Uzgoj Malina i Kupina

Udruženje poljoprivrednika “Proizvođači maline-kooperanti” Žepče—Željezno Polje

Željezno Polje, 2014.

Vodič o uzgoju maline i kupine

Vodič o uzgoju maline i kupine

Udruženje poljoprivrednika

“Proizvođači maline - kooperanti” Željezno Polje—Žepče

Vodič o uzgoju maline i kupine

Željezno Polje, 2014.

Vodič o uzgoju maline i kupine

Izdavač Udruženje poljoprivrednika “Proizvođači maline—kooperanti”

Pripremili Mr. Dževad Lavić Dipl.ing Asad Jelešković

Tiraž 500 komada

Računarska obrada i dizajn Mirzet Krehmić

Štampa “ELIF” d.o.o. Zenica

Vodič o uzgoju maline i kupine

- UVOD Ovaj vodič o uzgoju maline i kupine realizovan je u sklopu projekta “Ruralni razvoj kroz očuvanje životne sredine” kojeg realizuje

Udruženje

poljoprivrednika

“Proizvođači

maline-

kooperanti” Žepče - Željezno Polje. Navedeni projekat se realizuje u sklopu UNDP-ovog projekta Jačanje lokalne demokratije/demokracije III - LOD III kojeg finansira

Evropska

unija

iz

sredstava

Instrumenta

za

pretpristupnu pomoć (IPA) u iznosu od 2 miliona eura. Nadamo

se

da

će

ovaj

vodič

pomoći

poljoprivrednim

proizvođačima da prošire svoje znanje iz navedenih oblasti i biti koristan u njihovom daljem radu.

Željezno Polje 2014. godine

-3-

Vodič o uzgoju maline i kupine 1. ZNAČAJ UZGOJA MALINE I KUPINE

P

omološka klasifikacija svrstava malinu i kupinu u grupu jagodastog voća, i u istoj, po važnosti, zauzimaju drugo i treće mjesto, odmah iza jagode. Obzirom na njihove biološke odlike, ekološke i tehničko-tehnološke zahtjeve, polivalentnost u pogledu upotrebe plodova, mogućnosti plasmana i sl., za naša voćarska područja, malina i kupina predstavljaju najprespektivnije vrste iz grupe jagodastog voća. U odnosu na mnoge druge vrste voćaka, malina i kupina imaju niz prednosti, koje se uglavnom ogledaju u sljedećem:        





mogu se uspješno gajiti i na nešto slabijim zemljištima, nemaju velikih zahtjeva u pogledu klimatskih uslova, brzo stupaju na rod i daju redovne prinose, omogućuje brz obrt kapitala, rizik u proizvodnji je mali, tehnologija uzgoja je jednostavna, intenzivno je radna kultura i omogućuje angažovanje i fizički slabije radne snage (žene, djeca, starije osobe i invalidna lica), daje plodove izuzetne hranljive vrijednosti. Osim toga plodovi imaju dijetalni, kao i profilaktički značaj. U sebi sadrže: šećere, kiseline, mineralne materije, pektinske materije, celulozu, bjelančevine, masne materije i vitamine, odlikuje se kontinuiranim sazrijevanjem i berbom plodova, čime se omogućava poželjan raspored radne snage, tražen je proizvod na tržištu.

Sl. Svježi plodovi maline i kupine ( Meeker i Loch Ness, Ž. Polje 2013 god.)

-4-

Vodič o uzgoju maline i kupine 2. EKOLOŠKI USLOVI

2.1. Ekološki uslovi za uzgoj maline Zemljište - Malina nema specifičnih zahtjeva u pogledu zemljišnih uslova za njen uzgoj. Ipak, najviše joj pogoduju duboka (preko 1 m), rastresita, propusna, dovoljno vlažna (75%), slabo kisela (pH 6), srednje teška (sa oko 50% gline) i plodna zemljišta (sa oko 5% humusa). Gajnjače i duboki aluviji najpovoljniji su tipovi zemljišta za uspješno gajenje maline. Klimatski uslovi - U prirodnim populacijama malina se najčešće može naći u brdskim područjima i to, i u uslovima svjetlosti, ali i u uslovima sjene, uz povećanu vlažnost vazduha i nešto niže ljetne temperature. Mada malina egzistira i na nadmorskim visinama do 2 000 m, proizvodna područja koja se preporučuju za podizanje novih zasada ove vrste ne bi smjela prelaziti nadmorske visine od 1 000 m, a za stalnorađajuće sorte 700-800 m. Za uspješan uzgoj maline najpodesnija su područja umjerene klime (srednje mjesečne temperature oko 10°C i godišnje sume padavina 800-1 000 mm, uz njihov pravilan raspored), sa nešto svježijim ljetima i umjereno oštrim zimama. Takođe, za dobro projektovan malinjak, preporučuju se sjeveroistočne ili sjeverozapadne ekspozicije i nagibi terena do 10%. Malina cvjeta nešto kasnije, te njeni cvjetovi izbjegavaju opasnost izmrzavanja kao posljedicu ranih proljetnih mrazeva. Negativno dejstvo niskih temperatura u ovom periodu može se odraziti prvenstveno na bočna razgranjenja na dvogodišnjim prirastima. Dobro sazreli prirasti maline uspješno odoljevaju dejstvu niskih zimskih temperatura. Kod osjetljivih sorata nekih godina se ipak mogu pojaviti manje ili veće štete od mraza. Faktori koji utiču na osjetljivost prema niskim zimskim temperaturama i na koje pri podizanju zasada treba obratiti posebnu pažnju su:

-5-

Vodič o uzgoju maline i kupine 

nedovoljna otpornost sorte na izmrzavanje, kao njena biološka odlika,



loša zdravstvenost i pripremljenost prirasta za zimu, koja može biti posljedica prekomjernog đubrenja azotnim đubrivima na kraju vegetacije,



oštećenja prirasta izazvana napadom štetočina ili biljnih bolesti,



nagli pad temperature u jesenjem periodu ili u periodu kretanja vegetacije i dr.

Sl. Sazreli - odrvenjeli izdanak maline, kao uslov podnošenja nižih temperatura tokom zimskog mirovanja

U regionima sa dosta snijega obavezno treba planirati uzgojne forme sa armaturom i sorte veće snage rasta koja će obezbjediti snažnije priraste koji se najčešće ne postavljaju tokom zime uz naslon, već se ostavljaju slobodnim da bi tokom zime bili zaštićeni snijegom koji ih prekriva. Tek na proljeće ovi se prirasti, po odabiru najboljih, odnosno neizmrzlih i neoštećenih podižu u vertikalan položaj i vezuju za žicu naslona.

2.2. Ekološki uslovi za uzgoj kupine Zemljište - kupina može da se uzgaja na različitim tipovima zemljišta, ali preferira duboka, srednje teška (50-60% gline) sa umjerenom vlažnošću. Ovakva zemljišta relativno su prikladna za

-6-

Vodič o uzgoju maline i kupine održavanje, dobro zadržavaju vlagu, a uz povoljnu plodnost (5% humusa), obezbjeđuju važne predispozicije redovne i dobre rodnosti. Zemljište treba isto tako da bude povoljne pH reakcije, a optimalna vrijednost je 6,5-7,5. Kiselost sredine veća od navedene gornje granice može da uzrokuje hlorozu na biljkama usljed nedostatka željeza. Veoma često pri izboru zemljišta za uzgoj kupine koristi se pravilo da ona zemljišta koja odgovaraju gajenju maline, odgovaraju i kupini (gajnjače, duboki aluviji i sl.). Svježe krčevine za podizanje zasada kupine ne dolaze u obzir, a kao dobre predkulture i za ovu vrstu mogu se preporučiti leguminoze (grašak, boranija, heljda i sl.). Klimatski uslovi - u okviru prirodnih populacija kupina se može naći i u relativno surovijim klimatskim uslovima u odnosu na jagodu i malinu, mada ista u pogledu zahtjeva za ovim faktorima ima slične biološke predispozicije. Ona se uspješno može gajiti na nadmorskim visinama do 700 m. Najbolje uspjevanje ove kulture je na nadmorskim visinama 200-500 m, a ukoliko se želi gajiti izvan ovog intervala odabiru položaja budućeg zasada treba posvetiti posebnu pažnju. Područja umjerene klime, sa svježim ljetima i umjereno oštrim zimama, najpodesnija su za uspješan uzgoj kupine. Takođe, nagnuti tereni do 6% nagiba najpogodniji su za podizanje kupinjaka, obzirom da se na istim u kritičnim periodima, na početku i na kraju vegetacije, ne zadržava veća količina vode i vlažan vazduh, a u zimskom periodu, postepeno otapa snježni pokrivač koji dugo služi kao koristan izolator od nepovoljnog dejstva niskih zimskih temperatura. Sl. Ukoliko se tokom zime izdanci kupine vežu uz žicu naslona, postoji opasnost od izmrzavanja istih

-7-

Vodič o uzgoju maline i kupine U južnim područjima i na manjim nadmorskim visinama kupinjake treba podizati na sjevernim, sjeverozapadnim i sjeveroistočnim položajima, dok u sjevernim krajevima i na većim nadmorskim visinama prioritet treba dati južnim ekspozicijama, a potom jugoistočnim i jugozapadnim.

2.3. Štete izazvane izmrzavanjem izdanaka maline i kupine Određeni kultivari maline i kupine podložni su izmrzavanju tokom zime, posebno tokom hladnog zimskog perioda sa minimalnim sniježnim pokrivačem. Osim toga, toplo vrijeme tokom jeseni nakon koga uslijedi nagli pad temperature može izazvati izmrzavanje izdanaka zbog toga što isti nisu dovoljno zreli i aklimatizovani na tako ekstreman pad temperature. Simptomi žestokih ozlijeda izazvanih izmrzavanjem očituju se sporadičnim oštećenjem generativnih pupoljaka na izdancima, koje se primjeti u proljeće druge godine kod dvogodišnjih sorti maline (slika). Ta oštećenja izazvana izmrzavanjem manifestovat će se kao sporadično buđenje generativnih pupoljaka, uz isprekidane fleke izumrlog tkiva u obliku tački na izdanku.

Sl. Jako izmrzavanje izdanaka maline sorte vilamet čiji su idanci tokom zime ostali u uspravnom položaju (lijevo); Sporadično izmrzavanje reducira buđenje generativnih pupoljaka druge godine - sorta maline vilamet (desno)

-8-

Vodič o uzgoju maline i kupine Štete od izmrzavanja kod dvogodišnjih kultivara maline mogu biti spriječene puštanjem izdanaka da padnu prema zemlji u kasnu jesen, kako bi se tokom zime nalazili pod sniježnim pokrivačem koji predstavlja dobar izolator i time štiti izdanke od izmrzavanja. Dakle, ne preporučuje se izdanke maline sorti vilamet ili miker tokom zime ostavljati uspravno, tj. vezane uz naslon. S druge strane, kod jednogodišnjih kultivara maline koji se uzgajaju za berbu u kasno ljeto, odnosno jesen prema američkim istraživanjima, nisu uočena oštećenja od izmrzavanja, te su izdanci sasvim normalno ispoljili novi rast i plodonošenje druge godine, iako su prethodne zime ostavljeni u uspravnom položaju. Takođe, zbog izmrzavanja ne preporučuje se izdanke kupine sorti tornfree i jumbo, kao trenutno dva najzastupljenija kultivara u BiH, tokom zime ostavljati u uspravnom pložaju, odnosno vezanim za žicu naslona. Sprečavanje izmrzavanja, kao i kod maline, može se postići puštanjem izdanaka na zemlju.

3. BIOLOŠKE OSOBINE 3.1. Biološke osobine maline Malina je višegodišnja, žbunasta, listopadna biljka čiji podzemni i nadzemni sistem čine dvije grupe organa: vegetativni i generativni. U vegetativne organe, koji su u funkciji održavanja života, spadaju: korjen, stablo i list, a u generativne, koji su u funkciji produženja vrste: cvijet, plod i sjeme.

Sl. Vegetativni i generativni organi maline

-9-

Vodič o uzgoju maline i kupine Podzemni sistem ili korijen u osnovi je vegetativni organ maline, obično je dobro razvijen i posjeduje radijalnu simetriju. Pored intenzivnog rasta u dužinu, korjenov sistem maline odlikuje se i izraženim sekundarnim debljanjem, čija snaga rasta opada sa starošću jedinke. Najveća masa korjena ove vrste voćaka razvija se na dubini do 50 cm, dok rijetko pojedino korjenje dostiže dubinu i do 1-1,5 m. Generalno, potencijalne mogućnosti rasta i razvitka podzemnog sistema maline u intenzivnoj proizvodnji ne dolaze do izražaja, odnosno ova kultura definiše se kao vrsta sa plitkim korijenom, što u odnosu na masu nadzemnog sistema uslovljava obavezu podizanja naslona, ali i izuzetno dobru pripremu zemljišta za zasnivanje budućih malinjaka, te kasnije njegovo besprijekorno održavanje.

Sl. izgled korijena maline

Iz predhodno navedenog, u praktičnom smislu može se zaključiti sljedeće: nadzemni sistem maline u potpunosti se obnavlja iz korijena, te i manja oštećenja istog mogu imati velike posljedice na prinos. Iz tog razloga medij u kojem se korijen razvija mora biti takvih karakteristika da omogući nesmetano buđenje pupoljaka i pojavu novih prirasta, gdje je posebno važno da isti ne smije ležati u vodi, zbog čega uslijed nedostatka kiseonika dolazi do gušenja, a zatim do pojave bolesti koja izaziva trulež korijena, i konačno slijedi odumiranje podzemnog sistema. Korijen maline nikada ne prekrivati različitim materijalima u smislu malčiranja, obzirom da bi isti spriječili pojavu mladih prirasta.

- 10 -

Vodič o uzgoju maline i kupine Nadzemni sistem maline nije u tolikoj mjeri trajan kao korijen. Obzirom na plodonosne karakteristike, odnosno na vrijeme plodonošenja generalno postoje dva tipa maline: jednogodišnji i dvogodišnji. Dvogodišnji tip maline plodonosi na dvije godine starim izdancima tokom četiri sedmice sezone sazrijevanja u periodu juni i juli. Ovom tipu pripadaju skoro sve maline koje se trenutno uzgajaju u BiH, uključujući kao predstavnika sortu Willamette koja učestvuje sa 95% ukupne produkcije. Meeker je druga sorta iz ove grupe, koja se uzgaja u daleko manjem obimu. Dakle, prve godine po sadnji kod ovog tipa maline nema roda. S druge strane, jednogodišnji tip maline plodonosi na vršnom dijelu jednogodišnjeg izdanka tokom nekoliko mjeseci u periodu augusta do oktobra, nakon čega se isti suše i propadaju. Tipičan predstavnik ovog tipa maline jeste heritrejdž, autumn bliss i dr. Obzirom da se u BiH dominantno za sada uzgaja dvogodišnji tip maline, u nastavku navedene karakteristike odnose se na isti. Osnovu nadzemnog sistema maline čine dvogodišnji prirasti koji su nosioci rodnih elemenata i koji po donošenju roda odumiru. Dakle, u morfološkom smislu, kod maline moguće je razlikovati dva tipa prirasta na nadzemnom sistemu: a)

Izdanke - priraste nastale iz vegetativnih tačaka rasta na korijenu žive dvije godine

b)

Izbojke - jednogodišnje priraste (plodonosne mladare) iz tačaka rasta (generativni pupoljci) na nadzemnom sistemu izdnacima.

- 11 -

Vodič o uzgoju maline i kupine Dakle, kod maline postoje dva tipa pupoljka: vegetativni koji se nalaze na podzemnom sistemu - duž korijena, i generativni koji se nalaze u pazuhu lista jednogodišnjih izdanaka.

Sl. Vrste i položaj pupoljaka kod maline

Morfogeneza grma kod dvogodišnjih sorata vegetacione cikluse, odvija se na sljedeći način:

maline,

kroz



Prve godine počinje rast i razvoj prirasta iz vegetativnih pupoljaka na korijenu (rast i razviće izdanaka). Početak diferencijacije pupoljaka na izdancima (svi pupoljci na izdancima bit će generativni).



Druga godina - rast i razvoj postranih prirasta sa rodnim elementima (plodonosni mladari) iz generativnih (rodnih) pupoljaka prošlogodišnjih prirasta (izdanaka). Nakon plodonošenja i berbe prirasti sa rodnim elementima odumiru, odnosno dvogodišnji prirasti (izdanci) se eliminišu.

- 12 -

Vodič o uzgoju maline i kupine

Sl. Morfogeneza grma kod dvogodišnjih sorti maline: prva godina - a) pojava mladih izdanaka, b) vegetativni rast izdanaka, c) opadanje lišća i ulazak u fazu mirovanja; druga godina - d) buđenje generativnih pupoljaka i razvijanje plodonosnih mladara, plodonošenje, e) nakon berbe prirodno sušenje od vrha prema dnu, uklanjanje prirasta do osnove

3.1.1. Razmnožavanje maline Malina se može razmnožavati na više načina. Međutim u praksi posebnu primjenu su našla sljedeća dva načina: razmnožavanje reznicama korijena i razmnožavanje zrelim i zelenim izdancima. Razmnožavanjem reznicama korijena ostvaruje se ubrzano umnožavanje novostvorenih sorti maline. Korjenove reznice se sijeku tako da imaju najmanje jedan razvijen podzemni pupoljak, a optimalno je 23. na ovakav način izrezane reznice trebaju imati dobro razvijene žile, sa najmanjim prečnikom oko 3-4 mm.

Sl. Dijelovi korijena koji se koriste prilikom razmnožavanja maline

- 13 -

Vodič o uzgoju maline i kupine 3.2. Biološke osobine kupine Kupina je višegodišnja polužbunasta kultura čiji podzemni sistem predstavlja višegodišnji korijen, a nadzemni čine jednogodišnji i dvogodišnji prirasti. Iz praktičnih razloga, a obzirom na karakter rasta izdanaka i prirodnu formu habitusa najprikladnija podjela sorti kupine je na sljedeće grupe:   

prema karakteru rasta - uspravne, poluuspravne i puzajuće, prema morfologiji izdanaka - trnovite i bestrne, i na osnovu plodonosnih karakteristika - jednogodišnje i dvogodišnje.

Uspravno rastuće kupine ne zahtjevaju naslon, obzirom da njihovi izdanci mogu sami da se održavaju odignuti od zemlje. Međutim, u intenzivnom sistemu uzgoja, a samo isti ima smisla, sorte kupine iz ove grupe postižu daleko bolje prinose ukoliko se uzgajaju uz naslon kojeg čine stubovi i žica. Kod puzajućih sorti kupine izdanci nemaju uspravan rast, te uvijek zahtjevaju fizički naslon kako bi se isti održali uspravno, odnosno odignuti od zemlje. Mada postoji nekoliko prelaznih formi, generalno kupine bez bodlji, koje uglavnom imaju puzajući rast, rjeđe poluuspravan ili uspravan predstavljaju privredno najznačajniju grupu, odnosno istu koju podrazumjeva intenzivna proizvodnja ove vrste.

Sl. Puzajući i uspravnorastući tip kupine generalno ostvaruje bolje prinose ukoliko se uzgaja uz naslon

- 14 -

Vodič o uzgoju maline i kupine Podzemni sistem kupine izraženo je razgranat, obrastao korjenovim dlačicama, a njegova snaga i dubina prodiranja prvenstveno zavisi od nasljedne osnove jedinke, ali i od uslova u kojima se isti razvija. Naime, podzemni sistem uspravnorastućih sorti kupine dominantno se razvija i grana u površinskom sloju zemljišta (0,5 m), bez značajnijeg dubljeg prodiranja, dok isti kod puzajućih kultivara dostiže slojeve i na dubini 1-1,5 m. Navedene odlike podzemnog sistema kod uspravnorastućih sorti kupine, obezbjeđuju biološku prikladnost tipu razmnožavanja izdancima, a kod puzajućih potapanjem vrhova i ožiljavanjem reznica. Osnovu nadzemnog sistema kupine čine izdanci čiji je životni vijek dvije godine. U prvoj godini ovi prirasti rastu i razvijaju se, obično dostižući prirodnu dužinu 2-6 m, a u drugoj godini na ovim prirastima formiraju se bočna razgranjenja, nosioci roda, koji se, kao i cijeli dvogodišnji prirasti, po plodonošenju, do kraja godine u potpunosti suše.

Sl. Nadzemni sistem kupine

Prema tome, morfogeneza dvogodišnjeg tipa kupine izgleda ovako: iz tačaka rasta na korjenovom vratu kupine u prvoj godini razvijaju se prirasti koji te godine samo rastu, a tokom zime gube lišće i stupaju u fazu mirovanja. Druge godine iz pupoljka koji se nalaze u pazuhu lista na ovim prirastima, razvijaju se plodonosne grančice koje donose rod, nakon čega počinje sušenje ovih dvogodišnjih izdanaka od vrha prema dnu, a koje se do kraja druge vegetacije u potpunosti završi. Jasno je dakle, da u drugom vegetacionom periodu, izdanci kupine ne rastu u dužinu, kao što nema niti njihovog

- 15 -

Vodič o uzgoju maline i kupine sekundarnog debljanja, već je kod istih u ovom periodu obezbjeđeno samo razgranjavanje u funkciji plodonošenja (kao kod maline).

Sl. Morfogeneza kod dvogodišnjeg tipa kupine

Kupina obrazuje pupoljke, kako na podzemnom, tako i na nadzemnom sistemu. Podzemni pupoljci formiraju se na podzemnom stablu, odnosno na korjenovom vratu (mjesto na površini zemlje), što znači da za razliku od maline čiji podzemni sistem nosi pupoljke svom svojom dužinom iz kojih se tokom vegetacije razvijaju prirasti duž cijelog reda, kod kupine svi prirasti se formiraju iz jednog mjesta, te nema pojave mladih izdanaka duž korijena, što predstavlja značajnu razliku između maline i kupine kada je u pitanju sistema uzgoja.

Sl. Kod maline izdanci se javljaju duž korijena (lijevo), dok kod kupine izdanci se javljaju iz korjenovog vrata (desno)

- 16 -

Vodič o uzgoju maline i kupine Pupoljci nadzemnog sistema obrazuju se u pazuhu listova na jednogodišnjim izdancima, i to obično u skupinama po dva, raspoređeni jedan iznad drugog. Razvoj pupoljka nadzemnog sistema nije uravnotežen. Naime, pupoljci baznog dijela izdanaka razvijaju se slabo, ili se i ne obrazuju, pupoljci srednje zone izdanaka razvijaju se srednje intenzivno, dok je razvoj pupoljaka vršne zone najintenzivniji. Generalno, razvoj pupoljaka podzemnog i nadzemnog sistema uslovljen je prvenstveno sortom, ekološkim uslovima uzgoja i nivoom agrotehnike u zasadima kupine. Cvjetovi kupine su skupljeni u cvasti, boja kruničnih listića je bijela, rjeđe ružičasta. U našim klimatskim uslovima kupina cvjeta krajem maja, tako da nema opasnosti od kasnih proljetnih mrazeva. Oprašivanje kupine vrše insekti, a najznačajnija je medonosa pčela. Plod kupine može biti različitog oblika i krupnoće: okruglast, izduženo kupast, zatupasto kupast i ovalan. Boja površine ploda kupine je obično crna i sjajna (razne nijanse crne boje), a nešto rjeđe i crvena i žuta, kao i sok. Interesantno je istaći da se boja površine ploda i boja soka mogu razlikovati (npr. pokožica crna, a sok crven i sl.). Kao posebno važna osobina ploda smatra se njegova čvrstoća, jer od nje u znatnoj mjeri zavisi transportabilnost, odnosno namjena istih. Pri izboru sorti više se cijene one koje imaju čvrste plodove. Naime, prema krupnoći plod kupine može biti: vrlo krupan ( mase preko 7 g.), krupan ( 5-7 g. ), srednje krupan (3-5 g.) i sitan (mase manje od 3 g. ).

3.2.1. Razmnožavanje kupine Kupina se razmnožava na sljedeće načine: sjemenom, izdancima, ukorjenjavanjem vrhova izdanaka, korjenovim reznicama, reznicama izdanaka (zrelim i zelenim) i mikrorazmnožavanjem. Za praksu najveći značaj imaju dva načina razmnožavanja i to: ukorjenjavanjem vrhova izdanaka i reznicama izdanaka. Razmnožavanje ukorjenjavanjem vrhova

- 17 -

Vodič o uzgoju maline i kupine izdanaka koristi se samo kod puzajućih sorti kupine čiji prirasti pri normalnom rastu i razvoju poliježu po zemlji i dobro se ukorjenjuju.

Sl. Razmnožavanje kupine ukorjenjavanjem vrhova izdanka

Proizvodnja sadnica kupine ukorjenjavanjem vrhova izdanaka može se obaviti u specijalizovanim matičnjacima jednogodišnjeg ili višegodišnjeg karaktera. Jednogodišnji matičnjaci u pravilu obezbjeđuju lakšu produkciju sadnica, koje su pri tom kvalitetnije i zdravstveno sigurnije. Ovi matičnjaci zasnivaju se uz sadna rastojanja 2x1 m i obzirom da svaka posađena sadnica obezbjeđuje i do 10 novih izdanaka nakon njihovog povijanja, zagrtanja zemljom i ožiljavanja, isti po 1 ha obezbjeđuje i do 50 000 sadnica. Ukoliko se vrši zakidanje vrhova izdanaka u cilju poticanja njihovog grananja, te potom ožiljavanja, ova produkcija može biti i do 100 000 kvalitetnih sadnica po hektaru. Razmnožavanje kupine zrelim i zelenim reznicama izdanaka primjenjuje se u slučajevima potrebe masovnije proizvodnje sadnog materijala određene sorte ove vrste, a čiji je broj matičnih biljaka koje su na raspolaganju mali (razmnožavanje elitnog bezvirusnog sadnog materijala, razmnožavanje nove sorte i sl.). Zelene i zrele reznice (dijelovi izdanaka sa 1-3 pupoljka, uzeti u vegetaciji ili van vegetacijskog perioda) ožiljavaju se u kontrolisanim

- 18 -

Vodič o uzgoju maline i kupine uslovima (staklenici), uz pogodan supstrat (perlit, treset) i najčešće primjenu hemijskih supstanci (fitohormona). Naravno ovakav način razmnožavanja je u praksi najekonomičniji, budući da se od jednog izdanka može obezbjediti neuporedivo veći broj reznica-budućih sadnica, u odnosu na npr. samo jednu, koja se dobija potapanjem vrhova izdanaka. Unutar ovog vegetativnog tipa razmnožavanja kupine najbolje rezultate daje tehnika ožiljavanja zelenih reznica. Ove reznice čine po dva lista, i pupoljka u njihovom pazuhu. Listovi se skraćuju za gornju polovinu njihove ukupne površine, u cilju regulisanja debalansa nadzemnog i podzemnog sistema. Zelene reznice potapaju se u vlažan supstrat čije je održavanje nivoa vlažnost, kao i za svako drugo ožiljavanje, od presudnog momenta za uspješnost razmnožavanja.

4. PREDRADNJE ZA PODIZANJE ZASADA MALINE I KUPINE U okviru radnji koje se preduzimaju pred i tokom zasnivanja intenzivnih zasada maline i kupine posebno se izdvajaju sljedeće:      

izbor lokacije za podizanje zasada maline i kupine, priprema zemljišta za sadnju, izbor sadnog materijala za zasnivanje zasada maline i kupine, tehnika sadnje maline i kupine, izbor i oblikovanje uzgojnog sistema, mjere upravljanja zasadom maline i kupine - rezidba, đubrenje, navodnjavanje, održavanje zemljišta, zaštita.

- 19 -

Vodič o uzgoju maline i kupine 4.1. Izbor lokacije za podizanje zasada maline i kupine Postoje osnovni faktori koji moraju biti razmotreni prilikom izbora mjesta za podizanje zasada maline i kupine. To uključuje: ocjenu parcele, predkulturu, tip zemljišta i njegovu plodnost, odvodnjavanje, vjetrozaštitne pojaseve, osunčanost, blizinu izvora vode i povezanost sa komunikacijama. Pod ocjenom parcele podrazumjeva se da lokacija za sadnju treba da bude u potpunosti osunčana, odnosno izložena suncu. Potrebno je izbjegavati zasjenjena mjesta u blizini drveća ili nekih objekata. Idealno, uzgajivači bi trebali izabrati zemljišta koja su dobro drenirana, prirodno plodna, bogata organskom materijom (2-4 %), sa pH vrijednošću 6-7. Odvodnjavanje, odnosno drenaža je takođe važan faktor prilikom izbora lokacije, zato što korijen maline i kupine doseže dubinu i do 1 m. Parcele koje posjeduju nepropusan sloj u ovoj zoni treba izbjegavati. Nivo podzemne vode ne smije biti viši od 1 m, obzirom da je korijen maline i kupine izuzetno osljetljiv na nedostatak kiseonika u zemljištu. Takođe, mnogi kultivari maline su podložni prema gljivicama koje inficiraju korijen, a koje dominiraju u slabo dreniranim zemljištima. Kada izumre korijen, biljka zakržlja, što je izuzetno izraženo tokom ljetnih vrućina i nedostatka vlage u zemljištu. Postoji jednostavan praktični test kojim se može ustanoviti da li je zadovoljavajuća drenažavodopropusnost u određenom sadnom mjestu. Iskopa se rupa dubine oko 75 cm i širine 15 cm na mjestu gdje se planira zasnovati zasad, i to u periodu ranog proljeća ili kasne jeseni, kada je zemljište zasićeno-saturirano vlagom, ali nije smrznuto. Nakon toga rupa se napuni sa oko 20 litara vode, te se vrši provjera nivoa iste nakon jednog sata. Ukoliko se voda zadržala na dnu rupe takvo zemljište može biti suviše vlažno za uzgoj maline i kupine. Maline i kupine trebale bi biti posađene na blagima padinama, a na ravnim terenima gdje postoji opasnost od zadržavanja suvišnih količina vode na gredicama-bankovima napravljenim uzdizanjem zemlje.

- 20 -

Vodič o uzgoju maline i kupine

Sl. Parcele na brežuljkastim terenima idealno su rješenje za sadnju maline i kupine

Takođe, i adekvatna vazdušna drenaža između biljaka veoma je važna za uspješan uzgoj maline i kupine. Kretanje zraka smanjuje vlažnost oko biljke i sprečava stanja koja dovode do pojave bolesti lista. Vazdušna drenaža, takođe, smanjuje opasnost od proljetnog mraza. Ukoliko se zasad podiže na nagnutim terenima, i na većim nadmorskim visinama treba znati da će hladan zrak kretati se niz padinu prema najnižoj tački, obzirom da je hladniji zrak lakši i time se smanjuje opasnost od proljetnih mrazeva obzirom da se hladan zrak odvodi dalje. S druge strane, zasad maline i kupine trebati biti zaštićen od jakih vjetrova, koji smanjuju energiju rasta biljke tokom vegetacione sezone, što može imati za posljedicu nedovoljno sazrijevanje izdanaka koji nezreli ulaze u zimu, te postoji opasnost od izmrzavanja istih tokom perioda mirovanja. Odabir ekspozicije iako ne kritični faktor, takođe je važan, te bi ista trebala biti razmotrena prilikom podizanja zasada maline i kupine. Ove dvije vrsta voćaka preferiraju, odnosno više im odgovaraju zaštićeni sjeverni obronci-padine. Južne ekspozicije mogle bi biti korištene za zasnivanje zasada, ali tada treba imati u vidu da bi

- 21 -

Vodič o uzgoju maline i kupine temperatura biljaka mogla biti visoka za vrijeme sunčanih dana tokom zime. Tako na primjer, nekoliko toplijih dana tokom januara-februara, mogli bi biti razlog stimulisanja pupoljaka da krenu, tako da bi sljedeći hladni val u tom periodu itekako bio mnogo štetan za biljku. Novi zasadi bi trebali biti podizani što udaljenije od divljih populacija maline i kupine, ukoliko je to moguće. Divlji zasadi ovih vrsta voćaka u krugu od 300 m moraju biti elminisani kako bi se spriječilo širenje bolesti u novopodignutim zasadima. Zasadi maline i kupine ne bi trebalo saditi na parcelama gdje su kao predkulture bile jagoda, paradajz, krompir, patlidžan, paprika, ili pak stariji zasadi maline i kupine, obzirom da su sve navedene kulture podložne gljivici Verticillium venuti, a ista može preživjeti u zemljištu godinama, negativno utičući na novozasnovani zasad maline i kupine.

Sl. Primjer uticaja predkulture na uzgoj maline: zasad maline podignut na mjestu gdje je prethodno bio pašnjak (lijevo), isti sadni materijal i agrotehničke mjere kao i u prethodnom slučaju samo je ovdje predkultura bila jagoda (desno)

- 22 -

Vodič o uzgoju maline i kupine 4.2. Priprema zemljišta za sadnju maline i kupine Od pravilne pripreme zemljišta za podizanje malinjaka u velikoj mjeri zavisit će visina prinosa i kvalitet plodova, te samim tim i uspješnost gajenja odabranog sortimenta projektovanog zasada ovih kultura. Pri izboru parcele za zasnivanje novog malinjaka, dakle prije pristupanja neposrednoj pripremi zemljišta, od posebne je važnosti poznavanje kultura koje su bile gajene na odabranoj površini. Naime, kao pogodne predkulture za malinu i kupinu mogu se preporučiti: sve kupusnjače i grahorice, a kao izrazito nepovoljne: jagoda, malina, kupina , vinova loza, te krompir, paradajz i sl. Da bi se zemljište oslobodilo korova i insekata, kao što su ličinka klišnjaka i bijelog crva godinu dana prije sadnje maline i kupine na odabranu parcelu potrebno je zasijati žitarice ili leguminoze. Priprema zemljišta za podizanje malinjaka podrazumjeva provođenje sljedećih radnji: analizu zemljišta, uređenje zemljišta i popravka njegove plodnosti meliorativnim đubrenjem, duboko oranje i tanjiranje, te površinska priprema zemljišta za sadnju. Ukoliko je sadržaj magnezijuma nizak primjenjuje se dolomit (klacijum magnezij karbonat) u cilju korekcije pH kiselosti zemljišta. CaCO3 ili pak gašeni kreč u prahu treba biti primjenjen nekoliko mjeseci prije sadnje kako bi se obezbjedilo dovoljno vremena za promjenu hemije zemljišta. Krečnjak bi trebalo unijeti u zemljište putem rotovatora/freze na dubinu od najmanje 30 cm. Za uspješan uzgoj maline i kupine preporučuje se odabrane parcele tretirati krečnjakom. U cilju ekonomičnosti primjena kreča se može obaviti samo u trake, odnosno u redove gdje će se nalaziti sadna mjesta. Sposobnost krečnjaka za popravku pH zemljišta određena je veličinom čestica istog i njegove čistoće. Manje čestice imat će bržu zemljišnu reakciju.

- 23 -

Vodič o uzgoju maline i kupine

Sl. Ručna aplikacija kreča prilikom pripreme zemljišta za zasnivanje zasada maline i kupine

4.2.1. Salinitet Malina i kupina su osjetljive na povećan salinitet - sadržaj soli zemljišta, i ne bi trebale bit sađene na zemljištima koja imaju sadržaj 800 ppm od ukupne soli. Visoka koncentracija soli u zoni korijenovog sistema ima za posljedicu teže usvajanje vode i hranjivih materija iz zemljišta. Visoka koncentracija topive/rastvorljive soli u zemljištu spriječava novu inicijaciju korijena i nadzemni izdanci postaju slabiji, imaju zakržljao rast. Zaostatak biljaka u porastu i pad prinosa može se pojaviti prije lisnih simptoma koji su očiti. Malina i kupina posađene u zemljištima sa visokom koncentracijom soli imat će rubnu hlorozu/nekrozu i zakržljalost na listovima, a ozljede su izrazitije na starijem lišću. Toksičnost soli u zemljištu mogu biti uzrokovane visokim razinama soli u vodi koja se koristi za zalijevanje ili u zemljištu na kojem je siromašno odvodnjavanje, pretjerana primjena mineralnih đubriva putem reftilizacije ili folijarnom aplikacijom istih. Malina i kupina naročito su osjetljive na hlorid i natrijeve soli, a štete postaju očitije tokom toplijih mjeseci. Biljke koje rastu u slanim zemljištima ponašaju se slično onima koje rastu uz nedostatak vode. Veoma je važno imati unaprijed dobro testiranu vodu i zemljište i slijediti ispravne procedure navodnjavanja kao i fertirigacije kako bi se izbjeglo nagomilavanje soli. Analiza lista je

- 24 -

Vodič o uzgoju maline i kupine takođe od bitnog značaja u dijagnosticiranju simptoma soli i može otkriti potencijalno štetni natrijum hlorid (akumulacije) čak prije nego simptomi budu vidljivi na listu. Marginalne i vršne ožegotine lišća ovih vrsta voćaka obično su jaki indikatori hlorida ili natrijeve toksičnosti. Ako se u oštećenom lišću nađu sadržaj veći od 0,2% natrija ili 0,5% hlorida, lisna ozljeda obično se pripisuje natrijevoj ili hloridovoj toksičnosti. Koncentracija topive soli predstavlja ukupnu količinu gnjojiva i drugih iona koji se nalaze u zoni korijena biljaka. Soli u zemljištu su prisutne kao pozitivno ili negativno naelektrisani mineralni ioni. Ove naelektrisane čestice povećavaju sposobno provođenja zemljišnog električnog konduktiviteta, te njihova koncentracija može biti procjenjena mjerenjem električnog konduktiviteta (EC). Rastvorljive soli mjerene su korištenjem EC metra i izražene su kao milioniti dio po centimetru (mmhos/cm) ili decisimens po metru (dS/m), koji su brojno ekvivalentni. Vrijednost 1 mmho/cm je ekvivalentan približno 670 milionitom dijelu (ppm) ukupne topive soli. Prinos stonog (tržišnog) voća se smanjuje kada je kondiktivitet zasićenih ekstrata u korjenskog zoni zemljišta veći od 1,2 DS-a/m. Prinos stonog voća se smanjuje približno 10% kod slanog zemljišta od 1,3 dS/m, 25% kada je 1,8 dS/m i 50% kada zemljište ima kondiktivitet 2,3dS/m mmhos/cm. (ove vrijednosti odgovaraju približno 1300-1500 ppm u saturiranom/zasićenom ekstraktu). Ukoliko analiza zemljišta pokaže EC veći od 1,2 dS/m, tada je preporučena temeljita bazičnost zemljišta.

4.2.2. Sadržaj mineralnih elemenata Analiza sadržaja makro i mikro elemenata u zemljištu trebala bi biti obavljena prije same sadnje maline i kupine, kako bi se na pravi način odredio hranidbeni status. Rezultati ovog testa mogu biti kombinovani sa analizom listova ovih vrsta voćaka u cilju razvijanja adekvatnog programa đubrenja. Optimalan sadržaj mineralnih koncentracija spomenuti su u poglavlju “Đubrenje maline i kupine” ove brošure.

- 25 -

Vodič o uzgoju maline i kupine 4.2.3. Uređenje zemljišta i popravka njegove plodnosti Obim i broj zahvata koji iziskuje uređenje zemljišta prvenstveno zavise od zatečenog stanja površine na kojoj se želi podići novi zasad. Čišćenje i ravnanje površine zemljišta na kojoj se želi podići novi zasad maline i kupine obavezna je radnja u sklopu uređenja odabrane parcele, a ima za cilj eliminisanje svih većih ili manjih potencijalnih fizičkih i drugih smetnji, kao npr. zemljišnih depresija koje bi kasnije predstavljale nepoželjna mjesta akumulacije površinske vode. Eliminisanje korova, takođe je radnja koja se u ovoj fazi redovno primjenjuje. Herbicidi Cidocor, Herkules i Basta efikasna su sredstva za uništavanje najvećeg broja višegodišnjih i jednogodišnjih korova, te se u ovu svrhu najčešće preporučuju. Ukoliko je zemljište na kojem se želi podići malinjak nešto slabijeg kvaliteta, obavezno je popravljanje njegove plodnosti, odnosno poboljšanje njegovih fizičkih i hemijskih karakteristika. Popravka plodnosti zemljišta vrši se meliorativnim đubrenjem organskim i mineralnim đubrivima, a prema potrebi izvodi se i kalcifikacija (korekcija pH vrijednosti), te odvodnjavanje, odnosno obezbjeđuje i sistem za navodnjavanje. Zemljišta obogaćena organskom materijom su veoma povoljna za uzgoj maline i kupine. Ista poboljšava teksturu zemljišta, te zadržava mineralne elemente usljed bazičnosti od ispiranja. Organska materija poboljšava vodni režim zemljišta, odnosno povećava kapacitet za zadržavanje vode. Bogatsvo zemljišta organskom materijom često ne smije biti omalovažavna. Količine organske materije koje se dodaju zemljištu mogu biti po volji. Ova forma može da bude sastavljena od slame pomješane sa stajnjakom, zelenišnim đubrivima (sudanska trava, raž, ozima žita) ili pak komposta. Količina od 3-5 tona po dunumu ovih materija trebala bi biti dodata, a veće količine u cilju povećanja vodnog kapaciteta zemljišta trebaju na zemljištima pjeskovitog tipa, čime se poboljšava struktura, drenaža, i aeracija istog, od zemljišta koja imaju veću količinu gline.

- 26 -

Vodič o uzgoju maline i kupine

Sl. Nepravilna aplikacija stajnjaka. Naime, odmah poslije primjene isti ne potrebno zaorati kako bi se gubici hranjiva sveli na minimum

Razgradnja ove organske materije mikroorganizmima zemljišta zahtijeva naknadne količne azota osim ako organmska materija nije bila od leguminoza. oko 6 kg stvarnog azota treba dodati na svaku metričku tonu slame i stajnjaka i 12 kg istog treba dodati za neleguminoznu organsku materiju ili zelenišno đubrivo u cilju pomoći razgradnje. Ukoliko se primjenjuje kokošije đubrivo isto se dodaje u jesen u količinama 0,5-1,0 tone po dunumu. Idealno, organska tvar treba biti unešena po površini 10-15 cm prije sadnje. Organska materija povećava raspoloživost hranjiva, kation zemljišni kapacitet i mikrohranjivi sadržaj. U zavisnosti od zatečenog nivoa plodnosti zemljišta količina đubriva za meliorativno đubrenje za mineralna NPK đubriva (5:20:30, 5:22.35, 6:26:26, 7:14:21,10:20:30) kreće se 1,5-2,5 /ha. Ukoliko se primjeni meliorativno đubrenje unošenjem u trake (ne đubri se cijela površina - redukovano đubrenje) ove količine mogu biti i za oko 3 puta manje od navedenih. Najpodesnije vrijeme provođenja meliorativnog đubrenja je u dva navrata, po 50% ukupne količine, prije i poslije dubokog oranja. Nakon rasturanja stajnjaka,mineralnih đubriva, a po potrebi i krečnjaka obavlja se oranje zemljišta na dubinu 30-40 cm. Duboko oranje vrši se isključivo pri umjerenoj vlažnosti zemljišta i to najmanje mjesec dana prije početka sadnje.

- 27 -

Vodič o uzgoju maline i kupine Ukoliko postoji nepropusni sloj rigolovanjem će se isti prevazići i povećati propusnost. Rigolovanje podrazumjeva razbijanje nepropusnog sloja zemljišta primjenom podrivača koji prave uske kanale u zemljištu na dubini 75-100 cm. Dlijeta na podrivaču postavljaju se na takvu dubinu da idu ispod stvrdnutog sloja zemlje kako bi isti bio prekinut. Razbijanje nepropusnog sloja na ovaj način trebalo bi biti učinjeno dva puta po istoj parceli, tako što u drugom prolazu traktor se kreće pod uglom od 90 o u odnosu na predhodno izvedenu radnju. Treba napomenuti da zemljište prilikom izvođenja ove radnje mora biti umjerene vlažnosti, obzirom da bi ista ukoliko bude povećana imala suprotan efekat od onoga koji se želi postići ovom operacijom.

Sl. Razbijanje nepropusnog sloja u zemljištu posebnim uređajem priključenim na traktor

Poslije izvršenog oranja pripremana parcela čisti se od krupnijeg kamenja, kao i ostataka korijena korovskih i drvenastih biljaka, a po ovoj radnji dalje se pristupa detaljnijoj površinskoj pripremi zemljišta za sadnju, koja podrazumjeva dodavanje druge polovine organskih i mineralnih đubriva, te tanjiranje i drljanje do potpunog usitnjavanja površinskog sloja zemljišta. U okviru površinske pripreme zemljišta za sadnju preporučuje se provođenja mjera njegove dezinfekcije i dezinsekcije preparatima kao što su: Timet, Galation, Dursban i dr.

- 28 -

Vodič o uzgoju maline i kupine 4.3. Izbor sadnog materijala za zasnivanje zasada maline Kod zasnivanja zasada maline i kupine ne smije se koristiti sadni materijal koji vodi porijeklo od prirasta iz starijih proizvodnih zasada, budući da je isti najčešće zaražen, a i proizvodni potencijal ovakvih zasada je znatno umanjen. Takođe, materijal iz starijih proizvodnih malinjaka može predstavljati generativno potomstvo, odnosno može voditi porijeklo iz sjemena plodova koji redovno opadaju u zasadu čime se gubi sortna čistoća, odnosno dobijaju jedinke nepostojane i nepoznate nasljedne osnove. Sadni materijal kojim je potrebno zasnovati nove malinjake i kupinjake mora biti izuzetnog kvaliteta, mora posjedovati atest kojim se garantuje sortna čistoća i potpuna zdravstvena ispravnost, a u morfološkom pogledu mora zadovoljiti standarde opšte razvijenosti nadzemnog i podzemnog sistema. Standardna sadnica maline i kupine mora biti duga najmanje 50 cm, srednje debljine 8-12 mm, i sa korjenovim sistemom od najmanje 8-10 glavnih žila, dužine 12-20 cm, i debljine 2 mm, koji je dobro obrastao postranim žilicama i korjenovim dlačicama. Svaka sadnica, ili pak bunt (obično 50 komada sadnica) mora posjedovati markicu na kojoj piše: vrsta, sorta, tip sadnice, deklaracija, ime proizvođača i adresu, te za koju godinu sadnje važi. a) dobra sadnica b) loša sadnica

- 29 -

Vodič o uzgoju maline i kupine 4.4. Tehnika sadnje maline i kupine Nakon pripreme zemljišta i dodavanja neophodnih dodataka istom, sljedeći korak je formiranje redova za sadnju. Malina i kupina mogu se saditi na ravnim parcelama, pod uslovom da su ista dobro drenirana. Međutim, ove vrste voćaka na ravnim parcelama sa slabo dreniranim zemljištem treba saditi na gredicama, dimenzija približno 25 cm visine i 60 cm širine (slika). Udaljenost između redova trebala bi iznositi 2,2-2,5 m za malinu, a za kupinu minimalno 3 m. Ovakav razmak će obezbjediti minimalan prostor potreban za obavljanje neophodnih agrotehničkih radnji (fertilizacija, prskanje, branje), a istovremeno će maksimizirati produkciju.

Sl. Formirane gredice trebale bi biti formirane prije sadnje na slabo dreniranim zemljištima

Razmak između redova takođe zavisi od veličine mašina koje se upotrebljavaju prilikom održavanja zasada, ali bi isti trebao biti adekvatan za motokultivator i frezu na razmicanje. Sadnja maline i kupine na nagnutim dobro dreniranim parcelama trebala bi biti tako postavljena da su redovi formirani nasuprot padu terena, čime bi se spriječila erozija zemljišta. Iako se sadnja maline i kupine može obavljati od oktobra do početka aprila zrelim izdancima (jesenja i proljetna sadnja), ipak najčešći termini sadnje ovih kultura su kasna jesen i rano proljeće.

- 30 -

Vodič o uzgoju maline i kupine Jesenja sadnja se najčešće koristi, budući da ima niz prednosti, odnosno da daje najbolje rezultate prijema. Neposredno pred sadnju obavezno je podzemni sistem svake sadnice osvježiti, prvo skraćivanjem žila za Ľ njihove ukupne dužine, a potom potapanjem istog u vodenu smjesu podjednakih dijelova balege i ilovače, uz dodatak sredstva koje se zove previcur.

Izdanci maline i kupine sade se u pravilu na istu dubinu na kojoj su bili prije vađenja u matičnjaku, ali se u praksi zbog izvjesnog slijeganja zemlje, isti sade za 3-4 cm dublje. Ovo je posebno važno kod kupina bez bodlji, u cilju eliminisanja mogućnosti povređivanja korijena i pojavu remutacije. Sadnja se u pravilu obavlja po oblačnom vremenu, a njena tehnika zavisi od nivoa pripreme zemljišta. Ukoliko je zemljište dobro pripremljeno sama sadnja može se obaviti u brazde (što je u praksi najčešći slučaj). Međutim, ukoliko je parcela lošije pripremljena kopaju se pojedinačne rupe za malinu dimenzija 20x20 cm, za kupinu 30x30 cm, koje će omogućiti neophodnu dubinu i pravilan raspored žila sadnicama maline i kupine. Oblačno vrijeme je najpovoljnije za izvođenje sadnje, čija se tehnika provođenja bitnije ne razlikuje od tehnike sadnje ostalih vrsta voćaka. Naime, nakon sloja plodne zemlje kojima se prekrivaju žile sadnice, nanosi se sloj zgorjelog goveđeg stajnjaka u količini 1-2 kg po sadnom mjestu i 0,1 kg NPK formulacije 8:16:22, a potom sadno mjesto, uz lagano gaženje, potpuno prekriva zemljom.

- 31 -

Vodič o uzgoju maline i kupine Nakon sadnje, posebno ukoliko neposredno po sadnji postoji vjerovatnoća izostanka kišnih dana, svaka sadnica se zalijeva sa 34 l vode. Skraćivanje posađenih sadnica predstavlja posljednju radnju koju podrazumjeva tehnika sadnje. Ona se obavlja na 3-4 pupoljka, odnosno na dužinu oko 20 cm, a u cilju boljeg prijema i stimulisanja veće vegetativne snage rasta budućih prirasta.

Sl. Tehnika sadnje maline i kupine

4.5. Izbor sistema uzgoja 4.5.1. Sistemi uzgoja maline U osnovi postoje dva sistema uzgoja maline, i to: 

sistem grmova - sa kvadratnim i pravougaonim rastojanjem, i  sistem špalira (žive ograde) - vertikalni špalir i V-špalir (sistem) Sistem vertikalnog špalira za proizvodne zasade maline predstavlja najbolji i danas standardni sistem uzgoja ove vrste. Naime, uzgoj maline u formi žbuna danas se vrlo rijetko primjenjuje, i isti je odlika

- 32 -

Vodič o uzgoju maline i kupine amaterskog voćarstva. Špalirski način gajenja maline između ostalog obezbjeđuje, kako dovoljno manipulativnog prostora u malinjaku, tako i visoke prinose i dobar kvalitet ubranih plodova. Izdanci maline rastu uspravno, ali su skloni povijanju prema zemlji kada dozriju i počnu plodonositi. Iz tog razloga sistem špalira trebao bi biti konstruisan kao podrška izdancima kako bi održali uspravan rast. Kod sistema vertikalnog špalira naslon čine stubovi od drveta, ili betona čija je dužina 2-2,5 m, a širina 8-12 cm, i među kojima se učvršćuje pocinčana žica, prečnika 2-3 mm. Drvene stubove prije postavljanja naslona, u cilju zaštite, odnosno produžetka vremena trajanja, neophodno je do polovine njihove ukupne dužine nagorjeti, potopiti u motorno ulje, u rastvor bordovske čorbe ili premazati masnom bojom.

Sl. Uzgoj maline u sistemu vertikalnog špalira

Stubovi se u zemlju ukopavaju 50-70 cm, a razmaci istih, pri postavljanju naslona, kreću se od 6-10 m, što prvenstveno zavisi od bujnosti sorti koje se žele uzgajati i sistema uzgoja koji je odabran. Postoje dva osnovna tipa naslona kod sistema uzgoja u vertikalnom špaliru u zavisnosti od položaja žica u istom, koji su danas

- 33 -

Vodič o uzgoju maline i kupine zastupljeni u voćarskoj praksi kada je u pitanju uzgoj maline, a to su:  stubovi na kojima se nalazi dvospratno/trospratno jedna žica tzv. I-sistem,  stubovi koji nose dvospratno/trospratno duplu žicu u horizontali tzv. t-sistem Sistem I-špalira je obično u upotrebi kod dvogodišnjih kultivara, dok T-sistem je posebno praktičan kod jednogodišnjih kultivara, ali i malog broja dvogodišnjih, kao što je sorta miker. Kod I špalir sistema izdanci su pojedinačno vezani za svaki red žice i na taj način ne poliježu ka zemlji pod težinom roda. Obično su u ovom sistemu prisutna dva reda žice, prvi na visini 0,9 m, a drugi na 1,8 m, dok je visina stuba iznad zemlje 2,0 m. Rastojanja između redova kreću se 2,5 m, a u redu broj dvogodišnjih izdanaka, dakle koji plodonose na jedan dužni metar treba da je 6-7. Ovo je standardni način uzgoja sorte vilamet.

Sl. I - sistem špalira

Kod T-sistema špalira na stubovima se postavljaju dvije oko 60 cm duge poprečne letve (dimenzija 2,0 x 2,5 cm x 60 cm) koje su fiksirane za svaki stub na visini od približno 80 cm i 1,7 m iznad zemlje (slika). Galvanizirana žica ili plastificirana treba biti pričvršćena za svaki kraj drvene prečage pružajući se u dužinu cjelokupnog reda. Širina između dvije žice ili dva reda žice je 60

- 34 -

Vodič o uzgoju maline i kupine cm. Izdanci se usmjeravaju da rastu između žica ili redova žica. Kod dvogodišnje sorte maline mikeer broj izdanaka na jedan dužni metar u ovom sistemu uzgoja iznosi 5, a razmak između redova treba da je minimalno 3 m.

Sl. T - sistem špalira

4.5.2. Sistemi uzgoja kupine Postoje u osnovi dva glavna sistema uzgoja kupine: 

sistem grmova - sa kvadratnim i pravougaonim rastojanjem, i



sistem špalira - horizontalna palmeta i lepeza.

Naravno, uzgoj kupine u sistemu grmova, bez obzira na raspored žbunova, odlika je amaterskog-ekstenzivnog voćarstva. Sistem špalira, dakle i za kupinu, kao i za malinu predstavlja standardni i najrašireniji način uzgoja koji istoj obezbjeđuje intenzivnost proizvodnje, gust sklop i visoke prinose. Prednosti se ogledaju i u tome što je kupini u ovom sistemu obezbjeđena puna osvijetljenost svih dijelova biljke, a što opet ubrzava sazrijevanje i omogućuje formiranje krupnijih i kvalitetnijih plodova. Izdanci biljaka uzgajanih u špaliru bolje odrvenjavaju i u manjoj su opasnosti od izmrzavanja tokom zime. Izvođenje operacija kao što su prskanje, rezidba i berba su isto tako olakšane rasporedom izdanaka u prostoru. Špalirsko gajenje se preporučuje za veće

- 35 -

Vodič o uzgoju maline i kupine površine pod ovom kulturom, a istovremeno podrazumjeva u osnovi dva sistema: horizontalna palmeta i lepeza.

Sl. Uzgoj uspravnorastućih sorti kupine u sistemu lepeza

Uzgojni sistem lepeza danas predstavlja potpuno intenzivan načina gajenja kupine, a svoju primjenu nalazi i kod uspravnorastućih i puzajućih kultivara. Naime, kod uspravnorastućih sorti (genotipovi koji stvaraju veći broj izdanaka) najčešće su u upotrebi tri reda žica, broj izdanaka po jednom sadnom mjestu je 6-8, a redni razmak 2 m, odnosno međuredno minimalno 3 m.

Sl. Uzgoj puzajućih sorti kupine u sistemu lepeze

- 36 -

Vodič o uzgoju maline i kupine Kod puzajućih sorata (genotipovi koji formiraju manji broj prikorjenskihbizdanaka - većina komercijalnih aktuelnih sorata) takođe, najraširenije je korištenje tri reda žice, broj izdanaka po jednom sadnom mjestu je 3-4, a redni razmak 1-1,5 m, dok je rastojanje između redova minimalno 3 m.

Sl. Zasad kupine u sistemu uzgojnog oblika lepeza

4.6. Mjere upravljanja zasadima maline i kupine 4.6.1. Njega mladog zasada i rezidba maline Njega zasada maline u prvoj godini po sadnji podrazumjeva: redovnu obradu zemljišta, uništavanje korova, đubrenje, pomotehniku, zalijevanje, 3-4 puta, te pravovremenu i efikasnu zaštitu od štetnih bioloških agenasa. U pogledu pomotehnike, u prvoj godini po sadnji dio sadnice koji je ostao nakon sadnje (oko 20 cm iznad zemlje) u potpunosti se uklanja, i to u momentu kada novoformirani izdanci dostignu dužinu oko 25 cm. Ukoliko se stari dio sadnice ne ukloni isti će se tokom vegetacije razvijati i plodonositi (obzirom da je starosti dvije godine), ali na račun mladih izdanaka koji trebaju da se formiraju te godine kako bi plodonosili naredne, a u tom slučaju isti će zakržljati (neće se razviti dovoljno). Na kraju vegetacije doći će do sušenja starog dijela sadnice, a obzirom da se nisu razvili novi mladi prirasti koji bi

- 37 -

Vodič o uzgoju maline i kupine trebali plodonositi naredne sezone, te je prinos maline za naredni period doveden je u pitanje. Tokom vegetacije novoformirani izdanci se razvijaju popunjavajući cjelokupan redni prostor. Obzirom da su mladi izdaci savitljivi i obaraju se ka zemlji, kako bi se isti održali u uspravnom položaju i omogućili nesmetano izvođenje obrade zemljišta u zasadu, potrebno je paralelno uz žicu vezati špagu, između kojih se isti provlače i tako održavaju u uspravnom položaju.

Sl. Paralelno postavljena špaga uz žicu olakšava zadržavanje novoformiranih izdanaka uspravno

Na kraju prve godine uzgoja maline svako sadno mjesto mora obezbjediti 2 ili 3 nova izdanka, na potrebnom rastojanju. Po završetku vegetacije špaga se odvezuje i izdanci puštaju slobodno da padnu prema zemlji kako bi se tokom zime nalazili ispod snijega, i na taj način smanjila opasnost od izmrzavanja.

Sl. Puštanje izdanaka maline u jesen da slobodno padnu prema zemlji

- 38 -

Vodič o uzgoju maline i kupine U proljeće na početku vegetacije (obično krajem marta) vrši se prorjeđivanje izdanaka tako što se do osnove uklanjaju izmrznuli, slabi, polomljeni, nedovoljno razvijeni, a ostavljaju najbolji. Broj ostavljenih izdanaka kod sorte vilamet treba da iznosi 6 -7 izdanaka po dužnom metru, dok je taj broj kod sorte miker nešto manji i iznosi 5. Nakon prorjeđivanja ostavljeni izdanci vezuju se uz žicu, u cilju njihovog razvođenja i fiksiranja, klasičnim vezivanjem plastičnim vezivima ili vezivanjem pomoću plastičnih kopči. Nakon toga svaki ostavljeni izdanak prikrati se kosim rezom iznad pupoljka na visinu 1,8 - 2,0 m od zemlje, ili u praktičnom smislu na toliku visinu da iznad zadnje žice ostanu četiri pupoljka, odnosno na cjelokupnom izdanku 24. Ovo je proljetna rezidba maline. Nakon rezidbe slijedi plitko okopavanje rednih traka.

Sl. Šematski prikaz rezidbe maline

Tokom vegetacije pojavljuju se novi-mladi izdanci, od kojih se prva serija uvijek uklanja do osnove-zemlje. Međutim, postavlja se pitanje do kojeg momenta ove priraste treba uklanjati? Taj momenat mora da odredi sam farmer za sebe prema uslovima u svom zasadu, tako da kada bere sa starih izdanaka mladi dostignu i malo pređi visinu prve žice. Ti izdanci su najbolji za plodonošenje naredne sezone.

- 39 -

Vodič o uzgoju maline i kupine

Sl. Za vrijeme berbe starih izdanaka mladi trebaju dostići visinu prve žice

U praksi se često spominje da je taj momenat 15. maj. Međutim, najbolje je uraditi sljedeće: sve mlade izdanke koji se pojave do 15 maja uklanjati, a nakon istog ostale ostavljati. Ukoliko ostavljeni prirasti u vrijeme berbe dostignu prvu žicu, to je pravi momenat, a ukoliko pređu visinu iste sa uklanjanjem je trebalo ranije prekinuti, npr 13. maja. Nakon berbe orezani dvogodišnji prirasti se počinju sušiti od vrha prema osnovi, te se isti uklanjaju do osnove. Orezani dvogodišnji prirasti, se mogu ostaviti desetak dana u malinjaku, nakon rezidbe. U tom periodu oni služe kao zaklon mladim prirastima, koji ako bi se naglo izložili direktnom suncu lako dobijaju ožegotine na listovima. Nakon tog perioda, dodatno se uklanjaju oštećeni mlađi prirasti i zajedno sa starim se iznose i odmah pale. Kako bi se omogućila efikasna obrada rednog prostora mladi izdanci se ponovo pomoću paralelne špage uz žicu ostavljaju u uspravnom položaju, sve do kasne jeseni kada se puštaju slobodno da padnu prema zemlji.

- 40 -

Vodič o uzgoju maline i kupine

Sl.Puštanje izdanaka maline u kasnu jesen

4.6.2. Rezidba kupine Obzirom da kupina obrazuje veliki broj izdanaka, njena rezidba predstavlja redovnu agrotehničku mjeru koju je u zasadima ove kulture neminovno provoditi. Rezidba kupine podrazumjeva dva termina primjene:  

u vegetaciji i pred kraj vegetacije.

U prvoj godini po sadnji kupine, bez obzira da li je ona posađena u jesen ili proljeće, vrši se samo proljetna rezidba koja podrazumjeva skraćivanje izdanaka na dužinu 20-30 cm. Tokom prve vegetacije po sadnji, do sredine ljeta, iz korjenovog vrata dolazi do razvoja 2-4 izdanka, tako da se u ovom momentu na nadzemnom sistemu mogu definisati samo jednogodišnji prirasti. Jednogodišnji izdanci se ne diraju, dok se samo dvogodišnji dio sadnice eliminiše do osnove. Rezidba kupine u rodu (cjelovita) podrazumjeva intervencije na nadzemnom sistemu, dakle kako u proljetnom (pred kretanje vegetacije - mart), tako i u periodu vegetacije (prva polovina juna i septembra). Naime, obzirom da u sortimentu kupine dominiraju puzajuće sorte i da je kod

- 41 -

Vodič o uzgoju maline i kupine istih najzastupljeniji sistem uzgoja lepeza, rezidba tokom vegetacije kod istog podrazumjeva tri zahvata (generalno aplikativno i za ostale sisteme uzgoja), i to:  uklanjanje (do osnove) izdanaka koji su donijeli rod (odmah nakon berbe),  prikraćivanje (pinciranje) izdanaka za zamjenu na dužinu 1,8-2 m (do polovine juna mjeseca),  prikraćivanje bočnih prirasta na 6-7 listova do polovine septembra mjeseca).

Sl. Šematski prikaz rezidbe kupine

Proljetna rezidba, pred kretanje vegetacije (kraj marta mjeseca) podrazumjeva i još jedno prikraćivanje bočnih prirasta, tada na 3-4 pupoljka. Navedeni pomotehnički zahvati uveliko rješavaju i problem ostajanja veće količine nedozrelih plodova kupine na biljci, što je naravno nepoželjno, obzirom da direktno umanjuje prinos.

Sl. Proljetna rezidba kupine, skraćivanje plodonosnih mladara na 3-4 pupoljka

- 42 -

Vodič o uzgoju maline i kupine Neki proizvođači, poslije berbe skraćuju čitavu biljku na visinu od 30 cm, kako bi je ojačali. Glavni razlog ove mjere je smanjivanje pritiska od strane insekata i bolesti, tako što se uklanjaju svi zaraženi izdanci. Prinos je u tom slučaju manji sljedeće godine, jer se ne uklanjaju samo grančice koje su dale rod, već i novi izdanci. Još jedna mogućnost je, da se ova mjera provodi svake tri do četiri godine, ako je to potrebno, tako da smanjenje prinosa bude manje. Osim navedenih mjera veoma je važna i tehnika vezivanja izdanaka za žice naslona. Kao i kod maline, tokom zimskog mirovanja izdanci se puštaju da slobodno padaju po površini zemlje, te snijeg služi kao izolator u borbi protiv izmrzavanja, a ponovno vezivanje se obavlja u proljeće sljedeće godine.

4.6.3. Đubrenje maline i kupine Adekvatna ishrana-đubrenje biljke, jedan je od temeljnih faktora za postizanje odgovarajućeg rasta maline i kupine, zatim prinosa i kvaliteta plodova ovih vrsta voćaka. On je dobrim dijelom pod uticajem: teksture zemljišta, pH reakcije, te procenta-sadržaja organske materije. Prije same sadnje potrebno je izvršiti analizu zemljišta, kojom će se odrediti sadržaj svakog makro i mikrohranjiva u zemljištu, kao i pH reakcija istog. Takođe, analiza lista za sva hranjiva, i analiza iznošenja-pregled iznošenja N i K, trebali bi biti izvođene tokom vegetacione sezone za što preciznije određivanje hranidbenih potreba biljaka maline i kupine. Snaga rasta-vigor biljke, debljina izdanka, veličina lista, i njegova boja, su važni indikatori zdravstvenog stanja biljke i potrebe odgovarajućeg režima đubrenja.

- 43 -

Vodič o uzgoju maline i kupine

Sl. Jaki i zdravi izdanci maline sorte Villamette, kao rezultat adekvatnog programa đubrenja

Malina i kupina u BiH se uobičajeno đubre kombinacijom četiri različite metode: primjenom stajnjaka, rasipanjem granuliranihmineralnih đubriva, vodotopivim đubrivima - kristalonima putem sistema za navodnjavanje i folijarnim aplikacijom mikroelementima. Udio ukupnog đubrenja dodat svakom od navedenih metoda ovisi od sadržaja specifičnih nutrienata, prirodne plodnosti zemljišta, te vodenog potencijala sistema za navodnjavanje koji je u upotrebi. Ukoliko se ne posjeduje sistem za navodnjavanje đubrenje može biti izvršeno kombinacijom rasturanja stajnjaka i rasipanjem granuliranih đubriva.

4.6.3.1. Đubrenje stajnjakom Mada je stajnjak veoma glomazno đubrivo, te posjeduje relativno nizak sadržaj analizom utvrđenih nutrienata-hranjiva preračunato po toni istog, on predstavlja veoma vrijedan dio programa za đubrenje. Sadržaj hranjivih materija u stajnjaku je veoma varijabilan, zbog toga što vrlo često ima poremećen odnos između N-P-K. Pored toga stajnjak je sporodjelujuće đubrivo. Prema provedenim istraživanjima djelovanje istog traje tri godine. Prve godine se iskoristi 50%, druge 30%, a treće 20%. Prema tome sljedeći uobičajenu praksu obično bi goveđi zgorio stajnjak trebalo dodati svake treće godine u količini od 1-2 t po dunumu, naravno, ovisno od plodnosti zemljišta. Kokošiji stajnjak-stajnjak peradi, koji

- 44 -

Vodič o uzgoju maline i kupine ima visok sadržaj nitrogena-azota, preporučuje se dodavati u količinama od 0,5-1,0 t po dunumu. Kada je stajnjak u potpunosti i pravilno prerađen njegova primjena može biti u bilo koje vrijeme tokom sezone. Preporučuje se korištenje samo zgorjelog stajnjaka. Prilikom primjene organskih đubriva, posebno nezgorjelog stajnjaka obzirom da isti nije izreagovao, te da ga sačinjavaju nestruktuirani materijali, isti je veoma teško raširiti u rednom prostoru. Pored toga, nezgorjeli stajnjak predstavlja izvor sjemena različitih korovskih biljaka, te mnogobrojnih štetočina i bolesti. Zgorjeli stajnjak ili kompost (dobro razgrađena organska materija) mnogo je lakše aplicirati primjenom lopate ili vila, a ima višestruko djelovanje (popravlja i održava strukturu zemljišta, povećava plodnost zemljišta, stimuliše razvoj korisnih mikroorgamizama i dr.). Istraživanja su pokazala da se iz jedne tone goveđeg zgorjelog stajnjaka primjenjenog u zasadu maline i kupine iskoristi 2 kg efektivnog N. Kompost i slama izmješani sa stajnjakom predstavljaju vrijednu dopunu organske materije zemljištu, ali ipak imaju manju plodnost nego čist stajnjak. U zasadima maline i kupine organska materija - stajnjak dodaje se u jesen odmah nakon uklanjanja izdanaka koji su plodnonosili, kako bi isti reagovao tokom zime i oslobađao hranjiva, a ujedno i zagrijavao biljku. Organsko đubrivo može biti aplicirano na taj način da se sa obje strane reda otvore plitke brazde na razmaku 45 cm od izdanka, te se u iste položi stajnjak, nakon čega se brazde zatvore. Prilikom pripreme zemljišta za zasnivanje novog zasada maline i kupine kompost ili stajnjak najbolje je unijeti u redove/trake ili pak na uzdignute lijehe na dubinu 10 cm, prije sadnje. Stajnjak se može dodati na nakon sadnje kada biljka dostigne visinu oko 8 cm i više. Đubrenje stajnjakom treba da čini jedan dio ukupnog godišnjeg unošenja hranjiva u zasade maline i kupine, ali niukom slučaju jedini izvor biljnih hranjiva. Preporučuje se uz stajnjak dodatno đubriti mineralnim i vodotopivim đubrivima.

- 45 -

Vodič o uzgoju maline i kupine 4.6.3.2. Đubrenje mineralnim (granuliranim) đubrivima Tri su mineralna elementa koja malina i kupina zahtjevaju u najvećim količinama, i to: azot (N), kalij (K) i fosfor (P). Tokom prve godine za rast maline i kupine, potrebno je dodati približno 3,5 kg/dunumu N, bez obzira na tip rasta. Međutim, dodavanje mineralnih đubriva u prvoj godini trebalo bi odgoditi sve dok se izdanci ne pojave, budući da su mlade biljke maline i kupine izuzetno osjetljive, i time podložne oštećenjima izazvanim povišenom koncentracijom soli u zemljištu. Tokom narednih godina, preporučuje se minimalno 7,5 kg/dunumu stvarnog N dodati za dvogodišnje tipove maline i kupine, i 11 kg/ dunum stvarnog N godišnje za jednogodišnje tipove ovih vrsta voćaka. Fosfora treba dodati svake godine u količini od 2,5 -3 kg/ dunum. Takođe, i kalij treba primjeniti svake godine u količini od 5-6 kg/ dunum. U slučaju dvogodišnjeg tipa maline mineralna đubriva treba primjeniti u dva ili tri odvojena navrata, idealno bi bilo jedan u proljeće kada počinje novi rast, drugi krajem krajem maja i početkom juna, i konačno treći sredinom jula. Doprinos azota iz stajnjaka trebao bi se uzeti u obzir, kako bi se smanjile količine mineralnog đubriva. Ukoliko se aplicira zgorjeli stajnjak raspoloživost azota prve godine je oko 50%, dok ukoliko je apliciran svjež stajnjak raspoloživost ovog hranjiva u istoj godini može biti 90% što se mora uzeti u obzir. Mineralna đubriva primjenjuju se u trake 25-30 cm udaljene od biljaka i zatrpavaju se na dubinu 5-10 cm.

- 46 -

Vodič o uzgoju maline i kupine

Sl. Đubriva se kod maline i kupine apliciraju u redni prostor

Kombinacije mineralnih đubrenja koje se koriste u zasadima maline i kupine su: NPK 10:20:30, 10:12:26; te KAN i UREA. Količine istih su sljedeće: svake godine u kombinaciji sa stajnjakom potrebno je dodati 400-600 kg/ha NPK navedenih kombinacija, a u godinama kada izostaje primjena organskih đubriva, u količini 600-700 kg/ha. Proljetno đubrenje predstavlja prihranjivanje, i isto se obavlja primjenom azotnih mineralnih đubriva KAN ili UREA, u količini 200-300 kg/ha. Pored navedenog, prema potrebi, može se izvršiti i drugo prihranjivanje, i to u cilju eliminacije simptoma nedostatka azota, opet Kan-om ili ureom u količini 150-200 kg/ha.

4.6.3.3. Fertirigacija - đubrenje putem navodnjavanja Oko 25% od ukupne preporučene količine azota (N), fosfor (P), i kalij (K), i svi mikro elementi (ako je potrebno), može biti primijenjen prije sadnje. Preostale količine N, P, i K treba primjeniti putem sistema za navodnjavanje tokom vegetacione sezone. Putem fertirigacije trebalo bi valjano korigirati preostale količine N, P i K, ukoliko isti nisu primjenjeni granuliranim đubrivima, ili pak stajnjakom. Na većim površinama to će podrazumjevati dodavanje 3-5 kg/ dunumu stvarnog N, 1,5-2 kg/dunumu stvarnog fosfora i 3-4 kg/ dunumu stvarnog kalijuma. Većina N, P i K treba biti primjenjena između novog rasta izdanaka u proljeće i za vrijeme berbe.

- 47 -

Vodič o uzgoju maline i kupine Ne dodavati N nakon sredine avgusta. Na zemljištima bogatim organskom materijom, sav N, P i K može bit primjenjen putem sistema za navodnjavanje s izvrsnim biljnim rastom i prinosima. Najmanje 50% N treba da bude dodato u nitratnoj formi. Malina i kupina postižu daleko veći i kvalitetniji urod ukoliko se putem sistema za navodnjavanje unesu N i K, u odnosu kada se isti u potpunosti unesu putem granuliranih đubriva. Prilikom fertirigacije frekvencija je manje važna u odnosu na količinu đubriva koja se primjenjuje.

Sl. Postavljen sistem za navodnjavanje tipa kap po kap služi i za fertirigaciju

Tako primjena manjih količina đubriva više puta putem fertirigacije vrlo često može smanjiti potencijalne probleme od ozlijeda nastalih usljed povećane koncentracije soli u zemljištu. Vodotopiva gnjojiva se dodaju tokom 1-2 sata prilikom navodnjavanja tokom dana ili pak svaki drugi dan tokom perioda cvjetanja i plodonošenja. Komercijalana vodotopiva đubriva često su sastavljena od kombinacija N i K. Koncentrirana đubriva su lakša za primjenu obzirom da se u kratkom periodu da dovoljna količina hranjiva, u odnosu na razvodnjena gnojiva čija je primjena duža. Prilikom fertirigacije treba izbjegavati mogućnost zapušivanja sistema, te đubriva koja se primjenjuju na ovaj način moraju biti visoko topiva u vodi. Ukoliko se prilikom đubrenja primjenjuje više od jednog materijala, kombinovana đubriva moraju biti takva da ne

- 48 -

Vodič o uzgoju maline i kupine reaguju između sebe. Hemikalije koje se primjenjuju takođe, moraju biti kompatibilna komponenta sa elementima sa kojima će stupiti u kontakt nakon injektiranja u zalivnu vodu. Koncentrovana gnojiva sa veoma visokim ili niskom pH vrijednošću mogu korozirati bakar, cink, bronzane legure, i druge metalne dijelove sistema za navodnjavanje. Zbog toga komponente sistema koje dolaze u kontakt sa korozivnom smjesom đubriva trebaju biti izrađeni od nehrđajućeg čelika, plastike ili nekih drugih ne korozirajućih materijala. Sljedeća đubriva su doba izvor azota tokom fertirigacije: amonij nitrat, amonijev sulfat, kalcij-nitrat, urea, kalij nitrat, i amonijev fosfat. Rast maline i kupine prilično je sličan između različitih oblika azotnog đubriva, kg za kg, azota. Bilo koji uobičajeni zemljišni oblik-izvor kalijuma, hloridni, sulfatni ili nitratni mogže biti upotrebljen putem sistema za navodnjavanje. Međutim, kalijev sulfat i kalijev nitrat se preferiraju u odnosu na kalijev hlorid zbog mogućnosti njegove toksičnosti za malinu i kupinu. Fosfor koji se nađe u zemljištu ima značajnu mobilnost kada je dodat putem sistema za navodnjavanje u nižim mjerama. Malina i kupina generalno trebaju fosfor rano, tako da je veoma važno da isti bude primjenjen prilikom sadnje, ili neposredno nakon iste. Fosfatna gnojiva injektirana u sistem za navodnjavanje mogu reagovati sa klacijumom u zalivnoj vodi i dati nerastvorljive forme, što će dovesti do začepljenja emitera. Međutim, ispravno postupanje prilikom aplikacije đubriva putem fertirigacije može spriječiti ovu pojavu. Rješenje ovog problema može biti zakiseljavanjem fosforne kiseline u skladištu, ili miješanjem sa sumpornom kiselinom, ili injektiranje sumporne kiseline odmah nakon injektiranja fosforne kiseline. Ubrizgavanje kisele otopine u zalivnu vodu neznatno sprečava taloženje fosfora bez izazivanja bilo koji štetnih efekata u zemljištu.

- 49 -

Vodič o uzgoju maline i kupine 4.6.3.4. Folijarna primjena mikrohranjiva Povoljan raspon za mikrohranjiva-mikroelemente je dosta uzak i više štete je moguće izazvati ukoliko se isti primjene u prekobrojnim količinama, nego u slučaju njihovog nedostatka. Zbog toga, ne dodavati mikrohranjiva malini i kupini osim ako analiza lista ili vidljivi simptomi potvrde nedostatak istih. Ukoliko se nedostatak nekog mikrohranjiva identficira i potvrdi, folijarna aplikacija sa odgovarajućim mikroelementima treba biti dovoljna za ublažavanje nastalih poremećaja. Nekoliko folijarnih tretiranja u intervalima od približno deset dana razmakapojedinačno mogu biti neophodni sve dok simptomi ne nestanu. Sredstvo za vlaženje trebalo bi koristiti, ukoliko isto već nije uključeno u formulaciju mikrohranjiva. Folijarna aplikacija mikrohranjiva ne bi trebala biti primjenjivana tokom fenofaze cvjetanja maline i kupine zbog mogućih ožegotina cvijeta. Granulirane formulacije mikrohranjiva dodate u zemljište, generalno nisu učinkovite kao tretiranje putem lista.

4.6.4. Navodnjavanje maline i kupine Odgovarajuća količina vode neophodna je prilikom uzgoja maline i kupine, kako bi iste imale snažan rast i postizale visoke prinose. Oskudjevanje sa vodom u periodu razvoja ploda imaće za posljedicu sitne plodove. Najbolje bi bilo kada bi voda tokom cijele sezone vegetacije bila ravnomjerno raspoređena. Količina vode koju zahtjeva malina i kupina za svoj rast i razvoj zavisi od vremenskih uslova, stanja biljke, te energije rasta. Međutim, utvrđeno je da se najviše norme vlage koja se upotrijebi od strane ovih kultura kreće 0,5-0,8 cm dnevno. Malina i kupina mogu da koriste skoro svu vlagu koja se nalazi u površinskom sloju zemljišta, do 60 cm. Zemljišta se razlikuju po količini vode koju mogu zadržavati u ovoj zoni. Na primjer, dobro drenirana pjeskovita zemljišta mogu zadržavati vodu svega 5 cm, dok

- 50 -

Vodič o uzgoju maline i kupine ilovače zadržavaju razinu iste i do 10 cm. Generalno se smatra da sa navodnjavanjem treba početi kada je 50% raspoloživedostupne vlage u zemljištu iskorišteno. Sa maksimalnom procjenom, ova situacija će se javiti u 5-10 dana, ovisno od tipa zemljišta i padanja kiše. Kada je u pitanju izbor sistema za navodnjavanje maline i kupine preporučuje se sistem kap po kap. Isti posjeduje sljedeće prednosti: potrebna je manja količina vode, kao i snaga iste, omogućava ujednačen raspored vlage, te ne stvara povoljne uslove za razvijanje truleži ploda. Nedostaci istog podrazumjevaju: potrebu izvora dobro čiste vode (kako ne bi došlo do začepljenja istog), periodičnu zamjenu, mogućnost oštećenja istog tokom kultivacije zemljišta, te podložnost štetama koje mogu nanijeti glodari ili pak čovjek. Postoje dva tipa sistema za navodnjavanje tipa kap po kap, i to: 



klasični sistem za navodnjavanje tipa kap po kap sa perforiranim cijevima koje cijelom svojom dužinom iskapavaju vodu bez pritiska, a isti svoju primjenu posebno nalazi na ravnim parcela (T-tape), i sistem sa kapaljkama iz kojih se vod pod pritiskom izlučuje u zemljište blizu biljke, a isti svoju primjenu posebno nalazi na parcelama sa izrazitim nagibom u cilju što bolje distribucije vode.

U BiH najzastupljeniji je prvi tip sistema za navodnjavanje, odnosno T-tape. Različiti tipovi sistema za navodnjavanje postavljaju se tako što se samo pruže po površini zemljišta, ili se pak zatrpavaju u zemljište, ili se pak postavljaju u visini prve žice. Ukoliko se sistem ukopava u zemljište kapaljke se postavljaju na dubini 10-20 cm kako bi se spriječila opasnost oštećenja istih prilikom obrade zemljišta.

- 51 -

Vodič o uzgoju maline i kupine Potreba za zalijevanjem može se na veoma jednostavan način odrediti sljedećom metodom: uzme se u šaku malo zemlje, te se od iste pokuša formirati loptica. Uzorak zemljišta treba uzeti sa maksimalne dubine na kojoj se razvija korijen uzgajanih kultura (oko 15-25 cm). Ukoliko prilikom stiska šake uzorak zemlje ostane kompaktan zbijen (formira se loptica) sadržaj vlage u zemljištu je zadovoljavajući, međutim. Ukoliko se uzorak zemlje raspe u šaci (ne formira se loptica) sadržaj vlage u zemljištu je u padu, te je potrebno početi sa navodnjavanjem. Vrijeme i količina vode koju je potrebno obezbjediti navodnjavanjem mogu biti određeni i putem tenziometra. Male sonde se urone u zemljište toliko da vrh jedne dosegne dubinu 15 cm, a druge 30 cm. Kada se vlaga na 15 cm dubine zemljišta spusti ispod 40-50 % poljskog vodnog kapaciteta vrijeme je početi sa navodnjavanjem. Radi lakše orjentacije ugrubo, malina i kupina zahtjevaju 2,5-3,8 cm vode za sedmicu dana, koju treba obezbjediti bilo kišom ili navodnjavanjem od momenta cvjetanja do kraja berbe. Međutim, veće količine vode od 3,8 cm tokom sedmice su neophodne tokom razvoja plodova (juni). Uzgoj maline i kupine u zaštićenim prostorima zahtjevat će veće količine vlage nego kada je u pitanju uzgoj istih na otvorenom polju. Generalno, ne preporučuje se navodnjavanje dvogodišnjih kultivara maline (Willamette, Mikeer i dr.) u kasno ljeto i jesen, jer isto sprečava izdanke da potpuno dozriju i adekvatno se pripreme za zimu. U razmatranju koliko vode dodati navodnjavanjem, generalno se može reći toliku količinu da se u sloju od 60 cm dubine od površine zemljišta vlaga održi 100%. Treba napomenuti da je sistem za navodnjavanje samo oko 75% efektivan, tako 3,3 cm vode moralo bi se pustiti iz natapnog sistema da se obezbjedi 2,5 cm raspoložive vlage u zemljištu. Ne preporučuje se navodnjavanje vršiti većom brzinom isteka vode, nego što ista može biti upijena od strane zemljišta. Prekomjerno zalijevanje je rasipanje, a može biti i štetno, te ga treba izbjegavati. Ono može rezultirati pojavom nježnih, mekanih plodova, koji su izrazito osjetljivi na dodir, čime se

- 52 -

Vodič o uzgoju maline i kupine otežava manipulacija sa istim. Takođe, prekomjerno navodnjavanje ispire hranjiva, posebno azot, iz zone korijenovog sistema, te sprečava aeraciju zemljišta, zatim normalan rast korjena, te pogoduje razvijanju bolesti trulež korijena.

Sl. Efikasnost pri Navodnjavanju kupine sistemom „kap po kap“

5. AKTUELNI SORTIMENT DVOGODIŠNJE MALINE U BiH Vilamet (Willamette) - U SAD i Kanadi ovo je vodeća sorta maline. Takođe, i za naša proizvodna područja trenutno je najaktuelnija sorta ove voćne vrste. Američkog je porijekla, nastala na Univerzitetu u Oregonu, ukrštanjem, Njuburg x Lojd Džordž. Spada u grupu srednje ranih sorata, sa početkom sazrijevanja plodova u drugoj polovini mjeseca juna. Plod joj je srednje krupan do krupan, prosječne mase 5 g, kupastog

- 53 -

Vodič o uzgoju maline i kupine oblika, tamnocrvene boje, zadovoljavajuće čvrstoće, te prijatnog okusa i arome. Plodovi se lako beru, pogodni su za potrošnju u svježem stanju, ali i za različite vidove prerade. Srednje je snage rasta, ali pri intenzivnoj njezi može biti izrazito bujna, tako da formira veliki broj izdanaka koje treba prorjeđivati. Cvjeta srednje rano, samooplodna je i uglavnom jednorodna sorta, mada pojedinih godina, plodonosi i u dva navrata. U periodu punog plodonošenja, uz solidnu njegu, daje prinose i preko 10-15 t/ha. Naš aktuelni sortiment maline ne samo da kreaciju Vilamet svrstava u grupu ekonomski najznačajnijih sorti ove vrste, već joj u ovoj grupi daje i vodeću poziciju. Miker (Meeker) - Stvorena je u SAD. a u proizvodnju je uvedena još 1967. godine. Pripada grupi srednje kasnih sorti, sa početkom sazrijevanja plodova jednu sedmicu poslije Vilameta. Plod joj je krupan, oko 5,5 g, izrazito čvrst, prijatnog okusa i arome. Plodovi se mogu koristiti i kao stono voće, a posebno kao izuzetno pogodna sirovina za zamrzavanje. Izrazite je snage rasta, stvara manji broj izdanaka u odnosu na sortu Vilamet, ali su isti znatno bujniji. Posebno se preporučuje kao sorta prikladna za ravničarske terene, kojoj najviše odgovaraju međuredna rastojanja 2,8 - 3,0 m. Cvjeta srednje kasno, samooplodna je i jednorodna. Obezbjeđuje izuzetno visoke prinose 12-15 t/ha, pa čak i više. Zavidne je otpornosti prema antraknozi, ali je osjetljiva na viruse i niže temperature, zbog nešto kraće vegetacije. Sorta maline Miker, danas se uz Vilamet, najčešće preporučuje kao poželjan izbor za uzgoj ove vrste voćaka u intenzivnim zasadima.

- 54 -

Vodič o uzgoju maline i kupine 6. SORTIMENT KUPINE Sortiment kupine jako je raznolik. Najznačajnije sorte za intenzivne zasade kupine su bez bodlji i puzajućeg rasta. JUMBO - kasna, jako prinosna sorta, nastala mutacijom Black Satin. Ima debele i jake priraste, a rast joj je snažan. Plodovi su joj izuzetno krupni sa nešto kiselijim okusom. Srednje je osjetljiva na većinu bolesti kupine. Trenutno je u svjetskom sortimentu najbolja sorta kupine.

LOCH NESS - Sorta kupine nastala u Škotskoj 1990 god. i predstavlja prvi evropski kultivar bez bodlji. Samooplodna je sorta. Plod je srednje krupan, izduženo cilindričnog oblika, čvrst, sjajno crne boje, slatko nakiselog okusa sa izraženom aromom. Po osobinama ploda ova sorta je dosta slična divljoj kupini. Odlično se čuva nakon berbe i može se koristiti za svježu potrošnju kao i za različite vidove prerade. Srednje je bujna sorta i njeni izdanci dostižu visinu oko 3 m te imaju poluuspravan rast. Kasno cvjeta, njeni plodovi sazrijevaju srednje kasno do kasno. Osrednje je otpornosti prema najznačajnijim bolestima i štetočinama kupine.

- 55 -

Vodič o uzgoju maline i kupine 7. BERBA, KLASIRANJE I PAKOVANJE PLODOVA MALINE I KUPINE Obzirom da plodovi maline i kupine ne sazrijevaju jednovremeno, te se i njihova berba odvija u kontinuitetu, trajući vrlo često i do mjesec dana. Obezbjeđenje sigurnog plasmana, u cilju postizanja potpunih ekonomskih efekata, nije samo važan preduslov koji proizilazi iz dugog vremenskog perioda berbe plodova, već i zbog izražene nepostojanosti plodova ove vrste koji iziskuje plasman na tržište u što kraćem roku. Berba maline i kupine započinje kada plodovi poprime boju pokožice karakterističnu za datu sortu i kada se isti lako odvajaju od cvjetne lože. Prilikom berbe plodovi se ne smiju gnječiti, a beru se bez cvjetne lože i bez peteljke.

Sl. Pravilna berba plodova maline i kupine

Tokom perioda berbe, u zavisnosti od klimatskih uslova, ista se obavlja svaki drugi dan, a sama tehnika berbe podrazumjeva kidanje plodova, bez gnječenja, korištenjem palca, kažiprsta i velikog prsta. Za 1 ha zasada maline i kupine potrebno je i do 15 berača angažovanih svakodnevno, u trajanju od jedan mjesec. Posljednji podatak jasno ukazuje da je učešće troškova berbe u ukupnim troškovima proizvodnje navedenih kultura značajno izraženo (70-80%). Rani jutarnji i kasni popodnevni sati, vremenski su termini berbe plodova maline i kupine u toku dana. Plodovi ubrani

- 56 -

Vodič o uzgoju maline i kupine pri većim temperaturama vazduha ili po kiši, usljed nepoželjnih hemijskih procesa brzo se kvare i gube svoju upotrebnu vrijednost. Distribucija plodova koji su ubrani u ranim jutarnjim satima mora se izvršiti isti dan, a plodovi koji su ubrani u ranim jutarnjim satima mora se izvršiti isti dan, a plodovi koji su ubrani u kasnim popodnevnim satima, naredni dan. Plodovi maline i kupine stavljeni u promet moraju pripadati jednoj od sljedećih kvalitetnih kategorija: 





Ekstra kvaliteta (Plodovi ove kategorije moraju imati oblik, razvijenost i boju karakteristične za tretiranu sortu. Takođe, isti moraju biti ujednačeni po veličini, obliku, zrelosti, boji pokožice i bez čašice.), I kvaliteta (Plodovi ove kategorije moraju biti pravilno razvijeni, ujednačeni po veličini i stepenu zrelosti, uz odstupanje do 2% i sa izraženom bojom pokožice karakterističnim za datu sortu. Takođe, među plodovima ove kategorije njih do 5% mogu posjedovati čašćicu.), II kvaliteta (Plodovi ove kategorije ne moraju biti ujednačeni po zrelosti, a njih i do 10% mogu posjedovati čašicu.).

Malina i kupina se pri samoj berbi pakuje u posebnu ambalažu koja ne smije biti teška, skupa i koja mora biti podesna za rukovanje. Vrsta ambalaže prvenstveno zavisi od krajnje upotrebe obranih plodova. Ukoliko se plodovi beru za potrošnju u svježem stanju isti se pakuju u kutije (0,5-1 kg), od ljuštenog drveta, parafinskog kartona ili perforiranih plastičnih supstanci. Dimenzije kutija tako su podešene da je njih 10-15 moguće smjestiti u male, plitke, otvorene holandeze, dimenzija 45x24x7,5 cm, podesne za transport ubranih plodova.

- 57 -

Vodič o uzgoju maline i kupine

Sl. Ambalaža za berbu plodova maline i kupine

Plodovi maline i kupine za zamrzavanje pakuju se u drvene ili plastične holandeze, i to obično u dva sloja kako bi njihovo zamrzavanje bilo što lakše. Plodovi za preradu, takođe se pakuju u holandeze ili neku drugu prikladnu ambalažu, dok se plodovi za preradu u pulpu pakuju u pulpašku burad, uz korištenje sumporaste kiseline kao konzervansa.

Dešavanja koja su obilježila 2013 godinu Dešavanja koja su obilježila 2013 godinu su sljedeća :  Relativno visoka otkupna cijena maline (Vilamet 3,05 KM, Miker 3,25 KM/kg ),  Relativno visoka otkupna cijena kupine (Loch Ness 2,00 KM/ kg). Pored visoke otkupne cijene jagodastog voća u 2013 godini, zabilježena je i pojava tzv“suhog sindroma“ kod kupine Loch Ness koja je bila u prvoj godini roda, kao posljedica toga veća količina roda je opala prije pune zrelosti ili je pokazala simptome truljenja ploda.

- 58 -

Vodič o uzgoju maline i kupine

Kao uzrok ovakvog dešavanja direktno se može dovesti u vezu 2012 godina koja je imala nepovoljne uslove za rast i razvoj izdanaka, tako su izdanci ostali tanki sa slabo razvijenim korijenovim sistemom i u godini roda biljka nije u potpunosti mogla da ishrani sve plodove pa je dio plodova odbacila. Kao rješenje ovog problema se uspješnim pokazalo intenzivnije folijarno prihranjivanje izdanaka kupine kao i adekvatna zaštita preparatom na bazi hlor dioksida koji se pokazao kao dobro dezinfekciono sredstvo protiv gljivičnih oboljenja (trulež ploda i korijena). Početak 2014 godine je obilježen ranijim kretanjem vegetacije kao što se vidi na slikama:

Sl. Početak februara, rano otvaranje pupova na izdancima maline i izbijanje mladih izdanaka kupine (s lijeva na desno).

- 59 -

Vodič o uzgoju maline i kupine

SADRŽAJ

- Uvod ....................................................................................... 3 1. Značaj uzgoja maline i kupine .............................................. 4 2. Ekološki uslovi ...................................................................... 5 3. Biološke osobine .................................................................. 9 4. Predradnje za podizanje zasada maline i kupine ............... 19 5. Aktualni sortiment dvogodišnje maline u BiH .................... 53 6. Sortiment kupine ................................................................. 55 7. Berba, klasiranje i pakovanje plodova maline i kupine ....... 56 - Dešavanja koja su obilježila 2013. godinu ........................... 58

- 60 -

Vodič o uzgoju maline i kupine

- 61 -

Vodič o uzgoju maline i kupine

Štampanje ovog materijala realizovano je u sklopu UNDP-ovog projekta Jačanje lokalne demokratije/demokracije III - LOD III kojeg finansira Evropska unija. Mišljenja izražena u ovom materijalu su mišljenja autora i kao takva ne odražavaju službene stavove Evropske unije niti Razvojnog programa Ujedinjenih nacija. Sadržaj teksta je isključiva odgovornost Udruženja poljoprivrednika “Proizvođači maline—kooperanti” Željezno Polje—Žepče.

Projekat finansira Evropska unija

Ministarstvo pravde Bosne i Hercegovine

Empowered lives. Resilient nations.

Općina Žepče