Shakespeare - HAMLET O KNJIZI:
IZDAVAČ: Školska knjiga, Zagreb, 1991. PREVEO: dr. Josip Torbarina ŽIVOTOPIS:
William Shakespeare roĎen je 1564. godine u gradiću Stratfordu na Avonu. O njegovu se ţivotu malo toga zna. U zreloj je dobi počeo pisati i glumiti, a smtra ga se i za suvlasnika kazališta Globe. Sumnja se da on nije pisao sve svoje drame, nego da ih je pisao Bacon. Njegov opus
obuhvaća 37 djela. Najpoznatije su drame ''Romeo i Julija'', ''Mletački trgovac'', ''Julije Cezar'', ''Na Tri kralja'', ''Kralj Lear''... Umro je 1616. godine. KNJIŽEVNI ROD: drama VRSTA DJELA: tragedija
VRIJEME RADNJE: oko 1600. godine MJESTO RADNJE: Danska IDEJA:
''Znaš da je prirodno – što ţivi mora umrijet I kroz taj smrtni ţivot proteći prot eći u vječnost.'' KRATAK SA DRŽAJ: DRŽAJ: PRVI ČIN 1. prizor: Elsinor, terasa pred dvorcem.
Bernardo, Horacije i Marcelo sad su na straţi. Brine ih je li se opet pojavilo „ono“, a pod tim misle na duha koji se pojavio sinoć oko ok o jedan sat poslije ponoći. Usred njihova se razgovora pojavljuje taj isti duh nalik na pokojnog danskog kralja Hamleta.
Oni ga pokušaše upitati nešto, no duh iščezne. Horacije kaţe kako je duh stvarno nalik na mrtvog kralja, te da je to sigurno znak da će Dansku snaći neka nesreća. Priča im kako je kralj Hamlet Haml et u borbi ubio norveškog kralja Fortinbrasa te tako dobio sve njegove zemlje, a sad s ad se Fortinbras mlaĎi ţeli osvetiti za sve to i dobiti natrag očeve zemlje. To je razlog što je Danska na oprezu i ima mnogo straţe. Zato sigurno i dolazi Hamletov duh. Tak o su se i pred sam Cezarov pad otvorili grobovi, mrtvaci poizlazili, pojavio se komet vatrena repa i pomrčina zavlada svijetom.
Uto se vraća duh. Trojica ga htjedoše zadrţati, no pijetao kukurikne, pukne zora i duh nestane. Horacije, Marcelo i Bernardo sloţiše se da će o svemu tome izvijestiti kraljevića Hamleta. 2. prizor:
Svečana dvorana u dvorcu. Ulaze kralj, kraljica, Hamlet, Polonije, Laert, Voltimand, Kornelije, lordovi i pratnja.
Kralj Klaudije šalje Kornelija i Voltimanda u Norvešku da sadašnjem kr alju,
Fortinbrasovu stricu, jave sve što mladi Fortinbras namjerava učiniti u Danskoj jer Klaudije zna da se norveški kralj neće sloţiti s mladićevom osvetom. Kornelije i Voltimand odlaze. Tad Laert moli kralja da mu dopusti povratak u Francusku, a kralj mu kaţe neka ide ako ţeli. Nakon toga kralj se obrati kraljeviću Hamletu riječima: „Sada, dragi Hamlete, / Naš roĎače i sine -“ , na što Hamlet odgovori u sebi: „Više no / Sinovac, manje nego sin.“ . Kraljica govori Hamletu da bi se trebao bolje odnositi prema kralju. Hamlet tad iskazuje svoju tugu zbog gubitka oca: „Jer nikad ne moţe / Prikazati me vjerno, draga majko, / Ni mrki ovaj plašt, ni obično / Odijelo crne boje svečane, / Ni uzdisanje stegnutoga daha, / Ni obilna mi rijeka u oku, / Ni pokunjeno drţan je u licu, / Ni drugo ništa, što je sjen i vid / I slika bola. To je, što se čini, / Jer čovjek moţe svu tu napravu / I glumiti. Al u meni je nešto, / Od naprave što više znači te, / Jer samo slika tuge to je sve“ . Ţeli se vratiti u Wittenberg, no kralj i kraljica ne slaţu se s tim.
Svi odlaze osim Hamleta. On je bijesan što je Klaudije, njegov stric, preuzeo očevo prijestolje i oţenio se njegovom majkom ubrzo nakon sprovoda. Ogorčen je na majku što je tako brzo zaboravila oca. „Kratki mjesec! / Još prije nego što je cipele / Iznosila, u kojima je išla / Za mrtvim tijelom bijednoga mi oca, / U suzama ko Nioba! Da, ona, / Baš ona – Boţe! Zvijer bez razuma bi / Ţalostila se duţe – pošla je / Za moga strica, brata oca mog, / Što nije više nalik na nj no ja / Na Herkula! Za mjesec dana! Prije / No sol je suza laţnih prestala / Crvenit oči njene otekle, / Već udala se.“ Dolaze mu Horacije, Bernardo i Marcelo reći o pojavi kraljeva duha. Horacije mu priča. Hamlet priznaje da je to vrlo čudno, no ţeli i on vidjeti oč eva duha i razgovarati s njima. Smatra da će sad otkriti tko mu je ubio oca. 3. prizor:
Polonijeva kuća, razgovaraju Laert i Ofelija. Opraštaju se prije Laertova odlaska. Budući da Laert ne voli Hamleta, upozorava Ofeliju da ne vjeruje u Hamletovu ljubav, a ona mu kaţe da će ga poslušati i biti na oprezu. Dolazi Polonije. Govori Laertu da krene na brod jer će zakasniti, a i sluge ga već čekaju. Laert se oprašta s njima i odlazi. Polonije tad ispituje Ofeliju o sastancima s Hamletom te ju opominje da se ponaša časno. Ofelija govori kako joj je Hamlet iskazivao naklonost, a Polonije joj govori neka bude malo nepristupačnija. „Ja neću da od ovoga trenutka / Sramotiš ma i jedan prosti čas / U razgovoru s Hamletom. / Zapovijedam ti – pazi na to! Idi / Sad svojim poslom.“ 4. prizor:
Terasa. Ulaze Hamlet, Horacije i Marcelo. Čekaju duha. Iz dvorca se čuju trube i top. Hamlet kaţe kako to kralj luduje i nazdravlja. Hamletu se to gadi jer ih zbog takvih stvari drugi narodi nazivaju svinjama i pijancima. Dolazi duh. Hamlet je uplašen, a duh mu pokazuje neka ga slijedi. Horacije mu govori
neka ne ide, no Hamlet ţeli razgovarati s očevim duhom. Duh i Hamlet odlaze, a Horacije i Marcelo krenu za njima, sumnjaju da „u drţavi je Danskoj nešto trulo“.
5. prizor: Hamlet i duh dolaze na zabačeniji dio terase i duh mu poče pričati. Kaţe da je on duh
njegova oca te mu dolazi reći da osveti njegovo ubojstvo. Hamlet je iznenaĎen što duh govori o ubojstvu. Duh kaţe kako je razglašeno da ga je ugrizla zmija dok je spavao u vrtu, no prava je istina da ga je ubio onaj koji sad nosi njegovu krunu. Klaudije ga je
ubio tako što mu je ulio sok otrovna bilja u uho. Taj mu je otrov vrlo brzo ušao u krv,
prošao cijelim tijelom i usmrtio ga. Stoga traţi od Hamleta da ne dopusti da se Klaudije izvuče s tim zločinom. Duh nestane. Hamlet je bijesan. Dolaze Horacije i Marcelo, traţe od Hamleta da i mispriča što mu je duh rekao, no on im ne ţeli reći, ali traţi od njih da se zakunu da nikom neće reći za duha. I duh im iz dubina govori neka se zakunu. Oni to učine, te svi skupa odlaze. DRUGI ČIN 1. prizor:
Polonije i Rejnaldo razgovaraju u Polonijevoj kući. Polonije šalje Rejnalda za Laertom, da ga prati i raspita se o njegovu ponašanju, a kasnije neka mu da novce i pismo. Rejnaldo odlazi, a ulazi Ofelija.
Govori da je preplašena jer misli da je Hamlet poludio od ljubavi, tj. od toga što ga Ofelija odbija. Polonije se slaţe da je sigurno zato poludio i zato idu to reći kralju i kraljici. 2. prizor:
U meĎuvremenu, u dvorani kralj i kraljica dočekuj u Rosencrantza i Guildensterna. Kralj ih je pozvao zbog Hamletova ponašanja. Budući da su ta dvojica Hamletovi prijatelji, kralj misli da će im Hamlet odati zašto se tako čudno ponaša. I kraljica ih moli neka saznaju to. Guildenstern i Rosencrantz odlaze, a ulazi Polonije. Polonije kaţe da je našao razlog Hamletova ludila, no kraljica sumnja da postoji neki drugi razlog osim gubitka oca i
njezina novog braka. Klaudije kaţe neka mu prvo poslanici doĎu reći što je bilo u Norveškoj, pa će onda poslušati njega. Poslanik Voltimand izvješćuje kako je norveški kralj zabranio Fortinbrasu mlaĎem da ikad pokuša započeti rat protiv Danske, te da norveški kralj traţi dopuštenje da proĎe kroz Dansku u svom pohodu protiv Poljske. Kralj je zadovoljan izvještajem, te Voltimand i Kornelije odlaze.
Tad Polonije dobije riječ. On im čita Hamletovo pismo ofeliji kako bi ih uvjerio da je Hamlet lud od ljubavi jer ga je Ofelija odbila zato što je poštena i časna ţena. Polonije je smislio kako će namjestiti susret Hamleta i Ofelije, a on i kralj će biti iza zastora i slušati njihov razgovor. Kralj i kraljica tad odlaze, a nailazi Hamlet čitajući neku knjigu. Polonije mu se obrati pitajući ga kako je i prepoznaje li ga. Hamlet kaţe da je dobro, a misli da je Polonije ribar. Hamlet se pravi lud i namjerno daje Poloniju zbunjujuće odgovore, te zato Polonije ubrzo ode. Hamletu dolaze Rosencrantz i Guildenstern. I njima Hamlet daje
čudne odgovore jer im ne ţeli ništa otkriti iako su mu prijatelji. Rosencrantz govori kako su na putu u dvorac naišli na neke glumce koji dolaze ponuditi svoje usluge. Hamlet ih s radošću prima. Nakon kratka razgovora s glumcima, svi odlaze i Hamlet ostaje sam. On smišlja kako će uz pomoć glumaca i predstave natjerati kralja da prizna ubojstvo njegova oca. „Ja hoću stvarnije / Da imam razloge – i zato valja / U glumi ščepat savjest grešnog kralja.“ TREĆI ČIN
1. prizor: Razgovaraju u dvorcu kralj, kraljica, Polonije, Ofelija, Rosencrantz i Guildenstern. Dvojica posljednjih govore kako je razgovor s Hamletom dobro prošao, no ipak im
Hamlet nije dao odgovore koje su traţili. Kralj im govori neka i dalje pokušavaju, nakon čega Rosencrantz i Guildenstern odlaze.
Kralj govori kraljici neka i ona ode jer su oni pripremili susret Hamleta s Ofelijom, a
on i Polonije će skriveni slušati njihov razgovor. Kraljica se sloţi i ode. Ofelija će toboţe čitati neku knjigu, a kralj i Polonije će se skriti iza zastora. Dolazi Hamlet vodeći svoj monolog: „Bit il ne bit – to je pitanje! / Je l' dičnije sve strelice i metke / Silovite sudbine u srcu / Podnositi il zgrabit oruţje“, / Oduprijet se i moru jada kraj / Učinit? Umrijet – usnut, ništa više! / I usnuvši dokončat srca bol / I prirodnih još tisuć' potresa, / Što baština su tijelu. To je kraj, / Da ţivo ga poţeliš: umrijeti / I usnut! Usnut, pa i snivat moţda!“ . NaiĎe na Ofeliju. Dugo se nisu vidjeli. Iako Ofelija govori da će mu vratiti poklone koje joj je dao, Hamlet tvrdi da joj nikad ništa nije dao. Nadodaje i to da ju je nekad volio, no zatim kaţe da ju uopće nije volio. Govori joj neka ide u samostan, neka njemu ne vjeruje ništa; nijednom muškarcu ne treba vjerovati jer su svi nitkovi. Govori joj: „Ako se budeš udavala, dat ću ti ovu kletvu kao miraz. Bila ti čista kao led i bijela kao snijeg, kleveti nećeš uteći. Idi u samostan – Idi, zbogom. (Hoda gore-dolje) Ili ako hoćeš svakako da se udaš, poĎi za budalu, jer pametni ljudi znaju predobro, kakve vi nakaze od njih pravite. U samostan – idi, i to brzo. Zbogom!“ . Hamlet odlazi, ostavlja zaprepaštenu Ofeliju. Prilaze joj kralj i Polonije. Kralj govori da mu Hamletovo ponašanje ne izgleda kao ludost, no ipak je Hamlet vrlo opasan. No Polonije i dalje smatra da je Hamlet lud
zbog neuzvraćene ljubavi. Predlaţe da kraljica pokuša „izvući“ nešto iz Hamleta nakon predstave, a on će se skriti i slušati taj razgovor. Kralj se sloţi: „Da, tako neka bude / jer mahnitost u velikoga svijeta / Bez paske sama ne smije da šeta.“ . 2. prizor:
Hamlet se dogovara s glumcima. Napisao je jedan dio predstave i ţeli da ga glumci izvedu kako bi kralja uhvatio u zamku. Glumci poslušaše i odu se pripremiti za predstavu.
Dolazi Horacije. Hamlet mu govori da je on najpravedniji čovjek kojeg zna i st oga mu priča kako je u predstavu ubacio scenu koja je vrlo slična okolnostima u kojima je ubijen njegov otac. Stoga traţi od Horacija da promatra kralja za vrijeme te scene, da vidi hoće li kralj bilo kako odati svoj grijeh. Horacije pristane, a Hamlet kaţe: „Evo dolaze / Na glumu. Sada moram biti lud.“. Svi ulaze u dvoranu kako bi gledali predstavu. Hamlet ode sjesti kod Ofelijinih nogu te nasloni glavu na Ofelijine noge dajući pritom perverzne komentare popu t: „To je lijepa misao, leţati izmeĎu djevojačkih nogu." .
Počela je predstava. Glumci glume kralja i kraljicu koji se zaklinju na vječnu ljubav. Tad na scenu dolazi treća osoba, Lukijan, koji usnulom kralju ulijeva otrov u uho. Kralj Klaudije naglo ustaje i odlazi s predstave. Izlaze za njim svi osim Hamleta i
Horacija. Slaţu se da je Klaudije sumnjiv zbog odlaska s predstave baš tijekom prizora trovanja. Dolaze im Guildenstern i Rosencrantz. Ţele opet izvući odgovore iz Hamleta, no on i dalje šuti o svemu tome. Hamlet pita Guildensterna zna li svirati frulu. Nakon što Guildenstern kaţe da ne zna, Hamlet ga pita zašto onda pokušava svirati na njemu, saznati njegove tajne. „Nazovite me kakvim god glazbalom – rasrditi me moţete, ali ne moţete na meni svirati.“ Dolazi Polonije i govori Hamletu da ga majka ţeli vidjeti, pa Hamlet odlazi k njoj. 3. prizor: U dvorani kralj razgovara s Rosencrantzom i Guildensternom. Kralj im govori da n e
voli Hamleta, da je opasan i da ga treba poslati u Englesku, a njih će dvojicu poslati za njim. „Molim vas, / Poţurite se na svoj hitri put, / Da zapnemo u verige taj strah, / Što sada odveć slobodno se kreće.“ Rosencrantz i Guildenstern odlaze, a dolazi Polonije reći kralju da je Hamlet krenuo k majci, a da će se on (Polonije) skriti iza
zastora i slušati razgovor. Nakon tog priopćenja Polonije odlazi. Kralj ostaje sam. „Moj grijeh je gnusan, smrdi do neba / I kletva je na njemu prastara - / Umorstvo brata! Molit se ne mogu, / Ma da je ţiva ţelja mi i volja, / Jer namjeru mi jaku jača krivnja / Uništava...“ Kralj klekne pokušavajući traţiti oprost za svoj zločin iako se ne kaje. Hamlet ga ugleda: „Gledaj, moli se! Ha, - sad je zgoda, sad bih mogao! I hoću, (trgne mač) pa nek ode u nebo!“ . No ipak neće ništa učiniti, pričekat će još na osvetu. Sad odlazi majci, a Klaudije ustajući reče: „O, riječ se diţe, ali miso gmiţe, / A riječ bez misli teško k nebu stiţe.“ , nakon čega ode. 4. prizor:
Kraljičina soba, ulaze kraljica i Polonije. Polonije joj govori da će Hamlet sad doći, te se skrije iza zastora čuvši da je Hamlet pred vratima. Hamlet uĎe k majci, a majka ga odmah počne prekoravati što je nepošten prema Klaudiju, svom poočimu i stricu. Hamlet ju ne ţeli slušati, nego ju vrijeĎa. Ona se boji da će ju napasti, stoga poče glasno zapomagati. Zapomaganje se čuje i iza zastora. Hamlet izvuče mač i zarije ga u zastor ne znajući koga je ubio. Razveseli se kad pomisli da je moţda ubio kralja Klaud ija, no otkrije zastor i ugleda mrtvog Polonija. „O, jadna ludo ti, nametljiva / I nesmotrena, zbogom! Drţah te / Za nekog većeg. Primi svoju kob.“ I dalje Hamlet nastavlja vrijeĎati svoju majku, što je tako brzo zaboravila njegova oca i udala se za smeće. Tad ulazi duh, a samo ga Hamlet vidi i razgovara s njim. Kraljica tad shvati da je Hamlet stvarno lud, ima priviĎenja: „O, to je samo tvoga mozga stvor, / Jer ludost je u takvom stvaranju / Bestjelesnome vrlo vješta.“ . Hamlet se pozdravlja, ţeli otići, „(Pokazuje Polonijevo tijelo) Ja ţalim ovoga / Gospodina – al htjela su nebesa / Da kazne mene njim, a njega mnome, / Te moram biti njima bič i sluga. / Sahranit ću ga sad i odgovarat / Za prijeku smrt, što zadadoh je njemu -“ . Zna da će uskoro morati otići u Englesku, kako mu je već odavno rečeno, a sad ţeli majci laku noć te odlazi vukući Polonijevo tijelo. ČETVRTI ČIN
1. prizor:
U dvorani su kralj, kraljica, Guildenstern i Rosencrantz. Njih dvojica nakratko izaĎu kako bi kralj i kraljica razgovarali o Hamletovu sinoćnjem ponašanju. Kraljica kaţe: „Lud / Ko more i ko vjetar, kad se hrvu / I nadmeću. U divljem ludilu / I čuvši, gdje se iza zavjese / Pomaklo nešto, trgao je mač / I viknuv: „Parcov, parcov!“ – starca je / Umorio u ludoj opsjeni, / I ne znaju ći, tko je.“ . Vraćaju se Guildenstern i Rosencrantz te im kralj nalaţe da naĎu Hamleta i Polonijevo tijelo odnesu u kapelicu da se sahrani, a kralj i kraljica naći će r ješenje kako kazniti Hamleta za zločin. 2. prizor:
Guildenstern i Rosencrantz naĎu Hamleta. Ispituju ga gdje je Polonijevo tijelo, no Hamlet im ne ţeli ništa reći. Traţi da ga odvedu kralju. 3. prizor: Sva trojica dolaze pred kralja. Kralj pita Hamleta gdje je Polonije, a Hamlet odgovara
da je na večeri, no ne večera on, nego njega večeraju. Kaţe da je na nebu, a ako ga ne naĎu tamo, onda će ga sigurno naći za mjesec dana, „kad budete uzlazili uza stepenice na trijem“. Kralj šalje sluge da naĎu Polonija, a Hamleta šalje na brod za Englesku. Guildensternu i Rosencrantzu nareĎuje da idu za njim i da se pobrinu da Hamlet još
noćas ode. Svi odlaze, a kralj ostaje sam. Nada se da će Engleska ispuniti njegovu molbu. „Ti ne moţeš s hladnim prezirom / Da dočekaš naš nalog vrhovni, / Što svećano u pismu zahtijeva / Od tebe brzu Hamletovu smrt. / Učini to nam ,kralju Engleske, / Jer on mi kao ljuta groznica / U krvi bjesni, a na tebi je, / Da izliječiš me.“ 4. prizor:
Ravnica u Danskoj. Ulazi Fortinbras s trupama u maršu. Govori kapetanu da pozdravi danskog kralja i zahvaljuje što im je dopustio da proĎu kroz Dansku. Fortinbras s vojskom nastavi dalje, a naiĎu Hamlet, Rosencrantz, Guildenstern i ostali. Hamlet pita kapetana kakva je to vojska, a kapetan kaţe da je to norveška, Fortinbrasova vojska. Nakon kratka razgovora kapetan odlazi, a ubrzo i Hamlet i ostali. 5. prizor:
Soba u Elsinoru; ulaze kraljica, Horacije i jedan plemić. Plemić govori o Ofeliji, kako je poludjela nakon očeve smrti. Dovodi Ofeliju pred kraljicu. Ofelija pjeva neku svoju tuţaljku koju nitko ne razumije. Dolazi i kralj, ţali jadnu Ofeliju. NareĎuje Horaciju neka pazi na nju. Začuje se vika, dolazi Laert bijesan kao ris. Ţeli znati što je s njegovim ocem, tko ga je ubio, ţeli se osvetiti očevu krvniku. Vraća se Ofelija. Laert je sretan što ju vidi, no tuţan zbog njezina narušena psihičkog stanja zbog očeve smrti. Ofelija ode pjevajući i dalje svoje tuţaljke. Laert kaţe kako će naći krivca za očevu smrt i sestrinu bolest. Kralj se slaţe: „I hoćete – a onda, / Kad saznate, gdje krivac jeste pravi, / Tek njemu ćete raditi o glavi." . 6. prizor:
Horacija dolaze posjetiti neki mornari. Nose mu Hamletovo pismo u kojem piše kako su ga zarobili neki gusari, neka da kralju pismo koje mu šalje i neka što prije doĎe k njemu (Hamletu). Kaţe i kako mu mnogo toga mora ispričati o Rosencrantzu i Guildensternu koji su na putu u Englesku.
Nakon što je pročitao pismo, Horacije kaţe mornarima neka ga odvedu do Hamleta. 7. prizor: Kralj i Laert razgovaraju. Dogovaraju se oko Laertove osvete Hamletu za ubojstvo Polonija. Uto doĎe glasnik noseći Hamlet ova pisma: jedno za kralja, jedno za kraljicu.
Hamlet kralju u pismu najavljuje svoj sutrašnji dolazak. Laert jedva čeka da Hamlet doĎe da ga moţe optuţiti i osvetiti se. Kralj kaţe Laertu da će on smisliti neki podvig kako bi laert mogao ubiti Hamleta. Laert se slaţe da on bude oruĎe za tu kaznu. Dogovorit će dvoboj izmeĎu Laerta i Hamleta, mačevanje, pri čemu će Laertova oštrica biti premazana otrovnom mašću. Uto ulazi kraljica vičući da se Ofelija utopila. Sumnjaju na samoubojstvo, no ipak će srediti da ima kršćanski sprovod. PETI ČIN 1. prizor:
Groblje. Dva grobara kopaju grob u koji će biti smještena Ofelija. Raspravljaju o tome kako je Ofelija počinila samoubojstvo; jedan od njih kaţe da Ofelija sigurno ne bi imala kršćanski sprovod da nije bogata. Drugi grobar ode, a naiĎu Hamlet i Horacije. Kad je prvi grobar iskopao neku lubanju, Hamlet poče filozofirati ugledavši ju. Kaţe kako je ta lubanja nekad imala jezik i mogla je pjevati, a grobar ju tako nemarno baca
na zemlju. Hamlet pita grobara za koga k opa grob, no on ne ţeli reći. Grobar priča
kako je postao grobar baš na dan roĎenja mladog Hamleta i dan kad je pokojni kralj Hamlet pobijedio Fortinbrasa.
Usred razgovora na groblje dolaze svećenici noseći Ofelijino tijelo, Laert, kralj i kraljica i ostali. Hamlet i Horacije se skriju. Svećenik objašnjava Laertu da će Ofelija imati kršćanski obred, no ipak joj neće biti pjevan requiem kao što se pjeva onima koji su preminuli u miru. Tad Hamlet shvati da je to Ofelijin sprovod. Laert u afektu
skoči u grob, a tad prilazi Hamlet i isto to čini. Potuku se u grobu, no ubrzo ih razdvoje i izvuku otamo.
Hamlet bijesno odlazi, za njim Horacije, a kralj govori Laertu da će ubrzati svoj plan, a kraljici kaţe neka pripazi na svog sina, te nadodaje: „Ţiv spomenik će dobit ovaj grob / I onda čeka mir nas blagi, lijepi, / A dotle neka strpljivost nas krijepi.“ . 2. prizor:
Hamlet i Horacije razgovaraju u jednoj sobi u dvorcu. Hamlet priča kako je, dok je bio na brodu, našao pismo u kojem je naredba da ga ubiju, no on je promijenio poruku, napisao je da treba pogubiti one koji donesu to pismo. I tako su Guildenstern i Rosencrantz poginuli.
Ulazi i Osric, nosi Hamletu kraljevu poruku o dvoboju i okladi. Kralj se kladi da će Hamlet pobijediti Laerta i zato ţeli da se dvoboj što prije odrţi. Dvoboj će trajati dok jedan od sudionika drugom ne zada dvanaest uspješnih udaraca. Dolazi plemić kojeg je poslao kralj pitati Hamleta je li spreman z a dvoboj ili će ga odgoditi. Hamlet kaţe da će doći sad te plemić odlazi reći to kralju. Horacije smatra da će Hamlet izgubiti okladu, no Hamlet ne misli tako. Neka bude što bude. Dolaze kralj, kraljica, Laert, Osric i ostali s mačevima i rukavicama. Donose i boce s vinom.
Hamlet i Laert bratski si pruţe ruke. Uzimaju mačeve i spremaju se za borbu. Kralj je jednu čašu vina namijenio Hamletu, no Hamlet kaţe da će kasnije popiti. Kralj je otrovao vino u toj čaši, a kraljica, ne znajući to, ispije vino. U ţaru borbe Laert rani Hamleta, a zatim slučajno zamijene mačeve te Hamlet rani Laerta. Uto k raljica padne. Umirući reče da je vino bilo otrovano, te umre. Hamlet vidi da je izdan. I Laert pada. Viče Hamletu da je i on otrovan, ali mačem, i zato Hamlet uzme otrovani mač te probode kralja Klaudija. Hamlet ga natjera da popije malo onog otrovanog vina, te kral umre. Laert kaţe: „Pravda ga je stigla, / Jer on je sam taj otrov smiješao. - / Oprostimo sad jedan drugome. / Pa niti moja ni mog oca smrt / Nek ne padne na tebe, Hamlete, / Ni tvoja na me!“ , te umre. Hamlet mu oprosti te govori Horaciju da i on umire i neka Horacije ispriča svima njegovu priču. I Horacije htjede popiti otrov, no Hamlet mu uze čašu i baci na pod. Začuje se dolazak Fortinbrasove vojske. Osric kaţe da je Fortinbras pobijedio u Poljskoj. Hamlet kaţe Horaciju neka ispriča sve Fortinbrasu, te nakon tih riječi Hamlet umre. Horacije je tuţan: „Sad puca dično srce! – Laku noć, / Moj kraljeviću! Jata anĎela / Uspavala te svojim pjesmama.“ . Fortinbras ulazi, ţeli vidjeti taj krvavi prizor koji ljudi spominju. Horacije mu kaţe da će on svijetu ispričati što se ovdje dogodilo. Fortinbras se slaţe s tim, te nareĎuje vojnicima da iznesu tijela.
Na kraju se čuje topovska paljba.
KARAKTERIZACIJA LIKOVA: KLAUDIJE , danski kralj HAMLET , sin pokojnog i sinovac sadašnjega kralja GERTRUDA, danska kraljica, Hamletova majka POLONIJE , kraljev komornik i glavni drţavni tajnik HORACIJE , Hamletov prijatelj LAERT , Polonijev sin OFELIJA, Polonijeva kći, Hamletova ljubav ROSENCRANTZ i GUILDENSTERN , dvorani, nekadašnji Hamletovi kolege na
sveučilištu
HAMLET: tuguje
za ocem i stalno nosi crninu, mrzi svog očuha koji mu je ubio oca ''Odbaci, dragi Hamlete, tu noćnu boju;
U kralju nek ti oko gleda prijatelja; I nemoj neprestano oborenih vjeĎa U prahu traţiti svog plemenitog oca.'' USPOREDBA HAMLETA S LAERTOM:
Hamlet: očevo je ubojstvo dogaĎaj koji ga mijenja, ţeli istinu i osvetu, tj. smrt Klaudiju
Laert: očevo je ubojstvo dogaĎaj koji ga mijenja, ţeli istinu i osvetu, tj. smrt Hamletu Hamleta moţemo usporediti s Laertom. Obojica se ţele osvetiti ubojici svoga oca te dokazati istinu. Zato moţemo govoriti o dva subjekta u drami, odnosno o strukturi zrcala. PREDSTAVA KAO ZRCALO SVIJETA:
Svijet je koji pokazuje zao, pun zapletenih odnosa, mjesto u kojem se pojedinac teško snalazi. Problemi s kojima se čovjek suočava jesu osveta, ubojstvo, ljuba, prijateljstvo, preljub, brak, vlast, itd.
Dakle, Hamlet govori i o nama i našoj stvarnosti. O DJELU: ''Hamlet'' je najpoznatija Shakespearova tragedija koja kroz Hamletovu sudbinu raspravlja o nekim najvećim pitanjima ţ ivota, spoznaji apsolutne istine i djelovanje u skladu s njom.
Iako u djelu ima puno dogaĎaja (ubojstava, samoubojstava), nema neke prave dramske napetosti (tajna nam je otkrivena na početku), nego je naglasak stavljen na unutarnju Hamletovu borbu. Ovo je djelo postalo temeljem mnogih interpretacija. Biti, li ne biti – to je pitanje.
I najčudnija djevica je rasipna otkrije li svoje čari mjesecu. Bič kletve ne štedi niti samu krepost. Čuj, Hamlete, razglasiše da me zmija ujela dok u svom vrtu spavah; tako je sva Danska krivotvorenim prikazom o mojoj smrti prevarena. Zmija što je tvog oca na smrt ujela sad nosi krunu njegovu. Dani cijenu gube kada davatelji prestanu da gube.
