Kraljevstvo Snova - Sve Sto on Zeli - Ceo Serijal

Kraljevstvo snova

Sve što on želi

SASTANAK

Prvo poglavlje

U zadnje vrijeme vrhunac mog radnog dana je kada vidim zgodnog stranca ujutro.

Požurila sam kroz predvorje do lifta koliko god su mi je dopuštali moja pristojnost i visoke potpetice, prolazeći kraj ljestvi i radnika za održavanje starog električnog sistema. Tamnokosi stranac je bio točan kao sat, ulazio je u lift u 08:20 svaki dan, i ovo jutro nije bilo iznimka. Probijala sam se kroz gužvu dok nisam došla blizu, ali ne previše blizu i gledala u vrata lifta, pretvarajući se da ga ignoriram. Nije bila igra, iako sam nekad osjećala da jeste. Muškarci koji su toliko zgodni uvijek su stajali nekoliko koraka iza mene, izvan mog kruga i čak sada kad sam odrasla to se nije promijenilo.

Ali to ne znači da cura ne može sanjati. Vrata su se otvorila i ušla sam se sa malom skupinom ljudi u lift, i pobrinula se da je dugme za moj kat pritisnuto. Stara zgrada – ili prapovijesna kako volim reći – bila je u središtu renoviranja. Sve se nadogradilo na novo, sve je bilo potpuno moderno, ali još uvijek su imali ove stare liftove. Manja i sporija od svih ostalih, metalna kutija ipak je odradila svoj posao i dogurala do gornjih katova.

Premjestila sam veću torbu u drugu ruku, pogled mi je klizao na drugu stranu kako bih uhvatila njegov pogled. Da li on zna da ja njega promatram? Zacrvenivši se, okrenula sam lice prema naprijed, kad su se vrata lifta otvorila kako bih

propustila druge ljude na njihove katove. Moje središte je bio jedanaesti kat gdje sam odrađivala svoj pripravnički kao privremena radnica u Hamilton Industries. Tvrtka zauzima skoro sve gornje katove zgrade, a moj mali ured je u smješten negdje u kutu srednjih katova.

Sviđali su mi se oštri rubovi, odijela po mjeri i taman muškarac koji je uvijek bio nepogrešivo obučen u odijela koja su vjerojatno koštala više od moje mjesečne plaće. Sve na njemu je izgledao skupo i otmjeno, vrištalo je da je on dio visokog društva, daleko izvan moje lige, ali nikad nisam prestala maštati o njemu. Zgodni stranac je bio dio mojih snova, to lice sam zamišljala kad bih legla u krevet i sklopila oči. Kako nisam imala ništa između mojih noga, a da nisu baterije u to, uključene moje fantazije postale su poprilično nastrane. Na trenutak 4

Kraljevstvo snova

Sastanak

sam se zamislila o njima, i lijeni osmjeh mi se proširio na licu. Nije mi trebalo dugo da se udubim u svoje misli, ali slika u mojoj glavi je gurnuta od zid i razbijena . . . O da. Putnici su nastavili izlaziti i vrata lifta su se zatvorila, te sam se izvukla iz mog sanjarenja kad sam shvatila, da po prvi put, sam potpuno sama sa tamnim

strancem. Pročistila sam grlo nervozno, namjestila svoju suknju sa slobodnom rukom dok je lift nastavljao putovati do moga kata. Diši, Lucy, samo diši. Želja se rađala u mom stomaku, vođena mislima svih zločestih stvari koje se mogu desiti u liftu. Pitala sam se da li ovdje imaju kamere. Osjetila sam drhtaj iza mene, a onda se ruka pojavila pokraj mene i pritisnula

crveni gumb na ploči. U istom trenutku dizalo se zaustavilo i prije nego što sam uspjela reći nešto, njegove ruke su se pojavile sa obje strane moje glave, i tiho uz moje uho je stranac je bio dio mojih snova, to lice sam zamišljala kad bih legla u krevet i sklopila oči. Kako nisam imala ništa između mojih noga, a da nisu baterije u to, uključene moje fantazije postale su poprilično nastrane. Na trenutak sam se zamislila o njima, i lijeni osmjeh mi se proširio na licu. Nije mi trebalo dugo da se udubim u svoje misli, ali slika u mojoj glavi je gurnuta od zid i razbijena . . . O da. Putnici su nastavili izlaziti i vrata lifta su se zatvorila, te sam se izvukla iz mog sanjarenja kad sam shvatila, da po prvi put, sam potpuno sama sa tamnim

strancem. Pročistila sam grlo nervozno, namjestila svoju suknju sa slobodnom rukom dok je lift nastavljao putovati do moga kata. Diši, Lucy, samo diši. Želja se rađala u mom stomaku, vođena mislima svih zločestih stvari koje se mogu desiti u liftu. Pitala sam se da li ovdje imaju kamere. Osjetila sam drhtaj iza mene, a onda se ruka pojavila pokraj mene i pritisnula

crveni gumb na ploči. U istom trenutku dizalo se zaustavilo i prije nego što sam uspjela reći nešto, njegove ruke su se pojavile sa obje strane moje glave, i tiho uz moje uho je promrmljao, „Viđam te u liftu svako jutro. Radiš li to namjerno?“ Bila sam u potpunosti šokirana, jedino sam od ove zbunjenosti mogla trepnuti. Bili se trebala uštinuti? Da li se ovo stvarno događa? Hladni metal uz moje iznenada tvrde i osjetljive bradavice, proizveo je mrmljanje sa moje strane, dok sam bila pritisnuta od vrata lifta čvrstim tijelom iza 5

Kraljevstvo snova

Sastanak

mene. „Šta,“ počela sam, odmah zaboravljajući šta sam htjela da kažem kad je njegovu snažnu ruku pritisnuo od moj bok. „Mogu namirisati tvoju uzbuđenost,“ zarežao je, niskim seksi glasom od kojeg se moj želudac čvrsto stegnuo. „Svako jutro kad uđeš u ovaj lift mogu osjetiti tvoju potrebu za mnom.“ Jednu ruku je spustio i isprepleo prste sa mojima, dok je glavu naginjao u udubinu mog vrata. „Kako se zoveš?“ Moj um je zablokirao, nisam se mogla da sjetim najjednostavnijeg odgovora.

O Bože, njegov glas je čisti seks, potpuno divlji pomislila sam dok sam podizala ruke na tvrdu podlogu ispred mene. Bilo je usko i nisam se mogla namjestiti, dok

su mi grudi se podizale kako je moja potreba za njim sve više rasla. „Lucy“ konačno sam uspjela da progovorim. „Lucy,“ ponovio je, a ja sam zadrhtala dok je izgovarao moje ime tim seksi glasom. „Moram vidjeti da li si jednako tako dobrog okusa, kao što jebeno dobro mirišeš.“ Nije bilo zahtjeva za dopuštenje u njegovom glasu, jedino neumoljiv zahtjev i okrenula sam glavu kako bi mu pružila bolji pristup. Njegove usne su prolazile po tankoj koži iza moga uha, jezikom je pomaknuo kako bi me mogao okusiti, a njegovi zubi su me lagano grickali i ja sam zastenjala,dok sam se pritiskala leđima od njega. Primaknuo je svoje bokove i ja meni se disanje ubrzalo, kad sam osjetila

njegovu izbočinu. „Bože, tako si jebeno vrela.“ Jedna njegova ruka je prelazila preko mog boka sve dok nije naišla na zatvarač na mojoj suknji. Njegova ruka se je pomjerila prema gore, povlačeći moju suknju do mojih bokova. Ne razmišljajući, raširila sam noge kako bi mu omogućila bolji pristup i uzdisala glasno, dok su njegovi prsti skliznuli vanjskom stranom mojih vlažnih gaćica, pritiskujući moju bolni klitoris. Da li se ovo stvarno događa? Moje tijelo se podizalo, zarobljeno između metalnih vrata i njegovog tijela. Bilo je kao da se svaka moja fantazija ostvarila , i

nisam si mogla pomoći da zaustavim govor mog tijela na njegove postupke. Njegovi prsti su me pritiskali, prelazeći preko mog klitorisa ujednačenom jačinom i moji bokovi su se pomjerali u tom ritmu.. Zaplakala sam kad su mu se zubi zarili u moju kožu na ramenima, onda su njegovi prsti prešli po tankom pamuku i čipki, te ih j e zabio moju pičku. 6

Kraljevstvo snova

Sastanak

“Svrši za mene,“ promrmljao je niskim Vin Diesel glasom, dok su mu usne i zubi prelazili po mom vratu i ramenu. Njegovi prsti su ušli još dublje, dok je palcem prelazio po mom klitorisu, i sa glasnim jecanjem počela sam jako svršavati. Moje čelo je bilo naslonjeno na hladni čelik kad sam zadrhtala, ne osjećajući kosti u svom tijelu.

Ispod brojeva katova na ploči, zazvonio je telefon. Trgnula sam se u šoku, mutni zvuk režanja došao je do mojih ušiju. Požuda je najgori način za mučenje i primaknula sam se bliže vratima kako bi se oslobodila. Tamni stranac se odmaknuo unazad, dajući mi prostora da bih došla sebi, te je u tom trenutku pritisnuo crveni gumb. Brzo sam popravljala svoju odjeću kako se dizalo počelo podizati, i nakon nekoliko s ekundi telefon je prestao da zvoni. „Imaš još bolji okus, nego što sam zamišljao.“ Okrenula sam se, nemoćna protiv njegovog glasa i vidjela kako liže svoje prste koji su bili unutar mene. Od pogleda koji mi je uputio, zadrhtala su mi koljena, ali telefon me je vratio u stvarnosti i okrenula sam se prema ploči i počela pritiskati svaki gumb koji sam mogla dohvatiti u tom trenutku. To ga je izgleda zabavljalo, ali u tom trenutku vrata su se otvorila na prazno predvorje i bili smo sva kata iznad onog na kojem sam ja trebala da izađem. Ljudi nije bilo na ovoj strani kata, na moje olakšanje – nisam bila sigurna da mogu podnijeti bilo kakvu pozornost u ovom trenutku.

Zvižduk koji sam čula iza mene privukao mi je pozornost i ja sam se okrenula i vidjela kako stranac drži moju torbu i dodaje mi je. Očito je pala na pod u nekom trenutku dok smo mi . . . pročistila sam grlo i uzela sam sa ono malo dostojanstva što mi je ostalo. Nasmijao se, i tim postupkom cijelo njegovo lice je dobilo potpuno novi izgled. Gledala sam u njega, ne mogavši shvatiti koliko je prelijep, kad mi je

namignuo. „Opet ćemo se vidjeti,“ dok su se vrata zatvarala i lift se zadržao još na tom katu.

Duboko sam udahnula i popravljala moju odjeću, spuštajući bluzu drhtavim prstima. Moje gaćice su bile izgubljen slučaj – da sam ih nastavila nositi imala bih

ogromnu mrlju na mojoj suknji cijeli dan. Fokusirajući se na to kako da popravim 7

Kraljevstvo snova

Sastanak

odjeću, a ne da mislim na moje sramotno djelo, naišla sam na toalet na tom katu i ušla kako bi se pripremila za ostatak dana. Nekoliko minuta kasnije, spremna ali ranjiva bez mog donjeg rublje, pošla sam stepenicama da se spustim dva kata niže. Predvorje na mom katu je bilo krcato ljudima koji su dolazili u zadnjem trenutku na posao i uspjela sam doći do mog ureda bez problema. Minutu sam kasnila prema satu na mom kompjuteru, ali

nitko to nije primijetio. Bacila sam se na posao, kako bih pokušala zaboraviti na moje šokantno djelo od maloprije.

8

Drugo poglavlje

Dan je prošao u gužvi. Koliko god sam se pokušavala fokusirati na posao, nisam nikako mogla. Morala sam dva, tri puta provjeravati sve što sam radila kako bih bila sigurna da je sve u redu. Moji zadatci su bili dosadni i glupi, ali opet sam ih uspjela loše uraditi. Um mi se vraćao na vrijeme provedeno u liftu, zgodnog stranca i prvi orgazam na javnom mjestu, a kad sam se izvukla iz svojih misli

nisam se mogla sjetiti šta sam radila do tog trenutka. To mi uopće nije slično. Bila sam uvijek seksualno biće, ali nikad se nisam previše razumjela u to šta trebam raditi. Momci me nisu pozivali vani, niti sam bila pozivana na partije, čak ni na fakultetu. Imala sam ih nekoliko, ako ih tako mogu nazvati jer te veze nisu dugo trajale. Moj život je u ovom trenutku bio dosadan,više nego što je bilo potrebno – dugovi se nisu plaćali sami od sebe i život u blizini grada je još pogoršavao situaciju – ali nisam se mogla povezati sa većinom muškaraca. Htjeli su ići na zabave, ja sam željela čitati, gledali su Sport Illustrated, a ja National Geographic. Veza mi je bila na zadnjoj stranici moje liste u ovom trenutku.

Unatoč mom pokušaju da zaboravim situaciju koja se dogodila u liftu, na pauzi sam samo htjela da imam uz sebe svoj vibrator. Moj odgovor na djela tog

stranca je bio pogrešan, iako je to uvijek bila moja fantazija. To se ne smije ponoviti, bez obzira koliko ja to željela da ponovim. Trebala sam taj posao, bez obzira šta ja mislila o njemu, i nisam si mogla da priuštim više ometanje. Moj posao nije bio previše težak i mogla sam se prisjećati njegovih mekih usana i zubi na koži mog vrata, i zadrhtala sam od tog sjećanja. Moje tijelo ga je odbijalo zaboraviti, i njegove dodire koji su bili i snažni i nježni. Bio je ovo dug dan. Jedva sam uspjela završiti sve do kraja dana, i razmišljala sam da idem

stepenicama, ali sam se na kraju ipak odlučila za lift. Prelazila sam preko podzemne garaže, jer je većina ljudi se vraćala taksijima koji su ih čekali ispred ulaza zgrade. Malo je ljudi moglo da parkira ispred, i sigurno nije bilo mjesta za

novog pripravnika, čak i da je imao auto, ali najbrži put da podzemne je bio putem iza zgrade i nitko mi nije rekao da je hodanje tuda zabranjeno. 9

Kraljevstvo snova

Sastanak

Zagazila sam na jednu stepenicu i izašla na hladni zrak podzemne garaže.

Bilo je kasno proljeće, ali vrijeme je bilo hladnije zadnjih par dana, a ja nisam bila odjevena primjereno. Netko me je zgrabio za ruku i povukao u stranu, u tamni dio iza mene. Prije nego što sam uspjela išta da kažem, ruka je bila na mojim ustima i

odvučena mali dio garaže koji za mog motore. ruke su musam bile upreviše snažne kao daje je bio čeliknamijenjen omotan oko tijela.Borila sam, ali “Rekao sam ti da ćemo se vidjeti opet.“ Glas mi je bio poznat i dubok, i odmah sam ga prepoznala. Cijeli dan je bio u mojoj glavi dok sam maštala o njemu, iako sam pokušavala da prestanem. Osjetila sam olakšanje kad sam čula njegov glas, iako sam bila zbunjena i ljuta. Zašto mu vjerujem? Frustrirana zbog svoje gluposti, pokušavala sam se odmaknuti. Gunđao je, ali me nije oslobodio, te me je u tom trenutku pritisnuo od hladan zid garaže. Njegovo tijelo je bilo prislonjeno uz moja leđa, a ruke su mu držale moje. “Borbena si,“ promrmljao je, dok su mu usne bile prislonjene uz moje uho. “Sviđa mi se to.“ Zabacila sam glavu unazad kako bih ga udarila, ali se sagnuo i počeo cerekati. Pokušala sam da zgazim njegovo stopalo, ali se je izmaknuo i noge omotao oko mojih kao zmija. Njegovi prsti na meni, slali su vatru kroz moju kožu, dok se nisam uopće mogla pomicati. “Pusti me ili ću vrištati,“ rekla sam pokušavajući okrenuti glavu kako bi mu uhvatila pogled. Bila sam frustrirana, jer se nisam bojala, ni plašila iako sam znala da bih trebala; taj muškarac je opet izazvao pogrešne osjećaje u meni. Moza k mi je očito previše oštećen, ako sam mislila da mogu da vjerujem muškarcu kojem čak ni ime ne znam! Približio je lice mojoj kosi i duboko udahnuo. “Nisam mogao da prestanem da mislim na tebe cijeli dan,“ promrmljao je, ne obazirući se na moju prijetnju. Njegovi palci su prešli po mojoj koži i moje tijelo je zadrhtalo na njegov dodir. „Kako brzo odgovaraš na mene, tvoj miris, tvoj okus.“ Progutala sam, pokušavajući ignorirati pomutnju koja se stvorila u mom stomaku. Ne, pomislila sam očajno, ne mogu se napaliti na ovo. Osjećaj njega prislonjenog čvrsto uz moja leđa, je činio da počnem ludjet i moji bokovi su počeli me svrbjeti od želje da ih omotam oko njegovog struka. Prokletstvo. “Pusti me,“ 10

Kraljevstvo snova

Sastanak

rekla sam stisnutih zuba, pokušavajući ignorirati reakcije mog tijela. “Ovo je pogrešno, ne želim...“ Spustio je nježni poljubac na kožu iza mog uha i vrelina je prošla kroz mene. Zaustavila sam dah kad se je počeo spuštati prelazeći usnama i zubima niz moj vrat, i njegovi bokovi su se počeli pomicati uz moja leđa, i osjećala sam čvrsto prislonjen uz mene njegov kurac. “Nikad ne bih uzeo ženu koja me ne želi,“ promrmljao je, i pomaknuo se kako bi šapnuo na moje drugo uho. “Reci 'ne' i ostavit ću te na miru zauvijek.“ Prelazio je usnama niz moje grlo, te je njež no ugrizao moje rame dok je čekao na odgovor. Ali sada sam drhtala, ali ne od straha. Kada mu je jedna ruka napustila moju i

prešla ispod nje, nisam se ni pomaknula, uživajući u osjećaju koji je uzrokovao njegov dodir. Prešao je po mom bedru ispod moje suknje, označujući svojim dodirom moju kožu. Zarežao je kad je stisnuo moju guzu sa obe ruke i raširio obraze te pritisnuo njegov kurac od njih. Zastenjala sam glasno, i pomicala kukove

prema njemu, koristeći zid kao oslonac. Sklonio je ruke sa moje guze i ja sam se okrenula sa se suočim sa njim.

Ugledala sam poznato lice i zelene oči, i u tom trenutku njegove usne su se obrušile na moje i dobila sam najvreliji poljubac u mom životu. Prepustila sam mu se, i privukla ga sebi toliko da nije bilo razmaka između naših tijela. Pomakla sam ruke na njegove stomak i uvukla ih ispod sakoa, ali on ih je uzeo i podigao iznad

moje glave. Njegova noga između mojih bedara podigla me je više, i počela sam se trljati od njegovo čvrsto bedro. Zastenjala sam dok je pomicao usna na niže, sišući i grizući nježnu kožu mog vrata. “Želim ti ispuniti usta sa mnom,“ promrmljao je prelazeći usnama po

mene.

„Želim te vidjeti na koljenima, tvoja savršena usta oko mog kurca . . .“ Ovog puta kad sam se pokušala osloboditi nije me zaustavio, umjesto toga se pomaknuo unazad i spustio me na tlo. Moje ruke su odmah bile na njegovim

hlačama, spuštajući zatvarač. Posegnuo je da mi pomogne, i kad je otkopčao ja sam sjela na moje pete i liznula vrh njegovog kurca. Bio je ogroman, i njegov oštri udah govorio mi je da mu se sviđa ono šta radim. Njegova potreba bila je moja – osjetila sam vrelinu između noga, kad sam se još više pomaknula, uzimajući ga dublje u moja usta. 11

Kraljevstvo snova

Sastanak

„Bože!“ Njegovo tijelo zadrhtalo je i potaknuta time omotala sam ruku oko njegovog debelog kurca i uvukla da dublje. Jezik mi se pomicao oko vrh, i cijelom

njegovom dužinom, te sam počela pomicati glavu sve brže. Njegovi su se bokovi pomicali, u savršenom tempu sa mojim ustima; ruku je stavio na moju glavu, povlačeći snažno, ali njegova sam se jaja. kontrolirala. Otkopčala samtrzati, dugme na njegovim hlačama i uzela u ruku Njegov kurac se počeo a njegove ruke su bile na meni privlačeći me sve jače i sve dublje. Surađivala sam sa njim, povlačeći ga što dublje unutar mene i prelazeći jezikom. Moja slobodna ruka je bila između mojih bedara prelazeći po mom vlažnom središtu i pritiskujući moj klitoris.

“Diraš li se?“ Čula sam kad je promrmljao iznad mene. Pritisci u moja usta su postajali sve jači, kao i pomicanje moje ruke između bedara, tvrda dužina u mojim ustima je izmamila suze na moje lice. Stranac je šutio cijelo vrijeme, ali nekoliko puta je zastenjala i to je uzrokovalo osjećaj ponosa u meni. Dio mog mozga, mali dio se pitao šta ja to radim, ali u potpunosti sam ga isključila. Dogurala sam ovoliko da me nitko nije primijetio do sad, čak ni moje kolege. Nisam si dopustila da se pitam zašto je mene izabrao ili šta će se nakon ovoga dogoditi – samo sam htjela da uživam u ovom trenutku. Njegovi prsti zakopani u moju kosu i moj orgazam su susreli, dok su se njegova jaja pripremala

za završetak. Njegove ruke su me odgurnule od zid i ja sam bila u šoku. Prije nego što sam trepnula njegove ruke su bile na mom struku; podigao me je u zrak i prislonio

snažno od zid. Podignula sam glavu i susrela njegov pogled, i u tom trenutku sam osjetila

kako se njegov kurac snažno zabija u mene. Ušao je duboko u mene i zaplakala sam malo od ovog osjećaja zadovoljstva. Moji mišići koji dugo nisu osjetili ovo počeli su se širiti, i zbog moje vlažnosti mogao je glatko da uđe u mene. Njegove usne su se obrušile na moje i zaustavila sam suze dok se zabijao u mene sve više.

Orgazam koji sam pokušavala postići sa svojim prstima izašao je na površinu. Moj vrisak je bio utišan njegovim usnama dok sam svršavala jako, i dok su valovi zadovoljstva prolazili kroz mene. Poljubila sam ga grubo, stavljajući ruke na rubove njegovog sakoa. Moj odgovor je imao isti učinak na njega i obrušio se na

12

Kraljevstvo snova

Sastanak

moja usta i zabio se snažno u mene, puštajući mi usne i ostavljajući otisak zuba na mom ramenu. Moji krici, sve slabiji odjekivali su u prostoriji.

Protrljao ga je uz moju kožu, izvukao i svršio na tlo iza mene, slobodnom rukom izvlačeći posljednje znake orgazma. Uvučena između hladnog zida i vrelog tijela, osjetila sam svježinu zraka i zvuke auta kako izlaze iz garaže. Trgnula sam se kad sam shvatila šta sam upravo učinila, pritisnuta čvrsto snažnim ramenima, još uvijek slaba od orgazma. Odmaknuo se, još uvijek me podupirući, te me polako spustio na pod. Spustila sam se na svoje potpetice, hvatajući ga za ruku kako bih održala ravnotežu. Drhtala sam jednim dijelom zbog hladnoće, i tad sam osjetila nešto toplo na mojim ramenima. Okrenula sam se i vidjela njegov sako, ali nisam mogla pronaći riječi da mu se zahvalim.

„Dopusti da te odvezem kući.“ Trenutak kad sam čula te riječi, odmahnula sam glavom i odmakla se od njega. Moje tijelo je gorilo od srama i nisam ga mogla pogledati. „Moram uhvatiti vlak,“ promrmljala sam. Prst se našao ispod moje brade i podigao je sve dok nisam gledala u njegovo predivno lice. Njegovo lice nije ništa odavalo, ali sam mogla da vidim njegove oči koje su bile iskrene. „Molim te,“ rekao je nježno. Moje tijelo još uvijek je reagiralo na njegov dodir; željela sam nasloniti obraz na njegovu ruku. Suze su me zapekle u očima – zar sam bila zaista tako očajna? – i odmaknula sam se ponovo unatrag, izvlačeći se iz njegovih ruka. Pročistila sam grlo i natjerala se da ne izgledam glupo, i pogledala ga u oči. “Moram uhvatiti vlak.“ Držala sam glavu visoko, iako sam se sramila toliko da sam htjela pobjeći negdje i sakriti se. Počela sam hodati i okrenula se. „Tvoj sako,“ promrmlja sam i počela ga skidati. Podigao je ruku i zaustavio me. “Zadrži ga.“ Zamišljeni osmjeh se stvorio na njegovim usnama i u tom trenutku mi se učinilo da imam njegovu pozornost i odobrenje. “Tebi je potrebniji više nego meni u ovom trenutku.“ Zrak je bio prohladan i znala sam da izgledam neuredno, i trebala sam nešto da se prekrijem. Promrmljala sam jednostavno hvala i požurila tražeći izlaz. 13

Kraljevstvo snova

Sastanak

Podignula sam drhtavu ruku do moje glave, moja kosa je bila razmršena, alis e sve činilo u redu. Trebala sam pronaći ogledalo jer sam bila uvjerena da izgledam kao strašilo. Čula sam zvuk automobila iza mene kako se zaustavlja. Okrenula sam se i ugledala šofera kako izlazi iz crne limuzine i otvara vrata, te zgodni stranac ulazi unutra i odlazi prema izlazu. Prozori su bili zatamnjeni i nisam mogla da vidim unutrašnjost dok je prolazio pokraj mene i odlazi. Tko je pobogu ovaj muškarac? Zapitala sam se, i onda istrgnula iz tih misli i napustila praznu garažu.

Povukla sam se u obližnji kafić i zaključala se u toalet da se sredim malo. Petnaest minuta poslije sam izašla. Uhvatila sam kasnije vlak nego obično, razmišljajući samo o jednoj stvari. Koji kurac ja radim?

14

Treće poglavlje Kad sam se smjestila za svoj stol, pokušavala sam izbjeći paljenje kompjutera

kako moji nadređeni ne bi primijetili moj raniji dolazak. Dan je prolazio bezbrižno, do trenutka kad je moja šefica provirila kraj zidova mog stola. “Molim vas, slijedite me gospođice Delacourt.“ Prisutnost moje šefice me iznenadila. Viđala sam je svaki dan, ali nakon intervjua, ignorirala je moje prisustvo skoro svaki dan. Njezin ton nije dopuštao nikakvo protivljenje, pa sam brzo rekla,“Da, gospođo Crebtree“ i nakon kratke pauze pošla za njom. Prošli smo kraj vrata njezinog ureda. Slijedila sam je tiho, bojati se od straha da cijela zgrada zna za moje aktivnosti prošlog dana. Nisam mogla zamisliti zbog čega me drugog zove i vodi me izvan našeg kata osim da mi da otkaz. Vozili smo se liftom još četiri kata iznad. Nije ni riječ progovorila i bila je

nemoguća za pročitati – nije da sam se puno trudila, strahujući od onog šta bih saznala. U trenutku kad se lift otvorio znala sam da sam ušla u potpuno drugi svijet. Pred nama je bilo predvorje u tamnom drvetu i preko zida je bilo napisano

ime 'Hamilton'. Vrata ureda su bila poredana čitavim zidom, i u svakom kutu je bila soba za konferenciju koja je bila sva u staklu.

“Gospodin Hamilton nas očekuje,“ moja šefica je rekla dami za stolom koj a je klimnula glavom i uzela slušalicu telefona u ruke dok smo prolazili. Spotaknula sam se od njezine riječi i moje noge se nisu mogle pomaknuti. Zašto smo u poslovnom dijelu zgrade? Nikad nisam planirala da ću ostati ovdje. Ovo je trebao biti samo privremeni posao, ali sam znala da ovo nije poslovni kat.

Ovdje imaš osjećaj da je Donald Trump, više kao recepcija nego ured. Ovdje me sigurno ne bi doveli da znaju šta sam uradila. Zbunjenost je nastavila rasti u meni dok sam slijedila svoju šeficu na pristojnoj udaljenosti. Stala je ispred jednog ureda i pokucala provirila glavom.

prije

nego

„Gospodin Hamilton će te primiti sada,“ rekla je, pokazujući mi da uđem.

15

je

Kraljevstvo snova

Sastanak

Stala sam gledajući u nju u jednom trenutku, i onda se polagano kretala prema vratima. Dala sam joj još jedan zbunjeni pogled dok sam ulazila, i zatim se zaustavila kad sam se okrenula prema naprijed. Oh ne, ne, ne, ne . . .

“Hvala ti Agatha, to bi bilo sve za sada.“ Klimnula je jednom glavom i izašla iz ureda. Moja usta su se otvarala bez zvuka, dok sam gledala u poznatu figuru koja je sjedila iza stola. Moje oči su se spustile na pločicu na stolu. “Jeremiah Hamilton,“ rekla sam još uvijek u šoku. Tamnokosi muškarac iza stola podigao je hladne oči kako bi me ispravio. “Gospođice Delacourt,“ rekao je pokazujući na stolicu ispred stola. “Molim vas, sjednite.“ Moje srce je ubrzano počelo kucati kad sam čula njegov glas, potvrđujući moje strahove. Nisam mogla progovoriti i pošla sam prema stolici, i oklijevajući sjela. Ignorirao me je, gledajući nešto na tabletu u njegovim rukama. Dok smo sjedili u tišini pogledala sam njegov ogromni ured. Prozori su prekrivali cijeli zid iza stola i od poda do stropa dajući panoramski pogled na ulice ispod. Stol je bio od tamnog drveta, prekriven sa laptopom, pločicom sa imenom i Newtonovom kolijevkom, sa čeličnim kuglicama. Stolica u kojoj sam sjedila je bila prekrivena mekanom tkaninom i imala je točkiće na dnu zbog čega se bilo jednostavno okretati.

“Gospođice Lucy Delacourt,“ stranac je rekao, gledajući u mene. Jerimiah Hamilton, ponovila sam sebi, još ne razumijevajući situaciju. “Trenutno ste privremeno zaposleni iz agencije za zapošljavanje, od strane Agathe Crebtree. Istina?“ Na moje grčevito klimanje glavom nastavio je. „P rimijetio sam da ste koristili putovnicu za identifikaciju.“ Pogledao me je. “Putovnicu?“ Da progovorim bilo mi je teško jer su mi usta bila suha, ali sam svejedno pokušala. “Uvijek je nosim uz sebe.“ Podignuta obrva i upitni izraz lica tražili su još informacija, ali nisam mogla više ništa da kažem. Trenutak šutnje je bio prije nego je ponovo progovorio. „Odrasli u predgrađu New Yorka, išli ste tri godine na Univerzitet Cornell prije nego ste ga napustili. Privremeni poslovi od tada i onda ste se preselili u grad. Zašto ste odustali?“ Njegove riječi su me iznenadile i na trenutak sam samo gledala u njega. 16

Kraljevstvo snova

Sastanak

“Šta?“ upitala sam, propustivši pitanje koje mi je postavio. “Zašto,“ ponovio je,“ste napustili fakultet, gospođice Delacourt?“ Njegov ton je zahtijevao odgovor, ali on je bio kompliciran i osoban, dovodeći

u uspomeneisaznala kojimsam samda se imam borila zadnje tri godine. je biloali udar nasjećanje moju privatnost pravo da mu ne Pitanje odgovorim, sam osjetila da se moje usne pomiču. “Moji roditelji su umrli.“ Bila je duga pauza, dok sam pokušavala da ne zaplačem – težak zadatak s obzirom na situaciju u kojoj se nalazim. Hoće li me se sramiti? Pitala sam se, gutajući suze. Toliko su se žrtvovali za mene, da ja napredujem što većinu toga nisam ni otkrila dok nisam nakon njihove smrti bila prisiljena živjeti sa njihovim odlukama.

“Žao mi je zbog vašeg gubitka,“ Jeremiah je rekao nakon dugog trenutka šutnje dok sam se borila da zadržim pribranost. Pročistio je grlo, podignula sam pogled na njega dok je sjedio na stolici. “Šta vas je dovelo u Jersey City?“ Osjetila sam notu zabrinutosti u njegovom glasu, ali se nisam mogla prisiliti

da ga pogledam u oči. Iako je pitanje bilo osobno i nije ga se ticalo, odgovorila sam mu. “Izgubila sam obiteljsku kuću i morala se preseliti, a stara prijateljica mi je rekla da mogu živjeti sa njom.“ “Vidim.“ Jeremiah se pomaknuo naprijed na trenutak, i onda ponovo nagnuo na stolicu. “Znate li zbog čega sam vas zamolio da dođete, gospođice Delacourt?“ To je bilo pitanje koje sam se i ja pitala i nisam mogla sigurno odgovoriti na

njega. Progutalanapustila. sam, podižući kako bihsam susrela oči,nego ali me je moja hrabrost “Ne?“glavu odgovorila mu, njegove više kaozelene pitanje, kao odgovor. Otvorio je usta da kaže nešto, stao i onda pokušao ponovo. “Dopusti da ti kažem kako bi vaš dan izgledao danas da nije našeg sastanka.“ Držao je ruke na stolu, prije nego je ponovo progovorio. „Radili bi ste pola sata do zatvaranja, kad bi vas gospođa Crabtree pozvala u njezin ured. Objasnila bi vam da je vaš privremeni ugovor otkazan i da je danas vaš zadnji dan. Dobili bi ste vašu zadnju plaću i otpratili bi vas iz zgrade.“

17

Kraljevstvo snova

Sastanak

Drugi put u danu srce mi se spustilo u pete. “Otpuštate me?“ Upitala sam paničnim glasom, nisam mogla vjerovati mojim riječima. “Je li ovo zato što smo mi . . .“ Podigao je ruku kako bi zaustavio moje riječi i odmahnuo glavom. “Odluka za otpuštanjem je bila planirana prije tjedan dana i nismo trebali više pripravnike u vašem departmanu.“ Oči su mu se suzile kad je dodao, više za sebe,“Potpisao sam odluku ranije ovaj tjedan prije nego što sam vas upoznao.“ “Ali nitko ne zapošljava sada,“ prošaptala sam, zaboravljajući da je moja potraga za poslom trebala biti tajna.

“Pogledao sam vaš rad i uradili ste dobar posao,“ nastavio je dok sam ja zurila, sva u strahu u stol ispred mene. “Dobit ćete odlične preporuke za svaki posao koji budete imali.“ U nedostatku riječi, i ne razmišljajući šta govorim gledala sam u zid. “Zašto mi govorite ovo?“ Promrmljala sam. “Zašto ste me doveli ovdje?“ “Zato što imam drugu ponudu za vas, posao ako ste zainteresirani. Tražim osobnog asistenta.“ Trepnula sam nekolika puta, iznenađena ponudom. Gledala sam u njegovo lice, ali ga nisam mogla pročitati. Sumnja se javila u mom stomaku i upitala se,“Šta bi trebao raditi osobni asistent?“ “Sve što poželim.“ Udahnula sam duboko na te riječi, razmišljajući o njihovom dubljem značenju. Ne može biti, sigurno nije mislio na ono što i ja. Ali nešto u njegovim očima, unatoč opuštenom biznismenu mi je upućivalo na to da sam u pravu. Njegov pogled je obećavao dosta toga – ili je možda moj um pokušavao pretvoriti želje u stvarnost. Morala sam biti sigurna. “Jučer, kad smo mi , hm. . .“ Nagnuo se naprijed i naslonio čvrstu bradu na prste. “Da,“ rekao je jednostavno, samo jednom riječju odgovarajući na sva moja pitanja. Trudila sam se da izgledam pogođeno ponudom, tražeći način kako da odbijem, ali bilo je nemoguće. Trenutačno sam očajna da nađem posao i imam 18

Kraljevstvo snova

Sastanak

ponudu, i ne mogu dopustiti da propadne kad ne znam kad ću drugu dobiti. To ne

znači da ću ja jednostavno reći da. “Šta nudite?“ Zahtijevala sam odgovor, podigla sam glavu i nadala se da neće primijetiti moju nesigurnost. Ne mogu da vjerujem da stvarno razmatram ovu ponudu!

Lijeni osmjeh pojavio se u kutu njegovih usana. “Potpune beneficije, povećanje plaće i sve putne troškove plaćene.“ Napisao je nešto na papir i stavio ga pred mene.“Ovo bi trebalo biti dovoljno za početnu plaću.“ Suma koja je bila napisana iznenadila me – mogla bih platiti sve svoje studentske dugove u nekoliko mjeseci, i mogla bise vratiti na fakultet za godinu

dana. Moja vilica nije se htjela pokrenuti dok sam pokušavala nešto reći, ne znajući šta. To mi je prilika, dio mene je insistirao, dok je drugi dio govorio da bježim. Sjedila sam u tišini na trenutak, razmišljajući o svoji opcijama, i duboko udahnula. “Želim ovo napismeno.“ Nešto mi je reklo da to nije odgovor koji je očekivao; nagnuo je glavu u stranu i njegove oči su zasjajile, jedin i znak koji sam vidjela u njima je humor. Prelijepo lice je ostalo zamišljeno i onda je klimnuo glavom. „Odlično,“ rekao je, „Ali prvo te moram detaljno intervjuirati da vidim da li odgovaraš za ovu poziciju.“ Nagnuo se i stavio bradu na isprepletene prs te. „Ustani, nagni se i stavi dlanove na stol.“

19

Četvrto poglavlje Zaledila sam se. Njegova rečenica od maloprije sve što poželim mi je prošla kroz glavu. Nakon to trenutka ustala sam se na noge, i stala ispred stola i naslonila

dlanove na rub tamnog stola.“ Ostani ovako dok ti ne kažem da se možeš pomaknuti. Koliko riječi možeš tipkati u minuti?“ Pitanje me iznenadilo, ali sam se prisjetila prošlog intervjua i odgovorila na pitanje. “Osamdeset.“ “Koje su ti snage i slabosti?“ Nestao je iza mene, prekidajući moju koncentraciju. Mogla sam se okrenuti kako bih ga vidjela, ali sam ostavila pogled usmjeren na stol dok sam odgovarala

na pitanje. “Sklonost detaljima, i upornost da obavim posao bez obzira na okolnosti.“ Cerekanje se čulo iza mene, očito kao odgovor na moje uvježbane odgovore. “Gdje se vidite za pet godina?“ Pošla sam odgovoriti ali sam zapala u tišinu, kad je ruku spustio na moje bedro, ispod moje suknje i preko guze prije nego ju je sklonio. Progutala sam, dah

mi je bio isprekidan, ali sam uspjela da odgovorim. “Vjerojatno da završim pravo, ili na poziciji sa kojom ću biti sretna.“ Bila je potpuna tišina. Moj puls se povećao i zatvorila sam oči, pokušavajući da ostanem smirena. Bilo je baš kao u liftu – jedan dodir i bila sam izgubljena, moje tijelo je žudjelo za njegovim dodirom. “Šta podrazumijevaš kao posao iz snova?“ Prsti su mu skliznuli između mojih bedara, prelazeći preko mojih gaćica, i mrmljanje je izašlo iz mojih usta. Moji bokovi su se pomaknuli u želji za njegovim dodirom, ali opet njegova ruka je nestala i ja sam zarežala. Predah mi je omogućio da uspijem odgovoriti, iako dosta teško. “Neka pozicija koja je važna i gdje mogu da pomažem ljudima.“ “Dobar odgovor,“ promrmljao je, i vratio ruku na meko mjesto između noga, pretvarajući me u potpuni nered. Dlanovi su mi bili prislonjeni na stol, a nokte 20

Kraljevstvo snova

Sastanak

sam zakopala u tamno drvo, kad sam osjetila navalu vreline u mom stomaku. Ruka

je prešla preko mojih leđa i zaustavila se na boku, dok su me njegovi prsti zadirkivali i mučili. Zadržala sam drhtave ruke na stolu kad se nešto tvrdo pritisnulo od moja leđa. Prsti su se napokon pomaknuli ispod mojih gaćica i pritiskali me krik, dok su prelazili mojim vl ažnim kad ispustila pokušavajući biti što tiša. središtem. Zagrcnula sam se kad sam

“Moj ured je zvučno izoliran i vrata su zaključana,“ promrmljao je, odgovarajući na pitanje koje se ja nisam sjetila postaviti. Prsti su se zabili duboko u mene, od čega je moje tijelo zadrhtalo. “Prije nego što nastavimo dalje moramo se riješiti ovoga.“ Gaćice je povukao niz moje noge i bez pitanja iskoračila sam kad su pale na pod. Nogom mi je raširio bedra, dok je bio pribijen uz moje tijelo. Prsti između mojih noga nikad nisu prestali da istražuju, moje disanje je bilo otežano, dok mi je Jeremaih podizao suknju do struka, te se zabijao svojom izbočinom od moju guzu. Njegov palac koji je prethodno teško prelazio po mom središtu, premjestio se do mog stražnjeg otvora. Pomaknula sam se najprije od šoka, stol i njegovi bokovi držali su me zatočenu dok je on palcem prelazio po mojoj uskoj rupi. Ideja da je zainteresiran za taj ulaz nikad mi nije pala na pamet; nisam toliko naivna da nisam znala za to, ali nikad nisam to radila prije.

Usne su se pritisnule uz moj vrat. “U svoje vrijeme,“ rekao je dubokim glasom, obećao je, prešao je po mom otvoru još jedanput i prešao na moj klitoris. Ali sada čak i disanje se čulo kao mrmljanje, jer sam izgarala od želje da budem u potpunosti ispunjena. Njegovi prsti su me zadirkivali i mučili, ali nisu dopuštali da svršim. Nešto se pomaknulo iza mene; Jerimiah se spustio niže i zubima okrznuo moju guzu, dok je jedna ruka raširivala moje obraze. Prije nego što sam shvatila šta slijedi, po prvi put u životu osjetila sam jezik pritisnut uz moj najintimniji otvor, lizanje tog dijela me tjeralo na plač i nisam se mogla zaustaviti dok mi je mučio tijelo jezikom i prstima. Nepoznat i erotičan osjećaj, nimalo sličan ičemu što sam doživjela, gurnuo me preko ruba. Svršila sam glasno, moji nokti su bili zabijeni u stol ispred mene, a moje tijelo je drhtalo nekontrolirano.

21

Kraljevstvo snova

Sastanak

Naslonila sam glavu na moje ruke i kad sam čula zvuk otvaranja kondoma, a onda tvrdu dužinu njegovog kurca između obraza moje guze. Prste je izvadio, samo kako bi ih zamijenio sa velikom pojavom u mom uskom središtu. Kad ga je gurnuo unutra, promrmljala sam, jedna ruka mu je bila na mom

stuku i držala me čvrsto uz njegovo tijelo. Zabijao se unutra i van, rastežući nježnu kožu. Još uvijek osjećajući ostatke orgazma, njegovi pokreti su me natjerali da se guram od njega divlje.

“Jebote, tako si vrela,“ promrmljao je uz moje uho kad se zabio snažno, i izvlačeći još jedan krik iz mene. Jedna ruka je bila na mom vratu, povlačeći moju glavu unazad na njegovo rame i paralizirajući moj dah; nisam prestala stenjati kad je došao još jedan val orgazma i moje tijelo je zadrhtalo po drugi put u nekoliko minuta. Moja glava je pala u stranu i njegovi zubi su prelazili cijelom dužinom mog

vrata, dok je skidao moju bluzu. Nježni poljupci na mojoj koži bili su u suprotnosti sa njegovim snažnim zabijanjem, ali u nedostatku iskustva dopustila sam mu da ima kontrolu i brzinu. Dva orgazma su me oslabila, potaknuta neiskustvom, ali on

me je držao u njegovim snažnim rukama. Nabijala sam se na njega iako je moja koža bila osjetljiva za tako snažne udare, zadovoljstvo je bilo previše. Kao i prošli put, njegovi zubi su se zarili u moje rame kad je zadrhtao. Ispustio je krik i sa zadnjim udarcem jako svršio. Ruka oko mog vrata bila je pomaknuta i

krv mi je projurila u glavu što je uzrokovalo vrtoglavicu. Nježno me je spustio na središte stola, njegovo snažno tijelo bilo je na mojem dok smo oboje pokušavali doći do daha. Nakon trenutka odmaknuo se i zakoračio unatrag, ostavljajući me samu na

hladnom drvetu. Napokon sam postala svjesna koliko sam mu izložena, ali sam provela još koju minutu hvatajući dah prije nego što sam spustila suknju. Bila sam previše mokra da bih sjela na stolicu, pa sam se podigla i koristila stol kao oslonac. “Gotovi smo. Dobila si posao.“ Još teško dišući, okrenula sam se kako bih ga pogledala dok je stajao na malim šankom u kutu ureda. Njegove hlače i odijelo su bili opet na svome mjestu, kao da se ništa upravo nije dogodilo. Izgled na njegovom licu je bio znatiželjan, ali nisam mogla otkriti šta je mislio da je saznao. Pokušala sam da osjećam sram, 22

Kraljevstvo snova

Sastanak

bijes, ljutnju na ovo što se upravo dogodilo, ali jedino što sam osjećala bila je duboka iscrpljenost i osjećaj sigurnosti. Tako sam sjebana.

Ruka“Idi nasemom laktu, nježno dodirnula vodegutljaj se našla rukama. sredi,“ Jeremaih je me rekao dok sami jačaša uzimala vodeuizmojim čaše, njegov glas je bio nježan. “Ja ću pripremiti sve da možemo krenuti kad se vratiš.“ Moj mozak nije povezao sve konce, i pomislila sam da sam propustila nešto. “Šta ćeš pripremiti?“ “Rekla si da uvijek nosiš putovnicu sa sobom?“ Trepnula sam, potpuno zbunjena. Čudno pitanje. “Hm, da, jesam?“ Klimnuo je glavom kao da je to odgovor na sva pitanja. “Savršeno. Onda

možeš ići sa mnom danas i biti moja pratnja.“ Uzela sam još jedan gutljaj vode, još zbunjena smjerom ovog razgovora. “Tvoja pratnja, gdje?“ “Pariz. Krećemo za sat vremena.“

23

UGOVOR

Prvo poglavlje Limuzine su prostranije nego što se sjećam. Naravno, zadnji put na školskoj maturi, a bila je natrpana sa prijateljima i sa pratnjom. Potajno sam bacila pogled na zgodnog muškarca blizu mene na zadnjem sjedištu limuzine. Ignorisao me je trenutno, fokusiran na tablet u njegovom krilu i ostavljajući me mom vlastitom uređaju. Moja kožna torba je na mom krilu, i zagrlim je bliže. Još se oporavljam od dnevnih dešavanja. Jesam li zaista na putu prema Paris? Zadnja dva dana su bila ludnica. Dva puta na poslu bila sam zavedena od

prelijepog stranca kojeg viđam svako jutro: prvo u javnom dizalu, i poslije na parkingu garaže. Moje nekarakterno ponašanje i sramotno ponašanje mi je pobrkalo moj zdrav razum, ali šokirala sam se samo sat ranije kada sam saznala da je isti tamni stranac bio bilioner.

Još gore, bio je moj šef. Jeremiah Hamilton, CEO Hamilton Industrie, multinacionalne poslovne konglomeracije koji pariraju svemu što je Tramp ikada proizveo, sjedi preko puta mene u limuzini. Nisam ga prepoznala, nikada nisam ni shvatila ko je on, kada sam

se vozila tim dizalom. Ta misao je bila sramotana. Iako nije imao tv šou ili ime na naslovnicama magazine koje zapravo čitam, ipak sam trebal a znati kako CEO kompanije u kojoj radim izgleda. I sada se čini da idem prema airodromu da odletim s njim u Pariz.Kao njegov lični asistent. Uz predstojeći ugovor čije odredbe se vrte oko fraze ”sve što želi”. Što se tiče rangiranja najgoreg dana ikada, o vaj spade u najgorih pet. Definitivno usko na prvom za najviše mozgu smetajući dan ikada. Manhattanska prometna gužva je normalan klupko pješaka i vozila, nisam obraćala pažnju na našu rutu, uhvaćena u svojim mislima. Prerano, međutim primjetila sam opadanje prometa i da auto prolazi pored ograde iza koje su avioni.

Gledajući kroz prozor, iznenadila sam se kada sam vidjela znak Teterboro Airport. New Jersey airodrom je manji nego u New York-u , i ako nikada nisam letjela s njega znala sam da služi za privatne letove bogatih i uticajnih.

25

Kraljevstvo snova

Ugovor

Pa predpostavljam da smo to danas mi. Pomisao posla hladne trnce uz moju

kralježnicu, i ja zadrhta, trljajući svoje ruke. O Bože, u šta sam se uvalila? “Siguran si da neću trebati odjeću?” Pitam po treći put dok se zaustavlj amo na terminal. Nije mi dopustio da ponesem ništa sa sobom od ličnih stvari osim onih u uredu – naime, onoga što je bilo u mojoj tašnici – i nemam ništa osim poslovne odjeće koju još nosim. Suknja i košulja su čiste, ali ni približno dovoljne za prekomorsko putovanje. “Biti će ti obezbjeđena”.Jeremiah me uvjerava.“Tvoj ugovor podrazumjeva sve ovo.” To je bio isti odgovor koji sam dobila svaki put kada sam pitala pitanja vezana

za ovaj put. U ovakvom slučaju, moj ugovor će biti duži od Tolstoja. Neozbiljna misao mi nije pomogla smiriti nervozu.Nisam potpisala još ništa.Još uvjek mogu otići, pronaći drugi posao. Iznenadna slika mene kako okrećem burgere za život natjera me da se naježim, i val tuge me preplavi. Je li to gdje ću završiti?Da li je ovo zaista moja zadnja prilika?Podignem pogled i vidim da me Jeremiah gleda. Bilo je kao da može pročitati moje misli ali nije bilo emocija na njegovom stoičkom licu. Frustrirana, nevoljna da mu dopustim vidjeti moju neodlučnost, stisnem čeljušt i odbijem skrenuti prva pogled.

Vrata se otvore, prekidajući naše natjecanje u zurenju. Zgrabim svoju torbu, i izađem pored njega, ali mislim da sam vidjela humor na njegovom licu dok sam prolazila. Znači voli konflikt, mislila sam dok smo grabili prema zgradi.Dobro, pošto neću puzati i preklinjati za poštovanje. Slika iskoči u mojoj glavi, mene kako klečim na koljenima ispred njega, gledajući gore prema tom predivnom licu, i osjetim podrhtavanje u stomaku. Ah, prokletstvo.

Brzina kojom smo prošli kroz obezbjeđenje bilo je novo i skustvo za mene. Najnaporniji dio je bio kada je osiguranje pregledalo moju torbicu i pronašlo donje rublje od juče za koje sam zaboravila da je još tu. Moje cjelo tjelo se zagrijalo na taj pronalazak ali ostali su profesionalni. Nakon što nas je obezbjeđe nje provjerilo prošli smo kroz malo područije za čekanje i prevezeni smo preko terminal do našeg aviona.

26

Kraljevstvo snova

Ugovor

Duga i glatka, ali mnogo manja od aviona sa kojima sam prije letjela, avion

nije bio ni sličan onima komercijalnih letova sa kojima sam letjela. Nije bilo šanse da ću putovati u nečemu ovakvom, normalne cure kao ja nikada ne vide unutrašnjost ovoga osim ako nisu stjuardese ili piloti. Otmjeni interijer me je oborio s nogu, kožnim sjedalima širimna odsjedala bilo čega štonego sam jevidjela u avionima. Pilot sa nam je dozvolio da duplo sjednomo prije zatvorio vrata i povukao su u kabinu. Impresionirana okruženjem, počela sam se igrati s raznim napravama i priborom pričvršćenim za moje sjedalo.Imalo je i vlastiti privatni telefon ispod jednog debelog naslona za ruke, što sam smatrala zabavnim. Tanki tablet kliznu na sto ispred mene, isti koji sam vidjela da Jeremiah radi

na njemu ranije danas. Iznenađena, pogledala sam preko u Jeremiah u susjednom sjedalu.“Šta je ovo?”Uspjela sam da svoju raniju zabavljenost zatamnim. “Napisao sam tvoj ugovor na putu prema ovamo:” Kada sam oklijevala, nageo se i uhvatio moj pogled. “Znala si da ovo dolazi.” “Ne šali se. “ sarkastičan odgovor proturječi mojoj nervozi. Jesam li se odrekla svoga života. “Auto će te odvesti kući ako želiš otići.” Izvukao je srebrnu olovku iz džepa i predao mi je.“Izbor je tvoj.” Zgrabim olovku iz njegove ruke, stisnem je u mojoj šaci da ne bi odala svoje drhtanje. Sjedajući nazad na svoje sjedalo, podigla sam tablet i pročitala cjeli ugovor.Tajnost je ugovora je porcija stvarnosti, i natjeralo je moje usne da se

cinično izviju.Naravno da ne želi da izblebećem svjetu. Sve što trebam biti će mi obezbjeđeno ali ću izgubiti sve stvari koje mi je obezbjedila kompanija ako prekršim uvjete ugovora. Bla bla bla. Odrasla sam dešifrirajući suhoparni pravni jezik tijekom koledža, ali on je napisao prilično izravan ugovor. Blizu kraja, međutim, sapletem se oko jednog uvjeta o kome nismo razgovarali.“Pedeset hiljada dolara?”Zacvilim, gledajući ga iznenađeno. On klimne.“Ako budeš moj zaposlenik šest mjeseci, imaš pravo na bonus.” Kaže on, pozivajući se na ugovor gotovo od riječi do riječi. “To zajedno sa sedmičnom platom neće ti biti oduzeto ako prekineš ugovor.” 27

Kraljevstvo snova

Ugovor

Dakle,i ako prekinem ugovor i dalje dobijam nešto iz ovoga. Vidjeti to

napisano pomaže mome mozgu da se pomiti sa apsurdnom odlukom. Ugovor, je nejasan o mojim dužnostima, ali daje profesionalnu vibru cjeloj situaciji i osjećam se dobro, manje droljasto. Ko zna, možda je ovo standardni ugovor sa bog atim i slavnim. Jedva bi znala drugačije. Ipak sam oklijevala.Mogu još uvjek otići.Razmišljam, zureći u olovku u mojoj ruci. Mogu završiti ovu glupu šaradu, uzeti taksi do svog stana… I onda šta? a sa koledža koja mi Renta dolazi na naplatu, a moja cimerka, i stara prijateljic je dala šansu kada nisam imala opcija, ne bi bila u stanju pokriti sve troškove sama. Nezaposlenost bi isisala sav novac, ideja pronalaska novog posla je

obeshrabrujuća, i bila je dobra šansa da neću pronaći ništa. Ideja da živim u skloništu za beskućnike zaledila mi je krv, i bespomoćnost moje situacije zaprijeti da će me preplaviti. Jeremiahovo lice održava nesažaljenje dok me gleda strpljivo. Napravio je očiglednim šta taj ugovor povlači za sobom – moj ‘intervju’ je bio ja raširena n a njegovom stolu dok je on uzimao moje tijelo i ostavio me stenjuću i u zadihanom neredu. Sjećanje me navodi da otpužem i sakrijem se, ja nikada nisam bila takav tip djevojke, a ipak stranac me je zaveo ne jednom nego tri puta u dvadeset-četiri sata. Nemam drugog izbora.

Prošla sam kroz ugovor dva puta, težina moga puta je ogromna za mene, a onda sam drhtavim prstima potpisala svoje ime na dnu i vratila mu tablet.

Jeremiah je posegao i pritisnuo prateće dugme. Odmah motor počne raditi, ja sam se pobrinila da sam svezana. Uhvatim naslon čvrsto i pokušavam ignorirati moju nelagodu u vezi leta i čovjeka koji sjedi preko puta mene. “Ne voliš letjeti?” Držim oči zatvorene i glumim da spavam kako motori startuju i tjeraju nas niz pistu. Proces je gladak,i nije dug kao što sam mislila za tako mali avion, ali nisam prodisala dok nismo bili u zraku.

Još uvjek smo se penjali kada je Jeremiah otkopčao pojas i ustao, idući prema središnjem područiju iza mene.Zadržala sam oči ravno, odlučna da ignoriram 28

Kraljevstvo snova

Ugovor

njegovo prisustvo, dok ruka koja nosi čašu prozirnog pića nije pojavila ispred

mene.“Ne pijem.”Kažem. “Čak ni vodu?” Nisam njegovu zabavljenost šarmantnom, ali sam uzela piće iz njegove rukesmatrala mrmljajući, “Hvala.” “Ima hrane u baru ako trebaš nešto konkretnije.” “Nisam gladna, hvala.” Moj stomak je izabrao taj trenutak da glasno zavija, pokazujući moju izravnu laž.“U redu, dobro, možda malo.” Usne su mu stisnute i imala sam osjećaj da se suzdržava od smijanja. “Ti doista nisi imala pojma ko sam ja, zar ne?” Odjednom nisam bila raspoložena za razgovor, zlovoljno ispusti zrak i

slegnem ramenima.“Očito, nisi popularan toliko koliko se čini da misliš.”

Primio je moje sarkastične riječi s humorom.“A koliko sam popularan?” meškoljeći se u stolici, pogledam ga i vidim zabavl jenost kako naboraje rubove njegovih očiju. Čini se tako tvrdim dok ga ne pogledaš u oči. One su najljepše zelene boje koje sam mogla vidjeti na čovjeku, vibrirajuće naspram maslinastog tena i crne kose. Shvatajući da buljim, pročistim grlo i borim se za o dgovorom na njegovo pitanje. Duhovita replika mi svejedno pobjegne, i slegnem ramenima,

uzimajući gutljaj vode. Ignoriram njegovo smijanje.“Bilo bi dobro da se odmoriš.”Kaže.” Ovo će biti dug let.” Dok je odlazio u zadnji dio aviona ja sam ostala u sjedalu, naslonila se na leđa i ugnjezdila u stolicu. Nažalost, moj stomak, svjestan da je hrana blizu, ne dozvoljava mi da se odmorim.Uspjela sam odugovlačiti možda oko pola sata, zaposlivši se raznim dodatcima oko mene, prije nego što sam ustala i otišla pozadi da vidim šta je dostupno.

Kada sam prošla pored šefa sjedio je u jednoj od širokih stolica, s čašom neke tamne tečnosti u ruci. Mogu osjetiti njegove oči na meni dok idem prema kuhinjskoj niši i toči si sok od narandže prije nego sam zavirila na izbor hra ne. 29

Kraljevstvo snova

Ugovor

Zgrabila sam pripremljeni pileći sendvić sa sastojcima koji zvuče gastronomski, i jedem u maloj prostoriji.

Čovjek me čini nervoznom, ne mogu si vjerovati kad sam s njim. Kada god je blizu ja zamišljam erotične scene koje sam samo čitala u romanima i v idjela ih u svojoj fantaziji. To je bilo u redu dok je on bio stranac u dizalu kojeg sam viđala jednom dnevno. Sada, moram ga izbaciti iz glave,ali lakše reći nego uraditi: posato je izražena fikcija u mome fantazerskom životu, i moje tjelo mi ne dopušta daga zaboravim. Čak I beznađe moje trenutne situacije ne može zaustaviti moju reakciju na njegovo prisustvo, ista reakcija koja me dovela u ovaj nered na prvom mjestu. Grabim bocu vode, okrenem se da napustim malu kuhinju i naglo se zaustavim kada vidim da stoji pored prolaza. Krenuo je prema meni, a ja se

povučem za korak, samo da bi naletjela na pult. “Ja, hm,” promuca, “Trebala bi se vratiti u svoje sjedalo…” Prsti su mu se poigravali dugmićima na košulji. “Možeš li mi pomoći sa ovim?” Pita, pokazujući na košulju i ignorirajući moju izjavu. “Izgleda da je zaglavila.” Ispuhnem nepovjerljivi dah. „Ozbiljno?“ Njegove riječi dolaze kao jadna

rečenica, gotovo je apsurdno s obzirom na situaciju, ali s druge strane ono što sam čula ranije danas iskoči u mojoj glavi. Sve što želim. Frknem. Dakle, sada sam mu i dizajner? Ovo nije nešto za što sam se prijavila,

ali sa malom uvrjeđenosti posegnem i uzmeme dugme. Njegovi prsti prelaze preko mojih, i pokušavam da ih ignoriram zajedno sa zatezanjem u svom stomaku. Začuđujuće, ali dugme je zaista bilo zaglavljeno, ali trebalo mi je samo par sekundi da ga oslobodim. Pustila sam košulju kada sam završila, ostavljajući dugme otvoreno, ali on je zadržao moje ruke pa nisam mogla zakoračiti unazad. “Da provjeriš druga, možda?” Pogledala sam ga brzo u oči a zatim ponovo dole. Ovo je glupo, mislim, pokušavam se naljutiti dok se moje ruke vraćaju na njegovu košulju. Trebala sam biti advokat, neko ko se zauzima za nemoćne, ovo nije razlog zašto sam uzela studentski zajam, da budem proslavljena švelja…

30

Kraljevstvo snova

Ugovor

Jeremiah zuri dole prema meni, I trudim se jako da ignorišem njegov pogled – lakše reći nego učiniti. Dajući mu kratki bljesak koji je uglavnom razmetanje hrabrošću sa moje strane, počinjem raskopčavati njegovu košulju. Material je tanak ali jak, nije svila ali nešto slično i skupo. Nisam stigla ni do trećeg dugmeta a moje ruke seda tresu, ne odništa straha nego od njegove mi više trebalo mnogo da shvatim ne nosi ispod košulje osim blizine. kože.ŠtoNije sam dugmadi

otkopčavala to sam više torza otkrivala, tamna koža naspram bjeloj košulji koja odbija biti zatvorena na svom vlasniku. Napravio je korak bliže meni, nazirem ga iznad sebe, i moje cjelo tjelo se počinje tresti. O moj Bože. Moj život do tog trenutka nije uključivao mnogo muškaraca izvan moje porodice i par prijatelja sa faxa. Srednja škola, a zatim koledž, je bio sav o učenju; knjige i učenje su me uvjek interesovali više od formiranja bilo kakvog odnosa sa suprotnim polom – čak i ako su neki bili zainteresovani. Život nakon smrti roditelja je bio u magli, nikada nije bilo vremena za išta osim raznih poslova i brige za moju budućnost. Ako je ikočovjeka bio zainteresovan, definitivno primjećujem ispred mene. ja sigurno nisam primjetila. Ali Boreći se protiv poriva da dotaknem glatku kožu pod prstima je izgubljena bitka. On je napravio mali korak u stranu, a ja se nesvjesno pomjerim isto,

okrećem se polako sa njim dok izvlači košulju i baca je na stolicu pokraj nas. Bez daha, moje oči lutaju tjelom koju je njegova košulja pre krivala, tada je podrhtavanje u mome stomaku postal prava eksplozija iskri kada su njegovi prsti

dotakli kožu na mojim rukama. Nisam ni shvatila da se krećemo, zarobljena njegovom blizinom i dodirom, dok mi leđa nisu gurnuta uz nešto tvrdo – zid. Moje ruke se zategnu uz tvrdu muskulaturu njegovih trbušnih mišića dok sam podizala pogled i vidim njega kako me gleda intenzivno, što ostavlja moja koljena klecavim. Bilo kakve misli o odupiranju nestanu dok je pritiskao svoje tijelo uz moje i spustio glavu da uzme moje usne.

Ono što je počelo kao lagano jedva dodirivanje naših usana, brzo prerasta u nešto više strasno. Bespomoćna protiv njegovog napada, stenjen u njegova usta i stružem noktima dolje niz zategnuto tjelo, odgovarajući na njegov poljubac sa vatrom koju nisam znala da posjedujem.

Moji dodiri služe samo da rasplamsaju dok me pritišće bliže, njegov jezik izlazi na kratko da začikaje moje usne i navede me da otvorim usta. Njegove velike 31

Kraljevstvo snova

Ugovor

ruke lutaju niz moje tjelo, smještajući se na mom struku, sa prstima zarivenim u moje bokove, vukući me bliže prema sebi. Moje ruke penju se oko njegovog vrata, zaplićući se u gustu crnu kosu, očajna za njegovim dodirom kao što se čini da je on za mojim. Jedna noga ugurala se čvrsto između mojih nogu, ja dahnem kada je sti snuo dio moga tijela koje je otečeno i moli za još. Ruke stežu moje kukove čvrsto i iznenada me podiže, pritišće me uz zid dok me podupire samo njegovo tjelo i držanje.Moje noge se omotaju oko njegovog struka kako njegove usne napuštaju moje, zubi lagano dotiču mekanu kožu duž vrata dok mu se kukovi pritišću uz moje. Maleni krik rasprsne se iz mojih usta, onda ponovo kako njegovi zubi zakače lagano moje rame kroz bluzu I on ponovo zanjiše kukovima. Moje ruke potraže njegovo lice, da ga vrati gore, poljubim ga ponovo, praveći zadihano stenjanje u njegova usta dok se on nastavlja trljati od mene. Moja suknja

je ured na mom struku, i njegovi prsti su se uvukli prema vrhu moje noge, stišćući tanku barijeru mojih gaćica prema mome bolnom jezgru. Ja stenjen u njeg ova usta, grizući mu usnicu i izvijajući kukove prema njegovoj ruci, očajna za više. “Možda bi mi mogla pomoći oko gumba na hlačama, takođe?” Trebao mi je momenat da obradim niske riječi, ali uspjevam da se probijem kroz izmaglicu požude. Prekinem poljubac, shvatajući šta sam zamalo dopustila da se desi – ponovo – i gledajući u njegove oči. Vruća potreba u njegovim očima i dalje me tjera da se topim iznutra, ali kada sam ga pogurala lagano u ramena on zakorači nazad, spuštajući me nježno na pod. Moja suknj a je gomila oko mojih

bokova na moje veliko razočarenje, a ja požurim da je popravim dok sam se izvlačila bočno van njegovog dosega. „Trebala bi se odmoriti, dug je let do Pariza.” Pogledam ga. Stajao je tamo izgledajući dovoljno dobro da jede, osjećao se ugodno go kao što se osjećao ugodno zakopčan u skupom odjelu. Zašto se udaljajem od njega opet? Principi. Moral. O da. K vragu.

Grčevito klimnuvši, prisilim se okrenuti i odem nazad na svoje sjedalo. Zgrabim jastuk iz obližnjeg ormarića, sjednem u sjedalo i poguram sjedalo unazad. 32

Kraljevstvo snova

Ugovor

Nisam mislila da ću moći zaspati, ali uspjevam konačno pasti u nestalan drijemež dok sunce zalazi za horizont, narandžasti sjaj se gasi na zemlji ispod. U nekom momentu, probudim se i vidim samo tamu kroz prozor. Neko – Jeremiah? – ne samo da me pokrio sa dekom nego i zašuškao krajeve oko moga

tjela. Namrštim se, sigurna da nije bio tu kada sam se smjestila, i pogledam iza mog sjedala i vidimJeremiah čvrsto spava u drugoj susjednoj stolici. Njegova košulja je ponovo zakopčana, sako presavijen uredno u stolici do njega. Zauzeo je više mjesta u stolici tako da se nije mogao ušuškati kao ja, ali se čini da se ugodno zavalio. San mu je omekšao njegov tvrdi izgled lica, izgleda drugačije, mlađe, mnogo opuštenije. Voljela bi da ga mogu mrziti, mislim se, ali nema ljutnje u mojim mislima.

Čovjek u toj stolici je uradio sve osim me ucjenio da potpišem ugovor koji mu dopušta svu slobodu koju želi podužeti, ipak tu je momenat ured nježnosti koji želi da se probije. Nije uradio ništa što nisam željela, mislim se, dodirujući prekrivač oko sebe. Pitam se koji je pravi čovjek, teški CEO koji me intervjuirao presavijenu preko njegovog stola, ili čovjek koji me prekrio ovom dekom. Spremila sam taj razgovor za drugi dan, iscrpljenost čini moje oči teškim. Zijevnem tiho, povlačim deku do moje brade, smještam se u udobnu stolicu, i utonem natrag u san.

33

Drugo poglavlje

“Imate li nešto za prijaviti?” S obzirom da mi nije dopušteno ništa ponijeti sa sobom… “Ne.” Čovjek provjerava moju putovnicu ponovo, zatim mi je vraća.Pokazujući na sljedeću osobu dok sam ja prolazila pored stola. Podebljana slova na displeju iznad mene govore mi gdje sam na nekoliko jezika, ja zastanem i zabuljim se. Stvarno sam u Francuskoj.

Jeremiah je stajao u blizini, i kako sam se izvukla iz reda položio je ruku na moja leđa i usmjeravao me kroz malu grupu. Vidim red ljudi čekaju pridošlice dok idemo prema glavnom terminal. Jeremiah me vodi sa strane, gdje veliki ćelavi čovjek sa plavom bradicom stoji pored zida. Kada nas je vidio, krenio je prema nama da se sretnemo na pola puta. „Lucy, ovo je Ethan moj šef osiguranja. Odvesti će te do hotela.“ Rukujemo se, ali mu je letimična pažnja jasno pokazala da ima drugih prioriteta. „Celeste je još ovdje.“ Ethanov glas ima južnjački naglasak, lagan ali primjetan. „ Neće otići još tri sata.“ Jeremiah klimne. „Savršeno. Pobrini se da gosođica Delacourt dobije sve u hotelu.“ „Šta je sa tobom?“ upitam dok je on odlazio. „Moram se nositi sa lešinarima.“ A Ethanu doda. „Pokušaj da te ne vide.“ Gledala sam ga kako odlazi prema staklenim vratima koja vode van. To je to?

Mislila sam zbunjeno. Predata sam šoferu, i tajno izvedena iz airodroma? Palo mi je na pamet da bi trebala biti sretna što nisam u njegovoj prisutnosti, ali, odjednom sama sa drugim strancom u stranoj zemlji, shvatim da mi nedostaje.

„U redu, idemo.“ Pratim Ethana tiho, bacajući tajne poglede prema svom šefu. Dok Jeremiah izlazi kroz staklena vrata vidim komešanje vani dok nekoliko ljudi ž uri prema njemu. Bljesak kamera i pomješani glasovi doletješe do mene dok smo izlazili niže 34

Kraljevstvo snova

Ugovor

od akcije, ignorirani od publike. „O čemu je to?“ pitam, boreći se da pratim Ethana dugim koracima.

„Paparaci.“ Ethan mi drži otvorena vrata dok izlazimo sa termina la na jedini način izvan vreve. „Njegovo prisustvo na gala večeri ovog vikenda je dovoljno za tisak.“ Gala? Dolazimo do velikog crnog SUV- a koji nas čeka na pločniku. Još jedan čovjek, koji je čekao za volanom, izašao je iz vozila da Ethan može zauzeti njegovo

mjesti, i mi se pokrenusmo. „Hoće li on biti u redu?“ pitam, gledajući kroz stražnji prozor u roj reportera.

Ethan frknu. „Ovo je ništa, i on j to uradio uglavnom da skrene pozornost da mi možemo otići neometano. Neće biti daleko iza nas. Zapravo, vidim ga kako se kreće kroz gomilu dok se limuzina zaustavlja, i

ispustim mali dah olakšanja. Nikada ne bi mogla uraditi to, pomisli, zahvalna za retrospektivni predah. Pomisao o svim tim kamerama uperenim u moje lice, prateći me svuda... zadrhta samo misleći na to.

Milion pitanja mi prolazi kroz glavu, ali čovjek koji vozi čini se nije pričljiv pa ih čuvam za sebe, umjesto toga uživam u svom prvom pogledu na Pariz. Osigurala sam obećanje od roditelja još u srednjoj školi da kada diplomiram i dobijem diplomu, da će mi platiti put ovamo. Ta se želja nije nikada ostvarila – njihova smrt na mojoj zadnjoj godini koledža je izbacila iz tračnica moj život, tjerajući me na radikalno drugačiji put nego što sam oduvjek zamišljala – ali moja ljubav prema gradu je ostala. Bljeskovi Eiffelovog tornja kroz druge zgrade me natjeraju da se

osmjehnem, nešto od stresa nakupljenog zadnjih par dana nestane. Kada smo se napokon zaustavili i vratar mi otvorio vrata, moja vilica se objesi

i ja sam buljila u šoku u hotel. „Odsjedamo ovdje?“ Nisam dobila odgovor, i iskreno, pitanje je bilo retorično i onako. Buljila sam u veličanstveni Pariz Ritz, nalazeći neshvatljivim da ću spavati tu. Još jedna građevina koju sam samo vidjela online i u magazinima, slike nisu prikazale strukturu ispravno. Nije velik kao što sam mislila, bio je velik i ponosan kao što sam oduvjek sanjala, i ne mogu dočekati da vidim unutrašnjost.

35

Kraljevstvo snova

Ugovor

Crvenokosa u dotjeranoj blijedoj haljini krene prema nama, štikle su lupkale po kamenom tlu. Činila se zadovoljna što vidi Ethana, ali zastane kada je vidjela mene. Veliki vozač poljubi je u ruku, romantična gesta koja se čini čudna sa njegovim grubim ponašanjem. „Celeste, ovo je Lucy Delacourt, nova osobna asistentica gospodina Hamiltona.“ Zbunjenost odma napusti ženino lice, iako se još uvjek čini iznenađena vjestima. „Drago mi je što sam te upoznala.“ Kaže sa toplim osmjehom, pružajući ruku u znak pozdrava. „Ja sam Celeste Taylor, glavni voditelj Operacije Hamilton industrije.“ Njen stisak je čvrst i poslovan, njen osmjeh dobrodošlice olakša stoicizam koji sam do sada vidjela. „Prošlo je dosta otkako je Remi uzeo osobnog asistenta.“ Remi? „Da, dobro, ja sam novi.“ Bilo je teško znati koliko toga mogu reći, pa sam odlučila držati se profesionalno. „Zaposlio me juče posljepodne.“ Celestine obrve podignu se visoko. „Pa, sigurno se kretao brzo ovaj put.“ Pogled joj omekša. „Ovo mora sve da ti je čudno.“ Ova prva gesta male simpatije umalo me natjera da zaplačem. Željela sam joj se zahvaliti, ali uspijem se suzdržati od bacanja ru ku oko njenih ramena, i progutam svoju zahvalnost. „Juče sam bila u iskušenju da odbijem. Sada sam dobro.“ Pokažem na hotel pored mene. „Malo je neodoljiv.“ „Da i ja mislim.“ Ona pogleda oko auta. „Da li imaš prtljag sa sobom.“ „Uh..“ nisam mogla da shvatiti kako da objasnim takav mali detalj. Ko leti preko Atlantika bez nošenja ikakve odjeće ili prtljage za put? Ja očigledno, ali nisam znala šta da kažem a da ne spomenem sraman detalj. Celeste naginje glavu na stranu na moju neugodnu tišinu, sužavajući oč i. Zakorači natrag, pregledajući me od glave do ramena, i klimne. „Ah, vidim zašto.“ Kaže sa sveznajućim osmjehom. Pogledam dole prema mojoj odjeći, ne razumjevajući njeno značenje. I dalje je čista, doduše izgužvana malo od puta i spavanja u stolici. „Zašto, šta nije uredu sa ovim što nosim?“

36

Kraljevstvo snova

Ugovor

To izmami smijenje kod Celeste. „Oh, nije moje mišljenje oko kojeg bi se trebala brinuti.“ Kaže, odmahujući glavom i smiješeći se. „Ako Remi ne voli nešto, on će učiniti sve u svojoj moći da to promjeni. On je par ni valjak, kojim se koristi da dobije ono što želi. Ne moraš da kažeš ništa, već mogu vidjeti da ti se dogodilo.“ ona pokaže prema vratima hotela. „Dođi unutra, hladno je vani.“ Pratim je do pločnika dok Ethan ostaje pored auta, pozabavivši se pozivom na telefon. „Kada si upoznala gospodina Hamiltona? Pitam. Celeste me pogleda zabavljeno jer sam upotrjebila njegov formalni naslov.

„Išli smo u školu zajedno davno, iako sam se preselila na zapad ured odma nakon mature. Razvela se, preselila se natrag da počnem iznova, nisam mogla pronaći ništa. Umalo sam odustala, onda me Remi pronašao.“ Sleže ramenima. „Počela sam kao menadžer i onda, kada je restruktuirao cjelu kompanija nakon očeve smrti, dao mi je izbor, da zauzmem COO položaj ili sam otpuštena. Kao što reko.“ Dodade, kolutajući očima na mene,“parna mašina“. „Zvuči poznato.“ Radnici hotela otvore vrata i ja buljim u čudu okolo ulaza. „Ovo je mjesto čak i bolje nego što sam zamišljala.“ „Čekaj dok vidiš aparmane.“ Ona pogleda na sat. „Moj avion ne odlazi za gotovo tri sata, želiš li da ti pokažem okolo?“ kada sam joj se osmješila, uze me za ruku. „Moraš vidjeti bazen prvo. Uvjek mi oduzme dah.“ Razgledavanje je bilo brzo ali temeljito, i ostavilo me sa malom vrtoglavicom.

Šta sam uradila da zaslužim ovo? Pitam se, zureći u vrh obilja. Zašto sam uopšte ovdje? Je li ovo nadoknada sudbine za usrane zadnje četiri godine? Hoće li biti brzo oduzeto kao u mom prošlom životu? „Moram da idem. Čak i privatni avioni moraju pratiti raspored.“ Jedva sam poznavala ženu, ali osjećala sam se tužno gledajući je kako odlazi. Smatrala sam zadnja dva dana napornim i stresnim, i Celesteina prisutnost, koliko

god kratka, je dobrodošao melem. Pružajući ruku kažem. „Siguran let.“ Uzela je moju ruku u mirni zahvat, a zatim se kagela bliže. „Gledaj, budi dobra prema Jeremiahu u redu? Zna biti kreten, ali ima veliko srce za one do kojih

mu je stalo ili odluči zaštititi.“ 37

Kraljevstvo snova

Ugovor

Njene riječi me iznenade. Budi dobra prema njemu? „On je moj šef.“ Kažem ukočeno, nisam sigurna kako odgovoriti a da ne zvučim zajedljivo. „Moram ga poštovati.“ Počela je odmahivati glavom, zastane razmišljajući na momenat, a onda tužno klimne. „To je valjda dovoljno.“naginjući se bliže, Celeste dodade tišim glasom. „Prošlo je ured dvije godine odkako nije imao osobnog asistenta, zadnja, hmm, je otišla pod lošim uslovima. Kao njegov novi asistent pratit ćeš ga u njegovim dužnostima, i služiti mu kao pratnja. Novinari će iskoristit taj dogovor i trebali bi te ostaviti na miru, ali budi svjesna da je neizbježno da bi mogla dobiti nešto pozornosti.“ Je li ih tretirao sve kao mene? Iznenadilo me da spomen drugog asistenta me iziritirao. Odjednom se sjetim jata paparaca vani na airodromu, i smrzo se. Odjednom je ovo jako loša ideja. Onda opet, kada sam ikad mislila o cjeloj sit uaciji

išta osim čudnog trika sudbine? „Sh, govoreći o vragu.“ Okrenem se da bi vidjela visoku figuru Jeremiah kako ulazi u hotel. Ima malu zamotanu kutiu ispod ruke, i zastane da privatno porazgovara sa Ethanom. Imaju sličnu vibru koju nalazim zanimljivom, i spomenem to Celeste.

„Pa obojica su bili u vojsci zajedno, možda je to.“ „Vojsci?“ nikada ga ne bi mogla zamisliti kao vojnika. Čini se da imam mnogo toga naučiti o čovjeku koji me sada zapošljava. v otac nije umro i Celeste klimne. u„Oni su obojicaposlu. Army Gadan Rangersposao, dok Ramie ostavio ga glavnim porodičnom da. Došla sam upravo nakon i pomogla popuniti polje.“

Htjela sam pitati više, ali obojica su krenula prema nama i trenutak je izgubljen. Celeste se nasmije i istupi, uzimajući Jeremiaha u raširene ruke. „Izgleda da više nisam potrebna za ovo malo primanje večeras.“ Jeremiah podigne Celesteine ruke na kratki poljubac prije nego što pusti, ali osim njega vidjela sam kako je Ethan trepnuo na tu gestu. Crvenokosa se odmakne i pogleda na velikog ćelavog muškarca pored nje. „Spreman krenuti,

dušo?“ 38

Kraljevstvo snova

Ugovor

Trepnem, iznenađena njenim riječima i opet vidim kako se Ethanovo lice omekšava u osmjeh. Celeste mi mahne i oni odlaze, ruka velikog čovjeka je na leđima COO. Tek tada sam primjetila zlatni prsten n a ljevoj ruci. „Vjenčani su ured godinu dana.“ Na moj zapanjeni pogled, Jeremiah podigne obrvu. „Pitanje je napisano na cjelom tvom licu.“ Saginjem glavu na njegov ciničan ton, čišteći misli. „Šta sada?“ pitam, bacajući posljednji pogled na odlazeći par. Stres se vrati pošto nisam imala ideju šta on želi. „Celeste ti je pokazal naokolo po hotelu?“ „Malo, da.“ Nisam mogla zaustaviti osmjeh na mom licu. „Apsolutno je nevjerovatan, slike ga ne prikazuju ispravno.“ On se zabavljeno smije. „Čekaj da vidiš sobe.“

39

Treće poglavlje Potonula sam u toplu vodu, čuvajući se za strane ogromne porculanske kade da ne bi potonula ispod površine. Pjenasta brda od mjehurića škakiljaju moj nos kako se smještam u udoban položaj, nasmješim se, puhnem u njih tako da plešu u malenim oblačcima u zraku. Duboka kada je iznenađujuće udobna, i smjestim se, ispuštajući izdah olakšanja i igram se sa česmom svojim nožnim prstima. Jeremiah me poslao u sobu, govoreći da mora srediti još neke s tvari prije nego što mi se pridruži. Slijedila sam hotelskog radnika koji mi je pokazao moju sobu, i kada je otvorio vrata prizor me je ostavio bez riječi. Unutrašnjost apartmana je najveći luksuz, najgizdavije mjesto koje sam ikada vidjela, sa pozlaćenim ogledalima i slikama, bjelepločice ukrašene zlatom, kristalni lusteri i lampe, Rococo kalupi i filigran na svakom uglu i otvoreni paneli. Tapiserijom

obloženi zidovi, i svaki cent sobe vrišti gledaj u mene, ja sam skupa, udara te u glavu sa precjenjenom elegancijom i ekstravagancijom, jeziv dizajn.

Apsolutno ga obožavam. Iako me hostes proveo uokolo, jedva sam ga slušala, previše zauzeta istražujući sam. Apartman je uključivao nekoliko dnevnih prostorija pored spavaće sa namještajem koji izgleda skupo ali v eoma neudobno. Nekoliko ugodnosti koji sam se mogla sjetiti, i nekoliko na koje nisam nikada pomislila, bilo je

obezbjeđeno besplatno. Mislila sam da sam umrla i otišla u raj kada sam vidjela kupaonicu sa visokim stropom i ogledalima, mramorne plohe i podovi, i kada ured velika kao Jacuzzi nalazila se u sredini. Moj hostes je imao vremena samo ukazati

na ormar za posteljinu i robu prije nego što sam ga ispratila van ljubazno koliko sam mogla i odvukla se u pjenušavu kadu. Izabrala sam miris lavande od miris nih ulja prije nego sam skinula radnu odjeću, zgrabila ogrtač i zaključala vrata. Dopustila sam sebi da uživam u toplom i opijajućem osjećaju vode neko vrijeme prije nego što sam se stvarno okupala. Koristeći prste na nogama petljala sam česmom tople vode čuvajući kupku toplom dok sam temeljito očistila kožu. Uzela sam si vremena ali na kraju moje izborane ruke uvjere me da napustim

kupku, mjehurići su sada samo bijeli film na vrhu vode. Uskakajući u ogrtač i motajući kosu u ručnik, pregledala sam površine i ladice da vidim koja druga blaga leže skrivena u kupaonici. 40

Kraljevstvo snova

Ugovor

Tri oštra zvuka kucanja na zaključana vrata natjeraju me da skočim iznenađena. „Volio bi te vidjeti vani ovdje.“ Jeremiahov duboki glas prođe kroz debeli okvir vrata, njegove riječi su naredba od koje se očekuje da se posluša. Zamrznem se, tenziju koju sam uspjela saprati ranije sada se vratila sa

osvetom. Brz pogled po prostoriji natjera me da shvatim sa užasom da nemam ništa obući osim ogrtača i peškira. Ostavila sam ih na stolici u spavaćoj so bi, sada zauzetom sa mojim šefom. Progutam, gledajući se u ogledalu. Moje lice je sastrugano i bez šminke, sjajno i čisto ali golo bez moje uobičajene maske. Ispod ručnika omotanog nasumice oko moje glave, moja kosa je u neredu i još previše mokra da je očešljam. Ne mogu mu dopustiti da me vidi ovakvu, izbacit će me iz hotela. Žurno skinem ručnik sa glave, i kažem prema van. „Samo minut.“ Da ne pomisli da ga ignoriram. Zašto me je briga šta misli, racionalna strana moga mozga pokušava upitati, dok sam petlj ala sa svojom mokrom kosom i izgladila obrve koje očajno trebaju olovku za obrve. Zar ne želiš ostati podalje od njega, u svakom slučaju? Možda, ali barem želim izgledati pristojno kada izađem. Razbarušim moju dugu kosu u neki vid urednosti i ravnam moj ogrtač, pobrinuvši se da je pojas čvrsto vezan. Odem do vrata. Zaustavim se na trenutak, pogledam se u ogledalu – ozbiljno, nikada nisi bila tako tašta! – prije nogo otključam vrata i zakoračim van. Jeremiah je stajao na drugoj strani spavaće sobe pored mali h srebrenih kolica sa naredanim jelima. Pogledao je gore kako sam prišla, njegove oči pogledaju ogrtač i mokru kosu. „Kako ti se svidjela kupka?“ Opirem se pokazati naglu gestu, pa slježem jednom ramenom. „Nije nešto na što sam navikla.“ Njegov proučavajući pogled me tjera da se poželim vrpoljiti kao da sam uhvaćena u laži, i potrebna mi je velika moć samokontrole da ostanem mirna. Okrenuo se da pogura kolica prema stolu, i odjednom mogu ponovo disati. Prestani mu dopuštati da dopire do tebe na taj način. Moji odgovori na njega su 41

Kraljevstvo snova

Ugovor

glupi ali ne mogu si pomoći da se ne osjećam ugroženo, kao da me suptilno uhodi.

„Imam nešto za tebe.“ je pridobilo mojuzakrči pažnju. „Doručak?“ pitam, moje oči gledaju u suđe poredTonjega. Moj stomak u iščekivanju. „Za momenat, možda.“ Uspravi se, i pogleda me mrtav ozbiljan u oči. „Skini ogrtač i dođi ovamo.“ Sve u meni se sledi. Zagrlim ogrtač oko sebe, pokušavajući odbiti neizbježno. „Zašto?“ Ne kaže ništa, i pogledam gore da bi vidjela ga kako me gleda. Nema emocija u njegovim očima, koliko se njega ticalo, trebala sam se skinuti i otići k njemu samo zato štokaže, je onnešto tako rekao. Zato što sam potpisala kojidrugi kaže izbor. da ću raditi što on što sam uradila samo zato štodokument mi nije dao Svjetlucava zamka oko mene nije učinila ništa da prekrije da je to: kavez, dizajniran da me drži van balansa i na njegovu milost i nemilost. Napokon, napokon sam se naljutila. „Zašto ja? Zašto sve ovo?“ Pokažem okolo po sobi.

On nagne glavu na stranu. „Zašto ne?“ On je okrenio moje pitanje nazad ka meni, i to me raspizdi. „Ja nisam niko u

tvom životu, ruke za upisivanje podataka i onda izbačena na ulicu kada nisam više bila od koristi. Dakle, zašto sam ovdje?“ Njegove se usne stisnu, ali ne reče ništa. Premješta se na dru gu stranu sobe do velikog mramornog stola, podigao je kristalni bokal i natočio si čašu jantarne tečnosti. „Moja karijera se sastoji od traženja potencijala.“ Kaže, vrteći tekućinu ukrug dok me gleda ravnodušno. „Moj je posao pronaći tvrtke koje mogu kupit i ili sponzorirati, srediti, a zatim prodati za profit.“ „Dakle šta sam ja, projekat?“ Naginjanje glave u stranu potvrdilo je moje pretpostavke. „Bila si ambiciozna, pametna kao student na koledžu, koristeći je za određenu vrstu egzistencije. Život 42

Kraljevstvo snova

Ugovor

ti je podjelio tešku ruku, dovevši te niže nego što si mislila da je moguće.“

Nazdravlja mi sa čašom prije nego odpije gutljaj. „Nikada ne bi odbila šansu da se vratitš na svoje noge, bez obzira koliko košta.“ „Pa, daj mi posao.“ Kažem, sarkazam kaplje s mog jezika. „Nisi me morao lišiti svakog dostojanstva, čineći me...dizalo, garaža..“ Tupi udarac čaše od tacnu za posluživanje šokirao me i vratio iz ljutnje. „Vozila si se tim dizalom svako jutro.“ Jeremiah kaže niskim glasom, zureći u kristalni bokal. „bacajući male poglede prema meni, prilazeći bliže ali ne previše blizu.“ Njegove oči sretnu moje, i ja uvučem dah na vatru koju sam vidjela u njegovim. „Znam tvoj miris, znam kada se ta potreba kotrlja kroz tebe. Ti tajni mali osmjesi, ne znajući šta se događa u tvojoj glavi...“ Moj dah je zatečen kada se on utišao, prsti grčevito stiskaju vrh čaše stvarajući bjele pruge. Ne vjerujem ti. „Ja sam niko.“ Kažem, moje vlastite riječi zabijaju oštricu u moje srce. Njegova slobodna ruka se stisnula u šaku uz njegovo bedro a čeljušt stegla, onda se njegovo tjelo opusti. Došao je do mene, i ja zakoračim nazad, uzalud pokušavajući zadržati posljednje ostatke mog bjesa kao štit. Biti mu tako blizu je zastrašujuće, moje srce muklo udara u mojim grudima dok ja gledam u stranu, nesposobna biti jaka više. Prst dođe pod moju bradu i podiže moju glavu dok nisam gledala u njega. Lice mu je bilo neumoljivo kao i uvjek, ali njegov glas je bio blag dok je ponavljao

raniji zahtjev. Zahtjevajući. „Skini ogrtač.“ Riječi su odjekivale kroz moje tijelo, njegova blizina je radila čudne stvari mom umu, i pronalzim svoje ruke kako odvezuju pojas na ogrtaču. Mekani materijal klizne niz moje ruke i padne na pod, gomilajući se oko mojih peta. Potpuno izložena pred njim po prvi put ikad, zatvorim oč i zbog njegovog proučavanja, suze se protisnu između mojih trepavica. Kada je stavio svoje ruke oko mene, ukočim se, ali njegove ruke ostanu na mojim ramenima dok me je okretao. „Pogledaj nešto.“ Kaže, i kada nisam odmah otvorila oči, on ponovi.“Pogledaj.“

43

Kraljevstvo snova

Ugovor

Veliko ovalno ogledalo stajalo je ispred mene, a ja sam ustuknula na svoj odraz.

„Šta vidiš?“ zatraži on. Mlohavi trbuh i bedra, veliki kukovi, grudi kojima treba grudnjak da izgledaju dobro.

„Sebe.“ Ja ću uvjek biti svoj najgori kritičar. Vidjela sam njegovo mrštenje u ogledalu, a onda je nageo glavu da prostudira moj odraz. „Vidim preljepo lice.“ Započne, vodeći prst niz moj obraz i sa strane moga vrata. „Mekana koža, prave krivulje.“ Nagnuo se bliže mojoj glavi i udahnuo duboko. „Mirišeš dovoljno dobro za pojesti.“ Dodaje, njegove riječi ured reže.

Moj dah zastaje, njegove riječi čine da se moj stomak zategne. Jedna velika ruka prekrije moje grudi, prsti prekrivaju jednu bradavicu, i ovaj put udahnem glasno. Njegov stisak na mojim ramenima zategne se kak o njegova ruka kruži

mojim grudima i klizi niže, prelazeći preko mog trbuha i ostavljajući trag vatre na svom put. „Tako prelijepa.“ Mrmlja, i moja glava padne na njegovo rame dok se ruka širi preko mog kuka, prsti se zarivaju duboko u moju kožu. Gledam ga u ogledalu, moje srce glasno kuca u ušima, dok ta ruka gladi preko mog brežuljka, ne klizeći niže ali osjećajući oblik. Naglo se odmakne i pusti me, ostavljajući me zbunjenu i izvan ravnoteže. „Ne pomjeraj se.“ Kaže, njegov je glas kao bič i ja se smrznem . Moja instiktivna poslušnost mi smeta ali ostanem stajati dok Jeremiah podiže kutiju koju sam vidjela da nosi u lobiju i preda mi je. „Htjeo sam ovo sačuvati za kasnije, ali sada je bolje.“ Sumnjičava, uzmem paket i otvorim ga, povlačeći papir za zamotava nje. Moje oči se šire dok sam prstom provlačila preko para najlonki i ispod satenski traka običnog bjelog korzet. Bez riječi, pogledam prema svom šefu pa ponovo dole na sadržaj kutije, nesigurna kako da reagujem. Jeremiah uzme kutiju iz mojih ruku nježno kada nisam uradila ništa nekoliko sekundi. „Okreni se.“

44

Kraljevstvo snova

Ugovor

Kada sam uradila što je rekao, on je izvadio tanki predmet, na moje dalje iznenađenje, počevši me oblačiti. Prvo bijeli korzet, koji je isprepleo iza mene, pokrivao je moje grudi i trbuh, sa trakicama koje su visile sve do mojih bedara.

Ušla sam u malene gaćice a onda u visoke čarape na koje je on spojio trake od korzeta. Bilo je nešto nevjerovatno senzualno cjele tenisam stvarinosila unatočdonje tomerublje kako se on ponašao profesionalno oko toga. Nikadaoko u životu kao ovo, svakako ne za muškarca, i bilo je to interesantno iskustvo. Predaleko sam od toga da nosim bijelo, cinični dio mene pomisli, ali zadržala sam to zapažanje za sebe.

Kada je završio, uhvatio me je za ramena i okrenuo ukrug dok nisam gledala u ogledalo ponovo. „Šta sada vidiš?“ pita, naginjući se bliže mome uhu. Trepnem. Vau, dakle ovo se dobije sa skupim donjim vešom. Bjela tkanina uspjela je sakriti ono što sam uvjek mrzila, i naglasila ono što nisam shvatala da imam. Moje ruke se spuste niz moj struk, skromno osigurano sa vezicama duž moje kičme, i preko mojih kukova idu satenske trake niz moje noge do visokih čarapa. Cjeli aranžman nije bio pretjerano ograničavajući ali stegnut dovoljno da povuče djelove i podigne neke stvari – naime moje grudi, koje nikada nisam smatrala posebno impresivnim. Izgledaju dobro sada, mislim, klizeći prstima preko čvrstih vrhova obe dojke. Odjednom se sjeti da je postavio pitanje, pročistim grlo da odgovorim ali nisam znala šta da kažem. Pogledam ga u oči u ogledalu, i on klimne, očito videći moj odgovor tamo. „Drago mi je što se vidimo oči u oči.“ Mrmlja, vodeći svoju šaku uz moju ruku i preko ramena. „Sada kada smo to makli dalje...“ Ruka se uplete u moju kosu, a moja glava je povučena nazad. Malo ciknem, moja ruka prekriva njegovu u iznenađenju, dok gledam u njega. Njegovo lice je hladno kao granit, zelene oči intenzivne, ali njegov glas je gladak kao svila. „Ne volim da mi se suprodstavlja. Kada ti kažem da uradiš nešto, očekujem da bude urađeno odmah ili će biti posljedica.“ Ruka u mojoj kosi dodatno stisnula. „Na koljena.“

45

Četvrto poglavlje Brzo kleknem na tlo, dodatni pritisak ruke na mojoj glavi tjera me na koljena.

Podvezice na mojim leđima se zategnu i uvuku čvrsto u stražnjicu, interesantan osjećaj ali još uvjek potiskujem osjećaj neugode od ruke upletene u moju kosu. Glava mi je nageta nazad, i gledam dok me Jeremiah pregleda sa visine. „Uživaš u ovome, zar ne?“ on promrmlja. Bože da! Taj izdajnički dio moje duše je u plamenu opet, uživajući u prisilnoj podređenosti iako se pitam u šta sam se uvalila. Njegove ruke puštaju moju kosu, i klize niz moj obraz. „ Tako si lijepa na koljenima, tvrd sam samo od razmišljanja tvojih usta oko moga kuraca. “ Zadrhtala sam na sirove riječi, gledam kako mu prsti prelaze preko izbočine u hlačama samo centimetar od moga lica. Okrećući glavu na stranu, pogledam naš odraz u ogromnom ovalnom ogledalu. Nismo radili ništa – još – ali način na koji je stajao iznad mene, brade visoko i ravnog tjela dok sam ja klečala pred njegovim nogama... moja utroba se topila, natapajući između mojih nogu čineći me spremnom da ga primim. Tražim njegov dodir i gurnem se od njegovu ruku kao mačka, a on me nagradi prelazeći svojim palcom preko moga čela. „Sanjao sam te na koljenima, dok me tvoja predivna usta sisaju.“ Prst pređe preko mog čela ponovo, zaglađujući nazad mokru kosu. „Želiš li mi pomoći da svršim, mala mačkice?“ „Da.“ Dahnem, a zatim šokirano zagunđem kada ponovo zgrabi moj u kosu. „Da, šta?“ „Da...“ mučim mozak za prikladnim odgovorom.“Gospodine?“ On napravi odobravajući zvuk, a onda me njegove ruke puste, pomjeraju se da brzinski otovre hlače i izvlači se vani. „Neću ti obećati da ću biti nježan,“ procjedi on, glasa gruba od potrebe, „previše sam razmišljao o ovome, ali obećajem da ću završiti šta god da otpočnem.“ Omotam preste oko njegove tvrde dužine, klizeći rukom do dna pa nazad eksperimentirajući. Njegovi bokovi se grče, uradim to ponovo prije nego se 46

Kraljevstvo snova

Ugovor

nagnem naprijed i prevučem svoj jezik preko glavića. Pratila sam njegovu dužinu

jezikom prije nego što sam ga uvukla u usta, kotrljajući oko glave sa jezikom. Kliznem šakom do korjena, udarila sam okruglasti vrh sa jezikom i usisala ga, zatim sam sklonila gornju ruku i uvukla ga dublje.

Položio je ruku na moju glavu, ne tjerajući me ni na šta, nego kao podsjetnik na njegovu prisutnost. Moja glava je poskakivala nad njim, moja ruka je gladila

njegovu dužinu dok sam ga povlačila dublje i dublje. Zvuk je dolazio iznad mene – niska grmljavina i plitki udasi –koji su me zadovoljavali. Mogu ga natjerati da izgubi kontrolu, mislim, ideja mi daje motivaciju da udvostručim svoj trud. Kada sam mislila da se mogu nositi sa pokretima, oslobodim bazu od druge ruke i uvučem ga koliko god mogu.

Davljenički vapaj dolazi iznad mene, prstiju duboko zakopanih u mojoj lubanji. Debela glava škakilja pozadinu moga grla, prisiljavajući me da se povučem ili ugušim. Omotajem ruku oko korjena, počinjem ponovo ali ruke sa obe strane moje glave me izvuku, njegovi kukovi ga zabijaju u moja vrela usta.

„Ruke iza leđa.“ Riječi su grubo naređenje. Zaustavila sam se na momentar prije nego sam mu udovoljila, izvijajući ruke iza sebe i hvatajući se za zgobove. Molim se da bude nježan sa mnom. Trebala sam znati bolje.

Njegov prvi potisak udari zadnji dio moga grla, a moje oči zasuze momentalno. „Ruke iza leđa.“, drekne opet, kada sam instinktivno posegla, „ili ti neću dati izbora nego ih svezati.“ Trebao mi je svaki djelić volje koji sam posjedovala, ali prisilila sam ruke da se vrate u staru poziciju, ispreplećući prste i moleći za goli život. On ponavlja potisak, ovaj put ne tako duboko, dajući mi prostora da dišem. Nastavio je tako, gurajući se u i van u moja usta, i polako se navikavam na pokrete. Zapravo, ubrzo sam se navikla na tempo dovoljno da improvizujem. Pritisnem jezik bazu njegova kurca,

potiskivao je plitko, dajući mi više mjesta za igranje. Maleni zvuk dolazi odozgo – stenje i oštro uvlači dah – bilo je seksi kao pakao, i dobar pokazatelj da radim nešto kako treba. Kada sam prešla preko vrha svojim jezikom, formirajući čvrst pečat i sisajući ga duboko, uzdah koji sam čula iznad sebe čini da se uglovi mojih usana podignu.

47

Kraljevstvo snova

Ugovor

Njegovi prsti se zabijaju u moju lubanju, usmjeravajući moju glavu dok njegovi kukovi potiskuju duboko u moja usta. Svaki put se osjećam kao da se davim, ili imala poteškoća sa disanjem, malo je usporavao, a ja sam mu se zahvaljivala najbolje što sam mogla. Moje oči odu ustranu da nas gledam u ogledalu, i sirova potreba koju sam između vidjela na njegovom licupoveća, to radim – ja mumoje – je bila moćan afrodizijak. Pulsiranje mojih nogu se sićušne

gaćice ne odgovaraju za sklisko curenje niz moja bedra. Trebam ga u sebi ubrzo ili će ovo biti previše. Očito je mislio isto, jer se izvukao i zakoračio nazad. Moja slina je blistala na zategnutoj koži ispred moga lica. „Ustani.“ Nisam sigurna da li misli da mogu maketi ruke, manevrišem da se podignem dok nisam ustala, ruku i dalje iza mojih leđa. Na njegovom licu je odobravanje, ali grabi iza moga vrata, njegov stisak je čvrst ali ne prečvrst, i odvodi me do okruglog mramornog stola sa debelom drvenom osnovom. „Lezi preko i zgrabi stranice i čuvaj dok ti ne kažem da možeš pustiti.“ Sto izgleda dovoljno čvrsto ali kamen mora da je hlada n a ja ne nosim puno toga. Negdje duboko u duši mali glas povika: Još uvjek možeš reći ne, nije prekasno.

I šta onda? Rekao mi je još u garaži, da nikada ne uzima ženu protiv njene volje. „Samo reci ne i ostavit ću te samu zauvjek.“ Rekao mi je i vjerovala sam mu. Mogu reći ne i izaći kroz ta vrata. Vratio bi me nazad u Sjedinjene Države, ili ne bi. Nije bitno, mogu otići u US ambasadu, mogu se vratiti nekako. Znam kako preživjeti – zadnje dvije godine su me naučile barem toliko. Pogledam prema vratima. Sve što trebam uraditi je reći ne. Pogledam u ogledalo, srećući Jeremiahove oči. Tu je bio odgovor koji nisam htjela da priznam do sada. Moje tijelo zna šta želi i ja vidim to isto znanje u Jeremiahovim očima. Koga ja zavaravam? Reflekcija djevojke u bjelom d onjem rublju me je gledala, potpomognuta prekrasnim čovjekom u luksuzmom okruženju, ne dopušta mi reći ne... i ja donesem odluku.

48

Kraljevstvo snova

Ugovor

Tijela prožeta željom, nagnem se i uhvatim udaljene rubove stola čvrsto, odahnula sam kada se nije pomjerio ni cent. Jeremiah stavlja ruku na moj vrat,

prevlačeći preko mojih leđa i preko donjeg dijela, stišćući jedan guz. „Raširi noge.“ Uradim kako je rekao, i njegova ruka se uvuče niže, prateći liniju tangi između moje guzice. Zadrhtim kada njegovi prsti pomiluju tanke gaćice i mene ispod njih, i naginjem svoje kukove za više kontakta. „Jesi li na piluli?“ Neočekivano pitanje izvlači me iz izmaglice požude na trenutak i klimnem. Neredovne mjesečnice, više od bilo kojeg seksualnog života, bile su razlog zašto sam na njima, nisam ih zapravo trebala ni za jedan drugi razlog.

Kao nagradu za moj odgovor, njegovi prsti klize ispod pojasa malih gaćica, pritiskom uz moju vlažnu kožu, i ja prostenjem. Kruži mojim ulazom sa srednjim

prstom, a onda se penje prema tvrdom pupoljku koje pulsira sa svakim otkucajem

moga srca. Moje disanje izlazi u djelovima, ali nije išao dalje, njegova ruka samo istražuje. „Želiš li da te natjeram da svršiš, mala mačkice?“ Klimnem, njegovi prsti me tjeraju da hvatam zrak. Cerek dolazi iza mene, i

usne se pritišću uz moja leđa, odmah ispod korzeta. „Morat ćeš zaraditi, jesi li spremna za to?“ Prije nego što sam mogla odgovoriti, njegov palac klizne niz moje nabore i pritisne čvrsto kroz moj stražnji otvor. Skočim naprijed u šoku ali sto sprečava bilo kakav bijeg od invazije. Tresla sam se dok mu je ruka milovala oba moja ulaza–

strana senzacija je zagonetka za moje tijelo koje ne može da shvati.

„Mnoge žene uživaju u igranju sa zada.“ Jeremiah mrmlja iza mene, njegovi prsti nastavljaju površno istraživanje. „Neki ga ustvari preferiraju, jer ih zabranjeno dovodi do svršavanja.“ On se nagne bliže, njegovo tijelo oblikuje moje. „Neki muškarci takođe preferiraju ovaj ulaz, uski ulaz i tabu da ih napali više nego sam seks.“ Njegove usne su iza mog uha kada doda, „Pogodi koja vrsta muškarca sam ja?“ Jecam bespomoćno, zarobljena između hladnog mermernog stola i njegovog vrelog tijela. Njegovi prsti nastave raditi između mojih nabora, što uzrokuje da se 49

Kraljevstvo snova

Ugovor

moji kukovi trzaju, i zadihani uzdah bježi s mojih usana. Dvije senzacije odjednom čine teškim da razlikujem koja je ona koja me pali, njegov palac trlja oba, i ja žudim za više. Zbunjenost je teško održati, kada senzacija zaprijeti da me preplavi. Dakle, Jeremiahov palac gurne unutra, rastežući zbijene mišiće na način koji nikada ne bi smatrala seksi, jecam i naginjem kukove natrag na njegovu ruku.

Njegov smjeh je dubok i seksi, preljeva me i čini da me koža pecka. Ti prsti udvostručuju svoj tempo, pronalazeći mjesto u meni koje ostavlja moje tijelo uzdrhtalo i suprotno protiv njega, moje jecanje je glasno i bez srama. „Tako si jebeno vruća.“ On prošapće u moje uho, kotrljajući svoje kukove uz moju zadnjicu. I dalje gol od struka naniže, on klizne svojim čvrstim djelom između mojih bedara uz svoju ruku prije nego što ponovi pokret. Unutrašnjost između mojih nogu je vlažna sa mojim sokovima i guranje njegovih kukova uz moju zadnjicu je seksi kao pakao, moje stezanje za rubove stola se pojača dok zglobovi ne pobjele. Moji vapaji su dugi, senzacija i rast hitnosti čine moje tijelo napetim u isčekivanju. „Svršit ćeš kada ja kažem, samo kada ja kažem.“ Zacvilim u protestu a njegova ruka se odmakne. Iznenadno odmicanje je kao kanta hladne vode – neželjeni prekid, bez sumnje kazna za moj prigovor. Na moje

zadovoljstvo, međutim, prostor je brzo ispunjen još jednim zamahom njegovih bokova dok klizi svojom tvrdom strijelom i gura između mojih bedara, i ruka se popela iza moga vrata. Nije gurnuo unutra, samo klizi između mokrih nabora. „Molim te.“ Mrmljam, podižući kukove da mu napravim bolji pristup. „Molim te, šta?“ Glas mu odražaje zabavu, iako ne mogu vidjeti njegovo lice, ali ovaj put sam sigurna da znam odgovor. „Molim te, gospodine.“ „Šta bi željela, mala mačkice?“ Da li me želiš u sebi, to tvoje predivno dupe se širi da me primi duboko? Da te jašem jako, prisilim te da svršiš dok moj kurac pumpa duboko?“ Taj glas, pjeskovit i bogat uz moje uho, može rastopiti kamen. Skliznuo je preko mog pupoljka između mojih nogu, i sve se vrati nazad, tako sam blizu, ne treba mi puno...

50

Kraljevstvo snova

Ugovor

Osjetila sam njegov okrugli vrh kako se gura u moj bolni otvor u isto vrijeme

ruke su mu raširile moje guzove, i prsti prolaze preko naborane kože. On pogura unutar oba otvora odjednom i umalo zajeca, pritisak i rastezanje su dobrodošlo olakšanje. Malo je oklijevao, njegovi kukovi hvataju stalni tempo čak i dok njegovi prsti rade moji na mojoj stražnjojodrupi. Unutarsto jedne minute, jaogledala jecam sa svakim potiskom, jecaji odjekuju mramorni i ornamentalna u sobi. Kako je njegovo koplje jače pritiskalo, lupam vrhovima mojih bedara od rub mermernog stola, i pogledam na veliko ogledalo iznad mahagoni komode ispred

mene. Daje čist pogled na čovjeka iza mene i ako sam čula jako malo od njega, vidim grubu potrebu na njegovom licu. Njegova usta su otvorena u priguše nim uzdasima, duge ruke posežu za mojim vratom naprežući se protiv bijelog materijala košulje. Korzet sa žicama i bijela čipka su vrući, bilo je nemoguće povjerovati da je to moje tijelo u odrazu ogledala.

Vrlo brzo, međutim, sve je postalo o varijantama senzacije, doći do eksplozije koju sam očajno tražila i molim se da dođe uskoro. On se zabijao u mene sada, svaki potisak me zabijao u sto koji je uz svo zlostavljanje ostao stabilan. Cvilim,

moj orgazam nadolazi. „Molim te, ne mogu stati. Gospodine, molim te!“ Ruka između naših tijela je nestal, i Jeremiah povećaje svoje potiske, trzajući jako unutar mene. Prsti na pozadini moga vrata se stusnu, grleni vapaji i jecaji

dolaze iza moje glave dok prsti klize ispod mene, prelaze preko kucajuće jezgre između mojih nogu. „Hajde onda, želim osjetiti tvoju reakciju oko sebe.“ Nema šanse da bi se mogla zaustaviti. Moj orgazam me preplavi kao val svjetlosti, ciknem, moje ruke stežu sto poput škripca, tjelo se trese. Jeremiahova dužina je pogodila mjesto unutar mene koja je potakla valove užitka, ali onda sam čula grleni, promukli krik iza sebe, i on se zgrčio iznad mene sa samo par erotičnih potisaka. Ležala sam dole na momenat, zadihana i zahvalna na hladnoj površini mramora ispod mog previše vrućeg tijela. Jeremiah položi svoje čelo na moje rame i ostali smo tako na trenutak, boreći se da uhvatimo dah. Na kraju se odgurne od mene i izvuče van, vodeći ruku niz moju kralježnicu dok je zakoračivao nazad. „Možeš pustiti sto sada.“ Lakše reći nego uraditi. Moje ruke su se ukočile i teško je pustiti, i dok sam se uspravljala napnem ih da vratim osjećaje u njih. Naginjući se od sto kao potporu, dajem si vremena da uhvatim dah dok Jeremiah preuređuje odjeću, a zatim priđe 51

Kraljevstvo snova

Ugovor

obližnjoj stolici. Podigao je malenu papirnu vrećicu s nekim velikim imenom koje nisam prepoznala i donese ga, postavlja je nježno na sto pored mene. Naginjući se naprijed, stavlja iznenađujuće mekan poljubac na moje čelo, a zatim me nježno gurne prema kupatilu. „Idi, očisti se i obuci ovo. Ostavi rublje ispod, želim znati da je dole ispod odjeće.“ Moje noge su poput želea, ali uzimam vrećicu i teturam do kupaonice, prisjećajući se da uzmem torbicu prije nego što se zaključam unutra. Postavljam vrećicu i torbu na pod, stajem ispred umivaonika i ogledala i zuri m u svoj odraz u ogledalu. Moja plava kosa je u neredu, još vlažna od tuširanja, ali razbarušeni izgled kao da se uklapa u ostatak mog izgleda. Prevučem ruke dole po krutoj tkanini, okrenem se da mogu vidjeti vezice korzeta na mojim leđima. Nikada ranije nisam nosila ovako nešto fino – dođavola, ja nikada nisam nosila odgovarajuće donje rublje – ali zurim u donji dio ispod bjele ćipke, vezice jedva pokrivaju malene tangice koje nisu neka zaštita... Pogledam bolje. To je nov koncept za mene, a ja se divim mom odrazu u

ogledalu. Tada se otrijeznim. Neću završiti s ovom farsom, zar ne? Kakve god igre Jeremiah Hamilton je igrao otišlo je predaleko, dozvolila sam si previše slobode da bi igrala na nedužnost išta duže. Dakle šta me to pravi, dobro plaćenu uredsku asistenticu, ili slavnu ljubavnicu?

Pitanje me uznemiri, i ja ga pokušam blokirati u umu. Uzmem par minuta da se očistim temeljito, odbacim malene gaćice prije nego što se okrenem da vidim šta je unutar vrećice koju mi je dao. Trendi hlače, jednostavna svilena bluza, i par ravnih crveni cipela koja se slažu sa odjećom, dok četka i ostale toaletne stvari leže na dnu vrećice. Odjeća, koliko sam mogla vidjeti, bila je prave veličine i ako znam da moja figura nije baš normalna u Europi. Očito je radio ovo prij e da zna tačno šta mi treba. Nije me bilo briga da istražim tu misao i zašto mi smeta, izvlači više pitanja koje nisam htjela da čujem sada, zato ih gurnem u stranu i požurim se urediti.

Dvadeset minuta kasnije sam se pojavila, potpuno obučena i osvježena, i vidim ga kako čeka pored stola sa posuđem kod kojih sam ga vidjela ranije. Sadrže jednostavan izbor voća i palačinke, sa pravim šlagom u hladnoj metalnoj posudi. Pogledam na sat i vidim da je još uvjek jutro, i zahvalim se silama koje su mi pomogle da zaspim u avionu.

52

Kraljevstvo snova

Ugovor

„Kakav je plan za danas?“ pitam, sjećajući se da je Eathan spomenio nekakvu gala veče. On uze moju ruku i podiže je do usan prije nego što je ubacio šaku grožđa u usta. „Jedi dok možeš.“ Kaže, gledajući me dok gulim voće. „Danas, tvoj pos ao doista počinje.“

53

TAJNA

Prvo poglavlje Pariz je bio blistav noću, kao i danju, ali bila sam prenervozna da to primjetim. Zagladim skupu haljinu sa rukama,gledajući kroz prozor limuzine dok je grad u bljeskovima prolazio pored mene. Drhtaji u trbuhu trenutno više su imali veze sa strahom u šta sam se uvalila i manje sa muškarcom koji sjedi do mene, jedne velike ruke sa posesivnim držanjem na mom bedru. Prije samo 48 sati sam se borila da preživim, brinući se da me samo jedan

platni ček djeli od beskućništva. Sada odjevena u haljinu i cipele koje koštaju kao moje tri mjesečne prijašnje plate, i na putu na dobrotvornu gala večeru uz jednog od najbogatijih ljudi na svjetu, ta stara osoba se činila svjetlosnim godinama daleko.

Uštinula bi se da provjerim li sanjam ali nakon što sam to radila cijeli dan, bila sam prilično sigurna da je ovodastvarnost. „Izgledaš nervozno.“ Tiho izgovorene riječi natjeraju me da pr ogutam. Zurila sam u ruku na mojoj nozi, gledajući debeli palac kako lijeno miluje materijal, ali nisam se mogla natjerati da podignem pogled visočije. „Prstravljena sam.“ Priznajem, ali nisam mogla reći više dok su moje emocije izmješale moje misli u glavi. Jeremiah napravi tihi šum, priznajući moj odgovor, i zapali smo ponovo u tišinu.Eiffelov toranj blista na mračnom horizontu, jarko svjetlo nad još uvjek krcatim gradu, ali čak i taj pogled nije me mogao otresti iz trenutne potištenosti. „Gdje bi najviše voljela otići u Francuskoj?“ Pitanje me iznenadi. Pogledam gore i vidim da me gledaju zelene oči zamišljeno. „Molim?“ Pitam. Jeremiah pokaže kroz prozor u grad kojim prolazimo. „Većina ljudi želi vidjeti Eiffelov toranj, ili posjetiti vinarije, ili bilo koju drugu brojnu aktivnost. Koja je

jedna stvar koju bi ti željela uraditi?“ Nisam smatrala pitanje raelevantnim u ovom momentu, ali znala sam

odgovor i onako. Znala sam ga još od djetinjstva. „Vidjeti plaže Normandije.“ 55

Kraljevstvo snova

Tajna

On trepne polako, i imam osjećaj da sam ga uspjela iznenaditi ovaj put. „Zaista?“ Nasmijem se na smeteno pitanje u njegovim očima. „Moj djed je bio RAF borbeni pilot, a moj otac je uvjek volio stvari iz drugog svjetskog rata, odrasla sam

gledajući filmove i dokumentarce, bilo šta o toj temi . Predpostavljam da je njegova ljubav prešla i na mene.“ „RAF?“ Jeremiah pita, interes se odražava u njegovim preljepim očima. „Je li ti djed Britanac?“ Odmahnem glavom.“Kanađanin. Umro je prije mog rođenja, ali moj otac je uvjek govorio da je pričao najbolje priče.“ Pronalazim pričanje o ocu bolnim ali i čudno pročišćavajućim. Izbjegavala sam i misliti o roditeljima posljednjih tri godine, ali sada mi uspomene omogućavaju da se nasmijem i opustim. „Volio je gledati maratonske ratne dokumentarce na History kanalu tokom vojne godišnjice. Mama ga je uvjek zvala beskorisno -sjedeći vikendi, ali dopuštala mu je da ima svoje emisije. Imao je sliku na kaminu njega na Utah Beach davno

prije moga rođenja, pozira pored neke stare olupine još uvjek na pjesku.“ Pogledam gore i vidim ga kako me gleda sa čudnim izrazom, gotovo

čežnjivim. Njegovo lice se zatvori momentalno, vraćajući se na njegovu neutralnu masku, ostavljajući me da razmišljam šta sam vidjela. Zašto bi bilioner zavidio na mom nevažnom životu? „Šta je sa tobom?“ pitam, moleći se da nisam preznatiželjna. „Je li se iko iz tvoje porodice borio u ratu?“ Jeremiah odmahne glavom.prvi „Moj otacod je bio premlad, i sumnjam da bi išao i onako. Naša porodica je stvorila milion ratnog pokreta, uostalom.“ Nagela sam glavu, otkrivajući nagovještaj gorčine u izjavi.

„Oni su gradili brodove i oružije?“ „Ne, oni su prodali neophodan sirovi materijal vladi za ogroman profit. Kada je rat završen, moja porodica je bila bogatija nego ikada.“ Ljutnja u njegovom glasu me zbunjuje. Da li se stidi porodičnog ponašanja?

„Nije se svako mogao boriti u ratu.“ Kažem. „Moj djed po ocu je bio borbeni pilot, 56

Kraljevstvo snova

Tajna

ali drugi djed nije uspio položiti fizički ispit i morao je ostati. Završio je na montaži brodova i torpedo brodova.“ Nešto je trepnilo u njegovim očima.“Nisam mislio...“ Stavim ruku takođe, na njegovo SamoUsam mislila danikakvog je tvoja porodica pomogla u ratu, bezbedro. obzira„Znam. na razloge. tome nema osjećaja krivice.“ Nešto mi je reklo da CEO nikada nije razmotrio situaciju na taj način. Koliko teško mora biti stidjeti se sopstvene porodice, mislim, jer takav sam utisak stekla iz razgovora. Podignem pogled i vidim Jeremiah zuri tiho u mene, njegove oči pretražuju. Odjednom samosvjesna, pročistim grlo i igram se sa svojom to rbicom u krilu. Ruka na mom koljenu penje se prema gore i oko moga struka. Onda me odjednom povukao u stranu dok nisam sjedila licem u lice s njim. Progutam na

prodorni pogled kojim me gleda dok njegovi prsti guraju vješto uvijen pramen moje plave kose s vrata. „Izgledaš preljepo večeras.“

Taj duboki glas zagrmi kroz mene, stavljajući mi tjelo u vatru. Pocrvenim i oborim oči u stranu, samo da bi on uzeo moju bradu i nježno je povukao moju glavu nazad pa sam mu opet okrenuta licem. Njegove oči pregledaju mo je lice onda njegova ruka pomjera lagano prateći rub moga čela i vilice. „Svi će mi zavidjeti tamo.“ Progutam, dah mi zastaje u grlu na njegov strastveni pogled.

Ruka iza mene se spusti niže, pokrivajući moju pozadinu preko zelene tkanine dok njegovi prsti i oči putuju niz moje tijelo do niskog izreza na haljini. Uzdahnem, popustljivog tijela na njegove zahtjeve, uživajući u trenutku. Dan je prošao kao lud, nemogući san. Moj šef me je odveo u neke od trenderskih (i najskupljih) radnji u gradu da bi pronašli haljinu. Obišli smo tri radnje dok nismo pronašli ono što sam smatrala perfektnom haljinom; očito Jeremiah misli to takođe, jer ju je kupio momentalno nakon što sam izašla iz sobe za presvlačenje. Zelena sa dugim rukavima činila me seksi, ističući moje obline na način na koji sam mislila da je nemoguće. Onda me je odveo u salon na ostatak transformacije. Polaznici su koristili airbrush za nanošenje šminke, nešto što 57

Kraljevstvo snova

Tajna

nikada ranije nisam iskusila. Iako sam željela vidjeti proces on mi nije dozvoljavao da se ogledam okrećući me u drugu stranu tokom cjelog procesa. Nakon toga, međutim, zavrtio me uokolo i iako nisam puno brinula za šminku rezultat me je zadivio. Posvjetliti su moju dugu plavu kosu u nekoliko nijansi, a šminka je moju kožu učinila bez greške. Ruka na leđima se popela do mog vrata, hvatajući čvrsto. Privukao me bliže u ono što sam mislila da će biti poljubac, ali on zastane blizu. „Reci mi.“ Kaže, njegova druga ruka klizi između visoko proreza sa strane haljine,“jesi li već mokra za mene?“ Uvjek. Ja progutam, srce tuče dok njegovi prsti gmižu po mojem unutrašnjem bedru. Igrao se sa vrhom mojih visokih čarapa, a zatim se pomjerio prema vrhu moje noge.

Tamno zelana haljina je zahtjevala drugačije donje rublje od bijelog seta koji mi je Jeremiah poklonio ranije toga jutra. Imao je izbačene oznake, onda , kada smo se vratili u hotelsku sobu kasnije tokom popodneva, insistirao je da me skine i

obuče me u novo donje rublje. Cjela stvar je izgledala nevjerovatno erotična, ali Jeremiah nije zahtjevao ništa od mene unatoč erakciji koju sam vidjela kako zateže njegove hlače. Njegovo odobravanje, međutim, je zagrijalo druge djelove mene, osjećaj je dobar biti poželjan. Samo sjećanje na to me učinilo toplijom, i ja zadihano zajecam, otvarajući noge na njegov znatiželjni dodir. Njegovi prsti kliznu duž mojih gaćica, stišćući se uz mene bez pravod diranja, i ja zadrhtim. Čujem njegov duboki smjeh kada je uradio to ponovo, a zatim podiže bradu i poljubi me u čelo. „Izgleda da ćemo morati čekati.“ Promrmlja, a ja mjauknem razočarano dok me on smešta čvrsto pored sebe. „Večeras, kako god, moja si.“ Obećanje u njegovom glasu natjera me da zadrhtim u isčekivanj. Skrenuli smo sa ulice, krećući prema dobro osvjetljenoj zgradi. Gomila ljudi gmiže oko ulaza, i opet se ukočim. Jeremiah stisne moju nogu, i prisilim se opustiti, hvatajući moju torbicu pored mojih nogu. Auto se zaustavlja na ulazu u zgradu i zaustavlja se dok ne stane, onda sam čula da šofer izlazi.

58

Kraljevstvo snova

Tajna

Vrijeme je za šou, mislim, rukama uvrćući torbicu. Iako nije bil o mnogo ljudi kako sam se bojala – neki su već ulazili u zgradu – više nego dovoljno je ostalo što ubrzava moje srce.

Vrata se otvore, i Jeremiah izađe prvi, drži ruku dok se ja pomjeram napred do vrata automobila. Svjetla bljeskaju dok ja izlazim van, svjesna haljine i visokih peta.

Jeremiahova ruka je čvrsta dok me je vodio bez napora kroz liniju ljudi, dajući mi čvrst balans za koji sam se držala. Iako znam hodati u štiklama, pažnja koju smo primali natjerala me da se osjećam kao nesposobna i idiot. Usredotočila sam se da ne padnem ili na drugi način napravim budalu od sebe, udahnem olakšavajući dah kada dođemo do ulaza a kamere i žubor novinara izbljede u pozadini. Jeremiah mi je dao malo informacija – možda namjerno – naklon za galu. Znam samo da će se dogoditi u Port de Versailles i da je dobrotvorni. Sam broj

ljudi koji su već tu, i način na koji se kreću, dao mi je dojam da nismo stigli ni blizu početka festivala. Kratki pogled na raspored događaja utisnut u moje ruke potvrđujući moje sumnje, a ima i puno više događaja nego što sam vidjela. Skenirajući raspored događaja, pokazujem na jedno ime. „Nisi mi rekao da si počasni gost.“ Jeremiah podigne jedno rame opušteno dok nas vodi u centralno područije. Klasični bend svira muziku u dalekom djelu tačno d o podija, i nekoliko ljudi pomjera se na plesnom podiju, ali većina su u grupicama raštrkani po prostoriji. „Ah, moj prijatelju, drago mi je da si uspjeo doći na naš mali soiree.“ Niski ćelavi čovjek krene prema nama i uhvati Jeremiahovu ruku u snažni stis ak. Nosio je smoking, zajedno sa mašnom, i imao je jak francuski akcent. „Nadam se da si tek stigao?“ „Zdravo Gaspard.“ Jeremiah kaže pozdravljajući, maleni osmjeh je smješten na njegovim usnama. Njegovo odobravanje čini se istinsko, očito je da ima naklonosti prema francuzu. „Hvala ti za poziv počasnog gosta.“ Gaspar se smije. „Zauvjek skroman, kada tako često si ti koji pronađe ove male podhvate.“

59

Kraljevstvo snova

Tajna

Trepnem i kosim pogledom pogledam svog šefa. Čini se neuznemiren pohvalom, i shvatam da je to vjerovatno istina. Nisam znala da daje u

humanitarne svrhe. Doista, postoji puno toga što ne znam o čovjeku koji stoji pored mene, i moje neznanje je počelo da me frustrira. „Ko je tvoja ljupka pratilja večeras?“ Pita Gaspard, vraćajući moju pažnju nazad u sadašnjost. „Mogu li ti predstaviti gospođicu Lucille Delacourt, moju novu asistenticu. Gaspard Montrose je čovjek odgovoran za ovu cjelu aferu.“ „Enchantee, mademoiselle.“ Gaspard uzima moju ponuđenu ruku i spušta lagani poljubac na zglobove. Osjećam Jeremiahovu ruku na niskom djelu leđa kako se stišće, prsti kopaju po tkanini haljine. „Enchnte, monsieur.“ Pozdravim ga, pokazujući prema cjeloj prostoriji. „Cette salle est merveilleuse.“(Ova prostorija je predivna.) Mjesto izgleda divno. Gaspardovo lice se osvjetli.

„Ah, mais vous parlez en français!“(Ah, govorite francuski!) “Un peu; je suis née au Québec avant de déménager à New York.” (Samo pomalo, živjela sam u Quebecu prije preseljenja u New York.) „Ah, French-Canadian.“ Gaspard zablista, očito zadovoljan, i ja mu vratim osmjeh. „Dobrodošli u Pariz, gospođice.“ Mogla sam osjetiti težinu Jeremiahovog pogleda, ali ignorisala sam ga, skenirajući raspored. Knjižica navodi različite humanitarne prezentacije tokom dana, ali bilo je već pri kraju večeri, ostavljajući samo večeru i finalnu ceremoniju. „Prije nego što odeš, Jeremiah, postoji jedna stvar koju trebaš znati.“ Gaspard se naginje bliže do visokog čovjeka i kaže tihim glasom. „Lucas je ovdje večeras.“ Jeremiah se ukoči, a kada sam pogledala gore lice mu je bilo poput kamena. Gaspard pogled je izgledao izvinjavajući zbog vjesti. „Ne znam kako je primio pozivnicu, ali je legitimisan i dopušten mu je ulazak.“

60

Kraljevstvo snova

Tajna

Zaposlim se svojom haljinom, znatiželjna o kome to govore ali pokušajem ne izgledati znatiželjno. Jeremiahova vilica se stisne, mišić kuca u njegovom obrazu, a onda mu se lice izgladi. „Hvala za informaciju, Gaspard.“ Francuz klimne i okrene se drugom pristiglom paru dok mi prolazimo. Sada

kada nismo ispred novinara, osjećam se puno ugodnije, hodajući normalno a li i dalje se trudim da pratim Jeremiaha. Njegovi dugi koraci vode nas u dvoranu, i

odjednom osjetim težinu pogleda na nama. Stisnem zube i pokušam ignorirati nametljive poglede.

„Nisi mi rekla da govoriš francuski.“ Očekivala sam komentar na moj razgovor sa Gaspardom i unatoč nervozi u stomaku, uspijem se malo nasmijati triumfalno.

„Nisi nikada pitao.“ Moj odgovor je drzak, ali pogledam gore i vidim ga kako razmišlja, zbunjena izraza na licu. „Dakle, tokom tvog interviua kada si rekla da imaš pasoše, množina...“ Klimnem, „Imam dva: jedan Kanadski i drugi Američki. Moja majka je amerikanka ali se preselila tamo nakon udaje za moga oca.Odrasla sam u Quebec, a zatim se preselila nazad u New York kada je baka, mamina mama umrla. Imala

sam četrnaest.“ „Živjela si interesantan život, gospođice Delacourt.“ Opet vidim odobravanje na njegovom licu, i to me zagrija do vrhova mojih nožnih prstiju. Iznenaditi ga je bilo teško i rizično, ali ovaj put sam se izvukla nepovređeno. Osjećala sam poglede kako nas prate po pro storiji, ali niko nam nije prilazio, što sam pronalazila čudnim. Jeremiah je izgledao kao da zna tačno gdje ide, i ja pokušajem da ga pratim. Naš tempo nije dopuštao da nam iko priđe, i ja sam se pitala šta je tako važno. Nažalost, nisam dobila šansu da sa znam. Stali smo blizu plesnog podija, okruženi grupama koje pričaju i smiju se između sebe. Uzeo je moju ruku, isto kao Gaspard trenutak ranije, i spustio nježan poljubac preko mojih zglobova. Za razliku od francuza, međutim, ovaj je poslao trnce kroz moje tijelo, njegove oči zarobe moje, i znam da je svjestan moje reakcije, 61

Kraljevstvo snova

Tajna

„Moram razgovarati s nekim u privatnosti,“ promrmlja, glasa jedva čujnog od buke oko nas. „Neću se zadržati više od minute, ostani ovdje dok se ne vratim.“ Zatim bez ijedne druge riječi okrene se i ode, nestajući kroz mnoštvo gostiju. Kada sam bila u petom razredu, imala sam prvu i zadnju glavnu ulogu u

školskoj predstavi. Vježbala sam riječi kući i sa drugim učenicim dok nisam ih znala naprijed i unazad. Čak su i probe u velikoj gimnazijskoj sali prošle bez incidenta, ostavilo je prazno područije za kritičare. Bila sam ponosna na svoju ulogu, malu ali krucijalnu, sve do noći prvog nastupa. Suočiti se sa salom punom stranaca, smrznula sam se, riječi su mi nestale iz glave, u nemogućnosti da se pomjerim ili progovorim ispod vala straha.

Odjednom sama u toj velikoj izloženoj Sali, u stranoj zemlji u kojoj neznam ni jednu dušu, taj isti zamrznuti teror pretvori me u kamen. Preljepa sala, sa svim dobro obučenim pokroviteljima i visoke klase at mosfera, imala je zlokobnu kvalitetu sada kada sam ostala sama. Raspored zgužvam u ruci dok pokušajem

shvatiti gdje da idem. Da ostanem na mjestu kako je Jeremiah rekao nije dolazilo u obzir, moram izaći iz iz ove zamrznute faze na isti način kao što sam m orala napustiti pozornicu prije toliko godina.

„Lucy Delacourt?“ Čuvši svoje ime podigne me iz mojih burnih misli. Gledajući uokolo da vidim ko je progovorio, vidim tamnokosu ženu u dugij žutij haljini kako mi prilazi. Čini mi se poznata, a zatim iznenađeni osmjeh zaigra na mojim usnama kada sam je prepoznala. „Cherise?“ „O moj Bože, to jesi ti!“ Sitna djevojka pljesne rukama u užitku, usmjerenom prema meni. „Mislila sam da sam te vidjela da prolaziš kroz vrata, ali nisam bila sigurna dok nisam prišla bliže.“ Još uvjek zadivljena da vidim nekoga koga zapravo poznajem, bacila sam pristojnost u vjetar i povukla djevojku u brzi zagrljaj. Cherise je djelila studentski

dom samnom na prve dvije godine koledža na Cornell, i iako se nismo viđale puno ili jedna drugu tokom predavanja – ona je bila pre-med (Student medicine) a ja pre-low (Student prava) – i dalje smo se družili vikendima sa drugim studentima. Nisam je pitala šta ju je dovelo ovamo, samo sam mislila šta god da je bdjelo je nadamnom i poslalo poznato lice. 62

Kraljevstvo snova

Tajna

„Šta radiš ovdje?“ uzviknem kako smo se razdvojili. „Ovdje sam sa David zapravo.“ Njezin veliki osmjeh proširi se u ponosu. „Pomažemo voditi kliniku na Borneu i on je ovdje pokušavajući skupiti donacije.“ „Vasi David dvoje su stebili se srednjoškolski konačno vjenčali?“ kada je klimnula samo se na nasmješim. Cherise dragani kada sam ih upoznala koledžu. Oboje su imali velike planove o spašavanju svjeta, i čini se da su na svom putu. „Znači da ste oboje doktori sada?“ „Ne. Zapravo sam se prebacila na poslovnu kada je David otišao na medicinsku školu. To funkcioniše dobro sada dok mu pomažem voditi poslove cjele operacije. Moram biti vani s njim u svakom slučaju, tako da je to super za mene!“ Cherise je donjela sa sobom svoj optimizam, zaraznu radost u kojoj su njeni

prijatelji uvjek uživali. Njeno očito zadovoljstvo što me vidi podoglo je moje tmurno raspoloženje od trenutka ranije, i konačno se opustim. Pjenušava brineta dobije vragolasti izraz u očima. „Dakle pričaj: Je li to doista bio Jeremiah Hamilton s tobom na vratima?“ Pocrvenim na pitanje. Nema potrebe da ovo bude neugodno, upozoravam

sebe. „On je moj šef.“ Odgovorim, sležući ramenima kao da je to ništa. „Dakle jeste li vas dvoje...?“ „Ne.“ Odgovorim, odmahujući naglašeno glavom. „Ja sam nj egova nova osobna asistentica, za koje sam tek saznala da ga moram pratiti na ove događaje. Ovo je tako novo.“ Nisam lagala, ali još uvjek se osjećam loše izostavljajući sve ostalo, pogotovo kada sam vidjela Cheriesino razočarenje na vjesti. „Nisi li ti trebala biti advokat?“ pita, izgledajući zbunjeno. Pitanje je bilo bolna tačka, ali ne nešto što bi ona znala. Kada su mi roditelji umrli, obe smo bile na zadnjoj godini i rijetko smo se viđale. Nehotično sam presjekla veze sa svojim studentskim poznanicimadok sam pokušavala skupiti svoj život ponovo, nešto što je i sada u tijeku. „Nije uspjelo.“ Kažem, i u pokušaju da promjenim temu pogledam iza nje.

„Gdje je David?“ 63

Kraljevstvo snova

Tajna

„U gužvi, druži se sa bogatim i pokušava dobiti više donacija. Naša prezentacija nije prikupila dovoljno koliko trebamo, zato on pokušaje dobiti još nekoliko sponzora.“ Ona zakoluta očima. „On je toliko bolji u tome od mene. Čudno je hodati do stranca i samo pitati za novac.“ „Čudno.“ Reče teško akcentirani glas u blizini, „je ovo što vidim ispred sebe.“ Pogledam i vidim visokou, vitku, plavokosu ženu koja stoji pored mene, promatrajući Cherise sa samozadovoljnom superiornosti. Nemam pojma koliko dugo stoji ondje, ali kada Cherise lice se obori moje ruke se skupe u šake. „Oprostite.“ Kažem bez uvijanja, ogorčena na njeno ponašanje prema mojoj prijateljici, „ko ste vi?“ Okrenula je hladni pogled prema meni, plave oči me pregledaju. „Ja sam Anya Petrovski. Razumjela sam da ste vi osobna asistentica Gospodina

Hamiltona.“ Proučava svoje nokte. „To je položaj s kojim sam dobro upoznata.“ Žena nije ispružila ruku, i ja je ne bi uzela ni onako. Nije mi se svidio naglasak koji je stavila na riječ „Položaj“ niti sam cjenila njen poznavajući osmjeh. Iziritirana što je moj 'poslovni odnos' sa mojim šefom izrugivan od ove žene, iskoristim svoj bjes kao štit. „Ako bi nas izvinila gospođice Petrovski, već sam razgovarala sa..“ „Vidjeti ćeš da kada radiš za bogatog čovjeka, ljudi će ti sebično prilaziti samo radi tvog kontakta.“ Anya pogleda Cherise snisishodljivim pogledom. „Moraš se čuvati od takvih čak i nespretnih pokušaja.“ Pored mene, Cherise se ukoči na uvijenu uvredu. „Ovo je dobrotvorni događaj, ako nisi primjetila.“ Protuvrječim joj, stajući u Cheriseinu odbranu. „Ako želi da joj pomognem prikupiti novac, moj je izbor da tako uradim.“ Anya podiže ramena. „Ovaj događaj samo legitimizira sitne prosjačke pokušaje.“ Moje cjelo tjelo se napne u bjesu, i bila sam spremana da krenem na plavušu kada se Cherise odmakal od nas. „Ako bi me vas dvije ispričale,“ kaže ukočeno, „moram se vratiti do muža.“ Dok se okretala da ode ja je uhvatim za ruku. „Cherise...“ 64

Kraljevstvo snova

Tajna

„U redu je Lucy, sretna sam što te vidim ali...“Sitna djevojka je oholoj ruskoj ljepotici dala nekarakterističan pogled. „Kada završiš sa ovom, ovom ženom, pronađi nas,“ kaže, prije nogo što odšeta uzdignute glave. „Zašto si to uradila?“ kažem, okrećući se prema prljepoj plavoj ženi.„Ona je prijateljica.“ Anya slegne ramenima, ali njene hladne oči izgledaju zabavljeno mojom ljutnjom. „Ona mi ne znači ništa. Samo sam poslana da te pokupim.“ Moje ruke se opet stišću. Okružena strancima, u stranom okruženju, nisam željela da privlačim neželjenu pažnju na sebe. Ali pronalazim to teškim. Činjenica da je moja borba zabavljala ruskinju natjerala me da ostanem mirna, barem

izvana. „Od koga?“ Njen osmjeh se prošiti.“Moj poslodavac.“ Ugrizem se za obraz da ne bi rekla prvu stvar koja mi je pala na um.

„Molim te reci svom poslodavcu da sam nedostupna za ostatak večeri.“ „Doista moram insistirati.“ Anya provlači ruku kroz moju i pokušava da me zaobiđe. „Gospodin Hamilton ne cjeni kašnjenja.“ „Šta?“ Njene riječi su me iznenadile, šok me je natjerao da napravim par koraka prije nego sam se zaustavila. „Jeremiah te poslao?“ Njen odgovor je trzanje brade iza mene, i ja se okrenem i vidim Jeremiahov

profil između gostiju. Poslao je ovu harpiju da me dovede? Moje usne se skupe u razdraženosti dok sam nevoljko dopuštala da me vodi kroz gomilu, nevoljka da napravim scenu ali stvarno željna da budem oslobođena od licemjerne plavuše i njenog stiska.

Nekoliko vojnih figura okružuje naš cilj, njihove uniforme su lične tamnozelene boje ali ukrašene drugačijim činovima. Kako smo prišli bliže shvatam da sam napravila veliku pograšku: ovo nje Jeremiah, ali sada nije bilo načina da se izvučem. Poznate ali strana tamna glava okrene se u našem smjeru i hladne plavozelene oči se podignu kada je vidio da se približajemo. Duga zalizana pozadi kosa uokvirena poznatim-ipak-nepoznatim licem, maslinasta put presječena sa malim 65

Kraljevstvo snova

Tajna

bjelim ožiljkom preko nosa i jednog obraza. Obučen u crno i držeći vinsku čašu labavo u prstima, poznato lice kojem nedostaje krutost na koju sam se navikla.U

šta sam se uvalila? „Gospodo, ako će te me molim vas izviniti. Možemo razgovarati o našim poslovima sutra.“ Čak mu i glas zvuči slično, ali ima uglađenu kvalitetu i ciničan zrak oko sebe, mnogo drugačiju nego Jeremiahovu ukočenu kontrolu. Strančev bezbrižni izraz dok me je gledao uznemiri me, dok sam navikla na stoicizam i povezala ga sa poznatim licem.

„A koga imamo ovdje?“ pita, podižući moju ruku do njegovih usana. Način na koji je poljubio moje prste bio je drukčiji nego Gaspardov ranije. Dok je stariji francuz bio galantan, ovo je bilo više lično nego što sam preferirala. Njegove oči zadrže moje, njegove usne se zadrže možda malo predugo na mojim zglobovima, i unatoč najboljoj namjeri osjetim komešanje u stomaku. Iziritirana mojim sobom i mojim odgovorom, izvučem svoju ruku, i gledam kako zabavljenost bljeska u njegovim očima. „Ovo je Lucy Delacourt, nova asistentica Jeremiaha.“ Anyain akcentirani glas zadržava sarkastični ton kao i prije, ali joj se držanje čini drugačijim. Ona staje pored čovjeka, i provlači svoju ruku kroz njegovu – ured posesivno. „Upoznaj Lucasa Hamiltona, istinskog nasljednika Hamilton poslova.“ Nisa m mogla propustiti preuzimanje prava u njenoj izjavi, i Lucas nije porekao njenu tvrdnju. Dakle ovo je Lucas za kojeg je Gaspard upozorio Jeremiaha? Ja se namrštim na dvoje preljepih ljudi. Grabežljiva priroda njihovih pogleda natjera dio mene da pobjegnem, ali ostanem, križajući ruke umjesto toga. Jezgra ljutnje tinjala je u mom stomaku pošto sam bačena u ovo nesvjesna, bez pojačanja. Lucas ignorira prekrasnu ženu koja visi na njegovoj ruci, naginje svoju glavu u stranu i proučava me. „Činiš se napetom, ljubavi.“ Kaže, obraćajući mi se glatkim glasom. „Nisam željeo da prekrasna žena kao ti bude razočarana mojim društvom.“

66

Kraljevstvo snova

Tajna

Pored njega, Anya se napne, i ljutit pogled koji mi je uputila govori puno o

njenoj ljubomori. Iako je dobro gledati je kako se spušta s visine, ja nemam želju nastaviti ovaj razgovor. Nešto mi govori da sam van svoje lige ovdje. Kako god ovaj događaj, sumnjam da ću doći ponovo ovamo. „Mislila sam da si neko drugi.“ Kažem ukočeno, ne spominjući da sam dovučena da vidim njega. „Ako bi me ispričali...“ Kako sam zakoračila nazad da odem, bend iza mene udara novu melodiju, živa muzika koja je povukla nekoliko parova da idu prema plesnom podiju. Lucas iskorači, otresajući Anyan stisak sa svoje ruke. „Hoćeš li zaplesati?“ pita, ispružajući ruku prema meni. Anya zakorači naprijed, očito imajući nešto da kaže o ponudi. Oštar pogled u njenom smjeru od čovjeka pored mene, međutim, i Anya stane, tinjajući pogled baca prema meni. Zašto sam ja odjednom loša? Pitam se, iziritirana cjelom igrim. „Ne, žao mi je.“ Kažem ukočeno, pokušavajući zadržati svoju neodlučnost.“ Ali doista moram pronaći mog...“ „Stvarno, moram insistirati.“ Prije nego što znam on drži ruku oko mog struka, i vodi me van na plesni podium. Ja se usprotivim smjesta, zakopavajući pete. Zašto svi insistiraju da radim ono što oni žele večeras? „Ovdje smo prilično vidljivi,“ mrmlja, naginjući se bliže.“Ne želiš izazvati scenu, zar ne?“ Okljevala sam, odjednom svjesna stranaca oko nas, i taj trenutak okljevanja dao mu je svo vrijeme koje je trebao. Povukao me na plesni podium i u svoje ruke

prije nego što sam mogla reći ne još jednom, klizeći nas preko plesnog podija glatko kao svila. Pokušavam se odmaknuti, ali njegov stisak ne dopušta mi pobjeći. „Pusti me.“ Kažem, moj podižući bjes čuje se u mom glasu. „I pokvariti savršeno finu priliku zaplesati sa preljepom ženom? Mislim da ne.“ Čini se zabavljen mojim otporom, plešem ukočeno u njegovim rukama, ali moja ukočenost nije ga zbunila ni malo. Povuče me bliže uz tvrdo tjelo, ruku kao čelik, moje noge jedva dodiruju pod, moja težina je ured cjela podržana njegovim rukama.

„Čini se da smo počeli na krivoj nozi. Reci mi zašto: da li smrdim?“ 67

Kraljevstvo snova

Tajna

Apsurdnost komentara uhvatila me nespremnu, i borim ne da ne budem zabavljene. Nevoljno, udahnem njegov miris: začinski i slatko poput cimeta, i ne

mogu reći da li je to parfem ili njegov prirodni miris. Iziritirana svojom reakcijom, uzvratim, „Ne cjenim gledati da neko zlostavlja moje prijatelje, i onda da me odvuče da upoznam nekoga pod lažnim predstavljanjem.“ Lucas nagne glavu na stanu, priznajući moj komentar. „Anya zna biti burna, doista, to je jedan dio njenog šarma. Možda možemo početi iz početka. Ja sam Lucas Hamilton. A ti si...?“ Namrštim se na njegov okovratnik, odbijajući da ga pogledam u oči iz inata. „Već znaš ko sam.“ Prst ispod moje brade podigne moj pogled. „Ali želim ga čuti sa tvojih usana.“ Kaže nježno, vrteći me u velikom luku preko plesnog podija. Leptiri eksplodiraju u mom stomaku, i moja vilica se stisne. Dovraga sa mojim tjelom i njegovim glupim reakcijama. Njegove ruke su užareni ugalj na mojoj koži,

oči kao magneti. Baš kao i njegov brat. Podsjećajući se na prepuštanje Jeremiahu određenih mjera kontrole nadamnom – nisam trebala još jednog muškarca koji će me napraviti slabom u nogama i izbrisati mi svu volju. Jedan je bio prilično dovoljan. „Šta želiš?“ pitam

čvrsto. Umjesto razočarenja u svoje zavodničke pokušaje, njegov pogled zasvjetli sa obnovljenim interesom i nemalenom zabavljenosti.

„Osim plesa sa preljepom ženom?“ on slegne ramenima. „Da napravim mog krutog brata ljubomornim.“ Napućim usne, stegnute utrobe. Barem je napokon iskren. Mislim.“Nisam zainteresovana da igram igre, gospodine Hamilton.“ Borim se blago u njegovom stisku, gurajući obližnji par. „Radije ne bi napravila scenu, ali ako me nećeš pustiti...“ „Šta ako ti odgovorima na sva pitanja koja možda imaš o mom bratu?“

68

Kraljevstvo snova

Tajna

Na moj zapanjeni pogled, Lucas se podrugljivo smije. „Moj brat je onaj koji čuva svoje tajne.“ Zanjiše me bliže, usane uranja bliže mome uhu. „Ne postoji li neka stvar o tvom šefu koju umireš znati?“ Zabijem pete mojih štikli u njegove cipele. Lucas se trgne i odmakne ali me nije pustio, i dalje me okreće preko podiuma. Ta furiozna usta izviju se prema gore dok sam se namrštila na njega. Znao je da me ima. Bila sam radoznala. Bilo je toliko toga što nisam znala o mom novom poslodavcu, a činio me je kao da sam van balansa kada sam oko njega. Način na koji me Jeremiah gledao, njegov pogled prodire kroz moj mozak, stalno sam se osjećala kao da može pročitati moje misli. Ideja da saznam nešto, bilo šta, o njemu što bi moglo preokrenuti tu vrtoglavu vagu u moju korist je bilo primamljivo kao voda čovjeku koji umire od žeđi. Ipak, nisam cjenila Lucasov zadovoljni izraz lica. „Anya je radila za gospodina Hamiltona? Um,“ promucam, „onaj drugi, gospodin Hamilton. Njegov lijeni osmjeh poraste. „Ona je bila njegov zadnji osobni asistent.“ Otegne on, gledajući me intenzivno. Pokušajem da sakrijem moju reakciju na to. Ta rospija? Šta je vidio u njoj? Nisam shvatila da sam te riječi rekla naglas dok Lucas nije nageo glavu nazad i

nasmijao se. Zvuk me začudio, i ja se zacrvenim. Dobili smo nekoliko pogleda od parova oko nas, ali plešu nastavljajući. „Nije uvjek bila ovakva,“kaže, sa humorom u glasu. „Zapravo, nekada je bila veoma slatka djevojka, slična tebi.“ „Šta se onda dogodilo?“ pitam, odlučna da ne padnem više ni na jednu njegovu laž. On podiže rame. „Zaveo sam je i odvojio od njega, pretvorivši je u mog špiuna. Kada je saznao i izbacio je, došla je raditi za mene.“ Arogancija u njegovom glasu je gorka žuč, i ja pokušam ponovo osloboditi se. Začuđujuće, on opušta svoj stisak kao da će me pustiti, vrteći me ispod njegove ruke. Ostao je neosjetljiv na moj pogled, i furiozan osmjeh fiksira na moje lice, ali

još održavam njegovu pažnju. „Sljedeće pitanje?“ Plesala sam sa zmijom, ali nisam mogla pronaći način da pobjegnem trenutno. Kratak pregled prostorije pokazuje mi da me niko ne dolazi spasiti, pa sam krenula naprijed.

69

Kraljevstvo snova

Tajna

„Šta je Anya mislila sa zakonitim nasljednokom? Ti i Jeremiah ste braća, zar ne?“ „Ah, ravno u srce problema.“ Zavrti me ponovo, plavo -zelene oči duboko zamišljene. „Šta znaš do sad?“ Ne mnogo, osim što mi je Celeste ranije otkrila. „Wikipedija verziju. Bio je u vojsci, izašao, i preuzeo kompaniju... imao težak put na početku.“ Lucas sage glavu.“Pristojan sažetak, ako izuzmemo pripadajuće detalje.“ Zastanem, razmišljajući. „Šta zapravo Hamilton industrija radi? Kako vaša porodica zarađuje novac?“ Podiže jednu obrvu ali i dalje odgovara na moje pitanje. „Uglavnom investiranjem, obično u druge firme koje nam daju velike porcije zarade. Korporacija u ovom trenutku služi održavanju i rastu novca koje je već tu, ali ima mnogo kompanija i ljudi pod njegovom poslovičnom zaštitom. Mi uvjek...“ on posrne, onda nastavi. „Reci mi, kakva je bila tvoja veza sa ocem dok si odrastala?“ Bizarno pitanje me zatekne. Moja usta se stisnu, i pregledam njegovo lice za

bilo kakvim skrivenim motivom, ali pitanje se čini općenito ako ne i više personalno nego što sam preferirala. „Dobar.“ Kažem oprezno, „zašto?“ „Naš nije.“ Lukasov predhodni veseli izraz se zasjeni. „Rufus Hamiltonu je bilo nemoguće udovoljiti, posebno ako si bio u bilo kakvoj vezi sa njim. Naravno, naravno nismo shvatili to dok nismo bili puno stariji i njegovi zahtjevi su ve ć iskrivili naše senzibilitete. Daću ti kraću verziju: ja sam išao putem koji se očekivao od mene, da preuzmem porodični biznis,odobrenja. dok Remi To se pobunio na jedini koji je znao i pridružio se vojsci bez očevog je bio jedini put danačin je uspio osujetiti očeve planove, i taj uspjeh je jeo starog cjelo vrijeme.“ Zastane, i tišina u razgovoru se razvuče. „Očito se nešto desilo.“Kažem, pitajući ga za više informacija. Lucas frkne, njegov pogled pogleda u daljinu ponovo ciničan. „Da. Stari je umro.“ Pogleda u mene, a njegove usne se stisnu, još jedan okret, što počinjem shvatati da tako daje si vremena da promisli. „Rufus doista nije mogao tajmirat bolje ni da se trudio, srčani udar ga je uzeo na satanku odbora, i samo par dana od Jeremiahovog povratka. Iznenadio me je dolaskom na 70

Kraljevstvo snova

Tajna

čitanje volje – moj mali brat nije otišao pod dobrim uslovima – ali bio sam još više šokiran kada je naš dragi otac ostavio glavninu svoje imovine mlađem sinu, Jeremiah.“ Kontrolirani bjes u Lucasovim očima dok je govorio je ratovalo sa podrugljivo podignutim usnama. Gledao je u daljinu ponovo, izgubljen u uspomenama koje

očito nije volio.“Jeremiah je dobio sve, uključujući većinske dionice u kompaniji, uz uvjet ako odbije da preuzme, cjela kompanija i svi holdinzi bi bili likvidirani i

razdjeljeni. To je značilo gubotak hiljadu radnih mjesta i kolaps brižno građene infrastukture decenijama unazad, sve da se vrati sin koji je uspjeo nadmudriti ga.“ Okrutnost cjele situacije zapanjila je moj um. „Dakle, opor uka Jeremiahu cjelu kompaniju je kao kazna?“ pitam. Osjećala sam kratak drhtaj, dok je moj glas vraćao Lucasa iz njegovih uspomena. Tamni izraz nestane, zamjenjujući ga podsmješljiva zabavljenost i počinjem shvatati da je to maska. „Naš dragi Rami je uvjek u potrazi za pomoći običnom čovjeku.“ Primjeti Lucas, vrteći nas spiralno na podiumu.„Zato se je pridružio vojsci, znaš, željeo je pomagati drugoma. Dakle, kada je izvršitelj pročitao oporuku, advokati i članovi odbora okružili su Remia, pritiskajući ga o ozbiljnosti situacije, koliko života će upropastiti ako odbije, i tako dalje, i tako dalje. Obrzirom na sklonosti moga malog

brata da bude heroj, nije bilo mjesta za dvoumljenje šta će izabrati.“ „Šta je s tobom?“ pitam, iskreno znatiželjna. Ako je Lucas rekao istinu, onda ga je otac prevario i izbacio iz oporuke bez njegove krivnje. Iako to nije izbrisalo

moju odbojnost za ovog čovjeka, stavilo je sve u perspektivu. „Preživio sam.“ Njegov pogled prelazi preko mog ramena, a opaki osmjeh zakrivljuje njegove usne dok pjesma dolazi do kraja. „Ne znači to da ne uživam u

komadiću zabave kada dođu zajedno.“ Zaskvičala sam kada me prebacio oko sebe, jedne ruke iza mojih leđa, a zatim me presavio preko dok nisam bila paralelno sa zemljom. Grabeći njegova ramena, zurim širom otvorenih očiju u njegovo preljepo lice sam par centimetara od moga. „Dajmo im predstavu, hoćemo li?“ promrmlja, a onda stavlja svoje usne na moje.

71

Kraljevstvo snova

Tajna

Ukočim se, prste zakopam u njegovo tamno odjelo. Njegova usta uzimaju punu prednost moga šoka, jezik i zubi se igraju sa mojom donjom usnom. Poljubac je bio kratak, iako je donijelo leptiriće u moj stomak, uspjevam da sačuvam svoju pamet. Kako me povukao gore, moja ruka je bila u pokretu. Moja ruka ga udari po obrazu, daje iznenadio obojeiznenađenje – nisam mogla vjerovatizamah da sam to udarcu uradila snagu. a očitoUderac nije ninas on.jeVidim otvoreno u

njegovom pogledu, i možda malo poštovanja u njegovim očima kada me pustio. „Šta se ovdje dešava?“ Udahnula sam udah olakšanja na Jeremiahov poz nati glas, ali pogled na njegovom licu kada sam se okrenula nije bio nimalo utješan. Pokušala sam da se pomjerim prema njemu, ali Lukas stišće moju ruku čvrsto, povukavši me kratko. „Brate.“ Glas mu grmi, neprirodno glasan sada kad je bend završio svoju pj esmu. „Zamisli susrećemo se ovdje. Da li bi se pridružio meni i mojoj ljupkoj pratilji na piću?“ Pokušala sam da istrgnem svoju ruku iz njegovog stska, ali Lucas drži čvrsto. Okrećući izvinjavajući pogled prema Jeremiahu, bila sam razočarana optužujućim pogledom koji sam dobila nazad. Zašto je ovo odjednom moja krivnja? Mislim, dok se bjes diže. Ostavio si me da se branim sama! Sukob je privukao pažnju obližnjih gostiju. Njihove znatiželjne oči gledaju kako se drama odvija, ali ni jedan se nije pomakeo da intervenira...ostavljajući me zaglavljenu u sredini. Njih dvojica se čine jedan na drugog nego na mene, iako mi ni jedan ne dopušta slobodu. Lucas još uvjek čuva moju ruku, a Jeremiah je blokirao put za bjeg. Zajedno ovako, našlasam da ih je mnogo lakše raz likovati, i nisam mogla vjerovati da sam zamjenila jednog za drugog. Jeremiah izgleda kao bik u kavezu,

njegova široka ramena su pogrbljena i spremna napasti. Njegova mirna maska je pala, i sada mu oči bljeskaju poput sunca. U oštroj suprotnosti, mršaviji i nešto niži

Lucas se odmakne na pete, sa pokroviteljskim osmjehom na licu. Bilo je

zlonamjernog svjetlucanja u njegovim očima, očito je bio dobro upućen u provociranje mlađeg brata. „Šta radiš ovdje?“ Jeremiah je zarežao, njegove oči prelaze između bratovog lica i naših isprepletanih prstiju. „Možda sam htio pomoći manje sretnima, ili posjetiti davno izgubljenog brata. Nakon svega, naš posljednji sastanak je bio tako dramatičan.“ „Ukrao si trideset miliona dolara!“ 72

Kraljevstvo snova

Tajna

Lucas je mahnuo rukom po zraku. „Pa tako mi je rečeno.“ Primjetio je veselo, a onda pogledao u mene. „Dođi draga, piće na moj račun.“ Povukao me je naprijed dok sam se opitala, Jeremiah mu stane na put, blikirajući bratov bjeg. „Mogao bi te uhititi za dva minuta.“ Njegov tihi glas grmi, toliko s lab da samo oni najbliži mogu čuti. „Čak i u francuskoj ne bi okljevali da te izruče, Loki.“ „Ah, mali brat me je provjeravao!“ Lucas šmrkne i otvori ruke široko, ali tu je podrugljivi pogled u njegovim očima. „Nedostajem ti.“ Pratiti konverzaciju između dvojice braće je bilo teško, uzrokujući više frustracije u meni. Obojica muškaraca izgleda su zaboravila da sam tu dok kakvi god problemi leže između njih su predstava za one oko njih. Uz rub plesnog podija vidim Anya nas gleda, triumfalni osmjeh na njenom tvrdom licu, i pitam se da li je

ona koja je ukazala moju lokaciju u Lucasovim rukama mome šefu. Pored mene, Jeremiah se činio kao da je porastao, izraza lica zatamnjena. „Da nisi moj brat...“ „Uradio bi šta? Tukao bi me? Uništio mi život? Podsmjeh u Lucas ovom glasu je jasan, i glasan da ga čuju oni koji gledaju. „Prekasno brate, neko te je pretekao. Oh čekaj, ne, to si bio ti.“ Jeremiah zakorači naprijed, a njegov brat stoji na mjestu. „Loki...“ „Dosta!“ Moj glas puca kao bič, riječi probijaju tenziju. Obojica muškaraca okrenu svoja ljutita lica prema meni. Bila sam preljutita da se povučem, međutim, pogledam prvo u Lucasa, podižući moju zarobljenu ruku gotovo do nivoa očiju.“Pusti me.“ Bilo je jedva primjetno opuštanje njegovog stiska, i ja trgnem rukom na zad, zakoračivši unazad. Jeremiah posegne za mojom rukom i ja zakoračim ustranu od njega takođe, na njegovo iznenađenje. „Nemoj.“ Kažem, gledajući ga.

73

Kraljevstvo snova

Tajna

Namršti se, očito mu se ne sviđa moj iznenadni prkos. „Gospođice Delacourt.“ Kaže, ali ja zatresem glavom, srećući njegov ljutiti izras sa mojim takođe. „Ostavio si me da se sama branim, i to je tačno što namjeravam uraditi.“ Pogledam Lucasa koji me je gledao sa zabavljenosti u pogledu a onda nazad Jeremiaha. „Čini se da vas dvojica imate neke stvari za raspraviti, zato vas

ostavljam same.“ Moj šef nije odobravao očito moju iznenadnu neovisnost, ali upravo tada nisam mogla mariti manje. Osjećam težinu nekoliko pogleda, ali ispravim kičmu i odšetam. Preneraženi pogledi dvojice muškaraca prate moj izlazak, mogla sam osjetiti kako mi buše rupe u leđima. Nažalost, nisam bila raspoložena da cjenim pobjedu za koju ću kasnije sigurno platiti. Malo žena na prijemu nosi žutu haljinu, zato mi nije trebalo mnogo da pronađem Cherise. Izgledala je iznenađeno mojom nazočnošću, ali prije nego što me mogla dočekati progovorila sam. „Želim ti pomoći.“ David stoji pored nje, i on zaškilji na mene. „Lucy?“ kaže u iznenađenju, i shvatim da Cherise nije mu rekla da me je vidjela.

„Reci mi sve što možeš o svom radu.“Vatra je go rjela kroz moje vene, nisam se osjećala ovako živo godinama. „Nabavit ću ti tvoja sredstva.“

74

***

Na koledžu, jedan od mojih profesora je spomenio da ću postati dobar lobista. Iako nisam ostvarila svoj cilj, primjećujem tačnost njegovih promatranja. Pronašla sam da mi je rješavanje tereta i pitanja drugih bilo lakše nego mojih osobnih, nikada nisam imala problem prići strancu za tuđi interes. Prošle su godine otkako nisam uradila ovakvo nešto, ali moja frustracija je trebala odušak i bacila sam se u kampanju za svoje prijatelje.

Tokom sljedećih sat vremena šarmirala sam i nagovarala na svoj put ljude, prevodeći kada je neophodno i radeći sve što sam mogla da im pomognem. Proces je bio iznenađujuće jednostavan – sama priroda događaja već je primarno bila za pisanje čekova, i samo sam ih morala nagovoriti zašto mala klinika u Borneo zaslužuje njihovu darežljivost. Izvukla sam svaku zahrđalu socijalnu vještinu koju sam ikada naučila, i prolepršala kroz okupljenu grupu, šaljući ih Davidu i Cherise prije nego sam prelazila na sljedećeg mogućeg donatora. Iako sam uvjek bila povučena a ne socijalni leptir, bacila sam sav oprez u vjetar i nekako uspjela da natjeram ljude da me slušaju. Mogla sam nazrijeti Jeremiaha kroz gomilu, i mogla sam osjetiti težinu

njegovog pogleda, ali sam ga ignorirala najbolje što sam mogla. Lakše reći nego učiniti –čak i iz daljine čovjek je imao nevjerovatnu sposobnost da me izbaci iz ravnoteže. Ipak, nastavila sam kružiti, a on mi nije prišao, dajući mi prostora – za koji sam bila zahvalna. Ni Lucas niti Anya nisu ponovo mi prilazili, što mi je takođe bilo drago.

Nakon sata kretanja od grupe grupe, Cherise mi priđe i povuče na stranu. Cereći se od uha do uha, njeno do tjelo vibrira od uzbuđenja, kaže:“Ne mogu vjerovati, ali smo prikupili ured sto hiljada do sada!“ Moja usta se otvore i moram se zaustavljati da je ne zagrlim. „Hoće li vam to moći trajati neko vrijeme?“ „Dosta?“ pogleda ona u nevjerici. „Možemo nastaviti nekoliko godina sa ovim na našoj trenutnoj lokaciji – i ne naplaćivati lokalcima ni centa. Oh, hvala ti.!“

Charise nije čini se brinula za pristojnost, zato što je bacila svoje ruke oko mene u brz ali žestok zagrljaj. 75

Kraljevstvo snova

Tajna

„Nevjerovatna si!“ „Složio bi se s tom procjenom“ Progutam,

okrenem se i vidim Jeremiah stoji iza mene, gleda nas sa

znatiželjnim pogledom. Ima oči„Mogu samo za mene, i kada me Cherise pusti iz zagrljaja on ispruži ruku u mom smjeru. li imati čast da zaplešemo?“ Usta su mi tiha, i pogledam Charise. Njen osmjeh je imao znajući pogled o tome, i kako sam oklijevala ona me pogura u šefove ruke. „Čovjek te pitao da plešeš,“ kaže, svjetlucavih očiju. „Mislim da se možemo nositi dalje bez tebe.“

Nemajući više izgovora zurila sam u Jeremiahovu ispruženu ruku. On je zatražio, ne zahtjevao, i činio se zadovoljnim što me čekao. Gledajući u njegove zelene oči, shvatam da sam mu oprostila što me je napustio, ali nisam mislila da bi se trebao lako izvući. „Nećeš me ostaviti samu na plesnom podiju, zar ne?“ zadirkujem, uzimajući njegovu ruku. Umjesto iziritiranosti koju sam se bojala da ću vidjeti, Jeremiah se čini ured zabavljenim mojim pitanjem. „Obećavam ti da te neću ispustiti iz vida ostatak večeri. Obećanje u njegovom tonu posla trnce niz moju kožu dok me je on poveo ka centru prostorije. Njegov dodir je lagan dok me uzimao u svoje ruke na plesnom

podiju, kontrast držanju njegovog brata ranije večeras. „Izvinjajem se svoje ponašanje večeras.“ Promrmlja. Moje obrve se podignu. On se ispričavao? Meni? „Isprika prihvaćena.“ Odgovorim, a onda ispustim brz izdah. „Porodica ti je malo disfunkcionalna,

vidim?“ Iskrivljeni osmjeh na vrhovima njegovih usta ali nije odgovorio na pitanje.

„Vas dvoje ste razgovarali ranije.“ Kaže umjesto toga, sa pitanjem u glasu. „Odgovorio je na neka pitanja o tebi.“ Kada se napeo, požutim objasniti. „Rekao je da te otac na kraju prisilio da preuzmeš kompaniju. Je li to istina?“ „U suštini.“ Konačno kaže nakon duge pauze, ali nije ulazio u detalje.

76

Kraljevstvo snova

Tajna

„Celeste je rekla da si bio u Army Rengersima.“ Kažem nakon još jednog momenta tišine. Njegove usne se stisnu, ali ja sam uporna. „Kako je to bilo?“ „Najbolja stvar koju sam uradio u životu.“ Ponovi slizne u tišinu, ali mogu reći da razmišlja. „U početku, vojska je bila način da pobjegnem od porodice, posebno oca. A kada sam upao, svaki aspekt tog života mi je odgovarao perfektno. Imao bi vojnu karijeru da...“ Da izbor nije bio ukraden od tebe. Gorko kao i rasprava između braće ranije, znam da je Lucas rekao istinu. Jeremiahova sopstvena plemenitost ga je primorala

da ostavi život koji voli da bi spasio porodičnu kompaniju i živote svih koji su povezani sa tim. Nagnem se naprijed i naslonim glavu na njegovo rame, ukočio se u mojim rukama, i pitam se da li će me odgurnuti, a onda se njegovo tjelo opusti i povuče me bliže. Miriše božanstveno, kao čokolada i višnje, koža njegovog vrata je bila dovoljno blizu da sam morala samo okrenuti glavu da vidim je li i ukus dobar kao i miris... Na silu se prisjetim da sam u prostoriji punoj ljudi, nekoliko koji nas vjerovatno gledaju, podignem glavu sa njegovog ramena ali se nisam odmakla.

Jeremiah je nekako pročitao moje namjere, stisne se uz mene, tvrda izbočina me bode u stomak. Tupa bol napuni mi stomak, tjelo mi trne od štikli do prstiju, i progutam maleni uzdah. Njegova reakcija na mene djeluje poput droge sam od

sebe, moćan afrodizijak koji me čini da želim povući ga na privatno mjesto da bi radili zločeste stvari. Vidim istu želju reflektuje se u njegovim očima dok se gledamo u oči, njegov stisak na mojim leđima se zategne, vukući me bliže trljajući tvrdu izbočinu, i osjetim navalu topline između bedara. Neko je kucnuo na mikrofon, a onda poznati francuski glas izađe iz zvučnika. „Željeli bi iskoristiti priliku da prozovemo neke članove naše publike radi njihovog doprinosa večeras.“ „Mislim da misli na tebe.“ Promrmljam. Bilo je svakako pogleda na nama pošto je bend završio sa muzikom, ali Jeremiah me nije pustio još nekoliko sekundi. Napokon zakorači ali ne pušta, podižući moju ruku do usana. Progutan, srce preskače otkucaj. Celeste mi je rekla da novinari i javnost vjeruju da je poveo asistenticu kao pratnju, ali biti će teško uvjeriti bilo kojeg promatrača večeras. 77

Kraljevstvo snova

Tajna

Zapravo, postajala sam zbunjena, sa previše izmješanih signala koji skaču u mojoj glavi. Dan po dan, mislim dok on pušta moju ruku i ide ispred okupljene gomile. Ovo sve može završiti trenutno, i ja ću biti nazad u usranom apartmanu u Jeresyu.

Čak i sa svom moći koju je on unijeo u našu vezu, u poslovnu i osobnu, znam da bi mogla otići u bilo kojem trenutku. Dok možda nije dovoljno da nas stavi na ravnopravan položaj, opcije mi daju neku stabilnu osnovu u moj iznenadni naopaki život, ali te misli stisnu mi srce. Jeremiah nije tip osobe koji igra ige, ali je bio neko koga je teško pročitati ponekad. „Razmišljaš previše, slatka moja.“ Tijelo mi se napelo na Lucasov glas sam centimetar od mog uha. „Odlazi.“ Promrmljam, ne skidajući oči sa Jeremiaha. On i dalje ide do Gasparda, koji ga predstavlja na francuskom, bila sam nervozna šta će Jeremiah uraditi ako vidi Lucasa pored mene.

„Sve u svoje vrijeme. Samo sam mislio da je neprostojno ostaviti bez natjecanja tako lijepu ženu.“ Ja frknem u nevjerici. „Idi gnjavi Anya, sigurna sam da je navikla na to do sada.“ Prasnem, pazeći da držim glas tiho, i čujem tiho cerekanje iza. Većina gostiju nas je ignorirala, zašto sam bila zahvalna. „Ako se želiš osvetiti bratu,“ prosiktam niskog glasa,“ostvi me van toga.“ „Oh, ali je tako mnogo zabavnije ovako.“ Prsti ciljajući okrznu moj kuk, i ja momentalno zamahnem, uderajući nazad sa svojim štiklama, potkoljenicu. Ruka brzo nestade, i imam momenat trijumfa dok ga nisam čula kako se cereka opet. Jeremiah je stao na pozornicu do tada, i molim se da ne pogleda ovamo. „Uvalit ćeš me u nevolju.“ Kažem. „Oh, vjerovatno ćeš uživati u njoj.“ Lucas prede, a ja ga pogledam mračnim pogledom. Samozadovoljan cerek je na njegovim usnama dok me gleda bestidnim

pogledom. Zakolutam očima, odlučna da ga ignoriram, i okrenem se prema pozornici...samo da bi vidjela Jeremiahov intenzivan pogled koji me zakucava u mjestu. Kvragu.

78

Kraljevstvo snova

Tajna

„Oh draga, izgleda da je vidjeo naš tete -a-tete (razgovor u četiri oka).“ Prsti sklanjaju moju kosu sa vrata, i ja se trznem u stranu. „Pitam se šta mu prolazi kroz glavu sada.“ Sudeći po izrazu na njegovom licu, moj šef i nekadašnji ljubavnik nije zabavljen, i ja se nađem u neprilici. Moja ruka se skuplja u šaku ali znam da uradim išta u ovom momentu bi mi samo donijelo neželjenu pažnju, i dalje zabavljati zmiju na mom vratu. Jeremiah nastavlja gledati u našem smjeru, i Lucas, iako me više ne dodiruje, čini odlučnim da stoji što bliže može uz mene. Mogu samo nagađati šta trenutno prolazi kroz Jeremiahove misli.

Gore na pozornici, Gaspard mu prilazi u pomoć. Primjećujući gostovu nepažnju i moju trenutnu situaciju, francuz pljesne rukom preko milijarderovog ramena i i uspije mu nakratko odvratiti pažnju. Ja odahnem od olakšanja, signaliziran je kraj ovoga djela.

„Ah, to je moj znak za odlazak.“Lucas se naginje bliže, grudima očešajući moje rame, i smješta brz poljubac na moj obrz. Ja se odmaknem ali znam po namrgođenom licu da je Jeremiah vidio to.

„Doviđenja, ljubavi.“ Lucas promrmlja prije nego što nestane, ostavljajući me da se sama izborim sa razjarenim bikom. Bilo je beskorisno braniti se, zato stojim tiha kada je Jeremiah došao do mene.

„Idemo.“ Njegovmeniski ton nekroz trpigomilu. argumente, njegova rukadana dnu mojih leđa usmjerava bez napora Okrenem se i vidim Gaspard ima pažnju publike, mali ih gleda naš bjeg, zašto sam bila zahvalna. Naš izlazak iz velike dvorane dao mi je olakšanje za kojim sam žudjela. Nisam se više morala brinuti da li ću se spotaknuti ili na neki drugi način napraviti budalu od sebe ispred gomile ljudi. Ranija euforija od pomaganja Ceries i David je izblijedila, i osjećam se iscrpljeno i na rubu svjesti. Jeremijah fiksira svoj pogled na vrata koja vode iz zgrade, i imala sam utisak

da me namjerno ignorira. To me čini nervoznom, pošto nisam znala šta to u konačnici znači. Lakoća koju smo djelili dok smo plesali je nestala, zato sam ostala 79

Kraljevstvo snova

Tajna

tiha, obećavajući sebi da ću e-mailom poslati poruku da se oprostim i poželim sve najbolje mojim prijateljima čim imadnem šansu. Limuzina nas je čekala vani na glavnom izlazu. nekoliko preostalih i popeli se unutar mračnog vozačIzbjegli zatvorismo vrata iza nas. Primimpaparaza se za rub sjedala na jednoj stranivozila, vozila nasuprot Jeremiaha dok se pokrećemo, idući nazad u hotel. Gledala sam nervozno dok je zatvarao tamnu pregradu između nas i vozača. Pogledala sam prema zaštićenom djelu duž dugog auta, i u mom trenu tku nepažnje on se pomjerio iznenada, gurajući me leđima na dugo sjedalo. Ciknjem u iznenađenju, stegnem usne čvrsto dok se on nadvijao nad mene, jedne ruke na mom desnom ramenu držeći me stisnutu uz kožno sjedalo. Njegove oči klize niz moj torzo, a onda na lice, i ja progutam na vatru koju sam vidjela u njegovim

očima. „Raširi noge za mene.“ Moja usta se rastave u šoku. Disanje mi postaje otežano dok je preletio svojom slobodnom rukom sa strane moga tjela, prevlačeći svojim dlanom niz tanki materijal. Haljina se rastavi duž dugog izreza i njegovi prsti kliznu ispod, milujući unutrašnju stranu moga bedra. „U vezi tvog brata.“ Kažem drhtavim glasom, iznenadna nervoza čini me očajnom da objasnim, „ništa se nije desilo, mislila sam da si ti i ja...“ „Ne.“ Zašutila sam na te riječi. Jeremiah zatane, napeta tijela. „Ne želim čuti za brata ponovo večeras. Molim te.“ Doda, riječi protisne van. Kada sam klimnula u razumjevanju on pusti moju kosu. „Sada, gdje smo stali?“ Njegov dlan sklizne između koljena, razdvajajuć i ih u intervalima dok pronalazi put uz moju nogu. Moj dah zastane, stomak se stegne, kada njegovi

prsti potegnu podvezicu uz moje bedro, gladeći ispod nje do pojasa na mome kuku. Moje noge se stegnu čvrsto nesvjesno, i njegova ruka zastane. „Raširi noge.“ Riječi me okružuju, senzualna mreža, i ja progutam. Moje tjelo je već počelo vibrirati, dah dolazi u djelovima. Dio mene se već bojao šta će mi uraditi – ne da 80

Kraljevstvo snova

Tajna

očekujem išta bolno ili ponižavajuće, nego da ću izgubiti svu kontrolu nad tjelom. Možda je to bio cilj. Uz drhtav uzdah, prisiljajem mišiće bedara da se opuste i rastavim koljena.

„Još.“ Progutam, i otvorim mu se. Pomakne se iznad mene, uklanjajući ruku sa ramena i prislanja na sjedalo. Dahnem kada se prst pritisne kroz tanku tkaninu

gaćica uz moju jezgru i izvijem tjelo prema dodiru. Uhvati me za kosu, držeći me mirno dok njegova ruka trlja i prodire. Moj dah dolazi u grozničavoj borbi dok se naginje prema meni, njegovo lice je prtisnuto blizu.

„Ti si moja,“promrmlja, očiju u plamenu. Ubrzava pokre te dok nisam stenjala, a onda stisne moju kosu čvrsto. „Želim te čuti kako to kažeš.“ „Tvoja sam.“ Borila sam se izbaciti riječi, moje tjeli se treslo i pulsiralo kao otkucaji srca. Očiju lepršavo zatvorenih, moje cjelo postojanje fokusiralo se na senzacije koje mi je priuštila njegova ruka. Bol između mojih nogu se proširi, iskliznem iz štikli da bolje prionim, podižući kukove prema njegovoj ruci. „Opet.“ „Tvoja sam, gospodine.“ Stisak u mojoj kosi se pojača, i moje se oči širom otvore, moj dah dolazi u borbi. Njegove oči pretražuju moje, za ono što mogu reći, ali nisam mislila da sakrijem išta. Sve što želim je on, i pokušajem da ga pustim da vidi moj očaj. Zidovi moga otvora pulsiraju, tražeći pozornost, i ja tiho molim za još. Njegov stisak na mojoj kosi popusti, i on se opet pomakne, njegov pogled

više nije tako intenzivan, ali i dalje je zahtjevan. „Želim da vidim kako svršavaš.“ Promrmlja, saginjući glavu do moje.

Njegove riječi me otapaju, njegov dubok glas širi se mojim tijelom. Spretni prsti dole se pomjeraju ispod gaćica, i ja mrmljam glasno dok klize kroz moje

nabore i miluju moj željni otvor. Automobil ispod mene lagano se zaljulja, podsjećajući me gdje sam, ali taj pokret jedino doprinosi mojem uzbuđenju. Debeli prst ulazi unutra, dok njegov palac trlja moj pupoljak, prisiljavajući me da prostenjem.

81

Kraljevstvo snova

Tajna

„Samo je meni dozvoljeno da radim ovo.“ Jeremiah naglašava svoje riječi zadirkujući mjesto unutar mene sa preciznošću, moji kukovi se podižu sa sjedala, i ja zastenjem. „Ni jedan drugi čovjek ne smije te dotaknuti ako nisam dopustio. Jeli to jasno?“ Zagrcnem se na moj odgovor, valivi užitka kolaju kroz moje tijelo. Grabila sam prema orgazmu i nisam mogla misliti. Ruka u mojoj kosi se stegne, i uspjevam da odgovorim. „D-Da.“

„Ne mogu te čuti.“ Zaplačem, osjeta zapaljenih previše. „Da! Molim te,gospodine!“ „Gledaj u mene.“ Pogledam ga u oči, jačina njegovog pogleda pribija me u sjedalo. Njegov palac trlja jače dok njegov prst nabija unutra, trljajući moj otvor sa stručnom preciznošću. „Sada, svrši.“ Kaže, i vapaj radosti prebaci me preko ruba. Tjelo mi drhti nekontrolisano, hvatam se za njegov sako, a sve u meni eksplodira.

Posljednji komadić snage bježi iz mog tijela, i ja se rastopim na koži ispod mene, pokušavajući uzalud da uhvatim dah. Jeremiah pusti moju kosu, i sjedne u svoje sjedalo, ostavljajući me ispruženu na dugom sjedalu. Uspjevam skupiti noge, ali nisam mogla uraditi ništa više, pulsevi me i dalje pogađaju, a udovi su kao žele. Automobil uspori i okrene se, pritiskajući me od sjedalo, kada ruka se spusti na moje koljeno. Progutam, pogledam kroz zatamljene prozore i vidim osvjetljeno pročelje našeg hotela.

Napravili smo kratki put do našeg apartmana, tenzija u zraku između nas je ja prstima, gusta. Jedva zbacila neudobne štikle, se uživajući u moje slobodi mrdan brije nego štosam me ruka zarobi uz zid, bedra stišću uz noge, prije nego što sam shvatila šta se dešava. Jeremiahova usta pokrivaju moja u uzavrelom poljubcu.

Još se oporavljajući od vožnje limuzinom, obmotam svoje ruke oko njegovog vrata, prste zakopam u njegovu kosu dok stenjem uz njegove usne.

Njegove ruke prekrivaju moju pozadinu, i on me podigne, i još jednom pritisne čvrsto između njegovog tijela i zida. Zgrabim ga za ramena da se osiguram, ali on me čuva čvrsto, spušta usta da prevuče usnama i zubima niz moj 82

Kraljevstvo snova

Tajna

vrat. Spušta ruku niz moje bedro, a zatim zamotaje moje noge oko svog struka. Stenjem dok osjećam njegovu tvrdu dužinu kako pritišće moju jezgru. „Moje.“ Mrmlja, dok niska tutnjava prolazi kroz mene kao poplava. Hvatajući oba zbloba u jednu veliku ruku, diže ih iznad moje glave kada njegove usne ponovo pronađu moje, sisanje i grickanje. Njegova slobodna ruka gnječi mekano meso moje dojke, stiskajući bradavicu, i ja se gurnem u njegu ruku. Njegova potreba i bestidna strast baca me u vatru. Stenjem uz njegova usta,

izvijajući tjelo uz njegovo, očajno pokušavajući da se približim. On zaljulja kukovima, i stisne uz moje, i ja tiho zacvilim. Njegovi zubi se igraju sa mojim uhom i povlače dole niz moje grlo, i ja sam izgubljena za sve os talo.

Sa zakašnjenjem, primjetim da se pomjeramo, ali to mi nije sjelo dok se nisam nagela i sletjela na leđa u ogromni krevet. Jeremiah nije gubio vrijeme i prekrije me, čini se da ga nije bila briga za skupu haljinu, klizeći grubom rukom dolje i ispod nje. Žar njegove strasti i mene je zapalila. Željela sam, trebala, više.

Pokušala sam ga dodirnuti ali on ponovo uhvati moj ručni zglob, držeći ih sa strane moje glave dok je sisao i grickao moj vrat.

„Preokreni se.“ Brzo uradim, i osjećam kako zatvarač klizi niz moja leđa i niz moju stražnjicu. Strgnuo je s moje kože, a onda pratio svojim usnama niz moju kralježnicu. Izvijem se naviše kao mačka, očajna za mekanim dodirom, i čujem buku od njegovog pojasa. Uzbuđena od zvuka i šta predstavlja, gurnem pozadinu d a se protrlja od njegove prepone, i na moje ogromno zadovoljstvo čujem njegov tihi udah. Ruke se omotaju oko mojih zglobova ponovo, vukući ih uvis do uzglavlja. Hladna koža se omota oko njih dok Jeremiah spretno osigurava da sam na mjestu sa remenom, učinkovito me zarobljavajući. Osigurana, on počinje da uklanja haljinu, podignem kukove da pomognem dok on zguljuje materijal sa mog tijela

prije nego što ga baci na hrpu pored visokog kreveta. Ruke mu mjese moju pozadinu dok se on kreće iza mene, prekoračujući moje noge. Podignem se na koljena, očajna za više kontakta. Položaj me ostavlja izloženu, i njegovo režanje odobrenja natjera me da zadrhtim.

Ruke su mu raširene na gornjem dijelu mojih leđa, pritišćući moje grudi od madrac, onda se sagne preko mene i nj egove usne vuku se duž moje kralježnice. 83

Kraljevstvo snova

Tajna

Moja izdisanja su bolna, ruke vezane kožom su čvrsto ograničene. Njegovi zubi stružu preko napete kože, i nisam mogla zaustaviti stenjanje koje je izašlo kroz moje usne. Moje tjelo zadrhti, želeći još, ali Jeremiah je dao si vremena. Ruke miluju moje kukove, gnječeći moju pozadinu, onda njegovi palčevi idu duž rascjepa do mog željnog ulaza. Ja skočim naprijed kada je razdvojio nježno meso, moja zadihanost je jedino što se čuje u apartmanu. On diše na meni, nagovještajući šta će doći, zatim usne i jezik pronađu moj kucajući otvor. Moj vapaj se odbija od zidove pored kreveta, dok on vodi svoj jezik uz uski prsten prije nego gurne dublje. Jedna ruka pomiluje moje nabore i moje cijelo tijelo se trese nekontrolisano. Mirovao je dolje neko

vrijeme dok sam ječala izgubljeno. „Molim te.“ Molila sam neprekidno, iako nisam znala šta. Možda olakšanje od delikatesnog mučenja, možda za više. Vjerovatno i jedno i drugo. Njegov jedini odgovor je cerekanje i nastavak napada i zadovoljstva.

Kada je konačno ugurao prst, ja pritisnem prema njemu, očajna za još. On je kontrolisao sve, ali gdje je dodirivao unutar mene samo je pojačavalo osjećaje. Tekućina je tekla niz moje bedro, i ja umalo ne zaplačem od nepopustljivog intenziteta. On se povuče iznenada, onda me okrene tako da sam ležala na leđima. Zurila sam u divlje lice dok je on razdvajao moja koljena, provlači ruku ispod jednog koljena, a onda ugura svoju tvrdu dužinu duboko u mene sa jednim preciznim potezom. Izvijem tjelo i zatvorim oči, dah zastaje u grlu na iznenadnu invaziju. Kajš drži moje ruke zarobljenim dok me on zabija u krevet, ne dozvoljavajući povlačenje od njegove strasti.

„Pogledaj me.“ Otvorim oči i zabuljim se u njegovo preljepo intenzivno lice. Ruka viuga uz moje tijelo, omotava se uz moje grlo kako njegovo lice približava. Njegovi kukovi nastavljaju zabadati se, i nastavlja se užitak toliki da je teško misliti. „Reci moje ime.“ „Jeremiah.“ Prodahćem, trljajući svoje grudi uz njegovo tijelo. Iz zelenog grudnjaka moje bradavide bride za njegovim dodirom. Povučem svoju slobodnu nogu do njegovok struka, uvrćući je preko njegovog tijela i zaključavajući svoje gležnjeve iza njegovih leđa. Njegove oči se rašire, a zabadanje se ubrza. 84

Kraljevstvo snova

Tajna

„Kaži ponovo!“ „Jeremiah!“ povičem očajno, riječi su ured jecaj. „Molim te!“ Ruka oko mog vrata se stegne, ne dovoljno da me udavi ali dovoljno da uzrokuje pritisak u mojoj

glavi. Njegova druga ruka je na mojim grudima, gurajući materijal u stranu i gnječeći tkivo, štipajući bradavice između prstiju. Moji bokovi se kreću u ritmu, sa njim, naši potisci dižu me više i više, ured tamo ali ne sasvim dovoljno... Jeremiahova ruka se ponovo zategne, zatvarajući mi disanje dovoljno za anksioznost da smanji izmaglicu požude. Moje oči gledaju u njegove zelene, i pročitam istu potrebu kao i onu kroz moje vene. Dala sam sebe za senzaciju, vjerujući mu dok su mi pluća počela goriti. Zatim je pustio moje grlo, i zabiao se jako, zavrćući moju bradavicu. Iznenadna navala zraka i protok krvi kroz tjelo preplavljuju me, i uz jecaj i

drhtaj svršim po drugi put te večeri. Razbijena sam ispod njega, uvrćem kožni kajš iznad glave i jašem na valu užitka. Nisam sigurna koliko mi je trebalo da se vratim nazad u sadašnjost, ali na kraju došla sam sebi i vidjela Jeremiaha i dalje iznad mene. Njegove oči bilježe moju reakciju, ruka prati jednu stranu moga lica u prvom iskrenom kontaktu kojeg

se mogu sjetiti. Palac prelazi preko mojih usana, i ja otvorim usta, uvlačeći ga unutra i vučem sa zubima. Tada sam vidjela vatru u njegovim očima, i shvatila da je još tvrd u meni.

Posegao je iza mene i otpustio kajš, otpuštajući moja zapešća. Moji prsti su bili utrnjeni bolni,okrećući ali nisamgamarila. Držeći pogled na posegnem i gurnem ga ui zglobovi jedno rame, da legne na krevet. Nanjemu, moje iznenađenje, dopustio mi je da to uradim, i slijedim ga, dok nisam bila raširena preko njegovog velikog tijela. On je skinuo svoj sako u nekom trenutku, ali još uvjek ima bijelu košulju sa dva donja dugmeta zakopčana. Raširim svoje kukove, osjećajući njegovu tvrdoću kako pritišće moju pozadinu, dok jedno po jedno otvaram dugmad na košulji. Još nikada ga nisam vidjela golog, i unatoč klonulosti koji čine moje udove teškim, nestrpljiva sam da pretražim njegovo tijelo kao on moje. Mogu osje titi njegovo dvoumljenje ali nije uradio ništa da me zaustavi dok sam skidala bjelo 85

Kraljevstvo snova

Tajna

platno i vodila ruke uz njegovo čvrsto torzo. Nije bilo ni unča neželjenih masnoća, linije mišića su stajale ispod maslinaste kože, i malih tamnih bradavica. Međutim, ožiljci su ugrozili savršenstvo: jedan mali bjeli nepravilni zvjezdasti na jednom ramenu i manja linija preko grudi i trbuha. Izgladim ih rukama jedan po jedan i

vidim da želi odustati, ali ponovo, nije me zaustavio. Moje. Posesivna pomisao me iznenadi. Pomjerim prste linijom trbuha, preko

grudima, a onda se nagnem da proučavam njegovo lice. Gleda me ravnodušno dok sam pratila krivulju njegova obraza, dolje do jake brade, glatko izbrijane, ali ipak ima ugriz brus papita. Tako preljepo. Poklopim mu vilicu, podignem se gore

uz ponoć njegovih ramena, zatim spustim kukove na tvrdi ud dok sam se saginjala do njegovog lica. Velika ruka se spusti na moje rame, i ja stanem samo cent od njegovih usana. Pogled u njegovim očima je bilo teško pročitati, čuvale su čežnju koju nisam

razumjela. Njegova ruka me zaustavi od spuštanja prema dole, ali ništa nije zaustavilo moje kukove, koji su nastavili put prema dole, uzimajući ga u sebe. Jeremiah proguta, njegovo grlo se pokreće. Ja vratim kukove, izvlačeći i potiskujući duboko, i on ispusti drhtavi uzdah. Ruka na mom ramenu popusti, i ja se nastavim spuštati pritišćući usta uz njegov vrat, a onda krenem prema zvjezdastom ožiljku na grudima i spustim kukove ponovo. Pratila sam bjelo tkivo svojim usnama, prevlačeći prstom preko jedn e tamne bradavide. Izbliza je ožiljak bio veći nego što sam mislila, koža oko njega nije promjenila boju ali je još naborana od nanesene povrede. Pogledam gore i vidim da me gleda sa nerazumljivim pogledom, njegove pune usne su otvorene, i očajno želim vidjeti kakvog su okusa. Opet se dižem uz njega, pratim mojim prstima dolje i sa strane njegovog lica. „Tako si lijep.“, kažem bez daha, moje oči lutaju po njemu. Čežnja u njegovim očima se produbi kad su moje oči pale na njegove usne, zatim on digne ruku kako bi je zapleo u moju kosu, i dovede moja usta do njegovih.

Naše usne se sukobe u iznenadnoj gladi, njegova druga ruka zabija se u moj kuk dok ga jašem jako, ruku zabijenih u njegove grudi. Negdje pored nas telefon vibrira, upornom distrakcijom.

„Čini se da neko zaista želi razgovarati sa tobom.“ Protisnem, cereći se na njega. 86

Kraljevstvo snova

Tajna

„Mogu nazvati poslije.“ Zareže, zatim podiže kukove gore, pritišćući svoju tvrdoću dublje u mene. Ja dahnem, sve misli o pozivu izlete iz moje glave. Prevrne me na leđa, zubi pronalaz e moj vrat, zabija me u madrac. Zgrabila sam ga sa bedrima, cvileći, dok on probija opet i opet. Moji nokti zakopavaju se u njegova ramena, koristeći njegovo čvrsto tjelo kao polugu dok sam susretala njegove nasrtaje mojim. Povukao me za kosu,

iskrivljujući mi glavu unazad da gledam u njegovo lice. Očajna potreba svjetli tako jasno u njegovim očima i osjetila sam trenutak triumfa kad je progunđao, ulazeći u mene zadnji put kada je svršio. Zatvorim oči,i držim se za njegovo uzdrhtalo tjelo. Njegova težina na damnom drži me sigurnom i uzdahnem zadovoljno. „Ja...“ Volim te.

Moje oči se otvore na nepozvanu misao. Užasnuta onim što sam željela reći, buljim u plafon dok se Jeremiah meškolji u mojim rukama, napokon silazeći i na svoje noge pored kreveta. Progutam, iznenada bez daha– da li sam zaista krenula to reći? Tiho se pomjerim na drugu stranu kreveta i pobjegnem kroz hodnih u

kupatilo, zaobilazeći otvoreno područije povezano sa glavnom spavaćom sobom. Zaključam vrata iza sebe, zabuljim se u svoj odraz u ogledalu, još užasnuta svojim mislima.

Poznajem čovjeka, koliko, dva dana? Dakako, nedovoljno za bilo kakvu naklonost. Ipak te tri riječi su umalo iskočilei van, i to peškir me je da potreslo. drhte dok okrećem toplu vodu u umivaoniku uzimam se očistiMoje m. ruke Nisam nikada imala vezu gdje su 'riječi' bile izgovorene. Čak ni kao tinejdžerka, bila sam prepragmatična da kažem ih ikome osim porodici. Činjenica da sam bila spremna da mi izmaknu iz usta uzrokuje više nego malo stresa.

Glupo je i razmišljati o tome ovako rano, opomenem se, a onda se prisjetim da je moj otac uvjek govorio da je pao na moju majku u momentu kada ju je

ugledao. Progutam na uspomenu, moj otac je bio romantičar u porodici, moja 87

Kraljevstvo snova

Tajna

mama je bila praktični partner. Ja sam se bacila na majku, uvjek sam bila sklionija razmisliti prije skočim, ali ova cijela situacija je strano područije. Čujem kucanje, koje me prestraši u mom razmišljanju. Provirim kroz vrata i čujem ga kako ponovo ulazi u spavaću sobu. Sretna zbog distance, uhvatim ogrtač sa obližnje kuke. Navlačim ga preko tijela, krenem prema vratima, gledajući kroz malu špijunku. Uniformirani hotelski radnik stoji tamo, držeći nešto u rukama nisam mogla tačno razabrati šta. Znatiželjna, otvorim vrata djelimično. „Da?“ Čovjek mi daje mali naklon. „Poklon za gospodina Hamiltona i gosta.“ Kaže na besprekornom engleskom, predstavljajući bocu i dvije čaše za šampanjac. Moje obrve se podignu, ne znajući šta drugo da radim, uzmem ih iz ruku poslužitelja. On daje još jedan mali naklon, zatim zakorači una zad dok ja zatvaram vrata. Vratim se u spavaću sobu, zastanem, pa otvorim vrata opet. „Da li dugujem išta za...?“ čovjek je već nestao, međutim, slegnem ramenima i zaključam vrata ponovo, noseći bocu i čaše u spavaću sobu. Jeremiah je ispružen u vidokom stolcu, mršteći se na telefon u ruci. Kada me ugledao, njegov izraz se očisti, na moje iznenađenje, mali osmjeh mu se raširi usnama. Moje srce preskoči otkucaj, bio je tako lijep, bilo je teško povjerovati da je moj.

Za sad. Namrštim se na pesimističnu pomis ao. Realnos me uvjek prekine u najgorem momentu.

On ispruži ruke. „Dođi ovamo.“ Kaa sam došla preko i uzela njegovu ruku, kaže: „Klekni.“ Uradim kako mi je rekao bez razmišljanja, spuštajući se na pod. Njegova ruka gladi moju kosu kada sam sjela na koljena. Dio mene se pita zašto sam ga poslušala tako lako, nisam tvrda feministkinja ali imam svoj ponos. Nekako ipak, dopuštajući mu kontrolu daje mi mir koji nisam osjetila dugo vremena. Bila sam tako opterećena svojim životom, na načina, da mi je ovo bilo kao odmor. Vidjeti odobrenje u njegovim očima takođe je vrijedno toga, iako praktična strana mene odbija kopati preduboko s pitanjem zašto. „Ko te je zvao?“ pitam. „Niko važan, ili bi ostavili poruku.“ Odgovori, onda pokaže na ono što sam držala u ruci. „Šta je to?“ 88

Kraljevstvo snova

Tajna

„Poklon, očito.“ Posegne u uzme bocu i čaše. „Dobar šampanjac.“ Kaže, ispitujući bocu. „Mora da je od jegnog od pokrovitelja večerašnjih.“ Zurila sam u bocu, pitajući se kako zna da je dobro vino. „Nisam nikada pila šampanjac.“ Jeremiah me pogleda iznenađeno. „Nikada?“

Odmahnem glavom. „Samo sam imala pjenušavu jabukovaču kao djete, a kada sam bila dovoljno stara nikada nisam bila pozvana na ivent koji ih služi.“ „Pa onda.“ Uzimajući grlo od boce u jednoj ruci, pomogne mi ustati a onda me povede sa rukom na leđima do kuhinje apartmana. „Bar je tvoj prvi šampanjac skupa boca.“ Gledam zabavljena dok odmotava žice sa vrha, onda usmjeri bocu prema zidu i izbaci čep. Uzima dvije čaše, napuni ih malo ispod srede prije nogo mi doda. „Pij.“ Blijedo žuta tekućina se mjehura u čaši, ne izgledajući drugačije od pjenušave tekućine uz koju sam odrasla kao djete i tinejdžerka. Znatiželjna, uzmem gutljaj, onda naberem nos na gorčinu, tekućina stvara mjehuriće na mom jeziku. Drugi gutljaj je malo učinio da mi omili skupo piće. „Ugh, nisam stvorena da budem bujna.“ Jeremiah se nasmije, a zvuk me začudi. Čini se više opuštanim i otvorenim, ali ni za živu glavu nisam mogla skontat šta se desilo. Pogled kojim me gledao gotovo dječački zabavljeno ubrzaje moje srce. Da li čovjek zna kako predivno izgleda kada gleda djevojku na taj način? „Možda je to neispravno testiranje.“ Zavrti tekućinu lagano u čaši ali me nastavi gledati. Pocrvenim na njegovu lekciju, onda se udarim. Napravo malo inicijative,

djevojko, prekorim se. „Jesi li ikada pio sa nečijeg tijela?“

89

Kraljevstvo snova

Tajna

Bio je njegov red da pogleda iznenađeno, njegove obrve se podignu gotovo do njegove kose.

„Jesi li ti?“ uzvrti, i čini se neiznenađen kada sam odmahnula glavom. Zabavljenost obasja njegovo lice i ja ga gledam u čudu. Njegovo raspoloženje je ured razigrano, uopšte nije turobno, ni dominanto kako sam viđala do sada. Izazov u njegovim očima, međutim, mješa buntovništvo u meni jer sam srela njegov pogled sa jednom obrvom podignutom. Zadržavajući njegov pogled, nagnem glavu unazad i skrenem čašu nad moja prsa, tekućina prska na ogrtač i između mojih grudi. Moja hrabrost je imala željeni efekat. Jeremiahove oči potamne i on posegne, povlačeći me u svoje naručije. „Ti si poprilični zafrkant.“ Kaže, čupajući čašu iz moje ruke i spuštajući svoje usne na moj vrat. Moj stomak se zgrči, i ja se trznem, ali pokušajem da ne mislim na to. Jeremiahove usne vuku se niz moj vrat prema skupoj tekućini na mojim grudima, ali kada mi se stomak okrene po drugi put, malo izdahnem, moje tjelo se naginje

naprijed. Zabavljenost nestane iz Jeremiahovog lica dok me povlači uspravno. „Šta nije u redu?“ Njegov oštar glas zahtjeva odgovor, ali nemam šta dati. „Ne...osjećam se dobro.“ Uspijem reći, onda posrnem prema kuhinjskom sudoperu. Jedva sam stigla prije nego što sam povratila, izbacujući većinu sadržaja mog stomaka u sudoper. Moje noge se pretvaraju u žele i imam poteškoća držati se uspravno, čak i dok sam se oslanjala na mermerni pult. Čula sam zvuk razbijanja stakla iza mene, pogledam i vidim tamn u mrlju na zidu, ostatci boce od šampanjca i njen predhodni sadržaj spuštaju se prema podu. Jeremiah zgrabi najbliži telefon dok ja ponovo povraćam. „Trebam doktora u ovom apartmanu odmah.“ On se prodere, tada moje noge odustanu i on ispusti telefon na pult da me uhvati dok padam. „Lucy ostani sa mnom.“ Želudac mi se naduvaje, stišćući i uvrćući, a ja vrisnem. Ruka zagladi moju iznenada vlažnu kosu nazad od mog lica dok ja zadrhtim, cvileći, više ne mogu da kontrolišem tijelo. Osjećam da sam spuštena na pod , i Jeremiahova mutna silueta dolazi u moje vidno polje. 90

Kraljevstvo snova

Tajna

„Trebam doktora odmah!“ brzajući zvuk ispunjuje moje uši. Jeremiahov glas je otupio kao da dolazi kroz vodu, ali sam mogla čuti ljutiti ton u njegovom glasu. Tada se moje tjelo ukoči, mišići se zgrče gotovo bolno, i svjet nestane u crnilu.

91

SPAŠAVANJE

***

Bila sam osam godina stara kada sam prvi put dobila gripu. Bilo je loše, dovoljno da sam morala brzo biti odvezena u bolnicu. Iako se ne mogu sjetiti

puno, bolesti.sjećam se živo bola dok se moje tijelo borilo da se odbrani od svakog traga Probuditi se u bolničkoj sobi je sličan osjećaj, kao buđenje iz bolnog sna. Oči su mi i dalje zatvorene, okrenem glavu na stranu, jednostavan pokret od kojeg mi

se vrti i povraća. Na moje stenjanje čuje se metež pored mene, a onda neobično poznat muški glas, „Dovedite doktora.“ Zašto mi je taj glas poznat? Ko... Od razmišljanja me zaboli glava pa odustanem nakratko, i nastojim ostati mirna koliko god mogu. Nakon trenutka mučnina oslabi i ja otvorim jedno oko, a zatim drugo. Bila sam u dobro osvjetljenoj sobi, jaka fluoroscentska svjetla gore i zabijaju

se poput noževa u moju lubanju. Zaključivši za to vrijeme da je bolje da držim oči zatvorene, slušam nekoliko ljudi kako ulaze u sobu. „Gospođice Delacourt, moje ime je doktor Monrague, potrebno mi je da otvorite oči.“ „Boli.“ Promrmljam, moj jezik se ljepi za vrh suhih usta. Pokušam otvoriti oči ponovo i malo je bolje ovaj put. Soba i ljudi su bili mutni. Visoka figura pored mog

kreveta nagne se bliže i posvjetli svjetlima u moje oči. Ja se trgnem, ali bol od prije je već jenjavala, i on je samo par puta mahnuo prije nego je povukao svjetiljku dalje od mojih očiju. „Kako se osjećate?“ doktor je govorio veoma dobro engleski ali sam mogla čuti natruhu francuskog akcenta ispod njegovih riječi. „Kao da me udario autobus.“ Kažem tiho. „Još uvjek sam u

Parizu?“

„Da, dovedena si ovamo ubrzo nakon incidenta.“ „Gdje je Jeremiah?“ borim se da se uspravim, ignorišući eksploziju u glavi i doktor me zaustavi stiskajući moje ruke. „Je li on u redu?“

93

Spašavanje

Kraljevstvo snova

„On koordinira sa francuskim dužnosnicima na istragi o tome šta se desilo.“ Drugi glas navede. „Diskretno.“ Trebao mi je trenutak da prepoznam poznatu formu pored mog kreveta.

Jedva sam raspoznala Ethanovu ćelavu glavu kroz mutni pogled. „Dakle on nije...?“ „Ne, on nije otrovan.“ Odgovori, tačno nagađajući moje neizgovoreno pitanje, i ja ispustim dah koji sam zadržavala. „On pokušaje kroz različite kanale pronaći krivca. Poslao sam mu poruku da si budna, trebao bi biti ovdje svakog momenta.“ Čuvši da je Jeremiah dobro i na putu ovamo smanjilo je teret sa mojih grudi. Doktor mi doda čašu vode dok sam ja pogledala na sat, a onda na mračni prozor.

„Koliko sam dugo ovdje?“ „Tri dana.“ Ethan odgovori, i ja se zagrcnem na vodu koju sam upravo progutala.

Krupni muškarac se pomakne. „Nismo znali kako će se sve završiti. Sreća je da Jeremiah ima nekog medicinskog treninga.“ „Umalo sam umrla?“ moje riječi su šapat i otkrivam da mi je teško shvatiti tu pomisao.

„Bila si jako bolesna, gospođice Delacourt.“ Doktor uzme moju čašu i smjesti je pored mene na sto koji napokon vidim jasno. „Da nije bilo snalažljivosti gospodina Hamiltona, ne bi vodili ovaj razgovor.“ Zurila sam u svoje ruke dugi trenutak, emocije su ispremješane u mojoj glavi. „Umorna sam.“ Promrmljam, ležući nazad na krevet. „Prije nego zaspiš.“ Kaže Ethan, zakoračivši prema meni. „Doista bi te željeo pitati par pitanja o čovjeku koji je donijeo bocu do tvoje sobe.“ Sve u meni se sledi. „Misliš da je on onaj koji je...?“ „To je ono što pokušajemo saznati.“ 94

Spašavanje

Kraljevstvo snova

Poznati duboki glas natjera moje srce da poskoči. Jeremiah gleda u mene sa vrata, lica nedokučiva. Ušao je u sobu i stao u podnožiju kreveta, i mislim da sam vidjela olakšanje u njegovim očima prije nego je pogledao doktora.“Kako je ona?“ „Budna, i to je dobar znak. Želio bi je zadržati malo duže radi promatranja.“ Jeremiah klimne doktoru, koji vrati klimanje i tiho napusti sobu. Strah se smjestio u meni kao surova deka i ja slijepo posegnem za Jeremiahovom rukom

kada je on zauzeo prazno mjesto pored mene, ne mareći ko to vidi. Neko me pokušao ubiti. Sama pomisao natjera moje srce da ubrza. „Čega se sjećaš o muškarcu koji je dostavio šampanjac?“ Ethan pita dok sam ja držala Jeremiahovu ruku. „Bio je običan.“ Kažem, a onda se trgnem na izraz. Način da budeš beskoristan.

„Bio je bijel, obučen kao hotelski zaposlenik, i imao je smeđu kosu i smeđe oči, mislim.“ „Boja očiju i kose se može promjeniti,“ Jeremiah me prekida. „Kakve su mu karakteristike lica? Da li ima ožiljak ili mladež?“ Od razmišljanja me boli glava, ali zatvorim oči svejedno, pokušavajući prizvati kratki trenutak u glavi njegovog lica. Nekoliko trenutaka kasnije, slika nastane u

mojoj glavi. „Imao je nekako duboko postavljene oči, tanke usne, i nekoliko centimetar je visočiji od mene. Um, mislim da je imao mladež na lijevoj sljepočnici i ožiljak na bradi, ali ne znam koliko toga bi mogla biti šminka.“ Jeremiah i Ethan se pogledaju nakratko i moje srce potone. Vjerovatno sam upravo opisala pola zemlje.

„Kako je zvučao?“ pita Ethan nakon što je naškrabao bilješku u maleni notes. „Govorio je Engleski veoma dobro. Mislila sam da zvuči kao Amerikanac.“ Isfrustrirana, udarim rukom od madrac. „Ne znam. Činio se kao normalni hotelski zaposlenik i nisam razmišljala da ga zagledam više.“ Jedna misao mi pade na um. „Šta je sa sigurnosnim kamerama? Mora nešto biti na njima.“ Obojica su odmahnuli glavama. „Već smo provjerili.“ Jeremiah kaže. 95

Spašavanje

Kraljevstvo snova

„Ko god je bio zna tačno gdje čak i skrivene kamere snimaju. Nismo nigdje pronašli snimljeno mu lice.“ Padnem na krevet. „Ima li išta da ja mogu uraditi da pomognem?“ Jeremiahov telefonruku zazvoni, i on ga izvuče„Ethan, van da provjeri „Moram se javiti.“ Kaže, izvlačeći iz mog stiska. vidi da ekran. li možeš pronaći umjetnika da nacrta ono čega se ona sjeća. Vratit ću se.“ Suze napune moje oči dok ga gledam kako napušta sobu. Glupa djevojka, prekorim se, trepćem, on još uvjek mora raditi svoj posao. Ipak boli nemati ga uzase, međutim, tu je sigurnost koju sam osjećala sa njim koju nisam osjećala ni sa tjelohraniteljem.

„Znaš, ova cijela stvar ga je pogodila jako.“ Pogledam prema Ethanu, brišući moje suzne oči. Ćelavi muškarac nije gledao u mene, previše zauzet tipkajući u telefon, ali i dalje sam mogla osjetiti njegovu pažnju. „Kako misliš?“ Nije odgovorio odma, usredotočivši se na telefon, a zatim ga zakači za pojas i pogleda me. „Koliko dugo se vas dvoje poznajete?“ Pitanje je izgledalo kao ispitivanje i ja se namrštim. „Nekoliko dana, zašto?“ Ethan zagunđa. „Izvukao je sve veze koje ima pokušavajući pronaći ko je ovo uradio. Nisam ga vidio ovako motivisanog dugo vremena. Čak i kada smo bili u vojsci, ili kada je bilo pretnji njegovom životu odkako je CEO, nije bio ovako potaknut za odgovorima.“ Moja usta se otvore. „Doista?“ Ethan slegne ramenima kao da je to ništa. „Kada smo bili u vojsci, bili smo umješani u neke opasne misije, ali čuti ga da govori, takve stvari su van kursa. Čak i sad, uzevši u obzir posao koji radi, primio je mnogo pretnji sa svih strana. U stvari, malo nakon što je pristao sponzorisat moju kompaniju, neko ga je pokušao upucati ispred njegove zgrade.“ Ethan frkne. „Jeremiah je već slomio čovjekov zglob i uzeo pištolj do vremena dok sam se ja približio.“ „Šta se desilo sljedeće?“ pitam kada je Ethan utihnuo, gledajući u svoj telefon ponovo. 96

Spašavanje

Kraljevstvo snova

„Ništa. Rekao mi je da saznam ko je iza toga i da mu dam na znanje da zna, a onda je otišao na avion za Dubai. Nije se činio zabrinut ni malo.“ Ethan pogleda u mene. „Možda je to zato što si povređena u njegovo ime, ima tendenciju da se prilično zaštitnički ponaša prema ljudima u svojoj službi ili brigi. Kako god, Celeste je preuzela posao dok se on fokusira na ovaj lov, i

pokušava zadržati medije da ne objavljuju ništa.“ „Dakle, osoba na telefonu upravo sada...?“ „Je vjerovatno jedan od njegovih kontakata. Ako nije želio da mi slušamo, vjerovatno je jedan od onih koje ne odobravam. Kako god, otišao je eks tremno sa ovim.“ Jeremiah je odlučio tada ući u sobu, stavljajući svoj telefon u džep. Dobila sam svoj prvi pogled na hodnik i vidjela dvojicu muškaraca obučenih u crno, stoje sa svake strane ulaza prije nego su se vrata ponovo zatvorila. Čak ima stražu postavljenu na ulazu. U kolikim smo problemima?

„Dao sam dečkima da traže umjetnika,“ Ethan kaže. „Nadam se da ćemo pronaći nekoga u sljedeći par sati.“ „Dobro.“ Jeremiah se pomjeri do mog kreveta a onda se namršti na mene. „Trebala bi se odmarati.“ „Ko je bio na telefonu?“ pitam bez uvijanja. Kada se njegove oči suze, očito iznerviran sa pitanjem, bila sam uporna. „Ako ima nešto sa mnom trebala bi znati ko nas je pokušao ubiti?“ Jeremiah bjesno pogleda Ethana ali njegov pogled je ponovo bio na telefonu, namjerno ignorirajući naš razgovor. „Nisam siguran još.“ Jeremiah napokon

kaže. „Dao sam im opis koji si dala i nadaju se da će pomoći. Sada, odmaraj se.“ Moje tjelo zahtjeva da poslušam naredbu – borim se da ostanem budna i onako, ali još se borim da ostanem budna. „Nećeš otići?“ pitam, gurajući se dublje ispod plahti.

97

Spašavanje

Kraljevstvo snova

Njegove oči malo omekšaju. „Bit ću u blizini.“ Obeća, i na njegove riječi ja konačno zatvorim oči, dopuštajući da me iscrpljenost savlada.

98

***

Ustala sam u bolnici još tri dana na posmatranju. Doktor se činio

optimističnim u vezi mog oporavka, ali ja sam se osjećala slabije od bebe. Trebala sam pomoć u rađenju najednostavnijih stvari kao što su hodanje što me frustriralo i bila sam odlučna da to uradim sama. Nakon što sam se okliznula i zamalo pala pokušavajući da dođ em do kupatila, međutim, Jeremiah je naredio da

moram imati konstantnu pomoć dostupnu, da li od medicinske sestre ili tjelohranitelja.

Većinu dana sam provela spavajući, ali ubrzo postaje dosadno biti u bolničkom krevetu. Kada sam to spomenula Ethanu, nezgrapni tjelohranitelj koji je bio uvijek prisutna osoba u mojoj sobi, novi tablet, još uvjek u kutiji, se pojavio pored mog kreveta ubrzo nakon toga. Uređaj mi je dao nešto da radim sa svojim viškom vremena, i provela sam većinu istražujući mog novog šefa. Šalila sam se prije da znam samo Wikipedija verziju o njegovom životu, ali kako se ispostavilo to je sve što i ostatak svjeta zna o njemu. Tu su č lanci o njemu koji spominju njegovo vrijeme u Army Rangersima, govore o njegovom dobrotvornom radu, i u detalje o njegovim poslovnim poduhvatima, ali znam to

već. Mediji izbacuju riječi kao što je 'misteriozno' i 'enigma' kada ga opisuju, a riječi se čine prikladnim s obzirom na nedostatak bilo kakvih informacija kroz gotovo sve kanale.

Članci o korporativnom prelazu nakon očeve smrti su slično plitki, uglavnom

analiziraju predviđanja o tome gdje će kompanija ići pod novom upravom, o tome

da li čovjek koji ima minimum poslovne edukacije može doista preuzeti od tajkuna Rufusa Hamiltona, i tako dalje.

Do trećeg dana mog boravka hodala sam samostalno ponovo, upravo u vrijeme da napustim bolnicu. Naš izlazak ličio je na neki špiunažki film: odvedena sam u podrum garaže od strane tjelohranitelja i pažljivo upakovana u limuzinu koja je čekala za koju sam predpostavila da će nas odvesti na airodrom. Jeremiah je pratio sve, nikako ne napuštajući moju stranu, čak je i zadržao posesivni stisak dok smo napuštali parking garažu.

99

Spašavanje

Kraljevstvo snova

Zadrijemala sam većinu puta, koristeći Jeremiahovo rame kao jastuk. Probudila sam se jednom na neodređeno vrijeme i vidjela da više nismo u gradu ali nisam ništa mislila o tome, naginjući se ponovo u san dok auto nije napokon stalo. Jeremiah se pomakne ispod mene i ja podignem glavu, gledajući mutno kroz prozor. okružuju, viskoka travasesenalazimo?“ ljulja na vjetru. Ovo definitivno nijeTravnjaci airodrom,nas pomislim, trljajući oči. „Gdje Jeremiah nije odgovorio na pitanje, tek krenu prema otvorenim vratima kada

su se otvorila s vana. „Dođi saznaj.“ Kaže, uzimajući moju ruku da mi pomogne izaći iz auta. U blizini je stajala zgrada koja je izgledala maglovito poznata, a ispod zvuka vjetra, mislim da čujem ritmičko nanošenje morskih valova. Bi lo je i drugih auta parkiranih u blizini i nekoliko turista je na prohladnom zraku, ali travnati

brežuljci se čine golima bez ičeg više. Spavanje još uvjek zamagljuje moj mozak, boreći se da identifikuje gdje sam, cjelo područije mi je poznato nekako. Nekoliko muškaraca u tamnim odjelima se raspršilo unaokolo i jedan crnac dođe trčeći do nas. „Mjesto je osigurano, gospodine.“ Kaže, i Jeremiah klimne. Ja

provirim radoznalo uz brežuljak, vidim nekoliko memorijalnih ploča kako strše iz zemlje ali ništa da podstakne moje sjećanje. Sve dok nisam ugledala obe Francusku i Američku zastavu kako se mašu visoko iznad ulaza zgrade, međ utim, tada sam konačno shvatila gdje sam. „Doveo si me na Utah Beach.“ Prošapćem u zapanjujućem iznenađ enju. Povjesna lokacija, samo je jedna od brojnih uvala korištena u II ratu Normanidiske invazije, je nešto što sam ranije vidjela samo na slikama ili na televiziji sa ocem. Miris vode je nedvojbeno ocean, teško vidljiv kroz zimsku izmaglicu, je direktno iza zgrade. Bez rije či, pogledam u Jeremiaha, moje oči se pune neprolivenim suzama. Samo sam jednom spomenila lokaciju, i bila sam

sigurna da je zaboravio naš razgovor, ali ovo je bio dokaz da me zapravo slušao. Jeremiah skide sako i stavi ga oko mojih ramena kada sam zadrhtala.

„Spomenula si da je ovo mjesto koje želiš posjetiti.“ Izgledao je nelagodno i nervozno, i pitam se da li je zbog mojih suza.

„Imaju muze sa artefektima iz invazije. Možemo otići i do vode ako si za.“

100

Spašavanje

Kraljevstvo snova

Njegov glas je grub i držanje kruto, al i sam se navikla na to i nije me bilo briga. Sreća me je prožela od pogleda na mjesto koje sam oduvjek željela posjetiti. Vjetar koji dolazi iz smjera vode je hladan, hladeći već hladan zimski zrak, nebo je oblačno i izgledalo je da bi mogao pasti snijeg s vakog momenta. Malena fotografija moga oca na kaminu nije predstavljalo ovo mjesto ispravno, mjesto bilo ogromno i neravno, možda previše za moje trenutno stanje, ali, oh, želim daje vidim sve!

Emocije me odjednom guše, i ja provučem šakom oko Jeremiahov ih prstiju. Ukoči se i vidim da guta, a onda mu se prsti ukoče u mojim. „Hoćeš li mi pomoći ući unutra?“ pitam, zavlačeći se dublje u njegov sako. Njegov pogled omekša dok je gledao u mene, a za tim podigne moju ruku do svojih usana. „Bila bi mi čast.“ Gledajući okolo po mjestu koje sam jedino vidjela na slikama online, počela

sam da plačem. Nismo ostali na Utah Beachu ni približno dovoljno koliko bih voljela. Jeremiah me nikako nije napuštao dok sam ga vukla od jednog izloška do drugog. Osjetila sam da slabim u posljednjih sat vremena i zatražim da odemo do

plaže dok nisam iznemoćala sasvim. Odveo me je ali je skratio put nakon što sam posrnula dvaput i drhtala nekontrolisano od hladnog zraka unatoč višeslojnoj odjeći koju nosim. Jeremiah mi obećao da mogu doći ponovo kada ne budem bolesna ili kad ne bude tako hladno, i vjerovala sam mu.

Prespavala sam gotovo cijeli put do New Yorka, probudivši se jedino kada smo dotakli pistu. Istinitost njegovih riječi, Jeremiah nikada nije me ostavio dok smo se brzo kretali kroz airodromsko obezbjeđenje do limuzine koja je čekala, što je izvuklo van dio neznanja, barem meni. Odmarala sam glavu na Jeremiahovom

ramenu dok su njegove ruke pomicale se po mom unutrašnjem bedru, držeći čvrsto. Nije bilo ništa seksualno ali mog la sam osjetiti posesivnost u njegovom stisku i nije mi smetalo ni malo. Kada sam ugledala ogromni preljepi dom kroz prozor limuzine, podigla sam

glavu i zagledala se u krajolik kraj kojeg smo prolazili. Djelimična sunčeva svjetlost

101

Spašavanje

Kraljevstvo snova

oblačnog dana reflektovala se s vode u blizini, i pro đosmo marinu s velikim jedrilicama i više nego nekoliko jahti. „Gdje idemo?“ Napokon upitam. „Menhattansko potkrovlje je previše javno radi bezbjednosti. Moj porodični dom je u Hamptons, omogućuje mnogo više sigurnosti dok ne istjeramo do kraja ovaj nered.“ Jeremiah zareži zadnji dio njegova govora i ja progutam, podsjećajući se šta je na kocki. Okrećući pažnju prema kućama koje smo prolazili – ne, vile ili posjedi je bolji opis – pokušajem ne razmišljati o tome kako čudan moj život je postao. Malo je vila kraj koih smo prošli imalo ikakvih sličnosti jedne na drugu osim veličine, ne u smislulu gradnje, imavine, ili raskoši. Nikada nisam bila u ovom dijelu Long Islanda ili u bilo kojem bogatom sektoru New Yorka, ali sam čula po opisu od prijatelja dok sam odrastala i vidjela sam slike na TV-u i internetu. Mnoge

kuće uz obalu imali su dokove koji vode do vode sa velikim zabavnim područijima koji su izgledali kao park, sa zelenim dobro održavanim travnjacima sa stolovima i stolicama.

Unatoč očitom bogatstvu područija, mnogi od starijih imanja uz vodu imali su domaći izgled i dobro su se držali, svjetli i veseli – tako drugačiji od velikog grada samo par sati udaljenog.

Imanje na koje je naša limuzina skrenula nije ništa manje grandi ozno, opet više zaštićeno nego kod susjeda. Mala vojska stražara na kapiji koji su nas natjerali da otvorimo prozor nisu učinili da se osjećam bolje, ali Jeremiah se čini zadovoljnim obezbjeĐenjem. „Je li uvjek ovako?“ pitam, dok se velika kapija otvara.

„Zadao sam Ethanu da neophodno osoblje njegove firme pregleda područije. Većina njih su bivši vojnici pa znaju šta da promatraju.“ „Oh“ kažem slabašno, nesigurna kako da odgovorim. Dakle, on ima vojsku. „To je, um, divno.“ Prilaz koji nije bio dug, bio je obrubljen živicom i drvećem koje je zaklanjalo

kuću. Zakrivljeno je u desno i ja uvučem dah na prizor. Moji roditelji su srednja

102

Spašavanje

Kraljevstvo snova

klasa, a naš dom je bio lijep ako ne i velik. Dakle, činjenica da moja stara kuća je četvrti dio od građevine ispred mene oduzelo mi je dah. Mogla sam osjetiti Jeremiahov pogled na meni i osjećala sam da trebam reći nešto, ali nisam se mogla smisliti šta. Vila je bila nevidljiva za susjede zaklonjena drvećem i gustim grmljem, ali tlo je išlo pored kuće dole do vode. Iza i sa stran a kuće, mogla sam vidjeti nekoliko manjih građevina za koje sam pretpostavila da su smješteni vojnici koji nas okružuju. Zemlja je išla oštro prema vodi, a spremište za čamce je stršilo vodoravno od padine iznad vode. Skupi crveni auto je već parkiran blizu glavnog ulaza, i pored mene čujem Jeremiah ispušta iziritiran uzdah. Limuzina staje pored auta i dok naš vozač kreće da otvori vrata ja vidim mršavu, plavu ženu kako izlazi iz drugog vozila. „Ko je to?“ Pitam.

„Porodica.“ Gunđajuće riječi su odražavale mnoštvo značenja ali Jeremiah je već izlazio iz

auta prije nego što sam ga mogla pitati za više detalja. Pomogne mi izaći iz auta dok plavuša kreće prema nama. Starija je nego što sam isprva mislila, iako je bilo teško reći njene tačne godine, usne su joj i zgledale

previše pune i koža lica umjetno zategnuta i rastegnuta. Samo opuštena koža njenog vrata i istaknute ključne kosti odaju njenu zrelost. „Dragi, tako mi je drago što te vidim.“ Žena otvori svoje ruke i zagrli kruto Jeremiaha, koji nije uzvrtio zagrljaj. „Čovjek ispred je rekao da si na putu ovamo pa sam čekala. Možeš li vjerovati da nisu htjeli pustiti Dashwoodse unutra? Oni su htjeli razgledati posjed.“

„Deshwood nije na odobrenoj listi gostiju.“ Jeremiahov glas je pristojan ali napet, kao da obuzdava svoju narav. „Šta radiš ovdje?“ Hladni prijem čini se da nije zbunio ženu u opšte. „Rekla sam ti dragi, davala sam samo kratku turu Dashwoodu posjeda. Željeli su pregledati posjed i mislim da su povređeni zato što su odbijeni. Možda ih sada možemo vratiti nazad?“ Moja prisutnost još nije bila primjećena, što je olakšanje. Žena je bila obučena u devetke u dobro skrojenoj bluzi i suknji koja joj se slagala sa ci pelama i malenom torbicom perfektno. Ja sa druge strane, sam bila izgužvana i u putničkoj 103

Spašavanje

Kraljevstvo snova

odjeći, i izgubila sam dovoljno kilaže u bolnici da se odjeća objesila na meni. Nisam brinula kako izgledam do ovog momenta, zato sam se trudila da budem nevidljiva što je više moguće.

Postala sam vrlo vješta u tome, naše preseljenje iz Kanade u New York moje brucoške godine srednje škole je bilo teško, ostavljajući me da se borim da se rješim akcenta koji nisam znala da imam. Uvjek sam bila samotnjak kako god, uklapanje u velike grupe je bilo još jednostavnije jer nikada nisam željela biti u središtu pozornosti. Jeremiah uzdahne na izjavu druge žene. „Ovo više nije tvoja kuća.“ Argument je zvučao staro, a žena ga odbije. „Gluposti, dragi, još mi je dozvoljeno posjtiti staro mjesto s vremena na vrijeme.“

Njen pogled skrene na mene, upijajući moj jadan izgled, i njene oči se ohlade. „Stvarno Jeremiah, moraš li dovoditi svoje fufice sa strane u porodičnu kuću? Šta da su mediji bili tu i vidjeli je?“ Moja usta se otvore na njene riječi i moja ruka se skupi u šaku, gnjev se šiti kroz moje tijelo. Ta kuja. Bila sam tako bijesna da moj um nije mogao smisliti

nikakav oblik osim psovki i neke vrste fizičke prepirke. Iako je Jeremiah bio iziritiran implikaciom, iskorači kao prepreka između nas dok sam se pjenila, tjela napeta. „To je dovoljno majko.“ Prasne.

Njegove riječi pošalju trzaj kroz mene, a ja buljim izmeĐu njih dvoje, u nevjerici.

Ta oštrokonđa je njegova mama? Žena šmrkne u iritaciji, kolutajući očima na ukor. „Pa, onda?“ Upita ona poslje kratke pauze, izgledajući ljutito. „Nećeš li nas upoznati?“ Jeremiah je izgledao kao da je zagrizao u limun ali njegovi maniri prevagnu, čak iako to nije volio. „Mogu li ti predstaviti gospođ icu Lucille Delacourt, moju novu asistenticu. Lucy ovo je moja majka, Georgia Hamilton.“

„Natrag na ovu šaradu?“ snisishodljivost u glasu njegove majke je opipljiva.

104

Spašavanje

Kraljevstvo snova

Jeremiah se nije činio sklon ispraviti tvrdnju, ali ja sam odjednom bila bez straha da kažem ovoj ženi šta mi je na umu. Otvorim usta da se odbranim dok žena ispred nas koluta očima, inspitacija me udari i ja zaljepim osmjeh na lice. „Hello.“ Kažem slatko na francuskom, oslanjajući se na lažne draži. „Trebali bi znati vaše usne i cice izgledaju kao da ih je radio isti doktor, osim što ih je uradiodanaopačke.“ Georgia trepne, očito iznenaĐena. „Ah, Ti si iz francuske?“ Moj osmjeh se proširi kada shvatim da nema pojma šta sam joj rekla. „Mogu vidjeti zašto vaša oba sina imaju problema,“ kažem, gestikulirajući prema njoj besprekorno usklađivajući cjelinu. „Pravo je čudo da joj je dopušteno ulaziti ovdje ako je to ono što on mora trpjeti sa svakom posjetom.“ „Lucy će pomoći sa Francuskim segmentom poslovanja.“ Jeremiah upadne glatko kada se majčine oči suze sumnjičavo. On me pogleda iskosa ali nisam mogla zadržati samozadovoljni osmjeh na

licu. „Angažovao sam prevoditelje predugo i trebam nekoga u kući ko ga govori tečno.“ Zadržala sam osmjeh na licu ali sam pogledala Jeremiaha. Je li ozbiljan? Pitam se, a onda odbacim tu misao. To je v jerovatno još jedan trik da zavara majku. To bi, međutim, bila vrsta posla koju bi voljela raditi. Možda doista možemo pomješati posao sa zadovoljstvom. „Ah, dobro.“ Georgia zagladi već besprijekornu odjeću sa svojim tankim ao totalno dobru stvar s tom Ruskinjom, Anya. rukama. dalje mislim da si im Počelo je„Imožda malo naivno, ali je ispala dobro uz malu pomoć s tvoje strane. Takva šteta kada si je morao otpustiti.“

Naivna? Frnekm. To nije riječ koju bi ja koristila da opišem gospođ icu Petrovski. Jeremiah, međutim, čini se da ne odobrava razgovor koji je krenuo novim smjerom, linija se formirala između njegovih obrva dok se mrštio na majku. Georgija slegne ramenima, činila se nesvjesna nezadovoljstva svog sina promjenom teme. „Zadovoljstvo mi je upoznati ti, draga,“ kaže, ali njeno lice nije izgledalo previše zadovoljno. „Možda bi mogli otići na ručak?“

105

Spašavanje

Kraljevstvo snova

Ne u tvom životu. Stisnem zube, nekako držeći osmjeh na mjestu dok Jeremiah stavlja svoju ruku na moju. „Ako nas ispričaš, moram pokazati Lucy sobu.“ „Nećeš li nazvati Dashwoodse prvo i izviniti se? Bili su prilično povrjeđeni.“ „Doviđenja majko.“ Jeremiah me je povukao prema vratima, nezainteresovan više da ostane pored žene ništa više nego ja. Frustrirani zvuk se čuje iza nas, onda čujem zatvaranje vrata automobila dok smo ulazili na ogromna drvena vrata koja vode u zgradu.

Kada sam zakoračila unutar kuće nisam bila sigurna šta očekivati. Zidovi su bili obloženi drvenim panelima i rijetki komadi namještaja su bili slično tamni, ali visoki stropovi i blijedi zidovi držali su atmosferu previše strogom. Odromne stepenice zavrnute sa obe strane ulaza, i svjetlost se slivala iz otvora iznad

balkona, vodeći u ostatak kuće. Pored stuba i kroz otvor vidjela se ogromna kuhinja sa tamnim drvenim ormarićima i ogro mnim otokom na sredini. U dnevnoj sobi smješten je ogroman televizor, čak viši od Jeremiaha, uz suprotan zid. Stražnji zid je gotovo cijeli u staklu, vodeći van na veliku terasu koja gleda na ocean.

Pogled mi uzima dah, ali pored mene Jeremiah zareže u dosadi. „Zašto je to staklo čisto? Kaže, držeći me za ruku da ne uđem u sobu. „Žao mi je gospodine,“ jedan od muškaraca iza nas kaže. „Vaša majka je zatražila da bude tako.“ „Ovo više nije kuća moje majke. Uključite ga.“ Sekundu kasnije, pogled na okean nestane, staklo se zamagli iznenada. Iznenađena promjenom i napeta, ali Jeremiah pročisti grlo i povede me u sobu. “Pametno staklo.“ Kaže, odgovarajući na moje neizgovoreno pitanje.“ Koristi električnu energiju da napravi prozor neprozirnim. Dao sam g a instalirati u cjeloj

kući radi privatnosti.“ Nikada prije nisam vidjela ništa tome slično. Dok sam propustila pogled, svjetlost još uvjek prolazila kroz njega i osvjetljaje prostoriju. Naspram TV -u sobi je bila blagovaonica sa ogromnim stolom za ručavanj e i stolicama, pored stola je bio

106

Spašavanje

Kraljevstvo snova

kamin sa velikim kaminom. Visoki zidovi iznad njega su izgledali prazno i pitala sam se šta je prije visilo ondje.

„Još nešto, gospodine?“ Ethan pita, i kada Jeremiah odmahne glavom obezbjeđenje nestaje prema vratima, osta vljajući nas same. „Preljepo je ovdje.“ Uzdahnem, gledajući Jeremiaha. „Ovdje si odrastao?“ „Jedno od mjesta.“ Jeremaih uđ e u kuhinju dok ja gledam uokolo otvoreni dnevni prostor. „Da li želim znati šta si rekla mojoj majci? Pita nakon trenutka. Nasmijem se na pitanje. „Napravila sam nekoliko ljubaznih zapažanja, ništa

više.“ Odgovorim, dobacujući mu lukav osmjeh. Kada nije uzvratio osmjeh, samo klimnuvši kao odgovor, dio mog zadovoljstva nestane. „Obećajem da nisam rekla ništa previše nepristojno.“ Kažem mnogo trezvenije, ne želeći ga uvrijediti. To je njegova majka, na kraju krajeva.

„Ona može biti teška s vremena na vrijeme, ali nije uvjek bilo tako.“ Buljio je u daljinu, izgubljen u mislima. „Čuvala je kuću za oca, nakon što je živjela sa tiranskim diktatoraom... mislim da je zato toliko privržena Anya, Ruskinja ju je podsjećala na to kakva je ona nekad bila.“ „Jesi li gladna?“ Izbačena iz ravnoteže tako naglom promjenom teme, razmislim na momenat a onda odmahnem glavom. „Da li kuhaš? Sa mjestom kao što je ovo, pomislila bi da imaš sopstvenog kuhara.“ „Moji roditelji su zaposlili kuhara dok sam odrastao, ali sam ja smatrao to gubljenjem.“ Provjerio je frižider i smočnicu, stenjući odobravajući, a onda me pogleda. „Kako se osjećaš?“ Ja zijevnem i protegnem se. „Umorno.“ Spavala sam mnogo u avionu ali mi se i dalje nije činilo dovoljnim. Gledati Jeremiah i razmišljati o krevetu, međ utim,

natjera drhtaje kroz moje tijelo što nije imalo nikakve veze sa trovanjem. Hmm, možda nisam umorna koliko sam mislila. Presvukao je odjelo koje je često nosio i u kom sam ga vidjela za vrijeme leta,

i sada nosi par skupih farmerica i bijelu košulju. Kada sam ga vidjela takvog po prvi

107

Spašavanje

Kraljevstvo snova

put, promjena je bila šokantna ali ugodna, način na koji njegovo tijelo popunjava teksas tjera mi vodu na usta, i ruke me svrbe da ga dodirnem.

„Dopusti mi da ti pokažem tvoju sobu.“ Spustio je ruku na moja leđ a i otpratio me van iz sobe uz stepenice, stavljam moju ruku oko njegovog struka. Bio

je ukočen ispod mog dodira, ne reagujući, i podignem pogled videći ga kako zuri pravo naprijed, mršteći se. Zbunjena, izvukla sam ruku i bila razočarana kada sam vidjela da se opustio. Šta se dešava? Pitam se, zbunjena njegovim odgovorom. Mislila sam da sam ga napokon počela razumjevati, ali sada je ponovo b io kao stranac.

Spavaća soba u koju me uveo bila je ogromna po svim standardima, sa velikim krevetom i kupaonicom. Svi prozori imaju istu neprozirnost i shvatam da pametno staklo koje sam vidjela ranije je u cjeloj kući. Nešto mi je dalo dojam da

ovo nije glavna spavaća soba, iako prostrana, sobi je nedostajalo raskoši koju sam očekivala od glavne spavaće sobe. Bilo mi je na vrh jezika da pitam kakav status imam dok sam ovdje – jesam li gost, ili je naš dogovor javna tajna? – ali dok me smještao u krevet, nešto mi je reklo da ću spavati sama. Posežući spontano, zgrabim njegovu ruku i dovedem je do usana, spuštajući poljubac na njegov zglob. On se ukoči na moj dodir, smrzavajući se na trenutak, mislim da sam vidjela bljesak čežnje kako raste preko njegovog lica, ali i ako jesam, trenutak je kratkotrajan.

Nježno izvlačeći ruku iz mog stiska, pritisne me nazad na krevet. „Moraš se odmoriti.“ Promrmlja. Trebam tebe. Misao okrenu moja usta prema dolje. Čini se da se opire da me dodirne, što boli više nego što sam mislila, ali bila sam umorna. Možda je ovo bio

njegov način da se osigura da spavam? Duboko udahnem da se opustim, ušuškam se ispod pokrivača i zatvorim oči, nadajući se da moje brige oko Jeremiahovog ponašanja neće držati budno m. Kako se ispostavilo, moje tjelo je trebalo više odmora i prije nego je Jeremiah i izašao iz sobe, isključila sam se kao svjetlo. Sunce je sjalo kroz obližnji prozor, i ja sam se probudila osjećajući se osvježeno više nego ikako od katastrofe sa otrovanim šampanjcem. Protegnem se ispod prekrivača prije nego ga povučem na stanu i stanem na tepih. Na dnu

108

Spašavanje

Kraljevstvo snova

kreveta stajao je ručnik i ogrtač, kao i glatki zeleni kovčeg za koji sam pretpostavila da je moj, ali moj stomak zagrmi podsjećajući me da sam odbila obro k prije jela. Odlučujući da preskočim kupku zasad, krenem niz stepenice, nadajući se da ću pronaći Jeremiaha. Nažalost, bio je to Ethan na dnu stepenica, smješten na barsku stolicu koji je izgledao da mu tu nije mjesto, na ulazu. Ustao je kada sam stigla do dna stepenica. „Dobro jutro.“

„Dobro jutro.“ Odgovorim oprezno. Nesigurna šta da radim, zaobiĐem ga i krenem prema kuhinji, ali nisam vidjela Jeremiah tamo. Sunčeva svjetlost se probijala kroz zamagljeno staklo i ja se namrštim. „Koliko je sati?“ pitam. Ethan pogleda na sat. „Sati je oh- devet i trideset.“ Trepnem prema njemu iznenađeno. „Šta, devet i trideset ujutro?“ na

njegovo klimanje upitam s nevjericom. „Koliko dugo sam spavala?“ „Približno, šesnaest sati.“ Nije ni čudo da se osjećam dobro. Otpuhujući kratki uzdah, pogledam u frižider. „Gdje je Jeremiah?“ „On juri neke moguće tragove. Napustio je vilu prije dva sata.“ Uputila sam mu pogled, postavljajući kutiju mljeka na pult. „Ostavio te zaduženog za mene onda?“ Na Ethanovo klimanje, progutam svoje razočarenje i odem do smočnice. Ne budi smješna, vjerovatno te nije želio buditi kada je odlazio. Zajedno sa hladnokrvnosti predhodnog dana, me đutim, bila sam zbunjena uvezi nekih stvari. Željela sam očajno da me neko drži i kaže da je sve u redu. što po svejedan,Lucy, nije u redu,kažem činjenica sami otvarajući imala problema pomiriti se. Jedan Osim problem sebi,s kojom povlačeći vrata smočnice. Nekoliko minuta kasnije žvakala sam neke pahuljice koje sam pronašla, zureći u mog novog tjelohranitelja koji je čitao magazin o oružiju. Činilo se da me ignorira, ali svako malo vidim ga kako dodirne slušalicu u uhu i znam da sluša ljude vani. Gledala sam ga nekoliko minuta, a onda usmjerim svoju kašiku u njegovom smjeru. „Tvoja žena mi je rekla da ste ti i Jeremiah bili Army Rangersi zajedno.“ Ethan zagunđa, ne podižući pogled sa magazina. Još jedan čovjek od malo riječi, pomislim, sjećajući se prve vožnje limuzinom u Francuskoj i koliko je ćutljiv

109

Spašavanje

Kraljevstvo snova

bio tada, takoĐe. Sjećam se da sam vidjela velikog čovjeka kako hrama kada smo se prvi put upoznali, pokušam drugu taktiku. Pokažem prema njegovom donjem dijelu tijela. “Kako si povrijedio nogu?“ „Misija je otišla pogrešno.“ „Jesi li bio sa Jeremiahom?“ „Ne to se desilo nakon što je on otišao.“ „Zašto je otišao?“ „Očeva smrt.“ Dobijanje odgovora od ćelavog čovjeka je kao vađenje zuba, ali pričao je pa sam bila uporna. „Šta je Jeremaih radio u Rangersima?“ „Snajper.“ Moje obrve se podignu. Zaista? Probavljala sam tu informaciju par minuta,

žvačući žitarice, pa upita. „Šta se dogodilo kada je otišao?“ Veliki čovjek je bio tih par trenutaka, i ja sam šutjela, nadajući se da će progovoriti, i konačno jest. „Raspizdio je puno ljudi.“ Prestala sam žvakati, i progutam hranu. „Zašto?“ „Otišao je. Pronašao je rupu ili pritisno prave ljude da dobije puni otpust. Većina ljudi misle da ih je prodao, napuštajući svoju poziciju. Teško je, postao je Ranger, i samo je odustao.“ „Šta si ti mislio?“ Ethan me pogleda. „Rekao sam mu moje mišljenje i ono mu je poznato.“ „Dakle ni tebi se nije svidjela ideja, tako đe?“ pitam, predpostavljajući da je to mislio.

On ukoči ramena, vraćajući oči na magazin. „On je odustao od života za kojim mnogi sanjaju da imaju, napuštajući svoju ekipu. Da, imao sam neko svoje mišljenje o tome.“

110

Spašavanje

Kraljevstvo snova „Dakle kako si ti postao šef osiguranja kod njega?“

Ethan uzdahne i postavi magazin na pult, onda se okrene licem prema meni.

Unatoč njegovom mrštenju odgovarao je na moja pitanja pa sam pokušavala ne osjećati krivnju zbog svoje upornosti.“Nakon što sam imao nez godu, Jeremiah se pojavio u bolnici. Nudeći mi posao ako me vojska ne bude željela više. Rekao sam mu da odjebe i on je otišao. Evo čuda, par mjeseci kasnije i ja dobijem otpusne papire i Jeremiah se pojavi ponovo, nudeći mi šansu poslom o kome smo govoril i da ćemo započeti kada se vratimo.“ „Tvoj sigurnosni posao?“ Ethan klimne. „Jeremiah je finansirao početne troškove ali nadam se da ću kupiti njegov dio uskoro.“ „Zašto napustiti partnerstvo? Zar se vas dvojica ne slažete?“ Ethan slegne ramenima. „On ima veće ribe za pržiti a ja bi radije bio u poslu

sam.“

To se činilo kao da je zaključak o toj temi ali sam bila još znatiželjna. „Kakav je Jeremiah bio tada?“ „Mlađi.“ Na moj šaljivi poged, nagovještaj osmjeha trzne jedan

ugao

njegovih usana. „Imao je potrebu da dokaže se konstantno.“ Ethan nastavi, razmišljajući. „Uvjek je želio da bude na čelu svega, pa je došlo kao iznenaĐenje kada se smjestio na poziciji snajperiste. To mu je pomoglo, mislim, kako bi

usavršio strpljenje.“ Ethan nagne glavu na stranu. „Nikada nije bio centar zabave

ali je znao kako se opustiti. Otkako mu je otac umro, mislim, nije provodio mnogo

vremena radeći to.“ Dobijala sam ogovore na moja pitanja pa sam mogla pitati ono što mi je još bilo na umu. „Šta je sa Anya? Kako su oni došli zajedno?“ Njegove oči se suze i on zuri teško u mene. Ja žvačem još jednu kašiku žitrica, trudeći se najbolje što mogu da izgledam nedužno. „Vjerovatno ti ne bi trebao govoriti ovo.“ On promrmlja.

111

Spašavanje

Kraljevstvo snova

Samo sam grickala svoju hranu, gledajući ga isčekivačkim pogledom. Trebao je minutu, ali konačno zakoluta očima i odgovori. „Jeremiah je imao neke velike poslove u Rusije, koji su išli prema dole i trebao je nekoga da prevodi, oboje pisanje i verbalnu komunikaciju. Anya je odgovarala i postala je njegova osobna

asistentica, krećući prema upravljačkoj poziciji.“ „Tako su oni...“ Element? nisam se mogla natjerati da kažem otvoreno i nisam bila sigurna koliko veliki tjelohranitelj zna o mojoj vezi sa svojim šefom. Boja mi dolazi na njegov ispitivački pogled, pa posežem za još pahuljica iako sam već bila puna. „Njihov osobni odnos nije bio moja briga. Mogao bih reći da je ona bila zainteresovana ali njega je bilo nemoguće pročitati. Kako god, kada je saznao da kriumčari tajne podatke njegovom bratu, Jeremiah ju je otpustio i izbacio van. To se desilo prije oko tri godine.“ „Kakva je bila?“ nisam si mogla pomoći nego pitati. „Mlada. Neiskusna. 'Svježe sa farme' kao što bi moja baka znala reći. Pametna, i tečno govori dva jezika. Jeremiah ju je zapravo pronašao u Rusiji i doveo je ovamo, ali kada ju je izbacio van bila je sama.“ Jadna Anya. Uprkos bahatosti plavuše sada, osjećala sam se loše zbog siromašne djevojke. Možda je dobila što zaslužuje, ali to je bilo grubo ipak. „Šta je sa Lucasom? Zašto ga Jeremiah zove Loki?“ Ethan se pomakne, njegovo mrštenje se produbljuje. „Loki je trulo vino na obiteljskom stablu, i to govori nešto. Jebeni gubitak prostora, ako mene pitaš.“ Iznenadna žestina glasa ćelavog tjelohranitelja me iznenadi. Vov,reci mi kako se zaista osjećaš. „Je li Loki nadimak iz djetinjstva, ili nešto drugo?“ uporna sam, pitajući se da ne izazivam sreću spominjući očito neželjenu temu. „Šta se desilo izmeĐu njega i Jeremiaha?“ „Osim što je Loki postao sve protiv čega Jeremiah i ja smo?“ Ethan zareže. „Njegov problem sa Jeremiahom se desio prije nego sam ja napustio vojsku, ali malo govno je ukralo trideset miliona dolara od kompanije dok je Jeremiah

preuzimao, a onda pobjegao u nepoznatom smjeru.“

112

Spašavanje

Kraljevstvo snova Ja prodahćem. To je mnogo novca. „Šta je uradio s novcem?“

„Do đavola ako znam – vjerovatno je počeo kupovati oružije.“ Na moj zbunjeni pogled, Ethan slegne ramenima. „Loki je ime kojim se sada odaziva, izabrao ga je sam koliko ja znam. Pretpostavljam da njegovo staro ime zvuči previše otmjeno da bi ga uporebljavao. On je trgovac oružijem, zarađujući novac prodajom oružija zemljama koje žele raznijeti druge.“ Moja kašika ispadne u zdjelu dok sam zurila, zapanjena, u velikog čovjeka. Ethan gromoglasni izraz lica je bio zastrašujući i izgledao je kao da želi reći više, ali kada je vidio moj šok čeljust mu se stisne. „Nisam trebao reći ništa.“ Promrmlja, grabeći magazin ponovo. „To nisu moje tajne za reći.“ Moj mozak je u međuvremenu imao poteškoća da se omota oko te činjenice. Plesala sam sa... trgovcem oružija? Sarkastične plavo -zelene oči iskoče ponovo u

mojem umu, poznato i lijepo lice narušeno ožiljkom preko obraza. U šta sam se uvalila?

Čuo se klik sa ulaznih vrata i Ethan skoči na noge, prestrašivši me. Opustio se ured momentalno, i sekund kasnije Jeremiah uđe kroz ulaz i u kuhinju.

Nasmješim se, s olakšanjem što ga vidim, ali moja sreća izbljedi kada me on jedva pošteno pogleda. „Ima li sreće?“ Ethan pita. Jeremiah odmahne glavom, stisnutih usana. „Raspitao sam se.“ Kaže.

„Trebao bi znati u narednih par dana.“ Ethan se namršti ali klimnu. „Biti ću vani ako me trebaš.“ Gledam Jeremiaha dok Ethan izlazi na vrata. „Izgledaš umorno.“ Kažem, naginjući glavu na stranu. „Bit ću dobro.“ Jeremiah otpuhne dah, zatim me pogleda. „Kako si ti?“ „Bolje.“ Pokažem u praznu zdjelu ispred mene. „Vratila sam apetit.“ On klimne, zatim njegov pogled se usredotoči na miju zgužvanu odjeću. „Ostavio sam ti neke potrepštine za kupku i odjeću u podnožiju kreveta.“

113

Spašavanje

Kraljevstvo snova

„Vidjela sam, hvala ti. Kontala sam se isutuširati nakon doručka.“ Progutam, iznenada nervozna – imam malo iskustva sa izravnim zavoĐenjem – a onda ga pogledam kroz trepavice. „Želiš li mi se pridružiti?“ Ukočio se, rukama stežući rub pulta. Vidjela sam vatru u njegovim očima, a onda na moje iznenađenje odmahne glavom. „Imam stvari za koje se moram pobrinuti prije nego se jutro završi.“ Nisam očekivala njegovo odbijanje, a iako sam znala da ima svako pravo da kaže ne, odbijanje me zaboljelo. On je zaposlen, neko nas je pokušao ubiti, plus on ima veliki posao za voditi.

„Dopusti mi da ti pomognem popeti se.“ Njegova ruka se omota oko moje nadlaktice, ali ja se ukopam u mjestu.

„Šta si otkrio do sada?“ pitam, gledajući gore prema njemu. Jeremiah napući usne, izgledajući iznervirano – bilo na moje inaćenje ili situaciju cjelokupnu, nisam mogla reći. Prokletstvo ako mu dopustim da me vidi da plačem, mislim bjesno, gledajući inatljivo u njegove oči. „Još ništa.“ Kaže, vukući me za ruku. „Idemo te odvesti gore.“ Povučem ruku iz njegovog stiska. „Hvala ti, mogu se snaći i sama.“ Kažem sa toliko dostojanstva koliko sam mogla pronaći. Njegovo suptilno odbijanje, kombinovano sa sinoćnjim odbijanjem, ostavilo me iznerviranu i odlučnu da to uradim bez njegove pomoći. Jedva sam zakoračila na stepenice, međutim, Jeremiah me zgrabi i pomjeri u svoje naručije. Ciknem, kačeći se za njegov vrat, a zatim se namrštim kada me ponijeo uz stepenice. „Mogu ovo uraditi, znaš.“ Kažem, trudeći se ne zvučati jadno. „Ti si moja odgovornost.“ Kaže, grabeći stepenice dvije odjednom. Jupi, sada sam 'odgovornost'. Frknem. „Stvarno se znaš pobrinuti da se djevojka osjeća dobro.“ „Nije bitno sve dok si sigurna.“ Zakolutam očima ali stisnem svoj stisak oko njegovog vrata. Iako nije najromantičnija sorta, osjećala sam se sigurno s njim. „Možda me kasnije možeš provesti uokolo?“ kažem dok dolazimo na vrh stepenica. „Voljela bi otići dolje do vode.“

114

Spašavanje

Kraljevstvo snova

Odmahne glavom, „Dok ne otkrijemo šta se događa, ostat ćeš unutar kuće.“ Moja usta se otvore. „Ja sam u kućnom pritvoru?“ „Ima previše mjesta vani koji su dostupni za dugometražne puške. Dok ne shvatim kako da ublažim rizik, ostaješ unutar ovih zidova.“

Njegov ton ne trpi argumente, što automatski mi stvara želju za pobunom. Pokušala sam meĐutim da vidim s njegove tačke gledišta. On je nekada bio snajperista pa zna sve o dugometražnim opasnostima, i dok pomisao da neko promatra moje radnje kroz objektiv je zabrinjavajuća i više nego malo zastrašujuća, zbog mogućnosti da budem ustreljena brine me. „Šta ako nosim pancirku?“ pitam. „Možda zaštitnu kacigu? Da li to proizvode?“ Moj zahtjev ga natjera da frkne što bi moglo biti maleni osmjeh. Spusti me pored vanjske strane ulaznih vrata u sobu, i nježno me usmjeri unutra. „Idi se istuširaj. Kuća je tvoja, ali nema izlaska van.“ Zalizao je zalutali pramen kose iza mog uha, prstima prelazeći duž moje čeljusti.“Trebam te na sigurnom, to je sve što je važno u ovom trenutku.“ Pokušala sam nageti lice u njegovu šak u, bolna za njegovim milovanjem, ali on je povuče ostavljajući me da stojim u dovratku, tiho se dimeći. Ovo nema smisla, htjela sam vikati na njega, ti si taj koga ubojica traži, ipak TI možeš skitati po cjeloj zemlji!

Tuširanje je bilo brzo i uradilo je malo u mom smirivanju. Prebacim ogrtač preko sebe, omotavajući glavu u ručnik, i krenem dole ponovo, samo da bi bila dovedena pred drugog velikog stražara u dnu stepenica. Nisam očekivala stranca unutar kuće i stegnem ogrtač čvršće uz sebe dok njegov pogled ide prema gore. „Gdje je Jeremiah?“ pitam. „Imao je posla vani, gospoĐo. Biti ćemo dole ako trebate bilo šta.“ Gutajući, klimnem a zatim pobjegnem gore da se obučem. Nakon dva dana u prekrasnoj vili, ludjela sam. Bilo je tako malo što je žensko moglo uraditi unutra, i iako je kuća bila ogromna, iscrpila sam njene misterije. Pa, koliko god se moglo s mojom znatiželjom i internetom. Gledala sam TV, surfala internetom, i pokušavala držati se zauzetom koliko mi je kućni pritvor dopuštao. 115

Spašavanje

Kraljevstvo snova

Bila sam hipersvjesna svega što se dešavalo oko mene, uvjek očekujući nekog

naoružanog bandita ili ubojicu da uleti kroz vrata, i to je bilo iscrpljujuće. Još gore, niko mi nije željeo reći o napretku ako ga je i bilo. Jeremiah je češće bio odsutan od kuće, a tjelohranitelji nisu govorili, pa sam bila sama. Bilo bi nelogično da se bunim na moje zarobljeništvo pošto je bilo za moje dobro, ali našla sam mali način za pobunit se, pa makar samo u mojoj glavi. Tu je bio jedan prozor od kupatila koji nije zabarikadiran ili zamagljen, koji je gledao van iz zgrade na ure đeni krajolik. Tuširala sam se tu svako jutro da bi virila van, osjećajući glupo uzbuđenje koje mi je mali prkos davao. Prozor je gledao van

prema oceanu graničeći s stražnjim dijelom posjeda, s kućom za čamce pored vode pričvršćene uz dugački dok. Bio je obično stražar u blizini, i vrtlarski kamionet s malom grupom radnika koji dođu svaki drugi dan da bi se pobrinuli da je okolica uvjek predivna.

Čeznula sam da odem dole do vode, možda da umočim prste sa doka, ali

stalno sam se podsjećala na Jeremiahove riječi o dugometražnim snajperima i

zatvorila bi prozor u strahu. Ta emocija više nego išta me držala zatvorenu u kući i samo dodavala na moju gorčinu. To nije značilo, međutim, da je sve dosadno. Imala sam otvoren pristup cjeloj kući sa izuzetkom Jeremiahovg ureda.

Željna da naučim više o mom poslodavcu -ljubavniku. Napravila sam sopstevenu turu, bilježeći sve što sam mogla pronaći. Bilo je iznenađujuće malo osobnih predmeta, bez ijedne slike porodice na zidu ili kaminu. Osim preljepe

dekoracije, to bi mogla biti bilo čija vila. S obzirom na historiju koja mi je rečena u vezi kuće, očekivala sam nešto jedinstveno, ipak nisam pronašla ništa što je povezuje sa porodicom Hamilton.

Do trećeg dana, kada sam pronašla staru sliku iza stražnjeg dijela ormara glavne spavaće sobe. Slika je bila ogromna, ured velika kao ja i uokvirena teškim debelim drvetom. Izvučem ga iz ogromnog ormara i nagnem uz obližnji zid okrećući prema svjetlosti, a zatim sklonim plahtu koja ju je pokrivala. Ispočetka sam mislila da je prava

116

Spašavanje

Kraljevstvo snova

fotografija, uvećana u približno prirodu veličinu, dok nisam primjetila nakon pobližeg pregleda oko lica i kose, suptilno, izdajničke poteze kistom. Nisam odmah prepoznala lice koje zuri u mene, iako sam mogla odma uočit sličnost sa Jeremiahom, i njegovim bratom Lucasom. Čovjek je bio mlad i nosio je odjelo i kravatu, ne razlikuje se mnogo od onih koji se nose danas za moje nuvježbano oko, i čini se da je u godinama približnim Jeremiahovim. Umjetnik, ko god bio, je bio majstor zanata, hvaltajući oholu dominaciju u

oba oka i lice subjekta. Dok sam zurila u lice na platnu, napokon shvatim sa šokom čovjekov identitet: Rufus Hamilton, bivši patrijarh Hamilton porodice i Jeremiahov otac.

„Šta radiš?“ oštar glas dođe iza mene. Poskočim na glas i zavrtim se uokolo da vidim Jeremiaha kako stoji u oviru vrata, očiju fiksiranih čvrsto na sliku. Ušao je u sobu ali nije prišao, kao da mu je prizor portreta odbojan. Počela sam se sabirati i ispričati, onda mi ideja padne na pamet, nervozna što sam uhvaćena, izlanem. „Je li ovo prije visilo u trpezariji?“ Pitanje je bila diverzija, pokušaj izbjegavanja gnjeva koji bi mogao biti usmjeren prema meni, i mogu reći po njegovoj reakciji da sam uspjela. „Zašto nema porodičnih slika u kući?“ upitam kada nije odgovorio. „Odrastao si u ovoj kući, sigurno postoje neke uspomene iz...“ „Skinuo sam ih kada sam nasljedio posjed.“ Jeremiahov glas je bio odsječan, a ponašanje kruto. Napokon okrene pogled prema meni. „Radije ne bi imao podsjetnike na moje djetinjstvo.“ „Stvarmo?“ odgovor mi se čini tako strano, ali znam da je moj odgoj bio radikalno drugačiji. Upoznala sam njegovu majku, i od svega što sam čula o njegovom ocu, Rufus, Jeremiahov život nije bio sunčan i u ružama. Ipak, bilo mi je teško shvatiti. „Nemaš nikakve sretne uspomene na ovu kuću?“ Jeremiahova usta se uvrnu cinički dok on promatra sliku. „Moj otac nije volio zabavu, osim ako nije bila da impresionira druge. Izleti u ovu kuću su bili više za posao nego za bilo koji oblik užitka, obično igralište za nove klijente.“ On frkne. „Rufus je bio prtplaćen na old -school stil roditeljstva: djeca su tu da se vide a ne čuju. Mi ...nismo uvjek bili susretljivi.

117

Spašavanje

Kraljevstvo snova

Pokušala sam zamisliti mladog Jeremiaha, ali bilo mi je teško. Ako je Lucas bio i nešto slično ovom sad, sigurna sam da se njega čulo. Jeremiah iako... „Kakvo je bilo vaše djetinjstvo?“ Pitanje je bilo drsko i previše osobno, ne bi bila iznenaĐena ako ne odgovori. Pa me iznenadilo kada odgovori. „Vrlo isplanirano. Znao si svoje mjesto, ili se suoči sa posljedicama.Rufus je bio stariji kada je oženio moju majku i dobio djecu, iskreno mislim da moja majka nije znala u šta se upušta. Imao je ideju savršene porodice koja je izgledala dobro na papiru, i kontrolirao je sve u vezi toga sa

čeličnom šakom.“ Utonuo je u tišinu, zureći u sliku pored mene. „Moj brat, kao što možda sumnjaš, nije uvjek igrao po pravilima. Na kraju, bio sam u srednjoj, Lucas se činio da izranja iz svoje šašavosti i istinski uči kako voditi posao.“ Bilo je naklonosti u njegovim riječima što me intrigiralo. „Idealizovao si ga,

nisi li?“ Na Jeremiahov teški pogled, brzo izmjenim izjavu. „Brata, Lucasa. Nisi li se ugledao na njega?“ Neodlučnost je ratovala na njegovom licu dok je odlučivao da li će odgovoriti na moje pitanje. Pitala sam se koliko još informacija mogu dobiti od njega prije se ponovo zatvori. Koliko zaprvo svjet za o porodičnoj dinamici Hamiltonovih? Jesam li prodrijela na sveti teritori? Bilo mi je na vrh jezika da ponovim pitanje kada je napokon odgovorio.

„Lucas me je štitio od oca na načine na koje nisam razumio dok nisam odrastao. On i moj otac sukobljavali su se dok smo odrastali, češće kada bi se umješao da odvrati Rufusa da mi da moju kaznu za moj prekršaj ili nešto drugo. Kad smo odrasli i on se odselio na fak ultet, onda život, izgubi sam tu barijeru

ali do tada sam moga brinuti se o sebi.“ „Dakle kada si saznao za novac...“ kažem polako, i gledam kako njega usta skupljaju u tanku liniju.

„Neću poreći da je bolilo ka Đavo.“ Zarije ruku u svoju kosu, razbacujući pomno očešljane valove. „Isprava nisam željeo vjerovati, ali finansijski izvještaji doveli su ravno do njega, i bio sam primoran da odem odboru sa svojim pronalaskom. Ali onda, međutim, on je već napustio zemlju, ne gnjaveći se da se

odbrani, što ga je proklelo u očima svih uključenih.“

118

Spašavanje

Kraljevstvo snova

Zakoračim naprijed da ga utješim a onda stanem na pola puta, nesigurna šta da uradim. „Kakvu vrstu klijenata je tvoj otac zabavljao ovdje?“ upitam umjesto toga.

„One zaista korisne, one koje je želio impresirati. Sjećam se jednog čovjeka, umirovljenog Air Force generala, moj otac je pokušavao vinom i objedom. On je proveo više vremena odgovarajući na moja pitanja o vojsci nego mome ocu. Prekid nije prošao bez kazne, moj auto je 'misteriozno' zapljenjen i određ ena privilegija opozvana, ali nije bilo bitno. Manje od godinu kasnije, prijavio sam se u

vojsku bez očeva znanja, jedno konačno jebi se za starog.“ Nasmijao se grubo. „Predpostaljam da je uspjeo još jednom da me nadmudri na kraju.“ PreĐem preostali prostor dok nisam stajala ispred njega. Spontano, omotam ruke oko njegovog struka, vukući ga čvrsto u moj zagrljaj. Tanki materijal njegove košulje je mekan uz moj obraz. „Žao mi je što ti je djetinjstvo bilo trulo.“ Promrmljam uz njegovo tijelo, željeći da kako zagrljajem mogu odagnat bol i uspomene. „Možda bi mogao početi praviti neke ljepe uspomene sada...nije kasno.“ Jeremiah je ostao tih, i ja provirim na njegovo lice. Gledao je dolje prema

meni, glave nagete na jednu stranu, i ruka je došla gore da pomiluje moje lice. Spori plamen u njegovim očima, potpaljuje želju, shvatam kako sam blizu stisnula tijelo uz njegovo. Baš kao u avionu, našla sam se kako se krećem i pritisnuta uz zid, Jeremiahovo lijepo lice nazire se iznad mene. Rječita izbočina pritisnuta je uz moj trbuh i ja uzdahnem, podižući lice za poljubac. Samo da bi on zakoračio unazad, izvlačeći se iz mog naručija. „Ne mogu.“ Mrmlja, očiju na zemlji pored mene. Trepnem, zbunjena. „Zašto ne?“ Izgledao je frustriran odlukom takoĐe. „Ne želim...“ počne prije nego zastane.“Anya...!“ „Anya.“ Ponovim oštro, pogoršano kontaktom. Šta ona ima sa ovim? Prekrižim ruke na grudima, pokušavajući zaustaviti ljubomoru koja se uvlači u moje srce. „Jeste li ti i ona imali nešto?“

119

Spašavanje

Kraljevstvo snova

Riječi bole dok izgovaram, ali bol u mojim prsima olakš a kada Jeremiah odmahne glavom.

„Ne, nikada nismo bili zajedno. Ali ti me podsjećaš na nju, kakva je bila prije nego se sve desilo.“ Zaustavi se ponovo, očito frustriran zbog toka razgovora. Onda se maska vratila, izravnaje se lice u kameni izraz koji samuvjek viĐala. Ispravio se i pokazao sliku sa bradom. „Molim te pobrini se da se to vrati nazad.“ Gledam ga kako izlazi iz sobe, cjeli razgovor ostavlja me pitajući se koje druge tajne ima.

120

***

Na moj četvrti dan zatočeništva, hodala sam pored Jeremiahova ureda kada sam čula njegov glas iznutra. Od našeg razgovora prethodnog dana, nisam ga vidjela niti razgovarala s njim, i niko mi nije želio reći šta se dešava sa istragom. Odlučnost je bubrila u meni, odgurnem vrata bez kucanja, upadajući u ured. Bilo je odma očito da imamo gosta u kući, iako nisam čula nikoga da dolazi unutra. Crvenokosa žena sjedi ispred velikog stola i okrene se da me pogleda, i moje obrve se podignu kada prepoznam Celeste, glavnu šeficu ureda Hamilton Industrije. I ona se činila iznenađena što vidi mene takođe, i pogledava između mene i njenog šefa koji sjedi iza stola. „Mogu li ti pomoći?“ Jeremiahov glas je tvrd dok mi se obraća, njegov pogled neodobrava moj ulazak. Oboje pomaže da se ukrutim budem odlučnija, podignem bradu u razmetajućoj hrabrosti. „Voljela bi znati kada mogu ići kući.“ Mislila sam da pitam o istrazi ali Celestina prisutnost me izbacila iz kolosjeka. Ona je prva žena koju sam vidjela odkako smo ovdje osim Jeremiahove majke. Njena zbunjenost, dali mojom prisutnošću ili situacijom, je bila dobrodošao melem – barem nisam jedina nesigurna o tome šta se dešava u ovoj kući-zatvoru.

„Možemo razgovarati kasnije, Gospođice Delacourt.“ Njegov mobitel vibrira na stolu i on ga pokupi, ustajući na noge. „Izvinite me, dame,“ kaže, obilazeći nas i izlazi na vrata. Ostala sam razjapljenih usta u prostoru koji je on upravo napustio.

„Da li imaš pojma šta se dešava?“ Celeste pita. Zvuči ogorčeno, djeleći moju frustraciju o stanju stvari.

Mogu jedino slegnuti i odmahnuti glavom. „Šta ti znaš?“ Pitam, pokušavajući procjeniti njeno znanje o situaciji. Možda zna nešto što ja neznam. „Ništa osim što Ethan me neće ispustiti iz vida.“ Crvenokosa baci ruke u frustraciji. „Postavio je konstantno obezbjeđenje na mene ali mi ne želi reći zašto. Jeremiah me ostavio zaduženim za sve, takođe, i ja se borim da sve pratim.“ Ona okrene iziritirajući pogled na mene. „Bila si ovdje svo vrijeme?“ Klimnem. „On čak ne želi da napustim kuću.“

121

Spašavanje

Kraljevstvo snova

Crvenokosoj se oči suze lukavo. „Da li ti znaš išta o tome šta se dešava? Progutam, mrzim kada Ethan i Jeremiah se pretvore u alfa mužijake, to me izluđuje.“

„Ne šali se.“ Frknem. „Oni su previše zaštitnički nastrojeni, a onda je i tu jednostavan primitivizam.“ Njene riječi potvrde mi da nije znala ništa o trovanju ali nisam bila sigurna koliko da joj otkrijem. Kušnja da kažem sve je bila jaka, čak i ako samo radi toga da imam nekoga svojoj strani.njega Na žalost, je Jeremiah zakoračio nazad krozna vrata, a nakon Ethan.prilika je izgubljena kada „Remi, reci mi šta se događa.“ Celeste je zahtjevala. „Postavljaju mi razna pitanja na sastancima i susretima u vezi tebe, i nemam im šta reći.“ „Da li ti treba pomoć u obavljanju tvog posla?“ Jeremiahov glas je hlada n dok naginje glavu na stranu, zureći u crvenokosu. „Trebam li podjeliti neke tvoje dužnosti drugim radnicima?“ Ponos je stajao na licu druge žene. Očito joj ideja delegacije nije dobro sjela. Napokon ona usmjeri prst prema milioneru. „Imaš do kraja sedmice, onda želim odgovore.“ Kaže, gledajući ga kao da ga izaziva da se usudi nesložiti sa njenim uvjetima.

Jeremiahovo klimanje čini se kao da se smekšao i Celeste se okrene da ode. Ona slegne da se riješi Ethanove ruke sa ramena, ali velikom čovjeku nije izg leda smetalo, lebdeći nad njom dok su odlazili iz ureda. Vrata kliknu zatvarajući se, a onda se okrenem suočiti sa Jeremiahom, da bi ga vidjela da me već gleda. Bilo ga je još teže pročitati, uzmem dubok udah, i zakoračim oko stola stajući pored njega. „Molim te reci mi šta se događa sa istragom.“ Nisam mislila da moje pitanje bude kao zahtjev. Celeste je bila nepopustljiva u

svojim zahtjevima za informacije i dio mene je želio da sam poput nje. MeĐutim, vidjela sam lagano omekšavanje u Jeremiahovim očima, i velika ruka se ispruži da skloni zalutali pramen kose sa mog lica. Moj dah se zaustavi kada njegovi prsti preĐu preko moje čeljusti, poklapajući moj vrat tačno ispod brade. Momentalno se otopim, gurajući se uz njegov dodir. Samo još jednom da bi mi to oduzeo. Neuravnotežena, stavim ruku na sto dok Jeremaih zakorači unazad, očiju iznenada stisnutih. „Moja je odgovornost da te držim sigurnu.“ Kaže, glasa hladnog dok se okreće prema stolu. Ljutnja se šiti kroz mene. „Mogla bi išetati kroz tu kapiju i ti me ne možeš zaustaviti.“ Ta izjava je napokon dobila njegovu punu pažnju. Jeremiah me odmjeri, 122

Spašavanje

Kraljevstvo snova

burnog lica, ali sam odbila se povući. „Učinio si me malo više od zatvorenika u ovoj kući.“ Nastavim. „Ne želiš mi ništa reći, i dosta mi je toga.“ „Potpisala si ugovor da ćeš raditi što ti kažem.“ Zareži, divljeg lica. „Ne napuštaš ovu kuću.“ Zakoračim unazad a on me sljedi, a onda sam ukočila leĐa i pogledala ga. „Taj ugovor takođe kaže da mogu otkazati moje 'zapošljenje' u svako doba. Ako mi nećeš dopustiti da znam šta se dešava, dati ću otkaz i izaći kroz onu kapiju.“ Kada sam istakla poentu, okrenem se da napustim ured. Nisam napravila više od koraka, međutim, kada se soba okrenula i bila sam odgurnuta uz zid. Udarac me nije bolio ali me uplašio, i pogledam gore sa raširenim očima na Jeremiahovo lice. Nestao je stoički CEO, pritiskala sam jako i zvjer je izbacila svoju glavu. Nadvije se nada mnom, stisak na mojoj ruci je kao čelik, ali ispad čini se da je smirio nešto u njemu.

Vatra je još gorjela duboko u njegovim očima, međutim, dok je on milovao moje lice ponovo. „Pokušavam da ti odolim.“ promrmlja, oči mu prate prste na mojoj koži. „Biti blizu mene je toksično, i ti si uhvaćena u tome. Ispravna stvar bi bila zaboraviti te, smjestiti te negdje daleko od mene...“ Moje srce se rastopi. Ne ostavljaj me, molim te, pomislim, ne mareći što gledam preduboko u moje iznenada narasle emocije. Dok njegov palac prelazi preko mojih usana ja posegnem i uzmem gaizmeđu zubi, vrteći moj jezik oko tvrde kože.

On uvuče dah, stisak na mojoj ruci se pojača, i njegova Adamova jabučica poskakuje dok guta. Moj pogled se spušta na njegova usta, sjećanje na njegove usne i jezik na mom tjelu čini da moj dah se isprekida. „Ja nisam gospodin,“ zareži, oči mu tragaju po liniji moga lica. Njegova ruka se spušta prema mojim grudima, ali on stisne šaku, zaustavljajući se da me ne dirne. „Gledam u tebe i vidim kako bi te lako mogao slomiti. Umalo su umrla jednom zbog mene i...“ Slegnem rukama da se rješim njegovog stiska, i na moje iznenađenje pusti me. Jeremiahove oči se zamagle i znam da misli da ga odbijam, ali prije nego što je mogao zakoračiti poklopim rukama njegvo lice. „Da li želiš znati šta ja vidim?“ kažem nježno, gledajući ga u oči. Moje srce se uvrne na žudnje koju sam pročitala tamo. „Vidim furioznog, preljepog čovjeka koji ima svaki san koji se ikada usudio zamisliti rastrgnute na komadiće. Ne želim ništa drugo nego da to učinim boljim, ali to je van moga dosega.“ Milujem njegov obraz s jednim palcem, zatim posegnem dolje i donesem njegovu ruku i polubim njegove 123

Spašavanje

Kraljevstvo snova

prste. „Obećala sam da ću ti dati sve što želiš i mislila sam to.“ Nastavim, podižući njegovu ruku do mojih usana prije nego sam ih spustila kod svog vrata. “Vjeruj me, jača sam nego što izgledam.“ Jeremiah proguta, zureći na veliku ruku koja je omotana oko mog grla. Namjesti

stisak jače i ja nagnem glavu nazad, ne prekidajući kontakt očima. zadržala sam svoje ruke pored dokjejenapokon on proučavao kontrast njegove rukeui meke blijede kožesebe mogovaj grla.put Kada podigao gledneizmeđu oči na moje, i vatra mom stomaku odgovor je.

„Uzmi me, gospodine.“ Promrmljam, i doslovno vidim kada su moje riječi pokidale zadnje komade njegova otpora. On me podigne u svoje ruke bez riječi i ponese me van ureda, idući tiho niz hodnik u spavaću sobu u blizini. Spustio me pored kreveta, zatim zatvori i zaključa vrata iza nas. Gledam ga u tišini, čekajući zapovjed, kada se okrenuo prema meni.

„Ukloni odjeću i klekni pored kreveta.“ Olakšanje jurne kroz moje tijelo, ostavljajući me vrtoglavu i uzbuđenu. Moj um bljesne na prvi put kada sam čula ove riječi. Naredba i moć koja odjekuje u svakoj riječi. Mogao je čitati riječnik i ja bi se ovlažila, ali kada su njegove oči promatrale me kao da sam već izgorila. Zadržavajući njegov pogled, polako raskopčam košulju koju sam nosila, slijeganjem je skidajući sa ramena i pustim da padne na hrpu pored mene. Moje hlače su sljedeće, slobodna tkanina je oko mojih nogu dok ja iskoračim iz nje. Jeremiah me jedno pogleda, onda zatrese glavom dok sam se kretala po podu.

„Svu svoju odjeću.“ Moje srce ubrzaje ritam, ali ja uradim, posežući iza sebe i odkopčajem grudnjak. Povučem bretele sa ramena, ruke mi se tresu dok izlažem grudi njegovom pogledu. Tekuća toplota se razlije po mom stomaku, mogu ured osjetiti kako njegove oči miluju moje tijelo, koje su odgovor njegovoj očitoj želji, drhtim od potrebe. Hladan zrak preko mojih tvrdih bradavica natjera moj dah da zastajkuje dok uklanjam tanku tkaninu sa grudi i puštam je da pada na pod pored pokraj odbačenih stvari.

Gutajući teško, zakačim palčeve za gornji dio gaćica i spustim ih niz bedra. Jeremiah napravi zahvalnu buku dok se moja pozadina crveni u zraku pa nastavim

kretnje, ured dodirujući pod sa prstima prije nego iskoračim iz tankog materijala. Kada sam se uspravila on me je gledao, odobrenje u njegovim očima uzburka moj sistem. „Tako lijepa.“ On promrmlja, i ja pocrvenim od zadovoljstva. 124

Spašavanje

Kraljevstvo snova

Prišao je ormariću, posežući iza drvenog komada namještaja, izvlačeći skupu crnu papirnu vrećicu sa ručkama. Nije pisalo ništa sa strane da indicira šta je unutra, i gledam znatiželjno dok on spušta to na mali sto. „Ruke i koljena na krevet.“ Moje oči se rašire, dah mi zapinje u grlu. Položaj će me razotkriti kompletno za njega, ostavljajući me u njegovoj samilosti. Golotinja u prisutnosti drugih je još uvjek nov koncept za mene ali Jeremiahov pogled ne dozvoljava argumente.

Ukočenih udova, popnem se na visoki krevet ali se zaustavim okrenuta prema njemu. Pomisao izlaganja najintimnijeg dijela sebe njemu je još uvjek previše – moje cjelo tjelo porumeni od same pomisli na to– ali on se čini zadovoljnim onim što vidi. On podigne vrećicu. „Hoćeš li vidjeti šta je unutra?“ Sadržaj ima čvrst zvuk, ali moj um ne primjećuje ništa. „Donje rublje?“ Kažem, iako znam da je nešto mnogo više od toga. Jeremiah se nasmije, mali osmjeh koji je natjerao moju utrobu da podrhtaje.

Doista je preljep, pomislim dok on poseže u vrećicu i izvlači van predmet. „Ovo je kupljeno s tobom na mom umu.“ Kaže, stavljajući ih jednu po jednu na noćni stolić. Moj mozak odbija da shvati šta vidim isprva dok nije izvukao kožne lisice i spustio ih na stranu kreveta. Zurila sam u crnu kožu na trenutak, a onda na plastične predmete raširene na vrhu drvene površine. Oh, moj Bože... moja seksualna iskustva su ograničena, ali dok ne mogu imenovati većinu predmeta koji su ispred mene, imala sam slutnju da znam kako se koriste.

Jeremiah podigne tanki tamni plastični predmet, i malu posudu prozirnog lubrikata, a onda se pomjeri na krevetu iza mene, „Oči naprijed.“ Naredi kada sam se napola okrenula da ga držim na oku. Dršćući nesigurno, pogledam naprijed. Ne znajući šta će se desiti ostavi me prestrašenu ali dio mene je bio bez dah u iščekivanju. Budući da sam upoznala Jeremiaha vidjela sam i doživjela stvari izvan mojih najluđih snova, i nešto mi je reklo da ovo neće biti ništa drugačije. Ipak sam poskočila kada je njegova ruka spustila se na moju pozadinu, međutim, čula se niska tutnjava smjeha. Tako seksi. „Tako si lijepa.“ Promrmlja, njegove ruke miluju mo je noge a onda nazad unutrašnjom stranom bedara. „Uživam te imati u svojoj milosti ovako.“ Klizavi prsti pritisnu se uz moje nabore, klizeći preko mog uzdrhtalog ulaza, i ja poskočim u iznenađenju. Druga ruka grabi me za kukove, pridržavajući me dok 125

Spašavanje

Kraljevstvo snova

njegovi prsti nastavljaju da klize prema dolje i okolo na način koji me ostavlja zadihanu. Jedan prst ubacuje unutra, pritiskajući oko čvrstih zidova moga otvora, i glasan jauk pobjegne sa mojih usana. Jeremiah se opet zacereka, onda njegov palac pomjeri uz moju drugu rupu,

gladeći otvor. Igrao se tu i prije pa sam napola očekivala, ali val vrućine koji sam osjetila kada je pritisnuo mali komad kože izmeĐu dvadodirima. otvora meJešokiralo. Pritisak je bio dobar i prvilan, neuznužno kombinovan sa drugim remiahov palac kruži oko malog nabora rupe prije nego što je gurnuo unutra a ja opet zacvilim, zbunjena mojim odgovorom ali ne manje napaljena. Glatki prst nestane, a zatim

nešto teško i tvrdo zauzme njegovo mjesto, pritišćući čvrsto unutra. Cviljela sam dok me rastezalo, krećući se polako ali neumoljivo dublje u moje

tijelo. Bilo je jako malo bola, dok Jeremiah napravio da se kreće u sitnim pokretima, ali pritisak koji je stvarao objekat je bio stran. Činilo se kao vječnost dok konačno nije stao, neugodan pritisak ali ne bolan. Slučajno pogledam unatrag i vidim ga kako se divi svom djelu. Vidjeo me da ga gledam, i jedan ugao njegovih usana se podigne sporo, mahne jednim prstom da se okrenem nazad.

„Nikada nisi radila ovo ranije, zar ne?“ na moje vatreno otresanje glavom on se naceri. „Zezao sam te ranije, ali čekao sam da tebe i ovo slatko dupe dobijem na miru.“ Moj dah dolazi u prekidima dok on šiti guzove. Zadrhtim, nesigurnost ratuje sa željom. Senzaciska tekućina moga tjela cjedi se niz moje bedro i čini da mi se tjelo zacrveni od srama, ali čujem da Jeremiah diše duboko. „Bože, način na koji mirišeš,“ zareže, prstiju zabodenih u moje kukove. To je bilo svo upozorenje koje sam imala dok njegovo lice zaranja do moje izložene srži, usta i jezik se kreću kroz osjetljive nabore.

Ispuštajući šokiran vrisak, poskočim naprijed, jedva se dočekujući na laktove na rubu madraca. Nisam imala više gdje otići, pad naprijed i sa kreveta ili se gurnuti nazad prema tim nevjerovatnim ustima. Jeremiahove ruke na mojim bedrima mi daju malo prostora za manevar, meĐutim, drži me čvrsto dok usne i jezik i – oj,Bože – zubi usisavaju i grickaju osjetljivo meso. Jedna ruka napušta drhtavo

bedro, a onda prsti pritišću moju drhtavu unutrašnjost, pogaĐajući sva prava mjesta da bi me ostavili u drhtavom neredu.

Čep u mojoj guzi se pomjeri, jedva mali pomak, i ukočim se na čudnu senzaciju. Bilo je dovoljno strano da bi se osjećala iznad zadovoljstva, ali nije umanjilo iskustvo. Drugi put kada se pomjerilo shvatim da je pokret namjerandok Jeremiah zakreće 126

Spašavanje

Kraljevstvo snova

tvrdi čep, ali pokreti prstiju unutar mene i jezik na mom unutrašnjem bedru me zadržavaju da primjetim išta drugo. Madrac iza mene se podigne dok je Jeremiah ustajao i pomjerio se okolo do moje strane kreveta. Ležala sam ondje zadihana, na koljenima i laktovima i

pokušavala da umirim moje uzdrhtalo tijelo. Njegova ruka pomiluje moju glavu a onda leĐa, iposegnem primjetim jednom tvrdu izbočinu njegovim ispred mene. Uma joši zamagljena, rukom i umasiram vrhhlačama kroz odjeću, osjećajući dužinu opseg njegovog uda. Jeremiah zadrhti na moj dodir ali se nije pomjerio, njegove ruke plešu po mojoj kralježnici, pa ja nastavim hrabrije. Otkopčam mu hlače i povučem zatvarač, onda posebnem unutra i izvučem ga van.

Njegovi prsti grebu mi leĐa dok se ja naginjem i prevlačim jezikom lagano preko njegova okruglog vrha. Jeremiah stenje i to je bio svo ohrabrenje koje sam trebala,

nagnem se naprijed koliko god mi je krevet dopuštao i uvučem ga u svoja usta. Ugao mi nije davao puno prostora za manevris anje ali uradila sam najbolje što sam mogla, sisajući glavićak i vodila moj jezik duž njegove dužine. Jeremiahove ruke se vrate na moju glavu, debeli prsti moju kosu, provučemkada prstesam između grabeći i masirajući teškestušću loptice, i bila samjazadovoljna čula njegovih još jedannogu, oštar uzdah od Jeremiaha.

Dio mene je bio užasnut mojim bezobraznim ponašanjem, ali u tom momentru bilo je nemoguće željeti išta drugo. Moje tjelo još gori od njegova dodira, svaki pokret podsjeća me na objekat unutar mene, kako rasteže moje tijelo da ga prihvatim. Moja srž je bolna, očajna za kontaktom, i provučem slobodnu ruku izmeĐu nogu, oslanjajući se na lakat. Jeremiah se odmakne, njegov ud napušta moja usta sa nježnim pop zvukom, a onda me oštro udari po stražnjici. Pljuska zaboli i ja se trgnem od iznenaĐenja, zaustavljaući sve pokrete. „Jesam li ti dao dopuštanje?“ Nesigurna kako da odgovorim, izvukla sam ruku naprijed, ali Jeremiah podigne

moju glavu pa smo se gledali oči u oči. „Jesi li se to upravo dirala?“ Totalna kontrola u njegovim riječima, njegov neumoljivi zahtjev zahtjeva odgovor, natjera moje tjelo da se stisne u potrebi. „Jesam li ti dao dopuštenje?“ „Ne, gospodine.“ Prošapćem. Ukusna jeza proteče kroz moje tijelo dok on klima i pušta moje lice, a onda odlazi na drugu stranu kreveta. Njegove ruke

127

Spašavanje

Kraljevstvo snova

prelaze po mojoj guzi, lagano prelazeći preko čepa ponovo, kao da me podsjeća na njegovo prisustvo. „Šta bi trebao uraditi nekome ko me ne poštuje?“ Prstima prelazi preko toplog mesa koje još peče od pljuske kao da mi pomaže sa odgovorom, ali ne mogu progovoriti. Da mu kažem da me ispljuska je izvan moje moći, ali ideja je moćna i iznenađujuće napaljiva. Nisam u bolovima – iako je lagano pljuskanje izvan moje konforne zone – ali nekako ideja da budem kažnjena napravi da se vrtim u iščekivanju. Dva predmeta na stolu pored kreveta su lopatica i antilopani bič sa više trakica sa pletenom drškom koja izgleda iznenađujuće nježno. Crna i crvena koža u kontrastu zgrabe moju pažnju – bilo je gotovo ljepo,

glupo mišljenje možda uzevši u obzir njegovu namjenu kao biča. Kad Jeremiahova ruka lebdi iznad lopatice napnem se, a onda se opustim kada se spusti na mali

bič. „Sviđa ti seriječima. flogger? (Slike drugih tokom seksa a i bič)Promrmlja, blago zabavljen svojim Pocrvenim, pogledam u stanu, ali on digne moju bradu tako da sam ga

gledala. „Ne želim da vidim da te je sramota zato što si znatiželjna.“ Pomiluje moju bradu jednim palcom. „Znam da si neiskusna zato ću biti nježan, ali moj cilj je da tebi ugodim i zato trebam tvoju pomoć. Dakle reci mi, da li te pogled na Flogger napaljuje?“ Ja klimnem ali Jeremiah odmahne glavom. „Moram te čuti.“ Usmeni dogovor je težak. Progutam, uzimajući dubok dah, pr ije nego prošapćem. „Da, gospodine.“ „Dobro.“ Podigne flooger i zamahne preko svoje ruke. Rastezanje kože napravi glasan prasak uz njegovo meso i ja se napnem. U šta sam se uvalila? „Zatvori oči.“ Uradila sam kako mi je rečeno, srce lupa dok mi povez stavlja preko očiju. Drhtim, iznenada zabrinuta, držim se mirno dok Jeremiah se pomjera nazad oko kreveta iza mene. Poriv da otkinem tanku traku sa očiju je jaka, ali zamislim kaznu za dva prestupa za redom bi bila puno gora od jednostavnog floggia. 128

Spašavanje

Kraljevstvo snova

Poslušaj se, pomislim, ovo je apsurdno! Zašto bi dopustila ovom čovjeku da te dira ovako, a kamoli ispljuska – Prvi udarac kože na mojoj guzi je nosio malo snage, ali me je ipak iznenadio. Drugi je malo jači i bliži mom osjetljivom vrhu. Stisnem mišiće, pokušavajući zaštititi svoje izložene djelove od biča. „Drži koljena razdvojena.“ Oh, ma daj! Poriv da se usprotivim se podigne ali ga suzbijem, odlučna da vidim kako dalje. Opuštajući tijelo je bilo teže ali natjeram mišiće da se opuste, stiskajući ruke u šake da otpustim nešto tenzije. Predmet unutar mene izgleda više nije smetnja, ili sam se možda počela navikavati da ga imam tamo. Kako god, cjelo iskustvo je dokaz da imam puno toga upiti odjednom.

Još dva pucnja biča, i kada je zadnji sletio na izloženi dio, os jetljivo meso, uzviknem. Bilo je pekuće boli, ali znam da nema oštećenja, što mi dopušta da izdržim sljedeća tri povezana. Do vremena kada je zadnji udario, bila sam zadihana, moja stražnica i bedra žežu. Jeremiah se nije činio sklon mnogo se suzdržavati i znam da moja blijeda koža će pokazati znakove od kože.

Ruka pogladi osjetljivu kožu, prateći goruće linije sa nježnim dodirom. „Vidjeti svoja obilježija na tebi me zadovoljava.“ Spusti poljubac na dio mojih leĐa. „Imam još jedno iznenađenje za tebe.“ Čekala sam, ne znajući šta dolazi, a zatim osjetim nešto tanko kako se omotava oko mojih bokova. Malen ali čvrst komad što sam predpostavial da je komad plastikeKada na korjenu između mojih bedara,jadrži ga čvrto na mjestu uzica oko počelo vibrirati, dahnem. mojih kukova. je iznenada „Pomislio sam da bi mogla voljeti ovo.“ Kaže Jeremiah, prateći jednom rukom niz moje mokro bedro. „Ova je namjenjena tvom klitorisu, imam veći što stimulira sve odjednom ali će mi smetati onome što planiram sljedeće.“ Držao je moje kukove čvrsto dok sam se podizala i tresla, iskre užitka su letjele kroz moje tijelo. „Bože, tako si jebeno seksi.“ Krevet se spusti iza mene ali ja jedva primjetim, previše uhvaćena u senzaciji koja se kotrlja kroz moje tijelo. Kada se nešto gurne u moj cvileći otvor, razdvajajući nabore kao da traži dopuštenje, gurnem se natrag sa drhtavim 129

Spašavanje

Kraljevstvo snova

stenjanjem. Povez mi ostavlja malo toga na što se drugo mogu fokusirat osim užitka, i trebam ga unutar sebe. Jeriahova dužina pritisne se od moj uski ula z. S njim dok me puni ponovo osjetim stražnji čep, strano tijelo stvara pritisak na moje unutrašnje zidove. „Bože!“ Jeremiah se nagne nad mene, njegov goli torzo – Kada je skunuo odjeću? – pritišće me od madrac dok se zabija jako i brzo. Poželjela sam dobrodošlicu snažnim ubodima, drugačiji pritisak se gradi unutar mene i zahtjeva olakšanje. Jecaji pobjegnu sa mojih usana i moje ruke stisnu prekrivač, držeći se mirno dok Jeremiah nabija u mene sazada. Rašiti mi koljena, mjenjajući ugao, i udari nešto u mom tijellu ostavljajući me u zadihanom neredu. „Moolim tee.“ Promucala sam, riječi su više stenjanje nego riječi. Orgazam koji sam tako očajno trebala je blizu, samo je trebao pravi pritisak na... Usne pritisnu izmeĐu mojih lopatica, jezik uranja da kuša kožu. Njegove ruke posežu oko mene i pritišću mali vibrator jače na moje središte. „Želim da svršavaš.“ Promrmlja, glas je ispunjen strašću, i ja skočim sa osjetim ruba sakako glasnim cviljenjem, moje njegov tjelo eksplodira od senzacije. Orgazam je iscjedio ono malo energije što mi je ostalo i ja legnem čelom na rukama, zadihano.

Sa zakašnjenjem, osjetim Jeremajah se izvlači, sam čula cjepanje omota kondoma. Napokon ukloni čep, i prije nego što sam mogla razumjeti šta namjerava uraditi osjetila sam tup vrh njegove erekcije na mom uskom prstenu

anusa, lagano ulazi. Ciknem, odjednom nesigurna čak i sa potresima mog orgazma.

Jeremiahovi prsti skliznu niz moju stranu, preko meke kože mojih grudi i dole prema bokovima. „Sanjao sam o tome kakav će osjećaj biti tvo ga dupeta oko mog kurca.“ On promrmlja iza mene, spuštajući poljubac na moje rame. „Obećajem da će biti dobro, molim ...“ Sirova potreba u njegovom glasu dodirne znatiželju u meni, i ja opustim se dok on gura unutar čvrste barijere. U tami poveza za oči, postojala je samo senzacija. Jeremiahov teški dah je parirao mome, i očito zadovoljstvo što proizilazi od ovog malog tabua dotakne vatru koja je još plamtjela u meni. Nije boljelo, nagli osjećaj me natjera da se pritisnem uz njega, ruku stisnuti oko ruba kreveta.

130

Spašavanje

Kraljevstvo snova

Jeremiah lebdi iznad mene, čvrste ruke sa obe strane moga tijela ga drže da me ne zgnječi. Posegnem naprijed nasljepo i stavim svoju ruku preko njegove, i on ispreplete naše prste, dok njegovi potisci ubrzavaju. Njegovo zadovoljstv o je moj cilj ali pronašla sam i sebe u našoj akciji, neobična senzacija nadopunjuje raniji užitak. Njegove ruke se stišću oko mojih i on zagunđa, čelo mu pada na moja leđ a dok on zadrhti i svrši tiho. Tu je golemo zadovoljstvo dajući tako moćnom čovjeku neku vrstu olakšanja. Voljela bi da ti mogu vidjeti lice, pomislim dok se on podiže, izvlačeći se iz mog tijela. Ostala sam gdje sam bila na momenat, uživajući u ostacima užitka, onda se srušim postranice na madrac. Dio mene je bio ukusno bolan, posebno ka da se pomjeram, ali se ispružim zadovoljno svejedno. „To je bilo nevjerovatno.“ Prodahćem, zatvarajući oči i polažući glavu na jastuk. „Je li?“ Jeremiah izgleda zabavljen mojom izjavom. Još zarobljena sa povezom, čula sam ali nisam mogla vidjeti neobičnu buku, onda sam okrenuta na krevetu i moje ruke su povučene iznad moje glave. Prije nego sam mogla protestovati, debele lisice zarobe moje zglobove i sa klikom koji sam čula osigurano uz uzglavlje. Moja usta se otvore u šoku, a onda Jeremiah oslobodi jedno moje oko od poveza. Moj pogled ga očito samo zabavlja. „Prijetila si da ćeš otići, prije.“ Kaže, puštajući povez da se vrati na mjesto. „Ovo će te držati ovdje gdje te mogu zaštititi. U međuvremenu, međutim, mogu smisliti nekoliko načina kako možemo iskoristiti ovo. „Zainteresovana da saznaš?“

131

IZDAJA

***

Poslijepodne je izbljedilo u sumrak, zatim noć, a Jeremiah je pokazao iznimnu pažnju. Kada me je napokon oslobodio lisica, nisam pokušala pobjeći, uhvaćena u senzualnoj oluji koju je stvorio i nije dopustio da zamre. Milijarder se pokazao gotovo nezasitim, i ja sam imala malo izbora osim da prihvatim izazov. Četiri puta tokom noći me budio, s namjetom delikatnih muka, i četiri puta sam se srušila

nakon toga, potrošena. Peti put, ja sam bila ona koja se probudila prva, i uzela si vremena da ga gledam dok spava. U snu je opušten, a lice mu je osjenčeno svjetlošću koje prolazi kroz zatamljene prozore. Ja sam pratila laganim dodirom duž jedne obrve, zaustavljajući se jedino kada se vrpoljio. Tako lijep, i cjeli moj. Zasada.

Kako čovjek kao ovaj može ikada primjetiti mene bilo je izvan mojih shvatanja, ipak evo ga leži, gozba mojim lutajućim očima. Mekana plahta pokriva samo do njegovog stomaka i pijana od pogleda na njegovo preljepo tijelo,

pokriveno samo malom bijelom linijom ožiljaka jedva vidljivih na prigušenoj svjetlosti. Gledajući ga, znajući šta je morao proći da bi ih zadobio, ali ovi ožiljci su svjedočanstvo činjenice da se borio i bio ranjen, podsjetnik zauvjek misija na koje je išao i opasnosti sa kojima se morao suočiti.

Pratim tanku liniju dlaka koje vode prema njegovom abdomenu i vidim, sa

zadovoljstvom, da se plahta ispod njegovog stomaka podiže dok je rastao tvrd ponovo. Spuštam se niz krevet, povučem plahte pažljivo preko moje glave, zatim podignem glavu iznad njegovog tijela, ližući teški vrh prije nego što ga uvučem u usta.

Jeremiahovi kukovi se zaljuljaju, gurajući se prema mojim ustima. Ohrabrena, stavim ruku na korjen i pomilujem prema gore, a zatim prema dolje zajedno sa ustima. Naraste jače i ja se nasmijem, klimajući glavom nad njim. Bez obzira na

sputanost koju sam nekada imala bila je izbačena kroz prozor, barem za večeras. Ruka se uvlači kroz moju kosu i čujem nisko režanje iznad sebe. Stavim ruku na njegovo bedro za ravnotežu dok ga uzimam duboko, i osjetim kako se izvija prema mojim ustima. Zatim me ruke napuštaju, spuštajući se na moja ramena i okrećući me postranice dok nisam bila na leđima sa Jeremiahom iznad mene. Mogu osjetiti očajničku potrebu u njegovim pokretima dok on otvara moje noge jednim koljenom, zabadajući se duboko bez uvoda. 133

Kraljevstvo snova

Izdaja

Zabacim glavu unazad s uzdahom, zakačim se za njegova leđa, nokte zabadam duboko, dok se on kreće iznad i unutar mene. Mišića i dalje u bolovima od prošle noći, preopterećeni prosvjeduju ali nisam marila, omotam noge oko njegovog struka i molim za više dok se on zabija jako u mene. Njegova usta se spuštaju dolje na moja, sve u strasti i bez finesa, a ja se podižem da ga susretnem, ruke zavrćem oko njegovog vrata. Naše spajanje je kratko i brzo ovaj put, ali orgazam koji nas je uzdrmao oboje povukao nas je u san. Kada sam se napokon probudila sunce je bilo visoko na nebu i bila sam sam u

krevetu. Protegnem se, podižući leđa u luk i primjetim kožne lisice još uvjek prikačene uz uzglavlje. Pogled me natjera na osmjeh, podsjetnik na ono što se desilo prije par sati. Postoji definitivno neke neugodnosti iz predhodne noći i ludorija, odhramljem do kupatila, odrvrćući toplu vodu za kupku i dajem mom jadnom tjelu priliku da se natapa.

Uzela sam si vremena za spremanje, dopuštajući si malo maženja i korištenja dodatnog vremena da pustim da mi voda odnese nešto od bolova i patnje. Moj stomak je na kraju bio onaj koji je diktirao da odem dolje, pa sam se obrisala i obukla, podižući kosu šnalom prije nego što sam krenula dole. Čula sam glasove dole, i znatiželjna, otišla sam da vidim ko bi novi gost mogao biti. Nije bilo nikoga u hodniku u dnu stuba, meĊutim, slježući ramenima, krenula sam prema kuhinji, idući najkraćim putom do frižidera.

„Uzela sam slobodu da te pronađem, gospođice Delacourt.“ Zamalo sam ispustila mlijeko iz ruku na neočekivani glas, okrećući se licem prema ženi koja je progovorila. „Gospođo Hamilton.“ Kažem, njeno hladno ispitivanje tjera me da se osjećam kao da sam uhvaćena u krađi. „Nisam znala da ste ovdje.“ Njene usne se stisnu u ravnu crtu dok me odmjerava gore dolje. „Žene tvoga

ekonomskog statusa imaju tendenciju da se bacaju na moga sina. On inače ima dovoljno prisebnosti, međutim, da vidi kroz njihove smicalice.“ Ona njuška u podsmjehu. „Nisi čak ni tako lijepa, barem je ona predhodna asistentica imala to da on ide za njom. Reci mi, da li imaš nešto o njemu?“ Moja čeljušt je radila ali nisam znala šta da kažem. „Molim?“ Starija žena zakoluta očima. „Ne vidim drugi razlog zašto moj sin bi se povezao sa tobom. Oba roditelja mrtva, jedva srednja klasa.

Ti možda znaš Francuski ali se čini da nemaš nikakve vjerodavnih dokumenata da vodiš bilo koji oblik poslova. Da li si trudna?“ 134

Kraljevstvo snova

Izdaja

Odvažno pitanje me šokiralo i ostavilo bez riječi. Ljutnja se skupljala u meni ali nisam mogla učiniti ništa ispred njenog snisishodljivog pogleda osim pomjerati čeljušt bešumno. Hladano promatranje njenog pogleda me uvrijedilo na svakoj razini ali nisam mogla početi sastavljati zbrkane misli u riječi. Moje ruke se skupe u šake – nisam željela ništa više nego skinuti osmjeh sa njenog licemjernog lica – ali životni vijek dobrog odgoja me zadržao na mom mjestu. „Nisam trudna.“ Napokon uspijem ogovoriti, ali odgovor nije pokazivao šta mi je gorjelo u umu. „Ah, znači ti si samo ona sa strane.“ Starija žena kaže, otresajući glavom u nevjerici. „Pomisao da te je doveo ovamo u porodični dom. Gospođice Delacour, ako imaš imalo razuma ili klase, napustiti ćeš ovu kuću smjesta. S obzirom na tip djevojke koja si ti, međutim, ne bi trebala zadržavati dah. „Dosta, majko.“ Bila sam na trenutak od toga da bacim vrč sa mlijekom na ogavnu ženu, i dok Jeremiahova prisutnost nije učinila ništa da razbije tu želju, uspjelo je omesti Georgiu. Lice starije žene se momentalno promjeni u ugodan izraz kada njen sin proĐe kroz ulaz, ali ni Jeremiah nije bio zavaran. „Rekla si da odlaziš.“ Kaže on hladnim glasom koji je čini se prešao preko starije žene. „Oh, jesam dragi, ali sam vidjela tvoju dražesnu asistenticu i zastala da proćaskamo.“ „Dražesnu asistenticu.“ Moje dupe! Moja ruka je stiskala plastičnu ručku od boce mlijeka. Željela sam vrištati na odvratnu ženu, ali sve što sam mogla uraditi u tom trenutku je stajati na mjestu, odmahujući i pokušavajući ne zaplakati u frustraciji.

„Molim te odlazi, majko.“ Jeremiahov glas je čvrst, ali umoran. „Prije nego što moradnem zabraniti trajno ulazak.“ Ona odmahne rukom.“Oh, kaže staloženo, ne bi to uradio. Odgojila sam te u ovoj kući, ona je moja koliko i tvoja. I osim toga, znaš da želim šta je najbolje za tebe zato što te volim.“ Izjava me natjera da fknem u nevjerici, ali pogledam Jeremiahov umoran

izraz koji mi kaže da je ovo stara rasprava. „Da li imaš ikakvog poštovanja za svog sina?“ Upitam.

135

Kraljevstvo snova

Izdaja

Georgija me gađa sarkastičnim pogledom. „Ostani izvan ovoga.“ Ona prasne.

„Ti nemaš pojma...“ Ja lupim bocom mlijeka od mermerni pult, plastika napravi pucketavu buku

kao kada se zgužva. „Vaš sin je vlasnik ove kuće i dopušta vam da je posjećujete na vaš užitak, ipak hodaš oko njega kao da je još dijete. Ja znam kako dobar roditelj izgleda, i ti ne zaslužuješ njegovu očitu lojalnost.“ Georgeino lice se iskrivi u režanju. „Ti mala kučko.“ Promrmlja, okrećući se prema meni i dižući ruku kao da me želi udariti. Tada je Jeremaih bio tamo, njegova ruka oko majkinog gležnja, držeći je mirno. Držala s am bradu visoko, ogorčenost je gorjela u mom stomaku, srećući ženin pogled pun mržnje. „Neću ti dopustiti da vrijeđaš gosta u mojoj kući,“Kaže Jeremiah, glasa tihog i ljutitog, njegove riječi ponovo hvataju majčinu pažnju. „Andrews.“ On pozove, i mladi stražar uđe u sobu. Tek onda je Jeremiah opustio stisak na ženinoj ruci. „Molim te isprati moju majku do njenog auta i pobrini se da izađe sa posjeda sigurno. Obavjesti one na kapiji da će joj biti dozvoljen ulazak samo kada ja odobrim.“ „Drži ruke podalje od mene.“ Georgija pukne dok je mladi tjelohtanitelj pokušavao da uzme za ruku. „Tvoje odobrenje? Jeremiah, budi razuman, ovo je još glupo.“ Njen sin, međutim, je stajao tiho dok su je izvodili, glasno protestujući, van iz kuhinje. Čula sam kako se prednja vrata otvaraju i zatvaraju, a zatim je tišina ispunila kuću. Ispustim dah. „Žao mi je što si istjerao svoju majku.“ Promrmljam, uzimajući vrč mlijeka u ruke. Boca ima veliko udubljenje u plastici ali srećom ništa nije bilo slomljeno.

„Ona zna biti teška.“ Njegov odgovor je jednostavan, ali sadržavao je mnoštvo značenja. „Ipak, ona je tvoja majka.“ Nastavim. „Vjerovatno nije bilo na meni da kažem išta.“ Neugodnost nije bio način na koji sam željela da provedem jutro, ali prisustvo matrone je uništilo sve. Nisam više bila gladna, vratim mlijeko u frižider, a zatim slijedim Jeremiaha van iz kuhinje. „Jesi li saznao išta još?“ „Ništa.“

136

Kraljevstvo snova

Izdaja

Odgovor je bio kratak, i mršteći se ja kopam dublje. „Ethan je spomenuo da imaš neki druge izvore, da li su oni imali ikakve...?“ Jeremiah se okrene prema meni. „Šta ti je rekao?“ Trepnem, iznenađena njegovom iznenadnom promjenom raspoloženja. Odgovorim brzo, mi sa frustracija „Tačno isto ništa kao i što si„Ništa.“ mi i ti rekao. Ne znam šta aseonda dešava i stragomnavre. osim da sam zamalo umrla sada sam zaglavljena ovdje.“ Jeremiahove usne se napuče. „Mi se bavimo time.“ „Suočavate sa čim? Niko ne želi razgovarati sa mnom!“ On provuče rukom kroz kosu, uzimajući dubok udah. „Obećajem ti,“ kaže niskim glasom, „saznati ćemo ko te je pokušao otrovati. Nakon što prijetnja bude neutralizovana, slobodna si da odeš.“ prema vratima u blizini. „Ti izlaziš kroz ta vrata svaki dan, ali mene tjerašPokažem da ostanem unutra?“ „Neko bi mogao pokušati da te ubije.“ Njegove riječi zvone istinom, ali ne odgovaraju onom što sam vidjela do sada.

„Nisam ja meta,“ ja uzvratim, zureći jedno u drugo. „Rekao si sam sebi. Ne tražim te da nacrtaš metu na mojim leđima i pustiš me u svijet, samo želim neke odgovore.“ „Dovraga, Lucy!“ Na s ekundu bio je spreman da pukne, a divlji pogled njegovih očiju nisam nikada vidjela prije. Prizor me šokirao, ali kako se brzo desio emocija nestane, vrata se zatvore i on je ponovo bio CEO kojeg znam. Mislim da znam, izmjenim, zapanjena onim što sam vidjela.

„Obećao sam da ću se brinuti o tebi.“ Njegov nizak glas je bio čak miran kao i normalno. „Jedino tražim da ne pitaš dalje radi tvoje sopstvene zaštite. Kada bude sigurno, možeš otići.“ Poraz se rasprši kroz mene, želeći da istrgam kosu. Jeremiah mi okrene leĐa i krene van, zatvarajući prdnja vrata iza sebe. Ukrućenih prstiju, provučem ih kroz 137

Kraljevstvo snova

Izdaja

kosu, neuzmenirena pramenom koji je pao na pod, ali nisam mogla manje brinuti o tome u tom trenutku.

Frustracija je ogromna. Pokušala sam uzeti dubok dah ali ništa nije smirilo iznenadnu ljutnju na ovu situaciju. Ova kuća je moj zatvor, i Jeremiah je postao moj upravitelj. Neprozirno staklo bi komotno nogle biti rešetke, tehnologija me zarobila unutra isto kao i bilo koja druga metalna vrata. Nisam vidjela van od dolaska izuzmem li maleni prozor u kupatilu, i apsurdna pomisao da bi mogla zaglaviti ovako zauvjek potjera me preko dnevne sobe na stražnji zid prozora i prema vratima koja vode van.

Ručka na vratima koja je vodila na trijem je bila hladna u mom stisku. Pr ije nego što sam se mogla nagovoriti da odustanem od akcije, okrenem kvaku i otvorim vrata, vireći van preko travnjaka i okeana koji je manje od sto metara sa zadnje strane građevine... Samo da bi ga odma zatvorila, preplavljena strahom od toga ko bi mogao

ležati u zasjedi čekajući me. Jecaj potrese moje tijelo, i ja preklopim ruku preko usana da bi prigušila sljedeće koji su dolazili. Prestani biti takva budala, upozorim se. Ako Jeremiah može to raditi svaki dan, možeš i ti. Na trenutak, mrzim ga što je stavio ideju u moju glavu, da i ja takođe mogu biti meta. Ja sam nitko, nema razloga da iko krene na mene. Stres moje situacije, međutim, na kraju me uhvatio, i držala sam se čvrsto za zid dok sam se pokušavala sabrati. Trebalo mi je nekoliko dubokih drhtavih udaha prije nogo je jecanje oslabilo, ostavljajući me istrošenu i sve više očajnu da odem. Moram izaći odavdje ili ću izluditi, to je sve što je bitno. Bila sam tako sigurna da će se alarm oglasiti kada otvorim vrata, ali kada sam okrenula ručku i gurnula vrata, nije ništa pištalo u kući. Nije odjeknulo zvona, signalizirajući moj bijeg, i dio mene je bio razočaran što sam čekala tako dugo. Toliko od obezbjeđenja, pomislim. Nešto samouvjerenja sam odma dobila i virnem kroz vrata. Nijedan čuvar nije bio na vidiku a vrata su bila direktno prema vodi i kućici za čamce koji sam viđala svaki dan kroz mali prozor na katu. Imanje je bilo obrubljeno drvećem, zaklanjajući susjedim pogled na imanje. Podnevna zimska hladnoća bila je u zraku, i nije bilo vidljivih brodova ispred mene. Moj smrtonosni stisak na kvaku vrata me nije vodio nigdje, međutim. Sada ili nikada. Pripremivši se, krenem kroz vrata i napravim par koraka prema zadnjim stepenicama prema spremištu za čamce, hod mi je grčevit i nervozan. Pogledam 138

Kraljevstvo snova

Izdaja

nazad i vidim da sam zaboravila zatvoriti vrata ali znam ako se okrenem ne bi pronašla hrabrosti da ponovo izađem. Bilo je nevjerovatno opet biti vani, i

na trenutak, nije me bilo briga da li ćeme neki čuvar vidjeti. Spremište za čamce je bilo još zanimljivije izbliza. Ono što sam mislila da je samo šupa je zapravo zgrada na dva sprata, koja prati konture pristaništa sa donjim izlazom na dok koje se proteže izvan vode. Gornji sprat je bio u nivou tla, stepenice sa strane zgrade vodile su prema dole gdje su bili brodovi, ali nisam

vidjela ništa u vrtložnoj vodi.

Kada sam prišla bliže primjetila sam da gornji sprat izgleda kao mali stan, iako, uzevši u obzir vanjski izgled, predpostavila sam da niko nije živjeo tu već neko vrijeme. Spremište za čamce je bilo konstrukcijom drugačije od kuće, mnogo starije i oronulo, stari kvalitet daje mu rustičan osjećaj koji elegantnoj vili nedostaje. Iako izgleda dovoljno čvrsto, vremenski uslovi su učinili puno u skidanju boje i završili sa drvom, zeleni lišaji pokrivaju dio poda i drvo sa strane, izvirujući kroz ostatke boje koja je ostala na površini. sam negdje došla dounutar staze zgrade, staroMoje drvo pucketa tiho ispod nogu, zvonoJedva oglasilo kompleksa. srce preskoči otkucaj nakada zvuk,sei potrčim zadnjih par koraka prema spremištu za čamce ispred mene, tražeći ulaz. Pogledam nazad, i vidim tri čuvara kako trče prema vili koju sam upravo napustila, raštrkavajući se i nestajući iza ugla. Da li traže mene, ili uljeza? Ideja da je ubica mogao biti blizu paralizirala me, i mentalno sam udarila sebe radi moje nesmotrene pobune.

Glupa, glupa! Na šta si mislila? Brzi sken kućice za brodove otkrio je obližnji ulaz i ja požurim prema njemu, tražeći negdje da se sigurno sakrijem. Vrata su bila otključana i ja p oguram ih unutra, zatvarajući ih brzo za sobom. Spustim glavu na drvo, gledajući kroz prozor dok se još stražara pojavljivalo pored otvorenih vrata koja sam ja upravo napustila u vili. Razočarenje procvjeta u mom stomaku. Biti ću u velikim problemima, pomislim, osjećajući krivicu. Uglom oka vidjela sam da se nešto kreće, i prije nego što sam mogla posegnuti za ruka se spušta na moja usta. Vrisnem, ili barem pokušam, dok su me vukle od prozora jake ruke. Šutnula sam stolicu i lampu u svojoj borbi, ali moj napadač me nije pustio. Ja šutnem unazad ali moj slabi napad je vješto izbjegnut. Bože, pomislim jadno, očaj me prekriva, umrijeti ću, zar ne? 139

Kraljevstvo snova

Izdaja

Jeremiah, žao mi je...

„Fensi susret na ovakvom mjestu“ kaže glas iza mene. „Doista sam se nadao kada su drugi puta vidimo da će biti pod boljim okolnostima.“ Šokirana, prestanem se boriti, kada Nastavi sam prepoznala glas. „Stvarno moraš naučiti neke nove odbrambene manevre.“ moj napadač. „Lako te je predvidjeti nakon nekog vremena. Sada molim te ne vrišti, draga, radije bi da pogrešni ljudi ne otkriju našu lokaciju.“

Ruka preko mojih usta se podigne i ja ostanem tiha, nesigurna šta da mislim. Njegov stisak na mojim rukama, gurajući visoko na mojim leĐima, nije popustio ni centa. „Hoću li umrijeti?“ Prošapćem, srca u mom grlu. „To sve ovisi kako brzo će moj mali brat da stigne.“ Glatka ruka se popela niz moj torzo i oko mog vrata, pritišćući me nazad uz njegovo tijelo. „Želiš li se opkladiti?“ Drhtala sam u njegovim rukama, pregledajući okolo za oružijem. Jednom davno, kuća za čamce je bila okupitana. Namještaj, većinu toga skrivale su plahte, prekrivajući i pod. U nekom trenutku, međutim, mjesto za življenje je pretvoreno u skladište, a brojni predmeti se nižu u prašnjavoj sobi, uključujući nekoliko koji su bili vezani za visoki strop. Nije bilo ništa blizu da bi iskoristila, međutim. „Jesi li ti onaj koji je pokušao ubiti Jeremiaha?“ pitam, odugovlačeći. Lucas se nasmije, smjeh nas je tresao oboje. „Dok ja vjerovatno imam bolje razloge od većine da želim takvo nešto, bojim se da ja nisam čovjek kojeg tražiš.“ Zbunjena, nagnem glavu da ga pogledam. Lukas je bio nižijeod svog brata, tako da moja glava leži naunazad vrhu njegovog ramena, ali njegov stisak kao od čelika. Čovjekov pogled je miran, a njegove usne su podižu u osmjeh na moj pogled.

„Iznenađena? Možda mi se ne sviđa moj mali brat, ali nisam zainteresovan za njegovu smrt. Zaista, radim sve u mojoj moći da bi to spriječio.“ „Onda zašto si ovdje?“ On se nasmije ponovo, zatim približi svoje usne bliže mom uhu.“ Možda si mi nedostajala.“ 140

Kraljevstvo snova

Izdaja

Leptirići eksplodiraju u mom stomaku. „Lažljivče.“ Promrmljam. Znajući da me neće ubiti me natjera odjednom da shvatim intimnost našeg položaja, i izdaja moga tijela me iritita.

„Većinom definitivno.“ Njegov drzak odgovor natjera me da zakolutam očima. „Ili možda znam koga tražiš.“ Okrenem se da ga pogledam. „Znaš ko proganja Jeremiaha?“ „Možda.“ On ponovi, njegov osmjeh se širi. Moje usne se skupe u iznerviranosti. Užasavajući čovjek. „Oni će nas pronaći uskoro.“ Kažem, gledajući kroz prozor. „Trebao bi me pustiti.“ Nastavim. „Ljudi bi mogli dobiti krivu ideju.“ „Ako znam svoga brata, on već zna tačno gdje smo.“ Pokazao je prema plafonu. „Tamo je najvjerovatnije kamera ili tri u rogovima iznad nas, gledajući naš korak. „Lucas poljubi moj obraz, i ja se trgnem u iznenađenju. „Hoćemo imsvaki dati šou?“ Iziritirana njegovom insinuacijom, ponovo sam se borila, ali me brzo zadržao. „Ako imaš informaciju, zašto nisi došao na glavni ulaz kao normalan čovjek? Zašto sve ovo skrivanje i iskradanje?“ „Mnogo je interesantnije na ovaj način. Moj brat zna biti opsjednut sigurnosti, zabavno je pokazati mu kako jednostavno je zaobići.“ On slegne ramenima.

„Osim toga, moj brat će vjerovatnije pozvati vlasti nego mi dopustiti unutra i poslušati šta imam za reći.“ „Kao da to neće uraditi sada ionako.“ Promrmljam, i Lucas se kratko nasmije. Ploče ispod naših nogu počnu se tresti, i teški udar čizama lupa od ploče izvan kuće za čamce i potresa staru građevinu. Lucas samo prilagodi stisak, postavljajući ga između sebe i ulaza. „Vrijeme je

za predstavu.“ Odgovori, naizgled nazainteresovan, dok se vrata u kuću za čamce sruše otvorena. Stražari ulete unutra i okruže nas dvoje, i moje srce preskoči otkucaj kada su pištolji usmjereni prema nama. Nisam vidjela Jeremiaha među njima, međutim, i krhotina razočarenja prostreli moje srce. Lucas samo uzdahne. 141

Kraljevstvo snova

Izdaja

„Izgleda da Jeremiah više ne bori svoje bitke.“ Doda kriumčar oružija. Karakterističan klik od pištolja kako se repetira je bilo lako prepoznati, pogotovo kada je došlo direktno iza nas. Lucas me brzo pusti na zvuk, podižući ruke dok sam ja skočila dalje da vidim pištolj koji je bio prislonjen od glavu sarkastičnom čovjeku. „Daj mi jedan razlog zašto te ne bi ubio.“ Bilo je smrti u tom glasu dok Jeremiah se pojavio iza Lucasa, njegove oči

sjevaju divljački što mi je oduzelo dah. Očita visinska razlika između dva čovjeka nije nikada bila više očigledna, Jeremiah se činio kao kula naspram starijem bratu, mišići njegove ruke su ispupčeni u košulji koju je nosio. Crni pištolj je uperen u Lucasovu lubanju, Jeremiahovi zglobovi od stiska su pobjelili od naprezanja.

Pogledam između dva muškarca. Sigurno Jeremiah ne bi... Ne svog sopstvenog brata...

Lucas se sledio, ruku podignuti sa strane glave. „Porodična lojalnost?“ Lucas odgovori lagano, njegove lagane riječi su protivrječile naporu na njegovom licu. Zbog tona njegovog glasa mogao bi govoriti o vremenu, ali oči koje su na meni su bile sumorne.

„To nije doboljno dobro.“ Jeremiah pritisne pištolj jače od bratovo tj eme, i Lucas zatvori oči. „Ne!“ prasnem, uzlupana srca. Hodam uokolo dok nisam bila pored dvojice muškaraca. „Došao je da nam pomogne, Jeremiah. On zna ko te porganja, nemoj ga ubiti!“ Milioner me nije pogledao ali sam vidjela da pištolj podrhtava uz Lucasovu

glavu. Tjelohranitelj blizu vrata spusti svoje oružije ali se nije približio da pomogne, ostavljajući braću same. Moje grlo se stisne, odjednom prestravljena onom čemu ću svjedočiti, zatim Jeremiah spusti pištolj. Zgrabio je Lucasovu ruku i zavrnu ih iza njegovih leđa, i tek tada se tjelohtanitelj pomjerio. „Odvedi ga u kuću,“ Jeremiah kaže, glasa tiha i čvrsta. Tjelohtanitelj je uzeo Lucasa od Jeremiaha, škljocaj postavljanja lisica oko njegovih zglobova. Stariji brat se nije opitao, naizgled zadovoljan kako se stvari

odvijaju, ali su stražari i dalje bili grupisani oko njega kao da je opasan. Pokrenem

142

Kraljevstvo snova

Izdaja

se da ih slijedim, kada iznenada ruka zgrabi moju ruku, zaustavljajući me. „Ne tako brzo,“ Čujem kako Jeremiah reži. Mislila sam da sam ga vidjela ljutitog prije, ali ga nikada nisam vidjela

ovakvog. Tamo je bilo pravog bijesa u njegovim očima, usmjerenih na mene, i znam da sam uprskala kraljevski. „Jeremiah.“ Kažem, pokušavajući se ispričati, samo da bi se presjekla kada sam vidjela kako se njegova slobodna ruka skuplja u pesnicu.

„Znaš li šta sam uradio da bi te zaštitio?“ izgubio je potpuno kontrolu koju sam dosada uvjek viđala, i na njegovom mjestu je bila žestina koja je izgledala strano na njegovom licu. Kada sam se pokušala pomjeriti, šaka oko moje ruke se stegne i ja se ukočim, zaustavljajući svaki pokret. „Djevojka nije znala da sam ovdje.“ Lucas kaže preko sobe. Njegov ushićeni pogled gledao je naš sukob pomno. Postala sam svjesna i da nas čuvari gledaju, zastajući u dovratku, ali ponovo nisu uradili ništa da pomognu. „Rekao sam da ga odvedete u kuću!“ Jeremiah zaurla, i ja gledam u razočarenju dok čuvari izlaze kroz vrata i idu nazad ka vili, ostavljajući me samu sa Jeremiahom.

Pokušavala sam ostati mirna, iako toplota koju sam osjećala od njega je bila ogromna.

Kada su vrata kliknula zatvarajući se on oslobodi moju ruku, ali kada sam se pomjerila on je pratio moje povlačenje, prateći me preko sobe. Moji kukovi konačno udare od sto, onda sa se uhvatila za zid bez mogućnosti bjega. Nadneo se nadamnom, pesnica na bokovima, i pokušala sam da ugušim iznenadnu bojaz u mojim grudima. „Jeremiah, ja sam...“ „Da li ti shvataš u kolikoj si opasnosti?“ mrgodio je lice ali se nije pomjerio da me dodirne. „Zašto si napustila kuću?“ „Zato što ubica progoni tebe, ne mene?“ nisam namjeravala da izjava bude kao pitanje, a prema Jeremiahovom licu bio je to pogrešan odgovor svejedno.

„Gledaj, doista mi je ža...“ Iznenada sam bila prikovan uz zid, ruke na mojim ramenima pritiskale su me uz drvo. Ciknjuvši u iznenađenju, okrenem širom otvorene oči prema Jeremiahu i 143

Kraljevstvo snova

Izdaja

vidim ga da trepće, malo mrštenje brazga njegovo čelo. Ljutnja je još u njegovom glasu, međutim, kada je rekao, „Vidjela si njegovo lice u hotelu. Da li imaš ikakvu ideju šta to znači za čovjeka koji živi svoj život u sjenama?“ Žao mi je, željela sam reći, ali Jeremiahov tamni pogled ugušio je moju hrabrost za govorom. Ruka na mome ramenu zarhti, Jeremiahovo preljepo lice se

grči u borbi sa kontrolom. Pognuo je glavu, i na moje iznenađenje spustio svoje čelo na moje. „Mogla si biti ubijena,“ zadahće, riječi probadaju moje srce. „Uradio sam sve što sam mogao da te čuvam sigurnu, otišao sam ljudima kojima sam se zakleo da neću otići ponovo – sve zbog tebe. Zašto si napustila kuću?“ Srca stisnutog, podignem ruku do njegovog lica ali on podigne glavu, okrećući sumnjivi pogled prema meni. „Jesi li znala da je moj brat ovdje?“ Povučem se, zapanjena optužbom. „Naravno da nisam.“ Frustracija narasta na njegov nevjerujući pogled. „Nisam znala ništa šta se dešava zahvaljujući tebi.“Odbrusim, zureći u njega. Udarila sam ga po grudima u frustraciji, pokret je uradio malo u tome da se povuče. „Kako bi uopšte dobila takvu informaciju kada sam pod konstantnim nadzorom? Zaključao si me u toj kući, čuvari me gledaju svaki momenat. Ne govoriš mi ništa šta radiš, držiš mi predavanja da budem sigurna bez da mi kažeš išta, i očekuješ da krotko prihvatim to...“ „Prokletstvo.“ Jeremiah zaurla, iznenadivši me. „Ne mogu imati tvoju smrt na rukama!“ Divlji očaj dolazi u njegove oči dok njegove ruke napuštaju moja ramena, uokviravajući moje lice bez dodira na koži. „Obećao sam da ću te čuvati, a zatim ti izvedeš nešto kao ovo.“ Gledala sam u čudu dok je bezbroj emocija igralo preko njegovog lica. Unatoč naučenom da čitam njegove normalne suptilne tjelesne pokrete i ograničene izraze, iznenadna strast na njegovom licu iznenadi me glupavo. Njegova borba za

kontrolom je očita, posegao je da pomiluje moj vrat, zatim se pogleda, kao da se boji dotaći me. „Moju porodicu je razorio autsajder koji je uspjeo prići bliz, gledao sam kako se to dešaje mojoj majci Anya, i bezbroj drugih.“ On proguta. „Možda ne zaslužujem sreću, ali ti da, i izvućiću te iz ovoga.“ Jedan prst prelazi preko moga obraza. „Ja nisam dobar čovjek,“ pormrmlja, zureći u svoju ruku skupljenu u šaku blizu mojih prsa. „Nisam te smjeo dovesti u ovo. Umalo sam te ubio, i sada te moram vidjeti sigurnu.“

144

Kraljevstvo snova

Izdaja

Bol u njegovim očima, otkrivaju emocije koje su uvjek čuvane u njemu, čini da mi suze krenu. Pokušam po novo dodirnuti njegovo lice ali on zgrabi moj zglob, držeći ga pored moje glave. „Ne možeš uraditi ovo ponovo,“ kaže. „Ne znamo ko nas proganja niti koja sredstva ima dostupna da nam sepribliži.“ Moje srce se razbije u milion sitnih komadića. Drhteći, pokušajem pronaći način da iskažem svoje kajanje. „Žao mi je što sam napustila kuću.“ „Žaljenje nije dovolj..“ Jeremiah odgovori ljutito, onda stane kada sam se spustila na koljena. Pusti moj zglob i zakorači unazad, sav se umiri dok je zurio u mene. „Šta to radiš?“ napokon kaže. Nikada se nisam osjećala tako bespomoćno u mom životu, sjedeći dole pod njegovim nogama. Nisam imala pojma kako će reagovati, ali nekako sam znala da mora biti onaj sa kontrolom, emocije struje kroz njega previše za obraditi. „M olim za oprost.“ Progutam i dodam. “Gospodine.“ Preostali dio bjesa na njegovom licu nestane ali on i dalje okleva. Zurila sam u

njegove noge, nemajući više hrabrosti da ga gledam u lice. Još uvjek je nosio skupe hlače ali umjesto cipela nosio je par crnih robusnih čizama. Pitala sam se da li su iste koje je nosio u vojsci, ali nisam mislila da je momenat pravi da ga pitam.

Tišina se otegla čineći me nervoznu. Ostala sam gdje sam bila moleći se da nisam napravila pogrešan potez. Moj najveći strah je njegov a reakcija, pa zato olakšanje proĐe kroz mene kada je rekao. „Ustani i podigni ruke iznad glave.“ Gutajući ponovo, uradim kako je naredio, moje oči se kreću prema stropu. Linija užeta visi sa velike role platna iznad mene, vjerovatno staro jedro, i moje srce preskoči otkucaj dok Jeremiah omotaje uže oko moga zgloba. „Budi mirna.“

Kaže, a zatim ode okolo i uhvati mali komad tkanine u blizini. Otresao ga je jednom da ukloni ostatke, zvuk me natjera da poskočim, a zatim sveže preko očiju oko glave. Svjet je potonuo u crnilu, i kada je stegao uže ponad mene dižući me na nožne prste, ja prodahćem. „Dakle, želiš biti kažnjena.“

Zajecam, srce mi lupa, ali nisam negirala njegovo pitanje. Unatoč teškim čizmama, bio je iznenađujuće tih na nogama, zabacila sam glavu okolo nasljepo,

145

Kraljevstvo snova

Izdaja

pokušavajući ga pronaći, a zatim je počelo kada sam osjetila njegov dah na vratu.“Šta bi to trebalo biti? Promrmlja, prstima klizeći mojim podignutim rukama. „Da li da te ispljuskam za tvoju neposlušnost? Bičujem te? Kakva kazna će te naučiti da ne prkosiš smrti?“ Moja usta se otvaraju u tišini, ali nisam odgovorila. Nekako, uzevši njegovo trenutno stanje uma, sumnjala sam da će biti nježan samnom. Sjetila sam se

flogera koji je koristio na meni predhodne noći i unatoč trenutnoj situaciji, osjetila sam ogovarajuću toplinu u stomaku. Sada nije vrijeme za to“ „Možda je potreban drugačiji vid kažnjavanja.“ Njegove ruke napuste moje ruke i raskopča moje hlade sa spretnim prstima. Spale su do mojih stopala dok je on grabio jednu nogu iza koljena, dižući je visoko i na stranu dok nisam balansirala na jednom stopalu, držeći uže oko mojih zglobova kao podršku. Moje lice se zacrveni, shvatajući kao izgledam izloženo ovako. Svo rublje koje sam imala je seksi varijanta, nešto što potajno cijenim ali to čini momente kao ove neugodnim.

Prst klizne preko mojih gaćica i ja povučem uže u iznenađenju. „Mokra si.“ Kaže, glasa takvog da nisam mogla reći šta misli i čeznula sam da mu vidim lice. Pustio je moju nogu, zatim je zakačio svoje palčeve oko gume na gaćicama i spustio ih prema člancima na nogama. Moje lice je gorjelo dok je on otkopčavao dugmad na mojoj košulji, raskriljujući ga da vidi moj torzo. Grube ruke zaobiđu rub grudnjaka, zatim kliznu ispod tankog materijala kada je progovorio. „Možda stezaljke za bradavide, znaju biti bolne. Da li je to dovoljna kazna za rizikovanje tvoga života?“ Prsti se omotaju oko moje bradavide i ja se napnem, čekajući bol, ali on ih je samo milovao malo a onda pustio, ostavljajući grudnjak uklonjen i moje grudi izložene. Perverzno razočarenje prođe kroz mene i ja prigušim uzdah. Ne volim bol, mislim, ali priznanje blijedi i slabi u mojoj glavi. Konopac se zategne prema gore ponovo, dok samo vrhovi mojih prstiju nisu

dodirivali tlo. Mišići se istegnu u mojim rukama i moji zglobovi gore, ali stegnem usne i stanem tiha. Mislim da sam čula šapata koraka iza sebe dok druga ruka pogladi moju pozadinu. „Da li da te uzmem odzada? Čini se da si uživala juče ali nepripremljena može jako da boli. Da li je to dovoljna kazna za igranje brzo i labavo sa svojim životom?“ 146

Kraljevstvo snova

Izdaja

Jedna ruka pljusne preko jednog guza i ja se trgnem, pokret me zaljulja

uokolo. Borim se za uporište, moje hlače padaju na pod dok Jeremiah nestaje ponovo ali nisam mogla zaustaviti lagano kovitlanje užeta. Još jedna pljuska preko istog guza učini da se krećem brže ali prži. „Da li bi trebao koristiti svoj kajš na tebi? Pita, glasa čvrstog ponovo. Zvuk kopče koja se opušta dolazi iz blizine. „Da li ćete to zadržati od nepromišljenih pokušaja kao što je ovaj? Odgovori mi!“ „Žao mi je,“ odgovorim, iskreno misleći riječi a ne samo radi njegovog tretmana. Sjećam se očaja na njegovom licu, gubitka kontrole kada sam bila u opasnosti, i moje se grlo stisne. „Tako mi je žao.“ „Žao ti je, šta?“ „Žao mi je gospodine.“ „Zašto ti je žao?“ Što sam te povrijedila. Bol na njegovom licu, bjes kada se suočio sa bratom, nalet emocija, je ono zbog čega najviše žalim. Znam, međutim, da to nije odgovor koji želi. „Zbog nepoštovanja tebe i dovođenja sebe u opasnost.“ U zadnji momenat jedva sam se sjetila dodati „Gospodine.“ Ruke grabe moje kukove i vuku me naprijed uz tvrdo tijelo, koljena es kreću između mojih koljena. Iznenađena, instinktivno otvorim noge i bila sam držana dok

nisam opkoračila njegove kukove. Osjetila sam trenutak progadanja uz moje golo središte, onda se gurnuo unutra i ja prodahćem. „Obećavam ti.“, on zareži, naglašavajući svaku riječ potiskom svojih kukova, „Osjetit ćeš svaku od kazni ako se usudiš učiniti to ponovo.“

Zategnem noge oko njega dok se jedna velika ruka kreće na moja leđa, držeći me mirno dok je on udarao u meni. Sama snaga svakog dubokog uboda bacala me je u zrak, malo je boljeno, ali zato što je moje tijelo pripremljeno za mnogo

strožiju kaznu, svaki nervni završetak je bio živ i u vatri. Njegove ruke padnu na moju pozadinu, stiskajući i razdvajajući guzove za dublji pristup, i ja eksplodiram. Orgazam me iznenadio, moje tijelo se bacalo i uvijalo dok je on nastavio svoje kretnje.

147

Kraljevstvo snova

Izdaja

Naši pokreti su oslobodili platno na mojim očima, zadihana, pogledam i vidim da Jeremaiha me gleda, njegovo lice napeto je od njegove želje. Sirova glad u njegovim očima se činila više nego samo seksualnom, i prizor me probode kroz srce. Željela sam ga poljubiti, milovati njegovo preljepo lice, ali konopac me je držao podignutu, sprečavajući me da mu dam bilo kakvu ugodu. Možda je ovo moja kazna, zapitam se, osjećajući gubitak itekako u stomaku. Kako neobično prikladno. Onda on zadrhti ispod mene i trenutak je prošao, oboje smo uzeli momenat da se spustimo sa te zapanjujuće visine. Držeći me čvrsto uz svoje tijelo, posegne gore i bez napora odveže čvor oko mojih zglobova. Moji udovi padnu kao da nemam kostiju dok me smještao na moje noge. Zaljuljam se, golim nogam strugajući po drvenom podu. Njegov stisak je nježan, tako drugačiji od onog momenat prije kada je sve bilo brzo i grubo, ali čim sam stojala pustio me i zakoračio unazad. „Obuci se i odvest ću te nazad u kuću.“ Jeremiah se okrene prije nego sam mu mogla vidjeti lice, razočarenje se uzburka u mom stomaku na suptilno odbijanje ali odložim to na stranu, oblačeći se brzo i sljedeći ga. On je krenuo prema dalekom zidu, i dok sam ja prilazila povukao je na stranu tanki tepih koji je pokrivao par prstenova u vratima i otvorio

vrata u podu. Šarke nisu napravile nikakvu buku dok se poklopac otvarao. „Ovo će nas odvesti u kuću.“

Zurila sam širom otvorenim očima u tamu. Strmim konkr etnim koracima vodio je dolje u podzemni prolaz, i hladni vlažni vjetar je duvao odnekud sa druge strane. „Je li sigurno?“ „Ovako sam došao ovamo neviđen. Sigurnije je nego ići vani, barem dok ne shvatimo ko je iza svega ovoga.“ Ipak sam oklijevala. „Zašto imaš skrivena vrata u kućici za čamce?“ Jeremiahove usne se stisnu ali odgovori. „Bio je incident u mom djetinjstvu koji je zahtjevao... dodatne mjere. Moj otac je bio paranoičan čovjek, ali u nekim slučajevima imao je dobar razlog da se boji. Kuća ima so bu za paniku i ovaj izlaz u slučaju opasnosti, ali nismo ga nikada morali koristiti okako je umro.“ On ispruži ruku. „Hajde Lucy.“ Kaže, glasa nježnijeg nego prije, „idemo te odvesti u kuću.“ Uzela sam njegovu ruku oprezno, još uvjek neubjeđena da je to do bra ideja, ali ipak sam napravila prvi korak prema dolje u tamni prolaz. Otkrila sam vrlo brzo da mi se ne sviđa tajni prolaz.

148

Kraljevstvo snova

Izdaja

Bilo je malo svjetla kroz uski tunel. Prošli smo sijalice razmaknute nekoliko metara ali samo su dvije radile putem cjelog tunela. Glavno svjetlo dolazilo je od

svjetiljke na mobitelu, odražavajući neuredan i klizav drveni pod. Držala sam čvrsto za poleđinu Jeremiahove košulje da se sačuvam od klizanja na trulim daskama. Blizina prolaza okeanu na svemu je ostavila trag vlage, nisam se usu đivala dodirnuti zidove koji se blistali u slabom osvjetljenju. Tunel je bio topliji nego na

površini i vlažniji, gusta tama od koje sam bila očajna da pobjegnem. Činilo se da traje vječno, zidovi su se činili bližim. Upravo kada sam bila spremna d a gurnem Jeremiaha na stranu i pobjegnem ostatak puta, došli smo do mjesta i svjetlo je sijalo iznad poklopca iznad nas. Jeremiah zakrene metalni prsten i gurne, ali vrata

se nisu pomakla. Bacio se na njih dvaput i napokon se otvore, čineći zvuk kao da se drvo cijepa. Nije bilo puno svjetla u novoj prostoriji, takođe, ali definitivno više nego u tamnom tunelu, što je bilo dobrodošlo olakšanje. „Popni se.“ Kaže, i ja primjetim metalne ljestve uz udaljeni zid. Hladnoća od enjala malu udaljenost do nove prostorije. prečki za ruke dok sam se ipvlažnosti Bila je ugrize osjetname razlika u temperatuti kada sam shvatila da smo opet u kući. Imala sam samo momenat da shvatim da smo u kuhinjskoj ostavi, polica naredanih sa limenkama i upakovanom robom, prije nego su se vrata otvorila.

Osljepljena iznenadnom svjetlosti, iznenađeno ciknem i podignem ruke u predaji kada su tri pištolja bila uperena u moje lice. „Odstupite.“ Došao je Jeremiahov glas odozdo. Nakon trenutka oklijevanja oružije je spušteno, a ja sjednem na pod, noge su i dalje unutar prolaza. Stražari su se povukli dok se Jeremiah izvlačio iz mračnog otvora. Pomjerim se u stranu da napravim mjesta, ne vjerujući svojim drhtavim nogama nakon tog straha, ali Jeremiah me podigne bez napora na noge i izvede me iz malene prostorije.

Dnevna soba i kuhinja su bile pune ljudi, uglavnom čuvara, Lucas je bio zaglavljen među grupom. Bio je okružen dvojicom ljudi, i kako sam zakoračila u sobu dao mi je jedan brzi pogled. Mislim da sam vidjela olakšanje kako mu prelazi preko lica prije nogo što se podsmješljiva maska vratila na mjesto. Jeremiah je fiksirao brata pogledom, koračajući prema nižem muškarcu. „Ako mi ne kažeš šta si...“ „Archangel.“ Jeremiah zastane. „Šta je Archangel?“ 149

Kraljevstvo snova

Izdaja

„Archangel nije šta, nego ko.“ Lucas se p omjeri neugodno, sa mrzovoljnim pogledom na licu. „Ne možemo li skinuti lisice?“ pita, zveckajući tankim lancom. „Moja jadna ramena ne mogu podnijeti više...“ „Lucas.“ Jeremiah zareže, presjecajući brata i ignorišući njegov zahtjev. „Ko je Archangel?“ „Jedan ubica, i jako dobar u tome. Skup takođe.“ On zakoluta očima. „Suprotno onome što možda misliš, nisam bio onaj koji je tražio njegove usluge, čak sam pokušao da te upozorim čim sam čuo za naručeno ubistvo.“ „Kada?“ Upita Jeremiah oštro. „U noći dobrotvorne večeri u Francuskoj, pokušavao sam da zovem tvoj mobitel ali nije bilo odgovora.“ Lucas baci pogled prema meni, sa trunkom žaljenja u njegovim očima. „Trebao sam ostaviti poruku ali umjesto toga odlučio sam da te kontaktiram direktno. Dok sam došao do tvoje sobe, međutim, bilo je prekasno.“ Jeremiah je progovorio prvi, glasa sumnjivog. „Pozivaoc je bio skriveni broj.“ „Opasnost profesije.“ Lucasove usne se podignu u osmjeh koji nije dosegao oči. Imala sam utisak da je osmjeh bio automatski odgovor, koji je često koristio kao profesionalnu masku, zato što je nešto zatreperilo u njegovim očima i osmjeh nestane. „Odlučio sam te kontaktirati direktno ali kasnio sam samo jednu minutu iza medicinskog tima do tvoje sobe. Vidjeo sam te da bjesniš i znao da se nešto dogodilo.“ Ta mala informacija imala je Jeremiahovu pažnju. „Bio si tamo?“ Lucas klimne natmureno. „Znao sam da mi nebi vjerovao da sam ti prišao onda i stanju u kome si bio, zadavio bi me– ba sam nisam željeo uzrokovati scenu – uprema ostao postrani.“ Lucas baci pogled meni. „Izvinjajem se što nisam bio brži.“

„Živa sam.“ Što se tiče opraštanja riječi su beznačajan izraz zahvalnosti, ali vidjela sam kratak bljesak olakšanja na njegovom licu. Moj um je imao problem izjednačavanja ovog čovjeka sa njegovim izborom karijere, nisam mogla vidjeti Lucasa kao trgovca oružijem. Predpostaljam da i loši momci mogu imati srce. „Šta je sa Archangel?“ Jeremiahovo pitanje povrati Lucasovu pažnju. „On je novi u profesionalnim krugovima ali ubrzano radi na svom usponu. Znam za barem dvadeset potvrđenih 150

Kraljevstvo snova

Izdaja

ubistava, ali siguran sam da ima dosta više. Čovjek koristi bilo koje oružije koje je neophodno za posao. Dobar je dovoljno da ne ostavi dokaze, čak i tako daleko da hakira nadzorne kamere.“ On pokaže bradom prema meni. „Ona je jedina koja je preživjela a vidjela njegovo lice i može da ispriča priču.“ Smrznem se. „Znači on doista proganja mene sada?“ prošapćem. Soba se odjednom okrene i ja se uhvatim za obližnji pult za podršku. Namrštenost pređe preko Lucasovog lica i on zakorači prema meni ali Jeremiah je već bio tu, i ruka oko mog ramena privlačila me bliže. Cjenila sam neophodnu podršku i dadnem Jeremiahu smješak, čak i kada je Lucas ponovo vraćen na mjesto, čuvari sa obe strane hvat ali su njegove ruke. „Tko ga je angažovao?“ Jeremiah upita, njegove oči su na meni ne na njegovom bratu.

„Nije važno, samo da ubica dolazi po tebe.“ Njegov odgovor privuče Jeremiahovu pažnju. „Ne znaš, ili mi ne želiš reći?“ Smrtonosna nota u milijarderovom glasu prostruji kroz mene, ali Lucas samo

slegne ramenima kao da čuje slične pretnje svaki dan. Možda i jeste s obzirom na posao, pomislim dok Lucas odgovara.“ Možemo se brinuti o tome nakon toga.“ „Možemo se brinuti o tome sada. Šta kriješ Loki?“ Zapanjenost preĐe preko Lucasovog lica na korištenje njegovog drugog imena. „Voljeo bi da me ne zoveš tako,“ kaže, vesela maska sklizne na trenutak. „Zašto ne?“ Jeremiah uzvrati. „To je tvoje ime, zar ne?“ „To ime mi je dato, nisam ga sam stvorio.“ Neodlučnost izgužva njegovo lice, kao da želi reći više, objasniti šta je mislio, ali Ethan izabere taj trenutak da doĐe u sobu. Ako je ćelavi tjelohtanitelj primjetio ili brinuo o povećanoj tenziji u sobi, nije davao naznaka. „Imamo posjetioca.“ Jeremiahove usne se stisnu na prekid. „Ko je?“ pita. Ethan pogleda preko na Lucasa. „Anya Petrovski.“ Gledala sam Lucasa kada je Ethan progovorio, pa sam vidjela grč ljutnje kako se pomjera po njegovom licu. Vidjeo je kako ga gledam i pokušao prekriti ga, ali 151

Kraljevstvo snova

Izdaja

njegove oči su još gorjele od emocija. Baš kao njegov brat, pomislim. Sve je u očima. „Nema potrebe da i nju uključuješ.“ Lucas kaže, njegov glas je gladak i odbacujuć. Da nisam naučila čitati Jeremiahove izraze lica, možda bi i prihvatila njegove riječi. „Ona je vjerovatno ovdje da izjasni moj slučaj tebi, što je potpuno nepotrebno.“ Pogledala sam Jeremiaha i vidjela da proučava brata kroz sužene oči. „Da li ona zna išta o ovome?“ Lucas frkne. „Definitvno ne, osim činjenice da sam ovdje da te upozorim.“ Zvučao je neozbiljno i bezobzirno, ali Jeremiah se činio neubjeđen. Okrenuo se prema Ethanu i kaže.“ Ostavi njen automobil izvan kapije. Pretraži njega i nju temeljito, a zatim je dovedi u kuću.“ Ethan klimne i prošapće dalje instrukcije najbližem čuvaru, koji zatim nestane iz sobe. Za sekundu Lucasove usne se napuće i oči sjevnu, onda vesela maska ponovo padne na lice. „Volim drame“ kaže, njegove usne su podignute u stisnuti osmjeh.

„Koje je značenje ovoga?“ dolazi ženski glas sa ulaza, njen oštar g las odbija se od drvo i kamen. Lucasov osmjeh se smrzne, oči se rašire dok se glava okreće prema glasu. Jeremiah pogleda Ethana, vilice stisnute u iritaciji.

„Zašto ona nije otišla?“ zahtjeva odgovor. „Nije napustila kapiju još kada si naredio zaključavanje.“ Ethan kaže baš kada je Georgija Hamilton ušla u sobu. Okružena je sa dva čuvara koji su nestali prema ulaznim vratima, doprtivši je prije toga. Starija žena fiksirala je svoj pogled na Jeremiaha i domarširala do njega ljutito. „Koje je značenje ovoga?“ ona pukne, gledajući gore prema sinu. „Izbacio si me iz moga doma, poslavši svoje policijske snage da me isprate sa imanja, a zatim me prisilio da se vratim kada sam očito nepoželjna?“ uvlači drhtavi dah, pokrivajući usta zglobovima šake. „Imaš li imalo brige za moja osjećanja?“ Dramatični nastup je bio uzvišen, ali uzevši moje iskustvo sa ženom, nisam mogla pronaći nimalo simpatije za njene izmišljene probleme. Niti, po svemu sudeći, ni Jeremiah, koji je odgovorio hladno. „Budi uvjerena majko, otići ćeš iz ove kuće čim prije uspijemo riješiti problem.“ Iziritiranost nagužva njen nos nakratko, a zatim bujica krene. 152

Kraljevstvo snova

Izdaja

„Kako možeš sanjati da me držiš podalje od moje... „Pa, zdravo majko. Jesam li ti nedostajao?“ Lucasove podrugljive tiječi zaustave stariju ženu u sred njene tirade. Očito šokirana, okrene se i zabulji u starijeg sina, koji je stajao upadljiv u centru prostorije. „Šta on radi ovdje?“ zahtjevala je da zna, svi tragovi prijašnje boli nestali su u trenutku.

„Drago mi je što te vidim, takođe.“ Nestao je profesionalni nemar koji je Lucas održavo tokom razgovora sa Jeremiahom. Sarkazam je sada začinjavao sve, gorki podsmjeh preko njegovog lica usmjeren prema mršavoj ženi koja je upravo ušla u sobu. Ožiljak na njegovom obrazu se isticao dok je koža oko njega potamnjela u potisnutoj ljutnji. Georgija je izgledala kao da je zagrizla u limun kada se okrenula prema

Jeremiahu. „Ne slušaj ništa što on kaže,“ ispljune. „On je ništa osim lažova i varalice.“ Lucas zabaci glavu i zalaje od smijeha, zatim se nakloni prema majci,

podrugljivog osmjeha na licu. „Učio sam od najboljih. Nasljeđujući sa obe strane, zapravo.“ Zbunjena pogledam Jeremiaha za pojašnjenjem ali on je takođe izgledao zbunjeno. „Šta se dešava?“ on zahtjeva da zna. „Ništa.“ Georgia kaže, podižući bradu i ravnajući ramena. „Željela bi otići sada pošto se čini da porodica znači malo u ovoj kući.“ „Oh majko, ne. Molim te. Ostani.“ Sarkazam kapa sa svake Lucasove riječi, ali jeh zategne žena samo ruke gledanja očima starijegnijesina. Okrutan osmsa Lucasovo liceprekriži ali ranjiv izrazbez u njegovim se sasvim slagao njegovim izrazom. „Zar ne želiš da znaš šta se desilo sa tih trideset miliona dolara za koje sam optužen da sam ukrao?“ Lucas pita. „Sigurno radoznalost izjeda te kako sa m ih potrošio.“

Georgija se trgne veoma malo, znak malo više od trenutnog pučenja usana. „Ne moram čuti to, nije moja stvar.“ Kaže, pušući u preziru i okrećući se prema ulazu. „Kada vaša mala rasprava završi biti ću u autu.“

153

Kraljevstvo snova

Izdaja

„Zaustavite je.“ Jeremiahova naredba je bila momentalne poslušana kada su dva čuvara stala na vrata blokirajući izlaz. Georgiaj cikne u bijesu ali je Jeremiah ignorira, pažnje usmjerene na brata. „Ne volim tajne,“Kaže glasa niskog. „Ipak si pomogao održavati jednu ured osam godina.“ Lucas nikada nije prestao gledati majku, iako je ona odbijala da pogleda njega. Oči su mu bile kotao emocija, treperenje i mijenjanje je bilo tako brzo da je bilo teško dorediti bilo koju.

„Hajde majko, želiš li da mu ja kažem ili želiš tu čast?“ Nadraženo stenjanje koje je ličilo na djetinje došlo je od starije žene, Georgija okrene leđa starijem sinu. Odjednom shvativši da je imala publiku svo vrijeme, ona izgladi svoj izraz lica i mahne kroz zrak. „Ne znam o čemu govoriš.“ Kaže kolutajući očima. „Sada ako bi me ispričali...“ Lucasove oči se suze u procjepe, zatim se okrene ka Jeremiahu. „Jesi li se ikada zapitao odakle majci toliki novac?“ Pitanje se čini kao da je trznulo Jeremiaha. Dao je bratu dug, težak pogled prije nego što ga je skrenuo na majku. Pratila sam njegov pogled i pitala se šta misli. Georgija Hamilton nije bila dobra glumica, izbjegavala je sviu pogledati u oči, njena glava se okretala od jednog izlaza prema drugom kao da se pitala kojim će prije umaći. Konačno, srela je Jeremiahov pogled i zakolutala očima. „Ma daj, ne vjeruješ mu zapravo, zar ne?“ pukne. „Vjerujem šta?“ Jeremiah pogleda između članova porodice, zbunjenost pomješana sa uznemirenosti. Ni njegov brat ni majka nisu se činili skloni da rade išta nego da zure jedno u drugo, zato je on podigao glas i pitao ponovo. „Neću vjerovati u šta?“ Mobitel zazvoni, oštar zvuk probija napetu atmosferu. Ethan izađe iz sobe dok je odgovor na Jeremiahovo pitanje udarao u mene kao tona cigli. „Oh moj Bože. Tvoja majka je bila ona koja je ukrala novac.“ Nisam mislila vokalizirati moje misli, to je bila samo teorija, ali riječi su naelektrizirale publiku. Georgia se okrene prema meni. „To je apsurdno!“ pukne. Njeno lice se zgrči od ljutnje. Bio je to čudan prizor, jer su mnoge njene karakteristike lica umrtvljene od botox injekcija i njen izgled spokoja ne odgovara

bjesu u očima. „Šta ti znaš i onako? Ti si samo drolja koju je moj sin doveo kući.“ 154

Kraljevstvo snova

Izdaja

„Nije li to kako ste vas dvoje počeli takođe?“ Lucas je praktično gugutao dok se moje ruke skupljaju u šake. „Nije li te otac pronašao u Vegaskoj plesnoj dvorani? Hajde majko, projektirajući svoje probleme na nju neće ti ispraviti tvoje grijehe.“ Grč bola ispuca preko lica starije žene na sjećanje, što je pokušala i nije uspjela da sakrije. „Ne moram slušati ovo.“ Ponovila je gorko, ali mnogo vatre je otišlo iz njenih riječi. Okrene se, samo da bi joj Lucas blokirao put i uhvatio je za ruku. Unatoč lisicama oko njegovih zglobova, držao ju je čvrsto. „Da li znaš šta si mi uradila majko?“ promrmlja dok se ona okretala i zurila. Nagne se bliže, njihovi pogledi su zaključani, ali se činilo da ni jedno nije voljno popustiti prvo. „Da li znaš šta je tvoja laž uradila meni?“ Zurila sam u njih, još šokirana otkrivenim, a zatim pogledam Jeremiaha. Bio je mirniji nego što sam ga ikada vidjela, i bilo je teško reći o čemu misli. Dio mene je željeo znati više o Georgiji – je li ona doista bila Vegaška zabavljačica? – ali sada definitivno nije bilo vrijeme za to pitanje. Toliko je puno o ovoj porodici što ne znam. „Ne krivi mene zbog onoga što si izabrao da postaneš.“ Georgija pljune gledajući gore prema starijem sinu. „Kako je išta što mi se desilo moj izbor?“ Čak i sa nekoliko met ara udaljenosti sam vidjela kako njegovo tijelo drhti dok je puštao majčinu ruku, njegove ruke se skupljaju u šake.“Sve što sam bio, sve što sam imao, je zaključano u ovoj kompaniji. A zatim mi je oduzeto, bio sam optužen za krađu trideset miliona dolara, i uzeo sam jedinu dostupnu opciju koja nije uključivala zatvor.“ „Prodajući oružije najboljem ponuđaču?“ Jeremiah se umješa drvenog glasa. „To ti je bilo jedino probježište?“ Lucas trepne na upadicu, a zatim zakorači dalje od Georgije. Izgledao je potresen, njegove oči su šuplje dok je gledao natrag prema bratu. „Nije počelo tako. Trebao sam izaći iz zemlje i čovjek kojeg sam jednom smatrao prijateljem je trebao vještog pregovarača koji je trebao posredovati u dogovoru za neki tovar. Ja nisam znao dok nisam bio u zraku šta je 'teret' sadržavao, kunem se, ušao bi u zatvor sam da sam znao.“ Georgija frkne. „I ti želiš krivicu svaliti na mene?“

155

Kraljevstvo snova

Izdaja

„Prihvati odgovornost za dio onoga što si napravila“ kažem, ne mogavši se suzdržati više. Svako lice u prostoriji je odražavalo različite stepene gaĐenja i čuĐenja na ponašanje i riječi starije žene, ali niko nije bio voljan da progovori. Zakolutala je očima i opušteno pregledala svoje nokte, „Razlozi nisu bitni. On je ono što je napravio od sebe – nisam ja ona koja bi trebala živjeti sa sramom.“ Puknem, ne mogavši kontrolirati svoju ljutnju. „On je tvoj sin.“ Uzviknem. „Oni su obojica tvoji sinovi! Zar ti nije stalo do njih uopšte?“ „Naravno da ih volim.“ Georgia odrbusi, gledajući me oholo. „Zadrži svoje mišljenje od stvari koje te se ne tiču.“ Htjela sam da zadavim kuju ali na njene riječi Lucasovo lice se zatvori. „U pravu si majko.“ Kaže, uzdižući bradu. Prepoznajem kada njihova porodična maska vraća se na mjesto. Dao je ženi stisnuti usana osmjeh čak i dok ga je ignorisala. „Mi svi moramo živjeti sa našim sopstvenim greškama, zar ne?“ Jeremiah konačno istupi. Položim ruku na njegovu i osjetim kako drhti, emocije duboko zaključane u njemu. Njegova pažnja je bila fokusirana na Lucasa, koji se vidljivo povukao iz r azgovora, zaključavaju ći se iza poznatog zida simpatičnosti. „Brate...“ „Da li znaš da naša majka prodaje biografije o Hamilton porodičnoj dinastiji raznim izdavačima?“ Lukas kaže, prekidajući brata. Iznenadna boja na njenim obrazima izdaje Georgijinu ljutnju, ali on nastavi. „Unutrašnji pogled na našu porodičnu dinastiju, od našeg dragog preminulog oca do trenutnog vođe porodičnog biznisa. Ona, naravno, je napadnuta heroina u ovoj drami, bogatstva i koroporativne špijunaže. Navodno je ponuda za knjigu j e bluzu sedam znamenikastih brojeva prije nego što urednik ima pristup.“ Na Georgijin šokirani pogled, Lucas mahne prstima. „Nisi jedina sa kontaktima koji su spremni da zajebeš nekoga.“ „O čemu govoriš? Ovo je apsurdno...“ „I“ Lucas nastavi, njegov progonjeni osmjeh seraširuje. „Ona takođe prodaje pristup svome sinu milijarderu. Ako biznismen ne može doći do CEO, zašto, on ili ona mogu biti improvizirani 'gosti' na večeri u porodičnoj kućik, povoljno vrijeme da se doĐe do nove glave porodice. Sve za pravu cijenu, naravno.“

156

Kraljevstvo snova

Izdaja

„Ovo dolazi od čovjeka koji prodaje oružije diktatorima i ološu zemaljskom da ga koriste protiv nedužnih ljudi?“ boja Georgijinih obraza je crvena dok ona niz nos gleda u starijeg sina. „Usudio si se doći ovamo, govoreći ovaj tovar laži, nakon onoga što si uradio?“ „Barem ja ne krijem ono što sam.“ Lucas promrmlja, ponavljajući majčin arogantni stav.

Georgija se okrene Jeremiahu. „Reci mi da ne vjeruješ u ove bljazgotine.“ Ona zahtjeva da zna, ruku na bokovima.

Jeremiahov pogled, međutim, bio je na njegovom bratu, ignorirajući majku totalno. Lucas nije ni trepnuo na skenirajući pogled. „Možeš ovo dokazati?“ Jeremiah pita konačno. „Mogu.“ Lucas odgovori dok njihova majka puše u uvređenoj uvredi. „Uzimaš njegovu riječ preko moje.“ Georgija daje Jeremiahu razočaran pogled čija iskrenost, uzevši njezin predhodni ispad zvuči šuplje. Da li ona razumije kako izgleda svima? Pitam se. Sudeći po načinu kako ignorira čuvare i druge koji su u sobi sumnjam u to. Žena izgleda kao da je zaključana u svom malom svijetu, mišljenje drugih nije važno. Kako užasan način da proživiš život. Jeremiah zakorači naprijed sve dok nije stajao ispred majke. Nagne se naprijed, iako nisam mogla vidjeti njegovo lice vidjela sam kako se Georgija

izmiče. „Kunem se majko, ako je ono što kaže istina, ja ću...“ „Ti ćeš šta?“ izazva ga. „Izbaciti me? Odsjeći me? Da li zaista misliš da si ti jedini Hamilton koji mi je tako prijetio?“ Gruzija pukne. „Šta misliš da sam ostala udata za tvoga oca sve ove godine? Dobar izgled i šarm ? Ne, uvjek sam imala nešto o njemu – to je bila jedina sigurnost koju sam imala.“ Srela je Jeremiahov pogled sa jednim svojim, ali boja je nestala sa njenog lica,

ostavljajući jedino kozmetiku da joj da bilo koju boju. „Znala sam da mi taj stari gad neće ostaviti ni centa kada odapne, ali kako sam mogla predpostaviti da će otići tako brzo? Vas dvojica ste mislili da nisam drugačija od vašeg oca, i možda sad je to istina, ali sam znala da jedina osoba na koju se mogu osloniti sam ja

sama.“ „Pa si mene bacila pod autobus.“ Lucasova izjava nije bila pitanje, ali je bilo očito da želi odgovor. 157

Kraljevstvo snova

Izdaja

Georgija probljedi, kao da je tek sada shvatila da kako je njen postupak

uticao na njega. Njena usta su se micala tiho na trenutak. „Nije nikada trebalo otići tako daleko.“ Kaže konačno, tihim glasom. Petljala je nervozno po torbici,grabeći ruži i malo ogledalo, ali njene ruke su se tresle previše da bi nanijela novi sloj. „Taj gad od vašeg oca nije mi ostavio ni cent, u stvari, uspio je da veže sve što sam potajno uspjevala skupiti u Jeremiahov interes. Znala sam da nema šanse da se moji sinovi brinu o meni. Nemojte misliti da nisam primjetila kako se vas dvojica ponašate oko mene.“ Dodala je okrećući se prema Jeremiahu. „Zabranjujući mi ulaz u moj dom, ponašajući se kao da sam zarazna. Liš si kao i tvoj otac, predpostavljajući da ne mogu da se brinem o sebi.“ Optužba uzdrma Jeremiaha, ali Georgija nastavi. „Sve se desilo brzo. Uspjela sam pronaći oporuku i pročitati dovoljno prije nego su advokati došli tako da sam znala da sam sjebana. Preko trideset godina sam bila sa tim gadom, noseći mu djecu, prelazeći preko njegove nevjere, igrajući svoju ulogu kao poslušna Stepfodska žena, i ostavio me bez ičega. Pomogla sam voditi neke nepotrebne komitete, one za koje je Rufus osje tio da su savršeni za moj nedostatak bilo kakva korisna talenta. Svakom je bio dodjeljen odreĐeni iznos sredstava koji su zajedno iznosili preko trideset miliona dolara.“ Ona podigne bradu. „Pa sam ih uzela.“ „I ostavila mene da preuzmem krivnju?“ Lucas traži da čuje. „Nisam razmišljala tako daleko unaprijed.“ Ona pukne. „Znala sam da sam na posuđenom vremenu, tako da sam potrošila koliko god sam mogla. Ispostavilo se da je bilo teže riješiti se novca nego što sam mislila, barem bez privlačenja velike pažnje. Ali do vremena kada sam saznala da si ti glavni osumnjičeni – nisam se trudila učestvovati u istragi iz očitih razloga – već si napustio zemlju, a ja sam i dalje imala znatan iznos novca koji mi je ostao. Pa sam ga zadržala.“ Lucas je stavio svoje ruke ponad srca. „Žalim sa tobom, doista.“

„Prestrani srati Lucase. Zabrljala sam, obično i jednostavno.“ Okrenula se prema Jeremiahu. „Šta sad?“ „Da Jeremiah.“ Lucas dodade. „Šta želiš uraditi sa ovim novim razvojem situacije?“ CEO nije izgledao u stanju govoriti, i dalje očito iznenađen preokretom.

Nemam savjeta za dati, samo pojačam svoj stisak na njegovoj ruci u tihoj podršci. 158

Kraljevstvo snova

Izdaja

Kakav užasan izbor, pomislim, simpatija prolazi kroz mene, dok Jeremiah gleda od majke koja je lupkala nogom nestrpljivo do Lucasa, koji je stajao tiho

sa

podignutim obrvama i očito očekivao odmah odgovor. Onda se ulazna vrata sa treskom otvore i poznati ženski glas vikne, „Lucas!“ svaka se glava okrene prema glasu, i trenutak kasnije razbarušena Anya Petrovski posrne kroz ulazna vrata, između dva velika tjelohtanitelja. Nestala je top dotjerana djevojka sa gala večere, veoma malo šminke je na njenom licu i elegantna odjeća bila je zgužvana i raščupana kao da ih je nabacila nesumično. Njena kosa je povučena unazad u labavi rep, i i ako se njena prirodna ljepota vidi njene karakteristike bile su manje vidljive, čineći da izgleda mlaĐe i više ranjivo. Njene oči brzo skreniraju sobu i bio je očit momenat kada je pronašla Lucasa da je on bio sve za što je ona bila zainteresovana. Lucas, međutim, gledao je djevojku hladno. „Rekao sam ti da ostaneš dalje od mene,“ kaže on, glasa bez emocija.

Njegova reakcija prema djevojci me iznenadila ali Anya izdrži njegov prezir. Brbljala je na Ruskom, leĐa ukrućenih i lica stoička, ali suze se skupljaj u u njenim očima na Lucasovo hladno odbijanje. Ruska ljepotica se pokrenula prema njemu dok nije digao ruku da je otjera. „Žao mi je.“ Anya konačno stenje na engleskom, očiju progonjenih. „Rekao sam ti da te ne želim nikada više vidjeti.“ Lucas zareži. Nje gov pogled je bio zastrašujući – u tom trenutku izgledao je i zvučao veoma slično bratu, i Anya se zagrcne. Ovo nije bila ohola neugodna žena koju sam srela ranije, očaj i bol u njenom tonu krvare, iako je tačno značenje ostalo misterija. Ja razmjenim pogl ed sa Jeremiahom, koji je izgledao zbunjeno kao i ja. Šta se dešavalo? Lucas pokaže prema Jeremiahu. „On je onaj kojeg trebaš moliti za oprost,“ kaže, mračna glasa, ali Anya je nastavila govoriti mu na ruskom. Stalno držeći krst koji se sjećam da je visio sa njenog vrata na gala večeri u Parizu, moleći se Lucasovom kamenom izrazu bez uspjeha.

„Zašto je ona ovdje?“ Jeremiah napokon pita. Na njegove riječi Anya zašuti iznenada i čini se da se povukla u sebe, gledajući u pod i kršeći ruke. Lucas je pogledao plavu ruskinju prezirnim pogledom. „Pitao si se prije ko je

unajmio ubicu da te ubije? Lucas trzne prstom na povijenu ljepoticu, dajući bratu čvrst osmjeh. 159

Kraljevstvo snova

Izdaja

„Iznenađenje.“ U početku, nisam razumjela na šta misli. Cjela soba je bila tiha na trenutak, tada Jeremiah pukne prstima i pokaže na Anya. Momentalno dvojica muškaraca koji su je dopratili u zgradu svaki zgrabi njenu ruku, držeći je čvrsto u mjestu. Tek tada je Lucasovo značenje mi sjelo, i ja prodahćem na otkriće. „Anya je unajmila ubicu.“ Riječi, rezimi raju moju zbunjenost da razumijem situaciju, dolazeći od Jeremiaha. Nevjerica se uvlači u njegov glas, dok ih je on ponavljao kao pitanje, „Anya je unajmila ubojicu?“ „Nikada ne prevari rusa.“ Lucas odgovara, kolutajući očima i uzdišući. „Čini se kako je istina izrečena da prevazilazi moje trenutno stanje.“ „Uradila sam ovo za tebe.“ Plavuša kaže Lucasu, boreći se da se oslobodi čuvara. „Mislila sam da je ovo ono što ti želiš!“ „Šta ja želim? Lucas drekne na Anyu. „Uradila si to za sebe - nemoj da se usudiš prebaciti krivnju na mene.“ Anya je gledala na tjelohranitelje oko sebe ali je nastavila govoriti Lucasu.

„Rekao si da ga mrziš,da želiš...“ „Nikada ga nisam želio ubiti.“ Lucas zaurla, i Anya ustukne. „Uvjek si pričao o njemu.“ Ona je uporna. Prešla je na ruski kratko a onda se ispravila. „Kada si pijan, uvjek govoriš kako želiš da se vratiš kući...“ „I ubijajući mog brata će mi vratiti moje mjesto?“ Lucas zalaje od smijeha. „Anya ti nisi glupa žena, svi dokazi na stranu. Pogledaj me!“ on rašir i ruke.

„Hiljade ruku je mrtvo i to je na meni. Možda moj prst nije bio na okidaču ali ja sam obezbjedio metak, oružije. Prekriven sam krvlju – kako mogu doći kući nakon onoga što sam uradio, šta sam dopustio da se desi?“ Anyana brada zadrhti dok moje srce se stisne na čovjekovu očitu bol. Ona

pjevuši nešto na ruskom jeziku i poseže prema Lucasu, ali on je udari po ruci. „Ne laskaj si, draga.“ Njegov hladni bijes struji kroz vazduh, dizajniran da nanese bol. 160

Kraljevstvo snova

Izdaja

„Nikada te nisam volio. Zašto bi imao naklonosti prema pametnom alatu?“ Krv nestane sa Anya lica dok je zinula u Lucasa u nevjerici.

„Rekao si...“ On mahne rukom kroz vazduh, kolutajući očima. „Riječi znače malo, trebala bi znati to. Tvoja korsnost, kao i moje strpljenje, je isteklo. Ne treba mi više tvoja drama.“ Lucas je posmatrao hladno, onda je napravio rastjerujući pokret sa rukama. „Možeš otići sada.“ Vau. Gledala sam scenu, više nesigurna šta da mislim. Koliko god sam je prezirala u Francuskoj, moje srce me bolilo za nju sada... što je bilo glupo, uzevši u obzir da je uradila toliko toga da nas povrijedi. Ali u tom momentu, imala sam

problem vjerovati da bi žena uradila takvo nešto. Anya se podigne uspravno vraćajući se u prijašnju pozu ali razarajuća bol u njenim očima je stršna, okosnica č elika i stav koji je imala su nestali, slomljeni njegivim riječima. Jedna suza pronašla je put prema dolje na blijedom licu. “Dala sam ti sve“ prošapće ona slomljeno sa gustim naglaskom. Prsti koji stišću krst su blijedi i drhte. „Postala sam sve što si trebao, radila stvari koji su posramile mene i moju porodicu, sve za tvoju ljubav. Sada mi kažeš da je to laž?“ Sjećam se da mi je Ethan rekao da je Anya bila jednostavna seoska djevojka kada je Jeremiah angažovao da mu pomogne sa ruskim prevodom. Gledajući je sada, nisam vidjela bahato, snisishodljivu ljepoticu na zabavi, nego mladu

djevojku bačenu u svijet protiv koje nije imala odbranu. Način na koji se držala za lančić, učini da me srce zaboli za nju. Je li ovo gdje ja idem? „Mi Hamilton muškarci pokvarimo sve što dotaknemo.“ Lucas dade Anyi sažaljiv pogled. On me poštedio pogleda prije nego je nastavio. „Uhvaćena si izmeĐu dvije vatre i to je bilo na tvoju nesreću.“ „Ovo nije kako se trebalo desiti,“ ona prošapće. „On je rekao da je to ono što ti želiš, da...“ Ona je utihla, ali u mrtvoj tišini njene riječi su odzvanjale sobom. „Ko je rekao?“ Lucas i Jeremiah oba pitaju, eho jedan drugoga. U tom trenutku, nekoliko stvari dogodilo se istovremeno. Svjetla su se

pogasila u velikoj prostoriji, bacajući čudne sjene od prigušenene svjetlosti koja je prolazila kroz prozor. Imala sam vremena da shvatim da staklo koje je zaklanjalo 161

Kraljevstvo snova

Izdaja

pogled na sobu, koje je ostalo neprozirno posljednjih nekoliko dana, ne krije više pogled na okean iza kuće, tada je udarilo. Čuo se mali puf i Anya se srušila naprijed na pod, zapanjenog izraza na licu. Onda sam bila iznenada zgrabljena i

uvučena postranice u kuhinju, stisnuta iza visokog mramornog pulta teškim tijelom. Nešto je zviždajući prošlo pored mije glave, zrak je pjevao dok se približavalo. Zapanjeno sam kriknula kada je tegla sa brašnom na pultu iza mene eksplodirala.

Soba je eruptirala od ljudi koji bježe u zaklon. Stražari su letjeli prema kuhinji i ulaznom hodniku, gomilajući se na uskom prolazu. Čuo se još jedan pu f i mladi čuvar se saplete, padajući nepomično na pod. Bio je odvučen kroz dovratak od svojih kolega, nestajući iz mog vidnog polja. „Šta se dešava?“ pitam, srce prijeti da iskoči iz grudi. „Snajper.“ Oh Bože. Drhtala sam uz Jeremiaha, koji me povukao čvrsto uz svoje tijelo. Čula sam glasan zvuk unutar pulta i skočim, ali metak nije izašao na našoj strani. Pored nas jedan čuvar krenuo je s pozicije pored vrata prema nama. Još jedan puf zvuk i on se okrene u krug, slijetajući na leđa napola u našem skrivenom mjestu. IznenaĐenje i strah bljesnu kratko u njegovi očima prije nego se njegovo lice opusti, i mučno shvatanje da sam upravo gledala nekoga kako umire je bilo gotovo previše za podnijeti. „Diši.“ Jeremiah naredi, i ja ispustim zrak za koji nisam shvatila da ga zadržajem. On se pokrene postranice i provjeri puls na čuvarevom vratu, zatim zgrabi mali dio iz njegovog uha i mikrofon. „Ethane izvještaj.“ „Neko je sabotirao električni sistem, uključujući rezervni generator.“ Ethanov glas je bio tanak i slab ali sam bila dovoljno blizu Jeremiahu da čujem.

„Radimo na tome da popravimo. Kakva je situacija unutra?“ „Snajper nas je prikovao u kuhinji.“ Jeremiah izbaci. „Trebamo to staklo nazad kao zaklon da izađemo van.“ Bila je pauza, a zatim.“Primljeno. Randy kaže ETA će biti napajanje za dvije minute.“ Jeremiah opsuje, ispuštajući komunikaciski uređaj u krilo. „Dvije minute.“ On me izvjesti i ja klimnem. „Moglo bi biti i zauvjek.“ 162

Kraljevstvo snova

Izdaja

„Posjete tebi su takvo zadovoljstvo, brate.“ Lucasov glas je bio lagan i Jeremiahova glava se vrti tamo vamo kao da

odmahuje, ali muškarac sa ožiljkom nije ni gledao u nas. Sva njegova pažnja je bila na Anyai, koja i dalje leži zaklonjena na sredini poda, držeći svoj krvavi trbuh i tiho plačući. Lucas je nekako uspio da obori debeli stolić i jednu stolicu kao zaklon, ali nije mu pružala mnogo zaštite. Anya posegne jednom rukom prema njemu, jecajući tiho dok njena druga ruka stišće prostrelnu ranu na njenom stomaku. „Dolazim dušo.“ Lucas je brzo izvirio van sa glavom, vireći kratko iz zaklo na, i trenutak kasnije metak pravi rupu u zidu iza njega. On prokune, onda baci oko

iznad i zgrabi jastuk u blizini. „Ovo bi doista bilo lakše bez lisica, brate.“ On dovikne.

Jeremiah kopa po džepovima i baci mali privjesak preko sobe koji sleti iza stolića. „Šta radiš?“ pita. „Vjerovatno se izlažem pogibiji.“ Odgovara Lucas, brzo otkopčavajući lisice. Zastane da uzme dubok udah, i pogleda prema Jeremiahu. „Poželi mi sreću.“ Doda, zatim baci jastuk postranice u otvoreno područije pored njega. Eksplodiralo je, šaljući dijelove punjenja da leti posvuda, ali Lucas se već kretao, grabeći Anya i vukući je prema svom skrovištu. Još jedan puf kroz prozor i Lucas prosikće, ali bio je iza barijere i uspjeo je povući Anyu sa sobom iza dugačkog stola. Dva metka u brzom slijedu udaraju drveni sto gdje se Lucas sakrio sa glasnim zvukom, ali čini se da nisu probili sto.

Pažljivo ostajući skriven, Lucas se pokrene da pregleda ranu na Anyinom stomaku. Iz sumornog poglenda na njegovom licu, mogu reći da je loše. Anya je jecala nježno, jedne ruke koja leprša iznad njenog stomaka dok se drugom rukom čuva čvrsto za Lucasovu ruku. Van na ulazu, Georgijin vrisak dosegne istinski operski nivo. „Majko budi tiho!“ Jeremiah poviče, i momentalno vrisak prestane. Pitam se da li je to strah za njen život ili zbog svoje djece je postala histerična, ali sada nije bio trenutak da razmatram to.

„Ostani sa mnom, Anya.“ Lucas mrmlja, uklanjajući svoju košulju i pažljivo pritišćući preko rane. „Žao mi je.“ Anya prošapće, krvava ruka lebdi slabašno u zraku. Suže se slijevaju prema dolje sa strane lica u njenu kosu, i turobnost u njenim očima je bila srceparajuća. „Trebala sam znati, nikada nisam...“ 163

Kraljevstvo snova

Izdaja

„Ššš, ne pričaj. Biti ćeš u redu.“ Laž je bila očigledna, čak i sa ove udaljenosti mogla sam vidjeti količinu krvi kako ide iz rane i povećanog bljedila na licu ruskinje. „Nikada ga nisam trebala slušati, samo sam željela da budeš sretan...“ „Biti ćeš dobro.“ Lucas protisne, ali realnost situacije je sve vidljivija u njegovim očajnim očima. Njegove ruke napuste krvavu košulju na njenom stomaku da se spuste na njeno lice. „Ko ti je rekao da uradiš ovo? Trebam ime, Anya, ostani sa mnom.“ Nije mu odgovorila dok je njeno disanje bilo otežano. Njeno tijelo se napne, njena slobodna ruka pada na njene gru di. „Dala sam ti sve,“ prošapće, izdisanja dolaze u nejednakim udasima. „Ne zaboravi me.“ „Anya.“ Lucas kaže, gladeći joj kosu.“Ostani sa mnom. Hej, nikada me nisi odvela u taj mali grad odakle si. Kako se ono zvao?“ Anya, meĐutim, kao da nije čula njegovo pitanje, njeno blijedo lice je zašutjelo. „Sve.“ Ponovi, očiju koje gledaju u prazno. Njena ruka sklizne sa krsta ispod njenog vrata, i ona uvuče zvučni dah. „Prodala sam dušu...“ Lucasovo lice se izobliči.“Anya, ostani sa mnom, Anya...“ Ali ona je otišla. Lucasov dah izlazi u isprekidanom štucanju, onda je udario krvavom šakom od pod i ispustio niz psovki. Metak udari od drvo iza njega ali se on nije ni trznuo.

Sva maska je nestala, i ja vidim duboki poraz na njegovom ožiljkom prekrivenom licu. U smrti, Anyino blijedo tijelo je izgledalo tako malo i mlado. Nikada nisam

željela vidim ženu mrtvu, i kadabila, samonda je vidjela u kako najgorem izdanju. Slušajućidao mladoj djevojci koja čak je jednom videći je plače na tlu, je izbrisalo moje loše osjećaje prema ženi. Njene zadnje riječi su bile šaka u stomak, i mogu samo zamisliti da je to bilo najgore za Lucasa. Možda je to zaslužio. Misao je bila neugodna, ali nisam si mogla pomoći ne pitajući se šta je tražio od ruskinje da uradi za njega, manipulišući njenim očitim osjećajima za njega bez obzira da li su bili uzvraćeni. Da li ljubav znači tako malo ovoj porodici? Svjetlo u kuhinji zatreperi kada se struja vratila, ali staklo sa zadnje strane

kuće je ostalo prozirno. „Vratite to sigurno staklo ponovo.“ Jeremiah zarezi, držeći 164

Kraljevstvo snova

Izdaja

me čvrsto uz sebe. Sekundu kasnije neko okrene prekidač i staklo se zamagli ponovo, okean nestane iz vida. Snajper, međutim, nije završio, metci su nastavili da lete kroz zamagljeno staklo, uglavnom centrirano oko Lucasa i Anyine lokacije.

Izgleda da se napadaču nije sviđalo što je napravljen budalom. „Idi.“ Jeremiah kaže nježno, gurajući me na noge i prema izlazu manje od deset koraka udaljeno. Štitio me svojim tijelom dok smo trčali kratku udaljenost do relativne sigurnosti u glavni lobi kuće. Lucas dođe nešto kratko iza nas, krvave ruke vise ukočeno na njegovim bokovima. Georgija je bila na udaljenom kraju predvorija, jedan čuvar ju je držao na mjestu. Mahniti izraz na njenom licu se istopi kada su oba njena sina došla kroz vrata, ali je probljedila kada je vidjela krv na Lucasu.

Izvlačeći ruku iz čuvarovog stiska, kreće prema starijem sinu, vilica joj se kreće u bespomoćnom šoku, samo da bi on podigao ruku da je zaustavi. „Nije moja.“ Kaže. Nije bilo nikakvih emocija u njegovom g lasu. Anyina smrt mora da je to spalila u njemu, barem na momenat. Nesigurnost

preĐe preko lica starije žene, kao da je raspravljala sa samom sobom šta da uradi. Pitala sam se šta će uraditi, možda pokušati da popravi odnos sa zagrljajem, ali njena ličnost pobjedi. Njena brada se podigne dok arogantna maska se spušta tvrdo, i pade mi na pamet da cjela porodica sakriva dijelove sebe od svjeta kao da bi pokazivanje bilo kakvih pravih emocija dopustilo drugima da ga iskoriste protiv njih. I možda se to desilo u prošlosti.

Ethan uđe kroz ulazna vrata, zajedno sa još jednim stražarom sa mobitelom na uhu. „Imamo generator osposobljen ali trebati će nam vremena da popravimo nered sa glavnim napajanjem.“ Kaže. „Postoje tri ranjenika vani, hitna pomoć je na putu.“ „Imamo žrtve ovdje, takođe, sa najmanje dvoje mrtvih. Odvedi sve ranjene gore i koordiniraj kako bi svi dobili potrebnu pažnju.“ Jeremiah je stavio ruke na svako moje rame, a zatim me gurnuo prema Ethanu. “Pobrini se za nju i mog brata, nemamo vremena za gubiti.“ „Gospodine?“ „Moramo pronaći tog snajperistu sada prije nego ponovo nestane.“ Pogleda u mene. „Ostani sa Ethanom, uradi šta god da ti kaže.“ 165

Kraljevstvo snova

Izdaja

Morala sam se prisiliti da pustim njegovu ruku. poriv da ga pokušam zadržati u sigurnosti kuće je bio jak, ali znala sam da ga to neće zaustaviti. Potrebno mu je ovo, da se vrati u lov na lošeg momka. To da je on ustvari meta nije značilo ništa Jeremiahu, mogla sam mu vidjeti u očima. Pa umjesto protesta, progutam strah i kažem. „Obećaj mi da ćeš ostati siguran.“ Njegovo držanje omekša na moje riječi, da li u olakšanju ili nečemu drugom. Poljubi vrh moje glave kada su ranjeni stražari dovedeni unutra. „Vratit ću se za tebe, obećajem.“ Promrmlja, a zatim krene van kroz vrata. „Vodite ih gore,“ Ethan naredi, i preostali čuvari krenu uz stepenice sa ranjenima.

„Odlično.“ Lucas promrmlja, zureći ukočeno u pod, „Imam kapetana Amerike da me dadilja. Ma prokleto...“ Ethan se okrene ispred mene, pesnica eksplodira preko Lucasovog lica,

poslavši čovjeka na pod u zgužvanu hrpu. „Želio sam to uraditi godinama.“ Kaže Ethan sebi u bradu.

Zurila sam dolje u čovjeka sa zaprepašćenjem. „Jesi li doista morao uraditi to?“ pitam, krećući naprijed da vidim da li je Lucas u redu.“Nije bio nikakva opasnost...“ Ruka se omotava oko moje glave, prebacujući platno preko mojih usta.

Iznenađena, birila sam se, otvarajući usta da vrisnem ali umjesto toga udišem bolesno slatku aromu. Gotovo odmah soba se okrene, i čujem Ethana kako nježno mrmlja „Žao mi je zbog ovog“ dok moje noge odustaju i bila sam spuštena na pod. samizgubila taj izraz previše puta večeras, bila je moja zadnja pomisao prije negoČula što sam svijest.

166

***

Moj san je bio čudan, nisam mogla reći, čak ni sa kontekstom podsvjesti

fantazije, da li sam letjela kroz zrak. Oblak je šibao pored mene, zemlja jako daleko koju sam jedino vidjela iz unutrašnjosti aviona. Nešto je bilo u mojim rukama, možda razlog moga spuštanja, ali nisam se bojala. Zemlja se još približavala, ipak ja sam se osjećala potpuno zadovoljno sa cjelom situacijom, iako nisam imala pojma zašto. Stvarni osjećaj da neko pretura po mojim džepovima izvlači me iznenada iz sna. Iznenadna vrtoglavica učini da mi u glavi pliva, ostatci sna možda, prije nego sam shvatila da se krećem i da sam ležala na svojoj strani. Moje ruke su vezane u mom krilu ispred mene, moja stopala su slično vezana, i ja sam bila precizno smještena preko zadnjeg sjedišta nepoznatog automobila. Kada sam pokušala sjesti, takoĐe sam otkrila da sam vezana sigurnostnim pojasom, debela traka me vuče nazad na toplu kožu. Čovjek je sjedio u vozačkom sjedalu, radeći na telefonu sa svojim debelim rukama. Shvativši da nije skontao da sam budna, ja ispitam moje okruženje, trepćući kroz ošamućenost. Sve je bilo prekriveno crnom kožom, i teksturom, skup tip, i mirisalo je na novo, ali automobil mi je bio nepoznat. Zadnje sjedalo je usko, sa veoma malo prostora za noge – ostala sam sklupčana da ne bi udarala od srenice auta – pa sam predpostavila da je sportski auto neke vrste. Cviljenje motora je koristilo da brže ustvrdim tu sumnju ali mi nije dalo bilo koji drugi trag.

Okrenem se da provirim kroz prozor da vidim pretežno oblačno nebo vani. Koža zaškripi ispod mene, privlačeći vozačevu pažnju, i moje srce preskoči kada sam prepoznala poznato lice.

„Ethan?“ Okrene se nazad, zureći u cestu. Baci mobitel na suvozačevo sjedalo i ja shvatim da je moj, zamjena koju mi je Jeremiah dao nakon što sam razbila svoj u Parizu. „Djevojka je budna?“ Moje oči se rašire kada sam čula drugi glas. Ja provirim na suvozačevo sjedalo ispred moje glave ali niko drugi nije bio u automobilu. Glas nije došao ni iz kojeg smjera, ali Ethan nije bio iznenađen iako mu se vilica stisnula. „Sedativ je popustio ranije.“ Ethan odgovori. Njegov glas je šljunkovit, ljutit, kao da nije želio odgovoriti. 167

Kraljevstvo snova

Izdaja

Moj telefon na sjedalu ispred mene se oglasi, vidljivo zapanjujući Ethana. „Šta je to?“ začu se bestjelesni glas, nezadovoljstvo se prikrada u njegov blagi ton.

„Djevojkin telefon.“ Ethan ga podigne i pogleda na ekran. „To je Jeremiah.“ On doda glatko. Moje srce ubrza na ime. Grudi se stegnu, ugrizem se za usnu da bi zaustavila jecaj.

„Javi se“ režao je glas. „Stavi ga na razglas.“ Ethan se javi, a zatim postavi telefon dolje. Prije nego što je mogao išta reći, međutim, ja uzviknem. „Jeremiah!“ „Lucy. Gdje si?“ Nešto hladno u mojoj duši otopi se na njegov glas. Zvučao je snažno i sigurno, i ja očajno trebam sigurnost. „Ja sam na zadnjem sjedalu automobila.“ Odgovorim, mrzeći očajan zvuk moga glasa ali željna izaći van kako god. „Neki sportski automobil sa crnim kožnim sjedalima. Ne mogu vidjeti ništa osim oblačnog neba kroz prozor. Ja sam sa Ethanom.“ Zaustavim se, ne znam kako da kažem vijesti o mojoj otmici. Moje oči sretnu Ethanov kameni pogled u retrovizoru, a zatim veliki čovjek uzdahne. „Žao mi je radi ovoga, Jeremiah.“ „Ethan?“ zareži. Možda da mogu vidjeti Jeremiahovo lice mogla bi odgonetnuti emocije koje sam čula u tim jednostavnim riječima - iznenađenje, bijes, izdaju, razočarenje – ali za sada bile su smao riječi i zahtjev za odgovorom iza toga. „Oni imaju Celeste.“ Duboko žaljenje oboji glas velikog muškarca, i vidim da mu se usta obaraju prema dolje.

Jeremiah prokune. „Kada?“ „Ne znam ali dobio sam poziv dok si se raspravljao sa porodicom. Znaš da bi uradio sve da je zaštitim.“

168

Kraljevstvo snova

Izdaja

„Dakle, ti si ovo smjestio?“ Čak i preko telefona, bijes u Jaremaiahovom glasu dolazi ovamo. „Pustio si da tri čovjeka umru zato....“ „Ne.“ Ethan eksplodira.“to nisam bio ja. Nisam znao ništa do tog poziva, i svjetlo je nestalo prije nego što sam isključio telefon. Kunem ti se čašću koja mi je ostala da nisam imao udjela u tom napadu.“ „Tražio si da ti vjerujem nakon otmice me...“ Jeremiah se presjeće, zatim upita. „Gdje ideš?“ „Da napravim razmjenu.“ „Prokletstvo Ethan!“ „Ti bi učinio isto za nju, ne trudi se zanijekati.“ Ethan pogleda u mene, a zatim se oštro nasmije. „Ova cijela stvar je baš kao Kosovo.“ Bila je pauza na drugoj strani linije, zatim Jeremiah zareži ponovo.“ Pokletstvo Ethan...“ „Kada se ovo završi ne krivi Celeste. Ovo je sve moja odluka.“ Ethan je podigao mobitel. „Prekidam sada. Zbogom, Jeremiah.“ „Ethane čekaj...“ Ethan isključi poziv, zureći u telefon u ruci. „Baci telefon kroz porzor.“ Trznula sam se na ulizički glas pored moje glave dok je Ethan radio kako mu je rekao, spuštajući prozor i izbacujući van telefon. Pogledam gore pored moje glave i shvatim da je glas dolazio iz zvučnika. Dio mene je odahnuo da nema druge osobe u autu sa nama ali imala sam osjećaj da ću ubrzo susretsti glas lično. „Šta se desilo na Kosovu?“ glas pita razgovo rljivo. „Jedan doušnik nas je izdao.“ Ethan odgovori, neutralnim glasom. „Nismo shvatili dok činjenica da je naša meta otela čovjekovu ženu i porodicu, pa nas je izdao da spasi njih.“ „Da li su svi preživjeli?“ „Ne.“ Dođe odgovor. 169

Kraljevstvo snova

Izdaja

„Šteta, iako možda odgovarajući kraj za njegove zločine. Izdaja je doista najgori grijeh, zar nebi rekao?“ Ethanovi zglobovi na volanu su bili bijeli od njegovog stiska, ali on nije

odgovorio na očiglednu porugu. „Šta ćeš uraditi sa djevojkom?“ Ethan pita nakon kratke pauze.

„Ubiti je, a zatim ubiti tvoga prijatelja kada dođe da je spasi.“ Zastenjem i stisnem oči, suze cure sa rubova trepavica. Kada sam opet otvorila oči, vidim da Ethan zuri u mene u retrovizoru. „A ako ti je ne dovedem?“ „Ubiti ću tvoju dragocijenu ženu. Hmm na kraju. Ona je doista lijepa mala stvarčica, ako voliš crvenokose, to jest.“ Ethanove ruke se stisnu na volanu. „Ti kurvin sine...“ Bilo je komešanja sa druge strane linije, a onda žena vrisne u boli. Celeste. Ethan skrene auto na taj zvuk, derući se. „Zaustavi to!“ Vrištanje stane ali meko jecanje u pozadini je bilo kao da vadi unutricu bolno. „Ako ne želiš još ožiljaka na dragocjenoj ženici,“ glas kaže, više nije zabavljen,“nećeš me zvati pogrdnim imenima. Je lijasno?“ „Kristalno.“ Ethan zareže, ali njegov profil pokazuje sumorno beznađe. Moje srce je lupalo, preteći da iskoči iz grudi. Moj dah dolazi drhtavo i brzo. „Ethane molim te.“ Prošapćem, kroz stisnuto grlo na pomisao šta slijedi. Ne želim umrijeti! „Ućutkaj je.“ Kaže ubojica. Ciknem, očajna da se oslobodim, dok Ethan zgrabi bijelu krpu sa suvozačevog sjedala i posegne prema meni. Njegove duge ruke pronađu moje lice lako, ali sam se borila, zadržavajući dah i uvrćući na svaki način koji sam mogla uz pojas da se izmaknem. Ethan je imao strpljenja u poslu, međutim, tačkice su igrale u mome vidu dok sam brzo iscrpljivala zalihe oksigena. Projecamkroz dah, bolesno slatka aroma droge slijevala se u moja pluća, i sekundu kasnije padnem ponovo u nesvijest. Ovoga puta nije bilo snova. 170

Kraljevstvo snova

Izdaja

Nisam znala koliko sam dugo bila u nesvjesti ovoga puta, ali ljuljanje i

odskakivanje auta je bilo ono što me izvuklo iz drogiranog sna. Nisam se osvjestila u potpunosti prije nego što smo stali, iznenadni nedostatak kretanja protresa me i budi. Čulo se zatvaranje vrata od automobila i škripanje sjedala, zatim su mi noge zgrabljene, uklonjeni su vezovi. Borila sam se ali moja borba je bila slaba i

neučinkovita dok sam bila povučena iz auta i prebačena preko ramena. Hladan zrak cirkulirao je od vode i ja momentalno počnem drhtati, tanka odjeća koju sam nosila nije puno naspram hladnom zimskom naletu.

„Možeš li stajati?“ zagrmi Ethanov glas. Stomak mi se okrene, mučnina preti da me obuzme, ali uspjela sam slabo reći „Da.“ Svijet se ponovo okrenuo ali Ethan je bio nježan, spuštajući me na noge pored auta. Zateturam, stavljajući ruku na sjajni sportski auto za podršku, i prisilim se da pogledam uokolo. Galebovi kriče iznad, njihovi tužni krici čuju se kroz zrak. Valovi se čuju u blizini ali nisam bila u stanju vidjeti obalu radi magle oko vode. Tvorničke zgrade bile su pored puta, blokirajući pogled. Na rivi put je bio uzak i maglovit, prsti magle su sezali na neravan asfalt, ali vidjela sam drugi automobil nekoliko stotina

metara dalje usmjeren zlokobno prema nama. „Je li to...?“ Primjetila sam nešto uglom oka i pogledam nazad i vidim pištolj u Ethanovoj ruci. Moj dah se ubrza ali on uhvati moj pogled i odmahne glavom lagano, držeći oružije usmjereno prema tlu i skriveno iza moga tijela.

„Gdje je moja žena?“ on vikne prema ubojici, koji je očito još slušao iz automobila.

Vrata na automobilu se otvore, potvrđujući moj strah. Mršava figura sa veoma crvenom kosom zatetura iz vozila kako su vrata bila zatvorena iza

nje.

„Ethan?“ Celeste zovne, njen glas je tanak radi udaljenosti. „Ovdje sam Celeste.“ On se odazove, i mogu osjetiti kako tenzija curi iz njegovog tjela kada je Celeste krenula u našem smijeru. Zateturala je prema nama, i mogu vidjeti da ima povez na očima i lisice iza nje. „Čekaj da te ona dostigne.“ Kaže ubica, n jegov masni glas kroz automobilske zvučnike čini da mi se ruke skupe u šake. Ugrizla sam se za usnu kada je solidno klik došlo iza mene, bez sumnje Ethan priprema svoje oružije. Moja brada zadrhti i ja stisnem zube, odlučna da budem jaka. Oh, ali to je tako teško. „Možda je sada vrijeme da kažem da tvoja žena nosi bombu?“ 171

Kraljevstvo snova

Izdaja

Čula sam brz udah i Ethanov stisak na mojoj ruci se zategne. Zadovoljan komentar u ubicinom poniznom glasu se intenzivira kada nastavi. „Ako si razmatrao bilo koji herojski podhvat, prva žrtva u ovom konfliktu će biti tvoja voljena žena. Zato molim te makni taj pištolj koji kriješ iza gospođice Delacourt moji prsti bi mogli postati...drhtavi.“ Ethan momentalnoautomobila. podigne ruke u zrak, koje je držao, Moje zatim ga baci u unutrašnjost „Ured si tumašući dušo.“oružijem On pozove crvenokosu. srce je bolno radi žene, koja je teturala naslijepo prema mužu, samo u stanju koristiti zvuk njegovog glasa za orjentir. Dvaput je umalo pala, opasna situacija jer su joj ruke bile vezane iza leđa, ali uspjela se spasiti svaki put.

„Koliko brzo misliš da možeš uzeti ženu van dometa?“ Podrugljiva superiornost je curila iz automobilskih zvučnika. „Idemo se igrati: Je li bomba na tvojoj ženi okida na radio signal ili telefon? Imaš jedno pogaĐanje . I ne pokušaji da koristiš auto u bijegu, možda imam sličnu stvar da eksplodira.“ Tamni smjeh dolazi iz zvučnika. „Koliko daleko ćeš ići da bi osigurao njenu sigurnost ako ovo sve ode ukrivo, ili odlučim da budem pravi kurvin sin?“ Ethan zareži, njegovo tijelo vibriba od zvuka, ali njegov glas je jak i siguran dok je nastavio da zove svoju ženu. Njen odgovarajući krici su bili puni straha, i kako je prišla bliže, Ethan zakorači oko mene i uhvati je u naručije. Vidim crveni trag preko jedne visoke jagodične kosti i nešto što izgleda kao mala opekotina na jednom ramenu, ali inače izgleda u redu. Glasan jecaj crvenokose se probija kroz tenziju dok ćelavi čovjek stišće je uz tijelo, ljubeći vrh njene glave na dugi momenat prije nego što je povukao povez sa njenih očiju i podigao je u svoje naručije. Znala sam momenat kada me Celeste vidjela jer je bila u šoku. „Šta Lucy radi

ovdje?“ ona zahtjeva, glasa odjednom jakog. Njene oči su pale na moje lisice i ona pogleda muža probadajući, strah zamjenjuje zbunjenost. „Moj prst svrbi na ovom dugmetu.“ Ubojicin nestrpljivi glas dolazi kroz zvučnik, a shvatajući horor pređe preko crvenokosinog lica. „Ne.“ Celeste izleti. „Ne možeš je ostaviti ovdje.“ Kada Ethan nije odgovorio nego se okrenuo prema obližnjoj ulici, Celeste je protestovala na vrištećem nivou i borila se u njegovim rukama. Malena žena nije imala šanse, međutim, njene ruke su bile lisicama vezane iza nje i nije bilo šanse da je Ethan pusti. Gledala sam ih kako se gube u daljini, ogromnim koracima odvodeći ih daleko brzo. Iznenadna utrnulost je 172

Kraljevstvo snova

Izdaja

došla u mene dok sam shvatala da sam dobro i istinski sama, i više nego vjerovatno ću umrijeti. Kako je moj život došao dovdje? Na drugoj strani, vozačka vrata se otvore i čovjek se izvuče iz auta. Obučen je opušteno, sa samo tankom kožnom jaknom da ga zaštiti od ledenog zraka koji dolazi preko vode. Njegove pantalone se njišu lijeno na povjetarcu dok je išao prema meni, - uokvirene koraci njegovihsvjetlosti, špicastih cipela jačaju Nosio je uskoZadnji sunčanice, unatočod oblačnoj koje su mu glasno. dobro odgovarale. dio moga mozga primjetio je da je ured zgodanali na prigušen način, 'dobar momak' kojega ne bi doista primjetili. Uzevši dnevna dešavanja, sumnjala sam da ću ikada zaboraviti njegovo lice ako se izvučem živa kroz ovo. Stajala sam prizemljeno dok je prilazio, naslonjena na automobil za oslonac.

Moje noge su kao žele, prete da će se srušiti od straha, ali ja se suočim s njim i pokušam da oponašam Jeremiahov stoički pogled. Ne uzmičem, pogotovo kada je došao do mene i stao dovoljno blizu da bi me mogao dodirnuti. Pregledao me tiho i ja sretnem njegov pogled, moj dah izlazi brzo, ali nisam bila voljna da se povučem, ne više. „Rijetko je da sretnam svoju metu licem u lice.“ Kaže konačno, podižući jednu obrvu. „Naravno, takođe je rijetkost da oni vide mene i ostanu živi da pričaju priče. Istini za volju, ja preferiram ovaj način, gledajući osobi lice u tom zadnjem momentu.“ Zakikoće se, zvuka šupljeg i bez stvarnog veselja. „Naravno, nisi bila meta dok nisi preživjela moj otrov. Zeznuta djevojka.“ Lažni osmjeh na njegovom licu nije dotakao njegove oči i pošalje drhtaj kroz mene. Njegove oči su mrtve, tamni bazeni koji ne održavaju ništa ispod toga. Borim se da sačuvam kontrolu, stišćući usne čvrsto zajedno da ne bi is pustila ni zvuk. Dok sam bila odlučna da ne molim, mogućnost umiranja ostavila me slabom i ja posegnem za ogledalom na autu da se ne srušim. „Nije da ne uživam u našem vremenu zajedno.“ Pogledao je na sat-„ali imamo manje od deset minuta prije nego kavaljer dođe. Šest ako imaju metodu za fizičkim praćenjem ili jedan od uređaja za koji ja neznam. Ove tvornice su labirint, teško se probiti kroz njih čak i sa mapom.“ Ubojica posebne iza sebe i izvuče crni pištolj, milujući patronu sa slobodnom rukom bez skidanja očiju sa mene. On me vidio da gledam i slegne. „Bio je to udarac za moj profesijski ego kada ste oboje preživjeli moj pokušaj trovanja. To neće biti trik koji ću koristiti ponovo, ali ipak, moram da ispravim svoje greške.“ 173

Kraljevstvo snova

Izdaja

Zadržala sam svoje oči na njegovim, pokušavajući očajno da kontrolišem svoj dah. Desetci scenarija su letjeli kroz moju glavu o tome kako da se izvučem: da ga napadnem rukama, bježati, zaroniti u vodu. U svakom scenariju, međutim, gubim. Loše. Mirna uvjerenost na njegovom licu kaže mi sve što moram znati, da su njegove vještine u potrazi za plijenom daleko veće nego moje sposobnosti za bjeg, pogotovo ovdje na otvorenom. Utrnulost se šiti mojim tijelom dok sam ga gledala kako priprema oružije. Je li ovo zaista to? Ja sam završila kao mamac da privučem Jeremiaha u njegovu smrt?

Uska cijev se pojavila u jednoj muškarčevoj ruci, i on je ležerno pričvrsti na kraj pištolja, vrteći je u mjestu. Nageo je glavu na jednu stranu i proučavao me. „Jako si hrabra.“ Prokomentariše. „Većina meta bi preklinjala za svoj život baš sada.“ I ja bi uradila to kada bi mislila da će značiti išta. Vjetar se podigne nad vodom, valovi se razbijaju na drvenim gredama ispod nas, tresući tijelo ispod mojih stopala. Moje drhtanje prestane kada shvatim da ću umrijeti. „Ja preferiram licem u lice kao ovo,“ nastavi,“ ali većina ljudi bježi i moram ih ustrijeliti u leđa. Irititajući posao, koji – ured uzima dostojanstvo i zadovoljstvo.“ On

podigne oružije u nivou moga lica. „Ne brini draga, vidjeti ćeš svog voljenog milijardera ponovo uskoro...“ Nešto zazviždi pored moga uha i ubica se okrene, urušavajući se na zemlju. Zurim dolje glupavo dok je on udarao moju nogu, stenjući u očiglednoj boli i držeći svoje rame, onda razum dođe nazad sa osvetom. Okrenem se pobjeći al i nisam napravila korak još kada je ruka zgrabila moj članak i ja se srušim na pod. Uspijem se uspraviti, na koljena puzajući po prvi put od djetinjstva, ali neizmjerno zahvalna Ethanu da mi je vezao ruke ispred mene. Zacvilim kada mi je kosa zgrabljena i bila

sam povučena unazad i preko ubice dok nisam cijela ležala na njemu.

„Taj kurvin sin.“ Ubica promrmlja, i nisam znala o kome govori dok mali ureĐaj se nije pojavio u njegovim rukama. Imao je dva mala dugmeta, jedan plavi i jedan crveni, i izgledao je k ao električni ključa za auto. Shvatim, prestravljena, da je to ono što će aktivirati bombu na Celeste.

„Ne!“ zgrabim njegovu ruku, hrvajući se za uređajem. Nešto je očito krenulo naopako, Ethan ga je izdao, ili je konjica stigla ranije nego što je mislio – ali nije bilo važno, nisam mu mogla dopustiit da stisne to dugme. Sve na što sam mogla misliti 174

Kraljevstvo snova

Izdaja

bio je Celestin panični izraz kada me je vidjela, njen plač da me ne ostavi dok je Ethan odnosio je i nisam mogla pomisliti da je pustim da umre. Ne bez borbe.

Ubojica nije očekivao moj otpor, i ured sam uspjela odvojit uređaj iz njegovog stiska prije nego što je uzvratio. Jedna od njegovih ruku je bila beskorisna – krv je curila iz velike rane na njegovom ramenu – pa između njegove ranjene ruke i mojih vezanih ruku, bili smo ured izjednačeni. Brzo sam shvatila da me koristio kao štit snajpera i nije želio da to kompromituje, dok je prebacivao jednu nogu preko moga struka i vukao me prema dolje, pokušavajući da vrati kontrolu nad ključem u mom stisku. Bljesak triumfa pucao je kroz mene dok sam muuzela mali plastični uređaj iz ruke, ali prije nego sam mogla da ga bacim u vodu u blizini, lakat se zabi u stanu moga lica. Bol eksplodira kroz moju lubanju i zapanjena, okljevala sam predugo i njegova ruka je ponovo bila na mojoj, pokušavajući da odvoji daljinski iz mojih prstiju. Uši mi zvone, i ja pokušajem da se držim ali još jednom lakat, ovaj put na moje grudi, izbio mi je vazduh. Ošamućena, borim se za dah i borim se dovoljno dugo da bi mi on oteo mali uređaj iz moga stiska. Ljutnja i triumf zgrče mu lice, i ja gledam bespomoćno dok je stiskao crveno dugme.

Ništa se nije desolo. On trepne, a zatim pogleda na upravljač. Njegov prst klizne ponovo preko crvenog dugmeta, ali šta god da je očekivao očito se nije ostvarilo. „Pa, jebiga.“ Kaže, ramena skupljenih u porazu. Pukla sam glavom nazad, udarajući svojom lubanjom u njegov nos i usta. Udarac me ponovo zaprepasti, ali njegov stisak se opusti i ja se skotrljam na stranu

dalje od njega. Naše oči se susretnu kada njegova zdrava ruka podigne, usmjerivši pištolj direktno u mene. Zatim negov potiljak eksplodira, i on se sruši na asfalt. Tijelo se trese, borim se za dah ali nisam mogla skinuti oči sa jezivog prizora. Histerija prijeti, jecajući dah prisilno izlazi iz mojih usta dok se ja guram da ustanem, bolnih grudi od mjesta gdje me njegov lakad udario. Suze, međutim, nisu došle, sveprisutna utrnulost me preuzme i sve što mogu uraditi je zuriti u njemo lice ubice, rupa u njegovoj lubanji, i... nered iza njegove glave. Mislim da će mi pozliti.

175

Kraljevstvo snova

Izdaja

Ne znam koliko dugo sam sjedila tamo, zureći u krvavi nered ispred mene, prije nego sam čula gume automobila kako se približavaju našoj lokaciji. Previše umrtvljena pomjerim glavu, ipak gledam tamnu limuzinu i SUV kako se kreću, okružujući nas na uskom putu. Ljudi nose poznate tamne uniforme koje sam viđala skoro cjelu nedjelju sada izlaze iz vozila, mileći po sceni. Nijadan od Jeremiahovih ljudi mi ne prilazi, mada je jedan od ljudi podigao nježno daljinski ko ji je ispao iz ubicinih ruku kada je pogođen. Koliko god sam htjela da kažem nešto, reći im šta je to, nisam mogla skinuti pogleda sa ubicina lica, izraz čovjekovog lica je zamrznut zauvijek u zaprepašćenju. Glasan zvuk se približavao, i ja konačno okrenem glavu da vidim helikopter kako se pojavljuje kroz maglu nad vodom. Visoki čovjek stao je na prečki helikoptera, i dok se približavao rubu zemlje skočio je, sletajući spretno i trčeći pravo prema meni. Duga puška zakačena preko njegovog ramena je poskakivala sa Njegovim trčećim korakom, i kada je došao korak od mene pao je na koljena i odmah me omotao u svoje ruke.

Moje tijelo se zatrese, pokret nekontrolisan i žestok, i jecaj pronaĐe svoj put van dok sam napokon poustila emocijama koje sam zadržavala unutra. Držala sam se za Jeremiaha dok me podizao nježno, držeći me pritisnutu čvrsto uz njegovo tijelo, i ponijeo me unutar SUV-a koji čeka.

176

***

Vožnja kući je protekla u tišini, za koju sam bila bezgranično zahvalna. Jeremiah me držao na svome krilu, njegove ruke miluju moja leđa i ruke u ritmičkom obrascu

što je pomoglo da se smirim. Nije bilo zahtjeva u njegovom dodiru, možda dašak posesivne zaštite, ali ja sam očajno trebala taj oblik sigurnosti. Ranija umrtvljenost je nestala ali bila sam previše umorna da plačem ili vrištim. Sve što sam željela je da se sklupčam u tamnoj sobi, sigurna daleko od ljudi, i pokušam zaboraviti zadnjih nekoliko sati.

Moj mozak, međutim, nastavio je oživljavati užasne scene, stražar kako umire ispred mene u kući, Anyini zadnji momenti, Celestin plač dok je odnošena u sigurnost koja je meni uskraćena, ubicina glava kako eksplodira u u komadiće. Kada sam pronašla kap nečega što sam mislila da je krv na jednom rukavu dok sam bila sa Jeremiahom u SUV-u, ured sam poludila pokušavajući skinuti kontaminiranu odjeću. Samo Jeremiahov duboki glas, njegove teške ruke spretno skidaju slojeve sa mene, sprečavajući me da padnem u histeriju u koju sam tako očajnički željela upasti. Svaka nada samoće, međutim, bila je raspršena kada sam vidjela vozila poredana ispred vile, nepoznata lica i uniformisani čuvari stajali su na ulazu. Zacvilim kada su se Jeremiahova vrata otvorila, ne želeći biti u sredini još jednog cirkusa, i držala sam se za njegov vrat dok me je on iznosio iz vozila. Njegove usne okrznu moje uho, daha toplog uz moju kožu dok pita. „Možeš li samostalno hodati?“ Potreba da kažem ne, da ostanem sigurna uz njega koliko god je moguće dugo, bila je jako iskušenje. Klimnem, međutim, iskra nezavisnosti tjera me da uzmem kontrolu nad sobom. Jeremiah me još nije pustio nekoliko sekundi dok smo prolazili kroz nepoznatu publiku, a onda me nježno spustio na noge kada smo bili unu tar ulaza. Zateturam na trenutak, držeći se čvrsto za njegovu ruku, ali čini se damu nije smetalo.

„Ko su ovi ljudi?“ Upitam konačno, čisteći grlo. Moj glas je zvučao zadebljano čak i mojim ušima, vjerovatno zbog ranijeg plakanja.

„Oni su vladini zvaničnici, ovdje su da odvedu moga brata u pritvor.“ Jeremiahove usne su bile tanka linija i mogu reći da li odobravao ili ne, ali ideja Lucasa u zatvoru je obeshrabrujuća. U lobiju, čovjek sa ožiljkom je zurio u obližnju 177

Kraljevstvo snova

Izdaja

vreću za tijela, umornog pogleda na licu. Lucasov pogled je slijedio tijelo dok su dvojica muškaraca u uniformama mrtvozornika podigle i krenule prema vani, zatim je pogledao u mene. Olakšanje bljesne u njegovim očima. „Drago mi je da si sigurna, draga.“ Kaže, dajući mi mali naklon. „Ima već previše žrtava u ovome debaklu.“ „Hvala ti na pomoći.“ Odgovorim uzdahnuvši. „Voljela bi da se nije završilo ovako za tebe.“ „Bio je to rizik koji sam prihvatio dolazeći ovamo.“ Lucas podigne ramena, jedan kraj usana mu se podigne u cerek. „Cijenim tvoju zabrinutost, kako god. To je...slatko.“ Namrštim se, pokušavajući odrediti da li je ta izjava kompliment ili uvreda, i moja dilema čini se da ga zabavlja. „Zbogom, damo.“ Kaže dok ga službenici u odijelima izvode iz kuće. „Nadam davrata. ćemo se sresti ponovo uskoro.“ Jeremiah zakorači u stranu, blokirajući putse kroz „Brate.“ Kaže, ali Lucas odmahne glavom. „Nemoj. Bez obzira da li se izvinio ili me osudio, ne želim čuti. Istina je izašla vani i sada svi moramo živjeti sa posljedicama.“ Braća su zurila jedan u drugog na momenat, dva ista profila protiv bljide svjetlosti iz vana. Konačno, Jeremiah zakorači u stranu, i Lucas je izveden u tišini prema autobilima koji čekaju. Gledala sam, razočarano, dok je automobil sa njim i raznim zvaničnicima odlazio van glavne kapije.

Jeremiah je gledao uokolo po lobiju. „Gdje je moja majka?“ pita najbližeg čuvara. „Čuvar je kratko uzdahnuo, a zatim je rekao da je bila slobodna da ide, gospodine.“ Usne CEO-a se stisnu veoma kratko, i on uzdahne. Ja se namrštim, nadala sam se više od omrznute žene, ali predpostavljam da su navike životnog vijeka bile takve da ih se teško odreći. Stavila sam utješno ruku na Jeremiahovu, a onda se napne dok sam prepoznavala još jednu poznatu figuru kako ide prema nama.

178

Kraljevstvo snova

Izdaja

Ethan je imao veoma oprezan pogled na licu, ali na moje iznenađenje, nije nosio nikakve lisice. Celeste nije bilo u blizini, i dok sam željela veoma mnogo da saznam da li je sve u redu, ostala sam tiha. „Drago mi je da si u redu.“ Ćelavi čovjek mi kaže.

Pomjerim se bliže Jeremiahu, sumnja i nepovjerenje odjekuju kroz moj mozak. Unatoč tome što sam znala zašto me je oteo, i nemogućoj situaciji u koju je bio stavljen, nisam se mogla natjerati da mu oprostim njegovo ponašanje. Vidjevši ga sada samo je vratilo uspomene na krpu preko mojih usta, bolesnu aromu sedativa koja ide niz moje grlo, i na teror da me ostavlja mojoj sudbini.

„Hvala ti.“ Jeremiah kaže pored mene, njegova ruka me vuče čvršće uz njegovo tijelo. Njegovo tijelo ostaje ukočeno dok se obraćao tjelohtanitelju. „Ovo se moglo završiti mnogo drugačije bez tvoje pomoći.“ Ethan klimne. „Uspjeo sam pronaći teški zamrzivač u jednoj od zgrada. Spriječilo je bilo koji signal da dođe dovoljno dugo da razoružam bombu oko Celeste.“ Njegov pogled se okrene prema meni. „Čujem da ima tebi da zahvalim za dodatno kašnjenje.“ Zbunjena, okrenem i pogledam Jeremiaha. On pomogao? Kako?

„Kosovo referenca.“ Jeremiah kaže, odgovarajući na moje nepostavljeno pitanje.

„Naš doušnik na misiji odveo nas je u zamku, davajući nam neispravne informacije koje su dovele do ubistva nekoliko ljudi. Međutim, ali on je ukucao nove kordinate na telefon tako da smo mogli završiti misiju u svakom slučaju.“ Njegov snažan pogled nikada nije napustio tjelohranitelja. „Drago mi je da su rezu ltati bili bolji ovoga puta.“ Ethan slegne, ali njegove oči zasjale u treptaju. „Celeste nije sretna sa tim kako sam rukovao situacijom.“ Bacio je pogled na mene. „Ostavljajući te za sobom s tim uboicom mogla bi biti jedna stvar koja će me koštati braka.“ Dio mene očajnički želi da ga utješi – vidjela sam iz prve ruke koliko obožava svoju ženu – ali nisam uspjela prebaciti nikakve riječi kroz svoja usta. Sve je bilo svježe, previše loših uspomena i osjetljivih veza kroz koje trebam poraditi da bi se osjećala ugodno uz ovoga čovjeka. Mislim da je to vidjeo jer se žaljenje urezalo preko njegovog lica. „Volio bi da sam vidio drugi način,“ kaže, očiju na meni. 179

Kraljevstvo snova

Izdaja

Prije nego što sam mogla reagovati, Jeremiah zakorači naprijd. Njegova ruka se već kretala i njegova šaka udari uz Ethanovu čeljust sa mučnim udarom. Ćelavi čovjek zatetura unazad, padajući na pod, dok se Jeremiah naginjao preko njegove figure. „Otpušten si.“ Protest je dizao u mom grlu dok sam zurila u dva muškarca. Nešto je tiho prošlo izmeĐu njih, zatim Ethan klimne. „Očekivao sam gore.“ Jeremiah istupi, pružajući ruku, i pomogne Ethanu da ustane na noge. „I dalje imaš moje poštovanje, ali ne mogu si priuštiti da ti vjerujem ponovo.“ On zakorači unazad. „Uzmi stvari iz pomoćne zgrade i idi sa imanja u manje od pola sata, bavit ćemo se poslovnim krajem kasnije.“ Ethan klimne glavom trezveno, a onda se okrene prema meni. „Ako išta znači, žao mi je zbog mog postupka.“ „Tvoja je žena bila oteta.“ Odgovorim, iznenadivši samu sebe. „Uradio si ono što si mislio da trebaš, i uspio si alarmirat konjicu da me spasi.“ Borim se da nađem riječi da nastavim, još uvjek u konfliktu sa dnevnim dešavanjima. Jesam li doista oprostila čovjeku? „Nadam se da ti i Celeste možete to prevazići.“ Završim neubjedljivo, nemogu i ne želim da ga oslobodim još. Njegovo prisustvo me još čini nervoznom, i ja se pomaknem bliže Jeremiahu. Ethan je vidio pokret i tuga trepne kroz njegove oči. „Pobrini se za njega.“ Kaže mi, izjava iznenadi, a zatim se okrene i ode kroz vrata. Zurila sam gore u Jeremiaha, koji je gledao prema ulazu kroz koji je njegov

stari prijatelj upravo izašao. Mora da je osjetio moj pogled jer je okrenuo glavu i pogledao me. Moje usne se rastvore dok sam bila uzdrmana ponovo kako je lijep, i podignem jednu ruku da mu pomilujem lice. Jedna velika ruka se podigne i poklopi moju, zatim je stavio jedan lagani

poljubac na moj dlan što je poslalo iskre kroz moje tijelo. Bez razmišljanja, bacim ruke oko njegovog torza i zabijem glavu u njegove grudi, nabijeni niz jecaja prijetio je da se oformi. Sigurna sam.

I znam, bez svake sumnje, da sam bila neopozivo, ludo zaljubljena u čovjeka ispred mene. Emocije prolaze kroz mene, ostavljajući me lagano u vrtoglavici na 180

Kraljevstvo snova

Izdaja

saznanje da sam preko glave zaljubljena u čovjeka kojeg sam sr ela prije kratkog vrijemena. Čak i logična strana moga mozga, dio koji je ima nešto protiv takvog saznanja ranije, bio je u tihom slaganju.

Jeremiahove ruke dolaze oko mojih ramena i on poljubi vrh moje glave baš kada je još jedan čuvar došao kroz vrata. P ogledam u stranu i vidim mladog muškarca koji izgleda nervozno. „Hm, gospodine...“ „Da Andrews?“ Jeremiah odgovori, držeći me čvrsto uz njegovo tijelo. Andrews proguta, naizgled nerad da progovori.

„Vladini zvaničnici su upravo došli na vrata.“ Kaže konačno, stavljajući ruke iza leĐa i stajući uspravno. Vojni stav čini se da mu daje više samopouzdanja. „Ovdje su da pokupe vašeg brata.“ Ja trepnem, zbunjena, a zatim pogledam gore u Jeremiaha. Njegovo lice je bilo prazno na momenat, a zatim počne ps ovati.

Saginjući glavu uz Jeremiahov torzo, sakrila sam svoj osmijeh o Lucasovoj obmani i divljenju o današnjim dogodovštinama.

181

***

Vezanost na mojim zglobovima se zategne, hladna koža drži me. Vezanost je bila suptilna, dizajnirana da ne stvori nikakvu iritaciju, ali imala sam ih cijelu noć i većinu jutra. Bilo je malo neugode, ali bila sam uhvaćena u druge senzacije da bi doista primjetila. Svjetli se probijalo kroz malu pukotinu na te škim paravanima, ali soba je bila mračna i izolirana, savršeno mjesto za bijeg za ono što smo radili. Jeremiahove usne putovale su uz moju kralježnicu, zubi su strugali po mojoj goloj koži dok se on kretao preko moga tijela. Prsti su skliznuli do mojih kukova, prateći duž mojih grudi pritisnutih od madrac. Moj dah zastane kada njegovo koljeno klizne između mojih nogu, i osjetila sam njegovu tvrdu dužinu stisnutu uz moje bedro. Ruka zagladi moju kosu na jednu stranu a on spusti kišu poljubaca duž moga vrata i gore prema uhu, zubi vuku lagano ušnu hrskavicu. Moji kukovi se podižu u tihoj molitvi, on zasisa moju ušnu resicu ali udovoljava mojoj potrebi, klizeći lagano u mene. Uzdahnem, moje oči se zatvaraju. Naše vođenje ljubavi je bilo pomamno i strastveno i prije, ali sada, sate kasnije, na rubu istrošenosti bilo je puno lakše uživati. Jeremiah je insistirao da ostanem vezana za uzglavlje, u skladu sa svakom njegovom željom, i nikada mi nije palo na pamet da to odbijem. Njegov autoritet i dominacija pomogli su mi otjerati loše uspomene, bila sam sigurna, sigurna u njegovom stisku, i fokusirana na to da mi je omogućeno da uživam u trenutnom zadovoljstvu.

Preturao je za nečim, njegovi kukovi su se kretali i njegova duga dužina je ulazila i izlazila iz mene u dugim sigurnim udarima, onda je mali vibrator koji sam nosila ponovo zavibrirao. Ispustim drhtavi dah dok je njegova ruka kliznula ispod

moga struka, podižući me na koljena. Nokti su klizili preko moje pozadine dok se nabijao jače, i ja zgrabim uzglavlje za jaču potporu. „Tako lijepa.“ Promrmlja, ruke miluju moja leđa i preko mojih polutica. „Sve u vezi tebe me napaljuje.“ Zagrizem usnu, njegove riječi su melem za moju dušu, i pritišćem nazad za još. On se nabio jače, izvlačeći zadovoljan uzdah iz mojih usta. Prsti se zabijaju u kožu jednog kuka, kao sigurnost dok se on zabijao ponovo i ponovo u mene, naše

182

Kraljevstvo snova

Izdaja

spajanje nije više ležerna afera. Oslonim se protiv drvenog uzglavlja, besramno jaukanje i cvilenje izlazi iz moga grla.

Maleni vibrator, je savršeno pozicioniran tako da ga ne ometa negov pristup, pošalje valove kroz moje tijelo sa svakim potiskom i podiže me više i više preko još jednog orgazma. Ostale igračke leže na stoliću pored kreveta: flogers, perje, dildo, i nekoliko predmenta za koje nisam znala kako da zovem, ali Jeremiah nije bio zainteresiran za bilo koje igranje – nijedna igračka nije bila korištena osim

lisica i vibratora, oboje je bilo više nego dovoljno po mome mišljenju. Bila sam potrošena i bolna, ali i jednako nezasita kao i muškarac koji je u meni. Njegovi potisci postanu više nepredviđeni, siguran znak da je blizu da svrši. Moje umorno tijelo stisne se takođe, spremno za još jedan orgazam. Osjetila sam njegov dah uz moj vrat, grube čekinje na njegovoj bradi stružu uz duž jednog ramena. Njegove ruke vijugaju između mojih nogu i pritisnu minijaturni vibrator bliže uz moje tojelo, pravo na drhtavi centar zadovoljstva u mojim naborima, i sa

čudnim jecajem svršim još jednom. napetost moga tijela,moje čelo kolapsira na moje ruke dok se moje Zadnja tijelo treslo, kožaiscuri peckaizod višebrojnih ekstaza koje sam iskusila tokom noći. Jeremiah se sruši preko mene, potrošen, njegova dobrodošla težina pritišće me dublje u madrac. Nije mismetalo uopšte, zahvalna na kontaktu. Na kraju, on je posegao naviše i otkopčao lisice, oslobađajući moje zglobove. Mogoljim se uokolo dok nisam bila na leđima, zureći gore u njegov mišićavi torzo. Moji zglobovi bole ali nisam marila, dok sam provlačila moje ruke duž njegovog čvrstog stomaka i niz njegove ruke. Gutao me je očima, njegov pogled me miluje kao svila. Iza njegovih očiju vidim duboku čežnju, dokaz skrivene potr ebe, i ljubav procvjeta u mome srcu. Povučem ga za ramena, povlačeći ga na mene, i on dođe dobrovoljno, ležeći preko moga tijela tako da ga mogu zagrliti. Njegovo toplo i čvrsto tijelo čini da moja duša pijeva, i ja zatvorim oči dok sam mu milovala leđa. Oslobođena lisica, međutim, takođe oslobođena da moje misli lutaju, i iako se nisam željela zadržavati na određenim dešavanjima, i dalje su bili u mome umu. Mnogo toga se dogodilo u protekla dva dana, ali najviše zabrinjavajuće je istraživanje Jeremiaha. Vladini službenici koji su došli da pokupe Lucasa nisu bili zabavljeni kada su čuli da je pobjegao, i takođe nisu bili sretni da čuju za dodatnu

183

Kraljevstvo snova

Izdaja

dramu kidnapovanja koja se desila isti dan. Optužbe da je on dopustio da mu brat pobjegne izbljedile su u usporedbi sa olujom koja se stvorila sa mrtvim tijelima.

Jeremiah je koristio privatni helikopter na javnom zemljištu, dovoljno ironično, bio je najveći problem držati njegove odvjetnike zauzetim. Bili smo, barem trenutno, oslobođeni od smrti na imanju i na doku, ali prekršaj radi narušavanja zračnog prostira bi još uvjek mogao odvesti Jeremiaha u zatvor. Hamilton Induratija je takoĐe pretrpila udarac kada je Celeste odstupila sa mjesta CEO nevenši razlog otmicu. Jeremiah nije govorio o tome i ja nisam zapitkivala, ali čula sam dovoljno s njegove strane telefonskog razgovora da bi utvrdila da nije cijenila što je držana u mraku i stavljena u opasnost, ma koliko indirektno bilo. Status odnosa crvenokose sa mužom je i dalje bila misterija, ali nadam se da će mu oprostiti. Vrijeme i prostor dali su mi malo perspektive: Ethan je bio u teškoj poziciji, i odabrao je da spasi onoga koga najviše voli. Morala sam da pomislim šta bi ja uradila u sličnoj situaciji. U onome što sam smatrala komičnim zaokretom sudbine, konačno sam obavljala mnoge dužnosti osobne asistentice za Jeremiaha, primajući pozive i poruke i pomagajući u dnevnim poslovnim aktivnostima. Iznenadilo me je koliko puno sam uživala u dinamičnom poslu, Jeremiah je prosljeđivao pozive meni i ja sam mu pomagala organizirati dan i pratila ko šta treba. Da budem iskrena, on me je bacio u duboku vodu, plivaj ili potoni, ali trebala

sam distancu i mislim da je on to znao. Kada goda sam usporila ili završila dužnosti, kada sam imala slobodan momenat da pustim mozak da misli na nešto osim posla, uvjek su mi iskakale uspomene koje su me uznemiravale: ubicina

otvorena rana, Anyino tjelo u onoj vreći, zurenje niz dugu cijev ubicinog pištolja. Uspjela sam se osramotiti samo jednom plačući, ali sa svakim danom uspomene su bile lakše za podnijeti. Posao, barem, je dopuštao da moj mozak se isključi od neprijatnih misli.

Ruka sklizne ispod moje glave, podižući je iz te pozicije spuštene na njegove grudi. Jeremiah me pogleda, oči pretražuju moje. Pratio je trag mojih obrva, prstom lagano uz moju kožu dok je pratio konture moga lica dolje duž moje čeljušti i vrata. Njegovo milovanje izvuče me iz mojih misli i ja zatvorim oči, dopuštajući sebi da uživam u ovom zadovoljstvu. „Previše razmišljaš.“ Mrmlja, njegova prsa titraju od izgovorenih riječi. „Upravo sada, jedino želim da osjećaš.“ 184

Kraljevstvo snova

Izdaja

Meko sam uzdahnula i otvorim oči, moje misli me povlače na trenutak. „Jesmo li sigurni?“ pitam, gurajući glavu u njegovu ruku i ljubeći zglob. „Znaš li o kome je Anya govorila, ko je osoba koja ju je ubjedila da unajmi ubicu?“

Ovo je bila rasprava koju smo već imali, i znam da je Jeremiah svjestan konstantne prijetnje negdje vani. Anyine zadnje riječi prije nego je snajper počeo pucati, spominjale su čovjeka kojeg nije imenovala, to su tamni oblaci nad horizontom.

Mogla sam osjetiti da baca sjenu preko mene, ali bila sam više zabrinuta za Jeremiaha. On se nije činio zainteresovanim za pronalazak misteriozne figure kao što je bio da me čuva zavezanu za krevet. Sjećam se mojeg ranijeg razg ovora sa Ethanom u bolnici, gdje je bivši tjelohranitelj govorio o CEOovom stalnoj ravnodušnosti prema opasnosti. Jeremiah je već odbacio svoju majku kao osumnjičenu, unatoč novim informacijama i s tim da je nestala bez riječi. Njegova nonšalantnost prema potencijalnoj opasnosti mi je smetala, i mogla sam reći da li je to samopouzdanje ili je to radio za moje dobro – nadam se da je zadnje.

„Mi ćemo to srediti.“ Odgovori, ljubeći moje čelo. „Držat ću te sigurnu, obećajem.“ Za poznati argument, poznati odgovor. Njegova strpljivost je frustrirajuća,

pogotovo jer ja želim odgovore sada. Prošlo je samo par dana, opomenem se. Ne možeš očekivati momentalne rezultate na slučaju koji nema tragove. Ipak, morala sam biti sa strane, u nemogućnosti da pomognem u bilo koj em smislu. Poguram uporno jedno njegovo rame, i Jeremiah se prevrne na leđa, vukući me zajedno sa njim tako da sam ležala preko njegovog tijela, opkoračivši mu struk. Umorna kao što sam bila, ipak se podignem sa njega, zureći dolje u njegovo preljepo lice. Gledao me, takođe, vatra u njima se ohladila za sada, njegovo lice je bilo otvorenije nego sam ikad vidjela. Njegove ruke se podignu i poglade moje

grudi, a zatim dolje prema kukovima dok je čekao na mene. Sve u meni je pjevalo. Djevojka bi mogla živjeti cjeli život i ne umoriti se od ovoga. Pratila sam liniju njegovih mišića, a zatim se nagela tako da su moje grudi pritiskale njegova prsa. Prešla sam po njegovim usnama mojim u laganom poljubcu, dobacila sam mulagani osmjeh dok sam šaputala. „Volim te.“ „Ne.“

185

Kraljevstvo snova

Izdaja

Moje riječi zastanu. Na trenutak sam mislila da padam, ali ništa se nije promjenilo. Ustanem, zbunjenost prolazi kroz mene dok sam zurila dolje u

iznenadni kameni izraz čovjeka ispod mene. Moja usta su se otvarala, pokušavajući smisliti nešto da kažu , ali bilo je kao da se moj mozak ugasio. Jeremiahove ruke su kružile po mome struku kao da nisam težila ništa, podigao me i stavio na stranu, zatim sjedne, skliznuvši noge sa kreveta. Trepnem, značenje onoga što se upravo desilo počinje da se sleže, i gledam dok je on ustajao i podizao svoju odjeću. Pogledala sam nazad na krevet, trudeći se očajno da zadržim moje disanje stabilnim. Glupača, tako velika, velika glupača. Moja ruka se skupila oko jastučnice dok sam suzdržavala svoje emocije, nastojeći održati stojičko lice koje sam uvjek viđala na njegovom licu. „Zašto?“ pitam, ne mogavši smisliti bilo koje drugo pitanje da pitam. Postojala je mala pauza u mom glasu na kraju riječi, ali prisilim oči da se podignu, zahvalna jer još nisam pustila suze. Ignorirao me je nekoliko sekundi, brzo zakopčavajući košulju, zatim navlačeći

hlače bez gledanja u mene. Napokon se okrene licem prema meni, njegovo lice je bilo zatvorenije nego sam ikada vidjela. Dirastična promjena od samo jednu minutu ranije je bila kao smrtonosni eksplozija u mojem srcu.

Mora da je vidio nesretnost na mome licu zato što je sjeo na krevet pored mene. „Ne mislim...“ počeo je , zatim zastane na trenutak promisliti. „Radije bi da zadržimo bilo kakvo spominjanje ljubavi van naše veze u doglednoj budućnosti.“ „Zašto?“ ponovim, snažnije ovoga puta. Polako sam se raspadala iznutra, i držeći sebe sabranom bilo je teže iz momenta u momenat, ali trebala sam odgovor. Jeremiah me proučavao, kliničkim pregledom u kojem nije bilo nježnosti koju sam iskusila u njegovim rukama od našeg sastanka. „Razmislimo o ovome logično.“ Kaže na kraju. „Znaš me otprilike dvije sedmice. Je li to dovoljno

vremena da izgradiš bilo koji vid emocijalne povezanosti?“ On je bio racionalan, izražavajući argumente koje sam koristil a na sebi kada je riječ na slovo V prvi puta iskočila u mojoj glavi, i dio mene se i dalje slaže sa njim. Ali sa svakom riječi koju je izgovorio, pukotina u mom srcu se širila, širila i množila i išla u dubinu brzo. „Ne tražim te da kažeš isto.“ Konačno uspijem reći, ali riječi su razarale moju dušu.

186

Kraljevstvo snova

Izdaja

„Možda ne.“ Odgovori. Ali...“ On obuhvati moje lice, i ja se trznem. „Zašto uništiti ono što imamo sa plitkosti kao što je ovo?“ Bol procvjeta, ali održala sam lice mirnim. Učila sam od najboljeg, na kraju krajeva. Kada sam posegla da ga dodirnem on je stao, možda previše brzo, i povukao se. Grabeći telefon dodao je. „Sada kada si oslobođena u preliminarnoj istrazi, slobodna si da odeš bilo gdje. Uz policijsku prisutnost mislim da smo sigurni od bilo kojih napada za sada. Jedan od čuvara može te otpratiti i odvesti gdje god želiš, samo me informiraj gdje si.“ Tupa bol širila se kroz mene dok je on hoda preko sobe prema vratima. Tu je zastao, zureći u mesinganu ručku vrata. Mislila sam na momenat da će se okrenuti i obratiti mi se opet, možda dalje objasniti, ali on samo okrene kvaku i ode. Brava se zatvorila sa konačnošću, utrnulost nije preuzela moje srce. Mutno, osjetila sam da se penjem van iz kreveta u i dalje razbacanu sobu. Čišćenje sebe u kupatilu je bila zadnja pomisao, dugotrajna taktika odugovlačenja od pokazivanja sebe svjetu, ali kada sam konačno izašla iz spavaće sobe u ostatak kuće, samo me tišina pozdravila. Od dana kada sam stigla u vilu, kuća i imanje su bili prepuni ljudi, obično čuvara ili drugog osoblja. Sada kada je opasnost prošla za sada, vratili su se regularnim zadatcima, a iznenadna glad duše u kući odjekivala je bolnom prazninom u meni.

Uputila sam se niz stepenice, potpuno zaobilazeći kuhinju. Hrana nije zvučala dobro pravo tada, u stvari veoma malo toga je zvučalo dobro u tom momentu, pa sam otišla do prednjih vrata i provirila van. Zrak je bio hladan, gotovo gorak.

Blago vrijeme je zamjenilo zimsko vrijeme. Snjeg je proljetao i tačkao tlo, ali nisam marila da je moj nos momental no počeo da crveni od hladnog zraka. Crna limuzina stajala je ispred velikih vrata, izbacujući oblak dima u hladni zrak. Nisam

mogla zamisliti da pripada Jeremiahu. Sigurno je on već otišao, bilo je nekoliko minuta kako je izašao. Predložio je prije da mog u napustiti imanje. Da li je on ovo pozvao za mene?

Ostala sam van javnih mjesta, zadržavajući se u kući i ne napuštajući imanje čak i nakon što otmice. Imala sam na umu da neko još uvjek ima nas na meti, ko je bio spreman iskoristiti druge da urade prljave poslove. U tom momentu, međutim, zureći u limuzinu, nisam više marila – biti upucan kroz srce ne može

boljeti više nego ovo. Napustila sam kuću i krenula prema autu, otvarajući vrata i

187

Kraljevstvo snova

Izdaja

kliznuvši unutra. Unutrašnjost je topla, značajna razlika naspram hladnog vanjskog zraka i naprijed vidjela sam tamnu glavu vozača. „Gdje, gospođo Delacourt?“ upita on.

„Daleko odavdje.“ Promrmljam odsutno. Shvativši da zvuk mora da duže putuje, spremila sam se da ponovim glasnije ali automobil krene naprijed, idući prema kapiji. Nisam se zamarala gledati kroz prozor, umjesto toga zurila sam u

ruke, duboko zamišljena.

Šta ako je Jeremiah u pravu? Šta ako su moja osjećanja preuranjena, prerano da budeš siguran istinski? Bilo je razumno da Jeremiah se suzdržao na sabotiranje veze djelujući prerano, bilo je previše nepoznanica u ovoj jednadžbi. U najmanju ruku, tako je vidio racionalni dio moga mozga – muškarac kao Jeremiah mora imati slične pitanja radi kretanja prebrzo. Limuzina se zaustavi kratko na kapiji, i stražari brzo mahnu da proĐemo. Provirim kroz zadnji prozor, gledajući kako se velika kapija ponovo zatvara, pokušavajući stezanjeTako u mojim I zaista,Ljubav. to je bio jedini dio način naše veze sa kojim zaustaviti je imao problem. glupaprsima. riječ i onako. Vidjela sam na koji me gleda, način na koji me dodiruje i drži. Doista, Lucy, pomislim, da li zaista trebaš trivijalnost i predanost? „Ljubav“ je samo riječ. Zar ne?

Jecaj navre iz dubine, iznenadivši me sa dubinom emocija. Moja ruka kreće da prekrije usta, odlučna da zadržim neobjašnjivu bol unutra, ali nisam mogla zaustaviti uzdrhtali dah ili suze koje su se naglo pojavile i potekle niz obraze. To je

samo riječ, pomislim ponovo, ali bol nije htjela stati. Znam šta je ljubav, odrasla sam u kući gdje je slobodno lebdjela. Zar ne bi ja imala bolju ideju o tome koju emociju osjećam nego Jeremiah ionako? „Je li sve u redu nazad, gospođo?“ „Sve je upravo savršeno.“ Odgovorim, zadebljanim glasom. Zatim odjednom sve postane previše. „Slomilo mi se srce danas.“ Priznam, „ali pokušavam progurati se kroz to.“ „Ah,“ vozač odgovori. „Pa, moj brat je uvjek bio idiot.“ Ja sam bila usred preturanja po torbici za maramicom kada je značenje čovjekovih riječi sleglo se. Moja glava se podigne, tuga je u trenutku zaboravljena,

188

Kraljevstvo snova

Izdaja

dok sam zurila u zadnji dio vozačeve glave kroz maleni procjep. Kapa je prekrivala

njegovu glavu, i ogledalo je bilo pod uglom da je bilo nemoguće vidjeti njegovo lice. „Lucas?“ „Glavom i bradom.“ On skine kapu, otkrivajući tamnu kosu. Kada se okrenuo da me pogleda, vidjela sam da nosi šminku neke vrste, pretpostavljam da bi prošao pored stražara. Koža mu je svjetlija, nos izgleda veći nego što se sjećam, ali istaknuti ožiljak na njegovom obrazu otkriva njegov identitet više nego bilo šta drugo. Dao mi je brz pogled.

„Izgledaš užasno.“ Njegove riječi ubodu moj preostali ženski ponos i ja se uspravim, bjesno ga gledajući kroz suze. Fokusiranje na pitanja koja su tu je bilo lakše nego od emocija koje su se kolutale u meni. „Šta to radiš? pitala sam, trežeći hrab rosti. Lucas slegne ramenima. „Navodno te otimam. Mislio sam da od svih ljudi ti prepoznaješ tu činjenicu.“ Zurila sam u njega na trenutak, zapanjena, onda zastenjem glasno.

Zavalim se u sjedalo, nagnem glavu na hladnu kožu, iznenada preumorna da mislim o borbi. Lucas me gledao u ogledalu ali nije mebilo briga, sve što sam željela je da ne razmišljam, da se ne sjećam moga zadnjeg razgovora sa Jeremiahom.

„Pusti me da pogodim. Rekla si mom bratu strašnu riječ na V, zar ne?“ Nisam se trudila odgovoriti mu na pitanje, umjesto toga zurila sam u krov limuzine. Dva pokušaja otmice u jednom tjednu – ja sam veoma popularna

djevojka. Pomisao odražava malu zabavljenost, međutim. Samo sam željela da budem sam da ližem rane u miru. Lucas se nije činio nimalo odvraćen mojom tišinom. „Moj brat je budala.“ Nastavi. „Svakog minuta će shvatiti šta je uradio i...“ Mali telefon na komandnoj tabli zazvoni iznenada, iznenadivši me. Lucas se zakikoće. „To je vjerovatno on sada.“ Zurila sam u telefon, razorena. Razmišljajući o tom preljepom hladnom licu koje sam vidjela prije samo nekoliko trenutaka natjera moje već krvavo srce da se

189

Kraljevstvo snova

Izdaja

slomi još više. Zašto? Željela sam da vrisnem. To je bilo više od mo druce, ego je zaista trebao odgovor. Ni jedna od posljednjih dvadeset minuta nije imala smisla. Lukas posegne i pritisne dugme na komandnoj tabli. Zvonjava je prekinuta, i

ja pogledam tamnokosog muškarca sumnjivim pogledom. „Ne brini, Ma cherie.“ On me umiruje. „Do sada moj brat je vjerovatno otkrio drogiranog šofera i

mobilizuje trupe, da tako kažem.“ Bez teksta, gledam dok nas izvlači na drugo parkiralište pored duge bijele limuzine. Vozač je stajao pored prednjih vrata, veliki zastrašujući čovjek sa sunčanicama i tetovažama preko zglobova. Lucas zakorači van iz automobila i hoda prema zadnjim vratima, otvara ih, i gurne glavu unutra. „Dolaziš li?“ Moja usta se otvaraju u tišini, još uvjek pokušavajući shvatiti šta se dešava. „Zašto?“ pitam konačno. Bilo je to isto pitanje koje sam postavila Jeremiahu i u njemu su zadržane sve iste sumnje i strahovi. „Možda trebam tvoju pomoć u nečemu.“ Kaže tamnokosi muškarac, „ili možda zato što sam napokon otkrio bratovu slabost.“ Zatim njegov pogled smekša dok sam se naginjala nazad na sjedalo. „Ili možda ti želim pomoći. Znao sam šta će se desiti istog momenta kada sam te ugledao.“ Simpatija teče kroz njegov glas. „Moj brat drži sve u sebi, dok ti nosiš svoje srce na rukama da cjeli svjet vidi. Jeremiah te odbio kada si spomenula ljubav. Uzevši da naša majka i otac su

vjerovatno oni prema kojima uspoređuje svijet, je li njegov odgovor tako iznenađujući?“ „Je li se ovo desilo Anyi?“ pitam, gledajući gore u njegove oči. „Da li ti ju je dostavio na isti način?“ Lukas problijedi, neočekivano pitanje udari ga jako. „Ne sasvim.“ Promrmlja, boreći se da povrati kontrolu ponovo. „Oni nisu imali ništa osim poslovne veze, iako mislim da je Anya željela nešto dublje. To je učinilo moje zavođenje lakšim... ali dosta o mojoj prošlosti. Reci mi: Da li si ikada rekla mome bratu ne?“ Pocrvenim, gledajući u njega, ali iznenadna istina u njegovim riječima udari me kao kamion. Lucas mora da je vidio moje shvatanje, zato što je nastavio.

190

Kraljevstvo snova

Izdaja

„Jeremiah je navikao da bude po njegovom, i manipuliše drugima na bilo koji način na koji može da postigne svoj cilj. Vrijedna vještina u poslu, možda manje u vezi, uzbuđenje lova je ono što donosi konačnu situaciju slađom. Koliko teško te je moj brat lovio?“ Kada njegove riječi potonu u moje srce, Lucas pokaže po unutrašnjosti limuzine. „Ovaj auto se prati. Ako ostanemo ovdje mnogo duže, naći će nas. Jednom kada bude ovdje, biti ćeš njegova ponovo da uradi ono što želi. Gdje je izazov u tome?“ Progutam, srce još krvari dok me hladan bol prekriva. Lucas posegne unutra, nudeći mi svoju ruku. Izraz na njegovom licu je bio nestašan, ali vidjela sam sažaljenje i poznatu čežnju u njegovim očima. „Neka on nas juri, hoćemo li?“

191

BRODOLOM I

Poglavlje 1

Znoj izbija na čelu malog čoveka koji sjedi preko puta mene. Tanak sloj šiški zalijepio mu se uprkos hladnom vazduhu koji je dopirao iz ventilatora.Zagrlio je

zatvorenu aktovku na svom krilu ne gledajući ni u jednog čovjeka koji su stajali oko stola. Njegove oči su stalno pogledavale ka izlazu, kao da sve što je htio je bila reza i da se da u trk od tenzije koja polako eskalira u mračnoj sobi. Potpuno razumljivo raspoloženje. „Nemamo ceo dan“, mrmlja tamnokosi škot naslonjen na suprotni zid, ali je zanemio pored mrzovoljnog plavokosog čovjeka pored njega. Ruke su me pljesnule po ramenima i trgnuh se.

„U redu onda“ došao je veseo glas iza mene dok su mi ruke uvijene u pesnice ispod stola.

„Sada kada smo svi ovdje započnimo ovaj šou. Ko hoće da počne?“ Niko ne djeli njegov entuzijazam. Preko puta mene, mršavi čovjek se trznuo na svaku riječ. Izgledao je kao da želi da se stopi sa podom i nestane. Progutala sam nervozno dok je tišina ponovo prožimala sobu. Na kraju jedan ogroman muškarac naslonjen na obližnji zid istupio je naprijed. Svima ostalima u sobi je porasla pažnja, nesvesno se prebacujući na njihovog vođu. „Loki“ zatutnjao je gusti ruski akcenat dajući težinu njegovim rečima „sada nije vrijeme za tvoje igre.“ „Ako ne sada Vasili, onda kad?“ Primjećujem nekoliko njih u sobi stiskaju zube na veseo odgovor. Vasili progunđa, onda je pogledao preko stoka ka meni. „Doktor Marshand,“ veliki rus je promrmljao „napravite zahtev.“ Mršav čovek je gledao tupo gore u rusa. Ruke na mojim ramenima su me stisnule dovoljno da mi skrenu pažnju. „Tvoj red.“ Moj red? Na pola sam okrenuta čovjeku iza mene. „Za šta?“ Napeta sam kao i nekoliko parova očiju u sobi koja su okrenuta ka meni.

193

Kraljevstvo snova

Brodolom I

„Prevođenje, draga. Dr. Marchand je francuz.“ Dala sam trgovcu oružjem iza mene oštar pogled. Da je bila bilo koja druga situacija, možda bih takođe dala dio mog uma Lucasu Hamiltonu. Rođena sam u Kanadi i govorim tečno francuski, ali nisam voljela da budem primorana na nešto. Crnomanjast muškarac iza mene se mirno smešio sa jednom iskrivljenom obrvom. Njegov trenutni pogled po sobi je ostalim muškarcima vratio pogled na mene - kao da mi je potreban podsjetnik. Nisam ni znala gdje sam, ovo je prvi put da mi se neko obratio otkako smo ušli u dom jedni druge ne skrivajući sobu. Meni je dato mjesto dok su ostali sjevali pogle da pokušavaju da vide ko je imao najveći... jel. Suočavam se sa francuzom stiskajući usne. „Oni kažu da napravite zahtev,“ prevela sam dosadnim glasom. Bol od mojih noktiju koji se usjecaju u moj dlan je jedina stvar koja me smirivala. Marchand

okrenu oči ka meni, onda ovlaži svoja usta. Njegova usta su radila trenutak kao a skuplja hrabrost, onda promrmlja.

„Treba mi pomoć... pri krijumčarenju lijekova.“ „Oni će želeti više od toga doktore,“ odgovaram pokušavajući da ignoriše m poglede na meni. Te tanke ruke nikada nisu napuštale moje rame, ali za sada njihov vlasnik je bio neprijatelj kao i svi u sobi. „Gde će lijek ići?“Na kratak momenat prkos je bio u očima čoveka, a onda je zamro dok je gledao ostale u sobi.

„U Afriku. Mojoj bolnici su potrebne ove zalihe.“ Namrštih se. Zvučao je kao dovoljno pošten čovek, pa zašto je bio ovdje? Vjerovatno iz istog razloga zbog kog sam ja ovdje, mislim, gutajući gorku pilulu. Jer nemam izbora. „On želi da prokrijumčari neki lijek u Afriku.“ „Koji lijek?“ „Lijek za AIDS,“ odgovaram nakon kratke pauze prevodeći nevoljan odgovor od francuza.

„Afrika može biti teško,“ Lukas promrmlja i ja prevodim. „Podmazujući sve prave dlanove ne može biti skup prijedlog.“ „Ako ih možeš dovesti do Kariba, on se može pobrinuti za ostalo.“ Stomak mi se uvrće slušajući šta izgovaram i primoravam sebe da dišem sporije. Potreba za

194

Kraljevstvo snova

Brodolom I

hiperventilacijom i panikom je moćna. Pogledam gore da vidim neke od ljudi koji me gledaju i vraćam svoju pažnju na sto. Plavokosi nasl onjen na suprotni zid fućka. „Toje skupa stvar,“ rekao je grubim australijskim akcentom.“ Vredi takođe mnogo i na crnom tržištu.“ Kada sam prevela ovo francuz je bio razjaren. „On insistira da je to za njegovo selo i okolno područije,“ objašnjavam dok doktor nastavlja da divlje getikulira.„On neće prodavati išta od toga kako bi

zaradio.“ „Šteta.“ Australijski smeh je odvratno zvučao.“Dobio bi dosta novca za to, posebno dole u Africi.“ Doktor Marchand je izgleda shvatio suštinu razgovora jer je njegovo lice pocrvenjelo od bjesa, ali je ostao miran. Poslao mi je optužujući pogled, kao da sam ja bila ta koja im je dala ideju, i ja sam zapiljila nazad prema

njemu. Htjela sam da mu kažem da sam više, ako ne i veća žrtva ovdje, ali sumnjam da bi mi povjerovao. Nis am tražila ovaj posao mislila sam u sebi, pokušavajući da zbacim ruke sa mojih ramena. Krivim dvojezičnu zmiju iza mene za tu privilegiju. Veliki rus zadužen za čoveka iza mene obraća mu se.“Možeš ti to, Loki.“ „Zaista?“ Lukas se pomjerio do mene ali jedna njegova ruka je ostala na mom ramenu. Pogledam gore gde vidim njegovo uplašeno lice kako proučava svakoga u sobi.

„Međutim,“ dodaje izvijajući jednu obrvu,“ne mislim da je to cela ponuda. Da li sam u pravu, gospodo?“ „U pravu si, druže.“ Istupio je plavokosi australijanac.“Voleli bismo da dodamo malo sopstvenog tovara na gomilu pošto već ide u tom pravcu svakako.“Doktor pogleda gore u australijanca onda se okrene ka meni. „Šta kažu?“ pita na francuskom. Podižem prst, tiho pokazujući da sačeka dok se konverzacija nastavlja oko mene.

„I šta bi vi prevezli?“ Loki pita. „Uobičajeno.“ Niall se ceri.“Neka ubijemo dvije muhe jednim udarcem sa ovim malim izletom.“ Lukas gleda plavokosog. „Shvatili ste da je ovo samo do Kariba, zar ne?“ 195

Kraljevstvo snova

Brodolom I

„Aha. Samo želim da izbacim taj teret iz zemlje, distribucija bi trebalo da bude lakša poslje toga.“Loki je klimnuo glavom, kao da to objašnjava sve. „Trebaće mi cjeli inventar.“ australijanac pucnu prstima i list papira je donijet na sto. Doktor Marchand je gledao razmenu izbrazdanih tamnih obrva. Loki čita spisak zviždućući. „Impresivno. Vredno takođe.“ „Šta je to?“doktor zašišta naginjući se ka meni.“O čemu pričaju?“ Zurim u doktora, nesigurna kako da reagujem. On je sigurno morao znati sa kakvim tipom

ljudi je završio.

„Kako ste upoznali ovog čovjeka?“ „Kad nisam bio u mogućnosti da nabavim dovoljno lijekova preko odobrenih kanala, pristupio sam jednom od mojih dobrotvora za pomoć. Zakazao je sastanak, ali nisam upoznao ovog čovjeka do danas.“ Mršavi je lupio šakom o sto nenamerno skrećući pažnju na sebe. „Šta oni pričaju?“ „Oružje,“ odgovaram sa mučninom u stomaku.“Pištolji verovatno. Dodaće ih u vašoj pošiljki.“ „Ne!“ Marchand je udario pesnicama po stolu i iznenada stao.“Reci im da je to neprihvatljivo,“insistirao je divlje gestikulirajući, mašući aktovkom kao

buzdovanom.“To je trebalo da bude operacija u medicinske svrhe, ne mogu im dozvoliti da...“Po oružjeMoje se pojavilo nekoliko pari ruku. Francuz počeo da muca očiju širom sobi raširenih. srce se ustisnulo u zajedničkom strahujejer su ljudi u sobi uperili svoje oružje ka doktoru. „Ne, čekajte,“ uzviknem poskočivši na noge samo kako bih bila opet gurnuta na stolicu od ruke na mom ramenu. „Molim vas, pogrešno sam protumačila.“ Okrećući se ka Marchand kažem,“Molim vas, mislite na svoje pacijente. Ako sada umrete, oni nikada neće imati pomoć.“ „Ako dozvolim da se ovo desi,“ doktor odgovara povišenog glasa u strahu, njegov pogled se kreće između svakog muškarca koji drži oružje upereno na

196

Kraljevstvo snova

Brodolom I

njega,“onda ću biti kriv za one koji dođu u moju kliniku zbog tog oružja.“ Njegove riječi su bile poput udarca u stomak. „Gospodine Marchand“ preklinjala sam „molim vas sjedite. Ovo će se desiti željeli vi to ili ne, i sve što možemo da uradimo jeste da napravimo najbolje što možemo.“ Doktorove oči su se njihale između muškaraca i mog lica i dalje sa rukama podignutim iznad glave polako se spustio nazad na stolicu. Poraz na

njegovom licu je bio srceparajući, zagrlio je aktovku na grudi, pogled koji mi je uputio znala sam da sam čvrsto grupisana u kategoriju sa 'lošim momcima.' I osjećala sam se tako. „Šta je rekao?“, australijanac me upitao gledajući me pažljivo. „On, uh, nije znao za dodatak tovara.“Drugi muškarac je frknuo. „Naravno da nije, ljubavi, ili nikada nebi pristao da baci svoj novac u ćup. Sve dok ne uradi to ponovo.“ „Neće, obećavam.“Pogledala samŠkot doktora. Mršavi me prikovao pogledom za stolicu i molila sam se da bude miran. je istupio u tihom naređenju, čupajući aktovku iz doktorovih ruku i stavljajući je na sto. otključao je i otvorio, moj dah je isprekidan kad vidjeh toliko novca na jednom mestu.

„Ovo bi trebalo da pokrije početne troškove,“ nastavio je australijanac.“Ja sam, međutim, otvoren za izvjesne...pregovore.“Bilo je samodopadnog tona u čovjekovom glasu i kada sam podigla pogled vidjela sam da me posmatra sa pohotnim pogledom na licu. Njegove oči streljaju moje grudi sa širokim cerekanjem, onda je počeo da se smije kada sam pomerila košulju naviše. „Tvoj mali prevodilac me zabavlja,“ rekao je kratko pogledavši Lukasa.“Dajte mi je na dvadesetčetiri sata i imate deset procenata od zarade.“Srce mi se zaledilo, krhotine leda cijpaju moje tijelo. Zarila sam prste u moje butine dok se jedan nokat nije slomio. Bol me trznula uspravno, a ruka na mom ramenu me stisnula.

„Deset procenata? Velikodušna ponuda.“Zaokrenem glavu da vidim da li je Lukas mislio to što je rekao, ali diler oružija ne gleda u mene. Njegov pogled je postavljen na australijanca, koji me zauzvrat posmatra. Plavokosi se naginje blizu,

njegove oči boje lješnjaka pretražuju moje. Tako blizu, mogla sam da vidim čak i u slabim uslovima osvetljenja da je borba i starost uništila finije crte njegovog lica. Nos mu je bio iskrivljen, bjele linije ožiljaka isticale su se na bradi i čelu, a jedno 197

Kraljevstvo snova

Brodolom I

uho je nosilo debeo sloj hrskavice koje sam vidjela samo kod boksera. Čak i tada, možda bi se smatrao bahato zgodnim ako ne onda zbog definitivno zle iskre u oku koja je upropastila već oštećeno lice. Odmah sam spustila pogled i čula kako režiodobravajući. „Ona ponosi strah dobro.“ Iza mene Lukas se pomjerio cokćući jezikom. „A ja sam mislio da si ti oženjen čovek.“ „Moja žena zna svoje mjesto, a zna bolje nego da pita šta ja želim. Da i radim malo sa strane, nije njen posao.“ „Ah. Onda ti nebi smetala trgovina?“ Plavokosi trepnu sa podsmjehom koji klizi niz njegovo lice. Napuštajući moj pogled, zagleda se u Lukasa. Ljubomora treperi preko australijančevog lica. „Šta hoćeš da kažeš?“ zareža. „Vaša žena za mog malog prevodioca.“ Kada se drugom muškarcu lice prošaralo besom, Lukas se nasmešio.„Šta, bojiš se šta će tvoja žena misliti o pravom čoveku?“ „Ti kurvin...“ Australijanac se uhvatio za pištolj na boku, onda se pojavio ogroman rus.

„Dosta,“ naveo je, mišići na njegovim rukama su se ispupčili dok je prelazio preko širokih grudi. Vasili se nagnuo dok nije bio licem u lice sa plavokosim. „Niall,“ promrmlja obraćajući se australijancu.„Da li imamo dogovor?“Niall pogleda u Lukasa pa u mene. Ruka na mom ramenu me stisnu blago kao jedini znak od Lukasa u napetom slaganju. Niall se smirio.

„Dogovorili smo se,“ ogorčeno je izgovorio. Ne progovorivši ni riječ dao je znak svojim ljudima. Škot je povukao doktora da ustane, vukući ga iz sobe sa ostalima.

Klonula sam u stolici, okrenula sam glavu u olakšanju. Nisam ni shvatala da sam se oslonila na Lukasov kuk dok se nije pomerio podižući ruku sa moga ramena. Dok se nije povukao nisam ni shvatala koliko me je njegovo prisustvo

stabilizovalo. Teško gutajući, zgrabila sam koljena zahvalna kada se on izmakao, ali ironično nedostaje mi njegova snaga.

198

Kraljevstvo snova

Brodolom I

„Nije bilo tako loše sada, zar ne?“ Vasili ga je ignorisao proučavajući me trenutak. Rusov kameni izgled nije toliko strašan kao australijančev lukavi pogled koji mi je uputio, ali je ulivao sigurnost.

„Gdje je Anya?“ konačno upita zadebljalog akcenta kotrljajući slova imena druge žene. Emocionalna sjećanja na prelijepu plavušu koja umire na podu ponovo mi se pojavila i ja pognem glavu. Pored mene, Lukasov osmeh je posrnuo i

konačno pao sa njegovih usana.

„Potreban je novi prevodilac.“Vasil se zaustavio, a onda klimnuo glavom. „Šteta,“ veliki muškarac promrmlja, nikada ne mijenjajući izraz, „sviđala mi se.“ Mahnu ka vratima. „Možete otići. Kontaktiraću te kad budem spreman.“ Lukas je izvukao moju stolicu, ustala sam užurbano kada sam osjetila njegovu ruku na mojim leđima. Njegov odgovor je bio da me drži čvrsto pored njega dok se jaka muzika razlivala preko nas.

Stigli smo do kraja stepenica. Jedan muškarac u izbacivačkoj košulji podigao je konopac kapiju za naš prolaz, izašli smo van haosa muzike i mesa. Prije ovog dana, nikada nisam bila u striptiz klubu. Dvije platforme povezane sa obje strane

prostorije sa golim ženama koje su se penjale na visoke šipke na svakom kraju. Ima dodatnih ružičastih stubova po prostoriji, ali većina akcije se dešavala ovdje na bini.

Toples dame zabavljale su razne ljude koji su sjedeli u luksuznim kaučevima rasutim po prostoriji. Polako smo se kretali u pozadini kluba, Lukas me drži ispred sebe, ja gledam kako dvije žene vode starije biznismene iza zavjese sa naše desne strane. Nijedna žena se ne smije, ali to izgleda ne smeta muškarcima čiji pogledi nisu mnogo bili fokusirani na licima striptizeta. Žene su bile prelijepe, ali ni jedna od njih nije izgledala srećno što je tamo. One su u potpunosti ignorisale moje prisustvo, a ja sam ostala napeta i nervozna dok nismo izašli. Lukasov krupni vozač nas je dočekao blizu vrata od kola. Nakon toliko vremena na tamnom mjestu, sunčeva svjetlost na trenutak me zaslijepila. Zaštitila sam oči jednom rukom dok me Lukas puštao napred ka kolima. Popela sam se u limuzinu prva puzeći ka drugom kraju dok je Lukas sjedio normanlno na sjedištu blizu vrata. Studiozno sam ignorisala gledajući kroz prozor. „Dobra si bila tamo,“rekao je nakon trenutka.

199

Kraljevstvo snova

Brodolom I

„Nije kao da sam imala izbora,“odgovaram gorko gledajući da li smo napustili ovu oblast grada. Nisam ni znala gdje smo bili, visoke zgrade oko mene blokiraju

bilo kakvu znamenitost koje bi mi mogle reći lokaciju. Kratko vrijeme sam živela u New York City i okolnim područijima, nisam sebi dala vremena za istraživanje tako da table sa imenima ulica meni znače malo. „Uvek postoji izbor,“Lukas odgovara. „ponekad samo nije dobar.“Okrenem se da pogledam mog nekadašnjeg otmičara, ali je buljio kroz prozor u prolazeći grad ne u mene. Lukas je bio mračan, izraz koji nisam vidjela na čovjekovom licu prije. Uvjek je postojao podsmjeh,sarkastična primjedba ili sarkastičan komentar, ali nikad ovako mirno samoispitivanje.

Promena me je bacila u krug i podsjetila na drugog čovjeka koji je i zgledao toliko slično. Moje se srce stisnulo pri pomisli na Jeremiaha i zagledah se dole u moje ruke. Pitam se da li je u potrazi za mnom. Čak četiri sata prije bila sam priljubljena u krevetu sa čovjekom koga sam voljela i moj život nije mogao biti savršeniji. Sada sam ovde. „Zašto si me kindapovao?“ Upitam iznenada u potrazi za nečim da istjeram bolnu usamljenost. Duh osmeha plesao je preko Lukasovih usana.

„Da li bi verovala da je zato što uživam u tvom društvu?“upita. Frknula sam. On slegnu jednim ramenom.

„I mislio sam da ne bi.“ „Ako ti je trebao prevodilac mogao si pitati.“ Poželjno nekog drugog, tiho dodam trljajući ruke. Pogledao me je. „Šta bi ti rekla da sam pitao?“ „Ne.“Pravi osmjeh je krasio Lukasove usne. Čak i sa druge strane automobila bliski kontaktsa tim plavo-zelenim očima na skrivenom licu me pogodio. Liči mnogo na njegovog brata. Osim svojim izgledom, međutim, njih dvojica su bili različiti. Ukršteni ožiljak na licu čovjeka ispred mene je bio jedini prikaz. Lukas je bio mršav, nema širinu svog brata bivšeg vojnika. Njegove ruke, primjetila sam odsutno,nisu bile kao Jeremiahove. Milijarderove su bile grube,

radničke ruke, dok su Lukasove bile glatke i dobro manikirane. Oni su bili od onih, po mom mišljenju, koji nikada ranije nisu videla dana napornog rada.

200

Kraljevstvo snova

Brodolom I

„Šta hoćeš Lukas?“Pitam iznenada umorna od svega. „Šta ti hoćeš gospođice Delacourt?“Zamišljeno će gledajući me pažljivo. „Želim da idem kući.“ „Kao i ja.“ Sarkastična primjedba je bila na vrhu moga jezika, ali sam ga pregrizla vidjevši žalostan pogled na njegovom licu. Ignorišući ga ponovo zurim kroz prozor. “Mogao si me barem upozoriti o tome šta se dešava tamo.” Ništa nije rekao na to i zapali smo natrag u tišinu. Gledala sam grad u prolazu ne primećujući ništa dok se konačno nismo skrenuli u ulicu u smjeru garaže. Neki strah se uvukao u mene dok smo se provlačili kroz drugu unutrašnju kapiju i parkirali se pored lifta. “Ah, konačno.” Snop svjetlosti se vratio i kada su vrata na limuzini otvorena Lukas je jurnuo u stranu i izašao. “Dolaziš?” dodao je trenutak kasnije pomaljajući glavu nazad u vozilo. Potreba da ostanem u sjedištu opet me je opsjela - naša posljednja stanica bila je nepoželjno iznenađenje - ali nakon trenutka razmišljanja sam hodala pogrbljena kroz dugu kabinu prema vratima. Ignorišući Lukasovu ruku izvlačim se na svjež vazduh, ali umjesto podrške da mi da malo prostora bednik mi se približava. Onemogućena da se odmaknem, okrećem glavu iziritirana njegovom blizinom dok je vodio prst niz moje lice.Njegova ruka dolazi ispod moje brade okrećući mi glavu kako bi ga pogledala."Bjes, ne strah," mrmlja i tada samozadovoljni osmeh

razdvaja njegovo usne.“Sa tim mogu da se nosim.”Odmiče se dajući mi prostora i uzdišem u olakšanju. Vozač je zatvorio vrata i izvlači auto dok ja pr atim tamnokosog čoveka prema liftu. Lukas provlači karticu kroz prorez i unosi neki kod, a onda čujem napravu kako popušta. “Gdje smo sada?”Pitam dok je pridržavao vrata za mene.Stojim na suprotnom kraju lifta zahvalna što nije pokušao opet da naruši moj prostor.”Neki drugi sastanak gde mogu biti upucana?” “Ne sasvim.” Lift se penjao gore i gore i zapitah se koliko je zgrada visoka. Panel je imao jedno dugme sa oznakom Penthouse i shvatih da ovaj lift je namenjen samo za poslednji sprat. Na kraju, lift je usporio i sa jednim ding vrata su se otvorila direktno u osvetljen, potpuno moderan dnevni boravak. Hmm. Nije

baš ono što sam očekivala.“Poslje tebe", rekao je Lukas.

201

Kraljevstvo snova

Brodolom I

Izašla sam iz lifta gledajući po prostranoj sobi. Plafoni su visoki, sa sijalicama koje vise na tankim žicama malo iznad nivoa glave. Dva krovna prozora puštaju

sunčeve zrake unutra, ali soba je bila postavljena sa prozorima koji su gledali na horizont New Yorka. Nameštaj je bio bledo krem, skoro bijele boje, cjeli kožni sa par obojenih detalja. Svakako nije izgledao kao momački. Vrata se zatvoriše iza mene i slabašan klik došao je iz panela pored lifta. Brzim pogledom uočila sam crveno sjajeće svjetlo i pretpostavljam da sam ovde zaglavila za sada. Gutajući nervozno polako pratim pogledom kako se Lukas kreće dublje u sobu nestajući na kratko iza ugla. Koraknem napred, pogledam uokolo i vidim da je kuhinja velika skoro kao dnevna soba.Čuje se zveket o staklo onda me je pozvao “Vino?” “Hm.”Ponaša se kao da sam gost, a ne zarobljenik i to me je iživciralo. “Vode, molim te.” “Stiže odmah.”Dok se kretao po kuhinji pomjerila sam se dublje u dnevnu sobu. je moderan sa tankim stepenicima pored kuhinje vode do drugogPenthouse sprata. Provela sam nekoliko nedjelja živeći u ogromnoj kući u koje Hamptonsu

iako nije bila tako luksuzna i ne ovoliko velika, ali je isti osećaj. “Jel ovaj stan tvoj?” pitam. “Jedan od njih, jeste.” Nisam bila sigurna šta sam očekivala od krijumčarevog doma, ali zasigurno ne ovo. Koliko mogu reći, Lukas Hamilton je imao sarkastičnu, šarenu ličnost. Pomislila bih da će mu dom biti razmetljiv kao i on sam. Ovo potkrovlje, međutim, izgleda više kao nešto iz Ikee nego Cirque de Soleil. “Zašto sam ovde?” Pitanje mi izlazi iz usta, sve moje frustracije su iza jednostavne fraze. Lukas mi dodaje flašu vode. “Zato jer oboje imamo nešto da dokažemo mom bratu.” “Mogu li da idem?” “Ne.” “Molim te?”Lukas uzdahnu. “Želiš li u obilazak mjesta?”

202

Kraljevstvo snova

Brodolom I

“Ne, ja bih da idem kući.” “U mali stan u Jersey City, ili do mog brata koji te odbacio?” Voljela bi da mu nisam rekla to. Moje riječi su bile slučajne, ali šteta je učinjena. Podsjetnik i dalje bode i gutam suvim ustima.

“On me nije odbacio”, promrmljam, ali nije bilo presude mojoj laži. Lukas je stavio ruku na moj lakat vodeći me do onog kauča. “Sjedi,” rekao je i sjeo na odgovarajuću stolicu preko puta mene. “Da li te je odbacio nebitno je. On mora naučiti da te cijeni, a ja trebam tvoje prevodilačke vještine. Ako jedno može pomoći drugom, gde je problem?” Zurila sam u njega sa nevjericom.

“U kom svijetu ti živiš, u onom u kojem kidnapuješ ljude i primoravaš ih da ti pomognu?” “U mom svijetu.” Odvrćem čep na flaši vode, uzimam ljut gutljaj i želim da je unutra nešto jače. “Za nekoga ko kaže da želi da ide kući,” kažem gorko “sigurno izgleda kao bure koje se kotrlja niz put.” Lukas nije rekao ništa na to, a kada sam podigla pogled ka njemu pronalazim da me posmatra pažljivo. Sklonila sam pogled ne želeći da vidi koliko sam očajno željela da se udaljim. Ne samo od njega, već od svega.

“Bio je ovo dug dan,” rekao je nakon trenutka ustajući. “Prva spavaća soba na spratu sa desne strane je sređena za tebe.Reci mi ako ti nešto zatreba.” Nisam zastala da razmotrim čudnu izjavu, ali ustajem brzo ne želeći previše ni razmatrati. Skoro stižem do stepenica i čujem kako doziva moje ime i okrećem se. Gledao me je trenutak prije nego je progovorio.”Znaš da te nikada ne bih dao Niallu.” Progutam želeći samo da odem.”Znam” tiho promrmljam. Čak i kad sam sjedila okružena nepoznatim ljudima, znala sam da čovjek sa ožiljkom mi čuva leđa. Nema nikakvog smisla da mu vjerujem, ali jesam, barem za nijansu. Ne želeći da pričam više, popela sam se stepenicama i zaključala spavaću sobu. Visoki krevet je spušten za mene i roletne na prozorima zatvorene. Popela sam se u krevet i povukla prekrivač na sebe. Krzneno ćebe nije najsavršeniji štit od užasnog svijeta u kojeg sam verovala, ali mora poslužiti za sad.

203

Kraljevstvo snova

Brodolom I

Mora da sam zadrijemala jer kada sam konačno zbacila prekrivač mogla sam vidjeti da je već pao mrak napolju. Zimi sunce brže zalazi i nisam imala osećaj da sam spavala previše, ali okolo nije bilo sata da mi kaže koje je vreme. Otkrivam da moja spavaća soba ima sopstveno kupatilo, što je bilo olakšanje jer nisam htela da izlazim na vrata u skorije vrijeme. Mislim da čujem glasove sprat niže, ali sam ih ignorisala pregledavajući šta je bilo položeno na granitnom pultu. Lukas je pripremio za moj dolazak. Kupatilo je imalo četku za kosu i figaro za kovrdže, kao i potpuno opremljen ormarić sa lijekovima. Uzimam četku i gledam uočavajući plave kovrdže oko drške. Nisu bile puno svetlije od moje i odmah sam ostavila četku na mjesto shvatajući kome su pripadale i čiju sobu sada zauzimam. Brz hod do ormara potvrdio je moje sumnje. Mantili, haljine, majice, pantalone, sve veličine previše male za moju figuru uredno su visile odvojene po boji i vrsti.

Čak sam i prepoznala haljinu Anya Petrovski koju je nosila kada sam je prvi put srela kako nakinđurena zapada za oko. U redu, ovo je čudno. Neko je pokucao na vrata i okrećem se da ne budem uhvaćena kako njuškam. ne budi glupa, Lucy, ošamarila sam se ipak zatvarajući orman iza mene. On te je ovdje stavio. Očigledno je da je očekivao da ćeš pogledati okolo. Ipak nešto nije bilo u redu sa njuškanjem po stvarima mrtve žene, kako god. Koliko god mi se ne sviđala Anya kratko vreme koje sam je poznavala, sve što sam mogla da vidim sada kada sam mislila na nju je blijedo, suzama obliveno lice koje leži u lokvi krvi. “Kuc-kuc?”Lukas me zove prekidajući me u sanjarenju.Nakon trenutka oklijevanja otključam vrata i provirim napolje. Lukas je ispunio čitav prostor ležerno naslonjen na okvir vrata. U jednoj ruci je držao polu -praznu flašu vina a u drugoj dvije čaše.”Mogi li da uđem?” Potreba da kažem ne je na vrh jezika. Ovo je loša ideja, mislila sam iako sam stala u stranu dozvoljavajući mu da uđe u sobu. “Ovdje si kako bi me pustio?” pitam prekrštajući ruke. “Ne, htio sam da ragovaram.”Izgledao je trenutak ometen gledajući po sobi kao da je odmerava. Nisam mu mogla vidjeti lice pa nisam imala ideju o čemu razmišlja, ali skontala sam kad je podigao sliku Anya u koju sam zurila. Simpatija je ovila moje srce kako bih zapamtila to, odmah pored uplakanog lica ruske djevojke, takođe sam videla njegov očajan pogled.

Pokušao je da je spasi, ali nije bilo nikakve šanse i Anya je umrla na njegovim rukama. Stavila sam ruku preko njegove dok je polagao sliku licem prema dole i

204

Kraljevstvo snova

Brodolom I

povukao je dok se okretao.”Žedna?” upita dižući čaše.Kada sam odmahnula glavom slegnu ramenima.”Više za mene.” “Ti si pijan,” rekoh dajući mu zapanjujuć pogled.Lukas je podigao prst. “Ne pijan.Ispijen.”Stropoštao se naslanjajući se na obližnju komodu.”U redu, možda malčice pijan.” Flašu koju je nosio bila je skoro prazna dok sam zurila sa neodobravanjem.

“Da li je to normalno za tebe?”Lukas zavrti glavom, zastade da razmisli o pitanju i onda opet odmahnu glavom.Zakolutam očima, poslednje simpatije su odmaglile.”Ovo nije kao da si osvojio poene,” rekoh, ali izdajnička usta se izviše u osmijeh uprkos sebi.

“Radoznao sam šta je moj brat vidjeo u tebi.”Osmjeh mi je nestao kao i strpljenje da se bavim ovim čovekom.”Možeš otići sada.”Marširala sam preko sobe i otvorila vrata.

“Voljela bih...” Okrenula sam se i vidim da stoji samo centimetar iza mene i

riječi mi zamru u tišinu. Nisam čak čula ni da se pomjerio. Povukla sam se korak u

nazad i udarila u zid između vrata od kupatila i spavaće sobe. Lukas se približava, preblizu za moj ukus i stavljam ruku na njegove grudi kako bi ga zadržala. Zanimljivo je imati ovako nekog atraktivnog blizu. Iako čak mi se nije ni

sviđao, nema negiranja da je zgodan, ili da njegova blizina čini moj stomak nervoznim. Ožiljak preko njegovog nosa i brade služi kako bi naglasio njegov izgled. Miris skupocenog vina je bio kao sl aba kolonjska voda, uopšte nije onaj miris koji bih očekivala. Ispod moje ruke osetila sam titraj mišića ispod tople kože i svile i progutah. Njegovi prsti sklanjaju pramen moje kose sa mog lica krećući se put mog čela i zadrhtala sam. Pritisnem se uz zid i on se primiče, moja ruka je jedina koja ga drži na odstojanju.

“Prelepa si,” mrmlja, primičući lice blizu moje slepočnice.Topli dah mi je prelazio preko obraza.

“I pametna.I neustrašiva.da li je to ono što je moj brat vidje?” Umesto da me uvrijedi, njegove riječi su mi stvorile zbrku u glavi.Zurim netremice u njegovo rame odbijajući da mu susretnem pogled.Njegova druga ruka miluje mi rame.

205

Kraljevstvo snova

Brodolom I

Dodir je pekao moju ruku, ostavljajući blijedo vruće tragove na mojoj koži i ruka kojom ga držim na odstojanju slabi omogućavajući mu da priđe bliže. Možda kad bi pokušao da me poljubi ili dodirne na bilo koji neprikladan način možda bih našla volju da ga odgurnem, ali se činio zadovoljnim da stoji ovako blizu. Sigurno više nego išta me je to ostavilo zbunjenom kako d a reagujem.Kada je nadlanicom krenuo niz moj vrat preko ramena, zadrhtala sam a stomak se

stisnuo.Seti se Anye, dio mene je šapnuo.U tom trenutku, međutim, teško je držati misli sabrane dovoljno da se sjetim svog imena, prisjećajući se da sam u sobi samo privremeno.Naslanjam glavu uza zid dok mu druga ruka klizi preko

moje ključne kosti kao toplo pero.Moje oči zatvorene lepršaju predajući se krhkoj milosti kože o kožu. Dok nisam upoznala Jeremiah, nisam shvatala koliko očajnički sam žudjela za kontaktom.Moja porodica je nestala. Bila sam sama na svijetu. Za tri godine sam

gurnula u stranu sve ostalo nastojeći da očuvam svoje nasljeđe za sebe dok nisam izgubila kuću i dala povjeriocima. Nakon toga, moja egzistencija je bila borba za opstanak, da ostanem korak ispred beskućnika.

Jeremiah Hamilton me je izvukao iz stvarnosti, njegov dodir čini da se osjećam živom više nego što sam bila godinama unazad. Sada je otišao, ali goruća želja, potreba za ljudskim kontaktom, ostala je duboko u meni žica pod naponom koju ne mogu ograničiti. Lukas je naslonio čelo na moje i dok sam otvarala oči videla sam pune usne centimetar od mojih. Gledam gore u plavo- zelene oči, tamne trepavice i kolutovi naglašavaju boju, osećam utroba mi se topi. “Tako lijepa,” on ponovo mrmlja gledajući me. Onda se nagnuo napred i tople usne pritiska na moje. Nije bilo potrebe u poljupcu tako da trenutak nisam

uradila ništa. Usisao je moju donju usnu grebući meko meso sa svojim zubima. Nisam mu uzvratila poljubac, tijelo mi je ukočeno u neodlučnosti, ali izgleda da to Lukasu nije smetalo. Kada sam osjetila vrh njegovog jezika, međutim, moje usne su se razdvojile svojom voljom instinktivno omogućavajući mu pristup. Moja ruka na njegovom torzu, koja ga je ranije držala na odstojanju zgrabila je čvrsto tamnu svilu i vukla ga prema mom tijelu.

Ako sam mislila da je blago zavođenje bilo sve što je Lucas htjeo, njegova iznenadna glad me iznenadila. Pritisnuo me grubo uz zid, njegova usta prže moja, i izbacujem mali uzdah. Ruka mu klizi oko mojih leđa vukući me ka njegovom tijelu, 206

Kraljevstvo snova

Brodolom I

dok produbljuje poljubac njegov jezik me zadirkuje ohrabrujuće da budem malo odvažnija. Imala sam željeni ishod. Klizila sam rukama oko njegovog vrata, obuhvatajući ga otvaram usta i omogućavam mu pristup dok u isto vreme susreće m se sa njegovim žestokim napadom. Rukama kružim kroz njegovu podužu kosu stenjući mu u usta, prstima plešem dole ka ušima i izražene vilične kosti. “Bože, tako si zgodna,” mrmlja mi na usta, rukama klizeći ispod struka ka mojim pantalonama stiskajući mi butine. Uživam u njegovom dodiru, želeći sve odjednom, želeći... Jeremiah. Krivica mi probada srce, efekat je kao kofa ledene vode koja me zapljusnula. Prekinula sam poljubac sa uzdahom. Lukas nije primetio promjenu, njegove usne

padaju grickajući mi primamljivo područije vrata i vatra se proširila mojim stomakom.Moje tijelo je izgleda željelo da nastavi ono što se već dešava, dok je moj mozak molio da okončam ovo. Okrećem glavu u stranu i hvatam sliku plave ruskinje kako bulji u mene sa uramljene slike.

“Da li je ovo ono što si uradio Anya?” Reakcija na moje pitanje je bila momentalna. Lukas se zaustavio, iskoračio nazad zureći u mene na trenutak. Provlačenje hladnog vazduha me je preplavilo u njegovom odsustvu tjerajući da se tresem i odjednom suze prete da me nadvladaju. Oči mu prate moje dole ka slici pored nas i emocija izobličuje njegovo lice. “Da,” Lukas promrmlja gledajući me ravnodušno “ovo je upravo ono što sam uradio.”Posrnuo je u stranu, snažno trznuvši otvori vrata, a zatim nestane.Zalupim vratima za njim zatvarajući ih i zaronim nazad u krevet.Srce mi je povrijeđeno i suze se slivaju niz lice kao da pokušavaju da utope svijet oko mene. Jeremiah, pomislih opet, zamišljajući njegovo lice, njegove jake ruke oko mene. Trebala sam ti dati šansu da objasniš... Da objasni šta?Šaputala sam mojoj ljubavi u trenutku iskrenosti, kada je izletjeo iz kuće kao da ga roj pčela juri. Čuje se tup udarac i lomljavina koja dolazi iz prizemlja, ali nisam obraćala pažnju uhvaćena u svom bedaku. Kako mi se ovo dogodi lo? Pitala sam se, događaji iz dana prolaze mi kroz glavu. U koje ludilo sam to sebe uvalila?

207

Poglavlje 2

Vrhunac pištanja me uzdrmao iz hirovitog sna.Trznem se budna grabeći

prekrivač napipavam ivicu kreveta. Tlo je bilo niže nego što sam mislila, posrnula sam ali sam uspela da ostanem uspravno dok sam kretala ka vratima. Otvaram ih i

odmah nanjušim dim, potrčim ka stepenicama ne znajući šta da očekujem.Lukas se zagleda u mene iz kuhinje. Naočari za sunce mu prekrivaju oči, ali mi daje blistav osmeh.

“Dobro jutro, sunce.Pravim doručak.Jesi li za malo?”Imao je viljušku u jednoj ruci i isključen toster pod drugom rukom - vjerovatno razlog za gašenje alarma.Podešavajući hromirani aparat na brojilu pomjera se ka frižideru.”Kako ti zvuče jaja?”Gledam ga još uvek momentalno zapanjena improvizovanim budilnikom.On tumara po kuhinji, zvižduće blistavu melodiju dok vadi jaja iz frižidera.Tresem glavom, pogled mi putuje po dnevnoj sobi i oči mi se šire u šoku. “Šta se dogodilo?”Uzviknem krećući se niz stepenice polako. “Oh, ovo?Renoviram.”Soba je izgledala kao da je tornado došao odnekud tokom noći.Jedna stolica je ležala naopačke, nekoliko slika je bilo iščupano iz zida, drveni sto za kafu bio je prevrnut naopačke.Ništa nije izgeda slomljeno koliko sam mogla reći. Bio je nered, ali popravljiv. Posmatrajući sumljičavo, držala sam jezik za zubima i izbjegavala sobu dok sam se postavljala na jednu kuhinjsku stolicu.

Sjedeći za barskim stolom, granitni sto stoji između mene i mog previše zahtevnog otmičara, povukla sam toster prema meni i provirila unutra.Namrštena, sam ikad vidjela. zgrabim viljušku i izvadim dva najzagorjelija komada tosta ko je “Ne kuvaš puno, zar ne?”Zabavljeno sam rekla gurajući komade prema njemu.

“Ne budi smiješna.” Lukas stavlja tiganj na vrh peći, okreće dugme za plin na najjače, a onda počinje da lupa jaja.”Vidjeo sam sve emisije.Nije toliko teško.” Gleala sam u tišini, moje obrve su se podigle kad sam shvatila da nema puter

ili ulje da podmaže nehrđajući tiganj.

208

Kraljevstvo snova

Brodolom I

“Aha,” rekoh pripremajući sebe za još alarma za požar. Dok poslednji tragovi sna napuštaju moj sistem, otreznila sam se.”Dakle, šta se dešava sada?” Pitam, naslonjena jednim laktom na grantni sto.

“Kako to misliš?” “Mogu li ići kući?” Nisam mogla da mu pročitam izraz sa svog mjesta. Izgleda je fiksiran na jaja, iako ih nije baš miješao. “Nije to tako lako.”Rekao je nakon trenutka. “Pusti me da idem,” molila sam dajući pauzu mom ponosu “prevodila sam za tebe u toj prljavoj sobici što me vjerovatno čini kriminalcem na neki način.” Pomisao mi natera bradu da podrhtava.”Lukase, molim te, pusti me. Ne želim da postanem kao Anya.”Eto, izgovorila sam to. Ležeći u krevetu prošle noći, sinulo mi je da je smrt druge žene, možda i njen život, bio bolna tačka za krijumčara oružja. Njegova reakcija je potvrdila moju sumnju, zglobovi na prstima oko špatule za su što mu pobijlili, uzdahnuopod je.”Ujednim redu,” uslovom, na kraju promrmlja, ali podiže prstmiješanje pre nego počeh klicati,”ali moraš prisustvovati poslednjem sastanku sa mnom.” “Šta će se dogoditi?” “To je prenos tereta, papirologija uglavnom. Oni su tražili da se sve ubrza, tako da se sve događa danas. Želim tebe tamo da provjeriš da li je sve na

francuskom tačno, onda kada sve bude sređeno slobodna si da ideš.” Pogrbim se u olakšanju.”Hvala,” rekla sam nasmijano u znak zahvalnosti. Iza Lukasa, prvi oblačić dima puši se iz tiganja. Rukom pokažem ka plotni.”Gore ti jaja.” Lukas izgovara kletvu i povlači tiganj sa vatre. Brzo uključuje izduvni ventilator kako bi dim izvukao napolje, ali je bilo prekasno. Pet sekundi kasnije, protiv požarni alarm se opet pali i Lukas opet psuje. Kompletna scena je bila

komična i ugrizem usnu kako se ne bih smijala, ali bezuspešno. Moje raspoloženje je svjetlije od kada saznajem da ću uskoro biti oslobođena, odgurnula sam stolicu i zaobišla ugao ka kuhinji.”Stavi to u sudoperu,” rekla sam naborajući nos od sumpornog mirisa spaljenih jaja.”Ne puštaj vodu na to,” brzo dodam, zaustavljajući ga na vrijeme obezbjeđujući da tek tada smrad ne bi otišao.

209

Kraljevstvo snova

Brodolom I

Brzo provjeravam ostavu i frižider uzimajući si potrebne namernice.Dva minuta kasnije mutila sam bjelanca i slične na mirnice zajedno u testo. “Šta praviš?” pita me vireći preko moga ramena. “Palačinke.A ti si protjeran iz kuhinje.”Uperim mutilicu u njega pažljivo da ostane iznad činije.”Iš!” “Oh, volim zapovjedničke žene,” mrmlja, onda pobegne dok sam se ja pretvarala da ću ga klepiti drvenom kašikom prekrivenom spaljenim jajima. Četiri sata kasnije, više nisam nasmijana dok se limuzina zaustavlja duž pločnika. Lukas je prvi izašao iz vozila, a ja sam ga pratila ostajući blizu njega koliko sam mogla. Da je bio Jeremiah tamo, držala bih ga za ruku za podršku, ali ovo nije bila takva situacija biznismen me je dobrovoljno uvalio u ovo. Moja jedina uteha je da, poslje ovog dijela, odlazim.Nisam imala pojma gdje smo.Napustili smo New York City, ostao je daleko iza nas, moje ra spoloženje je

potonulo dublje kako smo ostavili veliki grad. Svaka nada da će Jeremiah uskočiti u spašavanje je umrla sporom smrću tokom tog putovanja. Pokušala sam da se utješiti kako ću ga vidjeti uskoro, pod uslovom da se Lukas drži dijela našeg dogovora. Voljela bih da nije došlo do ovoga. Niall i njegov čovjek su stajali ispred, sa velikim brodom smeštenim u vodi dole u pristaništu iza njih. Nisam bila nautički stručnjak, ali ovo nije bio veliki brod kao neki od teretnih brodova koje sam vidjela da pro lazi duž rijeke Hudson, ali je i dalje bio ogroman dovoljno da nosi bilo šta. Brod je star.Linije hrđe klizile su između ploča i duž trupa. Izgledao je kao da u isto vrijeme može biti i ribarski brod, a najveći dio skladišta mu je u sredini.Ako je i bio tu, sumnjam da je njegova upotreba bila duža. “Šta je ovo, kanta za smeće?”Niall nije izgledao oduševljen brodom palcem pokazujući prema komadu metala. “Hteo si prevoz, tu je.” Lukas nije reagovao na izraz iritacije drugog čovjeka. Okrenuo se ka drugom stari jem čovjeku koji stoji pored australijančeve grupe.”Da li je sve utovareno na brod?” “Utovareno i čekaju svoje naloge.” Lukas je klimnuo glavom, ali Niall nije završio sa svojom tiradom.

210

Kraljevstvo snova

Brodolom I

“Drugar, ako sam željeo krvavi čamac za spašavanje, kupio bih jedan za sebe!” “Brod je dobar i kapetan Matthews će se dobro brinuti o tvom teretu. I ako želiš moju pomoć za svoju robu preko zemlje, koristićeš moj čamac.”Široko se osmehnu Niallu.”Vjeruj mi, narašće za tebe.” Australijanac nije djelovao ubjeđen, ali Lukas očigledno nije mario.

“I gdje je doktor dobrica?” upita. Niall zagunđa.”Ide drugim putem do našeg odredišta. Mi ćemo se voziti sa teretom.” Zadovoljni osmjeh na licu drugogo čoveka dao mi je bolesni osećaj da ima više od toga, ali Lukasov osmjeh se nije kolebao. “Ah. Pa gospodo, hajde da se uvjerimo da je sve zadovoljavajuće da možemo otići i ...” “Oh, ne, imamo drugi posao da raspravimo.”Niall uperi prst u mene.”Ona ide sa nama.” Moje srce je stalo, ali Lukas se blago nasmijao. “Bojim se da djevojka ostaje sa mnom.” rekao je uzimajući me za ruku, ali se zaustavio kada su ljudi iza Niallovih leđa izvukli pištolje. “Nisi mi rekao da ova mala lutkica pripada tvom bratu.Reci mi, koliko misliš da bi platio kako bi je dobio nazad bezbjedno?”Progutala sam, stra h prouzrokuje da se moj stomak zgrči. Pištolji nisu upereni u nas, još, ali pretnja je bila očigledna. Lukasov osmjeh nikada nije napuštao lice, ali je bio na odstojanju dok je proučavao Niall i njegove razbojnike. “Veoma dobra, zamisao.”Lukas je tapšao r ukama.Iznenadni zvuk izazvao je dvojicu siledžija da podignu svoje oružje.”Pa kapetane,” rekao je čovjeku koji je stajao do njega,”izgleda da ćemo imati nekoliko gostiju.Postarajte se da smještaji budu spremni.” “Da gospodine.” “Prokleto si u pravu.”Cereći se pobjedonosno na ovaj argument Niall je istupio posežući za mojom rukom.”Ti ideš sa mnom.” Povukla sam se nazad, spremna da se borim i rukama i nogama, ali Lukas je

stao između nas. Tako brzo se pomjerio da nisam vidjela kad je izvukao pištolj sve dok nije bio ispod Niallove brade. Ogroman australijanac naglo se zaustavio, bjes i

211

Kraljevstvo snova

Brodolom I

momentalni strah izobličilo je njegovo lice usmjereno na Lukasa.”Gospođica Delacourt ostaje sa mnom.”Ništa vedro nije bilo kod Lukasa sada.Neposredno se nagnuo ka drugom čoveku.”Moj brod, moja pravila.Da li sam bio jasan gospodine Jackson?” Niall je izgledao kao da je sisao limun. Iza njega, njegovi ljudi su imali svoja

oružja nanišanjena na mene i Lukasa. Molila sam se da krijumčar zna šta radi. “Ubiće tebe i djevojku.” Niall zašišta, pa zastenja kad je Lukas gurnuo pištolj jače u njegovo meso na bradi. “Možda.”Lukas se smješio sa zabavljenim nagoveštajem u glasu.”Ali ti ćeš i dalje biti mrtav.” Dva čovjeka su zurila jedan u drugoga, ni jedan nije spreman da se povuče. Kada je Lukas ručno repetirao oružje vatra u Niallovim očima se ugasila.

“Pištolje dole,” viknuo je i njegovi ljudi su spustili oružje.Plavokosi je odstupio i Lukas je spustio oružje, iako nije ispuštao drugog čovjeka.”Platićeš za ovo.” “Imam mnogo stvari za platiti.” Lukas odgovara.”Ovo je rangirano nisko na mojoj listi.” Stavljajući ponovo na moj lakat, povukao me je daleko prema obližnjim stepenicama. Kada sam se borila protiv njegovog stiska, nije popuštao, tjerajući me na uski put ka brodu. “Obećao si mi da mogu da odem,” zašištala sam, pokušavajući neuspješno da oslododim ruku.

”Da, jesam.”Lukasove usne su bile tanka linija dok me je povukao iza njega niz stepenice broda.

Mnogo toga je izgledalo kao grčevita zamka, uprkos očiglednim pokušajima pranja ruku od prljave boje. Dok smo išli okolo, brod se ljuljao na turbulentnim zimskim vodama, vrata od kabine su bila u mraku.”Ovdje dole, ali pazi gde staješ.” Voda je kapala iznutra, a stepenice su vodile do utrobe broda. Muškarci su radil i naporno noseći sanduke na donjem spratu. Stepenice i metalni gelenderi postavljeni oko otvorenog prostora koji vode na različite nivoe. Naše stepenište je bilo dugo sve do tereta ispod. Lukas me je spustio sa najvećeg stepenika i postavio na tlo. Prošli smo nekoliko vrata na lijevoj strani prije nego je Lukas jedna otvorio pokazujući mi da uđem.

212

Kraljevstvo snova

Brodolom I

Soba je bila u mnogo boljem stanju od ostatka broda. Iako mali, ipak je imao

francuski krevet, nekoliko komada namještaja i, na moju sreću sopstveno kupatilo. “Tvoj dom, slatki dom u narednih nekoliko dana.” Lukas je rekao dok sam razgledala sobu.Prošao je rukom kroz kosu, jedini pokazatelj da je uznemiren. Kao i kod njegovog brata, lice mu je teško pročitati, ali ima samouvereni osmeh. “Postoje tablete u kupatilu u ormariću ako dobiješ morsku bolest.Drži vrata zaključana za sve osim za mene i bićeš sigurna ovdje.” “Oh, obećavaš?” pucam sarkastično.”Kao što si obećao da mogu ići kući poslje ovoga?” Shvatio je poentu podižući glavu.”Tuše.” “Lukas?” pozvala sam ga dok je zatvarao vrata.Zastao je i pogledao me.”Da li se ovo desilo Anya?” “Ne. Mislila je da je opasnost romantična.”Odmahnuo je glavom i uzdahnuo.”I ja, bio sam velika budala puštajući joj da pođe sa mnom.” Probavljala sam to dok je zatvarao vrata, a zatim požurila da zaključam za njim. Propadajući nazad na tvrd dušek, uhvatila sam jastuk i stavila na glavu pokrivajući lice. Oh, kakva zbrka je moj život postao! Samo mjesec dana prije, bila sam u tempu kanclarije jedva se navikavajući na život u gradu. Kako s am samo uspjela da se nađem na brodu gangstera? Još uvjek ležim nekoliko minuta kasnije, gledajući u drveni plafon kada sam osetila trzaj pokrenutog broda. Zatvaram oči, okrećem glavu u jastuk želeći vatreno da moj život nije takva katastrofa. Sada kada smo se kretali daleko od obale, talasi nas ljuljaju izraženije. Moja porodica nikada nije mogla da nas vodi na brodske ture, tako da nemam razvijen

stomak za morsko putovanje. Bila sam dobro do sada, ali sam odlučila daje bolje sprečiti nego liječiti i uputila se u kupatilo po tabletu. Za razliku od moje sobe u potkrovlju ova prostorija nije vidjela ženski dodir. Spartanski i pohabana, skoro sve u sobi je bilo zaključano ili podupreto, što ima smisla za pomorske stvari. Čak je polica u blizini imala visoku potporu kako bi zadržala knjige od letenja i hvatam neke naslove. Sve one su pohabane i očitane kao da su videle široku upotrebu. Neke sam i očekivala, kao što su Sun Tzu`s ‘Umetnost ratovanja’ i Machiavelli`s ‘Princ.’ Druge nisu bile ono što sam zamišljala da ću naći u Lukasovoj sobi, kao što

213

Kraljevstvo snova

Brodolom I

su Tolkien i C.S. Lewis. Zanimljiv izbor, mislila sam, dodirujući pojedine naslove, a onda sam napustila tu oblast da razgledam okolo malo više. Jedna slika je postavljena na uskoj komodi. Kada sam pokušala da je uz mem shvatila sam da je zaljepljena za površinu, tako da sam se nagnula napred motreći je pažljivo. Bilo je nemoguće reći koliko je slika stara, ali nagađajući pretpostavila sam da su dva dječaka bili Lukas i Jeremiah Hamilton. Obala je izgledela kao njihova kuća u Hamptonsu, u kojoj sam nedavno bila posetilac. Nije bilo osmjeha na njihovim licima, ali način na koji su stajali blizu jedan drugog govorilo je o sponi koja je slomljena u jednom trenutku između onda i sada. Kucanje na vratima me prenulo uspravljajući se kao da sam uhvaćena u njuškanju. Prevrćem očima i ispuštam brzo vazduh, skinula sam rezu sa vrata i otvorila videći Lukasa kako stoji na dovratku.”Zar ti nisam rekao da pitaš ko je prije nego otvoriš?” rekao je iritiran mnome dok je koračao pored mene u sobu.

“Da gospodaru,” sarkastično odgovorih hvatajući njegov razbješnjeli pogled. “Šta je ovo?” pokazujem na paket koji je stavio na krevet. “Odjeća,” odgovara, na momenat ispuštam važnost pitanja “imao sam ih spakovanu prije nego smo otišli. I ne, nije Anya stara odeća.Poslao sam čovjeka da pokupi nešto tvoje veličine prošle noći.” uputila sam mu sumnjiv pogled. “Koliko dugo si planirao da me držiš uza sebe?” “Nemam pojma o čemu pričaš,” odgovorio je sa ljupkim osmehom “pa kako ti se sviđa tvoja soba?” Razgovarao je sa mnom kao da smo najbolji prijatelji, što mi je još više bilo sumnjivo. Onda, opet, pomislim da vjerovatno tako priča i sa svakim.

“Nije loša,” kažem pažljivo. “Dobro.Zato što ću ostati ovdje sa tobom.” “A ne, nećeš.” Riječi sipaju iz mojih usta, klecajućih koljena odgovaram na njegovu pretpostavku. Ideja da spavam u istoj sobi dok je još jedan čovjek sam sa mnom u krevetu... “Ne, nema šanse.” “Da, ima.”On bocne vrh mog nosa prije nego sam uspjela povući se.”I zahvalićeš mi na tome. Osim toga, ovo je moja soba.Ne bi očekivala da spavam u krevetu sa svojim ljudima, zar ne?” 214

Kraljevstvo snova

Brodolom I

“Da,” povikala sam, i Lukas je zakolutao očima. “Moram da idem kako bi se uvjerio da smo dalje od kopna u redu. Nadam se da sam pomazao prave dlanove ovaj put.” On mahnu po kabini.”Osjećaj se kao kod kuće.” “Ovaj put?” Ponovim, ali Lukas već izlazi kroz vrata. Puštam ga napolje uz frustrirano stenjanje, zaključala sam iza njega, odlučna da ne otvaram sljedeći put kada pokuca. Onda sam otišla i zgrabila knjigu, odbijajući da mi bude dosadno. Neodređeno vrijeme kasnije, čulo se kucanje na vratima. Stigla sam na pola knjige ‘Umeće ratovanja’, pošto sam odustala od Tolkiena na drugom poglavlju. Okrenula sam stranicu, ignorišući ko go da je bio na vratima. Nismo pravili ni jedno zaustavljanje od kako smo isplovili, a ja nisam bila raspoložena da zabavljam posjetioca. Još jedno kucanje na vratima, sada glasnije natjeralo me je da prevrnem očima i ostavim knjigu na krevetu. “Ko je?” Pozvala sam dosadnim glasom. “Mnogo bolje ovaj put.” Prekrstila sam ruke. “Znaš, sarkazam te neće pustiti unutra.” “A šta misliš hrana?” Moj stomak se stisnuo na pomen hrane, i brzo sam otključala. Lukas je stajao na ulazu sa poslužavnikom u ruci. “Mogu li da ti se priružim na večeri?”Upitao je.Uč tivo pitanje me je iznenadilo i slegnuh ramenima.

“Naravno.”Stala sam u stranu kako bi ušao. Mirisi hrane stigli su mi do nosa i natjerali vodicu na usta, privučena njima dok je on stavljao poslužavnik na komodu.”Uzeću je, nadam se da je nisi uzeo u bilo k ojoj kafiteriji u prolazu ovde?”Provirila sam preko ramena da vidim šta je donijeo. “Pravi termin je kuhinja, i vjerovatno ne. Verujem svojim ljudima da te neće dodirnuti, ali Niall je poveo veliki broj svojih stražara. Još uvjek nisam siguran u njihove namjere.” Pomisao da sam jedina žena na brodu me je zapljusnula i zadrhtala sam.

“Da li je Anya ikad boravila na brodu?”Lukas je klimnuo. “Ne često, ali u najmanje dva navrata.Voljela je pažnju.”Dobacio mi je zabavljen pogled.”Ne mislim da bi ti to cijenila toliko.”Jeli smo u tišini, što me je 215

Kraljevstvo snova

Brodolom I

činilo zadovoljnom.Hrana je bila pristojna i zdrava, čak iako je buranija imala ukus slanine.

“Ko ti je kuhar?” “Aleksej.Tvri da je išao u kulinarsku školu, ali ne vidim baš.” “Oh.” Usljedila je neprijatna tišina, ali dovoljno podnošljiva. Lukas je izgledao izgubljen u mislima, što mi je dalo rijedak trenutak da ga posmatram.Ovako tmuran, izgledao je kao i njegov brat. Bilo mi je teško da povjerujem da je Lukas bio stariji od Jeremiah. Čovjek ispred mene je bio mršaviji i niži od svog brata bivšeg vojnika, ali je imao iste karakteristike i tamnu put. Blijedi ožiljak na njegovom licu je istaknut u odnosu na maslinastu kožu, što ga razlikuje od svog brata više nego bilo šta drugo. Zapanjilo me koliko mogu biti različiti dva čovjeka. Jeremiah je bio zamišljen, namučen izraz je bio na njemu, dok Lukas... Nisam bila sigurna. Imao je drugačiji tip maske na licu, onaj koji je teško dokučiti. Ne mnogo zamišljen, bar ne na površini, njegove usne češće su bile u pokeraškom osmjehu, dok je sarkazam i ljubaznost držala ljude Koliko god uživala u zagonetkama, Hamilton muškarci su bili van mojepodalje. lige. “Pa jesam li zaglavljena ovde dok ne stignemo gde god to idemo?” Pitanje je bilo činjenica, jer sam bila na brodu zatvorena od Ha milton brata. To im je zasigurno zajedničko.Na moje iznenađenje, Lukas je odmahnuo glavom. “Ovdje si bezbjednija naravno, ali možeš da istražuješ brod ako hoćeš.Pod uslovom,” držeći ruku da me spreči da ga prekinem “jedan od mojih ljudi će biti sa tobom svo vrijeme.”Namrštim mu se što je izignorisao. “Iz jednog zatvora u drugi,” promrmljala sam gurajući ostatke buranije.Bila sam gost u porodičnoj kući u Hamptonsu skoro dvije nedjelje, primorana da ostanem unutar palate. Uprkos svom zatočeništvu nisam prošla dobro. Pucano je, kidnapovana sam i skoro da poginem zbog ljubavnika, bivšeg snajperiste kada je smaknuo napadača pred mojim očima. Sjećanja su mi ubila apetit i gurnula sam tanjir hrane preko kreveta. “Šta sad?”Lukas slegnu ramenima. “Ja obično ne idem na ovu vrstu putovanja. Više sam za privatni čarter preko mora - tip momka koji bi radije uživao u tropskim predjelima kao Ma i Tai."Namigne mi.”Volim male kišibrančiće.”

216

Kraljevstvo snova

Brodolom I

“Naravno.” Konverzacija sa čovjekom sa ožiljkom bila je na nivou dijeteta koji trči u krug oko tvojih nogu, vrteći se, ali čudno zabavno.”Pet dana, jel tako?” “Tako je.Smisliću nešto kako da te vratim kući između ostalog.” Željela sam da mu vjerujem, ali sam sumorno klimnula glavom. Lukas pokupi knjigu sa kreveta

listajući stranice. “Dobar izbor,” rekao je.”Ima mnogo praktičnih znanja unutra koji se ne odnose samo na rat.” “Da,” promrmljala sam uzimajući knjigu od njega i buljim u nju u mojim rukama. “svaki rat je zasnovan na obmanama.” Njegov prst ispod moje brade podigao mi je glavu kako bih ga pogledala.

“Izgledaj slabo kada ste jaki, i jak kada si slab.Umjetnost ratovanja je da pobjediš neprijatelja bez borbe.” Do treće stavke shvatila sam da je citirao knjigu. “Vrhunac se sastoji od razbijanja otpora neprijatelja bez borbe,” Lukas je nas tavio mekanim tonom.Te plavo-zelene oči padaju naniže gledajući moje usne.”Sve je pošteno u ljubavi i ratu.” “Da bi znali svog neprijatelja, morate postati neprijatelj.” Lukas je trepnuo na moj citat, zatim me pogledao nazad u oči. Osmjeh, vjerovatno najis kreniji koji sam vidjela na njegovom licu mu je povećao usne. “Sasvim tačno.” Iznenada stidljiva prekinem kontakt očima i odem bočno do kreveta.

“Hvala ti što si mi donijeo večeru.”Bila sam oprezna da zadržim krevet između nas. “Nema problema.Odmori se, i vidimo se ujutru.”Namigne.”Ne čekaj me.” Moje oči se šire u alarm dok Lukas zvižduće prilazeći vratima.”Lijepo spavaj,” dodao je sladunjavo prije nego je izašao napolje.Izdahnula sam ogorčeno.Čovječe. Gurnula sam odjeću na zemlju u gomilu pored kreveta i popela se na dušek gledajući u plafon. Nisam bila ni malo umorna, ali sam ipak povukla jorgan preko mene, hvatajući knjigu i listajući dalje. Ovo će biti duga nedjelja.

217

Poglavlje 3

Nije bilo svjetlosti iz sobe bez prozora kad sam se probudila, spašena od

prigušenog svjetla noćne svetiljke. Krevet se pomaknuo i zaljuljao ispod mene, podsjećajući me preko mog odjednom osjetljivog trbuha da sam na brodu. Bacila sam ruku sa strane i laknulo mi je kad sam ustanovila da sam sama u krevetu.

Odmaknuvši plahte sa mog tijela, stala sam kad sam čula isprekidano hrkanje koje je dolazilo iz sredine sobe. Tiho puzeći preko kreveta, zavirila sam preko ruba i ugledala Lucasa koji je ležao na podu, spavajući. Prigušeno svjetlo je ipak moglo ocrtati njegovu siluetu i ugrizla sam usnicu da se ne nasmijem. Muškarac je ležao raširenih ruku i nogu na podu, zauzimajući mjesta kolko je mogao. Deke koje je koristio za pokriti se bile su zamotane oko njegovog mršavog tijela, a od količine kože koje je pokazivao...Sva crvena u licu, otkotrljala sam se u krevetu, ne želeći otkriti dali je bio gol kao što je i izgledalo. Pričekala sam jedan tren prije nego sam svukla plahte sa svog tijela, izlazeći iz kreveta najtiše što sam mogla i ustajući na noge. Grabeći hrpu odjeće sa poda, hodala sam na prstima oko muškarčevog ležećeg tijela. Tanki tepih je bio hladan, škripa mojih koraka se stopila sa ostatkom zvukova sa broda. Laknulo mi je kad sam se zaključala u kupaonici i brzo se presvukla, umila lice i skupila moju razbarušanu kosu u konjski rep. Vireći van kupaone, krenula sam najtiše što sam mogla prema vratima, oblačeći cipele i vuneni kaput, a onda sam se iskrala iz spavaće sobe. Nije bilo žive duše u blizini, pa sam ispustila uzdah olakšanja. Negdje daleko ispod sam čula da se netko zakašljao i čula sam buku koja je dolazila iz blizine. Zakoračila sam po metalnom tlu prateći zvukove. Zadnja vrata su bila otvorena i u trenutku kad sam zavirila unutra sva buka je prestala. Muška rci koji su ispunjavali čitavu prostoriju su zurili u mene. Kafeterija, registrirao je moj mozak, ali ostatak mene se smrznuo. Pokušala sam progovoriti, ali ništa mi nije izlazilo iz usta, pa sam samo mahnula. To je izgleda prekinulo tišinu, pa su se oni v ratili hrani kad sam izvukla glavu sa dovratka. Lucy, pomislila sam, koja si ti budaletina.

218

Kraljevstvo snova

Brodolom I

Odlučivši umjesto da idem dolje po stepenicama, uputila sam se prema gornjoj palubi i morala sam jače gurnuti kako bih otvorila vrata. Sivi oblaci su prekrivali sunce, pa nisam imala pojma u koje vrijeme sam se probudila. Vjetar je puhao kroz palubu nešto bijesno, paluba ispod mojih nogu se pomicala gore-dolje.

Kapljice oceana su ispunjavale zrak, u sekundi me pokrivajući finim slojem izmaglice. Stiskajući kaput uz tijelo, držala sam se čvrsto za tanku ogradu uzduž broda, gledajući kako se ocean uzdiže oko mene. Popila sam još jednu tabletu protiv mučnine prije u kupaoni i bilo mi je drago da sam uzela dodatnu zaštitu. Moj trbuh nije baš volio talasanje mora, ali i uprkos tome čitava ova stvar mi se činila fantastičnom. Bila sam jedina dovoljno luda da budem napolju tako rano ujutru. Dok sam

imala palubu samo za sebe, mogla sam također i razumjeti zašto su svi više voljeli biti unutra dok mi je hladnoća prodirala kroz tanki kaput. Osvrtajući se, primjetila sam još jedan ulaz na vrhu palube i držeći se blizu zida, krenula sam prema vratima. Otvarajući, topli zrak je zapuhnuo moj smrznuti nos, pa sam brzo ušla unutra. Stepenice su vodile prema gore i neodlučno sam se počela penjati, vireći da vidim tko je unutra.

Zrak pun dima je ispunjavao usku kabinu, nagovještavajući miris duhana koji mi je dao do znanja da nisam bila sama. Glasovi su mumljali iznad moje glave, pa sam provirila iznad nivoa poda da bi vidjela dva muškarc a koja su sjedila u

stolicama fiksiranim za pod, gledajući kroz obložene prozore. Prepoznala sam kapetana od jučer, ali ne i čovjeka pored njega. Obadvojica su imala isti izgled, osoran i oštećen izlaganjem vremenskim prilikama, ali niti jedan nije isijavao takvu pretnju kao ljudi koje sam vidjela dolje.

„Pa, vidi šta nam je maca donijela.“ Sagnula sam glavu, sramežljivo im mahnuvši kad su se obadva muškarca okrenula u svojim stolicama da me pogledaju. Kapetan mi je pokazao da se

popnem. „Pa, nemoj samo stajati ondje,“ produžio je, naboravši staro lice osmijehom.

„Obećajem ti, ne grizemo.“ „Ja jesam nekada,“ rekao je muškarac pored kapetana i dao mi je krezubi osmijeh. „Ali sam već izgubio većinu najgorih suparnika.“

219

Kraljevstvo snova

Brodolom I

Kapetan je drugog čovjeka pljusnuo po glavi, izmamivši zabavljeni bučni protest. Ugriznuvši usne da se ne bi nasmijala, popela sam se po ostatku stepenica i ušla u kapetanovu sobu. Iz ove nove pozicije ugledala sam sklopljeni stolić između njih, sa penijima koji su bili u širokoj posudi na centru stola. Brod je bio zaštićen sa jedne na drugu stranu, više ovdje gore nego u mojoj sobi dolje i ja sam se držala na ogradi pored stepenica. Kapetan je pružio ruku. „Seth Matthews,“ rekao je odsječnim glasom kad sam napravila korak naprijed, „iako me nitko ne zove mojim imenom.“ Trznuo je palcem prema drugom muškarcu. „Ova siledžijska guzica je moj najbolji prijatelj, Francis Buttercup.“ „Bouchard,“ javio se drugi muškarac, udarivši laktom kapetana i onda rukovajući se sa mnom. „Zovi me Frank.“ Njegove ruke, kao i kapetanove, su bile grube kao sirova koža. Pokazao je prema stolu. „Igraš poker, dušice?“ Ne čekajući odgovor, muškarci su izvadili stolicu iz kapetanovog područja odma iza kormilarnice bile su miovi podjeljene Peniji su bili ravnopravno podjeljeni između nas itroje; očito muškarcikarte. nisu bili takvi koljači da ne bi podjelili svoje bogatstvo. Kapetan je jednim okom pratio ocean naprijed, kao i

monitore na njegovoj kontrolnoj ploči, ali je bio i aktivni sudionik u igri kao i ostali. „Dali puno ljudi dolazi ovdje gore?“ u jednom trenu sam pitala, podižući damu herc iz podjeljenih karti.

„Zapravo i ne, ali ih mi obeshrabrimo i kad dođu.“ Kapetan Matthews je zanjihao glavom. „Nije nam cilj da se družimo sa većinom ljudi koji dolaze na ovaj brod, ako razumiješ šta ti hoću reći.“ Ispustila sam zvuk olakšanja, zahvalna što nisam jedina koja tako misli. „Nikad prije nisam bila na tako velikom brodu,“ rekla sam. „Prvi put na moru?“ Kad sam klimnula glavom, kapetan je izvio obrve. „Hoćeš upravljati?“ Moj odgovor je bio veliki cerek i uskoro sam bila iza kormila malog

teretnjaka, učeći ne tako suptilne trikove održavanja broda na putanji. „ O, trebala si vidjeti moj brod za ribolov,“ rekao je Matthews, smješeći se uspomeni. „Kretala se kao san, rezajući vodu kao da ne mari. Najbrži brod u floti, sa najboljom posadom koja je upravljala. Ništa poput ovog komada hrđe.“

220

Kraljevstvo snova

Brodolom I

„Ovo nije tvoj brod?“ „Da, je.“ Matthews nije zvučao entuzijastično na to, ali ipak je potapšao podlogu kao da mazi ljubimca.

„Uložili smo puno krvi i znoja u nju da bi je napravili boljom i bržom, ali je ona malo uspavana. Možda ne izgleda ništa naročito, ali može nadmašiti većinu plovila njene veličine. Ipak, uvijek će to biti kao da uspoređuješ tenk sa najskupljim sportskim autom.“ Osmjehnula sam se na njegov glas ispunjen čežnjom i taman sam ga htjela

zamoliti da mi još priča kad je hladni val došao sa donjeg ulaza. Smrzla sam se kad sam čula glas Škota kako kaže, „Mislim da sam je vidio da prolazi ovim putem, šefe.“ Niallova glava je zavirila iznad palube i opaki osmijeh mu se razlio po licu.

„Vidi vidi, ako to nije mlada gospođica osobno. Tražili smo te svugdje, dušo.“ Mahnuo je neobazrivo prema muškarcima pored mene. „Vi prijatelji stanite sa strane, ona ide sa mnom.“ „Da,“ promrmljao je Matthews, „ja ne mislim tako.“ Obadva muškarca su stala ispred mene, formirajući čvrsti zid. „Ona ostaje ovdje.“ Nialov ljuti cerek se prebacio na ta dva muškarca kad sam vidjela da Matthews doseže nešto ispod stola iza sebe. „Učinit ćete kako sam vam rekao,“ zapovjedio je Australac, ali njegove prijetnje izgleda nisu ni najmanje zbunile mornare.

„Dopustit češ mu da tako priča s tobom?“ pitao je Frank smireno, ne spuštajući pogled sa obadva muškarca. „Ne,“ odgovorio je Matthews, „mislim da mi se ne sviđa njegov ton.“ Licem prošaranim bijesom zbog pružanja otpora, Niall je pomaknuo svoj debeli kaput na stranu, pokazujući pištolj na svom bedru. „Ona dolazi,“ rekao je sporije, „sa nama.“ Frank je zazviždao. „On misli da je brzi na okidaču, kapetane.“ Matthews se nacerio. „To nije puška.“ Bacio je pogled na Franka. „Oduvijek sam želeo reći ovo Australcu.“ Izvukao je ono što je skrivao ispod stola, uperivši

221

Kraljevstvo snova

Brodolom I

pušku direktno prema Niallu. „E, ovo je puška,“ rekao je, povlačeći usne u ljutiti osmijeh. U trenu, obadva para ruku nasuprot mene su se digla u zrak. „Šta je sa ovim

vražijim brodom?“ bijesno će Niall. „Nisam vam dobro platio da bi se sa mnom tako ponašali. Vi radite za mene!“ „Ovi ljudi su moji, a ne tvoji,“ Lucasov živahan glas je dolazio sa podnožja ste penica. Odahnula sam sa olakšanjem kad se popeo, okrznuvši se mimo dva bijesna muškarca. „Zašto ne siđeš dole pogledati šta tvoji vlastiti ljudi rade?“ „Šefe,“, upozorio je Škot, blokirajući Naillovu putanju kada je Australac bio spreman nasrnuti. Niall je odgurnuo svog čovjeka i pokazao prstom prema Lucasu. „Otkupnina te djevojke je moja, Loki.“ Niall se glasno oslobodio stiska drugog čovjeka ali je

otišao bez riječi, tresnuvši vrata zatvarajući. „Otkupnina?“ Matthews me pogledao. „Mora da si važna velikom čovjeku da bi natjerala tog čovjeka da ostane bez gaća.“ „Mom bratu.“ Lucas je podigao glavu prema meni. „Koji ne zna da je ona ovdje sa mnom.“ Matthews je zazviždao. „Ostavljen si sam u ovome,“ rekao je, frktajući. „Neću biti u sredini ovoga.“ Kapetan je pokazao debelim palcem prema Lucasu. „Jeli ti ikada spomenuo kako sam upoznao ovog gradskog snoba?“ Nacerila sam se, osjećajući dobru priču. Napetost u sobi se konačno smanjila kada je Lucas zakolutao očima i naslonio se na konzoli. „Svakom ćeš ispričati tu priču?“ „Samo onima u kojima sam siguran da će ti to trljat na nos.“ Kapetan mi je namignuo. „Samo što sam završio s poslom, u omiljenoj rupčagi pokušavajući se opustiti i lagano se napiti. I onda, ovaj čovjek mi prilazi u baru, obučen u odijelu sa kravatom i pita me dali tražim posao. Ispričaj me, smrdim po ribi, nisam se otuširao tjednima, tek sam sišao sa broda.

222

Kraljevstvo snova

Brodolom I

Morao sam otpustiti prijateljevog sina iz posade jer sam ga ulovio kako puši travu, tako da kako god, nisam bio u najboljem raspoloženju. „On mi nudi veliku lovu, dovoljno da mi privuće pažnju. Još uvjek mislim da je uobraženi mali šupak ali ipak mu dajem ponudu: ako radi za mene na brodu, poslušat ću ga šta mi ima za reći. Ovaj mladić pokušava odglumiti njegovo zločesto sranje, ali ja ne pušim; iskreno bio bih sretan da mu vidim leđa da bih mogao nastaviti sa pićem. Pa, zamisli moje iznenađenje kada se on pojavljuje sljedeće jutro na mom brodu spreman raditi. Totalno nepripremljen također, ali svejedno tamo.“ Matthews je frknuo. „U trenu sam zažalio zbog svoje ponude, ali sam mu dao riječ.“ „Izrabio si me do maksimuma,“ dodao je Lucas, prekrižavši ruke. Lagani osmijeh na njegovom licu je odnio svu gorčinu njegovih riječi. „Izrabio sam te kao što sam izrabljivao sve svoje početnike. Momci su ti većinom nabili publicitet.“ Kapetan me pogledao. „ Ali ne bi znala, malo govno je uspijelo da prođe kroz to bez da se slomi kao mala curica. Čak je pridobio i poštovanje mojih ljudi tako što je davao sve od sebe naporno radeći. To puno znači kad si na moru. Pa kad smo stigli na kopnu ja sam mu ponudio njegov dio novca, ali on mi veli da ga zadržim i nudi mi posao.“ „Koji si prihvatio, ako se dobro sjećam.“ Kapetan je slegnuo ramenima. „Zaradio sam više sa tom malom turom nego što sam odnio kući od cijele prošle sezone ribolova.“ Njegovo lice je postalo introspektivno. „Nedostaju mi ljudi, ali oni su imali obitelji za brinuti se a ja nisam htio ništa od ovog sranja da ih zapljusne. Frank,“ gurnuo je laktom svog najboljeg prijatelja, „ne bi napustio brod, pa je došao. Vraga, mi smo stari sa bivšim ženama i bez djece, savršeni za ovaj način života.“ Zamišljat Lucasa u sjajnim ribarskim čizmama, rukujući ribljim crijevima, mom mozgu je nemoguće dokučiti. Vidio me da ga posmatram i dao mi je njegov zaštitnički zločesti smiješak. „Šta?“ pitao je, „misliš da ne mogu izaći na kraj sa velikim momcima?“ Bila sam spašena od odgovora kada je prigušeni udarac došao ispod.

223

Kraljevstvo snova

Brodolom I

Matthews se u trenu okrenuo u stolici i zgrabio je kormilo, učinivši par okreta, pa je pogledao svoje instrumente.

„Izgubio sam motore,“ rekao je, gubeći zabavljenost. „Krma je još ovdje, ali nemamo snagu.“ „Jel mogu pomoći?“ pitala sam dok me je Lucas gurao dolje po stepenicama. „Svakako. Jel znaš puno o dizel mehanici?“ Razočarenje me proželo. „Ne,“ promrmljala sam dok smo brzo prolazili stepenicama koje su vodile dolje prema našoj sobi. Nepravednost moje situacije me sustigla: ne samo što sam bila zatočenica, bila sam beskorisna zatočenica. Nešto od moje frustracije se sigurno vidjelo na mom licu jer kad smo stigli u sobu, Lucas je zastao. „Moram te zasad ovdje držati. Cijeli fokus mi mora biti na ovome, ali ću te obavještavati šta smo otkrili. Jel to u redu?“ Lagano omekšana, klimnula sam i Lucas me zasljepio osmijehom koji je napravio da mi se odjednom nutrina malo rastopi. „Nemoj zaboraviti zaključati

vrata iza mene,“ rekao je, izlazeći iz sobe. „Da gospodine,“ rekla sam, mudrijaški salutirajući. Usne su mi se trznule u osmijeh kad sam mu zalupila vrata ispred nosa.

Zaključala sam ih, časna riječ, pa sam otišla i sjela na krevet. Oči su mi proletile preko uskih granica sobe. Zar ne bi bilo zabavno kad bih završila umirući ovdje? Ta morbidna pomisao me potresla, pa sam legla na tanki madrac, zureći prema stražnjem zidu. Poželjela sam da mogu otkriti šta je to što je uzrokovalo da se nađem uvučena u ovu situaciji. Lucasa je bilo najlakše okriviti. On me doveo na ovaj brod. Smrt mojih roditelja me izbacila sa moje studentske putanje, ali nisam mogla podnijeti okriviti njih. Čak i sad, nekoliko godina kasnije, njihova smrt me prejako

probadala da bi prošla vremenom. Moj život je kontinuirano išao nizbrdo tako dugo i taman sam pomislila da mi se sreća osmjehnula... Zašto uništiti ono što imamo sa 'lakoumnostima'?

224

Kraljevstvo snova

Brodolom I

Sjećanje Jeremiahevih riječi, izgovorene meni prije par dana, su prožele moje srce poput ključale kiseline. Čvrsto sam zatvorila oči, boreći se sa suzama koje su potekle već previše puta. Njegov odgovor na moju slučajnu omašku je učinio da napustim kuću, odnoseći me u moju trenutnu situaciju. Nisam misli la izgovoriti te riječi na glas; one su samo izašle. Volim te. Kao udarac u lice, on je odbio te riječi, govoreći da ih ne izgovaram ponovo i napustio je kuću. Jesam li stvarno pogriješila što sam iskazala svoje osjećaje? To pitanje me mučilo više od ičega. Nisam očekivala da ga čujem kako mi uzvrača istim riječima. Bila sam racionalna cura: bili smo skupa manje od mjesec dana, i to nije bilo dovoljno dugo za nikoga.

Nisu bile ikakve odredbe da je ta riječ izvan ograničenja; da sam znala da više voli da te emocije budu ostavljene neizgovorene, bila bih tiho.

Čitava situacija me zaslijepila, ali kriviti njega za moju trenutnu situaciju? To bi bilo jako dobro, njemu svaliti svu krivnju. Uzdahnula sam.

Ponekad sam željela biti manje racionalna. Netko je pokucao na vrata. Uspravila sam se, stala na noge i polako

zakoračala prema njima. „Tko je?“ pitala sam. „Lucas.“ Glas je bio prigušen od vrata ali sam se nacerila. „Jesi smislio nešto za mene da radim?“ pitala sam glasno, odmaknuvši rezu i otvarajući vrata. Žuti zubi su mi uputili cerek. „Bok ljubavi.“ Pokušala sam zalupiti vrata ali odjednom je veliko tijelo blokiralo moj put. Odmaknuvši se sa vrata, jurnula sam prema krevetu, sa Niallom nekoliko centimetara iza mene. Zgrabio mi je kosu, ali sam se uspijela osloboditi, trčeći kroz sobu samo da bi bila zatočena u udaljenom kutu. Niall je stao, likujući mojoj bespomoćnosti, ali kad je krenuo zaobići kut od kreveta skočila sam na tanki madrac, sprintajući prema vratima. Bila sam na dovratku, skoro slobodna, kada je velika ruka zgrabila moj struk i

povlačilo me natrag.

225

Kraljevstvo snova

Brodolom I

„Lucas!“ vrisnula sam i onda sam bila bačena bočno u okvir od kupaonskih vrata i vrata su se treskom zatvorila.

„Ljubavnik je na drugom kraju broda.“ Iskezio mi se, zubi su mu svjetlucale na prigušenom svijetlu. „Htio bih čuti kako vrištiš moje ime.“ Pritisnuo me prema natrag i ja sam se bočno otkotrljala sa okvira vrata, moj kuk je snažno udario u rubu niske komode. Okvir slike, zakovan na drvenoj površini, se olabavio. Kad se Niall nagnuo, vjeroj atno poljubiti me, zgrabila sam okvir jednom rukom i postavila ga ispred lica mog napadača. Stisak predmeta mi je bio klimav, ali je udarac koji je sjevnuo bio dobar, a on se ipak uspio dovoljno

daleko odmaknuti pa sam završila u kupaoni. Stao je kako bi procijenio štetu, a onda se čuo bijesni krik. Pokušala sam zatvoriti vrata, ali nisam imala snage i Niall je posrnuo u uskoj prostoriji.

Zabavljenost Australca od prije je prošla; jednom rukom me zgrabio za gušu i jako me gurnuo prema stražnjem zidu tuša.Bez ravnoteže i držana jednom mesnatom rukom, ogrebala sam mu a on je ponoviorukom, pokretobrisao duplo jače sve dok mi zvjezdice nisu prožele vid.ruku, Svojom slobodnom je jednu stranu glave a onda je zarežao i pokazao mi je krv na njegovim prstima. „Ti mala kučko.“ Odvukao me iz kupaone i bacio me na krevet.

Teturava, boreći se za zrak, pala sam natrag i pokušala se odvući dalje od njega. Zgrabio me za noge, držeći me za rub madraca, onda stražnjom stranom ruke mi je stisnuo lice kad sam pokušala ustati. Ležim ovdje, bol zrači kroz moje tijelo, kad sam čula zvuk remena koji se otkopčao. Molim te, nemoj... Što se desilo sljedeće mi je bilo u magli. Čuo se udarac i pucanj i nakon toga je Niall pao na boku, ciknuvši kao svinja. Pao je na pod na kraju kreveta i vidjela sam Lucasa kako mu se približava,

uperenim pištoljem. „Pogodio si me!“ „Jesam, i sada imaš tri sekunde da mi daš razlog zašto ne bi to ponovo učinio.“ Teturajući, borila sam se da ostanem stajati da bi vidjela čitavu scenu. Iza Lucasa, Škot je ušao u pozadini sobe sa rukama u zrak. Frank ga je pratio, držeći 226

Kraljevstvo snova

Brodolom I

pušku prema zaštitaru. Kapetan Matthews je stajao pored njega, očima fokusirajući Lucasa. Niall je zastenjao, uvijajući se na podu. „Kurvin sine!“ Lucas je opalio još jednom, a ja sam se trzn ula kad je Australac jauknuo. Krevet je sakrio da vidim ozljedu, ali sam čula bol u Niallovom glasu. „U pravu si u vezi moje majke,“ rekao je Lucas, njegov glas je bio opasno blag, „ali daj mi nešto bolje.“ „Šta hoćeš čuti?“ rekao je plavokosi muškarac kro z stisnute zube. „Zašto si sabotirao moj brod?“ Niall je izgledao zbunjen. „Sabo...zašto bih pobogu to učinio? Ne, ne,“ naprasito je dodao, njihajući ramenima kada se Lucas približio. „Kunem se, nisam sabotirao ništa! Zašto bih ugrozio svoj tovar?“ „Onda trebam vjerovati da tvoj posjet ovdje je bio sasvim slučajan?“ Lucas je zvučao kao da priča o vremenu ali, kako sam to često znala vidjeti i kod njegovog brata, osjetila sam nešto opasno iza njegovih riječi. Niall sa druge strane, nije izgledao kao da to razumije.

„Vidio sam priliku i iskoristio je?“ Pištolj se podigao, ovaj put ciljajući ravno u Niallovu glavu. Izgubila se Lucasova bezgrižna vesela gluma. Promjena je nastala kao da si isključio prekidač; bijes prožeo lice ožiljkom. Lucaspromrmljao, je zakoračiopadajući naprijed, cijev premajeNiallovog čelasakad je Australac na prislanjajući pod i kompletno izvan mog vidnog polja.

„Sinko.“ Matthewsov osorni glas je ukipio Lucasa. Prosjedi kapetan je pomno promatrao mlađeg muškarca. „Nemoj to učiniti. N e u ljutnji i ne ovdje gdje bi cura to mogla vidjeti.“ Na nekoliko sekundi se činilo da Lucas neće poslušati. Zurila sam u tu scenu u šoku; Niall je nestao iz vidnog polja, šćućuren u strahu na podu kraj Lucasovih nogu, preklinjajući za svoj život. Pištolj je zatitrao dijelićem sekunde i vidjela sam

227

Kraljevstvo snova

Brodolom I

kako se stisnuo prst na okidaču, a zatim se vratila maska sa osmijehom prekrivajući Lucasovo lice. „Imaš sreće što sam dobra osoba,“ rekao je podižući pištolj usmjerivši ga prema tavanu. Signalizirao je iza sebe. „Neka ga njegov čovjek odvede dolje, onda ih obadvoje zaključajte u brodsko skladište sa priborom za prvu pomoć.“ „Platićeš mi za ovo,“ promrmljao je Niall kad mu je Škot pomogao da stane na noge. Izgledalo je kao da ga je Lucas samo upucao u jednu nogu obadva puta.

„Poznajem ljude napolju kojima neće biti drago kad im budem rekao...“ Lucas je ponovo spustio svoj pištolj, nemarno ga upucavši u zdravu nogu i Niall je zaurlao, padajući prema svom zaštitaru. „Dobro, izgleda da nisam tako dobar.“ Muškarac sa ožiljkom je zanjihao glavom. „Bože sačuvaj me od amatera,“ promumljao je kada je Niall bio iznešen iz sobe jecajući. Frank ga je pomno pratio iza, sa puškom usmjerenom prema njihovim leđima. Lucas je gledao kako odlaze i konačno me pogledao. „Kako je ušao?“ Kada nisam odgovorila, produžio je iritantnim glasom, „rekao sam ti da pitaš kad bilo tko pokuca na vrata.“ „Rekao je tvoje ime.“ pogrbila sam se, grleći si koljena. „Učinila sam kako si mi rekao, pitala sam tko je. Pomislila sam da si to ti, i onda...“ Čuo se tupi zvuk kad je položio pištolj i onda su me ruke okružile. Htjela sam izbjeći,ali nisu me puštale i kako mi je adrenalin ostavio drhtajući nered prislonila sam se tom osloncu. „Žao mi je,“ promrmljao je u mojoj kosi kada sam naslonila glavu na njegovo rame. Matthewsov glas je lebdio prema nama.

„Ići ću dolje pripaziti na popravke.“ Nisam se zamarala pogledati, ali je Lucas klimnuo. „Ovaj momak je izletio kao grom iz pakla kada te čuo,“ produžio je kapetan, očigledno radi mog olakšanja, prije nego što je zatvorio vrata slabim škljocajem. Naslonila sam se na Lucasa skrivajući lice kada su me jecaji napali. Pokušaji da prestanem plakati samo su učinili da to bude glasnije, pa sam se predala ljutnji i olakšanju i bijesu, dopuštajući im da me zapljusnu i prožimaju. Lucas me njihao dok sam jecala, jecaji su prijetili da me raskomadaju.

228

Kraljevstvo snova

Brodolom I

Najzad emocije su oslabile dovoljno da bih mogla ponovo vratiti kontrolu nad

sobom, ali nisam se oslobodila muškarčevog stiska. Kada se htio odmaknuti priljepila sam se čvršće. „Nemoj otići,“ prošaptala sam. „Ne još.“ Klonuo je, rukom mi gladeći kosu. Prsti su mu klizali prema dolje po mojim leđima i ja sam zadrhtala, ali se on ponašao kao pravi gospodin, zadržavajući ruku da ne ide još niže. „Nisam te trebao dovesti na brod,“ mrmljao je i mogla sam čuti samooptuživanje u njegovom glasu. „K vragu, nisam te čak niti smio staviti u ovu situaciju. Mogao sam napraviti druge aranžmane, one kojima bi ostala sa...“ Lucas je prekinuo i ja sam podigla glavu sa njegovih prsa da bi ga pogledala.

Zurio je u prazno, usta napućena u mrgodnu crtu, ali je susreo moj pogled nakon jednog trena.

Vidjela sam kako je nešto zaiskrilo u njegovim očima i osjetila sam kako mi se trbuh zgrčio kada sam shvatila koliko intimno se dodirujemo. Moji dlano vi su gnječili tanki materijal njegove majice, držeći ga blizu. „Hvala ti,“ promrmljala sam, gurajući se u toplinu i sigurnost njegovog tijela. Njegov miris i blizina su me obuzeli, ali sve je bilo bolje od sjećanja na ovaj dan-ne, tjedan- koji sam proživjela. „Nema problema.“ Lucasov glas je bio napet. Pogledala sam ga u lice i instinktivno sam shvatila glad koju sam vidjela u njegovim očima. Navalila su sjećanja na naš poljubac u penthausu: osjećaj njegovih usana na mojima, njegov vlastiti miris koji ispunjava moje nosnice.

„Lucy,“ počeo je, ali nisam saznala šta je htio reći jer sam podigla glavu i naslonila svoje usne na njegove.

Na tren nije ništa činio i obuzeo me očaj. Pomozi mi da zaboravim. Izvijajući se u njegovim rukama, stavila sam svoje ruke oko njegovog tijela, povlačivši ga bliže... Onda je on preuzeo, njegove usne su razdvojile moje. Omaknuo mi se uzdah

kad me prikovao na krevetu, stiskajući me na madracu. Zgrabio mi je ručne zglobove, noseći ih iznad moje glave i ja sam zastenjala. Zadirkivao me jezikom, sa smiješkom na usnama. „Sviđa ti se ovo, jel da?“

229

Kraljevstvo snova

Brodolom I

Da. Moje ruke su se stisle u pesnice. Želeći tako očajno ga dotaknuti ali naslađivala sam se u posjedovanju. Lucasovo koljeno je skliznulo između mojih nogu, stiskajući mi srž i ja sam se zgrčila, mahnito izvijajući se prema njemu. Na tren, Niallovo lice mi se pojavilo u glavi i prekinula sam poljubac na tu spoznaju.

Lucas je naslonio svoje čelo na mojem. „Možemo prestati ako...“ počeo je, ali sam ga ušutkala usnama, a on se nije pobunio. Fiksirajući moje zglobove jednom rukom, drugu je gurnuo ispod moje majice, usnama kretajući se po mom vratu dok mi je palcem dražio bradavicu. Zastenjala sam ponovo, sve više žudeći i omotala sam noge oko njegovog tankog struka. „Bože kako si seksi,“ promrmljao je, odgurnuvši mi majicu prema gore i preko moje glave. Pomagala sam koliko sam mogla, ne želeći prekinuti kontakt, ali kad sam osjetila njegovu toplinu na mojoj goloj koži, odjednom sam htela puno više. Oslobodila sam se njegovog stiska i izvukla sa m mu majicu, hlače i pojas. Njegov prigušen smijeh na moju nespretnost me iritirao, pa sam ga gurnuvši po ramenu vodila na krevetu. U roku od sekunde sam mu otkopčala hlače i nekako nisam bila uopće iznenađena kad sam vidjela da je spreman. Primila sam ga dlanovima, prelazeći prstom po debeloj glavi i čula sam ga kako stenje iznad mene. Odbijajući razmišljati o tome, prislonila sam se na donjem dijelu kreveta, noktima ostavljajući tragove po njegovom torzu i primila ga u usta.

Glasno je opsovao, podižući kukove sa kreveta dok sam ga primala dublje. Prsti su mu se zapetljali u mojoj kosi kako sam ga ljubila i sisala, zakopavši mu nokte u bedra kao polugom. Okrznula sam mu okrugli vrh jezikom nekoliko puta prije nego sam ga duboko uvlačila iznova, okretajući jezikom oko debelog koplja.

„Isuse!“ uzviknuo je kad sam noktima krenula prelaziti prema dolje po unutrašnjosti bedara, zubima vrh njegovog najlaganije štonjegovih sam mogla. Ruka okrznuvši u mojoj kosi se zategla, odvlačivšiosjetljivog i podizajućidijela me. Popela sam se natrag na njegovo tijelo, tražeći ponovo te usne. Lucas me sačekao sa obnovljenom snagom, okretajući me leđima na krevetu. „Moj je red,“ promrmljao mi je u usta, petljajući oko mojih hlača i skidajući ih. Pomogla sam mu, podižući kukove sa kreveta dok je Lukas skidao odjeću sa mojih zglobova, onda sam zacičala kad me okrenuo na koljena. Ruke su mu zgrabile donji dio moga tijela i ja sam se gurnula natrag, zacvilivši od želje, ali nisam bila spremna kad mi je raširio nabore i stisnuo lice između mojih nogu.

230

Kraljevstvo snova

Brodolom I

Vrisnula sam i uznemireno krenula naprijed, ali su me njegove ruke držale u mjestu.

Zakopavši glavu u obližnji jastuk, pala sam na krevetu dok je on lizao i sisao. Jedna ruka se odmakla sa mog kuka, onda dugi prsti su se domogli duboko u moju

srž. Drhteći, cijelo moje tijelo se napelo kao spirala, bila sam rob osjećaja isto kao da me je vezao na jednom mjestu. Ništa me nije moglo odmaknuti iz slatkog mučenja; svirao je sa mnom kao maestro, i moje tijelo je pjevalo. Zvuk trganja omota kondoma je bio jedini znak da će se stvari promijeniti, ali

sam previše odlepršala da bih marila. Kad su me njegova usta napustila, zastenjala sam moleći ga bez riječi za još. Nedostatak dodira je bio nepodnošljiv, ali čula sam kako je krevet zaškripao dok se namještao iza mene. Nokti su zagrebali moja leđa, njegove ruke su prelazile zavoje mog tijela i moj se stisak na jastuku pojačao. Kada sam osjetila da njegov tupi vrh ispituje moj otvor, ispustila sam

uzbuđeni krik i dahtala kad je ušao u mene jednim sig urnim nasrtajem. Bila sam vlažna i spremna i iznenadno rastezanje je dovelo da moj orgazam pojuri prema površini. Moji jecaji sada su dolazili sa svakim dahom, prigušeni jastukom, ali su se još mogli čuti u sobi. Sve u meni se napelo i znala sam po nepravilnom zakucavanju iza mene da je Lucas također bio blizu. Onda je promjenio položaj, nasrtaji su me gađali na pravom mjestu i moj orgazam se lansirao kroz mene. Ispustila sam mali vrisak u jastuku, valovi su se

širili u meni dok je Lucas produžio nabijati. Svaki nasrtaj me prožimao zadovoljstvom, nadovezujući se senzualnoj oluji koja me obuzela. Kako god, čak ni on nije mogao izdržati dugo, pa je svršio prigušenim uzdahom, prstima stiskajući moje kukove. Položio je glavu na gornji dio mojih leđa, toplim zadihanim izdisajima na mojoj koži. Ležali smo tako neko vrijeme, boreći se za dah. Na kraju se izvukao iz mene sa jecajem, ostavljajući me dok se čistio. Ležala sam zadihana na krevetu, zatvorenih očiju, čekajući da se smire sitni potresi. Nakon jednog trena se vratio, omotavajući ruke oko mog tijela i okrenuvši me na bok. Postojala je sigurnost u njegovim rukama, pa sam se priljubila natrag na njegovo toplo tijelo. „Možda će te ovo iznenaditi,“ promrmljao je na moje uho, „ali ja sam tip muškarca koja voli dupe. Tvoje je definitivno jedno od mojih novih favorita.“

231

Kraljevstvo snova

Brodolom I

Omaklo mi se kikotanje na neočekivani kompliment, pa sam se ukopala u njemu, likujući načinu na kojem me čvrsto držao.Pratila sam obris mišića na njegovom tijelu i gledala sam kako se zatežu i opuštaj u na moj dodir. Za trenutak na kraju, dopustila sam sebi udobnost njegovog prisustva, dobrodošlo olakšanje sigurnosti.

Pištolj je još stajao na malom stoliću pored kreveta i ja sam zurila u njega, odsutno pomičući prst oko male bradavice na njegovim grudima. Ostali smo tako nekoliko minuta, umireni u blaženom odmoru. Mogla sam tako zaspati, ali prerano za moj ukus, on se odmaknuo, otpetljavajući ruke sa mog tijela. Lišena njegove topline i shvativši odjednom da vrata spavaće sobe vjerojatno nisu zaključana, otkotrljala sam se ispod popluna i gledala sam Lucasa kako se oblači. Gledati poigravanje mišića na njegovom nagnutom tijelu je bilo uživanje samo po sebi; nije bilo baš previše lijepih muškaraca prije u mom životu. Jeremiah.

Ime me je otrijeznilo, uništavajući dio uživanja i sjaja tog trenutka. Pogledala sam prema dolje u prekrivačima oko sebe, koža me je peckala u konfuziji. „Imam nešto za tebe.“ Pogledala sam prema gore da bih vidjela kako Lucas drži nešto dugačko i tanko prema meni.

Uzimajući lagano, okrenula sam ga u rukama. Sivi metalni predmet je bio lagan i hladan, i na moje iznenađenje je imao šarku i dao se otvoriti i pretvoriti u nož. „To je nož-leptir. Lako se otvara i zatvara u trenutku kad otkačiš kvačicu.“ Nakratko ga je uzeo natrag, i sa nek oliko trzaja zgloba ga je zaljuljao, otkrivajući oštro sječivo. Još par pomaka i oštrica je nestala, i vratio ga je meni. „Imaj ga kod sebe i vježbaj. Možda neće biti koristan u pucnjavi, ali bi ti mogao omogućiti dovoljno vremena za bijeg u borbi jedan na jedan.“ Progutala sam i klimnula, uznemirenim trbuhom. Lucas mi je podigao glavu

da ga pogledam, sa brigom u predivnim očima. „Vratit ću se uskoro,“ obećao mi je. „Moram otići pobrinut se za neke stvari, naime trebamo ovaj naš brod pokrenuti.“ Izgledao je neodlučno što ide, onda se nagnuo i ponovo me poljubio. U tom kratkom trenutku, moji strahovi i sumnje su nestali, odnešeni željom i

232

Kraljevstvo snova

Brodolom I

sigurnošću koje sam osjetila od ovog muškarca. Završilo je u trenutku kad je podigao glavu i bez ikakvih drugih riječi se okrenuo i napustio sobu. Zureći u nož, naslonila sam se na jastuke i razmišljala o svom životu. Prije tri dana, rekla sam drugom muškarcu da ga volim. Nisam to nikom drugom rekla osim obitelji, a oni su svi bili mrtvi, nikada ne vjerujući da će mi ih on pl jusnuti u lice. Sad sam bila kidnapovana i ukrcana na švercerskom brodu, oteta od strane brata muškarca koji me je sa prezirom odbio. Brata čiji miris je još bio na mojoj koži. Nisi želio ljubav, Jeremiah, pomislila sam, okretajući nož u svojim rukama. Učinila sam neusiljeni pokret i bilo mi je drago kad sam vidjela da se otvorio, obadvije ručice su se spojile na mom dlanu. Oštrica je odbijala prigušenu svijetlost iznad mene i onda drugim pokretom zgloba je nestala između dva dijela udubljenog metala. Nikad nisam bila zaljubljena, sve dok nisam srela Jeremiah. Njegovo

zavođenje me obuzelo, noseći me na mjesta gdje moje srce nikada nije bilo prije. Usred opasnosti i padova u mom novom životu, zaljubila sam se u milijardera, budalasto vjerujući da i on gaji slične osjećaje. Kada sam, u tom trenutku slabosti, izrekla te riječi mog srca, on je odbio čitavu ideju. Sada evo me, ni šačica dana nakon toga, u krevetu drugog muškarca. Ako je meni seks jednak ljubavi, onda šta se točno desilo?

233

Poglavlje 4

Čekanje nikad nije bila moja specijalnost, ali izgleda to je ono što očekuju muškarci Hamilton. To nije značilo da se to meni mora sviđati. Obukla sam se, igrala se malo nožem, listala knjige, zurila u strop i vrtila palčevima. Kad su se minute pretvorile u sate, bilo je nemoguće ignorirati krulenje u trbuhu. Nisam jela cijeli dan i kako je vrijeme prolazilo pitala sam se dali će se Lucas vratiti prije nego što umrem od gladi. Čak i nakon što su motori i spod mene konačno zagrmili vraćajući se u život, nitko nije došao na moja vrata. Sve više se činilo da sam ostavljena sama sa sobom. Stala sam kod vrata, zureći u kvaku. Svako tko te hoće povrijediti je zaključan. Nadajmo se. Mogućnost opasnosti je postala manje bitna, što sam bila gladnija. Na kraju, kad mi se trbuh bolno okrenuo na zamišljeni miris, skupila sam hrabrosti da otvorim vrata i provirila sam glavom prema van.

Krupni muškarac je blokirao prilaz, ali sam bila ignorirana kad je krenuo brzo po stepenicama prema kabini. Niži nivoi su bili užurbani aktivnošću, golicajući moju znatiželju, ali sam zaključila da ću saznati nešto o tome kasnije čim budem nešto zgrabila za pojesti. Hodanje na prstima je bilo smiješno po metalnom prolazu, ali sam se kretala najbrže i najtajnovitije što sam mogla, uletavajući u kuhinju dvoja vrata niže. Izdahnula sam sa olakšanjem kada sam vidjela da je prazna, i najkraćim putem sam došla do velikog frižidera. Bila sam zgrožena kada sam vidjela šta je unutra. Sirovo meso je zjapilo otkriveno u tanjurima. Posude bez etiketa su

sadržali hranu koju nisam htjela provjeravati. Razočarana, zatvorila sam velika vrata i preturala po špajzu koji je bio u blizini.

Sve je bilo u kutijama osim kruha za sendviče, kojeg sam izvukla i provj erila. Nisam mogla vidjeti pljesan na bijeloj površini, a obzirom koliko sam bila gladna, to je bilo dovoljno.

Iako to nije bio najhranjiviji obrok na svijetu, odsjekla sam tri ravne šnite prije nego sam potražila materijal za sendvič. Brzo sam isključila sve u frižideru i počela 234

Kraljevstvo snova

Brodolom I

sam skenirati ladice tražeći nešto da bi stavila u sendvič. Nisam našla puter od kikirikija kojem sam se nadala, ali sam našla tubu nečega što se zove Marmite. Jedan dašak mirisa nepoznatog premaza ubrzo mi je promjenio mišljenje, ali kako sam se okrenula da ga vratim, primjetila sam da netko stoji nasuprot šanka promatrajuči me. Iznenađena, ciknula sam, ispuštajući plastičnu posudu iz ruku. „O, bok,“ rekla sam nesigurno, brzo se sagnuvši da pokupim čudni namaz. Mladić je bio nervozan , što me malo smirilo. Bio je puno mlađi nego većina drugih kojih sam vidjela na brodu, bliže mojim godinama, pa sam se pokušala osmijehnuti. „Tražila sam nešto za pojesti.“ Po njegovom blijedom pogledu, shvatila sam da postoji mogućnost da me ne može razumijeti. „Mm..“ Čula se nerazgovjetna buka na drugoj strani vrata u kafeteriji, odvukavši mi pažnju. Mladićeva glava se brzo okrenula u pravcu povišenih glasova, a onda natrag prema meni. Prepoznala sam očaj u njegovim očima. Oh oh. Krenula sam zaključati vrata, ali nisam bila dovoljno brza. Mladić me zgrabio za ruku, zaokrenuvši me i gurnuvši prema obližnjem stolu. Ljudi su počeli ulaziti u prostoriju a on me odvukao prema sebi. Odsjaj nečeg reflektirajućeg mi je zapao u oko, i onda sam se ukipila kada se mesarski nož našao na mom grlu. Lucas se probio naprijed, onda je stao kad me vidio. Zurila sam u njega i on

mi se ogorčeno nasmješio. „Moraš imati najgoru karmu.“ „Znam, jel da?“ odgovorila sam, razdražena, a onda je nož bio pritisnut jače u

moje meso. Svaki osjećaj je ishlapio, osim straha; kad sam progutala, osjetila sam

oštricu noža u nježnoj koži mog grla. „Alexei,“ Lucas je rekao tihim glasom, dok mu je brzo nestao osmijeh, „pusti djevojku.“ Mladić je pljunuo Lucasa,a onda je izgovorio bujicu riječi na jeziku kojeg nisam razumjela. Po načinu pričanja, znala sam da su psovke, sve upućene Lucasu. „Kolya,“ rekao je Lucas oštrim glasom i čovjek kojeg sam prepoznala kao Lucasovog šofera je pristupio. „Molim te prevedi.“ 235

Kraljevstvo snova

Brodolom I

„Jebi se.“ Lucas je pogledao prema tetoviranom Rusu i frknuo. „To sam i ja razumio. Reci mu molim te da pusti gospođicu Delacourt.“

Krupni šofer je preveo, ali Alexei je odmahnuo glavom i uputio je još jednu bujicu ljutitih riječi. „Rekao je ne,“ Kolya je preveo, očigledno parafrazirajući. „Pitaj ga zašto je sabotirao ovaj brod.“ „Potopi sve.“ Riječi su ovoga puta došle od Alexeija, koji je još jednom pljunuo Lucasa. „Posebno tebe.“ „Ah, mladić priča.“ Lucas mu se ljutito osmjehnuo. „A šta sam, ako smijem pitati, ikada tebi učinio?“ „Ubio si mi obitelj,“ mladić je zarežao. „Tvoje puške, ubile su ih.“ Lucasu se omaknuo osmijeh. „Tko ti je to rekao?“ Shvatila sam da se uopće ne zamara negirati optužbe. „Ja postavio bombu, ali nije odradila dobro.“ Alexei je ignorirao Lucasovo pitanje. „Ti na dnu mora, i onda ću ponovo

vidjeti svoju obitelj.“ Pokazivao je po sobi nožem, izvikujući još nešto što nisam razumjela.

„To je bilo za nas,“ rekao je Kolya kad ga je Lucas pogledao. Oči šofera su počivale na Alexeija. „Zato što radimo za tebe.“ „Deset godina.“ Alexeijevo tijelo se napelo od bijesa i boli, „Čekam odmazdu već deset godina. I sad sam podbacio.“ Lucasova glava se brzo podigla. „Deset godina je prije mog vremena,“ rekao je, smrtno ozbiljnog lica. „Nisam prodao oružje koje je ubilo tvoju obitelj.“ Iza mojih leđa, Alexeijevo tijelo se počelo tresti. „Lažeš,“ promrmljao je, i osjetila sam kako napetost u prostoriji raste.

Nešto u mom džepu je udarilo moje bedro i upalila mi se lampica u glavi. Nož! Izvukla sam ga polako, pluća su mi treperila od straha da ću biti uhvaćena i raširila sam ga blizu svog tijela gdje sam se pomolila da ga Alexei ne može vidjeti.

236

Kraljevstvo snova

Brodolom I

Kad se otvorio, zgrabila sam ga čvrsto u ruci, ali sam stala kad sam vidjela da Lucasova ruka mi pokretom daje nekakav znak. Ne ostavljaj me da čekam. Suzdržala sam se, nadajući se da krijumčar zna šta

radi. Pokušala sam ne gutati od straha da će se oštrica zariti dublje u moju kožu. Lucas je odmahnuo glavom prema Alexeiju.

„Tko god ti je rekao da sam bio trgovac prije deset godina je lažov, ne ja. Reci mi momče, tko ti je dao tu informaciju?“ Činilo se da se Alexei borio sa odgovorom i moja ruka je zadrhtala oko noža. Nešto je poteklo po mom vratu sa mjesta gdje je nož bio postavljen iznala sam da krvarim. Još centimetar dublje i bit će puno više krvi. „Ali ti prodaješ sve više oružja.“ Momak se izgleda oporavio od ovog otkrića. „Ubijaš sve više obitelji.“ Ruke koje su me držale su se napele. „Zašto ja ne bih ubio tvoju?“ Nisam više čekala na Lucasa; Čula sam svoju smrt u tim riječima. Imao si svoju šansu, druškane. Pomaknuvši se u stranu, zarila sam nož prema natrag dok nisam osjetila njegov odvratan trzaj kako udara u meso. Alexeijev urlik je odzvonio u mom uhu i pali smo na podu. Ruka koja je držala mesarski nož se dovoljno opustila da je mogu

odbaciti, ali sam osjetila kad je vrh okrznuo moj vrat dok smo se srušili na podu. U klupku od tijela, izgubila sam stisak na nožu i ulovila me panika. Puzeći po podu, pogledala sam natrag da bih vidjela kako Alexei još drži mesarski nož. Zgrabi o me me natrag sebi.iznad Kliznula samTada po prljavoj površini kadza je članak, podigaopovlačeći ponovo nož, pretećiprema se nageo mene. se čuo

pucanj koji je ispunio zrak i Alexei je pao natrag, srušivši se na frižideru. Ciknuvši, brzo sam se odmaknula po podu dalje od tijela, i onda sam počela udarati ruke koje su pokušavale mi pomoći. „Koji vrag,“ vrisnula sam, skočivši na noge. Adrenalin je prostrujao kroz moje tijelo i sve što sam mogla napraviti je koračati, nervoznim tijelom i srcem koje je lupalo ko ludo. „Zašto se to uvijek meni desi,“ zahtjevala sam znati, nesposobna stajati mirno. Kolya se spustio do mladića, provjeravajući mu puls, ali sam već znala da krupni čovjek neće naći ništa. Zakopala sam ruke u svojoj kosi, frustrirano je 237

Kraljevstvo snova

Brodolom I

povlačivši. U tom trenutku sam trebala pobjeći, biti bilo gdje samo ne na tom brodu.

Onda se Lucas stvorio ispred mene, blokirajući mi svaki pokušaj za bjeg. „Smiri se.“ Borila sam se zaobići ga, pa me je on zgrabio za ramena. „Krvariš, daj mi da pogledam.“ Njegove su se oči suzile kada sam ga produžila gurati. „Dali bi se osjećala bolje ako te pljusnem?“ „Da se nisi usudio,“ rekla sam, sjevajući prema njemu. Prijetnja je uspjela me smiriti dovoljno da bi mi on stisnuo kuhinjsku krpu na ranu. Lecnula sam se na pritisak i pomolila sam se da je tkanina čista.

„Imam pribor za prvu pomoć u svojoj kupaoni. Kolya pobrini se za tijelo i saznaj kako je Alexei ubacio bombu na ovaj brod.“ Odmaknula sam ponovo Lucasove ruke pljuskom, odlučna da mogu sama hodati. Onda se svijet zaljuljao i ciknula sam ponovo kad me podignuo u svojim

rukama. Sve što sam htjela je bilo da me se ostavi na miru, ali me on nosio natrag u sobu dok sam udarala i vrištala, spuštajući me na krevet prije nego je zatvorio vrata. Preturao je po kupaoni i onda je izašao držeći veliku crvenu kutiju. „Budi mirna. Moram to pogledati.“ Još razdražljiva, povinovala sam se, ustuknuvši kada je alkohol dotakao ranu. „Moj život je bio tako dosadan prije nego što sam upoznala tebe i tvog brata,“ progunđala sam, zadržavajući pritisak na posekotinu dok je Lucas preturao po priboru. „Dali je to nekakva kozmička osveta zato što sam najgluplja djevojka na planeti?“ „Možda,“ Lucas se našalio i nasmijao se mom mračnom pogledu. „Idi se otuširaj. Ja ne bi dotaknuo ništa što je bilo na tom podu u kafeteriji, čak ni tebe, bez kompletne dekontaminacije prije toga.“ Složila sam se: kuhinja je bila odvratna, i sumnjala sam da su podovi bolji. Zatvarajući se u kupaoni, skinula sam svoju odjeću, uključila tuš i onda proučavala svoj vrat u ogledalu. Lucas je potrošio dovoljno flastera da ne bi voda mogla ući, ali je područje bilo osjetljivo. Nerazgovjetna crvena linija se protezala preko jedne dojke, ostaci od rane. Protresla sam se, djelimično od toga kolko sam bila blizu smrti i adrenalina koji je napuštao moje tijelo. Skočivši ispod tuša pustila sam da topla voda samo teče po meni nekoliko minuta.

238

Kraljevstvo snova

Brodolom I

Vrata od kupaone su zaškripila otvarajući se i čula sam kako Lucas ulazi. „Odlazi,“ odbrusila sam, ali on se samo zakikotao. Čula sam kako također svlači svoju odjeću, onda je odmaknuo zastor i ušao je ispod tuša. Odmaknula sam se kako bi sakrila svoju nervozu i počela se sapunati. „Završi s tim, pa mi dodaj sapun.“ Zapovjedni ton je učinio da mi se trbuh zgrči, ali nisam odgovorila. Dodavajući tanku pločicu, isprala sam se brzo, pokušavajući ignorirati muškarca iza mene. Lucas je držao svoje ruke podalje, što je bilo olakšanje, ali nisam mogla bježati od suočavanja s njim zauvjek. Na kraju sam se okrenula, zatvarajući oči da bih blokirala pogled dok sam ispirala leđa i kosu. Čula sam kako je Lucas ispustio odobravajući zvuk i uprkos toplini vode, moje bradavice su odgovorile ukrutivši se. „Moj je red,“ rekao je, i kad sam otvorila oči dodao mi je nasapunanu krpu. Namrštila sam se. „Nisam tvoj rob.“ Polako sam uzela krpu za kupanje uprkos protesta. Lucas je podigao obrve.

„Hoćeš biti?“ Zakolutala sam očima, pokušavajući biti nonšalantna, ali je bilo teško. Odbijajući pogledati prema dolje, počela sam trljati njegov vrat i gornji dio prsa i bila sam iznenađena kolko je prljavštine izlazilo. „Prljav si.“ „To je ono što se desi kada radiš na motoru broda cijeli dan.“ Doista, mala krpa koju sam držala je bila očajno neadekvatna za ovo. Isprala sam je dva puta, sapunajući je svaki put, prije nego sam završila sa prednjom stranom njegovog torza.

Ovaj zadatak mi je pomogao da se ne fokusiram na osjećaj njegovih mišića ispod mojih ruku ili da sam gola sa nepoznatim muškarcem ispod tuša. Bilo je nečeg intimnog u tuširanju skupa i nisam bila sigurna dali će moj mozak uspjeti izaći na kraj sa još komplikacija. Prestala sam trljati oko njegovih prepona, ali mi nije promaklo ukrućeno koplje koje je bilo usmjereno prema meni. „Okreni se.“ „Hej, zapovjednički mali robe.“ 239

Kraljevstvo snova

Brodolom I

Poslušao me i trljala sam mu vrat i ramena, idući prema dole. Ova strana nije bila ni približno loša i kad sam došla do donjeg dijela njegovih leđa odobravajući sam zagrizla usne. Imao je predivnu stražnjicu i prsti su me zasvrbili da je dotaknu, ali sam se odmaknula. „Dobro, sad se isperi.“ Stisnuli smo se jedan pored drugog u tjesnoj kabini, moje srce je preskakalo

kad su nam se tijela dotakla i skliznula. Ispirao si je sapunicu, dajući mi kompletan i besramni pogled, i ovaj put nisam mogla odmaknuti oči. Lucas nije bio visok i mišićav kao njegov brat Jeremiah, ali je bio lijep na njegov svojstveni način. Nekoliko puta sam bila blizu da ga dotaknem, uvijek povlačivši ruku u zadnji trenutak.

Srce mi je bilo prikovano i tupa bol mi se probila između bedara. Njegove oči su se otvorile kad je iz vukao glavu ispod vodenog mlaza i zločesto se nasmješio kad me vidio da zurim u njega. „Budeš si oprala kosu?“ „Ja, mm.“ Gubeći rijeći, potražila sam šampon i ukopala sam se kad je Lucas napravio korak prema meni. Pokrio mi je grudi, palcem prelazeći preko bradavica i ja sam se zatresla. Nisam znala šta da očekujem od ovog muškarca. Naizmjenično je bio kavalir i bitanga, ali mi je tijelo živnulo na njegov dodir. Pogledao je prema meni sa iskrivljenim osmijehom na licu. „Jedan put s tobom nije ni približno dovoljan,“ promrmljao je napadajući mi guzove. Nisam mogla zaustaviti jauk potrebe koji je izašao iz mojih usta, i kao odgovor sam vidjela iskru u njegovim očima. Moje ruke su pronašle njegovo tijelo, prateći crte mišića na njegovom torzu. Lucas je odmaknuo zastor sa strane. „Van,“ zapovjedio je i pratio me kad smo

stali na maloj krpi pored tuša. Nije se zamarao sa ručnicima. Podigao me sa nogu i odveo me u krevet, dugim koracima brzo savladavajući udaljenost. Pali smo na krevet, svaki tražeći usta onog drugog, rukama prelazeći preko mokre kože. Naš poljubac nije bio furiozan kao prije, ali to nije značilo da je manjeg intenziteta. Ponovo sam zadahtala kad su njegova usta skliznula po mom vratu, grickajući i grizući zubima. Ruka mu je krenula prema dolje po m om boku,

razdvojivši mi noge tako da može leći između njih. Usne su mu se vratile mojima, zadirkujući i obećavajući, i ja sam zastenjala u njegova usta. Opet je stavio moje ruke iznad moje glave, ali ovaj put sam osjetila da se nešto veže oko njih. Prekinula sam poljubac da bi pogledala gore prema svojim 240

Kraljevstvo snova

Brodolom I

zavezanim zglobovima, i onda prema njegovom drskom cereku. „Imam osjećaj da ti se sviđaju ovakve stvari,“ rekao je, cereći se kad sam bezuspješno počela vući svoje okove. Nisam čak ni znala gdje je našao uže, i svakako ga nisam primjetila na putu prema krevetu. Uže koje je koristio je bilo debelo, pola širine mojih zglobova ali dovoljno labavo da bi moje vezane ruke imale malo slobode kretanja.

Lucas je izgledao zadovoljan njegovim ručnim radom. „Sada mogu raditi šta hoću.“ Namignuo mi je i spustio je glavu da bi mi sisao bradavicu. Nalet zraka je

izašao iz mojih pluća i izvila sam leđa, žudeći za više. Krenuo je lickati drugu bradavicu, zubima okrznuvši vrh i onda je usmjerio usnice dolje prema mom drhtajućem trbuhu. Okačivši mi koljena na svoja ramena, zurio je u mene dok sam silno pokušavala sačuvati dostojanstvo, da mu ne pomognem. „Volim tvoj okus,“ promrmljao je, zapalivši plamen u mom srcu. Šireći mi koljena, spustio je glavu i na dodir njegovog jezika moji su kukovi skočili sa kreveta. Zategla sam svoje okove, mlatarajući i drhtajući kad je njegov jezik počeo istraživati oko mog ulaza. Prsti su mu stiskali osjetljivo tkivo, otvarajući me šire kad je pritisnuo svoje lice i ispustila sam glasni jecaj. „Oo, vrištalica? Ajmo učiniti dečke ispod ljubomornima.“ Čvrsto sam stisnula usnice, stegnuvši čeljust, kad je Lucas ponovo zaronio glavom. Tijelo mi se grčilo i napelo na njegovoj uslužnosti, mali roktaji i jecaji su se ipak uspijeli osloboditi, ali ne tako glasni da bi se mogli čuti iza vrata. Lucas je dao sve od sebe razradivši moje tijelo, stiskajući sve prave gumbe i tajna mjesta dok nisam postala napeti, drhtajući kaos. Odmaknuo je svoja usta i onda se podigao odjednom, podignuvši mi kukove sa kreveta. Okrenuo me na bok na krevetu, podigao je jednu nogu da počiva na njegovom ramenu dok je gurao moje tijelo namjestivši ga u položaj i potisnuo se prema gore ulazeći u mene. Povukla sam svoje okove, glasni jecaj je izašao iz mojih usta prije nego što sam stisnula ponovo usnice. Nije izgledalo da se on žuri, nasrtajući polako i namjerno, gađajući točku u meni koja je slala trnce po mojoj kralježnici. Onda je novi položaj pogodio sva prava mjesta. I moj se orgazam izdignuo brzo prema površini, ali Lucas nije bio spreman da svrši tako brzo.

241

Kraljevstvo snova

Brodolom I

Odmaknuo se i okrenuo me ponovo pa sam ležala licem dolje prema krevetu. Grabeći mi guzove, malo ih je prodrmao, onda me pljusnuo zadirkivajući se sa mojim uzbuđenim pogledom. „Volim se igrati tvojim dupetom,“ rekao je, šaljuć i mi zločesti osmijeh.“ Skoro onoliko koliko volim prodrijeti u njega.“ Njegovi palčevi su pratili nabor, široko me otvarajući kad sam stavila koljena ispod sebe. Stisla sam lice u jastuk, napeta kad je jedan prst skliznuo preko mog

stražnjeg otvora, ali ga je on zaobišao i krenuo dolje prema osjetljivom mesa. Postavio se iza mene, gurajući polako debeli vrh unutra. Moj trbuh se zgrčio u isčekivanju i čula sam Lucas-ovo siktanje, njegove ruke povlače moje kukove natrag dok se nije uvukao u meni do kraja. Nj egovo čelo se stislo na moje lopatice, ruke su mu krenule gore prema mom struku dok se izvlačio i gurao opet unutra, ponavljajući kretnju sve snažnije sljedeći put. Zgrabila sam dodatni komad užeta, držeći ga čvrsto kako su nastrtaji postali brži i snažniji.Glasno stenjući u jastuk, izbacila sam stražnjicu višlje, živčani završeci su vrištali od zadovoljavajućeg trenja.Zubima mi je okrznuo kožu na zadnjem dijelu mog vrata, i onda je oštra bol nastala prvim ugrizom samo pridonoseći zadovoljstvu.

„Bože, kako si seksi,“ disao je u mojoj kosi.Kompliment je učinio da mi srce zapjeva i stisla sam se oko njega, gurajući natrag prema njegovim kukovima. Opsovao je a ja sam se nacerila, radeći to ponovo. Ugurao ga je snažno a ja sam zastenjala u jastuku. Tolko zadovoljstva, sa vrhuncem na domak ruke.

Oslobodio se i okrenuo me na leđa. Nije bilo stajanja ovaj put; bio je u meni za sekundu, njegovo lice udaljeno nekoliko centimetara od mog. Nisam mogla zaustaviti svoje krikove ali mi je pokrio usta svojim, gutajući moje jecaje i zvukove.

Moje noge su Jecala se omotale okosam njegovog struka, se na njegova leđa. sam kad osjetilauskog vrhunac kakopriklještavajući polako raste prema površini, prijeteći da će mi osvojiti sva osjetila. Povlačeći užad, imala sam potrebu dodirnuti ga, držati ga blizu sebe. „Hoću da te gledam dok svršavaš.“ Lucasov glas je bio zadihan, njegovo lice blizu moga. Te prekrasne oči su bile tamno plave, zatamnjene požudom i potrebom.Blijedi ožiljak se isticao kao ljuti usijek na lijepom licu. Onda je moj svijet bio prožet vihorom koji je parao moje tijelo, svaki mišić mi se zgrčio kad sam eksplodirala.Ovaj put čak ni Lucasove usne nisu mogle zadržati moj jecaj kad sam zastenjala i vrisnula.

242

Kraljevstvo snova

Brodolom I

Čovjek sa ožiljkom je produžio zabijati se u mene, njegovo di sanje je bilo isprekidano, a svaki ubod samo je učinio da valovi duže traju. Zatvorila sam oči, totalno potrošenog tijela, kad je Lukas konačno svršio duboko, rušeći se na mene. Srce mi je glasno lupalo u grudima dok smo se borili uloviti dah. „Nisam ni pomišljao da če biti puno bolje nego ranije danas,“ promrmljao je Lucas, niti ne pokušavajući podignuti glavu. Nisam odgovorila, moj mozak je bio previše odnešen da bi formulirala prikladni odgovor.Nakon jednog trenutka, Lucas se povukao ali i dalje držeći me blizu, ugodna težina njegovog toplog tijela me prikovala za madrac. Oslobodio je uže sa mojih zglobova, i moje ruke su mlitavo pale na jastuku iznad glave. Ležali smo na trenutak , još se boreći normalno disati. „Kako to,“ pitala sam ga nakon trenutka tišine, „da su tvoji ljudi uglavnom Rusi?“ Neočekivani komentar je Lucasu izmamio osmijeh. Sklopio je ruke na mojim grudima isuradnika naslonio je bradu na zglobu, zabavljeno gledajući. „Većina mojih prijašnjih je bila iz zemalja Istočnog bloka. me Također, dok je Anya bila sa mnom, imao sam dostupnog prevodioca za određene segmente te populacije.“ Njegove oči su se zamračile na spomenu Ruskinje, ubijene prije nepuni tjedan. „Dali si je volio?“ pitala sam iskreno, svjesna neprijatnog smjera u kojem ide naš razgovor. Počeo je pričati, ali je stao. „Možda nekada,“ promrmljao je, očigledno ne misleći da je ovo čudna tema za raspravljanje u našoj trenutnoj poziciji. „Kad sam je prvi put upoznao, bila je mlada i naivna. Ja sam bio ljut i sebičan; kradući nju od mog brata je bio način da mu vratim što mi je preuzeo život.“ Uzdahnuo je, gledajući prazno pored mene. „Vremena se mjenjaju. Ljudi se mjenjaju. Nisam učinio dovoljno da bi zaštitio Anyu od ovog načina života, i sada je ona mrtva.“ Ponovo je susreo moje oči. „Šta je sa Jeremiahom? Dali ga voliš?“ „Ja...“ Moje srce se bolno stislo. „Mislila sam da ga volim.“ Trenutno moja mišljenja vezana za Jeremiah su bila sva zbrkana, zahvaljujući ne malim dijelom ovom čovjeku koji leži na mene.“Spasio mi je život.“

243

Kraljevstvo snova

Brodolom I

„I ja sam ti spasio život također. Dva puta.“ Trznula sam se na sjećanje, rukom polazeći prema zavoju na mom grlu. „Da,“ promrmljala sam, odbacujući gazu. Gruda mi se formirala u grlu i napela sam lice protiv suza. „Kad sam mu rekla da ga volim, to je bilo prvi put da sam to rekla ikome od kad su mi roditelji umrli.“ Sjećanje je bilo dovoljno snažno da mi je opet probadalo srce. „On je samo rekao na te riječi da su 'lakoumne'.“ „Moj brat je idiot.“ rekao je Lucas na način koji je bio poznat njegovim usnama kao i disanje.

Onda je uzdahnuo. „Ljubav je nepostojana i surova gospodarica. Zbunjujuća kao sam vrag također.“ „Da.“ Ostali smo u ugodnoj tišini za trenutak, onda sam stavila ruku u kosu. „Trebala bih završiti sa tuširanjem,“ promrmljala sam, kreveljeći se kad sam osjetila vlažne, zamršene uvojke rasute na jastuku. „Mislim da izgledaš sjajno,“ rekao je Lucas iskrenog lica, i ja sam ga cmoknula po ramenu. Iskezio mi se. „Ustvari..“ Gurnuo je moje bedro i ja sam u šoku shvatila, da je opet bio tvrd. Njegova zabavljenost je narasla zbog mog iznenađenja. „Hoću te kušati ponovo.“ Njegov grleni glas je zapalio moju nutrinu.

Stavila sam svoje prste u njegovu kosu dok mi je davao nježni poljubac, i onda zatvorila oči kad su njegove usne opet krenule dolje po mom ti jelu. Vodili smo ljubav još dva puta prije nego što smo zaspali isprepleteni jedan u drugome. Vrijeme je malo značilo u toj tamnoj sobi. Nikakva sunčana svijetlost nije se probijala u mraku, i nitko nas nije uznemiravao. Voditi ljubav. Kada me Lucas dodirivao, vrhovima prstiju žigošući moju kožu, trudila sam se ne razmišljati šta mi više te rijeći znače.

Probudilo me glasno lupanje na vratima. „Lucase, trebamo te vani,“ Frankov glas je uzvikivao kroz vrata. „Kapetan se kune da je vidio brod koji dolazi prem a nama. Mogli bi biti gusari.“

244

Kraljevstvo snova

Brodolom I

Stala sam zbunjena, ali je Lucas skočio sa kreveta, paleći svjetlo i oblačeći se. „Gusari?“ pitala sam, propalog pokušaja prilagoditi sliku drvene noge sa modernim vremenom u mojoj glavi.

„Približavamo se Karibima,“ rekao je Lucas, uvlačeći se u hlače, „i nekoliko lutajućih bandi razbojnika ovdje love brodove. Iako nisam mislio da ćemo naletjeti na neke od njih tako daleko na sjeveru.“ Pogledao me. „Bolje da se obučeš.“ Isklizio je kroz vrata kad sam se okrenula iz kreveta, i požurila zaključati vrata iza njega.Zgrabivši odjeću, nabrzinu sam se obukla, načulivši uši da čujem išta. Nabijanje koraka izvan moje sobe je treslo pod, ali nisam čula ničeg sumnjivog. U trenu sam potražila nož ali sam se tad sjetila da sam ga ostavila z abijenog u Alexeiovu nogu. Najopasnija stvar u sobi je bio okvir slike. Zgrabila sam ga,

poželjevši da su mi ostavili bar nešto s čim bi se mogla braniti. Od nekud na brodu, se čula serija pucnjeva. Smrzla sam se, stiskajući okvir sa obadvije ruke, rubom r ežući linije na dlanove. Čulo se više koraka vani, ovaj put tiha, ali sam jošovdje... mogla osjetiti svaki njihov odjek. Nemojte ulaziti ovdje, molim vas nemojte ulaziti Ručica od vrata se zatresla, onda je zaškripala kako je netko htio široko otvoriti. Zacičala sam, jureći prema kupaoni u trenutku kad su se vrata treskom otvorila. Tamna figura je ispunila ulaz, a ja sam se u sekundi stala kad sam vidjela

veliku pušku u njegovim rukama uperenu prema meni. Puška se spustila skoro odma, a ja sam vrisnula kad je figura posegnula za mnom. Odmaknuvši ruku udarcem okvira, počela sam bježati prema krevetu, ali me ruka zgrabila oko struka, povlačivši me na pod. Lupajući po goloj ruci okvirom, moj drugi vrisak je bio utišan kada se tamna ruka obavila oko mojih usta. „Lucy,“ poznati glas je promrmljao u moje uho, i u šoku sam se prestala boriti.

„Vodim te sa ovog broda.“ Okvir je pao iz mojih zamrlih prstiju, udarajući o tankom podu. Ruka se odmakla sa mojih usta. „Jeremiah?“ Prošaptala sam, boreći se okrenuti.

245

Kraljevstvo snova

Brodolom I

Digao me natrag na noge, a ja sam zurila u tog muškarcu. Crne pruge na licu i rukama od čađe, ali te tolko poznate zelene oči su sjajile poput baklje. Podigla sam ruku da bi mu dotakla lice, onda sam pokrila usta, ne vjerujući u onome što vidim. Tada sa ulaza se čuo klik podignutog pištolja, i Jeremiah se ukočio uspravno

podižući glavu. „Zdravo, mali brate.“ Jeremiah me gurnuo iza sebe kad je okrenuo lice prema Lucasu.

Krijumčar vatrenog oružja je podigao obrvu, i tada me pogledao. „Pa, nije li ovo neprijatno.“

246

Bonus priča Jedan od čuvara te može voziti i pratiti gdje god želiš.Samo me informiraj za

svoje boravište.“ Putovanje prema dole je bilo više kao mjesečarenje.Jeremiah je pošao ravno prema ulaznim vratima, i počeo je jedino samo disati kad je bio vani.Napetost ga neće napustiti, kako god, i odmahnuo je rukom čovjeku koji mu se približavao.“Sam ću voziti danas, Jared.“ „Da gospodine.“ Jeremiahovi dugi koraci odveli su ga brzo do velike garaže pored kuće, i utipkao je šifru za vrata.Vrata su se digla presporo za njegov ukus, tako da se sagnuo ispod njih u trenutku kada se veliki prostor ispunio svjetlošću.Bilo je nekoliko vertikalnih redova auta u garaži, puno njih je bilo u obitelji desetljećima.Većina njih nije bila ono što je on tražio, veliki dio je bio tip auta namjenjen za putnike a ne vozače, ali bijeli Audi R8 će savršeno odgovarati njegovoj namjeri.

Prošao je brzo niz prilazni put uz prštanje šljunka, jureći prema prednjem ulazu.Čuvari su uspjeli jedva otvoriti metalne kapije dovoljno da on odjuri, ali Jeremiah uopće nije mario.Buka mnogih frekvencija jednakim intenzitetom je ispunila njegov mozak; poriv za pokretanje je bio prevelik.

Volim te.Riječi su odjekivale u njegovom umu, noseći skoro zlokoban osjećaj.Jeremiah je vozio slijepo, ne mareći o praznim cestama osim činjenice da su mu dali trenutnu slobodu koju je tražio. Udaljenost, shvatio je ubrzo, nije pomogla.Ustvari čim dalje je išao, sve veća napetost se ugnjezdavala u njegovom tijelu.Želja da se okrene, da se vrati u toj spavaćoj sobi i moli za oprost je rasla tolko jaka kao i potreba za bijegom. Ta opcija je neprihvatljiva.

Jeremiah je lupio volan, i još jednom.Zašto nije uključio klauzulu za ovo u jebenom ugovoru?Ako mu je pripala krivnja, onda ono što se desilo je bila njegova pogreška.Djevojka je bila pametna; vidio je kako čita početni ugovor; znao je da

247

Kraljevstvo snova

Brodolom I

ona zna u šta se upušta. Da je bilo klauzule koja zabranjuje određene riječi, ona bi to poštivala.Onda zašto nije pomislio da uključi takvo nešto u ugovoru? Nisam pomislio da je to vrijedno spomena.

Da, ali za koga?Dali je vjerovao da se Lucy neće zaljubiti u njega...ili da se on neće zaljubiti u nju? Sve je to bilo tako zbunjujuće. Jeremiah se spojio na autocestu, pretičući automobile s malo obzira na prometne propise.Vozio je nepredvidivo i znao je to, ali nije se mogao natjerati da

uspori.Skoro cijelo desetljeće, otkad je preuzeo Hamilton Industries, bio je primoran da razmišlja o svakom potezu, znajući da svako tko ga prat i bi kritizirao njegove odluke.Dobar ili loš, svaki izbor je bio procijenjen, prosuđivan, i još jedna recka za ili protiv njega.Takav je bio život odrastajući u njegovoj obitelji, takav je bio život u vojsci, i štoviše sada kada je bio na takvoj javnoj poz iciji. Njegova je misija bila da predvidi rezultate, da vidi kako bi njegove odluke

utjecale na budućnost.

Kako je mogao propustiti ovaj mogući zaključak? Mobitel u njegovom džepu je zavibrirao, ali Jeremiah ga je ignorirao.Duboko udahnuvši, natjerao je sebe da uspori do limita brzine i onda se isključio sa autoceste.Vozio je do završetka ceste na rubu vode, onda je skrenuo desno, usmjerivši se prema doma.Oblačno Atlantsko nebo savršeno je odgovaralo njegovom raspoloženju, i vraćanje prema Hamptons rezidenciji je trajalo duže nego njegov početni bijeg. Mobitel u njegovom džepu je ponovo zazujao i, uzrujan, Jeremiah ga je isključio.Nije bio zainteresiran za posao; zapravo to mu je bila zadnja stvar na umu.Dobro onda, ako je bio prisiljen da odluči ili da rizi kuje da izgubi sve, on bi rekao „zajebi sve i okončaj to.“Tako prisiljen, u tom trenutku, nošenje sa politikom i birokracijama multi milijarderske imperije koju nije htio samo bi je doveo u propast.

Vožnja natrag do kuće je bila dovoljno dosadna, ali u tre nu kad je vidio portu Jeremiah je znao da nešto nije u redu.Njegovi čuvari su bili skupljeni na ulazu, i požurili su se njemu u susret čim se zaustavio.“Gospodine,“rekao je jedan kad je Jeremiah spustio prozor, „imamo situaciju.“

248

Kraljevstvo snova

Brodolom I

Jeremiah se nije mogao sjetiti vremena kada bi koristio mirišljave soli da bi probudio čovjeka, ali spoj na bazi amonijaka je imao željeni učinak na onesviještenog vozača.

Jared se probudio za početak, jasno dezorijentiran od svih lica koja su zurila u njega.Borio se uspraviti se, i Jeremiah ga pritisnuo natrag prema kauču.“Smiri se,“ naredio mu je, i mladić se spustio.Većina muškaraca koje je Jeremiah zaposlio su bili bivši vojnici, naučeni slušati zapovijed. „Reci mi šta se desilo.“ Jared je oblizao usne, naboravši čelo razmišljajući.“Ne znam gospodine.Sjećam se da ste otišli i krenuo sam natrag u pomoćnu kućicu i onda se sve zamaglilo.“Protrljao je ručne zglobove. „Jesam bio vezan?“ Jeremiah je kimnuo. „Dali se sjećaš da si vidio gospođicu Delacourt?“Zapalio mu se svaki živac, svaka dlaka na tijelu je lebdjela na ovo pitanje.Nekako je

zadržao smirenost u glasu i samokontrolu. Jedva.

„Ne gospodine,“ rekao je Jared na kraju, mahajući glavom. “Nisam vidio gospođicu Delacourt danas. Zašto, nešto nije u redu?“ „Nestala je.“ Izgovaranje tih riječi je vratilo ponovo buku mnogih frekvencija, samo što ovaj put to je bio prodorni vrisak , a ne dosadna rika u pozadini.Razmišljanje u njegovoj blizini je bilo skoro nemoguće, ali njegovi ljudi su bili dobro obučeni i znali su svoj pos ao. „Gospodine, pronašli smo auto.“ Jeremiah se slijepo okrenuo prema glasu. „U kojem pravcu ide?“ „Prema sustavu za praćenje, već se prestao kretati.“ Jeremiah je opsovao. „Pošalji mi koordinate,“ naredio je i krenuo prema vratima.Crni terenac se zaustavljao naprijed u trenutku kad je Jeremiah izašao;

nije ni čekao da se zaustavi nego je istrgnuo vrata otvarajući i uskočivši unutra.Odjurili su iz prilaznog puta, pomno praćeni od dva druga auta.U trenutku kad su izašli kroz prednju kapiju, Jeremiah je ukucao proslijeđene koordinate u GPS-u na kontrolnoj ploči.

249

Kraljevstvo snova

Brodolom I

Vraćanje prema gradu je bilo previše sporo. Dva puta je Jeremiah zamalo naredio vozaču da stane da bi mogao preuzeti volan, ali se zaustavljao svaki put. Ništa nije mogao napraviti osim zuriti u nepomičnu tačku na ekranu, i moliti se da ovaj put nije došao prekasno. Bio je prvi koji je izašao iz auta kad su ušli u usku uličicu, ali je bilo odma očigledno da je auto prazan.Zadnja vrata na strani suvozača su bila širom otvorena i unutarnja ručica vrata je bila nakrivljena, jasan znak borbe za Jeremiah.Lucy-na torba je još bila unutra na zadnjem sjedalu.Nije bilo vanjskog znaka tko ju je oteo i kamo su otišli. „Hoću znati sve o ovom vozilu.Recite mi tko ga je vozio prošli tjedan, odakle su došle mrvice hrane na tepihu, svakog putnika.Pronađute mi nešto što će nam dati trag tko ju je odveo.“ Lucy.Nije joj mogao izgovoriti ni ime bez borbe za dahom.Sve što je htio napraviti je raskomadati auto, natjerat ga da mu oda svoje tajne, ali to neće biti dobro.Nemoćni bijes je udarao u njemu. Nije mogao ništa učiniti dok ne sazna više.Njegovi ljudi su bili najbolji – ne bi zaposlio ništa manje od najboljeg-ali su trebali vremena, a čak je i sljedeća minuta bila previše. Svaka odluka u tom danu mu se vratila i obrušila na njega odjednom.Kako je ostavio Lucy samu u njegovoj spavaćoj sobi, ignorirao pozive na njegovom mobitelu, bio tolko arogantan da je pomislio da je opasnost prošla.Bio je kukavica, bježeći od tri male riječi. Vidi sad šta je njegova glupost napravila. Lucy.Mogao je još osjetiti njezin miris na svojoj koži.Dala mu je svoje

povjerenje, priznala je svoje osjećaje prema njemu, a on ju je bacio vukovima.O Bože... Nije mogao disati.Dok su njegovi ljudi bili fokusirani na limuzinu, Jeremiah se okrenuo prema daljnoj strani terenca i borio se sa kontrolom.Tjerajući sebe da

duboko udahne, priljepio se za ručicu od vrata, naslonivši čelo na prozoru.Njegove šake su se stisle dok je uvlačio zrak, bolni osjećaj u trbuhu je bio prevelik za podnijeti.Njezino lice mu se pojavilo ispred očiju, te velike plave oči zrače povjerenjem u njegov karakter za koje Jeremiah nije niti znao da ga treba.Nestalo.Sve je nestalo. 250

Kraljevstvo snova

Brodolom I

„Gospodine?“ Jeremiah nije znao kolko dugo je čovjek stajao tamo gledajući, i to saznanje je bilo zadnji dio koji mu je trebao da povrati kontrolu nad sebe.

Pokazivanje slabosti nije bio njegov način, i kroz samu snagu navike uspio je zaključati sebe natrag u kamenu vanjštinu. Fasada je napuknula, ali nije se razbila; on se ne bi raspao, ne sada kad se trebao najviše fokusirati.

Otvarajući suvozačeva vrata terenca, Jeremiah je zgrabio torbu i vratio se natrag prema limuzini. „Ajmo vidjeti šta možemo naći.“ Popodne se prelilo u večer,večer u noć i još nije bilo vijesti.Nema telefonskih poziva,nema zahtjeva, ništa što bi moglo dati i najmanji nagovještaj o Lucy -noj lokaciji.

Auto je bio temeljno pretražen, svaka površina je bila analizirana, ali zasad nisu našli ništa.Tko god je odveo Lucy znao je kako prikriti tragove: ručkice od vrata, volan, prozori, sve je bilo obrisano. To saznanje nije uljevalo nadu.

Nije bilo nikakve šanse da Jeremiah zaspi.Svaki put kad je zatvorio oči, sve što je vidio su bile noćne more šta bi se moglo događati u točno tom trenutku.Njegov mozak se ispunio sa svim tim užasavajućim detaljima, šta bi se moglo dešavati mladoj ženi. Do ponoći je bio nervozna olupina iznutra, uspjevajući staviti smirenu fasadu ali borio se ne dopuštajući očaju da ga obuzme.Bila je rana zora kad su napravili prvu stanku. "Collins je izvukao djelomičan otisak sa donje strane bara u limuzini. "Jeremiah je zgrabio papir sa detaljima kad je čovjek produžio.“ Bili smo u mogućnosti usporediti to sa raznim bazama podataka otisaka prstiju i dobili smo tri moguća pogodaka.Dvije opcije nisu vjerojatne.Jedan od njih je vladin zaposlenik smješten van Seattle-a, drugi je kriminalac koji odrađuje kaznu u zatvoru u Folsom.Treći je Ukrajinac koji se zove Kolya Stepanovich.Povezan je sa Ruskom mafijom, kao i sa dilerima oružjem...“ „Loki.“ 251

Kraljevstvo snova

Brodolom I

Ta riječ izgovorena režanjem je zaustavila drugog čovjeka.Jeremiah je zgužvao taj komad papira u ruci.Zašto nije istražio tu opciju ili je čak uzeo u obzir?Nekako ga nije iznenadilo da je njegov brat umješan u to.Konačno, imam metu.“Nabavite mi sve što imamo za Lokija, trgovca oružjem, gdje bi se konkretno mogao skrivati u gradu.Kuće, skladišta, brodovi -hoću popis mjesta gdje bi mogao biti.Također potražite bilo kakve informacije tko bi mogao biti dio njegove mreže; ako je on već otišao, trebat će nam rezervni izvor informacija.“ Kad se drugi čovjek žurno vratio svom računalu, Jeremiah je zurio u tačku na suprotnom zidu.Gips je pokrivao rupu od metka, bijelji nasuprot tamnijih nijansi

boje.Još nisu završili popravak štete snajperskog napada; zid je bio zakrpljen i izglađen, čekajući završni sloj boje. Negdje ispod suhog zida, u drvenom okviru kuće bio je smješten metak, trajni dokaz događaja od prije samo nekoliko dana.Tad mu je Loki promakao kroz prste, ali Jeremiah se zakleo da ovaj put to neće biti slučaj.Ako se išta loše desilo Lucy Delacourt...Jeremiah je snažno zgnječio papir u svojoj šaci. Možda je Lucas obitelj, ali krv neće spasiti njegovog brata ovog puta.

252

BRODOLOM II

Poglavlje pet

„Pala mi je na pamet jedna jako zanimljiva misao. Hoćeš je čuti? Jeremiah je zurio u nasmijanog Lucasa, ali krijumčar nije izgledao nimalo zbunjeno. Cerek na njegovom licu je bio rastegnut skoro pretjerano široko, zubi su mu sjajili na prigušenom svjetlu, dok je zurio u krupnijeg brata. „Zadnji put kad smo bili u identično neugodnoj situaciji, naši položaji su bili obrnuti.

Nisi li imao pištolj uperen u mene, mlađi brate?“ „Loki...“ „O da, sjećam se! Rekao si mi da ti dam dobar razlog da me ne ubiješ.“ Lucas je dramatično pročistio grlo, a pištolj nije nimalo zatreperio. „Pa, dragi brate, tvoj je red. Zašto te ne bih ubio?“ „Zbog mene,“ izletjelo mi je, pokušavajući krenuti prema naprijed. Jeremiah se premjestio kako bi se postavio između mene i pištolja, učinkovito blokirajući mi put. Njegova reakcija me iziritirala, ali ja sam bila uporna. „Lucas, molim te.“ Jeremiah je pogledao prema meni i propustio je kratko razočaranje koje se pojavilo na bratovom izbrazdanom licu. Nestalo je skoro odma, sakriveno od tog

maničnog osmijeha, kao da se nije niti pojavilo. „Rekla je 'molim te',“ promrmljao je zaverenički i u tom trenutku sam pomislila da će sigurno reći Jeremiah šta se desilo u ovoj sobi samo nekoliko sati prije.

„Kako god, za razliku od mog brata,“ produžio je Lucas, podižući pištolj prema svom ramenu, „Ja ustvari neću pucati u svoju obitelj.“ Jeremiah je zakoračio prema naprijed u trenutku kad je pištolj krenuo prema stropu. Nisam mogla niti imenovati ono što je on napravio hrvajući se; kao čarolija, zgrabio je pištolj iz Lucasove ruke, prikovao je muškarca na zidu nasuprot i okrenuo pištolj prema njemu.

254

Kraljevstvo snova

Brodolom II

„Moji ljudi kako god,“ nastavio je Lucas brzo, rokćući zbog pokušaja pričanja sa komprimiranim prsnim košem, „imaju granatu na raketni pogon us mjerenu prema tvom brodu i ako ih ne zaustavim za deset sekundi, pucaju.“ Držao je voki toki u jednoj ruci.

„Devet.“ „Povuci zapovjed.“ „Ah.“ Lucas je pogledao u pištolj uperen u svoje lice. „Ne. Prijetnje kao što je ova nastoje me pretvoriti u razbojnika. Žao mi je.“

„Lucas...“ „Da, to mi je ime i ti znaš da ne blefiram. Šest.“ Zakoračila sam naprijed i zgrabila Jeremiah za lakat. „Dobro sam Jeremiah,“ rekla sam pomalo očajna. „Pusti ga.“ Krupni muškarac me pogledao, oči su mu gorijele, onda je pogledao svog brata koji je podigao ruku pokazivajući četiri prsta. Opsovavši, oslobodio je Lucasa, spuštajući pištolj, a krijumčar je odma podigao voki toki prema usnama. „Dajte mi još trideset sekundi i pratite ih da se ne pomaknu.“ „Da gospodine.“ Lucas je spustio voki toki. „Reci svojim ljudima da se maknu sa mog broda,

Jeremiah.“ Njih dvojica su stajala licem u lice u borbi za odlukom. Jeremiahove ruke su

se micale stiskajući i opuštajući kao da je zamišljao zavrtanje bratovog vrata. Lucas je izgledao neometano sudeći po njegovom stavu, ali je jedan široki mišić na njegovom obrazu odavao njegovu napetost. Prolazile su sekunde i skoro sam

počela ja zavrtati vratove kada je Jeremiah podigao ruku prema njegovom uhu. „Povucite se.“ Stao je. „Ja ostajem ovdje. Povucite se prema brodu.“ Izdahnula sam sa olakšanjem, ali niti jedan od njih dvojice nije odmaknuo pogled. Pojavile su se figure kroz dovratak i prepoznala sam Kolyju i nekoliko drugih. Podigli su pištolje prema Jeremiahi kad je Lucas ponovo progovorio na

voki tokiju. „Pustite da brod ode.“

255

Kraljevstvo snova

Brodolom II

Nastala je značajna stanka, onda sa druge strane,

„Da gospodine.“ „Uzmite mu oružje i uređaj,“ rekao je Lucas, „i onda ga odvedite dolje. Nemojte pucati u njega, biće kivan i ne igra fer kada se osvećuje.“ Jedan od muškaraca je pokušao zgrabiti Jeremiahovu ruku, ali komandos obučen u crno se lako iskliznuo iz njegovog stiska. Nije se bunio kad su mu odstranili jurišnu pušku i pištolj na boku, pa je pogledao u mene. „Jesi stvarno u redu?“ Grumen mi se formirao u grlu na ovo njegovo jednostavno pitanje i na

mnoštvo komplikacija koje su došle s njim. „Da,“ šapnula sam sa uznemirenim komešanjem u trbuhu. Onda, bez ikakvog upozorenja, Jeremiah me povukao u zagrljaj i moje usne na njegove.

Poljubac je bio snažan i čvrst kakvog sam ga i pamtila. Na trenutak, izgubila sam se u njegovoj snazu, zaboravljajući na okolinu i stres od zadnjih par dana. U trenutku kad je poljubac završio, sve se ponovo srušilo, mučno mi je bilo u srcu od zbrkane katastrofe. Jeremiah je stisnuo svoje čelo na moje.

„Odvest ću te kući,“ promrmljao je, velikim rukama prekrivajući mi lice. Odmaknuvši se, izašao je prema brodskim stepenicama bez riječi, u pratnji dvojice muškaraca sa pištoljima. „Osiguraj da su svi tu,“ Rekao je Lucas Kolyi, koji je klimnuo i nestao kroz vrata.

Sjela sam na krevetu, pokrivajući usta jednom rukom. Osjećala sam se kao da će mi pozliti. Užas je svanuo kad sam bila suočena sa potencijalnim posljedicama mojih odluka, pa sam uvukla nekoliko drhtavih udaha prije nego sam mogla

pogledati u Lucasa. Nije ništa rekao, jedva gledajući dolje prema meni u neuobičajenoj šutnji. Njegova usta su bila postavljena u ravnu crtu, a onda bez ikakvih riječi napustio je sobu. Vrata su se zatvorila klikom iza njega, ostavljajući me u mom očaju. 256

Kraljevstvo snova

Brodolom II

Šta sam učinila? Prije necijelih tri dana, rekla sam riječi koje su izašle iz srca. Sada, bila sam ostavljena da se pitam šta točno te iste rijeći meni više znače. Padajući nazad na krevet, stisla sam prstima sljepoočnice da bi odganjala glavobolju koja mi se pojavljivala iza očiju. Šta sam osjećala? Točno u tom trenutku, htjela sam ne osjećati ništa, ali srce mi to ne bi dopustilo.

Svaka emocija koja postoji se kovitlala u meni kao u uzavrelom kotlu. Ništa nije imalo smisla, a kamoli donošenje odluke. Nisam bila sigurna koliko dugo sam sjedila tamo, jadno razmišljajući o budućnosti, prije nego se Lucas vratio. Torba mu je visila preko jednog ramena i gledala sam ga kako je puni odjećom iz ladica bez da ijednom pogleda u mene. Grumen u mom grlu je rastao i morala sam progutati nekoliko puta prije nego sam

mogla progovoriti. „Gdje ideš?“ „Spavat ću gore kod Matthewsa i Franka. Možeš imati sobu za sebe.“ „Zašto?“ Na tren nije rekao ništa, gurajući odjeću u maloj torbi. „Moja sebičnost je već uništila život jedne nevine djevojke.“ Njegovo uobičajeno ekspresivno lice je bilo oprezno bezizražajno. „Neću ponoviti istu pogrešku.“ Gledala sam ga kako se kreće po sobi, uzimajući stvari koje će trebati. Krivnja mi je težila na umu i konačno kad je s tavio torbu na svoje rame, nisam se mogla više zadržavati. „Dali Jeremiah zna za...“ počela sam, ali Lucas me prekinuo kao da je očekivao moje pitanje. „On misli da si mi ti zatočenica, a ti to jesi. Sve ostalo što se desilo je na tebi dal ćeš mu reći.“ Lucasov glas je bio lišen od ikakvih emocija, ali bar na kraju kad se okrenuo nije bilo osude. Njegova su se usta izvila žalosno. „Slobodna si ići van iz sobe, moji ljudi imaju striktne zapovjedi da te ne diraju.“ Ustuknula sam na njegovom izboru riječi. Slobodna si ići. Jeremiah mi je rekao isto kada sam mu rekla da ga volim. Sjećanje je potaknulo još više zbunjenosti u mom srcu dok je Lucas otvarao vrata. „Nemoj ići.“

257

Kraljevstvo snova

Brodolom II

Riječi su bile jedva glasnije od šapta, ali je Lucas stao, pa se okrenuo natrag prema meni. Nisam se mogla susresti sa njegovim očima, vid mi je bio zamagljen od iznenadnih suza, ali je on spustio torbu i kleknuo kod mojih nogu. Rukom mi je

zataknuo usamljeni pramen iza uha, a ja sam se naslonila prema dodiru. „Lucy,“ rekao je, čekajući dok nisam podigla oči prema njegovima. „Reci mi zašto ne bi trebao otići.“ „Zato što...“ stala sam, nesposobna formulirati odgovor. Usta su mi se otvarala dok sam očajno tražila sjetiti se nekog razloga koji bi imao smisla. S obzirom na to kako su zadnja par dana bila nerazumna, ništa uvjerljivo mi nije padalo napamet.

Nakon trenutka šutnje, lagano je klimnuo. „Tako sam i mislio.“ Gledala sam ga kako staje na noge, podiže torbu i tiho izlazi kroz vrata, dok se reza kliknuvši zatvorila iza njega. Osjetila sam kako mi se srce slama, ali nisam mogla razumjeti zašto. Skočivši

na noge,Predugo prošla sam sa nervoznom kojanije meimalo činila ikakvog totalno ludom. samkroz bila sobu zaključana unutra; energijom vrijeme više značaja. Imala sam nejasan osjećaj da izvan metalnih zidova mrak je već pao, ali sada sam bila sasvim budna i trebala sam odgovore.

Nešto je puklo ispod mog stopala i pogledavši dolje, vidjela sam uokvirenu sliku ispod moje noge. Podignuvši je, sa zaprepašćenjem sam vidjela da sam otkrhnula rub okvira, ali staklo je čarobno izdržalo ne tako davne udarce. Dva dječaka su gledala u mene, tako mlada i puna životom i ljubavi. Njihove oči nisu bile pune ljutnje i nepovjerenja kao kod muškaraca kojih sam vidjela prije i pitala sam se dali su ti dani zauvjek otišli iz njihovih života. Pažljivo stavljajući okvir na komodu, obukla sam cipele i otvorila vrata. Jeremiah i Lucas trebaju raditi na njihovim nesuglasicama u njihovo vrijeme.

Imala sam previše pitanja koja su trebala biti odgovorena i znala s am samo jednu osobu koja može to učiniti. Jeremiaheva tamnica nije bila doslovno ćelija, nego vlažna soba na dnu broda. Buka motora je bila puno jača ovdje, zidovi i pod su vibrirali zbog blizine. Dvoje Lucasovih ljudi su stajali ispred, ali kad su me vidjeli, jedan od njih nemarno

mi je otključao vrata. „Možda bi htjela prvo pokucati,“ zagrmio je jedan od njih, a ja sam čak i na prigušenom svjetlu primjetila da ima modricu na jednom oku. 258

Kraljevstvo snova

Brodolom II

Duboko udahnuvši, tiho sam pokucala na drvena vrata, pa pažljivo otvo rila. Provlačivši glavu kroz okvir, vidjela sam Jeremiahjevu glomaznu figuru kako sjedi na ležaju. Krupni muškarac je stao na noge kad sam ušla u sobu, a ja sam zatvorila vrata iza sebe, omogučujući nam malo privatnosti. „Bok,“ promrmljala sam, iskoristivši trenutak da bi sakupila svoje misli, gledajući okolo u sobi. Soba je bila mala, sa dva seta udubljenih ležajeva na

jednom kraju i otvorenom toaletu na drugom. Usamljeno svjetlo na stropu je osvjetljavalo sobu, pokazujući mi da Jeremiah je maknuo većinu svoje opreme i

nosio je samo crnu majicu i hlače. Ostatak njegove borbene boje je bio u vidu pruga na njegovim ramenima i licu, ali sam mogla osjetiti njegov pogled na svojoj

koži. Ipak mi je trebao minut da skupim hrabrosti da bi ga pogledala u oči. „Šta se desilo?“ pitao je. Odmah sam znala šta pita i to je bila dobra tema, kao i bilo koja druga,da bi se započeo razgovor. „Kada si otišao, ušla sam u limuzinu koja je bila ispred kuće i koju sam mislila da si poslao za mene. Nisam imala pojma da je Lucas iza volana. Vozio je do

drugog auta i onda mi je ponudio da pođem s njim.“ „Šta si ti rekla?“ „Zamolila sam ga da me vrati natrag.“ Usta su mi se izvila prema dolje na sjećanje. „Onda me je stvarno oteo, poslavši svog vozača da me iznese dok sam udarala i vrištala.“ Jeremiah je progunđao i kad se pomaknuo, postala sam svjesna njegove blizine. Toliko sam ga očajno htjela dotaknuti, koliki je bio i zid između nas. Bio je manje od četiri stope udaljen od mene, ali niti jedno od nas nije učinilo prvi korak.

Konačno je Jeremiah progovorio. „Kad sam čuo da su našli jednog od mojih vozača vezanog u pomoćnoj kućici, znao sam da se nešto desilo. Onda su mi rekli da ti nisi u kući, a Jared je nađen onesviješten. Nisam mogao...“ Jeremiah je stao, a ja sam vidjela bezbroj emocija što su proletjele preko

njegovog lica. Stoička maska je nestala i činilo se da se bori sa njegovim sljedećim

259

Kraljevstvo snova

Brodolom II

riječima. „Dok smo počeli locirati, auto se već prestao kretati i kad smo stigli tamo, svi su nestali. Ti si nestala.“ Prsa su mi se napela na neočekivanoj emociji koju sam mu čula u glasu. „I šta si učinio?“ prošaptala sam, jedva sposobna disati.

Zurio je u mene, sjajnim zelenim očima na prigušenom svjetlu. „Okrenuo nebo i zemlju.“ Zadahtala sam, stisnutim grlom i pokrila sam usta da bih zadržala zagrcnuti

jecaj. Nestao je razmak jada između nas; Jeremiah je učinio korak kojeg smo obadvoje izbjegavali, pa me povukao u naručju, a ja sam se slomila. Drhtao je nasuprot mene, zakopavši debele prste u mojoj koži. Sve što mi je težilo na umu je eksplodiralo i ja sam plakala na njegovim prsima.

Držao me je, gladeći mi leđa dok su moje emocije jenjavale. „Žao mi je što te nisam mogao zaštititi,“ mrmljao je, čvrsto me stiskajući. Dugo smo tako stajali, zadovoljni što dodirujemo jedan dru gog. Najzad moji jecaji su se stišali i iscrpljena od emocija naslonila sam se na njegovo čvrsto tijelo. Pritisnuo je poljubac na vrhu moje glave, posesivno spuštajući se rukama po mojoj stražnjici. „Lucas, taj kurvin sin. Ti si moja.“ Riječi su izašle prije nego što sam ih mogla zaustaviti. „Tvoja što?“ Nisam znala što sam očekivala čuti na moje spontano pitanje. Tolko je moje nesigurnosti i sumnje bilo usmjereno u toj jednostavnoj izjavi, ali Jeremiah je stao.

Odmotavši se od krupnog muškarca, pogledala sam u njegovo lice. „Ja sam tvoja što?“ pitala sam ponovo, sa odvajanjem koje je raslo u mom srcu. Pitanje je izgleda zbunilo muškarca, koji me je gledao sa neodobravanjem. Njegova reakcija me pogodila u živac i gnjev mi se nakupio u sekundi. „Kada smo zadnji put pričali,“ rekla sam nižim tonom, prigrlivši bijes, „rekla sam ti neke riječi koje si odbio. Zato, molim te reci mi, što sam ja tebi.“ „Lucy...“

260

Kraljevstvo snova

Brodolom II

„Nemoj.“ Odmakla sam se, dopuštajući bijesu da prostruji. Gnjevom sam se mogla lakše nositi nego sa patnjom; dopuštao mi je da kažem stvari koje sam imala potrebu izbaciti. „Kažeš da sam tvoja, ali nije mi dopušteno da te volim. Onda, što sam ja? Obaveza? Odgovornost?“ Podigao je bradu. „Zakleo sam se da ću te zaštititi.“ Zurila sam u njega. Sigurno je razumio što sam ga pitala. „Nije me briga za moju sigurnost,“ pukla sam, „to nije u ovom trenutku važno...“

„Meni je.“ „Zašto?“ Zadnja moja riječ je bila uzvik i Jeremiah se uspravio. Maha la sam rukama oko glave, nemoćna zadržavati svoju energiju. Ispuštajući razdraženi jecaj, odmakla sam se, rukama trljajući si lice. Kad sam se osvrnula, stoički izraz se opet vratio na njegovom licu i poželjela sam ponovo zaplakati.

„Zašto misliš da možeš to od mene zahtjevati, a

ipak odbijaš moju ljubav?“

promrmljala sam slomljeno.

„Što ti daje za pravo?“ Nije mi dugo odgovorio i skoro sam se okrenula da odem kada je konačno progovorio. „Ljubav nije sretni ideal u mojoj obitelji.“ Maska se za trenutak zaprijetila srušiti, prije nego se opet učvrsnula na mjesto. „Ne želim... komplikacije koje ljubav možda donese.“ Moja šokiranost na njegov pokušaj da opravda svoje postupke je brzo

izblijedila.

„Možda bude tako,“ složila sam se, “ali su moji roditelji bili sretno vjenčani dvadeset i četiri godine prije nego što su umrli. Moji baka i deda, pedeset i dvije. Te riječi su mi nešto značile.“ Uzdahnula sam. „Nikad nisam tražila od tebe da mi uzvratiš, samo sam htjela ti reći kako se osjećam.“ Ali Jeremiah je samo odmahnuo glavom. „Te riječi su puka lakoumnost. Ako postoji osjećaj, zašto mora biti imenovan?“

261

Kraljevstvo snova

Brodolom II

Lakoumnost. Ponovo ta riječ. O, kako sam mrzila tu riječ. Moje ruke su se stisle u pesnice, nutrina mi drhtala od iznenadnog gnijeva kojeg je izazvala.

„Nećeš niti pokušati vidjeti moju stranu, jel da?“ Ako se nije uklapalo u nači n na koji je vjerovao, bilo je pogrešno.Dali je ovo bio pravi Jeremiah? Dali sam bila slijepa čitavo ovo vrijeme? „Dobro,“ pukla sam, ne zamarajući se čekati na odgovor. „Bez ljubavi onda. Ajmo vidjeti kako to izgleda.“ Ne zamarajući se razmišljanjem šta radim, zgrabila sam mu glavu i povukla sam mu lice prema meni.

Poljubac je od početka bio katastrofa, ali nisam marila. Iznenadila sam ga, to je bilo očito, ali se Jeremiah brzo oporavio. Povukao se natrag, ali ja sam ga pratila, odlučna da ga naučim lekciju, ako sam uopće znala koja je to lekcija. „Lucy,“ zarežao je, stiskajući rukama moja ramena. Prestala sam ljubiti njegova usta i krenula sam prema njegovom vratu, a on se ukipio, ne odgurnuvši me. Jaki okus znoja i slane vode je ispunio moja osjetila i za trenutak sam

zaboravila na sebe. Klizila sam zubima po njegovoj koži i osjetila sam kako drhti. Moje su ruke krenule ispod njegove majice, prelazeći preko poznatih linija mišića. Čula sam oštri udah kad sam se stisla bliže, lagano dražeći jednu bradavicu preko tankog materijala majice. Bez ljubavi.

Odmaknuvši ruke sa njegovog tijela, otrgnula sam se od njegovog stiska i pala na koljena. Odmah sam mogla vidjeti da je bio napaljen od ove igrice; njegove

hlače su se napnule ispod mojih prstiju dok sam otkopčavala gumbe. Pokušao je zgrabiti me za ruke da bi me uspravio dok sam ga otkopčavala, a ja sam se gurnula prema njegovim bokovima. Dok je grabio ležaj kao oslonac, otkopčala sam mu hlače i posegnula unutra. „Lucy, stani.“ „Rekao si, bez ljubavi,“ progunđala sam ignorirajući ga. „Sve što smo imali bio je seks i malo opasnosti. Zašto prestati sada?“

„Prestani.“ Rukama me uhvatio za ramena i podigao me na noge. Jeremiah-evo lice mi je ispunilo vidno polje.

262

Kraljevstvo snova

Brodolom II

„Nije bio samo seks,“ uzviknuo je, drmajući me. „Bio sam...“ Bum! Rukom sam ga odalamila po licu, prekidajući što god je htio reći. Udarac ga je iznenadio; Jeremiah je zatreptao nekoliko puta prema meni prije nego je

oslobodio moja ramena. „Da li se sada bolje osjećaš?“ rekao je, stisnuvši usnice u tanku crtu.

Moj udarac je bio iz krivog kuta, sa jako malo snage u njemu. Bezosjećajno ignoriranje u njegovom glasu me opet razjarilo. „Ne,“ odgovorila sam i stiskajući pesnicu izbacila sam ruku u kroše i ona je sletila na njegovu čeljust. Bol je sjevnula skoro odma i ja sam jauknula. Vidjela sam kako se Jeremiah zateturao na stranu od udarca, ali bilo kakav trijumf koji sam trebala osjetiti je bio zasjenjen agonijom u mojoj ruci.

Stenjajući sam je pregledala, nježno ispitivajući oteklinu. „Daj mi da pogledam“ rekao je Jeremiah, ali ja sam se brzo odmaknula od njega. U to vrijeme, su se otvorila i dvojeprisustvo stražara su ispunila ulaz, da bi provjerili šta sevrata dešava unutra. Njihovo je uzrokovalo davjerojatno Jeremiah stane i činilo se da mu je istinski žao kad sam se uspravila. „Lucy...“ „Zašuti.“ Prislanjajući ruku uz trbuh,zurila sam u njega očima punih suza od bola. „Ne želim te više voljeti, Jeremiah Hamilton,“ rekla sam glasom koji je pukao na njegovo ime. „Previše boli.“ Ne želeći da on vidi više moje suze, okrenula sam se prema vratima. Stražari su se razdvojili, omogučujući mi dovoljno prostora da bih prošla. Pobjegla sam, nestajući po stepenicama do prazne sobe i moleći se da me nitko ne vidi.

263

Poglavlje šest Pala bih u iskušenje da ostanem unutra do kraja putovanja da nije kapetan Matthews zakucao na moja vrata sljedeće jutro. „Upravo smo ušli u područje Kariba,“ rekao je kroz vrata. „Pomislio sam da bi možda htjela doručkovati sa pogledom na vidik koji oduzima dah.“ Snažna je bila potreba ne reći ništa, sjedeći u mom malom kavezu i izbjegavajući sve ljude da bi se durila. Kako god, nisam do sada vidjela Karibe; najjužnije što je moja obitelj ikada otišla je Carolinas za vrijeme odm ora. Potiho sam se obukla, shvaćajući da je bilo nepristojno ne prihvatiti njegovu ponudu, ali kad sam otvorila vrata, prosjedi kapetan je još bio vani. Fućnuo je kad je vidjeo moju zamotanu ruku. „Pogledat ću je kad se popnemo gore. Priča se da si pokušal a nokautirati krupnijeg brata; Izgleda da si zadala pakleni udarac.“ Nisam rekla ništa, ali sam osjetila izdajnički smješak na kutu mojih usnica. „Zaslužio je.“ „Kladim se da jeste. Ajde, Frank je narezao ananas. To je naš mali običaj kad smo na ovom dijelu puta.“ Nešto u meni se olakšalo kad me toplo sunce pomilovalo po koži dok sam pratila starijeg muškarca gore prema palubi. Shvatila sam da, biti zatvorena u toj sobi bez prozora me činilo razdražljivom; moje raspoloženje se popravilo kada sam izašla na suncu. Brod se još ljuljao na valovima, ali ne tako strašno kao onda kad smo bili daleko sjevernije. Osvježena, popela sam se stepenicama na kapetanovoj palubi i vidjela sam Franka i Lucasa koji su već počeli jesti. „Pričekaj djevojko, dozvoli mi da ti donesem malo leda,“ Matthews se zaposlio stavljajući led u plastičnu vrećicu, ali kad je Lucas vidio moju natečenu ruku, njegova se čeljust u sekundi stisla.

264

Kraljevstvo snova

Brodolom II

Za tren je bio pored mene, nježno podižući mi ruku; ja sam se odmakla, ne tako sretna sa muškarcima Hamilton u tom trenu, ali on je bio uporan. Hvala Bogu,

pa nije dotakao još bolni prst, samo ga je promatrao izbliza.Zglobovi su mi otekli preko noći, ali ja sam odbijala biti zabrinuta bez potrebe. Lijekovi protiv bolova i zamatanje ruke ručnikom prije nego što sam išla u krevet su me uspavali.

Nisam sigurna što sam očekivala, ali to sigurno nije bio njegov osmijeh u kutu usnica. „Atta-cura.“ Iznenađujući osmijeh se oslobodio dok sam odmicala ruku i sjela na jednu od stolica. Frank je jutros upravljao brodo m, ali je ipak uspio lakomo pojesti veći dio ananasa.

Dok su se on i kapetan Matthews svađali oko toga koliko tropskog voća budu podijelili sa gostima, pustila sam pogled da lunja okolo. Prozori sa svake strane kabine su bili otvoreni i topli morski povjetarac je kružio u malom prostoru.Napolju, more se prostiralo oko nas, a voda je bila svijetlo zelene boje, drugačija od bilo kojeg okeana kojeg sam ikada vidjela.

Lucas se naslonio blizu mene. „Ako misliš da je ovo lijepo,“ promrmljao je, mahnuvši glavom prema moru,“pričekaj kad dođemo bliže kopnu.“ Odgurnula sam ga zdravom rukom i on je, cerekajući se ponovo sjeo. Kolko god da sam htjela biti ljuta na njega što me doveo na ovo putovanje, atmosfera u kabini je bila previše vesela da bi je uništila. Osmijeh mi se pojavio u kutu usnica kad mi je Matthews pružio vrećicu leda, koju sam stavila na ozljeđene zglobove. Frenk je zamahnuo sa dva špila karata iznad glave. „Ok, tko je za jednu partiju Pinochlea?“ Stigli smo do kopna kasno tog popodneva, iako smo uočili obalu puno prije. „Koji je ovo otok? pitala sam kapetana. „Jamaica. Zima je također najbolje godišnje doba; vrijeme nije moglo biti savršenije.“

265

Kraljevstvo snova

Brodolom II

Moj prvi pogled na kopno je bio nekako bez sjaja. Palme i tropsko drveće sa debelim listovima su bili poredani po dužini obale, a trošno pristanište u koje smo

se uvukli nije bilo na niti jednoj turističkoj karti. Lucas je sišao, ostavljajući me gore dok se bavio svojim poslom na doku. Neočekivani podsjetnik na kakvoj vrsti broda stojim je bio jako neprijatan.

„Kako izlazite na kraj sa saznanjem šta prenosite?“ pitala sam obadva mornara, gledajući Lucasove ljude kako iznose sanduke sa broda. „Ne ispitujemo.“ Kapetan Matthews je mrko gledao proceduru ispod. „Ovo nije posao snova, ali je plaća dobra, a niti ja niti Frank nismo stavili ništa sa strane za mirovinu.“ Uzdahnuo je. „Mrzim što moram lagati dečkima kad me nazovu, raspitivajući se šta njihov kapetan radi u zadnje vrijeme. Mislim da taj dio žegne najviše, ali želim da većina njih ostane čim dalje od ovog načina života.“

zamisliti izdržavati se radeći ovaj posao, a upoznavanje dobrih ljudi Nisam kao štomogla su kapetan i njegov prijatelj me zbunjivalo. Vjerojatno bi ocrnila sve Lucasove ljude da nisam srela ovu dvojicu, a sada, kroz njihovo iskustvo, osjetila

sam malo saosjećanja za ostale. I još, tu je bila i moja uloga samo kao prevoditeljice, ali moje riječi i dijela su možda ubili tog francuskog liječnika. Odgurnuvši te misli iz glave, zadovoljila sam se sa stajanjem čim dalje, ne napuštajući svoje trenutno mjesto dok sve ne završi. Sve dok nisam vidjela kako odvode Jeremiahu brodskim stepenicama dolje prema doku. Napetost u srcu mi je eskalirala dok sam gledala Lucasove ljude kako prate zavezanog Jeremiahu prema pristaništu i odjednom nisam mogla ost ati u svojoj

sigurnom i malom kavezu. „Ispričajte me gospodo,“ rekla sam, donosivši odluku. „Mislim da je vrijeme da krenem.“ „Bilo mi je drago gospodična,“ rekao je Matthews rukujući se samnom. „Nadam se da ćemo se vidjeti ponovo, ali u boljim okolnostima.“ Bilo mi je žao što sam ih napuštala i pitala sam se dali sam donijela pravu odluku, ali svejedno sam žurila dolje po stepenicama i oko bočne strane broda. More je ovdje bilo mirnije nego kad smo napustili New York, ali sam ipak pažljivo 266

Kraljevstvo snova

Brodolom II

krenula prema pristaništu na obali. Gledanje žurne procedure je bilo drugačije

nego gore sa kapetanovog područja i nisam mogla lagano disati sve dok nisam bila pored Jeremiahe. Mogla sam osjetiti pogled krupnog muškarca, veliki teret koji sam pokušala ignorirati. „Mislio sam da ne želiš me vidjeti nikada više,“ promrmljao je.

„I ja sam isto mislila.“ Borila sam se sa potrebom da ga pogledam, očajna da

vidim njegov izraz lica.

Pomakla sam se prema njemu u trenutku kad se jedan viljuškar opasno približio. Dva čuvara su još uvijek pratila velikog čovjeka, ali i pored užurbanih aktivnosti, najsigurnije sam se osjećala pored bivšeg rendžera. Glasne psovke su najavile Niallov dolazak na doku. Australca su pratila dva

njegova čovjeka, ali on uopće nije izgledao kao da je zahvalan na njihovoj pomoći.„Gdje je taj kurvin sin?“ vikao je, skenirajući dokove. „Platit će za ono što je učinio.“ „Netko me tražio?“ Lucas je izašao između dva sanduka, smješeći se razjarenom plavokosom muškarcu. Niall je pokazao prstom prema krijumčaru. „Kad gospodin Smith čuje što si mi učinio, on će...“ „Gospodin Smith može poprilično dobro čuti, hvala.“ Niallove oči su se iskolačile kad je drugi muškarac izašao iz sjene pored Lucasa.

„D...Dobar dan, gospodine,“ zamucao je. „Nisam Vas očekivao ovdje.“ „Nisam očekivao da ću trebati doputovati.“ Smith je bio stariji muškarac, možda u srednjih pedesetih, ali je dobro izgledao za svoje godine. Srebrne vlasi su mu šarale sljepoočnice, a bore na licu su išle u prilog njegovom karakteru. Kao i Jeremiah, imao je zapovjedničko prisustvo koje nisi mogao ne primjetiti, a trenutno nije baš izgledalo da opravdava svog Australskog podanika. „Recite mi gospodine Jackson,“razgovorljivo je rekao Smith, „gdje je doktor Marchand?“

267

Kraljevstvo snova

Brodolom II

Niall je nervozno oblizao usnice. „Moji ljudi ga nisu mogli naći prije nego smo krenuli,“ rekao je, a onda je brzo dodao, „gospodine.“ „Razumijem. Znači vi niste imali namjeru uzeti njegovu pošiljku zaliha i prodati je bez mog znanja.“ Plavokosi muškarac je na trenutak otvorio usta preblijedivši, a onda je odmahnuo glavom.

„Ne gospodine,“ prošaptao je. „Zato što počet će kružiti priča o nekim specijalnim dogovorima, a ljudi koji ne odobravaju izdaju to vole. Ti osjećaji utječu na posao, a to nije nešto što ja volim.

Srećom pa sam danas dobro raspoložen.“ Smith je pogledao dva muškarca koji su nosili preplašenog

Australca.

„Pobrinite se za njega.“ Dvije gorile koje su do tada pridržavali muškarca odjednom su postale njegovi zarobljivači, odvlačeći ga brzinom svjetlosti. Stisla sam pesnice, naslonivši čelo na Jeremiah kada je Lucas pitao, „Šta ćeš učiniti s njim?“ „Nažalost, to je ženin unuk, tako da ruke su mi vezane. Kako god, mislim da neće napraviti istu pogrešku dvaput. Zahvaljujem na pozivu, siguran sam da nadležni budu na kraju našli sirotog doktora.“ „Sramota,“ odgovorio je Lucas. „Rijetke su prilike kad u ovom poslu možeš napraviti nešto dobro, ali lijekovi će stići do bolnice dobrog doktora.“ „Slažem se.“ Dva muškarca su se rukovala. „Kao i uvijek, zadovoljstvo je surađivati s tobom.“ Kada je Smith otišao, Lucas je krenuo prema Jeremiahi i meni. Uputio mi je pogled pun iskrica dok nas je zaobilazio i stao iza. Sačuvao je u sebi šta god je pomislio o mojoj blizini Jeremiahi, dok je oslobađao Jeremiahjeve okovane zglobove. „Ispričavam se zbog lisičina, morao sam se osigurati da nećeš učiniti ništa glupo.“

268

Kraljevstvo snova

Brodolom II

Jeremiah je protrljao zglobove. „Još uvijek ne mogu shvatiti kako možeš raditi nešto takvo.“ „Vježbanjem postane savršeno.“ Nije bilo osmijeha na krijumčarevom licu. Do sada je bio iskren prema svom bratu, ali ne odavajući ništa drugo. Bila sam zapanjena jer su njih dvojica uopće pričali. „Zar se niste mrzili prije par sati?“ pitala sam oklijevajući. „Da“ izgovoreno u jednom glasu me još više zbunilo. Dva muškarca s u razmijenila poglede.

„Pričali smo sinoć,“ rekao je Jeremiah brižnim glasom. „Za neke stvari smo se sporazumjeli.“ Zurila sam između ta dva muškarca, očekivajući više od objašnenja, ali ništa nisam razumjela.

Stojeći ispred oba muškarca, jedan pored drugog, obiteljska sličnost je bila zapanjujuća. I pored različitog fizičkog izgleda, oba dvojica su imala isti ten i značajke lica, osim ožiljka preko Lucasovog nosa i obraza. Vidjela sam iste takve, a i gore na Jeremiah- evom tijelu, svjedočanstvo na

život koji je proveo kao rendžer. Najzad je Lucas progovorio. „Ajde, idemo u hotel. Biznis me uvijek ogladni.“ „Hotel?“ pitala sam, hodajući pored Jeremiah-e. „Ne idemo doma?“ „Još„Objasnit ne,“ promrmljao je Jeremiah dok nas je Lucas vodio prema velikom terencu. ću ti kasnije, ali...“ Izdahnuo je. „Za sad tu smo sigurniji sa mojim bratom nego u New York-u.“ Nije zvučao da mu je drago zbog ove situacije, kao i meni. Nažalost, mala je bila utjeha od tog saznanja.

Kratka vožnja do hotela je bila u tišini, osjećala se napetost u zraku između braće. Dva muškarca su sjedila na suprotnim krajevima vozila, sa mnom u sredini. Zbog ove čudne situacije mi je bilo drago što sam jedinica, a laknulo mi je kad smo stigli do hotela sa malom uskomješanošću.

269

Kraljevstvo snova

Brodolom II

Nisam bila sigurna što očekivati, ali je naš dom za tu noć pružao karakterističan osjećaj ostrva. Baklje su bile poredane po prilaznom putu i ulazu, malim plamenovima trepereći u nestajućem dnevnom svijetlu. Ovo nije bilo odmaralište sa pet zvijezdica, više je ličilo lokalnom svratištu nego mjesto odabira turista. Sobe su nam već bile rezervirane, a recepcionar je jedva pružio ključeve Lucasu kad je ovaj došao kod pulta. Laknulo mi je kad sam saznala da imam svoju sobu, ne shvaćajući da, dok se nije smanjila napetost, ova situacija je bila ono čega sam se najviše nesvijesno bojala. Naravno, moja soba od te tri je bila u sredini. Izdahnula sam. Muškarci Hamilton.

„I, jel mi može netko reći šta se dešava?“ Nama je to bila kasna večera, ali restoran u hotelu nije pokazivao nikakve znakove usporavanja.

iz bara unutra neki gosti su ssami. vremena na drveće vrijemejeizlazili van gdje Čula smo se mi muzika sjedili, ali za tren smoi ostajali opet Tamno blokiralo pogled izvan posjeda, ali je bio osjetni nedostatak prometa. U t išim trenucima još sam mogla čuti ocean u blizini. „Netko se vraški trudi uništiti ili ubiti nas.“ Lucas nije zvučao ugroženim tim podatkom, ali ipak čak niti pištolj uperen u njegovu glavu nije ga zastrašio. „ Prvo je bio poslan plaćeni ubojica na Jeremiahu, sada saboter sa bombom za koji sam siguran da nije razumio, na mom brodu.“ „Mislila sam da je Anya angažirala ubojicu,“ rekla sam, ali i Jeremiah i Lucas su odmahnuli glavom.

„Kakva god da je bila,“ odgovorio je Lucas, „nije bila dovoljno zlobna da bi se toga sama sjetila. Netko ju je usmjerio u toj odluci.“ „Moji ljudi to istražuju.“ Jeremiah nije izgledao gladan, veći dio njegove hrane je ostao netaknut na tanjuru. Činilo se da je duboko zamišljen i s vremena na vrijeme je bacao poglede prema meni, koje sam ja ignorirala. „Mogu ti reći u trenutku kad nešto otkriju, ako mi vratiš moju opremu za komunikaciju.“ „Kao što sam ti i jučer rekao, bez razlike koju mrežu koristiš, bliže je dnu informativne ljestvice.“ Lucas se naslonio natrag na separeu, kuckajući prstima.

270

Kraljevstvo snova

Brodolom II

„Ja te mogu odvesti ravno na vrhu.“ „Ne sviđaju mi se tvoje metode.“ Tihi odgvovor od Jeremiahe je samo uzrokovao da se Lucas šire zločesto nasmiješi. „Ali daleko bolje funkcioniraju nego bilo što čemu si ti pristupio.“ Obe Jeremiaheve ruke s u se stisle u pesnice na stolu.“Godinama u Armiji sam se borio protiv ljudi kao što si ti...“

„Onda si odustao od tog života da bi preuzeo moj.“ Lucasove usnice su produžile biti iskošene prema gore, ali izgubile su i ono humora koji je ostao. „Bio sam izbačen od jedine egzistencije koje sam poznavao od strane mog brata. On je preuzeo pozlaćeni tron i dozvolio je da padnem među vukovima.“ „Nisi pao,“ rekao je Jeremiah, ledenim glason, „ti si skočio. I produžio si skakati, a sada pokušavaš me povući dolje sa sobom. Naš otac...“ „Tvoj otac ti je dao sve, a meni ništa nije ostavio,“ prosiktao je Lucas. „Nisam ovo htio!“ „Ali svejedno si ga uzeo, jel da?“ „Hej,“ pukla sam, svjesna da obadvojica su izgledala pribrano da bi u svakom trenutku se mogli prebaciti preko stola i prema vratu onog drugog. Ogledavajući okolo, izgleda nismo privlačili pažnju u praznom prostoru vani, ali kad bi se razgovor produžio, to bi se promijenilo. „Jel se možemo vratiti temi?“ pitala sam tihim glasom.

Obadva muškarca su mi uputila ljutit pogled i na trenutak sam pomislila da će se udružiti protiv mene. I kao šlagvort, pojavio se konga -vlakić iz bara, raspršujući napetost na stolu. Ponovo su se sjeli, još zureći jedan u drugog, a ja sam izdahnula sa olakšanjem. „Šta sad?“ Lucas je pogledao mene, a onda ponovo Jeremiahu. „Jel imate svoje putovnice kod sebe?“

Odmahnula sam glavom, a nakon trenutka oklijevanja isto je učinio i Jeremiah. Lucas je klimnuo.

„Trebalo bi biti lako nabaviti vam zamjenske, pod pretpostavkom da,“ i onda je pokazao prema Jeremiahi, „nisi još prognanik.“ Na moj zbunjeni izraz, Lucas se 271

Kraljevstvo snova

Brodolom II

nacerio. „Mediji trube vijest da naš zlatni dečko ovdje, je pobjegao iz zemlje, iako nitko još izgleda ne zna zašto. Nadležnima nije drago, ali zasad nije izdana nikakva potjernica za hapšenje.“ Pogledao je prema Jeremiahi. „U pravu sam, jel da?“ Jeremiah je maknuo pogled, jasno uznemiren ovim razgovorom. Nagnula sam se prema naprijed da bih stavila ruku na njegovo koljeno, ali sam se

zaustavila na vrijeme. I pored svih mojih pokušaja, bolilo me srce za ovog krupnog muškarca. Jeremiah Hamilton je napredovao na osnovi kontrole i ako je njegov brat stvarno uzeo svu opremu za komunikaciju, onda je on izgubio dodatnu

pomoć. „Večeras se odmaramo.“ Lucas je raširio ramena. „Sutra, odlazimo u Dubai.“ Možda sam se već trebala naviknuti na čudni preokret u svom životu do sada, ali ipak sam zatreptala na neočekivane vijesti. „Dubai? Onaj u Arapskim Emiratima?“ „Jedan od najbogatijih.“ Lucas mi je namignuo. „Mislim da ćeš uživati.“ „Ali zašto ne mogu ići kući?“ Možda sam se prenemagala dok sam pitala, ali shvatila sam da imam pravo uložiti nekakav oblik žalbe. „Nisam povezana sa niti jednim od vas dvoje; ako je i osobno kako kažete, onda ja ne mogu biti meta.“ „I šta bi radila,“ pitao je Jeremiah, „kada bi otišla kući?“ Zurila sam u njega. „Suprotno onome što ti očigledno misliš,“ pukla sam, „mogu čvrsto stati na svoje noge.“ „Nisam mislio...“ „Da, jesi.“ Prekrižila sam ruke, sa ključajućom iritacijom. „Odkad sam vas dvojicu upoznala bila sam upucana, otrovana, otetaDvaputa, ako mogu dodati - i napadnuta od nepoznatih muškaraca. Nije me

briga koliko ste bogati ili u koliko stranih zemalja budete me vukli, ova čitava stvar je apsurdna.“ „Vidiš?“ Lucas je raširio ruke i osmijehnuo mi se. „Život ti nikad nije bio toliko zanimljiv.“

272

Kraljevstvo snova

Brodolom II

Ništa nisam mogla reći na to. Ponovo sam sjela, bez riječi, ošamućeno gledajući kako je konga-vlakić nestao natrag u baru. Dva lijepa lica, tolko slična, su zurila u mene: Jeremiah-ev pogled je bio hladan kao i uvijek, a Lucas mi se cerekao kao klaun. Kolkogod da sam htjela

vrištati i grditi ih, nisam mogla naći riječi. „Postoje više načina da povrijediš muškarca.“ Jeremiah se nagnuo prema naprijed. „Ponekad, najlakše je da se krene na one koji su pod našom zaštiti.“ „Kao na primjer djevojka sa kojom spavaš?“ Glas mi je imao odvratan i samo-optuživajući prizvuk i pregrizla sam jezik.

„Razjasnio si mi šta sam ja tebi.“ „Drugi mogu to drugačije vidjeti,“ promrmljao je Lucas, ali ja sam samo zurila u stol, pokušavajući se čvrsto držati moje ljutnje. „Ovo je glupo,“ progunđala sam nakon trenutka tišine, kad se konga -vlakić ponovo pojavio iz bara. „Šta je onda sa vašom majkom? Zašto nije ona ta koju vučete u strane zemlje?“ Lucas je zafrktao. „Valjda znaju bolje od povređivanja nas sa tog kuta,“ rekao je.

„Moji ljudi paze na nju,“ Rekao je Jeremiah, a ja sam se osvrnula da bih vidjela kako me gleda. Oči su mu sjevnule prema bratu. „Slažem se da ona vjerojatno nije u ikakvoj opasnosti.“ „Zamisli, moj mali braco se slaže sa mnom.“ Lucas se zločesto nasmijao. „Bože, mora da je boljelo priznati.“ Ne čekajući odgovor, odjednom je ustao. „Na Karibima smo, ajmo se malo zabaviti.“ Ispružio je ruku. „Pleši sa mnom.“ Zakolutala sam očima i vidjela kako je čovjek sa ožiljkom podigao obrve. „To će mog brata napraviti ljubomornim.“ „Možda ne želim napraviti tvog brata ljubomornog.“ Promrmljala sam, ne gledajući muškarca o kojem je riječ, ali kad me Lucas zgrabio za ruku i podigao, nisam se bunila. 273

Kraljevstvo snova

Brodolom II

Konga-vlakić je prolazio blizu našeg sto la i nije trebalo puno Lucasu da me usmjeri na kraju reda.

„Bit ću dobar,“ rekao je, stavljajući svoje ruke na moj struk. Kako bilo, kad smo ušli u bar ipak me uštipnuo za stražnjicu. „U redu, uglavnom dobar,“ promrmljao mi je u uho kad sam ga laktom ošinula u rebra. Ranije uopće nisam primjećivala šta se dešava unutra, a onda sam saznala da je proslava vjenčanja okupirala unutrašnjost bara. Oštar zvuk metalnih čeličnih bubnjeva i cijelokupna praznična atmosfera u prostoriji su pridonjeli osmijehu na mom licu protiv moje volje. Bilo je nemoguće zadržati namćorasto raspoloženje usred gomilu ljudi;između glasne muzike i plešućim figurama osjetila sam kako mi je bijes jenjavao. Lucas je držao ruke k sebi, što vjerojatno je doprinjelo mom poboljšanom raspoloženju, pa za jedan kratki trenutak dopustila sam biti uvučena u zabavnom okruženju. Kada je konga-vlakić napravio svoj treći krug kroz vanjski dio za ručanje, primjetila sam da je Jeremiah-ev stolac prazan.

Pregledavajući mračno područje izvan dijela za ručanje, vidjela sam poznatu siluetu, uokvirenu od strane baklji, kako je hodala usamljeno u mraku.

Napuštajući konga-vlakić, izvukla sam se iz Lucasovog stiska i išla sam prema Jeremiah-evoj silueti.

Stao je pored kolibe za održavanje kada sam uzviknula njegovo ime, ali kad sam došla pored njega, nisam znala što reći. Oči su mi se još privikavale na mrak, tako da mi je bilo teško vidjeti njegovo lice. Ramena su mu bila pogrbljena prema naprijed, a lice je okrenuo od mene i, iako me srce boljelo trudila sam se da mi to

puno ne znači.

Dosezući, položila sam ruku na njegovom ramenu i bila sam zahvalna što je nije maknuo.

„Ne sviđa mi se osjećaj kad sam beskoristan.“ Zatreptala sam na njegove riječi. Jeremiah se nije micao, samo je produžio zuriti u mraku. „Pa dobrodošao u klub,“ progunđala sam i osjetila kako se mišići ispod mog dlana napinju.

274

Kraljevstvo snova

Brodolom II

„Držanje kontrole me održava normalnim. Moj otac...“ Prestao je pričati na trenutak, a ja sam mu stisla rame. „Kada je moj otac umro, izgubio sam kontrolu nad svojim životom. Moj brat je u pravu: uzeo sam njegov, zasigurno kako je i Rufus Hamilton uzeo moj.“ Približavajući se, savila sam ruku oko njegovog ramena, čvrsto ga zagrlivši. „Tada si učinio ono što si morao,“ promrmljala sam. Ethan, bivši Jeremiah-ev šef osiguranja mi je rekao par odvratnih detalja. Rufus Hamilton, bivši patrijarh Hamiltonovih, je vladao gvozdenom pesnicom u biznisu, kao i u obiteljskom životu. Kada se Jeremiah prijavio u vojsci, prkoseći starčevim planovima, stari Hamilton je sredio da sve padne na Jeremiah-eva leđa kada Rufus umre. Suočen sa potencijalnim kolapsom imperije i gubitkom posla za tisuće zaposlenih, Jeremiah je napustio vojsku i život koji je volio da bi preuzeo biznis. Bio je također primoran da se spravlja sa optužbama da je njegovi vlastiti brat pronevjerio milijune, optužbe za koje se dokazalo da su netočne, ali svejedno su poslali Lucasa na njegovu mračnu stazu. Jeremiah je prošao rukom po kosi. „Sada sam zaglavljen pod kontrolom mog brata koji me mrzi, prinuđen sam raditi stvari protiv kojih sam se od prije borio i suočavam se sa nepoznatim neprijateljem.“ Uzdahnuo je. „U međuvremenu kod kuće, moje obiteljsko prezime se provlači kroz blato, posao za koji sam žrtvovao sve polako se urušava, a ja ne mogu ništa napraviti da zaštitim one za koje se brinem.“ Nisam uopće razmišljala za ono što sam učinila sljedeće: skliznuvši svoje ruke oko njegovog tijela, zagrlila sam Jeremiah- u, naslonivši obraz na njegova prsa. Ukočio se na tren, a onda njegove ruke su se spustile na moja leđa i ramen a, pa me povukao bliže. Zatvorila sam oči i udahnula poznati miris njegovog tijela, pojačavajući svoj zagrljaj. Zašto moraš biti takva totalna budala?“ Pomislila sam, očajna na to kako su se loše stvari nagomilale između nas. Prije par dana, učinila bih sv e za ovog muškarca u mojim rukama. Sada, nisam bila sigurna zašto uopće ga dodirujem. Izdahnula sam tiho, znajući odgovor. Zato što mu je bila potrebna utjeha i, uprkos svemu, još uvijek sam voljela ovog kurvinog sina.

275

Kraljevstvo snova

Brodolom II

Bilo bi puno lakše kad bih mogla isključiti taj dio mog mozga. Bilo je puno jasnije kad sam bila sama i ljuta, ali u trenutku kad sam ušla u Jeremiah-evu prisutnost, sve se zamutilo.

Čak i u najgorim trenutcima, nisam ga mrzila. Njegov privilegirani život je bio sirov i ja sam bar dijelomično razumjela zašto je on bio kakav je bio. Ali ipak, to nije olakšavalo spravljanje s njim. Kada su se njegove ruke pomakle po mojim leđima, zapalio mi se plamen u trbuhu. Nisam se bunila kada je je manevrirao sa nama, sve dok se moja leđa nisu našla na zidu kućice za održavanje. Podigao mi je ruke oko vrata, stiskajući me natrag na hrapavom zidu, a ja sam zadrhtala zbog dodira. Tijelo me izdalo,

otapajući se na njegovom dodiru, pa nisam se bunila kada mi je podigao bradu i nagnuo se da me poljubi. Prije je Jeremiah uvijek imao kontrolu, ali nekako ovaj put je bilo drugačije.

Nije me pokušavao obuzdati na bilo koji način; njegov poljubac nije bio napad ili borba.dopuštenje Njegove usne su milovale moje kao kod ljubavnika, ne zahtjevajući ništa osim da produž e. Kada sam razdvojila usnice, on se još uvijek zadržavao, plešući i zadirkivajući jezikom. Pojačala sam stisak oko njegovog vrata, povlačeći ga bliže i zahtjevajući više, ali on se nije žurio, stvarajući mi slatku agoniju usnama i jezikom koju nikad do sad nisam doživjela u njegovim rukama. Prekinuo je poljubac, naslonivši čelo na moje. Oči su mu iskričavo svjetlucale, a ja sa zadrškom zraka sam prolazila prstima po njegovom lijepom licu. Njegove oči su tražile moje, ne zadržavajući ništa od onog što je osjećao. Čitala sam ga kao otvorenu knjigu i to saznanje je bilo opojno. „Lucy,“ promrmljao je moje ime kao blagoslov na svojim usnama. Očajna čežnja je zasvijetlila u njegovim očima kad me ponovo poljubio, prije nego me zamolio, „Ostani noćas sa mnom.“ Zatvorila sam oči, oblizujući usnice, pa sam ga ponovo pogledala. Želja me

razvaljivala uz turobnu samoću i svaka nit moga tijela je vrištala za njegovim dodirom. Pomaknuo se, prolazeći rukom po mom vratu i ramenu. Sviježi povjetarac mi je prostrujao po vrućoj koži, a ja sam zadrhtala kad mi je ponovo prošaputao ime, usnama prolazeći po mom čelu.

276

Kraljevstvo snova

Brodolom II

„Žao mi je, Jeremiah.“ Na tren sam pomislila da nije čuo moj tihi odgovor, a onda bez riječi se oslobodio od mene. Hladni zrak se zakovitlao oko mene zbog njegovog naglog

odsustva, pa sam zgrabila zid kao potporu, a Jeremiah nije rekao ništa. Progutala sam svoju agoniju kad je odlazio, nestajući u tamnoj noći. Pokrivajući oči, zagrizla sam usne i pokušavala ne plakati iako mi se srce zbog njega slamalo. „Moj brat se ne može nositi sa odbijanjem.“ Spustila sam ruku i pogledala prema Lucasu koji je stajao kod obližnje palme, ali krijumčareve oči su bile usmjerene prema tami gdje je Jeremiah nestao. Nisam bila sigurna u sebe da bi mogla pričati, a da se ne slomim, a izgleda da je to i Lucas shvatio.

„Otpratit ću te do sobe.“ Šutili smo cijelim putem do lifta, a Lucas me pratio u stopu. Hotelske sobe su bile poredane po dužini vanjskog dijela zgrade i na mjesečevom svijetlošću mogla sam vidjeti odraz vode odma iza drvoreda. Izvadila sam karticu i otvorila vrata kada me je glas iza mene pitao, „Hoćeš društvo večeras?“ Osvrnula sam se i vidjela Lucasa kako me proučava. Nije bilo niti naznake zločestog cereka; čekao je strpljivo na moj odgovor, ali niti riječ nije izlazila iz mojih usta. Pogledala sam ga i shvatila, sa ne tako malo žaljenja, da sam htjela reći da. Večeras sam htjela biti držana u naručju, da mi bude rečeno da će sve biti u redu. Ali, najvažnije od svega, htjela sam da to bude sa Jeremiah-om, a moj ponos to ne bi dopustio.

Po svemu sudeći je pročitao moju odluku, jer je klimnuo i primio za ruku. „Laku noć,“ promrmljao je, poljubivši mi zglob prije nego je otišao. Gledala sam kako uzmiče, sve dok nije nestao na uglu staze, a onda sam se zaključala u sobi. Ostavljajući tuširanje za sutra ujutru, ugasila sam svijetlo i sklupčala se u krevetu, zagrlivši se rukama i pokušavajući prigrliti ostatak Jeremiah -ovog mirisa koji je bio još uvijek na mojoj koži.

277

Poglavlje sedam

Ništa što sam dosad vidjela u životu me nije moglo pripremiti za Arapski grad iznad kojeg smo letjeli.

Dubai kao takav nije mi bio nepoznanica. Čitala sam online i u vijestima i imala sam bar osnovna poznavanja o većini atrakcija i znamenitosti. Ali kakogod, ništa me nije moglo pripremiti za ono pravo. Čak ni putovanje avionom od sedamnaest sati nije smanjilo moju uzbuđenost kad sam vidjela obalne Emirate sa neba. Modelirani otoci, vrhovi tornjeva u Babel-stilu koji su dosezali nebo – sve je bilo veće od života, sve je bilo previše i predivno. Kada smo napuštali Jamajku, bila sam deprimirana jer je naše vrijeme tamo bilo prekratko. Nikad prije nisam bila na Karibima i uživala bih u obilasku ili zabavi, ali muškarci Hamilton su bili kompletno u biznisu. Za vrijeme doručka Lucas nam je dao putovnice koje su bile identične onima koje smo ostavili.

Čudno, ali odabrao je kopirati moju Kanadsku putovnicu, rekavši da mi ona omogućuje veći potencijal mobilnosti u muslimanskim državama. Dok sam znala da je u pravu, sada sam se bojala u vezi toga šta je planirao učiniti sa tim neizvjesnim „bonusom.“

Ni ovaj put nismo išli privatnim avionom, bar ne prvim dijelom puta. Još smo putovali prvim razredom, sletivši na Londonski aerodrom prije nego smo produžili za Dubai. Kada smo prošli carinu i Imigracijski odijel u Arapskom gradu, čekao nas je helikopter da bi nas odveo do hotela.

„Je l’ to jedan od vaših?“ pitala sam i Lucasa i Jeremiah -u kroz slušalice koje su nam dali.

Lucas je zanjihao glavom. „Pripada našem domaćinu,“ rekao je. „U neku ruku kao poklon dobrodošlice.“ Jeremiah nije rekao ništa, samo je zurio kroz prozor u vidiku ispod. Bilo mi je teško pogledati ga; nije mi ništa rekao od prošle noći kada sam odbila njegov prijedlog. Nisam uopće znala dali je ljut na mene ili na situaciju, a bojala sam se 278

Kraljevstvo snova

Brodolom II

odgovora da bih ga pitala. Ipak, njegova me šutnja uznemiravala, a saznanje da sam ga možda povrijedila je uzrokovalo da me srce boli. Hoću da shvati šta je učinio. Principi su bili beskorisni kada je dino što sam htjela su bile njegove ruke oko sebe, da zakopam lice u njegovom vratu i da udahnem njegov miris. Krupni

muškarac je bio dovoljno blizu da bih ga dotakla, ali me ignorirao, pa zauzvrat sam bila primorana da se pretvaram da ga ignoriram. Lucas, sa druge strane, je izgledao poprilično živahan za čovjeka koji je bio

budan veći dio putovanja. Možda sam bila iziritirana od njegovog konstantnog brbljanja, osim brzinskog obilaska kojeg nam je priuštio i koji je bio fascinantan. Izgleda da je znao puno o ovom gradu i zemlji, pa sam se zapitala koliko često

je bio u ovom bogatom području. Bili smo dovoljno visoko da bi vidjeli kompletne obrise otočnih produžetaka napravljenih ljudskom rukom. Sjećam se da sam slušala o palmama, ali sam ostala bez daha kada sam vidjela niz malih otoka samo par milja od obale. Bili su poredani u vidu cvijeta sa stabljikom koja je vodila prema kopnu. Iako

manji od palminih otoka, cvijet je izgledao finije, ali kako smo se približavali vidjela sam da je svaki pojedini otok u suštini jako velik. Izbrojala sam najmanje dvanaest malih latica koje su okruživale većeg centralnog otoka, a kako smo se spuštali prema njemu primjetila sam veliku građevinu. „Dali je ovo naša destinacija?“ Lucas je klimnuo. „Hotel Almasi,“ rekao je kako smo se približavali. „Zadnji dodatak već kitnjastom gradu.“ Hotel nije bio visoki kao nekih koje sam vidjela, možda dvadeset i nešto

katova. Zgrada je izgledala totalno moderno, ali i sa prizvukom starog Arapskog stila. Ogromna kupola od stakla je dominirala zgradom, sa prozorima koji su sjajili

kao dijamanti na Arapskom suncu. Ravna platforma se širila preko vrha glavnog tornja, heliodrom za naš prijevoz. Helikopter je sletio na vrhu zgrade, ugasivši motore i elisu. Lucas se prvi iskrcao, a Jeremiah ga je b rzo pratio. Otkopčala sam pojas i

vidjela, na svoju žalost, dvije različite ruke koje su se pružile da mi pomognu da se spustim. I Jeremiah i Lucas su me gledali u isčekivanju, a ja sam oklijevala.

279

Kraljevstvo snova

Brodolom II

Mora da se šalite sa mnom. Pogledala sam između ta dva muškarca, a onda sam zgrabila rukohvat pored vrata i spustila se na heliodrom. Izgladila sam odjeću, namjerno ne pogledavši niti jednog od njih. Na stepenicama nasuprot nas pojavila se mala svita ljudi u trenutku kad su se velike elise iznad naših glava pres tale okretati. Lucas je krenuo prema jednom

muškarcu, ja sam ga polako pratila, a Jeremiah je bio zadnji. Muškarac koji je vodio malu pratnju je raširio ruke kada je vidio Lucasa. „Ah, Loki moj prijatelju, odavno se nismo vidjeli.“ „Rashid,“ rekao je Lucas, sklopivši ponovo usne u smiješak. Niti jedan od muškaraca nije ispružio ruku za pozdrav, što mi je bilo čudno. Lucas se okrenuo i značajno je pokazao prema nama. „Dozvoli mi da ti pretstavim moga brata Jeremiah-u i gospođicu Lucy Delacourt.“

„Ah, znači ovo je brat o kojem sam puno toga čuo.“ Rashid je zakoračio i zagrlio Jeremiah-u pozdravivši ga. „Već neko vrijeme te hoću upoznati. Posao te ne nosi dovoljno često na našu obalu.“ Jeremiah je nagnuo glavu, njegovo lice je bilo bezizražajna maska, ali nije odgovorio. Rashid se okrenuo prema meni široko se smiješeći. „Ah, gospođice Delacourt,“ rekao je značajno, nagnuvši glavom. „Žena kao što si ti bi zaradila puno kamila od mojihpredaka.“ Riječi su zvučale kao nešto što je pričao svakoj ženi, laskave i šuplje. Ili možda je to bila moja predrasuda jer sam bila za kratko vrijeme nevažna. Osjetila sam malu vrtoglavicu na njegovu odbojnost prema meni; njegov pogled je govorio da

sam nevažna, a niti mi je pružio ruku, pa sam se trudila ne biti uvrijeđena. „Dobrodošli u Hotel Almasi, dragulja Arabije. Gospodo, ajmo se povući unutra i pričati. Moja sestra Amyrah će pomoći vašoj ženi da se smjesti.“ Nakostrešila sam se na izjavi, i onda opet, kada ni Lucas niti Jeremiah nisu progovorili u moju odbranu. Žena obučena sva u crnome, sa bijelom maramom koja je prekrivala njenu kosu, je sramežljivo pristupila. Imala je ozbiljan izraz lica i proučavala me kao da sam bila rijetki i lijepi dragulj, što je bilo uznemirujuće. „Bok,“ tiho sam izjavila.

280

Kraljevstvo snova

Brodolom II

Lice djevojke se ozarilo i čini se da se potsjetila. „Ja sam Amyrah,“ rekla je nježno, pružajući ruku. Njezino rukovanje je bilo opušteno i izgledalo je da joj je drago zbog dodira, pa sam napravila mentalnu bilješku da pročitam više o Arapskim običajima. „Hoćeš da ti pokažem odaje?“

Zvučala je jako formalno, ali nešto mi je govorilo da je blizu pucanja da postavlja pitanja.

Pričala je engleski jako dobro, ali je njena odjeća bila toliko strana meni; marama je pokrivala cijelu njezinu kosu, a njezina odjeća je bila više kao nabujala odora koja krade svu njenu ženstvenu figuru. Hodali smo u tišini cijelim putem prema liftu, muškarci su već nestali, a ja sam se borila s tim šta da kažem. Na kraju me savladala znatiželja. „Kako nazivate maramu na tvojoj glavi?“ Amyrah je izgledala zbunjeno na trenutak, stavljajući ruku na vrhu glave, a onda se nasmijala. „Ti si Amerikanka,“ rekla je, klimajući, kao da je to objašnjavalo moj nedostatak saznanja. „Ovo je moj hidžab.“

„A ostatak odjeće?“ pitala sam, nejasno pokazivajući prema tamnoj odori koja je pokrivala njenu figuru.

Njezin osmijeh se raširio. „To je moja odjeća.“ Nije bilo podmuklosti u njenom odgovoru, niti je izgledala da se šali sa mnom. Nasmijala sam se vlastitom neznanju, ali su pitanja izgleda probili led.

„Moram te pitati,“ rekla je Amyrah kada smo ušli u lift. „Jesi bila u Hollywood-u?“ Amyrah je bila fascinirana Američkom kulturom, pa sam brzo shvatila da ova Muslimanka nije puno vidjela svijeta u svom kratkom životu. Bila je uzbuđena kada sam joj rekla da sam živjela i radila u New York City, postavljajući pitanja u rasponu od Kipa slobode do sistema podzemne željeznice New York -a. Bilo mi je nemoguće procijeniti koliko ima godina. Na trenutke je izgledala kao i bilo koja dobro obrazovana mlada

srednjoškolka koju sam upoznala a opet njena pitanja su bila naivna kao kod djeteta. Jedna stvar je bila jasna, živjela je jako zaštićeno, ali iskreno je htjela vidjeti više svijeta. 281

Kraljevstvo snova

Brodolom II

„Dali je tvoj brat vlasnik ovog hotela?“ Amyrah je odmahnula glavom. „On je jedan od većih investitora i pomogao je da se izgradi, ali nije glavni vlasnik.“ Otvorila je vrata i dala mi je znak da uđem. „Ovo su tvoje odaje.“ Odaje? Kliznula sam kroz vrata, pa sam stala i zurila oko sebe. „Wow,“ rekla

sam sa brzim izdahom, koji nije nimalo prikazivao sve što sam gledala. Okrenula sam se prema Amyrah-i. „Ovo sve je moje?“ Na njezinom klimanju, okrenula sam

se i u čudu sam zurila oko sebe. Prije manje od mjeseca, imala sam sreću odsjesti u Ritz Carlton Paris, jedan od najbogatijih hotela na svijetu. Ondje, svaka dekoracija, svaki inč na podu je bio dekadencija starog svijeta. Od stropa do poda, sobe i različiti odijeli u hotelu su bili toliko razmetljivi, toliko bogati, koliko čovjek može zamisliti. Nije se štedilo, niti jedan dio nije bio ostavljen nepozlaćen; hotel je vrištao po bogatstvu i prestižu, a jasam voljela svaki inč. Ova soba je pružala sličan osjećaj, ali sa više modernog prizvuka. Stropovi su bili visoki, dajući još više prostranstva već ogromnoj sobi. Niti jedan dio namještaja nije bio razmetljiv, bar ne na prvi pogled;uistinu, cijeli apartman je bio skoro spartanski, bar u usporedbi sa Ritz- om. Ipak, pločice i drveni pod, karakteristično naglašeni zidovi i namještaj od tamnog drva su davali moderni pristup koji je bio isto tolko bogat kao i sve što sam vidjela u Parizu. Čim više sam ulazila u apartman, tim više sam shvaćala koliko je veliki. „Ovo je moja soba?“ pitala sam ne vjerujući. Amyrah je klimnula. „Tvoja dva muškarca će biti u apartmanima pored tvog,“ rekla je, crveneći se. „Moj brat smatra da je neprikladno za neudatu ženu da dijeli sobu sa muškarcem.“ Moja dva muškarca? „Oh ne,“ kažem brzo tresući glavom neodlučno. „Oni obojica nisu moji, ozbiljno.“ „Ne sudim ti,“ Amyrah brzo nastavi, pogrešno shvačajući moj odgovor.

282

Kraljevstvo snova

Brodolom II

„Mnogi zapadnjaci dolaze ovdje sa svojim vjerovanjima i praksom. Ali moj brat je vrlo strog u odvajanju sexa, barem dok ste njegovi gosti.“ Moja čeljust glasno proradi i zastenjem u sebi. Ovo nije reakcija koju sam očekivala, i kada čujem curu kraj mene da govor i tako iskreno natjera me da se zacrvenim.

„Ne pripadam niti jednom od muškaraca s kojima sam,“ kažem čvrsto, govoreći sebi da to tehnički nije laž. „Što je dolje?“ Pitam, očajnički želeći promijeniti temu. „Glavni kat ima razne trgovine, raznovrsnost za svaku klijentelu hotela.“ Ovaj dio se čini kao prezentacija obilaska, kao da je vježbala ili prakticirala ovaj dio nekoliko puta.

„Vratar ti može pomoći sa bilo kojom opcijom obilaska, i pristupom do privatnog automobila dolazi kao opcija koja je uključena sa ovim sobama.“ Amyrah me promatra.

„Također možeš i mene pitati bilo koje pitanje i potrudit ću se pomoći ti.“ Proučavam curu ispred sebe. „Ti živiš ovdje u hotelu zar ne?“ Nešto sa prezentacijom tog govora me zapitalo da je često pozvana pomoći gostima. Amyrah pocrveni i sramežljivo pogleda dolje.

„Imamo obiteljski dom,“ kaže iznenada, „ali kad su moji roditelji umrli, moj brat me preselio ovdje za stalno.“ Jednostavano način na koji je govorila o smrti svojih roditelja je uništilo moje srce. „I ja sam izgubila roditelje prije nekoliko godina također,“ promrmljam gledajući okolo po prostoriji da kontroliram svoje suze. „Oh!“ Amyrah dodirne moju ruku. „Tako mi je žao zbog tvojeg gubitka.“ Umalo sam se rasplakala na njezin nesebičan izraz. Vrijeme, čini se međutim mi je dalo dovoljno snage da to ne učinim, uspomena boli, ali ne boli užasno s čim sam bila suočena kao nekad. Misao mi je pala na pamet i uhvatila sam se za nju kao buldog. 283

Kraljevstvo snova

Brodolom II

„Dosta je, idemo u kupovinu.“ Iznenadna promjena razgovora je ostavila Amyrah trepereći. „Što?“Nasmijem se na njezinom iznenađenju, vukući ju za ruku. „Dođi u kupovinu sa mnom. Ne moramo kupiti ništa, ali i dalje se možemo zabaviti. Ionako, muškarci najvjerojatnije rade svoje muške poslove, pa budimo jednom cure.“ namignem joj. „Bit će zabavno, obećajem.“ Ispostavilo se da je Amyrah jako zabavna kada se radi o 'ženskim stvarima'. Rijetkost ovakvog tipa izleta za nju je odmah očita. Od načina kako razgleda mnoge proizvode na izlozima trgovina, mogu reći da ne radi ovo često. Znala je gdje se nalazi koja trgovina u hotelu, ali njezine oči mi govore da je rijetko ili nikad bila untra. Tako sam ju odvukla u nekoliko visoko kotirajuće butike, izvlačeći van haljine i držala ih ispred nje. Ideja o pokazivanju ruke i noge u javnosti je skandalozno za Arapsku

djevojku, zbog toga sam promjenila svoje kriterije malo i počela gledati duge do poda i sa rukavima haljine.

Ne na iznenađenje, bilo je samo nekoliko takvih, kao i mnogo marama različitih stilova. Za mene je to bio lagani kulturni šok, izvana sve trgovine izgledaju kao da će

pronaći sve što bi pronašao u skupim američkim područjima. Međutim kada pobliže počnete gledati, njihov izbor je očigledno izdvojen za drugačije, bolje lokalne ljude. Amyrah je probala nekoliko raznobojnih marama i mogla sam ju vidjeti sa

raspuštenom kosom. Stvarno je bila lijepa djevojka, sa dugom crnom kosom kao i njezin brat.

Konačno sam uspjela nagovoriti ju da isproba nekoliko haljina, obečajući joj da ju nitko neće vidjeti. Isprobala je nekoliko haljina prije nego mi je dopustila vidjeti ju u dugoj

crvenoj haljini sa dugim rukavima, koja je išla do njezinog vrata, ali inače pokazivala njezine obline. Meškoljila se ispred mene, vukući tkaninu.

284

Kraljevstvo snova

Brodolom II

„Jako je uska.“ Koliko sam ja mogla vidjeti bila je najvj erojatnije broj premala, ali sam ju zanemarila.

„Izgledaš fantastično!“ Stidljiv osmjeh joj se provuče na usnama. „Izgledam, zar ne?“ promrmlja gledajući se u ogledalo. Tada joj osmjeh padne.

„Ali moj brat to nikad neće dozvoliti.“ „On ne mora znati za to...“ „Moj brat zna sve.“ Uštipnula se za usnu. „Nisam niti ovo smjela učiniti.“ Pokušala sam da ne vidi moje razočaranje kada je izašla iz svlačione u svojoj staroj odjeći. „Niti jedna od marama?“ Pitam i vidim neodlučnost na njenom licu kada zatrese glavom.

„Hvala što si došla sa mnom,“ kaže, usne joj se povlače u osmijeh, ali koji ne dolazi do očiju. Dakle, ovo nije ispalo kako kako sam planirala. Nije da sam imala neki plan,

ali nisam mislila da će to imati kiseo učinak. Bilo je mnogo o arapskoj kulturi što nisam shvaćala, ali mogla sam vidjeti da je Amyrah nesretna i imala sam osjećaj da je velika moja krivica.

Izašle smo tiho iz trgovine, hodajući natrag prema lobiju i bacim pogled na djevojku. vrijeme, prvo Bila sam previše zatvorenacijelo sa testosteronima u z adnje zaključana u kući sa čuvarima vrijeme, tada zapela na brodu punom muškaraca. Što sam zaprovo željela je biti žensko, iako samo na kratko vrijeme, ali očito i to sam sjebala.

„Slušaj,“ kažem, pokušavajući spasiti dan, „Bilo je zabavno. Oprosti što sam te gurnula na put koji nisi htjela, ali pokušat ću biti bolja.“ Pokažem na svoju odjeću. „Ono što zapravo trebam je skinuti ovu odjeću i oprati se, ali možda se možemo poslije naći ovdje?“ Nisam ni shvatila da se oslanjam na sebe za

285

Kraljevstvo snova

Brodolom II

odbijanje, do onda kad nisam vidjela njezin odgovarajući osmijeh i osjetila sam tenziju kako izlazi van iz mojeg tijela.

„Voljela bih,“ kaže, izraz njenog lica je bio hladan ali je smiješak odavao njezine osjećaje, i nasmiješim joj se u odgovor. Brzo smo se vratile u lobi i pogledam prema ulazu i ugledam tamnog

muškarca kako nas promatra. Moj osmijeh nestane i odmaknem pogled, i tada pogledam iza nas.

Moje vrijeme sa Hamilton muškarcima, čini mi se da su me učinilo paranoičnim, i gurnem Amyrah kada ugledam još jednog muškarca koji gleda u našem smjeru. „Imaš li nekog tko te prati?“ Promrmljam. Amyrah me pogleda zbunjeno. „Kada izađem iz hotela da, imamo osiguranje.“ odgovori. Možda je to. Prezaštitnički brat bi najvjerojatnije objasnio tamne figure koje sam sigurna nas prate. Smrknem se.

„Muškarci.“ Nisam očekivala odgovor, ali Amyrah kraj mene se počinje smijati. „Da,“ kaže jednostavno, podijelimo osmijeh prije nego se raziđemo, i obećamo da ćemo se naći ovdje dolje za jedan sat. To mi je dalo dovoljno vremena za tuširanje i promjenu odjeće, i veselila sam se tome. Na žalost, onaj tren kada sam došla u sobu shvatila sam da će moji planovi biti problem.

Muški glasovi koji se svađaju, dolazili su iznutra i glasno uzdahnem kada gurnem vrata. Lucas se ispružio u stolici na ulazu sa čašom sa nekom tekućinom u ruci. Nedaleko, Jeremiah je koračao, očito uzrujan u vezi s nečim. „Što vas dvojica radite u mojoj sobi?“ Zahtijevam kada uđem u veliki dnevni boravak.

Lucas podiže čašu prema meni. „Ti imaš najveću sobu,“ kaže lagano, gledajući me sa osmjehom koji mu je zaštitni znak. Preokrenem očima, nisam u raspoloženju za niti jednog od ovih muškaraca.

286

Kraljevstvo snova

Brodolom II

„Vas dvojica možete krenuti u svoje sobe,“ poludim i prekrižim ruke ispred sebe. „Moram se otuširati i promjeniti odjeću.“ „Fantastično!“ Lucas smjesti svoje piće dolje na stol. „Pridružit ću ti se.“ Nisam mogla ništa učiniti od šoka, ali Jeremiah je prestao koračati kada je čuo bratovu glatku izjavu. „Loki,“ zareži i pritiska ruke. „Znaš, uvijek mogu znati kada si ljut,“ Lucas kaže pokazujući prema bratu. „Tada postaje „Loki ovo“ ili „Loki ono“, što znači u prijevodu „Želim ti zavrtjeti vratom“. Ne, ozbiljno, kaži mi zar nisam u pravu.“ Dvojica muškaraca čini mi se da su zaboravili na mene, i zbog toga mi je b ilo drago. Moje srce je kucalo prebrzo, i borila sam se pribrati svoje misli. Podsjetnik

na moja dijela na brodu su bila bolna, još teža jer Jeremiah je stajao ovdje. Ako pogledam na to bliže, krivnja je prijetila da će me živu pojesti. „Ionako,“ Lucas nastavi, „moraš ispričati mog brata. Saznao je danas da je on persona non grata u Americi.“ Novost me vratila natrag u stvarnost. „Kako to misliš,“ pitam, „nije mu dopušten povratak u državu?“ „Oh, ništa zanimljivio kao to. Mali brat ovdje je držao za vrat me dije, i s njim sada izvan slike oni odjednom objavljuju razne zabavne činjenice.“ Jeremiah progunđa. „Kažem ti, stvar je prevelika slučajnost.“ „I ja mislim da si ogorčen jer nemaš više cijelu kontrolu.“ „Najbolji način suočiti se s tim je biti ondje osobno.“ Jeremiah korača žustro i s nervoznom energijom koju ne sjećam se da sam prije vidjela. „Umjesto toga, zapeo sam na drugom kraju svijeta dok se moje ime provlači kroz blato.“ „Oh, buu huu, jadni mali brat je zabrinut za svoju reputaciju.“ Lucas preokreće očima.

287

Kraljevstvo snova

Brodolom II

„Oprosti ako nisam pustio niti jednu suzu zbog užasnog gubitka.“ Gorčina glasno i jasno zvuči u glasu uplašenog muškarca, i njegove riječi jedino služe da naprave Jeremiah ljućim. Znala sam da sam upala u svađu koja se kuhala neko vrijeme. Neslana šala kojom je Lucas provocirao brata i napetost koja se spustila na Jeremiaheva ramena su mi dali do znanja da je pravo vrijeme da pobjegnem.

„Dobro,“ Lucas kaže svom bratu kada se ja okrenem „ti odlazi. Idi kući svome tornju od slonovače. Ali gospodična Delacourt ostaje ovdje samnom.“ Promrmlja. „Pokazao si se nesposobnim da ju čuvaš na sigurnome. Koliko puta je bila oteta točno ispred tvog nosa?“ Okrenem se na spomen svog imena, gledajući s nevjericom u ruke trgovca oružja. Gnjev mi je oduzeo glas, alividim da se Jeremiah okreće na uvredu. Lucas čini mi se nije brinuo na opasnost u kojoj se nalazi. On zuri van kroz prozor prema

obzoru pustinje, ispijajući iz svoje čaše, što daje prednost Jeremiah. U baru ispred mene su bile male bočice, ali nisam htjela ništa teško baciti na njih. Mogla sam reći, u minuti da će biti dovoljno bitke gdje neću moći učiniti ništa. Raspršivač je ležao kraj mene na sudoperu, ugrabim ga i usmjerim prema dvojici muškaraca kraj mene i povučem okidač. Voda izađe van, poprska ih i momentalno ih zbuni u sigurnom zajedničkom međusobnom uništenju. Lucas opsuje i diže sa iz stolice. Jeremiah također uzvrati psovku, odmičući se od doticaja lekućine. Pratim ih kad se povlače i držim raspršivač usmjeren prema dvojici muškaraca kada pokašavaju se povuči. Dužina bacanja raspršivača nije bila velika, tako da sam se morala zaustaviti nedaleko od bara.

„Ako se želite svađati,“ kažem sa gnjevom, „radite to onda u svojim sobama. A sad izlazite iz moje!“ Pod ispod mene je bio sklizak ali sam zadržavala pogled na dvojici muškaraca koji su najvjerojatnije imali identične poglede. Spuštajući raspršivač, dignem bradu i zurim u njih.

„Ja ću se otuširati,“ kažem s najviše dostojanstva koliko mogu nabaciti.

288

Kraljevstvo snova

Brodolom II

„Kada izađem, želim da vas dvojica odavno niste ovdje.“ Ne zamarajući se čekanjem odgovora, provučem se kraj njih i projurim stupajući niz hodnik, zalupim vrata spavaće sobe u nedostojanstvenom stilu. Kupaonica je bila prekrasna kao i ostatak apartmana, ali sam bila previše uzdrmana da marim. Provjerim vrata dali su zaključana, uključim tuš, uzmem ručnik, skinem se i odem ispod vrućeg tuša. Zbog vode koja teće, ne mogu čuti ništa što se događa vani i molim se da su otišli. Uzmem si vremena ispod tuša, ali s vremenom ugasim tuš i izađem van. Kada se osušim provirim van na hodnik. Tišina me dočeka. „Halo?“ Nema odgovora. Odem niz hodnik provirujući u dnevni boravak. Netko je očistio nered vode i ostavio mokre krpe u sudoperu, ali inače bila sam sama. Pušeći se opet, odem u spavaću sobu spremiti se da se nađem s Amyrah. Dolje, lobi je bio pun ljudi kad su se vrata dizala otvorila, mnogo ljudi se

zadržavalo kraj bara. Većina izmješana, ljudi ovdje su bili zapadnjaci, čujem engleski kako se izgovara sa različitim akcentima. Pretpostavljam da je upravo završila neka konferencija u hotelu iz koje su upravo izašli, i žure kroz gužvu prema restoranu.

Obećala sam Amyrah naći se njom za sat vremena, ali mi je spremanje oduzelo nekoliko minuta više. Restoran također izgleda pun i istegnula sam vrat tražeći Amyrah. Pon ekad poželim da sam višlja iako pete koje nosim nisu mi donijele mnogo visine. Gurajući se kroz gužvu, nagnem se prema prepunom baru da dobijem kako sam se nadala boljim pogled i ugledam ženu u s bijelom maramom. Nisam bila sigurna da li je to Amyrah sve dok mi nije mahnula i tada nestala u gužvi prepunoj ljudi.

Okolo bara nije bilo previše ljudi, stoga je prolazak bio lakši. Ponovno ugledam ženu i opustim se kada sam vidjela velik osmijeh na njezinom licu. Buka iz kuhinje nedaleko od nas je rasla sve veća, i kada sam se približila Amyrah, naglo se provukla sa strane opet nestajući iz mog vida.

289

Kraljevstvo snova

Brodolom II

Zaustavila sam se iznenađeno. Izvijajući vrat oko muškaraca koji su se micali ispred mene, shvatila sam da ne mogu više vidjeti Amyrah. Koža mi se naježila i mičući čovjeka kraj sebe igrorirala sam njegov ljut uzvik kada sam se provlačila brzo do mjesta gdje sam zadnje vidjela muslimanku. Kada sam stigla do mjesta blizu kuhinje gdje sam ju posljednje vidjela,

pogledam okolo sebe ali više ne vidim bijelu maramu, samo lepršavu kosu zapadnjačkih gošći. Nastala je buka u kuhinji i moja glava se okrene u stranu. Uzmem malu

pauzu, grizući usnicu kada shvatim da mogu ući u stvarne nevolje ako sam u krivu i uletim u kuhinju.

Zvuk pribora za jelo i vatre me okružilo, ali sam se mogla zakleti da čujem žensko plakanje s moje lijeve strane. Kuhinjsko osoblje je bilo uzrujano, nekoliko muškaraca su podizali ruke u zrak i viču na arapskome, ali ih ignoriram i idem prema zvuku plakanja. Nekoliko ih je bilo uzrujano jer sam ušla ali sam prošla kraj njih i slijedila za što sam se nadala da je pravi trag. Čula sam još jedano žensko plakanje i skrenula iza ugla gdje sam vidjela muškarca kako nosi osobu u halji u rukama. Osoba je započela svađu i prepoznala sam sada poznatu bijelu maramu koja joj još uvijek pokriva tamnu kosu. Prođem pokraj pladnja na kojem je bila prazna boca šamanjaca i uzmem ju kao oružje. Amyrah se borila u muškarčevim rukama i znam trenutak kada me ugledala jer su joj oči proširile. Posljednja moja nesigurnost je nestala i uzmem nekoliko zadnjih koraka koji su mi bili potrebni i udarim jako po muškarčevoj glavi. Zateturao se, spuštajući Amyrah-u na pod. Kada se okrenuo prema meni, već sam po drugi put zamahnula bocom. Ovaj put ga je pogodila u slijepoočnicu i izvalio se na podu kao da je mrtav. Ispuštajući bocu iz mlitavih prstiju, zurila sam užasnuto u tijelo pored mojih nogu. Bio je obučen u hotelsku uniformu i krv iz posjekotine mu je curila na desnoj strani čela. Ispred mene, Amyrah je pokušavala ustati, pa sam preskočila preko prostrtog muškarca da bi joj pomogla. Zurila je prema dolje u svog napadača, blebetajući na

290

Kraljevstvo snova

Brodolom II

Arapskom i vidljivo preplašena. Dozvala sam je, pa opet ponovila, prije nego me konačno pogledala očima. „Trebamo otići.“ Trebalo joj je par trenutaka da to registrira, ali je klimnula glavom. Zgrabila

sam je za ruku i vukla iza sebe, već izgubljena u labirintu hodnika. Ovo je više nalikovalo na ulaz za poslugu nego na nešto što bi gost hotela trebao vidjeti. Zidovi su bili više praktično-blijede krem boje, niti blizu dekadenciji ostatka zgrade. Provlačila sam nas kroz par zavoja i skretanja, a onda stala i pogledala Amyrah.

„Trebamo stići do javnih prostorija. Dali znaš izlaz odavdje?“ Taj zadatak je izvukao djevojku iz šoka. „Šoping područje je ovuda,“ r ekla je i krenula prema još jednom hodniku. Pratila sam je u stopu, priželjkivajući da sam zadržala onu staklenu bocu. Hodnici u ovom sektoru su bili većinom prazni , ali sam znala da se približavamo šoping području, jer sam mogla čuti kako se pojačava žamor glasova. Amyrah je otvorila vrata koja su nas vodila u još jedan hodnik koji je bio drugačiji nego oni iza. Ovaj je imao mozaike po zidovima i popločan pod, pa shvatila sam da smo bili negdje gdje su nas gosti mogli vidjeti. Dovoljno sigurne, krenule smo direktno prema području za šoping. Ispustila sam izdah olakšanja u

trenutku kad sam znala da smo u javnosti. Većina ljudi koji su nas mimoilazili su nas ignorirali, ali ako ne drugo, znala sam da su ovdje da nas vide ako nam bude trebala pomoć. Gurnula sam Amyrah. „Koji je put do foajea?“ Jedino na što sam mislila je da

pronađem Jeremiaha ili Lucasa. Oni bi znali kako se nositi sa ovom situacijom. „Da, ovuda.“ Hodale smo brzo, pokušavajući da to ne izgleda kao da bježimo od nečega ili nekoga. Pogledala sam okolo, pokušavajući primjetiti nekog koji je bio neobičan. Većinom puta smo bile ignorirane; centar je bio ispunjen mnoštvom različitih kultura i nacionalnosti, ali nitko se nije zainteresirao za nas. Bile smo blizu foajea, nadala sam se i sigurne, kada sam vidjela muškarca kod udaljenog zida, koji je ciljao prema nama. Uf uf.

„Amyrah,“ promrmljala sam kada je tamna figura krenula prema nama, „Možda bismo trebale trčati.“

291

Kraljevstvo snova

Brodolom II

Niska djevojka nije trebala ohrabrenje; odma je krenula, a ja sam je u koraku

pratila. Sasvim sigurno, čovjek koji nas je promatrao je krenuo za nama, stavljajući ruku na svoja usta. Oh Bože, pomislila sam, ima ih više? Ispred nas na ulasku u foaje, pojavile su se još dvije tamne figure. Proklizale smo u zastoju, tražeći gdje bismo se mogle drugdje sagnuti i sakriti. Ulaz je bio samo od drvenih zidnih panela i poda popločenog mozaicima; nije bilo niti vrata niti izlaza koji bi narušivali njegovu površinu. Amyrah se šćućurila blizu mene kada su nam se tri muškarca brzo približavala. U gornjem dijelu foajea, označenih kontura od strane staklenog ulaza, stala je poznata silueta. „Pomoć,“ samo sam vrisnula i skoro se onesvijestila od olakšanja kada se figura okrenula prema meni. Moj vapaj je natjerao ta tri muškarca da stanu i pogled aju prema mjestu odakle sam dozivala. Tolko je Jeremiahu trebalo da dođe do našeg položaja. Onaj muškarac koji nas je pratio od ulaza se okrenuo vraćajući se prema centru, ali ostala dvojica nisu bila te sreće. Jeremiah ih je obojicu zgrabio, bacajući jednog prema zidu dok se hrvao sa drugim. Pokrila sam usta kada sam vidjela da

se u ruci drugog muškarca pojavio nož, ali ratnik ga je brzo razoružao, a onda je udario u koljeno našeg napadača. Muškarac je pao jauknuvši, a Jeremiah se okrenuo da bi se suočio sa drugim, koji se namjeravao povući kao i treći muškarac, prema prepunom centru. Jeremiah je bacio muškarca prema jednog od stolova, kada sam shvatila da se gomila skuplja oko nas.

Krupni muškarci u odjelima brzim koracima su dolazili prema nam a iz foajea. Muškarac na podu se trudio ustati, a Jeremiah se okrenuo, odmaknuvši njegove noge sa poda. Ozljeđeni napadač je pao, ali mu je trebala sekunda odvlačenja pažnje; odgurnuo se sa vrata, kliznuvši pored Jeremiaha i krenuvši prema centru. Do tada, do nas je pristiglo osiguranje, a Jeremiah je digao ruke kako bi pokazao

da on nije pretnja. Muškarac kraj naših nogu je pokušao šepajući pobjeći, pa Jeremiah je spustio nogu između njegovih lopatica, zadržavajući ga na podu.

292

Kraljevstvo snova

Brodolom II

Rashid se pojavio kroz gužvu, izvikujući zapovjedi na Arapskom muškarcima koji su namjeravali zgrabiti Jeremiaha. Odustali su i umjesto toga su podigli

muškarca sa poda; Jeremiah se odmaknuo kako bi im omogućio pristup. Izdahnula sam sa olakšanjem kada su ga maknuli sa strane, ali sam ipak bacila pogled prema šoping području. Dvojica su pobjegla, a ja nisam bila presretna zbog toga.

Amyrah se zaletjela prema svom bratu, koji ju je umotao u svom širokom zagrljaju. Djevojka je jecala, skrivajući lice na njegovom ramenu, dok se Rashid trudio savladati. Pogledao je prema Jeremiahu, koji mi je uzvratio stoički pogled. „Hvala ti,“ promrmljao je, položivši ruku na sestrinu glavi. Jeremiah je odmahnuo glavom. „Nisam ja onaj koji ju je spasio,“ promrmljao je stajući iza mene. Arapin je konačno pogledao u mene, stvarno me vidio, pa mi je grčevito klimnuo glavom. „Sve,“ rekao mije je,držao a onda je stao kada pojačala Dubina ljubavi prema sestri koju u zagrljaju sijalajejeAmyrah kroz njegove oči.stisak. „Sve što trebaš, a što ti mogu omogućiti, je tvoje.“ Klimnula sam, nesposobna pričati. Jeremiahove ruke su milovale moja ramena, pa sam se naslonila na njega, bez razmišljanja o mogućim posljedicama. Adrenalin je još uvijek kolao mojim venama, ubrzavajući mi srce. Srce mi se ponovo ubrzalo kada me milijarder obgrilo svojim rukama, držeći me blizu svog tijela. Prožela me neobjašnjiva potreba da zaplačem; oh, koliko mi je ovo nedostajalo! Kad je zid osiguranja olabavio, gledala sam kako Lucas probija svoj put prema nama. Pogledao me, njegov pogled je zaiskrio prema Jeremiahu, pa žalostan osmijeh mu je izvio usne.

„Čini mi se da sam propustio cijelu zabavu.“ Nije mi bilo dopušteno da odma odem. Ustvari, još skoro dva sata sam bila ispitivana prije nego sam bila konačno slobodna da se vratim u sobi. Nakon pokušaja otmice Amyrah je nestala, vjerojatno pod lokotom svog brata. Osiguranje i kako sam pretpostavljala Rashidov vlastiti tim neumorno su me

ispitivali o onome što se desilo. Ponavljala sam svoje odgovore iznova, iz minute u

293

Kraljevstvo snova

Brodolom II

minutu bivajući sve više i više uzrujana, sve dok Jeremiah nije završio ispitivanje za mene. Pojavio se na pola mog ispitivanja i ostao, da bi me na kraju zgrabio u

naručju i izjurio iz prostorije. Pustili su ga da ode, završili oni sa mnom ili ne, ne želeći stati na putu razjarenog bika. Uspjela sam saznati da, u trenutku kad sam silazila stepenicama da se

susretnem sa Amyrah, njezin je brat dobio dojavu o njezinoj predstojećoj otmici. Odmah je poslao da je nađu, ali otmičari su je našli prije. Na sigurnosnim snimkama je bio primjećen kombi ispred ulaza za dostavu, kako odlazi sa navodno dvojicom ostalih otmičara. Da je nisam oslobodila od muškarca koji ju je zgrabio, Amyrah bi bila u tom kombiju i u bogzna kojem pravcu, prije nego što bi njezin brat mogao zatvoriti zgradu.

Izbor trenutka tog događanja je bio previše slučajan, pa to je vjerojatno utjecalo na dužinu mog ispitivanja. Nitko nas nije ganjao niti pokušavao me uhapsiti, pasituacije. sam naslonila na Jeremiahovo iscrpljena od ispuštao sve do vratarame, mog apartmana i točitave samoove da neugodne Nije meglavu bih mogla izvaditi karticu za otključavanje. Sve što sam htjela je bilo da se srušim na krevetu i da ne moram više razmišljati o ovom danu do sada, ali Jeremiah je imao druge planove. „Kakav način samoodbrane znaš?“ Klonula sam, uzdisajući, pa sam odmahnula glavom kao odgovor. Primio me za ruku, izravnao mi prste, pa ju je povukao ka svom vratu. „Ako ikako možeš dostići obližnje četvrtine, postoje nekoliko slabih mjesta. Bočna strana vrata je jedna od njih.“ Povukao mi je ruku, tako da mi je dio dlana dodirivao vrh

njegovog nosa. „Ovakav udarac u nos može onesposobiti napadača dovoljno dugo da možeš pobjeći.“ „Jeremiah...“ Ignorirajući moju molbu, okrenuo se oko mene, usmjeravajući svoje stopalo preko mog koljena. „Ako možeš udariti bilo gdje u koljenu, iskoristi priliku. Sve kako bi ga spriječila da pojuri za tobom.“ „Zašto mi sad sve ovo govoriš?“ Zastenjala sam, pogledavajući natrag prema svojoj spavaćoj sobi.

294

Kraljevstvo snova

Brodolom II

„Ne želim te vidjeti bespomoćnu.“ Ta izjava mi je skrenula pažnju. Jeremiah je gledao prema meni, pasivan kao i uvijek, ali ispod te smirenosti vidjela sam grabežljivca koji se borio osloboditi. Bila sam također svjesna naše blizine, kolko smo bili blizu jedno drugome. Gledala sam u te zelene oči i srce mi je stalo kad sam u njima vidjela dubinu osjećaja. Približio mi se, tako da smo se skoro dodirivali. Nisam se pomjerala, udišući njegov predivan i jedinstven miris. Rukom mi je smjestio kosu iza uha, prstima

prolazeći prema dolje po mom vratu. Nisam ga mogla prestati gledati; njegove oči su me držale u svojoj moći. Posegla sam, prateći linije njegovog lica i srce mi je stalo kada se naslonio na moj dlan.

„Dozvoli mi da ostanem noćas.“ Njegov glas je bio sirov od žudnje, ali njegov dodir je ostao nježan, skoro kao dodir pera.

Duboko sam udahnula i spustila kapke. Nemogućnost da ga vidim, ga nije uklonila iz mojih osjetila; mogla sam ga osjetiti kako stoji blizu, njegov miris i

prisustvo su bili dovoljni da mi srce iskoči iz grudi. Ali dala m i je snagu izgovoriti tri najteže riječi u mom životu. „Laku noć, Jeremiah.“ Ruka koja mi je mazila lice je stala i odmaknula se. Sve u meni se napelo da

ide za njom, da posegnem ponovo za njegovim dodirom. Otvorila sam oči i pogledala, vidjevši da me još uvijek promatra, sa zamišljenim izrazom lica. I onda, na moje zaprepašćenje, pojavio se osmijeh na njegovim usnama. Usta su mi se otvorila, izraz na njegovom licu tako meni stran, me ostavio bez riječi. „Nisam znao šta imam, sve dok nije bilo prekasno,“ pr omrmljao je prije nego što se odmaknuo. „Laku noć, Lucy Delacourt. Naš razgovor nije završen.“ Disala sam kratkim uzdasima dok je odlazio. Stajala sam tako nekoliko

minuta, u strahu ako se pomaknem, da će to biti krenut za njim. Zar bi to bilo tako loše? Nisam više znala.

295

Kraljevstvo snova

Brodolom II

Dio mene nije bio siguran dali je moje odbijanje bilo rezultat samozaštite ili način da ga kaznim. Jedino što sada nisam znala koga više kažnjavam, Jeremiaha ...ili sebe. Žudjela sam za njegovim dodirom, trebala sam ga sa svakim dahom u mom tijelu. Biti u njegovoj blizini je izvlačilo ono najbolje i ono najgore od mene; koliko sam ga željela, toliko sam se i bojala šta bi se desilo ako se predam. Sve što sam znala je da, ovaj put ne bih preživjela ako me odbije. Zadnji put kada sam otkrila svoje osjećaje, on je otišao, ostavljajući napuklinu na mom srcu koju još nisam imala ideju kako popraviti. Kako uopće mogu uzeti u obzir ponovo mu vjerovati kad ima toliku moć? I hoće li me opet htjeti kada sazna moju tajnu? Zateturala sam se kao zombi prema spavaćoj sobi, podižući plahte i uvlačivši

se ispod njih, ne skidajući svoju odjeću. Sklupčala sam se, zureći u mraku, sa umom zatamljenim od čiste emocije, sve dok nisam u jednom trenutku utonula u grčevit san.

296

Poglavlje osam

Nisam sigurna kako je došlo do toga da jašem četverotočkaša kroz Arapsku pustinju, ali sam se previše dobro zabavljala da bi marila. Ostavili smo grad daleko iza nas, nevidljiv golim okom od nanosa dina. Čak i sa moje trenutne osmatračnice nisam vidjela visoke zgrade nigdje uzduž horizonta. Ispod dina, drugi su se kretali poput mrava prema našem odredištu, Beduinski logor usred pustinje. Dosadilo mi je igranje praćenja vođe, i u spontanom momentu, sakrila sam se u blizini pješčane dine. Bila je strmija nego što sam mislila, ali nije bila tako strašna da bi se bojala.

Pustinjsko sunce je sijalo direktno u moje oči dok sam išla na vrh dine, i stala na pješčanom grebenu. ATV tutnji ispod mene dok sam pregledala krajolik koji se proteže duž horizonta. Nikada ranije nisam vidjela ništa slično ovome, brda pjeska, u kontrastu sa plavim nebom iznad, oduzimalo mi je dah.

Moj poziv za buđenje ovoga jutra bio je prilično iznenađujući. Sa obzirom na ono što se dogodilo predhodnog dana, mislila sam da ćemo biti zaključani, ili barem ograničeni na hotel. Pa je bilo iznenađujuće kada se Lucas pojavio na mojim vratima, pozivajući me sa velikim cerekom na licu da imamo pustinjski safari.

Nije bilo šanse da kažem ne iskustvu koje se dešava jednom u životu! Kasno smo krenuli, zahvaljujući bezbjednosnim detaljima i obezbjeđenju koje je išlo sa nama. Rashid se činio uzbuđenim što nam daje taj dar, ali nisam mogla reće da li ljudi koji ga za čuvaju imajuodsvoje sumnje.noći. Amyrah bio ni blizu da bude pronađen, nisam čula djevojku predhodne Mojanije predpostavka je njen previše zaštitnički nastrojen brat ju je stavio pod konstantnu stražu, zaključanu u njegovu kulu od slonovače. Bilo bi lijepo da je ovdje sa mnom. Pitam se da li se ikada može navići na ovakav pogled?

Dvostruka grmljavina dolazi sa brda iza mene, i ja se okrenem baš kada su Jeremiah i Lucas vozili uzbrdo i zaustavili svaki pored mene. Zakolutam očima, prisjećajući se da i ja imam svoje previše zaštitniči nastrojene siledžije.

297

Kraljevstvo snova

Brodolom II

„Ne bi trebala napuštati grupu.“ Jeremiah kaže. „Mi nismo sigurni ovdje.“ „Oh, razvedri se braco.“ Lucas se naceri ispod bezbolske kape kada Jeremiah odgovori mrgođenjem. „Priznaj, samo se ne voliš zabavljati.“ Biti između dva muškarca je bilo kao natezanje između dva djeteta. Lucas se činio odlučnim da podbada brata, i nije se ustručavao koristiti mene kao mamac. U hotelu, bila sam ugurana u Lucasov automobil i prije nego se Jeremiah pojavio, i gledala sam kroz prozor dok su se dva muškarca prepirala . Nisam bila sigurna koji

je pobjedio ali oboica su ušla u automobil, sjedeći svaki pored mene svaki sa jedne strane. Svaki pokušaj sa moje strane da razveselim raspoloženje kroz razgovor nije djelovao, pa sam ostala tiha dok smo se vozili izvan grada. Niko mi nije rekao šta da očekujem, pa kada smo se zaustavili na sporednom putu, bila sam zbunjena. Naš automobil je poskakao na put dok smo se vozili putem između dina, sa velikim nanosim pijeska koji su se dizali sa jedne strane automobila dok smo se vozili po njima. Ja sam bila zaglavljena između dva

muškarca,stali štoblizu nije malog pomoglo mom raspoloženju ni malo, i laknulo mi je kada smo konačno parkinga za ATV i kamile. Tada smo dobili izbor na koji način transporta želim da nastavimo naš put. Kamile nisu izgledale tako primamljivo izbliza pa sam se odlučila za mašine umjesto njih.

„Uradio si ovo i ranije, zar ne?“ Nacerim se prema Lucasu osjećajući se malo samozadovoljno. „Šta, bojiš se da će te djevojka pobjediti u muškom sportu?“ Čovjek sa ožiljkom se nasmije. „Trkat ćemo se onda.“ On me zadirkuje. „Ko prvi do grupe.“ Bez čekanja na moj odgovor, Lucas ubaci u brzinu i okrene svoj ATV u rekordnom vremenu. Krenuo je niz brdo, dok su gume prskale pijesak po nama. Ja zaturiram motorom, a zatim zastanem kada sam vidjela Jeremiahovo

lice. On se mrštio na horizont, i nakon momenta pogledao u mene. Njegov pogled omekša, ali njegova usta i čeljušt ostanu stisnuta. „Nisi željeo doći, zar ne?“

298

Kraljevstvo snova

Brodolom II

Moja izjava je bila čista pretpostavka, ali on klimne. „Nismo sigurni ovdje.“ Kaže on preko grmljavine motora. „Nisam siguran zašto bi Rashid ili Lucas pristali na izlet kao ovaj.“ Potpuno ista misao je poskakala u mojim mislima cijeli dan. Izolirani smo ovdje, uhvaćeni u sredini ničega. „Lucas je rekao da je put dat kao poklon, i bili bi

nepristojni da odbijemo.“ „To je ono što je rekao i meni, takođe.“ Jeremiah se namršti na pjeskoviti pogled. Izgledao je kao da mu je neugodno, što je nešto što nisam izjednačavala sa ovim čovjekom. Znam da to nije radi improvizovanog načina prevoza, on ga je vozio lako, čak i kroz viša tehnička područija on bi prošao lako. Uvjek je bio pod kontrolom, vodeći čeličnom šakom svoj život, ali posljednjih nekoliko dana ga je ogolilo od toga.

„Pa zašto si došao?“ pitam, iskreno radoznala. Na trenutak nisam bila sigurna da će mi odgovoriti. Njegov pogled nije se sklonio sa horizonta gdje se sunce približavalo sumraku. Konačno progovori. „Trenutno, Rashid kontrolira sve. Zato što je Lucas uzeo svu moju opremu, nemam pristup mojoj mreži da bi mogao uraditi svoje sopstveno istraživanje, 'prijatelja' moga brata. Neznam kako da se osjećam prihvatajući pomoć od njega kada neznam ništa o njemu.“ „Čini se da mu Lucas vjeruje.“ „Da, još jedna činjenica protiv tog čovjeka.“ Ispustim van dah, tiho suosjećajući. Za nekoga naviklog da kontrolira svaki

aspekt svog života, ovo mora da je ogroman udarac. Konačno se Jeremiah okrene prema meni. „Šta se desilo kada te oteo?“ Moje srce se zaledi. Progutam teško, zureći u horizont. „Prevodila sam za jedan Lucasov posao. Prisiljena da idem na brod, umalo ubijena od poremećenog sabotera.“ Slegnem ramenima, iako moje srce nije bilo u tome. „Znaš, uobičajeno.“ „Taj kurvin sin.“ Osjećam Jeremiahove oči ne meni. „Nisam te smjeo ostaviti u toj kući samu kao što sam uradio.“

299

Kraljevstvo snova

Brodolom II

Moje grudi bole, želja da mu kažem sve je tako velika da mi dolaze suze na oči. Oh, Bože, šta sam uradila? „Ljudi dolazite ili ne?“ Lucasov glas nanešen je na dinu, trzajući nas oboje iz naših misli. Jeremiah zuri niz brdo dok sam ja sklanjala pogled, trepćući rastjerujući suze. Bez gledanja u čovjeka pored mene, okrenem vozilo okolo i krenem polako niz pjeskovitu površinu. „Što ti je trebalo toliko?“ Lucas pita kada sam sišla do dna. Kada nisam . „Da li ti je moj brat nešto odgovorila, njegov osmjeh pojavi se krhko na rubovima rekao?“ Ja zatresem glavom, i na sreću, trgovac oružijem je prestao da me ispituje. „Gdje si naučila da voziš ovo vozilo tako dobro?“ „Moja pra-tetka je imala neku zemlju u Quebecu dok sam odrastala“ odogvorim, zahvalna na promjenjemoj temi. Jeremiah se zaustavi pored mene dok sam nastavljala. „Imali smo naviku da vozimo snowmobile oko njenog posjeda u zimu.“ Nisam im rekla da je to bilo prije više od deserljeća, i nikada nisam vozila ni jedan sama. Zabavljela sam se vozeći četverotočkaša i radila sam to sasvim dobro.

Lucas se nasmije. „Zvuči zabavno.“ „Mislio sam da ti nije ostao niko od porodice.“ Slegnem ramenima na Jeremiahovo pitanje.

„Kada su se moji roditelji preseliliPa u New izgubili umrli, smo kontakt. Nepomoć znam m nekoliko dječijih uspomena. kadaYork, su roditelji tražiti ih ih, osi činilo se kao tražiti milostinju.“ „Ponos dolazi prije pada.“ Lucas se našali, i ja trepnem. Osmjeh sklizne s njegovog lica. „Žao mi je, to je bilo neosjećajno.“ Ja izmanevrišem sa četverotočkašem između oba vozila i zaobiđem ih. U tom trenutku nisam željela razgovarati ni sa jednim muškarcom o svojoj porodici niti o izborima koje sam donijela u svom životu. Moja tajna izjeda moju dušu, biti sa oba muškarca čini moju krivicu oštrijom. Leteći niz visoku dinu, pratila sam glavnu

300

Kraljevstvo snova

Brodolom II

grupu koja je čekala na nas. Bili smo jedini koji smo vozili četverotočkaše, Rashid i njegovi ljudi voljeli su radije sigurnost SUV-a.

Sjene od pjeskovitih brda su rasle veće iz minute u minutu dok se sunce spuštalo na udaljenom horizontu. Vjetar je pomogao da se dvije suze očiste sa mojih obraza. Do trenutka kada su dva Hamiltona me sustigla, suhi pustinjski zrak

je već osušio vlagu na mom licu. Kada smo stigli do logora, sunce je već nestalo ispod horizonta, ostavljajući posljednje vitice sumraka da nas vode. Logor je međutim bilo teško promašiti, svijetlio je kao vatreni brend protiv bljedeće svjetlosti, oaza svjetla u rastućoj noći. Čitav logor imao je zid koji ga okružuje sastavljen od trs ke i neke vegetacije. Kada smo ušli unutra, vidjela sam da je područije osvjetljeno kombinacijom vatre i elektriciteta. Nisam vidjela niti čula rad generatora, i iako nisam vidjela panele, predpostavila sam da Beduini koriste solarnu energiju. Savršeno za ljude u pustinji, ne baš rustično kako bi neko zamišljao. Parkirali smo vozila blizu ulaza, i trgnem se dok sam podizala nogu sa ATV-a.

Većina posljepodneva je provedena na četverotočkašima, i hodala sam krivudavo na trenutak dok se moji mišići nisu prestali grčiti. Daleko od mjesta gdje su vozila parkirana, veliki tepisi postavljeni su na pjesku u područiju kuda ljudi mogu hodati. Vjetar ih je puhao, vrtložeći pjesak oko SUV. „Lucy!“ Na poznati glas, ja se okrenem i vidim Amyrah hoda prema meni. Veliki osmjeh se raširi mojim licem dok smo se grlile. „Mislila sam da te brat neće pustiti

van iz hotela.“ Kažem u nevjerici. „Oh, ured da nije. Morala sam da ga molim da bi te vidjela ponovo.“ Ona povuče moju ruku. „Hajde, imamo hrane i zabava nas čeka.“ „Zabava?“ Nemam pojma kakva vrsta ekstravagancije će biti u sred pustinje. Jeli smo, i Amyrah me je upoznala sa nekoliko zena iz grupe. Nekoliko od njih

su plesačice, tanki veo koji ih prekriva jedva prekriva obline i kožu pozlaćene gardarobe.

301

Kraljevstvo snova

Brodolom II

Sve su bile preljepe, i Amyrah se činila prijateljicom sa mnogim od njih. Imala sam utisak da mlada djevojka želi da bude u njihovim redovima, da joj je dozvoljeno nositi svjetlucavu, prozirnu odjeću i plesati na pozornici.

Tajni pogledi preko ramena prema bratu, i stalni čuvar koji je čuva, kaže mi da će Amyrah imati dugu borbu u tom pogledu. Zabava je počela prije nego je iko imao vremena završiti sa jelom. Trbušne plesačice su započele predstavu, i ja sam bila opčinjena kako se njihova tijela kreću u ritmu obližnjih bubnjeva. Vjetar je otpuhao njihove velove ali plesačice su se kretale i dalje, dopuštajući da sturanje vjetra prodonese plesu. Gledala sam, fascinirana, sa poretima žena, bili su toliko seksualni nego što sam očekivala od arapske zemlje. Kada je moj drveni tanjih nestao sa stola sa vjetrom i ljudi počeli da se kreću

u pozadini, shvatila sam da nešto nije u redu. Plesačica na pozornici završila je svoj nastup, veo je letio oko nje, i dok je ona izlazila sa platforme, Rashid korakne

prema nama. „Ostatkoji ćemo ovdje večeras,“Onkaže, usmjeravajući svoje riječipokaže prama Jeremiahu i Lucasu su me okruživali. pozove Amyrah sebi, a onda prema jednom muškom plesaču. „Hassan će vam pokazati gdje ćete provesti noć.“ Vjetar je sada zavijao, pjesak šibao moju izloženu kožu. Jeremiah me ušuška uz sebe, štiteći me sa svojom jaknom dok smo pratili plesača prema nizu šatora na kraju kompleksa. Oko nas, svjetla su se gasila jedno po jedno, uranjajući naš put u tamu. Na sreću, Hassan je imao baterije koja, ako stojim blizu njega, je bila vidljiva kroz pjeskoviti zrak.

Ušli smo u mali hodnik obložen sa prostirkama i tkanim dekama, kratak predah od pješčanih vrtloga. Hassan, čini se, ne govori Engleski ali uradio je sasvim dobro i pokazujući; Ja trebam ići tamo, Jeremiah tamo i Lucas tamo. Bez riječi smo se razišli, iako sam se nerado oslobodila Jeremiahovog stiska. Biti nazad u njegovom naručiju je bio čisti raj; krivnja koja pritišće moju dušu je bila još uvjek tu, ali željela sam se držati ovog trenutka što duže mogu. Unutrašnjost moga šatora je bila kao i spoljnji dio. Debelo platno štiti nas od nepogoda, materijal se mreškao na vjetru. Pod je bio prekriven tepisima, sa jednom solarnom lampom na podu koja osjvetljava sobu.

302

Kraljevstvo snova

Brodolom II

Na jednoj strani, bio je niski krevet, samo podignut 30 cm od poda ili tako nekako. Jastuci su poredani po sobi, i jedna ukrasn nargila postavljena na niskom

stolicu na jednom kraju šatora. Uprkos sebi, zastala sam da se divim okruženju. Bila sam u Beduinskom kampu, u unutrašnjosti jednog od šatora, u Arapskoj pustinji. Nije bilo nešto gdje sam mislila da ću završiti, i unatoč svemu bila sam sretna što sam dio ovoga. Čula sam zavijanje vjetra kako raste iza mene i okrenem se da vidim Jeremiaha kako preklapa poklopac vrata. Moj dah zastane dok smo zurili jedno u drugo preko prostorije. Njegovo lice je bilo otvoreno kakov nikad nisam vidjela;

duboke emocije ratovale su na njegovom licu; ali nije zakoračio naprijed. Bila sam ukorjenjena na mjestu, nesposobna da se pomjerim.

Konačno, on progovori. „Priznajem da sam te stavio na puno toga u vrijeme kada smo bili zajedno.“ Njegov glas je grub, ali njegov pogled na mom nije se pokolebao. „Reci riječ i otići ću.“ Moja nutrina steže se na njegove riječi, ali on nije završio. „Trebam te.“ Njegove riječi su bile kao udah davljenika. „Nisam trebao pobjeći tako, od kuće, ali lj-ljubav...“ on zastane preko mucajućih riječi, uvrćući lice u frustraciji. „Cjeli život, taj osjećaj, je bio posrtanje koje sam bio prisiljen da prevaziđem. Vidjela si moju majku, i zahvaljujem Bogu da nisi morala upoznati moga oca jer je on, on je bio

deset puta gori.“ „Jeremiah.“ Prošapćem, drhtavog daha. „Ali trebam te.“ On odgovori, zakoračivši prema meni. „Svaka ćelija u mom tijelu govori mi da pobjegnem, da te ostavim na miru, ali ne mogu.“ Zakoračim dva koraka naprijed, i zurim u njega. Njegove šake su pored njega, ali odavdje očaj u njegovim očima me preplavljuje. Gušim svoj jecaj, i posegnem gore i prekrijem njegovo lice, milujući njegov obraz sa palcom. Njegovo tijelo se napne kao da ga zadržaje, i ja osjetim suzu kako ide niz moje lice. Moja budućnost je postavljena ispred mene, u iznenadnom i potpunom detalju. Nije bitno šta izaberem da uradim, vodi do istog ishoda: slomljeno srce na skali od koje se ni jedno od nas neće oporaviti. Izdala sam čovjeka koje volim jer

303

Kraljevstvo snova

Brodolom II

sam mislila da me odbio, a ipak stoji ovdje kao dokaz njegove naklonosti koji

vjerovno ću ikada vidjeti. To što nije mogao reći riječi nije bitno; vidjela sam sve čemu sam se ikada nadala u svom životu kako sija iz njegovih oč iju. I nisam mogla podnijeti da ga pustim. Ne još. Čista sebičnost sa moje strane, ali zna da ga se odreknem slomilo bi me, znam sada šta bi otkrivanje istine uradilo Jeremiahu.

Naša sudbina je zapečaćena, ali za ovaj trenutak. „Molim te.“ On zabrunda, tjelo drhti pod mojim dlanom, i moje zadnji otpor odlazi. Podižući se na prste, povučem njegovu glavu dolje i dovedem njegova usta na svoja. Taj mali poljubac, jedva dodir usana, potrese ga iz njegove paralize. On prekrije moje lice nježno svojim rukama, dodir kao perom lagan koji samo

naglašava drhtavu kontrolu koju ima. Produbljujući poljubac je stoga prepušteno meni, i ja se prislonim uz njega, očajna za što više kontakta koje dva tijela mogu imati.

Izvan našeg malog šatora, vjetar je urlao i zavijao, utapajući naše zvukove. Jeremiah me podigne, krećući se do malenog madraca. Spusti me pažljivo na krevet, klečeći iznad i brišući još jednu suzu iz mog oka prije nego se smjesti izmešu mojih nogu i ponovo me ljubeći. U tami našeg malog svijeta, postoja li smo samo Jeremiah i ja. Bili smo nezasiti, ni jedno nije bilo u stanju skinuti ruke jedno sa drugog. Uspjeli smo

spavati samo između aktivnosti. Mnogo kasnije bila sam bolna i umorna od našeg vođenja ljubavi, ali ipak sam se popela na njegove kukove ka da sam osjetila da je tvrd ponovo, jahajući ga do uzajamnog orgazma. Moj očaj za njim se mogao mjeriti sa njegovim zamnom, i u tim satima dok smo zajedno, mogu se pretvarati da bi ovo moglo biti zauvjek. Da ga se nikada

neću morati odreći. Da nisam napravila grešku koja bi nas oboje potresla.

Tama nas sakriva od pogleda, ali to nije zaustavilo moje ruke da istražuju svaki obris mišića, svaku krivulju voljenog tijela. Zapamtila sam svaki centimetar njega, pospremila ga u svoj mozak za budućost. Ako mi suze k vase obraze, on to

304

Kraljevstvo snova

Brodolom II

nije vidjeo, zakopala sam svoju bol da bi mu dala sve što želi, barem ovu jednu noć. Pješčana oluja je zamrla do vremena kada sam se probudila i pronašla ga u sebi, zureći u mene odozgo. Zasitan i ukusan bol, ja ponovo obgrlim ga rukama oko vrata i podignem kukove da sretnu njegov potisak. Ostatci sna gdje sam bila

jedna od trbušnih plesačica leprša kroz moj um, i ja zakrenem kukovima, stišćući se uz njega uz ritam naših srca. On izdahne hrapavo prije nego nas zakotrlja tako da on leži ispod mene. Provirim na njega kroz kosu, a zatim smotam moje golo tijelo oko njega.

Zatvarajući oči, prebacim kosu preko ramena i plešem nad njim, spor i senzualan ritam teče kroz mene. Njegovi prsti ukopavaju se u moje kukove dok sam se ljuljala nad njim. Otišla je prva potreba za završetkom, plesala sam za njega, uvrćući se na muzici u svojoj glavi. Njegove ruke klize sa mojih strana da bi poklopile moje dojke, palčevi izazivaju bradavice. dok oči sami Raširim ruke preko njegovih prsa, naginjući se naprijed mješala kukovima, dovodeći ga u iširokih van svog tijela. Tek tada sam otvorila pronašla ga kako zuri u mene, sa strahopoštovanjem u njegovim očima. „Tako lijepa.“ On prostenje, prije nego prekrije moje lice i dovodi me nazad za još jedan poljubac.

Ostali smo tako neko vrijeme, ni jedan cilj nije bio očekivan osim cilja zadovoljstva za oboje. Konačno, napokon, zaspala sam, nisam se mogla održati budnom duže. Kada sam se probudila, bila sam sama u šatoru. Sunčeva svjetlost se probijala kroz pukotine na šatoru, dovoljno svjetla da vidim svoju odjeću razbacanu po sobi. Nije bilo traga Jeremiahu, ali mogal sam ga još namirisati na sebi, osjetiti njegovo dugotrajno prisustvo na svojoj koži. Bol između mojih nogu je bio stvaran, ali ignorirala sam ga što sam bolje mogla oblačeći se brzo prije nego sam povukla preklop na vratima.

Svjetlost ulazi, i ja zaškiljim preko improvizovanog hodnika u svjetlo područije koje je bilo centar kampa. Moje oči se nisu još navikle ali sam mogla razaznati figure kako se kreću vani. Bilo je previše svjetlosti za mene da bi gledala duže od nekoliko sekundi.

„Ne brini, niko ga nije vidio da napušta tvoj šator.“

305

Kraljevstvo snova

Brodolom II

Ja poskočim, uplašena, i pogledam u drugom smjeru da bi vidjela Lucasa kako sjedi na podu do vrata moje sobe. Zurio je usvoje ruke, dokono brišući pijesak

između prstiju. Sve što sam mogla uraditi je zuriti, zamrznuta u mjestu, pitajući se koliko dugo sjedi tamo. Tišina se rastegnula predugo, pa sam konačno morala reći nešto. „Očigledno, ti si ga vidio.“ „Da, ali očigledno sam ja niko.“ On ustane na svoje noge, nastavljajući da

bulji u drugi zid prije nego se okrenuo da bi me pogledao. Nasmijana maska je

nestala, nisio je stoički izraz koji bi učinio Jeremiaha ponosnim. „Pa, izabrala si.“ Nikada nije bilo izbora. Ali gledajući u muškarca sa ožiljkom, nisam to mogla

reći na glas. „Lucas.“ Počnem, ali ništa drugo nije željelo izaći. Čekao je nekoliko sekundi da nastavim, ali kada nisam nastavila on uzdahne. „Jesi li mu rekla?“ on pita tihim glasom. Progutam iznenadnu grudu u grlu i drhtureći odmahnem glavom.

„Nećeš mu reći.“ Počnem, u nemogućnosti da dovršim pitanje. Dosada zaigra preko Lucasovog lica. „To nije moja tajna za reći.“ Kaže odlučno. Na trenutak izgledao je kao izgubljen, onda plavo-zelene oči sretnu moje. „Da li sam ikada imao šansu sa tobom?“ Zatvorim oči kratko, nesigurna kako odgovoriti. Koliko god sam željela zaboraviti, ili vratiti se nazad i promjeniti, moj izbor da se okrenem njemu za utjehu, se desila. Lucas je, htjela ja to priznati ili ne, dao udobnost i sigurnost koju

sam trebala. Zaslužuje odgovor, ali nisam mogla početi procesuirati pitanje, ne sada. preko mog i u treptaju oka godine, nasmijana maskaNe seovdje. vratila.Njegove „Dakle,oči ne,gledaju pješčana oluja nijeramena, normalna u ovo doba a li nije li to odlična slučajnost da se jedna dogodila baš kada... Pa, mi o vuku.“ Trepnem zbunjeno, a onda okrenem glavu i vidim Jeremiah i Rashid uvlače se u maleni hodnik. Jeremiha pogleda bratasmrznutim pogledom a onda se okrene prema meni. Njegovo lice omekša ali nije me pokušao dodirnit, samo je stajao dovoljno blizu da njegova ruka očeše od moje rame.

„Rashid moj stari prijatelju.“ Lucasove riječi izgledaju namjerne, osmjeh na njegovom licu je prisilan. „Došao sam radi odgovora na pitanje, ne na tur neju po ovoj ljupkoj pustinji. Mislio sam da ćeš imati nešto za nas do sada.“ 306

Kraljevstvo snova

Brodolom II

„Jao moj stari prijatelju, ti si onaj koji se zabunio.“ Rashid izvuče omotnicu ispod ruke i preda je Lucasu, koji ju je uzeo oprezno. „Vaš zadatak nije bio lak, niti jeftin.“ Lucas je gledao drugog muškarca zamišljeno dok je otvarao žutu kovertu i

izvlačio sadržaj. Mršteći se na papir u svojim rukama na trenutak, preda je Jeremiahu. „Znaš li ga?“ Zurila sam preko Jeremiahove ruke dok je milioner proučavao fotografiju. Slika je bila zrnasta, kao da je uslikana iz daleka i uvećana. Jedan čovjek koji nosi sunčanice, i mogao bi biti bilo koji crnokosi, koji nosi sunčanice čovjek. Jeremiah zareže. „Ovo je najbolje što si mogao uraditi?“ „Teško.“ Rashid kaže čovjeku pored mene sa osmjehom. „Takođe ima i ime. Alexander Rush.“ Jeremiah odmahne glavom. „Ne zvoni mi” „Pa, trebalo bi. Navodno, on je tvoj brat.“

307

Poglavlje devet

Ni Jeremiah ni Lucas nisu ništa rekli nekolito sekundi, ali ja nisam mogla držati jezik za zbima. „Još jedan?“ Obojica se okrenu da me pogledaju, i ja stisnem ramena, zureći nazad. Dva Hamilton muškarca u ovom svijetu su dovoljna za moj ukus. Jeremiah gleda između Rashida i fotografije na tenutak, a onda podij eli pogled sa Lucasom. „Bilo je nekoliko ljudi tokom godina koji su tvrdili da je Rufus njihov otac.“ Kaže pažljivo, dodajući fotografiju nazad Lucasu. „Kako da znamo da je onaj koji kaže da jest, i kako da znamo da si u pravu?“ Rashid slegne ramenima. „Bez obzira je li ili nije povezan je van moga zanimanja. On vjeruje da jest, i to je dovoljno.“ „Kako si saznao za ovo?“ Jeremiah je uporan. „Ne pitaj ga to.“ Lucas prekida prije nego Rashid je mogao odgovoriti. Diler oružijem je zurio napeto u sliku, ignorirajući sve ostale. „On daje sve zagonetke i sranja, govoreći kako ima svoje načine ili nešto tome slično.“ Rashid baci iznervirani pogled na Lucasa. „Moja zagonetna sranja možda su otkrila čovjeka koji vas želi ubiti.“ On odreže. Lucas se isceri široko.“Hej, nisam rekao da ne proizvedeš dobre rezultate.“ Rasprava me natjera da se zapitam kolio 'prijateljski' su ova dva muškarca. Sjetila sam se kada smo izlazili iz helikoptera u hotelu, ni jedan nije pružio onom drugom ruku. Rashid možda duguje Lucasu uslugu, ali unatoč tvrdnji da su prijatelji, čini se da ni jedan ne vole onog drugog. „Ne volim da mi se izruguju.“ Sa samo malim smješkom Rashid se okrene prema Jeremiahu. „Ja ima široku mrežu doušnika, ali moram vam reći da je ovu informaciju bilo teško pribaviti. Ko god je gospodin Rush, veoma ga je teško pratiti ili saznati nešto o njemu.“

308

Kraljevstvo snova

Brodolom II

„To je početak, i više informacija nego što smo imali ranije. Javit ću ljudima koji rade na tome za ovo čim se vratim u hotel.“ „U kontaktu si s njima?“ Pitam iznenađeno. Jeremiah klimne, i izvuče nešto iz džepa. „Pokupio sam ga od distributera u

hotelu u jutro kada smo otišli. Nisam mogao zvati još jer nema prijema usred pustinje.“ Zurila sam u mali telefon u njegovoj ruci, bolesni osjećaj uzburka se u mom stomaku. Nešto mi govori da moje vrijeme u ovom životu dolazi do kraja, i nije postojalo ništa što sam mogla uraditi po tom pitanju. Najbolja stvar bi bila otkriti sve i završiti s tim ali... pogledam u Jeremiahovo prelijepo lice i osjetim kako se pukotina u mom srcu širi. „Lucy?“ Okrenem se kada čujem svoje ime i vidim kako Amyrah hoda iza svoga brata. Gleda tri muškarca, a onda ponovo na mene. „Pitala sam se da li bi željela da se vozišoko nazad sa mnom?“ Njena ponuda je bila Božiji dar koji nisam zaslužila. Gutajući svoju podižuću anksioznost, dam joj širok osmjeh. „Voljala bih, hvala.“ Bez gledanja u muškarce, provučem se pored njih i pratim arapsku djevojku na sunce.

„Šta je to bilo?“ upita ona kada smo bile blizu jedna druge. Slegnem ramenima. „Razmjena informacija, festival testosterona, kako god ga želiš nazvati.“ „Ah.“ Ona je zurila u mene dok smo išle prema njenom vozilu. „Muškarci su muškarci, to?“ Nasmijem se, prekidajući drhtavi dah. „Spremna sam da idem kući.“ Amyrah klimne. „Bićemo u hotelu za nekoliko sati.“ Hotel nije bio dom na koji sam mislila. Željela sam, više nego išta, da se vratim onome što sam bila ranije, vratim životu koji sam živjela prije nego sam

309

Kraljevstvo snova

Brodolom II

upoznala Jeremiaha Hamiltona. Moja egzistencija možda nije bila laka tada, ali jednostavnost i iskrenost moje situacije je bila lakša za nositi. Sada, osjećala sam se u klopci kao i kada mi je Jeremiah ponudio ugovor. „Je li sve u redu?“ Odmahujući glavom, nasmješim se Amyrah. „Samo sam umorna.“ Pratim je u vozilo, pitajući se kakva avantura leži ispred mene sada. I pronađem se da me nije briga. „Imam nešto da ti pokažem.“ Sjela sam na krevet, dok je druga djevojka bila zaposlena u kupaonici.

Amyrahin apartman je bio skoro velik kao i moj, koliko sam mogla reći, čini se više kao stan nego hotelska soba. S like njenog brata i koliko sam mogla vidjeti porodice poredane su duž zida, i ormar koji sam nakratko mogla vidjeti bio je ispunjen odjećom. Na neki način to ima smisla, njen brat ima udio u ovom hotelu, možda su i živjeli ovdje stalno. „Jesi li spremna?“ Ja klimnem, a onda shvatim da me ne može vidjeti pa viknem, „Spreman.“ Ipak, tu je pauza, prije nego se vrata otvore i Amyrah iskorači. „Šta misliš?“ Moja usta se otvore, i istinski osmjeh se raširi preko mojih usana. „Kupila si!“ uzviknula sam, cereći se na stidljivu djevojku. Crvena haljina izgledala je dobro sada kao i u prodavnici, i mogu reći da je moje zadovoljstvo usrećilo drugu djevojku. Amyrah pocrveni i ugrize se za usnu, ali krene prema ogledalu u uglu sobe.

Okrene se, i divi se sebi. „Nikada nisam posjedovala ništa ovakov.“ Kaže. „Neznam da li ću imati hrabrosti da je obučem van ove sobe.“ „Naravno da hoćeš!“ Druga djevojka zakoluta očima. „Moj brat će misliti da sam poludila,“ ona mrmlja, smješeći se odrazu u ogledalu.

310

Kraljevstvo snova

Brodolom II

„Jebeš tvog brata.“ Riječi su bile vani prije nego sam razmislila kako su neprikladne. Bila je jedna stvar ismijavati svoju porodicu, a sasvim druga stvar da neko drugi kaže nešto takvo. Ali moj komentar samo je izazvao preneraženi smjeh kod druge djevojke. „Jebeš mog brata.“ Ona ponovi, a onda se zakikoće. „Neće mu se svidjeti ako mu to kažem.“ Proučavala se u ogledalu na trenutak, zatim podigne ruke u nivo ramena i počne pokretati tijelo kao plesačice iz predhodne noći. Ja pljesnem rukama kada je pomjerila kukovima, pomjerajući ih u malim krugovima i završavajući sa jednim trzajem kuka. „Kladila bi se da ni to nebi volio.“ Amyrah izgleda zadovoljna sobom. „On je moj brat,“ kaže, kao da je to odgovor na sve. Možda i jeste. „Znam da će me voljeti, čak i da odlučim da postanem plesačica.“ Ideja konzervativne djevojke da radi u Beduinskom kampu kao plesačica trebala bi biti zabavna, ali umjesto toga osjetim kako mi suze pune oči. Moji udisaji rastu dok sam se birila sa iznenadnom potrebom da se

rasplačem. Bez obzira šta sam uradila međutim, nisam mogla zaustaviti drhtanje koje je počelo u mom stomaku i raširilo se kroz moje tijelo. Amyrah uhvati moj pogled u ogledalu i okrene se. „Jesi li dobro?“ uzvikne, klečeći pored mene na krevetu. Klimnem glavom nekoliko puta, ali nisam mogla reći ništa. Konačno

odmahnem glavom, „Ne,“ graknem. „Lucy, šta se dogodilo?“ Zabrinutost u njenom glasu me podstakne dovoljno da se saberem, barem

donekle. „Napravila sam grešku. Ogromnu grešku, i ja sam...“ Uplašena. Bože, bila sam tako uplašena. Ne šta bi mi se moglo desiti, nego šta će se desiti sa Jeremiahom kada sazna šta sam uradila. Znam da me voli, znam sa svakim atomom svoga bića. I znam da će moja izdaja uništiti to zauvjek. Amyrah zgrabi moju ruku, vukući me naprijed, i ja padnem jecajući na njeno rame. Disanje je bilo otežano ali nisam marila. Bol zbog onoga što znam da moram da uradim tekla je kroz mene, rasipajući se u bolnim uzdasima i prigušenim 311

Kraljevstvo snova

Brodolom II

kricima. Meke ruke omotaju se oko mene, držeći me čvrsto kako nisam bila

držana odkako su mi roditelji umrli. Krivica i agonija sipaju kroz mene, i ja se držim za ženu ispred mene. Na kraju, shvatim da sam jecala preko crvene haljine, i da me drži djevojka koja me jedva zna par dana. Nagnem se unazad, kolutajući se preko kreveta, ali Amyrah me je držala čvrsto za ruku. „Šta se desilo?“ ona pita naglašavajući svaku riječ.

ponovo,

„Jesi li ikada napravila grešku tako veliku, za koju imaš osjećaj da je se nikada nećeš otarasiti?“ Nešto u njenom zabrinutom izgledu dalo mi je odgovor, da je slobodna od tog tereta. Ona i dalje stišće moju ruku, krećući se okolo tako da je bila ispred mene.

„Želiš li da nezovem tvoje ljude?“ ona pita glasa ozbiljna. Pukla sam se smijati na njenu frazu. „Ne.“ Kažem, iznenadni humor je previše

za mene.

„Ne, dobro sam. Ovo nije redi njih. Hrabr laž, ali izgleda da ju je zavaralo. „Nisi ubila nekoga, zar ne?“ Okrenem zapanjene oči prema Amyrah. „Ne.“ Kažem žurno, i osjetim njeno olakšanje. „Onda šta god da je može se ispraviti, zar ne?“ Ali bila sam u krivu, shvatim. Mogla sam i ubiti ljubav, bar kada se radi o

Jeremiahu Hamiltonu. Sve što znam o njegovoj prošlosti, i načina na koji me gledao posljednjih nekoliko dana, kaže mi da to može razbiti ljubav u njemu zauvjek.

Zatvarajući oči, poklopim usta i fokusram se da dišem normalno. Trebalo je nekoliko dubokih udaha da smire moja drhtava pluća. Takva si drama kraljica, Lucy Delacourt. Opomenem se, poniženje me prekriva kao prekrivač. Svakako imam visoko mišljenje o sebi, misleći da imam kontrolu nad emocijama takvog muškarca. Sklanjajući kosu sa lica, obrišem lice stražnjim dijelom ruke i ustanem. „Žao mi je.“ Kažem, balansirajući nesigurno. „Ne znam šta me je spopalo.“

312

Kraljevstvo snova

Brodolom II

„Lucy.“ Amyrah me zovne kada sam se okrenula da odem. Grizući usnu, okrenem se da je pogledam. Briga i anksioznost je bilo ispisano preko njenog lica, i

njen ruke su stisnute čvrsto ispred nje. „Ako trebaš ikakvu pomoć,“ kaže, „molim te reci mi.“ Klimnem, brišući nove suze koje cure iz očiju sa jednom rukom. „Izgledaš predivno,“ promrmljam, pokušavajući se nasmješiti. Izgleda da nisam uspjela jer se njeno lice produbljuje brigom, ali nisam mogla ostati tu više. „Nazvat ću te ubrzo.“ Promrmljam, a zatim se okrenem i napustim sobu, idući prema vratima. Stajala sam ispred Jeremiahovih vrata nekoliko minuta prije nego sam konačno skupila petlje da pokucam. Zaista to je bilo jedva više od šapata, i prisili se da pokucam glasnije minut kasnije. Nisam željela biti tamo i nisam imala pojma šta da kažem kada se vrata otvore, ali nije mi bila data šansa da saznam. Vrata su ostala zatvorena, čak i nakon trećeg pokušaja, i pritisak oko mog srca smanji se neznatno dok sam se okretala prema svojoj sobi. Svjetlost prozire kroz otvorene prozore, svijetla kao pustinjski pjesak kroz koji

smo išli predhodnog popodneva. Negdje u sobi čuje se zvuk ventilatora, i zavjesa preko prozora njiše se na vjetru. Nasloni se na svoja vrata nakratko, dopuštajući nervoznom drhtaju u nogama da se umiri, prije nego krenem dalju u sobu.

Posežući gore, izvučem šnalu iz kose i pustim da padne u slapu preko mojih ramena. Tuš i drijemanje zvuče božanstveno, mojim živcima bi koristilo odmaranje. Već sam krenula otkopčavati košulju, krećući se kroz dnevnu sobu prema kupatilu apartmana, kada sam vidjela nešto blizu mene kako se kreće. Zapanjeno sam ciknula, posrćući prema obližnjoj stolici kada je Jeremiah se podigao na noge sa kauča pored mene. Sjedio je tu cijelo vrijeme, a ja sam bila tako zaokupirana da ga nisam ni vidjela. Moje srce ubrza, nagnem se na stolicu i smjestim ruke preko grudi dok je on prelazio sobu,zastajući da pogleda van.

„Jeremiah.“ Kažem bez daha. „Upravo sam...“ „Kada.“ Upita, glasa ledenog kakvog nikad nisam čula, „si mi mislila reći da se jebeš sa mojim bratom?“

313

Bonus priča „Lucas, molim te.“ Krivica zvoni u Lucasovoj glavi dok je silazio niz stepenice u utrobu broda. Sa

noći je došla i uzburkana voda, staza ispred njega se ljuljala i njihala, ali Lucas je jedva primjećivao.

Dolje, njegovi ljudi su se vrzmali, pregledajući svaki centimetar broda da se uvjere da je pretnja nestala. Lucas je cijenio njihovu temeljitost. Mišiće koje je unajmio nisu bili samo razbojnici, neki su bili dobro obučeni kao i Jeremiah, ako ne i bolje. Ovaj čovjek je pametan, moraš biti da bi preživio ovaj ubistveni posao. Dva muškarca stajala su ispred male sobe blizu stražnjeg dijela broda. Na stolu pored njih stajalo je razno oružije i elektronička oprema. Lucas podigne mali radio, provjeravajući postavke. „Pregledao si ga temeljito?“ „Stali smo sa pregledanjem kada je dao Rawlins šljivu.“ Zaista, miran čovjek čini se da ima modricu iznad jednog oka. Kada je ćelavi čovjek vidjeo Lucasovo istraživanje doda, „Odlučnili smo da ne radimo više ništa dok ti ne kažeš.“ „Zašto?“ „On je tvoj brat.“ Ah, i to je bila suština svega. Lucas klimne, a onda podigne glavu prema vratima. „Dovedi ga tako da možemo razgovarati.“ Lucas pregleda ostale predmete na stolu, uključujući i pištolj. Bio je upoznat sa MP-5-N pištoljem, to je stari omiljni vojni tip. Ovaj je izgledao kao da je imao više nego nekoliko bitki. Provjeri spremnik da bi bio siguran da je napunjen, zatim repetira pištolj i okrene ga. Ah, mali brate. Uvjek je tako dobro vidjti tvoje lice.“ Jeremiah zuri natrag, usne su blago uvijene u očitoj nenaklonosti. Suočen sa takvim prezirom, Lucas se lako osmjehne. On je odrastao uz tu vještinu. „Pa reci

314

Kraljevstvo snova

Brodolom II

mi, kako si pronašao moj brod? Imam ometač tako da se ne može pratiti. Satelit možda? „Zašto si je uzeo?“ Lucyn pogođeni izraz pojavljuje se u njegovom umu. Lucas se brzo okren da sakrije svoj izraz od brata. „Da li je odgovor ovdje?“, on kaže, gurajući ponovo opremu po stolu. „Sigurno nisi uzeo našu lokaciju iz vedra neba. Veliki je okean, nešto te je moralo voditi.“ „Prokletstvo, Loki, odgovori na moje pitanje.“ Lucasovi prsti se zabijalu u glatke rubove stola. „Radije bi se fokusirao na to kako si me pronašao.“ „Ako si je povrijedio...“ „Oh, ti se javljaš.“ Lucas se okrene prema bratu, pućeći usne. „Da li znaš kako mi je lako bilo prstupiti joj? Mogao si mi je dati na srebrenom tanjiru

takođe.“ Jeremiah se bori neuspješno sa svezanim rukama koje ga vuku nazad. Lucas stoji mirno, čekajući da se njegov brat prestane sa borbom. „Neko je platio ubicu da te sredi, ali istog minuta kada je on nestao ti si spustio svoj gard. I sada, neću ti reći kako sam dospjeo tamo kao što ni ti meni nećeš reći kako si me pronašao, ali to je bila dječija igra.“ Lucas se bori da se dovede pod nadzor. „Znaš li šta mi je rekla u automobilu?“ kaže nakon minute. „Da si joj slomio srce. Vjerujem da mi je takođe rekla da si je nazvao emocionalnom 'plitkosću', što isto nije dobro prošlo.“ Razgovor očito nije bio ono o čemu je Jeremiah želio razgovarati. „Potpisala je ugovor,“ rekao je prije nego je uspio pregristi riječi.

„Natjerao si je da potpiše ugovor?“ ovo je bila novost za Lucasa, i podstaklo je vatru u njemu. „Šta kaže, da možeš raditi šta god želiš?“ Jeremiah nije rekao ništa, ali Lucas je proveo godine čitajući ma log brata. Istina je bila ispisana preko njegovog lica. „Moj Bože, okrenuo si tu jadnu djevojku u svoju kurvu.“

315

Kraljevstvo snova

Brodolom II

„Ne zovi je tako.“ Jeremiah zaurla, i uspjeva sa oslobodi jednu ruku. baci se na Lucasa, samo da bi bio stisnut od strane drugog čovjeka. Onda s e Kolya pojavi između dva brata, vezujući ponovo Jeremiaha i vraćajući ga na koljena. Lucas je stajao drhteći u bjesu. Njegove ruke su se stisle u šake dok je zurio u svog malog brata. „Gadiš mi se.“ Kaže. „Da li si imao sličan ugovor i sa Anya? Prokletstvo Jeremiah, odgovori mi!“ „Ne.“ Jeremiah odgovori na kraju, iako je nastavio zuriti bjesno u brata. „Ona nikada nije morala potpisati ništa.“ Poriv da prebije čovjeka ispred sebe je bio ogroman. Sjećajući se svega što mu je rekla, njene reakcije kada se Jeremiah pojavio, njegovog poljubca. Lucas je

vidio ljubav u djevojčinim očima, strah za njega kada je mislila da će upucati Jeremiaha. Boreći se da se kontroliše, Lucas zakorači unazad. „Ne zaslužuješ je.“ „Zašto te je briga u svakom slučaju?“ Zašto doista. „Jer smo uništili dosta života u našem vremenu.“ Anyano lice bljesne u njegovom umu. „Biću proklet ako dopustom da još neko pati radi nas.“ Jeremiah nije rekao ništa, i njegova ćutnja je dala Lucasu dovoljno vremena da se oporavi. „Neko nas cilja obojicu,“ kaže, ne brinući da li Jeremiah sluša. „Imao sam sabotera koji je zamalo digao ovaj brod. Neko ga je hranio pogrešnim informacijama namjerno, a zatim mu dao bombu za koju dječak nije znao kako radi.“ Zurio je u svog brata, susrećući tvrde zelene oči. „ Mislim da neko cilja na našu samodatebe.“ Lucas sagne. „Dakle utuvi u tu debelu lubanju: Uraditporodicu, ću šta godnetreba preživim. Aliseovo uključuje i tebe.“ Riječi su gorka žuč, nije se mogao natjerati da traži pomoć. Ne sada, ne s onim što je upravo saznao. Jeremiah odmakne pogled prvi, i Lucas se ispravi. „Baci ga nazad u sobu,“ kaže, a zatim okrene leđa bratu. Brod je bio dovoljno velik da sva pretraživanja, traju blizu sat vremena prije nego što su rekli da je sve čisto. Morat će još tragati da vidje da li je Jeremiahova ekipa ostavila uređaje za praćenje ali za sada brod je čist. Nakon što je kratko razgovarao sa Frankom i Matthewsom, Lucas pozajmi vreću i krene nazad u donji dio broda.

316

Kraljevstvo snova

Brodolom II

Lucy i dalje sjedi na krevetu, i kada je on otvorio vrata ustane na noge. Zbunjenost i tuga koju je vidio ugraviranu na njenom licu stegne mu grlo. Bez riječi, hodao je do gardarobera i počeo vaditi stvari.

„Gdje ideš?“ „Biću sa Frankom i Matthewsom. Možeš imati ovu sobu za sebe.“ „Zašto?“ Lucas je ostao miran na trenutak, nesiguran šta da kaže. Jer možda te moj

brat ne zaslužuje, ali ja te zaslužujem još manje. „Moja sebičnost je uništila život jednoj djevojci već.“ Zadržao je lice pažljivo praznim. „Neću ponoviti tu grešku ponovo.“ Ona skrene pogled, i Lucas pročita krivnju na njenom licu. Njeno očito kajanje

razdire ga, iskoristio je situaciju, ali očito ona krivi sebe. Nije teško predvidjeti njeno sljedeće pitanje. „Zna li Jeremiah o...“ „On misli da si moj zatvorenik, i jesi. Sve ostalo što se desilo je na tebi da kažeš.“ Lucas je zadržao glas jednakim, ne odajući ništa o tome kako se osjeća. Nije mogao podnijeti da vidi njen izraz lica, zato se požurio grabeći osnovne stvari. „Slobodna si da napustiš sobu, moji ljudi imaju naredbu da te ne diraju.“ Lucas je bio na vratima, spreman da ode, kada je čuo šapat. „Ne idi.“ Njegove oči se zatvore za otkucaj srca i on ispusti uzdah. Gledajući nazad na djevojku na krevetu, nešto za što je mislio da je odavno mrtvo u njemu uvrne se u njemu na pogled na njene vlažne oči. Spusti torbu i ode do nje, klečeći na pete. Pramen je dodir. pao preko njenog lica, a kada ga je zagurao iza njenog uha ona se nagne u kose njegov

„Lucy.“kaže, ne progovarajući dalje dok nije podigla oči. „Reci mi zašto nebi trebao otići.“ „Zato što...“ njena usta su se otvarala u tišini dok se borila pronaći odgovor, ali odgovor nije izašao. U toj tišini, kakva god iskra nade je ostala u Lucasu umirala je malom smrti, i on klimne.

„Tako sam i mislio.“ustajući odolio je potrebi da je ponovo dodirne. Udaljavajući se, okrene se i izađe, zatvarajući vrata pažljivo iza sebe.

317

BRODOLOM

III

Poglavlje 10

Dosežući, izvučem van kopču iz svoje kose i pustim ju da padne u splet na moja ramena. Tuš i spavanje zvuči božanstveno; mojim živcima bi dobro došlo opuštanje. Već sam počela otkopčavati svoju majicu, prolazeći kroz dnevni boravak u kupaonicu na kraju mog apartmana, kada sam ugledala nešto kraj sebe kako se miće. Uplašeno sam zacičala i spotaknula se na najbliži stolac kada je Jeremiah ustao na noge sa kauča kraj mene. Sjedio je tamo cijelo vrijeme, a ja sam bila preokupirana da bi ga primijetila. Srce mi je lupalo, naslonim se na stolicu i stavim ruku preko mojih prsa kada je on

prošao kroz sobu, zaustavljajući se da pogleda van. „Jeremiah,“ Kažem bez daha. „Ja sam samo...“ „Kada,“ pitao me, glas mu je hladan kakvog nikad nisam čula, „jesi li namjeravala mi reći da si jebala mog brata?“ „Moj tim je uspio locirati Lokijev brod. Pretpostavljam kada je posao bio gotov i teret je otišao, nije više bilo potrebe skrivati ga.“ Potražila sam stolac kraj sebe, jer su mi noge odjednom postale slabe ko žele,

dok je Jeremiah nastavio.

„Nitko nije bio na njemu i zato su uspjeli napraviti pretragu broda. Temeljitu pretragu. Ikakve ideje o tome što su pronašli?“ U tom trenutku željela sam više od svega pobjeći i ne suočiti se s bijesom i mržnjom od čovjeka ispred sebe. Moje noge su međutim bile suviše slabe da me drže uspravnom, a kamoli da učine nešto snažno kao što je trčanje.

Nisam mogla govoriti, niti disati. Moja su pluća vikala za zrak ali pritisak u mojim prsima nije davao mjesta.

319

Kraljevstvo snova

Brodolom III

„Lucy, molim te objasni zašto su omoti kondoma bili u kupaonici glavne kabine.“ Njegov glas je imao onaj poznati zapovjednički ton, onaj koji me prije uvijek slao trčeći izvršavati pokoravanje. On očekuje da uradim isto kako sam i uvijek radila. Zatvorim svoje oči i bolesno bućkanje u želucu pretvara se u vruću lavu. „Ostavio si me.“ Zastao je na sekundu, kao da pokušava shvatiti kako moj odgovor odgovara njegovom pitanju.

„To nije on što sam ...“ „Ostavio si me.“ Moj glas je jači nego što sam se osjećala iznutra, ali još uvijek nisam mogla ga pogledati.

„Rekla sam ti da te volim i to mi je bilo bačeno natrag u lice, i tada si mi rekao da mogu otići. Što sam si ja trebala misliti?“ „I zato si pokazala te navodne osjećaje tako da si uskočila u krevet s mojim bratom?“ Glava mi je poskočila gore. Jeremiah je gledao dolje u mene, svoj nos držeći visoko i ponosno. Stresem se na nogama, spremna sresti se s njim uzdignute glave.

„Što sam bila ja tebi?“ Zahtijevam i gledam u njegov hladan izraz lica. „Da li sam bila samo tvoja kurva. Igračka s kojom se igraš dok ne naiđe nešto bolje?“ Nešto je preletjelo preko njegovih očiju dok sam govorila, i tada mu se obrve spuste dolje.

„Nemoj misliti da ovo možeš baciti natrag meni,“ promrmlja mračno. „Ovo je sve o tebi,“ Uzviknem i širim ruke. „Oh, ne daj Bože da netko drugi napravi greške, ali skočimo sad opet na onu pa možemo pokriti naše vlastite grijehe.“ Šmrknem. „Ti si kao dijete, pokušavaš biti najbolji na račun svih ostalih.“ Bijes se proširi preko Jeremiahovog lica, ali opet se sakrije ispod njegove maske. Nagne se bliže. „Ti. Si. Jebala. Mog. Brata.“ kaže, označavajući svaku riječ. 320

Kraljevstvo snova

Brodolom III

Zurim gore u njega i nešto od vatre izlazi iz mene. Čeljust mi se počinje tresti i čvrsto je stisnem i ne dopuštam da moj pogled napusti njegov. „Da.“ Nagne se unatrag i grčevito kimne glavom. „Otpuštena si.“

Moje tijelo je postalo kruto od bijesa, ali osjećam da

pukotine u mom srcu se povećavaju. Noge mi se tresu, stavim ruku na naslon stolice kraj sebe da se smirim.

„Kako stoji u ugovoru sav prihod je sada dug i vratiti mi se treba sa kamatama.“ Glas mu je bio smrtno ozbiljan, kao da priča o financijskom izvješću. „Jesi li ozbiljan?“ Prožme me bijes, ali nisam znala kako da se izrazim. Sve što sam htjela je urazumiti njegovu blesavu glavu, ali znala sam da će odbaciti sve što kažem. „Ovo je o tvojem prokletom ugovoru? To digitalno sranje od smeća nikad neće držati na sudu ako te tužim za seksualno zlostavljanje, i ti to znaš!“ „Pokušaj.“ Arogantna odluka je ušla u njegov oštar pogled dok je gledao dolje u mene.

„Pronaći ćeš život veoma težak kada sam ti ja neprijatelj.“ Gledam gore u njegov hladan i ozbiljan izraz lica.

Ništa nije bilo što sam mogla učiniti sada da bi se iskupila u njegovim očima, dio mene je razuman, pa zašto se truditi? Frustracije je porasla i moji nokti se ukopaju u pliš presvlake stolice. „To sam ja sada tebi? Neprijatelj?“ Kada razmislim o tome pragmatično, gubitak novca zaboli. Nisam željela ionako niti jedan dio novca. Bit ću opet na početku.. Ne, ja sam na nuli. „Dakle, uništit ćeš me,“ Kažem sa prelomljujućim glasom i zurim u kamin iza njega. Podrugljivo frkne.

„Već si uništena, neće trebati mnogo.“ Crnu rupa se otvorila u mom srcu, i usisava preostale emocije. Grozota moje

situacije pogodila me kao vlak: Zapela sam na kraju svijeta bez načina povratka

321

Kraljevstvo snova

Brodolom III

kući i bez novca koji mogu nazvati svojim. Nije bilo sumnje u mom umu da će isprazniti moj bankovni račun, vidjela sam to u njegovim očima. Želio me povrijediti, da patim i imao je mogućnost da se to dogodi. „To je niski udarac,“ prošapućem „čak i za tebe.“ Preko puta mene vidjela sam da se Jeremiah pomaknuo.

„Lucy...“ Trgnula sam se od njegove ispružene ruke. Smrznuo se, ali nisam mogla podnijeti pogledati ga.

„Nikad nisam bila nešto osim tvoje plaćene kurve.“ Osim što sad nisam bila plaćena, pa što me je to napravilo? Pravedni bijes koji je bio neprekidan počeo je blijedjeti, ostavljajući bolan trag na mjestu gdje je prije bilo moje srce. „Ti si seronja, Jeremiah Hamilton,“ promrmljam i okrenem se. Moje noge su bile ko žele, ali su mi davale dovoljno potpore da izađem van iz

sobe. Nije bilo dostojanstva umom bijegu, samo sam trebala otići od njega.

Trenutak kad sam bila iza ugla, srušila sam se postrance na zid. Moji udovi su treperili i rastuća praznina u mojim prsima je prijetila da me obuzme. Sve što sam željela uraditi je pasti dolje u rupu i ostati ondje dugo vremena, ali nisam to još mogla učiniti. Moram otići od Jeremiah, nisam mogla podnijeti vidjeti mržnju i ljutnju u njegovim očima. Obgrljena oko sebe, odmaknula sam se od tvrde površine i došla do vrata. Otvarajući ih počinjem izlaziti i trepnem na figuru koja je već bila ondje. „Zdravo ljepotice.“ Lucas kaže veselim glasom. „Samo sam želio vidjeti...“ Jecaj mi je iznenađujuće pobjegao. Ne mogu ovo podnijeti, ne sada. Njegov glas je odlutao kada sam pokušala se provući kraj njega, i tada me uhvatio za lakat.

„Što nije u redu?“ Veseli ton je nestao. Sada je bila zapovjednička nota u njegovom glasu, zahtijevajući odgovor, i bila sam tako umorna od toga što moram uraditi.

322

Kraljevstvo snova

Brodolom III

„Pusti me, moram...“ Odlutala sam pokušavajući proći kraj njega, ali Lucas nije popustio. Uhvatio me za ramena i okrenuo me prema sebi.

„Lucy, što se dogodilo? Što je učinio?“ U njegovim očima je bio divlji izraz, zabrinutost za mene u njegovom glasu, što je uništilo nešto u meni. „On zna.“ Prošaputane riječi su izletjele iz mene, i progutala sam još mnogo emocija.

„I otpuštena sam.“ Istog trena kada su izašle, želim ih povući, ali je bilo prekasno.

Riječi imaju moć, i u ovom slučaju osjećam se kada ih izgovorim da zapečaćujem njihovo značenje. Nisam mogla pogledati Lucasa, vidjeti potvrdu u njegovim očima će me apsolutno uništiti. Iza sebe, čujem dozivanje svojeg imena, očajna sam s amo da pobjegnem. Tada me Lucas povuće dalje od ulaza i stane između mog bivšeg poslodavca i mene.

„Ti kučkin sine.“ Istovremeno kada je izgovorio dolazi udarac u meso i kosti, i okolo Lucasovog mršavog okvira vidim Jeremiah kako tetura unatrag. Ruke su mi poletjele prema

ustima u šoku kada je Lucas krenuo na svog brata. „Anya ti nije bila dovoljna,“ krijumčar oružja zareži, dostavljajući još jedan udarac u stranu Jeremiahove glave.

„Morao si uništiti još jedan život...“ Jeremiah skoči na svoje noge, i Lacas pada unatrag, padajući jako na pločice ulaza. Jeremiah me pogleda, kao razjareni bik u potrazi za punjenjem, ali sva njegova pozornost je bila prema njegovom bratu.

„Sve si uzeo od mene,“ Jeremiah kaže s niskim i utegnutim glasom, ciljajući udarac prema svojem bratu.

„Ja sam ti sve oduzeo?“ Lucas je upio udarac i uhvatio je brata nisko za nogu, okrečući i povuče je u stranu. „Ti si uništio moj život, ti uništiš sve što dotakneš! Ništa nisi bolji od Rufusa.“

323

Kraljevstvo snova

Brodolom III

Udarci koje je uputio Jeremiahovom licu prije nego je bio odgurnut natrag

samo su naglasili riječi uplašenog čovjeka. Obojica muškaraca skoče jedan na drugog dok ja stojim u hodniku i gledam sa strahom. Nisam se mogla pomaknuti,

zaljepljena na mjestu, kada se dvojica muškaraca optužuju. Jeremiah je uspio svog brata uhvatiti za grlo ispod ruke od iza, ali je Lucas, još

uvijek na nogama prebacio preko sebe sa strane svog velikog brata. Mali stolić kod ulaza se prevrnuo kada ga je Jeremiah pogodio, šaljući dekorativne staklene tanjuriće na pod. Obojica su odmah bili na nogama i Lucas skoči na Jeremiaha. Dahtajući izađem unatrag u hodnik kada su dvojica muškaraca izletjela iz sobe. Bili su spojeni zajedno, udarajući u zid nasuprot i padajući sa strane na pod. Kraj sebe čujem ženski plač iznenada, ali sam bila previše obuzeta scenom da pogledam.

Šaptali su tiho i jedino što sam uspjela razumijeti su bile kratke psovke. Mislila sambitku. da Jeremiah srediti svog brata, ali Lucas držao i priredio vrašku Sav bijes može i bol izlako njihovih razbijenih prošlosti je biose fokusiran u ovu bitku.

Dvojica muškaraca optužuju jedan drugog kada se kotrljaju na podu, bacajući udarce i ponekad koljeno. Borili su se ko mali dječaki, a ne kao odrasli muškarci; trening je bio baćen kroz prozor, sve što je ostalo je bio bjes. „Ti si preokrenuo Anyu protiv mene,“ Jeremiah progunđa, „sada si pokušao uzeti Lucy...“ „Anya te nikad nije izdala, ti glupi kučkin sine.“ Nastala je stanka između borbe, i Lucas je uzeo prednost trenutka. Uputio je nekoliko udaraca Jeremiahu u trup prije nego je udarac poslao trgovca oružjem u stranu. Jeremiah se dignuo na koljena.

„Lažeš.“ Lucas obriše krv sa svoje iskidane usnice. „Da, prišao sam joj da špijunira za mene, ali ona me odbila. Pa sam informacije dobio na drugom mjestu, igrao se sa tvojim planovima, i što si ti uradio?“ Napao ga je i udario u rebra. 324

Kraljevstvo snova

Brodolom III

„Izbacio si je van, učinio si sve što si mogao da ju osramotiš i uništiš život. Pokupio sam dijelove jer što se dogodilo je također bila i moja greška, ali bio bi proklet ako ću dopustiti da to uradiš opet!“ Pljune krv na pod između njih. „Otac bi bio jako ponosan na tebe.“ Iza mene, vrata dizala se otvore i nekoliko muškaraca u odijelima izlete van na kat.

Proletjeli su kraj mene prema dvojici braće, koji se čini su ispucali zajednički bijes, bar na trenutak. Svaki je bio dignut na noge od strane čuvara, i istovremeno obojica su pogledali prema meni. Odteturam unatrag i zurim u njih, kao da pokušavam odlučiti kojem

muškarcu prići. Jebeš njih. Misao dođe nepozvana u moj um. Udaljim se, nesposobna, nevoljna više slušati. Jebeš ih obojicu. Obojica su bili suzdržani, dajući mi šansu za bijeg. Ugrabila sam ju i uđem u još uvijek otvoreno dizalo i pritisnem gumb za Amyrahin kat. Kada sam čula svoje ime, sakrila sam se u dizalo i nisam disala sve dok se vrata dizala nisu zatvorila. I onda, za sebe sam se držala samo za nit. Umrtvljujući osjećaj unutar mene je bila krvava rana , prolazio je kroz mene kao spori otrov. Znala sam da će mi sigurno postati zlo i borila sam se da ne napravim nered u dizalu. Istog trena sam znala koja soba je od Amyrah kada su se vrata otvorila na

njezinom katu. Dvojica muškaraca su stajali vani, zureći ravno u mene. Jedan muškarac je dignuo ruku do svojih usta i promrmlja nešto. Stanem na izlazu iz dizala, odjednom nesigurna što uraditi, i bojim se koju ću reakciju dobiti. Uhvatim se za okvir dizala, i gledam okolo po mračnom hodniku, kada se vrata sobe širom otvore. Amyrahina glava se pojavi na ulazu. „Lucy? Da li je sve u redu?“ U drugoj sobi, čujem Amyrah kako se svađa s bratom na arapskom. Nisam mogla shvatiti što govore, ali sam čula jačinu u njihovim glasovima. Rashid se pojavio na sestrinim vratima manje od deset minuta poslije kada sam ja stigla. Bilo je to jedva dovoljno vremena za mene da se sastavim od nereda

koji sam postala. Amyrah me pokrila dekom i obećala da će se vratiti, i odvukla 325

Kraljevstvo snova

Brodolom III

starijeg brata u drugu sobu. Boljelo me misliti da se svađaju zbog mene, da sam ja

uzrok za još jedan nesklad, ali nisam mogla učiniti ništa osim ležati ovdje. Postoji jasnoća koja dolazi kada sve emocije nestanu. Iskusila sam nešto slično prije, ne dugo kada su moji roditelji umrli. U tom uredu u banci, slušajući kako odvjetnik objašnjava odluke koje su moji roditelji donijeli, crna budućnost je bila iznijeta protiv koje sam se neprestano borila.

Tada, moj svijet se vrtio oko spašavanja svoje obiteljske kuće u New Yorku, skupljajući dok nije to bilo jedino o čemu sam mogla razmišljati. Skoro dvije godine, stavljala sam svoj život na čekanje, boreći se postići taj cilj. Na kraju, sve sam izgubila.

Krivnja o gubitku obiteljske kuće jedva može držati svijeću ovoj koju sad osjećam. Ovog puta nije bilo banke ili zle osoba koji se bore protiv mene. Ja sam vukla konce ovdje i donijela sve loše odluke. Krivnja je ovog puta bila sva na meni, i moram živjeti sa svojim izborima. Ali bit ću prokleta ako osjećam ikakvi sram za ono što mi je Jeremiah učinio. On još uvijek nema ideje za aroganciju njegovih dijela. Nikad ondje nije bila neka stvarna opcija osim da potpišem njegov ugovor u New Yorku. Mislila sam da su mi oči široko bile otvorene za to što sam radila, i glupa ja se zaljubila u seronju. Osjećam se kao budala. Napokon, svađa je završila, ili se stišala. Nekoliko trenutaka poslije, Rashid se pojavio kroz vrata, slijedi ga Amyrah i stane kraj mene. Stavila je ruku na moje

rame, bradu je gurnula gore i odlučno gleda prema bratu. Nisam znala o čemu su se svađali, ali podrška arapkinje mi je značila cijeli svijet. Rashid nije odobravao moje pojavljivanje, ali je imao zaštitničku notu u svom oku kada je pogledao Amyrah i natrag mene.

„Spasila si život moje sestre, i zbog toga sam zauvijek tvoj dužnik. Traži me bilo što i ja ću ti dati.” „Želim ići kući.” Moj glas je bio kao kreštanje i namrgodim se. „Natrag u New York,” dodam poslije kada pročistim grlo. To bi bio dobar početak, vratiti se natrag u Ameriku. Ponos me je sprječavao od traženja još, suočit ću se s tim kada se vratim natrag na kućno tlo.

326

Kraljevstvo snova

Brodolom III

Rashidove obrve lagano se podignu kao da je bio iznenađen da je to moj jedini zahtjev, i kimne.

„Rješeno.” Vrata su se otvorila i drugi muškarac u tamnom odijelu uđe tiho. Dođe do Rashida i šapne mu nešto na uho. Rashid istog trena se skameni, iako njegov izraz lica se nije promijenio.

„Morate me ispričati, nešto hitno se dogodilo gdje moram prisustvovati.” Tek kada je otišao vidjela sam da je Amyrah ispustila zrak koji je držala, a ja nisam primijetila. Promrmljala je nešto na arapskom i nasmiješila mi se. „Iznenadila sam brata svađajući se,” kaže i lagani osmijeh joj se pojavljuje na usnama.

„Hvala ti.” Uhvatila sam ju za ruku, i ne obazirajući se koju tradiciju možda kršim, poljubim joj prste u zahvalu. „Željela bih da mi kažeš što se dogodilo,” kaže i klekne dolje kraj mene. Iskrena briga je virila iz njezinih očiju.

„Nisam tako krhka kao što misliš.” Kako bi željela reći joj, izliti svoju bol i dopustiti nekome da mi pomogne. Ali to nije njezin problem, i nisam željela riskirati nikakvu osudu za svoje odluke. Bilo je toga dosta u meni za cijeli život. Kada nisam progovorila, Amyrah uzdahne i kimne.

„Dođi,” kaže i pruža mi ruku da mi pomogne dići se, „idemo po tvoje stvari.” Jedan od čuvara kraj vrata je izašao van, najvjerojatnije da bude siguran da je put slobodan. Iznenađujuće mi je kako je ovo sve normalno arapkinji kraj mene. Ona kao da ne primjećuje čuvare kako se kreću kraj nje, dodatni koraci da bi ju zaštitili. Dobivam dojam da je ovo priča njezinog života i da je odrasla i prihvatila to davno. Ja sam jedva tolerirala dvojicu muškaraca oko sebe, a kamoli cijelu vojsku.

Prezaštitnička braća nisu uvijek tako zabavni.

327

Kraljevstvo snova

Brodolom III

Prolazili smo kroz jednu od dnevnih boravka kada mali tresak dođe od naprijed.

„Gdje je?” Zakoračila sam unatrag kada Jeremiahov glas zagrmi od ulaza u apartman. Amyrah mi dobaci panični pogled i tada kaže nešto čuvarima kraj nje, koji potrče prema zvuku buke. Stojim smrznuta dok se zvuk pojačavao kako se bliži. „K vragu, znam da si ovdje. Lucy!” Moja prsa se stisnu od njegovog glasa, ali stojim zalijepljena za pod. Preko puta hodnika, vidim poznatu figuru od Jeremiaha kako se pojavljuje i odjednom nekoliko ostalih se pojavljuju oko njega. Pazi, je umrlo na mojim usnama kad ih je tiho i efektivno sredio dolje. Znam trenutak kada me zapazio jer je počeo trčati duljinom prostorije. Još

više osoba se pojavilo iz ulaza na svakoj strani prostorije i Amyrah me povukla natrag u svoju veliku spavaću sobu. Međutim prije nego su se vrata zatvorila, zakrčila i otvorila ih je velika ruka i Jeremiah se provukao u sobu. Dovukao je u otvoreno područje dva muškarca koji su ga držali i uspio je prebaciti jednog preko sebe sa jakom silom.

Napravio je još jedan korak u sobu, ali je srušen dolje kada je više čuvara dojurilo kroz vrata.

Ne. Nisam željela ovo. Zašto je uopće on ovdje? „Molom vas, molim vas, nemojte mu nauditi,” Stenjem i krećem se prema naprijed, ali Amyrah me uhvatila za ruku i držala na mjestu. Dvojica muškaraca su imali čvrsti stisak na njegovoj svakoj ruki, i kada je Jeremiah dignuo glavu i pogledao me, vidjela sam svoju vlastitu bol i muku kako

se reflektira u njegovim očima. Tada se jedan čuvar pomaknuo unaprijed, s malim crnim predmetom u ruci i shvatila sam što će se dogoditi. „Nemojte mu nauditi!” Iskrivila sam ruku iz Amyrahinog stiska, i zaletim se na čuvara koji drži elektrošoker. 328

Kraljevstvo snova

Brodolom III

Uhvatim ga za ruku, i okrenem ga dalje od Jeremiaha. Tada, kao da je netko

stisnuo prekidač, svaki mišić u mom tijelu se ukočio. Moji nokti su se ukopali u čovjekovu ruku dok se moje tijelo nagnulo prema natrag. Tihi vrisak se formirao na mojim usnama ali ništa nije izlazilo van osim grlenih uzdisaja kada se dijafragma zgrčila i spustila zadnji zrak iz mojih pluća. Šokovi su se nastavili po mom tijelu, moji mišići nisu više bili pod nikakvom

vlastitom kontrolom.

Odjednom kako se i pojavilo, tako je bilo i gotovo, i srušlila sam se na pod ko da nemam kostiju. Od nekud u blizini čujem režeći zvuk. Isprva mislila sam da je to još jedan šok od elektrošokera dok nisam čula muškarčevo bolno vikanje. Nisam mogla ništa učiniti osim gledanja u zid ispred sebe, i boriti se disati. Tada su me ruke povukle, dižući me od poda i okrenule me tako da sam gledala gore u Jeremiahovo lice. Suza je kliznula iz mog oka na njegov izmučeni izraz lica, ali nisam još mogla

pomaknuti ruke da ga dodirnem. Njegove oči su se proširile, i oštro ugledale nekoga nasuprot nas.

Zaljuljala sam glavu u stranu i vidjela čuvare kako se odmiču nekoliko koraka unatrag, kao da se boje ići naprijed. Uzela sam svaku količinu volje i snage koju sam imala u tom momentu, ali napokon sam uspjela pomaknutu svoju ruku kroz njegovu i gore prema njegovom ramenu.

„Žao mi je," pokušala sam izgovoriti, ali moje usnice su samo formirale riječi. Riječi nisu bile dovoljne, one nikad neće biti dovoljne, ali opak one su bile sve što sam imala.

„Ali zašto?“ Čula sam molbu u toj jednoj riječi, i ono malo emocija koje sam imala, uništile su ostatke mog srca. Bilo je isto pitanje koje sam ja pitala njeganatrag na brodu. Zaslužila sam tada odgovor, ali nisam ga dobila. On zaslužuje odgovor sad.. i nisam imala ništa.

„Mislila sam da si me odbacio,“ promrmljam, riječi u šaputu. To nije bilo sve što sam željela reći, ali šta je tu je.

329

Kraljevstvo snova

Brodolom III

Jeremiah glasno proguta.

„Pravi smo par, ne?“ promrmlja i odmakne kosu koja je bila zalijepljena na mom licu. Podignem rame lagano od poda, i napokon sam podignula ruku i dotaknula mu lice.

„Nikad si neću moći oprostiti.“ „Ne.“ Ali vidjela sam istinu u njegovim očima. Moja dijela lebde kao bezdan između nas, i sumnjala sam da niti jedan od nas će moći ili biti voljan preći preko toga. Strano ćaskanje me okružilo, i Jeremiahov stisak na mom tijelu se učvrstio. Pogledam gore da vidim njegov pogled kako cilja na nekoliko toč aka, ali nisam skinula oči s njega. „Zaslužuješ bolje,“ promrmljam, i vidim kako njegov oboljeli pogled pada

natrag na mene.

Moja snaga se vratila dovoljno da se odmaknem od njega, ali nisam se mogla

to natjerati i učiniti. U njegovim rukama sam sigurna po prvi puta u što se činilo kao vječnost. Moj mozak mi je govorio da moram pustiti, otići i nastaviti sa svojim životom, ali moje srce nije bilo spremno. Nisam sigurna da li će ikad biti spremno. Čuvari su nas ponovno okružili, dižući Jeremiaha. Otkotrlj ala sam se , i kada me pustio vidjela sam da je borba napokon napustila njegovo lice. Ovaj put nije se protivio kada su ga čuvari odvukli natrag na njegove noge, ali njegov pogled je ostao na meni.

Osjećala sam kao da nešto moram reći, posljednju riječ prije nego se rastavimo zauvijek, ali prsa su me previše boljela da govorim. „Lucy...“ Nisam se mogla natjerati i pogledati ga. „Samo idi.“ Bila sam umorna, jako umorna. Amyrah je zakoračila naprijed i pomogla mi dići se i smjestiti u stolac u blizini dok je Jeremiah bio odvučen iz sobe. Zatvaranje ulaznih vrata je bio kao posljednji čavao u mom lijesu.

330

Kraljevstvo snova

Brodolom III

„Želim ići kući,“ promrmljam i zurim slijepo u pod. Bio je trenutak tišine, i tada Amyrahina ruka je došla oko mojih ramena. „To je najmanje što mogu učiniti za tebe.“

331

Poglavlje 11

Aerodrom u Dubaju je bio električni mix arapskog i zapadne kulture, ali ja sam bila previše zainteresirana za odlazak nego da zapravo obratim previše pažnje. Amyrah i njezini čuvari su me dovezli, i muslimanka se čini protiv volje što me vidi da odlazim.

„Molim te, ostani u kontaktu, može?“ kaže kada se zagrlimo za rastanak vani na glavnom ulazu u aerodrom.

„Možda jednog dan te dođem posjetiti.“ Nasmiješim joj se i zagrlim je natrag ali nisam joj ništa obećala. Koliko god sam joj zahvalna za njezinu pomoć i potporu, imala sam osjećaj da više nikad neću ponovno vidjeti Amyrah.

Mi dolazimo i krećemo se u različitim krugovima. Da nije bilo Jermiaha, nikad ne bi ni mislila da bi mogla posjetiti u Dubai niti bi bila upoznata sa Rashidom.

Dok su dijelovi ovog iskustva bili čarobni, nisam predviđala da će se te stvari ikad više meni dogoditi. Aerodrom je bio pristojne veličine, ali bila sam i na puno većima. Pronaći ulaz je bilo dovoljno lako, i sjela sam u stolicu i čekala. Amyrah mi je ponudila odletjeti doma u njezinom privatnom avionu, ali bilo mi je dosta takvog načina života i opredijelila sam se za komercijalni let.

Sjedila sam i gledala različite ljude kako pune aerodrom. Mislim da je ovo neko drugo vrijeme, uživala bi gledajući ljude. Bilo je toliko raznih ljudi i električni mix stanovnika u krugu aerodro ma. Gledala sam arapsku obitelj kako prolazi, ženu u teškoj crnoj nošnji i djecu u strogo zapadnjačkoj odjeći, dok je stariji gospodin sjeo kraj mene. Ignorirala sam ga, nisam bila raspoložena za razgovor.

332

Kraljevstvo snova

Brodolom III

Tamne misli su i dalje vrtjele u mojoj glavi, i većinu vremena bila sam nijema. Iskustvo mi je govorilo da neće trajati dugo, ali za sad bila sam zahvalna na dosadnoj ravnini koju sam osjećala. „Oprostite gospođice, znate koliko je sati?“ Stariji čovjek je imao britanski naglasak.

Samo sam stresla glavom, ne gledajući ga. Znam da je to bilo nepristojno, ali upravo sada nisam bila za nikakve interakcije sa strancima.

„Mislio sam da vi djeca ovih dana uvijek imate najnovije naprave. “ Bez obzira što sam trebala mira, moja usta su se trznula u uglu. „Ne svi,“ promrmljam i preokrećem putovnicu u rukama. Amyrah je uspjela toliko toga povratiti za mene, ali sve ostalo sam ostavila.

Niti ovo nije ustvari bila moja putovnica, nego lažna koju je Lucas napravio da možemo odletjeti u Emirate. Pretpostavila sam dokle god me može odvesti kući, ne mogu se požaliti. „Gdje sam sada stavio taj džepni sat? Sranje!“ Nešto u njegovom glasu natjeralo me da trepnem. Ispravljajući se lagano, okrenem glavu u stranu da vidim kako muškarac traži po džepovima. Sve na njemu je bilo grmovito, od njegove brade do obrva. Djel omično je bio okrenut na drugu stranu pa sve što sam mogla vidjeti je bio profil, i dok je dio mog mozga protestirao, nešto na njemu mi se činilo poznato.

„Ah, evo ga!“ Kliknuo je i otvorio unikatni džepni sat. „15 i 30. Kasnije nego što sam mislio.“ Ostavljajući svaki simisao za svojstvo, otvoreno sam zurila u čovjeka kraj sebe.

Njegovi gusti brkovi su se raširili u što sam pretpostavljala je osmijeh, osim što nisam mogla vidjeti usta. Izgledao je staro, ali nešto u plavo zelenim očima koje su zurile van u mene nisu djelovale...

333

Kraljevstvo snova

Brodolom III

Trepnem ponovno, i tada pogledam natrag prema gomili. Osjećam se kao da bi se trebala smijati apsurdnosti, ali sve što sam mogla učiniti je umorno uzdahnuti.

„Što radiš ovdje Lucas?“ Nemarno je otvorio novine na svom krilu i počeo listati po stranicama. „Pratim te doma, naravno.“ Njegove riječi su pokrenule malu iskru gnjeva. „Mogu se brinuti o sebi, znaš.“ „Oh, ja definitivno to znam. Vidio sam što si učinila Alexei na brodu. Mislio sam da možda želiš društvo.“ Uspomena me natjerala da se trgnem. Okrenem se na drugu stranu, ne želeći

praviti scenu. Sve što se dogodilo u prošlih nekoliko dana je još uvijek bila svježa rana koju nisam željela dirati. „Dakle,“ Lucas je pitao nekoliko minuta poslije duge i otegnute pauze, „gdje mi idemo?“ Uzdahnem.

„Ja idem doma.“ „A gdje je to točno? Ne znam.“ Bilo je to pitanje na koje sam znala da moram uskoro odgovoriti. Kada sam potpisala onaj ugovor i Jeremiah me pokupio, izgubila sam svaki

kontakt sa svima iz svojeg prijašnjeg života. Čak sam izgubila i svoj telefon, i nisam zapamtila od cimerke broj. To neće biti zabavna posjeta, ali nadam se da će mi dozvoliti uzeti svoje stvari i ako sam stvarno velike sreće, možda dozvoliti da ostanem ondje. „Pa, zabranjujem ti da ideš.“ Iznenadni argoantni ton me upalio. Dosta su mi bile ovakve stvari od

njegovog brata i uputim ojađen pogled Lucasu, i samo vidim ga kako mi zanjiše obrvama.

334

Kraljevstvo snova

Brodolom III

„Ja sam veliki snažni tihi tip koji voli naređivati ljudima okolo,“ nastavi dramatično, ostavljajući akcent u korist mimikrije. „Ja ti kažem što treba uraditi i ti ližeš moje čizme u zahvalu. O da, i gledaj me kako sam sklon razmišljanju. Moje guste Neandertalske obrve bi trebale imati svoj zip kod.“ Prasnem u smijeh na njega, i prekrijem usta. K vragu, nisam se željela smijati. Dio mene se htio držati za moju bol, sažaljevati se u svojoj bijedi, ali njegovo

imitiranje Jeremiaha je bilo savršeno. Nekako, čuti Lucasa kako govori je napravilo cijelu situaciju presmiješnom. Guste obrve i brada sa savršenim Jeremiahovim glasom samo su dodaci apsurdnosti.

Stresem glavom i pogledam okolo prema masi kako žure prema svojim dotičnim avionima. Gdje nekad davno sam uživala gledati ljude, sada mi daje malo zadovoljstvo.

Upravo sada, bila sam u stranoj zemlji, okružena nepoznatim i egzotičnim, i sve o čemu sam mogla razmišljati je ići doma. Možda u dalekoj budućnosti ću žaliti što nisam uzela prednost svoje situacije, ali za sad jedino što sam željela je pobjeći. „Moj brat te ne zaslužuje.“ Lucas je skroz ostavio britanski naglasak i lažnu veselost.

Zvučao je ljuto i nakratko ga pogledam. U svom srcu, nisam vjerovala njegovim riječima. Ispod lažne brade vidim modrice i podbulost od njegove bitke s Jeremiahom. Boli me kada znam da sam ja uzrok boli, i pogledam natrag dolje u svoje ruke.

„Žao mi je što sam to stvorila.“ Stresem glavom. „To nije bila tvoja krivnja. Ja sam donio nekoliko odluka koje su me dovele ovdje.“ Dignem jedno rame u umornom slijeganju. Tuga se natrag uvlačila, tjerajući me da žalim za utrnulošću koju sam prije osjećala. „Ne.“ Moj odgovor čini mi se da ga je upalio jer se pomaknuo u svojoj stolici prije nego me pogledao. Oči mu se zatamne kada se nagnuo prema meni. 335

Kraljevstvo snova

Brodolom III

„Ti zaslužuješ toliko mnogo bolje od ovoga, bolje nego išta što ti naša sjebana obitelj može dati.“ „Oh Lucas.“ Njegova samooptužba u njegovim riječima dodirnula je nešto unutra u meni. Podigla sam svoje ruke do njegovog lica i okrenula njegovu glavu tako da se

gledamo oči u oči. Pomilovala sam modricu na izloženoj koži na njegovom obrazu, lažna brada me bode. „Netko mi je jednom rekao da svi mi imamo izbora, iako oni nisu ni dobri za nas. Ti vrijediš puno više od ovoga života kojim sad živiš.“ Mišići ispod mog dlana se stisnu, i odjednom čežnja u njegovim očima me uništila. „Dozvoli mi da ostanem s tobom,“ izgovori hrapavo i pokriva svojom rukom moju.

„Ja sam bolji čovjek kraj tebe, ja trebam..“ Odluta kada ja žalosno stresem glavom.

„Ti si već bolji čovjek Lucas.“ Ženski glas odzvanja preko PA sistema, najavljujući moj let. Njegovi prsti se stisnu u moju ruku kao da me tako drži na mjestu,

spriječavajući me da odem, i napokon sklizne dolje niz moje ruke i dolje u svoje krilo. Nagnem se i poljubim ga u njegov podbuli obraz.

„Ne mogu biti tvoj oprost,“ prošapnem uz njegovu kožu, željeći da postoji način kako to promijeniti. Ali bila sam gotova s Hamilon obitelji. Nisam se mogla natjerati i reći mu to, ne sada, ali to je bila istina. Ondje je previše boli i prošlosti sada, da se ikad dozvoli normalan život ako odlučim ostati s ijednim od braće. I ja sam uvijek samo jednog htjela. „Zbogom Lucas.“" Zurim u konobara kako toči šareno piće na šanku, pokušavajući odlučiti da li

je vrijedno napiti se ili će to pogoršati stvari. Oluje zimi su produžile moj prekid putovanja u Londonskom Heathowu, pa sam se povukla u obližnji bar.

336

Kraljevstvo snova

Brodolom III

Britanski aerodrom je bio jako različit od onoga u Dubaiu, ali njegovi stanovnici nisu bio manje raznoliki. Bilo je to mnogo normalnije za mene, više zapadnjaka, ali mi je nedostajala egzotičnost arapskog aerodroma. Dubai je bio iskustvo koje nikad nisam mislila da ću imati, iako nije svaki dio bio savršen, bila je to uspomena koju ću čuvati. Ali najviše, nedostajao mi je Jeremiah. On je bio onaj kojeg sam željela zaboraviti, kao i izbore koji su me prokleli na turoban život. Bilo je primamljivo da pokušam zaboraviti ali, nekako, sumnjam da će alkohol pomoći ovdje. „Mogu li te ponuditi nečim?“ Pogledam kraj sebe kada je čovjek mojih godina sjeo u stolicu pored.

Bio je zgodan, na normalan način, nosio je lagano odijelo koje je isticalo njegovu tamnu kosu. Njegov izraz je bio miran i prijateljski, ali dala sam mu blijed osmjeh i stresla glavom.

„Ne, dobro mi je.“ „Jesi li sigurna? Izgledaš kao da bi ti dobro došlo piće.“ Sjajno. Sada stranci komentiraju moju melankoličnost. Sigurno izgledam kao olupina, pomislim i stresem se.

„Niti ne znam što bi naručila.“ Pozvao je konobara.

„Dva Midoria,“ kaže, i okrene se prema meni. „Dakle gdje si se zaputila?“ „New York City.“ „Ah, djevojka sa istočne obale.“ Nagne svoju glavu u stranu. „Iako imaš slabi naglasak, francuska kanađanka?“ Moje obrve skoče u zrak. Većina ljudi ne primjete; niti Jeremiah, mada lukav bio nikad nije spomenuo. „Rođena sam u Quebecu,“ Odgovorim, više nego malo impresionirana.

337

Kraljevstvo snova

Brodolom III

„Preselila sam se u New York kada sam imala deset.“ Bila je to godina kad je moj djed umro, ostavljajući nam kuću gdje je moja majka odrasla. „To je sigurno bilo teško za tebe.“ Stresem se.

„Pretpostavljam da niti jedno malo dijete ne voli se seliti.“ Čini se dosta drag, ne ohol kao Jeremiah ili lukav kao Lucas. Izgledao je kao svaki poslovni čovjek, čist, ošišan, dobro obučen, ali mogla

sam reći prema svom kratkog vremena sa Jeremiahom da čovjek ispred mene nije bogat. Njegove cipele nisu skupe, odijelo nije skupog kroja.

Čini se normalan, tip muškarca s kojim bi ja trebala završiti. Nekad davno, znao me privući netko kao on. Sada, oni se čine kao sivilo u usporedbi. Duboko udahnem. Hoću li uvijek uspoređivati ostale muškarce sa Jeremiahom?

„Što je sa tobom?“ Pitam i prisilim se prijateljski nasmiješiti, „Gdje si se ti zaputio?“ „Oh, putujem u posjetu obitelji,“ odgovori kada konobar stigne s našim pićima. Pomirišem zelenu tekućinu i uzmem gutljaj, i bila sam ugodno iznenađena slatkim okusom.

„Dakle, netko poseban te čeka doma?“ Njegovo neškodljivo pitanje uništi moje raspoloženje. Smjestim piće na šank, slatka tekućina se pretvara u pepeo u mojim ustima. Bilo je teško reći da li mi se on upucava ili samo vodi razgovor.

„Upravo prolazim kroz teški prekid,“ odgovorim, nadajući da će shvatiti savjet.

„Ah da, kako je Jeremiah ovih dana?“ Isprva nisam registrirala njegov odgovor. Trepnem i pogledam natrag u njega.

338

Kraljevstvo snova

Brodolom III

„Oprosti?“ „Bilo ti je prilično teško u zadnje vrijeme,“ nastavi veselo, miješajući svoje piće zbog naglaska prije nek o uzme gutljaj. „Naravno, to je najvjerojatnije više počelo kada su tvoji roditelji poginuli od vozača koji ih je upucao i pobjegao, nego kada si bila zavedena u dizalu.“ Bilo je kao da je netko ušao u moja prsa i čvrste me držao za pluća. Nisam mogla disati, nisam se mogla niti pomaknuti. U mojoj ruci, plastičnu čašu sam vrtjela po šanku, ali nitko oko nas čini mi se nije primijetio moju nevolju. „Malo sam posjetio tvoj obiteljski dom u New Yorku, “ on nastavi, ispijajući zeleno piće sa malom slamkom. „Veoma lijepo, više sad osobno. Međutim, obitelj koja je sad unutra nije sve zadržala kako je bilo, što je šteta.“ „Tko si ti?“ Prošapućem, riječi su se stisnule iz mene. „Ali pretpostavljam da su grijesi roditelja prošli dalje na novu generaciju,“ nastavi, čini se da ignorira moje pitanje. „Tvoji roditelji nisu vidjeli dalje od momenta, pogrešno vodili svoje financije pa kada su bili ubijeni u glupoj nesreći, uništili su tvoj život...“ Bacajući svoje piće u njegovo lice nije bila svjesna odluka. Zvuk kockica leda kako udaraju na linoleum ispod mene me šokirao, ali izraz lica tog čovjeka nije se promijenio.

Nekoliko ljudi pogleda u našem smjeru, ali nitko čini mi se nije zainteresiran da se pridruži našoj diskusiji. On se zaustavi i podigne ubrus sa šanka i obriše svoje lice.

„Najvjerojatnije sam zaslužio ovo.“ „Tko si ti?“ Ponovim, glas mi se trese, ali je jači ovog puta. U sebi bila sam u neredu; to što je znao toliko toga o mom životu me dovelo u paniku, ali nisam imala nigdje otići. Napustil a sam jedine ljude koji su mi mogli pomoći, vjerujući sebi ne biti umiješana u njihove probleme.

339

Kraljevstvo snova

Brodolom III

Sada sam sjedila sama, tisuće kilometara daleko i rečeno mi je sada da sam veliki dio u ovoj prići kao i svaki Hamilton. Kratko vrijeme stranac nije odgovarao, nego samo zurio u mene.

„Što znamo o obiteljskom drvu obitelji Hamilton?“ kaže konačno, naginjajući glavu u stranu u mislima.

„Svakako plemenito nasljeđe ide unatrag nekoliko generacija. Njihov novac je izgrađen na leđima ostalih, gaženjem manjih ljudi kako bi postigli svoje ciljeve. Trenutna generacija može se pohvaliti trgovcem oružja koji je oduzeo neispričan broj života, i komandosom koji nije ništa bolji od svog oca s njegovom vlastitom vojskom.“ Ništa bolji od svog oca. Moj mozak koji je prepun a drenalina spojio je zajedno komadiće. „Ti si Alexander Rush.“ „Ah, čula si za mene. Rufus Hamiltonovo kopile, jedan od mnogih ne sumnjam tako me opisuju? Lokijev prijatelj je jako dobar u skupljanju informacija, ali znaš što?“ Nagne se naprijed.

„Ja sam bolji.“ Radostan ton kada govori, način na koji mi je označio detalje mojeg vlastitog života odrezalo me brzo. Opasnost koju sam mislila da proživljavam, smrtonosne intrige i drama su me slijedile. Bila sam sigurno povučena u zamku kao i svaki Hamilton, osim što ja nisam znala kako se boriti s ovim. Nisam imala brojne kontakte, ni špijunsku mrežu ili naoružanu vojsku. Nisam imala šanse. „Imala si mnogo sreće što si otišla kad jesi.“ Alexander pogleda na svoj sat. „Moram naći svoj izlaz, ali bilo je divno razgovarati s tobom. Želio sam upoznati ženu koja je dovela obojicu muškaraca na svoja koljena.“ Nekako na način na koji je to izgovorio natjerao me je da zadrhtim jače. Nisam mogla otvoriti usta da to poreknem; moje tijelo je bilo smrznuto u mjestu. Sjedila sam ondje ne pomičući se kada je on ustao, dohvatio svoju jaknu sa

stolice, i prošao kraj mene. Moj mozak je vrtio scenarije o načinu na koji ću umrijeti, ali sekunde su prolazile i ništa se nije dogodilo.

340

Kraljevstvo snova

Brodolom III

Međutim, nisam se nikako mogla okrenuti da vidim da li je otišao. Moj mozak mi je govorio da hiperventiliram ali nisam mogla zaustaviti svoje užurbano srce. Nije bilo način da sam sve ovo zamislila; dvije čaše su i dalje bile na šanku ispred mene. Nekoliko sekundi i dalje sam sjedila ondje, i pokušavala kontrolirati svoje

disanje. Nemam nigdje za ići, nikoga nazvati. Bila sam sama. „Oi možeš li pojačati TV?“ Glasno pitanje kraj moje glave me uplašilo. Brzo pogledam po baru oko sebe, i ustanovim da me nitko ne gleda, ali i dalje

se osjećam užasno sirovo i povrijeđeno. Stranac je znao previše o meni; imao je moj život kao otvorenu knjigu, govorio je o mojim roditeljima...

Moram izaći odavdem, uhvatim svoju tanku vestu sa stolice kada je konobar pojačao vijesti na televiziji. Riječi su kao čavao u mojem lijes i filtrirale su se u moje uši kada sam pokušala izaći iz bara. „... bombardiranje u hotelu u Dubaiu...“ Ako sam mislila da sam već dosegla kraj svog lanca, te riječi su uništile linkove. Okrenula sam se da vidim slike Almasi hotela na malom televizoru iza šanka,

samo dim koji skriva toranj. Ne. Molim te Bože, ne. Izvjestitelj je govorio nešto ali nisam mogla čuti kroz svoje zbrkane misli. Pokrila sam svoja usta u šoku, okrenula se i izjurila van na mostić. Moram se pribrati. Opasnost se čin i kao da je svugdje; prepun terminal je imao tisuće očiju, na svako je moj mozak vrištao da bi moglo biti smrtonosno. Ne znajući kamo da idem, srušila sam se naprijed na najbliži stolac. Ulaz je bio sve samo ne prazan; dijelila sam prostor sa jednom ženom , ali ostatak ljudi je prolazilo kroz najbliže prolaz. Osjećala sam se kao da sam zarobljena u cijevi; uzimajući dubok dah ali nije pomoglo.

341

Kraljevstvo snova

Brodolom III

Nešto je vibriralo u mojem džepu. Iznenadim se na zvuk i poskočim u sjedalu i tada pažljivo dohvatim i izvučem van nepoznati mobitel. Nije bio moj; u stvari nisam imala ideje odakle odakle se stvorio.

Oslobodim svoj džep, glasno je zvonio i na zaslonu je pokazivao blokirani broj. Zadržavajući svoj dah, povukla sam poklopac, otvorila i pritisnula zelenu tipku sa drhtajućim prstom.

„H - Halo?“ „Što ima ljepotice?“ Bujni tonovi su se razlijali kroz telefon. „Nedostajao sam ti?“ „Lucas?“ Hladni val olakšanja je prošao kroz mene i čvrsto sam prislonila mobitel na uho.

„Gdje si?“" „Pa, smiješna je to priča. I dalje tehnički u Dubaiu, iako nisam siguran kako međunarodno...“ „Netko je bio ovdje.“ Riječi su izletjele van, jecaji koje sam zadržavala su prijetili izaći van na površinu. „Netko mi je prišao u baru. Lucas, on je znao moje ime, znao je sve o meni, govorio je o smrti mojih roditelja...“ „Lucy, smiri se.“ Zaigran ton je nestao, zamijenjen sa preko potrebnom mirnoćom. „Trebam da počneš od početka.“ Ali nisam marila za to, trebam znati informacije.

„Na televiziji su rekli da je bila eksplozija,“ pitam. „U Dubaiu u hotelu. Lucas, čovjek je rekao da sam sretna što sam otišla kad jesam, što se dogdilo? Je li Jeremiah u redu? Što je s Amyrah?“ „Bila je eksplozija, ali trebam da odeš negdje na sigurno. Gdje si sad?“

342

Kraljevstvo snova

Brodolom III

Pogledam na brzinu okolo.

„Ja sam na ulazu B13. Lucas je li Jeremiah u redu? “ Moram znati, i njegova tišina poslije mojeg pitanja je samo bolje ubrzala rad mog srca. „Slušaj Lucy, pozvat ću ti pomoć. Inače upravo sada malo sam svezan sa...“ „Što je sa Jeremiahom?“ Nisam mislila vikati te riječi, ali sam imala osjećaj da će mi srce iskočiti iz prsa. Sagnula sam glavu i pokrila oči rukom da blokiram kovitlanje ljudi oko sebe. „Molim te Lucas, kaži mi da je u redu.“ Nakon nekoliko dugih sekunda on konačno progovori. „Žao mi je Lucy, ali ja...“ Linija je prekinuta.

„Lucas? Lucas?“ Maknem mobitel s uha i zurim u njega. Poziv je završen sa bez mogućnosti da ponovno se uspostavi. Žao mi je Lucy. U mom umu, to je značilo samo jednu stvar. Željela sam povratiti. Omotam svoje ruke oko trbuha, nagnem se naprijed sve dok moja glava mi

nije među koljenima. Oči sam držala čvrsto zatvorenima, boreći se da dišem dok ledena stezaljka je oko mog srca.

Ne. Ne ne ne ne. Mogla sam živjeti svoj život bez Jeremiaha. Boljelo bi znajući da više nije moj, ali mogla sam živjeti s tim. Međutim ako je mrtav... Jauci su mi pobjegli i stavim ruku na usta. Držala sam dah, prisiljavala sam se izdahnuti i udahnuti novi zrak.

Još jedan mali jauk je došao sa izdahom i osjetila sam suze ka ko mi lijevaju preko ruke.

Ne znam kako dugo sam sjedila ondje, pokušajući doći k sebi prije nego sam shvatila da imam društvo. Duboko malo kasnije udahnem, pogledam gore i vidim tri muškaraca u odorama su me okružila. „Gospođica Lucy Delacourt?“ 343

Kraljevstvo snova

Brodolom III

Dvojica od njih su bili u uniformama i bili su spremni za akciju sa rukama

smještenim na remenu. Nisam mogla vidjeti nikakvo oružje, ali nema sumnje da su ondje. Treći muškarac istupi ispred mene i pokaže značku. „Ja sam agent Atwater iz Interpola. Gospođo, tre bamo da idete s nama.“

344

Poglavlje 12

Kada sam bila ispračena van iz aerodromskog terminala i odvedena u sobu za ispitivanje, dosaditi. nisam mogla zamisliti da ću biti ostavljena sama tako dugo da će mi Kako vrijeme prolazi i nitko ne dolazi u sobu niti me provjeriti, strah je izblijedio u nervozu i tada u dosađivanje. Promatram veliko ogledalo na jednom zidu s upitnim pogledima i nisam

sigurno što da uradim sa sobom. Već su mi zaplijenili telefon koji mi je Lucas stavio u džep, ali jednostavan sat na zidu je otkucavao sekunde koje su prolaz ile. Ono što sam trebala bili su odgovori, i ništa što sam dobivala me činilo uznemirenom.

Ustala sam i koračala po sobi, ne znajući što drugo da radim. Nekoliko puta sam prošla pokraj ogledala i tada napokon pokucala na staklo. „Halo? Hoćete me ispitati ili što?“ Dozivala sam, osjećajući se glupom što razgovaram s svojim odrazom.

„Mogu li ići?“ Vrata od sobe su se otvorila i uplašila me. Starija žena u odijelu je ušla unutra, držeći blok i nekoliko dosjea ispod ruke. „Zdravo Lucy,“ kaže, obojan francuskim naglaskom. „Oprosti što smo te ostavili da čekaš.“ Nisam bila zainteresirana za čavrljanje. „Gdje je Jeremiah?“ Izjavim, ne vjerujući ni za trenutak da ne zna na koga sam mislila.

Ženine oči se suze, i nagne glavu u stranu. „Ti nisi kolega od njegovog brata Lucas Hamilton?“ Znači on je taj koji me uvalio u ovaj nered.

345

Kraljevstvo snova

Brodolom III

„Ja sam poznanica,“ zaštitim se, ne znajući koliko joj toga mogu reći. Podigne obrvu.

„Intimna poznanica?“ Nije bilo načina da zaustavim crvenilo koje se pojavilo na mom obrazu, koje me je naravno odalo.

„Trebam znati što se dogodilo s Jeremiah Hamilton,“ Naglasim. „Vidjela sam vijesti ali nisam dobila detalje prije nego su vaši ljudi se pojavili. Što se dogodilio u Almasi Hotelu?“ „Gospođice Delacourt, zašto ne sjednete...“ „K vragu, prestanite okolišati!“ Postajala sam bijesna na ništa što je postignuto.

„Neki stranac mi je platio piće u baru, iznio intimne detalje mog života i rekao mi da sam sretna što sam otišla onda kad jesam.“ „Znaš li tko je taj muškarac bio?“ Čini mi se da se nije obazirala mojem ispadu. Stisnula sam usne i nisam sigurna da li odgovoriti na još koje pitanje. „Tko si ti uopće?“ Žena ispruži svoju ruku. „Ja sam Marie Gautier, agent Interpola. U bliskom sam kontaktu sa tvojim prijateljem Lucasom, ili Loki ako više preferiraš.“ Rukujem se oprezno, ne znajući što da kažem. Lucas je rekao da će mi nabaviti pomoć, je li ova žena njegov kontakt? „Trebam znati što se dogodilo u Almasi H otelu. Molim vas,“ Dodam kada su se njene usne napućile, „vidjela sam da je bila eksplozija i nekoliko ljudi koje poznajem su bili unutra.“ Marie kimne.

346

Kraljevstvo snova

Brodolom III

„Uistinu bila je ekspozija i nekoliko ljudi je ozlijeđeno. Mogu dobiti informacije koje želiš, ali trebam nešto od tebe.“ „Reći ću sve što znam, radit ću sa crtačem skica, sve što trebate. Samo molim vas dajte mi informacije o mojim prijateljima.“ Njezin pogled ode prema ogledalu, kao da tiho komunicira sa onim tko je sa druge strane i onda ponovno vrati na stol i stolice.

„Željna sam čuti sve što mi imate za reći gospođice Delacourt.“ Unatoč mojem tvrdnjama da im kažem sve, izostavim nekoliko informacija. Većinom što se odnosi na sex, ime broda koji smo koristili na Karibima i bilo kakvo direktno spominjanje Matthhewsa i Franksa. Ali sve ostalo sam izložila, sretna što sam napokon imala šansu reći sve što se sakupljalo u meni. Ako su ova žena ili ljudi koji slušaju s druge strane ogledala imalo nepovjerljivi ili odlučili mi prišiti krivnju, bit ću u svijetu boli. „Znači glumila si prevoditelja za izvorni posao, i tada su te prisilili na brod?“ Agentica se činila jako oduševljena razgovorom o ovome, što me učinilo nervoznom. Odgovarajući istinito, također sam sebe u osnovi inkriminirala, ali sam bila umorna od tajni.

„Lucas me oteo s bratovog imanja, i tada doveo na sastanak. Dakle da, sudjelovala sam, ali to nije bio moj izbor.“ Agentica je bila spremna da me pita još jedno pitanje kada se začuo oštar zvuk iza ogledala kraj nas. Pogleda u tom smjeru i tada ustane.

„Ispričaj me na trenutak.“ Još jednom bila sam sama. Ovaj put sam znala da me prate i sjedila sam mirno, igrajući se sa stolom dok se Marie nije vratila natrag u sobu. Nije izgledala sretno s viješću koju je dobila i sjela je natrag za stol nasuprot mene. „Gospođice Delacourt,“ kaže i izvadi slike van iz jednog spisa i postavi ih ispred mene,

„prepoznajete li bilo kojeg od ovih muškarac iz vremena kad ste bili s Lucasom?“

347

Kraljevstvo snova

Brodolom III

Poučavala sam slike, naprežući mozak da bi prepoznala bilo kojeg od ovih lica.

„Njega,“ kažem napokon, pokazujući sliku starijeg gospodina. „Lucas ga je zvao gospodin Smith, mislim da je pošiljka bila njegova. Ali ne poznajem niti jednog od ostalih.“ Ako je agentica namjeravala još nešto reći, nije imala prilike prije nego su se vrata otvorila i vidim kako muškarac ulazi u sobu. Imao je prazan izraz na licu, i njegove oči na kratko su pogledale prema meni, prije nego su se fokusirale na agenticu.

„Moje ime je Evan Rotschild i ja ću zastupati gospođicu Delacourt u ovom slučaju.“ Zaškiljim prema ovom malom muškarcu i nisam sigurna što se događa. Imao je američki naglasak, i njegovo okruglo lice je bilo crveno, kao da je trčao do ovdje. „Nisam znala da je Lucy unajmila odvjetnika,“ Marie izjavi. „Ja sam ovdje u ime svog poslodavca, Jeremiah Hamilton.“ To je dobilo moju pažnju. „Razgovarali ste s Jeremiahom?“ Pitam. Odvjetnik kimne na moje pitanje ali zadržava svoju pozornost na agentici dok ja probavljam tu vijest.

„Želio bih trenutak privatnosti da se predstavim svojoj klijentici.“ Marie izgleda kao da je progutala limun.

„Vaša klijentica ima informacije o potencijalnom teroristu,“ kaže. „I ona je sudjelovala u potpunosti sa Interpolovim dužnosnicima,“ odvjetnik se umiješa. „Je li optužena za bilo što?“ „Da li treba ostati ovdje?“ „Hej!“ Govorili su kao da nisam ondje u sobi. 348

Kraljevstvo snova

Brodolom III

Bijesno pogledam u odvjetnika.

„Može li klijent se umiješati na trenutak. Ovdje sam da pomognem.“ Marie me pogleda i vrati pogled natrag na odvjetnika.

„Ona treba raditi sa crtačem skica,“ kaže na trenutak. „Nije sigurno za nju da ode...“

„Moj poslodavac to već sređuje, i želio bi da gospođica Delacourt bude puštena u njegovo skrbništvo.“ „Ne dolazi u obzir.“ „Mogu li na wc?“ Moj mjehur je bio dobro, ali bilo mi je dosta da se govori preko mene. Ustanem.

„Kroz ova vrata, zar ne?“ Agentica ogorčeno uzdahne i kimne. Vrata su bila zaključana, ali dok sam isprobavala kvaku ona se okrenula i otvorila prema meni. Veliki čovjek u tamnom odijelu sličnom Marinom se pomaknuo u stranu, dozvoljavajući mi da prođem u uski hodnik. Pokazao mi je smjer i ja se okrenem i zastanem u pokretu. Jeremiah je stajao ni dvadeset koraka dalje, tamni zid u dobro osvijetljenom hodniku. Moje noge su bile ukorijenjene u linoleum kada sam upijala njega i adrenalin je prostrujao mojim tijelom. Zurio je natrag u mene, tih kao grob i njegovo lice zatvoreno kao nikad.

Željela sam skrenuti pogled, znajući da nije više moj ali moj mozak je trebao dokaz da je stvarno živ. Što je on radio ovdje? Jedna pogrešna riječ od njega i mogla me uništiti, ali on nije učinio ništa, samo zurio u mene. Otišla je nesigurnost koju sam vidjela u njemu zadnjih nekoliko dana; bio je natrag na poznatom teritoriju, još jednom zadužen za njegov svijet. Što bih sve dala da upravo sada imam bar malo te snage. Koraknula sam naprijed, ali zaustavila sam se i savila sam šake u pesnice.

„Mislila sam da si mrtav.“

349

Kraljevstvo snova

Brodolom III

Emocije se pojave preko njegovog lica, i prebrzo otišle da ih mogu identificirati.

„Bi li to učinilo tvoj izbor lakšim?“ Zrno nade u mom srcu je umrlo bolnom smrću. Brzo pogledam na drugu stranu tjerajući suze. Iza mene Marie i odvjetnik su došli u hodnik, nastavljajući se prepirati. Isključila sam njihove glasove, preočajna da se suočim s njima. Preko puta mene čujem Jeremiah kako psuje i tada pruži ruke oko moji h ramena i uvuče me u zagrljaj. Ulovljena sam nespremna; moje ruke se rašire preko njegovih prsa i spremne su da ga odgurnu. Unatoč tome samo je pojačao stisak i udišem ga kroz nos taj poznati miris koji me preplavljuje. Duboko unutra mala brana se razbije i emocije se slobodno izliju iz mene. Jecaj mi pobjegne i omotam svoje ruke oko njega i guram svoje lice u njegovo odijelo. „Mislila sam da si mrtav, “ Prošapućem opet i znam da je čuo jer su se

njegove ruke još jače stisnule oko mojih ramena. Bilo je toliko stvari koje sam željela reći ali samo što sam mogla je plakati i

držati se za njegovo čvrsto tijelo. Nisam željela biti tipična dama u nevolji, to povređuje moj ponos, ali oh, dobro sam se osjećala imati nekakvu pomoć. „Ako smo gotovi ovdje,“ čujem iza sebe odvjetnika kako kaže. „Ne tako brzo.“ Marine riječi su bile kao udarac bičem. „Imam dvoje ljudi ispred sebe koji su bili kod bombardiranja, trebam li ti stvarno reći kako ovo izgleda?“ „Surađivat ćemo u potpunosti s tvojim odjelom,“ Jeremiah iznad mene prekida.

Nije se činio niti malo da se uplašio njezinih prijetnji; Njegov hladni pogled nije se pokolebao. Međutim njegove riječi činilo se da su smekšale francusku agenticu.

„Gospođice Delacourt? Mogu li računati na vašu pomoć oko identifikacije čovjeka za kojeg tvrdite da ste vidjeli?“ 350

Kraljevstvo snova

Brodolom III

Tanki potočić bijesa je prošao kroz mene na njezinu insinuaciju da ja lažem, ali kimnem, pre umorna za svađanje. Stiščući svoje šake, pustim Jeremiaha, stanem u stranu i okrenem se prema agentici.

„Pomoći ću vam ali ni sama ne znam što se događa.“ „Međutim vi se možda činite sebi nevinim, ali ste vezani uz to.“ Njezine riječi odjekivaju u mojoj glavi dok nam se još dvojica agenata pridruže. Marie šapne muškarcu do sebe i koji tada nestaje na d ruga vrata. „Trebamo znati sve što ste vidjeli i čuli, sve što je možda on dirao, bilo što čega se možete sjetiti.“ „Ovdje sam da pomognem.“ Usta su mi suha, cijelo tijelo drhti od stresa i tada osjetim ruke kako klize

dolje po mojima. Jeremiah se sagne i šapne, „Neću te ostaviti samu.“ Oh kako sam željela vjerovati u to. Bili smo ondje još tri sata i kada su nas napokon pustili, to je bilo škrto. Radila sam sa crtačem skica da napravi sliku o d Alexandera, na pola nadajući da će netko doći i reći da imaju video o njemu s aerodromskih kamera. Međutim, po načinu kako su se ponašali, nije zvučalo kao da imaju neke stvarne slike. Nisam mogla shvatiti zašto je to tako, bili smo na javnom mjestu za koje znam da imaju nekoliko kamera, ali čini se da su jako zainteresirani u dobivanje od mene što detaljnije skice kako je god moguće. Bilo je to lice koje je bilo urezano u moj mozak. Neću ga ubrzo z aboraviti. Kada smo bili gotovi, osjećala sam se nejasno i mentalno iscrpljeno. Jeremiah me nije napuštao, niti kad sam radila skicu i njegova prisutnost me zbunjivala.

Iako je sjedio tiho njegova prisutnost je bila veličine slona u sobi.

351

Kraljevstvo snova

Brodolom III

Moj mozak se vraćao unatrag na naš zadnji razgovor, na riječi koje su bile izgovorene i na otkrivene tajne. U najmanju ruku bilo je zbunjujuće, i briga oko toga što ovo znači me učinila uznemirenom i nervoznom.

„Dat ćemo vam detalje osiguranja i smjestiti vas u zaštit ni pritvor,“ Marie kaže dok crtač pokuplja svoje olovke i u tišini izlazi. Iza mene Jeremiah progovori po prvi puta.

„To neće biti potrebno...“ „Na ovome, bojim se ali moram inzistirati.“ Marie se okrene prema meni. „Gospođice Delacourt, iz bilo kojeg razloga, potencionalni terorist se otkrio vama. Vidjeli ste njegovo lice, te je stoga i odgovornost.“ Trnci se prošire po meni ali namrštim se. „Ali čini mi se da nije mario što sam ga vidjela. U stvari, učinio je sve da ga što bolje zapamtim, zašto?“ „I mi bi to željeli znati, i zato sada ćete biti pod zaštitom. I gospodine Hamilton?“ Kada Jeremiah pogleda agenticu ona doda,

„Nema više herojskih poteza ovog puta. Čitala sam vaš dosje, znam točno što se dogodilo s vama i vašim čovjekom u New Yorku. Svaki naoružan 'čuvar' koji vidimo na britanskom tlu bit će istovremeno zadržan i odvojit ć emo vas od gospođice Delacourt.“ da jeništa prijetnja te žene imala ikakavotvorena utjecaj na Jeremiahu, on je to dobro sakrio.I Nije odgovorio, samo je držao v rata dok smo izlazili iz male sobe. Bila sam sretna što odlazimo, ali mi se nije sviđala ideja što imamo pratnju. „Rezervirao sam u Carlton Tower-u...“ „Previše javno. Moji ljudi će vas odvesti negdje na sigurnom van grada.“ Pitala sam se dali ona to radi zbog naše sigurnosti ili zbog sigurnosti nedužnih prolaznika. Jedino što smo znali; bomba u Dubaiju je bila namjenjena braći Hamilton, ali ih je promašila, pa umjesto njih je pogodila goste hotela.

352

Kraljevstvo snova

Brodolom III

Izgarala me krivnja, pa sam pogledala u Jeremiahu, ali ga se, kao i uvijek, bilo

teško pročitati. Bilo je puno pitanja koja sam htjela znati, ali se sve stopilo u jedno: zašto?

Zašto je Jeremiah bio na meti? Zašto mi je milijarder pomagao? I zašto sam bila u cijeloj ovoj zbrci? Ako sam i pomislila da ćemo se voziti u posebnim automobilima, bila sam u

krivu. Hodali smo na kratko prije nego smo izašli na hladnom Londonskom zraku. Crni automobil nas je čekao i dok smo prilazili shvatila sam da je ovo totalno drugačiji tip taksija. Za curu koja je odrasla navikavši se na taksi New York City -ja, auto u formi kutije je bio definitivno van mojih normi.

„Ovo je vaš najsigurniji transport?“ Jeremiahevo nezadovoljstvo je bilo očito, ali Marie je samo slegla ramenima. „Ovo će se stopiti sa ostatkom grada i, nadajmo se, da će odbaciti svakog tko vas pokušava pratiti.“ Hladni vjetar je prolazio kroz moju odjeću, pa sam se sagnula i ušla u auto. Bio je širok kako je i izgledao iz vana, pa sam se pomakla prema najudaljenijem kraju. Automobil se lagano zanjihao kad je Jeremiah ušao unutra i stao, promatravši okolo u ograđenom prostoru. Zurila sam kroz prozor, odbijajući ga pogledati, ali sam vidjela da je stao na trenutak prije nego je zauzeo dijagonalno najudaljenije mjesto od mene. Bilo je licemjerno od mene, ali podatak da je ostao daleko od mene me pogodio.

Vožnja van grada je bila tiha. Nisam čak mogla niti uživati u razgledavanju, jer je njegovo prisustvo sve to bacalo u sjenu. Bio je savršeni trenutak da mu postavim moja pitanja, jedino što sam se bojala što ću čuti. Nije bilo izlaza iz ovog taksija u vožnji; bila bih u zamci, prinuđena se spraviti sa onim što bi mi rekao. Bila sam prevelika kukavica, pa sam produžila šutjeti.

353

Kraljevstvo snova

Brodolom III

Počela sam više primjećivati krajolik kad smo ušli u dio Britanskih sela. Nisam imala pojma još kolko dugo ćemo putovati, ali sa svakom miljom koju je taksi prelazio, scene su postajale pastoralnije i rustikalnije. Sunce je par puta provirilo kroz sive oblake prije nego je nestalo ispod horizonta.

Čak i na slabom svjetlu, mogla sam vidjeti zelene vrhove prošarane bijelim ovcama. Kako smo se vozili dalje, osjetila sam kako mi se mali osmjeh pojavio na kutu usana. Bila sam u London kao mala, ali nikada u seoskim predjelima. Kamene kuće iz srednjeg vijeka su bile pomješane sa modernim zdanjima i automobilima,

stvarajući fascinantnu dihotomiju. „Mislim da bi htjela znati, Amyrah je dobro.“ Srce mi je poskočilo na njegove riječi i pao mi je teret kojeg sam nosila u srcu. Sa olakšanjem sam naslonila glavu na staklo, na trenutak sumnjajući da mogu pričati. „Kako se to desilo?“ konačno sam pitala. „Ne znam, moj avion je već bio u zraku kad su mi moju ljudi poslali vijesti.“ Stao je, pa produžio mekšim tonom, „ne vjerujem da je Rashid preživio.“ Zatvorila sam oči, tuga zbog Amyrahinog gubitka mi je težila na umu. „Zašto se ovo događa?“ prošaptala sam. Pomislila sam da se pitanje izgubilo u tutnjavi zvukova iz taksija, ali mi je

Jeremiah odgovorio nakon trenutka šutnje. „Ne znam.“ „Zašto te tolko mrzi da bi ubio i nevine ljude?“ maknula sam pogled sa prozora ponovo prema Jeremiahi.

„Mislim da smo mu mi samo izgovor, način da bi ubijao ljude i bacao krivnju na druge.“ „Ovo je Archangel iznova,“ promrmljala sam, prisjećajući se ubojice koji je bio poslan po Jeremiahu. Osujetila sam njegove planove i jedva preživjela dva neugodna susreta. Strah se ponovo ugnjezdio u meni. „Vidjela sam mu lice, sad će...“ Nisam mogla završiti. Jeza mi je peckala kožu, prožimajući me do kosti, a onda se čulo šuškanje odjeće i Jeremiah je bio pored mene. „Zaštitit ću te, obećavam.“

354

Kraljevstvo snova

Brodolom III

„Zašto?“ pogledala sam ga direktno u oči, previše isrpljena da bi osjećala sram ili tugu za jaz između nas. „Šta sam ja tebi više?“ Šta sam ti ikada bila? „Zato što...“ Jeremiah je posegnuo za mnom, a onda sam vidjela kako mu se ruka stisnula u pesnicu.

„Zato što...“ Stavila sam prste na njegovim usnama. „Nije važno,“ rekla sam nježno, trljajući mu bradu palcem. Neobrijane dlake su je već činile grubom, pa sam spustila ruke u svoje krilo i naslonila se na njega. „Samo me zagrli. Molim te.“ Njegove su ruke skoro odma bile oko mene i ja sam se sklupčala na njegovom tijelu, uživajući u osjećaju biti držana u zagrljaju.

355

Poglavlje 13

Bila je skoro ponoć kada smo konačno stali ispred jedne kamene kuće. Kiša je počela rominjati po autu u jednom trenutku, ali ja sam bila sklupčana na sjedalu, bez svjesti, glavom na Jeremiahevom krilu. Kada sam se osvjestila, primjetila sam da me pokrio svojom jaknom. Bila sam zahvalna na toplini i priljubila sam se na njegovu nogu kada je šofer izašao i ušao u velikoj kući. Jeremiaheve prepone su mi bile povrh lica.

Mozak mi je još zbunjeno spavao, a ja sam posegnula i pogladila izbočinu preko hlača. Ispod sebe, osjetila sam njegove čvrste mišiće kako se zatežu, kada je Jeremiah ispustio kratki uzdah, ali se nije pomicao. Brzo je rastao ispod moje

ruke, a ja sam ga masirala nagibom po dužini. Prstima mi je kao okov stisnuo zglob, zadržavajući me u mjestu. Podigla sam glavu da bih vidjela kako Jeremiah gleda u mene, zelenim očima koje su svjetlucale na mutnom svjetlu. Prožeo me sram i uspravila sam se, pokušavajući se odkliznuti dalje, ali je Jeremiah me čvrsto držao za zglob. „Pusti me.“ „Lucy...“ Vrata su se otvorila pored mene, propuštajući hladan zrak. Okrenula sam se i vidjela jednog od agenata i osjetila kako je stisak oko mog zgloba popustio.

Oslobađajući ruku, brzo sam izašla iz auta, hodajući postrance dok je Jeremiah pratio.

Nije mi prišao, a kad sam vidjela njegovu bijelu majicu, shvatila sam da još nosim njegovu jaknu.

„Ovuda,“ rekao je jedan od zaštitara dubokim Engleskim akcentom, a ja sam ga pratila oko ulaza dok je naš taksi odlazio. Magla se spustila na selo, a zrak je postao vlažan i hladan. Prezirirući sebe, zavukla sam se u jaknu, omatajući ga oko mene da bi se zaštitila od hladnoće. Mirisao je na Jeremiahu, koji je pratio iza mene, a moji su se prsti stisnuli oko debelog materijala.

356

Kraljevstvo snova

Brodolom III

Kako smo hodali oko kuće, shvatila sam da to nije dom u suštini, nego prenoćište. Široka parcela za k oju sam pretpostavljala da bi trebala biti parking je bila prazna; po svemu sudeći, mi smo bili jedini gosti. „Ovdje ćemo prenoćiti, pa sutra ponovo krećemo,“ rekao nam je mladi plavokosi agent, stajući ispred zelenih vrata. Pokucao je triput, a onda su se vrata otvorila i izašao je još jedan krupni agent tamne kose. Drugi je agent klimnuo, pa nas je mlađi agent usmjerio kroz vrata. „Ovuda.“ Ulaz je vodio kroz kratki hodnik sa sobama na obje strane. „Ovo su vaše sobe za večeras.“ Okrenula sam kvaku bližoj sobi i zavirila unutra. Mala lampa je već bila upaljena, osvjetljavajući cvjetne tapete na zidu. Bila je staromodna, sa dovoljno prostora za krevet i komodu. Kupaona je bila na kraju hodnika, zajednička za sve sobe.

„Naspavajte se, krećemo prvom zorom.“ „Kuda idemo?“ pitao je Jeremiah. Okrenula sam da vidim njegove namrštene obrve. „Nije nam rečeno naše odredište.“ „Zasad to je povlaštena informacija, ali vam mogu obećati da ćete večeras biti sigurni.“ Pogledao je svakog od nas, klimajući glavom. „Gospođice Delacourt, gospodine Hamilton.“ Onda je koraknuo natrag i zatvorio vrata, ostavljajući nas same u hodniku. Okrenula sam prste oko ulaza u sobu koju sam odabrala. Premalo bi bilo kad bih rekla da sam nervozna, ali je bilo nepristojno samo zatvoriti vrata ne

poželivši laku noć. Sve što sam htjela je pobjeći „Lucy, trebali bismo razgovarati...“ „Ne.“ Digla sam ruku, odmahnuvši glavom dok sam ulazila u sobu. „Nemamo više o čemu pričati.“ Pregrizla sam jezik kako ne bih rekla ništa drugo. Mogla bih se ispričavati svaki dan od sada pa do vječnosti, ali to ne bi obrisalo ono

357

Kraljevstvo snova

Brodolom III

što sam učinila. Direktor Hamilton Industi asa nikad mi nije ostavio dojam da je tip koji prašta i znala sam da neću preživjeti niti jednu kaznu koju je namjeravao odrediti.

Čvrsta ruka se provukla između vrata i okvira. Nasuprot mojoj boljoj procjeni, provirila sam vani. Jeremiah je gledao u mene kroz uski procjep, sa više emocija nego što sam čitavi dan vidjela na njegovom licu. Zglobovi na njegovoj ruci su pobjeljeli od stiska okvira. „Lucy,“ počeo je, ali nije izgledalo da zna više od mene što bi rekao. Njegov pogled je bio intenzivan, skoro molećljiv, ali Jeremiah nije molio. Svatko je to znao. Frustracija je navrla u meni.

„O čemu trebamo pričati?“ pitala sam, rukom čvrsto stiskajući kvaku. „Izjasnio si se u vezi svojih osjećaja u Dubai i ja ne mogu...“ Drhtavo sam uzela dah. „Desilosročio, se višeja na tom brodu, Lucasa.“ o čemu ti ne znaš, ali se nije važno. Kako moja si to elokventno sam je...jebala Spotakla sam preko te riječi, koljena su klecala. „I to ne mogu vratiti natrag.“ Ovaj put Jeremiah nije ustuknuo. „Trebao sam te zaštititi.“ „Sranje. Ovo nije bila tvoja krivica.“ Iscrpljenost je poput vala prošla kroz mene; bila sam previše umorna da bi se raspravljala. Zatvorila sam oči, isključujući njegovo nadmoćno prisustvo najbolje što sam mogla. „Laku noć, Jeremiah.“ „Lucy...“ jedna riječ najslomljenija molba sam ikada Sakrila sam se iza Ta vrata kad su jemibila suze počele peckat očikoju i pokrila usta čula. jednom rukom, nesposobna pričati. Jeremiaheva ruka se odmaknula sa okvira, a meni je trebala sva unutarnja snaga da bih zatvorila taj razmak od tih par inči. I opet, bila sam sama.

I moje srce se iznova raspadalo na komadiće. Nisam mogla zaspati, previše izmučena od tuge i briga. Sigurnosna mreža koju sam imala u obliku Jeremiahe je nestala; sada nisam imala taj luksuz se

obmanjivati. Cijelu noć sam se prevrtala, sve dok nije počelo svitati.

358

Kraljevstvo snova

Brodolom III

Mali sat pored mene je jedva pokazivao pet sati kada sam čula oštro kucanje na moja vrata i agentov glas kako kaže, „Moramo krenuti.“

Jauknuvši u jastuk, okrenula sam se i ustala. Trljajući oči od sna ili nedostatka istog, izgladila sam zgužvanu odjeću i posrnula sam prema vratima. Mrzila sam što sam još uvijek u ovoj odjeći i nadala sam se da ću uskoro nabaviti novu. Tuširanje je zvučalo također primamljivo, ali nisam htjela naletjeti na Jeremiahu, pa su odlasci u kupaonu bili kratki.

Zavirila sam glavom, pa vidjevši da je hodnik prazan, izašla sam vani. Nisam bila sigurna dali je Jeremiah još u svojoj sobi ili ne, pa sam se požurila prema glavnom dijelu prenoćišta. Slaba svjetlost zore se nadzirala kroz prozor i nekoliko lampi je bilo upaljeno u unutrašnjosti velike sobe. Uzimajući u obzir koliko su svi bili užurbani, sumnjala sam da će biti vremena za doručak, pa sam zgrabila nekoliko keksa i muffina da bi prigrizla.

Čulo se komešanje na udaljenom kraju sobe i vidjela sam dva agenta od jučer kako ulaze. Stariji muškarac se približio. „Jeste li vas dvoje spremni za odlazak?“ Počela sam klimati, a onda sam zbunjeno gledala kako je mlađi plavokosi agent podigao dekorativnu bocu i s njom udario starijeg agenta u zadnji dio glave.

Stariji agent je pao na pod kao pokošen. Plavokosi muškarac je prekoračio svog partnera, licem izobličenim od žalosti. Moja zbunjenost se pretvorila u strah kada je otkopčao i izvadio svoj pištolj.

„Žao mi je zbog ovoga,“ rekao mi je, šarafeći dugi prigušivač i onda je podigao pištolj i uperio ga prema meni. Mjesec dana prije, umrla bih u takvom trenutku. Moje bi noge bile prikovane za pod od šoka, a moj mozak ne bi vjerovao da se ovo može desiti. Stajala bih ukočeno i bila bih upucana od strane agenta.

Fascinantna je razlika koju je jedan strašni mjesec napravio što se tiče vrijeme reakcije. Vjerojatno ću trebati terapiju nakon ovoga. „Jeremiah,“ vrisnula sam, ispuštajući kolače i podupirući vrata hodnika koja su bila još otvorena prema našim sobama. Čula sam nepogriješivi zvuk pucnja

359

Kraljevstvo snova

Brodolom III

pištolja kada sam se sklonila od vrata i rupa se pojavila u zidu iza mene, opasno blizu mom ramenu. Zatvorila sam vrata i otrčala u svoju sobu, sa agentom koji me proganjao. Nije bilo izlaza iz moje sobe, osim preko prozora i vrata, a ovo drugo nije

bila baš opcija. Kako god, mala soba mi nije nudila ništa u smislu zaštite; kad bi on počeo pucati kroz vrata, sigurno bi me pogodio. „Jeremiah,“ zavijala sam, klečeći u

daljem kutu kad je nešto udarilo u moja vrata. Vani se čuo zvuk borbe, pa zvukove roktanja od najmanje dvije osobe. Čula sam kako se još dva metka zabijaju u zidove, a onda otkinuti uzvik. Zabrinuta za Jeremiahevu sigurnost, dopuzala sam prema naprijed i

odškrinula vrata. Jeremiaheva glava se pojavila ispred mene.

„Ostani ovdje, ne znam još koliko ih ima.“ Uzela sam drhtavi dah kada sam vidjela pištolj u njegovoj, a ne u agentovoj ruci. Plavokosi muškarac je bio na podu, sa obije ruke u zraku i bolnom grimasom

na licu. „Nokautirao je svog partnera,“ rekla sam, a žmarci su mi prolazili na pogledu svog napadača koji je jaukao na podu. Sakrila sam se iza vrata, znajući da je to uzaludno ako se pojavi još netko sa pištoljem. „Zašto nas je napao?“ „Ne znam i nije me briga.“ „Oteo mi je obitelj.“ Pogledala sam prema agentu koji se pokušavao uspraviti. Stao je kada je vidio pištolj u Jeremiahevoj ruci, sa usmjerenom cijevi prema agentovoj glavi. Jedna ruka mu je klonula na prsa, a on je izgledao očajan. „Rekao je da trebam...“ „Mi smo trebali umrijeti, a on bi oslobodio tvoju obitelj?“ Krivnja na muškarčevom licu je odgovorila na Jeremiahevo odsječno pitanje. Milijarder je pogledao prema čo vjeku kod svojih nogu i onda je podigao pištolj. „Mi odlazimo.“ rekao je i dao mi znak rukom. „Ne!“

360

Kraljevstvo snova

Brodolom III

Čulo se komješanje na podu i Jeremiah je spustio ponovo pištolj prema agentu smireno povlačivši oroz. Agent je izdahnuo i bacio mali pištolj kojeg je držao u rukama. Čuo se metalni zvuk kad je pao na pod dok je agent ubrzano dahtao, držeći svoju nogu zdravom rukom. „Daj mi svoj telefon.Odmah.“ Trajalo je par sekundi dok je agent provjeravao svoje džepove i podigao krvavi predmet drhtavim rukama. Jeremiah je uzeo mobitel od agenta, pa pružao

ruku prema meni. „Ajmo.“ Nisam bila uvjerena dali je još uvijek bilo sigurno, ali nisam htjela ostati ovdje, pa sam mu primila ruku i pažljivo prešla preko ležećeg agenta. „Žao mi je zbog tvoje obitelji,“ promrmljala sam dok me Jeremiah odvodio vani prema izlazu. Prije nego što smo izašli kroz glavna vrata, Jeremiah se nagnuo i provjerio puls starijem čovjeku koji je još ležao na podu. „Živ je,“ rekao mi je, pa je preturao po njegovim džepovima tražeći ključeve od auta i odv eo me napolju. Bilo mi je čudno sjesti na suvozačevo mjesto, na strani koja mojem mozgu je bila strana vozača. „Kuda idemo?“ pitala sam kada je Jeremiah upalio crni taksi. „Ne znam, ali ovdje ne možemo ostati.“ Jedva smo stigli do ceste kada je mobitel u e J remiahevom džepu zazvonio. Pogledali smo se, a onda se on javio, stavljajući poziv na zvučnik.

„Status pošiljke?“ Mariein glas sa akcentom je bio lako prepoznatljiv, ali iz nekakvog razloga

njene riječi su mi izazvali trnce. Nije bila umješana u ovo, ili je? „Još uvijek živi,“ Jeremiah je zarežao, „Ova pošiljka će sama naći svoj put kući.“ Nastala je pauza i skoro sam mogla vidjeti ženu koja je tražila od ljudi okolo da prate poziv. „Šta ste učinili mojim ljudima?“ „Vaš agent je bio kompromitiran i prvi nas je napao, rekavši da misteriozni „on“ ima njegovu obitelj. Mislim da svi znamo na koga je mislio.“ „Gospodine Hamilton, samo ostanite tamo gdje jeste. MI ćemo doći i poduzeti nešto..“ 361

Kraljevstvo snova

Brodolom III

„Ne.“ Jeremiahev odgovor je bio kratak i sladak. „Pokušali smo na tv oj način, sada je moj red.“ „Gospodine Hamilton, ako pokušate dovesti vaše oružane ljude ovdje i započeti međunarodni incident...“ „Ovo već je međunarodno, gospođice Gautier, ili ste zaboravili Dubai? Ako išta saznam, vaš ured će to odma znati. Doviđenja.“ Prvo je isključio zvučnik, ali mogla sam čuti oštar glas Interpolove agentice prije nego je završio poziv. Otvorio je prozor i bacio mobitel, pa je ubrzao na uskoj cesti.

„Trebamo naći drugi auto i telefon.“ „Mislim da su crvene govornice javne; možda sljedeći grad bude imao jednu.“ „Šta drugo se desilo na brodu?“ Njegovo me pitanje iznenadilo. Gledala sam u njega.

„Hoćeš da sada o tome pričamo?“ „Da.“ Uzdahnula sam i pogledala kroz prozor.

„Tvoj brat mi je spasio život. Dvaput.“ Posegnula sam i dotakla re z na svom vratu. Rana još nije do kraja zacijelila.. „Jednom od drugog krijumčara, koji me, hm, htio iskoristiti, a zatim od sabotera sa nožem na mom grlu.“ Bili smo u tišini neko vrijeme prije nego što je opet počeo pričati. „Jesi zbog toga spavala s njim?“

„Ne.“ Moj odgovor je bio u sekundi, pa nakon što sam ga izvalila, stala sam da razmislim o tome. Nisam htjela ispitivati situaciju do sada, jer me sve to

zbunjivalo. "Možda. Sigurna sam da je dijelimično zbog toga, ustvari možda i veliki dio.“ Izdahnula sam. „Da, znam da me je oteo i da, znam da je ništa osim nevolje, ali...“

362

Kraljevstvo snova

Brodolom III

Izgubila sam se, pokušavajući naći smisao cijeokupne situacije. „Kada si otišao, boljelo je. U smislu boli kao da ti se duša slama. Nazvao si moju ljubav „lakoumnošću“ i nestao, pa u tom trenutku nisam znala dali ćeš se vratiti. Onda se pojavljuje Lucas, daje mi izbor da ostanem ili da idem i kad sam odabrala tebe, kidnapirana sam– ponovo! – i smještena na tom brodu.“

„Žao mi je.“ Zatreptala sam. Slušajući te riječi iz Jeremiahevih usana je bilo malo više čudno. „Žao zbog čega konkretno?“ pitala sam, ne toliko sigurna šta da mislim o njegovom izvinjenju.

„Zato što te nisam zaštitio.“ Zatvarajući oči, naslonila sam glavu na sjedalu. „Stvarno ne razumiješ, jel da?“ „Pa, što bi ti htjela da kažem?“ „Što bih ja...“ Ispustila sam frustrirani jecaj, prekrižavši ruke. „Dozvolit ću ti da sam shvatiš.“ „Lucy...“ „Bila sam zamalo silovana, zamalo mrtva! Možda ti znaš kako se spraviti sa tim situacijama, ali ja ne. Trebala sam utjehu, neki osjećaj sigurnosti i nisam znala dali uopće mariš što sam bila...“ Razgovor me razljućivao, iskopavši emocije sa kojima se još nisam spravila. Ispuštajući drhtavi uzdah, zurila sam kroz prozor, a izbočine na kaldrmi ispod nas su me lagano ljuljale.

„Ali ti mene kriviš za ono što ti se desilo.“ Izdahnula sam. „Ne Jeremiah, ne krivim tebe.“ „Onda zašto...“

363

Kraljevstvo snova

Brodolom III

„K vragu, ne znam!“ Htjela sam si isčupati kosu u tom trenutku. „Zašto uopće pričamo o tome? Bio si jasan od početka da sam bila ništa više od prljave male tajne, natjeravši me da potpišem taj ugovor.“ „Znači ipak misliš da je moja krivica.“ „O Bože.“ Jednom rukom sam pokrila lice. „Zašto uopće se raspravljam s tobom?“ To je bilo kao da sam lupala glavom o zid. „Hoću razumjeti,“ bio je uporan. „Jedan dan mi kažeš da me voliš...“ „Što si odbio.“ „Lucy, išao sam se provozati.“ „Rekao si mi ne i tada. Ti. Si. Otišao.“ „Svugdje sam te tražio,“ eksplodirao je, udarajući volan. „K vragu, kada sam se vratio u jebenoj kući i shvatio da si oteta, učinio sam sve što sam mogao da bi te našao. Biti bez tebe, znajući da si u opasnosti i da nisam mogao ništa učiniti, je boljelo. Nisam mogao disati, jedva sam mogao funkcionirati, jer...“ Odlutao je, umirujući se. „Jer?“ Ljutnja je izbila iz mene sa njegovim bijesom, kao da je njegova eksplozija bila moja vlastita katarza. Nisam znala zašto zadržavam dah, ali jesam. „Jer si me volio?“ Mislila sam izreći te riječi sarkastično, ali one su izašle kao šapat. Dugo nije odgovarao, zureći ravno kroz staklo i čvrsto stiskajući volan. Onda je odmaknuo lijevu ruku sa volana i položio na kontroloj ploči, dlanom prema gore, kao da je tražio da me primi za ruku. „Možda.“ Zapanjena, zurila sam u njega, ustima otvorenih od šoka. Odjednom su me preplavile emocije, preljevajući se u gnjev. „Kurvin sine,“ gušila sam se udarajući pesnicom njegovo rame iznova. Nije bilo načina da se izrazim u tom trenutku; sve što sam htjela učiniti je udariti ga što je bio takav, takav muškarac. Niti jedan mišić mu se nije pomakao, ostavljajući da ispušem svoju frustraciju i zadrživši svoju položenu ruku između nas. Mrzila sam neumoljivu

364

Kraljevstvo snova

Brodolom III

smirenost, strpljivost sa kojom je sjedio. Sve što sam htjela u tom trenutku je bilo da ga pretučem do stupnja pokornosti, ali sam prekrižila ruke i sjedila, nervirajući se u sebi. „Misliš da držanje za ruke će nešto popraviti?“ promrmljala sam, gledajući kroz prozor. „Ne. Ali je dobar početak.“ Moje su ruke ostale preko mojih prsa dok se provlačila tišina. Jeremiah je nastavio voziti, stoički kao i uvijek, pa konačno sam ljutito o dpetljala ruke i pljusnuvši stavila ruku u njegovoj. Nije zapazio moju uznemirenost, nego je isprepleo svoje prste sa mojima i čvrsto stisnuo. „Trenutno te mrzim,“ rekla sam ozlovoljeno, ne želeći mu dati do znanja kolko je bilo ispravno držati ovako njegovu ruku. Žmarci su mi prolazili rukom dok sam odmaknula pogled prema krajoliku, pokušavajući ignorirati nalet zadovoljstva.

Nije ništa rekao, samo ga držiš za ruku. Prestani biti takva glupača . Ali kad mi je stisnuo ruku, spontani osmijeh mi se razvukao na usnama. Prokleto sam sigurna da ga nije vidio.

365

Poglavlje 14

Promjenili smo ukupno četiri auta u tom danu, a ja sam se osjećala sve gradova ili bilo lošije svakom krađom. Jeremiah dobro van velikih kojeg sa mjesta sa naznakom kamera,nas a jajesam biladržao zahvalna na toj paranoji. Ipak,

znala sam da smo stvarali poteškoća nedužnim ljudima sa svojom obmanom i nije mi se sviđala pomisao da smo ili se ponašamo kao kriminalci. Sa druge strane, još više sam mrzila pomisao umrijeti.

Dan je prolazio u vožnji po zavojima kroz zaseoke. Jeremiah je posjetio nekoliko različitih telefonskih govornica, nikad ne ostajući dugo prije nego nas je vraćao ponovo na cestu. U drugom autu kojeg smo nabavili smo našli oko sto funti skrivenih u kutiju za rukavice, koje je Jeremiah ukrao.

„Reci mi da ćeš kroz neko vrijeme ovim ljudima vratiti novac.“ „Vratit ćemo kroz neko vrijeme ovim ljudima novac.“ Vjerovala sam mu.

U vrijeme dok je sunce zalazilo, bila sam spremna za tuširanje i krevet. Jako malo sam spavala prošlu noć i još uvijek sam nosila istu odjeću u kojoj sam napustila Dubai, pa se nisam uopće osjećala seksi. Pa, kad smo stali u još jednom malom prenočištu, ovog puta više ruralnog, bilo mi je dosta za taj dan. Jeremiah me ostavio da rezerviram sobu, još jedna staromod na krevet-imalo-više, dok se on pobrinuo za auto. Nisam bila sigurna što je mislio, ali u tom trenutku me nije bilo briga. Barem je ova soba imala svoju kupaonu, pa u trenutku

kad je opet nestao, skinula sam se i skočila ispod tuša. Topla je voda trajala skoro četrdeset i pet minuta prije nego što je

odjednom postala hladna, a ja sam uživala u svakoj minuti. Na kraju sam bila sviježija nego što sam bila cijeli dan. Osušila sam kosu i zamotala ručnik oko svog tijela, a sljedeći zadatak mi je bio oprati odjeću. Kad sam to obavila, posložila sam ih da se suše preko metalnih šina pored umivaonika i tuša. Jedva da sam izašla iz kupaone, kada su se vrata otvorila i Jeremiah je ušao unutra. Oba dvoje smo se ukočili , zureći jedan u drugog preko cijele dužine sobe. 366

Kraljevstvo snova

Brodolom III

Imao je gladan pogled u očima, što je uzrokovao da mi se bradavice ispod frotira ukrute. Gledala sam kako ulazi i polako zatvara vrata iza sebe. Mali škljocaj klj uča me učinio napetom. Krenula sam natrag prema komodi dok mi se približavao, ekstremno visok iznad mene, ali me nije dodirnuo.

Ruka mi je čvrsto stisla frotir na grudima dok sam se borila za riječi. „Da li hoćeš da sad razovaramo?“ pitala sam ga glasom bez daha. „Jebeš razgovor.“ Oduzeo mi se dah. Velika ruka je pokrila moju, nježno ispitujući od gornjeg dijela ručnika. Progutala sam, trbušni mišići su mi drhtali dok je njegova gruba koža okrznula moje grudi. Polako, kao da je odmotavao poklon, Jeremiah je povukao čvor na vrhu jedne dojke prije nego je otvorio svaki kraj ručnika kao kutiju. Zadrhtala sam kad mi je hladni zrak dotakao mokru kožu, ali sam zadržala

pogled na njegove oči. Borila sam se da se ne pomaknem, da bih se pokrila, da ne odjurim u kupaonu i zaključam vrata iza sebe. Znala sam da je to loš znak; nije postojao način da dozvolim da se to dogodi. Ali, o Bože, htjela sam ovo sa svakim atomom svog bića. Njegove su ruke klizale po mojim grudima, a bradavice su mi se okrutile ispod njegovih dlanova. Nije ovdje stao, ruke su mu prolazile dolje po mojim slabinama, pa je savio

koljena čučnuo predivne usne su bile ipar inča udaljene od mojih, pa sam podigla iglavu dokniže. su seTenjegove ruke okrenule prekrile moju stražnjicu. Zacičala sam iznenađeno kad me podigao, stavljajući svoje ruke na njegova ramena kako ne bih pala natrag. Zelene su oči zurile u mene, pa kad sam omotala

noge oko njegovog struka njegov se pogled spustio na moje grudi. „Čitav dan sam razmišljao o njima,“ promrmljao je, a onda je nagnuo glavu i zgrabio jednu bradavicu između zube. Glava mi je pala natrag, tijelo mi je drhtalo dok sam odgovarala jecajem.

Prsti su mu se zakopali na mojoj stražnjici dok je sisao, dražeći čvrstu izbočinu jezikom. Prešao je na drugu, a ja sam se gurala prema njegovim ustima, prstima 367

Kraljevstvo snova

Brodolom III

stiskajući njegovu gustu kosu. „Jeremiah,“ udahnula sam, izrekavši tu riječ kao blagoslov i drhtaj je prošao kroz njegovo tijelo. Još uvijek me držeći podignutu, uvukao je prste na moju stražnjicu, razdvajajući mi guzove i klizeći niže. Zatomljeni jecaj je protutnjao na mojim usnama kada je pronašao moju srž, grubim prstima klizeći po glatkim naborima. Njegov palac je polako krenuo prema natrag, masirajući drugi ulaz za kojeg sam znala da ga voli, bez ikakve sumnje nagovještavajući što slijedi. Koraknuo je natrag i okrenuo nas, pa me onda nježno položio na krev et. Oslobodila sam ga, naslanjajući se na ukrašenim jastucima. Još nismo maknuli prekrivače, tako da sam bila na prošivenom poplunu, a činilo se da je to točno ono što je Jeremiah i želio. „Primi se za uzglavlje sa obadvije ruke,“ rekao je, „i nemoj pustit i, osim ako ti ja ne kažem.“ ruke supromrmljao mi masiraleje,trbuh, dokprinuđen sam drhteći učinilate. onoKlimni što miako je rekao.Njegove „Ako pustiš,“ „bit ću ispljuskati razumiješ.“ Progutala sam i klimnula dok se on spuštao na koljena pored kr eveta. „Nedostajala si mi ovakva,“ rekao je nježnim glasom, putujući prstima preko mog trbuha i kukova. „Nećeš se pomaknuti, nećeš ispustiti niti glasa dok se ja igram. Jesi razumjela?“ Grizući usne, ponovo sam klimnula i stisla oči kada je njegova ruka u sekundi uronila između mojih nogu. Cijelo tijelo mi se oduzelo kada je prstom prešao preko malog bisera mog klitorisa, a ja sam se borila da se ne gurnem

prema njegovom dodiru. Dlanom druge ruke me gladio po trbuhu i dolje prema brežuljku, ne dajući mi šansu da se oporavim.

Prstom je kliznuo u mene, jedva rastežući kožu, a moji dlanovi su se zakopali u krevetu dok sam se dizala prema njemu.

Skoro odmah, drugom rukom me oštro pljusnuo po stražnjici. Ustuknula sam i smjestila natrag na krevet, teško progutavši dok su njegove spretne ruke počele iznova svoj napad.

368

Kraljevstvo snova

Brodolom III

Ako je ovo bila kazna, to je bilo čisto, divno mučenje. Držala sam se za uzglavlje smrtonosnim stiskom i zabrinula sam se da ću saviti ili slomiti metalne šipke od mog zatezanja, ali držale su se čvr sto. Svaki put kada sam ispustila zvuk, dobila sam pljusku po stražnjici sve dok mi koža nije gorijela. Zadržavanje u sebi, prinudivši se da ležim mirno i trpim je samo pojačavalo svaki dodir, svako milovanje.

Bila sam drhtajući kaos kada su se njegove ruke odmakle sa mog tijela, pa tako napaljenu me skoro zaboljelo.

Jeremiah je ustao, prelazeći prstima po remenu. „Ruke i noge na rubu kreveta.“ Bilo je zadovoljstvo slušati kako je njegov stoički zapovjedni glas zadrhtao, dok sam radila kako mi je rekao.

Nešto je čeprkao, pa sam se okrenula i vidjela papirni omot u njegovim rukama.

„Gledaj naprijed.“ Kada sam se okrenula i zakolutala očima ponovo me pljusnuo po stražnjici. „Bez kolutanja očima.“ Nije bilo šanse da je to vidio. „Sadistu,“ promrmljala sam, pa iako sam očekivala ipak sam skočila na sljedećoj pljuski. „Možda.“ Glas mu je bio prošaran smijehom, a onda su mi njegove ruke opet zgrabile stražnjicu, šireći mi guzove. Uvukla sam dah kada mi je hladni zrak dodirnuo glatko meso, rukama stiskajući deke. Onda je kliznuo palčevima gore prema procjepu, masirajući mi stražnji ulaz. Koža mi je bila još mekana od tuširanja, ali je prsten mišića bio napeti kao struna. Naslonio se na mene. „Kasnije ću jebati tvoje dupe,“ šapnuo mi je na uho, „ali prvo, hoću čuti kako vrištiš.“ Disanje mi je bilo neujednačeno kada se povukao natrag, a onda sam osjetila kako kleči pored kreveta. Jedva sam imala vremena stisnuti lice u krevetu, čvrsto grabeći poplun, prije nego što sam osjetila Jeremiaheve usne na meni.

369

Kraljevstvo snova

Brodolom III

Jezikom je prelazio po unutrašnjosti mojih nabora, a onda je započeo svoj

senzualni napad na moj vlažni otvor. Ovaj put nije bilo zaustavljanja mojih jecaja i mogla sam se samo nadati da koje god smo susjede imali da će nam oprostiti. Krevet je prigušavao većinu njih,

ali Jeremiah nije bio zadovoljan sve dok nisam postala drhtajući, cvileći kaos. Kada se odmaknuo bila sam drhtajuća olupina, mrmljajući molbe u poplunu. „Što si rekla?“ „Molim te. Jeremiah, molim te, trebam...“ Stisla sam oči kada se nešto čvrsto i tupo približilo između mojih nogu. Nije bilo potrebe za dodatno podmazivanje; kliznuo je u mene, moji su se drhtavi zidovi rastegnuli da bi se

prilagodili njegovoj veličini. Dahtala sam u čipkanom jastuku, podižući kukove za njegov sljedeći nasrtaj. „Bože, osjećam te tako dobro,“ zarežao je, zaokrenuvši kukovima i uranjajući ponovo. Zabacila sam glavu unatrag i uzviknula, a Jeremiah mi je zgrabio vlažnu kosu u svojoj mesnatoj šaci. Nije me jako vukao, samo me držao u mjestu dok je prodirao u mene, rastezajući i klizajući na svim pravim mjestima. Orgazam kojeg sam ignorirala je jurio prema površini, ali ja sam ostala smirena na samom rubu, u trenutku agonije.Skoro zaplakavši od potrebe, gurala čio moje sam kukovima u isto vrijeme kao i Jeremiah, ali kada je zubima zaka rame, prelazeći mi po kičmi do sredine leđa, prešla sam preko ruba. Čipka je prigušila moje jecaje dok sam snažno svršavala i osjetila sam kako se i on grči iza mene.

Jeremiah se srušio na mene, teško dišući. Poljubio me kraj uha, usnama se igrajući sa kožom i onda se izvukao od

mene. Srušila sam se na bok na krevetu i gledala sam ga kako se sređuje. Lagano sam podigla obrve, previše umorna da učinim išta drugo. „Imaš i kondome?“ Namignuo mi je. „Za svaki slučaj.“ Zinula sam na tu vedru opasku. Gledala sam ga, zamišljena, dok se čistio. „Ti fakat uživaš u ovome, jel da?

Opasnost bez da se moraš spravljati obiteljskim biznisom.“

370

Kraljevstvo snova

Brodolom III

Jeremiah mi nije odma odgovorio, ali sam već znala odgovor. Stoički muškarac kojeg sam poznavala je bio onaj koji je opterećen obiteljskim biznisom. Znala sam priču: mehanizacije i smrt njegovog oca su oduzele jedini život kojeg je ovaj sirovi čovjek ikada želio, prisilivši ga u kalup koji nije htio. U ovom trenutka sam bolje razumjela, pa sam podigla glavu proučavajući ga. „Podsjećaš me na svog brata.“ U trenu kad su mu se ramena ukrutila znala sam da to nije bila prava stvar

za reći. Prerano za usporedbe, napravila sam si mentalnu zabilješku. Ali, budemo vidjeli...“Vidi,“ rekla sam, sjedajući na jastucima. „Shvaćam da si imao težak život.

Ja čak niti ne znam većinu onog što se desilo, ali i ono malo što sam vidjela je bilo poprilično usrano. Ali, da si imao mogućnost da učiniš ono što si htio, dali bi ipak bio direktor Hamilton Industriesa?“ „Ne.“ Njegov odgovor je bio u sekun di i govorio je puno. „Onda zašto si još uvijek tamo?“ Jeremiahevo lice se zatvorilo. „Moram biti tamo, ili sve će propasti. Tako je moj otac to sredio: ako ja odem, sve se raspada.“ „Onda ih pusti neka to likvidiraju. Ili pronađi rupu u zakonu.“ Frknula sam. „Šteta što je Lucas traženi zločinac, možda bi on htio

preuzeti.“ „Nije tako jednostavno.“ da nije. Ali jekreveta. jedna opcija.“ Odmaknula sam poplun pored sebe , pa sam„Naravno se otkotrljala na rubu Soba je bila mala, pa mi nije puno trebalo da dosegnem i primim ga za ruku.

„Izigravao si heroja tako dugo, to je isto tako teško kao što je i sve u tvom životu u vezi spašavanja ljudi. Ponekad moraš pustiti.“ Netko je pokucao na vratima.

Smrzla sam se, držeći plahte na grudi. U tom trenutku nisam bila u stanju bježati; ni na koji način nisam mogla baciti na sebe niti jedan komad odjeće na

371

Kraljevstvo snova

Brodolom III

vrijeme kad bi netko uletio u sobu. Jeremiah je stavio prst na usne dok je na

prstima hodao po sobi i pogledao kroz špijunku, a onda je odškrinuo vrata. „Nisu te pratili?“ „I da jesu, izgubili su me.“ Poznavala sam taj glas. Jeremiah je široko otvorio vrata da bi omogućio drugom muškarcu da uđe. Zgrabila sam još deka da bi se pokrila, kada je Ethan, bivši voditelj Jeremiahevog osiguranja, ušao kroz vrata. Stao je kad me vidio, a ja

sam osjetila kako mi se lice zacrvenilo od srama. Njegov je pogled lunjao i vratio na Jeremiahu.

„Cijenim što si došao. Jesi imao problema oko ulaska u zemlju?“ Ethan je odmahnuo glavom. „Već sam si bio kupio kartu, pa nije izgledalo sumnjivo. Imam intervju za posao za savjetnika osiguranja van Londona.“ Nešto je prostrujalo između ta dva muškarca u neugodnoj tišini koja je slijedila.

Ethan je bio sa Jeremiahom u Rangerima, ali prisustnost ćelavog muškarca me odvela na rubu. Zadnji put kad sam ga vidjela, predavao me plaćenom ubojici. U njegovu odbranu, ubojica me razmjenjivao za Ethanovu ženu, Celeste, ali nisam ga mogla gledati a da se ne sjetim. Jeremiah je otpustio svog bivšeg suborca nakon te spletke, a ja nisam bila sigurna koje probleme sa zakonom je on imao

nakon tog incidenta, pa bilo je iznenađenje što ga vidim ovdje. „Ne bih te kontaktirao da sam imao druge opcije,“ rekao je Jeremiah, ravnim glasom.

„I žao mi je zbog toga,“ odgovorio je Ethan. „Ali ovdje sami, voljan sam pomoći.“ „Celeste?“ „Još je ljuta, ali pokušavamo izgladiti stvari.“ Jeremiah je klimnuo, pa se okrenuo prema meni.

„Odmori se, vratit ću se za par minuta.“

372

Kraljevstvo snova

Brodolom III

Bilo mi je na vrhu jezika da mu kažem da i ja zaslužujem znati šta se dešava, ali podatak da smo imali društvo mi je zapečatio usta. Ethan je podignuo obrvu prema meni, ali njegovo lice je ostalo nepromjenjeno, a ja sam znala da više nema skrivanja mog statusa sa Jeremiahom. Moja javna funkcija je bila osobne asistentice, uloga koja je bila promjenjena u privatnu.

Znajući kako je Ethan bio obučen da promatra, sumnjala sam da je ta laž promakla njegovom zapažanju, ali sada je sve bilo izgovoreno na glas. Pomislila sam, obzirom na to što me opasnost okruživala, da ću teško zaspati.U trenutku kada mi je glava dotakla jastuk, moje tijelo se stopilo sa

krevetom i ja sam se isključila. Po svemu sudeći, život kriminalca u britanskim zaseocima mi je odgovarao. Nisam se probudila kada se Jeremiah vratio sam u sobi, niti sam se pomakla kada je dopuzao nag do mene u krevetu. Mali dio mene je sigurno bio svjesan, jer su se moji snovi zaokrenuli u senzualnom smjeru. Nisam bila sigurna koliko dugo

sam bila izgubljena u toj sumaglici između sna i stvarnosti, ali sam se probudila sa jecajem kada je nešto ušlo u mene. Jeremiaheva ruka je bila ispod moje glave, mogla sam osjetiti njegov miris

svugdje oko sebe. Svojom težinom me okrenuo na krevetu, stisnuvši mi trbuh na zgužvanim plahtama. Zubima mi je okrznuo uho dok je lagano izvlačio vrh kurca, pa opet ga ugurao u moj zadnji ulaz.

„Bože, kako si uska.“ Naprezanje u njegovom glasu me natjeralo da se nasmiješim u jastuku.

Namazao je dobro lubrikantom i sebe i mene dok sam spavala, pa je ulazio slatko i

polako sve dublje u meni. Izbacila sam kukove, nijemo mu dopuštajući prilaz koji je htio, pa me je kao znak zahvalnosti poljubio po vratu. Nije to bila pomahnitala

jurnjava do kraja, nije bilo potrebe za ničim osim dodira. Njegove kretnje su bile slabe, a njegovo disanje teško. Bio je napaljen, pa je to saznanje i kod mene pobudilo isto.

„Volim kada te ovako uzimam,“ promrmljao mi je kraj uha, okretajući kukove i gurajući u meni. „Položena ispod mene, da mogu raditi šta mi je volja.“

373

Kraljevstvo snova

Brodolom III

Volim.Bilo je to prvi put da sam ga čula kako izgovara te riječi. Dio mozga mi je registrirao značaj, ali sam ga potisnula sa strane kako bih razmišljala kasnije, previše umorna i rastrojena da to analiziram u tom trenutku. „Sve što želiš,“ prošaptala sam, pa zadahtala kad mu je ruka skliznula ispod mene i pokrila moju dojku, trljajući ukrućenu bradavicu svojim palcem.

„Ovdje je sve što ja želim.“ Zadovoljstvo je raslo u meni, pa sam okrenula glavu kako bih ga pogledala.

U mraku, sve što sam mogla vidjeti je bio odsjaj njegovih očiju. „Volim te.“ Nije mi odgovorio, a ja nisam niti više očekivala. Ali tempo njegovih nasrtaja se promjenio, postajući žešći, a njegovo disanje sve više isprekidano. Gurnula sam lice u jastuk, likujući u činu pružati mu zadovoljstvo. Slabi jecaji su izlazili kroz moja usta kad sam osjetila da je blizu vrhuncu.

„Volim te, Jeremiah Hamilton,“ šaptala sam u jastuku kada je iznad mene svršio, a trbušni mišićisam su kako mu vibrirali na i mojim Izmaknuo mi se zadnji sanjivi jecaj i osjetila ga izvlači privija leđima. se uz mene. Povukao mei čvrsto prema sebi, trljajući nosom moj vrat. Bili smo tako nekoliko trenutaka dok sam osjećala kako su mi udovi sve teži i teži. „Moram se očistiti,“ rekao je nježno, poljubivši me u obraz. „Još jedan kondom?“ „Lakše je tako. Idi spavati.“ Drijemež nikad nije bio daleko od moje svjesti. Jeremiah me pokrio dekama, pa je ustao iz kreveta, a ja sam se ušuškala u toplom omotu. Nakratko sam se prisjetila na ruke koje su me grlile i usne koje su mi ubrzo

nakon toga nešto šaputale, ali bila sam previše pospana da bi se sjetila šta je bilo rečeno. Još nije napolju niti svanulo kada se začulo kucanje na vratima. U trenu smo se probudili, pa se Jeremiah tiho primicao prema vratima dok sam ja čekala na krevetu. Zbog mraka je bilo teško išta vidjeti, što je dodatno povećalo tjeskobu unutar mene.

374

Kraljevstvo snova

Brodolom III

Začulo se još jedno kucanje nekoliko sekundi kasnije, tri tiha udarca pa nakon toga tupo grebanje. Jeremiah je čučnuo i pritvorio vrata. „Pronašli smo nešto.“

375

Poglavlje 15

Bilo je par ljudi u mom životu koji mi se isto tako nisu svidjeli na prvu, ali odvratnog je stajao nasuprot mene sam stavila na popisu u sekundi kadniskog me jemuškarca zgrabio zakoji dupe. Pomislila sam da će mu Jeremiah odvrnuti glavu, ali je Ethan stao između njega i niskog muškarca. „Polako. Nemojmo početi svađu prije nego dobijemo potrebne informacije.“ Taj izvor informacija se počeo drsko smijati i otišao je iza bara. „Imaš slatku djevojku ovdje druže.“ Podigao je obrve prema meni. „Hoćeš se mjenjati za pravog muškarca?“ Te njegove riječi su učinile da mi se koža naježi. Podsjećao me na one lutke trolova kojima je moja mama znala ukrasiti svoj ured kad sam bila mala.

Njegove uši i nos su bili preveliki do točke apsurdnosti, čineći njegove ionako sitne oči još sitnijima. Imao je konstantni zločesti cerek na licu, kao garanciju da se nitko ne usudi zajebavat se s njim i iznad svega to je išlo njemu u prilog.

Dva krupna zaštitara su stajala pored nas dok si je odvratni kepec sipao piće. Pogledala sam prema njima i prema Jeremiahu, koji s e uspio vratiti pod kontrolom.

„Na ovo smo spali, jel da?“ promrmljao je, dovoljno tiho da ga možemo jedino ja i Ethan čuti. „On nam može pomoći,“ odgovorio je Ethan. „Ronny je pacov, ali sa puno veza.“ „Hej, čuo sam to!“ „I trebao si, seronjo,“ promrmljao je Ethan, zureći u niskog muškarca. Zaštitari su se premjestili, kao da čekaju zapovjed, ali njihov šef im je samo odmahnuo rukom.

376

Kraljevstvo snova

Brodolom III

„Jeremiah, ovo je Ronny Fitch. Kaže da ima informacije o Alexanderu Rushu.“ Jeremiah se dvojio, ali je uspio sakriti bilo kakav prezir. „Reci nam šta znaš.“

„O ne, to tako ne ide.“ Ronny je cerekajući se, odmahnuo pićem prema nama. „Prvo ćemo pričati o plaćanju.“ „Koliko?“ „ Jedan milijun.“ „Riješeno.“ Ronnyjeve obrve su se podigle. „Pričam o gotovini i to prije nego dobiješ svoju informaciju.I cijena je upravo skočila na deset milijuna, obzirom da očigledno nisi došao pripremljen.“ Jeremiah je zarežao, a ja sam stavila ruku na njegovom ramenu. Napetost u sobi je rasla, ali Ronny kao da to nije primjećivao, sipajući si još jedno piće i maznuvši ga na eks. Pab u kojem smo se našli nije još bio otvoren; znak napolju je pokazivao da imamo još tri sata do ručka, što je značilo da nemamo svjedoke. Zaštitari pored nas su bili veći i od Jeremiahe i od Ethana i oko njih je kružila vibra da su trenirani za borbu.

Jeremiahev pogled je bio fiksiran na samozadovoljnog niskog muškarca iza kase. „Osigurat ću ti novce, ali prvo trebamo informaciju.“ „O ne, stvarno tako misliš?“ Posegao je ispod šanka, a mi smo se napeli dok

nije izvukao novine. Prelistavao je, lizajući prste da bi zgrabio stranice, a onda se

zadržao i stavio ih na kasi. „Čitaj i plači druškane.“ Jeremiah je zakoračio naprijed i pažljivo je podigao novine. Bacila sam pogled preko njegovog ramena i pročitala naslov: MILIJARDERU BLOKIRALI IMOVINU TIJEKOM ISTRAGE Pogledala sam prema Ethanu, a onda prema Jeremiahi.

377

Kraljevstvo snova

Brodolom III

On je bio okupiran čitajući članak, ali po načinu kako mu se obrva spuštala sve niže i niže mogla sam reći da nije bilo dobro. Grickala sam obraz, odjednom živčana ali sam pokušavala ne pokazati. „Nemaš sreće druškane,“ Ronny je likovao, nazdravljajući Jeremiahi. „I s obzirom da me ne možeš isplatiti, naš posao ovdje je završen.“ „Mislio sam da već znaš to,“ Ethan je promrmljao kada mu je Jeremiah silovito stavio novine uruke. „Smislit ćemo nešto drugo.“ „Da li misliš da on ima informacije?“ pitao je Jeremiah tihim tonom. Ethan je pogledao prema samozadovoljnom seronji iza šanka pa u Jeremiahu. „Mislim da nam je on najbolja prilika.“ „Šta je vama, da niste gluhi? Rekao sam da se gubite!“ Jedan od krupnih zaštitara je prišao i učinio pogrešku zgrabivši Jeremiahu za rame. Ovaj je eksplodirao, okrenuo se i ugurao zaštitara u šank. Drugi zaštitar je krenuo za Jeremiahom , ali se Ethan isprijećio, zgrabivši ga, dok sam se ja mak nula sa strane dalje od tučnjave. Stolice su se preturale i stolovi rušili kada su muškarci nailazili na njih, a ja sam se odmicala dalje prema vratima.

Jeremiah je uspio srušiti svog napadača, dok su Ethan i muškarac sa kojim se hrvao pali na pod. Lecnula sam se kada sam čula zvuk susretanja mesa i kosti, ali glasno hrskanje lomljenja kosti me ispunilo energijom.

Način na koji se Ethanova desna ruka ljuljala nije slutio na dobro. Još je držao nogama muškarca za struk, blokirajući udarce zdravom rukom. Zgrabivši obližnju stolicu, uletjela sam u tučnjavu, lupivši s njom muškarca

iznad Ethana. Stolica je jedva zbunila snažnog muškarca, koji je posegnuo zamnom, ali je odvlačenje pažnje bilo sasvim dovoljno za Ethana da se postavi iznad.

Iako ozlijeđen, uspio je zadati nekoliko udaraca prije nego je zaštitar posegnuo prema njegovoj ozljieđenoj ruci. Bivši Ranger je progunđao, tijelom u grču od boli, pa se onda stvorio Jeremiah koji je otrgnuo krupnog zaštitara od svog prijatelja.

378

Kraljevstvo snova

Brodolom III

U trenu prebacivši pozornost na novoj meti, snažni je muškarac uputio kroše, ali je Jeremiah koraknuo i zadao stranični udarac u glavu kod uha. Brzi udarac u koljeno i gornjem dijelu stopala su srušili krupnog muškarca na stol pa na pod. Ethan je omotao ruku oko muškarčevog vrata i priklještio ga na pod gušeći ga. Jeremiah nije trošio vrijeme,nego je pogledao prema šanku. Ronny, očigledno shvaćajući da je bez zaštite se naslonio na stražnjem zidu uskog šanka. Krenuo je ustranu prema stražnjem izlazu, ali je Jeremiah preskočio šank, zgrabivši revere Ronnyjevog smeđeg kaputa. „C'mon druškane, nisam mislio...“ Jeremiah ga je zabio na kasu.

Ronny je zaurlao, a zločesti cerek je odavno nestao sa njegovog lica. Uhvatio se za krvavi nos, široko otvorenim očima koje su iskrile od boli. „Hoćeš mi sada dati besplatnu informaciju?“ rekao je Jeremiah, približavajući se Ronnyjevom preplašenom licu. „Druškane?“ „Zašto imam osjećaj da sam već gledao ovaj film? Adresa koju nam je Ronny dao, nakon određenog Jeremiahevog nagovaranja, je bila od usamljene kolibe usred ničega. Bili smo daleko od Londona, duboko uvučeni u zaseocima.Spomenuta kuća je bila pored duge krivudave ceste koju si mogao kompletno pratiti iz nje. Nije bilo

drveća da prošara područje, iako si u travi na neka mjesta mogao sakriti auto. „Kako možemo biti sigurni da ovo nije zamka?“ promrmljala sam. „Ovo je nedvojbeno zamka.“ Epa, hvala ti za ovaj ohrabrujući razgovor. „Onda zašto mi idemo tamo?“ „Zato što ne postoji drugi način da se apsolutno osiguram da je to pravo mjesto. I tu nema mi, ja ću uću u tu kuću sam.“ „Gluposti.“ Ethanov glas je bio tih, ali pun bijesa. „Nema šanse da dopustim da se spraviš sa ovim sam.“ Pogled mi je pao na Ethanovoj ruci u zavojima, pa sam se nekako cinično zapitala na koji način bi nam u ovom trenutku on mogao pomoći.Našla sam set za 379

Kraljevstvo snova

Brodolom III

prvu pomoć u pabu i uspjela sam imobilizirati Ethanovu ozlijeđenu ruku, ali je realno trebao ići u bolnicu da mu to srede. Nije mu bilo na kraju pameti da ode, još je i bio jednako željan opasnosti kao i Jeremiah. „Trebam te kako bi odveo Lucy negdje na sigurnom.“ Njegove su riječi spustile na zemlju obrijanog muškarca. „Hoćeš da pazim na nju i nakon onoga što sam učinio prošli put?“ Jeremiah je pogledao svog bivšeg suborca i šefa osiguranja u oči. „Dali trebam nešto znati u ovom trenutku, što bi te spriječilo da to učiniš?“ Ethan je pogledao svoju ruku, pa je podigao pogled. „Ne.“ „Dali si bio ucjenjivan od strane naše mete ili na bilo koji način si u dosluhu s njim?“ „Ne.“ Bilo je nečeg ratobornog u Jeremiahevim očima, pa je rukom potapšao Ethanovo rame.

„Još jednom to učini,“ rekao je, „i ubit ću te.“ Ethan se pored mene prigušeno nasmiješio. „Ne bi očekivao ništa manje od toga.“ Ispustila sam frustrirani uzdah.Muškarci. „Sve ovo je tako dirljivo, ali ja ne

napuštam Jeremiahu.“ „Da, budeš.“ Zakolutala sam očima. „Ne, neću. Vidi,“ požurila sam reći prije nego je on uključio logiku, „ja sam u istoj mjeri meta kao što si i ti; ako je jezivi susret na aerodromu značio išta, to je da sam i ja sada u ovome. Sigurnija sam kada sam s tobom nego kada nisam.“ „Tako da on može pogoditi dvije ptice jednim kamenom?“ „Pa, ti bi radije da ja poginem od bombe ispod auta dok ti istražuješ onu strašnu kolibu?“

380

Kraljevstvo snova

Brodolom III

To ga je ušutkalo na tren, a ja sam mogla primjetiti kako mu se kotačići u glavi okreću. Ako sam išta naučila provodeći vrijeme sa Jeremiahom, to je bilo strpljenje, ali osjećaj je bio mukotrpan i težak u tom trenutku. Primila sam ga za ruku. „Zašto uključujemo Ethana u ovome?“ produžila sam, pokušavajući mu objasniti poantu. „On se još pokušava pomiriti sa Celeste i, kao što znamo, vlasti ne misle da je on umješan. Dali hoćeš da on i njegova žena postanu Alexanderove mete?“ Vidjela sam kako se Ethan pored mene pomaknuo. „Dužnik sam ti,“ rekao je tihim glasom, riječi koje su bile namjenjene J eremiahi. „Ne toliko.“ Jeremiaheve usne su bile u crti kada je pokazao prema Ethanovoj imobiliziranoj ruci.

„Moraš se brzo pobrinuti za to.“ „Prolazio sam i lošije i ti to znaš.“ „Jesi.“ Složio se Jeremiah. Pokazao je bradom prema kolibi. „Ne znam šta je ovo, ali moramo provjeriti.“

Ethan je gledao Jeremiahi u oči. „Ne mogu te pustiti da ideš tamo sam.“ „Znam, ali moram to sam učiniti. Zbogom, Ethan.“ Ruke ćelavog muškarca su se stisle u pesnice i gledao je prema kolibi. Onda je izdahnuo.

„Ako tamo pogineš, nikad ti to neću oprostiti.“ „Pa, ja ti opraštam, ako ti je to od pomoći.“ Dio napetosti je nestalo sa Ethanovih ramena.

„Da,“ promrmljao je, „na neki način je.“ Pogledao je u mene, a onda opet u Jeremiahu. „Čuvajte se. Da ostavim auto?“ Jeremiah je odmahnuo glavom i gledali smo dok je ćelavi muškarac ušao u

svoj auto i odvezao se. „Dobro bi nam došao auto,“ rekla sam sjetno, ne radujući se dugom pješačenju. „Svatko u toj kolibi bi vidio auto. Postoji velika mogućnost da su nas već primjetili.“ 381

Kraljevstvo snova

Brodolom III

Zurila sam u malu kolibi. „Pa, šta ćemo učiniti,“ pitala sam, „ući direktno

unutra?“ „Ne baš. Ti ostaješ ovdje, a ja idem provjeriti.“ Pogledala sam u njega. „Kako da ne.“ Jeremiah mi je uputio zabavljeni pogled. „Dali si obučena da se prikradeš na

otvorenoj lokaciji kao što je ova a da te pritom ne primjete?“

„Pa, ne, ali... Zašto smo mi ustvari ovdje? Ako znaš da je ovo zamka, zašto ideš ravno u nju?“ „Ako bježimo, on će nas proganjati, bit će jedan korak ispred, a mi nećemo niti znati da smo mrtvi sve dok nije prekasno. Ako igramo njegovu igru, postoji

mogućnost da pogriješi i da nam da šansu da ga se riješimo.“ „To je najgluplja...“ glasno sam zastenjala. Kolko god nisam htjela biti ostavljena sama, nisam htjela niti ući u tu kolibu. „Šta bih trebala učiniti ako netko dođe?“ pitala sam sarkastičnim tonom. „Sakriti se u travi? Ili možda pretvarati se da sam neki tip stjene i nadati se da ne primjete.“ Jeremiah je samo gledao u mene na trenutak i onda, na moje iznenađenje, me obgrlio svojim rukama. „Ovo će biti u redu.“ Nisam imala pojma, sve dok nisam osjetila njegove ruke oko sebe, koliko sam bila uplašena. Sve je odjednom izbilo vani: tučnjava od prije, bježanje i

skrivanje i krađa da bi stigli ovdje gdje smo bili. Poprilično dobro sam držala kontrolu sobom, tamopanada tojseprašnjavoj engleskoj cesti, sve štousam htjela je da ovanad noćna moraali završi, mogu dobro isplakati. Sigurnost njegovim rukama je bila iluzija i mrzila sam to.

Ne. Neću se ovdje raspasti. Disanje mi je bilo drhtavo kada sam se povukla, izmaknuvši se od

Jeremiahevih ruku. Nisam htjela priznati, ali on je bio u pravu: ova vježba nije bila za mene. „U redu,“ rekla sam ukočeno, „ostat ću ovdje i pokušat ću ne padati u oči.“ Lako je to reći nego učiniti na brijegu bez drveća, ali sam shvatila da je to već određeno.

382

Kraljevstvo snova

Brodolom III

Poljubio me u čelo. „Ja ću se odmah...“ Odjednom, velikom brzinom pojavio se auto iza ugla, prepadajući me. Jeremiah me gurnuo iza sebe kada se pojavio još jedan iz suprotnog smjera, stajući blizu nas. Nekoliko muškaraca i žena su izašli iz automobila. „Ruke gore!“ Stajali smo mirno dok se još više auta sjatilo oko nas. Pažljivo su nam prilazili, izvučenih pištolja. Jeremiah je polako stavio svoje ruke na glavu, a prateći njega i ja sam učinila isto. Prvo su Jeremiahi stavili lisičine, osiguravajući se da je obuzdan i totalno

miran prije nego su se okrenuli prema meni. Lisičine su mi zarezale zglobove, a ja sam se trznula kada su mi podigli ruke i pritisnuli na jedno auto. Vrata nasuprot nas su se otvorila i izašla je poznata crnokosa agentica.

„Rekla sam da ću vas naći, gospodine Hamilton.“ „Agentice Gautier, trebali bismo...“ „Ne želim ništa čuti, gospodine Hamilton.“ Marie je rekla agentima iza nas, „Stavite ih u auto i recite Felixu da ulazimo.“ Izgleda da je sudbina htjela da ipak vidim šta je u toj maloj kolibi. Kako je

ispalo, nije bila niti staromodna niti strašna kako sam je zamišljala. Agenti su se žurno kretali oko modernog interijera; bilo je previše ljudi za tu malu kolibu, ali izgleda nikoga nije bilo briga. Jeremiah i ja smo bili posjednuti na

kauč i ostavljeni većinom sami. Bili smo mirni, ne privlačeći pozornost, ali nije bilo bjega od Marie kada se konačno suočila s nama. „Dali ostavljaš kaos svugdje gdje ideš, gospodine Hamilton?“ Znaš što smo našli na tvojoj zadnjoj lokaciji? Jednog od mojih agenata bez svjesti, a drugi je dobio metak iz svog vlastitog pištolja.“ Progutala sam slinu na ove vjesti , prisjećajući se straha u agentovim očima kada je spomenuo svoju obitelj. Marie je prošla ispred nas, njezine niske š tikle su zveckale po drvenom podu.

383

Kraljevstvo snova

Brodolom III

„I još trebamo,“ dodala je, vidljivo uzrujana, „odma pronaći njegovu obitelj da bi ih informirali o njegovoj smrti.“ Presjekla me hladnoća koja je prošla kroz mene i počela sam se tresti.

Jeremiah se pomaknuo, udarivši svojim ramenom moje, dajući mi do znanja da je ovdje.

„Dok ste se vi vucarali kroz sela igrajući svoje male igrice, mi smo svugdje tražili luđaka prije nego ponovo napadne.“ „ Njegova je osveta usmjerena prema obitelji Hamilton.“ „ To se tako možda tebi čini, ali do sad koliko mogu reći niti jedan od vas nije ozlijeđen.“ Stisla je dlanove i prestala koračati, gledajući nas. „Zasad, imam jednog mrtvog agenta i još nekoliko u Dubaiju. Tko zna još koliko nedužnih ljudi bude ubio prije nego se dočepa svojih navodnih „meta.“ „Ne tražim povlašćeni tretman.“ Jeremiah je pokušao ustati, ali agenti iza nas su položili svoje ruke na njegova ramena, gurajući ga natrag na kauču. „Slušaj, mi znamo da je on krenuo na nas, trebamo ga samo izvući na otvorenom.“ Odmahnula je rukom u zrak. „Sve ovo je nebitno. Kako ste pronašli ovo mjesto? Tko vam je rekao da tražite ovdje?“

Jeremiah se premišljao, a Marie je zapela za to kao ajkula. „Dobili ste tu informaciju od nekog, reci mi od koga?“ „Bilo nam je rečeno da ovdje ćemo naći Alexandera.“ Marie je trepnula, izgledajući uznemireno. „Dali su vam ove koordinate? Ali zašto...?“ „Ah, moj mali braco je ovdje da bi me spasio od apsolutne dosade mog trenutnog postojanja.“ Okrenula sam se da vidim Lucasa koji se cerekao prema nama, iz gledajući kao da je dobro upoznat sa ovom situacijom. Zbunjenost na Jeremiahevom licu se

brzo transformirala u iritantnost dok Lucas samo što nije doskakutao u glavnoj

384

Kraljevstvo snova

Brodolom III

sobi. Stao je pored Marie i potpuno je ignorirajući, raširio ruke. „Dobrodošli u pakao!“ Francuska agentica je napućila usne. „Ne bi trebao hodati okolo, Loki.“ „A ovo,“ izjavio je Lucas napetim smiješkom, „trebam trpiti svaku minutu svakog dana. Ozbiljno, odlična lokacija – katastrofalni cimeri. To je kao ljetovanje kod kuće koje nisam htio.“ Bacio se na kauč pored Jeremiahe i stavio ruku oko bratova ramena.“Molim te , reci mi da si donio hranu za van.“ Lisičine su još uvijek bile na našim rukama, što je vjerojatno bilo i dobro za Lucasa jer je Jeremiah izgledao spreman da zadavi svog brata.To nije značilo da je taj muškarac odustao od zakuhavanja situacije. Cerekajući se kao luđak, uronio je između nas dvoje, ne mareći što nije bilo mjesta. Prebacio je ruke oko nas, nasmijavši nam se na tren. „Cijela obitelj ponovo zajedno. Ovo mi skor o izmami suzu u oku.“ Nešto u njegovim riječima mi je učinilo da se naježim. „Jeremiah,“ promrmljala sam, „dali se sjećaš što si rekao prije onog pogoditi dvije ptice jednim kamenom?“ Sve su se glave okrenule prema meni, uključujući i Mariejinu. Pogledala sam prema njima, a onda natrag prema Jeremiahi. „Svi smo ovdje, na točno određenom mjestu, prema informaciji koja je vjerojatno od Alexandera osobno...“ Vidjela sam kako je shvaćanje osvanulo na Marienom licu. Logika koju moj mozak nije htio shvatiti je mo bilizirala sve agente. Ona je počela urlati zapovjede i grupa oko nas je počela mjenjati svoje raznoliko držanje. „Maknite im lisičine!“ Tamnoputi agent je bacio set ključeva Lucasu, koje je brzo otključao bratove lisičine, a onda i moje. Jeremiah je skočio na nogama, dok me je Lucas povukao prema gore. „Moramo odma izaći odavdje.“ I tada je moj svijet eksplodirao.

385

BRODOLOM

IV

Poglavlje 16

Buđenje je bilo bolno, bila sam u fazi obamrlosti predugo, moj mozak nije u stanju da se nosi sa realnošću još uvek, pre nego što sam konačno postala lucidna. Celo telo me boli, kao da je udaralo o zemlju više puta od strane tima linijske pozadine. Ležala sam trenutak, popisujući sve male bolove pre nego se usudim pomaći centimetar. Odmah sam znala da sam u nevolji kada moja noga nije htela da mrdne.

Nešto teško leži na vrhu nje, ali u mraku nisam mogla da vidim šta je to. Nakašljem se, vazduh je mešavina dima i prašine. Moj mozak izgleda ne razmišja mnogo o neudobnosti, mrdanje mi šalje krhotine bola kroz lobanju. Zaglavljena u mestu, legla sam nazad na neravan pod zatvarajući oči i jednostavno pokušavajući da dišem. Pluća su mi osetno tesna, prepuna ta loga, ali dobro, disanje je sve što sam mogla da radim. Sve ostalo boli previše, a kada je počeo kašalj doneo je oštre bolove kroz nogu. Jeremiah. Sećanje je bilo tamo, ali daleko. Videla sam poznato lice u glavi, a zelene oči su zurile u mene, ali više me boli kada previše razmišljam o tome. Stisnula sam zatvorene oči, suze mi klize i suše se uprkos prašini na obrazima. Naslepo pipam okruženje i osećam pomicanje u blizini. Stenjanje je odjeknulo malom prostorijom dok se neko budio. "Jesi li dobro?" Uspela sam da zagrakćem, moj glas je promukao. Dug

trenutak je usledila tišina. "Lucy?" Glas mi je urezan u vidu bezbrižne, neozbiljne ličnosti. Zatvorila sam

oči. "Lukas. Šta se dogodilo?" "Ne znam." Čula sam ga kako se pomera do mene, a onda je zastenjao. "Drži se." Svetlo sa mobilnog telefona osvetlilo je prostor i začkiljih kad se uperilo

387

Kraljevstvo snova

Brodolom IV

direkno u mene. Zaštitih oči, pogledala sam okolo mali prostor i vidim debele grede drveta koje su priklještile moje stopalo. "Više mi se dopadalo kada nisam znala šta je bilo na meni" šapnula sam slabo.

"Ne zezaš, zar ne?" Ćutanje je naoštrilo moj sluh i kroz bol u mojoj lobanji mislim da sam čula glasove. Lukas isto mora da ih je čuo čim je rekao "Pomoć je na putu." Stisnula sam oči čvrsto, letargija me preplavljuje. "Tako sam umorna," mrmljam, samo želim da spavam. "Hej!" Oštar glas je odjeknuo malom prostorijom. "Nema spavanja dok ne izađemo. Možda imaš potres mozga." Letargija je ipak nastavila da se širi i bez obzira koliko se trudila da zadržim budnim moje telo zahtevalo je drugačije. Posegnula sam rukom ka njegovom glasu.

"Lukas." Slabo se sećam, neko vuče moju ruku i govori nešto u moje uho, ali ništa me ne može zadržati budnom. Sledeći put kad sam se probudila bilo je jako svetlo upereno u moje oči. Mašem slabašno rukom, zraci cepaju kroz glavu poput noktiju i svetlost je nestala. Glasovni eho je oko mene i kad sam trepnula, svet u fokusu je počeo da ima smisla.

"Rekao sam ti, ne možemo se vratiti u tvoju kancelariju." "To je jedina opcija koju imam u ovom trenutku." Marienin teški naglasak

rekao mi je da je francuskinja bila pod velikim stresom. "Nemamo opremu da se bavimo ovakvim stanjem."

"On očekuje da to uradimo, zar ne vidiš? Ne možemo da uradimo ono što on očekuje ili ćemo upasti u još goru zamku." "Mislila sam da je to ono što si rekao da treba da uraimo." Zakreštala sam promuklim glasom i obojica su pauzirali argumente gledajući u mene. Odmah, Jeremiah je bio na mojoj strani, klečeći je uzeo moju ruku.

388

Kraljevstvo snova

Brodolom IV

"Kako se osećaš?" Tiho me pita stavljajući prste na moj zglob. Mahnuh slabo rukom kroz vazduh. "Pih." Prokleto je bolelo-pakao, samo disanje boli-ali taj gest izgleda je

e gležanj," opustio Jeremiah. Pomeram nogu i usisavam bolni uzdah. "Moj stenjem, terajući sebe da se ne pomeram. "Bila si zaglavljena ispod glavne krovne grede od kolibe. Bilo je potrebno neko vreme da ti se makne sa stopala."

"Šta je sa Lukasom? Da li je on dobro?" "Prisutan i u jednom komadu. Pa, uglavnom." Okrećem glavu da vidim

Lukasa kako prilazi slabo šepajući. Držao se za srednji deo tela i polako prilazio, njegov osmeh i dalje je sijao u mraku. Odbacio je zabrinutost i kleknuo blizu.

"Kako je noga?" Umirujući sebe, pomerala sam prste, a zatim pokušala d a savijem stopalo u puki nagoveštaj. Nisam imala pojma koliko dugo sam bila tako, ali se moglo reći da je otrnula i otekla. Bol je još tamo, ali barem ovaj put nije bio takvo iznenađenje. "Zapravo, bila sam i bolje."

Lukas je prširio osmeh. "To je moja devojka." Ruke oko mene su me stisnule, a Lukasove oči su ošinule Jeremiah. Frustrirano sam zastenjala, shvatajući napetost do koje je izjava dovela, ali Lukas je odstupio. "Znate li šta se dogodilo?" pitao je Marienu koju sam primetila oslonjenu na dve od četiri pukle grede. "RPG ručna granata, bomba koja je već postavljena? Imam ljude koji rade na tome, ali većina naše opreme je uništena u eksploziji." Marienin glas je zvučao promiklo kao da se nagutala dima ili je uzvikivala naređenja celu noć. "Nemamo dovoljno svetlosti da bi uradili temeljnu istragu, plus imamo teško ranjene." "Pa, ne možemo ostati ovde." "To znam, gospodine Hamilton." Drugi čovek u prašnjavom odelu prišao je francuskom agentu i šaputao, Mariena je odšepala.

389

Kraljevstvo snova

Brodolom IV

Naslonila sam glavu u stranu na Jeremiah ruku. "Šta se desilo?" Šapnula sam, zahvalna na tami. Glavobolja je nestajala, ali ne dovoljno brzo za moj ukus.

"Sećam se skinutih lisica, onda eksplozije." "Bile su tri eksplozije u stvari," Jeremiah odgovori grubim glasom, "sve

savršeno usmerene na obaranje kolibe. Ovo nije usmereno u jednu osobu, dizajnirano je da nanese što više žrtava moguće." Stisnula sam zatvorene oči gutajući. "Mogu li dobiti malo vode?"

"Ja ću doneti," Lukas je rekao pre nego što je Jeremiah mogao da odgovori . Čovek u ožiljcima je stao čvrsto na noge i pomešao se sa tamom. Između bola u zglobu, užasne glavobolje i stresa koji vodi u ludilo, sve što sam htela jeste da plačem. "Kako si ti?" Pitala sam ga stiskajući mu ruku. "Pristojno. Kauč je pao na mene zaštitivši me od većine eksplozije." Slika u glavi natera me da se nasmešim. "Tebe je napao kauč?" "Zadržimo tu malu tajnu između nas, hoćemo li? Definitivno je bio veliki napad, ali kada se sve smirilo nisam mogao da te nađem." Njegove poslednje reči bile su hrapave i velika knedla mi je zastala u grlu.

"Želim da se ovo završi," mrmljam držeći se sa Jeremiahovu košulju. On je usisao hrapav uzdah, a zatim položio ruku na moju kosu. "Imam te." Mrmlja, naginjući se i ljubeći vrh mog čela. Nisam mogla da se ne zapitam da li bi to bilo dovoljno za preživeti ovo.

390

Kraljevstvo snova

Brodolom IV ***

"Moram kontaktirati svoje ljude."

"A ja ti govorim da, sada to može biti loša ideja." Prigušeni glasovi me bude po treći put. I dalje sam bila u tamnom prostoru, ali u blizini sam mogla da v idim svetla koja osvetljavaju malu površinu ruinirane kolibe. Moj krevet takođe, nije više na krhotinama, jakna je previjena i služi kao jastuk. Bol u mojoj lobanji je konačno smanjen, sela sam pažljivo testirajući nivo bola. Primetila sam da mi je neko uvezao zglob sa daščicom i ostavio drvene štake na zemlji pored mene. Spustila sam noge preko strane uskog kreveta, sedela sam trenutak da budem

sigurna da je sve u redu pre nego pokušam ustati. Prvi pokušaj je krenuo loše, bol je pucao iz mog povređenog z globa, a ja proklinjem kroz uzdah. Drugi pokušaj sam držala bolnu nogu iznad zemlje i zavrtela kružeći, koristeći krevet kao potporu da se dignem na jednoj nozi. Dohvatam štaku koja mi klizi u rukama i hramljam ka svetlosti. Nisam bila jedina povređena u grupi. Nekoliko ljudi, od kojih su neki imali krvavu odeću i zavoje sedeli su na krevetima duž ivice zida kolibe. Oko oboda svetlosti mogu videti nekoliko pokrivenih figura koje leže na zemlji. Dok sam gledala, druga figura je postavljena pored ivice, videla sam bledu ruku koja se

izvukla ispod prekrivača. Bili su mrtvi. Zadrhtala sam i sklopila oči. Jedino svetlo ispred mene baca nejednake senke na zemlju. Hramljam nesigurno po zemlji prema poznatim glasovima, i dalje se raspravljaju. "Gospodine Hamilton, dok ja poštujem vašu stručnost u nekim stvarima,

moram da uzmem svoje ljude i vaše družinu smestim na sigurnu lokaciju." "A ja vam kažem da je previše opasno verovati bilo kojoj informaciji koju ćete dobiti. Moramo smisliti nešto bez ikakvog spoljnjeg uticaja." "Da li znamo šta se dogodilo još?" Moj glas je zvučao promuklo kao da sam spavala dugo vremena, ali moje pitanje je privuklo njihovu pažnju. Marie je 391

Kraljevstvo snova

Brodolom IV

odmah odbacila moje prisustvo okrećući se ka drugom agentu koji je došao do nje, ali Jeremiah je požurio do mene. "Kako se osećaš?" Pita zaboravljajući razgovor sa Interpolo agentima. "Umorno. Kao da imam slomljen članak. Slomljen je, zar ne?" "Koža je bila modra dok smo je uvijali što nije dobar znak, ali nećemo znati zasigurno dok te ne odvedemo u bolnicu." Zastenjala sam. Bila sam potpuno

bespomoćna, beskorisna, a opasnost je daleko od kraja. "Šta ćemo da radimo sada?" "Ne možemo da ostanemo ovde. Niko ne može reći kako je došlo do eksplozije, što znači da ne znamo da li će se ponoviti. Trenutno smo nepokretne mete. Ne verujem nikakvoj vezi, ni električnoj opremi jer sve može biti praćeno. Čak i prokleti automobili koje su vozili ovde imaju GPS čipove unutra." "Moji ljudi rade na uklanjanju istih na dva vozila. Ranjenici će biti odvezeni, dok je treći spreman." Jeremiah je odmahnuo glavom na Marienine reči. "I dalje mogu da nas prate sa neba. Koliko sam video, ne postoje nikakvi tuneli uokolo za nas kako bi se sakriti od satelita, i moramo pretpostaviti da je

nabasao na nas, kao što jeste." Starija žena je dala znak. "Da li smo ipak sigurni da je ovo bio Rush?" Jeremiah se zagledao u nju

sužavajući oči. "Šta mislite? Ko bi drugi mogao biti?" Iza nas neko je pročistio grlo. "Možda sam sebi napravio nekoliko neprijatelja tokom poslednj a dan ili dva." Nakrivila sam glavu dok je Lukas slegao ramenima, šarmantan osmeh se širio preko njegovog lica. "Nakon što smo se razišli na aerodromu, napravio sam budalu od sebe kako bi privukao pažnju ljupkom agentu ovde. Zaista draga," dodao je pogledavši u Marienino isklesano lice, "tvoja subina je da me primetiš." "Nisi morao udariti dečka iz obezbeđenja", rekla je Marie neprobojnim glasom ignorišući Lukasovu sladunjavost i gleda u mene. 392

Kraljevstvo snova

Brodolom IV

"Ali bio je grub prema meni kada sam išao kroz kontrolni punkt", rekao je Lukas trepćući očima nevino. "Loki ovde nam je data informacija," Marie je nastavila ignorišući usiljenog čoveka pored nje. "Slike koje sam ti pokazala na aerodromu su bile deo toga. On nam pomaže da identifikujemo neke od ključnih igrača u svojoj areni." Pogledala sam u Lukasa. "Gospodin Smith sa dokova?" Setila sam se dobro

obučenog, mirnog starijeg muškarca sa dokova u Jamaica. On nije izgledao opasno, ali, sećajući se straha u Niallovim očima, nešto mi je reklo da ne prihvata olako izdaju.

"Da li mislite da on već zna?" Mišić se trznuo na Lukasovom licu iako ga osmeh nikada nije napuštao. "Ne sumnjam da zna, stoga nisam siguran da je ovo neophodno uradio Rush."

"Ti im pomažeš?"

Lukas pogleda ka Jeremiah, podizanjem obrve na

napomenu svog brata.

"Šta je, zar tvoj veliki buraz ne može biti heroj takođe? Kladim se da si mislio da držiš monopol po tome u našoj porodici." "Ali mi smo usmereni ovde", rekla sam frustrirano. "Ko god nas je poslao mora biti taj koji nam je namestio."

"Ukoliko jedan nije znao za ostale i želeo je da jednim udarcem ubije dve muve." Glas je pozvao Marie.

"Ako bi me izvinuli," rekla je zamačinjući u tamu. Pored nas Lukas se pomerio. "Mislim da bi trebao da se vratim i legnem." Nisam shvatila, dok nije rekao

nešto, kako je Lukas pogrbljeno stajao. "Jesi li dobro?" Pitala sam krećući se ka njemu, ali mi je odmahnuo.

393

Kraljevstvo snova

Brodolom IV

"Biću u redu, samo mi je potreban odmor." Pogleda preko ramena u Jeremiah, ugao usana mu se izvio na gore. "Vidimo se za nekoliko sati." Definitivno nije izgledao dobro kada je odšepao nazad do kreveta sa jednom rukom oko stomaka. Deo mene hteo je da ide za njim da se uveri da je dobro, ali

pulsiranje zgloba me podseti da niko nije zaista bezbedan. Moj um je otišao do mrtvih koji su ležali na ivici svetlosti i gurnula sam sebe duboko u Jeremiah zagrljaj.

Iznad mene Jeremiah se mrštio u mraku. "Ne verujem im." "Možda ne," mrmljam i tapšem ga po ramenu umirujućim gestom "ali koji izbor imamo?"

"Ni jedan." Položila sam glavu na njegovu pritiskujući se uz njegovu toplotu tela.

"Da li je ovo sve Interpol?" Pitala sam. Ono malo što sam čula o organizaciji nije se činilo da se uklapalo sa ovim scenarijom. Jeremiah je odmahnuo glavom. "Oni su došli sa teškim naoružanjem, dobri kao lokalne vlast i. Britanska agencija za kriminal ima veze, a ja sam video neke NATO značke na muškarcima i opremi. Ne bi me iznenadilo da su neki od tih ljudi bili CIA. Rush je sebi napravio

međunarodnog neprijatelja, a mi smo zaglavljeni kvadrat u sredini." Ispod mene on je bio tvrd kao stena, svaki mišić čvrst. Unutra je bio kao bik u kavezu u potrazi za nečim, nekim da napuni baterije. U ovom trenutku, međutim, neprijatelj nije bio na vidiku i nepoznata opasnost vreba u tami. On praktično vibrira od napetosti koju drži u sebi. Dok sam prolazila rukom kroz njegovu kosu, osetila sam da se nešto od napetosti smanjilo. Pogledao je dole u mene držeći ruku na mom obrazu. "Nikada te ne bih udario." Nagla promena teme me je zbunila. Izmakla sam se i pogledala ga. "Znam to." Bilo je stvari koje sam se plašila da bi mogao uraditi, ali da digne ruku na mene nikada nije bilo u razmatranju.

394

Kraljevstvo snova

Brodolom IV

"Kada smo bili u hotelu... kada sam hteo da te uhvatim i ti si se trgnula

uzmičući." Prekinuo je i pogledao je u tamu. "Moj otac..." S`obziro m da sam malo znala o njegovoj porodici i svaka rečenica pregovora sa te dve reči nikada ne sluti na dobro. Najnežnije što sam mogla, zgrabila sam ga za bradu i okrenula lice ka meni. Mrk pogled je nestao, ali čak i u mraku sam mogla videti kako mu bol sij a u očima. "Ni jednom kada smo se prepirali nisam verovala da ćeš me povrediti." Moje reči izgleda nisu imale puno efekta. "Mogu," promrmlja. "Bilo bi tako lako."

"Ali nisi." Silina u mom glasu konačno mu skreće pažnju. "Povredio si me svojim rečima, da, ali si vođen svojom boli. Čak i dok si sprovodio svoje pretnje..." Napućila sam usne, shvatajući da su moje rane još uvek sveže. Sećanje na njegove reči i dalje boli, i moraću se baviti sa tim, vremenom. "Oboje smo pravili greške oprost neće doći preko noći". "Verovatno."

"Jeremiah." Opet sam ga povukla po strance vodeći računa da budemo oči u oči. "Ne znam pojedinosti iz tvog porodičnog života i odrastanja, ali mislim da znam čoveka koji si sada." Oslonjena na štaku hramajući bliže njemu dok nismo bili licem u lice, a zatim sam mu stavila ruke oko vrata. Jeremiah me gleda u tišini, ali znala sam da sam zaokupila njegovu pažnju. Neočekivano, suze se formiraju u mojim očima i trepnula sam terajući ih kako bih nastavila. "Ti si neverovatan i uprkos svemu što smo prošli, drago mi je što si bio uključen u moj život." Tišina se širila oko nas, ali nisam skrenula pogled sa njegovih očiju. One su sijale na slabom svetlu i nisam mogla da dokučim šta se dešava unutar njegove glave, nisam marila. Na kraju on pročisti grlo i pogleda u stranu.

"Treba da vidimo kako se ostali snalaze." Da sam očekivala sličnu izjavu od njega to bi bio razočaravajući odgovor. Kao što i jeste, samo sam frknula i preokrenula očima. Čoveče. 395

Kraljevstvo snova

Brodolom IV

"Hoćeš li dati devojci ruku?" Malo se iskosio i ispružio svoj lakat prema meni. Predajući mu štaku omotala sam ruku oko njegove stiskajući se uz njega. Bilo je toliko toga za reći mu, ali to će doći kasnije. Upravo sada smo imali druge probleme koje treba rešiti, sa njegovom pomoću odšepala sam ka svetlosti prema ostatku naše grupe.

396

Poglavlje 17

"Imamo li ikakvu ideju gde idemo?"

"Ni nagoveštaj. Ali mislim da opšta saglasnost je da ne možemo da ostanemo ovde." Namrštila sam se na Lukasa koji stoji pored mene. "Jesi li ti dobro?" Bili smo jedno pored drugog ispred velikih crnih vozila koja su stajala ispred onoga što je ostalo od kolibe. Na slabom svetlu, mogla sam

videti liniju znoja koja klizi niz Lukasovo lice. Njegova bleda koža sijala je u mraku, a on je bio naslonjen na haubu vozila. "Aha, ja sam zdrav kao dren." Pogledao me je. "Na kraju barem se nisam pretvorio u ćopavca." Pocrvenela sam vrpoljeći se sa mojom štakom.

"Jesi li me ti izvukao?" Pitam ignorišući njegov sarkazam. "Koliko god sam mogao." Sa rukom pokaza nejasno ka mom zglobu.

" Možeš li se iole osloniti na nju?" Ispravila sam se i polako ispravila stopalo na zemlji. Bol je još bila tamo, ali nije više bilo mučno kao ranije. "Malo," odgovaram, podižući se i naslanjajući ponovo na štaku. "To je dobar znak, Nadam se da je uganuće ili samo modrica od udara." On ućuta, stanje na koje nisam navikla kod njega. "Stvarno ne izgledaš dobro," rekla sam, čelo mi se naboralo od brige. Lukas je spašen, odgovora dok su Marie i Jeremiah prilazili. Naslonila sam se na Jeremiah dok je gledao svog brata. Njegov stisak oko mojih ramena bio je čvr st, iako sam bila zahvalna za njegovo prisustvo, napetost mi je govorila da ima puno

toga na čemu moramo poraditi. "Imamo dva auta spremna za polazak," Marie je rekla otvarajući vrata suvozača pored mene. Agenti su isključili sva svetla u unutrašnjosti v ozila kako bi izbegli da nas otkriju, ali ona je uperila lampu u unutrašnjost kako bi uradila

397

Kraljevstvo snova

Brodolom IV

proveru poslednji put. "Jedan od naših je oštećen u eksploziji i moji ljudi sada rade na tome, ali moramo naše ranjene skloniti na bezbedno." "Biće u stanju da nas prati bez obzira ako držimo svetla ugašena ili ne." "To je rizik koji moramo uzeti."

"Imam povređene ljude, i Lucy ovde možda ima slomljeni članak. Ona svakako ne može da trči u slučaju drugog napada." Malo se naježim, ne uvažavajući da moje stanje se koristi kako bi Jeremiah dobio saradnju, ali je klimnuo glavom. "Ovaj kombi je za povređene, već smo izvaili zadnja sedišta." Marie je

klimnula glavom i rukom pokazala ka tami. Nekoliko ljudi je izašlo, a nekoliko pridržavajući druge dok su hramali ka vozilu. Jedan po jedan ušli su u kombi, u tihom stanju, osim povremene zadisanosti i gušenj a bola kroz stenjanje. Oslonila sam glavu na Jeremiah ruku, ali se izmakao i otvorio vrata suvozača. "Evo, hajde da te ubacimo unutra." Pustila sam ga da mi pomogne smestiti

se na sedište, a štake mi je polegao u krilo. "Da li ti voziš?" Pitala sam vezujući pojas. Nije odmah odgovorio otvarajući klizna vrata sa strane.

"Pomozi mi" rekao je svom bratu osorno pokušavajući otvoriti teška vrata. "Jeremiah", rekla sam čvrstim glasom "ti ideš sa nama, zar ne?" "Ne izgleda tako," Lukas ispaljuje ne pomerajući se sa mesta naslonjen na haubu. Njegovi zubi sijaju u mraku. "Moja pretpostavka je da će ostati i ponovo izigravati heroja." Ne! Pogledala sam u Jeremiah, ali je bilo previše mračno da bih pročitala njegov izraz lica. "Da li je to tačno?" Pitam oštrog glasa. Kada još nije odgovorio, posegla sam i uhvatila ga za rukav. "Da li ostaješ ovde?" "Samo na kratko." Reči su zvučale odlučno od njega, kao da nije imao nameru ni reći mi. "Pomoćiću oko trećih kola i biću odmah iza vas." 398

Kraljevstvo snova

Brodolom IV

"Koliko dugo će to trajati?" "Ne bi trebalo biti dugo. Ali imamo više ranjenih koje treba smestiti na sigurno. Biću odmah iza vas." Želim da ostanem sa tobom. Reči su mi zastale u grlu dok mi je disanje postajalo hrapavo, anksioznost preti da me preplavi. Ideja preklinjanja je protiv svakog aspekta mog bića, ali upravo tada je to bila jedina

opcija koju sam mogla zamisliti. Svejedno, čvrsto držim usta zatvorenim, zurim u njega u tišini dok pomaže ostalim ljudima da uđu unutra. "Šta je sa drugim kolima?" pitam. "Previše su mala da stane više ljudi, a takođe nosimo i najveći deo preostale opreme. Oba vozila će ići različitim putevima kući u slučaju da se prate, ali trebalo bi da stignu u isto vreme." Zatvorio je vrata i nagnuo se kroz otvoren prozor.

"Osposobićemo ovaj drugi auto i vidimo se na krajnjem odredištu." Nešto mi je govorilo da neće da se predomisli i da želi da budem jaka za njega i više čvršća. Ovde je suviše opasno, ko zna šta vreba iz senke. Ali progutala sam sumnju i suze, znajući da ne bi pomoglo, položila sam nesigurno ruku na njegov obraz. "Budi oprezan."Zgrabio je moju ruku i poljubio dlan. Ovako blizu, mogla

sam da vidim odobrenje i zahvalnost u njegovim očima, kao da je ponosan na moj odgovor. Prolazim prstima po njegovom licu, memorišem teksturu i oblik, zatim nevoljno povlačim ruku. Želela sam da plačem i da se svađam, izjasnim i molim, ali nisam htela da izgledam patetično. Gutajući strahove, uvukla sam ruku u auto i zavalila se u sedištu grizući unutrašnjost obraza da se suzdržim od plakanja. "Hajde Lukas," Jeremiah kaže signalizirajući bratu da ga prati. Lukas se

premešta preko haube. "Ja sam..." on utihnu, okrećući glavu kako bi uhvatio moj pogled kroz vetrobran. "Mislim da ne mogu."

"Šta..." Zagrcnula sam se kad je Lukas skliznuo u stranu i pao isred toč ka. Odmaj, Jeremiah je bio na njegovoj strani, ja sam istegla vrat kroz prozor da vidim

šta se dešava. Lukasovo disanje je plitko i zastenjao je od bola kada su bratove

399

Kraljevstvo snova

Brodolom IV

ruke pritisnule njegov stomak. Jeremiah je naglo podigao košulju, čak i na slabom svetlu mogla sam da vidim tamnu modricu na njegovom stomaku.

"Ti arogantna guzice," Jeremiah zareža dok Maria signalizira dvojici agenata za pomoć "zašto nikom nisi rekao da si povređen? Ovo izgleda kao unutrašnje krvarenje." "Tako izgleda?" Upitao je slabo Lukas dok su tri čoveka se postavljala kako

bi ga podigli u kombi. Ne mogu da kažem da li je ozbiljno pitao, ali njegov slab glas me je uplašio. Podignut je pažljivo u kombi i postavljen preko sedišta iza mene, jedino koje je ostalo u kombiju. Okrenula sam se u sedištu koliko mi je pojas dozvoljavao i uhvatila sam Lukasov pogled. Dao mi je slab osmeh uz njihanje.

"Šta je ljutice?" Marie je sela na sedište vozača i startovala kombi. Vrata su se zatvorila, a Jeremiah je odstupio od kombija. Ispred nas, videla sam drugi auto kako izlazi na put gde ga je mrak gutao. Ni jedno vozilo nije imalo upaljene farove, pitam se

kako vozači upravljaju dok nisam videla Marie sa parom noćnih vizira preko njenih očiju. "Krećemo." Gledala sam bespomoćno kako nas kombi odvozi povlačeći se brzo iz oskudnog svetla kabine. Jeremiahovu figuru je suviše brzo progutao mrak, a ja se okrećem napred. Grudi su mi se stisnule, progutala sam da zaustavim suze. Uspomene nižu svoju ružnu stranu na dan kada su mi roditelji umrli. Pol icija me je nazvala nekoliko sati posle da mi saopšti nezgodu, odvezla sam se u bolnicu da identifikujem tela. Nema šanse da to mogu opet uraditi, poludeću ako se to desi sa Jeremiah.

"Dakle, ti si prvobitno iz Canade?" Marienn glas seče tišinu vukući moj u pažnju na sadašnjost. Pogledala sam u njenom pravcu, pa onda u tamu, ništavilo se širi ispred mene. 400

Kraljevstvo snova

Brodolom IV

"Quebec, zapravo," mrmljam pročišćujući grlo kako bi se otarasila knedle. "doselili smo se dole kada mi je baka umrla i ostavila nam kuću u New Yorku." "Ah, francuska kanađanka. Imam sestru u Monterealu." Znam da je pokušavala da započne mali razgovor, ali nisam bila raspoložena. Blago se okrećem u sedištu, prebacujem ruku nazad na sedište iza mene pipajući naslepo Lukasa. Kada sam našla njegov lakat, skliznula sam rukom dok mu nisam našla prste. Blago sam ga stisnula i bila sam zadovoljna kada je uzvratio.

"Zašto nam nisi rekao da si povređen?" "Bilo je suviše zabavno videti tvoje lice kada sam pao. Voleo bih da sam imao kameru." Frknem.

"Da nemaš unutrašnje povrede, udarila bih te." "Samo napred, sumnjam da bi bilo neke razlike sada." Reči su mu napete i stisnem mu ruku čvršće. "Marie," pitam drhtavim glasom "koliko traje vožnja?" "Bićemo tamo koliko god mogu brže voziti." Vozili smo se u tišini, vožnja se otegla u nedogled. Druga dva agenta bila su pozadi sa prelomom kostiju. Mogla

sam da čujem njihovo stenjanje dok smo prelazili preko neravnina na putu, ali Lukasovo hroptanje u srcu me je bolelo. Marie je na kraju skinula svoj vizir naočari i uključila svetla da potrefimo glavni autoput. Moj pulsirajući zglob je bio udaljena misao u mojoj glavi dok sam nastavljala brojati milje dok nismo stali. Već je svanjavalo kada smo ušli u bolnicu u blizini Londona. Medicinsko osoblje u pratnji agenata gomilaju iz zgrade krećući se pravo ka našem kombiju. Izvukla sam se napolje, mišići su mi ukočeni nakon duge vožnje. U daljini nazirem kolica, gledam dok Lukasa stavljaju na nosila. Hramljam iza

dok doktori ga guraju unutra, ali mi nisu dozvolili da uđem sa njima u lift.

401

Kraljevstvo snova

Brodolom IV

"On ide na operaciju." Marie govori dok ja pokušavam da prođem pored nje. "Odavde je dozvoljeno samo doktorima." Tonula sam bespomoćno gledajući dok su se klizna vrata zatvarala.

"Da li će biti dobro?" "Ne možemo znati, ali ovi lekari će uraditi najbolje što mogu." Pokazuje na moj zglob. "Treba neko da ti pogleda nogu." Da bih joj dokazala da je u krivu,

savijam nogu i polažem stopalo ravno na pod. Bila je kruta od otoka i dok je bol još uvek bio prisutan, više nije bilo mučno. "Dobro sam. Šta je sa Jeremiah i ostalim agentima?" "Njegova grupa je proverena pre trideset minuta, na putu su ka ovamo."

Ramena su mi klonula, uzdah koji nisam shvatila da zadržavam izašao je glasno iz mog tela. Ne osećam se bezbedno dok Jeremiah ne stigne, a li bilo je dobro znati da je na putu ka nama. "Nikad nismo bili u stanju da u potpunosti razgovaramo o

tome šta se dogodilo nakon što ste napustili London. Možda možemo to naoknaiti?" Agentica je bila gotovo prijateljski nastrojena i zurila sam sumnjičavo u nju.

"Imali smo lisice i bili smo pod stražom poslednji put kad smo razgovarali." "Vi ste tada došli na zaštićenu lokaciju, u sred velike operacije. Tako da je razumljivo da smo bili malo sumnjičavi." Shvatila sam. "Rećiću vam sve što je potrebno da znate," rekla sam i onda uzdahnula "više sam umorna od avanture u ovom trenutku, spremna sam na vraćanje dosadnom životu." "Pazi šta želiš, možda ti neće biti dovoljno nakon onog što si preživela. Ipak, svakako razumem osećaj, upala si u društvo koje možda te nikad neće ostaviti na miru."

"Ne šalite se," promrmljam, ali jedna strana usne mi se nakrivila na gore "imate neko mesto gde mogu stati na svoje noge." Marie nije imala priliku da mi

odgovori nakon što je mladi agent požurio do nje. 402

Kraljevstvo snova

Brodolom IV

"Našli smo ih," rekao je sa hitnošću u glasu. "Koga?"

"Agent Sandersovu porodicu. Njegova žena je zvala iz govornice na manje od kilometar pitajući za supruga. Dovodimo je sada." Marienine usne su se zategle u tmurnu liniju.

"Na kraju, ipak, neki ljudi su izašli iz ovoga nepovređeni," mrmlja, onda se okreće ka meni. "Moram da idem, ali i dalje želim razgovarati sa vama." "Mogu li nekako pomoći?" Upitam prateći je na mojim štakama, "Možda bar da saslušam njihove priče? Ako mogu pomoći bilo kako recite mi." Francuskinja je stala i pogledala me, a zatim nevoljno odmahnula glavom. "Prvo ih moram obavestiti o smrti agenta Sandersa, onda ih ispitivati o

svemu što znaju. Ako kažu sve što može da nam pomogne da ga identifikujemo, obavestiću te." Zastala je, a zatim pročistila grlo. "Shvatam da si bila na pogrešnoj zabavi, ali pre vašeg duela sa agentom Sanders, on je bio dobar porodičan čovek i oficir. Mogu li se osloniti na tvoje ćutanje o njegovom nevoljnom učešću u celoj aferi?"

"Naravno." Očaj na agentovom licu kad je izvukao pištolj na mene urezao mi se u glavu. Bio je stavljen u bezizlaznu situaciju, primoran da bira između svoje porodice i nas. Uprkos svemu, mogla sam da razumem zašto je morao da nas napadne. Ne bih prebacila teret njegovog delovanja na ničiju porodicu, posebno na nekoga ko je držao taoca za Alexander Rusha. "Idem li sa tobom?"

"Ne, vi ostajete ovde. Čim neko potvri da ste vi i Lukas dovoljno zdravi za otpust, uzećemo vas oboje." Usne su joj se stanjile i pažljivo me posmatra. "Šta je on tebi?" Čula sam jasnu insinuaciju u njenom glasu, ali već sam znala svoj odgovor i trudim se da ne zvučim uvređeno. "On mi je dobar prijatelj. Ništa manje, ništa više." Marie izgleda sumnjičavo, ali klima glavom.

403

Kraljevstvo snova

Brodolom IV

"Znam da insistiraš da si dobro, ali neka doktor pogleda tvoju nogu." Moje usne se iskrive, ali razumela sam poentu, klimam glavom. Dok je Marie odlazila

mladi lekar u pratnji drugog agenta mi je prišao. "Ovuda gospođo," rekao je i pratila sam ga niz hodnik. Lekar je potvrdio moju sumnju za iščašenje i samo je promenio zavoje. Stopalo je još uvek otečeno, ali je objasnio da su modrice spoljne od siline udara grede na nogu, a manje od

preloma. Predložio je rengen, ali je priznao da sam imala dobru mobiliza ciju i ne previše jake bolove, verovatno je uganuće. Novo previjanje stegnulo je celo područje, iako je upozorio da se ne oslanjam na nju za početak. Lukas je i dalje bio iza glavnih vrata, verovatno na hirurgiji dok sam ja

završavala svoj pregled. Nisam bila sigurna koliko dugo sam sedela, ali uprkos svemu što se dešavalo dozvolilo mi je da na trenutak odmorim oči. Tu je bilo previše stvari u poslednje vreme, previše opasno, za ovaj kratak trenutak sam se osećala sigurno i nisam to želela propustiti. Glavobolja koja je bila prisutna od kako je bila eksplozija u kolibi, polažem svoju glavu na zid i zatvaram oči. "Gospođa Delacourt?" Glas u blizini me trgnuo iz sanjarenja. Pored mene je stajao drugi doktor, ovaj malo stariji, gleda okolo u iščekivanju. Nisa m imala pojma koliko dugo sam spavala, ali sam videla da su isti agenti postrojeni duž hodnika.

"Da?" Pitam uspravljajući se. Doktor me je pogledao i blago se nasmešio. "Vaš prijatelj Lukas pita za vas." To me razbudilo potpuno. Zgrabila sam svoje štake i podigla se na noge dok je doktor nastavljao. "Njegovo krvarenje nije bilo ozbiljno i mogli smo ga staviti pod kontrolu sa minimalnim zahvatom

operacije. Moraće ostati ležati još neko vreme." Zadnji deo čini se da je više usmeren agentima nego meni. Jednažena se odgurnula sa stuba kraj zida izvlačeći mobilni iz džepa. "Hoće li on biti dobro?" Pitam privlačeći doktorovu pažnju ka meni. "Mogu li ga videti?" Doktor je klimnuo glavom.

"Možda bude malo omamljen, ali da, mogu vas odvesti njemu." 404

Kraljevstvo snova

Brodolom IV

"Mogu li imati momenat pre nego što odete k`njemu?" Pogledala sam i

vidim da jedna od agenatica je ostala u bolnici krećući se ka meni. "Agentica Anderson," rekla je kao kratak uvod dajući mi brzo rukovanje. Ignorisala je doktora i pokazala mi da je pratim. "Agentica Gautier htela bi da popričate." Nova zastupnica je imala američki naglasak koji sam našla interesantnim. Pratila sam je nekoliko metara niz hodnik, ulazeći prva u sobu navodi me. Moje iskustvo u poslednjih nekoliko nedelja čini da nemir zadržim iza sebe. Deo mene želi da joj verujem, ali prošla sam kroz mnogo toga da bih bila vitez moje bezbednosti. Čak i sada, analiziram sve, pokušavajući da shvatim najbrži izlaz u slučaju nužde. Pitala sam se da li je ovo kako se Jeremiah osećao sve vreme. Zaustavile smo se nekoliko metara, dalje od eha bilo kakvih ljudi, agentica je

pružila mobilni ka meni. Uzimam ga i stavljam na uho. "Da?" "Imam nekoliko pitanja pre nego odeš do Lukasa." Izgledalo je kao da me posmatra, sve što sam znala i jeste. "Važi." "Razgovarala sam sa Agent Sandersovom udovicom i ona ima priličnu priču

da ispriča. Međutim, ja bih želela da čujem tvoju priču, takođe." "Pomoći ću vam koliko mogu, ali nisam baš sigurna šta se sve dešavalo. Jeremiah nas je vozio oko sela, zamenjujući auta kada smo otišli." "Zamenjujući automobile? Ne, nije važno to. Da li ste stali negde? Sastali se sa nekim?"

"Samo sa jednom osobom," lagala sam, rešena da držim Ethana dalje što je moguće. Jeremiah nije hteo da njegov bivši saigrač bude doveden i držim se njegovih želja. "Zaustavili smo se u nekom pabu i sreli se sa čovekom zvanim Ronny. On je taj koji nam je rekao da Rush treba sklonište, što se ispostavilo da je vaša koliba." "Možeš li ga opisati?"

405

Kraljevstvo snova

Brodolom IV

"Nizak, mršav, nervozan. Velike uši, veliki nos, plave retke kose kao u trol lutke. Bio je pun sebe dok je Jeremiah obezbedio pomoć i dobio informaciju. Upoznali smo ga u jednom starom pabu preko puta bakalnice i perionice, ali ne

znam grad. Jeremiah bi mogao da vam kaže, da li je on stigao?" "Držimo se ove teme. Da li je imao akcenat?" Iako nije mogla da me vidi slegnula sam ramenima. "Ja bih to opisala kao londonski, ali ne znam kako da budem konkretnija.

Definitivno mogu da ga izaberem kada bi bio postavljen u nizu osumnjičenih." "Hvala, gđo Delacourt." "Ali šta je sa..." Veza prekinu u sred rečenice "Jeremiah?" Frustracija je zaiskrila i ne tako mala količina straha. Gutam teško, vraćajući agentici mobilni. "Molim vas, obavestite me što pre možete ako ima vesti od Jeremiah," kažem zadebljalog glasa. Crvenokosa žena klima, a ja izbacujem isprekidani uzdah. Ostavim strah sa strane, podižem bradu i idem za doktorom u obližnju prostoriju. Lukas leži na krevetu dok sam ulazila, okreće glavu u stranu. "Hej," kažem terajući usne na smešak "izgleaš užasno." "Poklopac upoznaje lonac." Lukas mi daje umoran osmeh. "Drago mi je

videti te, takođe. Gde smo mi?" "U bolnici. Za sada svakako." Uzdahnem i sednem. "Kako se osećaš?" "Spreman sam da igram poskakujući." Pomera se u krevetu gurajući sebe nazad uspravljajući se, onda se trznuo. "Pa, možda ipak valcer." Zurim u svoje ruke, prelazim preko noktiju nesigurno dok se on namešta udobno. "Želim da se ovo završi, Lukas," mrmljam stavljajući ruke na ivicu njegovog kreveta. "Želim da idem kući i zaboravim da se ovo ikad desilo." "Svet ne funkcioniše tako, nažalost. Ne možeš pobeći prošlosti, samo se suoči sa tim i nadaj se da ćeš preživeti sastanak." Namrgodim se na Lukasa, jer njegov siguran glas mi govori da je bio već u ovoj situaciji. Naša situacija je bila 406

Kraljevstvo snova

Brodolom IV

toliko neizvesna, sa previše nepoznatih varijabli. Moj život je kao ratna zona čak i

kada sam bila na sigurnom tlu. Svaki smisao je povišen, moje emocije preblizu površine. Nije bilo načina znati gde će čekić sledeće pasti. Mali zvuk ispred vrata naterao me je da poskočim u stolici i bacam zabrinut

pogled na ulaz. Pogledala sam prema Lukasu i vidim da me posmatra, oči sam vratila natrag na moje ruke. Pored mene Lukas uzdahne.

"Voleo bi da ti kažem da će biti sve u redu. To bi bila laka laž, naročito od mene, zar ne? Ali s`obzirom da znaš sve o situaciji, možeš li mi verovati?" Ne. Laži, bez obzira koliko dobronamerna, bila bi besmislena. Uloge su bile previsoke i previše lične da bi dobila ikakvu utehu od praznih obećanja. Nastavila sam da zurim u prste, a tišina se protezala između nas. Crna tama je zasjala u meni preteći da uguši svako dobro sećanje koje imam. "Lusy, pogledaj me."

Nerado dižem pogled da bih videla da me gleda glave nakrivljene na stranu. Ožiljak preko njegovog lica bio je omekšan bledilom kože, ali njegove plavo zelene oči bile su upozorenje, kao i uvek. Tamna kosa nije više počešljana unazad, zalepljena je na od znoja ispucalo lice. Uglađenost je otišla, sufisticiran izgled se izjednačavao sa prethodnim krijumčarem, ovde je neko ko izg leda svakim centimetrom da treba da bude u bolnici.

Ispružio je ruku pokazujući prstima prema meni. Nevoljno, podigla sam ruku na njegovu i on je pokriva sa obe svoje.

"Lucy Delacourt," rekao je svečanim glasom koje ću ikada čuti iz njegovih usta "obećavam da ću učiniti sve da ti i moj brat budete sigurni. Da li razumeš?" I ja, takođe. Nisam mogla da podnesem ideju da izgubi samouverenost, razdražljivost koju je imao pre mene. Dobrovoljno, nagnula sam se napred i sklonila ruku iz njegovih i gurnula zrb rkanu kosu iza uha. Lukasove reči su izbledele u tišini, njegovo grlo proizvodi bešumni gest, te brilijantne oči buše rupe u mojim. Izgledao je spreman da ga pitam, ali je neko pokucao na vrata iza mene,

407

Kraljevstvo snova

Brodolom IV

zapanjujući nas oboje. Gutajući, otvaram i virim napolje. Dama agent sa kojom sam pričala ranije stoji ispred vrata. "Mislila sam da bi trebalo da znate," kaže tiho, jedva dovoljno glasno da čujem "stigao je glas od agentice Gautier. Tim je otišao pošto smo proverili kolibu više od sat vremena. Nemamo ideju gde su sada."

408

Poglavlje 18

Preselili su Lukasa i mene, izašli smo iz bolnice u roku od nekoliko sati, verovatno zbog bolje sigurnosti. Lukas je izveden u kolicima i transpotovan u

kombiju dok sam ja otišla autom sa drugim agentima. Niko nije govorio, pretpostavljam da nije imalo mnogo toga da se kaže. Našli su auto, bez putnika, jedan sat nakon što mi je rečeno i odluka je doneta da se svi povučemo iz državne bolnice.

Nisam govorila, samo sam pratila naređenja. Unutra, ostala sam smrznuta, moje telo kreće se kao autopilot. Neka bolna ukočenost širi se kroz mene, truje svu nadu i prlja bilo kakvu mogućnost dobrog ishoda. Po prvi put, zaista matira da ne može biti srećan kraj, da ja ili neko koga volim možda neće izaći iz ove situacije živ. Unutrašnje mrtvilo je bilo teško gvožđe u mom stomaku, vukući me dole i praveći moj hod još težim. Nova lokacija je bila više bezbednija, potpuno moderna zgrada iza debele kapije. Stražari su postavljeni svuda, oružja na gotovs dok su nas sprovodili unutra. Agencija koja nas skriva je bila spremna na rat i pored svih prethodnih

pokazatelja i da će dobiti jedan. Nisam imala mesta se brinuti više. Gegamo se kroz hodnik pored obezbeđenja i ka gore liftom. Na kraju smo završili u drugom staklenom hodniku dugoko unutar zgrade. Agentica Anderson, koja je bila uz mene svo vreme, vodi me u drugu sobu,

uprkos mom raspoloženju odahnula sam sa olakšanjem kad sam videla Lukasa. Bio je u kolicima okružen sa dva agenta i izgledao je kao kralj na prestolu. Oni se savijaju da mu pomognu da ustane i Lukas gunđa dok se pažljivo smešta na obližnji kauč. Lukasove oči me pronalaze i uprkos svom bledilu, širok osmeh mu se širi licem. "Pa, vidi šta nam je mačka dovukla", rekao je, onda mu oči zatrepću na agenticu pored mene "ah, uvek je lepo videti lepo lice u ovakvim situacjama.

Previše ima testosterona ponekad." Crvenokosa agentica pocrveni, ali inače ga 409

Kraljevstvo snova

Brodolom IV

ignoriše. Signalizirala je dvojici agenata koji su je pratili iz sobe. Lukasove oči gledaju njihov odlazak, a onda je osmeh malo splasao. "Ima li vesti o Jeremiah?"

"Ništa." Sela sam na stolicu do njega, naslonila glavu unazad i buljim u plafon.

"Trebalo bi da je ovde još pre nekoliko sati, ali nema ni traga ni glasa od te grupe."

"Kladim se da žele da taj auto ima GPS praćenje sada." Kada sam mu dala opak pogled, Lukas je podigao ruke. "Šta hoćeš da kažem? Da bih voleo da je on ovde? On mi je brat, naravno da bih voleo."

"Znam," izbacila sam nesugaran izdah "mrzim biti bespomoćna." "Ah, vi propovedate horu." Lukas je mahnuo rukom preko njegovog tela

položenog na kauču. "Ako se loši momci probiju kroz ta vrata vani, najbolje što možemo uraditi jeste da ih poplašimo." Zamišljanje me skoro nasmejalo, ali nisam bila raspoložena za humor. "Šta će se desiti sa tobom kada se sve ovo završi?" "Nemam pojma. Ako uspem d a preživim od mog ludog polu brata,

očekujem da ću se izvući uzimajući ime nekog drugog saradnika kojeg sam sredio." Trznem pogledom na Lukasa pa ga sklonim. "Mi smo bačva puna smeha, zar ne?" Lukasove usne se protežu u tmuran osmeh. "Pravi komičati. Samo kakvu situacija zahteva."

"Ne znam šta da radim u vezi Jeremiah?" Reči su mi se otrgle iz grudi, kao da više nisu mogle da ostanu zarobljene u meni. Gotovo odmah sam htela da ih vratim nazad, ali sam držala moja usta čvrsto zatvorenim. Ironija moje situac ije, traži savet od "drugog čoveka" koji nije izgubljen zbog mene. Ali mi je potreban odgovor , uprkos svemu, mislila sam o Lukasu kao prijatelju i savezniku. Dao mi je

kratko sleganje ramenima očima gledajući u daljinu.

410

Kraljevstvo snova

Brodolom IV

"Ne postoji ništa što možeš uraditi u ovom trenutku." Lukas promrmlja. "On ti ili oprašta ili ne." "Ali..." progutala sam gorku žuč u mom grlu znajući da je u pravu "ali kako ću znati da mi je iskreno oprostio?" "Nećeš," Lukas kaže otvoreno "ako je ono što se desilo između nas tako rastavljivo, trebaće dodatno poverenje sa obe strane. Ali nije tajna da si pala u krevet sa mnom zbog gluposti od odbijanja mog brata, ne zbog ljubavi prema

meni." Trgnem se na gorku napomenu osećajući kako mi se utroba steže. "Žao mi je." Mrmljam osećajući se očajno što sam ga, međutim nažalost, iskoristila. "Nemoj da ti bude." Lukas uzdahnu. "Anja me je volela. Znao sam to i

manipulisao sam njenim osećanjima za vlastite ciljeve i poslao je ravno put uništenja. Plus, ko zna koliko drugih sam povredio sa šve rcom. Veruj mi, zaslužujem puno gore." "Ali..." privuče me prskavi glas ispred naših vrata. Marie se vratila, nisam mogla razumeti šta je govorila, ali sam prepoznala njen glas. Skačem iz stolice, prešla sam sobu što sam brže mogla i zamisliti, otvaram vrata trgajući kvaku gledajući panično niz hodnik. Agentica Anderson je bila odmah do mene. "Gospođice Delacourt, nešto nije u redu?" "Da li su ga pronašli?" Pitam dok Marie prolazi pored mene. Francuskinja se namršti. "Gospođice Delacourt, trebalo bi da se odmarate..." "Jebeš odmaranje. Trebalo bi da saznamo gde je grupa ostala iza nas. Da li ste našli Jeremiah ili Ronny?" Marie pući usne i deli pogled sa Andersonkom koja govori u množini. "Lokalna vlast sprovodi saznanja, uskoro ćemo saznati koga ste opisali," rekla je konačno dok se lift na kraju hodnika otvarao. "Pomažu nam da ga

411

Kraljevstvo snova

Brodolom IV

nađemo, sada moramo videti šta on zna. Čim saznam nešto, javiću vam." To su bile prazne reči, beznačajne kao vazduh za mene. Moje ruke se tresu sa kombinacijom besa i straha, hvatam okvir vrata kako niko ne bi primetio. Marie

već gleda niz hodnik odbacivši moje prisustvo. "Ronny je samo zatajio," mrmljam, pokušavajući da zadržim emocije "moramo ih naći odmah." "Javiću vam ako su saznali nešto," Andersonka govori krećući ispr ed mene dok sam ja gledala ko je bio u pratnji na kraju oltara. Ronny me brzo primetio i podsmeh koji je razdvojio njegovo lice odalo je

njegovo priznanje. "Hej, ljubavi," rekao je ližući usne razvratno, "ne možeš me se zasititi, zar ne? Da li bi želela biti u ulozi sada kada je tvoj momak van igre?" Zgrčila sam se, i dok se Ronny smejao nešto unutar mene je eksplodiralo. Predugo bežim i bespomoćna da budem više neću. Njegove reči su odgovori na moje pitanje: muljator zna nešto o Jeremiahnovom nestanku, ali ovo je sve igra. Nije hteo da kaže; za njega, to je bila zabava da gleda tuđi neuspeh i bitku bez cilja sve dok vreme ne istekne. Njegov smeh previre u meni, odjekuje u mojoj glavi,

dok ništa nije ostalo da uradim osim da glumim. Andersonka je stajla između nas, njena pažnja je na zmiji u lisicama.

Posmatrala sam je krišom više nego što je moj svesni um razumeo, znala sam da ima pištolj. Dok se naginjala napred, zapravo sam bacila pogled na njega po prvi put, smešten je bezbedno uz njen kuk. Bez razmišljanja o posledicama posežem za oružjem, otkovčavam fotrolu i izvlačim ga. Sve oči se okreću na mene u gužvi i znam da moram da delujem brzo.

Ignorišući bol u članku, bacila sam se pravo na Ronnya hvatajući njegovo odelo i držeći ga čvrsto u trenu bacajući nas oboje na zid. Hodnik je bio uzak i udarili smo u suprotan zid. Dva čoveka koja su držala Ronnya bila su nepripremljena i izgubili su kontrolu nad lisicama koje su ga držale. Sručili smo se na zemlju, ja na vrhu zapanjenog čoveka, sa rukama još uvek na oružju uperenom

412

Kraljevstvo snova

Brodolom IV

u njegovu glavu. Podsmeh je nestao sa Ronnyevog lica sada, njegove oči su iskolačene u iznenađenju, ali nisam marila. Izbliza, mirisao je još gore nego što sam zamišljala. Njegove usne su izvučene u šoku, otkrivajući braon zube i prljav dah koji me je terao da se gušim. Pištolj je bio spušten na njegove grudi, uspela sam da se povratim dovoljno brzo i vratila sam ga brzo na lice.

"Lucy, ne!" Ignorisala sam Marienin glas podižući pištolj gore pod Ronnyevu bradu. Oko mene sam čula viku i druge ljude kako izvlače pištolje iz njihovih fotrola, ali moje oči nisu napuštale Ronnyevo lice. Bes koji me je držao ovaj put nije bio održiv resurs. Strepnja od ishoda koji bi mogao biti procvetao je u mojim grudima, teralo me je na otežano disanje. "Ona ne može ovo da uradi!" Ispod mene, Ronny se migolji, ne može mnogo da uradi sa rukama zarobljenim ispod mene. Njegove reči izvlače sećanje u mojoj glavi i gledam dole u pištolj. Povlačim ruke pokušavajući da odvojim sebe od Ronny. Pritiskam mali crni jezičak odmah iznad okidača, uklanjam sigurnost i povičem. "Ruke dalje ili je mrtav." Zvučala sam kao loš pandurski film, ali reči su delovale. Ruke se spuštaju, odstupaju ka sigurnosti, vraća se strah na Ronnyevo lice. Guram pištolj nagore, ruka mi drhti sa adrenalinom. "Gde su ga odveli?"

"Kako bih ja znao?" Ronny je bio kao kruta daska ispod mene, oči širom otvorene i bulji pravo u moje ruke. Mogu li ga zaista upucati? Nisam bila sigurna.

Pištolj se trese u mojoj ruci, nadam se da će pomisliti da je to od besa, a ne straha. Sve o čemu sam mogla da mislim jeste da je Lukas sa doktorima, a Jeremiah u opasnosti. Ali znala sam ako vidim osmeh na tom malom lisičjem licu opet, povlačenje okidača biće mnogo lakše. "Lucy." Marienin smiren glas dolazi ne gde iza mene. "Pusti ga i spusti pištolj dole."

413

Kraljevstvo snova

Brodolom IV

"Morate da znate nešto." Kažem ignorišući Marieninu molbu. "Kako si dobio informaciju o toj kolibi?" "On me nazvao na mobilni! Kunem se, nisam znao gde je on, ili bilo ko drugi!" "Koji je bio broj?" "Jebi ga ako znam, ali bio je američki!"

Nikad u životu nisam mislila da vidim ovu vrstu terora usmerenu na mene. Ronny je delovao iskreno, pravi karakter informacija sada kada je njegov život bio na koncu. Ništa što je rekao, međutim, nije bilo od koristi u nalaženju Jeremiah. Očajanje se gušilo u crnulu, a u tom trenutku vratiti Jeremiah bilo je sve na šta sam mogla da se fokusiram bez da ne poludim.

"Brojaću do tri. Jedan." "Lucy, pusti ga odmah!" "Dva."

"Cuchulainn!" Trepnula sam ne shvatajući reč. "Šta je to?" "Cuchulainn. To je pab u Londonu." Ronny se tresao sada, veliko drhturenje

od njega pretilo je da me zbaci sa njega. "To je jedini put da sam ga sreo lično. Ne znam ništa o tvom čoveku, samo me m -molim te, molim te nemoj ubiti." Njegova molba konačno je dotakla nešto u meni. Zurila sam u oružje u

mojim rukama, sram me uništavao. Imala sam iznenadnu i ogromnu želju za povraćanjem dok je pištolj klizio niz moje ruke, pada sa tupim udarcem na linoleum. Odjednom ruke me grabe, kidaju me od Ronnya i guraju mi lice dole ka

podu. Ronnyev podignut glas je bio deo buke, ali sam bila previše očajna da slušam. Vikanje je nastavljeno iznad mene dok su mi ruke savijene na leđima 414

Kraljevstvo snova

Brodolom IV

ograničene lisicama. Veliki jecaj stvorio se u mojim plućima ostavljajući m e da se borim za vazduh. Zatvorila sam oči obraza naslonjenog na hladan pod, pokušavam da zaboravim strah koji sam videla u tim braon očima trenutak pre. Krivica je prošla kroz mene i samo se pitam koliko loše sam zabrljala. "Morate me štititi." Ronny brblja, strah je i dalje u njegovom glasu. " Ako on sazna da sam ti išta rekao..." "Vodite ga u sobu za ispitivanje, ja ću se pobrinuti za devojku." Marienin oštar glas je prošao kroz moje mračne misli. Dva ogromna muškarca podigli su me na noge, nezgodno je sa lisicama i uganutim člankom. Dok me je adrenalin brzo napuštao bol se pojačavao. Borila sam se sa balansom na jednoj nozi strepeći od momenta kada ću morati da hodam. "Ne mogu imati takve egzibicije, gospođice Delacourt." Napola sam očekivala da će me odvući u neki zatvor, tako da je iznenađenje kada su me upravljali ka mojoj prvobitnoj sobi. Pored mene, videla sam Marie kako uzima

Andersonin pištolj. "Pokušaj da se ovo ne desi opet." Rekla je suvoparno i Andersonka je napućila njene usne crveneći. "Izvesti svoju agenciju," francuskinja je nastavila, "mi ćemo se pobrinuti za gospođicu Delacourt." Stražari su me spustili na stolicu. U blizini, Lukas je već bio na nogama teško naslonjen na obližnji sto. "Šta ste joj uradili?" Upitao je krećući se ka meni, ali mu je put blokiran od strane agenata.

"Smiri se Loki, ona je dobro. Lisice je drže da ne bi izvela još nešto glupo." Sklonila sam pogled, previše posramljena da ih gledam. Ronnyevo lice ne izlazi mi iz glave, strah koji sam videla u njegovim očima nastavlja da me proganja. Patnja izlazi iz mene i borim se sa suzama.

Bilo je previše toga u poslednje vreme i nisam imala pravo na samo sažaljenje u ovoj situaciji. Marie se povukla dok se Lukas smestio nežno kraj mene.

415

Kraljevstvo snova

Brodolom IV

Držim glavu okrenutu, ne dozvoljavajući mu da vidi moju bol. Ostao je nem mnogo duže nego što sam mogla zamisliti pre nego je počeo konačno da govori. "Mogu te otarasiti tih lisica ako želiš." Nisam ogovorila, samo sam zurila u moja kolena. Pored mene, Lukas je duboko uzdahnuo. "Šta god da si uradila tamo nije tvoja krivica."

"Ozbiljno?" Dala sam mu zblanut pogled. "Ukrala sam Andersonki pištolj i držala ga na Ronnyu, teravši ga da govori. Kako to nije moja krivica?" Jedna braon obrva se podigla na moje priznanje. "Perverzija." Kad nisam ništa odgovorila na njegovu doskočicu, on ponovo

uzdahnu. "Razmisli o tome, Lucy. Da li bi ikad uradila nešto slično da te Rush nije stavio u tu poziciju?" Odbijajući njegov smisao rezonovanja ostala sam mirna. Momenat je prošao onda je Lukas pitao. "Da li je rekao nešto?" Odmahnula sam glavom i progutala, grudi mi se dižu ubrzano. "Bojim se." Priznanje je bilo kao da sam povukla vadičep iz odvoda, plima emocija me je preplavila i grcala sam jecajući. Lukas mora da je video nešto na mom licu jer me je obgrlio rukama. Nisam mogla da se zaustavim, naslonjena na Lukasovu košulju dala sam emocijama i osudi olakšanje. Lukas me je držao njegovim rukama oko mene dok sam ja plakala i plakala, nemoćna da izbrišem moju nesigurnost i Ronnyevo prestravljeno lice iz mog uma. Agentica Anderson nikada se nije vratila na vrata. Agentica Marie se vratila

skoro dva sata kasnije u pratnji dvojice muškaraca koji su me doveli u sobu. "Pusti da ti skinem te lisice." Stajala sam pažljivo na jednoj zdravoj nozi, jedan od muškaraca me držao za ruku pomažući mi da ustanem. Marie je otključala lisice iza mojih leđa omogućavajući mi da protegnem ruke, ali odmah mi ih je vratila na zglobove ispred mene. Uzdahnula sam ne

rekavši ništa, pitajući koliko sam nevolje proizvela. "Imamo nekoliko tragova koje pratimo. Ekipa je odmah poslata da pretraži pab koji je Ronny pomenuo. Slomio se nakon tvog malog incidenta, zahtevajući zaštitu od svog poslodavca, tako da sledimo sve što možemo." 416

Kraljevstvo snova

Brodolom IV

"Da li ste im se pridružili?" Marie odmahnu glavom. "Uprkos onome što si videla, obično nisam terenski agent. Ali ću saznati odmah ako se pojavi negde na mreži." Lukas je zazviždao. "A agentica Anderson?" Marie ga je sumnjivo pogledala, ali je odgovorila. "Ona je sa svojom agencijom u ovom trenutku."

"Nije u nekakvoj nevolji, zar ne?" Mrzim misliti da sam joj uništila karijeru. "To nije na meni da odlučim, ali ona će biti napolju na terenu, a ti ćeš biti ovde. Nema više egzibicija kao ono gospođice Delacourt, ili vaš sledeći smeštaj neće biti ovako lep kao ovaj." Zvecnula sam lisicama oko ručnog zgloba dok je agentica napuštala sobu. "Zakopala sam sebe dublje ovaj put, nisam li?"

"Razvedri se, ljutice. Još uvek smo živi, nismo li?" "A Jeremiah?" Lukas je postao tih na pomen njegovog brata. Depresija je

zacrnila moje srce i pokušala sam da promenim temu. "Šta ćeš da radiš nakon ovoga kada se sve završi?" "Pokušati da ne umrem?" Na moj iznerviran pogled samo je slegnuo ramenima. "To zavisi od toga da li će se vlastima svideti moje informacije ili ne. To može dosezati od zatvora do zaštićenog svedoka." "A novi život? Možda ti daju drugu šansu za život." Lukas frknu. "Zaštitićen svedok znači da moram biti veoma dosadan i da ne privlačim pažnju. To će verovatno podrazumevati kancelarijski posao u četiri zida." On se strese. "Ja bih više preferirao zatvorsko predgrađe." "To nije tako loše. Možda ti se svidi." "Ta pomisao me još više plaši." On nakrivi glavu u stranu. "Stvarno si ukrala Andersonki pištolj?" Zabavljenost je protkala njegove reči, a ja zveram u njega radoznalo.

417

Kraljevstvo snova

Brodolom IV

"Da li se vas dvoje poznajete?"

"Oh, upoznali smo se pre mnogo godina, ali sumnjam da me se seća. Da, nema istorije bez stare istorije."

"Ma hajde, ne možeš reći tako nešto i ne..." Zastala sam kad se svetlo ugasilo.

"Šta se dešava? Jel nestalo struje?" Lukas je odmahnuo glavom. "Grejalice su još uvek upaljene. Idi proveri prozor." Hramljam preko sobe i virim ka dole.

"Ne vidim da se išta dešava dole." "Proveri sa stražarima na vratima, možda oni..." Lukas trepnu. " Da li se osećaš iznenada umorno?" U stvari i bila sam. Moje noge su teške kao da su ispunjene olovom, kao da su ukorenjene u mestu. Naprežući se ka kauču, uzimam štake i koristim ih kao pomoć preko sobe ka vratima. Hodajući ovako sa lisicama je bio težak posao, ali sam uspela da otvorim vrata i virnem van. Dva čoveka su već nepokretna na podu, dok je drugi pokušavao slabo da puzi ka kraju honika. Jedan stražar je nedostajao, ali drugi je klonuo na podu zatvorenih očiju. "Sranje." Mrmljam, moj glas je tih i piskav.

"Vrati se odatle." Pokušala sam da pregegam kroz sobu, ali štaka se zaglavila na ivicu stola skoro me bacivši na pod. Lukasova glava se zavaljuje nazad na stolici kao da nije mogao više da izdrži. "Jebi ga," šapnuo je šireći oči i gledaju pravo u mene. Nije bilo ručke na

prozoru, nema načina da pustim svež vazduh unutra. Ruke su mi otežale, ali sam ipak zgrabila obližnju stolicu na rasklapanje i zamahnula svom svojom snagom na staklo. Odbila se nazad, trznula sam se od kidanja u mojim rukama. Nisam mogla

više da se držim na nogama i srušila sam se na pod, bol je pogodio moju nogu dok sam padala na uganuti gležanj.

418

Kraljevstvo snova

Brodolom IV

Pokušala sam se okrenuti, ali moji udovi nisu hteli da se pomere od zemlje. Lukas je bio slično zalepljen za stolicu, treptao je otvarajući i zatvarajući oči dok je pokušavao da se odupre otrovu. Iza mene čujem vrata se otvaraju i korake kao da neko ulazi u sobu. Ruke u rukavicama grabe moje ruke i vuku me dok nisam bila licem u lice sa gas maskom. Osetila sam nalet straha, poslednji trag mog svesnog

uma pre nego što me je tama prekrila.

419

Poglavlje 19

Probudila sam se sa drhtavicom na ledenom krevetu. Moje ruke više nisu vezane, ali me tama okružuje. Zora šalje tamno plave oblake iznad mene,

predodređeni su da posvetle, ali bez dovoljno svetla sa kojim se kreću. Stavljajući ruke na zemlju blizu moje glave, osetila sam hrapav pločnik pod mojim prstima, hladan i vlažan na zimskom mrazu. "Ah, konačno budna. Pitao sam se koliko dugo će droga delovati." Taj glas je poslao jezu kroz mene i nije imalo nikakve veze sa noćnim vazduhom. Drhtim više od toga nego od hladnoće, okrenem se na rukama i kolenima da vidim kako Alekxander Rush stoji u blizini. Gledao me je mirno, to lice

mi ništa ne pokazuje. Dok sam povlačila noge ispod mene osetila sam da nešto vuče moj zdrav članak, neka vrsta prepreke. U mraku nisam mogla videti šta je to bilo i posegnem rukom i nalazim debeo lanac koji vodi do oko va na nozi. Lanac zazvecka na pločniku dok sam ga povlačila očekujući, proverim izdržljivost dok se nešto kotrljalo nesigurno prema meni. Gvozdena lopta veća od moje šake stajala je fiksirana lancom za moju nogu. Bila je dovoljno teška da me drži na mestu, ali ne dovoljno da je nisam mogla vući ako je potrebno. Ovo ne može biti dobro. kugla i lanac.dajući Izgleda prikladno, ne misliš?" Opušteni glas struže "Stara po mojim nervima miprilično prednost što mi jezar potrebno da sakrijem strah. "Šta hoćeš Rush?" "Nema prigovora ili preklinjanja za tvoj život? Tako osvežavajuća promena." Rush je išao ka meni, njegovi koraci su mokri na kaldrmi, kleknuo je pored mene. Nije izgledao ni malo zabrinut zbog naše blizine ili toga da sam mogla posegnuti i dodirnuti ga. A opet, sve u meni je vrištalo da ne reagujem na njegovo prisustvo. Bili smo na nekom putu, iako nisam mogla reći na kom. Barijere duž

420

Kraljevstvo snova

Brodolom IV

bočnih strana su me terale da mislim na neku vrstu mosta i negde u blizini mogla sam čuti udaljen zvuk tekuće vode. Tamna magla progutala je najveći deo okolnog područja osim jednog svetla koji sija sa desne strane puta. Mogla sam da vidim sjaj drugom svetlu na dnu ulice,

ali blago izdignuće puta i moja niska pozicija zaklanja njen izvor sa mog gledišta. "Hoću nešto vrlo jednostavno za tebe, dušo. Hoću da napraviš izbor, to je sve, onda si slobodna da ideš." Slobodna da idem? Zurila sam sumnjivo u Rush -a, ali nije izgledao ni malo uznemireno.

"Koju vrstu izbora?" U blizini se čulo glasno cviljenje, kao da je neko hteo da govori nakon davljenja. Dosada je kratko zatreperela preko Rushovog obrisa pre

nego što ga je izgladio. "Izvini me na trenutak," rekao je gotovo ljubazno.

Ispravljajući se, vratio se ka ivici puta. Pratim njegove pokrete i vidim nešto preko puta se kreće na slabom svetlu. Rush poseže dole i izvlači osobu sa pokrivenom glavom za noge vukući je bliže mom položaju pored puta. Prekrivena figura ima veliki kamen vezan za skočni zglob koji ga drži uspravno, ali je Rush bio nemilosrdan. Stenjanje i prigušen plač dolazi ispod prekrivene glave, primetila sam da ko god da je to, da su mu ruke i noge u lancima iza leđa. Moje se srce bolno stisnulo u grudima dok se Rush saginjao i dizao kamen

na vrh male platforme. Skinuo mu je prekrivku za glavu otkrivši Ronnya a onda se okrenuo i pogledao u mene.

"Poznato lice, zar ne?" Pokrila sam rukom usta nemoćna da progovorim. Čak i na slabom svetlu mogla sam opet videti teror n a licu informatora dok je očajnički pokušavao da priča kroz grcanje. Sve što je izašlo, međutim, bio je grleni plač, nerazumljiv oko tkanine iz njegovih usta. Rush ukazuje na kamen pored njega.

421

Kraljevstvo snova

Brodolom IV

"Očekivao sam tri, ali sam napravio ono što sam imao. Pa, šta ti je rekao? Lokaciju mog tajnog skrovišta? Broj telefona koji se može pratiti?" Rush uzdahnu i pogleda drhtavog čoveka pored sebe. "Nema veze. Teško je naći dobru pomoć." O, Bože, ne. Ronny je vrisnuo kroz krpu u njegovim ustima, očajnički želi da bude saslušan, ali nema prilike. Podižući jednu nogu, Rush šutnu veliki kamen preko ivice usmeravajući Ronnya ka istom pravcu. Uže se zategnu i Ronnyevo stopalo je poletelo ispod njega gore ka platformi. Sa vezanim rukama na leđima nije bilo načina da zgrabi ik akvu potporu, otkotrljao se gore i preko niskog zida, prigušeni vrisak je progutan u tami. Bila je kratka tišina, dokaz naše udaljenosti iznad vode, a onda sam čula mali pljusak odozdo. Rush je provirio preko strane tada, očigledno zadovoljan onim što je video okrenuo se nazad. "Ko je sledeći?" Užas me guši i osećam histeriju kako ključa ka površini. Govoriti nisam mogla, zurila sam u prostor na kom je Ronny bio nekoliko trenutaka pre, šokirana koliko se sve brzo izdešavalo. "Možda tvog ljubavnika onda? Srednje dete, uvek očajan za pažnjom." Paralisana od straha, gledala sam dok se Rush preselio na nepokretnu

izbočinu na jednoj strani mosta. Molba je umrla na mojim usnama kada sam primetila kvadratnu siluetu smeštenu na ivicu iznad. Izgledala je nešto veča od kugle oko mog članka i isto tako čvrsta. U izvornom svetlu, videla sam lanac koji vodi do hrpe krpa koje leže na putu. "Da, moj brat Jeremiah." Rush je gurnuo tamnu izbočinu vrhom nožnih prstiju. "On je brzo naučio da ćuti dok ja govorim, ali je ipak naučio nekoliko lekcija."

Jeremiah znam da bi do sada polomio bratovu nogu, pa način na koji je mirovao i dalje mi je govorio da se nešto loše desilo. Ne želeći da ostanem u tako niskom položaju više, poduprela sam se dok nisam stajala uspravno. Preko ivice

422

Kraljevstvo snova

Brodolom IV

mosta nisam mogla ništa da vidim, gusta magla pokrivala je sve tako da nisam mogla videti ni krajeve mosta. Moje celo telo je zadrhtalo dok je Rushova pažnja opet usmerena na mene i na zagasitom svetlu se osmehuje.

"Reka je ovde plitka, čak ni deset metara ispod mosta. Više nego dovoljno da odradi posao. Trebali da dam tvog ljubavnika sledećem zagrljaju ove vode?" Pokušala sam da govorim, ali sve što je izašlo bio je mučni jauk. Gutam teško, uzimam nesiguran uzdah i pokušavam ponovo. "Rush, molim te..."

"Dakle, ti si kopile o kome je moj otac pričao." Rush je smiren na Lukasov glas. Okrećem se da vidim drugu figuru koja se otkriva na drugoj strani mosta, podiže se u sedeći položaj na platformi. "Naša majka je saznala za tebe, znaš." Lukasov glas je bio snažan, i da nisam znala bolje ne bih mislila da je povređen. "Nije marila što smo mi čuli kad je oca suočila sa tim. Rekao joj je da će se on baviti time pre nego što se povukao u sebe opet." Lukas nakrivi glavu u stranu. "Uvek sam se pitao šta je mislio pod tim." "Moj bože, znači već si znao za mene. Kako zanimljivo da me nikad nisi tražio." "Sumnjam da nisi jedini brat kopile koje imamo. Ali, ako misliš da su naši "priznati" životi bili išta bolji od tvog, u krivu si. Rekao bih da si srećan što nisi bio pod istim krovom sa tim kurvinim sinom." "O," rekao je razgovorljivo Rush, "da li si i ti gledao oca kako ubija tvoju

majku, takođe?" Lakoća sa kojom izgovara reči prekinuli su Lukasovu hladnoću. Krijumčar nije progovorio duže vreme. "On je šta?"

"Moja majka je trebalo da obelodani moje postojanje u štampi. Bili smo siromašni i oni bi ponudili dobre pare za priču kao takvu." Rush slegnu ramenima. "Majka me je sakrila u ormar, odlučna da vidim oca, ali da me ne može naći i

423

Kraljevstvo snova

Brodolom IV

moguće odvede. Kada je stigao, svađali su se i udario je što je utvrdilo njen ultimatum o štampi." Rush slegnu ramenima dok je iznosio besmislen detalj svog života. "Tako da je udavio, imao sam samo sedam godina i nisam znao ko je bio on, tek kasnije. Do tada, naravno, bilo je prekasno."

Zastao je na trenutak, kao da pušta da se slegne prašina. "Bila je lepa, takođe, crna kosa i plave oči. Imao sam sliku kod sebe nekoliko godina sve dok jedna od mojih hraniteljskih porodica je nije spalila ispred mene."

Lakoća sa kojom je ispričao njegove životne detalje bila je jeziva. "Ubio sam svog prvog čoveka kada sam imao dvanaest. Policija me je pustila, jer sam bio silovan, moj dosije je zapečaćen jer sam bio maloletnik, ali to nije bitno. Vremenom sam bio van sistema i imao sam ideju za osvetom, čovek koji me je poslao na dno tim putem, već je bio mrtav." Tišina je ponovo zavladala, a onda je Lukas pročistio grlo. "Pa, dobro," rekao je polako, "kad to tako postaviš, naši životi su bili prilično prokleto ružičasti." Kada se štetno sažaljenje nakupilo u meni, potisnula sam ga nemilorsrdno ignorišući njihov razgovor svoju pažnju usmerila sam ka Jeremiah. On je ostao tih, nepomičan, skliznula sam se niz nizak zid mosta. Ne mogu reći da li je bio povređen, nisam čak mogla reći ni da li je bio živ, očekujem bar kratak pokret glave. Razdanjujuće nebo prosvetljuje maglu oko nas, ne dovoljno za mene da bih videla njegovo lice, ali dovoljno da bih videla njegovo telo. Bleda

koža zasija u odnosu na tamnu odeću i skoro sam zaplakala od sreć e kad je pogledao gore i naše oči su se srele. "Ali nismo ovde da se prisećamo prošlosti, zar ne?" Odbacujući Lukasa, Rush se okrenuo ka meni. "Imaš izbor da napraviš, draga moja. Koji će biti?" Zurila sam u njega pokušavajući da zadržim emocije pod kontr olom. "Koji šta?" Pitam namerno neshvatajući. Rush je ako ništa, bar strpljiv. "Dajem ti izbor. Dvoje od vas će otići sa ovog mosta, biće vam dozvoljeno da živite još jedan dan. Ali moraš izabrati jednog koji će umreti." Reči su me

424

Kraljevstvo snova

Brodolom IV

probole. Moja usta se pomeraju dok se borim da progovorim, ali nije bilo ništa što

sam mogla reći da učini ovu situaciju manje odvratnom. "Samo jedan?" Rekla sam bez daha nemoćna da zavijem svoj um oko koncepta.

"Jedan će hodati-ili u njihovom slučaju teturati-sa mosta sa tobom, a drugi će potonuti na dno Thames reke ispod ovog mosta. A hoćete li vas dvojica džentlmena pokušati i odlučiti za nju." Rush je dodao podižući glas kako bi ga braća čula. "Ako iko od vas uzme stvar u svoje ruke, svi ćete umreti. Ne, ovaj izbor je na vašoj zajedničkoj dami ovde." "Ne."

Reč je bila više stenjanje nego govor, ali to je bio prvi put da je Jeremiah progovorio. Napravila sam mali jauk od stresa dok sam ga gledala kako pokušava da se podigne na klizavoj i vlažnoj kaldrmi. Njegove ruke su bile crne na slabom svetlu i nešto mi je govorilo da tamna mrlja ispod njega nije bila od blata. "Zapravo, da." Rush je rekao kao da grdi dete. "Nemoj misliti da će brat pobednik ostati slobodan zadugo, ali imaćete još jedan dan života u zavisnosti šta Lucy odluči." Rush se okrenuo ka meni. "Draga moja, tvojim muškarcima obojici je potrebna ozbiljna medicinska pomoć. Potrebno je da odabereš brzo." Lice koje zuri u mene nije bilo puno starije od mene, ali zlo koje sam videla me je smrzlo do kostiju. Rush mi je bio dovoljno blizu tako da bi mi trebalo par

koraka za napad. Težina oko moje noge nebi u normalnim okolnostima bila neki problem, osim što bih preforsirala moj povređeni zglob. Povređeni zglob pulsira sa svakim otkucajem srca, otečen je, ali ne bez puno boli, ali nisam verovala da će me izdržati. Nakon trenutka tišine, Rush uzdahnu. "Vidim da treba da ti damo dodatnu motivaciju."Pomakao se na sredinu

mosta i posegnuo u svoju jaknu vadeći dugački pištolj upirući ga ka Jeremiah. "Jedan."

425

Kraljevstvo snova

Brodolom IV

Preklinjanje ne bi promenilo ništa, ali sam svejedno pala na kolena. Neravna

kaldrma zabila mi se u cevanice, moj zglob gori zbog novog položaja. Međutim, ništa od toga nije važno, izgubiću sve bez obzira šta odlučila. Rush zamahnu oružjem prema Lukasu. "Dva." "Biram sebe." Zastao je. "To nije bila jedna od mojih opcija."

"Ozbiljna sam. Razmotri to." Odgovorila sam brzo iznenađujući se kako mi je glas bio staložen. Liznula sam suve usne. "Obojica me vole. I dalje možeš pružiti osvetu u budućnosti, ali možeš ih naterati da pate u međuvremenu." Rush me posmatra trenutak, onda se njegove usne trznu u nešto što je možda naznaka osmeha. "U redu, hajde onda. Baci se sa mosta."

Sve u meni se oduzelo. Jedna stvar je reći da ćeš se žrtvovati, sasvim drugo da uradiš to. "Obećavaš li," pitala sam drhtavog glasa "da ćeš ih pustiti obojicu, ako uradim to?"

"Ne." Njegov odgovor je presekao vazuh kao nož. "Ali," priznao je nakon nekoliko trenutaka oklevanja, "izvešćeš neodoljivu tačku." "Ali nećeš ih ubiti ovde na mos tu?" Ponovila sam kolebljivog glasa. Jeza koja me držala krutom od straha mi je zapretila da se nekonrtolisano tresem. "Mogao bih." Rush slegnu ramenima. "Nećeš dobiti garanciju od mene, osim da ću ubiti sve vas sada, ako ne doneseš odluku." Pogledala sam u veliku metalnu kuglu zakačenu za moju nogu, utvrđujem

veličinu, a onda polako ustanem opet. Grabim lanac, hramljem do najbližeg zida, povlačim težak teret za mnom. Bilo je lakša nego što sam mislila, ali i dalje

426

Kraljevstvo snova

Brodolom IV

dovoljno teška da me drži ispod površine vode. Nema plivanja sa ovim što mi je zakačeno za nogu. Krajičkom oka, videla sam Jeremiah kako se pridiže i počinje da vuče sebe ka meni. "Lucy." Moje lice se slama na njegovu molbu sa krivnjom, ali nisam mogla da

gledam u njega. Nisam želela da umrem, a ipak, nekako sam našla snage da pređem put i podignem tu težinu na platformu. Suze su tekle niz moje lice dok je Jeremiah ponavljao moje ime, mnogo žustrije ovaj put i dalje pokušavajući da mi se približi. Lanac je zveckao iza njega, zatim se zategao zaustavljajući njegovo kretanje ka meni.

Pažljivo, povukla sam se gore na kamenu ogradu, ali nisam mogla ništa učiniti osim čučnuti. Voda ispod i dalje nije vidljiva kroz maglu, ali je puno glasnija sa ovog ugla. Negde u blizini, začuo se krik galeba signalizirajući dolazak zore. Zurim dole u crnu jamu, pokušavajući se ohrabriti da se nagnem napred tih nekoliko centimetara. Iza mene, Rush je pustio iziritiran zvuk.

"Treba li ti malo pomoć..." "NE MRAJ, POLICIJA!" Svetla su sijala na nas iz dva pravca, dovoljno daleko da me ne zaslepe, ali

dovoljno da osvetle situaciju. Ni deset metara od mene ležao je Jeremiah, ispružen na ulici, njegova odeća i koža obojena je sa previše krvi. Rush je pogledao u oba kraja mosta, njegove usne stvaraju čvrstu liniju. "Mislim da neće moći." Izvukao je nešto iz džepa i pritisnuo prekidač. Dvostruka eksplozija, svaka sa obe naše strane upalila je noćno nebo. Žuti plamen skočio je u vazduh gaseći svetla i izrada starog most drhti. Eksplozija je potresla platformu ispod mene

preteći da me sruši u vodu preko ivice. Mašući rukama, klackala sam se na ivici pre nego sam pala unazad i teško se prizemnila na kaldrmi. Vazduh je izbijen iz mog tela ostavljajući me dezorijentisanu i borim se za vazduh.

427

Kraljevstvo snova

Brodolom IV

Okrećući glavu, vidim Rush se kreće ka Jeremiah. Lice mlađeg čoveka je bilo uvrnuto u besu dok je gledao dole u svog brata. Okrenula sam se na stranu i dalje

hvatajući dah, a Rushov pogled se prebacio na mene. Bez reči, podigao je jednu nogu u čizmi i šutnuo teški kvadrat preko ivice mosta. Promukao krik koji je došao od Jeremiah zaparao se kroz mene. Njegova noga se diže i ide za težinom vukući ga po zemlji i presavijajući ga bočno kao i Ronnya. On je slabo grebao po vazduhu tražeći nešto da zgrabi, ali ne nalazeći ništa. Vrisnula sam, i ne brinući za bol bacila sam se na njega sa svom snagom što mi je ostala. Pala sam na vrh Jeremiahovih ruku, moj kuk bolno reaguje na ugao

ograde. Jedva uspevam da ulovim Jeremiahovu košulju, mokra od krvi i rasparana u froncle, ali moj stisak je bio dovoljan da zaustavi njegov zamah i dozvoli mu da

zgrabi ogradu. Povukla sam njegovo telo, hvatajući sve što sam mogla da dodirnem da ga sačuvam od pada na putu ka dole. Koža mu je bila klizava otežavajući moj posao. Jedino njegova ramena i ruke su osta li na vrhu debele kamene ograde, one su zategnute u nameri da ga zadrže od nastavka pada. Iznad mene, čula sam odjek približavanja hilikoptera dok Rush staje blizu mene. Nisam se usudila pogledati gore, takođe, fokusirana na održavanje stiska na čoveka u mojim rukama, ali Jeremiah je zurio pored mene na svog brata. "Bila si u pravu, znaš." Rush kleknu pored nas, jedva centimetar, studirajući nas nepristrasno. Svetla helikoptera sijaju na nas praveći tamne senke na njegovom licu i već dajući njegovom zlokobnom osmehu manijakalni sjaj. "Tvoja smrt će ih povrediti mnogo više." Čula sam klik pištolja i zatvaram oči, onda pogledam dole u Jeremiah. Krv i modrice pokrivaju mu lice, oštećene Rushovim rukama zaklanjaju veliki deo njegovog lepog lica. Ali njegove zelene oči isijavaju svetlo, i u njegovom bespomoćnom pogledu sam videla svoju smrt. Lanac zvecka iza nas i Rush se poluokrene.

"Šta..." Nešto udara u Rusha, propinjući ga uza zidne barijere pored nas. Bacila sam kratak pogled na tamnu kosu i poznato lice, a onda je pucanj proparao vazduh.

428

Kraljevstvo snova

Brodolom IV

Oba muškarca su u grču i padaju postrance, još jedna kockasta gvožđurija se kotrlja na vrhu platforme. Reflektori helikoptera se udaljavaju, bacajući nas u iznenadnu tamu, ali sam mogla da čujem borbu pored mene. Ruke su mi bile zauzete držeći Jeremiah visoko, ali oči su mi bile prikovane na scenu pored mene. Rush i Lukas ustali su sa zemlje, dok je hilikopter pravio još jedan zamah ka siluetama dva čoveka na svetlu. Bilo namerno ili slučajno, njihova borba je izba cila preostalu gvožđuriju sa platforme uranjajući ih dole prema vodi. Gledam u tišini horor dok se obe figure valjaju ka gore i preko, a zatim padaju dole u crnu tamu ispod.

Nem vrisak diže se unutar mene u srceparajućem gubitku. Očajnički držim Jeremiah dok se vetar podiže, uzvici dolaze iz blizine. Nisam pogledala, nevoljna da se pomerim kako ne bih ispustila čoveka u mojim rukama. Odjednom je bilo više ruku, držeći i povlačeći Jeremiah, vukući ga gore preko ograde. Nisam popuštala svoj stisak, čak ni kad sam čula metalni zveket lanca kako sleće na kamenu kaldrmu.

Opustošen isprekidan jecaj potresa moje telo, a neko me uklanja nežno daleko od Jeremiah. Puzim unazad, dovoljno da pustim ljude iz hitne da rade svoj posao i gledam kako su pohrlili preko njegovog nepokretnog tela. Neko je omotao

ćebe oko mene i tek tada sam shvatila da drhtim, ali to nije bilo samo od hladnoće. Hilikopter je sleteo blizu na most, a poseban deo mene je prepoznao Marie

kako trči prema nama. Jedva sam je primećivala dok se zau stavljala pored nas gledajući prvo u Jeremiah onda u mene. "Moramo da te smestimo negde na toplo" rekla je konačno, uzimajući mi ruku i nežno me podižući. Neko me umotava u drugo ćebe, ali oči sam imala samo za Jeremiah. Gledala sam dok su ga prebacivali na dugi ležaj, vezujući ga pažljivo. "Eksplozija je uništila veliki deo puta." Marie je odgovorila na moje neizgovoreno pitanje.

429

Kraljevstvo snova

Brodolom IV

"Dovoljno da ne možemo da dobijemo vozila ovde, ali ne toliko da ne možemo da prođemo pešice." Pored zida, videla sam usamljeni lik kako viri preko ivice mosta. Agentica Anderson zuri dole u mesto ge su Lukas i Rush nestali i pomeram se da stanem do nje.

"Poznavala si ga pre ovoga, zar ne?" Ćutala je dug trenutak, a onda klimnula glavom.

"Loše izvedena tajna operacija tri g odine unazad. On je bio tamo." Znala sam da je bilo istorije tamo, ali njene reči odale su nekoliko specifičnosti. Andersonkino lice prekriveno je tamom, ali način na koji je stajala tamo zureći dole u vodu govori puno. Stajale smo tamo deleći tišinu za trenutak pre nego što sam videla da podižu Jeremiah sa zemlje. "Bio je dobar čovek," mrmljam, okrećem se prateći bolničare. "Veoma dobar." Zastala sam, radi radoznalosti, želela sam da postavim još pitanja, ali sam pustila to. Ljudi su imali pravo na svoje tajne, a pretpostavljam, na

kraju, nije više bitno. Krater formiran Rushovom eksplozijom na jednoj strani mosta otežavao je mojim štakama, a na kraju me je nosio jedan veći stražar. Nikad nisam izgubila iz vida Jeremiah koji je i dalje nošen sve do ulice do ambulantnih kola, naravno ja sam ostala pored njega dok su se vrata zatvarala i prevezli su nas nazad o bolnice.

430

Poglavlje 20

Mediji su otišli u nedogled sa pričom u novinama sa svim tim bombardovanjem, teorijama zavere, raspravljajući na mreži ko je zapravo učinio

to delo, ali mi smo milostivo izostavljeni iz nje. Novinari nikada nisu spomenuli

naše identitete, blagoslov koji sam cenila u to vreme. Jeremiah je bilo potrebno dvestajedanaest šavova da popravi štetu sa

kojom se suočio, kako spolja tako i unutra. Rush ga je zaista udesio osigurajući da ima zauvek ožiljke kako bi ga pamtio. Tri dana kasnije, još uvek se nije probudio, a ja sam se osećala kao da polako ludim. Ostajala sam sa njim svaki dan, ceneći predah od akcije, ali patim unutrašnjim bolom za njegovim rukama kaje bi me opet grlile.

Koji god problem da smo imali sa pasošima i preskakanjem zemalja sređeno je od strane advokata i međunarodnih agencija. Čovek crvenog lica kojeg sam videla na aerodromu u Londonu sleteo je u bolnicu dva puta sa kratkim

poboljšanjima što mi je dalo mesto pored Jeremiah. Oni su mi vratili moj pravi pasoš, američki ovaj put, i put ka kući je bio jasan. Ali ja pratim svaku vest ili slušam šta se dešava izvan bolnice ili moje hotelske sobe. Sada kada je opasnost prošla, sve što sam želela da uradim jeste da zaboravim. To je bilo lakše reći nego uraditi, kako god. Odsela sam u hotelu do bolnice prvih nekoliko noći. Noćne more su se nastavile, tamni snovi koje nikada ne zapamtim. Budila bih se znojava, sa vriskom

na usnama sama u tami hotelske sobe. Nedostatak sna činili su moje budne sate gotovo nepodnošljivim, do tačke u kojoj sam htela da pobegnem od svega. Jeremiah je i dalje predstavljao sve to gorim, kao da sam izgubila oslonac. Nisam

ni sa kim razgovarala, samo sam strpljivo čekala da se on probudi. Treće jutro, Georgia Hamilton je stigla u londonsku bolnicu. Pošto je bila njegova majka, ustupila sam joj sobu kako bi bila sa svojim sinom, ali sumnjam da

431

Kraljevstvo snova

Brodolom IV

sam mogla ionako da je zaustavim. Ignorisala me je potpuno ispitujući sestre i bolničko osoblje, zahtevajući da zna njegov napredak. Georgianino lice činilo se više postojanim nego što sam pamtila, kao da je ostarila deceniju od kako sam je poslednji put videla.

Bilo je više razdražljivo nego što sam pamtila, ali pretpostavljam da je gubitak sina to učinilo. Bila je van sobe, zauzeta praveći planove za momentalni premeštaj, kada je ruka koju sam držala se trzala, a zatim stisnula moju čvrsto. Podigla sam glavu sa kreveta i pogledala gore, a onda sam počela da plačem kada sam videla trepćuće zelene oči kako me gledaju. Nisam znala šta drugo da kažem, skoro previše oduševljena da govorim, pa sam promrmljala. "Hej." "Hej." Glas mu je bio hrapav, lice još umorno i istrošeno, ali bio je budan. Videla sam da pomera usta i sipala sam mu malo vode i dižem se sastolice da mu dam piće. Sve što sam želela da uradim jeste da ga zagrlim, ali sam videla njegove rane i znala sam da bi mu to izazvalo bol. I jesam, međutim, stavljajući ruku na njegovo lice, preko zavoja na njegovim obrazima i slepočnicama, srećna što ga dodirujem. Opet mi je stegao ruku i slabašan osmeh treperi na jednom uglu njegovih usana, a zatim zatvara oči dok ja pritiskam dugme koje poziva sestre.

Vožnja kući je bila na porodičnom planu, ista ona kada su me uzeli iz New Yorka za Paris pre manje od dva meseca. Ovaj put je bio mnogo više tmuran, plus imao je više putnika koji su pratili Jeremiah zdravstveno stanje. Georgia ne odobrava moj boravak pored njega, govoreći da samo putujem i da čak nisam ni porodica. "Ona ostaje."

Dve reči, izgovorene grubim glasom obojenim bolom ugasiše Georgianine argumente. Mogla sam da osetim bes od žene usmeren ka meni, ali nije me briga, drago mi je što neću morati da odem.

432

Kraljevstvo snova

Brodolom IV

Biti ponovo na Američkom tlu nije bilo olakšanje kakvo sam zamišljala. Postavili su Jeremiah u njegovom stanu na Manhattan, smatrajući da je to bliže bolnici i medicinskom osoblju nego Hampton imanje. Koliko god nisam volela nje govu majku, žena je bila na vrhu svega. Servirke,

spremačice, posete bolničkog osoblja, kućna fizikalna terapija, ona je uredila sve i insistirala da ostane kako bi bila sigurna da sve funkcioniše. Georgia me je smestila gore u gostinjsku sobu, na suprotnoj strani Penthouse apartmana, ali nisam bila u stanju se raspravljati.

Dva dana nakon što smo stigli u New York, Marie nas je posetila u apartmanu. Kada je stigla gore, požurila sam da je pozdravim. Interpol agentica je izgledala mnogo više opuštenija sada kada je opasnost prošla, ona mi se zapravo nasmešila dok smo se rukovale. "Prešli ste dug put," rekla sam iznenađena koliko mi je drago što je vidim. "Telefon nije dovoljan za neke novosti," odgovori ona gledajući uokolo po prostranom stanu. "Jeremiah je dobro nadam se?"

"Jeste. I dalje je vezan za krevet, što mrzi, ali bolje." "A ti?" Zastala sam, pokušavajući da odlučim šta reći, a onda slegnem ramenima.

"Dodro sam koliko se može očekivati pretpostavljam." Sišle smo u prizemlje u spavaću sobu gde je Jeremiah ležao, njegov tanki računar smešten je na malom poslužavniku za doručak u njegovom krilu. Kada je video Marie zatvorio ga je i ispružio ruku za pozdrav. "Nisam mislio da ću te videti ponovo." "Bila sam u Americi poslovno i pomislila sam da treba oboma da donesem

nove vesti. Juče su Rushovo telo izvukli iz Thames." Naglo usisah vazduh. "Jesu li sigurni?" Marie klimnu glavom.

433

Kraljevstvo snova

Brodolom IV

"Preliminarni DNK testovi okazuju porodičnu vezu sa tobom i tvojim bratom. Pošto se tako malo znalo pre za njega, više ćemo zasigurno znati za nekoliko nedelja." "A Lukas?" pitam. Uglom oka vidim kako Jeremiah prati dalje.

"Nema traga još, ali obećavam da ću vas obavestiti ako pronađemo nešto." Zastala je, a onda pitala. "Da li se sećaš da je nešto bilo... prikaćeno za Rusha kada je preleteo preko?" Pitanje je izgledalo čudno i pogledala sam ka Jeremiah za potvrdu.

"Ne, Rush je bio čist, imali su samo tegovi na Lukasu i Jeremiah. Zašto?" "Očigledno, Rush je imao nešto oko svog zgloba kada je pronađen, iako nije bilo kugle koji si ti opisala." Ona slegnu ramenima. "U svakom slučaju, on je mrtav, a želela sam da to znate. " "Želiš li piće?" upitala sam, shvativši da sam bila loša domaćica, ali Marie je odmahnula glavom.

"Moram da se vratim u Washington večeras, tako da bi trebalo da krenem." Mislila sam na kratko da je zagrlim, ali sam pružila ruku umesto toga. "Hvala što si došla prelazeći toliki put." Lice joj je omekšalo malo dok me je gledala.

"Drago mi je da si uspela kroz sve ovo gospođice Delacourt." "Jadan Lukas," mrmljala sam dok sam pokazivala francuskoj agentici izlaz.

Sela sam na ivicu kreveta pored Jeremiah uzimajući ga za ruku. "Nadam se da je preživeo." Između njegovih ranijih povreda i dva pucnja koje sam čula upravo pre nego su otišli preko, pragmatički deo mene sumnjao je da je krijumčar preživeo. Svet izgleda tamnije bez njegovog prisustva.

"Da li ga voliš?" Uzmakla sam od pitanja oslobađajući Jeremiahovu ruku. Nije bilo negativne gorčine u izgovoru, ali mu je lice bilo zatvoreno, njegov ton prosto ispituje. Knedla se smestila u mom grlu i omahnula sam glavom.

434

Kraljevstvo snova

Brodolom IV

"Bio mi je prijatelj kada mi je trebao, a sada ga nema." Odgovor je izgleda

zadovoljio Jeremiah koji je legao nazad i zatvorio oči. Tamne modrice oko njegovog lepog lica terale su me na pla č. Nisam imala predstavu šta je prošao od Rushovih ruku, ali sam videla rane na Jeremiahovom telu. Prizor je povredio moju

dušu i terao me da želim opet da ubijem gada. Piskav glas dolazio je iz dnevnog boravka i potisnula sam stenjanje dok je Georgia ulazila u apartman. Za nekoliko sekundi bila je u spavaćoj sobi, u pratnji dve dame u medicinskim kombinezonima.

"Ah, dragi," rekla je saginjući se da poljubi sinov obraz kao da je još uvek dete. "Sestre su tu da provere tvoj napredak i dovela sam pomoć da počisti ovaj svinjac. Stvarno dušo, užasna si sobarica." Poslednji deo je usmeren na mene, a optužba me brzo probode. Sklonim pogled pod ujedajućom optužbom, znala sam da nije u pravu, ali nisam imala snage da se borim. Kada se nisam pomerila sa mesta na krevetu, Georgia se konačno udostojila da me pogleda, distanca u njenom pogledu.

"Pa, hajde. Briši i pusti da profesionalci rade." "Majko, prestani," rekao je Jeremiah sa upozorenjem u glasu, ali sam ja ustala. "Ne, neka te pregledaju." Progutala sam očajno reči koje sam htela da kažem Gerogia Hamilton,

podigla sam glavu i izmarširala kroz vrata. Mislim da sam čula dozivanje mog imena, ali nisam mogla da ostanem tamo još koji minut. Suze su bile preblizu površine, a neka sam prokleta ako i jednom od njih pustim da ih vide. Nekoliko sobarica tumara po apartmanu čišćući i uređujući stvari. Moja osećanja bespomoćnosti rastu dok ih gledam kako sređuju sve što me drži zauzetom. Stan nije bio prljav, pre nego što smo mi stigli bio je kompletno pripremljen za naš dolazak, verovatno od ove vojske istih sobarica. Stvari sam držala urednim koliko sam mogla, a ove dame, ipak su imale dovoljno posla što se mene tiče da vidim da nisam bila temeljna. 435

Kraljevstvo snova

Brodolom IV

Ja nikad nisam bila ta koja se ponosi veštinama čišćenja - iskreno, nisam bila "domaćica" u najboljem slučaju - ali ovo je bio još jedan udarac mom ponosu. Sedela sam na kauču, pokušavajući da se sklonim sa puta kada je Gerogia izašla iz sobe. Odmah dame koje su čistile završile su šta su radile i prošle pored nje, već spremne da odu. Georgia je pogledala niz njen nos u mene i prevrnula očima. "Sigurno da imaš nešto korisnije da radiš nego sedeći u kući mog sina ne radeći ništa." Šmrknula je hodajući prema vratima. "Mrzim da mislim da će vezati sebe za prilepka kao što si ti." Besne reči dižu se i umiru na mojim usnama. Želim da se branim, da je nateram da se oseća nedostojnom kao što ona mene čini, ali bila sam van koloseka. Da sam imala sve doskočice na njene bačene uvrede, možda bi se spustila na njen nivo, ali bodlje su me previše zapanjile da bih govorila. To ne može biti kako ja gledam na njenu kuću, zar ne? Moje disanje se ubrzava, krv juri u moju glavu dok mi se grudi stežu. Ustala sam, iznenada imajući potrebu da se krećem, da uradim nešto, ali očajanje me ruši na pod. Pokrivam usta jednom rukom, pala sam pored barske stolice držeći se za jednu kao da sam pokušavala da ponovo preuzmem kontrolu nad svojim emocijama. Morala sam da se podsetim da dišem dok sam se osećala nemoćno, progutala sam nekoliko zapanjivih udisaja.

Kao devojka, kada sam otišla na koledž imala sam napade panike skoro redovno, a prepoznala sam neke od simptoma. Moje srce se stisnulo čvrsto, skoro bolno i borim se da me ne preplavi. Svetlo se mešalo iz blizine, a onda sam čula Jeremiah kako doziva moje ime. Čuvši njegov glas dalo mi je nešto zašta ću da se držim, odvlačeći pažnju od moje iznendnane tuge. Uspela sam da udahnem duboko u svoja ograničena pluća, što je pomoglo. "Ovde sam," rekoh, iznervirana kada je moj glas zacvrkutao. Ustala sam

videvši da se mršti na mene. "Šta si radila na podu?"

436

Kraljevstvo snova

Brodolom IV

"Istezanje." Mrzela sam kako mi je laž lako iskliznula niz jezik, ali nisam mogla da objasnim moje probleme njemu. Moje telo je nastavljao da se trka,

nagovarajući me da učinim nešto, pa sam se pomerila u kuhinju. "Da li hoćeš da napravim ručak?" "Dobro sam, ali napravi sebi nešto ako si gladna." Bio je moj red da se mrštim proučavajući ga. "Trebaš li da budeš na nogama?" "Umoran sam zarobljen bespomoćno u tom prokletom krevetu." Trgnula sam se na ujed u njegovim rečima i pokušavam da čitam između redova, ali bilo je teško obziromna stanje moga uma. "Samo pokušavam da pomognem," rekla sam, nemoćna da zadržim krhki ton mojih reči. Barem su moja leđa okrenuta ka njemu pa nije mogao da vidi moje lice, sa kojim sam imala poteškoća da se sastavim. Iza mene, čula sam uzdah. "Znam to."

Dala bih skoro sve da sam tad osetila njegov dodir, čuti da priča je u redu, ali nastavio je da ćuti dok je hramao po kuhinji. Izvukla sam kutiju kolačića i počela sam da tražim po ostavi neophodne stavke. Ulje, jaja i neki orasi su bili laki za naći, ali nisam mogla da nađem tiganj. Čučnuvši dole, preturam po nižim ormarićima dok nisam našla neke umetnute staklene sudove koji bi poslužili svrsi. Jeremiah je došao do mene. "Dopusti da ti pomognem sa tim."

"Ne. Ja ću." "Lucy, mogu ti pomoći..." "Rekla sam da ću ja!" Reči su izašle oštrije nego što sam nameravala. Posramljena ispadom, iznervirana brzo spuštam staklenu posudu na radnu ploču. Ona se istrgnu iz mojih ruku i ja gledam dok pada na pod i lomi se u komade.

"Sranje!" Počinjem da se tresem kao da me anksioznost ponovo hvata. Bacam se okolo za metlom ili nečim dostupnim, ali ne nalazim ništa, pa grabim 437

Kraljevstvo snova

Brodolom IV

rolnu papira sa pulta. "Žao mi je," mrmljam, kidam nekoliko papira i klečim da pokupim komadiće. "Lucy, stani, bosa si."

"Ne, moram da počistim ovo..." "Lucy, stani." Čak i sada njegov glas ima moć da mi komanduje. Ali kada sam zaustavila pokret, moje emocije su me konačno sustigle i jedan jecaj pobeže sa mojih usana.

"Ne mogu više ovako." Tišina je pala na stan sa mojim rečima. Nije imalo šanse da pogledam u Jeramiah u tom trenutku, jedino što sam želela da uradim jeste da se uvijem u loptu i plačem. Drhtanje nije prestalo, ali sam sakrila ruke iza leđa. Savila sam prste oko papirnog ubrusa koristeći ih da me oslobode stresa. "Ne možeš šta?" Jeremiah pita nakon duže pauze. "Ovo. Sve." Mahnula sam okolo rukom nejasno. "Ti me čak ni ne trebaš. Volim te tako jako, a ipak..."

Nisam mogla reći čak ni šta sam mislila, sve je bilo previše zbrkano u mojoj glavi. Jeremiah je nastavio svoju ćutnju i uzeo je dubok udah, pokušala sam ponovo.

"Potrebno mi je da znam gde smo mi, kako stojimo. Sa našom vezom." Bože, bilo je teško izgovoriti reči, progutala s am i nastavila kad nije odgovorio. "Sada kada je opasnost prošla, nećeš čak ni da me dodirneš. Beskorisna sam ovde i to ubija..." Zastala sam, shvatajući da plačem i mrzim sebe zbog te slabosti. "Ubija me da budem pored tebe, a ne znam da li..." Dali čak imamo šanse. Grlo mi je zatvoreno u nemogućnosti da završim rečenicu. Udarila sam u srce problema i tek shvatila sada kada sam izgovorila reči. "Ovo nije lako ni meni, znaš." Jeremiah je pokazao na svoje telo jednom rukom. "Nisi jedina koja se oseća bespomoćno i zarobljena tom situacijom. Ostavićeš me ovakvog?" Trgnula sam se na gorčinu i osetila momenat stida, ali rastući bes me je držao. 438

Kraljevstvo snova

Brodolom IV

"Ako ne sada, onda kada? Kada će biti pravo vreme za mene da odem? Nedelju, godinu dana? Ili treba da sedim ovde pri lepak čekajući da me konačno izbaciš?" "Lucy, ti nisi prilepak."

"Tako se već osećam. Već imaš toliko pomoći, nemam šta da radim, ni jedan deo u tvom oporavku. Sve što radim u ovom stanu je sedim uokolo jedva pričajući sa tobom, a čak ne mogu reći ni da me želiš ovde." Kada ništa nije odvratio, poslednja moja nada je isparila. "Jesi mi oprostio zbog Lukasa?" Konačno sam pitala, moj glas je malo iznad šapata. Tišina je odjeknula kroz Penthouse predugo. Nisam spustila pogled sa njegovog, ali sam već znala odgovor pre nego što je Jeremih konačno progovorio. "Ne znam." Reči su istrgnute iz njega kao da nije hteo da ih prizna naglas. "Pusti me da počistim ovo i otićiću," rekla sam klimnuvši glavom. Čvor u mojim grudima bio je živa rana, dovoljno da se moje em ocije izliju napolje. Pažljivo kupim komade stakla i brišem pod od malih krhotina. Jeremiah se sklonio iz vidokruga, ali dok sam izlazila iz kuhinje videla sam ga kako stoji pored vrata.

Ako bi neko od nas rekao nešto više, ako bi me pitao da ostanem, moja odlučnost bi se slomila, ali oboje smo održavali tišinu. Znam kako bi ovo izgledalo nekome, ostavljala sam ga bespomoćnog, kao da nisam mogla da podnesem njegove povrede ili kako je oslabljen bio.

Uistinu, kad bi mi rekao da mi oprašta, ostala bih zauvek. Ali on nije bio čovek za laži, njegova tišina mi je rekla sve što sam trebala da znam o njegovoj nesigurnosti. Okrenuo se od mene, pokreti su mu trzavi.

"Pozvaću ti limuzinu." "Jeremiah." Položila sam ruku na njegovu i zaustavila ga. "Nisam tvoja

odgovornost više." Dala sam mu kolebljiv osmeh, iako me nije ni pogledao. "Ovo je Manhattan. Odrasla sam devojka, mogu taksijem."

"Gde ćeš otići." 439

Kraljevstvo snova

Brodolom IV

"Ne znam." Uistinu, nisam imala plan i neke opcije, ali sam imala pun

bankovni račun zahvaljujući čoveku pre mene. Izvlačeći mobilni telefon koji mi je dao, krenula sam da ga stavim na obližnji stolić kada je rekao. "Zadrži ga. Molim te." Zastala sam, a onda sam ga vratila u džep. Deo mene mi je govorio da samo izađem i ne osvrćem se, ali nisam mogla da uradim to. Previše se toga desilo za mene da bih otišla tako hladno. Stala sam blizu, dižući se na prste, nagnula sam se napred da poljubim njegov obraz, osim što je u poslednjem trenutku okrenuo glavu ka meni. Naše usne su se srele u mekom, skoro čednom poljubcu. Suze se stiskaju između mojih trepavica dok on pritiska moje lice, njegovi dlanovi greju moje obraze.

Nisam htela da ga pustim, nisam želela da budem ta koja će da prekine najslađi poljubac koji sam ikad imala, ali kao zajednička odluka, konačno smo se odmakli.

"Zbogom," šapućem, nemogavši da se nosim sa pustoši u njegovim očima ni trenutka duže, pravim korak iz stana. Bila sam u krivu da pozovem taksi, portir zgrade je uradio to za mene, što je bilo neka vrsta olakšanja. Moji udovi su bili kruti i teški sa svakim korakom koji sam pravila, ali sam ipak uspela da uđem u taksi i usmerim ga ka bilo kojem hotelu izvan Manhattan. Promet je bio gust kao i uvek, ali taksista je brzo shvatio da nisam

raspoložena za ćaskanje i tišina je vladala u kolima. Bolna ukočenost se širila kroz mene, ali bilo je bolje nego bol. Gledala sam odlučno napred, gledajući grad oko mene dok nismo stigli u New Jersey. Taksista je bio dobar, on mi je našao pristojan hotel sa lepim smeštajem u Cliftonu. Otišla sam stepenicama u moju sobu, položila lice na krevet i jecala tiho u jastuk dok me san nije savladao.

440

Poglavlje 21

Prvi buket je došao do mog stola tri meseca kasnije. "Izgleda da neko ima tajnog obožavaoca," Amanda me zadirkuje dok sam zurila u aranžman u iznenađenju. "Ovo je za mene?"

"Tako piše na kartici. Ispljuni, sa kim izlaziš?" Dosegla sam i izvukla malu kovertu. Zaista je pisalo moje ime na njoj, napisano na maloj kartici, unutra je bila

poruka od tri reči od koje je moje srce zalepršalo "Nisam te zaboravio." "Lucy? Izgleda kao da si spremna da zaplačeš. Šta piše, da li je toliko dobro? Mogu li da vidim?" Izmakla sam poruku daleko da je ne zgrabi, dajući joj

zadirkujući izraz.

"Zar ne treba da se ulizuješ kanađanima?" "Pa, zato sam i došla ovde da razgovaram sa tobom o tome. Oni su iz Quebeca i govore više francuski nego engleski, pa sam pomislila da bi voleli više da neko drugi uradi većinu konverzacije." Munula me je laktom kako bi dodatno naglasila. "Kako si znala da pričam francuski?"

"Videla sam te sa tim Haitian parom prošli mesec, plus sam pročitala tvoj dosije. Ti si čak iz Quebeca, tako da možeš skroz da se posvetiš ovim ljudima. Ili se možeš pretvarati da jesi-možda neka njihova izgubljena sestra ili tako nešto!" "Zar to nije tvoj posao?" Pitala sam, mašući glavom sa osmehom. Amanda Reed pomagala je u skupljanju sredstava za The Hope Doctors

Network, koju je odrađivala u mojoj maloj satelitskoj kancelariji u Brooklynu. To su bile male dobrotvorne svrhe, ali finansirala ih je od moja prijateljica Cherise, čiji

441

Kraljevstvo snova

Brodolom IV

suprug radi kao doktor u Borneo. Kada sam joj poslala mejl pitajući je za poslovne opcije, uspela je da mi pronađe kancelarijski posao iz humanitarne oblasti. Očigledno, već sam upoznata sa radom za dobrotvorne svrhe na prethodnoj večeri gde sam pomogla u prikupljanju novca za Cherise, koja mi je pomogla da stanem na noge i našla mi posao. Prvi dan kada sam došla, znala sam da je to moj poziv. Bila sam u papirima do ušiju većinu dana, ali nikada pre ni sam bila toliko ponosna na svoj posao.

"Hajde, Lucy. Molim te, lepo te molim, zaista bih cenila tvoju pomoć!" Amanda me podsetila mnogo na Cherise, stalno brblja živahno da ne zna kada da stane. Bila je mlada, jedva izašla sa koledža, sa kratkom crvenom k osom i pegama po celom licu. Njeno lice uvek ima osmeh, to sam brzo shvatila, veoma teško odustaje kada nešto hoće. Savršena za nekog čiji posao je traženje donacija za dobrotvorne svrhe.

"U redu, dobro," rekla sam konačno, "imaš me u šaci. Ići ću sa tobom, Isuse." "Ti si spasilac, hvala ti , hvala ti, hvala ti!" Ona proviri preko mog ramena

opet. "Pa, šta piše? Hajde, nije to državna tajna?" Upravo sam joj namignula i ubacila karticu u moj džep. Njeno lice je odmah dramatično palo. "Grrrr, `ajde, molim te, molim te, molim te?"

"Koliko imaš, deset?"Ozarila se. "Samo petkom." Prevrnula sam očima, ali sam zgrabila moju jaknu i pratila

je napolje.

Buketi su nastavili da pristižu redovno nakon toga, ponekad veliki buketi, ponekad pojedinačne ruže. Amanda je nastavljala da me uznemirava od koga su, ali nisam joj rekla, uglavnom zato što nisam želela da se moje nade probude. Rad nas je zaokupio dok je proleće počelo da odmrzava u poslednji čas sneg, a pitanja su se smanjila jer je bila više van kancelarije. Nisam videla ni traga o Jeremiah, ali cveće je nastavilo da dolazi sve bujnije i lepše kako se leto približavalo. Čak i kada mi je sto bio pun boja i divnih mirisa, nisam mogla da ga bacim dok nije skroz

442

Kraljevstvo snova

Brodolom IV

uvelo. Onda, jednog dana, mali paket sa mojim imenom na njemu je stiglo sa

cvećem. "Oooh, tajni obožavalac se prebacio!" Amanda se nagne nad moju stolicu. "Huh, naslov kompanije? Kako je to seksi?" Mršteći se, otvaram koverat izvlačeći ono što je bilo unutra. To je bila debela papirologija, prikačena zajedno s a obojenim notama vidljivim oko margina. Poznata adresa na vrhu strane odmah mi je zapala za oko.

Prostorija oko mene počela je da mi se okreće i drago mi je da već sedim. Amanda se nagnula bliže. Podigla je lice dok čita preko mog ramena. "Koji je to grad?" Pokrila sam usta rukom u šoku. "Dobijam svoju kuću nazad." "Šta! Tvoj tajni obožavalac ti je kupio kuću?" Prelistala sam papire i videla svoje ime na skoro svakoj stranici. Mali samolepljivi stikeri su pokazivali mesta gde

je trebalo da se potpišem, a spajalicom je zakačena poslovna kartica naslova lokalne kompanije. Listajući, došla sam do stranice koja je imala sliku procene i morala sam da pokrijem rukom usta da ne bih zaplakala.

"Lepa kuća," Amanda govori naginjući se. "Sveta majko. Da li je to sada stvarno tvoje?" "Kako je ovo stiglo?" Nikada mi se nije desilo da pitam ko dostavlja moje

pakete svaki dan. Amanda izgleda iznenađena mojim pitanjem. "Kurir, pretpostavljam. Hej, gde si pošla?" Napustila sam malu kancelariju gotovo trčim zaobilazeći lift i idem pravo ka stepenicama. Prošli su meseci o incidenta na mostu, ali moj zglob i dalje bolucka dok sam jurila niz tri sprata. Nisam sigurna šta tražim, ali kad sam izašla dole na ulicu razočarala sam ne nalazeći ništa neobično. Gledala sam na obe strane trotoara pokušavajući da izaberem nekog poput

Jeremiahove visine i građe. Malo ljudi se kretelo ovim delom grada, a niko od tih vidljivih nije izgledao kao milijarder. Teška knedla smestila mi se u grlu. Izvlačim 443

Kraljevstvo snova

Brodolom IV

svoj mobilni telefon i zurim u njega trenutak. Unutra, smešten u kontaktima, bio

je broj telefona čoveka koji može da odgovori na sva moja pitanja. Bila sam gotovo sigurna u to ko je ovo uradio za mene-koga bi drugog znala ko bi mi kupio

kuću? Ali iz nekog razloga on je izabrao da se ne predstavi. Razmišljala sam da nađem broj i pozovem pre nego što sam vratila telefon na mesto. I dalje sam imala svoj ponos. Uzet mi je nedavno, ali sam polako

sklapala deliće svog života nazad. Znala sam da sam pravila greške i deo mene je žalio način na koji sam ostavila Jeremiah u svom Manhattan potkrovlju. Nije bilo načina da poništim svoje odluke u ovom trenutku, samo da živim sa njima. Omotavam jaknu oko svojih grudi, bacila sam zadnji pogled na okruženje pre polaska natrag u kancelariju. Nekoliko dana nakon primanja te koverte, dobila sam pozivnicu u

sandučetu mog stana na komemorativni skup Lukasa James Hamilton. Zurila sam u sivi list papira nekoliko minuta, zatim ga vratila u kovertu i položila ga pažljivo na pult. Gledam po stanu, treptajem te rajući suze. Moj posao jedva je plaćao kiriju ovde, ali bio je u mirnoj zgradi i pristojnim komšilukom. Čak i da nisam uzela ovaj posao, mogla sam ostati ovde godinu dana sa onim što sam čuvala u banci. Nakon grabenja i grabenja toliko dugo da zadržim glavu iznad površine bilo je prijatno imati fondove za hitne intervencije za svaki slučaj. Skup će biti za četiri dana i znala sam da neću to da propustim. Nisam dobila ni reč otkako sam napustila slučaj i nemam pojma šta je bilo. Nisam čula ništa od Marie ili nekog drugog iz vladine kancelarije, tako da nisam sigurna da li su našli Lukasovo telo ili su prosto odustali od potrage. Pretpostavljam da ću za četiri dana saznati. Vedro vreme na dan službe bilo je lažni, mračni događaj. Lukas, da je bio, verovatno bi imao duhovitu dosetku o proleću u New York City. Verovatno bi više cenio ovo nego kišu svakako, ali osećaj je čudan žaliti na tako neobičnom, sunčanom, prolećnom vremenu.

444

Kraljevstvo snova

Brodolom IV

Kao i što sam očekivala, bilo je obezbeđenje na ulazu i pokazala sam im moju pozivnicu. Proveli su neko vreme gledajući u tablet, pretpostavljam u listu gostiju i onda je čuvar konačno odmahnuo glavom. "Ne vidim vaše ime ovde, Gospođice Delacourt." "Ona je sa mnom." Jeremiah ide iz unutrašnjosti paviljona i ja uzimam dubog udah upijajući ga očima. Njegova kosa je bila duža, ne oštro podrezana kao pre, koliri njegove košulje su podignuti. Izgledao je dobro, ali sam i dalje mogla videti roze linije na njegovom licu, preostali ožiljci od Rushovih ruku delo. Produženi štap iz jedne ruke, još jedan dokaz nastavka puta ka ozdravljenju. "Gospodine, ona nije na listi."

"Možete srediti to sa mojom majkom." Prošao je dva čoveka na ulazu, krećući se pored mene i nudeći mi ruku. Oklevala sam samo trenutak pre nego sam je uzela i dozvolila sebi da budem u pratnji unutra. "Pretpostavljam da je tvoja majka uklonila moje ime?" Moj glas nije drhtao,

što sam računala kao malu pobedu. "Uprkos onome šta ona misli il i ne misli, ti si moj gost i dobrod ošla si ovde."Polako smo prošli kroz mali hodnik iza ulaza pred ulazak u pravi raj. "Oh," rekla sam bez daha dok sam posmatrala preko velike površine. Cveće i veliko drveće su bili umetnički raspoređeni, a uske popločan e staze vodile su kroz područje do travnatne površine savršene za piknik. "To je privatni deo, koristi se samo za venčanja i žurke. Izlazili smo ovde kada sam bio mlad. Uprkos naporima mog oca za suprotstavljanjem, i dalje imam lepe uspomene na ovom mestu."

"Prelepo je." Drveče ovde je bilo u punom cvatu, mesec dana ispred većine drugih koje sam videla u gradu. Zima je bila duga i bilo je dobro videti znake

njenog kraja. Ugrizla sam usnu, a onda položila ruku na njegovu. "Kako si ti?"

445

Kraljevstvo snova

Brodolom IV

"Biće bolje, bez obzira kako izgleda." Pokazao je ka štapu. "Moja majka misli da ovako izgledam više ljubazno i sofisticirano." Namestio je štap na zemlju i podigao bradu pozirajući. "Zar se ne slažeš?" Nisam mogla da verujem da vodim ovakav razgovor sa Jeremiah i nasmejela sam se na njega. Izgledao je mnogo

smirenije nego što pamtim, kao da više nije opterećen nekim nevidljivim stresom. "Ti si uvek bio sofisticiran," rekla sam udarajući ga ramenom. "Ali više kao slon u prodavnici porculana nego ljubazan." "Primljeno na znanje." Dok je baštensko područje ovde veliko, samo je mali

deo pozadi korišćen za posluženje i prijem. Gosti, niko koga sam znala, pomešani među sobom, bilo mi je drago kada nas je Jeremiah postavio oko grupe ljudi. Videla sam mršavu ženu svu u crnom kako se kreće, šešir na vrhu njene glave sa delikatnim velom pokrivao joj je lice. Čak i sa dvadeset metara, mogla sam da osetim neodobravajući pogled Georgia Hamilton, ali nije prišla i ja nisam marila. Pozvana sam, bila sam ovde, a ona će morati da se nosi sa tim. Služba je bila kratka sa par ljudi koji su izašli i rekli nekoliko reči. Jeremiah je govorio, govorio je o opštim temama kada je njegov brat bio mlađi. Mislila sam nakratko da izađem na podijum i kažem nešto, ali sam shvatila da ga nisam dovoljno poznavala da bih hvalila i uzvisivala njegove vrline.

Nešto mi je govorilo da sam ga verovatno poznavala bolje nego nekolicina ljudi u okruženju. Odmah posle toga, nekoliko ljudi je prišlo Jeremiah jasno želeći da popričaju sa njim. On ih je sve učtivo odbio i probio se do mene kroz masu. Setila sam se kada sam poslednji put videla Georgia Hamislton, imala je optužujući izraz kao zaštitnik njenog sina milijardera. Ona sigurno ne bi uradila takvu stvar na sahrani njegnog dragog sina. Onda opet, ne bih stavljala u prošlost tu užasnu ženu. "Prošetaj sa mnom?" Ruku pod ruku, distancirali smo se od grupe krećući se dublje u park. Staza sa cvećem vodila je kroz centar, lenjo vijugajući kroz travnati brežuljak. Dok smo se pomerali dalje čula sam smeh dece u bl izini.

446

Kraljevstvo snova

Brodolom IV

"Ceo ovaj vrt je deo velikog parka," Jeremiah je rekao odgovarajući na moje nepostavljeno pitanje, "ali onaj ulaz tamo unutra nije jedini ulaz." Čovek koji džogira nas je prošao sa psom na kratkoj uzici koji drži korak sa trkačem. Na kraju malog puta bilo je igralište odakle je dopirao smeh. Bilo je nekoliko ljudi oko nas dajući nam osećaj privatnosti na velikom prostranstvu. "Jesam li ti rekao koja si ti neverovatna žena?" Progutala sam i pogleda gore u njega. Proorne zelene oči gledale su kroz mene, a ja sam pročistila grlo. "Ne," rekla sam pokušavajući da uravnotežim glas, "ali možeš da nastaviš pričati." Njegovo cerekanje zagrejalo mi je srce i stisnula sam mu ruku nakratko. "Šta si radila?" Pitao je dok smo nastavljali hodati. "Radila uglavnom. Mislim da znaš gde."

"Ah, znači stigli su ti moji paketi." "Ako pod paketima misliš na cveće, onda da. Divni su." Ponovo sam pročistila grlo. "I ne znam kako da ti zahvalim za... veći poklon." "Samo mi reci da ga nećeš odbiti." To je izbacilo iznenađujući smeh iz mene. "Nemam baš toliko ponosna, prihvatiću ga na bilo koji način." položila sam glavu na njegovo rame. "Hvala ti."

"Viđaš li se sa nekim?" Hrabro pitanje, direktno kao i uvek. Napola sam ga i očekivala, svakako, i odmahnula sam glavo m. "Ne na način na koji ti misliš, samo terapeuta svake nedelje. Ona mi je puno pomogla." "Pomogla, kako?" "Dogovor sa PTSD." Ako ga je saznanje iznenadilo, nije to pokazivao. Nisam

mu rekla za napade panike ili noćne more, sada nije bilo vreme, a iona ko, postale su manje česte u poslednjih nekoliko nedelja.

447

Kraljevstvo snova

Brodolom IV

Hodali smo u tišini neko vreme ka dnu kamenog mosta. Tu smo stali blizu starca koji hrani golubove sa klupe i porodice koja se igra sa tek prohodalom

bebom na ćebencetu. Jeremiah je pustio moju ruku naslonivši se na obližnju ogradu. "Nedostaje mi moj brat." Grlo mi se zatvorilo od naklonosti.

"I meni, takođe." "Znao je da bude pravi kreten ponekad, ali... Da li si znala da me je spašavao sve vreme od očevog besa? Bio je dobar u odvlačenju pažnje Rufusu, pričajući pogrešne stvari u pravo vreme i usmeravajući svaku kaznu ka njemu." Pomerila sam se ka njemu i obmotala ruke oko njega utiskujući poljubac na njegovo rame. "Voleo te je."

"Znam. Ali, ne znam da li je shvatao da osećam isto ili koliko puno." "Mislim da je znao." Uzela sam jednu Jeremiahovu ruku i povukla je dok nije

okrenuo lice ka meni. Posežem gore, ušuškavam tamni pramen kose nazad sa njegovog obraza, pratim palcem preko roze ožiljka. Doseže do gore i drži me za ručni zglob pritiskajući mojoj nadlanicom njegov obraz. "Da li znaš koliko te volim?" Izbacila sam mali izdisaj osećajući suze kako iznenada jure u moje oči. Uvlačim drhtav uzdah od emocija koje prete da me uguše, odmahujem glavom. Njegova druga ruka pokriva moje lice, prsti prate obris slepočnice. "Znaš, zar ne," mrmlja. "Znao sam kada sam te video da si stala na platformu za skok, čak i pre toga." Ugao usana mu se podigao. "Mislim da sam čak znao i kada si bila devojka u liftu čiji stidljivi pogledi su me terali da podivljam." Obrisao je suzu koja je procurela kroz moje trepavice približavajući mi se.

Štap, sada već zaboravljen pao je na zemlju. Nagnuo se blizu i položio poljubac na moje čelo. "Uvek sam mislio da su reči bile nepotrebne, banalne čak, ako osećaj postoji, zašto je potrebno da mu daš ime? Ali gubeći Lukasa naučilo me je nešto, a

448

Kraljevstvo snova

Brodolom IV

to je da trebam reći reči da budem siguran da ti znaš. Dakle, gospođice Lucy Delacourt, neka se zna da sam potpuno i krajnje zaljubljen u tebe."

"Zašto?" Mogla sam udariti sebe zbog tako glupog pitanja, ali Jeremiah je podigao glavu unazad i smejao se. Ja sam zurila, shvatajući da ga nikad nisam videla tako srećnog pre. Pomerio se bliže, milujući moje lice ponovo, dodirujući, ali ne držeći me. "Zato što si jaka, što si hrabra i stavljaš druge na prvo mesto. Zato što si prelepa i spolja i izvan, i neko koga smatram jednakim, i to što sam bio glup da te pustim da odeš kroz ta vrata pre dva meseca." "A Lukas?" Moj glas je izašao kroz šapat, ali Jeremiah je samo odmahnuo glavom.

"Ja nisam neko ko raspoređuje kamenje na greškama. Kao što je moj brat dokazao, kako sam se igrao sa Anya i sa njim, onda je to više nego fer." Zagladio je moju obrvu sa palcem i nagnula sam se ka njegovoj ruci. "Ti si vredna borbe i žao mi je što sam te ikad pustio kroz ta vrata." Suze su napale moje lice dok sam dotačinjala njegovo lice, svesna novih i

dalje zaceljujućih ožiljaka, onda sam rekla gušeći se. "Onda, nije bilo tako teško, zar ne?" Jeremiah se nasmejao opet, a onda me povukao bliže. Omotala sam ruke oko njega sahranjujući lice u njegovu jaknu. "Volim te," promrmljala sam osećajući njegove ruke kako se stežu oko

mene. Osetila sam nešto mokro kao kap na mom obrazu i za trenutak pomislila da je to suza. Kad sam osetila još jednu, pa još jednu na mojoj ruci, povukla sam se i pogledala gore. Kad sam došla u park nebo iznad je postalo oblačno, opet sam osetila kapljice kiše kako udaraju moj obraz. "Hoćeš da se vratiš na službu?" Jeremiah pita dok sam ja pružala dlan testirajući brzinu kapi kiše.

449

Kraljevstvo snova

Brodolom IV

"Volela bih da ostanem ovde, zapravo." Oblaci nisu još b lokirali sunce, iako su išli u tom smeru. "Volela bih da smo poneli kišobran, u slučaju da počne da pljušti." "Onda, odmah se vraćam." "Šta? Ne, možemo se vratiti, tvoja noga..." "Lucy. Ostani ovde." Podigao mi je bradu da se suočim sa njim. "Odmah se vraćam, neće me biti minut ili dva." Gledala sam mu usne dok se pomeraju, slušala sam, ali zapravo nisam čula njegove reči. Poznata glad me preplavila i nagnula sam se napred tih nekoliko poslednjih centimetara pritiskajući njegove usne na moje. Odmah me pritisnuo uz sebe, njegova usta uzimaju kontrolu nad

poljubcem, a ja se topim u njegovim rukama. Zaboravila sam kako se čovek dobro ljubi, on čini da moje telo gori, naizmenično gricka moju donju usnu, onda me zadirkuje svojim jezikom.

Kada smo se konačno razdvojili, teško sam disala, ali ne samo od nedostatka kiseonika. Kucnuo je vrh mog nosa prstom.

"Odmah se vraćam." Ispuštajući vazduh požurila sam na obližnju klupu u parku i sela. Pored mene, stariji čovek je rasuo neko semenje za ptice pred njega. Golubovi su ga uglavnom okruživali, ali tu su bili i nekoliko detlića i vrabaca među njima.

"Želite li da probate?" Starac je imao gust engleski akcenat, ali dovoljno pristojan. Zurila sam u papirnu kesu sumnjičavo, onda slegnula ramenima i klimnula glavom.

"Naravno." Sipao mi je malo semenki u ruku i naizmenično smo bacali između ptica na zemlju. "Izgleda kao fin mladić onaj sa kojim ste stajali tamo," rekao je nakon trenutka. "Mislim da vas čuva." Gledam oko parka, osmeh se naselio na moje usne. "Put do ovog mesta nije bio lak. Najbolje stvari u životu su retke. Iz tog 450

Kraljevstvo snova

Brodolom IV

poljupca, izgleda da je vaš dečko prilično zaljubljen u vas takođe." On je dizao svoje debele obrve sugestivno čineći da se zacrvenim, a onda je pogledao u svoj sat. "Evo," rekao je dajući mi kesu sa semenkama, "mislim da će ti koristiti ovo više nego meni. Ptice su još uvek gladne, a ja moram da završim svoju šetnju." "Hvala vam..." uzimala sam dok sam susretala oči starijeg čoveka. Plavo zelene oči zasvetlucale su na mene i za trenutak sam zaboravila da dišem. "Čuo sam šta ti je rekao," starac je nastavio gledajući uokolo po parku dok sam se ja borila za rečima "kladim se da bi njegov brat voleo da čuje te reči sam." Liznuo je jedan prst i držao ga kao da testira vreme. Kao na znak, kiša počinje da pada jače. Prvo sam osetila kapi na temenu onda na licu, ali nije mogla da slomi moju zapanjenu tišinu. On se naceri na mene sa pravilnim, belim zubima. "Sada je više vreme za sahranu. Previše sunčano, a mrtvi su podložni ustajanju samo da bi uživali u danu." Gledala sam otvorenih usta kada je starac ustao i protegao se. "Drago mi je upoznati te, gospođice" rekao mi je namigujući. "Možda ćemo videti jedni druge

opet jednog dana?" Ni jedna reč mi ne dolazi, ali dok odlazi skočila sam na noge. "Čekaj! Jeremiah bi želeo..." "On je dobar čovek i obožava te." Čovek je gledao dole u pravcu u kom je Jeremiah nestao samo minutu pre. "Brini se o mom bratu. I reci mu..." Zastao je, a

onda se iscerio. "Reci mu da prestane da bude tako ukočen ko štap u blatu." "Ide ka boljem što se toga tiče." Osmeh koji mi je zasjao lice nije mogao da se ugasi, moji obrazi su praktično boleli od zategnutosti. "Bio bi ponosan na njega."

"Prekasno, već jesam. Vodi računa o sebi, Lucy." On se protegnu odakle je stajao i protrese ruke, a zatim ramena iznenada povi u skladu sa godinama. Izgledao je za sve na svetu kao svaki stariji čovek koji hoda u vunenom kaputiću i

golf pantalonama. Počeo je da zvižduće šarmantnu melodiju dok je nestajao preko mosta u gustu krošnju drveća.

451

Kraljevstvo snova

Brodolom IV

Sela sam opet nesposobna da izbrišem osmeh sa lica. Bacila sam malo semenke pticama dok je Jeremiah obilazio ugao već otvorenog kišobrana iznad njega.

"Izgledaš srećno," rekao je proširujući kišobran da bi me zaštitio. Njegove ruke su putovale do papirne kese u mojim rukama i posmatrao je dok sam bacala

sadržaj na zemlju. "Semenke za ptice?" pi tao je. "Ne bi mi verovao kad bi ti rekla."Zabola sam ruku u kesu za još semenki i osetila nešto veliko i teško ispod zrnevlja. Mršteći se, izvukla sam ga i podigla na svetlo. To je bio muški prsten sa crnim kamenom i debelom obodom. Bio je natpis sa unutrašnje strane koji je izlizan od godina nošenja. "Šta... Daj da vidim to." Predala sam ga Jeremiah i gledala dok ga on pregleda pažljivo. "Audentes fortuna iuvat." Pogledao je od mene ka pticama. "Starac?" Kad sam klimnula glavom Jeremiah je pogledao oko parka, ali kad je

počeo da ustaje uhvatila sam ga za ruku. "Nećeš ga naći." Jeremiah je stao sa rukama savijenim u pesnice. "Zašto mi nije rekao?" "Upravo jeste." Povukla sam ga za rukav dok me konačno nije pogledao. "On je, takođe, čuo sve što si mi rekao." Za trenutak mislila sam da će u svakom slučaju početi juriti za svojim bratom. Na kraju, međutim, Jeremiah je seo dole do mene okrećući prsten iznova i iznova u svojim rukama. Zagledala sam se u njega radoznalo.

"Čije je to?" "Pripadao je našem dedi, ali je nestao otprilike u isto vreme kad i Lukas. Natpis glasi-sreća prati hrabre." Zurio je u prsten neko vreme, a onda pogledao u mene. "Čuo je sve što sam rekao?" Kada sam klimnula zbunjeni osmeh se raširio Jeremiahovim licem. "Dobro." Skliznuo je prsten na njegov prst, onda ustao i

ispružio ruku. "Idemo u šetnju." 452

Kraljevstvo snova

Brodolom IV

Provukla sam ruku u njegov topao dlan ustajući i naginjući se bliže njemu. Moja glava se nagnula i položila na njegovo rame, gledala sam dok je prepleo prste sa mojim. Kiša je dobovala po mekom materijalu kišobrana dok su ljudi oko nas trčali u zaklon, ali mi smo samo nastavili niz stazu zadovoljni u ovom trenutku bez obzira šta nebesa bacaju ja nas.

453

Epilog

"Pa, hoću li konačno upoznati tu misteriju od tvog momka? I, oh moj bože, mogu li opet reći kako divno izgledaš u toj haljini? "Hvala ti još jednom na komplimentu." Odmahnula sam glavom na crvenokosinu veselost. "I ne, rekla sam ti da je to iznenađenje." "Ah, tako si zla. Ali da li sam ti rekla ko će doći večeras? U redu, zamisli:

zgodan, bogat, moćan, i ukusan. Zamisli njegovo prisustvo na deo mog odbijanja." "Jeremiah Hamilton?"

"Ma, htela sam da bude iznenađenje! Mora da sam ti rekla, jesam li?Ali ne sećam se da sam ti rekla, ipak... jesi li zaista pogodila to? Jer je to jedan pakleno dobar pogodak."

"Amanda, koliko si kafa popila danas?"

"Samo nekoliko šoljica, zašto?" Gosti su počeli da pristižu, a ja sam se protegla da pogledam. Amanda i pojačano osoblje su u radili sjajan posao sa ovih, nekoliko A-lista poznatih ličnosti koji udaraju po crvenom tepihu. Novinara je bilo svuda, pokrivajući dobrotvorni događaj iz svakog ugla. Bili smo sigurni da ćemo biti zaslepljeni na svim slavnim blogovima i kioscima ujutru, povećavajući svest o našem malom dobročinstvu. Nisam mogla biti ponosnija što ću biti deo organizirajućeg događaja. "Oh moj bože, to je Cher! A ono je Joan Rivers tamo razgovara sa ljudima i... sveto sranje, to je on, to je on! Visok, crn i seksi, dvanaest sati, dvanaest sati!"

Pratila sam njen upirući prst i ispustila dah. Seksi, zaista! Jeremiah je iskočio iz limuzine ignorišući kamere dok se uzdizao stepenicama na događaj. Pored mene, Amanda je praktično vibrirala dok se on približavao, ali jedino što sam mogla videti je kako čovek kojeg volim kreće ka

454

Kraljevstvo snova

Brodolom IV

meni. Između čoveka koga sam upoznala i sada, on je konačno odbacio taj vojnički izgled.

Nema više začešljane kose ukočenog stila, zamenjena je talasima, neukroćenim loknama i đavolji zaštitnički stav. Nosi sve crno večeras, drugačiji stil od odela koji nas okružuju. "Oh, on gleda u ovom pravcu. Umreću ako nam se obrati!" Kada se zaustavio blizu nas, mislim da sam čula malo "skvik" iz Amande, ali Jeremiah je imao moju punu pažnju. Pogledao me je odozgo na dole i njegove usne su se iskrivile skoro u grabežljiv osmeh. "Izgledaš dovoljno ukosno za pojesti." Morala sam da držim ruke u pesnice kako bi ih sprečila da prođu kroz njegovu kosu. "Izgledaš upravo da oduzimaš dah," udahnula sam misleći svaki slog . Ponudio mi je njegovu ruku i, bez gledanja u Amandu, uzela sam je i iskoraknula

da stanem pored njega. Kamere u blizini su otišle, ali sam pokušala da ih ignorišem držeći glavu visoko i izgledajući apsolutno sigurno da neću pasti u ovim štiklama. "O moj bože, ljubomorna!" Gušeći smeh iz Amande kao poslednji krik

odjeknu kroz ulaz. Nije bilo šanse da ikad čujem ovo od ikoga drugog iz kancelarije. Velika dvorana hotela bila je prepuna, svi su se pomešali kako je i planirano. Konobari u smokingu prolazili su kroz gužvu držeći vino i šampanjske čaše napunjene za goste. U neposrednoj blizini centra bio je podijum sa nekoliko parova već tamo, dok se većina smestila za stolove oko bine. Jeremiah je držao posesivno ruku na dnu mojih leđa dok me je usmeravao kro z masu. Nisam znala koju je destinaciju imao na umu, ali je bio prilično zadovoljan kada me je okrenuo u svojim rukama na podijumu za igru. Okrenula sam se u krug dvaput, a onda se prislonila na njega

naginjući se napred da udahnem njegov miris. Bože, miriše dobro.

455

Kraljevstvo snova

Brodolom IV

"Vidim da si izabrala drugu haljinu od one koju sam ti poslao," Jeremiah mi

je rekao na uvo, njegov topli dah je prešao preko moje kože čineći da zadrhtim. "Od srca odobravam."

"Nisam trebala tvoju dozvolu u odabiru šta ću nositi," rekla sam oh olog glasa, pokušavajući da ne dozvolim sebi zadovoljstvo od njegove pohvale. "Osim toga, ova je bila deset posto na popustu i izgleda dobro kao i bilo koja iz visoke mode."

"Ali, odobravam je ipak." Muzika se promenila u nešto sporiju i Jeremiah me je privukao bliže. Nešto bocnu moj stomak i podignuvši obrve dala sam Jeremiah zabavljeni izraz.

"Stvarno? Sada?" Jeremiah me je okrenuo oko podijuma za igru izgledajući veoma zadovoljan sobom, dok sam se ja borila između ogorčenja i sirove potrebe. Želja je pulsira unutar mog stomaka dajući svetlo njegovom posesivnom sjaju u oku, a ja sam se borila da se držim pod kontrolom. Napravili smo zajedničku odluku da idemo polako, sastajući se za kafu ili večeru, samo da bi se razdvojili posle sa malo više od poljupc a. Pa, dobro, malo dodirivanja i kratkog ostajanja u zadnjem delu njegove limuzine za jednu noć, ali to je bilo sve. Očigledno, Jeremiah je večeras voljan da baci sve naše pažljivo postavljene planove kroz prozor. Bio je moj red za odobravanjem. Nisam gledala kuda smo se kretali, previše zadovoljna što sam blizu njega,

dok se muzika završavala. Jeremiah je nastavio da me drži za ruku i odveo me iza bine gde su se krili liftovi. Potisnula sam kikot dok je pritiskao dugme grizući usnu u iščekivanju. "Ti i liftovi," rekla sam, a onda sam ciknula kad me je pritisnuo uz čelična vrata.

"Šta mogu da kažem? Ja sam stvorenje sa navikom..." Pao je napred hvatajući moje usne, a ja sam nagnula glavu u ispunjenju njegovog napada. Uzdah mi je pobegao dok sam obavijala svoje ruke oko njegovog vrata pritiskajući svoje telo o njegovo. "Ti mala bezobraznice," mrmljao je na mojim usnama dok su mu

456

Kraljevstvo snova

Brodolom IV

se ruke pomerale dole pokrivajući moju zadnjicu. "Ne nosiš donji veš." Opet sam se zakikotala.

"Slatki poeni zato što sam pripre mljena?" Vrata iza mene su se oglasila i prilepila sam se za Jeremiah dok smo prelazili u lift. Njegove grudi su se stisle od

smeha dok me je dizao u vazduh pritiskajući mi leđa o zid lifta. Ispustila sam mali uzdah osetivši njegovu tvrdoću pritisnutu na m oje jezgro i nagnula sam glavu unazad da mu dam pristup.

"Šta ćeš mi dati?" rekao je zaokruživši kukovima. Njegove usne padaju na moj vrat sisajući osetljivu kožu. "Tvoje telo? Tvoju dušu?" "Sve," dahtala sam, moji nokti se zabadaju u njegova ramena. Osetila sam

njegovu glavu kako se pomera dole između naših tela i glasno sam zajecala dok je on zadirkivao osetljivu srž između mojih bedara. "Hoćeš li mi dati svoju ljubav?" "Uvek." Opkolila sam mu lice rukama pomerajući ga napred za mekan poljubac. Potreba i želja koju sam videla da se reflektuje u njemu zapalila je vatru koja se širila mojom utrobom, ali to je nežnost koja čini da mi se srce topi. "Volim te," promrmljao je krećući rukama ka gore stiskajući moje grudi kroz tanak materijal haljine. Obmotala sam svoje noge oko njegovog struka dajući mu dovoljno prostora da oslobodi sebe iz pantalona pre nego se smestim na njegovo tvrdo koplje.

Pritisnuo je dugme najvišeg sprata dok sam savijala butne mišiće podižući se gore na vrh njega. Imajući u vidu kako mokra sam već bila, još uvek mi uzdah pobegne kad klizne u mene, moji zidovi se šire da prime njegov obim. "Volim te," ponavlja pulsirajući u meni terajući me da stenjem. Zurila sam dole u prelepe zelene oči, blago se osmehivala dok sam mešala kukov ima ostavljajući ga zadihanog. Zurio je gore u mene širom otvorenih očiju i pun želje. "A šta ćeš ti meni dati?" Mrmljam stiskajući se oko njega.

457

Kraljevstvo snova

Brodolom IV

"Sve," rekao je glasa teškog od potrebe. Nagnula sam se okrznuvši usnama njegove.

"Sve što hoću je tvoja ljubav." "Imaš je," uzdiše jezikom jureći ka mom. "Uvek ćeš je imati."

VOLJENA KRAJ

458

BONUS PRIČA

Pa. Sjeban sam. Lukas je položio glavu nazad na kaldrmu, jednom rukom položenom na bolan stomak. Preko puta njega stajao je Rush izdavajući svoje pretnje i ultimatume, ali upravo tada reči su bile beznačajne bez zvuka. Iznemoglost se proširila kroz Lukasa ostavljajući ga jedva u stanju da drži oči otvorene. Zadirkivanje drugog čoveka je bilo jednostavno, ali imajući Rushovu pažnju ispostavilo se teškim. U nekom drugom slučaju možda, Lukas ga je mogao zadržavati pričom dok sunce ne izađe. Sada, međutim, bio je u takvoj agoniji da mu je bilo teško da gleda pravo, a kamoli da nastavi dobru diskusiju. U blizini, Jeremiah leži zgrčen, jedva se pomera. Lukas se jedva sećao kad ga je poslednji put video ovako slabog. Bivši brat rendžer nikad ne bi dozvolio pretnji da ga pokori ovako bez da uradi nešto, pa je njegova tišina značila nešto veoma loše. Rush je opet govorio, a Lukas je pokušavao da vrati svoj um u sadašnjost. Ali

to su bile Lucyine reči koje su mu momentalno zaokupile pažnju. "Biram sebe." Izabrala šta? Lukas je shvatio da nije obraćao pažnju i primorao je sebe da sedne uspravno škrgućući zubim a od bolova. Rush je slegnuo ramenima.

"U redu, hajde onda. Baci se sa mosta." Reči su ošamarile Lukasa iz njegove letargije. Ne! Pogledao je ka Lucy koja je virila preko ivice.

"Da li obećavaš da ćeš ih obojicu pustiti ako uradim ovo?" Lucy pita, njen glas podrhtava.

"Ne." Rush je skoro zvučao samozadovoljno za Lukasove uši. "Ali, napravićeš neodoljivu tačku." Lukas je pokušao da se osovi na noge, ali je skliznuo

459

Kraljevstvo snova

Brodolom IV

na mokru kaldrmu propuštajući Lucyin odgovor. Lisice oko njegovog ručnog zgloba su zazveckale reflektujući slabo svetlo zore i skrećući njegovu pažnju. Izgledalo je tako davno kada je ponudio da pomogne osloboditi Lucy njenih

lisica, a on je i dalje imao iglu unutar njegove čarape. Imajući u vidu da ne pravi buku izvaido je tanki deo metala i radio na oslobađanju od lisica, ali je držao fokus na scenu koja se odigravala ispred njega.

"Nećeš dobiti nikakve garancije od mene," Rush je nastavljao dok je Lukas radio, "osim da ću ubiti sve vas sada ako ne doneseš odluku." Dok se Lucy pomerala, vukući sebe polako prema ivici, Jeremiah se konačno pomerio valjajući se i tako pomerajući ka njoj. "Lucy." Tužan, bolan ton u bratovljevoj krivici zateknu Lukasa. To je bio glas mlađeg brata kome se Lukas zakleo da će ga uvek štititi, a to ga je zateklo sada kao što je i uvek kada su bili deca. Svrha i očajanje ojačala je Lukasa i adrenalin prolazi kroz njegovo telo dok oseća mek zvuk klika oko njegove ruke. Rush je napravio iritirajući zvuk. "Da li ti je potrebno malo pomoć..." "NE MRDAJ, POLICIJA!" Blještavo svetlo na kratko je dezorijentisalo Lukasa i podigao je ruku kako bi

ga blokirao pokušavajući da vidi. Preko mosta, Rush se nagnuo da pogleda u novu gužvu. "Mislim da neće moći." Zemlja se zatresla ispod Lukasa dok je dvostruka eksplozija odjeknula u vazduhu sa oba kraja mosta. Lukas se oslonio na stub

mosta za potporu i gledao kako se Lucy nestabilno njiše na vrhu niske ograde pre nego što je bolno udarila na kaldrmu. Rushov pogled se okrenuo na plavokosu devojku i, bez reči, podigao je jednu nogu u čizmi i šutnuo teški kvarat koji je povezan sa Jeremiah.

"Jebi ga!" Lukas kriknu usklađujući se sa hrapavim uzvikom iz Jeremiah dok je povučen preko ivice. Lucy je vrisnula, zvuka punog užasnog prkosa i baca se na Jeremiah. Lukas se napreže da vidi šta će se desiti, ali shvata da ima veći problem kada Rush kreće ka njima. Bol je bila daleka uspomena dok je Lukas grabio 460

Kraljevstvo snova

Brodolom IV

kamenu ogradu i povukao sebe u uspravni položaj. Preko puta mosta Rush je kleknuo pored Lusy.

"Bila si u pravu, znaš." Reči su plivale do Lukasovih ušiju dok je Rush okretao pištolj u njegovoj ruci na Lucy. "Tvoja smrt će ih mnogo više povrediti." Njegov hod nije bio tih, lanac i težina u njegovim rukama odjekivali su kaldrmom. Ili je Rush zaboravio na njega ili je smatrao da je suviše d aleko da bi mario, ali Lukas prelazi most sa samo nekoliko koraka. Rush ga je čuo na vreme da se uspravi na noge u poluokret, ali nije bilo vremena da reaguje , i više od toga, Lukas se sudario sa njim. Nije bio planiran napad, bez strategije ` Lukasa glavnog`, samo iskonska potreba za napad. Njegov impuls ga je pogurao ka Rushu, njih dvojica su teturali

na uskom grebenu. Bol je prožela ponovo Lukasov stomak kad je pucanj odjeknuo, ali je iščezao stapajući se sa pozadinskom agonijom i nije mu slomio fokus . On je uspeo da se zaljulja i prebaci svoju težinu na kamenu ogradu, a zatim se njegovo telo trznulo dok je odjeknuo drugi pucanj.

Klonulost se proširila Lukasom zakrivljujući njegove udove u sputanosti. To je sve što je mogao da uradi, da nastavi da zadržava boreći se sa Rushom, ali sa svakim udarcem osetio je da postaje slabiji. Kao da se vreme usporilo, oči su mu paldale od težine, teturajući se na ivici, spreman da ide preko ograde sa najmanjim gurkanjem. Na kraju, to je bio Rushov napor koji je izazvao gubitak kontrole u mračnost

ispod. Lanac se trznuo u Lukasovoj ruci dajući mu samo trzaj koji mu je dao prednost ruci. Njegova ruka je i dalje ostala oko Rusha, rukom grabeći zadnji deo njegovih pantalona dok je padao preko.

Onda nije bilo ničega, samo razbesneli krik Rusha u jednom uhu, a u drugom vetar. Lukas je zatvorio svoje oči, obmotavajući ruke oko svog brata i čekajući dno. U njegovoj ruci, lanac ih je je vukao neumitno dole ispod u tamu. Bio je to beztežinski trenutak, osećaj lebdenja. Onda se voda Thames razbila oko njih izbijajući vazduh iz Lukasovih grudi.

461

Kraljevstvo snova

Brodolom IV

Rush je iščupan iz njegovih ruku, ali Lukas je čvrsto držao njegov pojas pantalona. Gvozdena kugla ih je vukla dole u mutne dubine reke. Bosa noga udarila je Lukasa dva puta u rame, ali je jedva osetio udarce. Voda je bila ledena,

ali blagoslovena ukočenost je već zahvatila Lukasa. Bilo bi tako lako pustiti gravitaciji da pobedi nastavljajući svoj dosadaašnji kurs. Gledao je slabo svetlo kako se povlači iznad njega, mrkli mrak guta njego vu viziju i pita se da li je ovo njegova smrt. Ruka je udarila Lukasov obraz kao da ga priziva pameti. Prvobitni deo

njegovog mozga, deo koji nije želeo da umre shvatio je šta se dešava i reagovao je. Kada je druga ruka zamahnula blizu njega Lukas je zgrabio i zakačio jednu lisicu oko ruke pre nego što je odgurnuo dalje od tela. On nikada nije video Rusha, voda je bila previše tamna za to, ali je osetio da je čovek povučen u tajanstvene dubine. Rukama mlatarajući, Lukas grabi za nečim, ali nenalazeći ništa. Prsti pokušavaju upravljati nogom, ali samo se oslobađaju cipele koja je iskliznula. Onda je bio sam. Nije bilo načina da zna koji je put ka gore, pa je Lukas odustao pokušavajući. Pluća su mu gorela, ali je zadržao jedan mali deo vazduha u svom telu dok nije osetio da se leđima probija na površinu reke. Okrenuo se u vodi na leđa udahnuvši hladan vazduh. Pa, dobro. Sada sam se stvarno sjebao. Lukas je držao oči otvorene, zureći gore u englesku maglu dok svetlost ne probije tamu sa izlazećim suncem. Slabašan osmeh mu je iskrivio jedan ugao usana, pa drugi. Da li je ovo kako ću umreti? Nešto ga je udarilo u glavu. Udarac ga je iznenadio vraćajući ga u sadašnjost. Očekujući da je neki plutajući komad u vodi, pogledao je iza sebe da bi video rampu za ukrcavanje kako izvire iz reke. Trepnuo je, pokušavajući da izoštri vid, a zatim odustao od toga okrećući se na stranu dok nije osetio klizavu kaldrmu ispod kolena i ruku.

Rampa nije bila strma, ali, iz ove perspektive, izgledala je dugačko. Bože. Ovo će boleti u vražiju mater. To se podrazumevalo. Bez potiska vode, gravitacija je povukla njegovo telo i podsetila ga da, oh da, umirao je. Prilično bolno umiranje, takođe, što je naravno, činilo stvari gorim. Ležanje bi bilo puno lakše, ali

462

Kraljevstvo snova

Brodolom IV

je ipak našao sebe puzeći uz rampu na rukama i kolenima dok nije stigao do trotoara iznad.

"Dođavola, jesi li dobro?" Devojka koja je džogirala je kleknula pored njega, oči su joj bile širom otvorene u šoku. Lukas je pokušao da govori, ali puzeći napor mu je oduzeo sve rezerve. Sve što je mogao da uradi jeste dahtavo gunđanje. Izostajuće reči, gestikulirao je palcom i malim prstom na telefon, a druga dama mu je dala mobilni telefon. Tri godine je dug period da bi imao isti broj telefona, posebno u poslu u kome je on bio. Postojala je samo jedna osoba za koju je Lukas verovao da je u

blizini. Da li je mogao još uvek da im veruje, to je bilo pitanje od milion dolara, ali pošto mu je smrt bila druga opcija, Lukas nije imao izbora. Đavolski se iznenadio kada je broj zazvonio i poznati glas odgovorio samo sekun kasnije. "Agentica Anderson." "Hej, lepotice," Lukas je uspeo zadihan u naporu disanja. Njegovi udisaji su bili kao

da je pričao kroz vodu. "umoran sam od teških igrica, šta kažeš da nadoknadimo to?" Sa druge strane bila je pauza. "Lukas?"

"Oh, gotovo umirem da te vidim opet." Srušio se unazad gledajući u nebo. Crnokosa džogerka zurila je u njega, sa njegove perspektive naopačke što ga je zabavljalo. Zakašljao se. "Ili možda samo umirem." "Gde si ?" Hrapavo se osmehnuo.

"Kakav tajni agent bi ti bila ako moram sve da ti kažem? Shvatićeš." Povlačeći telefon sa uha prekinuo je poziv i vratio mobilni džogerki koja je zurila u njega sumnjičavo. "Hhhm, da zovem hitnu ili nešto, gospodine?"

463

Kraljevstvo snova

Brodolom IV

"Jok." Pomerajući se polako, smestio je ruke ispod glave izgledajući kao čovek koji upravo drema na hladnoj zemlji. "Pomoć stiže." Pa, da vidimo da li će stići ovde na vreme.

464