Iman

IMAN

TEMELJI - SU[TINA - NEGACIJA dr. Muhammed Nu’ajm Jasin

Sarajevo 2001 - 1422. G.H.

Naslov originala

IMAN - HAKIKATUHU, ERKANUHU VE NEVAKIDUHU

Naslov prijevoda

IMAN - TEMELJI, SU[TINA , NEGACIJA

Pisac

dr. Muhammed Nu’ajm Jasin

Prevodilac

mr. Zuhdija Adilovi}

[erijatski recenzent

Muhamed Mehanovi}

Likovno - tehni~ki urednik

Ned`ad Kazi}, Fatih Farhat

Lektor

prof. Safet Sari}

Korektor

Sabina Deljkovi}, Omer Resulovi}

DTP

Kavazovi} D&T, Sarajevo

[tampa

“OKO” - Sarajevo

Tira`:

30 000 KNJIGA BROJ 5

^etvrto izdanje

BESPLATNI PRIMJERAK

Izdava~

Sva prava {tampanja i izdavanja zadr`ava Visoki saudijski komitet za pomo} BiH i Kulturni centar “Kralj Fahd” u Sarajevu [TAMPANO POD POKROVITELJSTVOM ^UVARA “DVA HRAMA” KRALJA FAHDA BIN ABDUL-AZIZA AL-SAUDA, KRALJEVINE SAUDIJSKE ARABIJE

CIP - Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i univerzitetska biblioteka Bosne i Hercegovine, Sarajevo UDK 297.1 Yasin, Muhammad Nu’aym Iman: temelji - su{tina - negacija / Muhammed Nu’ajm Jasin; (s arapskog preveo Zuhdija Adilovi}). - 4. izd. - Sarajevo: Visoki saudijski komitet za pomo} Bosni i Hercegovini, 1998. - 201 str.; 20 cm. - (Visoki saudijski komitet za pomo} Bosni i Hercegovini; knj. 5) Na kor. listu i hrptu Muhammed Nu’ajm Jasin. - Prijevod djela: Iman: hakikatunu, erkanuhu, ve nevakiduhu. - Bilje{ke: str. 179 - 197. ISBN 9958 - 880 - 00 - 8 COBISS - ID 450054

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog

PREDGOVOR Hvala Allahu Koji pou~ava peru, Koji ~ovjeka pou~ava onome {to ne zna. Hvala Allahu Koji je one koji vjeruju iz tmina na svjetlo izveo i na pravi put ih uputio: “I doista, ovo je pravi put moj, pa se njega dr`ite i druge puteve ne slijedite, pa da vas odvoje od puta Njegova.” (El - En‘am, 153) Uzvi{eni Allah tako|er veli: “Reci: ‘Zar su isti oni koji znaju i oni koji ne znaju?‘” (Ez - Zumer, 9). Uzvi{eni tako|er veli: “Zato vjerujte u Allaha i Poslanika Njegova i u svjetlo koje objavljujemo.” (Et - Tegabun, 8) Neka je Allahov blagoslov na U~itelja koji upu}uje najboljoj uputi: “Reci: ‘Meni je, doista, jasno ko je Gospodar moj‘” (El - En‘am, 57), na{eg Vjerovjesnika Muhammeda, sallallahu alejhi ve selleme. Najuzvi{enija znanost je spoznaja Allaha, a ona nas vodi spoznaji na~ina ispovijedanja vjere Njemu. [to se vi{e {iri vjerska znanost smutnje je sve manje, a neznanje sve slabije. U tradiciji se pominje: “Vrijednost alima (znalca) u odnosu na abida - pobo`njaka je kao vrijednost punog mjeseca u odnosu na ostale zvijezde.” Jer, najvredniji je, najuzvi{eniji i najdostojniji da bude primjen onaj ibadet koji je uskla|en i podudaran s ~asnm {erijatom. A cilj i svrha egzistencije ~injenje je ibadeta Allahu: “D`ine i ljude stvorio sam samo zato da Mi se klanjaju.” (Ez - Zarijat, 56) Visoki saudijski komitet raduje i ~ini mu ~ast da, po preporuci njegove visosti predsjednika Visokog saudijskog komiteta, princa Selmana b. Abdulaziza, guvernera provinicije Rijad, ponudi ovu biblioteku sastavljenu od najvrednijih kniga potrebnih muslimanu posebno u ovom vremenu. Akcenat smo stavili na moralne vrijednosti, u~vr{}enje vjerovanja, temelje islama, kompaktnost dru{tva i njegovu etiku, te uspostavljanje spona s prvom generacijom, najodabranijom i naj~estitijom zajednicom ashaba, koji su najbolje razumijevali i primjenjivali islam, nastoje}i valorizirati na{ iman, na{a djela i razmi{ljanje u svjetlu njihovog odnosa,

povezuju}i dunjaluk sa ahiretom, ‘ivot s onim {to slijedi poslije smrti. A to je istina koju nije mogu}e zanemariti, pogotovo uzimaju}i u obzir ~injenicu da smo izgubili hiljade na{e bra}e u bosanskoj tragediji. Kuda bi nas to onda vodilo? U okrilju ~asnog tefsira, plemenitog hadisa i ~iste islamske misli, ‘ivimo s ovom odabranom skupinom knjiga iz serije “Biblioteka bosanske porodice”, koju nudimo odraslom i malom, mu{ku i ‘ensku. Svako od njih mo‘e zeti iz njih shodno obimu znanja koje mu je Allah dao,oboru‘avaju}i se spoznajom i nalaze}i pravi put pomo}u Allahova svjetla. “Ostavio sam vas na ~istoj stazi po kojoj je isto i}i no}u kao i danju, s nje skre}e samo onaj ko je propao”- veli Poslanik, a.s. “Ostavio sam vam dvije stvari koje, ako ih se budete pridr`avali, ne}ete zalutati nikada: Allahovu knjigu i moj sunnet” - veli Poslanik, a.s., tako|er. Molim Allaha da ovo znanje bude od koristi, da ga u~ini blagoslovljenim i trajnim dobrim djelom i da nagradi svakog ko je u~estvovao u izlasku na vidjelo ove biblioteke, prevo|enju djela, pripremanju za {tampanje, distribuciji, kao i onog ko se njome okoristi, najboljom nagradom. On ~uje dove i odaziva se. Direktor Regionalnog ureda Visokog saudijskog komiteta za Evropu Naser b. Abdurrahman es - Saeed

BILJE[KA O AUTORU Puno ime mu je Muhammed Nu’ajm Abdus Selam Jasin. Ro|en je u Jordanu 11.6.1943. g. [erijatski fakultet zavr{ava 1964. g. na Damaskom univerzitetu, a 1965. zavr{ava fakultet prava na istom univerzitetu. Magistarski rad na komparativnom fikhu brani 1968. g. na ElAzharu. Iste godine daje magistrat iz prava na Kairskom univerzitetu. Doktorat okon~ava na El-Azharu, 1972. g., tako|er iz oblasti komparativnog fikha. Predava~em na Jordanskom univerzitetu postaje 1972. g., a od 1978. do 1992. predaje i na Kuvajtskom univerzitetu. Od 1992. do danas predava~ je na Jordanskom univerzitetu. Jedno vrijeme je vodio katedru komparativnog fikha na Kuvajtskom univerzitetu i jedan je od osniva~a {erijatskog fakulteta na tom univerzitetu. Bio je ~lan nau~ne komisije za kuvajtsku enciklopediju fikha. Aktivno u~estvuje u preradi programa fikha na fakultetima i du`e vremena ostaje ~lan stru~ne komisije za fetve u Jordanu. U~estvuje u komisijama za izradu pravilnika savremene islamske ekonomije. Postaje ~lanom ure|iva~kog kolegija za izdavanje nau~nih radova Jordanskog univerziteta u kojem i danas djeluje. Objavljuje veliki broj nau~nih radova iz fikha i {ire. Do sada je objavio deset knjiga, od kojih su dvije iz podru~ja akaida a tri o d`ihadu. Ove podatke smo dobili iz njegovog dosijea na Jordanskom univerzitetu i autor je izrazio radost i zadovoljstvo kada je saznao da }e ovo njegovo djelo biti {tampano na bosanskom jeziku.

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog

PREDGOVOR Hvala Allahu, Gospodaru svih svjetova; neka je salavat na Poslanika, Njegovu ~asnu porodicu, ashabe i sve njegove iskrene sljedbenike, do Sudnjeg dana! Akidet - tewhid temeljna je islamska znanost na kojoj se grade sve ostale islamske nauke. Misija svakog poslanika bila je sadr`ana u rije~ima “la ilahe illallah” - (Nema drugog boga, osim Allaha!) i zada}a svakog od njih je bila da ugradi tu ideju u srca svojih sljedbenika. Na`alost, na na{em podneblju se u zadnjem periodu uop}e nije radilo na pisanju i pripremi knjiga ili ud`benika iz ove oblasti koji bi odgovarali potrebama na{eg prosje~nog muslimana u Bosni, ili u~enika u na{im medresama. Na{ pristup ovoj oblasti svodio se na filozofsko teoretiziranje ili polufilozofsko - ilmul kelamsko debatiranje o svojstvima Allaha, d`.{., i pitanjima gajba. Me|utim, na{a bra}a u islamskom svijetu napisala su desetine savremenih djela i ud`benika iz ove oblasti, koja su zauzela svoje mjesto na ~uvanim islamskim fakultetima i univerzitetima. Jedno od op}eprihva}enih savremenih akaidskih djela me|u profesorima i studentima gotovo svih islamskih univerziteta jeste ovo djelo, koje je Allahovom, d`.{., voljom na{lo svoje mjesto i na na{em, bosanskom jeziku. Ta njegova prihva}enost od strane velikog dijela islamskog svijeta i jeste bila moj glavni motiv prilikom odluke za njegovo prevo|enje. Autor ovog djela je ~uveni profesor na Jordanskom univerzitetu, gdje i danas djeluje i radi. Nadam se da }emo ovim djelom popuniti veliku prazninu, koja je bila o~evidna u na{oj sredini. Molim Allaha, d`.{., da ovo djelo nai|e na prijem kod na{ih muslimana, kao {to je to slu~aj s na{om bra}om u arapskom svijetu, i Njega molim da me za trud koji sam ulo`io, prevode}i ovo djelo, nagradi na Sudnjem danu.

Prevodilac

UVOD Zahvala pripada samo Allahu; od Njega pomo} tra`imo i Njega za oprost molimo. Utje~emo se Allahu od zla nas samih i zlih djela na{ih. Koga Allah uputi na pravi put, za njega nema zablude, a koga u zabludu odvede, za njega nema upute. Svjedo~im da nema drugog boga, osim Allaha, i da je Muhammed, a.s., Njegov rob i poslanik. Osnova svakog nereda je suprotstavljanje Istini i odstupanje od njenog puta, a svako dobro je u slije|enju Istine i pridr`avanju njenog puta. Istina (“hak”) najsavr{enije je i najsvrsishodnije stanje u kojem je Allah, d`.{., stvorio stvorenja, ili od njih tra`i da takva budu. Sve na ovom svijetu stvorio je samo Allah, d`.{., i niko nije s Njim u tome u~estvovao. Svaku pojavu na ovom svijetu Allah, d`.{., postavio je na odre|en na~in i o njoj se adekvatno pobrinuo. A Allah, d`.{., savr{en je i daleko od bilo kakve gre{ke, te je u Njegovom stvaranju i odre|ivanju samo pravda i ispravnost. Zbog toga, sve {to odstupi od bo`anskog zakona i Njegove naredbe, neminovno propada. Nebesa i Zemlju Allah, d`.{., stvorio je po Istini i Svojom mudro{}u ih uredio, te su zbog toga u potpunom savr{enstvu i skladu. “Da Zemljom i nebesima upravljaju drugi bogovi, a ne Allah, nered bi njima zavladao.” (El-Enbija‘, 22) ^ovjek je, isto tako, jedno od Allahovih, d`.{., stvorenja i ispravnost njegovog `ivota ovisi o njegovoj spoznaji Istine i njenom slije|enju, a stranputica je neminovan rezultat njegovog nepoznavanja Istine, ili njenog odbacivanja, i pored toga {to ju je spoznao. Uzrok neispravnosti `ivota cjelokupnog ~ovje~anstva je nevjerovanje u Stvoritelja i neprihvatanje Njegovih naredbi, Upute i Istine koje je objavio. A uzrok ispravnosti cjelokupnog ovozemaljskog `ivota je vjerovanje u Allaha, d`.{., i u ono {to je On objavio i postupanje po Njegovom uputstvu u svim domenima ljudske djelatnosti. Zato je Allah, d`.{., rekao: “Od Mene }e vam uputa dolaziti, i onaj ko bude slijedio uputu Moju, ne}e zalutati i ne}e nesretan biti. A onaj ko okrene glavu od Knjige Moje, taj }e te{kim `ivotom `ivjeti i na Sudnjem danu }emo ga slijepa o`iviti.” (Ta-Ha, 123-124) Allahovu uputu }e slijediti samo onaj ko u Njega bude vjerovao, Njega se sje}ao, osje}ao

Njegovu prisutnost, svojstva i veli~inu. A ko na Allaha zaboravi, taj }e se i okrenuti od Njegove Upute. ^ovjek je, dakle, na ovom svijetu stavljen na ku{nju izme|u: sje}anja na Allaha, d`.{., i slije|enja Njegove upute, ili zaborava na Allaha i zablude. On je na raskr{}u ova dva puta; tre}i ne postoji. Pred njima je put imana, upute i sre}e, na ovom i budu}em svijetu, i put kufra (nevjerstva), zablude i nesre}e na oba svijeta. Zbog toga je najva`nije i najuzvi{enije {to ~ovjek mo`e nau~iti i pou~iti druge ljude pitanjima imana, njegovih temelja i obaveza koje se podrazumijevaju. A u isto vrijeme najpre~e ~im }e se za{tititi i naoru`eti je spoznaja kufra, njegovih uzroka i posljedica. Ako ~ovjek s tim bude na~isto, spoznao je put svoje sre}e i sigurno }e ga slijediti i ne}e odstupiti od njega; spoznao je i put nesre}e, te }e ga se sigurno kloniti. Nadamo se da }emo u ovoj knjizi objasniti - onim {to nam Allah, d`.{., podari od znanja i istine - pitanje imana i njegovih temelja, i uzroke kufra i njegove puteve. A jedino Allah, d`.{., omogu}uje uspjeh. Zato je sve, u ~emu pogodimo istinu, od Allaha, d`.{., Istinitog; {to pogrije{imo, to je od nas i {ejtana. Allaha, d`.{., molimo da nam oprosti i da zadu`i nekog od Svojih dobrih robova da ispravi gre{ke u ovoj knjizi i objasni istinu. Radi lak{eg kori{}enja ovom knjigom, njene teme }emo iznijeti u tri poglavlja: 1 - Temelji imana; 2 - Su{tina imana; 3 - Rije~i i djela koji izvode iz imana.

PRVO POGLAVLJE

TEMELJI IMANA

U ime Allaha, Svemilosnog, Milostivog! Allah, d`.{., ka`e: “Poslanik vjeruje u ono {to mu se objavljuje od Gospodara njegova, i vjernici - svaki vjeruje u Allaha, i meleke Njegove, i knjige Njegove, i poslanike Njegove: - Mi ne izdvajamo ni jednog od poslanika Njegovih. I oni govore: ‘~ujemo i pokoravamo se; oprosti nam, Gospodaru na{, Tebi }emo se vratiti!‘” (El-Bekare, 285) “O vjernici, vjerujte u Allaha, i Poslanika Njegova, i u Knjigu koju On Poslaniku Svome objavljuje, i u Knjigu koju je objavio prije. A onaj ko ne bude vjerovao u Allaha, i u meleke Njegove, i u knjige Njegove, i u poslanike Njegove, i u Onaj svijet - daleko je zalutao.‘”(En-Nisa‘ 136) ”Nije ~estitost u tome da okre}ete lica svoja prema istoku i zapadu; ~estiti su oni koji vjeruju u Allaha i u Onaj svijet, i u meleke, i u knjige, i u vjerovjesnike ...” (El-Bekare, 177) U poznatom hadisu o D`ibrilu koji je do{ao Poslaniku, a.s., u liku beduina i po~eo ga pitati o islamu, imanu i ihsanu, stoji da je Poslanik, a.s., o imanu rekao: “Da vjeruje{ u Allaha, Njegove meleke, Njegove knjige, Njegove poslanike, budu}i svijet i da sve {to se doga|a (dobro ili zlo) biva Allahovim, d`.{., odre|enjem.1 Ovih {est na~ela su temelji imana, temeljne postavke s kojima su dolazili svi poslanici, a.s., i o kojima govore sve objavljene knjige. Zato ni~iji iman nije potpun niti primljen, sve dok ~ovjek ne bude vjerovao u {est spomenutih temelja imana, na na~in koji je ozna~io Kur‘an i Sunnet Allahovog Poslanika, a.s. A ko zanije~e bilo {ta od njih, iza{ao je iz imana i postao nevjernikom. U sljede}im poglavljima }emo, in{allah, obra|ivati te temelje.

PRVI DIO VJEROVANJE U ALLAHA, D@.[. Vjerovanje u Allaha, d`.{., zna~i ~vrsto ubje|enje da je Allah, d`.{., Gospodar, Vladar i Tvorac svega. Jedini On zaslu`uje da mu se ~ini ibadet putem namaza, posta, dove, nade, strahovanja, poniznosti i pokornosti. On posjeduje sva svojstva savr{enstva, te je daleko od bilo kakve manjkavosti. Iman - vjerovanje u Allaha, d`.{., obuhvata tri principa: 1. - vjerovanje da je samo Allah, d`.{., Tvorac i Gospodar svega (tewhidur-rububijje); 2. - vjerovanje da se samo Njemu mo`e ibadet ~initi (tewhidul-uluhijje); 3. - vjerovanje da samo Njemu pripadaju imena i svojstva savr{enstva (tewhidul- esmai ves sifat). Zato ~ovjek ne mo`e biti vjernik u Allaha, d`.{., sve dok ne bude vjerovao da je On Gospodar svega i da drugog Gospodara nema; da je samo On Bog i da se samo On mo`e obo`avati i da je On potpuno savr{en u Svojim svojstvima i imenima i da niko drugi nije savr{en i potpun. Ovo su tri vrste tevhida koje ulaze u zna~enje imana u Allaha, d`.{.2 , a na sljede}im stranicama }emo detaljnije pojasniti svaki od njih.

1 - TEWHIDUR - RUBUBIJJE Tewhidur- rububijje, ukratko, zna~i: ^vrsto ubje|enje da je Allah, d`.{., Tvorac i Gospodar svega i da drugog Gospodara nema. Rije~ RABB u arapskom jeziku zna~i vlasnik - ravnatelj.3 A Allahov rububijjet nad Njegovim stvorenjima zna~i da ih je samo i jedini On stvorio, da je samo On njihov gospodar i da ih

18

Iman

samo On odr`ava i njima upravlja. Zato tewhidur - rububijje zna~i priznanje da je Allah, d`.{., jedini Tvorac svih stvorenja i njihov Gospodar, da ih samo On o`ivljava i usmr}uje, da im samo On donosi korist i nanosi {tetu i da im samo On mo`e udovoljiti molbi ukoliko se na|u u bezizlaznoj situaciji; da jedini On mo`e u~initi s njima sve {ta `eli, da samo On istinski daje i uzima; da samo On stvara i da je u Njegovim rukama sve. O tome nam Allah, d`.{., ka`e: “Samo On stvara i upravlja! Uzvi{en neka je Allah, Gospodar svjetova!” (ElE‘raf, 54) U ovu vrstu tevhida ulazi i vjerovanje u Allahovo, d`.{., odre|enje - vjerovanje da sve {to se doga|a, biva s Allahovim, d`.{., znanjem, voljom i mo}i.4 Drugim rije~ima kazano, ova vrsta tevhida bi zna~ila: saznanje i priznanje da je istinski pokreta~ i da u ovom svemiru istinski djeluje samo Allah, d`.{., stvaranjem, upravljanjem, mijenjanjem, usmjeravanjem (kretanja), pove}avanjem i smanjivanjem, o`ivljavanjem i usmr}ivanjem, i ostalo, i da mu se u svemu tome niko ne pridru`uje. Kur‘an veoma jasno govori o ovoj vrsti tevhida. Skoro ni jedno poglavlje Kur‘ana nije bez spomena ili bar posrednog ukazivanja na njega. On je kao temelj ostalim vjerovanjima tevhida, zato {to je samo istinski Tvorac, Vladar i Ravnatelj zaslu`an da mu se ibadet (svaki vid obo`avanja), skru{enost i pokornost ukazuje i upu}uje. I jedini On zaslu`an je da Mu se upu}uje zahvala, zikr, dova, nada, strahovanje i sl. Dakle, bilo {ta od ibadeta mo`e biti posve}eno samo Onome ko ima apsolutnu vlast i svime upravlja.5 S druge strane, samo je istinski Tvorac, Vladar i Ravnatelj dostojan svojstava veli~anstva, ljepote i savr{enstva, zato {to ta svojstva mo`e posjedovati samo Vladar svih svjetova, jer, nemogu}e je pripisati vlasni{tvo i vladavinu nekome ko nije `iv, ko ne ~uje, ne vidi, ko je nemo}an, nijem, koji nije u stanju uraditi ono {to `eli i koji nije savr{en u svome govoru i svojim djelima.6 Zato nalazimo da Kur’an ovu vrstu tevhida spominje u kontekstu zahvale Allahu, d`.{., (hamda), ibadeta, pokoravanja predanosti Allahu, d`.{., i u kontekstu obja{njenja Njegovih uzvi{enih svojstava i lijepih imena. U hamdu (zahvali) svaki musliman na svakom rekjatu u~i: “Hvala Allahu, Gospodaru svih svjetova!” (El-Fatiha, 2) Allah, d`.{., ka`e: “Ta, neka je hvaljen Gospodar nebesa, Gospodar zemlje, Gospodar svih svjetova!” (El-D`asije, 36) O pokoravanju i predanosti Njemu, Allah, d`.{., ka`e: “Reci: ‘Allahov put je jedini pravi put, i nama je nare|eno da Gospodara svjetova slu{amo.‘” (El-En‘am, 71) O obra}anju i iskrenom stremljenju samo Njemu, Allah,d`.{., ka`e: “Reci: ‘Klanjanje moje, i obredi moji, i `ivot moj, i smrt moja, doista su

Iman

19

posve}eni Allahu, Gospodaru svjetova.‘” (El-En‘am, 162) O obja{njenju da se samo Allah,d`.{., uzima za za{titnika, a niko drugi, Kur’an ka`e: “Reci: ‘Zar da za za{titnika uzmem nekog drugog osim Allaha, Stvoritelja nebesa i Zemlje! On hrani, a Njega niko ne hrani!‘ Reci: ‘Meni je nare|eno da budem prvi me|u onima koji se pokoravaju‘, i: ‘Nikako ne budi od onih koji mu druge ravnim smatraju.‘” (El-En‘am, 14) U kontekstu dove, Allah, d`.{., ka`e: “Samo On stvara i upravlja! Uzvi{en neka je Allah, Gospodar svjetova! Molite se ponizno i u sebi Gospodaru svome; ne voli On one koji se previ{e glasno mole.” (El-E‘araf, 54-55) U kontekstu ibadeta, Allah, d`.{., ka`e: “Za{to da se ne klanjam Onome Koji me je stvorio, a Njemu }ete se vratiti?” (Ja‘sin, 22) “O ljudi, klanjajte se Gospodaru svome, Koji je stvorio vas i one prije vas, da biste se kazne sa~uvali; Koji vam je Zemlju u~inio posteljom, a nebo zdanjem, Koji s neba spu{ta ki{u i ~ini da s njom rastu plodovi, hrana za vas. Zato ne ~inite svjesno druge Allahu ravnim!” (El-Bekare, 21-22) Zaista samo je Tvorac nebesa, Zemlje i svega {to je na njima, jedini zaslu`an da ga ~ovjek prihvati kao Boga i za{titnika, i da mu se potpuno preda, da Njemu dovu upu}uje i da se Njemu obra}a. S druge strane, mi primje}ujemo da Kur’an spaja Allahov, d`.{., rububijjet koji se ogleda u Njegovom vladanju nebesima i Zemljom i svime {to je na njima, i njihovom uzdr`avanju s Njegovim lijepim imenima i uzvi{enim svojstvima. Promotri Allahove, d`.{., rije~i u ajetu Kursi: “Allah je, nema boga osim Njega - @ivi i Vje~ni! Ne obuzima Ga ni drijeme` ni san. Njegovo je ono {to je na nebesima i ono {to je na Zemlji! Ko se mo`e pred Njim zauzimati za nekoga bez dopu{tenja Njegova?! On zna {ta je bilo prije njih i {ta }e biti poslije njih, a od onoga {to On zna - drugi znaju samo onoliko koliko On `eli. Mo} Njegova obuhvata i nebesa i Zemlju i Njemu ne dojadi odr`avanje njihovo. On je Svevi{nji, Veli~anstveni!” (El-Bekare, 255) Uistinu, Onaj koji je stvorio nebesa i Zemlju jedini je koji `ivi a ne umire, koji sve odr`ava, sve zna, za sve se brine, koji je Najuzvi{eniji i Najveli~anstveniji. Zatim pogledaj sljede}e Allahove, d`.{., rije~i: “Mi stvaramo ~ovjeka i znamo {ta mu do{aptava njegova du{a, jer Mi smo njemu bli`i od vratne `ile kucavice.” (Kaf, 16) “A kako i ne bi znao Onaj Koji stvara, Onaj Koji sve potanko zna, koji je o svemu obavije{ten.” (El-Mulk, 14) Nikakve, dakle, dvojbe nema u tome da Onaj Koji je stvorio stvorenja, njih i nadzire i da

20

Iman

On zna sve ono {to ona ~ine. A {to se ti~e onih koji priznaju da je Allah, d`.{., Gospodar i Tvorac svega, ali Ga ne izdvajaju u bo`anstvenosti, nego uz Njega obo`avaju i druge, niti Ga izdvajaju po Njegovim imenima i svojstvima, negiraju}i ih ili porede}i sa svojstvima stvorenja ili tuma~e}i ih u prenesenom zna~enju koje nema osnove; njima ovakav tevhid ne}e koristiti i uop}e ih ne izvodi iz kruga nevjerstva u krug imana. Allah, d`.{., nam u Kur’anu govori o nevjernicima (mu{ricima) koji su priznavali da je Allah jedini Tvorac svega, ali su, i pored toga, ostali mu{rici,7 zato {to nisu izdvajali Allaha, d`.{., u Njegovom uluhijjetu (obo`avanju samo Njega), nego su obo`avali i druge mimo Njega; i zato {to nisu u~inili tevhid Allahu, d`.{., u Njegovim imenima i svojstvima, tako {to su zanijekali i u njih nisu povjerovali. Zato Allah, d`.{., za njih ka`e: “Ve}ina ovih ne vjeruje u Allaha izuzev ako uz Njega druge budu obo`avali.” (Jusuf, 106) ^uveni mufessir, El-Mud`ahid, u komentaru ovog ajeta ka`e: “Njihov iman u Allaha je priznanje da nas je Allah stvorio i da nas On opskrbljuje, ali oni uz to priznanje ibadet ~ine i drugome mimo Njega.”8 Jedan dio uleme iz prvih generacija rekao je: “Kada ih upita{: ‘Ko je stvorio nebesa i Zemlju?’, oni odgovaraju: ‘Allah!’, ali, i pored toga, drugog obo`avaju.”9 Allah, d`.{., nam u Kur’anu kazuje da su i mu{rici vjerovali da je On tvorac, Opskrbitelj i Vladar: “A ako ih zapita{ ko ih je stvorio, sigurno }e re}i: ‘Allah!‘ Pa, kuda se onda odme}u?” (Ez-Zuhruf, 87) “Upitaj: ‘Ko vas hrani s neba i iz Zemlje, ~ija su djela sluh i vid, ko stvara `ivo iz ne`ivog, a pretvara `ivo u ne`ivo, i ko upravlja svim? ‘Allah‘, re}i }e oni, a ti reci: ‘Pa za{to ga se onda ne bojite?‘” (Junus, 31) Iz navedenih ajeta jasno se vidi da nije svako onaj ko prizna da je Allah Gospodar svega, ujedno i povjerovao u Allaha kao jedinog Boga kome se ibadet ~ini i kao Jedinog kome pripadaju sva imena i svojstva savr{enstva.10 Ve}ina ljudi ne pori~e Tvorca i Njegovo upravljanje stvorenjima, ali njihovo nevjerstvo je u obo`avanju drugog, mimo Allaha, d`.{.11

Iman

21

2 - TEWHIDUL - ULUHIJJE Tewhidul - uluhijje, ukratko, zna~i: ~vrsto ubje|enje da je samo Allah, d`.{., istinski Bog i da drugog boga nema i upu}ivanje svih vrsta ibadeta (obo`avanja) samo Njemu. Rije~ Ilah (Bog) u arapskom jeziku upotrebljava se u zna~enju rije~i “me’luh” (onaj ko se obo`ava - onaj kome se ibadet ~ini).12 A ibadet u arapskom jeziku zna~i poslu{nost, poniznost i pokornost. Pojedini alimi su definirali ibadet kao iskrenu ljubav s potpunom pokorno{}u. Ibadet koji nam je nare|en, u sebi sadr`i zna~enje poniznosti, a ujedno i zna~enje ljubavi, te je on potpuna poniznost prema Allahu, d`.{., s krajnjom ljubavlju prema Njemu. Zato ibadet Allahu, d`.{., nije ispravan ukoliko ne obuhvata oba spomenuta zna~enja i samo jedan od njih nije dovoljan za njegovu ispravnost. Allah, d`.{., mora biti dra`i ~ovjeku od svega {to postoji, a ujedno i uzvi{eniji od svega.13 Tewhidul - uluhijje se, dakle, temelji na iskrenom obo`avanju jedino Allaha, d`.{., su{tinski i formalno (u batinu i zahiru), tako da ni{ta od toga ne smije biti usmjereno ka nekom drugom mimo Allaha, d`.{. Zato vjernik Allaha obo`ava (ibadet ~ini), samo Njega i nikog vi{e, samo Njega istinski voli, samo od Njega strahuje, samo se od Njega nada, samo Njemu dovu upu}uje, samo se na Njega oslanja, samo prema Njemu iskazuje pokornost, poniznost, skru{enost i sve druge vrste i oblike ibadeta. Ovaj dio tevhida, u svojoj su{tini, sadr`i sve ostale dijelove: vjerovanje u Allaha kao Tvorca i vjerovanje Njega kao Jedinog koji posjeduje imena i svojstva savr{enstva, {to nije obratan slu~aj. Jer, vjerovanje i prihvatanje Allaha, d`.{., kao Tvorca i Gospodara, ne mora zna~iti da Ga se prihvata i kao Jedinog koji se obo`ava.14 ^ovjek mo`e priznati Allaha, d`.{., kao Tvorca, ali Ga ne obo`avati (ne ~initi mu ibadet). Isto tako, i vjerovanje u Allaha, d`.{., kao Jedinog Kome pripadaju imena i svojstva savr{enstva (tewhidul - esma’ves sifat), ne obuhvata ostale vrste tevhida. Ali, ~ovjek koji Allahu, d`.{., ~ini tewhidul-uluhijje, priznaju}i i prihvataju}i Ga kao Jedinog Koji zaslu`uje obo`avanje (da mu se ibadet ~ini) i da niko drugi, sem Njega, nije zaslu`an ni u kom vidu, time priznaje Allaha, d`.{., i kao Tvorca i Gospodara svega, i da samo Njemu pripadaju sva imena i svojstva savr{enstva, jer istinski ibadet mo`e biti samo Gospodaru Savr{enom, a ne nekome ko to nije.15 Jer, kako se mo`e obo`avati onaj ko nije tvorac stvorenja i ko njima ne upravlja, i kako se mo`e obo`avati onaj ko nije savr{en i potpun? Iz navedenog jasno se vidi da kelimei {ehadet (la ilahe illallah) u sebi sadr`i sve vrste tevhida, jer je njihovo zna~enje vjerovanje u tewhidul-uluhijje koji u sebi sadr`i i tewhidurrububijje i tewhidul-esmai ves sifat.

22

Iman

Zbog toga je ovom vrstom tevhida (tewhidul - uluhijje) po~ela vjera i njime se i zavr{ila; on je forma (zahir) i su{tina (batin) vjere i zbog njega su stvorena stvorenja. Allah, d`.{., ka`e: “D`ine i ljude sam stvorio samo da Me obo`avaju.” (Ez-Zarijat, 56) Ibn-Tejmijje veli: “Po ovoj vrsti tevhida se razlikuju muvehhidi od mu{rika - oni koji istinski obo`avaju Allaha, d`.{., od onih koji zajedno s Njim obo`avaju i druge - i zbog njega }e biti nagrada, ili kazna, na ovom i na budu}em svijetu, a ko njega ne bude prihvatio, ostat }e me|u mu{ricima.16 Radi ove vrste tevhida su poslani poslanici i objavljene knjige. Nema nijednog poslanika koji je poslan ljudima a da tewhidul - uluhijje nije bio temelj i su{tina njegovog misionarstva. Allah, d`.{., ka`e: “Mi smo svakom narodu poslanika poslali. Svi oni su govorili: ‘Obo`avajte samo Allaha, a klonite se kumira!‘” (En-Nahl, 36) “Prije tebe nijednog poslanika nismo poslali, a da mu nismo objavili: ‘Nema Boga osim Mene, zato Mene obo`avajte!‘” (El-Enbija‘, 25) Allah, d`.{., obavje{tava nas da su Njegovi poslanici Nuh, Hud, Salih i [u’ajb, svaki od njih, govorili svome narodu: “O narode moj, samo Allaha obo`avajte, vi drugog boga osim Njega nemate!” (El-Mu‘minun, 23; Hud, 61; El-E‘araf, 65) Allah, d`.{., tako|er nas obavje{tava da je Ibrahim, a.s., rekao svome narodu: “Ja okre}em lice svoje, kao pravi vjernik, prema Onome koji je nebesa i Zemlju stvorio; ja nisam od onih koji Njemu druge ravnim smatraju!” (ElEn‘am, 79) Ova vrsta tevhida je, dakle, su{tina islama, te je zbog toga prvi {art islama kelimei{ehadet. Allahov Poslanik, a.s., ka`e: “Islam se temelji na pet stupova: svjedo~anstvu da nema drugog Boga osim Allaha i da je Muhammed Allahov poslanik, obavljanju namaza, davanju zekata, postu mjeseca ramazana i hodo~a{}u Kabe.”17 Prihvatanje Allaha, d`.{., kao Jedinog Koji se obo`ava, od nas zahtijeva da se samo Njemu obra}amo svim vidovima ibadeta i da na{a srca pri tome budu potpuno ~ista od bilo kakvih drugih usmjerenja. Ovu formulaciju podrazumijeva: 1 - Obaveznost iskrene ljubavi prema Allahu, d`.{. ~ovjek ne smije u svojoj ljubavi imati nikog ravna ili iznad Allaha, d`.{. Zato, ako neko bude volio nekoga kao {to voli Allaha, d`.{., ili vi{e od toga, taj je u~inio {irk. Allah, d`.{., ka`e:

Iman

23

“Ima ljudi koji uzimaju druga bo`anstva mimo Allaha, vole ih kao {to se voli Allah. A oni koji iskreno vjeruju, vi{e vole Allaha!” (El-Bekare,165) U veliki {irk, koji Allah, d`.{., ne}e oprostiti, izuzev pokajanjem, spada i to da ~ovjek zavoli nekog drugog mimo Allaha, d`.{.18 ^ovjek je po svojoj prirodi sklon ljubavi prema samom sebi, svojim roditeljima, svojoj djeci, domovini, imetku i sl., a njegova iskrena predanost Allahu, d`.{., ne zna~i poni{tavanje ili sputavanje tog prirodnog osje}aja, nego se od vjernika tra`i da njegova ljubav prema bilo ~emu na ovom svijetu bude iza ljubavi prema Allahu, d`.{. Ljubav prema Allahu, d`.{., treba biti iznad svake druge ljubavi, tako da je ~ovjek spreman `rtvovati sve {to voli u ime Allaha, d`.{., ukoliko do|e do su~eljavanja izme|u onoga {to od njega zahtijeva ljubav prema Allahu, d`.{., i bilo ~ega drugog {to se voli. Allah, d`.{., prijeti onima koji daju prednost ovodunjalu~kim vrijednostima, koji ih uzdi`u iznad ljubavi prema Allahu, d`.{., pa ka`e: “Reci: ‘Ako su vam o~evi va{i, i sinovi va{i, i bra}a va{a, i `ene va{e, i rod va{, i imanja va{a koja ste stekli, i trgova~ka roba va{a, za koju strahujete da ne}e pro|e imati, i ku}e va{e, koje su vam drage - miliji od Allaha i Njegova Poslanika i od borbe na Njegovom putu, onda pri~ekajte dok Allah Svoju odluku ne donese! A Allah gre{nicima ne}e ukazati na pravi put.‘” (Et-Tevbe, 24) 2 - Obaveznost izdvajanja samo Allaha, d`.{., u dovi tevekkulu (oslanjanju) i nadi u pogledu onoga {to niko sem Allaha, d`.{., nije u stanju u~initi. Allah, d`.{., ka`e: “I pored Allaha, ne moli se onome ko ti ne mo`e ni koristiti ni nauditi, jer ako bi to uradio, bio bi, uistinu, nevjernik!” (Junus, 106) “A u Allaha se pouzdajte, ako ste vjernici!” (El-Maide, 23) “Oni koji vjeruju i koji se isele i bore na Allahovom putu, oni se mogu nadati Allahovoj milosti. - A Allah pra{ta i samilostan je.” (El-Bekare, 218) 3 - Obaveznost izdvajanja Allaha, d`.{., u pogledu strahovanja. Onaj koji smatra da mu pojedina stvorenja mogu nanijeti {tetu svojom voljom i snagom,19 te se zbog toga njih boji, taj je u~inio {irk Allahu, d`.{. Allah, d`.{., ka`e: “I samo Mene se bojte!” (En-Nahl, 51) “Ako ti Allah dadne kakvu nevolju, niko je osim Njega ne mo`e otkloniti, a ako ti za`eli dobro, pa, niko ne mo`e blagodat Njegovu sprije~iti; On njome nagra|uje onoga koga ho}e od robova Svojih; On pra{ta i milostiv je.” (Junus, 107) 4 - Obaveznost izdvajanja Allaha, d`.{., u svim vrstama tjelesnog ibadeta, kao {to je namaz, ruku’, sed`da, post, klanje kurbana, tavaf i svi vidovi jezi~nog ibadeta, kao {to je zavjet, tra`enje oprosta i sl. Ove, i sve druge vrste ibadeta, moraju biti upu}ene samo i

24

Iman

isklju~ivo Allahu, d`.{., a ko bilo {ta uputi nekom drugom, mimo Allaha, u~inio je {irk. Allah, d`.{., ka`e: “Allah sigurno ne}e oprostiti da Njemu druge smatraju ravnim, a oprostit }e kome ho}e ono {to je manje od toga. A daleko je zalutao onaj koji smatra da je Allahu neko ravan.” (En-Nisa‘, 116)

3 - TEWHIDUL - ESMAI VES SIFAT Tewhidul-esmai ves sifat, ukratko - zna~i ~vrsto ubje|enje da Allahu, d`.{., pripadaju sva imena i svojstva savr{enstva, da je On daleko od svih atributa nepotpunosti i da se On Svojim svojstvima odlikuje nad svim stvorenjima; svojstvima i imenima koja su nama poznata samo iz Njegovih rije~i i rije~i Njegovog Poslanika, a.s., bez ikakve njihove izmjene, bez njihovog cjelokupnog ili pojedina~nog negiranja, bez poku{aja njihovog potpunog shvatanja i obja{njenja njihove su{tine ili komparacije sa svojstvima stvorenja. Iz ove definicije se razumije da se tewhidul -esmai ves sifat zasniva na tri principa, pa ko se od njih udalji, ne}e biti vjernik u ovu vrstu tevhida:20 a - Vjerovanje da Allah, d`.{., ne sli~i stvorenje i da je daleko od svake manjkavosti. b - Vjerovanje u Allahova, d`.{., imena i svojstva koja su spomenuta u Kur’anu i Sunnetu, bez ikakvog oduzimanja ili dodavanja i bez iskrivljenja ili nijekanja. c - Prekidanjem svake `elje za poku{ajem spoznaje istinskog zna~enja tih svojstava. a - Pod prvim principom (temeljem) podrazumijeva se poricanje svake sli~nosti izme|u bilo kojeg od svojstava Allaha, d`.{., i svojstava stvorenja. Dokaz su rije~i Allaha, d`.{.: “I niko Mu ravan nije.” (El-Ihlas) “Allaha ni sa ~im ne uspore|ujte!” (En-Nahl, 51) Imam Kurtubi, tuma~e}i ajet: “Njemu ni{ta nije sli~no!”, ka`e: “Ovdje govori da Allah, d`.{., u Njegovoj uzvi{enosti, veli~anstvenosti, vlasti, lijepim imenima i uzvi{enim svojstvima ne sli~i niko od Njegovih stvorenja, niti se bilo ko od njih mo`e s Njime porediti; tako|er, i svojstva Allaha, d`.{., koji su u Kur’anu i sunnetu spomenuta, a ona su zajedni~ka po izgovoru u odnosu na Allaha, d`.{., i druga stvorenja, uop}e ne sli~e u svome stvarnom zna~nju. Jer, svojstva onoga koji je oduvijek, nisu kao svojstva onih koji su stvoreni...”21 A El-Vasiti-rahimehullahu te’ala - ka`e: “Ne postoji zat (bi}e) kao {to je Njegov zat, niti ime kao {to je Njegovo ime, niti djelo kao {to je Njegovo djelo, niti svojstvo kao {to je Njegovo svojstvo, izuzev u jezi~nom pogledu (izgovoru). Zat koji nije stvoren daleko je od toga da posjeduje svojstvo stvorenog, kao {to je nemogu}e i da stvoreno bi}e posjeduje svojstvo

Iman

25

Onoga koji nije stvoren. Sve ovo je pravac sljedbenika Istine, puta (sunne) Poslanika i d`em’ata prvih generacija muslimana.”22 Sejjid Kutub u svome tefsiru ovog ajeta, ka`e: “^ovjekova priroda, sama po sebi, u sve ovo vjeruje, jer,ne mogu tvorcu biti sli~ne stvari koje je sam stvorio.”23 U ovaj temelj spada i poricanje svega {to se suprotstavlja onome ~ime je Allah, d`.{., opisao Sam Sebe ili ~ime Ga je opisao Njegov Poslanik, a.s. Zato vjerovanje u Allaha kao Jedinog kome pripadaju imena i svojstva savr{enstva, zahtijeva negiranje i poricanje `ene, druga, partnera, pomaga~a, zagovara~a (izuzev Allahovom dozvolom) i za{titnika od poni`enja. Kao {to zahtijeva i poricanje drijeme`i i spavanja, umora, zamora, smrti, neznanja, nepravde, nehata, zaborava, nesanice, uobli~enja i ostalih svojstava manjkavosti. b - Drugi princip zahtijeva obaveznost ograni~avanja u svemu {to se pripisuje Allahu, d`.{., na ono {to je spomenuto u Kur’anu i vjerodostojnim hadisima. Jer, svojstva i imena Allaha, d`.{., saznaju se putem ~uvenja, a ne mi{ljenjem. Allah, d`.{., ne opisuje se, izuzev onim ~ime je Sam Sebe opisao ili ~ime Ga je opisao Poslanik, a.s. Isto tako i ne naziva se, osim imenima kojima je Sam Sebe nazvao, ili Ga je njima nazvao Njegov Poslanik, a.s. Zato {to Allah, d`.{., najbolje zna Svoja imena i svojstva, ka`e: “Reci: ‘Znate li bolje vi, ili Allah?‘” (El-Bekare, 140) Ako je Allah, d`.{., najznaniji Samom Sebi i ako su Njegovi poslanici samo istinu govorili, jer oni samo prenose ono {to im je Allah, d`.{. objavio, onda se na podru~ju Allahovih, d`.{., imena i svojstava - prihvataju}i ih, i obratno - moramo obratiti onome o ~emu nas je obavijestio Allah, d`.{., i Njegov Poslanik, a.s. Imam Ahmed bin Hanbel ka`e: “Allah, d`.{., ne opisuje se, izuzev onim ~ime je Sam Sebe opisao, ili ~ime Ga je opisao Njegov Poslanik, a.s., nimalo ne prekora~uju}i u tome Kur’an i hadis.”24 Nu’ajm bin Hammad - u~itelj Buharije - rekao je: “Ko Allaha uporedi s Njegovim stvorenjima, u~inio je kufr; ko zanije~e bilo {ta od onoga ~ime je Allah, d`.{., Sam Sebe opisao ili ~ime Ga je opisao Njegov Poslanik, a.s., u~inio je kufr, i ono ~ime je Allah, d`.{., opisao Sam Sebe i ~ime Ga je opisao Poslanik, a.s., ne mo`e se ni s ~im porediti.”25 Ovaj princip zahtijeva od svakog punoljetnog - {erijatski obaveznog - ~ovjeka da vjeruje u sve {to se prenosi od Allahovih imena i svojstava u Kur’anu i sunnetu Poslanika, a.s.; i da ih prihvati u njihovom jasnom i osnovnom zna~enju u arapskom jeziku, bez nijekanja bilo ~ega od njih i bez ikakvog iskrivljavanja u njihovom tuma~enju, odstupaju}i od njihovih zna~enja. c - Tre}i princip od ~ovjeka zahtijeva da vjeruje u sva svojstva koja su spomenuta u Kur’anu i sunnetu, bez pitanja o njihovoj su{tini i stvarnom zna~enju (u odnosu na Allaha, d`.{.), zato {to se spoznaja svojstava temelji na spoznaji bi}a, jer se svojstva razlikuju shodno razlici njihovih nosilaca. Kao {to se uop}e ne pita o Allahovom, d`.{., bi}u i Njegovoj

26

Iman

kakvo}i, isto tako nije ispravno pitati o Njegovim svojstvima.26 Prenosi se od velikog broja prvih generacija (selefa) da su, kad su bili upitani o Allahovom, d`.{., uspinjanju (elistiva’), rekli: “Uspinjanje je poznato, a na~in nepoznat, iman u njega je vad`ib (obavezan), a pitanje o njegovom na~inu je bid’at (zabranjeno).”27 Selef se, dakle, slo`io da je nama nepoznat na~in (uspinjanja Allaha, d`.{.) i da je pitanje o tome bid’at. Pa ako bi nas neko upitao: “Kako na{ Gospodar silazi na dunjalu~ko nebo?”, mi bismo mu rekli: “Kako On izgleda?”, pa ako ka`e da ne zna, mi }emo mu re}i: “Mi ne znamo kako On silazi, jer znanje o atributu zahtijeva znanje o nosiocu tog atributa. Pa kako od nas mo`e{ tra`iti da ti objasnimo na koji na~in Allah, d`.{., ~uje, vidi, govori, kako se uspinje i silazi, a ti ne zna{ kako On izgleda? Ako ti prihvati{ da je Allah, d`.{., i Njegovo postojanje sa svim svojstvima savr{enstva i da Mu niko nije sli~an - stvarna ~injenica, isto tako je i Njegov sluh, vid, govor, silazak i uspinjanje - stvarna ~injenica, a istovremeno ne sli~i sluhu stvorenja, njihovom vidu, govoru, sila`enju i uspinjanju.”28 Iz navedenog se vidi da ovu vrstu tevhida naru{ava nekoliko stvari, koje musliman ne bi smio sebi dozvoliti: 1 - Et-te{bih - upore|ivanje svojstava Allaha, d`.{., sa svojstvima stvorenja (antropomorfizam), kao {to kr{}ani upore|uju Isaa, a.s., sina Merjemina, jevreji Uzejra, a mu{rici svoje kipove sa Allahom, d`.{. Ili kao {to pojedine sekte upore|uju Allahovo, d`.{., lice s licem stvorenja, Njegovu ruku s rukama stvorenja, Njegov sluh s njihovim sluhom, i sl.29 2 - Iskrivljavanje zna~enja Allahovih, d`.{., svojstava alegori~nim tuma~enjem, ili bilo kakva zamjena i izmjena u njima (et-tahrif bit te’vil), kao {to je iskrivljavanje rije~i, imena i svojstava, dodavanjem ili oduzimanjem, ili promjenom harekete (konsonanta) u rije~i, kao {to su neki uradili s Allahovim, d`.{., rije~ima: “A Allah je sigurno s Musaom razgovarao.” (En-nisa’, 164) - tako {to su umjesto damme na rije~ Allah stavili fethu, da bi zna~enje bilo da Allah nije govorio sa Musaom, nego da je Musa Njemu govorio. Najispravniji put po pitanju Allahovih, d`.{., svojstava je pravac prvih generacija muslimana (selefa), pripisuju}i Allahu, d`.{., ono {to je On sam Sebi pripisao i ono {to mu je pripisao Njegov Poslanik, a.s., bez alegorije kojom se negiraju svojstva i bez uporedbe koja ne prili~i Allahovom, d`.{., veli~anstvu i jedno}i (vahdanijjetu). Zato, sve {to se spominje u Kur’anu i vjerodostojnim hadisima, kao {to je lice, ruke, uspinjanje, sila`enje, srd`ba, zadovoljstvo i ostala svojstva, mi pripisujemo Allahu, d`.{., bez uporedbe sa svojstvima stvorenja i bez alegori~nog tuma~enja koje vodi u njihovo nijekanje.30 I ka`emo, kao {to je rekao imam {afija: “Vjerujem u Allaha i sve {to je do{lo od Allaha, onako kako to On `eli i vjerujem u Allahovog Poslanika i sve {to je od njega do{lo, onako kako je to on mislio i `elio.31 3 -Et-ta’til - Shvatanje o li{enosti Allaha svih atributa, nijekanje Allahovih, d`.{., svojstava

Iman

27

i poricanje njihove povezanosti s bi}em Allahovim, d`.{., kao {to je negiranje Allahovog, d`.{., potpunog savr{enstva putem nijekanja Njegovih imena i svojstava. Ili negiranje opho|enja s Allahom, d`.{., ostavljanjem ibadeta ili poricanje veze izme|u stvorenja i njihovog Stvoritelja, ili, kao {to neki tvrde, da je materija oduvijek (nije nastala) i da je Allah, d`.{., nije stvorio.32 4 - Et-tekjif - razmatranje o kakvo}i: odre|ivanje kakvo}e svojstava Allaha, d`.{., i ustanovljenje njihove su{tine. Ovaj pravac prihvatanja Allahovih, d`.{., svojstava i imena, koja su spomenuta u Kur’anu i sunnetu, u njihovom prvobitnom zna~enju, bez uporedbe, iskrivljenja, nijekanja i razglabanja o njihovoj kakvo}i pravac je (mezheb) selefa - ashaba, tabi’ina i tabi tabi’ina. E{-{evkani ka`e: “Pravac selefa od ashaba, tabi’ina i tabi tabi’ina je prihvatanje i preno{enje dokaza (tekstova) o svojstvima u njihovom osnovnom zna~enju, bez ikakvog iskrivljenja, prenagla{ene alegorije, komparacije i nijekanja kome vodi najve}i dio te’vila (prenesenog tuma~enja). Oni bi, ukoliko ih neko upita o ne~emu od svojstava Allaha, d`.{., citirali dokaz i sustezali se od “rekla - kazala”, govore}i: “Allah, d`.{., rekao je ovako i mi ni{ta vi{e o tome ne znamo i na poku{avamo govoriti o onom {to ne znamo niti nam je Allah, d`.{., dao da to prekora~ujemo.” A ako bi pitalac nastojao od njih dobiti ne{to vi{e od toga, oni bi ga izgrdili, zabranjuju}i mu da se zanima za ono {to ga se ne ti~e i da tra`i ono do ~ega je nemogu}e do}i, izuzev ulaze}i u zabranjeno (bid’at), koje je mimo onog na ~emu su oni bili, a {to su upamtili od Allahovog Poslanika, a.s., a tabi’ini od ashaba i tabi tabi’ini od tabi’ina. U ovim odabranim stolje}ima bio je jedinstven stav i govor po pitanju svojstava Allaha, d`.{. Oni su se brinuli o onome o ~emu im je Allah, d`.{., naredio da se brinu i {to im je naredio da izvr{avaju, po~ev{i od imana u Allaha, d`.{., pa do obavljanja namaza, davanja zekata, posta, had`a, d`ihada, udjeljivanja imetka u razne dobrotvorne svrhe, {to je garancija pobjede u D`ennetu i spasa od d`ehenemske vatre. Zatim, upu}ivanja na dobro i odvra}anja od zla, spre~avanja nasilnika od nereda svim raspolo`ivim sredstvima; nisu se zanimali ni~im drugim {to Allah, d`.{., nije tra`io da ~ine niti ih zadu`io. Zato je vjera tada bila ~ista od primjesa novotarija.33

28

Iman

ALLAHOVA, D@.[., LIJEPA IMENA Allahova, d`.{., lijepa imena su Njegova vlastita imena, o kojima nas je On obavijestio u Kur’anu i Njegov Poslanik, a.s., u hadisima. Svako od ovih imena ukazuje na jedno ili vi{e svojstava Allaha, d`.{. Svako ime je izvedeno iz glagola doti~ne rije~i, kao El-‘Alim Sveznaju}i, izvedeno iz glagola ‘alime - znati. Isti je slu~aj s imenima El-Kadir - Svemogu}i, Es-Semi’ - Onaj koji sve ~uje, El-Besir - Onaj koji sve vidi, i sa svim ostalim imenima. A ime koje u sebi sadr`i zna~enja svih ostalih imena i svojstava je Allah. Islamski u~enjaci razilaze se po pitanju korijena te rije~i: jedni smatraju da je izvedena iz rije~i el-ilah, a drugi smatraju da uop}e nije izvedena.34 Ova imena su, ujedno, i svojstva Allaha, d`.{., i u tome nema kontradiktornosti. Er-Rahman je, ujedno, i ime i svojstvo Allaha, d`.{. Sva Allahova, d`.{., imena ukazuju na odre|ena zna~enja koja su, bez izuzetka, atributi pohvale.35 Allahova, d`.{., imena su nazvana “lijepa”, zato {to se njima naziva i opisuje Najljep{i i {to imaju najplemenitija zna~enja. Tewhidul-esmai ves sifat od nas zahtijeva da vjerujemo u svako ime kojim je Allah, d`.{., nazvao Sebe i u zna~enje na koje doti~no ime ukazuje, kao i u njegovu refleksiju na nas same. U Kur’anu se , na primjer, navodi ime “Er-Rahim”, i mi vjerujemo da je to ime Allaha, d`.{., da ono ukazuje da je Allah, d`.{., Milostiv i da }e se On smilovati kome bude htio. Isti je slu~aj sa svim imenima koja su spomenuta u Kur’anu i sunnetu.36 {to se ti~e broja Allahovih, d`.{., lijepih imena, u hadisu se spominje 99; Buharija i Muslim prenose hadis od Ebu-Hurejrea, r.a., u kome je rekao. “Allahov Poslanik, a.s., rekao je: Allah, d`.{., ima 99 imena, stotinu manje jedno. Ko ih nau~i, i po njima postupi, u}i }e u D`ennet. Allah je vitr (nepar) i voli vitr.”37 Islamska ulema slo`na je u tome da rije~i Poslanika, a.s., “devedeset devet imena”, ne zna~e da su ona sva obuhva}ena tim brojem, nego da je u ovom hadisu spomenuto 99 imena i da }e, ko ih nau~i napamet i po njima se vlada, u}i u D`ennet. A ovim se hadisom ne nije~u ostala Allahova, d`.{., imena. Ovim hadisom se, dakle, obavje{tava da }e u}i u D`ennet onaj ko ovih 99 imena “obuhvati”, a ne da Allah, d`.{., ima samo 99 imena.38 Dokaz da Allah, d`.{., ima imena o kojima nas nije obavijestio, nego ih zadr`ao kod Sebe u gajbu, hadis je Poslanika, a.s., u kome stoji: “Ni jednog muslimana ne}e zadesiti kakva neda}a ili `alost, da ka`e: ‘Allahu dragi, ja sam Tvoj rob, sin roba Tvoga i robinje Tvoje; moj `ivot je u Tvojoj ruci; nada mnom se sprovodiTvoja presuda; Tvoja odredba prema meni je

Iman

29

pravedna; ja Te molim svakim Tvojim imenom kojim si Sebe nazvao, ili si ga u Svojoj knjizi objavio, ili si otkrio nekome od Svojih robova, ili si ga zadr`ao kod Sebe u gajbu, da Kur’an u~ini{ prolje}em mog srca; nestankom moje tuge i odlaskom moje neda}e i pote{ko}e!’, a da Allah, d`.{., ne}e od njega odstraniti njegovu neda}u i njegovu tugu zamijeniti rado{}u.” Ashabi tada reko{e: ‘Allahov Poslani~e, ho}emo li ove rije~i u~iti napamet?’ ‘Svakako!’, odgovori on. ‘Svako ko ih ~uje, trebao bi ih nau~iti napamet.’”39 A {to se ti~e “obuhvatanja” Allahovih, d`.{., imena u prethodnom hadisu, pod time se podrazumijeva njihovo pam}enje, razumijevanje, vjerovanje u njih, nastojanje da se o njih ne oglu{i, postupanje prema njihovim zna~enjima u na{em odnosu prema Allahu, d`.{., i molba Allaha, d`.{., njima. Zna~enje hadisa bi bilo: ko ih nau~i napamet, razmi{ljaju}i o njihovom zna~enju i postupaju}i po onome {to ona od njega zahtijevaju i priznavaju}i svetost Onoga koji se njima zove, u}i }e u D`ennet.40

DOKAZI ZA TEWHIDUL - ESMAI VES SIFAT Dokazi iz Kur’ana i sunneta za ovu vrstu tevhida su mnogobrojni. Ni jedno kur’ansko poglavlje nije spomena Allahovih, d`.{., imena i svojstava, ~ak ni jedna stranica Kur’ana. Kur’an spominje Allahova, d`.{., imena i svojstva i na njih ukazuje u raznim temama o kojima govori: u govoru o tevhidu, ibadetu, zakonodavstvu, u kontekstu nare|enja i zabrane, obe}anja i prijetnje, kazivanja i navo|enja primjera. Ovom prilikom }emo spomenuti suru (poglavlje) koja sadr`i sve oblasti ove vrste tevhida i najzna~ajniji ajet u Kur’anu. [to se ti~e sure, to je sura Ihlas, koja odgovara tre}ini Kur’ana po svojoj vrijednosti, kako se navodi u hadisu.41 Allah, d`.{., ka`e. “Reci: ‘On je Allah - Jedan! Allah je uto~i{te svakom! Nije rodio i ro|en nije, i niko mu ravan nije!’” Ova uzvi{ena sura obuhvatila je pripisivanje svakog vida savr{enstva Allahu, d`.{., i negiranje svake manjkavosti. U njoj Allah, d`.{., nas obavje{tava da je On jedini Bog i da je On uto~i{te svemu, da nije rodio niti je ro|en i da Mu niko nije ravan. Rije~ “Ehad” zna~i Onaj kome niko nije sli~an niti ravan.42 Ovo ime, pak, ukazuje na to da je Allah, d`.{., Jedini koji zaslu`uje da mu se obra}amo prilikom neda}a i nevolja. Ovu ~injenicu ne naru{ava postupak onih koji su skrenuli s puta istine i zalutali, pa se obra}aju, a okre}u se od Stvoritelja, d`.{. Jer, ako je Allah, d`.{., Tvorac i Upravitelj svega i ako nema drugog Tvorca i Upravitelja, onda je obra}anje nekom drugom velika besmislica, jer je sve u Njegovim rukama.43 Dakle, kao {to se imenom “El-Ehad” nije~u sve osobine manjkavosti i nepotpunosti, isto tako se imenom “Es-Samed” potvr|uju sva svojstva savr{enstva i veli~ine.44

30

Iman

Zbog toga je Allahov Poslanik, a.s., rekao da ova sura odgovara tre}ini Kur’ana, jer u sebi sadr`i kompletan akaid islama koji se temelji na pripisivanju svih svojstava savr{enstva Allahu, d`.{., a negiranju svojstava manjkavosti i na obo`avanju samo Njega Jedinog, u svim vidovima ibadeta. Cijeli Kur’an je, u stvari, akidet koji obja{njava ljudima {ta su du`ni vjerovati od svojstava i imena Allaha, d`.{.,: {erijat, koji obja{njava ljudima njihova prava i obaveze, na~in me|usobnog opho|enja, kazivanja i pripovijesti kojima Kur’an obja{njava ljudima Allahove zakonitosti u Njegovom odnosu prema ljudima i kojima se detaljno obja{njava nagrada i kazna, obe}anje i prijetnja Allaha, d`.{. ^uveni alim, Ibn-Kajjim, u komentaru ove sure, ka`e: “Sura Ihlas sadr`i sve vrste tevhida i sve {to smo du`ni vjerovati od svojstava Allaha, d`.{., od vahdanijjeta (jedno}e) kojom se negira bilo kakav vid sudruga Allahu, d`.{., samedijjeta (Allaha, d`.{. kao uto~i{ta svemu), nijekanja poroda i ro|enja {to je nu`nost samedijjeta i nijekanje bilo koga ravnog Njemu, {to za sobom povla~i negiranje bilo kakve sli~nosti i pore|enja s drugim.” Ova sura, dakle, sadr`i pripisivanje svih vidova savr{enstva Allahu, d`.{., i negiranje svake vrste nepotpunosti, negiranje bilo koga sli~nog i istog Njemu u Njegovom savr{enstvu i negiranje bilo kakvog sudruga. Ove temeljne naznake su su{tina nau~nog tevhida po kome se njegov nosilac razlikuje od svih sekti zablude i {irka.45 A {to se ti~e ajeta, to je ajet Kursi za koji Allahov Poslanik, a.s., ka`e da je najuzvi{eniji ajet u Kur’anu, a u kojem Allah, d`.{., ka`e: “Allah je - nema Boga osim Njega - @ivi i Vje~ni! Ne obuzima Ga ni drijeme` ni san! Njegovo je ono {to je na nebesima i ono {to je na Zemlji! Ko se mo`e pred Njim zauzimati za nekoga bez dopu{tenja Njegova?! On zna {ta je bilo prije njih i {ta }e biti poslije njih, a od onoga {to On zna - drugi znaju samo onoliko koliko On `eli. Prijestolje Njegovo obuhvata i nebesa i Zemlju i Njemu ne dojadi odr`avanje njihovo; On je Svevi{nji, Veli~anstveni!” (El-Bekare, 255) Ovaj uzvi{eni ajet obuhvata sva tri dijela tevhida, jer sadr`i Allahova, d`.{., lijepa imena i Njegova svojstva; svako od njih predstavlja jedan od principa islamskog akideta. Rije~i: “Allah je - nema Boga osim Njega” utvr|uju princip uluhijjeta (prihva}anje samo Allaha, d`.{., kao onoga ko se obo`ava), koji je sr` i temelj kompletnog tevhida, na kome po~iva pogled na cjelokupni `ivot i iz kojeg proizilazi obo`avanje i obra}anje u vidu ibadeta samo Allahu, d`.{., te ~ovjek ne mo`e biti rob nikome, izuzev Njemu; nikome se ne}e obra}ati u vidu ibadeta, osim Njemu; nikome ne}e biti pokoran, izuzev Njemu; nikome se ne}e obra}ati za presudu izuzev Njemu i ni od koga ne}e uzimati zakon, ideale, propise pona{anja, niti na~ine shvatanja, izuzev od Allaha, d`.{.46 A rije~i Allaha, d`.{., “@ivi i Vje~ni”, Svevi{njem Bi}u pripisuju dva uzvi{ena svojstva: ElHajj (`ivi) je Onaj kome pripada vje~iti `ivot i vje~iti opstanak, kojem nema po~etka niti kraja.47 @ivot kojim se opisuje Allah, d`.{., sopstveni je samostalni `ivot koji nije proiza{ao

Iman

31

iz nekog drugog izvora, kao {to je slu~aj sa `ivotom stvorenja kojima je `ivot podario njihov Stvoritelj. Njegov `ivot je, oduvijek i zauvijek, koji ne po~inje od nekog momenta niti se zavr{ava u nekom vremenu.48 A El-Kajjum je Onaj koji odr`ava sva stvorenja i upravlja cijelim svemirom, u svim njegovim stanjima. On je, dakle, Upravitelj svih stvorenja. On ih opskrbljuje, ~uva, pazi i odre|uje im ono {to On ho}e.49 Ova dva imena (El-Hajj i El-Kajjum) spadaju me|u najve}a (najodabranija) Allahova, d`.{., imena, jer se na njima temelje sva ostala Allahova, d`.{., lijepa imena i zna~enja svih njih se svode na zna~enje ova dva imena. Atribut `ivota ima sva svojstva savr{enstva i nijedno od njih ne izostaje, izuzev ukoliko se radi o slabom - nepotpunom `ivotu, a po{to Allah, d`.{., `ivi potpuno savr{enim `ivotom, Njemu pripada svaki vid savr{enstva. A svojstvo (El-Kajjum) u sebi sadr`i Njegovu potpunu neovisnost i apsolutnu mo}, jer On Sam po Sebi postoji i nikome nije potreban ni u kom pogledu. On uzdr`ava svakog drugog, te je sve {to postoji ovisno o Njegovom, d`.{., postojanju i Njegovoj odredbi.50 Ova dva imena imaju veliki utjecaj na ~ovjeka koji u njih vjeruje i koji sebi predstavlja njihova uzvi{ena zna~enja. Njegova savjest }e stalno biti vezana za Allaha, d`.{., ljubavlju, ibadetom i pokorno{}u, jer je svjestan i dobro zna da je Allah, d`.{., njegov Gospodar, taj koji ure|uje i odre|uje njegov `ivot i sve {to se de{ava oko njega prema Svojoj mudrosti i odre|enom planu. On }e se u svome `ivotu pridr`avati pravila sistema kojim upravlja ta Mudrost i nad kojim se sprovodi pomenuti plan i iz njega }e crpiti svoje vrijednosti i smjernice i po njemu }e se ravnati u svim situacijama u kojim se na|e.51 A rije~i Allaha, d`.{.: “Ne obuzima Ga ni drijeme` ni san” potvrda su da On sve odr`ava i da sve postoji zahvaljuju}i Njemu. Jer, drijeme` i san su suprotni savr{enom `ivotu i potpunoj neovisnosti.52 A rije~i Allaha, d`.{.,: “Njegovo je ono {to je na nebesima i ono {to je na Zemlji”, potvr|uju Njegovu apsolutnu vladavinu nad svim {to postoji, vladavinu koja ni~im nije ograni~ena, koja je daleko od bilo kakvog sudruga. Ovo vjerovanje, ukoliko se u~vrsti u srcima ljudi, ima veoma veliki utjecaj u njihovom `ivotu. Sejjid Kutub, rahimehullahu, veli: “Ukoliko se pravilno shvati apsolutno vlasni{tvo Allaha, d`.{., onda postaje jasno da ljudi, u osnovi, ne posjeduju ni{ta, nego da ih je svime {to posjeduju zadu`io Jedini istinski Vlasnik, koji posjeduje sve. Zato moraju da se u toj zadu`bini vladaju po uputstvima istinskog Vlasnika koji ih je tim zadu`io. A Njegova uputstva obja{njena su u Njegovom zakonu, {erijatu, i oni nemaju pravo prekora~iti ta uputstva jer }e izgubiti pravo na raspolaganje povjerenim i njihovi postupci }e biti bespravni. Sama ~ovjekova svijest o ovoj ~injenici, njegov osje}aj da je istinski vladar svega {to postoji na nebesima i Zemlji Allah, d`.{., shvatanje da on sam nije pravi vlasnik svega za {to ka`e da posjeduje i da je Njegov pravi vlasnik Allah, d`.{., osje}aj da je sve {to posjeduje samo pozajmica na odre|eno vrijeme, koju }e, nakon toga, ponovo uzeti njen

32

Iman

Vlasnik koji mu je ustupio to na odre|eno vrijeme, sama svijest o tim ~injenicama dovoljna je da ubla`i `estinu ~ovjekove pohlepe i po`ude, njegove {krtosti, tvrdi~luka i bijesne grabe`ljivosti. I u isto vrijeme dovoljna je da u ~ovjeku proizvede sre}u i zadovoljstvo onim {to mu od opskrbe do|e, tolerantnost i dare`ljivost uz ono {to ima. I da ~ovjekovo srce ispuni smireno{}u i zadovoljstvom, bez razlike da li imao ili ne. Zato se ne}e previ{e `alostiti za onim {to ga mimoi|e niti }e se previ{e radovati onome {to je istinski `elio, pa dobio.53 A rije~i Allaha, d`.{.: “Ko se mo`e pred Njim zauzimati za nekoga bez dopu{tenja Njegova?”, poja{njenje su stepena uluhijjeta (bo`anstvenosti) i stepena ubudijjeta (ropstva). Jer svako je stvorenje rob Allahu, d`.{., i ni u kom slu~aju ne mo`e pre}i granice ropstva, niti iz njih iza}i, i zato ne}e mo}i ~initi za drugoga, izuzev po Njegovom odobrenju. Ovom ~injenicom islamsko vjerovanje postavlja jasnu granicu izme|u ropstva (‘ubudijjeta) i gospodarstva (rububijeta), tako da se uop}e ne mije{aju i nemaju ni{ta zajedni~ko od svojstava i osobina.54 A Allahove, d`.{., rije~i: “On zna {ta je bilo prije njih i {ta }e biti poslije njih, a od onoga {to On zna - drugi znaju samo onoliko koliko On `eli”, potvrda su da Allahovo, d`.{., znanje obuhvata cjelokupan prostor, vrijeme i sve stvari. I obja{njenje da su stvorenja nemo}na i da je njihovo znanje nepotpuno, da mogu znati samo ono {to im Allah, d`.{., odobri.55 Vjerovanje muslimana u ovo svojstvo Allaha, d`.{., i dubok osje}aj u njegovom srcu da samo Allah, d`.{., sve zna, utje~e na vjernika da stalno ima naumu Allaha, d`.{., i da pazi na Njegove odredbe, da se brzo kaje ukoliko u~ini kakvo lo{e djelo i da je svjestan slabosti i neznanja i Allahove, d`.{., blagodati prema njemu kroz sve ~emu ga pou~i od istine. Sve to ~ovjeka ~ini stalno i neprestano zahvalnim Allahu, d`.{., i dalekim od oholosti, rasipni{tva i hvalisanja. A Allahove, d`.{., rije~i: “Prijestolje Njegovo obuhvata i nebesa i Zemlju i Njemu ne dojadi odr`avanje njihovo”, dokaz su Njegove apsolutne mo}i. Zatim, Allah, d`.{., zavr{ava ovaj uzvi{eni ajet spomenom dva Svoja lijepa imena: “On je Svevi{nji, Veli~anstveni”. Svevi{nji je onaj ko je iznad svih stvorenja56 i niko ne mo`e dose}i do Njega, a ko god to poku{a, Allah, d`.{., }e ga poniziti i vratiti u ponor na ovome svijetu, a kazniti i poniziti na budu}em svijetu. A Veli~anstveni (El-Azim) je Vlasnik veli~ine i sve je manje od Njega te ne postoji ni{ta ve}e i veli~anstvenije od Allaha, d`.{.57 Kad se u ~ovjeku u~vrsti istina o Allahovoj, d`.{., veli~ini i uzvi{enosti, on se nikada ne}e uzoholiti niti postati tiranin, nego }e se Allaha, d`.{., bojati, od Njega strahovati i biti pristojan prema Njemu i Njegovim stvorenjima.58 Ovo su samo neki od pokazatelja uzvi{enosti i veli~ine, (ajetul - kursije). Zato bi ga svaki musliman trebao nau~iti napamet i razmi{ljati o njegovom zna~enju da ga se stalno prisje}a i nastoji izvr{iti sve {to od vjernika zahtijeva. O vrijednosti ovog ajeta govore mnogi hadisi. Buharija prenosi od Ebu - Hurejrea, r.a.,

Iman

33

drugi hadis u kome stoji da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: “Kad legne{ u svoju postelju, prou~i ajetul - kursi: “Allahu la ilahe illa huvel Hajjul Kajjum” - do kraja ajeta pa }e ti Allah, d`.{., podariti ~uvara koji }e te {tititi od {ejtana, tako da ti ne}e mo}i pri}i sve dok ne osvane{.59 A Muslim prenosi u svome Sahihu od Ubejj bin Ka’ba, da je rekao: “Allahov Poslanik, a.s., rekao je: ‘O Ebu-Munzir, zna{ li koji je najvredniji ajet u Kur’anu? ‘Allah i Njegov Poslanik najbolje znaju’, rekoh. Allahov Poslanik ponovo re~e: ‘O Ebu-Munzir, zna{ li koji je najvredniji ajet u Kur’anu?’ Ja mu tada rekoh: ‘Allahu la ilahe illa huvel Hajjul Kajjum!’ Allahov Poslanik me pomilova po grudima i re~e: ‘Neka ti je prijatna nauka, o Ebu-Munzir!’”60

DRUGI DIO VJEROVANJE U MELEKE Jedan od temelja imana je vjerovanje u meleke. Pod njim se podrazumijeva ~vrsto ubje|enje da postoje meleki (bi}a) koja je Allah, d`.{., stvorio od nura (svjetlosti), da oni potpuno izvr{avaju nare|enja Allaha, d`.{., da uop}e ne grije{e i da vr{e odre|ene funkcije za koje ih je Allah, d`.{., zadu`io.61 Meleki su, dakle, jedna vrsta stvorenja Allaha, d`.{., i iman ~ovjeka nije ispravan, sve dok ne povjeruje u njihovo postojanje i u sve {to se u Kur’anu i vjerodostojnim hadisima prenosi od njihovih svojstava i radnji, bez ikakvog dodavanja ili oduzimanja i bez ikakvog iskrivljenja. Allah, d`.{., ka`e: “Poslanik vjeruje u ono {to mu se objavljuje od Gospodara njegova, i vjernici - svaki vjeruje u Allaha, i meleke Njegove, i knjige Njegove, i poslanike Njegove.” (El-Bekare, 285) A u hadisu, koji prenosi Buharija od Omera, r.a., kad je D`ibril pitao Alejhiselama o imanu, Poslanik, a.s., rekao je: “Da vjeruje{ u Allaha, Njegove meleke, Njegove knjige, Njegove poslanike, Sudnji dan i da vjeruje{ da sve {to se de{ava - od dobra i zla - biva s Allahovim, d`.{., odre|enjem.” Postojanje meleka utemeljeno je na nepobitnim dokazima u koje je nemogu}e posumnjati. Zato je nijekanje njihovog postojanja kufr po saglasnosti svih muslimana i po kur’anskom tekstu, jer Allah, d`.{., ka`e: “A onaj ko ne bude vjerovao u Allaha, d`.{., i u meleke Njegove, i u knjige Njegove, i u poslanike Njegove, i u onaj svijet - daleko je zalutao.” (En-Nisa‘, 136) Onaj ko je pro~itao sve ajete i hadise koji govore o melekima, njihovim osobinama, radnjama i stanjima, ustanovit }e da oni, uglavnom, obja{njavaju njihov odnos prema Allahu,

Iman

35

d`.{., svemiru i ~ovjeku. Allah, d`.{., podu~io nas je onom {to nam je od svega toga potrebno za ~i{}enje na{eg akaida i na{ih srca i za ispravnost na{ih djela. A {to se ti~e su{tine meleka, kako ih je Allah, d`.{., stvorio i detaljnih podataka o njima, to ja Allah, d`.{., ostavio za Sebe. Ovo i jeste jedna od osnovnih osobina islamskog vjerovanja, koja obuhvata sveop}e istine i upoznaje nas s njima u onolikoj mjeri koja je potrebna ljudima da bi ispravno postupali na ovome svijetu i bili spa{eni na budu}em, i samo onoliko koliko je njihov razum u stanju shvatiti. Zato nam Allah, d`.{., nije otkrio sve gajb (nevidljive) stvari, bilo da se one odnose na Allaha, d`.{., i Njegova svojstva i imena, ili na Njegova nevidljiva stvorenja. Iskreni vjernik ~vrsto vjeruje u sve o ~emu nas je obavijestio na{ Gospodar, uop}eno ili pojedina~no, i ni{ta na to ne}e dodati niti oduzeti, niti }e se truditi da sazna ono o ~emu nas Allah, d`.{., nije obavijestio od gajba, niti }e se upu{tati u rasprave o tome.

OSOBINE MELEKA Iz prethodnog se razumije da nas Allah, d`.{., nije detaljno obavijestio o njihovim osobinama nego je samo pone{to o njima kazao. Obavijestio nas je da su oni stvoreni prije Adema.62 U Kur’anu se spominje kako ih je Allah, d`.{., obavijestio da }e stvoriti ~ovjeka i da }e ga u~initi svojim namjesnikom na Zemlji: “A kada Gospodar tvoj re~e melekima: ‘Ja }u na Zemlji namjesnika postaviti’, oni reko{e: ‘Zar }e ti namjesnik biti onaj koji }e na njoj nered ~initi i krv proljevati? A mi Tebe veli~amo i hvalimo i, kako Tebi dolikuje, {tujemo!’ On re~e: ‘Ja znam ono {to vi ne znate!’” (El-Bekare, 30) A {to se ti~e tvari od koje su stvoreni, Allahov Poslanik, a.s., obavije{tava nas da ih je Allah, d`.{., stvorio od nura. Imam Muslim bilje`i hadis od Ai{e, r.a., da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: “Meleki su stvoreni od nura, a d`ini od usplamtjele vatre, a Adem je stvoren od onoga o ~emu vam je ve} kazano.63 Ajeti i hadisi koji govore o melekima ukazuju na to da su oni stvorenja od nura, da nemaju materijalni lik koji se mo`e vidjeti ili osjetiti ljudskim ~ulima i da oni nisu kao ljudi; ne jedu, ne piju, ne spavaju i ne `ene se; nemaju `ivotinjskih strasti pri sebi i sa~uvani su od grijeha i pogre{aka; ne posjeduju ni jednu od fizi~kih osobina koje posjeduju ljudi.64 Oni imaju mogu}nost da se pretvore i poka`u u ljudskom obliku, Allahovom, d`.{., dozvolom. O tome nas obavje{tava Allah, d`.{., u Kur’anu, kada govori o D`ibrilu, a.s., koji je do{ao Merjemi u ljudskom liku: “I spomeni u Knjizi Merjemu: kad se od uku}ana svojih na isto~nu stranu povukla i jedan zastor, da se od njih zakloni, uzela, Mi smo k njoj meleka

36

Iman

D`ibrila poslali i on joj se prikazao u liku savr{eno stvorena mu{karca.” (Merjem, 16-17) Isto tako se D`ibril spominje i u poznatom Hadisu, kada je do{ao da pou~i ashabe zna~enju islama, imana, ihsana i predznacima Sudnjeg dana. Omer, r.a., navodi da je on do{ao u liku ~ovjeka ~ija je odje}a bila izuzetno bijela, a kosa izuzetno crna, na kome se uop}e nisu vidjeli tragovi putovanja i da je sjeo naspram Allahovog Poslanika, a.s., prisloniv{i svoja koljena uz njegova i staviv{i svoje ruke na njegove noge, a zatim ga po~eo pitati. Allah, d`.{., obavijestio nas je jo{ da oni imaju krila ~iji se broj razlikuje od meleka do meleka. Allah, d`.{., ka`e: “Hvaljen neka je Allah, Stvoritelj nebesa i Zemlje, Koji meleke sa po dva, tri i ~etiri krila ~ini izaslanicima; On onome {to stvara dodaje {to ho}e, On, uistinu, sve mo`e.” (Fatir, 1) Muslim i Buharija prenose hadis od Abdullaha bin Mes’uda, r.a., u kome stoji da je Allahov Poslanik, a.s., vidio D`ibrila i na njemu 600 krila.65 Ovo je sve {to nas je na{ Uzvi{eni Gospodar obavijestio o ovim ~asnim stvorenjima, njihovoj prirodi i naravi, i mi u to vjerujemo onako kako je do nas do{lo i ni{ta vi{e o tome ne pitamo, jer da je u detaljnijem obja{njenju bilo koristi za nas, sigurno to od nas ne bi bilo skriveno. Jer, Allah, d`.{., Milostiv je i Blag prema nama i On nas pou~ava istini i dobru.

^ASNI ROBOVI A {to se ti~e njihovog odnosa prema Allahu, d`.{., on se temelji na potpunoj pokornosti, ibadetu i potpunom izvr{avanju Njegovih nare|enja, i samo se u tom smislu govori o njihovom odnosu prema Allahu, d`.{., jer oni nisu bogovi mimo Njega niti su Njegovo potomstvo sinovi ili k}eri - kao {to su tvrdili mu{rici. “Oni govore: ‘Milostivi ima dijete! Hvaljen neka je On! A meleki su samo robovi po{tovani. Oni ne govore, dok On ne odobri i postupaju onako kako On naredi. On zna {ta su radili i {ta }e uraditi, i oni }e se samo za onoga kojim On bude zadovoljan zauzimati, a oni su i sami, iz strahopo{tovanja prema Njemu, bri`ni.‘” (El-Enbija‘, 26-28) “Boje se Gospodara svoga koji vlada njima i ~ine ono {to im se naredi.” (EnNahl, 50) “... Koji se onome {to im Allah zapovijedi ne}e opirati, i koji }e ono {to im se naredi izvr{avati.‘” (Et-Tahrim, 6)

Iman

37

Oni su, dakle, jedna od mnogobrojnih Allahovih, d`.{., stvorenja koja su Njemu pokorna i koja ni{ta nisu u stanju u~initi sama od sebe niti su u stanju bilo {ta Allahu, d`.{., predlo`iti. Oni su neprestano zauzeti ibadetom Allahu, d`.{., i izvr{avanjem Njegovih nare|enja. Allah, d`.{., ka`e: “Svakome od nas mjesto je odre|eno; mi smo u redove poredani, i samo Njega hvalimo.” (Es-Saffat, 164-166) Ovo je prava istina o melekima. Zato u {irk spada njihovo obo`avanje ili tra`enje pomo}i od njih, ili vjerovanje da oni mogu bilo {ta u~initi po svojoj volji. Allah, d`.{., ka`e: “On vam ne}e narediti da meleke i vjerovjesnike bogovima smatrate. Zar da vam naredi da budete nevjernici, nakon {to ste postali muslimani?” (Ali ‘Imran, 80)

ODNOS MELEKA PREMA SVEMIRU I ^OVJEKU Vidjeli smo da je njihov odnos prema Gospodaru potpuna pokornost i izvr{enje njegovih nare|enja, a njihov odnos prema Svemiru i ~ovjeku samo je dio te pokornosti Gospodaru. To zbog toga, {to se njihov ibadet ne ogleda samo u veli~anju i hvali Allaha, d`.{., nego se sastoji i iz izvr{avanja Njegovih nare|enja, vezanih za ure|enje kompletnog svemira i za njegovo odr`avanje sa svim stvorenjima u njemu. Ta nare|enja su vezana za sve pokrete i aktivnosti, za sve {to `ivi i {to nije `ivo, za sve zakone i sile koje se u svemiru nalaze i za ostvarenje Njegovog odre|enja, onako kako je to On odredio za svako stvorenje pojedina~no. Oni izvr{avaju Allahova, d`.{., nare|enja o pomnom pra}enju i bilje`enju svega {to se de{ava u cijelom svemiru od svjesnih ili nesvjesnih pokreta. Oni su zadu`eni za nebesa i Zemlju, za svaki pokret na ovom svijetu da bi se desilo onako kako to Allah, d`.{., ho}e.66 O tome Allah, d`.{., ka`e: “I tako mi meleka, koji ure|uju sve stvari.” (En-Nazi‘at, 4) Kur’an i sunnet ukazuju na vi{e vrsta meleka, koji su zadu`eni za razne vrste stvorenja. Allah, d`.{., zadu`io je odre|ene meleke za Sunce i Mjesec, za sazvije`|a, za brda, za oblake, za ki{u, za matericu, za zametak - sve dok se ne upotpuni njegovo stvaranje, za svako stvorenje i za sve {to se u svemiru desi od “prirodnih” pojava - za sve to su zadu`eni meleki.67 Sve ovo ne kosi se s ovim {to primje}ujemo u Svemiru od zakona i pravila koji su me|usobno povezani, jer su i ti zakoni i pravila stvoreni od Allaha, d`.{., i meleki su i za njih zadu`eni da ih ~uvaju, kao {to ~uvaju i odr`avaju i druga stvorenja, i da nije Allahove, d`.{., volje za o~uvanjem tih zakona i pojava, i da nije Allahovog odre|enja da ih meleki ~uvaju,

38

Iman

~ovjekov razum ne bi mogao shvatiti razlog i nu`nost njihovog opstanka i trajanja u ovoliko dugim periodima i tako savr{enim i preciznim sistemima. A {to se ~ovjeka ti~e, on, isto tako, po svojoj uro|enoj naravi, potpada pod tu brigu meleka, jer je i on sam jedno od mnogobrojnih Allahovih stvorenja u svemiru, ~ak i vi{e od toga - on je stvorenje kome je Allah,d`.{., pot~inio sva ostala stvorenja u svemiru. Allah, d`.{., ka`e: “Kako ne vidite da vam je Allah, d`.{., omogu}io da se koristite svim onim {to postoji na nebesima i Zemlji?” (Lukman, 20) Zato je ~uvanje nebesa i Zemlje, i svega {to je na njima od strane meleka, ujedno i ~uvanje ~ovjeka i pomo} njemu da izvr{i obaveze svoga namjesni{tva na Zemlji. Meleki imaju i druge obaveze i zadatke vezane za ~ovjekov `ivot; imaju za cilj, kako je to precizirao Allah,d`.{., da upute ~ovjeka i usre}e ljude na ovome svijetu i da im pomognu u njihovom ibadetu Allahu, d`.{., izboru upute nad zabludom i odbacivanju zla, nereda i lutanja. Njih je Allah, d`.{., odabrao za dostavljanje Njegove upute stanovnicima Zemlje preko Njegovih ~asnih poslanika. Melek, kojeg je Allah, d`.{., odredio za ovu du`nost je D`ibril, a.s. Allah, d`.{., ka`e: “I Kur‘an je sigurno objava Gospodara svjetova, donosi ga povjerljivi D`ibril, na srce tvoje, da opominje{.” (E{-[u‘ara‘, 192-194) Oni prate ~ovjeka u svakom trenutku njegovog `ivota i imaju zadatak da ga upu}uju na dobro i da ga usre}e. Ukazuju mu na istinu i dobra djela i bodre ga na njihovo ~injenje. Muhammed, a.s., ka`e: “[ejtan ima utjecaj na ~ovjeka, ali i melek ima utjecaj na njega. [ejtan ga navra}a na lo{e i istinu mu ~ini la`nom, a melek ga navra}a na dobro i potvr|uje mu istinu. Pa ko od vas ne{to od toga (dobra) osjeti, neka zna da je to od Allaha, d`.{., a ako osjeti suprotno, neka zatra`i uto~i{te kod Allaha, d`.{., od prokletog {ejtana.” Zatim je prou~io: “[ejtan vas pla{i siroma{tvom i nare|uje vam grije{enje i {krtost, a Allah vam obe}ava oprost i nagradu svoju; Allah je neizmjerno dobar i zna sve. “ (ElBekare, 268)68 Allah, d`.{., obavje{tava nas da ih je zadu`io i da ~ine dovu vjernicima i da tra`e oprost za njihove grijehe: “Meleki koji dr`e Prijestolje i oni koji su oko njega, veli~aju i hvale Gospodara svoga i vjeruju u Njega i mole se da budu opro{teni grijesi vjernicima: “Gospodaru na{, Ti sve obuhvata{ milo{}u i znanjem; zato oprosti onima koji su se pokajali i koji slijede Tvoj put i sa~uvaj patnje u vatri! Gospodaru na{, uvedi ih u edenske vrtove, koje si im obe}ao, i pretke njihove, i `ene njihove, i potomstvo njihovo one koji su bili dobri, Ti si, uistinu, silan i mudar! I po{tedi ih kazne zbog ru`nih djela - Ti si mu se smilovao, a to }e, zaista, veliki uspjeh biti.” (El-Mu‘min, 7-9)

Iman

39

Allahov Poslanik, a.s., ka`e: “Svakog dana, kada osvane, silaze dva meleka i jedan od njih ka`e: “Allahu dragi, Ti podari bereket u imetku onoga ko ga udjeljuje”, a drugi veli: “Allahu dragi, Ti upropasti imetak onoga ko ga ne dijeli.”69 Oni podsti~u ~ovjeka na pokornost i ~injenje ibadeta njegovom Gospodaru i ~ine mu u~enje Kur’ana i spominjanje Allaha, d`.{., dragim, podsti~u ga na stjecanje znanja i ~injenje dobra i prisustvuju njegovom namazu i u~enju Kur’ana. O svemu tome govore vjerodostojni hadisi. Buharija i Muslim prenose od Ebu-Hurejrea, r.a., da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: “Namaz ~ovjeka u d`ematu je vredniji od namaza u njegovoj ku}i ili radnji za vi{e od dvadeset puta; zbog toga {to, svako od nas, kad se propisno abdesti i krene prema d`amiji isklju~ivo radi namaza, ne}e zakora~iti ni jedan korak, a da mu Allah, d`.{., ne}e njime podi}i njegov stepen za jednu dered`u i otkloniti od njega grijeh, sve dok ne u|e u d`amiju. A kad u|e u d`amiju, on je u namazu sve dok se zbog njega u d`amiji nalazi. A meleki donose salavat na svakog ko klanja i poslije namaza ostane sjediti na mjestu gdje je klanjao, govore}i: ‘Allahu, Ti mu se smiluj, oprosti mu i primi njegovo pokajanje, sve dok ne ustane ili ne izgubi abdest.’”70 Ebu Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: “Meleki se smjenjuju u de`urstvu nad vama: meleki no}i i meleki dana. Svi oni se sakupe na sabahu i ikindiji namazu, zatim se di`u Allahu, d`.{., oni koji su preno}ili s ljudima i On ih pita, a On najbolje zna: ‘Kako ste ostavili moje robove?’ Oni odgovaraju: ‘Mi smo ih ostavili, a oni klanjaju isto kao {to smo ih i zatekli, kad smo do{li, na namaz.’”71 O njihovom prisustvu sijela zikra, Allahov Poslanik, a.s., ka`e: “Allah, d`.{., stvorio je posebnu vrstu meleka koji krstare putevima tra`e}i ljude koji ~ine zikr. Pa kad nai|u na njih, povi~u: “Do|ite, ovo je ono {to ste tra`ili!, pa ih onda prekriju svojim krilima do dunjalu~kog neba. Pa ih Allah, d`.{., upita, a On je najznaniji: ‘[ta ka`u moji robovi?’ Meleki odgovaraju: ‘Tebi tesbih, tehlil i tahmid ~ine!’ Pa Allah, d`.{., upita: ‘Jesu li me vidjeli?’ Meleki odgovore: ‘Ne, tako nam Allaha, oni Te nisu vidjeli!’ Zatim Allah, d`.{., upita: ‘Kako bi to tek ~inili da su me vidjeli?’ Meleki odgovaraju: ‘Da su Te vidjeli, jo{ bi Te vi{e obo`avali i jo{ vi{e Ti temd`id i tesbih ~inili!’ Allah tada upita: ‘[ta od mene tra`e?’ ‘Tra`e D`ennet!’, reko{e meleki. ‘A jesu li ga vidjeli?’, upita Allah, d`.{. ‘Nisu, Gospodaru na{!’, reko{e oni. ‘Kako bi ga tek tra`ili da su ga vidjeli?’, upita Allah, d`.{. ‘Da su ga vidjeli, oni bi bili jo{ uporniji u njegovom tra`enju i vi{e bi za njim `udili i `eljeli ga!’, reko{e meleki. Allah, d`.{., upita: ‘Od ~ega tra`e za{titu?’ ‘Ka`u, od vatre!’, reko{e meleki. ‘Jesu li je vidjeli?’, upita Allah, d`.{. ‘Ne, tako nam Allaha, Gospodaru na{, nisu je vidjeli!’, odgovori{e meleki. ‘A kako bi to ~inili da su je vidjeli?’, upita Allah, d`.{. ‘Da su je vidjeli, jo{ bi je se vi{e bojali i od nje bje`ali!’, reko{e meleki. Allah, d`.{., tada re~e: ‘Vi ste mi svjedoci da sam im Ja oprostio.’ Jedan od meleka tada re~e: ‘Me|u njima je jedan koji nije od njih, nego je do{ao zbog neke potrebe!’ ‘Oni zajedno sjede i ko s

40

Iman

njima sjedi, ne}e biti nesretan!’”, re~e Allah, d`.{.72 A o njihovom bodrenju u~enjaka (alima) u stjecanju znanja, Allahov Poslanik, a.s., ka`e: “Nema ni jednog ~ovjeka koji iza|e iz svoje ku}e tra`e}i nauku, a da mu meleki ne pru`e svoja krila, zadovoljni onim {to ~ini.”73 Oni, isto tako, u~vr{}uju ~ovjeka u ~injenju dobrih djela, posebno u d`ihadu na Allahovom putu. Allah, d`.{., ka`e: “Kada je Gospodar tvoj melekima rekao: ‘Ja sam s vama, pa u~vrstite one koji vjeruju! U srca nevjernika Ja }u strah uliti, pa ih vi po {ijama udarite, i udarite ih po prsima!‘” (El-Enfal, 12) Od zada}a meleka o kojima nam Allah, d`.{., govori, a koje imaju velik utjecaj na `ivot ljudi i njihovo ~uvanje od grijeha i zla, je njihovo nadgledanje i pomno pra}enje svega {to ljudi rade i bilje`enje njihovih djela. Allah, d`.{., ka`e: “Mi stvaramo ~ovjeka i znamo {ta mu sve du{a njegova haje, jer Mi smo njemu bli`i od vratne `ile kucavice. Kad se dvojica sastanu i sjednu jedan s desne, a drugi s lijeve strane, on ne izusti ni jednu rije~, a da pored njega nije prisutan onaj koji bdije.” (Kaf, 16-18) “A nad vama bdiju ~uvari, kod Nas cijenjeni pisari, koji znaju ono {to radite.” (El-Infitar, 10-12) “Zar oni misle da mi ne ~ujemo {ta oni nasamo razgovaraju i kako se me|u sobom dogovaraju? ^ujemo Mi, a izaslanici Na{i, koji su uz njih, zapisuju.” (EzZuhruf, 80) I na kraju izlaganja o odnosu meleka prema ~ovjeku i njihovom utjecaju na njegova svjesna i nesvjesna djela, navodimo predivne rije~i ~uvenog alima Ibn-Kajjima el-D`evzijje na ovu temu, iz njegovog poznatog djela “Igasetul lehfan”, gdje ka`e: “A meleki, koji su zadu`eni za ~ovjeka od samog njegovog za~etka do njegove smrti, imaju drugi odnos prema njemu. Oni su zadu`eni da ga formiraju i pretvaraju iz oblika u oblik i da ga na~ine u najljep{em liku, da ga ~uvaju u “u dubinama triju tmina”, da mu zapi{u njegovu nafaku i djela (kakva }e biti), datum i ~as njegove smrti, da li }e biti sretan ili nesretan i da ga stalno prate u svim njegovim situacijama. Bilje`e sve njegove rije~i i svako njegovo djelo, ~uvaju ga u njegovom `ivotu i du{u mu uzmu prilikom njegove smrti, te je odvedu pred njenog Gospodara i Tvorca. Oni su zadu`eni i da ga ka`njavaju ili nagra|uju u zagrobnom `ivotu (berzahu) i poslije pro`ivljenja; zadu`eni su za upotrebu instrumenata u`itka i kazne. Oni u~vr{}uju ~ovjeka-vjernika Allahovom dozvolom i pou~avaju ga onim {to }e mu koristiti; bore se brane}i ga i oni su mu za{titnici i pomaga~i na ovom i na budu}em svijetu. Oni ga upu}uju na dobro i na njega ga pozivaju i odvra}aju od zla i na njega upozoravaju. Oni su mu, dakle, istinski za{titnici i pomaga~i, ~uvari i u~itelji, savjetodavci, i ~inioci dove i tra`ioci oprosta za njega. Oni na njega salavat donose, sve dok je u pokornosti svome Gospodaru i sve dok druge pou~ava dobru. Oni mu donose radosne vijesti o po~asti koja ga ~eka kod Gospodara

Iman

41

njegova, prilikom sna, smrti i pro`ivljenja. Oni ga pozivaju na skromnost na ovom svijetu i davanje prednosti ahiretu. Oni ga opominju kad zaboravi, aktiviraju kad se razlijeni i u~vr{}uju kad se prepla{i. Oni rade za njegovo dobro na ovom i budu}em svijetu. Oni su, dakle, Allahovi izaslanici, zadu`eni da njegovo stvaranje, i sve {to je za njega vezano, i oni su Njegovi ambasadori ljudima; spu{taju se po Njegovom nare|enju na sve dijelove svijeta i Njemu se uzdi`u, isto tako, po Njegovom nare|enju.74

BROJ MELEKA Meleki su mnogobrojni i njihov broj ne zna niko osim Allaha, d`.{.: “Mi smo ~uvarima Vatre meleke postavili i odredili broj njihov kao isku{enje onima koji ne vjeruju, - da se oni kojima je Knjiga data uvjere, i da se onima koji vjeruju, vjerovanje u~vrsti, i da onima kojima je Knjiga data i oni koji su vjernici, ne sumnjaju, i da oni ~ija su srca bolesna i oni koji su nevjernici - ka`u: “{ta je Allah htio ovim kao primjerom?” “Tako Allah ostavlja u zabludi onoga koga ho}e, i na pravi put ukazuje onome kome ho}e. A vojske Gospodara tvog samo On zna. Ovo je samo opomena ljudima.” (El-Mudessir, 31) Tirmizi, Ibn-Mad`e i Bezzar prenose hadis od Ebu-Zerra, koji prenosi od Poslanika, a.s., a u kome stoji: “Za{kripala su nebesa, a kako i ne bi kad na njima nema mjesta veli~ine ~etiri prsta, a da na njemu melek sed`du ne ~ini.”75 A u hadisu o Mi’rad`u, Poslanik, a.s., veli: “Zatim smo uzdignuti do Bejti Ma’mura, pa sam upitao D`ibrila o njemu, a on mi odgovori: ‘Ovo je El-Bejtul Ma’mur, u njemu svaki dan klanja 70.000 meleka...’”76

42

Iman

VJEROVANJE U MELEKE POJEDINA^NO I OP]ENITO Du`ni smo vjerovati u meleke ~ija su imena pojedina~no spomenuta u Kur’anu i Sunnetu. Najodabraniji me|u njima su trojica: D`ibril, Mikail i Israfil. D`ibril je zadu`en za Objavu, koja je `ivot srca i du{a.77 D`ibril i Mikail se spominju u sljede}em kur’anskom ajetu: “Reci: ‘Ko je neprijatelj D`ibrilu?‘ a on, Allahovom voljom, tebi stavlja na srce Kur‘an - koji potvr|uje da su i prija{nje objave istinite - kao putokaz i radosnu vijest vjernicima. Ko je neprijatelj Allahu i melekima Njegovim, i poslanicima Njegovim, i D`ibrilu i Mikailu - pa, Allah je, doista, neprijatelj onima koji ne}e da vjeruju.”(El-Bekare, 97-98) D`ibrila Allah,d`.{., u Kur’anu hvali na najljep{i na~in i opisuje ga najljep{im svojstvima: “I kunem se zvijezdama, koje se skrivaju, koje se kre}u i iz vida gube, i no}i kad ona veo di`e, i zorom kada di{e, - Kur‘an je, zaista, kazivanje Izaslanika plemenitog, mo}nog, od gospodara cijenjenog, kome se drugi pot~injavaju, tamo pouzdanog!” (Et-Tekvir, 15-21) “U~i ga jedan ogromne snage, razboriti koji se pojavio u liku svome.” (EnNed`m, 5-6) A Mikail je melek koji je zadu`en za ki{u, u kojoj je `ivot zemlje, bilja i `ivotinja.78 A Israfil je melek koji je zadu`en u puhanje u Sur, u ~ijem zvuku je `ivot svih stvorenja nakon njihove smrti.79 U Kur’anu se spominje i melek Malik, ~uvar D`ehennema. Allah, d`.{., ka`e: “Oni }e dozivati: ‘O Malik! Neka Gospodar tvoj u~ini da umremo!, a On }e re}i: - Vi }ete tu vje~no ostati!” (Ez-Zuhruf, 77) On se spominje i u vjerodostojnom hadisu.80 Obavezni smo vjerovati u spomenute meleke pojedina~no i ostale, ~ija su imena spomenuta u sahih hadisima, zajedno s njihovim du`nostima. A {to se ti~e meleka koji nisu pojedina~no spomenuti, obavezni smo vjerovati u njihovo postojanje u grupama i vrstama, kako nam je to opisano u Kur’anu i hadisu, sa svim radnjama koje su spomenute.81 Zato vjerujemo i u Kiramen Katibin, koje je Allah,d`.{., zadu`io da nas ~uvaju: “A nad vama bdiju ~uvari, kod Nas cijenjeni pisari, koji znaju ono {to radite.” (El-Infitar, 10-12) “Uz svakog od vas su meleki, ispred njega i iza njega, - po Allahovom nare|enju nad njim bdiju.” (Er-Ra‘d, 11) “Zar oni misle da Mi ne ~ujemo {ta oni nasamo razgovaraju i kako se me|u

Iman

43

sobom dogovaraju? ~ujemo Mi, a izaslanici Na{i, koji su uz njih, zapisuju.” (EzZuhruf, 80) Pojedini mufessiri, tuma~e}i ovaj ajet, ka`u da su po dva meleka s desne i lijeve strane koji pi{u sva djela. Onaj na desnoj strani upisuje dobra djela, onaj na lijevoj lo{a djela. A druga dva ga ~uvaju i brane; jedan ispred a drugi iza njega, tako da se svaki ~ovjek nalazi izme|u ~etiri meleka.82 Imam Muslim i imam Ahmed prenose od ‘Abdullaha bin Mes’uda, r.a., da je rekao: “Allahov Poslanik, a.s., rekao je: ‘Za svakog od vas je zadu`en njegov pratilac od d`ina i pratilac od meleka!’ Ashabi tada upita{e: ‘^ak i za tebe, Allahov Poslani~e?’ ‘Da, ~ak i za mene, ali je meni Allah pomogao protiv njega (d`ina-{ejtana) te se on potpuno meni predao i samo me na dobro upu}uje, re~e Poslanik, a.s.’”83 Tako|er, vjerujemo i u meleka smrti, koji je zadu`en za uzimanje du{a ljudi: “Reci: ‘Melek smrti, koji vam je zato odre|en, du{e }e vam uzeti, a poslije }ete se Gospodaru svome vratiti!‘” (Es-Sed`de, 11) Kur’an nije spomenuo njegovo ime niti se ono spominje u vjerodostojnim hadisima, ali se u pojedinim predanjima od prve generacije muslimana navodi da je njegovo ime Azrail, a Allah najbolje zna.84 I vjerujemo u nosioce ‘Ar{a o kojima nam Allah, d`.{., u Kur’anu govori: “I meleki }e na krajevima njegovim stajati, a prijesto Gospodara tvoga }e tog dana iznad njih osmerica dr`ati.” (El-Hakka, 17) S njima je i Israfil, koji }e puhnuti u rog (Sur).85 Isto tako, vjerujemo i u meleke zadu`ene za D`ehennem - da nas Allah, d`.{., sa~uva od njega - mu~itelje (zebanije), na ~elu sa devetnaestericom. Allah, d`.{., ka`e: “I oni koji }e u vatri biti, govorit }e stra`arima d`ehenemskim: ‘Zamolite Gospodara svoga da nam bar jedan dan patnju ubla`i!‘” (El-Mu‘min, 49) “O vi, koji vjerujete, sebe i porodice svoje ~uvajte od vatre, ~ije }e gorivo ljudi i kamenje biti, i o kojoj }e se meleki strogi i sna`ni brinuti, koji se onome {to im Allah zapovijedi ne}e opirati, i koji }e ono {to im se naredi izvr{iti.” (EtTahrim, 6) “Nad njima su devetnaesterica. Mi smo ~uvarima vatre meleke postavili i odredili broj njihov kao isku{enje onima koji ne vjeruju.” (El-Muddessir, 30-31) Vjerujemo i u meleke zadu`ene za d`enetske dvorce i ba{~e, koji su zadu`eni da ugo{}uju i da se brinu o njihovim stanovnicima, pripremaju}i im raznovrsnu odje}u, jela, pi}a i ostalo, {to niti je oko vidjelo, niti je uho ~ulo, niti je moglo na um pasti bilo kom ~ovjeku.86

44

Iman

ULOGA I ZNA^AJ VJERE U MELEKE U @IVOTU ^OVJEKA Rekli smo da je u svemu {to nas je Allah, d`.{., obavijestio od gajb (nepoznatih nevidljivih) stvari velika mudrost i korist za nas. Zato nas je Allah, d`.{., iz Svoje velike mudrosti prema nama, obavijestio o ovim ~asnim stvorenjima i vjerovanje u njih je jedan dio vjerovanja u gajb (nevi|eno) kojim se opisuju iskreni vjernici. Allah, d`.{., ka`e: “Elif Lam Mim, Ova Knjiga, u koju nema nikakve sumnje, uputstvo je svima onima koji se budu Allaha bajali; onima koji u nevidljivi svijet budu vjerovali i namaz obavljali i udjeljivali dio od onoga {to im Mi budemo davali.” (El-Bekare, 1-3) Vjerovanje u meleke ima velike posljedice u ~ovjekovom `ivotu, od kojih su: - Ustrajnost na Allahovom, d`.{., putu; jer }e se onaj koji svojim srcem osje}a postojanje meleka - Allahovih, d`.{., vojnika, i vjeruje da oni prate svaki njegov pokret i svaku rije~ i da prisustvuju u svim njegovim stanjima, zastidjeti Allaha, d`.{., i Njegovih vojnika i ne}e se suprotstaviti Njegovom nare|enju niti }e Mu biti neposlu{an, javno ni tajno. Jer, kako to sebi mo`e dozvoliti onaj ko je svjestan da se sve vidi, bilje`i i promatra. - Strpljivost i nastavak d`ihada, bez o~aja, uz osje}aj zadovoljstva i smirenosti. Ova zna~enja su ~vrsto vezana za iman u meleke i ono {to nas je Allah, d`.{., o njima obavijestio. Zato ~ovjek (vjernik) kad se na|e u dru{tvu onih koji su zalutali s pravog puta, kojima vlada d`ahilijet, i postane stranac u svojoj sopstvenoj domovini, me|u svojom rodbinom i svojim narodom i bude odba~en, ismijan, omalova`avan i spre~avan u svojoj pokornosti Allahu, d`.{., i ustrajnosti na Njegovom putu, od njih, - u takvom stanju vjernik sebi nalazi druga i prijatelja, koji ga prati, s njim se dru`i, ohrabruje ga, podsti~e na sabur, smirenje i nastavak kora~anja putem Allahove, d`.{., upute. Jer, Allahova vojska je s njim; obo`ava Allaha, d`.{., kao {to to i on ~ini, stremi ka Tvorcu nebesa i Zemlje kao i on, i bodri njegove korake i potpoma`e ga podsje}aju}i ga na dobro koje ga ~eka kod njegova Gospodara. On, dakle, nije sam na putu nego putuje u velikoj povorci, zajedno s ve}inom Allahovih, d`.{., stvorenja, s ~asnim melekima, Allahovim poslanicima, a.s., sa nebesa i Zemlje. On, dakle, ima vi{e dru{tva i ja~u podr{ku nego ostali. Ovaj iskreni osje}aj ga ~ini strpljivim i smirenim tako da mu ometanje ljudi samo pove}ava njegovu ustrajnost u d`ihadu. Pogledaj, brate moj, koliko nam je Allah, d`.{., podario stvaranjem meleka i imanom u

Iman

45

njih, {to ima veoma jak utjecaj na na{a srca, djela i ispravnost na{eg `ivota na ovom svijetu. A iman u meleke je, ujedno, i potvrda Allahovih, d`.{., rije~i i rije~i Njegovog iskrenog i vjernog Poslanika, a.s.

TRE]I DIO VJEROVANJE U ALLAHOVE, D@.[., POSLANIKE I VJEROVJESNIKE Naredni temelj imana je vjerovanje u Allahove, d`.{., poslanike. U ovaj temelj spada vjerovanje u sve poslanike i vjerovjesnike, koje je Allah, d`.{., imenom spomenuo u Kur’anu i vjerovanje da je Allah, d`.{. poslao poslanike i vjerovjesnike mimo njih, ~iji broj i imena ne zna niko osim Allaha, d`.{., Koji ih je poslao. Allah, d`.{., ka`e: “I prije tebe smo poslanike slali; o nekima od njih smo ti kazivali, a o nekima ti nismo kazivali.” (El-Mu‘min, 78) “A nije bilo naroda kome nije do{ao onaj koji ga je opominjao.” (Fatir, 24) “Svaki narod je imao poslanika.” (Junus, 47)

POSLANICI I VJEROVJESNICI 87 KOJI SU SPOMENUTI U KUR’ANU U Kur’anu je spomenuto 25 poslanika i vjerovjesnika: Adem, Nuh, Idris, Salih, Ibrahim, Hud, Lut, Junus, Ismail, Ishak, Ja’kub, Jusuf, Ejub, {u’ajb, Musa, Harun, El-Jese’, Zul Kifl, Davud, Zekerijja, Sulejman, Iljas, Jahja, Isa i Muhammed, salevatullahi ve selamuhu ‘alejhim ed`me’in. Osamnaest njih je spomenuto u sljede}im ajetima: “To su dokazi Na{i koje dadosmo Ibrahimu za narod njegov. Mi vi{e stepene dajemo onima kojima Mi ho}emo. Gospodar tvoj je, uistinu, mudar i sveznaju}i. I Mi mu poklonismo Ishaka i Ja‘kuba; i svakog uputismo - a Nuha smo jo{ prije uputili - i od potomaka njegovih, i Davuda, i Sulejmana, i Ejjuba, i Jusufa, i Musaa, i Haruna - eto, tako Mi nagra|ujemo one koji dobra djela ~ine - i Zekerijjaha, i Jahja, i Isaa, i Ilijasa - svi oni bili su dobri - i Ismaila, i El-Jese‘a, i Junusa, i Luta, i svima smo prednost nad svijetom dali, i neke pretke njihove, i

Iman

47

potomke njihove, i bra}u njihovu - Mi smo odabrali i na pravi put im ukazali.” (El-En‘am, 83-87) A ostali se spominju na raznim mjestima u Kur’anu: “A ‘Adu (smo poslali) njihova brata Huda.” (Hud, 50; El-E‘araf, 65) “A Semudu njihovog brata Saliha.” (Hud, 61; El-E‘araf, 73) “A Medjenu njihova brata Šu‘ajba.” (El-E‘araf, 85; Hud, 84) “Allah je odabrao Adema, i Nuha...” (Ali ‘Imran, 33) “I Ismailu, i Idrisu, i Zulkiflu, a svi su oni bili strpljivi.” (El-Enbija‘, 85) “Muhammed je Allahov poslanik, a njegovi sljedbenici strogi su prema nevjernicima, a samilosni me|u sobom.” (El-Feth, 29) Du`ni smo, dakle, vjerovati da su svi spomenuti bili poslanici ili vjerovjesnici, svaki od njih pojedina~no. Tako kada bi neko bio pitan za bilo kojeg od njih, ne bi porekao njihovo poslanstvo ili vjerovjesni{tvo. A ko bi porekao poslanstvo bilo kojeg od njih, ili njegovu objavu, bio bi nevjernik.88 {to se ti~e poslanika i vjerovjesnika koje nam Kur’an nije pojedina~no spomenuo, du`ni smo u njih vjerovati op}enito. I mi nemamo pravo tvrditi da je bilo kome od ljudi si{la objava ukoliko ga Kur’an ne spominje me|u poslanicima i vjerovjesnicima, ili nas o tome nije obavijestio Poslanik, a.s.

NAJODABRANIJI POSLANICI (ULUL’AZM) 89 Veliki broj alima u grupu najodabranijih poslanika (ulul’azm) ubraja petericu: Muhammeda, Ibrahima, Musaa, Nuha i Isaa ‘alejhim efdalus salati ves selam.90 Allah, d`.{., spominje ih u sljede}em ajetu: “Mi smo od vjerovjesnika zavjet njihov uzeli, i od tebe, i od Nuha, i od Ibrahima, i od Musaa, i od ‘Isaa, sina Merjemina smo ~vrst zavjet uzeli.” (ElAhzab, 7)

48

Iman

TEMA OBJAVE Du`ni smo vjerovati da je Allah, d`.{., poslao Svoje poslanike ljudima da ih obraduju i da ih upozore; da ih obraduju Allahovim, d`.{., zadovoljstvom, nagradom i D`ennetom ukoliko budu vjerovali u Njega i Njegove poslanike i ukoliko Njemu budu pokorni. A da ih upozore od Allahove, d`.{., srd`be ukoliko budu nevjernici i neposlu{ni. Allah, d`.{., ka`e: “Mi {aljemo poslanike samo zato da donose radosne vijesti i da opominju; neka se zato oni koji vjeruju i dobra djela ~ine ni~ega ne boje i ni za ~im nek ne tuguju. A one koji u dokaze Na{e ne vjeruju, sti}i }e ih kazna, zato {to grije{no postupaju.” (El-En‘am, 48-49) Du`ni smo i vjerovati da je Allah, d`.{., sve poslanike poslao radi ostvarivanja osnovnog cilja, obo`avanja samo Allaha, d`.{., i uspostave Njegovog zakona - vjerovanja u Njega, kao jedinog Tvorca, Jedinog Kome se ibadet ~ini i Jedinog Kome pripadaju sva imena i svojstva savr{enstva. Allah, d`.{., ka`e: “Prije tebe ni jednog poslanika nismo poslali, a da mu nismo objavili: ‘Nema boga, osim Mene; zato se Meni klanjajte!‘” (El-Enbija‘, 25) “On vam propisuje u vjeri isto ono {to je propisano Nuhu, i ono {to objavljujemo tebi, i ono {to smo naredili Ibrahimu i Musau i Isau: ‘Pravu vjeru ispovijedajte i u tome se ne podvajajte!‘” (E{-[ura, 13) “Mi smo svakom narodu poslanike poslali: ‘Allahu se klanjajte, a kumira se klonite!‘” (En-Nahl, 36) Du`ni smo im se pokoravati i ne raditi suprotno njihovim nare|enjima, jer je pokornost prema njima dio pokornosti prema Allahu, d`.{., koji ka`e: “Onaj ko se pokorava Poslaniku, pokorava se i Allahu.” (En-Nisa‘, 80) “A mi smo poslali svakog poslanika zato da bi mu se prema Allahovom nare|enju, pokoravali.” (En-Nisa‘, 64) Du`ni smo vjerovati da su oni najpotpunija bi}a i znanjem i djelom, da su najiskreniji i da su najsav{eniji po svom odgoju i pona{anju, te da ih je Allah, d`.{., odlikovao, nad ostalim stvorenjima, osobinama koje niko osim njih ne posjeduje. Vjerovati, tako|er, treba da ih je On sa~uvao i udaljio od la`i, prevare, tajenja i bilo kakve manjkavosti po pitanju dostavljanja Objave i od svih grijeha.91 Me|utim, mogu}e je da, ponekad, naprave poneki sitniji propust ili gre{ku, koja je bezna~ajna u odnosu na njihov visoki stepen, kao {to se desilo Ademu, a.s., kada je pojeo vo}ku sa stabla koje mu je bilo zabranjeno, nakon {to je, na momenat, zaboravio na zabranu.92 Ali njih je Allah, d`.{., ne ostavlja u gre{ci, nego im omogu}i da se odmah pokaju zbog nje. Isto tako, du`ni smo vjerovati da su svi poslanici bili ljudi mu{karci. Nisu bili meleki niti je

Iman

49

Allah, d`.{., za poslanika uzeo `ensko.93 Allah, d`.{., ka`e: “I prije tebe smo samo ljude slali kojima smo objavljivali.” (El-Enbija‘, 7) Vjerujemo da im Allah, d`.{., nije podario nikakve nadljudske osobine nego ih je odabrao izme|u ljudi, koji jedu i piju, koji hodaju ulicama, spavaju, sjede i smiju se. Imaju `ene i djecu, izlo`eni su raznim neda}ama, do njih sti`u ruke nasilnika i zadesi ih progon i teror. Umiru kao i drugi, a desi se da neko od njih bude i bespravno ubijen. Osje}aju bol i poga|a ih bolest, kao i sve drugo {to se de{ava s ostalim ljudima, a {to se ne kosi s njihovim visokim stepenom ugleda me|u njima. Na ovo upu}uju mnogi kur’anski ajeti: “Muhammed je samo poslanik, a i prije njega je bilo poslanika. Ako bi on umro ili ubijen bio, zar bi se stopama svojim vratili. Onaj ko se stopama svojim vrati, ne}e Allahu nimalo nauditi, a Allah }e zahvale sigurno nagraditi.” (AliImran, 144) “Mi prije tebe nismo poslali nijednog poslanika koji nije jeo i po tragovima hodao.” (El-Furkan, 20) “I prije tebe smo poslanike slali, i `ene, i porod im davali.” (Er-Ra‘d, 38) “Mesih, sin Merjemin, samo je poslanik - i prije njega su dolazili i odlazili poslanici - a majka njegova je uvijek istinu govorila i oboje su hranu jeli.” (ElMaide, 75) Allahov Poslanik, a.s., rekao je: “Ali, ja postim i mrsim, i klanjam, i spavam i `enim se `enama.”94 Allahov Poslanik, a.s., bivao je bolestan i osje}ao bol, dobivao bi temperaturu i groznicu, osje}ao je glad, `e|, srd`bu, ljutnju, umor i sli~no tome,u ~emu nema nikakve stvarne mane.95 Mi vjerujemo da poslanici ne posjeduju ni{ta od svojstava bo`anstva, da ne utje~u na kretanja u svemiru, niti mogu pomo}i niti nauditi, da ne utje~u na Allahovu, d`.{., volju niti znaju gajb (skriveno), izuzev onog o ~emu ih Allah, d`.{., obavijesti. Allah, d`.{., ka`e: “Reci: ‘Ja ne mogu ni sam sebi neku korist pribaviti ni od sebe kakvu {tetu otkloniti; biva onako kako Allah ho}e. A da znam pronicati u tajne (gajb), stekao bih mnoga dobra, a zlo bi bilo daleko od mene; ja samo donosim opomene i radosne vijesti ljudima koji vjeruju.‘” (El-Ea‘raf, 188) On tajne zna i On tajne Svoje ne otkriva nikome, osim onome koga On za poslanika odabere.” (El-D`inn, 26-27) Me|utim, njih je Allah, d`.{., obdario posebnim sposobnostima i moralnim vrlinama i osobinama koje su ih u~inile spremnim za prihvatanje Objave i njenog tereta kako bi bili uzor drugim ljudima i uzor na koji }e se oni ugledati po pitanju vjere i po pitanju ovosvjetskog `ivota. Zato smo du`ni vjerovati da su poslanici sa~uvani od bilo kakve manjkavosti, koja bi krnjila njihovu vjeru i pokornost Allahu, d`.{., ili njihovu sposobnost za dostavu Objave koju su prenosili ljudima.96 Allah, d`.{., o njima ka`e:

50

Iman

“To su oni kojima smo Mi knjige i mudrost i vjerovjesni{tvo dali. Pa ako ovi u to ne vjeruju, Mi smo time zadu`ili ljude koji }e u to vjerovati. Njih je Allah uputio, zato slijedi njihov pravi put.” (El-En‘am, 89-90) Allah, d`.{., dakle, govori o njihovom povjerenju, iskrenosti, o{troumnosti, dosljednosti u dostavi objave i ostalim svojstvima koja su potrebna za izvr{avanje postavljene im obaveze i zada}e. Zato Allah, d`.{., ka`e o Ismailu, a.s.: “I spomeni u knjizi Ismaila! On je ispunjavao dato obe}anje i bio poslanik, vjerovjesnik.” (Merjem, 54) A o Ibrahimu, a.s., veli: “Spomeni u Knjizi Ibrahima! On je bio istinoljubiv vjerovjesnik.” (Merjem, 41) Jo{ je mnogo drugih ajeta, u kojima Allah, d`.{., svjedo~i za iskrenost i upu}enost poslanika. Du`ni smo vjerovati i da je Allah, d`.{., pomogao raznim mu’d`izama (nadnaravna djela koja Allah, d`.{., ~ini putem Svojih poslanika, koji time upu}uju izazov ljudima da na~ine ne{to sli~no, ako ne vjeruju u njih)97 i jasnim dokazima koji upu}uju na istinitost onoga, s ~ime su do{li od svoga Gospodara. Mi vjerujemo u sve mu’d`ize koje su spomenute u Kur’anu i vjerodostojnim hadisima i u ovim osobenostima su jednaki svi poslanici, koje je Allah, d`.{., odabrao. Me|utim, i pored ove njihove jednakosti, mi vjerujemo da je Allah, d`.{., pojedine me|u njima odlikovao nad drugima. Allah, d`.{., ka`e: “Neke od tih poslanika odlikovali smo vi{e nego druge. S nekim od njih je Allah govorio, a neke je za vi{e stepeni uzdigao. A Isau, sinu Merjeminu, jasne smo dokaze dali i D`ibrilom ga podr`ali.” (El-Bekare, 253) I vjerujemo da je najodabraniji me|u njima, i najodabraniji od svih stvorenja, na{ poslanik Muhammed bin Abdullah, a.s. Pojedini od selefa (prve generacije muslimana) su protuma~ili Allahove ,d`.{., rije~i: “...a neke je za vi{e stepeni uzdigao”, da se one odnose na na{eg poslanika Muhammeda, a.s.98 A o ovome je i mnogo sahih-hadisa, od kojih je i hadis koji prenosi Ebu-Hurejre, da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: “Ja sam poglavar svih ljudi na Kijametskom danu, prvi koji }e iz kabura iza}i i prvi koji }e {efa’at ~initi i ~iji }e {efa’at biti primljen.”99 A Vasile bin Eska’, r.a., prenosi: “~uo sam Allahovog Poslanika, a.s., kada je rekao: ‘Allah, d`.{., izabrao je Kenane od sinova Ismailovih, Kurej{ije od Kenaneta, Benu Ha{im od Kurej{ija, a mene je izabrao od Benu Ha{ima.”100 Spomenuti, i drugi hadisi na ovu temu, jasno ukazuju da je Muhammed bin Abdullah, a.s., najbolji me|u svim stvorenjima.101

Iman

51

VJEROVANJE (IMAN) U MUHAMMEDA, A.S. Du`ni smo vjerovati da je Muhammed bin Abdullah, a.s., Allahov vjerovjesnik i poslanik i Njegov odabrani rob; da nikada nije obo`avao kipove, da nijednoga momenta nije u~inio {irk Allahu, d`.{., i da nikada nije po~inio ni veliki ni mali grijeh.102 I vjerujemo da je on posljednji Poslanik, jer nam o tome govori Kur’an i vjerodostojni hadisi. Allah, d`.{., u Kur’anu ka`e: “... nego je Allahov Poslanik i posljednji Vjerovjesnik.” (El-Ahzab, 40) A Allahov Poslanik, a.s., ka`e: “Primjer mene i ostalih poslanika je kao primjer jednog ~ovjeka koji je sagradio ku}u, a zatim je dov{io i lijepo ukrasio, izuzev jedne cigle na jednom }o{ku koju nije postavio. Svijet je obilazio ku}u i divio joj se govore}i: “Da je jo{ i ovu ciglu postavio!” “Ja sam ta cigla”, re~e, “ja sam posljednji poslanik.”103 Resulullah, a.s., u drugom hadisu ka`e. “Ja sam Muhammed, ja sam Ahmed, ja sam Mahi, kojim se bri{e kufr, ja sam Ha{ir, iza koga }e biti pro`ivljeni ostali ljudi i ja sam Akib, a Akib je onaj poslije koga ne}e vi{e biti poslanika.”104 Mi ~vrsto vjerujemo da nema poslanstva poslije Muhammeda, a.s., i da je la`ac onaj ko to za sebe bude tvrdio. Allahov Poslanik, a.s., ka`e: “Ne}e nastupiti Kijametski dan dok se ne pojave ded`d`ali (la`ljivci), kojih }e biti ukupno blizu trideset; svaki od njih }e tvrditi da je Allahov poslanik.105 Isto tako, obavezni smo vjerovati da je Muhammed, a.s., imam (vo|a) muttekija (pravih vjernika), koji je uzor u svakom dobru. On je jedini dostojan da se na njega ugledamo i da nam bude uzor, mimo bilo koga drugog. Allah, d`.{., ka`e: “Reci: ‘Ako Allaha volite, mene slijedite, i vas }e Allah voljeti.‘” (Ali ‘Imran, 31) “I tako mi Gospodara tvoga, oni ne}e biti vjernici dok za sudiju u sporovima me|usobnim tebe ne prihvate i da onda, zbog presude tvoje, u du{ama svojim nimalo tegobe ne osjete i dok se sasvim ne pokore.” (En-Nisa‘, 65) Tako|er, vjerujemo da je Muhammed, a.s., Allahov miljenik i da je na najve}em stepenu Allahove, d`.{., ljubavi prema nekome, a taj stepen se naziva hulle (poseban stepen prijateljstva i ljubavi). Allahov poslanik, a.s., rekao je: “Kada bi sebi ikoga uzimao za halila (najbli`eg prijatelja), uzeo bi Ebu-Bekra. Ali, on je moj brat i drug. A Allah, d`.{., uzeo je Sebi za halila va{eg druga (ukazuju}i na sebe).”106 Du`ni smo, isto tako, vjerovati da je on poslan svim d`inima i ljudima s Istinom i Uputom. Allah, d`.{., u Kur’anu prenosi rije~i d`ina:

52

Iman

“O narode na{, odazovite se Allahovom glasniku i vjerujte u Allaha; On }e vam neke grijehe va{e oprostiti, i vas od patnje neizdr`ive za{tititi!” (El-Ahkaf, 31) A da je On, a.s., poslan cijelom ~ovje~anstvu, to nam potvr|uje Allah, d`.{., u sljede}em ajetu: “Mi smo te poslali svim ljudima da radosne vijesti donosi{ i da opominje{, ali ve}ina ljudi ne zna.” (Sebe‘, 28) “Reci. ‘O ljudi, ja sam svima vama Allahov poslanik!‘” (El-E‘araf, 158) “Neka je uzvi{en Onaj koji robu Svome objavljuje Kur‘an da bi svim svjetovima bio opomena.” (El-Furkan, 1) Allahov Poslanik,a.s., ka`e: “Ja sam odlikovan nad ostalim poslanicima sa {est stvari: data mi je mo} posebnog izra`avanja, potpomognut sam strahom, dozvoljen mi je ratni plijen, cijela zemlja mi je u~injena mesd`idom i ~istom (za klanjanje na svakom mjestu), poslan sam svim stvorenjima i sa mnom je zavr{eno poslanstvo.”107 Komentator Tahavije ka`e: “A da je Muhammed, a.s., poslan cijelom ~ovje~anstvu, spada u nu`no (op}e) poznate stvari u islamu.”108 Mi smo du`ni ljubav prema Poslaniku, a.s., staviti ispred ljubavi prema roditelju, djetetu i samom sebi.109 Enes, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: “Niko od vas ne}e biti vjernik sve dok mu ne budem pre~i od njegovog roditelja, djeteta i svih ljudi.”110 A Abdullah bin Hi{am prenosi: “Bili smo kod Allahovog Poslanika, a.s., kada je on dr`ao ‘Umera za ruku pa mu ‘Umer rekao: ‘O Allahov Poslani~e! Zaista si mi ti dra`i od svega, osim mene samog!’ Resulullah, a.s., tada re~e: ‘Ne, tako mi Allaha, sve dok ti ne budem dra`i i od samog tebe!’ ‘Umer tada re~e: ‘Ti si meni, sada, tako mi Allaha, pre~i od mene samoga!’ Na to mu Allahov poslanik, a.s., re~e: ‘Sada, o ‘Umer!’”111 Isto tako, du`ni smo vjerovati da ga je Allah, d`.{., podr`ao mu’d`izama, koje neosporivo dokazuju njegovu istinitost u svemu s ~im je do{ao. I da je uzvi{eni Kur’an njegova veli~anstvena mu’d`iza, kojom je izazvao cijelo ~ovje~anstvo, ali niko nije mogao na~initi ne{to sli~no Kur’anu niti bar jedan dio koji je sli~an dijelu Kur’ana. Allah, d`.{., ka`e: “A ako sumnjate u ono {to objavljujemo robu Svome, na~inite vi jednu suru sli~nu surama objavljenim njemu, a pozovite i bo`anstva va{a, osim Allaha, ako istinu govorite. Pa ako ne u~inite, a ne}ete u~initi, onda se ~uvajte vatre, za nevjernike pripremljene, ~ije }e gorivo biti ljudi i kamenje.” (El-Bekare, 23-24) I vjerujemo da ga je Allah, d`.{., podr`ao osjetilnim mu’d`izama, koje su spomenute u vjerodostojnim hadisima, kao {to je: raspolu~enje mjeseca, nazivanje selama od kamenja, plakanje panja za njim, izviranje vode izme|u njegovih prstiju, nahranjivanje velikog broj ljudi s vrlo malo hrane, obavje{tenje pe~ene ovce da se u njoj nalazi otrov (kada su ga `idovi htjeli otrovati), oblak koji mu je stalno pravio hladovinu prije poslanstva, zatim, slu~aj EbuD`ehla i kamena kojim je htio udariti Poslanika, a.s., u glavu, slu~aj ovce Ummu Ma’beda, kada je svojom mubarek-rukom protrao njeno vime, njegovo bacanje pra{ine u lice nevjernika

Iman

53

i poga|anje njegovih o~iju, obavje{tavanje o stvarima koje }e se desiti pa se obistinile i desile onako kako je rekao, usli{avanje njegove molbe od strane Allaha, d`.{., njegova za{ti}enost od ubistva (pogibije) i mnogo drugog, o ~emu su napisane knjige i op{irna djela.112 O njegovim osjetilnim mu’d`izama nam govore mnogi hadisi, me|u kojima ima mutevatirhadisa, a mnogi od njih su me{hur (veoma poznati). Ovi hadisi u cijelosti daju nesumnjivo saznanje (el ilmul jekin) da su se ti doga|aji desili i da je Muhammed, a.s.,uistinu, Allahov Poslanik,113 kao {to vjerujemo da ga je Allah,d`.{., podr`ao neoborivim dokazima i jasnim znakovima, koji se ogledaju u njegovim svojstvima i moralnim osobinama. Vjerujemo da mu je Allah, d`.{., podario takvu gra|u i izgled, da svaki pronicljiviji ~ovjek iz njegovog lika mo`e zaklju~iti da se radi o Poslaniku i da je istina {to govori, a.s. 114 A divne li su rije~i Hassana bin Sabita, r.a.: “Da on i ne posjeduje jasne dokaze, njegov izgled bi ti sve rekao!” I vjerujemo da mu je Allah, d`.{., podario sve moralne osobine koje Kur’an zagovara, {to potvr|uje njegovu istinitost i da ga Allah, d`.{., direktno podr`ava. Niko nije ~uo ni jednu jedinu la` iz njegovih usta, bilo po pitanju vjere ili po pitanju bilo ~ega drugog u njegovom `ivotu, niti prije poslanstva, a niti poslije njega. A da se bilo {ta od toga njemu desilo, makar samo jedanput, njegovi bi neprijatelji ulo`ili sav trud da to razglase i drugima dostave. Nije uradio nijedno ru`no ili lo{e djelo, niti prije, niti poslije poslanstva. Niti je ikad pobjegao ispred bilo kog od svojih neprijatelja, ma koliko bila opasna i te{ka situacija, kao {to se desilo u Bici na Uhudu i Bici na Hendeku. Bio je velike milosti i pa`nje prema svom ummetu, pa mu je ~ak i Allah, d`.{., rekao da to ubla`i: “Pa ne izgaraj od `alosti za njima!” (Fatir, 8) “Do{ao vam je Poslanik, jedan od vas, te{ko mu je {to }ete na muke udariti, jedva ~eka da pravim putem po|ete, a prema vjernicima je blag i milostiv.” (EtTevbe, 128) Bio je na najve}em stepenu plemenitosti i dare`ljivosti; nije bio `eljan za ovim svijetom, zadovoljan s malo, ni{ta ne bi u{tedio (nije imao u{te|evine). Bio je izuzetno rje~it, podarena mu je posebna mo} izra`avanja. Bio je blag i mnogo je pra{tao. Ne bi se ljutio izuzev radi Allaha, d`.{.; skroman prema vjernicima, pobo`an Allahu i mud`ahid na njegovom putu, stalno bi se oslanjao na Njega. On je ostao dosljedan svojim plemenitim svojstvima i osobinama od samog po~etka svog `ivota, pa sve do svoje smrti. Uop}e se nije mijenjao niti ispravljao. O ovome nam govori Allah, d`.{., u sljede}em ajetu: “... niti sam od onih koji se pretvaraju onim {to nisu.” (Sad, 86) Sigurno je da onaj koji se pretvara i `eli pokazati onakvim kakav nije, ne mo`e ostati cijelog `ivota u tom stanju. A Poslanika, a.s., krasile su sve ove, kao i druge, pozitivne osobine, svaka u svom najve}em domenu, {to nije bilo mogu}e nikom osim onih koje je

54

Iman

Allah, d`.{., ~uvao. Spoj svih ovih svojstava i osobina u li~nosti Poslanika, a.s., jedan je od najve}ih dokaza njegovog poslanstva.115 Zato nalazimo da je veliki broj mislilaca zaklju~io da istinu govori, nakon {to su se upoznali s njegovim pona{anjem, iskreno{}u i detaljima iz njegovog `ivota. Sjetimo se samo slu~aja Hatid`e, r.a., koja je dobro poznavala iskrenost i povjerljivost Poslanika, a.s., kada joj je saop}io {ta mu dolazi od Objave i rekao joj: “Ja se bojim za sebe!” Ona mu odgovara: “Ne, tako mi Allaha, Allah te nikada ne}e poniziti! Ti pazi{ rodbinu, poma`e{ druge, hrani{ siroma{ne, po~a{}uje{ goste i podr`ava{ istinu.”116 Isti slu~aj je s Heraklom - kraljem Rimljana. Kada mu je Poslanik, a.s., poslao pismo, u kome ga poziva u islam, on je potra`io Arape koji su se tada na{li u njegovoj kraljevini. U to vrijeme je Ebu-Sufjan, sa jo{ nekoliko Kurej{evi}a, bio na prolazu za {am, pa ih je Herakle pozvao u svoj dvor, a oko njega su bili najugledniji ljudi njegove carevine, i pozvao prevodioca, a zatim ih po~eo pitati o Poslaniku, a.s. Nakon {to ih je saslu{ao, on dolazi do sigurnog zaklju~ka: da je ono {to je ~uo o Muhammedu, a.s., i njegovim svojstvima i osobinama, dovoljan dokaz da je istina ono s ~ime je do{ao i da je on poslanik. Zbog velike va`nosti ovog razgovora koji je tekao izme|u Herakla i Ebu-Sufjana, mi }emo ga ovdje u cijelosti citirati, onako kako ga prenosi najpoznatiji muhaddis i emir svih muhaddisa, El-Buhari, u svome Sahihu. U njemu }emo na}i mnoge pouke i poruke, i dokaz da je Allah, d`.{., podr`ao Svoga Poslanika, a.s., jasnim dokazima i vidnim znakovima njegove istinitosti, koja se ogleda kroz njegov moral i pona{anje u `ivotu, pored Kur’ana i ostalih jasnih mu’d`iza. Buhari rahimehullahu te’ala, ka`e: “Kazivao nam je Ebu-Jeman el-Hakem bin Nafi’: prenosi nam {u’ajb od Zuhrija, koji ka`e: ‘Prenosi nam Ubejdullah bin ‘Abdullah bin ‘Utbe bin Mes’ud da ga je obavijestio ‘Abdullah bin Abbas da je njega obavijestio Ebu-Sufjan da ga je pozvao Herakle, zajedno s jo{ nekoliko Kurej{evi}a, koji su bili u trgovini u {amu za vrijeme perioda sporazuma na Hudejbiji, pa smo mu oti{li u Ilija’, gdje se on nalazio s najuglednijim Rimljanima, pa je pozvao prevodioca, a zatim upitao: “Ko je od vas najbli`i po rodu ~ovjeku koji za sebe ka`e da je poslanik?” Ebu-Sufjan re~e: “Ja sam mu najbli`i po rodu!” Herakle re~e: “Primaknite ga meni zajedno s njegovim drugovima koje }ete postaviti iza njegovih le|a.” A zatim je rekao prevodiocu: “Reci im: ‘Ja }u ovog ~ovjeka pitati o drugom koji se smatra poslanikom, pa ako mi sla`e vi ga ispravite.’” “Tako mi Allaha, da me nije stid da od mene prenesu la`, slagao bih na njega”, re~e Sufjan za sebe; zatim je bilo prvo za {to me je upitao: “Kakvog je porijekla on me|u vama?” “On je ~asnog porijekla me|u nama”, rekoh mu. Re~e: “Je li iko me|u vama prije govorio ovo {to on govori?” Rekoh: “Ne.” Re~e: “Je li neko od njegovih djedova bio car?” Rekoh: “Ne.”

Iman

55

Re~e: “Da li ga slijede bogati ljudi, ili siromasi?” Rekoh: “Siromasi.” Re~e: “Da li se pove}ava njihov broj, ili se smanjuje?” Rekoh: “Pove}ava.” Re~e: “Desi li se da se iko od njih odmetne iz nezadovoljstva prema svojoj vjeri, nakon {to je prihvati?” Rekoh: “Ne.” Re~e: “Jeste li ga optu`ivali za la`, prije nego {to je rekao ovo {to sad govori?” Rekoh: “Ne.” Re~e: “Da li vara?” Rekoh: “Ne, a mi smo sada pod jednim ugovorom s njim i ne znamo {ta }e uraditi.” Ebu-Sufjan veli: “Nisam uspio ni{ta drugo ubaciti izuzev ove re~enice:” Herakle re~e: “Jeste li se borili protiv njega?” Rekoh: “da.” Re~e: “Kako je tekla va{a borba protiv njega?” Rekoh: “Borba izme|u nas je bila naizmjeni~na; nekad on nas potu~e, a nekad mi njega.” Re~e: “[ta vam nare|uje?” Rekoh: “Nare|uje nam da obo`avamo samo Allaha i da Mu ne pripisujemo druga. Da ostavimo ono {to govore na{i roditelji. Da obavljamo molitvu. Da budemo iskreni, ~edni i pa`ljivi prema svojoj rodbini.” Tada on re~e svom prevodiocu: “Reci mu: ‘Pitao sam te o njegovom porijeklu, pa si odgovorio da je on ~asnog porijekla me|u vama. Tako je sa svim poslanicima; oni se biraju iz uglednih porodica. Pitao sam te da li je iko od vas prije njega govorio ne{to sli~no, pa si odgovorio da nije. Da je iko prije njega tako ne{to govorio, ja bih rekao da on zagovara ne{to {to je ve} bilo. Pitao sam te da li je neko od njegovih predaka bio kralj, pa si rekao da nije. Da je neko od njegovih predaka bio kralj, ja bih rekao da on tra`i carstvo svojih djedova. Pitao sam te da li ste ga optu`ivali za la` prije nego {to je rekao ovo {to sad govori, pa si rekao da niste. Ja sam odmah uvidio da on nije mogao biti iskren prema ljudima, a lagati na Allaha. Pitao sam te da li ga slijede bogati ljudi ili siromasi, pa si odgovorio da ga slijede siromasi. A siromasi su uvijek bili sljedbenici poslanika. Pitao sam te da li se njihov broj pove}ava ili smanjuje, pa si rekao da se pove}ava. A takav je iman, sve dok se neupotpuni. Pitao sam te da li se iko od njih odmetne od svoje vjere iz nezadovoljstva prema njoj, nakon {to ju je prihvatio, pa si rekao da to niko od njih ne ~ini, a to je znak imana ~ija toplina u|e u srca ljudi. Pitao sam te da li vara, pa si odgovorio da ne vara.A to je osobina svih poslanika; oni nikada ne varaju. Pitao sam te {ta vam nare|uje, pa si rekao da vam nare|uje da obo`avate samo Allaha i da mu ne pripisujete druga. Zabranjuje vam da obo`avate kipove. Nare|uje vam da

56

Iman

obavljate molitvu, da budete iskreni i ~edni. Ako je istina {to si mi rekao, on }e zasigurno zavladati i ovim mjestom na kome su sada moje noge. Ja sam znao da }e se on pojaviti, ali nisam znao da }e biti jedan od vas. Kada bih znao da }u sti}i do njega, sada bih krenuo na put da se sretnem s njim. A da sam kod njega, noge bih mu saprao...’”117

^ETVRTI DIO VJEROVANJE U ALLAHOVE, D@.[., KNJIGE Jedan od temelja imana je da vjerujemo u Allahove, d`.{., knjige koje je objavio Svojim poslanicima. Kao {to je Allah, d`.{., objavio Kur’an Muhammedu, a.s., isto tako objavio je druge Svoje knjige prija{njim poslanicima. Jedan broj ovih knjiga nam je Allah, d`.{., spomenuo u Kur’anu, a neke od njih nije. Allah, d`.{., obavijestio nas je o sljede}im knjigama: 1 - Tevrat, koji je objavljen Musau, a.s. Allah, d`.{., ka`e: “Mi smo objavili Tevrat, u kome je uputstvo i svjetlo. Po njemu su jevrejima sudili vjerovjesnici, koji su bili Allahu poslu{ni i ~estiti ljudi, i u~eni, od kojih je tra`eno da ~uvaju Allahovu knjigu, i oni su nad njom bdjeli.” (El-Maide, 44) 2 - Ind`il, koji je objavljen ‘Isa, a.s. Allah, d`.{., ka`e: “Poslije njih smo Isaa, sina Merjemina, poslali, koji je priznavao Tevrat prije njega objavljen, a njemu smo dali Ind`il, u kome je bilo uputstvo i svjetlo, i da potvrdi Tevrat, prije njega objavljen, u kome je tako|er bilo uputstvo i pouka onima koji su se Allaha bojali.” (El-Maide, 46) 3 - Zebur, koji je objavljen Davudu, a.s. Allah, d`.{., ka`e: “A Davudu smo Zebur dali.” (El-Isra, 55) 4 - Suhufi (svesci), koje je Allah, d`.{., objavio Ibrahimu i Musau, a.s., o kojima nas Allah, d`.{., obavje{tava u sljede}im ajetima: “Zar on nije obavije{ten o onome {to se nalazi u listovima Musaovim i Ibrahimovim: - koji je obaveze potpuno ispunjavao - da nijedan grije{nik tu|e grijehe ne}e nositi, i da je ~ovjekovo samo ono {to sam uradi, i da }e trud njegov sigurno vidjeti, i da }e prema njemu u potpunosti nagra|en ili ka`njen biti, i da }e se Gospodaru tvome ponovo vratiti.” (En-Ned`m, 36-42) “Posti}i }e {ta `eli onaj ko se o~isti i spomene ime Gospodara svoga, pa

58

Iman

namaz obavi! Ali, vi vi{e `ivot na ovom svijetu volite, a onaj svijet je bolji i vje~an je. Ovo, doista, ima u listovima davna{njim, listovima Ibrahimovim i Musaovim.” (El-E‘ala, 14-19) A {to se ti~e drugih knjiga, koje su objavljene ostalim poslanicima, Allah, d`.{., nas nije obavijestio o njihovim imenima nago nam je saop}io da je svaki poslanik koga je poslao imao objavu koju je prenosio svom narodu. Allah, d`.{., ka`e: “Svi ljudi su sa~injavali jednu zajednicu, i Allah je slao vjerovjesnike da donose radosne vijesti i opomene, i po njima je slao Knjigu, samu Istinu, da se po njoj sudi ljudima o onome u ~emu se oni ne bi slagali.” (El-Bekare, 213) Mi smo du`ni vjerovati u ove knjige koje nisu spomenute po imenu, ali nam nije dozvoljeno da pripisujemo Allahu, d`.{., bilo kakvu knjigu koju On sam nije pripisao Sebi u Kur’anu. Du`ni smo vjerovati da su sve ove knjige do{le s istinom, svjetlo{}u, uputom i tevhidom (izdvajanjem) Allaha, d`.{., u Njegovom rububijjetu (gospodarstvu i vladanjem svime), uluhijjetu (bo`anstvenosti) i Njegovim lijepim imenima i bo`anskim svojstvima. A sve {to je dopisano u njima, a suprotstavlja se ovim temeljima, to je od krivotvorina koje su na~inili ljudi. Allah, d`.{., ka`e o Tevratu: “Mi smo objavili Tevrat, u kome je uputstvo i svjetlo.” (El-Maide, 44) A o Ind`ilu ka`e: “Poslije njih smo Isaa, sina Merjemina, poslali, koji je priznavao Tevrat prije njega objavljen, a njemu smo dali Ind`il, u kome je bilo uputstvo i svjetlo, i da potvrdi Tevrat, prije njega objavljen, u kome je tako|er bilo uputstvo i pouka onima koji su se Allaha bojali.” (El-Maide, 46) Du`ni smo vjerovati da je kur’an posljednja knjiga koja je objavljena od Allaha, d`.{., i da ga je sam Allah, d`.{., odlikovao, nad svim prija{njim objavljenim knjigama, posebnim odlikovanjima. Najva`nija od tih odlikovanja su: 1 - Da on sadr`i su{tinu Allahovih poruka i da je do{ao kao potvrda istinitosti onoga {to je do{lo u prija{njim knjigama o tevhidu Allaha, d`.{., obo`avanju samo njega i obavezne pokornosti Njemu; da je Kur’an sakupio sve {to je bilo raspodijeljeno po tim knjigama o dobru i vrlinama; da je Kur’an do{ao kao zadnja rije~ kojom se kontrolira ispravnost svih ostalih knjiga, jer on potvr|uje ono {to se u njima nalazi od istine, a odbacuje ono {to se u njih uvuklo ljudskim nastojanjima za njihovo iskrivljenje. Allah, d`.{., ka`e. “A tebi objavljujemo Knjigu, samu istinu, da potvrdi knjige prije objavljene i da nad njima bdi.” (El-Maide,48) Vjerovanje da je on do{ao sa {erijatom (zakonom) cijelom ~ovje~anstvu, tako|er nam je du`nost. {erijat sadr`i sve {to je potrebno ljudima za njihovu sre}u na oba svijeta i njime su dokinuti svi prija{nji zakoni, koji su dokazi prija{njim narodima, svakom posebno. U {erijatu su utvr|eni posljednji vje~ni zakoni koji vrijede za svako vrijeme i svako mjesto.

Iman

59

2 - Da je Kur’an jedina Allahova knjiga, ~ije o~uvanje garantira Allah, d`.{.: “Mi, uistinu, Kur‘an objavljujemo i zaista }emo Mi nad njim bdjeti.” (ElHid`r, 9) “A on je, zaista, knjiga za{ti}ena, la` joj je strana, bilo s koje strane, ona je Objava od Mudroga i hvale Dostojnoga.” (Fussilet, 41-42) Ova odlika proisti~e iz druge odlike, a ta je da je Kur’an objavljen preko Muhammeda, a.s., cijelome ~ovje~anstvu, da nije poslat samo jednom odre|enom narodu, kao {to su to bile prija{nje objavljene knjige. Stoga je njegovo ~uvanje od iskrivljenja i od zloupotrebe ljudi nephodno, kako bi ostao Allahov, d`.{., dokaz protiv ljudi, sve dok je ovoga svijeta. A {to se ti~e drugih knjiga, sadr`aj svake od njih bio je upu}en samo jednom odre|enom narodu. I one su, iako su saglasne u temeljima vjere, dolazile sa zakonskim propisima, vezanim za samo odre|ena vremena i odre|ene narode. Allah, d`.{., ka`e: “Svima vama smo zakon i pravac propisali.” (El-Maide, 48) Zato se Allah, d`.{., nije obavezao ~uvanjem ni jedne od njih, kroz cijelu historiju, kao {to je u~inio s Kur’anom. Allah, d`.{., u Svojoj posljednjoj Knjizi obavijestio nas je o iskrivljenosti koja je zadesila te knjige. O iskrivljenju i izmjeni, koje su Tevratu na~inili Jevreji, Allah, d`.{., ka`e: “Zar se vi nadate da }e vam se Jevreji odazvati i vama za volju vjernici postati, a neki me|u njima su Allahove rije~i slu{ali pa su ih, po{to su ih shvatili, svjesno izvrnuli.” (El-Bekare, 75) “Ima Jevreja koji izvr}u smisao rije~ima.” (En-Nisa‘,46) A o izmjeni koju su na~inili kr{}ani u Ind`ilu, Allah, d`.{., ka`e: “Mi smo zavjet prihvatili od onih koji govore: ‘Mi smo kr{}ani, ali su i oni dobar dio onoga ~ime su bili opominjani izostavili; zato smo me|u njima neprijateljstvo i mr`nju do Sudnjeg dana ubacili; a Allah }e ih sigurno obavijestiti o onome {to su radili. O sljedbenici Knjige, do{ao vam je poslanik Na{ da vam uka`e na mnogo {ta {to vi iz Knjige krijete, i preko mnogo ~ega }e i pre}i. A od Allaha vam dolazi svjetlost i Knjiga jasna.” (El-Maide, 14-15) Od iskrivljenih stvari koje su jevreji i kr{}ani uveli u svoju vjeru je i to da jevreji tvrde da je Uzejr Allahov sin, a kr{}ani tvrde da je Mesih, Allahov sin. Allah, d`.{., ka`e: “Jevreji govore: ‘Uzejr je Allahov sin‘, a kr{}ani ka`u: ‘Mesih je Allahov sin!‘ To su rije~i njihove, iz usta njihovih, opona{aju rije~i nevjernika prija{njih ubio ih Allah! Kuda se odme}u.” (Et-Tevbe, 39) Kur’an ispravlja ovu njihovu gre{ku i iskrivljenje Allahovih rije~i, pa ka`e: “Reci: ‘On je Allah - Jedan! Allah je uto~i{te svakom. Nije rodio i ro|en nije, i niko Mu ravan nije!” (El-Ihlas)

60

Iman

Kur’an potvr|uje ~injenicu da su svi poslanici ljudi, koje je Allah, d`.{., odlikovao objavom i osobinama koje im omogu}avaju da je prime od Allaha i vjerno dostave ljudima. Allah, d`.{., obra}a se Svome Poslaniku, a.s., govore}i: “Reci: ‘Ja sam ~ovjek kao i vi, meni se objavljuje da je va{ Bog - jedan Bog.‘” (El-Kehf, 110) Od iskrivljenja koje su po~inili kr{}ani, a o ~emu nas obavje{tava Allah, d`.{., u Kur’anu, je i to da su neki od njih izopa~ili zna~enje poslanstva i po~eli pripisivati bo`anska svojstva Isau, sinu Merjeminom, a da su ga drugi smatrali jednim od trojice. Allah,d`.{., ka`e. “Nevjernici su oni koji govore: ‘Bog je Mesih, sin Merjemin!‘” (El-Maide, 72) “Nevjernici su oni koji govore: ‘Allah je jedan od trojice! A samo je jedan Bog!‘”(EL-Maide, 73) Kur’an dolazi sa upozorenjem na ovu krivotvorinu i obja{njava ispravno vjerovanje po pitanju Isaa, a.s.: “Mesih, sin Merjemin, samo je poslanik - i prije njega su dolazili i odlazili poslanici, - a majka njegova je uvijek istinu govorila i oboje su hranu jeli. Pogledaj kako im Mi iznosimo jasne dokaze, i pogledaj, zatim, njih kako se odme}u.” (El-Maide, 75) ~injenica oko koje se ne}e sporiti ni jedan objektivan ~ovjek, ja da danas ne postoji ni jedna knjiga koja se zasigurno mo`e pripisati Allahu, d`.{., osim ~asnog Kur’ana. Na ovu ~injenicu upu}uju i mnogi osjetilni dokazi, pored Allahovog, d`.{., obavje{tenja da su prija{nje knjige iskrivljene. Evo nekih od tih dokaza: 1 - Da su se originalni primjerci knjiga, koje su objavljene prije Kur’ana, zagubili, i da u rukama ljudi danas postoje samo njihovi prevodi. A {to se Kur’ana ti~e, on je i do dan-danas sa~uvan sa svim svojim poglavljima, re~enicama, rije~ima i glasovima, onako kako ga je u~io D`ibril Allahovom Poslaniku, a.s., i kako ga je u~io Poslanik, a.s., svojim ashabima, r.a.118 2 - U ovim knjigama izmije{ale su se rije~i Allaha, d`.{., s rije~ima ljudi, koji su ih tuma~ili i govorili o historiji, `ivotopisu poslanika i njihovih u~enika i o zaklju~cima fakiha (pravnika). Zato se ne mo`e znati {ta je od toga Allahov, d`.{., govor, a {ta govor ljudi. A {to se Kur’ana ti~e, on je u svojoj cijelosti Allahov, d`.{., govor i s njime se nije izmije{alo ni{ta drugo, ni hadis Poslanika, a.s., niti govor ashaba, ili bilo koga drugog.119 Ebul Vefa ‘Ali bin ‘Akil ka`e: “Ako ho}e{ da se uvjeri{ da kur’an nije govor Resulullaha, a.s., nego da je u njemu objavljen, pogledaj u njegov govor kako se razlikuje od Kur’ana, i promatraj razliku izme|u dva govora i dva stila. Poznato je da govor ~ovjeka li~i jedan na drugi, ali nijedna rije~ Poslanika, a.s., ne li~i kur’anskom govoru... Isto tako, u mu’d`izu Kur’ana spada i to {to niko nije u stanju u Kur’anu prona}i re~enicu koja je preuzeta iz prija{njih knjiga, a ljudi i dan-danas otkrivaju

Iman

61

kako je jedan uzimao od drugih, pa ka`emo da je Mutenebbi uzeo od Buhturija, i sl.120 3 - Ne mo`e se nau~no dokazati povezanost nijedne od tih knjiga s poslanikom kojem se pripisuje. Nijedna od njih ne posjeduje historijski povezan slijed (sened) li~nosti koje ih prenose. Poglavlja Biblije, koja se zovu Stari zavjet, ili Tevrat, napisana su poslije smrti Musaa, a.s., nekoliko stolje}a. Muhammed Ferid Ved`di prenosi iz enciklopedije znanosti “Larus” sljede}e rije~i: “Savremena nauka, a prije svega njema~ki kriticizam je, nakon dugih istra`ivanja arheolo{kih pronalazaka, historije i jezi~kih saznanja, ustanovio da Tevrat nije napisao Musaa, a.s., nego da je on djelo jevrejskih sve}enika, ~ija imena nisu spomenuta. Oni su ga naizmjeni~no pisali oslanjaju}i se na usmena predanja koja su ~uli prije ropstva u Babilonu. {ta vi{e, jedan broj u~enjaka tvrdi da pet knjiga Starog zavjeta ne sadr`e sva predanja jevreja, nego one samo najosnovnije teze, simbole i pripovijetke.”121 A {to se Kur’ana ti~e, on je jedina knjiga ~ija se autenti~nost i povezanost s poslanikom kome je objavljen, Muhammedom, a.s.,mo`e nedvojbeno dokazati. Kur’an je prenesen sa svim svojim poglavljima i re~enicama, s njihovim redoslijedom i na~inom izgovora u svakom periodu poslije njegove objave, od velikog broja ljudi, tako da nema sumnje u to da je Kur’an, koji mi danas u~imo, isti onaj Kur’an koji je Allah, d`.{., objavio svome ~asnom Poslaniku, a.s.122 4 - Jedan od dokaza iskrivljenosti tih knjiga je i postojanje razli~itih primjeraka, koji se bitno razlikuju po svom sadr`aju.123 5 - Jedan od nepobitnih dokaza iskrivljenosti Biblije je i to {to ona sadr`i neispravna vjerovanja i pogre{ne predstave o Gospodaru, d`.{., i Njegovim ~asnim poslanicima, a.s. U Bibliji }e{ na}i uporedbu Gospodara s ~ovjekom i povredu dostojanstva poslanika, {to je , svakako, suprotno njihovoj nepogre{ivosti.124 Nakon iskrivljenja i izmjena koje su zadesile prija{nje knjige, du`ni smo vjerovati da su one u svojoj osnovi od Allaha, d`.{., koji ih je objavio Svojim poslanicima, s istim ciljem zbog kojeg je objavljen i Kur’an. Za njihov sadr`aj, danas, ne vjerujemo da je od Allaha, izuzev onoga o ~emu nas je Kur’an ili Poslanik, a.s., obavijestio. A {to se Kur’ana ~asnog ti~e, du`ni smo vjerovati da je on isklju~ivo Allahov, d`.{., govor, sama Istina, i da je svaka rije~ u njemu sa~uvana. Du`ni smo izvr{avati sva njegova nare|enja, a kloniti se svih njegovih zabrana. Vjerovati u sve o ~emu govori i odbaciti sve {to se sa njime kosi.

PETI DIO VJEROVANJE U SUDNJI DAN Pod vjerovanjem u budu}i svijet se podrazumijeva vjerovanje u sve ono o ~emu nas je obavijestio Allah, d`.{., u Svojoj Knjizi i Njegov Poslanik, a.s., u Hadisu, od onoga {to }e se desiti poslije smrti, kao {to su: ispit i patnja, ili u`ivanje u kaburu, pro`ivljenje poslije smrti, iskupljanje na jednom mjestu radi obra~una, izlaganje knjiga djela, obra~un, vaganje djela, Havd (vrelo), Sirat-}uprija, {efaat, D`ennet i D`ehennem, i sve {to je Allah, d`.{., u njima pripremio za njihove stanovnike.

AKCENAT KUR’ANA NA OVAJ TEMELJ IMANA I RAZLOG TOME Kur’an ~asni vrlo ~esto spominje budu}i svijet, na svakom mjestu pa`ljivo utvr|uju}i njegovo postojanje i pri svakoj prilici upozoravaju}i na njega, ~ine}i to raznim metodama arapskog jezika. Jedan od dokaza isticanja va`nosti ovog temelja je taj, da Kur’an vrlo ~esto ve`e vjerovanje u Allaha s vjerovanjem u budu}i svijet. Allah, d`.{., ka`e: “^estiti su oni koji vjeruju u Allaha i u onaj svijet.” (El-Bekare, 177) “One koji su u Allaha i u onaj svijet vjerovali i dobra djela ~inili, doista, ~eka nagrada od Gospodara njihova; ni~ega se oni ne}e bojati i ni za ~im ne}e tugovati.” (El-Bekare, 62)

64

Iman

“Ovim se savjetuju oni me|u vama koji vjeruju u Allaha i onaj svijet.” (ElBekare, 232) “Borite se protiv onih koji ne vjeruju ni u Allaha ni u onaj svijet.” (EtTevbe, 29) “Allahu se jedino klanjajte i ~inite ono za {to }ete dobiti nagradu na onom svijetu.” (El- ‘Ankebut, 36) Mnogo je ajeta u Kur’anu koji govore o ovoj temi. Koliku va`nost Kur’an pridaje vjeri u budu}i svijet, vidi se i iz toga {to ga vrlo ~esto spominje. Gotovo da ne pre|e{ ni jednu stranicu Kur’ana, a da u njoj ne na|e{ govor o budu}em svijetu i onome {to }e se na njemu desiti: od raznih doga|aja i stanja, sve to kroz razne na~ine obja{njavanja. Isto tako }e{ uo~iti da Kur’an tako podrobno iznosi detalje nastupanja Sudnjeg dana i opisuje stanja ljudi u njemu, {to nije slu~aj s drugim temama gajba. Jedan od dokaza je i mno{tvo imena kojima ga Kur’an naziva, a svako ime ukazuje na jedan od detalja toga dana. Neka od tih imena su: El-Kijame (ustajanje), Es-Sa’a (~as), ElAhireh (onaj svijet), Jewmud-Din (dan vjere), Jewmul-Hisab (dan obra~una), Jewmul-Feth (dan pobjede), Jewmut-Telak (dan susreta), Jewmul-D`em’ (dan sakupljanja), JewmutTegabun (dan samoobmane), Jewmul-Hulud (dan vje~nosti), Jewmul-Hurud` (dan izlaska), Jewmul-Hasre (dan kajanja), Jewmut-Tenad (dan dozivanja), El-Azife (smak svijeta), ElTamme (nevolja), Es-Sahha (zaglu{uju}i glas), El-Hakka (~as neizbje`ni), El-Ga{ije (te{ka nevolja), El-Vaki’a (doga|aj), i dr.125 A razlog pridavanja tako velike va`nosti ovom temelju imana le`i u sljede}em: Vjerovanje u budu}i svijet ima veliki utjecaj na `ivot ~ovjeka. Iman (vjerovanje) u budu}i svijet i sve {to }e se na njemu desiti: D`ennet, D`ehennem, obra~un, kazna i nagrada, spas i gubitak, najefikasnije utje~u na usmjeravanje ~ovjeka, na njegovu disciplinu u `ivotu na ovome svijetu, izvr{avanje dobrih djela i pridr`avanje imperativa bogobojaznosti. Neuporediva je razlika izme|u dva ~ovjeka: jednog, koji ne vjeruje u pro`ivljenje poslije smrti, niti u obra~un za svoja djela i rije~i i koji se ni~im drugim ne rukovodi u svojim djelima do li~nim interesom i sopstvenom koristi i drugog, koji vjeruje da }e do}i dan kad }e biti pitan za svoja djela i rije~i pred najpravednijim Sudijom, te }e biti nagra|en za dobro, a ka`njen za zlo. Prvi je, svakako, van bilo kakve kontrole, osim svojih strasti i po`uda i njegov cilj je potpuno egoisti~ki; opravdava bilo kakvo sredstvo i bilo kakvo pona{anje i djelo, ma koliko ono bilo {tetno. Drugi je ome|en granicama istine i dobra, a to su stvari koje }e imati svoju te`inu i vrijednost kod Allaha, d`.{., tog Dana. Allah, d`.{., ka`e: “Mjerenje toga dana bit }e pravedno: oni ~ija dobra djela prevagnu, oni }e, {ta `ele, posti}i; a oni ~ija dobra djela budu lahka, oni }e, zato {to dokaze Na{e nisu priznavali, stradati.” (El-E‘araf, 8-9)

Iman

65

Na ovo nam, na mnogo mjesta, ukazuje i kur’anski metod povezivanja vr{enja dobrih djela s vjerovanjem u budu}i svijet: “Zna{ li ti onoga koji onaj svijet pori~e? Pa to je onaj koji grubo odbija siro~e, i koji da se nahrani siromah - ne podsti~e.” (El-Ma‘un, 1-3) “Allahove d`amije odr`avaju oni koji u Allaha i onaj svijet vjeruju.” (EtTevbe, 8) “Oni koji vjeruju u Allaha i u onaj svijet, ne}e od tebe tra`iti dozvolu da se ne bore zala`u}i imetke svoje i `ivote svoje. A Allah dobro zna one koji su pobo`ni, od tebe }e tra`iti dozvolu samo oni koji ne vjeruju u Allaha i u onaj svijet i ~ija se srca kolebaju, pa sumnjaju i neodlu~ni su.” (Et-Tevbe, 44-45) “Ne treba da ljudi koji u Allaha i u onaj svijet vjeruju budu u ljubavi s onima koji se Allahu i Poslaniku Njegovu suprotstavljaju.” (El-Mud`adele, 22) “Oni su vama divan uzor - onima koji `ele Allaha i onaj svijet.” (ElMumtehane, 6) “To je savjet za onoga koji u Allaha i u onaj svijet vjeruje.” (Et-Talak, 2) “A oni koji u onaj svijet vjeruju - vjeruju i u Nju (Knjigu) i o namazima svojim brigu brinu.” (El-En‘am, 92) Jo{ je mnogo ajeta koji o ovom govore. Po{to je ~ovjek po svojoj prirodi sklon udovoljavanju li~nom interesu i otklanjanju bilo kakve {tete od sebe, vjerovanje u budu}i svijet pospje{uje njegovu samokontrolu i sklonost ka dobrom, a odbacivanju zla. Zbog toga, Kur’an vrlo ~esto i sa velikom pa`njom podsje}a na Ahiret i na razne na~ine ga prikazuje i predstavlja kako bi se taj osje}aj (samokontrole) u srcu ~ovjeka pove}ao i porastao njegov utjecaj. Razlog ~estog isticanja doga|aja na ahiretu u Kur’anu je, vjerovatno, i u tome {to ga ljudi vrlo ~esto zaboravljaju i zanemaruju, zbog njihove privr`enosti ovozemaljskom `ivotu i ljubavi prema ovodunjalu~kim u`icima. Zato vjerovanje u budu}i svijet sa svim u`icima i kaznama koje }e biti u njemu ubla`uje pretjerivanje u `elji za u`icima na ovom svijetu; ljudi postaju svjesni da svi u`ici ovoga svijeta ne zaslu`uju bilo kakav trud i natjecanje zbog njih, jer ono {to zaslu`uje da se takmi~imo jeste ono {to nam je Allah, d`.{., pripremio na onom svijetu. O tome nam Allah, d`.{., ka`e: “O vjernici! {to vam je kada vam se rekne: ‘Iza|ite u borbu na Allahovom putu! Vi ostajete na mjestu, kao da ste za zemlju prikovani? Zar vam je dra`i `ivot na ovom svijetu od onoga svijeta? A u`ivanje na ovom svijetu, prema onom na onom svijetu, nije ni{ta.” (Et-Tevbe, 38) Razlog ovako ~estog spominjanja ahireta vjerovatno je i taj {to vjerovanje u njega jo{ i danas izaziva ~u|enje i nevjericu kafira, zbog toga {to se to suprotstavlja onom {to oni

66

Iman

svojim ograni~enim osjetilima vide, a {to upu}uje suprotno pro`ivljenju poslije smrti. Oni, na primjer, vide da se ljudsko tijelo pretvara u pra{inu, pa kako da to bude pro`ivljeno? O njima Allah, d`.{., ka`e: “Tako mi Kur‘ana Slavnog, oni se ~ude {to im je do{ao jedan od njih da ih opominje, pa nevjernici, govore: ‘To je ~udna stvar: zar kad pomremo i zemlja postanemo...? Nezamisliv je to povratak.‘” (Kaf, 1-3) Allah, d`.{., njima u mnogim ajetima (neke od njih }emo spomenuti poslije) odgovara da su osjetila kojima oni odbacuju ovu ~injenicu nepotpuna i nemo}na da to vide, jer mnogo je primjera u `ivotu ~ovjeka koji upu}uju na pro`ivljenje poslije smrti, ali nisu slijepe o~i nego su slijepa srca koja se nalaze u grudima.

DOKAZI VJEROVANJA U SUDNJI DAN I ODGOVOR NA SUMNJE NEVJERNIKA Na vjerovanje u budu}i svijet ukazuje Kur’an, hadis Poslanika, a.s., ljudski razum i njegova ispravna narav. Allah, d`.{., ~esto spominje vjerovanje u budu}i svijet i donosi dokaze za njega i na mnoga mjesta uzvra}a na sumnje nevjernika u budu}i svijet. Isto tako je Kur’an do u detalje opisao doga|aje Kijametskog dana. To nije slu~aj ni s jednom od prija{njih knjiga, iako je svaki poslanik koga je Allah, d`.{., poslao, prenosio svome narodu radosne vijesti o ovom danu i upozoravao od njegovih neda}a. Zato se svako ko ga porekne ili u njega posumnja smatra nevjernikom. Allah, d`.{., ka`e: “Allah }e vas - nema drugog boga osim Njega - sigurno sabrati na Sudnjem danu, u to nema nimalo sumnje.” (En-Nisa‘, 87) “Nije ~estitost u tome da okre}ete svoja lica prema istoku i zapadu; ~estiti su oni koji vjeruju u Allaha, i u onaj svijet.” (El-Bekara, 177) “A onaj ko ne bude vjerovao u Allaha, i u meleke Njegove, i u knjige Njegove, i u poslanike Njegove, i u onaj svijet - daleko je zalutao.” (En-Nisa‘, 136) Kur’an nas obavje{tava da je i Nuh, a.s., rekao svome narodu: “Allah vas od zemlje, poput bilja stvara, zatim vas u nju vra}a i iz nje }e vas sigurno izvesti.” (Nuh, 17-18) A Ibrahim,a.s., ka`e: “I koji }e mi, nadam se, pogre{ke moje na Sudnjem danu oprostiti.” (E{[u‘ara‘, 82) A Musau, a.s., re~eno je:

Iman

67

“^as o`ivljenja }e sigurno do}i - od svakog ga tajim - kad }e svaki ~ovjek prema trudu svome nagra|en ili ka`njen biti. I neka te zato nikako ne odvrati od vjerovanja u nj onaj koji u njega ne vjeruje i koji slijedi strast svoju, pa da bude{ izgubljen.” (Taha, 15-16) A Allah, d`.{., je, na vi{e mjesta u Kur’anu, naredio Svome poslaniku Muhammedu, a.s., da se Njime zakune na istibitost pro`ivljenja poslije smrti: “Nevjernici tvrde da ne}e biti o`ivljeni. Reci: ‘Ho}ete, Gospodara mi moga, sigurno }ete biti o`ivljeni, pa o onom {to ste radili, doista, biti obavije{teni!” (Et-Tegabun, 7) Oni koji pori~u pro`ivljenje, u la` ugone sve poslanike za ~iju iskrenost u svemu {to su kazali postoje nepobitni racionalni i osjetilni dokazi. Zato smatranje la`nim bilo koje vijesti koje su oni donijeli, zna~i bukvalno zapostavljanje razuma koji je donio zaklju~ak o njihovoj iskrenosti i natjerivanje u la` samog razuma, {to je svakako tvrdoglavost koja nema nikakvo zna~enje. Negatori pro`ivljenja nemaju nikakav dokaz za to, jer je to pitanje gajba (nevi|enog) koje ne poznaje niko osim Allaha, d`.{. I op}e pravilo u gajb-stvarima je da niko nije u stanju da ih doka`e ili opovrgne, izuzev na jedan jedini mogu}i na~in, obavije{}u Allaha, d`.{., o tome. A onaj za koga postoje nepobitni dokazi da je primao objavu od Allaha, d`.{., je, svakako, u potpunosti iskren i u onome {to prenosi o nekoj od tih stvari.126 Ta iskrenost utvr|ena je jedino kod ~asnih poslanika, a.s. Oni su ti, koje je Allah,d`.{., podr`ao i oja~ao mu’d`izama i otkrio im pone{to od gajba, a ve} smo spomenuli da su svi oni, bez izuzetka, govorili o budu}em svijetu. Me|utim, oni koji pro`ivljenje pori~u, potencirali su pojedine sumnje u postojanje tog svijeta, kao {to je njihovo smatranje vrlo dalekim ili nemogu}im ponovan povratak u `ivot nakon {to postanu pepeo i pra{ina, pa su rekli ono {to Allah, d`.{., ka`e za njih: “Zar kad pomremo i zemlja postanemo...? Nezamisliv je to povratak.” (Kaf,3) “Postoji samo `ivot na{ zemaljski, `ivimo i umiremo, jedino nas vrijeme uni{ti.”,govore oni. A oni o tome ba{ ni{ta ne znaju, oni samo naga|aju.” (ElD`asije, 24) Sve njihove sumnje, dakle, ne prelaze smatranje pro`ivljenja dalekim, nemogu}im i ~udnim. Allah, d`.{., uzvratio je na ove njihove sumnje i objasnio njihovu neosnovanost na vi{e mjesta u Kur’anu. Objasnio im je da vjerovanje u pro`ivljenje razum ne odbija, nego da ga prihvata, i da pro`ivljenje nije suprotno onome {to je uobi~ajeno, nego ono ima svoje primjere u ovozemaljskom `ivotu ljudi i na njega ukazuju mnoge prirodne pojave, koje su isto tako djelo Allaha, d`.{.

68

Iman

1 - Allah, d`.{., ka`e: “Oni govore: ‘Zar kad se u kosti i pra{inu pretvorimo, zar }emo, kao nova bi}a, doista biti o`ivljeni?‘ Reci: ‘Ho}ete, i da ste kamenje ili gvo`|e, ili bilo kakvo stvorenje za koje mislite da ne mo`e biti o`ivljeno.‘ ‘A ko }e nas u `ivot vratiti?‘, upitat }e oni, a ti reci: ‘Onaj Koji vas je i prvi put stvorio‘, a oni }e prema tebi odmahnuti glavama svojim i upitati: ‘Kada to?‘ Ti reci: ‘Mo`da ubrzo! Bit }e onog dana kad vas On pozove, i odazva}ete se, hvale}i Ga, i pomislit }ete da ste ostali samo malo vremena.‘” (El-Isra, 49-52) Pogledaj samo sumnje koje oni isti~u i sumnje i zapitkivanja koja postavljaju negatori pro`ivljenja u svim vremenima, pa }e{ vidjeti da one ne prelaze sljede}e: oni smatraju nemogu}im (od Allaha) da pra{inu i pepeo, u koji }e se pretvoriti ljudska tijela, pretvori u nova stvorenja koja }e se kretati i osje}ati. Oni smatraju da je to iznad mo}i Allahove i da je to daleko, jer ne znaju kad }e biti. Kao {to vidi{, sve njihove sumnje su razlog nepoznavanja stvarnosti `ivota i smrti, nepoznavanja Allahove, d`.{., mo}i i zanemarivanje jasnog dokaza ove apsolutne mo}i stvaranjem iz ni~ega. A bilo bi im dosta, da su razumni, da se sjete Allahove mo}i kad ih je stvorio prvi put, nakon {to su bili ni{ta, pa da postanu sigurni u istinitost Gospodara kad ih obavje{tava o ponovnom pro`ivljenju, obra~unu, nagradi i kazni. Stvar je, dakle, jednostavna i odgovor je besprijekoran, a veoma prost i ubjedljiv. Jer, ~ovjek zna da je stvoren nekon {to nije postojao. Mora, dakle, postojati tvorac koji ga je stvorio, nakon {to nije postojao. Zatim se, svojom smr}u, promijenio iz jednog stanja u drugo i mora postojati ~inilac te promjene. Svakako, to niko ne mo`e biti nego samo Allah, d`.{., Koji ga je stvorio i prvi put, jer, da je to bio bilo ko drugi, bio bi u stanju da ga spasi smrti. Zato je svaka diskusija oko toga, mo`e li ovaj Tvorac Koji o`ivljava i usmr}uje kad rekne da }e o`ivjeti ~ovjeka drugi put i povratiti mu njegov lik i oblik, to i u~initi - obi~ni inat i oholost. Allah, d`.{., ka`e: “Reci: ‘Allah vam daje `ivot, zatim }e u~initi da poumirete, a poslije }e vas na Sudnjem danu sabrati, u to nema nikakve sumnje, ali ve}ina ljudi ne zna. (ElD`asije, 26) 2 - Allah, d`.{., ka`e: “I nama navodi primjer, a zaboravlja kako je stvoren, i govori: ‘Ko }e o`ivjeti kosti kad budu truhle?‘ Reci: ‘O`ivit }e ih Onaj koji ih je prvi put stvorio, Onaj Koji vam iz zelenog drve}a vatru stvara i vi njome pripaljujete!‘ Zar Onaj Koji je stvorio nebesa i Zemlju nije kadar da stvori njima sli~ne? Jeste, On sve stvara i On je sveznaju}i.” (Jasin, 78-81)

Iman

69

Komentator Tahavije, komentiraju}i ove ajete, ka`e: “Kad bi najznaniji ~ovjek i najve}i govornik, koji je najsposobniji u izra`avanju, poku{ao do}i s boljim dokazom od ovog, ili s njemu sli~nim po rije~ima, po svojoj sa`etosti i jasno}i dokaza, ne bi to bio u stanju u~initi. Allah, d`.{., zapo~eo je ovaj dokaz pitanjem koje postavlja nevjernik i tra`i odgovor. U Allahovim, d`.{., rije~ima (a zaboravlja kako je stvoren) dovoljan je odgovor i dokaz, kao i otklanjanje svake sumnje. A kada je Allah, d`.{., htio potvrditi dokaz i jo{ ga vi{e obrazlo`iti, onda je rekao: “Reci: ‘O`ivit }e ih Onaj Koji ih je prvi put stvorio.’”, uzimaju}i stvaranje iz ni~ega kao dokaz mo}i povratka u prija{nje stanje. Dokazuju}i, dakle, prvim stvaranjem mogu}nost ponovnog stvaranja, jer svaki razuman ~ovjek zna da onaj ko je mogao uraditi prvo, zasigurno mo`e uraditi i drugo, a ako nije u stanju uraditi drugo, onda pogotovu nije u stanju u~initi prvo. A po{to ~in stvaranja tako|er zahtijeva mo} Stvaraoca za stvaranje stvorenja i potpuno poznavanje svih detalja njegovih stvorenja, Allah, d`.{., nastavlja: “I On je sveznaju}i.” On zna sve detalje vezane za prvo stvaranje, dijelove materije i oblik. Isto tako je i sa drugim stvaranjem. Pa, ako ja Gospodar savr{enog i potpunog znanja i svemo}an, kako onda da ne bude u stanju o`iviti truhle kosti? Zatim to potvr|uje neoborivim i jasnim dokazom, koji u sebi sadr`i odgovor na pitanje drugog nevjernika koji ka`e: “Kad kosti postanu pra{ina, onda one postaju suhe, tvrde prirode, a poznato je da nosilac `ivota mora biti vru}e i vla`ne prirode.” Pa, ka`e Allah, d`.{.: “Onaj koji vam iz zelenog drve}a vatru stvara i vi njome potpaljujete.” Allah, d`.{., obavje{tava nas o izvo|enju ove izuzetno vru}e (i suhe) tvari (vatre) iz zelenog drveta koje je prepuno vlage i hladno}e. Pa Onaj koji iz ne~ega izvodi ne{to suprotno i kome se potpuno pokoravaju sva stvorenja, i njihovi sastojci ne predstavljaju nikakvu pote{ko}u za njega; On je taj koji }e u~initi ono {to pori~u i nije~u nevjernici. Zatim sve to potvr|uje uzimaju}i dokaz iz daleko ve}ih i te`ih primjera, jer svaki razuman ~ovjek je svjestan da je onaj ko je u stanju na~initi ne{to veliko i komplicirano, svakako je u stanju na~initi ne{to lak{e i jednostavnije od toga. Onaj ko je u stanju ponijeti tonu, svakako da je daleko prije u stanju ponijeti tovar. Allah, d`.{., ka`e: “Zar Onaj koji je stvorio nebesa i Zemlju nije kadar stvoriti njima sli~ne?” Onaj, dakle, koji je stvorio nebesa i Zemlju, njihove savr{enosti, veli~ine, velike uloge i ~udesan na~in funkcioniranja je, svakako, daleko prije u mogu}nosti o`iviti kosti koje su postale pra{ina i povratiti ih u njihovo prija{nje stanje.”127 3 - Allah, d`.{., ka`e: “O ljudi, kako mo`ete sumnjati u o`ivljenje, pa, Mi vas stvaramo od zemlje, zatim od kapi sjemena, potom od ugru{ka, zatim od grude mesa vidljivih i nevidljivih udova, da vam poka`emo mo} Na{u! A u materice smje{tamo {to ho}emo, do roka odre|enog, zatim ~inimo da se kao dojen~ad ra|ate i da poslije

70

Iman

do mu`evnog doba uzrastete; jedni od vas umiru, a drugi duboku starost do`ivljavaju pa za~as zaboravljaju ono {to saznaju. I ti vidi{ zemlju kako je zamrla, ali kad na nju ki{u spustimo, ona ustrep}e i uzbuja, i iz nje iznikne svakovrsno bilje prekrasno, zato {to Allah postoji, i {to je On kadar da mrtve o`ivi, i {to On sve mo`e, i {to }e ~as o`ivljenja, u to nema sumnje, do}i, i {to }e Allah one u grobovima o`ivjeti.” (El-Had`d`, 5-7) Dobro promotri ove ~asne ajete iz sure El-Had`d`. U njima }e{ na}i dokaze za pro`ivljenje poslije smrti i jasne znakove Allahove mo}i da o`ivi mrtve. Oni bri{u svaku sumnju u srcima o ovom pitanju, odstranjuju svako ~u|enje i pobijaju sumnje nevjernika: a) - U njima je, prije svega, dokaz stvaranja svih stvorenja prvi put, a ljudi su stvoreni iz pra{ine, u kojoj nema nikakvih znakova `ivota. O ovome dokazu smo ve} govorili. b) - Isto tako, ovim ajetima prikazuje se jedan vid ispoljavanja Allahove, d`.{., mo}i kroz stvaranje ~ovjeka i njegovo premje{tanje iz faze u fazu koja se potpuno razlikuje od prve. Zaista je On onaj koji ga je prenio iz faze kapi sjemena u fazu ugru{ka, zatim u fazu grude mesa, zatim mu na~inio sluh i vid, postavio osjetila, dao snagu, kosti, `ivce i ostalo, a zatim usavr{io njegovo bi}e na najbolji mogu}i na~in i izveo ga u ovom liku i obliku koji predstavljaju najljep{i lik i oblik. Allah, d`.{., ka`e: “Mi ~ovjeka stvaramo u skladu najljep{em.” (Et-Tin, 4) Pa zar je mogu}e da Onaj koji je sve to u~inio, ne bude u stanju pro`ivjeti ~ovjeka i povratiti mu `ivot? Ni ovo nije ni{ta drugo nego prelaz iz jedne faze u drugu, a i inad`ija to vidi u samom sebi i u svakom ~ovjeku na ovom svijetu. Profesor Sejjid Kutb - rahimehullahu - je, poslije komentara spomenutih ajeta, upozorio na jednu vrlo zna~ajnu njihovu poruku: “... i da ove faze kroz koje prolazi embrion, a zatim dijete, nakon {to ugleda svjetlost, upu}uju na to da }e ova volja koja time upravlja povesti ~ovjeka sve dok ne dostigne svoje potpuno savr{enstvo u ku}i savr{enstva, a po{to ~ovjek ne mo`e dosti}i svoje savr{enstvo u `ivotu na ovom svijetu, jer on u njemu zastaje, a zatim se vra}a (... da bi brzo zaboravili ono {to znate); zato je neophodan drugi svijet u kome }e se upotpuniti ~ovjekova li~nost. Ove etape kroz koje ~ovjek prolazi dvojako ukazuju na pro`ivljenje poslije smrti. One ukazuju na pro`ivljenje sa stanovi{ta ~injenice da je onaj ko je bio u stanju stvoriti iz ni~ega, svakako, u stanju ponovo povratiti u `ivot. I ukazuju na pro`ivljenje time {to }e “vladaju}a volja” upotpuniti ~ovjekov razvitak na budu}em svijetu. Vidimo, dakle, kako se susre}u zakoni stvaranja sa zakonima ponovnog povratka, zakoni `ivota sa zakonima pro`ivljenja i zakoni obra~una sa zakonima kazne ili nagrade.

Iman

71

Sve ovo svjedo~i o postojanju Tvorca ravnatelja, u ~iju postojanost nema nikakve sumnje.”128 Kroz govor o fazama ~ovjeka i njegovom nastanku od kapi sjemena i ugru{ka krvi, ukazujemo na jo{ jednu opasku kojom se ho}e skrenuti pa`nja onih koji uporno odbijaju vjerovati u pro`ivljenje, da se ono ogleda i u njima samim, u svakom ~ovjeku, jer je on, prije nego {to je postao pravo stvorenje, bio jedna obi~na kapljica teku}ine, bezvrijedan, zatim ugru{ak, pa onda bezli~na gruda. Sve su to niske faze u kojima je ~ovjek gotovo potpuno mrtav. Me|utim, poslije toga, Allah, d`.{., mu daje `ivot, sve dok, na kraju, ne izraste u kompletnog ~ovjeka koji misli, osje}a, vodi prepirku i diskutira. Zar ovo Bo`ije djelo ne li~i na o`ivljavanje mrtvih koje pori~u nagatori pro`ivljenja? Zato Allah, d`.{., ka`e: “Zar nije bio kap sjemena koje se ubaci, zatim ugru{ak kome On onda razmjer odredi i skladnim mu lik u~ini, i od njega onda dvije vrste, mu{karca i `enu, stvori, i zar Taj nije kadar da mrtve o`ivi?” (El-Kijame, 37-40) c) - U citiranim ajetima jo{ je jedan dokaz za pro`ivljenje i Allahovu, d`.{., mo} o`ivljavanja mrtvih. Ova su{na zemlja (arapska pustinja, op. prev. ) na kojoj ne vidi{ nikakve tragove `ivota, niti da bilo {ta iz nje ni~e, nakon {to Allah, d`.{., na nju spusti ki{u, na njoj se pojavljuje `ivot, ni~e bilje razli~itih boja, ukusa, mirisa, oblika i namjena. O tome Allah, d`.{., ka`e: “Onaj ko njoj daje `ivot o`ivit }e sigurno i umrle, jer je On kadar sve.” (Fussilet, 39) Allahov poslanik, a.s., upitan je: “Kako }e Allah, d`.{., o`iviti mrtve? I {ta je dokaz tome u Njegovim stvorenjima?” Poslanik, a.s., odgovori: “Zar nisi prolazio pored doline koja je stradala od su{e?” Re~e: “Jesam.” “Zatim si poslije toga nai{ao pored nje, a ona se ve} nji{e od zelenila?” Re~e: “Jesam.” “Tako }e Allah o`iviti mrtve i to je Njegov znak me|u Njegovim stvorenjima.”129 4 - Allah, d`.{., ka`e: “Zar ste mislili da smo vas uzalud stvorili i da Nam se ne}ete povratiti?” (ElMu‘min, 115) “Zar ~ovjek misli da }e sam sebi prepu{ten biti, da ne}e odgovarati?” (ElKijame, 36) Ova dva ajeta, i drugi njima sli~ni, potvr|uju da je vjerovanje u pro`ivljenje, obra~un i nagradu ili kaznu sastavni dio vjerovanja u Allahova, d`.{., potpuna svojstva i Njegova lijepa imena. Ovaj temelj usko je vezan s prvim temeljem imana; zato onaj ko ga zanije~e nevjernik je u Allaha, d`.{., jer to nu`no vodi u nijekanje mudrosti Allahove, i Njegove pravednosti u stvaranju i vodi ka negiranju Njegovih svojstava. Isto tako, iz negiranja pro`ivljenja proizilazi potcjenjivanje samog ~ovjeka, jer smatra da je stvoren uzalud, a ne iz velike mudrosti, da je njegovo postojanje ograni~eno samo na

72

Iman

ovozemni kratki `ivot koji je prepun tegoba, neda}a, nevolja, nepravde zlo~ina i grijeha. I smatra da je on prepu{ten sam sebi da nasilnik ne}e biti ka`njen za svoje zlo~ine, niti pravednik nagra|en za svoju pravdu, niti obnovitelj za svoje djelo, niti }e ru{ilac biti ka`njen za svoj ~in. Pro`ivljenje poslije smrti, dakle, upravo prili~e Allahovoj, d`.{., veli~ini, Njegovoj pravednosti i mudrosti. To zaklju~uje ljudski razum kao {to ga prihvata i ~ovje~ija nenatrunjena priroda.130

DETALJI VJEROVANJA U SUDNJI DAN Vjerovanje u budu}i svijet jedan je od najva`nijih temelja imana i on se ne}e ostvariti niti upotpuniti sve dok ne obuhvati sljede}e dvije stvari: Prvo: Da ~ovjek vjeruje u budu}i svijet op}enito. I to je minimum koji se mora ostvariti da bi se posjedovao ovaj temelj imana. Drugo: Da vjerujete u sve o ~emu nas je obavijestio Allahov Poslanik, a.s., da }e se desiti poslije smrti. Na sljede}im stranicama iznijet }emo najva`nije od tih stvari o kojima nam govore kur’anski ajeti i vjerodostojni hadisi.

1 - KABURSKO ISKU[ENJE I ISPITIVANJE OD MELEKA Du`ni smo vjerovati u sve {to nas je obavijestio Poslanik, a.s., o kaburskom isku{enju i pitanju dva meleka postavljenog svakom ~ovjeku, o njegovom Gospodaru, vjeri i Poslaniku. Allahov Poslanik, a.s., obavijestio nas je, putem vjerodostojnih hadisa da }e ljudi biti ispitivani u svojim kaburovima i da }e se svakom od njih re}i: “Ko ti je Gospodar? {ta ti je vjera? Ko ti je poslanik?” I da }e vjernik odgovoriti: “Moj Gospodar je Allah, vjera mi je islam, a Muhammed, a.s., moj vjerovjesnik i poslanik.” A {to se ti~e zbunjenog, on }e odgovoriti: “Ne znam, ~uo sam ljude kako ne{to izgovaraju pa sam i ja izgovorio.” A zatim }e biti tu~en i mu~en.

Iman

73

Buharija i Muslim prenose od Esme,r.a., da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: “Ovoga momenta sam vidio sve {to mi nije pokazano do sada, ~ak sam vidio D`ennet i D`ehennem i objavljeno mi je da }ete vi biti isku{avani u svojim kaburovima, ku{njom koja }e biti sli~na ku{nji mesihom Ded`d`alom. Bit }e upitan svako od vas: “[ta zna{ o ovom ~ovjeku?” Vjernik - mu’min ili mukin - }e odgovoriti: “To je Muhammed, Allahov Poslanik. Do{ao nam je s jasnim dokazima i Uputom, a mi smo mu se odazvali i slijedili ga. On je Muhammed (tri puta).” Zatim }e mu se re}i: “Mirno spavaj, mi smo znali da si ti ~vrsto vjerovao u njega.” A {to se ti~e munafika ili nesigurnog, on }e re}i: “Ne znam, ~uo sam ljude kako ne{to izgovaraju, pa sam i ja izgovorio.”131 Buharija i Muslim, tako|er, prenose od Enesa bin Malika, r.a., da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: “Kad se ~ovjek postavi u kabur i udalje se prisutni - a on dobro ~uje topot njihove obu}e - do}i }e mu dva meleka i postaviti ga da sjedi, a zatim ga upitati: ‘{ta ka`e{ za ovog ~ovjeka?’ {to se vjernika ti~e, on }e re}i: ‘Svjedo~im da je on Allahov rob i Njegov Poslanik.’ Zatim }e mu se re}i: ‘Pogledaj svoje mjesto u vatri koje ti je Allah, d`.{., zamijenio s mjestom u D`ennetu.’” Allahov Poslanik, a.s., tada re~e: “Pa }e ih oba vidjeti.” Katade veli: “Rekao nam je da }e mu se pro{iriti njegov kabur i postati {irok sedamdeset podlaktica i ispunit }e se zelenilom i tako }e ostati sve dok ne bude ponovo pro`ivljen.” A {to se ti~e munafika i kafira, njemu }e se re}i: “[ta si govorio za ovog ~ovjeka?” Pa }e odgovoriti: “Ne znam, govorio sam o njemu ono {to je svijet govorio.” Onda }e mu se re}i:”Niti si znao niti govorio; i bit }e udaren `eljeznim ~eki}em tako jako da }e njegov krik ~uti sva stvorenja u njegovoj blizini, osim ljudi i d`ina.”132 Buharija i Muslim prenose i od Bera bin ‘Azib, r.a., da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: “Allah }e vjernike postojanom rije~ju u~vrstiti...” Ovaj ajet objavljen je po pitanju kaburske ku{nje, kada }e se ~ovjeku re}i: “Ko ti je Gospodar?” Odgovorit }e: “Moj Gospodar je Allah, a Muhammed mi je poslanik, a.s.” To su rije~i Allaha, d`.{.: “Allah }e vjernike postojanom rije~ju u~vrstiti i na ovom i na onom svijetu.” (Ibrahim, 27) Mnogo ja vjerodostojnih hadisa koji govore o kaburskim ku{njama i ispitu meleka.

2 - PATNJE I U@ICI U KABURU Du`ni smo vjerovati u patnje i u`itke u kaburu, o kojima nam govori Poslanik, a.s., a koji }e nastupiti poslije ispita. O tome govori veliki broj ajeta i hadisa. Allah, d`.{., ka`e: “... a faraonove ljude zla kob zadesi. Oni }e se ujutro i nave~er u vatri pr`iti, a kada nastupi ~as: ‘Uvedite faraonove ljude u patnju najte`u!‘” (El-Mu‘min, 45-46)

74

Iman

Allah, d`.{., zaprijetio je faraonovim ljudima s dvije vrste kazne: prva, na koju je ukazao rije~ima: “Oni }e se ujutro i nave~er u vatri pr`iti”, i druga, na koju ukazuje rije~ima: “a kada nastupi ~as: ‘Uvedite faraonove ljude u patnju najte`u!’” Drugi dio je dodao prvom “atf”, {to zna~i da one nisu iste vrste. Ako druga vrsta kazne nastupa nakon Kijametskog dana (kao {to se iz ajeta razumije), onda je neminovno da prva vrsta nastupa nakon njihove smrti, pa do pro`ivljenja, {to je, svakako, kaburska patnja. Allah, d`.{., ukazuje na patnju koja }e biti u kaburu i u slijede}im rije~ima: “A da ti je vidjeti nevjernike u smrtnim mukama, kada meleki budu ispru`ili ruke svoje prema njima: ‘Spasite se ako mo`ete! Od sada }ete neizdr`ljivom kaznom biti ka`njeni.‘” (El-En‘am, 93) Prenosi se da je Ibn - Abbas tuma~e}i ovaj ajet, rekao: “Ovo je prilikom umiranja, oni }e tada biti udarani po licima i le|ima svojim.” Ibn - Had`er veli: “To potvr|uje i sljede}i ajet: ‘A kako }e tek biti kad im meleki budu du{e uzimali udaraju}i ih po obrazima i po le|ima njihovim!‘” (Muhammed, 27), a zatim re~e: “Iako se ovdje govori o patnji prije ukopa, ona ipak spada u patnju koja }e biti prije nastupa Sudnjeg dana. A pripisuje se kaburu, zato {to }e ve}ina tih patnji (prije Sudnjeg dana) biti u njemu.”133 [to se ti~e hadisa koji govore o kaburskoj patnji, oni su mnogobrojni i dosti`u stepen tevature134 . Imam Newewi u svom komentaru na “Sahih” Muslima ka`e: “Znaj da sljedbenici pravca ehli sunneta kabursku kaznu smatraju istinom, jer za nju postoje mnogi dokazi iz Kur’ana i Sunneta. Allah, d`.{., ka`e: ‘Oni }e se ujutro i nave~er u vatri pr`iti’, a mnogobrojni su hadisi Allahovog Poslanika, a.s., koje prenose grupe ashaba iz razli~itih podru~ja u prilog ovome. Isto tako, razumski gledaju}i, nije nemogu}e da Allah, d`.{., povrati `ivot u jedan dio tijela i da ga ka`njava. A ako se to ne kosi s razumom, a za njega imamo potvrdu u {erijatskom dokazu, onda se mora prihvatiti i vjerovati.”135 Imam Muslim u svom “Sahihu” navodi mnoge hadise koji potvr|uju patnju u kaburu i navode da je Poslanik, a.s., slu{ao one koji se mu~e u kaburu, da mrtvi ~uju topot obu}e onih koji odlaze s kabura i sl. U hadisima se spominje i govor Muhammeda, a.s., mu{ri~kim `rtvama, ukopanim u zajedni~ku grobnicu, poslije Bitke na Bedru, kada je odgovorio ashabima da oni nimalo bolje ne ~uju od njih (ukopanih). Zatim se govori o tome kako }e se rasprostraniti kabur onima koji su spaseni i pokazati im se mjesto u D`ennetu, a suprotno tome onima koji su propali, kao i o ostalom {to se mo`e pro~itati u tim hadisima.136 Imam Muslim u svome “Sahihu” prenosi od Zejd bin Sabita, r.a., da je rekao: “Bili smo s Poslanikom, a.s., na jednoj parceli koja je bila u posjedu Beni Ned`d`ara kad se iznenada uznemirila mazga na kojoj je jahao i gotovo ga zbacila sa sebe, kad ugledasmo nakoliko kaburova ({est ili pet ili ~etiri), Poslanik, a.s., upita: “Ko od vas zna ove {to su ovdje ukopani?” Jedan od prisutnih re~e: “Ja!” Poslanik, a.s., upita: “Kada su umrli?” “Prije islama!”

Iman

75

re~e on (~ovjek). “Zaista se ljudi ka`njavaju u kaburovima. Da se vi ne ukopavate, ja bih zamolio Allaha da vam omogu}i da ~ujete patnju kabursku, kao {to ja ~ujem!” Zatim se okrenuo prema nam i rekao: “Tra`ite uto~i{te kod Allaha od vatre!” Mi smo svi uglas zamolili Allaha da nas sa~uva od vatre. Zatim nama re~e: “Tra`ite za{titu od patnje u kaburu!” Mi tada svi zatra`imo za{titu od patnje u kaburu. Zatim nama re~e: “Od Allaha zatra`ite za{titu od svih smutnji - javnih i tajnih!” Mi tada zatra`ismo za{titu od svih smutnji - javnih i tajnih. Zatim nam re~e: “Od Allaha tra`ite za{titu od isku{enja Ded`ala!” Mi tada zatra`ismo za{titu od Ded`ala i njegove ku{nje.”137 Buharija, Muslim i drugi prenose od Ibn-‘Abbasa, r.a., da je rekao: “Poslanik, a.s., pro{ao je pored dva kabura i rekao: ‘Oni se ka`njavaju, a kazna ih je stigla zbog nevelikih stvari.’ Zatim je rekao: ‘Jedan od njih je prenosio la`ne vijesti, kojima je zava|ao druge, a drugi se nije prao poslije male nu`de.’”138 Buharija i Muslim prenose od ‘Abdullaha bin ‘Umera, r.a., da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: “Kada neko od vas umre, njegovo mjesto mu se pokazuje svako jutro i svaku ve~er. Pa ako je od stanovnika D`enneta, pokazuje mu se mjesto u D`ennetu, a ako je od stanovnika D`ehennema, pokazuje mu se mjesto u D`ehennemu! I ka`e mu se: ‘‘Ovo je tvoje mjesto koje te ~eka nakon Sudnjeg dana.’”139 [to se ti~e ka`njavanja u kaburu, ili u`itka u njemu i na~ina povretka du{e u tijelo mejjita, tom pitanju nije dozvoljeno bilo {ta dodati na ono {to nam je preneseno u sahih hadisima. Komentator Tahavije ka`e: “Hadisi koji govore o kaburskoj patnji ili u`icima i ispitu meleka dostigli su stepen tevatura; zato smo to du`ni vjerovati. Znamo da [erijat ne dolazi sa ne~im {to se suprotstavlja razumu, ali mo`e da do|e sa ne~im {to }e razum zbuniti; zato mi ne}emo razmatrati o njegovom (kaburskom) na~inu patnje, kazne ili ispita, jer razum nije u stanju to shvatiti zato {to se to ne de{ava na ovom svijetu. Tako|er, vra}anje du{e u tijelo, nije na nama uobi~ajeni na~in, u `ivotu na ovome svijetu, nego je to na sasvim druga~iji, nama nepoznat na~in... I znaj, da je kaburska patnja - patnja u berzehu (me|u`ivotu). Svako ko je umro, a zaslu`io je kabursku patnju, ona }e ga sti}i, svejedno, ukopao li se on ili ne, pojele ga zvijeri ili izgorio, pa postao pepeo koji je raspr{en po zraku ili bio razapet ili utopljen u moru; njegovu du{u i tijelo }e sti}i kazna isto kao da je i ukopan. A {to se ti~e hadisa u kojima se prenosi da }e se postaviti da sjedi, da }e mu se rebra rastavljati od prevelike patnje i tome sli~no, iz toga se mora razumjeti poruka Poslanika, a.s., bez pretjerivanja i oduzimanja. Zato se ne}e njegove rije~i tuma~iti onim {to one ne sadr`e niti }e se zanemariti dotle da se zanije~e Uputa i obja{njenje Poslanika, a.s.140 Ibnul - Kajjim ka`e: “Seleful ummeti (prve generacije) i prvaci u znanju smatraju da ~ovjek, kada umre, biva u u`itku ili patnji i da se to odra`ava na njegovu du{u i tijelo. Du{a poslije rastanka s tijelom i dalje ostaje u u`itku ili patnji i ona se ponekad spaja s tijelom koje

76

Iman

zajedno s njom u`iva, ili pati. A kad nastupi Sudnji dan, du{e }e se povratiti svojim tijelima i ljudi }e ustati iz kaburova i krenuti prema svome Gospodaru. Pro`ivljenje tijela je pojava o kojoj su suglasni muslimani, jevreji i kr{}ani.”141

3 - PREDZNACI SUDNJEG DANA Du`ni smo vjerovati da }e Sudnji dan nastupiti i da u to nikakve sumnje nema, da njegovo vrijeme ne zna niko osim Allaha, d`.{., koji je to sakrio od svih ljudi, ~ak i od poslanika i vjerovjasnika, i da niko nije u stanju saznati koliko je jo{ ostalo od ovog svijeta. Allah, d`.{., ka`e: “Pitaju te o smaku svijeta kada }e se zbiti. Reci: ‘To zna jedino Gospodar moj, On }e ga u njegovo vrijeme otkriti, te`ak }e biti nebesima i Zemlji, sasvim neo~ekivano }e vam do}i!‘ Pitaju te kao da ti o njemu ne{to zna{. Reci: ‘To samo Allah zna, ali ve}ina ljudi ne zna.‘” (El-E‘araf, 187) Me|utim, mi smo du`ni vjerovati u njegove predznake o kojima nam govori Poslanik, a.s., u sahih-hadisima. Pouzdano je preneseno od Allahovog Poslanika, a.s., da je on spominjao male predznake Sudnjeg dana, koji uglavnom govore o pokvarenosti ljudi u zadnje vrijeme, neredima koji }e se me|u njima desiti, a poneki o Allahovoj uputi i putu poslanika, kao i velike predznake. {to se malih predznaka ti~e, o njima govori jedan broj hadisa, a mi }emo navesti neke: a - Buharija i Muslim prenose hadis Allahovog Poslanika, a.s., u kome ka`e: “Ja sam poslan, a do Sudnjeg dana je ostalo samo kolika je razlika izme|u ova dva prsta!”, pa ispru`i ka`iprst i srednji prst.142 Ovaj hadis je dokaz za poslanstvo Muhammeda, a.s., i svr{etak poslanstva s njime, {to je jedan od predznaka bliskog nastupanja Sudnjeg dana. Iz hadisa se razumije da izme|u Poslanika i Sudnjeg dana ne}e biti vi{e ni jedan poslanik, nego }e on nastupiti odmah poslije njega, {to svakako nagovje{tava bliskost nastupa Sudnjeg dana.143 b - U poznatom hadisu o D`ibrilu, u kome je on upitao Poslanika, a.s., a on mu odgovorio: “Upitani ni{ta vi{e o tome ne zna od onoga ko ga je upitao.” D`ibril je tada rekao: “Obavijesti me o njegovim predznacima!”, a Poslanik, a.s., mu re~e: “Kad robinja rodi sebi gospodara144 i kad vidi{ bosonoge i slabo obu~ene bijednike ~obane kako se natje~u u gradnji visokih zgrada.145 c - Buhari prenosi od Ebu - Hurejrea, r.a., da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: “Ne}e nastupiti Sudnji dan dok ne zarate dvije velike skupine,146 izme|u kojih }e se povesti

Iman

77

ogromna bitka, a obje }e biti iste vjere i dok se ne pojave la`ni poslanici, ~iji }e broj dosti}i blizu 30,147 a svaki od njih }e tvrditi da je Allahov Poslanik; dok nestane znanja (ilma) tako {to }e pomrijeti ulema; dok se ne pove}a broj zemljotresa; dok ne postane vrijeme kratko i brzoprolazno,148 dok se ne pove}a broj ratova i ubistava, dok se me|u vama ne pojavi takvo bogatstvo da }e ~ovjek nuditi svoj zekat i niko mu ga ne}e htjeti primiti, nego }e onaj kome se ponudi re}i: “Ja nemam potrebe za njim!” Dok se ne pojavi natjecanje me|u ljudima u gradnji visokih zgrada; dok ne nastupi takvo vrijeme u kome }e ~ovjek nai}i pored kabura svoga prijatelja i re}i: “Kamo sre}e da sam ja namjesto tebe!” Dok sunce iza|e sa zapada,149 a kada se to desi i ljudi ga vide, svi }e povjerovati, ali tada nikome ne}e koristiti iman ako prije nije vjerovao, ili ako nije, kao vjernik, kakvo dobro uradio.” “Sudnji dan }e tako nenadno nastupiti da odje}a koju su pazarili dvojica ne}e ostati niti kupljena niti smotana (vra}ena), da }e ~ovjek ponijeti mlijeko koje je namuzao od svoje deve, ali ga ne}e sti}i popiti. Tako }e iznena|uju}i biti da }e ~ovjek popravljati vrelo, ali se ne}e sti}i napiti vode iz njega. Tako }e iznenada natupiti da ~ovjek ne}e sti}i pojesti zalogaj koji je ve} bio donio do svojih usta.”150 d - Enes bin Malik, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: “Od predznaka Sudnjeg dana je i to da }e nestati znanja (‘ilma), pojavit }e se neznanje, zinaluk, alkohol, pove}at }e se broj `ena, a smanjiti broj mu{karaca tako da }e na pedeset `ena biti samo jedan ~ovjek.” Ebu-Hurejre, r.a., prenosi da je jedan ~ovjek rekao Allahovom Poslaniku, a.s.: “Kada }e nastupiti Sudnji dan?” Poslanik, a.s., odgovori: “Kad nestane povjerenje me|u ljudima, o~ekuj Sudnji dan.” ~ovjek opet upita: “Kako }e nestati povjerenja me|u njima?” “Kad se odgovorne funkcije povjere onima koji ih ne zaslu`uju, o~ekuj Sudnji dan.”151 e - Ebu-Hurejre, r.a., tako|er, prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: “Ne}e nastupiti Sudnji dan dok muslimani ne povedu bitku protiv jevreja, kada }e ih muslimani tako pobiti da }e se jevreji sakrivati za drvo i kamen, ali }e svako drvo i kamen progovoriti: ‘O muslimanu, o Bo`iji robe, evo jevreja, sakrio se za mene, do|i pa ga ubij, izuzev drveta Garkad, jer je ono jevrejsko drvo!”152 Jo{ je mnogo hadisa koji nam govore o drugim predznacima Sudnjeg dana, a mogu se potra`iti u vjerodostojnim hadiskim zbirkama.153 A {to se ti~e velikih predznaka, u pojedinim vjerodostojnim hadisima se spominje njih deset, kao {to je hadis Huzejfe bin Usejd el-Gaffari u kome ka`e: “Poslanik, a.s., zatekao nas je kako ponavljamo pojedine lekcije, pa je upitao: ‘{ta to u~ite?’ ‘Lekciju o Sudnjem danu!’, reko{e. On re~e: ‘Sudnji dan ne}e nastupiti sve dok prije njega ne vidite deset predznaka!’, pa je spomenuo Duhan, Ded`d`ala, Ed-Dabbe, izlaz sunca sa zapada, silazak Isaa, sina Merjemina, a.s., Je’d`ud`a i Me’d`ud`a, tri pomra~enja Sunca: na istoku, na zapadu i na Arapskom poluotoku, a zadnji od njih }e biti vatra koja }e se pojaviti u Jemenu i potjerati ljude na mjesto obra~una.”154

78

Iman

Na slijede}ih nekoliko stranica }emo pojasniti najva`nije od tih predznaka, redoslijedom kojim su ih spominjali komentatori hadisa.

A - IZLAZAK SUNCA SA ZAPADA Ovaj predznak je po~etak izmjene koju }e Allah, d`.{., na~initi u sistemu ovozemaljskog svemira, tako {to }e se zbiti pojave koje su potpuno neobi~ne ljudima, a koje }e biti jasan dokaz skorog nastupa Kijametskog dana, u kome }e do}i do potpune promjene sistema u svemiru. O toj promjeni nam Allah, d`.{., govori u mnogim surama ~asnog Kur’ana. Po~etak te promjene, kako se navodi u mnogim hadisima, bit }e izlaskom Sunca sa zapada, {to je sasvim suprotno postoje}im zakonima. Ali, Onaj koji je bio u stanju da u~ini da Sunce izlazi s istoka, u stanju je da to izmijeni, te da ono iza|e sa zapada, jer je On taj koji ga je stvorio i koji ga odr`ava. U pojedinim sahih-hadisima se navodi da }e ovo biti prvi veliki predznak po svojoj pojavi.155 ‘Abdullah bin ‘Amr bin ‘As, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: “Prvi predznak koji }e se pojaviti je izlazak Sunca sa zapada i izlazak `ivotinje iz zemlje ujutro, istoga dana; bilo koji od njih da se prvi pojavi drugi je odmah iza njega.”156 U ranije navedenom hadisu, koji prenosi Ebu-Hurejre, r.a., ka`e se da }e nakon pojave ovog predznaka svi ljudi povjerovati, ali tada ne}e biti od koristi imana onima koji nisu prije vjerovali, kao {to to Allah, d`.{., ka`e: “Onoga dana, kada neki predznaci od Gospodara tvoga do|u, ni jednom ~ovjeku ne}e biti od koristi to {to }e tada vjerovati, ako prije nije vjerovao, ili ako nije, kao vjernik, kakvo dobro uradio.” (El-En’am, 158) Veliki broj mufessira, tuma~e}i ovaj ajet, ka`e da nevjerniku ne}e koristiti iman nakon izlaska sunca sa zapada, kao {to ne}e vrijediti pokajanje grije{nika, niti dobra djela onih koji ih prije nisu ~inili, makar i vjernici bili.157

B - IZLAZAK @IVOTINJE (IZ ZEMLJE) O ovom predznaku govori Allah, d`.{., u Kur’anu kada ka`e: “I kada do|e vrijeme da oni budu ka`njeni, Mi }emo u~initi da iz zemlje izi|e jedna `ivotinja koja }e im re}i da ljudi u dokaze Na{e nisu uvjereni.” (En-Neml, 82) Izlazak `ivotinje iz zemlje se spominje i u mnogim hadisima; neki od njih su sahih (neke smo ve} spomenuli), ali u sahih-hadisima se ne prenosi opis te `ivotinje koju }e Allah, d`.{., izvesti iz zemlje kao predznak nastupa Kijametskog dana. Sve {to se u pojedinim knjigama navodi od njenih opisa je preneseno u hadisima koji nisu dostigli stepen vjerodostojnosti. Vjernik, me|utim, i ne `udi da sazna opise te `ivotinje, jer mu je dosta da ostane kod

Iman

79

kur’anskog i hadiskog teksta u kojima se izlazak `ivotinje navodi kao jedan od predznaka Sudnjeg dana, kada }e se zavr{iti period u kome }e pokajanje biti primano i kada }e se ljudima suditi po onome {to su do tada u~inili. Tada }e Allah, d`.{., iz zemlje izvesti `ivotinju koja }e im govoriti i ozna~avati vjernike i nevjernike. A ako ljudi nisu navikli na govor `ivotinja, pa Allah, d`.{., Tvorac Svemogu}i, je taj koji }e joj to omogu}iti. Ljudi }e je razumjeti, i znat }e da je ona jedno od Allahovih, d`.{., ~uda kojim se nagovje{tava bliskost nastupanja Kijametskog dana, nakon {to prije toga nisu vjerovali u Allahove znakove niti u Sudnji dan.158

C - POJAVA DED@ALA Ded`al u arapskom jeziku zna~i la`ov koji ima veliku sposobnost obmane. Zato se la`ov naziva ded`alom, jer on istinu pokriva svojom la`i. Jedan od velikih predznaka Sudnjeg dana je pojava osobe koju je Allahov Poslanik, a.s., nazvao “Ded`al” (la`ljivac), zbog njegove prevelike la`i i obmane. On }e sebe smatrati bogom i poku{avat }e odvratiti ljude od njihove vjere svojim ~udesnim i nadnaravnim mo}ima, koje }e Allahovom, d`.{., voljom biti u mogu}nosti ~initi. On }e tako zavesti jedan dio ljudi, a zatim }e Allah, d`.{., dozvoliti da njegovo isku{enje privede kraju, pa }e si}i Isa, a.s., i ubiti ga. U Newewijevom komentaru Sahih Muslima, stoji: “Hadisi koje navodi Muslim i drugi o Ded`alu dokaz su sljedbenicima Istine za istinitost njegovog dolaska. On je odre|ena osoba, kojom }e Allah, d`.{., isku{ati svoje robove. Allah, d`.{., }e mu omogu}iti stvari koje niko sem Allaha nije u stanju u~initi, kao {to je: o`ivljavanje mrtvih koje on ubije, zelena ba{~a koja }e ga stalno pratiti, D`ennet i vatra, dvije rijeke, blago ovodunjalu~kih riznica, naredba nebesima da spuste ki{u, pa to uistinu u~ine, zemlji da proklija i ona to uradi, sve }e se to ostvarivati Allahovom, d`.{., voljom i mo}i, a zatim }e mu to Allah, d`.{., onemogu}iti, pa ne}e biti u stanju ubiti nijednog ~ovjeka niti uraditi bilo {ta od onoga {to je ~inio. Zatim }e ga ubiti Isa, a.s., a Allah, d`.{., }e u~vrstiti vjernike u njihovom imanu. Ovo je stav pripadnika ehli-sunneta, svih muhaddisa, fakiha i apologeti~ara, za razliku od Harid`ija, D`ehmijja i pojedinih Mu’tezila koji to negiraju. I za razliku od drugih koji ga smtraju istinitim, ali da se ne}e ostvariti ni{ta od nadnaravnih djela koja se spominju, nego da }e to biti samo obmana i ma{ta. I tvrde da, ukoliko bi se to ostvarilo, onda mu’d`ize poslanika na bi bile mjerodavne. Me|utim, to je totalna gre{ka kod obje grupe, jer on ne}e tvrditi da je poslanik, pa da mu ta nadnaravna djela budu potvrda, nego }e on tvrditi da je bog, {to on sam automatski negira svojom pojavom, nakon {to nije bio u mogu}nosti, svojim nepotpunim likom i nemo}i, otkloniti }oravost koja }e se na njemu jasno vidjeti, kao i rije~i (kafir), koje }e stajati napisane izme|u njegovih o~iju. Zbog svega ovoga, on ne}e biti u stanju ljude zavesti, izuzev totalne neznalice i bijednike, koji }e to u~initi da bi zadovoljili svoju potrebu za hranom i drugim, ili samo

80

Iman

prividno, boje}i se od njegove kazne, jer }e njegovo isku{enje biti izuzetno te{ko, zbunjivat }e razum i oduzimati pamet. Sve to uz njegovo veoma brzo kretanje, tako da slabi}i ne}e mo}i sagledati njegovo pravo stanje i njegove manjkavosti, i tako }e mu povjerovati. Zbog toga su svi poslanici upozorili na njegovo isku{enje i ukazali na njegove nedostatke i dokaze la`nosti njegovih tvrdnji. A {to se ti~e onih koji su od Allaha, d`.{., podr`ani, oni se ne}e zavarati njime niti njegovim radnjama, jer }e prepoznati znakove njegove neistinitosti koje smo ve} spomenuli, uz prethodno njihovo znanje o njegovoj pojavi.”159 O Ded`alu govori jedan broj sahih-hadisa. Evo nekih: Od Abdullaha bin ‘Umera, r.a., prenosi se da je rekao: “Allahov Poslanik, a.s., ustao je izme|u ljudi i Allahu, d`.{., zahvalio se na Njemu dostojan na~in, a zatim je spomenuo Ded`ala i rekao: ‘Ja vas upozoravam na njega. Nema ni jednog poslanika, a da svoj narod nije upozoravao na njega. Ali, ja }u vam o njemu re}i ne{to {to nijedan poslanik prije mene nije rekao svom narodu: on je }orav, a Allah nije }orav.’”160 Huzejfe bin Jeman, r.a., prenosi da je Allahov poslanik, a.s., rekao: “Ja vi{e znam o onome {to }e Ded`al sa sobom imati od samog njega: imat }e dvije rijeke koje }e te}i; jedna od njih }e na pogled o~iju izgledati bijela voda, a druga vatra usplamtjela, pa ako nekoga od vas stigne, neka odabere rijeku koja izgleda kao vatra i neka zatvori o~i, a zatim }e se sageti i napiti se iz nje i vidjet }e da je hladna voda. Jedno Ded`alovo oko }e biti potpuno zatvoreno grubom mesnatom izraslinom, a izme|u o~iju }e mu pisati “kafir”, {to }e pro~itati svaki vjernik, pismen ili nepismen.”161 Od Nuwasa bin Sem’ana, r.a., prenosi se da je rekao: “Jedne prilike je Allahov poslanik, a.s., spomenuo Ded`ala pa ga je tako potcijenio govore}i o vidljivim znakovima njegove la`i, kao {to je }oravost, a zatim ga podigao govore}i o veli~ini isku{enja kojim }e ku{ati ljude, da smo pomislili da je ve} stigao do palminjaka na predgra|u Medine. Kada smo, poslije toga, oti{li do Allahovog Poslanika, a.s., on je to prepoznao na nama, pa nas je upitao: ‘{ta je s vama?’ Mi odgovorismo: ‘O Allahov Poslani~e! Danas si spomenuo Ded`ala i tako ga potcijenio, a zatim podigao, da smo pomislili da je ve} stigao do palminjaka Medine.’ Re~e: ‘Ja se za vas bojim ne~eg drugog mimo Ded`ala; ako se pojavi dok sam ja me|u vama, ja }u vas od njega za{tititi, a ako se pojavi, a ja ne budem me|u vama, neka svako od vas ~uva sebe, a ja Allaha, d`.{., molim da od njega sa~uva svakog muslimana. On je mladi} izuzetno kovr~ave kose, slijep na jedno oko, sli~an ‘Abdul ‘Uzza bin Katinu. Ko ga od vas do`ivi, neka mu prou~i po~etak sure El-Kehf. On }e se pojaviti izme|u [ama i Iraka i po~et }e prenositi svoje ku{nje desno i lijevo; zato se, o robovi Bo`iji, ~vrsto dr`ite!’ Mi tada rekosmo: ‘O Allahov poslani~e, koliko dugo }e ostati na zemlji?’ On odgovori: ‘~etrdeset dana. Dan kao godinu, dan kao mjesec, dan kao sedmicu, a ostali dani }e mu biti kao va{i dani!’ Mi tada rekosmo: ‘Ho}e li nam biti dovoljno da klanjamo samo namaze jednog dana u danu koji }e biti kao godina?’ Re~e: ‘Ne, nego }ete odre|ivati namaska vremena!’ Rekosmo:

Iman

81

‘O Allahov poslani~e, a.s., kako }e brzo i}i po zemlji?’ Re~e: ‘Kao ki{a koju nosi vjetar. Do}i }e do naroda, pa }e ih pozvati da mu vjeruju, pa }e mu se oni odazvati i povjerovati mu, pa }e on narediti nebu, te }e spustiti ki{u, i zemlji koja }e odmah proklijati, pa }e im stoka postati krupnija nego ikada, s najve}im vimenima i stomacima (od sitosti). A zatim }e do}i narodu koji }e pozvati da povjeruju u njega, pa }e ga odbiti, a on }e ih ostaviti, ali }e postati bijedni, bez i~ega od svojih imetaka. Pro}i }e pored starih ru{evina kojima }e re}i: ‘Izvadite svoje blago!’, pa }e za njim krenuti riznice blaga kao rojevi p~ela. Zatim }e pozvati zdravog i punog mladi}a i udariti ga sabljom i prepoloviti ga na dva dijela, a zatim }e ga pozvati i on }e ustati idu}i prema njemu s osmjehom na licu. On }e to tako ~initi dok Allah, d`.{., ne po{alje Isaa, a.s., sina Merjemina, koji }e si}i kod bijelog minareta, isto~no od Damaska, u bijeloj odje}i, dr`e}i se rukama za krila meleka; kad spusti glavu,zakapaju mu suze, a kad je podigne, s njegovog lica se spuste dragulji kao biseri. Nijedan nevjernik, koji osjeti miris njegovog daha, ne}e mo}i pre`ivjeti, a njegov dah }e se prostirati sve dokle se vidi ispred njega. On }e tra`iti Ded`ala dok ga ne na|e na Babullud (u Kudsu u Palestini), gdje }e ga ubiti.’”162 Ovi i drugi hadisi su dokaz ehli-sunnetu za obaveznost vjerovanja u dolazak Ded`ala na na~in koji nam je objasnio Poslanik, a.s., i sa svojstvima i osobinama o kojima nas je obavijestio i da }e zavr{iti na na~in na koji nam je objasnio, te da je on jedan od velikih predznaka Kijametskog dana. Ako bi neko rekao: kako }e mu Allah, d`.{., dati sva ta nadnaravna djela, kada znamo da su mu’d`ize svojstvene samo poslanicima?, odgovorit }emo mu rije~ima ~uvenog imama El-Hattabija, koji je o tome rekao: “To je samo radi isku{enja ljudi, jer oni u isto vrijeme imaju jasne dokaze, koji nepobitno govore da je on la`ov i da nije istina ono {to tvrdi, kao {to je njegova }oravost i rije~ “kafir”, koja mu je napisana na ~elu, a koju }e pro~itati svaki vjernik. Njegove tvrdnje su, dakle, opovrgnute samim time {to on nije u stanju sa sebe skinuti znakove manjkavosti i nedostataka, a da je bog, on bi to bio u stanju u~initi. A mu’d`ize poslanika se ni sa ~im ne sukobljavaju, tako da se uop}e ne mogu porediti s ovim.”163 A IbnHad`er veli: “I pored toga, Ded`al sam na sebi nosi znakove koji su sasvim dovoljni onome ko je razuman, da shvati da je la`ov. Jer, on je sastavljen od dijelova i na njemu se vidi da je stvoren, pored jasnog nedostatka koji se vidi u njegovom }oravom oku. Pa kada bude tvrdio ljudima da je on njihov gospodar, najmanje {to }e zaklju~iti najneupu}eniji od pametnih ljudi je, da onaj, koji nije bio u stanju sa sebe skinuti nedostatke, nije u stanju ni druge stvoriti u savr{enom liku. Zato je najmanje {to bi trebao re}i: ‘O ti, koji tvrdi{ da si stvorio nebesa i Zemlju, prvo sebe uredi i otkloni svoje nedostatke, a ako tvrdi{ da Gospodar ni{ta ne ~ini na Sebi, onda izbri{i to {to ti je napisano me|u o~ima!’”164

82

Iman

D - SILAZAK ISAA, A.S. Postoje dokazi u hadisu, kao i saglasnost islamske uleme u tome, da }e u zadnjem periodu ovoga svijeta si}i Isaa, a.s., u vrijeme Ded`ala i da }e ga ubiti, a zatim }e vladati svijetom po {erijatskim zakonima, o`iviti sve ono {to su ljudi bili zapostavili od Allahovih zakona, da }e provesti na zemlji od Allaha odre|eni period, a zatim }e umrijeti i muslimani }e mu d`enazu klanjati i ukopati ga. O tome nam govore mnogi sahih hadisi od kojih smo ve} neke citirali. Zato je du`nost svakog muslimana da vjeruje u njegov silazak i u ono o ~emu nam Kur’an jasno govori da ga jevreji nisu ubili, nego da ga je Allah, d`.{., uzdigao Sebi i da on ne}e umrijeti, prije nego {to si|e na zemlju pred nastup Kijametskog dana. Allah, d`.{., ka`e: “I zbog rije~i njihovih: ‘Mi smo ubili Mesiha, Isaa, sina Merjemina, Allahova poslanika...‘ A nisu ga ni ubili ni raspeli, ve} im se pri~inilo. Oni koji su se o njemu u mi{ljenju razilazili, oni su sami o tome u sumnji bili; o tome nisu ni{ta pouzdano znali, samo su naga|ali; a sigurno je da ga nisu ubili; ve} ga je Allah uzdigao Sebi. - A Allah je silan i mudar. I nema nijednog sljedbenika Knjige koji, kada bude umirao, ne}e u njega, onako kako treba, povjerovati, a na Sudnjem danu, on }e protiv njih svjedo~iti.” (En-Nisa‘, 157-159) Pogledaj samo rije~i Allaha, d`.{.: “A nisu ga ni ubili ni raspeli, ve} im se pri~inilo.” IbnKesir, tuma~e}i Allahove, d`.{., rije~i: “I nama nijednog sljedbenika Knjige koji, kada bude umirao, ne}e u njega, onako kako treba, povjerovati”, ka`e: ‘Ibn-D`erir veli: - Najispravnije od svih ovih mi{ljenja je prvo mi{ljenje u kome se ka`e da ne}e ostati ni jedan od ehli kitabija nakon silaska Isaa, a.s., a da ne}e povjerovati u njega prije nego {to umre!’ - I nema sumnje da je ovo {to je rekao Ibn-D`erir ta~no, jer se potpuno uklapa u kontekst kur’anskog kazivanja o neistinitosti tvrdnje jevreja da su ubili Isau, a.s., i da su ga razapeli, {to im je povjerovao jedan broj kr{}ana. Allah, d`.{., obavje{tava nas da to nije bilo tako nego da se to njima samo pri~inilo, pa su ubili mladi}a sli~nog Isaa, a.s, a da nisu ni bili svjesni. Zatim da ga je Allah, d`.{., podigao Sebi i da je on ostao `iv, te da }e si}i prije nastupa Kijametskog dana, kako nam o tome govore hadisi koji su dostigli stepen tevatura. On }e ubiti Ded`ala, razbiti kri`, pobiti svinje i osloboditi d`izje. Ovaj ajet obavje{tava nas da }e u njega tada povjerovati svi jevreji i kr{}ani i da niko od njih ne}e izostati u tome.”165 Izme|u ostalih hadisa koji govore o silasku Isaa, a.s., je i hadis koji prenose Buharija i Muslim od Ebu-Hurejrea, r.a., da je rekao: “Allahov Poslanik, a.s., rekao je: ‘Tako mi Allaha,

Iman

83

nije daleko vrijeme kada }e me|u vas si}i sin Merjemin i pravedno suditi, zatim }e razbiti kri`,166 ubiti svinju i osloboditi d`izje,167 tada }e se umno`iti imetak168 tako da ga niko ne}e htjeti primiti. Tada }e jedna sed`da biti vrednija169 nego sve na ovome svijetu.’”170 Mnogo je i drugih sahih-hadisa koji o ovome govore.171 Kadi ‘Iljad veli: “Silazak Isaa, a.s., i ubistvo Ded`ala od njega je istina i vjerovanje to je ispravno kod ehli-sunneta zbog sahih-hadisa koji o tome govore, a ne postoji ni u razumu ni u {erijatu ne{to {to to osporava. Zato ga moramo prihvatiti. Pojedine mu’tezile i njihovi istomi{ljenici to odbijaju smatraju}i da te hadise pobija kur’’nski ajet u kome se ka`e da je Muhammed, a.s., posljednji poslanik, {to je i sam Poslanik, a.s., potvrdio rije~ima: ‘Poslije mene, nema poslanika.’ Uistinu, potpuna saglasnost muslimana u tome da poslije na{eg Poslanika,a.s., nema poslanika i da je njegov {erijat va`e}i dokle god je ovog svijeta i da ga niko ne mo`e pobiti - sasvim je ispravna. Me|utim, uzimati to kao dokaz je potpuno neosnovano, jer se u hadisu ne govori o tome kako }e Isa,a.s., si}i kao poslanik koji dolazi s novim {erijatom, koji }e poni{titi na{ {erijat. To se ne mo`e razumjeti iz navedenih hadisa, niti iz drugih hadisa koji govore o silasku Isaa, a.s. Naprotiv, u ovim hadisima nagla{ava se kako }e on pravedno vladati po na{em {erijatu i o`iviti sve ono {to je svijet zapostavio od njegovih zakona.”172

E - POJAVA JE’D@UD@A I ME’D@UD@A I o ovom predznaku se govori u Kur’anu. Allah, d`.{., ka`e: “I on opet do|e. I kad sti`e izme|u dvije planine, na|e ispred njih narod koji je jedva govor razumijevao. ‘O Zulkarnejne‘, reko{e oni, ‘Je‘d`ud` i Me‘d`ud` ~ine nered po Zemlji, pa ho}e{ li da izme|u nas i njih zid podigne{, mi }emo te nagraditi.‘ ‘Bolje je ono {to mi je Gospodar moj dao‘, re~e on. ‘Nego samo vi pomozite meni {to vi{e mo`ete, i ja }u izme|u vas i njih zid podi}i. Donesite mi velike komade gvo`|a!‘ I kad on izravna dvije strane brda, re~e: ‘Pu{ite!‘ A kad ga usija, re~e: ‘Donesite mi rastopljen bakar da ga zalijem!‘ I tako oni (Je‘d`ud` i Me‘d`ud`) nisu mogli ni da ga pre|u niti su mogli da ga prokopaju. ‘Ovo je blagodat Gospodara moga!‘, re~e on. ‘A kada se prijetnja Gospodara moga ispuni, oni }e ga sa zemljom sravniti, a prijetnja Gospodara moga }e se sigurno ispuniti.‘” (El-Kehf,92-98)173 “I kada se otvore Je‘d`ud` i Me‘d`ud`, i kada se ljudi budu niz sve strmine `urno spu{tali, i pribli`i se istinita prijetnja, tada }e se pogledi nevjernika uko~iti. ‘Te{ko nama, mi smo prema ovome ravnodu{ni bili; mi smo sami sebi nepravdu u~inili.‘” (El-Enbija‘, 96-97)

84

Iman

Buharija i Muslim, tako|er prenose od Zejnebe bin D`ah{, r.a., da je Allahov Poslanik, a.s., jedne prilike, sav prepla{en, u{ao kod nje i povikao: “La ilahe illallah, te{ko Arapima od zla koje se ve} primaklo, danas se od pregrade Je’d`ud`a i Me’d`ud`a otvorilo ovoliko, pa napravi krug ka`iprstom i palcem.” Zejneb tada re~e: “O Allahov Poslani~e!, zar }emo biti uni{teni, a me|u nama ima dobrih ljudi?’” Re~e: “Da, ako se pove}a zlo.”174 Imam Muslim prenosi od Nuvas bin Sem’ana hadis koji smo ve} citirali, a u kome se spominje silazak Isaa, a.s., i Je’d`ud` i Me’d`ud`, o ~emu Allahov poslanik, a.s., ka`e. “I Allah, d`.{., poslat }e Je’d`ud`a i Me’d`ud`a, koji }e sa svih uzvi{ica silaziti, pa }e njihov prvi dio pro}i pored jezera Taberije i ispiti svu vodu, a kada zadnji nai|u, re}i }e: ‘Izgleda da je ovdje nekad bilo vode.’”175 Ima jo{ sahih-hadisa koji govore o Je’d`ud`u i Me’d`ud`u, a zbir svih ajeta i hadisa koji o njima govore daje ~vrsto ubje|enje u pojavu ovog naroda koji }e nered ~initi na samom izmaku ovoga svijeta. Zato svaki musliman mora vjerovati sve ono s ~ime su do{li kur’an i sahih-hadisi o njima. A {to se ti~e odre|ivanja vremena u kome }e se oni pojaviti, detalja njihovog izgleda i sl., ili o mjestu u kome se oni sada nalaze, sve to spada u gajb koji ne poznaje niko, osim Allaha, d`.{.

4 - PO^ETAK NASTUPANJA SUDNJEG DANA Du`ni smo vjerovati da }e se poslije naprijed spomenutog, desiti i sve ono o ~emu nas Allah, d`.{., obavje{tava u Kur’anu, a pogotovo u surama Et-Tekvir i El-Infitar, o zbivanjima u zadnjem danu ovog svijeta i po~etku budu}eg. Zbir kur’anskih ajeta o ovoj temi upu}uje nas na to da }e budu}i svijet po~eti s ogromnim promjenama u svemiru, da }e se nebo rascijepiti, zvijezde popadati, planete se posudarati, zemlja se iskomadati i postati potpuno ravna i gola, brda postati kao ra{~e{ljana vuna, da }e se sve poremetiti i sve {to su ljudi poznavali na ovom svijetu biti }e uni{teno. Allah, d`.{., ka`e: “Na dan kad Zemlja bude zamijenjena drugom zemljom, a i nebesa, i kad svi izi|u pred Allaha Jedinoga i Svemo}nog.” (Ibrahim, 48) Ovo }e se desiti nakon prvog puhanja u rog, koje }e u~initi Israfil po nare|enju svoga Gospodara, pa }e pomrijeti sve {to je na nebesima i Zemlji, izuzev onoga koga Allah, d`.{., po{tedi.176 Allah, d`.{., ka`e: “I u rog }e se puhnuti, i umrijet }e oni na nebesima i oni na Zemlji, ostat }e samo oni koje bude Allah odabrao, poslije }e se u rog po drugi put puhnuti i oni }e, odjednom, ustati i ~ekati.” (Ez-Zumer, 68)

Iman

85

“A kada se jednom u rog puhne, pa se Zemlja i brda dignu i od jednog udara zdrobe, toga dana }e se smak svijeta dogoditi i nebo }e se razdvojiti - tada }e labavo biti.” (El-Hakka, 13-16) Ebu Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: “Allah }e uzeti Zemlju, a nebesa }e smotati Svojom desnicom, zatim }e re}i: ‘Ja sam vladar, gdje su vladari Zemlje?’”177

5 - PRO@IVLJENJE I vjerujemo da }e Allah,d`.{., poslije toga narediti da Israfil puhne po drugi put,178 i da }e se nakon toga povratiti `ivot mrtvima. I to je Dan pro`ivljenja, kad }e ljudima biti vra}ene njihove du{e i tijela, kao {to su bili na dunjaluku. Zatim }e Allah, d`.{., izvesti ljude iz njihovih kaburova, pa }e nevjernici i munafici tada kazati: “Te{ko nama! Ko nas iz na{ih grobova o`ivi?” A mu’mini }e re}i: “Eto, ostvaruje se prijetnja Milostivog, poslanici su istinu govorili.” (Ja Sin, 52) U vjerodostojnim hadisima se prenosi da }e Muhammed, a.s., biti prvi koji }e izi}i iz svog kabura. Poslanik, a.s., ka`e: “Svi ljudi }e pomrijeti tog dana, a ja }u biti prvi koji }e ustati, a Musa }e tada ve} stajati pod ‘Ar{om, ne znam da li je uop}e umro s ostalima.”179

6 - (EL-HA[R) SAKUPLJANJE SVIH LJUDI NA JEDNOM MJESTU, RADI OBRA^UNA Vjerujemo, tako|er, da }e nakon pro`ivljenja i izlaska iz kaburova, svi ljudi biti sakupljeni na jednom mjestu. Allah,d`.{., ka`e: “Onoga Dana kada ~estite kao uzvanike pred Milostivim sakupimo, a kad u D`ehennem `edne gre{nike protjeramo.” (Merjem, 85-86) Ha{r je dovo|enje svih ljudi na mjesto obra~una, gdje }e ~ekati dok im se ne presudi. Nakon pro`ivljenja }e Allah, d`,{., narediti melekima da sve ljude dovedu na to mjesto. Oni }e biti isti kao kad su ro|eni: bez obu}e, bez odje}e, neobrezani. U sahih-hadisu se prenosi da je ‘Ai{a, r.a., rekla: “^ula sam Allahovog Poslanika, a.s., kada je rekao: ‘Ljudi }e biti pro`ivljeni na Kijametskom danu, bosi, goli i neobrezani.’ Ja tada rekoh: ‘O Allahov Poslani~e, jedni u druge gledaju}i?’ Poslanik, a.s., tada odgovori: ‘Stanje }e biti daleko te`e od toga da bi gledali jedni u druge.’”180 Ibn-‘Abbas, r.a., prenosi: “Allahov Poslanik, a.s., jedne prilike dr`ao je hutbu i rekao: ‘O

86

Iman

ljudi, zaista }ete vi biti sakupljeni pred Allahom bosi, goli, neobrezani!’ A zatim je rekao: ‘Onako kako smo prvi put iz ni{ta stvorili, tako }emo ponovo iz ni{ta stvoriti! To je obe}anje Na{e, Mi smo doista kadri to u~initi!’181 Zatim re~e: ‘Prvi ~ovjek koji }e se na Kijametskom danu obu}i je Ibrahim, a.s. Tada }e se do}i s ljudima iz mog ummeta, pa }e se odvesti na lijevu stranu, a ja }u re}i: ‘O Gospodaru moj, moji drugovi!’ Tada }e mi se re}i: ‘Ti ne zna{ {ta su oni radili poslije tebe! Pa }u ja re}i kao {to je rekao dobri rob:182 ‘I ja sam nad njima bdio dok sam me|u njima bio, a kad si mi Ti du{u uzeo, Ti si ih jedini nadzirao!’ Zatim }e mi se re}i: ‘Oni su neprestano, nakon tvog odlaska, tvoja nare|enja odbacivali.’”183 Na mjestu ~ekanja ljude }e zadesiti velika nevolja. Mikdad bin el-Esved prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: “Sunce }e se pribli`iti ljudima na Kijametskom danu, tako da }e do}i na udaljenost samo jedne milje,184 pa }e ljudi biti u znoju, shodno svojim djelima. Nekome od njih }e znoj dostizati do no`nih ~lanaka, nekome do koljena, nekome do grla, a nekome }e zapljuskivati usta, kao da je zauzdan. Poslanik, a.s., pokaza svojom rukom na svoja usta.185 Za to vrijeme }e pojedini ljudi biti u hladovini Allaha, d`.{., kako nas o tome obavje{tava Poslanik, a.s. Ebu-Hurejre, r.a., i Ebu-Se’id, r.a., prenose da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: “Sedmericu }e Allah za{tititi svojim hladom, na Dan kad ne}e biti drugog hlada sem Njegovog : pravednog imama, mladi}a koji je odrastao u pokornosti Allahu, ~ovjeka ~ije je srce vezano za D`amije, dvojicu ljudi koji su se zavoljeli u ima Allaha, na tom se sastali i na istom se rastali, ~ovjeka kojeg je pozvala ugledna i lijepa `ena, a on je odgovorio: ‘Ja se bojim Allaha!’, ~ovjeka koji je udijelio sadaku i sakrio je tako da njegova desnica nije znala {ta udjeljuje njegova ljevica i ~ovjeka koji se iskreno sjetio Allaha, pa su mu o~i zasuzile.”186 Kad se ljudi namu~e i kada im postanu tegobe ovog te{kog dana nesnosne, oni }e zatra`iti od poslanika da mole Allaha,d`.{., da ih spasi tih patnji i da po`uri s presudom, pa }e ih svaki poslanik upu}ivati na poslanika poslije sebe, dok ne do|u do na{eg Poslanika, Muhammeda, as.s., pa }e se zauzeti za njih, a Allah, d`.{., primit }e njegovo posredovanje ({efa’at)187 i ljudi }e se uputiti ka kona~noj presudi.

Iman

87

7 - NAGRADA - KAZNA ZA DJELA Obaveza nam je, tako|er, vjerovati u nagradu ili kaznu za djela na Kijametskom danu, kada }e se ljudi nagraditi ili kazniti za svako djelo koje su na ovome svijetu uradili. Allah, d`.{., ka`e: “Tog Dana Allah }e ih kazniti kaznom koju su zaslu`ili i oni }e saznati da je Allah, doista, oli~ena istina.” (En-Nur, 25) “Onaj ko u~ini dobro djelo, dobit }e desetorostruku nagradu za njega, a onaj ko uradi zlo - pa, oni koji budu zlo radili, bit }e ta~no po zasluzi ka`njeni.” (El-Kasas, 84) Allah, d`.{., u hadisi kudsiju ka`e: “O robovi Moji, sve su to samo va{a djela koja ja bilje`im, pa }u vas shodno njima nagraditi ili kazniti. Koga zadesi dobro, neka se Allahu zahvali, a koga zadesi ono drugo, neka ne kori nikog drugog, osim sebe.”188

8 - IZLAGANJE LJUDSKIH DJELA I PRESUDA Vjerujemo da }e kazna ili nagrada biti nakon pravednog su|enja, na kome }e svaki ~ovjek do}i pred svog Gospodara i pokazat }e mu se dokazi za i protiv njega. Bit }e mu predo~ena sva njegova djela i sam }e ~itati svoju knjigu. Dakle, du`ni smo vjerovati u izlaganje djela, presudu i ~itanje knjiga, jer je sve to istina na koju je ukazao Kur’an, sunnet i na koju je saglasan musl. ummet. Dokaz za izlaganje djela su rije~i Allaha, d`.{.: “Toga dana }e se Smak svijeta dogoditi i nebo }e se razdvojiti - tada }e labavo biti - i meleki }e na krajevima njegovim stajati, a prijesto Gospodara tvog tog }e dana iznad njih osmerica dr`ati. Tada }ete ispitivani biti, i nijedna tajna va{a ne}e skrivena ostati.” (El-Hakka, 15-18) “Pred Gospodarem tvojim bit }e oni u redove poredani: ‘Do{li ste nam onako kako smo vas prvi put stvorili.‘” (El-Kehf, 48) Zato je du`nost svakog muslimana da vjeruje da }e svaki ~ovjek biti ispitivan pred Gospodarom i da }e Allah, d`.{., direktno i bez posrednika, presuditi svakom od njih. ‘Adijj bin Hatim, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: “Sa svakim od vas }e Allah, d`.{., razgovarati na Kijametskom danu, bez posrednika, pa }e pogledati ispred sebe i ne}e ni{ta drugo vidjeti do vatru, pa neka se svako od vas ~uva vatre, bar s polovicom

88

Iman

hurme (koju }e udijeliti).”189 U izlaganje djela spada i javno izno{enje djela pred ostalim ljudima. Svakom ~ovjeku }e se predo~iti njegovi grijesi, pa ako bude od onih koji }e biti spaseni, a njima }e knjiga (djela) biti data u desnu ruku, Allah, d`.{., oprostit }e mu grijehe i ne}e biti ka`njen vatrom. A ~iji grijesi budu ve}i, i knjiga mu bude data iza njegovih le|a, on }e detaljno biti pitan za svako djelo: malo i veliko. Ai{a, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: “Propao je svako onaj ~ija se djela budu detaljno ispitivala na Kijametskom danu.” Pa sam rekla: “O Allahov Poslani~e, zar Allah, d`.{., nije rekao: ‘Onaj kome bude knjiga njegova u desnu ruku njegovu data, lahko }e ra~un polo`iti?’” Allahov Poslanik, a.s., re~e. “To se odnosi samo na izlaganje djela, a ko god bude pitan za svoja djela na kijametskom danu, bit }e i ka`njen.”190 Dakle, ko bude detaljno pitan za svako svoje djelo, to je ve} znak da mu ne}e biti opro{teno.191 Primanje i ~itanje knjiga svojih djela od ljudi na Kijametskom danu je istina u koju moramo vjerovati. Ko je zanije~e, postaje nevjernikom. Allah, d`.{., ka`e: “I svakom ~ovjeku }emo ono {to uradi o vrat privezati, a na Sudnjem danu }emo mu knjigu otvorenu pokazati: ‘^itaj knjigu svoju, doista ti je danas to {to }e{ svoj ra~un polagati.‘” (El-Isra‘, 13-14) Isto tako smo du`ni vjerovati u sve {to je o tome Allah, d`.{., rekao u sljede}im ajetima: “Ti }e{, o ~ovje~e, koji se mnogo trudi{, trud svoj pred Gospodarom svojim na}i; onaj kome bude knjiga njegova u desnu ruku njegovu data, lahko }e ra~un polo`iti i svojima }e se radostan vratiti; a onaj kome bude knjiga njegova iza le|a njegovih data, propast }e prizivati i u ognju }e gorjeti, jer je sa ~eljadi svojom radostan bio i mislio da se nikada ne}e vratiti - a ho}e! Gospodar njegov o njemu, zaista, sve zna!” (El-In{ikak, 6-15) Pod ovim knjigama koje }e ljudi ~itati, misli se na sveske u kojima su meleki pisali sve {to je ~ovjek radio na ovom svijetu.192 A ve} si prije saznao da je jedan od temelja imana vjerovati u sve ono {to nas je Allah, d`.{., obavijestio o melekima i njihovim radnjama i da smo du`ni da vjerujemo da je Allah, d`.{., zadu`io odre|ene meleke da se brinu o nama, da nas ~uvaju i pi{u sva na{a djela i rije~i, a to su Kiramen katibin, o kojima Allah, d`.{., ka`e: “A nad vama bdiju ~uvari, kod Nas cijenjeni pisari, koji znaju ono {to radite.” (El-Infitar, 10-12) “Ova Knjiga Na{a o vama }e samo istinu re}i, jer smo naredili da se zapi{e {to ste radili.” Sve {to oni pi{u, ljudi }e ~itati na Sudnjem danu. A {to se ti~e obra~una (hisaba), pod njim se podrazumijeva predo~avanje ljudima njihovih djela, rije~i i ubje|enja, bili oni dobri ili lo{i, od Allaha, d`.{. To }e biti na mjestu sakupljanja, prije nego ljudi krenu prema odre|enim mjestima, a poslije primanja knjiga, i tada }e svako saznati {ta je uradio od dobra i zla. Allah, d`.{.,ka`e:

Iman

89

“Oni }e se, na kraju, Gospodaru svome vratiti, pa }e ih On o onome {to su radili obavijestiti.‘” (El-En‘am, 108) Ljudi }e se razlikovati u pogledu obra~una. Tako }e ga neki od njih vrlo lahko i za kratko vrijeme zavr{iti, tako {to }e im Allah, d`.{., pokazati sva njihova djela i podsjetiti ih na grijehe koje su po~inili, ali da to niko drugi ne}e vidjeti. A zatim }e im oprostiti i narediti da ih odvedu u D`ennet; dok }e neki od njih biti do u detalje pitani za svako svoje i najmanje djelo i bit }e pitani za razlog i opravdanje, ali im se nijedno ne}e prihvatiti. Bit }e uni{teni, zajedno sa ostalima koji su propali. Allah, d`.{., naredit }e jednom od meleka da njihova lo{a djela iznese na vidjelo pred sve ljude, te }e tako biti osramo}eni i poni`eni pred njima. Zato je vjernik du`an da sam sa sobom redovno vr{i obra~un, prije nego {to do|e ovaj kona~ni , da {to vi{e dobrih djela uradi, prije nego {to bude kasno i da vjeruje u obra~un Sudnjeg dana i da se za njega sprema. Allah, d`.{., ka`e: “Ako ne{to bude te{ko koliko zrno goru{ice, Mi }emo za to kazniti ili nagraditi, a dosta je {to }emo Mi ra~une ispitivati.” (El-Enbija‘, 47) Allahov Poslanik, a.s., ka`e: “Ne}e se pomjeriti ~ovjekove noge na Kijametskom danu, sve dok ne bude odgovorio na pitanja: - U ~emu je proveo svoj `ivot? {ta je radio? Kako je stekao imetak i u {ta ga je utro{io? I u {ta je istro{io svoje tijelo?”193 Pojedini sahih-hadisi ukazuju na to da }e Allah, d`.{., jednoj grupi vjernika ukazati posebnu po~ast, pa }e ih izuzeti izme|u ostalih ljudi i uvesti ih u D`ennet bez obra~una i bez ikakve patnje. Imam Muslim bilje`i hadis Ebu-Hurejrea, r.a., koji ka`e da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: “U D`ennet }e u}i 70 000 ljudi od moga ummeta bez obra~una.”194 {to se ti~e na~ina obra~una, mi vjerujemo u ono {to nam je o njemu do{lo u Kur’anu i vjerodostojnom hadisu i na to ni{ta ne dodajemo, niti {ta oduzimamo, niti pitamo o bilo ~emu {to u njima nije spomenuto. Vjerujemo da }e Allah, d`.{., svakog ~ovjeka podsjetiti na sve {to je uradio na ovom svijetu, bilo dobro ili zlo, i da }e protiv njega svjedo~iti sve od ~ega Allah, d`.{., to zatra`i,195 pa }e i Zemlja svjedo~iti o onome {ta je ~ovjek na njoj ~inio. Allah, d`.{., ka`e: “Kad se Zemlja naj`e{}im potresom svojim potrese i kad Zemlja izbaci terete svoje, i ~ovjek uzvikne: ‘[ta joj je?!‘, toga dana }e ona vijesti svoje kazivati, jer }e joj Gospodar tvoj narediti.Tog dana ljudi }e se odvojeno pojaviti da im se poka`u djela njihova: onaj ko bude uradio koliko trun dobra, vidjet }e ga, a onaj ko bude uradio koliko trun zla, vidjet }e ga.” (EL-Zelzele, 1-8) Prenosi se od Ebu Hurejrea, r.a., da je rekao: “Allahov Poslanik, a.s., prou~io je: ‘Toga dana }e ona vijesti svoje kazivati’, a zatim rekao: ‘Znate li {ta su njene vijesti?’ Ashabi odgovori{e: ‘Allah i Njegov Poslanik najbolje znaju!’ Re~e: ‘Njene vijesti su da }e ona svjedo~iti za svako djelo koje su na njoj po~inili ljudi i `ene, tako {to }e re}i: - Tog i tog dana je uradio to i to!’ - To su njene vijesti.”196

90

Iman

Mi vjerujemo da }e za vrijeme obra~una svjedo~iti i dijelovi tijela: jezik, ruke, noge, ko`a i ostalo, za sve {to je ~ovjek u~inio, i da }e se Allahovi neprijatelji prepirati sa svojim organima, kako to Allah, d`.{., opisuje: “A na dan kada Allahovi neprijatelji u vatru budu potjerani, - oni prvi bit }e zadr`ani, da bi ih sustigli ostali - i kada do|u do nje, u{i njihove, i o~i njihove, i ko`e njihove svjedo~it }e protiv njih o onom {to su radili. ‘Za{to svjedo~ite protiv nas?‘, upitat }e oni ko`e svoje. ‘Allah, koji je dao sposobnost govora svakom bi}u, obdario je darom govora i nas!‘, odgovorit }e. ‘On vas je prvi put stvorio i Njemu ste se, evo, vratili. Vi se niste krili zato da ne bi u{i va{e, i o~i va{e, i ko`e va{e, protiv vas svjedo~ile, ve} zato {to ste vjerovali da Allah ne}e saznati mnogo {to{ta {to ste radili.‘” (Fussilet, 19-22) Isto tako vjerujemo i u milost Allaha, d`.{., prema vjernicima, mimo nevjernika, na Sudnjem danu, jer nas o tome obavje{tava Allahov Poslanik, a.s. Allah, d`.{., }e se osamiti sa svojim robom mu’minom, i podsjetiti ga na njegove grijehe, a zatim mu ih sakriti i ne}e ga detaljno ispitivati. Prenosi se da je neko rekao Ibn-‘Umeru, r.a.: “[ta si ~uo od Allahovog Poslanika, a.s., da ka`e o do{aptavanju Allaha, d`.{., sa svojim robom mu’minom na Sudnjem danu? Re~e: “~uo sam ga da ka`e: ‘Vjernik }e se pribli`iti Allahu, sve dok On ne stavi Svoju ruku na njega, pa mu ka`e: - Jesi li uradio to i to? - A on }e odgovoriti: - Jesam! - A zatim }e mu re}i: - Ja sam ti ih sakrio na dunjaluku, a danas ti ih opra{tam! - A zatim }e mu se dati knjiga njegovih dobrih djela. A {to se ti~e nevjernika, oni }e biti prozvani ispred svih ljudi rije~ima: - Ovo su ti koji su lagali na svoga Gospodara, neka je Allahovo prokletstvo na nasilnike!’” 197

9 - HAVD (VRELO) POSLANIKA, A.S. Du`ni smo vjerovati u sve {to nas je obavijestio Poslanik, a.s., o vrelu koje je Allah, d`.{., podario njemu i njegovom ummetu, jer hadisi koji o tome govore dosti`u stepen tevatura, prenosi ih vi{e od trideset ashaba.198 Prvi koji }e se s njega napiti bit }e Muhammed, a.s., a poslije njega njegov ummet, dok }e nevjernici i pojedini gre{nici koji su ~inili velike grijehe199 biti otjerani od njega. To }e se desiti nakon zavr{etka s obra~unom i svim njegovim detaljima: raznim pote{ko}ama, vaganjem djela, ~itanjem knjiga i ostalim. Allahov Poslanik, a.s., ka`e: “Ja }u vas prete}i do vrela. Ko do njega do|e, napit }e se. A ko se sa njega napije, nikada vi{e ne}e o`ednjeti. Tada }e se zabraniti pristup ljudima koje poznajem i koji mene znaju i onemogu}it }e mi se sastanak s njima, pa }u ja re}i: ‘Oni su od mog ummeta!’ Tada

Iman

91

}e mi se re}i: ‘Ti ne zna{ {ta su oni radili poslije tebe!’ Ja }u tada re}i: ‘Te{ko onom, te{ko onom ko je mijenjao poslije mene!’” 200 ‘Ukbe bin ‘Amir, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., jednoga dana iza{ao pa klanjao poginulima na Uhudu d`enazu namaz, a zatim se uspeo na mimber i rekao: “Ja }u vas prete}i (na vrelu) i ja sam vam svjedok. Tako mi Allaha, ja sada gledam u svoje vrelo. Meni su dati klju~evi svih zemaljskih riznica. Tako mi Allaha, ja se ne bojim da }ete se vi, nakon moje smrti, vratiti u idolopoklonstvo, nego se ja bojim da se ne posva|ate, natje~u}i se ko }e vi{e blaga ste}i.”201 Buharija i Muslim prenose od Esme, k}eri Ebu-Bekra, r.a., da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: “Ja }u biti na vrelu i gledati ko }e od vas pri}i do mene. Neki ljudi }e se udaljiti, pa }u ja re}i: ‘O Gospodaru moj, oni su od mene i mog ummeta!’ Pa }e mi se re}i: ‘Zar nisi ~uo {ta su radili nakon tebe? Tako mi Allaha, nakon tebe su se potpuno odmetnuli.’”202 Mi vjerujemo u sve {to je Allahov Poslanik, a.s., kazao o njegovim opisima i smatramo da je to istina, na dodavaju}i niti oduzimaju}i bilo {ta od toga. Komentator Tahavijinog akaida ka`e: “Iz hadisa koji opisuju vrelo mo`e se zaklju~iti da je ono ogromno vrelo koje se napaja iz D`enneta, iz rijeke Kewser, koja je bjelja od mlijeka, hladnija od leda, sla|a od meda i ljep{eg mirisa od miska, da je izuzetno prostrano, {iroko koliko i dugo: razdaljina izme|u svaka dva njegova }o{ka je koliko traje pje{a~ki hod mjesec dana. U pojedinim hadisima stoji da, koliko god se iz njega bude vi{e pilo, ono }e se sve vi{e pove}avati... Veli~anstven je Tvorac koji sve mo`e!”203 Izme|u ostalih hadisa koji opisuju vrelo je i hadis koji prenosi Buharija od ‘Abdullaha bin ‘Amra, r.a., koji ka`e da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: “Du`ina mog vrela je koliko mjesec dana pje{a~kog hoda, voda mu je bjelja od mlijeka, miris muje ljep{i od mirisa miska, a njegove posude su kao zvijezde na nebu; ko se iz njega napije, nikada vi{e ne}e o`ednjeti.”204 Hadisi koji govore o vrelu na{eg Poslanika, a.s., mnogobrojni su, dosti`u stepen tevatura, zato je vjerovanje u njih jedan dio imana. Kadi ‘Iljad, rahimehullahu te’ala, veli: “Hadisi koji govore o vrelu su vjerodostojni; vjerovati u njega je fard, smatrati ga istinitim dio je imana i ono je stvarnost kod ehli sunneta, ne tuma~i se alegorijom niti oko toga ima bilo kakva razlaza. Hadisi o njemu su mutevatir, prenose ih mnogi od ashaba. Muslim ih prenosi od Ibn‘Amra bin el-‘Asa, Ai{e, Ummi Saleme, ‘Ukbe bin ‘Amira, Ibn-Mes’uda, Huzejfe, Harise bin Wehba, El-Mustewrida, Ebi-Zerra, Sewbana, Enesa i D`abira bin Semure. Drugi ih prenose od Ebu-Bekra, Zejda bin Erkama, Ebi-Ummame, ‘Abdullaha bin Zejda, Ebi-Berzeta, Suvejda bin Hable, ‘Abdullaha bin Sanabihija, Bera’ bin ‘Aziba, Esme bint Ebi-Bekr, Havle bint Kajs i drugih... Ovim predajama hadisi o vrelu dosti`u stepen tevatura.”205 U ponekim sahih-hadisima prenosi se da }e svaki poslanik imati svoje vrelo, a da je vrelo na{eg Poslanika, a.s., najve}e i najsla|e i da }e se s njega najvi{e ljudi napiti.206

92

Iman

10 - VAGA (VAGANJE DJELA) Du`ni smo vjerovati u to da }e se na Sudnjem danu djela ljudi, dobra i lo{a, vagati (vagom), kako bi se pokazala Allahova, d`.{., pravda, a o tome nas obavje{tava Kur’an i vjerodostojni hadisi. Allah, d`.{., ka`e: “Mi }emo na Sudnjem danu ispravne terazije postaviti, pa se nikome krivo ne}e u~initi; ako ne{to bude te{ko koliko zrno goru{ice, Mi }emo za to kazniti, ili nagraditi. A dosta je {to }emo Mi ra~une ispitivati.” (El-Enbija‘, 47) “Mjerenje toga dana bit }e pravedno: oni ~ija dobra djela prevagnu, oni }e, {ta `ele posti}i, a oni ~ija djela budu lahka, oni }e, zato {to dokaze Na{e nisu priznavali, stradati.” (El-E‘araf, 8-9) “Onaj u koga njegova dobra djela budu te{ka - u ugodnu `ivotu }e `ivjeti, a onaj u koga njegova dobra djela budu lahka - boravi{te }e mu bezdan biti.” (ElKari‘a, 6-9) Hadisi ukazuju na to da je ova vaga istinska vaga, koja }e imati dva tasa, i da }e Allah, d`.{., pretvoriti ljudska djela u predmete koji }e imati te`inu, te }e se dobra djela staviti na jedan tas, a lo{a na drugi.207 O tome je Ibn-Kajjim izrekao poznatu kasidu u kojoj stoji: “Zar ne vjeruje{ da }e se ljudska djela na Sudnjem danu staviti na vagu; To }e biti, i nekada }e prevagnuti jedan, a nekad drugi tas, kako stoji u jasnom Kur’anu. Ona }e imati i jezi~ak koji }e tasovi pomjerati, tasovi }e u njega gledati!” To nije ma{ta, nego je to stvarnost kod onoga ko ima iman.”208 Vaganje djela bit }e nakon zavr{etka obra~una, jer je vaganje radi kazne, pa }e biti poslije detaljnog ispitivanja o svim djelima. Njime }e se pokazati pravednost presude,209 ali ne}e biti vagana djela poslanika i djela ljudi koje je Allah, d`.{., po{tedio obra~una.210

Iman

93

11 - SIRAT ]UPRIJA I vjerujemo da }e nakon obra~una i vaganja djela, ljudi krenuti ka mostu (Sirat }upriji) koji je postavljen preko D`ehennema. Prelazak preko }uprije obuhvata sve ljude: poslanike, iskrene ljude, vjernike, one koji }e polagati ra~un i one koji to ne}e. I ako budu na pravom, Allahovom putu na ovom svijetu, taj }e sigurno pre}i preko ovog sirata (}uprije) na Ahiretu. U pojedinim sahih-hadisima prenosi se da }e ljudi prelaziti preko njega i da lahko}a i brzina njihova prelaska zavisiti od njihovih dobrih djela na ovom svijetu. Me|u njima }e biti onih koji }e pro}i brzinom odljeva zvijezde (svjetlosti), neki }e opet pre}i brzinom vjetra, neki brzinom treptaja oka, a neki tr~e}i. Dakle, oni }e prolaziti brzinom koja }e zavisiti od njihovih djela, dok ne pro|e vjernik koji je imao malo dobrih djela, tako {to }e jednom nogom kora~ati a druga }e mu posrtati, jednom rukom }e se uhvatiti, a druga }e mu se izma}i, i njega }e doka~iti vatra. A kad pre|u, re}i }e: “Hvala Allahu, d`.{. koji nas je spasio od tebe (vatre), nakon {to nam te je pokazao. Zaista nam je Allah, d`.{., podario {to nije nikom drugom.”211 O Sirat }upriji govori nekoliko hadisa, a mi }emo ovdje navesti hadis koji prenose Buharija i Muslim od Ebu-Hurejrea, r.a.: “Neki ljudi rekli su Allahovom poslaniku, a.s.: ‘O Allahov Poslani~e, ho}emo li vidjeti na{eg Gospodara na Kijametskom danu?’ Allahov Poslnaik, a.s., odgovori: ‘Je li vam te{ko ugledati mjesec u vedroj no}i?’ ‘Ne, Allahov Poslani~e!’ ‘Je li vam te{ko vidjeti sunce kad nema oblaka?’ ‘Ne, Allahov Poslani~e!’ On tada re~e: ‘Vi }ete isto tako vidjeti Allaha. Allah, d`.{., }e sakupiti ljude na Sudnjem danu i re}i: ‘Ko bude ne{to obo`avao,neka to slijedi’, pa }e oni koji su obo`avali sunce slijediti Sunce, a oni koji su obo`avali Mjesec slijediti mjesec, a ko bude obo`avao tagute (sve {to se obo`ava mimo Allaha) slijedit }e tagute, a ostat }e ovaj ummet sa munaficima u njemu,212 pa }e im do}i Allah, d`.{., u liku koji oni ne poznaju, pa }e re}i: ‘Ja sam va{ Gospodar!’ Oni }e re}i: ‘Utje~emo se Allahu od tebe,213 ovo je na{e mjesto i ovdje }emo ostati dok nam ne do|e na{ Gospodar. A kada nam On do|e, mi }emo ga prepoznati!’ Tada }e im do}i Allah, d`.{., u liku koji oni ve} poznaju i re}i: ‘Ja sam va{ Gospodar.’Oni }e odgovoriti: ‘Ti si na{ Gospodar.’ Zatim }e krenuti za njim. Tada }e se postaviti Sirat }uprija preko D`ehennema, pa }u biti ja i moj ummet prvi koji }e pre}i. Toga dana }e govoriti samo poslanici. Njihova dova }e biti: - Allahu moj, spasi, spasi! - Na }upriji }e biti velike bodljikave kuke kao trnje na Sa’danu. Jeste li vidjeli Sa’dan?’214 Odgovori{e: ‘Jesmo, Allahov Poslani~e! One su kao bodlje Sa’dana, izuzev {to njihovu veli~inu ne zna niko drugi osim Allaha.’ One }e ljude ka~iti shodno njihovim lo{im djelima. Me|u njima }e biti

94

Iman

vjernika koji }e, zbog svojih grijeha, ostati na njemu, a bit }e i onih koji }e i pored toga pre}i i biti spaseni.”215 Na prelaz preko }uprije se misli u rije~ima Allaha, d`.{.: “I svaki od vas }e do njega sti}i.” (Merjem, 71) A ve} smo spomenuli da }e svi ljudi pre}i preko nje. Imam Muslim prenosi da je Allahov poslanik, a.s., rekao: “U D`ehennem ne}e u}i niko od mojih ashaba koji su mi dali prisegu pod drvetom! Hafsa tada re~e: ‘I svaki od vas }e do njega sti}i?’ Na to Allahov Poslanik, a.s., re~e: ‘Allah, d`.{., ka`e: “Zatim }emo one koji su se grijeha klonili spasiti, a nevjernike }emo da u njemu na koljenima kle~e ostaviti.” (Merjem, 72)216 Ovim hadisom nam Poslanik, a.s., obja{njava da ne mora zna~iti da }e svako ko do D`ehennema stigne i u}i u njega.217 Svi }e, dakle, pre}i preko }uprije iznad D`ehennema, a Allah }e spasiti vjernika, a nevjernike }e ostaviti da u njemu na koljenima kle~e. A kada vjernici pre|u }upriju, zastat }e na jednoj uzvi{ici izme|u D`enneta i D`ehennema, pa }e se poravnati ra~uni izme|u njih. Tek kada se potpuno o~iste, bit }e im dozvoljeno da u|u u D`ennet. Ebu-Se’id el-Hudri, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: “Vjernici }e pro}i opasnost od vatre, pa }e biti zaustavljeni na uzvi{ici izme|u D`enneta i D`ehennema, gdje }e se izravnati sve {to je bilo me|u njima od nepravde na dunjaluku, a kada budu potpuno o~i{}eni i spremni, dozvolit }e im se da u|u u D`ennet. Tako mi Allaha, svako od njih }e prepoznati svoje mjesto u D`ennetu bolje nego {to je prepoznao svoju ku}u na dunjaluku.”218

12 - D@ENNET I D@EHENNEM Nakon svega spomenutog, mi vjerujemo u postojanje D`enneta i D`ehennema i da su oni Allahove, d`.{., tvorevine koje je pripremio za nagradu i kaznu Svojim robovima. Vjerujemo da ih je Allah, d`.{., stvorio prije stvaranja ostalih stvorenja, da oni i sada postoje i da }e ostati vje~no; nikada ne}e nestati. Allah, d`.{., o D`ehennemu ka`e: “O vi koji vjerujete, sebe i obitelji svoje ~uvajte od vatre ~ije }e gorivo ljudi i kamenje biti, i o kojoj }e se meleki strogi i sna`ni brinuti, koji se onome {to im Allah zapovijedi ne}e opirati, i koji }e ono {to im se naredi izvr{iti.” (Et-Tahrim, 6) “Na dan kada upitamo D`ehennem: ‘Jesi li se napunio?‘ - on }e odgovoriti: ‘Ima li jo{?‘” (Kaf, 30) Allah, d`.{., obavje{tava nas o nekim pojedinostima u njemu: “A da li je

Iman

95

bolja ta gozba ili drvo zekkum koje smo nevjernicima kao kaznu odredili? To je drvo koje }e usred D`ehennema rasti, plod }e mu poput glava {ejtanskih biti. Oni }e se njime hraniti i trbuhe }e svoje njime puniti, zatim }e to s klju~alom vodom izmije{ati.” (Es-Saffat, 62-67) Allahov Poslanik, a.s., opisuju}i D`ehennem, ka`e: “Va{a vatra je samo jedan od sedamdeset dijelova d`ehenemske vatre! Neko re~e: ‘O Allahov poslani~e, i ona je, zaista, dovoljna! Poslanik, a.s., re~e: ‘D`ehenemska vatra je `e{}a od ovodunjalu~ke 69 puta, svaki njen dio ravan je po temperaturi ovodunjalu~koj vatri.’”219 Opisuju}i najbla`u kaznu u D`ehennemu, Allahov Poslanik, a.s., ka`e: “Najbla`om kaznom u D`ehennemu, na Kijametskom danu, }e biti ka`njen ~ovjek kome }e se staviti `eravica ispod njegovih stopala, a od nje }e mu mozak klju~ati.” 220 A {to se ti~e D`enneta, Allah, d`.{., u Kur’anu, vrlo ~esto spominje njegove ljepote: “A oni koji su se Allaha bojali, oni }e na sigurnu mjestu biti, usred ba{~a i izvora, u dibu i kadifu obu~eni, i jedni prema drugima okrenuti.Eto, tako }e biti i mi }emo ih hurijama, krupnih o~iju, `eniti; u njima }e mo}i, bezbijedno, koju ho}e vrstu vo}a tra`iti; u njima, poslije one prve smrti, smrt vi{e ne}e okusiti i On }e ih patnje u ognju sa~uvati; blagodat }e to od Gospodara tvog biti; to }e, zaista, biti uspjeh veliki!” (El-Duhan, 51-57) “A D`ennet }e biti primaknut ~estitima, ne}e biti ni od jednog daleko. - Ovo je ono {to vam je obe}ano, svakome onom koji se kajao i ~uvao, koji se Milostivoga bojao, iako Ga nije vidio, i koji je srce odano donio. U|ite u nj, u miru, ovo je Dan vje~ni! U njemu }e imati {to god za`ele - a od Nas i vi{e.” (Kaf, 31-35) A ~estiti }e biti u d`enetskim ba{~ama i bla`enstvu, i u onom {to im je Gospodar njihov dao }e u`ivati - njih }e Gospodar njihov patnje u ognju sa~uvati. “Jedite i pijte i neka vam je prijatno, to je za ono {to ste radili!” Bit }e naslonjeni na divanima poredanim, a vjen~at }emo ih hurijama d`enetskim. Onima koji su vjerovali i za kojima su se djeca njihova u vjerovanju povela, priklju~it }emo djecu njihovu, a djela njihova ne}emo nimalo umanjiti - svaki ~ovjek je odgovoran za ono {to sam ~ini - i jo{ }emo ih darovati vo}em i mesom kakvo budu `eljeli; jedni drugima }e, u Njemu, pune ~a{e dodavati - zbog njih ne}e biti praznih besjeda i pobuda na grijeh - a slu`it }e ih posuda njihova nalik na biser skriveni.” (Et-Tur, 17-24) Allahov Poslanik, a.s., prenose}i od svog Gospodara, opisuju}i D`ennet, veli: “Ja sam pripremio svojim iskrenim robovima {to o~i nisu vidjele, niti u{i ~ule, niti je moglo na um pasti bilo kome od ljudi.” Zatim re~e: “^itajte, ako ho}ete: “I niko ne zna kakve ih, kao nagrada za ono {to su ~inili, skrivene radosti ~ekaju.” (Es-Sed`da, 17)221

96

Iman

Isto tako, vjerrujemo u polemiku i diskusiju koja }e se voditi izme|u stanovnika D`enneta i D`ehennema. Pogledaj, samo, u ovaj prizor iz sure El-E’araf: “I stanovnici D`enneta }e stanovnike vatre dozivati: “Mi smo na{li da je istinito ono {to nam je Gospodar na{ obe}ao, da li ste i vi na{li da je istinito ono ~ime je vama Gospodar va{ prijetio?” - “Jesmo!” - odgovorit }e. A onda }e jedan glasnik me|u njima, da ga i jedni i drugi ~uju, viknuti: “Neka Allahovo prokletstvo ostane nad onima koji su se prema sebi ogrije{ili, koji su od Allahova puta odvra}ali i nastojali da ga iskrive, i koji u onaj svijet nisu vjerovali!” (ElEa‘raf, 44-45) “I stanovnici vatre dozivat }e stanovnike D`enneta: ‘Prolijte na nas vode ili ne{to od onoga ~ime vas je Allah obdario!‘ - a oni }e re}i: ‘Allah je to dvoje nevjernicima zabranio.‘” (El-Ea‘raf, 50) [to se ti~e vje~nosti D`enneta i D`ehennema i vje~nog ostanka vjernika u prvom, a nevjernika u drugom, o tome se ~esto govori i to se podvla~i gotovo na svim mjestima u kojima se spominju D`ennet i D`ehennem u Kur’anu. O tome nam Allahov Poslanik, a.s., ka`e: “Kada stanovnici D`enneta u|u u D`ennet, stanovnici D`ehennema u D`ehennem, do}i }e se sa smr}u (u vidu ovna) izme|u D`enneta i D`ehennema, pa }e se zaklati, a zatim }e glasnik povikati: ‘O stanovnici D`enneta, nema smrti! O stanovnici D`ehennema, nema smrti! Tada }e se stanovnici D`enneta jo{ vi{e obradovati, a stanovnici D`ehennema jo{ vi{e ra`alostiti!’” 222

[ESTI DIO VJEROVANJE U ALLAHOVO ODRE\ENJE Vjerovanje u Allahovo, d`.{., odre|enje jedan je od temelja akaida i {esti temelj imana, pa ko zanije~e kader (Allahovo odre|enje) izi{ao je iz Allahove, d`.{., vjere. Na samom po~etku smo citirali hadis Ibn - ‘Umera, r.a., koji prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., kada ga je D`ibril upitao o imanu, rekao: “Da vjeruje{ u Allaha, Njegove meleke, Njegove knjige, Njegove poslanike, Sudnji dan i da sve {to se doga|a, zlo ili dobro, biva Allahovim odre|enjem.””

DEFINICIJA KADA’A I KADERA Islamski u~enjaci razilaze se po pitanju definicije kadaa i kadera. Jedniih smatraju sinonimima za istu stvar, dok drugi kader definiraju druga~ije od kadaa, govore}i da je kader Allahovo, d`.{., znanje o tome {ta }e Njegova stvorenja ~initi u budu}nosti.223 A kada’ Allahovo, d`.{., stvaranje stvorenja shodno Njegovom znanju i volji. Pojedini, opet, ka`u suprotno, pa definiciju kadaa pripisuju kaderu, a definiciju kadera kadau, {to je nemogu}e.224 A ko ih je definirao istom definicijom ka`e: “Kada’ i kader je ovaj precizni sistem koji je Allah, d`.{., postavio na ovom svijetu, op}i (prirodni) zakoni i zakonitosti kojima je vezao posljedice za uzroke.”225 Ovo zna~enje spominje i Kur’an kada govori o kaderu, kao {to je sljede}i ajet: “U Njega sve ima mjeru.” (Er-Ra‘d, 8) “I ne postoji ni{ta ~ije riznice ne posjedujemo, a od toga Mi dajemo samo onoliko koliko je potrebno.” (El-Hid`r, 21) “Mi sve s mjerom stvaramo.” (El-Kamer, 49)

98

Iman

Divan li je odgovor imama Ahmeda, kada je upitan o kaderu: “Kader je kudretu Rahman (mo} Milostivog).” Ibn-Kajjim u svojoj kasidi ka`e: “Istina o kaderu koji je mnoge zbunio jeste da je on kudretu Rahman.” Ovo je pohvalio Ibn-‘Akil kad je ~uo da je Ahmed, Allah zadovoljan njime bio, to rekao. Ahmedova definicija je, uistinu, sasvim potpuna i dovoljna, jer kader zna~i ono {to Allah, d`.{., tvrdi rije~ima: “Reci: ‘O svemu odlu~uje samo Allah!‘” (Ali-‘Imran, 154) “I Njemu se vra}a!” (Hud, 123) “Onaj u ^ijoj ruci je vlast nad svim...” (Ja Sin, 83) “On upravlja svime. Niko se ne}e mo}i zauzimati ni za koga bez dopu{tenja Njegova.” (Junus, 3) Jo{ je mnogo drugih ajeta koji govore o tome da se ni{ta u cijelom svemiru ne mo`e desiti bez Allahove, d`.{., dozvole i volje. Tema kadera se temelji na vjerovanju u Allahova, d`.{., savr{ena svojstva i Njegova lijepa imena, kao {to su: znanje, mo} i volja. Allah, d`.{., ka`e: “On sve zna.” (El-Bekare, 29) “I On sve mo`e.” (El-Hadid, 2) “On radi {ta je Njemu volja.” (El-Burud`, 16) Tahavija ka`e: “Sve se odvija po Njegovom odre|enju i volji. Njegova volja se ostvaruje, a ne volja ljudi, izuzev {to On htjedne. Pa ono {to im On `eli, to }e im i biti, a ono {to On ne `eli, to im se ne}e ni desiti. Niko nije u stanju odbiti njegovu odredbu, niti je izmijeniti ili na bilo koji na~in na nju utjecati, i niko na mo`e Allahovu naredbu ne~ijom drugom potisnuti.”226

ZNA^ENJE VJEROVANJA (IMANA) U KADE’R Svaki musliman je du`an vjerovati u Allahovu, d`.{., odredbu i da sve {to se de{ava, zlo ili dobro, prijatno ili gorko, biva s Njegovim odre|enjem. Pod vjerovanjem u kade’r se podrazumijeva vjerovanje u Allahovo vje~no znanje i vjerovanje u Allahovu, d`.{., volju koja se realizira i Njegovu potpunu mo}. Obja{njavaju}i ovo, {ejhul-islam, Ibn-Tejmijje, ka`e: “Vjerovanje u kader obuhvata dva stepena, a svaki stepen obuhvata dvije stvari!”

Iman

99

PRVI STEPEN To je vjerovanje da je Allah, d`.{., znao {ta }e Njegova stvorenja ~initi, svijim praiskonskim znanjem koje ga oduvijek krasi. On zna sve njihove radnje, dobra djela i grijehe, njihovu nafaku i ~asove njihove smrti. Allah, d`.{., zapisao je u Lewhi mahfuzu odredbe svih stvorenja. Prvo je stvorio pero, zatim mu rekao: “Pi{i” Pero upita: “{ta da pi{em?” “Pi{i sve {to }e se desiti do Kijametskog dana!” Pa, {to god ~ovjeka zadesi, neka zna da ga nikako nije moglo mimoi}i, a {to god ga je mimoi{lo, neka zna da ga nikako nije moglo zadesiti. Pera su presahla, a sveske su se sklopile. O tome Allah, d`.{., ka`e: “Zar ne zna{ da je Allahu poznato sve {to je na nebu i na Zemlji? To je sve u Knjizi; to je, uistinu, Allahu, lahko!” (El-Had`d`, 70) “Nema nevolje koja zadesi Zemlju i vas, a koja nije, prije nego {to je damo, zapisana u Knjizi, - to je Allahu, uistinu, lahko.” (El-Hadid, 22)

DRUGI STEPEN To je vjerovanje u Allahovu, d`.{., volju koja se u potpunosti realizira i u Njegovu neograni~enu mo}. Dakle, vjerovanje da biva ono {to Allah, d`.{., ho}e, a ono {to On ne}e, ne mo`e ni biti. I da se svaki, i najmanji pokret na nebesima ili Zemlji, ili mirovanje, de{ava Allahovom, d`.{., voljom. I da se u Njegovom carstvu ne mo`e desiti ne{to {to On ne `eli. Allah, d`.{., mo}an je sve uraditi i nema nijednog stvorenja na nebesima niti na Zemlji, a da ga nije Allah, d`.{., stvorio, jer drugog Tvorca i Gospodara nema. Pored svega toga, Allah, d`.{., naredio je ljudima da se Njemu i Njegovim poslanicima pokoravaju, a zabranio im je grijehe. On voli mutekije (bogobojazne), dobro~initelje i pravedne. Zadovoljan je onima koji vjeruju i dobra djela ~ine. A ne voli nevjernike niti je zadovoljan grije{nicima. Ne nare|uje ru`na djela niti dozvoljava svojim robovima kufr i ne voli nered (fesad). Ljudi ~ine djela, ali je Allah, d`.{., u stvari, Tvorac njihovih djela. ~ovjek je vjernik i nevjernik, dobar i lo{; on klanja i posti i ima svoju sopstvenu mo} kojom ~ini djela i ima volju, ali Allah, d`.{., stvorio je i njih, i njihovu mo}, i njihovu volju. 227 Iz rije~i Ibn-Tejmijja - rahimehullahu te’ala - zaklju~uje se da vjerovanje u kader obuhvata ~etiri stupnja:

100

Iman

Prvi: Vjerovanje u Allahovo, d`.{., praiskonsko znanje i da je On znao {ta }e ljudi ~initi prije nego {to su to uradili. Drugi: Pisanje svega toga u Lewhi mahfuzu. Tre}i: Allahova, d`.{., volja koja se realizira i Njegova neograni~ena mo}. ~etvrti: Allahovo, d`.{., stvaranje svih stvorenja i da je jedino On tvorac, a sve ostalo stvoreno. Podjela kadera, u koji smo du`ni vjerovati, na dobro i lo{e jeste samo u odnosu na ~ovjeka i ostala stvorenja, a {to se ti~e kadera u odnosu na Allaha, d`.{., on je u svojoj cijelosti samo dobro, jer se zlo ne pripisuje Allahu.228 Allahovo, d`.{., znanje, Njegova volja, pisanje, stvaranje svih stvorenja i doga|aja, sve je to mudrost, pravda, milost i dobro, jer zlo ne ulazi ni u jedno od Allahovih, d`.{., svojstava niti djela. Njega ne mo`e zadesiti nikakva manjkavost niti bilo kakvo zlo i On je potpuno savr{en i nedoku~iv u svojoj uzvi{enosti.229 Zato nije dozvoljeno samo zlo pripisati Allahu, d`.{. nego je dozvoljeno da zlo bude u sklopu cjeline koja se pripisuje Allahu, d`.{., kao {to ka`e Allah, d`.{.: “Allah je stvoritelj svega.” (Ez-Zumer, 62) I dozvoljeno je da se zlo pove`e sa svojim uzrokom, kao {to ka`e Allah, d`.{.: “Reci: ‘Utje~em se Gospodaru svitanja od zla onoga {to On stvara.‘” (El-Felek, 1-2) I dozvoljeno je da se spomene bez spomena ~inioca, kao {to Allah, d`.{., prenosi od d`ina: “I mi ne znamo da li se onima na Zemlji `eli zlo ili im Gospodar njihov `eli dobro.” (El-D`inn, 10) Uistinu, Allah, d`.{., nije stvorio ~isto zlo koje u sebi nimalo dobra nema, jer Njegova mudrost to ne dozvoljava. Nije mogu}e da Allah, d`.{., `eli ne{to u ~emu je totalno zlo i da u njegovom stvaranju nema nikakve koristi. U Allahovoj ruci je cjelokupno dobro, a zlo se Njemu ne pripisuje, nego sve {to se Njemu pripisuje je dobro, a zlo se i desilo zato {to nije Njemu pripisano, jer da je Njemu pripisano, ne bi bilo zla. A pripisivanje zla Allahu, d`.{., po stvaranju i odobrenju nije zlo.230 Bolest je, na primjer, neda}a za ~ovjeka trenutno, ali je hajr - gledaju}i na budu}nost, a u odnosu na Allaha je svakako hajr, imaju}i na umu kako Allah, d`.{., pra{ta grijehe i ~isti ljude bole{}u koju im daje. Isto je i zatvaranje vjernika od Allahovih, d`.{., neprijatelja zlo, na prvi pogled, zbog bola i isku{enja koja ga prate, ali je ono pre~i{}avanje ljudskog nefsa, pro~i{}avanje redova ljudi i odgoj ljudskih du{a, dodaju}i tome jo{ veliku nagradu, bezgrani~no dobro, kod Allaha, d`.{. Stvaranje Iblisa, tako|er, u sebi nosi mnoge vidljive mudrosti: kao {to je pokajanje ljudi poslije gre{ke, ostvarivanje obo`avanja Allaha, d`.{., kroz borbu protiv {ejtana i njegovih pomaga~a, pribjegavanje Allahu, d`.{., i tra`enje za{tite kod Njega.231 Sve {to je zlo je relativno, jer je dobro u odnosu na djela Allaha, d`.{., i Njegovo

Iman

101

odobravanje istog, a zlo u odnosu na onoga kojem ono stvarno predstavlja zlo. Zlo, dakle, ima dvije strane; jedna od njih je dobro, a to je strana koja se ve`e za Allaha, d`.{., koji ga je stvorio i odobrio, zbog odre|ene mudrosti i koristi koju jedini On zna i ka`e kome ho}e od Svojih robova.232

OPRAVDAVANJE NEVJERNIKA KADER’OM Nevjernici bi htjeli opravdati svoje nevjerovanje tako {to tvrde da je Allah, d`.{., htio njihovo nevjerstvo i da ga je On odredio, a da On to nije htio, oni ga ne bi mogli u~initi. Allah, d`.{., tu njihovu ispriku demantira i odbacuje u sljede}em ajetu: “Mnogobo{ci }e govoriti: ‘Da je Allah htio, mi ne bismo druge Njemu ravnim smatrali, a ni preci na{i, niti bismo i{ta zabranjenim u~inili!‘ Tako isto su oni prije njih poricali, sve dok Na{u kaznu nisu iskusili! Reci: ‘Imate li vi kakav dokaz da nam ga iznesete? Vi se samo za pretpostavkama povodite i vi samo neistinu govorite!‘ Reci: ‘Allah ima potpun dokaz, i da On ho}e, svima bi na praviput ukazao!‘” (El-En‘am, 148-149) Ovo je odgovor Svemogu}eg Allaha, d`.{., onome ko svoje grije{enje pravda Njegovom odredbom, a Allah ima najja~i dokaz. Allahov, d`.{., odgovor je sasvim jasan, jer se on temelji na dvije op}epoznate i op}eprihva}ene stvari o kojima nema spora i o njima mo`e raspravljati samo onaj ko je izabrao zabludu, a zapostavio uputu i tako zaslu`io propast. Te dvije stvari su: Prva: Allah, d`.{., je prija{nje nevjernike kaznio `estokom kaznom. Da oni nisu bili slobodni u izboru onoga {to su po~inili od grijeha, zlih djela, nevjerstva i {irka, On ih ne bi kaznio, jer je Allah, d`.{., pravedan i nikome nepravdu ne ~ini. Onaj ko svoje grijehe i nevjerstvo opravdava kader’om jedan je od dvojice: ili vjernik u Allaha, ili nevjernik. Pa ako je vjernik, mora vjerovati u Allahovu, d`.{., pravdu i ~istotu Njegovog bi}a od bilo kakve nepravde, jer je nepravda negativnost koja ne prili~i Tvorcu, a Allah, d`.{., je iznad svake manjkavosti, u svakom pogledu. Nema sumnje u to da je ka`njavanje onoga ko je prisiljen ne{to u~initi zbog tog ~ina, nepravda. Zato je opravdavanje grijeha kader’om, i pored ka`njavanja grije{nika, pripisivanje nepravde Allahu, d`.{., {to se, svakako, kosi s vjerovanjem u Njega. A ako je ~ovjek, koji se opravdava kader’om, nevjernik, onda je njegovo opravdanje pusta kontradiktornost i besmislenost. Druga: onaj koji svoje nevjerovanje i grije{enje pravda kaderom, o Allahu,d`.{., govori bez ikakva znanja i osnova. Kako }e se nevjernik, ili grije{nik, pravdati kader’om, prije nego

102

Iman

{to u~ini grijeh ili kufr, kad je Allahova, d`.{., odredba, prije nego {to se desi, gajb; niko je ne poznaje osim Allaha, d`.{. Znamo da je svakom ~ovjeku, prije nego {to je krenuo da u~ini grijeh ili kufr, nare|eno da se pokorava Allahu, d`.{., i da izvr{ava Njegova nare|enja. Druga~ije re~eno; kako ~ovjek mo`e re}i: “Allah je odredio da je kradem te ja odoh da izvr{im Allahovu odredbu!?” Da li je on zavirio u Lewhi mahfuz, pa pro~itao {ta tamo pi{e, te saznao {ta je njemu odre|eno, dok je, u isto vrijeme, pozvan da ne u~ini bilo kakve grijehe, kra|u ili bilo {ta drugo? Ovako jasnim odgovorom Allah, d`.{., uzvra}a onima koji se pravdaju kader’om na jo{ nekoliko mjesta u Kur’anu: “A kada urade neko ru`no djelo, govore: ‘Zatekli smo pretke na{e da to rade, a i Allah nam je to zapovijedio!‘ Reci: ‘Allah ne zapovijeda da se rade ru`ne djela! Za{to o Allahu govorite ono {to ne znate?‘” (El-Ea‘raf, 28) Ova kur’anska uputa pri odgovoru na ovakve tvrdnje do{la je da ispravi ljudski na~in razmi{ljanja i analiziranja i da im objasni da se od njih tra`i izvr{avanje Allahovih, d`.{., nare|enja i da se klone Njegovih zabrana, a ne da istra`uju Njegov skriveni gajb, da bi se njemu prilagodili. Profesor Sejjid Kutb, tuma~e}i spomenuti ajet, ka`e: Drugi dio ajeta upu}uje na ispravljanje ljudskog na~ina razmi{ljanja i razmatranja... Allah, d`.{., naredio im je odre|ene naredbe i zabranio odre|ene stvari i oni to mogu zasigurno saznati. A {to se ti~e Allahove, d`.{., volje i odredbe, ona je gajb (skrivena) i oni nemaju nikakva na~ina da je saznaju, pa kako }e je onda spoznati? A ako je ne spoznaju, kako }e se, onda, na nju pozivati?Postoje Allahova, d`.{., nare|enja i zabrane koje su potpuno poznate, pa za{to ostavljaju ove pouzdane podatke, a povode se za pretpostavkama i naga|anjima u podru~ju koje uop}e ne poznaju? Ovo je su{tina ovog problema: Allah, d`.{., nije zadu`io ljude da moraju znati Njegovu volju i kader’ (odre|enje) da bi se prema njima prilagodili, nego ih je zadu`io da spoznaju Allahova, d`.{., nare|enja i zabrane kako bi se prilagodili prema njima... A kada oni poku{aju to u~initi, Allah, d`.{., ih uputi i ra{iri njihove grudi ka prihvatanju islama... I ovo je sasvim dovoljno ljudima o tome, {to na ovaj na~i postaje, u praksi, veoma jednostavno i jasno, bez ikakvih nejasno}a koje se javljaju nepotrebnim diskusijama o njoj. Allah, d`.{., u stanju je stvoriti ljude da po svojoj naravi svi budu vjernici, ili da ih sve prisili da vjeruju, ili da im ubaci iman u njihova srca, pa svi prihvate Njegovu uputu. Ali, Allah, d`.{., htio je sasvim drugo. Htio je isku{ati ljude tako {to im je dao mogu}nost da prihvate uputu ili zabludu, a On }e onoga koji se opredijeli za uputu, pomo}i u tome, a onoga ko izabere zabludu, pustiti da jo{ vi{e odluta i zaslijepi. I bilo je onako kako je Allah htio. Stvar je, dakle, sasvim jasna i prikazana na najlak{i na~in koji je ~ovjekov razum u stanju shvatiti. A {to se ti~e diskusije i polemike o ovom pitanju, ona je sasvim strana islamskoj etici i stilu. Polemika na ovu temu, u bilo kojoj filozofiji ili religiji, nije rezultirala

Iman

103

zadovoljavaju}im rje{enjem, jer je to polemika koja se bavi temom koja uop}e ne podlije`e polemici niti odgovara njenoj naravi. Ova vjera je do{la da ostvari odre|eni model u dru{tvu koje ograni~avaju jasna nare|enja i zabrane. Zato je upu}ivanje na nepoznatu volju labirint po kome luta ljudski razum bez ikakva orijentira i gubljenje vremena, koje treba utro{iti u pozitivnom i kreativnom poslu.”233 Zato, dragi brate, znaj da se od tebe tra`i da izvr{eva{ Allahova, d`.{., nare|enja i da se kloni{ Njegovih zabrana prije nego {to bilo {ta uradi{. A nakon {tosi u~inio neko djelo: pa, ako si u~inio dobro, ~ime je Allah, d`.{., zadovoljan, du`an si Mu se zahvaliti na uputi, a ako si Mu {ta zgrije{io, du`an si da se pokaje{ i vrati{ Allahu, d`.{., a zatim se osloni{ na Allaha, d`.{., nadaju}i se da }e ti oprostiti, ubije|en u Njegovu pravednost i mudrost. Treba da zamrzi{ grije{enje prije nego {to zgrije{i{, kako bi te to odvratilo od grijeha, a ako izvr{i{ neki grijeh, da te to podstakne na pokajanje i povratak Allahu, d`.{. I da zna{, tvoja mr`nja grijeha ne zna~i i mr`nju Allahove, d`.{., odredbe, nego se od tebe tra`i da mrzi{ ono {to mrzi Allah, d`.{., i da voli{ ono {to On voli. Da si zadovoljan onim ~ime je zadovoljan tvoj Gospodar i da se srdi{ na ono na {ta se On srdi. I da zna{ da Allah, d`.{., ne voli kufr niti ga dozvoljava svojim robovima i ne voli da mu se grijeh ~ini niti ga dozvoljava svojim robovima. Allah, d`.{., ka`e: “Ako vi budete nezahvalni, - pa, Allah od vas ne zavisi, ali On nije zadovoljan ako su robovi Njegovi nezahvalni, a zadovoljan je vama ako budete zahvalni.” (Ez-Zumer, 7)

SKRIVENOST ALLAHOVE, D@.[., ODREDBE (KADER’A) I POKU\ENOST POLEMIKE O NJOJ Ovo {to je do sada re~eno je sve {to je vjerniku potrebnu da zna o kader’u. Dosta mu je da zna njegovo zna~enje, stepene i da u njega vjeruje; da vjeruje da Allah, d`.{., sve zna, da je sve stvorio i da ono {to On ne}e, ne mo`e ni biti; da je On pravedan i da nikome nepravdu ne ~ini; da je mudar i da mu ne prili~i besmislica. Ova tema ne zahtijeva ni{ta vi{e od toga. Jer, Allah, d`.{., objasnio nam je ono {to je znao da nam je potrebno, a nikome nije dozvoljeno da traga za onim {to je od nas sakrio, jer }emo se tada razi}i i tako propasti. Na{i razumi su ograni~eni; Allah, d`.{., stvorio ih je radi upravljanja ovim svijetom, a ne da otkrivaju nepoznato (gajb), koje ne zna niko drugi, osim Allaha, d`.{. Jedna od tih (gajb) tema je i odnos izme|u stvaranja ljudskih djela od Allaha, d`.{., i ljudske volje i njihovog

104

Iman

izvr{avanja od ljudi. Ovo nije jedina nepoznata (gajb) tema, ~iju su{tinu ljudski razum nije u stanju shvatiti. Mi mo`emo spoznati, na primjer, samo znakove Allahovih, d`.{., svojstava, a nismo u stanju spoznati njihovu su{tinu, kao {to je slu~aj s Allahovim, d`.{., bi}em, koje ljudski razum nije ustanju shvatiti.234 Zato je Allahov Poslanik, a.s., zabranio upu{tanje u polemiku o kader’u i dublje razmatranje o njemu. Imam Ahmed prenosi, svojim senedom od ‘Amra bin [u’ajba, koji prenosi od njegovog oca, a on od njegovog djeda koji ka`e: “Jednog dana izi{ao je Allahov poslanik, a.s., a ljudi raspravljaju o kader’u; kao da mu se nar raspu~io na njegovom licu, toliko se zacrvenio od srd`be, a zatim im re~e: ‘{ta je s vama? Zar }ete dozvoliti da jedan dio Allahove Knjige opovrgavate drugim? Zbog toga su uni{teni oni koji su bili prije vas!’”235 Jedan ~ovjek je do{ao Aliji, r.a., i upitao ga o kader’u, na {to mu je on odgovorio: “Mra~an put, pa njime ne kre}i.” On mu ponovi pitanje, na {to mu Alija, r.a., re~e: “Duboko more, te ga nemoj gaziti.” On ga ponovo upita, a Alija, r.a., mu re~e: “Tajna Allaha, d`.{., te se nemoj d`aba truditi da je spozna{.”236 Divne li su rije~i imama Tahavija, koji ka`e: “Kader’ je u svojoj osnovi tajna Allaha, d`.{., u Njegovim stvorenjima koju niko nije u stanju spoznati; ni najodabraniji melek niti bilo ko od Allahovih poslanika. Debatiranje i raspravljanje o njemu je uzrok propasti, zabranjena radnja i prekora~avanje granice. Zato se dobro ~uvajte svakog raspravljanja, razmi{ljanja i zapitkivanja o tome, jer je Allah, d`.{., znanje o kader’u sakrio od Svojih stvorenja i zabranio im da o njemu tragaju. Allah, d`.{., ka`e: ‘On ne}e biti pitan za ono {to radi, a oni }e biti pitani.‘ (El-Enbija‘, 23) Pa onaj ko bude pitao: za{to je Allah, d`.{., uradio, pogazio je Allahove, d`.{., rije~i, a ko to u~ini, postaje nevjernikom. Ovo je, ukratko, sve {to je potrebno Allahovom, d`.{., iskrenom robu ~ije srce je obasjano nurom. To je dered`a veoma znanih, jer postoje dvije vrste (iluma) znanja: znanje koje postoji me|u ljudima i znanje koje me|u njima ne postoji. Poricanje znanja koje postoji je kufr, a tvrdnja da se zna nepostoje}e znanje je isto tako kufr. I iman ne}e biti primljen ni od kog, sve dok se ne prihvati postoje}e znanje i dok se ne napusti traganje za nepostoje}im.”237

UTJECAJ VJEROVANJA U KADER’ NA @IVOT MUSLIMANA Islamska vjera temelji se na potpunom predanju Allahovoj, d`.{., mudrosti i Njegovoj volji i na prihvatanju Njegovih nare|enja i zabrana, bez detaljnog ispitivanja Allahove, d`.{., mudrosti u tome, kao {to su bili ashabi Allahovih Poslanika, a.s., jer se islam ne mo`e u~vrstiti ni na ~emu drugom osim na predanosti. A prvi znak uva`avanja neke

Iman

105

stvari je vjerovanje u nju, zatim ~vrsta odluka da se sprovede u praksu, te {to skorije prila`enje ostvarenju naumljenog.238 Takvi su bili ashabi Allahovog Poslanika, a.s. Bili su izuzetno visokog stepena odgoja prema svome Gospodaru i Njegovom poslaniku, a.s. Ibn-Abbas, r.a., o njima ka`e: “Nisam vidio boljih ljudi od ashaba Allahovog poslanika, a.s.; upitali su ga samo 13 pitanja za cijelog njegovog `ivota.”239 O pitanju kader’a saglasni su svi ashabi, tabi’ini i svi sljedbenici ehli sunneta i hadisa. Saglasni su u tome da je sve {to }e se desiti do Kijametskog dana zapisano u Lewhi mahfuzu. Prenosi se da je Ibn-Dejlem rekao: “Oti{ao sam do Ubeja bin Ka’ba i rekao mu: ‘Ja u sebi osje}am ne{to nelagodno po pitanju kader’a, pa te molim da mi ka`e{ ne{to o tome! Nadam se da }e Allah, d`.{., dati da taj osje}aj napusti moje srce!’ On mi na to re~e: ‘Kada bi Allah, d`.{., kaznio sve stanovnike Zemlje i nebesa, On bi to u~inio, a da nikome ne bi nepravdu nanio, a ako im se smiluje, Njegova milost }e im biti bolja od njihovih djela. Da podijeli{ sadake u vrijednosti zlata koliko je brdo Uhud, Allah, d`.{., ti to ne bi primio, dok ne povjeruje{ u kader’ i ne bude{ znao da te ono {to te zadesilo nikako nije moglo mimoi}i. A ako umre{ s bilo kakvim drugim ubje|enjem o ovom pitanju, u}i }e{ u D`ehennem!” Ibn-Dejlem veli: ‘Zatim sam oti{ao do Ibn-Mes’uda, pa mi je rekao isto tako. Potom sam oti{ao do Zejda bin Sabita a on mi kaza hadis Allahovog Poslanika, a.s., u tom zna~enju.’240 Prenosi se da je ‘Ubade bin Samit, r.a., na svojoj samrti rekao svome sinu: “Sine moj! Ti ne}e{ okusiti slast pravog imana, sve dok ne bude{ znao da te nije moglo mimoi}i ono {to te zadesilo niti zadesiti ono {to te mimoi{lo. Ja sam ~uo Allahovog Poslanika, a.s., kada je rekao: ‘Prvo {to je Allah stvorio, bilo je pero, kome je rekao: ‘Pi{i!’ Pero re~e: ‘Gospodaru moj {ta da pi{em?’ ‘Pi{i sve {to }e se desiti do Kijametskog dana!’, re~e Allah.Sine moj, ~uo sam Allahovog poslanika, a.s., kada ka`e: ‘Ko umre, a u ovo ne bude vjerovao, taj sa mnom nema ni{ta.’”241 Ovo ubje|enje imalo je velikog utjecaja na ashabe Allahovog poslanika, a.s. Oni su se razi{li po raznim krajevima zemlje nose}i sa sobom vjerovanje u kader’, onako kako ih je pou~io Allahov Poslanik, a.s., koji je, jedne prilike, rekao Ibn-Abbasu: “O mladi}u! Pazi na Allaha i On }e na tebe paziti. Pazi na Allaha, na}i }e{ Ga ispred sebe. Ako bude{ ikog pitao, pitaj Allaha, a ako i od kog pomo} bude{ tra`io, tra`i je od Allaha. I dobro znaj da kada bi se cijeli svijet iskupio da ti pomogne, ne}e mo}i pomo}i izuzev onim {to ti je Allah, d`.{., ve} odredio. A kada bi se sakupili da ti naude, ne}e ti nauditi ni~im drugim, osim onim {to ti je Allah propisao. Pera su prestala pisati, i tinta se ve} sasu{ila.”242 Ovo ubje|enje je u njihova srca ulilo smirenost i stabilnost iodgojilo ih u ponosu. Zato su njihovi nervi bili stalo`eni dik su krstarili raznim krajevima svijeta dostavljaju}i ovu u vjeru cijelom ~ovje~anstvu. Oni su smatrali bezna~ajnim i bezvrijednim sve sile svijeta pred svojim imanom u Allahovu, d`.{., odredbu. Selman el-Farisi je upitan: “[ta ljudi ka`u kad

106

Iman

postanu vjernici u Allahovu, d`.{., odredbu dobra i zla?” On odgovori: “Kad povjeruje{ kader’, postaje{ svjestan da te nije moglo zadesiti ono {to te mimoi{lo, niti mimoi}i ono {to te zadesilo.”243 Ovo nisu bile rije~i samo Selmana, nego i rije~i svih ashaba Allahovog Poslanika, a.s. Koju li, samo, sre}u ~ovjeku donosi ovo ubje|enje i koje li juna{tvo u sebi sadr`e srca koja su povjerovala da je sve u Allahovim, d`.{., rukama, a da ljudi ne posjeduju ni{ta! Sve ovozemaljske sile nisu u stanju zaustaviti jednog ~ovjeka koji u sebi nosi ovo ubje|enje i ovaj iman. Tek ovako promatraju}i, mo`emo do}i do pravog obja{njenja za ogromna djela koja je u~inio iman preko te male grupice ljudi koja je krenula u dostavu ove vjere cijelom svijetu. To su djela koja li~e na ~uda, ali su istinita. Sva ta ogromna djela, koja je ostvario allahov Poslanik, a.s., sa svojim plemenitim ashabima, su plod njihovog imana u Allaha, budu}i svijet i Allahovo, d`.{., odre|enje. Samo ~ovjek koji u`iva u vjerovanju u kader’, koji zna da ga nije moglo mimoi}i ono {to ga je zadesilo, i zna da, kad bi se cijeli svijet sakupio, ne bi mogao u~initi ni{ta, sem onoga {to mu je Allah, d`.{., propisao, i koji zna da nijedan ~ovjek ne}e umrijeti, dok u potpunosti ne istro{i svoju nafaku i dane svog `ivota, zaista se samo ovakav ~ovjek istinski osloba|a ropstva ljudima i prelazi u robovanje Gospodaru ljudi. Jer, kako da se njegovo ~elo pogne bilo kakvoj sili na licu zemlje, a zna da je sve u rukama Tvorca nebesa i zemlje i svega {to je na njima? I kako da se ponizi robu od pra{ine? Ibn-Red`eb, rahimehullahu te’ala, ka`e: “Onaj ko se osvjedo~i da je svako stvorenje na Zemlji pra{ina (zemlja), zna da je i on sam pra{ina. Kako, onda, da u svojoj pokornosti da prednost onome ko je pra{ina nad Onim ko je Gospodar svih gospodara? Ili, kako da udovolji pra{ini na ra~un srd`be Svemogu}eg Vladara? Zaista je to ~udna stvar!”244 Ovo ubje|enje iskorjenjuje svaki simptom kukavi~luka iz srca u kome se nalazi, te njegovog vlasnika podsti~e na d`ihad protiv nevjernika i nasilnika, bez imalo obaziranja na njihova sredstva i metode, ma kakvi oni bili. A za{to da se zamara razmi{ljaju}i o njima, kad mu je njegov Tvorac i Opskrbitelj zagarantirao da }e potro{iti svaki atom svoje nafake i da ne}e umrijeti prije odre|enog mu momenta? Za{to da se boji, kad je svjestan da }e ga sigurno zadesiti ono {to mu je odre|eno, a ono {to mu nije odre|eno, nikad ga ne}e sna}i?! Divno li je to rekao pisac sljede}ih rije~i: “Od kog dana svoje smrti da bje`im? Od dana koji mi je odre|en ili od dana koji mi nije odre|en? Dana koji mi nije odre|en se ne bojim, A od odredbe se ne mo`e spasiti ni najoprezniji ~ovjek.” ^ovjek koji vjeruje u Allahovu, d`.{., odredbu u`iva jo{ jednu blagodat, blagodat kojoj nisu ravne sve blagodati ovoga svijeta; to je blagodat zadovoljstva u svim prilikama. Takav ~ovjek zna da se Allahove, d`.{., odredbe odvijaju po Njegovom nare|enju, volji i ure|enju

Iman

107

i da se doga|aji de{avaju kao plod Allahove, d`.{., mudrosti i Njegove volje, a On zna, a ljudi ne znaju. Allah, d`.{., ka`e: “Ne volite ne{to,a ono mo`e biti dobro za vas; a ne{to volite, a ono ispadne zlo po vas. ‘Allah zna, a vi ne znate.‘” (El-Bekare, 216) Mu’minska du{a, dakle, zna da je Onaj Koji joj je odredio dobro i zlo, mudar i milostiv. Zato se ne}e posiliti u blagodati niti izgubiti nadu u nevolji. Ona je zahvalna Allahu, d`.{., u dobru, a strpljiva u neda}i. Zato je svako stanje koje je zadesi, dobro po nju. Kao {to to obja{njava Poslanik, a.s.: “^udan li je primjer vjernika! Svako stanje u kome se na|e je hajr za njega; a to nije slu~aj ni s kim drugim, osim s vjernikom: ako ga zadesi kakva radost, on se na njoj zahvali, pa zato biva nagra|en, a ako ga zadesi kakva neda}a, on se strpi, pa i za to bude nagra|en.”245 Vjernik promatra neda}u i zna da je do{la Allahovom odredbom, te se smiri i sa zadovoljstvom je prihvata i biva uljudniji od toga da se suprotstavi i prigovori svome Gospodaru i Tvorcu. Gleda u posljedice neda}e i koliko Allah, d`.{., za nju nagra|uje, te se zadovolji i strpi. U Buhariji i Muslimu stoji da je Allahov poslanik, a.s., rekao: “Na najve}em isku{enju prema neda}ama su poslanici, a zatim oni koji ih slijede po svojim kvalitetima. ~ovjek se isku{ava shodno njegovom imanu. Pa ako mu iman bude ~vrst, bit }e isku{an ovisno o stepenu ~vrstine njegovog imana, a ako mu iman bude slab, isku{enja }e biti lak{a. Tako }e, neprestano, isku{enje dolaziti ~ovjeku, sve dok ga potpuno ne o~isti, te }e hodati zemljom bez ijednog grijeha pri sebi.”246 Ibn-Kajjim je to na najljep{i na~in kazao: “Ako te zadesi kakva neda}a, ti joj se strpi Strpljivo{}u Plemenitog, jer je On prema tebi jo{ plemenitiji. A ako se po`ali{ sinu Ademovom, po`alio si se protiv Milostivog onome ko milosti nema.” Alkame, r.a., tuma~i Allahove, d`.{., rije~i: “Nikakva nevolja se bez Allahove volje ne dogodi, a On }e srce onoga, koji u Allaha vjeruje, uputiti - Allah sve dobro zna.” (Et-Tegabun, 11), pa ka`e: ‘To je ~ovjek kojeg, kada ga zadesi neda}a. zna da je od Allaha, d`.{., te se time zadovolji i preda se Allahovoj volji.’”247 A Ibn-‘Abbas ka`e: “Allah, d`.{., }e njegovo srce uputiti u jekin (~vrstu spoznaju), pa }e shvatiti da ga nije moglo mimoi}i ono {to ga je zadesilo, a da ga nije moglo zadesiti ono {to ga je mimoi{lo.”248 U sjeni ovog imanskog koncepta uzdigli su se ashabi, r.a., uzvisile njihove du{e i oja~ala njihova savjest, do te mjere da se kod njih izjedna~ila nevolja s radosnicom i da su zahvala ({ukr) i sabur postali isti, kao {to ka`e Omer, r.a.: “Kad bi sabur i {ukr bili dvije deve, ja

108

Iman

uop}e ne bih mario na koju bih uzjahao.” A Ebu-Muhammed el-Hariri veli: “Sabur je da ne razlikuje{ izme|u nagrade i isku{enja sa potpunom smireno{}u u oba slu~aja.” Imam Ahmed je upitan da li ~ovjek koji posjeduje stotinu dinara mo`e biti zahid? Pa je odgovorio: “Mo`e, ali pod uvjetom da se ne raduje ako se pove}aju i da se ne `alosti ako se smanje.” A neko od selefa je rekao: “Zahid je onaj ~iju zahvalu ({ukr) ne mogu presti}i blagodati, a niti neda}e njegovo strpljenje.”249 Omer bin el-Hattab napisao je pismo Ebu-Musa el-E{’ariju, u kome stoji: “Znaj da je svo dobro u zadovoljstvu, pa ako si u stanju, budi zadovoljan, a ako nisi, onda se strpi.”250 A Ibn‘Ata’ veli: “Zadovoljstvo je smirenost srca prema onome {to je Allah, d`.{., ve} odavno odabrao Svome robu i ubje|enje da mu je On odabrao najbolje.”251 Sabur je vad`ib, po mi{ljenju cjelokupne uleme. A vi{e od toga je zadovoljstvo Allahovom, d`.{., odredbom. O zadovoljstvu pojedina ulema ka`e da je vad`ib, a drugi da je mustehabb, a svi su saglasni da nije ispod mustehabba.252 A temelj zadovoljstva jeste vjerovanje u Allahovu, d`.{., odredbu i svijest o Allahovoj, d`.{., milosti prema ljudima, kao {to smo ve} rekli. Abdul Vahid bin Zejd ka`e: “Zadovoljstvo (ridaluk) su Allahova, d`.{., najve}a vrata, dunjalu~ki D`ennet i odmor pobo`njaka. Vlasnici stupnja zadovoljstva uvijek gledaju nagradu Onoga Koji ih isku{ava i znaju da im je to On odabrao, a sigurni su da je nemogu}e da on nepravedno dosudi. Ponekad obuzeti zadovoljstvom kader’om, uop}e ne osje}aju bol odre|enog (isku{enja). A ponekad budu okupirani veli~inom i uzvi{eno{}u Onoga ko ih isku{ava i potpuno se utope u taj osje}aj, tako da uop}e ne osje}aju bol. Naprotiv, mo`da ~ak osje}aju i slast u svemu tome zbog njihove svijesti o njegovom dolasku od Onoga Koga oni vole.”253 Znaj da se zadovoljstvo i strpljenje koje proizvodi iman u kade’r odnose na zadovoljstvo prema neda}ama i nesre}ema koje zadese ~ovjeka, i strpljenje na izvr{avanju Allahovih, d`.{., nare|enja, te klonjenju od grijeha i raznih pokudnih stvari.254 Ne misli se ovdje na zadovoljstvo kufrom i grijesima niti okretanjem od Allahovih, d`.{., odredbi, kao ni sabur na poni`enje i zlo. Jer, Allah, d`.{., nije zadovoljan kufrom, grije{enjem i poni`enjem svojih robova. Zato neka tvoje zadovoljstvo bude u skladu sa zadovoljstvom tvoga Gospodara, tvoje strpljenje u izvr{avanju Allahovih, d`.{., nare|enja i po`rtvovanosti na Njegovom putu. Zadovoljstvo Allahovom, d`.{., odredbom, strpljenje na isku{enju i uvjerenje u pravednost Allahove, d`.{., odredbe najva`niji su temelji na kojima se zasniva ljudsko zadovoljstvo. I oni su najja~i motivi za pokretanje cjelokupne ljudske snage ka radu na ovoj planeti, u skladu s Allahovim, d`.{., odredbama. U tom slu~aju, nema okretanja nazad, nema zastajanja radi `aljenja i pokajanja, niti da je bilo ovako i ovako, bilo bi ovako, nego: Allah, d`.{., odredio je i uradio ono {to je On htio. U ovom uvjerenju le`i smirenost srca i odmor tijela, du{e i nerava, nestanak brige i tuge. Zato nema psihi~kog sloma, niti nervne napetosti, abnormalnosti i {izofrenije, nego

Iman

109

vladaju zadovoljstvo, smirenost, sre}a, odmor, smirenje, prijatnost ~vrstog ubje|enja, istinsko zadovoljstvo, rastere}enost savjesti, {irokogrudnost i potpuna sigurnost u Allahovu, d`.{., milost i pravednost, Njegovo sveobuhvatno znanje i mudrost, jer je On uto~i{te i samo se od njega pomo} i za{tita od sumnji i zlih misli tra`i. Vjerovanje u kader’ proizvodi ogromne rezultate u ljudskom `ivotu na ovoj Zemlji. Ona dru{tva koja su zapostavila ovo ubje|enje i koja nemaju imana u Allaha, d`.{., i Njegovo upravljanje svim {to je vezano za `ivot i `iva bi}a, ona }e na Ahiretu biti u vje~itoj vatri i `estokoj patnji, a na ovom svijetu izgubljene sre}e, rastrganih nerava, tegobnog i napetog `ivota, kako to Allah, d`.{., obja{njava u sljede}em ajetu: “Onaj ko bude slijedio uputu Moju, ne}e zalutati i ne}e nesretan biti. A onaj ko okrene glavu od knjige moje, taj }e te{kim `ivotom `ivjeti i na Sudnjem danu }emo ga slijepa o`iviti.” (Ta Ha, 123-124)

VJEROVANJE U KADER’ NE KOSI SE S RADOM UTEMELJENIM NA UZROCIMA I POSLJEDICAMA Ne smijemo smetnuti s uma da nam je nare|eno da radimo shodno uzorno - posljedi~nim zakonitostima koje je Allah, d`.{., postavio u ovom svijetu, zajedno sa tevekkulom na Allaha, d`.{., i imanom da je sve u Njegovim rukama, te ubje|enjem da uzroci ne daju posljedice nego samo Allahovom, d`.{., dozvolom. Onaj ko je stvorio uzroke stvorio je i posljedice i rezultate. Zato onaj ko `eli odgojen porod mora na tom planu da poradi i da primijeni uzroke koji do toga dovode. Mora se `eniti, ali taj brak mo`e uroditi plodom, a i ne uroditi, shodno volji Silnog i Mudrog i `elji Milostivog i Znanog: “On poklanja `ensku djecu kome ho}e, a kome ho}e - mu{ku, ili im daje i mu{ku i `ensku, a koga ho}e, u~ini bez poroda, On,uistinu, sve zna i sve mo`e:” (E{-[ura, 49-50) Zato je zabranjeno muslimanu da zanemari postupanje shodno zakonitostima o uzrocima i posljedicama. Tako, kad bi ~ovjek zanemario rad radi sticanja nafake, bio bi grije{an, iako je nafaka u ruci Allaha, d`.{. Allahov poslanik, a.s., obja{njava da su dozvoljeni uzroci isto tako od kader’a, pa kada mu je re~eno: “[ta ka`e{ o u~enju Kur’ana radi lijeka i o lije~enju medicinom, da li oni mijenjaju Allahovu, d`.{., odredbu?”, on odgovara: “Oni su dio Allahovog, d`.{., kader’a.”255 Zato je uzimanje u obzir samo uzroka i smatranje da oni utje~u na

110

Iman

posljedice, {irk u tevhidu, a zanemarivanje uzroka i negiranje da su oni uzroci, manjkavost u razumu. A odstupanje od uzroka koji su nam nare|eni [erijatom, je skrnavljenje [erijata.256 Zato je Allahov Poslanik, a.s., naredio lije~enje. Autori hadiskih zbirki (Sunena) prenose od Usame bin [erik da je rekao: “Do{ao sam Allahovom Poslaniku, a.s., a s njime su bili ashabi koji su ga tako pomno slu{ali, kao da su im ptice na glavama (pa se boje da ih pokretom ne popla{e). Nazvao sam selam i sjeo. Dolazili su beduini s raznih strana, pa su upitali: ‘O Allahov Poslani~e, ho}emo li se lije~iti?’ On im odgovori: ‘Lije~ite se, jer Allah, d`.{., nije dao nijednu bolest a da za nju nije dao lijek, osim jedne bolesti: starosti.’”257 U Buhariji i Muslimu stoji da je Ebu-Hurejre, r.a., rekao: “Allahov Poslanik, a.s., rekao je: ‘Allah, d`.{., nije dao nikakvu bolest, a da za nju nije dao lijek.’”258 Povode}i se za ovim i sli~nim hadisima, fakihi smatraju lije~enje po`eljnim, a neki ka`u da je vad`ib. Komentator Tahavijinog ‘akaida ka`e: “Pojedini ljudi misle da se oslanjanje na Allaha, d`.{., kosi sa sticanjem nafake i traganjem za uzrocima, te da ako su stvari unaprijed odre|ene nema potrebe za uzrocima. To je, svakako, pogre{no, jer rad je fard, mustehabb, mubah ili mekruh i haram... A Allahov Poslanik, a.s., najve}i mutevekkil, obla~io je kacigu u ratu i i{ao na pijace da bi {ta zaradio.259 Tako su i ashabi, r.a., shvatili odnos izme|u vjerovanja u kader’ i rada, i da ovo drugo ulazi u vjerovanje u kader’, a ne da mu se suprotstavlja, nego ono proisti~e iz vjerovanja u kader’. Buharija prenosi od Omera, r.a., da su ga, po ulasku u [am, susreli prvaci pokrajina i obavijestili da se tamo pojavila kuga. On se tada posavjetovao s muhad`irima i ensarijama, a zatim muhad`irima, prije osvajanja Meke, i pojedinim Kurej{evi}ima, pa su se muhad`iri saglasili na povratak, kako bi se udaljili od kuge, te je Omer tako i naredio. Tada mu Ebu‘Ubejde re~e: “Zar da bje`imo od Allahove, d`.{., odredbe?” Omer mu odgovori: “Da je to neko drugi rekao, o Ebu-‘Ubejde! Da bje`imo od Allahove odredbe Allahovoj odredbi? [ta misli{, kada bi ti imao stado deva koje je do{lo do doline koja ima dva dijela, jedan plodan, a drugi pust, zar ne bi, kada bi ih ~uvao u plodnom dijelu, to u~inio po kader’u, a isto tako, kada bi ih ~uvao u pustom dijelu, to uradio po kader’u?”260 Tako|er je Omer, r.a., ukorio grupu ljudi iz Jemena koji su putovali na had` bez hrane. Mu’avija bin Kurre ka`e: “Omer, r.a., sreo je ljude iz Jemena, pa ih je upitao: ‘Ko ste vi?’ Oni odgovori{e: ‘Mi smo mutevekkilun (koji se na Allaha oslanjaju)!’ On im re~e: ‘Naprotiv, vi ste muteakilun (oni koji ~ekaju da ih neko drugi nahrani), a mutevekkil je onaj koji posije sjeme u zemlju, a zatim se osloni na Allaha.”261 Ibn-Kajjim el-D`evzije veli: “Istinski tevhid ne}e biti potpun kod ~ovjeka, sve dok ne bude radio povode}i se za uzrocima koje je Allah, d`.{., postavio... A njihovo zanemarivanje je naru{avanje samog tevekkula... A njihovo zapostavljanje je slabost koja se suprotstavlja istinskom tevekkulu, koji zna~i srcem oslanjanje na Allaha, d`.{., u postizanju onoga {to }e mu koristiti na ovom i na onom svijetu i za{titi od onoga {to bi mu naudilo u njegovoj vjeri i

Iman

111

dunjaluku. Pored tevekkula rad je neophodan, jer bi, u protivnom, oskrnavio Allahovu, d`.{., mudrost i Njegov zakon ({erijat). Zato ~ovjek svoju slabost ne}e u~initi tevekkulom, niti tevekkul slabo{}u...” 262 A Sehl bin ‘Abdullah ka`e: “Ko zanije~e rad, zanijekao je Sunnet, a ko zanije~e tevekkul, zanijekao je iman. Jer, tevekkul je hal Allahovog Poslanika, a.s., a rad je njegov sunnet, pa ko bude radio po njegovom halu, neka ne ostavlja njegov sunnet”263

DRUGO POGLAVLJE

SU[TINA IMANA

DRUGO POGLAVLJE SU[TINA IMANA U prethodnom poglavlju smo govorili o stvarima koje smo du`ni vjerovati, ali, {ta zna~i iman? Kako on biva? {ta je to ~emu istinski odgovara ovo ime? Islamska ulema o ovom pitanju ima dva mi{ljenja:264 Prvo mi{ljenje: da je iman ime kojim se naziva o~itovanje ({ehadeta) jezikom, potvrda srcem i sprovo|enje u praksu ostalim organima. Ovo mi{ljenje zastupa ve}ina ehli sunneta.265 Drugo mi{ljenje je da je iman ime kojim se ozna~ava izgovaranje ({ehadeta) jezikom i potvrda srcem, a u njega ne ulazi djelo. Ali, oni ka`u: Izvr{avanje svega {to je nare|eno i obja{njeno u sahih hadisima Allahovog Poslanika, a.s., je vad`ib svim vjernicima koji su to ime stekli rije~ju i potvrdom.266 Iako su dokazi iz Kur’ana i sunneta vi{e na strani prvog mi{ljenja i vi{e na njega ukazuju,267 i iako svaki tim poku{ava potkrijepiti svoje mi{ljenje s vi{e dokaza, jasno se vidi da je razila`enje me|u njima teoretsko. Na njemu se ne temelji nikakva razlika u praksi, mada se na njemu grade druga razmimoila`enja, tako|er teoretske naravi. Komentator Tahavije ka`e: “Razlaz izme|u Ebu-Hanife i ostalih imama ehli sunneta je formalne prirode. Jer, konstatacija da su djela organa, uz iman srca, neophodna, ili da su ona jedan dio samog imana, uz saglasnost da onaj ko po~ini veliki grijeh ne izlazi iz imana, nego je on pod Allahovom, d`.{., voljom; ako htjedne, oprostit }e mu, a ako htjedne, kaznit }e ga, teoretsko je razila`enje koje ne rezultira neispravno{}u u akidi (vjerovanju).268 Uzrok tome je, a Allah najbolje zna, {to su obje strane saglasne po pitanju va`nosti djela u islamu, iako se razilaze u njegovoj definiciji, da li je on dio imana, ili samo jedna od

116

Iman

posljedica i obaveznih rezultata imana. Zato mu oni koji ga smatraju dijelom imana, ne daju isti stepen kao izgovoru jezikom i potvrdi srcem, jer ukoliko bi jedno od to dvoje nestalo, nastalo bi i imana, {to nije slu~aj sa djelom. A drugi, iako ga ne smatraju dijelom imana, smatraju da je ono neophodno, jer je neizostavni rezultat imana. Zbog toga je detaljno polemiziranje i udubljivanje u ovu raspravu bespotrebno i nema neke vrijednosti, te je pre~e baviti se drugim pitanjima. Ali, smatramo da je korisno objasniti neka pravila koja se daju zaklju~iti iz dijela definicije u kojem se sla`u obje strane, a pomo}u kojih mo`emo odrediti ko od ljudi ulazi pod okrilje imana, ako ne: 1 - Obje strane su saglasne da ne ulazi u iman ko je jezikom javno izgovorio ({ehadet), a srcem ga porekao, i oni su munafici, o kojima nas Allah, d`.{., obavje{tava da }e biti ka`njeni `e{}e nego nevjernici i da }e oni biti na dnu D`ehennema.269 2 - Isto tako su saglasni da spoznaja srcem sama nije dovoljna za ostvarenje naziva iman, jer je sa spoznajom i potvrdom srcem potreban i izgovor jezikom. Faraon i njegov narod su znali istinitost Musa’a i Haruna, a.s., ali su bili nevjernici. Allah, d`.{., prenose}i {to je rekao Musa, veli: “Ti zna{ da ovo nije dao niko drugi nego Gospodar nebesa i Zemlje, kao o~igledna znamenja.” (El-Isra‘, 102) “I oni ih, nepravedni i oholi, poreko{e, ali su u sebi vjerovali da su istinita, pa pogledaj kako su skon~ali smutljivci.” (En-Neml, 14) Ehli Kitabije su znali da je Allahov Poslanik, a.s., poslanik, ali ga nisu vjerovali. Allah, d`.{., ka`e: ”Oni kojima smo Knjigu dali, poznaju Poslanika kao {to poznaju sinove svoje; oni koji su sebe upropastili - oni ne}e vjerovati.” (El-En‘am, 29) ^ak je i Iblis bio svjestan svoga Gospodara, ali je on, i pored toga, vo|a nevjernika.270 Pripadnici ehli sunneta su saglasni u tome da vjernik, pripadnik na{e kible (musliman), koji ne}e vje~no ostati u D`ehennemu, ne mo`e biti, izuzev onaj koji je svojim srcem ~vrsto prihvatio vjeru islam, bez ikakvih sumnji i ako je izgovorio kelimei {ehadet. Jer, ako se zadovolji samo s jednim, on se nikako ne mo`e smatrati pripadnikom na{e kible, izuzev ako nije mogao izgovoriti {ehadet jezikom zbog opravdanog razloga, koji nije mogao otkloniti. Kao i onaj koji {ehadet nije mogao izgovoriti zbog mane u jeziku ili zbog toga {to ga je smrt zadesila prije nego {to je uspio izgovoriti {ehadet, ili neizbje`na prisila koja ga je natjerala da ga ne izgovori.271 3 - Pripadnici ehli sunneta saglasni su u tome da Allah, d`.{., od ljudi tra`i rije~i i djela. Pod rije~ima se misli na rije~i srca - ubje|enje i na rije~i jezika, kao potvrdu i javnu manifestaciju tog ubje|enja. Oni se razilaze samo u tome da li to {to Allah, d`.{., od nas tra`i, sveukupno, spada pod naziv imana: Jedni ka`u da sve to, i rije~ i djelo, spada u iman, a drugi ka`u da samo prvi dio ulazi u

Iman

117

iman, a drugi je njegov obavezni rezultat.”272 4 - Saglasnisu, isto tako, i u tome da ~ovjek, koji povjeruja srcem i to o~ituje jezikom, ali izostavi djela, biva grije{nikom prema Allahu, d`.{., i Njegovom Poslaniku, a.s., i da zaslu`uje kaznu koju za takve Allah, d`.{., spominje u Kur’anu i Njegov Poslanik, a.s., u svojim hadisima.273 5 - Saglasni su, isto tako, da po~inilac velikog grijeha time ne izlazi iz imana, dokle god ga ne smatra dozvoljenim, iako umre prije pokajanja. Ve}ina ehli sunneta, iako djela smatraju sastavnim dijelom imana, ne ka`u da izlazi iz imana onaj koji povjeruje srcem i to o~ituje jezikom, a izostavi djela. A hanefije, iako su djela odstranili iz definicije imana, smatraju da su djela neizostavni rezultat imana. Svi su, dakle, saglasni da se zbog izostavljanja djela ne izlazi iz imana.274 6 - Isto tako, nema razlaza u ehli sunnetu u onome {to smo rekli o definiciji imana, da u njega spada rije~, potvrda i djelo, i da je sve to u odnosu na Allaha, d`.{., i zaslugu ulaska u D`ennet i neostajanja vje~no u D`ehennemu. A {to se ti~e imana u odnosu na ovosvjetske propise, on je samo izgovor kelimei {ehadeta jezikom. Pa ko ih izgovori, prema njemu se primjenjuju svi ovodunjalu~ki propisi i od njega se tra`i da ih se pridr`ava, a njemu se obezbje|uju prava koja mu po njima pripadaju i ne}e se smatrati nevjernikom, izuzev ako u~ini ne{to (od rije~i ili djela) {to }e poni{titi izgovoreni kelimei {ehadet.275 Dokaz za ovo je hadis Usame bin Zejda, r.a., koji ka`e: “Allahov Poslanik, a.s., poslao nas je u bitku, pa smo osvanuli napadaju}i pleme D`uhejne. Ja sam stigao jednog od njih, a on re~e: ‘La ilahe illellah’, a ja ga ubih. To me je po~elo ti{titi, pa sam ispri~ao Poslaniku, a.s., {ta se desilo, a on mi re~e: ‘Zar si ga ubio, nakon {to je rekao “la ilahe illellah”? I stalno mi je to ponavljao, te sam za`elio da sam tek tada pre{ao na islam.”276 To su rije~i Poslanika, a.s.: “Zar si ti rastavio njegovo srce (pa se uvjerio da nije bio iskren)? Mi smo du`ni postupati i suditi po vanj{tini i po onome {to jezik izgovori, jer mi nemamo na~ina da saznamo {ta je u srcu.”

POVE]AVANJE I SMANJIVANJE IMANA Na osnovu razila`enja u definiciji imana, ulema se, isto tako, razilazi i po drugom pitanju, pitanju pove}avanja i smanjivanja imana. Grupa koja djela uvr{tava u sastavni dio imana smatra da se on pove}ava i smanjuje, a oni koji pod imanom podrazumijevaju samo sr~ano ubje|enje i izgovor jezikom, tvrde suprotno. Ve} smo saznali da je razlaz u definiciji imana teoretski i formalan; ista je stvar i s razlazom o ovom pitanju: Jer, oni koji smatraju da se iman ne pove}ava niti smanjuje, tvrde da se ljudi razlikuju po bogobojaznosti i dobrim djelima, da }e biti shodno tome razli~ito nagra|eni i imati odre|enu dered`u kod Allaha, d`.{.

118

Iman

Imam Tahavija u svom ~uvenom djelu El-‘Akide, ka`e: “Iman je jedan i njegovi nosioci su u osnovi isti, a razlike me|u njima su u bogobojaznosti, takvaluku, ~uvanju od strasti i izvr{avanju onoga {to je pre~e.”277 U svakom slu~aju, kur’anski ajeti i hadisi Allahovog poslanika, a.s., ukazuju na to da se iman pove}ava i smanjuje. Evo nekih od tih ajeta: “Pravi vjernici su samo oni ~ija se srca strahom ispune kad se Allah spomene, a kad im se rije~i Njegove kazuju, vjerovanje im pove}avaju i samo se na Gospodara svoga oslanjaju.” (El-Enfal, 2) “One kojima je, kad su im ljudi rekli: ‘Neprijatelji se okupljaju zbog vas, treba da ih se pri~uvate!‘, to je pove}alo njihovo vjerovanje, pa su rekli: ‘Dovoljan je nama Allah i divan je On Gospodar.‘” (Ali ‘Imran, 173) “On uliva smirenost u srca vjernika da bi jo{ vi{e pove}ali vjerovanje koje ve} imaju.” (El-Feth, 4) A od hadisa, koji su dokaz za to, je i hadis u kome Allahov poslanik, a.s., ka`e: “Iman se sastoji od sedamdeset i nekoliko dijelova. Najve}i od njih su rije~i : ‘La ilahe illellah’, a najmanji je uklanjanje s puta svega {to smeta prolaznicima. A i stid je dio imana.”278 Isto tako i hadis: “Najpotpuniji vjernik imanom je onaj koji je najboljeg pona{anja.”279 Zatim, hadis: “Ko od vas vidi neko zlo, neka ga sprije~i svojom rukom, a ako ne bude u stanju, neka to u~ini rije~ima, a ako ni to ne bude u stanju, neka to u~ini prezirom u svome srcu, a to je najslabiji iman.”280 A Abdullah bin Mes’ud, r.a., prenosi da je Allahov poslanik, a.s., rekao: “Svaki poslanik kojeg je Allah, d`.{., poslao prije mene imao je svoje sljedbenike (havarijjine) i drugove koji su primijenjivali njihova uputstva i na njih se ugledali. A zatim bi poslije njih dolazile generacije koje govore ono {to ne rade, i rade ono {to im nije nare|eno, pa ko se protiv njih bude borio svojom rukom, on je mu’min, i ko se protiv njih bude borio svojim rije~ima, i on je mu’min, i ko se protiv njih bude borio prezirom u svom srcu, i on je mu’min, a iza toga vi{e nema imana ni koliko zrno goru{ice.”281 A od rije~i ashaba koje ukazuju na isto je i ovo: Prenosi se da je Ebu-Derda, r.a., rekao: “Uputno je svakom ~ovjeku da obnavlja svoj iman i ono {to se smanji od njega i uputno je da zna da li se pove}ava ili smanjuje.” A Omer, r.a., imao je obi~aj re}i ashabima: “Hajde da pove}avamo svoj iman, da bi ~inili zikr Allahu, d`.{.” Jo{ je mnogo ajeta, hadisa i izreka ashaba koji upu}uju na ja~inu ili slabost imana, ovisno od djela.282 Pa ako ajeti i hadisi po svom prvenstvenom zna~enju ukazuju na pove}avanje i smanjivanje imana, onda nema potrebe zaobilaziti to zna~enje, pogotovo kad nemamo nikakve koristi od alegori~nog tuma~enja (te’vila), niti iz tog razlaza {ta proistje~e, s tim da je va`nije od svega toga da ~ovjek redovno obnavlja svoj iman i da sam sebe kontrolira da li mu se iman pove}ava ili smanjuje. A zatim da ustanovi razloge eventualnog smanjenja, te

Iman

119

da ih otkloni i da se od njih udalji, te da potra`i izvore pove}anja i porasta imana i oporavka svoga srca, kao {to su to ~inili ashabi, r.a. Najva`niji izvori pove}anja imana su sljede}i: 1 - Znanje: Pove}avanje znanja prouzrokuje pove}avanje ubje|enja i spoznaje. IbnD`undub, Ibn-‘Umer i drugi, r.a., vele: Nau~ili smo iman, zatim smo Kur’an, pa nam se pove}ao iman.”283 A pod znanjem misli se na znanje o Allahu, d`.{., kroz Njegova imena, svojstva, osobine i djela. I znanje o Allahovom poslaniku, a.s., i njegovim uputama u pogledu morala, islamskih principa i zakona; znanje o njegovom na~inu obavljanja ibadeta, d`ihada i poslovanje; o Allahovo, d`.{., Knjizi i njenom sadr`aju, historijskim kazivanjima, primjerima koje navodi, izrekama, poukama i poja{njenjima. Iman, u svojoj osnovi, je priznavanje i prihvatanje Allaha, d`.{., kao Jedinog Koji zaslu`uje da se obo`ava sa svim svojstvima koja Mu dolikuju, priznavanje poslanstva Muhammeda, a.s., i prihvatanje svega onoga {to je prenio od svoga Gospodara, u globalu, {to se iskazuje {ehadetom. Pa ko ga izgovori, vjeruju}i u to {to ka`e, posti`e temelj imana, ali se on ne mo`e mjeriti s onim ko je spoznao njegovo detaljno zna~enje i ono {to iz njega proisti~e. Jer, nemogu}e je da se izjedna~i u imanu onaj koji zna detalje o kojima je govorio Poslanik, a.s., vezane za doga|aje poslije smrti, kao {to su: pitanje meleka, patnja ili u`ivanje i onj koji to ne zna. Iako sve to, u globalu, ulazi u svjedo~anstvo da je Muhammed, a.s. Allahov poslanik. Isto tako ne mo`e se izjedna~iti onaj koji je saznao detalje o Ahiretu i {ta }e se na njemu desiti, po~ev{i od pro`ivljenja i sakupljanja, pa do izlaganja i ~itanja knjiga djela radi obra~una, i onaj koji to ne zna. Zatim, tegobe u kojima }e se ljudi na}i: vrela Poslanika, a.s., Sirat }uprije, D`enneta i D`ehennema; ne mo`e se izjedna~iti onaj koji zna s onim ko je povjerovao u onaj svijet op}enito, bez znanja o detaljima. Isto je tako i s onim ko je detaljno upoznao `ivot Allahovog Poslanika, a.s., i njegovu veli~inu za razliku od onog koji to nije saznao. Zato je Allah, d`.{., rekao: “A Allaha se boje od robova Njegovih - u~eni.” (Fatir, 28) “Reci: ‘Zar su isti oni koji znaju i oni koji ne znaju?‘” (Ez-Zumer, 9) 2 - Djela: Pove}avanjem broja dobrih djela i pokornosti Allahu, d`.{., pove}ava se jekin i ja~a iman. A smanjenjem djela i poniranjem u strasti i grijehe, iman slabi. Pojedine ljude njihovo stalno grije{enje dovodi do poricanja vjerskih odredbi i smatranja dozvoljenim onog {to je zabranjeno, i do nijekanja hadisa Allahovog poslanika, a.s., pravdaju}i tako svoje grijehe, te tako izi|u iz imana u kufr, Allah nas sa~uvao tog zla! Jer, kao {to smo ve} rekli, temelj imana je priznavanje i prihvatanje jedino Allaha, d`.{., kao Onoga Koji zaslu`uje da se obo`ava i da se samo Njemu pokoravamo. A ovo priznavanje i prihvatanje mo`e biti dvojako: teoretsko priznavanje vjerovanjem i prakti~no priznanje pokorno{}u i primjenom. Ko se ograni~i samo na prvi dio, njegov iman u Allaha je nepotpun, pa koliko se pove}ava njegova pokornost (djelima), toliko se pove}ava njegov iman. A za potpunost imana su nephodna oba dijela.

120

Iman

3 - Zikr i razmi{ljanje: Pod zikrom se misli na sje}anje na Allaha, d`.{., s Njegovim svojstvima i onim {to prili~i Njegovoj uzvi{enosti i veli~ini i u~enje Kur’ana (Njegovih rije~i i ajeta), jer ono u~vr{}uje vezu srca sa svojim Tvorcem, a njegova umanjenost prouzrokuje zaborav na Allaha, d`.{. Ve} smo spomenuli poziv ‘Umera, r.a., svojoj bra}i - ashabima, da pove}aju svoj iman sje}anjem i spominjanjem Allaha, d`.{. Prenosi se od Ebu-D`a’fera, koji prenosi od svog djeda ‘Umejra bin Habiba, koji je ashab Allahovog Poslanika, a.s., da je rekao: “Iman se pove}ava i smanjuje, pa mu je re~eno: ‘Kako se on pove}ava i smanjuje?’ On je odgovorio: ‘Kad spomenemo Allaha i Njemu se zahvalimo, tada nam se iman pove}ava, a kad se opustimo i na Njega zaboravimo, tada nam se smanjuje iman.’” A Abdullah bin Revaha imao je obi~aj uzeti za ruku nekoga od ashaba i re}i: “Hajde da vjerujemo jedan sat (nu’minu sa’a), pa odemo i sjednemo u dru{tvu koje spominje Allaha, d`.{.”284 A Allah, d`.{., obavje{tava nas da je osobina vjernika i da Allaha spominju stoje}i, sjede}i i le`e}i: “Za one koji stoje}i i sjede}i i le`e}i Allaha spominju.” (Ali ‘Imran, 191) A pod razmi{ljanjem misli se na nastojanje da se stalno podsje}amo na Allahovo, d`.{., stvaranje, razmi{ljaju}i o Njegovim stvorenjima i promatraju}i Njegove znakove i mu’d`ize. Jer je od imana i svijest o veli~ini Allaha, d`.{., Njegovoj mo}i, uzvi{enim svojstvima i savr{enim djelima. A taj osje}aj gradi se na stalnom promatranju Allahovog, d`.{., carstva, razmi{ljanju i uzimanju pouke iz svega {to se vidi. Zar ne vidi{ da bi se tvoje uvjerenje, da je odre|eni ~ovjek veoma veliki majstor u svome zanatu, pove}alo kad bi svojim o~ima vidio jedno od njegovih djela, nakon {to si samo slu{ao od ljudi o njegovoj vje{tini. A ako bi vidio vi{e razli~itih primjera njegovog majstorluka, sigurno bi se tvoje ubje|enje jo{ vi{e pove}alo. I svakako bi se to ubje|enje sve vi{e pove}avalo kad bi imao priliku detaljnije promatrati i prou~avati te primjere. A svojstva Allaha, d`.{., i Njegova veli~anstvena djela su svakome uo~ljiva u ovom velikom svemiru. Me|utim, ima ljudi koji pored tih znakova prolaze kao gluhi i slijepi i uop}e ne idu dalje od zadovoljstvai strasti koja se u njima nalaze. To su nevjernici i vjernici slaba imana. A ima, opet, ljudi koji u njima vide Allahovu, d`.{., veli~inu i veli~inu Njegova carstva, Njegovu mo} i odredbu, te im se, zbog toga, iman i jekin pove}ava. To su oni koje je Allah, d`.{., opisao u sljede}im ajetima: “I o stvaranju nebesa i Zemlje razmi{ljaju.” (Ali ‘Imran, 191) “I oni koji, kada budu opomenuti dokazima Gospodara tvoga, ni gluhi ni slijepi ne ostanu.” (El-Furkan, 73) A o drugima Allah, d`.{., ka`e: “Sli~ni su onima koji potpale vatru, i kad ona osvijetli njihovu okolinu, Allah im oduzme svjetlo i ostavi ih u mraku i oni ni{ta ne vide. Gluhi, nijemi i slijepi su, nikako da se osvijeste.” (El-Bekare, 17-18)

TRE]E POGLAVLJE

RIJE^I I DJELA KOJA IZVODE IZ IMANA

TRE]E POGLAVLJE RIJE^I I DJELA KOJA IZVODE IZ IMANA

Iz prethodnih poglavlja saznali smo {ta vjernik mora priznati i prihvatiti, a nikako zanijekati. Tako|er smo saznali u prethodnom poglavlju zna~enje imana koji treba biti povezan sa tim stvarima. U ovom poglavlju }emo govoriti o onome {to negira ~ovjekov iman i izvodi ga iz kruga vjernika, te on postaje dru{tvo nevjernika. Me|utim, poja{njenje toga od nas zahtijeva da damo uvodnu rije~ o principima imana i islama. O granici do koje punoljetan ~ovjek mora do}i da bi se smatrao vjernikom i muslimanom, a ako ne stigne do nje, smatra se nevjernikom. To zbog toga da bismo imali jasnu predstavu o okvirima imana i okvirima kufra, prije nego {to po~nemo govoriti o onome {to izvodi iz prvog, a uvodi u drugo. Zbog toga se ovo poglavlje sastoji iz dva dijela; prvi se smatra uvodom u drugi: - prvi je kad nevjernik postaje vjernikom (kako se ulazi u Allahovu, d`.{., vjeru); - drugi je kad vjernik postaje nevjernikom (ono {to izvodi iz imana).

PRVI DIO KADA NEVJERNIK POSTAJE VJERNIKOM? Kako se ulazi u Allahovu, d`.{., vjeru? Iz dosada{njeg izlaganja mo`emo zaklju~iti da temelji imana imaju svoje op}e i pro{ireno zna~enje. Pa ko spozna pro{ireno zna~enje tih temelja, u njih povjeruje i izvr{ava djela koja oni od njega zahtijevaju; taj je od onih o kojima Allah, d`.{., ka`e: “Oni su, zbilja, pravi vjernici, njih po~asti, i oprosti, i obilje plemenito kod Gospodara njihova ~eka.” (El-Enfal, 4) Me|utim, Allah, d`.{., je Svojom mudro{}u htio olak{ati Svojim robovima, pa je vrata na koja ljudi ulaze u iman u~inio daleko jednostavnijim od tih op{irnih detalja. On se zadovoljio od njih op}im zna~enjem pod koje ulaze svi ti detalji. Zadovoljio se da, na po~etku, samo svojim jezikom i srcem priznaju da je Allah, d`.{., njihov Gospodar, da }e jedino Njega obo`avati, da je Muhammed, a.s., Allahov poslanik i da je sve s ~ime je do{ao od svoga Gospodara istina i da se sve to mora izvr{avati. Tome je Allah, d`.{., dao naslov, poznatu lijepu rije~ {ehadet: (La ilahe illellah Muhammedun resulullah - Nema drugog boga, osim Allaha, Muhammed je Allahov poslanik). Zato, ko ove rije~i izgovori svojim jezikom, u njih povjeruje svojim srcem i ne u~ini ni{ta od djela, rije~i i ubje|enja, {to ih poni{tava, u{ao je u Allahovu, d`.{., vjeru i napustio je kufr u kome je bio.285

Iman

125

DOKAZI ZA NAVEDENU TVRDNJU Da se od ljudi tra`i izgovor i priznanje samo kelimei {ehadeta bez detaljnih pojedinosti temelja imana i islama, potvr|uju mnogi sahih hadisi. U njima se ulazak u iman i islam, ulazak u D`ennet i nenastanjenje u vatri vje~no temelji na uvjerenju da nema drugog boga, osim Allaha, i da je Muhammed Allahov poslanik. Isto tako, mnogi doga|aji iz `ivota Allahovog poslanika, a.s., ukazuju na to da su Poslanik, a.s., i njegovi ashabi smatrali vjernikom onoga ko izgovori kelimei {ehadet, a od njega, na po~etku, nisu tra`ili ni{ta vi{e od toga. Navest }emo pojedine sahih-hadise koji to potvr|uju, a zatim }emo spomenuti pojedine doga|aje iz sire Allahovog Poslanika,a.s., koji to isto tako potvr|uju.

HADISI 1 - Allahov Poslanik, a.s., rekao je: “Svjedo~im da nema drugog boga, osim Allaha, i da sam ja Allahov poslanik. Svaki ~ovjek koga Allah, d`.{., na Sudnjem danu sretne da u ove rije~i ~vrsto vjeruje, bez imalo sumnje, u}i }e u D`ennet.”286 U drugom rivajetu stoji: “Ni jedan ~ovjek koga Allah, d`.{., na Sudnjem danu sretne da u ove rije~i ~vrsto, bez imalo sumnje, vjeruje, ne}e ostati mahrum od D`enneta.”287 2 - Allahov Poslanik, a.s., rekao je: “Ko umre, a zna da nema drugog boga, osim Allaha, u}i }e u D`ennet.”288 3 - Prenosi se da je ‘Ubade bin Samit, r.a., rekao da je ~uo Allahovg Poslanika, a.s., kada je rekao: “Ko posvjedo~i da nema drugog boga, osim Allaha, i da je Muhammed Allahov poslanik, ne}e u}i u D`ehennem.”289 Jo{ je mnogo hadisa koji imaju isto ovo zna~enje290 i svi oni ukazuju na to da }e onaj ko umre s tevhidom i Allaha, d`.{., sretne s kelimei {ehadetom u}i }e u D`ennet, i da ne}e vje~no ostati u vatri, iako bude ka`njemn u njoj zbog svojih lo{ih djela i grijeha.

126

Iman

PRIMJERI IZ PRAKSE POSLANIKA, A.S., I IZ DOGA\AJA SIRE Iz prakse Poslanika, a.s., i iz pojedinih slu~ajeva u njegovom `ivotu vidimo da je on smatrao vjernicima one koji izgovore {ehadet. 1 - Muslim, Ebu-Malik u svom Muvetta’u, Ebu-Davud i Nesaija prenose hadis Mu’avije bin Hakema es-Sulemija, u kome ka`e da je Poslanik, a.s., rekao robinji koju je Mu’avija htio osloboditi kao keffaret (otkup za grijeh): “Gdje je Allah?” Ona odgovori: “Na nebesima.” On joj re~e: “Ko sam ja?” Ona odgovori: “Ti si Allahov poslanik.” On tada re~e Mu’aviji: “Oslobodi je.”291 2 - Ebu-Davud i Nesaija prenose hadis [erida bin Suvejda es-Sekafija, u kome stoji da je Allahov Poslanik, a.s., rekao robinji: “Ko ti je Gospodar?” A ona odgovorila: “Allah.” On joj re~e: “A ko sam ja?” Ona odgovori: “Allahov poslanik.” On tada re~e: “Oslobodi je, ona je vjernica.”292 3 - U siri (`ivotopisu) navodi se da je Ebu-Bekr, r.a., prilikom primanja islama do{ao Allahovom Poslaniku, a.s., i rekao mu: “Je li istina ono {to Kurej{ije pri~aju, o Muhammede? Da si ti napustio na{e bogove, da nas smatra{ maloumnim i da na{e o~eve smatra{ nevjernicima?” Allahov Poslanik, a.s., mu je na to odgovorio: “Naprotiv, ja sam Allahov poslanik i njegov vjerovjesnik. Poslao me je da dostavim Njegovu poruku. Ja te pozivam, o Ebu-Bekre, da obo`ava{ samo Allaha, d`.{., da nikom sem Njemu ibadet ne ~ini{ i da se obave`e{ na pokornost Njemu. Zatim mu je prou~io nekoliko odlomaka iz Kur’ana. EbuBekr tada primi islam, odbaci obo`avanje kipova i ostalih la`nih bogova i spozna istinitost islama, te se vrati svojoj ku}i kao vjernik.293 A ono u {ta je Allahov Poslanik, a.s., pozvao Ebu-Bekra je, u stvari, poziv u kelimei {ehadet. 4 - U siri se prenosi da je Halid bin Se’id, prilikom primanja islama sreo Allahovog Poslanika, a.s., i rekao mu: “O Allahov Poslani~e, O Muhammede, u {ta poziva{?” On odgovori: “Pozivam te u vjerovanje samo Allaha i da Mu nikakva druga ne pripisuje{, i da posvjedo~i{ da je Muhammed Njegov rob i Njegov poslanik. Da napusti{ obo`avanje kamena koji ne ~uje i ne koristi, niti {tetu mo`e nanijeti, niti zna ko ga obo`ava, a ko ga ne obo`ava.” Halid tada re~e: “Ja svjedo~im da nema drugog boga, osim Allaha, i da si ti Allahov poslanik.” A Allahov Poslanik, a.s., obradova se njegovom islamu.294

Iman

127

5 - Prenosi se u slu~aju primanja islama od strane Ebu-Zerra el-Gaffarija, da je rekao: “Bio sam ~etvrti u islamu: prije mene su primili islam trojica, a ja sam bio ~etvrti. Do{ao sam Poslaniku, a.s., i rekao mu: “Esselamu ‘alejke ja resulelllah! Svjedo~im da nema drugog boga, osim Allaha, i da je Muhammed Allahov poslanik!” Tada sam ugledao radost na licu Allahovog poslanika,a.s.295 Ovo je skra}ena verzija, a Buharija prenosi cjelokupan slu~aj prelaska Ebu-Zerra na islam, u kome stoji da je Allahov Poslanik, a.s., rekao Ebu-Zerru, nakon {to je primio islam: “Idi svome narodu i obavijesti ga o ovome, dok ti ne do|e drugo nare|enje od mene!” On tada re~e: “Tako mi Allaha, ja }u ove rije~i glasno izgovarati pred njima.” Zatim je izi{ao i do{ao do d`amije, pa povikao najja~e {to mo`e: “Svjedo~im da nema drugog boga, osim Allaha, i da je Muhammed Allahov poslanik.” Na to ustado{e mu{rici i po~e{e ga tu}i, sve dok ga nisu oborili.”296 Iz ovog rivajeta se jasno vidi da su ashabi ulazili u islam izgovorom kelimei {ehadeta. 6 - O povodu prelaska na islam Tufejla bin ‘Amra, r.a., za koga se u siri ka`e da je bio ugledni prvak koga svi po{tuju u plemenu Devs, stoji da je on do{ao u Meku, pa su se pred njim okupili prvaci Kurej{ija i upozorili ga od Allahovog Poslanika, a.s., i zabranili mu da se s njim sastane, ili da slu{a njegov govor. Tufejl veli: “Oni su me ubje|ivali sve dok nisam odlu~io da ne slu{am {ta pri~a i da s njim uop}e ne progovorim. ~ak sam prilikom prolaska pored d`amije stavio pamuk u u{i, boje}i se da do mene ne dopre ne{to od njegovog govora, i istinski nisam `elio da ga ~ujem. Ali, ja sam oti{ao do mesd`ida i ugledao Allahovog Poslanika, a.s., kako klanja pored Kabe. Do{ao sam blizu njega i Allah, d`.{., htjede ba{ da ~ujem nekoliko njegovih rije~i. Ja tada ~uh lijep govor i u sebi rekoh: ‘Te{ko meni, zar nisam dovoljno pametan ~ovjek da razlikujem dobro od lo{eg. {ta mi onda brani da poslu{am {ta ovaj ~ovjek pri~a? Pa ako budem ~uo dobro, prihvatit }u ga, a ako budem ~uo lo{e, ostavit }u ga!’ Ostao sam tu sve dok Allahov Poslanik, a.s., nije krenuo ku}i. Po{ao sam za njim i kad je u{ao u svoju ku}u, u{ao sam i rekao mu: ‘O Muhammede, tvoj narod mi je rekao tako i tako (kao {to je ~uo), tako mi Allaha neprestano su me zastra{ivali od tebe, sve dok nisam svoje u{i za~epio vatom pamuka kako ne bih ~uo tvoj govor. Ali, Allah, d`.{., htio je suprotno, te sam ~uo ne{to od tvojih rije~i. Ja sam ih do`ivio kao lijepe rije~i, pa od tebe tra`im da mi pojasni{ svoju stvar!’ Allahov Poslanik, a.s., me je tada pozvao u islam i prou~io nekoliko odlomaka iz Kur’ana. Tako mi Allaha, nikada nisam ~uo ljep{i govor od njega, niti pravedniju stvar od islama. I tada sam primio islam i izgovorio {ehadet istine...”297 A {ehadet istine je svjedo~anstvo da nema drugog boga, osim Allaha, i da je Muhammed Allahov poslanik, a.s., kao {to je to obja{njeno u pojedinim rivajetima. 7 - A o povodu prelaska na islam Halida bin Velida, r.a., u djelima sire prenosi se da je on do{ao Allahovom Poslaniku, a.s., u Medinu, nakon {to mu je njegov brat Velid poslao pismo u kojem ga poziva da do|e i primi islam. Halid veli: “Moj brat me je s dobrodo{licom do~ekao i rekao: ‘Po`uri, Allahov Poslanik, a.s., ve} je (objavom) obavije{ten o tvom prelasku

128

Iman

na islam i obradovao se tvome dolasku, i on te o~ekuje!’ (S njim su bili ‘Amr bin ‘As i ‘Usman bin Talha.) Pa smo po`urili, sve dok ga nisam ugledao i primijetio kako se osmjehuje cijelo vrijeme dok sam se primicao njemu. Zatim sam ga poselamio kao poslanika. On mi nasmije{ena lica uzvrati selam, a ja mu tad rekoh: ‘Ja svjedo~im da nema drugog boga, osim Allaha, i da si ti Allahov Poslanik!’ On mi tada re~e: ‘Pri|i!’. a zatim re~e: ‘Hvala Allahu, Koji te je uputio! Ja sam vidio da ti ima{ razum za koji sam se nadao da }e te dovesti do istine.’”298 Na ovaj na~in je veliki broj ashaba, r.a., primio islam, prije i poslije Hid`re.299 Svi ti doga|aji i vjerodostojne predaje o njima ukazuju na isto, a u ~emu su pripadnici ehli sunneta potpuno sagalasni, a to je da ulazak u Allahovu, d`.{., vjeru ne mo`e biti ni~im drugim, osim kelimei {ehadetom. Zato niko nije u stanju, nakon ovih dokaza, tvrditi da je neko u{ao u islam ukoliko nije jezikom izgovorio i srcem potvrdio kelimei {ehadet. Isto tako, niko nije u stanju smatrati nevjernikom onoga ko je izgovorio kelimei {ehadet ukoliko doti~ni nije u~inio ne{to {to pobija njegov {ehadet. Za ulazak u islam nije dovoljan samo jedan dio kelimei {ehadeta, nego se moraju izgovoriti i priznati njegova oba dijela. Ako bi neko rekao da se iz pojedinih navedenih hadisa razumije da je dovoljan samo prvi dio {ehadeta (da nema drugog boga, osim Allaha), re}i }e mu se da se i u njima misli na oba dijela {ehadeta, jer je to poja{njeno u drugim hadisima.300 Islamska ulema je saglasna u tome da izgovor kelimei {ehadeta i njegova potvrda srcem nisu dovoljni za ulazak u iman i islam, niti spas od vatre u D`ehennemu ukoliko doti~ni bilo {ta {to ga poni{tava, ili {to poni{tava jedan od njegova dva dijela. Tako se ne}e priznati islam ~ovjeka koji, na primjer, ka`e: “Svjedo~im da nema drugog boga, osim Allaha, i da je Muhammed Allahov Poslanik, ali ne priznajem obaveznim zekat i had`, ili da zabranjen blud, kamata, ubistvo, ili tome sl. od islamskih propisa koji se temelje na Kur’anu ili sunnetu Allahovog Poslanika, a.s., i koji su op}epoznati!” Ili ka`e: “Ja priznajem poslanstvo Muhammeda, a.s., ali smatram da je on poslan odre|enom narodu, ili narodu odre|enog vremena, ili uz izgovor {ehadeta iznosi svoje posebno tuma~enje koje dovodi do poricanja Allahovog, d`.{., tevhida pojedinim Njegovim imenima i svojstvima!” Ili izgovori {ehadet, ali porekne ne{to od Kur’ana, makar jedan ajet, rije~ ili slovo. Takvom ne vrijedi njegov {ehadet, jer je on pored njega do{ao s ne~im {to se suprotstavlja Kur’anu ili sunnetu Allahovog Poslanika, a.s.301 Isto tako za ~ovjeka koji je slijedio odre|enu ideologiju koja se ne nije~e izgovorom {ehadeta, nije dovoljno da samo {ehadet donese, nego je du`an da, pored {ehadeta, i jasno precizira da se odri~e prethodnog ubje|enja. Pa ako je, na primjer, neki ~ovjek vjerovao u tevhid i da je Muhammed, a.s., Allahov poslanik, ali samo za odre|eni narod ili odre|eno vrijeme, njegov izgovor {ehadeta ne bi bio dovoljan za ulazak u islam. Jer, njegovo priznanje poslanstva Muhammeda, a.s., ne negira njegovo poznato mi{ljenje da se ono odnosi na

Iman

129

odre|eni narod ili odre|eni vrijeme. Zbog toga on, pored {ehadeta, mora i jasno potvrditi da je Muhammed, a.s., poslanik svim ljudima.302 Jedan dio uleme po ovom pitanju spominje op}e pravilo, koje glasi: ne mo`e se prihvatiti islam nekog ~ovjeka, sve dok ne prihvati i izgovori {ehadet, ukoliko je {ehadet dovoljan za poricanje svih prija{njih krivih uvjerenja, koji su do njega bili poznati. A ako to nije slu~aj sa {ehadetom, onda je du`an da se pored {ehadeta javno odrekne tih mi{ljenja i ubje|enja koji se {ehadetom nisu porekli.303 Ovdje bismo jo{ napomenuli da rije~i (la ilahe illellah) negiraju sva pogre{na vjerovanja vezana za Allaha, d`.{., Njegovo stvaranje i gospodarenje svim i Njegovu jedno}u. Jer, kao {to smo ve} saznali, one zahtijevaju izdvajanje Allaha, d`.{., (tevhid) u Njegovom bi}u, svojstvima, imenima i djelima, i negiranje svega {to mu ne prili~i. Zato, ko ih izgovori, pori~e sva svoja prija{nja pogre{na ubje|enja vezana za Stvoritelja, d`.{. Ali neka ubje|enja, kao {to smo ve} spomenuli, ne negira. Zato je onaj, ko je smatrao da se poslanstvo Muhammeda, a.s., odnosi samo na jedan narod, du`an javno potvrditi da se njegovo poslanstvo odnosi na sve ljude. Sve ovo {to smo rekli, odnosi se na onoga ko je bio nevjernik i prije toga nije bio pripadnik Allahove, d`.{., vjere, a {to se ti~e otpadnika od vjere islama, njegov ponovni islam se ne}e prihvatiti, sve dok ponovno ne prizna ono {to je zanijekao od islama, a zatim {ehadet donese. Pa ako je bio zanijekao vahdanijet ili poslanstvo, onda je dovoljan samo {ehadet, a ako ne, onda mora izgovoriti kelimei {ehadet i priznati ono {to je bio zanijekao.304 Ko je, na primjer porekao obaveznost zekata ili zabranu bluda ili kamate, on se ne mo`e vratiti u islam, sve dok ne posvjedo~i da nema drugog boga osim Allaha, i da je Muhammed, a.s., Allahov poslanik i dok prizna obaveznost ili zabranu onoga {to je zanijekao. Svakako je korisno da na ovm mjestu ponovo napomenemo ono {to smo ve} rekli prolikom obja{njenja su{tine imana, da je islamska ulema saglasna u tome da je izgovor kelimei {ehadeta dovoljan da se onaj ko ga izgovori smatra muslimanom i nad njime se od tada primjenjuju svi islamski propisi. Ali, sam izgovor {ehadeta nije dovoljan za spas od vje~nog boravka u vatri, sve dok ne bude propra}en istinskim ubje|enjem srca. Pa ko izgovori kelimei {ehadet pod spomenutim uvjetima, prema njemu se odnosi kao prema muslimanu na ovom svijetu, pa makar on u stvarnosti bio munafik. Jer, mi smo obavezni temeljiti svoje presude, na ovom svijetu, na osnovu vanjskih vidljivih pojava, a ostaviti unutarnje skrivene misli Allahu, d`.{., jer ih niko drugi sem Njega ne zna. Ve} smo naveli slu~aj, kad je Poslanik, a.s., ukorio Usamu bin Zejda, zato {to nije postupio po onome {to je vidio, te je ubio ~ovjeka koji je izgovorio: “la ilahe illellah”, smatraju}i da on to nije iskreno izgovorio.

DRUGI DIO KADA VJERNIK POSTAJE NEVJERNIKOM? Iz prethodnog poglavlja si saznao kako ljudi ulaze u Allahovu, d`.{., vjeru, ali se ljudi koji ulaze u iman razlikuju. Me|u njima ima onih koje Allah, d`.{., u~vrsti u njihovom imanu, te oni ostanu do svoje smrti i umru ~vrsto vjeruju}i da nema drugog boga,osim Allaha, i da je Muhammed Allahov poslanik. A me|u njima ima i onih koji se odmetnu zbog svog poricanja i nijekanja. U prvoj vrsti se, opet, razlikuju vjernici: me|u njima ima muhsina (koji su na najve}em stupnju imana), ima i muktesida (koji se ograni~avaju samo na obaveze), a ima i onih koji sami sebi nasilje ~ine. Me|u njima, ima onih koji }e u}i u D`ennet bez obra~una, a ima i onih koji }e lahko pro}i na obra~unu. Ima i onih koji }e se kazniti u vatri, dok Allah, d`.{., ne iska`e Svoju milost prema njima, pa ih izbavi iz nje Svojom prevelikom dobrotom. [to se ti~e uzroka izlaska iz islama, nakon {to se u njega u|e, na prvom mjestu }emo spomenuti generalno pravilo oko kojeg su slo`ni svi pripadnici ehli sunneta, a zatim }emo ga detaljno objasniti.

PRAVILO Po pitanju op}eg pravila po kome se odre|uje {ta od djela, ubje|enja i rije~i odvodi u kufr, iznosimo definiciju imama Tahavija, r.a., koji u svom ~uvenom djelu El-‘Akidetut Tahavijje,

132

Iman

veli: “Mi sve pripadnike na{e kible smatramo muslimanima, vjernicima, sve dok prihvataju ono s ~ime je do{ao na{ Poslanik, a.s., i vjeruju da je istina sve ono {to je kazao i o ~emu nas je obavijestio... I mi ne ka`emo ni za jednog od pripadnika na{e kible da je nevjernik zbog grijeha koji je po~inio, ukoliko ga ne smatra dozvoljenim. I mi ne}emo re}i: ‘^ovjeku s imanom ne {teti nikakav grijeh koji po~ini... A ~ovjek ne izlazi iz imana izuzev ako porekne ono s ~ime je u njega u{ao.’”305

OBJA[NJENJE OVOG PRAVILA [erijat je u~inio, za ulazak u iman i islam, vrata na koja se jedino mo`e u}i. Ta vrata su, kao {to si ve} saznao, izgovor i prihvatanje kelimei {ehadeta. Pa ko u islam u|e na ova vrata, iz njega ne izlazi, izuzev ako od njega ne potekne ne{to od rije~i, djela ili ubje|enja {to poni{tava njegovu prija{nju izjavu i ubje|enje. Kao {to smo ve} saznali, {ehadet je da nema drugog boga, osim Allaha, a to zna~i izdvajanje Allaha, d`.{., kao Jedinog Koji stvara i gospodari svemirom, priznanje Njegovih imena, svojstava i Njegovih djela; izdvajanje samo Njega po pitanju bo`anstva i neupu}ivanje bilo kakve vrste ibadeta bilo kome drugom. I {ehadet je da je Muhammed Allahov poslanik, a to zna~i prihvatanje i smatranje istinitim svega s ~ime je do{ao Muhammed, a.s., od propisa, vijesti o nepoznatom (gajbu) i da je sve to od njegovog Gospodara, d`.{.; priznavanje svih svojstava poslanstva koja su se kod njega nalazila, kao {to je iskrenost, povjerenje, o{troumnost, vjerno dostavljanje (poruke), nepogre{ivost i ostalo. Nakon svega ovoga, postaje jasno da onaj ko u~ini neko djelo, ili izgovori rije~i kojima pori~e bilo {ta od navedenog, tim ~inom poni{tava svoju prija{nju izjavu i priznanje, i izlazi iz Allahove, d`.{., vjere. A ako njegova rije~, djelo ili ~in odgovara njegovom stvarnom nijjetu i ubje|enju, on postaje nevjernikom i na ovom i na onom svijetu. Prema njemu }e se postupati kao prema nevjernicima na ovom svijetu i na njega }e se primijeniti zakoni odmetni{tva, od kojih je najva`nije tra`enje da se pokaje, a zatim ubijanje, ukoliko se ne pokaje. I on vje~no ostaje u d`ehenemskoj vatri, ukoliko u takvom stanju umre. Ako vjernik po~ini neki grijeh, izgovori rije~i, ili u~ini djelo koje se u [erijatu smatra grijehom prema Allahu, d`.{., sam taj ~in ne mo`e biti dokazom njegovog izlaska iz imana, iako se ne pokaje zbog njega, ukoliko taj ~in ne sadr`i i ne{to {to poni{tava kelimei {ehadet ili jedan njegov dio. Takav ~ovjek je na Allahovo, d`.{., volji: ako bude htio, kaznit }e ga zbog njegovog grijeha i uvesti u D`ehennem, a zatim }e, na kraju, zavr{iti u D`ennetu. Ima veliki broj vjerodostojnih hadisa koji govore o tome da }e iza}i iz D`ehennema svako onaj ko u svom srcu bude imao imana makar koliko jedno zrno. A ako bude htio, Allah, d`.{., }e mu

Iman

133

oprostiti i ne}e ga kazniti, nego }e ga uvesti u D`ennet, bez kazne u vatri. Jer, Allah, d`.{., ka`e: “Allah sigurno ne}e oprostiti da Njemu druge smatraju ravnim, a oprostit }e kome ho}e sve ono {to je manje od toga.” (En-Nisa‘,116)

VRSTE POSTUPAKA KOJI IZVODE IZ IMANA Iz navedenog mo`emo zaklju~iti da se postupci koji izvode iz Allahove, d`.{., vjere dijele na nekoliko vrsta, a sve se one vra}aju na spomenuto generalno pravilo. U svaku od tih vrsta spadaju razni vidovi i primjeri koje je te{ko sve sakupiti i detaljno objasniti. Me|utim, te vrste mo`emo svesti pod ~etiri: 1 - Vrsta koja sadr`i postupke kojima se pori~e Allahov, d`.{., rububijjet, ili se on djelimi~no naru{ava. 2 - Vrsta koja obuhvata postupke kojima se krnji dostojanstvo Allahovih, d`.{., imena i svojstava. 3 - Vrsta koja sadr`i postupke kojima se naru{ava Allahov, d`.{., uluhijjet (bo`anstvo i obo`avanje). 4 - Vrsta koja obuhvata postupke kojima se oskrnavljuje Objava ili njen Prenosilac, a.s. Ovo su ~etiri vrste, a u svaku od njih spada veliki broj razli~itih primjera rije~i, ubje|enja i djela koji svi ukupno u sebi sadr`e ne{to {to negira kelimei {ehadet, te svog po~inioca izvode iz islama, da nas Allah, d`.{., sa~uva takvih stvari! Na slijede}im stranicama }emo detaljnije objasniti svaku od ovih vrsta i navesti primjere.

PRVA VRSTA Ve} si saznao da je prva vrsta tevhida tevhidur rububijjeti vel mulk, {to zna~i ~vrsto ubje|enje da je Allah gospodar i vladar svega {to postoji, da je On tvorac svega i da On svako stvorenje opskrbljuje, da je On jedini koji upravlja svemirom Svojom voljom, znanjem i mudro{}u. Zato je svaka rije~, djelo ili ubje|enje kojim se pori~e bilo {ta od ovga, kufr i otpadno{tvo od vjere. U to spada nijekanje postojanja Stvoritelja, smatranje da je svijet oduvijek i da nije stvoren i da je materija vje~na, ili smatranje da neko drugi, mimo Allaha, stvara i upravlja svemirom, kao {to je slu~ajnost, priroda i sl; poricanje da je Allah, d`.{., vladar svakog stvorenja, da neko drugi opskrbljuje, mimo Allaha, ili da to jo{ neko, pored Allaha, ~ini. Tako|er, vjerovanje da je Allah, d`.{., stvorio stvorenja, a zatim ih zapostavio,

134

Iman

i da On uop}e ne utje~e na njih, niti ih ~uva, niti ure|uje bilo {ta vezano za njih, i ostalo {to se kosi s odlikama rububijjeta. Isto tako smatra se kufrom i riddetom (otpadni{tvom) ako neko pripi{e sebi bilo {ta od tih svojstava, da, na primjer, rububijjet pripisuje sam sebi, {to je uradio Faraon, kada je rekao: “Ja sam gospodar va{ najve}i!” (En-Nazi‘at, 24) Ili, pak, da tvrdi da on istinski posjeduje i daje nafaku (opskrbljuje), ili da on sam odre|uje {ta ho}e, bez Allaha, d`.{. Isto tako, kufr ~ini onaj ko mu povjeruje u tome.

DRUGA VRSTA U drugu vrstu spada sve ono {to se kosi s drugim stepenom tevhida, vjerovanja da jedino Allah, d`.{., posjeduje lijepa imena i svojstva savr{enstva. Allah, d`.{., je sam Sebi dao odre|ena imena i atribute, kao {to je to u~inio i Njegov Poslanik, a.s., a negirao odre|ena svojstva koja Mu drugi pripisuju i koja je negirao i Poslanik, a.s. Zato, ko zanije~e ili oskrnavi bilo {ta od svojstava koje je Allah, d`.{., sam Sebi pripisao ili koje Mu je pripisao Poslanik, a.s., taj je u~inio kufr. Isti je slu~aj s onim koji pripisuje Allahu, d`.{., ono {to je negirao Poslanik, a.s. Dakle, kufra u pogledu svojstava Allaha, d`.{., ima dvije vrste: kufr poricanja i kufr pripisivanja. U prvi dio spada poricanje bilo kog od svojstava Allaha, d`.{., kao {to je nijekanje Njegovog potpunog znanja, Njegove mo}i, Njegovog `ivota, Njegovog upravljanja svime, Njegovog sluha i vida, Njegovog uspinjanja na ‘Ar{, Njegovog govora, Njegove milosti, Njegove veli~ine i mo}i, ili bilo kojeg drugog svojstva koje se spominje u Kur’anu ili sunnetu. U ovu vrstu spada i alegori~no tuma~enje Njegovih imena i svojstava (te’vil), na na~in koji umanjuje njihovu vrijednost, kao {to je slu~aj s onim ko priznaje Allahovo, d`.{., znanje, ali smatra da je ono op}enito i da Allah, d`.{., ne zna sve detalje i pojedinosti. Ili, ako neko Allahova, d`.{., svojstva poredi sa sli~nim svojstvima kod ljudi, pa tvrdi da Allah, d`.{., ~uje kao {to ljudi slu{aju, da vidi kao {to oni vide, i tome sli~no. A u drugu vrstu - kufra potvrde - ulazi pripisivanje bilo kojeg svojstva Allahu, d`.{., koje je je Allah, d`.{., negirao, ili ga je negirao Allahov Poslanik, a.s., kao {to je pripisivanje djeteta Allahu, d`.{., ili k}eri, supruge, nemo}i, nesanice, gafleta ili smrti, ili bilo koje manjkavosti koja mo`e zadesiti ljude. Isto tako, nevjernikom postaje svako onaj ko sebi, ili bilo kom drugom stvorenju, pripi{e bilo {ta od svojstava Allaha, d`.{., a nevjernikom postaje i onaj ko mu povjeruje. Kao, na

Iman

135

primjer, kada bi neko rekao: “Ja znam kao {to Allah, d`.{., zna, - ili taj i taj ima mudrosti kao i Allah, d`.{.” Onaj koji ove rije~i izgovori, postaje nevjernikom, a isti je slu~aj i s onim ko mu u tome povjeruje. Jer je pripisivanje Allahu, d`.{., ravnog u Njegovim svojstvima jedan vid omalova`avanja Allaha, ili bilo kojeg od Njegovih svojstava je kufr.

TRE]A VRSTA U nju spada svaka rije~, djelo i ubje|enje koje se kosi s tre}om vrstom vrstom tevhida (tevhidul uluhije), vjerovanjem da samo Allah, d`.{., zaslu`uje da se obo`ava i da se samo Njemu ibadet mo`e ~initi. Pa onaj ko izgovori neku rije~, u~ini neko djelo, povjeruje u ne{to ~ime se pori~e ova istina o Allahu, d`.{., ili se na bilo koji na~in umanjuje, pripisivanjem istog ili barem jednog njegovog dijela bilo kome drugom, mimo Allaha, on je u~inio kufr i iza{ao iz Allahove, d`.{., vjere. Najve}i dio slu~ajeva otpadni{tva ljudi od islama i njihova nevjerstva vezan je za ovu vrstu, iako ve}ina ljudi, u prija{njim vremenima, a i danas, priznaje postojanje Allaha, d`.{., kao tvorca i ve}ina njih Mu pripisuju atribute rububijjeta, kao {to je mo}, upravljanje, opskrba o`ivljavanje, usmr}ivanje i drugo. Allah, d`.{., u Svojoj Knjizi spominje da su i mu{rici, kojima je Allah, d`.{., poslao Svoga Poslanika, a.s., vjerovali da ih je Allah, d`.{., stvorio: “A ako ih zapita{ ko ih je stvorio, sigurno }e re}i: ‘Allah!‘” (Ez-Zuhruf, 87) “A ako ih upita{ ko je stvorio nebesa i Zemlju, oni }e sigurno re}i: ‘Stvorio ih je Allah!‘ Da, Silni i Sveznaju}i.” (Ez-Zuhruf, 9) Dakle, kufr se u ve}inu nevjernika uvukao zbog njihovog poricanja da jedino Allah, d`.{., zaslu`uje da Mu se ibadet ~ini. Svejedno, bilo to poricanje srcem (vjerovanjem), ili ne~im {to to potvr|uje od rije~i i djela. Ili zbog njihove tvrdnje da neko drugi, mimo Allaha, zaslu`uje isto, svejedno bila ta tvrdnja putem ubje|enja srcem, djela, ili rije~i koje na nju upu}uju. Ova vrsta kufra, u stvari, odvodi ~ovjeka i u prethodne dvije vrste, jer onaj ko priznaje da je Allah, d`.{., tvorac svega {to postoji i da On svim upravlja, i onaj ko Mu pripisuje sva imena i svojstva savr{enstva koja Mu dolikuju, to njegovo priznanje od njega zahtijeva da apsolutno bo`anstvo prizna samo Allah, d`.{., i da smatra da niko ne zaslu`uje da mu se ibadet ~ini, osim Allaha, d`.{. A ako to porekne i bude obo`avao nekog drugog mimo Allaha, ili s Allahom bude jo{ nekog drugog obo`avao, njegovo priznavanje Allaha kao tvorca je neispravno i nema nikakvu vrijednost. Es San’ani ka`e: “Onaj ko prihvati tevhid (jedno}u) Allaha, d`.{., u rububijjetu, du`an je da samo Njemu ibadet upu}uje, a ako to ne uradi, njegovo prvo priznanje postaje neva`e}e.”306 Zato je

136

Iman

tevhid (jedno}a) Allaha, d`.{., u ibadetu temelj ku{nje ljudi na ovom svijetu. Allah, d`.{., ka`e: “D`ine i ljude sam stvorio samo zato da meni ibadet ~ine.” (Ez-Zarijat, 56) Iz ovoga se vidi da svjedo~enje da nema drugog boga, osim Allaha, poni{tavaju dvije stvari: Prvo: negiranje Allahove, d`.{., zasluge ibadeta bilo koje vrste. Drugo: smatranje da je bilo ko drugi, osim Allaha, d`.{., tome zaslu`an. Zato svako djelo koje u sebi sadr`i jednu od ove dvije stvari uvodi svog po~inioca u kufr i otpadni{tvo. A ibadet koji ne prili~i nikom, osim Allahu, d`.{., skru{enost je, poniznost, poslu{nost i pokornost. U njega jo{ spada i ljubav, strahovanje, tra`enje pomo}i, dova, tevekkul, nada, ruku’, sud`ud, post, klanje kurbana, tavaf, skru{enost i dr. Na osnovu navedenog zaklju~uje se da onaj ko rije~ju, djelom ili uvjerenjem negira zaslugu Allaha, d`.{., za ova zna~enja, postaje nevjernikom. Dakle, nevjernikom postaje ko ka`e ili povjeruje da se Allaha, d`.{., ne treba bojati, da se Njemu ne treba upu}ivati dova, da se ne treba pomo} tra`iti od Njega, da Mu se ne treba ruku’ ~initi, niti se bilo ~emu od Njega nadati. Ili ko se ismijava i smatra nenormalnim onog ko Allaha, d`.{., obo`ava, Njemu dovu upu}uje i od Njega pomo} tra`i, {to se Njemu klanja, {to Njemu posti i Njemu tavaf posve}uje, ili {to ~ini bilo koje djelo koje [erijat smatra ibadetom. Jer, njegovo ismijavanje i izrugivanje tome, neminovno pokazuje da on smatra da Allah, d`.{., na zaslu`uje te ibadete. Isto tako, nevjernikom postaje ko zanije~e Allahovu, d`.{., zaslugu za pokorno{}u i izvr{avanjem Njegovih nare|enja, a sustezanjem od Njegovih zabrana. Jer, Allah, d`.{., je u Svojoj Knjizi propisao zakon koji je objavio Svom Poslaniku, a.s., pa ko bude tvrdio da bilo {ta od tog zakona ne zaslu`uje da se izvr{i i primjeni, ili da ne odgovara ovom vremenu i tome sli~no, postaje nevjernikom. Jer, jedna od osobenosti bo`anstva je naredba, vlast i zakon. Allah, d`.{., ka`e: “Sud (vlast) pripada samo Allahu.” (Jusuf, 40) Zna~i, od osobenosti robovanja je izvr{avanje nare|enja i pokornosti. A suprotno tome, nevjernik postaje svako onaj ko bilo {ta od tih ibadeta uputi nekom drugom, mimo Allaha. Nevjernik postaje svako ko za sebe tvrdi da zaslu`uje da se bilo {ta od tih ibadeta njemu upu}uje. Ili nare|uje ljudima da ih njemu ili zbog njega ~ine. Isto tako, nevjernikom postaje ko mu povjeruje, biva zadovoljan njegovim rije~ima i izvr{ava poneke od tih ibadeta namijenjenih njemu. Isti je slu~aj i s onim ko `eli da se obo`ava na takav na~in, iako nije naredio ljudima da to ~ine. Kao {to je onaj ko veli da se neko njega boji, da se njemu obra}a za pomo}, da se na njega oslanja, ili da se u njega uzda,307 ili da se njemu sed`da ili ruku’ ~ini, ili da se ljudi prema njemu skru{eno odnose, i drugo {to se ne smije upu}ivati nikom drugom, osim Allahu, d`.{. Nevjernikom postaje i onaj ko tvrdi da on ima pravo ozakoniti ono {to Allah, d`.{., ne

Iman

137

dozvoljava, zbog toga {to se on nalazi na vlasti i polo`aju. Na primjer, tvrdi da on ima pravo dozvoliti zabranjeno ili zabraniti dozvoljeno. Primjer toga je dono{enje i usvajanje zakona koji odobravaju zinaluk i razvratnu no{nju ili izmjenu kazni koje je Allah, d`.{., u Kur’anu odredio za pojedine prijestupe, ili ih je odredio Poslanik, a.s., u sunnetu. Ili izmjenu {erijatskih normi vezanih za zekat, nasljedstvo, kefarete (otkupe), pojedine ibadete i drugo {to je {erijatom odre|eno putem Kur’ana ili sunneta. Nevjernikom postaje i onaj ko vjeruje u ove tagute i priznaje im ono {to tvrde od svojstava bo`anstva. Allah, d`.{., ka`e: “Mi smo svakom narodu poslanika poslali: ‘Allahu se klanjajte, a taguta se klonite!‘” (En-Nahl, 36) “Onaj ko ne vjeruje u {ejtana (taguta), a vjeruje u Allaha - dr`i se za naj~vr{}u vezu, koja se ne}e prekinuti. A Allah sve ~uje i zna.” (El-Bekare, 256) Naj~vr{}a veza je {ehadet da nema drugog boga, osima Allaha, kojim pori~e{ sve vrste ibadeta bilo kome drugom, osim Allahu, d`.{., a pripisuje{ ih samo i jedino Allahu, d`.{., koji nema druga!308 Iz ovoga se jasno vidi da vladar koji radi suprotno istini, time {to izdaje zakone koji su opre~ni Kur’anu i sunnetu, i dozvoljava ono {to je Allah, d`.{., zabranio, ili zabranjuje ono {to je Allah dozvolio, postaje nevjernikom i otpadnikom od Allahove, d`.{., vjere. Jer, on time smatra da mo`e iza}i van okvira islamskog zakona donose}i ljudima zakone koje on ho}e, a ko to vjeruje, postaje nevjernikom.309 Me|utim, ovo se ne odnosi na onoga koji izdaje zakone o kojima nije govorio Kur’an niti Sunnet, niti zakone koji se temelje na id`tihadu i oko kojih se razilazi islamska ulema. Ko izda zakon kojim se dozvoljava zinaluk ili kamata ili bilo {ta od grijeha za koje se zna da su zabranjeni {erijatom, postaje nevjernik i nevjernikom postaje svako ko svojim zadovoljstvom i pristankom u~estvuje u izdavanju takvog zakona. Ali, ne postaje kafirom onaj ko izda zakon kojim `eli urediti promet, recimo, ili tome sli~no, o ~emu {erijat nije govorio, niti ga je spomenuo. Isto tako, nevjernikom ne postaje onaj ko izda zakon kojim `eli dovesti u red pitanje cijena na tr`i{tu i ne mo`e se re}i da je odre|ivanje cijena haram, zato {to to pojedini alimi ne dozvoljavaju, jer je to stvar id`tihada, a pojedini fakihi to dozvoljavaju. Iz navedenog se jasno vidi da nevjernikom postaju ljudi koji tagutima priznaju ta prava i njima su zadovoljni i sude po njihovim zakonima koji se suprotstavljaju islamu u njegovim temeljnim i op}epoznatim principima. Allah, d`.{., ka`e: “Zar ne vidi{ one koji tvrde da vjeruju u ono {to se tebi objavljuje i u ono {to je objavljeno prije tebe, pa ipak `ele da im se pred {ejtanom (tagutom) sudi, a nare|eno im je da ne vjeruju u njega. A {ejtan `eli da ih u veliku zabludu navede.” (En-Nisa‘, 60) “Ili oni imaju druge bogove koji im propisuju u pitanju vjere ono {to Allah nije dopustio.” (E{-[ura, 21)

138

Iman

^ETVRTA VRSTA U ovu vrstu spada svaka rije~, djelo i ubje|enje kojim se oskrnavljuje Objava ili Poslanik, a.s., jer se time poni{tava {ehadet da je Muhammed. a.s., Allahov poslanik. Jer, ovaj {ehadet zna~i vjerovanje u istinitost svega {to je vjerodostojno preneseno od Allahovog Poslanika, a.s., i da je Allah, d`.{., pripremio Muhammeda, a.s., za tu zada}u i podario mu sva potrebna svojstva kako bi bio u stanju prenijeti Objavu ljudima na najbolji mogu}i na~in. Iz navedenog se da vidjeti da se ovaj dio {ehadeta poni{tava na jedan od dva na~ina: Prvi: omalova`avanje Muhammeda, a.s., na bilo koji na~in. Drugi: poricanje bilo ~ega s ~ime je do{ao Muhammed, a.s., ili njegovo omalova`avanje. U prvi na~in ulazi pripisivanje Allahovom Poslaniku, a.s., bilo ~ega {to se kosi s njegovim odlikovanjem od strane Allaha, d`.{., kako bi vjerno dostavio Njegovu poruku ljudima. Zato nevjernikom postaje svako ko zanije~e iskrenost Poslanika, a.s., ili njegovu povjerljivost, ~ednost, o{troumnost, i sl. Nevjernikom postaje i onaj ko opsuje Allahovog Poslanika, a.s., ili mu se ismijava, ili ismijava bilo kakav njegov postupak koji je pouzdano do nas prenesen. A u drugu vrstu spada poricanje bilo ~ega od onoga s ~ime je do{ao, a {to je op}epoznato kao dio vjere. Zato nevjernikom postaje ko zanije~e bilo {ta od onoga {to nam je preneseno od Allahovog Poslanika, a.s., po pitanju pro`ivljenja, obra~una, vaganja djela, Sirat }uprije, D`enneta i D`ehennema i tome sli~no od gajb stvari. Nevjernikom postaje i onaj ko porekne bilo {ta od Kur’ana,310 jer nas je Allahov Poslanik, a.s., obavijestio da je svaki kur’anski ajet govor Allaha, d`.{., pa ko zanije~e bilo {ta od toga, on smatra la`nim rije~i Poslanika, a.s. Nevjernikom postaje i onaj ko zanije~e bilo koji do propisa islama koji ustanovljeni Kur’anom ili sunnetom. Zato nevjernikom postaje svako ko zanije~e obaveznost namaza ili zekata, zabranu zinaluka ili kamate i kra|e, ili ko smatra da na bilo koji od namaza treba dodati jo{ jedan rekat, ili da je dozvoljeno klanjati bez abdesta i sli~no. Ali, opra{ta se onome ko zanije~e ne{to {to nije op}epoznato u vjeri, {to poznaje samo manji krug visoke uleme. Isto tako, ne postaje nevjernikom ko zanije~e propis koji se temelji na id`tihadu i o njemu nije saglasna ulema. Imam Newewi veli: “Isti je slu~aj i s onim ko zanije~e ne{to od vjere u ~emu je saglasan cjelokupan ummet, ukoliko je to op}epoznato, kao {to su pet dnevnih namaza, post mjesec dana ramazana, kupanje poslije d`unupluka, zabrana zinaluka i alkohola, `enidba `enama koje su mahrem i sl. Izuzev ako ~ovjek bude od onih koji su tek primili islam, pa ne{to od

Iman

139

toga porekne, ne znaju}i da je to od vjere; on time ne}e postati nevjernikom. A {to se ti~e stvari u kojima je saglasnost ummeta poznata samo u`em krugu ljudi, kao {to je zabrana `enidbe `enom i njenom tetkom istovremeno, da onaj koji namjerno ubije nema pravo naslj edstva, da neni pripada {estina i tome sl., ko ne{to od toga porekne, ne postaje nevjernikom, nego mu se pra{ta, zbog toga {to se radi o propisu koji nije bio poznat ve}ini ljudi.”311 Nevjernikom postaje i onaj ko zanije~e bar jedan ajet iz Kur’ana, ili zanije~e bilo {ta od gajba ili smatra la`nim vijest o onome {to je bilo, ili {to }e tek biti, a {to se navodi u ~asnom Kur’anu. Nevjernikom postaje i onaj ko zanije~e slanje poslanika prije Muhammeda, a.s., ili zanije~e bilo {ta od onoga {to se u Kur’anu i sunnetu prenosi od kazivanja o njima i njihovim narodima. Ili ko zanije~e na~in po~etka stvaranja, koji je Allah, d`.{., objasnio u Kur’anu, ko zanije~e d`ine, {ejtana, Allahovo, d`.{., prijstolje (‘Ar{), Lewhi mahfuz i pero (kalem). Isti je slu ~aj s onim ko zanije~e postojanje historijske li~nosti koju spominje Kur’an, ili ko zanije~e poslanstvo onoga kome to Kur’an pripisuje, ili ko nekog od njih optu`i za ne{to {to ne doli~i njihovom izboru od Allaha, d`.{., ili porekne da je Allah, d`.{., poslao druge poslanike mimo onih koje nije poimenice spomenuo, jer o tome Allah, d`.{., jasno govori na vi{e mjesta u Kur’anu. Nevjernikom postaje i onaj ko zanije~e nadnaravnu prirodu Kur’ana, jer o tome govori Kur’an. Isto tako, i onaj ko za sebe smatra da je poslanik, nakon Muhammeda, a.s., ili onaj ko povjeruje onome ko to tvrdi, jer nas je Kur’an obavijestio da je Muhammed, a.s., posljednji poslanik.

ZADOVOLJSTVO KUFROM I NEZADOVOLJSTVO ISLAMOM Ponovo napominjemo da su ovi primjeri i detalji negiranja kelimei {ehadeta navedeni samo kao primjer, a svakako ih ima daleko vi{e. Ovdje posebno skre}emo pa`nju na ne{to za {to }e mo`da neko pomisliti da spada u prethodne stvari, iako to u svojoj su{tini poni{tava kelimei {ehadet i podrazumijeva nijekanje tevhida i Objave. Radi se, dakle, o zadovoljstvu kufrom i nezadovoljstvu islamom.312 Onaj ko, na primjer, ka`e: “Smatram da je istinu rekao onaj ko je zanijekao kelimei {ehadet”, ili, onaj ko ka`e: “Smatram da je neistinu rekao onaj ko je izgovorio kelimei {ehadet.” - niko ne}e posumnjati u njegov kufr, makar to bilo samo iz razloga da se dodvori (u prvom slu~aju). Postoje jo{ mnogi vidovi izjava, djela i ubje|enja koji su ravni navedenom primjeru i koji izvode iz imana. Evo nekih od tih primjera:

140

Iman

VIDOVI ZADOVOLJSTVA KUFROM 1 - NESMATRANJE NEVJERNIKA (ATEISTA), OTPADNIKA I MU[RIKA - NEVJERNICIMA, ILI SUMNJANJE U NJIHOVO NEVJERSTVO ILI SMATRANJE ISPRAVNIM BILO KOJEG OD NJIHOVIH NEVJERNI^KIH PRAVACA.313 Onaj ko bude znao da je odre|eni ~ovjek, organizacija, ili pripadnici odre|ene vjere u jasnom kufru, a ne bude ih smatrao nevjernicima ili odmetnicima te ka`e da su njihovi pravci, ili neki od njih, ispravni, taj je u{ao u kufr zajedno s njima i postao isti kao i oni. Me|utim, ovo pravilo zahtijeva obja{njenje i opreznost prilikom primjene, zbog toga {to se smatra da je onaj za koga se tvrdi da je u ovom slu~aju postao odmetnik, znao istinu o onome koga je smatrao muslimanom, a ne kafirom. Me|utim, ako on nije znao pravu istinu njihovog ubje|enja i da su oni u kufru, onda nije dozvoljeno takvoga smatrati otpadnikom odmah na samom po~etku, nego }e mu se na lijep na~in objasniti ono {to se njima pripisuje, tako da u to ne ostane nimalo sumnje, pa ako i poslije toga zanije~e njihov kufr, onda }e se smatrati otpadnikom i kafirom, jer je njegovo poricanje njihovog kufra, u stvari, prihvatanje njihovog ubje|enja i priznavanje njegove ispravnosti. Mora se imati na umu da je kufr pojedinih sekti postao op}epoznat u svijetu, kao {to su jevreji, med`usije i dr. Zato postaje nevjernikom svako ko pori~e njihov kufr u samome po~etku. A {to se ti~e sekti i pravaca, za koje se malo zna me|u ljudima i za njihove nevjerni~ke postavke, treba biti oprezan pri smatranju nevjernikom onoga ko njihove sljedbenike ne smatra nevjernicima, sve dok mu potpuno ne objasne detalje o tim sektama koji odvode u kufr.314 Pogotovo {to jedan broj tih sekti sebe smatra pripadnicima islama i pred obi~nim ljudima se pokazuju i dokazuju da oni ne pori~u ni{ta od islama. I skrivaju od njih, barem na po~etku, ono {to }e ih odbiti od njihovog ubje|enja u kojem se jasno vidi poricanje bilo ~ega od temelja islama.

Iman

141

Uvjet za smatranje nevjernicima ove vrste ljudi jeste i to da su pripadnici doti~ne sekte postali nevjernici o pitanjima stvari oko kojih je saglasna ulema - da onaj ko je zanije~e, izlazi iz imana. A ako se radi o stvari oko koje se razilazi priznata ulema, neki smatraju da ona izvodi iz imana, a neki smatraju da ne izvodi: u tom slu~aju nije dozvoljeno smatrati nevjernicima one koji njih ne smatraju nevjernicima, kao {to je slu~aj sa smatranjem havarid`a nevjernicima i nekih drugih sekti oko ~ijeg riddeta nije saglasna ulema. U ovo spada i onaj ko ne smatra nevjernikom onoga ko namjerno izostavlja namaz, ako nije porekao njegovu obaveznost. Ako se svi ovi uvjeti ispune, i musliman, i pored njih, ne bude nevjernike smatrao nevjernicima i bude smatrao ispravnim njihov pravac, postaje takav, u stvari, kao da je i sam izgovorio ono {to je njih odvelo u kufr i time poni{tio svoj {ehadet koji je prije toga izgovorio. A, s druge strane, on nije~e ajete i hadise koji takve progla{avaju nevjernicima i nijekanjem tih dokaza - postaje nevjrnikom.

2 - PRIJATELJEVANJE S NEVJERNICIMA I IZRA@AVANJE SAGLASNOSTI S NJIHOVOM VJEROM Ve} si saznao da je jedno od zan~enja {ehadeta da nema drugog boga, osim Allaha, negiranje postojanja bilo koga drugog, mimo Allaha, ko zaslu`uje da mu se ibadet ~ini, pored toga {to on upu}uje na priznavanje tog prava samo Allahu, d`.{. Na to nas upu}uju Allahove, d`.{., rije~i: “Allahu se klanjajte, a kumira (taguta) se klonite!” (En-Nahl, 36) Zato nije dovoljno za ostvarenje ovog {ehadeta da ~ovjek obo`ava samo Allaha, d`.{., sve dok se ne okani obo`avanja bilo koga drugog i dok ne zanije~e da iko drugi zaslu`uje da se obo`ava, osim Allaha, d`.{. O ovom pitanju je saglasna ulema i oko toga nema diskusije. Isto tako, uop}e nije diskutabilno to da je jedna od najizrazitijih karakteristika nevjernika da oni Allaha, d`.{., ne obo`avaju na ispravan na~in, da Mu oni u ibadetu pripisuju druga, dodaju}i tome jo{ i to da oni vrlo ~esto pori~u Objavu i negiraju i omalova`avaju Poslanika, a.s., ili tome sli~no, od onoga {to poni{tava kelimei {ehadet. I u ovome je slo`na sva islamska ulema. Na osnovu ove dvije nepobitne ~injenice, odre|ujemo stav prema Allahovim neprijateljima i neprijateljima Njegove vjere koji se poklapa sa kelimei {ehadetom. Jasno vidimo granicu koju musliman ne smije prekora~iti u svom odnosu i poslovanju s nevjernicima, kako bi sa~uvao svoju vjeru i svoj iman. Ta granica se ne mo`e prepoznati kod onoga ko je zadovoljan s njihovom vjerom i njihovim kufrom. Zato, kada musliman pre|e tu granicu i pokori se nevjernicima, smatraju}i njihovu neispravnu vjeru ispravnom, pomogne im u njoj,

142

Iman

svojim trudom i materijalno, i s njima se sprijatelji, a prestane prijateljevati s muslimanima i drugo `rtvuje za prvo, taj je postao jedan od njih, odmetnuo se od svoje vjere i postao nevjernikom i jednim od najve}ih neprijatelja Allah, d`.{., i Njegovog Poslanika, a.s. Iz toga se izuzima samo onaj ko je pod nevjerni~kom vlasti, te se na to prisili. Narede mu da im se pokorava u njihovom batiluku i prijete da }e ga ubiti, ukoliko ih ne poslu{a i po~nu ga mu~iti. U toj situciji mu se dozvoljava da rije~ima izrazi svoju saglasnost s njima, ali da mu srce ostane sigurno u imanu. Iako se ovo razumije iz kelimei {ehadeta, mnogi kur’anski ajeti nare|uju muslimanima da prekinu prijateljevanje s nevjernicima i obavezuju ih da se prema njima neprijateljski odnose po pitanju vjere. Mnogi od ovih ajeta jasno ukazuju na kufr i riddet onoga ko to ne u~ini. Zato }e{, ako uzme{ u obzir zna~enje koje na njega ukazuje kelimei {ehadet i jasne poruke ovih ajeta, uvidjeti da je to stvarnost koja se ne smije preneseno tuma~iti. Ovdje }emo spomenuti samo neke od tih ajeta, a nikako sve, jer su oni izuzetno mnogobrojni, njih nadma{uju samo ajeti koji govore o tevhidu i naredbi obo`avanja Allaha, d`.{. a - “Neka vjernici ne uzimaju za prijatelje nevjernike kad ima vjernika; a onoga ko to ~ini - Allah ne}e {tititi. To u~inite jedino da biste se od njih sa~uvali.” (Ali-‘Imran, 28) Ovim ajetom Allah, d`.{., zabranjuje vjernicima da nevjernike za prijatelje, drugove i ahbabe svoje, mimo vjernika uzimaju. I obavje{tava nas da onaj ko to bude ~inio ne}e na}i za{titu u Allahu. Ibn-D`erir, tuma~e}i ovaj ajet, ka`e: “To zna~i: ‘O vjernici, ne uzimajte nevjernike za pomaga~e i oslonce svoje, odobravaju}i im vjeru njihovu i poma`u}i im protiv muslimana, pored vjernika, s kojima mo`ete prijateljevati, ukazuju}i im na slabosti njihove, jer ko to bude ~inio, nikakve pomo}i od Allaha ne}e imati. Allah ga se je odrekao i On ni{ta vi{e s njim nema, a niti on s Allahom, jer se time odrekao svoje vjere i u{ao u kufr.’”315 A {to se ti~e rije~i (“jedino da biste se od njih sa~uvali”), to je poja{njeno ajetom (“...izuzev ko bude na to prisiljen, a njegovo srce sigurno u imanu”) i to se odnosi na muslimana koji `ivi me|u njima nemo}an da im se suprotstavi, pa im prividno pokazuje da je on s njima, ali srce njegovo je ispunjeno imanom u Allaha, a neprijateljstvom i mr`njom prema kufru i Allahovim neprijateljima. Ibn-D`erir ka`e: “Izuzev da biste se od njih sa~uvali, ali u sebi kriju}i neprijateljstvo, a nipo{to ne u~estvujete s njima u njihovom kufru, niti ih na bilo koji na~in poma`ite protiv muslimana.”316 O granicama prisile koja se uzima u obzir u ovom slu~aju, bit }e rije~i malo poslije. b - “O vjernici, ne uzimajte za za{titnike jevreje i Kr{}ane! Oni su sami sebi za{titnici! A onaj me|u vama koji ih za za{titnike prihvati, je njihov; Allah, uistinu, ne}e ukazati na pravi put ljudima koji sami sebi nepravdu ~ine. Zato ti vidi{ one ~ija su srca bolesna kako se `ure da s njima prijateljstvo sklope, govore}i: ‘Bojimo se da nas kakva nevolja ne zadesi!‘ A Allah }e sigurno pobjedu,

Iman

143

ili ne{to drugo od Sebe dati, pa }e se oni zbog onoga {to su u du{ama svojim krili, kajati” (El-Maide, 51-52) Allah, d`.{., nam, dakle, zabranjuje prijateljevanje s kafirima i napominje da ko s njima bude prijateljevao, postaje jednim od njih, ko prijateljuje s kafirima, on je kafir. Jer ~ovjek uzima od onoga s kime prijateljuje i zadovoljan je onim na ~emu se njegov prijatelj nalazi: zato biva u kufru kao i on. Ibn-Hatim prenosi od Muhammeda bin Sirina da je rekao: “Abdullah bin ‘Utbe je rekao: ‘Neka se svako od vas ~uva da ne postane jevrejem ili kr{}aninom, a da nije ni svjestan.’” Pa smo shvatili da on misli na ovaj ajet. Pogledaj, samo, opravdanje onih koji su postali nevjernici prijateljevanjem s kafirima, opravdanje koje im Allah, d`.{., nije primio, njihova bojazan od kitabija i njihove vlasti za polo`aje i imetke njihove, za njihov dunjaluk. Razmi{ljanje o ovome ti daje smjernice vezane za prisilu koja se mo`e uzeti u obzir i onu koja to nije, o ~emu smo ve} obe}ali govoriti, nakon zavr{etka citiranja ovih ajeta. c - “Ti vidi{ mnoge od njih kako s mnogobo{cima prijateljuju. Ru`no je, zaista, ono {to sami sebi pripremaju: da se Allah na njih rasrdi i da u patnji vje~no ostanu. A da vjeruju u Allaha i Vjerovjesnika i u ono {to se njemu objavljuje, oni s njima ne bi prijateljevali, ali, mnogi su od njih nevjernici.” (ElMaide, 80-81) Iz ovog ajeta vidi se da njihovo prijateljevanje s njima neminovno rezultira njihovim nevjerovanjem, jer je Allah, d`.{., obe}ao onima koji budu prijateljevali s nevjernicima svoju srd`bu i vje~nost u kazni, i obavijestio da vjernik ne mo`e prijateljevati sa njima, jer se vjernici prema njima neprijateljski odnose i nikako s njima ne mogu prijateljevati. Pogledaj kako je Allah, d`.{., neprijateljevanje nevjernika svrstao u sastavni dio kelimei {ehadeta o kojem govori kroz govor o imanu u Allaha, Poslanika i ono {to je njemu objavljeno. d - “Bolnu patnju navijesti licemjerima, koji prijateljuju s nevjernicima, a ne s vjernicima! Zar kod njih tra`e snagu, a sva snaga pripada samo Allahu?” (EnNisa‘, 138-139) Ovim ajetom Allah, d`.{., prijateljevanje s nevjernicima smatra jednim od najve}ih znakova nifaka. e - “Ne treba da ljudi koji u Allaha i u onaj svijet vjeruju budu u ljubavi s onima koji se Allahu i Poslaniku Njegovu suprotstavljaju, makar im oni bili o~evi njihovi, ili sinovi njihovi, ili bra}a njihova, ili ro|aci njihovi.” (ElMud`adele, 22) Ovim nas ajetom Allah, d`.{., obavje{tava da ne postoji vjernik koji voli nevjernika i da onaj ko nevjernika voli nije vjernik. Ako je Allah, d`.{., nazvao nevjernicima one koji vole svoje o~eve, bra}u i ro|ake koji su nevjernici, svakako da je onaj ko prijateljuje s nevjernicima,

144

Iman

koji mu nisu ni{ta pre~i da ne bude vjernikom, nevjernik. f - “One koji su od vjere otpali, po{to im je bio jasan pravi put, {ejtan je na grijeh navodio i la`nu im nadu ulivao. To zato {to su govorili onima koji ne vole ono {to Allah objavljuje: ‘Mi }emo vam se u nekim stvarima pokoravati!‘, a Allah dobro zna njihove tajne. A kako }e tek biti kad im meleki budu du{e uzimali, udaraju}i ih po obrazima i po le|ima njihovim! To }e biti zato {to su ono {to izaziva Allahovu srd`bu slijedili, a ono ~ime je On zadovoljan, prezirali; On }e djela njihova poni{titi.” (Muhammed, 25-28) Allah, d`.{., u ovom ajetu obja{njava da je razlog njihovog riddeta i kufra to {to su govorili nevjernicima: “Mi }emo vam biti pokorni u nekim stvarima.” Zato im nije koristilo ono {to su znali od Upute i Istine, nakon {to su rekli i obe}ali ono {to su obe}ali neprijateljima islama. g - “On vam je ve} u Knjizi objavio: ‘Kad ~ujete da Allahove rije~i pori~u i da im se izruguju, ne sjedite s onima koji to ~ine dok ne stupe u drugi razgovor, ina~e, bit }ete kao i oni.‘” (En-Nisa‘, 140) Allah, d`.{., opominje nas da je On u Svojoj Knjizi objavio vjernicima da ne sjede u dru{tvu s onima koji pori~u Allahove znakove i njima se ismijavaju, sve dok ne stupe u drugi razgovor, i da je onaj koji s nevjernicima sjedi dok se oni ismijavaju Allahovim znakovima i negiraju ih, isti kao i oni. Ovo se odnosi na ashabe koji su bili samo u jednom gradu muslimana. Pa kakav je onda slu~aj s onim koji danas `ivi u islamskoj zemlji, a nevjernike, koji se ismijavaju Allahu i Njegovim znakovima, poziva u svoju zemlju i njih za prijatelje, ahbabe, sadru`nike i savjetnike uzima slu{aju}i njihov kufr i ismijavanje njihovo, i odobravaju}i im sve to. A u isto vrijeme, protjeruje islamsku ulemu i udaljuje je iz svoje zemlje!!! Ovo je jedan od na~ina zadovoljstva kufrom i kafirima koji svog po~inioca udaljava od imana i uvodi u kufr. Jer je {utnja na mjestu gdje se spominje {to je kufr dovoljan dokaz da je on, doti~ni, s tim saglasan. Zato je vjernik du`an da se ~uva toga kao {to se ~uva otvorenog kufra i du`an je izbjegavati takva sijela, kako bi se spasio Allahove kazne. U tom ga ne bi smio sprije~iti strah od toga da ne izgubi imetak ili polo`aj, ili bilo {ta od dobara ovoga svijeta, jer je pre~e da se boji Allaha, d`.{.

Iman

145

[TA ZNA^I PRIJATELJEVANJE S NEVJERNICIMA? Ovo su samo neki od ajeta koji jasno ukazuju na otpadni{tvo onoga ko prijateljuje s nevjernicima i mu{ricima i iz kojih se vidi nespojivost prijateljevanja s nevjernicima sa kelimei {ehadetom. I niko nema pravo kazati da zna~enje prijateljevanja s nevjernicima nije odre|eno (obja{njeno), zato {to u njega ulaze mnoge stvari i da nismo u stanju odrediti koje od njih izvode iz imana, a koje ne izvode. Jer, Allah, d`.{., ne zabranjuje ne{to {to nije jasno definirano i poznato i ne ka`e da je nevjernik onaj ko je u{ao u ne{to {to je nepoznato i nedefinirano. Jer bi u tom slu~aju Njegovo nare|enje i zabrana bili besmisleni i ne bi ih bilo mogu}e primijeniti, a to vjernik u Allaha, d`.{., i Njegova svojstva nikada ne}e re}i. Pa, ako neko upita: {ta zna~i prijateljevanje (muvala)? Znaj da ova rije~ zna~i bliskost, prisnost i vilajet (prijateljevanje), a prijateljevanje je suprotno od neprijateljstva i prijatelj suprotno od neprijatelja. Vjernici su prijatelji Allaha, a nevjernici su prijatelji taguta i {ejtana, zbog bliskosti prvih s Allahom, d`.{., svojim pokoravanjem i ~injenjem ibadeta Njemu, a bliskosti {ejtanu zbog njihovog pokoravanja njegovim nare|enjima, i njihovoj udaljenosti od Allaha, d`.{., grije{enjem i suprotstavljanjem Njegovim nare|enjima. Iz ovog se razumije da prijateljevanje s nevjernicima zna~i bliskost s njima i izra`avanje ljubavi prema njima: rije~ima, djelima i nijetima. Kur’anski ajeti ukazali su na mnoge stvari kojima ~ovjek ulazi u prijateljstvo s nevjernicima, a neki od njih su: - Slije|enje njihovih strasti, a Allah, d`.{., zabranio je da se one slijede. Allah, d`.{., ka`e: “Ni jevreji, ni kr{}ani ne}e biti tobom zadovoljni, sve dok ne prihvati{ vjeru njihovu. Reci: ‘Allahov put je jedini pravi put! A ako bi se ti poveo za `eljama njihovim, nakon Objave koja ti dolazi, od Allaha tebe niko ne bi mogao za{tititi, niti odbraniti.‘” (El-Bekare, 120) - Pokoravanje u onome {to oni nare|uju i `ele. Allah, d`.{., ka`e: “O vjernici, ako se budete pokoravali onima koji ne vjeruju, vratit }e vas stopama va{im i bit }ete izgubljeni.” (Ali-‘Imran, 149) “I ne slu{aj onoga ~ije smo srce nehajnim prema Nama ostavili...” (El-Kehf, 28) “A {ejtani navode {ti}enike svoje da se s vama raspravljaju, pa ako biste im se pokorili, i vi biste, sigurno, mnogobo{ci postali.” (El-En‘am, 121) O naklonjenosti prema njima, Allah, d`.{., ka`e: “I nemojte biti naklonjeni prema onima koji su ~inili nepravdu (nevjernicima), pa da vas stigne vatra.” (Hud, 113)

146

Iman

A naklonost prema njima je simpatija prema njima i zadovoljstvo onim {to oni ~ine protiv muslimana. I dodvoravanje, dovijanje i ulizivanje njima na ra~un vjere. Allah, d`.{., ka`e: “Oni bi jedva ~ekali da ti popusti{, pa bi i oni popustili...” (El-Kalem, 9) O ispoljavanju ljubavi prema njima, Allah, d`.{., ka`e: “Ne treba da ljudi koji u Allaha i onaj svijet vjeruju budu u ljubavi s onima koji se Allahu i Njegovu Poslaniku, a.s., suprotstavljaju...” (El-Mud`adele, 22) U spomenuto spada i ugo{}avanje nevjernika i bliskost s njima, pogotovo s njihovim vladarima i savjetovanje s njima u bitnim stvarima. Spada, tako|er, uzimanje nevjernika za svoje za{titnike, pored muslimana, njihovo pomaganje u nepravdi i opona{anje nevjernika u djelima, njihovim obi~ajima i njihovoj tradiciji, te podsticanje muslimana raznim metodama i sredstvima javnog informiranja da ih opona{aju u na~inu `ivota, uz pozajmljivanje njihovih zakona i pravaca u pogledu dru{tva i odgoja mladih. U to spada i njihovo pomaganje i sau~estvovanje s njima u njihovim zlim planovima, ostvarivanje tih planova u praksi, uklju~ivanje u njihove organizacije i blokove, {pijuna`a za njihov interes, preno{enje slabosti i nedostataka muslimana i tajni muslimanskih naroda njima i borba na njihovoj strani. Tako|er, i garancija za njihovu sigurnost, a znamo da ih je Allah, d`.{., ostavio, i povjeravanje visokih i va`nih funkcija njihovim ljudima, a pogotovo u vojsci i njoj, po va`nosti, sli~nim ustanovama, te smatranje ispravnim i lijepim njihove ideje, pravce, sisteme vrijednosti i koncepcije `ivota, pozivanje u njih, kao i smatranje da su njihovi u~enjaci vredniji i znaniji od islamske uleme. Onaj kod koga se na|e ovo, ili ne{to od toga, i to mu postane poznato i uobi~ajeno, on je sam do{ao s dokazom da je zadovoljan kufrom nevjernika. Postaje isti kao i oni, ili postaje jedan od njih, i ne mo`e ga ni{ta spasiti kufra nego samo iman iznova i potpuni prekid prijateljstva sa nevjernicima.

[TA SE PRIMA, A [TA NE PRIMA OD OPRAVDANJA U OVOJ SITUACIJI Mo`da }e se neko od onih koji prijateljuju s nevjrnicima pravdati time da se boji za svoj polo`aj, imetak i sli~no. Me|utim, to uop}e nije opravdan razlog i njega Allah, d`.{., ne prihvata niti }e mu zbog njega oprostiti. Jer, sve su to razlozi koje im {ejtan uljep{ava i donosi, i koji ukazuju na njihovu privr`enost dunjaluku i pohlepi za njegovim ukrasima. Allah, d`.{., nije ni od kog primio ni jedno opravdanje zbog njihovog prijateljevanja s nevjernicima, izuzev jednog jedinog, a to je prisila. Allah, d`.{., ka`e:

Iman

147

“Onoga koji zanije~e Allaha, nakon {to je u Njega vjerovao, - osim ako bude na to primoran, a srce mu ostane ~vrsto u vjeri -, ~eka Allahova kazna. One kojima se nevjerstvo bude mililo, sti}i }e srd`ba Allahova i njih ~eka patnja velika, zato {to vi{e vole `ivot na ovom nego na onom svijetu, a Allah ne}e ukazati na pravi put onima koji ne}e da vjeruju.”(En-Nahl, 106-107) ”Neka vjernici ne uzimaju za prijatelje nevjernike kad ima vjernika; a onoga ko to u~ini - Allah ne}e {tititi. To u~inite jedino da biste se od njih sa~uvali.” (Ali ‘Imran, 28) Ni prisila ne vrijedi po pitanju sr~anog zadovoljstva i unutarnje naklonosti nevjernicima. To ni u kom slu~aju nije dozvoljeno. Jer, Allah, d`.{., ka`e: “A njegovo srce ostane ~vrsto u imanu...” Prisila ne utje~e na srca, nego se opravdanje prima ukoliko je vezano za ono na {to prisila mo`e da utje~e, a to je izgovor jezikom i izvr{avanje djelima. Pa onaj ko prijateljstvo i naklonost prema nevjernicima nosi u svome srcu, on je nevjernik u svakom slu~aju. Ako to svoje prijateljstvo i javno poka`e svojim rije~ima ili djelima, prema njemu }e se pona{ati kao prema nevjernicima i on }e na ahiretu vje~no boraviti u vatri. A ako to ne ispolji ni rije~ima ni djelima i (zvani~no) bude postupao po islamskim propisima, onda je sa~uvao svoj imetak i svoj `ivot, ali je munafik koji }e biti na dnu D`ehennema.

GRANICE PRISILE KOJA SE UZIMA U OBZIR Koje su to granice prisile na koju se ovdje misli? [ejhul islam Ibn-Tejmijje, r.a., ka`e: “Prou~io sam mi{ljenja o pitanju prisile i ustanovio da se ona razlikuju shodno razlici stvari na koje se odnose. Jer, nije ista vrsta prisile koja se priznaje u rije~ima koje izvode iz imana i prisila koja se priznaje u slu~aju poklona i sl. Imam Ahmed je jasno potvrdio na vi{e mjesta da prisila u kufr ne mo`e biti izuzev mu~enjem, putem tu~e i vezanja, a da samo prijetnja rije~ima nije dovoljna. A isto tako je rekao da `ena koja je svoj mehr darovala svom mu`u ima pravo da ga vrati, s tim {to ona u osnovi ne poklanja svoj mehr, izuzev ako se boji da }e se od nje rastaviti, ili se lo{e prema njoj odnositi. I u ovom slu~aju bojazan od rastave braka, ili lo{eg odnosa, smatra se prisilom. Me|utim, ovo i njemu sli~no se ne mo`e uzeti u obzir kada je u pitanju kufr. Zato, ukoliko se zarobljenik bude bojao da mu neprijatelji ne}e dozvoliti sklapanje braka, ili da }e ga rastaviti od `ene, njemu u tom slu~aju nije dozvoljeno da izgovori rije~i kufra.”317 Dakle, imam Ahmed bin Hambel smatra, a u tome mu je saglasan i Ibn-Tejmijje, da se prisila u izja{njavanju kao nevjernik, bilo rije~ima ili prijateljevanjem s nevjernicima, ne smatra va`e}om, sve dok ne dostigne stepen mu~enja udaranjem ili poku{ajem ubistva, i sl. A {to

148

Iman

se ti~e ostalih stvari koje su bla`e od toga, kao {to je prilika za vlast, polo`aj na koji postavljaju nevjernici, ili bojazan za imetak, obitelj, domovinu i sl.; sve to nije dovoljno i ne}e biti primljeno kao opravdanje. Ovo njihovo mi{ljenje podr`avaju ajeti koje smo ve} naveli, a u kojima se zabranjuje vjernicima prijateljevanje s nevjernicima i ono se smatra uzrokom otpadni{tva i nevjerstva. U ajetu koji slijedi (ajet u kome Allah, d`.{., opravdava onome ko to u~ini pod prisilom), Allah, d`.{., podvla~i da ljubav prema dunjaluku i `rtvovanje zbog njega ne}e koristiti ~ovjeku i da mu to ne}e biti opravdanje pred Allahom, d`.{., ukoliko on izusti ne{to od rije~i ili uradi ne{to ~ime se postaje nevjernikom. Allah, d`.{., ka`e: “Zato {to vi{e vole `ivot na ovom nego na onom svijetu, a Allah ne}e ukazati na pravi put onima koji ne}e da vjeruju.” (En-Nahl, 107) U drugom ajetu, Allah, d`.{., prijeti kaznom onome ko za svoga za{titnika uzme roditelja ili brata svoga, nevjernika, pa ka`e: “O vjernici, ne prijateljujte ni s o~evima va{im, ni s bra}om va{om ako vi{e vole nevjerovanje od vjerovanja. Onaj od vas koji bude s njima prijateljavao, taj se, doista, prema sebi ogrije{io.” (Et-Tevbe, 23) Pogledaj kako Allah, d`.{., negira da ~ak i najbli`i rod bude opravdanjem za prijateljevanje s nevjernicima. Pa ako ljubav prema ocu, bratu i djetetu nije dovoljno opravdanje za prijateljevanje s nevjernicima, kako onda da to bude ljubav prema vlasti, imetku i ovodunjalu~kim ukrasima? Allah, d`.{., odbacio je opravdanje sa osam isprika kojima se ljudi ~esto ispri~avaju i opravdavaju u ostavljanju onoga {to Allah, d`.{., i Njegov Poslanik, a.s., od njih tra`e: “Reci: ‘Ako su vam o~evi va{i, i sinovi va{i, i bra}a va{a, i `ene va{e, i rod va{, i imanja va{a koja ste stekli, i trgova~ka roba za koju strahujete da ne}e pro|e imati, i ku}e va{e, u kojima se prijatno osje}ate - miliji od Allaha i Njegova Poslanika, a.s., i od borbe na Njegovom putu, onda pri~ekajte dok Allah Svoju odluku ne donese. A Allah gre{nicima ne}e ukazati na pravi put.‘” (Et-Tevbe, 24) Nema sumnje da se prijateljevanjem s nevjernicima iskazuje ljubav i simpatija prema njima i da se time daje prednost ljubavi prema njima nad ljubavi prema Allahu, d`.{., Njegovom Poslaniku i borbi na njegovom putu. Sli~no tome spominje se i u sljede}em ajetu: “Ne treba da ljudi koji u Allaha i onaj svijet vjeruju budu u ljubavi sa onima koji se Allahu i Poslaniku Njegovu suprotstavljaju, makar im oni bili o~evi njihovi, ili sinovi njihovi, ili bra}a njihova, ili ro|aci njihovi.” (El-Mud`adele, 22) ^ovjek, dakle, nema opravdanja za prijateljevanje s nevjernicima, ukoliko se boji za svoj imetak, svoju djecu, `enu, obitelj i sl., ~ime se mnogi ljudi pravdaju. Pogledak kako je Allah, d`.{., odbio opravdanje onih koji su prijateljevali sa kafirima, kada su rekli: “Bojimo se da nas ne zadesi kakvo zlo.” Allah, d`.{., im je rekao:

Iman

149

“O vjernici, ne uzimajte za za{titnike jevreje i kr{}ane! Oni su sami sebi za{titnici! A njihov je i onaj me|u vama koji ih za za{titnike prihvati; Allah, uistinu, ne}e ukazati na pravi put ljudima koji sami sebi nepravdu ~ine. Zato ti vidi{ one ~ija su srca bolesna kako se `ure da s njima prijateljstvo sklope, govore}i: ‘Bojimo se da nas kakva nevolja ne zadesi!‘ A Allah }e, sigurno, pobjedu ili ne{to drugo od Sebe dati, pa }e se oni, zbog onoga {to su u du{ama svojim krili, kajati.‘” (El-Maide, 51-52) Ovo je stanje mnogih otpadnika i danas. Kako li su samo opravdanja prija{njih nevjernika sli~na opravdanjima dana{njih! Na}i }e{ ih da se opravdavaju istim opravdanjima i boje se nevolje koje su se bojali i njihovi preci, oni }e ti re}i: “Kako da ne prijateljujemo, ili ne gradimo dobre odnose s timi tim, ili sa tom i tom strankom, makar i na ra~un vjere, kad ona ima podr{ku i za{titu od velikih sila, a mi nismo u stanju da se njima suprotstavimo?” Ili ka`u: “Kako }emo zanemariti `elju te i te velike sile, makar njena `elja bila i ubijanje muslimana, njihovo protjerivanje, iskvarivanje njihovog morala, udaljavanje od njihove vjere, i odricanje od njihove sopstvene zemlje, kako da to u~inimo?! I sam zna{ da mi nismo u stanju opstati na mjestu gdje smo, ni jednog momenta, ukoliko ne udovoljimo njenim `eljama; mi nismo u stanju `rtvovati na{e polo`aje i na{e povlastice!!!” A to je, tako mi Allaha, strah koji nije dozvoljen nego samo ako je u pitanju Allah, d`.{., i Njegova vjera. A ve} si saznao da u kufr ulazi onaj ko ga dozvoli zbog nekog drugog pored Allaha, d`.{. Oni su dva puta kufr u~inili: svojim prijateljevanjem sa nevjernicima i svojim ibadetom njima (strahom od njih), koji nije dozvoljen nego samo Allahu, d`.{. Ovi, i njima sli~ni, ajeti su jasan dokaz da Allah, d`.{., ne}e nikome opravdati prijateljevanje s nevjernicima, izuzev ~ija situacija bude kao {to je slu~aj ‘Ammara bin Jasira, zbog kojeg je Allah, d`.{., objavio ajet u kome se ka`e: “Izuzev ko na to bude prisiljen, a njegovo srce ostane ~vrsto u imanu!” To, dakle, zahtijeva da onaj nad kom se vr{i prisila bude pod vla{}u nevjernika, koji su u stanju da ga ubiju, a olak{ica se u tom slu~aju odnosi samo na vrijeme dok prisila traje. A ako ga ponovo po~nu mu~iti, on }e ponovo upotrijebiti tu olak{icu. Prenosi se da je Poslanik, a.s., rekao ‘Ammaru, kada je saznao za njegovu situaciju: “A ako se vrati, i ti se vrati!” Ibn-Kudame veli: “Pa ako se ustanovi da onaj ko je bio pod prisilom nije u~inio kufr, odmah nakon prestanka prisile, od njega }e se tra`iti da javno ispoljava islam, pa ako to u~ini, on ostaje u svom islamu. A ako tada ispolji kufr, smatrat }e se nevjernikom od onog momenta kad je izgovorio rije~i kufra, jer se time ustanovilo da je on zadovoljan kufrom, od momenta kad je to izgovorio svojom voljom bez prisile.”318 Ali, onome ko je prisiljen da u~ini kufr, ili da prijateljuje s nevjrnicima je, svakako, bolje da se strpi, i da to ne u~ini, pa makar to dovelo i do njegove smrti. Jer, Habbab, r.a., prenosi da

150

Iman

je Allahov Poslanik, a.s., rekao: “U narodima prije vas bilo je ljudi koji su mu~eni tako {to bi se iskopala rupa u zemlji, a zatim u nju stavio ~ovjek kojem bi glavu pilom prepolovili na dvoje, i meso bi mu odvajali od kostiju `eljeznim ~etkama, a da ga to ne bi odvratilo od njegove vjere.”319 To potvr|uje i doga|aj s ljudima Uh|uda, koji se prenosi u Buhariji, a u kome se spominje {ta su oni uradili od vjernika, ali da su se oni na tome strpili i bili spaljeni na Allahovom putu. Njih nisu sprije~ili kanali prepuni rasplamtjele vatre da slijede svoju vjeru, nego su ostali ~vrsti u njoj i svoje `ivote `rtvovali na tom putu. To se navodi kao obja{njenje Allahovih, d`.{., rije~i: “Prokleti neka su oni koji su rovove iskopali, i vatrom i gorivom ih napunili, kada su oko nje sjedili, i bili svjedoci onoga {to su vjernicima radili.” (El-Brud`, 4-7) Imam Kurtubi, r.a., ka`e: “Islamska ulema je saglasna u tome da ukoliko neko bude prisiljen da u~ini kufr, pa izabere smrt, da }e on biti vi{e nagra|en kod Allaha od onoga ko je izabrao olak{icu.”320

POJEDINI PRIMJERI NEZADOVOLJSTVA ISLAMOM Spomenut }emo samo dva primjera mr`nje prema islamu koja svoga po~inioca odvodi u otpadni{tvo i kufr, iako on izgovara kelimei {ehadet i sebe naziva muslimanom. Prvi je: ismijavanje bilo ~emu {to je op}epoznato kao dio islamske vjere. U to spada ismijavanje Allaha, d`.{., Njegovog Poslanika i Njegove Knjige, ili ismijavanje vjernika zbog njihovog vjerovanja, i sl. To se temelji na Allahovim, d`.{., rije~ima: “Reci: ‘Zar se niste rugali Allahu, i rije~ima Njegovim, i Poslaniku Njegovu rugali? Ne ispri~avajte se! Jasno je da ste nevjernici, a tvrdili ste da ste vjernici! Ako nekima od vas i oprostimo, druge }emo kazniti zato {to su krivci.‘” (EtTevbe, 65-66) Ovi ajeti objavljeni su nakon {to je neko u pohodu na Tebuk rekao: “Nismo vidjeli pohlepnijih ljudi za hranom, ve}ih la`ljivaca u pri~i i ve}ih kukavica prilikom susreta sa neprijateljem od na{ih u~a~a!”, misle}i na Allahovog Poslanika, a.s., i njegove ashabe u~a~e (karije) Kur’ana. Pa je Malik bin ‘Avf rekao: “La`e{, i ti si munafik. Ja }u o tome obavijestiti Allahovog Poslanika, a.s.!” ‘Avf je oti{ao do Allahovog Poslanika, a.s., ali je vidio da ga je Kur’an pretekao. Taj ~ovjek je do{ao Allahovm Poslaniku, a.s., ja{u}i na svojoj devi i rekao: ‘O Allahov Poslani~e, mi smo se samo igrali i {alili pri~aju}i bilo {ta, samo da nas pro|e vrijeme!’ Ibn’- Umer veli: ‘Kao da ga sada gledam kako dr`i za povodac deve Allahovog

Iman

151

Poslanika, a.s., a kamenje priti{}e njegove noge i veli: - Mi smo samo razgovarali i zabavljali se! - A Allahov Poslanik, a.s., mu odgovara: ‘Zar ste se Allahu, i rije~ima Njegovim, i Poslaniku Njegovu, rugali?’ I uop}e se ne okre}e prema njemu niti bilo {ta drugo dodaje.”321 Vidovi ismijavanja su mnogobrojni i ne mogu se svi nabrojati, ali svima njima je zajedni~ko to {to oni ukazuju na omalova`avanje vjere i nezadovoljstvo njome ili bilo ~ime od nje. To mo`e biti rije~ima, mo`e biti djelima, ili i{aretima, kao {to je i{aret okom, pla`enje jezika, pru`anje usne, odmahivanje rukom prilikom slu{anja Kur’ana i hadisa Allahovog Poslanika, a.s., ili prilikom spomena akideta ili ne~eg od islamskih poznatih principa, i tome sli~no. Drugi je: ispoljavanje mr`nje i srd`be prilikom spomena Allaha ili Njegovog Poslanika, slu{anje Kur’ana, spomena bilo ~ega od op}epoznatih islamskih vrijednosti pozivom na to. Jer, Allah, d`.{., ka`e: “A kad im se Na{i jasni ajeti kazuju, ti primje}uje{ veliko negodovanje na licima onih {to ne vjeruju, koji umalo da ne nasrnu na one koji im rije~i Na{e kazuju. Reci: ‘Ho}ete li da vam ka`em {to }e vam biti mr`e od toga?‘ Vatra kojom Allah nevjernicima prijeti, a grozno }e ona prebivali{te biti.” (El-Had`d`, 72) “Zato {to ne vole ono {to Allah objavljuje, i On }e djela njihova poni{titi.” (Muhammed, 9)

152

Iman

RIJE^I POJEDINIH ALIMA O TOME [TA PROUZROKUJE ODMETNI[TVO OD VJERE Smatramo da je korisno da na kraju ovog poglavlja spomenemo rije~i pojedinih alima koji su precizno odredili djela, rije~i i uvjerenja koja ~ovjeka izvode iz vjere islama, kako bi ~itaoci mogli ste}i {to jasniju predstavu o svemu tome i kako ne bi sami u njih pali, te kako bi bili u stanju upozoriti svoju bra}u na njih i sprije~iti ih toga. Jer, uglavnom se ono {to su spomenuli sla`e s mi{ljenjem islamske uleme, a ono oko ~ega su se razi{li, u najbla`em slu~aju, spada u domen velikih grijeha. 1 - Imam Ibn-Had`er el-Hejtemi, u svojoj ~uvenoj knjizi Ez-Zevad`ir ‘an iktirafil kebair, veli: “U kufr spada i ako ~ovjek bilo kada odlu~i da postane nevjrnik, ili za sebe ka`e da }e postati nevjernikom ako se desi to i to, makar to bilo i nemogu}e. On istog momenta postaje nevjernikom. Isto tako, ako povjeruje u ne{to {to vodi u kufr, ili u~ini neko od djela koja izvode iz imana, ili iska`e rije~i koje ukazuju na kufr, bile one iz ubje|enja, ili iz inata, ili u {ali, kao na primjer da vjeruje u to da ovaj svijet nije nastao, nego da je oduvijek. Ili,ako zanije~e od Allaha ne{to {to je op}epoznato u islamu o Njemu, da porekne Allahovo, d`.{., znanje ili Njegovu mo}, ili da Allah, d`.{., zna sve pojedinosti, ili da Allahu, d`.{., pripi{e ono {to mu se ne mo`e pripisati, kao {to je boja, na primjer.” Zatim je pre{ao na detaljno obja{njenje ovog pravila koje je naveo, pa ka`e: “U to spada i svaki onaj ko u~ini neko djelo za koje svi muslimani tvrde da ne mo`e proiste}i izuzev od nevjernika, iako se on naziva muslimanom, kao {to je odlazak u crkvu zajedno s kr{}anima u njihovoj obredoslovnoj no{nji, i sl. Ili, da u sme}e baci papir na kome ima bilo {ta od Kur’ana, ili Allahovo, d`.{., ime; ili da sumnja u poslanstvo nekog od poslanika oko ~ijeg poslanstva nema razlaza; ili sumnja u objavu bilo koje od Allahovih, d`.{., Knjiga, kao {to je Tevrat, Ind`il, Zebur Davuda, a.s., i Svesci Ibrahima, a.s. Ili da posumnja u kur’anski ajet; ili da posumnja u kufr svakog onoga ko izgovara bilo {ta ~ime se `eli ummet odvesti u zabludu, ili nekog od ashaba proglasiti nevjernikom; ili oskrnaviti Meku i Sveti hram; ili kojim se `eli promijeniti na~in obavljanja had`a, posta ili namaza. Ili se njime `eli odobriti ono {to je haram, kao {to je namaz bez abdesta. Ili se njime dozvoljava uvreda muslimana, ili nevjernika zimmije bez {erijatski opravdana razloga. Ili kojim se zabranjuje dozvoljeno, kao {to je trgovina i brak. Ili da za na{eg Poslanika, a.s., ka`e da je bio crnac (poni`avaju}i ga), ili da je umro prije nego {to mu je brada porasla, ili da nije Kurej{evi}, ili da nije od Arapa, jer je opisivanje Poslanika, a.s., ne~im {to nije istina jedan vid laganja na njega. Isto tako, i poricanje bilo kojeg svojstva, koje se pouzdano pripisuje Poslaniku, a.s., je kufr, kao {to je

Iman

153

smatranje mogu}im da do|e poslanik poslije njega. Ili da ka`e: “Ne znam da li je on taj koji je ro|en u Meki, a umro u Medini, ili je to neko drugi.” Ili ka`e da se poslanstvo sti~e ili da se njegov stepen sti~e ~isto}om srca. Ili da ka`e: “Evlija je bolji od poslanika!” Ili da tvrdi da mu objava silazi, iako nije poslanik. Ili da za sebe, ili nekog, tvrdi da }e u}i u D`ennet prije smrti; ili na bilo koji na~in omalova`ava na{eg Poslanika, a.s., ili bilo kojeg drugog od poslanika i meleka: da ga proklinje ili psuje, omalova`ava i njemu se ismijava. Ili da pripi{e neki nedostatak njemu, njegovom porijeklu, vjeri, djelima, ili na to ukazuje. Ili ga omalova`ava time {to umanjuje njegovu vrijednost, ili pri`eljkuje da mu prona|e kakvu mahanu, ili mu pripi{e u negativnom kontekstu ne{to {to ne prili~i njegovom dostojanstvu. Ili na njegov ra~un zbija {ale. Ili ga omalova`i zbog bilo ~ega od isku{enja kojima je bio izlo`en, ili ga omalova`i zbog bilo ~ega od normalnih stvari koje zadese svakog ~ovjeka. Sva islamska ulema saglasna je da nevjernikom postaje ko bilo {ta od toga uradi. I on se ubija i njegovo pokajanje se ne prima kod ve}ine uleme. Halid bin Velid ubio je ~ovjeka koji mu je rekao: “Kod tog va{eg kolege!”, jer je smatrao taj izraz poni`avaju}im za Poslanika, a.s. Zatim Ibn-Had`er veli: “Ili bude zadovoljan kufrom, pa makar i indirektno, kao, na primjer, da na bilo koji na~in uka`e kafiru da ne prima islam, iako ga ovaj nije ni pitao o tome... Ili pri`eljkivanje kufra drugom. Ili da ka`e muslimanu: ‘O kafire’, bez jasnog povoda za to, jer je time islam nazvao kufrom. Ili da se ismijava Allahovom, d`.{., nare|enju, Njegovom Poslaniku, a.s., ili Njegovim prijetnjama i obe}anjima. Da, na primjer, ka`e: ‘Da mi naredi to i to, ja ga ne bih poslu{ao!’ Ili: ‘Da je kiblu u~inio prema toj strani, ja ne bih klanjao!’ Ili: ‘Da mi dadne D`ennet ja u njega ne bih u{ao (iz inata ili omalova`avanja)!’ Ili da ka`e: ‘Ako me kazni zbog toga {to ne klanjam i pored ovolike moje bolesti i patnje, onda mi je nepravdu u~inio!’ Ili ako bi nasilnik rekao onome prema kome ~ini nasilje, nakon {to mu je ovaj rekao da je i to njegovo nasilje po Allahovoj, d`.{., odredbi, da on radi mimo Allahove odredbe. Ili da neko ka`e: ‘Kada bi to posvjedo~io Poslanik ili melek, ja mu ne bih povjerovao!’Ili da ka`e: ‘Kada bi taj i taj bio poslanik, ja ga ne bih slijedio!’ Ili da ka`e: ‘Ako je istina ono {to Poslanik ka`e, onda smo spaseni... Ili da ka`e: ‘Rije~i (La havle ve la kuvvete illa billah) ni{ta ne koriste!’ Isti je slu~aj i s ostalim dovama koje se prenose od Poslanika, a.s. Ili da ka`e: ‘Mujezin la`e!’ Ili njegov glas uporedi s glasom kr{}anskog zvona. Ili se na bilo koji na~in ismijava ezanu. Ili, iz poruge, prou~i bismillu pri po~etku nekog haram-djela. Ili, ismijavaju}i se, ka`e: ‘Ja se nebojim Kijametskog dana!’ Ili za Allaha ka`e da nije u stanju prona}i kradljivca. Ili Allahu, d`.{., pripi{e nepravdu u Njegovim propisima. Ili obu~e odje}u kojom se odlikuju nevjernici izra`avaju}i time simpatiju prema njihovoj vjeri. Ili da ka`e: ‘Jevreji su bolji od muslaimana!’ Ili, ako se upita {ta je iman, odgovori: ‘Ne znam’, ismijavaju}i se tome. Ili porekne suhbet Ebu-Bekra, ili potvori Ai{u, r.a., jer on time la`e na Kur’an, {to nije slu~aj s ostalima od ashaba. Ili ako za sebe ka`e da je Allah, makar i u {ali, ili ka`e da ne poznaje prava Allaha,

154

Iman

d`.{., prema nama, izbjegavaju}i obaveze. Ili, ismijavaju}i se, ka`e: ‘Dosta mi je bilo Kur’ana, ili namaza, ili zikra’, i sl. Ili ka`e: ‘[ta je to D`ehennem ili Mah{er?’ Ili, ako ka`e: ‘Neka je Allahovo prokletstvo na sve alime’, - jer u to ulaze i poslanici i meleki. Ili, ismijavaju}i se, ka`e: ‘{ta je sa ovim {erijatom?’ Ili ka`e: ‘Ako se ostvari istinski rububijjet, otpada ubudijjet!’, misle}i time na osloba|anje od {erijatskih propisa. Ili tvrdi da je on pre{ao iz svojstava ljudskosti u svojstvo bo`anstva. Ili tvrdi da otvoreno vidi Allaha. d`.{., na dunjaluku, ili da s Njim razgovara. Ili da se Allah, d`.{., prikazuje u lijepom liku. Ili tvrdi da je oslobo|en {erijatskih obaveza. Ili tvrdi da ~ovjek mo`e sti}i do Allaha, d`.{., nekim drugim putem, mimo puta ubudijjeta. Ili ka`e: ‘Du{a je od Allahovog, d`.{., nura, pa kad se sastane nur s nurom, oni se ujedine!322 2 - Ovdje prenosim i rije~i Ibn-Tejmijje, r.a., o zna~enju Allahovih, d`.{., rije~i: “A oni koji ne sude prema onom {to je Allah objavio, oni su pravi nevjernici.” (El-Maide, 44) “Nema sumnje u to da je nevjrnik onaj ko smatra da nije obaveza suditi i vladati po Allahovim zakonima koje je objavio Svome Poslaniku. Jer, nema ni jednog koji ne `eli pravedno vladati, a pravednost kod njih mo`e biti ono {to vide njihovi prvaci. ^ak i mnogi koji se smatraju muslimanima, sude po svojim obi~ajima koji nemaju nikakvu podlogu u Allahovoj, d`.{., Knjizi, kao {to je to slu~aj s nekim obi~ajima beduina. Oni smatraju da je to zakon po kome treba da sude, mimo Kur’ana i sunneta, a to je, svakako, kufr. Jer, mnogi ljudi su primili islam, ali sude po starim obi~ajima koje nare|uju njihovi prvaci. Oni, ako saznaju da im nije dozvoljeno da sude nego samo po Kur’anu, a i dalje na tome ostanu, time smatraju da je to dozvoljeno i postaju nevjrnici.”323 O ovoj temi komentator Tahavijje ka`e: “Ovdje treba napomenuti jednu stvar, a to je da su|enje i vladanje po zakonima koje nije objavio Allah, d`.{., mo`e biti kufrom koji izvodi iz milleta, {to zavisi od situacije u kojoj se nalazi vladar. Ako on smatra da su|enje po zakonima koje je objavio Allah, d`.{., nije vad`ib i da on mo`e, a i ne mora, po njima suditi, ili ih omalova`i, iako je svjestan da su oni od Allaha, sve je ovo veliki kufr (koji izvodi iz milleta).”324 Hafiz Ibn-Kesir, tuma~e}i ajet: “Zar oni da tra`e da im se kao u pagansko doba sudi?” (El-Maide, 50), ka`e: “Allah, d`.{., kori onoga ko ostavlja Allahov, d`.{., pravedni i savr{eni zakon koji u sebi sadr`i svako dobro i spre~ava od svakog zla, a uzima bilo {ta drugo od mi{ljenja, strasti i termina koje su ljudi postavili, bez oslonca u Allahovom, d`.{., zakonu. Kao {to su to ~inili stanovnici d`ahilijeta, pa su sudili raznim zabludama i neznanjem koje su sami oni izmi{ljali povode}i se za svojim strastima. Ili kao {to to ~ine Tatari svojom kraljevskom upravom koju su preuzeli od svog ~uvenog vladara D`ingis Kana, koji im je napisao “El-Jasik”, knjigu u

Iman

155

kojoj je sabrao odre|eni broj zakona i propisa koje je uzeo iz raznih prija{njih zakona, jevrejstva, kr{}anstva, islama i dr. Mnoge od tih zakona je sam on odredio svojom mi{lju i svojim li~nim prohtjevima. Ti propisi su postali zakon kojim vlada njegovo potomstvo i daju mu prednost nad zakonom Kur’ana i sunneta, pa onaj, me|u njima, ko to bude ~inio, svakako postaje kafirom, protiv kog se treba boriti, sve dok se ne vrati zakonu Allaha, d`.{., i Njegovog Poslanika i dok ga ne primijene u svim sferama `ivota, najkrupnijim i najsitnijim.”325 [ejh Ahmed {akir, u svojoj opasci na ove rije~i Ibn-Kesira, ka`e: “Zar je, i pored ovoga, u islamu dozvoljeno da muslimani u svojim zemljama sude po zakonima koji su uzeti iz evropskih paganskih ateisti~kih zakona? Zakona u koje se upli}u razne ideje i strasti koje su neosnovane, te ih zato oni, kad god ho}e, mijenjaju, ne gledaju}i uop}e da li oni odgovaraju islamskim propisima, ili ne? Muslimani u cijeloj svojoj historiji nisu bili isku{ani ovom vrstom isku{enja, sve dok nisu do{li Tatari, ~iji period je bio jedan od najmra~nijih i nate`ih u historiji muslimana, ali se i pored toga nisu pokorili tim zakonima, nego je islam obvladao Tatarima i na kraju ih uveo u svoj zakon, te je i{~ezlo ono {to su oni bili napravili, ustrajno{}u muslimana u njihovoj vjeri i zakonu. Taj nepravedni zakon je bio nametnut od tada{nje vlasti, ali se niko od pojedinaca muslimana nije s njim slo`io, niti ga je u~io, niti njemu svoju djecu pou~avao, te je za kratko vrijeme njegov uticaj i{~ezao. Pogledajte, samo, ovu o{tru kritiku Hafiza Ibn-Kesira - u osmom stolje}u - tog neislamskog zakona koji je uveo Allahov neprijatelj, D`ingis Kan? Zar ne vidite kako se on u potpunosti odnosi na stanje muslimana danas, u 14. stolje}u? Izuzev jednog stolje}a koje smo ranije spomenuli i rekli da je to bilo vezano za jedan odre|eni sloj u toj vlasti koja se pojavila, ali koja se za kratko vrijeme uklopila u muslimanski ummet i ubrzo nestalo bilo kakvog traga od onoga {to su napravili. Muslimani su se danas na{li u jo{ te`oj situaciji i jo{ ve}em zlu i mraku od njih tada, jer se ve}ina muslimana u svijetu gotovo utopila i prihvatila neislamske zakone koji su gotovo identi~ni sa Jasikom, koji je sastavio ~ovjek nevjernik, ~iji je kufr bio jasan. Ove zakone danas sastavljaju i grade ljudi koji sebe smatraju muslimanima i njih danas u~e djeca muslimana; time se ponose njihovi roditelji i oni sami i na kraju potpuno prihvataju ovaj (savremeni Jasik) i ismijavaju one koji ga ne prihvataju, a one koji ih pozivaju da se dr`e svoje vjere i njenog zakona nazivaju zaostalim, nekulturnim i njima sli~nim ru`nim rije~ima. ~ak i vi{e od toga, oni svoje ruke petljaju i u ono malo {to je ostalo od {erijatskih zakona i `ele da ih prilagode svome novom (Jasiku), nekada postepeno i polako, a nekada podlo i perfidno, a vrlo ~esto i silom koju im njihova vlast omogu}ava. I otvoreno, bez imalo stida, ka`u da oni rade na odvajanju vjere od dr`ave! Zar je, poslije ovoga, dozvoljeno bilo kome od muslimana da prihvati ovu njihovu vjeru - novi zakon?!

156

Iman

Zar je dozvoljeno ~ovjeku muslimanu da se prihvati sudstva u sjeni ovog (savremenog Jasika) i da se po njemu pona{a ostavljaju}i svoj jasni i ispravni {erijat? Mislim da ne postoji musliman koji poznaje svoju vjeru i u nju vjeruje u svim njenim pojedinostima, vjeruje da je ovaj Kur’an Allah, d`.{., objavio svome Poslaniku, a.s., i da je on potpuno sa~uvan od bilo kakve gre{ke, da je pokornost prema Kur’anu i prema Poslaniku, koji je s njim do{ao, stroga obaveza u svakoj situaciji, mislim da ne}e mo}i, a da slobodno ne zaklju~i, bez imalo dvoumljenja, da se sudska slu`ba u ovom slu~aju smatra neispravnom i ni{tavnom i da se ona nikako ne mo`e ispraviti niti odobriti? Stvar o pitanju ovih ljudskih (neislamskih) zakona je potpuno jasna; oni vode u otvoreni kufr u koji nema nimalo sumnje. I niko, ko se priklanja islamu, ma ko on bio, nema opravdanja ukoliko po njima postupa, njima se podvrgava i odobrava ih. I neka se svako toga ~uva, jer }e svako za svoja djela odgovarati.”326 3 - [ejh Ahmed [akir, tako|er, veli za one koji pori~u {erijatsku kaznu za kra|u: “Ovo je Allahov propis o kra|i, koji je neminovan, jasnog teksta i zna~enja i nema nimalo sumnje u njegovu vjerodostojnost i zna~enje. A Allahov Poslanik, a.s., je taj propis potvrdio njegovim sprovo|enjem u praksu, pokoravaju}i se tako Allahu, d`.{., i Njegovom nare|enju. Kradljivcu, mu{karcu ili `eni, odsijeca se ruka, i u to nema nikakve sumnje, jer je Muhammed, a.s., rekao: “Da je Fatima, k}er Muhammedova, ukrala odsijekao bih joj ruku.” Pogledajte, samo, {ta su od nas uradili na{i neprijatelji, kr{}anski misionari i kolonizatori! Poigrali su se s na{om vjerom, nama su nametnuli proklete paganske zakone kojima su dokinuli Allahov, d`.{., zakon i zakon Njegovog Poslanika, a.s., a zatim su odgojili generacije koje se jo{ smatraju na{im, i u njihova srca ulili mr`nju prema tom zakonu i na njihove jezike stavili rije~i kufra: ovaj zakon je preo{tar i ne odgovara za ovo na{e savremeno doba, doba razvratne civilizacije. Oni su islamski propis uzeli za predmet ismijavanja i poni`enja, {to je rezultiralo da se zatvori napune stotinama hiljada kradljivaca, samo u na{oj zemlji, zbog njihovih zakona koje su uveli za kra|u, a koji je uop}e ne spre~avaju i niti }e je ikada sprije~iti, niti postati lijek za tu ra{irenu bolest. Zatim su u mozgove obrazovanog sloja ljudi, a posebno odgovornih za ove paganske zakone, ubacili, kako je oni nazivaju, psihologiju, koja nije nikakva nauka niti na nju li~i, nego se sastoji iz kontradiktornih strasti i prohtjeva. Svaki prvak od prvaka kufra u ovoj oblasti ima mi{ljenje koje pobija mi{ljenje njegovih protivnika. Zatim, prilikom primjene zakona, u psihologiji tra`e opravdanje za svakog kradljivca, kako mu odgovara. Stvar se jo{ vi{e pogor{ala, pa su po~eli sami kradljivci pisati knjige kojima poku{avaju opravdati svoje zlo~ine, a drugi ih po~eli braniti, zauzimaju}i tako poziciju koja }e ih odvesti u vje~nu vatru. Oni znaju da je zlo~in po~injen, ali ne poku{avaju da ga kritikuju i kazne, nego poku{avaju da ga ubla`e, prou~avaju}i psihi~ko stanje zlo~inca i okolnosti pod kojim je to u~inio!!!

Iman

157

Vodio sam polemiku s mnogim od njihovih velikana i uvidio da oni nemaju nikakva opravdanja, osim toga {to ka`u da kur’anski propis po ovom pitanju ne odgovara dana{njem vremenu!!! I vele da je zlo~inac bolesnik koga treba lije~iti, a ne kazniti. A zaboravljaju Allahove rije~i o ovom propisu: “Kradljivcu i kradljivici odsijecite ruke njihove, neka im to bude kazna za ono {to su u~inili i opomena od Allaha!” (El-Maide, 38) Allah, d`.{., je Tvorac svih stvorenja i On ih najbolje poznaje. On je silan i mudar, te ovu kaznu daje kao opomenu i sredstvo ustezanja od kra|e. Ovo je jasan kur’anski tekst, pa kako oni druga~ije mogu da postupe? Ovo pitanje, kod nas muslimana, spada u sr` na{eg akideta i imana. A one koji se smatraju muslimanima, a pori~u kaznu odsijecanja ruke kradljivcu, upitat }emo: “Vjerujete li vi u Allah i da je On stvorio sve {to postoji?” Oni }e odgovoriti: “Da!” “Vjerujete li da On zna sve {to je bilo i sve {to }e se desiti, da On vi{e zna o stvorenjima nego ona sama o sebi i da zna {ta }e im koristiti, a {ta {tetiti?” Oni }e odgovoriti: “Da!” “Vjerujete li da je On poslao Svoga poslanika Muhammeda, a.s., s Uputom i istinskom vjerom i da je njemu objavio ovaj Kur’an kao uputu i pokazatelj ljudima kako da urede svoj `ivot i u vjeri i u dunjaluku?” Re}i }e: “Da!” “Vjerujete li da je ovaj ajet: ‘Kradljivcu i kradljivici odsijecite ruke njihove...‘ (El-Maide, 38), dio Kur’ana?” Re}i }e: “Da!” “Pa za{to se, onda, od njega okre}ete? I kojeg zakona se pridr`avate?” A {to se ti~e onih koji sebe smatraju muslimanima, a na bilo koje od ovih pitanja odgovore negativno, s njima smo zavr{ili i znamo kakav je njihov zavr{etak. Jer, svaki musliman, u~en ili neuk, obrazovan ili neobrazovan, je svjestan da je onaj ko negativno odgovori na bilo koje od ovih pitanja, iza{ao iz islama i pao u ponor otpadni{tva od vjere. A s onima koji nisu muslimani i koji se ne smatraju muslimanima, ne}emo ulaziti u polemiku o ovom pitanju i ne}emo se povesti za njihovom pri~om, jer oni ne vjeruju u ono {to mi vjerujemo i oni ne}e biti zadovoljni s nama sve dok ne budemo govorili isto kao i oni. Allaha, d`.{., molimo da nas toga sa~uva! A da oni koji sebe smatraju muslimanima imaju pameti, shvatili bi da nekoliko odsje~enih ruku kradljivaca svake godine zna~i spas cijele dr`ave od najezde kra|e. I u godini dana ne bi bilo nego samo nekoliko kra|a, {to bi predstavljalo veliku rijetkost, a zatvori bi se ispraznili od stotina hiljada koji su ta mjesta pretvorili u prave {kole za obu~avanje u svim vrstama zlo~ina. Kada bi to shavtili, oni bi to i prihvatili i primijenili u praksi, ali, oni ostaju ustrajni u svom batiluku, kako bi njima bili zadovoljni njihovi gospodari i u~itelji. Ali oni, i pored toga, nikada njima ne}e biti zadovoljni.327 4 - Jedna od zna~ajnih fetvi po pitanju pojedinih sekti koje su se odmetnule od islama je fetva Ibn-Tejmijje, r.a., kojom je odgovorio na pitanje o nusajrijama, a koja glasi: “Neka je

158

Iman

hvala Allahu, Gospodaru svih svjetova! Sekta ~iji se pripadnici nazivaju nusajrije i ostale grupe karamita batinija je u ve}em kufru od jevreja i kr{}ana, ~ak i od mnogih mu{rika. I njihova {teta za ummet Muhammeda, a.s., je ve}a od {tete koju nam nanose nevjernici, na{i otvoreni neprijatelji, kao {to su kafiri me|u Tatarima, Evropljanima i sl. Jer se ovi pred obi~nim muslimanima predstavljaju kao veliki ljubitelji Ehli bejta, a oni uop}e ne vjeruju u Allaha, niti Njegova Poslanika, niti u Njegovu Knjigu. Niti vjeruju u bilo kakva nare|enja i zabrane od Allaha, niti u kaznu i nagradu, niti u D`ennet i D`ehennem, niti u bilo koga od poslanika prije Muhammeda, a.s., niti u bilo koju prija{nju vjeru. Nego uzimaju Allahove, d`.{., rije~i i rije~i Njegovog poslanika, koje su poznate svim muslimanima, a zatim ih tuma~e na svoj na~in kako bi dokazali ispravnost stvari koje oni izmi{ljaju i tvrde da su one od (‘ilmul batina) su{tinske stvari. I oni uop}e nemaju granicu u nevjerstvu koje prote`iraju po pitanju Allahovih, d`.{., svojstava i Njegovih ajeta i iskrivljivanju rije~i Allaha, d`.{., i Njegovog Poslanika, a.s....” A zatim je rekao: “Nama je poznato da su primorske krajeve [ama osvojili kr{}ani koji su uvijek dobri sa svakim ko je neprijatelj muslimanima i znamo da oni (Nusajrije) poma`u kr{}ane protiv muslimana. I znamo da je jedna od najve}ih nevolja za njih pobjeda muslimana nad Tatarima, a od najve}ih praznika su dani u kojima kr{}ani osvoje neki od pograni~nih gradova muslimana. Ovi neprijatelji Allaha i Njegovog Poslanika, a.s., namno`ili su se u priobalnim podru~jima koja su odmah nakon toga osvojili kr{}ani, a zatim su njihovim sebom osvojili Kudsi {erif i ostale gradove. A poznato je da su oni bili najve}i uzrok svemu tome. Zatim je Allah, d`.{., podario ovom ummetu poznate vladare mud`ahide, kao {to je {ehid Nuruddin i Salahuddin i njihovi sljedbenici, koji su oslobodili ta priobalna podru~ja od kr{}ana i od nusajrija koji su s njima bili. A zatim su oslobodili Egipat, nakon {to su oni (nusajrije) njime vladali oko 200 godina u uskoj saradnji s kr{}anima, ali su muslimani poveli d`ihad protiv njih i pobijedili ih. Isto tako je poznato da su Tatari u{li u Bagdad i ubili halifu i druge muslimanske vladare, najvi{e zbog njihove pomo}i i podr{ke... I oni se nazivaju poznatim nadimcima kod muslimana, nekad ih zovu (melahide) ateisti, nekad Karamita, nekad Batinije, nekad Isma’ilijje, nekad El-Huremijje, a nekad El-Muhammere. Neki od ovih nadimaka odnose se na sve njih, a neki ukazuju samo napojedine njihove sekte... I nema sumnje u to da je d`ihad protiv njih i sprovo|enje Allahovog, d`.{., zakona nad njima, jedno od najbogougodnijih djela i jedna od najve}ih obaveza. Taj d`ihad je bolji od d`ihada protiv mu{rika i kitabija koji se ne bore protiv muslimana. Jer je d`ihad protiv njih jedna vrsta d`ihada pritv otpadnika od vjere. A Ebu-Bekr i ostali ashabi su po~eli s d`ihadom protiv odmetnika prije d`ihada s nevjernicima od kitabija. A i {teta za muslimane od ovih je daleko ve}a od {tete drugih. Svaki musliman du`an je u~initi sve {to je u stanju na tom polju. Nikome nije dozvoljeno da krije bilo {ta {to sazna o njima, nego je du`an da to prenosi ostalim muslimanima kako bi saznali pravu istinu o njima. I nikome nije dozvoljeno da pre{uti

Iman

159

ukoliko se niko ne bude borio protiv njih. A onaj ko pomogne u borbi protiv njihovog zla kao i u borbi protiv poku{aja njihove upute, imat }e nagradu kod Allaha koju ne zna niko osim Allaha, d`.{.!328

OPREZNOST PRI PROGLA[AVANJU KAFIROM ODRE\ENE OSOBE Komentator Tahavijinog Akaida veli: “O izmi{ljenim, neispravnim i iskrivljenim rije~ima, koje u sebi sadr`e negiranje onoga {to je utvrdio Allah, d`.{., ili Njegov Poslanik, a.s., ili tvrdnju onoga {to su oni porekli, nare|ivanje onoga {to je zabranjeno, ili zabranjivanje onoga {to je nare|eno, o tome se mora kazati istina i potvrditi prijetnja na koju ukazuju dokazi Kur’ana i sunneta. Mora se objasniti da su one kufr i re}i za onoga ko ih izgovori da je kafir i sl. A {to se ti~e odre|enog ~ovjeka, ukoliko se postavi pitanje je li on taj na koga se prijetnja odnosi i je li kafir, mi za njega ne mo`emo re}i bilo {ta {to se kosi s kelimei {ehadetom. Jer je jedan od najve}ih grijeha tvrditi za odre|enog ~ovjeka, poimenice, da mu Allah, d`.{., ne}e oprostiti i da mu se ne}e smilovati, nego da }e vje~no u vatri boraviti, jer je to presuda koja va`i za nevjernika poslije njegove smrti.329 Jer, doti~ni ~ovjek mo`e biti mud`tehid koji je pogrije{io, ali mu je Allah, d`.{., oprostio. Mo`e biti ~ovjek do kojeg nisu stigli doti~ni dokazi, a mo`e biti ~ovjek koji je jaka imana i koji ima dosta dobrih djela zbog kojih }e mu Allah, d`.{., oprostiti, kao {to je oprostio onome koji je rekao: “Kad umrem, vi smrvite moje ostatke i onda ih raspr{ite...” pa mu je Allah, d`.{., oprostio zbog njegovog straha od kazne.330 Me|utim, ova na{a opreznost u odre|ivanju njegovog statusa na Ahiretu nas ne spre~ava da ga kaznimo na ovom svijetu, kako bismo sprije~ili njegovu novotariju s kojom je do{ao i da od njega tra`imo pokajanje, pa ako ne bude htio, da ga ubijemo. A ako su rije~i koje je izgovorio same po sebi kufr, za njih }emo re}i da su kufr i da onaj ko ih izgovori postaje kafirom pod odre|enim uvjetima i ukoliko nema zadovoljavaju}eg opravdanja.331 Iz ovoga se jasno vidi da treba biti oprezan u progla{avanju nevjernicima odre|enih osoba. Ima nekoliko va`nih stvari koje se moraju uzeti u obzir prilikom govora o stvarima koje izvode iz islama. Prvo: mnogo je stvari koje su u suprotnosti sa kelimei {ehadetom, zbog toga {to su opre~ne imanu u Allaha, d`.{., ili su opre~ne vjerovanju u Poslanika, a.s., i u ono s ~im je on do{ao. Svaki musliman koji za ne{to od njih sazna, du`an je da na to upozori i da uka`e na kur’anski i hadiski dokaz za to i da objasni pravila i obaveze vezane za doti~nu stvar, u

160

Iman

granicama svoga znanja i svojih mogu}nosti. Jer, to spada u dostavu i poja{njenje vjere i u nare|ivanju dobra i odvra}anje od zla, a ko to bude ~inio, imat }e veliku nagradu kod Allaha, d`.{., ukoliko bude imao ispravan nijjet. Drugo: Ono {to izvodi iz imana razlikuje se po ja~ini ukazivanja na kufr. Ne{to na kufr ukazuje direktno, a ne{to indirektno, {to se razumije iz rije~i. Druga vrsta obuhvata stvari koje se vrlo lako uo~e, a i one za koje je potrebno vi{e pa`nje i prou~avanja. Onaj ko po~ini ne{to od prve vrste, za njega se mo`e re}i da je kafir i za to opravdanja nema, izuzev u slu~aju prisile, koju smo ve} objasnili i pod uvjetom da se to ograni~i samo na izgovor jezikom, a nikako i uvjerenje srcem. Isti je slu~aj is pojedinim pojavama koje su bli`e drugoj vrsti, kao {to je onaj ko za sebe tvrdi da je bog, jer to zna~i da on Allahu, d`.{., pripisuje sudruga, iako nije zanijekao bo`anstvo Allaha, d`.{. Tako je i s onim ko sebi pripisuje neko od svojstava Allaha, d`.{., kao {to je, na primjer, dozvoljavanje i zabranjivanje (zakonodavstvo) ljudima. Ili kao {to je onaj ko smatra da je materija vje~na (bez po~etka i kraja), iz ~ega proizilazi da ga Allah, d`.{., nije stvorio, jer se to nikako druga~ije ne mo`e protuma~iti. I to je po svojoj snazi ravno otvorenom kufru. Isti je slu~aj s onim ko ka`e onome ko pori~e postojanje Allaha, d`.{.: “Istinu si rekao”, ili: “To je istina”, jer to nimalo manje ne upu}uje na kufr nego rije~i onoga ko pori~e. Pokazatelj ja~ine ukazivanja na kufr mo`e biti i u~estala pojava djela irije~i, od odre|enog ~ovjeka koji izvode iz imana i ustrajnost u njima. U to spada i ustrajnost ~ovjeka u prijateljevanju s nevjernicima i u~estalost radnji koje ukazuju na to. Op}epoznato je da je nemogu}e na}i opravdanje ~ovjeku koji cijelog svog `ivota stalno ~ini djela i izgovara rije~i koje vode u kufr, ili ukazuju na njegovo zadovoljstvo njime. A {to se ti~e onoga koji u kufr ulazi ne~im {to se podrazumijeva iz njegovih rije~i, ili djela, ili ne~im {to iz toga proisti~e, u takvim slu~ajevima treba biti oprezan, kad se odnose na odre|enog ~ovjeka. Opreznost mora biti sve ve}a ukoliko se obaveznost kufra iz u~injenog ili kazanog smanjuje ili udaljuje. U takvim slu~ajevima uzet }e se u obzir sve okolnosti koje su usko vezane za taj slu~aj.332 Ovakve slu~ajeve mogu razmatrati samo oni koji posjeduju sudstvo i vlast u islamskoj dr`avi. Za to navodimo primjer: Ako bi jedan ~ovjek bacio bilo {ta od Kur’ana u sme}e (ned`aset), taj njegov postupak, bez obzira od koga on bio, po mi{ljenju cjelokupne uleme, doti~nog odvodi u kufr. Jer iz tog ~ina neminovno proisti~e da taj ~ovjek omalova`ava Allahove, d`.{., rije~i. I ako ga neko vidi, ima pravo da ka`e da je to djelo kufr. Ali, on ne smije doti~nog ~ovjeka proglasiti kafirom dok ne sazna najmanje dvije stvari: da li je taj ~ovjek znao da je to {to je bacio dio Kur’ana i da li je znao da ga baca u ned`aset? A ako to sazna, tako {to }e, na primjer, doti~ni potvrditi da on to zna, tek onda mo`e ga smatrati kafirom. Ali, mo`e se desiti da taj ~ovjek bude nepismen i da ne zna {ta je bacio i da nije svjestan na kakvo mjesto je bacio. U tom slu~aju

Iman

161

bi ovo bio otvoreni dokaz da taj ~ovjek nije imao namjeru poniziti Kur’an i njemu se to pra{ta. Zato je obavezna opreznost pri progla{avanju kafirom odre|enig ~ovjeka, izuzev ako uradi ne{to {to je otvoreni kufr koji se ne mo`e ni~im drugim protuma~iti, uz obavezu upozoravanja na sve rije~i i djela koja vode u kufr, ukoliko za njih nema prihvatljivog opravdanja. Tre}e: dva va`na propisa se odnose na onoga ko u~ini kufr. Prvi je dunjalu~ki: primjenu svih propisa na koje ukazuju {erijatski zakoni po pitanju doti~nog, a koji se grade na onome {to se jasno vidi iz postupaka doti~nog bez istra`ivanja onoga {to se u njegovom srcu krije. Kao {to je pogubljenje odmetnika ukoliko se ne pokaje, rastavljanje izme|u njega i njegove supruge, zabrana jedenja mesa koje on zakolje, zabrana udaje za njega i drugo. Sve ovo vezano je za ljudske propise na ovom svijetu i oni se sprovode nad odre|enom osobom. Pojedini od tih propisa spadaju u kompetencije imama (islamskih vladara), kao {to je tra`enje pokajanja i ubistvo. Drugi je propis vezan za ahiret: odmetnik od vjere zaslu`uje vje~nu patnju u d`ehenemskoj vatri. Ovu presudu i njeno izvr{enje nad onim ko je zaslu`uje mo`e izdati i odobriti samo Allah, d`.{. A mi to ne mo`emo znati na ovom svijetu, jer to uop}e ne spada u domen ljudi. Zato niko na ovom svijetu nema pravo tvrditi da zna mjesto nekoga u D`ennetu ili D`ehennemu, izuzev onih (poslanika) kojima je Allah, d`.{., otkrio ne{to od toga, kao {to je Allahov Poslanik, a.s., obradovao desetericu ashaba D`ennetom. Ili kao {to su oni o kojima Kur’an govori da su stanovnici D`ehennema, i za koje je to kazao Allahov Poslanik, a.s. Primjer toga je Ebu-Leheb, o kome Kur’an govori. Mi imamo pravo op}enito kazati: ko zanije~e Allaha, d`.{., ili se odmetne od svoje vjere, on }e vje~no boraviti u vatri i njemu je D`ennet zabranjen. Na ovome se mora zadr`ati musliman i ne smije i}i dalje, jer }e u protivnom pre}i granicu i postati nepravedan i nasilnik. Ve} smo spomenuli {ta o tome ka`e komentator Akaida Tahavije, a sam Tahavije, r.a., ka`e: “I ni za jednog od njih ne ka`emo da }e u}i u D`ennet ili D`ehennem.”333

ZAVR[NA RIJE^

ISLAMSKI STAV PREMA GRE[NICIMA

Iman

165

SAMO GRIJE[ENJE NE IZVODI IZ ALLAHOVE, D@.[., VJERE Ve} smo naveli rije~i Tahavije, Allah mu se smilovao: “Mi nikog od pripadnika na{e Kible ne smatramo nevjernikom zbog grijeha koji po~ini, ukolikoga ne smatra dozvoljenim, i ne ka`emo: ‘Grijeh ne {teti onome ko ga ~ini, ukoliko je mu’mun.’” Imam Newewi, Allah mu se smilovao, ka`e: “Dobro znaj da je stanovi{te ehli sunneta i da pobornici istine od prija{njih i sada{njih generacija muslimana stoje na stanovi{tu da }e onaj, ko umre vjeruju}i u Allaha, d`.{., i ne pripisuju}i Mu druga, sigurno, i u svakom slu~aju u}i u D`ennet. Pa ako bude ~ist od grijeha, tako {to je maloljetan, lud - koji je poludio prije punoljetstva, pokajnik iskrenom tevbom od {irka i drugih grijeha, ukoliko ne po~ini grijeh poslije svoje tevbe i onaj kome je Allah, d`.{., podario da uop}e ne bude isku{an grijesima, svi oni }e u}i u D`ennet, a da uop}e ne u|u u D`ehennem, s tim {to }e i oni pre}i preko njega, uz poznata razmimoila`enja po tom pitanju. A najispravnije mi{ljenje je da }e taj prelaz biti preko }uprije koja }e biti postavljena preko D`ehennema, Allaha, d`.{., molimo da nas sa~uva od njega i od svih ostalih neda}a! A {to se ti~e onih koji budu imali grijeha i umru prije pokajanja, oni }e biti pod milo{}u Allaha, d`.{.; ako bude htio, oprostit }e im i odmah ih uvesti u D`ennet, kao i prvu grupu, a ako bude htio, kaznit }e ih onoliko koliko On ho}e, shodno njihovim grijesima, a zatim }e ih uvesti u D`ennet. Dakle, niko od onih koji umru s tevhidom ne}e vje~no ostati u D`ehennemu, ma koliki grijesi bili. Kao {to ne}e u}i u D`ennet niko od onih koji umru kao nevjernici, ma kolika njihova dobra djela bila. Ovo je, ukratko, stav sljedbenika Istine o ovom pitanju. Mnogo je dokaza iz Kur’ana i sunneta i konsenzusa islamske uleme koji su potvrda ispravnosti ovog pravila. Ti mnogobrojni dokazi iz Kur’ana i sunneta, koji su tevaturom preneseni, izvor su nepobitnog znanja o tome. Kad smo ve} utvrdili ovo pravilo, onda }emo sve hadise koji se prenose na tu temu prema njemu uzimati.334 Pa ako nai|emo na hadis koji se na prvi pogled suprotstavlja ovom pravilu, du`ni smo ga protuma~iti u skladu s njime, kako bismo na taj na~in uskladili {erijatske dokaze.335 Onaj, dakle, ko umre s imanom, nakon {to je iskreno svojim srcem {ehadet donio, sigurno }e u D`ennetu zavr{iti i u vatri ne}e vje~no boraviti, bez obzira koliki njegovi grijesi

166

Iman

bili, ukoliko ih ne bude smatrao dozvoljenim, ili poricao ne{to od op}epoznatih islamskih stvari, ili uradio ne{to ~ime poni{tava svoj kelimei {ehadet, o ~emu smo detaljno govorili. Dakle, samo grije{enje nije dokaz poni{tavanja kelimei {ehadeta i nije uzrokom vje~nog boravka u vatri. Na ovo pravilo upu}uju mnogi hadisi koji govore o tome da je D`ennet kona~no boravi{te svih onih koji iskreno svojim srcem donesu kelimei {ehadet. Jer, njime ukazuju na tevhid i prihvatanje Poslanika, a.s., sa svim onim s ~ime je do{ao. Pojedini od ovih hadisa jasno ukazuju na to da ~ak i veliki grijesi, sami po sebi, nisu razlog neulaska u D`ennet na kraju, pa makar vjernik bio ka`njem zbog njih. Evo nekih hadisa o tome: 1 - ‘Usman, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: “Ko umre vjeruju}i da nema drugog boga, osim Allaha, u}i }e u D`ennet.”336 2 - Ebu Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: “’Svjedo~im da nema drugog boga, osim Allaha, i da sam ja Allahov poslanik’, rije~i su koje }e svakog onog ako Allaha, d`.{., sretne s njima, nimalo u njih ne sumnjaju}i, uvesti u D`ennet.”337 3 - ‘Ubade bin Samit, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: “Ko ka`e: ‘Svjedo~im da nema drugog boga, osim Allaha, Njemu niko nije ravan, da je Muhammed Njegov rob i poslanik, da je ‘Isa Allahov rob, sin Njegove robinje i Njegova rije~ koju je poslao Merjemi, i da je on od Njegovog duha, da je D`ennet istina, da je D`ehennem istina’, Allah, d`.{., }e ga uvesti u D`ennet na koja god, od njegovih osam vrata, `eli.” U drugom rivajetu stoji: “Uvest }e ga u D`ennet ma koliko mala njegova dobra djela bila.”338 4 - El - ‘Abbas bin Abdul Muttalib, r.a., prenosi da je ~uo Allahovog Poslanika, s.a.v.s., kada je rekao: “Slast imana je okusio onaj ko je zadovoljan Allahom kao svojim gospodarom, islamom kao svojom vjerom i Muhammedom, a.s., kao svojim poslanikom.”339 5 - Stanovnici D`enneta }e u}i u D`ennet, a stanovnici D`ehennema u D`ehennem, a zatim }e Allah, d`.{., re}i: “Izvedite iz njega svakog u ~ijem srcu ima imana koliko zrno goru{ice.”340 6 - Prenosi se da je Ma’rur bin Suvejd rekao: “^uo sam Ebu-Zerra kako prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: ‘Do{ao mi je D`ibril i donio radosnu vijest, rekav{i da }e svako onaj ko od tvog ummeta umre ne pripisuju}i druga Allahu, u}i u D`ennet’, pa sam mu ja rekao: ‘I ako bude ~inio blud i krao?’ On odgovori: ‘I ako bude ~inio blud i krao.’”341 Imam Newewi, u komentaru ovoga hadisa, veli: “{to se ti~e presude Poslanika, a.s., da }e onaj ko umre u {irku u}i u D`ehennem, a onaj ko umre ne ~ine}i {irk u D`ennet, u tome su saglasni svi muslimani. {to se ti~e ulaska mu{rika u D`ehennem, to se odnosi na sve mu{rike op}enito; oni }e u}i u njega i u njemu vje~no boraviti. I u tome nema razlike izme|u kitabije, Jevreja ili kr{}anina i izme|u idolopoklonika i ostalih nevjernika. I kod pobornika istine nema razlike izme|u onoga koji ne vjeruje iz inada i drugih, niti izme|u onih koji su na

Iman

167

suprotnom pravcu od muslimana i onih koji se pripisuju islamu, ali se ustanovilo da su oni u~inili kufr na bilo koji na~in. A {to se ti~e ulaska u D`ennet onog ko nije {irk u~inio, to je isto tako neprikosnovena stvar. Me|utim, ako ne bude ~inio velike grijehe i nije umro u njima bez pokajanja, u}i }e u D`ennet odmah, a ako bude ~inio velike grijehe i umro na tome prije nego {to se pokaje on }e biti pod milo{}u Allaha, d`.{., pa ako mu oprosti, u}i }e u D`ennet odmah, a ako ne, bit }e ka`njen vatrom a zatim }e biti izveden iz nje i ostati u D`ennetu vje~no... A {to se ti~e rije~i Poslanika, a.s.: “I ako bude ~inio blud i krao”, one su dokaz za stav ehli sunneta da se ne mo`e tvrditi da }e grije{nici obavezno u}i u D`ehennem i da }e oni, iako u|u u D`ehennem, iza}i iz njega i zavr{iti u D`ennetu vje~no.”342 [to se ti~e hadisa na koje ukazuje imam Newewi u ve} navedenom citatu: “Pa ako ~ujemo za hadis koji je suprotan spomenutom pravilu, du`ni smo ga protuma~iti u svjetlu tog pravila kako bismo suglasili {erijatske dokaze” koji se mogu svrstati u nekoliko vrsta. Jedan dio njih po svom prvotnom zna~enju ukazuje da ~ovjek koji ~ini pojedine velike grijehe izlazi iz imana. Drugi dio sadr`i odricanje Allahovog Poslanika, a.s., od onoga ko po~ini odre|ene grijehe i tre}a grupa u kojoj se pojedini grijesi nazivaju kufrom i {irkom.343 Od tih hadisa spominjemo slijede}e: 1 - “Psovanje muslimana je fisk (grijeh), a borba protiv njega je kufr.”344 2 - “Nemojte se, nakon mene, povratiti u kufr ubijaju}i jedni druge!”345 3 - “Ko se zakune ne~im drugim, mimo Allaha, u~inio je {irk.”346 4 - “Dvije stvari ukoliko se na|u kod ljudi odvedo{e ih u kufr: omalova`avanje nekoga zbog porijekla i naricanje za umrlim.”347 5 - “Kad ~ovjek ~ini zinaluk, prestaje biti vjernik dok je u tom ~inu, kad krade, prestaje biti vjernik dok je u kra|i, kada pije alkohol, prestaje biti musliman dok to ~ini, a poslije toga mo`e u~initi pokajanje.”348 6 - “Ko digne oru`je protiv nas, nije od nas; ko nas vara, nije od nas.”349 7 - “Nije od nas onaj ko se udara po obrazima, cijepa odje}u ili poziva u bilo {ta od d`ahilijeta.”350 Ima jo{ hadisa koji su sli~ni ovima i njih niko nije bukvalno shvatio, osim Harid`ija, koji smatraju nevjernikom po~inioca velikih grijeha. A ehli sunnet zauzima stav da se svi ovi hadisi moraju protuma~iti u skladu s navedenim pravilom. U ovoj mjeri je saglasna ulema ehli sunneta, ali se razilaze po pitanju tuma~enja tih hadisa: Neki od njih smatraju da se pod kufrom u ovim hadisima misli na kufr ni’me (poricanje Allahove, d`.{., blagodati), a ne kufr koji izvodi iz dina. Neki od njih smatraju da se ovim hadisima `eli samo ukazati na veli~inu i opasnost od spomenutih grijeha. Neki, pak, smatraju da se kufr u spomenutim hadisima odnosi na onoga ko grijehe o kojima govore smatra dozvoljenim. Pa ko dozvoli bilo {ta od tih grijeha, postaje nevjernikom, otpadnikom. A me|u

168

Iman

njima ima i onih koji to druga~ije promatraju, pa svaki od tih hadisa tuma~e shodno pravilu koje smo spomenuli kod ehli sunneta (da po~inioci velikih grijeha ne}e ostati vje~no u D`ehennemu) i oni se ne dr`e jednog op}eg tuma~enja koje va`i za sve hadise. A neki od njih smatraju da se ovim hadisima `eli ukazati na djela i rije~i koji su rezultat kufra, a ne imana, i da ih iman ne zahtijeva, nego, naprotiv, zahtijeva udaljenost od njih.351 Imam Ebu-‘Ubejd el-Kasim bin Selam, r.a., nakon {to je spomenuo neka od spomenutih tuma~enja i njihovu slabost, ka`e: “Ono {to mi smatramo o ovom pitanju je da grijesi ne bri{u iman i ne vode u kufr, nego oni nije~u ispravnost i iskrenost imana kojim Allah, d`.{., opisuje mu’mine i to im uvjetuje na vi{e mjesta u Kur’anu.” Allah, d`.{., ka`e: “Allah je od vjernika kupio `ivote njihove i imetke njihove u zamjenu za D`ennet koji }e im dati - oni }e se na Allahovom putu boriti, pa ubijati i ginuti. On im je to zbilja obe}ao u Tevratu i Ind`ilu i Kur‘anu -, a ko od Allaha dosljednije ispunjava obe}anje svoje? Zato se radujte pogodbi svojoj koju ste s Njim ugovorili, i to je veliki uspjeh. Oni se kaju, i Njemu klanjaju, i Njega hvale, i poste, i molitvu obavljaju, i tra`e da se ~ine dobra djela, a od nevaljalih odvra}aju i Allahovih propisa se pridr`avaju. A vjernike obraduj!” (Et-Tevbe, 11-12) “Ono {to `ele - vjernici }e posti}i, oni koji namaz svoj ponizno obavljaju.” Do rije~i Allaha, d`.{.: “I koji namaze svoje na vrijeme obavljaju, - oni su dostojni nasljednici, koji }e D`ennet naslijediti, oni }e u njemu vje~no boraviti.” (El-Mu‘minun, 1-11) “Pravi vjernici su samo oni ~ija se srca strahom ispune kad se Allah spomene, a kad im se rije~i Njegove kazuju, vjerovanje im pove}avaju i samo se na Gospodara svoga oslanjaju, oni koji namaz obavljaju i dio od onoga {to im Mi dajemo, udjeljuju. Oni su, zbilja, pravi vjernici, - njih po~asti, i oprost, i obilje plemenito kod Gospodara njihova ~ekaju.” (El-Enfal, 2-4) Ebu-‘Ubejd veli: “Ovi ajeti obja{njavaju i detaljno razla`u svojstva imana koja se tra`e od vjernika, i negiraju grijehe povezane s imanom. Zatim ih hadisi koji govore o osobinama vjernika jo{ vi{e obja{njavaju. Po{to su se grijesi pomije{ali s imanom koji se ve`e za druge stvari, a ne za njih, onda se mo`e re}i da to nisu uvjeti koje je Allah, d`.{., postavio vjernicima, niti su znaci koji ukazuju na vjernike, te se od takvih negira istinski (nenatrunjeni) iman, ali se ne pori~e ime. Pa ako neko upita: ‘Kako je to mogu}e da ka`emo za nekoga da nije vjernik, ali da ime imana ostaje pri njemu?’, odgovorit }e mu se da je to poznato u arapskom jeziku i nije uop}e ~udno da se nije~e posao onoga koji ga je uradio, ako taj njegov posao nije bio kakav treba. Zar nisi ~uo da oni ka`u nekome koji je ne{to slabo i nestru~no uradio: ‘Ti nisi ni{ta uradio, niti si {ta napravio.’ Dakle, u ovom slu~aju negira se kvalitet posla, a ne sam posao. On je, dakle, kod njih radnik samo formalno (po imenu), a nije radnik

Iman

169

po kvalitetu. Arapi imaju obi~aj kazati i vi{e od toga, kao {to je slu~aj sa onim ko je neposlu{an svojim roditeljima i koji ih ~ak i ezijjeti, oni za njega da uop}e nije dijete (svojih roditelja), iako znaju da je on njihov. Isto tako ka`u za brata i `enu...” Zatim, Ebu-‘Ubejd ka`e: “Isti je slu~aj i s hadisima u kojima se Poslanik, a.s., odri~e odre|enih gre{nika. Oni su kao rije~i onoga ko ka`e: ‘Ko uradi to i to, nije od nas.’ I smatramo da nema ni{ta od grijeha {to bi bilo razlogom odricanja od Poslanika, a.s., i njegovog ummata. Nego to, kod nas, zna~i da doti~ni (gre{nik) nije pokoran nama, niti se ugleda na nas, niti po{tuje na{e propise... A {to se ti~e hadisa u kojima se spominje {irk i kufr, i da grijesi vode u njih, oni kod nas nemaju zna~enje da ti grijesi ne rezultiraju kufrom i {irkom koji poni{tava iman vjernika, nego se njima ho}e re}i da su spomenuti grijesi obi~aji i osobine nevjernika i mu{rika.”352 Postoji i nekoliko nepobitnih {erijatskih dokaza i indicija koji upu}uju na to da je nu`no alegori~no tuma~enje ovih hadisa: Prvo: mnogi su hadisi koji nedvosmisleno ukazuju na to da gre{nici ne}e ostati vje~no u D`ehennemu, nego }e njihov kraj biti u D`ennetu. Bilo nakon privremene patnje u D`ehennemu, bilo nakon oprosta i pomilovanja od Milostivog, Samilosnog, a ve} smo neke od tih hadisa naveli. U nekom od njih se spominju grijesi koji su po svojoj stvarnosti ve}i od pojedinih djela koja se u nekim hadisima nazivaju kufrom. Zinaluk i kra|a su ve}i grijesi od psovanja vjernika i gatanja i od naricanja za umrlim koji se nazivaju kufrom. Drugo: da su te stvari koje se spominju u pojedinim hadisima kao kufr uzrok otpadni{tva, onda bi se prema takvima postupilo po propisu u kome su saglasni svi muslimani, a o kome je Poslanik, a.s., u sahih hadisu rekao: “Ko promijeni svoju vjeru, ubijte ga!” 353 Isto tako nalazimo da je Allah, d`.{., propisao odsijecanje ruke za kradljivca, a za bludnika i onoga koji potvori muslimana za blud, bi~evanje, a da po~inioci spomenutih grijeha postaju nevjernicima, njima ne bi bilo druge presude do ubistvo. Pa da su nevjernici, ne bi im kazna bila odsijecanje ruke i bi~evanje, i ne bi se primilo pra{tanje ubici od rodbine ubijenog, jer se po pitanju odmetnika ne prima oprost ni od kog na ovom svijetu. A dokazi iz Kur’ana, Sunneta i konsenzusa islamske uleme ukazuju da se bludnik, kradljivac i onaj koji potvori drugog, ne ubijaju, nego se nad njima primijenjuju spomenuti {erijatski propisi, {to ukazuje da oni nisu odmetnici od vjere.354 Tre}e: U Kur’anu nalazimo ajete u kojima Allah, d`.{., po~inioca velikih grijeha svrstava u vjernike i pripisuje mu svojstva imana i bratstvo po imanu.355 Allah, d`.{., ka`e: “O vjernici! Propisuje vam se odmazda za ubijene...” Sve do Allahovih, d`.{., rije~i: “A onaj kome rod njegovog (ubijenog) brata oprosti, neka oni velikodu{no postupe...” (El-Bekare, 178) Allah, d`.{., dakle, u ovom ajetu ne smatra ubicu izvan grupe vjernika i ~ini ga bratom rodbine ubijenog, a bez sumnje je da se misli na bratstvo po vjeri.356

170

Iman

Isto tako, Allah, d`.{., ka`e: “Ako se dvije skupine vjernika sukobe, izmirite ih...”, sve do Allahovih, d`.{., rije~i: “Vjernici su samo bra}a, zato pomirite va{a dva brata...” (ElHud`urat, 9-10)

PRIPADNICI EHLI SUNNETA PRIZNAJU KAZNE KOJE SU SPOMENUTE ZA ODRE\ENE GRIJEHE Iako pripadnici ehli sunneta smatraju da veliki grijesi ne odvode svoga po~inioca u kufr ukoliko ne budu popra}eni nekim od stvarnih njegovih uzroka, oni, u isto vrijeme, ne ka`u da grijesi ne {tete imanu, kao {to to tvrdi sekta murd`ia. Oni smatraju da grijeh uop}e ne {teti njegovom po~iniocu, ukoliko je on vjernik. Ovo je stav koji je suprotan Kur’anu i sunnetu Allahovog Poslanika, a.s., jer je Allah, d`.{., obavijestio o kaznama na onom svijetu za mnoge grijehe i zabranjene stvari. Pripadnici ehli sunneta smatraju da grijesi prouzrokuju kaznu patnju kojom Allah, d`.{., u Kur’anu i preko Svog Poslanika, a.s., prijeti njihovim po~iniocima. I da oni utje~u na iman, njegovu ja~inu i slabost, a ne na njegov opstanak ili odlazak, a mo`e se desiti da stalno grije{enje odvede ~ovjeka u kufr i riddet, ukoliko doti~ni porekne bilo {ta od onoga s ~ime je do{ao Poslanik, a.s., kako bi opravdao svoje prohtjeve i strasti. A i zbog toga {to slije|enje strasti i ~injenje grijeha u velikoj mjeri umrtvljuje srce, sve dok ga ne dovede do smatranja grijehe dozvoljenim i uvede u kufr. Allah nas sa~uvao od toga! Murd`ie se u svom stavu povode za ve} citiranim hadisima, u kojima se ka`e da }e onaj ko umre u tevhidu u}i u D`ennet, kao {to je hadis: “Ko umre, a zna da nema drugog boga, osim Allaha, u}i }e u D`ennet”357 , te su pomislili da njegov ulazak u D`ennet zna~i da on ne}e biti ka`njen. Me|utim, te dvije stvari uop}e ne zavise jedna od druge, jer Allah, d`.{.m mo`e kazniti vjernika onoliko koliko bude htio da se kazni, a zatim ga uvesti u D`ennet.358 A mo`da se i dr`e rije~i Allaha, d`.{.: “Onima koji vjeruju i dobra djela ~ine nema nikakva grijeha u onome {to oni pojedu i popiju kad se klone onoga {to im je zabranjeno i kad vjeruju i dobra djela ~ine, zatim se Allaha boje i vjeruju i onda se grijeha klone i dobro ~ine.” (El-Maide, 93) A zna se da je ovaj ajet objavljen zbog onih ashaba koji su umrli prije zabrane alkohola, jer nisu bili du`ni da ga se klone prije nego {to je zabranjen, {to je preneseno u povodu objave ovog ajeta. Prenosi se da su Abdullah bin Kudame, i jo{ neki, pili alkohol nakon

Iman

171

njegove zabrane, pravdaju}i se navedenim ajetom. Kad je to stiglo do ‘Umera, r.a., on se saglasio s Alijom, r.a., i ostalim ashabima da se oni, ukoliko priznaju da je alkohol zabranjen, bi~uju, a ako ne, da se ubiju. Pa je ‘Umer rekao Kudametu: “Da si ti istinski povjerovao i ~uvao se grijeha i radio dobra djela, ne bi pio alkohol!” Jer je ovaj ajet objavljen nakon {to su neki od ashaba poslije Bitke na Uhudu i zabrane alkohola upitali: “[ta }e onda biti s na{im drugovima koji su umrli, a pili alkohol?” Pa je Allah, d`.{., objavio ovaj ajet i objasnio da oni koji su radili ne{to od zabranjenih djela prije njihove zabrane, ne}e biti ka`njeni za to ako su bili vjernici muttekije koji ~ine dobra djela.359

VELIKI GRIJESI To je islamski stav spram grijesima, malim ili velikim: Allah, d`.{., i Njegov Poslanik, a.s., upozoravaju na njih, te je vjernik du`an da stalno ja~a svoj takvaluk i da ga {to vi{e izgra|uje, da se kloni onoga {to je Allah, d`.{., zabranio i da se ne opusti govore}i: “Sitnica!”, jer Allah, d`.{., ka`e: “Onaj ko radi zlo, bit }e ka`njen za to i ne}e na}i, osim Allaha, ni za{titnika ni pomaga~a.” (En-Nisa‘, 123) A Allahov Poslanik, a.s., ka`e: “Kada gre{nik u~ini neki grijeh, on mu ostavi crnu ta~ku na njegovom srcu, pa ako se pokaje i zatra`i oprost, njegovo srce se o~isti, a ako se ne pokaje, ona se pove}a dok potpuno ne prekrije njegovo srce.”360 Ta ga crna ta~ka potpuno prekrije i zatvori i to je ran (naslaga) o kojoj Allah, d`.{., u Kur’anu govori, kada ka`e: “Ono {to su uradili, prekrilo je srca njihova.” (El-Mutaffifun, 14) Neko od uleme je rekao: “Nemoj gledati u bezna~ajnost grijeha, nego gldaj prema kome grije{i{.” A Hasan el-Basri rekao je: “Klonjenje od grijeha je lak{e nego tra`enje oprosta.”361 To potvr|uju i rije~i Poslanika, a.s., u sahih hadisu: “Klonite se onoga {to sam vam zabranio, a izvr{avajte ono {to sam vam naredio, koliko ste u stanju.”362 Pogledaj kako je Poslanik, a.s., izvr{avanje naredbi uvjetovao mogu}nostima, {to nije u~inio sa zabranama, ukazuju}i na njihovu veliku opasnost i nedoli~nost onoga ko ih ~ini, i da se mora ulo`iti sav trud kako bi se njih klonili. Fudajl bin ‘Ijad ka`e: “U istoj mjeri u kojoj se tebi grijeh ~ini neznatnim, on postaje velikim kod Allaha, a ako se kod tebe pove}a svijest o njegovoj opasnosti, u istoj mjeri se on smanjuje kod Allaha.” Ashabi bi imali obi~aj kazati: “Grijesi su po{ta kufra.”363 Zbog toga {to mno{tvo grijeha otvr|uje srce i iz njega vadi svako dobro, te ~ovjek ~ini sve {to `eli i {ta mu na um padne, i {ejtana uzme za svog prijatelja, mimo Allaha, a on ga navodi i na zlo navra}a, a odvra}a od dobra i s njim ne}e biti zadovoljan dok ga ne odvede u kufr, ukoliko to bude u stanju. I pored toga, Allah, d`.{., je posebno naglasio opasnost pojedinih grijeha i zaprijetio

172

Iman

onima koji ih budu ~inili najte`om kaznom. Isto tako je i Poslanik, a.s., obavijestio o pojedinim grijesima, da oni spadaju u (mubikat) velike grijehe koji odvode u propast i neke od njih nabrojao u pojedinim sahih hadisima i nazvao ih velikim grijesima. Evo nekih od njih: 1 - Abdurrahman bin Ebi-Bekrete prenosi od svoga oca, koji je rekao: “Bili smo kod Allahovog Poslanika, a.s., kada je rekao: ‘Ho}ete li da vas obavijestim o najve}im grijesima? (tri puta) Pripisivanje druga Allahu, d`.{., neposlu{nost prema roditeljima, krivo svjedo~enje.’ Poslanik, a.s., bio je naslonjen, pa se ispravio sjede}i i neprestano ponavljao ovo zadnje, dok nismo rekli: ‘Da ho}e u{utjeti.’”364 2 - Ebu Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: “^uvajte se sedam upropa{}uju}ih grijeha! Neko je rekao: ‘O Allahov Poslani~e, koji su to grijesi?’ On odgovori: ‘Pripisivanje druga Allahu, d`.{., sihr, ubijanje ~ovjeka bez opravdanog razloga, haranje imetka siro~eta, kamata, povla~enje sa bojnog polja i potvora ~ednih i po{tenih mu’minki.’”365 3 - ‘Abdullah bin ‘Amr bin ‘As, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: “U velike grijehe spada i psovanje svojih roditelja.” Neko upita: “O Allahov Poslani~e, zar ima neko da psuje svoje roditelje?” On odgovori: “Da, opsuje oca nekom ~ovjeku, pa ovaj opsuje njemu, i opsuje majku nekog ~ovjeka, a on opsuje njemu.”366 Ima jo{ hadisa u kojima se spominju pojedini grijesi i nazivaju velikim grijesima. Me|utim, svim tim hadisima se ne `eli svesti njihov broj na spomenute brojeve.367 I vjerovatno je razlog nespominjanja odre|enog broja tih grijeha taj da se ljudi ~uvaju i klone svih grijeha, boje}i se da neki od njih ne budu veliki grijesi. Ali, ve}ina prija{nje, a i sada{nje, uleme pravi razliku izme|u velikih i malih grijeha, bez sumnje da je svaki grijeh suprotan nare|enju Allaha, d`.{., ili Njegovoj zabrani. A raditi suprotno nare|enju Allaha, d`.{., je veoma ru`no. s obzirom na uzvi{enost i veli~inu Allaha, d`.{., ali neki grijesi su ve}i od drugih.

DEFINICIJA VELIKOG GRIJEHA I NJEGOV KRITERIJ Ulema se razilazi po piatanju definicije velikog grijeha i na~ina njegovog razlikovanja od malog grijeha.368 Me|utim, veliki broj njih daje prednost stanovi{tu da je veliki grijeh svaki grijeh koji prouzrokuje odre|enu {erijatsku kaznu, ili prijetnju vatrom zbog njega, ili prokletstvo i srd`bu. Ovo mi{ljenje se prenosi od Ibn ‘Abbasa, r.a. i Hasana el-Basrije, r.a.369 A EbuHamid el-Gazali, r.a., ka`e: “Svaki grijeh kojeg ~ovjek ~ini bez osje}aja straha, gri`e savjesti i kajanja, kao {to je onaj ko to olahko ~ini i kome su grijesi postali navika; sve {to se ~ini od grijeha olahko i bez gri`nje savjesti je veliki grijeh. A ono {to se odnosi na gre{ku u izgovoru

Iman

173

i pona{anju u momentu slabosti osje}aja takvaluka, ali je popra}eno kajanjem koje umanjuje slast grijeha, ne naru{ava ~ovjekovo po{tenje i ne spada u velike grijehe.”370 Smatramo da je uputno na{em ~itaocu prenijeti veoma lijepe i razumljive rije~i, o razlici izme|u malog i velikog grijeha, ~uvenog imama {ejha El-‘Izz bin ‘Abdus Selama, iz njegove knjige (El-Kava’id), gdje ka`e: “Ako `eli{ saznati razliku izme|u malih i velikih grijeha onda uporedi te`inu posljedica doti~nog grijeha sa grijesima za koje je navedeno da spadaju u velike, pa ako budu manje od najmanjeg spomenutog velikog grijeha onda on spada u male grijehe, a ako se izjedna~e s posljedicama najmanjeg spomenutog od velikih grijeha, ili budu ve}e od njih, onda spada u veliki grijeh. Pa ko bude psovao Allah, d`.{., ili Poslanika, a.s., ili omalova`avao poslanike, a.s., ili zanijekao bilo kojeg od njih... ili baci musaf u sme}e, to spada u najve}e grijehe, iako {erijat nije otvoreno spomenuo te slu~ajeve. Isti je slu~aj kad bi neko zatvorio `enu muslimanku i omogu}io nekome da s njom blud ~ini, ili zatvorio muslimana i omogu}io da ga neko ubije, jer nema sumnje da su posljedice toga daleko ve}e nego posljedice vezane za haranje imetka siro~eta, {to je navedeno me|u velikim grijesima. Isti je slu~aj ako bi neko nevjernicima otkrio slabosti muslimana znaju}i da }e ih oni pobiti nakon toga, porobiti njihove `ene i djecu, zaplijeniti njihove imetke i poru{iti njihove ku}e. Njegovo prouzrokovanje svega navedenog je daleko ve}e nego {to }e prouzrokovati svojim neopravdanim povla~enjem s bojnog polja, iako je to svratano u veliki grijeh. [erijat navodi krivo svjedo~enje i haranje imetka jetima me|u velikim grijesima. Ako je to slu~aj s velikom koli~inom, to je sasvim jasno. Me|utim, ako se radi o neznatnoj koli~ini, opet se to mo`e smatrati velikim grijehom, kako bi se sprije~ila ta vrsta grijeha, kao {to je haram i veliki grijeh popiti makar jednu kap alkohola, iako to ne mora prouzrokovati nikakvu {tetu... A usporedba izme|u fesada koje prouzrokuju grijesi je precizna i to mo`e samo onaj kome Allah, d`.{., u tome pomogne. A ustanoviti jednakost te`e je nego ustanoviti razliku i to se mo`e odre|ivati samo pribli`no.”371 Zatim ka`e: “Jedan dio uleme veliki grijeh definira na slijede}i na~in: svaki grijeh koji je propra}en prijetnjom (Allaha, d`.{.), ili odre|enom kaznom, ili prokletstvom, spada u velike grijehe... Pa je ubistvo vjernika veliki grijeh, jer je propra}eno prijetnjom i prokletstvom. Napadanje putnika, blud, kra|a i potvora su veliki grijesi, zato {to oni prouzrokuju {erijatski odre|enu kaznu. Isto tako, svaki grijeh ~ija {teta odgovara veli~ini grijeha koji su propra}eni prijetnjom, prokletstvom, ili odre|enom kaznom, ili je prevazilazi, smatra se velikim grijehom.”372

174

Iman

PRIMJER POJEDINIH VELIKIH GRIJEHA Iz navedenog vidi{, dragi ~itao~e, da su pravila pomo}u kojih razlikujemo velike od malih grijeha samo pribli`na, i da se u ajetima i hadisima navode pojedini veliki grijesi, a u drugim neki od malih grijeha. Me|utim, postoje jo{ mnogi i veliki i mali grijesi kojih se treba{ ~uvati, a posebno ulo`iti sav svoj trud da se sa~uva{ od onih grijeha koji su jasno definirani u {erijatu kao veliki grijesi. Isto tako i s onim grijesima koje ulema smatra velikim. I nipo{to ne smatraj bilo kakav grijeh bezna~ajnim, i nemoj ga olahko shvatati, i nemoj ustrajati u grijehu, ma koliko on mali bio, jer je ulema jasno kazala da ustrajnost u malim grijesima odgovara velikom grijehu. Jer, ustrajnost u malim grijesima ukazuje na neodgovorno shvatanje vjere i na olahko kr{enje Allahovih, d`.{. nare|enja. Ovdje }emo spomenuti neke od velikih grijeha, koje navodi Ibn-Had`er el-Hejtemi u svom vrijednom djelu (Ez-Zevad`ir ‘an iktirafil kebair): “Veliki {irk, Allah nas sa~uvao od njega, mali {irk - licemjerje, srd`ba zbog batila, mr`nja i zavidnost, kibur, umi{ljenost, oholost, varanje, nifak, razbojni{tvo, okretanje od ljudi iz oholosti i njihova poni`avanja, pohlepa, ljutnja na Allahovu Odredbu, ugledanje u bogata{e i njihovo veli~anje zbog bogatstva, ismijavanje siromaha zbog njihovog siroma{tva, natjecanje u sticanju ovodunjalu~kog imetka i hvalisanje njime, ukra{avanje stvorenja onim ~ime se nije dozvoljeno ukra{avati, dodvoravanje, u`ivanje u hvali za ono {to nije u~inio, ljutnja zbog ne~eg drugog osim Allahove vjere, neodgovornost prema obavezama Allahu, d`.{., i Njegovim nare|enjima, slije|enje strasti i okretanje od istine, lo{e sumnje prema muslimanu, neprihvatanje istine, ukoliko ona do|e s ne~im {to je suprotno ljudskim `eljama i prohtjevima, ili ukoliko do|e od onoga koga on ne voli, radost pri ~injenju grijeha i upornost u njemu, zaborav na Allaha, d`.{., i budu}i svijet, osje}aj sigurnosti od Allahove kazne, utonulost u grijehe, lo{e mi{ljenje o Allahu, d`.{., gubljenje nade u Njegovu milost, stjecanje nauke zbog ovodunjalu~ke koristi, tajenje nauke, nepostupanje po znanju, namjerno laganje na Allaha, d`.{., ili na Njegovog Poslanika, a.s., uvo|enje lo{eg obi~aja me|u ljudima, ostavljanje Sunneta Poslanika, a.s., neizvr{avanje obe}anja, ljubav i simpatija prema nasilnicima i gre{nicima, mr`nja dobrih ljudi i njihovo uznemiravanje, izgovaranje i {irenje rije~i koje prouzrokuju fesad i {tetu koja ljuti Allaha, d`.{., zadovoljstvo velikim grijehom i pomaganje u njegovom vr{enju i vr{enje zlih i pokvarenih djela, kako bi ga se bojali ljudi; zaboravljanje Kur’ana (koji se znao napamet), prepirka i sva|a, poku{aj pobjede nad Kur’anom i vjerom, nepodapiranje poslije male nu`de i neotklanjanje ostataka mokra}e s tijela i odje}e, otkrivanje sramotnih dijelova tijela izuzev u nu`di, odnos sa `enom koja je u hajzu, namjerno izostavljanje namaza, svjesno odga|anje namaza do iza njegovog pravog vremena, ili njegovo obavljanje prije nastupa vremena bez opravdanog razloga, kao {to je putovanje i bolest, predvo|enje

Iman

175

u d`ematu ljudi za koje zna{ da to ne vole, razdvajanje safa u namazu i njegovo poravnavanje, preticanje imama u namazu, klanjanje na kaburovima, paljenje svije}a na njima i njihovo doticanje, putovanje `ene bez mahrema, odga|anje puta ili povratka sa njega gataju}i u ne{to, ostavljanje d`uma-namaza u d`ematu bez {erijatski opravdanog razloga, guranje kroz safofe u d`amiji za vrijeme d`ume, no{enje svile mu{karcima bez opravdanog razloga za to i ki}enje zlatom, ili srebrom, mimo prstena, opona{anje `ena u onome {to je poznato kao `ensko, bilo to u no{nji, govoru, kretanju i sl. i obratno, oholost, naprasito hodanje, udaranje po obrazima (naricanje), cijepanje odje}e i naricanje, proklinjanje, jadikovanje prilikom nevolje, neudjeljivanje zekata ili njegovo odga|anje nakon {to je postao obaveza, bez {erijatski opravdanog razloga, {krto opho|enje ~ovjeka sa svojim du`nikom, iako zna da je u lo{oj materijalnoj situaciji, stalno isticanje sadake koju je udijelio, zabrana vi{ka vode ko ju je potreban i ko je u nu`di, ostavljanje posta u bilo kojem dijelu ramazana, mr{enje za vrijeme ramazanskog posta bez {erijatski opravdanog razloga, kao {to je putovanje i bolest, post za vrijeme dva Bajrama i tri dana nakon Arefata, ostavljanje had`a iako je mogu}an, pijenje ili jedenje onoga {to opija: alkohola, ha{i{a, opijuma i sl., jedenje svinjskog mesa i krepaline, uzimanje ili davanje kamate, ili na bilo koji na~in u~estvovanje u njoj (pisanjem, svjedo~enjem, pomaganjem i sl.), sticanje imetka nedozvoljenim na~inom trgovine i ostalim vidovima zabranjene zarade, skladi{tenje robe u velikim koli~inama kako bi poskupila, varanje u prodaji, rasturanje robe la`nom zakletvom, umanjivanje na vagi i sl., odga|anje vra}anja duga, bez opravdanog razloga, onoga ko ga je u stanju vratiti, haranje imovine jetima (siro~eta), tro{enje imetka u haram stvari, gradnja bez potrebe, samo iz oholosti i ponosa, varanje partnera u poslu i svog zamjenika, bespravno otimanje tu|eg imetka, ka{njenje s isplatom radnika ili odbijanje da se isplati nakon {to su zavr{ili dogovoreni posao, prisvajanje zajedni~ke imovine i branjenje da se njome koriste putnici namjernici, poricanje emaneta koji su mu dati na ~uvanje ili na uslugu pod kiriju, i ostalo.” Ibn-Had`er spomenuo je jo{ mnoge druge stvari, te ti preporu~ujemo da pro~ita{ njegovu knjigu.373

UZROCI OSLOBA\ANJA KAZNE ZA GRIJEHE Ako ~ovjek - vjernik padne u grijeh, Allah, d`.{., mu je otvorio vrata Svoje milosti, kako bi se spasio kazne od tih grijeha, ukoliko se iskreno pokaje i Allaha bude bojao. Pojedini alimi su sabrali sve ajete i hadise u kojima se govori o na~inima osloba|anja od kazne za grijehe, a mi }emo ovdje, ukratko, navesti rezultat toga kod komentatora Tahavijinog Akaida, koji ka`e: “Za po~inioca grijeha spada d`ehenemska kazna zbog desetak razloga koje smo saznali iz Kur’ana i sunneta.” Zatim je spomenuo slijede}e:

176

Iman

Prvi uzrok: pokajanje, jer je Allah, d`.{., rekao: “A njih smijeni{e zli potomci, koji molitvu napusti{e i za po`udama po|o{e; oni }e sigurno zlo pro}i; ali oni koji su se pokajali, i vjerovali, i dobro ~inili, njima se ne}e nikakva nepravda u~initi, oni }e u D`ennet u}i.” (Merjem, 59-60) “Oprostit }u samo onima koji se pokaju i poprave, i to javno ispolje, a Ja primam pokajanje i Ja sam milostiv.” (El-Bekare, 160) Tevba koja bri{e kaznu je iskrena tevba koja dopire iz srca, a ne tevba koja se svodi samo na izgovaranje jezikom. I nju prati duboko kajanje za po~injene grijehe i ~vrsta odluka da se vi{e ne}e njima vratiti, uz ~injenje dobrih djela. Cijeli muslimanski ummet saglasan je da je pokajanje uzrokom oprosta i brisanja kazne, i da ni{ta drugo ne mo`e biti uzrokom oprosta svih grijeha, osim tevbe (pokajanja). Allah, d`.{., ka`e: “Reci: ‘O robovi moji, koji ste se prema sebi ogrije{ili, ne gubite nadu u Allahovu milost! Allah }e, sigurno sve grijehe oprostiti; On, doista, mnogo pra{ta i On je milostiv.‘” (Ez-Zumer, 53) Drugi uzrok: tra`enje oprosta (istigfar), jer je Allah, d`.{., rekao: “I Allah ih ne}e kazniti, sve dok oni mole da im se oprosti.” (El-Enfal, 33) Istigfar, u stvari ulazi u zna~enje tevbe, jer je istigfar tra`enje oprosta grijeha koje je ~ovjek po~inio, {to ulazi u kajanje za ono {to je uradio. Jer je tra`enje oprosta najve}i dokaz tog kajanja. Ali, tevba ima ja~e zna~enje od istigfara, jer u sebi sadr`i i ~vrstu odluku o negrije{enju ubudu}e. Tre}i uzrok: izvr{avanja dobrih djela, jer Allah, d`.{., ka`e: “Dobra djela zaista poni{tavaju hr|ava.” (Hud, 114) ^etvrti uzrok: dunjalu~ke neda}e koje ~ovjeka zadese, jer je Allahov Poslanik, a.s., rekao: “Vjernika ne zadesi bilo kakva zarazna bolest, ili pote{ko}a, muka, briga i tuga, pa ~ak i kada ga ubode obi~ni trn, a da mu zbog toga Allah, d`.{., ne oprosti ne{to od njegovih grijeha.”374 Znaj da oprost grijeha biva zbog samog isku{enja nekom od neda}a, a ako se ~ovjek strpi na tim neda}ama, posti}i }e jo{ i drugu nagradu, pored oprosta grijeha, a ako se rasrdi, ste}i }e novi grijeh, a ostaje oprost grijeha zbog neda}e koja ga je zadesila. Peti uzrok: patnja u kaburu. [esti uzrok: strahote i tegobe Kijametskog dana. Sedmi uzrok: zauzimanje onih kojima }e Allah, d`.{., dozvoliti da se zauzimaju na Kijametskom danu. Osmi uzrok: oprost Najmilostivijeg bez zauzimanja ikoga. Allah, d`.{., ka`e: “A oprostit }e manje grijehe od toga kome ho}e.” (En-Nisa‘, 48. i 116.) Deveti uzrok: dova vjernika i tra`enje oprosta za vrijeme `ivota i poslije smrti.

Iman

177

Deseti uzrok: sevapi sadake, u~enja Kur’ana, had`a i sl. koji se poklone umrlom. Jer su pripadnici ehli sunneta saglasni u tome da umrli imaju koristi od djela `ivih u dva slu~aja: Prvi je ako ~ovjek iza sebe ostavi ne{to od ~ega }e imati koristi i poslije smrti, jer se prenosi u sahih hadisu: “Kad ~ovjek umre, njegova djela prestaju va`iti, izuzev u tri slu~aja: ako je ostavio vakuf koji koristi, odgojeno dijete koje mu dovu ~ini i ne{to od nauke kojom se koriste ljudi.375 Drugi je dova vjernika i tra`enje oprosta grijeha za njega, sadaka i had`. A razilaze se po pitanju tjelesnih ibadeta, kao {to je post, u~enje Kur’ana i zikr. Ebu-Hanife, Ahmed i ve}ina selefa smatraju da sevapi i od njih sti`u do umrlog, a [afija i Malik smatraju da ne sti`u. A dokaz da umrli ima koristi od djela koja on nije prouzrokovao su Allahove, d`.{., rije~i: “Oni koji poslije njih dolaze - govore: ‘Gospodaru na{, oprosti nama i bra}i na{oj koja su nas u vjeri pretekla...‘” (El-Ha{r, 10) Allah, d`.{., ovim ajetom hvali vjernike koji tra`e oprost za vjernike koji su bili prije njih, {to je dokaz da oni imaju koristi od istigfara `ivih. Dokaz da umrli ima koristi od dove `ivih je i to {to je cjelokupan ummet saglasan po pitanju (kunut) dove umrlima u zajedni~kim namazima, a dove koje se prenose u hadisu za d`enazu umrlih su isto tako svima poznate, kao i dova umrlom nakon ukopa. A Allahov Poslanik, a.s. pou~avao je ashabe da kada posje}uju kaburove, ka`u: “Esselamu ‘alejkum ehled dijari minel mu’mnine vel muslimine, ve inna in {aellahu bikum lahikun, nes’elullahe lena ve lekumul ‘afije.” (Esselamu ‘alejkum stanovnicima ovih kaburova, mu’minima i muslimanima, a mi }emo se, ako Allah da, vama priklju~iti; Allaha, d`.{., molimo da spasi i nas i vas.)376 Dokaz da nagrada sadake koja je udijeljena na ime umrlog sti`e do njega, je i hadis koji prenose Buharija i Muslim od Ai{e, r.a., da je neki ~ovjek do{ao Poslaniku, a.s., i rekao: “O Allahov Poslani~e, moja majka je umrla iznenada i nije ostavila oporuku, a mislim, da je progovorila na samrti, naredila bi da udijelimo sadaku; da li }e ona imati nagradu ako je udijelim za nju?” On odgovori: “Da!”377 O ovoj temi govori jo{ nekoliko hadisa. Da nagrada za post, tako|er, sti`e do umrlih, dokaz je hadis koji prenose Buharija i Muslim od Ai{e, r.a., da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: “Ko umre, a ostao je du`an ne{to od posta, za njega }e postiti njegov nasljednik.”378 A dokaz da nagrada za had`, koji se obavi za umrlog, sti`e do njega je hadis koji prenosi Buharija od Ibn-‘Abbasa, r.a., koji ka`e da je jedna `ena iz plemena D`uhejne do{la Allahovom Poslaniku, a.s., i rekla: “Moja majka se zavjetovala da }e obaviti had`, ali je umrla prije nego {to je to u~inila; ho}u li obaviti had` za nju?” On odgovori: “Obavi had` za nju, zar ne bi odu`ila dug svoje majke da ga je ostavila, pa odu`ite se prema Allahu, jer Allah je najpre~i da se izvr{avaju obe}anja data Njemu.”379

178

Iman

Ovo se ne kosi s rije~ima Allaha, d`.{.: “I da je ~ovjekovo samo ono {to sam uradi.” (En-Ned`m, 39.) “U njegovu korist je dobro koje je u~inio.” (El-Bekare, 286.) “I vi }ete, prema onom kako ste radili, nagra|eni biti.” (Ja Sin, 54.) Jer ~ovjek, primanjem islama, stupa u imansku-bratsku vezu sa svojom bra}om muslimanima i svojim lijepim pona{anjem prema njima, ukazivanjem na dobro i ljubavlju prema njima, biva uzrokom da oni njemu ~ine dovu poslije njegove smrti, i tra`e oprost za njegove grijehe i poklanjaju mu sevape pojedinih ibadeta koje ~ine. Te se i to smatra jednim dijelom njegovim trudom. Dakle, smatranje da mrtvi ima koristi od onoga {to mu `ivi poklanjaju, nije suprotno tim kur’anskim ajetima, jer su to jasni ajeti, koji isti~u pravdu Allaha, d`.{., i da On nikoga ne}e kazniti zbog nedjela drugih niti }e snositi odgovornost za njegove gre{ke, kao {to to ~ine vladari ovoga svijeta. I podrazumijevaju da niko ne}e biti spasen, izuzev svojim djelima, kako bi se prekinula svaka nada onoga koji se oslanja na djela svojih predaka, roditelja i {ejhova. Me|utim, ovdje moramo ista}i da su se pojavile i ra{irile mnoge novotarije koje uop}e ne spadaju u navedeno, i uop}e ne postoji {erijatski dokaz za njih niti ih je odobrio bilo ko od priznate uleme, kao {to je pla}anje odre|enim ljudima za u~enje Kur’ana koje poklanjaju umrlim, pla}anje onima koji klanjaju i poste, pa to poklone umrlim. Nema sumnje da to nije dozvoljeno. Ono {to spada u naprijed spomenuto je u~enje Kur’ana i poklanjanje sevapa tog u~enja mrtvima dobrovoljno i bez ikakve nadoknade. NA[A POSLJEDNJA DOVA JE DA HVALA PRIPADA ALLAHU, GOSPODARU SVIH SVJETOVA.380

Iman

179

BILJE[KE 1

Prenosi ga imam Muslim od ‘Umera, r.a. Pogledaj Sahih Muslim s komentarom Nevevija, 1:175. Isti hadis prenosi i Buharija od Ebu-Hurejrea, r.a. Pogledaj Fethul Bari, 1:96-97.

2

Pogledaj [erhul ‘akidetit tahavijje, str. 76. Tejsirul ‘Azizil Hamid, str. 17. Er rewdatun nedijje, str. 9., prenose}i iz Medarid`us salikin. Jedan dio islamske uleme ove tri vrste tevhida svodi na dvije: tevhid znanja i vjerovanja, u koji ulazi tewhidur rububijje, i tewhidul esma ves sifat i tewhidul iradeti vel kasd - tevhid `elje i te`nje, u koji spada tewhidul uluhijje. Vidi: {erhul ‘akideti tahavijje, str. 88, {erhu kasideti Ibnil Kajjim, 2:259 i Tathirul i’tikad, str. 3.

3

Vidi El-Misbahul munir.

4

[erhul’Akidetit tahavijje, str. 76-77. Tejsirul’Azizil Hamid, str. 17-18.

5

Vidi: Tefsirul Kurtubi, 5:395. {erh Mulla’Ali el-Kari’alel fikhil ekber, str. 9.

6

Vidi: Fethul Med`id, str. 13. El es’iletu vel ed`vibe, str. 29-30.

7

[erhul ‘Akidetit Tahavijje, str. 79. Fethul Med`id, str. 17. Tejsirul Azizil Hamid, str. 17. Tathirul i’tikad, str. 5.

8

Vidi: Tefsirut Taberi, 16:28.

9

Ovo spominje Ibnu Kesir od Ibnu ‘Abbasa, Mud`ahida, ‘At’a, ‘Ikrime, E{-{a’bija, Katade, Dahhaka i Abdurrahmana bin zejda bin Eslema. Vidi: Tefsir Ibnu Kesir, 2:494. Tefsirut Taberi, 16:286-288.

10

Vidi: Fethul Med`id, str. 18. {erh Mulla ‘Ali el-Kari’alel fikhil ekber, str. 9.

11

Vidi: Ihjau’ulumid din, 1:182. {erkul’akidetit tahavijje, str. 78.

12

Rije~ ilah na oblik fe’al a u znacenju oblika mef’ul, kao {to je rije~ kitab u zna~enju rije~i mektub. Vidi: El-Misbahul munir i Tarikul vesul’ileil’ilmil me’mul, str. 12.

13

[erh kasideti Ibnil Kajjim, 2:59. Igasetul lehfan, 2:128-129. El-‘Ubudijje li Ibni Tejmijje, str.9.

14

Uz napomenu, da je prihvatanje Allaha, d`.{., kao jedinog Stvoritelja nepobitan dokaz da jedino On zaslu`uje da se obo`ava, kao {to smo ve} rekli u govoru o tewhidur rububijje. Me|utim, veliki broj ljudi se uop}e ne povodi za tim dokazom iz inata i nevjerstva. Oni priznaju Allaha kao Tvorca, ali ga ne prihvataju kao Jedinog ko se obo`ava, odbacuju}i tako ono {to ih njihovo priznanje upu}uje.

180

Iman

15

Vidi: [erhul’akidetit tahavijje, str. 79.

16

Vidi: Risaletul haseneti ves sejjie, u poznatoj zbirci Ibn - Tejmija, pod naslovom “Med`mu’atur resail”, str. 261:

17

Prenosi ga Buharija i Muslim. Vidi: Zadul muslim fima ittefeka ‘alejhil Buhari ve Muslim 1:139.

18

Vidi: {erh kasidet Ibn-Kajjim, 2:268.

Ovaj uvjet je radi poja{njenja razlike izmedu straha, ihadeta, i prirodnog straha: prvi nije dozvoljen nego samo od Allaha, d`.{. Zna~i da ~ovjek mora biti ubje|en da je samo Allah, d`.{., Taj Koji mo`e svojom sopstvenom voljom i snagom nauditi, a bilo ko drugi ne mo`e nauditi niti koristiti, izuzev ako ga Allah, d`.{., u~ini uzrokom {tete ili koristi. A {to se ti~e prirodnog straha, kao {to je strah od zvijeri, ili strah koji se pojavi od prijetnje oru`jem i sl., taj strah ne naru{ava tevhid, zato {to je on u samoj ljudskoj prirodi kakvom ju je Allah, d`.{., stvorio. 19

20

Vidi: Menhed` ve dirasat li ajatil esmai ves sifat, str. 3. i 25., li{ {ejh Muhammed el-Emin e{-{enkiti.

21

Vidi: Tefsirul Kurtubi, 16:8, u {tampi Mektebetul kutubil masrijje.

22

Vidi: Tefsirul Kurtubi, 16.9, darul kutubil masrijje.

23

Vidi: Fi zilalil Kur’an, 7.272.

24

Vidi: Er-Rewdatun nedijje, str. 22. {erhul ‘akidetil wasitijje li Muhammed halil Herras, str. 21.

25

Vidi dva prethodna izvora, Ithaful kainat str. 6. i {erh Mulla ‘Ali el-Kari, str. 15.

26

Vidi: Menhed` ve dirasat li ajatil esmai ves sifat, str. 25. Er-Rewdatun nedijje, str. 23 i 28.

27

Vidi: Er-Rewdatun nedijje, str. 29.

28

Vidi: Er-Rewdatun nedijje, str. 34.

29

Vidi: El-Esiletu vel ed`vibetul usulijje, str.35. li ‘Abdul ‘Aziz el-Muhammed es-Selman, ErRewdatun nedijje, str. 35.

30

Vidi: El-Fikhul ekber, str. 15.

31

Vidi: El-Esiletu vel ed`vibetul usulijje, str. 50.

32

Vidi: Er-Rewdatun nedijje, str. 25, El-Esilettu vel ed`vibe, 32-33.

33

Vidi: Et-Tuhaf fi mezahibis selef, str. 8, li{ {evkani

34

Vidi: Fethul Med`id, str. 11. Imam Taberi o znacenju ove rije~i veli: “Allah koji posjeduje sva svojstva bo`anstva i koji je zaslu`an da Mu sva stvorenja ibadet ~ine.” Tefsirut Taberi, 1:123.

35

Vidi: Fethul Med`id, str. 14, El-Esiletu vel ed`vibetul usulijje, str. 44.

36

El-Esiletu vel ed`vibetul usulijje.

37

Ovaj hadis prenose Buharija, Tirmizi, Nesai i Ibn-Mad`e. Vidi: Sahihul-Buhari me’a Fethil Bari, 5:372, Hidajetul-Bari, 1:135 i Sahih Muslim bi {erhin Newewi, 17:5.

38

Vidi: El-Esmau ves sifatu lil Bejheki, str. 6, Isarul Hakk ‘alel halk lil Murteda el-Jemani,

Iman

181

str. 169, Fethul Bari, 11:183, Tefsirul Kasimi, 7:2911, [erhul ‘akidetit tahavijje, str. 110 i Sahih Muslim bi {erhin Newewi, 17:5. 39

Ovaj Hadis prenosi imam Ahmed i Ebu-‘Avane u svom “Sahihu”, a za njega imam Hejsemi u “Med`me’uz zevaid” ka`e: “Prenosi ga Ahmed, Ebu-Ja’la i el-Bezzar, a prenosioci Ahmeda su prenosioci koje Buharija spominjeu svome “Sahihu”, osim Ebu Seleme el-D`uhenija, kojeg Ibn-Hibban smatra pouzdanim.” Vidi: Isarul Hakk ‘alel halk, str. 180, El-Esmau ves sifatu, str. 6-7 i [erhul ‘akidetit Tahavijje, str. 110.

40

Vidi: El-Esmau ves sifatu, str. 6, El-Esiletu vel ed`vibe, str. 45, Fethul Bari, 13:322 i Sahih Muslim bi {erhin Newewi, 17:5-6.

41

Buharija u svome “Sahihu” prenosi od Ebi-Se’ida el-Hudrije, r.a., da je neki ~ovjek ~uo kako stalno (na svakom rekatu) ponavlja “kul huvallahu ehad”, pa je, nakon {to je svanulo, oti{ao Allahovom Poslaniku, a.s., i to mu ispri~ao, kao da je on to vidio malenim. Na to mu Poslanik, a.s., re~e: “Tako mi Allaha ona vrijedi koliko tre}ina Kur’ana!” EbuSe’id prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: “Zar ima iko me|u vama da nije u stanju prou~iti tre}inu Kur’ana svake no}i?” To ashabima bi te{ko ostvariti, te reko{e: “A ko bi to od nas bio u stanju, o Poslani~e?” “Allahul Vahidus Samed je trecina Kur’ana!”, re~e Poslanik. Vidi: Sahihul-Buhari me’a Fethil Bari, 9:49. Hadisi o fadiletima (vrijednosti) sure Ihlas su mnogobrojni; Vidi: Zadul Me’ad, 1:82.

42

Vidi. El-Esmau ves sifat, str. 21, i {erh Mulla ‘Ali el-Kari ‘alel fikhil ekber, str. 14.

43

Vidi: El-Esmau ves sifat, str. 85.

44

Vidi: Fethul Bari, 9:50.

45

Vidi: Zadul me’ad fi hedji hajril’ibad, 1:81-82.

46

Fi zilalil Kur’anil Kerim, 1:418-419.

47

Vidi: Tefsirut Taberi, 5:388 i El-Esmau ves sifat, str. 20.

48

Vidi: Fi zilalil Kur’anil Kerim, 1:418-419.

49

Vidi. Elesmau ves sifat, str. 48, {erhul ‘akidetit tahavijje, str. 124, Tefsirut Taberi, 5.388 i Er-Rewdatun nedijje, str. 61.

50

Vidi {erhul ‘akidetit tahavijje, str. 124-125.

51

Vidi Fi zilalil Kur’anil Kerim, 1:419.

52

Vidi prethodno djelo i stranicu Er-Rewdatun nedijje, str. 63.

53

Vidi: Fi zalalil Kur’anil Kerim, 1:420-421

54

Vidi prethodni izvor i mjesto.

55

Tefsirut Taberi, 5:396-397, Er-Rewdatun nedijje, str. 64.

56

Vidi: Tefsirut Taberi, 5:305.

57

Prethodni izvor i mjesto.

58

Fi zailil Kur’anil Kerim, 1:424.

59

Vidi: Sahihul Buhari me’a Fethul Bari, 2:384.

60

Vidi: Sahih Muslim bi {erhin Newewi, 6:93.

182

Iman

61

Ibn-Had`er o znacenju rije~i melek ka`e: “Ve}ina islamske uleme je na stanovi{tu da su meleki prefinjena bi}a kojima je data mo} pretvaranja u razne likove i da su oni nastanjeni na nebesima.” Fethul Bari, 6:223 i El-Esiletu vel ed`vibetul usulijje, str. 21.

62

Vidi: Fethul Bari, 6:234

63

Prenosi ga Muslim i imam Ahmed u svome Musnedu. Vidi: Fethul Bari, 6:232 i Muhtesar Sahih Muslim, 2:338.

64

Vidi: [erh Mulla ‘Ali el-Kari ‘alel ekber, str. 11, El-‘Akidetul islamijje li Sejjid Sabik, str. 111 i Fethul Bari, 6:232.

65

Vidi: Sahihul Buhari me’a Fethil Bari, 6:242.

66

Vidi: Igasetul lehfan 2:120, [erhul akidetit tahavijje, str. 335.

67

Vidi: Igasetul lehfan 2:120, [erhul akidetit tahavijje, str. 335.

68

Ovaj hadis prenosi Tirmizija i ka`e da je hasen garib. Prenosi ga i Nesaija i Ihn-Hibban od Ibn-Mes’uda. Vidi: Fejdul Kadir lil Munavi, 2:449.

69

Muttefekun ‘alejhi. Vidi Sahihul Buhari me’a Fethil Bari, 3:237, Muhtesar Sahih Muslim, 1:150.

70

Muttefekun ‘alejhi vel lafzu li Muslim. Vidi: Fethul Bari, 1:448, Sahih Muslim bi {erhin Newewi, 5.165.

71

Muttefekun ‘alejhi vel lafzu lil Buhari. Vidi: Sahihul Buhari me’a Fethil Bari, 6:239.

72

Muttefekun ‘alejhi vel lafzu lil Buhari. Vidi: Sahihul-Buhari me’a Fethil-Bari, 11:175-176.

73

Prenosi ga Tirmizi i ka`e da je sahih, Ibn-Mad`e i ovo su rije~i njegove predaje, IbnHibban u svome Sahihu i Hakim veli da je njegov sened (lanac prenosilaca) vjerodostojan (sahih). Vidi Et-Torgib vet terhib, 1:104.

74

Igasetul lehfan min mesajidi{ {ejtan, 2:125-126.

75

Vidi: Fethul Bari, 6:232.

76

Sahihul Buhari me’a Fethil Bari, 6:233.

77

Vidi: Igasetul lehfanm, 2:122.

78

Igasetul lehfan, 2:122, Usulul iman li Muhammed bin ‘Abdul Vehhab, str. 14.

79

Vidi prethodna dva izvora.

80

Vidi: Sahihul Buhari me’a Fethil Bari, 6.242.

81

Imam Buhari izdvojio je posebno poglavlje za hadise koji govoreo melekima i naveo je preko 30 hadisa. Vidi Sahihul Buhari me’a Fethil Bari, 6:232-243.

82

{erhul ‘akidetit tahavijje, str. 493.

83

Vidi: Sahih Muslim bi {erhin Newewi, 17-157. A znacenje rije~i “esleme” je: predao se i postao poslu{an; zato je rekao: “Samo me na dobro navodi.” A ovdje se ne misli da je primio islam i postao vjernik, jer {ejtani ne mogu biti vjernici. {erhul ‘akidetit tahavijje, str. 439.

84

Usulul iman li Muhammed bin ‘Abdul Vehhab, str. 14.

Iman

183

85

Usulul iman, str. 14.

86

Radi {ireg saznanja o svijetu meleka, pro~itaj knjigu “Svijet ~asnih meleka”, doktora Sulejmana el-Ek{ara. (Ova knjiga je ve} prevedena na na{ jezik i nadam se da }e se uskoro pojaviti me|u na{im ~itateljima; prim.prev.).

87

Vjerovjesnik je svako onaj kome je do{la objava od Allaha, d`.{., s nare|enjem da je dostavi drugima, ili ne. Pa ako mu nije nare|eno da je dostavi drugima, onda je on vjerovjesnik, a ne poslanik. A ako mu je nare|eno da je dostavi drugima, onda je on poslanik.

88

Izuzev {to se za neprosvijecenog covjeka (koji to ne zna) ne mo`e re}i da je nevjernik sve dok mu se to ne objasni, pa bude znao {to govori. {erhul Bejd`uri ‘alel d`ewhere.

89

‘Azm u jezi~koj osnovi je trud, napor. Vidi: El-Misbahul munir. U Kur’anu se spominje da su sabur i takvaluk osnovne osobine ‘azma. Allah, d`.{., ka`e: “A ako budete izdr`ali i Allaha se bojali, pa - tako treba da postupe oni koji su jakom voljom (‘azm) obdareni.” (Ali ‘Imran, 186) “Ti izdr`i kao {to su izdr`ali odlu~ni poslanici.” (El-Ahkaf, 35) “A Ademu smo odmah u po~etku naredili; ali on je zaboravio, i nije odlu~an bio.” (Taha, 115)

90

Vidi: El-Esiletu vel ed`vibetul usulijje, str. 22. [erhul ‘akidetit tahavijje, str. 349.

91

El-fikhul-ekber ve {erhulu li Mulla’Ali el-Kari, str. 65. Op{irnije o nepogre{ivosti poslanika pogledaj Kitabur rusul ver risalat lid doktor Sulejmana el-E{kar, str. 97-112

92

Vidi: El-fikhul ekber li Ebi Hanifete ve {erhahu li Mulla Ali el-Kari, str. 57, ve {erhul akaid en nefise, str. 467, ver rusul ver risalat, str. 107.

93

Islamska ulema je saglasna u tome da su svi poslanici bili ljudi mu{karci i da Allah, d`.{., nije zadu`io ni jednu `enu za dostavljanje Njegove Objave. O tome nam Kur’an jasno govori. Me|utim, jedan dio uleme smatra da je Allah, d`.{., pojedine `ene obdario stepenom nubuvveta, kao {to je Merjem. Izmedu njih su: Ebu-Hasan el-E{-ari, Kurtubi i Ibn-Hazm. Er rusul ver risalat, str. 86.

94

Prenosi ga Buharija na pocetku poglavlja o braku.

95

To se jasno vidi kroz prou~avanje `ivotopisa Poslanika,a.s. O njegovim osobinama i vrlinama su napisane posebne izuzetno vrijedne knjige. Vidi, na primjer, “Es {emailun nebevijje”, Tirmizija i “El vefabi ahvalil mustafa”, Ibn-D`evzija.

96

Pogledaj {erhun Nevevi ala sahih Muslim, 3:53.

97

Vidi Lume’ul edile li Imamil haremejn, str. 110.

98

Vidi Tefsirut Taberi, 5:378.

99

Prenosi ga Imam Muslim i drugi. Vidi Sahih Muslim bi{erhin Nevevi, 15:37-38.

100

Prenosi ga Imam Muslim i Tirmizi, koji za njega ka`e da je hadis hasen sahih. Vidi Sahih Muslim bi{erhin Nevevi, 5:36 i Sunenet Tirmizi bi{erh ibnil Arrebi el Maliki, 13:102-103.

101

A {to se ti~e hadisa u kome Poslanik, a.s., ka`e: “Nemojte me smatrati boljim od Musaa”, to je vjerodostojan hadis (muttefekun alejhi), a odgovor na njega bi bio: Allahov Poslanik, a.s., zabranio je da se to ~ini iz prkosa prema nekome (Jevrejima) ili da se time isti~e manjkavost Musaa. Jer ovaj hadis ima svoj povod koji na to ukazuje. Jedan od jevreja je rekao: Ne, tako mi Musaa, kojeg je Allah odabrao nad svim ljudima! Na to ga jedan od muslimana o{amario i rekao: “Zar }e{ tako ne{to govoriti, a Allahov,d`.{., Poslanik je me|u nama?” Jevrej je do{ao Poslaniku, a.s., i po`alio se na muslimana koji

184

Iman ga je o{amario. Na to je Muhammed izrekao ovaj hadis. Isti je slu~aj i s hadisom: “Nemojte praviti razliku medu Allahovim poslanicima.” Vidi Sahih Muslim bi{erhin Nevevi, 15:37120, {erhul ‘akidetit Tahavijje, str.170-171, i Er rusulu ver risalat, str. 223.

102

Vidi Elfikhul ekber me’a {erhihi li Mulla ‘Ali el Kari, str. 59-61.

103

Hadis prenose Buharija i Muslim (muttefekun ‘alejhi),a ovo su rijeci Muslima. Pogledaj Sahih Muslim bi{erhin Nevevi, 15:15.

104

Muttefekun ‘alejhi, a ovo su rijeci Muslima. Vidi Sahih Muslim bi{erhin Nevevi, 15:104.

105

Prenosi ga Muslim. Vidi Muhtesar Sahih Muslim, 2:295.

106

Sahih Muslim bi{erhin Nevevi, 15:152.

107

Muttefekun ‘alejhi, a ovo su Muslimove rije~i. Vidi Sahih Muslim bi{erhin Nevevi, 5:5. IbnD`evzi spominje mnoge stvari kojima je odlikovan Muhammed, a.s., nad ostalim poslanicima i vjerovjesnicima u zadnjem dijelu prvog toma svoje knjige: El vefa bi ahbaril Mustafa.

108

[erhul akidetit tahavijje, str. 178.

109

Pogledaj El vefa bi ahvalil Mustafa.

110

Muttefekun ‘alejhi. Vidi Sahihul Buhari, 1:39, i Sahih Muslim bi{erhin Nevevi, 2:15.

111

Prenosi ga Buharija u poglavlju o imamu i nezru (zavjetu).

112

Ove i druge mu’d`ize, koje ukazuju na poslanstvo Muhammeda, a.s., na}i }e{ u mnogim od djela sire (`ivotopisa Muhammeda, a.s.) i hadisa. Buhari je u svom sahihu naslovio cijelo jedno poglavlje kao Poglavlje o znacima poslanstva. Isto tako je u~inio i Muslim bin Had`d`ad` el-Ku{ejri (u poglavlju o mu’d`izama Resulullaha, a.s.). Pojedini alimi napisali su samostalna djela na tu temu kao {to je Delailin nubuvveh, imama Ebi-Nu’ajma Ahmeda bin Abdullaha el-Asbahanija, koji je napisao ~uveno djelo Hiljetul evlija’, I’lamun nubuvveh, Ebi.Hasana Alija bin Muhammeda el-Maverdija, En nibuvveh, imama El-Bejhekija i El vefa bi ahvalil Mustafa, bin D`evzija.

113

Vidi: El vefa ahvalil Mustafa, 1:139.

114

Isarul hakk halk, str. 80.

115

Vidi: Isarul hakk ‘alel halk, str. 80.

116

Prenosi ga Buhari. Vidi: Sahihul Buhari me’a Fethul Bari, 1:20.

117

Pogledaj: Sahihul Buhari me’a Fethil Bari, 1:26-31.

118

Temelji islama, str. 77. El Mewdudi.

119

Pogledaj isti izvor.

120

Vidi: El vefa ahvalil Mustafa, 1:270.

121

Vidi: El ‘Akaidul islamijje li Nedim el Mellah, str. 57.

122

Temelji islama od Mewdidija, str. 78.

Vidi: El ‘Akaidul islamijje - Sejjitl Sabik, str. 168. U ovom djelu, izmedu ostalog, stoji: “Dovoljan dokaz za izmjene koje su se desile u Ind`ilu, koji se danas nalazi u rukama kr{}ana, je i taj da su od sedamdeset primjeraka Ind`ila izabrana samo cetiri. Ova jevan|elja 123

Iman

185

sadr`e spise o `ivotopisu ‘Isaa, a.s., i njihovi pisci su poznati, imena su im napisana na naslovnim stranama. Sami kr{}anski kriti~ari su priznali da su religijske postavke dana{njih jevan|elja zasnovane samo na mi{ljenju Pavla (Pavlosa), bez mi{ljenja drugih u~enika ‘Isaa, a.s., i njegovih najbli`ih sljedbenika. U biblioteci jednog od prin~eva Pariza pronaden je primjer Barnabinog jevan|elja, koje se u mnogome razlikuje od ~etiri poznata jevandelja. Taj primjerak preveden je na arapski jezik i {tampala ga je izdava~ka ku}a El Menar. 124 U knjizi postanja, 3/22, stoji: “Tada Gospod re~e: ‘Evo, ~ovjek sada postade kao jedan od nas, poznaje dobro i zlo!’ A zatim: ‘Gospod se ra`alosti {to je stvorio ~ovjeka i duboko u svom srcu se pokaja!’” A detalji koji naru{avaju dostojanstvo poslanika su ~e{}i. Za Ibrahima, a.s., ka`u da je la`ov. Za Luta, a.s., ka`u da je po~inio blud s dvije svoje kceri. Za Haruna da je on pozvao Izraeli}ane u obo`avanju teleta. Za Davuda da je po~inio blud. Za Sulejmana da je obo`avao kipove kako bi udovoljio svojoj `eni. Postoji li ve}i dokaz za iskrivljenost Bibilije od ovoga? Ovo smo prenijeli iz knjige: El ‘Akaidul islamijje li Sejjid Sabik, str. 168. A pogledaj i Er rusul ver risalat, str. 104, 106. 125

Vidi: El’akaidul islamijje li Sejjid sabik, str. 261-264.

Ovo pravilo je jedna od temeljnih razumskih istina, jer mi automatski znamo da nikome nije mogu}e utvrditi ili pore}i postojanje ne~ega na odredenom mjestu i prostoru, izuzev da ga vidi ili ga obavijesti onaj ko ga je vidio, ukoliko se postojanje te stvari ne suprotstavlja razumu i nije nemogu}e samo po sebi. Kad bi neko od obi~nih ljudi, recimo, utvrdio ili zanijekao postojanje zvijezde na nekom mjestu na nebu, a o tome ga nije obavijestio astronom, mi bismo, sigurno, za njega rekli da la`e. Isto tako }emo za bilo koju osobu koja tvrdi da nema buduceg svijeta re}i da la`e, ~ak da nas niko nije obavijestio o njegovom postojanju, a pogotovo kad su nas o tome obavijestili oni ~ija la` je nemogu}a, Allahovi vjerovjesnici i poslanici. A svi ljudi su, u pogledu svijeta gajba, u odnosu na njih, neznalice i jedini koji ga vidi i zna, jeste Allah, d`.{.; zato mi po tom pitanju slijedimo samo one koje je Allah, d`.{., pou~io, a to su Njegovi ~asni poslanici. 126

127

Vidi: [erhul ‘akidetit tahavijje, str. 460-461.

128

Vidi: Fi zilalil Kur’anil Kerim, 5:583.

129

Prenosi ga Ahmed, Ebu-Davud i Ibn-Mad`e. Pogledaj: Tefsir Ibn-Kesir, 2:208 i Sahihul d`ami’is sagir, 1:420

130

Vidi: El vahjul Muhammedijj, str.178, 179. Mebadiul Islam lil Mewdudi, str.91. El ‘akaidul islamijje 279-280. {erhul ‘akidetil wasitijje li Muhammed Halil Herras, str. 129-130.

131

Vidi: Sahihul Buhari me’a Fethul Bari, 1:148. Ovaj hadis je muttefekun ‘alejhi, a ovo su Buharijine rije~i.

132

Muttefekun ‘alejhi. Vidi: Sahih Muslim bi {erhin Newewi, 17:203. Sahihul Buhari me’a Fethul Bari, 3:184.

133

Vidi: Fethul Bari, 3:180.

134

Rije~ “tevatur” znaci da vi{e hadisa govore o jednoj stvari.

135

[erhun Newewi ‘ala sahih muslim, 17:200-207.

136

Vidi: Sahih Muslim bi {erhin Newewi, 17:200-207.

137

Sahihi Muslim bi {erhin Newewi, 17:202.

138

Muttefekun ‘alejhi, a ovo su Buharijine rije~i. Vidi Sahihul Buhari, 3:188.

186

Iman

139

Muttefekun ‘alejhi. Vidi Sahihul Buhari me’a Fethil Bari, 3:118 i Sahib Muslim bi {erhin Newewi, 17:200.

140

[erhul ‘akidetit Tahavijje, str. 451-452.

141

El ‘akaidul islamijje - Sejjid Sabik, str. 237.

142

Prenosi ga Buharija, Muslim i Tirmizija. Vidi Sahihul Buhari me’a fethu Bari, 11:293, Muhtesar Sahih Muslim, 1:113.

143

El ‘akaidul islamijje li Sejjid Sabik, str. 245, Fethul Bari, 11:293.

Ibn-Had`er, tuma~e}i ove rije~i, ka`e: “Bit }e ra{irena neposlu{nost djece prema roditeljima, pa }e se dijete pona{ati prema svojoj majci kao {to se gospodar pona{a prema svojoj robinji, putem poni`avanja psovkom, udaranjem i tra`enjem raznih usluga. Stoga se to dijete naziva gospodarom svoje majke, simboliziraju}i sva ta zna~enja. Ili se pod rije~ju gospodar misli na staratelj, {to je, po meni, najispravnije tuma~enje. Jer se u hadisu govori o tome kako ce to stanje biti ~udno. Da }e znak blizine Sudnjeg dana biti to {to }e se mnoge stvari izokrenuti potpuno naopako, tako da }e dijete, koje se odgaja, postati odgajatelj i bezvrijedni postati vrijedni, {to se uklapa u sljede}i dio hadisa, u kome se govori kako }e bosonogi ~obani postati vlasnici zemlje.” Vidi: Fethul Bari, 1:101. 144

145 Muttefekun ‘alejhi, vidi: Sahihul Buhari me’a Fethul Bari, 1:99-100, Sahih Muslim bi {erhin Newewi, 1:158. A o zna~enju nadmetanja bosonogih ~obana u visokim gradevinama, Kurtubi ka`e: “Ovim se `eli ukazati na ogromne promjene koje }e nastati, tako {to }e beduini nasilno zavladati pojedinim zemljama i nepravedno vladati, te }e se nakupiti imetka koji }e tro{iti u visoke zgrade, ponose}i se njima, a mi smo svjedoci toga ovih dana.” Ovo prenosi od Kurtubija Ibn-Ha`der u Fethul Bari 1:101. 146

Ibn-Had`er ka`e: “Ovdje se misli na skupinu ‘Alije i skupinu Mu’avije” Fethul Bari, 12:72.

147

Jedan od njih je El Esved el ‘Anesi koji se pojavio u San’a i Musejleme el-Kezzab, koji se pojavio u Jemami. Poslanstvo za sebe je tvrdio jo{ i Tulejha bin Huvejlid i Sod`d`ah, ali su se njih dvojica pokajali za svoja djela. Medu ove danas spada i osniva~ kadijanija i behaijja. Vidi: Fethul Bari, 13:73, El ‘Akaidul islamijje li Sejjid Sabik, str. 246.

148

Ovim se ukazuje na podizanje beri}eta iz svega, pa ~ak i iz vremena. Tako da }e godina biti kao mjesec, a mjesec kao sedmica, a sedmica kao dan, a dan, kao sat. Fethul Bari, 13:13, Tejsirul vusul, 4:91.

149

Ovo je jedan od velikih predznaka, a svi ostali u ovom hadisu su mali.

150

Prenosi ga Buharija. Vidi: Sahihul Buhari me’a Fethul Bari, 13:70, 76.

151

Vidi: Sahihul Buhari me’a Fethul Bari, 11:279.

152

Prenose ga Buharija i Muslim, a ovo su rijeci Muslima. Vidi: Sahih Muslim bi {erhin Newi, 18:44.

153

Te hadise cemo na}i u Buhariji i Muslimu, u poglavlju o neredima i predznacima Sudnjeg dana, poglavlju Er- Rikak i na drugim mjestima.

154

Vidi: Sahih Muslim bi {erhin Newewi, 18:27.

Ibn-Had`er, po pitanju redoslijeda pojave velikih predznaka Sudnjeg dana, ka`e: “Iz svih hadisa zajedno se mo`e zaklju~iti da je prvi veliki znak koji }e nastupiti, pojava Ded`d`ala, kojim }e se nagovijestiti ogromna promjena u mnogim stvarima na cijeloj Zemlji. A to }e se 155

Iman

187

zavr{iti smr}u Isaa, sina Merjemina. A izlazak Sunca sa zapada je prvi od velikih predznaka kojim }e se ozna~iti nastupanje te promjene u svemiru i zavr{it }e nastupom Kijametskog dana. [to se ti~e izlaska `ivotinje (Ed-Dabbe) iz zemlje, najvjerovatnije }e se to desiti istoga dana kada Sunce iza|e sa zapada. A razlog tome je {to }e se po izlasku Sunca sa zapada zatvoriti vrata pokajanja. Prvi predznak kojim }e se ozna~iti stvarni po~etak nastupa Sudnjeg dana je vatra koja ce potjerati ljude sa istoka na zapad.” (Fethul Bari, 11:296-297) Iz rije~i Ibn-Had`era zaklju~ujemo da se radi o tri vrste velikih predznaka: predznaci kojima se nagovje{tava po~etak ogromnih promjena stanja na zemlji, predznaci kojima se nagovje{tava po~etak promjena u svemiru i predznaci kojima se nagovje{tava po~etak nastupa Kijametskog dana. I da se izlazak Sunca sa zapada smatra prvim predznakom iz druge grupe, nakon ~ije pojave ce se zatvoriti vrata pokajanja i vrata imana. 156

Prenosi ga Muslim i Ebu-Davud. Vidi: Fethul Bari, 11:297, Sunen Ebu-Davud - poglavlje o predznacima Kijametskog dana, Tejsirul vusul - poglavlje o raznim predznacima i Sahih bi {erhin Newewi, 18:77.

157

Fethul Bari, 11:297.

158

Fi Zilalil Kur’anil Kerim, 6:308.

159

Vidi: [erhun Newewi ‘ala Sahih Muslim, 18:58-59.

160

Vidi: Sahihul Buhari me’a Fethul Bari, 13.80,Sahih Muslim bi {erhin Newewi, 18:59.

161

Sahih Muslim bi {erhin Newewi, 18:91.

162

Vidi Sahih Muslim bi {erhin Newewi, 18:63 i dalje.

163

Ovo prenosi Ibn-Had`er u Fethul Bari, 13:89.

164

Vidi prethodni izvor.

165

Tefsir, Ibn-kesir, 1:577.

166

Pod ovim se misli da }e on konacno sru{iti teoriju kri`a i opovrgnuti njegovo veli~anje od strane kr{}ana. vidi Ed Dinul halis, 1:92.

167

Isa, r.a., ukinuti }e d`izju prema ehli kitabijama i od njih se ne}e primiti nego samo islam. To ne zna~i da }e Isa, a.s., ukinuti jedan {erijatski propis, nego ovaj hadis ukazuje da je primanje d`izje od kitabija odre|eno do silaska Isaa, a.s. Prethodni izvor i mjesto.

168

Imetak }e se pove}ati zbog pravde koju ce Isa, a.s., sprovesti me|u ljudima.

169

Ovim se ukazuje na to da }e svijet daleko manje `udjeti za imetkom zbog njihovog sigurnog saznanja bliskosti Kijametskog dana, pa }e sve vi{e `eljeti da u~ine koje dobro djelo.

170

Muttefekun ‘alejhi. Vidi El lu’lu’ vel merd`an, 1:31.

171

Pogledaj: Sahihul Buhari me’a Fethul Bari, 7:302, Sahih Muslim bi {erhin Newewi, 2:189, Sahihut Tirmizi, 9:76, Sunen bin Mad`e drugi tom, poglavlje o fitnelucima i El Fetur Rabani, 2.143.

172

[erhun Newewi ‘ala Sahih Muslim, 18:75-76.

Sejjid Kutb, rahimehullahu, tuma~e}i ove ajete, ka`e: “Mi sa sigurno{}u mo`emo tvrditi da je mjesto do kojeg je dopro Zulkarnejn izme|u dva brda, ali koja su to dva brda, mi to ne mo`emo znati. Sve {to se iz ajeta mo`e saznati jeste da je on stigao do jednog mjesta koje 173

188

Iman

se nalazi izmedu dvije prirodne pregrade ili izmedu dvije vje{ta~ke brane koje rastavlja prolaz i dolina i da je tamo na{ao zaostao narod koji se jedva sporazumijeva. Kad su uvidjeli da je on sna`an i pravedan, ponudili su mu da im podigne branu ispred Je’d`ud`a i Me’d`ud`a, koji ih stalno napadaju iza tih dvaju brda preko tog prolaza i nanose im veliku {tetu u ljudstvu i materijalnim dobrima, a oni nisu u stanju da ih odvrate. Za uzvrat, oni bi mu platili odreden iznos novca koji bi sakupili. Me|utim, pravedni vladar ostaje dostojan principa dobro~instva i borbe protiv nepravde i nereda i pristaje da im dobrovoljno izgradi branu odbijaju}i njihovu ponudu. On je uvidio da je najlak{i na~in zatvoriti prolaz izmedu dvije prirodne brane, te je od njih zatra`io da ga pomognu materijalnim sredstvima i radnom snagom. Oni mu sabra{e velike komade `eljeza koje postavi izmedu dvije pregrade, pa kad je izravnao `eljeznu naslagu s visinom dviju pregrada, onda je zatra`io usijani bakar, pomije{an sa `eljezom, da njime zalije branu. Danas se na najsavremeniji na~in upotrebljava isti ovaj sistem za oja~avanje `eljeza i ustanovilo se da davanje odre|ene koli~ine bakra na `eljezo poja~ava njegovu ~vrstinu i otpornost. Na to je Allah, d`.{., jo{ tada uputio Zulkarnejna i zabilje`io ga u Svetoj vje~noj Knjizi prethode}i time savremenoj ljudskoj nauci stolje}ima, ~iji broj ne zna niko osim Allaha. Na taj na~in se potpuno spoji{e dvije pregrade i zatvori se put Je’d`ud`u i Me’d`ud`u, te ga nisu bili u stanju niti presko~iti niti prokopati; postalo im je nemogu}e da napadaju taj nedu`ni i zaostali narod, koji posta siguran i miran. Zulkarnejn pogleda u ogroman projekat koji je izveo, ali ga ne obuze oholost i sila niti ga opi njegova snaga i znanje, nego se on sjeti Allaha, i Njemu se zahvali, i Njemu pripisa ovaj veliki posao koji mu je omogu}io. On se potpuno ogradi od svoje mo}i i pripisa je Allahovoj mo}i izra`avaju}i se da on vjeruje da }e se sve pregrade i brda potpuno smrviti pred nastup Kijametskog dana i da }e zemlja postati potpuno gola i ravna... A {to se ti~e pitanja: ko su Je’d`ud` i Me’d`ud`, gdje su oni sada, {ta je s njima bilo i {ta }e biti, sve su to pitanja na koja je vrlo te{ko odgovoriti, jer mi o njima ne znamo ni{ta vi{e od onoga {to nas je o njima Kur’an obavijestio i pojedini sahih-hadisi.” Fi zilali Kur’anil Kerim, 5:411-413. 174

Sahihul Buhari me’a Fethul Bari, 13.91, i dalje.

175

Sahih Muslim bi {erhin Newewi, 18:68.

176

Pogledaj Fethul Bari, 11:313.

177

Sahihul Buhari me’a Fethul bari, 11:313.

178

Allah, d`.{., nam ukazuje na prvo i drugo puhanje u sljedecem ajetu:

179

Sahihul Buhari me’a fethul Bari, 11:312.

180

Sahih Muslim bi {erhin Newewi, 17:192-193, Sahihul Buhari me’a Fethul Bari, 11:325.

181

El-Enbija’, 104.

182

Isa, r.a., (El-Maide, 117)

183

Vidi Sahihul buhari me’a Fethul Bari, 8:230 i 11.322.

184

Selim bin ‘Amir - prenosilac hadisa od mikdada - ka`e: “Tako mi Allaha, ja ne znam {ta podrazumijeva pod rije~ju (milja), da li zemlji{nu mjeru, ili Mil kojim se {minkaju o~i.” Sahih Muslim bi {erhin Newewi, 17:196.

185

Prethodni izvor.

186

Vidi Sahihul Buhari bi ha{ijetis Sindi, 1:170, Sahih Muslim bi {erhin Newewi, 7:120-122, Es sunenul kubra, 10:87, Sunenun Nesai, 8:222-223.

187

Ovo je veliki {efaat, koji je odobren samo na{em Poslaniku, a.s., izme|u svih ostalih

Iman

189

poslanika, a.s. Po pitanju ovog {efaata saglasan je cjelokupan ummet, jer je on ptvr|en sahih hadisima. I on spada u posebno odabrano mjesto Poslanika, a.s., koje mu je obe}ao Allah, d`.{., u ajetu: “I probdij dio no}i u molitvi, - to je samo tvoja du`nost, Gospodar }e ti na Onom svijetu hvale dostojno mjesto darovati.” (El-Isra’, 79) Vidi {erhul ‘akidetit tahavijje, str. 252-253 ve ehedisu{ {efaa fi Sahih Muslim bi {erhin Newewi, 3:54-77, {erhul ‘akidetit vasitijje, str. 128, i el ‘akaidul islamijje li Sejjid Sabik, str. 274. 188

Ovo je dio dugog hadisi kudsija kojeg prenosi Muslim. Vidi Rijadus salihin, str. 62-63.

189

Sahihul Buhari me’a Fethul Bari, 11:340.

190

Sahihul Buhari, 11:138.

191

Fethul Bari, 11:337.

192

{erhul Bejd`uri ‘ala d`evheretit tevhid, str. 212.

193

Prenosi ga Tirmizi i ka`e da je hasen sahih. Vidi Sahihut Tirmizi bi {erh ibnil ‘Arebi, 9:253.

194

sahih Muslim bi {erhin Newewi, 3:88.

195

Mahmud Hattab es-Subki ka`e: “Znaj da }e protiv ~ovjeka na tom veli~anstvenom danu svjedo~iti 11 svjedoka: jezik, ruke, noge, sluh, vid, ko`a, Zemlja, no}, dan, meleki pisari i imetak.” Zatim je, kao dokaz za to, naveo nekoliko ajeta i hadisa. Vidi Ed Dinul halis, 1:105, i dalje.

196

Prenosi ga Tirmizi i ka`e da je hasen garib. Vidi Sahihut Tirmizi bi {erh ibnul ‘Arebi, 9:260.

197

Muttefekun ‘alejhi. Vidi Sahihul Buhari me’a Fethul Bari, 13:407-408.

198

Vidi {erhul ‘akidetil Tahavijje, str. 250, {erhun Newewi ‘ala sahih Muslim, 15:53, {erhul ‘akidetil wasitije li Muhammed Halil Herras, str. 115, {erhul Bejd`uri ‘alel d`ewhere, str. 223 i Ed dinul halis, 1:111.

199

Ed dinul halis, 1:111.

200

Sahih Muslim bi {erhin Newewi, 15:53-54, El lu’lu’ vel merd`an, str. 106.

201

Muttefekun ‘alejhi. Vidi Sahihul Buhari - dio o d`enazi - poglavlje o namazu {ehidu i Sahih Muslim bi {erhin Newewi, 15:75.

202

Sahih Muslim bi {erhin Newewi, 15:55.

203

{erhul ‘akidetit Tahavijje, str. 251.

204

Sahihul Buhari me’a Fethul Bari, 11:396-398. A isti hadis se nalazi u Sahih Muslimu bi {erhin Newewi, 15:55.

205

Ovo prenosi od Kadi ‘Ijada, Newewi u svom komentaru Sahih Muslim, 15:53.

206

Vidi {erhul ‘akidetit Tahavijje, str. 151., {erhul Bejd`uri ‘alel D`ewhere, str. 223 i Ed dinul halis, 1:111.

207

{erhul ‘akidetit Tahavijjem str. 472, {erhul ‘akidetil vasitijje, str. 123 i Ed dinul halis, 1:107.

208

Vidi Kasidetu bin Kajjim sa njegovim komentarom, 2:593.

209

Ovo prenosi od Kurtubija, komentator Tahavijinog akaida, str. 472.

210

{erhul Bejd`uri ‘alel d`ewhere, str. 215.

190 211

Iman {erhul ‘akidetit Tahavijje, str. 470, i {erhul ‘akidetil vasitijje, str. 126.

Oni su ostali u grupi vjernika, jer su se imanom prikrivali na dunjaluku, pa }e i na Ahiretu u~initi isto i slijediti vjernike, i i}i za njihovim nurom, sve dok Allah, d`.{., ne postavi izme|u njih zid, pa od njih ode nur vjernika.I njihovo mjesto }e biti najdublji dio D`ehennema. Vidi {erhun Newewi ‘ala Sahih Muslim, 3:19. 212

213 Tuma~e}i ove rije~i, Kurtubi ka`e: “To ce biti stra{an ~in kojim }e Allah, d`.{., isku{ati Svoje robove i razdvojiti prave od lo{ih. Po{to su munafici ostali s vjernicima, tvrde}i da su i oni vjernici i misle}i da je to dozvoljeno na Ahiretu, kao {to je bilo na dunjaluku, Allah, d`.{., }e ih isku{ati tako {to }e do}i u posebnom liku i reci svima: ‘Ja sam va{ Gospopdar!’ Vjernici }e mu negativno odgovoriti, jer su ga oni ve} upoznali i znaju da takav lik ne prili~i Allahu, d`.{. Zato su rekli: ‘Utje~emo se Allahu od tebe. Mi Njemu ne pripisujemo druga!’” Ovo IbnHad`er prenosi od Kurtubija Fethul Bari, 11:380-381. 214

Sa’dan je drvo koje ima izuzetno veliko trnje sa svih strana.

215

Ovo je dio duljeg hadisa koji prenosi Buharija i Muslim, a ovo su Muslimove rije~i. Vidi Sahihul Buhari, 11:367, i Sahih Muslim bi {erhin Newewi, str. 3:17.

216

Hadis prenosi Muslim. Vidi Sahih Muslim bi {erhin Newewi, 16:57.

217

{erhul ‘akidetit Tahavijje, str. 471.

218

Sahihul Buhari me’a Fethul Bari, 11:386.

219

Sahihul Buhari me’a Fethul Bari, 6:256-257, El-Muvetta’, str. 614.

220

Sahihul Buhari me’a fethul bari, 11:361.

221

Sahihul Buhari me’a Fethul Bari, 6:427.

222

Sahihul Buhari me’a Fethul Bari, 11:351.

223

Tebsitul ‘akaidil Islamijje li Hasan Ejjub, str. 77.

224

Kubral jekinijatil kevnijje, str. 147.

225

Ela ‘akaidul islamijje li Sejjid Sabik, str. 95.

226

Sahihul ‘akidetit Tahavijje, str. 153.

227

Vidi Er rewdatun nedijje {erhul ‘akidetil wasitijje, str. 252-253.

228

Vidi Med`mu’ fetava Ibn-Tejmijje, 8: 94-95, {erhul ‘akidetit tahavijje, str. 282 i Er revdatin nedijje, str. 356.

229

Vidi Elhasenetu ves sejjie li Ibn-Tejmijje, str. 190. i Tejsirul ‘Azizil Hamid, str. 625.

230

Ed dinul halis, 1:144. i Er redatun nedijje, str. 356.

231 Ibn-Kajjim el-D`evzijje navodi mnoge mudrosti stvaranja Iblisa; navodimo neke od njih: a - Da se ljudi osvjedo~e u Allahovu, d`.{., mo} stvaranja suprotnosti. Stvorio je ovo bi}e koje je najlo{ije od svih bi}a i koje je uzrok svakog zla, a suprotno njemu je stvorio D`eibrila, r.a., koji je jedno od naj~asnijih, naj~i{}ih i najplemenitijih bi}a, i uzrok svakog dobra. Allahova, d`.{., mo} ogleda se i u stvaranju dana i no}i, bolesti i lijeka, `ivota i smrti, lijepog i ru`nog i mnogo drugog {to nedvosmisleno upu}uje na Allahovu, d`.{., svemo}. b - Pojava znakova Allahovih, d`.{., imena koja upu}uju na Njegovu svemo}, kao {to je Svemo}ni, Onaj koji se naj`e{}e sveti, Onaj koji `estokom kaznom ka`njava, Onaj koji, koga ho}e, uzvisuje, a

Iman

191

koga On ho}e - unizuje. Dakle, mora postojati ne{to za {to }e se sva ova imena vezati, a kad bi ljudi i d`inni bili prirode meleka, ove posljedice se ne bi mogle vidjeti. c - Realizacija Allahovih, d`.{., imena i svojstava koja u sebi sadr`e blagost, tolerantnost, oprost, pokrivanje, prela`enje preko prestupa vezanih ze Njegovo pravo i oslobadanje od kazne koga ho}e od Svojih robova. Da nije stvorio sredstva i uzroke pomo}u kojih se ispoljavaju ove osobine, ne bi bilo svih tih koristi i mudrosti. d - Realizacija imena mudrosti i znanja, jer Allah, d`.{., uzdi`e koga ho}e, a poni`ava koga ho}e i On najbolje zna kome }e povjeriti Objavu i ko je dostojan da je primi i da mMu bude zahvalan na toj blagodati. e - Iznala`enje i pokazivanje raznih vrsta ibadeta, kojih ne bi bilo da nije stvaranja iblisa; kao {to je d`ihad, prijateljevanje i ljubav, u ime Allaha, mr`nja, u ime Allaha, nare|ivanje na dobro i odvra}anje od zla, pokajanje Allahu, d`.{., i vra}anje Njemu, suprotstavljanje Allahovom neprijatelju i tra`enje za{tite kod Allaha od njega, uzimanje pouke, upozorenje od oholosti i uobra`enosti, i sli~no. Vidi Medarid`us salikin, 2:194. 232

Er rewdatun nedijje, str. 356.

233

Fi Zilalil Kur’anil Kerim, 8:1227.

234

Tebsitul ‘akaidil islamijje li hasan Ejjub, str. 84.

235

Pogledaj: El-Fethurrabbani, 1:142, i Sunen bin Mad`e, 1:33.

236

Tejsirul ‘Azizil Hamid, str. 620, El ‘akaidul islamijje, str. 99, E{ {eri’a ili Ad`urri, str. 212.s

237

[erhul ‘akidetit Tahavijje, str. 276-292.

238

[erhul ‘akidetit Tahavijje, str. 291.

239

I’lamul muvekki’in, 1:71.

240

Prenosi ga Ebu-Davud, Ibn-Mad`e, Ahmed, Taberani i Ibn-Hibban, a u njegovom senedu (lancu prenosilaca) nalazi se Se’id bin Sinan e{-{ejbani kojeg Ibn-Me’in smatra pouzdanim, a o njemu polemiziraju Ahmed i drugi.

241

Prenosi ga Ebu-Davud. Vidi: D`em’al fevaid 2:328, i Kitabu{ {eri’a lil Ad`erri, str. 211.

242

Prenosi ga Tirmizi i ka`e da je hasen sahih.Pogledaj D`em’al fevaid, 2:329.

243

E{ {eri’a lil Ad`urri, str. 206.

244

Vidi D`ami’ul ‘ulum vel hikem, str. 385.

245

Prenosi ga Muslim i Ahmed od Suhejba. Vidi Rijadus salihin me’a Delilil falihin, 1:147.

246

Muttefekun ‘alejhi.

247

Vidi Tefsir Ibn-Kesir, 4:275.

248

Isti izvor.

249

Pogledaj ove i druge njima slicne izreke u ‘Uddetus, str. 90i 226.

250

Medarid`us salikin, 2:177.

251

Medarid`us salikin, 2:175.

252

Medarid`us salikin, 2.117, i Er rewdatun nedijje, str. 489.

253

Medarid`us salikin, 2:167, Er rewdatun nedijje, str. 489, i D`ami’ul ‘ulumi vel hikem, str. 170.

192

Iman

254

Pogledaj {erhun Newewi ‘ala Sahih Muslim, 3:101.

255

Vidi Zadul me’ad 3:66.

256

Med`mu fetava ibnu tejmijje 8:528.

257

Prenose ga sva ~etverica u svojim “Sunenima”, a Tirmizi ka`e da je hasen sahih. Vidi Muhtesar Ebi Davud, str. 346.

258

Prenosi ga Buharija u poglavlju o medicini.

259

[erhul ‘akidetit Tahavijje, str. 301

260

Fethul Bari, 10:150-151, El Muvetta’ str. 557-558.

261

D`ami’ul ‘ulumi vel hikem, str. 384.

262

Zadul me’ad, 3:67.

263

Medarid`us salikin, 2:116.

Ulema se po ovom pitanju razilazi na vi{e od dva mi{ljenja, ali, ehlu sunne po ovom pitanju imaju samo dva mi{ljenja, a ostala mi{ljenja su mi{ljenja drugih frakcija. Mnoge od knjiga akide su detaljno razradile sva ta mi{ljenja. Zato nema potrebe da ih sve ovdje iznosimo, jer je njihova neispravnost jasna, a ulema ehli sunneta je saglasna u tome da su ona daleko od istine koja se temelji na Kur’anu i Sunnetu. Pogledaj detaljnije o tim mi{ljenjima i odgovore na njih u : {erhul ‘akidetit tahavijje, str. 373. i dalje. 264

265 Imam Ibnu-Kajjim ka`e:”I ka`i im da je iman ~ovjeka govor, rad i potvrda srcem.” Komentator veli: “Stav ehli sunneta je da je iman potvrda srcem, praksa organima i izgovor jezikom. Imam {afija, r.a., u svojoj poznatoj knjizi, El-Umm, veli: “Ashabi, tabi’ini i ostali poslije njih, koje smo mi zatekli, bili su saglasni u tome i svi su govorili: ‘Iman je izgovor, izvr{avanje i nijjet, nijedna od tri stvari ne koristi bez ostale dvije.’” A Imam Ahmed bin Hanbel, r.a., ka`e: “Zato su rije~i ehli sunneta da je iman izgovor i djelo, postale jedan od znakova sunneta.” Ebu-‘Umer et-Talemenki prenosi svojim poznatim senedom od Musa bin Haruna el-Hammala da je rekao: “Ishak bin Rahevejh izdiktirao nam je da je iman govor i djelo, da se pove}ava i smanjuje, i nema sumnje, da je to tako kako nam je on opisao. Mi smo to shvatili iz pouzdanih predanja, op}ih islamskih pravila i rije~i ashaba Allahovog Poslanika, a.s., tabi’ina i generacija ilma poslije njih. Svi su oni bili suglasni po ovom pitanju i uop}e se nisu razilazili. Isto tako je bilo u doba Evza’ije u {amu, Sufjana es-Sevrije u Iraku, Malika bin Enesa u Hid`azu i Mu’ammera u jemenu, kao {to smo objasnili, da je iman rije~ i djelo i da se povecava i smanjuje.” A Hafiz bin ‘Abdul Berr, u svom Temhidu ka`e: “Fakihi i muhaddisi su saglasni da je iman rije~ i djelo, a nema djela bez nijjeta. Iman se kod njih pove}ava ta’atom, a smanjuje ma’sijetom. Sva bogougodna djela su, kod njih, iman. Izuzev {to se od EbuHanife i njegovih sljedbenika spominje da se bogougodna djela ne nazivaju imanom. Oni ka`u da je iman potvrda (srcem) i izgovor (jezikom) Pogledaj: {erh kasideti Ibnil Kajjim, 2:139-141. 266

Pogledaj: El-‘Akidetut tahavijje me’a {erhiha, str. 373., Kitabul ir{ad lil D`uvejni, str. 399, i El-Fikhul ekber ve {erhuhu li Mulla ‘Ali el-Kari, str. 87-88.

267

Pogledaj dokaze za prednost prvog mi{ljenja u: [erhin Nevevi ‘ala Sahih Muslim, 1:148 i Risaletul iman li Ebi ‘Ubejd El-Kasim bin Selam, str. 54.

268

[erhud ‘akidetit tahavijje, str. 374.

269

[erhun Newewi ‘ala Sahih Muslim 1:147.

Iman

193

270

Kitabul iman lil Kasim bin Selam, str. 102, i {erhul ‘akidetit tahavijje, str. 373-374.

271

[erhun Newewi ‘ala Sahih Muslim, 1:149.

272

[erhul ‘akidetit tahavijje, str. 374.

273

[erhul ‘akidetit tahavijje, str. 374.

274

[erhul ‘akidetit tahavijje, str. 375.

275

Fethul Bari, 1:39-40.

276

Sahih Muslim bi {erhin Newewi, 2:299.

277

[erhul ‘akidetit tahavijje, str. 375.

278

Muttefekun ‘alejhi, a ovo su Muslimove rije~i. Vidi: Sahihul Buhari me’a Fethul Bari, 1:44, i Sahih Muslim bi {erhin Newewi, 1:6.

279

Prenosi ga Tirmizi i Hakim koji ka`e: “Sahih ‘ala {artihima.” A Tirmizi veli: “Hadisun hasen.” Vidi: Et-tergib vet terhib, 3:403.

280

Vidi: Sahih Muslim bi {erhin Newewi, 2:22.

281

Sahih Muslim bi {erhin Newewi, 2:27.

282

Vidi: {erhul ‘akidetit tahavijje, str. 386.

283

Vidi: {erh kasideti Ibnil Kajjim, 2:141.

284

{erhu kasideti Ibnil Kajjim 2:140-141.

Mo`da }e neko re}i: temelji imana su, kao {to se vidi iz navedenog sahih-hadisa, daleko vi{e nego {to je samo iman u Allaha, d`.{., i Njegovog Poslanika, pa kako je dovoljan samo {ehadet za ulazak u iman? Odgovor na to pitanje je: postoje dvije vrste imana: op}i iman i iman u svom {irem zna~enju. Prvi je iman u Allaha, d`.{., i u sve ono s ~ime je do{ao Allahov Poslanik, a.s., bez spominjanja detalja svega toga. Zato, kad ~ovjek posvjedo~i da nema drugog boga, osim Allaha, i da je Muhammed Allahov poslanik, on time prihvata istinitim sve ono s ~ime je do{ao poslanik, a.s., i o ~emu nas je obavijestio, u {to, svakako, ulaze i temelji imana i islama, iako ih jo{ ne zna pojedina~no. Jer, iz njegovog {ehadeta proizilazi da }e on povjerovati, prihvatiti sve {to do njega do|e od Allahovog poslanika, a.s. Me|utim, onaj do koga su do{li svi detalji imana i on u njih povjerovao i radio ono {to oni od njega zahtijevaju, njegov iman je, svakako, ja~i i on je na ve}em stupnju kod Allaha, d`.{. A onaj ko povjeruje op}enito, a zatim do njega do|e ne{to {to se prenosi od Allahovog poslanika, a.s., pa u to ne povjeruje, on time negira {ehadet koji je prethodno izgovorio, i time postaje odmetnikom od vjere, o ~emu }emo kasnije vi{e govoriti. Pogledaj: El-furkan bejne evlijair Rahman ve evlijai{ {ejtan li Ibni Tejmijje, u knjizi: Med`mu’atit tevhid, str. 510, i Usulus Serahsi, 1:203. 285

286

Sahih Muslim bi {erhin Newewi, 1:224.

287

Sahih Muslim bi {erhin Newewi, 1:226.

288

Sahih Muslim bi {erhin Newewi, 1:218.

289

Sahih Muslim bi {erhin Newewi, 1:229.

290

Vidi: Sahih Muslim bi {erhin Newewi, 1:218-240.

291

Pogledaj: El-Muvetta’, str. 485-486, i Nejlul evtar, 7:208.

194

Iman

292

Pogledaj: Nejtul evtar, 7:208.

293

Vidi: Es-Siretun nebevijje li ibni Kesir, 1:433, i Es-Siretul Halebijje, 1:444.

294

Es-Siretun nebevijjetu li ibni Kesir, 1:445.

295

Es-Siretun nebevijje li ibni Kesir, 1:447.

296

Sahihul Buhari me’a Fethul Bari, 7:139, Hajatus sahabe, 1:290, Es-Siretul Halebijje,1:451.

297

Vidi: Siretu ibni Hi{am 1:407-408.

298

Es-Siretun nebevijje li ibni Kesir, 2:520.

299 Pogledaj na primjer: Slu~aj prelaska na islam ibnil ‘As bin Rebi’ u Siretu ibni Hi{am, 2:303304, slu~aj prelaska na islam Omera bin Hattaba u ‘Ujtmul eser fi fununil megazi ve{ {emaili ves sijer li Ibni Sejjidin nas, i slucaj prelaska na islam Hamze u Es-Siretul Halebijje, 1:477. 300

Vidi: [erhun Newewi ‘ala Sahih Muslim, 1:149, 219.

301

Vidi: Risaletu ke{fi{ {ubuhat li Muhammed bin ‘Abdul Vehhab min d`umletir resailil matbu’a bi ‘unvan: El-Med`mu’autul ‘ilmijjetus sa’udijje min devri ‘ulemais selefis salih, str. 141-142.

302

Vidi: [erhun Newewi ‘ala Sahih Muslim, 1:149, {erhus sijer el-kebir, 1:150, El-Mugni li ibni Kudame 9:21, El-Muhezzeb 2:223.

303

Vidi: [erhus sijer el-kebir, 1:150.

304

El-Mugni li Ibni Kudame, 9:21, Ha{ijetu Ibni ‘Abidin, 3:397.

305

Vidi: El - ‘akidete Tahavijje me’a {erhiha, str. 350, 352, 357.

306

Tathirul i’tikad, str.9.

Pod strahom, tra`enjem pomo}i i nadom misli se na one stvari u kojima ne mo`e pomo}i niko drugi , osim Allah, d`.{. Kao {to je strahopo{tovanje, tra`enje pomo}i u stvarima u kojima nije u stanju pomo}i niko drugi, osim Allaha, i nada u ono {to mo`e samo Allah, d`.{ A {to se ti~e onoga {to je u ljudskoj mo}i, u tim stvarima ~ovjek ne izlazi iz imana; kao {to je, na primjer, bojazan od vladara koji je zaprijetio da }e ga zatvoriti ili ubiti, ili tra`enje pomo}i od prijatelja za obavljanje nekog posla u kome on, zaista, mo`e pomo}i, ili da ~ovjek ka`e drugom: “Ja te molim da mi uradi{ to i to, od onog {to su ljudi u stanju uraditi.” Sve to ne spada u kufr i nema nikakve zabrane povodom toga. 307

308

Risaletu Muhammed bin ‘Abdul Vehhab fi ma’na tagut - el - D`ami’ul ferid, str.266.

309

Nevakidul islam li Muhammed bin ‘Abdul Vehhab - El-D`ami’uj ferid, str. 278.

310

Vidi: {erh Mulla ‘Ali el-Kari ‘alel fikhil ekber, str. 167.

311

[erhun Newewi ‘ala Sahih Muslim, 1:205.

312

Vidi: {erh Mulla ‘Ali el-Kari ‘alel fikhul ekber, str.165.

313

Nevakidul islam li Muhammed bin ‘Abdul Vehhab. Vidi: El-D`ami’ul ferid, str. 277.

314

Med`m’atut tewhid, str. 126.

315

Tefsirut Taberi, 6:313.

316

Tefsirut Taberi, 6:313.

Iman

195

317

Vidi: Med`mu’atut tewhid.

318

El-Mugni, 9:24.

319

Prenosi ga Buharija. Vidi: Rijadus salihin, str. 32.

320

Tefsirul Kurtubi, 1:188. Kazivanje o ljudima Uhduda prenosi Muslim u svom Sahihu. Pro~itaj ovo kazivanje u cjelosti u Rijadus salihinu, str. 27. i dalje.

321

Tefsir Ibn-Kesir, 2:367.

322

Kitabuz zevad`ir an iktirafil kebair li Ibni Had`er el-Mekki, 1:28-30. A pogledaj tekst sli~an ovome u Mugnil muhtad`, 4:135-136, Ha{ijetul Bad`uri, 2:257.

323

Min menahid`is sunne en-Nebevijje - Vidi Med`muatut tevhid, str. 193.

324

[erhul akidetit Tahavijje, str. 363-364.

325

Tefsir Ibn-Kesir, 2:67.

326

Umdetut tefsir - ihtijar ve tahkik Ahmed Muhammed {akir, tab’atu daril me’arif senete, 1377 h. 1957 g. 2:171-172.

327

‘Umdetut tefsir 4:164-167.

328

Vidi: Med`m’u fetava Ibnu Tejmijje, 25:149, i dalje.

329

Hoce da ka`e da je to stvar koja je poznata samo Allahu, d`.{., a ne ljudima.

330

Sahih Muslim bi {erhin Newewi, 17:72.

331

[erhul ‘akidetit Tahavijje, str. 357-358.

332

Na ovo ukazuje Ibn Had`er El-Hejtemi u svom djelu: Ez-Zevad`ir ‘an iktirafil kebair, 1:28.

333

El-Akidetut Tahavijje me’a {erhiha, str. 466.

334

Ovoj temi Newewi posve}uje kompletno poglavlje pod naslovom: Bab: Ed-delil ‘ala enne men mate ‘alet tevhidi dehalel d`ennete kat’an.

335

Vidi: [erhun Newewi ‘ala Sahih Muslim, 1:217, 220. Tako|er i rijeci slicne ovima li{ {ejh Ibnu Tejmije fil Furkan min med`mu’atit tewhid, str. 506-507.

336

Sahih Muslim me’a {erhin Newewi, 1:218.

337

Sahih Muslim me’a {erhin Newewi, 1:224.

338

Sahih Muslim me’a {erhin Newewi 1:227. A prenosi ga i Buharija u poglavlju o poslanicima.

339

Sahih Muslim me’a {erhin Newewi, 2:2.

340

Muttefekun ‘alejhi, vel lafzu lil Buhari. Vidi: Sahihul Buhari, 1:61, Sahih Muslim bi {erhin Newewi, 3:36.

341

Muttefekun ‘alejhi vel lafzu li Muslim, 2:94, a pogledaj i Sahih Buhari - poglavlje o d`enazi.

342

[erhun Newewi ‘ala Sahih Muslim, 2:97.

343

Risaletul iman li Ebi ‘Ubejd el-Kasim bin Selam, metbu’atun me’a resaile uhra, str. 84.

344

Muttefekun ‘alejhi, vidi: Sahihul Buhari me’a Fethul Bari, 1:96, Sahih Muslim bi {erhin Newewi, 2:54.

196

Iman

345

Muttefekun ‘alejhi, vidi: Sahihul Buhari me’a Fethul Bari, 1:175, Sahih Muslim bi {erhin Newewi, 2:55.

346

Prenosi ga Ahmed, Tirmizi i Hakim u Mustedreku od Ibni ‘Umera. Vidi: El-Fethur rabbani, 14:164-166, Sahihut Tirmizi bi {erh Ibnil ‘Arebi, 3:18, El-Mustedrek, 1:18.

347

Vidi: Sahih Muslim bi {erhin Newewi, 2:275.

348

Muttefekun ‘alejhi vel lafzu li Muslim, vidi: Sahihul Buhari - poglavlje o picu, Sahih Muslim bi {erhin Newewi, 2:45.

349

Sahih Muslim bi {erhin Newewi, 2:108.

350

Muttefekun ‘alejhi vel lafzu li Muslim, vidi: Sahihul Buhari fi kitabil d`enaiz, ve Sahih Muslim bi {erhin Newewi, 2:109.

351

Pogledaj detaljno poja{njenje ovih tuma~enja u: Risaletul iman li Ebi ‘Ubejd el-Kasim bin Selam me’a ‘iddeti resail, str. 84 ve ma ba’deha.

352

Vidi: Risaletul iman li Ebi ‘Ubejd el-Kasim bin Selam, str. 89 ve ma ba’deha.

353

Prenosi ga Buharija od Ibn-‘Abbasa u poglavlju o d`ihadu.

354

Vidi: Risaletul iman li Ebi ‘Ubejd el-Kasim bin Selam, str. 89 ve {erhul ‘akidetit Tahavijje, str. 361.

355

[erhul ‘akidetit Tahavijje, str. 361. El-‘Akidetul vstijje me’a {erhiha li Muhammed Halil Herras, str. 138-139.

356

[erhul ‘akidetit Tahavijje, str. 361.

357

Sahih Muslim bi {erhin Newewi, 1:218.

358

[erhun Newewi ‘ala Sahih Muslim, 1:219.

359

Tefsirul Kurtubi, 6:293, ve {erhul akidetit Tahavijje, str. 364-365.

360

Revahu Ibnu D`erir ve Tirmizi ve Nesai ve Ibnu Mad`e - vidi: Sahihut Tirmizi bi {erhi ibnil ‘Arebi, 12:234, a Tirmizi za ovaj hadis ka`e da je hasen sahih, ve Sunene Ibni Mad`e, 2:1418.

361

Ez-Zevad`ir ‘an iktirfil kebair, 1:12.

362

Ahred`ehul buhari ve Muslim: Fethul Bari, 17:21, matbe ‘atul Halebi, ve Sahih Muslim bi {erhin Newewi, 5:19.

363

Ez-Zevad`ir ‘an iktirafil kebair, 1:12.

364

Sahih Muslim me’a {erhin Newewi, 2:81-82, ve ahred`el Buhari nahvehu an Enes fi kitabid dijat.

365

Sahih Muslim bi {erhin Newewi, 2:82-83. Ve ahred`ehul Buhari fi kitabil vesaja.

366

Muttefekun ‘alejhi, vel lafzu li Muslim. Vidi: Sahih Muslim bi {erhin Newewi, 2:82-83.

367

[erhun Newewi ‘ala Sahih Muslim, 2:84.

368

Pogledaj te definicije u Ez-Zevad`ir ‘an iktirafil kebair, 1:4, ve ma ba’deha. Ve {erhun Newewi ‘ala Sahih Muslim, 2:85 ve ma ba’deha.

369

[erhul ‘akidetit Tahavijje, str. 418, ve {erhun Newewi, ‘ala Sahih Muslim, 2:85.

Iman

197

370

Ovo prenosi od Gazalije En-newewi u svom komentaru na Sahih Muslim, 2:85.

371

Kava’idul Ahkam, 1:23-24.

372

Prethodni izvor.

373

Pogledaj: Ez-Zevad`ir ‘an iktirafil kebair eld`duz ‘ul evvel ves sani. Na ovu temu je pisao i spomenuo vrste velikih grijeha i dokaze za njih i imam Zehebi u svom djelu: ElKebair i {ejh Muhammed bin ‘Abdul Vehhab u svome djelu El-Kebair, tako|er.

374

Muttefekun ‘alejhi - vidi Rijadus salihin, str. 31.

375

Prenosi ga Muslim u svom Sahihu od Ebi-Hurejre i Buharija u Edebu.

376

Prenosi ga Muslim: Vidi: Sahih Muslim bi {erhin Newewi, 7:89.

377

Muttefekun ‘alejhi, vel lafzu li Muslim. Vidi: Sahih Muslim bi {erhin Newewi, 7:89.

378

Muttefekun ‘alejhi. Vidi: Sahihul Buhari - poglavlje o postu (Ko umre a ostao je du`an ne{to od posta).

379

Prenosi ga Buhari. Vidi: Sahihul Buhari me’a Fethul Bari, 4:52.

380

Autor u originalu navodi 95 najeminentnijih djela iz akaida i drugih oblasti koja su mu poslu`ila kao izvor za ovaj njegov rad. Ali, mi ih, zbog du`ine teksta i nepoznavanja arapskog jezika od strane na{ih ~italaca, ne}emo navoditi. Onaj ko `eli da se upozna s njima, mo`e pogledati ovo djelo u originalu na arapskom jeziku. (op. prev.)

Iman

199

SADR@AJ PREDGOVOR.....................................................................................................................5 BILJE[KA O AUTORU .......................................................................................................................... 7 PREDGOVOR ........................................................................................................................................ 9 UVOD .................................................................................................................................................. 11 PRVO POGLAVLJE ................................................................................................................................. 13 TEMELJI IMANA ...................................................................................................................................... 13 PRVI DIO - VJEROVANJE U ALLAHA, D@.[. ..................................................................................... 17 1 - TEWHIDUR - RUBUBIJJE ............................................................................................................ 17 2 - TEWHIDUL - ULUHIJJE ............................................................................................................... 21 3 - TEWHIDUL - ESMAI VES SIFAT ................................................................................................. 24 ALLAHOVA, D@.[., LIJEPA IMENA ................................................................................................. 28 DOKAZI ZA TEWHIDUL ESMAI VES SIFAT ..................................................................................... 29 DRUGI DIO - VJEROVANJE U MELEKE ............................................................................................. 34 OSOBINE MELEKA .......................................................................................................................... 35 ^ASNI ROBOVI ................................................................................................................................ 36 ODNOS MELEKA PREMA SVEMIRU I ^OVJEKU ............................................................................ 37 BROJ MELEKA ................................................................................................................................. 41 VJEROVANJE U MELEKE POJEDINA^NO I OP]ENITO ................................................................. 42 ULOGA I ZNA^AJ VJERE U MELEKE U @IVOTU ^OVJEKA ............................................................ 44 TRE]I DIO - VJEROVANJE U ALLAHOVE, D@.[., POSLANIKE I VJEROVJESNIKE ........................ 46 POSLANICI I VJEROVJESNICI87 KOJI SU SPOMENUTI U KUR’ANU .............................................. 46 NAJODABRANIJI POSLANICI (ULUL’AZM) ..................................................................................... 47 TEMA OBJAVE ................................................................................................................................. 48 VJEROVANJE (IMAN) U MUHAMMEDA, A.S. .................................................................................. 51

200

Iman

^ETVRTI DIO - VJEROVANJE U ALLAHOVE, D@.[., KNJIGE ........................................................... 57 PETI DIO - VJEROVANJE U SUDNJI DAN ......................................................................................... 63 AKCENAT KUR’ANA NA OVAJ TEMELJ IMANA I RAZLOG TOME ................................................... 63 DOKAZI VJEROVANJA U SUDNJI DAN I ODGOVOR NA SUMNJE NEVJERNIKA ........................... 66 DETALJI VJEROVANJA U SUDNJI DAN ............................................................................................. 72 1 - KABURSKO ISKU[ENJE I ISPITIVANJE OD MELEKA ............................................................... 72 2 - PATNJE I U@ICI U KABURU ....................................................................................................... 73 3 - PREDZNACI SUDNJEG DANA .................................................................................................... 76 A - IZLAZAK SUNCA SA ZAPADA .................................................................................................... 78 B - IZLAZAK @IVOTINJE (IZ ZEMLJE) ............................................................................................. 78 C - POJAVA DED@ALA ..................................................................................................................... 79 D - SILAZAK ISAA, A.S. .................................................................................................................. 82 E - POJAVA JE’D@UD@A I ME’D@UD@A ............................................................................................ 83 4 - PO^ETAK NASTUPANJA SUDNJEG DANA ................................................................................ 84 5 - PRO@IVLJENJE .......................................................................................................................... 85 6 - (EL-HA[R) SAKUPLJANJE SVIH LJUDI NA JEDNOM MJESTU, RADI OBRA^UNA ................... 85 7 - NAGRADA - KAZNA ZA DJELA ................................................................................................... 87 8 - IZLAGANJE LJUDSKIH DJELA I PRESUDA ............................................................................... 87 9 - HAVD (VRELO) POSLANIKA, A.S. ............................................................................................. 90 10 - VAGA (VAGANJE DJELA) ......................................................................................................... 92 11 - SIRAT ]UPRIJA ........................................................................................................................ 93 12 - D@ENNET I D@EHENNEM .......................................................................................................... 94 [ESTI DIO - VJEROVANJE U ALLAHOVO ODRE\ENJE ................................................................... 97 DEFINICIJA KADA’A I KADERA ....................................................................................................... 97 ZNA^ENJE VJEROVANJA (IMANA) U KADE’R ................................................................................ 98 PRVI STEPEN .................................................................................................................................. 99 DRUGI STEPEN ............................................................................................................................... 99 OPRAVDAVANJE NEVJERNIKA KADER’OM .................................................................................. 101 SKRIVENOST ALLAHOVE, D@.[.,ODREDBE (KADER’A) I POKU\ENOST POLEMIKE O NJOJ ............................................................................................ 103 UTJECAJ VJEROVANJA U KADER’ NA @IVOT MUSLIMANA ......................................................... 104 VJEROVANJE U KADER’ NE KOSI SE S RADOM UTEMELJENIM NA UZROCIMA I POSLJEDICAMA ................................................................................................ 109

Iman

201

DRUGO POGLAVLJE - SU[TINA IMANA .............................................................................................. 113 DRUGO POGLAVLJE - SU[TINA IMANA .......................................................................................... 115 POVE]AVANJE I SMANJIVANJE IMANA ..................................................................................... 117 TRE]E POGLAVLJE - RIJE^I I DJELA KOJA IZVODE IZ IMANA ...................................................... 121 TRE]E POGLAVLJE - RIJE^I I DJELA KOJA IZVODE IZ IMANA ................................................... 123 PRVI DIO - KADA NEVJERNIK POSTAJE VJERNIKOM? ................................................................ 124 DOKAZI ZA NAVEDENU TVRDNJU ................................................................................................. 125 HADISI ........................................................................................................................................... 125 PRIMJERI IZ PRAKSE POSLANIKA, A.S., I IZ DOGA\AJA SIRE ................................................ 126 DRUGI DIO - KADA VJERNIK POSTAJE NEVJERNIKOM? ............................................................. 131 PRAVILO ........................................................................................................................................ 131 OBJA[NJENJE OVOG PRAVILA ................................................................................................... 132 VRSTE POSTUPAKA KOJI IZVODE IZ IMANA ............................................................................... 133 PRVA VRSTA .................................................................................................................................. 133 DRUGA VRSTA ............................................................................................................................... 134 TRE]A VRSTA ................................................................................................................................ 135 ^ETVRTA VRSTA ........................................................................................................................... 138 ZADOVOLJSTVO KUFROM I NEZADOVOLJSTVO ISLAMOM ........................................................ 139 VIDOVI ZADOVOLJSTVA KUFROM .................................................................................................. 140 1 - NESMATRANJE NEVJERNIKA (ATEISTA), OTPADNIKA I MU[RIKA - NEVJERNICIMA, ILI SUMNJANJE U NJIHOVO NEVJERSTVO ILI SMATRANJE ISPRAVNIM BILO KOJEG OD NJIHOVIH NEVJERNI^KIH PRAVACA. ........................................................................................ 140 2 - PRIJATELJEVANJE S NEVJERNICIMA I IZRA@AVANJE SAGLASNOSTI S NJIHOVOM VJEROM ......................................................................................... 141 [TA ZNA^I PRIJATELJEVANJE S NEVJERNICIMA? .................................................................... 145 [TA SE PRIMA, A [TA NE PRIMA OD OPRAVDANJA U OVOJ SITUACIJI .................................. 146 GRANICE PRISILE KOJA SE UZIMA U OBZIR .............................................................................. 147 POJEDINI PRIMJERI NEZADOVOLJSTVA ISLAMOM .................................................................... 150 RIJE^I POJEDINIH ALIMA O TOME [TA PROUZROKUJE ODMETNI[TVO OD VJERE ........................................................................................................... 152 OPREZNOST PRI PROGLA[AVANJU KAFIROM ODRE\ENE OSOBE .......................................... 159 ZAVR[NA RIJE^ - ISLAMSKI STAV PREMA GRE[NICIMA .................................................................. 163

202

Iman SAMO GRIJE[ENJE NE IZVODI IZ ALLAHOVE, D@.[., VJERE ........................................ 165 PRIPADNICI EHLI SUNNETA PRIZNAJU KAZNE KOJE SU SPOMENUTE ZA ODRE\ENE GRIJEHE ................................................................................ 170 VELIKI GRIJESI ......................................................................................................................... 171 DEFINICIJA VELIKOG GRIJEHA I NJEGOV KRITERIJ ....................................................... 172 PRIMJER POJEDINIH VELIKIH GRIJEHA .............................................................................. 174

UZROCI OSLOBA\ANJA KAZNE ZA GRIJEHE ........................................................................ 175 BILJE[KE ...................................................................................................................................... 179