ILIRI, STEĆCI, KABBALAH KABBALAH I HERMES
Autor: Mate Mate Puljak Pulja k
ILIRI, STEĆCI, KABBALAH I HERMES
Autor: Mate Puljak UVOD
“Povijest se ponavlja a povijesničari ponavljaju jedni druge.” (P. Guedalla) Stećci su, kao ideja, nadgrobni spomenici vrhovnog svećeničkog tj. magijskog staleža prapo vijesne Ilirske civilizacije civi lizacije koji su se u tu svrhu izrađivali od srednje bronce do dolaska Rima. Prije ukrašene spomeničke faze, kada se na njima ne nalaze prikazi niti se vide znakovi preciznije obrade, imali su nedokučivu svrhu vezanu uz 4 praelementa. Sve nakon propasti propasti Ilirske civilizacije jest devastacija orginala tako da imamo kontinuitet koji to nije ali se na njega ne može drugačije gledati jer se s e radi o jednom narodu koji se postepeno razduhovio. Nakon objave objave članka samostalnog istaživača Vinka Klarića na našim stranicama javio se manji broj čitatelja koji su u njemu vidjeli mnoge bliceve iz mojih članaka. Nisu to moji blicevi nego istina a istina nađe svoj put i nije bitno tko ju prenosi. U mnogim mojim tekstovima ima sličnosličnosti s tezama Domagoja Nikolića. o samo znači da smo na dobrom putu. Jedan svjedok nije pouzdan ni na sudu. Osobno, Klarića ne poznajem, ali ukratko znam njegove stavove i s većinom onoga što govori danas se slažem. Nadalje, mnogi čitatelji ne znaju da je opširniji članak objavljen u novom časopisu “Svjetlost” ito pod naslovom: “Iliri, stećci i naša povijest”. povijest”. Kao koautor navodi se slobodni istraživač Domagoj Nikolić. Uz ovu invaziju članaka i emisija koje su bile i koje tek slijede, rađa se novi ilirski pokret. Ovo je osvrt na članak.
STEĆCI
U početku se autori baziraju na prikaz konjokrote s nekropole Gvozno te vuku paralele s tro janskim razdobljem na što od početka pisanja u kolumni skrećem pozornost. Moram odmah reći bravo! o je to...nikakvi sveci i mačevi...radi se o konjokroti...o je isuviše blizu priči o roji i Hektoru! Nešto se na ovim prostorima događa oko 1200. g.pr.K. Upravo o tome govore arheološki nalazi unutar bedema na Gradini u Osoju, Cista Velika. Dakle, u potpunosti se slažem s autorima da se može raditi o tom razdoblju. Dodao bih da su to sami počeci masovnog ukrašavanja stećaka. Prije su stećci bili neukrašeni i imali su drugu svrhu, predajno povezanu s 4 elementa: Vodu, Vatru, Zemlju i Vjetar. U toj fazi ih “programiraju” da utječu na vremenske prilike. Izvještaje nalazimo u bezbroj narodnih predaja diljem Zagore i Hercegovine. Danas je tehnologija zaboravljena i nije dokučiva jer je um ograničen. Kažu da funkcioniramo koristeći samo 10 % mozga. Dvojac u članku ne spominje godinu koja bi se okvirno mogla uzeti za početak ukrašavanja stećaka jer je nju doista teško odrediti. Ja se odlučujem za 13.st.pr.K. kao najrealnije. Mnogi stećci koji stoje na gomilama, pripadaju ranoj i srednjoj bronci. Nisam naišao na dokaze da su se gradili ili postavljali prije službene bronce. Barem ne na području Imotske krajine. o ne znači da se drugdje nisu pojavili u obliku neuglednih monolitnih blokova na što je upozorio kolega i istraživač megalita na području Hercegovine, Goran Glamuzina. Dakle, da definiramo, prvi ukrasi se pojavljuju na prijelazu iz mirne srednje bronce u kasnu i njihov razvoj traje do, cirka, 600.g.pr. K. Prikazi astralnih alegorija bliskih Vedama i Zoroastrijanizmu kompletirani su u tom periodu i tu se jedna simbolička priča bliska istoku isprepleće sa slikama tzv. “grčkog sinkretizma” koji ustvari to nije nego samo miriše na nj. Javlja se centralna figura koju možemo usporediti s grčkim Hermesom odnosno Totom. On samo nastavlja usavršavati stariju tradiciju. Prikazi su kompleksni i bliski egipatskim kultovima što se razvodnjava do dolaska Rimljana. U tom prapovijesnom razdoblju nastaje najveći broj stećaka, prema mojoj procjeni nešto manje od 150 000. Oko 600. g.pr.K. završava razdoblje sveće-
nika-maga kao vrhovnog staleža i počinje proces razduhovljenja Ilirske civilizacije koje vodi sveopćem duhovnom vegetiranju i ispraznosti. Na naše prostore stižu tuđini. U tijeku ratova s Grcima i Rimljanima, kultura gradnje i ukrašavanja stećaka gotovo nestaje. Javlja se velika rupa a drevni simboli ostaju zaključani u arhaji. Nastaju spomenici koji sliče na stećke ali su šuplji i imaju poklopnice. ipični grčki sarkofazi koji se u Grčkoj klasificiraju pod helenske, u Saloni se nazivaju rimskima i kršćanskima. Nalazimo ih posvuda, čak i u Imotskoj krajini. Da li se radi o priklesanim grčkim spomenicima ili kopijama grčkih spomenika to do danas ostaje enigma. Činjenica jest da sarkofaga, kakvih imamo u Saloni, nalazimo prvenstveno u Grčkoj gdje su datirani mnogo ranije nego tu kod nas. Imate dosta fotografija i članaka na tu temu po internetu. U periodu vladavine Rima guši se izvorni ilirski nadgrobni spomenik ali se ne uništava. Postoje indicije da neki stećci potječu iz kasne antike ali je njihov broj zanemariv. akve stećke nalazimo tamo gdje nije bilo nikakvih rimskih interesnih grupa. Mitraistički kult prepoznaje drevne simbole i paralele podjednako kao i stare “hermetičke” prikaze čiji je rimski suvremenik Merkurije. e dvije paralele čuvaju stećke od rimskih devastacija. Jasno im je da su stećci dio magijskog obreda . Praznovjerni Rimljani nisu u njih dirali baš kao ni naš narod. “Hermetička” priča o stećcima raspršila se u potpunosti do 3.st. pr.K. U našem narodu je ostalo kako bi se kod stećaka zametnuo vijar i pojavio bi se čovjek koji je “mjerio zemlju”. Prenio mi ju je pok. Marinko Granić a potvrdio pok.Ivan Granić- Čupo. ih mjerenja zemlje ima u članku “Blago Delmata”. Ono što nikada nije razjašnjeno jest da li je Hermes bio Bog, čovjek ili bogočovjek. Na stećku objavljenom u čl. “Čuvari lovrećkog naslijeđa” vidimo prikaz Hermesa s krilima na glavi. On nema haljine, a upravo je na mnogim našim stećcima haljina znak prelaska u Vječnost. Kada vidite ono što struka zove “kolo” , gdje se svi uvijek drže za ruke u haljinama, to nije prikaz sa Zemlje. Brojite uvijek glave i gledajte položaj ruku tj.točke lomova i nerijetko ćete dobiti određenu konstelaciju na nebu. Na nekropoli Podrtle imate crtu povučenu sredinom plohe koja dijeli sliku na dva prikaza. Istu situaciju nalazimo na Kamenjaku kod Lovreća. e dvije nekropole imaju sličnu ikonografiju. Ispod crte su dva lika u zemaljskim oblekama koji drže uzdignute tj. prazne ruke a iznad nje dva obučena u haljine. Oni pokazuju da odlaze bez ičega baš poput Aleksandra. Poviše crte, odnosno kao centralni motiv između likova stoji bogat svjećnjak u obliku polumjeseca, kasnije čest motiv na bizantskim kovanicama.
Proučavajući te teme i uspoređujući ih s narodnim predanjima, zaključio sam da je Hermes bio bogočovjek. Hodao je zemljom poput Krista. Ako je kod nas riječ o Hermesu ili nekakvoj ilirskoj verziji Hermesa, odnosno Tota, onda možemo uzeti u obzir mogućnost da je to božanst vo izvorno bilo povezano s Ilirijom pošto stećaka ima samo na prostoru Ilirije. aj bogočovjek je bio Ilir koji je vjerojatno pokopan negdje u Iliriji. Dolaskom Bizanta na scenu prepoznaje se i renovira mali dio zaboravljenih simbola. Nakon najezde raznih hordi, uključujući i Slavene, narod se okreće pločama. Simboli na njima su primitivni, staleški i pod utjecajem katoličke i pravoslavne crkve. Ogledne primjere nalazimo na nekropoli kod Sv. Spasa na Cetinskim vrilima gdje se nalaze dva najteža stećka u RH koja potječu iz prapovijesnog doba. Na toj nekropoli sam, tijekom 2011./2012. radio čišćenje i crtanje ploča s pok. Marijanom Lozom. Mještani pravoslavne vjeroispovjesti svojataju crkvu i groblje iako ni jedno ni drugo nemaju nikakve veze s pravoslavljem. Ono što je bitno spomenuti jest da su ploče kod sv.Spasa nastale od postojećih velikih gromada koje su zatečene “in situ” a od kojih su dvije ostale sačuvane u izvornom izgledu. Kada se priča o stećcima počinje iskrivljavati? Razne vjerske sekte u srednjem vijeku prepoznaju stare simbole, prvenstveno oni pod utjecajem gnoze; katari, krstjani, templari i drugi. Stećci pričaju priču blisku ominu evanđelju. Otkud paralele iz prapovijesti? Zato što je gnoza mnogo starija nego što se smatra. o je univerzalno znanje koje je skriveno od običnih ljudi a korjene vuče još iz Judaizma. Pisao sam već o hijerarhiji u tom kontekstu. Znanje je bilo svojstveno uskom krugu odabranih. Apsolutno odbacu jem tezu da su krstjani mogli biti graditelji stećaka ali ostavljam mogućnost da su prepoznali alegorije koje ukazuju na jednog boga s dva lica te su, sukladno s tim, bili autori znatnog broja natpisa tj. inskripcija na njima. i natpisi su čista produhovljena poezija. Svi oni koji su bili na tragu velikih tajni o kojima govori oma, bili su uklonjeni s puta. Svoj doprinos iskrivljivanju istine najviše su dale dvije Crkve, katolička i pravoslavna te institucija Bosanske srednjovjekovne države. Za to vrijeme mnogi stećci su zalašani i napravljen je znatan broj kopija koje više nisu imale staru svrhu niti su bile okrenute arhajskim postulatima, Bogu i Vječnosti. Stećak okreću ljudima, prolaznosti i prolaznicima... Formirane su radionice koje su stećke proizvodile kao na traci. Iskrivila se svrha...Volumen stećaka je znatno smanjen i prilagođen transportu
nove vrste-životinji. Prije se nije moglo dogoditi da dva stećka budu jednaka jer nijedan čovjek nije jednak. o je bio plafon spoznaje. Čovjek i kamen su jedno. Isto tako se nije moglo dogoditi da stećak “kleše” običan čovjek. Obrada je bila povjerena nekom iz uskog svećeničkog kruga. Zvjezdoznanac je pratio nebo i unosio položaje zvijezda na kamen koji je brusio jedan od braće. Kasnije, u srednjem vijeku to više nije bitno. Masovna proizvodnja i kupus simbola, natpisa i dr. kumovala je pogrešnoj predodžbi o stećcima. Nakon crkvenih progona i likvidacija krstjana koji su, u neku ruku bili “čuvari znanja”, pravi sljednici Starog Zavjeta...dogodilo se nasilno uništavanje stećaka i prikaza na njima. Posljednji ukop u Imotskoj krajini pod stećak zabilježen je u 19.st. na Lovreću a posljednje zalašavanje tuđeg stećka također u 19.st.u Župi. Dakle, s obzirom na moje ogromno iskustvo, mogu reći da je spomenik preživio mnoge religi je, dogme, sekte, politike, pojedince i da je danas problem odrediti starost pojedine nekropole upravo stoga što se na njoj nalazi svega i svačega. Međutim, nije nemoguće. u kod mene, u Imotskoj krajini, većina, od nešto više od 100 nekropola (preko 1000 stećaka), nisu s izvornim ukopom. Isto tako, velik broj njih je uništen, priklesan, iskorišten kao građevinski materijal ito ne samo za izgradnju crkava već i za privatne objekte (kuće u Rastovcu). Rijetke su nekropole koje su ostale netaknute. Pa i one koje djeluju netaknute ustvari imaju “podmetnuti” ukop. Prema mom viđenju situacije, na području Imotske krajine nedostaje ih više od 1000. Izvorna i najstarija sačuvana nekropola krije ukope u zgrčenom položaju. One, nekoliko stol jeća mlađe, imaju ukope u glinene posude tj. urne. Dokazao sam postojanje samo tri nekropole koje nisu pretrpjele devastacije. Iz perioda utjecaja “kabalističko-hermetičke” misli, gotovo svi spomenici imaju novije srednjovjekovne ukope upravo stoga jer se stećak približio polju i gradu a možda i obrnuto u nekim situacijama kada se širenjem većih naselja vršila meliorizacija okoliša. Oni koji su bili u brdima imali su veće šanse da ne budu oskvrnjeni i prisvojeni. No, ukoliko kopate dublje ispod nekih grobnih raka naći ćete keramiku. o smo ja i pok. Lozo dokazali prije nekoliko godina. Dakle, iznad ukopa urne bude postavljeno tijelo srednjovjekovnog veleposjednika ili ratnika. Kopa se u omjeru visine stećka što je dublje od klasične grobne rake iako i same rake variraju po dubini. Neke su pliće a neke dublje. Zbog toga su legende često govorile da ispod stećaka nije bilo ničeg pa su se ljudi ukapali. Bilo je, itekako je bilo...Radilo se
o posudi u koju se sakupljao pepeo i koja je služila samo za prijenos. Kada bi se stavila u zemlju postojao je trenutak u kojemu bi se, zbog pritiska kamena, posuda zdrobila. ako se prah simbolično predao zemlji. akvih nekropola, u krajini, dokazano imamo dvije. Za još potvrda treba obraditi veći broj nekropola odnosno grobova. Jedna od starijih nekropola stećaka nalazi se u selu Dobrinče ali je dislocirana prilikom meliorizacije u zapadni dio polja dok su izvorni ukopi uglavnom uništeni trapljenjem. Ispod nekoliko odvučenih stećaka ukopali su se, kroz 16.st. ( prema mišljenju pok. arh. Marijana Loze) vlasnici zemljišta. Riječ je o nekropoli koja je egzistirala u srednjoj bronci. Na Dobrinčima se nalazi i naselje iz srednje bronce, najveće u Imotskoj krajini, danas u potpunosti devastirano (čl. Kraj jedne velike priče). Željeznodobne ili srednjovjekovne priče starije od 16.st., kojima bi se stećci mogli prepisati, na tom prostoru nema. Zbog toga je Dobrinče, s površinom od 4 km2, okruženo brdima sa svih strana, idealno za razumjevanje priče o stećcima. Oni potječu iz vremena Velike gradine kao i okolne gomile, izuzev jedne koja dokazano pripada samim počecima tzv. Cetinske kulture. Kuće koje su sagrađene na gradini bile su od pruća i lijepa. Nadgrobni spomenici su postulativno morali biti od trajnijeg materijala. Kuća vječna nije smjela biti prolazna kao zemaljska, ona je morala ostati i kada naselja više ne bude. Još samo da netko to pojedinim stručnjacima utuvi u glavu. Nekakav kontinuitet spomenika, dakle, postoji i vezan je uz domorodački narod, bez obzira na priklesavanja, nadopisivanja i izrade kopija. Epohe egzistencije istog naroda na ovom prostoru ostavile su traga. Mjenjalo se mnogo toga ali je nit preživjela. Dogodio se duhovni pad, Ilirski je narod postao muha bez glave a u moderno doba udarali su se pečati na sve što je mirisalo na Veliku obnovu. Onako kako ja gledam na to dugo razdoblje rekao bih da je veća šteta učinjena od sloma Ilirskog pokreta do danas nego u cijelom srednjem vijeku. Formiranjem jugoslavenske ideje potisnuta je u drugi plan istina o Ilirima. Ja znam da sva naša stara groblja po krajini, nastala u 19. i prvoj polovici 20.st, sadrže simbole polumjeseca, zvijezde, spirale, piramide, krugova, zvijezda...Najogledniji primjeri nalaze se na Dobranjima, Lovreću, Dobrinču...gotovo posvuda. U drugoj polovici 20.st., naši lokalni klesari imaju zabranu klesanja starih simbola. Dolaze zatim one crno bijele rugobe i klesarski obrt dirigira što će se nalaziti na spomeniku i kako će on izgledati. Danas, nakon 50 g. nitko više ne zna značenje simbola klesanih sve do 1960. Dakle, jasno je da je ideja Jugoslavije upropastila pravu istinu o Ilirima koji su, da se ra-
zumijemo, autohtonci a sve druge etikete ja ne bih isticao jer su nepotrebne. Sukladno tome i stećci su autohtoni spomenici. Hrvati su nominalni i krvni sljednici Ilira. Jedino rađanje novog Ilirskog pokreta može utjecati na promjene političkih stavova izvaranog naroda. Njih je potrebno osloboditi stranačkog i inozemnog sužanjstva. Ilirski pokret, ukoliko se ikada obnovi, može biti prekretnica za bolje sutra našoj djeci. Hrvatska se mora ujediniti za opće dobro svih Hrvata. Ne na tuđmanovski način koji se pokazao pogreškom na duge staze nego promjenom svijesti o strankama kao legalnim kriminalnim organizacijama i neprijateljima naroda. reba pristupiti vraćanju otetog u privatizaciji i zatvaranju svih koji su se ogrebali o domovinu, počev od lažnih branitelja. Nije Putin bio lud niti je sada to Erdogan. Iako ne mogu smisliti ni jednog ni drugog. Ali država se ne vodi ljubljenjem, da ne rečem čega, strancu! Sav kukolj treba iskorjeniti na adekvatan način. Uzmimo za primjer bankarsku prevaru s valutom Franak, tipični kriminal nakon kojega je bankama trebalo staviti ključ u bravu, oduzeti imovinu i dekretom trajno zabraniti djelovanje na našem teritoriju uz globu koja bi bila tolika da bi znatno doprinijela brisanju unutarnjih dugova hr vatskim građanima. Ali ne, naši tu ne mogu ništa. Našima treba 4g. da imenuju ministra, zam jenika ministra, zamjenika zamjenika ministra i zamjenika zamjenika ministrova zamjenika... Suludo. Voltaire je jednom rekao da vlada treba imati i pastire i mesare. Mi, nažalost, godinama imamo diplomirane, tehnički nastrojene čobane s androidima i tabletima koji nikada nisu vidjeli brdo kamoli stado. Ovdje moram citirati Valentina Prozaića: “ Kada današnji grešni homo faver-homo tehnicus putem duhovnog unutarnjeg preporoda, katarze duše, postane uistinu homo sapiens-čovjek mudrog pogleda i holističke etike, njegov dominium terrae-vladanje zemljom, prerast će u amor terrae- ljubav prema zemlji.” KLARIĆEVIH 20 ARGUMENATA: “ILI DA ILI NE”
1.DA, službena znanost sve do kraja 19.st. stećke smatra prapovijesnim spomenicima. Ne cijela ali znatan dio da! 2.DA, nikada nije postojao jedinstven konsenzus oko datacije stećaka. 3.DA, simboli su povezani s mnogim drevnim civilizacijama uključujući i egipatsku. Dodao bih da je link Tot i da treba uzeti u obzir veze s Judaizmom tj. Kabalom. 4.DA,nema narodnih predaja o obradi stećaka kroz srednji vijek. Niti jedna predaja ne govori o
sjećanju na klesanje, međutim neke govore o upotrebi velikih zračnih mijehova. Dakle, stećci, oni izvorni, ne poznaju dlijeto niti bilo što napravljeno od metala tj.željeza. Željezom se i prije službenog željeznog doba sijala smrt. o je bio produkt tame i vatre. Veze s prapoviješću, napose s grčkom mitologijom su najviše prisutne ito kroz razne alegorije. 5.DA, Dubrovčani nisu zabilježili niti jednu radionicu stećaka ili bilo što o njima. 6. Ova točka nije jasno postavljena i treba ju korigirati. Postoje gomile sa stećcima koje su imale ukope na koje se nije višeslojno ukapalo. S druge strane postoje i gomile s kontinuitetom ukapanja. Ako autor misli da postoji kontinuitet u smislu “gomila-stećak” kao obrazac, ne možemo govoriti o klasičnom kontinuitetu. Za to nema dokaza na terenu. Preveliko je razdoblje. Ok, obrednik je sličan i sve ali...kao što sam već rekao, nije jasno kako nazvati kontinuitet koji to nije. rebalo bi obaviti iscrpne arheološke radove prije donošenja ovakvog zaključka. 7.DA i NE. U mnogim situacijama su stariji grobovi pored stećaka tj. novijih ukopa pod stari stećak ali nije nužno. Nekada su ispod a nekada dosta udaljeni, pogotovo ako je riječ o polju, tako da nema izričitog pravila. 8.DA, srednji vijek ne poznaje tehnologiju dizanja i pomicanja većih blokova. Nadodao bih da tehnologija nije bila krucijalna u prapovijesti. Radilo se o skladu i harmoniji, ponajprije duhu: brda pomicati uz malo vjere...a vjera je vid energije...Zato kažemo da je skupna molitva jaka jer je ona zbroj energija. Ako uzmemo u obzir sličnost obrednika s Kabalom i Hermetizmom ostaje nam i teurgija kao jedan od alata koji su mogli omogućavati lak transport. 9.DA, nema poveznice između megalitne gradnje i Srednjega vijeka na bilo kojem području bivanja i djelovanja. 10.DA. Križ je stariji od kršćanstva, koriste ga mnoge stare civilizacije. Ono što se često ne ističe jest da je jedan od alkemijskih znakova identičan templarskom križu da ne vučem druge paralele križa i hermetizma. DODAO BIH DA NA PRIKAZIMA NIKADA NE NALAZIMO KRISOV KORPUS, što je doista čudno pošto je to centralni motiv kršćanstva. I dalje tvrdim da i dan danas Vatikan zna cijelu priču o stećcima. 11.DA, o natpisima na stećcima mogu reći mnogo toga. Svojedobno smo ja i D.Nikolić razm jenjivali neke. Oni su usječeni- prikazi su isječeni. O OME SAM DEALJNIJE GOVORIO U “DELMION IN SIU”. Dodao bih da se o filozofskim slikama i duhovnosti NIJE PISALO! Nisu autori bili nepismeni kako vele neke stručne struje. Dokaz su okrugli brojevi stranica stećaka. i su znali matematiku i imali svoje pismo koje su stilizirano ostavili po mnogim stećcima ali nikada nisu pisali po njima. O Vječnosti se ne piše! Da povučemo paralele, Vede nisu pisane
nego prenošene usmenom predajom. 12.DA, zub vremena na stećcima je preočit. Adekvatna je usporedba s rimskim stelama koje, u odnosu na stećke, djeluju kao da su isklesane prije 100-200g. 13.DA, u vrijeme srednjovjekovnih sukoba i prevrata nema matične ploče na kojoj bi bio formiran sklop poput nekropole stećaka. 14.DA I NE. Ratnici u antičkim odorama i “ilirske” kacige na stećcima po meni nisu najstarija priča niti adekvatno mjerilo starosti. Bilo je odore koja je imala poveznice i sa srednjim vijekom i s antikom ali to nije priča onih pravih stećaka. u već dolazi do razduhovljenja. Vojni udar na duhovni sklad. Nekropola u Radimlji nije stara koliko se smatra. I odora i kacige su se uvozile te ne trebaju biti etiketirani kao najbitniji prizori ili nekakvi dokazi, kako u Radimlji tako i u Cisti gdje je jedan od najljepših i najdetaljnijih prikaza viteške odore. Izvorni stećak je pripravljen kao i mnogi drugi u Cisti. Po meni, Cista Crljivica, zaštićena pod UNESCO-m, je jedna od mnogih nekropola koje su doživjele svega i svačega. Nije najbitnija nekropola u krajini iako ima kontinuitet ukapanja i kontinuitet kultnog mjesta. u su se odvijali magijski obredi. Bunari koji preslikavaju Plejade korišteni su u obredne svrhe. 15.DA I NE. Naime, u svom dugogodišnjem istraživanju shvatio sam da su stećci usko vezani uz zajednicu kojoj pripadaju. Ako danas ne vidimo kuće, ne znači da nisu postojale već samo da su izbrisane. reba znati gdje kopati i eto lijepa. Nalazimo ih u brdsko- planinskim krajevima i na visinskim nenastanjenim pustarama do 1800 metara visine, bez vidljivih tragova ljudske habitacije...to je točno. Ali...zašto bi očekivali gradnju kuća dostojnu takvom spomeniku kad jednostavno to nije mogao biti postulat? Ma najveći dokaz da se radi o prapovijesti jest upra vo to. ZAJEDNICA KOJA ŽIVI U KUĆAMA OD BLAA I PRUĆA GRADI SEĆAK KAO SPOMENIK I PODSJENIK DA POSOJI VJEČNOS! KUĆA ZEMALJSKA JE PROLAZNA JER JE ZEMALJSKI ŽIVO PROLAZAN! SAMIM IME MORA BII ARHIEKONSKI INFERIORNIJA!!! Danas je obrnuto i zato nitko ne citira mene pa ni gosp. Klarić. Citira me tamo kod kontinuiteta gdje je nepotrebno. Kontinuitet nije bitan kad se i on RAZDUHOVIO! Imamo ga a nemamo! I tu kolega Klarić mora sjesti i razmisliti o nekim stvarima! Nije bitno dokazati kontinuitet. Pa njega i ćorav vidi...ali je bitno ukazati da taj kontinuitet nije donio napredak u nikakvom smislu već degradaciju, počev od načina ukopa, simbola, mjesta nekropola, izrada kopija, zalašavanja, korištenja stećaka u gradnji...MI NISMO DOSOJNI OG VREMENA NII DA O NJEMU PRIČAMO! MI O NJEMU NE MOŽEMO PRIČAI JER ŽIVIMO NA PROSORU KOJI JE SUDJELOVAO U UBOJSVU JEDINSVENOG ILIRSKOG
CORPUSA. MI SMO ISKASAPILI SVOJU MAER I U MANIRI ZLOČINAČKIH UMOVA SRPALI JE U ZAMRZIVAČ! Što danas možemo? Sastaviti mrzle djelove i čekati čudo koje se nikada neće dogoditi? Mislite da ja ne znam da je moja borba uzaludna? Mislite da to ne znaju Nikolić, Osmanagić, Šipić i dr.? Znamo mi to ali...ne možemo ne vjerovati u čudo. reba nam samo to jedno čudo, nekakvo otkriće koje bi izazvalo klik u ljudima. Ako ne vjerujemo da ćemo kad tad do toga doći...uzalud nam trud. Dakle, nikada više tako mirnog i harmoničnog razdoblja kao što je bila bronca! Ne trebamo se zavaravati! Mi nikada nismo bili mrtviji! Lijepo je podržavati kolege, razmjenjivati ideje i ukazivati na Iliriju ali je potrebno mnogo više. Isus je rekao da onaj, koji ga želi slijediti, mora ostaviti sve i poći za njim. Paralele postoje; ostaviti sve i ići za novom Ilirijom. Oprati ruke od partizana, ustaša, ita, uđmana, Kolinde...pa i od ovog neslanog Plenkovića...vratiti se u broncu... mentalno i duhovno. Evo nedavno sam bio primoran tjedan dana biti bez kompa i androida...i nikada nisam bio mirniji. Kada sam došao kući ugledao sam 33 poruke na wa, 12 na viberu, 56 mailova na outlooku, 23 na gmailu i 11 na yahoo. Običnih poruka je bilo 12. Operater je čestitao rođendan, neki su mislili da sam otet, administrator fondacije je napisao da je bio u panici je li me Udba likvidirala:-) Sada evo razumijem Domagoja koji se ne opterećuje mobitelima. ežnja miru kada uđemo u “Isusove godine” je poziv na ono iskonsko u nama- povratak dobu sveopćeg sklada. I to je ono nešto samo naše... Božji dar...Bijeg u mir i širenje mira...Ima li išta posebnije za pojedinca na pragu zrelosti?! 16.DA, postoje dokazi da su neki stećci na Cetinskim vrilima stariji od ranog srednjeg vijeka. 17.DA I NE, NAJSARIJI PRIKAZI SUPOVA NA SEĆCIMA SU ONI KOJI PRIDRŽAVAJU NEBESKI SVOD. Ne bih o tome u antičkom kontekstu van simbolike. Nema graditeljstvo u ovom slučaju mnogo veze s tim osim ako se ne radi o stećku koji je proizveden u novije vrijeme. Npr. neke predaje Ciste daju naslutiti da jedan stećak krije lukove akvadukta u Solinu. o su novije predodžbe maštovitih pojedinaca koje se lako uoče. SUPOVI DRŽE NEBO! 18.Slojevi humusa i debljina nanosa zemlje... ne mogu se složiti jer NEMA PRAVILA. Neki su stećci i dan danas pokopani tako da se uopće ne vide dok pod nekima strše kosti kao da ih je zemlja izbacila... 19.DA I NE. Ilijada i Odiseja, GDJE JE SPOMENU SEĆAK U ILIJADI A DA JA ZA O NE ZNAM IAKO SAM CIJELU VLASORUČNO PREVODIO S GRČKOG? Gomila- da! 20.Stećci se spominju i u Starom zavjetu... NAVESI GDJE?
Dakle, iskoristio sam ovo da bih dokazao koliko se slažem s Klarićem. Nije to ništa loše, rezultat je vrlodobar. Sve ostalo spada u nijanse. Za dešifriranje stećaka potrebno je imati cijeli paket koji uključuje narodna predanja, arheološke zahvate i znanje klasike. Meni je žao što se autori nisu osvrnuli na pravu priču većine prikaza koji su stilizirane slike zodijaka. Kao što se povijest dijeli na prapovijest i novo doba tako se stećci mogu podijeliti na prapovijesne i one koji to nisu. Prapovijesni su alegorijski savršeniji. Priča sama teče...Svi koji su noviji nemaju uporište u astronomiji i astrologiji niti ispoljavaju uvjete postulata “kako na nebu tako i na zemlji”. A upravo je to ključ stećaka. O izvornim stećcima se ne treba pisati da su bili spomenici vojnika, kraljeva, veleposjednika... Oni su pripadali svećenicima. ajna je bila samo kod svećenika! Kasnije je pod stećak dospije vao svatko pa i “popova mater” kako kažu na Lovreću. Nije bitno na čije kape podsjećaju one sa stećaka jer se do kapa lako moglo doći. Popisao sam u krajini nekoliko desetaka različitih kapa i šljemova. Ako npr. poželim američki šešir, samo zamolim Semira da mi ga donese iz Houstona. Hoću li biti eksašanin kad Ado promjeni sliku u kolumni? Jesam li sad na slici Kinez jer mi na njemu piše “Made in China”? Oću li s tim skupim teksaškim biti bogat? Jesam li sad siromah kad nosim ovaj od 20 kn kojeg mi je poklonila prijateljica? o su samo predrasude i etikete koje smetaju na putu spoznaje i raslojavanja prikaza. Na isti su način funkcionirali Iliri trgujući s ostalim narodima. REBA SE OKANII NALJEPNICA I POČEI GOVORII; O JE NAŠE! Paralela ima, kako kolege vele i s Partima kao, možda čak i najviše, s Kaldejcima. o je Domagojev potpis. Ima paralela i s Grcima, Rimljanima, Etrušćanima, Hiksima, Izraelcima, Egipćanima i nara vno Feničanima. Pobogu, Kadmo je bio fenički princ i u tome je naša slika i svi naši odgovori. Što nam to govori? Koliko ja vidim to samo dokazuje da su Iliri bili povezani sa svim drevnim narodima što opet potvrđuje tezu da se radi o civilizaciji. Na koji način, to je tema za doktorat a ne za kolumnu.
No...predaje o stećcima čuvaju sjećanje na “veliki” narod koji je živio prije nas. I s tim narodom dijelimo ovu krv koja je nasilno razvodnjena. Nad Ilirima su Rimljani izvršili genocid. Znam da se Pernar ne bi s tim složio ali činjenice govore same za sebe kao i u Domovinskom ratu; dogodio se genocid! Članak kolega Nikolića i Klarića predstavlja, do sada, jedan od najboljih osvrta na temu i teži potpunom razotkrivanju tajne koju nije moguće gledati kroz kontinuitet kao ni sam spomenik. Iako jesu dio kontinuiteta. o je , dakle, taj, na početku spomenuti paradoks. ajna je zaključana u prapovijesti i treba ju riješiti odmičući se od stećaka koji su nastali nakon rimskog genocida. Rimsko Carstvo je povuklo crtu poput Osmanlijskog. Radi se o dva velika udarca tradiciji ilirskog naroda. U 21.st. istu stvar radi jedna od dvije velike demonije današn jice- EU namećući djeci u 1. razredu osnovne škole Engleski jezik i neke vrijednosti koje nema ju veze s nama. Članak “Iliri i stećci...” je dobar put ka traženju odgovora. On otvara oči i kaže kako imamo razloga smatrati i misliti drugačije nego što nam je nametnuto. Iako se ne mogu složiti sa svime jer imam nešto veće arheološko i napose duhovno iskustvo oko stećaka, u principu podržavam njihov trud i smatram se dužnim podijeliti ovo sa svima koji nisu bili u mogućnosti saznati za objavu i napose s onima kojima je puno dati 22 kn za časopis “Svjetlost” jer se bore s modernim pošastima: besposlica, preživljavanje, ovrhe...o su 4 litre mlijeka djeci... 5 malih štruca kruha za pet dana...7 krafni za 7 ili 11 slatkih kiflica za 11 školskih dana... Kada sav naš trud, koji se ne može adekvatno predočiti jer je ogroman, stavimo pred ljude...to ih dotakne i probudi. Ali sve ostane na tome. Stećci će u knjigama naše djece godinama, desetl jećima...i dalje biti srednjovjekovni spomenici. ZAKLJUČAK
Simboli na prapovijesnim stećcima tumače se putem relacija Vede- Zoroastrijanizam- Kabbalah/Hermetizam... Simboli na stećcima nove ere dodiruju se Mitraizma, Kršćanstva i Gnosticizma.
Kad sve zbrojiš i oduzmeš...radi se o istoj kovanici, licu i naličju...Na jednoj strani arhaja a na drugoj suvremeno doba tuđih utjecaja i kopija. Što je pak starije od Veda? reba li u njima tražiti odgovore na pitanja o stećcima ili se okrenuti jednoj drugoj tradiciji koja je iznjedrila novov jekovni hermetizam i Kabalu? Bi li nas traganje odvelo do nečega što ne bismo mogli podnijeti? Zbog čega da utihnu ogromni mijehovi iz naših predaja kojima su stećci rađeni? Zbog toga jer Ivan Alduk stalno spominje nekog kovača Jurinu? Pari da je taj lik bitan! Ili zbog nekakvih teza kojih je do sada milijon?! Stećci isprva nisu klesani željezom! Kasnije jesu. Je li riječ o oskvrnjenju postulata ili napretku? Je li se zaboravilo mnogo toga što se prije znalo? Mislim da jest. Prvenstveno se zaboravilo na zvijezdano nebo iako je ono uvijek isto. Dakle, idemo se osloniti na zviježđa i enigma stećaka će biti rješena. Negdje će prikazi reći u koje doba godine je pokojnik rođen i umro, neki će pokazati ka “Nikolićevu” Orionu, neki prema “Šipićevim” Plejadama...sve u svemu...radi se o drevnom znanju i kartama neba. Ništa drugo. Nekada naiđemo na stupanj razvoja svećenika pa se to tumači prema Safirotu i Vedantama. Dakle, nakon ova dva članka imate nešto zorniju sliku o stećcima. Netko tko me čita od samog početka već je odavno ima. Veze s Istokom i Egiptom su neosporne! Odakle je sve krenulo na taj put možemo pretpostavljati pa reći iz Egipta a možemo i stati pa razmisliti malo o Hermesu rismegistosu. Zašto kult ne bi nastao na našem prostoru a ne u Aleksandriji? Je li doista riječ o grčkom Hermesu ili našoj verziji Tota? Da bi ljudi bolje razumjeli, princip sam etiketirao Hermesom. Veze Hermetizma i Kabale sa stećcima nitko ne može sporiti. Veze stećaka sa strukovnom datacijom Hermetizma i Kabale se mogu sporiti jer su stećci, oni izvorni naravno, stariji. Za pravu istinu o cijeloj priči potrebno je shvatiti i da je tzv. grčka mitologija nastala kao kopija neke mnogo starije sredozemne mitologije isto kao što su Hermetizam i Kabala sljednici neke pradavne duhovne tradicije što nas opet vodi u povijest duboku kao sami bezdan. Utjecaj Veda na stećke nije direktan kao utjecaj mistike Judaizma. Kako smjestiti te relacije u daleku Iliriju? Neki smatraju da je Kabala tradicija koja seže do Adama. Drugi drže da nastaje u Mojsije-
vu okruženju cca 13. st.pr.K. U oba slučaja pokazuje se simbol zmije što nije slučajno. Ja se priklanjam 13.st. i izlasku iz Egipta iako u “oblaku” ostaju zmija i stablo spoznaje kao kamen temeljac svemu što je kulminiralo s Mojsijem . Ali od kuda tradicija “Božjih tajni” u Iliriji? ko smo mi ustvari? Neki Biblijski narod? Hiksi...Kaananci? Domagojev i Vinkov članak je nešto što nas odvraća od tekuće problematike stećaka i podsjeća da je došlo vrijeme probijanja koda. Iza ame dolazi Svjetlo...to tako ide. Ključ stećaka se ovim člancima materijalizirao...on je pokazao svoju formu. Sada je potrebna dematerijalizacija i enigma će biti riješena. Nitko nije bio bliže istini niti će biti! Ovih dana mi je osobito drago što smo se počeli ujedinjavati. Domagoj i ja smo obnovili kontakt nakon 20-ak mjeseci. Pripremio sam teren i očekujem da će njegov angažman popuniti praznine oko Delmiona. Ujedno očekujem i “Iliri, stećci i naša prava povijest 2.,3.,4....” Na ovom se članku ne smije stati! On je uvod u veliko razotkrivanje...jedinu opciju... kojoj je ovaj članak doprinos. Nitko do sada nije govorio o Kabali i Hermetizmu koji su mrvice na putu do istine. o javno tvrdim već dvije godine i nitko normalan da uključi eksperte iz tih područja da se pozabave temom i samom simbolikom... Nadam se da će doći vrijeme kada će netko za moje spoznaje reći da su bile ispred vremena u kojemu sam živio. Ja pišem za one koji će, kada me više ne bude, pronaći moje tekstove u nekom od arhiva u koje ih odlažem i u koje ih moji prijatelji pohranjuju. Ja ne pišem za danas i samim time nemam velika očekivanja od tog istog “danas”. Koliko će biti vrijedan doprinos Nikolić, Klarić, Puljak? Koliko će ljudi percipirati važnost velikih otkrića Semira Osmanagića i Igora Šipića? Koliko će nedostajati jedan Ahmed Bosnić? o mi nikada nećemo saznati...Ali, sigurno će nas uvažavati više nego danas. I to bi trebao biti motiv da u svojim nastojanjima ne odustanemo. MI PIŠEMO NOVU POVIJES I NAŠE ĆE RIJEČI JEDNOG DANA BII ŽIVE. Kroz njih ćemo i mi sami nastaviti egzistirati...
Izvor: časopis “Svjetlost” 11./12.-2016.
Prosinac, 2016.
