kritična prijateljska zona
CD
*checkpoint CI
točka provjere → unaprijed odreñena točka na zemljištu koja se rabi za nadzor kretanja, taktički manevar i orijentaciju counterintelligence
protuobavještajni
*clear
očistiti → taktička zadaća koja traži od zapovjednika da ukloni sve neprijateljske snage i svaki ogranizirani otpor u dodijeljenu području
close area
blisko područje → područje u kojem su postrojbe u izravnu dodiru s neprijateljem i gdje se vodi borba izmeñu uporabljenih snaga i spremno dostupnih taktičkih pričuva obiju strana, ili gdje zapovjednici predviñaju blisku borbu. Tipično, blisko područje dodijeljeno manevarskoj snazi proteže se od pozadinskih granica svojih podreñenih do svoje vlastite prednje granice. (FM 3-0)
close combat
bliska borba → borba koja se vodi oružjem za izravno djelovanje, uz potporu neizravne vatre, bliske zračne potpore i neubojitih sredstava. Bliskom se borbom poražavaju ili uništavaju neprijateljske snage ili se zauzima i drži zemljište. (FM 3-0) combat net radio
borbena radio mreža
company
satnija
COA
course of action
inačica djelovanja
COL
colonel
brigadir
combat observation and lasing team
tim za borbeno i lasersko motrenje
CNR co
COLT *combat arms
borbeni rodovi → postrojbe i vojnici koji prilaze neprijateljskim snagama i uništavaju ih ili pružaju vatrenu moć i uništavajuće sposobnosti na bojištu
*combat formation
borbeni poredak → ureñeni raspored snaga za specifičnu svrhu i opći izgled postrojbe na zemljištu
combat information
borbena informacija → (KoV) neocijenjen podatak koji je skupio ili dobio zapovjednik, koji se zbog svoje izrazito prolazne (kratkotrajne) naravi ili kritične naravi taktičke situacije, ne može obraditi u obavještajnu taktičku informaciju ili drugi stožerni proizvod na vrijeme da bi se zadovoljili zapovjednikovi zahtjevi za informacijama (FM 6-0)
*combat outpost
borbena predstraža → pojačana motriteljska postaja sposobna za provedbu ograničenih borbenih operacija
combat power
borbena moć → ukupna sredstva uništavajuće i/ili razbijajuće snage koju vojna postrojba/poredak može primijeniti protiv protivnika u danom vremenu (JP 1-02)
combat service support battlefield operating system
bojišni operativni sustav potpore borbenih djelovanja → potpora i usluge za održivost snaga tijekom rata i neratnih vojnih operacija (FM 7-15)
*combat support
borbena potpora → (KoV) kritične borbene funkcije koje provode vojnici i postrojbe, zajedno s postrojbama i vojnicima borbenih rodova, za osiguranje pobjede
Rječnik-5
FM 3-90______________________________________________________________________________________ combined arms
višerodni sastavi → sinkronizirana ili istodobna uporaba nekoliko rodova – kao što je pješaštvo, oklopne postrojbe, poljsko topništvo, inženjerija, protuzračna obrana i zrakoplovstvo Kopnene vojske – za ostvarenje učinka na neprijatelja koji je veći nego što bi bio kada bi se svaki rod odvojeno ili jedan za drugim koristio protiv neprijatelja (FM 3-0)
command and control battlefield operating system
bojišni operativni sustav zapovjedanja i nadzora → sve zadaće povezane s provedbom ovlasti i usmjeravanja pravilno odreñenog zapovjednika nad dodijeljenim i raspoloživim snagama u provedbi misije (FM 7-15)
*company
satnija → postrojba koja se sastoji od dva ili više vodova, obično iste vrste, sa zapovjedništvom i ograničenom sposobnošću samopotpore
*company team
satnijski tim → višerodna organizacija nastala dodavanjem jednog ili više neustrojbenih tenkovskih vodova, vodova mehaniziranog ili lakog pješaštva tenkovskoj, mehaniziranoj ili lakoj pješačkoj satniji, bilo zamjenom ili dodavanjem njihovim ustrojbenim vodovima
*consolidation
konsolidacija → proces organiziranja i jačanja novoosvojenog položaja tako da se može braniti
*contact point
točka susreta/dodira → lako prepoznatljiva točka na zemljištu gdje se trebaju fizički susresti dvije ili više kopnenih postrojba
*contain
zaustaviti → (KoV) taktička zadaća koja od zapovjednika traži da zaustavi, zadrži ili okruži neprijateljske snage ili ih prisili da usmjere svoja djelovanja na danu frontu kako bi ih spriječio u povlačenju bilo kojeg dijela snaga za uporabu negdje drugdje
*contiguous area of operations
spojeno područje operacija → kada sva područja operacija njegovih podreñenih snaga dijele jednu ili više zajedničkih granica
COP
common operational picture
opća operativna slika
*control
nadzirati → taktička zadaća koja od zapovjednika traži održavanje fizičkog utjecaja nad odreñenim područjem za sprječavanje njegove uporabe od strane neprijatelja ili za stvaranje potrebnih uvjeta za naše uspješne operacije
CONUS
continental United States
kontinentalno područje SAD-a
*convoy security operations
sigurnosne operacije konvoja → specijalizirana vrsta operacija sigurnosti područja koje se provode za zaštitu konvoja
coordinated fire line
usklañena vatrena crta → crta ispred koje (prema neprijatelju) sredstva za konvencionalnu, izravnu i neizravnu površinsku vatrenu potporu mogu bilo kada, bez dodatnog usklañivanja, djelovati unutar granica zapovjedništva koje ju je odredilo. Svrha usklañene vatrene crte je ubrzati napad zemlja-zemlja na ciljeve iza nje bez usklañivanja sa kopnenim zapovjednikom u čijem se području ti ciljevi nalaze. (JP 3-09)
*cordon security
kordonska sigurnost → sigurnost koja se pruža izmeñu dvije borbene predstraže za osiguranje meñusobne potpore
*corps
korpus → najveća taktička postrojba Kopnene vojske i instrument kojim viši postroji zapovjedanja provode manevar na operativnoj razini
COSCOM co/tm
corps support command
korpusno zapovjedništvo za potporu
company/team
satnija/tim
counterattack
protunapad → (KoV) oblik je napada dijela ili cijele obrambene snage s općim ciljem onemogućavanja neprijatelja u postizanju njegova cilja napada (FM 3-0)
*counterreconnaissance
protuizviñati → (KoV) taktička zadaća koja obuhvaća sve mjere koje zapovjednik poduzima za suprotstavljanje neprijateljskim naporima izviñanja i motrenja. Protuizviñanje nije zasebna misija već sastavnica svih oblika sigurnosnih operacija.
*cover
pokrivanje → oblik sigurnosnih operacija čija je glavna zadaća zaštititi glavninu borbom za dobivanje vremena, dok se istodobno neprijatelj motri, dostavljaju se informacije i sprječava neprijateljsko zemaljsko motrenje i izravna vatra na glavninu
*covering force
snaga za pokrivanje → samodostatna snaga sposobna za samostalno djelovanje neovisno o glavnini za razliku od snage za prikrivanje ili snage za zaštitu
Rječnik-6
______________________________________________________________________________________Rječnik CP
checkpoint command post
CS
combat support
borbena potpora
CSG
corps support group
korpusna grupa za potporu
CSS
combat service support
potpora borbenih djelovanja
*cueing
DAG DASB
točka provjere zapovjedno mjesto
podešavanje → integracija jednog ili više vrsta izvidničkih i motriteljskih sustava za dobivanje informacija koje usmjeravaju naredno prikupljanje detaljnijih informacija od strane drugog sustava division artillery group
divizijska topnička skupina
division aviation support battalion
divizijska zrakoplovna bojna za (logističku) potporu
*decisive terrain
odlučujuće zemljište → ključno zemljište čije je osvajanje ili zadržavanje obvezatno za uspješnu provedbu misije
decisive engagement
odlučujući boj → u kopnenom i pomorskom ratovanju boj u kojem se postrojba smatra u potpunosti uporabljena i ne može manevrirati ili se izvući iz boja. U odsutnosti vanjske pomoći, djelovanje treba biti dovedeno do odluke, bilo pobjedom ili porazom raspoloživih snaga. (JP 1-02)
deep area
duboko područje → područje ispred bliskog područja koje zapovjednik koristi za oblikovanje neprijateljskih snaga prije nego što one naiñu na blisko područje ili počnu voditi borbu u njemu (FM 3-0)
*defeat
poraziti → taktička zadaća koja nastaje kada neprijateljska snaga privremeno ili trajno izgubi fizička sredstva ili volju za borbom. Zapovjednik poražene snage postaje nevoljan ili nesposoban dalje provoditi svoju usvojenu inačicu djelovanja, pokoravajući se volji našega zapovjednika, nesposoban značajnije ometati akcije naših snaga. Poraz može biti rezultat uporabe snage ili prijetnje njezinom uporabom.
*defeat in detail
poraziti po dijelovima → postiže se koncentracijom nadmoćne borbene moći protiv odvojenih dijelova snage umjesto pokušaja poražavanja cjelokupne snage odjednom
defensive operations
obrambene operacije → operacije koje poražavaju neprijateljski napad, kupuju vrijeme, ekonomično se koriste snagama ili stvaraju uvjete pogodne za napadne operacije. Obrambene operacije ne mogu same postići pobjedu. Njihova je svrha stvoriti uvjete za protunapad koji omogućuje kopnenim snagama da preuzmu inicijativu. (FM3-0)
delay
zadržavanje → oblik uzmaka [JP 1-02 rabi pojam operacija]u kojem snaga pod pritiskom mijenja prostor za vrijeme usporavajući neprijateljski zamah i nanoseći mu maksimalnu štetu a da, u načelu, ne postane odlučujuće uporabljena (JP 1-02, vidi zadržavajuća operacija)
*delay line
crta zadržavanja → fazna crta na kojoj su kao dio grafičke nadzorne mjere upisani datum i vrijeme prije kojeg neprijatelj ne smije prijeći faznu crtu
*deliberate operation
pripremljena operacija → operacija u kojoj detaljni obavještajni podatci o situaciji zapovjedniku dopuštaju razvoj i uskladbu detaljnih planova, uključujući višestruke ogranke i nastavke plana. On namjenski organizira svoje snage za specifičnu situaciju za stvaranje potpuno sinkroniziranoga višerodnog tima. On pomoću oblikujućih operacija provodi opsežne probe (pokuse) za stvaranje uvjeta za provedbu odlučujuće operacije.
demonstration
demonstracija → (KoV) oblik napada namijenjen za zavaravanje neprijatelja o mjestu ili vremenu odlučujuće operacije pokazivanjem snage. Snage koje provode demonstraciju, ne traže uspostavu dodira s neprijateljem. (FM 3-0)
*denial operations
sprječavajuće operacije → akcije za sprječavanje ili uskratu neprijateljske uporabe prostora, osoblja, opskrbnih sredstava ili objekata.
*destroy
uništiti → taktička zadaća koja fizički čini neprijateljsku snagu borbeno nesposobnom sve dok se ne rekonstitutira. Uništiti može značiti i oštetiti cilj toliko jako da ne može provoditi niti jednu funkciju ili biti stavljen u uporabno stanje sve dok nije potpuno iznova izgrañen. Rječnik-7
FM 3-90______________________________________________________________________________________ *detachment left in contact
izdvojena snaga ostavljena u dodiru → element ostavljen u dodiru kao dio ranije odreñene (obično pozadinske) sigurnosne snage dok se glavnina povlači
*direction of attack
smjer napada → odreñen smjer ili put kojeg rabi snaga i s kojeg ne skreće tijekom napada division support command divizijsko zapovjedništvo za potporu
DISCOM *disengage
odvojiti se → taktička zadaća gdje zapovjednik prekida dodir s neprijateljem kako bi njegova postrojba mogla provesti drugu misiju ili kako bi izbjegla odlučujući boj.
*disengagement line
crta odvajanja → fazna crta postavljena na prepoznatljivu zemljištu koja, kad je neprijatelj prijeñe, signalizira obrambenim elementima da je vrijeme da se premjeste na svoje sljedeće položaje
*dismounted marches
hodnje bez vozila → zvane još i pješačke hodnje, kretanja su postrojba i sredstava uglavnom pješke, s ograničenom potporom vozila
*disrupt
remetiti → taktička zadaća u kojoj zapovjednik integrira izravne i neizravne vatre, zemljište i zaprjeke za remećenje neprijateljskoga poretka ili tempa, razbijanje njegova vremenskog rasporeda djelovanja ili dovoñenja do preuranjene uporabe njegovih snaga ili napada po dijelovima. Remetiti je i učinak inženjerijske zaprjeke koji usredotočuje napore planiranja vatara i zaprjeka kojima se remete neprijateljski poredak i tempo, razbija njegov vremenski raspored djelovanja, dovodi do preuranjene uporabe sredstava za svladavanje zaprjeka i napada po dijelovima. division divizija
div DIVARTY
division artilery
divizijsko topništvo
DIVCAV
division cavalry
divizijsko konjaništvo
DLIC
divizije → (KoV) najveće stalne (fiksne) organizacije Kopnene vojske koje se obučavaju i bore kao taktički timovi i organizirane su s različitim brojem i vrstama borbenih postrojba, postrojba borbene potpore i potpore borbenih djelovanja detachment left in contact izdvojena snaga ostavljena u dodiru
DOD
Department of Defense
*divisions
Ministarstvo obrane
direct support
izravna potpora
division support area
područje (logističke) potpore divizije
DZ
drop zone
zona iskakanja
EA
engagement area
područje boja
echelons above corps
postroji viši od korpusa
effective
vrijedi od (na snazi od)
DS DSA
EAC eff *encirclement operations
operacije okruženja → operacije u kojima jedna snaga gubi svoju slobodu manevra jer ju je suprotna strana sposobna izolirati nadzorom svih kopnenih komunikacijskih linija i sprječavanjem dolaska pojačanja
engagement
boj → mali taktički sukob izmeñu suprotstavljenih manevarskih snaga, koji se obično provodi na razini brigade i niže (FM 3-0)
*engagement area
područje boja → područje u kojem zapovjednik namjerava zaustaviti i uništiti neprijateljsku snagu masovnim učincima svih raspoloživih oružja i sustava potpore
*engagement criteria
kriteriji početka boja → protokoli koji odreñuju okolnosti za početak boja s neprijateljskim snagama
*engagement priority
prioritet boja → odreñuje redoslijed kojim postrojba djeluje na neprijateljske sustave ili funkcije
envelopment
ENY
obuhvat → (KoV) oblik manevra u kojem napadna snaga nastoji izbjeći glavne neprijateljske obrane zauzimanjem objekata u neprijateljskoj pozadini za uništenje neprijatelja na njegovim trenutačnim položajima. Na taktičkoj razini obuhvat se usredotočuje na zauzimanje zemljišta, uništenje odreñenih neprijateljskih snaga te prijekid i izolaciju neprijateljskih smjerova povlačenja. (FM 3-0) enemy (graphics) neprijatelj (na grafičkom prikazu)
EOD
explosive ordnance disposal
Rječnik-8
uklanjanje neeksplodiranog streljiva
______________________________________________________________________________________Rječnik enemy prisoner of war
neprijateljski ratni zarobljenik
ESB
enhanced separate brigade
pojačana samostalna brigada
evac
evacuation
evakuacija (izvlačenje)
EW
electronic warfare
elektroničko ratovanje
EPW
*exfiltrate
izvući se → taktička zadaća u kojoj zapovjednik kradomice, zavaravanjem, iznenañenjem ili potajno premješta vojnike ili postrojbe iz područja pod neprijateljskim nadzorom
exploitation EZ
iskorištavanje uspjeha → vrsta napadne operacije koja obično slijedi nakon uspješna napada i namijenjena je za dezorganizaciju neprijatelja u dubini (JP 1-02) extraction zone zona izvlačenja
FA
field artilery
zemaljsko topništvo
forward arming and refueling point final coordination line
prednja točka za popunu streljivom i gorivom krajnja crta usklañivanja
forward edge of the battle area
prednji kraj područja bitke
FARP FCL FEBA feint
FFA
lažni napad → (KoV) oblik napada namijenjen za zavaravanje neprijatelja o mjestu ili vremenu stvarne odlučujuće operacije. Snage koje provode lažni napad, traže izravan vatreni dodir s neprijateljem, ali izbjegavaju odlučujuće djelovanje. (FM 3-0) free fire area područje slobodne vatre
*field of fire
vatreno polje → područje koje oružje ili skupina oružja može učinkovito pokriti s danog položaja
*final coordination line
krajnja crta usklañivanja → fazna crta u blizini neprijateljskog položaja koja se rabi za usklañivanje prekida i prijenosa podupirućih vatara s krajnjim razvojem (rasporedom) manevarskih dijelova postrojbe
final protective fires
krajnje zaštitne vatre → trenutačno raspoložive unaprijed planirane vatrene barijere namijenjene za priječenje neprijateljskog kretanja kroz obrambene crte ili područja (JP 3-09)
*fire strike
vatreni udar → masovna, sinkronizirana i gotovo istodobna uporaba precizno voñenog streljiva
*fire superiority
vatrena nadmoć → stupanj nadmoći u vatrama jedne snage nad drugom koji toj snazi omogućuje provedbu manevra u dano vrijeme i na danom mjestu bez miješanja neprijatelja koje dovodi do obustave manevra
fire support battlefield operating system
fire support coordination line
bojišni operativni sustav vatrene potpore → skupna i usklañena uporaba podataka o otkrivanju i praćenju ciljeva, oružja za neizravnu vatru, aviona, napadnih informacijskih operacija i drugih ubojitih i neubojitih sredstava protiv ciljeva u području operacija (FM 7-15) crta usklañivanja vatrene potpore → mjera usklañivanja vatrene potpore koju uspostavlja i prilagoñava odgovarajući zapovjednik kopnenih ili pomorsko–desantnih snaga unutar svojih granica u dogovoru s nadreñenim, podreñenima, zapovjednicima koji pružaju potporu i zapovjednicima na koje ta mjera utječe. Ona olakšava brz napad na prigodne površinske ciljeve ispred sebe. Ona ne dijeli područje operacija definiranjem granice izmeñu bliskih i dubokih operacija ili pojedinih područja [JP 3-09 rabi riječ zona] za blisku zračnu potporu. Odnosi se na sve vatre zračnih, kopnenih ili pomorskih oružnih sustava uporabom bilo koje vrste streljiva. Snage koje napadaju ciljeve ispred crte moraju dostatno rano upoznati sve zapovjednike na koje te vatre utječu kako bi mogli provesti potrebne reakcije i izbjeći samogubitke. Elementi potpore koji napadaju ciljeve ispred crte (u smjeru neprijatelja) moraju osigurati da napad ne će stvoriti štetne učinke na crti ili iza nje. Iza crte sve napadne operacije zrak-zemlja i zemlja-zemlja nadzire odgovarajući zapovjednik kopnene ili pomorsko-desantne snage. Ona treba slijediti dobro odreñene zemljišne oblike. Usklañivanje napada ispred crte posebno je kritično za zapovjednike zračnih, kopnenih i specijalnih snaga. U izuzetnim okolnostima nemogućnost provedbe toga usklañivanja neće spriječiti napad na ciljeve ispred crte. Meñutim, promašaj da se to učini može povećati rizik samogubitaka i dovesti do nepotrebna trošenja ograničenih resursa. (JP 3-09) Rječnik-9
FM 3-90______________________________________________________________________________________ fire support target (see target)
clj vatrene potpore (vidi cilj)
*fix
vezati → (fix) taktička zadaća kojom zapovjednik sprječava neprijatelja u kretanju bilo kojeg dijela svoje snage s odreñenog mjesta za odreñeno vrijeme. Vezati je i učinak inženjerijske zaprjeke koji usredotočuje napore planiranja vatara i zaprjeka za usporavanje kretanja napadača unutar odreñenog područja, uobičajeno područja boja.
*flanking position
bočni položaj → zemljopisno mjesto na boku snage s kojeg se na taj bok mogu otvoriti učinkovite vatre
*flanks FLE FLOT FM FOB
bokovi → desne i lijeve granice postrojbe forward logistics element
prednji logistički element
forward line of own troops
prednja crta naših snaga
field manual
borbeni priručnik
forward operating base
prednja operativna baza
*follow and assume
slijediti i preuzeti → taktička zadaća u kojoj druga uporabljena snaga slijedi snagu koja provodi napadnu operaciju i spremna je nastaviti misiju ako je vodeća snaga vezana, istrošena ili nesposobna nastaviti dalje
*follow and support
slijediti i poduprti → taktička zadaća u kojoj uporabljena snaga slijedi i podupire vodeću snagu koja provodi napadnu operaciju
*follow-on echelon
postroj koji slijedi → sadrži one dodatne snage koje se kreću u područje cilja nakon desantnog postroja
foot march (see dismounted marches)
pješačka hodnja (vidi hodnja izvan vozila)
forward edge of the battle area
prednji kraj područja bitke → najistaknutije granice niza područja u kojima su razvijene kopnene borbene postrojbe, isključujući područja u kojima djeluju snage za pokrivanje i snage za prikrivanje, odreñene za usklañivanje vatrene potpore, rasporeñivanje snaga ili za manevar postrojba (JP 1-02)
forward line of own troops
prednja crta naših snaga → crta koja naznačuje najistaknutije položaje naših snaga u bilo kojoj vojnoj operaciji u odreñenu vremenu. Obično pokazuje prednje položaje snaga za pokrivanje i prikrivanje. (JP 1-02)
*forward passage of lines
prolaz crta → taktička pomoćna operacija u kojoj se jedna postrojba kreće kroz položaje druge postrojbe s namjerom kretanja prema ili od dodira s neprijateljem
FPF FRAGO
krajnje zaštitne vatre
fragmentary order
dopunska zapovjed
free-fire area
područje slobodne vatre → odreñeno područje po kojem bilo koji oružni sustav može djelovati bez dodatnog usklañivanja sa zapovjedništvom koje ga je odredilo (JP 3-09)
front
front → postroj sovjetske vojske dvije razine više od korpusa, ekivavalent američke grupe armija
frontal attack
čelni napad → (KoV) oblik manevra u kojem napadna snaga nastoji uništiti slabu neprijateljsku snagu ili vezati veću neprijateljsku snagu na širokoj fronti (FM 3-0) forward support battalion
bojna za prednju logističku potporu
FSCL
fire support coordination line
crta usklañivanja vatrene potpore
FSCM
fire support coordinating measure
mjera usklañivanja vatrene potpore
fire support coordinator
koordinator vatrene potpore
FSB
FSCOORD G
Rječnik-10
final protective fires
zaštita (uporaba na grafičkim prikazima za prikazivanje sigurnosne misije; vidi odlomak 12-13.)
G1
assistant chief of staff, personnel
pomoćnik načelnika stožera za personalne poslove
G2
assistant chief of staff, intelligence
pomoćnik načelnika stožera za obavještajne poslove
______________________________________________________________________________________Rječnik G3
assistant chief of staff, operations
pomoćnik načelnika stožera za operativne poslove
G4
assistant chief of staff, logistics
pomoćnik načelnika stožera za logistiku
G5
assistant chief of staff, civil affairs
pomoćnik načelnika stožera za civilne poslove
G6
assistant chief of staff, communications
pomoćnik načelnika stožera za komunikacijsko-informacijske sustave
*gap
meñuprostor → (KoV) područje slobodno od naoružanih mina ili zaprjeka, čija širina i smjer omogućuju našoj snazi da raširena u taktički poredak proñe kroz područje u kojem se nalaze zaprjeke
GEN
general
general
GPS
global positioning system
globalni sustav pozicioniranja
GRC
guards rifle corps
gardijski streljački korpus
*guard
zaštita → (KoV) oblik sigurnosnih operacija čija je glavna zadaća zaštititi glavninu borbom za dobivanje vremena, dok se istodobno neprijatelj motri, dostavljaju se informacije i sprječava neprijateljsko zemaljsko motrenje i izravna vatra na glavninu. Postrojbe koje provode misiju zaštite ne mogu djelovati samostalno jer se oslanjaju na vatre i snage borbene potpore glavnine.
*hasty operation
brza operacija → operacija u kojoj zapovjednik zapovjeda svojim trenutačno raspoloživim snagama, uporabom dopunskih zapovjedi, provedbu aktivnosti s minimalnom pripremom, zamjenjujući vrijeme za planiranje i pripremu s brzinom djelovanja
hel HHC HIMAD HQ HUMINT IBCT ID IFF IMINT IN
helicopter
helikopter
headquarters and headquarters company
zapovjedništvo i zapovjedna satnija
high- to medium-altitude air defense
PZO na velikim do srednjih visina
headquarters
zapovjedništvo
human intelligence
prikupljanje podataka ljudskim izvorima
initial brigade combat team
početni brigadni borbeni tim
infantry division
pješačka divizija
identification, friend or foe
identifikacija, prijatelj ili neprijatelj
imagery intelligence
prikupljanje podataka analizom snimaka
infantry
pješaštvo
infiltration
ubacivanje → (KoV) oblik manevra u kojem napadna snaga provodi neotkriveno kretanje kroz ili u područje koje su zaposjele neprijateljske snage kako bi zaposjela položaj koji ima prednost nad neprijateljem u njegovoj pozadini, izlažući pri tom samo male elemente djelovanju neprijateljskih obrambenih vatri (FM 3-0)
*infiltration lane
prolaz za ubacivanje → nadzorna mjera koja usklañuje kretanje prema naprijed i bočno kretanje postrojba koje se ubacuju i koja odreñuje odgovornosti za planiranje vatre
intelligence battlefield operating system
bojišni operativni sustav obavještajnih poslova → aktivnost stvaranja znanja i proizvoda koji oslikavaju neprijatelja i oblike okružja potrebne zapo-vjedništvu za planiranje, pripremu i provedbu operacija (FM 7-15)
*interdict
isključiti → taktička zadaća kojom zapovjednik sprječava, remeti ili odlaže neprijateljsku uporabu područja ili puta information operations
informacijske operacije
IPB
intelligence preparation of the battlefield
obavještajna priprema bojišta
ISB
intermediate support base
prijelazna baza potpore
IO
Rječnik-11
FM 3-90______________________________________________________________________________________ *isolate
ISR JAAT JAG JAOC JFAAC JFC JFLCC JP JSOA JSTARS JTF
izolirati → taktička zadaća koja traži da postrojba odvoji – i fizički i psihološki – neprijatelja od svojih izvora potpore, uskrati mu slobodu manevra te ga spriječi da ima dodir s drugim neprijateljskim snagama intelligence, surveillance, and reconnaissance
obavještajno djelovanje, motrenje i izviñanje
joint air attack team
združeni tim za zračni napad
judge advocate general
pravna struka (vojno tužiteljstvo i vojno braniteljstvo)
joint air operations center
središte za združene zračne operacije
joint force air component commander
zapovjednik zrakoplovne sastavnice združene snage
joint force commander
zapovjednik združene snage
joint force land component commander
zapovjednik kopnene sastavnice združene snage
joint publication
združena publikacija
joint special operations area
područje združenih specijalnih operacija
joint surveillance target attack radar system
združeni radarski sustav za motrenje napada na ciljeve
joint task force
združena namjenski organizirana snaga
*key terrain
ključno zemljište → bilo koje mjesto ili područje čijim se osvajanjem ili zadržavanjem ostvaruje opipljiva prednost bilo kojeg suparnika u danoj inačici djelovanja
*kill zone
zona ubijanja → dio mjesta zasjede gdje su koncentrirane vatre za izolaciju, vezanje i uništenje neprijatelja
LC
line of contact
crta dodira
LD
line of departure
polazna crta
*Level I threat
I. razina ugroze → mala neprijateljska snaga koju mogu poraziti postrojbe borbene potpore i potpore borbenih djelovanja koje djeluju u pozadinskom području ili obrane primetra koje uspostavljaju naše baze i skupine baza
*Level II threat
II. razina ugroze → neprijateljske aktivnosti koje mogu biti poražene od baze ili skupine baza, pojačane snagom za odgovor
*Level III threat
III. razina ugroze → ugroza izvan obrambene sposobnosti i baze i skupine baza te svake lokalne pričuvne snage ili snage za odgovor
lg
long
dug
*light line
crta zamračivanja svjetala → odreñena fazna crta ispred koje su vozila tijekom razdoblja ograničene preglednosti obvezatna rabiti zamračena (zatamnjena) svjetla
*limit of advance
granica napredovanja → fazna crta koja se rabi za nadzor napretka napada prema naprijed. Napadna postrojba ne napreduje niti jednim svojim dijelom ili sredstvom preko granice napredovanja, ali može gurnuti svoje sigurnosne snage preko te granice.
*line of contact
crta dodira → opća crta koji označava mjesto gdje su suprotsavljene naše i neprijateljske snage
*line of departure
polazna crta → fazna crta koju postrojbe koje počinju s napadnom operacijom prelaze u propisano vrijeme
line of communication
komunikacijska linija → put, bilo kopneni, vodeni i/ili zračni, koji povezuje djelujuću vojnu snagu s operativnom bazom i uzduž kojeg se kreću opskrbna sredstva i vojne snage (JP 1-02)
*linkup point
točka povezivanja → točka gdje se dva elementa za ubacivanje u istom ili iz različitih prolaza za ubacivanje trebaju susresti i konsolidirati prije nastavljanja svojih misija
*linkup
povezivanje → susret naših kopnenih snaga do kojeg dolazi u različitim okolnostima
Rječnik-12
______________________________________________________________________________________Rječnik light line
crta zamračivanja svjetala
low-level transit route
niska tranzitna ruta
LU
linkup
povezivanje (oznaka upisana u grafički znak točke za povezivanje)
LZ
landing zone
zona iskrcavanja
LL LLTR
*main battle area
područje glavne bitke → područje gdje zapovjednik namjerava razviti većinu svoje borbene moći i provesti odlučujuće operacije za poražavanje neprijatelja u napadu
maneuver
manevar → uporaba snaga na bojištu kroz kretanje spojeno s vatrom ili mogućom vatrom za postizanje boljeg položaja u odnosu na neprijatelja kako bi se provela misija (JP 1-02)
maneuver battlefield operating system
bojišni operativni sustav manevra → kretanje snaga za stjecanje pozicijske prednosti u odnosu na neprijateljske snage. Taj sustav uključuje uporabu snaga na bojištu u kombinaciji s izravnom vatrom ili vatrenim potencijalom Sustav uključuje i provedbu taktičkih zadaća povezanih s projekcijom snaga. (FM 7-15)
*march column
hodna kolona → sastoji se od svih elemenata koji rabe isti put (rutu) za jedno kretanje pod nadzorom jednog zapovjednika
*march serial
hodni niz → glavni poddio hodne kolone koji je organiziran pod jednim zapovjednikom koji planira, upravlja i nadzire niz
*march unit
hodna postrojba → poddio hodnog niza. Kreće se i staje pod nadzorom jednog zapovjednika koji rabi zvučne i vizualne signale.
MASINT max
measurement and signature intelligence
i značajka objekta
maximum
maksimum
prikupljanje podataka analizom mjera
MBA
main battle area
područje glavne bitke
MCC
movement control center
središte za nadzor kretanja
mechanized division
mehanizirana divizija
MDMP
military decision making process
proces vojnog odlučivanja
MECH
mechanized infantry
mehanizirano pješaštvo
medical
medicinski; sanitetski
MD
MED meeting engagement METL METT-TC
MG MI military gamble min *mixing
susretni boj → borbena akcija koja se dogaña kada snaga u pokretu djeluje na neprijatelja u neočekivano vrijeme i na neočekivanom mjestu (FM 3-0) mission-essential task list
popis najvažnijih zadaća za misiju
mission, enemy, terrain and weather, troops and support available, time available, civil considerations
misija, neprijatelj, zemljište, vremenske prilike, raspoložive snage i potpora, raspoloživo vrijeme i civilna razmatranja
major general
general bojnik
military intelligence
vojno-obavještajni poslovi
vojno kockanje → operacija koja može voditi ili do pobjede ili do potpuna uništenja jedne snage (FM 6-0) minimum
minimum
miješanje → uporaba dvaju ili više različitih sredstava za prikupljanje u ispunjenju istoga obavještajnog zahtjeva
MLRS
Multiple Launch Rocket System
višecijevni raketni lansirni sustav
MMC
materiel management center
središte za upravljanje klasama materijala
mobile defense
pokretna obrana → (KoV) vrsta obrambene operacije usmjerene na uništenje ili poražavanje neprijatelja odlučujućim napadom udarne snage (FM 3-0)
Rječnik-13
FM 3-90______________________________________________________________________________________ mobility/countermobility/ survivability battlefield operating system MOPP mort
bojišni operativni sustav pokretljivosti, protupokretljivosti i preživljavanja → Operacije pokretljivosti čuvaju slobodu manevra vlastitih snaga. Operacije protupokretljivosti uskraćuju pokretljivost neprijateljskim snagama. Operacije preživljavanja štite vlastite snage od učinaka neprijateljskih oružnih sustava. (FM 7-15) mission-oriented protective posture stupanj zaštite od kemijskog i biološkog oružja mortar
minobacač
movement control
nadzor kretanja → planiranje, odreñivanje putova, izrada rasporeda uporabe i nadzor osoblja i tereta na komunikacijskim linijama (JP 4-01.3)
movement to contact
kretanje za uspostavu dodira → vrsta napadne operacije namijenjene za razvoj situacije i uspostavu ili ponovnu uspostavu dodira (FM 3-0) military police vojna policija
MP MRB
motorized rifle battalion
motorizirana streljačka bojna
MRR
minimum risk route
put minimalnog rizika
MRT
movement regulating team
tim za regulaciju kretanja
MSR
main supply route
glavni opskrbni put
MTC
movement to contact
kretanje za uspostavu dodira
mutual support
NAI *named area of interest
NBC *neutralize
meñusobna potpora → ona koju meñusobno jedne drugima pružaju postrojbe protiv jednog neprijatelja zbog svojih dodijeljenih zadaća, svoga meñusobnog položaja i položaja u odnosu na neprijatelja i zbog svojih svojstvenih sposobnosti (JP 1-02) named area of interest imenovano područje interesa imenovano područje interesa → zemljopisno područje u kojem se mogu prikupiti informacije koje će zadovoljiti zapovjednikove specifične zahtjeve za informacijama nuclear, biological, and chemical nuklearni, biločki i kemijski neutralizirati → (KoV) taktička misija koja rezultira neposobnošću neprijateljskog osoblja ili tvarnih sredstava da ometaju našu odreñenu operaciju
NFA
no-fire area
područje zabrane vatre
NGO
nongovernmental organization
nevladina organizacija
no-fire area
područje zabrane vatre → kopneno područje kojeg odreñuje odgovarajući zapovjednik u kojem nije dopuštena vatra ili njezini učinci (JP 3-09)
*noncontiguous area of operations
razdvojeno područje operacija → kada jedno ili više područja operacija zapovjednikovih podreñenih snaga ne dijele zajedničku granicu observation and fields of fire, avenues of approach, key terrain, obstacles, and cover and concealment
motrenje i vatrena polja, prilazi, ključno zemljište, zaprjeke i kretanje te zakloni i prikrivanje
O/O
on-order
na zapovjed
OBJ
objective
cilj
OAKOC
*objective
cilj → (KoV) mjesto na zemljištu koje se rabi za usmjeravanje operacija, odreñivanje faza operacija, olakšavanje promjena usmjerenja i osiguranja jedinstva napora
*objective rally point
ciljna točka okupljanja → točka okupljanja koja se uspostavlja na lako prepoznatljivoj točki na zemljištu gdje se svi elementi postrojbe koja se ubacuje prikupljaju i pripremaju za napad na cilj
obstacle
zaprjeke → bilo koja smetnja namijenjena ili uporabljena za remećenje, vezanje, skretanje ili blokiranje kretanja suprotne snage, te za nanošenje dodatnih gubitaka u osoblju, vremenu i sredstvima. Zaprjeke mogu biti prirodne ili umjetne, ili njihova kombinacija. (JP 1-02)
obstacle belt
pojas zaprjeka → mjera zapovjedanja i nadzora na razini brigade, obično odreñena grafički, koja pokazuje gdje unutar zone zaprjeka kopneni taktički zapovjednik planira ograničiti postavljanje naših zaprjeka i usredotočiti svoju obranu (JP 1-02)
Rječnik-14
______________________________________________________________________________________Rječnik *obstacle control measures
nadzorne mjere zaprjeka → specifične mjere koje pojednostavljaju davanje ovlasti za postavljanje zaprjeka dok pružaju nadzor zaprjeka
obstacle restricted area
područje ograničenih zaprjeka → zapovjedna i nadzorna mjera koja ograničava vrstu i broj zaprjeka unutar područja (JP 1-02)
*obstacle groups
skupine zaprjeka → jedna ili više pojedinačnih zaprjeka skupljenih za ostvarenje specifična učinka
obstacle zone
zona zaprjeka → zapovjedna i nadzorna mjera na razini divizije, normalno prikazana grafički, kojom se ukazuje na odreñena kopnena područja gdje niži postroji mogu postavljati taktičke zaprjeke
*occupy
zaposjesti → taktička zadaća koja uključuje kretanje naše snage u područje tako da ga može nadzirati. I kretanje postrojbe u područje i njegovo zaposjedanje provodi se bez neprijateljskog otpora.
offensive operations
napadne operacije → operacije kojima je cilj uništiti ili poraziti neprijatelja. Svrha im je nametnuti volju neprijatelju i postići odlučujuću pobjedu. (FM 3-0)
OH
observation helicopter
motriteljski (izvidnički) helicopter
OP
observation post
motriteljska postaja
OPCON
operational control
operativni nadzor
operacija
operacija → vojna akcija provedbe strateške, taktičke, granske, obučne ili administrativne vojne misije (JP 1-02)
operational framework
operativni radni okvir → sastoji se od slaganja vlastitih snaga i resursa u vremenu, prostoru i svrsi u meñusobnom odnosu ili u odnosu na neprijatelja ili situaciju. Sastoji se od područja operacija, borbenog prostora i organizacije bojišta. (FM 3-0)
OPLAN OPNS OPORD
operation plan
operativni plan
operations
operacije
operation order
operativna zapovjed
operations
operacije
operations security
sigurnost operacija
obstacle restricted area
područje ograničenih zaprjeka
ordnance
tehnička služba
ORP
objective rally point
ciljna točka okupljanja
PAA
position area for artillery
područje topničkih položaja
OPNS OPSEC ORA ord
*passage lane
prolaz → staza (koridor) kroz neprijateljsku ili našu zaprjeku koja omogućuje sigurno kretanje snage koja prolazi
*passage of lines
prolaz crta → taktička pomoćna operacija u kojoj se jedna postrojba kreće kroz položaje druge postrojbe s namjerom kretanja prema ili od dodira s neprijateljem
*passage point
točka prolaza → posebno odreñeno mjesto gdje postrojbe prolaze kroz nepokretnu postrojbu
passive air defense
pasivna protuzračna obrana → sve mjere osim aktivne obrane koje se poduzimaju za maksimalno smanjenje učinaka neprijateljskog djelovanja iz zraka. Uključuju zaklanjanje, prikrivanje, maskiranje i zavaravanje. (FM 3-01.8)
PD
point of departure
polazna točka
phase line
fazna crta → crta namijenjena za nadzor i usklañivanje vojnih operacija, obično zemljišni oblik koji se proteže preko operativnog područja [JP 1-02 rabi pojam zona djelovanja (zone of action)] (JP 1-02)
*piecemeal commitment
uporaba po dijelovima → trenutačna uporaba postojba u borbi čim postanu raspoložive, umjesto čekanja na veće prikupljanje postrojba za osiguranje koncentracije, ili nesinkronizirana uporaba raspoloživih snaga tako da se njihova borbena moć neučinkovito rabi
PL PLD
phase line probable line of deployment
Rječnik-15
FM 3-90______________________________________________________________________________________ *point of departure POL *position area for artillery
PP
polazna točka → točka gdje postrojba prelazi polaznu crtu i počinje se kretati uzduž smjera napada petroleum, oils, and lubricants
goriva, ulja i maziva
područje topničkih položaja → područje dodijeljeno topničkoj postrojbi gdje pojedinačni topnički sustavi mogu manevrirati za povećanje svoje sposobnosti preživljavanja. Područje topničkih položaja nije područje operacija za topničku postrojbu koja ga je zaposjela. passage point
točka prolaza
*primary position
temeljni položaj → položaj koji pokriva najvjerojatniji neprijateljski prilaz u područje operacija
*probable line of deployment
vjerojatna crta razvoja → fazna crta koju zapovjednik odreñuje na mjestu gdje namjerava potpuno razviti svoju postrojbu u nasrtajni poredak prije početka nasrtaja
*procedures
postupci → standardne i detaljne inačice djelovanja koje opisuju kako provesti zadaću position
položaj
PSYOP
psychological operations
psihološke operacije
pursuit
gonjenje → napadna operacija namijenjena za hvatanje ili odsijecanje neprijateljske snage koja pokušava pobjeći, s ciljem njezina uništenja (JP 1-02)
psn
PZ PZCO
pickup zone pickup zone control officer
zona ukrcavanja nakon svršetka zadaće
nadzorni časnik u zoni ukrcavanja nakon svršetka zadaće
PzDiv
panzer division
oklopna divizija (njemačka)
raid
prepad/upad → oblik napada, obično mala obujma, koji uključuje brz ulaz u neprijateljski teritorij za osiguranje informacija, zbunjivanje neprijatelja ili uništenje postrojenja. Obično se završava planiranim povlačenjem iz područja cilja nakon dovršenja misije. (FM 3-0)
*rally point
točka okupljanja → lako prepoznatljiva točka na zemljištu gdje se postrojbe mogu ponovno okupiti i reorganizirati ako budu raspršene. Pored toga to može biti i lako prepoznatljiva točka na zemljištu gdje se posade zrakoplova i putnici mogu prikupiti i reorganizirati nakon incidenta koji traži prisilno slijetanje. rear area operations center
operativno središte pozadinskog područja
RC
rifle corps
streljački korpus
RD
rifle division
streljačka divizija
RAOC
rear area
pozadinsko područje → za svaku postrojbu područje koje se proteže od njezine pozadinske granice prema naprijed do pozadinske granice sljedeće niže postrojbe. To se područje prvenstveno daje za provedbu funkcija potpore i nalazi se tamo gdje se dogaña većina održavajućih operacija postroja. (FM 3-0)
*rearward passage of lines
prolaz crta prema nazad → dogaña se kada postrojba prolazi kroz položaje druge postrojbe dok se kreće od neprijatelja
recon
reconnaisance
izviñanje
*reconnaissance in force
nasilno izviñanje → (KoV) promišljena borbena operacija namijenjena za otkrivanje ili provjeru neprijateljske jačine, rasporeda i rekacija ili za dobivanje drugih informacija. [Definicija Kopnene vojske dodaje razmještaje i reakcije združenoj definiciji.]
*reconnaissance objective
cilj izviñanja → zemljišni oblik, zemljopisno područje ili neprijateljska snaga o kojima zapovjednik želi dobiti dodatne informacije
*reconnaissance operations
izvidničke operacije → (KoV) operacije namijenjene za dobivanje, vizualnim motrenjem ili drugim metodama otkrivanja, informacija o stvarnim ili potencijalnim neprijateljskim aktivnostima i resursima, ili za osiguranje podataka o meteorološkim, hidrografskim ili zemljopisnim značajkama odreñenog područja i stanovništva u njemu
Rječnik-16
______________________________________________________________________________________Rječnik reconstitution
rekonstitucija → akcije koje zapovjednici planiraju i primjenjuju za obnovu postrojba do željene razine borbene učinkovitosti primjerene zahtjevima misije i raspoloživim resursima. Operacije rekonstitucije uključuju regeneraciju i reorganizaciju. (FM 4-100.9)
*reduce
slabiti/smanjiti → taktička zadaća koja uključuje uništenje okružene ili obiñene neprijateljske snage
*redundancy
pretek → uporaba dva ili više sličnih sredstava za prikupljanje u ispunjenju istoga obavještajnog zahtjeva
*release point
oslobañajuća točka → mjesto na putu gdje se hodni elementi oslobañaju centraliziranog nadzora
*relief in place
smjena na položaju → (KoV) taktička pomoćna operacija u kojoj je, na temelju zapovjedi više ovlaštene osobe, cijela postrojba, ili njezin dio, zamijenjena u području od pridošle postrojbe
reorganization
reorganizacija → sve mjere koje zapovjednik poduzima za održavanje borbene učinkovitosti svoje postrojbe ili za povratak na odreñenu razinu borbene učinkovitosti
response force
snaga za odgovor → pokretna snaga s odgovarajućom dodijeljenom vatrenom potporom, obično od strane zapovjednika područja, za postupanje s ugrozama II. razine u pozadinskom području (JP 1-02)
restrictive fire area
područje ograničene vatre → područje u kojem su nametnuta odreñena ograničenja i u kojem se ne može djelovati vatrama koje nadmašuju ta ograničenja bez usklañivanja sa zapovjedništvom koje ga je odredilo (JP 3-09)
restrictive fire line
crta ograničenja vatre → crta ustrojena izmeñu dvije naše kopnene snage koje se približavaju jedna drugoj, koja zabranjuje vatre ili njezine učinke preko te crte (JP 3-09)
*retain
zadržati → taktička zadaća u kojoj zapovjednik osigurava da je zemljišni objekt koji nadzire naša snaga slobodan od neprijateljskog zaposjedanja i uporabe
retirement
izvlačenje → oblik uzmaka [JP 1-02 rabi pojam operacija] u kojem se snaga koja nije u dodiru s neprijateljem, kreće unatrag od njega (JP 1-02)
retrograde
uzmak → (KoV) vrsta obrambene operacije koja uključuje organizirano kretanje od neprijatelja (FM 3-0)
RFA
restrictive fire area
područje ograničene vatre
RFL
restrictive fire line
crta ograničenja vatre
RGR
ranger
rendžer
reconnaissance in force
nasilno izviñanje
reconnaissance, intelligence, surveillance, and target acquisition
izviñanje, obavještajni poslovi, motrenje i otkrivanje i praćenje ciljeva
rally
okupljanje
ROC
rear operations center
pozadinsko operativno središte
ROE
rules of engagement
pravila djelovanja
ROM
refuel on move
dopuna goriva tijekom kretanja
route
put/ruta → propisani smjer kojim se putuje od odreñene početne točke do odreñena odredišta (JP 1-02)
*route reconnaissance
izviñanje puta → oblik izviñanja usredotočen uzduž odreñene komunikacijske linije, kao što je cesta, željeznička pruga ili koridor kretanja izvan putova
*route security operations
operacije sigurnosti puta → posebna vrsta operacija sigurnosti područja koja se provodi za zaštitu komunikacijskih linija i naših snaga koje se kreću po njima
RIF RISTA rly
RP
release point
oslobañajuća točka
rte
route
put/ruta
rules of engagement
pravila djelovanje → smjernice ovlaštenoga vojnog autoriteta koje opisuju okolnosti i ograničenja pod kojim će američke snage pokrenuti i /ili nastaviti borbeno djelovanje s drugim suprotstavljenim snagama (JP 1-02) Rječnik-17
FM 3-90______________________________________________________________________________________ S S1
battalion/brigade personnel staff officer
stožerni časnik za personalne poslove bojne/brigade
S2
battalion/brigade intelligence staff officer
stožerni časnik za obavještajne poslove bojne/brigade
S3
battalion/brigade operations staff officer battalion/brigade logistics staff officer
stožerni časnik za operativne poslove bojne/brigade
S4
stožerni časnik za logistiku bojne/brigade
S5
battalion/brigade civil-military operations staff officer
stožerni časnik za civilno-vojne operacije bojne/brigade
S6
battalion/brigade communications staff officer standard use Army aircraft flight route
stožerni časnik za komunikacijskoinformacijske sustave bojne/brigade
SAAFR SAW
squad automatic weapon
standardna uporaba letne rute zrakoplovstva KoV-a automatsko oružje desetine
*science of tactics
znanost taktike → obuhvaća razumijevanje vojnih gledišta taktike – sposobnosti, tehnike i postupci – koja se mogu mjeriti i kodificirati
*screen
prikrivanje → (KoV) oblik sigurnosnih operacija koje prvenstveno daju ranu upozorbu zaštićenoj snazi suppression of enemy air defenses gušenje/potiskivanje neprijateljskih protuzračnih obrana
SEAD search and attack
pretraži i napadni → tehnika provedbe kretanja za uspostavu dodira koja dijeli mnoge značajke zadaće sigurnosti područja (FM 3-0)
*sector of fire
vatreni sektor → (KoV) područje dodijeljeno postrojbi, oružju s poslugom ili pojedinačnom oružju unutar kojeg će oni djelovati po ciljevima kako se oni pojavljuju sukladno uspostavljenim prioritetima boja
*secure
osigurati → taktička zadaća koja uključuje sprječavanje da postrojba, objekt ili zemljopisna lokacija budu oštećeni ili uništeni neprijateljskom akcijom
*security operations
sigurnosne operacije → operacije koje zapovjednik poduzima za davanje rane i točne upozorbe o neprijateljskim operacijama, osiguranje vremena reakcije i manevarskog prostora za zaštitu snage i razvoj situacije koja zapovjedniku omogućuje učinkovitu uporabu zaštićene snage
*seize
zauzeti → taktička zadaća koja uključuje posjedovanje odreñenog područja uporabom nadmoćne snage separate
samostalan, odvojen
special forces
specijalne snage
short-range air defense
protuzračna obrana na malim visinama
signals intelligence
prikupljanje podataka iz izvora veze
special operations aviation
zrakoplovstvo snaga za specijalne operacije
SOF
special operations command and control element special operations forces
element zapovjedanja i nadzora za specijalne operacije snage za specijalne operacije
SOI
signal operating instruction
upute o radu veze
SOP
standing operating procedures
standardni operativni postupci
start point
polazna točka
special-purpose forces
snage za posebnu namjenu
sep SF SHORAD SIGINT SOA SOCCE
SP SPF spoiling attack spt
Rječnik-18
pokrivanje (uporaba na grafičkim prikazima za prikazivanje sigurnosne misije; vidi odlomak 12-13.)
ispad → (KoV) oblik napada koji preduhitruje ili ozbiljno škodi neprijateljskom napadu dok je neprijatelj u procesu planiranja i pripreme napada (FM 3-0) support
potpora
______________________________________________________________________________________Rječnik sqd *start point STAVKA
squadron
eskadron
polazna točka → mjesto na putu gdje hodni elementi dolaze pod nadzor imenovanog zapovjednika hodnje acronym for the Soviet high command during World War II
kratica za Sovjetsko vrhovno zapovjedništvo tijekom II. svjetskog rata
*stay-behind operation
ostati-iza operacija → operacija u kojoj zapovjednik ostavlja postrojbu u položaju za provedbu specifične misije dok se ostatak njegovih snaga povlači ili izvlači iz područja
striking force
udarna snaga → uporabljena snaga organizirana za provedbu odlučujućeg napada u pokretnoj obrani. Normalno sadrži maksimum borbene moći koji stoji na raspolaganju zapovjedniku u vrijeme napada. (FM 3-0)
*strong point
otporna točka → (KoV) teško utvrñen borbeni položaj povezan s prirodnom ili pojačanom zaprjekom za stvaranje sidra oko kojeg se veže obrana ili za držanje i onemogućavanje neprijatelju da zauzme odlučujuće ili ključno zemljište
*subsequent position
naredni položaj → položaj na koji se postrojba očekuje premjestiti tijekom bitke
*supplementary position
dopunski položaj → obrambeni položaj unutar dodijeljenog područja operacija postrojbe koji pruža najbolje vatrene sektore i obrambeno zemljište uzduž prilaza koji nije temeljan prilaz odakle se očekuje neprijateljski napad
*support-by-fire position
položaj za potporu vatrom → opći položaj s kojeg postrojba provodi taktičku zadaću potpore vatrom
*support by fire
poduprti vatrom → taktička zadaća u kojoj se manevarska snaga kreće na položaj s kojeg može djelovati izravnom vatrom po neprijatelju u potpori druge manevarske snage
*supporting distance
potporna udaljenost → udaljenost izmeñu dviju postrojba koja se može prijeći u vremenu u kojem jedna može doći u pomoć drugoj. Za male postrojbe to je udaljenost izmeñu dviju postrojba koja se može učinkovito pokriti njihovim vatrama
*supporting range
potporni domet → udaljenost na kojoj jedna postrojba može biti zemljopisno odvojena od druge postrojbe, a da ipak ostane unutar maksimalna dometa oružnih sustava za neizravnu vatru druge postrojbe
*suppress
gušiti (potiskivati) → (KoV) taktička zadaća koja rezultira privremenim smanjenjem sposobnosti djelovanja snage ili oružnoga sustava ispod razine potrebne za provedbu svoje zadaće
surveil sys TAA
surveillance
motrenje
system
sustav
tactical assembly area
taktičko područje prikupljanja
tactical combat force
taktička borbena snaga → borbena postrojba, s odgovarajućim snagama i sredstvima za borbenu potporu i potporu borbenih djelovanja, koja ima zadaću poraziti prijetnje III. razine (JP 1-02)
tactical level of war
taktička razina rata → razina na kojoj se planiraju bitke i bojevi za postizanje vojnih ciljeva dodijeljenih taktičkim postrojbama ili namjenskim snagama. Aktivnosti su na toj razini usredotočene na ureñen raspored i manevar borbenih elemenata u odnosu jednih na druge i neprijatelja za postizanje borbenih ciljeva (JP 1-02)
*tactical mobility
taktička pokretljivost → sposobnost postrojbe da se brzo kreće s jednog dijela bojišta na drugi u odnosu na neprijatelja
tactical road march
taktička cestovna hodnja → brzo kretanje koje se rabi za premještanje postrojba unutar područja operacija za pripremu za borbene operacije (FM 3-0)
*tactician tactics
TAI target
taktičar → pojedinac posvećen svladavanju znanosti i umijeća taktike taktika → (KoV) uporaba postrojba u borbi. Uključuje ureñen raspored i manevar postrojba u odnosu jednih na druge, zemljište i neprijatelja za prevoñenje potencijalne borbene moći u pobjedonosne bitke i bojeve (FM 3-0) targeted area of interest
ciljano područje interesa
cilj (meta) → odreñeno i obrojčano područje za buduće vatreno djelovanje (JP 1-02) Rječnik-19
FM 3-90______________________________________________________________________________________ *target reference point
ciljna referentna točka → lako prepoznatljiva točka na zemljištu, kao što je zgrada ili raskrižje, koja se rabi zajedno s područjima boja i vetrenim sektorima za pokretanje, raspodjelu i nadzor vatara
*targeted area of interest
ciljano područje interesa → zemljopisno područje ili točka uzduž koridora kretanja gdje će uspješno izoliranje neprijatelja prisiliti da ili odustane od odreñene inačice djelovanja ili ga primorati na uporabu specijalizirane inženjerijske potpore za nastavak kretanja. To je mjesto gdje ga naše snage mogu pronaći i napasti.
TCF
tactical combat force
taktička borbena snaga
TCP
traffic control point
točka nadzora prometa
technical intelligence
prikupljanje podataka tehničkim sredstvima
TECHINT *techniques TF *time of attack
task force
namjenski organizirana snaga
vrijeme napada → trenutak kada vodeći elementi glavnine prelaze polaznu crtu, ili kod noćnog napada polaznu točku team
tim
tactical operations center
taktičko operativno središte
TOW
tube-launched, optically-tracked, wireguided (refers to the Army’s heavy, antitank missile system)
cijevni, optički praćen, žicom voñen projektil (odnosi se na teški protutenkovski raketni sustav KoV-a)
trans
transportation
transport, prijevoz
tm TOC
*trigger line
*troop *troop movement
pokretačka crta → fazna crta koja se rabi za pokretanje i koncentraciju vatara u područje boja ili na cilj na unaprijed odreñenu dometu za sve ili jednake oružne sustave trupa → postrojba veličine satnije u konjaništvu kretanje postrojba → kretanje s jednog mjesta na drugo svim raspoloživim sredstvima
TRP
target reference point
ciljna referentna točka
TTP
tactics, techniques, and procedures
taktike, tehnike i postupci
*turn
skrenuti → taktička zadaća koja uključuje prisiljavanje neprijateljskoga elementa da skrene s jednoga prilaza ili koridora kretanja u drugi. Skrenuti je i učinak taktičke zaprjeke koji integrira napore planiranja vatara i zaprjeka za skretanje neprijateljskog poretka s jednog prilaza na susjedni prilaz ili u područje boja
turning movement
obilazak → (KoV) oblik manevra u kojem napadna snaga teži izbjeći neprijateljske glavne obrambene položaje zauzimanjem ciljeva u njegovoj pozadini prisiljavajući ga time da izañe iz svojih trenutačnih položaja i skrene glavne snage prema ugrozi (FM 3-0) unmanned aerial vehicle
bespilotna letjelica
unit maintenance collection point
točke prikupljanja sredstava za održavanje postrojbe
United States
Sjedinjene Američke Države (SAD)
USAF
United States Air Force
Ratno zrakoplovstvo SAD-a
USMC
United States Marine Corps
Marinski korpus SAD-a
United States Navy
Ratna mornarica SAD-a
UAV UMCP US
UNS withdrawal WMD *zone reconnaissance
Rječnik-20
tehnike → opće i detaljne metode koje rabe snage i zapovjednici u provedbi dodijeljenih misija i funkcija, a pose-bno metode koje rabe opremu i osoblje
povlačenje → planirana operacija u kojoj se snaga u dodiru odvaja od neprijateljske snage (JP1-02). [KoV ga smatra oblikom uzmaka.] weapons of mass destruction
oružja za masovno uništavanje
izviñanje zone → oblik izviñanja koji uključuje usmjeren napor na sve putove, zaprjeke, zemljište i neprijateljske snage u zoni definiranoj granicama
Literatura ZDRUŽENA IZDANJA Većina združenih publikacija dostupna je online na adresi http://www.dtic.mil/doctrine/jel/ (S) CJCSI 3121.01A. Standing Rules of Engagement for US Forces (U). 15. siječnja 2000. JP 0-2. Unified Action Armed Forces (UNAAF). 24. veljače 1995. JP 1-02. Department of Defense Dictionary of Military and Associated Terms. 12. travnja 2001. Dostupno online na adresi http://www.dtic.mil/doctrine/jel/doddict/ JP 2-0. Doctrine for Intelligence Support to Joint Operations. 9. ožujka 2000. JP 2-03. Joint Tactics, Techniques, and Procedures for Geospatial Information and Services Support to Joint Operations. 31. ožujka 1999. JP 3-09. Doctrine for Joint Fire Support. 12. svibnja 1998. JP 3-09.3. Joint Tactics, Techniques, and Procedures for Close Air Support (CAS). 1. prosinca 1995. JP 3-10. Joint Doctrine for Rear Area Operations. 28. svibnja 1996. JP 3-10.1. Joint Tactics, Techniques, and Procedures for Base Defense. 23. srpnja 1996. JP 3-17. Joint Tactics, Techniques, and Procedures for Theater Airlift Operations. 18. srpnja 1995. JP 3-18. Joint Doctrine for Forcible Entry Operations. TBP. JP 3-52. Doctrine for Joint Airspace Control in the Combat Zone. 22. srpnja 1995. JP 3-53. Doctrine for Joint Psychological Operations. 10. srpnja 1996. JP 4-01.2. Joint Tactics, Techniques, and Procedures for Sealift Support to Joint Operations. 9. listopada 1996. JP 4-01.3. Joint Tactics, Techniques, and Procedures for Movement Control. 21. lipnja 1996.
IZDANJA KOPNENE VOJSKE Većina doktrinarnih izdanja Kopnene vojske dostupna su online na adresi http://155.217.58.58/atdsl.htm. AR 190-12. Military Working Dogs. 30. rujna 1993. Dostupno na http://www.usapa.army. mil/gils/epubs1.html FM 1-0 (12-6). Personnel Doctrine. 9. rujna 94. FM 1-02 (101-5-1). Operational Terms and Graphics. 30. rujna 1997. FM 1-05 (16-1). Religious Support. 26. svibnja 1995. FM 1-06 (14-100). Financial Management Operations. 7. svibnja 1997. FM 1-27.10 (27-10). The Law of Land Warfare. 18. srpnja 1956. FM 2-0 (34-1). Intelligence and Electronic Warfare Operations. 27. rujna 1994. FM 2-01.3 (34-130). Intelligence Preparation of the Battlefield. 8. srpnja 1994. FM 3-0 (100-5). Operations. 14. srpnja 2001. FM 3-01 (44-100). US Army Air and Missile Defense Operations. 15. lipnja 2000. FM 3-01.8 (44-8) Combined Arms for Air Defense. 1. lipnja 1999. FM 3-01.12 (100-12). Army Theater Missile Defense Operations. 31. ožujka 2000. FM 3-04.100 (1-100). Army Aviation Operations. 21. veljače 1997. FM 3-04.113 (1-113). Utility and Cargo Helicopter Operations. 12. rujna 1997. Literatura-1
FM 3-90______________________________________________________________________________________
FM 3-05 (100-25). Doctrine for Army Special Operations Forces. 1. kolovoza 1999. FM 3-05 (100-25). Doctrine for Army Special Operations Forces. 1. kolovoza 1999. FM 3-05.20 (31-20). Doctrine for Special Forces Operations. 20. travnja 1990. FM 3-05.30 (33-1). Psychological Operations. 19. lipnja 2000. FM 3-07 (100-20). Military Operations in Low Intensity Conflict. 5. prosinca 1990. Nakon revizije FM 3-07 dobit će naslov Stability Operations and Support Operations. FM 3-09 (6-20). Fire Support in the Airland Battle. 17. svibnja 1988. FM 3-09.12 (6-121). Tactics, Techniques, and Procedures for Field Artillery Target Acquisition. 25. rujna 1990. FM 3-11 (3-100). Chemical Operations Principles and Fundamentals. 8. svibnja 1996. FM 3-11.9 (3-9). Potential Military Chemical/Biological Agents and Compounds. 12. prosinca 1990. FM 3-11.50 (3-50). Smoke Operations. 4. prosinca 1990. FM 3-12 (100-30). Nuclear Operations. 29. listopada 1996. FM 3-13 (100-6). Information Operations. 27. kolovoza 1996. FM 3-17 (100-27). USA/USAF Doctrine for Joint Airborne and Tactical Airlift Operations. 31. siječnja 1985. FM 3-17 bit će ugrañen u FM 3-52. FM 3-18.11 (90-26). Airborne Operations. 18. prosinca 1990. FM 3-19.1 (19-1). Military Police Operations. 22. ožujka 2001. FM 3-20.95 (17-95). Cavalry Operations. 24. prosinca 1996. FM 3-21.7 (7-7). Mechanized Infantry Platoon and Squad (APC). 15. ožujka 1985. FM 3-21.8 (7-8). Infantry Rifle Platoon and Squad. 22. travnja 1992. FM 3-21.10 (7-10). The Infantry Rifle Company. 14. prosinca 1990. FM 3-21.20 (7-20). The Infantry Battalion. 6. travnja 1992. FM 3-21.30 (7-30). The Infantry Brigade. 3. listopada 1995. FM 3-21.85 (7-85). Ranger Unit Operations. 9. lipnja 1987. FM 3-21.92. (7-92). The Infantry Reconnaissance Platoon and Squad (Airborne, Air Assault, Light Infantry) 23. prosinca 1992. FM 3-24.3 (20-3) Camouflage, Concealment, and Decoys. 30. kolovoza 1999. FM 3-25.18 (21-18). Foot Marches. 1. lipnja 1990. FM 3-34 (5-100). Engineer Operations. 27. veljače 1996. FM 3-34.1 (90-7). Combined Arms Obstacle Integration. 29. rujna 1994. FM 3-34.2 (90-13-1). Combined Arms Breaching Operations. 31. kolovoza 2000. FM 3-34.112 (5-103). Survivability. 10. lipnja 1985. FM 3-34.212 (5-170). Engineer Reconnaissance. 5. svibnja 1998. FM 3-34.310 (5-34). Engineer Field Data. 30. kolovoza 1999. FM 3-52 (100-103). Army Airspace Command and Control in a Combat Zone. 7. listopada 1987. Nakon revizije FM 3-52 dobit će naslov Army Airspace Command and Control. FM 3-55. Intelligence, Surveillance, and Reconnaissance Operations. TBP. FM 3-57 (41-10). Civil Affairs Operations. 14. veljače 2000. FM 3-91 (71-100). Division Operations. 28. kolovoza 1998. Literatura-2
____________________________________________________________________________________Literatura
FM 3-91.1 (71-1). Tank and Mechanized Infantry Company Team. 26. siječnja 1998. FM 3-91.2 (71-2). The Tank and Mechanized Infantry Battalion Task Force. 27. rujna 1998. FM 3-91.3 (71-3). The Armored and Mechanized Infantry Brigade. 8. siječnja 1996. FM 3-92 (100-15). Corps Operations. 29. listopada 1996. FM 3-93 (100-7). Decisive Force: The Army in Theater Operations. 31. svibnja 1995. FM 3-97.4 (90-4). Air Assault Operations. 16. ožujka 1987. FM 3-97.13 (90-13). River-Crossing Operations. 26. siječnja 1998. FM 3-100.14 (100-14). Risk Management. 23. travnja 1998. FM 4-0 (100-10). Combat Service Support. 3. listopada 1995. FM 4-01 (55-1). Transportation Operations. 3. listopada 1995. FM 4-01.30 (55-10). Movement Control. 9. veljače 1999. FM 4-01.40 (55-30). Army Motor Transport Units and Operations. 27. lipnja 1997. FM 4-01.41 (55-20). Rail Transport in a Theater of Operations. 1. lipnja 2000. FM 4-01.50 (55-60). Army Terminal Operations. 15. travnja 1996. FM 4-02 (8-10). Health Service Support in a Theater of Operations. 1. ožujka 1991. FM 4-20 (10-1). Quartermaster Principles. 11. kolovoza 1994. FM 4-100.9 (100-9). Reconstitution. 13. siječnja 1992. FM 5-0 (101-5). Staff Organizations and Operations. 31. svibnja 1997. Nakon revizije FM 5-0 dobit će naslov Army Planning and Orders Production. FM 6-0. Command and Control. TBP. FM 6-02 (24-1). Signal Support to the Army. TBP. FM 6-22 (22-100). Army Leadership. 31. kolovoza 1999. FM 6-22.5. Combat Stress. 23. lipnja 2000. FM 6-99.2 (101-5-2). US Army Report and Message Formats. 29. lipnja 1999. FM 7-0 (25-100). Training the Force. 15. studenoga 1988. FM 7-15. The Army Universal Task List. TBP.
Literatura-3
Kazalo Pojmovi su navedeni po brojevima odlomaka ako posebno nije naznačen broj stranice (str.), slike (sl.) ili tablice (tab.). A
borbena informacija, 1-24. Vidi i informacija
administrativno kretanje, 14-7
borbena moć, 2-4, 8-176
akcije po uspostavi dodira, definirane, 4-43
borbena potpora. Vidi potpora borbenih djelovanja
aktivna protuzračna obrana, tijekom obrambenih operacija, 8-61 – 8-66
borbena predstraža, 12-121 – 12-123. Vidi i obrana u okruženju
B baza, 8-113, E-19 – E-22. Vidi i obrana perimetra baza vatrene potpore, pretraži i napadni, uporaba tijekom, 4-69 bitka, 1-4, 1-5 bliska borba, blisko područje i, 2-77 definirana, 3-120 bliska zračna potpora. Vidi i zračna potpora gonjenje, tijekom, 7-20 iskorištavanje uspjeha, tijekom, 6-9, 6-30 pokret za uspostavu dodira, tijekom, 4-34, 4-54 prolaz crta prema naprijed, 16-27 vatrena potpora, tijekom, 3-144 zadržavanje, tijekom, 11-55 blisko područje, 2-77 bočna zaštitnica, 12-76 – 12-85, 12-105 bočno pokrivanje, 12-91, 12-105 – 12-106 bočni položaj, 2-19 boj, 1-4, 1-6 bojišni operativni sustavi, definirani, 2-10 bok(ovi), 2-17 – 2-19 definiran, 2-17 obuhvat i, 2-38 napadne operacije i, 3-158 položaj za potporu vatrom i, 3-25 prikrivanje i, 12-48 probijanje i, 3-99 zadržavanje i, 11-22, 11-48 bok pogodan za napad, čelni napad i, 3-103 definiran, 2-18 obuhvat i, 3-29, 3-31, 3-38 probijanje i, 3-82
Kazalo-0
borbena sigurnost (tehnika sigurnosti puta), E-159 – E-160 borbeni položaj, definiran, 8-14 područje operacija, u usporedbi s, 8-14 – 8-15 vrste, 8-17 borbeni poredak, 3-122 – 3-137 četverokutni, 3-131 klinom naprijed, 3-134 – 3-135 klinom nazad, 3-136 – 3-137 linijski, 3-127 – 3-128 kolonski, 3-125 – 3-126 postrojni (ešelonski), 3-129 – 3-130 romboidni, 3-132 – 3-133 borbeni teret, 3-168 borbeno strukturirani tereti, 8-97 brza obrana, gonjenje tijekom, 7-12 brza operacija, 1-21 – 1-37 brzi napad, gonjenje i, 7-11, 7-25, 7-39 obavještajno djelovanje, motrenje i izviñanje, kao sredstva, 1-32
civili ministarstva obrane, E-6 – E-10 civilni poslovi. Vidi civilno-vojne operacije civilno-vojne operacije, iskorištavanje uspjeha, tijekom, 6-34 kretanja snaga i, 8-103 obrambene operacije, tijekom, 8-74 obrana baze/skupine baza, tijekom, E-82, E-144 sigurnost pozadinskog područja i baza, tijekom, E-43 sprječavajuće operacije, tijekom, 11-113 crta dodira, definirana, 2-100 polazna crta i, 3-20 crta odvajanja, 8-27 crta ograničenja vatre, definirana, 2-95, 7-17 crta preuzimanja borbe, 8-10 obrana područja, 9-75 operacije obrane područja, tijekom, 9-61, 9-64 sigurnosne operacije, 12-14, 12-15 sigurnosno područje za prolaz crta prema naprijed i, 16-35 crta usklañivanja vatrene potpore, 2-84 – 2-85 crta zadržavanja, 11-17 crta zamračivanja svjetala, 14-18
brzo kretanje (tehnika kretanja), 14-34
Č
C
čekić i nakovanj (tehnika smanjenja), D-22
cilj, 3-19, 3-21 primjer, str. 8-2 – 8-3 cilj(evi) (vatrene potpore), 2-96 – 2-98. Vidi i cilj izravne vatre ciljano područje interesa, definirano, 2-121 imenovano područje interesa i, 2-101 ubacivanje (oblik manevra), i, 3-58 cilj izviñanja, 13-2 – 13-3 ciljna referentna točka, 2-69 ciljna točka okupljanja, 3-24 ubacivanje (oblik manevra), i, 3-60 cilj vatrene potpore, 2-96 – 2-98. Vidi i cilj (meta) ciljna referentna točka kao, 2-69
čelni napad, 3-102 – 3-109 definiran, 3-102 nasilno izviñanje provedeno kao, 13-40, 13-41 oblikujuća operacija, 3-31, 3-102, 3-106 potpora borbenih djelovanja za, 3-108 pričuva za, 3-108 čelno gonjenje, 7-9 četverokutni poredak, 3-131
D demonstracija, 5-160 – 5-161 čelni napad, i, 3-106
_______________________________________________________________________________________Kazalo desantni postroj, padobranskodesantne operacije, C-15, C-35 dezintegracija, pokazatelji, 6-40 dim, 5-90, 5-93 helikoptersko-desantne operacije, uporaba tijekom, C-69 izvidničke operacije, uporaba tijekom, 13-66 napadi, uporaba tijekom, 5-84 nasrtaj na cilj, uporaba tijekom, 5-95, 5-98 obrambene operacije, uporaba tijekom, 8-93 – 8-94, 8-117 obrana područja, uporaba tijekom, 9-75 pokret za uspostavu dodira, uporaba tijekom, 4-34 položaji za potporu vatrom i, 5-87 povlačenje, uporaba tijekom, 11-86 pozadinska područja, uporaba za zaštitu, 5-93 probijanje, uporaba tijekom, 3-93 prolaz crta, uporaba tijekom, 16-15 toplotna (termalna) sredstva, poraz pomoću, 5-93, 8-93, 8-94 vezanje neprijatelja, kao sredstvo, 5-78 vojno zavaravanje i, 8-94 zadržavanje, uporaba tijekom, 11-34, 11-46 zaprjeke i, 8-93 divizija koja je provela ograničen preustroj, borbeni poretci za, 3-124 doktrinarna hijerarhija, 2-1 – 2-3 dopuna goriva tijekom kretanja, 14-51 dopunski položaj, 8-20 dopunjući učinci, 2-13 duboko područje, 2-75 – 2-76 prednja granica i, 2-51 dvostruki obuhvat, 3-30
E ekonomičnost snaga (operacija), 5-74, 5-75 obrambene operacije, tijekom, 8-45, 8-115 obrana baze/skupine baza kao, E-106 prikrivanje kao, 12-48 sigurnost područja kao, 12-115 zadržavanje kao, 11-6 elektroničko ratovanje. Vidi napadne informacijske operacije
F fazna crta, bočna zaštitnica, 12-83
definirana, 2-116 krajnja crta usklañivanjai, 3-18 granica napredovanja i, 3-19 polazna crta kao, 3-20 sigurnosne operacije i, 12-16 točka provjere kao zamjena za, 2-60 vjerojatna crta razvoja i, 3-23
G glavna operacija, 1-4 glavni napor, 3-181 glavni opskrbni put, obilježavanje za, 2-120 glavno iskorištavanje uspjeha, 6-4 gonjenje, bliska zračna potpora, uporaba, 7-20 brza obrana tijekom, 7-29 brzi napad, prijelaz u, 7-39 čelno, 7-9 definirano, str. 7-1 granica napredovanja i, 3-19 inženjerijska razmatranja, 7-13, 7-21 iskorištavanje uspjeha, prijelaz u, 7-39 iskorištavanje uspjeha, u usporedbi s, 7-3, 7-4 kombinirano, 7-10 – 7-13 mjere usklañivanja vatrene potpore za, 7-17 nadzor, 7-14 – 7-17 napadne informacijske operacije tijekom, 7-30 obavještajno djelovanje, motrenje i izviñanje tijekom, 7-19, 7-28, 7-29 obrambene operacije, prijelaz u, 7-39 obuhvati tijekom, 3-36 odlučujuća operacija, 7-24, 7-30 okruženje tijekom, 7-10, 7-33 – 7-34 operacije pokretljivosti tijekom, 7-21 operacije protupokretljivosti tijekom, 7-21 operativna stanka tijekom, 7-18 organizacija za, 7-8 – 7-13 planska razmatranja za, 7-18 pokret za uspostavu dodira tijekom, 7-11 pokretanje, 6-3 poredak za, 3-131, 3-132 informacija i , 6-47 inicijativa tijekom, 6-39 inženjerija, uporaba, 6-10, 6-34 potpora borbenih djelovanja tijekom, 3-174, 7-22 – 7-23 prekid, 7-5, 7-38 pričuva, uporaba tijekom, 7-7, 7-18, 7-20
sigurnosna razmatranja, 7-22 sigurnosne operacije tijekom, 7-29, 7-35 slijediti i poduprti tijekom, 7-18 rizik i, 7-4 vatrena potpora za, 7-20, 7-30 vrhunac tijekom, 7-5 zahtjevi za pokretljivošću, 7-11 – 7-12 zrakoplovstvo KoV-a, uporaba, 7-20 granica napredovanja, cilj i, 3-19 definirana, 3-19 gonjenje i, 3-19 iskorištavanja uspjeha i, 3-19 prednja granica i, 3-19 granice, definirane, 2-49 mjere nadzora zračnog prostora i, 2-49 područje operacija i, 2-38 probijanje i, 3-85 prolaz za ubacivanje kao, 3-65 razdvojena područja operacija, 2-53 – 2-54 ubacivanje (oblik manevra) i, 3-65 zaprjeke i, 2-105, 2-108
H helikoptersko-desantna namjenska snaga. Vidi helikoptersko-desantne operacije helikoptersko-desantne snage/operacije, 3-155, C-45 – C-71 definirane, C-45 dimna potpora za, C-69 gonjenje, uporaba tijekom, 7-7, 7-12 iskorištavanje uspjeha, uporaba tijekom, 6-46 kao podskup zračnopokretnih operacija, C-47 obrana od, 8-112 – 8-113 obrana, uporaba tijekom, 8-49 obuhvat, uporaba tijekom, 3-29 ostati-iza operacije, uporaba za, 11-120 podupiruća udaljenost, za potporu borbenih djelovanja, C-63 potpora borbenih djelovanja za, C-63 povezivanje, D-75 prijelaz rijeke, uporaba tijekom, C-49 primjer, str. 3-1 – 3-2 sigurnost za, C-67 snaga za reakciju, uporaba kao, C-48 snaga za reakciju, uporaba tijekom, C-62
Kazalo-1
FM 3-90______________________________________________________________________________________ taktički plan kopnenog dijela operacije, C-58 – C-59 traži-i-napadni operacije, C-48 vatrena potpora za, C-60 vojno zavaravanje, uporaba za, C-48 zadržavanje, uporaba tijekom, 11-41 zapovijedanje i nadzor, C50 – C54 hodna kolona, 14-10 hodna postrojba, 14-10 hodna stega, 14-53 hodni niz, 14-10 hodnja bez vozila, 14-2 hodnja vozilima, 14-3 H-sat, različita značenja, 3-27
I imenovano područje interesa, ciljano područje interesa i, 2-101 definirano, 2-101 izviñanje zone i, 13-30 pretraži i napadni i, 4-67 ubacivanje (oblik manevra), i, 3-58 informacija, iskorištavanje uspjeha, tijekom, 6-48 gonjenje, tijekom, 7-12, 7-28, 7-35 planiranje napada, i, 5-20 informacije o zemljištu, izvidničke operacije i, 13-17 informacijska nadmoć, obilazak i, 3-52 obuhvat i, 3-37 inicijativa, 1-38–1-42 iskorištavanje uspjeha, tijekom, 6-3, 6-39 napadne operacije, tijekom, 3-1, 3-111 obrana područja, tijekom, 9-10 inženjerijsko izviñanje, kretanje snaga, za, 14-44, 14-47 iskorištavanje uspjeha. Vidi i slijediti i poduprti; slijediti i preuzeti civilna razmatranja, tijekom, 6-34 civilno-vojne operacije, tijekom, 6-34 čimbenici borbene potpore, 6-15 definirano, 3-9 granica napredovanja i, 3-19 glavno, 6-4 gonjenje, prijelaz u, 7-39 helikoptersko-desantne operacije tijekom, 6-47 izvidničke snage, uporaba, 6-12 lokalno, 6-3 nadzor, 6-21, 6-24 napadne informacijske operacije i, 6-28
Kazalo-2
obavještajno djelovanje, motrenje i izviñanje tijekom, 6-38, 6-40, 6-42–6-44 padobransko-desantne operacije, tijekom, 6-47 poredak za, 3-131, 3-132, 6-25 – 6-27 potpora borbenih djelovanja za, 3-174, 6-15, 6-33 – 6-34 prednja zaštitnica, uporaba, 6-14 pričuva, uporaba tijekom, 6-11, 6-26, 6-34, 6-54 probijanje i, 3-100 provedba, 5-119 razmatranja odabira ciljeva, 6-28 razmatranja protuzračne obrane za, 6-9, 6-32 rizik tijekom, 6-49 sigurnosne snage, uporaba, 6-13 sigurnost pozadinskog područja i baza, tijekom, 6-34 sigurnost, tijekom, 6-23, 6-45 slijediti i poduprti tijekom, 6-51 snaga, veličina, 6-5 tim za vezu, potreba za, 6-7 usklañena vatrena crta, uporaba, 6-18 vatrena potpora za, 6-8, 6-28–6-30 zahtjevi pokretljivosti za, 6-7, 6-10 zapovjednikova namjera i, 6-20 – 6-21 zaprjeke, uporaba, 6-17, 6-31 zračna potpora i, 6-9, 6-30 zrakoplovstvo KoV-a, uporaba, 6-10, 6-44, 6-45 ispad, 5-166 – 5-169, 8-44 obrana područja, tijekom, 9-39 – 9-43 obrana u okruženju, tijekom, D-15, D-33 povlačenje, tijekom, 11-89 ispupčeni nagib, sl. 8-15 izdvojena snaga ostavljena u dodiru, 11-72 – 11-74, D-60. Vidi i obrana u okruženju izmjenični skokovi, 14-37 iznenañenje, čimbenici koji pridonose, 5-72 helikoptersko-desantne operacije i, C-48, C-60 napadi, i, 5-25 napadne operacije i, 3-138, 3-180 oblikujuće operacije i, 5-68 obrana zadnjeg nagiba i, 8-143, 8-145, 8-149, 8-154 obuhvati i, 3-37 padobransko-desantne operacije i, C-36 pripremne vatre i, 3-145 protunapadi i, 5-153 zasjede i, 5-136, 5-141 izolirati (taktička zadaća), B-61 neubojite vatre i, 5-76
izvanredno/žurno uništenje opreme. Vidi sprječavajuće operacije, izvidničke operacije, bliska borba i, 13-11 civilna razmatranja za, 13-1, 13-9, 13-14 definirane, str. 13-1 dim za, 13-66 lokalna sigurnost i, 13-5 ljudska dimenzija i, str. 13-2 motrenje, usporedba s, 13-20 namjensko organiziranje za, 13-55 napadne informacijske operacije tijekom, 13-21 napadne operacije okruženja i, D-17 nastupna hodnja, 14-29 NKB operacije i, 13-17 obavještajna priprema bojišta i, 13-2, 13-10, 13-46, 13-68, str. 13-2 obavještajno djelovanje, motrenje i izviñanje i, 13-9, 13-43, 13-47, 13-48 oblici, 13-22 – 13-42, str. 13-2. Vidi i pojedinačne oblike oblici, sposobnosti postrojba, tab. 13-2 obrana baze/skupine baza i, E-106, E-107 odlučujući boj i, 13-10, 13-11 operacije u uvjetima smanjene preglednosti i, 13-66 – 13-67 padobransko-desantne operacije, tijekom, C-37, C-43 plan obavještajnog djelovanja, motrenja i izviñanja, 13-47, 13-48 povijesni primjer, 13-3 – 13-4 pričuva i, 13-7 prolaz crta prema naprijed i, 16-26 rizik i, 13-59, 13-64 sigurnosne operacije i, 13-5 sigurnosne operacije, u usporedbi s, str. 12-0 sigurnost pozadinskog područja i baza i, E-46, E-51 smjena na položaju i, 15-10 temelji, 13-4 – 13-12 upravljanje informacijama i, 13-9 vatrena potpora za, 13-10, 13-17, 13-21, 13-65 višenacionalne, E-46 vizualizacija, 13-43 vojno-obavještajne snage i, 13-21 zaprjeke i, 13-12 zrakoplovstvo KoV-a, uporaba tijekom, 13-19, 13-58, 13-64, 13-68 izviñanje. Vidi obavještajno djelovanje, motrenje i izviñanje izviñanje guranjem, 5-22, 13-49 izviñanje područja, 13-35 – 13-38 izviñanje zone, usporedba s, 13-35 obrana baze/skupine baza, E-106, E-107
_______________________________________________________________________________________Kazalo izviñanje puta, 13-23 – 13-28 tehnika sigurnosti puta, kao, E-154 izviñanje vatrom, 13-65 izviñanje vučenjem, 5-21, 13-49 izvlačenje, 11-92 – 11-108 civilna razmatranja za, 11-106, 11-108 definirano, 11-92 izvlačenje ranjenika i sredstava tijekom, 11-104 operacije održavanja tijekom, 11-104 potpora borbenih djelovanja tijekom, 11-95, 11-99, 11-101 – 11-108 prioriteti prijevoza za, 11-105 prioriteti sanitetske evakuacije tijekom, 11-107 protok prometa na bojištu, 11-108 prednja zaštitnica i, 11-98 sigurnosne operacije tijekom, 11-92, 11-97 – 11-99 taktičke putne hodnje tijekom, 11-93 vojnopolicijske snage, uporaba tijekom, 11-108 zrakoplovstvo KoV-a, uporaba tijekom, 11-99 izvlačenje iz okruženja, D-72
K klin (tehnika smanjenja), D-23 ključno zemljište, definirano, 2-55 primjeri, 8-38 kockanje. Vidi vojno kockanje, kohezija, 5-112. Vidi i ljudska dimenzija kolonski poredak, 3-125 – 3-126 kombinirano gonjenje, 7-10 – 7-13 komunikacijska(e) linija(e), definirana, 3-35 napadne operacije, 3-170, 3-171 razdvojena područja operacija i, 2-56 koncentracija, obrambene operacije, tijekom, 8-45 primjer, str. 8-2 – 8-3 rizik i, 1-35 kordonska sigurnost (tehnika sigurnosti puta), E-155 – E-158 koso djelovanje, 8-147, sl. 8-16 krajnja crta usklañivanja, 3-12, 3-18, 5-89 – 5-93 krajnja zaštitna vatra, 8-25 kretanja, 14-4 – 14-5 kretanje postrojba, administrativna kretanja i, 14-7
civilna razmatranja, 14-5, 14-41 definirano, str. 14-0 dopuna goriva tijekom kretanja, 14-51 helikoptersko-desantne operacije i, C-12 hodna kolona, 14-10 hodna postrojba, 14-10 hodni niz, 14-10 inženjerijsko izviñanje i, 14-44, 14-47 izviñanje i, 14-49 – 14-52 koordinacija, 14-45 metode, 14-1 – 14-6 načelnik vojne policije, 14-48 nastupna hodnja, 14-26 – 14-31 ograničena vidljivost, tijekom , 14-22, 14-52 padobransko-desantne/helikoptersko-desantne operacije i, C-12 plan nadzora prometa, 14-48 plan protoka prometa, 14-48 potpora borbenih djelovanja, 14-44, 14-52, 14-55 prethodnica, 14-50 proboji iz okruženja i, D-66 resursi za pokretljivost i, 8-103 sigurnosne operacije i, 14-54 stanke, 14-24 – 14-25 taktička putna hodnja, 14-8 – 14-25. Vidi i taktička putna hodnja tehnike kretanja, 14-32 usiljena hodnja, 14-6 višestruki prijevoz, 14-43 vodom, 14-5 vojnopolicijske snage, 14-48 vrste, str. 14-0 zrakom, 14-4 željeznicom, 14-5 kretanje s izdvojenim osiguranjem (tehnika kretanja), 14-35 kretanje u skokovima (tehnika kretanja), 14-36
oblikujuća operacija, kao, 4-28 održivost, 4-14 – 4-15 plan izviñanja i motrenja, 4-26 poredak za, 3-134 prednja zaštitnica i, 12-70 pričuva i, 4-13 primjer operativne razine, str. 4-1 – 4-2 proboj iz okruženja i, D-60 protuzračna obrana i, 4-35 razdvojena područja operacija, i, 3-6 sigurnosne operacije, kao, 12-40 situacije koje traže, 4-2 susretni boj tijekom, 4-3 temelji, 4-1 točke odlučivanja i, 4-27 uporaba prednje zaštitnice, tijekom, 4-8 vatrena potpora za, 4-23, 4-34, 4-54 zaštita kao, 12-66 združeni timovi za zračni napad tijekom, 4-54 zračna potpora i, 4-2, 4-34, 4-54 zrakoplovstvo KoV-a i, 4-12, 4-54 kretanje zrakom, 14-4 kretanje zrakom KoV-a, 14-4 kriminalistička istraga, sigurnost pozadinskog područja i baza, E-46 kriteriji početka boja, 2-66 kriteriji uništenja, povlačenje, 11-85 proboj iz okruženja, D-43 kritična prijateljska zona, definirana, 2-63 obrana baze/skupine baza, E-141 ubacivanje (oblik manevra), i, 3-73 kritično područje, sigurnost pozadinskog područja i baza, E-35
kretanje vodom, 14-5 kretanje za uspostavu dodira, bočna i pozadinska sigurnost za, 4-11 definirano, str. 4-0 gonjenje i, 7-11 koncentracija tijekom, 4-36 kretanje tijekom, 4-37 – 4-38 logistički paket tijekom, 4-14 mjesto zapovjednika tijekom, 4-40 nadzorne mjere za, 4-16 – 4-20 napad, u usporedbi s, 3-7 napadne informacijske operacije tijekom, 4-2, 4-54 napadno pokrivanje tijekom, 12-101 nasilno izviñanje provedeno kao, 13-40, 13-41 obavještajno djelovanje, motrenje i izviñanje, uporaba, 4-2, 4-41 obići (taktička zadaća) 4-25
L lake snage, bok pogodan za napad, 2-18 gonjenje, uporaba tijekom, 7-11 lokacija područja prikupljanja i, 2-59 obrana, uporaba u, 8-48 ostati-iza operacije, uporaba u, 11-120 probijanje, uporaba u, 3-92 ubacivanje (oblik manevra), uporaba u, 3-58 zadržavanje, uporaba u, 11-32, 11-40 lažni napad, 3-106, 5-160 – 5-161 linijska zaprjeka, obrana, 8-114 linijski poredak, 3-127 – 3-128
Kazalo-3
FM 3-90______________________________________________________________________________________ logistički paket, 4-14 lokalna iskorištavanja uspjeha, 6-3 lokalna sigurnost, 12-118 – 12-120 definirana, 12-1 izvidničke operacije i, 13-5 obrana baze/skupine baza i, E-87 sigurnost područja i, 12-115 sigurnost pozadinskog područja i baza i, E-21 lokalni protunapad, obrana područja, 9-10, 9-79 – 9-82 odlučujući protunapad, usporedba, 9-85
LJ ljudska dimenzija, 1-17 – 1-19 hodna stega i, 14-53 iz napada u obranu, tijekom prijelaza, 9-87 izvidničke operacije, tijekom, str. 13-2 kohezija i, 5-112 obrana u okruženju, tijekom, D-26, D-28, D-39 – D-40 operacije u uvjetima ograničene preglednosti, tijekom, 3-140 padobransko-desantne operacije, tijekom, C-33, C-35 prijelazi, tijekom, 3-195, 8-165, 8-174 primjer, str. 1-4 sigurnost područja i, 12-116 uzmak, 11-3
M manevar, definiran, 2-20 načini iskorištavanja, 5-80 oblici, 3-28 – 3-107. Vidi i pojedinačni oblici maskiranje, 8-70 masovni gubitci, obrambene operacije, tijekom, 8-101 meñucilj, 3-21, 5-87 meñusobna potpora, 2-21 – 2-22 civilna razmatranja, E-41 definirana, 2-21 obrambene operacije, tijekom, 8-46 obrana perimetra i, 8-125, 8-135 sigurnost pozadinskog područja i baza i, E-41 vatreni sektori i, 2-68 miješanje izvidničkih sredstava, definirano, 13-53 mine. Vidi zaprjeka, minobacači. Vidi vatrena potpora za (snage i sredstva),
Kazalo-4
misija, neprijatelj, zemljište i vremenske prilike, raspoložive snage i potpora, raspoloživo vrijeme i civilna razmatranja, 2-8 misije ostvarenja protuvatara, odreñivanje vremena, 8-55 mjera(e) nadzora vatre, 2-64 – 2-73 obrambene operacije, tijekom, 8-26 – 8-27 točka provjere kao, 2-60 mjere nadzora šteta u području, E-97, E-112, E-145 – E-149 obrana područja i, 9-29 mjere nadzora zračnog prostora, područje operacija i, 2-48, 2-49 mjere usklañivanja vatrene potpore, 2-81 – 2-95. Vidi i pojedinačne mjere, dopustive, 2-82 – 2-86. Vidi i pojedinačne mjere gonjenje, tijekom, 7-17 obrambene operacije, tijekom, 8-24 – 8-25, 8-53 ograničavajuće, 2-87–2-95. Vidi i pojedinačne mjere sigurnosne operacije, 12-22 moral. Vidi ljudska dimenzija, motriteljska postaja, vrste, 12-23 mreža za brzu vatru, 3-148
N načela rata, 2-6 načelnik vojne policije, kretanje snaga i, 14-48 način rušenja, sprječavajuće operacije i, 11-114 nadzor kretanja, 2-42, 14-56, 15-30 nadzor prometa, obrana područja, 9-82 prolaz crta, 16-18 nadzorne mjere izravne vatre, 2-64 – 2-73. Vidi i pod pojedinačnim nadzornim mjerama nadzorne mjere, temeljne, 2-31 – 2-34 izravne vatre. Vidi 2-64 – 2-73 označavanje sigurnosne operacije, 12-13 namjenska organizacija, izvidničke operacije, 13-55 obrambene operacije, za, 8-108 obuka i, 8-108 napad, definiran, str. 5-0 dnevni, 5-29 kretanje za uspostavu dodira, razlike, 3-7 napadne informacijske operacije i, 5-28
obavještajno djelovanje, motrenje i izviñanje za, 5-19, 5-20, 5-49, 5-65 oblikujuće operacije i, 5-6 ograničena vidljivost, 5-30–5-38 pričuva i, 5-5, 5-6, 5-7 – 5-10 probe za, 5-51 prodor, D-60 razumijevanje situacije tijekom, 5-65 redoslijed manevra tijekom, 5-83 vatrena potpora za, 5-5, 5-39 – 5-41, 5-50, 5-82, 5-85, 5-96 zadaće u pripremi, 5-48 napadne informacijske operacije, iskorištavanje uspjeha, uporaba tijekom, 6-28 izvidničke operacije, uporaba tijekom, 13-21 gonjenje, uporaba tijekom, 7-30 napad, uporaba tijekom, 5-28 napadne operacije, uporaba tijekom, 3-149, 3-180 napadne operacije okruženja, uporaba tijekom, D-19, D-24 nasrtaj na cilj, uporaba tijekom, 5-95 neprijateljske, sigurnost područja i, 12-116 obrambene operacije, uporaba tijekom,, 8-1, 8-44 obrana baze/skupine baza, uporaba tijekom, E-144 obrana područja, uporaba tijekom, 9-68 pokretna obrana, uporaba tijekom, 10-22, 10-27 pokret za uspostavu dodira i, 4-2, 4-54 poremetiti neprijatelja, uporaba tijekom, 5-68 pripremne vatre, uporaba tijekom, 3-146, 5-57 probijanje, uporaba tijekom, 3-90 proboj iz okruženja, uporaba tijekom, D-55 – D-57 prolaz crta prema naprijed, uporaba tijekom, 16-27 protunapadi, uporaba tijekom, 5-157 ubacivanje (oblik manevra), i, 3-73, 3-78 vatrena nadmoć i, 5-17 zadržavanje, uporaba tijekom, 11-34 napadne operacije, aktivnosti održavanja tijekom, 3-172 definirane, str. 3-0 bokovi tijekom, 3-158 glavni napor, 3-181 inicijativa tijekom, 3-111 komunikacije tijekom, 3-148, 3-184 komunikacijska linija za, 3-170, 3-171
_______________________________________________________________________________________Kazalo napadne informacijske operacije, uporaba tijekom, 3-149, 3-180 nasilno izviñanje provedeno kao, 13-39, 13-40 obavještajna priprema bojišta tijekom, 3-115 obrambene informacijske operacije, uporaba tijekom, 3-3 obrana baze/skupine baza, tijekom, E-87, E-119 obrana perimetra, tijekom, 8-139 obrana područja, tijekom, 9-69 odlučujuće zemljište za, 3-121 ograničena vidljivost, tijekom, 3-138 – 3-140 opća operativna slika tijekom, 3-3, 3-184 operacije pokretljivosti tijekom, 3-154–3-156 operacije preživljavanja, 3-161 – 3-166 potpora borbenih djelovanja tijekom, 3-167 – 3-175 prijelazi, tijekom, 3-186 – 3-198 primjer, str. 3-1 – 3-2, str. 8-2 – 8-3 pripremne vatre za, 3-145–3-146 prosudba borbene štete i popravak, tijekom, 3-172 protuzračna obrana za, 3-150 – 3-152 rijeke, učinak na, 3-156 sanitetske aktivnosti tijekom, 3-173 sigurnosne operacije tijekom, 3-3, 3-157, 3-158 taktička borbena snaga, uporaba tijekom, E-63 tempo, 3-185 točka vrhunca, 3-186 – 3-198 točke odlučivanja tijekom, 3-181 transportne aktivnosti tijekom, 3-171 uporaba NKB operacija tijekom, 3-166 usklañena vatrena crta, 3-147 usmjerene na snagu, 3-2 usmjerene na zemljište, 3-2 vatrena potpora tijekom, 3-143 – 3-149 vizualizacija, 3-110 vrste, 3-5 – 3-9 zamah tijekom, 3-112, 3-155 zapovijedanje i nadzor, 3-176 – 3-185 zaprjeke, uporaba tijekom, 3-157, 3-159 zaštita snaga tijekom, 3-157–3-166 značajke, 3-3 napadne operacije okruženja. Vidi i obuhvat, iskorištavanje uspjeha, kretanje za uspostavu dodira, probijanje, gonjenje, čekić i nakovanj (tehnika smanjenja), D-22
faze, D-2 – D-6 ispad tijekom, D-15 izvidničke operacije, tijekom, D-17 klin (tehnika smanjenja), D-23 napadne informacijske operacije tijekom, D-19, D-24 obavještajno djelovanje, motrenje i izviñanje tijekom, D-6, D-9, D-17 operacije pokretljivosti tijekom, D-13 operacije protupokretljivosti tijekom, D-13 oružje za masovno uništavanje, uporaba tijekom, D-14 potpora borbenih djelovanja za, D-19 put za bijeg (tehnika smanjenja), D-24 sigurnosne operacije tijekom, D-4, D-17 sigurnost, D-2 slabljenje neprijatelja, D-18 – D-25 slijediti i poduprti i, D-5 stezanje (tehnika smanjenja), D-20 – D-21 vatrena potpora za, D-19 vatreni udar (tehnika smanjenja), D-19 zadržavanje i, D-15 zapovijedanje i nadzor, D-3 zrakoplovstvo KoV-a, uporaba tijekom, D-19 napadni položaj, definiran, 3-15, 5-54 napadno pokrivanje, 12-97 – 12-104 naredni položaj, 8-21 nasilno izviñanje, 13-39 – 13-42 čelni napad, proveden kao, 3-102, 13-40, 13-41 definirano, 13-39 izvidničke operacije, u usporedbi s, 13-39 napadne operacije, provedene kao, 13-39, 13-40 pokret za uspostavu dodira obuhvat, usporedba s, 3-34, 3-42 potpora borbenih djelovanja i, 3-44, 3-50–3-51 tijekom, proveden kao, 13-40, 13-41 proboj iz okruženja, tijekom, D-54 nasrtaj izvan vozila, 5-104 nasrtaj iz vozila, 5-100–5-103 nasrtajni (jurišni) položaj, definiran, 3-12, 5-84, 5-89 – 5-93 nastavci. Vidi prijelazi nastupna hodnja, 14-26 – 14-31 definirana, 14-26 izvidničke operacije i, 14-29 obavještajna priprema bojišta, 14-28 poretci za, 3-131, 3-132 sigurnosne operacije i, 14-29
taktička cestovna hodnja, usporedba s, 14-31 neizvjesnost. Vidi rizik neprekidne operacije, 1-19 NKB operacije, 8-47 izvidničke operacije, tijekom, 13-17, 13-25 napadne operacije, tijekom, 3-166 obrambene operacije, tijekom, 8-75, 8-90 – 8-92 obrana baze/skupine baza, tijekom, E-118 padobransko-desantne operacije, tijekom, C-23 sigurnost pozadinskog područja i baza i, E-8, E-10
O obavještajna priprema bojišta, izvidničke operacije, i, 13-2, 13-10, 13-46, 13-68, str. 13-2 izvidničko vučenje/guranje i, 13-49 – 13-50 nadzorne mjere izravne vatre i, 2-64 napadno pokrivanje i, 12-101 napadne operacije, za, 3-115 nastupna hodnja, za, 14-28 obrambene operacije, tijekom, 8-12 obrana baze/skupine baza, za, E-59, E-72, E-82, E-83 operacije preživljavanja i, 3-165 pretraži i napadni i, 4-64 sigurnosne operacije i, 12-7, 12-45 zadržavanje, tijekom, 11-19 zračna, 8-72 obavještajno djelovanje. Vidi obavještajno djelovanje, motrenje i izviñanje obavještajno djelovanje, motrenje i izviñanje (snage i sredstva/ operacije). Vidi i izviñanje vatrom; nasilno izviñanje; cilj izviñanja; izvidničke operacije; izviñanje vučenjem; izviñanje guranjem, borba za informaciju, 9-4 brzi napad kao sredstvo, 1-32 gonjenje, tijekom, 7-19, 7-28, 7-29 iskorištavanje uspjeha, tijekom, 6-12, 6-38, 6-40, 6-42 – 6-44 izvidničke operacije, 13-9, 13-20, 13-21, 13-43, 13-47, 13-48 konsolidacija, tijekom, 5-106 kretanje snaga, 14-49 – 14-52 napad, za, 5-19, 5-20, 5-65 modernizirano, 5-66 napadne operacije, tijekom, 3-115 – 3-119 napadne operacije okruženja, tijekom, D-6, D-17
Kazalo-5
FM 3-90______________________________________________________________________________________ nastaviti dalje, tijekom, 5-114, 5-121 obrambene operacije, za, 8-31 – 8-94 obrana baze/skupine baza, E-82, E-140 obrana perimetra, tijekom, 8-129 obrana područja, tijekom, 9-4 – 9-5, 9-44, 9-57 obrana zadnjeg nagiba, for, 8-148 padobransko-desantne operacije, i, C-38 plan, 13-47, 13-48 podešavanje, 13-52 pokretna obrana, 10-25, 10-32 pokret za uspostavu dodira, uporaba tijekom, 4-2, 4-41 polazna točka i, 3-22 popis, tab. 13-1 prijelazi, 8-175 proboj iz okruženja, za, D-53 – D-54 protuzračna obrana, uloga u, 8-72 rizik i, 1-30 sigurnosne operacije, potpora, 12-9, 12-27, 12-32 sigurnost pozadinskog područja i baza, tijekom, E-39 smjena na položaju, 15-21 taktička putna hodnja, 14-11 ubacivanje (oblici manevra), i, 362, 3-67 zadržavanje, za, 11-47, 11-35 – 11-36 značajke, 13-14 obići (taktička zadaća), B-6 – B-11, 5-120 gonjenje, tijekom, 7-25, 7-29 iskorištavanje uspjeha, tijekom, 6-47 napad, tijekom, 5-88 pokret za uspostavu dodira tijekom, 4-25, 4-49 provedba, 4-30 – 4-59 obilazak, 3-42 – 3-55 definiran, 3-42 gonjenje i, 7-10 povezivanje i, 3-49 pričuva i, 3-45 prijelazi, 3-47 oblici manevra, 3-28 – 3-107. Vidi i pojedinačne oblike oblikujuća operacija, čelni napad kao, 3-31, 3-102 napad, tijekom, 5-68, 5-70 napadi i, 5-6 obrambene operacije, tijekom, 8-107 obrana područja, tijekom, 9-57, 9-67 – 9-71 pokretna obrana i, 10-5, 10-27, 10-28 pokret za uspostavu dodira i, 4-27 probijanje i, 3-93, 3-97, 3-101 proboj iz okruženja kao, D-55 – D-57, D-59 širina područja operacija i, 5-6 zadržavanje kao, 11-5
Kazalo-6
obrambene informacijske operacije, napadne operacije, tijekom, 3-3, 3-163 obrambene operacije, tijekom, 8-43 obrambene operacije okruženja, tijekom, D-40 pokretna obrana, tijekom, 10-22 obrambene operacije/obrana. Vidi i obrana baze/skupine baza; obrana perimetra definirane, str. 8-1 gonjenje, prijelaz u, 7-39 jakosti, 8-1 kretanje snaga tijekom, 8-103 linijske zaprjeke, 8-114 – 8-117 masovni gubitci, 8-102 namjenska organizacija za, 8-108 napadne informacijske operacije i, 8-1 napadne operacije, tijekom, 9-21, 9-24 napori protupokretljivosti, 8-112 obavještajna priprema bojišta i, 8-112 obavještajno djelovanje, motrenje i izviñanje tijekom, 8-31 – 8-94 oblikujuće operacije tijekom, 8-107 održavanje tijekom, 8-100 operacije preživljavanja tijekom, 8-112 operacije snage za pokrivanje i, 12-109 potpora veze za, 8-106 prednosti, 8-1, 8-11 preuzimanje inicijative tijekom, 9-21, 9-24 pričuva, uporaba, 8-107 prijelazi i, 3-196 – 3-197, 8-155 – 8-176 rasporeñivanje sredstava, 8-104 razlozi za provedbu, str. 8-1 razmatranja potpore borbenih djelovanja, 8-95–8-104 razmatranja zapovijedanja i nadzora, 8-9 – 8-27, 8-105 – 8-110 razumijevanje situacije i, 8-106 rizik tijekom, 8-112, 8-115 sigurnosne operacije tijekom, 8-43 sigurnost pozadinskog područja i baza, tijekom, 8-112 taktička pokretljivost i, 9-25 vrste, 8-3 zadnji nagibi i, 8-142 – 8-154 zemljišni oblici koji pogoduju, 8-42 obrambeno pokrivanje, 12-107 – 12-112 obrana. Vidi obrambene operacije, obrana baze/skupine baza, E-47 – E-149. Vidi i obrana perimetra bunkeri, E-130, E-132 civilna razmatranja, E-66, E-77, E-82, E-90, E-107 civilni poslovi, E-82, E-144
izvidničke operacije, E-106, E-107 izviñanje područja za, E-106, E-107 kritična prijateljska zona, E-141 lokalna sigurnost i, E-87 mjere nadzora šteta u području, E-97, E-112, E-145 – E-149 napad vatrom, obrana od, E-139 napadne informacijske operacije, E-144 napadne operacije tijekom, E-119 NBK operacije, E-118 nepokretni položaji, E-130 – E-134 obavještajna priprema bojišta, E-59, E-72, E-82, E-83 obavještajno djelovanje, motrenje i izviñanje, E-82, E-140 obrana perimetra, E-122 obuka, E-114 – E-115 opća operativna slika, E-99, E-116 operacije preživljavanja, E-95, E-110 – E-112 operacije protupokretljivosti tijekom, E-95 operacije reakcije, E-134 – E-136 ophodnje, E-123 – E-129 potpora borbenih djelovanja i, E-98 pričuva, E-51 protuizviñanje tijekom, E-75 protunapadi tijekom, E-75 protuobavještajno djelovanje za, E-72 protuzračna obrana za, E-94 razumijevanje situacije tijekom, E-116 rizik, E-59 samogubitci, E-92 sigurnosne operacije, E-72, E-89 – E-90, E-129 sigurnosne snage pozadinskog područja, E-57 – E-64 sigurnosni vodovi, E-50, E-52 snaga za obranu baze, E-49 – E-55 snaga za obranu skupine baza, E-56 snaga za odgovor, E-56, E-84, E-87, E-117 – E-118, E-137 snajperi, uporaba, E-142 – E-143 sposobnost odgovora, E-79 – E-80 taktička borbena snaga, E-60 – E-64, E-84, E-87, E-118 temelji, E-70 – E-80 vatrena potpora, E-76, E-93, E-125, E-129 višenacionalne operacije, E-55, E-66, E-84, E-103, E-105, E-107, E-120, E-123, E-138 vojni radni psi i, E-128 vojnopolicijske snage, uporaba tijekom, E-59 zapovijedanje i nadzor, E-79 zasjeda, uporaba tijekom, E-125 zaštita snaga, E-96 zrakoplovstvo KoV-a, E-76
_______________________________________________________________________________________Kazalo obrana perimetra, 8-118 – 8-141. Vidi i obrana baze/skupine baza; obrana u okruženju nadzorne mjere za, 8-131 napadne operacije, tijekom, 8-139 obavještajno djelovanje, motrenje i izviñanje tijekom, 8-129 obrana baze/skupine baza i, E-122 operacije u vlastitoj pozadini i, 8-128 ophodnje tijekom, 8-129 planiranje, 8-132 – 8-139 potpora borbenih djelovanja za, 8-141 pričuva i, 8-120, 8-130, 8-136, 8-140 prolaz crta tijekom, 8-129 sigurnosne operacije tijekom, 8-129 zaštita snaga i, 8-127 obrana područja, crta preuzimanja borbe, 9-75 definirana, str. 9-1 dim, uporaba tijekom, 9-75 ispadi tijekom, 9-39 – 9-43 ključevi uspjeha, 9-21 linijska zaprjeka, obrana, 8-114 lokalni protunapadi tijekom, 9-10, 9-25, 9-79 – 9-82 mogući rezultati, 9-83, 9-88 – 9-89 nadzorne mjere za, 9-16 – 9-18 napadne operacije tijekom, 9-69 obavještajno djelovanje, motrenje i izviñanje tijekom, 9-4 – 9-5, 9-44, 9-57 oblikujuće operacije tijekom, 9-57, 9-67 – 9-71 obrana u dubini, kao, 9-3, 9-28 – 9-31 odlučujuća operacija u, 9-8 operacije u području glavne bitke za, 9-8 – 9-9 organizacija bojišta za, 2-80 pat, 9-83 – 9-84, 9-88 planiranje kretanja za, 9-18 planiranje za, 9-19 – 9-43 potpora borbenih djelovanja za, 9-64, 9-66, 9-77 prednja obrana, kao, 9-3, 9-32 – 9-33 pričuva, 9-2, 9-10 – 9-15, 9-51, 9-65, 9-81 – 9-82, 9-84 pričuva, rasporeñivanje, 9-34 – 9-38 prijelaz iz, 3-198, 8-161, 9-88 – 9-89 prijetnja oružjem za masovno uništavanje tijekom, 9-29, 9-36 primjer, str. 8-2 – 8-3 priprema za, 9-44 – 9-53 probe za, 9-49 – 9-50, 9-52 – 9-53 protunapadi tijekom, 9-39 – 9-43 provedba, 9-54 – 9-89 rizik tijekom, 9-7 sigurnosne operacije tijekom, 9-27, 9-57 – 9-66, 9-75
sigurnost baza i pozadinskog područja tijekom, 9-7 taktička borbena snaga, ustrojavanje, 9-7 transmisijski čvorovi za, 9-36 zaprjeke, uporaba, 9-72, 9-77 zaštita kao, 12-66 zaštita snaga tijekom, 9-6, 9-36 obrana po dubini, linijske zaprjeke, 8-115 obrana perimetra i, 8-122, 8-124, 8-137
odlučujuće zemljište, definirano, 2-55, 3-121 odlučujući boj, 2-15 odlučujući protunapad, lokalni protunapad, usporedba s, 9-85 obrana područja i, 9-85 – 9-87 održavajuće operacije, 2-78. Vidi i potpora borbenih djelovanja odvraćanje pažnje. Vidi vojno zavaravanje
obrana u okruženju, D-26 – D-40. Vidi i obrana perimetra
ogranci. Vidi prijelazi,
obrana zadnjeg nagiba, 8-142 – 8-154
opća operativna slika, 1-22, 5-66 napadne operacije, tijekom, 3-3, 3-184 obrana baze/skupine baza, tijekom, E-99, E-116 obrana područja, tijekom, 9-59, 9-80 odlučivanje i, 1-16 padobransko-desantne operacije, tijekom, C-38 pokretna obrana, tijekom, 10-1 povezivanje, tijekom, D-76 prijelazi, tijekom, 8-169 sigurnosne operacije, tijekom, 12-32 zadržavanje, tijekom, 11-43
obrnuto planiranje, padobransko-desantne/ helikoptersko-desantne operacije, C-3 – C-6, C-47 obuka, 5-112 iskorištavanje uspjeha, i, 6-39 namjensko organiziranje i, 8-108 napadne operacije i, 3-138 obrana baze/skupine baza, za, E-114 – E-115 odlučivanje i, 1-29 rekonstitucija za, 13-71 obuhvat, 3-29–3-41 definiran, 3-29 dvostruki, 3-30 gonjenje, tijekom, 3-36, 7-3, 7-10, 7-16 obilazak, u usporedbi s, 3-42, 3-34 oblikujuće operacije i, 3-38 okomiti, 3-29, 3-42 okruženje i, 3-36 podupirući domet i, 3-34, 3-39 pričuva, uporaba, 3-41 prijelazi, tijekom, 3-36, 3-41 varijante, 3-29 očistiti (taktička zadaća), B-12 – B-13 obrana baze/skupine baza, tijekom, E-119 tehnika teške snage za, 5-103 odabir ciljeva, iskorištavanje uspjeha, tijekom, 6-28 odlučivanje, obuka i, 1-29 sustav zapovijedanja i nadzora i, 1-33 umijeće taktike i, 1-16 vremenski ograničeno okružje, u, 1-31 odlučujuća operacija, napad, 5-4 odreñivanje, 4-29 protunapad i, 5-145 širina područja operacija i, 5-6 odlučujuća točka, obrambene operacije, tijekom, 8-45
okomiti obuhvat, 3-29, 3-42
opći nadzor (sigurnost pozadinskog područja i baza), E-37 operacija, definirana, 2-23 operacije izvlačenja ranjenika i oštećenih sredstava, izvlačenje ranjenika i sredstava i, 11-104 zadržavanje i, 11-53 operacije održavanja, izvlačenje ranjenika i oštećenih sredstava, tijekom, 11-104 napadne operacije, tijekom, 3-172 obrambene operacije, tijekom, 8-100 operacije okruženja, D-1 – D81 definirane, str. D-1 gonjenje, tijekom, 7-10, 7-25, 7-33 – 7-34 izvlačenje iz okruženja i, D-72 napadne. Vidi napadne operacije okruženja obrambene, D-26–D-40. Vidi i obrana u okruženju obuhvat i, 3-36 povezivanje i, D-75 – D-81 primjer, D-12 proboj iz okruženja i, D-41 – D-71. Vidi i proboj iz okruženja operacije povezivanja, D-75 – D-81 crta ograničenja vatre i, 2-95 komunikacije za, D-76 metode, D-78 – D-80
Kazalo-7
FM 3-90______________________________________________________________________________________ opća operativna slika, D-76 ostati-iza operacije i, 11-119 padobransko-desantne operacije, C-26, C-44 prijelazi i, 3-49 samogubitci tijekom, D-80 vatrena potpora za, D-76, D-80 višenacionalne, D-81 operacije preživljavanja, mjere za ograničavanje šteta, 8-71 napadne operacije, tijekom, 3-161 – 3-166 obavještajna priprema bojišta za, 3-165 obrambene operacije, tijekom, 885–8-94, 8-112 obrana baze/skupine baza, tijekom, E-95 obrana područja, tijekom, 9-48 pokretna obrana, tijekom, 10-18 razmatranja potpore borbenih djelovanja za, 8-87 vojno zavaravanje i, 8-88 sigurnost operacija, 8-88 smjena na položaju, tijekom, 15-14 zadržavanje, tijekom, 11-46 operacije protupokretljivosti, obrana baze/skupina baza, E-95 gonjenje, tijekom, 7-12 napadne operacije, tijekom, 3-157 – 3-160 napadne operacije okruženja, tijekom, D-13 obrambene operacije, tijekom, 8-76 – 8-84, 8-112 obrana u okruženju, tijekom, D-36 pokretna obrana, tijekom, 10-14, 10-18 proboj iz okruženja, tijekom, D-69 razmatranja potpore borbenih djelovanja, 8-76, 8-83 sigurnosne operacije, tijekom, 12-31 sprječavajuće operacije, u usporedbi s, 11-113 udarna snaga, tijekom, 10-8, 10-36 zadržavanje, tijekom, 11-45
smjena na položaju, 15-8 operacije u vlastitoj pozadini. Vidi sigurnost pozadinskog područja i baza operacije zavaravanja. Vidi vojno zavaravanje, operativna stanka, prijelazi u napad, 8-159 operativni radni okvir, 2-4 – 2-5 operativno središte obrane baze, E-23 – E-26 operativno središte pozadinskog područja, E-16 – E-17 ophodnje, borbena predstraža i, 12-123 konsolidacija, tijekom, 5-106 – 5-107 obrana, uporaba tijekom, 8-46 obrana perimetra, uporaba tijekom, 8-119, 8-129 obrana u okruženju, uporaba tijekom, D-29 prikrivanje, uporaba tijekom, 12-23, 12-54 točka okupljanja i, 3-24 oporavak, 13-69 organizacija bojišta, 2-5, 2-74 – 2-80 oružje za masovno uništavanje, bočna zaštitnica i, 12-81 definirano, 13-29 izviñanje područja, usporedba s, 13-35 izviñanje zone, 13-29–13-34 napadne operacije okruženja i, D-14 napadno pokrivanje i, 12-101 obrambene operacije i, 8-116 padobransko-desantne operacije i, C-38 podupirući domet i, 13-31 pokretna obrana i, 10-1 pričuva i, 13-31 prijetnja, 9-29, 9-36 sigurnosne operacije, kao, 12-41 vatrena potpora za, 13-31 zadržavanja i, 11-45 zaštita kao, 12-66
otporna točka, 8-22. Vidi i obrana u okruženju; obrana perimetra otvorena kolona, 14-20
P padobransko-desantne snage/operacije, 3-155, C-12 – C-44. Vidi i padobransko-desantne snage/operacije ciljevi, C-20 – C-23 crta zračnog mostobrana, C-23, C-44 definirane, C-12 desantni postroj, C-35 gonjenje, uporaba tijekom, 7-7, 7-12 iskorištavanje uspjeha, uporaba tijekom, 6-46 izvidničke operacije, C-37, C-43 komunikacije za, C-39 ljudska dimenzija i, C-33, C-35 NBK operacije i, C-23 obavještajno djelovanje, motrenje i izviñanje za, C-38 obrana od, 8-112 – 8-113 obuhvat, uporaba tijekom, 3-29 odabir zona iskrcavanja, C-19 opća operativna slika, C-38 operacije povezivanja i, C-26, C44, D-75 ophodnje i, C-38 ostati-iza operacije, uporaba za, 11-120 početna smjernica za, C-25 postroj koji slijedi, C-16, C-44 potpora borbenih djelovanja, C-15, C-28, C-31 – C-32, C-44 prednji kraj područja bitke za, C-23 pričuva, C-41 – C-42 sigurnosne operacije, C-37, C-43 taktička pokretljivost za, C-30 taktički plan kopnenog dijela operacije, C-35 upravljanje informacijama tijekom, C-37 vatrena potpora za, C-29, C-34 zračni mostobran, C-12 zrakoplovstvo KoV-a i, C-29, C-30, C-38
operacije reakcije, E-134 – E-136
oslobañajuća točka, 14-16
operacije u pozadinskom području. Vidi sigurnost pozadinskog područja i baza
os napredovanja, definirana, 3-16 pokretačka crta i, 2-70
operacije u uvjetima ograničene vidljivosti, izvidničke operacije, tijekom, 13-66 – 13-67 kretanje snaga, tijekom, 14-22, 14-52 ljudska dimenzija, 3-140 napadne operacije, tijekom, 3-138 – 3-140 povlačenje, tijekom, 11-86 proboj iz okruženja, tijekom, D-58 prolaz crta, tijekom, 16-15
ostati-iza snaga/operacije, 11-118 – 11-122. Vidi i obrana u okruženju definirana, 11-118 povezivanje i, 11-119 proboj iz okruženja i, 11-119 samogubitci i, 11-120 zadržavanje i, 11-40 zaprjeke i, 11-120
pasivna protuzračna obrana, 8-67 – 8-70
osvjetljavanje, tijekom napada u uvjetima ograničene vidljivosti, 5-34 – 5-35
plan kretanja, padobranskodesantne/helikoptersko-desantne operacije, C-4
Kazalo-8
paljbena stega, zasjeda, tijekom, 5141
pasivna sigurnost (tehnika sigurnosti puta), E-152 – E-153 pješačka hodnja, 14-2 plan izravne vatre, kriteriji početka boja i, 2-66
_______________________________________________________________________________________Kazalo plan nadzora prometa, 14-48 plan prikupljanja, C-4 plan protoka prometa, 14-48 plan slijetanja/iskrcavanja, C-4 plan vatre. Vidi vatrena potpora početna smjernica, padobransko-desantne operacije, C-25 početni brigadni borbeni tim, borbeni poretci za, 3-124 podešavanje izvidničkih snaga i sredstava, 13-52
podupirući domet, 6-23, 6-30, 7-12, 7-29 bočna zaštitnica i, 12-77 definiran, 2-29 izviñanje zone, 13-31 obilazak i, 3-43, 3-44 pokretna obrana i, 10-15 – 10-16 prolaz crta prema naprijed i, 16-21 razdvojena područja operacija i, 2-55 sigurnosne operacije i, 12-21 spojena područja operacija i, 2-52 vatrena potpora i, 3-147 pohod, 1-4
područje boja, 2-65, 2-70
pojačavajući učinci, 2-13
područje glavne bitke, 8-11
pokretačka crta, 2-70 – 2-73, 11-57
područje interesa, 3-115
pokretljivost (sredstva/operacije), izviñanje puta, tijekom, 13-25 kretanje snaga i, 8-103 napadne operacije, tijekom, 3-154 – 3-156 napadne operacije okruženja, tijekom, D-13 obrambene operacije, tijekom, 8-74 – 8-75 obrana u okruženju, tijekom, D-36 pokretna obrana, tijekom, 10-18 pokret za uspostavu dodira, tijekom, 4-9 proboj iz okruženja, tijekom, D-69 smjena na položaju, tijekom, 15-14 udarna snaga, tijekom, 10-8, 10-36
područje ograničene vatre, definirano, 2-94, 2-99 područje ograničenih zaprjeka, 2-115 područje operacija, 2-36 – 2-56 definirano, 2-36 dodjela i zapovijedanje misijom, 2-37 mjere nadzora zračnog prostora i, 2-48, 2-49 područje prikupljanja i, 2-58 područje topničkih položaja i, 2-117 područje utjecaja i, 2-39 razdvojeno. Vidi razdvojeno područje operacija sigurnost i, 2-45 spojeno. Vidi spojeno područje operacija vatre i, 2-43 – 2-44 zapovijedanje i nadzor zračnog prostora Kopnene vojske i, 2-46 – 2-48 područje položaja za topničke postrojbe, 5-82 područje prikupljanja, 2-57 – 2-59 područje slobodne vatre, 2-86 područje topničkih položaja, 2-117 – 2-119 područje utjecaja, područje operacija i, 2-39, 2-53 područje zabrane vatre, 2-93, 8-56 područje zračnog usklañivanja, 2-88 – 2-92 područna zasjeda, 5-133 podupiruća udaljenost, 6-23, 6-46, 7-32 definirana, 2-28 helikoptersko-desantne operacije i, C-63 obilazak i, 3-43, 3-51 obuhvat i, 3-34, 3-39 spojena područja operacija i, 2-52
pokretljivost na bojištu. Vidi taktička pokretljivost, pokretna obrana, definirana, str. 10-1 faze, 10-23 – 10-37 kada provoditi, 10-1 linijske zaprjeke, 8-116 – 8-117 napadne informacijske operacije tijekom, 10-22, 10-27 obavještajno djelovanje, motrenje i izviñanje tijekom, 10-25, 10-32 oblikujuće operacije, 10-27, 10-28 obrambene informacijske operacije tijekom, 10-22 oblikujuće operacije, udarna snaga. Vidi udarna snaga operacije preživljavanja tijekom , 10-18 operacije pokretljivosti tijekom, 10-18 operacije protupokretljivosti, 10-14, 10-18 potpora borbenih djelovanja tijekom, 10-19 pričuva, opremanje, 10-10 pričuva za, uporaba, 10-3, 10-30 prijelazi u napad, 8-161 primjer, str. 10-2 – 10-3 protunapad tijekom. Vidi udarna snaga
protuzračna obrana tijekom, 10-17 rizik povezan s, 10-1 sigurnosne operacije, 10-25, 10-26 snaga za vezanje tijekom, 10-5, 10-28 vatrena potpora za, 10-15–10-16 vojno zavaravanje tijekom, 10-21, 10-22 zadržavanje, u usporedbi s, 11-38 zaprjeke, uporaba, 10-18, 10-29 zrakoplovstvo KoV-a, uporaba, 10-30 pokrivanje (oblik sigurnosnih operacija)/snaga za pokrivanje, 12-88 – 12-112 bočno, 12-91, 12-105 – 12-106 definirano, 12-1 napadno, 12-97 – 12-104. Vidi i napadno pokrivanje obrambeno, 12-107 – 12-112. Vidi i obrambeno pokrivanje pokret za uspostavu dodira, tijekom, 4-7 pričuva za, 12-94 prikrivanje i, 12-93 prikrivanje, u usporedbi s, 12-89 – 12-90 protunapad, tijekom, 12-94 zaštita, tijekom, 12-93 zaštita, u usporedbi s, 12-89 – 12-90 polazišta operacija kopnene vojske, 2-7 polazna crta, crta dodira i, 3-20, 2-100 definirana, 3-20 napadni položaj i, 3-15 prijelazi i, 3-20 vatrena potpora, 3-20 vrijeme napada i, 3-26 polazna točka (kretanje), 14-15 polazna točka (napadne operacije), definirana, 3-22 obavještajno djelovanje, motrenje i izviñanje i, 3-22 sigurnosne operacije i, 3-22 smjer napada i, 3-19 uporaba, 5-55 vrijeme napada i, 3-26 položaj za napad vatrom, definiran, 3-14 položaj za potporu vatrom, definiran, 3-25 kretanje u skokovima i, 14-37, 14-38 ubacivanje (oblik manevra), i, 3-58 poljsko topništvo. Vidi vatrena potpora poraz po dijelovima, 1-30, 7-23, 8-46, 9-57, 9-77 definiran, 2-16 gonjenje i, 7-3 iskorištavanje uspjeha, i, 6-46
Kazalo-9
FM 3-90______________________________________________________________________________________ meñusobna potpora i, 2-22 napadne operacije i, 3-157 obrana u okruženju i, D-31 probijanje, i, 3-82 uporaba po dijelovima i, 2-24 poredak klinom naprijed, 3-134 – 3-135 poredak klinom nazad, 3-136 – 3-137 poremetiti (taktička zadaća), 5-67 – 5-72 postroj koji slijedi, C-16 postrojni (ešelonski) poredak, 3-129 – 3-130 potpora borbenih djelovanja (snage i sredstva). Vidi i obrana perimetra čelni napad, za, 3-108 gonjenje, tijekom, 3-174 helikoptersko-desantne operacije, za, C-63 iskorištavanje uspjeha, za, 3-174, 6-15 izvidničke operacije, za, 13-56 – 13-57 izvlačenje, za, 11-95, 11-99, 11-101 – 11-108 kretanja snaga, za, 14-44, 14-52, 14-55 meñusobna potpora, 2-21 nadzor kretanja i, 14-55 napadne operacije okruženja, za, D-19 napadne operacije, tijekom, 3-167 – 3-175 obilazak, za, 3-50 – 3-51 obrambene operacije, tijekom, 8-87, 8-95 – 8-104 obrana baze/skupine baza, za, E-98 obrana perimetra, 8-141 obrana područja, tijekom, 6-64, 9-66, 9-77 obrana u okruženju, tijekom, D-37 – D-38 padobransko-desantne operacije, za, C-15, C-28, C-31 – C-32, C-44 pokretna obrana, za, 10-19 pokret za uspostavu dodira, za, 4-14 – 4-15 povlačenje, 11-67, 11-81, 11-85, 11-88 pozadinsko područje i, 2-78 – 2-79 prepad, za, 3-175 prijelazi i, 8-164 probe i, 9-52 proboj iz okruženja, za, D-47, D-70 prolaz crta prema naprijed, za, 16-29 prolaz crta prema nazad, tijekom, 16-37, 16-40 rasporeñivanje, 8-100, 8-104 razdvojena područja operacija i, 2-56 razmatranja protuzračne obrane, 8-72
Kazalo-10
sigurnosne operacije, za, 12-33 – 12-36 sigurnost konvoja i, E-174 sigurnost pozadinskog područja i baza i, E-25, E-36 smjena na položaju, za, 15-7, 1512, 15-17, 15-28 taktička borbena snaga, za, E-64 ubacivanje (oblik manevra), za, 3-63 udarna snaga, za, 10-7 upravljanje zemljištem i, 8-100 zadržavanje, tijekom, 11-13 – 1114, 11-63 zamah i, 3-167, 3-168 zapovijedanje i nadzor, 2-78 potpora zemlje domaćina. Vidi višenacionalne operacije, povlačenje, 11-65 – 11-91 definirano, 11-65 dim, uporaba tijekom, 11-86 ispadi tijekom, 11-89 izdvojena snaga ostavljena u dodiru i. Vidi izdvojena snaga ostavljena u dodiru ključne odluke tijekom, 11-81 kriteriji uništenja i, 11-85 ostati-iza snaga i. Vidi ostati-iza snaga potpora borbenih djelovanja, 11-67, 11-81, 11-85, 11-88 pozadinska zaštitnica i, 11-74, 11-87 prekid, 11-91 prethodnice i, 11-83 pričuva i, 11-75, 11-84, 11-90 prijelazi, 11-90 protunapadi i, 11-89 sigurnosne operacije i, 11-70–11-71, 11-74, 11-84, 11-87, 11-90 sigurnost operacija i, 11-67 ukopani objekti za opskrbna sredstva i, 11-85 vrste, sl. 11-9 povlačenje u skokovima, 5-142 pozadinsko operativno središte, E-15 pozadinsko područje, 2-78 – 2-79. Vidi i sigurnost pozadinskog područja i baza upravljanje zemljištem u, 8-100 pozadinska zaštitnica, 12-86 – 12-87 povlačenje, tijekom, 11-74, 11-87 proboj iz okruženja, tijekom, D-48, D-65, D-67 pravila djelovanja, 2-27 prednja crta naših snaga, 2-99 prednja granica, 2-51 granica napredovanja i, 3-19 obrambene operacije, tijekom, 8-12 prednja obrana, linijske zaprjeke, 8-114 obrana perimetra i, 8-122, 8-123
prednja zaštitnica, 12-69 – 12-75 gonjenje, uporaba tijekom, 7-35 iskorištavanje uspjeha, uporaba tijekom, 6-14 izvlačenje, uporaba tijekom, 11-98 kretanje za uspostavu dodira, uporaba tijekom, 4-8 – 4-10, 12-70 postrojbe pogodne za, 4-9 ubacivanje (oblik manevra) i, 3-71, 3-77 prednji kraj područja bitke, crta zračnog mostobrana, usporedba s, C-23 definiran, 8-13 prednja crta naših snaga i, 2-99 sigurnosna snaga, 8-13 prednji nagib, sl. 8-15 prednji vojni vrh, sl. 8-15 prepad, 5-162 – 5-165 potpora borbenih djelovanja za, 3-175 primjer, str. 5-33 ubacivanje (oblik manevra), i, 3-58 presretanje, ciljano područje interesa i, 2-121 vezati i, 5-77 pretek, izvidnička sredstva, 13-54 prethodnica, kretanje snaga, 14-50 povlačenje, 11-84 taktička putna hodnja, 14-12 pretraži i napadni operacije, 4-60 – 4-72 baza vatrene potpore, uporaba tijekom, 4-69 definirane, 4-60 helikoptersko-desantne operacije i, C-48 imenovana područja interesa i, 4-67 nadzorne mjere za, 4-62 obavještajna priprema bojišta za, 4-64 organizacija bojišta za, 2-80 područja operacija i, 3-6 samogubitci, sprječavanje tijekom, 4-67 svrhe, 4-63 uporaba po dijelovima i, 2-24 vatrena potpora tijekom, 4-66 pričuva(e), 5-156, 9-15 bočna zaštitnica, uporaba kao, 12-78 čelni napad i, 3-108 gonjenje, uporaba tijekom, 7-7 iskorištavanje uspjeha, uporaba tijekom, 6-11, 6-26, 6-34, 6-54 ispadi i, 5-168 izvidničke operacije, uporaba tijekom, 13-7 izviñanje zone, uporaba u, 13-31
_______________________________________________________________________________________Kazalo konsolidacija, uporaba tijekom, 5-110 napadi, uporaba tijekom, 5-5, 5-6 napadno pokrivanje, uporaba kao, 12-101, 12-102 nepokretno prikrivanje, uporaba tijekom, 12-54 obilazak, uporaba tijekom, 3-45 obrambene operacije, uporaba tijekom,, 8-5, 8-30, 8-44, 8-49, 8-64 – 8-65, 8-107 obrambeno pokrivanje, uporaba kao, 12-110 obrana baze/skupine baza, uporaba tijekom, E-51 obrana perimetra, uporaba tijekom, 8-120, 8-130, 8-136, 8-140 obrana područja, uporaba tijekom, 9-2, 9-51, 9-65, 9-78, 9-81 – 9-82, 9-84 obrana u okruženju, uporaba tijekom, D-32 – D-33 obrana zadnjeg nagiba, uporaba u, 8-148, 8-153 obuhvat, uporaba tijekom, 3-41 operacije snage za pokrivanje, uporaba tijekom, 12-94 padobransko-desantne operacije, uporaba tijekom, C-41 – C-42 pokretna obrana, uporaba tijekom, 10-3, 10-6, 10-10, 10-30 pokret za uspostavu dodira, uporaba tijekom, 4-13 povlačenje, uporaba u, 11-75, 11-84, 11-90 prijelazi u napad i, 8-166 primjer nepostojanja, str. 5-33 primjer pravilne uporabe, str. 1-5 – 1-7 probijanje, uporaba tijekom, 3-82, 3-99 proboji iz okruženja s, uporaba tijekom, D-42, D-49 sigurnosna snaga, uporaba kao, 9-14 snaga za odgovor, uporaba kao, E-58 snaga za protunapad, uporaba kao, 5-146 vatrena potpora i, 9-12 veličina, 9-13 zadaće za, 9-11 zadržavanje, uporaba tijekom, 11-11, 11-41, 11-62 zamah, uporaba za održavanje, 5-97 pričuvna zaprjeka, primjer, 8-78. Vidi i zaprjeka prijelazna očekujuća baza, 10-19, C-15 prikrivanje, 12-47 – 12-61 prijelazi, 1-47, 2-1, 5-120, 7-39 borbena moć i, 8-176
gonjenje i, 7-3, 7-4 iskorištavanje uspjeha, tijekom, 6-22 iz obrane u napad, 8-105 ljudska dimenzija, 3-195, 8-165, 8-174 napadi, tijekom, 5-81, 5-86 napadne operacije i, 3-10, 3-186 – 3-198, 8-159 – 8-170 napadno pokrivanje i, 12-104 obavještajno djelovanje, motrenje i izviñanje i, 8-175 obilasci i, 3-42, 3-47 obrambene operacije, tijekom, 8-8, 8-155 – 8-176 obrambene operacije, u, 3-196 – 3-197 obrambeno pokrivanje i, 12-110 obrana područja i, 9-83, 9-87 – 9-89, 3-198 obuhvat i, 3-36, 3-41 opća operativna slika i, 8-169 planiranje za, 8-155 – 8-157 pokretna obrana i, 10-37 polazna crta i, 3-20 polazna točka i, 3-22 potpora borbenih djelovanja i, 8-164 povlačenja i, 11-90 pričuva i, 8-166 primjer, str. 5-33 probijanje i, 3-100 prolaz crta i, 16-1, str. 16-0 rizik i, 9-88 sigurnosne operacije i, 12-25 smjena na položaju i, str. 4-1 točka odlučivanja i, 3-47 uzmak i, 3-198, 8-171 – 8-176, str. 11-0 vrijeme za, 8-165 zadržavanje i, 11-64 prijelaz rijeke, helikoptersko-desantne operacije i, C-49 prikrivanje, 8-68 – 8-69 prikrivanje (oblik sigurnosnih operacija), bočna zaštitnica i, 12-78 bokovi i, 12-48 definirano, 12-1 ekonomična uporaba snaga, kao, 12-48 granice za, 12-15 metode kretanja za, tab. 12-2 nepokretno, 12-54 – 12-57 ograničena vidljivost, tijekom, 12-61 ophodnje, 12-23, 12-54 pokretno, 12-58 – 12-60 pokrivanje, u usporedbi s, 12-89 – 12-90 pričuva i, 12-54 proboj iz okruženja i, D-47 prolaz crta prema naprijed i, 16-26 smjena na položaju, tijekom, 15-27
vatrena potpora za, 12-55 zrakoplovstvo KoV-a i sustavi obavještajnog djelovanja, motrenja i izviñanja, uporaba umjesto, 4-11 zaštita, kao dio, 12-68 zaštita, u usporedbi s, 12-62, 12-65 prioritet boja, 2-67 prioritetni obavještajni zahtjevi, 13-2 prioritetno područje (sigurnost pozadinskog područja i baza), E-36 pripremljena operacija, 1-21–1-37 pripremne vatre, 5-57 – 5-58 napadne informacijske operacije i, 3-146, 5-57 napadne operacije, tijekom, 3-145 – 3-146 proba(e), borbeni poretci, 3-124 iskorištavanje uspjeha, i, 6-39 obrana područja, za, 9-49 – 9-50, 9-52 – 9-53 potpora borbenih djelovanja i, 9-52 probijanje, 3-82 – 3-101 bokovi tijekom, 3-99 faze, 3-91–3-92, 3-96 – 3-100 iskorištavanje uspjeha i, 3-100 lokalni protunapadi tijekom, 5-159 napadno pokrivanje tijekom, 12-103 oblikujuće operacije tijekom, 3-93, 3-97, 3-101 prijelazi, tijekom, 3-100 provedba, 5-118 zaprjeke, uporaba tijekom, 3-99 proboj iz okruženja, D-41 – D-71 izdvojena snaga ostavljena u dodiru, D-60 kretanje snaga tijekom, D-66 kriteriji uništenja, D-43 napad tijekom, D-44, D-60 napadne informacijske operacije za, D-55 – D-57 nasilno izviñanje tijekom, D-54 obavještajno djelovanje, motrenje i izviñanje tijekom, D-53 – D-54 oblikujuće operacije tijekom, D-55–D-57, D-59 ograničena vidljivost, D-58 operacije pokretljivosti tijekom, D-69 operacije protupokretljivosti za, D-69 ostati-iza operacije tijekom, 11-119 pokret za uspostavu dodira tijekom, D-60 potpora borbenih djelovanja za, D-47, D-70 pozadinska zaštitnica za, D-48, D-65, D-67 pričuva za, D-42, D-49 probijanje, tijekom, D-44 protuzračna obrana za, D-70
Kazalo-11
FM 3-90______________________________________________________________________________________ razumijevanje situacije tijekom, D-53 sigurnosne operacije tijekom, D-47 snaga koja slijedi i podupire, tijekom, D-46 snaga koja slijedi i preuzima tijekom, D-42, D-46, D-62, D-63 snaga za prodor za, D-44 – D-45 svladavanje zaprjeka tijekom, D-61 vatrena potpora za, D-63, D-68 vojno zavaravanje tijekom, D-50, D-55 – D-57, D-59 zadržavanje, tijekom, D-48, D-64 zamah, D-42 zračna potpora za, D-58 prodor, probijanje, tijekom, 3-96 – 3-99 proboj, tijekom, D-61 ubacivanje (oblik manevra), i, 3-58 prolaz, 16-7 prolaz crta, 16-1, str. 16-0 komunikacije tijekom, 16-20 nadzor prometa tijekom, 16-18 obrambeno pokrivanje, tijekom, 12-111 obrana perimetra, tijekom, 8-129 operacije obrane područja, tijekom, 9-64 operacije u uvjetima ograničene vidljivosti, tijekom, 16-15 prema naprijed, 16-21–16-30. Vidi i prolaz crta prema naprijed prema nazad, 16-31 – 16-40. Vidi i prolaz crta prema nazad protuzračna obrana tijekom, 16-14 razlozi za provedbu, 16-1 samogubitci tijekom, 16-5, 16-14 sigurnosne operacije tijekom, 16-4 vatrena potpora tijekom, 16-13 zapovijed za hodnju za, 16-4 zračna potpora tijekom, 16-15 prolaz crta prema naprijed, 16-21 – 16-30 civilna razmatranja za, 16-29 definiran, 16-2 iskorištavanje uspjeha, u, 6-7 izvidničke operacije, za, 16-26 napadne informacijske operacije za, 16-27 potpora borbenih djelovanja za, 16-29 sigurnosne operacije i, 16-26 sigurnost polazne crte i, 16-21 vatrena potpora za, 16-21, 16-27 prolaz crta prema nazad, 16-2, 16-31 – 16-40 prolaz za ubacivanje, 3-65 proračunan rizik, definiran, 1-27. Vidi i rizik prosudba borbene štete i popravak, napadne operacije, 3-172
Kazalo-12
protuizviñanje, obrana baze/skupine baza, E-75 protunagib, sl. 8-15 protunapad(i), 5-145 – 5-159, 8-44 definiran, 5-145 glavni, 5-147, 5-152 lokalni, 5-149, 5-152, 5-158, 5-159 obrambeno pokrivanje, tijekom, 12-109 obrana baze/skupine baza, tijekom, 8-113, E-75 obrana područja, tijekom, 9-39 – 9-43 pokretna obrana, tijekom. Vidi udarna snaga pokrivanje, tijekom, 12-94 povlačenje, tijekom, 11-89 zadržavanje, tijekom, 11-54 protuobavještajno djelovanje, sigurnost pozadinskog područja i baza, E-46, E-72 protuterorističke operacije, sigurnost pozadinskog područja i baza, E-48, E-65 protuzračna obrana, kretanje za uspostavu dodira, tijekom, 4-35 obavještajno djelovanje, motrenje i izviñanje i, 8-72 obrambene operacije, tijekom, 8-60 – 8-72 obrambene operacije u okruženju, D-35 obrana baze/skupine baza, E-94 pokretnja obrana, 10-17 proboj, tijekom, D-70 prolaz crta, tijekom, 16-14 razmatranja potpore borbenih djelovanja za, 8-72 smjena na položaju, tijekom, 15-14 taktička borbena snaga, za, E-63 zadržavanje, tijekom, 11-21 zračna obavještajna priprema bojišta i, 8-72 psihološke operacije, okruženje, uporaba tijekom, 7-37 psihološki čimbenici. Vidi ljudska dimenzija putovi, odreñivanje, 2-42 put za bijeg (tehnika smanjenja), D-24
R radio šutnja/radio šutnja sa slušanjem, 15-19 rasute mine, vezanje neprijatelja, kao sredstvo, 5-78 razdvojena područja operacija, 2-53 – 2-54, 2-55, 2-56
definirana, 2-50 obrambene operacije i, 9-7, 9-26 pokret za uspostavu dodira i, 3-6 sigurnost područja i, 12-114 razdvojeno pozadinsko područje, sigurnost, 2-79 razine rata, 1-3, 1-4, 1-7–1-8 razine ugroze pozadinskog područja, E-31 – E-33 razumijevanje situacije, 1-32, 5-66 iskorištavanje uspjeha, tijekom, 6-12 nasrtaj na cilj, tijekom, 5-97 obrambene operacije i, 8-106 obrana baze/skupine baza i, E-116 obrana područja, tijekom, 9-80 odlučivanje i, 1-16 padobransko-desantne/helikoptersko-desantne operacije, tijekom, C-8 pokretna obrana, tijekom, 10-31 proboj iz okruženja, tijekom, D-53 prolaz crta, tijekom, 16-12 provedba napada i, 5-64 razdvojena područja operacija i, 2-55 ubacivanje (oblik manevra), i, 3-58 regeneracija, 2-25 rekonstitucija, definirana, 2-25 izvidničke operacije i, 13-69 – 13-72 obrambeno pokrivanje, 12-110 obuka za, 13-71 reorganizacija, 2-25, 5-112, 13-72 rijeke, napadne operacije i, 3-156 rizik, čimbenici smanjenja, sl. 1-4 gonjenje tijekom, 7-4 iskorištavanje uspjeha, tijekom, 6-49 izvidničke operacije, tijekom, 13-59 koncentracija i, 1-35 obavještajno djelovanje, motrenje i izviñanje i, 1-30 obrambene operacije, tijekom, 8-30, 8-112, 8-115 obrana područja, tijekom, 9-7 odlučivanje i, 1-23 – 1-26, 1-30 – 1-37 padobransko-desantne/helikoptersko-desantne operacije tijekom, C-5 protuzračna obrana i, 8-60 razdvojena područja operacija i, 2-55 sigurnosne operacije tijekom, 1-34 taktičke pomoćne operacije i, 2-2 vrijeme i, 1-26 zadržavanje, tijekom, 11-7, 11-25 romboidni poredak, 3-132 – 3-133
_______________________________________________________________________________________Kazalo
S samogubitci (sprječavanje nastanka), 5-141, 8-56, 8-65 crta usklañivanja vatrene potpore i, 2-84 gonjenje i, 7-15 granica napredovanja i, 3-19 obrana baze/skupine baza i, E-90 ostati-iza operacije i, 11-120 područje boja i, 2-65 pokretna obrana i, 10-1 povezivanje i, D-80 prednja crta naših snaga i, 2-99 pretraži i napadni i, 4-67 prolaz crta, i, 16-5, 16-14 sigurnosne operacije i, 12-22 smjena na položaju i, 15-5 ubacivanje (oblik manevra), i, 3-65 udarna snaga i, 10-16 upravljanje zemljištem i, 2-41 vatrena potpora i, 3-143 zaprjeke i, 2-110 sanitetska djelovanja, napadne operacije, tijekom, 3-173 sigurnosne operacije, tijekom, 12-36 sanitetska oprema i zalihe, uništenje, 11-110 sigurnosne snage pozadinskog područja, E-57 – E-64 sigurnosni vodovi, E-50, E-52 sigurnost (područja/snage[a]/ operacija), 12-20 – 12-21, 12-113 – 12-117, str. 12-0 crta preuzimanja borbe i, 12-14, 12-15 fazne crte i, 12-16 gonjenje, tijekom, 7-17, 7-22, 7-29, 7-35 helikoptersko-desantne operacije tijekom, C-67 iskorištavanje uspjeha, tijekom, 6-13, 6-23, 6-45 izvidničke operacije i, 13-5 izvidničke operacije, u usporedbi s, str. 12-0 izviñanje zone, 12-41 izvlačenje, 11-97 – 11-99 kretanje snaga tijekom, 14-54 kretanje tijekom pokretnih sigurnosnih misija na boku, 12-42 – 12-46 kretanje za nepokretne sigurnosne misije, 12-38 – 12-41 mjere usklañivanja vatrene potpore za, 12-22 motriteljske postaje, vrste, 12-23 nadzorne mjere, označavanje, 12-13 napadne operacije, 3-157, 3-158 napadne operacije okruženja, D-4, D-17
nastupna hodnja tijekom, 14-29 obavještajna priprema bojišta i, 127, 12-45 obavještajno djelovanje, motrenje i izviñanje i, 12-9, 12-27, 12-32 oblici, 12-1 obrambene operacije, tijekom, 8-30, 8-43, 8-47 obrana baze/skupine baza, tijekom, E-72, E-89 – E-90, E-129 obrana perimetra, tijekom, 8-119, 8-129, 8-134 obrana područja, tijekom, 9-6 – 9-7, 9-27, 9-57 – 9-66, 9-75 obrana u okruženju, tijekom, D-29 ograničenja na, 12-28 opća operativna slika i, 12-32 operacije protupokretljivosti i, 12-31 padobransko-desantne operacije, tijekom, C-37, C-43 područje operacija i, 2-45 pokretna obrana i, 10-25, 10-26 pokret za uspostavu dodira i, 4-7 – 4-11, 12-40 polazišta, 12-5 – 12-10 polazna točka i, 3-22 potpora borbenih djelovanja za, 12-33 – 12-36 povijesni primjer, str. 12-3 povlačenje, 11-70 – 11-71, 11-74, 11-84, 11-87, 11-90 pozadinska granica i, 12-14 prednji kraj područja bitke, i, 8-13 pričuva, kao, 9-14, 9-66 prijelazi, tijekom, 12-25 primjer, str. 8-2 – 8-3 proboj iz okruženja, tijekom, D-47 prolaz crta, 16-4 prolaz crta prema naprijed i, 16-26 prolaz crta prema nazad i, 16-35 rizik tijekom, 1-34 romboidni poredak i, 3-132 samogubitci tijekom, 12-22 sanitetska djelovanja tijekom, 12-36 sigurnost pozadinskog područja i baza. Vidi sigurnost pozadinskog područja i baza svršetak, 12-25 taktička pokretljivost i, 12-31 ubacivanje (oblik manevra), i, 3-62, 3-77, 3-79 vatrena potpora za, 12-29 veličina snaga, tab. 12-1 višenacionalna, E-46 zadržavanje, tijekom, 11-5, 11-41, 11-48, 11-50 – 11-53 zaprjeke i, 12-31 sigurnost boka. Vidi sigurnosne operacije, sigurnost konvoja, gradsko okružje, u, E-175 potpora borbenih djelovanja za, E-174
vatrena potpora za, E-173, E-179 sigurnost operacija, tijekom povlačenja, 11-67 sigurnost područja, 12-113 – 12-117 civilna razmatranja, 12-116 definirana, 12-1 lokalna sigurnost i, 12-115 ljudska dimenzija, 12-116 neprijateljske informacijske operacije, 12-116 pravila djelovanja, 12-116 sigurnost pozadinskog područja i baza, E-23 sigurnost puta, E-150 zaštita snaga, 12-116 sigurnost pozadinskog područja i baza. Vidi i obrana baze/skupine baza, baza, E-19–E-22 civili i ugovaratelji ministarstva obrane i, E-6 – E-10 civilna razmatranja, E-29, E-40 – E-46 civilni poslovi, E-43 iskorištavanje uspjeha, tijekom, 6-34 izvidničke operacije, za, E-46 klasifikacija područja, E-34 – E-39 kriminalistička istraga i, E-46 nadzor, E-30 – E-46 namjena lokacija, E-34 – E-39 NKB operacije i, E-8, E-10 obavještajno djelovanje, motrenje i izviñanje i, E-39 obrambene operacije, tijekom, 8-49, 8-112 – 8-113 obrana baze/skupine baza, E-47– E-149. Vidi i obrana baze/skupine baza obrana područja i, 9-7 odgovornosti, E-1 – E-31 operativno središte obrane baze, E-23 – E-26 operativno središte pozadinskog područja, E-16 – E-17 potpora borbenih djelovanja i, E-25, E-36 potpora zemlje domaćina. Vidi sigurnost pozadinskog područja i baza, višenacionalne operacije pozadinsko operativno središte, E-15 pozadinsko zapovjedno mjesto, 2-78 prioriteti, E-34 – E-39 protuizvidničke operacije tijekom, E-48, E-65 protuobavještajne operacije tijekom, E-46 razine ugroze, E-31 – E-33 sigurnosne operacije i, E-38–E-39, E-46
Kazalo-13
FM 3-90______________________________________________________________________________________ sigurnosne snage pozadinskog područja, E-57 – E-64 sigurnost konvoja, E-161 – E-187. Vidi i sigurnost konvoja sigurnost područja i, 12-115 sigurnost puta, E-150 – E-160. Vidi i sigurnost puta skupina baza, E-19, E-27 – E-29 snaga za odgovor, E-32, E-33 snage za specijalne operacije, uloga, E-65 svrha, str. E-1 taktička borbena snaga, u ulozi, E-33 upravljanje informacijama za, E-25 višenacionalne operacije i, E-4, E-5, E-23, E-24, E-38, E-39 zapovjedni odnosi, E-11 – E-18 zapovjednik baze, E-20 zapovjednik pozadinskog područja, E-12 – E-14, E-18 sigurnost puta, E-150 – E-160 skokovi, povlačenje u, 5-142 skupina baza, E-19, E-27 – E-29. Vidi i baza slijediti i preuzeti (snaga), D-62, D-63 iskorištavanje uspjeha, u, 5-119, 6-3, 6-7 probijanje, u, 3-82, 3-85, 3-99, 3-100 proboj iz okruženja, u, D-42, D-46, prolaz crta prema naprijed, u, 6-7 slijediti i poduprti (snaga), gonjenje, tijekom, 7-7, 7-15, 7-25 iskorištavanje uspjeha, tijekom, 5-119, 6-7, 6-52 napadne operacije okruženja, tijekom, D-5 obiñeni neprijatelj i, 5-88 probijanje, tijekom, 3-82 proboj iz okruženja, tijekom, D-46 smjena na položaju, definirana, str. 15-0 izviñanje za, 15-10, 15-21 komunikacije za, 15-18 – 15-19 nadzor kretanja tijekom, 15-30 operacije pokretljivosti tijekom, 15-14 operacije preživljavanja tijekom, 15-14 prethodnica za, 15-4, 15-28 potpora borbenih djelovanja, 15-7, 15-12, 15-17, 15-28 pripremna zapovijed za, 15-9 protuzračna obrana i, 15-14 samogubitci tijekom, 15-5 sigurnost, 15-8 tehnike za, 15-1 vatrena potpora za, 15-12, 15-13, 15-29 višenacionalna, 15-19, 15-31
Kazalo-14
vojno zavaravanje tijekom, 15-18, 15-23 zračna potpora i, 15-14 smjer napada, definiran, 3-17 pokretačka crta i, 2-70 snaga za dovršenje. Vidi pretraži i napadni, snaga za izravan pritisak. Vidi gonjenje snaga za obranu skupine baza, E-56 snaga za odgovor, obrana baze/skupine baza, 8-113, E-32, E-33, E-56, E-58 – E-59, E-84, E-87, E-117 – E-118, E-137 snaga za okruženje. Vidi gonjenje, snaga za pokrivanje. Vidi pokrivanje, snaga za reakciju, helikoptersko-desantne operacije, C-48, C-62 snaga za svladavanje zaprjeka, 5-90 – 5-91 snaga za vezanje, pokretna obrana, u, 8-6, 10-28. Vidi i pretraži i napadni snage za specijalne operacije, sigurnost pozadinskog područja i baza, uloga u, E-65 ubacivanje (oblik manevra), i, 3-59 spojena područja operacija, 2-50, 2-52, 2-74 – 2-80 sprječavajuće operacije, 11-110 – 11-117 središta za nadzor kretanja, 14-45 stezanje (tehnika smanjenja), D-20 – D-21 stožerne prosudbe, 3-158 suprotan (zadnji) nagib, sl. 8-15 susretni boj, zadaće pokrivanja za, 4-3, 12-100 sustav zapovijedanja i nadzora, moderniziran, 5-66 odlučivanje i, 1-16, 1-33 zamah i, 1-42
sigurnost pozadinskog područja i baza i, 8-113 vatrena potpora za, E-63, E-64 taktička pokretljivost, definirana, 2-30 izvidničke operacije i, 13-10 lokacija područja prikupljanja i, 2-59 obilasci i, 3-43 obrambene operacije i, 9-25 obuhvat i, 3-37 padobransko-desantne operacije i, C-30 pokretna obrana i, 10-14 razdvojena područja operacija i, 2-55 sigurnosne operacije i, 12-31 snaga za obranu baze i, E-51 taktičke borbene snage i, E-63 zadržavanje i, 11-20 taktička putna hodnja, 14-8 – 14-25 izviñanje i, 14-11 izvlačenje i, 11-93 nastupna hodnja, usporedba s, 14-31 prethodnica, 14-12 taktička razina rata, 1-3 – 1-8 taktička stručnost, 1-46 taktičke pomoćne operacije, 2-2 taktičke zaprjeke, 8-83 taktički plan kopnenog dijela operacije, C-4, C-5 helikoptersko-desantne operacije, C-58 – C-59 padobransko-desantne operacije, C-35 taktički problemi, rješavanje, 1-38 – 1-49 taktika, tehnike i postupci, 1-2 taktika, definirana, str. 1-1 taktika, tehnike i postupci, taktički problemi i, 1-2 tehnika gomilanja, 2-24, 3-98 tehnike kretanja, 14-32 – 14-38 tehnike taktičke hodnje, 14-19 – 14-25
T taktičar, definiran, 1-9 taktička borbena snaga, E-33, E-60 – E-64, E-118 civilna razmatranja za, E-64 obrana baze/skupine baza, i, E-84, E-87 obrana područja i, 9-7 potpora borbenih djelovanja za, E-64 rizik i, E-60
temeljni položaj, 8-18 tempo, modernizirani sustavi i, 5-66 napadne operacije, 3-185 tehnike održavanja, 3-161 teret za održivost, 3-168 teške snage, bok pogodan za napad, 2-18 gonjenje, uporaba tijekom, 7-11, 7-12 lokacija područja prikupljanja i, 2-59 obrana, uporaba u, 8-47
_______________________________________________________________________________________Kazalo probijanje, 3-92, 3-100 sigurnost pozadinskog područja i baza, uporaba u, 8-113 taktička pokretljivost i, 2-30 ubacivanje (oblik manevra), i, 3-58 zadržavanje, uporaba u, 11-39 točka(e) odlučivanja, napadne operacije, 3-181 pokretačka crta i, 2-73 prijelazi i, 3-47 točka okupljanja, definirana, 3-24 zasjede i, 5-139
uporaba po dijelovima, 2-24 upravljanje informacijama, izvidničke operacije, 13-9 sigurnost pozadinskog područja i baza, E-25 upravljanje zemljištem, 2-41 pozadinsko područje, u, 8-100 samogubitci i, 2-41 sigurnost pozadinskog područja i baza i, E-3 toplotna (termalna) sredstva, poraz pomoću, 5-93, 8-93 – 8-94
točka susreta/dodira, 2-61 – 2-62, 11-15
usiljena hodnja, 14-6 usklañena vatrena crta, definirana, 2-83 iskorištavanje uspjeha, uporaba tijekom, 6-18 napadne operacije, uporaba tijekom, 3-147
točkasta zasjeda, 5-129 – 5-132
uzastopni skokovi, 14-38
topništvo. Vidi vatrena potpora (snage),
uzmak. Vidi i pojedinačne oblike bočna zaštitnica tijekom, 12-87 definiran, str. 11-0 izvanredno uništavanje opreme tijekom. Vidi sprječavajuće operacije oblici, 11-2 obrana područja i, 9-88 – 9-89 pokazatelji neprijatelja, 7-1, 7-19 povijesni primjer, str. 11-1 – 11-2 prijelazi u, 3-198 sprječavajuće operacije i. Vidi sprječavajuće operacije
točka povezivanja, 3-66 točka prolaza, 16-6 točka provjere, 2-60
topografski vrh, sl. 8-15
U ubacivanje (oblik manevra), 3-56 – 3-82 definirano, 3-56 meñusobna potpora i sprječavanje, 2-22 prekid, 3-81 ubacivanje (tehnika kretanja), 14-23 – 14-25 smjena na položaju i, 15-4
V
napadne operacije, za, 3-141 – 3-149 napadne operacije okruženja, za, D-19 nasrtaj na cilj, za, 5-95 obrambene operacije, tijekom, za, 8-50 – 8-58 obrana baze/skupine baza, za, E-76, E-93, E-125, E-129 obrana u okruženju, za, D-35 padobransko-desantne operacije, za, C-29, C-34 planirani ciljevi, 2-98 područja položaja za, 5-82 podupirući domet i, 3-147 pojasevi zaprjeka i, 2-109 pokretačka crta za, 2-71 – 2-72 pokretna obrana, za, 10-15 – 10-16 pokret za uspostavu dodira, za, 4-23, 4-34, 4-54 polazna crta i, 3-20 povezivanje, za, D-76, D-80 pretraži i napadni, za, 4-66 prikrivanje, za, 12-55 proboj iz okruženja, za, D-63, D-68 prolaz crta, za, 16-13 prolaz crta prema naprijed, za, 16-21, 16-27 prolaz crta prema nazad, za, 16-36, 16-38 samogubitci i, 3-143 sigurnosne operacije, za, 12-29 sigurnost konvoja i, E-173, E-179 smjena na položaju, za, 15-12, 15-13, 15-29 zadržavanje, za, 11-20, 11-55, 11-60 zrakoplovstvo KoV-a i, 3-144 vatreni sektor, 2-68
ubacivanje, točka okupljanja i, 3-24
vatra i pokret, meñusobna potpora, 2-21
vatreni udar (tehnika smanjenja), D-19
udarna snaga, 5-146, 5-148, 8-44, 8-64 – 8-65, 10-6 – 10-12, 10-21, 10-24, 10-25, 10-27, 10-32 borbeni poredak za, 10-34 definirana, 8-6 linijska zaprjeka, obrana, 8-117 obrana područja i, 9-1 operacije pokretljivosti i, 10-36 operacije protupokretljivosti i, 10-36 pričuva, u usporedbi s, 10-6 sastav, 10-3
vatre, područje operacija i, 2-43 – 2-44, 3-7
vatreno polje, 11-31
ugovaratelji, E-6 – E-10 ukopani objekti za opskrbna sredstva, 11-85 ulazne operacije, 3-5 umijeće taktike, 1-12 – 1-19, str. 1-3 – 1-5 uništenje opreme za sprječavanje njezina zarobljavanja, 11-104. Vidi i sprječavajuće operacije uništenje civilne imovine, 11-110
vatrena nadmoć, 5-17 vatrena potpora za (snage i sredstva), bliska zračna potpora i, 3-144 gonjenje, za, 7-12, 7-30 helikoptersko-desantne operacije, za, C-60 iskorištavanje uspjeha, za, 6-28 – 6-30 ispadi, za, 5-166, 5-168 izvidničke operacije, za, 13-10, 13-17, 13-21, 13-65 izviñanje zone, za, 13-31 krajnja crta usklañivanja i, 3-18 kriteriji napada, 5-39 – 5-40 kritična prijateljska zona i, 2-61 manevar, 5-82, 5-85, 5-96, 5-115 mreža za brzu vatru i, 3-148 nadzor, 5-5 napad, za, 5-41
vezati (taktička zadaća), B-53 – B-55 gonjenje, tijekom, 7-25, 7-31 iskorištavanje uspjeha i, 6-46 napad i, 5-73 – 5-78 zračno presretanje, kao sredstvo, 5-77 visina usklañivanja, 2-46, 2-48 višenacionalne operacije. Vidi i sigurnost pozadinskog područja i baza, izvidničke operacije, E-46 kretanje snaga, 8-103 obrana baze/skupine baza, E-55, E-66, E-84, E-103, E-105, E-120, E-123, E-138 operacije povezivanja, D-81 sigurnosne operacije, E-46 smjena na položaju, 15-31 višerodni sastavi, 2-12 – 2-14 višestruki prijevoz (kretanje snaga), 14-43
Kazalo-15
FM 3-90______________________________________________________________________________________ vizualizacija, 2-5, 2-8, 3-110, 3-158, E-83 vizualizacija bojišta, izvidničke operacije, 13-43 vjerojatna crta razvoja, akcije na, 5-89 – 5-93 definirana, 3-23 nasrtajni položaj i, 3-12 voda, zagañenje, 11-110 voñenje. Vidi ljudska dimenzija, vojni vrh, str. 1-6, sl. 8-15 vojno kockanje, 1-27 vojnopolicijske snage, kretanje snaga i, 8-103, 14-48 obrana baze/skupine baza i, E-59 vojno zavaravanje, 2-122, 5-160 – 5161 bočna zaštitnica i, 12-87 borbena informacija i, 1-24 dim i, 8-94 helikoptersko-desantne operacije, tijekom, C-48 izdvojena snaga ostavljena u dodiru i, 11-72 napad, tijekom, 5-25 obrambene operacije, tijekom, 8-56 obrana područja, tijekom, 9-71 obrana zadnjeg nagiba i, 8-145, 8-154 pokretna obrana, tijekom, 10-21, 10-22 proboj iz okruženja, tijekom, D-50, D-55–D-57, D-59 smjena na položaju, tijekom, 15-18, 15-23 ubacivanje (oblik manevra), i, 3-73 vezanje neprijatelja, kao sredstvo, 5-78 vremenski ograničeno okružje, odlučivanje u, 1-31 vrhunac/točka vrhunca, 6-7 gonjenje, tijekom, 7-5, 7-28, 7-39 iskorištavanje uspjeha, tijekom, 6-7, 6-52 napadne operacije, tijekom, 3-186 – 3-198 neprijatelj, pokazatelji, 8-159 povlačenje, tijekom, 11-66 prijelazi u napad i, 8-159 zadržavanje, tijekom, 11-64 vrijeme napada, definirano, 3-26 vrijeme nasrtaja, 3-13
Z zadnji vojni vrh, sl. 8-15 zadržavajuća operacija, napadne operacije okruženja, D-15
Kazalo-16
zadržavanje, 11-5 – 11-64 bokovi, 11-22, 11-48 definirano, 11-5 dim, 11-34, 11-46 inženjerijski prioriteti za, 11-13 izvlačenje tijekom, 11-53 komunikacije za, 11-43 kriterij premještanja, 11-23 lake snage, uporaba, 11-40 napadne informacijske operacije tijekom, 11-34 obavještajno djelovanje, motrenje i izviñanje, 11-35 – 11-36, 11-47 obrambeno pokrivanje, tijekom, 12-109 operacije preživljavanja tijekom, 11-46 operacije protupokretljivosti za, 11-45 pokretačke crte, uporaba, 11-57 pokretna obrana, u usporedbi s, 11-38 potpora borbenih djelovanja za, 11-13 – 11-14, 11-63 prekid, 11-64 premještanje zapovjednog mjesta tijekom, 11-44 pričuva, uporaba, 11-11, 11-41, 11-62 prijelazi i, 11-64 proboj iz okruženja, D-48, D-64 prosudba, 11-58 protunapadi tijekom, 11-54 protuzračna obrana za, 11-21 provoditelji, 11-9 razlozi za provedbu, 11-6 sigurnosne operacije za, 11-41, 11-48, 11-50 – 11-53 taktička pokretljivost i, 11-20 tehnike, 11-24–11-30, tbl. 11-1 teške snage, uporaba, 11-39 točke susreta/dodira i, 11-15 učinci zemljišta na, 11-31–11-34 uključeni rizik, 11-7, 11-25 vatrena potpora za, 11-12, 11-20, 11-55, 11-60 vrhunac tijekom, 11-64 zapovijedanje i nadzor, 11-43 – 11-44 zaprjeke, uporaba tijekom, 11-20, 11-23, 11-32, 11-40, 11-56, 11-61 zasjede tijekom, 11-40 zaštita kao zadržavajuća snaga, 12-66 zračna potpora za, 11-55, 11-60 zrakoplovstvo KoV-a, uporaba, 11-12, 11-41, 11-55 zahtjevi za informacijama, izvidničke operacije, 13-17 napadne operacije, 3-119 zamah, 1-41 – 1-42 napadne operacije, tijekom, 3-112, 3-155
potpora borbenih djelovanja i, 3-167, 3-168 proboj iz okruženja, tijekom, D-42 uporaba po dijelovima i, 2-24 zamjena osoblja, 5-112 zapovijedanje i nadzor zračnog prostora. Vidi zapovijedanje i nadzor zračnog prostora Kopnene vojske zapovijedanje i nadzor zračnog prostora Kopnene vojske, područje operacija i, 2-46 – 2-48 područje topničkih položaja i, 2-119 zapovjedanje misijom, 2-37, 12-112 zapovjed za kretanje, 14-40 – 14-42 zapovjed za zadržavanje, 11-24 – 11-26 zapovjed za zračne zadaće, crta usklañivanja vatrene potpore i, 2-85 zapovjeñena zaprjeka. Vidi zaprjeka, zapovjednikova vizualizacija. Vidi vizualizacija, zaprjeka(e), akcije po nailasku na njih, 4-39, 4-44, 4-47 definirana, 2-102 dim i, 8-93 iskorištavanje uspjeha, uporaba tijekom, 6-17, 6-31 izvidničke operacije, uporaba tijekom, 13-12 konsolidacija, uporaba tijekom, 5-110 napadne operacije, uporaba tijekom, 3-157, 3-159 obrambene operacije, uporaba tijekom. Vidi protupokretljivost obrana područja, uporaba tijekom, 9-77 ograničenja uporabe, 2-115 operacije obrane područja, uporaba tijekom, 9-72 ostati-iza operacije, uporaba tijekom, 11-120 ovlast za postavljanje, 2-102 pričuva, 2-103 pokretna obrana, uporaba tijekom, 10-18, 10-29 probijanje, uporaba tijekom, 3-99 samogubitci i, 2-110 sigurnosne operacije, uporaba tijekom, 12-31 smjena na položaju, uporaba tijekom, 15-14 upisivanje/izvješćivanje, 2-114 vezanje neprijatelja, kao sredstvo, 5-78 zadržavanje, 11-20, 11-23, 11-32, 11-40, 11-56 zapovjeñena, 2-103 zasjeda, uporaba u, 5-130 – 5-131
_______________________________________________________________________________________Kazalo zaštita snaga i, 2-110 zaštitne. Vidi zaštitne zaprjeke zasjeda, 5-123 – 5-144 definirana, 5-123 kategorije, 5-125 nadzor, 5-134 – 5-135, 5-137 obrana baze/skupine baza, uporaba tijekom, E-125 područna, 5-133 točkasta, 5-129 – 5-132 ubacivanje (oblik manevra) i, 3-58 zadržavanje, uporaba u, 11-40 zaštita (oblik sigurnosnih operacija), 12-62 – 12-87 bočna, 12-76 – 12-85 definirana, 12-1 izviñanje zone, kao, 12-66 obrana područja, kao, 12-66 pokret za uspostavu dodira, kao, 12-66 pokrivanje i, 12-93 pokrivanje, u usporedbi s, 12-89 – 12-90 pozadinska, 12-86–12-87 prednja, 12-69 – 12-75 prikrivanje i, 12-62 prikrivanje kao dio, 12-68 proboj iz okruženja i, D-47 vrste, 12-63 zadržavanje, kao, 12-66 zaštita snaga, 1-32 civili ministarstva obrane za, E-6 – E-10 napadne operacije, 3-157 – 3-166
obrana baze/skupine baza i, E-96 obrana perimetra i, 8-127 obrana područja, tijekom, 9-6, 9-36 pozadinsko područje i, 2-79 sigurnosne operacije i, str. 12-0 sigurnost područja i, 12-116 ugovaratelji za, E-6 – E-10 zaprjeke i, 2-110 zaštitne zaprjeke, 2-110, 8-83 ovlast za postavljanje, 2-102 zatvorena kolona, 14-21 – 14-22 znanost taktike, 1-10 – 1-11 zona ubijanja, 5-129 zračna nadzorna točka, 2-35 zračna potpora (Ratno zrakoplovstvo SAD-a), iskorištavanje, tijekom, 6-9, 6-30 kretanje za uspostavu dodira, tijekom, 4-1 obilazak, tijekom, 3-52 obrana područja i, 9-1 obuhvat, tijekom, 3-37 proboj, tijekom, D-58 prolaz crta, tijekom, 16-14 smjena na položaju, tijekom, 15-14 zadržavanje, tijekom, 11-60 zračni koridor, 2-35 zrakoplovstvo KoV-a. Vidi i padobransko-desantne operacije; helikoptersko desantne operacije, bočna zaštitnica i, 12-81 gonjenje, uporaba tijekom, 7-20
iskorištavanje uspjeha, uporaba tijekom, 6-10, 6-44, 6-45 ispadi i, 5-166, 5-168 izvidničke operacije, 13-13, 13-58, 13-68 izvlačenje, 11-99 komunikacije za, 3-148 kretanje snaga, uporaba za, 14-48 kretanje za uspostavu dodira, uporaba tijekom, 4-12, 4-54 napad, uporaba tijekom, 5-85 napadne operacije okruženja, D-6, D-19 obrana baze/skupine baza, uporaba tijekom, E-76 obrana u okruženju, uporaba tijekom, D-34 obrana, uporaba u, 8-50 pokretna obrana, uporaba tijekom, 10-10, 10-30 potpora borbenih djelovanja, u potpori, 3-174 probijanje, 3-93, 3-100 proboj, uporaba tijekom, D-63 prolaz crta, 16-4 prolaz crta prema naprijed, uporaba tijekom, 16-27 sigurnosne operacije, 12-30, 12-39, 12-40 taktička borbena snaga, kao, E-63 ubacivanje (oblik manevra), i, 3-73 vatrena potpora i, 3-144, 5-115 zadržavanje, uporaba tijekom, 11-12, 11-41, 11-42, 11-55
Kazalo-17
