BOROVNICA, RIBIZ, OGROZD
POLJOPRIVREDNA BffiLIOTEKA
POUOPRIVREDNA BffiLIOTEKA JAGODA, MALINA, KUPINA B. Volčević, dipl.ing. Naldadnik:
Za naldadnika: Grafička priprema: Stručnaredaktura:
NERON d.o.o., Bjelovar, Palmotlteva 5 Tel. 043/241-277, fax 043/247-428 Web site: www.neron-book.hr e-mail:
[email protected] Ante Perković NERON d.o.o. Bjelovar Tomislav Feje§
C za Hrvatsku NERON d.o.o. Bjelovar Sva prava pridržana. Reproduciranje ove publikacije u cijelini, djelomicno ili na bilo koji drugi naein, bilo kojim sredstvima nije doptL~tcno bez prethodne pismene suglasnosti nakladnika. ISBN 953-6698-21-8, CIP Katalogiz;.cija u publikaciji, Nacionalna i sveučiti§na knjižnica Zagreb UDK 634.7 (035)
JAGODA, MALINA, KUPINA
B.
Volčević,
dipl. ing.
Bjelovar, 2005.
.
~,
VOtv
7
'l(_" \
JAGODA (Fragaria sp.), višegodišnja zeljasta, stalno zelena biljka niskog rasta. Pripada kolu Spermatophyta, podkolu Angiospermae, klasi Dicotyledoneae, redu Rosa/es, obitelji Rosaceae, podobi telj i Rosoidea rodu Fragaria. Do danas je opisano 47 vrsta divljih jagoda, medu kojima su najvažnije: l . Fragaria vesca L. (2n = 14; sin. F. silvestris Duch., F. vulgaris Ehrh., F succulenta Gilib., Potentilla vesca Scop.). Rasprostranjena je u Europi i Aziji, do 70"N. Plod je sitan, okrugao, izduženo koničan, crven i bijeli, čvrst i aromatičan. Cvijet je mali, bijeli, dvospolni, nalazi se iznad lišća. VarijetetF. v. var. Semperjlorens Duch. cvjeta više puta u godini (remontantan), F. vesca i F. v. semperjlorens Duch. služe kao biljke indikatori za ispitivanje virusa. 2. F. orientalis Los. (2n = 28). Rasprostranjena u istočnom Sibiru, Mongoliji, Mandžuriji i Koreji. Slična je vrsti F. moschata, osim cvijeta koji je u istoj ravnini s lišćem. Od nje su nastale sorte otporne na mraz. 3. F. m as chata Duch. (2n = 42; sin. F. sativa L., F. elatior Ehrh., F. magna Thuill., F. reversa Kit.). rasprostranjena u Europi. List i cvijet su krupni, a plod sitan, muškatnog okusa. Sorte: Black Hautbois, španjolska jagoda, milanska jagoda., 4. F chi/oensis Duch. (2n =56; sin. F. vesca L., 5
F. chiloensis L. i Mol.). Rasprostranjena kao divlja na jugu Ćilea, u sjevernoj Kaliforniji i na Havajima, a kultivirana u Ćileu, Peruu i Ekvadoru. List, cvijet i plod su krupni, a vriježe (stolone) se javljaju nakon berbe ploda. Od nje su nastale sorte krupnoga ploda. S. F. ananassa Duch. (2n =56; sin. F. grandiflora Ehrh., F. tincta iF. calyculata Duch., F. vesca var. Ananas Ait). Nastala je križanjem vrsta F. chi/oensis iF. virginiana. Od nje su nastale sve suvremene sorte jagoda krupnoga ploda. Rasprostranjena na sjeveru od 63° (Sibir) od 65~ (Amerika), a na jugu do 26~ (Florida, Meksiko, Peru, Ćile). 6. F. platypeta/a Rydb. Rasprostranjena od Aljaske do Kalifornije, divlja i u kulturi. Nasljeđivanje (genetski temelji). Prema kromosomskoj strukturi jagode se dijele na diploidne (F. vesca L.), tetraploidne (F. orientalis Los.), heksaploidne (F. moschata Duch.) i oktoploidne (F. ananassa Duch.). Pri križanju jagoda različite strukture kromosoma mogu se dobiti i sjemenjaci sa heptaploidnim F. moschata x F. ananassa (8x), dekaploidnim F. ananassa x F. vesca i heteroploidnim brojem kromosoma. Plemenite sorte (8x) x F. vesca semperjlorens (4x) daju hibride, sterilne, heksaploidne prave bastarde, fertilne, oktoploidne križanec i fenotipove koji su tipični za tip F. ananassa. Po liploidi x poliploidi daju uF l generaciji bastarde koji cvjetaju a u pravilu su samosterilni ili intersterilni. F. moschata (6x) x F. ananassa (8x) i F. ananassa (8x) x F. vesca semperjlorens u F2 generaciji daju samooplodne izbojke. Pri recipročnom križanju F. ananassa x F. vesca, dobiju se sjemenjaci sa 2n = 49, 56, 70 i 77 kromosoma, koji se jako razlikuju po plodnosti. Krupnoća i kvaliteta ploda kao i ostale osobine (F. ananassa) nasljeđuju se polifaktorijalno, intermedijarno, parcijalno dominantno ili recesivno. lzduženost ploda je dominantna. Ružičasta boja cvijeta (F. vesca) je dominantna u odnosu na bijelu boju cvijeta. Boja pokožice i mesa nasljeđuje se poligenski neovisno jedno od drugoga. Sorte čvrstog
6
mesa, kad se križaju sa sortama čije je meso meko, daju visok postotak sjemenjaka čvrstog mesa. Visok sadržaj vitamina C je djelimično dominantan. Krupnoća ploda nije u korelaciji s otpomošću na mraz. Rasprostranjenost. Jagoda je rasprostranjena po cijeloj Europi, u Aziji (Sibir do Diljujska, Jakutska i Nikolaevska na sjeveru; Sahalin, Japan, Kina, Tibet, Himalaji, Afganistan, Iran, pobrđe Crnog mora), u Sjevernoj Americi i u Južnoj Americi pokraj Tihog oceana. Prema a. S. Lozina-Lozinskom, obzirom na zemljopisnu udaljenost, različite morfološke karakteristike i mjesta nastanka, sve jagode se mogu svrstati u četiri grupe: l . europska sa 4 vrste (Europa, zapadni Sibir, Turkmenija, Kavkaz); 2. azijska sa 17 vrsta (istočni Sibir, istočna i srednja Azija, Japan); 3. istočnoamerička sa 8 vrsta (istočna Kanada, Ontario, Labrador do 95°E) i 4. zapadnoamerička sa 18 vrsta (Aljaska do 65°N, zapadna Kanada, Britanska Kolumbija, zapadni dio Sjeverne Amerike do 95°E. Kalifornija, Ekvador, Peru, Čile). Podrijetlo kultiviranih jagoda. Kultiviranih sorta jagoda ima preko 2.000. One su proizašle od šest vrsta, i to: europska grupa od F. vesca L. (2n = 14) iF. moschata Duch. (2n = 42); zapadnoamerička grupa od F. chiloensis Duch. (2n = 56) i F. p/atypetala Rydb.; istočnoamerička grupa od F. virginiana Duch. (2n = 56) i azijska grupa od F. orientalis Los. (2n = 38). Od svih hibrida najveći značaj za današnje jagodarstvo irna F. ananassa Duch. (2n = 56) proizašao od F. chiloensis x F. virginiana,jer su od njega nastale sve današnje sorte krupnoga ploda. Razvoj proizvodnje. Jagoda se ubraja među prve voćke, je plodove čovjek koristio. U drevnoj literaturi (Teofrast, Plinije i dr.) spominje se kao divlja, a tek u XIV st. kao kulturna. Prva je kultivirana F. vesca L. U njenom okviru nastao je varijetet nazvan alpska jagoda ili mjesečarka (F. vesca semperjlorens čije
7
Duch.). U XVI st. javlja se u kulturi F. moschata Duch. Početkom XVII st. (1629) iz Amerike je prenijeta u Europu F. Virginiana Duch., a početkom XVIU st. (17 12} iF. chiloensis Duch. U XVIll st. počelo je brzo širenje jagoda, osobito uvođenjem u kulturu jagode krupnoga ploda F. ananassa Duch. (F. chiloensis x F. virginiana). U literaturi XVlll st. nalaze se prvi podaci o plemenitim sortama jagoda. Procvat i masovni uzgoj jagoda osobito se očituje u XIX st., kada su se planskom selekcijom i hibridizacijom izdvoj ile i stvorile visokoproduktivne i visokokvalitetne sorte. Od divljih jagoda postoji u našoj zemlji F. vesca otkad postoje i naše šume. Za kulturne sorte ne zna se točno kada su se počele uzgajati, no sigurno prije nekoliko stolj eća, a masovno tek početkom XX st. Gospodarska važnost. Jagoda se lako i brzo razmnožava i svake godine redovito rodi. Rodi već prve godine poslije sadnje i daje u drugoj ili trećoj godini prinose od l 0.000 do 20.000 kg/ha. Ona rano sazrijeva i njen uzgoj je, u pravilu, vrlo rentabilan, osobito u blizini većih gradova. Pretežito se prerađuje, a dijelom se koristi i u svježem stanju. Sa l ha nasada u rodu može se dobiti rasad za novih 4-5 ha, a sa l ha matičnjaka za novih 6-8 ha. Veće površine pod jagodom zah~evaju za berbu veliki broj radne snage. Ekololld čimbenici. Temperatura. Grm jagoda izmrzava na temperaturi od -15° do -l8°C. Pri velikom snježnom pokrivaču izdrži mraz od -35° do -48°C. Kada je snježni pokrivač debeo 2030 cm, izdrži temperaturu od -25° do -38°C. Ako nema snježnog pokrivača, osobito pri kraju zimskog razdoblja kada o topli, strada i na -5° do -7°C. Pri temperaturi od -8°C značajne su ozljede i oštećenja korijenovog sistema, a osobito kada nije zaštićen. Starije lišće je neotporno na mraz, dok je mlađe, osobito ono koje se razvilo u jesen, vrlo otporno. U većini slučajeva mlado je lišće aktivno tijekom cijele zime i pokazuje osobitu vitalnost u 8
proljeće.
Kasni proljetni mrazevi mogu nanijeti značajne štete prvim cvjetovima, jer su jagode, uslijed niskog rasta, izložene hladnom prizemnom sloju zraka. Cvijet jagoda izmrzava na -2°C. Tijekom vegetacije najbujniji je porast grmova kada se dnevne temperature kreću od 20°do 24°C (optimum 23°C).
Vlaga. U grmu, uslijed nedostatka vlage u tlu, korijenov sistem se nedovoljno razvija u površinskom dijelu tla; ne formiraju se rašlje na stablu, uslijed čega se smanjuje bujnost, rodnost i grm se dijeli; duljina faze cvatnje naglo opada; plod ranije sazrijeva, nedovoljno je razvijen, sitan je i nekvalitetan. Obzirom kako se jagoda sadi vrlo gusto i ima veliku lisnu površinu koja isparava, tlo neophodno mora sadržavati 75-80% vlage. Jagoda tvori novo lišće tijekom cijelog vegetacijskog razdoblja; jedno stari i izumire a drugo se pojavljuje. Tijekom suše formiraju se po 2-3 generacije lista, a ukoliko se navodnjava, 4 generacije lišća. Vjetar. Vjetar je ograničavajući čimbenik u uzgoju jagoda u ovim slučajevima: tij ekom zime kada vladaju niske temperature i nema snježnog pokrivača i u proljeće (ožujak travanj) dok posađene biljke izmrzavaju ili ih vjetar uz sudjelovanje mraza izdiže iznad površine tla, tako da su izložene izmrzavanju i sušenju. U drugom s lučaj u biljke se također izdižu iznad površine tla, lišće se suši i opći se porast zaustavlja.
Položaj. Za jagodu su najbolji oni položaji koji nisu izloženi vjetru i akumulaciji hladnog zraka. Za rane sorte najbolji su južni položaj i, gdje se ne javljaju kasni proljetni mrazevi,jer je na njima omogućeno ranije sazrijevanje ploda za oko 10 dana u odnosu na sjeverne položaje. Sjeverne i istočne položaje treba koristiti za srednje rastuće, a sjeverne i ravničarske površine za kasne sorte, jer one obično kasnije cvjetaju i nema opasnosti od kasnih proljetnih mrazeva. 9
Tlo. Jagoda se može uzgajati na različitim tipovima tla. Najbolja su ilovasto-pjeskovita tla i tla bogata organskim tvarima (humusom) gdje je vlažnost od 75 do 80%; na takvom se tlu postižu najveći prinosi. Tla moraju biti dovoljno duboka i drenirana, jer u slabo dreniranom tlu grmovi ugibaju, uz ostalo i uslijed razvoja gljivice Pbytophora fragariae. Jagoda ne podnosi vapnenasta tla sa visokim sadržajem rastvorljivog CaCOJ, te plitka, hladna i glinovita tla. Glede reakcije (pH), divlje i kulturne sorte jagoda mogu uspijevati na kiselom, neutralnom i alkalnom tlu. Iznos pH 2 u tlu više šteti biljkama nego pH 8. Najpovoljnija kiselost se kreće od pH 4,6 do pH 6,4. Kada se tlo gnoji dušikom u neutralnom obliku, pH se treba kretati od 4,0 do 5,8, a najveći je porast grmova pri pH 4,6; pri gnoj enju dušikom u amonijačnom obliku pH se treba kretati od 5,8 do 6,4 a najbolji je porast grmova pri pH 6,4.
Razmnožavanje jagoda može se obavljati na više načina: sjemenom, cijepljenjem, dijeljenjem grmova i vriježama (stolonama). Razmnožavanje sjemenom prakticira se pri dobivanju, hibridnih sjemenjaka.F. versa L. iF. versa var. Semperjlores Duch. (mjesečarke). Sjeme posijano u vrtnu zemlju, kojoj se doda pijesak i kompost, počinje klijati nakon 12-15 dana. Jagode se cijepe samo onda kada se želi otkriti nazočnost virusnih oboljenja nekih sorta. Od načina cijepljenja primjenjuje se a blaktacija i u procijep. Grmovi se dijele u nekih sorta krupnoga ploda i mjesečarki koje ne daju vriježe (stolone). U široj se praksi dijeljenje ne primjenjuje, zbog slabo razvijenog korijenovog sistema i opasnosti od prenošenja bolesti i štetnika. Razmnožavanje vriježe (stolone) je jedini praktičan način razmnožavanja jagoda. Većina sorta ima osobinu da iz pazuha lista daju vriježe (stolone). U pravilu, na svakom članku (nodija) vriježe, ako je tlo plodno i vlažno, razviju se adveotivni pupovi lO
koji daju stablo s lišćem i korijenov sistem. sadnicu. Jedan grm daje u prosjeku l 0-18 dobro ožiljenih sadnica, a ukupno tijekom vegetacije 22-30 sadnica. Sadnice koje su najbliž matičnom stablu su najbujnije, a ostale su slabije razvijene. Proizvodnja sadnica je laka, brza, masovna a mogu se proizvoditi na više načina. Međutim, sa sadnicama se vrlo lako prenose mnoge bolesti i štetnici jagoda, a osobito virusna oboljenja i lisne uši kao prijenosnici (vektori) tih oboljenja. Glede zdravstvenog stanja, sadni materijal jagoda može se razvrstati u tri kvalitetne grupe: elitna, specijalna i standardna. l. Elitni sadni materijal predstavlja odabrane najrodnije, bujne i zdrave grmove, koji se testiraju na virusna i druga oboljenja. 2. Specijalni sadni materijal predstavlja prve dvije do tri generacije elitnog materijala. U tu svrhu elitni materijal treba posaditi u specijalni matičnjak, po izoliranom blok sistemu. Pri sadnji zdravih sadnica treba brinuti o osjetljivim i tolerantnim sortama prema virusnim oboljenjima. Ovim uzgojem, proizvodnja sadnica varira od 75.000 do 250.000/ha, već prema sorti, klimi i tlu. 3. Standardni sadni materijal predstavlja dvije do tri generacije specijalnog materijala. Obično se sade u duge redove, na razmaku od 90x45 cm. Pri tom načinu uzgoja proizvodnja sadnica iznosi 300.000-1.000.000. Proizvodnja sadnica u rodnim nasadima jagoda (80.000120.000 ožiljenih sadnica) ne preporuča se, zbog toga što je vrlo vjerojatno da će se prenijeti razna virusna i druga oboljenja, kao i lisne uši. Broj sadnicaje puno veći pri zasnivanju matičnjaka na prirodno bogatom tlu u bumusu ili na tlu kome su dane velike količine organskih tvari, nego pri uzgoju na bilo kojem tlu, uz jedinu primjenu neorganskih gnojiva. Sadnice se mogu vaditi od kolovoza do proljeća . Klasificiraju se pri vađenju na dvije do tri klase. Prva i druga klasa koriste se za sadnju, a treća se dopunski oživljava. Sadnice izdvojene ujesen mogu se čuvati do proljeća u prostoriji gdje je temperatura oko 0°C. ll
najmlađe
korijenje
0-7,5 cm 25-50% 7,5-15 cm 25-40%
15-25 cm 10-50% najstarije korijenje
Korijen jagode
roditeljska biljka
biljka potomak sadnica
nastavak vriježe
12
Podizanje nasada. Pri planiranju podizanja nasada treba voditi računa o veličini i blizini tržišta, o raspoloživoj radnoj snazi u sezoni berbe, o transportnim sredstvima i prometnim prilikama te o klimatskim uvjetima. Veličina nasada pod jagodom, na jednom gospodarstvu, treba se kretati od 0,5 do 15 ha, a u prosijeku oko 0,5-5 ha. Ako se nasadi ne navodnjavaju, jedan djelatnik može održavati l ,6-2 ha od početka vegetacije do berbe, a kada se navodnjavaju, svega 0,5 ha.
U područjima gdje vladaju zimski ili proljetno-ljetni vjetrovi trebaju se podići vjetrozaštitni pojasevi, na razmaku od 120 do 200 m. U tu su se svrhu najbolje pokazale višnje, šljive, ribizi, suncokret, kukuruz. Zasnivanje plodoreda je vrlo važno pri uzgoju jagoda, jer je ova kultura često praćena raznim bolestima (Verticillium sp., Phytophtora fragariae i dr.) i štetnicima, kao i zbog ograničene visoke produktivnosti na manji broj godina. Plodored ovisi od više čimbenika i može biti 3, 5 i 8-mogodišnji.
Razmaci sadnje jagoda. Pri jako gustoj sadnji, u suhim javlja se kao ograničavajući čimbenik nedostatak vlage u tlu, dok se u vlažnom tlu razvija gljivica Botrytis cinerea. Kada gospodarstva raspolažu dovoljnom radnom snagom, obično se sadi gušće (red od reda 60 cm, a u redu 30 cm), a pri uporabi mehanizacijerijeđe (red od reda 77-105 cm, a uredu 45 cm). područjima
Jagode se najčešće sade u redove na većim površinama, tako je olakšana obrada tla i zaštita jagode od uzročnika bolesti te štetnika. Razmak među redovima je od 60-80 cm, a u redu oko 30 cm. Pri mehaniziranoj obradi tla sadnice se sade na 80x20, a za ručnu 60x30. Među redovima se načine plitke brazde za navodnj avanj e. Do berbe, voda se pušta u sve brazde, a tijekom 13
berbe naizmjenično u svaku drugu, kako bi suhim brazdama mogli prolaziti berači. Uz to moguća je i sadnja u dvojne trake (dva reda u traci). Uobičajeno se sadi u dvije, a rijeđe u tri trake. Razmak između redova je obično između 40-60, a između traka 80- 1OO cm. Sadnice se sade na razmaku 25-30 cm. Na ovaj se način postiže veći prinos po jedinici površine. U dvorištima, vrtovima gdje se ne raspolaže većim površinama često se primjenjuje sadnja u gredice. Formiraju se gredice široke 120- 150 cm. Između gredica rade se staze širine oko 50 cm. U gredicama, jagode se sade u tri do četiri reda na razmaku od 40-50 cm, a u redu 25-30 cm.
:----
1 l
\
.. • 2
4
3 Pravilna sadnja jagoda
14
plitko
pravilno
duboko
Sadnja na humke
Prije sadnje obično se naprave humci visine 20 i širine 90 centimetara. Razmak između humaka je 50 cm. Humci se pokrivaju polietilenskom fo lijom, kojoj se rubovi ukopavaju u zemlju da ih vjetar ne bi podizao. Širina folije treba biti oko 150 cm. Prostor između humaka pokriva se slamom. Na humak se sade dva reda jagoda na međurednom razmaku 50 cm i 30 u redu. Redovi se postavljaju na 20 cm od ruba humka. Za hektar jagodnjaka, pri ovim razmacima, potrebno je 47.619 sadnica. Na foliji se načine otvori promjera 4-5 cm ili toliko da se sadnice mogu presaditi. Za postavljanje folije u većim nasadima koriste se traktori opremljeni specijalnim priklj učkom. Najekonomičniji
je uzgoj na otvorenom polju. Jagode se uzgajaju i izvan uobičajene sezone, i to uz stalno održavanje pod staklom u staklenicima, plastenicima, plastičnim tunelima i u teglama kao kućno cvijeće (u SAD). također
IS
90
T
l
r-
30-38
1
Na otvorenom polju moguć.e je primjeniti pet sistema uzgoja: u jednostavnim redovima, trakama, gredicama i uzgoj bez reda u poljima i u kombinacij i sa drugim biljkama (salata, mrkva, luk, rani krumpir i zelje). 16
Priprema tla za sadnju, na otvorenom polju, sastoji se u privođenju kulturi (popravak strukture i plodnosti i uništavanje korova), rigolanju (25-50 cm, u prosijeku 35 cm dubine) i ravnanju. Jagodu ne treba saditi nakon biljaka koje imaju zajedničke parazite (Verticillium sp., nematode), kao grašak za ishranu ljudi, rajčica, bijeli krumpir, repa, a niti nakon kukuruza (zbog lisnih uši na korijenu). Kada je potrebno smanjivati pH u tlu, CaC03 treba raspršiti godinu dana ranije, jer su jagode jako osjetljive na CaO. Prije rigolanja, kada je tlo nedovoljno plodno, razbaca se oko 15-20 t/ba stajskog gnojiva; kada je siromašno humusom, oko 30-40 t/ba, ili se u prethodne dvije godine uzgajaju i zaoravaju biljke za zelenu gnojidbu. Pri gnojidbi organskim tvarima, dodajemo 300-600 kg NPK 5-20-305.
Sadnja jagoda na otvorenom polju, sistemom pod staklom i umjetnog svjetla, ob ično se obavlja od kolovoza do listopada, a uz navodnjavanje i ranije (srpanj). Proljetna sadnja {ožujak-travanj) nije prikladna u svim područjima i jagoda posadena u ovom razdoblju ne rodi u prvoj godini. U teglama za uzgoj u staklenicima jagode se sade obično u srpnju i drže na otvorenom polju sve do sredine prosinca ili početka siječnja kada se unose u staklenik.
Sadni materijal - sadnica - treba biti svjež i normalno razvijen (3-4 mlada lista, a korijen žiličast, dug 8-1 O cm) sa centralnim pupom i rozetom. Sadnice se sade na dubinu na kojoj su bili u matičnjaku, i to kada je tlo vlažno, a vrijeme oblačno. Jedan djelatnik, tijekom l O sati, može posaditi 5.000-6.000 sadnica, a strojno oko 25.000 biljaka ili l ,5-2 ha. Za sadnju se koriste samo autentično sortne i zajamčeno zdrave sadnice, koji imaju dobro razvijen korijenov sistem i najmanje tri do pet razvijenih listova. Žile sadnica moraju biti svježe i kada se prerežu, moraju biti svijetle boje. Centralni pup treba biti dobro razvijen. Prije sadnje, odabranim sadnicama treba skratiti žile oštrim škarama za jednu četvrtinu, pa ih potopiti u kašastu smjesu pripremljenu od svježe goveđe balege i zemlje, pa ih tek onda saditi. Jagoda zasađena ljeti, do jeseni će razviti snažne i bujne grmove i stvoriti puno cvjetnih pupa, a već slijedeće godine dat će prinos od 8.000 do 15.000 kilograma po hektaru, ,ovisno od toga je li posadena krajem srpnja ili u prvoj polovici kolovoza. Zato se jagoda ne sadi u kasnu jesen ili u proljeće, jer će u toj godini dati neznatan prinos, koji neće pokriti troškove uzgoja.
18
Za ljetnu sadnju jagoda najčešće se koriste presadnice proizvedene u prethodnoj godini, koje su uzgojene u pikirištu i čuvane u hladnjači. Sade se u drugoj polovici srpnja. Napominjemo, da u kolovozu i rujnu sa zakašnjenjem sadnje presadnica, prinos jagoda se u idućoj godini smanjuje za oko stotinu kilograma ploda po hektaru. Pri ljetnjoj sadnji presadnica jagode sa najbolje primaju ako se nakon vađenja odmah posade. Ukoliko je vrijeme između vađenja i sadnje dulje, prijam je slabiji. Stoga se valja pobrinuti da u transportu provedu što manje vremena, ali ako provedu dulje, tada ih po prispjeću odmah raspakiramo, žile potopimo u vodu najkraće dva do tri sata, te ih nasadi mo. J agode na foliji
Uzgoj jagoda na crnoj foliji ima niz prednosti u odnosu na klasični način, pa se zato u brojnim zemljama naglo širi. Evo tih prednosti : -sprječava rast korova, j erne propušta svjetlost; - održava fizičku strukturu tla, jer sprječava kišu u sabijanju zemlje; - povećava toplinu i vlažnost tla, zatim smanjuju se temperaturne oscilacije, bolje koristi sunčeva toplina i pri tom sprječava isparavanje vlage; -povećava se prinos jagoda za 20-30%; - poboljšava kvalitetu ploda, jer je smanjeno truljenje, a obojenost jagoda je intenzivnija; -sprječava truljenje ploda, jer isti ne leži na zemlji; -omogućava berbu jagoda sat ili dva nakon kiše (čim se p lod i lišće malo prosuše), što je nemoguće u običnom jagodnjaku;
19
- ubrzava sazrijevanje ploda za 3-4 dana, čime se postiže veća cijena; - štede se radni sati za uništavanje korova, obradu međuredova, zalijevanje jagodnjaka i pri berbi ploda. Sve ovo utječe na povećanje rentabilnosti uzgoja jagoda, pa stoga ovu voćnu vrstu ubuduće treba isključivo uzgajati na crnoj foliji.
Koju debljinu folije koristiti. Crne fo lije kojima se pokriva tlo za uzgoj jagoda mogu biti različite debljine, od 0,03 do 0,20 milimetara. Ako će se jagode iskorištavati samo godinu dana, koristi se folija debljine 0,03-0,04 mm; za dvogodišnje od 0,050,07 mm, a za trogodišnje od 0,08 do O, l O mm. Širina folije također je različita, što ovisi od sistema sadnje jagoda. Za jednoredni uzgoj širina folije (platna) je 75-80 cm, a za dvoredni 105 do 120 cm. Najčešće se prodaju folije široke 120 cm i 0,06 ili 0,08 mm debele. Odprvih(0,06mm) 13 metara.
20
Trajnost folije ovisi o debljini, načinu postavljanja i bušenju otvora za sadnju, zatim od klimatskih uvjeta i postupanja tijekom uzgoja. Tlo za uzgoj jagode na crnoj foliji treba biti ravno ili malo nagnuto (8-30%), dovoljno duboko i rastresito, bez kamenja, šljunka i višegodišnjih korova, kako se folija kasnije ne bi poderala. Budući jagode na foliji
trebaju ostati najmanje tri godine, tlo se prethodno mora dobro nagnojiti, po mogućnosti s oko 200 do 300 kilograma dobro dozrijelog stajskog gnojiva i 6 do 8 kilograma kompleksnog mineralnog gnojiva NPK (10:12:26) po aru. Ako nema stajskog gnojiva, po l aru površine treba dodati lO do 14kilogramakompleksnogNPKgnojiva(10:12:26). Nakon gnojenja tlo se uzore odnosno okopa, i to samo u umjerenoj vlažnosti. Ako se ore ili kopa previše vlažno ili suho tlo, kvari mu se struktura i teško se obrađuje. Oranje ili kopanje treba obaviti na dubini od 30 do 40 centimetara. Prilikom oranja sve žile korova treba povaditi i spaliti. Nakon toga tlo se usitni grabljama ili drljačom, poravna i tek onda prekrije folijom. 21
Folija se pokriva ručno ili traktorom, što ovisi o površini koju treba pokriti. Ako se folije ne postavljaju na prethodno napravljene gredice, već direktno na ravnu zemlju., između njih treba ostaviti prostore široke 30-40 cm koji će služiti kao staze. Pokriva se na slijedeći način: prvo se izmjeri širina gredice, koja treba biti 30-40 cm uža od folije. Naime, ako je folija široka 120 cm, širina gredice treba biti 90-100 cm. Da bi se folija pričvrstila na zemlju, kako je vjetar ne bi pomakao, rubove joj treba sa svake strane, i po dužini i po širini, l O cm zatrpati u zemlju. To se radi tako što se sa svake strane gredice (širine 90-1 OO cm) iskopa brazdica duboka oko l Ocm i u nju stave rubovi folije, pa onda zatrpaju zemljom. Na većim parcelama folija se postavlja specijalnom, jednostavnom napravom koja se može priključiti na traktor. Pošto se folijom pokrije tlo, na njoj se načine otvori u koje će se saditi jagode. Otvori, odnosno rupe široke 4-5 cm, buše se na međurednoj udaljenosti 35 do 40 cm i 20 cm u redu.
Jagode na foliji sade se od sredine srpnja do sredine rujna, u ovisnosti od toga ima li osiguranih sadnica i od mogućnosti pripreme tla.
Ukoliko se jagode nasade ranije utoliko će slijedeće godine dati veći prinos, i obrnuto. Stoga jagode treba, ukoliko je moguće, što ranije nasaditi. Za sadnju jagoda u srpnju obično se koriste sadnice proizvedeni prethodne godine i do sadnje čuvane u hladnjači, dok se za sadnju u kolovozu-rujnu ili listopadu koriste sadnice proizvedenie iste godine. Za sadnju treba koristiti samo autentično sortne i zajamčeno zdrave sadnice, koji imaju dobro razvijen korijenov sistem i najmanje 3 do 5 razvijenih listova. Žile sadnica trebaju biti, kad se 22
presijeku, svježe i svijetle boje. Centralni pup treba biti zdrav i dobro razvijen. Prije sadnje sadnicama se skrate žile za četvrtinu ili trećinu, ovisno od duljine. Nakon toga žile se potope u razrijeđenu kašastu smjesu načinjenu od jednakih dijelova goveđe balege, ilovače i vode, pa se tek potom sade.
Sadi se sadilicom u prethodno izbušene rupe na foliji, u koje se stavljaju sadnice, a onda se uz njih sadi licom zemlja sabij e, tako da se pri laganom povlačenju s dva prsta sadnica ne može izčupati. Odmah po sadnji svaku sadnicu treba zaliti s pola litre vode, kako bi se zemlja bolje priljubila uz njene žile i na taj način stvorili što povoljniji uvjeti za prijam. Tjedan dana nakon sadnje jagodnjak treba suhih sadnica, obaviti podsađivanje.
obići
i ako ima
Njega jagoda na crnoj foliji sastoji se u prihranjivanju preko (folijarno gnojenje), u zaštiti od bolesti i štetnika, odrezivanje vriježa zbog spiječavanja razvoja sadnica. lišća
23
Jagode zasađene na crnoj foliji
Folijarno gnojenje, odnosno prihranjivanje jagoda preko lišća obavlja se u 4-5 navrata tijekom vegetacije ili putem sistema za natapanje kristalnim gnojivima (bolji način prihrane) "Wuksal-om" ili "Folifertil-om". Prvo prihvanjivanje izvodi se na početku cvjetanja jagoda,.drugo i treće 7 do l Odana poslije prvog, odnosno drugog prihranjivanja, a četvrto i peto nakon završetka svih berbajagoda, u razmaku od l Odana. Kako bi se spriječila pojava bolesti (sive i crvene pjegavosti lišća te sive pljesni ploda i drugih), kao i zbog suzbijanja štetnika, jagode treba prskati o čemu će biti više riječi u kasnijim poglavljima. Budući sve sorte jagoda, osim remontantnih, razvtJaJU vriježe na kojima se kasnije formiraju sadnice, vriježe treba redovito uklanjati u 3-4 navrata. Prvo uklanjanje obavlja se pred ztjenje jagoda, drugo po završetku berbe, treće sredinom
24
kolovoza i (eventualno) četvrto u rujnu. Vriježe se uklanjaju noktima. Ako se sa uklanjanjem zakasni i vriježe očvrsnu, tada se to čini škaricama. Ako postoje uvjeti za zalijevanje, odnosno navodnjavanje jagodnjaka za sušnih godina treba i tu mjeru primjenjivati, jer se tada povećava prinos i poboljšava kvaliteta ploda. Prvo zalijevanje treba obaviti početkom cvjetanja jagoda, drugo tijekom zrijenja, a treće po završetku svih berbi. Zalijeva se orošavanjem (umjetnom kišom) ili površinski, puštanjem vode po stazicama između folija, koja poslije infiltracijom prodire ispod folija do žila jagoda ili sistemom za natapanje postavljenim ispod folije.
Oplodnj a j agoda ovisi o razvoju tučka i prašnika, odnosno od toga jesu li cvjetovi (dvospolni) hermafroditni ili Gednospolni) funkcionalno ženski. Jagode sa funkcionalno ženskim cvjetovima skoro su potpuno napuštene i zamijenjene hermafroditnim (samooplodnim) kojima ne treba oprašivač. Kada želimo saditi sorte jagoda sa funkcionalno ženskim cvjetovima (Komsomolska, Lujza i dr.), onda se zbog oprašivanja u svakom trećem ili četvrtom redu posadi sorta oprašivač (Madame Moutot, Senga sengana, njemačka selekcija l 07-Macherauchs Friihernte, l 09Regina, Talisman i Spark/e). Jagodu oprašuju insekti (uglavnom pčele), a premaC. H. Hooperu i vjetar. Većina sorata cvjeta od sredine travnja do početka svibnja. U toplijim područjima ranije (kraj ožujka - početak travnja), a u hladnim i vlažnim kasnije (u svibnju). Od listanja do cvjetanja potrebno je 15-20 dana, a od kraja cvjetanja do početka sazrijevanja ploda 25-45 dana. Cvjetanje jednog cvijeta traje 4-6 dana, a svih cvjetova u jednoj cvatnji do 25 dana. Prvo cvjetaju najviši cvjetovi i od njih se dobiva najkrupniji i najraniji plod.
25
Reguliranje rodnosti može se izvesti na više načina. Skidanje cvijeta u prvoj godini utječe na povećanje promjera grmova za 6% i broja sadnica za 32%, a prinosi u drugoj godini su značajno veći od ukupnih prinosa iz prve i druge godine, ako nije uklanjan cvijet. U remontantnih sorta cvjetovi se uklanjaju samo za prvih 60-80 dana nakon sadnje, a kasnije se dozvoljava cvjetanje i zametanje ploda. Cvjetovi se ne uklanjaju, ako je tlo plodno i porast bujan za vrijeme cvjetanja, jerje šteta uništiti prve i krupne plodove za koje se može postići visoka cijena na tržištu. Cvjetovi se ne uklanjaju također ni pri uzgoju jagode kao jednogodišnje kulture (u nekim dijelovima Francuske zbog virusnih oboljenja). Vriježe sa sadnica uklanjaju se također zbog povećanja rodnosti. One se sijeku prije i poslije berbe, u tri ili četiri navrata. Da bi određene agrotehničke mjere pravilno i pravodobno djelovale na razvoj cvjetnih pupa, važno je poznavanje vremena i uvjeta u kojima se oni razvijaju. Formiranje cvjetnih pupa kod većine sorta odvija se od rujna do polovice studenog, a kod mjesečarki tijekom cijelog vegetacijskog razdoblja. Sadnice koji se ranije razviju (lipanj-srpanj) formiraju cvjetne pupove tijekom iste godine, što se ne dešava sa sadnicama koje su se ranije razvile (kolovoz-rujan). Potrebno je najmanje dva mjeseca, da bi sadnica bila sposobna za formiranje cvjetnih pupa. Uklanjanje vriježa
Skoro sve sorte jagoda, u manjem ili većem intenzitetu, formiraju vriježe ("stolone"), odnosno sadnice, čiji razvoj može biti takav da prekrije gotovo čitav jagodnjak i umanji urode čak i za60-70%. Vriježe treba uklanjati prije nego formiraju korijen i lišće (sadnicu), i to u nekoliko navrata: pred prvo cvjetanje, prije zrijenja ploda, po završetku berbe, tijekom kolovoza i rujna. 26
Uklanjanje vriježa obavlja se ručno, uz primjenu ramih priručnih sredstava (npr.škarama, noževima ...). Treba izbjegavati čupanje sadnica i vriježa, jer se to puno bolje regulira minikultivatorima. Primjena nekih herbicida u suzbijanju vriježa nije dala zadovoljavajuće rezultate, pa se u novije vrijeme istražuje primjena nekih kemijskih sredstava sa inhibitornim djelovanjem na formiranje sadnica. Njega. U prve tri godine po sadnji, njega jagoda se sastoji u uklanjanju vriježa, cvijeta, korovskih biljaka te u rezanju starijeg lišća grmova na 5-7 cm iznad centralnog mladog lišća. Održavanj e i obrada tla, gnojenje i navodnjavanje. U prvoj godini po sadnj i, održavanje tla u nasadima jagoda sastoji se u čistoj obradi (zbog uništavanja korova i čuvanja vlage u tlu), a kasnije (druga i treća godina) kombinira se čista obrada sa malčiranjem (2-2,5 tiha ječmene ili pšenične slame). Uz čiste obrade i malčiranja, kao dopuna za uništavanje korova, prska se kemijskim sredstvima herbicidima. Godišnje potrebe jagoda u hranidbenim elementima iznose: 70-100 kg dušika, 50-80 kg P20s ili 120-150 kg 1<20 po l ha. Sa dušičnim gnojivom treba pažljivo postupati. Najbolje je kada se dušik daje tlu preko organskih gnojiva, i to prije sadnje u iznosu od 15 do 40 t po l ha, a kasnije u manjim količinama (5-6 t) u vidu malča. Kada postoji potreba za neorganskim gnoj ivom, jagode treba prihranjivati amonijskim gnojivom, i to 1/4 godišnje doze razbacati u jesen, a ostale prije cvjetanja i nakon berbe ploda. Fosforna i kalijeva gnojiva daju se tijekom rujna. Fosforna gnojiva se ne preporučaju u vlažnoj klimi, osim u agromelioraciji, dok se u suhom klimatu smatraju neophodnim. Što se tiče mikroelemenata, često se javlja nedostatak željeza i mangana, i to
27
željeza na vapnenastom tlu, a mangana na vapnenastom tlu koje je bogato organskim tvarima. Jagoda je zah~evna prema vodi, zbog plitkog razvoja korijenovog sistema. Tijekom suše treba obvezno navodnjavati prije zrijenja i tijekom berbe ploda i kada biljke slabo rastu, zatim prije cvjetanja, poslije berbe ploda i prema potrebi. Kap po kap za jagode
Jagoda je veliki potrošač vode. Uspješan uzgoj moguć je samo u područjima s dovoljno oborina i u uvjetima redovitog i dobro odabranog načina navodnjavanja. Ovom sitnom voću vlaga je neophodna od podizanja nasada do plodonošenja. Tako, recimo, prilikom sadnje sadnica, ako nema oborina, neophodno je navodnjavanje, i to poslije sadnje, zalijeva se najmanje l Olitara vode po četvornom metru. U našim klimatskim uvjetima poželjno je navodnjavanje bar u dva-tri navrata, ponekad i češće. Za jednokratno navodnjavanje dovoljno je 30-40 milimetara (litara) vode po četvornom metru. Ako je voćnjak pokriven emom polietilenskom folijom, količina vode može biti i manja (20 milimetara po četvornom metru). Postoji više načina navodnjavanja jagodnjaka. Navodnjavanje iz brazda povezano je s velikim troškovima za pripremu i uređenje tla, a prijeti i opasnost od pojave bolesti (truljenja). Slično je i pri navodnjavanju cjevovodima i raspršivačima. Mogu se pojaviti gljivi čne bolesti, a javljaju se i opekline na lišću. Posebna teškoća je prenošenje cijevi razmočenim tlom, jer je oštećenje ploda neizbježno. Krupnije kapi umjetne kiše podižu čestice zemlje i plod se prija. Time gubi na kvaliteti i cijeni, pogotovo ako je namijenjen za svježu potrošnju i smrzavanje.
28
PE cijev- 050 mm
PE cijev- 016 mm
•
•
o o· o o o () o o ..
o o o o o o o o •
o o o o
o
25 cm
l
25 cm
Kap/jači
l
;g, ~ (lj
e .!:j ~ ~
~
e
.,.,u ~
.g ~
~ ....... .ij (lj
E
.!:j
~
•
(J
·8
.ij
•
•
§
.,.,e
~
o 25 cm
u jagodnjaku
29
-
- ..
• l
,. ~
\
pločica
tijelo
čep
es
e .. .
E !J
s e az s
Kap/jači
a !191
VLP se ne začepljavaju
Što reći o navodnjavanju kap po kap? Dosadašnji kapljači bili su osjetljivi na čestice prljavštine i pijeska i često su se kvarili. Najnovijom konstrukcijom kap ljača to je otklonjeno. Ovi kapljači propuštaju čestice prljavštine do 120 mikrona, dok su dosadašnji propuštati čestice do 20 mikrona. Kapljači
lijepljenje 30
VLP imaju vibrirajuću pločicu koja onemogućuje prljavštine na njihovu unutarnjost i time
čestica
čepljenje kapaljke. Ako se dogodi da kroz postojeću filtersku zaštitu dospije čestica veća od 120 mikrona, pločica se udalji od otvora za kapanje i iz kapaljke će poteći mlaz vode koji će prljavštinu povući za sobom. Nakon toga pločica se vraća u prvotni položaj i kapljačnastavljarad. "Samočisteći" kapljači proizvode se u dvije verzije, kapaciteta od 2-3 do 4 litre na sat. Imaju i tu dobru osobinu što je osiguran stalni protok vode u širokom rasponu radnog tlaka od 0,3 do 3,2 bara. Kapljač pouzdano radi i kad je tlak samo 0,2 bara, što je značajno ako su pumpe manje snage. Zato je navodnjavanje ovakvim kapljačima osobito prikladno za manje površine (do pola hektara). Najbolji je pravokutni ili kvadratni oblik parcele.
Detalj gredice - trake sa zasadenim jagodama i shematskim prikazom navodnjavanja s kapaljkama prikazan je na skici. Pri ovakvom rasporedu sadnje jagoda postiže se sklop oko 8.000 biljaka na tisuću kvadratnih metara. Ako je prosječna rodnost 130 grama ploda po grmu u uvjetima bez navodnjavanja, onda je u ovom sistemu moguć prinos oko 1.040 kilograma. Navodnjavanjem sistemom "ageapol" moguće je dobiti 300 grama ploda jagoda po grmu. Povećan prinos omogućuje da se već prve godine otplate sva ulaganja u ovakav način zalijevanja. Proizvođač jamči trajnost sistema tijekom više od l O godina. Omogućeno je i dodavanje posebnog uređaja za tekuća gnojiva, tako da se istovremeno biljke navodnjavaju i prihranjuju. To je najbolje primjenjivati u jagodnjacima pokrivenim emom polietilenskom folijom. Berba. Prikladnim izborom sorta sezona berbe može trajati 45-60 dana. Razdoblje sazrijevanja ploda pojedinih sorta iznosi 16-30 dana, a mjesečarke sazrijevaju tijekom cijele godine.
31
Berba sorta mekog ploda obično se obavlja prije punog zrijenja, a sorte čvrstog ploda u punom zrijenju. Za udaljenija tržišta plod treba biti čvrst pa se dozvoljava da je na manjoj površini zelen (nedozreo). Za preradu, plod se bere kada je potpuno zreo, i to bez peteljke i čašičnih listića. Suviše zreo (prezreo) plod nije dobar za preradu, posebno za pripravak kompota i smrzavanje. Berbu treba obaviti ujutro poslije pada rose i poslije podne kad prestane žega i plod se rashladi. Trajanje berbe ovisi o sorti, a prosječno jagode se beru svakog drugog dana. Jedan djelatnik ubere, klasificira i spakira prosječno, dnevno oko 40-50 kgjagoda. Građa jagoda i branidbena vrijednost. Mehanička i kemijska građa jagoda ovisi, prije svega o filogenetskoj uvjetovanosti, stupnju zrelosti, rodnosti i primjeni agrotehničkih mjera.
Mehanic'1ca građa. Prosječna težina ploda jagode je 2-50 g, na sjeme otpada oko 7% dok na čaš ični dio otpada 2-3,5%. Specifična težina iznosi 0,956-0,983. Kemijska građa. U plodu nalazimo 82,66-88,60% vode i 0,40-1,06% pepela. Ukupno ima 4,27-12,65% šećera, od čega je saharoza 0-2,34%, glukoza 1,82-6,70% i fruktoza 1,76-6,10%. Ukupne količine variraju od 0,59 do 2,02% (uglavnom limunska i jabučna, a prema nekim autorima i vinska kiselina); salicinske kiseUne ima 0,0001-0,0028 g u l l soka. Omjer šećera i kiseUne iznosi 3,44-11,00. Pektinske su tvari zastupljene s 5,85-7,67%, a tanin i obojene tvari 0,11-0,41%. Količina masnih tvari je 0,191,05%, u prosjeku 0,53%, dušičnih 1,37-1,66%, a u 100 ml soka 0,18-0,39 g. Pentozana ima od 0,87 do 0,91%, metil-pentozana ima 0,50% a celuloze od 3,46 do 4,55%. Suhih tvari ima ukupno 9,08-11,97%, rastopivih 5,96-8,46%, a nerastopivih 3,00-3,79%. Vitamin e (askorbinska kiselina u mg %) nalazi se u plodu od 32
24,3 do 97 (116,3 mg% sorta čudo Kothena), a u listu od 220 do 482. Sjeme sadrži oko 21,8% masnih tvari. Divlja šumska jagoda sadrži u prosjeku 0,45% Fe203 od težine pepela ili 0,0033% Fe203 od težine ploda jagode.
Sortiranje, vrijednosne skupine, klasificiranje, standardni propisi. Plodove je najbolje sortirati odmah pri berbi. Posude se pune određenim brojem plodova, koji zajedno trebaju imati određenu težinu. Jagode se po kvaliteti razvrstavaju na: kvalitetu ekstra, kvalitetu I i kvalitetu ll. Kvaliteta ekstra: plod iste sorte, zdrav, svjež, zreo, ali ne i prezreo, neoštećen, čist, jednakoga oblika, krupnoće, boje i zrelosti i suh, sa čašicom i skraćenom peteljkom. Promjer ploda mora biti iznad 30 mm kod krupnih i srednjih, a preko 20 mm kod sitnih sorta. Kvali teta 1: plod iste sorte, zdrav, zreo, neoštećen, čvrst, čist, jednakoga oblika, krupnoće i boje, ne smije biti natruo i vlažan; čašica sa skraćenom peteljkom. Promjer ploda najmanje 25 mm (sorte sa krupnim i srednjim plodom) i 15 mm (sorte sa sitnim plodom). Kvaliteta II: plod zdrav, zreo, čist, razvijen, neoštećen, ne smije biti natruo i vlažan, mora biti sposoban za transport Dozvoljeno je do l 0% prezrelog ploda. Najviše 20% ploda smije biti bez čašica i peteljki. Ambalaža za jagode je standardna i plod svih veličina i kvalitete pakira se u male otvorene plitke letvene sandučiće, u rame i u košarice za jagode. U inozemstvu standardni stupnjevi kvalitete i krupnoće ploda su isti ili slični kao i u našoj zemlji, samo skupine nose druge oznake (ekstra, A, AC, D). Rabimo drvene, dobro ventilirane kutije (1/4lb u najranije plodove; l/2 lb za rane; 1-2lb za plodove u glavnoj sezoni berbe) u koje može stati 33
20-30 plodova; drvene ili metalne zdjele za plodove namjenjene preradi i drvene rame kao nosače za 12 kutija od l lb (Velika Britanija). Uz te ambalaže upotrebljavaju se bušene plitke kutije od 0,95 l, od drveta, metala ili kartona te drvene rame kao nosače za 16,24,27,32 kutijaod0,95l(SAD). Skladi§tenje. Od svih vrsta voćaka, plod jagoda je najmanje trajan, zbog relativno visokog respiracijskog kvocijenta, koji se povećava od početka sazrijevanja do punog sazrijevanja ploda za oko 50%, a na temperaturi od 26,6°C je 13 puta veći nego na temperaturi od 0°C. Obična skladišta
(strujanje zraka) nisu prikladna za čuvanje jagoda, jer se u njima ne može postići prikladna temperatura, a u takvim uvjetima plod se čuva samo jedan dan. U hladnjačama, pri temperaturi od 0,5° do i relativnoj vlažnosti od 85 do 90%, sorte čvrstog mesa mogu se održati 14-20 dana, a sorte mekog ploda 7-l Odana. Plodove za tržište u svježem stanju ne bi trebalo čuvati više od 2 do 3 dana, a za preradu oko 6 dana. Plodove prije odnošenja iz skladišta treba držati 15-18 sati u komori na temperaturi 6° do goe i relativnoj vlažnosti zraka 80-85% pa ih onda iznjeti iz hladnjaka. Ako bismo ih iznjeli izravno, bez prethodnog zagrijavanja, plodovi bi se površinski orosili i brzo kvarili.
ooc
Uz navedeno, plod jagoda može se čuvati i smrzavati. Plod, upakiranu posude od stakla, limenke, kartonske kutije s voštanom prevlakom ili u bačve, unosi se u prostorije gdje je temperatura od -23,3° do -l8,9°C. Brzo smrzavanje ploda u kartonskim kutijama traje nekoliko sati, u drugim manjim posudama 24-30 sati, a u bacvama oko 5 dana. Plod se nakon smrzavanja čuva na temperaturi od oko -l8°C i nižoj, i može se držati godinu i više dana. Prije uporabe smrznutog ploda treba ga prethodno postupno zagrijati u hladnjaku 6-8 sati ili ispirati hladnom vodom oko 40 34
minuta ili odmrzavati specijalnim elektronskim strojem svega 2 minute.
Uporaba jagoda u preradi voća. Jagoda se može uporabiti za niz proizvoda. Za kompote, marmelade, brzo smrzavanje i s~enje. Plod jagoda treba biti čvrst, srednje krupan i ujednačeno velik, fine strukture, visoke kvalitete i imati svoj karakteristični okus i miris nakon zagrijavanja {blaMiranja), smrzavanja ili s~enja. Sorte za voćni sirup i džem mogu imati plodove meke konzistencije mesa, nepravilno razvijene, ali fme strukture i moraju biti visoke kvalitete i aromatični.
35
MALINA (Rubus sp.), višegodišnja biljka, pripada redu Rosa/es, obitelji Rosaceae, podobitelji Rosaideae, rodu Rubus, podrodu ldaeobatus. Do danas je poznato oko 195 vrsta malina, najvažnije:
među
kojima su
Europska malina (Rubus idaeobatus idaeus L., sin. : R. idaeus L., R. idaeus vulgatus Arrh.; 2n = 14), rasprostranjena u Europi i Aziji. Crvena malina (R. idaeus strigosus Michx.-Michx., sin. R. idaeus L., R. idaeus var. Strigosus Maxim., R. idaeus subsp. strigosus Focke; 2n = 14), rasprostranjena u Sjevernoj Americi (Misuri, Arizona do Aljaske) i Aziji. Iz varijeteta R. idaeus var. albus Fuller izdvojene su posebne vrste: R. carolinianus Rydb. iR. EgglestoniiBlanch. (sin. R. idaeus var. anomalus Fern.). Crna malina (R. idaeus occidentalis L.), rasprostranjena u Sjevernoj Americi (Oregon i Britanska Kolumbija). Varijetet R. idaeus var. pallidus BaiJey.
36
Ljubičasta
malina (R. idaeus neglectus Peck.), rasprostranjena u Philadelphiji i drugim područjima Sjeverne Amerike; prirodni hibrid izmeđuR. strigosus iR. occidentalis.
R. idaeus leucodermis Douglas (sin. R. occidentalis var. leucodermis Card.), rasprostranjena u Sjevernoj Americi (Britanska Kolumbija, Oregon, Kalifornija). R. idaeus niveus Thunb., rasprostranjena u centralnoj zapadnoj Kini.
R. idaeus innominatus S. Moore, rasprostranjena u centralnoj i zapadnoj Kini. Smatra se da neke kultivirane sorte ove vrste polječu i odR. kuntzeanus Hemsl. R. idaeus phoenicolasium Maxim., rasprostranjena u Japanu i Kini. R. idaeus spectabilis Pursh. (sin. Parmena spectabilis Greene), rasprostranjena u Sjevernoj Americi (Kalifornija, Ajdaho, Aljaska). Varijetet R. idaeus var. Menziessi Wats. (sin. R. francisanus Rydb.). U Aziji, pretežito u Kini i Japanu, dolaze još ove vrste:
R. idaeus pa/matus Thunb.; R. idaeus corchorifolius L.; R. idaeus crataegifolius Bunge; R. idaeus savatieri Bailey (sin.; R. morifolius Sieb., R. crataegifolius var. morifolius Focke); R. idaeus trianthus Focke; R. idaeus conduplicatus Duthie (po opisu identična saR. idaeus trianthus); R. idaeus Koehneanus Focke (sin; R. incisus Hort. a ne Thunb., R. morifolius Hort, e Sieb.); R. idaeus adenophorus Rolfe (sin. sagatus Focke; ta vrsta je slična sa R. idaeus phoenicolasius); R. idaeus ellipticus Smith (sin.; R. jlavus Hamilt., R. Gowreephul Roxbg.), rasprostranjena na Himalajima, u Kaliforniji i na Jamajci; R. idaeus macilentus · Camb. (Himalaji); R. idaeus lasiostylus Focke; R. idaeus bijlorus 37
Hamilt. (Himalaji), varijetet R. i. b. var. quinquejlorus Focke; R. idaeus Wilsonii Duthie; R. idaeus teledapos Focke; R. idaeus mesogaeus Focke; R. idaeus rosaef alius Smith (sin.; R. floribundus, R. sinensis Hort. , R. rasaejlorus Roxb .), rasprostranjena na Himalajima, u istočnoj Kini, Japanu i Zapadnoj Indiji, varijetet R. i. r. var. coronarium Sims, koji se nalazi iR. grandijlorus Hort, R. idaeus illecebrosus Focke (sin.; R.
dvogodišni izbojci
Biljka maline 38
sorbifolius Hort.); R. idaeus coreanus Miq.; R. idaeus amabilis Focke; R. idaeusjlasculosus Focke; R. idaeus thibetanus Franch. (sin. R. Veitchii); R. idaeus Giraldianus Focke. Na Havajima rastu vrste: R. idaeus macraei Gray iR. idaeus haniauuensus Gray. Bota ničke
kararakteristike. Malina je zeljasta biljka niskog rasta. Rodi odmah poslije sadnje, a punu rodnost doseže u trećoj godini. Rodi jednom ili više puta u godini (remontantna). Živi u prosjeku 8-14 godina, a doseže starost i do 20 godina. Mali.na se sastoji od izbojaka na kojima su obično sitni trnići, rijetko su izbojci sasvim goli. Listje perat i sastoji se od 3 do 5 listića. Kratke cvjetonosne grane imaju vršne i pazušne cvasti u obliku grozda. Ukupni plod s većim brojem koštunjača je crven ili crvenožut. Grm je visok do 3,5 m, kompaktan ili rastresit. Korijen ima jasno izražene godišnje prstenove (godove) a slabo razvijenu srž. Sa starenjem korijenovog sustava povećava se broj i grananje izdanaka. Prema grananju izdanaka, sorte se dijele na one koje se granaju jako, srednje, slabo ili se ne granaju. Oblik, veličina, struktura i boja opisanih organa maline su različiti za različite vrste i sorte.
Rasprostranjenost. Malina je rasprostranjena u cijeloj Europi, Aziji, Sjevernoj i Južnoj Americi, južnom dijelu Afrike i Australiji. Proteže se do 70~ i do 60°S. Najviše vrsta opisanih malina potječe iz Azije (oko 25), zatim iz Sjeverne Amerike (oko 7), a najmanje iz Europe. Podrijetlo kultiviranih malina. Malina se spominje još u kameno i brončano doba. Plinije je prvi naglasio (I stoljeće) postojanje divlje maline na planinama Ida u Srednjoj Aziji, te otuda i potječe ime Rubus idaeus. Paladius je u IV stoljeću malinu nazvao voćnom kulturom. Rimljani i Grci su malinu pretežito upotrebljavali kao lijek. U XVI stoljeću (1548) javlja se u kulturi,
39
u zapadnoj Europi, krajem XVII stoljeća u Americi, a početkom XIX stoljeća u Rusiji. Krajem :xvm i početkom XIX stoljeća već je bilo opisano 16 sorta R. vulgatus, 10 sorta R. strigosus, 9 hibrida između R. vulgatus x R. strigosus i 7 hibrida sa dominantnim osobinama R. strigosus i tragovima R. occidentalis. Maline su se počele masovno uzgajati u XIX stoljeću, kada su se planskom selekcijom i hibridizacijom izdvojile i stvorile visokoproduktivne i visokokvalitetne sorte. U našoj zemlji divlje maline (R. idaeobatus idaeus) postoje otkad postoje i naše šume. Za kulturne sorte sigurno je da datiraju od prije nekoliko stoljeća, a njihov masovni uzgoj počinje tek početkom XX stoljeća. Kultiviranih sorata malina ima nekoliko stotina. Potječu uglavnom od europske crvene maline (R. idaeus vulgatus Arrh.), američke crvene maline (R. idaeobatus strigosus Michx.) i crne maline (R. idaeobatus occidentalis). Prirodni hibrid je ljubičasta malina (R. idaeobatus neglectus Peck.), dobivena od R. idaeobatus strigosus iR. idaeobatus occidentalis. Od tih vrsta malina postale su skoro sve današnje sorte s krupnim plodom, kao i mnoge druge sorte ili forme (Loganberry i dr.) u okviru podroda Eubatus.
Gospodarstveni značaj. Malina se lako i brzo razmnožava i svake godine redovito rodi. Donosi rod već prve godine po sadnji a već u trećoj godini može dati prosječni prinos i do l 0.000-15.000 kg/ha. Sa l ha nasada u rodu može se dobiti rasad za novih I Oha. Pretežito se prerađuje, a dijelom se upotrebljava svježa ili sušena. Primjenjuje se u medicini i odlična je medonosna biljka. Ekolo~ld čimbenici. Sorte europske maline (R. idaeobatus idaeus) zahtijevaju blagu i umjereno vlažnu klimu, a sorte američke crvene maline (R. idaeobatus strigosus), iako sliče europskim, kao i crna malina (R. idaeobatus ocidentalis), mogu se uzgajati i u surovijim klimatskim uvjetima. Rani jesenji mrazevi
40
mogu pričiniti štete cvjetnim pupoljcima i izbojcima. Zimski odmor maline poči nje vrlo rano, još za jesenjih toplih dana ali duboki zimski odmor ne može se završiti bez niskih temperatura (oko -7°C i niže). Izbojci maline izmrzavaju na temperaturi -l8°do -26°C. Korijenov sustav izmrzava pri temperaturi tla od -12° do l4°C, a osobito kada nije zaštićen. Obzirom na relativno kratak duboki zimski odmor, oscilatorne temperature (visoke i niske) mogu izbojcima značajno naštetiti, osobito pri dužem djelovanju temperature iznad 6°C. Tada oštećenja mogu nastati i pri -7°C. Proljetni mrazevi skoro i ne štete, jer malina kasno cvjeta. Da bi dobro uspijevala, malina zahtijeva povoljne količine vlage u tlu. Slabo raste na prevlažnom tlu, a na presuhom ugiba. Ako zemlja nije dovoljno vlažna, urod se jako smanjuje, plod se smežura i sasuši na izdanku, a korijenov sustav slabo raste i daje mali broj nedovoljno razvijenih izbojaka. Od ekspozicija, u našim prilikama, za malinu je najbolja sjeverna, jer je hladnija, vlažnija i sporo gubi vlagu; na većim nadmorskim visinama prednost se daje južnim ekspozicijama. Za malinu su najbolja propustna, rastresita, slabo kisela (pH oko 6) tla, bogata organskim tvarima. Malina ne podnosi laka, suha, vapnenasta i pjeskovita, a ni teška, zbijena i podvodna tla; korijenov sustav razvija se do l m dubine, glavni dio žila je između 15 i 40 cm, pa podzemna voda ne smije biti bliža površini od 0,90 do l m.
Razmnožavanje. Crvena se malina a masovnu proizvodnju razmnožava izbojcima, a crna i ljubičasta vrhovima izbojaka. Razmnožavanjem malina vegetativnim putem vrlo se lako prenose mnoge bolesti, a posebno virozna oboljenja. Glede zdravstvenoga stanja, sadni materijal malina može se razvrstati u tri kvalitetne grupe: elitnu, specijalnu i standardnu. Matičnjak za proizvodnju sadnog materijala treba biti udaljen od proizvodnih 41
nasada malina, te podijeljen na blokove; pri tom se mora voditi računa o tome da li su sorte otporne, tolerantne ili osjetljive prema viroznim oboljenjima. Proizvodnja sadnog materijala varira od 50.000 do 500.000 komada po ha. Razmnožavanje maline korijenovim reznicama obavlja se tako da se izdanci vade sa što više žila, pa se poslije žile orežu i izrežu na reznice dužine 5-6 cm. Svaka korijenova reznica mora imati bar jedan pup, a bolje je ako su dva ili tri. Ovako pripremljene reznice stavljaju se položeno na pripremljenu zemlju, na razmak 8-1 Ocm u redu, dok su redovi razmaknuti 4050 cm, nakon čega se prekriju trošnom zemljom porniješanom s kompostom ili pregorjelim stajskim gnojivom, u debljini od 5-6 cm. Iz pupa ovih reznica razvit će se tijekom vegetacije novi izbojci, sposobni za podizanje novih malinjaka.
Podizanje nasada. Sistem uzgoja malina uglavnom ovisi o osobinama sorte i planirane agrotehnike i on može biti: a) sistem grma sa kvadratnim razmakom (1 ,5-3 m, sa sadnjom3-4 sadnicenarazrnakuod 10-15 cm); b) sistem grma s pravokutnim razmakom (1 -2 m u redu a 2,5-3 m među redovima, sa sadnjom 3-4 sadnice); e) sistem traka {0,30-0,40x3-3,5 m; dozvoljava porast svih sadnica dobivenih iz podzemnih pupa mladih i starijih sadnica); d) sistem žive ograde {0,30-0,40x3-3,5 m; dozvoljava porast samo sadnicama dobivenim iz podzemnih pupa starih sadnica). Najprikladniji je sistem žive ograde, osobito glede utroška radne snage i kvalitete ploda, a najveći se prinosi postižu uzgojem po sistemu sadnje u trake.
42
Potporanj se može postaviti kod svih sistema, a obično se upotrebljava samo kod žive ograde i sistema sadnje u trake, i to tek druge godine. Malina se sadi od listopada do travnja zrelim sadnicama, a u lipnju zelenim. Za sadnju se uzimaju srednje debele sadnice, sa razvijenim korijenovim sistemom (korijenov sistem sa 5-10 žila, duljina svake posebno od 8 do 15 cm i sa što više sitnih žila, sa promjerom neposredno iznad korijenovog vrata od 6 do 12 mm i dužinom nadzemnog dijela od 50 cm i više). Dubina sadnje je 3 cm veća nego u matičnjaku. Sadnice se nakon sadnje skrate na 3-4 pupoljka. Malini najbolje odgovara nadmorska visina od 400-800 metara. Podnosi niske zimske temperature do -26°C. Ona ne podnosi jako suhe i tople predjele. Najbolje rezultate daje u brdsko planinskim područjima gdje je količina oborina od 700-900 mm {ljetni mjeseci od 40-50% oborina). Malina najbolje rezultate daje na blago nagnutim sjevernim ekspozicijama u okruženju bukovih šuma. [stočni i zapadni položaji čine prijelaz između sjevernih i južnih, dok se južne ekspozicije više preporuča na većim nadmorskim visinama. Za malinu su najbolja duboka, rastresita i dovoljno propustna tla, umjereno vlažna i bogata humusom iznad 3%. Malina najbolje uspijeva na tlu čiji je omjer gline i pijeska 4050:50-60 ičij i je pH od5,2 do6,5. Tlo treba posebno pripremiti prije sadnje maline. Mora se prvo očistiti od korova, kamenja, šiblja i ako je neravno treba ga izravnati. Ukoliko je tlo zakorovljeno višegodišnjim korovskim biljkama treba ga nakon skidanja predusjeva u srpnju plitko izorati i istretirati nekim od herbicida. Tlo, nakon tri ili četiri tjedna, treba opet plitko izorati kako bi se herbicid što bolje izmiješao sa zemljom. Ako je tlo nezakorovljeno onda se ono priprema oko mjesec dana prije sadnje. Nakon što se tlo očisti od korova, žila itd. ili ako je tlo nezakorovljeno, obavlja se gnojenje 43
stajskim gnojivom i mineralnim gnojivima. Ukoliko je moguće načiniti kemijsku analizu tla, to i učinimo, kako bismo doznali koliko gnojiva trebamo. U proljeće zaorati 700 kg/ha NPK 6-18-36 i ll Okg/ha Uree. Ako se rabi stajsko gnojivo, valja smanjiti količine mineralnog gnojiva. Tlo nakon gnojenja treba orati na 30-40 cm kada je ono umjereno vlažno. Tlo nakon oranja treba usitniti tanjuračama. Ukoliko ima ostataka raznog korijenja ili kamenja treba ih pokupiti i ukloniti. Malina se može saditi od listopada do travnja. Bolje je saditi u jesen nego u proljeće, bolje je saditi ranije jer će se sadnice bolje ukorijeniti i bit će bolji porast u slijedećoj godini Sadnice moraju biti zajamčeno zdrave i sortno čiste, dobro sazrele i s dobro razvijenim žiličastim korijenom. Ovaj sistem uzgoja maline najbolji je glede obrade i gnojenja, zaštite od bolesti i štetnika, berbe, prinosa i kvalitete ploda. Poželjno je da pravac redova bude sjever-jug, ili bar sjeveroistok-jugozapad ili sjeverozapad-jugoistok. Kod ovog sistema uzgoja najbolji razmak sadnje je 2,20-2,50 m od reda do reda i 25-30 cm u redu. Za ovaj sistem uzgoja neophodan je potporanj. Kao potporanj najčešće se koriste drveni ili betonski stupovi visine do 2,5 m i debljine 8-10 cm. Drveni stupovi prije zabijanja u zemlju moraju se impregnirati, ili im nagorjeti dio koji će biti zabijen u zemlju. Stupovi se postavljaju na razmaku 6-8 metara. Zatim se postavlja tri reda pocinčane žice debljine oko 3 mm, prvi red na 50, drugi na l OO i treći na 150. Sadnja maline
Sadnice se sade na dubinu na kojoj su bile u matičnjaku ili nešto dublje. Prije toga žile se malo skrate i potope u smjesu 44
jednakih količina goveđe balege i ilovače. Ako tlo pri osnovnoj obradi nije gnojeno, onda treba dodati kilogram ili dva dobro zagorjelog stajskog gnojiva po sadnici. Neposredno nakon sadnje svaku sadnicu zalijemo s 2-3 litre vode. Jedan od uvjeta za postizanje velikih prinosa i dobre kvalitete ploda maline je uporaba zdravog i kvalitetnog sadnog materijala određene sorte. Kod nas je doskoro bio, a ponegdje je i sada, raširen običaj da se za podizanje nasada maline koriste sadnice iz proizvodnih nasada. Proizvodnja sadnica maline u proizvodnim nasadima ima više nedostataka. Prije svega, u proizvodnim nasadima maline gotovo je nemoguće uščuvati čistu sortu. Neobrani ili truli plod otpada, sjeme iz tog ploda klija i razvija se, pa se u proizvodnom nasadu poslije nekoliko godina pored zasađene sorte nalazi i veći broj spontanih sjemenjaka. Izdanci razvijeni iz sjemena ne prenose osobine sorte, već se događa degeneracija. Plod je sitniji, lošije kvalitete i manja je rodnost. ~ored
toga, malina je dosta osjetljiva na razne bolesti i štetnici. Izboj cima maline prenosi se veliki broj uzročnika bolesti, među kojima su značajni: sušenje izbojaka (Didymella applanata) i veći broj viroza. Ako se izbojci proizvode u proizvodnim nasadima, skoro je nemoguće proizvesti zdrave biljke, nezaražene uzročnike sušenja,
budući je žarište infekcije na starim proizvodnim nasadima.
U proizvodnim nasadima moguća je akumulacija virusnih infekcija. To su: mozaik maline, kloroza, kovrčavost ili kriv ljenje lista, prstenasta pjegavost, kržljavost, žutica maline i druge. Neka od ovih virusnih oboljenja prouzroče degeneraciju sorte, odnosno smanjuju prinos i kvalitetu roda, plod neravnomjerno dozrijeva i ostaje štur. 45
Kako bismo uklonili navedene nedostatke proizvodnje sadnica u proizvodnim nasadima, potrebno je sadni materijal proizvoditi na suvremeni način, u matičnim nasadima, uz kontrolu selekcionara poznavatelja sorta i virologa, koji će se pobrinuti o zdravstvenom stanju proizvedenih sadnica. Nasadi (matičnjaci) služe samo za proizvodnju sadnica i moraju biti podignuti od zdravog ishodnog materijala, određene sorte (original), na odgovarajućem tlu. Sadnice maline proizvedene na ovaj način imat će visoku rodnost i dobru kvalitetu ploda. Sistem uzgoja
Malina se može uzgajati različitim načinima: kao živa ograda- špalirski uzgoj koji se u nas najčešće koristi, kao grm- sa potpomjem i bez njega, u trakama i u V sistemu. Svaki od navedenih načina ima svojih prednosti i mana. Na većim se površinama, pri našem načinu proizvodnje, pokazao najboljim špalirski način uzgoja budući da omogućuje najlakšu primjenu agrotehničkih mjera. Razmaci sadnje ovise ne samo od terena i raspoložive mehanizacije već i od osobine sorte - neke daju veći broj izbojaka pa se ne mogu saditi gusto. Međuredni razmak je obično 2-3 metra a u redu 20 do 50 cm. Od međurednog razmaka svakako će ovisiti osunčavanje ploda pa time i kvaliteta i prinos maline. U špalirskom načinu uzgoja sadi se po jedna sadnica a ako se formira grm 2 do 3. Grmovi se mogu saditi u kvadratnom ili pravokutnom rasporedu u odgovarajućim razmacima koji vrijede iza špalir. Suvremena proizvodnja ovoga voća zahtijeva viši uzgoj nego je to slučaj u većini ovdašnjih malinjaka. Jednogodišnji izbojci se obično skraćuju na oko l ,5 metara, a i razmak između 46
Uzgoj maline uz kolac
l
F.=:
-...
l
l
l
,
~
t\ ;: } ~l o
'.
~
l
~
~T
,, l r
,,i
l
~
l
~
l
l_ -
i
-n-~-~1
Špa/irski način uzgoja (SAD)
90-1oo
~~
l
- .i. J l
.
\
l
l
l
l
l l
l
l
l
l
60
'u· L_
47
Dvostruka gornja žica - "T" uzgoja (SAD)
redova je mali. Na tako skraćenom jednogodišnjem izboj ku, ako u malinjaku još ima i korova, mjesta za rod je malo i takav nasad daje i 40% manji prinos od onoga koji se postiže u maliojacima gdje se šibe skraćuju na 180 centimetara i gdje je tlo čisto. Ovako visok uzgoj, zbog potrebe boljeg osunčavanj a, zahtijeva i veći međuredni razmak, najmanje 2,5 metara.
48
...
Dvostruko "T" sa po dvije dvostruke žice za provlačenje izbojaka
Broj sadnica u sistemu živih ograda
Razmak: među redovima i u redu 2,5 mx 0,4 m 2,5 mx 0,8 m 2,7 mx 0,3 m 2,7mx0,4m 2,7 mx 0,5 m 3,0mx0,3 m 3,0 m x 0,4 m 3,0 m x 0,5 m
broj sadnica po l ha 10.000 kom 8.000 kom 12.340 kom 9.260 kom 7.407 kom 9.000 kom 8.333 kom 6.666 kom 49
"V" Uzgojni sistem (SAD)
.... . ·" Postavljanje potpornja. Kod špalirskog načina uzgoja maline obvezatan je potporanj. Za potporanj koristimo stupove visoke 2,5 m, koji su, gornjim dijelom, debeli 8-1 Ocm- ukoliko su drveni, a ako su metalni ili betonski onda mogu biti znatno tanji. Stupovi se postavljaju u red na 8 m jedan od drugog. Na stupove se učvršćuje pocinčana žica, debljine 3 mm i to u tri reda: prva na 50 cm, druga na 140 i treća na 200 cm iznad zemlje za koje se vežu izbojci maline i to najčešće za srednju i gornju žicu, dok najniža žica služi izbojcima za potporanj, kako se ne bi uvijati.
so
Rezidba maline
Rezidba se sastoji u potpunom uklanjanju dvogodišnjih izbojaka koji su u tekućoj vegetaciji donijeli rod. Uz dvogodišnje izbojke uklanjaju se i suvišni jednogodišnji, kao i oni izbojci koji su se razvili u međurednom prostoru. Uklanjanjem dvogodišnjih i suvišnih jednogodišnjih izbojaka stvaraju se povoljni uvjeti za razvoj preostalih izbojaka (uz punu osvjetljenost). Proljetnom rezidbom uklanjaju se oštećeni, odumrli i nedovoljno razvijeni iz bojci, a izbojci koji donose plod, skraćuju se, ovisno o bujnosti, na visinu od 120-150 cm. Osobito je štetno rigorozno skraćivanje izbojaka, čime se neposredno smanjuje prinos a plod kasnije sazrijeva, jer je nerijetko zasjenjen izboj cima tekuće vegetacije. Tijekom prve vegetacije izbojci rastu i teku rujnu - listopadu diferenciraju cvjetne pupove, iz kojih se u slijedećoj vegetaciji formiraju rodne grančice i na njima plod. Visokorentabilni sistemi "živih ograda" omogućuju relativno visoku proljetnu rezidbu pri kojoj na izbojcima ostaje veći broj grančica, koje osiguravaju veću rodnost po jedinici površine. U proljeće, do svibnja, malina buja i tjera veliki broj jednogodišnjih izbojaka. Iskustvo kazuje da do 20. svibnja valja ukloniti sve ove "prijevremene" izbojke. Ovi jednogodišnji izbojci za svoj brzi i bujni rast koriste branu koja je inače potrebna granama koje nose plod. Njihovim uklanjanjem smanjuje se opasnost od bolesti, prije svega, rupi časte pjegavosti.
Sl
,.
''
'' '
' ' '' ' ' '' ' '' '' '
Ljetna rezidba uklanjanje dvogodišnjih izbojaka
/ ne uklanjati više od 25% izbojaka ' \
'
postotak od ukupnog roda
15
-G-. 30
40
15 Raspored rodnosti na izdanku maline Jakim skraćivanjem u proljeće gubi se veliki dio roda
Ovom se mjerom zdravstveno stanje maline popravlja i do 70%, a prinos povećava za polovicu. Plod bolje sazrijeva, osvijetljen je i na takvim grmovima rijetka je pojava njihovog truljenja. 52
Oplodnja i vrijeme cvjetanja. Sve ekonomski značajnije sorte malina su samooplodne, mada ima nekih nepamih poliploida (triploida, pentaploida, heptaploida) i aneuploida, koji su zbog razloga citogeničke prirode samobesplodni. Prinosi su uvijek već i kad se sadi više sorta ili gdje su insekti obavili križanu oplodnju. Većina sorti cvjeta od sredine svibnja do početka lipnja ili 45-50 dana nakon početka vegetacije. Razlika u početku cvjetanja između ranih i kasnih sorta je 6-8 dana. Cvjetanje traje 20-25 dana.
Njega nasada se sastoji u obradi tla (uništavanje korova, razbijanje pokorice 4-5 puta godišnje), navodnjavanju (prije cvjetanja, u vrijeme kad plod počinje rasti, treće odnosno četvrto navodnjavanje poslije berbe i ostala po potrebi). U prvoj godini valja u krug oko sadnice dodati 0,1 kg KAN-a podijeljeno u dva obroka, i to krajem svibnja. U jesen, u trake dodati NPK 7-14-21 u količini od 450 kg/ba. U drugoj godini i godinama rodnosti dodati u proljeće u dva obroka 600 kg/ba KAN-a po čitavoj površini. U jesen dodati NPK 7:14:21 u trake u količini od 500 kg/ba te po potrebi stajskog gnojiva. U prvoj godini nakon sadnje mogu se sijati biljke za zeleno gnojenje ili uzgajati potkulture. Crveni patlidžan i rani krumpir ne smiju se uzgajati zbog Verticillium sp. Maline se orezuju tako što se uklanjaju oni izbojci koji se ne ostavljaju za rod (rezanje do osnove odmah poslije berbe i prorijeđivanja izbojaka u proljeće, pri čemu se ostavlja za rod 4-1 Onajsnažnijih izbojaka u grmu) i skraćuju prijevremene grančice i izbojci ostavljeni za rod na visini od oko 0,80- 1,50 m (crna, ljubičasta i crvena malina). Vrijeme dozrijevanja i berba. Malina dozrijeva krajem lipnja ili 25-30 dana od početka cvjetanja. Razlika u sazrijevanju ranih i kasnih sorti je 8-10 dana, a sazrijevanje i berba traju 15-30 53
dana. Maline se beru kada je plod dobio karakterističnu boju sorte, kad se lako odvaja od lože i ne gnječi se. Plod se bere s peteljkama ako se transportira na udaljena tržišta i za dulje čuvanje. Malinu treba brati svakoga drugog ili trećeg dana, jer se time povećava prinos, i to ujutro za hladovine ili za oblačna vremena. Od ukupne radne snage za uzgoj malina, a za berbu oko 80-90%. Jedan djelatnik dnevno ubere, klasificira i spakira prosječno 35-40 kg ploda. i hranidbena vrijednost ploda. Mehanička građa: prosječna težina ploda šumske maline je 1,2-1,6 g, volumen 2,22,3 cm\ sok 85-88%, sjeme i pokožica 4,1-9,9%. Težina ploda plemenite maline iznosi 1,8-8,42 g, a odredeni plod teži i do 12 g. Kemijska građa: u plodu maline ima 77,39-90,86% vode, pepela 0,44-0,78%, topljivib tvari 8,93-10,4% i netopljivih tvari 5,8810,08%. Ukupno ima 4,56-10,67% šećera, od čega je invertni šećer 3,40-8,69%, saharoza 0,08-0,5%, glukoza 2,30-5,48%, fruktoza 0,46-4,37%. Ukupno kiseline variraju od 0,90 do 2,14% (izračunate kao jabučna kiselina), od čega najviše ima limunske (4,59-75,59%), jabučne, salicilne (1,1 mg u l l soka) i mravlje kiseline (0,0001761 g u 100 g svježeg ploda). Omjer šećera i kiselina iznosi 2,56 do 8, l O. Pektinskih tvari ima 0,45-2,8%, pentozana 2,68%, taninske i obojene tvari O, 13-0,31%, dušične 0,77-1,9%. Vitamina Cima 12,8-31,9mg%,pH3,09-3,52. Sjeme malina sadrži 14,6% masnih tvari (lanolinska, oleinska, izooleinska kiselina; fitosterina ima oko O,7%). Građa
Sortiranje i standardni propisi. Plodove je najbolje sortirati odmah pri berbi. Maline se razvrstavaju na kvalitetu ekstra, kvalitetu I i kvalitetu ll. Kvaliteta ekstra: plod mora biti cijeli, ujednačen po veličini, obliku i boji; zreo, čvrst, zdrav, čist, pravilno razvijen, tipičan za sortu, bez čašice i oštećenja. 54
Kvaliteta 1: plod mora biti ujednačeno zreo, čvrst, cijeli zdrav, čist, pravilno razvijen, bez čašice i oštećenja. Dozvoljeno je do 2% ploda sa čašicama. Kvaliteta ll: plod mora biti dovoljno zreo, zdrav, čist i bez oštećenja. Dozvoljeno je do l 0% ploda sa čaši cama i neujednačeno zrelih. Ambalaža za malinu ekstra kvalitete i kvalitete I je mala plitka letvarica, u ramama. Plod kvalitete n pakira se na isti način, ali nije obvezna uporaba posebne rame. Skladi~tenj e ploda.
Najprikladnije su hladnjače u kojima je temperatura od -1 ,0°C do 0°C, a relativna vlažnost od 80 do 95%. Maline ubrane sa stapkom održe se u hladnjači 14-20 dana, a bez stapke7-10 dana. Ako se primjenjuje brzo smrzavanje (-23,3°do28,9°C), plod maline uščuva se godinu i više. Primjena malina u preradi voća . Za kompot, marmeladu, brzo smrzavanje i sušenje. Plod maline treba biti čvrst, srednje krupan, ujednačene veličine, fine strukture, visokokvalitetan i treba zadržati svoj karakteristični okus i miris poslije zagrijavanja (blanširanja), smrzavanja ili sušenja. Sorte za sirup i džem mogu imati plodove sa mekom konzistencijom mesa, nepravilno razvijene, ali moraju biti fine strukture, visokokvalitetni i aromatični.
ss
KUPINA Višegodišnja biljka iz obitelji Rosaceae. Pripada redu Rubus L., kojemu pripada i malina. Rod obuhvaća veći broj zeljanica, grmova i polugrmova. Uspijeva u hladnim i toplim, a neke vrste iznimno i u tropskim područjima. Kupina je raširena kao divlja na rubovima šuma, u živicama ili na zapuštenim površinama, a uzgaja se kao voćka ili kao omamentalna biljka u vrtovima i na plantažama. Neke divlje vrste rabe se kao pokrovno bilje za zaštitu zemlje. Stabljika je obično bodljikava ili dlakava; uspravna je ili pognuta (povijena) te puže ili se penje. Listovi su jednostavni, obično izmenično trolisni, perasto sastavljeni, s polistićima. Cvjetovi su bijeli ili ružičasti, dvospolni, grupirani u grozdaste ili metličaste cvasti. Cvijet je sastavljen od 5, iznimno od 3 ili 7 čašičnih listića, od 5 cvjetnih ovalnih listića i većeg broja prašnika ili plodniea, koji se nalaze na zajedničkom cvjetištu. Plod je zbirna koštunjača, srasla cvjetna loža kupina. Po E. Hyams-u i A. A. Jackson-u, mnoge vrste kupina razvijaju u povoljnim uvjetima partenogenetske plodove, odnosno sjeme (apomixix) i daje biljke sjemenjake identičnih oblika slično kao vegetativnim umnažanjem. Zbog toga su se
56
mnogi hibridi održali u okviru prirodnih populacija; osnovni broj kromosoma je sedam; ima diploidnih. triploidnih, a još više tetraploidnih i drugih poliploidnih vrsta i sorta. Kupina je vrlo produktivna voćna sorta (osim triploidnih i heptaploidnih formi). Plod sazrijeva postupno; od jagodastog voća kupine sazrijevaju posljednje. Rod Rubus je vrlo varijabilan; obuhvaća oko 400 dobro okarakteriziranih vrsta i mnogobrojne prijelazne forme. Ukupno je opisano oko 3. 000 forma, među koj ima je mnogo sinonima. Po G. M. Darrowu, dva su velika genocentna nastanka divljih fonna kupina: Europa i Sjeverna Amerika. Botaničke karakteristike se mijenjaju pod utjecajem sezone, pa se čak u istom grmu javljaju brojne ekološke modifikacije; pored toga, ima adaptiranih na suho ili vlažno tlo, na sunčane ili zasjenjene položaje. Prirodne vrste kupina (grupa Eubatus). Europska crna kupina (obična kupina; Rubus fruticosus L.}, zimzeleni, do 2 m visok polugrm, raširen u južnoj i srednjoj Europi. Stabljike su oblaste, obrasle trnjem, povijene u luku; vrh stabljike se lako ukorijenjuje u dodiru sa tlom i na taj r1ačin se kupina prirodno razmnožava i održava vrstu. Listovi su oštro napiljeni; zeleni su i s donje strane, a iznimno su dlakavi i s gornje strane. TerminaIni list je širok i ovalan, bočni listići su uži i manji.
Kupina kamenjača (kamenjarka; R. saxatilis L.,), trajnica visokih planinskih područja . Stabljika je manje bodljikava. Listovi su sastavlj eni od 3 jajolika listića zelene boje. Po 2-20 cvjetova grupirano je u grozdastu cvast. Plod je crven i dosta sitan. Primorska zimzelena kupina (R ulmifolius Schott., sin.: R. bellidiflorus C. Koch, R. fruticosus var. roseoplena Hort.), raširena mediteranskim šumama. Stabljika je jaka, sa izraženim 57
kutovima, savijena u izduženim lukovima; u dodiru sa tlom vrh se ukorjenjuje. Listovi su sastavljeni od 3 do 5 glatkih listića . Terminalni list je ovalan, bočni su ovalno-suličasti. Cvjetovi su srednji ili veliki, crveni ili ružičasti, ponekad dvojni i grupirani u termin alni izduženi grozd. Plodje cm.
Korijenolisna (peršunasta) kupina (R. laciniatus Wild.) ima uspravnu visoku stabljiku obraslu trnjem. U blagom podneblju je trajna biljka. Listovi su više-manje zimzeleni, sastavljeni od 3 kopljasto izrezana lista, peteljka je obrasla trnjem. Cvijet je bijeli ili plavičast. Plod je cm, kasno sazrijeva i odličnog je okusa. Uzgaja se u vrtovima u originalnoj formi ili selekcionirana. Neki autori pretpostavljaju da je ova vrsta samo lisna varijacija ili europske crne kupine ili vrste R. selmeri. Siva kupina (R. candicans Whe.), raširena je brdskim krajevima. Cvjetovi su ružičasti ili crveni. Prašnici su duži od tučka. Plod je sitan i crvenkast. Divlja kupina (R. rusticanus L.), raširena je na rubovima šuma i na međama. Jedna je od najotpomijih i najrodnijih kupina. Upotrebljava se za hibridizaciju i uzgoj novih otpornih forma. Plod je sitan i sazrijeva kasno. Pustena kupina (R. tromentosus Barkh.). Listovi su sa donje strane obrasli gustim i svijetlim dlačicama; peteljke su uzdužno užljebljene.
R. argutus Link., američka vrsta, rodonačelnica mnogih pitomih sorta. Ima srednje nizak grm sa uspravnom stabljikom obraslom trnjem. R.jloridus Tratt., visok grm jako povijenih stabljika. Listovi su uski i oštri, ponekad nap iljeni. Plod je izdužen, dosta krupan, sa sitnim sjemenkama. 58
Četinarska kupina (R. hirtus W. K.) razvija puzave stabljike, jako obrasle trnjem. Listovi su tamnozeleni i zimzeleni.
Plava kupina (R. caesius L.) razvija okruglastu stabljku. Cvjetovi su bijeli i veliki, plod tamnoplavi sa svijetloplavom p~teljkom.
Kultivirane forme i pitome sorte kupina. U Europi se kupina uzgaja u vrtovima od XVI stoljeća, ali plantažni uzgoj nije se proširio. U SAD se plantažni uzgoj proširio osamdesetih godina XIX sto lj eća, usporedno s uzgojem novih sorta. Kao rodonačelnice u hibridizaciji poslužile su ove vrste: R. fruticosus L., R. artgutus Link., R.flo ridus Tratt, R.frondosus Bigel i dr. Tipovi kupina
l. Uspravne s čvrstim izboj cima koji sami pridržavaju grm 2. Poluuspravne koje imaju neophodna potpora
čvrste
izbojke ali im je ipak
3. Puzava neophodna potpora. Svaki od ovih tipova kupina ima oblike bez bodlja. Drugi i tip imaju samo nekoliko pupa na korijenu i izbojci tjeraju iz krune. Uspravna ima brojne vegetativne pupove na korijenu, pa primarne izbojke tjera i iz korijena i iz krune. Prema američkoj sistemizaciji u treću grupu spadaju i marionberry, boysenberry, lo gen berry, young berry i Tornlless evergreen. treći
Kupine iz prve grupe otpornije su na niske temperature. Korijen kupine živi dvadesetak godina. Izbojci donose rod u drugoj godini kada umiru i kada ih je potrebno odstraniti. Novi izbojci svake godine rastu iz korijena ili baze starih izbojaka.
59
U prvu grupu spadaju slijedeće sorte -cherokee, chayenne, sbawnee. U treću grupu spadaju: - black satin, boysen, chester, bull, logan, marion, sylvan, sin berry, tayberi, htornles, evergreen, tamelberry,joung. Izbor položaja
Kupina najbolje uspijeva na toplijim, osunčanim položajima i po tome je osjetljivija od maline. Biljka cvjeta relativno kasno, od svibnja pa nadalje. U tom smislu, kupina se može uzgajati i na položajima gdje za druge voćne vrste postoji opasnost od ranih proljetnih mrazeva. Pa ipak, valja izbjegavati južne položaje koji u rano prolj eće mogu isprovocirati raniju cvatnju. Valja izbjegavati i položaje s jakim, toplim ili hladnim zimskim vjetrovima. Kupina je osobito osjetljiva i na ljetne, tople vjetrove koji smanjuju vlažnost zraka i tla. Na ovakvim položajima plod je slabe kvalitete a biljka u cijelosti slabo napreduje. Vjetrozaštitni pojasevi su poželjni. Kupina zahtijeva dobru osunčanosti dobro drenirano tlo sa sadržajem humusa od 2 do 4% i pH 6,0-6,5. Najbolje su pjeskovite ilovače. Kupina se može uzgajati i na pjeskovitim tlima ako im se poboljša sadržaj organske tvari. Valja izbjegavati teška tla sa slabom drenažom budući korijenov sistem kupine ne podnosi veliku vlažnost. Po nekim podacima, tornles evergrin podnosi nešto teža i vlažnija tla. Izbjegavati terene na kojima su prethodno uzgajani: rajčica, krumpir, paprika a posebno malina, budući da sa ovim vrstama kupina ima mnogo zajedničkih bolesti i štetnika. 60
Najbolji pred usjevi u godini prije sadnje kupine su sudanska trava, raž, zob ili pšenica. Ovi usjevi korove svedu na najmanju mjeru. Valja izbjegavati položaje na kojima su bili: vinogradi, jabuke, breskve zbog opasnosti od gljive Phytophtora. Divlju je kupinu potrebno uništiti herbicidima i ukloniti s polja. U SAD i zapadnoj Europi sadnji se pristupa nakon fumigacije tla protiv nema toda. Najbolji pravac redova je sjever-jug. Koriste se sadnice provjerene na nazočnost bolesti i štetnika. Ako stignu suhe, korijen se potapa u vodu na nekoliko sati prije sadnje. Ako će sadnju čekati dulje, sadnice valja kvalitetno u trapiti- korijen mora biti zatrpan a tlo dovoljno vlažno. Ako je tlo jako vlažno, sadnju treba odgoditi. Sadnja
Optimalni razmak među sadnicama u redu i među redovima ovisi o izabranom tipu i sorti kupine, načinu uzgoja i vrsti mehanizacije. Za nesmetan prolaz traktora preporuča se razmak između redova od oko 2,5 metra. Uspravne sorte mogu se saditi na razmaku u redu od 60 do 120 centimetara gdje jednogodišnji izdanci popunjavaju prazninu između biljaka. Puzave sorte mogu se saditi na razmaku od 120 do 240 centimetara u redu. Neki rasadnici u SAD prodaju sadnice uspravnih sorta u obliku dijelova korijena. Dugi su oko 15 do 20 centimetara a sade se na razmaku od 60 do 90 centimetara. Potrebna debljina im je bar 6-7 milimetara. Ako se sadi prije podizanja potpore, sadnice rasporediti na odgovarajući način.
61
Prve godine nakon sadnje osobito je važna meduredna obrada u vidu tanjuranja i kultiviranja kako bi se kupinjak oslobodio korova. Za ovu svrhu mogu se koristiti odgovarajući herbicidi. Agrotehnika sadnje kupine
Cijela se agrotehnika uzgoja kupine zasniva na poznavanju bioloških osobina ovoga voća: svake godine kupina daje izdanke na kojima rastu postrane grančice. Na njima se formiraju pupoljci koji će iduće godine cvjetati i dati plod, a poslije toga cijeli izbojci će odumrijeti. Uspravne kupine mogu, prve godine poslije sadnje, imati samo pužuće izdanke. Čvršći, samodrživi izbojci narast će druge godine. Uspravne kupine ispravno uzgajamo tako da jednogodišnje izdanke pustimo izrasti u širinu oko 30 centimetara. Druge godine, novi, jednogodišnji izbojci se lome - presjeca im se vrh, kada dosegnu visinu od 90 centimetara kako bi se pospješio rast bočnih grančica koje će slijedeće godine donijeti plod. Istovremeno, grm kupine može se prorjediti od prevelikoga broja mladih izbojaka. Svi dvogodišnji izbojci, nakon što su rodili, uklanjaju se. Bočne grančice, na jednogodišnjim izbojcima, skraćuju se tijekom kasne zime na duljinu 30 do 40 centimetara. Ovo pridonosi lakšoj berbi a plod je krupniji. Uspravne kupine mogu se uzgajati bez potpomja, ali s odgovarajućom potporom berba je mnogo lakša.
Druga dva tipa kupine zahtjevaju potporu i poželjno je da je podignemo prije ili odmah nakon sadnje kako bi se voćka pravilno 62
razvila. Druge godine nakon sadnje, dvogodišnji izbojci lagano se vežu za žicu plastičnom uzicom. Već u ovome vremenu kupina može dati određen prinos. Druge i slijedećih godina rastu jednogodišnji izbojci. Oni se vežu za žicu kada dosegnu visinu od 120 do 180 centimetara. U SAD se novi i stari izbojci razdvajaju različitim uzgojnim metodama. Dvogodišnji izbojci zauzimaju glavninu prostora špalira dok su jednogodišnji vezani na do lj nju žicu ili čak polegnuti na zemlji.
Dvogodišnji se izbojci, nakon ubiranja ploda, uklanjaju, a jednogodišnji prorjeđuju na 4 do 8 dobro razvijenih. Iskustvo kazuje da je, uz ove mjere, prikladno i vfšekratno ljetno lomljenje jednogodišnjih izbojaka kako bi se pospješio razvoj bočnih grančica. Kupina se ovim načinom uzgoja sadi na razmak manji od 180 centimetara.
uspravna
po/uuspravna
pužuća
Vrsta potpore
Standardna potpora podrazumjeva dvije žice prvu na vtSlnt od 90 centimetara a drugu na 150 centimetara. Glavni stupovi (početni i krajnji) visine su oko 2,5 metra (ukupno oko 50 centimetara) koliko i oni u redu s tim što potonji mogu biti nešto uži u promjeru (oko 8 centimetara). 63
Rezidba u drugoj godini
"
"v7
19Wre
8'
111Wre
3'
:·~~t. \~JIX 5:·.'!.fw~ ·- t.:-".:·~:~'~~-~~:,--;{ •"': ! ·. ! 1• 6"'
~-J~AA......,.....,.""""o:o:-.;-:7 . 2111 8' >• '< v
~-J
20·24'
• .
>·
l
v
Standardna dvožična konstrukcija potpore Prva žica je na visini od 90 cm a druga na 150 cm Početni stupovi ulropavaju se 50 cm dubolro i dobro se usidre
64
Jednogodišnji izbojci u ovom slučaju, čim dostignu dovoljnu visinu, raspoređuju se i vezuju za žice
Jlišežični sistem: A dvogodišnji, B žica za vezivanje jednogodišnjih izbojaka e jednogodišnji izbojci Prva žica je na visini od 60 do 90 cm. Razmak između žica je 30 cm
65
Dobro raspoređeni, vezani i za/om/jeni dvogodišnji, rodni izbojci
4,5 to 6'
A
e
Sistem uzgoja uz strogo razdvajanje jednogodišnjih i rodnih izbojaka: A - dvogodišnji, rodni izbojci, B - žica za učvršćivanje jednogodišnjih izbojaka, e- jednogodišnji izbojci Vzsina gornje žice 135 do 18 cm, srednja je 45 cm ispod gornje, donja žica za vezanje jednogodišnjih izbojaka je na visini od 45 cm iznad zemlje. Razmak između stupova je 6do9m
66
Ovaj uzgojni sistem odgovara poluuspravnim sortama. Ovaj sistem uzgoja zahtijeva više rada
Pre-bloom
Ovaj sistem se koristi za uspravne sorte. Rodni izbojci polažu se u vodoravni položaj zbog boljeg zrjenja. Tijekom berbe, da bi se posao olakšao, špalir se podiže u okomiti položaj
67
Cross Ann
Cross-Ann Supports
~ Square Post
Dvostrani špalir na jednu stranu polažu se jednogodišnji a na drugu dvogodišnji izbojci. Strana na kojoj s u dvogodišnji može mijenjati kut. Ovaj sistem je razvijen kako bi se rod koncentrirao na manju površinu špalira i omogućila mehanizirana berba
ryer
Catching Converyer
Kombajn za kupine razvijen u SAD koristi se na dvostranim špa/irima s minimalnim oštećenjima ploda
68
Gnojenje i obrada tla. Kupina zahtijeva obilno gnojenje u jesen i u rano proljeće. Gnojenje u jesen obavlja se početkom listopada i to sa po 800-1.000 kg po hektaru kompleksnim mineralnim gnojivom čiji je omjer NPK 10:12:26 ili 15:15:15, nakon čega se tlo uzore na 10-12 cm dubine zajedno s korovskim biljkama koje su se razvile tijekom jeseni, kako bi i one poslužile kao zelenišno gnojivo. Početkom ožujka kupina se gnoji kanom u količini od 400 do 500 kg po hektaru, pa ako tlo nije jako vlažno, onda ga treba plitko oprašiti. Tijekom vegetacije tlo se nekoliko puta obrađuje (praši ili freza) sve do kraja kolovoza, kada se dopusti slobodni razvoj korova. Prvo se prašenje obavlja početkom travnja, a ostala svakog trećeg ili četvrtog ljedna, ovisno o razvoju korova. Prašenje, odnosno kultiviranje obavlja se traktorskim oruđima, a u smjeru redova- između grmova ručno. U slučaju suše, kupinu valja zalijevati tijekom sazrijevanja ploda sa 80-1 OO litara vode po grmu. Navodnjavanje. Nedostatak vode može osjetno smanjiti prinos kupine. Voda je za kupinu kritični čimbenik ne samo za razvoj ploda već i za rast jednogodišnjih izbojaka. Nedostatak vode ugrožava i prinos sljedeće godine. Uz to kupina ima plitki korijen - glavnina kojom uzima vodu je do dubine od samo 15 centimetara. Kupina tijekom ljeta zahtijeva oko 3 cm vode svakih 7 do l O dana. Ova se količina može smanjiti postavljanjem sistema za navodnjavanje kapanjem. RAZMNOŽAVANJE MALINA Ku P/lJ~
Za bolje čuvanje vlažnosti tla moguće je i zatravljenje prostora travama biljaka iz obitelji Graminae ili leguminoza. međurednog
69
Postoje dvije vrste, odnosno grupe kupine: s bodljama i bez bodlja. Sorte kupine s bodljama razmnažaju se izboj cima, isto kao malina, dok se sorte kupine bez bodlja razmnažaju ponešto drukčije. Naime, one se razmnažaju ožiljavanjem vrhova ljetorasta Gednogodišnjih izbojaka) i t? tako da im se vrhovi strmoglavo zabadaju u zemlju, obično krajem vegetacije, i do sredine jeseni sasvim ožile. Sorte kupine bez bodlja mogu se razmnažati i korjenovim reznicama, slično kao malina. Sorte kupine bez bodlja razvijaju snažne i dugačke izdanke, šest i više metara. Ovi se izbojci, krajem kolovoza, strmo saviju i vrhovi zakopaju u zemlju zbog ožiljavanja. Na dva do tri tjedna iz zabijenog vrha izboj ka razvit će se brojne žile, a iz vanjskih pupa novi listari i tako dobiti nova sadnica - izbojak kupine. Krajem jeseni ožiljeni izbojci se povade iz zemlje i potom koriste za sadnju. Od jednog grma kupine, prve godine poslije sadnje, može se dobiti 3-5 izbojaka, druge godine pet do deset, a slijedećih godina i 15 izbojaka. Razmnožavanje pužućih sorta kupine bez bodlja u našoj proizvodnoj praksi uglavnom se obavlja ožiljavanjem vrhova izbojaka. Uz dobre osobine ovaj način ima nekoliko nedostataka: brojna radna snaga, posebni zemljišni uvjeti, i velika zasađena površina potrebna za osiguranje dovoljnog broja sadnica. Ovomu treba dodati da se proizvodnja sadnica kupine ožiljavanjem vrhova izbojaka, najčešće unas, obavlja u rodnim nasadima, čime se povećava mogućnost gubljenja sortnog identiteta i pojava značajnog broja bolesti i štetnika. Sve ove činjenice uvjetuju smanjenje proizvodnje kvalitetnih, zdravstveno sigurnih i sortno ispravnih sadnica kupina. Najlakša metoda proizvodnje sadnica kupine je ožiljavanje zelenih reznica. Ovom se metodom eliminiraju svi spomenuti nedostaci ožiljavanja vrhova izbojaka. Također, potrebne su 70
daleko manje površine pod dovoljnog broja sadnica.
matičnim
nasadima za osiguranje
Stručnjaci upozoravaju da je ožiljavanj e zelenih jednonadalnih rednica najekonomi čnije i najbrži način razmnažanja kupine bez bodlja. Ispitivali su razmnožavanje zelenim jednonodalnim reznicama sorta Dirksen Thornless i Black Satin u uvjetima izmaglice.
Cilj ovoga je utvrđenje raz1ika u postotku kalusiranja, formiranja korijena i duljine korijena kod jednonodalnih i dvonodalnih reznica, kao preduvjet osposobljenosti biljke za bolji prijam poslije sadnje i dobivanje kvalitetnih sadnica. Zelene jednonodalne ili dvonodalne (što je bolje) uzimaju se s gornje trećine ljetorasta krajem srpnja i početkom kolovoza. Doljnji rez načini se l cm ispod nodusa a gornji odmah iznad lisne drške. Lisna površina smanji se za 1/3. Reznice se stavljaju u supstrat od rječnog pijeska, treseta i perlita ( l : l : l) cijelom svojom duljinom. Gredica se pokriva polietilenskom fo1ijom. Za1ijeva se dva do tri puta dnevno.
71
BOROVNICA Obična
borovnica (črnica, kupinjača, crna jagoda; (V. Myrtillus L.), listopadni grmić visok prosječno 20-30 cm, iznimno do 50 cm. Raširena je u srednjoj, sjevernoj i istočnoj Europi, visokim predjelima Španjolske i sjevernoj i srednjoj Italiji, te na Balkanskom poluotoku. U Alpama i na Kavkazu raste skoro do 3000 m nad morem. Borovnica je kod nas raširena u borovim, srnrekovim i bukovim šumama. Kao acidofilna biljka dobro uspijeva na svakom kiselom tlu (pH 3,4-5,8). Na vapnenom tlu uspijeva samo ako postoji dovoljno dubok sloj kiselog humusa. Razmnožava se podzemnim izbojcima iz korijena. Mlade grančice su zelene, izrazito uglate. Lišće ovalno-eliptično, do 3 cm dugo, svijetlozeleno. Cvjetovi se razvijaju na kratkim peteljkama u pazuho lišća. Kronični listovi su okruglasto-čašasti, zelenkasto-bijeli ili crvenkasti. Borovnica cvjeta u svibnju i lipnju, sazrijeva od lipnja do kolovoza. Plod je okrugla bobica, promjera 5-1 O mm, tamnoplavičasta, pokrivena sivkastom pepeljkom; ima tanku pokožicu, sočno kiselkasto-slatko i aromatično meso. Sadrži organske kiseline, mineralne tvari, tanin i boje. Plod se troši kao svježe voće sa šećerom, ili se suše, ili prerađuju u sokove, kompote i marmeladu. 72
Standardna ambalaža za izvoz borovnice je mali plato sa 33,5 kg neto sadržine. U Njemačkoj , iz bavarskih šuma, vozi Heidelbeeren-Express prema Hamburgu i Anversu, otkud se roba otprema u Švedsku i Englesku.
Pitoma borovnica (V. corymbosum L.), raširena je u prirodnim staništima na močvarnim područjima Sjeverne Amerike; obuhvaća, prema W. H. Campu, ove botaničke forme i varijetete: kanadska gorka borovnica (V. angustifolium Ait.), Lamarkova šećerna borovnica (V. /amar/di Camp), bretonska borovnica (V. brittonii Porter et Bickn.), crna borovnica (V. vacillans Torrey), visoka grmolika borovnica (V. corymbosum L.), jugoistočna grmolika borovnica (V. australe Small), nevjersejska borovnica (V. caesariense Mackenzie.). Među nj ima su dipliodne (2n = 24) i tetraploidne (2n = 48) vrste. Selekcijom i hibridizacijom F.V. Coville uzgojio je prve sorte kao niske ili visoke grmove.
Danas se u proizvodnji uzgajaju sorte tri vrste borovnice. Niskogrmolika - Vaccinium angustifolium, vrlo produktivni tipovi Vaccinium ashei i najviše raširene sorte visokogrmolik borovnice v. corymbosum. Sorte ovih borovnica sazrijevaju od početka srpnja do sredine rujna. Plod sazrijeva dva do pet tjedana.
73
Iako je borovnica samooplodna voćka, u nasadu valja uzgajati više sorta budući je iskustvo pokazalo da se dobije veći prinos. Ovo je grupa sorta koje
američki stručnjaci preporučaju
za
međusobno oprašivanje (visokogrrnolika borovnica):
RANE
SREDNJE RANE
KASNE
Collins Duke Earliblue Patriot Spartan
Berkeley Bleuchip Bluecrop Bluehaven Blueray Legacy
Coville Elliot Jersey
Borovnica se sadi tijekom zime. Zahtijeva položaje.
osunčane
Standardni razmaci za visokogrmolilcu borovnicu {SAD) su 120 cm u redu i 3 m među redovima. Prije sadnje zemlju treba obraditi do dubine od barem 20 cm u širini 120 cm. Ako je tlo vlažno, napraviti humke visine 15 do 30 cm i širine 120cm. U svaku fupu prije sadnje položiti jednu do dvije lopate treseta. Ne koristiti gnojiva bilo koje vrste koja sadrže kalcij ili vapno - borovnica zahtijeva kiselo tlo. Zbog toga propada borovnica posađena uz zidove i ograde s kojih vapno ulazi u tlo. Borovnica zahtijeva tla sa pH 4 do 5,2. Ako je pH između 5 a manje od 7 tlo se može prilagoditi uzgoju borovnice dodavanjem željezo-sulfata ili ma~ezij sulfata. Tla s pH iznad 6,5 mogu se 74
održavati za uzgoj borovnice, ali zahtijevaju veliko ulaganje te ih valja izbjeći . Prije sadnje provjerite pB tla!!l Prije sadnje otresti s korijena ostatke tla u kojem se nalazila
sadnica. Nekoliko sati prije sadnje korijen potopiti u vodu. Sadnice iz tegla valja orezati prije sadnje. Saditi na dubinu na kojoj se sadnica nalazila u rasadniku. Pojedini stručnjaci u SAD preporučaju sadnicu saditi 2,5 cm dublje no u rasadniku. Prve godine poslije sadnje treba uklanjati cvjetne pupove kako bi se omogućilo pravilno formiranje grma. Korov redovito uklanjati sa nasada. Ako je tlo opskrbljeno fosforom treba koristiti fonnulaciju NPK 12:4:8. Ako nije, koristiti l 0: l 0: l O. Primjenjuje se 30 grama ovih gnojiva po grmu u proljeće, poslije pupanja i ujesen, nakon berbe. Količinu gnojiva postupno povećavati do 150 grama po grmu koji dostigne visinu od 2,5 metara. Prve godine poslije sadnje ne primjenjivati du šič na gnojiva zbog velike osj etljivosti korijena borovnice! Druge godine može se primijeniti UREA. Nasad zalijevati redovito ako potraje suša. Navodnjavanje mladoga nasada je neophodno. 75
Visokogrmolika borovnica najbolje uspjeva na lakšim i pjeskovitirn tlima. Ovo je u neposrednoj vezi s potrebom dobre drenaže kako bi se spriječila pojava Phytophtore. U SAD je, za sorte ove vrste borovnice, uobičajeno saditi u sloj od najmanje 15 centimetara treseta ili odstojale borove piljevine. S ovim se materijalima borovnica malčira u redu. U nasadu, prema potrebi, rade raspršivači . Prve godine poslije sadnje, uklanjaju se vršni cvjetni pupoljci. Na trogodišnjim i četvorogodišnjirn grmovima uklanjaju se nisko izrasle grane kao i sve slabo razvijene s više cvjetnih pupa. Kad biljke dosegnu visinu od l do l ,5 metara, počinje rezidba kojoj je cilj obnavljanje rodnih grana. Prvo se potpuno uklanjaju stare, slabe i oboljele grane. S preostalih grana orezuje se granje izraslo tijekom zadnje dvije godine i koje je donijelo prinos. Novi izbojci pojavit će se ispod reza.
76
6
Wttl
July 4
Appox.dalt
Aug. l
lO
9
Sept. l
Cu/tivar EarUblut Bluttta Duke
Spamn Patrloc Collins Northsky BlutjaJ Northlllut
llorthcounuy Nollhland Blumy lnnhoe Olympia Blutaop
Berkeley Ptmbulon Hetbtn Coville
Jmey
Dixi Oarrow l.aceblue Elllort
-...) -...)
Vrijeme sazrijevanja sorta borovnica u Oregonu (SAD) 40-45o sjeverne zemljopisne širine
cvjetnipup
60cm
l
Cut
Mladi grm borovnice poslije rezidbe 78
180cm 150cm 120cm 90cm 60cm 30cm
Prorjeđivanje grana odraslog grma borovnice. Uklanjaju se vrhovi, grm je prorijeđen zbog boljeg osvjetljavanja a
doljnji izbojci se također uklanjaju
Grm borovnice mora se dobro prorijedi/i. Bolje osvjetljavanje pridonosi kvalitetnijem plodu koji je krupniji. Prinos ostaje isti. Razvijen grm borovnice može dati oko J kg ploda 79
poslije
Orezivanje sadnica odgojenih u tegli
Primjer rezidbe grma borovnice sorte Blukrop u 5. godini poslije sadnje: uklanjaju se mrtve i bolesne grane, tanke i kratke, sve !roje nisu uspravne i sve do/jnje
80
Brusnica (V. vitis idaea L.), zimzeleni niski šumski grmić svijetlozelenoga mesnatog lišća na kratkim peteljkama. Cvjetovi su oko 8 mm dugi, sa zvonastom krunicom. Plod grimiznocrvene brusnice sadrži organske kiseline, tanin, željezo i druge minerale. Sazrijevaju od sredine kolovoza do kraja rujna. Brusnica se razmnaža podzemnim izbojcima koji se zak01jenjuju i razvijaju puzave nadzemne grančice. Raširena je u Europi i Sjevernoj Americi, po visokogorskim šumama smreke i bora zajedno s mahovinom; raste iznad 2000 m nad morem. Traži hurnidna područja, hladnije položaje, kiselo tlo (pH 4,0-5,5). Od ploda se proizvodi marmelada, kompot i konfiture. Italija izvozi brusnice iz Južnog Tirola. U Njemačkoj su centri proizvodnje Oberpfalz, Bayerischer Wald i okolina Hannovera. Brusnice se pakiraju po njemačkom standardu: u A-klasu tvrdi i zreli, intenzivno obojeni plod sa najviše l % primjese lišća; u B-klasu zreli ili prezreli plod s najviše 2% primjese lišća. Švedske i finske brusnice imaju odličnu aromu za dugih sunčanih dana (srpanj i kolovoz). Prije Prvoga svjetskog rata Njemačka je uvozila l 0.000 tona iz Švedske i Finske. Poslije Drugoga svjetskog rata, zbog rasta cijena, promet se smanjio. Pakira se već više od 100 godina u izdužene sanduke po 12,5, 25 i 50 kg ili u bačve od 50 kg. Izvozna kontrola u Finskoj (Helsinki, Turku i Vaasa) vrlo je stroga: I klasa (crveni), svježi i tvrdi, intenzivno grimizni plod; n klasa (plavi štampi lj), plod iste kvalitete, nešto zreliji; m klasa (crni), zreli ili prezreli plod. Kanada prodaje velike količine u SAD (Boston), koje uvoze značajne količine i iz sjeverne Europe.
81
RIBIZ Ribiz (ribiz; Ribes L.), rod višegodišnjih grmolikih biljaka iz fam. Saxifragaceae.
Sistemna pripadnost i bota nička svojstva. Riječ ribes potječe vjerojatno od ribas, arapskog naziva za Rh eu m ribes. Rod Ribes sadrži oko 150 vrsta; to su listopadni i zimzeleni grmovi, katkad bodljikavi, rašireni Europom, Azijom, Sjevernom Amerikom i sjeverom Afrike. Vrste gospodarskog značaja dijele se u dvije grupe: golih grana (ribiz) i bodljikavih grana (ogrozd). Prema boji ploda, ribizi se dijele na crvene, bijele i crne vrste. Grm ribiza je uspravan, dostiže do 2 m visine. Može živjeti i roditi 20 godina i dulje. Razvija razmjerno jak korijenov sistem, plitko ispod površine. Glavne žile su drven aste ali sočne, razvijaju se vodoravno i cijelom svojom duljinom obrasle su korjenovim dlačicama. Iz pupa, na korjenovom vratu, izbijaju bujna stabla, koja se prve godine ne granaju; ovi se izbojci granaju sljedećih godina. Prirast se formira na vršnim dijelovima grana; iz godine u godinu duljina prirasta se smanjuje. Plod se razvija na kratkome rodnom izdanku koji izrasta iz jednogodišnjeg drveta. Ako se
82
rodni izbojak formira iz trogodišnjeg ili starijeg drveta, manje rodi i plod je sitniji. Stablo je sivkasto-smeđe do eme boje. Cijela biljka crnoga ribiza- stablo, list i plod- ima karakteristični miris. List je trodjelan ili petodjelan, katkad cijeli s nepravilno narezanim rubom. Lisna površina je, već prema sorti, manje ili više sjajna; na naličju lista crnog ribiza nalaze se žućkaste žlijezde specifičnog mirisa. U pazuhu lista, na mladom stablu, nalazimo cvjetne ili mješovite pupove. Pupovi se diferenciraju nakon završenoga intenzivnog rasta, tj. u kolovozu. Cvjetovi su skupljeni u grozd, a njihov broj varira od 5 do 17; varira i oblik, duljina i kompaktnost grozda, već prema sorti. Cvijet je pentameran, zvonast; čašni listići srasli su u trubu, a vrhovi su im blago zavinuti, obično su rumeni. Krunični listići su maleni, na vrhu narezani, svijetlozeleni ili žućkasti. Cvijet je dvospolan. Ribiz sadrži diploidni broj kromosoma, i to 16 (x = 8), poliploidnost se u tom rodu rijetko javlja. Postoji i tetraploidni hibrid (crni x crveni ribiz), ali zbog slabe otpornosti i bujnosti u praksi nije interesantan. Ribiz je samooplodni, ali neke sorte crnog ribiza slabije rode uz samooprašivanje. Smatra se da se u slučaju samooprašivanja prodiranje cjevčice kroz tkivo stupića odvija normalno, ali da cjevčica otežano prodire u plodnicu, pa je manji broj oplođenih sjemenih zametaka. Zato treba saditi više sorta, a za cvatnje u nasad dopremiti pčele. Zametanje ploda u pozitivnoj je korelaciji s nazočnošću auksina. Plod je boba, okruglasta ili slabo spljoštena, obavijena glatkom kožicom. Već prema sorti, plod je cm, crven ili žućkast.
Vrste divljih ribiza i uzgoj novih sorta. Kulturne sorte ribiza razvile su se kao sjemenjaci divljih vrsta, međusobnim križanjem ili mutacijom. Crvene i bijele sorte nastale su od R. petraeum Wulf. (planinski ribiz). Staništa su gorja Europe, sjeverozapada Afrike, zapadne i centralne Azije te Sibira. Proizvedene sorte su, npr.: Prinz Albert, Roter Holliinder,
83
Vierliinder. - R. rubrum L. (crveni ribiz). Raširena je od centralne i sjeverne Europe do sjeverne Azije. Boba je crvena i bezbojna. Uzgojena sorta je, npr.: Houghton castle. - R. wulgare = R. sativum L. (šumski ribiz). Samonikli je u šumama zapadne Europe, predak je najvećeg broja kulturnih sorta crvenoga ribiza, npr.: H eros, Fayev plodni, bijeli versailles/d.- R. multiflorum Kit. (primorski ribiz) samoniklijeuDalmaciji, Italiji i Grčkoj. Predak svih sorta crnoga rib iza jeR. nigrum L. (europski crni ribiz). Raste samoniklo u Europi te u sjevernoj i centralnoj Aziji. Boba je crna, izrazita mirisa.- R. americanum Mill. (američki crni ribiz) nalikuje europskome emom ribizu, ali nema gospodarskog značaja.
Hibridizacija ribiza započela je potkraj XIX stoljeća. Najviše sorta uzgojeno je u zemljama zapadne i sjeverne Europe. Od kulturnih sorta crnoga ribiza, najbolje roditeljske biljke su sorte Victoria i Baldwin. Selektiraju se u svrhu dobijanja
84
produktivnih sorta, bogatih vitaminom ujednačenim sazrijevanjem ploda.
e,
s dugim grozdom i
Ra§irenost i gospodarski značaj ribiza. Ribiz se prvi put spominje u XVI stoljeću kao ljekovita biljka, a tek kasnije kao voće. U većim kompleksima uzgaja se od početka XX stoljeća, u zemljama zapadne Europe, Kanade i SAD (međutim, u SAD ne proizvode crni ribiz), kako bi sačuvali šume bora od Cronartium ribicola - bolesti ribizne hrđe - kojoj je R. nigra prijelazni domaćin. Najveći proizvođači ribiza u Europi su: Engleska, Francuska, Nizozemska, Njemačka, Danska, Švedska, Norveška, Švicarska i Austrija. Poslednjih godina proizvodnja crnoga rib iza razvila se u Poljskoj, Bugarskoj, Mađarskoj i Italiji. Smatra se da je sveukupna površina pod crnim ribizom u Europi oko 30.000 ba, s prosječnim urodom oko 3.000 do 6.000 kg/ha. U nas se desetljećima, i danas, uzgaja u vrtovima crveni ribiz. Od 1954. naglo se proširio crni ribiz, na većim površinama. Prosječni prinos je nizak (oko 1.600 kg/ba), jer su veće površine pod mladim, još nerodnim nasadima, na bridnim ili mrazevima izloženim položajima, sorte su nekvalitetne, a njega nedovoljna; osobito je loša zaštita nasada. U povoljnim prilikama i kod nas se postiže rodnost od l Okg, pa i više po grmu. Ribiz se rabi i kao svježe voće; međutim, najvažniji je kao sirovina za proizvodnju svib vrsta voćnib prerađevina; sadržajem vitamina e nadmašuje svo drugo voće. Crni ribiz je najkvalitetnije voće za preradu i služi za proizvodnju visokokvalitetnih i vitaminskib sokova {ribena), likera (cassis) i ruma (solbaerum). U povoljnim prilikama rodi obilno, te je proizvodnja osobito rentabilna.
Ekolo§ki uvjeti. Ribiz je podrijetlom iz hladnijeg i bumidnog klimata. Uspjeva u umjerenoj klimi sa sreru;jom
85
godišnjom temperaturom od goe i srednjom ljetnom od 14° do 20°C; dok na niske zimske temperature nije osjetljiv. Ribiz prolista pri 2°-6°C paje osjetljiv na proljetne mrazeve. Crni ribiz najosjetljiviji je neposredno prije otvaranja pupa i odmah poslije zametanja ploda; tada temperatura od -2°C može uništiti rod u sljedećoj godini. Ribiz ne uspijeva u toplom i suhom klimatu. Poželjna su humidna područja sa 800 mm oborina godišnje. Oborina može biti manje, ukoliko ima dovoljno zračne i zemljišne vlage u vrijeme formiranja ploda i diferencijacije pupa. Hladni i jak vjetar u doba cvjetanja snižava vlagu u zraku, ometa let pčela pa može utjecati na sniženje uroda; topli i blagi vjetrovi pozitivno utječu na oprašivanje. Ribiz najbolje uspjeva na slabo kiselom, dubokom, srednje teškom strukturnom tlu, bogatom organskim tvarima, propusnom na vodu, ali ipak sposobnom zadržati vlagu za prehranu ploda u ljetnim mjesecima. Izrazito plitka i pjeskovita i zaslanjena te zabarena tla nisu prikladna za uzgoj ribiza. Povoljno je ako srednje teška tla sadrže više od 3% humusa, > 15 mg P20 sll OO g zemlje i 20-25 mg 1<20/1 OOg; optimalni pH je 5,5-6,5. Razmnožavanje. Ribiz se razmnožava vegetativno, zrelim reznicama sa selekcioniranih grmova. Lako se ožiljava jer grane imaju diferencirane embrionalne žile, pa se adventivne žile formiraju duž cijelogintemodija; najbolje se ožiljava bazalni dio stabla. Uzimaju se jednogodišnje ili dvogodišnje sadnice, koje odgovaraju standardima glede sorte, kvalitete i zdravstvenog stanja. Podizanje nasada, priprema tla i sadnja. Ribiz se ne smije saditi u području prirodnih sklopova bijelog petoigličastog bora (Pinus Strobus), zbog opasnosti od bolesti ribizove hrđe (Cronartium ribicola). Ona zahtjeva intenzivnu njegu, zato je proizvodnja na manjim površinama rentabilnija; na velikim 86
kompleksima proizvodi se ondje gdje je moguća mehanizirana obrada. Nasadi se lociraju na mikroklimatski najpovoljnijim položajima, bez proljetnih mrazeva. Teren se prije sadnje odvodnjava. Tlo se priprema tako što se zaore 500 kg NPK 7-2030 po l ha. Nakon dubljeg zaoravanja mineralnih gnojiva valja pliće zaorati 10 tona stajskog gnojiva. Ribiz se sadi na čistim, nezakorovljenim površinama, zemlja se obrađuje prije sadnje barem 40 cm duboko. Zbog lakše organizacije berbe i boljeg oprašivanja sadi se više sorta. Dobro se međusobno oprašuju ove dvije grupe: a) Boskoop Giant, M endip Croos, Golia th, b) Silvergieters, Mendip Cross, Wellington, Roodknop. Ovo su stare sorte koje su još nazočne u našim nasadima. Načelno, ribiz je samooplodni pa se može uzgajati u jednosortnom nasadu. No, nije na odmet nasaditi nekoliko sorta. Sadi se oblikom žive ograde, na razmaku od 3x l ili 3x l ,5 m, prema bujnosti sorte. Na takovim razmacima može se obrađivati mehanizirano. Uzgoj i rezidba grmova. Ribiz se može uzgajati u špalirskom obliku (živi zid), ali se u praksi uglavnom uzgaja plošni grm. Grm treba biti što jači, velikog obujma, imati što više jednogodišnjih izbojaka, a njegov oblik ne smije ometati kretanje strojeva. Tehnika uzgoja je ova: pri sadnji sve grane skraćuju se do zemlje. Druge i treće godine, ukoliko je grm pregust, prorjeđuju se stabla iz sredine grma. Od četvrte godine dalje, postepeno se izrezuju grane starije od tri godine; tako se grm besprekidno pomlađuje.
Održavanje tla. U nasadima ribiza zemlja se održava čistom obradom; taj sistem redovito se primenjuje u mladim, a često i u rodnim nasadima. Obrada - strojna ili ručna - mora biti plitka, jer je korijenov sistem u površinskom sloju. Sistem malčiranja u redovima i ledina među redovima, osim sistema 87
obrade, najčešće se primjenjuje u našim nasadima, osobito u humidnom klimatu. U bridnim područjima korisno je potpuno pokrivanje tla ili malčiranje u redu, a obrada između redova. Ti su sistemi presk:upi i u praksi slabo rašireni. U novije vrijeme umjesto obrade tla sve se češće u rasadima crnoga ribiza primjenjuju herbicidi. Gnojenje. Povremeno gnojenje većim količinama stajskog gnojiva u nasadima ribiza je obvezno; već prema prihranjenosti grmova, oni se svake godine prihranjuju mineralnim gnojivima. Osim ~~~~~ ......~ analize tla i vizualne :i-4': . , ·.. . . .. ocjene stanja grmova, u .. ; . 6':-8' : . novije se vrijeme, za .......""'.·-.-_-".~: ; ·.'1' . . . ' određivanje ko l ičine gno. "• jiva, služimo analizom - ~'\' · ·'. - . ·~ lišća. Prema S. Bauldu, ~~ -~(. ) ~j : .. ~,-!J . ' -'• p ribiz osk:udjeva u N, ako lišće sadrži manje od 2,3% N; u P- manje od 0,2% P; u K - manje od 0,5% K; u ! - . Mg- manje od 0,1% Mg. (·~ ·· ~• • •:·:~ · ., • ~ l Stajski gnoj i osnovno ~ - . . . li .. . :.:, "' tr . ur-. . .4 ' '~ ~ .. ·. .. . ·.. NPK gnojivo unose se u tlo u jesen, prigodom jesenske obrade, a zaoru se nešto dublje. U proljeće valja unijeti NPK startno gnojivo i UREU, a prigodom posljednje ljetne obrade unosi se KAN. Ribiz i ogrozd sade se na Ribiz povoljno reagira na razmacima od J metar u redu i folijarno prihranjivanje. 2,5-3 metra između redova
~ l.;~-~-:r)
·t .
(
f
88
_,.'
.
)
.,
.
... .
'
"\
..
,."·
,•
Vrijeme sazrijeva-nja, berba i standardi. Ribiz počinje roditi u 3. godini, a puna muje rodnost od 5. do 15. go-dine. Unas sazrijeva kra-jem lipnja i početkom srpnja; zrjenjem se povećava težina i količina še-ćera, a snižava količina vitamina C; prezrete bo-bice gube na težini i brzo otpadaju. Optimalno vrijeme za berbu je kad je 90% boba potpuno zrelo. Već prema rodnosti i sorta ručno se obere 7-l Okg/ha. Troškovi ručne berbe često ugrožavaju renta-bilnost proizvodnje; radi se na konstrukciji strojeva za berbu rib iza. Do sad su svi strojevi izrađeni na principu trešenja grana (shaker), ali još ne zadovoljavaju. Građa
rib iza, hranidbena vrijednost i uporaba u preradi voća. Različite sorte sadrže l 00-400 mg% vitamina C, zatim vitamine A i B te čimbenik P (500-3840 mg na 100 g soka, tj. vitamin koji učvršćuje stanične membrane. Crni ribiz sadrži još 35% šećera, 25-30% (pa i više) ukupnih kiselina, 10-20 suhih tvari te fosfora i kalija. U smrznutom stanju uščuva se 40-70% vitamina e, dok se sulfatizacijom vitamin e uščuva skoro potpuno. u medicini se rabi sirup, koji pomaže pri upali pluća, reumatizmu, arteriosklerozi, visokom tlaku, šećernoj bolesti, zaustavlja krvarenja te poboljšava mliječnost žena. Prehrambena industrija proizvodi od ribiza vrlo kvalitetne artikle: sirup, sok, vino, žele, džem i sl.
89
Pos/ye
90
Rezidba ribiza
OGROZD Ogrozd (Grossularia Mill.) je višegodišnja biljka, pripada redu Rosa/es, obitelji Saxifragaceae, podobitelji Ribesoideae, rodu Gross u lari a. Poznato je više od l OO vrsta o grozda, između kojih su najvažnije:
Grossularia ree/inata Mill. (sin. Ribes grossularia L.), raširena u Europi i sjevernoj Africi. Ima dva varijeteta R. g. var. R. reclinatum L.) i R. g. var. uva-crispa Smith (sin. R. g. var. pubescens W. D. Koch, R. uva-crispa L.). Grossularia hirtel/a Spach. (sin. Ribes hirtel/um Mircx., R. saxosum Hook., r. graciJe Janez.), raširena u Sjevernoj Americi. Grossularia nivea Spach (sin. Ribes niveum Lindl.), raširena u Sjevernoj Americi. Grossularia missouriensis Cov., Brit. (sin. Ribes missouriense Nutt., R. gracile Pursh, R. rotundifolium Janez.), raširena u Sjevernoj Americi. Grossularia Oxy a ca nthoides Mill. (sin. Ribes asyacanthoides L.), raširena u Sjevernoj Americi. 91
Grossularia divaricata Cov., Brit. (sin. Ribes divarication Douglas, R. divaricatum var. Douglasii Janez., R. irriguum Koebne), raširena od British Columbije (Canada) do Kalifornije. Ima dva varijeteta: R. d. var. pubiflorum Koebne (sin. R. d. var. vii/osum Zabel) iR. d. var. montanum Janez. Grossularia Lobbii Cov., Brit. (sin. Ribes Lobbii Gray), raširena od British Columbije do sjeverne Kalifornije. Grossularia curvata Cov., (sin. Ribes curvatum Small), raširena u Teksasu. Grossularia setosa Cov., (sin. Ribes setosum Lind!., R. saximontanum E. Nelson), raširena u USA i Kanadi (ldaho do Assiniboia). Grossularia rotundifolia Cov., Brit. (sin. Ribes rotundifolium Michx., R. triflorum Willd.), raširena u Sjevernoj Americi. B otaničke
karakteristike. Ogrozd je grm srednjeg rasta. roditi druge godine, a punu rodnost dosiže s 5-8 godina. Živi oko 15 godina, a može doživjeti više od 20 godina. Počinje
92
Ogrozd se sastoji od debla, 6-8 osnovnih grana (u nekih sorta 20-25) na kojima nalazimo jednostavne, dvodjelne, trodjelne, rijetko četvorodjelne trnove. List sa 3-5 zareza je gol ili s peteljkom, bez zaliska. Cvast je l -3 cvijeta, različite boje i oblika, smještena u pazuho lista. Plod je lažna jagoda, različita oblika, veličine i boje, često s voštanom presvlakom. O grozd najviše rodi na jednogodišnjim (41%) i dvogodišnjim (32%) granama, zatim na trogodišnjim (19%), četvorogodišnjim (7%) i najmanje na petogodišnjim i starijim ( l %) rodnim granama. Zahtijeva rezanje zbog obnove rodnog drveta. Grm je kompaktan ili rastresit. Korijenov sistem pruža se dublje nego u maline i živi dulje nego izbojci (osnovne grane). Korijen ne daje izbojke, ali se izbojci mogu ožiliti nagrtanjem zemlje. Nasljeđivanje.
Ogrozd ima veliki broj vrsta i varijeteta, koji su - prema kromosomskoj strukturi - uglavnom diploidni (2n = 16). Križanjem vrsta u bliskoj srodnosti, kao ree/inata, divaricata, nivea, hirtel/a, oxyacanthoides i dr., dobiju se plodni hibridi. Križanjem vrsta različitih podrodova, najčešće se uF l generaciji dobiju potpuno sterilni hibridi. Međutim, poznati su i plodni hibridi dobiveni između Ribes nigrum x Grossularia = Ribes Culverwelli, R. sangiuneum x Grol/u/aria = Ribes fontenayense te triploidni hibrid (R. nigrum x Grossularia) x alpinum, koji su kasnije opisani kao vrste. Čiste autopoliploidne vrste imaju smanjenu fertilnost pa je otuda teško dobiti tetraploidne sorte. Međutim, udvostručenjem broja kromosoma R. nigrum x Grossularia (koji su, kao diploidni, potpuno sterilni, dok je amfidiploidni križanac potpuno fertilan) dobijeni su tetraploidi (2n = 32) Ribes nigrolaria, R. nigroveum (R. nigrum x niveum) iR. satigrum (R. sativum x nigrum). Osobine ogrozda nasljeđuju se polifaktorijalno, intermedijarno, parcijalno dominantno ili recesivno.
93
Rasprostranjenost. Ogrozd je raširen cijelim svijetom. Najviše opisanih vrsta potječe iz Sjeverne Amerike (oko 35), zatim slijede Azija (oko 25), Europa (oko 6), Južna Amerika (oko 2) i sjeverna Afrika (oko 1). Najmasovnije se uzgajaju europske sorte ogrozda, a potom američke. Podrijetlo kultiviranih ogrozda i dobivanje novih sorta. Kultiviranih sorta ogrozda ima više od 2000. One su proizišle od europskih vrsta Ribes grossularia var. vulgare, R., g. var. uvacrispa i američke vrste Grossularia hirtella, zatim od G. rus tica = Ribes uva-crispa x Grossularia hirtella (Downing, Carrie, Pearl, Poorman, Red Jacket), od G. utilis = G. cynosbati x G. ree/inata (Mountain), od G. von Fleetian = G. missouriensis x G. ree/inata (Glendale) i od drugih vrsta, kao i križanjem vrsta Grossularia x Ribesia. Nove sorte ogrozda mogu se dobiti klonskom selekcijom, selekcijom u populaciji tipova, hibridizacijom u okviru vrste, među vrstama Grossularia, Ribesia i Coreosma, i induciranim mutacijama. One trebaju dati krupne plodove (do 30 g) glatke pokožice i različite boje (od tamnozelene do svijetlozelene, bijele, svijetložute do tamnožute, crvene do crvenocrne), visoke kvalitete i okusa (šećer- kiseline- aroma). Nove sorte trebaju biti samooplodne i visokoproduktivne, otporne na zimske niske temperature i proljetne kasne mrazove i na ljetne vrućine; trebaju biti otporne ili tolerantne prema Sphaerotheca mors-uvae Schw., Pseudopeziza ribis Kleb., Mycosphaerella ribis Fuck i Cronartium ribicola Fish. Pri stvaranju novih sorta, treba rabiti one vrste i sorte ogrozda koje imaju nabrojene osobine. Razvoj proizvodnje. Ne postoje pouzdani podaci o kultiviranju ogrozda. U Rusiji u XI stoljeću, a nešto kasnije i u zapadnoj Europi, ogrozd se pojavljuje u obliku nasada, posebno u XVI stoljeću uz samostane. U Americi se pojavio tek polovicom 94
XVII stoljeća. U literaturi je prvi put opisan 1536. Otada se masovnije uzgaja, intenzivira se selekcija i u većoj mjeri stvaraju nove sorte posebice u XIX stoljeću. Ima ga u šumama, a plemenite se sorte uzgajaju, ali manje, na i u gradskim vrtovima. Nije poznato kad je počeo uzgoj ogrozda, ali je sigurno da ga se uzgaja već nekoliko stoljeća, a nešto više u XIX stoljeću . okućnicama
Gospodarstvena vrijednost U brojnim zemljama sjeverne Europe o grozd smatraju "sjevernim vinogradom". Rodi već druge godine poslije sadnje, pete godine urodi do 10.000 kg/ba, a od šeste do osme 20.000-30.000 kg/ha. Ogrozd rano sazrijeva, daje visok prinos, ne zahtijeva puno rada, a plod se rabi svjež ili se prerađuje.
Ekolo§ki čimben i ci. O grozd zahtijeva umjerenu temperaturu tijekom ljeta i zime (na sjeveru nastaju oštećenja od mraza, a na jugu od visokih temperatura), položaj izložen cirkulaciji zraka i zaštićen od jakih vjetrova. Ako takvi uvjeti nisu osigurani, postoj i opasnost od pepelnice i smrzavanja tijekom jeseni i zime. Ogrozd daje dobre rezultate uzgojen na težem, ilovasto-pjeskovitom tlu. Zahtijeva umjereno vlažno i hladno tlo, na kojemu se ne smije zadržavati voda niti u najkraćem vtjemenu. Ne podnosi pjeskovita i jako topla tla. Razmnožavanje. O grozd se može razmnožavati sjemenom, zrelim ili zelenim reznicama i položnicama. Za masovnu proizvodnju sadnica europskih i američkih sorta najpovoljnije je razmnožavanje položnicama ili zelenim reznicama, a za američke sorte i zrelim reznicama. Ožiljeni izbojci ili reznice ogrozda trebaju biti u rasadniku jednu godinu (američke) ili dvije godine (europske), a potom se sade u plantažne nasade.
95
Ogrozd se razmnaža zrelim reznicama, koje se uzmu iz zdravih i testiranih grmova. Uspješno se može razmnažati i nagrtanjem. Reznice ogrozda ne ožiljuju tako dobro kao reznice crnoga ribiza. Kako bi se postiglo dobro ožiljenje, treba izabrati odrvenjene jednogodišnje ljeto raste i odrezati ih od matične biljke ujesen prije no opadne lišće. Potom se načine reznice duljine 30 centimetara. Nedozreli i tanki vrhovi ljetorasta odbacuju se. Pripremljene reznice sade se u brazde ili jarke. Pupoljci i trnje u doljnjem dijelu uklanjaju se, a ostavlja se 4-5 vršnih pupa. Istraživanja ukazuju da je bolje ožiljenje ako se ostave svi pupoljci nareznici. Tlo na kojemu se ožiljava reznica treba biti lakše, lako obradivo, ne isuviše suho ili izloženo vjetru. Reznice se sade duboko i tlo se više puta ugazi. Iznad tla se stavlja 8-1 Ocm vršnog dijela reznice. Ako mraz odvoji reznicu od tla, treba ga ponovno ugaziti. Redovi s reznicama postavljaju se na razmaku 0,6-0,75 metara, a među rezni cama u redu 8-15 cm. Kako bi se reznice razvile u kvalitetne sadnice, trebaju u rasadniku ostati dvije godine na istome mjestu, ili se nakon prve godine presade na veći razmak u redu (25-30 cm). Dvogodišnje, dobro ožiljene sadnice prikladne su za podizanje nasada. Neki proizvođači proizvode i trogodišnje sadnice. Podizanje nasada. Veličina nasada ogrozda treba biti do 50 ha i više, a na manjim površinama od 0,5 do 5 ha. Ondje gdje je jako sunce, ogrozd treba uzgajati kao međukulturu ili posaditi u nasadu ogrozda nekoliko redova voćaka zbog sjene.
Sistem uzgoja uglavnom zavisi od osobina sorte i planirane agrotehnike; ogrozd se može uzgajati u obliku grma, kordona ili žive ograde (špalira). Najčešće se uzgaja u obliku grma na razmaku l ,3-1,5 do ili 2-3 m. Može se uzgajati i samostalno ili kao međukultura u voćnim nasadima. 96
Ogrozd se sadi ujesen ili, ako je vrijeme prikladno, zimi, a iznimno u proljeće . Sadimo ožiljene izdanke ili reznice, stare dvije ili tri godine ili jednogodišnje, ako su jako razvijene; sade se nešto dublje no što su bili nagrnuti zbog ožiljavanja. Poslije sadnje izbojci se orežu na 3-5 okaca.
Oplodnja i vrijeme cvjetanj a. Sve ekonomski značajne sorte ogrozda su samooplodne, rijetko jednopolne, a neki hibridi (Ribes nigrum x Grossularia) su partenokarpni. Ogrozd ne zahtjeva zajedničku sadnju sorta zbog križane oplodnje, i bez pomoći insekata daje normalne plodove i visok urod. Ogrozd cvjeta rano (ožujak- travanj) i ujednačeno; no, ako za cvjetanja vladaju niske temperature, nastaje razlika u cvjetanju različitih sorta, od 4 do l O dana. Cvjetanje traje 3-4 tjedna. Na istim grmovima cvjetanje može trajati 2-3 tjedna, a na istom grozdu nekoliko dana. Cvjetanje počinje na doljnjem dijelu grozda prema vrhu, gdje završava. Oko 69% ploda se i zametnu. Njega. Obrada tla sastoji se od uništavanja korova i razbijanja pokorice 4-5 puta godišnje. Navodnjavanjem se tlo održava vlažnim i hladnim. Nasad se malčira slojem od 12 do 15 cm raznih tvari. Gnoji se prema rezultatima analize tla i lista, sa 250-300 kg dušičnih i kalijevih gnojiva i 300-400 kg fosfornih, te svake druge do treće godine sa 30-60 t stajskog gnojiva ili sjetvom i zaoravanjem biljaka za zelenišno gnojenje; treba gnojiti osobito kalijemjer je ogrozdjako osjetlj iv na nedostatak ovog elementa. Važna je zaštita od jakoga sunca, bolesti, štetnika i ptica. Orezivanje je potrebno, jer ogrozd rodi na jednogodišnjim ljetorastima i rodnom drvetu stvorenom na starijim granama ili na glavnom deblu u nasadima sistemom kordona. Rezidba se sastoji od skraćivanja razvijenih ljetorasta na polovicu ili trećinu duljine, uklanjanja slabo razvijenih, starih, zakržljalih i slabo rodnih grana. Na grmu se ostavi 6-8 grana, starih 3-6 godina, s više rodnih
97
grančica koje daju glavni rod, a žive prosječno 2-4 godine. U jako
rodnih sorta treba prorjeđivati plodove.
Vrijeme sazrijevanja i berba. Ogrozd sazrijeva od početka srpnja do sredine kolovoza; od ranih do kasnih sorta postoji razlika od 6 tjedana. Bere se kad je plod zelenkast, a često se u toj fazi beru sorte čiji je plod otvorenocrveni ili crveni. Ogrozd se bere ručno. Jedan djelatnik nabere oko 60 kg ploda dnevno, već prema tomu koliko je tmastih izraštaja i ljetorasta u kruni. Ubrani plod ne treba ostaviti na suncu, jer se lako kvari. Građa i hranidbena vrijednost ploda. Prosječna težina ploda iznosi l ili 1,5-2 g, od toga je vode 81-88% (prosječno 85%), a mineralnih tvari 0,2-0,67%. Plod sadrži ukupnih šećera 6,2210,64%, od toga fruktoze 3,34-6,08%, glukoze 2,40-5,09%, saharoze 0,30-1 ,90%. Ukupnih kiselina sadrži 0,40-2,30% (u jabučnoj), od toga je najviše limunske, jabučne, vinske (u 100 ml 41 mg). Dušičnih tvari ima 0,33-1 ,13%; pektina 0,88%, a prema nekim autorima 4,28-7,88% od suhe tvari; tanina od 0,05-0,9 do 2%, pentozana0,37%. VitaminaCima9,10-28,71 mg%.
Sortiranje i skladištenje. Najbolje je plodove sortirati odmah za vrijeme berbe (ne kasnije u pakirnici) i odmah ih staviti u košare. Sorte tanke pokožice staviti u košarice obujma 2-3 kg, a sorte čvrste pokožice u košare zapremine 10-15 kg. Ne postoje ni naši ni strani standardni propisi za kvalitetu ogrozda i njegovu ambalažu, te se preporučaju propisi za crni ribiz. Ogrozd se može prozračivanjem.
98
čuvati
1-3 dana u skladištima s
MATIČNI NASADI
Jagoda, malina i kupina lako se razmnožavaju slobodnim vegetativnim putem u prirodi, izbojcima i vriježama. Ovaj lagani način r~ažnja donosi brojne opasnosti degeneracije sorta. U nas se izbojci maline proizvode u rodnim nasadima kao izdanci, a jagode u rodnim nasadima, vriježama (stolone). Ovako su, tijekom godina, brojne sorte izgubile sortna svojstva zbog nekontroliranog miješanja biljaka proizvedenih generativnim i vegetacijskim načinom. Prigodom vegetativnog razmnožavanja vriježa i izdanaka postoji opasnost akumulacije virusnih infekcija, što također pridonosi degeneraciji sorta. Kako bi se postigli visoki urodi i kvaliteta ploda sadni materijal treba proizvesti u matičnim nasadima na suvremeni način. Izbojcima maline prjenose se uzročnici nekih bolesti npr. pjegavosti (Didymella applanata), i brojne viroze. U rodnim nasadima gotovo je nemoguće proizvesti zdrave biljke nezaražene ljubičastom pjegavošću, jer je žarište infekcije na starim rodnim izboj cima. ljubičaste
99
Značajnije
virusne bolesti jesu: mozaik maline, kloroza živaca, kovrčavost ili iskrivljenje lišća, prstenasta pjegavost, kržljavost maline, žutica maline i dr. Neke od virusnih bolesti smanjuju količinu i kvalitetu prinosa, plod neravnomjerno sazrijeva i ostaje štur. Slične se bolesti pojavljuju i na kupini:
antraknoza ljetorasta,
lj ubičasta pjegavost i brojne viroze.
Jagode su također, tijekom vegetativnog razmnožavanja, podložne širenju svih bolesti. To su mnogobrojni virusi koji u miješanim infekcijama mogu izazvati potpunu degeneraciju i nerodnost jagode. Nazočnost nekih virusa ogleda se u vidljivim promjenama lišća ili ploda u vidu klorotičnog šarenila lišća, žutila oboda lišća, uvijenosti, žutila živaca ili deformacije ploda. Neki virusi izazivaju jaku kržljav ost pa čak i uvenuće grmova jagoda. Brojne gljivi čne bolesti šire se zaraženim sadnim materijalom. Tijekom proizvodnje sadnica jagodastog voća, sve biljke s promjenama na lišću mogu se lako otkriti i uništiti; međutim, postoji velik broj uzročnika bolesti koji prouzroče takozvanu latentnu zarazu. Oni su prikriveni i ne izazovu vidljive promjene, ali oslabe biljku te smanje količinu i kvalitetu prinosa. Zaražene biljke teško je uočiti, što otežava proizvodnju zdravoga sadnog materijala uobičajenim umnažanjem na otvorenome polju. Postupci selekcije i dobivanja početooga i zdravoga sadnog materijala
Prvi i najznačajniji korak je izabiranje pozitivnih klonova koji svojim pomološkim svojstvima karakteriziraju određenu sortu. Odabrani klonovi trebaju biti rodni i bujni, bez vidljivih promjena na lišću i plodu, koje bi ukazale na eventualnu nazočnost virusa i drugih uzročnika bolesti ili grinja. Eventualna 100
nazočnost
grinja, kod jagoda, eliminira se primjenom kemo i termoterapije. Svaki odabrani klon zatim se testira na nazočnost virusa. Vtruse elinimiramo primjenom termoterapije ili tzv. kulture tkiva i meristemskih vrhova. Najbolje je kombinirati metodu termoterapije s kulturom tkiva, pri čemu se biljka u specijalnim komorama izlaže povišenoj temperaturi od 37°C, i to 3 tjedna. Zatim se uzimaju vrlo kratki vrhovi koji su slobodni od virusa, i od njih na sterilnoj umjetnoj hranljivoj podlozi, u zatvorenim staklenim posudama, reproduciraju zdrave biljke. Od zaraženih, mogu se dobiti zdrave biljke bez primjene termoterapije reprodukcijom od meristemskih vrhova na umjetnoj hranljivoj podlozi. Naime, kod zaražene biljke jako mali vrhovi duljine od 0,5 mm obično su bez virusa. Međutim, svakoj nanovo reproduciranoj biljci, od ovako malih dijelova tkiva, mora biti ponovno provjerena sortna ispravnost, zbog mogućih odstupanja prema matičnoj biljci. Provjeriti i uspjeh eliminacije virusa. Dobivene početne biljke obično se označavaju kao klon kategorije A. Klonovi kategorije A umnažaju se u polju gdje se radi glavna selekcija. Pritom se biraju najrodniji klonovi s krupnim plodom na kojemu nije utvrđena nazočnost virusa, grinja ili nematoda. Ovako izabrane biljke označavaju se kao klonovi kategorije B. Dakle, klon kategorije B prvoklasni je sadni materijal, slobodan od virusa, mikroplazme nematoda i grinja, i njegovu kvalitetu treba uščuvati u daljnjem postupku razmnažanja. Daljnje razmnožavanje može se raditi u polju u nasadu kategorije superelita, ali uz obvezu svih ponovnih testiranja na nazočnost virusa, drugih bolesti i štetnika uz odbacivanje naknadno otkrivenih zaraženih biljaka. Ovako razmnoženim sadnicama zasnivaju se matični nasadi kategorije elita, u kojima se ponavljaju svi pregledi. Ovim se sadnicama podižu rodni nasadi.
101
Malina Matičnjaci za proizvodnju sadnica maline moraju biti od sortnoga i zdravoga ishodnog materijala. Od početnoga klonskog materijala kategorije B, koji se umnaža u žičanim kućicama ili u kulturi tkiva, podiže se matični nasad kategorije super-elita. Nasad mora biti izoliran od drugih nasada maline, najmanje 5 km. Ovako proizvedeni izbojci služe osnivanju matičnjaka kategorije elita, a potom kategorije original.
Tlo mora biti plodno, rastresito i umjereno vlažno. Na pripremljeno tlo ujesen se posade izbojci maline I klase na razmak l x 0,5 m. Preporuča se da, na jednoj parceli, budu izbojci samo jedne sorte ili da razmak izmedu sorta bude najmanje 6 m. Zasađeni izbojci skrate se na 20 cm od zemlje. Sljedeće godine prije dozrijevanja ploda ukloniti sve zametnu te plodove kako bi se otklonila mogućnost nicanja sjemenjaka. Do jeseni, prve vegetacije, svaka će posađena biljka dati 1-2 izdanka i velik potencijal za iduću godinu. Tijekom vađenja izbojaka pobrinuti se da u zemlji ostane što veći broj žila. Ne preporuča se orezivanje izbojaka i matične biljke
do zemlje, jer će se vegetacijski potencijal utrošiti na formiranje jakih izbojaka iz grma. Time se smanjuje mogućnost izbijanja izbojaka iz žila maline udaljenih od grma. Medutim, ako se grmovi i izbojci izvade iz zemlje, novi će izbojci masovno izbiti iz preostalih žila. Posebnu pozornost treba posvetiti zaštiti matičnjaka od bolesti i štetnika. Prvi fitopatološki pregled izbojaka obavlja se u lipnju, a drugi u rujnu. Otkriju li se izbojci zaraženi virozama, moraju se odmah uništiti isto kao i sve žile u promjeru 2 m. Krajem vegetacije, s jednog ba matičnjaka, može se dobiti 200.000 izbojaka. Matičnjak se, uz normalnu njegu, može koristiti 102
za proizvodnju izbojaka tijekom 3-4 godine, nakon čega se može prevesti u rodni nasad. Kupina
Kupine se u proizvodnoj praksi razmnazaJU u rodnim nasadima, ožiljavanjem vrhova ljetorasta i izboj cima. Ožiljavanje vrhova ljetorasta primjenjuje se kod sorta koje ne tvore kozjenove izdanke. Ožiljavanje se obavi u rodnom nasadu kupine ili posebnom jednogodišnjem ili višegodišnjem matičnom nasadu. Sadnice, proizvedene u jednogodišnjem matičnjaku, kvalitetnije su, i sortno te zdravstveno sigurnije od onih koje su proizvedne u višegodišnjim matičnjacima i u rodnim nasadima. Vrhove ljetorasta ukozjenjujemo tako da, tijekom kolovoza i rujna više puta, dovoljno izrasle ljetoraste i njihove bočne izdanke ukopamo 1Ocm u rastresitu zemlju. Do kraja vegetacije ukopani vrhovi će ožiliti. Ako žile nisu dovoljno narasle, vađenje odgoditi za proljeće. Ožiljeni vrhovi orežu se na 20 cm od zemlje i tako odvoje od matične biljke. Jzbojcima se razmnažaju sve uspravno rastuće sorte s bodljama. Završetkom vegetacije ili sljedećeg prolj eća iz matičnjaka se povade svi izbojci. Poslije toga parcela se pripremi za sljedeću vegetaciju. Na jednom hektaru moguće je proizvesti l 00.000-120.000 izbojaka godišnje. Kupina se može razmnažati zrelim i zelenim reznicama, se proizvede velika količina ožiljenih reznica. Duljina reznica je jedno do dva okanca. čime
Jagoda
Ukoliko se umnažanje početnog klonskog materijala radi u polju ili ako se umnažanje u kulturi tkiva kombinira s daljnjim 103
umnažanjem u polju, važno je izabrati dobro tlo (lokaciju) za matične nasade. Tlo za matičnjak jagode, radilo se o super-eliti, eliti, originalu ili prvoj reprodukciji, može se rabiti samo jedne godine, jer postaje upitnom sortna ispravnost, zbog pojave ploda i sadnica nastalih od sjemena. Oni će biti različiti od matičnih biljaka. Također se, duljim zadržavanjem jagoda na istoj površini, komplicira kontrola bolesti i štetnika, pa proizvodnja zdravih biljaka postaje nemogućom. Tla, izabrana za matične nasade, moraju biti plodna, dobro provjetrena, lakog mehaničkog sastava i s osiguranim navodnjavanjem. Nisu prikladna hladna, nepropusna tla s visokom razinom podzemne vode. Treba izbjegavati vapnenasta tla. Najbolje je koristiti tla na kojima su prethodno uzgajane žitarice, grahorice, soja i sl. Nije dobro koristiti tla gdje je uzgajano povrće zbog nazočnosti uzročnika bolesti (Fusarium, Verticillium, Rhizoctonia i dr.). Matični
nasad kategorije super-elita trebao bi biti udaljen najmanje S km od drugih jagoda. U nekim se zemljama jagode sade u kvadratu l xl m, a razmak između kvadrata je 2 m. Ovakvi razmaci omogućuju križanu obradu i laške otkrivanje uništavanje zaraženih biljaka, bez opasnosti širenja zaraze. Na ovakav se način, u nasadu kategorije super-elita, sadi samo oko 4.000 biljaka po hektaru. Nasadi kategorije elita trebali bi biti udaljeni od najbližih jagoda 3 km, a matični nasad kategorije original l ,5 km. Razmaci sadnje trebaju biti 140x60 cm.
104
Kultura tkiva
Kultura tkiva je uzgoj in vitro svih biljnih dijelova, bilo da su to stanice, tkiva ili organi, u aseptičnim uvjetima. Ova metoda vegetacijskoga razmnažanja ima brojne prednosti u poredbi s ostalim, standardnim načinima vegetacijskoga razmnažanja: l. Veoma je brza (razvojni ciklus traje od 3-8 mjeseci), pa je povoljna za brzo umnažanje i širenje novostvorenih sorta i hibrida. 2. Dobije se velik broj biljaka od eksplantata koji se koristi materijal. Tako je proizvodnja neograničena i onemogućena je zaraza izvana.
kao
početni
3. Koriste li se, za početne eksplantate, meristemi (kombinirano s termoterapijom), dobiju se biljke oslobođene virusa, mikroplazma i bakterija. Ovo je osobito bitno prilikom razmnažanja jagodastih kultura, in vitro. 4. Obavlja se u laboratorijskim uvjetima, tijekom cijele godine. Za dobit zdravog sadnog materijala koristi se kultura meristema kombinirano s termoterapijom. Ova suvremena metoda sastoj i se od četiri faze: a) Postavljanje aseptične kulture ili izolacija meristema sa l-2lisne primordije veličine od O, 1-0,5 mm. b) Organizacija meristemskog ateksa u lisnu rozetu i umnažanje izbojaka, tj. proliferacija ili multiplikacija. Ova faza podrazumijeva transplantaciju novih biljčica koje su se inducirale na bazalnom kraju lisne rozete prolaskom kroz nekoliko pasaža.
lOS
e) Ožiljavanje dovoljno izduženih bilj čica. d) Aklimatizacija ožiljenih i stakleniku, pod mist izmaglicom.
zasađenih
biljčica,
u
Za uzgoj biljaka, dobijenih iz kulture tkiva, koriste se specijalni ogledni rasadnici. U njima su poduzete mjere predostrožnosti zbog zaštite biljnog materijala od raznih prenositelja zaraze. Ovako dobijene biljke, kao početni bezvirusni materijal, mogu se u matičnim nasadima razmnažati prema nabroj anim postupcima. Međutim, moguće je direktno koristiti ovakav super elitni sadni materijal, za podizanje rodnih nasada. Potencijal ovakvog razmnažanjaje vrlo veliki. Teoretski, od samo jednog eksplantata za 6 mjeseci, može se proizvesti 1,000.000 biljaka. U svijetu postoje komercijalni laboratoriji koji, ovom metodom, proizvode 1-3 miliona sadnica jagoda. Uobičajenom
metodom razmnažanja korijenovim reznicarna, može se dobiti 15.000 biljaka maline od 14 matičnih biljaka, za 3 godine. Međutim, kulturom tkiva od l eksplantata moguće je dobiti 50.000 biljaka, za jednu godinu. Slični potencijal umnažanja kulturom tkiva je ima i kupina.
Smatra se da su meristemski vrhovi u kulturi tkiva, uzeti s biljaka koje su podvrgnute termoterapij i, najbolja metoda za dobit biljaka bez virusa. Uvođenje
ove metode u razmnožavanje jagodastog voća brzu izmjenu sortamenta. Zdravi klanovi, većeg broja sorta, mogu se dugo čuvati u kulturi tkiva bez opasnosti zaraze. Ovaj izvorni, klonski materijal može se čuvati na niskoj temperaturi 2-4°C, i opet biti vitalan i sposoban za proliferaciju na novom, svježem mediju. Ovako se mogu čuvati brojne biljke na malom prostoru. Neovisno od sezone, može se započeti njihovo omogućuje
106
komercijalno umnažanje. Ovo proizvodnju sadnog materijala čini dinamičnom, s mogućnošću brze zamjene sortamenta. Najviša kvaliteta u sortnom i zdravstvenom pogledu, jamči postizanje visokih uroda u rodnim nasadima. U razvijenim zemljama visok prinos jagode dostiže se prve godine poslije sadnje, ako se sadnja obavlja u prvoj polovici kolovoza. Sadnice, za ovu vrstu sadnje, mogu se proizvesti kulturom tkiva. Ovakve biljke proizvode više vriježa od onih razmnoženih tradicionalirn načinom. Već početkom zirne daju centralnu krunu i sljedećeg proljeća proizvedu puno više cvjetova od biljaka razmnoženih tradicionalim metodama. Osim toga, racionalnije se koristi tlo, jer se nasaditi mogu površine oštećene korovima. Na ovaj se način izbjegne borba s korovom koja je neizbježna tijekom proljetnje i jesenje sadnje. Mogućnosti
ove metode proizvodnje zdravog sadnog materijala velike su, a potrebna istraživačka iskustva već su stečena. Organizacija proizvodnje zahtijeva određene uvjete. Prije svega, svaka proizvodnja klonskog materijala, mora započeti u nekoj znanstvenoj ustanovi, jer zahtijeva visokospecijalizirane stručnjake različitog profila: selekcionare, virologe, fiziologe, kao i tehničko osoblje obučeno za rad u laboratoriju i stakleniku. Za masovnu proizvodnju jagodastog voća kulturom tkiva potrebna su ulaganja u proširenje laboratorijskog prostora s komorama za filtraciju zraka, većim klima komorama regulirane atmosfere, suvremenim staklenicima s regulacijom temperature, provjetravanjem i orošavanjem uz istovremeno osiguranje od lisnih uši i drugih prenositelja virusnih bolesti.
107
SORTAMENT VOĆAKA JAGODASTOG PLODA U daljnjem tekstu dajemo pregled i kratki opis sorta voćaka jagodastih ploda, koje predlažemo za proizvodne nasade. Ovdje su i perspektivne sorte koje se nalaze u oglednim nasadima unas, a zaslužuju pozornost rezultatima koje su dale u inozemnim oglednim nasadima. JAGODA
l. Vrlo rane sorte
Proizvodni nasadi Favete (Favette) - Stvorena je u Francuskoj Onstitut National de Recberches Agronomiques de Montfavet). U grupi je sorta ranoga zrijenja, pa se na tržište isporučuje u svježem stanju. Prikladna je za uzgoj na otvorenom i u zatvorenom prostoru (tuneli), s ciljem što ranijeg dobijanja ploda. Preporuča se za toplija područja gdje je izražena ranozrelost. Grm je srednje veličine ili bujan. Plod je srednje krupnoće, crvene boje i ukusan.
108
Perspektivne sorte
Mis (Miss)- Novija talijanska sorta vrlo ranog sazrijevanja. Sorta miss je visokorodna, krupnoga ploda, što nije tipično za sorte ranog sazrijevanja. Grm je bujan, odličnoga rodnog potencijala. Adaptibilna je na razl ičite tipove tla. Zbog ranozrelosti prikladna je i za uzgoj u zatvorenom. Prvi rezultati ispitivanja, u našim uvjetima, izuzetno su dobri.
ErUglou (EarUglow)- MDUS 3861 (Fairland x midland) x (Redglow x Surecrop) "Wonderful strawberry flavor" je trgovačka marka sorte jagode EARLIGLOW. Plod je srednje krupnoće, žilave sjajne pokožice i čvrstoga mesa. Slatki plod ujednačene boje čini ovu sortu izvrsnom za svježe korištenje i smrzavanje. Veličina ploda se sazrijevanjem smanjuje. Ovo je bujna sorta i daje dosta izbojaka. EARLIGLOW otporna je na Ph. fragariae i Verticillium Wilt.
n. Srednje r ane sorte Proizvodni nasadi
Kortina (Cortina) - talijanska sorta. Gnn je srednje bujan. Rodna je. Otporna je na pepelnicu, a tolerantna prema antraknozi. Prikladna je za lošije uvjete uzgoja (teža tla, oštriju klimu). Plod je srednje krupan, pravilnoga srcastog oblika zašiljenog vrba, intenzivno crvene boje. Prikladna je za uzgoj u zatvorenome prostoru. Honoj (Honeoye) - Američka sorta dobijena križanjem Vibrant x Holiday. Cvjeta srednje kasno, a sazrijeva rano. Plod je srednje krupni, konični do konično-okruglasti, intenzivno crvene 109
boje i sjajni. Meso je čvrsto, crveno, nakiselo Prikladna je za svježu uporabu i smrzavanje.
aromatično.
Pokabootas (Pocabootas)- Stvorena je u SAD (Maryland) križanjem sorta Teunesse Shipper x Midland. Grm je bujan i vrlo rodan. Stvara dosta izbojaka. Dobro podnosi sušu. Plod je srednje krupan (oko 13 g), okruglasto-kupast, dosta uni forman, svijetlocrvene boje. Meso je svijetlocrveno, čvrsto, sočno, slatkonakiselo i s malom šupljinom.
Eris (Eris) - Srednje je bujnog grma, obilne rodnosti. Prikladna je za uzgoj u mediteranskome području i u kontinentalnim uvjetima. Plod je krupan pravilno-konusnog oblika, svijetlocrvene boje. Dobre je transportnosti. Perspektivne sorte Totem (Totem) - Stvorena je u SAD i uvedena je u proizvodnju 1971. godine. Relativno je otporna na mrazeve, i značajno je rezistentna na bolesti koje izaziva Phytophorota fragariae, kao i prema virusnim bolestima. Meso ploda je umjereno do tamno crveno, dobroga okusa. Prikladna je kako za preradu, tako i za uporabu u svježem stanju.
m. Srednje kasne sorte Proizvodni nasadi Marmelada (Marmolata) - talijanska sorta. Grm je umjereno bujan, iznimne rodnosti. Prikladna je za uzgoj u kontintalnim uvjetima i vrlo otporna na niske temperature. Relativno je osjetljiva na pepelnicu i umjereno osjetljiva na IlO
rupičastost
lista. Prikladna je za uzgoj u zaštićenom prostoru. Plod je srednje krupan, pravilno-konusnog oblika i intenzivno crvene boje.
Elsata (Elsanta) - Stvorena je u Nizozemskoj križanjem sorta Gorella x Holiday. Grm je srednje bujan, visoke rodnosti, osjetljiva je na sivu trulež ploda. Plod je krupan, otvoreno-crvene boje, konično-okruglastog oblika. Meso je čvrsto dobroga okusa. Lako se bere i otporna je na transport. Zenga zengana (Senga Sengana)- Stvorena je u Njemačkoj (R. von Sengbuch) križanjem sorta Marke} x Sieger. Selekcionirana je 1942. godine. Postala je značajna sorta jagode u svijetu. Vodeća je u sortamentu brojnih zemalja, osobito jugoistočne i srednje Europe. Kod nas se uzgaja više od tri desetljeća i dugo je najraširenija sorta jagoda. Grm je bujan, uspravan i vitalan. Rodi obilno, a sazrijeva krajem svibnja. Berba traje 20-25 dana. Plod je srednje krupan do krupan (16 g), zarubljeno-kupast do srcast i tamnocrvene boje. Meso je čvrsto, sočno, slatko-nakiselo, intenzivno crveno, aromatično i posebno kvalitetno. Dobro podnosi transport. Prikladna je za sve načine uporabe, u svježem stanju i za smrzavanje i preradu.
Perspektivne sorte Simfonija (Symphony) - Stvorena je nedavno u Škotskoj (SCRl), i zakratko je postala druga najznačajnija sorta u Velikoj Britaniji, kao i prva sorta priznata od lanca supermarketa "Marks&Spencer".
Darselekt (Darselect)- Stvorena je u Francuskoj (El-santa x Parker) (rasadnik Darbonne). U grupi je sorta srednje kasnog zrijenja. Plod je tamnocrvene pokožice sa dobrom otpomošću prema gniječenju. Ima jak, tradicionalj okus jagode s izraženom Ill
aromom. Ima dobru otpornost na bolesti jagode. Daje krupne, ujednačene plodove. Plod se, poslije berbe, dobro čuva. IV. Kasne sorte
Proizvodni nasadi
P andora (Pandora) - Grm sorta. Grm je vrlo bujan, dobre rodnosti. Ispoljava mušku sterilnost, te se mora saditi s kasnocvjetajućim opra§ivačima (Pegasus, Rapsody, Bogota). Umjereno je otporna na vertilicijum, fitofrotozu i pepelnicu. Osjetljiva je na crvenu srž korijena. Plod je krupan, konusnog oblika, narančastocrvene boje. Kasna je stolna sorta. Pegaz (Pegasus) - Engleska sorta. Grm je umjereno bujan, dobre rodnosti. Relativno je otporna na vertilicijum i fitoftoru, a umjereno osjetljiva na pepelnicu. Plod je krupan, atraktivnog izgleda, dobre manipulativnosti. Ovo je izrazito stolna sorta. Dobro se čuva. Sela (Sella) - talijanska sorta. Grm je bujan, obilne rodnosti. Prikladna je za kontinentalne uvjete uzgoja i teža tla. Dobre rezultate daje prigodom kasnije sadnje (u jesen). Tolerantna je na pepelnicu i bolesti korijena. Plod je krupan, pravilno srcastog oblika, svijetlocrvene boje. Idea (Idea) - Sorta kasnog dozrijevanja (sei. 79-12-13 x Etna) proistekla iz programa oplemenjavanja, Univerziteta u Đezeni, Italija. Otporna je na uzročnike bolesti Phytophtora fragariae, i na antraknozu. Grm je vrlo bujan i pona§a se dobro na nefumigiranim tlima. Vrlo je rodna sorta, krupnog, čvrstog ploda.
112
V. VlŠerodne sorte " Day neutral"
J. za submediteransko područje
Selva (Selva) - Stvorena je u SAD (California). U grupi je sorta jagoda na čiju rodnost ne utječe duljina dana (Day Neutral). Tijekom sezone daje konstantno krupne plodove. Plod je svijetlocrvene boje. Zahtijeva berbu u punoj zrelosti. Ima izuzetno čvrst plod varijabilnog oblika. Grm je bujan i osjetljiv na manjak kalija. 2. za umjereno-kontinentalno područje
Siskejp (Seascape) - Stvorena je u SAD (California) križanjem sorta S elva x Douglas. Spada u grupu sorta jagode na čiju rodnost ne utječe duljina dana (Day Neutral). Plod je tamnocrveni, atraktivni, sjajni, krupni, dobrog okusa i čvrsti. Grm je bujan i uspravno ga rasta. U vlažnim je sezonama osjetljiva na sivu trulež. Cvjeta i dozrijeva cijele vegetacijske sezone. Prikladna je za uzgoj u kontinentalnom području. MALINA
l. J cdnorodne sorte
Proizvodni nasadi
Vilamet (Willamette) - Stvorena je na Korvalskom univerzitetu u državi Oregonu SAD. Stvara veliki broj okomitih izbojaka čije su rodne grančice srednje duljine, elastične i rijetko se lome pod teretom ploda ili za jačega vjetra. Plod je srednje krupan do krupan, zaobljenokupast, tamnocrvene boje, slatkokiseo, aromatičan i ukusan. Koštunice u plodu dobiju 113
tamnocrvenu boju i otpadaju. Plod je prikladan za svježu uporabu i preradu, a mogu se koristiti i za smrzavanje. Prinosi su oko 8 tiha. Postoje podaci o značajno većim prinosima pri uzgoju uz potporanj i uz uporabu herbicida za uništavanje mladih izbojaka i rodnih grančica, do visine 40 cm. Samooplodna je sorta. Tolerantna je na najštetnije viruse, a osjetljiva prema Didymella aplanata. Miker (Meeker) - Stvorena je u SAD. Otporna je prema bolestima koje prouzroče truljenje korjenovog sistema maline. Dobijena je križanjem sorta Willamette x Cuthbert. Plod je srednje krupan do krupan, intenzivno obojen, čvrst i ukusan. Prikladan je za smrzavanje i preradu. Može se brati i mehanizirano. Grm je bujan i rodan. Ne podnosi vjetrovite položaje i preljerano gnojenje dušičnim gnojivima. Osjetljiva je na virusnu kržljavost maline (RBDV). Tjulamin (Thlammen) - Tjulamin je stvoren 1980. godine križanjem sorta Nutka i Glen Prosen u Vankuveru (Britanska Kolumbija, Kanada). U svom podrijetlu ima sorte komi val i, nama dobro poznat, vilamet. Drugi roditelj, Glen Prosen stvoren je u Škotskoj koji u svom podrijetlu ima sortu crne maline Kamberlend. Plod sorte tjulamin su dugi, koničnog oblika, sjajni, intenzivno crvene boje što ih čini atraktivnim (privlačnim) i dopadljivim. Svježi plod slatkog je okusa i aromatičan. Dobro se čuvaju i zadržavaju privlačnost i do 8 dana na temperaturi od 4°C. Vrlo su prikladni za preradu, kako za smrzavanje ploda (IQF) tako i za desertna pakiranja. Plod je izuzetno krupan, izvrsne kvalitete. Prikladni su za preradu, kao i za uporabu u svježem stanju. Izbojci su bujni. Plod je dobro raspoređen i nije skupljen u grupu. Ima relativno dugu peteljčicu što daje odličnu izloženost ploda za ručnu berbu. Tjulamin je donekle otporan na virus kržljavosti maline preko peludi, ali je pojedinačnoga
114
infekcija moguća. Selekcioniran je kao sorta otporna na lisne uši Amphorophora agathonica Hottes, prenositelju kompleksa virusa mozaika maline. Nije osjetljiv na truljenje ploda poslije berbe izazvanu B. cinerea i Rhizopus spp., kao druge sorte maline. Tjulamin je osjetljiv na bolest sušenja izbojaka (Didymella applonata), slično sortama vilamet i miker. Tjulamin je manje osjetljiv na truljenje korijenovog sistema koju izaziva Phytophthora.
Gradina - Stvorena je hibridizacijom 1962. godine, od sorata Malling Exploit x Rubin. Jako je bujna sorta. Stvara veliki broj jakih izbojaka. Izbojci su čvrsti i tmoviti. Plod je crven, zarubljenokupast, slatkonakiseo i harmoničnog okusa. Koštunice u skupnom plodu dozrijevaju istovremeno. Približno su iste veličine i čvrsto međusobno povezane, te je površina ploda relativno ravna i privlačna. Plod u cvasti sazrijeva razmjerno kratko- 4 do 5 dana. Samooplodnaje. Rodi obilno (prosječno oko 10,6 tiha). Podgorina - Stvorena je hibridizacijom 1982. godine, od sorata Rote Wadenswiler x Latham. Izbojci su srednje bujni. Lišće je perasto. Grm stvara umjeren broj izbojaka. Plod je vrlo krupan (4,56 g), zarubljeno-kupast, slatkonakiseo i relativno čvrst, prikladan je za uporabu u svježem stanju, preradu i smrzavanje. Vrijeme dozrijevanja je relativno kratko. Bolje rodi u nasadima u kojima su zastupljene i druge ekonomski značajne sorte. Rodi obilno, jednom godišnje. Tolerantna je prema virusima. Rano završava vegetaciju. Zbog visoke rodnosti treba je uzgajati uz potporanj.
Perspektivne sorte
Malabat (Malabat) - Pripada grupi sorta maline ranoga dozrijevanja ploda. Odlikuje se visokom rodnošću i prikladnošću 115
ploda za isporuku na tržište u svježem stanju. Plod je krupan, čvrst, koničan, sjajnocrven i lako se bere. Ima vrlo prihvatljiv okus maline. Bujna je, okomitog rasta i visoke rodnosti. Slične je otpornosti na mraz kao i sorta Meeker. Otporna je na infekciju Botrytis-a izbojaka. Relativno je osjetljiva na truljenje korijenovog sistema koje izazivaPhytophthora.frag. var. rubi. Kjulikum (Qualicum) - Sorta visoke rodnosti, srednjeg perioda sazrijevanja. Daje krupne plodove, umjereno crvene, čvrste, s dobrim održavanjem poslije berbe, ugodnog okusa. Izbojci su vrlo bujni, uspravnog habitusa. Daje mnoštvo novih izbojaka. Izuzetno je otporna na mraz. Otporna je na pepelnicu, a osjetljiva na truljenje korijena koju izaziva Phytophthora .frag. var. rubi. Glen Empl (Glen Ample)- Stvorena je u Škotskoj. Prilično je popularna sorta u ovom trenutku. Ima krupne plodove odlične kvalitete. Vrlo je rodna. Plod se lako odvaja od cvjetne lože. Idealna je za korištenje u svježem stanju preko sistema supermarketa. Titan (Titan) - Stvorena je u SAD križanjem sorta Hilton x N.Y. 598 (Newburgh x St. Walfried). Ovo je sorta veoma krupnoga ploda i vrlo velike rodnosti. Odličan je izbor za komercijalne proizvođače maline. Sazrijeva rano. Krupan, dugačak koničan plod je svijetlocrvene boje i atraktivan. Izbojci su uspravni, skoro bez bodlja i prilično otporni na mraz. Osjetljiva je na truljenje korijena koje izaziva Phytophtora. Preporuča se uzdizanje tla duž redova zbog poboljšanja drenaže, kao i preventivna uporaba fungicida.
116
n. Remontantne (dvorodne) sorte Proizvodni nasadi
Heritidž (Heritage) - Stvorena je u SAD 1969. godine (Geneva, New York) križanjem sorta Durham x (Milton x Cuthbert). Plod je srednje krupnoće, koničnog oblika, atraktivne crvene boje, čvrsti, dobroga okusa. U našim uvjetima sazrijevaju od početka rujna. Izbojci su vrlo bujni otporni na mraz. Rastući, jednogodišnji izbojci su uspravni i jaki. Plod je srednje krupan, kupast, crvene boje i veoma atraktivan. Meso ploda je čvrsto i izvanredne kvalitete. Plod se lako odvaja od cvjetne lože. Plod je prikladan za korištenje u svježem stanju i za smrzavanje. Dobro podnosi visoke temperature. Otem Blis (Autumn BUss) - Stvorena je u Velikoj Britaniji 1983. godine, višekratnim križanjem u Internacionalnom institutu za hortikulturu u Ist Molingu (East Mailing). Ranije dozrije od takozvanih jesenjih sorta. Visoke je rodnosti, krupnog ploda odličnoga okusa. Dobro se čuva poslije berbe i prikladna je za korištenje u svježem stanju, kao i za preradu. Izbojci ne zahtijevaju potporanj ako nisu izloženi vjetrovima. Otporna je na bolest truljenja korijenovog sistema (Phytophthora sp.). Plod dulje sazrijeva. Osjetljiva je na RB D-virus (virus kržljavosti maline). Perspektivne sorte
Polana (Polana) - Stvorena je u Poljskoj. Jesenji prinos sazrijeva tri tjedna ranije od sorte Heritidž. Ima krupne, sjajne, koncentrične plodove dobrog okusa. Odlične je rodnosti jer svaki pu p daje dvije rodne grančice. Ima kraće izdanke od sorte heritidž i brzo popunjava red. Sazrijeva kad i sorta Samit. Samit (Summit) - Sazrijeva 10-14 dana ranije od sorte heritidž. Plod je srednje krupnoće, crven, čvrst, okruglastog 117
..... oo
British Raspberry Availability Month Glen Moy
Jun
l
(ul
rug
Glen Lyon Glen Ample Tulameen Mailing Leo Autumn BUss Joan J Joan Squlre
Sazrijevanje maline u Velikoj Britaniji
Sept
l
oblika, lako se odvaja od crvene lože. Prikladan je za uporabu u svježem stanju kao i za preradu. Visoke je rodnosti i daje dosta izbojaka. Dobre je otpornosti na truljenje korijenovog sistema. Orus 534-10 - Ovo je dvorodna selekcija maline stvorena u Oregonu (SAD). Plod je krupan i izuzetno dobar za smrzavanje. Dobre je rodnosti. Prikladna je za korištenje u svježem stanju uz pažljivo rukovanje. Sazrijeva ranije u odnosu na sortu Heritidž. Džoao skvajer (Joao Squire) - Stvorena je u Engleskoj (Medway fluits). Dvorodna je sorta visoke rodnosti i izuzetne kvalitete ploda. Plod je odličnog okusa, atraktivni, otvoreno do umjereno crvene boje. Drugi prinos sazrijeva dva tjedna kasnije od sorte Autumn Bliss s najvećim prinosom u rujnu. Prikladna je za sve namjene. KUPINA I. Bez bodlja
Proizvodni nasadi
Tornfri (Tbornfree)- Stvorena je 1956. godine u SAD od hibridne kombinacije US 1410 (Brainerd x Morton Thomless) x US 1414 (Merton Tbornless x Eldorado). Plod je vrlo privlačan, srednje krupan do krupan, zaobljen do tupokonusan, crn, sjajan, prikladan za uporabu u svježem stanju s dobrim tehnološkim svojstvima. Meso je slabo nakiselo i malo trpko. Plod sazrijeva krajem srpnja i početkom kolovoza. Berba traje oko 40 dana. Izbojci izmrzavaju na temperaturama nižim od 18°C. Otporna je na didiroelu i antraknozu. Djelomično je osjetljiva na žutu hrđu lista i ljetorasta.
119
Diak satin (Black Sadn) - Američka je vrlo rodna sorta (preko 20.000 kg/ha), krupnoga, izduženog ploda, prosječne mase oko 7,4 g, a pojedini plod dostiže 9 g. Pokožica je crna i sjajna dok joj se pri punoj zrelosti sjaj izgubi. Plod je manje trpak od ploda sorte tom ifri. Također cvjeta i zrije ranije 5-1 Odana od ove sorte. Izbojci su bez bodlja, prilično jaki, uspravni i bujni. Usporedbom s drugim sortama bez bodlja, pokazala se najotpornijom na izrnrzavanje i bolest žute hrđe lista i ljetorasta. Bal tornles (Bull tbornlles) - Stvorio ju je u SAD (Carbondale, lllinois) selekcionar dr J. Hulli. Proizvodi se u SAD od 1983. godine. Otporna je na niske temperature. Vrlo je bujna sorta s izbojcima bez trnja. Izbojci su snažni, skoro uspravni. Dobro podnosi različit tip tla. Uzgaja se uz potporanj.
Perspektivne sorte Ćester tornles (Cbaster TbornJess) - Jedna je od najotpornijih sorta na niske temperature. Rodna je i bestma sorta. Irna krupne, plodove visoke kvalitete, koji sazrijevaju kasno, do sredine kolovoza.
Lobnis (Locbness)- Prva europska sorta kupine bez bodlja. Stvorena je u Skotskoj (S. e. R. Institute). Umjerene je bujnosti, nešto kasnijeg dozrijevanja. Plod je srednje veličine do krupan, izduženog cilindričnog oblika, crn, sjajan i čvrst. Plod se dobro čuva poslije berbe. Prikladna je za uzgoj u zatvorenom prostoru za izvansezonsko tržište. Osjetljiva je na verticilijum (Vertilicillium Wilt.).
120
n. s bodljama Proizvodni nasadi
Darou (Darrow) - Starija sorta kupine s bodljama, stvorena u SAD. Izbojci su bujni i uspravni, pa se može uzgajati i bez potpomja. Plod je vrlo privlačan, krupan, crn, sjajan. Meso ploda je sočno, slatko, ugodnog okusa. Izuzetno je prikladan za uporabu u svježem stanju, kao i za preradu. Rodnost je odlična. Plod počinje zrjeti u trećoj dekadi lipnja i zrije do sredine srpnja. Vrlo je rodna sorta. Razmnožava se vrhovima izbojaka, zelenim rezni cama i kulturom tkiva. Srednje je rana sorta. Berba počinje u trećoj dekadi srpnja. Sazrijeva nešto ranije no sorta Blek saten. Plod je srednje krupan do krupan, mase do 6,5 g tamnocrvene boje. Koristi se za stolnu uporabu i industrijsku preradu. Hibridi maline i kupine
Proizvodni nasadi
Bojsenberi (Boysenberry) - Nastao je križanjem loganberija, kupine i maline (Loganberry x Blackberry x Raspberry). Plod je cilindričan ili duguljast, krupan, taman i dulji od ploda maline. Okus je bliži divljoj kupini. Bodljikavi izbojci su bujni dok su bestme selekcije bojsenberija manje bujne. Dobar je izbor za pjeskovita tla. Bojsenberi je osobito otporan na sušu. Plod je krupan. Boja ploda je purpuma. Sazrijeva u drugom dijelu srp~ i tijekom kolovoza. Izbojci tijekom zimskog mirovanja podnose temperaturu do -l3°C. Može se uzgajati u vinogradarskim područjima. Zbog izuzetno ukusnoga ploda specifične arome cijenjena je na zapadnoeuropskom kao i na drugim tržištima.
121
CRNI RIBIZ
Proizvodni nasadi Boldvin (Baldwin) - sazrijeva početkom srpnja. Grozd je rastresiti dug oko 5,5 cm. Težak je oko 6,4 grama. U grozdu je 6-8 bobica. Bere se u dva navrata. Sorta je samooplodna. Grm je srednje bujan, zbijen. Rodnost sorte je vrlo visoka. (T.Peješ) Ben nivis (Ben Nevis) - Stvorena je u Velikoj Britaniji (SHRJ Invergowie, Dundee). Dobivena je križanjem sorta (Consort x Magnes) x (Brodtorp x Jaslunda). Priznata je 1975. godine. Formira srednje bujan i uspravan grm. Otporna je na napad pepelnice. Cvjeta i sazrijeva nekoliko dana kasnije no sorta Boldvin. Visoko je samooplodna. Bobice su krupne (oko 0,96 g); na kratkim grozdićima ima ih prosječno 6,2. Vrlo je rodna. Prikladna je za mehaniziran u berbu i za preradu. Ben Lomond (Ben Lomond) - Stvorena je u Velikoj Britaniji (SHRJ lnvergowie, Dundee). Dobijena je križanjem sorta (Consort x Manges) x (Brodtorp x Jaslunda). Priznata je 1975. godine. Tvori kompaktan grm srednje bujnosti, nešto rašireniji. Otporna je na pepelnicu (Sphaerotheca mors-uvae), što je jako značajno . Cvjeta i sazrijeva nekoliko dana kasnije no sorta boldvin. Samooplodna je i vrlo rodna. Bobice su vrlo krupne, a prosječno ih je 7,7, na grozdiću . Prikladna je za mehaniziranu berbu, preradu i za potrošnju u svježem stanju. Tena (Tenah)- Stvorena je u Nizozemskoj (N. J. A. Slits) križanjem sorta Goliath x Brodtorp. Priznata je 1974. godine. Grm je vrlo bujan s tendencijom širenja. Iz bazalnih grana tvori novo drvo. Osjetljiva je na pepelnicu (Sphaerotheca mors uvae) i ribizovu grinju (Cecidophyopsis ribis). U nas počinje cvasti 122
sredinom travnja, a sazrije do sredine lipnja. Izuzetno je rodna. Samooplodnaje. Bobice su srednje krupnoće (oko 0,7 g) i nalaze se na vrlo dugačkim grozdićima (prosječno po 7,4). Prikladna je za različite načine prerade. Cerna (Tsema) - Dobijena je iz istog programa oplemenjavanja kao i prethodna sorta i od istih sorata u Nizozemskoj. Priznata je za novu sortu 1974. godine. Grm je srednje bujan do bujan. Ima tendenciju širenja. Vrlo je osjetlj iva na pepelnicu. Cvjeta i sazrijeva nekoliko dana prije sorte Tenah. Bobice su srednje krupnoće (oko 0,7 g) i nalaze se na dugim grozdićima. Vrlo je kvalitetna i prikladna za preradu. Blek rivord {Black Reward) Stvorena je u Nizozemskoj 1952. godine (N. J. A. Slits}, slobodnim oprašivanjem lokalne sorte Haarstegse. Daje bujan grm, više raširen. Vrlo je rodna. Osjetlj iva je na pepelnicu. Cvjeta nešto kasnije od sorte boldvin, što je značajno za izbjegavanje kasnih mrazeva. U našim uvjetima sazrijeva koji dan prije sorte boldvin. Bobice su krupne (oko 0,89 g), nalaze se na kratkim grozdićima. Prikladna je za proizvodnju soka i drugog.
Perspektivne sorte Ben Geri (Ben Gairn)- Stvorena je u SCRI u Škotskoj. To je prva komercijalno prihvatljiva sorta s rezistentnošću na virus reverzije crnog ribiza {BRAV), bolesti koja je najveći problem u proizvodnji. Ben Hoop (Ben Hope) - Priznata je za novu sortu 1998. godine u Škotskoj i proizašla je iz istog programa kao i prethodna sorta. To je prva komercijalno prihvatljiva sorta visoke rezistentnosti prema grinji galici crnog ribiza, jedinog prijenosnika virusa reverzije.
123
CRVENI RIBIZ
Proizvodni nasadi
Industria - Hajoemaos rote §petleze (Haioemaoos Rote Spatlese) - Stvoren je u Macberaucb u Njemačkoj. Proizvodnja je započeta 1942. godine. Početkom osamdesetih godina uvezena je iz Francuske za područje u okolici Požege. Uzgaja se u više europskih zemalja. Grm je velike bujnosti i rodnosti. Prinos je, u našim uslovima, do tri vagona na hektar. Otporna je na bolesti i lisnu uš. Ne može se razmnažati običnim reznicama već cijepljenjem na zlatni ribiz ili bazalnim zagrijavanjem. Cvjeta kasno i tako se izbjegnu kasni proljetni mrazevi. Sazrijeva vrlo kasno i zrele bobice dugo se mogu zadržati na grmu . Lako se bere. Grozdići su dugački, s mnogo srednje krupnih bobica (i do 20). Bobice su intenzivno crvene i vrlo kiselog okusa pa nisu prikladne za svježu uporabu, nego samo za preradu. Red lejk (Red Lake) - Grm je bujao, a grane su slabo razgranate, te pod teretom roda često padaju na zemlju. Obilno rodi. Sazrijeva srednje rano. Grozd je dugačak. Sadrži više od deset bob ica koje su srednje do krupne, svijetlocrvene. Jonker van tets (Jookher van Tets) - Grm je bujnoga, uspravnog rasta. Odlikuje se dobrom rodnošću i ranim dozrijevaojem. Grozd je srednje dugačak (8-1Obobica). Bobice su krupne, purpurnocrvene, kiselkaste, sočne i daju dobro obojen sok. Detvan (Detvan) - Stvorena je u Slovačkoj (Bojnice) križanjem sorta Jonkheer van Tets x Heinemanns Rote Spatlese. Priznata je 1985 . godine. Prethodno je testiraoa pod brojem Bo 176. Grm je bujao, jakih grana. Listovi su krupni. Samooplodna je. Otporna je na bolesti i kasne mrazeve. Uspješno se razmnaža
124
rezni cama. Odlične je rodnosti. Grozdići su vrlo dugački (80 mm) i na njima su ravnomjerno raspoređene bobice (prosječno po 22). Bobice su srednje kupne (oko 0,62 g), tamnocrvene, slatkokisele. Mogu se rabiti, u svježem stanju, i za preradu. Zbog izuzetno dugačkih grozdova lako se bere. U našim uvjetima počinje cvjetati u prvoj dekadi travnja, a sazrijeva od kraja svibnja.
Titrao (Titrao) - Stvorena je u Slovačkoj (Bojnice) križanjem sorta Red Lake x Goppertova. Priznata je 1985. godine. Prethodno je ispitivana pod brojem Bo 67. Grm je bujan, ali se ne zagušuje. Osnovne grane su bujne i dugačke i dobro su obrasle bočnim grančicama. Listovi su krupni i oštro nazubljeni i početkom vegetacije imaju crvenkastu nijansu. Visoko je samooplodna. Otporna je na kasne proljetne mrazeve. Obilno i redovito rodi. Cvjeta pet dana kasnije nego prethodna sorta, a sazrijeva desetak dana kasnije. Grozdići su vrlo dugački. Bobice su srednje krupne (oko 0,58%), crvene boje, izraženo su kisele. Dozrijevaju ravnomjerno. Prikladna je za industrijsku preradu. Proizvodni nasadi
Losan (Losan) - Stvorena je u Slovačkoj. Grm je bujan i kompaktan. Grozd je dugačak. Bobice su krupne, intenzivno crvene. Rodnostje visoka i redovita. Rotet (Rotet) - Stvorena je u Nizozemskoj. Ima vrlo krupne bobice na dugačkim grozdovima. To je sorta srednjeg dozrijevanja. Odlično rodi .
Rola n (Rolan) -Stvorena je u Nizozemskoj. Sazrijeva nešto poslije sorte Jonkneer van Tets, a značajno ranije od sorta Rovada i Industria. Ima krupne bobice na izuzetno dugačkim grozdovima. Lako se bere. Bobice su slatkokisele i prikladne za uporabu u svježem stanju. Odlične je rodnosti. 125
Rovada (Rovada) - Kao i prethodne dvije sorte stvorena je u Nizozemskoj. Vrlo krupni plod na ekstremno dugačkim grozdovima, visoka rodnost i lak uzgoj, čine ovu sortu izuzetno prikladnom za uporabu u svježem stanju. Vrlo je tolerantna na pepelnicu i druge bolesti lista. Kasnim cvjetanjem izbjegava kasne mrazeve. Kasno sazrijeva. Izuzetno je popularna sorta. Stanca (Stanza) - Odlikuje se odl ičnom rodnošću, kasnijim cvjetanjem i prilično kasnim dozrijevanjem. Bobice su krupne, tamnocrvene, čvrste, kisele, s dobro obojenim sokom. BIJELI RIBIZ
Proizvodni nasadi Primus (Primus) - Sorta je stvorena u Slovačkoj (Bojnice), križanjem sorta Heinamanos sorte Spatlese x Red Lake. Uvedena j e u proizvodnju 1977. godine. Grm je srednje bujan do bujan, kompaktan. Osnovne grane su jake. Rodne grančice su tanke, kratke i gusto raspoređene . Listovi su srednje krupni i tamnozeleni. Visoko je samooplodna. U našim uvjetima cvjeta početkom druge dekade travnja, a sazrijeva tijekom treće dekade lipnja i prve dekade srpnja. Odlične je rodnosti. Grozdići su dugački (88 mm) s 17 do 30 bobica. Bobice su bijeložute, prozirne pokožice, slatkastokisele. Dobro podnosi transport. Prikladna j e za uporabu u svježem stanju, i za preradu. Blanka (Blanka) - Stvorena j e u S lovačkoj iz istog programa i od istih sorta kao i sorta Primus. Grm je srednje bujan i raširen. Osnovne grane su jake, srednje dugačke do dugačke. Jednogodišnje grane su dugačke i jake. Rodne grančice su debele, srednje dugačke . Listovi su krupni, blijedo zeleni. Samooplodna je. Cvjeta i sazrijeva nekoliko dana poslije sorte Primus. Odlične 126
je rodnosti. Grozdići su vrlo dugački s 24 do 43 bobice. Bobice su srednje krupnoće (oko 0,58 g), žutobijele, prozirne, nakisele. Plod je prikladan za industrijsku preradu, ali se može konzumirati i svježi. OGROZD
Proizvodni nasadi
Hening friest (Honings Fruheste) - Stvorena je u Njemačkoj. Pri lično
bujna sorta, uspravnog habitusa i vrlo trnovita. Prilično je osjetlj iva na pepelnicu. Cvjeta rano, pa mogu nastati oštećenja cvjetova od kasnih mrazeva. Sazrijeva rano. Bobice su srednje krupne, okruglaste, zlatnožute, slatke i aromatične. Dobre je rodnosti. Vinamz indastri (Whinham's Industry) - Stvorena je u Velikoj Britaniji. Bujna sorta. Grm je uspravan, lučnih grana. Bobice su srednje krupne, ovalne, dozrele su tamnocrvene, dlakave. To je sorta srednjeg dozrijevanja. Prikladna je za spravljanje džema i za uporabu u svježem stanju. Uspijeva bolje od drugih sorta na težim tlima. Vrlo je osjetljiva na pepelnicu. Dobre je rodnosti. Invikta (Invicta) - Stvorena je u Engleskoj (East Mailing). Ima buj ne grmove i otporna je na pepelnicu. Ako se skraćuju, grane imaju tendenciju izduživati se i padati na zemlju. Bodlje su dugačke. Bobice su zelene kad zriju i pokrivene su pepeljastim dlači cama . Koristi se za preradu u fazi nedozrelog ploda i izvrsna je za smrzavanje, konzerviranj e. Zreli plod ima izvrstan okus. Vrlo je rodna sorta. Osjetljiva je na grinju ogrozda. Nije osjetljiva na nižu koncentraciju sumpora, pri zaštiti od grinja.
127
Perspektivne sorte
Rokula (Rokula) - Dobijena je križanjem sorta Mauk's Friihe Rote i selekcije 58.1. koja je otporna na pepelnicu, u MaxPlanck Intitutu u Njemačkoj. Sazrijeva 8 dana prije sorte Whinham's Industry. Gnn je umjerene bujnosti. Bobice su okruglaste, tamnocrvene u punoj zrelosti, izvrsnoga desertnog okusa. Otporna je na pepelnicu (Sphaerotheca mors-uvae) ploda, lista i ljetorasta. Prikladna je za komercijalni uzgoj. !PahlPax) - Stvorena je u Engleskoj (East Mailing) od sora'tawh'uiliams Industry, Capivator i Lancashire lad. Umjerene je otpornosti na pepelnicu i pretežno je bez bodlja, iako se trnovi mogu razvijati na ljetorastima. Slične je rodnosti kao sorta Invicta, ali su bobice krupnije. Zrele bobice su crvene boje. Zreli plod ima izvrstan okus. VISOKOGRMOVITA BOROVNICA
Proizvodni nasadi
Bluta (Bluetta) - Manje je bujna od drugih sorta. Grm je kompaktan i raširen. U grupi je ranih sorta. Dobre je rodnosti. Bobice su sitne do srednje krupne, čvrste, tamnoplave. Prikladna je za ručnu berbu. Interesantna je zbor ranog zrjenja, ali i kao ukrasna biljka nižeg habitusa. Hardiblu (Hardyblue) - Prilagodljiva je različ itim tipovima tla, uključujući i teža. Bobice su posebno ukusne i slatke. Uspravni bujni grmovi bogato rode. Bobice su srednje krupnoće, tamnoplave boje. Đuk
(Duke) - Đuk je ranog zrijenja, srednjih do krupnih babica slatkog okusa. Atraktivne bobice su čvrste i održe se, u 128
svježem stanju, dulje od mnogih drugih sorta. Cvjeta kasnije, ali sazrijeva ranije čime se izbjegnu proljetni mrazevi. Ubraja se u najrodnije sorte, konstantne rodnosti. Grm je uspravnog rasta, ali se grane, pod teretom roda, savijaju prema zemlji. Prikladna je za mehaniziranu berbu.
Reka (Reka) - Stvorena na Novom Zelandu zakratko je postala Os"obito popularna sorta. Sazrijeva rano i rodi obilno. Treba je oštro orezi vati zbog velikog rodnog potencijala. Bobice su iznimno krupne i ukusne. Grm je bujan i uspravnog je rasta. Blukrop (Bluecrop)- Stvorena je u SAD križanjem sorta (Jersey x pioneer) x (Stanley x June). Uvedena je u proizvodnju 1952. godine. Grm je bujan, uspravan i vrlo rodan. Otporna je na sušu. Sazrijeva srednje rano, nekoliko dana nakon sorte berkli. Grozd je rastresit. Bobice su vrlo krupne i čvrste, spljoštene, jako osjetljive, slabo aromatične, prosječne kvalitete. Otporna je na pucanje pokožice i bobice ne otpadaju. Cijenjena je zbog postojane rodnosti, čvrstoće i svijetloplave boje bobica. J!lurq (Blueray) -Dobijena je križanjem istih kombinacija sorta kao blukrop. U proizvodnju je uvedena 1955. godine. Grm je bujan, uspravan, ali se grane pod teretom roda savijaju i stvaraju raširen habitus. Spada u grupu sorata srednjeg do ranog dozrijevanja. Grozdići su mali i kompaktni. Bobice su vrlo krupne, svijetloplave, čvrste, aromatične, visokodesertne kvalitete. Otporna je na pucanje pokožice. Dobro podnosi transport. Izuzetno je cijenjena zbog snažnog grma i vrlo krupnoga i kvalitetnog ploda. Berkli (Berkley) - Stvorena je u SAD križanjem sorta Stanley x (Jersey x Pioneer). Uvedena je u proizvodnju 1949. godine. Grm je bujan, otvoreno-raširen, rodan. Obično se razgranava visoko iznad zemlje, i tako formira kratko stablo.
129
Listovi su krupni. Sazrijeva srednje rano. Zrenje počinje u prvoj dekadi srpnja, a završava se kasno, čak početkom rujna. Grozdići su rastresiti. Bobice su vrlo krupne ( 1,5 do 1,9 g), spljoštene, svijetloplave, čvrste, slabo aromatične, srednje kvalitete. Otporne su na pucanje pokožice. Dobro se čuva. ~ (No i) - Stvorena je nedavno na Novom Zelandu. Širi se europskim zemljama. Ima iznimno krupne i čvrste plodove koji su atraktivni za tržište u svježem stanju. Grm je niži; srednje bujnosti. Sorta srednjeg dozrijevanja.
Puru (Puru) - Stvorena je na Novom Zelandu, kao i prethodne dvije sorte. Grm je bujan; uspravan. Bobice su krupne, plosnatog oblika i izuzetno slatke.
Eliot (Elliott)- Sorta s najpoznijim dozrijevanjem, koja je . značajno produljila sezonu potrošnje ploda u
svježem stanju. Ima uspravan grm, neznačajno raširen. Rodnost je velika i konstantna. Bobice su srednje krupnoće, čvrste, bez ožiljaka pri berbi, svijetloplave, prosječnog okusa. Mogu se brati i mehanizirano zato što se 70-80% bobiea može brati istodobno. Prikladna je za tržište u svježem stanju. Cvjeta iznimno kasno.
Perspektivn_e sorte Nelson (Nelson) - Dobijena je križanjem sorta Bluecrop i Berkley u SAD 1988. godine. Nelson je nasljedio dobar okus sorte Bluecrop, a krupnoću ploda SC!rte Berkley. Odlikuje se ustaljenom i visokom rodnošću. Kvaliteta ploda je odlična. Bobice su čvrste, tamnoplave boje. U grupi je sorata srednje ·kasnog vrjemena zrijenja. Elizabet (Elizabeth) - Stvorena je u SAD, Grm je bujan. Sazrijeva kasno, nekoliko dana ranije od najkasnije sorte Elliott. Umjerene je rodnosti i daje prosječno 4-6 kg ploda po grmu. 130
Bobice su krupne, ukusne i aromatične. Prikladna je za ručnu i za strojnu berbu te za uporabu u svježem stanju. Zbog kasnijeg zrijenja prikladna je za uzgoj zbog dopune sezone i kontinuiranog snabdijevanja tržišta svježim plodom.
Toro (Toro)- Sorta je srednjeg dozrijevanja; velike bujnosti. Daje krupne bobice umjereno plave boje, ukusnije od bobica sorte Bluecrop. Daje iznimno krupne plodove. Preporuča se razmak l m uredu.
131
BOLESTI, ŠTETNICI I ZAŠTITA JAGODE, MALINE I KUPINE JAGODA l MALINA BOLESTI
Pjegavost lista jagode Bolest je naizraženija za kišnih godina, kad masovno sušenje lišća.
prouzroči
Prepoznavanje. U pro ljeće se na lišću uočavaju okruglaste, svijetle pjege smeđecrvenih rubova. Spajanjem i širenjem pjege obuhvate veliku površinu lista, koji se suši. Pjege se mogu naći i na stablu, peteljkama i plodu. Uzročnik.
Gljiva (Mycosphaerella fragariae) koja prouzroči lisnu pjegavost prezimi u oboljelim ostacima jagode, u prolj eće sporama zarazi lišće.
Zaštita. Treba saditi zdrave sadnice i izbjegavati vlažna tla. Oboljelo lišće u kolovozu treba pokositi i spaliti, nasad prorijediti, 132
prekopati i zagnojiti. Zaštitu valja provoditi kada se uoče prvi simptomi, fungicidima na osnovu bakra: champion, cuproxat, bakreni euparen, zatim euparen 50 i euparen multi. Siva plijesan plodova jagode Slično
je sivoj plijesni (Butrytis cinera).
grožđa
jer ih
prouzroči
isti parazit
Prepoznavanje. Znaci bolesti javljaju se prije zrijenja ploda, pa ako tada ima dosta kiše, može stradati skoro cijeli prinos. Bolest se uočava prema smeđim pjegama na plodu, u okviru kojih tkivo omekšava i truli. Truljenje se brzo širi i zahvata cijeli plod.
Kiša i vjetar raznose spore koje prjenose zarazu ploda. Klijanje spora i nastanak zaraze mogući su i bez kiše. Za to je grmu jagode. Osobito su osjetljive sorte čiji se plod razvija bliže zemlji ili u unutarnjosti grma gdje se vlaga, poslij e kiše i rose, naj dulj e zadržava. često dostatna vlaga u
Zaštita. Jagode ne treba gusto uzgajati. Mora se uništavati korov, jer povećava vlažnost nasada. Ne uzgajati sorte čiji se plod razvija dodirujući zemlju. Strugotina, slama ili tamna polietilenska folija postavljaju se ispod biljke, prije ili poslije sadnje jagoda, kako plod ne bi dodirivao zemlju. Za prvo tretiranje prije cvatnje valja koristiti fungicide šireg spektra djelovanja (Euparen multi 0,25%), a za kasnija tretiranja botricide (ronilan, kidan, teldor). Pepelnica jagode (Spahaerotheca humu/i ili Museu/aris)
Ova bolest napada sve nadzemne organe jagode. Zaraženo lišće se svija, plod dobija bjeličastu prevlaku i cijeli grm slabije napreduje. 133
Suzbijati valja kod pojave prvih simptoma ili još bolje preventivno prskati euparenom, bayletonom special, cosanom, benemilom, tiltom i dr.
Bolesti korijena jagode U svijetu i kod nas bolesti korijena jagode sve više umanjuju prinos i nanose štetu proizvođačima. Bolesti korijena jagoda uzrokuju brojne vrste gljivica
Verticillium albo-atrum, Phytophtorafragarie, Armilaria me/lea i druge. Bolest se prepoznaje po općem slabljenju i propadanju biljke i smanjenju prinosa. Stručnjaci
upozoravaju da se bolesti korijena jagode mogu spriječiti izborom otpornih sorta zenga zengana, erlidaun itd., sadnjom na dobro tretiranim tlima a posebno plodoredom. Izbjegavati sadnju jagoda nakon rajčice, paprike, saditi na većim razmacima i umjereno rabiti dušik.
Viroze Veliku štetu jagodama čine virozna oboljenja. Do sad je, kod jagode, uočeno dvadesetak virusa čija se nazočnost prepoznaje smanjenjem bujnosti i rodnosti i manjim brojem izbojaka. Lišće je sitnije, kovrča se i postaje klorotično. Na pojavu viroza u jagodnjacima ulječe nekontrolirani promet zaraženim sadnicama. Zbog toga pri kupnji sadnica treba paziti na odgovarajući atest na viruse.
134
Sušenje stabla i grana maline
Jedna je od najopasnijih bolesti maline. Ne poduzmu li se mjere zaštite, malina se suši i nasadi se ponegdje moraju krčiti. Prepoznavanje. Početkom ljeta, pojavljuju se ljubičaste pjege na osnovi ljetorasta, koje se vremenom povećavaju i šire, do jeseni zahvaćajući cijeli ljetorast. Kora ljetorasta krajem ljeta pobijeli, trga se i puca, odvajajući se od drvenog dijela. Srž i drveni dio ljetorasta postaju smeđi. Na oboljelim Jjetorastirna vide se brojna crna ljelešca. Oboljeli ljetorasti u proljeće se masovno suše. Razvojem bolesti suši se i osnova stabla, pa je otežano pomlađivanje maline orezivanjem. Uzročnik.
Gljiva koja izaziva ovu bolest prezimi, na oboljelim ljetorastima, u crnim tjelešcima, iz kojih se u proljeće oslobađaju spore koje izazivaju primarnu zarazu, u drugoj polovici svibnja. Tijekom ljeta formiraju se ljetne spore, piknospore, koje izazivaju sekundarnu zarazu. Na lišću se zapažaju smeđe pjege nepravilna oblika, koje se šire duž nerava. Zaštita. Tijekom jeseni i zime oboljele dijelove maline treba odrezati, iznijeti iz nasada i spaliti, a preostale potretirati bakarnim vapnom. U svibnju, kad ljetorasti dosegnu l 0-15 centimetara, obavi se prvo tretiranje, a drugo prije otvaranja cvjetnih pupova. Nakon l 0-12 dana - tretiranje se ponovi. Malina se četvrti put tretira poslije berbe. Virusne bolesti maline
Vrrusna su oboljenja sve češća. Budući se ona ne mogu liječiti, osnovna je mjera borbe protiv njih nabava zdravog sadnog materijala i uništavanje oboljelih izbojaka. O tome je dosta rečeno u drugim poglavljima.
135
Osim sadnim materijalom, virusi se prjenose i lisnim ušima, peludi, nematodama. Velik u~ecaj na širenje virusnih oboljenja ima gustoća i blizina parcela na kojima se uzgaja malina. Suzbijanje virusa može se provesti uništavanjem prenasitelja - lisnih ušiju i nematoda te dezinfekcijom tla. Na matini je do sada uočeno oko 30 vrsta virusa. Unas su osobito štetni: virus prstenaste pjegavosti maline koji se poznaje po prstenastim pjegama svijetlozelene boje koje se javljaju u prolj eće, virus klorotične mrežavosti lišća maline koji se prepoznaje po klorotičnim linijama na nervaturi lista (prjenosi ga lisna uš) itd. Ljubičasta pjegavost maline
(Didymella ap/lanata)
Jedna od najopasnijih bolesti maline unas. Poznata je kao uvelost pupa i rodnih listara maline. Ovaj parazit izaziva prijevrjemeno sušenje lišća i izbojaka, uvenuće pupa i smanjenje rodnosti. Didymella apl/anata prezimljava na jednogodišnjim izboj cima i malinu napada u drugoj godini. Uz sve neophodne agrotehničke mjere za uzgoj maline (zdrav sadni materijal, prorjeđivanje izbojaka, uklanjanje onih koji su donjeli prinos itd.) osnova borbe protiv obje bolesti su bakreni preparati. Hrđa
maline
Poznaje se po smeđim pjegama na naličju lista. Napada sve nadzemne dijelove maline. Oboljelo lišće otpada u kolovozu i fUJ nU. I protiv ovog parazita rabe se bakreni preparati. 136
Siva plijesan ploda Javlja se u vrlo gustim grmovima u vrijeme dozrijevanja ploda. Plod postaje mekan i vodnjikav, a prekrije ga paučasta presvlaka. Osim protjeđivanja grmova uz uzgoj otpornih sorta, primjenjuje se kemijska zaštita u dva navrata: prije cvjetanja i poslije procvjetavanja preparatima kao što je "ronilan". Žuta hrđa kupine Žuta hrđa je u nas nova bolest kupine, otkrivena prije nekoliko godina. Otprije nije poznata, jer se donedavno kupina nije niti uzgajala. Širenjem uzgoja ove voćne vrste stvoreni su uvjeti za pojavu žute hrđe. Vjeruje se da je amo dospjela uvozom sadnica kupine te da će se brzo širiti. Bolest se lako poznaje po karakterističnim žućkastim nakupinama koje nastaju na svim organima kupine: listu, peteljci, stablu i plodu. Oboljelo se lišće savija i deformira, suši i otpada, što nepovoljno ulječe na urod i kvalitetu ploda. Prvi znak bolesti uoči se na donjem lišću u obliku žućkastih nakupina, a na ljetorastima i stabljici u obliku rana duljine centimetar ili dva. Ispod raspukle kore naziru se nakupine žutih spora. Oboljeli ljetorasti i stabljika mogu se osušiti, zbog bolest vrlo nepovoljno utječe na razvoj i vitalnost kupine.
čega
Na oboljelim biljkama plod teško, ili uopće ne sazrije. Spore formirane u žućkastim nakupinama šire se tijekom vegetacije i prouzroče novu zarazu. Gljiva, uzročnik bolesti, prezimi u oboljelim dijelovima kupine. Česta kiša i vlažno vrijeme pogoduju razvoju i širenju bolesti. Treba primijeniti mehaničke i kemijske mjere. Ondje gdje je bolest jače zahvatila kupinu potrebno je, poslije berbe, odstraniti i 137
spaliti oboljele izdanke. Preporuča se uzgoj manje osjetljivih sorta. Odmah poslije pojave prvih znakova bolesti, tretiramo fungicidima. To j e obično u vrijeme kad ljetorasti dosegnu četrdesetak centimetara. Tretiranja se ponavljaju u razmaku od lO do 14dana. Preporučaju
se preparati na bazi bakrenog oksiklorida (Bakreno vapno WP50), mankoceba (dithane M-45, mankozeb). ŠTETNICI
Cvjetar jagode i maline Odrasli insekti napadaju cvjetne pupove jagode i maline.
Prepoznavanje i način života. Štetnik prezimljava u stadiju odraslog insekta ispod starog lišća i drugih biljnih ostataka. Insekt je crvenkastosmeđ i dug je oko tri milimetra. U proljeće ženke polože jaja u neotvorene cvjetne pupove, a potom zasijecaju cvjetnu dršku s gornje strane, pa se pupoljci objese. Larve u cvjetnim pupolj cima provedu oko 25 dana. Vrijeme do izlaska insekta je od šest do deset tjedana. Cvjetar se dvaput hrani i to u ljeto-jesen i proljeće. Tad ih i uništavamo, jer preparati djeluju samo na odrasle insekte (zolone, lebaycid i dr.).
Ma/inina pipa Osobito velike štete pričinja u planinskom području.
Prepoznavanje i način života. Odrasli insekt prezimljava u zemlji. Iz zemlje izlazi početkom, a masovno sredinom svibnja, što je u skladu s cvjetanjem maline. Odrasli insekti hrane se cvjetnim pupoljcima i otvorenim cvjetovima. 138
Ženke polažu jaja u cvjetove, od Hpnja do polovice srpnja. Larve se hrane plodom maline, a kad odrastu odu u zemlju, zakukulje se i do polovice listopada formiraju se odrasli insekti. Ma linina pipa ima jednu generaciju godišnje. Suzbijanje. Štetnika se suzbija, u vrijeme formiranja cvjetnih pupova maline, prije cvjetanja, preparatima zolone liquide, lebaycid EC, a odmah poslije cvjetanja delis EC-25.
Razni stadiji razvoja ma/inine pipe Byturus tomentosus
Ma/inina pipa hrani se cvjetovima, a njene larve plodom maline 139
Nematode U mnogim ' su zemljama nematode glavni uzročnik smanjenja uroda i propadanja jagode. Jagodu nematode napadnu preko korijena a nekad i preko stabla. To su sitni organizmi koje je teško uočiti. Korjenova nematode ulazi u žilice. Ove štetnici napadaju stablo, lišće i pupove. Glavni način borbe protiv ovih štetnika je dezinfekcija metilbromidom. Tretiranje mogu vršiti samo za to odgovorne osobe. Budući ovaj preparat djeluje negativno na ozonski omotač, u nekim je zemljama već zabranjen, te basamid granulatom (u zatvorenom). Na Floridi (SAD) mnoštvo proizvođača jagoda priklonilo se hidroponskom načinu uzgoja jagode. U nas je glavna mjera borbe protiv nematoda pravilni plodored i izbor zdravog sadnog materijala. Zaražene biljke moraju se ukloniti. Bijela štitna uš Česta je pojava osobito u jako zakorov ljenim jagodnjacima, zajedno s mravima koji jedu mednu rosu štitne uši.
Postoji velik broj odgovarajućih insekticida, npr. lebaycid, medasystox R- jednim tretiranjem prije cvatnje i drugim prije početka sazrijevanja ploda.
140
mTEG~PROG~
KEMIJSKE ZAŠTITE MALmE, KUPmE I JAGODE OD BOLESTI I ŠTETNIKA Malina i kupina l. Zimsko tretiranje. Zimsko tretiranje vrši se radi suzbijanja sušenja izboja, te protiv jaja lisnih ušiju i štitastih ušiju, crvenim uljem ili kombinacijom nordu 75 WG bijelo ulje.
2. Tretiranje u vrijeme pupaoja. Služi suzbijanju "antraktoze" pjegavosti ljetorasta (Gleosporium venetum).
uzročnika
Tretirati je najbolje u trenutku pucanja pupa preparatima na bazi bakra, kao što su Bakreno vapno S-50 u koncentraciji 0,5%. 3. Tretiranje pred cvjetanje. Tretira se prije početka cvjetanja s ciljem suzbijanja uzročnika: "antraktoze", plamenjače pupa (Didymella applanata), plamenjače izbojaka (Leptosphaeria coniothirium) i hrđe (Phragmidium rubi idaez).
141
Ovim se prskanjem suzbija malinova pipa (Byturus tomentosus), cvjetar maline (Anthonomus rubi), prstenar maline (Agri/us aurichalceus), korebus maline (Corebus rubz), muha maline (Pegomia rubivora), lisne uši, malinina mušica (Thomasinia theobaldl), rutava buba (Tropinota hirta), malinin savijač (Notocelia udmanniana). Preporučaju se sljedeći fungicidi: Venturi.n 0,2% (ceptan), Dithane M-70 0,2% (mancozeb).
Kod suzbijanja štetnika fungicidima dodati neki od s lj edećih insekticida: Zolone 0,2% (fosalon), Basudin 0,2% (diazinon), Talstar 0,5% (bifentrin), Sumi-alfa (esfenvalerat), Ripcord (cipermetrin).
4. Tretiranje poslije procvata. Namijenjeno je suzbijanju istih bolesti kao i prethodno, osim što se ovim tretiranjem suzbija i uzročnik truljenja ploda (Botrytis cinerea). Preporučaju se Bakreni euparen u konc. 0,3% uz dodatak Ronilana 0,2% (vinklozolin). Tretiranje protiv truljenja može se ponoviti nakon l O dana Ronilanom 0,2% ili Euparenom 0,2% (dilofluanil). Brati najranije 14 dana poslije ovog tretiranja.
S. Tretiranje poslije berbe. Ovo se tretiranje ne smije izostaviti i obavi se odmah poslije berbe. Namijenjeno je suzbijanju plamenjače pupa (Didymella app/anata), i plamenjače izbojaka (Leptosphaeria coniothirium). Tretira se poslije uklanjanja i spaljivanja starih i pr01jeđivanja novih izbojaka. Tretiranje se ne smije odlagati. Treba koristiti preparate na bazi bakra uz dodatak insekticida za suzbijanje malinine muhe (Thomasiniana theobaldi), i to bakreno vapno uz dodatak Malation 0,2%. U nasadima s više plamenjače pupa i plamenjače izbojaka, tretiranje ponoviti nakon 15 dana. 142
Za kupinu vrijedi isto, osim što za suzbijanje eriofidnih grinja treba koristiti neki od akaricida na bazi klofentezina {Apollo), propargita (Omite), heksitiazoksa (Nissorum) i sl. Tretirati kad ljetorasti kupine imaju 20-30 cm, prije cvjetanja i za vrijeme procvjetavanja. Kod tretiranja u procvjetavanju posebnu pozornostposvetiti karenci i prednost dati akaricidima s kraćom karencom. Jagoda
l. Tretiranje početkom vegetacije. Tijekom travnja suzbiju se uzročnici ljubičaste pjegavosti, preparatima na bazi bakra (bakreno vapno, champion, cuproxat). Ukoliko je konstatirao napad Tarsonemus pallidus bakrene preparate kombinirati sa nekim od akaricida: propagrit (Omite O, l%), klofentezina (Apollo 0,05%), heksitiazoksa (Nissurun 0,05%), brompropilat (Neoron O, l%) ili brompropilat. 2. Tretiranje prije cvjetanja. Suzbijanje jagodnog cvjetara, surlaša, lisnih ušiju i grinja. Koristiti: fosalon (Zolone 0,25%), diazinom (Basudin 0,2%), a za suzbijanje grinja propargit (Omite 0,1%).
Za suzbijanje uzročnika bolesti insektjcidu dodati fungicid: kaptan, ili mankozeb (Dithane M 70 0,2%). 3. Tretiranje početkom cvjetanja. Suzbijanje uzročnika sive truleži (Botrytis cinerea). Mogu se koristiti: dihlofluanid (Euparen 0,2%), vinklozin (Ronilan 0,2%), prosimidon (Sumileks 0,1 5%). 4. Tretiranje u vrijeme punog cvjetanja. Zbog sive truleži u izrazito povoljnim uvjetima za razvoj B. cinerea. Koristiti fungicide najkraće karence. 143
S. Tretiranje poslije berbe. Ima za cilj suzbijanje uzročnika (M fragariae). Koriste se bakreni preparati ili fungicidi na bazi kaptana i mankozeba. ljubičaste pjegavosti
Odmah poslije berbe treba suzbijati Othiorrhynchus vrste. Mogu se koristiti neki od insekticida: fenitrotion (Sumition 0,2%), dilazinon (Basudin 0,2%), malation (Malation 0,2%), metidation (Ul traci t O, l%), fosalon (Zolone 0,25%), bifentrin (Talstar 0,05%). Druga varijanta za§tite maline od bolesti i §tetnika
NAPOMENA: Posljednjih je godina sve češće sušenje i propadanje malina. Stručna javnost polemizira o uzročniku ove pojave. Dok jedni tvrde da je uzročnik patogeno-infektivne prirode i u nasade se unosi zaraženim sadnicama, drugi ovu pojavu tumače abiotskim uzrocima prije svega povećanom vlagom tla. Evo što o tome kaže dr.Mirko Ivanović: . . .. Želimo naglasiti sljedeće. Točno je da propadanje maline u nas izazivaju brojni čimbenici abiotske (tlo, voda, zrak, niska i visoka temperatura i sl.) i biotske naravi (gljive: Dydimella, Vetici/lium, Rhioctonia, Armi/laria, Leptosphaeria, Pythium, Fusarium, bakterije, virusi), insekti, grinje, nematode i dr., u nas oduvijek nazočni. Međutim, titopatolozi naglašuju da je i Pbytopthorafragariae var. rubi, novootkrivena i ekonomski vrlo štetna gljiva koju treba izdvojiti (zbog velikih šteta koje učini). Stručna literatura upozorava da gdje god se u svijetu Phytopthorafragariae var. rubi pojavila donijela je katastrofalne posljedice za proizvodnju maline. Ukoliko u ovomu nema drugih interesa, teško je shvatiti u čemu je problem. Evo zašto:
144
Prvo, ne trebamo se nadmetati. Problem sušenja maline postoji, i onje naš (svih nas koji se bavimo malinom). Drugo, bolest izaziva gljiva, a gljiva živi u tlu, pa je to problem i onih koji se bave tlom. Treće, za razvoj gljive neophodna je voda (8-20 sati neprekidne zasićenosti tla vodom), pa je to problem i onih koji se bave vodom (odvodnjavanje/navodnjavanje). Četvrto, gljiva zaražava malinu (ne banane), pa je to problem voćara, selekcionara, agrotehničara itd. Peto, gljiva se prenosi sadnim materijalom (tako je vjerojatno k nama i dospjela), pa je to problem svih onih koji se bave proizvodnjom sadnog materijala. Šesto, sadni materijal se proizvodi, ili bi se trebao proizvoditi prema određenoj proceduri propisanoj Zakonom. U državama EU Phytopthora.fragariae var. rubi nalazi se na A2 karantenskoj listi što je, također, odredeno zakonskim propisima pa je i tu uloga države. Sedmo, osmo, deveto, . . . . ili prvo svejedno je, sušenje maline se prije svega tiče proizvođača maline, otkupljivača, prerađivača, izvoznika ... Ukoliko se ne nađe tješenje problema sušenja maline, opravdanost bavljenja ovom proizvodnjom postaje upitna. Još jednom treba istaknuti da je fitoftora maline postala bolest ove biljke u svim zemljama gdje se ovaj parazit pojavio. Ovo potvrđuje činjenica da je fitoftora maline najprije otkrivena u Škotskoj još 1938. godine i da je ondje proučavaju više od 65 godina. najznačajnija
Fitoftora maline truljenje korjena maline Uzročnik:
Phytophtora spp. (Engl.: Phytophthora root rot). Fitoftora ili truljenje korijena maline je, izvan sumnje, najznačajnija bolest korij ena maline u svijetu. Ona je daleko značajnija nego sve druge bolesti korijena zajedno. Za razliku od verticilione, koja se javlja na kupini, fitoftora se prvenstveno javlja nama lini, dok je na kupini rjeđa. 145
Fitoftora maline prvi je put opisana u Škotskoj 1937. godine. Potom je otkrivena u Americi 1958, ali su značajnije štete ondje nastale tek 1980-ih kad je jaka pojava bolesti registrirana u centralnom i istočnom dijelu SAD, Velikoj Britaniji, Europi i Australiji. Ova je bolest postala značajnom, prije svega zbog l) širenja virulentnih izolata gljive (vjerojatno na sadnom materijalu koji nije pokazivao simptome) u područja u kojima bolest nije bila nazočna i 2) pobolj šane tehnike izolacije i dokazivanja gljiva roda Phytophthora. Zbog nemogućnosti njihove izolacije i dokazivanja, štetno djelovanje patogena pogrešno je pripisivati djelovanju drugih čimbenika kao što su niska zimska temperatura ili gušenje korijena u vlažnom tlu. Fitoftora se primarno javlja na crvenoj malini i nekim njenim hibridima, kao i na crnoj ma/ini (Roccidentalis). Međutim, bolest nije utvrđena na drugim vrstama roda Rubus ili njihovim hibridima. Danas je fitoftora raširena cijelim svijetom i u brojnim je zemljama najznačajnija bolest maline. Opis bolesti. Pojava bolesti uočava se na nižim dijelovima gdje je tlo nepropusno i gdje se skuplja voda. Najčešće se suši nekoliko biljaka u grupi. Zaraza se javlja na najnižem dijelu reda i širi se naviše. Biljke se prorjeđuju i smanjen je broj novih izbojaka. Ako je malina zaražena nekim drugim bolestima ili oštećena niskim temperaturama, izbojci normalno izbijaju u proljeće i malinjak se obnavlja. Međutim, u slučaju fitoftore, malina se u potpunosti suši i nema obnavljanja nasada. Bolest se može javiti na rodnim izbojcima i na ljetorastima. Zaraženi ljetorasti (izbojci) brzo venu i propadaju, često nakon pojave vodenaste pjege u njihovoj osnovi. Ponekad bolest na ljetorastu napreduje sporije, pa se javlja žutilo, potom venuće i na kraju sušenje. Međutim, nekad izdanak ostane zaražen ne pokazujući simptome do sljedećeg proljeća.
146
Zaraženi rodni izbojci daju slabe bočne grane s lišćem koje žuti, vene i suši se duž glavnog i između bočnih nerava. Jako zaraženi rodni izbojci osuše se prije dozrijevanja ploda. Skidanjem kore sa zaraženih korjenčića uočava se ružičasto smeđa promjena boje korijena s naglašenom razlikom između zdravog i bolesnog dijela tkiva. Pojava bolesti na korijenu i korjenovom vratu može biti pouzdan dijagnostički znak fitoftore maline. Patogen. U svijetu je, iz zaražene maline, izolirano osam vrsta gljiva iz roda Phytophthora. Sve imaju razgranatu, prozimu cenocitsk.i micelij koji starenjem stvara septe. Sve nabrojane gljive na čvrsto hranjivoj podlozi slabo formiraju sporangije. U sjeveroistočnom dijelu SAD najčešće je iz oboljelih biljaka maline izolirana gljiva P fragariae, a u sjeverozapadnom dijelu SAD i kontinentalnom dijelu Europe P. erytroseptica i visoko patogena varijanta P megasperma, poznata kao tip 2. Najnovija istraživanja kazuju da su navedene gljive slične izolatima P. fragariae iz jagode. Međutim, zbog malih morfoloških i odgajivačk.ih razlika između izolata s maline i jagode ali i nemogućnosti križanih inokulacija maline i jagode s istim izolatima, stajalište je da izolati gljive s maline dobiju naziv P fragariae var. rubi.
U raznim zemljama, različiti istraživači uglavnom su izolirali P. fragiae. Međutim, dobivene su i različitim imenima opisane brojne druge vrste kao što su: P. megasperma (SAD, Velika Britanija), P. cactorum (SAD, Velika Britanija), P citricola (SAD, Velika Britanija), P. cryptogea (SAD, Australija), P drechsleri (Velika Britanija), P cam b ivora (Velika Britanija) i dr. Ciklus razvoja. U prirodi postoji više potencijalnih izvora primamih zaraza maline, ali njihov značaj varira zavisno od vrste
147
gljive. Neke gljive kao što je P. megasperma imaju vrlo širok krug domaćina, dok na primjer, P. fragariae ima vrlo uzak krug domaćina i manje je rasprostranjena od bilo koje druge vrste roda Phytothora. Uobičajeni način njenog dospijevanja u nasad je putem zaraženog sadnog materijala, kontaminiranog tla ili tekuće vode kojom se zaraza prenosi s viših na niže terene, ili ako se koristi voda za zalijevanje u kojoj se nalazi inokulum patogena. Kad gljiva dospije u tlo, u njemu ostaje dugo iako se malina ne uzgaja. Najčešći inokulum tla su zoospore koje se formiraju u zoosporangijama na zaraženom tkivu ili na zoosporama. Zoospore, u P. fragariae formiraju se i oslobađaju na temperaturi od 4-25°C, a optimum je na 13-l9°C. Općenito uzevši, formiranju sporangije pogoduje visoka vlažnost tla. Neophodna vlažnost tla je ograničavajući i vjerojatno primarni razlog potpune povezanosti pojave fitoftore maline sa vlažnim tlom. Optimalno oslobađanje zoospore nastaje kad je tlo potpuno zasićeno vodom i naglo prestaje čim se tlo počne cijediti. Relativno se malo zoospore oslobađa čim je vodeni matriks potencijal l Ombar (tj. kad je voda u tlu l Ocm iznad nepropusnog sloja) i zoospore se oslobađaju kad je vodeni matriks 25 mbar. Na optimalnoj temperaturi, oslobađanje zoospore počinje približno 30-60 minuta poslije saturiranja tla i završi se za 3-6 sati, ako tlo ostane saturirano vodom. Zasićenost tla vodom je važna i za rasijavanje zoospore. Zoospore se kroz tlo kreću samo kad su najveće šupljine u njemu ispunjene vodom. Otjecanje vode ili raspršivanje s potopljene površine omogućuje da se zoospore pasivno raznose. Za vrijeme drugog zakuhavanja tla korijen maline puca uslijed čega se iz korijena luči eksudat kemo terapijski privlačeći zoospore gljive. Zaraza maline zoosporama ovisi o zasićenosti tla vodom i osjetljivosti sorta. Kod, na primjer, osjetljivih sorta tlo treba biti 148
zasićeno
vodom jedan sat, kod umjereno osjetljivih sorta 8-24 sata, a kod otpornih preko 24 sata. Kad se malina inficira, gljiva može formirati nove sporangije i zoospore sposobne za novu zarazu kadgod su u tlu povoljni uvjeti (vlage i temperatura). Suzbij anje. Najbitnija je proizvodnja zdravog sadnog materijala. Najsigurnij i način je proizvodnja rasada kulturom tkiva u zatvorenome prostoru.
Važan je izbor mjesta za podizanje malinjaka. Malinjak treba podizati na dreniranim i ocjednim tlima na kojima se ne zadržava voda i u kojima zaraza nije registrirana. Nepropusna tla moraju se drenirati. Treba ispitati osjetljivost sortimenta maline. Koristiti sorte koje su naj otpornije na bolesti. U sjeverozapadnom dijelu SAD se za komercijalni uzgoj preporučaju sljedeće sorte. Meeker, Chillewack i Sumner, koje pokazuju izvjesnu poljsku rezistentnost. Dok su Willamette, Skeena, Cbilcotin i Comox vrlo osjetljive. U istočnom dijelu SAD posebno osjetljivima su se pokazale: Titan i Hilton; umjereno do visoko osjetljive su: Festical, Heritage, Reveille i Taylor; dok je Newburg donekle rezistentan; a Latham je značaj no rezistentan. Svi genotipovi maline podrijetlom iz Velike Britanije pokazali su se vrlo osjetlj ivima u uvjetima u SAD. Četvrto, kemijska zaštita. U uvjetima manje povoljnim za razvoj bolesti i kod manje osjetljivih sorta maline primjena fungicida na bazi Metalksila i Fosetil daje zadovoljavajuće rezultate. Ali, kod jako osjetlj ivih sorta maline i na zbijenim vlažnim i teškim tlima kemijski preparati manje su efikasni.
149
ZAŠTITA OD KOROVA
Za suzbijanje jednogodišnjih i višegodišnjih travnih korova u nasadima jagoda, rib iza i ogrozda, mogu se koristiti preparati na bazi djelatne tvari Fluazifop-p-butila (Fusilade Fork i Fusilade super). U jagodama su dozvoljena dva tretiranja i to prije cvatnje i poslije berbe. U malinama, ogrozdu i ribizu, dozvoljeno je tretiranje do početka cvatnje. Širokolisne ~orove u nasadima jagode i maline možemo tretirati pripravcima s djelatnom tvari klopiralid (logo 300, Lantrel 300, loret), Devrinol i Razza (d.t.napropamid); suzbijaju veliki broj uskolisnih i širokolisnih korova nicanja u nasadima jagode i kupine. U nasadima jagode, za suzbijanje sjemenskih širokolisnih i nekih uskolisnih korova, može se koristiti preparat Venzar (d. t. Lenacil). U nasadima malina, kupina, crnog i crvenog ribiza, može se koristiti granulirani zemljišni herbicid casoran G. GUSKE UNIŠTAVAJU KOROV
Korov u jagodnjaku jedna je od najvećih briga proizvođača. Osim toga, navodnjavanje je neophodna agrotehnička mjera, pa višak vlage prouzročijak rast korova. - Treba razmisliti o mogućnosti imanja gusaka u blizini jagodnjaka, jer najbolje uništavaju korov u nasadu. Prolazeći ne diraju i ne povrjeđuju jagode. U sistemu navodnjavanja, za hektar je dovoljno 15 do 20 gusaka. Tijekom cvjetanja i sazrijevanja ploda guske moraju biti izvan nasada. NAPOMENA:
- Prije sadnje jagodastog voća, a osobito jagoda, u zapadnoeuropskim zemljama i SAD tlo se dezinficira metil150
bromidom protiv nematoda. Montrealskim protokolom ove zemlje sporazumjele su se da metil-bromid izbace iz uporabe do 20 l O. godine. Međutim, u većini ovih zemalja potrošači i proizvođači jagoda raspravljaju, je li dogovor zbog zaštite Zemljinog ozonskog omotača ili zbog onih koji jedu jagode. Kako god bilo, na ovim tržištima se već sad traži deklariranje je li jagoda proizvedena na tlu gdje se rabio metil-bromid. Apsolutna zabrana već postoji u Njemačkoj, Nizozemskoj i Danskoj. Ova napomena služi kao upozorenje, osobito izvoznicima. Uslijed naglog zaokreta u zakonskoj regulativi, u nekim zemljama se ozbiljno razmatra preorijentacija na hidroponski uzgoj jagoda.
PREPORUKA STRUČNJAKA POLJOPRIVREDNOG FAKULTETA
Prije sadnje jagode obvezno pregledamo tlo, kako bismo ustanovili nazočnost: žičnjaka, grčice i rovca. Ukoliko se utvrdi kritični broj 3-4 žičnjaka ili 2-3 grčice na m2 , deponirati plitko u tlo volaton ili dotan G-5 ili CounterG-5. Prvo tretiranje obaviti kretanjem vegetacije zbog zaštite od lisne pjegavosti, koristiti jedan od bakrenih preparata: Bakreno vapno, Champion, cuproksat. Drugo tretiranje obavlja se u vrijeme formiranja cvjetnih pupa zbog zaštite od lisne pjegavosti. Koristiti jedan od preparata: Žubineb S-70, Antracol, Dithane M 45. Zaštitu od jagodnog cvjetara i jagodnog surlaša provesti jednim od preparata: Lebaycid EC-50, Reldan-super, Zolone liquide. Treće tretiranje se obavlja neposredno prije cvjetanja kako bi se suzbi lo truljenje ploda, koristiti jedan od preparata: Baycor 25-WP, Euparen, Ronilan DF, Sumilex 50 FL, Kidan.
!Sl
Ukoliko u fazi cvjetanja lciši, ponoviti prskanje u roku 7-1 O dana jednim od navedenih preparata. Ako uočimo pojavu rutave bube, potrebno je tretirati jednim od preparata: Thionex E-35, Thiodan E-35, Zolone liquide, ali prije tretiranja obavijestiti pčelare da zatvore pčele. Četvrto tretiranje se obavlja u precvjetavanju. Namjenjeno
je zaštiti od truljenja ploda. Koristiti jedan od preparata: Ronilan FL, Ronilan DF, Sumilex 50-FL, Kidan.
Peto tretiranje obavlja se nakon berbe jagode. Namijenjeno je zaštiti od lisne pjegavosti, koristiti jedan od preparata: Župineb S-70, Captan WP-50. Zbog zaštite od pepelnice koristiti jedan od preparata: Kumulus, Kossan, Kvašljivi sumpor, a zbog suzbijanja insekata i grinje koristiti jedan od preparata: Thiodan E-35, Actellic-SO, Zolone liquide. NAPOMENA: Ne prskati za topla i sparna vremena. ZaJtita maline od bolesti i štetnika
Prvo tretiranje se obavlja početkom listanja maline. Ovo tretiranje je Namijenjeno preventivnoj zaštiti od sušenja izbojaka maline, pa treba koristiti jedan od bakrenih preparata: Bakreno vapno, champion, cuproksat, a zbog suzbijanja malinovog cvjetara koristiti jedan od preparata: Lebaycid EC-50, Lannate, Ultracid 40-WP.
Drugo tretiranje obavimo u drugoj polovici travnja zbog zaštite od: sušenja izbojaka maline i hrđe maline. Koristiti jedan od preparata: Dithane M-45, Antracol, Baycor WP-25, Župineb S-70. Za suzbijanje malinine uši, malinme mušice, malininog cvjetara, malinove pipe, koristiti jedan od preparata: Thionex E35, Lebaycid EC-50, ThiodanE-35. 152
Treće tretiranje se obavlja prije cvjetanja zbog zaštite od: sušenja izbojaka maline, truljenja ploda, hrđe, a koristiti jedan od preparata: Baycor WP-25, Ronilan DF, Euparen.
Za suzbijanje: malinove pipe, malinovog cvjetara, malinove mušice, malininog prstenara, koristiti jedan od preparata: Thionex E-35, Lebaycid EC-50, Pyrinex 48-EC, ThiodanE-3S . Ćetvrto tretiranje se obavlja u precvjetavanju zbog zaštite od: truljenja ploda, sušenje izbojaka maline jednim od preparata: Baycor WP-2S, Euparen. Za suzbijanje malinine pipe, malinine uši, malininog korebusa, koristiti jedan od preparata: Pyrinex 48 EC, Reldan Super, Zolon liquid.
Peto tretiranje se obavlja tri ljedna prije berbe zbog zaštite od truljenja ploda i sušenja izbojaka, koristiti jedan od preparata: Ronilan DF, Sumilex 50-FL, Kidan. Za suzbijanje malinine pipe, malinine uši koristiti preparate s kraćom karencom: Actellic-SO, Hostaquick EC-50. Zai tita kupine od bolesti i !tetnika
Prvo tretiranje obavlja se u vrijeme pupanja (ožujak). Ovo tretiranje je Namijenjeno zaštiti od: hrđe kupine, koristiti jedan od preparata: Bakren vapno, champion, cuproksat. Za suzbijanje jaja lisnih ušiju, grinja kupine, koristiti jedan Oleo ultracid l OO-EC. Drugo tretiranje obavlja se sredinom travnja. Ovo tretiranje je namijenjeno zaštiti od: hrđe kupine, pjegavosti vriježe kupine, koristiti jedan od preparata: Bayfidan 2SO, Baycor WP25. Za suzbijanje grinja kupine, malinove pipe, koristiti jedan od preparata: Thionex E-35, Foimat LC-50, Actellic-SO. Treće tretiranje obavlja se početkom svibnja. Ovo tretiranje je namijenjeno zaštiti od hrđe kupine, pjegavosti vriježe kupine,
153
grinja kupine, malinove pipe. Za njihovo suzbijanje koristiti preparate navedene za prethodno tretiranje. Četvrto tretiranje se obavlja pred cvjetanje. Ovo tretiranje je namijenjeno zaštiti od: hrđe, truljenja ploda, koristiti jedan od preparata: Baycor WP-25, Euparen. Za suzbijanje: malininog korebusa, grinja kupine, lisne uši: koristiti jedan od preparata: Thionex E-35, Actellic E-35, FolimatLC-50.
Peto tretiranje obavlja se nakon cvatnje. Ovo tretiranje je namijenjeno zaštiti od truljenja ploda, koristiti jedan od preparata: Ronilan DF, Sumilex 50 FL, Kidan. Za suzbijanje lisnih ušiju, malininog korebusa, savijača kupine koristiti jedan od preparata: Actellic-50, HostaquikEC-50. Šesto tretiranje se obavlja poslije berbe kupine. Ovo tretiranje je Namijenjeno zaštiti od hrđe kupine: koristiti jedan od preparata: Baycor WP-25, Bayfidan 250, Bayleton WP-25. Za suzbijanje grinja, lisnih ušiju, koristiti jedan od preparata: Thionex E-35, Actellic 50, FolimatLC-50. Za§tita ribiza od bolesti i §tetnika
Prvo tretiranje se obavlja u proljeće pojavom prvih listića. Ovo tretiranje je namijenjeno preventivnoj zaštiti od uzročnika pepelnice, te je potrebno koristiti jedan od preparata: Karathane, Afugan, Sabithane, Bayleton WP-25, Kumulus DF, Kossan, Kvašljivi sumpor, a zbog suzbijanja grinja koristiti jedan od preparata: Folimat LC-50, Metasystox, Thionex E-3 5. Drugo proljetno tretiranje se obavlja pred početak cvjetanja. Namijenjeno je preventivnoj zaštiti od uzročnika antraktoze, hrđe ribiza i pepelnice. Za ovo tretiranje koristiti jedan od preparata: Baycor WP-25, Baycor 300 EC, Sabithane, 154
Systhane 12 E, Folicur 250, a zbog suzbijanja ogrozdove grbice, lisnih ušij u i ose li starice, koristiti jedan od preparata: Pyrinex-48 EC, Reldan-super. Prvo tretiranje poslije cvjetanja, obavi se zbog preventivne zaštite od uzročnika hrđe ribize, antroknoze i pepelnice, koristiti jedan od prep arata: Baycor WP-25, Baycor 300-EC, Sabithane, Systhane 12 E, Folicur 250, a zbog suzbijanja štitastih ušiju, staklokrilca i grinj a koristiti se Ultracid 40-WP. Drugo tretira nje poslije cvjetanja - ukoliko se uoče lisne uši, koristiti j edan od preparata ActeiJic-50 ili Hostaquick EC-50. U godinama povoljnim za razvoj uzročnika biljnih bolesti potrebno je obaviti još jedno tretiranje poslije berbe. Za ovo tretiranje zbog zaštite od hrđe ribiza i antraktoze koristiti bakreno vapno, protiv pepelnice koristiti j edan od preparata: Kumulus DF, Kvašljiv sumpor ili Kossan. U nasadima gdje je nazočan staklokrilac i drugi štetnici, koristiti j edan od preparata: Ultracid 40-WP, Lannate. Za~tita
ogrozda od bolesti i §tetnika
Prvo proljetno tretiranje se izvodi u početku listanja. Ovo prskanje je namijenjeno preventivnoj zaštiti od uzročnika antraktoze i hrđe ogrozda, koristiti jedan od bakrenih preparata, a zbog suzbijanja o grozdove uši, koristiti Oleo Ultracid l OO-EC. Drugo proljetno tretiranje se obavlja pred samu cvatnju. Namijenjeno je preventivnoj zaštiti od uzročnika hrđe ogrozda, pepelnice i sive plijesni ploda, koristiti se jednim od preparata: Saprol, Baycor WP-20, Baycor 300-EC, Systhane 12 E, zbog suzbijanja ogrozdove uši, ogrozdovog plamenca i dr., koristiti se jednim od preparata: Lebaycid EC-50, Reldan-super. 155
Prvo tretiranje poslije cvjetanja obavlja se zbog preventivne zaštite od uzročnika hrđe ogrozda i pepelnice, koristiti se jednim od preparata: Saprol, Baycor WP-25, Baycor 300-EC, Systhane 12 E, a zbog suzbijanja ogrozdove uši i ogrozdovog plamenca koristiti se jednim od preparata: Reldansuper, Zolone liquide, Basudin 40.
Drugo tretiranje poslije cvjetanja, a najmanje petnaest dana prije berbe, izvodi se zbog preventivne zaštite od uzročnika hrđe ogrozda i pepelnice, preporuča se preparat Saprol koji ima kraću karencu, a ukoliko su nazočne lisne uši koristi se Actellic-SO ili Hostaquick EC-50. Zaštita borovnice od bolesti i h etnika
Prvo tretiranje obavlja se u fazi bubrenja pupa, zbog preventivne zaštite od uzročnika hrđe borovnice, lisne pjegavosti i raka grana i stabla borovnica jednim od bakarnih preparata, a zbog suzbijanja štitastih ušiju borovnice, cvjetara i savijača lista, koristiti se Oleo ultracid l OO-EC. Drugo tretiranje se obavlja poslije cvjetanja zbog preventivne zaštite od uzročnika hrđe borovnice, pjegavosti lišća i ploda, pepelnice borovnice i truljenja ploda, koristiti jedan od preparata: Baycor WP-25, Baycor Ec-300, Saprol, Bayleton WP25, u kombinaciji s jednim od preparata: Delan 750-SC, Antracol, Captan WP-50. Za suzbijanje savijača borovnice, štitaste uši, lisnog minera, koristiti Ultracid 40-WP. Treće
tretiranje se obavlja prema potrebi krajem lipnja i srpnja zbog preventivne zaštite od uzročnika hrđe borovnice, pepelnice i truljenja ploda. Uporabiti preparat Sapro l.
početkom
156
Program zaštite KUPINE Uzročoik/Jtetnik
Pripravak
Konc.
lisne uli-jaja, ~taste u§i
OLEO ULTRACID
0,300/o
su§enje izboja
CUPRABLAU Z, BORDOŠKA JUHA
1%, 3%
siva pjegavost malinin prstenar
RIDOMIL GOLD PLUS, STAR 80 CHROMOREL D
0,4%,0,25% 0,10%
siva pjegavost lista cvjetojed
CABRIO TOP CHROMOREL D
0,25%,0,2% 0,10%
pred cvatnju
brda lime uli
TILT 250, RUBIGAN EC ACCRA 25 WG, BOXER 200 SL
0,015%,0,02% 0,02%. 0,05%
svibanj, lipanj
siva plijesan siva pjegavost
SWITCH 62,5, CANTUS, RONILAN DF STAR 80, POLYRAM DF
0,08; 0,1; 0,1% 0,25%
nakon berbe
siva pjegavost
CUPRABLAU Z, BORDOŠKA JUHA
0,5%,2%
KOROVl
totalni herbicid
HERKULES 480 SL
2%
Fua razvoja početak
vegetacije
izboj u porastu (30 cm)
Vl
...:J
Program zaštite MALINE
Vl
oo
Faza razvoja
Uzroloik/Jtetnik
Prip ravak
Ko ac.
početak
lisne uJi-jaja štitaste uJi suJenje izboja
OLEO ULTRACID OLEO ULTRACID CUPRABLAU Z, BORDOŠKA JUHA
0,30% 0,30% 1%,3%
suJenje izboja antralcnoza lisne uJi
RIDOMD. GOLD PLUS CABRIO TOP ACCRA 25 WG, BOXER 200 SL
0,40% 0,20 0,02%. 0,05%
suJenje izboja antralcnoza lisne uJi !tetnici na izbojima
RIDOMU.. GOLD PLUS CABRIO TOP ACCRA 25 WG, BOXER 200 SL CHROMOREL D
0,400/e 0,20"/e 0,02%. 0,05% 0,1 0"/o
nakon berbe
siva pjegavost
CUPRABLAU Z, BORDOŠKA JUHA
0,5%,2%
KOROVI
totalni herbicid
HERKULES 480 SL
2%
vegetacije
izboj u porastu (20 cm)
izboj u porastu (30-40 cm)
Program zaštite JAGODE Faza razvoja
Uzrol nik/Jtetnik
Pripravak
Konc.
pred sadnju
štetnici u tlu korovi
DURSBAN G-7,5, DURSBAN E-48 TREFLAN EC
25 kg/ha, 31/ha 21/ha
polctak vegetacije
siva pjegavost
CUPRABLAU Z, BORDOŠKA JUHA
0,3%,0,5%
travoi korovi siva pjegavost pepelnica savijači, pipe, cvjetar lisne uši crveni pauk
FOCUS ULTRA, BASTIONAL STAR 80, POLYRAM DF, CABRIO TOP CHROMOSUL 80 CHROMOREL D, ROTOR 1,25, FASTAC ACCRA 25 WG, BOXER 200 SL DEMITAN EC
2 l, ll/ha 0,25;0,25;0,2% 0,25% 0,1;0,05;0,02% 0,02%. 0,05% 0,06%
poletak cvatnje
siva plijesan
SWITCH , CANTUS
0,08;0, 1%
kraj cvatnje
siva plijesan antrakno.za
SWITCH , CANTUS CABRIO TOP
0,08;0, 1% 0,20%
poslije berbe
siva pjegavost
STAR 80, POLYRAM DF, CABRIO TOP
0,25;0,25;0,2%
prije cvatnje
-
Vl \0
RAZNO PUŽUĆESORTE JAGODA Pužuće sorte jagoda najčešće se uzgajaju uz potporanj
pa ih zovu i jagode stablašice. Ova grupa sorta obuhvaća jednorodne, dvorodne i stalno rodne sorte. Zbog dekorativnosti prikladne su za uzgoj u stanu, na balkonima i u malim vrtovima. Najinteresantnije stalnorodne pužuće sorte: su njemačka sorta "crveni dijamant"(rote diamant) i francuska "mont everest" (Mouot Everest). Preporuku zaslužuje i njemačka dvorodna sorta "frapend ula humi" ( frependulla humrny). " Crveni dijamant" (Rote diamant) Njemačka
sorta koju je stvorio najpoznatij i svj etski selekcionar jagoda Reinhold Hummel. Rodi na vriježama koje tijekom vegetacije mogu doseći i l ,5 m. Uzgojem uz potporanj dobijemo vrlo dekorativnu voćku. Lako se razmnaža kulturom meristemskog tkiva pri čemu se dobiva zdrav sadni materijal. Treba je saditi u srpnju ili kolovozu, pa će sljedeće godine dati odličan rod. Zri od lipnj a do prvih mrazeva, što znači da u sobi,
160
balkonu ili vrtu imamo svježe, zrele plodove jagoda oko pet mjeseci. Plod je srednje krupan, lijepe crvene boje i odličnog -okusa. "Mont Everest" (Mount Everest)
Francuska stalnorodna pužuća sorta. Treba je uzgajati uz potporanj. Cvjeta obilno. Plodove donosi na vriježama. Vrlo je rodna sorta. Zri od lipnja do prvih mrazeva. Plod je srednje krupan, lijepe crvene boje, čvrst i vrlo ukusan. "Frapendula huml" (Frependulla Hummy) Njemačka
dvorodna pužuća sorta, odlikuje se dobrom i zadovoljavajućom otpomošću na bolesti. Treba je saditi u kolovozu i uzgajati uz potporanj. Plodove formira na cvjetnim drškama i na vriježama. Zri u lipnju i srpnju. Plod je srednje krupan, lijepe crvene boje i dobrog okusa. rodnošću
Od pužućih sorta poznate su i njemačke sorte "sonjana humi" (soniana burnmy) i druge. Ostale stalnorodne sorte j agoda
U svijetu je stvoreno više desetaka stalnorodnih sorta jagoda koje formiraju manje vriježe, pa se ne mogu svrstati u grupu pužućih. Ove sorte prikladne su za uzgoj prvenstveno u vrtovima. Najčuvenije su njemačke sorte "burni gento", "imtrga selekta" i "burni triskana", američke sorte: "ozark bjuti", "red rič" , "okhil" i "gem",nizozemskesorte: "elista" i "rabunda" i druge.
161
Crveni ribiz
Ako se cijepe na zlatni ribiz (Ribes aureum), zbog čega imaju izgled voćaka stablašica, neke sorte crvenog ribiza mogu biti vrlo dekorativne. To se prvenstveno odnosi na sorte crvenog ribiza koje se odlikuju velikom rodnošću, dugim grozdovima i lijepom bojom pokožice bobica, kao što su "industrija", "jonker van tete", "red lej k" i druge. "Industrija" - Izuzetno rodna francuska sorta koja slabo ožiljava, pa se ne razmnaža kao većina sorta ribiza reznicama, već cijepljenjem. Najbolje je cijepiti je na zlatni ribiz, na visinu od oko 30 cm, pri čemu se dobije lijepa voćka malog rasta, koju možemo uzgajati i u posudama, na balkonima i u malim vrtovima. Može se uzgajati i u obliku malih dekorativnih drvoreda. Formira duge grozdove, obično sa 15-20 bobica u grozdu. Plod zri krajem srpnja, a na drvetu može ostati još 15-20 dana. Pokožica bobice je lijepa, purpurno-crvene boje. DVORODNE SORTE MALINA
Poznato je da malina rodi na dvogodišnjim izbojcima, odnosno u drugoj godini njihovog razvoja. Međutim, neke sorte na jednogodišnjim izbojcima vršnih pupa razvijaju rodne grančice koje krajem ljeta i tijekom jeseni donose rod. Potom taj dio izbojka odumire, a ostali dio donosi rod u drugoj godini, od sredine lipnja do sredine srpnja. Ove sorte nazivaju se dvorodne ili remontantne. Uz nekoliko postojećih sorta maline koje u jesen sazrijevaju, kao što su "krupna dvorodna", "rujan", "heritejdž" i "zeva jasenja", u svijetu se intenzivno radi na stvaranju novih dvorodnih sorta. Tako su stvorene dvije nove sorte "ljuljin" u Bugarskoj i "otem blis" u Engleskoj . Uz navedene sorte, vodeća sorta za proizvodne nasade "vi lamet" (Wiliamette) nekih godina, 162
kada budu prikladni uvjeti, na vrhovima ljetorasta donese rod tijekom jeseni. Dvorodne sorte maline kod nas su uzgajane usput, na Prednost uzgoja dvorodnih sorta maline je produljenje sezone potrošnje ploda u svježem stanju, a ako bi se uzgajale na većim površinama, produljila bi se sezona berbe i skladištenja, čime bi se racionalnije iskoristila radna snaga i preradbeni kapaciteti. okućnicama.
Prvi rod u lipnju- drugi krajem ljeta i početkom jeseni. Tehnologija uzgoja dvorodnih sorta maline donekle se razlikuje od uzgojajed.norodnih sorta. Postoje dva načina uzgoja, zavisno od cilja koji se želi postići, kao i od sorta koje se uzgajaju. Ako se želi brati prvi i drugi urod, mora se uzgajati na potpomju od stupova i žice. Prvi rod dozrijeva kada i ostale jednorodne sorte. Plod se nalazi na rodnim grančicama koje su izbile na dvogodišnjim izbojcima. Drugi rod dozrijeva krajem ljeta i tijekom jeseni, i nalazi se na rodnim grančicama koje su izbile izvršnih pupa dvogodišnjeg izdanka. Poslije završenog prvog zrenja ploda, dvogodišnji izbojci se uklanjaju do zemlje kako bi se omogućio neometani razvoj novih izbojaka, koji formiraju pupove u donjem dijelu. Uklanjanjem izbojaka poslije završene berbe smanjuje se mogućnost zaraze izbojaka. Krajem zime orezuj u se vršni dijelovi izbojaka, koji su donijeli rod prethodne jeseni i privežu se na žicu. Dvorodnim sortama ne treba uklanjati mlade izbojke do početka lipnja, što se radi pri uzgoju jed.norod.nih sorta, jer bi tako jesenji urod postao upitnim. Drugi način uzgoja dvorodnih sorta zasniva se samo na drugom rodu, odnosno na izboj cima koji se razvijaju iste godine, a poslije završene berbe izbojci se pokose. Ovaj način uzgoja ima 163
nekoliko prednosti. Nije potreban potporanj od stupova i žice, nije neophodna zaštita protiv bolesti i štetnika. Smanjuje se rizik od smrzavanja izbojaka, zato što se izbojci po završenoj berbi, ujesen, pokose i spale. Za ovaj način uzgoja maline prikladne su dvorodne sorte koje imaju kratke i jake izbojke, kao što su "ljulj in", "heritejdž" i "zevajesenja". Obrada tla i gnojenje uglavnom su isti kao za jednorodne sorte. Najpoznatije sorte
Najpoznatija i najraširenija dvorodna sorta maline je "krupna dvorodna". Srednje je bujnosti i tvori malo izbojaka koji su čvrsti i uspravni, krupnih i rijetkih trnova. Umjerene je rodnosti. Osjetljiva je na ekstremno niske zimske temperature. Više joj odgovaraju područja s blažom klimom. Prvi rod sazrijeva vrlo rano, a drugi tijekom rujna i listopada. Plod u cvasti dozrijeva približno istovrjemeno. Plod je vrlo krupan, izdužen, harmoničnoga okusa i čvrst. Lako se bere i prikladan je za potrošnju u svježem stanju. : Heritejdž" je američka sorta. Izbojci su vrlo bujni, visoki, tako da nije neophodan potporanj. Sazrijeva kasno. Prvi rod sazrijeva početkom srpnja, a drugi početkom rujna. Plod je srednje krupan, kupast, crvene boje i veoma atraktivan. Meso ploda j e čvrsto i izvanredne kvalitete. "Zeva jesenja" je stvorena u Švicarskoj. Slabe je bujnosti . .Jednogodišnji izbojci su čvrsti i uspravni, a rode kad budu visoki oko metra. Rodi na jednogodišnjim izbojcima. Počinje sazrijevati krajem kolovoza, do prvog mraza. Plod je vrlo aromatičan. Prikladna je za uzgoj bezpotpomja, košnjom izbojaka.
164
"Ljuljin" je novija bugarska sorta. Jednogodišnji izbojci su vrlo čvrsti, niski i uspravni. Ima karakteristične listove oštrih vrhova. Plod je okruglast, čvrst, tamnocrven, srednje krupnoće, ugodne arome i okusa. Prikladna je za uzgoj bez potpornja košnjom izbojaka. "Otero blis" nedavno je stvorena u Engleskoj. Slabe je bujnosti. Izbojci su jaki i uspravni. Rano dozrijeva, osobito drugi rod, koji počinje sazrijevati sredinom kolovoza. Plod je krupan i kvalitetan. Odlikuje se visokom rodnošću u usporedbi s ostalim dvorodnim sortama. JAGODE ZA TRI GODIŠNJA DOBA
Dobivene su križanjem divljih vrsta, rode dulje od pet mjeseci i jako dobro podnose nepovoljne uvjete. Rojs Bringhurst s Univerziteta u Kaliforniji, prije petnaest godina, u planinama svoje rodne Jute, ubrao je nekoliko grmova divljih jagoda i križajući ih, dobio jagode "neutralnog" dana. One rode od kasnog proljeća do kasne jeseni, odnosno pet i više mjeseci godišnje. Također su otporne na jako sunce i zimu, ali i na razne bolesti. Danas mnogi proizvođači prihvaćaju jagode "tribjut" i "tristar". To su najzastupljenije sorte u krajevima s sjevernom i srednje-zapadnom klimom. Dobre su rodnosti
"Tribjut" i "tristar" su biljke sestre, podrijetlom od istog divljeg pretka. Imaju isti preflks "tri", jer rode u tri od četiri godišnja doba. Otporni planinski preci omogućili su da uspiju svuda, i u najhladnijim oblastima na istoku. Na sjeveru rode od lipnja do listopada, a od siječnja do kolovoza u blagim, primorskim klimatskim uvjetima. Dobre su rodnosti, iako ona zavisi od temperature tla. Njenim snižavanjem povećava se rodnost tijekom ljeta i jeseni. 165
Osnovna razlika između ploda klasičnih i jagoda "neutralnog" dana je u veličini. Plod obične jagode ima l 0-14, a ovih drugih 6-8 grama tijekom ljeta, što je oko 30 posto manje. Razlike u okusu nema. Prednost sorte "tribjut" i "tristar" je u tomu što su manje osjetljive na bolesti i nepovoljne uvjete. Stabljike i korijen su im razvijeniji, a nešto su manje osjetljive na bolesti i štetnike lišća i stabla. Velika im je tolerantnost na bolesti korijena, osobito na gljivicu koja napada i uništava srž korijena. Otporne su i na truljenje korijena, straheomikozu i truljenje lista i stabljike. "Tristar" se lako prilagođava visokim temperaturama, rodi obilno i plod je ukusan, dok "tribjut" ima krupnije i jedrije plodove, iako to nije pravilo. Sazrijevaju u proljeće za tridesetak dana, računajući od otvaranja cvijeta. Kako temperatura raste, vrijeme sazrijevanja skraćuje se na 21-23 dana. Nasuprot tomu, na nižim temperaturama, tijekom jeseni, za sazrijevanje ploda potrebno je 45-50 dana. U proljeće "tribjut" daje plodove težine 10-12, a ujesen 15 grama, dok plod "tristara" u proljeće ima 8-10 i 12 grama. Plod je 30-50% krupniji kad je temperatura niža. Ako je tlo dovoljno vlažno, a biljke pošteđene štetnika, rezultat je još bolji. Kako se uzgajaju
Marvin Prits, profesor pomologije na Kornel Univerzitetu, ističe da pravila njege klasičnih jagoda, za sorte "neutralnog" dana jednostavno ne vrijede. Od prvog dana potreban je drukčiji pristup jer, ove jagode imaju značajno manje vriježa, a cvjetaju sve do zime. Treba ih posaditi još ranije u proljeće. Sade se zbijeno i gusto. Prinos je veći ako se sade u cik-cak liniji, kako ne bi smetale jedna drugoj. Kržljavost se sprječava zakidanjem cvjetova šest tjedana poslije sadnje, kako bi plod 166
dosegao željenu veličinu. Za to vrijeme biljke dovoljno ojačaju pa procvjetaju, a poslije 30 dana mogu se brati. Korisno je i razastiranj~ tankog sloja slame odmah poslije sadnje, jer ove jagode imaju plitak korijen. Važna je temperatura tla. Ako je viša, preporuča se postavljanje bijele, preko sloja tamne folije. Bijela folija sprječava prodor svjetlosti, a crna zadrži vlagu u tlu. Tijekom vrućih ljetnih dana ove se jagode rasblađuju raspršivačima, umjerenom količinom vode. Tretira se postavlja u sredinu vrta i podesi tako da daje maglicu kapi. Ne tretira se poslije 16 sati, a idealno vrijeme je od 12 do l S -tada neće biti problema s bolestima. Ove jagode vole ravnomjerno prihranjivanje dušikom. Kompost, dobro sazrelo stajsko gnojivo ili riblja emulzija dodaju se svaka dva ~edna tijekom cijele vegetacije. Površinom tla raspoređuju se umjerene količine. Izbojci se zakidaju cijele sezone, tako da se biljke usmjere na rast ploda, a ne na razmnožavanje. To nije problem, jer ove jagode u odnosu na klasične, formiraju manje vriježe. Važna je i priprema za prezimljavanje. U kasnu jesen treba početi malčiranje rastresitom slamom. Ona se uklanja prije no biljke počnu novu vegetaciju u proljeće. Ako rastu suviše gusto, veličina ploda se smanjuje. Zbog toga ih treba razrijediti. MALINJAK TIJEKOM ZIME Najznačajnije za suvremenu proizvodnju maline je napuštanje stare prakse da se ne ulazi u nasad, od berbe do proljeća. Naprotiv, od berbe do zime malina se priprema za slijedeću berbu. Tako se berbom završava jedan proizvodni ciklus, a započinje drugi.
167
Prvi posao koji će utjecati na slijedeću berbu je uklanjanje korova. Značajna mjera je i rezidba. Sva stabla koja su ove godine donijela urod odrežu se do zemlje. Istovremeno treba ukloniti i nove·izbojke, zaražene bolestima ili koje su napali štetni insekti. Čim se uklone prekobrojni izbojci, preostali imaju dovoljno svjetlosti, bolje se provjetravaju i ravnomjernije sazrijevaju. Kod zaštite maline, osobito mladih izbojaka, fungicidima se smanjuje tzv. zarazni potencijal za slijedeću vegetaciju. Poznato je da većina parazitskih gljiva prezimi u malinjaku ili na samim biljkama. Jesenji mlaz treba omogućiti biljkama da što zdravije uđu u slijedeću vegetaciju. Za ovo tretiranje najefikasniji su preparati na bazi bakra: bakreno vapno WP 50 (l%), cuprablau 2 (0,5%), bordoška juha (2%). Ovo tretiranje najznačajnije je za suzbijanje bolesti stabla, a obavlja se odmah poslije berbe i uklanjanja novonastalih izbojaka. Poželjno je da se tretiranje ponovi kad počne opadati lišće.
Sušenje maline ne uzrokuju samo bolesti i štetnici. Ona se suši i u nasadima podignutim na vrlo kiselom tlu (Ph ispod 4). S parcela, na kojima su otkriveni suhi izbojci, bez vidljivih znakova bolesti ili štetnika, odnijeti zemlju na analizu. Ako se pokaže da je tlo kiselo, svake jeseni treba unijeti određenu količinu vapna, sve dok pH vrijednost ne dosegne minimalno 5. Ne treba zaboraviti ni obradu, gnojenje tijekom zime i navodnjavanje u vegetaciji. Kad se ovo učini, sorte maline ostvarit će najmanje 80 posto rodnog potencijala. "TJULAMIN" SVE POPULARNin
Nastaojekrižanjemsorta "nutka" i "glenprosen". 168
"Tjulamin" je novija sorta maline, stvorena u Vankuveru. Obilno rodi. Plod je posebno krupan, izvrsne kvalitete, prikladan za preradu i svježu uporabu. Sazrijeva nešto kasnije nego druge sorte, stvorene i značajno zastupljene na sjeverozapadnoj pacifičkoj obali Amerike. "Tjulamin" je riječ indijskog podrijetla i znači "crvena zemlja", što je naziv rijeke u unutrašnjosti, čije su strme obale od crvene zemlje. Sorta je nastala križanjem "nutke" i "glen prosena". "Nutka" je podrijetlom od sorte "komival" i nama dobro poznatog "vilameta". "Glen prosen" je nastao u Škotskoj, a podrijetlom je od eme maline "kamberlend". Kasnije zrenje i čvrstoću ploda "tjulamin" je naslijedio od eme maline. Četverogodišnja usporedna ispitivanja ove i više vodećih sorta, među kojima su "vilamet" i "miker", pokazala su daje značajno rodnija, a plod je čvršći i teži. Plod "tjulamin-a" je dug, koničnoga oblika, SJaJan, intenzivno crven, što ga čini osobito privlačnim. Svjež ima sladak okus i prilično je aromatičan . Dobro se čuva i zadržava privlačnost i do osam dana na temperaturi od četiri stupnja. Prikladan je za preradu i smrzavanje. Ako je, u vrijeme zrijenja, temperatura 30 stupnjeva ili viša, "tjulamin" i "miker", za razliku od drugih sorta pokazuju manju osjetljivost na opekotine od sunca. Zbog nešto duljeg vrjemena sazrijevanja, "tjulamin" nije prikladan za mehaniziranu berbu. Izbojci "tjulamina" su bujni. Nedozreli su zeleni, s nepravilno raspoređenim purpurniin pjegama, kojih ima više u donjem dijelu. Trnovi su purpumi, oštri i malobrojni u bazalnom dijelu. Dvogodišnji (rodni) izbojci su jaki, uspravni, sivkasto-žuti i kora im bazalno dulje puca. Rodne grančice su čvrsto vezane, relativno duge i uspravnije nego grančice "mikera". Plod je dobro
169
raspoređen, odnosno nije u obliku grozdova. Zbog duge peteljke prikladni suza ručnu berbu. Samooplodnaje sorta.
Zbog krupnih, čvrstih, privlačnih plodova, koji dulje sazrijevaju, "tjulamin" je prikladan za korištenje svjež, ali i za preradu i smrzavanje. Osjetljivost na bolesti
"Tjulamin" je donekle otporan na prijenos virusa kržljavosti maline preko peludi, ali je zaraza moguća Selekcioniran je kao sorta koja prenosi virus mozaika maline. Zbog duljeg cvjetanja i zrijenja, izložena je zarazi ploda sivom pljesni (B. cinerea). Nije osjetljiva na truljenje ploda poslije berbe. Osjetljiva je na sušenje izbojaka (Didymella applanata), slično kao sorte "vilamet" i "miker''. Truljenje korijena, koju izaziva fitoftora, podnosi bolje od drugih sorta. RAZMNOŽAVANJE RIBIZA
Crni ribiz se najčešće razmnaža zrelim reznicama. Nove sadnice mogu se dobiti iz položnica ili nagrtanjem, što se radi na manjim površinama i okućnicama. Ako se razmnaža položnicama, ujesen se oko matičnog grma prekopa zemlja i dobro nagnoji. U rano proljeće, kretanjem vegetacije, iz grma se izaberu dva do četiri bujna stabla za rod. Ostala, dobro razvijena (tri do pet), stara do tri godine, ostave se za proizvodnju sadnica. Ispod svakog se iskopa brazda dubine desetak centimetara, u koju se položi ostavljeno stablo i kukama pričvrsti za zemlju. Brazda ostaje otvorena sve dok se iz pupa položenog stabla ne razviju mladice duljine 10-12 centimetara. Tek tad se popuni zemljom. 170
U vegetaciji se tlo oko položnica okopava i prema potrebi zalijeva
U vrijeme vegetacije, tlo oko položnica, treba okopavati i prema potrebi zalijevati. Poslije opadanja lišća ujesen, položnice se odgrću, odrežu od grma i izvade iz zemlje. S njih se isijeku ožiljeni ljetorasti, sadnice koje se klasiraju, trape i čuvaju do sadnje. Ako se crni ribiz razmnaža nagrtanjem, u rano proljeće grmovi se orežu "u glavi" i dobro nagnoje stajskim i mineralnim gnojivom. Tijekom proljeća razvije se dosta mladica, koje treba prorijediti kad izrastu desetak centimetara. Nakon toga se zagrću zemljom do polovice visine. Poslije dva-tri tjedna ponovno se zagrnu, tako da trećina duljine bude iznad zemlje. Tijekom ljeta, na donjem dijelu mladice razvit će se žile. Ujesen se zemlja sa grmova odgrne i izbili ljetorasti, zajedno sa žilama, odrežu do osnove. Tako se dobiju sadnice za sadnju na stalno mjesto.
171
.!'
Razmnožavanje crnog ribiza nagrtanjem
KUPINOVO VINO
Princip pripravljanja svih vrsta voćnih vina gotovo je isti. vino može se dobiti vrenjem (izmuljanog ploda) ili vrenjem iscijeđenoga mošta. Moštu ili voću dodaje se vinobran (10-15 g/1 OO 1), uz istovrjemenu korekciju šećera i kiseline. Voćna
Za spremanje desertnog vina od kupine koristi se svježi plod kupine. Nakon muljanja masulj se sumpori s 15 grama vinobrana na l OO kilograma. Ovisno od željenog sadržaja alkohola u desertnom kupinovom vinu, korekcija sadržaja šećera i kiselina obavlja se prema točno određenoj recepturi. Tako, na primjer, ako se od kupine želi dobiti desertna vino sa najnižim postotkom alkohola (12%), na svaku litru mošta doda se litra vode i 335 grama šećera. Za svaki sljedeći postotak alkohola dodaje se 40 grama šećera. Ako želimo dobiti desertna vino sa 17 % alkohola, na svaku litru mošta (l Okg masulja od kupine sadrži 7,5 do 91itara mošta) dodat ćemo litru vode i 505 grama šećera. 172
Ovako pripremljen i zasumporen masulj od kupine (kao i drugogjagodastog voća) vri u kacama oko tri dana, zatim se vino cijedi i ulije u čiste bačve u kojima je čuvano crno vino. Tiho vrenje u ovom desertnom vinu potrajat će sve dok se ne ohladi ispod 15 stupnjeva. Tad se vrenje, zbog visokog sadržaja alkohola, prekida. Izvjesna količina zaostalog ne prevrelog šećera vinu će, uz jačinu, dati slatkast, ugodan okus. MALINA MEDI OBILNO
Velik broj sorta maline cvjeta do polovice srpnja. Cvijet maline pčele pohode tijekom cijeloga dana. lako je ova voćka samooplodna, plod čije su cvjetove posjetile pčele, krupniji je i ljepši. Iako je samooplodna, malina luči obilje nektara, a ima i dosta peludi. Medenju pomaže toplo vrijeme i dosta vlage u zraku, a osobito povoljno djeluju tople noći. Nektar maline je proziran do svijetložut i rijedak, pa saće izgleda kao da je pokretano vodom. Med u saću je taman, gust, s tamnozelenim odsjajem. S jednog hektara maline može se dobiti i do l OO kilograma meda.
173
RAZNE VRSTE I HERBICIDI
Crni ribiz, var. Consort (Kerry x Ribes ussuriensis)
Vrlo otporna na hrđu bijelog bora
Ukrasni crni ribiz, Crandall (Ribes odoratum)
Poznata kao
174
"začinski" ribiz
vrlo jake arome
Američka
visokožbunasta brusnica
(Viburnum trilobun)
U SAD se rabe za spravljanje džemova. Crvene boje ploda, ostaje na grmu i nakon opadanja lišća
Naniberi (Vi bumum lentago)
Vrsta brusnice. Naraste i do 3 m. Vrlo slatki plod. 175
TAJNE RIZNICE U LISTU CRNOG RIBIZA, KUPINE I MALINE
Crni ribiz Pomoć
u pravi čas
Esencija iz lista crnog ribiza efikasno djeluje na rad bubrega, pospješuje lučenje urina i čisti krv. Čaj od lista ribiza pomaže kod povećanog tlaka, skleroze, opterećenosti krvnog sistema poslije pretjerivanja u jelu i piću. Koristi se protiv vodene bolesti i bolesti mjehura. Čaj se priprema od 25 g (dvije i pol žlice) lista koji se prelije s pola litre vruće vode i ostavi stajati 20 minuta. Pije se do pola litre čaja dnevno. Ćaj protiv zglobobolje i reumatizma spravlja se od 30 g (tri
žlice) lista koji se kuha 5 minuta u litri vode. Pije se 2-3 šalice dnevno. Ovaj čaj je vrlo koristan kod zatvora, slabog varenja, migrene, otečenih krajnika i promuklosti. Z a bolji r ad jetra, poslije obroka treba popiti šalicu čaja (od l Og lišća rib iza, sa 200 g vode, odstoji 15 minuta). Može se začiniti s malo limuna i meda. List kupine Jača
krv, snaži desni
Sadrži tanin, soli, željezo, organske kiseline i šećer. Čaj se priprema od 20 g lišća. Kuha se 5 minuta u litri vode. Pije se topao, do 2 šalice dnevno. Ćisti i jača krv, pomaže protiv proljeva, krvarenja i bijelog pranja, protiv katara, čira na želucu i kiseline, kao i hemoroida, ali i protiv upale kraj nika i glasnica. Za liječenje desni i klimavih zuba, čaj se kuha od 20 g
176
suhog k:upinovog lišća u pola litre vode 5-1O minuta. Ohlađen i procijeden, uz malo jabučnoga octa ili limuna, služi za ispiranje usta. Protiv slabokrvnosti: l OO g lišća kupine i koprive u 21 vode odstoji 24 sata. Zatim se kuha 5 minuta, procijedi i, dok je topao doda 200 g meda i promiješa. Popije se šalica, prije jela, tri puta dnevno. Lijek maline
Napitak i oblozi Sadrži tanin, mliječnu kiselinu, vitamine A i C. Čaj se kuha od 10-15 g listova u pola litre vode. Poklopljena treba odstajati pola sata. Čaj od lista maline čisti krv, isto kao i čaj od lista kupine, ali je blaži. Ovaj čaj izaziva znojenje, pa se koristi kod lak§e prehlade i ka§Ija. Također njegovo stežuće djelovanje čini ga izuzetno korisnim protiv svih oblika krvarenja, obilne menstruacije, i protiv svih bolesti krvožilja. Narodna medicina isti čaj koristi kao oblog za vanjsku uporabu i protiv raznih kožnih lišaj eva i osipa. Protiv ovih bolesti još je učinkovitija "mast", koja se dobiva od lO g (žlica) u prah smrvljenih suhih listova maline umiješanih u 200 g meda. Ova mast se može koristiti i protiv upale očiju i crvenila lica. Protiv kiseline u želucu, spravlja se čaj tako da se dvije žlice (20 g) lišća maline prelije s pola litre vrele vode, poklopi i ostavi dva sata. Zatim se procijedi i pije po šalica prije doručka, ručka i večere. Ovako spravljen čaj pomaže i kod blaže glavobolje.
177
MjeJavine
Zajednic"ko djelovanje Listovi ovih biljaka nalaze se u sastavu brojnih čajnih mješavina i međusobno se dobro kombiniraju. Primjerice: čaj od listova matine, kupine, jagode i ribiza u jednakom omjeru koristan je protiv angine, upale grla i krajnika (15-25 g mješavine po litri kipuće vode). Čaj od listova jagode, kupine i maline u jednakom omjeru odličan jezajačanj ekrvi.
BOROVNICA
Povijest Borovnica je biljka planinskih i brdskih područja. Njena biološka uloga je velika, jer obogaćuje tlo humusom. Stari narodi nisu poznavali njenu lj ekovitost. Prvi puta je opisana početkom 12. stoljeća u spisima monahinje Hildegard, gdje se spominje vezana uz liječenje kašlja i tuberkuloze. Ljekovitost
Crne, modre, sočne .... Bobice veličine graška ugodnog su slatko-kiselkastog, malo oporog okusa. Beru se zrele, u kolovozu. Suše se na suncu ili u sušararna na temperaturi 65-70 stupnjeva. Ispravno osušene bobice su smežurane i veličine su zrna papra, a sadrže do l l % flobatanina, oko 2% invertnog šećera, 6% organskih kiselina, oko šest miligrama pektina, dosta vitamina C i karotina. Ljekovite su 178
svježe i suJene borovnice, sok od zreloga ploda, rakij a, ekstrakt i vino. Borovnica se može neograničeno rabiti.
Sok, vino, sirup
Ekstrakt zreloga ploda sadrži obilje antocijanskih boja koje vrlo povoljno utječu na jačanje vida. Ovo je posebno korisno za vozače i noćne radnike. Preporuča se uporaba svježeg ili steriliziranog soka i kompota. Pekmez i kompot su dragocjeni vitaminski koncentrat zimi i u rano proljeće. Nekad se ekstraktom borovnice liječio vlažni lišaj na koži svrabom. Spravljao od svježeg soka kuhanog do sirupa, bez šećera. Gaza ili platno natopi se sirupom i previja bolno mjesto tijekom dva tjedna. Masa se brzo suši i ostaje slijepljena, dok svrab ne prestane. praćen
Priprema
Zreli je plod koristan protiv oboljenja jetra i žuči i protiv bolesti. Sirup od ploda pripravlja se od kilograma bobica kuhanih u litri vode 15-20 minuta i ocijeđenih. većine želučanib
179
Soku se doda ista količina šećera i kuha do gustoće sirupa. Uzima se žlica ujutro i prije spavanja. Sirup, kuhan s medom umjesto sa šećerom, odli~an je protiv oboljenja pluća, naro~ito bronhitisa. Dragocjen je protiv kroni~nog nedostatka apetita i tjelesne slabosti. Pije se, žlica sirupa, nekoliko puta dnevno. Protiv crijevnog katara i raznih upala sluznice korisno je ujutro i navečer sažvakati žličicu ploda borovnice ili popiti čašu soka. Tretman traje 3-6 dana. Knajpova rakija
Sušen i lagano prokuhani plod jako je dobar protiv blagih oblika dijareje, krvarenja hemoroida i mokraćnog kamenca. Kod proljeva, osobito u starijih osoba, dr Knajp je preporučio rakiju od bobica (ne liker), spravljenu od 2-3 šake svježih ili osušenih borovnica u litri jake rakije (najbolje komovice) u kojoj odstoje 2-3 tjedna. Prema težini bolesti uzima se slaba (l 0-12 kapi na kocki šećera), jača (30), ili najjača doza (čašica za rakiju razblažena vodom ili vinom). Pomoć
Sok od ploda osvježavajuće je piće i odličan lijek višegrma djelovanja. Sirov sok je odličan za ispiranje i grgljanje, osobito za liječenje katara grla i ždrijela. Ako se gutljaj ovoga soka zadrži u ustima dulje, lije~i upale zubnoga mesa i sprje~ava gnojne procese. Pomaže kod leukoplakije jezika (bijele mrlje), česte kod pušača. Otklanja i zadah iz usta. Uzima li se sok više puta dnevno i zadrži u ustima, stvara odbojnost prema duhanu. Protiv angine je dobra mješavina l OO grama. soka od borovnice i dvije žlice limuno vog soka. 180
Vmo od ploda borovnice
Dragocjeno je protiv akutnih i kroničnih oboljenja želuca i crijeva, posebice onih koja nastaju kao posljedica poremećaja izlučivanja probavnih sokova. Vino od borovnice smatra se najboljim prirodnim lijekom, jer apsorbira i otapa otrovne tvari iz crijeva. Ima antibakterijsko djelovanje, sptječava i ograničava razvoj bakterija, a ne u~eče nepovoljno na crijevnu floru. Vmo lagano steže, što stimulira mišiće crijevnog kanala. Vrlo je djelotvorno kod lošega apetita i slabosti. Može se koristiti dulje vrijeme bez štetnih nuspojava.
181
Jagoda 182
Jagode na foliji 183
Malina 184
Zalijevanje mjesta za sadnju jagoda na foliji
Ambalaža za jagodasto voće radi se od šibe i plastike
Jagode se slažu u jedan red
185
186
Jagode na foliji
Kombajn za jagode (Univerzitet Arkansas SAD)
187
r·:.:;~ ~-
~
~---·~.
Za sadnju borovnice izmjeriti pH tla
Plastična
188
Shema rada bočnog tresača polugama
ambalaža za borovnicu
Agregat za branje malina s visokim klirensom
Shema rada agregata za stresanje polugama
Stroj za ubiranje malina (LITTA U) 189
Kombajn za borovnicu (KOVRAN)
Kombajn za borovnicu (bočni izgled) 190
Sadnica borovnice u tegli
Košarica
za borovnicu 191
Samohodna platforma za berače jagoda
Sadnja jagoda u tegle u rasadniku
Shema rada agregata za stresanje rotacijskim polugama 192
Rezač izbojaka
maline u radu 193
Berač borovnica
Rotacijski rezač dvogodišnjih izbojaka 194
"Littau"
Bočni
agregat za orezivanje dvogodišnjih izbojaka maline
Novije selekcije malina 195
KAZALO
J a g o d a o o o o o oooooooooooo ooo ooo oooo ooooooo o ooo oo ooooooo oooo ooooooo oooooo oooo oooooooo oooo oooo oooooo o ooo oo ooo o 5
M a l i n a o o o o o o ooooooooooo oooo ooo ooo ooooooo o oooo oo ooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooo3 6
K u p i n a oooooooooooooooooooooo ooooooo oooooooo ooooooo oo oooo ooooooooo ooo ooooooooooooooooooooooooooooooooooo5 6
Borovnica
o o oo o o o oo o o o o o o o o o o o o o o o o o o o o o o o o o o oo o o o o o o o o o o o o o oo oo o o o oo o Oo o o o o oo o o o o o o o oo o o o o o o o oo o o o o o o
72
R i b i z o o ooooooooooooooo oooo oooo ooooooo ooo oo oooo o ooooooo ooooooooo ooo ooooooo oooooooooooooooooooooooooooooooo82
O g r o z d ooooooooooooooooooooooo oooo oooooo ooooooo oooooooooooooooooooo ooo oooooooooooooooooooooooooooooooooo9l
Matični nasadi
ooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooo99
Sortiment voćaka jagodastib plodova Bolesti, štetnici i zaštita jagode, maline i kupine Integralni program kemijske zaštite maline, kupine i jagode od bolesti i štetnika
ooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooo oo
l 08
ooooooooooooooooooooooooooooool32
00000000 000000 0
oooooo o oooooo o ooooo oo l 4 1
R a z n o oooo ooooooo ooo oooooooooooooooooooo ooo oooooo oooo ooooooo ooo oooooooooo ooo ooooo ooooooo ooo oooooo oooo oo l 6 0
POLJOPRIVREDNA BffiLIOTEKA JAGODA, MALINA, KUPINA
B. Volčević, dipl. ing. Nakladnik:
NERON d.o.o., Bjelovar, Palmoti~eva S
Za nakladnika: Grafička priprema: Stnlčna redalctura:
Tel. 0431241-277, fax 043/247-428 Web site: www.neron-book.hr e-mail:
[email protected] Ante Perković NERON d.o.o. Bjelovar Tomislav Feje§
O za Hrvatsku NERON d.o.o. Bjelovar Sva prava priddana. Reproduciranje ove publikacije u cijelini, djelomicno ili na bilo koji drugi naein, bilo kojim sredstvima nije dopu!teno bez prethodne pismene suglasnosti nakladnika. ISBN 953-6698-21-8, CIP Katalogizacija u publikaciji, Nacionalna i sveučilišna knjižnica Zagreb UDK 634.7 (035)
r
Hyper ponuda: Krediti za poljoprivredu Poljoprivredna mehanizacija
Stočarstvo
Voćarstvo
i vinogradarstvo
--
...-.......
•
Privatna i državna poQoprivredna zemQišta
Zbog specifitnih potreba poljoprivredne djelatnosti kontinuirano razvijamo kreditne proizvode i činimo ih jo~ pristupačnijima svim poljoprivrednicima. Provjerite uvjete ostalih poljoprivrednih kredita iz kreditne ponude Slavonske banke, a informacije potražite u najbližoj poslovnici Slavonske banke, na info telefon 031310 090 ili na www.slbo.hr
ELEKTROMEHANIČARSKI OBRT
ELEKTRO TIM vl. Siniša Juras, Bjelovar, J. Jelačića 12 Tel. 043/ 242 225, Fax 220 778, Mob. 09 1/ 242 22 55
PROIZVODIMO:
- vile za rolo bale - pužni transporter za žitarice - metalne konstrukcije -građevinsku bravariju - poljoprivredni alat - stojnice za goveda
GRADSKA KNJIŽNICA ZADAR
llllllllllllll u 950153672
•NERON•
d.o.o.
BJELOVAR Palmotićeva
5 Tel: 043/241-277 E-mail : neron@ bj.htnet.hr www.neron-book.hr
l''i
''(' )''''J'
9 789536 698219
