USPOREDNA ANALIZA TEKSTOVA
Odnosi otac-sin u Preobrazbi i Gospodi Glembajevima
Preobrazba je pripovijetka autora Franca Kafke, jednog od najznačajnijih pisaca avangardne književnosti. Iako ne pripada avangardi, nego drugom razdoblju hrvatske književnosti od 1914. do 1954. godine koje se bazira na socijalnim problemima, drama Gospoda Glembajevi Miroslava Krleže ipak ima istu tematiku kao i Preobrazba. Tematika koja je zajednička za oba djela jest zamršeni odnos oca i sina koji zapravo simbolizira društvo i pojedinca. O tome će se ujedno i raspravljati u ovome eseju. Na početku možemo uočiti da se likovi Gregora Samse i Leonea Glembaja bitno razlikuju iako ih je snašla ista sudbina „odbačenosti“. Gregor Samsa je do trenutka kad je postao kukac bio savršeni sudionik društva, no nakon njegove preobrazbe nije više sposoban zarađivati za svoju obitelj, te ga ona počne smatrati teretom. Gregor uzaludno pokušava dobiti njihovu pažnju i ljubav, ali ne poduzima ništa u vezi toga, sve što osjećaja zadržava u sebi umjesto da otvoreno kaže što ga muči. Ne nalazi rješenje, pa u nemoći jednostavno dopušta da ga obitelj „gazi“: „… Gregor užasnuto zastane, bilo bi besmisleno trčati dalje, jer ga je otac odlučio bombardirati.“ Oca Gregorov preobraženi lik kukca plaši: „Iz zdjele s voćem na kredencu napunio je džepove i bacao jabuku za jabukom, prethodno ne ciljajući“, na isti način se društvo plaši pojedinca koji odstupa od norme. S druge strane imamo lik Leone Glembaja koji je glasan, samouvjeren i koji misli da je uvijek u pravu. On se svom ocu suprotstavlja: „ Ja sam ti već rekao da ne vičeš na mene!“ „Ne ću da šutim!“ Leone Glembaj je napustio svoju obitelj, nakon smrti svoje majke, u koju se nije vratio 11 godina zbog straha da će se obistiniti legenda koja kaže da su svi Glembajevi ubojice i prevaranti. Borio se protiv toga sve do trenutka kada u njemu dolazi na vidjelo ono nagonsko, Glembajevsko, te zbog toga ubija maćehu. Leone prezire sve što Glembajevska loza predstavljaprevare, ubojstva, laži, novac, stid. Zapravo, Leone mrzi dio sebe jer u njemu teče Glembajevska krv, a tomu se uporno želi oduprijeti tako da negira sve ono što Glembajevi odobravaju, ali na kraju mu to ipak ne uspijeva. Iz te negacije proizlazi njegov sukob s ocem. Leone se je sam ogradio od bivšeg života i tako sam sebe napravio „otpadnikom“ u obitelji. Izgleda da njegovo otuđenje obitelj Glembaj najmanje brine jer ih zanima samo novac i materijalne stvari. Jedinu emociju koju dobiva od oca je bijes kojeg izaziva svojim prigovaranjem i ponašanjem: „Šuti! Ako progovoriš još samo jednu riječ, ja ću te…“ Možemo vidjeti da Leone želi promijeniti svoju sudbinu suprotstavljajući se joj, dok ju Gregor prihvaća i trpi kakva god ona bila. Leone i Gregor su dva pojedinca koja se odbačena od društva, prvi svojevoljno, dok je drugom to nametnuto. Možemo zaključiti da društvo nikada neće u potpunosti prihvatiti ljude koji su drugačiji. Možda neće nikada. No, to je njihova sudbina i oni to ne mogu promijeniti, kao ni što mi ne možemo promijeniti neke urođene osobine koje mi
posjedujemo. Smatram da drugačije treba prihvatiti, a o tim problemima treba više govoriti i osvješćivati ljudski um koji svaki dan gleda svijet oko sebe, ali vidi samo ono što želi.
Monika Klier, 4.a
