POVIJEST
GRĈKE I RIMA
(Petar LISIĈAR, Grci i Rimljani ) POVIJEST GRĈKE
ime Helen spominje pjesnik Heziod u 8. st. pr. Kr. Helada je u poĉetku jedan kraj u Epiru, a stanovnici Graikoi . Tesaliju i Epir razdvaja planinski lanac Pind
Tesalija
je najveća grĉka ravnica, njome teĉe rijeka Penej. Luka Iolkos je luka
legendarnih Argonauta , a kontinentalna Tesalija zemlja je Ahilejevih Mirmidonaca .
Tesalija je zemlja grĉkih EOLJANA
Epir je
grĉko-ilirski kraj, a epirski stanovnici smatrani su od drugih Grka barbarima ili
polubarbarima. Kulturno središte je Dodona
Najistoĉniji dio srednje Grĉke pripadao je JONJANIMA. Beocija, zapadno od Atike, pripadala je Eoljanima. Ostale krajeve tog dijela zaposjeli zapo sjeli su DORANI (Fokida, Dorida, tri Lokride, Etolija i Akarnanija)
Atika je najistoĉniji dio srednje Grĉke, na obali Egejskog mora
Beociju od Atike dijeli brdski lanac Kiteron.
Politiĉko središte bio je Orhomen, a u
klasiĉno doba Teba
u dorskoj oblasti Fokidi nalazilo se politiĉko i kultno središte svih Grka - DELFI
Peloponez
je nazvan po mitskom osnivaĉu dinastije Pelopida - Pelopu. Pokrajine
Lakoniju i Meseniju dijeli brdski lanac Tajget. Krajem 2. tis. pr. Kr. na obali Korintskog zaljeva sklonili su se pred Doranima posljednji Ahejci
Kreta i Eubeja
su najveći grĉki otoci. Na Eubeji nalazila su se dva znamenita grada -
Halkida i Eretria . Cikladsko
otoĉje pripadalo je Jonjanima. Veliki i plodni dorski otok
bio je Rod koji je povezivao Grĉku i Istok. U 5. st. pr. Kr. osnovan je grad Rod. Na
sjeveru, uz maloazijsku obalu leţe otoci Eoljana: Lezbos (grad Mitilena), Lemnos i Imbros. U Jonskom moru znaĉajan je otok Korkira
1
GRĈKA HISTORIOGRAFIJA
Logografi
→ najstariji grĉki povjesniĉari. Pisali su genealogije o osnutku rodova i
gradova, biljeţili usmenu predaju, citirali su razne popise (npr. pobjednike Olimpijskih igara). Najstariji je Kadmo iz Mileta, a najpoznatiji Hekatej
5. st. pr. Kr. → napisao je periodos ). ). Ostali su:
Milećanin (kraj 6. i 1. pol.
Genealogije o rodoslovlju bogova i heroja i putopis Ges
Dionizije Milećanin (Povij est
Per Per zi je ), ),
Antioh Sirakuţanin i Skilaks
iz Karijande
Historiografi
→ Herodot Halikarnašanin (484.-424.) - otac povijesti. Napisao je djelo
H i stor i es apode apodeksis (Prikazivanje povijesti) u 9 knjiga. Pisao je i mnogo legendi, ali je
jedini saĉuvani izvor za to vrijeme. Od 5. do 9. knjige piše o grĉko-perzijskim ratovima → Tukidid (460.-395.) - atenski aristokrat, strateg u Peloponeskom ratu. 424. g. pr. Kr. poraţen je kod Amfipolisa i prognan iz Atene. Pisao je o Peloponeskom ratu zakljuĉno s 411. g. pr. Kr. Djelo Povij est Peloponeskog dijeli dijeli se u 8 knjiga - objektivniji prikazi Peloponeskog r ata
→ Ksenofont (430.-355.) - djela: Hellenika , L akedemonski , Kirupedija , akedemonski u stav , Uspomene … Ki r ova anabaz anabaza a Uspomene na Sokr ata
→ Ostali: Antioh Sirakuţanin, Ktezija, Filist, Kratip, Teopomp, Teop omp, Efor → vaţno je Aristotelovo djelo Ath enaion poli teia - o atenskom ustavu (naĊeno u Egiptu) teia
Atidografi
su povjeniĉari koji su obraĊivali povijest Atike. Polibije (201.-120.) napisao
je opću povijest Historije u u 40 knjiga. Bio je romanofil, 12 godina proveo je u Rimu kao talac. Plutarh (46.-120.) u djelo Usporedni životopisi
obraĊuje biografije 23 Grka i 23
Rimljana Svi njegovi spisi osim biografija nazivaju se Scripta morali a
Per i j egez geza H el ade Perijegeti su bili putopisci. Pauzanija je napisao djelo Per u 10 knjiga
Geografiju je u 3. st. pr. Kr. ustanovio Eratosten . Strabon je ostavio djelo Geographika
(historijsko-geografskog sadrţaja). Ptolomej je napisao djelo Uput a u ze zemlj opis
Povijesna kronologija → u Sparti su se godine brojale po kraljevima i eforima , u Argu po redoslijedu svećenica
Herina hrama, u Ateni po arhontima… Do 3. st. pr. Kr. Grci
su usvojili datiranje po Olimpijadama (prva je bila 776. g. pr. Kr. - prvi pobjednik Koroibos Elejanin )
2
Ar heološka heološka iskapanja: Heinrich Schliemann poĉeo je kopati u Hisarliku - Troji 1871., 1874. u Mikeni, a 1884. u Tirinisu . Poĉetkom 20. st. Arthur Evan s poĉeo je kopati kop ati na Kreti
najstariji saĉuvani grĉki natpisi na alfabetu potjeĉu alfabetu potjeĉu s kraja 8. i poĉ. 7. st. pr. Kr.
glavna neolitska nalazišta su: Sesklo , Dimini i Rachmani
Egejska kultura
rano bronĉano doba (3. tis. pr. Kr.)
Krajevi uz Egejsko more nazivaju se nazivom Egeida. Ovdje se u 3. tis. do kraja 2. tis. pr. Kr. razvijala Egeidska kultura. Trojanska kultura bila je ogranak egejske kulture
bakrenog i bronĉanog doba. Otkrićem zidina Mikene na Peloponezu, Schliemann je zapoĉeo prouĉavanje heladske kulture. Arheolog Tsuntas na Cikladskim otocima otkrio je grobove cikladske kulture (grad Filakopi na otoku Melu). Osobit ogranak egejske kulture su KRETSKA ili MINOJSKA kultura. Arthur Evans poĉeo je otkopavati grad Knosos. Datirao je tri glavne epohe minojskih spomenika, prema epohama Starog,
Srednjeg i Novog Egipta → starominojska , srednjeminojska i kasnominojska TROJA
nalazište u Hisarliku imalo je u poĉetku 9 slojeva, a kasnije 12. Homerova Troja stavljena je u sloj 7a. Troja 1 spada u 3. tis. pr. Kr., u bronĉano doba. Nalazište Thermi na Lezbosu predstavlja trojanski kulturni krug
STAROMINOJSKA KRETA
postojale su veze istoĉne Krete s Egiptom, prednjom Azijom i Cikladima. PronaĊene su kolektivne grobnice i primitivni TOLOSI
KRETA U DOBA MINOJSKIH PALAĈA
Starominojska epoha → 3000.-2400.
Srednjeminojska epoha → 2100.-1750.
Kasnominojska epoha → 1580. g. pr. Kr.
Doba “prvih palaĉa” (2000.-1750. ) → oko 2000. g. pr. Kr. u Knososu je postojala velika palaĉa nekog vladara. Takve palaĉe pronaĊene su i u Maliji i Festu. Najpoznatiji obrtniĉki proizvod su kameras vaze nazvane po pećini na brdu Ida
Doba “drugih palaĉa” → sredinom 18. st. pr. Kr.potres je srušio palaĉe u Knososu, Festu i Maliji. U Knososu i Festu sagraĊene su nove, a sliĉne su podignute i u Hagia Triadi i Tilisu 3
Palaĉa u Knososu → ĉetvrtasto dvorište, saĉuvani su mnogi PITOSI za ţito, vino i ulje, poredani u dvorskim AMBARIMA. Sredinom 16. st. pr. Kr. palaĉa je stradala, ali je
obnovljena i dosegla je najveći prosperitet (1580. do 1450. ). U središnjem dijelu nalazila se dvorana s tronom
srušene su palaĉe u Festu, Hagia Triadi i Tilisu
sredinom 15. st. pr. Kr.
gospodari Knososa - Minosi imali su prevlast na cijeloj Kreti i vladali su morem → talasokracija
najvredniji spomenici na Kreti su freske (npr “Divlja maĉka u lovu”, “Pariţanka”).
Motivi su bilje, ţivotinje i ljudi; muškarci su tamniji, a svi s u ljudi vitkog stasa, uskog struka i lice im je u profilu
→ vještina urezivanja ornamenata u drago kamenje
Gliptika
Toreutika
→ vještina ukucavanja ornamenata u zlatni, srebrni ili bronĉani lim
Nosioci kretske kulture su “dolikokefali” s dugim lubanjama i “brahikefali” s kratkim lubanjama. “Mesokefali” sa srednjim lubanjama su bili zastupljeni u svim epohama
Do sred. 2. tis. pr. Kr. Indoeuropljana na Kreti nije bilo
Dvosjekla sjekira LABRIS kultni je simbol minojske religije. Štovala su se ), a dominirao je kult jedne antropomorfna i teriomorfna bića (istaknuto mjesto ima bik ),
boţice ili više njih. Sarkofag iz Hagia Triade daje nam najbolje slike iz minojske religije i kulta
Kralj u Knososu imao je vjersko, prvosvećeniĉko znaĉenje. Minos se borio sa Sarpedonom
za vlast. Na istoku otoka nalazimo puno veći broj spomenika. Trgovina je
bila osnova gospodarskog ţivota, a vaze nalazimo od Male Azije i Egipta sve do juţne Italije i Sicilije. Sredinom 15. st. pr. Kr. Knosos proţivljava zlatno doba, doba kraljeva Minosa; otok se indoeuropeizirao. Susjedni Peloponez bio je naseljen Ahejcima . Knosos
je takoĊer bio ahejski o ĉemu nam svjedoĉe glinene ploĉice iz Pila i Mikene na linearu B. Natpisi iz Knososa su dvorski inventarni dokumenti. Oko 1400. g. pr. Kr. Ahejci s
Peloponeza srušili su palaĉu u Knososu; jedan dio je obnovljen u 14. st. pr. Kr. Na freskama se javljaju ratniĉki motivi. Novost su i kuće tipa MEGARON. Neahejski stanovnici nazivali su se
Eteokrećani (“pravi Krećani”). Na Kreti je ţivjela i jedna
indoeuropska skupina - Pelazgi . Od 12. st. pr. Kr. na Kreti su dominantni Dorani
4
Heladska kultura bronĉanog doba → egejski Balkan
Poĉetak 2. tis. pr. Kr. obiljeţen je borbama povezanim s doseljavanjem indoeuropskih plemena
Srednjeheladska kultura (2200.-2000.)
Indoeuropljani, “Predheleni”, “nastariji Grci”, razlikovali su se od starosjedioca po naĉinu sahranjivanja mrtvaca, u arhitekturi i keramici
MIKENSKA KULTURA
Na Peloponezu i u srednjoj Grĉkoj od 17. do 12. st. pr. Kr. cvjetala je Mikenska kultura.
Najznaĉajniji gradovi su Mikena, bogata zlatom, i Tirint, poznat po svojim
zidinama
sastavni dio zidina mikenske akropole bila su Lavlja vrata s trokutastom ploĉom na kojoj su bile dvije lavice. Zidine su se nazivale
“Kiklopskim zidinama” . Grobnice su
većinom bile kolektivne, a posebnu vaţnost imale su zlatne maske - prvi portreti u europskoj umjetnosti. Za datiranje su nam vaţni uvezeni egipatski predmeti s imenima faraona. Kraljevska nekropola na akropoli naziva se TEMENOS (dva reda s vertikalno
postavljenim kamenim ploĉama)
Starije doba mikenske kulture trajalo je od 1650. do 1550. g. pr. Kr.
Srednje doba mikenske kulture trajalo je s 15. st. pr. Kr.
Karakteristiĉni su THOLOSI
- grobovi (najpoznatiji je Agamemnonov grob - Atrejeva riznica iz 14. st. pr. Kr. i tholos u Vafiju). U 15. st. pr. Kr. pokojnici su se sahranjivali u grobnim komorama koje su se usijecale u padinu brijega
Kasno doba mikenske kulture spada u 14., 13. i 12. st. pr. Kr.
→ vrhunac Mikene. U
to doba sagraĊene su Kiklopske zidine i Atrejeva riznica. Atrejevoj riznici vodi hodnik DROMOS, a kroz monumentalna vrata ulazi se u dvoranu s kupolom; pokojnik je
sahranjen boĉno u maloj kripti. Motivi na freskama su uglavnom rat i lov te ţene u hieratskoj pozi
vaţnija nalazišta mikenske kulture osim Mikene i Tirinta su: Pil u Meseniji, Pil u Elidi, Arg, Vafio i Amikle u Lakoniji, okolica Korinta , u Atici Atena, Torikos , Orhomen .
Najviše spomenika ima iz razdoblja od 1400. do 1200. g. pr. Kr. U dvorcu u mesenskom Pilu pronaĊeno je preko 600 glinenih ploĉica na linearu B , iz 13. st. pr. Kr. Ploĉice su administrativnog sadrţaja. Spominje se VANAKA - vladar, bazileji, geronti, vojvoda i 5
obiĉni ljudi, zatim gospodarske okolnosti te religija (Div - Zeus, Ma - Hera, Velika Majka). To pismo odgonetnuli su Michael Ventris i John Chadwick . Pismo je silabiĉko (90 znakova), dopunjeno ideogramima
Ĉetiri protohistorijska stoljeća SEOBA DORANA
Krajem 2. tis. pr. Kr. na Peloponez dolaze Heraklidi - Dorani; Mikena, Pil, Korint,
Teba i Arg su srušeni. Pad Troje i Hetitskog Carstva, provala “naroda s mora” u Egipat, pokreti naroda u Italiji i na sjevernom Balkanu dogodili su se paralelno. Linear B je
juţnohelenski jezik, a Dorani su donijeli sjevernohelenski jezik. Klasiĉni Grci nazivaju se Helenima, a dijele se na tri plemena: JONJANE, EOLJANE i DORANE, a posebno se spominju Homerovi AHEJCI. Prema predaji praotac Hellen imao je tri sina: Dor, Ksut i Eol
Jonjani
→ Atika (najstarija jonska zemlja), otok Eubeja, Cikladi , istoĉni egejski otoci,
Jonija na maloazijskoj obali, od Smirne do Halikarnasa .
Postoje azijska i atiĉka
skupina Jonjana
JONSKI DODEKAPOLIS → deset gradova u Maloj Aziji (Efez, Milet i dr.) i dva otoka Sam i Hij ĉinili su federaciju jonskih gradova
Dorani
sva
→ gotovo cijeli Peloponez (bez Arkadije) s korintskim Istmom i Megaridom ,
srednja Grĉka osim Beocije i Atike, Epir, juţni egejski otoci Melos, Kitera, Tera i
Rod, Kreta i jugozapadni dio Male Azije - DORIDA sa otocima Kosom i Rodom. Spartanci su Dorani. Zaostaliji su od Jonjana, Korint je iz nimka
Eoljani
→ glavna zemlja Tesalija (pod Olimpom, sjedištem grĉkih bogova), Beocija ,
sjeverni egejski otoci i sjeverozapad Male Azije - EOLIDA, otok Lezbos sa gradom Mitilenom
razdoblje od doseljenja Dorana do prve Olimpijade dijeli se na: submikensku epohu , epohu protogeometrijskog stila , epohu geometrijskog stila i
epohu “zrelog”
geometrijskog ili “dipilonskog” stila
PISMO → do 8. st. pr. Kr. Grci su primili feniĉki alfabet. Grci su dodali vokale sveukupno 24 slova. U poĉetku, Grci su pisali od desna na lijevo, a zatim BUSTROPHEDON - naizmjeniĉno zdesna pa slijeva (kako volovi oru)
6
razlikuju se
ĉetiri glavna tipa starogrĉkog alfabeta: alfabete TERE, JONSKI ili
ORIJENTALNI, ATIĈK O-CIKLADSKI O-CIKLADSKI i HALKIDSKI ili ZAPADNI
b iljeţili podaci OSTRAKON je bio odlomak keramiĉke vaze na kojem su se biljeţili
u 7. st. pr. Kr. Jonjani poĉinju pisati na papirusu , narodna poezija je najstarija
knjiţevnost
ILIJADA i ODISEJA
Ilijada
su dva najslavnija spomenika antiĉke literature
→ ep o Troji u 24 pjevanja s ukupno 15 693 heksametra - posljednja godina
Trojanskog rata
Odiseja
→ ep o Odiseju u 24 pjevanja s ukupno 12 110 heksametra - zgode i nezgode
Odiseja na povratku iz Troje HOMEROVO PITANJE → Friedrich August Wolf u 18. st. spisom Prolegomena ad Homerum
tvrdio je da su Ilijada i Odiseja skup brojnih epova više autora. Ilijada i Odiseja
saĉuvane su u 6. st. pr. Kr. u Ateni u Pizistratovo doba
AEDI su pjevali, a RAPSODI recitirali epske pjesme
Trojanski rat
Trojanski kraljević Paris oteo je spartanskom bazileju Menelaju ţenu Helenu. Okupljeni Ahejci zajedno su udarili na Troju i nakon 10 godina je osvojili
rat je voĊen u 12. st. pr. Kr. iz kojeg su i ruševine Troje 7a. Prema Homeru, stanovnici Troje su Ilijci , Dardanci i Teukri , a saveznici su im iz Helesponta, Propontide i Ponta te
Peonci iz doline rijeke Aksios (Vardar). U zaleĊu Troje je dolina rijeke Skamandar. Rat se podudara sa seobom Dorana i provalom “naroda s mora” na Egipat. Kad je pala Troja, palo je i Hetitsko Carstvo Razdoblje od 1200. do 800. g. pr. Kr. naziva se “grĉkim
srednjim vijekom”, homerskom ili
herojskom fazom
izraţene su tri homerske društvene jedinke: ROD (ĉlanovi su vezani krvnim srodstvom, utemeljitelj roda je heroj), BRATSTVO (nekoliko rodova koji ĉine fratriju ) i PLEME (nekoliko fratrija koji ĉine filu)
tri glavna društvena organa su: BAZILEJ (zapovijednik ĉete, basileuteroi su viši bazileji), VIJEĆE (bule, najbolji, aristoi, bazileji i geronti) i NARODNA SKUPŠTINA (agora, zbor svih vojnika, odluĉuje o ratu i miru)
DOULOI → robovi, uglavnom ratni zarobljenici 7
Stariji gradovi
POLIS → grad-drţava, utvrĊenje, kultno i administrativno središte
klasiĉan grĉki polis je ekonomska i društveno- politiĉka politiĉka zajednica
mnogi polisi nastali su SINOIKIZMOM, sporazumnim udruţivanjem susjednih naselja
U 7. st. pr. Kr. maloazijske grĉke gradove opustošili su Kimerani. U 6. st. pr. Kr. LIDIJSKI kraljevi Alijat (610.-561.) i Krez (561.-546.) okupirali su sve grĉke maloazijske gradove i dali im autonomiju. 546. g. pr. Kr. Perzijanci su srušili Lidijsku
drţavu, a gradovi su ostali pod istim uvjetima. Prvi od tih gradova koji se uzdigao bio je MILET (od 8. do 6. st. pr. Kr.
najvaţniji grĉki grad) koji je osnivao kolonije na Pontu i
Propontidi . Efez i Samos takoĊer su bili jaki Dorski pentapolis
→ tri grada na Rodu, Kos i Knid ĉinili su dorsku federaciju
Na Balkanu rano su napredovali Arg (nasljednik Mikene), Korint, Egina i Halkidika
KORINT
→ u 8. st. pr. Kr. vaţno ekonomsko središte, luka Istmos. Osnovali su kolonije na
Korkiri (Krf), i Siciliji (Sirakuza). Njihova trijera je prototip klasiĉne grĉke ratne laĊe MEGARA → u 7. i 6. st. pr. Kr. osnovali su Selinunt na Siciliji i Bizant na ulazu u Pont EGINA
→ na istoimenom otoku, ovisna o Argu, mnogi gradovi prihvatili su njihov sistem mjera
i novca HALKIDIKA i ERETRIJA
→ na Eubeji, meĊusobno su se natjecali u trgovini
KOLONIZACIJA
8., 7. i 6. st. pr. Kr. doba je velike kolonizacije
Kolonije su osnovane po Italiji do Heraklovih stupova (Gibraltar), u Egiptu i Libiji, na sjeveru Egejskog mora , na Siciliji , Propontidu i Pontu, Korzici i Sardiniji te na Jadranu
Tukidid i Platon
prenapuĉenost navode kao glavni razlog osnivanja kolonije. Pojam
“relativna prenaseljenost ” → polis je imao utvrĊeni broj zemljoposjeda ( KLEROS) i zemljoposjednika. Kleros se nije smio dijeliti. Djeca bez klerosa postali su “višak”
Postupak osnivanja kolonije → savjet
Delfijskog proroĉišta, selidbu vodi OIKIST,
teren se mjeri i svatko dobiva jednak komad klerosa - primjer: grĉki natpis u Lumbardi
na Korĉuli
8
poluotok Halkidika dobio je ime po HalkiĊanima, najsjevernija naseobina je Tanais, na rijeci Don. Traĉani, Skiti i Kimerani s Grcima su imali trgovaĉke i kulturne veze
Faraon Psametih I. (664.-610.) dao je svojim najamnicima Jonjanima zemlju za naseobinu - STRATOPEDA . Glavna naseobina u Egiptu bila je NAUKRATIS . 525. g. pr. Kr.
Perzijanci dolaze u Egipat. U Libiji (naziv za afriĉki kontinent) se nalazila
naseobina Kirena koju su osnovali Dorani s Tere (Baton - prvi kirenski kralj)
Mikena je imala veze s Italijom u 12. st. pr. Kr., a u 8. st. pr. Kr. ta se veza ponovno
uspostavlja preko grĉkih trgovaca. Etrušĉani su tada svoje pismo podesili prema grĉkom. je Grka, tu su trgovali Feniĉani. Feniĉ ani. Kartaga je bila feniĉka kolonija koja je od 5. st. pr. Pri je Kr. vladala zapadnom Sicilijom
VELIKA GRĈKA → Megale Hellas, najstarija kolonije je Kume, na tirenskoj obali, koju su onovali Eretrijci i HalkiĊani. Grci iz Kume i RoĊani osnovali su Parthenope koja je kasnije srušena; obnovljena je u 5. st. pr. Kr. kao Neapolis. Dorani iz Lakonije osnovali su Taras. Grad Sibaris uspio je zavladati nad 25 gradova
Naseobine na Siciliji
→ osnovane su od 8. do 6. st. pr. Kr. Prvi doseljenici bili su
HalkiĊani koji su osnovali Naksos . Korinćani su osnovali Sirakuzu 734. g. pr. Kr . Megarani su osnovali Megaru Hibleju koja je osnovala Selinunt
580. g. pr. Kr. Grci iz Knida i Kosa osnovali su naseobine na Liparskim otocima .
Sicilski Grci borili su se sa starosjediocima i
Kartaţanima. Kartaško uporište bio je
grad Panormos. Starosjedioci su se zvali Sikuli, Sikani i Elimi. Grci u juţnoj Italiji bili su Italioti , a na Siciliji Sikelioti GRCI NA JADRANU
u 8. st. pr. Kr. osnovana je Korkira na ilirskom otoku. u 7. st. pr. Kr. Korkirani i
Korinćani na susjednoj ilirskoj obali osnovali su Apoloniju i Epidamnos (Draĉ)
Grci iz Knida na otoku Korĉuli osnovali su Crnu Korkiru (Korkyra Melaina) sredinom 6. st. pr. Kr. Najviše grĉkog utjecaja
na jadransku obalu došlo je iz juţne Italije. Vaţnija
grĉka naselja nalazila su se u Apuliji, na podruĉju ilirskih Mesapa i Japiga Iberija → Pirinejski polutok - prvi su došli Fokejci i osnovali Tartes
Najvaţnija grĉka naseobina zapadno od Italije bila je Massalia (trgovina sa Galima, danas Marseilles) osnovana oko 600. g. pr. Kr. Ostali gradovi su Monoikos (Monaco), Nikaia (Nice), Antipolis i dr. Etrušĉani i Kartaţani odbili su Fokejce od Korzike i Sardinije 9
RAZVITAK DRUŠTVA U GRĈKOM POLISU
Do 8. st. pr. Kr. napredniji polisi ukinuli su monarhiju. Sparta je neprekidno imala dva kralja. Bazilej je postao naziv nekih
viših svećenika. U Ateni glavar file imao je naslov
bazilej
Aristokrati u bule
su ojaĉali i oslobodili se kralja i zagospodarili polisom. Svoje
podrijetlo pripisivali su nekom bogu ili heroju. U Ateni su to bili ALKMEONIDI, u Korintu HERAKLEIDI, u Miletu NELEIDI itd. Oni su eugeneji (“dobra roda”), hipeji (konjanici), geomoni (zemljoposjednici) i kaloi (lijepi). Samo su oni mogli biti
vojskovoĊe, voĊe, suci i svećenici. Nasuprot njima bili su robovi, bezemljaši i sitni zemljoposjednici.
Likurg je spartansku zemlju podijelio na 9000 jednakih klerosa i dao po jedan svakom
punopr avnom avnom graĊaninu. Kirenci u Libiji dijelili su zemlju svake godine.
Bezemljaši su
u Ateni i drugim gradovima glavni problem. Primorski gradovi brţe su se razvijali
u 7. st. pr. Kr. maloazijski Grci pod utjecajem
LiĊana poĉinju kovati novac - uz
aristokrate javljaju se i bogati graĊani → PLUTOKRACIJA - plutos = bogatstvo, 6. st. pr. Kr.
TIMOKRACIJA - procjenjivanje imetka, nastaju pluto-timokratski polisi . Vladala je
manjina (oligoi (oligoi) → OLIGARHIJA . U oligarhijskim gradovima glavni nositelj vlasti je
Vijeće -
. Oni su povjeravali vlast na jednu godinu raznim funkcionerima bule
demijurzima , a najviše se spominju arhonti (arhe = arhe = vlast)
TIRANIJA
→ tyrannos (lidijska rijeĉ za gospodara), dolazili su na vlast silom ili nisu
ţeljeli s legalne vlasti otići. Tiranija se pojavila u maloazijskim grĉkim gradovima (npr. Efez - Protagora ). Prije kraja 6. st. pr. Kr.svi
oslobodili tiranije.
su se grĉki gradovi osim sicilskih
Krajem 5. i poĉ. 4. st. pr. Kr. tiranija se uĉvrstila u Sirakuzi .
Najĉešće je voĊa ustanka u naprednijim gradovima - demagog postajao tiranin. Prilika za takav udar pruţala se stratezima . Zemlju su dijelili vojnicima, izvodili su goleme javne radove, osnivali naseobine i izdavali zakone. Pomagali su sitne obrtnike i stjecali
popularnost u narodu. na rodu. PrireĊivali su sveĉanosti i sklapali s klapali saveze. Najveći udarac dobili bi aristokrati
DEMOKRACIJA
→ prema Aristotelu siromašni imaju moć jer su većina. Vlada
jednakost jednakost i sloboda da svatko bira svakoga prema sposobnostima , a ne prema imetku. 10
Najrazvijenija demokracija bila je u Ateni u 5. st. pr. Kr. Narod je vladao putem
NARODNE SKUPŠTINE koja je bila glavni drţavni organ - EKKLESIA. Ĉlanovi su bili svi punoljetni muškarci, po ocu ili majci Atenjani. VIJEĆE -
bule bilo
je podloţno
narodnoj skupštini. Aristotel je u djelo Politika pisao pisao o ureĊenju atenskog polisa. p olisa. Prema
njemu ĉovjek je
zoon politi kon -
društveno biće, a svi se politiĉki sistemi svode ili na
oligarhiju ili na demokraciju
ZAKONI
→ socijalni nemiri ĉesto su završavali na naĉin da se jednoj liĉnosti davala
vlast. Najstariji grĉki zakonodavac je Zaleuk koji je 663. g. pr. Kr. napisao zakon za grad Lokri u Velikoj Grĉkoj, štiteći aristokrate. Maloazijski Grci zakonodavce su nazivali AISIMNETIMA (npr. Pitak u Mitileni, Epimen u Miletu). U Ateni to su bili Drakon i Solon. Na Kreti je pronaĊen najstariji saĉuvani zakonik - GORTINSKI ZAKONIK SPARTA
podruĉje Lakonije , naplodniji dio je uz rijeku Eurota, izmeĊu masiva Tajgeta i Parnona. Homer spominje Lakedemon , Menelajevu prijestolnicu
pred kraj 2. tis. pr. Kr. Dorani su zauzeli veći dio Lakonije. Do sredine 8. st. pr. Kr. Spartanci su osvojili preostali dio. Prije 6. st. pr. Kr.
teškim borbama osvojili su
Meseniju
Sparta se razvila u
vojniĉu aristokratsko-oligarhijsku drţavu. Postoji sumnja da su
aristokrati izmislili Likurga (“onaj koji daje svjetlost” - nadimak Aplona)
→ vladajuća klasa, nasljednici dorskih osvajaĉa
SPARTIJATI
PERIJCI → slobodni graĊani drugog reda, “koji stanuju oko Sparte”, stranci
HELOTI → robovi ili kmetovi, pokoreni stanovnici Lakonije i Mesenije
Sparta je nastala od klerosi bili su
ĉetiri susjedna naselja i grada Amikle. Dijelili su se na tri file. Svi
kolektivno vlasništvo svih Spartijata. Svaka spartijatska obitelj imala je
jedan kleros u Sparti i jedan u Meseniji .
Ĉedomorstvom na brdu Tajget riješavao se
problem bezemljaštva i “nezdrave” djece. Zbog helota, Spartanci su uvijek bili u vojnoj pripravnosti
Djeĉak od 7. godine boravi u drţavnom vojniĉkom odgajalištu, a u 22. godini postaje vojniĉki sposoban. Da bi postigli arete (vrline) skromno su se hranili, spavali na tvrdom leţaju, vjeţbali goli i ceremonijalno se šibali pred hramom Artemide Ortije - bez 11
pokazivanja boli. Odgovarali su kratko i saţeto (lakonska kratkoća). Svaki Spartijat pripadao je jednoj SISTIJI - odredu od 15 vojnika koji su zajedno ratovali i hranili se
Perijci
su bili trgovci i obrtnici, stoĉari i poljoprivrednici, sluţili su u istoj vojsci sa
Spartijatima, ali nisu imali visoke ĉinove
Na perioikisu Spartijati su slobodno kupovali i prodavali zemlju
Heloti su ţivjeli na selima na spartanskoj “graĊanskoj” zemlji. Bili su kolektivno vlasništvo drţave, a Spartijatima su davali dio prihoda - APOPHORA
DRŢAVNO UREĐENJE
Likurga je prema predaji savjetovalo Delfijsko proroĉište
“Velika retra” - grĉki literarni dokument, lakonska formulacija spartanskog ustava
DVA KRALJA, jedan od roda Agijada , jedan od Euripontida .
Kralja je nasljeĊivao
prvi sin koji se rodio nakon preuzimanja vlasti. Bili su na ĉelu vojske i imali su gotovo neograniĉenu moć - uz kontrolu EFORA. Nadzirali su i aristokrate
najveću vlasti imali su GERONTI (60 i više godina) koji su ĉinili GERUSIJU od 28
ĉlanova i dva kralja. Birala ih je skupština iz redova najstarijih Spartijata. Sluţili su doţivotno i nisu odgovarali pred zakonom. Pripremali su prijedloge narodnoj skupštini, kreirali vanjsku politiku, imali su ulogu vrhovnog sudskog organa - ponekad su sudili i kraljevima
APELLA
→ narodna skupština, svi Spartijati stariji od 30 godina. Birali su geronte,
efore i niţe drţavne funkcionere
5 EFORA
→ mandat od godinu dana, nadglednici, rukovoditelji narodne skupštine,
vrhovni suci za perijce i helote. Sudili su i kraljevima. Objavljivali su rat, pratili kraljeve, mobilizirali vojsku i sklapali mir
Tarent i Elida imali su sliĉno ureĊenje
PRVI MESENSKI RAT (kraj 8. i 7. st. pr. Kr.. ) → Spartanci su s kraljem Teopompom otimali Mesenjanima zemlju. Mesenjani, pod vodstvom Aristodema ,
utvrdili su se na brdu Ithome
DRUGI MESENSKI RAT
→ unuci pokorenih Mesenjana 640. g. pr. Kr. digli su se na
ustanak. Spartanci su opet teško pobijedili. Borili su se i u Arkadiji i Argolidi . Elida je bila spartanski saveznik
U 6. st. pr. Kr. Spartanci su osnovali PELOPONESKI SAVEZ - simahiju 12
ATENA
na poluotoku koji se naziva Atika, uz polje Pedion i zagorje Diakria , obala Paralia okrenuta je prema Egejskom moru
sredinom 2. tis. pr. Kr. bila je pod utjecajem Krete
(mit o sedam mladića i sedam
djevojaka za Minotaura)
Jonjani su osnovali ĉetiri jonske file i razvili jonsko-atiĉki dijalekt
IzmeĊu 10. i 8. st. pr. Kr. izvršen je atenski sinoikizam - osnutak atenskog polisa. Prema legendi izveo ga je heroj Tezej. Grad Atena u uţem smislu (asty ) pripao je svim
Atiĉanima. Svake godine slavio se praznik ujedinjenja. Atenjani su se dijelili u 4 FILE. Prema tradiciji posljednji atiĉki kralj bio je Kodro koji je poginuo ratujući s Peloponeţanima
Aristokrati su za vojskovoĊu postavljali POLEMARHA prozivajući kralja nesposobnim za rat. Zatim su sve vaţne kraljeve funkcije dali upravniku ARHONTU. Od 683. g. pr. Kr. Atenjani svake godine biraju novog arhonta. Uz polemarha i arhonta, Atenjani su
imali prvosvećenika - BASILEUS . Polemarh, arhont i basileus birali su se svake godine. Kasnije su se sva trojica nazivali arhontima. Sredinom 7. st. pr. Kr. svake godine bira se
šest zakonodavaca - TEZMOTETA, koji se kasnije takoĊer nazivaju arhontima. Tako je Atena dobila 9 arhonata
svaki bivši arhont ulazio je u “vijeće najboljih” - BULE koje je zasjedalo na breţuljku Aeropagu. Vijećnici su bili ĉuvari
u 5. st. pr. Kr. narodna
ustava i birali su arhonte - najvišu drţavnu vlast
skupština Atene je vrhovni drţavni organ
Nositelji atenskog aristokratskog poretka bili su EUPATRIDI, pripadnici najjaĉih atiĉkih
rodova. Sitni zemljoposjednici i bezemljaši nazivali su se PLETHOS (Pelati)
621. g. pr. Kr. tezmotetu Drakonu povjereno je da napiše zakone
SOLON
roĊen oko 640. g. pr. Kr.
612. g. pr. Kr. nagovorio je Atenjane da Megaranima otmu otok Salaminu
594. g. pr. Kr. izabran je za prvog arhonta i najprije je donio SISAHTIJU - osloboĊenje
od duţniĉkog ropstva - kameni stupovi, kao znak zaduţenja, maknuti su sa njiva
EPITIMIJOM je vratio graĊanska prava onima koji su ih izgubili iz politiĉkih razloga
13
GraĊane je podijelio u 4 razreda: 1. Pentakosioi (500 medimna ţita), 2. Hipeji (konjanici, iznad 300 medimni ţita), 3. Zeugitai (izmeĊu 200 i 300 medimni ţita) i 4. Teti (nisu imali ništa). UtvrĊene su porezne obveze prema prihodima
Teti su mogli sudjelovati u narodnoj skupštini i u sudovima. Ozakonjen je pluto timokratski poredak → udarac aristokratima
Vojska
→ prva dva dv a razreda daju konjanike , treći HOPLITE (teško pješaštvo) i ĉetvrti
lako pješaštvo
svaka od ĉetiri file davala je 10 kandidata za arhonte, bacivši kocku
od Aeropaga Solon je stvorio Aeropag i Bule . Aeropag je vijeće starih, bogatih i bivših arhonata koji se brinu za zakonitost, a Bule novi organ drţavne uprave od 400 graĊana iz 4
file s mandatom od jedne godine. Davali su materijal narodnoj skupštini, prijedloge
aeropagu i postavljali su ĉinovnike
osnovao je i narodni sud - HELIEJA , ĉijim je ĉlanom mogao postati svaki graĊanin;
ovdje se narod ţalio na vlast.
uveo je eubejski novĉani i metriĉki sistem
ostale Solonove odredbe: poštivanje pokojnika, zabrana besposliĉarenja, odredba oĉevima da pouĉe sinove zanatu, zabrana izvoza svega osim ULJA, ograniĉenje primanja stranaca…
590. g. pr. Kr. Solon je zauvijek otputovao iz Atene. Otvorio je put atenskoj demokraciji
TIRANIDA, PIZISTRAT I PIZISTRATIDI
Nakon Solona poĉele su politiĉke borbe izmeĊu tri stranke: stranka PRIMORACA (za umjerenu vladavinu i Solonove reforme), stranka Solonovom reformom) i stranka
RAVNIĈARA (za oligarhiju, oštećeni
BRĐANA (siromašni, za demokraciju i podjelu zemlje,
s Pizistratom na ĉelu)
561. g. pr. Kr. Pizistrat je zauzeo
Akropolu postao tiranin. Dva puta je zbaĉen i vraćen
na vlast uz pomoć Tebana i Eretrijaca . Vladao je 19 godina i poštovao je Solonove reforme. Seljacima je davao novac na zajam , a
bezemljašima zemlju. UnaprijeĊivao je
gospodarstvo . Eksploatirao je rudnik zlata u Trakiji i oteo je Megaranima luku Niseju .
Bio je saveznik makedonskog kralja Aminte i samskog tiranina Polikrata
mnogo se gradilo, slavile su se Dionizije i Panatenejske
sveĉanosti
14
528. g. pr. Kr. Pizistrat je umro, a naslijedili su ga sinovi Hipija Hiparh
(drţavni poslovi) i
(vjerske i kulturne priredbe). Prilikom panatenejskih sveĉanosti 514. g. pr. Kr.
ubijen je Hiparh. Hipija je pooštrio svoj reţim. PIZISTRATIDI su se odrţali na vlasti do 510. g. pr. Kr.
Spartanci su dva puta upali u Atiku, prvi put su odbijeni, a drugi put su ušli u Atenu i na akropoli zarobili Hipiju kojemu je omogućeno da napusti grad
KLISTENOVE REFORME
nakon kraja tiranide vodile su se borbe izmeĊu Hipijinih pristaša i oligarha i demokrata
508. g. pr. Kr. eupatrid Klisten
dao je novi ustav. Podijelio je drţavu na 10 FILA, a
svaka je fila imala po jednu TRITIJU u gradu, na primorju i u unutrašnjosti. Prema novim filama vojska se podijelila u
10 pješaĉkih i 10 konjiĉkih odreda. U file su
uvršteni mnogi stranci i bivši robovi. Atiku je podijelio na 100 DEMA (općina) sa starješinom DEMARHOSOM. Svaki je Atenjanin pripadao jednom demu
Klisten je ukinuo staro i osnovao novo vijeće od 500 ĉlanova, sa po 50 predstavnika iz svake file. Poslove u vijeću obavljali su PRITANI - pedesetorica iz vijeća. Mijenjali su se deset puta godišnje. Svaka je fila vladala drţavom desetinu godine
Vojsku su vodili desetorica stratega (svaki iz jedne file) s polemarhom na ĉelu
OSTRACIZAM
→ mjera zaštite protiv tiranije. Svaki graĊanin na narodnoj skupštini
mogao je na komad crijepa (ostrakon) napisati jedno ime za koga misli da se ţeli nametnuti kao vladar. 6000 ploĉica s jednim imenom - desetogodišnje
progonstvo
Za vrijeme Klistena Atenjani su se uĉvrstili na Salamini, HalkiĊanima oteli dio Eubeje, borili su se za Helespont i okupirali otoke Lemnos i Imbros
GRĈKA RELIGIJA
Grci su od primitivnih religija naslijedili ANIMIZAM (duhovi) i DEMONIZAM (npr. Kentauri i Harpije)
Duša su zamišljali ili kao nešto što nema lika ili kao sićušnu figuricu, dah, sijenu koja izlazi iz tijela nakon smrti
Prastari Grci
oboţavali su prirodne sile u obliku ţivotinja - ZOOLATRIJA, stabala -
DENDROLATRIJA i raznih predmeta. Bogovima su davali antropomorfni oblik. Imali su i svete biljke (Zeusov hrast u Dodoni, Apolonov lovor u Delfima, Atenina maslina u
Ateni…) 15
Krećani nisu gradili posebne hramove, razna svetišta pronaĊena su u pećinama i kućama
Mikenjani su imali Zeusa - vrhovnog boga i kult kućnog
ognjišta. Na ploĉicama iz Pila
spominju se Hera, Atena, Posejdon, Hermes, Dioniz…
Kretsko-mikenska boţica zvijeri razvila se u Artemidu , a boţica ratarstva u Demetru
Hezidov ep Theogonia iz 8. st. pr. Kr. nastariji je i najsadrţaniji izvor podataka o grĉkoj
religiji. U njemu nalazimo i legendu o postanku svijeta - KOSMOGONIA, o postanku bogova - THEOGONIA i o postanku ljudi - ANTROPOGONIA 1.) BOGOVI NEBA
Vrhovni bogovi
→ Zeus, Hera, Atena, Apolon, Artemida, Ares, Hefest, Hermes,
Afrodita, Hestija i Demetra
Nebeska boţanstva drugog reda → Helios (sunce), Selene (mjesec), Heos (zora), Astra (zvijezde i vjetrovi)
Pratioci nebeskih bogova
→ Muze, Harite, Temida, Hore, Nike, Iris, Hebe, Ganimed,
Eros
Pojave → Asklepije (bog zdravlja), Ilitija (boţica porodilja)
Boţanstva sudbine → Moire, Nemesis, Tyche, Agato Daimon
2.) BOŢANSTVA MORA I VODE
Posejdon, Okean, Pont, Nerej, Taumant personificirane morske pojave - sirene
3.) BOŢANSTVA ZEMLJE I PODZEMLJA
MIT
Demetra, Gea, Rea Kibela (Velika Majka), Dioniz, Pan, Nimfe, Erinije…
→ narodna priĉa kojom se ţeli objasniti djelovanje bogova, heroja ili drugih zamišljenih
bića te pojava u prirodi. Potpuno je saĉuvana samo sa mo Aplodorova Biblioteka
Heroji → polubogovi, idealizirani ljudi
postoje mitovi o promjenama godišnjih doba, pojavama u prirodi, o bogovima, herojima, preobraţenjima (metamorfoze), demonima, promjeni dana i noći itd.
regionalni mitovi i legende imaju jasniju povijesnu jezgru (Tesalija - kentauri, Atika -
Tezej, Korint - Sizif, Kreta - Minotaur…)
popularne su legende iz trojanskog ciklusa, tebanskog ciklusa (Edip) i o Argonautima
16
KULT → izraţavanje vjerskih osjećaja raznim aktima
Pjesma, molitva, obredi, prinošenje ţrtve... Vršitelj kulta je svećenik, ĉuvar hrama. Najkarakteristiĉniji obred kod Grka je davanje darova i prinošenje ţrtava. Pokraj vaţnijih hramova podizale su se riznice - TEZAURI. Hram nije bio mjesto za okupljanje - mjesto idola
Mantika
→ davanje proroĉkih odgovora bilo je vrlo cijenjeno
Zeusovo
proroĉište u Dodoni (šuštanje lišća na Zeusovom hrastu ili ţuborenje svetog
potoka) i Apolonovo u Delfima (proroĉica Pitija izgovara nesuvisle rijeĉi koje tumaĉi
svećenik)
Asklepijev hram u Epidauru i na otoku Kosu - lijeĉenje bolesnika
Katarza → obred ĉišćenja; Misterije
Vjerski praznici → PANATENEJE svake godine, VELIKE PANATENEJE svake
→ spoznaje; Kult Dioniza → za plodnost zemlje
ĉetvrte godine, DIONIZIJE , TEZMOFORIJE - praznik ţena u ĉast Demetri; u Sparti KARNEJE → praznik Apolona Karnejskog
Svegrĉki praznici → Zeusov u Olimpiji, Apolonov u Delfima, Posejdonov na Istmu i Heraklov
u Nemeji (ĉesto su se odrţavala atletska natjecanja)
OLIMPIJSKE IGRE
Olimpija u Elidi; od 776. g. pr. Kr. svake ĉetvrte godine odrţavaju se Olimpijske igre u trajanju od 6 dana (1. dan vjerski obredi). Prekidaju se svi ratovi i parnice meĊu ljudima. ljudima. Na STADIONU se trĉalo, hrvalo, boksalo, bacalo koplje i disk, a na HIPODROMU se
utrkivalo dvokolicama s ĉetiri konja. Pobjednik dobiva lovorov vjenac, a zadnji dan se prinosi ţrtva u hramu
KLASIĈNI BOGOVI
ZEUS
→ bog neba, gromovnik, otac ljudi i bogova, sa HEROM je imao dva sina:
HEFESTA (bog metalurgije, kovaĉkog obrta i vatre, hrom) i ARESA (bog rata)
ATENA → iskoĉila Zeusu iz glave, mudrost i snaga
AFRODITA
→ boţica ljepote, izašla iz morske pjene kod Cipra kao plod Urana, Moira
- suĊenica kojoj su se molile djevojke
HESTIA → boţica kućnog ognjišta i obitelji, djevica, Kronova kćer
DIONIZ
→ bog vegetacije i vinove loze, izvorno demon u obliku jarca, bika ili djeĉaka;
BAKHANTSE - ceremonije i orgije 17
HAD
→ Zeusov brat, sin Krona i Reje, bog podzemlja, simbol: rog izobilja, ţena
PERZEFONA
Ţivot poslije smrti → pokojnika u podzemlje vodi Hermes, a Haron ga prevozi preko rijeke Stiks naplaćujući prijevoz (pokojniku se u usta stavlja novac). Na vratima HADA
(ime bog i podzemlja) straţari troglavi pas Kerber. Podzemlje je mjesto mraka, zaborava i bijede, a posebni ţive na “Elizijskim poljima ”. U Tartaru se nalaze giganti koje je zatvorio Zeus
Neki su vjerovali u METEMPSIHOZU - seljenje duše pokojnika u novoroĊenĉe
Knjiţevnost
Linear B - ploĉice iz Pila
Krajem 8. st. pr. Kr. nastaju prvi grĉki natpisi na alfabetu, na posuĊu (ĉesto imena vojnika)
Lakonski
kroniĉki zapisi s imenima spartanskih kraljeva i pobjednika na Karnejskim
igrama Poezija → EP - narodna pjesma, religiozni i didaktiĉki
, Dj ela i dani (o beotskom seljaku) Heziod → 8. st. pr. Kr., iz Beocije, djela: Theogonia
ELEGIJA
→ elegijski distih (heksametar i pentametar); Kallinos iz Efeza i Tirtej
Atenjanin pjevaju ratniĉke pjesme, Solon Atenjanin poziva na rat s Megaranima
JAMPSKA POEZIJA
→ 7. st. pr. Kr., stihovi od jampskih stopa ušla u klasiĉnu grĉku
dramu
LIRIKA → Melos - pjesma uz glazbeni instrument; postoji individualna i korska lirika.
Predstavnici: Alkej i Sapfa sa Lezba, Pindar iz Tebe Filozofija
→ prvi se nazivao filozofom Pitagora u 6. st. pr. Kr. (aristokrat sa otoka Sama, ţivio
u Krotonu u juţnoj Italiji, osnova svega je broj, bavio se geometrijom )
prirodnjaci iz
Miletske škole: Tales (7./6. st. pr. Kr., astronom i fiziĉar, voda je osnova
svega, a u materiji je ţivot), Anaksimandar (7./6. st. pr. Kr., djelo
) i O prirodi
Anaksimen (6. st. pr. Kr., osnovni element svega je zrak); u Efezu je samostalno
djelovao Heraklit (6./5. st. pr. Kr ., ., svijet je bio, jest i bit će)
Elejska škola → Ksenofan, Parmenid , Zenon i Meliso iz juţnoitalskog grada Eleje
18
Arhitektura
Hram Artemide Orthije u Sparti i hram Here na Samosu iz 8. st. pr. Kr. Na Kreti i u Olimpiji podignuti su u 7. st. pr. Kr. prvi kameni hramovi
Skulptura
Sredinom 7. st. pr. Kr. Grci poĉinju raditi veće kipove, u 6. st. pr. Kr. formira se arhajski stil
TOREUTIKA → dekoracija metalnih predmeta
TIMPANON → velika trokutasta površina
Keramika
oblici vaza: PITHOS, AMFORA, KRATER, HIDRIJA… Od gline i peĉene zemlje pobjednici Panatenejskih Pan atenejskih natjecanja dobivali su panatenejske amfore s likom Atene na dar
u 6. st. pr. Kr. izraĊuju se
atiĉke vaze s crnim figurama na bijeloj podlozi, a krajem
stoljeća Atenjani izraĊuju svijetle figure na tamnoj podlozi
Apulske vaze u juţnoj Italiji
4. st. pr. Kr. → “crvenofigurni ” stil
Numizmatika
metalni novac kuje se od 7. st. pr. Kr. (LiĊani), a prvi od europskih Grka bili su Argivci i Eginjani
→ grĉki novac je većinom od srebra; Sparta i Bizant imaju ţeljezni novac
Krajem 5. st. pr. Kr. Atena i Sirakuza imaju zlatni novac. Najveća jedinica mjere za
teţinu bio je TALENT. Solon je eginski sistem mjerenja zamijenio eubejskim . Novac se Bronĉ ani kovao od jedne do najviše ĉetiri DRAHME. STATER je naziv za zlatni novac. Bronĉani novac bio je “mjedeni”. Na Siciliji i u juţnoj Italiji to je bila LITRA. Atenski novac ima glavu Atene i sovu
GRĈKO-PERZIJSKI RATOVI
izvori: Herodot (Historia ), ), Pindar, Eshil ( Perzijanci), Perzijanci), Tukidid, Ksenofont, Aristotel,
Diodor, Plutarh, Kornelije Nepot… MEDIJA i PERZIJA → prije 1. tis. pr. Kr. u sjeverozapadnom Iranu ţivjeli su Medi. Ujedinitelj Medijaca bio je Dejok , koji je sagradio i prijestolnicu Ekbatanu . Naslijedio ga je Fraort, a ovoga Kijaksar (625.-585.) koji je Medijce oslobodio od Skita. 612. g. pr. Kr.Medijci i Babilonci osnovali su Ninivu
i srušili Asirsku drţavu. S lidijskim kraljem Alijatom Kijaksar je 19
ratovao 5 godina. Kijaksarov sin Astijag (585.-550.) izgubio je kraljevstvo poraţen od Kira. 7. i dio 6. st. pr. Kr. doba je medijske prevlasti nad Perzijancima. Pod vodstvom Ahemenesa, iz
plemena Pasargada, osnovana je teritorijalna zajednica iz koje će nastati Perzijska drţava. Njegov sin Teispes (675.-640.) osamostalio je Perzijance. Protjeravši Skite, Kijaksar je zavladao Perzijancima, ali ne svima. U Elamu odrţala se jedna skupina pod vodstvom Teispesova sina Kira I. Njega je naslijedio Kambiz I. , a ovoga Kir II. -
osnivaĉ Perzijskog Carstva. On je
osvojio Ekbatanu , zarobio Kijaksara, osvojio Mediju , zatim Lidiju s prijestolnicom Sardesom
zarobivši kralja Kreza. 539. g. pr. Kr. osvojio je bez borbe Babilon . 529. g. pr. Kr. poginuo je u borbi sa Skitima. Njegov sin Kambiz II. (528.-522.) osvojio je sjeverni Egipat . Darije I. (522.486.)
drţavu je podijelio na 20 satrapija . Njegovo carstvo prostiralo se od rijeke Inda do
Sredozemlja te od Kavkaza do juţnog Egipta i Indijskog mora. Imao je prijestolnice u Perzepolisu , Babilonu , Ekbatani i Suzi. Smatrao se štićenikom boga Azura Mazde. U opticaju
je bio dareik - zlatni novac. Tirani u maloazijskim grĉkim gradovima bili su odani perzijskom
caru i imali su autonomiju kakvu su imali i pod LiĊanima Darijev pohod na Skite i Jonski ustanak
513. g. pr. Kr.
Darije je ušao u Europu, u Trakiju i Skitiju (sjeverno od Dunava, Crnog
i Kaspijskog mora). Darije se morao povući zbog skitske taktike “spaljene zemlje”. Na povratku je njegov vojvoda Megabaza zauzeo traĉko primorje i makedonskog kralja Amintu prisilio na pokornost
JONSKI USTANAK → bivši miletski tiranin kojeg je Darije drţao na svom dvoru u Suzi, Histijej organizirao je ustanak. Svom nasljedniku Aristagori poslao je poruku da podigne ustanak - 499. g. pr. Kr. Pridruţili su se i neki Eoljani. U pobunjenim gradovima
ukinuta je tiraniju i uvedena demokracija. Aristagora je pozvao u pomoć Atenu i Spartu te druge gradove. Spartanci se nisu odazvali, a Atenjani su poslali 20 laĊa, Eretrijci samo 5. Ustanak je trajao do 494. g. pr. Kr. Poĉelo je paljenjem Sardesa od strane Jonjana. 498. g. pr. Kr. Jonjani su teško poraţeni kod Efeza . Atenjani su se povukli, a
feniĉka mornarica u Darijevoj sluţbi blokirala je gradove, a Perzijanci su udarali s kopna i ugušili ustanak. Milet je spaljen, a Milećani odvedeni u Babilon . Grcima je demokracija dopuštena i odreĊen im je porez
20
492. g. pr. Kr. perzijska vojska pod vodstvom Mardonija prebacila se
na traĉku obalu. o balu.
Drugi odredi krenuli su mornaricom prema Halkidici → kod rta Atosa nevrijeme je
uništilo brodovlje, a traĉki Brigi Mardoniju su nanijeli teške gubitke
490. g. pr. Kr.
Darije je poslao svoje poslanike u Atenu i Spartu traţeći pokornost -
ubijeni su
U proljeće 490. g. pr. Kr. perzijska mornarica došla je s vojskom do Eubeje i spalila Eretriju, a zatim su se prebacili na atiĉku obalu, na Maratonsko polje. Perzijsku konjicu
tamo je doveo Pizistratov sin Hipija. U rujnu iste godine Atenjani i Platejci pod vodstvom Miltijada porazili su perzijsku vojsku. Perzijanci su morem pokušali osvojiti
nezaštićenu Atenu, ali vojnici su se “maratonskom trkom” vratili do grada. Perzijanci su odustali. Darija je 486. g. pr. Kr. naslijedio Ksrekso koji je ugušio Egipatski ustanak (484.-483.) i krenuo na Grke. Na Helespontu oluja mu je uništila dva mosta → more je
za kaznu dao išibati, a inţenjerima odrubiti glavu. Preko pontona na laĊama Kserkso je 480. g. pr. Kr. prebacio svoju vojsku. Mornarica se kretala uz obalu. Vjerojatno je bilo
oko 180 000 pješaka i 800 brodova - Herodot navodi mnogo veće brojke ATENA
Miltijad je
neuspješno napao otok Par koji je podrţavao Perzijance, a glavnu rijeĉ o
obrani imali su Temistoklo i Aristid
493. g. pr. Kr. Temistoklo je bio arhont, a 490. g. pr. Kr. jedan od stratega . Zalagao se
za izgradnju mornarice. Aristid se zalagao za teško
pješaštvo. Temistoklo je pobijedio,
a Aristid je protjeran ostracizmom
Narodna skupština je iz laurijskih rudnika odobrila po jedan talent srebra stotini najbogatijih graĊana da sagrade jednu trijeru
481. g. pr. Kr. na Istmu
kod Korinta 31 grad udruţio se u obranu. Tesalci i beotski
gradovi osim Plateje bili su za Perzijance. Udruţeni Grci imali su oko 100 000 vojnika i 400trijera . Sirakuza je obećala pomoć u ţitu Bitka kod Termopila
→ izmeĊu gore Ete i Malijskog zaljeva nalazio se Termopilski klanac .
Mali odred Spartanaca pod vodstvom kralja Leonide ovdje je doĉekao Perzijance. Sredinom ljeta 480. g. pr. Kr. svi Spartanci su junaĉki izginuli u borbi osiguravši evakuaciju Atene i raspored vojske
21
Bitka kod Artemizija →
grĉka mornarica pod zapovjedništvom Spartanca Euribijada , sjeverno
od Eubeje, kod rta Artemizija 480. g. pr. Kr. , zadrţala je napredovanje perzijske mornarice, a zatim se povukla Bitka kod Salamine
→ stanovništvo Atene sklonilo se na Salaminu , Eginu i Troizenu . U
rujnu 480. g.pr. Kr.
Perzijanci su ušli u Atenu i spalili je, a perzijska mornarica uplovila je u
luku Faleron. Krajem mjeseca došlo je do velike pomorske bitke kod Salamine. Kserkso je sa
atiĉke obale promatrao poraz svojih velikih brodova i potom se kopnom vratio u svoje carstvo. U Tesaliji je ostavio dio vojske Mardoniju Bitka kod Plateje
→ 479. g. pr. Kr. Mardonije je ušao u Beociju gdje su ga Tebanci
prijateljski primili, a odatle je ušao u Atiku. Perzijanci su opet zauzeli Atenu. Kod Plateje u Beociji 479. g. pr. Kr. Atenjani , Platejci i
Peloponeţani s 30 000 vojnika pod vodstvom
Spartanca Pauzanije porazili su 50 000 Perzijanaca ; Mardonije je poginuo Bitka kod Mikale
→ u isto vrijeme, 479. g. pr. Kr., spartanski kralj Leotihida poveo je
mornaricu prema egejskim otocima i maloazijskoj obali i kod rta Mikale porazio perzijsku mornaricu. Spartanci su se potom povukli, a mornarica su preuzeli Atenjani i krenuli na otok Samos nastavljajući
Na Siciliji,
borbu. 478. g. pr. Kr. Atenjani su zauzeli grad Sest na Helespontu
Kartaţani su se borili s Grcima kao perzijski saveznici. Na dan bitke kod
Salamine sirakuški tiranin Gelon potukao je kartašku mornaricu kodHimere Atenska hegemonija
→ Tukidid piše o atenskoj pentekontaetiji – pedesetogodišnje pedesetogodišnje razdoblje
atenske prevlasti od 480. g. pr. Kr. do Peloponeskog rata PRIJE PERIKLA
479. g. pr. Kr. Perzijanci su napustili Grĉku, obnovljena je Akropola i luka Pirej
478. g. pr. Kr. osnovan je DELSKO-ATIĈKI
SAVEZ → pomorski savez (SIMAHIJA)
grĉkih gradova protiv gradova protiv Perzijanaca, Pe rzijanaca, s Atenom na ĉelu. Veliĉinu doprinosa – FOROSA za z a mornaricu odredio je Atenjanin Aristid . Sjedište saveza i blagajne u poĉetku je bilo na otoku Delu (Aplonov hram). Ovdje se jedanput godišnje odrţavao sastanak SYNODOS
476. g. pr. Kr. Atenjanin Kimon otjerao je Perzijance s traĉke obale i osvojio grad Eion.
Atenjani su ovdje osnovali naseobinu Amfipolis
468. g. pr. Kr. Kimon je potukao perzijance na ko pnu i moru kod ušća Eurimedonta
Delsko-atiĉki savez trajao je 50 godina. 454. g. pr. Kr. Atenjani su prenijeli blagajnu u Atenu u hramboţice Atene na Akropoli → novac je korišten u osobne svrhe 22
U Ateni su se vodile politiĉke borbe. Aristid je rehabilitiran u doba Salaminske bitke, a 472. g. pr. Kr. Temistoklo je ostraciziran. Istaknuo se Kimon
koji je odrţavao veze sa
spartanskim oligarsima i radio je protiv atenske demokracije
464. g. pr. Kr. izbio je potres na Peloponezu i pobunili su se heloti. Izbio je mesenski rat . Kimon je
Treći
došao u pomoć, ali je ubrzo optuţen da radi za interese helota.
Dok je bio odsutan, Atenjani su ga prognali ostracizmom. Kimona i aristokrate u Aeropagu pobijedio je demokrat Efijalt koji je ubrzo ubijen
Atenjani su s Perzijancima ratovali u Egiptu (459.-454.) i poraţeni su. 450. g. pr. Kr. Kimon je Perzijance porazio kod ciparske Salamine
449. g. pr. Kr.
Atenjani su s Perzijancima zakljuĉili KALIJIN MIR → sloboda
maloazijskim Grcima, zabrana ulaska u Egejsko more perzijskoj mornarici i poštivanje perzijske granice
Atenjani su tada ratovali s Peloponeskim savezom (Korint, Epidaur, Egina i Sparta) i
Beoćanima. 446. g. pr. Kr. sa Spartancima su zakljuĉili “TRIDESETOGODIŠNJI MIR” PERIKLOVO DOBA – zlatno zlatno doba Atene
Efijalta je zamijenio Periklo , aristokrat, Anaksagorin uĉenik, drţavnik, ratnik i govornik. Od 443. do 429. g. pr. Kr. Atenjani su ga svake godine birali za stratega
(izvršnu vlast tada su imali desetorica stratega)
Periklo je uveo MISTOFORIJU → plaću za obavljanje drţavne sluţbe. Mornarica i demokracija bile su najrazvijenije u Periklovo doba.
Narodna skupština donosila je
navaţnije odluke, a svaki je atenski graĊanin mogao dobiti bilo koju drţavnu sluţbu. Stranci, robovi i ţene punopravnih graĊana nisu imali politiĉka prava
problem zemljoposjeda rješavao se s e osnivanjem naseobina i KLERUHIJOM → kockom dobiveni komad zemlje; stanovnici su zadrţali atensko graĊansko pravo
u juţnoj Italiji; ojaĉao je Amfipolis
443. g. pr. Kr. Atenjani su osnovali naseobinu Turiji
437. g. pr. Kr. Periklovo brodovlje zauzelo je luke Sinope i Amisos u Pontu. Delsko-
atiĉki savez postao je atenski imperij. Saveznici su se sluţili atenskim novcem
Istaknuti arhitekti bili su Iktin, Kalikrat (zidine do Pireja; Pirej je utvrĊen i spojen s Faleronom), Mnesiklo i Koroib s Fidijom na ĉelu. SagraĊen je i ODEON. Iktin i Kalikrat podigli su PARTENON (447.-442.) → hram boţice Atene Partenos ĉiji je kip
23
izradio Fidija . Od 438. do 431. g. pr. Kr. Mnesiklo je gradio Propileje → ulaz u Akropolu. U to doba poĉinje se graditi i mali hram boţice Nike i Erehtejon
PELOPONESKI RAT
trajao je prvi dio rata izmeĊu Atene i Peloponeskog saveza
Od 431. do 421. g. pr. Kr.
Atenski saveznici→ neki juţnoitalski i sicilski gradovi, ĉlanovi Delsko-atiĉkog saveza, Plateja, Korkira i neki tesalski gradovi
Spartanski saveznici→ svi peloponeski gradovi osim Arga i gradova Ahaje , korintske
naseobine u srednjoj Grĉkoj, Megara, gradovi Beocije, Sirakuza i Tarent
rat je obnovljen 415. g. pr. Kr. i trajao je do 404. g. pr. Kr. povijest Peloponeskog rata pisao je Tukidid , do 411. g. pr. Kr., a nastavio Ksenofont Atena je bila demokratski polis, a Sparta aristokratskooligarhijski polis. Sparta je zastupala autonomiju svih grĉkih polisa, kao u Peloponeskom savezu, za razliku od Delsko-atiĉkog saveza. Na Egejskom moru , Propontidi i Pontu Atena je imala
trgovaĉki monopol koji je osobito pogodio Korint i Megaru (Peloponeski savez). Megaranima je zabranjen pristup lukama ĉlanovima Delsko-atiĉkog saveza, a Korinćani nisu podnosili atensku prisutnost u Korintskom zaljevu i drugim prostorima njihovog ekonomskog utjecaja. Povod ratu bilo je korintsko poticanje svoje naseobine Potideje na Halkidici da istupi iz Delsko-atiĉkog
saveza. 432. g. pr. Kr. na zahtjev Korinta i
Megare Peloponeski savez odluĉio je Ateni objaviti rat
U Atici su Peloponeţani pod vodstvom spartanskog kralja Arhidama pustošili i tjerali stanovništvo unutar atenskih zidina. Periklo je zauzvrat slao brodovlje da pustoši Peloponez. 430. g. pr. Kr. Periklo je osuĊen za nepravilno raspolaganje financijama, ali
je ubrzo vraćen za stratega. Kuga je ubila trećinu atenskog stanovništva, a 429. g. pr. Kr. od nje je umro i Periklo. Zamijenio ga je bogati koţar Kleon koji je zagovarao napadaĉki rat. Oligarh Nikija traţio je mir s Peloponeţanima. Sparta je bila pomirljiva, ali Korint ne
425. g. pr. Kr. Atenjani su se iskrcali u mesenskom Pilu i podigli ustanak helota.
Spartanci i saveznici potukli su Atenjane u Beociji i sjevernije uz makedonsku obalu. Zauzet je Amfipolis; poginuo je Kleon i Spartanac Brazida, najratoborniji prvaci.
Spartanci su se bojali ustanka helota i brinuli su za svoje sugraĊane na otoku Sfakteriji
24
Atenski seljaci vapili su za mirom, a ĉlanovi Delsko -atiĉkog saveza nerado su davali foros. U Ateni jaĉao je spartanofil Nikija. Aristofan je napisao komediju M i r . 421. g. pr. Kr.
zakljuĉen je NIKIJIN MIR na 30 godina. Korint, Megara, Elida i Teba nisu
priznali taj mir i sklopili su su vlastiti savez
Periklov nećak Alkibijad (451.-404.), odliĉan vojskovoĊa i govornik, Sokratov uĉenik, ali nemoralan, 415. g. pr. Kr. krenuo je u pohod na Siciliju kako bi zauzeo Sirakuzu .
Opravadavao se da ţeli pomoći Segesti kojeg su napadali Sirakuza i Selinunt. U Ateni je optuţen za uništavanje religijskih kipova i prešao je na stranu Spartanaca. 414. g. pr. Kr. drugi stratezi napali su Sirakuzu kojoj su pristigli u pomoć Sparta i Korint. Spartanac Gilip porazio je i porobio Atenjane. Iste godine spartanski kralj Agis
zauzeo je atiĉku
utvrdu Dekeleju
413. i 412. g. pr. Kr. mnogi gradovi istupili su iz Delsko-atiĉkog
saveza; 412. g. pr. Kr.
perzijski car Darije zavladao je grĉkim maloazijskim gradovima. Perzijanci i Spartanci bili su saveznici. 411. g. pr. Kr. Alkibijad je napustio Spartance i prešao Perzijancima
govoreći protiv Sparte. Na otoku Samu pregovarao je s Atenom i traţio promjenu drţavnog ustava. Atenski oligarsi 411. g. pr. Kr. ukinuli su demokraciju i osnovali
Vijeće 400 koje je vladalo samo 4 mjeseca. Narodna skupština svedena je na 5000 bogatih
graĊana. Atenski demokrati u mornarici na Samu priznali su skupštinu 5000,
odbili Vijeće 400 i amnestirali Alkibijada. U Ateni je buknuo graĊanski rat koji je završio pobjedom demokrata. Izglasan je novi Teramenov ustav , a skupština 5000 postala je nositelj vlasti
411. g. pr. Kr. Atenjani su na Helespontu
na više mjesta porazili Spartance. Sparta je
ponudila mir; Atena nije prihvatila. 410. g. pr. Kr. vraćen je stari demokratski poredak
410. i 409. g. pr. Kr.
Atenjani su u Grĉkoj bili u defenzivi, a na moru su pobjeĊivali, na
Helespontu i Propontidi. Osigurali su dovoz ţita iz Ponta i spasili Atenu od gladi. 407. g. pr. Kr. Alkibijad
se pobjedonosno vratio i dobio je neograniĉenu vlast
Spartanac Lisandar uz maloazijsku obalu poĉeo je Atenjanima zadavati poraze, a Perzijanci
su mitom poticali atenske saveznike na napuštanje Atene. Alkibijad je ubrzo
umro nakon nekoliko neuspjeha. Posljednji put Atenjani su porazili Spartance kod Arginskih otoka 406. g. pr. Kr. Sparta je opet ponudila mir, a Atena odbila
25
405. g. pr. Kr. Egospotama
Spartanci su uz pomoć Perzijanaca napravili novu mornaricu i kod rjeĉice
na Helespontu porazili atensku mornaricu. Onemogućen je dovoz ţita u
Pirej i 404. g. pr. Kr. Atena je kapitulirala . Morala je
srušitizidine do Pireja, predati
brodovlje , napustiti sve posjede osim onih u Atici, primiti prognane oligarhe i
uĉlaniti se u Peloponeski savez
Kad se Lisandar pribliţavao Pireju, atenska narodna skupštinu privremenu vlast dala je “TRIDESETORICI ” dok se ne izradi novi ustav. Oni su pod vodstvom Teramena i Kritije postali tirani i imenovali
vijeće od 500 aristokrata i dali mu velike sudske
ovlasti. Puna graĊanska prava imalo je samo 3000 graĊana. Diktatura “Tridesetorice” trajala je samo do 403. g. pr. Kr. Atenski demokrati iz Tebe, s Trazibulom na ĉelu,
srušili su tirane. Posljednje uporište tirana u Eleuzini palo je 401. g. pr. Kr. DOBA SPARTANSKE HEGEMONIJE
404. g. pr. Kr. raspao se Delsko-atiĉki
savez. U gradovima bivšeg saveza postavljeni su
oligarsi skloni Spartancima. Do 379. g. pr. Kr. foros je odlazio u Spartu nabaza Ksenofont , Ki r ova nabaz
→ 401. g. pr. Kr. Kir MlaĊi krenuo je svrgnuti brata i cara
plaćenici preţivjeli i Artakserksa II. U bitci kod Kunakse Kir je poginuo, a neki su grĉki vojnici- plaćenici preko Armenije se povukli do Crnog mora. Atenjanin Ksenofont takoĊer je u tome sudjelovao
400. g. pr. Kr.
Perzijanci su napali maloazijske Grke, a Peloponeski savez im je došao u
pomoć. Spartana Agezilaj potisnuo je Perzijance 396.-395. g. pr. Kr. Atenjane, Tebance, Argivce i Korinćane Perzijanci su potaknuli na pobunu protiv Sparte. Uslijedio je Korintski rat (395.-387.)
koji je završio ANTALKIDINIM ili “CARSKIM MIROM”.
387. g. pr. Kr. Spartanac Antalkida u Suzi je
zakljuĉio mir izmeĊu Grka i Perzije.
Maloazijski gradovi ostali su pod Perzijom, Atena je dobila otoke Lemnos, Skir i Imbros.
Grĉki gradovi poĉeli su sklapati demokratske saveze koje su Spartanci nastojali razbiti
378. g. pr. Kr.
Atenjani su osnovali “DRUGI POMORSKI SAVEZ ” radi obrane od
spartanske hegemonije; svima je obećana autonomija i sloboda. Sukobi su završili 371. g. pr. Kr. kada je zakljuĉen mir sa Spartancima → priznata je legalnost oba saveza HEGEMONIJA TEBE
447. g. pr. Kr. osnovan je na inicijativu Tebe SAVEZ BEOĆANA→ svaka od 11 oblasti
Beocije davala je po 1000
pješaka i 100 konjanika s beotarhom na ĉelu te jednak prilog
26
u novcu. Imali su skupštinu od 660 zastupnika, a izvršnu vlast imalo je 11 beotarha. U Peloponeskom ratu borili su se protiv Atene, a zatim protiv spartanske hegemonije
382. g. pr. Kr. Spartanci su zauzeli Tebu. 379. g. pr. Kr.
Tebanci su ih izbacili pri ĉemu
se istaknuo Pelopida ; u bitci kod LEUKTRE pod vodstvom Epaminonde teško su ih porazili → kraj spartanske hegemonije i Peloponeskog saveza
Epaminonda je izvršio izvrš io
ĉetiri vojna pohoda na Peloponez, osamostalili su se Mesenjani.
U Tesaliji je ratovao Pelopida. U bitci kod MANTINEJE u Arkadiji 362. g. pr. Kr.
Epaminonda je poginuo, Tebanci su odnijeli pobjedu i sklopljen je mir i “status quo”. Bio je to kraj tebanske hegemonije
368. g. pr. Kr. u Tebu su kao taoci poslani Makedonci, meĊu njima i mladi Filip
SICILSKI GRCI
U bitci kod Himere 480. g. pr. Kr. Gelon
Sirakuški porazio je Kartaţane. Naslijedio ga
je brat Hijeron koji je u Italiji ratovao s Etrušĉanima koje je porazio kod Kume 474. g. pr. Kr. Umro je 466. g. pr. Kr. i u Sirakuzi je neko vrijeme vladala demokracija
oko 406. g. pr. Kr. Kartaţani su poĉeli osvajati istok Sicilije. Za jednog od stratega Sirakuze izabran je
Dionizije Sirakuški – kasnije je postao strategom autokratom.
Unaprijedio je katapulte, izgradio mornaricu i plaćao najamnike. Od 406. do 392. g. pr. artaţanima Kr. ratovao je s K artaţanima
i pobijedio. Ostavio im je zapad Sicilije kako bi imao
opravdanje za svoju vlast. 391. g. pr. Kr. udario je na juţnu Italiju, 384. g. pr. Kr. Grcima s egejskog Para pomogao je osnovati naseobinu na Pharosu (Hvar ), ), nešto prije osnovana je Issa (Vis). Dionizije je zauzeo i Adriju , jadransku luku kod ušća Pada. Postao je i gospodarom Ankone. Udarao je na Etrušĉane i operirao na Korzici. Sirakuza
je postala najveća grĉka drţava ii mala je najsnaţniju mornaricu. Bio je saveznik Gala i Spartanaca . Oslanjao se na plaćenike i
siromašne, oslobodio je mnogo robova, a na
dvoru je primao uĉene ljude (Platon, Timotej, Filist). I sam je bio pjesnik, pisac tragedija GRCI I ILIRI NA OBALI JADRANA
Iliri su za Grke narod iznad Makedonije i Trakije do rijeke Istra. Najprije je to bio naziv za jedno pleme na epirskom primorju
Izvori: Hekatej, Ges peri odos ; djelo nepoznatog autora iz 4. st. pr. Kr., Periplous
sjeverno od Krke u primorju su ţivjeli Liburni i Istri
27
Grĉke kolonije na istoĉnom Jadranu: Pharos (osnovan 385./384. g. pr. Kr. , Hvar), Issa (Vis), Krateiai (Braĉ), Olynta (Šolta), Melite (Mljet), Kerkyra Melaina (Crna Korkira,
Korĉula)… Spominju se rijeke Naron (Neretva) i Arion (Ombla), Strabon spominje Tragurion (Trogir), Polibije Delmate koji su napali Tragurion i Epetij prije prvog rimsko-ilirskog rata
Grĉki natpis iz Lumbarde na otoku Korĉuli
ROBOVI (doulos)
To su uglavnom pokoreni narodi (npr. spartanski heloti , tesalski penesti )
Gortinski zakonik regulira prodaju robova na trţištu. U klasiĉno doba Grci su se takoĊer
meĊusobno porobljavali (413. g. pr. Kr. Sirakuţani su porobili Atenjane)
Andrapodion
→ porez na robovlasniĉko poslovanje. Postoje PRIVATNI robovi,
DRŢAVNI (imali su najbolje uvjete), HRAMSKI i OSLOBOĐENICI (otkupom ili voljom gospodara)
Prema Aristotelu rob je oruĊe s dušom, Grci su roĊeni za slobodu, a barbari za robove
KNJIŢEVNOST
DRAMA – Tragedija
→ nastala je od narodnih igara u ĉast Dioniza-Bakha kojemu se
pjevala korska pjesma DITIRAMB. Plesaĉi su se odijevali u jarĉevu
koţu (tragoi =
jarac). Iz toga se razvio dijalog KORIFEJA (voĊe kora) i KORA
U doba Pizistrata Tespis je uveo prvog glumca. U 5. st. pr. Kr. u Ateni su djelovala tri genijalna dramska pjesnika: Eshil (uveo drugog glumca, djela: Agamemnon , , Hiketida ), ), Sofoklo OkovaniPrometej
(uveo trećeg glumca, djela:
, Elektra , Edip
, Filoktet ) i Euripid (djela: M edeja , Hipolit , Ifigenija ) Antigona deja
prvi glumac naziva se PROTAGONIST
u Ateni se nagraĊivala najbolja tetralogija (trilogija – tri tri tragedije i jedna satirskaigra )
od 330. g. pr. Kr. drame se prikazuju u kamenom kazalištu
– šaljivi KOMEDIJA – šaljivi
nastup, predstavnici: Epiharmo iz Kosa, Hionid, Magnes, Kratinos
(komediji je dao klasiĉan oblik), Krates, Fedekrates, Eupolis. Glavni predstavnik je Atenjanin Aristofan (zalagao se za mir u Peloponeskom ratu, parodirao Euripida,
ismijavao ţene i Sokrata…)
poĉetkom 4. st. pr. Kr. ograniĉena je politiĉka satira zbog drţavne krize, a razvila se srednja atiĉka komedija koja je bila apolitiĉna 28
od 2. pol. 4. st. pr. Kr. svjetala je
nova atiĉka komedija koja se razvila iz srednje
(Menandar, Filemon, Difil, Apolodor) FILOZOFIJA
Ksenofan (djelo O pri ) osniva filozofsku školu u Eleji (Zenon, Meliso , Parmenid ) pri rodi
ostali predsokratovci: Epiharmo , Empedoklo , Anaksagora , Leukip i Demokrit
SOFISTI
→ uĉeni ljudi, pouĉavali su za plaću, vještinu diskutiranja izobliĉili su u
neozbiljno nadmudrivanje (Protora, Gorgija i Hipija)
SOKRAT
→ Atenjanin, muţ zle Ksantipe, siromašan, uĉen, sa svima je raspravljao. 399.
g. pr. Kr.
osuĊen na smrt zbog nepriznavanja drţavnih bogova – sam je popio otrov.
Ništa nije napisao, sluţio se majeutikom i ironijom
PLATON
→ Sokratov uĉenik, idealist, 387. g. pr. Kr. osnovao je školu “Akademiju ”.
Napisao je Apologi ju Sokr , jedino djelo koje nije pisano u dijalogu Sokr atovu atovu
ARISTOTEL
→ iz Stagire sa Halkidike, Platonov uĉenik i Aleksandrov uĉitelj. U
atenskom Likeju osnovao je
peripatetiĉku školu; napisao je mnoga djela – logiĉke
spise, prirodoznanstvene spise, metafiziĉke spise, etiĉke i politiĉke spise, spise o retorici i poetici… Aristotel je realist, pobijedio je Platonovu nauku o idejama. Vaţno je njegovo politiĉkih sistema starih Grka djelo Politika kao kao izvor za prouĉavanje društveno- politiĉkih RETORIKA
od 5. st. pr. Kr. poĉinje Tizija .
se predavati pr edavati u školama. Prvi poznati poz nati retoriĉari bili su Koraks i
Istaknuo se i Gorgija. Veliki drţavnici takoĊer su bili odliĉni govornici (npr.
Temistoklo i Periklo)
→ Gorgijin uĉenik i osnivaĉ retorske škole, pozivao je na rat protiv Perzijanaca
Izokrat
Demosten
→ branitelj i tuţitelj na parnicama, veliki rodoljub, u atenskoj narodnoj
skupštini govorio je Filipike – govore govore protiv Filipa Makedonskog ARHITEKTURA
2. pol. 5. st. pr. Kr. je zlatno doba
grĉke arhitekture → Na Akropoli je sagraĊen
Partenon (447.-438., u dorskom stilu s jonskim elementima), Erehtejon (412.-406.,
arhitekt Filoklo), mali hram Nike i Propileji. Pod Akropolom, kod Agore, sagraĊen je Theseion , na rtu Sunionu Posejdonov hram, podno Akropole Odeon…
29
U 4. st. pr. Kr. arhitekti poĉinju graditi u korintskom stilu , ali nisu napustili dorski i jonski stil. Popularne su bile tholos (okrugle) graĊevine i
kamena kazališta (na
padinama breţuljka, sastoje se od gledališta, pozornice i orkestra, orkes tra, sjedala se usijecaju)
Hramovi: Asklepijev u Epidauru, Zeusov u Stratosu i Atene Aleje u Tegeji
mauzolej u Halikarnasu podignula je kraljica Artemizija svome muţu Mauzolu
SKULPTURA
slavni kipari: Fidija (“Atena Parthenos”, Olimpijski Zeus), Miron (“Bacaĉ diska”) i Poliklet (Herin kip u Argu)
kipari 4. st. pr. Kr. → Skopas (dekoracija mauzoleja u Halikarnasu), Praksitel (Hermes iz
Olimpije, prvi savršeno obradio ţensko golo tijelo – Afrodita Afrodita u Knidu) i Lizip(portretirao Aleksandra Makedonskog i njegove vojvode, “Apoxyomenos” – atletiĉar, – atletiĉar, Hermes “koji obuva sandalu”) SLIKARSTVO
u 5. st. pr. Kr. djeluje veliki atenski slikar Polignot s otoka Tasa. Freskama ukrašuje
graĊevine. Poznati su još Zeuksis i Parazije , a najveći slikar toga doba bio je Apelles s otoka Kosa koji je ţivio u doba Aleksandra i dijadoha KERAMIKA
U 5. st. pr. Kr. Atenjani su usavršili vaze s crvenim figurama, figurama, ali su i dalje su radili vazes crnim figurama
Vaze strogog ili arhajskog tipa → 520.-460.
Vaze slobodnog stila → 460.-400.
kraj 5. i poĉ. 4. st. pr. Kr. je “cvjetno”doba vaza s crvenim figurama
apulske vaze → crvene figure s ornamentikom svoje vrste, juţna Italija
GNATHIA → helenistiĉke vaze iz 4., 3., 2. i 1. st. pr. Kr.
NUMIZMATIKA
u 5. st. pr. Kr. najvredniji novac je perzijski dareik – – prvi prvi likovi smrtnika na novcu
od grĉkih novaca, najraširenija je atenska tetradrahma , novac Delsko-atiĉkog saveza
znamenite su
sirakuške tetradrahme, a od 438. do 336. g. pr. Kr. kuje se najljepši
gr ĉki ĉki novac 30
izgubili su vezu s laurijskim 407. g. pr. Kr. Atena zbog ratnih prilika kuje zlatni novac – izgubili
rudnicima. 406. g. pr. Kr. poĉeli su kovati bakreni i bronĉani novac
u 4. st. pr. Kr. javlja se novac savezniĉkih gradova (npr. Beotski i Arkadski savez)
Filipov zlatni STATER potisnuo je grĉki novac i ugrozio dareik. Aleksandrova zlatna tetradrahma nije imala konkurencije
MAKEDONIJA
Zemlja sjeverno od Tesalije, oko rijeke Haliakmona ; indoeuropski narod formiran u 7. st. pr. Kr.
od ilirskih i drugih etniĉkih skupina – Makedon je sin Zeusa i Thyije
(Heziod)
Prije 5. st. pr. Kr. Makedonci su osnovali zajednicu MAKEDONSKIH, ILIRSKIH i
TRAĈKIH plemena (Donja, Gornja i Istoĉna Makedonija). Stara prijestolnica je bila Aigai, a nova Pella . Na sjeveru su se Makedonci borili s raznim plemenima. Prema
Herodotu prvi kralj Makedonaca bio je Perdika (1. pol. 7. st. pr. Kr.). Makedonci su osnivali naseobine na Halkidici
Aminta I. vladao je u doba atenskih Pizistratida (kraj 6. st. pr. Kr.) i u doba Darijevog
pohoda na Grĉku. Naslijedio ga je sin Aleksandar I. (495.-450.), a ovoga je naslijedio Perdika II. (450.-413.). Slijede Arhelaj I., (413.-399.), Orest (399.-396.), Aeropos,
Aminata II., Pauzanija, Aminta III. (393.-370.). Filip II. bio je b rat kralja Perdike III. FILIP II. (359.-336. g. pr. Kr.)
Od 368. do 365. g. pr. Kr. u Tebi je boravio kao talac. 359. g. pr. Kr. brat Perdika III.
poginuo je u borbi s Ilirima . Filip je vladao kao skrbnik Perdikina sina Aminte IV. Borio se s Ilirima i Traĉanima, modernizirao je vojsku, oduzeo je Ateni Amfipolis , a drugim GrcimaPidnu i Potideju. Grad Krenide preimenovao je u Filipi → pangejski rudnici zlata; kovao je novac phillipeion . U
“Svetom ratu” 356. g. pr. Kr. pomogao je
Beoćanima koji su ratovali s Foĉanima (koje su pomagali Atena i Sparta) oko Delfijskog hrama. Svladao je Foĉane i diktirao “sveti mir” te je postao “branitelj svetinja”
i ĉlan DELFIJSKE AMFIKTIONIJE
Atenjani su napali Makedonce u Tesaliji i na traĉkoj obali. 346. g. pr. Kr. Filip je s njima sklopio FILOKRATOV MIR . Okrenuo se Traĉanima i 339. g. pr. Kr. došao do Dunava
U Ateni Eubul je bio za taktiziranje s Filipom, Eshin za popustljivost, a Izokrat je bio
makedonofil → zastupao je ideju PANHELENSTVA s Filipom na ĉelu i zahtjevao je 31
svegrĉku osvetu prema Perzijancima. Protiv Filipa bio je govornik Demosten koji je traţio savez slobodnih gradova protiv Filipa, ako treba i uz pomoć perzijskog cara. Htio je saĉuvati sjeverne atenske posjede i srušiti oligarhe pod Filipovim utjecajem
338. g. pr. Kr. u bitci kod HERONEJE u Beociji Filip je pobjedio Atenjane i naredio
raspuštanje pomorskog saveza. Teba, Plateja, Koroneja, Tespija i Orhomen postali su makedonske vojne baze. Peloponeski gradovi priznali su Filipovu vlast. Atena je dobila autonomiju. 338. g. pr. Kr. u Korintu je sklopljen savez i ugovor o “OPĆEM
MIRU”.
Grĉki gradovi dobili su autonomiju i sklopljen je savez pod Filipovim vodstvom za rat protiv Perzije. Savezom je rukovodila skupština saveznika. Sparta je ostala po strani, a
Filip im je to tolerirao oduzevši im sve zemlje izvan Lakonije. Dao ih je Argivcima, ArkaĊanima i Mesenjanima
336. g. pr. Kr. u Malu Aziju poslani su
vojskovoĊe Parmenion i Atal; Filip je iste
godine ubijen ALEKSANDAR VELIKI (336.-323. g. pr. Kr.)
Povjesniĉar Kalisten opisao je
. Aleksandrova djela
U zapovjedništvu su pisane
“Kraljevske efemeride ” – dnevnici po uzoru na perzijske. Dopunjavali su ih Aleksadrove vojvode Ptolomej i Aristobul . Poznati su nam i Stathmoi – podaci podaci o duţini duţ ini putova te Arijanova Anabaza
Aleksandar je doĊen 356. g. pr. Kr. u Peli, majka mu je bila Olimpijada iz jedne epirske kraljevske obitelji. Uĉitelj mu je bio Aristotel
Vojvode Antipater i Parmenion proglasili su ga kraljem u dobi od 20 godina. Nametnuo
je vlast Tesalcima, zastrašio Tebu i Atenu te je prodrio do Peloponeza. U Korintu je priznat za voĊu Grka
335. g. pr. Kr.
u Makedoniji se obraĉunao s Traĉanima i Ilirima do Dunava. Zatim je
srušio Tebu i nagodio se s Atenjanima
334. g. pr. Kr.
europsku Grĉku preuzeo je Antipater, kojeg Olimpijada nije podrţavala,
a Aleksandar je preko Helesponta ušao u Malu Aziju s 30 000 pješaka i 5000 konjanika. Od 336. g. pr. Kr. na vlasti u Perziji bio je car Darije III. Kodoman . Imao je veliku vojsku i mnogo novaca, no njegova je vojska bila nehomogena i tehniĉki zaostala
334. g. pr. Kr. kod rijeke Granika Aleksandar je nakon iskrcavanja porazio Perzijance.
Zatim je zauzeo Lidiju sa Sardesom te je ušao u maloazijske grĉke gradove gdje je 32
potom ukinuta oligarhija. Milet i Halikarnas su srušeni jer su s Perzijancima pruţali otpor. Uskoro je osvojena cijela Mala Azija
333. g. pr. Kr. kod grada Isa Aleksandar je porazio Darija i zarobio mu obitelj. Odbio je
već drugu Darijevu mirovnu ponudu → sve zemlje zapadno od Eufrata. Darije je pobjegao u Mezopotamiju
Aleksandar je potom bez borbe osvojio SIRIJU, FENIKIJU i PALESTINU → Tir i Gaza su srušeni jer su pruţali otpor
Krenuo je na Egipat i bez borbe ušao u MEMFIS gdje je doĉekan kao osloboditelj.
Proglašen je Amonovim sinom i nasljednikom faraona. 331. g. pr. Kr. osnovao je grad ALEKSANDRIJU .
Feniĉko brodovlje se predalo, a Aleksandar je u Egiptu prezimio
332./331. g. pr. Kr.
331. g. pr. Kr. prešao
je Eufrat i Tigris i ušao u Arbelitidu , središte Asirije. Iste godine
došlo je do bitke kod GAUGAMELE u kojoj je Darije teško poraţen. Pobjegao je u Mediju,
a Aleksandar je ušao u Babilon i Suzu. 330. g. pr. Kr. osvojio je i srušio
Perzepolis
baktrijski satrap Bes ubio je Darija III. Kodomana; sahranjen je sa svim poĉastima po
Aleksandrovoj ţelji. Do 327. g. pr. Kr. Aleksandar je osvajao istoĉne perzijske satrapije. Krenuo je iz Ekbatane (Medija)
329. g. pr. Kr. uhvatio je Besa koji se proglasio carem Artakserksom IV. i dao ga je
pogubiti kao izdajicu na najokrutniji naĉin. Aleksandar je postao nasljednik nas ljednik Ahemenida , nosio je orijentalnu odjeću i zahtijevao je proskinezu
330. g. pr. Kr. dao je ubiti Parmeniona i njegova sina, a 328. g. pr. Kr. u pijanstvu je
ubio Klita koji mu je kod Granika spasio ţivot. Pogubio je i druge sumnjive osobe
327. g. pr. Kr. iz Baktrije je krenuo na Indiju . Kod rijeke Hidaspa porazio je indijskog
kralja Pora, ali mu je već 326. g. pr. Kr. vratio zemlju na upravu. 325. g. pr. Kr. stigao je do Indijskog oceana gdje je podijelio vojsku na tri dijela i zaputio zapu tio se natrag u Perziju. Vojvoda Krater i Aleksandar išli su kopnom, a Nearh morem do Perzijskog zaljeva. Sva tri dijela sastala su se 325. g. pr. Kr. u Karmaniji
324. g. pr. Kr. priredio je masovnu svadbu
Makedonaca s Perzijankama; još prije
oţenio je u Iranu Roksanu , a sada joj je pridruţio dvije perzijske princeze. Iste godine umro je Hefestion , njego najdraţi vojvoda 33
323. g. pr. Kr., na vrhuncu slave, Aleksandar se razbolio i umro u Babilonu s 33 godine
Osvojio je prostor od Sredozemlja do rijeke Inda. U osvojenom carstvu ostavio je
satrapijsko ureĊenje. Uvijek je uza sebe imao sedam tjelohranitelja – SOMATOFILAKI. Administraciju je prepuštao satrapima. Osnovao je 70 gradova, a najznaĉajniji s njegovim imenom bili su: Aleksandrija u Egiptu , u Siriji, na
ušću Tigrisa i Aleksandrija
Krajnjanadomak Indije . Razvio se roman o Aleksandru koji se pripisuje Kalistenu , preveden je na 35 jezika GRCI I MAKEDONCI NA BALKANU (334.-322.)
Nakon Aleksandrova odlaska u Perziju poĉeo je ustanak Grka pod vodstvom Lakedemonjana
ĉiji je kralj bio Agis. Ustanak je Antipater brzo ugušio bitkom kod
Megalopolisa 331. g. pr. Kr.
→ Spartanci, EliĊani, Ahajci i ArkaĊani su poraţeni
Atenski oligarsi bili su za Makedonce, a široke demokratske mase pod vodstvom Demostena, Likurga i Hiperida protiv njih. Demostenov govor O vij encu najbolji je
spomenik grĉkog govorništva. Demostenu se suprotstavljao je makedonofil Eshin. Doznavši za Aleksandrovu smrt, Atenjani su pozvali sve Grke na ustanak. Odazvali su se svi osim Beoćana, Eubejaca, Spartanaca i većine Peloponeţana. Vojsku je vodio Atenjanin Leosten . Antipater se povukao u tesalski grad Lamiju i tako je otpoĉeo LAMIJSKI RAT (323.-322.)
koji je završio porazom Atene. Beoćanima su morali
prepustiti grad Orop, izruĉiti voĊe ustanka i uvesti timokratsko-oligarhijsko ureĊenje. Demosten je 322. g. pr. Kr. popio otrov na otoku Kalauriji
DIJADOSI I STVARANJE NOVIH DRŢAVA
323. g. pr. Kr. vojvode u Babilonu
odluĉili su postaviti Aleksandrova polubrata Filipa
III. Arideja za kralja. Roksana je bila pred porodom. Perdika je Antipater
odreĊen za regenta.
je odreĊen za upravitelja Grĉke s nazivom “strateg Europe”, uz pomoć
blagajnika Kratera
Ptolomej je dobio Egipat, Luomedont Siriju, 25 prvaka svaki svoju oblast. 321. g. pr. Kr. Perdika je ubijen od Ptolomeja, Olimpijade i drugih protivnika. U Triparadisu je
ponovno podijeljenja vlast. 319. g. pr. Kr. umro je Antipater, Perdikin nasljednik. Novim
“strategom Europe” postao je Poliperhon protiv kojega se pobunio Antipaterov sin Kasandar . On je osvojio Makedoniju, ubio Olimpijadu, Roksanu i njezinog sina
Aleksandra 34
U Aziji je bio najjaĉi Antigon Jednooki protiv kojega su se udruţili Kasandar , Lizimah, Ptolomej i Seleuk .
Nakon ĉetiri godine, 311. g. pr. Kr. došlo je do mira.
Kasandar je dobio Grĉku, Ptolomej Egipat, a Antigon Aziju. Lizimah je dobio Trakiju. Seleuk se se iz Babilona spremao zavladati Azijom
Antigonov sin Demetrije Poliorket 307. g. pr. Kr. prebacio je vojsku u Grĉku, zauzeo Atenu i potukao Kasandra i Poliperhona
koji su se udruţili. Kod ciparske Salamine
razbio je Ptolomejevu mornaricu. 306. g. pr. Kr. Antigon Jednooki i sin Demetrije Poliorket proglasili su se kraljevima. 305. g. pr. Kr. kraljevima su se proglasili Ptolomej, Kasandar, Lizimah i Seleuk. 301. g. pr. Kr. Ptolomej , Lizimah i Seleuk udarili udarili su na Antigona i Demetrija u Aziji i porazili ih kod Ipsa u Frigiji. Osnovane su ĉetiri velike
helenistiĉke drţave: PTOLOMEJEVA egipatska kraljevina, SELEUKOVA kraljevina, KASANDROVA Makedonija sa balkanskom Grĉkom i LIZIMAHOVA kraljevina (Trakija i sjever Male Azije). 281. g. pr. Kr. Seleuk je Lizimahu oteo maloazijske posjede u bitci kod Kurupediona
279. g. pr. Kr. KELTI su prodrli do Termopila,
a iduće godine preko Helesponta u
Malu Aziju
sredinom 3. st. pr. Kr. Pont i Galatija
u Maloj Aziji bile su ove helenistiĉke drţave: Pergam, Bitinija ,
(drţava Kelta oko Ankire)
Oko 250. g. pr. Kr. iranski narod PARTI oslobodio se Seleukove vlasti i osnovao kraljevinu Partiju. U Europi se odrţala Trakija i ojaĉao je samostalni Epir – drţava kralja Pira. Na Siciliji je bila velika sirakuška drţava
MATIĈNA GRĈKA
Etolski
(središte je bilo u Delfima – simbol simbol panhelenstva) i Ahajskisavez . Atenjani su se
sukobljavali s oba saveza, katkad u savezu s Makedoncima. Svi su štovali pitijskog Apolona
Atena→
u helenistiĉko doba autonoman polis. U Pireju i Munihiji nalazile su se
makedonske vojniĉke posade. Primat u Egejskom moru oduzeo im je Rodos. 289. g. pr. Kr. obnovljena je simahija s bosporskim kraljevstvom
Rodos
→ osnovan 407. g. pr. Kr. sinoikizmom, posrednik Istoka i Zapada, vrlo bogat
grad. 305./304. g. pr. Kr. izdrţao je napad Demetrija Poliorketa. U 3. st. pr. Kr. pred Efezom porazili su mornaricu Ptolomeja Filadelfa . 227. g. pr. Kr. doţivljava potres 35
Delos i “Savez otoĉana” → 315. g. pr. Kr. Antigon Jednooki prisilio je stanovnike Cikladskih otoka da se udruţe u “Savez otoĉana” sa središtem na otoku Delu gdje se nalazio Apolonov hram. Otok Kos bio je poznat kao medicinsko središte
Mala Azija
→ Milet i Efez bili su samostalniji polisi. Milet je obnovio svoje veze sa
naseobinama na Pontu . Bio je dio starog perzijskog “carskog puta”
→ grad u maloazijskoj Joniji, nasuprot Samu. IzgraĊen je po principima
Prijena
helenistiĉkog urbanizma (ulice pod pravim kutom). Ima Atenin hram jonskog stila, kazalište, kanalizaciju, gymnasion i akropolu
Pergam
→ maloazijski grad kod rijeke Kaika, poĉ. 3. st. pr. Kr. Lizimahova vojna
baza. Fileter je predao tvrĊavu Seleuku i Lizimah je izgubio grad (Kurupedion, 281. g.
pr. Kr.). Kr. ). Fileter je osnivaĉ pergamske drţave. UreĊena je po egipatskom ptolomeidskom uzoru. Pergam je bio helenistiĉki polis s vijećem, narodnom skupštinom, magistratima (arhonti i dr.) i kraljevim namjesnikom. Chora – sve osim polisa bila je “kraljeva
zemlja”. Dijelila se na okruge i sela, kao u Egiptu
HELENISTIĈKI EGIPAT – DRŢAVA – DRŢAVA PTOLOMEIDA
Aleksandar je Egipat ostavio nekom Kleomenu iz Naukratisa . Vojvode u Babilonu za satrapa u Egiptu odredili su Ptolomeja, sina vojvode Lagosa. Ptolomej je zauzeo
Cirenaiku, Palestinu, juţnu Siriju, Cipar, neke egejske otoke i dio Male Azije. 306. g. pr. Kr. proglasio
se kraljem. Osnivaĉ je dinastije Lagida ili Ptolomeida koja je vladala do
rimske okupacije 30. g. pr. Kr. Lagidi su sa Seleukidima vodili šest 274. do 168. g. pr.Kr. ). Od kraja 3. st. pr. Kr.
sirijskih ratova (od
Lagidi zbog dinastiĉkih borbi postepeno
gube zemlju – od od vanjskih posjeda ostali su im samo Cipar i Cirenaika, a poĉetkom 1. st. pr. Kr. gube i taj teritorij
Helenistiĉki Egipat bio je vojno- birokratska birokratska i centralistiĉka zemlja, a kraljevi LagidiPtolomeidi smatrali su se faraonima i bogovima
Egipat se dijelio na agrarne oblasti NOME koje su se dijelile na TOPE, a ovi na KOME. Aleksandrija (prijestolnica), Naukratis i Ptolomeis bili su zasebni polisi. Stari je Memfis bio komarsi.
privilegiran. Kraljevim velikašima bili su podreĊeni nomarsi , toparsi i
Kralj je zemlju davao svećenicima (hramovima), velikašima i vojnicima.
Veliku vaţnost imao je Nil i poljoprivreda (“Zenonovi papirusi ”), a paţnja se
36
posvećivala i vinogradarstvu i maslinarstvu. Trgovaĉki promet razvio se do Etiopije, Indije i Arabije. Ptolomeidi su kovali zlatni, srebrni i bakreni novac
ALEKSANDRIJA → osnovana 331. g. pr. Kr. , imala je 18 km zidina, graĊena je po
principima helenistiĉkog urbanizma. Trećinu grada zauzimao zau zimao je dvor. MUSEION je bila akademija znanosti sa bibliotekom od oko 90 000 djela. Na istaknutom mjestu bila je Aleksandrova grobnica i grobnice Ptolomeida. Luka je bila spojena nasipom s otokom Farom (istoimeni svjetionik sagradio je 280. g. pr. Kr.
KniĊanin Sostrates ). Religijski
centar s bibliotekom zvao se SERAPEION. U 1. st. pr. Kr. grad je imao 300 000 stanovnika
→ helenistiĉka kultura naziva se i “aleksandrijskom”
DRŢAVA SELEUKIDA
Seleuk , sin Filipova generala Antioha, 321. g. pr. Kr. postao je satrapom Babilonije .
Drugim satrapima oduzeo je sve krajeve od Mezopotamije do Indije, a 306. g. pr. Kr. proglasio se kraljem. Ratovao je s indijskim kraljem Ĉandra pr. Kr.
Guptom s kojim je 304. g.
sklopio mir i savezništvo. Bitkom kod Ipsa 301. g. pr. Kr. osvojio je sjevernu
Siriju, a bitkom na Kurupedionu 281. g. pr. Kr. osvojio je veći dio Male Azije. Ubijen je 280. g. pr. Kr. spremajući se na pohod na Makedoniju – nazvan – nazvan je “pobjednikom” → SELEUK NIKATOR . Osnivaĉ je dinastije SELEUKIDA
Tijekom 3. st. pr. Kr. osamostalile su se drţave Bitinija, Kapadokija , Pont, Pergam i Galatija.
Na istoku su se redom stvarale nove drţave na otcijepljenim seleukidskim
zemljama → Grĉko- baktrijska baktrijska drţava, drţava Parta…
Oko 200. g. pr. Kr. kralj Antioh III. Veliki (223.-187.) Ptolomeidima je preoteo Siriju , Fenikiju i Palestinu
i privremeno je obnovio drţavu Seleuka Nikatora. U Europi je
ratovao protiv Traĉana, osvojio je Baktriju i Partiju te krajeve u Maloj Aziji. Rimljani i Pergam porazili su ga kod Magnezije 190. g. pr. Kr. 64. g. pr. Kr. Kraljevina
Seleukida postaje rimskom provincijom Sirijom
Drţavom Seleukida vladao je “bog” u prijestolnici Antiohiji na rijeci Orontu. U maloazijskim i iranskim podruĉjima samostalno su vladali lokalni dinasti priznavajući vlast Seleukida; samostalni su bili i neki prvosvećenici
Drţava je bila podijeljenja na satrapije sa satrapom, civilnim upraviteljem, na ĉelu. Uz njega se nalazio strateg – vojni upravitelj. Satrapije su se dijelile na HIPARHIJE (MERIDE), a ove na manje jedinice 37
Seleuk Nikator osnovao je šezdesetak gradova. U Antiohiji se nalazila TYCHE FORTUNA → golemi kip gradske boginje. Na ušću rijeke Oronta bila je luka Seleukija
DURA EUROPOS → grad na Eufratu , osnovan 312. g. pr. Kr. od Antigona Nikanora .
To je arheološki najpoznatiji seleukidski grad
SELEUKIJA → grad na Tigrisu , najveći seleukidski grad. Osnovao ga je Seleuk Nikator
nešto sjevernije od Babilona. U 2. st. pr. Kr. zauzeli su ga Parti
Najplodnije zemlje bile su Mezopotamija i Sirija – Grci – Grci su uveli napredniji naĉin obrade zemlje. Cvjetao je obrt i trgovina na moru i kopnu, od Indije do maloazijske obale. Vlasnik sve zemlje je kralj, a k raljevsku raljevsku zemlju obraĊivao je “kraljevski narod”
HELENISTIĈKA KULTURA
Helenizam
poĉinje pojavom Aleksandra Velikog, a završava 30. g. pr. Kr. padom
Ptolomeidskog Egipta u ruke Rimljana. Grĉka kultura zraĉila je i razvijala se daleko od
svog originalnog ognjišta
Helenistiĉki polis na Istoku imao je strukturu klasiĉnog grĉkog polisa. Kraljevski namjesnik kontrolirao je BULE, DEMOS (narodna skupština) i MAGISTRATE (arhonti i dr.). U tim gradovima uzimao se redovni (phoros), krunski (stephanos) i izvanredni
(apophora) porez. U Egiptu je bilo malo polisa, a u drţavi Seleukida mnogo
Aleksandar je osvojivši Perziju stavio u opticaj mnogo zlata i srebra i time pokrenuo ekonomiju. Novac je dijelio vojnicima i podanicima. Aleksandrov srebrni novac bila je atenska tetradrahma s njegovim likom – to to je bio i novac dijadoha
grĉki jezik KOINE (zajedniĉki govor, jonsko-atiĉki dijalekt) upotrebljavali su mnogi Azijati
HELENISTIĈKA KNJIŢEVNOST
– – grupa grupa od 7 tragika Plejada
Komedija → Filemon i Menandar
Najbolji ep ostavio je Apolonije Rodski – Argonautika (oponaša Homera)
popularna je “lakša”
poezija, pastirske pjesme , epigrami i mimi (duhoviti monolozi i
dijalozi) – najveći pjesnici toga doba su Kalimah (upravnik aleksandrijske biblioteke,
sastavio veliku povijest grĉke knjiţevnosti) i Teokrit
objavljuju se Homerove pjesme s komentarima i klasiĉna djela
helenistiĉka retorika → Atena i Rod te neki gradovi Male Azije 38
FILOZOFIJA
Platonovi sljedbenici osnovali su “SREDNJU AKADEMIJU” (Arkesilas), pa “NOVU AKADEMIJU”(Karnead)
Aristotelovi sljedbenici nazivali su se PERIPATETICI (Teofrast, Dikearh, Aristoksen…)
Skeptici (Piron) su drţali da nije moguća potpuna spoznaja objektivne istine
Kinici (sljedbenici Antistena i Diogena) prezirali su društvene konvencionalnosti
Stoicizam
→ temelje je dao Zenon. Svijetom vlada LOGOS (um); stoici su svestrani
istraţivaĉi, a najvaţnija im je etika
Epikureizam
→ Epikur nije vjerovao u djelovanje bogova u stvaranju i odrţavanju svijet
(ali nije ateist). Za njega je duh smrtan kao i tijelo. Zagovarao je hedonizam MATEMATIKA I PRIRODNE ZNANOSTI
Euklid → matematiĉar, Elementi
Arhimed → matematiĉar i fiziĉar iz Sirakuze (broj π, teţište, poluga, kosina…)
Eratosten
→ osnivaĉ znanstvene geografije i povijesne kronologije. Izraĉunao je opseg
Zemlje, meridijani i paralele, djelo Geographika
Aristarh je ustanovio
da se Zemlja kreće oko Sunca. Hiparh, astronom, sastavio je atlas
neba i izraĉunao udaljenosti Zemlja-Mjesec-Sunce
Herofil i Erazistrat
osnovali su znanstvenu anatomiju i fiziologiju. Vrše se vivisekcije
ARHITEKTURA
helenistiĉki gradovi grade se planski
Aleksandrija (Egipat) i Dura Europos
hramovi: Didymeion kod Mileta, Olypeion u Ateni, Artemision u Magneziji…
Pergamski oltar
najpoznatiji arhitekti bili su Hermogen i Dinokrat
→ ţrtvenik iz 2. st. pr. Kr. u ĉast Zeusu nakon pobjede nad Galatima
SKULPTURA
utjecaj Praksitela, Skopasa i Lizipa iz 4. st. pr. Kr.
spomenici: Afrodita Milska , Nika iz Samotrake , Tihe iz Antiohije , Posejdon s Mila, Nil
→ golema mramorna figura starca (Nil) sa 16 djece koja se penju po njemu, Farneški
bik → najveći saĉuvani spomenik po dimenzijama, prikazuje kaţnjavanje Dirke
Gliptika
→ kamen GEM 39
umjetnik Pirgotelos izradio je peĉat Aleksandra Velikog
Helenizam je doba klasiĉnog mozaika (Pompeji – bitka bitka Aleksandra i Darija)
NOVAC
Aleksandar je dareicima plaćao svoje vojnike, a njegov novac koristio se 150 godina
Atenjani su od 296. do 294. g. pr. Kr. , za vrijeme opsade od strane Demetrija Poliorketa , zlatom s Partenona podmirivali plaćeniĉku
vojsku. Krajem 3. st. pr. Kr.
pustili su u opticaj posljednji tip svojih “srebrnih sova” MAKEDONIJA I BALKANSKI GRCI
Demetrije Poliorket
umiješao se u borbu Kasandra i Poliperhona oko Makedonije;
osnivaĉ je dinastije ANTIGONA. 287. g. pr. Kr. Lizimah iz Trakije i epirski kralj Pir izbacili su ga iz Makedonije. Sinu Antigonu Gonatu Demetrije je ostavio sjevernu
Grĉku. 285. g. pr. Kr. u Siriji je poraţen i umro je kao Seleukov zarobljenik
Privremeni gospodar Makedonije postao je Lizimah koji je poginuo u bitci kod Kurupediona 281. g. pr. Kr. Makedoniju je trebao preuzeti Seleuk koji je ubrzo ubijen.
Makedonskim kraljem postao je Ptolomej Keraunos koji je poginuo u borbi s Galima i
vlast je konaĉno dobio Antigon Gonat 277. g. pr. Kr.
Atigon Gonat od sjeverne granice odbio je
Gale, Traĉane i Ilire i prisilio na pokornost
mnoge grĉke gradove. Epirski kralj Pir dva puta ga je porazio i tako oslobodio grĉke gradove od Makedonaca. 272. g. pr. Kr. Pir je poginuo u Argu
U KREMONIDSKOM RATU (270.-260. , prema atenskom strategu Kremonidu ) Antigon Gonat potukao je vojsku Atene, Sparte i drugih gradova koje je pomagao egipatski kralj Ptolomej II.
Antigona je naslijedio Demetrije II. (239.-229., poginuo u borbi s Dardancima) za ĉije je vlasti oslabila makedonska hegemonija. Maloljetnom Filipu vlast je oteo Antigon III. Dozon (229.-221.) koji je vratio izgubljeni teritorij i obnovio makedonsku hegemoniju. 222. g. pr. Kr. kod Selasije u suradnji s Ahajskim savezom potukao je spartansku
vojsku. Antigon je poginuo u borbi s Ilirima, a naslijedio ga je Filip V. ATENA
Atenjani su podrţavali Poliperhona protiv Kasandra jer im je obećao samostalnost i demokraciju. Zbog toga je Kasandar zauzeo Atenu i dao ju na upravu tiraninu Demetriju Faleronskom (317.-307.). Zbacio ga je Demetrije Poliorket. Nakon bitke kod Ipsa 301. 40
g. pr. Kr. Atenjani su izjavili da ne ţele imati veze ni sa kakvim kraljem. 296.-294. g. pr. Kr., nakon opsade, Demetrije Poliorket
silom je ušao u Atenu. Poslije 280. g. pr. Kr.
gospodar Atene je Antigon Gonat . Više sreće Atenjani su imali s Demetrijem II. , no tridesetih godina 3. st. pr. Kr. slobodu im je oduzeo Antigon Dozon . 146. g. pr. Kr. Atena je kao saveznica Rima potpala pod rimsku vlast ETOLSKI SAVEZ
Dorski stoĉari i ratari srednje Grĉke, iz Etolije. Oko 280. g. pr. Kr. Etolci su osnovali
savez sa sjedištem u Thermosu
Ratovali su s Keltima koji su 279. g. pr. Kr. sa sjevera došli do Delfa. Bili su rimski saveznici protiv makedonskih Antigonida. 189. g. pr. Kr. savez je raspušten
AHAJSKI SAVEZ
Ahaja je dorska pokrajina na sjevernom Peloponezu uz Korintski zaljev. Savez je osnovan 281. g. pr. Kr., a ĉlanovi su bili: gradovi Argolide, dio Arkadije, Elide,
Mesenije, Korint, Sikion i Megara. Središte je bio Korint SPARTA
Bitkom kod Leuktre 371. g. pr. Kr. Sparta je izgubila hegemoniju nad Grcima. U 3. st. pr. Kr. makedonski Antigonidi su imali svoje posade i tirane na Peloponezu
245. g. pr. Kr. spartanski kralj Agis IV. ukinuo je sve dugove i podijelio zemlju na 9000
klerosa. Tome su se protivili drugi kralj Leonida, efori i većina u geruziji. Agis je uz
pomoć naroda ukinuo eforat i poĉeo provoditi reforme
Etoljani su provalili na Peloponez i Agis je poveo vojsku u rat. Na povratku u Spartu
je ubijen pod optuţbom tiranije 241. g. pr. Kr. je
Leonidin sin Kleomen (235.-221.) pokušao je opet provesti Agisove reforme. Ukinuo je eforat i geruziju, podijelio zemlju i ukinuo dugove. Pobijedio je vojsku Ahajskog saveza i skoro je zavladao Peloponezom. Ahajski, Etolski savez i Antigon Dozon porazili su ga kod SELASIJE 222. g. pr. Kr. Kleomen je pobjegao u Egipat Ptolomeju Euergetu . Ukinute su Agisove i Kleomenove reforme i opet su zavladali oligarsi
207. g. pr. Kr. Nabis , iz dinastije Euripontida, postao je tiranin u Sparti. Konfisicirao je
zemlju protivnicima i stvorio vojsku od bezemljaša i najamnika te dao slobodu mnogim helotima. Ratovao je s Ahajskim savezom , a Rimljani s makedonskim kraljem Filipom V. Prvo je bio makedonski, a potom rimski saveznik .
Svladavši Filipa, Rimljani su s 41
Ahajcima udarili na Spartu195. Spartu195. i 192. g. pr. Kr. Sparta je prisiljena pristupiti Ahajskom
savezu, a Nabisa su ubili spartanski oligarsi
DOLAZAK RIMLJANA NA BALKAN I NA HELENISTIĈKI ISTOK I STOK
230. g. pr. Kr.
drţavom ilirskih Ardijejaca u zaleĊu juţnog Jadrana vladao je kralj
Agron, od Cetine do Epira.
Zauzeo je i grĉke otoĉke naseobine, osim Visa (Issa).
Njegova udovica Teuta ugroţavala je grĉke i rimske trgovce na Jadranu. Stanovnici Issa
pozvali su u pomoć Rimljane koji su Teuti uputili ultimatum da zaustavi gusarenje. Na povratku su Teutini mornari napali rimske poslanike i ubili jednog – Lucija Korunkanija .
Zapoĉeo je PRVI ILIRSKI RAT (230.-229. g. pr. Kr.) . Rimljani su
porazili Teutu i oslobodili Korkiru, Epidamnos i druge grĉke posjede. Issa je osloboĊena
ilirske opsade. Teuta je zatraţila mir i obvezala se da neće slati brodove juţnije od Lissosa
(Lješa).
Upravu nad tim osloboĊenim kraljevima Rimljani su dali grĉkom dinastu Demetriju Farskom sa Pharosa (Hvar).
Demetrije je zagospodario velikim dijelom Teutine drţave,
sklopio savez s Antigonom Dozonom i poĉeo prkositi Rimljanima. Pomagao je Ahajcima i slao ilirsko brodovlje na jug. U DRUGOM ILIRSKOM RATU 219. g. pr. Kr. Rimljani su zauzeli Pharos, a Demetrije je pobjegao u Makedoniju
Rimljani zauzimaju Makedoniju i Grĉku → nasljednik Antigona Dozona, Filip V., sudjelovao je u
Savezniĉkom ratu (220.-217.) na strani Etolskog saveza protiv Ahajskog saveza, Elide i
Sparte. Pobijedili su Etolci, a mir je sklopljen u Naupaktu 217. g. pr. Kr. Filip V. proširio je svoje posjede i 215. g. pr. Kr. stupio u savez s Hanibalom
Tako je zapoĉeo PRVI MAKEDONSKI RAT (215.-205. g. pr. Kr.) . Rimljani su prisilili Filipa da se povuĉe iz EPIRA, a zatim su svojim saveznicima (ilirski kralj Pleurat, pergamski kralj Atal, Etolci, EliĊani, Mesenjani i Spartanci) prepustili ratovanje na Balkanu. Na Filipovoj strani bili su Ahajci, Tesalci, Beoćani, Epiroti, Akarnanci i bitinski kralj Prusija. Filip nije mogao pomoći Hanibalu u Italiji. Sklopivši mir s
Rimljanima, Filip je udario na Traĉane i Malu Aziju (Pergam). U savezu sa sirijskim kraljem Atalom III. spremao se napasti Egipat. Atena, Rod i pergamski kralj Atal
pozvali su pomoć Rimljane koji su 202. g. pr. Kr. završili Drugi punski rat
DRUGI MAKEDONSKI RAT (200.-197. g. pr. Kr.)
zapoĉeo je odbijanjem rimskog
ultimatum od strane Filipa. Makedonska mornarica izbaĉena je sa svih vaţnijih poloţaja 42
u Egejskom moru. 200. g. pr. Kr. rimska vojska pod zapovjedništvom Publija Sulpicija Galbe iskrcala
se na istoĉnojadranskoj obali kod Apolonije i kod Otolobosa kraj rijeke
Erigona potukla Filipovu vojsku. Rimski saveznici Dardanci napali su Filipa sa
sjeveroistoka i opustošili Peoniju. Kad su se Rimljani povukli, Filipov sin Perzej odbio je Dardance. Novu rimsku ofenzivu vodio je konzul Flaminin i u bitci kod KINOSKEFALA 197. g. pr. Kr.
Filip je poraţen. Ahajci, koji su prešli na stranu
Rimljana, potukli su Filipovu vojsku kod KORINTA. Filip je morao predati mornaricu , platiti odštetu, napustiti posjede u Maloj Aziji i povući vojsku iz nekih grĉkih gradova
Na ISTMIJSKIM IGRAMA 196. g. pr. Kr. Flaminin je objavio slobodu svih grĉkih gradova. 195. g. pr. Kr. s Ahajcima, Etolcima i Filipom Flaminin je
udario na
spartanskog kralja Nabisa i potom se vratio u Rim s velikim plijenom
192. g. pr. Kr. Rimljani su se sukobili s Atiohom III. , obnoviteljem carstva Seleukida
200. g. pr. Kr.
Antioh je proširio svoju vlast u Maloj Aziji i ugrozio Pergam. U Efezu je
bio njegov štićenik Hanibal. Na poziv Etoljana, Antioh je poĉeo osvajati Tesaliju . Tada se protiv njega formirala koalicija s Rimljanima na ĉelu
Sukob je završen 191. g. pr. Kr. bitkom kod TERMOPILA → Antioh je poraţen
Pojarmivši Etoljane, Rimljani su u bitci kod MAGNEZIJE 190. g. pr. Kr. Antiohu zadali konaĉan udarac
Filip V. umro je 179. g. pr. Kr., a naslijedio ga je sin Perzej (179.-168.) , posljednji makedonski kralj
TREĆI MAKEDONSKI RAT (171.-168. g. pr. Kr.) → nakon teških borbi na kopnu i moru, konzul Emilije Paul zadao je Perzeju konaĉan udarac u bitci kod PIDNE u Makedoniji 168. g. pr. Kr. 165. g. pr. Kr. Perzej je umro u rimskom zarobljeništvu (odveden je na trijumf u Rim). 168. g. pr. Kr. ilirski kralj Gencije takoĊer je poraţen kod SKODRE i odveden u Rim na trijumf. Bio je Perzejev saveznik
osvojenu Makedoniju Rimljani su podijelili na ĉetiri autonomne pokrajine, TETRADE (Amfipolis, Solun, Pela i Pelagonija)
151. g. pr. Kr. u Makedoniji se pojavio Andriskos koji je tvrdio da je Perzejev sin Filip. 149. g. pr. Kr. podigao je neuspješni ustanak
148. g. pr. Kr. Rimljani su od Makedonije, Epira i nekih ilirskih oblasti osnovali provinciju Makedoniju 43
U balkanskoj Grĉkoj najjaĉa vojna sila bio je AHAJSKI SAVEZ. Nakon osvajanja Makedonije, Rimljani su raskinuli savez s Ahajcima i podrţali Spartance i Mesenjane
146. g. pr. Kr.
Ahajski savez, Tebanci, HalkiĊani i mnogi drugi Grci digli su se na
ustanak protiv Rimljana. U Tesaliji su Ahajci napali rimske saveznike iz Herakleje . Rimski odredi iz Makedonije potisnuli su ih na Peloponez
Konzul Lucije Mumije bitkom kod LEUKOPETRE 146. g. pr. Kr. , blizu Korinta,
završio je Ahajski rat i cijela balkanska Grĉka ušla je u sastav rimske provincije Makedonije
Korint, središte ustanka, najgore je prošao; srušena je Teba, Halkidika i drugi gradovi
najbolje su prošli atenski saveznici Sparta i Atena
svi gradovi dobili su unutarnju autonomiju bez prava na stvaranje meĊugradskih saveza i većih gospodarskih aktivnosti izvan svoga podruĉja
sva vojna i sudsko-administrativna pitanja rješavao je rimski namjesnik u u Makedoniji
u carsko doba Rimljani su balkansku Grĉku prozvali provincijom AHAJOM
44
POVIJEST RIMA
Izvori za rimsku povijest do kraja republike
grĉki autori: Stezihor iz Himere (640.-550.) donosi legendu o dolasku Eneje u Italiju. O sicilskim i italskim Grcima pisali su Hipija iz Regija,
Antioh Sirakuţanin, Filist
Sirakuţanin i Timej iz Tauromenija. Plinije piše da je Teofrast prvi od nerimskih pisaca više paţnje posvetio rimskoj povijesti. Poznati su još i Hijeronim iz Kardije i Timej Sicilijanac
Vrhovni svećenik u Rimu – PONTIFEX MAXIMUS od davnine je objavljivao graĊanima na poĉetku svake godine FASTE (o radnim i neradnim danima). Ti fasti razvili su se u ljetopise – ANNALES jer su se kalendaru kal endaru dodavale bilješke. Svake godine u 2. st. pr. Kr. pontifex Kr. pontifex maximus je maximus je na zidu svoje svoje rezidencije - Regia na forumu, izdavao
obijeljenu ploĉu s imenima magistrata i bilješkama o vaţnim dogaĊajima
Svećenik Mucije Scevola krajem 2. st. pr. Kr. objavio je sve saĉuvane takve ploĉe u nales M aximi (sadrţava i popis konzula) publikaciji An nales
Analisti i Katon
najstariji rimski historiografi su ANALISTI . Oni su sastavljali kronike grada Rima
kronološki evidentirajući dogaĊaje prema imenima konzula . Analistiĉka se povijest Rima najprije pisala na grĉkom jeziku. Najstariji i najuvaţeniji analist bio je Fabije Piktor (3./2. st. pr. Kr.) → povijest Rima na grĉkom jeziku od dolaska Eneja do svog doba. Znameniti su još i Cincije Aliment i Klaudije Kvadrigarije
MARKO PORCIJE KATON (234.-149.)
→ rimski drţavnik, prvi koji je pisao rimsku
povijest na latinskom jeziku. Najvaţnije njegovo djelo naziva se
Origines ( Počeci) –
povijest rimskih kraljeva, povijest postanka italskih italskih gradova i povijest rimske republike
Gnej Nevije napisao je ep BELLUM ep BELLUM PUNICUM , a Kvint Enije ANNALES
Historiografija u 2. i 1. st. pr. Kr.
SALUSTIJE KRISP (86.-35.)
→ plebejac, djela:
, Bellum De coniu coniu ratione Catil Catil in ae
i Historiae Iugurthinum
(100.-44.) → djela: Commentar , Commentarii Commentar ii de bell bell o Galli co GAJ JULIJE CEZAR (100.de bell bell o civil i , pisao je i memoare
45
KORNELIJE NEPOT
→ biografije dvadesetak slavnih ljudi:
De viris illistribus
(Miltijad, Temistoklo, Aristid, Hanibal…)
TROG POMPEJ
→ 2. pol. 1. st. pr. Kr., opća povijest Rima:
– – H istori istori ae Phil ippicae ippicae
Epitomae → skraćeno izdanje, sadrţi i povijest Grka
TIT LIVIJE (59.-17.
p. Kr.) → Augustov dvorski ĉovjek, djelo: Ab
ur be condita condita li bri
(145 knjiga, 35 saĉuvano). Saĉuvane su Periochae , sadrţaji gotovo svih knjiga i
, odlomci Epitomae
iz nekih izgubljenih knjiga. Na poĉetku se Livije ograĊuje od
vjerodostojnosti izvora iz najranije povijesti i kritiĉki se osvrće na predaju. Livijevo djelo je najbolje djelo za prouĉavanje rimske povijesti u kraljevsko i republikansko doba i sinteza je svega što su analisti i stariji povjesniĉari napisali
Grĉki izvori iz 2. i 1. st. pr. Kr.
Posejdonije (135.-45.) – Historiae
Aleksandar Polihistor
Kastor iz Roda napisao je djelo Chronika
Nikolaos
Polibije piše o Prvom punskom ratu, a Diodor o robovskim ustancima na Siciliji
Dionizije Halikarnašanin boravio je u Rimu od 30. do 8. g. pr. Kr. i napisao je povijest
zabiljeţio je razne rimske mitografske podatke
iz Damaska napisao je djelo iz opće povijesti i Augustovu biografiju
Rima pod naslovom Rimska arh eologij a (20 knjiga, od nastarijih vremena do sredine 5. (20
st. pr. Kr.). Sluţio se rimskim analistima Izvori za povijest Rimskog Carstva
Velleius Paterculus Maximus
u Tiberijevo doba piše djelo H istori istori ae Romanae Romanae li bri
I I . Valerius
napisao je retoriĉki priruĉnik s mnogo korisnih podataka. Iulius Florus
napisao je djelo Belloru m Roma Romanorum norum l ibros I I
O prvim rimskim carevima pisali su Aufidius Bassus , Servilius Nonianus i Cluvius Rufus
→ njihova djela nisu saĉuvana, ali sluţili su se njima Tacit, Suetonije i drugi, a od
Grka Kasij Dion, Plutarh i Josip Flavije
GAJ KORNELIJE TACIT
→ roĊen sredinom 1. st. p. Kr., najveći je rimski
povjesniĉar carskog doba. Saĉuvalo nam se pet njegovih djela: Di alogus
de orator ibu s
(propadanje govorništva u carsko doba), Agricola (Tacitov tast i namjesnik u Britaniji), (Tacitov (etnografsko (etnografsko-geografskog Germania
sadrţaja o Germanima), Annales (povijest (povijest carskog
Rima od 14. do 68. godine) H istoriae istoriae (dogaĊaji od 69. do 96. godine) 46
zbirka je HISTORIA AUGUSTA ili SCRIPTORES HISTORIAE AUGUSTAE biografija rimskih careva od raznih autora (nastalo u 5. ili 6. st.)
AMIJAN (330.-400.)
→ Grk iz Antiohije, najveći povjesniĉar kasnog perioda Carstva.
Najvaţnije djelo je Res gesta . Najbolji je izvor za razdoblje od 353. do 378. godine gestae e
Vaţni su i Aurelius Victor (bigrafije careva od Augusta do Konstancija) i Eutropius (Kr atak pr egled ri mske mske povij povij esti u 10 knjiga, udţbeniĉki napisan)
EPIGRAFIJA
Postoje natpisi u ĉast boţanstava, poĉasni natpisi, natpisi na zgradama, nadgrobni natpisi i ACTA PUBLI CA → drţavni dokumenti u obliku natpisa, zakoni, senatske odluke, carski dekreti, dekreti magistrate... ACTA PRIVATA → npr. oporuke, obiĉno na
ploĉicama. U Pompejima postoje GRAFFITI svakovrsnog sadrţaja NUMIZMATIKA
Na rimskom novcu nalazimo Jupiterov hram na Kapitoliju, Vestin hram na Forumu i druge spomenike. Osim hramova na novcu nalazimo i trijumfalne lukove, bazilike, forume, circus, terme, mostove i utvrde. Vidimo i znakove rimskih legija, mornarice i
drugo. Najĉešći su kultni motive. Carski novci sadrţajno su bogatiji → carski naslov, komemoracije vaţnih dogaĊaja, carski portreti i znaĉajne pobjede Nova historiografija
prouĉavanje rimske povijesti zapoĉinje s humanizmom, a studij antike razvija se u 18. 1 8. st. BARTHOLD GEORG NIEBUHR (1776.-1831.)
→
. Obradio je Historija Rima
povijest rimske republike do prvog punskog rata
THEODOR MOMMSEN (1817.-1903.)
→ filolog, epigrafiĉar, pravnik i povjesniĉar.
Prouĉavao je rimsko pravo i natpise. Objavio je svoju H istoriju (do Cezarove istoriju Rima diktature). Izdao je Corpus inscriptionum Latinarum , sudjelovao je u izdanju . Napisao je i djelo Rims M onumenta German German iae hi stori ca Rim ske provin cij e od Cez Cezara do Dioklecijana
ETTORE PAIS
→ usavršavao se u Berlinu kod Mommsena. Djelo: Povij est
Rima Ri ma od
postanka do početka punskih ratova. Pisao je i o rimskoj administraciji na Siciliji
GAETANO DE SANCTIS (1870.-1957.) → profesor antiĉke povijesti u Torinu i Rimu
LUIGI PARETI
→ De Sanctisov uĉenik, talijanski sveuĉilišni profesor, objavio je
cjelokupnu rimsku povijest u 6 knjiga 47
MIHAIL IVANOVIĈ ROSTOVCEV → profesor na sveuĉilištu u Petrogradu, pisao je o antiĉkim narodima istoĉne Europe (Skiti, Sarmati), o helenizmu i rimskoj povijesti
CORRADO BARBAGALLO → Roma antica
P. GRIMAL → Rimska civil izacij izacij a
Englezi
N. A. MAŠKIN → I storij a starog starog Rima
→ Th e Cambri dge An cient Hi story u u 12 svezaka
NAJSTARIJA ITALIJA
najsjeverniji dio Italije klasiĉni Rimljani nazivali su CISALPINSKOM GALIJOM po imenu Gala koji su se tu naselili u 5. st. pr. Kr. Sjeverozapadni dio te regije naziva se LIGURIJOM,
prema Ligurima. U predrimsko doba, sjeveroistiĉno su se nalazili
VENETI – italsko-ilirski TOSKANA,
narod. Zapadno od Apenina nalazi se antiĉka ETRURIJA,
zatim juţnije LACIJ i još juţnije KAMPANIJA. Juţnije, prema istoku,
nalazi se ravna APULIJA i antiĉka KALABRIJA, a na zapadu LUKANIJA i BRUCIJ
je plovan samo na ušću, a ostale italske rijeke ni toliko TIBER je Najstariji ostaci ljudskih naselja u Italiji otkriveni su u spilji ROMANELLI kod Otranta (navodno oko 500 000 godina). Na mjestu SACCOPASTORE naĊene su lubanje neandertalskog tipa; na lokalitetu OLMO nešto razvijenija lubanja. U spilji GRIMALDI
u Liguriji takoĊer su pronaĊeni znameniti nalazi. Krajem paleolitika (starije kameno doba, 2,5 mil. g. do 10 000. g. pr. Kr.) u Italiji je ţivio ĉovjek ĉiju konstituciju potvrĊuju kosturi iz MAIELLE. PronaĊeni su kipovi paleolitskih Venera, urezi i crteţi na spiljama (Romanelli kod Otranta i pećina kod Palerma ). Nakon mezolitika (srednje kameno doba, 10 000.-6500. g. pr. Kr.) u Italiji je nastupio plodni neolitik (mlaĊe kameno doba, do 4000. g. pr. Kr.)
U Italiji je karakteristiĉna neolitska IMPRESSO keramika (Capri, Matera, Molfetta...)
Bakreno i bronĉano doba
Eneolitik (kultura bakreno-kamenog doba) → poĉetak 3. tis. pr. Kr. Za njim dolazi epoha bronce
Srednjoeuropska kultura bronĉanog doba ima tri kulturna ogranka: 1.) kultura grobova sa zgrĉenim mrtvacima 2.) kultura grobnih humaka 48
3.) kultura poljskih grobova s urnama
u Italiji se ta kultura naziva TERRAMARA (15.-8. st. pr. Kr.)
TERRAMARE → naselja kasnobronĉanog doba u dolini rijeke Pada. Gradile su se okrugle kolibe na visokoj drvenoj konstrukciji. NaĊene su
bikoniĉne urne od gline ili
bronce u grobnicama. Incineracija → sahranjivanje pepela pokojnika osobitost je kulture
terramara. Karakteristiĉne su i fibule
Stanovnici šireg venetsko podruĉja branili su se od poplava podizanjem sojenica na drvenom kolju iznad vode. Internacionalni im je naziv PALAFITTE
Uzduţ Apenina u bronĉano u bronĉano doba cvjetala je APENINSKA KULTURA , pod utjecajem mediteranskog istoka. Za razliku od terramare pokojnici su se sahranjivali
Najvidljiviji spomenici bronĉanog doba u Italiji i zapadnoj Europi su MEGALITI (veliki kamen) kojima pripadaju MENHIRI (primitivni obelisci za nadgrobne spomenike) i DOLMENI
(kamene grobnice kojima vodoravnu ploĉu nose vertikalni piloni). NURAGI
su kamene graĊevine osobita stila (oblik krnjeg stošca); najviše ih ima na Siciliji
Ţeljezno doba
krajem 2. tis. pr. Kr. u Europi poĉinje kultura ţeljeza
Najznamenitija kulturna grupa starog staro g ţeljeznog doba u Italiji jest VILLANOVA (mjesto pokraj Bologne) → pronaĊene su urne s pepelom pokojnika. Materijali te kulture pronaĊeni su u provincijama p rovincijama Emilia i Toscana. Nositelji kulture starijeg ţeljeznog doba u sjevernoj i sjeverozapadnoj Italiji redovno su spaljivali mrtvace i pohranjivali pepeo u
urne. U juţnim krajevima pokojnici su se sahranjivali. Antiĉki PICENUM → od Ancone do Pescare, mjesto gdje su otkriveni grobovi s inh umacijom i predmetima
Protohistorijsko stanovništvo Italije
Stanovništvo Apeninskog poluotoka do kraja 3. tis. pr. Kr. bilo je neindoeuropskog podrijetla. Poĉetkom 2. tis. pr. Kr.
2. tis. pr. Kr. pojavile su se prve indoeuropske skupine, a krajem
doselila se posljednja grupa Indoeuropljana. To su “stariji” i “mlaĊi”
ITALICI
Indoeuropsko neitaliĉko stanovništvo Italije ĉinili su ILIRI, grĉki kolonisti, KELTI i drugi – doselili – doselili su se nakon “mlaĊih” Italika
LIGURI, EUGANEJI , AZILI i ELIMI neke su neindoeuropske
etniĉke skupine; neki
neindoeuropski narodi nalazili su se i na Korzici i Siciliji 49
Sjeverno i juţno od Ancone ţivjeli su italiĉki PICENI, a s njima i ilirski doseljenici iz → AZILI. EUGANEJI su stanovali prije Veneta od sjeverne obale Jadrana
Liburnije
do Alpa. ELIMI su stanovali na zapadnoj Siciliji, a LIGURI u današnjoj Liguriji Itali i Italija
Antioh Sirakuţanin zapisao je da su u Italiji od davnine stanovali ENOTRI ĉiji je kralj bio ITAL. Ime Italia nastalo je na jugu poluotoka. Grĉki pisci ITALIOTIMA su nazivali
svoje sunarodnjake u juţnoitalskim naseobinama
stariji su Italici sahranjivali svoje mrtve, a mlaĊi su ih spaljivali i pohranjivali pepeo u urne
rajem 2. K rajem
ili poĉetkom 1. tis. pr. Kr. poĉinje doba postanka najstarijih naselja u Laciju,
uoĉi osnutka Rima. Antiĉki Italici dijele se na dvije skupine: LATINI (s FALISCIMA i SIKULIMA) i UMBRO-OSCI (UMBRO-SABELLI)
UMBRO-OSCI → Umbri su za vrijeme rimske dominacije imali svoja naselja uz sjeverni tok rijeke Tiber i istoĉno od rijeke na Apeninima. Istoj jeziĉnoj skupini pripadali
su Sabini, Marsi, Peligni i Picentes. Juţno od Picenta stanovali su Praetutti, Vestini i Marrucini. Juţnije se nalazila skupina Osci – ogranak Samnićana. Na najveći otpor Rimljani su naišli kod Samnićana istoĉno od Lacija i Kampanije. Osci su do 4. st. pr. Kr. zauzeli velika podruĉja u Kampaniji . Najbliţi susjedi Latina (Aequi, Volsci, Hernici i Sabini) latinizirali su se do 2. st. pr. Kr. U 5. i 4. st. pr. Kr. dogodila se invazija SABELSKIH plemena s centralnih Apenina u Kampaniju i juţnije u Italiju
Od umbrijskih natpisa najpoznatiji su IGUVINSKI sa sedam bronĉanih ploĉa iz mjesta GUBBIO (3. st. pr. Kr.). Natp isi Osca naĊeni su u Kampaniji, Kapui i Pompejima
VENETI
→ na sjeveroistoku izmeĊu Alpa i Jadrana. Indoeuropski narod srodan Ilirima i
Italicima. Grci su ih nazivali ENETOI. Oni su nositelji kulture “ESTE”, ţeljeznog doba. Pismo im je grĉkog podrijetla, a jezik italiĉki s ilirskim elementima
ILIRI
→ s obje strane Jadranskog mora. Plinije spominje Ilire u Picenumu. Festus piše
da su italski Peligni porijeklom iz Ilirika. U Italiji, najviše Ilira ima u APULIJI. Skupno im je ime JAPIGI. Srodni su im balkanski JAPODI. Široj grupi Japiga pripadali su Messapi, Daun i Peuketi. Saĉuvalo se mnogo mesapskih natpisa
KELTI
→ Caetae ili Galli do 4. st. pr. Kr. zauzeli su podruĉje sjeverne Italije od Alpa
do rijeke PO, a zatim i nešto juţnije od te rijeke – Gallia Cispadana 50
GRCI
→ od 8. do 6. st. pr. Kr. osnovali su mnogo naseobina u juţnoj Italiji – MAGNA
GRAECIA, i na Siciliji. Najstarija njihova naseobina je Kuma na obali Kampanije iz 8.
st. pr. Kr. U juţnoj Italiji osnovali su Metapontos, Pandosiu, Sybaris, Croton, Taras… Na Siciliji su osnovali Naksos, Sirakuzu, Leontini, Katanu, Megara Hyblaiau… Grĉka keramika pronaĊena je i na sjevernom Jadranu – SITULE
ETRUŠĈANI
Današnja Toskana svojim imenom ĉuva tradiciju o starim TUSCIMA. Nove posjede stjecali su na jugu u Laciju i Kampaniji, a na sjeveru u Padskoj dolini . Katon piše da je
nekada cijela Italija pripadala Etrušĉanima. Grci su ovaj narod nazivali tirenskim, a Rimljani tuskanskim, etrušĉanskim (Tusci, Etrusci). Zemlja je TUSCIA, ETRURIA.
Grĉki logografi pisali su o Tirenu koji se iz Male Azije doselio u Italiju. Prema Herodotu doselili su se iz LIDIJE u Umbriju pod vodstvom kralja Tirsena. Drugi su ih identificirali s Pelazgima. Dionizije Halikarnašanin smatrao je da su Tusci autohtoni, a
neki su pak tvrdili da su došli sa sjevera. Od 8. st. pr. Kr. Etrušĉani su u Italiji imali svoje gradove. Ono “etrušĉansko” formirali su u prvom redu nosioci kulture Villanova , a u jeziku Etrušĉana saĉuvali su se ostaci nekog predindoeuropskog “mediteranskog” jezika. Od 8. st. pr. Kr. dolaze u doticaj s Grcima i s Istokom
CAERE → 8 km od Rima, najjuţniji etrušĉanski grad, dugo je bio u savezu s Rimom
TARQUINII
VOLCI → sjevernije od Tarquinija, velik grad
VEII
→ sjevernije od Caere, etrušĉansko kultno središte
→ istoĉno od Caere, vaţno poljoprivredno središte. 396. g. pr. Kr. Rimljani su ga
teškom mukom osvojili; ovdje je pronaĊen kip Apolona iz Veja
Spominje se
etrušĉanski dodekapolis – savez 12 gradova koji su bili slobodni i
nezavisni jedni od drugih (Caere, Tarquinii, Volsinii, Vulci, Vetulonia, Rusellae, Clusium, Populonia, Perusia, Cortona, Volaterrae i Arretium)
Rimljani su mnogo toga preuzeli od Etrušĉana
Od kraja 6. st. pr. Kr. Etrušĉani se povlaĉe s lacijskih i kampanijskih posjeda. 509. g. pr. Kr.
u Rimu je zbaĉena etrušĉanska dinastija Tarkvinijevaca . 506. g. pr. Kr.
Etrušĉani su kod Aricije potuĉeni od Grka i Latina. 474. g. pr. Kr. poraţeni poraţeni su i od kumanskih i sirakuških Grka na moru kod Kume
51
Etrušĉani iz sjevernijih krajeva osvojili su mnogo zemalja u Umbriji , u dolini Pada i dalje na sjeveru u podruĉju Reta. Bili su saveznici Kartaţana i neprijatelji Grka. Kod luke Alalije na Korzici etrušĉanska i kartaška mornarica porazile su grĉku
Krajem 6. st. pr. Kr.
Rimljani su poĉeli širiti svoju vast izvan Lacija. Poĉetkom 5. st. pr.
Kr. osvojili su Fidenu, najbliţi im etrušĉanski grad preko Tibera. U 4. st. pr. Kr. borbe
su bile najţešće. Sa stanovnicima Caere Rimljani su dugo bili u savezu
390. g. pr. Kr. sa sjevera upadaju GALI
Do sredine 3. st. pr. Kr. Rimljani su zavladali cijelom Etrurijom
ETRUŠĈANI→isušivali su moĉvare, eksploatirali šume, dobri ratari i brodograditelji; obrt, trgovina i pomorstvo bili su najvaţniji u gospodarstvu; bavili su se rudarstvom i
metalurgijom. U poĉetku su, kao i u Grĉkoj, vladali moćni rodovi (Tarquinii, Volsinii, Falerii). Etrušĉanski kralj Porzena u 6. st. pr. Kr. Rimljanima je zadavao puno muka.
Etrušĉanske rodovske poglavice oslobodili su se kralja i uveli vladavinu LUKUMONA Religija
vrhovni bog je VOLTURNUS ĉiji se hram nalazio u Volsiniju. Dominirala je trijada: JUPITER, JUNONA i MINERVA .
Bilo je italskih, grĉkih, orijentalnih i drugih
elemenata. Općeitalskog su znaĉenja imena MARIS (Mars), USIL (Sol), UNI (Iuno), ANI (Ianus), SELVANS (Silvanus), SATRE (Saturnus) i dr. Ima i mnogo demona.
Kultne propise Etrušĉani su strogo izvršavali → disciplin disciplin a E tru sca → Etrušĉansko pismo nastalo je od grĉkog halkidskog kojim su većinom pisali Grci iz Italije i sa Sicilije. Na jednoj etrušĉanskoj vazi iz 6. st. pr. Kr. iz grada VEII, ispisan je – matiĉni etrušĉanski alphabet. ETRUŠĈANSKO-HALKIDSKI ALFABET u dvije varijante – matiĉni U Arheološkom muzeju u Zagrebu nalazi se etrušĉanski natpis na platnenim povojima egipatske mumije
Najstariji etrušĉanski grobovi pronaĊeni su u Etruriji →
tom be a pozzo pozzo – “bunarski”
grobovi, stil Villanova (1. tis. pr. Kr.) – bronĉani bronĉani šljem kao poklopac urne
tombe a f ossa ossa → jamski grobovi, 8. st. pr. Kr.
Od kraja 8. st. pr. Kr. bogati Etrušĉani su sahranjivali mrtve u sobnim grobnicama –
. Izduţenije tombe a camer camer a
su
. Klasiĉni tombe a corr corr idoio
Etrušĉani sahranjivali su
mrtve (incineracija rijetka) → zidovi grobnica ukrašeni i grobnica je bogata predmetima
52
U gradu Caere pronaĊen je golemi TUMULUS promjera 48 m, strop drţe ĉetvrtasti PILONI. Pokojnici su sahranjvani u zidnim NIŠAMA. Sve je ureĊeno kao u kući ţivih
Etrušĉanske gradske zidine podsjećaju na mikenske, najstarije su iz 7. i 6. st. pr. Kr. Rimljani su od Etrušĉana preuzeli LUK, SVOD i KUPOLU. Klasiĉna rimska bogataška kuća nasljedstvo je Etrušĉana
Najstarija etrušĉanska likovna umjetnost u znaku je geometrijskog stila (rana Villanova). U 7. i poĉ. 6. st. pr. Kr. karakteristiĉan je orijentalizirajući stil, u 6. i poĉ. 5. st. pr. Kr.
grĉki, a u 5. st. pr. Kr. tzv. strogi stil. Motivi u slikarstvu su: rat, lov, gozba,
ples, hrvanje. Boja je dekorativna. Plinije piše o etrušĉanskim KOROPLASTIMA i
njihovom radu na ukrašavanju prastarih rimskih hramova. Kipovi su u većini od peĉene zemlje, ali ima i bronĉanih. Najstariji su iz 8. st. pr. Kr. Saĉuvalo se mnogo TERAKOTA fragmenata s reljefima koji su krasili fasade hramova. Na poklopcima sarkofaga
izraĊivani su likovi pokojnika ili braĉnog para u leţećem poloţaju. Posebnu skupinu ĉine keramiĉke nadgrobne STELE s reljefima. “KAPITOLINSKA VUĈICA” iz 4. st. pr. Kr. drţi se etrušĉanskim spomenikom. Jedno od najvaţnijih nalazišta je PRAENESTE. Rimski su osvajaĉi u 3. st. pr. Kr. iz Volsinija u Rim donijeli oko 2000 bronĉanih kipova LACIJ I RIM
LACIJ → zemlja Latina, 2000 kvadratnih kilometara, juţno od rijeke Tibera do
apeninskih padina. Poĉetkom 1. tis. pr. Kr. Latini su se uĉvrstili u ovom kraju. Do 8. st. pr. Kr., prije osnutka Rima, glavno središte Latina bilo je ALBA LONGA (danas Castel Gandolfo). Mnoga su se naselja razvila u oppidum (Lanuvium, Aricia, Gabii, Nomentum, (Lanuvium,
Laurentum, luka Ostia i dr.). Tusculum i Tibur bili su u “zlatno doba” ljetovališta
U nalazištu Praeneste (40 km istoĉno od Rima) pronaĊeno je mnoštvo predmeta u grobnicama. Osobito je vrijedna zlatna prenestinska fibula iz 7. st. pr. Kr. s ugraviranim najstarijim latinskim natpisom
POSTANAK RIMA
Treća godina 6. olimpijade ili 753. g. pr. Kr.
Rim je nastao sinoikizmom nekoliko latinskih naselja na breţuljcima kod Tibera, 25 km od Tirenskog mora. Breţuljci su: PALATINUS, QUIRINALIS, VIMINALIS, CAPITOLINUS, AVENTINUS, CAELIUS i ESQUILINUS .
Klasiĉni su Rimljani
53
slavili praznik
SEDMOBRĐA (SEPTIMONIUM) kao uspomenu na sedam najstarijih
brĊanskih naselja. Breţuljak PALATIN je jezgra Rima Rima
ROMULi REM
→ prema legendi, trojanski junak Eneja došao je sa sinom Julom u
Lacij. Julova potomka, kralja Numitora , u Albi Longi zbacio je brat Amulij , sina mu je
pogubio, a kćerku Reju Silviju uĉinio vestalkom. Reja Silvija je s bogom Marsom dobila blizance Romula i Rema; djeca su baĉena u Tiber, a nakon što ih je podojila
vuĉica, uzeo ih je i odgojio pastir Faustul . Braća su zbacila Amulija, vratili djeda na prijestolje i osnovali grad Rim. Kasnije je Romul ubio Rema i postao prvi rimski rimski kralj
Rim leţi na mjestu do kojega je Tiber plovan. Na toj rijeci graniĉili su Latin i Etrušĉani
SEDAM KRALJEVA
Rimom je od osnutka do 509. g. pr. Kr. vladalo sedam kraljeva: 1. Romulus 2. Numa Pompilius 3. Tullus Hostilius 4. Ancus Marcius 5. Tarquinus Priscus 6. Servius Tullius 7. Tarquinius Superbus
Romulus → pripisuje mu se osnivaje SENATA i KURIJA , podjela graĊana na patricije i plebejce,
podjela zemlje, osnivanje vojske i institucija klasiĉnog Rima. U njegovo doba
jedna grupa Sabinjana pripojena je Rimu (legenda ( legenda o “otmici Sabinjanki”). Sab injanki”). Sabinski kralj Tit Tacije napao je Rimljane otmiĉare, a sve je završilo doseljenjem Sabinjana u Rim
Numa Pompilius → Sabinjanin , bavio se mirnodopskim poslovima
Tullus Hostilius → Rimljani su zauzeli Albu Longu i ratovali u Albanskim brdima
Ancus Marcius → Sabinjanin , osnivaĉ luke Ostije
Tarquinius Priscus → 2. pol. 7. st. pr. Kr. ,
Etrušĉanin, naziva se “drevnim”. To je bilo
doba etrušĉanske ekspanzije
Servius Tullius → sredina 6. st. pr. Kr., pripadnik etrušĉanske dinastije. Njegove reforme
bile su sliĉne Solonovim u Ateni. Rimski graĊani svrstani su u razrede prema imovinskom stanju. Prema tome su se stvarale vojne jedinice. Uveo je CENZUS kojim
su regulirane obveze u ratu i miru. U prvom razredu bili su oni koji su imali 100 000 i 54
više asa, u drugom 75 000 – 100 100 000, u trećem 50 000, a u ĉetvrtom 25 000 asa . Cenzus petog razreda iznosio je 11 000 asa, a preostalo stanovništvo s manjim cenzusom
udruţeno je u jednu jedinu centuriju izvan vojne sluţbe. MeĊutim, drţi se da je kovanje rimskih asa poĉelo tek u 4. st. pr. Kr. U Servijevo doba drţavnu granicu ĉuvale su i proširivale centurije imućnih graĊana, a cenzus je postao osnova timokratsko plutokratskog poretka. Servije Tulije podigao je gradske zidine i uveo kanalizaciju
Tarquinius Superbus→ posljednji rimski kralj, zbaĉen 509. g. pr. Kr.
Moĉvarna dolina izmeĊu Palatina, Kapitolija, Celija i Eskvilina isušena je i pretvorena u forum.
Kapitolijski breţuljak postao je vjersko i politiĉko središte grada. Kraljevski
Rim bio je latinski grad etrušĉanski civiliziran GOSPODARSTVO
Italija je bila agrarna zemlja. Uzgajala se i stoka. Romul je svakom graĊaninu dao po jedan heredium od po dva jugera. Numa je postavio
kamene meĊaše da se zna što je
ĉije. Sadila se smokva, vinova loza, maslina... Katon je napisao djelo De
agri agri cultura .
Postojalo je snaţno seljaĉko gospodarstvo. BAKAR je imao kultno znaĉenje. Vulcanus , bog vatre i kovaĉa štovao se od davnine. Robni ekvivalent bila je ovca, a zatim bakar. Etrušĉani su poslovali s Feniĉanima i Grcima
DRUŠTVENE USTANOVE
Mnoštvo rimskih rodova → Iulia, Cornelia , Porcia, Sempronia ... U troĉlanom obliku rimskog imena srednje ime je rodovsko , a treće je nadimak
GENS
→ sastavljen je od obitelji (familia) kojima je na ĉelu PATER FAMILIAS.
Ĉlanovi obitelji su AGNATI, a roĊaci su COGNATI. Na ĉelu gensa je starješina kojeg su birali ĉlanovi ĉlanov i roda. r oda. Rodovski starješina je pater , a starješine rodova patres. Iz njih će se – klasiĉni SENAT razviti vijeće oĉeva – klasiĉni
Deset rodova ĉinilo je KURIJU koja odgovara grĉkoj fratriji. Deset kurija ĉinilo je PLEME (TRIBUS), što odgovara grĉkoj fili. Tri su stara rimska tribusa: RAMNES (starije ime za Rimljane), TITIES (sabinsko pleme) i LUCERES (etrušĉansko pleme)
Patriciji su potekli od drevnih rimskih otaca. Plebs je puk (doseljenici i klijenti patricija
ili Latini iz okolice Rima koje su rimski kraljevi pokorili)
Tri su glavna upravljaĉka organa: NARODNA SKUPŠTINA, VIJEĆE RODOVSKIH
STARJEŠINA i KRALJ 55
Comitium
→ latinski naziv za sabor i zborno mjesto. U doba kraljeva razvile su se
politiĉki organizirane kurijatske komicije u kojima su punoljetni, punopravni graĊani – narod rimski – odluĉivali o ratu i miru, drţavnim poslovima, kultnim i obitel jskim jskim
pitanjima. Ovdje su se birali i kraljevi. Odluĉivalo se glasanjem – suffragium
Senatus
→ vijeće staraca ili oĉeva. Do izbora novoga kralja jedan je senator
INTERREX. Sve odluke komicija potvrĊivao je senat. Senat je srušio kraljevstvo
Rex
→ kralj, vojskovoĊa i vršitelj kulta. Etrušĉanski kraljevi nosili su zlatnu krunu,
purpurnu togu i
ţezlo, sjedili su na kurulskoj stolici, a pred njima je išlo 12
) LIKTORA sa sjekirom u sveţnjevima (fasces RIMSKA RELIGIJA
Numina
→ apstraktna nadnaravna bića, idealizirane sile koje djeluju na prirodu.
Bezliĉna boţanska bića, obogotvoreni pojmovi (sreća, ljubav, vrlina...)
Najviše je blagdana u starim kalendarima bilo u ĉast JUPITERA i MARTA-KVIRINA
Praznici: Saturnalia, Cerealia, Vestalia, Volcanalia, Lupercalia
Prevladavaju praznici povezani s obraĊivanjem zemlje (Saturnus = koji sije)
Ceres
= ţito, Vesta = ognjište, Vulcanus = vatra, metalurgija, Faunus je boţanski
zaštitnik, Ianus (antropomorfni lik, dva lica) oznaĉava poĉetak ulaska u radove. Posebno se štovala Vesta→ kućno ognjište koje se palilo u sveĉanim prigodama. U vatru se sipalo ţito i lijevalo vino. Prinosile su se i ţrtve. U kući se štovao praotac porodice (genius). Štovali su se i razna numina, npr. PENATI ĉiji su se kipovi nalazili u atriju. Ţrtva im se prinosila vatrom. Kućnoj religiji pripadali su i LARES (boţanstvo livada), kućna boţanstva i duhovi pokojnika. Pokojnici uopće zovu se MANES. Nezadovoljni zli pokojnici su LEMURES
Drţava, kao velika obitelj, imala je svoju Vestu i sveto ognjište koje su ĉuvale Vestine svećenice – vestalke . Bile su djevice. Znamenit je Vestin hram s vjeĉnom vatrom
Etrušĉansko boţansko trojstvo TINIJA-UNI-MENRVA dominira u rimskoj religiji od vremena Tarkvinija. Za Rimljane su to IUPPITER-IUNO-MINERVA. Njihov hram na
Kapitoliju poĉeo je graditi Tarkvinije Prisko , 170 godina od osnutka grada. Rimljani su od Grka primili kult Apolona, Afrodite, Herakla i dr. Apolonu nisu mijenjali ime, Afroditu su nazvali Venerom, Herakla Herkulom. Saturnus je bio grĉki Kron, Jupiter Zeus, Junona Hera, Vesta Hestia, Minerva Atena, Ceres Demetra, Dijana Artemida, 56
Proserpina Perzefona, Mars Ares, Liber Dioniz, Vulkan Hefest, Merkur Hermes, Neptun Posejdon...
12 glavnih boţanstava klasiĉnog Rima su: Junona , Vesta, Minerva, Cerera , Dijana, Venera, Mars, Merkur, Jupiter , Neptun, Vulkan i Apolo
Sveta mjesta nazivala su se LOCA SACRA. Ţrtvovali su se osuĊenici i pobunjenici,
ţivotinje su se ukrašavale i polijevale venom, prinosili su se plodovi, kolaĉi i dr. Nakon isteka petogodišnjeg mandata (lustrum ) CENZORI su s narodom vršili ceremoniju ĉišćenja (lustratio ). ). Ţrtve su se prinosile i tijekom trijumfa i sveĉanosti (suoveturalia )
Javne molitve bogovima (supplicationes ) upravljale su se u nevolji ili u zahvalnost bogovima. Religijsko-kultno znaĉenje imale su narodne igre LUDI
Svete ĉine (sacra ) u obitelji je vršio pater familias, a u ime šire zajednice svećenik FLAMEN.
Nekada je kralj bio prvosvećenik, a nakon ukidanja kraljevstva jedan je
vjerski funkcioner uzimao naslov REX SACRORUM. Kralj Numa osnovao je kolegij PONTIFIKA. Pontifici su nadzirali ostale svećenike, pisali faste i ureĊivali kalendar . PONTIFEX MAXIMUS bio je vrhovni pontifeks. REGIA je bila njegova rezidencija
na forumu. Rex sacrorum bio podvrgnut vrhovnom svećeniku. Visokog su svećeniĉkog
ranga bili FLAMINES MAIORES (flamen Dialis bio je Jupiterov prvosvećenik). Numa je uveo i AUGURES – svećenici motrioci ptica. HARUSPICES su promatrali utrobu
ţrtvenih ţivotinja osnovao je svećeniĉki kolegij da ĉuva “Sibilinske knjige ”
Tarkvinije Oholi
FETIALES je bio zbor od 20 ĉlanova koji je vršio
ceremoniju naviještanja rata bacanjem
koplja na neprijateljsko zemljište ili kod hrama BELONINA u Rimu. Vršili su i ceremoniju sklapanja mira
Vrlo je star zbor svećenika “plesaĉa” SALII i zbor FRATRES ARVALES
RIMSKA REPUBLIKA
Narod je pod vodstvom Junija Bruta zbacio Tarkvinija Oholog i tako je uspostavljena republika (res publica ). Rimljani su kraljevsku vlast zamijenili ). upravnom
zatim
vlašću ( r egia
CONSULES.
jednogodišnjom
) dvojice koji su se najprije zvali praetores i i iudices ,a potestas potestas
Glavne
upravne
institucije
rimske
republike
bile
su:
MAGISTRATURA, SENAT i NARODNA SKUPŠTINA
57
MAGISTRATUS → zapovjednik i civilni rukovoditelj. Naziv za pojam visokog
upravnog poloţaja i za funkcionera koji je taj poloţaj imao. Magistrati su se dijelili na više, MAIORES i niţe, MINORES. Svi su imali vlast – POTESTAS, a najviši i IMPERIUM (naziv za najveće ovlasti)
CONSULATUS →
najviša magistratura u republici, “kraljevska vlast” povjerena
dvojici na godinu dana. Svake su se godine u centurijatskim komicijama birali novi
konzuli. Ako bi jedan umro ili odstupio, birao se drug - consul . Konzuli su bili consul suf fectus kao kraljevi – fasces, fasces, grimizna toga, kurulska stolica, 12 liktora. U starijoj republici imali
su cjelokupnu upravnu, sudsku i vojnu vlast, sve nekadašnje kraljevske ovlasti osim svećeniĉke. U Rimu je svaki imao mjesec dana prevlast nad drugim, svaki je zapovijedao polovicom vojske i svaki drugi dan izmjenjivali su se u vrhovnom
zapovjedništvu. Sazivali su senat i predsjedali mu. Prema Liviju, prvi konzuli bili su Lucius Iunius Brutus i Lucius Tarquinius Conlatinus
Prve godine republike posvećen je hram na Kapitoliju – “ – “kapitolinska era ”. Tada je sklopljen i prvi ugovor s Kartaţanima. Desetak godina nakon osnivanja republike Rimljani su zbog teških ratnih prilika birali jednog DIKTATORA
Diktatura je legalna vlast od
najviše šest mejseci. Od tada su sve magistrature prestajale
vrijediti ako ih diktator nije trebao
PRETURA → osnovana 367. g. pr. Kr. Iz konzulatske kompetencije izdvojeno je sudstvo i predano pretoru . Od tada se birao jedan pretor na godinu dana , a od 227. g. pr. Kr.
dvojica. Jedan je bio nadleţan za sporove izmeĊu graĊana, a drugi izmeĊu
graĊanina i stranca. Do kraja republike bilo ih je 16
CENZURA → osnovana je 443. g. pr. Kr. u svrhu procjenjivanjaprihoda graĊana. Dvojica cenzora birani su na pet godina u narodnoj
skupštini. Cenzori su svrstavali
graĊane u razrede i centurije . Cenzori su bili bivši konzuli. Ĉuvali su drţavne financije, nadzirali javne radove i sastavljali popis senatora
Niţe magistrature: KVESTORI, EDILI, DUOVIRI, TRES VIRI, QUATTOR VIRI i dr.
Na poĉetku republike konzuli su postavljali dva kvestora za svoje pomoćnike. Od 447. g. pr. Kr. biraju
se u narodnoj skupštini, a od 267. g. pr. Kr. biraju se ĉetvorica. Krajem
republike ima ih od 20 do 40. Bili su zamjenici konzula i pretora
58
Edili
su bili pomoćnici narodnih tribuna, birani su po dvojica svake godine u
plebejskim
skupštinama. Od 366. g. pr. Kr. birala su se i dva kurulska edila
patricijskog roda. Edili su se brinuli za opskrbu Rima hranom, za organiziranje igara te za razne redarstvene i administrativne poslove
Narodni tribunat postao je magistraturom, i to višom, tek na kraju republike
Osim ediliteta, magistrature su najprije bile dostupne samo patricijima
KOMICIJE→
ulogu narodne skupštine preuzele su centurijatske komicije , zborovi na
koje je narod dolazio svrstan po centurijama. Te su komicije birale konzule i primile
ostale kompetencije narodne skupštine. Centurijatske komici je je birale su konzule, a kurijatske su im formalno predavale imperium. imperium. Centurijatske komicije sazivao je i
predsjedavao im konzul, diktator ili pretor
Potkraj kraljevstva, Rim je imao
ĉetiri teritorijalna tribusa, a 495. g. pr. Kr. osnovano
je 17 tribusa. Razvila se nova forma narodnih zborova – COMITIA TRIBUTA . To su
bile rajonske skupštine u kojima se narod sastajao po teritorijalnoj podjeli, odnosno po teritorijalnim tribusima. Izvorno su bile plebejske . Od 449. g. pr. Kr. tributske komicije su glavni oblike rimske narodne skupštine i za patricije i za plebejce. Odluke donesene u
ovoj skupštini, uz suglasnost senata, imale su zakonsku valjanost za sav rimski narod
SENAT U REBUBLICI
→ senatori su u republici bili glavni nositelji drţavne politiĉke
aktivnosti. Tradicionalni republiĉki naziv za senatore je PATRES CONSCRI CONSCRI PTI . Vijeće senatora – SENAT SENAT imalo je
300 ĉlanova na poĉetku republike, u 2. st. pr. Kr. 600, a u 1.
st. pr. Kr. 900. Ĉlanovi senata bili su aktivni i bivši magistrati te drugi ugledni graĊani
koje su proglašavali konzuli, a od sredine 3. st. pr. Kr. cenzori . Senat nije imao izvršnu vlast. Sjednice su se odrţavale u Hostilijevoj kuriji ili u nekom hramu TRADICIJA O RANOJ REPUBLICI
znaĉajni izvori su fragmenti KAPITOLINSKIH FASTA
U ranoj republici Rimljane su ugroţavali: sa sjevera Etrušĉani, sa sjeveroistoka Sabinjani , s jugoistoka Ekvi i s juga Volšĉani
5. st. pr. Kr.
je doba opadanja etrušĉanske moći. Sa Sabinjanima Riml jani jani su se
asimilirali, a s Latinima su sklopili savez protiv Ekva i Volšĉana. Na svoju stranu
predobili su i brĊanske Hernike. Preko Tibera, u savezništvu s etrušĉanskim gradom Cerom Rimljani su ratovali s gradom Veii 59
NARODNI TRIBUNI
plebejci su od patricija uspijeli dobiti pravo da ih zastupaju puĉki tribuni. Plebejci su napustili grad i odselili se na Sveto brdo. Patriciji su poslali Menenija Agripu da ih
uvjeri da se vrate i ţive zajedno s patricijima. Siromašniji plebejci borili su se za ukidanje dugova, a imućniji za vlast. Od osnutka republike Rimljani su imali narodne tribune koji su se birali u
plebejskim skupštinama, najprije pod dva, pa pet, deset i onda opet po
dva, na godinu dana. Tko bi povrijedio narodne tribune postao bi sacer – izvan izvan zakona i
zasluţio bi smrt. Narodni tribuni imali su pravo prosvjeda i onemogućivanja izvršenja sudskih ili senatskih odluka. Krajem republike mogli su voditi senatsku sjednicu. Imali su pravo VETO na izvršenje bilo koje odluke konzula, drugih magistrata ili senata ako je
donesena na štetu plebejaca. Pomoćnici plebejskih tribuna bili su plebejski edili , takoĊer s jednogodišnjim mandatom. Mladi patricij Koriolan htio je visokom cijenom ţita natjerati plebejce da se odreknu tribunata, ali p atriciji su ih ipak morali priznati ZEMLJOPOSJED
Ager Ager publ icus → drţavno vlasništvo, posjed koji je oduzet neprijatelju
Plebejci su traţili da se donese zakon L ex agrari agrari a o podjeli drţavne zemlje
U 5. st. pr. Kr. Rimljani su ratovali s Etrušĉanima, Ekvima, Volšĉanima i drugima i oteta zemljišta unosili su u fond ager ager publ icus
Livije piše da je konzul Spurije Kasije donio prvi agrarni zakon
ZAKONI 12 PLOĈA
sredinom 5. st. pr. Kr. Rimljani su postigli velike uspjehe
Konzul Lucije Kvincije Cincinat , vojskovoĊa i diktator, tvrdoglavo je radio na štetu plebejaca. Oko 450. g. pr. Kr. desetorici ljudi (decemviri ) predana je sva vlast i
povjereno im je da napišu zakone. Komisija je prvo bila patricijska, a od iduće godine bilo je 5 patricija i 5 plebejaca. Oni su objavili
Zakon 12 ploĉa. Bronĉane ploĉe s
tekstom bile su izloţene na forumu; uništene su u poţaru 390. g. pr. Kr. prilikom upada Gala
Livije piše da su u Atenu poslani poslanici da prepišu Solonove zakone
Desetoricu na vlasti trebalo je silom zbaciti i obnoviti republiku. Za konzule su izabrani Valerije i Horacije
koji su predloţili da odluke tributskih komicija budu obvezne za
narod. Tako su tributske komicije postale rimska narodna skupština 60
440. g. pr. Kr. plebejski tribun Gaj Kanulej
predloţio je da se ozakone brakovi
plebejaca i patricija. Pokrenut je i prijedlog da plebejac moţe postati konzulom. Lex
,o Canuleia
braku, je usvojen. Drugi prijedlog riješen je na naĉin da je osnovana nova
magistratura za plebejce Ratovi u Etruriji
→ do kraja 5. st. pr. Kr. Rimljani su ratovali u okolici Rima. S gradom Veii
Rimljani su ratovali od 406. do 396. g. pr. Kr. 4. ST. PR. KR.
396. g. pr. Kr. osvojen je grad Veii, a junak rata bio je diktator Marko Furije Kamilo
Navala Gala
→ Kelti ili Gali indoeuropski su narod iz zapadne Europe. U borbama s
Venetima, Ligurima ,
Etrušĉanima i Umbrima zauzeli su podruĉje podno Alpa i u dolini
Pada. Bilo je to u vrijeme Tarkvinija Priska. Zauzeli su grad Melpum istoga dana kada su
Rimljani zauzeli Veii. Poĉetkom 4. st. pr. Kr. jedna skupina Kelta – Senoni prodrli su preko Apenina u Etruriju i poĉeli opsjedati grad Kluzij . Etrušĉani su pozvali Rimljane u pomoć. Gali su potukli Rimljane kod rijeke Alije, osvojili Rim i spalili ga. Izdrţala je samo
kapitolinska tvrĊava. IzmeĊu 390. i 387. g. pr. Kr. Rimljani su morali platiti golemu otkupninu
Od 390. do 340. g. pr. Kr. Rim je
obnovljen i nastavljeno je osvajanje etrušĉanske
zemlje
377. g. pr. Kr. na prijedlog narodnih tribuna Licinija i Sekstija
u narodnoj skupštini su
izglasana tri nova zakona: o agraru, o dugovima i o pravu plebejaca da budu izabrani za konzula. Nakon 10 godina patriciji su priznali te zakone
Po Zakonu o agraru svaki je graĊanin mogao posjedovati najviše 500 jugera zemlje
Zakonom o dugovima
Od 366. g. pr. Kr. jedan je konzul morao biti plebejac. Prvi konzul plebejac bio je
olakšan je poloţaj duţnika
Sekstije
356. g. pr. Kr. jedan je diktator bio plebejac. Od 351. g. pr. Kr. plebejci mogu biti cenzori, a od 337. g. pr. Kr. pretori. Od tada su im dostupne sve magistrature
343. g. pr. Kr. Rimljani su se sukobili sa
Samnićanima oko Kampanije (ovdje je bio
grĉki grad Kuma). U Kapui, središtu Kampanije, gospodari su bili Etrušĉani. 424. g. pr. Kr.
Samnićani su zauzeli Kapuu, a do 420. g. pr. Kr. Kumu i cijelu Kampaniju.
61
343. g. pr. Kr.
Samnićani iz Kapue pozvali su u pomoć Rimljane protiv novih samnitskih
grupa koje su se ţeljele doseliti. Kapua se predala Rimu PRVI SAMNITSKI RAT (343.-341. g. pr. Kr.)
Rimljani su pobijedili i pripojili veći dio Kampanije
LATINSKI RAT (340.-338. g. pr. Kr.)
Latini su bili rimski saveznici u Prvom samnitskom ratu. Kad je Rim zauzeo Kapuu i
veći dio Kampanije , izbio je rat izmeĊu većine latinskih gradova i Rima. Rimljani su pobijedili i zauzeli cijeli Lacij. Prestao je postojati stari latinski savez ĉiji je ĉlan bio i Rim od 493. g. pr. Kr. Svojim saveznicima Rimljani su priznali status socii , a ostalima su anketirali zemlju DRUGI SAMNITSKI RAT (327.-304. g. pr. Kr.)
Samniĉani su se odluĉili obraĉunati s Rimljanima oko Kampanije. 326. g. pr. Kr. Rimljani su prisilili graĊana Neapolisa da stupe u savez s njima; na samnitskom interesnom podruĉju. Prvih godina rata ratovalo se na samnitskom podruĉju, po Apeninskim brdima (Samnium). 321. g. pr. Kr. Rimljani su teško poraţeni u Kaudijskom klancu i do 316. g. pr. Kr. trajao je mir na koji su Rimljani bili prisiljeni
pristati. Rat se nastavio u Kampaniji i Etruriji i završio je pobjedom Rimljana R imljana 304. g. pr. Kr.
326. g. pr. Kr. u Rimu je donesen zakon o ukidanju ropstva zbog duga
Cenzor Apije Klaudije (312.-308.) proveo je vaţne reforme. U senat su uvedeni neki
nepatricijskog roda. Pri procjeni imetka (cenzus) poĉela se uzimati u obzir i pokretna imovina i prihodi iz ukupne gospodarske djelatnosti. Na osnovi toga, graĊanima se odreĊivao porez – TRIBUTUM. Apije Klaudije dao je sagraditi cestu Rim-Kapua ( Via Appia) i vodovod (Aqua Appia ). Bio je prvi poznati rimski knjiţevnik i pjesnik 3. ST. PR. KR.
300. g. pr. Kr.
na prijedlog braće Ogulnii izglasan je L ex Ogulnia po po kojemu su plebejci
mogli biti birani u ponitifikate i augure
TREĆI SAMNITSKI RAT (298.-290. g. pr. Kr.)
Kada su Gali299. g. pr. Kr. opet prodrli do Rima, pobunili su se Etrušĉani i neki Italici
pod vodstvom Samnićana. Gali su poharali okolicu Rima. 295. g. pr. Kr. Rimljani su porazili Gale, Umbre i Samnićane kod Sentinuma u Umbriji. Borbe su se vodile u 62
Etruriji i Samniumu. 294. g. pr. Kr. zakljuĉen je mir s Etrušĉanima, a 290. g. pr. Kr. sa
Samnićanima. Samnićani nisu izgubili ništa od matiĉnog teritorija i obnovljen je Rimsko-samnitski savez
289. g. pr. Kr. Rimljani su osvojili Picenum i osnovali grad Adriju
Gali, Etrušĉani i neki Italici bez Samnićana sklapali g. pr. Kr. Rimljani su
su nove koalicije protiv p rotiv Rima. 284.
poraţeni kod Arretiuma, a 283. g. pr. Kr. pobijedili su kod
Vadimonskog jezera u Etruriji. Iste godine, Rimljani su osvojili neke teritorije na
sjevernom jadranskom primorju i osnovali naseobinu Sena Gallica. Rimska drţava
proširila se do rijeke Rubikon
Osamdesetih i sedamdesetih godina 3. st. pr. Kr. Rimljani su se proširili na jug u Apuliji i Lukaniji
te su stigli do “Velike Grĉke”. Samnićanima i nekim Italicima dali su status
socii. socii. Anketirane zemlje postale su rimski municipij . Na vaţnijim punktovima osnovane su rimske kolonije → gradovi punopravnih rimskih graĊana
286. g. pr. Kr. donesen je HORTENZIJEV ZAKON na prijedlog diktatora plebejca Hortenzija . Svaka odluka tributskih komicija postala bi valjana i bez suglasnosti senata
(patru ) patru m auctoritas
Od 2. tis. pr. Kr. juţna je
Italija zemlja sabelskih sab elskih Italika. Najistaknutiji gradovi “Velike
Grĉke” bili su: Tarent, Metapont, Sibaris, Kroton, Region, Siris, Posejdonija, Kuma i Neapolis. Najsjeverniji gradovi, Kuma i Neapolis , bili su posrednici grĉkog i italiĉkog
Osamdesetih godina 3. st. pr. Kr. Grci iz juţnoitalskog grada Turija pozvali su Rimljane
u pomoć protiv Lukanaca. Rimljani su postavili svoju posadu u akropolu grada. 282. g. pr. Kr.
rimsko brodovlje pojavilo se pred tarentskom lukom. Rimljani su ušli i u neke
druge gradove, ĉak i u Region. Još 304. g. pr. Kr. Rimljani su s Tarentom sklopili savez o pomorskoj utjecajnoj zoni.
Tarenćani su zarobili rimsko brodovlje i izbacili njihovu
vojnu posadu iz Turija. Buknuo je RIMSKO-TARENTSKI RAT . Na strani Tarenta bio je epirski kralj Pir koji je s balkanskog polutoka slao slonove, konjicu i helenistiĉku opremu. 280. g. pr. Kr. potukao je Rimljane kod Herakleje. Pridobio je sve juţnoitalske Grke i Sabele, prodrio u Kampaniju i Lacij, ali se nije usudio napasti Rim. 279. g. pr. Kr. pobijedio je rimsku vojsku kod Ausculuma , ali uz velike gubitke (“Pirova pobjeda”).
Ponudio je mir koji su Rimljani odbili. Vratio se na Siciliju i vrativši se potom u Italiju pobijeĊen je 275. g. pr. Kr. kod BENEVENTA. 272. g. pr. Kr. poginuo je kod Arga 63
socii, a do 270. g. pr. Kr. 272. g. pr. Kr. Rimljani su zauzeli Tarent i dali mu status socii,
zauzeli su cijelu juţnu Italiju
268. g. pr. Kr. osnovana je na jadranskoj obali naseobina Ariminum
265. g. pr. Kr. u rimske ruke pao je etrušĉanski grad Volsinii
Do Prvog punskog rata 264. g. pr. Kr. Rimljani su uspijeli zauzeti ĉitavu Italiju do rijeke Arna i Rubikona na sjeveru. Velik dio tog teritorija prepustili su svojim saveznicima na
upravu → takav ugovor zove se FOEDUS
RIMSKO GRAĐANSKO PRAVO
U doba kraljevstva i rane republike graĊansko pravo pripadalo je samo patricijima, p atricijima, a od 3. st. pr. Kr.
i plebejcima u gradu Rimu. Punopravni graĊani imali su politiĉka prava
(I ura publica ) i civilna prava (I ura private ). Imali su pravo glasa u komicijama, pravo publica private na magistrature , pravo na sklapanje braka i pravo na poslovanje
OsloboĊenici (libertini ) i drugi graĊani drugog reda nisu imali politiĉka prava
Komune s punim graĊanskim pravom i komune s graĊanskim pravom suffragio dva
sine
su osnovna tipa rimskih gradova u rimskoj drţavi. Gradovi s punim
graĊanskim pravo bile su KOLONIJE (338. g. pr. Kr. prva kolonija bila je Antium). Gradovi s umanjenim graĊanskim pravom bili su MUNICIPIJI
Neki rimski graĊani stanovali su u naseljima bez statusa grada – conciliabula ili
fora
(zborišta i trgovišta)
Luĉki grad Ostia drţala se po predaji najstarijom rimskom kolonijom , osnovanom od Anka Marcija
Kolonije su se osnivale “DEDUKCIJOM” → odvoĊenjem odreĊenog broja bezemljaša u novu postojbinu po utvrĊenim propisima te pod rukovodstvom posebnih magistrate. S njima su ţivjeli i PEREGRINI, starosjedioci koji su zadrţali dio zemlje. Kolonija je autonoman
grad, “mali Rim”. Grad je imao narodnu skupštinu, magistrate, senat i druge
ustanove. GraĊani kolonije bili su vojnici-poljoprivrednici . Bili su osloboĊeni sluţbe u legijama, u pokretnoj vojsci
U municipijima nisu ţivjeli doseljenici iz Rima. Bio je to autonoman rimski grad. Municeps je nekada u Rimu bio ugledniji doseljenik .
Etrušĉanski grad Caere bio je
municipij. Municipiji su imali svoju gradsku upravu – magistrate, senat i narodnu
skupštinu. Neki su dobivali prefekte iz Rima. Plaćali su porez i sudjelovali u vojsci te su 64
bili upisani u posebne popise u Rimu. Punopravno rimsko graĊansko pravo u municipijima dobivali su samo bivši magistrati i istaknuti pojedinci SAVEZNICI
Nametnuvši drugim narodima hegemoniju i uĉinivši ih socijima, Rimljani su s njima sklopili ugovor FOEDUS o savezništvu. Obveza svih socija bila je davati rimskoj vojsci
dodatne jedinice i uzdrţavati ih. Osnovne savezniĉke jedinice COHORTES pod svojim zapovjednikom, spojene su u veće odrede na ĉelu s rimskim zapovjednikom – prefektom
Savezniĉki su gradovi bili autonomni, ali nisu smjeli sklapati saveze s gradovima koji nisu pod rimskom kontrolom. Kovali su svoj novac i imali su suverenu unutarnju administraciju i svoje tradicionalne upravne organe
LATINSKE KOLONIJE
Latini su osnovali nekoliko svojih latinskih kolonija prije raspada Latinskog saveza 338. g. pr. Kr.
Rimljani su poĉeli osnivati nove latinske kolonije izvan Lacija, dajući im
osobit status. Bile su namijenjene siromašnim rimskim graĊanima. Iseljeni rimski graĊani gubili su rimsko graĊansko pravo pa su kao L atini
coloniarii coloniarii s
ostalim graĊanima tih
cives L atin i kolonija dobivali prava kao cives (Hadrium, Ariminum, Cremona, Aquileia...).
Imali su administraciju kao municipiji, a Rimu su davali samo vojnu pomoć. Istaknuti stanovnici dobivali su LATINSKO graĊansko pravo
Krajem 3. st. pr. Kr. rimska vojska imala je oko 325 000 vojnika , a saveznici 423 000
RIMSKA VOJSKA
CENTURIJA → osnovna taktiĉka jedinica od 100 vojnika kojom je zapovijedao centurion
U vrijeme Servija Tulija najbogatiji su graĊani – equites – davali 18 konjaniĉkih , vitezovi – davali centurija i borili su se u prvim redovima jer su b ili najbolje opremljeni
Rimska se vojska najprije borila u falangama, poput Makedonaca, a kasnije u bojnim
redovima po MANIPULIMA i napokon u SLOŢENIM REDOVIMA
U vrijeme diktatora Furija Kamila 396. g. pr. Kr. bojni redovi se uvode prema dobi i
sposobnosti. U prvom bojnom redu su najmlaĊi – kopljonoše, – kopljonoše, HASTATI, a u drugom iskusniji – PRINCIPES. Jedni i drugi imali su manji i lakonaoruţani odred VELITES.
U trećem redu bili su najstariji – TRIARI
65
U 3. st. pr. Kr. legija je imala 4000 vojnika (1200 hastata, 1200 principesa, 600 trijara i 1000 velitesa)
Svaka je vrsta imala po 10 manipula kojima su zapovijedali po dva centuriona. IzmeĊu
manipula bio je odreĊen razmak za manevriranje. Bitka je poĉinjala bacanjem kopl ja, ja, a zatim jurišanjem maĉem na neprijatelja PRVI PUNSKI RAT (264.-241. g. pr. Kr.)
KARTAGA → osnovali su je Feniĉani iz grada Tira 814. g. pr. Kr. (Kart-Hadašt = novi
grad) na prostoru današnjeg Tunisa. Znamenita je kartaška akropola Byrsa. U klasiĉno doba Kartagom su upravljali: dva SUFETA s jednogodišnjim mandatom, svojevrsna
geruzija od 30 ĉlanova, Vijeće 104 i narodna skupština. Štovali su se Baal, Moloh i boţica Tanit
Prvi kartaški ugovor s Rimljanima sklopljen je u prvim godinama rimske republike ; drugi je sklopljen u 4. st. pr. Kr.TIR i UTIKA (najstarija feniĉka naseobina na tom
podruĉju) bili su glavni kartaški saveznici
Najzapadnija feniĉka naseobina bila je GADES na Atlantiku Stoljetni suparnici Kartaţana bili su Grci, a saveznici Etrušĉani. Do 3. st. pr. Kr. Rimljani su s Kartaţanima imali dobre odnose i tri vojna saveza, posljednji protiv Pira 279. g. pr. Kr.
Grci su svoj
istoĉni dio Sicilije branili od Kartaţana. Oĉekivalo se i iskrcavanje
Kartaţana u juţnoj Italiji
264. g. pr. Kr. rimska vojska iskrcala se u MESINSKOJ luci u namjeri da intervenira u
jednom grĉko-kartaškom sukobu
Izvori za povijest Prvog punskog rata su FAST I KAPITOLINSKI i Polibije
Iskrcavanje Rimljana pomogli su Kampanci koji su primili kartašku posadu u strahu od
Sirakuţana. Rimljani su im pomogli da izbace Kartaţane. Rimljani su zauzeli Mesanu, porazili Sirakuţane i s njima sklopili savez. Rimljani su uskoro osvojili cijeli otok osim luĉkih baza ERYX, PANORMUS i LILYBAEUM koje su Kartaţani branili s mora
260. g. pr. Kr.
Rimljani su pobijedili Kartaţane kod rta Mylae pri ĉemu se proslavio
konzul Gaius Duilius → corvus – – most most za zahvatanje neprijateljskih brodova
66
256. g. pr. Kr.
rimska vojska iskrcala se na afriĉko tlo. 255. g. pr. Kr. Rimljani su
pretrpjeli teţak poraz i jedan je konzul zarobljen (Atilij Regul). Dio vojske stradao je u oluji na povratku
254. g. pr. Kr.
Rimljani su obnovili rat na Siciliji i zauzeli glavnu kartašku bazu –
Panormus
U pomorskoj bitci kod Drepana Rimljani su poraţeni i do 243. g. pr. Kr. bilo je više ratnih obrata. Istaknuo se kartaški vojvoda Hamilkar Barkas
241. g. pr. Kr. u pomorskoj bitci kod Egadskih otoka konzul Gaj Lutacij Katul odnio
je konaĉnu pobjedu, a Lilibej i Drepan osvojeni su s kopna
Kartaţani su morali napustiti Siciliju, vratiti sve zarobljenike i kroz 20 godina isplatiti 2000 eubejskih talenata. Senat je smanjio rok na 10 godina i povećao iznos na 3000 talenata . Osim toga, morali su napustiti i sve otoke izmeĊu Italije i Sicilije
Kartaţani su kod kuće ratovali s pobunjenim plaćenicima koji nisu dobili plaću. Rimljani su im bez borbe oteli Korziku i Sardiniju
Sicilija , Korzika i Sardinija postale su provincije . Na Siciliji je Hijeronu kao vjernom
savezniku priznata vlast u Sirakuzi ILIRSKI RATOVI
Primorska plemena HISTRI, LIBURNI, DELMATI, ARDIJEJCI, PLEREJI, DAORSI i drugi bili su ILIRI
Ardijejci
su postali gospodari juţnog jadranskog primorja, dijela zaleĊa i otoka od Hvara
na jug, osim Visa. Ardijejski kralj Agron ovdje je zauzeo sve grĉke naseobine osim Visa
Iliri su razvili jaku gusarsku aktivnost, osobito u vrijeme Agronove udovice Teute
Vis, koji je bio pod opsadom Ardijejaca, i italski mornari zatraţili su intervenciju Rimljana. 230. g. pr. Kr. rimski senat poslao je Teuti dva poslanika – KAJA i LUCIJA KORUNKANIJA.
Teuta je obećala da će paziti na svoje ljude, ali da neće ometati Ilire
privatnike. Na povratku je jedan rimski poslanik ubijen od strane Teutinih mornara PRVI ILIRSKI RAT (229.-228. g. pr. Kr.)
Rimljani su pobijedili Teutu i oslobodili Issu (Vis) od opsade. Zauzeli su Korkiru, Apoloniju , Dirahij
i još neke gradove na Jadranu. Teuta je morala platiti odštetu i
napustiti svu Iliriju osim nekih mjesta. Bilo joj je zabranjeno ploviti juţnije od Isse –
67
samo dva ilirska lembosa , i to nenaoruţana. Neke gradove koje su zauzeli Rimljani su
proglasili slobodnim savezniĉkim gradovima
Uţe ardijejsko podruĉje Rimljani su prepustili Teutinom sinu Pinesu (Teuta je abdicirala) ĉiji je skrbnik bio Demetrije koji je u doba rata Rimljanima prepustio Korkiru, a dobio na upravu Far (Hvar)
DRUGI ILIRSKI RAT (220.-219. g. pr. Kr.)
Demetrije Farski poĉeo je
prkositi Rimljanima vidjevši da strepe od Gala i Kartaţana.
Okrenuo se makedonskim kraljevima i poĉeo osvajati ilirske posjede pod rimskom
vlašću
219. g. pr. Kr. Rimljani su zauzeli Dimale i Pharos na Hvaru, a Demetrije je pobjegao
makedonskom kralju Filipu V. Filip se nadao da će s Hanibalom istjerati Rimljane s Balkana. Zbog skorog rata, Rimljani su Pinesu priznali kraljevska prava (novi skrbnik bio je Skerdilaida ) DRUGI PUNSKI RAT (218.-201. g. pr. Kr.)
Od 241. do 236. g. pr. Kr.
Kartaţani su ratovali s domaćim pobunjenicima, a nakon toga
krenuli su u osvajanje Hispanije . Hamilakr je ondje poginuo 228. g. pr. Kr. Naslijedio ga je Hazdrubal . Kartaţani su osnovali jako uporište – Novu Kartagu . Po jednom rimsko-kartaškom ugovoru rijeka Iberus (Ebro) bila je granica kartaškog podruĉja
219. g. pr. Kr. ubijen je Hazdrubal, a za zapovjednika u Hispaniji izabran je 29-godišnji Hanibal , sin Hamilkara Barkasa. Iste godine osvojio je Saguntum koji je bio u
savezništvu s Rimljanima
218. g. pr. Kr.
Hanibal je prešao preko Pireneja sa 50 000 pješaka, 9000 konjanika i
mnoštvom slonova. Dio vojske vratio je u Afriku, a u rujnu iste godine ušao je u sjevernu Italiju
Konzul Publije Kornelije Scipion odvezao se brodovljem prema Hispaniji nakon pada Saguntuma. Hanibala je pokušao uloviti kod rijeke Rone, ali je ovaj prešao na drugom mjestu. Scipion se vratio u Italiju, a vojska je nastavila prema Hispaniji pod vodstvom konzulova brata Gneja
Drugi konzul Tit Sempronije Longus poslan je na Kartagu. Kada se vratio Scipion, pozvana je natrag i Longusova vojska
68
Hanibal je pridobio većinu sjeveroitalskih Gala na svoju stranu, pokorio je pleme Taurina i u Rimu je zavladala panika
U jesen 218. g. pr. Kr. Scipion je teško poraţen izmeĊu Pada i Ticina, a velik broj Gala
iz rimske vojske prešao je na Hanibalovu stranu
Iste godine, kod Trebije , Hanibal je porazio vojsku obaju konzula. 217. g. pr. Kr. ušao je u Etruriju i kod TRAZIMENSKOG JEZERA opet odnio pobjedu. Poginuo je konzul Flaminije . Iz Etrurije, Hanibal je prešao u Umbriju, pa u Picenum i odatle u Apuliju
Rimskim diktatorom postao je Fabije Maksim koji je pratio Hanibalovu vojsku
oklijevajući s napadom (Cunctator ). ). Opljaĉkavši Kampaniju , Hanibal se vratio u Apuliju
216. g. pr. Kr., u vrijeme konzula Lucija Emilija Paula i Gaja Terencija Varona ,
došlo je do bitke kod KANE u kojoj su Rimljani teško poraţeni. Poginulo je 70 000 rimskih vojnika i konzul Emilije Paul. Terencije Varon spasio se bijegom. Bio je to “crni
dan” – di es ater za Rimljane. MeĊutim, Hanibal se nije usudio napasti Rim
Kartaga je bila nezaštićena, a Rimljani su uspješno ratovali u Hispaniji
214. g. pr. Kr. Rimljani su na Siciliji ratovali sa
Sirakuţanima koji su prešli na
Hanibalovu stranu. 211. g. pr. Kr. Sirakuza je zauzeta. Junak te velike bitke bio je konzul Marcellus . Rimljani su uspijeli zadrţati Sardiniju gdje su Kartaţani poticali ustanak starosjedioca
Na jadranskoj obali Rimljani su ratovali protiv pr otiv Filipa V. kojeg ko jeg su prisilili na povlaĉenje. Sklopili su i savez s afriĉkim dinastima
Hanibal je operirao u juţnoj Italiji I taliji → Kampanska KAPUA i grĉki TARENT prešli su na njegovu stranu
211. g. pr. Kr. Hanibal se demonstrativno ulogorio na 3000 koraka od Rima, ali se
ubrzo povukao. Iste godine, Rimljani su zauzeli Kapuu
Od 210. do 206. g. pr. Kr.
Publije Kornelije Scipion uspješno je ratovao u Hispaniji .
209. g. pr. Kr. osvojio je Novu Kartagu , a do 206. g. pr. Kr.
Kartaţani su potisnuti sa
gotovo svih hispanskih posjeda. Iberi su pomagali Rimljane
69
207. g. pr. Kr. kod rijeke Metaura poraţena
je kartaška vojska. Hazdrubal je vodio
nove jedinice Hanibalu u pomoć. Rimski konzuli doĉekali su ga u Picenumu i uništili mu vojsku. Bratova glava Hanibalu je donesena u logor
Rimljani su pomagali ETOLSKI SAVEZ i sve Grke protiv Filipa V. koji je 205. g. pr. Kr. u gradu Phoinike sklopio mir s Rimljanima i priznao im posjede na Balkanu i Korkiru (kraj Prvog makedonskog rata)
204. g. pr. Kr. Publije Kornelije Scipion pristao je s brodovljem kod Utike
i poĉeo ju
opsjedati. Kartaţani su pozvali Hanibala iz Italije u pomoć
Odluĉna bitka Scipiona (“Afriĉkog”) i Hanibala odigrala se kod ZAME 202. g. pr. Kr. Kartaţani su poraţeni i morali su predati sve posjede steĉene u ratu, kroz 50 godina platiti Rimu 10 000 talenata , priznati numidskom kralju sporna podruĉja, predati sve brodove i slonove , vratiti sve zarobljenike
i uzdrţavati rimsku vojsku u Africi. Bilo im
je zabranjeno ratovati bez odobrenja Rima DRUGI MAKEDONSKI RAT (200.-196. g. pr. Kr.)
Filip V. i Antioh III. Veliki Sirski
ugroţavali su interese Grĉke, nekih helenistiĉkih
drţava, ĉak i ptolomeidski Egipat. Ugroţeni su sklopili savez s Rimljanima (Pergam, Rod, Egipat, Atena, Etolski i Ahajski savez)
200. g. pr. Kr. poĉeo je Drugi makedonski rat
Konzul Flaminin kod KINOSKEFALA u Tesaliji 197. g. pr. Kr. odnio je odluĉnu pobjedu nad Filipom. 196. g. pr. Kr. sklopljen je mir. Filip se odrekao vlasti nad Grcima,
platio ratnu r atnu štetu, predao brodovlje i napustio tjesnace. Na Istamskim igrama Flaminin je proglasio slobodu Grka SIRSKI RAT (192.-188. g. pr. Kr.)
Antioh III. Veliki (223.-187.) , kralj Sirije, bio je obnovitelj Seleukidskog Carstva .
Ugroţavao je Pergam, Egipat , Rod i druge. 195. g. pr. Kr. primio je Hanibala
192. g. pr. Kr. Rimljani su ga pobijedili kod Termopila , povukao se u Malu Aziju i
konaĉno je poraţen 189. g. pr. Kr. kod MAGNEZIJE , na Meandru u Joniji
Mir je zakljuĉen 188. g. pr. Kr. u Apameji . Maloazijski teritorij podijelile su helenistiĉke zajednice. Antioh je predao brodovlje i slonove te se obvezao plaćati odštetu. Hanibal se sklonio kod bitinskog kralja Prusije gdje se otrovao 183. g. pr. Kr. Iste
godine umro je i Scipion Afriĉki 70
TREĆI MAKEDONSKI RAT (171.-168. g. pr. Kr.) 179. g. pr. Kr. umro je Filip V., a naslijedio ga je sin Perzej koji je osnovao koaliciju
protiv Rimljana. Na zahtjev pergamskog kralja Eumena Rimljani su 171. g. pr. Kr.
zapoĉeli rat. Na Perzejevoj strain bio je ilirski kralj Gencije U bitci kod PIDNE 168. g. pr. Kr. konzul Emilij Paul porazio je Perzeja. Iste godine,
pretor Lucij Anicij svladao je Gencija kod Skadarskog jezera . Zauzet je grad Skodra , a Perzej i Gencije su zarobljeni
Rimljani su srušili makedonsku kraljevinu Antigonida i osnovali ĉetiri posebne
makedonske regije (meride). Tu odluku proglasio je Emilij Paul u Amfipolisu
Zemlju pobijeĊenog Gencija Rimljani su podijelili na tri podruĉja, a senatski dekret o
tome objavljen je u Skodri. Rimski saveznici osloboĊeni su tributa (167. g. pr. Kr.). Osnovan je ILIRIK
Atenjanima je priznata samostalnost, a nekim ĉlanovima Ahajskog saveza nametnut je
danak 148. g. pr. Kr. u bitci kod PIDNE
ugušen je ustanak nekog Andriskosa koji se
predstavljao kao Filip, Perzejev sin → osnovana je rimska provincija Makedonija s Thessalonikom kao glavnim gradom
→ Prvih godina 2. st. pr. Kr. Rimljani su ratovali protiv Ligura i nekih galskih plemena u Cispadanskoj Galiji. Do 178. g. pr. Kr. proširena je rimska vlast preko podruĉja Eneta nad Istrima . Oko 156. g. pr. Kr. Rimljani su n a Figula,
traţenje Isejaca i Daorsa, vod vodstvom konzula
izvršili pohod na Delmate. Bez uspjeha su opsjedali grad Delminij . 155. g. pr. Kr.
konzul Scipion Naziki uspio je zauzeti grad. Stanovništvo je porobljeno, a grad srušen
→ Od 197. g. pr. Kr. Rimljani su u Hispaniji imali dvije provincije. Osnovali su gradovekolonije Gracchuris , Italica, Carteia, Corduba i dr. Starosjedioci su ih neprestano napadali, LUZITANCI sa zapada i KELTIBERI
iz unutrašnjosti. Od 158. do 138. g. pr. Kr. Rimljani su
s Luzitancima vodili teţak rat. VoĊa ustanka Virijat muĉki je ubijen. Dugo su ratovali i s Iberima (153.-151., 143.-133. )
koje je konaĉno porazio Scipion Emilijan srušivši Numanciju
133. g. pr. Kr.
71
TREĆI PUNSKI RAT (149.-146. g. pr. Kr.)
artaţani 151. g. pr. Kr. K artaţani
su zaratili s numidskim kraljem Masinissom oko graniĉnog
podruĉja. 149. g. pr. Kr. senat im je navijestio rat i poslao brodovlje u Afriku. Utika i još neki feniĉki gradovi u Africi odmah su se predali Rimljanima. Kartaţani su traţili mir, a Rimljani su od njih zahtijevali da zauvijek napuste Kartagu. Poĉela je trogodišnja opsada. Junak rata bio je Scipion Emilijan Afriĉki MlaĊi
Kartaga je razorena i spaljena, stanovništvo porobljeno, a zemlja “uzorana” i “prokleta”. Katonove rijeĉi u senatu su se ostvarile. Osnovana je provincija Afrika
OSVAJANJE BALKANSKE GRĈKE
146. g. pr. Kr. Rimljani su kod Leukopetre , nedaleko od Korinta, porazili vojsku Ahajskog saveza .
Korint je uništen, a stanovništvo porobljeno. PošteĊeni su gradovi koji
nisu sudjelovali u ratu
Posebnog namjesnika Grĉka je dobila tek 27. g. pr. Kr. kao provincija Ahaja
RIMSKA REPUBLIKA SREDINOM 2. ST. PR. KR.
Na osvojenom izvanitalskom podruĉju Rimljani su osnovali 6 provincija. U nekim pokorenim krajevima uvodili su PROTEKTORAT pod imenom savezništva
PROVINCIJE
u poĉetku naziv za odreĊeni vojniĉki ili administrativni mandat povjeren konzulu ili pretoru. Od punskih ratova to je naziv za izvanitalsku pokorenu zemlju kojoj je dat poseban ustav – LEX PROVINCIAE , kojom je zapovijedao rimski namjesnik, zapovjednik okupacijske vojske
Sicilija je bila prva provincija; Sardinija s Korzikom
druga. Treća i ĉetvrta jesu
Hispanija Citerior i Hispanija Uterior
Nakon završetka Trećeg punskog i Trećeg makedonskog rata osnovane su provincije Afrika i Makedonija
Provincijski teritorij je posjed rimskog naroda , a stanovnici su oni koji su se predali
u provincijama davao se pojedincima i grupama i nije bio pod Ager publicus upraviteljstvom provincije. Ostala zemlja ostavljena je domaćem stanovništvu, ali pod
uvjetom da plaća porez. U jednim se provincijama plaćao TRIBUTUM, u drugim DECUM, a u trećim STIPENDIUM (provincijski porez)
72
Nekim provincijskim gradovima Rimljani su dali status CIVITAS FOEDERATA s
pravima koja su imali savezniĉki gradovi u Italiji
Neki su dobili status CIVI TAS LI BERA autonomiju BERA – autonomiju
Najviše su postigli oni gradovi koji su proglašeni kao
civitas libera et immunis –
osloboĊenje od davanja
Središta provincija Rimljani su nazivali civitates , castella , oppida
Mnogi gradovi nastali su od trgovišta – canabae – – uz uz rimske logore
Rimska drţava imala je
dominium nad
svim agrarnim podruĉjima, a korisnicima se
priznavao possesio
U poĉetku je provincijom upravljao pretor na godinu dana, a jedan od najznaĉajnijih funkcionera uz njega je bio kvestor nadleţan za poreze. Civitates federate bili federate bili su izvan jurisdikcije rimskog namjesnika
IZVANITALSKI SAVEZNICI
Pobijedivši Teutu 228. g. pr. Kr. Rimljani su Issi, Korkiri, Apoloniji , Epidamnu i drugim ilirskim plemenima dali povlastice. Nakon pobjede nad ilirskim kraljem Gencijem, senat je dao slobodu nekim n ekim Ilirima i povukao svoje posade iz ilirskih gradova
Savezništvo je sklopljeno i s Etolcima, s Kartaţanima nakon Drugog punskog rata, s NumiĊanima, s
grĉkim gradovima, s helenistiĉkimdrţavama i dr. Moćnim dinastima
Rimljani su davali naslov sociu s et amicus ami cus popul i Roman i GOSPODARSTVO
Ager je hranio Rimljane. Ager bilo bilo je drţavno zemljište Ager publicus
ADSIGNACIJA
Ager Ager privatus agri cultura s vilom naziva se FUNDUS . Opisao ga je Katon u djelu De agri .
→ pretvaranje i davanje drţavne zemlje u privatno vlasništvo
Ima 250 jugera , villu s vrtom, vinograd, maslinik, njivu za ţito, pašnjak i šumarak. Rade robovi – famili a ru stica , pod upraviteljem – villicus
Bogati rimski i savezniĉki prvaci u Italiji su stvarali LATIFUNDIJE
NOVAC
do 5. st. pr. Kr. Rimljani su trgovali razmjenom, a prvi robni ekvivalent bila im je stoka
– bakar teţine od jedne libre. Na ( pecus), pecus), kasnije bakar. Prvi rimski novac bio je AS – bakar jednoj je strain glava Ianusa, a na drugoj laĊa
73
269. g. pr. Kr.
Rimljani su poĉeli kovati srebrni novac – DENARIUS , vrijedan deset asa.
Kovao se i quinarius vrijedan pet asa te sestertius vrijedan dva i pol asa. Sva tri srebrnjaka imaju na jednoj strani glavu boţice Rome s kacigom, a na drugoj Dioskure na konju
Bakreni novac ostao je u lokalnoj trgovini, a srebrni se koristio u inoz emstvu. Rimljani su
zlato od davnine tezaurirali u drţavnoj blagajni. Zlatnici su se kovali u doba carstva
DRUŠTVENE PRILIKE
Licinijevim zakonom iz 367. g. pr. Kr. plebejci su mogli postati konzuli. Krajem 4. st. pr. Kr. Ovinijevim zakonom
senat se popunjavao bivšim magistratima bez obzira jesu li
plebejci ili patriciji. Tako je stvorena patricijsko-plebejska patricijsko-plebejska aristokracija – NOBILITAS NOBILITAS
Nobilitet je bio nasljedan, ali je i neki “homo novus” mogao postati nobiles
Zakonom je utvrĊeno da se ne smije vršiti više od jedne magistrature istovremeno, osim diktatora , cenzora i magister equitum
Ozakonjena je i postupnost u napredovanju – pretura pretura nakon kvesture, konzulat nakon preture, cenzura nakon konzulata. ko nzulata. Kvestor je morao imati najmanje 29 godina, pretor 40, a konzul 43
Većina rimskih graĊana pripadal je PLEBSU, a novi graĊani iz osvojenih podruĉja svrstani su u seoske tribuse – TRIBUS RUSTICAE . Najbogatiji graĊani bili su EQUITES – vitezovi vitezovi
Tributske komicije birale su niţe magistrate – kvestore, kvestore, kurulske edile i vojniĉke tribune
Centurijatske komicije birale su konzule, cenzore i pretore
Afirmirale su se dvije politiĉke stranke – OPTIMATI (predstavnici nobiliteta i velikih posjednika) i POPULARI
ROBOVLASNIŠTVO (servi = robovi)
Rob je zarobljenik kome je pošteĊen ţivot. Za Varona rob je ţivotinja i alat. SugraĊani su
prodavani u roblje zbog dugova, a u većini su to bili ratni zarobljenici
Robovi sa Sardinije bili su vrlo jeftini. S osvajanjem radilo je i trţište robova
F A M I L I A U RB RB A NA NA bio je kolektiv
robova u gradskoj kući rimskog bogataša, a
FAM I LI A RUS RUSTICA kolektiv robova na selu. Robovi su znali biti i visokoobrazovani
OsloboĊenici su se nazivali LIBERTI
Drţavni robovi nazivali su se SERVI
– najviše – najviše u rudnicima i kao veslaĉi PUBLI CI 74
U 1. st. pr. Kr. zakonom je zabranjeno da robovi budu liktori
ERGASTULUM je kolektivan stan, odnosno zatvor robova radnika
PRVI USTANAK ROBOVA NA SICILIJI (135.-132. g. pr. Kr.)
O ustanku robova na Siciliji pisao je Posidonije iz Apameje
Rat je zapoĉeo rob Eun koji je uspio formirati pravu vojsku (porijeklom je bio iz Sirije). Udruţio se s robom Kleonom i zajedno su imali 70 000 robova. 132. g. pr. Kr. savladao ih je konzul Publije Rupilije. Kraj rata opisao je Diodor
DRUGI USTANAK ROBOVA NA SICILIJI (104.-101. g. pr. Kr.)
Ustanak
sirakuških robova potaknuo je i druge robove na ustanak. Sirakuški su brzo
svladani, a druga grupa je postigla velik uspjeh kod grada Ene; zauzeli su ga i za kralja postavili Salvija iz Sirije koji se prozvao Tryphon . Sa svojom vojskom opsjedao je grad Morgantinu
Treća je grupa operirala na zapadu Sicilije, a kralj im je bio Athenaios iz Kilikije . Kraljevi su se udruţili, a prednost je imao Tryphon koji je stolovao u gradu Triokale . Nakon Tryphonove smrti, konzul Manije Akvilije ugušio je ustanak i u bitci pogubio Athenaiosa
REFORME BRAĆE GRAKHO
Davanje zemlje iz fonda ager publicus bilo je središnje politiĉko pitanje. Prvi Lex agraria donesen je u 5. st. pr. Kr. Narodni tribuni Licinije i Sekstije 367. g. pr. Kr. donijeli su
zakon da nitko ne smije posjedovati više od 500 jugera iz fonda ager publicus. MeĊutim, to je vjerojatno netoĉno. Braća Grakho su ili prvi donijeli takav prijedlog ili su se prvi zaloţili da se stvarno provede
Tiberije Sempronije Grakho , Gajev i Tiberijev otac, bio je konzul, cenzor i
vojskovoĊa u Hispaniji. Majka Kornelija bila je kći Scipiona Afriĉkog Starijeg. Otac je bio plebejac, a majka patricijskog gensa Cornelii. Tiberijevu i Gajevu biografiju napisao je Plutarh
Gaj i Tiberije Grakho bili su helenistiĉki obrazovani. Tiberije Grakho izabran je za narodnog tribuna i odmah se zauzeo za bezemljaše i siromašne Italike. Govorio je protiv velikog broja robova koji su neupotrebljivi u ratu i nevjerni gospodarima. 134. g. pr. Kr. s Markom Oktavijem Cecinom izabran je za narodnog tribuna. Tiberije je odmah na
dnevni red tributske skupštine stavio zakon “da nitko ne smije imati više od 500 jugera 75
zemlje”. Njegov je zakon propisivao da rimski graĊanin moţe uţivati iz fonda ager publicus do 500 jugera zemlje , i za dva sina po 250 jugera ; da se onima koji posjeduju
višak oduzme taj dio uz nadoknadu troškova za izvršene investicije; da se oduzeti
višak podjednako podijeli bezemljašima Italicima (ne kao vlasništvo, već nasljedna i neotuĊiva koncesija ), uz malu godišnju odštetu drţavi; da komisija od tri ĉlana , koju svake godine bira
tributska skupština, provodi te uredbe. Prvi ĉlanovi bili su braća
Grakho i Apije Klaudije
OdreĊeno je da se bezemljašima koji ne dobiju zemlju isplati odšteta od imovine koju je ostavio pergamski kralj Atal
Tiberijev zakon usvojen je u tributskoj skupštini, ali su mu se opirali oštećeni veleposjednici. Glavni protivnici bili su senatori koji su na svoju stranu pridobili drugog narodnog tribuna – Marka Marka Oktavija Cecina. Cecin je uloţio “veto” na zakon, a tributska
skupština ga je smijenila, na Tiberijev prijedlog
133. g. pr. Kr.
Tiberije je, u suprotnosti s tadašnjom praksom, ponovo bio kandidat za
narodnog tribuna. Na dan izbora, na Kapitoliju, njega i njegove pristaše napala je grupa naoruţanih senatora sa Scipionom Nazikom na ĉelu. Tijela su im baĉena u Tiber
Nakon Tiberijeva ubojstva, Sempronijev se agrarni zakon i dalje provodio, ali uz otpor veleposjednika
Bezemljaši iz italiĉkih savezniĉkih krajeva traţili su rimsko graĊansko pravo kako bi dobili zemlju
Savezniĉke veleposjednike štitio je Scipion Emilijan Afriĉki kojeg su ubili sempronijevci
MlaĊi Tiberijev brat, Gaj Grakho, izabran je za narodnog tribuna 123. i 122. g. pr. Kr. Predloţio je mnoge zakone koji su i izglasani: ZAKON O AGRARU (obnovljeni Tiberijev zakon),
ZAKON O ŢITU (niţa cijena ţita za stanovnike Rima) i ZAKON O
OSNIVANJU NASEOBINA
(6000 kolonista dobilo je zemlju u porušenoj Kartagi. Na
tom “prokletom tlu” osnovan je grad Iunonia . Gaj je rukovodio osnivanjem te naseobine). Tribun Rubrije dao je prijedlog tog zakona. ZAKON O SUDSTVU –
vitezovi su postali nadleţni da sude o zloupotrebama funkcionera u provincijama. ZAKON O PROVINCIJI AZIJI
– reguliran je porez koji je predan u nadleţnost
vitezova 76
ostali zakoni: o trajanju vojniĉke sluţbe, o gradnji, o popravljanju putova i dr.
Gaj je predloţio i davanje graĊanskog prava svim Latinima. MeĊutim, to nije bilo u interesu rimskoga gradskog plebsa koji nije htio dijeliti zemlju – prijedlog prijedlog je propao
Gaj je sistematski oduzimao senatu vodeću rijeĉ i predavao je tributskoj skupštini. Politiĉke borbe završile su oruţanim sukobom. Senat je ovlastio konzula Opimija da intervenira s vojskom → ubijeno je oko 3000 Gajevih pristaša. Gaj je pobjegao preko Tibera i 121. g. pr. Kr. naredio robu da ga ubije (treći put nije prošao na izborima)
111. g. pr. Kr. Gajev zakon o agraru je ukinut, kao i zakon o sudstvu
RIMSKE VOJNIĈKE AKCIJE OD 133. DO 100. G. PR. KR. PROVINCIJA AZIJA
Pergamski kralj Atal (138.-133.) oporukom je ostavio svoje kraljevstvo Rimu. Atalov polubrat Aristonik podigao je ustanak koji je trajao od 132. do 129. g. pr. Kr. U
ustanku su sudjelovali većinom robovi koji su dobili slobodu kao HELIOPOLITI, graĊani Heliopolisa – drţave – drţave
sunca. U bitci kod STRATONIKEJE 129. g. pr. Kr. Rimljani su
ugušili ustanak, a Aristonik je ubijen. Osnovana je provincija Azija RATOVI U HISPANIJI I GALIJI
120. g. pr. Kr.
Rimljani su od podnoţja Alpa do Pireneja osnovali provinciju Galiju
Transalpinu s glavnim gradom Narbom. Sa starosjediocima u Hispaniji stalno se
ratovalo ILIRIK
U Prvom (229.-228. g. pr. Kr.) i Drugom ilirskom ratu ( 219. g. pr. Kr.) Rimljani su
dobili prve baze na istoĉnojadranskoj obali. 167. g. pr. Kr., pobijedivši Gencija, osvojili su nova podruĉja. 156. i 155. g. pr. Kr. ratovali su s Delmatima i srušili grad Delminij . 135. g. pr. Kr. udarili su s mora na Ardijeje i Plereje koji su stanovali oko ušća Narone
183. g. pr. Kr. osnovana je kolonija Akvileja za nadiranje prema Balkanu
Preko teritorija savezniĉkih Veneta Rimljani su osvajali Istru. spominju se tri rata s Istrima . Treću je završio padom istarskog grada Nesaktiuma 178. g. pr. Kr. Rimljani su
tada došli do rijeke Raše
Uz Jadran do Krke stanovali su LIBURNI u ĉijem su zaleĊu (Lika) ţivjeli JAPODI –
Iliri pomiješani s Keltima. Najsjevernije bili su NORICI (današnja Slovenija i Austrija) – ilirska i keltska plemena. Onamo su Rimljani upadali iz Cisalpinske Galije 77
118. g. pr. Kr. konzul Cecilij Metel
odluĉio je udariti na Delmate, iz “ţelje za
trijumfom”. Oni su ga prijateljski primili i prezimio je u Saloni GAJ MARIJE
plebejac,
julijevskog gensa. Istaknuo se u roĊen 155. g. pr. Kr. Ţena mu je bila julijevskog
numantijskoj bitci. 115. g. pr. Kr. bio je pretor u provinciji Hispaniji Ulterior , 107. g. pr. Kr. konzul, a 106. g. pr. Kr. zapovjednik vojske u jugurtinskom jugurtinskom ratu . Vratio se u
Rim sa zarobljenim Jugurtom
Marije je spasio Rim od germanskih plemena Cimbra i Teutona . 113. g. pr. Kr. kod Noreje Rimljane su porazili Cimbri. Uzastopne poraze rimska je vojska trpjela u Galiji . 105. g. pr. Kr. Cimbri su opet porazili Rimljane u bitci kod Arausiona u Transalpinskoj
Galiji. Jedna je neprijateljska grupa krenula prema Hispaniji, a druga prema Italiji. Marije je biran za konzula
ĉetiri puta, od 104. do 101. g. pr. Kr. 102. g. pr. Kr. porazio je
Teutone kod grada Aquae Sextiae u Narbonskoj Galiji, a 101. g. pr. Kr.Cimbre kod
grada Vercellae u dolini Pada. Marije je bio na vrhuncu slave, a s njime je slavio i konzul Lutacije Katul iz 102. g. pr. Kr.
100. g. pr. Kr. Marije je dobio šesti konzulat, ali uz opoziju optimata. Populari , narodne
mase i vojska bili su uz njega. Politiĉke borbe u Rimu završile su krvoprolićem. Gaj Marije, tribun Saturnin i pretor Glaucija predvodili su populare i provodili politiĉki
program braće Grakho
Populari su ubili Kaja Memija, patricijskog kandidata za konzula
Optimati su ubli Saturnina i Glauciju
Marije se nakon šestog konzulata povukao
MARIJEVA VOJNA REFORMA
→ U ratu s Jugurtom, Marije je primio u vojsku i
na drţavni trošak opremio sve graĊane koji su to htjeli, bez obzira na cenzus. Stvorena je KOHORTA
kao taktiĉka jedinica (do tada je to bio manipul). Legija je imala 6000
vojnika, a dijelila se na 10 kohorti . Kohorta se sastojala od tri manipula, a manipul od dvije centurije . Bezemljaši i siromašni odlazili su u vojsku zbog zemlje i plijena
Marijeva vojna reforma otvorila je put uvoĊenju carstva, a prije toga izbijanju graĊanskih ratova
78
SULINO DOBA
Nakon pogibije Saturnina i Glaucije te silaska Marija s vlasti, Rimljani su ratovali s
Traĉanima na Istoku i u Hispaniji
91. g. pr. Kr. narodni tribun Marko Livije Druz poĉeo
je donositi grakhovske zakone
što je uzrokovalo nove politiĉke borbe. Zalagao se da se svim Italicama dade rimsko
graĊansko pravo → potajno je ubijen, a Italici su se poĉeli spremati na ustanak SAVEZNIĈKI RAT (91.-88. g. pr. Kr.)
Savezniĉki vojnici u rimskoj vojsci imali su manje prava (šibanje, demobilizacija, podjela plijena i zemlje...)
Italici-socii teško su imali udjela u iskorištavanju provincijskih poslovnih mogućnosti;
tako je bilo i u Italiji. Jedini izlaz bilo je dobivanje rimskog graĊansko g prava. Neki su to postigli doseljavanje u rimske gradove-kolonije ili municipije. Senat je posebnom uredbom zabranio doseljavanje u Rim
Scipion Emilijan ,
osvajaĉ Kartage i Numancije, zauzimao se za rješenje savezniĉkih
pitanja. Gaj Grakho predlagao je potpuno graĊansko pravo za Latine, a za saveznike IUS LATI I
Rat je poĉeo 91. g. pr. Kr. u Picenumu. Ustanici su se formirali u dvije grupe: SABELSKU (sjevernu) i SAMNITSKU Corfinum.
(juţnu). Ustaniĉko središte bio je grad
Formirana je drţavna zajednica saveznika sa dva konzula i dvanaest pretora.
Kovali su svoj novac (italski bik gazi rimsku vuĉicu) i imali svoj senat od 500 ĉlanova
Rimljani su ih razjedinili davajući nekim grupama graĊansko pravo, najprije onima koji se nisu pobunili. Zatim su to obećali napraviti onima koji u roku od dva mjeseca poloţe
oruţje. Sa sjevernom grupom Rimljani su postigli mir. Samnićani i Italici u Lukaniji i Bruciju uporno su se borili do 82. g. pr. Kr.
81. g. pr. Kr. Italija je do Rubikona postal
drţava rimskih graĊana. U Italiji je nestala
podjela gradova na kolonije kolon ije i municipije. Municipium je otada naziv za svaki rimski grad u Italiji – grad – grad punopravnih rimskih graĊana PRVI RAT S MITRIDATOM
Od bitke kod Magnezije 189. g. pr. Kr. rimske su legije stacionirane u Maloj Aziji. 133. g. pr. Kr. Atal je ostavio svoje kraljevstvo rimskom narodu, a 129. g. pr. Kr.
ugušen je
Aristonikov ustanak . Pergamska kraljevina postala je provincija Azija 79
Susjedne zemlje Rimljani su prepustili kraljevima Bitinije i Kapadokije → socii populi pop uli Romani
Od 102. g. pr. Kr. u Kilikiji je rimska posada
Na sjeveroistoĉnoj obali Male Azije bilo je helenistiĉko kraljevstvo PONT P ONT gdje je vladala perzijska dinastija MITRIDATA
Kralj Mitridat VI. Eupator (120.-63.) 93. g. pr. Kr. zbacio je kraljeve Bitinije i Kapadokije i postavio svoje podanike. Rimski namjesnik u Kilikiji – Sula, 92. g. pr. Kr.
vraća prvotno stanje. Sula se vratio u Italiju, a Mitridat je opet svrgnuo kraljeve. Rimski legat Manije Akvilije ponovno ih vraća na prijestolje
89. g. pr. Kr. Rimljani i Bitinjani napali su Mitridata koji ih je porazio (88. g. pr. Kr.
Rimljani su bili zauzeti Savezniĉkim ratom)
Mitridat je osvojio rimsku provinciju Aziju i naredio pogubljenje 80 000 Rimljana i
Italika. Uveo je stari sistem satrapija i grĉkim gradovima dao samostalnost. Potom se prebacio u europsku Grĉku i zauzimao zauz imao gradove. Osobito sveĉano ušao je u Atenu 88. g. pr. Kr.
Luciju Korneliju Suli (138.-78.)
senat je povjerio zapovjedništvo. Već se istaknuo u ratu
s Jugurtom, Cimbrima (Marijev legat) i u Savezniĉkom ratu. 88. g. pr. Kr. postao je konzulom i glavnim predvodnikom optimata
Narodna skupština odbila je odluku senata jer su ţeljeli da Marije vodi vojsku. Sula je s vojskom ušao u Rim, Marije je pobjegao, a mnogi njegovi pristaše su pobijeni, meĊu njima i puĉki tribun Sulpicije . Sula je donio novi ustav i ukinuo sve odluke narodne skupštine na prijedlog Marija i Sulpicija. Centurijatske komicije dobile su prednost nad tributskim, a senat je dobio veće ovlasti i povećan mu je broj na 600. Donesene su i odluke o osnivanju novih kolonija – za za Suline veterane
Sula je krenuo na Mitridata, a vlast je ostavio novim konzulima – Gneju Oktaviju i Luciju Korneliju Cini (prvi optimat, drugi popular, marijevac). Cina je pozvao Marija iz
Afrike, ovaj se vratio i izvršio nasilje kao i Sula. Ubijen je konzul Oktavije i mnogi
Sulini pristaše. 86. g. pr. Kr. Cina i Marije izabrani su za konzule. Marije je iste godine umro, a zamijenio ga je Valerij Flak . Ukinuti su Sulini zakoni i Sula je smijenjen kao zapovjednik na Istoku. Zamijenio ga je Flak. Cina je bio konzul tri godine; ubijen je 84.
80
g. pr.Kr. Valerije Flak ubijen je u Makedoniji ,
a njegova vojska prešla je na Sulinu
stranu
87. i 86. g. pr. Kr.
Sula je pobijedio Mitridata u Grĉkoj, a Valerije ga je istjerao iz
Makedonije
85. g. pr. Kr. Sula je s Mitridatom sklopio mir u DARDANU. Mitridat je morao
napustiti rimsku provinciju Aziju, Bitiniju i Kapadokiju te platiti odštetu i predati 70 brodova SULINA DIKTATURA
Od 88. do 82. g. pr. Kr. trajao je
PRVI GRAĐANSKI RAT koji se vodio izmeĊu
Marijevih populara i Sulinih optimata
82. g. pr. Kr. konzuli populari Papirius Carbo i mladi Gaj Marije,
uz pomoć
Sertorijevih i samnitskih odreda, vodili su teške borbe sa Sulinom vojskom kojoj su se pridruţili Gnej Pompej i Licinije Kras . Odluĉne bitke vodile su se kod grada Preneste i pod zidinama Rima. Sula je potkupljivao konzulove vojske, Marije je izvršio samoubojstvo, a Carbo je ubijen na Siciliji
82. g. pr. Kr.
Sula je ušao u Rim; proglašen je diktatorom, zakonodavcem i
ustavotvorcem. 81. g. pr. Kr. proslavljen je njegov trijumf nad Mitridatom
Sula je objavio ploĉu s popisom marijevaca osuĊenih na smrt – Tabulam proscriptioni . proscriptioni s Svatko ih je mogao ubiti ili predati za nagradu. Njihova je imovina konfiscirana , a
robovi osloboĊeni. Pobijeni su svi samnitski vojnici i stanovnici Preneste
Oko 120 000 obogaćenih veterana i 10 000 osloboĊenih robova bilo je spremno boriti se
za Sulu. Podrţavali su ga oligarsi i aristokrati
Senat je dobio vrhovnu vlast, zakonodavnu i sudsku. Povećan je za 300 ĉlanova.
Senatori su mogli biti samo bivši konzuli i pretori , a cenzori više nisu bili nadleţni za popunjavanje i brisanje ĉlanova
Konzuli više nisu mogli dobiti vojni mandat, a kad bi im istekao konzulat postajali bi PROKONZULI u provincijama, i to s vojnim ovlastima
Povisio se broj pretora (8) i kvestora (20). Cenzura gubi vaţnost. Nova magistratura
moţe se dobiti nakon 2 godine, a stara nakon 10 godina
81
Tributske komicije izgubile su znaĉenje i Sula je ukinuo Hortenzijev zakon iz 286. g. pr. Kr. po kojemu zakonsku pravovaljanost ne treba potvrditi senat. Od Sule, zakoni
prvo dolaze pred Senat
10 000
osloboĊenih robova dobilo je rimsko graĊansko pravo i postali su uporište
optimata
Narodni tribuni
takoĊer su izgubili na vaţnosti i nisu smijeli dobiti novu magistraturu
nakon ove
Italicima je priznato graĊansko pravo koje su dobili u Savezniĉkom ratu. Populari su ih svrstali u 35 rimskih tribusa , a Sula je to legalizirao. 81. g. pr. Kr. Sula je dopustio da
se izaberu konzuli, a iduće godine i sam je izabran za konzula. Povukao se u privatnost i umro 79. g. pr. Kr. OD SULE DO CEZARA
Nakon Sule, za konzule ko nzule su izabrani Katul, Sulin pristaša, i protivnik Emilije Lepid koji
je s Katulom poveo graĊanski rat. Lepid je poraţen i pobjegao je na Sardiniju. Ostatke njegove vojske Perperna je odveo Sertoriju u Hispaniju
78. i 77. g. pr. Kr. Rimljani su u Iliriku morali ratovati protiv Delmata koji su zauzeli Salonu
SERTORIJE
Pretor u Hispaniji ,
istjerao je prijašnje pretore koji se kao Suline pristaše nisu dali
smijeniti. Pobijedio je Metela kojeg je Sula na njega poslao. U Hispaniji je osnovao svoj senat. Rimski senat poslao je u Hispaniju mladog Pompeja . Sertorije je na svoju stranu pridobio LUZITANCE i KELTIBERE. Nakon nekoliko godina, Sertorija Se rtorija su ubili njegovi
pristaše, Hispanci su se povukli, a 72. g. pr. Kr. Pompej je svladao Perpernu SPARTAK
73. g. pr. Kr. u Rimu je buknuo ustanak robova pod vodstvom
Traĉanina Spartaka,
roba gladijatora. 71. g. pr. Kr. Rimljani su taj ustanak jedva priveli kraju. O tome nam
piše Apijan. Spartak je pobjegao na Vezuv i ondje je skupljao vojsku. Plijen je dijelio na jednake dijelove. Na robove su poslani konzuli sa dvije legije. Spartakovi pomoćnici bili su Enomaj i Kriks. Kada je poraţena Kriksova vojska, Spartak je krenuo bjeţati prema Galiji. Na putu je pobijedio konzule koji su ga gonili. Zatim je sa
120 000 pješaka
krenuo na Rim. Konzuli su Spartaka opet napali u Picenumu , ali ih je on opet pobijedio. 82
Od pohoda na Rim je odustao. Gradovi ga nisu podrţavali, pa je zauzeo grad THURIJ. Ro bovi su nastavili s pljaĉkom sve dok Licinije Kras nije preuzeo zapovjedništvo is a 6 legija krenuo na Spartaka. Preuzeo je i dvije konzulske legije gdje je pogubio svakog desetog vojnika za kaznu. Kras je Spartaka potjerao do Sicilije .
U meĊuvremenu, za
vojskovoĊu je još postavljen i Pompej koji se vratio iz Hispanije. Kras je ţelio što prije
ugušiti ustanak kako ne bi dijelio slavu s Pompejem. Kad je Spartak ĉuo za Pompeja, ponudio je mir , ali Kras je odbio. Spartak je poginuo u bitci kod Lukanije 71. g. pr. Kr.,
a mnoštvo robova je kasnije pogubljeno. Od Kapue do Rima na kriţ je razapeto
6000 robova RIMSKE AKCIJE NA ISTOKU
Rimljani su intenzivno ratovali u Kilikiji i drugim krajevima Male Azije protiv gusara (84. g. pr. Kr.)
DRUGI RAT S MITRIDATOM
→ poĉeo je 83. g. pr. Kr. Izazvao ga je rimski
namjesnik Murena. 82. g. pr. Kr. sve je završilo mirom na osnovi uvjeta iz Dardana. Rimljani su se vratili borbi s gusarima
Prokonzul Servilije osvojio je Likiju i Pamfiliju . Antonije je operirao duţ kretske obale, a 71. g. pr. Kr. poĉinio je samoubojstvo zbog neuspjeha
TREĆI RAT S MITRIDATOM → 75. g. pr. Kr. Nikomed III. , kralj Bitinije , ostavio je svoju zemlju z emlju “rimskom narodu”. Mitridat je nakon njegove smrti zauzeo Bitiniju. Rat je trajao od 74. do 64. g. pr. Kr. Mitridatov saveznik Tigran, kralj Armenije, zauzeo je Siriju i Palestinu i prodrio u Kilikiju gdje se sukobio s Rimljanima. 70. g. pr. Kr.
prokunzul Lukul izbacio je Mitridata iz Bitinije. Pompej se proslavio u borbi s gusarima, 66. g. pr. Kr. izbacio je Mitridata iz Male Azije i prodro u Siriju gdje mu se
predao Tigran. Rimljani su osvojili cijelu Malu Aziju i Siriju; osnovane su nove provincije: Kilikija , Bitinija i Pont i Sirija . Osnivanjem provincije Sirije 64. g. pr. Kr. nestala je drţava Seleukida
POSLJEDNJI POKUŠAJI POPULARA
70. g. pr. Kr.Pompej i Kras bili su konzuli, a izdigli su ih populari. Ukinute su glavne
Suline zakonske odredbe, oslabio je senat , a
ojaĉala tributska skupština. Narodu se
opet dijelilo ţito
83
MARKO TULIJE CICERON (106.-43.)
→ vitez iz Arpinuma, helenistiĉki obrazovan,
odliĉan govornik i i pisac. 63. g. pr. Kr. postao je konzulom. Te godine omeo je zakon o podjeli drţavnog zemljišta koji je predloţio narodni tribun Servilije Rulo
GAJ JULIJE CEZAR (100.-44.)
→ patricijskog roda Julijevaca . 62. g. pr. Kr. bio je
pretor u Rimu, a kasnije propretor u Hispaniji .
Bio je odliĉan vojskovoĊa. Plutarh i
Suetonije napisali su njegovu biografiju
KATILININA UROTA
→ Lucije Sergije Katilina (108.-62.) bio je patricij, senator i
Sulin pristaša. 66. g. pr. Kr. nije uspio postati konzulom, pa je organizirao urotu da silom postane konzul. Otkriven je, ali nekaţnjen. Ciceron ga je pobijedio u novom natjecanju za konzulat, pa je organizirao novu urotu u kojoj je trebao biti ubijen Ciceron.
Protiv njega, Ciceron je imao ĉetiri govora u senatu. Katilina je namjeravao ukinuti dugove, podijeliti zemlju i italskim municipijima dati privilegije. Pobjegao je u Etruriju
kada je otkriven te ga je tamo doĉekala velika vojska. U bitci kod Pistorije 62. g. pr. Kr. coniu ratione Catil Catil in ae je poginuo. Salustije Krisp pridruţio se Ciceronu spisom De coniu
PRVI TRIJUMVIRAT
Cezar, Pompej i Kras 60. g. pr. Kr.
sklopili su politiĉku koaliciju. Cilj koalicije bio je
osigurati Cezaru konzulat za 59. g. pr. Kr., što je i ostvareno. Sva trojica bili su populari , marijevci i grakhovci . Marije je bio Cezarov ujak
Prkosili su senatu i optimatima, a laskali tributskoj skupštini
Cezarovi protivnici bili su drugi konzul Bibulus i senator Katon
Cezar je donio agrarni zakon na bazi Servilija Rula za Pompejeve veterane – senat se
protivio. Tributska skupština izglasala ga je za namjesnika Cisalpinske Galije i Ilirika na 5 godina. Nakon isteka konzulata, Cezar je poslove u Rimu povjerio narodnom tribune Klodiju
Cezar je u Galiji ratovao 8 godina. Produţenje prokonzulskog mandata dobio je 56. g. pr. Kr. kada su se trijumviri sastali u Lucci
u Etruriji. Odluĉeno je da 55. g. pr. Kr.
konzuli budu Pompej i Kras. Nakon konzulata dobili bi
petogodišnji prokonzulat:
Cezar u Galiji, Pompej u Hispaniji, a Kras u Siriji GALSKI RAT
Galija se dijeli u tri dijela: tamo gdje ţive Akvitanci , Kelti i Gali. 58. g. pr. Kr. Cezar je preuzeo Cisalpinsku i Transalpinsku Galiju i poĉeo osvajati preostale dijelove 84
Galskim plemenima vladali su VERGOBRETI na jednu godinu, a istaknuto mjesto imali su DRUIDI – svećenici – svećenici i suci
Povijest galskih ratova poĉinje s plemenom Helvećana koji su se iz današnje Švicarske ţeljeli preseliti na zapad. Cezar ih je prisilio da se vrate. Nakon toga, napao je Germane koji su upadali na galski teritorij i od osloboditelja postao je okupator
Zapadnu Galiju osvojio je Kras, trijumvirov sin. Cijela je Galija osvojena za tri godine
52. g. pr. Kr.
ugušen je ustanak pod vodstvom Vercingetoriksa . 50. g. pr. Kr. osnovana
je provincija Galija PRILIKE U RIMU 58.-50. G. PR. KR.
Kad je 58. g. pr. Kr. Cezar otišao u Galiju, zaoštrile su se politiĉke borbe populara i optimata. Najvatreniji bio je Klodije, bivši patricij. Na njegovo inzistiranje Ciceron je prognan jer je bez suĊenja dao pogubiti neke Katilinine pristaše
57. g. pr. Kr. Ciceron se vratio uz pomoć Pompeja i narodnog tribuna Milona
55. g. pr. Kr. za konzule su izabrani Pompej i Kras
54. g. pr. Kr. Kras je kao prokonzul u Siriji pripremio vojni pohod na Parte.
Iduće
godine, Parti su ga ubili
Pompej je upravljao Hispanijom preko legata, a boravio je u Rimu. Izbio je oruţani
sukob izmeĊu pristaša optimata Milona i pristaša populara Klodija . 52. g. pr. Kr. Klodije je ubijen. Pompej diktatorske ovlasti .
je prešao na stranu optimata i senat mu je predao
Senat je od Cezara zatraţio da raspusti vojsku i vrati se u Rim. On
je to odbio traţeći traţ eći konzulat. 49. g. pr. Kr. Cezar je s vojskom prešao Rubikon i krenuo na Rim
DRUGI GRAĐANSKI RAT I CEZAROVA DIKTATURA
Kad je Cezar ušao u Italiju, Pompej i konzuli prebacili su se na epirsku obalu u luku Dirahij
(Draĉ). Poĉeo je Drugi graĊanski rat koji je trajao 60 dana. Cezar je osvojio
cijelu Italiju bez borbe i ušao u Rim bez otpora. Optimati i Pompej bili su gospodari svih provincija osim Galije i imali su jaku mornaricu mornaricu
Cezarovi legati zauzeli su Sardiniju i Siciliju , a Cezar je poveo vojsku u Hispaniju . Numidski kralj Juba pomagao je Pompeja u Africi
50. g. pr. Kr. ilirski Delmati napali su rimske saveznike Liburne i oteli im grad Promon.
Rimska vojska poslana na Delmate je poraţena. 49. g. pr. Kr. Cezar je poslao legata 85
Antonija u sjeverni Ilirik da zaustavi eventualni prodor pompejevaca u Italiju. Kod Kurikte (Krka) Pompejevi legati Marko Oktavije i Skribonije Libon porazili su
Cezarovu vojsku. Delmati i grad Issa stali su na Pompejevu stranu i poĉeli opsjedati Cezarovu Salonu koja je obranjena. Cezarov legat Publije Vacinije kod Taurisa (Šipan) 47. g. pr. Kr. porazio je Pompejevo brodovlje. Pobjedu u Hispaniji odnio je Cezar
pobjedom kod grada Ilerde 49. g. pr. Kr.
Vrativši se u Rim, Cezar je proglašen diktatorom i izabran je za konzula zajedno sa Servilijem Isaurikom
48. g. pr. Kr. Cezar je prebacio vojsku iz Brundizija na epirsku obalu. Pompej se
povukao u Tesaliju → 48. g. pr. Kr. došlo je do odluĉne bitke kod FARSALA u kojoj je
Pompej poraţen. Pompej je pobjegao u Egiptu gdje je prije iskrcavanja ubijen po nalogu kralja Ptolomeja XII . Cezar je doplovio u Aleksandriju i pomogao Kleopatri da zbaci maloljetnog Ptolomeja XII. Ovdje su se vodile teške borbe
47. g. pr. Kr. Cezar je u Maloj Aziji svladao Mitridatovog sina Farnaka, a iste godine
vratio se u Rim. U odsutnosti je opet proglašen diktatorom
Krajem 47. g. pr. Kr. krenuo je na Afriku
kako bi se obraĉunao sa Scipionom i
Katonom MlaĊim koji su bili u savezu s numidskim kraljem Jubom. 46. g. pr. Kr. u
bitci kod Tapsa Cezar je odnio pobjedu, pripojio istoĉni dio Numidije (Af ri ca nova ), a ostatak dao svom savezniku Bokhi, mauretanskom kralju. Iste godine, vratio se u Rim i proslavio trijumf
Cezar se u Hispaniji obraĉunao sa Pompejevim sinovima Gnejem i Sekstom u bitci kod Munde 45. g. pr. Kr. → u Rimu je opet proslavio trijumf
46. g. pr. Kr.
proglašen je diktatorom na 10 godina. Povjerena mu je i cenzura na 3
godine . Zbog opreza je odbio kraljevsku krunu. Njegovi kipovi postavljani su u hramove
i doneseni su mnogi zakoni – L eges . Broj senatora povećan je na 900, a senat je ges Iu li ae
postao diktatorov organ. Povećan je broj magistrata (16 pretora, 40 kvestora i 6 edila). Prednost su dobile centurijatske komicije , a gradskim masama dijelilo se
ţito i
prireĊivale gradske zabave . Cezar je donio i zakon o agraru u duhu braće Grakho. Neosigurane graĊane graĊ ane htio je naseliti u kolonije. Prednost su s u imali veterani , a posebno se spominju podruĉja oko Kartage i Korinta
86
45. g. pr. Kr.
Cezar je izjednaĉio administraciju svih gradova u Iliriku – L ex
iu li a de
municipis
Mnogi su stanovnici provincija dobili rimsko ili latinsko graĊansko pravo, posebno u Transalpinskoj Galiji .
Drţavnom blagajnom raspolagao je diktator , a tribut u
provincijama skupljao se bez posredništva po sredništva PUBLIKANA. Cezar je bio i vrhovni sudac te . Reformirao je kalendar. U Rimu se gradio Forum I ulium s s divnom ponti ponti fex maximu maximu s . Podignut je i hram Vener Basil Basil ica I uli a Vener e Genetri Genetri x
44. g. pr. Kr.
Cezara su ubili urotnici na ĉelu s pompejevcem Gajom Kasijem
Longinom . Sudjelovao je i Cezarov miljenik Marko Junije Brut DRUGI TRIJUMVIRAT
Senat je donio odluku da se Cezarovo ubojstvo zaboravi
Urotnici su napustili Kapitolij uzevši za taoce Antonijevu i Lepidovu djecu. Diktatorska ĉast zauvijek je ukinuta, a Cezarovo tijelo spaljeno
Cezarov kolega u konzulatu, Marko Antonije, sazvao je senatore. Urotnici su amnestirani ,
a svi Cezarovi funckioneri zadrţali su svoje pozicije. Prije smrti, Cezar je
oporukom ostavio pola imovine Gaju Oktaviju , sestrinom nećaku, a svakome stanovniku Rima po 300 sestercija . Cezarovi vrtovi s druge strane Tibera dani su u
zajedniĉko narodno vlasništvo
Consul suf fectus fectus Narodne mase krenule su u potragu za ubojicama. Consul bio bio je Gaj Dolabela
Do Oktavijanova dolaska u Rim, Antonije je bio voĊa populara. Gaj Oktavije bio je u Epiru s vojskom koju je Cezar trebao povesti na Parte. Okupio je vojsku za osvetu.
Oktavije je postao Cezarov politiĉki nasljednik, na štetu Marka Antonija. Pomagali su ga i optimati , bojeći se Marka Antonija kao nasljednika. Ciceron je takoĊer govorio protiv p rotiv Marka Antonija
Krajem 44. g. pr. Kr. Antonije je sa vojskom udario na Decima Bruta u Cisalpinskoj Galiji. Senat je na Antonija poslao nekoliko legija s novim konzulima. Konzulskoj vojsci
prikljuĉio se i Oktavijan. Antonije je poraţen kod Mutine 43. g. pr. Kr. pa je prešao Lepidu, namjesniku Transalpinske Galije . Oktavijan je zauzeo Rim i imenovan je
konzulom
87
Krajem 43. g. pr. Kr. Oktavijan, Antonije i Lepid sklopili su u Bon oniji
“drugi
trijumvirat” → ušli su u Rim i uveli vojnu diktaturu. Od tributske skupštine dobili su konzulat na 5 godina
Lepid je dobio Narbonsku Galiju i Hispaniju , Antonije Cisalpinsku i ostalu Galiju , a Oktavijan Afriku i Siciliju . Cezarove ubojice imali su
istoĉne provincije. Objavljen je
popis ubojica; osuĊeni su na smrt i imovina im je konfiscirana. Na popisu je bilo 300 senatora i 2000 vitezova
Ciceronovaglava i desna ruka
izloţene su na govornici foruma nakon pogubljenja.
Gradski pretori i Cezarove ubojice Kasije i Brut pobjegli su na Istok
Brut je uz Makedoniju još dobio i Ilirik . Brut i Kasije zajedno su zagospodarili svim istoĉnim provincijama
Sekst Pompej, Gnejev sin, ometao je brodovljem opskrbu Italije i
prihvaćao je
proskribirane emigrante FILIPI I AKCIJ
, a Oktavijan je postao Divi Divi I ulis 42. g. pr. Kr. senat je proglasio Cezara bogom – Divi filius
Oktavijan i Antonije ostavili su Lepida u Italiji i prebacili vojsku od 20 legija u Dirahij . Egnacijskom cestom dospijeli su do Amfipolisa i Filipa . 42. g. pr. Kr. ovdje su trajale
borbe mjesec dana. Poraţeni, Brut i Kasije izvršili su samoubojstvo, a vojnici su se predali pobjednicima (zaleĊe makedonske egejske luke Neapolis)
Bitkom kod Filipa
osvećen je Cezar i osvojene su istoĉne provincije. Antonije je ostao
na Istoku , a Oktavijan se vratio u Italiju gdje je veteranima trebao podijeliti zemlju. Oktavijan je postao gospodarem zapadnih provincija , a Lepid je dobio Afriku
41. i 40. g. pr. Kr.
Oktavijan je ratovao sa zemljoposjednicima ĉija je zemlja
konfiscirana. Njima su se pridruţili i Antonijevi veterani s njegovim bratom Lucijem. Imali su uporište u gradu Peruziji , u Etruriji. Oktavijan ih je jedva pokorio. p okorio. 40. g. pr. Kr. Oktavijan i Antonije sastali su se u Brunduziju i postigli sporazum. Zapadne provincije pripale su Oktavijanu, Istok Antoniju, a Afrika Lepidu. Granica je ilirski ilirski grad Skodra
39. g. pr. Kr. trijumviri su se sporazumijeli sa Sekstom Pompejem u gradu Puteoli .
Priznali su mu vlast nad Sicilijom, Sardinijom i Peloponezom . Iduće godine izbile su
88
borbe, a Sekst je konaĉno poraţen 36. g. pr. Kr. Pobjegao je na Istok gdje je neuspješno pokušao paktirati s Antonijem
37. g. pr. Kr. trijumviri su produţili svoj pakt na još 5 godina
ILIRIK
Delmati su oslobodili mnoge svoje zemlje od Rimljana, pa i grad Salonu . 40. g. pr. Kr.
Oktavijan je poslao vojsku u Ilirik da vrati stanje iz Cezarova doba. Azinije Polion
uspješno je obavio misiju 39./38. g. pr. Kr.
Od 35. do 32. g. pr. Kr. vodio se ILIRSKI RAT. Oktavijan i njegov legat Mesala Korvin pokorili
su mnoga ilirska plemena. Veće bitke vodile su se s Japodima u Lici
(Metulum), s Panoncima (Siscia) i Delmatima. Iliri su i nakon toga prkosili ĉetrdesetak godina, posebno Delmati ANTONIJE NA ISTOKU
Antonije je ratovao s Partima koje je potisnuo iz Sirije, Fenikije i Palestine
41. g. pr. Kr. posjetila ga je egipatska kraljica Kleopatra u Tarsosu (Kilikija). 41./40. g. pr. Kr. boravio je u Egiptu kao kraljiĉin gost
37. g. pr. Kr.
oţenio se Kleopatrom i ustupio Egiptu Kretu, Cipar te neke posjede u
Fenikiji , Siriji i Kilikiji . 36. g. pr. Kr. poveo je vojsku do Iranske visoravni gdje je
doţivio neuspjeh
Antonije, nevjerni muţ Oktavijanove sestre Oktavije , morao je biti kaţnjen
36. g. pr. Kr. Lepid se odmetnuo od Oktavijana. Konzuli iz 32. g. pr. Kr. bili su
antonijevci, kao i 300 senatora koji su pobjegli na Istok
32. g. pr. Kr. Oktavijan je nagovorio senat da objavi rat Kleopatri, a time i indirektno
Antoniju
U bitci kod AKCIJA 31. g. pr. Kr. Antonije je imao 19 legija,
800 egipatskih laĊa i
mnogobrojne odrede azijskih dinasta. Sve je to dospijelo u Ambrakijski zaljev kod rta Akcija. Oktavijan je imao manju, ali homogeniju
vojsku. Kleopatra je iznenadno otišla,
a Antonije za njom napustivši vojsku. Vojska je dezertirala i prešla Oktavijanu koji se potom vratio u Italiju, a kasnije, 30. g. pr. Kr. osvojio Aleksandriju . Antonije i
Kleopatra poĉinili su samoubojstvo → Egipat, kraljevstvo Lagida, bio je posljednje helenistiĉko uporište. 29. g. pr. Kr. Oktavijan je proslavio trijumf
89
AUGUST
29. g. pr. Kr. Oktavijan je sastavio novi senat od
1000 ĉlanova, izbacivši antonijevce.
PRI NCEPS SENA SENA TUS Sebe je proglasio PRI
27. g. pr. Kr. Oktavijan se odrekao
svih drţavnih funkcija i stavio ih na raspolaganje
“senatu i rimskom narodu”. MeĊutim, na molbu senata, prihvatio je prokonzulat perifernih i izloţenih provincija (Hispanija, Transalpinska Galija, Kilikija, Sirija i Egipat). Ostale provincije bile su senatske . Kao prokonzul, vojni zapovjednik, Oktavijan je imao imperium . Imperatora su podrţavale njegove vojske u provincijama
– uzvišeni, – uzvišeni, 27. g. pr. Kr. od senata je dobio naziv AUGUSTUS
vjerski naslov. August je
uvijek isticao da su njegove ovlasti u duhu republikanske tradicije. Kao patricij, nije mogao dobiti sva prava narodnih tribuna. 23. g. pr. Kr. dobio je tr ibu ni cia potes – – potestas
mogućnost da predlaţe zakone i da vetom kontrolira senat i magistrate
August je bio nositelj mnogih magistratura, a 12. g. pr. Kr. postao je i pontifex i pontifex maximus
2. g. pr. Kr. senat i narod dali su mu naslov Otac domovine. domovine. Njegova autobiografija
poznata nam je iz natpisa iz Ankire. Vojsku je, piše Tacit, pridobio darivanjem , a narod hranom AUGUSTOVO CAREVANJE
Dokopavši se egipatskog blaga , August je demobilizirao 37 legija, 120 000 vojnika i svakoga nagradio. Osnovao je novu vojsku od 25 legija, 150 000 vojnika u izloţenim
provincijama. Mornaricu je drţao u tirenskoj luci Mizenumu i jadranskoj Ravenni . U Rimu je za osobnu i gradsku zaštitu drţao do tri pretorijanske kohorte , a u Italiji
šesnaest
Njegova blagajna nazivala se FISCUS
Ţelio je obnoviti moral starih Rimljana i staru ĉestitu obitelj. Zakonom je obvezao sve senatore i vitezove da se ţene. Preljubi su bili zakonom progonjeni . Pomagao je obitelji
s više djece, a prema robovima je bio nemilosrdan. Ograniĉavao je oslobaĊanje robova i potvrdio kolektivnu odgovornost svih robova za gospodarev ţivot. U senat je uvodio
samo bogate, a ĉlanovi su bili i iz italskih municipija. Uvaţavao je vitezove, a narodu je davao “kruha i igara” (pane ) pan em et cir cen cen ses
U provincijama na Istoku, August je dobio
boţanski kult. Ţe nio se tri puta; bez sinova.
Treća ţena, Livija, iz prijašnjeg braka s klaudijevcem imala je dva sina koje je August 90
prihvatio kao svoje – Tiberije i Druz. Iz drugog braka sa Skribonijom imao je kćer Juliju. Druz je poginuo u Germaniji . Od Augustovih suradnika Agripa – dobar
najzasluţniji je bio
vojskovoĊa. Uz ovoga je bio i Augustov zet Marcel. Spominje se i
Augustov prijatelj Mecena, aristokrat koji je pomagao pjesnike. Vergilije , Horacije i Ovidije bili su Augustovi dvorski ljudi
August je dovršio izgradnju foruma i bazilike Julija Cezara . Izgradio je i svoj forum s Marsovim hramom. Podignut je i Panteon
Vaţan je spomenik Ţrtvenik mira (Ara
na trošak Marka Agripe, kao i terme.
pacis ) na Marsovom polju . Augustovu
biografiju napisao je Suetonije . August je umro 14. g. po Kristu, a mjesec u kojem je umro prozvan je njegovim imenom IMPERIUM ROMANUM U AUGUSTOVO DOBA
August je osobno vodio dva rata: DELMATSKI i KANTABRIJSKI nakon pobjede nad Antonijem. Ostale je vodio preko svojih legata
Germane je potisnuo preko Labe, zaustavio je provale
Daĉana, osvojio je Akvitaniju ,
Panoniju i Dalmaciju s cijelim Ilirikom ILIRIK
Do Cezarova doba rimska se provincija u primorskim ilirskim krajevima nije mogla konsolidirati ni administrativno urediti. Pokorena plemena stalno su se bunila, a porez se prikupljao silom. Julije Cezar prvi je poznati prokonzul Ilirika . Poslove je predao legatima. Za vrijeme Cezarove diktature (45.-44. g. pr. Kr.) Publije Vacinije postao je prokonzulom provincije Ilirik
Sporazumom s Antonijem u Brunduziju 40. g. pr. Kr. Oktavijan je dobio vlast nad Ilirikom. Iste godine poslao je vojsku pod vodstvom Azinija Poliona u pohod na ilirska plemena. Slijedili su ratovi 36. i 33. g. pr. Kr.
27. g. pr. Kr.
Ilirik je uvršten u senatske provincije , a 11. g. pr. Kr. postao je carska
provincija . Tada je August poslao posinka Tiberija da pokori Panonce i druga
nepokorena ilirska plemena → 11.-8. g. pr. Kr. Granica je pomaknuta do Dunava. Tada se Ilirik podijelio na juţnu ili gornju ILLYRICUM SUPERIOR (kasnije Dalmatia ) i sjevernu ili donju ILLYRICUM INFERIOR (kasnije (kasnije Pannonia )
91
ALPSKI KRAJEVI
Ovdje su stanovali Raeti i Vindelici koje su Rimljani drţali Ilirima
Na podruĉju današnje Koruške i Štajerske stanovali su ilirski NORICI. Ovdje je 16. g. pr. Kr. osnovana provincija NORICUM
15. g. pr. Kr. Tiberije i Druz
završili su vojne pohode i osnovali provincije RAETIA i
VINDELITIA PANONSKO-DELMATSKI USTANAK
6. g. po Kristu
izbio je oruţani ustanak protiv rimskih osvajaĉa zbog prisilne
mobilizacije koju su Rimljani provodili za vojni pohod protiv germanskih Markomana
pod kraljem Marobodom
Jedni su odluĉili krenuti na Italiju, drugi na Makedoniju , a treći su odluĉili ostati i braniti se. Vrhovno zapovjedništvo imali su dva Batona i Pines. Ustaniĉka vojska okupirala je Makedoniju
August je ovaj rat povjerio Tiberiju, a trajao je tri godine. Od 6. do . 8. g. Rimljani su
svladali panonske ustanike meĊu kojima su se isticali Breuci (Srijem); pod vodstvom Batona i Pinesa . Tiberije se nagodio s markomanskim kraljem Marobodom i potom
skupio 100 000 vojnika te opkoljavanjem i
glaĊu iscrpljivao ustanike. 8. g. breuĉki
Baton izdao je Pinesa i nagodio se s Rimljanima
Na jugu je drugi Baton , voĊa Dezitijata (Bosna) od 6. g. vršio uspješne akcije udarajući na rimske primorske gradove od Salone do epirske Apolonije . Pogubio je breuĉkog imenjaka zbog izdaje. 9. g. ustanak je ugušen, Dezitijati su kapitulirali. Tiberije je pokorio cijeli Ilirik
ISTOĈNI BALKAN
Nakon bitke kod Akcija, Oktavijan je postavio Marka Licinija Krasa za namjesnika u Makedoniji . Kras se borio sa ilirskim,
traĉkim i drugim plemenima. Na podruĉju
današnje juţne Srbije i sjeverne Makedonije stanovali su ilirski DARDANCI, a u današnjoj Bugarskoj traĉki MEZI. Od zemlje Dardanaca i Mezijaca Rimljani su osnovali provinciju Meziju
Traĉki dinasti iz plemena Odriza, rimski saveznici, odbijali su napade sjevernijih traĉkih – Daĉana i Geta. Trebalo je odbijati i germanske Bastarne plemena – Daĉana
92
PROVINCIJA AHAJA
Klasiĉne grĉke oblasti August je oslobodio od namjesnika Makedonije i osnovao provinciju Ahaju . Atenu
i još neke gradove proglasio je slobodnim. Sjedište rimskog
namjesnika bio je Korint PROVINCIJE U HISPANIJI
26. i 25. g. pr. Kr.
August je osobno ratovao u Hispaniji, a rat su dovršili njegovi legati.
Borbe s plemenima bile su teške. Rat je nazvan Kantabrijskim po plemenu Kantabri koji su s Asturima i drugim plemenima do 19. g. pr. Kr. odolijevali Rimljanima; porazio ih je Agripa → pokoren je cijeli Pirenejski poluotok . Otada su u Hispaniji tri provincije: Hispania Tarraconensis , Lusitania (carske) i Baetica (senatska) GALIJA I GERMANIJA
Cezar spominje tri zasebne galske oblasti: akvitanska , belgijska i keltska → u
Augustovo doba bile su ureĊene kao posebne jedinice s posebnim rimskim namjesnicima. U gradu Lugdunumu (Lyon) sjedište je imao glavni namjesnik
15. g. pr. Kr. Tiberije je prodrio u Retiju i Vindeliciju iz Galije, a Druz iz Italije. Na
rijeci Rajni Rimljani su se sukobili s agresivnim germanskim plemenima
12. g. pr. Kr. Druz je upao u sjevernu Germaniju i
pod rimsku vlast stavio podruĉje do
rijeke Labe. Tu je izgubio ţivot. Akciju je dovršio Tiberije. Nakon 20 godina, Germani
su ih prisilili na povlaĉen je
9. g. u TEUTOBURŠKOJ ŠUMI Rimljani su doţivjeli katastrofalan poraz. Germani su pod vodstvom Arminija pobili tri rimske legije zajedno s legatom Kvintilijem Varom
(današnja Westfalija) PROVINCIJE U AZIJI
Do Augustova doba, u Maloj Aziji bile su osnovane provincije Azija (Efez), Pont i Bitinija , Galatija (od 25. g. pr. Kr. provincija) i Kilikija (Ciceron namjesnik od 52. do
50. g. pr. Kr.)
27. g. pr. Kr. Cipar postaje posebna provincija odvojena od Kilikije
Provinciju Siriju osnovao je Pompej 64. g. pr. Kr.
Sjeverni dio tog podruĉja bio je
rimski provincijski posjed s glavnim gradom Antiohijom , starom seleukidskom prijestolnicom
U palestinskoj Judeji vladao je rimski saveznik kralj Herod (37.-4. g. pr. Kr.) 93
Partski kralj Frahat IV. (37.-2. g. pr. Kr.) Augustu je vratio orlove i druge znakove
pobijeĊenih Krasovih legija iz 53. g. pr. Kr. August je vodio prijateljsku politiku s istoĉnim dinastima EGIPAT
Od 30. g. pr. Kr. rimska provincija, a od 27. g. pr. Kr. Egipat ima poseban provincijski
status. Ubrzo je prepuštena Augustu koji se smatrao nasljednikom faraona i helenistiĉkih dinasta. Ovdje ga je zastupao PREFEKT i dva visoka funkcionera (pravni i ekonomsko-financijski). Bili su viteškog staleţa. Senatorima je bilo zabranjeno doći u
Egipat. Porezi i blaga iz te zemlje išli su u njegovu riznicu i time je nagraĊivao svoje veterane. Egipat je Rimu donosio trećinu ţita AFRIKA
Provincija Afrika s glavnim gradom Utikom osnovana je 146. g. pr. Kr.
rušenjem
kartaške drţave. Ostali dio Rimljani su dali numidskom kralju Masinisi, ĉija je drţava Numidija bila na zapadu
46. g. pr. Kr.
Cezar je uništio numidsku kraljevinu, istoĉnio dio pripojio Africi, a
zapadni dao kralju Mauretanije
RIMSKA KNJIŢEVNOST DO KRAJA REPUBLIKE
Na latinski jezik (indoeuropski jezik) utjecalisu i Etrušĉani i Grci. Prevladao je u zapadnim provincijama
U 7. st. pr. Kr. javljaju se prvi spomenici na latinskom jeziku. Rimljani su izradili svoju
abecedu kao i Etrušĉani, na osnovi halkidskog tipa grĉkog alfabeta
Najstariji saĉuvani spomenik latinskog pisma i jezika je natpis na PRENESTINSKOJ ZLATNOJ FIBULI iz 7. st. pr. Kr.
→ govori o izraĊivaĉu i vlasniku predmeta
Iz 6. st. pr. Kr. potjeĉe natpis grada Rima na rimskom forumu – LAPIS NIGER , uklesan
na kamenom stupu. Saĉuvani su i arhajski rimski vjerski tekstovi CARMINA
ZAKONI 12 PLOĈA → sredina 5. st. pr. Kr.
U republikanskim drţavnim arhivima – Tabularium , ĉuvali su se prastari sluţbeni dokumenti
FA STI CONS CONSUL UL ARES i ANNALES MAXI MI su dokumenti kojima su raspolagali
Rimljani kasnorepublikanskog doba
94
dragocjen su spomenik iz Augustova doba koji je potekao iz FASTI FASTI CAPITOLI NI starijih republikanskih dokumenata
KNJIŢEVNOST 3. I 2. ST. PR. KR.
Pjesnik Nevije i Katon Stariji protivili su se grĉkom utjecaju na rimsku knjiţevnost
Prvi poznati rimski knjiţevnik je Apije Klaudije (4./3. st. pr. Kr.) → zbirka sentencija u saturninskim stihovima, jedan traktat i jedan pisani govor
Prema tradiciji, rimska knjiţevnost poĉinje pojavom latinskog prijevoda Odiseje LIVIJA ANDRONIKA, Grka iz Tarenta iz 3. st. pr. Kr.
; nešto Bell um Punicum Gnej Nevije autor je prvog poznatog latinskog epa Bell
mlaĊi je
Kvint Enije i njegov povijesni ep Annales (povijest Rima od Eneje) DRAMA
po uzoru na novu atiĉku komediju stvorena je rimska F abula abula
. Pallium je je naziv pall pall iate
za grĉki himation koji su oblaĉili glumci. PALIJATA je latinska komedija karaktera u 5 ĉinova. Sve osim jezika grĉkog je podrijetla
PLAUT
→ roĊen oko 250. g. pr. Kr., sastavio je mnogo palijata, a najznaĉajnije mu je
djelo Alularia , o škrtcu
TERENCIJE
→ roĊen oko 190. g. pr. Kr. u Kartagi, komediograf . Napisao je dva epa:
(Cezarov rat sa Sekvancima) i Argonautica (Cezarov te neke ljubavne elegije te Bell um Se Sequani cum
Komedija tipa togata nije imala osobite vrijednosti, a uzor rimskim komediografima najvjerojatnije je bio Menandar . Rimske tragedije zvale su se PRETEKSTA, uzor su
bile grĉke tragedije
Satira → pjesnik Lucilije
Proza
→ o ratarstvu, historiografiji, retorici, medicini, pravu... MARKO PORCIJE
KATON
(3./2. st. pr. Kr.) protivio se grĉkom utjecaju i bio je veliki neprijatelj Kartage.
Njegovo glavno djelo je Origines , a o ratarstvu je napisao De agri – najstariji najstariji agri cultur a –
saĉuvani latinski prozni tekst
ZLATNO DOBA RIMSKE KNJIŢEVNOSTI
1. st. pr. Kr. vrhunac je rimske knjiţevnosti
Predstavnici: Ciceron, Varon, Julije Cezar, Kornelije Nepot, Salustije Krisp, Tit Livije, Lukrecije, Katul, Vergilije, Horacije, Ovidije, Tibul, Propercije, Vitruvije, Seneka...
CICERON → govori protiv Katiline , pisao je i filozofske rasprave o grĉkoj
filozofiji 95
PUBLIJE TERENCIJE VARON (116.-27.)
→ De
lingua latina i Reru Reru m ru sticarum
libri libri II I
→ Ciceron spominje
POEZIJA
Neoteroi – pjesnike
koji se povode za “grĉkim
nastranostima”. Velik je utjecaj helenistiĉke poezije: Kalimah, Teokrit, Apolonije Rodski, Arhija... Predstavnik tog smjera je Gaj Valerije Katul (84.-54.) – pjesme:
“Svadba Peleja i Tetide” i “Bereniĉina kosa”
Mimijamb
→ poetska forma koju su rimski pjesnici uzeli od aleksandrijskih. Kratak i
zanimljiv monolog ili dijalog. Predstavnici: Laberije i Publilije Sir
VERGILIJE Georgika
→ djela:
(pastirske (pastirske Bukolika
(didaktiĉki ep o ratarstvu) i
pjesme u heksametru, helenistiĉkog tipa),
Eneida (12 pjevanja, legenda o Trojancu Eneji, (12
imitacija Ilijade i Odiseje, piše u homerskom stilu)
HORACIJE → djela: Odae ili ili Carmina (zbirka lirskih pjesama), Epodon (zbirka Epodon li bri (satiriĉne
lirske pjesme u distihu), Satirae ili ili Sermones (duhovite pjesme u heksametru) i Epistulae (duhovite
(pjesniĉka pisma u heksametru)
OVIDIJE
→ ljubavne, mitološke i “pontske” pjesme. Napisao je
(zbirka M etamorf oze oze
mitova i legendi, uglavnom grĉkih); djelo Fasti (pjesniĉki komentar rimskog kalendara). Oko 9. g. August ga je protjerao iz Rima; otišao je u Tome na Pont. Tamo je napisao elegijske zbirke Tristia , L ibri ex Ponto i dr.
Kornelije Gal, Tibul i Propercije pisali su ljubavne elegije
VITRUVIJE nam je ostavio traktat De archi tectur tectur a
SENEKA je bio retor, ostavio je raspravu Controversiae
ARHITEKTURA
Najstariji arheološki spomenici Rima su grobovi iz 8. st. pr. Kr. otkriveni pod forumom i tragovi koliba na Palatinu . U grobovima je pronaĊena i keramika
U 6. st. pr. Kr. Rim je bio oppidum , zidinama utvrĊen grad. Servije Tulije bio je
graditelj prvih većih zidina. Na jednom vrhu Kapitolija bila je u doba kraljeva ARX – akropola
Prve godine republike posvećen je hram Jupiterov, Junonin i Minervin (etrušĉanska trijada) → grĉko-etrušĉanski arhajski hram
Na Aventinu je podignut Dijanin hram, takoĊer od Servija Tulija
96
Forum Romanum, gradski trg, nastao je podno Kapitolija na
isušenom moĉvarnom
podruĉju
Poĉetkom 4. st. pr. Kr. Gali su opustošili Rim → obnavljalo se brzo i bez plana
Apije Klaudije sagradio je vodovod (Aqua Appia ) i cestu (Via Appia )
Osvajanjem juţne Italije i Sicilije na Rimljane je poĉela utjecati helenistiĉka civilizacija , Rim se poĉeo poploĉavati i uljepšavati
Poĉetkom 2. st. pr. Kr. Rimljani grade TRIJEMOVE, LUKOVE, SVODOVE, MOSTOVE i poĉasne spomenike – npr. trijumfalni lukovi (Scipiona Afriĉkog na Kapitoliju 190. g. pr. Kr.)
August se ponosio time da je Rim pretvorio iz opeke u grad mramora
Na istoĉnoj padini Kapitolija Kapito lija nalazio se Tabularij , drţavni arhiv. U njegovoj blizini bio je Konkordijin hram gdje se sastajao senat. Niţe prema forumu bio je Saturnov hram,
drţavna blagajna. Ploĉa od crnog mramora, L apis ni ger , po vjerovaju je Romulov grob . ger Vaţno je spomenuti ostatke Kurije, zgrade senata. Pred kurijom se nalazio
, Comitium
zborište i mjesto za glasanje
Najstarija rimska bazilika je Basilica Porcia (2. st. pr. Kr.). Na forumu se nalaze Basilica Aemilia i Basilica Iulia. Govornica na forumu – ROSTRA, podignuta je u Augustovo
doba
Vestin hram, mjesto gdje su vestalke
Circus Maximus
ĉuvale vjeĉnu vatru, bio je okrugli peripter
u dolini izmeĊu Palatina i Aventina podignut je za utrke u doba
kraljeva
Pompejev teatar prvi je u Rimu od kamena. Cezarova Saepta Iulia je od mramora.
August je dovršio Cezarov forum i sagradio svoj. Dvor je podigao na Palatinu . Iz Augustova doba imamo Marcelov teatar , Panteon i Augustov mauzolej POMPEJI
79. g. eruptirao je vulkan VEZUV i pepelom pokrio tri kampanska grada: Pompeje, Herkulanij i Stabij
Pompeji su bili prekriveni sa 3-4 metra pepela i lapila. Herkulanij je teţe stradao zbog
tekuće lave. Pompeji su bili grad italskih Oska. 80. g. pr. Kr. Kornelije Sula ovdje je naselio svoje veterane. 63. g. grad je stradao u potresu, a ubrzo i od vulkana. Pompeji su bili opasani bedemom od 3200 metara, a njegovi najstariji dijelovi potjeĉu iz 6. st. pr. Kr. 97
Gradska su vrata u vezi s glavnim ulicama pod pravim kutem koje dijele grad na blokove
kuća – INSULE. Prilikom iskopavanja pronaĊen je Doriphoros , kopija Polikletova djela
Kod Herkulanske ceste nalaze se najznamenitije grobnice
Oko ATRIJA rasporeĊene su spavaonice (CUBICULA), blagovaonice (TRICLINIA),
jedna sveĉanija soba (TABLINUM) i krilne prostorije ( ALAE). Svjetlost u sobe dolazila je iz atrija. Trgovaĉke prostorije zvale su se TABERNAE. U kuću se ulazilo kroz VESTIBULUM i FAUCES. Stan jedne obitelji naziva se DOMUS.
Takvoj su kući
bogatiji ljudi iz helenistiĉkog i carskog doba dodali PERISTYLUM i druge raskošne prostorije
Tehnika OPUS QUADRATU M , konstrukcija zidova od pravilnih prizmatiĉnih tesanika,
klasiĉan je naĉin graĊenja kod Grka i Rimljana (6. st. pr. Kr.)
U 2. st. pr. Kr. gradilo se u tehnici OPUS CAEMENTICIUM . Lomljeno kamenje
) miješalo se s pijeskom i vapnom. Na kraju je prevladalo OPUS (caementa zidanje ili oblaganje ciglama. Od 1. st. pr. Kr. LATERICUM – zidanje
sve se više upotrebljava
cigla. Luk i i svod grade se od 4. st. pr. Kr. Grci to nemaju. 142. g. pr. Kr.
sagraĊeni su
lukovi EMILIJSKOG MOSTA. U carskoj arhitekturi luk i svod će dominirati, a kupola
će se razvijati
Obiĉni graĊani stanovali su kao
I N Q U I L I N I .
Bogatiji su iznajmljivali višekatnice
(INSULA ). Bogati su ţivjeli u domusu , a na selu su imali VIL LA URBANA URBANA (za sebe) i VIL LA RUSTICA RUSTICA (za radnike)
LIKOVNI SPOMENICI
U prvim stoljećima Rima umjetniĉka djelatnost bila je u rukama Etrušĉanana koje su utjecali Grci. Najstariji spomenici kiparstva u Rimu su glineni i drveni kipovi bogova i
ukrasni keramiĉki dijelovi s arhajskih hramova (6. st. pr. Kr.)
Prve su kipove Rimljanima izgradili Etrušĉani. Tarkvinije Prisko pozvao je iz Etrurije majstore da ukrase hram Jupitera Kapitolinskog . Svi stariji kipovi bogova u hramovima bili su toskanski . Saĉuvana je
bronĉana vuĉica etrušĉanskog stila iz 4. st. pr. Kr. –
KAPITOLINSKA VUĈICA. Blizanci pod njom su iz novog vijeka
CISTA FI CORINI CORINI →
prenestinska bronĉana posudica s grĉkim mitološkim sadrţajem iz
4. st. pr. Kr. (Argonauti)
bogatiji Rimljani ĉuvali su voštane maske svojih pokojnika u atriju 98
razvila se portretna bista , a osobito mjesto u rimskom kiparstvu ima reljef
GRĈKI UTJECAJ → od 3. st. pr. Kr. rimski vojskovoĊe u Rim donose mnoga oteta grĉka i helenistiĉka djela. Najprije se donosilo iz Etrurije (iz grada Volsinii 2000 kipova). 211. g. pr. Kr. mnogo toga oteto je iz Sirakuze .
Posebno originalno italsko stvaralaštvo bilo je
KAMPANSKO (naroĉito u Pompejima). U Laciju izvan Rima likovne spomenike ostavio nam je grad Praeneste (Palestrina ). Mnogo se rimskih spomenika iz 2. i 1. st. pr. Kr. saĉuvalo u Toskani . Na lokalitetu PRIMA PORTA u Rimu pronaĊen je Augustov kip i
ţrtvenik Ar a pacis pacis
TIBERIJE (14.-37.)
i od senata je dobio svu 14. g. Augustov posinak Tiberije postao je pri nceps senatu s
vlast koju je imao August. S ovlastima puĉkog tribuna mogao je sazivati senat i raspraviti o pitanju sistema drţavne vlasti. Stari senatori mrzili su Tiberija i principat. Tiberije je osnivaĉ nove dinastije – JULIJEVSKO-KLAUDIJEVSKE
Princepsom je postao u 55. godini. Na poĉetku svoje vladavine ugušio je u Panoniji i Germaniji pobune legija. Dao se tri puta izabrati za konzula
Govorio je da je dominus robovima, princeps Rimljanima i imperator vojnicima. Popularima je oduzimao prava, a već 14. g. narodnim komicijama oduzeo je pravo izbora magistrata i dao ga senatu
Livija , Tiberijeva majka, ţivjela je do 29. g. kao Augusta
Germanik , unuk Oktavije i Marka Antonija ratovao je u delmatsko-panonskom ustanku
(6.-9.) i osvetio je u Germaniji teutoburški poraz. Tiberije ga je poslao na Istok da ga ne bi ugrozio. Tamo je Germanik djelovao s bazom u Siriji. Osnovao je provinciju Kapadokiju , a 17. g. otrovan je u Antiohiji , vjerojatno po Tiberijevu nalogu
Rimsko Carstvo štitile su legije razmještene po provincijama, bune su se ugušivale, a porez je redovno stizao u carsku i senatsku blagajnu. Ubrzo je Tiberije postao samovoljan i okrutan. Represalije je provodio Sejan , prefekt pretorijanske garde. Tiberija je ubio 37. g. u Kampaniji
nećak i i nasljednik Kaligula
99
KALIGULA (37.-41.)
Kaligula je bio Germanikov sin (caligula = ĉizmica; kao djeĉak, pratio je oca po
bojištima)
U poĉetku je poštovao senat i magistrature te je uţivao ugled u narodu i vojsci. Vratio je stara prava tributskim komicijama i ĉetiri puta je izabran za konzula
Umjesto Augustova principata, pokušao je uvesti despociju helenistiĉkog tipa po uzoru na Egipat . Suetonije piše o njegovom nemoralnom ţivotu. Ubijen je od jednog pretorijanskog tribuna 41. g.
KLAUDIJE (41.-54.)
Senatori su pokušali vratiti stari republikanski reţim, ali vojska nije dopustila. Pretorijanci su prisilili p risilili Kaligulinog strica Klaudija da preuzme vlast. Klaudije je obećao
senatu da će djelovati u okviru principata. Popularnost je stekao dijeljenjem ţita i namirnica
graĊanima Rima. Za tu svrhu dao je preurediti luku Ostiju
Brigu gradskog prefekta, cura annonae , dao je svom ĉinovniku. Dovršio je rimski
vodovod koji je zapoĉeo Kaligula. Uredio je ceste i promet te carsku administraciju . Dijelio je rimsko graĊansko pravo provincijalcima i uveo je neke ugledne Gale u senat
42. namjesnik u Dalmaciji , Skribonije , urotio se protiv cara, ali vojska je
ugušila
ustanak. Skribonije je poĉinio samoubojstvo
42. u Mauretaniji su osnovane nove provincije: Mauretanija Cezareja i Mauretanija Tingis
43.
izvršen je vojni pohod na Britaniju ; na jugu otoka osnovana je provincija Britanija .
Vojno središte bio je grad Camulodunom . Klaudije je dobio naslov BRITANNICUS
43. provincijom
je proglašena Likija , a 44. Judeja je pripojena provinciji Siriji . 46.
sjeverna Trakija pripojena je provinciji Meziji, a juţna je proglašena provincijom
jena ĉvrsta granica g ranica i osnovani o snovani su Trakijom. Na Dunavu je uspostavl jena
gradovi Vindobona
(Beĉ), Carnuntum i Singidunum (Beograd)
Treća Klaudijeva ţena Mesalina ubijena je zbog urote. Posljednja ţena Agripina dovela je Klaudiju svog sina Nerona da ga posini. 54. Agripina je otrovala Klaudija
100
NERON (54.-68.)
Pretorijanci su Nerona nametnuli senatu. Prvih pet godina vladao je u augustovom duhu.
Uĉitelj mu je bio Seneka
59. Neron poĉinje vladati monarhistiĉki, a iste je godine pogubio svoju majku
62. Parti su na Istoku svladali rimsku vojsku, a
64. Rim je stradao u poţaru. 65. je
protiv Nerona organizirana urota koja je brzo otkrivena i kaţnjena. Seneka je poĉinio samoubojstvo, a urotnicima se sudilo po zakonu “O uvredi veliĉanstva”. Konfiscirana im je imovina. Suetonije o njemu piše negativno , kao i o svim ĉlanovima julijevskoklaudijevske dinastije
68. protiv njega su se pobunili zapovjednici legija u Galiji, Hispaniji i potom legat u
Africi. Neron je sprijeĉio tu opasnost. MeĊutim, u Rimu su se pobunili pretorijanci i prefekt Nimfidije, a senat ga je proglasio neprijateljem. Neron je pobjegao i poĉinio samoubojstvo
Prije smrti, za graĊane Rima sagradio je divne terme, a sebi velebnu palaĉu
DOMUS
AUREA
Protiv Parta Rimljani su intervenirali u Armeniji i na Crnom moru. 64. kraljevina Pont inkorporirana je u provinciju Galatiju
Za Neronove vladavine, Judejci su se 66. digli na ustanak u Palestini. Legat Flavije Vespazijan 67. je
poĉeo operacije u Judeji i opsadu Jeruzalema. Saznavši za Neronovu
smrt, legionari u Judeji, Siriji i Egiptu 69. su za cara proglasili Vespazijana GALBA, OTON, VITELIJE
Neronovom smrću zavšila je vlast julijevsko-klaudijevske dinastije Senat je za princepsa proglasio Sulpicija Galbu, zapovjednik vojske u Hispaniji. 69. Legionari u Germaniji za cara su proglasili svog zapovjednika Vitelija . Pretorijanci su u Rimu ubili Galbu i za cara proglasili Otona, Neronova dvoranina. Senat je priznao Otona. U bitci kod Cremone Vitelije je pobijedio Otona koji je 69. poĉinio
samoubojstvo → senat i legije na Zapadu priznali su Vitelija za cara
Prefekt Egipta, Tiberije Aleksandar i legije na Istoku proglasili su Flavija Vespazijana za cara
Legat dunavskih legija Antonije Primus potukao je kod Cremone 69. Vitelijevu vojsku,
ušao u Rim i Vitelije je ubijen. U prosincu 69. senat je prihvatio Vespazijana za 101
princepsa. Vespazijan je neko vrijeme boravio u Aleksandriji , a u Rimu ga je zamijenio legat iz Sirije Mucijan
U doba graĊanskog rata 69., izbila je pobuna kod germanskih Batava pod vodstvom Civilisa .
Pobuni su se pridruţila i galska plemena . Pobunjenici su inaĉe sluţili u
rimskim pomoćnim ĉetama. Mucijanov legat Petilije Cerijali sa 7 legija ugušio je pobunu. Civilisu i Batavima Vespazijan je oprostio jer su mu pomogli protiv Vitelija
JUDEJCI I KRŠĆANI
64. g. pr. Kr. Pompej je osvojio Siriju i proglasio ju provincijom. Tada je i Judeja
(Palestina) potpala pod rimsku vlast. Rimljani su podrţavali odane judejske dinaste i poštivali su njihove vjersko- politiĉke politiĉke ustanove. Osobito su se isticale dvije vjersko politiĉke grupe: FARIZEJI (konzervativci) i SADUCEJI (prorimski Hebreji). Pompej je Ţidovima nametnuo veliki danak, a podrţavao je vlast vrhovnog jeruzalemskog svećenika Hirkana . Dinastija Hasmoreja-Makkabeja borila se s dinastiĉkim protivnicima
Hirkanov vojvoda Antipatar pomogao je Juliju Cezaru u aleksandrijskom ratu i time
Judejcima donio imunitet od poreza, oslobaĊanje od vojne obveze i dr. Antipatrov sin bio je Herod. 40. g. pr. Kr. Parti su osvojili Palestinu i zarobili kralja Hirkana. Herod je pobjegao u Rim preko Aleksandrije. Od 37. g. pr. Kr. Herod je vladao kao judejski kralj
nakon što su se Parti povukli
6. g. August je ukinuo judejsko kraljevstvo i proglasio provinciju Judeju . 41. Kaligula
je postavio kralja Agripu II., ali je već 44. obnovljena provincija. Poĉele su bune u Palestini
JUDEJSKI RAT (66.-73.) →
Povod za ustanak bilo je despotsko drţanje rimskog
prokuratora Gesija Flora koji je oplijenio blagajnu jeruzalemskog hrama. 66. i 67. Vespazijan
je zaposjeo sva mjesta i zapoĉela je opsada Jeruzalema . 70. g.
Vespazijanov sin Tit osvojio je Jeruzalem
– podignut je Titov slavoluk u Rimu.
Helenizirani Judejac Josip prešao je na rimsku stranu i uzeo u zeo ime Flavije. Ostavio nam je mnoge podatke o ratu. Najzanimljiviji su podaci o ZELOTIMA, ţidovskim narodnim
borcima. Opisuje opsadu Jeruzalema i izvještava da su se Palestinci Pa lestinci borili do 73. g.
102
NOVI ZAVJET
→ U prvoj kršćanskoj općini Antiohiji spominju se prvi put po imenu
kršćani – christiani . Iz Palestine i Sirije kršćanstvo se proširilo na Egipat, Cipar, Malu Aziju, balkansku Grĉku (Korint), u Makedoniju i zatim u Italiju. Tacit je prvi rimski pisac koji spominje kršćane. Zapisao je da je zaĉetnika toga imena prokurator Poncije Pilat osudio na smrt.
Tacit kršćanstvo naziva zlom. Isusa Krista spominju i Josip
Flavije te Plinije MlaĊi. Neron je kršćane optuţio za paljenje Rima DINASTIJA FLAVIJA
VESPAZIJAN (69.-79.) je iz sabinskog gensa Flavii . 70. je preuzeo vlast u Rimu. Svoje
sinove, Tita i Domicijana , proglasio je cezarima . Tita je uzeo za suvladara i dao mu prokonzulat i tribunske ovlasti. Vespazijan je sanirao senat, reorganizirao vojsku ,
drţavne financije , obnovio
dao graĊansko pravo stanovnicima Hispanije , obnovio Rim
od poţara i podigao amfiteatar . Za njegove vladavine, Rimljani su uţivali Pax Romana. Umro je prirodnom smrću, a naslijedio ga je TIT (79.-81.) koji je dovršio amfiteatar i ubrzo umro
DOMICIJAN (81.-96.)
senata. Vladao je bio je
→ Naslijedio je brata voljom pretorijanaca , a uz protivljenje
apsolutistiĉki , nije poštivao senat i magistrature. Smatrao se bogom,
doţivotni cenzor i popunjavao je senat provincijalcima. Pogubio je mnoge
protivnike. Ubili su ga dvorski ljudi 96. MeĊutim, vodio je dobru gospodarsku politiku ,
izgraĊivao je Rim, cvjetala je knjiţevnost i umjetnost i odrţavale su se brojne priredbe . Uspješno se ratovalo u Britaniji i Germaniji. 83. je osobno vodio legije na germanske HATTE i pobijedio. 88. je njegov legat Maxim Norban svladao Antonina Saturnina ,
legata koji se u gornjoj Germaniji proglasio carem. Probleme su radili
Daĉani koji su
upadali preko Dunava na rimski teritori j. j. U Domicijanovo doba poĉinje se graditi LIMES uzduţ Rajne i Dunava radi obrane od Germana DINASTIJA ANTONINA (96.-192.)
Domicijanovom smrću ugasila se flavijevska dinastija . Senatori su naredili da se ukloni svaki spomen na njegovo ime. Nametnuli su za cara Nervu koji je vladao nepune dvije godine (96.-98. ). Zakleo se senatorima da će poštivati republikanske ustanove . Bio je
vrlo star i za suvladara je uzeo vojskovoĊu Trajana
103
TRAJAN (98.-117.)
→ zapovjednik rimskih legija na Rajni i već iskusan vojskovoĊa. U
Rim je došao tek 99. g. 101. upao je u Daciju, u zemlju kralja Decebala s kojim je Domicijan 87. zakljuĉio nepovoljan mir. Zauzeo je prijestolnicu Sarmizegetusu i 102. prisilio Decebala na kapitulaciju. U novom ratu (105.-106. ) osvojio je Daciju i proglasio ju provincijom . Decebal se ubio. Legat Sirije Kornelije Palma osvajao je kraljevinu arapskih NABATANACA. Osnovana je provincija Arabija i zauzet put prema Indijskom oceanu. Od 107. do 113. Trajan je boravio u Rimu. Senat ga je proglasio
“najboljim carem”. Trajan je unaprijeĊivao gospodarstvo i obvezao senatore da trećinu svojih sredstava ulaţu u italske poslove . Kreditirao je poljoprivrednike , a profit davao u karitativne
svrhe. Brinuo se za promet i arhitekturu. Njemu u ĉast podignut je slavoluk u
Beneventu. 113. krenuo je na Istok (za (za vrijeme Vespazijana bio je legat u Siriji) i 114. zaratio s Partima. Osvojio je Armeniju i proglasio ju provincijom. Zatim je provincijama proglasio Asiriju i Mezopotamiju . Došao je do središta Partije i tamo
postavio svog štićenika. Trajan je umro na povratku u Selinuntu u Kilikiji
HADRIJAN (117.-138.)
→ Trajanov nećak i i legat u Siriji . Vojska ga je izabrala za cara,
a potvrdio senat. Nije volio osvajaĉke ratove; Partima je vratio zemlje
istoĉno od
Eufrata , a Armencima je priznao samostalnost kao rimskim saveznicima. U Judeji je
ugušio ustanak (132.-135.) koji je digao Simon Barkokhba. Hadrijan je dao obnoviti Jeruzalem i preimenovao ga je u Aelia Capitolina. U centru je podigao hram Jupitera Kapitolinskog . Nastavio je graditi limes na Rajni i Dunavu , a u Britaniji je podigao
– starosjedilaĉke ĉete za jaki graniĉni zid. Na granicama Carstva koristio je NUMERE – starosjedilaĉke obranu. Pridonio je razvitku drţavne administracije. Vaţnije poslove provodio je preko svog savjetodavnog organa – cons . Pravnici, sa Salvijem Julijanom na consil il ium prin cipis
ĉelu, izradili su Hadrijanov
EDI CTUM PERPETUUM PERPETUUM – zakonske uredbe. Hadrijan je
mnogo putovao po Carstvu i bio je razborit vladar. U Ateni je dovršio OLYMPEION – Zeusov hram. Istoĉno od Rima, u Tiburu, Hadrijan je imao svoju villu. Njegova grobnica-mauzolej danas je Castel Sant Angelo . Umro je u Kampaniji, a njegova
vladavina obiljeţena je mirom. MeĊutim, drţao je do vojniĉke discipline
104
ANTONIN PIJE (138.-161.) →
posinjen od Hadrijana, potvrĊen za cara od vojske i
senata. Nositelj je “zlatne ere” Rimskog Carstva. Ugušio je nekoliko ustanaka: u Germaniji , Daciji, Ahaji, Judeji i Egiptu.
Drţavna blagajna bila je puna, dijelilo se
rimsko graĊansko pravo, puno se gradilo, a robovi su dobivali neke olakšice. Mnoge zarobljene barbare naselio je po Carstvu i uĉinio ih kolonima . Antonin je umro u svom lanuvijskom kraju 161.
MARKO AURELIJE I LUCIJE VER →
Antonin Pije posvojio je dvojicu koji su ga
naslijedili. Primat je imao car-filozof Marko Aurelije (161.-180.) . Poznavao je
grĉki i
ostavio nam je djelo Samome zbirka filozofskih misli. Od 162. do 166. Rimljani Samo me sebi sebi – zbirka su ratovali s Partima u Armeniji i Siriji. Taj rat donio je kugu koja je harala po Carstvu. Nakon statusa Nakon statusa quo s quo s Partima, preko Dunava su provalila razna germanska i sarmatska
plemena. Bile su ugroţene provincije Pannonia , Noricum, Raetia , Dacia i Dalmatia . Ratovi s Germanima i Sarmatima bili su dugi i s prekidima od 166. do 181. Car Lucije Ver (161.-169.),
zasluţan u ratu s Partima, vodio je i ratove na Dunavu. 171. barbari su
prodrli do Akvileje . Od 172. do 175. Marko Aurelije bio je na dunavskom ratištu gdje je jedva potisnuo barbare preko p reko granice. g ranice. Tada se sirijski legat Avidije Kasije (172. ugušio je ustanak Bukola u Egiptu ) proglasio carem; svladan je 176. Od 176. do 178. car je boravio u Rimu, a zatim opet na dunavskom
ratištu gdje je i umro 180. kod Vindobone
ili Sirmija
KOMOD (180.-192.)
→ sin suvladar i Markov nasljednik. Bio je sebiĉan i samovoljan.
Obranu je prepustio legatima , unutrašnje poslove prefektu pretorija , a sam je lagodno dv oru ţivio u Rimu. 192. ubili su ga urotnici na dvoru DINASTIJA SEVERA (193.-235.)
Nakon što je ubijen Komod, od senata je za cara proglašen pr oglašen Pertinaks koji je vladao samo tri mjeseca. 193. su ga ubili pretorijanci i za cara proglasili Didija Julijana . Od svojih
legija, za careve su još proglašeni Klodije Albin (Britanija), Pescenije Niger (Sirija) i Septimije Sever (Panonija)
SEPTIMIJE SEVER (193.-211.)
→ sa svojim dunavskim legijama ušao je u Rim i bez
borbe preuzeo vlast. 193. ubijen je Didije Julijan, a zatim je Sever svladao Pescenija Nigera na Istoku kod Kizika, Nikeje i Isa. 197. Klodije je svladan u Galiji. Sever je bio
sposoban ratnik i nagraĊivao je svoju vojsku. Oţenio je Sirijku Juliju Domnu. Na Istoku 105
je proveo razne reforme, a veliku paţnju posvetio je Africi, posebno svom rodnom mjestu Leptisu . Numidiju je proglasio carskom provincijom. Prema senatu i rimskoj
aristokraciji nije bio paţljiv; mnoge je pogubio. Njegov pravnik bio je Papinijan . Sever je umro u Eburakumu u Britaniji gdje je ratovao na granici
KARAKALA (211.-217.)
→ Septimija Severa naslijedila su dva sina: Basijan i Get.
Basijan je 212. dao ubiti Geta s kojim je dijelio vlast. Uzeo ime Antoninus iz poštovanja prema carevima Antonina. Zbog toga se dinastija Severa naziva i “drugom antoninskom”. Basijanov nadimak bio je Karakala . 212. ediktom CONSTITUTIO ANTONINIANA svim stanovnicima Carstva koji su bili slobodni dao je
rimsko graĊansko pravo.
Sagradio je Terme Caracall u u Rimu. 216. Karakala je krenuo u pohod na Parte, a 217. Caracall a ubili su ga urotnici
MAKRIN I ELAGABAL
→ vojnici su za cara proglasili Makrina koji je vjerojatno
dao ubiti Karakalu. Makrin je bio ubili. Car je postao Elagabal ,
neuspješan u ratu s Partima pa su ga legionari 218.
nećak Julije Domne. Bio je nesposoban i pretorijanci su ga
ubili 222.
ALEKSANDAR SEVER (222.-235.)
→ sin je Julije Mameje koja ga je dovela dov ela na vlast.
Dvorski struĉnjaci, pod vodstvom pravnika i prefekta pretorija Ulpijana, donijeli su vaţne administrativne reforme. Senat i rimska aristokracija dobili su na vaţnosti. Na Istoku, u Partiji, vlast su preuzeli perzijski prvaci koji su osnovali dinastiju Sasanida . 230. pod vodstvom kralja
z apadu; najugroţenije n ajugroţenije bile Ardašira poĉeli su prodirati prema zapadu;
su Sirija i Kapadokija . 232. Aleksandar Sever je uz velike gubitke uspio odbiti
napadaĉe. Germani su provalili u Carstvo preko Dunava i Rajne, a 234. car je s njima zakljuĉio nepovoljan mir. Vojska je ubila Aleksandra i izabrala vojskovoĊu Maksimina za cara BURNE GODINE 235.-268.
MAKSIMIN (235.-238.)
→ bio je Traĉanin, mrzio je senatore, progonio bogate i vršio
konfiskacije u korist vojnika. Uspješno je ratovao s Germanima, Sarmatima i
Daĉanima. U Rim nikada nije došao. Ubijen je na putu kod Akvileje 238.
Ostali carevi do 268.
→ za careve su proglašeni Gordijan I., njegov sin Gordijan II. ,
senator Balbinus i vojskovoĊa Pupienus . Sva ĉetvorica su iste godine, 238., izgubili
ţivot. Gordijan III. , unuk Gordijana I., odrţao se na vlasti šest godina (do 244.). Nakon 106
njega, carem je postao prefekt pretorija M. Julije Filip (244.-249.) zvani Arapin po
rodnom kraju. Zakljuĉio je mir s Perzijancima, a na putu u Rim potukao je neke barbare na Dunavu. Za suvladara je uzeo sina Filipa II. Obojicu su ubili vojnici. Legionari u Meziji za cara su 249. proglasili Decija (249.-251.) poznatog po velikom progonu
kršćana. Ratovao je s Gotima u donjoj Meziji i Trakiji. Decije i njegov sin suvladar Decije II. poginuli su u ratu s Gotima. Te se godine izdigao i pao car Hostilijan. Vojnici
na dunavskom ratištu za cara su proglasili Trebonijana Gala (251.-253.) koji je s Gotima sklopio nepovoljan mir i krenuo na Rim. Drugi su za cara 253. proglasili Emilijana
iz Mauretanije koji je srušio Trebonijana Gala. Emilijana je srušio Valerijan
(253.-260.) koji je sina Galijena uzeo za suvladara
VALERIJAN (253.-260.)
→ Zapad je prepustio Galijenu i pošao na Istok 253. u rat
protiv Perzijanaca. Germani su došli do Ravene , a Valerijana je zarobio perzijski kralj Sapor u Mezopotamiji. Alemani su poharali Galije
i ušli u Italiju . Izgubljena je Dacija
preko Dunava. Goti su opustošili Grĉku, Makedoniju, Pont i Aziju, a Sarmati i Kvadi Panoniju. Germani su prodrli u Hispaniju i zauzeli grad Tarakon . Parti su poĉeli osvajati Siriju. Galijen je u Trakiji svladao neke grupe koje su gusarile po Mauretanski starosjedioci pljaĉkali
Grĉkoj.
su po rimskoj Numidiji. Oko 30 zapovjednika
legija po provincijama proglasili su se carevima. Postum sa rajnskog ratišta proglasio je I mperiu mperiu m Galli Galli arum koji su priznale vojske u Britaniji i Hispaniji. Galijen i Postum
pokušavali su srušiti jedan drugoga. Postum je uspješno branio Galiju. Odeinat, sirijski vojvoda, prešao je iz perzijskih redova na stranu Rimljana i oslobodio rimsku Siriju do Eufrata. Car i senat dali su mu naslov Corrector . 267. poginuo je u borbi s Corrector Or ientis Gotima, a naslijedio ga je maloljetni sin umjesto kojega je vladala majka Zenobija . Galijen je bio nepovjerljiv prema senatorima i
tolerirao je kršćane. Sve provincije
tretirao je kao carske i proveo je reforme u vojsci. 268. urotnici su ga ubili. Iste godine ubijen je i Postum, a Imperium Galliarum odrţao se 10 godina. Naslijedili su ga Victorinus (268.-270.) i Tetricus (270.-273.)
107
CAREVI ILIRI
Podunavske legije
igrale su vaţnu ulogu u proglašavanju careva. Nakon što je ubijen
Galijen, odabrali su Klaudija II. Gotskog (268.-270.) koji se 269. proslavio pobjedom nad Gotima kod Naissusa (Niša). Od uzurpatora je oslobodio Narbonsku Galiju i Hispaniju . Umro je u Sirmiju od kuge. ku ge. Naslijedio ga je Ilir iz Podunavlja Aurelijan
AURELIJAN (270.-275.) → Jutunga 270.
bio je dobar vojskovoĊa i nakon poraza od alamanskih
zaredao je uspjehe u naredne ĉetiri godine. 270. Rimljani su u Rimu
podigli nove zidine. Aurelijan je odbio Vandale i Jazyge od Panonije, potukao Jutunge kod Pavije u Italiji 271., a Gote i Karpe u Podunavlju.
Srušio je caricu Zenobiju na
Istoku. 273. srušio je Galsko Carstvo svladavši Tetricusa . Aurelijan je SPASIO CARSTVO. Propagirao je kult sunca i prozvao se Domi nu s et . 275. ubili su ga et dues urotnici
Od Aurelijanove smrti do Diokelcijana zaredali su se ovi carevi: Tacit , Florijan , Prob, Kar, Karin i Numerijan . Tacit je umro u ratu protiv Gota u Maloj Aziji, a brata
ijske i egipatske legije. Prob se odrţao šest godina. Ratovao Florijana su ubili urotnici sir ijske je u Galiji i na Dunavu. Nekim barbarima dopustio je da se nasele u Carstvu. C arstvu. Ubijen je u Sirmiju 282. Kar je umro na putu u Mezopotamiju, a njegovi sinovi Karin i Numerijan, cezari i augusti, brzo su maknuti. Numerijana je ubio prefekt pretorija Aper, a ovoga Dioklecijan koji je svladao i Karina kod Viminacija
GOSPODARSTVO I DRUŠTVO
Agrarna Italija bila je zemlja srednjih i malih posjednika te malog broja latifundista .
Bezemljaši su ţeljeli emigrirati u provincije
Od gradova, najbolje su napredovali luĉki gradovi (Ostia, Puteoli, Akvileja )
Italsko i sicilsko vino izvozilo se u Galiju, Germaniju i Ilirik. Izvozilo se i
posuĊe;
bronĉano iz Kampanije i keramiĉko iz Etrurije
AKVILEJA, rimski grad-kolonija, zapadno od Soĉe, osnovana je 181. g. pr. Kr. i bila je
vaţna vojniĉka i prometna baza. Akvilejci su izvozili vino i ulje, a uvozili stoku, koţu i robove
U 2. st. iz Italije su se ljudi masovno selili u provincije. Car Trajan zabranio je
emigraciju, davao zemlju bezemljašima i prisilio senatore da ulaţu u gospodarstvo
108
Rimski podanik koji nije imao ni rimsko ni latinsko graĊansko pravo pripadao je kategoriji PEREGRINA . Peregrinus je stranac koji nije civis Romanu . Bolje su uvjete Romanu s PEREGRII NI SOCI OCI I od PEREG EREGR RINI DEDITITI I imali PEREGR
Rudnici
su pripadali caru i drţavi, a najmoćniji rimski politiĉki prvaci pretendirali su na
provinciju Siriju. Egipat je osobno pripadao caru.
Helenistiĉki istok bio je od velike
gospodarske vaţnosti za carstvo. Stari faraonski i perzijski porezni sistem Rimljani su primjenjivali na Zapadu
je slobodni italski ratar. COLONIA je grad rimskih seljaka-vojnika u doba je COLONUS
širenja rimskih granica. Moţe biti i agrarna naseobina osnovana za bezemljaše u plodnom kraju. Sula i trijumviri osnovali su mnogo kolonija za svoje veterane . Colonia
je i naslov mnogih provincijskih gradova višeg ranga. Kolonima su veleposjednici davali višak zemlje u zakup → conducere = uzimanje zemlje u zakup
Kolon je plaćao zemljoposjedniku zakupninu (stipendium , merces ) u novcu ili naturi. Koloni su ĉesto bili bivši zemljoposjednici koji su izgubili zemlju u politiĉkim borbama
Drugu kategoriju kolona ĉinili su robovi – quasi quasi coloni
Golemim carskim posjedima upravljao je PROCURATOR , nezavisan od namjesnika provincije
Putem posrednika ili većeg zakupnika, conductor , kolonima se davala zemlja u najam (conductio , locatio ). Osrednje cjeline nazivale su se saltus ). , a ove su se dijelile na fundus ili ager
Marko Aurelije mnogim je barbarima dopustio da se nasele na granicama Carstva i dao
im zemlju da je obraĊuju kao koloni. Oni su sa nerimskim peregrinima ĉinili grupu I N K V I L I N A . Neki su bili slobodni , neki poluslobodni (vezani za zemlju)
TRIBUTUM →
od davnine je rimski graĊanin drţavi davao tributum , porezni prilog iz
agrarnog i stoĉarskog dohotka. Cenzor Apije Klaudije uveo je 312. g. pr. Kr.
census i
na prihode iz obrta i trgovine. Kako su se širile drţavne granice, tributum je u Italiji smanjivan, a onda i ukinut. Nakon porezni imunitet
Savezniĉkog rata svim je stanovnicima Italije dan
kao rimskim graĊanima. Velike prihode rimska je drţava imala od
trgovine i carine. U zapadnim se provincijama ubirala decuma , vicessima ili quadragessima . Na Istoku su Rimljani zadrţali staru helenistiĉku praksu
109
PORTORIUM je
naziv za carinu ubiranu na granicama drţave i provincija, za takes u
gradskom podruĉju, za plaćanje upotrebe raznih objekata (npr. mostova). Drţavni portorium povjeravao portorium povjeravao se PUBLIKANIMA i Flavijevci
PUBLIKANSKIM DRUŠTVIMA. Carevi
carine su stavljali u nadleţnost konduktora . U 3. st. carinska sluţba postala je
posao drţavnih ureda, s prokuratorima na ĉelu. Provincije su bile svrstane u 10
carinskih podruĉja
Uzdrţavanje vojske bila je najteţa obveza provincijskog stanovništva – ANNONA , za vojsku. Annona vojsku. Annona – godišnji – godišnji dohodak (hrana, vino, ulje) morao se osigurati za svaki grad, pogotovo za z a Rim. Egipat i Afrika Rimu su davali dovoljno
ţita. Luka Ostia primala je
velike koliĉine robe iz cijelog Carstva
KNJIŢEVNOST
“SREBRNO DOBA” → knjiţevno razdoblje Rima nakon “zlatnog doba” cara Augusta
POEZIJA → Fedar – zbirka basin koje su latinski prepjev grĉkih Ezopovih, Fabulae . Perzij Flak i i Juvenal pisali Aesopicae
su satire, a nadmašio ih je Marcijal iz Hispanije,
pjesnik duhovitih epigram
Seneka (4. g. pr. Kr.-65.)
→ Neronov uĉitelj, napisao je filozofske traktate Dijalozi . Bio
je stoik , pisao je protiv cara Klaudija, prirodoslovne spise i 9 tragedija prema antiĉkim uzorima
→ Neronov dvorski ĉovjek, autor Satyricona
Petronije
Plinije Stariji
→ carski vojni funkcioner, zapovjednik mornarice . Najznaĉajnije mu je
djelo Naturalis historia u 37 knjiga o prirodi, povijesti i umjetnosti. Poginuo je pri erupciji Vezuva 79.
Plinije MlaĊi → nećak Plinija Starijeg, ostavio je 10 knjiga knjiţevnih pisama. Poznato je njegovo pismo caru Trajanu u kojemu traţi upute kako postupati prema
Opisao je i erupciju Vezuva. Saĉuvan je njegov Pane Panegirik girik
Kvintilijan →
kršćanima.
Trajanu
uĉitelj retorike u Rimu, napisao udţbenik I nstituti u 12 knjiga. Hvali nstituti ones ones
Cicerona kao idealnog pisca i stilista
Suetonije → napisao je biografije careva De vita vit a caes caesarum ar um i
. viris illustribus
biografije knjiţevnika
De
Biografije careva poĉinju s Julijem Cezarom, a završavaju s
julijevsko-klaudijevske vske careve Domicijanom. Bio je carski arhivar. Nije poštovao neke julijevsko-klaudije
110
PRAVNICI → Salvije Julijan (Edictum perpetuum ), ), Gaj (udţbenik Institutiones ), ), Emilije Papinijan , Paul i Ulpijan
ARHITEKTURA
Znameniti su ovi spomenici:
Neronova palaĉa (Domu s
Palatinu , Klaudijev akvedukt ...
), ), aur ea
Tiberijeva palaĉa na
Vespazijan je naredio rušenje Neronove palaĉe i
sagradio Hram mira. Flavijevski amfiteatar podigao je Vespazijan sa svojim sinovima. Domicijan ga je dovršio i podigao Titov slavoluk
U Trajanovo doba gradilo se nevjerojatno mnogo: Trajanov forum , Basilica Ulpia,
Trajanova trţnica...
U Hadrijanovo doba sagraĊena mu je villa u Tiburu – kompleks graĊevinskih
spomenika po uzoru na atenske. Vaţan je njegov mauzolej i obnovljeni Pantheon
3. stoljeće (do Dioklecijana) → Septimije Sever podigao je golemu palaĉu na Palatinu; ukrasio je i svoj rodni grad Leptis Magna u Africi. Sin Karakala podigao je u Rimu
veliĉanstvene terme. Aurelijan je podigao nove rimske gradske zidine
TERME → bogati Rimljani u svojim su kućama imali balneum , kupaonicu. Rim i napredniji italski gradovi imali su kolektivna javna kupališta – terme (helenistiĉka tradicija). STABIJSKE TERME u Pompejima iz 2. st. pr. Kr. najstariji su spomenik ove vrste. Prve terme u Rimu sagradio je Agrippa u Augustovo doba. Arheološki su najpoznatije Karakaline terme (dovršene 217.)
SKULPTURA
primjer: dva mramorna Tiberijeva kipa → helenistiĉka poza s realistiĉnim portretnim licem
Od mnogobrojnih likova cara Nerona, najviše se cijeni realistiĉna glava mladića s Palatina. Tehniĉka novost flavijevskog doba je upotreba svrdla za reljefnost i sjenĉanje
2. stoljeće → Trajanov stup u Rimu (40 m) prikazuje pohod na Daĉane (oko 2500 likova).
Stup Marka Aurelija dekoriran je u stilu Trajanova stupa
Prikazivanje barbara na Trajanovom i Hadrijanovom stupu podsjeća na pergamsku
helenistiĉku umjetnost
u stilu Herakla (gr ĉki ĉki utjecaj) Kip cara Komoda – u
Posebnu kategoriju spomenika ĉine sarkofazi – rimski kameni sarkofag prizmatiĉnog oblika, s poklopcem u obliku krova na dvije vode (Hadrijanovo doba) 111
3. stoljeće → slavoluk Septimija Severa na rimskom forumu 203. u spomen na uspjehe u Arabiji
ima mnogo portretnih poprsja, sarkofazi su ukrašeniji reljefima
znamenit je kršćanski lik
Dobr og pasti pasti ra na
kršćanskim sarkofazima te mramorni
kip Dobrog pastira iz pastira iz doba cara Galijena SLIKARSTVO
POMPEJI → saĉuvano je mnoštvo zidnih dekoraterskih radova . Prema njemaĉkom arheologu Augustu Mau u pompejanskom zidnom slikarstvu razlikuju se ĉetiri stila: PRVI POMPEJANSKI STIL (150.-80. g. pr. Kr.), DRUGI ILI ARHITEKTONSKI STIL (80.-14. g.), TREĆI STIL (14.-63.) i ĈETVRTI STIL. Rimsko zidno slikarstvo odgovar a
drugom i trećem pompejanskom stilu. Motivi su najĉešće mitološki. Znaĉajna je Neronova reprezentativna dvorana Domu s aur ea . Najbolje saĉuvani mozaici su oni iz terma u Ostiji iz 3. st.
KRŠĆANSKA UMJETNOST→ od 1. st. kršćani su se okupljali u podzemnim grobnicama coemeterium (katakombe). Jedan od najstarijih je Priscilin iz 1. st. Poznat je (katakombe). cemeterij pape Zefferina na Apijevoj cesti , kasnije nazvan imenom pape Kalista. RIBA
je simbolizirala Krista, OVCA kršćanina, GOLUBICA duševni mir, SIDRO nadu, a PAUN besmrtnost. Isusu se ĉesto davao lik “dobrog pastira” s ovcama ZAPADNE RIMSKE PROVINCIJE
SICILIJA → Sikuli, Sikani, Elimeji, Feniĉani i Grci. Potpala je pod rimsku vla st nakon Prvog punskog rata. 227. g. pr. Kr. postala je prvom rimskom provincijom
KORZIKA I SARDINIJA → druga rimska provincija, u carsko doba za prognanike
HISPANIJA → u Drugom punskom ratu Rimljani su Kartaţanima oteli Hispaniju i 197. g. pr. Kr. osnovali dvije provincije: Hispania Citerior i Hispania Ulterior . Tek u
Augustovo doba Rimljani su u potpunosti zagospodarili Hispanijom (ratovi: 218.-19. g. pr. Kr.) i osnovali tri provincije: Hispania Tarraconensis , Lusitania (carske) i Baetica
(senatska). U 2. st. pr. Kr. osnovani su Italica i Corduba na iberskim oppidumima. Mnogi veterani odlazili su u Hispaniju
GALIJA → Cisalpinska Galija u Oktavijanovo doba postala je dio matiĉnog rimskog teritorija kao zemlja Italije. Transalpinska Galija ( Narbonska ) osnovana je 121. g. pr. Kr.
To je nekada bilo poslovno podruĉje Grka iz Masilije i Kelta. Gallia Comata , koju 112
je osvojio Cezar, 27. g. pr. Kr. podijeljena je u tri provincije: Celtica, Aquitania i Belgica. Galsko naselje Lutecija pripadalo je plemenu Parisii . Gali su bili dobri rudari
BRITANIJA → 55.-54. g. pr. Kr. Cezar je osvojio neke dijelove juţne Britanije, a 43. car Klaudije osnovao je provinciju Britaniju . Starosjedioci Kelti neprestano su pruţali otpor. Od 59. Rimljani su s njima teško ratovali 12 godina. Car Hadrijan naredio je da se na sjevernoj granici provincije sagradi obrambeni zid . Od vremena Septimija Severa spominju se Britannia Superior i Britannia Inferior . Grad Camalodunum prva je poznata colonia veteranorum . Eburacum je bio vojniĉka baza, a spominje se i Londinium . Cezar je htio razdvojiti britanske i europske Kelte
GERMANIJA → prvi je s vojskom u Germaniju ušao Julije Cezar 55. g. pr. Kr. U Augustovo doba Druz i Tiberije zauzeli su podruĉje izmeĊu sjeverne Rajne i Labe. 9. g. taj teritorij je izgubljen porazom Kvintilija Vara u
Teutoburškoj šumi. 15.-16. u
Germaniji je ratovao Germanik , a nakon njega dvije rimske vojske u Donjoj i Gornjoj Germaniji. Oko 90. spominje se Germania Inferior i Germania Superior . IzgraĊen je od sjeverne granice Gornje Germanije na jug paralelno s Rajnom i li mes mes Ger Ger mani cus
uzduţ Dunava ILIRIK → Illyricum je je do 11. g. pr. Kr. bio senatska provincija, a zatim carska pod upravom
Augustova legata. Nakon Delmatsko-panonskog ustanka podijeljena je 10. g. u dvije
provincije: juţnu, Superior, koja se od doba Flavijevaca naziva Dalmatia i i sjevernu, Inferior , koja se poĉela nazivati Pannonia DALMACIJA
do Augustova doba granica Italije i Ilirika bila je pokraj Tergeste (Trsta). August je Italiji pripojio teritorij do
Raše. Na juţnoj jadranskoj obali, Dalmacija je graniĉila s
Makedonijom blizu Lješa. Dalmatinsko podruĉje završavalo je u visini Gorskog kotara i sjevrnog Bosanskog
pobrĊa
Glavni grad Dalmacije bila je Salona , sjedište rimskog namjesnika koji je do 3. st. bio i
vojniĉki zapovjednik – LEGATUS, a kasnije civilni guverner. U doba Julija Cezara provincija
se
dijelila
na
tri
sudsko-administrativna
konventa
(conventus ):
SKARDONSKI, SALONSKI i NARONSKI. Dalmacija je imala i provincijski sabor
kojemu kojemu je pr edsjedao edsjedao Concilium
svećenik carskog kulta
113
SALONA – staro ilirsko luĉko
naselje Salon nalazilo se na vaţnom podruĉju. U doba
Julija Cezara bila je oppidum , a pod Augustom je postala colonia oppidum civiu m Romanorum
. Grad je imao zidine s monumentalnim vratima, amfiteatar, kazalište, forum, Martia I ulia terme, nekropole i dr.
Gradovi Salona , Scardona i Narona bili su sudsko-upravna središta conventu conventu s iu ri dici
od kojih je svaki imao jurisdikciju nad trećinom teritorija. Scardona je imala podruĉje od
Raše do Krke. Iaderu je August dao sredstva za gradske utvrde. U Ninu su se saĉuvali spomenici rimske Aenone . Varvaria (Bribir) i Asseria (PodgraĊe) ostavili su tragove zidina. Izvore o tome nalazimo u djelu Tabula Peutingeri , kartografskom prikazu i Peutingeri ana , opisu puta sa stanicama Antoninovom Itineraru
Salona je imala podruĉje izmeĊu Krke, Neretve, mora i panonske granice . To su bile zemlje Delmata, Ditiona, Mezeja i Sardeata. Bivše grĉke naseobine razvile su se u rimske
gradove (Issa). Mnoga ilirska naselja razvila su se u rimske gradove (Omiš, Makarska, Muć, Ĉitluk, na Duvanjskom polju Delminium – delmatsko – delmatsko uporište)
Narona je imala podruĉje od Neretve do istoĉne granice provincije, na podruĉju Daorsa, Naresija, Dokleata i dr. Naron je bilo ilirsko trgovište (danas selo Vid i Norin).
U carsko doba, Narona je rimski grad u poloţaju kolonije. Epidaur, Butua i Olcinij na juţnoj obali i Doclea u zaleĊu bili su vaţniji rimski gradovi toga kraja
Duklja, naselje ilirskih Dokleata , od Vespazijanovog doba rimski municipij Doclea – Duklja,
Salona, Narona, Iader, Aequum i Epidaurum bili su rimski gradovi u rangu kolonije.
Ostali su bili većinom municipiji. Rudarski grad Domavia na sjevernijem dijelu dobio je rang kolonije
Ilirska mjesta u provinciji Dalmaciji koja su zadrţala vaţnost plemenskog politiĉkog
središta su za Rimljane civitates ili castella
Rimskim municipijima upravljali su duumviri ili ili quatorviri (duumviri i dva edila). Vaţan je bio municipalni senat Ordo decuri . Od 1. st. na ĉelu plemenskih gradova bili su decuri onum prefekti ,
a kasnije starosjedilaĉki starješina prepozit . On je pripadao krugu mjesnih
glavara zvanih principes
Kao i druge carske provincije, Dalmacija je imala vrhovnog financijskog funkcionera i carskog prokuratora . Posebni konduktor ili carski prokurator bio
je nadleţan za
eksploataciju rudnika 114
U Augustovo, Tiberijevo i Klaudijevo vrijeme sagraĊene su u Dalmaciji ceste o kojima se
brinula vojska. Glavna cesta išla je od Akvileje do Skodre . Vaţnije postaje bile su Iader, Skardona i Salona . Tiberijev namjesnik u Dalmaciji, Dolabela , sagradio je
nekoliko cesta od Salone u unutrašnjost i do Save
Rimljani su Dalmaciju drţali “zemljom zlata”. Bila je bogata rudnicima. Domavium , pokraj Srebrenice, bio je bogat srebrom i olovom. Zlato se dobivalo na gornjem Vrbasu .
Oko današnjeg Prijedora i Sanskog mosta kopala se ţeljezna rudaĉa. To podruĉje bilo je pod upravom Siscije
Vojska
→ do 10. g. u Iliriku je bilo 6 rimskih legija . Tri su premještene iz Dalmacije, a
ostale su SEDMA i JEDANAESTA. Kad je 42. Skribonijan pokušao izvesti prevrat, te su dvije legije ostale vjerne caru. Sedma je bila u Tiluriju (Gardun), a Jedanaesta u Burnumu
(Ivoševci). Glavne vojne baze bile su: Burnum, Andetrium i jedna u Humcu
kod Ljubuškog. Postojale su i domaće, pomoćne jedinice. U miru, vojska je gradila ceste i mostove. Negdje na liniji Salona-Servitium (Bosanska Gradiška) bila je vaţna vojniĉka baza CASTRA
Kult
→ u carsko doba na Korĉuli se štovala grĉka Afrodita Pelagija , a na Visu je bilo
Heraklovo svet ište.
Štovao se i Eskulapu primorju i drugdje. Ilirska su se boţanstva
identificirala s grĉkim i rimskim (Bind je bio naziv za Neptuna, Medaur za Eskulapa...) Neka ilirska boţanstva šuma postala su u grĉko-rimskoj formi Pan, Artemida, Silvana. Vojnici su u Dalmaciju donijeli MITRAIZAM, kult Mitre (npr. svetište u Konjicu). Rimljani su tolerirali sve religije koje nisu bile u suprotnosti s njihovom politikom, a forsirali su kult cara. Svećenici augustales obavljali su Augustov kult. Iz Salone i Narone spominju se i titiales i i flaviales PANONIJA
Donji ili sjeverni Ilirik .
Obuhvaćala je podruĉje od provincije Dalmacije do Alpa,
Beĉke šume i Dunava. Oktavijanova glavna baza za osvajanje bila je SISCIJA. U Tiberijevo doba bojište je pomaknuto na Dravu s glavnim uporištem u PETOVIJU (Ptuj). U Vespazijanovo doba glavne su rimske baze u Panoniji u Vindoboni i Carnuntumu . Granica Panonije na sjeveru bila je granica Carstva. Dunavski limes, koji
je poĉeo graditi Domicijan , bio je briga careva u 3. st. U Trajanovo doba, tamo je bilo 10
115
legija. Od Hadrijana, visoki ĉasnici su Delmati, Panoni, Mezi i dr. Rimska se vojska ilirizirala . Nakon Trajanovih daĉkih ratova, u Panoniji je vladao mir
Kolonije u Panoniji su bile: Poetovium (Ptuj), Siscia (Sisak), Mursa (Osijek), Sirmium (Srijemska Mitrovica), Cibalae (Vinkovci), Taurunum (Zemun), na sjeveru Vindobona i Carnuntum te Aquincum (Budim)
Kad je Trajan podijelio Panoniju na dvije provincije, središte Gornje (zapadne) Panonije postao je Carnuntum, a Donje (istoĉne) Aquincum
Sirmium → od 3. st. najvaţniji grad Panonije. Od Dioklecijana Sirmium je administrativno središte jedne od ĉetiri prefekture
NORIK → teritorij u zaleĊu Tršćanskog keltskog
zaljeva, iznad Veneta i Istra. Podruĉje ilirsko-
stanovništva. 16. g. pr. Kr. Rimljani su osnovali provinciju
. Vaţniji Noricum
gradovi bili su Emona (Ljubljana), Celeia (Celje), Virunum, Aguntum i Iuvanum.
Gospodarsko i kulturno središte bila je Iulia Emona koju je August proglasio kolonijom
RECIJA I VINDELICIJA → osnovana je 15. g. pr. Kr. na podruĉju današnjeg Tirola i
juţne Bavarske. Rijeka Inn dijelila je ovu provinciju od Norika. Glavni grad bio je Augusta Vindelicorum (Augsburg). Ovdje se branila granica od Germana. Hadrijan je
pomaknuo granicu prema sjeveru i naredio gradnju L imes Rae , od Rajne do Dunava Raeticu s
MEZIJA → 29. g. pr. Kr. Rimljani su iz Makedonije osvojili zemlje
traĉkih i ilirskih
plemena sve do Dunava. 46. osnovana je provincija Trakija , a preostala osvojena zemlja nazivala se Mezija. 86. Domicijan je podijelio Meziju na Gornju – Moesia Superior (zapad) i Donju . Moesia Inferior (istok). Moesia Superior nalazila se na
današnjem podruĉju Srbije i bila je zemlja traĉkih Meza, Tribala i ilirskih Dardana. Osvojivši Daciju, Trajan je pomaknuo granicu Mezije sjevernije od Dunava. 271., pod Aurelijanom, osnovana je provincija Dacija na mezijskom teritoriju. Grad Singidunum
(Beograd) postao je vaţno središte, od 3. st. kolonija i uvijek vaţna vojna baza. Starim grĉkim naseobinama na Crnom moru Rimljani su dali autonomiju. Scupi (Skoplje) bila je kolonija Domicijanovih veterana. Naissos (Niš), dardanski grad, cvjetao je u doba Konstantina Velikog. Ovdje su se nalazile dardanske civitates, civitates, a najpoznatija je Ulpijana . Trajan (gentilno ime ULPIUS) ovdje je podijelio mnogo zemlje svojim veteranima
116
TRAKIJA I DACIJA → Traĉani su ţivjeli od Egejskog i Mramornog mora do Karpata i Crnog mora. 29. g. pr. Kr. Rimljani su zauzeli njihove zemlje do Dunava, osim podruĉja dinasta iz plemena Odrizi . To podruĉje ušlo je u sastav provincije Mezije. 46., za cara Klaudija ,
Rimljani su dokrajĉili i kraljevinu Odriza i od njezina teritorija osnovali
provinciju Trakiju . Sjevernija traĉka plemena antiĉki pisci nazivaju DACI, DAKOI. Od
njih su se isticali Geti. Oni su od davnine preko Dunava upadali na Balkan. 107. Trajan je osnovao provinciju Daciju . Imala je mnogo zlata . Osnovane su tri provincije: Donja Mezija, Trakija i Dacija. Sarmizegetusa je postala glavni grad provincije. U doba Antonina Pija , Dacija je podijeljena na tri provincije. Oko 270., za vrijeme cara Aurelijana , Rimljani su morali evakuirati Daciju. Provincija Trakija osnovana je 47.,
u vrijeme cara Klaudija . Osnovani su gradovi Traianopolis , Plotinopolis (po Trajanovoj
ţeni Plotini) i Hadrianopolis . Osobitu je vaţnost imala Serdica (Sofija), rimski municipij i ekonomsko središte. Filip Arapin osnovao je grad Filipopolis
MAKEDONIJA → rimskom provincijom postala je 146. g. pr. Kr. Od posebne strateške
vaţnosti bio je grad Stobi. August je nekoliko starih grĉkih i makedonskih gradova proglasio
kolonijama rimskih graĊana. Mnogi makedonski gradovi bili su autonomni;
za Rimljane civitates. U Makedoniji se ţivjelo prema proklamaciji Emilija Paula iz 168. g. pr. Kr.
– autonomija Makedonije i plaćanje poreza Rimu. Središte rimskog
namjesnika bila je Thessalonika , helenistiĉki grad osnovan sinoikizmom 315. g. pr. Kr. U 3. st. grad je dobio status kolonije. Bilo je i gradova koji su bili samostalni polisi . Na brdu Pangeion bili su rudnici zlata i srebra
AHAJA → osnovao ju je August 27. g. pr. Kr. Bila je siromašna i strateški nebitna, ali visoko civilizirana. Atena je dobila nezavisnost od prokonzula. U Hadrijanovo doba osnovan je kulturno- politiĉki politiĉki i nacionalni HELLADARCHESOM
SVEGRĈKI SAVEZ sa sjedištem u Ateni i
na ĉelu. Najveći ekonomski prosperitet ostvarili su Korint
(sjedište rimskog namjesnika), Patras i Nikopolis , osnovan od strane Augusta u podruĉju Akcija. Car Hadrijan u Ateni je dovršio Olympeion i proširene su gradske zidine.
Istaknuta liĉnost bio je Herod Atik (100.-175.), (100.-175.), retor koji je financirao atenski Odeion . Gradovi Istros, Tomi, Callatis, Dionysopolis i Odessos – pentapolis , nakon formiranja
rimske provincije Mezije zadrţali su autonomiju. Nakon osnivanja Markianopolisa
117
nastao je heksapolis . Na traĉkoj obali Ponta isticala se Apollonia. Rimljani su imali
savezniĉke veze s grĉkim gradovima na sjevernoj obali Ponta gdje nisu imali provinciju PROVINCIJE U AZIJI
U Augustovo doba provincije u Maloj Aziji su: Azija, Bitinija i Pont , Kilikija i Galatija. U vrijeme Tiberija , 18. su Rimljani osnovali provinciju Kapadokiju . Prema
Kavkazu i Mezopotamiji pruţa se Armenija za koju su se Rimljani borili s Partima, a pod Trajanom je i bila njihova provincija. S Kilikijom se administrativno povezao Cipar
koji je u Ciceronovo doba bio u nadleţnosti namjesnika u Kilikiji. 27. g. pr. Kr.
Cipar postaje posebna provincija. Najrazvijenija bila je provincija Azija. Po kulturnoj
vaţnosti, Bitinija je bila druga. Bitinska Nikomedija postat će Dioklecijanova prijestolnica. Bitinska Pruza rodno je mjesto retora Diona Krisostoma ; govorio je o svom imanju
SIRIJA → 64. g. pr. Kr. Pompej je osnovao provinciju Siriju i postala je najvaţnija provincija u Aziji. Gospodarski ţivot bio je vrlo dobar. Sirija je bila jezgra seleukidske
drţave. Sjedište namjesnika bilo je u Antiohiji . Znameniti su gradovi Apameja, Laodikeja i luka Seleukija. Prvi u trgovini bio je Tir. Zanimljiva je Palmira, utvrda
aramejskih Semita, u oazi na pola puta izmeĊu Damaska i Eufrata, koju je Antonije neuspješno pokušao osvojiti. Palmirski vojnici ratovali su za Rimljane protiv Parta, a njihov grad imao je autonomiju
JUDEJA → provincija je osnovana 6. g., u zemlji koju je Pompej proglasio
savezniĉkom, a August je takvom drţao do smrti kralja Heroda Velikog . Judejski ustanak 66.
završio je osvajanjem Jeruzalema 70. Carski namjesnik imao je sjedište u
Cezareji. Uslijedilo je masovno iseljavanje
u Aleksandriji ih je bilo milijun Ţidova – u
ARABIJA → u Trajanovo vrijeme, 106. zauzeta je arapska kraljevina NABAT i
proglašena provincijom Arabijom . Namjesnik je imao središte u Bosri, vojniĉkoj bazi. Stara prijestolnica Petra ostala je vaţna trgovaĉka baza odakle je roba odlazila u Gazu, Aleksandriju, Damask i Tir
PROVINCIJE NA AFRIĈKOM KONTINENTU
EGIPAT → Oktavijan je nekadašnju drţavu Ptolomeida inkorporirao rimskoj drţavi.
Rimljani su podrţavali helenistiĉke institucije Egipta uz najnuţnije modifikacije. Pod rimskom vlašću Egipat se sastojao od agrarnog podruĉja podijeljenog na NOME i od 118
malobrojnih helenistiĉkih polisa. Aleksandrija , Ptolemais i Naukratis imali su pod Rimljanima status polisa. Imali su vijeće (bule ) bogatih aristokrata. 130. Hadrijan je osnovao grad Antinoupolis , jedini grad u Egiptu sa statusom municipija. NOMI su
agrarna podruĉja, kantoni sa selima nazivani tradicionalnim imenom svoga glavnog kultnog središta. Bile su tri grupe noma, tri epistrategije , svakoj je na ĉelu bio rimski funkcioner. 116. Trajan je htio istrijebiti
Ţidove iz Egipta zbog pobune. Za Rimljane,
egipatski su domoroci pripadali grupi DEDITITII za koju ih nije vezao nikakav foedus . Rimski car Egiptom je upravljao preko svojeg prefekta . Vaţna osoba bio je rimski scriba
– sastavljaĉ poreznih lista. Vaţan je bio i strateg kojemu je bila povjerena jedna ili u selu – sastavljaĉ više noma. On je utjerivao porez (leiturgia ). ). Aleksandrijce je bilo zabranjeno zabr anjeno kaţnjavati
biĉevanjem. Car je izabranik boga Ptaha. Egipćani su bili obvezani i na angrariju – prisilan rad. Poznata je buna
“bukola” iz vremena Marka Aurelija. Grad Rim dobivao
je trećinu ţita iz Egipta. Aleksandrija je bila glavno sjecište svega u provinciji PROKONZULARNA AFRIKA, NUMIDIJA I MAURETANIJA
Zauzevši Kartagu 146. g. pr. Kr. Rimljani su osnovali provinciju Afriku s glavnim gradom Utikom. Zapadni dio kartaškog podruĉja dodijeljen je numidskom kralju Masinisi
ĉija se drţava Numidija nalazila još zapadnije. Od Numidije do Atlantskog
oceana nalazila se Mauretanija. Rimljani su te zemlje uĉinili svojim provincijama. 46. g. nova pr. Kr. Julije Cezar Numidiju je pripojio provinciji Africi (Af ri ca nova ). 37. osnovana
je provincija Numidija s glavnim gradom Cirtom . Bilo je mnogo ustanaka. Ustankom iz 17. do 24. g. rukovodio je NumiĊanin Tacfarinas .
42., za vrijeme cara Klaudija, Rimljani su anektirali Mauretaniju i osnovali dvije provincije: M aur etani a Caes Caesari ensis (Caesarea ) i M aureta auretania nia Tin gitana gitana (Tingis ). Te su zemlje prirodno spojene sa Hispanijom. Rimljani su Mauretaniju morali drţati kako bi
sprijeĉili upade Mauretanaca u Hispaniju. U Af ri ca Procons carevi su imali svoje Proconsul ul ari s latifundije
119
DIOKLECIJAN (284.-305.)
Eutropije piše da kada se vojska vraćala iz Perzije ostala je bez Kara Augusta koji je pogoĊen gromom i bez Numerijana kojeg su ubili urotnici. Vojska je izabrala Dioklecijana , iz Dalmacije , za cara. Tvrdio je da nije sudjelovao u Numerijanovom
ubojstvu, ali je ubio ubojicu Apera
Kod Marga 285. Dioklecijan je porazio Karina kojeg su potom ubili urotnici
Gaj Aurelije Valerije ,
car Dioklecijan, roĊen je 245. u okolici Salone. Sluţio je pod
carem Galijenom. U Galiji mu je
vraĉara rekla da će postati car ako ubije Apera. 280.
postao je namjesnikom u Meziji, a 282. car Kar imenovao ga je konzulom i
zapovjednikom njegove tjelesne garde na perzijskom ratištu
285. Dioklecijan je Maksimijana proglasio
cezarom, a iduće godine proglasio ga je
suvladarem
293.
naslov cezara Dioklecijan je dao dvojici vojskovoĊa: Galeriju , Daĉaninu i
Konstanciju , Iliru. Galerije je postao Dioklecijanov posinak i zet, a Konstancije
Maksimijanov
Dva augusta i dva cezara formirala su carski kolegij TETRARCHIA , vlada ĉetvorice
Dioklecijan je vladao istoĉnim dijelom s prijestolnicom u bitinskoj Nikomediji. Galeriju je dao Ilirik sa središtem u Sirmiju. Maksimijan je upravljao zapadnim dijelom s prijestolnicom u Mediolanumu . Konstancije je na upravu dobio Galiju sa sjedištem u Trijeru
Cezari su bili ovisni o augustima, ali kao sinovi i zetovi. Carski su edikti objavljivani u
ime svih njih. Tetrarhija je olakšala obranu granica i provoĊenje reformi
285. u Galiji je buknuo ustanak seljaka zvan BAGAUDSKI.
Iduće godine ugušio ga je
Maksimijan . 286. augustom se proglasio Karausije , zapovjednik mornarice u Galiji. On
je zavladao Britanijom i priznavao je Dioklecijana i Maksimijana traţeći da se i njemu prizna naslov
Prije tetrarhije, Dioklecijan je s Dunava odbijao Germane i 285. kao pobjednik dobio naziv Germani . 289. potukao je Sarmate, a 290. Egipćane Germani cus M aximus
Maksimijan je iz Galije bez uspjeha udarao na Karausija u Britaniji . Na Rajni je
uspješno odbijao Franke. Nakon osnivanja tetrarhije, cezari su pomagali auguste. Maksimijan i Galerije 294.-295. istaknuli su se u borbi protiv Gota, Sarmata i Karpa 120
294.
Karusija je svrgnuo i sam zavladao njegov ĉasnik Allectus. Njega je 296. porazio
Konstancij Klor i tako vratio Britaniju Carstvu
294. u Aleksandriji je buknuo ustanak protiv Rimljana u kojem je Achilleus prigrabio
vlast. Nakon
sedmomjeseĉne Dioklecijanove opsade Aleksandrije, 295. uzurpator je
savladan
297. Perzijanci su napali rimsku Siriju, a 298.
rat je završio rimskom pobjedom. Mirom
u Nizibisu Perzijanci su priznali rimsku prevlast u Armeniji i kavkaskoj Iberiji te su im
predali neke iranske satrapije. Rimsko Carstvo nikada nije dopiralo toliko na Istok Istok
U Mauretaniji Maksimin je teškom mukom ugušio ustanak; 303. s Dioklecijanom je u Rimu proslavio trijumf
Dioklecijan je napustio augustovski principat i uveo dominat . Njegov dominates bio je
nov sistem vlasti, monarhija u pravom smislu. Cezari su bili izvršitelji “volje oĉeva”. Augusti su ih uzeli za suvladare tek 293. Prijašnje carsko vijeće consilium postalo je
. Senat consistorium
nije imao utjecaja na glavne drţavne poslove. Konzulat je bio samo
poĉasni naslov, a carevi su se malo zadrţavali zadrţ avali u Rimu
Dioklecijan je Carstvo podijelio u 104 provincije . U Italiji su formirane dvije provincije kojima su dani za upravitelje correctores , pa vicarii . Sjeverna Italija imala je sjedište u . Juţna talia Annonaria Mediolanumu – I talia
Italija sa Sicilijom, Korzikom i Sardinijom
imala je sjedište u Rimu – I talia Suburbica Suburbicari ri a
Carstvo je podijelio na 12 dijeceza (Orientis , Pontica , Asiana , Thraciae , M oes , oesiaru m , Pannoniarum
, Italiciana
, Brittaniarum , Africae
, Galliarum
Viennensis i
), a predstojnik dijeceze bio je vicarius ), koji je zastupao prefekt pretorija Hispaniarum (po jedan za svakog augusta) → vrhovnu vlast u Carstvu imali su dvojica augusta s cezarima i prefektima pretorija, pod njima 12 vikara i 2 vikara italskih provincija .
Pod vikarima su bili praesides i i consulares . Rim je bio autonoman , a njime je upravljao PRAEF PRAEF ECTUS URBI URBI
U Dalmaciji su formirane dvije provincije: Provincia Dalmatia (Salona) i Provincia Praevalitana (Skodra ). Formirane su
ĉetiri Panonije:
Pannonia Secunda (Sirmij), Pannonia
Pannonia Savia (Siscia ),
Prima (Savarija ) i Pannonia
Valeria
Ripensis anea i i Nor icus M editerr anea (Sopijana ). Dvije Dalmacije, ĉetiri Panonije, Nor icu s Ripensis
ušli su u dijecezu Panoniju koja je bila u prefekturi Italije 121
Dioklecijan je vojsku reorganizirao i povećao. Broj legija je narastao s 35 na 60. Broj
vojnika u legiji je smanjen. Postojale su pograniĉne trupe – LIMITANEI i mobilne – COMITATENSES .
Viši zapovjednici – MAGISTRI MILITUM bili su podreĊeni
neposredno caru. Njima su bili podreĊeni niţi ĉasnici – DUCES
Dioklecijan je proveo i financijske reforme. Prvenstveno se uzimao porez u naturi . Kao
jedinica zemljišnog poreza odreĊen je IUGUM, JARAM i CAPUT, glava, odreĊena površina zemlje koju ratar moţe obraditi u odreĊeno vrijeme. Iugum kvalitetnije zemlje bio je manji. Jugacija je bila valorizacija jedne kulture prema jedinici druge. Njoj je odgovarala kapitacija kojom se valorizirao rad. Svakih 15 godina procjenjivala su se
imanja i prihodi, a carski su ĉinovnici utvrĊivali visinu poreza. Oni koji nisu imali zemlju (trgovci, obrtnici...) plaćali su novcem.
Aurum coronarium koji
su bogati plaćali
carevima svakih 5 godina ostao je na snazi. Bogatiji graĊani – curiales , bili su u vrlo
teškom poloţaju. Tajni carski agenti,
, uhodili agentes in rebus
su graĊane i visoke
funkcionere. Sjeverna Italija davala je anonu za Mediolanum, a juţna Italija za Rim
301. Dioklecijan je objavio ekonomski edikt o maksimalnim cijenama proizvoda i usluga .
Uveo je nove zlatne, srebrne i bakrene novce. Carev struĉnjak za zakonodavstvo
Gregorius objavio je zbirku carskih konstitucija kon stitucija Codex Codex Gr egori anus
Kršćane je Dioklecijan progonio kao i prije Neron, Decije i Valerijan. Kršćana je bilo po cijelom Carstvu, ĉak i na dvoru. 303. Dioklecijan je izdao prvi edikt o progonu kršćana (zatvaranje crkava i zaplijena imovine), pa drugi, treći i ĉetvrti 304. u kojemu se prijeti
krvavim sankcijama. Najţešći progoni bili su na Istoku pod Galerijem
Od graĊevinskih radova znamenit je L imes Syri acus – – put put i vodovod kroz transjordansku pustinju. U Rimu su sagraĊene velike Dioklecijanove terme. Gradilo se mnogo u Nikomediji, a znamenita je i Dioklecijanova palaĉa u Splitu
305. Dioklecijan i Maksimijan (prisiljen) odrekli su se vlasti. Galerije i Konstancije
proglašeni su za auguste
Diklecijan se povukao u svoju palaĉu u Dalmaciji. Umro je 313.
122
KONSTANTIN VELIKI
305. i 306. vodile su se borbe za vlast. Konstancije Klor i Galerije postali su augusti, a Flavije Sever i Maksimin Daj cezari → druga tetrarhija
Sever je dobio Italiju, a Maksimin Orijent
306. umro je Konstancije Klor , a vojska je za imperatora proglasila njegovog sina Konstantina
kojeg je Galerije priznao za cezara → treća tetrarhija. Galerije i Sever bili
su augusti, a Maksimin i Konstantin cezari
Tada su se u Rimu pobunili pretorijanci i za cara proglasili Maksencija , Maksimijanova sina. Maksimijan se ţelio vratiti na vlast i nagovarao je Dioklecijana na to; 309. se ubio
ili je bio ubijen u Galiji. U Rimu se uĉvrstio njegov sin Maksencij. Sever i Galerije nisu ga uspijeli srušiti. Sever je ubijen 307., a Galerije se morao povući s vojskom od Rima. On je za cezara postavio Licinija koji ga je 311., nakon smrti, zamijenio kao august
Maksimin Daj (Istok), Konstantin (Galija, Britanija i Hispanija), Licinij (Ilirik) i Maksencij
(Italija i Afrika) smatrali su se augustima. Konstantin se udruţio s Licinijem,
a Maksencije s Maksiminom Dajom KONSTANTIN VELIKI (306.-337.) Klora i Helene, roĊen u Naissosu
→ Flavije Varelije Aurelije Konstantin, sin Konstancija
(Niš) oko 280. Sluţio je u Dioklecijanovoj vojsci i istaknuo se
u borbi sa Sarmatima
Nakon oĉeve smrti 306., vojska ga je aklamirala u Galiji za augusta. MeĊutim, zadovoljio se naslovom cezara koji mu je dao Galerije
312.
obraĉunao se s Maksencijem u bitci kod Milvijskog mosta , ovaj se utopio u
Tiberu, a senat je legalizirao Konstantinovu vlast
313. Konstantin i Licinij su se sastali u Milanu kako bi utvrdili stav prema Maksiminu .
Tom prilikom objavili su MILANSKI EDIKT o slobodi i legalnosti kršćanstva i drugih vjera. Edikt je u Nikomediji proglasio Licinij. Još je Galerije 311. u Serdici objavio Edikt o toleranciji svih vjera . Konstantin je tu odluku proveo u djelo
313. Konstantin je Liciniju priznao vlast na Istoku. Da bi to ostvario, Licinij se morao
obraĉunati s Maksiminom Dajom. Iste godine, Maksimin je provalio u Europu te je ubijen → ostali su Konstantin i Licinij
U Trakiji i Bitiniji Licinij je poraţen i predao se Konstantinu, a 324. Konstantin ga je dao ubiti u Tesaloniki 123
Konstantin je podijelio Carstvo na
ĉetiri PREFEKTURE: Italija (s Afrikom), Ilirija ,
.I PRAEF ECTI PRAETORIO PRAETORIO Galija i Oriens. Za upravitelje prefektura postavljeni su PRAEF
dalje se odrţalo 12 Dioklecijanovih dijeceza . Provincija je bilo 116. Dominat je dosegnuo svoj puni opseg. Upravitelji prefektura bili su prvi iza cara; pod njima su bili vikari dijeceza, a pod ovima namjesnici provincija
Odvojeno su djelovali vojni zapovjednici: magis – jedan jedan za konjicu, a jedan magistri tri mili tum – za pješaštvo. Pod njima su bili duces
Najmoćniji ĉovjek na dvoru bio je magiste magisterr
. Neki off icioru m
ĉlanovi carske obitelji bili
su nobilissimi , a konzuli gloriosi
Konstantin je puno ratovao s Gotima i Sarmatima; nekima je dopustio da se nasele u Carstvu. Doseljeni Goti ĉuvali su granicu na Dunavu
Konstantinov zlatnik SOLIDUS dugo dugo je bio u opticaju
I N HOC SI SI GNO VI NCES → vizija
kriţa prije bitke kod Milvijskog mosta. Crkvi je dao
mnoge privilegije po pitanju poreza, sudstva i osloboĊenja od ropstva (nadleţnost biskupa). Konstantin je katkada nastupao kao arbiter izmeĊu raznih kršćanskih neslaganja. 325. sudjelovao je u koncilu u Nikeji na kojem je osuĊena Arijeva hereza . Biskup Donat svojim je uĉenjem, donatizmom, uzrokovao stogodišnje vjerske borbe. Konstantin se krstio tek na samrti, a prije je štovao istoĉnjaĉki kult sunca
324. osnovao je novu prijestolnicu – KONSTANTINOPOLIS, KONSTANTINOPOLIS, na mjestu starog Bizanta.
330. sveĉana prijestolnica je inaugurirana. Osnovao je i novi senat, a grad se ubrzo obogatio. Na gradski forum postavljen je Konstantinov kip izmeĊu
ĉetiri slavoluka.
Malo dalje nalazile su se terme i carski mauzolej . Obnovljen je hipodrom. U grad je donesen Fidijin Zeus iz Olimpije. Glavni forum zvao se F orum Constantini Constantini . Rim je
izgubio politiĉku prevlast, ali ne i kulturnu. Maksencijeva i Konstantinova bazilika u Rimu dovršena je 312.
Konstantin je umro 337. u Nikomediji ( imao je 66 godina) spremajući se za rat s Partima koji su upadali u Mezopotamiju
124
DO PODJELE CARSTVA
Konstantinovi sinovi Konstantin II. , Konstans II. i Konstancij proglasili su se
augustima i podijelili Carstvo meĊu sobom. Konstantin II. poginuo je 340. kod Akvileje u borbi s Konstansom. 350. urotnici su u Hispaniji ubili Konstansa II., a Konstancije je j e postao gospodar Carstva. Svladao je neke uzurpatore, smjestio se u Konstantinopolu i
proglasio cezarima roĊake Gala i Julijana . Gala je ubrzo dao ubiti
Na Istoku su granicu ugroţavali Perzijanci , na Dunavu Sarmati, a u Galiji Alamani. Kod Strasbourga 357. cezar Julijan protjerao je Alamane. Konstancije je obranio granicu na Dunavu i krenuo na Istok. 360. legije u Galiji proglasile su Julijana za augusta. Konstancij i Julijan krenuli su jedan na drugoga, ali Konstancij je umro 361. u Kilikiji
JULIJAN (361.-363.)
→ umro je na perzijskom ratištu od posljedica ranjavanja. Bio je
vrlo obrazovan. Kršćanski pisci nazivali su ga Julijanom Apostatom – Odmetnikom . Napustio je kršćanstvo i okrenuo se mitraizmu . Kršćanstvo je progonio, ali bez krvoprolića. Htio je obnoviti vlast senata i konzula OD JULIJANA DO TEODOZIJA
→ na perzijskom ratištu vojska je za cara proglasila
Jovijana iz Ilirika koji je s Perzijancima sklopio nepovoljan mir i dao im grad Nisibis i pet
satrapija. Nakon osam mjeseci, naslijedio ga je Valentinijan I., takoĊer iz Ilirika
VALENTINIJAN I. (364.-375.)
→ uzeo je za suvladara brata Valensa i dao mu istoĉni
dio Carstva. Malog sina Gracijana proglasio je augustom. Ratovao je u Galiji s Francima i Alamanima te je gradio utvrde na Rajni. Na Dunavu se borio s Kvadima i Sarmatima. U Britaniju je poslao legata Teodozija (starijeg) protiv Pikta i Skota.
Unutrašnju politiku vodio je protiv senata i aristokracije. Pomagao je biskupe antiarijance i papu Damasa te milanskog biskupa Ambrozija . Umro je 375., a za
augusta je proglašen njegov malodobni sin Valentinijan II. (375.-392.)
VALENS (364.-378.)
→ svladao je u Konstantinopolu uzurpatora Prokopija . Bio je
arijanac . 378. poginuo je u borbi s Gotima kod Hadrianopolisa . Kad je umro Valens,
prvi august Gracijan Istok je dao na upravu Teodoziju , sinu istoimenog vojskovoĊe,
proglasivši ga augustom
125
TEODOZIJE VELIKI (379.-395.)
Goti i drugi barbari, nakon Hadrianapolisa, krenuli su prema Konstantinopolisu
pljaĉkajući i pustošeći po putu. Teodozije je pridobio neke barbare davši im zemlje u Trakiji i Maloj Aziji
382. Vizigoti su se, kao rimski saveznici (foederati), nastanili izme Ċu
Dunava i
Balkanskog gorja
383. ubijen je car Gracijan , a 392. ubijen je Valentinijan II. posljednji univerzalni rimski car. U Solunu 380. primio je
po kojemu je
→ Teodozije je postao
kršćanstvo i objavio edikt
kršćanstvo obvezno za sve podanike Rimskog Carstva. Progonio je
nekršćane i heretike. 381. Nicejski koncil proglasio je pravovaljanim za kršćane
Uspješno se borio s Hunima i Gotima, svladao je Maximusa 388., uzurpatora u Galiji, a s Perzijancima je zakljuĉio mir
Umro je u Mediolanumu 395. i ostavio Arkadiju Istok , a Honoriju Zapad. Sahranjen je u Konstantinopolu
DVA CARSTVA, PAD ZAPADNOG STILIHONOVO DOBA (395.-408.)
395., Arkadije je imao 18 godina, a Honorije samo 11. MeĊutim, suvladarstvo, , postojalo je i prije, a najizrazitije je bilo za Dioklecijana. collegium bio je Stilihon, romanizirani Vandal, Teodozijev zet
Honorijev uĉitelj
i vrhovni zapovjednik svih,
istoĉnih i zapadnih , rimskih legija koje mu je Teodozije povjerio. Granice izmeĊu dva acedonia carstva nisu bile utvrĊene. Sporne su bile dijeceze Dacica i i M acedonia . Stilihon ih je htio
u zapadnom dijelu carstva
Već 395. Vizigoti su pod vodstvom Alarika krenuli prema Konstantinopolisu ; pridruţili su im se i drugi barbari. MeĊutim, odustali su i pošli prema Makedoniji i Grĉkoj
U istoĉnom carstvu Stilihonovu ulogu regenta imali su Rufinus (ubijen 396.) i Eutropije (395.-399.) s naslovom praefectus praetori . Eutropije je davao povlastice Vizigotima da
bi naštetio Stilihonu
397. Stilihon se morao povući s Peloponeza
gdje se namjeravao obraĉunati s Alarikom
zahvaljujući konstantinopolskom dvoru . Podrţali su i Gildona, uzurpatora iz Afrike, koji je obustavio isporuku ţita Rimu. 398. Stilihonova vojska ga je svladala
126
Na Zapadu su još 374. provalili HUNI i uzrokovali migraciju Vizigota prema jugu, Ostrogota u Panoniju, a Alana, Vandala i Sueba prema Noriku i Reciji. 400./401.
Stilihon je krenuo obraniti Norik i Reciju, a Alarik je to iskoristio i preko Dalmacije krenuo na Italiju. Stilihon je pozvao u pomoć legije iz Britanije i sa Rajne, pridruţio neke odrede Vandala i Sueba i pošao na Alarika. Mediolanum je osloboĊen od opsade, a kod Polencije i Verone 403. Vizigoti su potuĉeni te su se povukli u Ilirik. U to je doba
za prijestolnicu odreĊena Ravenna
Ostrogoti i drugi barbari pod vodstvom Radagasa , preko Norika i Recije, prodrli su u
Italiju. 406. Stilihon ih je razbio kod Florencije . Italija je spašena, ali je stradala
nezaštićena Galija. Tamo su pred Hunima provalili Vandali , Kvadi, Alani, Suebi i Burgundi (406.-407. )
Rimsku Britaniju opustošili su Skoti i Piti, a najviše gusari Saksonci . Jedan rimski legat uspio je sakupiti vojsku i prešao je iz Britanije u Galiju i oĉistio ju od Germana koji su nastavili u Hispaniju . Otjerao je Honorijeve delegate, a u Galiji je proglašen carem. Od 407. do 411. odrţao se kao Konstantin III.
408. u Ravenni je ubijen Stilihon. Urotnici su ga mrzili kao Vandala koji je davao
koncesije
barbarima,
kao
krivca
za
pad
Galije,
zbog
neprijateljstva
prema
Konstantinopolisu i zbog tolerancije prema herezama i poganima
Nakon Stilihonove S tilihonove smrti, Alarik je Honoriju postavio nove zahtjeve: zemlje u venetskoj oblasti i
visok poloţaj u Carstvu. Nije uspio pa je 408. poĉeo opsjedati Rim, a zauzeo
ga je 410. Vizigoti nisu srušili, ali su opljaĉkali grad. Alarik je prisilio senat da svrne Honorija. Za cara je proglašen Atal Prisko . Iste godine, Alarik je umro, namjeravajući krenuti na Siciliju i Afriku . Naslijedio ga je Ataulf koji je povukao Vizigote u sjevernu Italiju i 411. ih poveo u Galiju . Novi car ovdje ga je postavio za upravitelja. Teodozijevu
kćer Galu Placidiju Ataulf je uzeo za ţenu
Car Atal je uskoro svrgnut i Vizigoti su priznali Honorija za cara
Stilihonov nasljednik Flavije Konstancije 411. svladao je u Galiji uzurpatora Konstantina III. i druge uzurpatore te dao Vizigotima u Italiji status saveznika 412. Za
saveznike su priznati još i Franci, Burgundi i Alamani. Vizigotima je povjereno da se u Hispaniji bore s Vandalima, Suebima i Alanima. Vizigotskom kralju Valiji dana je
127
Akvitanija
u trajni posjed. Zapadno Rimsko Carstvo zadrţalo je mediteransku obalu
Galije i Hispanije
421. Flaviju Konstanciju
Honorije je dao sestru Galu Placidiju za ţenu i naslov augusta.
Iste godine, Konstancije je umro. U Galiji je ĉesto prisiljavao barbare na pokornost
Car Honorije nemoćan je stolovao u Akvileji – umro umro je 423., a naslijedio ga je dvorski velikaš Ioannes (423.-425.) kojega je istoĉni car Teodozije II. zbacio i postavio Valentinijana III. (425.-455.) , sina Gale Placidije i Flavija Konstancija. U njegovo ime
vladala je Gala Placidija, a glavnu ulogu imao je Flavije Ecije, romanizirani barbarin
Prefektura Illyricum , sastavljena od dijeceza Graecia ( ( Macedonia) Macedonia) i Dacia , prepuštena je
Istoĉnom Rimskom Carstvu. Prefekturi Italije ostale su zemlje od Drine prema sjeverozapadu
429. Vandali pod vodstvom Genserika prešli
su iz Hispanije u Afriku. Pozvao ih je
pobunjeni rimski namjesnik Bonifacije. Do 439. Vandali su osvojili sve rimske posjede u
Africi od Gibraltara do Kartage. Seljaci su podrţali osvajaĉe
Hiponski biskup Augustin borio se protiv hereza (donatizam, arijanstvo...)
442. car Valentinijan III. predao
je Vandalima sve afriĉke posjede osim Mauretanije i
dijela Numidije. Rim je ostao bez afriĉkog ţita HUNI
Pojavili su se 374. iz Male Azije. Atila (434.-453.) je bio prvi kralj koji je okupio Hune
pod jednom vlašću. Rimljani su im i prije Atile na Balkanu plaćali danak. Prisk , izaslanik Teodozija II. na Atilinom dvoru, zapisao je mno ge zanimljivosti o Atili
Atila je s Ecijem bio u dobrim odnosima. Napao je Istoĉno Rimsko Carstvo, a 441. zadao
im je najteţe udarce poharavši Meziju , Trakiju i istoĉni Balkan. 447. provalio je do Termopila
Uskoro se Atila okrenuo prema zapadu traţeći od Valentinijana princezu Justu Gratu Honoriju
za ţenu i pola carstva
Pod vodstvom Ecija Rimljani i neka germanska plemena (Franci, Burgundi i Vizigoti pod vodstvom kralja Teodorika I.) porazili su Atilu u Galiji 451. na Katalunskom polju. 452. Atila je razorio Akvileju ,
opustošio Padsku nizinu i krenuo na Rim. Papa
Leon I. zasluţan je što se Atila povukao
128
Vojska konstantinopolskog cara Marcijana krenula je prema hunskom teritoriju. Atila se vratio u Panoniju i umro 453. → hunska se drţava raspala, a niknula je drţava Ostrogota
PAD ZAPADNOG RIMSKOG CARSTVA
Pristaše Ecija ubili su 455. cara Valentinijana III. Ecije je smaknut godinu dana ranije
Kratkotrajno je vladao Petronije Maksim (455.) kojeg je ubio rimski narod prilikom
vandalske pljaĉke Rima 455. Vandali, pod vodstvom Genserika, nisu ubijali i palili zahvaljujući papi Leonu I.
Vojska je za cara izabrala Avitusa kojeg su podrţali Vizigoti i senat. Tada je ojaĉao comes Recimerus , Sueb. Dalmacijom je tada upravljao comes Marcellinus
Nakon godinu dana, Avitus je ubijen, a naslijedio ga je Maiorianus (457.-461.) – obojicu obojicu
je doveo i zbacio Recimurus. Od 461. do 465. vladao vlad ao je nemoćan car Libius Severus . Od 467. do 472. (nakon interegnuma) interegnuma) zavladao je Anthemius , a za njim Olybrius (472.) za
ĉije je vlasti umro Recimurus. Jednu godinu vladao je Glycerius (473.-474.), salonitanski biskup. Do 475. vladao je konstantinopolski štićenik Iulius Nepos
475. rimski vojvoda iz Panonije Orest
izvršio je udar i zauzeo Ravennu. Car je postao
Orestov maloljetni sin Romulus Augustulus – posljednji zapadno-rimski car
Goti u vojsci Zapadnog Rimskog Carstva traţili su od Oresta posjede u Italiji. Njihovi zahtjevi su odbijeni i za kralja je proglašen Ostrogot Odoakar koji je 476. zbacio Romula Augustula poštedivši mu ţivot i otpremivši ga u Kampaniju. Konstantinopolskog cara Zenona priznavao je gospodarem cijelog Rimskog Carstva. Zapadno Rimsko Carstvo koje je prisvojio Odoakar sastojalo se od Italije s Narbonskom Galijom i dijecezom Ilirikom
ISTOĈNO RIMSKO CARSTVO DO 476.
Sin Teodozija Velikog, Arkadije (395.-408.) imao je sposobnog drţavnika i vojskovoĊu Anthemiusa koji je obranio granice na Dunavu i na Istoku
Teodozije II. (408.-450.) Perzijancima je 422. dao Armeniju; od 430. Hunima je plaćao
danak koji se u sedam godina utrostruĉio. U njegovo doba izraĊen je Codex Theodosianus u duhu tradicionalnog općerimskog prava
Naslijedio ga je Markianos (450.-457.) i carica Pulcheria
129
Car Leon I. (457.-474.) , Traĉanin, ţelio je zavladati Zapadom. Tamo je nametnuo Anthemiusa i Julija Neposa. Bez uspjeha je uputio mornaricu u Afriku na Vandale
Najsnaţniji odredi u vojsci Istoĉnog Rimskog Carstva bili su Goti i Izaurijci Od 471. u Konstantinopolu se vodio vodio
graĊanski rat izmeĊu Izaurijaca i
Ostrogota . Car Zenon (474.-491.) , Izaurijac, jedva se odrţao
KNJIŢEVNOST
Pjesnici kasnijeg doba: Klaudijan (De raptu Pr ose ), Auzonije , Namacijan oser pin ae
Od kršćanskih pjesnika poznati su: papa Damasus, Prudentius , Clemens, Prosper Aquitanus , Sidonius Apollinaris , Commodianus i dr.
“Crkveni oci” su APOLOGETI → Minucius Felix, Tertullianus , Cyprianus , Arnobius , Hilarius (De viris illustribus , Pisma ), ), Ambrosius , Hijeronim , Augustin
(Confessiones , De civi tate Dei )
Od retora znamenit je Quintus Aurelius Symmachus i njegova Pisma . Zanimljiva je zbirka Panegyrici
Posljednji veći rimski filozof bio je Boecije (480.-524.) s djelom De consolatione philosophiae
Granatiĉari: Nonius Marcelus , Diomedes, Aelius Donatus (Ar s grammatica ) i dr.
komentira djela Cicerona, Vergilija i drugih Makrobije u djelu Saturnalije
ARHITEKTURA
Saĉuvan je latinski tekst iz 4. st. s popisom spomenika grada Rima s dvije redakcije – i i Curiosum Notitia
U doba Konstantina Velikog Rim je imao 19 vodovoda, 37 gradskih vrata, 9 mostova, 1800 domusa, 46 000 insula, 15 foruma, 3 velike trţnice, 12 bazilika, 43 trijumfalna luka, 2 amfiteatra, 4 teatra, 2 circusa maximusa i 24 vojarne; hramova preko stotinu
Najveliĉanstveniji spomenici: Dioklecijanove terme u Rimu (za 3000 ljudi),
Dioklecijanova palaĉa u Splitu (castrum i villa, trapezasta osnova, oko 38 000 metara kvadratnih, po jedna ĉetverokutna kula na uglovima palaĉe, po jedna monumentalna vrata na tri strane, osim juţne. Juţni dio bio je reprezentativni carski dio, a sjeverni za vojsku, radnike i spremišta. U središtu je bilo peristilno dvorište. Glavne znamenitosti su
Porta
, sjeverna vrata, peristil, hram i mauzolej), Maksencijeva i Konstantinova aurea bazilika kod glavnog foruma u Rimu 130
SKULPTURA
Znamenita je plastiĉna dekoracija Dioklecijanova mauzoleja i dekoracija hrama
Dioklecijanove palaĉe. Mitraistiĉkih reljefa bilo je mnogo u provincijama
Znameniti su kipovi Konstantina Velikog i njegovih nasljednika. Poznate su Konstantinova mramorna glava u Metropolitan Museumu u New Yorku i bronĉana iz
Niša
Saĉuvalo se mnoštvo sarkofaga, npr. sv. Helene i sv. Konstance u Vatikanu
Znamenit je i Konstantinov slavoluk s s originalnim frizovima
131