BIBLIOTEKA KULTURNO NASLJEĐE
Redafecioini
odbor:
Dr Alojtz Benac, Riisto Beisarović, Jelena Cehić, Mitar Papić i dr Midhat Samić
U r e d n iSk: Jelena Čehić
Dr E N V E R IM A M O V IĆ
ANTIČKI KULTNI I VOTIVNI SPOMENICI NA PODRUČJU BOSNE I HERCEGOVINE
»VESELIN M ASLESA«, SARAJEVO — 1977.
•RfiSUME — MONUMBNTS CULTUEGj S ET VOTIFS ANTIQUES LE TERITOIRE DE L A BOSONrilE-HERZEGCVINiE
Svijetloj uspomeni dr Vladimira Mirosavljevića, mog dragog negdašnjeg profesora na studiju arheo logije Zagrebačkog sveučilišta. Pisac
PREDGOVOR Pod naslovom »Antički kultni i vativni spomenici na području Bosne i Hercegovine«, ovdje je obrađena problematika koja se pros torno veže za rimsku provinciju Datonadju, i to za njezin unutarnji dio. Unutar toj* a, pak, težište naše pažnje posvetili smo proučavanju toga problem a koji se prostorno veže za današnje područje"'Bosne i H erce govine, ikoja je upravo 'činila taj, tzv. »unutarnji« d i» rimske provincije Dalmacije. Rimska provincija Dalmacija je teritorijalno' zapremala široka pros transtva (od ušća rijeke Raše u Istri do blizine albanske rijeke Mat, te od Jadranskog mora, na jugu, do linije nešto j-užnije od Save, na sje veru, a.na istok do rijeke K olubare i Ubra u Srbiji), i zibog tako širokih prostranstava koja su objedinjavala područja sa jako naglašenim sves tranim razlikama, bilo geografskim, etničkim iili kulturnim, ta provin cija, osim administrativnog jedinstva, skoro da riije imala nikakvih dru gih zajedničkih komponenata. Staviiše, zbog naglašene geografske razlike, za tu provinciju isu stvorena dva pojma kojim se ona naznačuje, a to je pr'imor^ka ili obalna Dalmacija, te zadinarska ili unutarnja Dalmacija. Budući da se ta dva dijela u svakom pogledu ©Istro razlikuju, osobito u kulturnom, uvijek kada se raspravlja ma o ikojem problemu koji se veže za kulturnu prošlost Dalm acije svaki od ta dva dijela uzima se posebno. Tako smo i mi postupili u obradi, jer smo kao predinet našeg znanstvenog interesa uzeli upravo taj unutarnji dio te provincije, s tom razlikom što smo, nadalje, težište istraživanja više posvetili određenoj cjelini, a to je, kako smo gore spememdj, većim dijelom današnje područje Bosne i Her cegovine. Razloga toj odluci ima više. Prvo, Zađinarsko područje, ako ga poamatraono kao nekadašnji sastavni dio rimske provincije Dalmaci je, sam za sebe čini jednu cjelinu koja se prostorno, skoro u najvećoj mjeri, poklapa sa današnjim granicama ove republike (prostor između Une i Drine, te između planina Dinare 'i Plješevice na jugu i rijeke Save na sjeveru), a to je upravo glavni i najveći dio unutarnje rimske Dal macije. Međutim, sasvim je razum ljivo da -se u obradi n'iismo strogo dr žali samo određenog područja, tj. nismo za predmet obrade strogo uze li samo teritorij BiH, mada je tako naznačeno u naslovu, nego amo prišli sistemu obrade regija kao kulturnih cjelina, a to znači, pored sis tematsko obrađenih spomenika kul1noj votivnog karaktera sa područja BiH, to ismo isto učinili i sa spomenicima s ostalog područja unutarnjeg dijela provincije. Tu su evidentirani 'skoro svi nama poznati spomenici ovoga karaktera sa područja Like, Korduna i Banije u Hrvatskoj, te iz Srbije na prostoru od Drine do Kdlubare i Jbra, tj. onih dijelova koji su zajedno sa područjem BiH sačinjavali unutarnju Dalmaciju. Prije
8
A N T IČ K I
KULTNI
I
V O T IV N I
S P O M E N IC I
NA
POD RU ČJU
B iH
svega, spamen'ici sa ovih područja poslužili su nam 'kao komparativni materijal, i njim a smo dali istu vrijednost kao ostalim sjpomemiicima iz BiH, tim vise ako je bila u pitanju jedna određena (kulturna reglsja u odnosu, na (primjer, na jedno određeno božanstvo, odnosno kult, ali bilo b oju pojavu vezanu za taj problem. Osim boga, već p o ranije zacrtanom planu razvoja arheoloških is traživanja na području BiH, Odnosno proučavanja (kulturne prošlosti ove republike, riješeno je da se ita istraživanja usm jere u raznim pravcima kako bi se dobili novi prilozi ikoji b i upotpunili izvjesnu prazninu u poznavanju -rimske prošlosti Bosne i Hercegovine. Jedan ođ itiih priloga je i ovaj rad, dok u isto vrlijeme znanstveni radnici Zemaljskog muzeja u Sarajevu priprem aju-drugi rad, u kojem se obrađuju sepulkralni spo menici. Dalje, u isto vrijeime, znanstveni radnici Arheološkog muzeja u Splitu obrađuju kultnu problematiku koja se odnosi na područje pri morske Dalmacije, a to isto čime i radnici Arheološkog muzeja u Puli za područje Istre. Kako smo obaviješteni, u pripremi .je obirada tog prob lema koji b'i se ticao d ijela Hrvatske k oji zaprema teritorij Like, Koiriduna i Banije, tako da bi ise u dogledno vrijetme dobila jedna cjelovita slika koja se, dakle, odnosi na kultnu problematiku, a koja ibi pokrivala či tavo područje rimske proVincije ‘BaJmadje. I ovaj nas rad, u stvari, pred stavlja integralni dio razrađenog plana i programa u tim arheoiloškiim istraživanjima, i to ne samo područja koje je zapremala rimska provin cija Dalmacija nego 1 drugih krajeva naše zemlje. Iz tih raaloiga, ovdje je obrađena spomenuta problematika -koja se veže za područje današnje Bosne i Hercegovine. S time u vezi, sasvim uski pojas na sjeveru Bosne, koji je 'ii antičko doba administrativno pripadao rimskoj provinciji Pa noniji, također je ovdje obuhvaćen, ali kako se radi o uskom regiomu i manjem broju spomenika, u zaključcima ikoje ismo uglavnom vezali za provinciju Dalmaciju to nimalo ne m ijenja stvar niti m ijenja smisao i karakter tih zaključaka. U uvodnom dijelu našeg rada smatrali sm o potrebnim da izložimo neke probleme opće prirode, kao što je, npr., historijat istraživačkih ra dova ove problematike koji se vežu za BIH, zatim geografski uvjeti, etnička slika, historijski uvjeti te uprava i vlast. Dakako, to su općepoznate činjenice, već djelim ično obrađene u našoj ranijoj struičnoj litera turi, i mi smo, u stvari, ovdje iznijeli najisumarnije zaključke. To nam je bilo potrebno iz niza razloga, jer samo nakon sagledavanja svih tih činjamca tu sadržanih, bilo da je riječ o etnosu, političkim događajima i si., može se pravilno i potpunije shvatiti uvođenje, razvoj, egzistiranje i, na koncu, nastanak svti'h kultova i kuitnlih pojava na ovome području. Tek nakon toga uvodnog dijela prešli smo na sistematsku obradu svih onih brojnih kultao-votivnih spomenika, na pitanje kulta ii kultnih pojava, što se sve s4aioa veže za ovo područie. Nakon toga, kao poseban dodatak, priložili smo Katalog poznatih nam kultno-votivnih spomenika sa podru čja BiH, a gdje nam je bilo moguće ipr’iložili smo i snimak, odnosno crtež Dojeđinih spomenika uz sažet opis i podatke o ranijem njihovom pub liciranju.
UVOD U Sziičavanju niza problema Trezamh za stanovnike (pojedinih pod ručja Eimslkie limiperije, bez sunmje, vaSaso m jesto prijp&đa a iiMČavanju duhovne kulture. Taj problem je tim važniji što se u njegovom izu čavanju nailaze odgovori na mnioga pitanja vezama za -razine aspekte njihovog kulturnog, političkog, privrednog, ili, jednostavno, svakodnev nog života. Duhovni život ljudi u antičko doba bio je veoma razvijen i bio je, u stvari, nosilac svih reperkusija kulturnog i privrednog- života, a na prvom mjestu paBtfflrih zbivanja, koja su diktirala razvoj duhovnog života. Kakav su analčaj ti faktora im ali m duhovni život, vidi se najbolje u načinu, vremenu ili intenzitetu uvođenja pojedinih kultova na odre đeno područje rimske države. To se isto može reći ma o kojem narodu prostrane rimske države, kod kojih se jasno luče dva osnovna razdoblja u njihovoj duhovnoj kulturi: iperiod njihove samostalnosti i doba političke ovisnosti od Raima. Koristeći ražine spomenike k oji tretiraju ovaj problem, dolazimo do važnih spoznaja i otkrića kojd (bacaju više svjetla na razne aspekte toga problema. Kada je riječ o tim spomenicima, na prvo mjesto m o ramo staviti epigrafsiku građu ili fkulibne reljefe. \Pojava i nalazi te vrste spomenika ilustriraju nam u najvećoj mjeri stupanj ili karakter du hovne kulture pojedinih naroda, dok za neka područja, kao što je upravo sa našim, to su u isto vrijem e i jedini (spomenici koji nam daju podatke 0 tome problemu, pošto nam drugi izvori (literarni), koji, uglavnom, imaju sekundarni značaj, o tome ne daju skoro nikakve podatke. U razvoju pojedinih kultova možemo pratiti, s jedne strane, jasan odnos (prema tom razvoju indigeriiih stanovnika dotičnog područja i, s druge Strane, raznoiiikih etničkih elemenata koji’ su došli u te krajeve po raznim službenim dužnostima. N jihovim dolaskom uspostavlja se jači 1 življi kontakt sa domorocima i, uz druge okolnoisti koje (su još više PospjeSile zbližavanje raznih etniokiih elemenata, stvaraju se optimalni “ vjeti za razvoj duhovne kulture. Kultna, odnosno religiozna orijentaci ja pojedinih grupacija ili individua odraz je dubljih, m oglo bi se reći psiholoških faktora i trenutaka. Spomenici kultnog karaktera -maju m no go širi znalčaj i ne mogu
10
A N T IČ K I
KULTNI
I
V O T IV N I
S P O M E N IC I
NA
POD RU ČJU
B iH
i spais u duhovnoj orijentaciji, a kako je rimisfco društvo bilo do krajnosti mozaičmo, s tim e iu vezi javljaju se m nogobrojne vjere, kultovi, misterije i si., i svatko se mogao p o volji opredijeliti za što je htio. Država je, bez sumnje, u pojavi tih raiznih kultova vidjela sredstvo za obuBdavanje i određeno [usmjeravanje nezadovoljnih masa. Ogroman broj tih obesprav ljenih masa vidio je jedini izlaz u predavanju kojem (kultu tražeći u n je mu kom penzaciju za svoje stanje, bilo da se radi o robu ili slobodnom siromahu k oji očekuje bolje životno stanje, ili o bogatim građanima koji 'su 'u odgovarajućem kultu tražili psihološko utoiSiste. Zahvaljujući tole ranciji od strane države, b ilo je amogfućemo da se tako uvode i šire arajrazJičitiji kultovi i da se nesmetano razvijaju. N jihov prodor u pojedina područja" ovisio je o h i ž u .hitnih fakrtara, u većini slučajeva to "su bili privredni i vojni, da hi se kasnije neovisno od njih razvijali dalje afco bi naišli na plodno tlo za 'egzistiranje. K oliki je tznaičaj duhovni život imao n e samo za državnu zajednicu nago i za individuu koja je čitav svoj život podredila tim normama Ba dalakolsežniim posljedicama, nije lafeo od rediti. Svjedočanstva o- tom e da je čov jek m a koje etničke pripadnosti, ma kojeg službenog ranjga itti staleža u raznim prilikama svojeg života, bilo to nakon uspješnog trgovačkog poslovanja, nakon, preboljenja neke opake bolesti ili nakon uspješnog b ojn og pohoda, podizao zavjete po jedinim svojim božanstvima, podizao (hramove, kapele, žrtvenike, ili je O' vratu ili na tijelu nosio amajliju, odnosno atribut svojeg božanstva, jasno [govore o značaju :i ulozi1duhovnog života u svakodnevnom životu čovjeka. Religija je imala utjecaj na sve društvene slojeve, i u većini slučajeva u pojedine kultove bili su podjednako uključeni i muškarci i žene. Prednost antičkih kultova bila je u tome ‘što- su bili taiko brojni da je svaki pojedinac, ma k ojeg društvenog sloja ili nazora ili, pak, pro fesije, nalazio sebi odgovarajuću kultnu orijentaciju i pojedina božanstva uzimao kao svoje zaštitnike, što je činilo i njegovo profesionalno, odnosno staleško udruženje. Kada su tijekom vremena pojedini kultovi počeli odumirati i kada je zbog nastale političke situacije vojska postala glav ni faktor u državi o kojem je zavisila obrana granica a time i očuvanje bezibjeđn-osti stanovnika rimske države, prednost među svim tim kulto vima đolbijaju upravo oni k oje je u najvećoj m jeri prihvatila vojska. Drugi važan faktor M i su trgovci koji su skoro redovito pratili vojne jedinice, te se, u stvari, opet radi u većini (slučajeva o istim kultovima, a to dovodi do stvaranja jednog oipćedržavnog kulta koji pokušava ob jediniti sve slojeve stanovništva. Završnicu takve situacije učinilo je kršćanstvo, koje je, na koncu, postalo jedina službena državna religija. Pobjeda te religije odraz je, u svaikom slučaju, jedne opće političke i privredne situacije kateva je bila zadnjih stoljeća postojanja carstva, a to dovodi do stanja k oje karakteriziraju -zatvorenost i stagnacija općih životnih prilika tog đoiba, a u prvom redu kulturrfih. Na koncu, pobjeda monoteističke religije ruši osnove antičkog religioznog života i njegovih tekovina, da bi -narode nekadašnjeg prostranog Rimskoig Carstva uvela u razdoblje srednjeg vijeka, k oje se, ne bez razloga, naziva doba m račnjaštva i koje je za mnoge narode -značilo veliku stagnaciju u svim as pektima života u odnosu na prethodni antički period.
U V O D
11
Izučavanje duhovne kulture antičkog đolba, m a o kojem narodu ili području da se radi, predstavlja prilično složen problem ikoji se sastoji upravo u pravilnoj interpretaciji svih pratećih pojava sadržanih u tom problemu. Pristupu proučavanju tog problema prethodi niz važnih os vrta na pojave k oje su se jace ili slabije odrazile na duhovnu kulturu, odnosno na razvoj pojedinih kultova. A k o je u pitanju ovaj problem vezan za područje unutarnjeg dijela rimske provincije Dalmacije, kroz narednu obradu vidjet ćem o ida su za to područje važili isti uvjeti i okolnosti od kojih je ovisio razvoj p o je dinih. kultova kao i za ostale pokrajine rimske države. Zbog njene ge ografske karakterističnosti,” s “obzirom na igorovitost i slabu probođnost, tu su se nešto duže zadržali autohtoni kultovi inđiigenih stanovnika, što daje poseban karakter razvoju antičkih kultova na ovom području.
HISTORIJAT ISTRAŽIVAČKIH RADOVA ._ .— Izučavanje kultnih spomenika ina (području Bosne i Hercegovine predstavlja rad novijeg datuma. U stvari, prva izučavanja datiraju iz posljednjih decenija X IX stoljeća, iu vrijem e Ikada je BiH došla pod aus trijsku vlast. Do 1878. godine, za turske vladavine, naučna javnost je vrlo m alo m ala 'bilo što o kulturnim spomenicima na ovom području. Za turske okupacije nije postojala nikakva služba koja bi se bavila izu čavanjem al'i čuvanjem kulturnog iblaga. Prvu (pokušaj u tome pogledu učinjen je tek pred sam kraj 'turske vlasti u BiH. Pojedinačne vijesti 0 kulturnom iblagu iz antičke dobi u BiH nalazimo jedino u .kraćim pu topisnim ili memoarskim bilješkama nekih evropskih putnika koji su prolazili ovim krajevima. Početak sistematskih istraživanja i proučavanja spomenika aintilake ddbi daJtira iz vremena austrougarske okupacije BiH. Kada je 1884, go dine osnovano Muzejsko društvo, koje je kao prvi zadatak uzelo otvaranje muzeja i okupljanje stručnjaka za naučnoMnaživački rad, stvoreni su realni uvjeti za rad na tom e polju. Po otvaranju Zemaljskog muzeja (1888. godine) i dalaženju prvog ibroja Glasnika (.1889. godine), započinje sistematsko prikupljanje i obrada svili spomenika kulture a među njima 1 spomenika kultnog karaktera. Od te godine pa nadalje, .muzejski radnici Sili njihovi suradnici davali su redovite naučne priloge u kojima je bio obuhvaćen i problem duhovne kuH-nr**. štn je dalo osnov.u za upoznava nje .antičkih kultova i kultne problematike na ovom području. U isto vrijeme, ovaj problem je privukao pažnju nekih istraživača iz drugih zemalja pa su neki od njih i sami učestvovali u istraživačkim radovima i u Obradi nađenih spomenika. Na taj način počeo se stvarati literarni fundus u kojem je tretiran pojedinačni problem kulta i kultnih spomenlika na području BiH. Većina istraživača je svoje radove usmjerila u određenom pravcu, tj. obrađujući spomenike jednog određenog božan stva ulazili su u problematiku dotičnog kulta. Time što je do danas ot kriveno na Stotine kultnih i votivmih spomenika raznih božanstava, stvo rena je jedna solidna osnova za izučavanje duhovne kulture stanovnika antičke dolbi na području BiH. Najveći broj priloga iz te problematike objavljen je u Glasniku Ze maljskog muzeja iz Sarajeva. Od 1893. do 1916. godine izlazio je glasnik i na njemačkom jeziku, u Beču. Naučno listraživačka djelatnost i izdava nje naučnih (publikacija u kojim a je tretiran problem kultnih ili votivnih spomenika kao i (pitanje kulta na ovom području, počev od 1888. go
14
A N T IČ K I
KULTNI
I
V O T IV N I
S P O M E N IC I
NA
PO D RU ČJU
B iH
dine pa d o danas, mogu tse smjestiti u tri vremenska perioda, a u tim ok virima izvršiti daljnja podjela, odnosno specifikacija naučnoistraživačkih radnika prema karakteru n jihovog istraživačkog raiđa i objavljenih radova u odnosu na problem kulta ili kultnih spomenika. Prvi period obuhvaćao ibi vrijem e od 1888. d o 1918. godine, drugi period od 1918. d o 1945, a treći od 1945. godine do najnovijeg doba. Daljnja podjela u tim okvirnima odnosila Ibi se na istraživače i plisce ikoji su neke svoje radove posvetili konkretno kultnoj problem atici i na one ikoji su tijekom svojih nauenoistraživačkih raldova tom problem u periferno prilazili ob rađujući neki drugi naučni problem. U daljnjem izlaganju, ako se radi o prvo-m slučaju, navest ćemo puni naslov objavljenog djela dotičnog autora, ,u drugom slučaju samo ime autora i časopisa gldtje je objavljen njegov rad. Među prve i najveće istraživače dotičnog problema ispada Karl Pač, dugogodišnji suradnik Zem aljskog muzeja u Sarajevu. Počev od 1890. godine, u svojim m nogobrojnim radovima doticao se direktno ili indirektno kultne problematike sa područja BiH. Njegovi radovi su raz nog karaktera, i bilo da je obrađivao topografiju jednog područja, davao izvještaj o arheološkim radovima na antičkim lokalitetima, raspravljao 0 etničkom problemu nekog plemena ili opisivao nađene spomenike i si., u svim slučajevim a davao je i osvrt na kultnu problematiku. Rezultate svojih naučnoistraživačkih radova objavljivao je po raemim domaćim ili stranim naučnim revijama. Dakako, najveći broj tih radova objavio je u svom matičnom glasilu — Glasniku Zem aljskog muzeja, s kojim je surađivao'punih 30 godina i(od 1890. do 1919. godine), kao- i u Wissenschf'tMche MdtteiTungen aus Bosnien unid Herze@owina — Wien, za či tavo vrijem e njegova izlaženja. Neki n jegovi radovi posvećeni su isklju čivo kultnoj (problematici; tako npr., »Apolova štatueta iz Vršaca kod Pr njavora« (G ZM V:II1, 1896, p. 273— 276); Mirhnmun u Konjicu« (GZM IX, 1897, ;p. 629— 656); >;Prilog mitologiji Ilira« (GZM XIV, 1902, p. 439— 440), dok
>Japodi« (G Z m ' v III, 1896, p. 113— 140. i X, 1898, p. 335— 364); »Novi 1 revidirani natpisi« (GZM VT, 1894, p. 341— 358) itđ. Brojne priloge iz kultne problematike objavljivao je i u drugim, domaćim i stranim re vijama. tako u »Archaeologisch — epigraphische Mitteilungen aus Oesterreich-U ngam «, Wien; »Jahnbuch fiir Altertumiskurađe«, Wien; »Jahreshefte des asterreichisohen archaolagisehen Instituiteis«, Wien, Sitd. Podat ke o kultnoj problematici nalazimo i u nakim njegovim izdanjima, npr: Anhang »Die epigraph'isdhen Denkmaleir der iromischen Strassen in Bos nien unid der- Hercegovina« (Ph. Ballif, Romisahe Strassen in B. u. H., W:ien, 1893): »Die Dika in romisoher Zeit« (W.ien, 1900); »Die Herzegowina einst und jetzt« (Wien, 1922). U svojim radovima Pač je, koristeći m nogobrojni materijal i sves tranu analizu, znao pravilno ocijeniti sve elemente koji su uvjetovali in staliranje i razvoj pojedinih kultova na ovom području, njihov karak ter, a također dati pravilnu interpretaciju ikonografskih prikaza ili nat-
h is t o r ij a t
is t r a ž iv a č k ih
15
r a d o v a
,pisa koji su, u većini slučajeva, do danas zadržali punu naučnu vri je d n o st.
-
-
.
_
..
Od Pačovih suvremenika treba spomenuti i druge istraživače koji SU ipisali o kultnoj problematici. To je V. Rađdmstt, faoji je većinu svojih radova objavio u Glasniku Zem aljskog muzeja ili ’u Wissensohaffiiđhe Mitteilungen aus B. u. H. (GZM III, 1891, p. 1— 19; IV, 1892, p. 117— 127; V, 1893, p. 37— 92. itđ.), zatim C. Trohelka (GZM I, 1889, p. 91; II, 1 8 9 0 , p. 98— 99; III, >1891, p. 239— 246) itd. Tu se isto moigu spomenuti joiš-F-^ Fiaila, :M. -Hermes, E. N ovotai i dr. čiji su prilozi također tiskani u Glasniku Zemaljskog m uzeja ili WiMBH starijih izdanja. U isto v ii~jerae^nekirod-Tiavedenih autora svoje radove su objavljivali i u gore spo menutim stranim revijama.Iz itag starijeg perioda istraživačkih radova iu BiH, ima nekoliko istraživača feoji su djelovali su drugim jugoslavenskim ili taostranim centrima, ali su u svojim djelima, pišući općenito o problemu Hira i n ji hovih kultova, dali podatke i za područje BiH. U tome pogledu može se spomenuti V. Tomašek (»Die 'Vorslawisdhe Topog'raphie. der Bosna, Herzegow!ina, Crna Gora iund der aiugrenizenden Gebiete« =— Mittailumgen der geographischen Gesellsahaft in Wietn, Wi-en 1880). Posred značaja ovog rada ikoji zadire u osnovu ilirske toponomastike na našem području, tu spada i njegov rad Miscellen .(Beizzenibergens Beitrage zur Kurude der indogermanischen Sprachen IX , p. 93. itd.), u kojem raspravlja o pita nju ilirskog boga Medama, što je, u stvari, predstavljalo osnovu za kritičko izučavanje ilirskih kultova. Prvi istraživač k oji je sistematska obradio- kultne spomenike sa našeg područja bio je R. Šnajder sa -svojom studijom: »Berieht iiber eine Reise in Dalmatien, I: I U-ber die billdidhen Denkmaler Dalimatiens« — Aroh. epiigr. Mitteilurogen aus Oestrerreich-Ungarn, Band IX, W ien 1885. Ta studija i danas predstavlja osnovu za proučavanje ilirskih kultova i interpretaciju ikonograf-skih predstava, i dala je jedan odre đen pravac kasnijim istraživačima ibi.lo da obrađuju kultnu problem a tiku sa područja BiH ili drugih susjednih oblasti. Specifikacija spome nika sa likom boga SMvana d drug-iih 'božanstava kakvu je dao- ovaj is traživač i danas je na snazi, pa ju je, -takvu, prihvatio i IX Rendić, boji je tom problemu posvetio jedan veliki -iscrpan rad. Iz ovog kraćeg pregleda historijata istraživačkih radova do 1918. godme m ože se zaključiti da je u tom razdoblju od 30 godina izvršena velika istraživačka i -publicistička djelatnost koja se odn-osi na kultnu problematiku. Pronađeno je i obrađeno na stotine spomenika ovog karaktera koji su dali dovoljno materijala za donošenje određenih za ključaka k oje su, iu većini slučajeva, potvrdili kasniji istraživači na os novu novije pronađenog materijala. Period mzmeđu dva svjetska -rata okarakteriziran je naglašenim naučnoistraživačkim radom pok. Đimitrija Sergejevskog koji je, pored ladova drugog karaktera, dao određen 'broj priloga, rasprava i članaka posvećenih isključivo pitanju kultno-votivnih spomenika ili k” !ta dornaelh jl-i stranih božanstava. Počev od 1924. do 1965. godine, ovaj na-
16
A N T IČ K I
KULTNI
I
V O T IV N I
S P O M E N IC I
NA
P O D R U C jtl
B iH
uicni radnik se skoro isključivo posvetio epigrafskim istraživanjima, te je njegovom zaslugom otkriveno i Obrađeno na stotine novih spomenika ad k ojih velim broj čine i k u ltno^otivni. -Njegovi -radovi su skoro re dovito objavljivani u Glasniku Zem aljskog m uzeja punu 41 godinu. Po red radova u kojim a konkretno obraduje kultnu problematiku, taj prob lem dotiče i u drugim radovima, b ilo da su. to izvještaji s arheoloških iskopavanja, putne -bilješke, rekognoisciramje terena, osvrti na povijesno-arfieđloišku prošlost BiH i si. Od radova k o je je isključivo posvetio kul tnoj problematici treba navesti slijedeće: »D ija n a .! Si-lvan* (GZM XLI, br. 2,1929): »Das Mitraum von Jajce« i(GZM X L IX , 1937); »Šta pričaju kameni >spam«mci-. III. Duhovna faultura Ilira« (Razvitak V, Banja Luka, 1938). Od radova objavljenih pod općim naslovom ..u :kojima nalatedmo također podatke za prdhlem kulta navest čamio: »Rimski spomenici iz L'i’vna i Prekaje« (GZM XLHI, 1931, sv. 2); »Novi nalazi na Glamočkom p olju « i(QZM X LV , 1933, sv. 2); -»piutrue (bilješke sa Glamoča« (GZiM LIV, 1942) itd. U -isto vrijem e, Sergejevski je svoje radove objavljivao i u drugim revijama. Osobito je m nogo surađivao sa Srpskom Kraljevskom akademijom iz Beograda, u čijem je glalsilu objavio niz radova pod op ćim nazivom, kao: »Rimski spomenici iz Bosne« (Spomenik SKA LXXVII. 1934; L X X V III, 1938; XCIII, 1940). Prilikom obrade m nogobrojnih spomenika kultnog karaktera, oso bit iznačaj je posvetio kultnoj problem atici domaćih božanstava-, U mno gim ikonografskim predstavama nastojao je prepoznati domaća božan stva nad kojim je izvršena interpretatio Romana, proširujući na taj način panteon Ilira. Posljednji članak ovog naučnog radnika, objavljen 1965. godine (»Žrtvenik DoMbena i Kasi ja«, GZM n. s. X X , 1965), posvećen je također kultnoj problematici bos.-herc. područja i time se završava dugogodišnji naučnoistraživački rad -ovog zaslužnog i priznatog nauč nog radnika. Od ranijih suvremenika D. Sergejevskog koji s-u dali svoje priloge i-,-L m m r d b le r n a 'bio i<■■■ i V. Sk^vrlć. čiji su rađm/i 1 n!•(u'lf'M- ob javljeni u Glasniku Zemaljskog muzeja, od kojih se ističu: »Apollo Tadenus« (GZiM X X X V III. 1926); »iRamis'che Ansiedlung in Mala Rujiška: Jupiter mit đem Adler« (G ZM XL, sv. 2,1928), te nekoliko radova pod ■općiim naslovom, kao: »Allertiimer von Gradac in der Lepenica — Bosmen« {G Z M X L IV , 1932, sv. 2), itd. Kako Vidimo, -u periodu između dva svjetska rata imamo zapažen rad svega dvojice istraživača na kultnoj problematici, ali, kako je već navedeno, zaflivalj'uj.ući neumornom -radu D. Sergejevskog, ovaj period predstavlja -značajnu fazu u daljnjem proučavanju i upoznavanju antič kih kultova u BiH. Period od 1945. godine do današnjeg dana obilježen je pojavom više 'istraživača k oji su svoja istraživanja
H IS T O R IJ A T
IS T R A Ž IV A Č K IH
RADOVA
17
•tr I u ovom periodu D. SengejevsM je nastavio svoju istraživačku djelatnost. Iz prvih, godina pete decenije, treiba istaći nekoliko radova k oje je napisao- B. GabrKSević — svi su objavljeni u Glasniku.-Zemalj skog muzeja, Tafco: »Lit-uirigin'sko ‘z načenje na reversu iMitrine kultne sli ke« (GZM n. s. ViH, 1952, p, 19-25); »O nekim niitriekim natpisima Sa rajevskog muzeja« (GZM n. s. VIII, 1953, p. 141— 144); »Sarajevski me d a ljo n i prikaz trackog ikxmjan3ka« (G ZM n. s. IX, 1954, p. 41—-46).. Autor je u prvom radu pokušao dati novu interpretaciju poznate k u ltn e,sMke iz Konjica raziađujuci problem liturgije M itim a kulta, u čemu je dosta uspio. U drugom članku raspravlja o ikiteipretaciji dvaju monograma urezanih u votivno kam enje posvećeno M itii. Mada je dao široko ob razloženje, jp a t se dšSvdđi u sum nju točnost te interpretacije jer-su monogrami dosta složeni pa njihova interpretacija, -u stvari, zavisi od stava dotičnog istraživača. Treći rad posvećen je Sarajevskom medaljonu sa prikazom trackog konjanika- Z a razliku od D. Sergejevskog, koji se ta kođer bavio ovim iproiblemam, GabričeVić više naginje m išljenju da je ovaj medaljon imao sepulfcralni kasrakter. Autor iz ovog perioda ikoji je Ibacio težište svojih, istraživanja više ma problem domaćeg kulta jeste D. Rendić Mioeević. N jegov izvanredni rad »Ilirske pretstave Silvana na kultnim slikama sa područja Dalmata« (GZM n. s. X, 1955, p. 5— 40) predstavlja jednu novu koncepciju iu prilaženju ovom složenom problemu. Nakon spomenutog rada R. Šnaj dera, ovo je prva sistematska obrada jednog određenog problema. Mada se pisac pridržavao, upravo Snajderoive koncepcije, koju je dalje samos talno razradio, ipak ttaj rad predstavlja velaki doprinos boljem pozna vanju pr.đblematiike dom aćeg kulta, prije svega kulta d om aćeg: iboga Silvana. Tu je u detalje razradio sve kultne ikomografske predstave doga božanstva u svim vidovima, i ovaj rad, bez sumnje, predstavlja najuspješniji po'kulšaj rješavanja problem a kulta domaćih božanstava. Ka ko je za taj rad koristio kultnu građu pretežno sa područja B ili, time ujedno ima značaj i za rjegavanje tog problema za ovo područje. Ovaj autor .je dao jotš nekoliko naučnih priloga u kojima se dotiče kultne problematike, tako: ‘»Da li je Spelaeum u Močićilma služio samo mitrijaekoim kultu« (GZM n. s. VII, 1953, p. 271— 276). Među objavljenim djelim a irm e Čremošnik, ima ineko‘l iko u koijima je obradila spomenike 'kultnog karaktera, nađene na području BiH. To su: »R eljef Silvana i N im fa« (GZM n. s. XI, 1956, p. 111— 126); zatim, članci objavljeni u nekoliko 'brojeva Glasnika (GZM n. s. 1954, p. 179— 188; XII, 1957, .p. 162— 172) u ‘k ojima se indirektno dotiče pitanja antičkih kultova. Jedan .od novijih istraživača, k oji je do danas dao nekoliko ra dova posvećenih kultnoj problematici antičkog doba u BiH, jeste V. Pa.škvaliin. Pored nekoliko članaka općeg naslova u kojim a je obradio poneki kultno-voitivim spomenik, ima nekoliko koje je isključivo posve tio^ obradi ‘Spomenika tog karaktera ili interpretaciji pojedinih kultova koji su na ovom području posvjeđoeeni velikim brojem spomenika, od kojih je neke upravo otkrio i obradio taj istraživač. Tako, npr., »Kultovi 2 —
Antički
kultni . . .
18
A N T IČ K I
KULTNI
T V O T IV M t
S P O M E N IC I
NA
POD RU ČJU
B iH
u antičko doba na području iBosne i Hercegovine« (GZM n. s. XVIII, 1963, ,p. 127— 153). T o je sintezni prilkaz, prvi te vrste u kojem su pri kazani svi antičisi kultovi štovani na području BiH. Autor je razrađenom (koncepcijom razvrstao kultove po njihovoj pritpaidnasti, a u tom okviru izvršio je d a ljn ju razradu po njihovom kasraMem -iikonografskog prika zivanja. Ovaj rad predstavlja veliki doprinos upoznavanju antičkih kul tova u BiH i ima kanalkteir iopesg pregleda svih kultova koji su egzis tirali na ovom području. N jegov eventualni: nedostatak je u tome što je ito m anji rad (svega 2 4'stranice Ga kartografskim i ilustrativnim dodaci ma) pa. daikako, iu tom e opsegu autor nije b io u stanju da iznese kritiički i opširnije činjenice vezane za taj pr.qb.tem ili detaljniji opis i razradu pojedinih kultova. svakom slučaju, to je rad pregleđhog karaktera koji m ože poslužiti k ao osnova za toonikretniji prilaz budućem proučava nju pojedinih božanstava ili kultova, bilo domaloih ili stranih. U nastavku svog istraživačkog rada ovaj autor je dao još nelkoMiko radova posvećenih isM jiičivo ovom problemu. Tako: »Brončana votivna ruka iz Saisa« (GZM n. s. X V — XVI, 1961, p. 203— 209); »'Reljef Silvana i nim fi« '(GZM n. s. X IX , 1964, p. 151— 155); »Rimski žrtvenici te Sta rog iMajdaina« (GZM n. is. X X IV , 1969, p. 165— ,169); »iDolihein i panon sko (božanstvo Sedat na području Japtre u antičko- doba« (GZM n. s. X X V , 1970, p. IP— 28). U ovom radovima autor se, obrađujući pojedine spome nike dotičnih božanstava, osvrnuo i na problem pojedinih kultova, u ne kim slučajevim a daju ći sasvim nov-u koncepciju u odnosu na ranije is traživače istog problema. Jedan od najnovijih istraživača, k oji je dao nekoliko radova iz kultne problematike antičkog ddba na području BiH, jeste i I. B ojanovski. S voje radove je objavljivao u raznim naučnim časopisima, ug lavnom pod naslovima općeg sadržaja (Bulietia za liifcovnu umjetnost JAZU, god. XITI, br. 1, Zagreb 1966, p. 21; iNaiše starine, X I (1967), p. 143— >164, 187— 196: Članci i građa ikmj. VI (1965), p. 101— 111; VII (1967), p. 41— 53; GZM n. s. X X V ((1970), tp. 5— 13). Kanalktertetično je za njeigov rad što je u većini slučajeva vršio reviziju već objavljenih spomenika od starijih istraživača, odlazeći na terene (gdje se ti; spome nici još nalaze. Zahvaljujući pomnoj analizi i obradi, njegove revizije su skoro sve prihvatljive, što ukazuje da je njegova koncepcija rada neop hodna za veći broj već dbjavljenih spomenika. Obrađujući spomenike kultnog karaktera, nastoji iz njih izvući sve elemente, što daje jasniju predstavu o svim problemima vezanim za taj spomenik. A ko je u p i tanju apigrafski spomenik, stručnom obradom teksta i njegovom interpre tacijom daje niz elemenata veoma važnih za donošenje zaključaka datacije, onomastike i el. Pored naivederiiih autora, koji su o kultno-votivnirn spomenicima ili kultovima na području BiH dali vise priloga, rasprava, članaka ili ra^ova, nna ih izvjestan broj koji su se na taj problem osvrnuli svega jednim radom. Od tih vn jed n o je -spomenuti slijedeće: E. N-owotny (Za n im ljiv relijef o misterijama u bosansko-hercegovačkom zemaljskom m u zeju, G ZM VI, 1894, p. 201— 208); M. Gabričević (Olovna pločica sa
h is t o r ij a t
is t r a ž iv a č k ih
r a d o v a
19
predstavom dunavskih konjanika iz Velike CSbairaske — Os Bijeljina, Članci i građa, t o j . IX, Tuzla, 1972, p. 53— 56); M. D. Kosorić (Spomenik Mitrinog kulta iz okoline Zvornika, Članci i građa, krnj. VI, p. 19— 5?) itd. Pored navedenih radova koji se konkretno odnose na kult tili su posvećeni kultnoj problematici na ovom području, ima još radova do maćih ili stranih autora koji su se u nekim drugim svojim određenim raspravama dotakli i te problem atike na ovom području. Od tih je edi cija CIL III; F. Cumoint (Textes et Monumentas figuires aiux My>sters de Mithra, Bruxelles, 1899. I, II); R. Marie (Antički kultovi u našoj zemlji, Beograd, 1933); M. Abramić (Novi votivni reljefi okonjanih božanstava iz Dalmacije, Serta Hoffilleriana, Zagreb, 1940), zatim veći (broj radova Lj Zotović novijeg datuma,' objavljenih u raznim časopisima: (Starinar, N. S. knj. IX — X , 1958— 1959, p. 211— 214; X V II 1966, 37— 43; X IX , 1968, p. 59-72; X X , 1969, p. 431— 439; zatim 2. Raknić (iDialdora, vol. 3, 1965, p. 85— 89); J. Medini (VAHD. knj. l.X V ... i.XV II, 1963— 1965, p. 127— 135); N. Cambi (Diađora, vol. 4, 1968, p. 131— 141); M. Bulat (Os ječki zbarniik, br. VII, 1960, p. 5— 1). Naučnoistraživački rad posvećen ovom problemu i dalje je aktualan, što se najbolje vidi po velikom broju radova publiciranih po raznim časopisima. To je, svakako, uvjetovano novim nalazima, ti zahvaljujući toj činjenici danas se već m ože govoriti mnogo određesnlije o kultu p oje dinih božanstava, jer se u većini slučajeva spomenica određenih božan stava najčešće nalaze na jednom m jestu ili području. Osim toga, u pos ljednje vrijem e otkriveno je nekoliko spomenika onih božanstava čiji kult, kako se ranije smatralo, nije bio rasprostranjen na području Bosne i Hercegovine. Koristeći rezultate dosadašnjih naučnoiislraživaičkih ra dova o ovome problemu, danas se može donijeti jedan opći sud o kom pletnoj problematic:': antičkih kultova, odnosno kultno-votivnih spomenika na području BiH u antičko doba. Dakako, svaki novi nalaz predstavlja veliki doprinos za tu obradu, a također isu mogući nakazi i takvih spo menika koji imogu dati potpuno neočekivane podatke, što bi uvjetovalo značajne eventualne korekcije u postavljenim zaključcima.
GEOGRAFSKI UVJETI Granice današnjeg područja Bosne, i Hercegovine jasno definiraju jedan određeni geografski prostor. U 'antičko doha to područje nije ibiilo naznačeno posebnim naizivom, nego je činilo sastavnL-ddio jedne veće geograCske cjeline. N esum njivo je da su Rimljani nazw(j[liriJ^prewzeli od ( !rka {Ilhjris, Illyrii), koji. su u najranije doba tim pojm om označavali (samo područje najbliže njihovim sjevernim granicama, ali s vremenom, Jišto su bolje upoznavali Ilire i njihovu zemlju, taj se pojam sve više širio.1 1Rimljana eu taj pojam u geografskom pogledu iznatno proširili, pa ii pri*je nego što su definitivno potoorili ove krajeve za njih je Ilirik označavao veliki dio 'Zapadnog dijela Balkanskog /poluotoka.2 Mada je teško povući određene granice te geografske cjeline, početkom nove ere, područje Ili rika je obuhvaćalo prostranstva između Jadranskog mora, Italije, Norika, Dunava, Trakije i Makedonije. ,Na tom prostoru nalazi se veći dio Istre, čitava Dalmacija i ostala Hrvatska (dio k oji se stere južno od Petrove gore), čitavo područje Bosne i Hercegovine, Crna Gora, zapadni dio S r bije, te Kosovo i Metohija. U stvari, IUyricuirn je kako Grcima >fcako i Rimljanima služio više kao etnografska oznaka za sva srodna plemena što su nastavala zemlje od Dunava (od današnjeg Beča i. Budimpešte) do planine Balkana (Haenus), te od Alpa do ušća Dunava, ali taj pojam je imao značaj pogla vito u najranije doba rimske prisutnosti na Balkanu, dok kasnije naziv lllyricum ima više značenje u administrativnom pogledu. Iz tog raz loga u Ilirik su se ubrajale kasnije stvorene provincije: Dalmacija, Pa nonija i Mezija, a neko vrijem e još Retija i Norik.3 Desete godine, na kon što je ugušen Baitonov ustanak,4 do tada jedinstvenu provinciju Ili rik Rimljani su podijelili u dvije odjelite provincije: Dalmaciju i Pa noniju. Damacija je zapremala prostor od 'ušća Raše do blizine albanske rijeke Mat (Mathis), te od Jadranskog inora na sjever do linije Velika 1 O 'tame: Plinije, Nal. hist. III, 144. Sr. F. Papazoglu, Les Origines et la đestinee de 1’ Elat iiUyriea, Historia (Wiesbaden), 14 (1965). 2 O tome: M. Suić, Istočna (jadranska obala u iPseudo Skilakovom Periplu, RAD, JAZU , knj. 306, Zagreb 1955, p. 136. 3 -G. Zippel, Die tomische Herrsohaft in Illyrien bis auf Auguslus, Leipzig 1877, p. 1— 2. 1 E. .Pašalić, Questioties do> balio Dalmatico— Paniionieoque (a. 6— 9 ti. ae.), Godišnjak Istorijskog društva Bosne i Hercegovine, sv. V III, Sarajevo 1956; N . V ulić, Oklavijanov ilirski ra-l, Glas Srjpske K raljevske Akademije, knj. JLXXII, Beograd 1907, p. 8— 10.
GEOGRAFSKI
U V JE TI
21
Kladuša — Mahovljani kod Banjaluke — Daboj — T.uzla — Drina do rijeke Save, a na istok do rijeke Kolufoare i Ihra u S riblji.5 Panonija je, pak, zapremala čitavu današnju zapadinu Madžarsku s desne obale Du nava, istočni dio D onje Austrije i Štajerske, čitavu današnju Sloveniju te dio Hrvatske na istok od R'isnjaka i Kapele planine i južno od Drave do donjeg Pounja, pa čitavu današnju Slavoniju, Srijem, bosansku Po savinu li Mačvu. Iz ovoga vidimo da. je veći dio područja BiH pripadao provinciji Dalmaciji i to njezinom unutarnjem dijelu, dok je manji dio, od spomenute linije na sjever, administraitiivmo pripadao provinciji Pa noniji. I kasnija raizdiolba, do k oje je došlo za cara Trajana (105. godine) i Dioklecijana (297. godine), n ije administrativno razjeđinila područje ---- BiH.JPri posljednjoj razdiobi, od Dalm acije su-stvorene dvije, provincije: Dalmacija (sastavljena od Mbumije — od uišća Kaše do Krke, i od .prave Dalmacije — od K rke do (blizine današnje Budve), te Prevališ (PraevaiMs, provincia Pnaevalitana). Sjedište Dalmacije postala je Salona, a Prevalitone Skođra. I ovoga puta, područje BiH administrativno je pripalo Dal maciji. Iz ovih razloga, ondašnje područje BiH je Ibilo više vezano za jad ransku obalu, što će kroz čitavo doba antike .biti jedan od presudnih činilaca k oji isu se u najvećoj m jeri odrazili na kulturna, privredna ili politička zbivanja stanovnika tog iđijela provincije Dalmacije. Prema tome, u geografskom pogledu, današnje područje BiH je najvećim dijelom pripadalo provimeij'i Dalmaciji, i to unutarnjem dijelu, što u izvjesnom smislu označava, mada jedan administrativni teritorij, jednu zasebnu cjelinu, koja se naveliko izdvajala od matične teritorije, pa je imala svoje naglašene specifičnosti proistekle iz niza bitnih faktora, a to se najviše odrazilo na kulturu, što znači i na duhovni život. Ako, pak, da našnji teritorij BiH uzmemo kao jednu administrativnu cjelinu, u antičko doba taj teritorij je bio razbijen na nekoliko manjih kulturnih regiona, koji su nosili određene specifikume, čija je individualnost, u nekim slu čajevima, bila do najveće m jere naglašena. Prije svega, ti kulturni regaoni bili su uvjetovani svojim geografskim položajem kao i svojim autohto nim et ii) ckuij elementima. B ili je u antičko doba bila spojena s Jadranskini morem s nekoliko riječnih tokova ili planinskih prijevoja. Sa ju gozapada, to je prolaz između planina Plješevice ri Dinare. Tu se nalaze izvorišta dviju rijeka jadranskog sliva: Zrmanje i Krke, te crnomorskog sliva — rijeke Une. Ovim prolazom je s jadranskom obalom bio vezan čitav zapadni dio Bosne, a osobito :tri kraška polja: Glaimočko, Livanjsko i Duvanjsko, gdje se razvio poseban život -sa jakiim kulturnim oeebujno5 O g ra n ica m a D a lm a c ije n a ju g do M ata i na istok d o rijek e K olutoare i Ib ra sr: A . D o m a sze w sk i, D ie G re n ze n v o n M o e sia S u p e r io r a n d d er Illy risch e G renzzoll, A rch eol. apigr. M iU h eilu n igm V o l. X I I I , W ie n 1890, p. ,129 i d .; N. V u lić, O ktavijam ov i t a & i rat, p . 8— 10; Z a ip am oosk o-d alm a tin sk u g r a n ic u s r : C. P afcch , G Z M V II (1895), P. 575; iJH. K ie p e rt, F o rm a e o i'b is anfciqu!i, X V I I , IU yriou m et T h ra cia ; A . B etz, U n te r suehungen zur M ilitarg esoh ieh te d e r rom i-schen P r o v k iz D a im atien , A b h a n d lu n g en des A ro h a o lo g isc h -e p ig r a p h isc h a n S am inans d e r U niversitait W ien , N eu e F olge, III H eft, 1938 (kanta: R d n iisch e P ro v in z D a lm a tie n ); E. P a ša lić, A n tičk a n a se lja i k o m u n ik a cije u B o sn i i H e r ce g o v in i, p . i. G Z M , S a ra je v o 1-960 (p rilo g : k arta an tičk ih n a selja, cesta i ru d n ik a u B iH )..
22
A N T IČ K I
KULTNI
I
V O T IV N I
S P O M E N IC I
NA
PO D RU ČJU
B iH
stima, u čem u je osobito duhovni život dobio svoju naglašenu karak terističnost. Slijedeći region preko ikojeg su vodile saotoraćajnice i feuda su se odvijali kontakti sa obalnim područjem, bio je teritorij između planina Dinare i Kamešnice. Dalje je slijedio široko otvoreni kraj od planine Kamešniioe pa prefeo Buštoog blata dalje na jug gdje se nalaizi dolina Ne retve, koja je, bez sumnje, odigrala jednu od najvećih komunikativnih uloga između jadranske obale i njenog zaleđa. Ovom prirodnom komu nikacijom s jadranskom obalom je, p rije svega, bilo vezano današnje područje Hercegovine te srednji dio Bosne, a indirektnim komunikaci jama i ostali dio Bosne. R iječni tok je preko stare SNarome vodio preko današnjeg Mostara d o Jaiblarfjce, odakle se račvao u dva pravca: jednim pravcem je - dalje slijedio prem a Kuprasiu, Donjem Vakuflu te Vrbasom dalje na sjever, a drugim preko K onjica prema Sarajevu, Lašvi ili pre ma Romaniji za istočnu Bosnu. Izvjesna kulturna strujanja sa juga išla su, bez sumnje, i dolinom Drine. Sa sjevera Bosna je bila otvorena prema Panoniji s nekoldtko riječnih tokova k oji su vodili do samih srednjdbosanskih planina. Pofčev od zapada, to je tok rijeke Une sa Sanom, zatim Vrbas te dolina rijeke Bosne sa pritokama. Mada je Bosna u antičko doba geografski bila pristupačnija i otvorenija prema Panoniji u odnosu na Jadransko more, ipak su ko munikacije sa jugom bile m nogo intenzivnije i odigrale su m nogo veću kulturnu ulogu, moglo bi se reći da su u nekim pogledima odigrale presudnu ulogu u kulturnim zbivanjima sa naglašenim posljedicama za čitavo područje BiH za sve doba antike. Bosna i Hercegovina, gorovita i planinska zemlja, sve u svemu, nije imala povoljne uvjete iza saobraćaj i kontakte sa kulturnim naro dima Mediterana, odakle su se kulturni utjecaji u najvećoj m jeri reflek tirali. Bila je odvojena planinskim masivima, teško prohodna a v jero jatno je i stav indigenog stanovništva doprinio da se to područje izolira. A ko sagledamo situaciju u razvijeno doba antike, vidjet ćem o da je za sve vrijem e rimske prisutnosti u našim krajevima područje BiH zadržalo karakter zatvorenog regiona, a to je, jaisno, im alo svoje posljedice, što je dovelo do kulturne izoliranosti i ' konzervatizma. Dolina Neretve je odigrala maksimalnu ulogu ali se mora naglasiti da je to bilo nedovoljno za širi teritorij, jer se kulturni utjecaj koji je strujao ovom dolinom odrazio u najvećoj m jeri samo donde dok se ta rijeka ne pretvori u planinsku rječicu, a to je uglavnom do Jaiblanice ili Konjica, pa se ut jecaj s juga najviše odrazio na južni dio Hercegovine (Ljubuški, Stolac, Gšanići itd.). Ostali dio Basne je u jačoj mjeri ostao izvan ovih struja nja, a ako su u pojedine oblasti i dolazili ti utjecaji, to su bili više blijedi odrazi koji nisu m ogli ostaviti jači trag i izazvati posljedice koje bi utjecale na život a kulturu Sndiilgenih stanovnika. Kada su Rimljani učvrstili svoju vlast na Balkanu, prišli su gra dnji (komunikacija koje su im ale da povežu pojedina područja Ilirika kako bi bila pristupačnija vojsci, administraciji ili trgovcima. Tada se 'kroz BiH gradi mreža saobraćajimica koje će povezivati Jadransko more
g e o g r a f s k i
u v je t i
23
s Panonijom. Mada je ovuda prolazilo nekoliko vrlo poznatih i važnih cesta, ni u ovom slučaju to nije im alo neki jaiči utjecaj u kulturi boja D,i izazvao naglašene posljedice, ah je, zahvaljujući rudnom bogatstvu čija je eksploatacija privukla radnu snagu,' stručnjake i administrativne službenike, izgrađeno nekoliko privrednih centara ikoji su, bez sum nje, imali jako kulturno djelovanje -na ovu zemlju i narod. To doikazuje i činjenica da veliki broj nalaza antičke doibi, pa i kultnih spomenika stranih (božanstava, potječe upravo sa područja gdje je bila razvijena rudarska ili druga privredna aktivnost. Privredne centre su radi zaš— tite čuvale vojne jedinice, a poznata je uloga vojske u instaliranju kul turnih utjecaja. U iisto vrijem e kaida je dunavska .granica postala glavna .___Jjriga iSmskih careva, jača i značaj bosanskih rudnika koji su liferovalii svoje pndiizvode za potrelbe tamošnje vojske. Može se reći 'da su od tog vremena sjeverne komunikacije igrale veću ulogu u kulturnom pog ledu za stanovnike ondašnje Bosne. Na sjever od Bosne, nalaizila su se poznati centra, prije svega Siscija i Sirmijum, « njihove potrebe za pro izvodima bosanskih rudnika učinili su intenzivnijim saobraćaj između tih gradova i pojedinih bosanskih regiona. Kako je sjeverni dio Bosne geogralMci hio pogodniji za komunikacije, prema sjevernim panonskim centrima čitava Bosna je bila otvorena svojim rijeičnim dolinama, ali ni ti utjecaji nisu bili toliko jak; da na kulturnim tekovinama ostave izraziti žig sjevernih prodoTa. I onda kada je Bosna Ibiila više povezana s panon skim centrima, dalmatinski centri, prije svih Salona ti Napona, taiali su dominantnu ulogu u 'kulturnom saobraćaju. To je proisteiklo iz dugogo dišnje tradicije jer su i u to vrijem e Salona i Narona predstavljale admi nistrativna središta najvećeg dijela ondašnje BiH, a 'jasno je da je to imalo određene posljedice koje su se odrazile ’i na kulturu, .odnosno na kultni život tamošnjih stanovnika.
ETNIČKA SLIK A Kada se raspravlja o etničkoj slici jedn og područja, u većini sluča jeva to predstavlja. teži zadatak. Unatoč toga što poneki put raispolažemo bilo literarnim -bilo arheološkim izvorima o tome problemu, ni tada se ne m ože donijeti jedan određen z?akljiui6ak iz niza razloga. Prema nekim starijim istraživačima, najstariji poznati stanovnici većeg dijela Bosne bili su Tračami (Thraeces, Traces), pa su ovi istraživači iznosili da su tragovi njihove prisutnosti otkriveni na raznim mjestima, kao, na prim jer, na području od Jajca d o Banje Duke, na prostoru koji leži zapadno od rijeke Neretve Stđ.® Dakako, bilo je i istraživača koji nisu prihvatili ovakvo mišljenje, negirajući općenito prisutnost Tracana na zapadnom Balkanu.7 Međutim, što se tiče stanovnika srednjeg i zapadnog dijela Balkanskog poluotoka starijeg, predriimsfcoig perioda, zahvaljujući veli'koim broju radova, situacija je danas nešto jasnija. Ako uzmemo u razmatranje etničku sliku današnjeg područja BiH kao sastavnog dijela Balkanskog poluotoka, prema 'dosadašnjim rezultatima nauke, može se prikazati ovakva slika: formiranje etničke islike ovog dijela Balkana re zultat je jednog dugog prethistorijskog procesa kojem su prethodile dugotrajne seobe šireg rađijusa. U tom procesu razlikujemo nekoliko p o j mova b oji karakteriziraju tu etničku sliku. Prvo, užima se pojam Prediliri,8 kojim se označava etnička skupina naseljena po zapađbom, a oso bito sjeverozapadnom dijelu Balkanskog poluotoka, što je rezultat niza etničkih noferota. uglavnom sa istoka, odnosno fe evro-azij&kog prostora, koji su doveli do simiboze i miješanja raznih grupacija. Do ovih događaja dolazi na prijelazu i:z neolita u metal, kada je ovim pokretima stvoren osnovni supstrat za kasniju etnogenezu ilirskih plemena. U narednom, 'brončanom periodu, nije bilo većih migracionih pok reta i previranja na zapadnom području Balkana pa se tu odvija smi reni proces društvenog razvoja, kada se stvaraju razne grupacije koje se dalje razvijaju na samostalnoj autohotnoj bazi, uz veće ili manje vanjske r’ O tom e da su T ra ča m n e k a d n a se lja v a li za p a d n i d io B a lk a n sk og p olu otok a v id i r a d o v e : C. Paflsch. T ra k isch e S p u r e n an d e r A d ria (J a h resoh efte d es oster. a reh eol. In stitu t. V o l. X , 1907, ip. 169— 172; G. K a za rov , B e itr a g e zur K u ltu n g esch ioh te d er T h ralcer (S ch rifte n z u r R u n d e d er B a lk a n lia lb in se l, IT. Q u ellen unđ Forsch'Ungen, V o l. 5. Sar-aaevo 1914, p. 2 i d. 7 H. B a rić, A r h iv z a a rb a n a sk u starin u , ježile ie tn olo g iju , vol. I, B eog ra d 1923, t>. 207— 212; v o l. II, 1924, p. 151. i d. 8 A . B en a c, S im p o z ij u-rn I, P re d i liri, Prot'oilir.i i P ra iliri, N au čn o d ru štv o BiH, p.izu. k n j. IV , C entar za b a lk a n o lo šk a isp itiv a n ja , s v . 1, S a r a je v o 1964, p. 65.
E T N IČ K A
S L IK A
25
utjecaje. Ove grupacije se nazivaju protoifesiknm rt-emenitima, ili Protoilirima.9 ■ U (kasno brončano doba došlo je d o velike parianskobalkanisfke se obe, poznate iu mamci pod'nazivom egejtsfea isedba, koja je u velikoj m jeri utjecala na kasniji eta'ilčki izgled čitavog Balkana, pa tato i na današ nji teritorij BiH. ‘P rema sudu mekih istraživača, u ovog sedbi isu učestvovaffi i Iliri, mada su mišljenja i ocjelne o njihovom ,uee@6u dosta raizličiti.10 Već pred tkonac brončainog doba, ranije etničke grupacije prerasle su u čvršće plemenske zajednice k oje su, zahvaćene ovom seobom, po čele da stvaraju čvršće međusobne odnose, što dovodi d o asimilacije. Već pri koncu ovog perioda Eitvaraju se veće etničke zajednice koje se okup^ t i a ^ - p k o zajedničkih interesa. Ove zajednice se označavaju pojmom _ pravim Ilirima m ože ise govoriti tek u željeznom dobu. To raz doblje je okarakterizirano završnim procesom stvaranja jaklih i velikih plemenskih zajednica koje vuku korijene iz prethodnih privrednih i p o litičkih zbivanja. Dolazi do stvaranja nejednake baze društvenog raz voja, a iz toga nasrtaje plemenska .aristokracija. Jačanje njenog položaja izaziva međuplemenske sukobe, što uvjetuje jače plemensko povezivanje a ovo će, pak, dovesti do niza posljedica k oje će se odraziti na -sve aspekte života pripadnika tih plemena. Plemenske zajednice 'koje su naseljavale današnji teritorij BiH, s dbziroim na (bogat privredna potencijal, osobito u rudnicima zlata i srebra, prošle su (kroz nešto drugačiji razvoj u odnosu na ostale plemenske zajednice zapadnog i srednjeg Balkana. Tu se stvara jedna šira i jača materijalna (baza (koja jača mjesne aristokrate, između kojih se, pak, izdvajaju njihovi predstavnici — knezovi, čiji se grobovi svojim bogatim prilozima jasno izdvajaju od grobova ostalih suplemenj| a~ ka. Najbolji prim jer za to daju nam nalazi sa iGlasinca.12 Ovaj period nije okarakteriziran samo privrednim nego i kulturnim usponom glasinačkiih Ilira, pa se u naudi ’za to razdoblje obično uzima ter min »ekspanzija Ilira« sa ovog dijela Bosne na šira prostranstva istočnog i južnog Balkana, a također i u Panoniju.13 Svjedočanstvo o toj privrednoj i kulturnoj ekspanziji, ne samo Ilira az ovog dijela Bosne nego ft drugih ilirskih plemena, na primjer, O b u m a , nalazimo u etničkim tragovima čak u Balta Vajde u Rumunjskoj,14 ili u kulturnim nalazima u Rađanju u Ma kedoniji.15 8 A . B en a c, o. c., p. 68. ™ K a z n i istra živ a či d a ju r a z lič it z n a ča j u če šća Ilira u o v o j s e o b i. O tom e. H.B engston. G rie ch isch e G esch iclite. M iin ch en 1950, ip. 46— 47; A . M orsolocs, A r c linlogische B eitra g e ?.ur G escM ichte d er G ro sse n W aciderun g im L ich te d e r v o r g e s fin clite F unde, A rch . A m zeiger 63/64, 1.948/49, ip. 34; W . KreiJter u. K . K iib ler, D ie N ek rop olen des 12. ibls 10. .Tahrunđerfc, K eram eifcos I, ,1939, p . 166; M . Garašani-n, Arheološki p r ilo z i p ro b le m u v e lik e e g e js k e seob e, Điadora 2, 1962, p. 128 ff. 11 A . B en a c, o, c „ sp. 70. 15 A . B e n a e -B . Č pvić. G-lasm ac 2, S a r a je v o 1-957, ip. 31. 13 A . B o n a c, S im p o z iju m I, p . 70. 14 U. B e rcin si E. C om sa, S a p a tu r ile a r c h e o la g ice d e la B alta V'erde si G o gosu (1949/1950), M ateria le si cere. arch. II, -1956, p. 481 ff, ,r‘ M. G arašanin , P ro b le m d e r E isen zeit au t dern B a lk a n . A lti del V I Con~ i'!(!sso m term azionale d elle seien ze .p reistorich e I, R om a, fp. 191.
26
A N T IČ K I
KULTNI
I
V O T IV N I
S P O M E N IC I
NA
PO D RU ČJU
B iH
Slijedeći period, od konca starijeg željeznog doba pa do prvih čvrs tih komtakata sa Grcima i stvaranja njihovih kolonija na jadranskoj obali, tj. ip-rotohistorijsko ddba naffih zemalja, odnosno..do pojave Rimljana na ovim, stranama, okarakteriziran je jačim diferenciranjem pojedinih, plem e na te stvaranjem i širenjem pojm a Ilira i stvaranjem njihovih političkih saveza, od kada nam se ‘z apravo počinju javljati prve vijesti o nekim ilir skim plemenima od suvremenih grCMh Hi rimskih pisaca. Jedan od n aj važnijih politick h događaja iz ovog perioda koji se, odrazio na kasniju etničku sliikiu ilirskih plemena, bio je prodor Kelta na Balkanski poluotok. O tome događaju, kako se i u k ojoj se m jeri ođrazfto na pojedina ilirska plemena, već su izrečena (mnogobrojna m išljenja od mnogih autora.1® Ne ma sum nje d>a je prodor Kelta uvjetovao konačanlraspoired plemena u onakvoj slici kakvu nalazimo, na prim jer, u historijsko doba. Međutim, ■treba naglasiti da piitanje lokacije pojedinih ilirskih plemena na širem području naše zemlje predstavlja vrlo složen naučni problem. Za izuča vanje tog proiblema služimo se uglavnom dvama izvorima: arheološkim m aterijalom i vijestima u djelima antičkih pisaca. Počev od prvih grč kih, odnosno helenističkih pisaca koji su u svojim djelima pisali o Jad ranskom maru 1 stanovnicima njegovih oibala pa do kasnijih rimskih pisaca, sakupio se znaitan literarni fond na osnovu k ojeg je stvorena jedna op ća slika razmještaja pojedinih plemena, ali u većini slučajeva ti autori nam ne pružaju vjerodostojne podatke. Pošto oni -tretiraju samo parcijalno etnički problem izvjesnih područja (spominju se samo neka p-leimena), ne možemo predstaviti sliku razmještaja plemena na širim pros transtvima, pa tako nd » a području unutarnjeg dijela rimske provincije Dalmacije, odnosno današnjeg područja BiH. Ukoliko su i pisali šire i vjerodostojnije, njihova djela amo naslijedili preko kasnijih redakcija čiji su prepisivači itekako kvarili originalni tekst.17 To se, prije svega, odnosi ma one starije grčke pisce kao što su, npr, Hekatej, A-lkmam, pjes nik Pindar, Herodot, A polonije Rođanin itd. Njihovi navadi se koji put ne podudaraju sa stvarnim stanjem i iz razloga koji je proistekao iz bur nih društveno-političkih zbivanja kroz jedan duži period. Ratovi koji su vođeni između pojedinih plemena (npr, rat između A.utarijata i Arđi-
16 O p r o d o r u K e lta n a B a lk a n : D ’ Anboiis de J u b a in v ille, L es C e lles d ep u is les temipis le s p u ls ancians jusq’ en l’ am 100 a'va,-nt noitre ere, P a riš 1904, ,p. 1.17 i d. -u o d s je k u ; L e s Gauloiis da-ns la peninsule das -Balkan-s, p. 195 i d.; N . Vulić, K elti u -našoj z e m lji, G las SA N . k a j. C X X I (1926), p. 74 i d .; M . G arašan in , Iz istorije K e lta u Stihiji, Ist. gl. 1953, 3— 4, p. 3. i d .; 'isti autor, K a ■konfrontaciji p isa n ih i a r h e o lo š k ih iz v o r a o K e ltim a u našoj z e m lji, M a te rija li III (Simpozijum a rh eološk og d ru štv a J u g o s la v ije u N o v o m Saiđu 1965), B e o g ra d 1966, p. 17. i d .; B . G a v ela , Iliri i K e lti u P o d u n a v lju i na B a lk a n u , G o d iš n ja k M u zeja g ra d a Beograda 7 (1960), p. 5. j id,; B . Z g a n je r , K e lti u Ilirik u , V je s n ik za a rh e o lo g iju i h is to r iju d alm a tin sk u , k n j. 56 (1950/1951), p. 13— 27; itd. 17 O to m e kod M. Suića, Isto čn a jadranska oba la u P seu đ o S k ila k o v o m Perip ;u, p . 123. i d.
e t n ič k a
s l ik a
27
jejaca) ponekad su bez sumnje dovodili do pom jeranja i napuštanja iz v j e s n i h oblasti. K tome treba dodat; i proces daljnje asimilacije koji je bio uvjetovan političkim događajima, na primjer, prevlast pojedinih ple mena i si. Zato, na primjer, ona plemena koja se javljaju kod Hefcateja (VI stoljeće st. e.) kao Hitmiti, kasnije se ne spominju više ni kod jed nog pisca, te im se potpuno zametnuo trag. Takav isti slučaj možemo navesti za. pleme Himani, Hijerostaimni, Bulini, Hili, Mentori, Peuceti, Enhelejci itd. Kakav se, pak, proces javljanja i nestajanja pojedinih ple mena odvijao u jadranskom zaleđu, ostaje nam tajna. Ponajbolje znamo i v*;še podataka imamo o plemenima koja su bila vrijedna spomena ili kioja su svojom političkom aktivnošću skrenula na sebe pažnju pojedinih -an ---------------- — ....... ' .... ....... tičkih pisaca;---------------------Pitanje razmještaja ilirskih plemena na srednjem i zapadnom d i jele Balkanskog poluotoka, mnogo je jasnije afco se taj problem uzane f u razmaitnatnje u timsko doba. Kada su Rimljani pokorili šira prostranj stvtf'~Balfcains£bg poluotoka, uvodeći svoju vlast na pokoreni teritorij, [ izvršili su popis svih plemena, i taj administrativni popis je, bez sumnje, .koristio pojedinim autorima kada su prikupljali podatke za svoja djela / u kojima su obrađivali i ove krajeve, odnosno narode. U tome pogledu paši glavni izvori isu pSpei ikao Sitrabon (63. godine st. e. do 19. godine n. e.), >Diođor i(oko 80. do 2 9.'godine st. e.), Varan (116— 27. godine st. e.), Livije (59. godine st. e. do 17. god . n. e.), Velej Palerkul (prva polovica I istoljeća p. e.), Hinije Stariji (I stoljeće n. ,e.), Flor (početak II stoljeća n. e.), Klauidije Ptolomej (II stoljeće n. e.), Apijam (II stoljeće n. e.), Dion Kaisije (oko 155. do 235. godine n. ,e.) itd. Osim ovih pilsaca ima još niz drugih koji u isvojim djelima daju ^asvim kratke napomene o našim plemenima. To su prije svega pjesnici 1/stoljeća st. e. i I stoljeća n. e., zatim razni icinerari, zemljopliisne karte i/fel. Dakako, vrijedne podatke, za nas, u 'svakom slu čaju n ajzn ačajnije/ daju i stari grčki autori jer se odnose na etničku \ s l i k u ilirskih plemena nekoliko stoljeća prije rimske okupacije ovih kral^va. Tu apada,,prlije svega Hekatej (VI stoljeće st. e.), Pseudoskilaks (IV stoJj-aćejat^^ A polonije Rođanin (III stoljeće st. e.), Pseudosfcimno (II stoljeće st. e.), Polibije (IT stoljeće .st. e.) i dr. Ako sagledamo sve poznate -antičke literarne izvore u kojima nala zimo ■etničke podatke o ilirskim plemenima, pa ako te podatke sveđemo na teritorij koji danas zaprema B ili, možemo predstaviti ovakvu etničku sliku onih plemena koja se na tom teritoriju javljaju u određenom vre menskom razdoblju: Manijci. Spominje ih Pseudoskilaks u svom djelu koje datira iz IV stoljeća st. e.18 Po ovome autoru, Manijci su prebivali uz donji tok rijeke iNeretve. Da je ovo pleme nekoć bilo poznato, vidi se po tome što je po njima bio nazvan čitav morski zaljev koji se protezao od Tro gira do Pelješca. Pseudoskilaks je jedini autor koji spominje ovo pleme, 18 S e y ]a cis Caryanđenisis Periiplus mariš ad Utora ha bitata E u rop ae et A siae et I.v b ia c e lc . u G eograiphi G ra e ci m in o re s I. ed. K . M iiller, P ariš 1855, pog-1. 24, p. X L IV .
28
A N T IČ K I
KULTNI
T VO T1V N 1
S P O M E N IC I
NA
POD RU ČJU
B iH
kiasnije im se zametnuo trag jer kod drugih pisaca na ušću Neretve na lazimo druga plemena. Budući da se to plem e spominje u jednom od najstarijih izvora za naše krajeve, možemo .(pretpostaviti da su Manijci u stvari predstavljali pleme koje je. naseljavalo , taj dio obale u starijoj fazi povijesti i koje je u osvit historije nestalo, bilo da je feumrlo, nes talo u ratnim sukobima, asimiralo se s nekim drugim plemenom, ili se iselilo. Da je kojim slučajem a. nadalje tu živjelo, Param pod -tim imenom, svakako bi ga spomenuo k oji od kasnijih grčkih ili rimskih pisaca. Autarijati, — Spominje ih isti autor navodeći da se nalaze u unu trašnjosti zem lje (uz Neretvu), iza jednog jezera iz k ojeg ističe rijeka vNaron.19 Ovo pleme ise spom inje i kod drugih antičkih, pisaca. Strabon navodi da je ovo pleme vod ilo ogorčenu bonbu s Arđijejcim a zbog nekih slanih izvara koji su se nalazili na granici iizmeđiu ta dva plemena. Trebalo je da te izvore, p o dogovoru, zajednički koriste, ali su oni taj ugovor pre kršili i tako zarate jedni na druge .(iSitrabon 7, 307). U vezi s ovocn bonbom, iste podatke nam daje Bseudoaristoteil (mirab. ausc. 18), dok A pijan piše da su iz ove borbe Autarijati izišli kao pobjednici (Apijan III, 3). Kasnije su Autairijiafci napustili ov e krajeve jer tse poslije spominju tta drugim stranama npr. oko donjeg toka Južne Morave, gdje -se o njim a govori u vezi s povratkom Aleksandra Velikog sa Dunava u Makedoniju, nakon pohoda na Tribale (335. godine). Mada je pitanje smještaja Autarijata dosta težak problem za suvremene istraživače, osobito za starije raz doblje,20 u našem pitanju je važno to da ih antički autori spominju na prostoru k oji ulazi u sastav današnje BiH, gdje su obitavali svakako p rije keltske provale, a to znači najkasnije do 340. god. sit. e. Istima, po neki istraživač, na primjer, M. Garašanin,21 iznosi mišljenje da su Au tarijati provalili u Pom oravlje na početku IV ili čak koncem V stoljeća, tumačeći to pojavom kasnoliaištatskog ilirskog materijala u ovoj oblasti, a to bi značilo da su Autarijati prodrli u te krajeve prije provale Kelta na Balkan. O njihovoj ekspanziji donosi nam podatke i Strahom (VII, 5, 11), koji piše da su bili pokorili razna plemena na širem području. Možda fci se ta vijest mogla povezati s jednom činjenicom koja bi išla u prilog našem iznijetom sudu o tome da su Autarijati, barem u jednom određenom razdoblju, naseljavali teritorij današnje BiH, i da se njihova moć mogla zasnivati jedino na materijalnoj bazi, a u ovom slučaju to bi bilo rudarstvo, tj. eksploatacija željeza. Tako bi se mogao tumačiti i njihov, eventualni, kasniji prodor, odnosno seljenje, u Pom oravlje, kada su bili, valjda, potisnuti! od nekog drugog plemena (Kelta) koje se borilo za ta mošnje rudnike. Na koncu možemo iznijeti ovo: Ikada se govori o ovome 19 Ib id em . 811 G. Z ip p e l. o. c.; S r. C. Pa-tsch, D ie Herzegovvrna ein st u m i jeta t (h istorisch e W an d eru tigen fiim K arst u n đ a n d e r A đ ria ), W :en 1922, p . 48; isti au tor, čla n a k u W MBH I X (1904), p. 241; h. Thall6czy, U e b e r d ie B e đ e u tu n g des Nainens B osna, W M B H I (1893), p. 335; J. D obiftš, Stuidie 'k A p p ia n o v e t o m e illy «s!ke. Prag 1929 — p re m a čla n k u : A. R iick er, S a lz q u e lla n in 'Boisn'ien u n đ H e rce g o v in a , W M B H I (1893), p. 336. i d. 51 M. G arašanin , p r v o g g v o z d e n o g d oba iz M raoTorca i p ro b le m Ilira u S r b iji, M u ze ji 2, 1949, p. 135.
E T N IČ K A
S L IK A
29
» plemenu, u njihovom povijesnom razdoblju treba razlikovati niz etapa, medu kojima bi, vjerojatno, ona starija bila vezana za podruieje Bosne i Hercegovine.22 .. Ardijejci. — Stralbon piše (7, 316) da oko Neretve, uz neka druga ple mena koja navodi, stainiuju i Ardijejjci. P o njegovom pričanju, njima na suprot je oltdk Pharos (Hvar) a iza njihove đbale slijedi RisamSki zaljev. Brema ovfim podacima, značilo bi đa je ovo pleme naseljavalo prostor i sjeverno od -uišća rijeke Neretve. 'Ovaj Strabonov navod je već davno iza zvao žive 'komentare suvremenih -istraživača, pa su se javljala razliiaita tumalčenja njegovog teksta. Jedni su to plem e stavljala sjeverno od ušća .Neretve^— shodno Strabonovom pisanju,23 dok su ga druigi stavljali mnogo južnije, tumačeći da se nije m oglo nalaziti tako daleko na sjeveru.24 Među tim, nema sumnje da su stanovišta Andijejaca nekoć dotlicala Neretvu, odakle se kasnije spuštaju dalje na jug, gdje ih nalazimo kao nosioce ilir skog kraljevstva. Ovo pleme spominje i Teop.otn|p '(kod Atihaneja, 6, 271, 443), koji za njih kaže da su imali prefco: 300000 rdbova. U vezfi s ovom viješću neki is traživači navode mogućnost da te podložnike u stvari predstavljaju p ordbljeni Manijci, koji su nekoć, po nekim pilscima, tu stanovali.25 Dolazak A rdijejaca na ušće Neretve je, vjerojatno, bilo u vezi s keltskom prova lom, feaida su se od Kelta potučeni spustili niz Neretvu na more, gdje su u III stoljeću osnovali jafeu državu ikoja je za 'kralja Agrona (umro 230. go dine) obuhvaćala široka prostranstva u ikoja su ulazila i pojedina područja današnje Hercegovine. O pitanju staništa ovog plemena već smo ranije na jednom mjestu iznijeli svoj sud,20 naglasivši da se, kada se raspravlja o ovome problemu, mora uzeti u obzir slijedeća činjenica: da se razlikuju dvije faze, odnosno dva perioda koja se odnose na njihovo boravište. Prva etaipa ili period bilo bi ono vrijeme kada je ovo pleme naseljavalo prostor koji se sterao dublje u unuitraiširjoist, gdje su vodili borbe s Autsri jatima zbog slanih izvora, a druga etapa bi bilo vrijeme kada su, potisnuli od KelU, odnosno događa jima vezanim za prodor Kelta na Balkan, pošli na jug, itj. na morsku oba lu, gdje ih već spominju razni antički pisci. Prema tome, za naše pitanje je važna činjenica da se to pleme veže za teritorij koji danas zaprema Bili, i to u ono starije vrijeme, mada je, barem djeliimično, teritorij danalšnje 22 O to m e : E. Im a m o v ić, Iz h is to r ije e k sp lo a ta c ije soli u B o sn i i H erceg ovin i, I s lo r ijs k i zapisi, god. X X V , fcnj. X X I X , 1— 2, T ito g ra d 1972, p. 161— 169. M G . Z ip p el, o. c., p. 34. i d .; C. S ehiit, U ntersu ch u n gen zur G esch ich te der alten Il]y rie r, B resla u 1910, p. 10. i đ .; H . K ia p e rt, F o rm a e onbis a » tiq u i X V I I ; C. Patsoh, o. c., p. 48. 24 F. P ap azog lu , O te rito r iji ilir s k o g p le m e n a A r d ije ja , Z b o rn ik F ilozofs k og fa k u lteta, kuj. VII-1, B e o g ra d 1963, p. 71— 84; isti -autor, S ređ n job a lk a n sk a (plemena u p re d r im s k o d o b a , D jela fcnj. X X X , C e n ta r za balkanodoSka isp itiv a n ja , t a j . 1, A N U B iH 1&69, p. 72— 73. *5 A . M ayer, B osna u ilirsk o d o b a (u k n jiz i: P o v ije s t h rv atsk ih z em a lja B osn e i H e rce g o v in e ), S a ra je v o 1942, p. 112. 26 E. Im a m o v ić, o. c „ -p. 164— 166.
30
A N T IČ K I
KULTNI
i
V O T IV N I
S P O M E N IC I
NA
POD RU ČJU
B iH
BiH u'laaio u granice njihove države i kasnije, ikada se javljaju kao nosioci ilirskog (kraljevstva. Daorsi. — Strahom navodi (7, 315) da oko Neretve uz Ardijejee i Plereje stanuju i D a oM . Prema ‘tumačenju njegovog napisa, ova dva prva plemena su naseljavala obalna susjedna područja, dok Ibi se Daorsi nalazili u njihovom zaleđu, vtiše na lijevoj istraui iNeratve. Isto itaiko i Ptolomej (2,16, 5) navodi da su »Daursi« unutar Dalmacije. Stvarni položaj ovog ple mena je problematičan. !Po spOmgnnMm navodima, Daorsi su se nalazili više u unutrašnjosti, dakle, dalje od oibale, ali Tali' neki elemente iz njihove umjetnosti govorili da je to plem e u stvari bilo jače vezano za vodena prostranstva, odnosno plovidbu. Tako, na prim jer, na njihovom novcu, koji potječe iz II stoljeća st. e, prikazani su lbrodovi sa kljunom i na vesla. To Ibi, eventualno, značilo da su na svoj novac (stavljali amblem Ikoji je bio sim bol n jihove najvažnije aktivnosti, pomorstva). S pravom je Antun Majer primijetio27 da se oni me b i mogli baviti tom aktivnošću da niisu imali ne smetan felaz na m ore >(u§će Neretve). To je iština, ali se postavlja pitanje u kojem su razdoblju bili aktivni pom orci. A k o lsu zaista billi pomorci, on da su m orali gospodariti širim obalnim krugom k oji se protezao uz ušće Neretve, N jihova moć je mogla početi da se gasi od onog vremena kada su se Aridijejci pojavili kao pomorska sila. Tada su, vjerojatno, napustili obalni d io :i povukli se u unutrašnjost, gd je su imali, kako ističu suvreme ni istraživači, i prijestolnicu na Ošanioima (kod Stoea. Spom en o ovom plemenu nalazimo i u izvještaju o Gentijevom ratu (167. god. st. e.), kada je Lucije A n icije razlbio Genltijevu državu, koja je potom bila raadijeljena na tri odjelite oblasti u kojim a su živjela razna p le mena što su p rije toga potpadala pad anđijeisku državu. U izvještaju o tome ratu navodi se da su siva ta plemena morala plaćati Rimljanima danalk, izuzev Daorsa i još nekih koji su se već na 'početku rata priklonili Rimljanima, pa su stoga bili oslobođeni danka.28 Eventualno povlačenje Daorsa sa morske obale u unutrašnjost mo^io 'oi se ijuimaoii jOb jeonoju pojavom.' jačanjem jednog drugog plemena, tj. Delmata, čija politička aktivnost počinje istom onda kada su A rdijejci bili razbijeni od Rimljana. Uslijed sirenja i jačanja Delmata, Daorsi
E T N IČ K A
Š L j& A
31
me Delmaita naseljavalo prostor sjeverno od Neretve sa duibokim obalnim zaleđem. O tome plemenu daju nam podatke mnogi antički pisci govoreći o njihovim ratovima s Rimljanima.30 Na'osnovu tih literarnih -izvora te ar heoloških nalaza, uzima se -da je to pleme već u doba propaisfci airdijejske države im alo snažnu političku orgamizaioi'ju fcoja je okupljala više manjih plemenskih oblasti. N jihov centar je bio daleko od »bale, u zadinarskim oblastima, na području današnjeg Duvamjskog polja,81 a tek, valjda, nakon sloma ardijejdke države svoju poliitičku djelatnost prenose ma more. Sto se tiče teritorije BiH u odnosu na to pleme, može se uzeti da je ono nase ljavalo šira prostranstva jugozapadne Hercegovine počev od rijeke Neret ve, te jugozapadni dio Bosne do v iisine planina Šator-—Vitorog— Makljen. Japodi. — Japode su spom injali mnogi antički p isci/Z a njith, na pri mjer, Ptolofmej piše (II, 16, 8) da su se nalazili sjeverno od Litrama. Na osnovu raznih izvještaja, obično se uzima da su oni zauzimali prostor iz među Sndježniika, Otočca i Bihaća.32 Arheološki nalazi u okolici Bihaća go vore da je krajnji sjeverozapad današnje Bosne bio naseljen avion plem e nom.®3 Neko vrijeme su predstavljali jaiko pleme jer su već 171. godine ist. e. sa nekim susjednim plemenima poduzimali napade na tek osnovanu A k vileju (Livije 43, 1). I u narednom periodu bili isu politički aktivni te su vodili česte sukobe s Rimljanima, o čemu nas naširoko obavještavaju raz ni pisci, kao Strafoon (4, 6, 10; 7, 5, 4), Livije (43, 1, 5, 59), Plinije (3, 19, 23), Apijan (III, 16, 18, 21), Dion Kasije (49, 34, 2, 35) itd. M ezeji. — Ptolomej za njih kaže (II, 16, 8) da su se nalazili iznad Libu.rna, više na zapad od plemena Dariopa. Pač je prim ijetio da su oni mo gli imati abitavaliište sjeveroistočno od Liburna jer su pravo na sjever od njih bili Japodi.1 34 Za ovakav smještaj govorila bi i Ptolomejeva karta. 30 P o R b ije 1. X X X I I . 9 (18), 13 (23), ed . Biitner— W obst. v o l. IV . L e io z ig 1905, p.372— 373; A p ija n (cit. ed. v ol. 1, 354— 355); T. L iv ije epit, 1, XI/IT, cit. ed. vol. V, 300. P ita n je teritorija koir: su n a s e lja v a li DeJ.ma.ti i n jih o v e g ra n ice p red m et je k o jim -su se b a v ili m n o g i su v re m e n i istra živ a či dajući sv ak i s v o je teze. O to m e : G. Zippe], 0. c., p. 129; H. C ons, L a proviince iromaine de D alm atie, P ariš 1882, p. 105; Tb. M om m sen , R o m isch e G e so h ich te , 5, A u fl. Berlin 1869, IT. B d., p. 168; W . T o m asohek, D ie v o r -s la w is e h e Topographie đes B osna, Herzegowi
2. ANUBiH, p. 33-60. 32 A . M a v e r, D e laipodibus, V jesn ik . H rv a tsk o g a r h e o lo š k o g d ru štva N. S. knj, 18— 21/ 1937— 1940. O položajni J a p o d a p isa li su i d ru g i a u tori: H. K ie p e rt, Form a'e orbis antiq:u.i X V I I ; isti autor, K a rta u C IL III, tab. III < I V : G. N ov ak , T o p o g r a fija i e tn o g r a fija rim sk e p r o v in c ije D a lm a c ije , p. 179; C. P atsch , Ja p od i, G Z M X (1898), :p, 357. ** z - M arić, P ro b le m s je v e r n o g g r a n ič n o g p o d r u č ja Ilira, Sinunoziium I. p 182— 185. :m C. P atsch, o. c., p. 357.
32
A N T IČ K I
KULTNI
I
V O T IV N I
S P O M E N IC I
NA
PO D RU ČJU
B iH
Baveći S6 ovim problemom, razni istraživači su svaki na svoj način poku šavali naći i odrediti teritorij k oji su zauzimali pripadnici ovog plemena. Tako su itm jedni davali čitav prostor od izvora rijeke Korane i Gline sve do Vrbasa, a to znači p orječje U'ne, Same i Vif>asa (od Jajca -dalje na sje ver).35 Hiršleld im daje saimo prostor između Une i Vrbasa,36 a Kipert p o rječje (Same, Vrbalsa i Vjribanje u širima Banje L/uke.:l7 Pač im je odredio granicu od porječja Une i Sane pa preko Vrbasa do rijeke Bosne.38 Da su se nalazili nekako upravo na ovom prostoru, vidi se i iz Kasijevog podatka kada govori o panonsko-dalmatskom ustanku (LV, 32). Prema tome na vodu, Germanik je u svom pohodu na pobunjena plemena iz Panonije uda __ rio p rvo na njih, Ltom prilikom i(h je potukao (LV. 3 2 ).___ _ Prema svim navodima suvremenih istraživača, može se primijetiti da im se u najvećoj mjeri određuje prostor upravo na području današnje Bo sne. Inače, oni su predstavljali veliko pleme, po Pliniju (N. H. III, 124), brojali su 269 defcurija te su po brojnosti izostajali samo iza Delmata. Strabon ih ubraja u »znamenitiji panonski etnos« (VII, 5, 3), dok su « car sko doba sa Japodima, Detenatima i Lifournima sačinjavali četiri najveća civitatesa u Dalmaciji. Ditioni. — To je pleme fcoje je po brojnosti sasvim neznatno izosta jala iza Mezeja. Dok su raniji istraživači njihovo sjedište određivali više na prostoru današnje sjeveroistočne Bosne,89 danas praovladava mišljenje da je to pleme naseljavalo prostor ofco rijeke Krike, Unca i gornjeg toka Une.*10 Majer ih, npr., smjesta još južnije.41 Dinđari. — Po Pitolomej'u, oni su se nalazili južno od Đitkma, što bi značilo da su naseljavali prostor između Gornjeg Umca, Glamočkog i Livanjskog polja pa s južne strane do planine Dinare. Ovafcvom ras poredu se protivi jedan Plinijev navod (N. H. III, 143) u kojem se ikaže da ovo pleme spada u naronitanslU. fconvent. S obzirom da je Plinije za svoje djelo crpio podatke iz zvaimčimli izvoira, bit će da je njegov po datak vjerodostojniji, pa prema tome Dindare bismo morali smjestiti dalje na j u g Možda sli bili susjedi D e l m a t a s jugoistočne strane, zauzi majući prostor s desne strane Neretve bliže njenom ušću. Desidijati. — Pleme koje je ostalo poznalo po ustanku koji je diglo 6. -godine n. e. protiv Rimljana pa su, s tim u vezi, o njemu pisali mnogi antički pisci. Plinije za njih kaže da su pripadali naironitanskom fconventu. Govoreći o Batonovom ustanku, Velej Paterkul ističe (2, 115) da je njihova zemlja gorovita i nepristupačna. Već je ranije bilo raznih kom binacija oko određivanja njihovog obitavališta, ali kada je 1930. godine 33 W . T om a sch ek , Mtt&heUungen d er g eog ra p h isch e n Gesetechaft Sn W ien 1880, p . 563. M O. H ir s c h M đ , H erm es X X V . p. 354. K ie p e rt, F. O. A . X V I I . C. P atsch , o. c., D. 357. 311 C. P atsch , HE. 9, 1230. i d. *“ B au er, A r ch a o lo g is c h -e p ig ra p h is c h e M itte ilu n gen X V I I, p . 139; isti autor, V H A D , k aj. 49, p. 151. i <3.; G. N o v a k , P ro š lo st D a lm a cije, Z a g reb 1944, p. 69; isti au tor, Topografija i e tn o g r a fija rim sk e p r o v in c ije D a lm a cije, p. 180. ■” A . M ayer, o. c., *p. 118.
E T N IČ K A
S L IK A
3-3
kod Breze nađen jedan epigrafski spomenik u kojem se spominje desidijafeki princeps,42 i njihov kaštel čija se udaljenost od Salone u rim skim miljama u potpunosti poduidara sa stvarnom razdaljinom Salona — Breza, jasno se pokazalo da se središte tog plemena nalazilo. u ovom dijelu Bosne. Njihove granice -bi se, otprilike, mogle ovako odrediti: zalpađnu granicu je činila planina Vranića, južna Bjelašnica i Treskavica, :te na istoku linija Foča — Drina, a na sjeveru planina Komar — Konj uh — područje Srebrenice. To bi 'značilo da su se kompaktno nalazili na pod ručju današnje BiH. Za nas je veoma važno pitanje odnosa ovog plemena s Autarija tima, tim više što se ovim dvama plemenima pripisuju ista staništa (Glasinac?), no ako bi se o tome raspravljalo, tu bi, ibez sumnje, trebalo go voriti o pojedinim etapama povijesti tih plemena, o čemiu će se određenije i više m oći reći tek nakon predstojećih arheoloških istraživanja na ovom terenu, tj. u dijelu si-ednje i istočne Bo&ne. Bilo preko antičkih pisaca ili preko arheoloških nalaza, saznajemo još za mnoga plemena čija bismo staništa m orali staviti na područje BiH. Međutim, u većini slučajeva radi se o nepotpunim vijestima, pa iako nam je posvjedočen njihov boravak na ovoj teritoriji, ipak nismo u stanju da bliže odredimo njihov teritorij. Tako, npr., Ptolom ej (2,16,8) navodi đa su se iza ’M ezeja nalazili Derijci. Isto talko, Plinije nabraja plemena koja su pripadala naronitansfcom ili isalonitanskom komventu, o kojima, m e đutim, sasvim malo znamo, ali prema navodu da su pripadala tom fconvenltu značilo bi đa su se nalazila dublje u jadranskom zaleđu. Od plemena koja su se, po svoj prilici, nalazila na teritoriji današ n je BiH, u čamu se slaže većina suvremenih istraživača, spominju se još ova: Sarđeati, Labeati, Deuri, Cerauni, Narazeji itd. Ako se koliko-toliko zna o smještaju poznatijih, plemena, vrlo je teško određivati zasigurna »staništa m nogobrojnim m anje poznatim plemenima. Jedino se može reći da su ili kompaktno ili samo jednim dijelom naseljavali bosansfco-hercegovački teritorij. Da je to tako, potvrdila bi i administrativna pripadnost jednom ili drugom spomenutom konvenbu. Mada smo ovdje pokušali navesti redom sva plemena za koja preko raznih izvora znamo da su naseljavala ovaj teritorij, ipak nismo u stanju da damo određenu sliku rasporeda tih plemena. Pa i u slučajevima kada se nađe »neki pouzdaniji epigrafski spomenik koji daje podatke o jednom plemenu ili njegovim pripadnicima, ,ni to nije pouzdan materijal za stva ranje jasnije slike. Kod raznih pisaca iste epohe nalazimo o jednom te istom plemenu sasvim kontradiktorne vijesti, a da i ne govorimo o dje lima pisaca iz raznih epoha. Nema sumnje da su plemena, osobito u predrimsko doba, dosta iako m ijenjala svoja staništa. U čestim sukobima su se smanjivala ili su u potpunosti nestajala. U rimsko doba stanje se, svakako, nešto izmijenilo, kada su plemena administrativnim mjerama bila vezana za jedno određeno područje, ali tu se i nadalje zbijao proces ** G . C re m o šn ik — D. No. 9 (1930). 3 —
Antički
ku ltni...
S e r g e je v sk i.
N o v ita le s
m usei
S a ra jevoen sis,
S a ra jev o,
34
A N T IČ K I
KULTNI
I
V O T IV N I
S P O M E N IC I
NA
POD RU ČJU
B iM
asimilacije, simbioze Ikao i seljakanja, što sve skupa stvara priličan pro blem pri rješavanju ovog pitanja. Preko antičkih pisaca saznajemo da je većina plemena korja su se nalazila između Jadranskog m ora ii Save pripadala ilirskoj etničkoj grupi. To su razna srodna plemena sa različitim nazivima koja su sva skupa činila ilirski etnos. Izvjesna iamjena u etničkoj slici posljedica je prodora Kelta na Balkan. U kojoj su m jeri K elti naselili teritorij Bosne i da li su se izmiješali sa tamošnjim stanovnicima — ilirskim plemenima — nije lako reći. Proučavanjem apigrafeke građe isa tog terena, ustanovljeno je da znatan broj spomenika nos; keltska osobna imena. Isto tafco i neki toponimi kao, npr., Matricom — poznato nam sa Pojtingerove table — k oje se nalazilo negdje u srednjoj Bosni, dovodi se u vozu sa keltskim toponimom (npr., keltsko plem e Matrici, grad Mediomatrici — danas Mez, grad Matrica u d onjoj Panoniji na Dunavu i tsl.). Od plemena koja su dijelom naseljavala područje Bosne, spominju se Japodi kao jako keltiziramo pleme, pa se obično u literaturi i ne spominju drugačije do kao »keiltsko-ilirško« pleme. Mnogi istraživači su, bez sumnje, prediomanzirali ■keltski utjecaj na ilirska plemena. Kako je nedavno ukazao Zdravko Marić, jedan Sferabonov navod — da su Japodi mješavina Kelta i Ilira — bio je razlog za sve suvremene istraživače da .im daju izrazito keltsko obi lježje.43 Analiza arheološkog materijala iz nekropola u dolini Une uka zuje da u predrimsko doba nema ni traga Kelta na ovom području.14 Iz ovog se 'jasno vidi kako jedan sasvim neznatan navod starih pisaca može zavesti istraživače da donesu pogrešan sud i daju pogrešne ocjene o etničkom sustavu. D'rutgo pitanje iz našeg problema je da li su plemena koja su nase ljavala današnje područje BiH pripadala jednoj etničkoj skupini — Iliri ma — ili nekoj drugoj etničkoj grupaciji. U prvom slučaju, za naše pitanje dolazi u obzir samo sjeverno područje Bosne, jar su plemena od linije Bihać — Banja Luka — Doboj — donja Drina prema jugu svaka ko pripadala ilirskoj grupaciji, dok područje sjeverno od ove l:mije. s ob zirom na granično područje s Panonima, pobuđuje izvjesnu sumnju u njihovu ilirsku pripadnost. Opet, radi primjera, uzet ćemo Japode. Već su se ranije javljale sumnje u njihovu ilirsku pripadnost.45 U najnovije vri jem e ozbiljno se umanjuje ilirsko obilježje Japoda,46 a naglašava se više njihova panonska komponenta. Trefba napomenuti da Z. iMarić, jedan od autora ove teze, to iznosi na osnovu rada na arheoloSkom materi jalu s nekoliko lokaliteta u dolini Une, koju su naseljavali1 Japodi. Kalkva je situacija sa plemenima koja su se nalazila istočno od Japoda, na čitavoj bosanskoj Pasa vini sve do donjeg toka Drine, nije nam dovoljno jasno.4'7 43 Z . M a rić, J a p o d sk e n e k r o p o le u d o lin i U ne, G Z M m. s. XXTTI (1968), 59. 44 Ib id e m . 45 O to m e : S. G a b r o v e c , P ro b le m s e v e r o z a h d o g a p o d r u č ja I lir o v S im o o z iiu m I, p. 228. 46 Z . M a rić, o. c., p. 69. 47 O rtome p ro b le m u ncske p o d a tk e n a lazim o k o d Strafbona (V II, 586— 589); sr. N. V u lić, O k ta v ija n o v ilirsk i rat.
E T N IČ K A
S L IK A
35
Pri poismatranju geografske s-lilke Bosne, jasno se luči 'brdski dio južno od linije Bihać—'Banja Luka— Dofooj— Drina i ravničarski dio sjeverno od ove linije. Da li je ova prirodna geografska granica bila u isto vrijem e granica dviju etničkih 'grupacija — Ilira i Panonaca — pitanje je dosta problematično. Mašljenju da je eventualno (bilo tako, možda bi išla u prilog činjenica da je nekalco upravo ovam linijom išla rimska granica između dvije provincije: Dalmacije i Panonije. U protivnom, postavlja se oprav dano pitanje zašto ta granica n ije 'bila pomjerena na sjever — na rijeku Savu — što .bi bilo shvatljivi je, jer hi se rađalo o prirodnoj granici, kako se inače prakticiralo kada se uspostavljalo administrativno razgraničenje.
HISTORIJSKI UVJETI Kulturne veze stanovnika Jadranskog mora i njegovog zaleđa sa na rodima Mediterana mnogo su starijeg datuma nego što nam o tome daju podatke djela antičkih pisaca. Zapravo, te veze vufcu podrijetlo još iz doba daleike prethistorije, kako nam svjedoče nalazi sa pojedinih ariheoldških lokaliteta na morskoj obali ili u 'unutrašnjosti ikopna. Jedan od takvih lokaliteta jeste Grapćeva spilja na o'tdkiu Hvaru,48 na otoifeu Lo šinju i Cresu — na lokalitetu Jamina Sredi i Vela Jasna, našao se matenij-al iz razdoblja starijeg neoliita k oji nosi jasan pe*6at utjecaja drugih istodobnih .mediteranskih kultura:19 U Marfkovoj spilji na otoku Hvaru, našla se neolitska keramika tipa Dimini Seskla, fiipo'lija, Danila, Kafenja, Ljubljanskog Bar ja itd.50 Veze stanovnika isa ovog lokaliteta sa drogim mediteranskim kulturama nastavile isu se i u toku razdoblja bronce, že ljeza, klasičnog perioda, helenističkog pa sve do u rimisld.51 Nalazi iu Li sičićima na gornjoj Neretvi ukazuju da su foulitu>ma strujanja ‘u neolitsko idoba išla duboko u unutrašnjost današnjeg područja BiH.52 Čini se da su se kulturne veze stanovnika Jadranskog mara i zaleđa u brončano doba osobito intenzivirale sa narodima Egejskog i Jonskog mora. Takve upute daju nalazi sa nekoliko lokaliteta na Korčuli.53 Da se s tim vezama nasta vilo i u željezno doba, svjedoče nalazi sa Glasinca/’4 Na osnovu ovih kratkih primjera možemo vidjeti da su se kasniji odnosi između Ilira i Grka, :u stvari, temeljili na prethistorijskim 'kon taktima, što je svakako predstavljalo solidnu osnovu za intenzivnije od nose do kojih je došlo u narednom periodu. 48 G. N o v a k , r r e lh is t o r ijs k i H v ar, J A Z U , Z a g r e b 1955. 49 V. JVlirosavljević, Invpresso earđ iu m k e r a m ik a n a otocima Lošinju, Cresu i K rk u , A r h e o lo š k i r a d o v i i rasp rav e, J A Z U . k n j. II, Z a g re b 1962. 50 G . N o v a k . M a r k o v a sp ilja na o to k u H varu , A r h e o lo š k i ra d ov i i rasprave, J A Z U . knj. I, Z a g re b -1959, p. 5— 6, T. I— X X I V . 51 .Ibidem . 5S A . B en a c, N eo litsk o n a se lje u L isičićim a kod K o n jic a , G Z M n. s. X (1955), ;p. 49. i d. 53 G. N o v a k , A r h e o lo šk a istra živ a n ja na o to cim a K o r č u li 1952. g., L je to p is J A Z U . k n j. 59, .Z agreb 1954, p. 41. i d. 54 A . B e n a c— B. Č ov ić, G la sin a c II, S a r a je v o
i H varu
1957, p . 31. i d.
u 1951. i
H IS T O R IJ S K I
U V JE TI
37
a. V E Z E I L I R A S A G R Č K IM S V IJ E T O M
O odnosima ilirskih plemena sa g'foldm svijetom prije IV stoljeća st. e. znamo veoma malo. Kad. grčkih pisaca fcoji su pdsaii o tim odnosima uglavnom nalazimo podatke 'uokvirene iu formu mitova. Taiko, npr., kod Apijana nalazimo priču o Iliriju,53 (kod KaMimaiha navod đa su se kod da našnje Pule nalazili grobovi Kadma d Harmonije,56 dok je Eratosten za iste tvrdio da su se nalazili (kod Epidamnosa,57 a Pseuđoskiilatks je piisao da su se kod Rizona u Baki Kotorskoj nalazile klisure Kadma i Haffmo■mje.58 Jedan od najpoznatijih grčkih mitova o Argonautima također je vezan za Jadransko more. Prema pisanju Aipolonija Rođankna, kod da našnjeg Osora Mede ja je ubila brata Aipsirta,. k a d a .s e osniva tamošnji grad Apsor.59 PseuđđsMliaiks opet navodi da je HeraMoiv sin HM odredio Hilima da se nastane na istočnoj jadranskoj obali.60 Pdstoji još niz mitova vezanih za Jadran koje nam donose razini stariji i mladi grčki ili helenis tički pisci. Ovo nekoliko, namjerno odabranih primjera, ukazuje da je jadran ska obala Grcima bila poznata davno p rije nego što su oni tu osnovali svoje kolonije za (koje znamo preko istih pisaca, ali čiji vijek osnivanja ne prelazi vrijeme IV stoljeća st. e. Kako vidimo, jadranska obala se veže za grčki svijet još iz mitološke epoihe, ali, dakako, te vijesti urniam o stro go kritički jer na osnovu legendi ne možemo stvarati .realnu sliku tih ra nih odnolsa između Ilira i grčkog svijeta. U svakom dlučaju, za nas su mnogo vrijedniji materijalni ostaci koji daju konbretinije podaitke o tim vezama. Radi ilustracije, navest ćem o samo dva prim jera (koji se odnose na taj problem, i to na razdoblje od X III do XI stoljeća st. e. Prvi prim jer se odnosi na nalaze iz Nezakcija u Istri,®1 a drugi iz No vi! are.02 U Nezakc'iju je nađena kamena plastika na kojoj se prim jećuje jak mikenski utjecaj. Da su grčki tutjecalji prodirali također i u jadransko zaleđe, kon kretno na područje današnje BiH, svjedoče mnogobrojni tamošnji nalazi razmili predmeta grčke provenijencije kao sto je, npr., keramika, oruđe, Kada su Rarinćani i Koikirani 627. i 588. godine osnovali na jugu Jadranskog mora dva grada: Apoloniju i Diraihiion, grčki 'Ut jecaj na ilirska plemena je još više ojačao. Kakav je bio njihov kulturni i trgovački zna čajk a ilirska plemena, ne samo ona koja su bila nastanjena na Obali nego i za ona koja su se nalazila dublje u unutrašnjosti, svjedoče upravo nalazi 55 A p p ia n i H istoria R om ana. 58 K alim ah , F ra g m en ta 104. 57 Eraithostenes ko d Stjepana B iza n tin ca , s. iv. D y rach ion . 58 'Scylacis Cliarianden'sis P e rlp lu s m a riš ađ Utora, h a b ita ta Euroipae et A siae et Lyibiae, G G M , vol. 1, p . 30. i 31. “ A 'pollonii R h o đ ii, A r g o n a u lik a , ed. T eu bn er. L eip zig 1905, p. 146; sr. E. Im a m ov ić, O toci L o šin j i Cres u d je lim a a n tičk ih p isaca (u štam pi). *° S cyla cis C hariand ensis, Peripluis, ed. ci.t., p. 28. J. M ladin, U m je tn ič k i s p o m e n ici p ra h isto rijsk og N eza k cija , P ula 1964. 62 R. C ad deo, S toria m a rittim a d e l’ Italia, vo-1. I, M ilan o 1-942, p. 5. 83 C. P alsch . Z b irk e rim skih i g rčk ih starina u b o s .-h e r c . m uzej u S arajevu , C-ZM. X X V I (1914), p. 142. :
A lv T I Ć K I
38
K TJT .T N I
I
V O T IV N I
S P O M E N IC I
NA
PO D RU ČJU
B iH
iz ‘B osne, kao što je korintska kaciga iz VI stoljeća iz Ar-areve gromile na Glasincu,64 brončane posuđe iz Čitluka,65 brončane potkoljenice također iz Čitluka, posude u oibliku grčkog iskiifosa, reljef srebrenog vepra iz Zag rada,66, zatim, materijal iz drugih krajeva naše zem lje, mpr., iz Prozora, Kompolj-a, N ovog Pazara, Atenice i-td.67 Pitarnje postojanja grčkih kolonija na Jadranu p rije IV Stoljeća dosta je složen problem. 0 tome su napisane već mnoge studije, i većima is traživača k oji su se bavili tim problem om mišljenja je da su Grci imali svoje gradove i (uporišta davno pinije onih k oji su osnovani u IV isitoljeću i potoim, o kojim a nam daju podatke razna antički pisci. Za rte starije grčke gradove veže se problem Herakleje, Korikire Melašne, Osora, OSTiarone, Buldve i ni'za drugih gradova.68. O d vremena kada su osnovane kolon ije kao Far, Iisa, jadna nepozna tog nam imena kod Lumbarde na Korčuli, Tragurion, Epetion i đr. kontakt Grka sa ilirskim plemenima dosegao je naijveći intenzitet. Za područje današnje BiH u tom pogledu Naron-a je imala presudan značaj. Tu su, bez sumnje, G rci imali jedno svoje trgovačko uporište koje je p o dobu osnivanja stajalo ispred m nogih drugih na istočnoj jadranskoj obali. O trgovačkom karakteru Narone nalazimo podatke i kod Teopompa, koji je zabilježio da se tu može kupiti raznovrsna roba pa i keramika sa Ilitosa i Tasosa.69 Dakako, naijveći 'dio te robe b io je nam ijenjen ilirskim pleme nima u unutrašnjosti jer su odavde vodili stari, dolbro poznati trgovački putovi u razne krajeve današnje BiH. Grčki trgovci su u današnjoj Bosni naišli na plodno tlo za trgovačku suradnju. Bosna je oduvijek predstav ljala bogata rudna područja, i dok su grčki trgovci nudili Ilirima svoje zanatske proizvode, u isto vrijem e bosanski Iliri su kupovala tu robu svo jim proizvodim a za k oje -su Grci pokazivali najveće interesovanje, a to su bili svakojaki metali, p rije svega zlato, sreibro i željezo. Prema tome, u tr-giovaSkoj razmjeni između ilirskih plemena sa područja današnje BiH i Grka, rudarski proizvodi su, vj-ero-jatno, igrali gla-vnu ulogiu. Govoreći o zna-ftaj-n b os a n sk ih m eta la v:\ -g-roke fi'nT>-wp Čirn T-ini-helka ma-vodi m o g u ć
nost da su ilirska plemena sa ovog područja kupovala jantar i druge za natske proizvode isključivo zlatom. T-o je, svakako, interesantno mišljenje, ali nij-e potkrijepljeno nikakvim dokazima. Dalje, ispitujući stare rudo kope po bosanskim planinama, većina istraživača1je iznijela m išljenje da
64 Ć. je v u , G Z M * C. “ F.
'llru h elk a, V o đ a k r o z p reh istioričk u zbirk u z e m a ljs k o g m u z e ja u S a ra X X V I (1914), p. 116 (74), 117 (75), si. Tr-uhelka, -o. c., p. 105 (63), si. 83, 84. Fia-la, G Z M I X (1897), p. 607—^08.
67 S r. Đ.- M a-n o-Zizi— -Lj. Popović, I lir i i G rci, B e og ra d , N a rod n i m u z e j, 1059, ■p. 46-56. 68 -O to m e p r o b le m u v-idi r a d o v e : G. N o v a k , S ta ri G r c i na Ja dran u , R ad, J A Z U , t a j . 322, Z a g re b 1961, p, 145— 204; P . L isiča r, Om a Eorikira i k o lo n ije a n tič k ih Grtka n a J a d ra n u , S k o p je 1951. 69 Stra-bo-n p rem a Teopomnpu, V II, 317, ed. ci;t, p. 435.
H IS T O R IJ S K I
U V JE TI
39
je postojala intenzivna rudarska eksploataciji koja vuče podrijetlo up ravo ;z ovog perioda.70 Veliku prekretnicu tu odnosima grčkih kolonija i iMirskiih plemena predstavlja stvaranje i jačanje, ardijejske države. Kako smo naprijed već rekli, ta državna tvorevina proistekla je iz povijesnih zbivanja ve zanih za konsolidaciju sradnjobalkanskih plemena nakon što isu Kelti p ro drli na Balkan. Po svojoj konsolidaciji, A rđijejcl isu osnovali jaku državu koja je obuhvaćala južni dio Hercegovine, južnu Dalmaciju, Ornu Goru te Albaniju isa centrom u Rizonu u Boki Kotorskoj, a kasnije u Skodri. N ajveći svoj razvoj arđijejska država je doživjela za kralja Agrotna (umro oko 230. godine) i njegove žene Teute. Težeći za još većom moći, Teuita se pdče uplitati u razmirice susjednih država, podvrgavši prethodno pod svoju vilast mnoga susjedna plem ena .i većinu grčkih gradova na Jad ranu. Gsđbito su na zaio 'glas izbili njeni gusari koji su vršili napade čak na Elidu i Meseniju. D ok isu njene lađe gospodarile moretm, kopnene čete su vodile osvajačke pohode, pa su nakon podsjedanja zauzele i epirski grad Fojniku, a potom se sa svim svojim snagama baci na podsjeđanje i osvajanje posljednje slobodne grčke kolonije na Jadranu — Ise. Uzdizanje ardijejske države predstavljalo je kraj grčkih utjecaja na ilirska plemena. Od tog w em ena gi^eke kolonije na Jadranskom moru gulbe isvoj raniji značaj u kulturnom i privrednom pogledu za ilirska ple mena. Portpaiviši pod vlast ardijejskih vladara, nisu bile u stanju da nasta ve svoju raniju aktivnost. U isto vrijem e, odnosi ilirskih plemena sa 'gra dovima u samoj Grčkoj također zaroiru pa se doba uzdizanja ardijejske države u stvari može smatrati kao konac onih ranijih intenzivnih kulturnih i privrednih odnosa između ilirskih plemena i (grčkog svijeta. Politički konflikti između ardijejske države i .grčkih gradova predstavljaju nov p e riod u povijesti ilirskih plemena jer je to na koncu dalo povoda da se Rim aktivno umiješa, u politička zbivanja na istočnoj jadranskoj obaili te otada počinje novo razdoblje koje karakterizira bliski odnos Rima i spo menutih plemena.
to. O D N O S I L I R S K I H
PLEM ENA
I R IM A
Intervencija Rimljana na istočnoj jadranskoj obali pada, kako smo rekli, u konac III .stoljeća st. e., kada dolazi do ozbiljnih međusobnih nesuglasica, što je dovelo do tzv. p rvog ilirskog rata (229. god. st. e.) koji su 'Rimljani vodili sa Teutom. Nakon što su ga Rimljani završili u svoju korist, Gnej Fulvije Centumal je proslavio svoj prvi trijum f nad Ilirima 70 A . R iick e r, E in lg e s iiber das G o lđ v o fk o m e r . in B osn ien , W ie n 1896; P a ša lić, O an tičk om r u d a r s tv u u B iH , GZJVT m, ,s. I X (1955), p. 47— 75; isti autor, A n tičk a na selja i k o m u n ik a cije u B iH , p. 93. i 94; V. M ik olji, N a jsta rije ru d a rstv o H rv atsk e, S p rem n ost, Zagrelb 1944; M. K i.špalić -F . T ućan , S lik e iz ru d arstva , M a tica H rv atsk a, Z a g re b 1914, itd.
E.
A N T IČ K I
40
KULTNI
I
V O T IV N I
S P O M E N IC I
NA
PO D RU ČJU
B iH
»ex Ifluriefe«.71 Nakon foga vođen je tzv. drugi ilirski rat, kada! su Rim ljani pobijedili Demetrija Faranina, nakon čega je pofajeđniik Lucije Smi lije proslavio opet trijumf nad Ilirima (219. gad. st. e.).72 l i o unatoč tim pobjedama, sukobi Rimljana sa IMiriima proširivali su se sve više pa je čitavo naredno raađolblje od dva stoljeća ispunjeno ratnim sukobima iz među jednih !i drugih. V eć pad Teutiniim nasljednicima ilirska država je bila prilično ak tivna u političkim zbivamjiraa na itom dijelu Balkana. Od vladara iz tog perioda svojom aktivnošću su se ostakli' Skerdilaida i LPteurat, koji su vo dili česte ratove u Albaniji, Grčkoj ii Makedoniji, koji put u savezu s ma kedonskim kraljevim a ili protiv njih. Takve akcije su m orale nanovo izazvati rimsku vojnu intervenciju, na sta su, »a koinau, RimljaM bili prisiljeni kada je na ilirsko prijestolje došao Pleuiratov sin Gentije (181— 167. god. st. e.). Kada je Rim, 171. gad. st. e., zaratio sa Persejem, makedonskim kraljem, Gentije je p rvo ifaio na strani Rima, ali kasnije pređe na stranu Perseja, 'što je konačno Rimljanima tok> dovoljan razlog da i isa njim zarate. Pod komandom pretora Ducija Anicija, rimiske ćete se iskrcaju kod Apolonije, 'gdje je doišlo su obavezni plaćati godišnji danak. Tom prilikom Rimljani su preuzeli samo tri 'grada: Far, Diinale i lsu. Međutim, većina ilirskih plemena od Neretve do Raše kao i ona u unu trašnjosti ostala su i nadalje slobodna a Ume i isvan rimskih utjecaja, ali, kako eerno vidjeti, ni ito nije 'dugo potrajalo. Intervenciju Rimljana izazvali su prvo Đelmaii. Kako je to pleme, nakon propasti arđijejske države, postalo najjače na ovim stranama, već je odranije dolazilo do povremenih sukoba sa grčkilm gradovima, osobito s Epetionom i Tragurioinom, kajo i sa plemenima koja su bila pod rimskom zaštitom. Od njihovih napada osobito su trpjela dva spomenuta građa ,i pleme Daorsi. Nakon učestalih tužbi sa svih strana upućenih Ritinu, se nat je odlučio da povede rat na ovo pleme. Godine 156. st. e., konzul Gaj Marci je Figulo se uipuitio u njihovu zemlju, i taj pohod je ujedno značio početak jednog dugog ratnog perioda između Rima i Delmata kao i dru gih ilirskih plemena, što je na koncu dovelo do konačnog pokoravanja svili ilirskih plemena od strane Rima. 71 E. * E. T1 E.
P ais, Fasti tnjum pliales p o p u li R om a n i, v o l. 2, R om a P ais,
1920, p.
112.
H IS T O R IJ S K I
U V JE TI
41
Gaj Marcije Figulo je započeo vojnu s juga, od Čapljine, namjera vajući odatle krenuti u 'unutrašnjost njihove zemlje — u zadmarske ob lasti. U prvim sukobim a Doimati su odbacili rimske čete pa su se Rim ljana morali vratiti na Neretvu. Oelmabi su, valjda, mislili da je rat tikne završen pa se raziđu kulćama, jer je i žkna već bala na pragu. Međutim, Figulo se odluči ođmaih na novi napad i, mada su se Deknati ponovo bnzo skupili, ovaj put Rimljani ih poibijeđe 5. m orali su se povući u dubinu svoje zemlje, tj. u svoju glavnu utvrdu — Delmiraij — igdje su ih Rimljani pod sjeti. Budući da je grad bio jako utvrđen, una/toe žestokih napada Figulu nije poSlo za rukoim da zaiuzme utvrdu. Iduće godine komanda pređe na novoimenovanog komandanta, konzula CPulbiija K am elija Soipiona NaeLtu, k oji je također nastavio poctsjadanje Delm inija, pa je konačno zauzet 155. god. st. e. Opustošivši zemlju, jedan đdio stanovništva je prodao kao roblje, a sam Nasika je iste godine proslavio svoj trijum f »de Delmateis«.74 Ovim porazom Delmati su hili znatno oslabljeni, ali su u međuvremenu Rim ljani morali dejsbvovati (protiv drugih -ilirskih plemena. Oko 135. godine st. e. A rđijejci, u savezu s Plerejiima, koji su se u to vrijeme nalazili na lijevoj obali (Neretve, znaitno ojačani, ponovo po češe napadati susjede i pođuzilmati gusarske prepade, od čega je osobito mnogo trpjela Narona. ’Ne uspijevši s pregovorima, Rimljani na njih po šalju konzula Seirvija Fulvija Flaka s velikom vojskom koja za kratko vrijeme savlada Ardijejce. Da bi im oduzeo mogućnost gusarenja za sva buduća vremena, Fulvije ih preseli sa obale u dubinu zemlje, negdje u današnju Hercegovinu, nakon čega im se potpuno gubi trag i tako nestaju sa pozornice kalsnijih historijskih zbivanja. Slijedeću rimsku intervenciju izazvali su Japoda, 129. god. st. e. Kako je ovo pleme naseljavalo i dio današnje Bosne, ratovi s Rimljanima dijelom su se vodili i na području ove zemlje. Prvi sukob između Rimljana i Japoda izfb.iio je 170. god. st. e., kada je konzul Gaj Kasije Longin pošao na njih iz tek oisnovane Akvileje, ali ovaj pohod nije imao većih posljedica. Zbog nj.ilhovifa učestalih napada na Akvileju i Tergestu, na njih je 129. god. st. e. pošao s većim uspjehom Gaj Sempromije Tuditan. Nadirući dolinom Krke, .rimske ćete su prešle Gra hovo polje i izbile na gornju Unu. O samim operacijama se malo zna. Vrativši ise u Rim, Semproiiije Tuditan je proslavio svečani trijumf »de Iapudibus«.75 Deset -godina kasnije, tj. 119. god. st. e., rimska vojska, ovaj put pod komandom konzula Luci ja Cecilirja Metela, prošla je ponovo zemljom Ja poda idući na Doimate. Mada o ovoj vojni također malo znamo, moramo pretpostaviti da su vođene teške borbe jer se konzul u ilirskoj zemlji zadržao dvije godine, pa je po završetku rata dobio nadimak Dalmatik, a ratni plijen đobijen u tom ratu -upotrijebi© 'je za podizanje jednog hra ma u Rimu. Nema sumnje da su u ovom ratu rimske čete ratovale i na 11 E. P ais, o. c.. ip. 180— 181; C IL
I, s. 131 = I 2, s. 176. *s E- Pais, 0. c., p. 180— 181; sr. A . P rem erS teh i. Ein E log iu m d es C. S e m p ro inus T uditanus, J a h resh efte v o l X , Wie-n 1907, p . 264— 282.
A N T IČ K I
42
KULTNI
I
V O T IV N I
S P O M E N IC I
NA
POD BU CJU
B ilt
području današnje BiH, gdje se nalazilo središte ovog plemena. Godine :|| 117. s i e. Ceoilije Metel je u Rimu proslavio »trijum f de Đelm ateis« ,76 Z Unatoč ovih rimskah uspjeha u sukobima s ilirskim plemenitma, n i-#»; jedina njihova pobjeda nije bila odveć trajna. O tome, uostalom, svjedoče fti česti pohodi koje su Rimljani poduzimali na ilirska plemena. Godine 78. bukne novi ustanak Delmata sve do morske obale pa ih li je konzul Gaj -Koskomje morao umirivati pune dvije godine. Uporedo jj f s ovom vojnom započelo je i pokoravanje panonskih plemena s ikojima su ' j i se Rimljani prvi put sukobili još 170. godine sit. e., u vrijem e rata s Ja- f i podima, ali je do većih isuk-oba š njim a došlo istom 119. gad. ist. e., (kada :1 j je konzul Lud je Cecilije Metel, pred pohod na Đelmate, provalio d o Sis- ;| j cije, koju je tom prilikom i zalOSS^Mi^ir'Baifiljam nisu dugo održali' u ~\1 S svojim rukama. Kada je 59. god. -st. e. Ilirik, kao prokoinzularno područje, pripao ,1 Juliju Cezaru, on ga je 'tijekom 'čitavog svog mandata posjetio svega dva puita. iPirvi put to je bilo u 'zimu 57/56. god. st. e. (De bello Gallico 1,7), a % drugi put na početku 54. vezan za politička 'zbivanja u Galiji, Ilirik je dosta zanemario, što su Delrnati iskoristili pa su 52. god. st. e. digli novi ustanak. U isto- vrijeme digli su se i Japodi, pa dok: su prvi napadali) Liburne, od kojih su preoteli nekoliko gradova, -drugi su otpočeli napade na Akvileju i Tergesitu. Poziv Rimljana da se i jedna i drugi! povuku ostade bez uspjeha, i protiv njih je 50. god. st. e. poslana jaka vojska, ali je od pobunjenika bala potpuno 1f|j uništena. Uto u Rimu dođe do građanskog rata između Cezara i Pompeja, što je još više doprinijelo razvoju araaaMje u Iliriku. Izuzev Salone i Epidaura, čitav Ilirik je s-tao na stranu ’P ompeja. U nastaloj situaciji, Cezar nije mogao ništa poduzeti protiv pobunjenih ilirskih plemena. Za '% ito mu ise ukazala povoljnija prilika tek nakon pobjede kod Farsala (48. J god. st, e.). U toj namjeri naredi koiizularu Aulu Gabiniju da se uputi u Ilirik, ali -čim je ovaj stigao u Japudiju, u zimu 48'47. god. -st. e., ovi mu namesu veMk-e -gubitke, izgine veliki ibroj vojnika i zapovjednika, budu ~ zarobljeni b ojn i znaci, a sam Gabinije, sklonivši ise u Salonu, malo potom umre od zadobivenih irana. Kada je Cezar konačno pobijedio pom pejevce, a odlučio je da povrati svojoj vlasti čitav Ilirik. U tu svrhu 46. god. st. e. -A poslao je tonizulara Bulblijai V-atindja, kojem glavni logor postade Narona, odakle je poduzimao operacije, ali ni on n ije imao većih uspjeha. Najzad, :|iCezaro-vom -smrću, 44. god. st. e., bala je obustavljena svaka daljnja afc$ cija. Događaji do kojih je doišlo u saunom Rimu još su vilše odvojili Ilirik || od Rima. Kada je Cezarov nasljednik Oktavijan potpuno uništio republikance, .J|| mogao je 35. igođ. st. e. započeti s pokoravanjem ilirskih plemena a ujedno -|jg proširiti (rimske granice sve do Dunava. -Shvaćajući težinu zadatka, sam ||J je preuzeo komandu u predstojećem ratu. Lskrcavši se kod današnjeg iSe:if§ : " Ti
_________
E. P ais, o. c., p . 206; C IL P , s. 177.
■* i
H IS T O R IJ S K I
U V JE TI
43
%cnja, prvo je napao Japode. Nakon prvih uspjeha, nadinući dublje u unu trašnjost, doživio je nekoliko poraza, a ina najve&i otpor naiđe kod Me talim a, japanskog središta. Tak nakon teških bđjeva i ova utvrda je pala. Pokorivši Japode, pođe dalje na sjever prema Susciji, ali kako je bila jako utvrđena, zareze je uz velike gubitke tek nakon tridesetdnevnog pođsjedanja. Nakon toga rimska vojska se uputi na jug i prošavši kroz liburnsku zemlju udari na Delmate. Međutim, ovi su se doibro pripremili za rat d odlučili su da pruže snažan otpor i brane svoju nezavisnost. Da je tako i bilo, svjedoči činjenica da je Oktavi jan potrošio na njihovo po koravanje čitavu 35. i 34. god. st. e. Delmati su ovog puta najveći otpor pružili u utvndaima: Promoni, Siđoniji, i na koncu u Setoviji. Usljed dugotrajnih ratova i •velikih gubitaka, Delmati -su %ili klonuli pa su, na koncu, morali prilnaiMtd uvjete pobjednika: plaćati danak, dati taoce i sliužiti vojnu službu. Porazom ovog najjačeg tadašnjeg ilirskog plemena Rim je ubrzo završio s pokoravanjem i ostalih ilirskih plemena od mora do Drine i na sjever do Drave. Oktavi jan je 27. god. st. e. proslavio svoj svečani trijumf skršivši žilav otpor ilirskih plemena.77 Odmah po završetku rata, Rimljani su otpočeli da maksimalno efksp'loatiraju pokorene zem lje i narode. Dobra ikoja su do tada pripadala domaćem čovjeku, sada su postala svojina Rimljana. Dok su jedine tjerali u rudnike, druge su odvlačili i slali u daleke krajeve da vrše vojn«u služ bu. Uz vojsku su došli i trgovci, zelenaši, poreznici i drugi izsralbljdvačd koji su od pokorenih uzimali sve do čega su doJazili. Domaćem čovjeku je ostao samo goli život. Iz dana u dan, iz godine u godinu, situacija je 'bivala sve teža. Rim kao da nije to vidio, štaviše, smatrao je da je Ilirik potpuno umiren, a tako je mislio i August jer je Ilirik predao senatu na upravu. A li težak život, nepravde i izrabljivanja ponovo su oživjeli nekadašnji ponos Ilira i njihovu žeđ sa slobodom. Vidjeli su da je jedini izlaz u borbi. Prilika za ustanak ukaza se najboljom kada je Ti/beri je, polovicom 6. godine, zbag svojih ratnih operacija na Duiiavu povukao glavninu vojske iz 'ilirskih garnizona te su tako Dalmacija i Panonija 'bille slabo zaštićene. Prvi se na ustanak podigoše hrabri srednjobosanski Desidijati a ubrzo su im se pridružila i ostala ilirska plemena na čitavom rejonu od mora do Pa nonije. Udružene ilirske snage odmah na početku rata ipotukoše nekoliko rimskih odreda. Desiđijatski vođa Batom redom je pobjeđivao sve rimske odrede i tako došao do Salone. Njegova vojska je pustošila krajeve sve do Apolonije na jugu. Zaprijetila je opasnost i samom Rimu, pa je August činio sve da bi se ustanak ugušio. Povlačio je vojsku iz drugih provincija, poiz-vao je rezerviste, raspisani su novi porezi, a Tiiberije, koji se nalazio u pohodu na Dunavu, dobije naređen ie da sklopi mir sa Marobodom te da preuzme komandu trad cijelom -vojskom i udari na ustanike. Kao pomoć 77 Z a O ktavi ja n ov a r a to v a n ja g la v n e p o d a tk e nam d a je A p ija n <(eđ. cit, 361— 369). Od su v re m e n e lite ra tu re o tome problem u: G. Z ip p el, o. c., p. 225— 235; C. P atsch , D ie L ika in ro m is c h e r Zeit, p. 28— 30; N. V ulie, O IM avijanov ilirski ra l i izgnartje S k orđ isk a iz G o r n je M e sije , p. 2— 26.
44
A N T IČ K I
KULTNI
I
V O T IV N I
S P O M E N IC I
NA
POD RU ČJU
B iH
ni!k određen mu je Getrmainik. U prvoj godini rata (6. godine) Rimljani su sprovođili više đefanzivnu taktiku i istom 7. godine prešli su u napad. Germaniik je prenio glavne ratne operacije na područje današnje Bosne, gdje je prvo udario na Mezeje i, pobijedivši ih, opustošio im 'teško zemlju. Iduće (godine, u nastavku raita, Iliri isu pokazivali već umor i rezer ve su bile iscrpljene. Pofeiišalo se i sa pregovorima, ali isu Rimljani posta vili ‘takve u vjete da su ih ustanici morali odbaoi'ti, (nakon čega se rat na stavio sa svom žestinom. Vođa JBreuika, talkođer zvan Baton, iznevjeri osta le 'ustanike prešavši na stranu Rimljana, ali mu se brzo desiđijatski vođa Baton osveti — pođe na njega i patuče (ga. Znatno oslabljen, nije m o g ® održati (Panoniju, pa se morao povući u Dalmaciju. Događaji iz posljednje (godine ralta odvijali su se u znaku velike pre1 moći Rimljana. Međutim, trebalo je osvajati tvrđavu po tvrđavu, što je predstavljalo velike napore iu ovoj (gorovitoj zemlji. Najžešći sukobi i otpo ri odvijali su se na području današnje Bosne, gdje se nalazilo sjedište glavnog ustaničkog plemena. Baton je uvidio dia je svako daljnje opiranje uzaludno i predao se TJberiju. To je, 'ujedno, značio kraj ustanika .i .tako se završio trogodišnji tzv. Batonov iralt (bellum Batonianurn). .Posljednji otpor pružili su takođe Desidijati braneći se 'do posljednjeg daha od Germanikovih napada u uitvridi Arđulbi.78 Gorko iskustvo stečeno iu ovom ratu natjeralo je Biirn da poduzme ši roke preventive protiv budućih eventualnih pobuna na ovom području. Zato, kao prvo, po čitavoj zemlji razmjestio je vojsku izgradivši veliki broj utvrda, a kao druigo, svu domaću mladež sposobnu za nošenje oružja, uvrs tio je u svoje pomoćne jedinice k oje je slao na služenje izvan njihove do movine, čineći zasebne jedinice kao cdhors I— VII Delmatarum, cohors I— IV Pannoniorum, ala I Ilhjricorum itd. Neke od ovih jedinica službovale su u Germani ji, neke u Britaniji, 'Datkiji, Meziiji ili u Mauretaniji u Africi. Pod konac Augustove i početkom Tiberijeve vladavine, u Dalmaciji su se nalazile legije VIII Augusta, IX Hispana i X V Apollinaris.79 Od garnizona koji su se nalazili u Dalmaciji bili su najpoznatiji Burnum .i Gardun, a u Panoniji Sirmium, Siscia i Emona.80 Osim legija, u ovim provincijam a su boravile i pomoćne čete (au.z-ilia) k oje su činili lako oružani pješaci (cohorles) i konjanici (alae). Počev od Vladavine cara Nerona, dolaKilo je do čestih prem ještaja legija u ovim dvjem a provincijama. Tako je već potkraj Neronove vladavine leg. VII napustite Dalmaciju kada je bila poslana u Meziju, a oko 70. godine (za Vespazijana) leg. X I u Geimaniju. Od tog O p is A r đ u b e k o d Kaisija D io n a (L V I, 15). 78 O b o r a v k u v o jn ih je d in ic a u o v e d v ije p r o v in c ije v id i: A . Beitz, Um tersu e b u n g e n zur M ilila rg e sc h ich te d e r romischen Provinz D alm atien , B a d e n foei W ien, 1938, (p. 36— 60; C. P atsch , R im sk e p o m o ć n e č e te (alae et eoh ortes au x ilia res) u ip ro v in ciji D a lm a c iji — X izvještaj Velike 'g im n a zije u Sarajevu, S a r a je v o 1896, passiim i W M B H V I (1899), p. 257. 80 Z a lo g o r e na p o d r u č ju D a lm a c ije v id i: C. P atsch , o. c., a za ov a tri na p o d r u č ju P a n o n ije : A . Domasze\waki, D ie B em efiiciarienposleci un d d ie rom tsch en StrasseiEmetze, Wos.bdeu't3che Zeitschrift fu r Geischfchte und Kiunat, T r ie r 1-902, p. 103— 164; 0 . P atsch , D ie H e rz e g o w in a einst u n d jetzt, .p. 73. i d.; S ch m id t, E m ona, •Jiiiirbucl) fiir A ltertu m sk u n d e, vol. V II, W ien 1913, ,p. 61— 188.
H IS T O R IJ S K I
U V JE TI
45 *'
.
vremena provincija Dalmacija je ostala b ez legija (provincia inermis), samo su na njenoj 'teritoriji boravila manja odjeljenja pojedinih legija i pripadnici pomoćnih jedinica.81 — Na 'području BiH ustanovljeno je nekoliko logora u kojim a su •bora vila imanja odjeljenja nekih legija ili pom oćnih jedinica, među kojima: lo gor u Hiimcu, Sipovu kod Jajca, M aMjenovcu kod Doboja, Banjoj Luci te u Luitvinom Hanu na' Drini.82 'Dakako da ih je bio veći broj jer nam o to me govore mnogobrojni vojnički (natpisi s ovog područja. Prema epigrafskim spomenicima nađenim na području BiH, može se prikazati ovakav raspored pripadnika pojedinih vojnih jedinica — legije: X I (Humac), VII (okđlina Humca i Ljuibuiškog), VIII Augusta (u Svrakinu Selu kod Saraje va i u Gradcu kod Pazsarića), X G em in a (Gikote kod Prijedora), I Adiutrix (Golubić i Privilica kod Bihaća), V Macedonica '(Skelani), II Adiutrix (Ze nica, Golubić i Glavatičevo); pom oćne jedinice — kohorte: II miliaria {Du brava kod Stoca), I Belgarum (Makljenovac kod Doboja), III Alpinorum (K/utac kod Humca), Bracaugustanorum (Hardomilje kod Humca), I Lucensium (Hardomilje kod Humca), VIII voluntariorum (Halapići 11 a Glamoč kom polju), i ala Claudia nova (Goloibić kod Bihaća).83 Dakako, natpisi koji nam spomdnjiu pripadnike ovih vojnih jedinica sa ovog područja ne predstavljaju stvarne dokaze da su sve te jedinice i bile stacionirane ovdje, a osim toga teško je dati određenu ldkalizacijiu p o jedinih jedinica za koje već anamo da su se nailazile na ovom području. Za sada se mogu odrediti s izvjesnom sigurnošću staništa samo ovih jedi nica: u garnizonu u Humcu držala su posadiu odjeljenja legije IV Flavia, a u drugoj polovici II stoljeća odjeljenja leg. VIiII Augusta, dok je počet kom III stoljeća došlo odjeljenje leg. I i II Ađiutrir. Odjeljenja leg. II Adiutrix služila su u srednjoj i sjeveroeapadnoj Bosni još i .u vrijeme cara Dioklecijana. U Humau su bile stacionirane i neke pomoćne jedinice, tako kohorte: I Lucensium (Hispanorum equitata), I Belgarum (equitata), III Alpinorum, I Bracaugustanorum I VIII voluntariorum. Garnizon u Velikoj KladušI pripadao je odjeljenju legije X IV Gemina Martia victrix, u Sopotuiei kod Goražda jedna jedinica sa Jtupiteroviim pridjevkam Cohortaiis, u Usori je boravila jedna cofi. miliaria, a neko vrijem e i cofi. Belgarum. U Golubiću je boravila coh. ala Claudia nova. Uz većinu logora ovih jedinica razvila su se i civilna naselja (canabae).84 Stacioniranje većeg broja vojnih jedinica na ovom području prois teklo je iz potrebe da se zaštite m nogobrojni ovdašnji rudnici u kojima su se dobij a] i raznovrsni metali, bilo to u Domaviji, srednjoj Bosni (Fojnica i Kreševo) ili u rejonu Sane i Japre. Ugušivanje Batoeovog ustanka značilo je ujedno i konačno pokora vanje svih ilirskih plemena, osobito onih u 'unutrašnjosti, dakle, većim đi81 C. P atsch , Rimske p o m o ć n e čete, p a sslm ; isti au tor, G Z M X X V I (19:14), p. 161, i d . 83 Ibid em . 83 Ibid em . 81 E. P ašalić, A n tičk a n a se lja i k o m u n ik a cije u Bosaii i H erceg ovin i, p. 98.
46
A N T IČ K I
KULTNI
I
V O T IV N I
S P O M E N IC I
NA
PO D RU ČJU
B iH
jelom na području današnje Bosne. Ovaj događaj je predstavljao veliku prekretnicu u daljnjem životu stanovnika Ilirika, odnosno Ilira, koji su time (bili uvedeni u historijsko 'doba. Čineći sastavni dio velike države koja je objedinjavala široka svjetska prostranstva, ovi krajevi su učestvovali u svim obavezama prema vlastodršcu, a život su uredili prema onim princi pima kakve je nametnuo Rim.
U PR AV A I VLAST
Već odmah po ugušivanju ustanka, Rimljani ®u do tada jedinstven Ilirik podijelili na d vije provincije: Panoniju i Dalmaciju. To je, svakako, proisteklo iz gorikih iskustava karda su u posljednjem ustanku uvidjeli da je veoma teško sprovođiti puruu organizaciju i kontrolu tako širokog pod ručja jednim administrativnim sistemom. Novom razdiobom jedan manji dio sjeverne Boisne pripao je provinciji Panoniji dok je ostali 'dio današ nje BiH' pripao provinciji Dalmaciji. U duhu rimske uprave, sprovedena, je daljnja organizacija provincija. Dalmacija je bila podijeljena na tri sudbene oblasti (conventus). Sjeverna oblast obuhvaćala je današnju Dalmaciju između rijeke Krke i Ceitine (Liibuirnija) sa sjedištem u Skardoni '(Skradin). Ovoj oblasti je pripadao i sjeverozapadni dio Bosne. Srednja sudbena oblast obuhvaćala je ostali dio Dalmacije do Neretve sa sjedištem u Saloni, Ovoj oblasti je pripadao naj veći dio današnje Bosne. Južna oblast obuhvaćala je preostali dio provin cije, kamo je spadala čitava današnja Hercegovina, i imala je sjedište u Nar oni-. Na čelu provincije nalazio se namjesnik, koji je po tituli Obično bio bivši konzul. U vrijeme kada je Dalmacija bila senatska provincija, na mjesnik je nosio naslov prokonzula, ali kada je August, 11. godine St. e., ovu nemirnu provinciju ponovo stavio pod carsku upravu, nosio je naslov »praeses provineiae«. Namjesnik je u svojim rukama imao pumu vlast nad provincijom, kako u vojničkom tako i u civilnom pogledu. Za vođenje tih poslova imao je ured koji su sačinjavali mnogobrojni činovnici raznih funkcija. Osobite važnosti bilo je zaduženje financijskog ravnatelja (procurator Augusti) koji je vodio bmgu oko carskih prihoda koje je davala provincija. Osim ovih oblasti, provincija je imala još jednu instituciju, to je bio vjerski sabor (concilium) od kojih su u Dalmaciji bila dva: jedan, za isjevernu sudbenu oblast, u Saloni, a drugi, za druge dvije oblasti, u Epidauru. Svaki grad i plemenska župa slao je svog delegata, između kojih je biran poglavar na jednu godinu. Izabrani je nosio 'titulu »provincijalni svećenik« (sacerclos provineiae, jJi sacerdos ad aram Augusti). Oisim čisto religioznih dužnosti ovih sabora, na njima se raspravljalo i o drugim pro blemima provincije,,preko njih su išle žalbe, tužibe
48
A N T IČ K I
KULTNI
I
V O T IV N I
S P O M E N IC I
NA
POD RU ĆJTJ
B iH
Ijenoisti dotičnog područja. Na primjer, u primorskim oblastima, gdje je već odranije -bilo nekoliko većih gradova, .ta okružja (kotari) su obuhva ćala manja područja, dok su u unutrašnjosti obuhvaćala mnogo šira. U isto vrijeme, s obzirom na strukturu stanovništva i karakter naselja, ti kdtari sa se dijelili na niz općina, gradskih ili seoskih (župe). Većina gradova na području BiH u rimsko doba imala je ograničeno građansko pravo. To su bili, uglavnom, gradovi municipalnog ranga, dok su rang kolon ije imala svega dva grada: Domavia,m i naselje iu današnjoj IMidži ikad Sarajeva (Aguae S . . .)se Imamo još nekoliko potvrda o postoja nju kolonija na ovom području, ali nam n ije poiznait njihov karakter, tako, npr., jedan natpis iz Rogatice: »colonia Ris . . .«87 Na čelu svakog grada nalazilo se općinsko vijeće (ordo decurionurn) na čijem su čelu stajala dva načelnika (duoviri). Ostali općinski službenici (aediles) vršili su razne službe. I nakon zavođenja rimske vlasti u ove -kra jeve, ilirska plemena su i nadalje činila jednu cjelinu jer su bila objedi njena kotarima, dok se svako plem e dalje dijelilo na -bratstva (decuriae). Tako su, n,pr., Desidijati imaili 103 dekurije, iMezeji 269, Dicioni 239, Delmati 342, Ardije-ji 20, Daorsi 17 dekurija itd. Na čelu župnih općiin-a (civitates) nalazio se poglavar (praefectus, prineeps civitatis) koji je u doba ranog carstva obično bio neki oficir, npr., kod Jajpođa, ali kada su Rimlja ni, kasnije, stekli povjerenje u do/tiična plemena, tu dužnost su prepuštali docma-ćem uglednom čovjeku iz samog -plemena, k oji je sada nosio titulu pra-aposi'tus. Uz [plemenskog poglavara nalazilo se vijeće koje se sastojalo od plemenskih uglednika (principes) koji su između sebe (birali spomenu tog praepositusa. Te položaje su obično zauzima® .isluženi domaći vojnici koji su ibili lojalni rimskoj vlasti i upravi, što je uvjetovalo jači prodor roima-nizaeije među 'šire narodne mase. Svako plem e im alo je svoje sre dište -gđj-e se malaizila 'upravna vlast, tako, -rupr., »casieUum Daesitiatiuni« (okolina Breze).88 Iz dosad iznijetog, m-ože ise zaključiti da su Rim-ljani u ovim krajevi ma dosljedno aprovodili sistem uprave i vlasti po normama koje su bile ustaljene :u samom Rumu, ali nešto preinačene, namijenjene pokorenim narodima. Zahvaljujući upravo tim razrađenim normama, uspjeli su poko rena pleimeina maksimalno potčiniiti svojoj vlasti, a to je postignuto u naj većoj mjeri lim e što su pokoreno muško stanovništvo uključivali u redove svoje vojske (pomoćne jedinice), gd je isu, iprovevši dugi niz godina, konačno u najvećoj m jeri podlijegali roma-nizadiji. Stoga je lako shvatiti njihovu ulogu u javnom životu njihovog rodnog mjesta nakon povratka iz vojske. Rimljani su se u naj većoj mjeri oslanjali -upravo na njih a, ujedno, oni su 85 ,P re m a n a tp isu : C IL III, 12728, 12729. iD. Ssrgej-evski, A q u a e S . . . bei -S arajevo, Novi-tates M u sei S arajevoen sis, br. .13, S a r a je v o 1936, p. 1— 3. 87 P r e m a n a tp isu : C IL III, 12748 = 8369 = 2766 b. D a se tu zaista radi o k o loni jd, s v je d o č ili bi i d ru gi natp isi iz R o g a tice na k o jim a se sp o m in ju razni m u n ic ip a ln i slu žb e n ici k a o: »IO M P . A E L C L E M E N S D U O V IR « {C IL III, 8360, 8368). 88 iG. -Creinošnik, G o tisch e s u o đ roinisolies aus B reza -bei S a ra je v o , N ovitates S a r a je v o e n sis; D. S e rg e je v sk i, Sipoinenik S K A , X C IJ I, 2. r. 72, B e o g ra d 1940, p.
UPRAVA
I VLAST
* bili nosioci imnanizacije u najzabitoijim krajevima iiMrakih regiona, oda kle su i samii potjecali. Ovio nekoliko uvodnih pogllavlja iznijeili smo e namjerom da se dobije nefšto jasnija slika svih onih ipoprastnih događaja, zbivanja, okolnosti ili hdstorijakih uvjeta raznog karaiktera, jer je sve to skiujpa imalo jedan ogro man znalčaj d posljedice za postojanje i raavoj kulturnog, odnosno duhov nog 'života svih stanovnika koji su naseljavali unutarnji dio provincije Dalmacije, tj. današnji teritorij BiH, bilo da se rad; o domaćim ljudim a ili naselj emirima, odnosno strancima!
4 — A n tič k i k u l t n i .
I. KULTOVI DOMAĆIH BOŽANSTAVA
RELIGIJSKE OSNOVE ILIRA O religiji Ilira znamo veoma malo. Dok za religiju ostalih 'kulturnih naroda postoji ramovisna ižronia građa, dotle o religiji Ilira skoro da nemamo nikakvih izvora. Antički pisci koji su u "svojdm djelima pisali ponešto o Ilirima, skoro nijednom rječju ne spominju njihov duhovni život dii bilo šta što bi 'se odnosilo 11a taj problem. U slučaju kada to i čine, to se svodi na svega nekoliko kratkih bilježaka. Tako, npr., faod Herodata nalazimo podatak o jednom ženskom božanstvu kod Peonata koje se identificira sa grčkom Artemiđom. Njoj ilirske žene prinose na žrtvu pšeničnu slamu (4,33). Također za Peanee, Matesim Tirski kaže da štuju sunce u viđiu malog koluta na velikoj đršoi (Philosophumena 2,8,6). Pseudoskiimno u svojoj Periegezi je pisao da s:u Iliri bili veliki štovaoci svojih bogova (V. 422). Kod nekoliko antičkih pisaca nailazimo podatke kako su Ilira prinosili svojim bogovima na žrtvu konje. Festius, npr., piše da se Neptun zove Hippius stoga što je udarcem trozupca izvadio konja iz zemlje, pa se zbog toga u Iliriku svake devete godine bacaju čeitiri konja u more (Festus, eđ. Lmdsay, 90). O ovom običaju slično govori i Servije, s tom razlikom što Iliri, po običaju, svake devete godine bacaju samo jednog konja u vodu (kod Vergildja, Georg. I, 12). Žrtvovanje konja kod starih naroda predstavlja veoma raširenu pojavu. Po Strabonu, Veneti su žrtvovali Diomeđu bdjele konje (Georg., 215). To su listo činili i Salentini u južnoj Italiji (Felstus. eđ. Lindsav. 190, s. v. october equus), lako što su ih svome Jupiteru Manzani žive bacali u vatru. Takve žrtve su još prinosili Spartanci (Paiuzanije 3, 20, 4), Rođani (Festus, eđ. Lindsay, 190) iiitđ. Međutim, svi ovi kratki podaci nisu dovoljni da stvorimo jednu određenu sliku o religiji Ilira. Za razliku od literarnih izvora, mno go sigurnije i opširnije podatke o tom problemu dalje naim arheološka građa. U tome pogledu na prvo mjesto dolaze epigralslki spomenici (kul tni :i votivni natpisi te kultni reljefi), ostad svetišta, kultnih predmeta itd. Preko tih spomenika koji, ujedno, predstavljaju osnovni materijal za izučavanje religije Ilira, možemo sebi predstaviti određenu sliku sa '•zvjesnim zaključcima o njihovim božanstvima, bogoslužnim mjestima i si., ali moramo naglasiti da dosada pronađeni materijal koji se odnosi na taj problem ni u kom slučaju nije dovoljan da bi se stvorila jedna opća predstava o tome. Isto tako moramo naglasiti da se taj materijal odnosi uglavnom na vrijeme kada su Iliri bili već politički ovisni od Rimljana, do-k o starijoj fazi njihovog duhovnog života još manje znamo.
54
A N T IČ K I
KULTNI
I
V O T IV N I
S P O M E N IC I
NA
POD RU ČJU
B iH
Kada su Iliri bili pokoreni od Rimljana, uz ostale promjene do ko jih je tada došlo, 'i njihova religija je doživjela velike promjene. Tada se njihova domaća božanstva poistovjećuju sa rimskim, što predstavlja jedan određeni proces vezan za političku ovisnost od Rima, do fcorjeg je došlo u svim provincijama k oje su Rimljani pokorili. Upravo iz toga vremena javlja se veliki hroj kultnih spomenika na kojima se spo minju razna božanstva. Mada su ti spomenici (ako se radi o epigrafiskoj gradi) pilsani isključivo latinskim jezikom i mada se tu spominju irimiska bdžanstva, u aiekim slučajevima, bilo na kultnim reljefim a ili na tim epigrafskim spomenicama, možemo prepoznati domaća božanstva. Jasno je da se tu radi o interpretatio Romana, pojavi koja je karakteristična za sve rimske provincije. Tako, preko tih kultnih reljefa ili epigrafskih spo menika, poznata su nam im ena'nekih domaćih božanstava, kao Medaur, Bind, Viidas i Tana, trija, Anzotika, dok za neka od njih ne znaeno do maća imena ali su nam poznati sa kultnih reljefa. Tu se na prvom m je stu radi o ’božansfbv.im,a poznatim nam preko rimskih inazliva: o Silvanu i Dijani, zatim nimfama, Lđlberu i dr. Upravo iz toga što je sprovedena tako intenzivna foterpretatio Romana nad domaćim (božanstvima, m o žemo suditi da su Iliri imali razvijenu .religiju i da su imali svoj odre đeni panteon, što je osobina svih indoevropskih naroda, te je, stoga, bilo moguće pnovasti in-teipretatio Romana u tako sirotom opsegu. Iliri su u određenim rimskim božanstvima, ili obrnuto, vidjeli svoga božanstva, ■nastavili su ih i nadalje štovati s tim što su im dali odgovarajuća rimska imena. Prema tome, ako su Iliri štovah1 rimskog Jupitera, Silvana, Di janu i njihove kultne zajednice, Libera, nimfe i si., nema sumnje da se radi o odgovarajućim domaćim božanstvima, a kako su se evala ta bo žanstva kod 'Ilira, arjihov pobliži karakter i osobine te pitanje njihovog kulta, to su pitanja na koja ne možemo dati odgovor jer, kako smo već naveli, posjedujem o spomenike tih božanstava tek iz vremena kada je već Ibila sprovedena iuterpretatio Romana. Pomnom razradom nađenih kultnih reljefa ih kultnih natpisa, te kom paracijom sa spomenicima slič nog karaktera iz drugih rimskih provincija, nastoji se dati određen od govor vezan za problem at:ku duhovnog života Ilira.
1. SILVAN I NJEGOVA- KULTNA ZAJEDNICA
a.
S IL V A N S A M
Pod ovim imenom krije se n eto staro ilirsko božanstvo koje je iz jednačeno sa italskim Silvanom. Ostaje nam i nadalje velika taijna kako se zvailo to božanstvo to,d Ilira. Kada su Miri došli u političku ovisnost od Rima, uz ostaM -društveno-politički proces, sprovedMa se slična irefotma i u kultu. Bez sumnje da to nije predstavljalo veći problem jer i Rimljani pripadaju indoevropskoj zajednici naroda kao a Ilira, a to znači da ug lavnom imaju iste religiozne osnove. Rimljani, kao i drugi kulturni na rodi, imali su daleko napredniji i razvijeni duhovni ž;i-vot od naroda ko je su pokorili, što je proisteklo iz povijesnog razvoja dotičnih naroda. Dok su, npr., Rim ljani prolazili kroz dinamičniji kulturno-politieki razvoj, dotle .su dnugi narodi, a tako ii Iliri, u tom pogledu znatno stagnirali te se iz tih razloga javi ja diferencijacija u njihovom -duhovnom životu. U trenutku Ikada su Iliri bili u situacija da počnu od Rimljana preuzimati mnoge kultne utjecaje, to čine na taj naći/n što zvanično preuzimaju božanstva svoga gospodara, ali pod nazivom pojedinih rimskih božan stava nadalje nastavljaju štovati svoja stara božanstva za koja su us tanovili da imaju izvjesnu sličnost ili identične osobine, dok neka i na dalje nazivaju starim imenima kao što je bio slučaj sa Vida-som, Tanon, Medaurom i si. Pitanje domaćeg boga Silvana čini se da je najjasnije od pitanja druigih domaćih božanstava. To se najbolje vidi ii po broju kultnih re ljefa posvećenih ovom božanstvu, ibilo da se radi « kultnim reljefima ili eplg-rafsfciim spomenicima. Do danas je sa područja BiH poznato ukup no 36 spomenika posvećenih Silvanu i njegovoj kultnoj zajednici, od toga su 24 spomenika posvećena njegovom samostalnom kultu (br. 1— 24), 7 spomenika posvećeno je kultnoj zajednici sa Dijanom (br. 25— 31), 1 spomenik posvećen (kultnoj zajednici Si'lvan— Dijana'— nimfe (br. 32) i 4 spomenika posvećena kultnoj zajedinici Silvana i nimfa (br. 33— 36). Iz grupe 'spomenika posvećenih Silvanu i njegovoj kultnoj zajednici imamo 22 -kultne slike (ikonioigrafekih predstava ovog božanstva) i 17 epigrafsfcih spomenika — od ko-irh »e t reliefno-eptigrafskih (br. 11, 22, 27, 30, 36). '•
56
A N T IČ K I
KULTNI
I
V O T IV N I
S P O M E N IC I
NA
PO D RU ČJU
B iH
Na kultnim reljefim a Siivan je uglavnom prikazan sa kozjim no gama i rogovima. Na 12 spomenika Siivan ima rogove, (ibr. 9, 13, 19, 20, 22, 2'6, 27, 30, 31, 32, 32a, 33), dok je na nekim reljefim a gttaiva bo žanstva dštećena pa se ne zna da li iih je imao. Skorio u svim slučaje vima ima kozje noge. Na dva spomenika, jednom iz Graca kod Halapića— Glamoč (br. 13), drugom iz Gradine Kamen kod Glamoča (br. 14), Siivan ima prekrižene noge. Na sivim reljefim a prikazan je na na čin fcoji je karakterističan za zad/inarske kraljeve.1 Lik je u vijek okrenut sučelice. K oji put na glavi ima kraće idi duge eiljate kozje uši <)br. 13, 14 i 26). U većini slučajeva Siivan je prlkaizan igoloforad, svega na tri re ljefa ima bradu (br. 27, 33 i 34). Na deveit reljefa Siivan je prikaizan bez ikakve odjeće (br. 13, 14, 16, 19, 22, 26, 27,._32 i 35), dok je na če tiri reljefa prikazan sa ogrtačem (br. 21, 33, 36), jednom, pak, ima preko ramena prebačenu ndbridu (br. 34). Način na Ikoji je zaogrnut dosta je r&Mioit. -Koji put m u je ogrtač 'lijepo skopčan na ramenu (ibr. 21), koji put prebačen preko ramena (br. 36), a ponekad samo omotan oko vrata, prikazan kakio leprša iza njega (Ibr. 33). Na sviim kultnim reljefima ikonagrafska predstava Silvana ima kompoz):ooni karakter. Božanstvo je redovito prikazano sa svojim uo bičajenim atributima, u dru&bviu životinja te u aimbijentnoj shemi. Dva osnovna njegova atributa predstavljaju siringa i pedum. I 'jedan i drugi prikazaini'. su različito — s oihzimm na položaj. K oji put Siivan je pri kazan kako svira (br. 32), koji put siringu je podigao u visinu ramena (br. 9) ili j>u je sasvim igore uzdigao i('br. 25), a na jednom reljefu drži je u desnoj ruci -na trfbužhu '(br. 34). U nekim slučajevima siringa je jed nostavno prikazana uz njega, npr., na reljefu iz Opačića ispod desne ru ke (br. 26), na reljefu dz Busije drži je iu spuštenoj desnoj ruci (ibr. 27), ili ju je jednostavno oibjesio o pedum, kao na spomeniku iz Zuipamjca— Duvna (Ibr. 18). Drug; najčešći Silvanov atribut je pedum. Njegov prikaz i polo žaj na reljefim a je isto talko dosta .različit. U većini slučajeva drži g*a po dignut u lijevoj ili desno) ruci. Na relie/fu iz Gradine Kamen kod Gla moča (br. 14) Siivan dna pedum u lijevoj ruci u vodoravnom položaju iznad ramena. Na reljefu iz Graca kad Hailapi'ća— .Glamoč (tor. 13), 2 li panj ca—Duvrna (br. 19) i Opačića kod Glamoča (ibr. 26) Siivan drži pe či um sasvim podignut desnom rukom, dok na reljefu iz Kamena— Halapića kod Glamoča '(br. 36) i na reljefu iz Letpeniee ikad Kiseljaka (Br. 22) u istom (položaju drži ga u lijevoj ruci. U nekim slučajevima pedum je prikazan iza njega, kao na spomeniku iz Busije kod Glamoča (br. 27) i iz Karaule kad Zuipanjca (ibr. 28). Od životinja koje se prikazuju na SUvanovim reljefim a skoro je to isključivo koza (jare) i pas. Nd u ovome slučaju ne može se govoriti o jednoj ustaljenoj shemi prikazivanja. Na reljefu iz Gradine Kamen kod Glamoča (ibr. 14) Siivan desnom rukom drži za prednje noge kozu. Na reljefu iz Lepenice (br. 22) s desne strane Silvana stoji koza glavom ok~ 1 D. Rendić-M iočević, Ilirske predstave S ilv an a na k u ltn im slik a m a s p o d r u č ja D ak n ata, G Z M , n. s. X (1955), p. 8.
I.
KULTOVI
D O M A Ć IH
BOŽAN STAVA
57
renuta prema bogu. 'Č in.1'; nam se da na jednom našem spomeniku uz Sal vama imamo prikazano čitavo stado nelMh životinja (reljef iz Triusine kod Konjica, tor. 21). Kako je reljef dosta oštećen, nije iako odgonetnuti o kojim se to životinjama rad/;, možda su koze. Okrenute su sve prema bogu, poredane jedna iznad druge. Prikaz koze uz Salvama imamo ta kođer na reljefu iz Zupanjca (Duvna) (br. 18). Koza je okrenuta prema bogu, prikazana u hodu. Na reljefu iz Karaule— Zupanjae (br. 28) koza je prikazana u ležećem položaju. Prikaz psa imamo na tri reljefa. Na reljefu iz iLepeniice (br. 22), pas čulči s lijeve strane božanstva, podigao je iglavu prema gospodaru a desnu šapu stavio na njegovu nogu. Skoro u istom položaju pas je pri kazan na reljefu iz Trusine (br. 21). Tlu pas stoji' S 'lijeve strane Sdlvana, čuči i glavu je okrenuo prema gospodaru, te na reljefu iz Kame na— HailapSića fcod Glamoča ‘(br. 36), s toan razlikom što je pas visoko uz digao glavu pireima bogu. Iz ovog pregleda m ožem o zapaziti da u svim slučajevima gdje je prikazan pas njegov položaj je redovito s lijeve strane Silvana. Slijedeći redoviti prikaz na Silvanovim reljefima je stablo ili samo grana. K oji put staiblo, odnosno grana prikazana je samo s jedne strane, kao na reljefu iz Graca kod Hal/apića (br. 13) i Tnusine (br. 21), dok je na reljefu iz Gradine Kamen feod Gflaimoča >(br. 14) d iv o prikazano s obje strane Silvana. Na jednom spomeniku iz Graca kod Halapi'.ća (br. 13), Silvan je lijevom ruikom obuhvatilo stablo, kao da se pridržava. Od prikaza na Silvanovim spomenicima javlja se jotš lik žrtvenika. Tako je na reljefu iz Graca kod Halapfića (br. 13) prikazan žrtvenik s desne strane boga, ispod desne podignute ruke. Prema ovim reljefim a bo ji su bolje sačuvani, m ožemo zaključiti da su slikovne predstave postav ljene u manju udubljenu površinu oivičenu ruibnim okvirom. R eljef iz Županjca—Duvno (br. 19) postavljen je na običnu ploču bez ikakva ruba. Na našim reljefima Silva.n je priikara.'n kao šumsko božanstvo i to u onoj formi koja ga veže za grčkog Pana. Međutim, u ikonografskom prilkaz;'vanju ovog božanstva na tlu Grčke, (konkretno u Arkađiji, koja se smatra kolijevkom ovog kulta, postoji znatna (razlika u odnosu na pri kazivanje u našim krajevima. Na Starijim spomenicima iz Ar.kađije. Pan se prikazuje potpuno u anitropamorfnom obliku, a tek kasnije, pod u tje cajem antičke koncepcije kulta i njegove interpretacije u umjetnosti, ovo božanstvo poprima teiiomorfni lik, pa se javlja kao rogati satir sa koz jim nogama.2 Naši spomenici nose njegov lik upravo u toj ikonografskoj predstavi pa se Zbog toga i ne naziva drugačije do Pan, aM epigrafski spomenici nam govore da je on kod nas izjednačen sa italskim Silvanom, čije -ime na nagim spomenicima u nosi ali s kojim ima .najmanje sličnosti.3 2 P. M e riv a le , P an the goal-^gođ, Camibridee-MassaohuBeittB, 1969; W . H. R o sch er, L e x ic o n d er g rich isch en un d r o m isc h e n M y th o lo g ie III, 1, p . 1404, s. v . P a n (12). 5 N. T u rch i, La re ljg io n e đi R o m a an tica, B o lo g n a 1896, p. 206.
58
A N T IČ K I
KULTNI
I
V O T IV N I
S P O M E N IC I
NA
PO D RU ČJU
B iH
Način na koji su prikazani Silvanovi likovi na našim reljefima predstavlja pravrncijaOini rad bez ikakvih estetskih izraza, ali je zato kom pozicija zadržala puna. sadržaj, Tlu nalazimo sve poznate pcropratne. Silvamove arti bulo koji karakteriziraju njegove spomenike. U isto vri jeme, sva. ti atributi pa i način prikazivanja tog božanstva karakteriziraju jedno šumsiko božanstvo. Siim ga je nerazdvojni predmet pastira, isto tako pešduim i pas. Ta tri osnovna atributa skoro na svim našim reljefi ma su prisutni uz Silvana. Đa bi se naglasila njegova zaštitnička uloga stada i pastora, na nekim spomenicima (reljelima) uz njega je prikazana koza ili čitavo stado, zaititm, pas i drugi pastirski atributi. Njegova zaštitnička uloga stada .i paistira viiicM. se najbolje i po tome što su ovo bo žanstvo najviše štovali upravo pastiri. Veza sa šumom obilježena je, pali, prikazom stabala ili samo grama na njegovim reljefim a. Inače, kult grane i drveta bio je raiširen kod svih naroda i bili su upotrebljavani u raznim sakralnim 'radnjama, pa se Zalto njihovi prikazi il'i simboli i predstavlja ju često na kultnim spomenicima. U odnosu na reljefne predstave Silvana u primorskim oblastima Jadranskog mora, postoji znatna raal'ika sa našim reljefim a. Spomenici bliže obali načinom svoje izrade bliži su spomenicima čr.ja se izrada veže za klasičnu Heladu, gd je je o t o božanstvo inalče dobilo svoje kanonske ikonograifske forme. U primorskim oblastima, Silvan je u vijek prikazan kao stari rogati i bradati saltir s fcazjim nogama (Aegipan), okružen pos većenim mu Idrvećem (omorika, lovor), životinjama te drugim njegovim atributima.1 Za raZlku od te slike, na podruičju Bosne, Silvan je skoro redovito prikazan kao mlađahna i golobrada osoba, a koji put javlja se i sa čovječijiim nogama, dakle, potpuno u antropom orfnom obliku, čime se donekle približuju italskom Silvanu. Slijedeća razlika u prika zivanju je ambijent. Dok se u primorskim oblastima Siilvam skoro re dovito prikazuje u određenom pejzažu i® pameju, dotle se u zadiinarskiim oblastima njegova predstava stavlija u slobodan ii neodređen prostor. Sam prikaz božanstva, na većini spomenika iz Bosne, predstavlja ru stiča n i n e v jc o i r
van-ja -božanstva. To se lijep o vidi 'U samoj kom poziciji reljefa, dok je njegov pokušaj da dinamizira reljef lizvedan u potpunosti ali na krajnje primitivan način. To se lijepo vidi na reljefu iz Gradine Kamen kod Glamoča (br. 14) gdje Silvan ima prekrižene noge, tako listo na spome niku iz Graca kod Halapića '(br. 13). Jedan jedini .izuzetak, kako u she mi prikazivanja talko i u pogledu kvaliteta izrade, predstavlja natpis/ni reljef iz Lepenice (br. 22). -Ovaj spomenik ima potpuno kanonske forme i kompozicijsiku shetm-u klasičnih -grčkih reljefa. Izrađen je u punom duhu um jetničke tradicije stvorene u Dalmaciji, te stoga predstavlja veoma značajan spomenik Silvanovog -kulta fcođ nas. Od atributa koji Skreću našu pažnju predstavlja prikaz grozda, kao, npr., na reljefu riz Zupanjca— Duvna (br. 19). Ovaj atribut dovodi ga 4 O kultu g r a n e : F, Paipazo-glu, S ra đ n jo b a lk a n sk a p lem en a , .p. 393— 394; I. C rem ošn ik , N a ro d n a sim b o lik a na rim sk im sp o m e n im a -u našim k r a je v im a , G Z M , n. s. X I I (1957), ip. 226.
I.
KULTOVI
D O M A Ć IH
BOŽAN STAVA
59
u veziu sa Dionisom. Osim grozda, 'kod Silvana se javljaju i drugi at ributi Dionisa kao, npr., nehriiđa 'ili koža pantere. Pojava grozda na Silvainovim spomenlicima kod nas n ije rijedak slučaj. Na dvama reljefim a ■iz splitskog Arheološkog m uzeja Siivan drži grozd,5 zatim, na jedinom reljefu iz Solina, sada u zagrebačkom Arheološkom muzeju,6 na reljefu i'z Nađvoda kod Jajca (br. 34) Siivan ima preko ramena prebačenu nebridu. Da li se ovdje radi o nekoj srodnosti sa Đionisocn Sli se vidi jači utjecaj ikonografije koja je karakteristična za Heraikla? Ima nekoliko Silvanovih spomenika iz Dalmacije k o ji ga predstavljaju iu poanalilm formama uobičajenim samo za Herakla, npr., reljef iz Solina7 na kojem je prikaizan u tjelesnim formama kakve odgovaraju samo Herakltu. Od ukupnog broija k u ltn ih sp om en ik a ~na (kojim se javlja njegov liik ili se spominje n jegovo iime, njih 36, ima 20 epigrafskog karaktera, od k ojih četiri sa reljefom . Od 24 spomenika posvećena (njegovom samos talnom kultu ima 17 epigrafskog karaktera, od kojih dva sa reljefom , prvi i'z Leipenice (br. 22), a druigi iiz Podgradine— Kamen kod Glamoča (fer. 11), na kojem se sačuvalo sasvim malo tragova od reljefa. Na osnovu ovih podataka možemo zaključiti da je većina spomenika posvećenih Silvanu epigrafskog karaktera. T o su najčešće votivne are. U većini slučajeva tekist se sastoji od nekoliko redova gdje je sadržana posveta božanstvu, ime dedikamta i zavjetna formula. Na većini spomenika Šilvanovo ime se ja vlja proipraćeno raznim epitetima, tako da od 20 epigrafskih spo menika imamo svega pet na kojim a Šilvanovo ime stoji samostalno. Epiteti koji dolaze uz njegovo ime su brojni i različiti. To su: »Augustus«, »Silvestri«, »Cor«, dok je veoma čest slučaj da ise uz njegovo ime ili koji njegov epitet (nalazi uobičajeni termin »Sacrum«. Spomenika bez ikakva epiteta imamo svega pet, i 'to jedan iz Jezerine bod Bihaća (br. 1). Gromifle kod Bihaća (br. 2), Gradine Kamen kod Glamoča (br. 15), Podgrađine kod Glamoča (br. 11) ii iiz Fraka je kod Bos. Grahova (br. 17). Na tri spomenika uz Šilvanovo im e javlja se dodatak »Sacrum«, to su spo menik iz Golubića kod Bihaća '(br. 3), Iiz Kamena kod Glamoča (br. 8) i iz Skelama (br. 23). Na tri 'spomenika ovaj dodatak je pojačan još epite tom »Augusto«, pa otam o: Augusto sacrum. Takav slučaj je na spo meniku iz Japre (br. 4), Lju'bu'škog (br. 30) ,i iiz Lepenice (br. 22). Na dva spomenika uz Šilvanovo ime 'imamo opet samo jedan epitet, to je »Silvestri«, kao na spomeniku iz Grkovaca kod Bos. Grahova (br. 6) i iz Busije kod Glamoča (br. 27). U četiri slučaja taj epitet je pojačan dodatkom »Sacrum«, pa čitamo: Silvestri sacrum,. Takav slučai je na spomeniku 'iz Golubića kod Bihaća (br, 3), Graca kod Halapića (br. 12), Podgradine Kamen kod Glamoča (br. 10) i iz Grkovaca kod Bos. Gra hova (br. 5). Na jednom 'spomeniku .imamo slučaj da je Šilvanovo ime propraćeno jeđnrm epitetom koji nije poznat među uobičajenim m no5 D. R e n đ ić-M io 'če v ić, o. c., p. 13. * R. S ch n e iđ e r, o. c., p. 14, si. g o r e = K a ta lo g splifeikag A r h e o lo š k o g m u zeja D. 23, i p . 43— 44. si. na strani 44. 7 R . S ch n eiđ er, o. c „ p, 40, si. d o l je ; J. B ru n šm iđ , K a m en i sp om en ici H r v a ts k o e n a ro d n o g m u zeja u Z a g re b u , V je s n ik H rv a tsk o g a rh e o lo g O i“ d ru štv a n. s. sv V III (1905), p. 70, br. 130.
60
A N T IČ K I
KULTNI
I
V O T IV N I
S P O M E N IC I
NA
PO D RU ČJU
B iH
gobrojmlim njegovim epitetima. l b je: »Cor« sa spomenika iz Glamoča ('br. 18). Isto tako rijedak epitet je i »Messori« koji se javlja na jedinom spomeniku iz Bos. Grahova (tor. 7). Epitet »Augustus« i doda/tak »Sacrum« predstavljaju opću pojavu, dodaju se limenima Skoro sviih .rimskih božanstava d im aju opći 'karak ter kojim .se ističe svetost. Međutim, drugi Silvaniovi epiteti kao: »Silvestri«, »Messori«, ili »Cor« im aju određeni, karakter i usko su vezani i za -svojstva ovog božanstva. Sto zapravo m ače ovi Silvanovi epiteti? Da li ise itu radi o obioniim epitetima e x qualitate ili tu imamo slučaj pokradenog epihoirskag SiJivanovog imena? Za nas je osobito interesan tan epitet »Cor«, koji u svakom slučaju predstavlja skraćeni oblik.- Ista rikraćen-ica javlja se i uz Jupiter ovo ime ma mnogim spomenicima u na šoj zemlji. U ovim slučajevima to »Cor« znači »co (ho) r (tali)«,8 ali bi se m oglo teško povjerovati da upravo to značenje ima i orno »Cor« koje dolazi uz Silvanovo ime. Isti slučaj imamo sa epitetom »Magla« koji do lazi na jednom spomeniku iz Siska,9 sa prijedlogom dopune: »Magla (enus)«10 za koji se smatra da predstavlja skraćeno ime domaćeg božan stva, k oji se tako nazivalo bar kad stanovnika koji su naseljavali teri torij oko današnjeg Siska. Epitet »M essor« 'javlja se svega na jednom spomeniku iz BiH. Ana logiju imamo i iz primorskih ofolastii, npr. iz Riđera,11 i iz Prevlake kod Nina,12 gdije Silvan u desnoj ispruženoj ruci 'drži snp. Taj atribut je karakteristioiiijd za 'italskog Silvana (zaštitnik polja i usjeva), pa se om i naziva »že'telac«. Najviše epigrafskih potvrda o Silvanu sa ovim epi tetom potječe sa gornje Cetine i .sa Daeilskoig polja (iz Riđera), dok je na području Bosne to njegovo svojstvo potvrđeno samo jednim epiigrafskfcn nalazom. Govoreći -o ovom protoJemu, Pač je preko tih spomenika vidio daljnju specifikaciju Silvana.-13 Na osnovu ovih podataka može se uzeti da je Silvan, glavno ilirsko (božanstvo, u određenom trenutku post:iri i 7j;).štilin'i'k i i-:j i-.\-;!. nrimvjno ->,i')a —
zH <‘1
. št.n i e cl i rVl 11 .nm m ipnnm
zanimanja njegovih štovalaca. U ve-ai ,s time, postavlja se pitanje da li i onu skraćenicu njegova epiteta »Cor« smatrati kao početni epihonski naziv ili kao jedan od epiteta njegovih svojstava. Prema kartografskom .prikazu .nalaza spomenika Siivainovog kulta i njegove kultne zajednice na području BiH (K. I.), može se zaključiti da je to božanstvo maj više štovano na području jugozapadne Bosne, i to na 8 N a sp o m e n ik u iz Soipotnice k o d G oražda , sr: C. P alsoh , G Z M . V I. (1894). p. 53— 54, si. 1; za tim na sp o m e n ik u iz Di-vića k od Žvornilka, sr.: D. S e r g e je v sk i, GZ.M, H i l (1941), p, 4, si. 2; na s p o m e n ik u iz R u d ić a k o d G la m oča , sr.: D . S e rg e je v sk i, G Z M , X L V (1933), sv. 2, p . 8, br. 3, T. IV , si. 3. ” J. B-runšmid, K a m e n i s p o m e n ici H rv a tsk o g -narodnog .m uzeja u Z a g reb u , V IIA D , n. 6. sv. I X (1906/7), p. 128, br. 259; C IL III, 3963, 111 D. R endi-ć-M io-eevie, G Z M , n. s. X (1955), p. 9. " D. R e n d ie -M io č e v ić , G Z M , n . s. V I (1951), .p. 51, b r. 2,si. 1. 12 C IL III, 143222; Sr. 2. R a k n ić, K u ltn a slika S ilv an a s.p odru čja L ibu rn a , D ia đ ora , sv. 3, Z a d a r 1965, ip. 85— 86. 11 C. P atsch , G Z M , X I (1899), :p. 121.
I.
KULTOVI
D O M A Ć IH
BOŽAN STAVA
61
Glamočkom, Livanjskom i Duvanjskom polju, odakle i potječe najveći broj kultnih reljefa ovog božanstva, doik se pojedinačni nalaai njegovih spomenika javljaju i u drugim 'krajevima BiH, kao, npr., u Skelaou. na Drini, Konjicu, Lepenici, Jajcu, kao i pet spomenika u okolici Bihaća. To nam jasno govori da je ovo božanstvo iu našoj zemlji ibilo uglavnom vezano za ilirsko pleme Delmasta (pogledaj kartu nalaza: I,), ali se n je gov ikiult vremenom raširio ii iu druge krajeve. Najveći broj spomenika, kako apiigrafskih tako i reljefnih, dalo je Glamočko polje, pa je upravo tu stvorena kanonska ikonografska predstava Silvana ikoja je specifična za zadinairske krajeve a veže se za konzervativna ilirska (plemena, ka ko smo gore spomenuli, ponasjvfflše za Deknate. Iz ove konstatacije pro izla zi da su spomenike ovom božanstvu na području BiH podizali-is ključivo domoroci, što se vidi i iz omomasliikana koje nose naši spome nici. Dvočlana nomenklatura, npr. »Aurelius Platius Verronis« (spome nik iz Busije kod Glamoča br. 27), jasno govori o peregniinstoom podrijetlu dedikanba, kakav je slučaj sa većinom apigrafskih spomenika sa područ ja BiH. D ok nam reljefni spomenici mogu m alo pom oći p it njihovoj dataciji, epigrafski nam daju za to više mogućnosti. Na nekoliko spomenika ja v lja se genitilicij Aiuirdije, što znači da tii 'spomenici nisu stariji od konca II i početka III stoljeća n. e.14 Prateći nomenklaturu na oistalim spome nicima, možemo zaključiti da većina njih pripada vremenu III stoljeća.15 Kultni; 'Spomenici posvećeni Silvanu su dvojili: reljefni, sa ili bez natpisa, i epigrafski spomenici u vidu ara. Reljefi sa ikonagrafskim pred stavama božanstva su svakako služili u kultu, Ibiilo u svetištima, kapeli cama, ili, jednostavno, u kakvoj kućnoj kapelici. O kultnim mjestima ovog božanstva m alo što znamo. Možda bi nam o tome dali podatke nalazi Silvanoviih predstava na živicama, odnosno kamenim liticama u prirodi. Tu se, vjerojatno, radi o Silvanovom svetištu (paneion). Lijep primjer takvog svetišta na otvorenom daje nam spilja u Moeićiima,1G koja je osim kao Silvanov paneion služila jedno virt'jeime ii za mitraički kult.17 Isti prmijtri nalazimo u a p. 50. 15 I. B a ja n o v sk i, Bu.lle.tin za lik o v n u u m jetn ost, J A Z U , g od. X I I I , br. 3, Z a g ro b 1966. :p. 11. '* D. R enđić-M ioC ević. Da li je ap elej u M o čićim a slu žio sam o rnitrijačkorn ku ltu ?, G Z M , n. s. V III <1953). ” D. R e n d ie -M io č e v ie , G Z M , n . s. X (1955), d . 11. 18 Ib id e m . 19 Ib id e m . 20 K o d G a la : J. T outain, Les cultes Pai'eiis d a o s l’em p ire Romaiin, P ariš 1920, p. 331; kod G e rm a n a : E. T au velat, .La R e lig io n des Germa.ins, P ariš 1948, p. 347— 349.
62
A N T IČ K I
KULTNI
I
V O T IV N I
S P O M E N IC I
NA
POD RU ČJU
B ili
pod rimskom koncepcijom počinju se prim jenjivati zatvorena svetišta iz kojih vjerojatno potječe neki od naših reljefa. Spomenici Š iv a n a i njegove touiltae zajednice nađeni su u većem broijiu i izvan područja BiH, u drugim ilirskim oblastima, .ili u krajevi ma Ikoje nisu naseljavali DelmattL Izvjestan (broj takvih 'spomenika pot ječe iz Makedonije,21 Srtbije,22 Orne Gore,23 a najveći broj sa područja današnje Hrvatske, (ptrije svega iz Dalmacije. Odavdje je poznato na de setine iSilvanovih spomenika, bilo reljefa ili ara.24 Veliki broj ara pot ječe iz Toipuiskog,26 .SAsfca,26 jedan iz Zaigirefoa,27 iz Istre,28 sa područja Libum a 29 itd. Osobito su za nas intereisantai Sllvanavi spom enici iz pri morske Dalmacije, i to oni reljefni, s kojima, kako sm o igore iznijeli, stoje u bliskoj ve&rspomenici istog sadržaja sa podruičjaTMH. Uiz ifco, treba na pomenuti da je većina Silvanovih ispomemilka iz drugih krajeva naše zem lje -uglavnom epigrafskog karaktera a njihovi dedikariti. su najmanje Iliri,80 to su ili điržavinii službenici ili vojnici, pa ise pitamo da li se tu radi o domaćem ili italskom Silvanu. Tlu su, prije svega, u pitanju are iz Tapuskog, Beograda i Kopra. Područje Dalm acije i njegovo zalede, tj. jugozapadni} dio Bosne, 'bez isiumnje predstavi jaju krajeve k oji su dali naijviiše spomenika domaćeg Silvana. P o svojoj vrijednosti,-na prvo- m je sto dolaze spomenici sa ikanografskim predstavama preko ikojih smo upo znali lik tog domaćeg božanstva, mada nam je ostalo a nadalje nepoznato n jegovo ime. Sili van je također b 'o dobro poznato i štovano božanstvo i u Italiji a u_druigim rimskim provincijama. U Rimu je Siivan ibio najpopularnije 21 V . P. P e tk o v ić , S orta H o ffille r ia n a , Z a g re b 1940, p . 145— 146; N. V u lić, S p o m e n ik S A N , X C V I I I , 77 (1941— 48), p . 213, ibr. 419. 22 C I L III, 6439, sr. J. B r u n šm id , K a m e n i spom enici, V H A D , n. s. sv. I X (1906/7), -p. 128, tor. 258, .sa s lik o m ; N . V u lić, o. c., p. 2, br. 3, sa s lik o m ; L j. Z o to v ie , Z b o rn ik r a d o v a »O s lo b o đ e n je g r a d o v a u S rb iji od T u r sk e 1-826— 1867«, S A N , B e o g ra d 1970, ip. 43. ** c . Patsch, W M B H , I V (1896), p. 277, br. 1; N . V u lić, o. c., p. 134. n. s 24 R Sc-hneider o. e. ^ 3B i đ b r 12 8__ I3 0 ‘ Đ . R e n đ ić -M ie č e v ić G Z M X <1055), ip. 17— -18, isti au tor, G Z M , n. s. V.I (1951), p. 50 -5 3; J. M edin i, R u lt S ilv an a u M a k a rsk o m P r im o r ju , V A IID , U X V — L X V I I (1963— 1965), p. 128— 132; Z. R akn ić, o. c., p . 85 — 89; J. Br.unšm id, o. c., ip. 70— 71, br. 12-8— 130 25 C IL III, 14047. sr. J. B r u n šm id , K a m e n i s p o m e n ici, V H A D , n. s. sv. I X (1906/7), ip. 122, br. 246, sa si.; C I L III, 14049, sr. S. L ju b ić , V ie stn ik H r v a ts k o g a r h e o lo š k o g d ru štva X I V (1892), ip. 66. tor. 2. i J. B ru n šm id , o . e., p. 122. br. 246, sa s lik o m ; C IL III, 14044, sr. S. L ju b ić , o. c., p. 66. i J. B ru n em id , o. c., p. 123, C IL I II, 14050, sr. S. L ju b ić , o. c\, ip. 67, tor. 7. i J. B nunšm id, o. c., p. 123, br. 248, sa si.; G IL , 14045, sr, S. L ju b ić , o. c., p. 66, tor. 3. i J. Briunšmid, o. c., p. 123— 124, br. 249; C IL III, 14048, .sr. Š. L ju b ić , o. c ., p . 05, b r. 5. i J. B r u n šm id , o. c „ p . 124, -br. 251, sa s i.; C IL I I I , 14046, sr. S. Ljjiuibie, o. c., p . 67, br. 6 i J. B r u n š m id o. €., (p. 124, br. 250, sa iSl.; C IL III, 14043, sr. L ju b ić , o. c., p. 67, tor. 8. i J. B nunšm id o . C., p, tor. 252. 26 C IL I I I , 15181; Sr. J. B ranišm iđ, o. c., ip, 12,7, br. 256, i C IL III, 134047. Sr. .T, B ru n š m id , o. c., p. 123, br. 257. 27 O IL III, 1435424, sr. J. B r u n šm id , o. c., ,p. 126— 126, b r . 253, si. 253. 28 R . S c h n e iđ e r , o. e., p. 45; I n d ic e s uz Inscr. Ital. X , r e g io : P o la , p a re n tiu m , T e rg e s le , H istria S epten lrion alis. 24 C IL III, 3034, 9882, 9838, 10077, 14322, 14985, 14984. Sr. 2 . R afa irć, o, c., p. 85— 89. 30 N a p rim je r , sp o m e n ik iz T o p u s k o g idi Siska — sir. :bi 1i . br. 25 i 26.
tor.
t.
1 < U I ,T O V I
D O M A Ć IH
BOŽAN STAVA
83
božanstvo siromaiha. Njega su kao zaštitnika uzeli ii štovali također i fabri, tesari, trgovci žitom i nov-cem te svi oni k oji su bilii u veai s djelatnostima vezanim za šumsku industriju.31 Štovali su ga i gladija tori koji su se u areni borili sa divljam životinjama, te ilovci na m edvjeđe,32 kao i robovi i koloni. Italski Silvan se obično predstavlja kao poljodjelac i nema nikakve ukonagrafske shčnosti sa gnokim Panom,33 pa prema tome ni sa našim Silvanom. Naše domaće božanstvo je od njega u stvara sa mo posudilo ime, i to je jedina njihova veza. Iz Galije je poznato više oltara k o ji nose Silvanovo ime. Osobito se msnoigo takvih spomenika našlo u okolici grada Nima,34 Arla,35, A vinjona,36 Apfta,37 itd. Bio je mnogo štovan u šumama Geremonita i Hijeromonta:"Najčešći epitet na galskim spomenicima je »S učelim « ili »Sucaellus«.'is I tu se štuje kao šumsko božanstvo; to je, bez sumnje, bilo staro epihorsko božanstvo izjednačeno s rimskim Silvanom. U isto vri jeme u njegovoj ličnosti se prim jećuje sinkretizam s drugim božanstvima. Na primjer, na području Galije nađeno je mnogo spomenika sa ikonografskim predstavama na kojim a je prikazan sa čekićem, vazom, štapom i si., ali i s atributima k oji ga doslovno karaMeriziraju kao šumsko-pastirdko božanstvo. U tim slučajevima
*’ ** M toire d e • 1-‘
37 CIL XII, 1101. 38 J. T o u ta in , o. c., p. 235, 50 P a u l-M a r ie Diuval, L es D ie u x d e ,1a G a u le, P a riš 1957, p. 79. “ P h y llis P r a y B o b e r , Cenruunos, O r ig in and -transform ation o f a cei ti c divim ity, A m e r ic a n Journal o f a r o h a e o lo g y 55 (1951), p. 40. Jl P a u l-M a r ie Duval, o. c., p . 109.
64
a n t ič k i
k u l t n i
t
v ć >t i v n i
s p o m e n ic i
n a
p o d r u č ju
B iH
žanstvu k oje je bilo izjednačeno s italskim Silvanosm.42 Iz ELartage potječe natpis k o ji sadrži popis jednog kicflegija, a posvećen je božanstvu koje nosi naziv »Jupiter Hammon Barbarus Silvanus«.48 To bi značilo da se ovdje Silvan izjednačuje s vrhovnim libijskim bogom Amonom, a ovaj, pak, s rimskim Jupiterom. Potvrdu da se Silvan izjednačuje s Jupiterom Am onom imamo također na jednom natpisu iz Rima koji se zavrišava sa: »Sacerdos dei Barbari Silvani«,44 pa se uzima da je to njegov epihorski naziv (Silvanus Barbarus, tj. Berberus). Silvanovih spomenika imamo i na drugim stranama rimske države. Osobito je interesantan jedan najtipis iz Siđi Azis ben Telisa (Sirija) koji daje podatak đa se Silvanu najčešće žrtvovalo jare.45 Ovaj kratki pregled Silvanovih~ spomenika na drugim stranama govori nam da je to božanstvo bilo štovano u svim rimskim provincijama. To maim, nadalje, govori da je kod svtiii naroda postojalo jedno epihorsko božanstvo k oje je bilo zaštitnik šuma, stada, pašnjaka, vegetacije i si., koje je nosilo svoje određeno epihorsko ime, a u vrijem e kada su te zem lje došle pod rimsku vlast to božanstvo se svugdje izjednačuje s adekvatnim rimskim koje je imalo isti ili sličan karakter, čije su ime u (s vim (slučajevima i primili, odnosno nad kojim je izvršena interpretatio Romana.
b. S IL V A N I D IJA N A
Na području Bosne i Hercegovine postojli (izvjestan broj spomenika posvećenih Silvanu i njegovoj kultnoj za jedinici. Bilo da se radi o kult nim reljefim a ili epigraf'slkjim spomenicima, Silvan se javlja u društvu sa drugim božanstvima. Prema do sada otkrivenim spomenicima na području BiH, (poznate su nam tri taikve njegove kuditeie zajednice: Silvan i Dijana, Silvan—.Dijana— nimfe i Silvan— nimfe. Kako po broju otkrivenih spo menika itako i po svojoj važnosti, na prvo mjesto dolazi njegova kultna za jednica sa Dijanom. Dijana predstavlja staro iitalsko božanstvo koje su veoma rano pri hvatili Rimljani, po tradiciji, još u vrijem e Sarvija TuMja.40 To je bila Di jana (iz Aricije, iz svetog (gaja blizu (Nemija, gdje se štovala kao boginja divlje prirode. Smatrala se zaštitnicom Latina i Italskog saveza. Kada je Rim stupio đe 1’ A friq«e, anligne, Pališ 1954, >p. 129. 43 Cilbert Charles Picard, .0. c., p. 1'51.
44 Ibidem.
45 -Ibidem. 40 A. Grenier, Les Religions etrusque el romaine, ParLs 1948, ip. 137.
1. K U L T O V I
D O M A Ć IH
BOŽAN STAVA
65 JI?
kao svoju zaštitnicu.47 Općenito se .uzima da je vladala šumom, divljom prirodom d divljim životinjama.48 U Grčkoj, ona je isto tako zaštitnica divlje prirode i lova, ipa se na slikama najčešće i prikazuje sa lovačkim atributima.
Iz ovih navedenih prerogativa Dijane, vidimo (da su postojali svi uvjeti da se stvori kultna zajednica sa Silvanom, .koji je bio isto tako bo žanstvo šuma, planinskih proplanaka, pastira ;i 'stada. Dakle, njihove funk cije se u velikoj .mjeri podudaraju i, jasno, iz .tih razloga otvorena je i ta kultna zajednica. Na području naše zemlje, a tako i na teritoriji! BiH otkriven je iz vjestan broj 'spomenika ikoji su posvećeni isključivo ovoj kultnoj zajednici. Na našim spomenicima (božanstva redovito “nose'"rimska imena, ali nema sumnje da se tu radi u Oba slučaja o domaćim (božanstvima. V eć smo vi djeli da se pod irimskam imenom Silvana -kalije jedno staro i veoma om i ljeno ilirsko božanstvo, pa će hiti ista stvar i sa (Dijanom. Upravo činjeni ca Sto se ona javlja u kultnoj zajednikai sa domaćim Silvanom, kojeg su štovali i kojem su podizali reljefne ili pisane spomenike domaći ljudi, govori da se pod rimsikian imenom -Dijane na aptjgrafskim spomenicima ili na kultnim reljefima uz Silvana krije jedno .domaće žensko božanstvo. Iz ovoga proizilazi da su Iliri imali i jedno staro svoje žensko božanstvo koje je (imalo ista ili slična svojstva kao .rimska Điljana, i pod rimskim .utjeca jem ona je i izjednačena sa njihovom Dijanom, dakle, interpretatio Roma na, upravo čisti slučaj kakav se dogodio sa rimskom Dijanom u odnosu na grčku Artemidu. 'Sa područja BiH poznato na-in je ukupno 18 spomenika posvećenih Dijani i njenoj kultnoj zajednici >(K. II.), dok imamo svega sedam posve ćenih kultnoj zajednici Silvan— Dijana (br. 25, 26, 27, 28, 29, 30, 31). Svi skupa predstavljaju kultne reljefe s ikonografskim predstavama tih dvaju božanstava, od kojih su dva popraćena tekstom (br. 27 i 30). Na našim reljefim a likovi su prikazani jedan pored drugog uvijek u stojećem -stavu, -okrenuti sučelice. Na .pet reljefa Dijana stoji s lijeve stra ne Silvana (br. 26, 27, 28, 29, 31), a svega na jednom stoji s njegove desne Strane (br. 25). Dijana je prikazana u raznim pozama. Na tri .spomenika prikazana je u trenutku kada vadi desnom rukom strijelu iz tulca a lije vom, povijenom nukom drži luk, kao na spomenicima iz Graca kodHalapića '(br. 25), iz Busije kod Glamoča (br. 27), i Livna (br.29). Upravo na ova dva spomenika Dijana je prikazana kao boginja lova jer je luk i Stri jela najibolje u tome karakteriziraju. Na reljefu iz Karau-le likovi su dosta oštećeni, ali se može razabrati da su ruke Dijanine hiile nečim zaposlene, kao što je slučaj i na drugim reljefima. Za -nas je osobito interesantan njen lik sa reljefa iz Opačića na Glamočkom p olju -(br. 26), na kojem je Dijana prikazana u dosta neobičnoj pozi: nešto raširenih nagu stoji uz Silvana, obje ruke skupila je u laMovima i podigla ih u visinu ramena, držeći -u šakama po jednu granu. U nešto sličnoj pozi prikazana je još na 47 N. Basanoff, Les Dieux
des Ro.mains, Pariš 1942, rp. 82.
18 N. T urchi, L a r e lig io n e
dl R om a an lica , p. 169.
n — A n tičk i kultni . . .
66
A N T IČ K I
KULTNI
I
V O T IV N I
S P O M E N IC I
NA
P 0D B U C JU
B iH
jednom drugom reljefu, s tom razlikom što su joj ovdje ruke spuštene niz tijelo (reljef iz Ljubuškog, br. 30). D ok na tim reljefim a ona stoji u m ir nom stavu s uikočenim nogama, dotle je na reljefim a iz Halapića (br. 25), iz Busije kod Glamoča (br. 27) te iiz Snhače na Livanjskom polju (br. 32) pmlkazama u jedva prim jetnom pokretu: na sva tri reljefa lako je (naprijed iskoračila, u jednom slulealju lijevom a u drugom desnom nogom. U jed nom slučaju, dok u lijevoj ruci drži luk, u desnoj, umjesto da njom vaidi strijelu iz tulca, drži meki duguljasti predmet, valjda strijelu koja je pri kazana vaše shematdčno {spomenik iz Sulhače na Livanjskom polju, br. 32). Od atributa k oji se javljaiju kod ODijane interesamstna je pojava grana koje ona drži u rukama. Imamo dva slučaja igdje je prikazana skoro u (identič noj pozi: u uspravnom stavu podigla je o b je ruke do visine ramena u ša kama drži po jednu granu, kao što je islučaj na spomenicima iz Opačića (br. 26 i 47). U oba slučaja radi se o istim je to na re ljefim a iz Graca kod Halapića (br. 25) ii iz Busije (br. 27). Na ovom relje fu iz "Graca, na glavi ima još kapicu.50 K oji put na glavi ima široki veo čiji joj se krajevi spuštaju na ramena (spomenik iz Opačića, br. 26). Dijana ima kratku kosu samo na jednom reljefu -— iz Karaule (br. 40). Na nekoliko reljefa ove (kultne 'zajednice, uz ova dva božanstva su prikazane i životinje. Na reljefu iz Karaule '(ibr 28), do Dijane « liieve strane prikazana je košuta u iležećam položaju okrenuta nailijevo. Ima po dignutu glavu a pogled je uprla prema boginji dok joj se jasno razaibiru kitnjastd rogovi. Na istom reljefu, s desne strane uz Silvana je prikazana koza, također u ležećam položaju. Imamo jedan slučaj da se uz Dijanu ja vlja ju d vije životinje, kao što je na reljefu iz Karaule (ibr. 40). Tiu je s njene desne strane opet. polegla košuta a s lijeve strane prikazan je pas u ležećem položaju sa iglavom okrenutom prema boginji. U svim slučajevima lik D ijane je prikazan dosta plastično ali na pro vincijalan način i krajnje primitivno. Mada je koji put prikaz pun dinamđama, rustična obrada i nesposobnost majstora da to umjetnički izrazi čine da njen lik d jelu je više groteskno, ali daje jak dojam . Prim jer provin49 O remenu koji je pridržavao tfculac vidi: £). Stratimirović, Ilirska poramemica, BuHetttao đi archeologia e ;storia dalsmata, X X X V III (1915); D. Rendić-Miočević, Antikni reljef plesačice iz Zaostroga u Dalmaciji, Ttealčićeva spomenica, Zagreb 1955, p. 0—14. 50 D. Sergegevski, GZM, X V (1928), sv. 2, p. 81.
X.
K T J I .T O V I
D O M A Ć IH
BO ŽAN STAVA
67
oijalne obrade u prikazivanju tog lika pruža crlljef iz Opačića (br.26), na kojem i Silvan i Dijana im aju neproporcionalno v e lite glave sa izibuljenikn očima. Nešto kvaiUtetniji -prikaz Dajarndmog lika predstavlja reljef iz Karaule (br. 40). Prikazani atributi uz Dijanu jasno iskazuju njen karakter. Kao bo ginju lova karakteriziraju je luk j strijela, visoko potpasami hitan ili lovač ki pas, a kao boginja divljači i d ivlje prirode prikaizuije se i isa ko&utom. Kompoziciioni odnos Silvana i (Dijane je doata povezan. Skoro u svim slu čajevima njihove radnje su jedna s drugom u vazi. Oba 'božanstva su pri kazana sa svojim najuiđbičajemjim atributima, na jedinoj strani, -uz Silvana njegova sMniga i peđluim, a na drugoj, uz Dijanu su lule i strijela. Isto tako, oni su praćeni svojim simboličnim životinjama: kao što je Silvan redovito prikazan sa kozom, tako je Dijana prikazana.sa košutom, a koji put d sa psom, vjernim pratiocem pastira i lovaca. Na jednom reljefu Di jana je prikazana u stavu mirovanja, kako u blago podignutim rukama dr ži grane, a Silvan je uz n ju prikazan u identičnom položaju, s tim što u podignutoj ruci umjesto grane drži svoj paduim. U drugom slučaju, kada je Dijana prikazana dok vadi strijelu iz tulca da bi je odapela na neku iz nenada pojavljenu životinju ili zvijer, u istom (trenutku Silvan je prika zan kako slijedi tu scenu, i to na taj način što je, valjda, iznenađen njom, u tom trenutku maknuo s usta siring.u na kojoj je malo pinije toga svirao (reljef iz Graca kod Halapića, ibr. 25). Ova soena jasno ukazuje ina bliskost tili dvaju božanstava a još više na religiozna shvaćanja (njihovih štovalaca. J .Silvan i Dijana predstavljaju stara i omiljena božanstva koja su svojim karakterom najviše odgovarala religioznoj predstavi Ilira. Iliri, kojim a je glavno zanimanje Ibilo stočarstvo,51 a također su se intenzivno bavili lovom, kao zaštitnike tih svojih osnovnih i glavnih grana privređi vanja imali su ova dva ibožanstva. S obzirom na 'značaj tih djelatnosti za njihov svakodnevni život., može se lako shvatiti uloga i značaj Silvana i Dijane u duhovnom životu Ilira. Mada su ta dva omiljena bo žanstva često prikazivali i zaseibno, u svojim shvaćanjima i odnosu prema fen božanstvima, Iliri si.i stvorili njihovu kultnu zajednicu pa ih zato i nalazimo skupa prikazane na kultnim reljefima, ili su im podigli zajednič ke are. Podrijetlo ove kultne zajednice kod Ilira moramo tražiti još u (pret historijskom dobu, od kada zapravo i potječu njihova božanstva. Vreme nom modificirajući svoj život, Iliri su modificirali i svoja religiozna shva ćanja, ali je u svemu postojala stara indoevropska osnova, te ton je stoga bilo moguće identificirati ta svoja božanstva s adekvatnim rimskim ili grčkim. Kako smo gore spomenuli, među kultnim spomenicima posvećenim ovoj kultnoj zajednici, imamo dva koja uz reljef nose ,i tekst. To su spo menik iz Ljubuškog (br. 30) i reljef iz Busije (br. 27). Shodno reljefnom prikazu sa ikonografskim predstavama tih dvaju božanstava, njima su 51 Antički pisci o stočarstvu kod Ilira : Pseudoskimno, 379; Stra.bo-n, VIT, 315; Polibije, X X X II, 18. Sr. E. Pašalić, Problem okonomsk-og -raavitfca u unutrašnjosti rimske .provincije Dalmacije, Simpoziijum II, Sarajevo, ANTJBEH, p izd. fenj. V Sa rajevo 1967, p. 120.
68
A N T IČ K I
KULTNI
I
V O T IV N I
S P O M E N IC I
NA
PO D RU ČJU
B iH
isto tako posvećeni i natpisi. Na jednom spomeniku natpis počinje posve tom Dijani (br. 30), a na dmigom posvetom Silvam.ii (br. 27). I .u jednom ■i .u drugom slučaju njihova imena prate epiteti. Kod Silvana se u jednom slučaju javlja epitet, »Augusto«, a u drugom slučaju 'to je (njegov česti epitet .na -našim spomenicima: »S ilvestri«. Dijanino ione je samo 'u jednom slučaju propraćeno epitetom, i to »Augustae«. Dok nam Silvanov epitet »Silvestri« ukazuje na njegov osobni karakter (šumski), dotle su kod Di jane epiteti općeg karaktera k oji imaju ulogu samo da uzdignu mijenu sve tost. Kako su oba natpisa (kratka, ne daju nam nikakvih posebnih podata ka. Na jednom mije čak navedena ni završna posvetila formula kao ni ime dedikainta, dok na drugom čitamo ime osobe koja je podigla taij spome nik; to je neki »Au(relius) Platius Varonifs)«. Iza toga .slijedi skraćena za vršna formula »l(ibens) p(osuit)«. Ovi spomenici predstavljaju rijedak slu čaj da su kultni 'reljefi popraćeni odgovarajućim tekstom, mada iz njih ne možemo izvući nikakvih važnih podataka, prije svega eventualne apihorske nazive bilo jednog ili drugog 'božanstva..Jedino možem o zaključiti, s obzirom na nomenklaturu dediikanta, da taj reljef nije stariji od konca II stoljeća. To se isto m ože reći za ostale spomenike ove kultne 'zajednice, koji u već'n.i slučajeva pripadaju II i III stoljeću. Jedino bi se za onaj re lje f iz Opačića (br, 26) moglo 'reći da je nešto mlađi, s obzirom na um jet nički .karakter spomenika gdje su likovi priikaizani više shemaibično, ne marno, šito je .osobina kasnijeg doba.52 Tko su bili dedikanlii spomenika ove kultne zajednice? Vadimo da prikazani likovi predstavljaju domaća 'božan -tva. Dijana je obučena u do maću haljinu,53 istu onakvu kakvu su nosile ilirske žene. Nomenklatura dedikanta sa spomenika iz Busije ukazuje na romaniziranog domoroca (Aurelius Platius Varonis), pa se m ože tvrditi da isu sve ove spomenike p o digli domaći ljudi, iskazujući na taj način .svoje štovanje tim božanstvima. Budući da se u svim (slučajevima radi o kultnim reljefim a, ovi spomenici su, vjerojatno, služili u kultne svrhe, ili su stajali u kućnoj kapelici kakvog vjernika ili u svetištu ove kultne zajednice, ili ih je, jednostavno, neki vjernik podigao kao zaviet i na njih stavio natpis, izražavajući na taj na čin svoju kultnu orijentaciju, tražeći zaštitu božanstava ili iskazujući svoju zahvalnost za neko uspješno djelo ko je je izveo pod njihovom zaštitom. Prema kartografskom prikazu nalaza spomenika ove kultne zajed nice (K. I), pada jasno u oči činjenica da je to opet isključivo jugozapadno područje Bosne. Tri spomenika potječu sa Glamočkog polja, te po jedan iz Duvna, Divna, Ljubuškog.' Zenice. Dakle, imamo isti slučaj kao kod Silvanovih spomenika, čiji nalazi, kako srno vidjeli, u najvećem broju potječu upravo s ovog područja, pa na osnovu toga možemo suditi da je Dijana, odnosno ova kultna zajednica bila veoma omiljena i štovana fcod Ilirskih stanovnika ovog dijela Bosne. Kao i Silvan, Dijana je tako Isto bila najbliža religijskom shvaćanju DeOimata, pa je razumljiv proces njihovog kultnog 55 D. Sergejevski, Iz problematike ilirske .umjetnosti, Godišnjak, Naučno druš tvo BiH, knj, III. Centar za balk. isp., knj. 1, Sarajevo 1965, p. 129— 130. 5:1 I. Bojatiov.sk,i, Bulletin za likovnu umjetnost, JAZU, god. XIII, br. 1, Zagreb 196G, -p. 14— 15.
I.
KULTOVI
D O M A Ć IH
BOŽAN STAVA
69
zbližavanja i veze i to što su i'h, kao dva svoja omiljena božanstva, Dekna■ti ikonografski skupa prikazivali, stvorivši na taj način njihovu kultnu zajednicu. Prikaz Dijane uz Silvana na našim reljefim a odgovara u potpunosti shemi koja je dobila kanonske form e u Grčkoj i Italiji. Grčka Arteimida se u grčkoj ikonografiji redovito prikazuje kao boginja lova, obučena u kratki potpasami hiton, lovačke čizme, sa lutkom i strijelom, u pratnji svo jih žtvoitinja, košute i psa. Kako amo vidjeli, isti Mp Dijane se javlja i na našim reljefima, pa se m ože povući sasvim bliska paralela između tih spomenika i onih iz Grčke ili Italije. 'Ne ullazeo', dakako, u umjetničku ocjenu njihove obrade, m ožem o utvrditi identičnu ikoiiografSku koncep ciju. Jedino od te paralele oduidara onaj reljef i't Opačića (br. 26) na kojem je Dijana u društvu sa Si Ivanom data u potpuno drugačijoj predstavi. Ona tu nema ničeg zajedničkog sa grčkom A-ntemidom ili (rimskom Dija nom. Jedino što je dovodi u vezu isa prirodom, to su grane (koje drži u ruci. Nisu prikazane njene životinje, ni luk niti strijela. Da je kojim slu čajem prikazana bez Silvana, posumnjali bismo da taj lik predstavlja Di janu. Upravo na tom reljefu vidi se umjetnička koncepcija provincijskog duha, i to iz doba kada je i domaća umjetnost 'bila u stagnaciji (ili je izgu bila .mnogo od svoje ranije vrijednosti. U isto vrijeme, 'tu se otkriva ikonografsko shvaćanje umjetnika koji' je .izgradio taj reljef. Izradio je Dijanu upravo tako kakvu ju je oin zamišljao u svom domaćem ambijentu. To se vidi i po tome što je Dijana obučena u domaće ženske haljine. Osim toga, ovaj reljef svojom izradom navodi iposmatraiča na zaključak da je izgrađen takvom tehnikom koja je karakteristična za duiborez u drvetu, što bi zna čilo da su Iliri većinu tsvojih umjetnina izrađivali u drvetu, pa tako i kult ne slike. S umjetničkog i ikonografskoig pogleda za nas je interesantan mali fragmenat ovih dvaju božanstava koji je nedavno nađen :u Putićevu kod Zenice.55 Na fragmentu su sačuvane samo glave, ali su takve izrade đa i n i n_p A /s ir lim o ? T l? .I nicn ' LI T18. OVOTH p O 'đ fU /Č H L N ? J 'I r ’ 0 . :S i I v ? n n v a
a ] ;r v n (1. ip rm e 'l
kao da je prekrivena runom a iz njega izbijaju dva roščića. Njegovo lice je dosta široko, oči uiDadijive, iznad kojih se nađvija runo. te mu daje oomalo strašan iagled. Glava Dijane ie skoro identičnog izsdeda. Nneno lice okružuje bujna valovita kosa, što čini nandan S^lvanovoin runu. Zbog ovakve izrade, ova i rad bismo mogli stavit; u kasnije razdoblje, vjerojat no, ootkrai IV stoljeća. Ovai nalaz je izoliran A po mjestu nalaza a i po analoiTii':. na Ume za nas pređslavlia poseban interes. Postavlia se Ditanje kada su Iliri stvorili ikomoserafsku predstavu D i jane ili ove kultne zajednice, i da li je to autohtoni razvoj ili je utjecaj ca sirane, pri'e svega iz Grčke, odm>'T'® .iz Italije. Već smo naprijed izni1e Ii da se Dođ i'mencim Dijane kriie staro eioihor.sko božanstvo, a to znači da su Hiri imali identično žensko božanstvo koje je odgovaralo grčkoj 51 D. Sereejev-ski, GZM, LIV (1942), p. 163. Isti autor, Iz problematike ilirske umjetnosti, p. 127. "5 O ovome reljetu kratki podaci kođ: V. Paskvalin, Arheološki pregled 10 (1968), p. 154—155.
70
A N T IČ K I
KULTNI
I
V O T IV N I
S P O M E N IC I
NA
PO D RU ČJU
B iH
Artamidi, odnosno rimskoj Dijani. Vidjeli smo da se ikonografska pređstaiva Silvana na' ma!šiim spomenicima više veže za ‘g rčkog Pana nego za italskog Štivama, što se obra'zlaže činjenicom da su Iliri (upoznali ikomografsku pređsta
žave, a isti je .slučaj i sa Dijanom . M nocobroiniji .su spomenici koii ih .pri kazuju pojedinačno ili u širo i kultnoj zajednici. Mogli bismo zaključiti da je ova kultna zajednica kod Delmata na tlu Bosne došla do posebnog izra žaja, a to je, vjerojatno, bilo .povezano s iakom religijskom tradiciiom O d mata. Ova dva božanstva bila .su kod njih glavna pa su ih stoga i prikazi vali skupa. c. SILVAN..-DIJANA—.NTMFE
Ova kultna 'zajednica predstavlja proširenu kultnu zajednicu Sil van— ‘D ijana. IJ ovom slučaju zajednica je proširena sa nimfama, koje se 56 D. Rendić—Miočević, Ilirske predstave Silvana na kultnim slikama s pod ručja Dalmata, p. 29. 57 M. Abram ić, Beriich't iiber den VI. Internationale« Ko-ngress fttr Arcaogische, Berlin, 21— 26. August 1939. Berlin 1940, p. 31; D. Rendić—Miočević, o. c., P. 31.
I.
KULTOVI
D O M A Ć IH
BO ŽAN STAVA
71
združene s ovtim božanstvom u ikonografskHnfrpredsta.vam.a dosta često javljaju. Sa područja BiH poznat nam je svega jedan spomenik posvećen ovoj kultnoj zajednici (.spomenik iz Suihače sa Livanjskog polja, tor. 32). Spomenik predstavlja kultnu reljefnu ploču na kojoj su prlikazana u jed nom nizu slijedeća božanstva: s lijeve strane prikazana je Dijana, do n je Silvan a do njega tri nim fe. Svi likovi su prikazani sprijeda, poredani je dan do drugog u neprekinutom miizu. Kompozicija sadrži pravilan raspored likova: sa strana su ženska božanstva a u sredini Silvan, koji u ovome slu čaju predstavlja središnju ličnost reljefa. Božanstva su data isa svojim uobi čajenim atributima i karakterističnikn radnjama ili držanjem. Dijana je prikazana u pokretu, tako što je lijevu moigu (izbacila naprijed. U lijevoj, povijen-oj ruci drži luk a u desnoj nel-ai duguljasti predmet sličan koplju. Obučena je u kratko potjpasani hiton. 'Preko desnog ramena zapaža se re men koji je pridržavao tulac na leđima. Na glavi ima veliki veo ispod ko jeg se s prednje strane vidi kosa prikazana dubokim usjecima. Do nje, s lijeve strane, stoji Silvan bez ikakve •odjeće. Na glavi ima rogove. Noge su mu kozje i lijepo se razabiru papci. Prekrivene su shematiziranim dlaka ma. Na ustima drži siiringu u koju svira. Do njega su tri nimfe, od kojih je u cjelosti sačuvana samo ona neposredno do Silvana. Obučene su u duge tunike iste dužine. -Glave su im -bez vela ili kape, sa prikazom kratke shematizirane kose. Sve drže ruke na prsima, li to uhvativši jedna drugu ispod nike. Od životinja k oje o b ič n o prate ova božanstva prikazana je samo ko šuta, koja skoro redovito prati Dijanu, pa je a tu prikazana uz njene noge. Dijana je, dalje, prikazana i sa ostalim -svojim atributima, Tukom i tulcem, mada imamo ovdje malo neuobičajenu pojavu, a to je da Dijana, umjesto da vadi strijelu i-z tulca, drži u desnoj ruci neki duguljast predmet sličan koplju. Silvan je prikazan sa svojim najčešćim atributom — -siringom, dok mu peđum i pas ili jare u ovom slučaju nedostaju. Iz-rada reljefa predstavlja (krajnje nevješt -rad. Likovi su dati više shematizirano, skoro na geometrijski način. Detalji -kod svih li-kova dati su potpuno identičnu, -bez -ikakve umjetničke razrade. To -se najbolje -vidi k-o-d prikaza kose; na svim likovima ona je dala dubokim usjecima. Odi jela nimfa isto tako -su data -grubom she-matizacijoim, kao ii -Sii-lvanove noge sa shematiziranim dlakama. U izvjesnim slučajevima majstor je nastojao da razradi pojedine detalje, tako, npr. -mada primitivno, pokušao je da pri kaže -kitnjaste tunilke nimfa koje se završavaju resama. Gornji dio tunike nije uopće izveden, pa se pitamo da li su t-o zaista tunike ili neke pregače, ali bi bilo teško povjerovati da bi pregače išle na golo tijelo, kakav je ov dje slučaj sa prikazanim nfrnfama, ali se, jednostavno, radi -o takvom odijelu.58 R eljef je dosta oštećen, tako da nisu sačuvane -glave 'krajnjih dviju nimfa a i pojedini d ijelovi tijela Dijane ft Silvana su također oštećeni. Od bijena su ramena Dijane, oštećeni su lice i nage Silvana te desno rame d desna noga prve nim fe. Posm-atrajuei ovu ikoniografsku kompoziciju, sti58 O tim haljinama: D. Sergejevski, GZM, XLI (1929), p. 97—98.
72
A N T IČ K I
KULTNI
I
V O T IV N I
S P O M E N IC I
NA
PO D RU ČJU
B iH
čem o dojam da je majstor dobro poznavao ifconografsku koncepciju ove kultne zajecMce, ča:k je dao pravilan ikompozicioni raspored li-kova, a to dokazuje da je predstavljao božanstva koja je dobro poznavao kao i njihov kult. Ikonografski .prikaz ovih božanstava u ovoj kultnoj zajednici ini u kome slučaju nije slučajan. Već smo naprijed govorili o kultnoj zajednici Silvana i D ijane i vidjeli smo ikoji su ih trenuci zbližili i od njih napravili kultnu zajednicu. Isti: je slučaj i sa nimfama. .Kao što je Siivan biio zdru žen s Dijanom, zaštitnicom lova, d ivlje prirode, divljači, itđ., 'čiji se prero gativi u velikoj m jeri podudaraju sa Stlvanovim, iako je isto Siivan bio združen i povezan sa nimfama k oje personificiraju izvore i vode, a voda i izvori su upravo prateći element; u -Silvanovom kultu. To što je Siivan bo žanstvo proplanafea, pastira i stada k oji traže okrepu i odmor na izvori ma ili pokraj njih bilo je razlog da se Siivan poveže sa nimfama i da se stvori njihova kultna zajednica. U kultnoj predstavi Siivan— ‘D ijana— 'nim fe u stvari imamo tri glavna božanstva koja predstavljaju zaštitnike djelat nosti ili pojava s kojima su se domaći ljudi svakodnevno (susretali a koje su usko vezane jedna s drugom te ise, stoga, i njihovi zaštitnici prikazuju u ikonografskim predstavama doista blisko. Ako je, npr., jedan paisftir svoje stado povjerio Sllvanovoj zaštiti, u isto vrijeme on je ibio štovalac i Dijane i nimfa jer su sva ta božanstva bila prisutna u ambijentu u kojem se on svakodnevno kretao i gdje je živio. Ovaj reljef je prvi i jedini koji se našao na području BiH. Kao što se mioglo i očekivati, on je otkriven na području jugozapadne Bosne, otkuda inače potječe najveći broj spomenika domaćih 'božanstava. Jedino je čudna pojava, odnosno okolnost što se ovaj spomenik našao na Livanj skom polju, koje je dalo veoma mali broj spomenika ovog karaktera u odnosu na GlainoSko polje. To li;, ujedno, mogao Mili dokaz da je Li vanjsko polje isto tako predstavljalo središte kulta domaćih božanstava, gdje je, po svoj prilici, djelovala jedna radionica kultnih reljefa doma ćih božanstava koja je razvila specifični ikonografski: prikaz, tj. stil. O tome najbolje svjedoči način obrade ovog reljefa, na kojem se zapaža plošnja obrada, shematiziran je i geometriziranje, šio analno odudara od načina obrade sličri'h reljefa na Glamočkom polju. Prikazane nimfe uz Silvana i Diianu iored:stavljaju bez sumnje, domaća ženska božanstva koja personificiraju izvore i vode. Da su to domaća božanstva koja su izjednačena s rimskim nimfama, vidi se i po tome šio se javljaju u kultnoj zajednici sa Si Ivanom i Dijanom, za ko je snio vidjeli da predstavljaju domaća božanstva. S time u vezi se može ‘k onstatirati da je spom enk podigao đcmać: čovjek koji je štovao ta božanstva. Pored ikonografskih predstava ovih božanstava koja -personificiraju izvore i vođu, imamo i njihovih epigrafsk'h potvrda na kojima se na zivaju rimskim imenima. I ovdje je isti slučai kao i kod drugt'h do maćih božanstava, da ispred sebe imamo njihovu likovnu predstavu kao i njihov rinski naziv, ali nam ostaje nepoznat njihov epdhorski naziv.
I.
KULTOVI
D O M A Ć IH
BOŽAN STAVA
73
*Prema kartografskom prikazu nalaza ovih spomenika (K. I, II) vi dimo da su bila štovana na širem području, uglavnom u zapadnom di jelu Bosne, dok imamo svega jedan kultni reljef na kojem su zdru žena ova ženska božanstva sa ostala dva domaća božanstva (K. I). 'Pored ikonografskih predstava nimfa, imamo i epigrafskih spomenika posve ćenih u njihovu čast (br. 36, 48, 49.) Moramo istaći da na području naše zemlje, u strogom ismMu, uop će ne postoji spomenik analogan ovom našem spomeniku iz S-uhaiče. Ako bismo zanemarili izvjesni; kompozicioni sadržaj našeg reljefa, mogOi bismo reći da mu je najsrodnliji dosta identičan-reljef koji potječe sa gornje Cetine, iz okolice starog Ekvuima (Karakašica). Razlika lizmeđu njih je u točne što reljef iz Sulia'če sadrži određenu kultnu zajednicu dok onaj iz gornje Cetine, umjesto prikaza Dijane, predstavlja neko muško nepoz nato božanstvo za koje se ne bi m oglo reći da je domaće.59 Dalje, tu je razlika u rasporedu prikazanih likova. O vdje je Silvan dat na krajnjoj desnoj 'strani reljefa, ddk su tri nim fe prikazane u sredini, 'što također predstavlja jednu određenu kompozicionu shemu, tako da kompoziciju zatvaraju muška likovi, kao što je slučaj na reljefu iz Suhače, gdje je to izvedeno sa ženskim likovima. Ako bismo povukli paralelu po karak teru umjetničke obrade ovih dvaju reljefa, tada se mora primijetiti da reljef sa gornje Cetine predstavlja zreliji i daleko kvalitetniji um jet nički rad koji; je rađen na osnovu grčke klasične umjetnosti, dok je reljef iz Suhače proizvod 'radionice koja je svoje umjetničke koncep cije zasnivala na domaćim osnovama, a to se najbolje vidi po načinu obrade likova. Kako nemamo više reljefa posvećenOh ovoj kultnoj zajednici na području naše zemlje, to znači da spomenik iz Suhače predstavlja je dini do sada poznati te vrste u našoj zemlji, a to ujedno ukazuje na ja ku autohtonu tradiciju domaćeg kulta na području jugozapadne Bosne. IkonograM «) prikazivanje ove kultne zajednice je inače dosta rije dak slučaj i u drugim zemljama. Poznat nam je jedan od rjeđih slu čajeva ikonografskog prikaza te kultne zajednice, a to je poznati reljef iz Vatikanskog muzeja na kojem je također prikazana Dijana, tri nimfe i Silvan.1’0 U ovom slučaju naš reljef se ne može komparirati s ovim, prije svega gledajući umjetničku stranu, a, osim toga, tu se javlja i znatna razlika u specifičnosti prikazanih likova jer reljef iz Vatikanskog mu zeja predstavlja rad .radionice koja je stvarala djela namijenjena grad skim centrima s određenom koncepcijom koja se znatno razlikuje od naših autohtonih centara. d. SILVAN— NIMFE
Kako smo malo prije vidjeli, nim fe se javljaju u široj kultnoj za jednici, gdje su bile prikazane sa Silvanom i Dijanom. U ovom slučaju
74
A K T lC K I
KULTNI
I
VOTTVNI
S P O M E N IC I N A
POD RU ČJU
B iH
postoji nekoliko spomenika koji su posvećeni isključivo kultnoj zajed nici Silvan— Nimfe. Postoje svega četiri .takva spomenika koji svi pred stavljaju kultne reljefe. To je reljef iz Založja (br. 33), re lje f iz Nadvoda kod Jajca (far. 34), re lje f iz Jajca (br. 35) te reljef iiz Kamena— Halapaca kod Glamoča (br. 36). Od svih ovih reljefa samo je jedan propraćen natpisom (reljef iz Kamena— Halapića, br. 36). Na svfim reljefim a daita je slika Salvama u društvu s nimfama. Imamo samo jedan slučaj da je na slici prikazana samo jedna nimfa (reljef iz Jajca, br. 35), inače, redovito su prikazane p o tri, a u jednom slučaju čak pet. N ajjednostavniji re lje f ove kultne zajednice je onaj iz Jajca (br. 35). K ako je slika dosta istrošena, likovi se ne raspoznaju najbolje, pa djeluju više kao konture. Ipak se jasno raspoznaju tragovi na~SiIvahovoj glavi. On se nalazi na desnoj strani reljefa, prikazani bez ikakve odjeće. II lijevoj, savijenoj ruci jedva se nadire peđum. O detaljima ovih likova ne smOže se ništa opširnije reći. Likovi su toliko istrošeni da kojim Slu čajem Silvanu nisu vidljivi rogovi, teško bi se u toj predstavi prepoztnala ova dva božanstva kultne zajednice. Isto tako, ono što odaje da se radi o kultnoj zajednici Silvana i Dijane jeste njih ov stav, naime, oni ise drže za ruke, što je skoro redovita pojava na reljefim a ove kultne zaj adnice. Na reljefu iz Kamena— Halapića (br. 36), prikazana su ukupno če tiri lika: tri nim fe i Silvan. Svi su prikazani u jednom redu, s desne strane Silvan, nim fe se drže za ruke a krajnja nimfa do Silvana s niime se zagrlila. Na reljefu iz Založja i(br. 33) imamo identičnu sliku: Silvan i tri nimfe, s tom razlikom što je -ovdje Silvan prikazan ina krajnjoj lije voj strani. Nimfe su prikazane jedna do đnuge, isto tako drže se za ru ke, ali ovaj pu.t Silvan je scenski odvojen od njih, injagov lik stojč iz dvojeno u toj kompoziciji. Četvrti, iza nais najinteresantniji re lje f je onaj iz Nađvoda kod Jaica (br. 34), k oji skreće našu pažnju iz niza razloga. Prije svega, to je kompozicija prikazanih likova. Naime, na reljefu su u stvari prikazane dvije odvojene grupe božanstava sastavljene od Silvana i nimfi. IJ prvoj grumi s desne strane prikazan ie Silvan, prvi zdesna, sa tri nimfe koie se drže za ruke. Isti je slučaj i sa drugom grunom, s tom razlikom što su uz Silvana, kojii se također nalazi na desnoj strani nimfa, nrikazane samo d vije nim fe. Dakle, na reljefu imamo ukupno dva Silvana i pet mimfti, što predstavlja jedan od rjeđih slučajeva u akonografskom pri kazivanju ove kultne zajednice. Na svim reljefim a Silvan je prikazan u svom poznatom stavu. U tri slučaja prikazan je sa rogovima (br. 33, 34, 35) a svega jednom bez njih (br. 36), dok je u sva četiri slučaja prikazan sa kozjim nogama. Sko ro da je na svim reljefim a orikazan go, ogrtač koii se koji put javi ia više je prikazan simbolično. Na reljefu iz Založja Ibr. 33) ogrtač mu je omotan oko vrata i leprša, a na reljefu iz Nađvoda, preko desnog ra mena i lijevog boka ima prebačenu nebridu. Ako pratimo raspored likova, m ožemo primijetiti da je u tri slu čaja Silvan prikazan na desnoj stran i a samo na jednom reljefu slučaj
I.
KULTOVI
D O M A Ć IH
BOŽAN STAVA
75
*s je obrnut. Isto je tako interesantno da se nimfe javljaju skoro redovito u b roju od tri, izuzev onog reljefa iz Jajca gdjte je uz Silvana prikazana samo jedna od rajlih. Ta kom pozicija od tri nim fe svakako lima vezu sa onom općom pojavom u umjetnosti skoro kod svih naroda igdje se pri kazuje okonografsko trojstvo raznih. božanstava; u našem slučaju to su nim fe (Nrutrices). N jihova predstava je redovito ista: poredane jedna do druge, drže se za ruke, što, svakako, lima svoje -kultno značenje. Na re ljefu iz Kamena— Halapića (br. 3.6), 'krajnja nimfa do Silvana, dok se sa svojom susjedom đržli za ruku, lijevu nuku je položila na Silvanovo ra me a tako je isto učinio i Silvan. Na reljefu iz Založja, dok se nim fe dr že za ruke, Silvan je prikazan izolirano. 'Nimfa do njega je lijevu slo bodnu ruku skupila na prsima. Istii je slučaj i na reljefu iz Nađivođa (br. 34). D ok se u -prvoj grupi sve nim fe drže za ruke, -Silvan u desnoj ruci drži pedum. Nimfa do njega, u lijevoj podignutoj ruci drži, pak, cvijet sa zatvorenim listovima. Kao depandans ovome, i krajnja nimfa iz ove grupe u svojoj desnoj, slobodno podignutoj ruci drži također cvijet, ovaj put s otvorenim listovima. I u drugoj grupi Silvan je izdvojen od nimfa koje se isto tako drže za ruke, ali je zato prikazan sa svojim glavnim atributima: siringom i pedumom. U svim slučajevima nim fe su obučene u duge haljine i kratko potpasarne ihaljetke kratkih rukava. N a reljefu iz iZaložja imaju nisko potpasani hitan, dijelom izvučen preko potpasača. Haljine su prikazane dos ta plastično u svim slučajevima. Majstor je nastojao prikazati bogate •nabore, dok je u nešto drugačijoj teihnli'ci to prikazano na reljefu iz Za ložja, gdje su nabori prikazani jednostavno zaparaniim linijama, kao što je izveden i čitav reljef. Nim fe na reljefu liz Kamena— Halapića (br. 36) na glavama imaju visoke kape '(lili je to prikaz specifične frizure), dok im se iz kose na lice apuštaju trake. Sa bujnom valovitom kosom očeš ljanom na razdiofc i s pletenicama ovijenim oko glave, prikazane su na reljefu iz Nad voda. ‘P oviti toga, frizure su prekrivene maramama čiji krajevi 'p-iđsju n? U dva slučaja nim fe su prikazane sa granama i cvijećem. Na re ljefu iz Založja (br. 33) između njihovih glava sfienratično su prikazane dvije grane, vjerojatno borove, dok na reljefu iz Nad voda dvije krajnje nimfe iz prve grupe u rukama drže po jedan cvijet. Inače, dosta je čest slučaj da se nim fe prikazuju sa cvijećem, granama ili trafikama, kako to pokazuju prim jeri sa nekoliko reljefa iz splitskog muzeja. Sto predstavlja ovakav raspored nim fi? N jihovo držanje za ruke i stav isvakako da ih prikazuju u kolu, to najbolje dokazuje reljef iz K li sa na kojem Silvan svira a one igraju. Mada imamo slučajeva na nekim reljefim a iz Primorja da Silvan ne učestvuje izravno u kolu nego ga prati sa strane,61 na nekim reljefim a sa područja Bosne i on sam u njemu učestvuje. Tako na reljefu iz Kamena— Halapića prikazan je kao pred vodnik kola, i to tako da se zagrlio sa susjednom nimfom — scena iko ja je inače uobičajena za kolovođu. Tu nam se također nameće pitanje 61 D. Rendić—Mioeević, o. c., p. 22.
76
A N T IČ K I
KULTNI
I
V O T IV N I
S P O M E N IC I
NA
POD RU ČJU
B ili
kakva je veza nimfa i Silvana. Naprijed srno već naveli koji su ih tre nuci zbližili itako da se prikazuju skupa u ikonografskim predstavama ih da se štuju skupa. Iz tih razloga, nimfe se najčešće od svih d-rugfih božanstava prikazuju sa Si'lvanom ili se u natpisima skupa navode. Pre ma grčkoj legendi, nim fa Driopa je bila njegova majka,62 a po drugoj legendi on se u neku ođ svojih p ra tlica strastveno zaljubio. Vesela pri roda ovog šumskog božanstva, uvijek spremnog za ignu i zabavu ili svir ku (njegov atribut siringa), u potpunosti odgovara šumskim djevojkama koje se zadržavaju Oko izvora i plahoviiih potoka te se u radosnoj sceni; igre i zabave najčešće prikazuju u ikonografskkn predstavama združene s njim. Na našim reljefim a skoro da se redovito pojavljuju po. tri. 'Neki i’straživači tumače da je to povezano emotivnim vezama Silvana i nim fa, tj. da se zaljubio u neku od tri nimfe (Eho, Sirinks i Eitis) pa se za to, tobože, sve i prikazuju s njim e.63 Po našem sudu, razlog toj pojavi bi bio u drugoj stvari. Nal'.me, nimfe kao božanstva izvora i voda obič no se zamišljaju i spominju kao zajednica, jer su ljudi u svakom izvoru, potoku ili kakvoj vodi stajaćici zamišljali', stan nimfa, a kako je tih m je sta bilo bezbroj, stvorio se pojam njihove zajednice. Valjda se iz tog razloga i na našim spomenicima, kao što je slučaj r, na 'spomenicima iz drugih krajeva, nimfe prikazuju u većem broju, npr., na reljefu iz Nadvoda, na kojem je prikazano čak pet njih. Sto se najčešće prikazuju up ravo tri nimfe, stvar je stilske prirode koja je prisutna kako u umjetnos-tii i religiji tako i u poeziji kod skoro svih naroda. Sva četiri reljefa ove kultne zajednice koji potječu sa područja BiH smještena su u udubljen je uokvireno pravilnim Okvirom. U dva slu čaja (br. 34, 36), reljef je dublji i djeluje plastično, dok reljef iz Jajca (br. 35) i, osobito, onaj iz Založja djeluju više kao crtež. R eljef iz Nadvoda (br. 34) za nas je interesantan iz još jednog razloga. Naime, likovna kom pozicija ovog reljefa prikazana je u pročelju hrama. To je prvi slučaj da se na Silvanovim spomenicima, kao i na spomenicima ostalih domaćih božanstava na područni RiH invlin arhitektonski elemenat hrama. Đo sada smo imali jedino pojavu da se predstave Silvana i nimfa prikazuju u plitkim nišama, dok se ovdje ikonografska kompozicija Stavlja u okvir jednog arhitektonskog elementa, odnosno pročelja hrama. To je, svakako, interesantna pojava, jer smo naprijed vidjeli da se predstave Silvana i nimfa stavljaju obično u plitke r»še, ili, još češće, u stiliziranu pećinu koja predstavlja paneion, kakve obično srećemo u primorskim oblasti ma, kao što je slučaj sa reljefom iz Klisa.01 U ovom pogledu, osobito su brojni takvi reljefi sa područja Grčke na kojima se Klkovoa kompozi cija Silvanovih kultnih zajednica prikazuje realistički, u pećinama.** U stvari, prikazivanje kako samog Silvana tako i njegove kultne zajednice 02 W. A. Kum, Legende i motivi stare Grčke, Sarajevo 1963, p. 93. M Tumačenje po Reruđiču, o. c., p. 22. 01 D. Reiidić—iMiočević, o. c.. .p, 23, T . IH, 2. B5 Salainon Reinaeh, Repertoare des retiefs grec.s el. romains, Tom II, ip. 80, Nr. 358, 359, 360; Weroer Fuehs, Attisehe Nvmphenreliets. MiUheilutigon des deut“elien Arehaeologischen Instituls, Athcnische Abteiluing, Banđ 77—1962, p. 242—249, Beilage 64—69.
I.
k u l t o v i
d o m a ć ih
b o ž a n s t a v a
77
u pećinama predstavlja prastaru realističku koncepciju u antičkoj kult noj umjetnosti a do toga je dovela, kako smo vidjeli, kultna interpreta cija karaktera toga božanstva, pa Shodno tome stvorena je takva umjeftriička koncepcija.®6 Ikonografsko prikazivanje Silvanove kultne zajednice u pročelju hrama (predstavljalo ibi, u stvari, puku ornamentalnu shemu a da se i ne dovodi >u vezu sa objašnjenjem i!li povezivanjem s kultnim mjestima ove kultne zajednice. Umjetnik je, jednostavno, htio tim arhitektonskim elementima učiniti reljef dekora ti vnijim i atraktivnijim, što je, u sva kom slučaju, i postigao. Jedan od naših reljefa ppopraćen je i natpisom. On se sastoji od posvete božanstvima, imena deidikanta i završne formule (Ibr. 36). Adek vatno reljefnoj predstavi, i natpis je posvećen predstavljenim božanstvi ma. Na prvom mjestu je posveta nimfama a potom Silvanu. Nimfama nlije pridodan nikakav epitet, dok Silvanovo ime prati termin »S (acrum)«. Ime dedikanta Surus Pirami, predstavlja epihorsko ime koje je doista često na -natpisima rimske Dalmacije.07 Sličnih posveta ovoj .kultnoj za jednici imamo na mnogim spomenicima iz primorskih krajeva naše ze mlje.88 Likovne predstave na našim spomenicima predstavljaju božanstva čiji ikonografski izgled u potpunosti odgovara adekvatnim predstavama s grčkih reljefa. Likovi Silvana i nimfa dati su s izrazom kojf. u potpu nosti odgovara umjetničkim koncepcijam a grčkog Stvaralaštva, jer na svim reljefima ove kultne zajednice Silvan je prikazan kao capricornus a nimfe u svom uobičajenom stavu (igraju kolo) sa svojim pratećim at ributima (cvijet, grančica). Jedina razlika u prikazivanju sastoji se u tome što na .našim reljefim a nemamo prikaz pećina, dok reljefi iz na ših primorskih oblasti imaju i taj detalj. Osim toga, ako poredimo naše reljefe s onim stvorenim na tlu Grčke, 'tu svakako treba podvući veliku razliku koja proističe iz kvaliteta rada. Provincijalizam i krajnja nes tručnost lizrade reljefa zapaža se n ajbolje na reljefu iz Založja (br. 30) na k o in m '
ruku prelaze preko ramena i rastavljaju ruke tom istom linijom koja ide preko prsa. Kao dedikante ovih reljefa možemo naznačiti je d n o domaće ljude. To dokazuje i nomenklatura dedikanla sa reljefa iz Kamena— Halapića (br. 36), a činjenica je da su prikazana domaća božanstva čiji su štova oci, dakako, bili domaći ljudi. Datacija ovih spomenika se svodi uglav nom «na II i III stoljeće, što je slučaj sa većinom spomenika domaćih božanstava. Ta datacija ise zasniva ostalim epigrafskim spomenicima pos većenim Silvanu ili njegovoj kultnoj zajednici nađenih na području BiH69
237.
Werner Fuchs. o. c., Be.ila.ge 64— 69. 67 C. Patsch, GZM, X I (1899), p. 109: D. Sergejevskl.
GZM ,
X X X IX (1927), p.
* BuUettino đi archeolćgia e storia đalmata XIV (1891), p. 162; X X X (1907), .p- 118, br. 3928. 1,9 V. Paškvalin, Kultoivi .u antičko doba na području Bosne i Hercegovine, P. 129. i 136; isti autor, Reljef Silvana i nimfi, GZM, n. s. X IX (1-964), p.- 154.
A N T IČ K I
78
k u l t n i
I
V O T IV N T
S P O M E N IC I
NA
PO D RU ČJU
B iH
R eljef i-z Nadvoda se stavlja u sredinu III stoljeća. Na tu (konstataciju navodi detalj sa frizura nimfa !kao i stilska karakteristika čitavog re ljefa ikoji odaje težnju ka isticanju i -ukraSavanju ]ilkova, što je karakteristično za provincijalnu rimsku umjetnost iz III i s početka IV sto ljeća.70 Šikaro je listi slučaj !i sa ostalim reljefim a ove kultne zajednice u Bosni, izuzev onog iz Založja, koji bi se mogao staviti i ina početak IV stoljeća. KartoigraMa prikaz reljefa ove kultne zajednice (K. I) jasno do kazuje da je oma bila najrasprostranjenija na području zapadne Bosne — ista pojava kao i sa ostalim spomenicima Silvanovog kulta ili njegove kultne zajednice. Cimi se da je ulovom slučaju okolica Jajca imala nešto jaču tradiciju u štovanju ove kultne zajednico jer iz tog kraja potječu dva reljefa, kap. i onaj sa pročeljem hrama sa dvije grupe ove kultne zajednice. Iste ili slične škonogirafske predstave susrećemo i na drugim stra nama naše zemlje. U tome pogledu takvih spomenika je najviše dala primorska Dalmacija, od kojih se nekoliko ističu svojom specdfiČmoBću. P rije svega, to je reljef iz Klisa, kajii se u pogledu ilkonografske pred stave slaže s našim reljefim a, ali je kompozidijski raspored likova nešto drugačiji. Zapravo, razlika se sastoji u tome što je Silvan ovdje pri kazan odvojen od nimfa. Dok on sjedi na jednoj hridi i svira u frulu, nim fe, držeći se za ruke, igraju kolo.71 Ta scena je prikazana u she matiziranoj pećini, što nedostaje reljefim a iz Bosne, a što ovaj reljef veže za adekvatne spomenike stvorene u Grčkoj. Osim (toga, ovaj re lje f se razlikuje od. bosanskih i po kvaliteti izrade, on odaje sigurnu i vještu ruku zanatlije. Drugi reljef iste ikonoigrafske predstave k oji se povezuje s našim je iz Solina.72 O vdje su nim fe prikazane s lijev e strane. Prem a crtežu koji donosi Adam i Kasa— Lavalle, nim fe se ne drže za ruke nego u uzdignutoj desnoj ruci drže trstiMnu gramu s lišćem. Ana logno pojavi na našem reljefu na Ikojem drže cvijeće. Postoji j>olš nekoliko reljefa iz Solina s 'identičnim predstavama ail’i su u novije doba većim dijelom oštećeni ili uništeni. Iz Gardama potječu dva reljefa od kojih jedan nije -kompletan, odbijen je s desne strane.73 Tu je Silvan prikazan na desnoj strani sa tri nim fe od kojih isu se samo dvije sačuvale. Na drugom reljefu koji je popraćen natpisom,74 imamo isti prikaz, samo je Silvan prikazan na lijevoj strani. Do njega su tri nim fe u uobičajenom stavu. Ovaj reljef se umjetničkom koncepcijom i ikonografskim detaljima približuje b o sanskim reljefim a. Tu je Silvan prikazan mladolik i golobrad, što nije 70 D. S e r g e je v s k i, o. c., p. 126— il32. 71 D . R e n d ić — M io č e v ić , o. c., p . 23. 72 R . A d a m , R u in s o f -the P a la č e of th e B m p e r o r D io o le lia n at S p a la tro -in Dalm atia, L cm đres 1764; Cassas-Lavalllee, Voyage (pititoresque et historiq>ue de 1’ Is tr ie et d e la D alm atie, P a r iš 1802; D . R e n d ić — M io č e vić , o. c., p. 23. 75 R. S c h n e id e r , o.
c., p . 44.
74 BuUettino di a re h e o lo g ia
e storia đ a lm a la X I V
(1891), p. 162.
I.
KULTOVI
D O M A Ć IH
BO ŽAN STAVA
79
%. čest slučaj u primorskim oblastima. Način prikazivanja haljina nimfa dkoro da je isti kao na reljefu iz Založja. Slijedeći reljef, analogan predstavama s naših reljefa, je iz Brnaza. Jako je oštećen i sastoji se ‘iz ulomaka, ali se m ože vidjeti da je imao identičan ikonografski prikaz s ostalim reljefim a iz ove kultne zajedni ce.75 Šnajder opisuje još jedan reljef ove kultne zajednice iz Splitskog muzeja ttoojli potječe iz Solina.76 Ovaj re lje f se od ostalih spomenika raz likuje time što nimfe u objem a rukama ispred sebe drže školjku, što je nepoznato na reljefima na području Bosne. Najsličniji našem reljefu iz iNadvoda sa d vije grupe je jedan re ljef iz Narone koji se danas nalazi u m uzeju u Avignonu (Musee Calve.t). Kada je Paseri objavilo ovaj reljef,77 budući da je reljef b io nešto oštećen, iznio je m išljenja da je s lijeve strane nepotpun, pretpostav ljajući da se s te strane nalazio još jedan lik Pana, tako da bi kompo zicija imala ovakav raspored: Pan, rtri nim fe, Pan. Iznijeta kompozircija se u ono vrijem e Šnajderu činila nevjerojatnom pa ju je pobijao.78 Na kon što je pronađen reljef u Nadvodama kad Jajca,79 vidimo da je taj fcompozieioni raspored potpuno realan. Dakle, (između ova dva reljefa imamo punu analogiju, s tom razlikom što su na našem reljefu daite dvije grupe nim fi koje u oba slučaja predvodi po jedan Siivan. Iz d aljih krajeva naše zem lje analogiju bosanskim reljefim a nala zimo u jednom reljefu iz Istre (Kopra).80 Tu je Siivan također prikazan sa tri nim fe i to kao aktivni učesnik u njihovom kolu, kao na reljefu iz Kamena— Halapića (br. 35). D rugi re lje f je iz Stdbija, samo se na njemu uz Silvana i nimfe javlja još jedno božanstvo k oje je identificirano kao riječno.81 Izvan Jugoslavije, Skonografskih predstava ove kultne zajednice na lazimo u većem broju u Grčkoj. Tako, npr., na jednom reljefu prikazana su dva Pana, i to u ambijentu stilizirane pećine, a na rubu iznad nje prikazane su nim fe kako igraju kolo.82 Ovom reljefu se u kom pozicijsloom pogledu približava naš reljef iz Nadvoda, s tom razlikom što tm reljefu iz G rčke limamo nešto različit kompoaieijsfci raspored likova. Svi navedeni reljefi ove kultne zajednice svoje ikonog,rajske i kom pozidijske predstave baziraju na prototipovim a adekvatne grčke um jetnosti, gdje se i stvorila likonografska predstava ovih božanstava i n ji hove kultne zajednice. Do Bosne je taj ikonografski utjecaj prodro iz Grčke posredno, preko Dalmacije, koja je u ovom e slučaju imala zna 75 R . S c h n e iđ e r , o. c., p. 44. i
80
A N T IČ K I
KULTNI
I
V O T IV N I
S P O M E N IC I
NA
PO D RU ČJU
B ili
SPOMENICI
SILVANOVOG KULTA I NJEGOVE KULTNE ZA JED N IC E
čaj predajne kulturne stanice za unutrašnjost. Stoga se ikanografske pred stave ovih božanstava na području Bosne karakteriziraju degradirairuim komponentama, prije svega u umjetničkom pogledu, a tu su još i stilske razlike, čega su u izvjesnoj m jeri reljefi iz primorske Dalmacije lišeni, jer je do njih utjecaj iz Grčke dopirao neposredno, a -to se najbolje vidi u postojećim razlikama među spomenicima, odnosno reljefim a stvo renim na području Bosne i u ovim krajevima.
KULTOVI
D O M A Ć IH
BO ŽAN STAVA
POPIS N ALAZIŠTA SPOMENIKA SILV&NOVOG KULTA I NJEGOVE KULTNE ZAJEDNICE a. Spomenici samostalnog Si'lvanovog kulta 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. 10. 11. 12. 13. 14. 15. 16. 17. 18. 19. 20. 21. 22. 23. 24.
Jezerine (Bihać) Gromile (Bihać) Golulbić (Bihać) Japra (Bosanski Novi) Grkovci (Đasanisko Grahovo) Grkovci {Basanlstoo Grahovo) Bosansko Grahovo Kamen “(Glamoč) Pođgradima (Glamoč) Podgradina — Kamen (Glamoč) -Podgradina — Kamen (Glamoč) Gradac kod Halapića (Glamoč) Gradac kod Halapića (Glamoč) Gradina — Kamen (Glamoč) Gradina — Kamen (Glamoč) Dubrava (Glamoč) Pr-ekaja (Bosansko Grahovo) Glamoč Žuipanjac (Duvno) Ilumac (Ljubuški) Trusina (Konjic) Lepenica (Kiseljak) Skelama (Srebrenica) .Sikirići (Srebrenica)
b. Spomenici kultne zajednice Silvan— Dijana 25. Gradac kod Halapića (Glamoč) 26. 27. 28. 29. 30. 31.
Opačići (Glamoč) Busija (Glamoč) Karaula (Duvno) Divno Ljiubuštei Zenica
c. Spomenici kultne zajednice Silvan— Dijana— nimfe 32. Suhača (Livanjsko polje) - A n tičk i ku ltn i . . .
A N T IČ K I
KULTNI
I
V O T IV N I
S P O M E N IC I
đ. Spomenici kultne zajednice Silvan—nimfe 33. 34. 35. 36.
Založje (Bihać) -Nađvoda (Jajce) Jajce Kamen — Ha'laprći '(Glamoč)
NA
PO D RU ČJU
B iH
2. DIJANA I NJEZINA KOLTNA ZAJEDNICA a. D I J A N A S A M A
Uz Silvana, Dijana je ilirsko božanstvo koje se štovalo u najvećoj m jeri na području Bosne i Hercegovine u antičko doba. To dokazuje 'broj spomenika lsoji su posvećeni njoj ili njezinoj kultnoj zajednici. Već smo naprijed spomenuli i opisali njezinu pojavu u kultnoj zajednici sa S ilvanom, ili sa Silvanom i nimfama, ali se na spomenicima ona i samos talno javlja. Od ukupno devetnaest spomenika na kojima se ona javlja, imamo deset posvećenih samo Dijani, odnosno njezinom samostalnom kultu. Od tiih deset spomenika šest su reljefni sa njezinom likovnom pred stavom i šest su epigrafski spomenici, od kojih dva prate likovnu pred stavu. Od svih reljefa naijlbolje >i najkompletnije su sačuvani onaj iz Dragnića kod Glamoča (br. 39) 'te iz Karaule kod Duvna (br. 40). Ostali re ljefi su uglavnom predstavljeni fragmentima na kojima je sačuvan samo poneki detalj ili dio predstavljenog lika. Na dva reljefa sačuvan je -samo donji dio slike, tako da se vide samo noge i dio Mirana (br. 41, 46). Na jednom drugom reljefu iz Karaule (br. 42), od čitave predstave sačuvan je samo domiji lijevi kut sa prikazom psa ii polovica desne Dijanine noge. Na reljefu iz Biusije (br. 38) lik Dijamin je sačuvam u cje-losti ali je površina reljefa tako isplaka-na da se jedva naziru konture bo-ginjinog lika. U svim slučajevima Dijana je prikazana u svom karakterističnom stavu i pojavi. Svi naši reljefi prikazuju je kao boginju lova. Na relje fu iz Karaule (br. 40) i Busije (br. 38), boginju, vidimo sa lukom u blago savinutoj lijevoj ruci. U isto vrijeme, desnom rukom poseže za strijelom iz tulca koji joj se nalazi na leđima. Mada na tri preostala reljefa, zbog oštećenosti, ne vidimo gornji dio tijela, .možemo -s pravom pretpostaviti da je i u tim slučajevim a bila prikazana u ovoj sceni. To pokazuje njen tipično lovački stav, s blagim pokretom ulijevo. Ona je redovito okre nuta sučelice ali s tijelom u laganom zaokretu nalijevo, ili, koji put, na desno. Noge su joj u raskoraku, lijeva -malo izbačena i skupljena u k olje nu. Lice joj -se vidi jasno samo na reljefu iiz Karaule (br. 40) i iz Dragnića (br. 39). Tu ima uredno unazad začešljanu kosu, dosta kratku. N je zino odijelo se -sastoji -od visoko potpasanog i -podignutog hitana kratkih rukava, a na spomenicima iz Karaule (tor. 40) i iz Dragnića (tor. 39), preko ramena ima prebačen još ogrtač koji leprša iza nje. Visoko potipasa-
84
A N T IČ K I
KULTNI
I
V O T IV N I
S P O M E N IC I
NA
POD RU ČJU
B iH
!ni i uzdignuti hiton u potpunosti odgovara boginji lova koja je stalno u pokretu pa stoga mora biti prikladno odjevena. !Na reljefim a iz Karaule (br. 41, 42), na nogama ima visoke lovačke čizme, dok je na preostalim re ljefim a [prikazana botsonoga. Na svim reljefim a imamo predstave njezine prateće životinje. U četiri slučaja uz nju je priifcaEam pas (br. 40, 41, 42, 46), u dva slučaja prikazana je košuta (reljef iz Busije, br. 35) i iz Dragnića (br. 39), dok su na dva reljefa (Karaula, br. 40 i Blažuj, br. 46) prikazani i pas i ko šuta. Na reljefu iz Karaule (br. 40) pas se nalazi (lijevo od .boginje, pri kazan ležeći i zabačene glave. Na drugom reljefu iz Karaule (br. 41) vide se ostaci psa koji se isto tako nalazio is lijeve strane Dijane. U jednom slučaju (reljef ‘i z Karaule, br. 42) pas je prikazan iiza boginje koji je zaskočio za njom . Na reljefu iz Karaule (ibr. 40) košuta je prikazana s desne strane Dijane a na reljefu iz Dragnića t(br. 39), s lijeve strane. Košuta je prikazana u ležećem položaju (br. 40), još se lijepo razalbiru njezini rogovi. Na drugom 'reljefu (Blažuj, br. 46) košuta je prikazana u stojećem položaju, s desne strane Dijane, okrenuta nadesno. Prikazani atributi i prateće životinje u potpunosti karakteriziraju boginju lova. Prije svega, to su luk i strijela, zatim pas, k oji je na na šim [reljefima u većini slučajeva prikazan ispred boginje, kakav je inače slučaj u lovu da pas trči ispred lovca. Kao boginju lova još je karakterizi raju visoke lovačke čizme i kratki hiton. Dva reljefa s ikonograf^kom predstavom ove boginje propraćeni su 'tekstom. T o su reljef iz Karaule (br. 40) i relje f iz Blažuj a (br. 46). Na oba reljefa tekst se nalazi ispod likovnih predstava. IJ prvom slu čaju (br. 40), od teksta se sačuvalo sairno nekoliko slova. Zadnja dva predstavljaju skraćenice završne formule »l. p.« — l(ibens) pfosuit), dok se od ostalog teksta sačuvao samo završni dio neke riječi: » ( , . . . ) lia«. Na reljefu iz Blažuja imamo u cjelost.i sačuvan tekst. O vdje se javlja žensko ime đeđikanta, »Silvia«, iza toga slijedi završna formula. Natpisi na kultnim reljefim a u svakom slučaju su rjeđa pojava, no, na žalost, ti natpisi nisu sačuvani u ejelosti, iLi su, ako su sačuvani, sasvim .kratki, tako da nam u ovim slučajevima ne pružaju nikakvih prijeko potrebnih, odnosno važećih podataka. Pored ova dva reljefna natpisa, imamo još četiri čisto epigrafska spomenika, posvećena Dijani, sa područja Bosne. To su spomenici iz Ka raule (br. 43, 44, 45) i jedan iz Humačke Glavice kod Bihaća (br. 37). U dva slučaja to su lijepo sačuvane are (br. 43, 44), dok su druga dva spomenika ostala u fragmentima. Na sva četiri spomenika .tekst počinje Dijamnim imenom, i, izuzev u jednom slučaju (br. 46), njeno ime je propraćeno epitetima. Dva puta njeno ime prati epitet »A ug (ustae)« (br. 37, 43), a u jednom slučaju samo dodatak »S (acrum )«. Opet 'imamo po javu dodatka koji se obično pridodaje imenima (božanstava a da nešto posebno ne znače ili govore o njihovu karakteru. Izuzev jedinog slučaja (br. 37), u tekstu se javlja i nomenklatura đeđikanta, i za neka od njih može se ustanoviti da su predstavljala domaće romanizirane ljude: T. Fl(avius) Secundus (br. 43) i Aelius Maxxminus (br. 44). Punu završnu
I.
KULTOVI
D O M A Ć IH
BOŽAN STAVA
85
.*■ formulu imamo samo na reljefu iz Karaule (br. 43) dok na ostalim ona nedostaje. Prema kartografskom prikazu nailaza spomenika samostalnog JDijaninog -kulta (K. II), m ožemo primijetiti da većina nalaza potječe sa Duvanjskog polja, njih 6, a po jedan iz Busije na Glamočkom polju, Dragriića kod Glamoča, Bumaoke Glavice kod Bihaća i Blažuja. Veliki broj spomenika sa Duvamjskog polja govori da je samostalni kult Dijane, zaštitnice lova i divljači, bio najviše štovan na tom području. Taj kraj su naseljavali pripadnici ilirskog plemena Delmata, koji su, fcaiko smo vidjeh iz ranijih primjera, u najvećoj m jeri bili poklonici kultova~domaoih božanstava. Međutim, u netkim slučajevima, iako se radi o užoj te ritoriji Ikoju su- naseljavali pripadnici istog plemena, imam-o pojavu-ida se pojedini kultovi ih 'kultne zajednice "jednog te istog božanstva, čak u b u s jednim mjestima, štuju u različitom intenzitetu. Dok je, npr., broj kultnih spomenika samostalnog Silvanoviog kulta na Glamočkom polju u odnosu ma iste nalaze sa Du vanjskog poilja 11 :1, ili spomenika kultne zajednice Siivan— Dijana 3 : 1, također u korist broja 'spomenika sa Gla močkog polja, dotle što se tiče samostalnog Dijaninog kulta imamo sas vim obrnut slučaj. Taj om jer u korist spomenika nađenih na Duvanj skom polju prema ornim nađenim na Glamočkom polju iiizmoisi 6 : 1. To nam govori da su pojedini kultovi ili kultne zajednice u pojedinim kra jevima užeg područja jugozapadne Bosne bili različito prihvaćeni. No sioci intenziteta u štovanju tih 'kultova ili kultnih zajednica su, svakako, dekurije tog plemena, pa se stoga spomenici određene kultne zajednice jednog te istog božanstva u dva susjedna mjesta javljaju u većem ili manjem broju. Kako poznajemo lik Dijane sa reljefa gore opisane Silvanove kul tne zajednice, možemo i u ovom slučaju tvrdili da se na ovim spome nicama koji pripadaju njenom samostalnom kultu javlja lik, ili se spo minje u natpisima epihorsko ženško božanstvo ikoje je svojim prerogati vima odgovaralo grčkoj boginji lova i divljači — Artemiđi, iili italskoj Dijani, s kojima se u potpunosti izjednačila. Na našim reljefima u ikonografskog predstavi ona je prikazana kao grčka Artemida ali je pre uzela ime rimske Dijane pa se pod tim iimenom i spominje na epigrafskkn spomenicima. Pojava do koje je došlo s tom ilirskom (boginjom u odnosu na grčku Artemiđu u potpunosti odgovara slučaju italske Dijane kada je bila izjednačena s Artemiriom pa je preuzela i njen ikonografski izgled, što je bio slučaj i sa ovim ilirskim božanstvom. To nam svje doči da su Iliri, odnosno Delmati imali jedno svoje staro žensko božan stvo lova •! divljači koje se u određenom vremenu izjednačilo s. rimskom Dijanom ali su je domaći umjetnici ikonografski prikazivali po uzoru gr čke Artemide. Da je ova boginja kod Delmata, k oji su naseljavati i jugo zapadni dio Bosne, bila posebno omiljena i mnogo štovana, svjedoči nam broj spomenika posvećenih njoj ili njezinoj kultnoj zajednici — ukupno devetnaest, koji svi skupa potječu s područja jugozapadne Bosne. Iliri su u potpunosti prihvatili ikonografski lik grčke Artemide za svoju adekvatnu boginju. Do toga je moglo doći i prije nego što su je
86
A N T IČ K I
KULTNI
I
V O T IV N I
S P O M E N IC I
NA
POD H U CJU
B ili
izjednačili sa rimskom Dijanom. U Naromi je ibila jadna od -najstarijih grčkih kolonija na Jadranu, odakle je u oiajveć-oj m jeri prodirao grčki kulturni utjecaj u unutrašnjost današnje BiH, pa su, vjerojatno, na taj način ilirska plemena s tog područja i upoznala lik grčke Artemiide. 'koji je u ikonografskoj predstavi u potpunosti odgovarao koncepciji njihove adekvatne boginje. Spomenimo samo novac ilirskog kralja Balaiosa: dok je na aversu liik dinasta, na reversu je skoro redovito lik Aptemiđiin.83 To ibi nam donekle m oglo poslužiti kao dokaz o 'tradiciji to.g božanstva kod Ilira, a ujedno i o tome da je ikonografska predstava ite boginje Ilirima došla posrednim putem, u jednoj istari(joj faizi njihove historije. Kada se sprovodila interp-retatio Romana, Artemilda je dobila im e rimiske Dijane i pod tim imenom m i je i poznajemo s naisih spomenika. Ikonografs'ke predstave Dijane Ikakve vidimo na našim reljefim a u potpunosti odgovaraju njenim predstavama kakve su-srećemo na re ljefim a iz drugih 'krajeva naše zem lje dli drugih zemalja. Isti njen lik vidim o -na novcim a ili statuama koje su stajale u njenim hramovima ve ćih rimisikih gradova,84 a takivu je predstavljaju i najpoznatija djela grč ke ili rimske umjetnosti. Rimsika Dijana i grtčka Artemiida, odnosno ilir ska Dijana, u ikonografckom pogledu su identične kao i njihovi prero gativi, ali su u tom liku na našim (reljefima Iliri gledali svoju domaću boginju i n joj su podizali i prinosili kultne reljefe ili epigrafske žrtve nike. U tim prikazivanjima, ako iih poređim o sa djelim a grčke ili rimske umjetnosti, ili iz drugih većih centara rimske države, lako je zapaziti um jetničke komponente fcoje ih -dijele, ali bez obzira na to, sve pred stave ove boginje, bilo kod inas ili u drugim zemljama, ikonografska u potpunosti odgovaraju grčkoj Antemidi.8* Spomenlike samostalnog Dijarainog kulta koje -smo gore spomenuli podizali siu redom domaći ljudi. To vidimo po tome što se u svim slu čajevim a radi o domaćem božanstvu koje u ikonografskim predstavama nosi elemente dom aćeg rađa, -domaću nošnju i si., a osim toga o tome nam govori nomenklatura sa epigrafskih spomenika koji isu njoj pos većeni (br. 43, 44, 45). T o su sve dom oroci koji nose rimska imena — romanizirani Iliri, i, dakako, spomenike su podizali svojoj domaćoj b o ginji mada je nazivaju rimskim imenom.86 Pojava gen-tilnog imena Flavius na jedinom od natpisa (br. 43) go vori da je donja granica za datiranje svih spomenika konac I stoljeća, ali nema sumnje da većina spomenika ovog kulta datira iz III stoljeća.87 83 O Đ alla iosovo-m n o v c u : J. B r u n šm id , D ie Inischriflan -und -Murcze-n d er gtrich is ch e n S ta d te D a lm a tie n s, Wie-n 1898; D. R e n đ lć -M io e e v ie , P ro ie g o m e n a ilirsk oj num og-raifiji, -Godišnljalk, ANTOBIH, kin.j. III, C e n ta r ea ba lk , isp itiv a n ja , k n j, 1, S a r a je v o 1965, p. 77— 91. T u je n a v ed en a i -ostala lite ra tu ra o to m e p rob lem u . 84 D. -S erg ejev sk i, G Z M , D IV (1942), p. 161. 85 D a -se d o đ e do to ga zaikljiučfca, d o v o ljn o je (uporediti n je n e j'k on og ra fsk e p r e d s ta v e m a iz k o je z e m lje sa g r čk o m A rte-rnidom . 86 M a r ić je b io m iš lje n ja da s e iu sv im s lu ča je v im a rad i o rim sk o j D ija n i ■negirajući tim e p o s to ja n je epiihorsk-e ilirsk e b o g in je -lova k o ja je o d g o v a ra la g r čk o j A r te m id i. -Sr. -n jegov ra d : A n tič k i -kultovi u n a š o j z e m lji, p. 58. 87 Sr. rad D. S engeje-vskog, Iz p r o b le m a t ik e ilirske u m jetn osti, p. 1119— 143, g d je se g o v o r i o đ a t a c iji ov ih sp o m e n ik a .
1.
KULTOVI
D O M AĆ IH
BOŽANSTAVA
87
Ve'likS broj spomenika posvećenih Dijani na ovom području name će m išljenje da se tu nalazilo ,i nekoliko njenih svetišta. Reljefne pred stave njenog lika vjerojatno su služile njenom kultu, pa su stajale u nekom njenom svetištu. Qd neki'h starih antičkih pisaca saznajemo da su ovoj boginji često bili posvećeni kalkvii gajevi gdje se nalazilo i njeno Bveltište. Tako, npr., Stralbon (V, 215) piše da se kod Timova nalazio je dan gaj posvećen Artemiđi A jtolis. Još jedan gaj posvećen Dijani Stralbon spominje na gornjem Jadranu kod Veneta {V, 1, 9), Alpolonije Rođanin u svojoj Argonautiki piše da su se današnji otoci Lošinj :i Cres u starim vremenima nazivali »Artem idini otoci« i da se tu u jednom gaju nala zio n jen hram (Arg. IV, 468— 470). iDa je ona u našim krajevima imala mnoga svetišta, od k ojih neka doibro poznata, isvjeđ-oči toponomastika ne kih mjesta. Tako se, npr., kad današnjeg Splita u rimsko doba nalazila stanica »Ad Dianam«,SB isto ifcalko i na via Egnatia, kako bilježi Tabula Peutingeriana (segment VI). Kakva su njena svetišta bila na području Bosne, nije lako reći. Kao boginja lova i divljači, vjerojatno- je i ovdje imala posvećene ga jeve, a pod rimskim utjecajem vjerojatno i kapele, ako ne hramove. Kao om iljenoj boginji lova i divljači, njoj su štovaoci na raznim sira nama naiše zemlje podizali zavjete. 'Mina, u ovom slučaju mnogo je veći broj epligrafških spomenika. U tom e se osobito ističe Dalmacija,89 ‘isto tako poznat je izvjestan broj posveta iz Srbije,90 Crne Gore,9' ili Pa nonije.92 Za nas je osobito interesantno nekoliko posveta, odnosno ikonografskih predstava iz Makedonije. Iz Prilepa su poznate tri njena re ljefa,93 koji, vjerojatno, prikazuju lik grčke Aiitemide. Jedan njezin re ljef poznat nam je i iz K'ičeva.94 U svim slučajevima lik Dijane je iz rađen stiilom visoke umjetnosti gdje se prim jećuje -očit utjecaj susjedne Grčke. U usporedbi sa isCcm predstavama iz Bosne, u .kampozicijskoj she mi nema nikakve razlike, i na jednim i na drugim reljefim a prikazana je u svom jedinstvenom stavu s atributima. Na našim spomenicima vidi se rad domaćeg majstora ali je za ‘uzor imao predstavu kakvu je dala grčka umjetnost. R" »C arta a re h e o lo g ica di S alon a et d e i d in to rn i«, F. B.ulić, i L. Jelić, po C. P atsehu u G Z M V I (1894), p. 344, fn . 2. 80 Iz D a lm a c ije p o tje č u m n o g e pos>vete D ijan i, n a b r a ja m o sam o n e k e : S alon a: CIL III, 1936, 1937, 8660; B u lle tm o d a k n a to X X I (1898), p. 45; B e n k o v a c : Bulle11:,no d a lm a to X X I I I (1900). ,p. T58; Kotlaše: CIL H I, 13199; K oljani G o r n ji: C IL III, 13212, 13200; T a p lju h : CIL III, 9828: V is : CIL III, 3074; V r lik a : CIL III, 12199; i Ul. “» Đ o r in a c : S p o m e n ik S K A X X X V I I I (1900), ip. 44, br. 64; J e lic a k o d Č a čk a : CIL III, 6320, 8335; K o s t o la c : C IL III, 8103; S p o m e n i* S K A X X X V I I I , p. 2. Iz D oM e-je: P ra sc h m lk e r-S e h r o b e r , Arrchiiologisehe F orsch am gen in A lb a nien un d M o n te n e g ro 2, br. 3. "2 Iz I lo k a : G IL I I I , -3264. » N. V u lić, Spomeni'k S K A L X X I (1931), p. 79, -br. 183; X C V I I I (1940— 1948), p. 314 , b r .
102.
M N. V u lić, S p o m e n ik S K A -I,X X I (1931), p. 79, br. 183; X C V I I I (1940— 1948), p. 314, br. 102.
88
A N T IČ K I
KULTNI
I
V O T IV N I
S P O M E N IC I
NA
POD RU ČJU
B iH
Iz G alije imamo jedan lijep primjer, teoji inače Ikad nas nije poznat, kako se epihorska boginja lova ifejednačuje sa rimskom Dijanom i prima njeno ime, ali je zadržala i svoj6 epihorsko. To je Dijana Arriuina, a isti slučaj imamo i iz Germamilje, .to je Dijana Abnofoa.95 Ujedno, ovi primjeni nam mogu poslužiti kao dokaz da se ista stvar dogodila sa lir skom boginjom lova, čiji nam se epihorski naiziv nije sačuvao nego nam je poznat samo rimski. ■b. DIJANA—'NIMFE Sa područja Bosne i Hercegovine imamo svega jedan spomenik posvećen ovoj kultnoj zajednici. T o je poznati reljef iz Opačića (br. 47), koji je za nas interesantan iz više razloga. Prvo, ispred seibe imamo lik Dij4ne u jednom dosta neobičnom njenom ikonografskom prikazu za ko ji ćemo teško naći analogiju bilo gdje. Na reljefu imamo ukupno prika zana tri ženska lika u slijedećoj kom poziciji: u sredini, na nekom pos tolju sličnom žrtveniku, stoji Dijana, a do nje, sa svake sirane, po je dan ženski lik. Kom pozicija prikazanih likova je takva da se u srednjem liku gleda jedno -veće žensko božanstvo, za koje se većina istraživača izjas nila da predstavlja lilk domaće Dijane. Svi likovi su okrenuti prema gledaocu. Dijana, u sasvim malom ras koraku, stoji uspravno. Ruke je podigla u blagom luku do visine ramena i -u šakama drži p o jednu gramu: u desnoj smokvinu (ili vinovu), a u li jevoj paimovu. Na glavi ima maramu raširenih krajeva koji joj padaju iza ramena.96 Obučena je u kratku potpasanu tuniku na k ojoj se od pasa naziru bogati nabori. Oko vrata se vidi neko zadebljanje; da li je to om o tani šal, kakav pulover uz vrat ili njen anatomski detalj, milje lak'o od rediti. Ispod vrata, na prsima se primjećuje neki srcoMki detalj, pa se pitamo da li je to elemenat gornjeg haljetka lili je neka oigrli'ca.97 Do nje, s obje strane, po jedan ženski lilk, koji isu ikonografski pri kazani potpuno analogno Dijani. Isti elementi odjeće, na iglavi ista ma rama, jedma razlika jc u rjihov'om držanju. Naime, 'Giba lika, 'lijevi des nom a desni lijevom rukom, hvataju sku't Dijaniline 'tunike. Druga im ruka ili nije uopće izrađena ili je drže iza ileđa, jer se na reljefu ne vidi. Treba još spomenuti jedan detalj smješten na gornjoj lijevoj strani re ljefa. To je neki crtež ovalnog oiblika koji se obično identificira kao ploška (plosnata ovalna posuda za vodu),98 ali ima mišljenja da bi to mogao biti neki kultni predm et,99 što bi (bilo dosta realno. Kako itaj predm et vidimo na reljefu ove kultne zajednice, možda bi se mogao vezati isključivo za nju, ili je, pak, to neki atribut prikazanih likova. ’ 5 K riig e r, Diarna A r đ u in n a , G e r m a m a , I (1947), p. 4, sa «1O v a k a v tip m o že m o v id je li ma m n o g o b r o jn im r e lje fim a na p o d r u č ju BiH ili P r im o r ja k o je su ipođigli d o m o r o c i. P o tom e se v id i da je to d io ilirsk e n ošnje. O to m e : I . Č rem ošni'k, 'N ošnja na r im sk im sp o m e n icim a u B iH , G Z M , n. s. X V ilT (1963), p. 114. ” P o n a še m su d u to b i bio e le m e n a t v r a tn o g nakita. 83 D. S e r g e je v s k i, G Z M , X L I (1929), sv. 2, ip. 98. m D. R e n d ić — M io e e v ić, o. c., D. 30.
I.
KULTOVI
D O M A Ć IH
BO ŽAN STAVA
89
« Ikonografska predstava ove kultne zajednice je dosta problema tična. Počev od Sergejevskog, k oji je objavio ovaj reljef, i svi ostali boji su se njega doticali prikazane likove obično nazivaju »Dijana i pratilje«, odnosno »Dijana i ađoranti-ce«,100 Gledajući ovu Akoinografsku predstavu, ine nalazimo išta što ibi nas navelo na zaključak da se u ovom slučaju radi zaista o liku Dijane, i da kojim slučajem ovakvom njenom liku nemamo jedinu analogiju u p ravo sa istog lokaliteta, teško bism o m ogli i pretpostaviti đ!a je to D ijaniin lik. Naime, već smo naprijed spomenuli jedan reljef iiz kultne zajednice Silvan— Dijana na ikojem je uz Silvana prikazana Dijana kakvu upravo ovdje vidimo (br. 26). I u jednom i u drugom slučaju, lik Sdl~ vama i lik Dijane prikazani su na neu običajen način, koji iikonagrafski potpuno odudara od kanonskog -lika Dijane i Silvana koje nalazom© na ostalim našim reljefima. Budući da su na reljefu br. 26 uz taj muški lik prikazani Silvanovi atributi, kako smo već primijetili, nema sumnje da se radi upravo o Silvanu i da je lik pokraj njega Dijanin. Analogno njenom liku s tog reljefa, i u ovom slučaju, na ovom .reljefu, radi se također o liku Dijane. Može se prim ijetiti da su oba reljefa rad jednog te istog majstora. Postavlja se pitanje zašto je majstor prikazao Dijanu u ovoj neuobičajenoj ikonografskoj predstavi, ne davši joj čak ni nje ne atribute, koji 'bi je određivali kao boginju lova ili divljači. Može mo pretpostaviti da ju je m ajstor prikazao onako kako ju je zamišljao, a za čim se pri tome poveo, za .kojim uzorom ili kojom koncepcijom, ostaje nam nepoznato. Nas zbunjuju i đruiga dva lika koja su prikazana pored nje. Oni su izrađeni na isti način kao i Dijana, pa se pitamo da li ise t)u stvarno radi o pratiljama ili 10 »adaramticama«? Iz prethodno iz loženog smo vidjeli da se Dijana javlja u Široj ikonografskoj kultnoj zajednici gdje su u njenom društvu i nimfe. Da li bism o smjeli smatrati za mogućno da se u ovom slučaju radi o trojnom prikazu Dijanina 'lika, ili, pak, o Dijani i nimfama, jer nam se čini mnogo vjerojatnije da se .uz ovo božanstvo javljaju likovi iz panteona koji su već u injenoj kultnoj zajednici ikonografski i potvrđeni, a to su nimfe. Ovakva kultna za jednica, bilo iz Bosne ili .susjednih krajeva, nije ikonografski još p ot vrđena, ali to ne bi smio biti razlog da je odbacimo kao m oguću.101 U krajnjem slučaju, mogli bismo postaviti pitanje da li je na onom dru gom reljefu u društvu sa Silvanom uopće prikazana Dijana ili je to također nimfa, a shodno tome protegli bismo to mišljenje i na ovaj re ljef, te bismo u sva tri lika vidjeli nimfe. No, za isada, prema iznijetim argumentima i mišljenjima drugih istraživača, a i nama se čini Vjero jatnim, tu ćemo ipak smatrati da taj lik predstavlja Dijanu, dok za ona druga dva lika smatramo da predstavljaju nimfe. D. S e rg e je v sk i, o. e., p. 98; isti au tor, G Z M , L IV (1942), p. 138. i I). R e n d ić— M io če v ić, o. c., ,p. 30; V. P a šk v a lin , o. c., ip. 134. 101 O v a k v u in te r p r e ta c iju kao n e o s n o v a n u p o b ija V . P aškvalici, n a v o d e ć i k a o razlog što sa p o d ru čja ' B iH n ije p o z n a t .nijedan s p o m e n ik k o ji b i b io p o s v e će n ili bi sp o m in ja o kultnu z a je d n icu D ija n a -n im fe . Sr. .n jegov rad »K u ltov i u a n tičk o doba na p o d r u č ju B osn e i H e rce g o v in e . p 134. Istog m išlje n ja je b io i Sengejov.sk> Sr. n je g o v rad u G Z M , X L I (192-9), p. 98.
162;
DIJANA
I.
KULTOVI
D O M A Ć IH
BOŽAN STAVA
91
* Nalaz ovog spomenika (K. II) potječe sa Glamočkog polja, koje .je do sada dalo veliki broj spomenika dom aćeg kulta, te predstavlja dalj nju potvrdu da je, u ovom slučaju, kult Dijane i njene 'kultne zajednice na tom području, odnosno u jugozapadnoj Bosni, bio u najvećoj m jeri štovan. Izrada reljefa spada u onu seriju sličnih kultnih spomenika s ovog područja koji odaju rad domaćeg čovjeka, i punu ikonografoku spe cifičnost domaćeg majstora i njegovu 'koncepciju u ostvarenju likova domaćih božanstava. Bližu dataciju ovog reljefa nemoguće je odrediti. Uz njega je na đen već spomenuti reljef (br. 26), jedna zemljana posuda i dva komada novca (Vaspazijanovi denari),102 ali, izuzev ova dva reljefa, ostali ma terijal se zametnuo. Prema stilskoj i umjetničkoj ocjeni reljefa, on se stavlja u III stoljeće.103 Analogija s ovim mašim reljefom , kako iz naše tako i iz drugih ze malja, nije nam poznata, bilo da se ova ikonografsfea predstava inter pretira fcao kultna zajednica Dijana— pratilje (adorantice), ili Dijana— nimfe, pogotovu ako uzmemo u obzir iikonograifaku predstavu Dijane koja nema ništa zajedničkog ,sa grčkom Artemidom, odnosno s onim predstavama koje je redovito prikazuju na našim reljefim a.104
POPIS N ALAZIŠTA SPOMENIKA DIJANINOG KULTA I NJEZINE KULTNE ZAJEDNICE a. 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. 10.
Spomenici samostalnog Dijaninog kulta Humačka Glavica (Bihać) Busija (Glamoč) Dragnić (Glamoč) Karaula (Glamoč) Karaula (Glamoč) Karaula (Glamoč) Karaula (Glamoč) Karaula (Glamoč) Karaula (Glamoč) Blažuj
b. Spomenici kultne zajednice Dijana— nimfe 11. Opačići (Glamočko polje) -D. S e rge je v sk i, G Z M , X I jI (1939), 2. r, p. 98. IX S e rg e je v sk i, Iz p r o b le m a tik e ilirsk e u m jetn osti, tp. 129. U o v o m slu ča ju n e u z im a ju se u o b z ir i'konografaka o s tv a r e n ja ” G r č k o j ili Italiji.
nastala
3. NIMFE Pored kultne zajednice u k ojoj se javljaju s drugim božanstvima, nimfe se javljaju i samostalno, na reljefima Sli natpisima. Spomenici ovog fculta k o ji -potječu sa područja Boisne i Hercegovine s u 'maldbrojini, poznata su svega dva takva spomenika k oji su predstavljeni natpisom. Jedan potječe iz Bugojna (br. 49), a drugi iz Humca kod Ljuibuskog (br. 48). Natpis iz Bugojna je postavljen na malu aru, koja je jako oštećena, tako da je natpis skoro sav propao. Jedva da se može pročitati ime bo žanstva, sve je drugo nečitljivo. U originalu tekst je bio duži, kako se može prim ijetiti po preostalim islovima na natpisnom polju. Po sačuva nom imenu božanstva, vidimo da je ara bila posvećena nimfama, kako stoji: »N ym phis«. Možemo pretpostaviti da se ostali dio teksta sastojao od nomenklature dediilkanta i zsavršne uobičajene formule. Drugi spomenik, kotji potječe iz Humca (br. 48), također pred stavlja posvetnu aru od k oje se sačuvao jedino .dio sa tekstom. Natpis se sastoji od svega d vije riječi: Nimphis sacrum«, i sudeći po natpisnoj površini, -koju čitavu zauzimaju ove d vije riječi, tekst «u originalu se, u stvari, od toga samo i sastojao. Dok nam je u prvom slučaju, na spo meniku iz Bugojna, sačuvana samo riječ »Nymphis«, ii ne znamo da li je bila propraćena kojim epitetom, na natpisu iz Humca imamo (još do datak »sacrum«. Posvete nimfama su obično propraćene raznovrsnim epitetima, ka ko nam to govore mnogobrojni natpisi, bilo iz naše ili neke druge zem lje. One se obično nazivaju »fontanae« pa se na spomenicima zadmarskih krajeva javlja često posveta: Nyphis fontanis«. Ovaj epitet »fontanae« bio 'bi ekvivalentan Silvanovom epitetu »Silvester«, pa tako na jedinom spomeniku iz Varaždinskih Toplica stoji: »Npmphae A ugustae«.t0!> Na spomenicima kultne zajednice sa Šivanom, utz njihovo ime jav lja se jedan specifičan epitet k oji je na njih prešao sa Silvanovih pre rogativa. Naime, u toj 'zajednici njegov epitet »Silvester« je prenesen i na njih pa imamo punu posvetu: » Nyrnphis silvestr(i)u(rn) cu(m) Silvano . . .«I0U Shodno toj pojavi, m ogao se očekivati i obrnut slučaj, tj. da epiteti nimfa prelaze u njihovoj kultnoj zajednici na Silvana, pa imamo: »Nymphae fontanae cuin Silvano (sc. fontanae«).107 Iz ovih primjera jasno se razaibire usika povezanost ovih božanstava od kojih je stvorena i kul tna zajednica. 1115 M. A b r a m ić , P o e to v io . P tu j 1925, ip. 38. 106 B u llo ttin o d alrnato X X X (1907), p. 118, br. 3928 A. 107 D. R e n d ić — M iočević, o. c., p. 22.
I.
KULTOVI
D O M A Ć IH
BOŽAN STAVA
93
$r Nimfe kao boginje voda d izvara štovale ;šu se i u drugim 'kra jevim a naiše zemlje. Iz Dalmacije potječe veći broj spomenika iijkna posvećenih, bilo da su to reljefne predstave i-li epigrafske are. Najčešći nalazi njihovih spomenika iz tiih krajeva poitjeeu iz Garduna,108 Kaštel Gomilice,109 Kaštel Novog,110 Kaštel Sueurca,111 Solina,112 Splita,113 itd. Isto tako, imamo spomenika ovog kulta sa podruleja Crne Gore,114 Sr bije,115 -okolice- Varaždina, gdje su .bile poznate toplice,116 Slovenije čftd. Od ovih spomenika neki su predstavljeni reljefim a dok veći 'broj pri pada natjpisnim arama. Ako se radi, o reljefim a, na njim a obično susreće mo likove nimfa u -onaj ikonografslkoj predstavi kakvu smo već maprijed opisali. Na jednom reljefu iz Varaždinskih Toplica javlja se lik sa mo jedne nimfe;-®!! imamo slučaj da se javljaju u grupi -od--tri,- (kakav je slučaj na reljefim a njihove kultne zajednice sa Sillvanom. Valjda, ađekvaibno toj likovnoj predstavi, na nekim natpisima njima posvećenim, spo minju se također u tom trojstvu, te im am o ovakav sadržaj: »Nymphis Aug (ustorum trium)«.117 Izvan naše zemlje postoji također veliki broj spomenika posvećenih ovim božanstvima. U tome pogledu, najljepši prim jerci potječu iz Grčke, gdje je stvorena kanonska ikonografska predstava nimfa koja je kasnije poslužila kao prototip za stvaranje njihovih adekvatnih predstava u svim zemljama. U te zemlje se uključuje i Italija, na 'čijem su 'tlu nastala likov na ostvarenja tih božanstava prvorazredne izrade, za koja su također slu žili uzori stvoreni u Grčkoj. Kao primjer italskog ikonografskog prikazi vanja nim fa može poslužiti jedan reljef iz Nuigentove zbirke.118 Nimfe su štovane u velikoj m jeri i po drugim rimskim provincija ma. U tame pogledu se osobito ističe Galija, otkuda potječe veliki bnoj kultnih ili votivnih spomenika posvećenim tim božanstvima. Na natpisima im se daju razni epiteti, pa tako: Griselicae, Ikako se navodi na jednom nat pisu iz Grena, ili Percernes iz Vezona, Volpinae iz ftenanijea119 itd. Može se zaključiti da su u pojedinim regijama Galije nim fe imale određene epi tete, tako se, npr., epitet »Proxum ae« javlja na većini spomenika u narfoonskcm okrugu sa gradovima: Nim, Oranž, Blanser i si.120 Svaki potok, izvor lm .B ullettino d a lm a to X I I (1889), p . 179, br. 152. 1011 B u lle ttin o d alm a to IV (1881), p . 113; C IL III, 8682..: ,iu B u lle ttin o d a lm a to X X X I (1909).p. 63, ibr. 3.182 A. 1,1 A roh . ep igr. M itth. X V I ,(1893), p. >147;C I L I II, 12888. " s B u lle ttin o d alm a to X X X I X (19,16), p . 144, ibr. 3977 A. A r ch . e p ig r. M itth. II (1878), p . 87; V I I I (1884), p . 112. br. 30; B u llettin o dalm a to V III (1885), p. 53, br. 176; C IL III, 1957, 1958 , 8680 , 8681. 1H S p o m e n ik S K A L X X I (1.931), p . 50, -br. 113. 113 S p o m e n ik S K A X X X V I I I (1900), p. 25, br. 26; J ah resh eile das oaterreioh isch en a r c h a o lo g isch e n Inati tutes 111 (1900), B bl. .128, br. 26; C IL III, 8167, 8168. S. L ju b ić , V ie sta ik H rv a tsk o g a r h e o lo š k o g d ru štv a , I (1879), p. 33; J. B ru n šm id , V H A D . n. s. V III (1905), p . 69, tor. 126; A rch . ep igr. M itth. I X (1885), p. 44; III (1879), p. 168, ibr. 26; C IL III, 4117, 10891 itd. S p o m e n ik S K A L X X I (1931), p. 50, br. 11'3; o v d je im am o sk ra ćen icu : '»A V G G G «, k o ju M arić. .tum ači: »A u g (u storu m triurn)«. 118 K . H a d a czek u: R om . M itth . X V I I I (1903), p. 58— 62, sa si. "• J. V en d rves, L a R e iig io n d es C eltes, p. 278.
A N T IČ K I
94
KULTNI
I
V O L IV N I
S P O M E N IC I
NA
PO D RU ČJU
B IH
ifli rijeka imali su sv-oje nimfe, k oje se u nekim slučajevima jednostavno nazivaju »Dea«, ako se radi, npr., o ijednoj .rijeci, pa tako imamo Dea Sequana« ili »Dea M atrona«. Skoro da je identičan slučaj i na području Spanije. Prema nađenim spomenicima ovog kuita na tom području, može se za ključiti da su nim fe štovane i kod stanovnika Iiberskog poluotoka. Tamo su nim fe imale čest epitet k oji je glasio »Caparenses«.121 S obzirom na mali broj nađenih spomenika ovog kulta na području BiH (K. III), bilo bi .teško dati jednu određenu analogiju isa spomenicima nađenim na drugim stranama, b ilo iz naše ili neke druge zemlje, tim više što na. području Bosne nije nađena nijedna samostalna likovna predstava nim fa, a ni spomenuti natpisi sa jednom ili dvije riječi koje se na njima javljaju također ne mogu iimoigo spomoći u pogledu analogije. V eć sm o u opisu kultne zajednice Silvan—nim fe govorili- o preroga tivima k oji su ;iih zbližili, kao domaća stara božanstva. Nimfe su, bez sum nje, epihorska božanstva, koja su poistovjećena sa grčkim, odnosno ital skim nimfama. Prema tome, one su činile ilirski panteon s drugim doma ćim božanstvima koja su u određenom vremenu bila izjednačena sa odgo varajućim grčkim ili rimskim. Kuilt nim f§ je epdhorskog podrijetla kod mnogih indoevropskih na roda te se stoga i javljaju mnogi spomenici njim a posvećeni, koji u većini slučajeva nose grčka, odnosno rimska imena.
121 Ibid em .
4. K U L T B O G A B IN D A
U sjeveroistočnom dijelu Bosne, u Priviilici .kod Bihaća, nađeno je nekoliko spomenika votivnag karaktera k o ji su posvećeni bogu Bindusu. To su, sve redom, epig-rafsfce posvete -upućene jednom domaćem božanstvu voda i izvara -koje je izjednačeno s rimskim bogom Neptunom. Na ovim spomenicima 'imamo slučaj, koji je inače dosta rijedak -u našoj zemlji, da se uiz ime rimskog božanstva s kojim je izjednačeno ovo d-om-aće božan stvo navadi i njegovo epihorsko ime, k oje u ovom sl-uoaju uz Neptunovo ime ima vrijednost epiteta. Zahvaljujući tom slučaju, saznali smo za ime jednog dom aćeg božanstva k oje je u svojim funkcijama bilo u potpunosti izjednačeno -s adekvatnim stranim te nam to daje lijep primjer ikako se sprovodila interpretatio Romana u našoj zemlji. U Priivilici je nađeno ukupno 11 spomenika (br. 50— 60). Izuzev jed nog prim jerka (br. 50), svi su do jednog polupani te su do inas došli uglav nom u fragmentima. Prema -onom sačuvanom primjerku, -možemo suditi da su ti spomenici bih u form i lijepo iiziradenih -ara, obrađenih sve na je dan način. Sastoje se uglavnom -od itri dijela: postolje, srednji natpisni dio, i gorn ji dio — krov. Na gornjem dijelu, uglovi se završavaju po jednom pobočnom gužvom s prednje strane ukrašene valutama. U nekim slučaje vima, srednji dio spomenika je konkavno Izrađen (br. 50), a gornji dio iz među gužvi čini ovalno iiđubljemje (br. 50, 51, 60), dok je -u -nekim sluča jevima potpuno -ravan (!b r. 55). Neki od ovih spomenika su i likovno ukrašeni. To je izvedeno tehni kom paranj-a te su to, u stvari, crteži. iNa jednoj ari, iznad -natpisnog polja prikazan je zabat izveden dvojnom linijom (br. 50). Jedna -druga -ara ima obje pobočne strane ukrašene figurama. Na -desnoj strani (br. 53, si. b) odozgo visi vijenac izrađen -od lovorovih grana sa trakama u sredini. Ispod loga, crtežom je predstavljena gola muška figura, bradata, u pokretu nali jevo. U desnoj, ispruženoj ruci drži delfina, a u spuštenoj -lijevoj neki du guljasti predmet, valjda trozubac. Na drugoj strani -spomenika, s gornje stran-e, također je vijena-c od lovora. Ispod toga prikazan je triton s rib ljim tijelom. Lijevom rukom -drži veslo dignuto na rame, a u spuštenoj desnoj drži dellfina (br. 43, si. a). Od drugih spomenika -likovno je ukrašen još samo jedan (br. 56). Mada se u njegovom teks-tu ne navodi ime božanstva kojem se ara posve ćuje, s -oibzirom na izgled are, na mjesto nalaza, gdje se nije našla nijedna ara posvećena drugom božanstvu do Binđu, kao i na m-oti-v crteža, može
96
A N T IČ K I
KULTNI
I
V O T IV N I
S P O M E N IC I
NA
PO D RU ČJU
B ili
m o biti sigurni da p. 510— 518; urne, G Z M , n. s. I V -V (1949—.50), ,p. 45— 94, t . I— X I I . I!:1 O tom e n a m d a je .podatke H ora-cije (C arm . 3, p pe, De.s Q. Horati'Us F la ccu s O d en u. E p o d e n 19, J T eil, i2A O v a j iko.gfiomen je .u 'D a lm a ciji d o sta 'rije d a k čest. S r: C IL V , 3058, 4481, 4925. 125 C. P atsch , G Z M , X (1898), p. 339.
D. S e r g e je v s k i,
Ja pođ sk e
13, 1. i -d.). Sr. N aiu k-H oLeiipztg 1926, /p. 12.1. a u s je v e r u os Ita liji v rlo
I.
KULTOVI
D O M A Ć IH
BO ŽAN STAVA
07
59), dok u ostalim slučajevima zbog oštećenosti. teksta nismo u stanju da doznamo 'tko su deđiikanti. Za nas je interesantna činjenica da su veći broj zavjelta podigli plemenski prvaci, koji svoju funkciju i naglašavaju--u tekstu. ■ Na tri spomenika imamo punu završnu formulu, u ijednom slučaju samo »p(osuit)« (br. 56), dok u preostalim slučajevima ne znamo kako je izgledala jer je tekst oštećen. Na svim arama 'tekst je lispfean pravilnim i velikim slovima. Javlja se vrlo često liigatuira (br. 50, 53, 55). K oji put redovi bu dvojnom ortom Minirani (fer. 53). Iz nomenklature đedikanata možemo zaključili da su barem većinu ovilh spomenika podizali domaći ljudi (Licinius Teuda, Proculus Parmani*cus 8fcd.). U nekim slučajevima to se vidi i p o njihovom zvanju jer se na vadi plemenska titula boju su obnašali pripadnici tog plemena, npr., na dva spomenika navodi se: »princeps Iapodum«, ili »praepositus et princeps Iapodum«. Za datiranje ovih spomenica poslužit će nam propratai materijal ko ji se našao uz ove are kao i neke druge činjenice. Prvo, uz ove are nađen je i novac cara Domicijana te Aigripe. Drugo, u nomenklaturi dedikanata javlja se gentilicij Flavije te pojava titule »praepositus« ili »princeps«. Na osnovu ovoga, može se uzeti da većina spomenika potječe iz I stoljeća.120 Prema kartografskiotn prikazu nalaza '(K. III), vidimo da svi nalazi ovih .spomenika potječu s jednog lokaliteta (Privdiica), i ikako su svi po svećeni jednom božanstvu čije se ime ne susireće na drugim stranama, mo žemo uzeti da je ovo .božanstvo bilo štovano samo kod stanovnika jedinog užeg regiona sjeverozapadne Bosne. Taj region, tj. okolicu današnjeg B i haća, u ilimsko doba naseljavali su pripadnici japodskog plemena, te iz tog izvlačimo zaključak da je kult boga Binda bio isključivo vezan za ovo ple me. Međutim, sa područja Japoda poznat je veći broj spomenika kultnog ili votivnoig karaktera koji su bili posvećeni i ostalim domaćim ili stranim božanstvima, pa bismo magli ;re-ći da je ikult boga Binda bio vezan samo za jednu grupaciju tog plemena, odnosno za određenu dekuriju koja je nase ljavala upravo okoliš Pri vilice. Taj slučaj možemo povezati s pojavom do koje je došlo u pitanju kulta i kod Deknata. V eć smo gore iznijeli da su pojedine đekurije ovog plemena preferirale ne pojedino božanstvo, nego samo jednu njegovu kultnu zajednicu, za razliku od njihovih susjeda, šu pi em enj aika, koji su u najvećoj mjeri, opet, štovali neku drugu kultnu za jednicu tog istog ibožanstva. Dakle, bog Binld nije morao biti glavno ple mensko božanstvo, a slučaj da se na posvetama u većoj m jeri javljaju kao dedikanti plemenski prvaci, mogli bismo tumačiti time da se kod Privilice, odnosno u tom regionu nalazio plemenski centar, dakle, unutar teritorija čijem je stanovništvu Biniđ bio glavno božanstvo pa mu, između ostalih, posvete podižu i plemenski prvaci. Da je kojim slučajem Bimđ ibio glavno (božanstvo tog plemena, onda bi se n je gove p osvete nalazile i na drugim stranama koje su naseljavali Japodi, a 126 C. P atseh, J a p od i, G Z M , V I I I (1890), .p. 131; W M B H , V I (1899), p. 154— 155 7 — A n tič k i ku ltn i . . .
98
A N T IČ K I
KULTNI
I
V O T IV N I
S P O M E N IC I
NA
POD RU ČJU
B ili
ne samo na jednom regionu, ili, tačnije, samo na jednom lokalitetu. Kakva je bila stvarna uloga ovog božanstva za to pitome, n ije lako dokučiti, ali se u svakom slučaju može tvrditi da je Privilica pred stavljala glavno svetište ovog božanstva, a vjerojatno i jedino'. O njegovom značaju govori nam veliki broj njegovih kultnih spomenika, n jih 11, a vjerojatno i!h je bilo m nogo više, jer o tome svjedoči veliki broj sasvim sitnih ulomaka ara na đenih na istom mjestu na kojim a se pojedine niječii ili samo slova jasno odnose na kult toga božanstva. Također im am o podataka da je s tog lofcaliitetta i p rije a i tokom istraživačkih radova mnogo materijala odnijela voda. Pojava ovog božanstva kod Japoda za mas, u svakom slučaju, pred stavlja složen problem. Prema iznijetom, m ožemo zaključiti da je kult bo ga Tiinda b i i isključivo vezan za Japode, i to kako smo već r e k l i, za omu grupaciju; koja je naseljavala područje današnjeg Bihaća. Ova konstatacija je za nas značajna iz razloga što su neka od ilirskih plemena sa područja BiH 'bila štovaoci pojedinih domaćih kultova koji su skoro bili nepoznati drugim 'ilirskim plemenima, k oji put najbližim njihovim susjedima. Taj Slučaj ismo naveli za boga Silvana Sili Dijanu, odnosno njihove kultne za jednice. O v dje imamo identičan slučaj sa bogom Binđusom. 'Koncentracija većeg broja kultnih spomenika jednog te istog bo žanstva ha jednom mjestu i drugi detalji na mjesto nalaza govore da se tu nalazilo veliko a, vjerojatne), i glavno svetiište boga Binda. Iznad sela Privilice, podno jednog brijega nedaleko od rijeke Une, kod izvora tamo šnjeg potoka, nađene su ove are i manji objekt, što potvrđuje miš lje n je , da se tu istivaimo nalazilo ovo svetište. Am bijent: uokolo šuma, izvor vode, isura priroda, upravo je najbolji d po svemu je odgovarao za lokaciju svetišta božanstva izvora i voda kakvo je bio Biind Neptun. Prilikom nalaza, spomenici isu bili razbacani na površini od oko 50 m 2, a u tom prostoru otkriven je temeljni zid unultar ikojeg se nalazila jama od 0,50 x 0,50 m. U njoj
I.
KULTOVI
D O M A Ć IH
BOŽAN STAVA
99
redane m nogobrojne are, te je čitav 'taj prostor, u stvari, predstavljao sveti okoliš, odnosno sveti gaj.138 Imamo podataka da su ovakva svetišta postojala ii toođ drugih, naroda. Tako, npr,, -kod Germana,129 Kelta,130 ili paganiskiih Slavena,m (itd. Kako se, pak, Obavljao sam kult, ostaje nam nepoznato, ali smatramo da ne bi bilo ispravno dovoditi ga u vezu sa rimskim kultom Neptuna i Neptunalijama, svetkovinom tog rimskog boga. Činjenica da je na ovim spomenima Bind izjednačen sa rimskim Neptunom svjedoči nam da se radi o jednom starom epihorskom bo žanstvu izvora i voda, pa kada je sprovedena" interpretatio Romana, n je mu *je po svojstvima iz rimskog panteona n ajbolje odgovarao Neptun. Kod Rimljana Neptun je božanstvo svake vlažnosti, a osobito božan stvo tekućiifh voda.132 Njegova svetkovina je padala na dan 23. jula. U stara vremena, d kad Rimljana je bio isključivo .bog izvora, odnosno slatkovodnih voda, a tek kasnije, kada je Rim čvršće stupio na m ore i kada je pod grčkim utjecajem Neptun izjednačen s Posejđonom, pos tao je isto tako zaštitnik mora i pomoraca. Njegova praisfcomiska druga je (bila Sallasija (također božanstvo izvora — salaces Nymphae), a kada je Neptun bio izjednačen s Posejdonom, ona je ‘b ila izjednačena sa Tetidom. Ako povežem o svojstva ovog rimskog božanstva sa našim Biradom, vidjet ćemo da su identični samo u nekim crtama, i to ako 'uzmemo u dbzir svojstva boga (Neptuna iz vremena iprije nego što je bio izjedna čen s Posejdonom, kada je bio doslovno samo bog izvora i tekućica. Nema sumnje da je Bind u ono vrijem e kada su mu podizani ovi zavjeti imao samo svojstva -boga izvora, jer moramo odbaciti mišljenje da su njegova svojstva bila isto tako povezana s moram kao što je slu čaj s 'Neptunom. Kada se sprovođila imlerpretatio Romana, traženo je jedno adekvatno božanstvo u rimskom panteonu k oje b; bar u izvjes noj m jeri odgovaralo tom domaćem božanstvu, i na koncu je ono u pot punosti izjednačeno s Neptunom. Pored imena k oje je ovo božanstvo preuzelo od Neptuna, još je preuzelo i njegov lik i atribute, kako nam to upravo pokazuju spomenici iz Pri vilice. To su Irozubac, veslo, đupžn, a ti atributi bi se teško mogli dovesti u vezu s božanstvom izvora za kakvo uzimamo našeg Binda. Ikonografsko prikazivanje Neptuna te njegovi atributi, Mi, npr., prikazivanje tritoina govore da su japoiđski zavjeStaoci ovih spomenika, upoznavši svojstva rimskog Neptuna, ta svoj stva prenijeli i na svoje epihorsko božanstvo, ali to ne znači da su time odbacili kult tog svog božanstva a preuzeli Neptunov, nego đa su pod imenom rimskog Neptuna nastavili štovati svoje staro božanstvo Binda. To nam najzad dokazuje redovita pojava njegovog epihorskog imena koji na nagim spomenicima redovito stoji ispred iNeptunovog. U 128
nalazila
A N T IČ K I
KULTNI
I
V O T IV N I
S P O M E N IC I
NA
PO D RU ČJU
B iH
isto vrijeme to nam svjedoči da je kult (boga Bluda kod Japoda imao jaku tradiciju te je stoga i nadalje zadržao svoje epiihorsko ime, što je rjeđi slučaj ili skoro uopće neipoznat s drugim domaćim božanstvima. Već smo spomenuli da su Iliri imali i druga božanstva čije su (kul tne funkcije bile povezane s vodom, kao što su (bile, npr., nimfe. Ovdje se pitamo za&to se (kod Japoda ne javlja kult nimfa povezan sa Bindoan, tim prije što kad Rimljana kao i kod -Grka uz mušlka božanstva voda nalazimo ženske družJbeniee, npr., Tč'tiđu ili iSalasiju. Kult nimfa je kod Ilira, osobito kod Delimata, (bio dodta razvijen, pa b i se moglo očekivati da se javlja i kod Japoda, ili samostalno iM povezan sa Bindom. Pitanje Japoda, odnosno njihove etničke pripadnosti, kao i pitanje njihovog starijeg staništa ni d o danas n ije u potpunosti “riješeno.133 S ob zirom na njihov razvijeni kult iboga izvora i voda, mogla bi se ovim nadalje potkrijepiti ranija tvrdnja da su oni u nekoj svojoj .starijoj po vijesnoj fazi bili stanovnici morske đbale, pdaikile su ih, u izvjesnom nji hovom razdoblju, potisnuli Iiibum i u unutrašnjost. T o pitanje postav ljam o u vezi s njihovim kultom azvora i voda, za k oji smo rekli da je kad n jih imao jaku tradiciju. Uzgred da se osvrnemo ponovo na nje govo ikonografsko prikazivanje ma ovim spomenicima. Iznijeli sm o da je ta ikonografija preuzeta i da u stvari predstavlja rimskog Neptuna, međutim, ako tu pojavu povežemo s našom pretpostavkom da su Japodi nekoć faili stanovnici mora, u tom slučaju kult Binđa, n jegovo izjedna čenje sa Neptunom, prikazivanje atributa m orskog božanstva, dobit će, p o našem m išljenju, sasvim drugi istmisao. Tom e ibi m ogao poslužiti i podatalk da se iz neposredne blizine Privilice, na području Japre, nalaze tzv. »baribarsiki novci« koji ina aversu imaju lik nekog muškarca koji dirži trozubac, a na reversu je lik dupina.134 To je m otiv k oji zavrjeđuje pažnju, osobito ako ga povežemo sa kulitom boga Banda. Magli (bismo oprezno iznijeti m išljenje da su Japodi u vremenu kada su bili stanov nici morske obale (?) imali jedno svoje božanstvo čija je aktivnost bila vezana za vodu {more), a kasnije, kada su bili potisnuti u unutrašnjost, ponijeli su i zadržali su laj kuli, koji su u rimsko doba izjednačili sa kultom Neptuna. Ime Binđ, kojim se nazivalo ovo domaće božanstvo, na epigrafskiim spomenicima je dosta rijetko. Poznato nam je još sa jednog natpisa iz Norilka kao žensko ime (Bindho).135 Pač je smatrao da je ovo ime iz vedeno iz teonima, pretpostavljajući po tome da se Bind štovao i u N oriku,13,i ali to ne bi bio dovoljan razlog za tvrđenje da se taj kult što vao u toj zemlji, je r nisu pronađeni nikakvi drugi spomenici koji bi pot>» A . M a y e r ,-D e J a p o d ib u s, V H A D , n. s. X V I I I — X X I (1937— >1940). = Serta H offiU eriacia, ip. 189— đB9, sa z e m lj. k a rto n i; H. K ie p e rt, F. O. A . X V I I ; Katr.la u CIL. IH , tab. I I I i I V ; G . N o v a k , T o p o g r a fija i e tn o g r a fija rim sk e p ro v in cije D a lm a c ije , ip. .179; C. P atseh , Jaipadi, p. 357. itid. IM (N ovac n i je jo š o b ja v lje n , n a lazi se u Z e m a ljs k o m rnueegu u S arajevu . P ro n a đ e n p r ilik o m a r h e o lo š k ih istra živ a n ja u -Tapri 1966. g o d in e Ikoje je v o d io E. P a ša iić i Đ . B a sle r. •*> C IL III, 5483 (G lek'h en .berg u Noriteu). 1« C . P a tse h , G Z M , V I I I (1896), p . 122.
I.
KULTOVI
D O M A Ć IH
BO ŽAN STAVA
101
* vrdali njegovo postojanje u tim krajevima. Isto nam mije pozinato na osnovu čega je Paulus tvrdio da je riječ Bindho ilirska,137 mada ibiamo se s time složili jednostavno stoga što se njim e naiziva naše domaće bo žanstvo, tim prije što nije iz latinskog voikabuterija.183 U veizi s ovim imenom opet ćemo se osvrnuti na onu Horacijevu odu (Carm. 3, 13, 1. i d.) 'koja počinje: »O fons Bandusiae, splendidor vi tro . . . . . . Jdš je svo jevremeno R. Marić pokušao povezati naziv ovog izvora iz Italije sa imenom našeg Binda139 napominjući da su se nazvao i susjedni grad, eatim »Telo« i »Stauna« blizu Vazina,144 »Graselus« kod Mailosene,145 itd. I vode tekućice su imale svoja božanstva 'raznih naziva.140 Međutim, u ovom slu čaju imamo pojavu personifikacije pojedinih rijeka, pa tako u našoj zem lji javlja se božanstvo rijeke Save,147 Drave i Dunava,148 i dr. Mada, po našem sudu, ne bi bilo 'ispravno dovoditi u vezu božanstva iizvora i per sonificirana božanstva rijeka, ipak (bi se moglo uzeti1 da imaju jednu zajedničku osnovu atz k oje su se specificirala razna božanstva koja su hila vezana općenito za vodu.
137 C. P aulus, A ltita lis c h e F o rs ch u n g e n
MI, p. 376, 138 K o d sv ih u če n ja k a je je d in s tv e n o m iš lje n je da je B inđus d om a će b o ž a n stvo. S r : R . M arić, A n tičk i k u lto v i u .našoj zem lji, p. 9— 10; isti au tor, B in đ , ilir ski b o g izvora, G o d išn ja k N ik o le C u p ića, t a j . XJLV>III, B eog ra d 1939, ip. 146— 149; A . M ayer, O fo n s B an du siae . . . , G lotta , ‘25 (1936). II. 3— 4, ip. 173— 182, itd. « » iR. M a rić, o. c „ p. 148— 149. 140 O p o lo ž a ju B an d'u zije s r : H u lse n uP a u ly -W is s o w a , R eai-E o.cyclop.od ie d. ciassisohe A ltertu im sw issen sch alt 2, 2847. 141 O to m e : P h ilip p , J a p v g es, R. E. 9, 730; M. S u ić , P rilo g pozn avan ju o d nosa L ib u r n ije i P ice n u m a u sta rije ž e lje z n o doiba, V A H D , L V <1953), p . 71— .101; isti a u to r; G ran ice L ib u r n ije k ro z sto lie ća , R a d o v i Insilituta JA Z U u Z a dru , sv . II, Z a g reb 1955, p. 275. 142 C IL X I I , 3076. 143 CIL. X I I , 3070, 3093, 3132, 5953. 144 C IL X I I I , 948, 950. 145 H evue ep ig ra p h iq u e du M id i d e la F rance, III, ip.546, n ° 1255. 14
5. K U L T B O G A S B D A T A
U sjeverozapadnom dijelu Bosne, u rudarskom području Same, na đena su dva veoma interesantna spomenika posvećena jednom malo poz natom božanstvu — Seđatu. To su epigrafeke are nađene u Starom M aj danu kod Sanskog Mosta (tor. 61, 62). Na oiba spomenika nalazi se puni tekst. Posveta počinje imenom božanstva 'koje prati epitet »Augusto«, i>za toga se navodi zašto se podižu are i u čiju čast, a potom slijedi zavr šna formula. Oba žrtvenika se podižu »za zdravlje« vilika čiji je gembilicij Aurelije, i- to ispred kolegija nepoznatog nam udruženja oibrtndka. Za dataoiju ovih spomenika može nam poslužiti navod gentilicija A u relije,110 te i oblik slova kojim je ispisan tekst, po čemu sudimo da ovi spomenici ne mogu biti stariji od III stoljeća. -Ispred sebe, dakle, imamo dvije epigrafske posvete božanstvu Seđatu, o Ikojem se inače m alo što zna. Kako božanstvo .tog naziva n e na lazimo u grčko-rimsfcom panteonu, .kao ni .u panteonu fetočnih naroda, maramo držati da je ov o neko domaće božanstvo čiji je kult zboig -svo jih karakterističnosti bio prihvaćen u nekoliko susjednih zemalja. Ono što znamo o ovom e božanstvu zasniva se, p rije svega, na njegovim epigrafskiim potvrdama, gdje pored njegovog golog imena ne nalatzimo više nikakvih drugih .podataka o njemu niti njegovom kultu, pa kao jedina mogućnost da se, eventualno, dođe do .nelkilh zaključaka i saznanja, preastaju svestrane analiee tih potvrda i kombinacije bazirane ina rezulta tima svestranih uipoređnih analiza svih pratećih problema vezanih, za ovu vrstu spomenika. Na taj način su .pokušali riješili problem svi oni koji su se bavili ovim božanstvom. Tako, je npr., Domaševsiki tumačio đa je Sedat božanstvo vatre, te .ga, s obzirom na tu .specifikaciju dovodi u vezu, odnosno izjednačuje ga s rimskim Vulkanom.150 Kao argument za to tumačenje poslužio mu je natpis sa Seđatoviim imenom iz Akvinkuma, koji je posvetio magister collegii centonariorum ,151 te natpis iz Ratiarije (Gornja Mezija) koji, pa!k, posvećuje magister collegii fabrum ,152 Dakle, Domasevski .je ovo božanstvo izjednačio sa. Vulkanom temeljeći to. na razloigu što mu posvete podižu članovi naveden :h kolegija. Ovo. m išljenje 149 D. R en đ ić-M io če vić , Ilirsk a on o m a stik a na la tin sk im n a tp isim a ti D a l m a c iji, p. 50. 130 A. D om aszew s'k i, D ie Reliigion des R o m is ch e n H eeres, ip. 55, .P arm onu-n: S eđ a tu s (separat.: W est. Z e itsc h r . 1 G esch . u. K u n st. X I V , T). 151 A . Do.m aszews.ki, o. c., p. 55. 152 Ib id e m .
I. K U L T O V I
D O M A Ć IH
BOŽAN STAVA
103
ti je u potpunosti prihvatio i Kiemenc prilikom obrade jednog natpisa sa Sedatovim imenom iz Celja.153 Isto tako je postupio i Paškvailin u članku u kojem je raspravljao o novonađena dva Sedatova natpisa iz Starog Majdana^54 On je svoje m išljenje iznio s još većom Sigurnošću iz razloga što na oba žrtvenika stoji da aih podižu članovi neldih kolegija, istina, nije navedeno kojih.155 Kada je u svojoj knjizi R. Marić raspravljao o ovome problemu, on se složio s konstatacijom da je Seda't lokalno božanstvo, ali se nije složio s mišljenjem Domaševsfcoga da bi Sedait odgovarao rimskom bogu Vulkanu. Kao argument protiv toga m išljenja navodi či njenicu da se nije nigdje našla .Sedatova interpretatio Romana.156 Po našem sudu, međutim, čini nam se sasvim realna pretpostav ka koju je iznio DomaševsM, bez obzira na argumente -koje je naveo Marić. Samim tim što se na više ovih žrtvenika kao deđilkarati javljaju kolegiji, Ikako to, uostalom, pokazuju i ova. dva naša spomenika, moramo uzeti da su ga članovi, ili njihova organizacija, štovali kao zaštitnika svoje djelatnosti. Marić je, međutim, s pravom postavio pitanje zašto se, ako se to božanstvo izjednačuje s Vulkanom, nigdje ne javlja njegova interpretatio Romana. Možda bi se m oglo pretpostaviti da do toga nije došlo iz razloga što je to lokalno božanstvo imalo strogo određene kara kteristične funkcije koje su bile usko vezane za njegovo im e,157 pa se stoiga nije ni pokušalo da se veže za -neko rimsko božanstvo, a možda se u tome nije ni stiglo, s obzirom na njegovo lokalno podrijetlo i vre mensku ekspanziju. U njegovom ćem o karakteru, dakle, gledati jedinu, kako bismo rekli, istančanu funkciju koja je, u svakom slučaju, ibdila u vezi sa djelatnošću njegovih kolegija (collegium cenlonariorum sa collegium fabrorum i collegium dend.roforum). Budući da su potvrde ovog kulta u najvećoj m jeri poznate sa pod ručja Panonije, kako smo već spomenuli, utvrdilo se da je Seđat panon sko lokalno božanstvo.158 To m išljenje je općenito prihvaćeno od svih is traživača,159 o čemu bi govorio i sadržaj ornog natpisa iz Pfiinza koji pos jećuje cohors I Breucorum.180 Najnovije takvo m išljenje izmio je r Alrioidi, koji je u jednom svom radu, uz neka epihomska božanstva, iu ub rojio i Sedata.101 Uz ovu konstataciju odmah se postavlja jedno drugo pitanje: čije je, zapravo, to božanstvo, da li je ilirsko iilii keltsko? Imamo 153 J. K ie m e n c, O Timsikom sp o m e n ik u b og a S edata -u C elju , Z b o rn ik F ilo z o fsk og fak ulteta, L ju b lja n a 1950, p. 136. 154 V . PaSkvalin, D o lih e n i p a n o n sk o b oža n stv o Sedait, G Z M , n. s. X X V (1970), p 23— 28. 155 V, P ašk v alin , G Z M , n. s. X X I V (1969), p. 165— 167, br. 1, 2. 156 R. >Marie, o. c., p. 31— 32. 131 Za .pokušaj interpretacije njegovog imena v id i: HoMer,A ltcelt. S p ra eh schatz 2. 2,1428. S r: R. M a rić, o. c., p. 31. 156 A. D om a sze w sk i, o. c., ,p. 55. 159 T a k o : ,T. K ie m e n c , o. c., p . 137: R. M arić, o. c., p, 31; V . .PaškvaJiri, o. c., 24— 26. 180 .T. K ie m e n c, o. c., .p. 137; C IL ITT, 5918 = 41929. 1S1 G. A U olđi, G e sc h ic h te d es r e lig io s e n I.e b e n s in Ariuincuim, A ota A r c h a e o iogica A cad arn em ia e seierrtiarum ITungarioae X III (1961), Budaipest 1961, ip. 108— 113,
104
A N T IČ K I
KULTNI
I
V O T IV N I
S P O M E N IC I
NA
POD RU ČJU
B iH
potvrda da je na području Panonije Sedata štovalo i keltsko pleme Eraviska,162 a isto tako i panonsko pleme Breuka,103 koje (nije keltskog podri jetla, pa se postavlja pitanje — 'ako pripadnost ovog božanstva svedemo samo na ove dvije nacionalnosti — da li je Sedat keltsko ili autohtono panonsko božanstvo. Da li su ga Eravisci preuzeli od Breuka, ili je Ibio obrnut slučaj? No, pitanje je dosta složeno i studiozno, ald prema na vedenim argumentacijama, može se ipak držati da je to autohtono pa nonsko božanstvo i da se iz Panonije njegov kult prenio u druge susjedne provincije. Interesantno je još napomenuti da se ime Sedat susreće na mnogim natpisima u Rimskom Carstvu kao osobno ime, tako u Dafciji,104 Galiji,1(15 Italiji,160 ili, npr., u Dalmaciji.1®7 Cimi nam se isto tako važna konstatacija da je Sedat kao -teoforno ime na natpisima u Panoniji pot-~ puno nepoznato, nego se tna tom području javlja isključivo kao im e bo žanstva. To bi, bez sumnje, bio još jadan argumenat za utvrđivanje nje gove autohtonosti, iz razloga što se u krajevima gdje se -ono najviše što valo njegovo ime nije upotrebljavalo kao osobno ime, kakav je inače slučaj sa teonima, buduć; da je bio dosta rijedak slučaj da ismrtniik nosi ime božanstva, pa je, valjda, tako bilo i
107 Paulus Wissowa,
R. E. s.
v. Sedatius
(Italia).
R. E. s. v. Sedatus (Dalrnatia).
168 ,T. K lem em c, o. c., ,p. 135.
«'» J. Klemenc, o. c„ p. 135 = OIL,III, 3922. ™ CIL XII, 8986. •'» CTL IH, 11929. ,7S Dessau, Inser. lat. sel. 4G85. 173 CIL III, 10355233. Sr. G. Alfeldi,o. c., .p. 55.
I.
KULTOVI
D O M A Ć IH
BOŽAN STAVA
105
* pisu i z .Aikvinkuima, to je magister collegii centonariorum ,t7t na natpisu iz 'Ratlairije, to je collegium fabrurn,175 dok na naša dva spomenika nije navedeno ime kolegija, ili je to collegium centonariorum, ili collegium fabrum, ili, pak, collegium dendrophorum, neizvjesno je, aili evakaiko ne ki od njih. Štovaoci ovog kulta su, vjerojatno, toili kultno organizirani, o če mu nam svjedoči i hram ovog božanstva, kao što je 'slučaj u K rikom .17®
174 Ibid em . ,7S O iL III, 898G. 1,(1 C IL III, 3922. Sr. R. M a n e , o. c., p. 31; J. K lem en c, o. c.. p. 13-6.
6. N E P O Z N A T A B O Ž A N S T V A
Na jednom određenom dijelu BilH, poglavito na području Glamočkog polja, nađeno je nekoliko reljefnih spomenika s ikomoigrafskiim predsta vama muške osobe za koju smatramo da predstavlja neko epihorsko muško (božanstvo. Poznato je ukupno 6 takvih spomenika i(br. 63-68), od kojih su samo tri potpuno sačuvana (hr. 64, 65, 67), dok su oistali pred stavljeni u fragmentima na kojim a se sačuvao samo dio tijela, u većini ^lulčajeva trup ili ekstremiteti. Prema ibolje sačuvanim primjercima, mo žemo zaključiti da se radi o muškoj osobi obučenog 'u kratku tuniku, golaglavoj, s lijevom rukom redovito spuštenom a desnom podignutom. Na jednom reljefu (br. 64), pored te figure, s lijeve njene strane, vi dim o nefeu manju životinju koja liči na ovna. Isto dobro sačuvan lik na lazi ise još na nekoliko reljefa. Na jednom od njih (tur. 65), figura je ta kođer obučena u kratku 'tuniku, desna joj je ruka podignuta i u njoj drži neki neidentificirani predmet. Lijevom rukom čini libaciju. Na jed nom drugom spomeniku k oji predstavlja odbijena reljefna ploča, preos talo je samo truplo. Vidi se muška figura obučena u kratku tuniku zvonastoig oblika (br. 67). Ne znamo kakav je bio položaj ruku, adi, vje rojatno, kao i u prethodnim slučajevima. Isti je islu'čaj i sa spomenikom br. 63. I tu je prikazana ova figura u istom stavu. Nedostaje jo j 'lijeva ruka i noge ispod koljena te glava. Vidi se ipodignuta desna ruka. Čini oc dri se s li]ove strciTrc no'ls.2111'ži'V’oioinj0 oTT2.ri ^ ^ p ° ,e 'TvTci r-317q reljefa (br. 66, 68), sačuvao se samo dio desne ispružene ruke, prikažan je otvoren dlan. Nema sumnje da je na ovim reljefim a bio prikazan isti lik kao ; na ostalim reljefim a. Ako sagledamo sve ove ikonografske predstave, vidjet ćemo đa je u svim slučajevima bio prikazan jedan te isti lik, svaki put u identič noj pozi, od čega najviše pada u oči specifičan položaj desne podignute ruke. Od atributa uz taj lik vidimo u dva slučaja neki manji predmet, ali je teško zaključiti o čemu se radi.177 U jednom slučaju, uz 'tu figuru nalazi se životinja (ovan), ali po tragovima na još dva reljefa mogli bismo zaključiti da je i na tim reljefima bila prikazana ta životinja. Je 177 U je d n o m slu ča ju (b r. 65), S e r g e je v s k i sm a tra da o v a j liiik u lije v o j ruci drži o b rn u ta zu b lju , pa ga u to m s lu č a ju id e n tificira sa g e n ije m (G Z M , X X X I X , 1327, jp. 265), d ok na d ru g o m m je s t u navodi da isti lik p re d sta v lja n ek o n ep ozn ate b o ž a n stv o (G Z M , I J V , 1942, p, 165), p a p o to m e on a j p red m et se ne m o že id e n tificir a ti ikao z u b lja ; bit će da je to n ešto dru go.
I.
KULTOVI
D O M A Ć IH
BO ŽAN STAVA
107
dan drugi detalj koji čini specifičnim prikazivanje ovog lika jeste n je gova odjeća. U svim slučajevima ta osoba je obučena u kratku tuniku. Tijelo je uvijek okrenuto sprijeda te držanje ruku specifično. Iz ovog pregleda vidi se da su na svi® reljefim a prikazani likovi ikonografski predstavljeni identično, tj. da je u svim slučajevima prikazana je d na te ista osoba. Iako nam je Glamočko polje do sada dalo vile kul tnih reljefa raznih domaćih 'božanstava ili njihovih kultnih zajednica u raznim ikanografskim predstavama, ni u jednom slučaju te predstave ne možemo dovesti u vezu s predstavama s ovih 6 reljefa. Tražiti ana logiju ovim predstavama u bilo k ojoj grupi spomenika s područja BiH je uzaludno. Isto tako, mora se odbaciti m išljenje da bi, eventualno, ovi reljefi pripadali sepulkra-lnoj grupi spomenika, jer je na ovom području nađen sasvim mali 'broj spomenika te vrste s likovnim predstavama, a osim toga, predstave na postojećim likovno ukrašenim sepulkralnim spomenicima, sa Glamočkog polja ili iz ostalih krajeva BiH, i stilski li kompozicijski odudaraju od predstava s ovih reljefa. To nas navodi na zaključak da ovi reljefi u stvari predstavljaju kultne spomenike, tj. likovnu predstavu nekog domaćeg muškog -božanstva s ovog područja. Prema poznatim likovnim predstavama domaćih božanstava s ovog pod ručja, predstave is oviih 6 reljefa se ne m ogu dovesti u vezu ni is jednim ifcomografskim prikazom nekog dom aćeg božanstva, pa smo, istoga, miš ljenja da su to predstave nekog nama nepoznatog domaćeg božanstva. S obzirom da su svi reljefi nađeni na jednom mjestu, tj. u ok o lici Glamoča (K. III), možemo pretpostaviti da je to božanstvo bilo što vano, ako ne samo, onda u n ajvećoj m jeri upravo u okolici Glamoča, odnosno na užem regionu Glamočkog polja. K oje je to .božanstvo, m o žemo samo nagađati. Iliri su, vjerojatno, u svom panteonu imali mnoga božanstva raznih kategorija i rangova kao i raznog karaktera, isto kao što su, npr., Rimljani imali razna 'bezlična božanstva koja su tek -u kas nijem razdoblju počeli likovno prikazivati. Možda je bio isti slučaj i sa ilirskim 'božanstvima. Pod rimskim utjecajem Hiri su također p o čeli likovno prikazivati svoja božanstva, pa nije lako dokučiti koje se njihovo božanstvo krije u predstavama s ovih reljefa. Nalazi ovih spomenika na Glamočkom polju predstavljaju još jedan dokaz da je taj region sa svojim konzervativnim ilirskim stanovniš tvom predstavljao sigurno utočište raznih kultova domaćih božanstava. O većini njih, prema nađenim kultnim reljefima ili natpisima, imamo dosta jasne predstave u odnosu na božanstvo koje se javlja na ovih 6 reljefa. Prema karakteru likovnog prikazivanja, ipošto .se lik uvijek prikazuje u određenom stavu, m oglo bi se pretpostaviti da je taj stav za njega karakterističan isto onako kao što su pedum ili siringa karak teristični atributi za Silvana, ili luk i strijela za Dijanu, Koliko smo obaviješteni, nije nam poznato da se ovakve likovne predstave nalaze igdje drugdje, bilo to na području BiH ili u drugim krajevima naše zemlje. Po tome bismo mogli suditi da se u drugim
108
A N T IČ K I
KULTNI
I
V O T IV N I
S P O M E N IC I
NA
PO D RU ČJU
B iH
krajevima to božanstvo nije -ni štovalo, ali nedostatak nalaza njegovih likovnih predstava na drugim stranama ne znaci da stvarno nije bilo poznato (u drugim krajevima, nego bismo mogli samo reći da je njegov kult bio najjači na Glamočkom polju, odnosno na jednom užem pod ručju oko današnjeg Glamoča.
7. O PCA RAZM ATRANJA O ILIRSKOJ RELIGIJI I KULTU .. I danas jedan od najsloženijih p r o b le m a .-iz u č a v a n ju kulturne prošlosti Ilira, predstavlja pitanje njihovih kultova i religije na osnovu kojih bismo mogli donijeti neke sigurnije zaključke ili steći širu ili jas niju predstavu o tome problemu. Veliku teškoću za izučavanje toga pro blema svakako predstavlja i pomanjkanje literarnih izvora, odnosno vi jesti antičkih pisaca. Koliku važnost imaju ti literarni podaci koji se odnose na pitanje kulta epihorskog stanovništva, vidi se (najbolje iz primjera koji se odnose na Germane ili Gale. Da je Ikojim slučajem Tacit posvetio svoje djelo Ilirima a ne Germanima, ili da je Cezar opisao svoje ratove sa Ilirima, situacija bi b'ila danas sasvim drugačija. Dok za proučavanje kultne problematike Galije i Genmanije s jedne strane ima mo vrijedna literarna djela antičkih pisaca, prvenstveno Tacita i Ce zara, s druge strane tu su mnogobrojni nalazi kultnih i votivnilh spo menika ili drugi predmeti koji se odnose na kult. Naspram itakve situacije u tim dvjem a zemljama, a malo da je nešto drugačija i u ostalim zem ljama, -npr., u Hiispaniji ili sjevernoj Africi, a da ne govorimo o istočnim zemljama, situacija u našoj zemlji je sasvim drukčija. Nekoliko kratkih bilježaka antičkih pisaca o religiji i kultovima Ilira ni u ikome slučaju ine mogu predstavljati dovoljnu gradu, a i arheološka istraživanja nisu dala dovoljno materijala koji bi poslužio za sistematsku oibrađu kultne probleniart.lke i)i religija Ilir??.. Ov?. 3.21 jR iznosimo sćiino za slučaj ipoređenja te problematike kod drugih naroda, kod kojih taj pro blem ima mnogo širu osnovu za proučavanje. Proučavanje tog problema kod Ilira temelji se, uglavnom, na otkrivenim spomenicima kultne ili votivne prirode, i ako bismo, npr., poredili današnju situaciju u odno su na te spomenike s onom od prije nekih pedeset godiina, došli bismo do zaključka da se broj tili spomenika stalno povećava, a to kazuje da njihov nedostatak u očima istraživača ne treba da znači njihovo nepos tojanje, što je, svakako, posljedica nesistematskih arheoloških istraži vanja. Ne uzimajući u obzir današnje stanje istraženosti i poznavanje Hi ra, fu tom problemu će nam mnogo pomoći komparativna analiza istog problema kod drugih naroda. Treba uzeti u obzir činjenicu, da su Iliri pripadala indoevropskoj .grupo naroda,178 čije su se religije temeljile na jedinstvenoj prastaroj osnovi, a tijelkom vremena, zavisno od naroda, 178 T. M ilitar, L ju d sk e rase i in d o e v r o p s k i n a rod i, N o v i Sad 1930. p. 36— 40.
lio
A N T IČ K I
KULTNI
I
V O T IV N T
S P O M E N IC I
NA
POD RU ČJU
B iH
religija se 'kad pojedinih članova te grupacije individualno razvijala za državajući osnovne komponente i karakter one praiiskonske religije tooja je bila zajednička kako Ilirima tako i Grcima, Rimljanima, Keltima, Ger manima itd. Pojedini narodi isu u svom tisućugodišnjem kulturnom i po litičkom životu prolazili kroz raizMčit razvoj, koji je uvjetovao sve jaču i društveno-političku a time i kulturnu diferencijaciju, pa dok su jedni došli u stadij visokorazvijene civilizacije, drugi su se nalazili u fazi bar barstva. Zato su oni narodi k oji isu prolazili kroz iste afli slične đruštveno-polrttčke uvjete, kao što su na jednoj strani Grci i Rimljani, a ina dru goj Iliri, Kelti ili Germani, p o svojoj religiji veom a Miški, skoro iden tični. Spomenuti kulturno zaostali narodi, s obzirom. na iste životne u vjete i kulturni stadij, razvili su .kultove i religiju k oji su ise U tolikoj m jeri podudarali kao što su se s idruge strane podudarali kultovi i re ligija Grka i Rimljana. D ovoljno je samo paragonirati nazive glavnih grfikiih ili rimskih božanstava, a to možemo protegnuti i ma druge in doevropske narode visoke kulture, pa da se uoči zajednički 'korijen tih imena i funkcija.179 Dok na jednoj strani, uzimajući u obzir kulturne indoevropske narode, religiju dobro poznajemo ili je uzajamno dopunjujem o, i dok se ikod njih vršila interpretatio Sacra, kada su, n.pr., Grci bili u fazi identificiranja svojih božanstava sa odgovaraj-učim orjeratalnim, a Rimljani sa grčkim, to otkrivanje »svojih« božanstava u božan stvima drugih, naroda samo dokazuje njihovu 'zajedničku osnovu. U dru goj grupi, 'kod kulturno zaostalih naroda, te paralele je mnogo (lakše tra žiti unutar njihove religije i kulta, tako da su pojedina božanstva Ilira potpuno identična germ anAim ili keltskim, njihov karakter ili funkcije su iste, /a obavljanje kulta ili kultna mjesta su ii kod jednih i kod drugih identična. Svakako da su te paralele bliže kod naroda ikoji su se nala zili u istim životnim prilikama, pa u ovom slučaju Ilire stavljamo na suprot drugih evropskih naroda istog kulturnog stupnja 'čiji kult i re ligiju bolje poznajemo. TT vrijeme kada je Rim politički objedinio te narode, uz ostali društveno-poli.ticki proces, došlo je i do irekoinstituiirainja njihovih reli gija i to na taj način što su pojedini narodi svoje kultove, svoja bo žanstva ili religiozna shvaćanja pokušali dovesti u vezu sa rimskim, a dakako da je do log nastojanja dolazilo i- od sirane Rima. Da kojim slučajem do tog procesa, odnosno do interpretatio Romana nije došlo, m o glo bi ise postaviti pitanje da li bismo imali ijedan kultni ili votivni ispomeni’k, kako kod Ilira tako i kod drug h evropskih naroda. Dakle, za sprovođenje interpretatio Romana osnove su nam jasne. Sada je došlo do iste pojave kod evropskih naroda, kao i kod drugih koje su pokorili a koji su kulturno zaostajali 'iza njih, kao što je bio slučaj kod Grka u odnosu 179 O in d o e v r o p s k im r e lig ija m a s r : N. T irrchi, L a re lig io n e d i R o m a antica, p. 4 ; G eon ges D u m ezil, Ju p iter, M ars, Quirmjuis, P a riš 1941, ip. fl— 70; A . I.ang. L a 'G ra n đ e E n c y c lo p e đ ie , sv. 24, ip. 676. i đ .; S. R e in a ch , O ip h eu s, -H istoire g e n e r a le d e s r e lig io n s (p r ije v o d sa f-ranc.), S a r a je v o 1958, p. 94. i d .; T. M ilita r , o. c., p. 22— 25; V . B a sa n o ff, Les đ ie u x d e s R o m a in s, p, 8; G avin de B eer, H a n ib a l, L o n d on 1969, p. 13— 14.
I.
KULTOVI
D O M A Ć IH
BO ŽAN STAVA
111
na istočne zemlje, a .kasnije kod Rima u odnosu ma Grčku. Na ikoji se način sprovođila ta interpretatio Romana? O tome izvorno da i nemamo podataka. Nama su poznati slučajevi kada su tu interpretaciju sprovodiii p rije svega rimski pisci. Kada neki od njdh -opisuje ikakvo apihorsko božanstvo bilo kojeg naroda ili plemena, -ako se radilo, npr., o žen skom božanstvu čije je funkcije taj pisac bolje upoznao, on ga direk tno dovodi u vezu sa božanstvom svoje zemlje. Zato, mpr., Herodot iden tificira neku peonsku boginju s Artemidom (4, 33), ili Taciit kada govori o tri glavna germanska božanstva, on ih u isto vrijem e identificira sa božanstvima grčko-rknskog panteona.180 Isti je slučaj ikada Cezar govori o keltskoj religiji, pa navo-di da Kelti im aju ista božanstva kao i Rim ljani.181 Skoro da je redovita pojava ikod svih pisaca da pri tome ne -spo minju epih-orske nazive tih božanstava. Jedan od rjeđih slučajeva kada se to čini nalazimo kod Lukama, koji doslovno .navodi imena triju v e likih keltskih božanstava (Pharsalia 1,444). Obično se navodi -da se interpretatio Romana sprovođila spontano, tj. da za to nisu poduzimane ili određivane administrativne mjere. U stva ri, to je bio proces a ne događaj, i svakako da je do nj-eiga dolazilo sponta nim reakcijama. Kada je bi-o u pitanj-u neku drugi -problem, redano, poli tičke ih društvene naravi, .tu se Rim postavlja-o netolerantno i on je name tao inicijativu, ali kada je b ilo pitan-je kulta, -odnosno religije, tu je na stupao krajnje oprezno. Tu pojavu, p rije svega, trelba dovoditi u vezu sa psihđlošk-om stranom ljudske ličnosti, u ovom slučaju društva, -odnosno države, jer kada je bila u pitanju religija Hi kult, ne samo jednog naroda nego čak i pojedinaca, pokazivala se ta psihološka strana ljudi ili .društ va. Pošto je i sam bio religiozan a time i bojažljiv, Rimljanin je prema kultovima i božanstvima pokorenog naroda Ili ipojedinica bilo tolerantan i popustljiv, pa je .preko svojih božanstava u izvjesnoj m jeri štovao ta stra na božanstva. Prema tome, ii ta interpretatio Romana, koja se u većini slučajeva sprovodima dosta intenzivno, trtije proistekla iz neke sistematske Mi -smišljene -službene knmipanie. nego ie ori ls trans Rimljana do nie dolazilo -u pravom smislu intempretaciono: kada 'bi, npr., Rimljani upoznali neko ilirsko božanstvo, oni su ga, da bi ga označili, dovodili u vezu sa svojim adekvatnim ‘božanstvom i nazivali imen-om svoga božanstva, pa se on-o od tada i nadalje spominje pod rimskim imenima da bi se pri tome i njegov kult poistovjetio s adekvatnim rimskim. -S -druge strane, epiihorsko -stanov ništvo — kada je već politički i kulturno potpalo pod -Rim, i kada su se domoroci počeli sve više i više uključivati u javni društveni život koji su vodili, i-li su bar nastojali da ga vode, po rimskom uzoru — i samo počinje, slijediti ili sprovoditi taj proces kultne interpretacije, nastojeći na -taj na čin da se i religiozno što više približi svome gospodaru. Taj proces je lako razumjeti u onim zemljama Ikoje su više ipod-legle rimskom kulturnom utjecaju, ali, više ili -manje, tako je bi-lo i u ostalim zemljama, pa i u našiim krajevima gdje su muškarci, služeći u rimskoj vojsci, đobij-ali jasniju pređm
S- R ein a ch , o. c., .p. 33. J- V e n đ ry e s, L es R e lig io n s
đes C eltes, p . 261. i d.
112
A N T IČ K I
KULTNI
I
V O T IV N I
S P O M E N IC I
NA
POD RU ČJU
B iH
stavu o rimskoj religiji 'i htjeli uli ne, dolazili u situaciju da sami sebi p o stavljaju pitanje i dovode u vezu religijske osnove svoga gospodara i svo je zemlje. .Iz svih ovih razloga, mli smo interpretatio Romana ođxeđ'iii više kao spontani proces. Da je bilo tako, vidi se iz činjenice što je Rim bio krajnje tolerantan prema religijama i kultovima svojih podložnika. 'Rimski vojnici podrijetlom Iliiri bili su slobodni podizati zavjete ili čak hramove svojim domaćim božanstvima, bilo da su se MalaziE u Rimu, Galiji 'ili sje vernoj A frici. To im inije nitko brainio. Navešoemo jedan među rijetkim Slučajevima kada se Rim uplitao u pitanje kulta svojih provincija, a to je zabrana prinošenja ljudskih žrtava u Galiji.182 Ako bism o ovaj problem pokušali svesti na Hire, mada o njihovim kultovima nemamo spomena kod antičkih pisaca, pa prema Tcfihe ii« mo žemo mii pratiti kako se taj proces odvijao kod njih, iz opisane komparativ ne analiize tog problema kod drugih naroda m ožemo pretpostaviti da se to isto, 'ili barem slično događalo i s .njihovom religijom , odnosno kultovi ma. Da bi nam problem barem donekle b io jasniji, pokušat ćemo ga do vesti u vezu sa jednim identičnim procesom, kolji je, istina, Iiz kasniijetg raz doblja, a to je tzv. »interj.rret.atio Čhristiana«. Kao što su se po interpretatio Romana sve religije i kultovi tumačili prem a shemama rimskog pan teona i njihovog shvaćanja, tako isto i interpretatio Čhristiana traži i na lazi u paganskim religijama njihova božanstva koja će identificirati sa svojim, u ovom slučaju sa đavlkna i drugim zlim demonima. U slučaju ka da crkva nije bila jaka da potisne pojedina pagainsfea božanstva, ona ih identificira sa nekim biblijskim ličnostima, a njihove blagdane uJklapa u crkvene, dok na mjestima Ikoja su kultno imala jaku pagansfcu tradiciju podiže svoje kapele ili svetišta. Na taj način crkva je, poneki put u potpu nost' apsorbirala paganske kultne, odnosno religijske preostatike. Svakako da se u kršćanstvu taj proces odvijao ma sasvim drugim osnovama, i kako je kršćanstvo bilo nepomirljivo prema paganskim religijama, sprovođemje te interpretatio Čhristiana bilo je sasv'lm drugačije od interpretatio Roma n a ali, iu suštini, kao događaj je 'identično. Iz prethodnog pregleda vidjeh smo da su neka ilirska epuharska bo žanstva ibiila identificirana s odgovarajućim rimskim. (Najbolji prim jer za to predstavljaju Siivan i Dijana, za koje ma ni do danas ne znamo kako su ili Hiri nazivali. Ova dva božanstva su samo pripadnici njihovog velikog panteona. Možemo pretpostaviti da su Iliri imali mnogobrojna božanstva kao što su imali Kelti ili Germani, Hi, pak, sami Rimljani u svojoj stari joj kulturnoj fazi, kada su njihova 'božanstva po karakteru ili funkcijama bila najbliža božanstvima primitivnih evropskih naroda. Nas, svakako, in teresira u kojem i u kakvom stadiju su Rimljani zatekli ilirsku religiju. Ako pogledamo na kulturne prilike koje s l i vladale u to vrijeme kod Ilira, onda će naim biti jasno da su se i religija i kult nalazili u posve pri mitivnim formama, koje su odlika života stanovnika čiji se kultni život tem elji na osnovama prethistorije. Mada su Miri i prije nego što su došli pod vlast Rimljana održavali kulturne i trgovačke veze sa Grcima, IlaliciJ. ToulaLn, Les G uiles
paieus đutis H r
1. K U L T O V I
D O lU A C I H
BO ŽAN STAVA
113
ma i drugim -kulturnim narodima Mediterana, t e gveze d kontakti ni u ko me iglučaju nisu mogli utjecati na relldgiju i kult Ilira u tolikoj mjeri da hi se osjetio kakav veći utjecarj tih naroda. To je uvjerljivije time više što su Iliri ostali dosljedni poklonici svojih 'kultova-čak 1 u doba- kada isu u svakom pogledu postali potpuno ovisni od Rima, k oji je regulirao. njihov život po svojim principima, pa, prema tome, ni raniji kontakti iuisu mogli Imati nefei veći značaj ili posljedice za kultove i religiju Ilira. O ilirskim božanstvima i kultovima iiz ddba njihove političke samo stalnosti, izvorno, znamo vrlo imalo. Zahvaljujući većem 'broju nalaza kult nih spomenika na području primorske Dalmacije i zariinarskifh oblasti, upoznali smo neka ilirska božanstva koja su, sudeći prema broju spome nika, bila-mnogo-štovaraa. Od 'tih božanstava to su, prije svega, Silv-an i Dijana, nimfe, kao d njihove kultne zajednice. Vidjeli smo, isto tako, đa su postojala još neka božanstva koja su pripadala njihovom panteonu, ali 0 kojima za sada malo što znamo. D ovoljno je da navedemo nekoliko pri mjera iz maznih krajeva naše zemlje pa da ustvrdimo da je ilirski panteon bio dosta širok. Na tim spomenicima ova božanstva su u najvećoj mjeri identificirana s rimskim čija imena redovito nose, ali imamo nekol/ko slu čajeva gd je se 'uz ime rimskog božanstva javlja i epihorsko ime, ili, pak, slučaj da natpis nosi samo epihorsko ime domaćeg božanstva. Iz Istre je poznato nekoliko spomenika koja noise takva imena. Tako: Boria,m Eia,m 1ca,18S Melosocus,m itd. Isto tako, odavde je poznato desetak votivn ii spomenika posvećenih Silvanu. K oja su to božanstva s ovih natpisa? U jednom slučaju 'imamo »Eia Aug(usta)«, gdje ovo »Augusta« ne određuje pobliže ovo epihorsko božanstvo. Ti nazivi su svi redom epihorski, ali boja su to božanstva ili kakve su njihove funkcije, da li su lokalna 'ili opća ilirska, pitanje je dosta složeno. Slučaj je mnogo jednostavnije shvatiti kada na spomeniku imamo pojavu interpretatio Romana, tj. kada se uz epihorsko ime javlja i lime rimskog božanstva. Tako su iz Flanone po znata dva spomenika posvećena lokalnoj boginji Iir'iji,187 kada se u jednom slučaju navodi samo njeno epihorsko dme, a drugi put Irija Venera. Tu jp jasan odgovor: Irija ie domaća boginja koja je imala slične funkcije rimskoj Veneri pa je zato s njome i izjednačena. Iz Nina potječu dva spomenika posvećena Joikalnoij boginji pod imenom »Ansotica«. Poznat nam je i njen lik, jer je otkriven reljef koji ju prikazuje u društvu s Prijapom.188 Na drugom spomeniku ona je izjed načena sa Venerom (Veneri Ansoticae). Prelko dva spomenika iz Lamfoezisa u sjevernoj Africi, saznali smo za još jedno domaće božanstvo: to je 183 H. K ra ch e , D ie S ch p ra e h e der Ily rie r , I. W iesbad en 1955. p . 83; C IL V , 7. 161 H K ra ch e, o . c., p . 83; O IL V, 8. 185 M. S uić, Z a p a d n a g ra n ica Ilira u s v je tlu h is to r ijsk ih izv ora , S inipoziu ia II, A N U B iH . p . izđ. k n j. V , p. 41. >“ C IL V , 8127. 187 C IL III, 3032, 3033. 188 M . A b r a m ić, A rch a o lo g isch e F o rse h u n g e n im JugosJavvien, p. 174— 175; isti autor, B e rich t u b e r d ie V I .Internationalen K o n g re ss ftir A r o h a o lo g ie ; G lasnik P r i m orsk e b a n ov in e, god. II, br. 11— 12. 8 — A n tič k i kultni . . .
114
A N T IČ K I
KULTNI
I
V O T IV N I
S P O M E N IC I
NA
PO D RU ČJU
B iH
Medaur ,189 koji se obično identificira kao ilirski bog rata. Međutim, u veži s ovim ‘b ožanstvom postoje i drugačija mišljenja. Tomašek je, npr., tvrdio da je Medaur u stvari ilirski AsMapije, što 'br značilo - da su Iliri imali jedno božanstvo ikoje je ‘odgovaralo grčkom Asklepiju. Do toga za ključka spomenuta autor je došao »na osnovu činjenice što su se spomenici toga boga našli u svetištu posvećenom A sk lepiju .100 U Topuiskom je nađen jedan natpis preko kojeg smo saznali za jedan par domaćih božanstava, to su Vidasus i Thana,m koje je A, Majer izjed načio sa Silvanom i Dijanom .192 Iz ovih spomenutih limena,-u većini slučajeva ćem o malo što saznati o ilirskim božanstvima ili njihovoj religiji. U slučajevima ikada je na spomenicima navedena interpretatio Romana, tada je stvar teoTiko-toliko--jasna, ali se odmah postavlja pitanje šta je koje 'božanstvo Ikoje se tu navodi u interpretaciji u općoj ilirskoj religiji, jer tu su dva slučaja da se dvije domaće boginje identificiraju sa rimskom Venerom. Ili su Iliri imali veliki broj takvih boginja, tj. lokalna božanstva, ili se u ovim slučajevi ma radi samo o nekom epitetu k oji se na natpisima dodaje rimskoj Ve neri. Po tome bi došlo u pitanje da li je, npr., Ansotiika uopće ime epihorske boginje, ili je pod tim imeirima spominju samo lokalna božanstva, koja se, npr., kod Libum a zvala Ansotifca a kod Istrana trija i si. Isti je slučaj a sa imenima Vidasus i Thana. Rendić je svojevrem eno dobro prim i jetio, u vezi s Majerovom interpretacijom, da se pod tim imenima .možda kriju Silvan 1 Dijana, ali se to ne bi m oglo generalizirati za čitavo ilirsko podru čje . 193 Generalne zaključke 'U ovom e pitanju je nesigurno donositi zbog pomanjkanja nalaza, i tem eljeći svoje m išljenje na otkrivenoj građi, mi smo u velikoj neizvjesnost 3 oko mnogih pitanja kulta i religije Ilira. Možem-o jedino iznijeti dosta sigurno m išljenje da su Iliri imali širok pan teon kao i ostal: narodi koji vuku podrijetlo iz jednog etničkog jezgra.
189 G . Ch. P ica rd , Les Reli.gions d e 1’ A fr iq u e a «l.iqu e, p. 222; C. P atseh, G Z M , (1914), p. 193. mo \y Tom aschejk, B eitra g e z. K u n d e d. i.ndlogermianischen S ch p ra ch e n IX (1885), :p. fl7; P eter, iM ytbologisoh e iL exioon, 2, 2481; C. P atseh, G Z M , X I V (1902), p. 440; isti au tor, J a h re sh e fte đ. oste rre ie h e n a r c h a o lo g is c h e n Ins.tiitul.es, V I (1903), B bl. 71; R. M a r i ć ,1o. e., p. 10— .13. 191 A. M a v er, V H A D , n . s. X X I I — X X I I I .(1941— 1942); H o ffille r -S a r ia , I n s e h r iften aus Ju'gosla vien , Z a g re b 1938, N r 516 —518, 182 Ubidem. 11,3 D. R e n d ić -M io č e v ić , Ilirsk e p re d s ta v e S ilv a n a i D ijan e .na kultnim slik a m a sa p o d n u čja Đ alm ata, p. 8. XXVI
ZAKLJUČAK Iz iznijetog materijala o domaćim božanstvima d njihovim kultovi ma,. možemo donijeti dosta reduciran zaključak. S voje znanje o (kultu i religiji Ilira temeljimo uglavnom na otkrivenim kultovima i votivnim spo menicima, ali, kako vidimo, broj božanstava i kultova nije ni izdaleka 'to liki da bi odgovarao stvarnom stanju njihovog duhovnog života. Možemo postaviti pitanje koliko je kod njih bila razvijena praksa da ikonografski prikazuju svoja božanstva ili da ih epigrafski spominju. Bez daljnjega, oni to, možda, čine tek pod rimskim utjecajem. Znamo za božanstva ko jima
NEP OZ N AT A
BOŽANSTVA
u riu i'n o i
u j
iM L in
ii'iu 'io i-.m n d u l m i h o
i m v m
1. K U L T O V I
D O M A Ć IH
BOŽAN STAVA
117 t
ništvo i u rimsko i u pređrimsfco doba omili su Iliri. Ddk su -ostali krajevi Jugoslavije, iz geografskih razloga, bili izloženi jačem stranom kulturnom utjecaju, bilo da se radi o Istri, Dalmaciji, Panoniji ili Makedoniji, dotle je područje BiH, kao brdovita zemlja, ti najvećoj m jeri ostalo izvan ifcish utjecaja, osobito u poređenju s navedenim pokrajinama. Da kojim sluča jem Bosna nije predstavljala rudino bogatu zemlju, što je bio razlog da joj Rimljanli poklone više pažnje, m oglo bi se posItavMi pitanje ikakva bi 'tek tada bila kulturna situacija u toj zemlji. Prve rimske ceste izgrađene u BiH bile su tzv. »rudarske«. U vezi s rudarskom eksploatacijom, u Bosni je osnovan jedini veći rimski grad (Domavia), ista situacija je i u sjever noj Bosni za područje Sane i Japre. U (krajevima koji su ostali izvan pri vrednog interesa Rimljana, a to je upravo zapadni 'dio Bosne*,! poglavito Glaimočko, liva n jsk o i Duvanjdko polje, Iliri su ostali kompaktni u svojim kulturnim tradicijama, tu je vladala krajnja konzervativnost a rezultat toga vidi se u njihovim kulturnim tekovinama, (bilo đa se rafdi o arhitektu ri, načinu života, nošnji i si. Jasno, tu su osnove i odgovori na pitanja zašto se baš na tom području nalaze najvrijedniji i najinteresantniji kultni spo menici Ilira. Uz druge tekovine k oje je čuvao domaći čovjek u doba rim ske prisutnosti, njemu su na prvom mjestu bili njegovi djedovski kultovi, a koliko je u tome istra jao, vidimo po tome što neki kultni spomenici s tog područja datiraju iz kasnih stoljeća Rimskog Carstva, što sve skupa dokazuje duhovnu nepokolebljivost Ilira. '
A N T IČ K I
KULTNI
I
V O T IV N T
S P O M E N IC I
NA
POD RU ČJU
POPIS N A L A ZIŠTA SPOMENIKA OSTALIH INDIGENIH BOŽA N STAV A a. Spom enici samostalnog kulta nimfa 1. Humac (Ljubuiški) 2. Bugojno b. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. 10. 11. 12.
Spomenici samostalnog kulta 'boga Bimdusa Pri vilica (Biihać) Privi'Mca (Bihać) Privilica (Bihać) .... ........ Privilica (Bihać) Privi lica (Bihać) Privilica (Biihać) Privilica (Bihać) Privilica (Bihać) Privilica (Bihać) Privilica (Bihać)
13. Privilica (Bihać) c. Spomenici samostalnog kulta boga Sedata 14. Stari Majdan (Sanski Moist) 15. Stari Majdan (Sanski Most) ■d. 16. 17. 18. 19. 20. 21.
Spomenici nepoznatih božanstava Glamoč Kaimensko (Glamoč) Podgradina (Glamoč) Podgradina (Glamoč) Crkvina (Glamoč) Halapići (Glamoč)
B iH
II. RIMSKI KULTOVI
UVOĐENJE RIMSKIH K U LTO V A NA PODRUČJE BOSNE I HERCEGOVINE Uvođenje i širenje rimskih kultova na područje BiH bilo je u uskoj vezi sa rimskom okupacijom i prisustvom Rimljana u ovim krajevima. To znači da je širenje rimskih teultova, u pravom smislu, započelo tek kada su Riknljaaii 'zaposjeli 'te (krajeve i kada je u njihovoj prisutnosti o t počeo jedan proces koji se sastojao u presađivan ju, tumačenjima i obav ljanju njihovih kultova na području koje je naseljavao drugi narod, koji se kulturom i običajima do krajnosti razlikovao od njih. ‘Isto tako, uvo đenje rimskih kultova bilo je u uskoj vezi s političkim zbivanjima, pa kada govorimo o tome problemu fcoji se prvenstveno odnosi na našu zem lju, a može se protegnuti i na ostale evropske zemlje, možemo konstati rati da je uvođenje tih kultova proisteklo iz onih burnih političkih doga đaja koji su doveli do konačne okupacije ovih krajeva od strane Rimljana i do zavođenja njihove vlasti, koji su, pak, za sobom povukli rđe daljnjih đruštveno-političikih ili privrednih zbivanja, i koji su daljnjim procesom sve više ovu zemlju približavali pofajediocu, a to znači potpuno zavođenje rimske uprave, angažiranje domorodaca u razne državne službe, a na kon cu i zavođenje rimske kulture, koja je u sebi sadržavala upravo i pitanje kultova, što nas ovdje prvenstveno interesira. Od vremena kada su Rimi]jami počeli pokazivati sve veći interes za istočnu jadransku obalu i kada su se počeli i politički 'angažirati u toj oblasti, pa do vremena kada su konačno potčinili svojoj vlasti veći dio teritorije današnje Jugoslavije, proiš'lo je skoro dva i pol stoljeća (računa jući' od prvog rimsko-ilirskog rata) Naboram tog perioda, imamo ied.no drugo razdoblje, koje je u zroalku njihovog potpunog gospodstva nad tim krajevima i koje je 'trajalo u jednom 'neprekidnom toku Od preko četiri i pol stoljeća, tj. sve do propasti Zapadnog Rimskog Carstva. Ako bismo pokušali paragoirrati ta dva razdoblja, pa sebi postaviti pitanje u kojem je od njih izvršen puni proces uvođenja rimskih kultova, odgovor bi bio da je to bilo u onom razdoblju kada je Rim Ibčo pravi politički gospodar ove zemlje. Već smo istakli u prethodnom izlaganju da je ilirsko stanov ništvo stupilo u 'kulturne i trgovačke odnose sa italskim poluotokom dav no prije nego što su Rimljani priveli Ilire svojoj vlasti, i istakli smo da te veze i njihovi utjecaji ni u kom slučaju nisu mogli imati neki veći zna čaj za domaće kultove, ili eventualno prihvaćanje rimskih kultova od strane Ilira. Realni uvjeti za to su nastali tek 'kada su Rimljana zaveli svoju punu upravu i vlast u njihovoj zemlji.
122
A N T IČ K I
KULTNI
I
V O T IV N T
S P O M E N IC I
NA
PO D RU ČJU
B ili
U razmatranju ovog problema moramo naglasiti da je uvođenje rimskih kultova u našoj zem lji predstavljao (jedan proces a ne događaj. To -znači da je to bio jedan duži period, od samog dolaska Rimljana u ove krajeve, koji je trajao za sve vrijem e njihove prisutnosti. A bo bismo sebi predstavili sliku etničkog sustava u to vrijem e u današnjim grani cama naše zemlje, tu moramo diferencirati dvije jasne i odjelite grupaci je: na jednoj strani je dom orodačko stanovništvo, k oje je imalo, kako smo vidjeli, svoju razvijenu religiju i kultove, a na drugoj strani su stran ci, tj. Rimljani, sastavljeni od raznorodnih elemenata (vojska, trgovci, obrtnici, itd.), b oji su ibili pripadnici svoje religije i poklonici svojih kultova. I sada, kada su Obje te grupacije 'bile sjedinjene, odnosno kada su naseljavale iste krajeve ili mjesta, na istom području se počinje odvi jati bogoslužje •; obavljanje kultova dvaju naroda, koji su svaki za sebe predstavljali posebnost. ‘P oznajući stanje u prvo vrijem e rimske prisut nosti, možemo uzeti da se u pitanju kulta i religije u oidnosu na te dvije grupacije malo što izmijenilo i kasnije. Rimska prisultnoist nije zbrisala epihorske kultove ili religiju niti su u tome pogledu Rimljani što podu zimali. Iliri su, vjerojatno, i nadalje živjeli duhovnim životom kakvim i prije dolaska Rimljana, dok se, u isto vrijeme, sada, u n jihovoj prisutnosti i na njihove oči, obavlja štovanje drugih, odnosno stranih kultova, o k oji ma su u to vrijem e malo što znali. To je bio onaj početak zbližavanja i upoznavanja duhovne 'kulture jednih s duhovnom kulturom drugih, što će predstavljati jednu od osnova na kojima se tem eljila interpretatio Romana. Svakako da nije prošlo dugo vremena a dom orodačko stanovništvo je došlio u situaciju da se sve više i više upoznaje sa rimskim kultovima i religijom. Na ono što im -se pri prvom susretu činilo čudno i strano, vre menom su postajali vični. Gdje god se nalazila ikakva vojna ili trgovačka postaja, ili novoosnovano 'Civilno naselje ikoje je okupljalo prisutne 'Rim ljane, tu se pokazala' mogućnost da autohitoni žitelji prisustvuju ili učest vuju u -obavljanju religioznih obreda došljaka. Tu su bile kapele i drugi bogoslužni objekti, postavljam su žrtvenici i posvete nekim od brojnih rimskih božanstava, i kroz taj proces, štovanje rimskih kultova, koje je bilo propraćeno nizom religioznih manifestacija, postajalo je sve razum ljivije, jasnije i bliže domaćem stanovništvu. U isto’ vrijem e kada je rim ska vojska zasjela utvrde, kada su trgovci počeli stvarat; prva jezgra bu dućih rimskih naselja, -rimska vlast je počela regrutirati domaću mladež u svoje jedinice, gdje su ostajali i po dvije decenije. Kroz to razdoblje, od gajani u duhu vojnika koji će se b-orit'i za rimsku državu ili je braniti, postajali su, ako ne skroz, a ono napola Rimljani, služili su se latinskim jezikom, upoznali su rimski život, običaje i kulturu, i ti romanizirani Iliri, ako bi sretno doživjeli konac svoje vojne službe, pri povratku u svoj stari zavičaj, među svoje suplemenjake, teško da su -se m ogli nanovo prilago diti životu i onim uvjetima kakvi su vladali u njihovom zabitnom kraju. Budući da su islužen- vojnici dobijali neke privilegije, obično su se nase ljavali u nekom od novoosnovanih rimskih naselja u tom kraju, i ti ele menti su, -u stvari, postajali jezgro i glavni nosioci romamziranja u većini
II.
R IM S K I
KULTOVI
123
ilirskih (krajeva. S jedne strane bili su u vezi sa rimskim običajima i kul turom, a s druge strane bili su vezani za svoje selo i suplemenjake. U vremenu od dvije decenije k oje su proveli u rimskoj vojsci, neki od njih su se dobro upoznali s rimskom religijom i pojedinim kultovima, a na koncu obavezno i sa službenom i zvaničnom državnom religijom, odnosno kultom, i odavanjem počasti njihovom trojstvu Jupiteru— Junom— Miner vi, pa su, vjerojatno, i sami u svom privatnom životu postajali poklonici nekih od tih kultova. Pri povratku u svoj zavičaj, sada već kao uvažene domorodačke ličnosti, i dalje nastavljaju da ih štuju, te se na taj način uključuju u štovanje i obavljanje rimskih kultova na ovome području. Kako su trgovci i vojnrći bili glavni nosioci rimskih kultova i n jih ovofg instaliranja u stranim zemljama, preko tih elemenata je, u stvari, i otpočelo njihovo uvođenje. Uz to, preko isluženih domaćih vojnika, rim ska vlast je sebi sve više približavala dom aće ljude, i ako te njihove m e đusobne odnose posmatramo prvenstveno s kultnog aspekta, vidjet ćemo da su nosioci i štovaoci i jednih i drugih kultova ili religije dovedeni u situaciju da pokušaju tražiti izvjesne paralele i veze između svojih kulto va, što na koncu dovodi do interpretatio Romana. Već na početku tog pro cesa kultovi i jednih i drugih su počeli bivati sve bliži jedan drugome, jer u tome, u toj interpretatio Romana, Rimljani su na to zbližavanje podsiticali iz svojih razloga ili sa sv oje tačke gledišta, a tako isto i domoroci. Gledajući realno, ta interpretacija se drugačije nije mogla ni sprovoditi. S obzirom na nosioce rimskih kultova, možemo diferencirati također dvije grupacije koje su usko -vezane za određene periode. U prvo vrijeme rimske prisutnosti, kao jedini nosioci njihovih kultova ihilli su upravo Rim ljani, tj. pripadnici rimske vojske i rimski trgovci. Trebalo je proći iz vjesno vrijeme dok se u štovanje njihovih kultova nije uključio i nerimski elemenat, kako smo rekli, prvo dom oroci kojii su služili u njihovim vojnim jedinicama, a zatim i ostali. Kada se broj romaniziranih Ilira znatno povećao, upravo oni su kasnije poslali nosioci i štovatelji rimskih kultova po raznim mjestima, i to najprije onih zvaničnih. Ne bismo smje li uzeti da su po provincijama u svakom gradu, naselju ili stanici, nosioci rimske vlasti i kulture bili isključivo ili barem u najvećem broju sami Rimljani. Uzevši u obzir čitavu rimsku državu, to, jednostavno, ne bi bilo moguće ni iz tehničkih razloga. Rimljani su svoje funkcije prenosili na romanizirane domoroce lojalne Rimu, te su i sustav stanovništva, npr., jednog 'municipija u Bosni ili drugdje, činili, ti •romanizirani domoroci ili romanizirani građani iz drugih rimsk'h provincija, đoik je broj pravih Rimljana bio sveden na najmanju mjeru, ili ih u nekim takvim, osobito manjim naseljima nije uopće ni bilo. Prema tome, pitanje rimskog kulta, kulture ili bilo čega, uz osvrt na naš teritorij, vezano je za originalno nerimski elemenat, ali je to bila ona snaga rimske države i društva koja je na sebe preuzela mnoge njezine prerogative ; koja je sebe smatra la eksponatom Rima, a te prerogative joj je dao ii službeni Rim. Kako se radilo uglavnom o povlaštenoj klasi, bilo o oslobođenicima, trgovcima ili kome drugom, koja je v'djela -svoj interes u tom položaju, njeni pri padnici su bili predstavnici rimske vlasti a s time i drugih prerogativa
124
A N T IČ K I
KULTNI
I
V O T IV N I
S P O M E N IC I
NA
POD RU ČJU
B IH
vlasitođršca, pa i kad se radilo o (kultu. Onaj tko je obnašao kakvu služ benu funikdiju, 'bilo to vojni zapovjednik, predstavnik vlasti, financijski ravnatelj, upravitelj nekog rudarskog pogona, radionice i si., da bi iska zao svoju službenu lojalnost Rimu, između ostalog, podizao je -savjete predstavnicima zvamčniih rimskih kultova i Manjao se njihovim božan stvima. Mi ćem o vidjeti iz pregleda đedikanata raznih votivnih rimskih spomenika da je sasvim mali broj pravih Rimljana ikoji su podizali je dan takav spomenik, nego su to bili pripadnici onog elementa koji smo gore spomenuli. Ako je, npr., jedan Ilir dosegao neku časit u vojsci, još ako je dobio rimsko građanstvo, on je zahvalnicu upućivao (božanstvima pod čijom je zaštitom n jegov gospodar. Ako se radilo o civilnom službe niku, bio to člain gradskog vijeća, član oficijumia nekog vilika i si., on je isto tako upućivao molitvu i dizao zavjete zvaničnim državnim kultovi ma, a da ne govorim o o predstavnicima Vlasti koji su bili delegirani u pokrajinske sabore ili članovima gradskog vijeća koji su svoje funkcije i službene cerem onije i započinjali ; završavali prinošenjem žrtava i molitvom upućenom zvainičnim državnim božanstvima. Iz tog razloga, sa naše teritorije .potječe ogroman broj kultnih i votivnih spomenika posvećenih vrhovnim rimskim božanstvima, bilo to J-upiteru ili članovi ma njegove trijade, odnosno kultne zajednice. 'Domorodac koji je stekao neki društveni položaj smatrao je svojom obavezom da odaje počasti kultovima onih božanstava koje je štovao i do kojih je držao njegov gos podar, i gledajući cjelokupnu društvenu strukturu p o provincijskim nase ljima, vidjet ćemo da su, u stvar;., tu Rimljani najmanje funigirali kao nosioci svih tih procesa. Rimljani jesu otpočeli uvođenje svojih kultova, ali su to, kako smo vidjeh iz opisanog razvoja, nastavili romanizirani građani, bilo iz naše zemlje ili iz neke druge provincije. Rim je usposta vio takvu strukturu vlast' i uprave da ne svoje prerogative mogao bezbjedno prenijeti na nerimske građane koji su ga zastupali ;u svim funkci jama dosljedno, i to je potrajalo sve do pada rimske države. Proces uvođenja rimskih kultova na Dodručje BiH odvijao se nod gore iznijetim uvjetima i okolnostima. S obzirom da je ova zemlja bila odveć 'izolirana, očekivali bismo da na tom području nađemo sasvim mali broj kultnih spomenika koji stoje u vezi sa rimskim kultovima i religi jom, međutim, stanje je, m oglo 'bi se reći, dosta iznenađujuće. Dovoljno je napomenuti da su na ovom, relativno malom području, nađene potvrde skoro svih zvarrčnih rimskih kultova, a to dokazuje da je rimska upra va 'bila na takvom stupnju organizacije da se sprovođilla sa istim inten zitetom i u nekoj naprednoj provinci ji, kao što je, npr., Galija, ili, eto, na području današnje BiH. Ov-i spomenici, posvećeni vrhovnim rimskim bo žanstvima. koji se nalaze u na izabiti) ijim krajevima ili u onim gdje su bili čisto ilirski etnički elementi sa svojim ns^lašenim konzervatizmom, dokazuju stupanj te upravne organizacije, a već smo vidjeli naprijed tko su bili nosioci te uprave. Osim toga, budući da na području BiH nije bilo nekih većih rimskih naselja ili privrednih centara, tu se nije ni mogao koncentrirati veći broj rimskih građana, pa. su nosioci rimske kulture i religije uglavnom bili također pripadnici vojnih jedinica 'koje
U.
R IM S K I K U I /fO V l
125
su imale razbacane postaje po čitavoj teritoriji. Uz vojsku, u ornim nase ljim a koja su fungirala kao upravna i administrativna središta jedinog užeg regiona, predstavnici rimske vlasti su opet bili romaniziran; građani* k oji su se prema rimskim kultovima ponašali isto onako kao što su to činile njihove kolege u velikim provincijskim gradovima. Stoga, osim na lokalitetima ili u region'ma gdje su boravile vojne jedinice, kultne iili vativne 'spomenike nalazimo i na lokalitetima gdje su se nalazila sasvim mala rimska naselja. U rudarskom regjonu Srebrenice ili Sane i Japre, gdje su upravne poslove vodile uvažene ličnosti, bilo rimski ali nerimski građani iz drugih provincija, at kaloo su i stručnu radnu snagu sačinjavali opet isti građani, i oni su svi skupa ođavali počast zvaničnim državnim Mi kojim drugim rimskim božanstvima, te veliki broj spomenika kultne prirode nalazimo i na tim mjestima. Drugi problem vezan za rimske kultove na području BiH je u tome što se često pitamo da li, npr., jedan kultni spomenik posvećen ne kom rimskom božanstvu doslovno smatrati za posvećen tom božanstvu ili u njem u gledati interpretatio Romana. Da li je, npr., jedan domorodac, kada je podizao zavjet Armatu, Ldlberu, Terminu ili kojem 'drugom bo žanstvu, zaista imao na umu to dotično rimsko božanstvo, ili je prefco njegovog imena to činio nekom svom apiihorskom božanstvu koje je bilo izjednačeno s tim rimskim. Zapravo, u kojem slučaju treiba smatrati da je ito interpretatio Romana, a kada da je zavjet posvećen nekom domaćem božanstvu pod imenom adekvatnog rimskog božanstva. U slučajevima ka da na spomenicama imamo elemente interpretatio Romana, tj. kada uz ime rimskog božanstva nalazimo i epihorsko ime božanstva koje je s njim e izjednačeno, možemo biti sigurni ili barem vjerovati da se tu radi o domaćem božanstvu istih prerogativa kao navedeno rimsko. Međutim, kada na spomeniku, odnosno u tekstu ne nalazimo ništa što bi nam go vorilo o interpretatio Romana, biit će najsigurnije đa taj spomenik smat ramo kao isključivu posvetu dotičnom navedenom rimskom božanstvu. Iz ovog razloga, mi smo, za razliku od drugih istraživača ove problema tike ovog područja, izvjestan broj spomenika ikoji bi eventualno stajala u vezi sa interpretatio Romana reducirali na najmanju mjeru. Mišljenja ■smo da se jedan kultni (ili votivni spomenik može smatrati kao posveta: dotičnom božanstvu samo u slučaju kada su jasni posvetili elementi, npr., kao što je slučaj sa Š ivan om , Dijanom ili nimfama. U ostalim slu čajevima, sva ona božanstva koja nose rimska imena označili smo kao doslovnu posvetu tim božanstvima. Da li je koji domorodac, podižući za vjet, npr., Jupiteru ili Lilberu, zaista mislio na Ikoje svoje domaće adek vatno božanstvo, mi to ne znamo, pa, prema tame, ne možemo donositi zaključak ina osnovu takvih pretpostavki bez nekih jačih argumenata. U predstojećoj obradi rimskih kultova na ovom području, prišli smo jednoj sistematizaciji po kategorijama pojedinih božanstava, od nosno njihovih kultnih zajednica, i to po 'hijerarhijskom ređosljeđu.
1. JUPITER I NJEGOVA KULTNA ZAJEDNICA
a. JUPITER SAM
Kao vrhovno i glavno 'božanstvo Rimljana, Jupiter je -bio naj štova nije božanstvo, bako u samom Rimu tako i u ostalim krajevima j m jesti ma gd je su se nalazili Rimljani. Budući da je i područje današnje Jugo slavije ulazilo u sastav rimske države, na čitavom tom prostoru nalazimo ogrom an broj spomenika posvećenih tom vrhovnom božanstvu. Ako uz m em o u obzir samo teritorij današnje BIH, vidjet ćemo da je i tu situacija
II.
R IM S K I
KULTOVI
127 ■W~.
postolje, srednje — naitpisno polje, i gornji dio — krov. Ni u jednom slu čaju raaitpis nije smješten u udubljeno poflje. Obično, pravokutno postolje im a komični prijelaz 'U trup are (npr., br. 78, 80, 84, 90, 105 itd.). Isti je slučaj sa gornjim dijelom spomenika, s tara razlikom što je ibio iznad stasa plastično ukrašen, i to akroteri!jitna, biljnim. ornamentima
;p .
4).
a n t ič k i
128
k u ltn i
t v o t iv n i
s p o m e n ic i
n a
pod ru čju
b ih
nisu rijetke, imamo ih iz Nairone,2 Pljevailja,3 Prdjepolja,4 Novog Pazara,5 Muca,0 itd. Epitet »Fulgerator« je nešto rjeđa pojava u BiH. Imamo sve ga dva iprimjera. Ovim epitetom se označava božanstvo k oje se manje-više identificira sa Sumanom, bogom noćne m unje, pa je is tim svojstvom što van i na našem području. Jedan analogan prim jer našim spomenicima nalazimo na spomeniku iz (Pnilipca kod Slavonske Požege.7 Jupiterova bliska funkcija ovom epitetu je ti »Fulm inator«, što bi se isto tako mogao dovesti u vezu sa njegovim vojničkim svojstvima, jer -u prijenosnom zna čenju označava »poraz«, »veliku nesreću« ili »gromovnu strijelu«, a to bi se sve odnosilo na vojnu aktivnost jedinica. I za ovaj epitet se može reći da !j e dosta rijedak. Jednom se javlja na spomeniku iz Podosoja na gornjoj Cetini,8 iz Vrlika,® te-iz Niša.10-.Pod epitetom »Capitolinus«, označa va se upravo onaj Jupiter koji je na rimskom Kapitali ju imao hram. Sa našeg područja poznata su nam svega dva spomenika ikoja nose taj epitet, dok su u drugim krajevima Jugoslavije nešto brojniji, talko imamo dva iz Ruime,11 Kališta u Makedoniji,12 itd. Na jednom našem spomeniku ovarj epitet je proširen sa »Victor« (br. 90). U tom primjeru se najbolje iska zuje njegova ratnička funkcija. V jerojatno je i epitet »Tonitrator« u us kom značenju s gore spomenutim epitetom »Fulminator« i »Fulgerator«, jer »Tonitrator« bi također imao značenje »gromovnik«, kao što se navodi na jednoj ari iz Imotskog gdje stoji: »tonanti« (tonans).13 Sa epitetom »Inturbator«, Jupiter se štovao sa funkcijom zaštitnika mitra d spoteojstva, dakle, opet u uskoj vezi sa vojskom. To bi se moglo isto reći za epitet »Conservator«, dakle »čuvar« od svake nevolje. Ovaj epitet nalazimo i na jednom 'spomeniku iz Požarevca,14 inače su dosta rijetki u našoj zemlji. Od Jupiterovili epiteta koji se javljaju na našim spomenicima oso bito je zanimljiv »Depulsor« k oji dolazi na svega -jednom spomeniku iz Bosne. Kako su nalazi spomenika Jupiterova kulta s ovim epitetom na Balkanu doista česti, ibiio je istraživača koji su smatrali da se pod tim epitetom krije jedno -lokalno božanstvo,15 aili su danas mišljenja o tome problemu nešto drugačija. Nadme, Jupiter Depulsor također spada t; red vojničkih rimskih božanstava (Dii militares) i ima funkciju da sprečava W. H. Roscher, M y th 0l 0igischc L ex-icon s. v. Juippiler, p. 750. C IL H I, 8299. N. V u lić, S p o m e n ik S A N , X C V I I I (1941— 1948),ip. 163, br 336. N. V u lić, S p o m e n ik S K A L X X I (1931),p.105,br. 25.1. C IL 111, 14950. N . V u lić, S p o m e n ik SA N , LXCVII1 (1941— 1948), tp 157, br. 327 C IL IH , 14966. B ullettiino d alm a to, X X (1897), p. 145. C IL III, 1677. " N. V u lić, S p o m e n ik S A N , X C V I I i (1941— 1948), p, 205, br. 408; C IL III, 102 03; p. 206, br. 409, C IL III, 10202. ’ ’ N . V u lić, S pom en ik S K A , L X X I :(1931), p. 78, br . 225. ” BuUetti.no d a lm a to , X X I I -(1899), p. 211 14 N. V u lić, S p o m e n ik S K A , L X X I .(1931), p . 127, br. 310. 15 R . L atte, R o m ise h e R e lig k m g e sch ich te (1960), p. 154. 1. 2; Sr. L j. Z oto v ić, K u li J u p ite ra Depu-lsora, S tarinar, N. S. k nj. X V I I (1966'), ,p. 37— 43. 2 3 4 5 " 7 s 8
u . r im s k i k u l t o v i
129
,*■ uzmicanje trupa ispred neprijatelja, pa se stoga dovoda u vezu sa Jupi terom Statorom.16 Nalazi posveta k oji nose ovaj epitet su mnogo češći u zapadnim (krajevima Jugoslavije, jer su iz istočnih krajeva -poaniata svega dva takva spomenika, i to iz Niša,17 dok ih ima najviše iz P.tuj'a,18 Celja,91 Ljubljane,20 zatim iz Slavonskog Broda,21 itd. Na našim spomenicima Jupiterovog kuUta javilja se dosta često je dan op ći dodatak koji obično prati im e svakog rimskog božanstva, a to je »Sacrum«, k oji u ovom slučaju ne bi označavao nikakvu funkciju ovog božanstva. U nekim sluCajevima Jupiterovo ime s e 'ja v lja u dkraćeinoj ■forma, pa tako imamo samo »lovi«, dok u jednom drugom slučaju , nje gova posveta glasi »lovi m azimo«, gdje je, dakle, ispušteno ono uobi čajeno »Optimo«. Dakako; najveći broj-naSilh spomenika počinje s nje govim punim imenom, a to je I. O. M. Prema iznesenim zapažanjima o Jupiterovim epitetima koji se jav ljaju sna ovim posvetama sa područja BiH, m ožem o zaključiti da je nje govom imenu doista često pridodan k o ji epitet. Po karakteru tilh epi teta, odnosno po njihovu značenju i sadržaju funkcija, može se reći da su u našim slučajevima svi ti epiteti vezani za vojno božanstvo, od nosno, da označavaju vojničke funkcije tog vrhovnog božanstva, pa i u onom slučaju kada se uz njegovo ime javlja »Capitolinus« ali mu je pridodano »V ictor«, pa se i time n jegove funkcije opet svode na vezu sa vojđkom i ratom. Na najvećem (broju spomenika u tekstu je navedena puna nomen klatura đeđiikanata. Imamo (Svega šest slučajeva da u originalu nije bilo navedeno ime zavještaoca, p a se tekst sastojao samo od imena božan stva. U ostalim slučajevima, tekst sadrži punu nomenklaturu đeđikanta, a od 39 takvih spomenika, u 29 slučajeva, prema danaišnjoj situaciji nji hove sačuvanosti, u stanju smo da u potpunosti saznamo tenena d e d i kanaita, dok u deset slučajeva, zbog ošteeenosti, to nam ne polazi za rukom. Ako bacimo pogled na tekst, prim ijetit ćem o da su deđikanti razn«. lica. Po TIjih.GVuj IlOaiiBijjlvalailiri, uViOZte «'tr Zalkij liči:Li ua i>u ulili lajZiUUfg
etničkog ili klasnog podrijetla, tako da imamo posveta k oje su podigli rimski građani, romanizirani iliri, Orijentalci i dr., slobodnjaci kao i oslobođenici, ili robovi. Po profesiji, to su većinom lica koja su Obnašala neke službene dužnosti, dok je isto tako veliki broj posveta koje su po digli pripadnici vojnih jedinica, p rije isvega .beneficijari. Imamo osam takvih spomenika koji potječu sa raznih kraljeva BiH, i to, uglavnom, iz on;ih mjesta gdje su se nalazili vojni logori, kao iz Banje Luke (br. 127), ,(i O to m e : R . L atte, o. c., p. 153— 154; isto ta k o: G.Wkssowa, R e lig io n und K u ltu r đ e r H om er (1912), p. *122, f, 10. *' C IL IH , 1679; E. P ašalić, A n tič k a n a se lja -i k o m u n ik a cije u B osn i i H e r c e g o v in i, p . 22. 18 C IL III, 4018; Sr. M. A b ra m ić, P o e to v io , ip. ,143, b r. 156;H o ffiU er-S aria , o. c., p.130, br. 285; ip. 131, br. 286; C IL H I, 4033, 4-034, 41111 itd. *» C IL III, 5160. 20 H o fftlle r -S a ria , o. e., p. 71, ibr 156. i 21 C IL III, 3269. 9 — A n tič k i k u ltn i . . .
A N T IČ K I
130
KULTNI
I
V O T IV N I
S P O M E N IC I
Na
PO D RU ČJU
B iH
Stoca ('br. 94), iz Skettana (br. 105, 110, 123, 126, 126), te po ijedan spo menik iz Halapića kod Glamoča '(br. 82) i Voljavic-e (kod Srebrenice (br. 114). U svim slučajevima u tekstu je 'navedeno im e vojne jedinice kojoj su pripadali dedilkantii, to su legija X (br. 124, 125), legija X I (ibr. 81, 105, 110, 114) i legija I Italica (br. 94). Interesantno je da se upravo na ovim posvetama uz ime božanstva ne navodi nikakav epitet. U tri slučaja posvete podižu Članovi građisjsog vijeća, u dva slu čaja đuoviri (iz Rogatice, br. 115, 117), a u jednom slučaju đekuirion caviitasa iz Delminija (br. 90). Jednu, pak, posvetu iz Zenice podiže vir egregius (ibr. 99). Razlog zbog kojih su podizane ove posvete u. većini slučajeva nam ostaje nepoznat. U jednom slučaju, posveta se podiže »za zdravlje«, od nosno »đoibro stanje« m unicipija (Domavija, (br. 129), u drugcrn slu čaju dedikant podiže posvetu za »dobro ®đravlje«, ne znamo čije, »jer je daljnji tekst oštećen (br. 114). Jedan iđeđiiibant navodii da ‘Sipomemik podiže »svom bivšem zaišti'tnilku« (br. 84), n ije navedena nomenklatura pa ne znamo što je on bio, vjerojatno vojnik. Na spomeniku iz Brda kod Jajca, dedikant navodi da je obnovio hram ovog božanstva ('br. 78). -Uos talom, svaki građanin je mogao naći razlog ili se smatrao obaveznim iz bilo ‘k ojih razloga da podigne posvetu tom vrhovnom božanstvu, pa su stoga dedikanti po nacionalnom iili društvenom podrijetlu tako raz ličiti. Skoro je redovita pojava da se tekst završava uobičajenom završ nom formulom, ali imamo devet prim jera gdje ona nije uopće stav ljena. ■0 dataciji ovih spomenika nije lako donijeti jedan određeni zak ljučak. Prije svega, tekstualni podaci nam za to, u većini slučajeva, ne pružaju nikakve podatke. One posvete k oje su podigli beneficij ari spo menutih legija m oguće je bar približno datirati. Npr., beneficija!- Rogatus (ihr. 81) podiže spomenik u vremenu kada je u provinciji Dalma ciji bila još stacionirana legija XI, la to je bilo prije 70. godine, dakle I stoljeće n. e. Takav slučaj je i sa ustalim posvetama na kojima se spom inju vojn e jedinice. JDalje, ’za dataciiju tnam Isiluži nomenklatura pojedinih dedikanata, tako bi, npr., oni spomenici koji nose igentilicij Elije potjecali, jamačno, 'iz II stoljeća. IJ nekim slučajevima ima sigur nih podataka đa su pojedine posvete podigli Iliri. Tako se za ime
CIIL III,- 17-97. C IL III, 9937. C IL I I I 2593. S p o m e n ik - i z S p lita : C IL III, 1945, 3503; iz K lis a : C IL ITT, 2373.
I I.
R IM S K I
KULTOVI
131
Prema kartografskom prikazu nalaza spcfrnenika samostalnog Jupi'terovog kulta na podruičju BiH (K. IV), jasno se iiočavaju dvije regije na kojima je nađen najveći broj ovilh spomenika. Prva je istočna Bosna, poglavito područje Srebrenice, Skelama i Rogatice, a druga je jugozapad ni dio Bosne, dakle, isti onaj region ikoji je dao najveći -broj spome nika domaćih kultova, te izvjestan 'broj spomenika sa područja sjeve rozapadne Bosne. Interesantno je -zapažanje da ti nalazi manjkaju u sjevernim krajevim a Bosne. Istočna Bosna je inače bogata nalazima spomenika stranih kultova, a, nasuprot toga, veoma siromašna spome nicima domaćih kultova. To znači da je taj dio Bosne bio u većoj mjeri izložen romanizaciji, a s time u vezi je bilo osnivanje rimskih naselja, pa na tom -području stvarno nalazimo ostatke tih naiselja u kojima je, bez sumnje, bujao municipalni život, kao što je (bio slučaj, pitje sve ga, u D oma vi j i bod ‘S rebrenice, ili u immi
132
A N T IČ K I
KULTNI
1 V O T IV N t
S P O M E N IC I
NA
POD RU ČJU
B iH
m ljavine »Taranis«.30 Za razliku od naših 'krajeva, u Galiji je dosita čes ta pojava njegovog likovnog prikazivanja, često je obučen u galsku na rodnu nošnju. To >bd iznačilo da je u Galiji Jupiter bio izjednačen s ne kim indigenim adekvatnim (božanstvom. Nemamo dokaza ili mogućnosti da tu pretpostavku vežemo i za nalše područje. Nalazi spomenika ovog kulta na području BiH posljedica su rim ske prisutnosti, kao što je bio slučalj i u ostalim krajevima, odmosno provincijamaa rimske države. Kako je to b ilo vrhovno rimislko božanstvo, odmalh p o uspostavljanju vlasti i uprave u pokorenim provincijama, ■stva raju se mogućnosti za redovno štovanje raznih božanstava i njihovih kultova. V eć smo iznijeli da je njegovo štovanje bilo udko vezano za organizaciju vlasti i uprave u svim krajevima, pa su im rzaito posvete podizali ma iu kojem kraju svi građani koji su obavljali neku službenu funkciju ili ibili na položaju. Kao vrhovno nacionalno božanstvo, Juipiter je u seibi einkretizarao veći broj raznih funkcija preuzetih od drugih božanstava, a osobito imu se često pridodaju funkcije boga rata, kako smo vidjeli iz navedenih epiteta na našim spomeni okna. S obzirom na njegovu pojavu i podrijetlo, očekivali bism o da je to božanstvo bilo izjednačeno s nekim domaćim adekvatnim (božanstvom, ali, čini nam se, d o toga nije došlo. Jupiter je po svom e podrijetlu iz obitelji vrhovnog indoevropskog panteona, kao boig nebeske svjetlosti i svih događaja s tim u vezi, a kako su i Iliri pri padnici indoevropskih naroda, vjerojatno su i oni imali jedno takvo bo žanstvo. To nam dokazuje slučaj interpretatio Graeca, kojom je rim ski Jupiter b io izjednačen sa grčkim Zeusom, a njihova bliskost, od nosno jedno podrijetlo od jednog vrhovnog indoevropskog božanstva, vidi se i po korijenu njihova imena, tako: Dyaus, Zeus, Dies loviš — Diovis.31 Alko 'uzmemo u obzir da je kod Gala postojalo jedno takvo adek vatno božanstvo, onda bismo to isto mogli pretpostaviti i za Ilire.
b. J U P IT E R — J U N O N A
O kultnoj zajednici Jupiter— Jumona ima potvrda i na području Bosne i Hercegovine. Međutim, imamo svega jednu takvu potvrdu, to je epigrafska ara koja potječe iz Domavije kod Srebrenice (br. 122). Nat pis (počinje posvetom Juipiteru, punim njegovim imenom, dok Junonino ime pralii, njen najčešći epitet » Regina«. Upravo pod tim epitetom što vana je u kapitolijskoim hramu iu Rimu u zajednici sa Jupiterom i Minervom. Podrijetlo ovog epiteta potječe od jednog lokalnog njezinog ime na iz Veja, gd je se nazivala Junona Regina, kao što je bila, npr., Junona Curitis ili Junona Saspita Mater Regina, kako se nazivala u La30 Ib id em . ;1* A. G re n ie r, L es K e l i g i o n s elru scju e et ro m a in e , p . S7; S r. V. B asa n aff, JLes D ieu x d es R o m a i i L S , p . 44;
XI. R I M S K I
133
KULTOVI
*■ miviju.38 Dakle, pod tim epitetom ova boginja se- isto tako štovala i na .podrulčju današnje Bosne. Pored ove posvete Imamo jog dvije na ko jima se spominje ova boginja, i to u široj (kultnoj zajednici, svaki p-ut u društvu s Jupiterom i('br. 123, 124). Iz nomenklature se može zaključiti da je deđikant bio stranac, v je rojatno Italik, kao što je slupaj i sa ostale dvije posvete. U tekstu ne nalazimo nikakvih elemenata ikoji Ibi nam poslužili za.datiranje ove pos vete. Nalaz ovog spomenika potječe iz iSrefbrenioe (K. IV), k a o ji ostala dva iz neposredne njezime okolice, gdje ise Jiunona javlja u široj kult noj zajednici. što daje mogućnost za pretpostavku da je kultna zaj ednica Jupiter— Junona na tom područjucimala svojih štovalaca i da su tu živ jeli građani k oji su obavljali njihov kuilt. Budući da se rađa o svega jed nom spomeniku te kultne zajednice, ne može se govoriti o nekoj raši renosti toga kulta, ali ovaj nallaz, toaio očit dokaz te kultne zajednice, svjedoči da se taj kult obavljao i štovao također na području današnje Bosne. Da je bio usko vezan za određene .građane, vidi se i po tome što nalaz potječe iz građa k oji je u svom etničkom konglomeratu također (imao rimske građane ili tolik e, za koje, svakako, trdba vezati te kultne zajednice na ovom e području. Može se reći da spomenici ove kuiltne zajednice nasu česti ni na drugim stranama Jugoslavije. Pazsnato je svega nekoliko takvih na laza kao što je onaj iz Siska,35 iz Hume,34 Kosovske Mitrovice,35 dok su nalazi u kojima se Junona javlja u široj zajednici mnogo češći.30 Pojava da se nalaze svjedočanstva o štovanju te kultne zajednice proističe iz činjenice što je Junona bila član vrhovnog rimskog trojstva, pa je kao Jupiterova druga, čije je štovanje predstavljalo službeni kult, bila isto tako štovana uz njega. Međutim, činjenica je da taj ku'lt na području BiH nije bio raširen kao što je slučaj i sa ostalim krajevima Jugoslavije, a listo tako i sa ostalim rimskim provincijama.
c. J U P IT E R — J U N O N A — M IN E R V A
Ovo je proširena kultna zajednica Jupiter— Junona, koja pred stavlja zvanični kult. U toj zajednici su predstavljena tri vrhovna tim ska božanstva koja su zamijenila staru rimsku trijadu, kada su njihovi pojedinačni kultovi kao i njihova kultna zajednica stekli osobito što vanje. ” V. iB asanoff, o. c „ :p. 80; Sr. N. T u rch i, o. ip. 169. « J. B ru n šm id , V H A D , IX . n. s. (1906/7), ip. 96, ,br. 209; C IL III, .15.179, u N. V u lić , Spom en ik . S A N , X C V I I I (1941— 1.948), :p. 205, br. 408. 33 .N. V u lić, S p o m e n ik S K A , L X X (1931), r. 1, p. 90, b r. 203. M J. B ru n šm id , V H A D , I X , n. s. (1906/7), .p. 97. b r . 210; C IL I II, 10841; N. V ulić, S p o m e n ik S A N , X C V I I I (1941 — 1948). ip 33, br. 80; B u llettk io daltmato, X X X I ' (1908), p. 28, *.r. 3842A ; C IL M l, 8237, 10109, 12752, 142173, 14218, 151479, itd.
A N T IČ K I K U L T N I
134
I V O T I V N I S P O M E N IC I N A
PO D R U ČJU
B iH
Sa područja BiH imamo svega dva spomenika koji su posvećeni ovoj zajednici. Oba potječu iz Školana (ibr. 123, 124) i predstavljaju epdgrafske aire. U oba slučaja posvete počinju Jupiterovim imenom, je d nom u skraćenom, dragi piu>t u punom obliku. Ni Junonđno ni MimerVimo im e ne prate epiteti. U -tekstu su navedena imena đeđikainata čija no menklatura ukazuje da su oba stranci. Jedan đedikant je konzularni foeneficij-ar ‘l egije I Adiutrix, a drugi centurion. (?) legije XI. I jedna i ‘dru ga posveta završava se uobičajenom završnom formulom. Na oba spomenika nalazimo elemente koji nam om ogućuju da ih datiramo. U jednom slučaju (br. 123) to zaključujem o na osnovu poda tka o legiji i Adiutrix, je r znamo._đa._.s:uJčasniici te legije bili u službi provincijsfeog namjesnika u Saloni, pa se njihovi epigrafski tragovi na laze i na području BiiH,37 te na osnovu toga možemo reći da rfcaj spom e nik po/fcječe iz III stoljeća. Ona posveta ma 'kojoj se spom inje centurion (?) legije X I može se datirati u sredinu I stoljeća, jer je ta legija već 69. godina napustila Dalmaciju.. Kartografski prikaz nalaza oviih spomenika i(K. IV) govori da je štovanje ove kultne zajednice na teritoriji BiH biil-o svedeno jedino na područje današnje istočne Bosne, odnosno na region Srebrenice, u čijoj se brizi ni nalazio jedan vojni logor (Skelanii), dok su u samom gradu živjeli visoki provincijalni činovnici zaduženi za privredno poslovanje pro vincije, pa je iz fflh razloga Domavija bila nasdljana većim krojena Rim lja na 'Mi TtaEka, kao i ostalim građanima iz drugih rimskih provincija. Jasno, međ-u takvim su 'bili i oni koji su iskazivali štovanje ovoj kultnoj zajednici. Pojava spomenika ove kultne zajednice u tom (karaju pruža mogućnost za pretpostavku da se, ako ne u Skelanima, ono u -Domaviji nalazio jedan hram posvećen ovoj trijadi. To je lim e ■vjerojatnije što su na -tom području nađeni mnogi spomenici posvećeni samostalnom Jupiterovom ikultu, ali treba napomenuti -da su štovaoci često- podizali posvetu samo Jupiteru kao sinonimu kapitolijske trijade. Na osnovu toga pretpostavljamo da je u Dom-aviji bio lokalni Kapitali] na kojem se nailazii-o hram posvećen toj trijadi, što je bio čest slučaj skoro u svim znatnijim provincijskim mjestima.38 Jedan identičan spomenik ove kultne zajednice našao se neda leko od S-kelana, na desnoj strani Drine, dakle, na teritoriji -Srbije. Ni-smo ga uvrstili u našu obradu, ali je jasno da potječe sa istog loka liteta, pa -se time povećava broj posveta ovoj zajednici ikoje su nađene u Skelanima. T-o je spoimeni'k iz Bajine Ba'šte.39 Potrebno je napome nuti da je, inače, područje naše zem lje dosta siromašno ovim nalazima.40 37 E. P a ša lić,
A n ti čika n a s e lja
i k o m im ik a ciije u -Bosni i H e r c e g o v in i, p. 93.
33 O tim K a p ita lim a k o d nas: B. M a rić, >o. c., p. '55— 56.
39 'N. V u lić , S p o m e n ik S K A , X C H I (1940), ip. 3.49, br. 17. ■ 10 A r a i z B e o g r a d a : N. V u lić, S p o m e n ik SAiN, X C V T n (1941— 1948), .p. 5, br. 9; * iz S a lo n e : B u lle ttin o d a lm a to , X X X T (1908), tp. 23.
II. R I M S K I K U L T O V I
135 -tf.
d. JUPITER—MARS Ova kultna zajednica predstavlja ostatak stare kapitolijiske trijade koju je sačinjavalo trojstvo Jupiter— Mars— 'Kvarim, koju je zamijenila potonja: Jupiter— Juniona—M inerva.41 T o što je Mars bio član stare tri jade znači da on spada u stara rimska (božanstva, pa je uz Jupitera bio najštovaniji bog m starom Rimu, ddk mu značaj počinje opadati tek u vrijeme carstva. Bio je pagla/vato (božanstvo rata, pa se u tom svojstvu javlja i u zajednici s Jupiterom. Sa područja BiH poznata su svega dva spomenika ove kultne za jednice, i oba potječu iz Skelama (br. 125, 126). T o su epigrafske are „s punim tekstom. Posveta počinje Jupiterovam p p n ta imenom bez ikak vih epiteta, što je slučaj i sa imenom boga Marsa tna prvoj posveti (br. 125), dok je u drugom slučaju njegovo ime propraeeno epitetom »Augusta«. Na jednoj posveti ime deđikainrta je sačuvano u cjefosti, to je neki M. Ulpius Vitalis, u drugom slučaju ime nije sačuvano. Sačuvana no menklatura ukazuje da je dedikani bio stranac. Oba su vojna lica — konzularni beneficij ari, jedan je b io pripadnik legije X Gemina, na dru goj posveti legija nije biila navedena, ali m ožem o pretpostaviti da je deđilkant b :Jo pripadnik liste legije. U isto vrijeme, spomenuta legija nam pruža mogućnost da datiramo bar jedan ovaj spomenik. Pripadnici ove legije na području BiH počinju se javljati tak za cara Trajana, koji je tu legiju doveo u ove krajeve, te će donja granica datiranja ove pos vete biti 98. godina.12 Slučaj da vojna lica podižu posvete ovoj kultnoj zajednici je sasvim shvatljiv, jer isu u toj zajednici združena dva glavna božanstva za svakog vojnika. Jupiter predstavlja vrhovno rimsko božanstvo, dok je Mara bo žanstvo .rata, dakle, zaštitnik njihove profesije. Vidjet ćemo da su pos vete bogu Marsu dosta žeste i da potječu upravo iz onih krajeva gdje su se nalazili vojni logori. Kartografski prikaz nalaza spomenika posveće nih ovoj kultnoj zajednici (K. IV) potvrđuje upravo tu pojavu, jer oba pritječu 'iz Skelana, gdje se također nalaziio jedan vointi logor. Može se reći da su posvete ovoj kultnoj zajednici kod nas dosta rijetke,43 dok su nalazi samostalnog kulta 'boga Marsa mnogo češći.
e. J U P IT E R — G E N IJE
Pojava genija u društvu sa Jupiterom svjedoči da je to 'božanstvo bilo dosta štovano pa se stoga ja vlja u kultnoj zajednici s vrhovnim božan stvom. Genija ima više vrsta i kategorija, dok su iz naših krajeva u društvu sa Jupiterom poznati samo geniji mjesta. Iz BiH imamo svega tri takva spomenika, zapravo epigrafske are. To je ara iz Banje Luke (br. 41 A . G ren ier, o. e., .p. 105. 4:- E. R ilte r lin g , L egio, ^p. 1935. 11 M ars u d ru štvu sa J u p ite r o m : C IL ITT, 2803, 3232, 5307, 10109.
136
A N T I Č K I K U L T N I I V O T I V N I S P O M E N IC I N A
PO D R U ČJU
B ili
127), Halapića kod Glamoča (br. 128) i ara iz iDomavije kod Srebrenice (br. 129). 'U dva slu'čaja posveta počinje Jupi>terwim punim imenom, dok se u jednom slučaju Genius loci proširuje epitetom »Conservator« (br. 128). Od tri posvete, samo je na jednoj sačuvana puma nomenklatura (br. 127), dđk je na drugoj oštećena te je ne možemo u cjelosti pročitati (br. 128), a na trećoj uopće nije navedena. U dva slučaja navedeno je za nimanje dedikanta, kao i razlog zašto se (podiže posveta, fepod toga sli jedi puna završna formula, dok je ara iz Doma vi je u donjem dijelu ošte ćena pa ne znam o da ili je bila navedena. Svojstva Jupitera su nam dobro poznata, pa se pitamo iz. kojeg je radloga stvorena ova kultna zajednica? Pojava genija u rimskoj religiji je starog datuma, međutim, n jih ovo štovanje i interpretacija doživjeli su velike izm jene 'U doba carstva. Tada je stvorena jedna velika kategorija i Specifikacija toga božanstva, kada se stvara pojam genija raznih stvari, ličnosti, gradova, pa tako i mjesta. Pod tim pojm om podrazumijevala se ona snaga k oja obezbjeđuje svako dobro dotičnog mjesta a, dakako, taj pojam je 'bio ekstenziviiran pa je takav genij smkretkzšrao razne funkcije drugilh božanstava, te kao takav združen je i sa Jupiterom, (i ikada je dedikant htio podići posvetu kojom će zatražiti pomoć, 'ili iskazati zahvalnost, on tu posvetu upućuje geniju mjesta gdje je živio, a dakako, ne smije za boraviti ni vrhovno božanstvo pod čijom je neprekidnom zaštitom, te
A N T I Č K I K U L T N I I V O T I V N I S P O M E N IC I N A
138
P O D R U Č J U B iH
žanstvima čiji su poklonici mogli biti isvi građani, raznih zanimanja i funkcija, no imože se zasigurno, Ibaram za naš teritorij, tvrditi da su po klonici o v e (kultne zajednice bili uglavnom vojni časnici. Da je ova -kultna zajednica bila dosta popularna u našoj zemlji, svje doci čimjemica >da se našao veći broj n joj posvećenih spomenika, na k oji ma se spom inju geniji mjesta, uvijek luđnuženi >u kultnu zajednicu sa Ju piterom, (kao što je slučaj iz .Siska,46 Čakovca iz Topuakog,17, Muča,48 i drugih krajeva naše 'zemlje.49.
POPIS N ALAZIŠTA’ SPOMENIKA JUPITERA i NJEGOVE KULTNE ZAJEDNICE a. Spomenici samostalnog Jupiterovog kulta 1. 2. 3. 4. 5; 6. 7. 8. 9. 10. 11. 12. 13. 14. 15. 16. 17. 18: 19. 20. 21. 22. 23. 24. 25. 26.
Pritoka (Bihać) Golubić (Bihać) G olubić (Bihać) Golubić (Bihać) Jajpra—Blagaj {Bosanski Novi) Blagaj (Bosanski Novi) Mala Rujiška (Bosanski Novi) Briševo (Prijedor) Pecka (M rkonjić— Grad) Brdo (Jajce) Šipovo (Jajce) Gornji Unac (Bosansko Grahovo) Halapići (Glamoč) Halaipići (Glamoč) Gra.di’ na kod Hiafepića ^Glsmoč' Gradina (Glamoč) Pođgrađiina (Glamoč) Btisija (Glamoč) Rudić'i (Glamoč) Prisp (Livarnjsko polje) Letka (Duvno) Mokronoge '(Duvno) Krehin Gradac (Mostar) Trijebanj (Stolac) Stipamići (Mostar) Stolac
« C IL III, 3952; J. B m š m i d , V H A D , n. s, I X .(1906/7), p. 98, br. 212. 47 o n . ITT. 10060: A r c h . ep igr. M itth. VITI (1884), p . 166, br. 255; J. B r u n šm id. V H A D . n. s. I X (1906/7), p. 90, br. 203; ,p. 92, b r . 204. 48 C IL III, 14957; M. Zanimović, G o d išn ja k , ANtJBiH. knj. V (1967), p. 48. 49 C IL III, 2706, 3321, 3905, 3906, 3907, 9336, 9969, 14634, Ud.
I I.
R IM S K I
139
KULTOVI
■#f. 27. 28. 29. 30. 31. 32. 33. 34. 35. 36. 37. 38. 39. 40. 41. 42. 43. 44. 45. 46. 47. 48. 49. 50. 51. 52. 53.
Hodovo (Stolac) Cerioi (Konjic) Sv-raMno Salo (Sarajevo) Mali Mošunj {Travnik) Zenica Doboj Divić (Zvoraik) Domavija (Srebrenica) Gradina teod Sasa (Srebrenica) SiikMći (Srebrenica) Skelani {Srebrenica) Skeletni (Srebrenica) Skelani '(Srebrenica) Skelani (Srebrenica) Skelani {Srebrenica) Skelani '(Srebrenica) Skelani {Srebrenica) Slkdani — Žigunjevsko ipolje (Srebrenica) Crvića -— Skelani {Srebrenica) Voljavica {Srebrenica) Rogatica Rogatica Rogatica Rogatica Sopotnica (Goražde) Gornje Ocrkavlje — M iljev'na (Foča) Nepoznato m jesto nalaza
b. Spomenici kultne zajednice Jupiter— Junona 54. Sas-e — Domavija (Srebrenica) c. Spomenici kultne zajednice Jupiter— Junona— Minerva 55. Skelani (Srebrenica) 56. Skelani (Srebrenica) d. Spomenici kultne zajednice Jupiter— Mars 57. Skelani (Srebrenica) 58. Skelani (Srebrenica) e. Spomenici kultne zajednice Jupiter— Genij 59. Banja Luka 60. Halapi-ei (Glamoč) 61. Gradina — Domavija (Srebrenica)
2. JU N O N A
Već smo vidjeli da se na području BiH ova boginja štovala u kult noj zajednici sa Jupiterom i .Mi nervom, ali imamo potvrda da se na tetom tom području štovala u samostalnom kultu. Posjedujem o svega dva votivna spomenika koja su n joj posvećena, jedan potječe iz Potoka u blizini Mostara (br. 130) a drugi fiz Živaljeviea u blizini Rogatice (br. 1Š1). U jednom slučaju posveta počinje da »dese«, iza toga slijedi ime boginje koje prati epitet »sancta«, a na drugom spomeniku uz njeno ime stoji epi tet »Regina«. Epitet »sancta« je čisto sakralnog značenja, dok se epite tom »Regina« označava upravo kapitolijska Junona koja je u tamošnjem hramu štovana u zasebnoj ceOi u društvu sa Jupiterom i Mimervom.50 Na obje posvete nalazimo imena dedikanata, u jednom slučaju to je žena, neka Junija Varena, a u dru'gom Marko Ulipije Marcijan. Da se kao dedilkant javlja žena, uobičajena je pojava kada su u pitanju posvete upu ćene ovoj boginji koja je štovana kao zaštitnica žena, braka i drugih ženskih manifestacija. Mada je na drugoj posveti kao dedikamt potpisan muškarac, on naiglašava da tu posvetu podiže sa svojim ukućanima, tj. sa ženom. Nomenklatura sa posvete iz Potoka ukazuje da se radi o sitrankinjii, dok bismo za drugog đeđikanta mogli predpostaviti da je bio domorodac. U pogledu datiranja ovih posveta, ne mažemo nflšta određeno reći jer u tekstu nedostaju elementi k oji bi nam dali podatke za to rješava nje. Mogli bismo se jedino pozvati na stil izrade ara k oji odgovara upravo stilu onih ara za koje je dokazano da potječu iz II i III stoljeća, pa Ibi, vjerojatno, bio isti slučaj i sa ove dvije. Ako pogledamo kartu nalaza >(K. V), vidjet ćem o da ove are potječu iz različitih mjesta, prema tome, ne može se reći da se radi o kultu koji je hio vezan isključivo za jedno područje. Isto tako, nalazi su neovisni od stacioniranja vojnih jedinica, jer se i u Rogatici i u Potocima nalazilo civilno naselje. Kako je Junona bila zaštitnica žena,51 u tom svojstvu se najviše i štovala po provincijama, dok se u samom Rimu štovala kao boginja .koja je imala niz funkcija, bilo lo ikao zaštitnica grada, boginja kalenda, m je seca, boginja politike i si. Kao rimsko božanstvo, nju su po provincijama V. B a sa n o ff, Les đ ie u x des R om a in s, p. 80. 51 -N. T u rch i, La re lig io n e di R o m a antica, p. 168— 169.
IX. R I M S K I K U L T O V I
141
* štovali p rije svega rimski građani, i dosta su rijetke posvete koje su p o digli domoroci. Nalazi - spomenika samostalnog Jimoninag kulta u našoj zemlji dosta su česti, tako iz Siska,52 Tekije,53 Niša,54 Čitluka,55 a drugih kraje va,56 ,po čemu možemo suditi da je ovaj kult na području naše zemlje imao dosta privrženiika. Da li se gdje, liili konkretno na području BiH, nalazio koji njezin hram, to
32 C IL III, 10838; J. B ru n šm id , V H A D , n. s, -IX (1906/7), p . 89, br. 200. iN. V u lić, S p o m e n ik S A N , X C V I I I (194.1— 1948), p . 287, hr. 468. 54 N. V u lić, S p o m e n ik iSKA, L X X (1931), 1. r, ;p. 91, br. 211. 55 Bullelti-n-o d alm a to, I (1878), p . 20. 55 A r a iz B o k e K o to rsk e : B u lle ttin o d a lm a to , X X V I (1-903), -p. 146; iz V elik e S tra ž in e : W M B H . V II (1900). p. 156. 'br. 72; iz S a lo n e : B u llettin o dajma-to, X X X V (1912), p . 31, br. 755 B, itd.
3. M INERVA I NJEZINA KULTNA ZAJEDNICA a. M IN E R V A S A M A
Kullt boginje Minerve poznat nam je sa područja BiH već iiz kultne zajednice Jupiter—Junona— Minerva, 'gdje se javlja na dva spomenika. Međutim, imamo potvrda da je na ovom području bio isto itatoo štovan njezin samostalni 'kult, kako nam to poikazulju dva otkrivana spomenika. Jedan je predstavljen reljefnom pločom sa njezinim likom (br. 133), a drugi predstavlja votivnu posvetu (br. 132). Na tom reljefu boginjin lik je izveden u udubljenom polju: desnu ruku je naslonila na koplje, lijevu spustila na ovalni štit, na glavi naši kacigu sa trostrukom perjanicom, obučena je u naborani bitan i bimatton, na grudama Vidi se gorgoneion sa krilima. Dakle, ispred sebe imamo jednu standardnu predstavu ove bo ginje, s;tim što je izvedena dosta primitivno. Drugi n joj posvećeni spomenik, Ikako smo rekli, predstavlja vativna ara, s- gornje strane dosta oštećena, ali se tekst u cjelosti sačuvao. Posveta počinje boginjiniim imenom k oje prati dodatak »sacrum«. Kako prvi spomenik predstavlja reljef, to ne m a m o im e dedikanta, dok na dru gom čitamo đa je to neki Lucius Publicius Telesphorus. Iz te nomenkla ture možemo zaključiti đa je deđikant Grk ili helenizirani Orijenta'lac, što je sasvim shvatljivo ako uzmemo u obzir da je ovo božanstvo bilo zaštitnik svakog umijeća i obrta, a na području BiH Grci i Orijen’talci su upravo bili glavnli nosioci tih aktivnosti.57 U isto vrijeme u tekstu se navo di đa se posveta podiže kao » e x voto«. Čemu je, paik, služila ova reljefna ploča, nije lako reći. Pač je, na osnovu nekih detalja na ploči, zaključio da je bila postavljena na nekoj zgradi — na hramu ili -ara septi. Za datiranje ovih spomenika mogla bi nam poslužiti nomenklatura dedikanta za k ojeg smo rekli da bi po podrijetlu bio Grk ili heleniziiraini Orijentalac. Prisustvo Grka ti Orijentalaca na ovom području je dokazano u mnogim mjestima,58 a osobito u rudarskom rejonu Argentarija59 i Japre,00 i njihovo prisustvo je bilo u uskoj vezi s rudarskom aktivnošću koja se 57 S r. E. P a ša lić, A n tič k a
n a se lja i k o m u n ik a c ije u B osn i i H e r c e g o v in i, p.
96. »C . n. s. X I I I C. •» C.
P a tsch , W M B H , I V (1896), p . 251; C I L III, 8379; V . P a šk v a lin , G Z M . (1958), p. 154— 156, itd. P a tsch , W M B H , V (1897), p. 238— 239. P a tsch , ff M B H , V I I (1899), p. 64, 67— 68.
II.
R IM S K I
KULTOVI
143
odvijala u 'tim krajevima. Mada se iradarska eksploatacija u BiH od vi jala kontinuirano od I do sredine IV stoljeća, najveći intenzitet je doseg la u III stoljeću, pa (bi se prisustvo Grka, O-rijentalaca i rudarskih struč njaka drugih nacionalnosti najviše odnosilo na taj period, te bi, vjero jatno, i ova posveta potjecala iiz tog vremena. Prema kartografskom prikazu nalaza (K. V), vidimo da ti spomeni ci potječu iz raznih krajeva (Jajce, Konjic), aili bi se m oglo pretpostaviti da je na području Jajca kult Minerve bio dosta raširen, jer s tog terena potječe još jedan nalaz igdje se spom inje u široj kultnoj zajednici (br. 134), i alko uzmemo u obzir da se na području BiH našlo ukupno pet spomeni ka posvećenih ovoj boginji, m ožem o konstatirati da se u ovim (krajevima Minerva dosta štovala, a to, svakako, ima svojih opravdanih razloga. Na ime, Minerva je, kako smo gore istakli, bila član k apitoljske trijade- i bila je, uz Jupitera ili neko drugo vrhovno rimsko božanstvo, m nogo štovana kao i u samostalnom kultu. Ona spada -u stara italska božanstva, i isto tako su je i Etrurci veoma štova-li (Menrva).61 Najpoznatiji centar njezinog -kulta bio je u Faleriju, odakle je bio prenijet u Rim gdje je pored svoje cele u kapitolijskoin hramu 'imala još nekoliko vrlo poznatih hramova. Prije svega, štovana je kao zaštitni-ca svakog umijeća i vještine, pa je kao takva bila izjednačena sa grčkom Atenom. -Zbog toga su je osobito štovali obrtnici (artificium dies), te se njezino štovanje i u našim krajevima može vezati za taj sloj stanovništva. To vidimo- i po imenu dedikanta sa spo menika iiz Šipova (br. 132). Onaj nalaz iz Barica kod Konjica -upućuje da je tu bio jedan hram n joj posvećen, kaiko je -dokazao Pač,62 a to bi se isto m oglo zasigurno reći za Sipo-vo, odallđle potječe također jedna reljef na ploča koja se nalazila na -hramu. Interesantno je napomenuti da su spomenici samostalnog Minervinog kulta u našoj zem lji dosta r-ijeitlki, poznato je svega nekoliko nalaza,03 dok su -spomenici koji pripadaju (kultnoj zajednici gdje -se javlja u društvu s drugim božanstvima, kako smo vidjeli, mnogo -češći. ]3 n n 0-rx7Q^ rij :n g V i ’ .rv-j -p-irv. o l ^ - j ' p ] ' O Y i n č i ] d m Sto V i l i C :1 v Q 0 ilTClTc^OTlCl. boginja, -dokazuju netai nalazi iz Galije, Spornije ili Velike ‘Britanije. Na primjer, -u Galiji -se manje štovala kao član (kapitoiliijske trijade a više kao narodno -božanstvo malih ljudi, kao obrtnika i -drugih radnika, ipa se iz tih -razloga tamo vrlo -često prikazuje u društvu sa Merkurom i Vulkanom u izv. »-tehničkoj trijada«.®4 Prema Cezaru, ona je pripadala vrhovnim galskim 'božanstvima. Neki njezini natpisi nose i indigena imena, tako Sulevia Idennica Minerva, kakav je bio slučaj kod Volka Arekomika,65 ili Beli-sama, kako se zvala na području Pirineja06 Pod imenom Sulevija 01 N. T u rch i, o. c., p. .171. »2 C. P a lsch , G Z M , X I V (1902), ,p. 323; isti au to r: G Z M , X X V I (1914), p. 193. M S p o m e n ik iz G a rđ u n a : B u lle ttin o d alm a to, X X V I (1903), p. 129; iz K n in a : N. V u lić, S p o m e n ik S A N , X C V I I I (1941— 1948), ip. 84, -br. 179. 1,4 -P au l-M arie Du-val, L es D ie u x de la G aule, p . 86. ** C IL XTT, 2974; ,T. Toutai-n, L es Oul-les ipai'ens -dans 1’ Erriipire Romain. p.
218.
■ -
« C IL X II I , 8; J. T ou tain , o. e., p . 218.
144
A N T IČ K I
KULTNI
I
V 0T1VN I
S P O M E N IC I
NA
PO D RU ČJU
B iH
štovala se i u Velikoj Britaniji, (kako pokazuje jedan nalaz nađen u Ba tu.67 Pojava epihonskiih imena uz njezino rimsko ime je svakako intere santna, što bi značilo d a-je ikod Kelta postojalo jedno žensko (božanstvo adekvatno rimskoj Minervii, s ikojom je izjednačena, dok o tome za naše krajeve ne bismo imogli ništa reći.
b. M IN E R V A — J U P IT E R — G E N IJ
Pored spomenika Jupiterove kultne zajednice ju k ojoj se Minerva javlja kao član kapitolijslke trijade (br. 123, 124), ili spomenika samo stalnog njezinog kulta, imamo jedan spomenik k oji pripada njezinoj kult noj zajednici koju čini još Jupiter i genij. To je poznata reljefna ploča iz Šipova kod. Jajca (br. 134) koja je pripadala jednom tamošnjem hramu.68 Prva po redu, s lijeve strane, nalazi se Minerva, obučena iu dugi hiton sa egidom i kacigom s naglašen© velikom perjanicom. Ispod lijeve ruke drži koplje, šaku je naslonila na štit, dok spuštenom desnicom Ibaca zrnje iu plamen visokog tronožnog žrtvenika. Do nje stoji Jupiter, go, od ramena mu se niz leđa spušta ogrtač. U spuštenoj desnoj ruci drži munjiu a u lijevoj orlom okićeno žezlo. Do njega genij, bradat i gol, na nogama se vidi puta. Iz desne ruke lijeva piće na ukrašeni žrtvenik na kojem su prikazani prineseni plodovi. Ispred sebe imamo kompozicijski savršenu reljelinu predstavu koja je izrađena striktno po nacrtu, ali sa nizom umjetničkih nedostataka i gre šaka. Za nas je, svakako, važna činjenica da se na ovom području javlja ovakva predstava sa dosta rijetkim kompozicijakim prikazom. Prema kom pozicijsikoj koncepciji, trebalo Ibi da je lik iMinervin postavljen u sredinu, ali je tvorac ove kompozicije, be'z sumnje, slijedio hijerarhijsku konnpozieijsku koncepciju pa je u sredinu stavio Jupitera kao vrhovno božanstvo. Veze Mir.erve i Jupitera već su nam poznate iz prethodno ooiisanih kult nih zajednica, jedino novo u ovom slučaju jeste to što se s njima u toj proširenoj zajednici javlja genij. U društvu sa Jupiterom pojava genija na području BiH, kalko smo vidjeli, nije rijedak slučaj. O kojem se, pak, ge niju 'radi, zasiguirno ne znamo, ali kalko se uz Jupitera većinom javlja ge nij mjesta, bit će valjda da je i ovdje upravo taj prikazan, kako je pret postavljao i Sergejevski.69 Već snio rekli da je ova ploča pripadala hramskoj građevini, što nam opet dokazuje da je u Sipovu postojalo rašireno štovanje kultne za jednice Minerva— Jupiter kojoj su bila pridodana i druga božanstva, kao što je 'u ovom slučaju genij. R ako na jednom nžem prostoru susrećemo dva hrama posvećena Minervii '(u Barkama i Sipovu), dolazimo do za
IL R I M S K I K U L T O V I
145
kilju'fika đa je, u tom slučaju, samostalni kuli Jupitera morao ornati daleko veći broj braimova. Budući đa je ovo jedini nalaz ove kultne zajednice na području BiH (K. V), moraimo pretpostaviti đa je ona 'bila štovana u većoj mjeri jedino u tome kraju. Za dalae!ju ovog spomenika m ožem o jedino 'uzeti u obzir njegovu stilsku obradu na kojoj se prim jećuje karakter provincijalne umjetnosti sa naglašenom karakteristikom realizma, što predstavlja obilježje pos ljednjih decenija II i čitavog III stoljeća na području BrH.70 Ova 'kultna zajednica skoro da je nepoznata u drugim krajevima naše zemlje, pa da li njezino štovanje na području BiH treba vezati za specifične Okolnosti zbog naseljavanja raznih etničkih ili društvenih ele menata koji su tu došli po raznim privrednim službenim dužnostima, iii to jednostavno smatrati za slučajnu pojavu, stvar je za dublju studiju.
70 Ib id e m .
10 — Antički kultni
4. MA'EiS
iNaitazć spomenika. posvećenih bogu Marsu sa područja-B iH poznati su nam iz kultne 'zajednice Jupiter— Mars ‘(br. 125, 126), ali imamo neko liko .spomenika k oji su posvećeni n jegovom samostalnom kultu. P o jedan takav nalaz poanait nama je iz Letke na Duvatnj-skotm polju (ibr. 135), Stoca (br. 136), Zenice {br. -137) i Liješća — -Skelana kod Srebrenice (br. .138). Svi redom predstavljaju epigrafske are, od kojih su d vije bolje izrade, kako se vidi na prim jerim a iz Letke i Skelana. Ara iz Skelana spada u onaj poznati tip ara ikoji se susreće samo na tom području. -Na sve četiri posverte telkst je u potpunosti sačuvan te se da lijepo čitati. Posvete počinju imenom božanstva. U tri slučaja uz njegovo ime stoje epiteti. Na dva spomenika to je »Augustus« (br. 136, 137), u jednom slučaju je »Deo sacrum« (br. 135), dok je na posveti iz Zenice tekst u početlcu nešto oštećen, gdje je -ostailo samo »o«, pa ne znamo da li je epitet glasio »D eo« ili »Augusto«. ■U tekstu su u sv a četiri slučaja navedena imena dedikanaita, njihovo zanimanje, iza čega slijedi završna formula. Na spomenicima iz Letke i Zenice im e je sačuvamo samo parcijalno 'te ne znamo kaiko je dijelo- glasilo. Na dva preostala spomenika nomenklatura se lijepo čita, jedan je Iulius Longinus (br. 138), a drugi je Titus Aelius Firminus (br. 136). Za olb-ojlcu se m ože reći da su stranci, i vjerojatno je takav slučaj 'bio i sa zavještaockn-a druga dva spomenika. Uz imena detdiiksasiasta navedena su i »njihova zaniim-anja. Posvetu iz Letke podiže vojnik -legije VITI Augusta, posvetu iz Skelana i Stoca podižu beneficijari. Iz Skelama je beneficijar hi-o pripadnik legije V Maeeđ-oniea, a iz Stoca legije XIII Gemina, dok posvetu iz Zenice podiže duumvir, -odnosno fconjatnilk k oji je služio kod provincijskog namjesnika. Po ovome vidim o d-a su sva četiri dedikanta vojna lica, kao što je 'bio slučaj 'i sa spomenicima na koijiima se o t o božanstvo spominje u kultnoj zajednici s Jupiterom, što je sasvim shvatljivo ako se uzmu u obzir svojstva i funkci je ovoig 'božanstva. Kao to-oiga rata i vojničkog poziva dakako đa su ga naj više štovaste i pirinosili mu posvete upravo- pripadnici 'tog staleža. (Pošto se radi o višim -vojnim licima, s obzirom na dataciiju tih spomenika, jasno je da su to stranci, kako se -zaključuje ii iz njihove nomenklature. Za dataciju ova četiri spomenika mnogu nam poslužiti navedene voj ne jedinice. Za posvetu iz Stoca množe -se -reći da nije mdađa od Neronovog doba, jer je legija VIII Augusta, k ojoj je pripadao taj deđikant, -iz Dalma cije otišla upravo za njegove vladavine. Spomenik iz Stoca, na kojem se
n.
r im sk i
k u l t o v i
^47
*> spominje legija XIIII Gemina, može ise datirati potkraj Ii ili na početak III stoljeća, ikada su pripadnici te legije služili u našim krajevima, dok se posveta iz Skelana, na 'kojoj se spom inje legija V Macedonica, može da tirati u sredinu III stoljeća, teada su također pripadnici te legije boravili u tim krajevima.71 S obzirom da sa područja BiH Imamo ukupno 6 spomenika koji su posvećeni bogu Marsu, možemo -uzeti da je n jegov ikuiit na ovom područ ju bio dosta raširen. To se može još određenije reći alko je -u pitanju n je gov samostalni kult, ikako to svjedoče ova četiri nartpisa. - - -..... Spom injanje jednog svećenika ovog kulta, kao što je slučaj na po sveti "iz "Zenice (br7137), daje nam da naslutimo da se u tome mjesnu odvijalo organizirano sprovođenje njegovog Ikulta, a da li je tu ili na drugim mjestima nalaza njegovih spomenika bilo kalkvo njegovo svetište, odnosno hram, ne možemo zasigurno reći, mada možemo pretpostaviti. Prema kartografskom prikazu nalaza (K. V), možemo vidjeti da su spomenici njegovog samostalnog kulta nađeni na raznim stranama BiH. A ko jednom od ovih nalaza k oji potječe iz Skelana dodamo i ona dva nalaza u kojim a se spom inje ovo božanstvo :u kultnoj zajednici sa Jupiterom (br. 125, 126), to bi nam dalo za pravo da pretpostavimo da je ibult boga Marsa u tome kraju bio našlo jači, što treba, svakako, dovesti u vezu sa postojanjem tamošnjeg vojnog logora. Iz drugih krajeva naše zem lje poznati su mnogi nalazi posvećeni ovom božanstvu, bilo njegovom samostalnom (kultu ili u druištvu sa dru gim božanstvima. Spomenici posvećeni samostalnom njegovom ikuitu po znati su iz Siska,72 Ravne kod iKnjaževoa,73 Brištsna u dolini Krike,74 Salone,75 Topuskog,7* Pfcuja,77 Trojana,78 ibd. Da li se u svim tim m jes tima štovao isključivo kao bog ra'ta i ratnih aktivnosti, nije nam poz nato, jer u većini slučajeva imena đeđilkanata nisu sačuvana ili su, pak, oštećena, kao i navodi njihovih profesija. Međutim, pored što je Mars bio bog rata, mogao se isto iako štovati kao zaštitnik ratara,75 ili pra vednih odnosa među ljudima,80 a također i kao božanstvo raznih drugih funkcija. Na primjer, u Galiji je uz Jupitera bio najštovanije božan stvo (De bello gallico, VI, 17), pa se iz toga razloga nalaze brojni spo menici podignuti njemu u čast,81 na kojima nosi razne epitete ikoje je 71 D a tir a n je b a zira m o na ra zn im n a tp isim a k o je su podigli p rip a d n ici p o je dinih v o jn ih le g ija za v r ije m e s v o g b o r a v k a na p o d r u č ju BiH . 72 C IL III, 10844; A rch . apigr. M itth. I X (1885), ,p. 250. Sr. J B ru n šm id , V H A D , IX (1906/7), p . 114— 115, br. 236. 7:1 N. Vulić, Spomenik S A N , XCVT.1T (1941— 1948), p. 81, br. 171— 172. ,J B u lle ttin o d a lm a to , X I X (1B96), p. 86. 75 B u lle ttin o d alm a to, X L V (1922), p . 10, br. 4806. 76 A r ch . ep igr. M itth, I X (1885), p . 144, br. 341. 77 C IL III, 13410; sr. M . A b r a m ić, P o e to v io , p . 37. 78 C IL III, 11674, 13922. 711 A . G re n ie r, o. c., p. 102. 80 V . B a sa n o fl, o. _e., p. 53. 81 J. T ou tain , o. c., p, 212. 10*
6. H E BK U LES
Skoro da je teško naći neko područje tim ske države u kojem se niisu našle potvrde kulta boga Herkula. Takav je slučaj i ša područ jem BiH od Ikuda potječu četiri njegova sapameniiika. Prvi je iz Graca kod Halapića (br. 141), drogi je te Grkovaca na Livanjskom polju (tor. 142), treći iz Borčana kod Duvna (br. 143), te iz Zenice (br. 144). To su svi redom epigrafslke are (bolje izrade i (Lijepo saičuvane, izuzev one iz Borčana, čiji je donji dio propao. Na tri posvete dime (božanstava je ispisano punim imenom a na tre ćoj je samo početno slovo (br. 141). U tri slučaja (br. 141, 143, 144), Herkulovo iime prati epitet »Augusto«, dok na preostaloj posveti stoji sa mo dodatak »Sacrum«. Na one 'tri b olje sačuvane are navedena je i nomenklatura dedikanata kao i razlog njihovog podizanja. Na ari iz Graca čitamo: Publius Aelius Celsinus, na ari iz Zenice: »Aurelius Lidnius, a na ari iz Grko vaca-. Caius Trosius Crispus. Ni za jednog zavještaoca se ne moše reći da je domorodac. Aru dz Graca spomenuti Celsinus je podigao za zdrav lje cara Gordijana i Pompeijana, dok razlog podizanja are iz Grkovaca ne znamo jer je iskaz dat skraćenicama. Što se are ovog -božanstva po dižu carevima upravo se pdk'lapa sa pojavom (koja je karakteristična počev od III stoljeća pa dalje, kada su pripadnici vojnih jedinica, ug lavnom barbari, općenito prihvatili ovo božanstvo kao zaštitnika.108 Za određivanje datacije ovih spomenika imamo više elemenata. Na posveti iz Graca čitasmo da se podiže za zdravlje cara Gordijana, pa se prema tome spomenik može datirati u prvu polovicu III stoljeća, a isti je slučaj i sa spomenikom iz Grkovaca. (Naime, dataci'ja ovoga spo menika se određuje na osnovu načina njegove tehničke obrade, jer je površina obrađena aiibastim čeMcem, tzv. »ferrum dcntalum «, i to one vrste koja je bila u primjeni tijekom III stoljeća,109 Treći spomenik nam ne pruža nikakve mogućnosti za njegovu đataciju, ali, vjerojatno, :i on potječe iz istog perioda, kao i onaj (iz Zenice. Prema karti nalaza ovih apomertilka (K. V), možemo konstatirati da su tri spomenika nađena na jednom području: u jugozapadnom dijelu Bosne, dok četvrti potječe iz srednje Bosne. Ako ovome dodamo da iz jugo zapadnog dijela Bosne potječe još jedan spomenik Herkula na kojem se 108 A, D o m a sz e w sk i, D ie .Rc-'ligion des rdrnisehen H eeres, p. 48. i d. ,,1B Sr. D. S e r g e je v s k i, G Z M , n. s. V I (1951), ,p. 302.
II. R I M S K I K U L T O V I
153
* javlja u kultooj zajednici sa jednlim drugim božanstvom, tada na osnovu tih nalaza možemo pretpostaviti da je kult 'boga Heckula na području BiH bio isključivo vezan ii štovan samo na jednom užem području, a to je region kraških (polja jugozapadne Boisne. To je ono područje koje je dalo najveći broj domaćih kultova i gdje se indigena kulturna kom paktnost najduže zadržala sa najjačom autohtonom tradicijom. Da li po javu tog kulta na ovom području vezati za nefeu autohtonu kultnu tra diciju iLi pojavu koja je imala sasvim drugi uzrok? Već smo napomenuli da nam limena dođi kanala govore da su Ibiili strane!;1, ali imamo često slučajeve da se kult jednog stranog božanstva .među eipihoiBkim Stanov ništvom osđbito razvije upravo pod utjecajem domaće kultne tradice, i to kada je u pitanju onaj (kult za knjii je ustanovljeno da je blizak od govarajućem (rimskom, pa stranci ikoji su živjeli u toj sredini razvijaju intenzivnije dotfiičnii svoj kult. U ovom slučaju mi ne pokušavamo ovo božanstvo vezati za neko domaće ili u njem u tražiti interpretatio Roma na, jer za to nemamo nifcakvfiih argumenata, 'ali pojava da se na jednom užem području u odnosu na šire nalaze đđključivo spomenici jednoig bo žanstva morala je imati određene uzroke. U ovom slučaju, problem je teži jer ga pirostomo 'izučavamo izdvojeno, što je, u svakom slučaju, nemo guće je r problemu treba prilaziti s aspekta kulturu'-h regiona. Ako uz memo to u obzir, orada bismo pojavu ovoga kulta na određenom pod ručju BiH mogli tumačaltii sasvim drugačije, i to kultnim utjecajem sus jednih krajeva, prije svega primorske Dalmacije, gdje je 'ovaj kult imao jaku trdđioiju štovanja. Pri tome se najprije misli na Salonu, od kuda potječe veliki broj potvrda ovog kulta koji ise tu štovao pod raznim fun kcijama d svojstvima. Taiko Hercules Musarum,110 feao bog međa,111 bog iizvara,112 i si. Hericulovi spomenici su poznati i iz drugih mjesta u Dal maciji: iz Čitluka,113 sa Brača,114 liz Omiša,115 itd., a isti je slučaj i is os talim dijelovima Hrvatske: iz Čakovca,110 Varaždinskih Toplica,117 Sis ka;118 pa i iz Sremske M itrovice.119 Iz Srbije i Makedonije poznat je iz 11(1 R. P eter u: R oseh ers m y tb o lo g is c h e r L e x ic o n s. v. H ercu les, stup 2070 d. Sr. .natpis: CTL I l i , -1940. 111 R. P eter, o. c , -stup 2958 i d. Sr. n a tp is: C IL III, 3157 = 8663’ . R. Peter, o. c., stuip 2956 i d. Sr. R. Sehneiider. A r c h . epigr. Mibtfa. IX , p. G0.
i
R . S ch n eid er. A rch . ep igr. M itth. IX , p. 55. Sr. A . F u rtw an gler u R os ehers m ythokxgi3eher L e x ic o n s. v . H ercu les, stun 2167: C IL III. 9749; Bulletti.no clalm ato. V II (1881), p. 38; 'H irseh feld , A . E. M . I X , p. 57. C IL III, 3092; B u lle ttin o d alm a to, 1 (1878), ip. 36; C IL III, ttin o dalm ato, V III (1885), p. 201. 115 C IL III, 1904. 1K J. B runšm id, V H A D , n. s, I X
15098; B u lle
(1906/7), p. 85, br. 195.
C IL III, 10890; L. B o jn ič ić , A. E. M. III (1879), p. 177, br. 1; J. B runšm id, V H A D , Ji. s. I X (1906/7), p . 85, -br. 196. 118 C IL III, 10836; J. 'B ru n šm id. V H A D , n. s. I X (1906/7), p. 86, br. 197; C IL III. 10837; S. F rank, A. E. M . I X (1885), p. 252, br. 346; J. B ru n šm id , V H A D , n. S. I X (1906/7), p. 88, br. 198. " " C IL III, 15136;
J; B r u n šm id , V H A D , n. s. IX (1906/7), p. 89, br. 199.
154
A K T I Č K I K U J .T N I I V O T IV N T S P O M E N IC I N A
PO D R U Č JU
B iH
vjestan b roj njegovih likovnih predstava, adi, bez sumnje, tu je pri kazati grčki Heraklo, kako se vidi p o njegovim atributima.120 Ovaj veliki broj spomenika toaga Herkula govori da -mu je kult kod nas bio veom a raširen i da je kod tamošnjih stanovnika bio veoma om i ljen. iSvogevremeno je Pač tvrdio sasvim obrnuto, ali to je bilo u vri jem e kada je bio poznat daleko manji broi potvrda ovog kulta nego što je to danas slučaj. Kako je ovo božanstvo moglo uhvatiti korijena u štovanju po pro vincijama, najbolje svjedoči prim jer iz Galije. Tamo je Herfčul bio iz jednačen s više indigenih božanstava koja su. mu po funkcijama i svoj stvima n ajbolje odgovarala. Tako se na tamošnjim njegovim posvetama čitaju slijedeći njegovi epihgrsM epiAetiijdlunnus«, »Andossus«, »Toliandossus«, »Graius«, »Oglaius«, »Magusanus«, itd. K oliko je Henkul bio štovan u Galiji, svjedoči činjenica da sa tog područja potječe oko 300 njegovih raznih spomenika.121
120 Iz Z e m u n a : J. B ru n šm iđ , V H A jD, n. s. V I I I (1905), ,p. 53, br. 105; iz K o lo v ra ta k o d P r ije p o lja : N. V u lić. S p o m e n ik S A N , X C V I I I (1941— 1948). ip. 161. br. 333; iz P e ć i: N. V ulić, S-pom enik S A N , X C V IT I (1941— 1948), p. 312, br. 95.
151 P. Marie Duval, o. c., p. 8. i đ.
7.
V en era
Kult rimske boginje Venere ima potvrda i na području BiH. Oda tle potječu dva spomenika, od kojih je jedan predstavljen malom figu rom. Prvi nalaz potječe iz Crnog Luga kod Bosanskog -Grahova (br. 145), a drugi iiz Butunovića polja kod Konjica (br. 146). Nalaz iz Ornog Lu ga, manja brončana statua, prikazuje 'boginju nagu, Otraga ima skiupljen plašt koji je ovila dko ruke, na glavi visoko uzdignutu kosu, lijevu ruku oslonila je na mali štapić koji se završava ljudskom glavom. Na drugom spomeniku, u reljefnoj predstavi, imamo skoro iden tičan prikaz boginje. I tu je boginja naga, iza sebe ima raširen plašt, također uzdignutu kosu. Ove predstave su bolje izrađene — reljef je domaće proizvodnje a statua, vjerojatno, uvoz. Dok ;bi ise za reljefom ploču m oglo reći da je predstavljala kultni spomenik lili je pripadala kul tnom objektu, za statuu bi se m oglo reći da je mogla služiti u nekoj ku ći kao ukras, ali isto tako kao kultni predmet u kapeli ili u kakvoj bo gomolji. Na to se nadovezuje pitanje tko su bili njihovi deđikanti, na što ne bismo mogli odgovoriti, ali bismo među njima mogli očekivati i domaće ljude. Prema mjestu nalaza ovih spomenika (K. V), možemo primije titi da su nađeni u suprotnim krajevima Bosne pa se ne može govoriti 0 nekom rasprostranjenom fkiultu na jednom određenom prostoru, a ta kođer ni da je taj kult uhvatio više korijena na ovoj teritoriji, jer sve ga dva nalaza ne mogu bit: takve 'potvrde. Bosansko Grahovo je ido sada dalo veliki broj spomenika doma ćih ili stranih kultova a (isto tako i Konjic. U olba mljest-a su >se nalazila znatnija rimska naselja sa razvijenim tržištem pa je tu živio veći broj Rimljana iz drugih provincija. Stoga ćemo i dedikante ovih spomenika eventualno tražiti među tim strancima, a od kojih lako su to mogle biti že ne jer je taj kult b o osobito štovan od žena. Interesantna je pojava da se pored likovnih predstava ove boginje na području BiH ne nalaze epigrafske potvrde njezinog kulta, za razliku od drugih krajeva naše zem lje odakle potječe veliki broj takvih spomenika, išlo nam daje m oguć nost da zaključimo da je kult Venere u našoj zemlji bio veoima raširen. Za određivanje dataeije ovih spomenika može nam jedino poslužiti njihova stilska obrada. Tako, npr., reljef iiz Buturoviića polja po svom karakteru izrade ima sve odlike stila I ili II stoljeća n. e. To dokazuje 1 ostali -materijal nađen s ovim spomenikom na istom mjestu, koji se ta
156
A N T IČ K I
KULTN I
I V O T I V N I S P O M E N IC I
NA
P O D R U Č JU BIH
kođer datira u to vrijem e.122 Obnaženu figuricu je malo teže datirati jer je stil izrade ,i prikazivanja svojstven jednom dužem periodu a nii de talji nalaza nisu poimati pa se s >te strane n e možemo pomoći. Prikaz Venere na reljefu iz Butumvića polja p o svojoj stilskoj iz radi potpuno odgovara pni!kazain!kn Venerama rimske dobi,123 i ako bismo tražili analogije bilo u našoj zem lji ili izvan nje, naći ćemo ih mnogo. P o tipu, našoj Veneri najbolje odgovara nalaz ulomka Venerinog kipa iz Prozora kod Otočca, koja također u podignutoj desnoj ruci drži plašt.124 Drugi nalaz sličan našem jeste iz Cavtata, gdje (boginja lijevom rukom drži plašt a u desnog jabuku.125 Tu ćem o još spomenuti Veneru iz okolice Ouprije,126 Biiketntice,127 Miša,128 Z-aklopače,129 ifcd. iz drugih provincijalnih mjesta kao paralelu m ožem o- spomenuti nalaz iz Drezdena.130 Tamošnja Venera se od naše razlikuje po itome što u lijevoj riuci diržti ijabuitau a fea leđa plašt, ikoji nije raširen kao u našem slu čaju nego je skupljen i prebačen preko lijeve ruke. Tu još dolaze na lazi iz Bugarske,181 .Mađarske, 132 litđ. Epigrafslke posveite ovoj boginji u našoj zem lji su doista brojne. U tome područje Dalmacije opet zinatno prednjači ispred ostalih mjesta: najbrojniji su nalazi iz Salone,188 zatim iz Splita,184 GMuka,135 Skradi na,136 Danila,137 zatim iz sjeverne Hrvatske,138 !iz Slovenije,1,9 itd. Na ovim spomenicima Venera ise spominje sa raznim epitetima: »Augusta«, »Victrix«, »Patrica«, »Bacca« i si. Za mais je u ovom slučaju interesantna po java nekoliko spomenika iz Dalmacije ii Istre na kojim a je rimska Ve nera izjednačena s nekim ženskim epMiordkim božanstvom, o čemu smo već naprijed govorili. To bi značilo da su Iliri imali /jedno božanstvo 122 L C re m o šn ik , G Z M . ti. s. I X <1954), ip. 186. 123 G K a s e h n itz — W eim berg, S cu ltu re del M a g a z in e d e l m u seo V atica n o, C itta del V atica.no (1937), ip. 284, T . X I X . J. Brunšm iiđ, ViHAiD, m. s. V II (M 03/4), p. 217, br. 7. 125 K S c lm e iđ e r, tJber d ie ■bilđichen D e n k m a le r D alm atien s, n 7f) ls* L j. Z o ta v ie , S tarin ar, n. s., k n j. X I I (1961), p. 135— 136. 137 lij. Zotov.ie, S ta rin ar, n. s., k n j. X I I (1961), p. 133. i đ. 128 N. V u lić, S p o m e n ik S A N , X C V I I I (1941— 1948). p. 117, br. 257. 129 M. G r b ić , V e n e ra iz Zaklopaee, S tarin ar, III serija , k n j. V (1928— 1930), p. 161. T. X X X V . ,m S. Ileirnaeh, R e p e rto ire de la stane, p. 336. T. I. 131 A r h e o lo g ič e s k i vesti, Izv e st B u lg . arheol. tast. X I V (1940— 1942), p. 237, si. 373, a, b. u ‘ li. T h o m a s, A r clia o lo g ise h e Funde in U n g a rn , B u d a p e st 1956, p. 210— 211, 222— 223. >•« B u lle ttin o dalm ato, V (1882), ,p. 182; V III (1885), p. 37; X (1887), p. 154; X X X I X (1916), p . 118; C IL U I, 1765, 1964, 8688, 9756. >M OI1, III, 1962, 8687; A. E. M. X I I I (1890), p. 98, br. 9. »5 .B u llettin o d alm a to, V III (1885), p. 10; C IL III, 1796. 9756. 1M C IL III, 2805. 131 C3IL III, 2770. 138 S p o m e n ik iz S isk a: O IL III, 3964: iz O s ije k a : D. P in te ro v ić , O sje čk i z b o r nik, V III (1962), p. 106— 107. >“ S p o m e n ik iz P tu ja : C IL III, 1435436; M. A b r a m ić, P oetovio, p. 31 (u z a je d n ic i sa V u lk a n o m ); iz L ju b lja n e : M estni m u zej, L ju b lja n a .
II. R IM S K I K U L T O V I
r isffih ilil sličnih svojstava kao rimska Venera nad (kojim je kasnije izvr šena interpretatio Romana (Venus— Iria, Venus— Anzotica). Možda bi to objasnilo pojavu većeg broja posveta ovdj rimskoj boginji na pod ručju naše zemlje, i to prvenstveno u Dalmadijli. Kao boginja proljetne vegetacije, 'ljubavi, braka i drugih manifestacija,140 bila je obljubljena i Štovana od svih (Slojeva stanovništva a osobito od žena, ikoje su joj naj češće li,podizale posvete. U nelkim slučajevima štovana je u tkultaoj za jednici s drugim božanstvima, tako, npr., u Ptujai s Vulkanom, igdje su imali posvećen zajednički hram,141 a vjerojatno se jedan njezin thratn na lazio i u Saloni, odakle potječe najveći broj spomenffika njezinog kulta.
110 N . T u rch i, o. c., p. 170. 141 M. A b ra m ić, P o e to v io , ip. 31.
8. P O R T U N A
K u ltbog im je Fortune na području BiH posvjedočen je svega jed nim spomenikom koj'i je oađen u Huimcu tkod Ljubuskog (ihr. 147). To je epigrafsika ara izdužene larm e sa potpuno sačuvanim tekstom. Bogiinjlino im e prati epitet »Augusta« proširen dodatkom »Sacrum«. Ime dedikanita mije navedeno, izuzev ako se spomenuta vojna jadiniica me pred stavlja kao to. To je kohorta I Belgarum equitata, koja je jadno vrijeme bila stacionirana u tamošnjem logoru. Da se um jesto pojedinca fcao dedikant javlja neka ustanova, organizacija ili, npr., vojna jedinica, kao što bi bio ovdje slučaj, nije rijetka pojava. U isto vrijem e, spomenuta voj na jedinica nam može poslužiti za dataciju ovog ispomenika. Ta pomoćna jedinica je boravila u Dalmaciji tijekom II stoljeća,14'2 pa će i ovaj natpis potjecati iz tog vremena. Nalaz ovog spomenika iz Humca (K. V) je jedim s ovog područja, i potječe s -onog mjesta gdje se nalazio poznati vojni logor, te je pojava toga kulta na ovom području bila u usfcoj vezii sa vojskom. Kaiko se vidi iz teksta, posvetu su podigla vojna liica, što je potpuno shvatljivo, jer je ovo božanstvo bilo zaštitnik napretka ii sudbine, čijem su vjerova nju bili skloni -osobito vojnici. Ovo božanstvo je u Rimu toiil.o veoma što vano 'jcs od najstarijih VT-ernieiia pod razriuuu umeimniu. Portuna je u Ri mu 'imala nekoliko hramova i svetišta od k ojih je dva sagradio još Servije T-uMje.143 U ikonografij-i >je prikazivana različito, ali najčešće sa kor milom u ruci — kao upraviteljica sudbine i ljudskog života, ilii, pak, sa kuglom — kao sim bolom prom jenljive sreće, odnosno sudbine. Iz naše zem lje potječe veći br-oj njezinih spomenika na kojim a se javlja sa raznim epitetima, -taiko: »Aeterna« (CIL III, 8196), »Ccmservatrix« (CIL III, 8565), »Dea« (CIL III, 14562), »Dom estica« (CIL -ITT, 1939), »Magna« (CIL III, 14667), »R udex« (CIL III, 5156a), itd. Kod nas se javlja kao božanstvo nekih familija (CIL ITI, 8196) i s.1. Treba istaći da je broj nje zinih posveta daleko veći iz primorskih krajeva ne-go iz kontinen talnih, i Salona opet predstavlja mjesto gdje se najviše našlo takvih O IL III, 1790 = 6362 = 8484. 143 G. M a n cin i, Enc. Italian a , vol. X V , p. 753.
II, R I M S K I K U L T O V I
}g g
spomenika,144 zatim Garđujn,145 N «rin,146 Vid,147 kao i -drugi krajevi Hrvat ske,148 Slovenije,148 Srbije,150 M akedonije,'” itd. lik o v n e predstave ove boginje fcađ nas su doista rijetke, poznat nam je već spomenuti ulomak njezinog (kipa nađen u Saloni.
141 CIL IH, 1938, 1039, 14666, 14667, 14668; J. Brunšmid, V H A D , n. s. V II (1903/4), p. 225, br. 24 (m ala sta tu ica ), 145 C IL III, 13186; B u lle ttin o d a lm a to , X X V I (1903), p. 133. 146 B u lle ttm o d a lm a to , X X X I I I (1910), p. 110. 147 C IL III, 1774; B u lle ttin o d a lm a to , X X I V (1901), ,p. 12. 148 S p o m e n ik iz D o la k o d S v e t o g J a k o v a : C IL III, 5141; iz O sije k a : C IL III, 10265; A . E. M. III (187.9), ip. 158; J. B ru n šm id - V H A D , m. s. I X (1906/7), p. 84, br. 194; iz R iu n ovića: O IL III, 1906. ’ ** S p o m e n ik iz C e lja : C IL I II, 5156a; iz C e rn em b la : A . E. M. X I V (1891), p. 93, br. 19. “ ° S p om en ik iz N iša: N. V u lić , S p o m e n ik S K A , X X X V I I I (1900), p. 25, br. C IL III, 14652; iz Š ap ata: N a r o d n i m u z e j, B eogra d, inv. br. 1658. 151 S p o m e n ik iz B ard ova ca -> k ođ S k a p lja : C IL TTT,8187; iz Liipljana: C IL III, !’ 196; iz S to b ia : V . P e lk o v ie , S ta rin a r, III se rija , knj, X I I (1937), p. 25, si. 13.
9. LIBER I NJEGOVA KULTNA ZAJEDNICA
a.
L IB ER S A M
Kiillt boga Libera bio je veoma raširen u našoj zemlji, pa tako i na području BiH. To (najbolje potvrđuje broj nađenih spomenika k oji su bili posvećeni 'njemu ili njegovoj kultnoj zajednici. Do danas ih je poznato ukupno 12, od čega 9 pripada njegovom samostalnom kultu, dva kultnoj zajednici is boginjom Liberom 'i p o jedan kultnoj zajednici sa Terminom i Jupiterom, i kultnoj zajednici Terra Mater. Od devet spomenika b oji pripadaju njegovom samostalnom kultu jedan je predstavljen reljefnom pločom s njegovim likom (br. 153), sedam su epigrafski spomenici, a jedan brončana figurica (br. 152). U svih se dam slučajeva ime božanstva je propr-aćeno epitetom, i to: na četiri spo menika njegovo ime prati »P ater« ibr. 148, 149, 151, 156); na dvije posve te taj epitet je proširen sa »sacrum« (br. 148, 149); na jednoj posveti do lazi isamo dodatak »Sacrum« (br, 150). Na posveti iz Rogatice uz Ldberovo ime dolazi »Bacho« (br. 155), a iz Briševa »D eo« (br. 159). Od sedam posveta samo na dVifje imamo duži i potpuniji tekst, dok na ostalih pet natpis sadrži samo ime božanstiva (Vir. 148. 149. 150): u jednom slučaju tekst je proširen završnom formulom (br. 155), ili lime nom dadilkan'ta (br. 151), dok na dva preostala imamo potpuniji tekst. Tu su navedena !iimena dadifcanata, njihovo zanimanje i razlog podizanja po sveta (br. 153, 155). To znači da imamo svega tri imena đedikanata. U jednom slučaju nomenklatura je jeđn»člana »Andes« (br. 151), u drugom čitamo: Puhlius Aelius Clemens (br. 155), ti u trećem: Oclatmus Pisenius Severinus (br. 154). Izuzev p rvog slučaja, za ova dva se može reći da su đediikainti bilii stranci. A Ikakav je bio slučaj s ostalim spomenicima ne zna mo, ali možemo pretpostaviti da su i njih podigli stranci, kako su to, -inače, običavali činiti Stranim božanstvima. Na dva spomenika zaibilježeno je da ih podižu vojna lica. Tako, tvpr., posvetu iiz Rogatice podiže veteran, kao i iz Ljubuškog — valjda neki bivši oficir jer čin riije naveden — o čemu sudimo po tome što se ma nat pisu govori o opravci hrama, a to su poduzimali, obično, viši vojni časni ci. Razlog podizanja ove posvete nam je, dakle, jasan: navedeni Pizenije je o svome trošku opraVLo trošni hram ovoga božanstva, dok nam se na
ii.
R IM S K I K U L T O V I
m
% natpisu iz Rogatice taj dio teksta nije u cjelosti sačuvao pa razlog podiza nja posvete ne možemo saznati. Na svega trti natpisa posveta se završava završnom formulom, jed nom je to »votum solvit«, a d v a puta je »libensposuit«._ Kako smo spomenuli, od devet spomenika posvećenih ovom 'božans tvu, dva su sa njegovom likovnom predstavom. To je reljef iz Zupanjca (Duvno, br. 153) i statuettea iz Glamoča (br. 152). Od reljela se sačuvao samo gornji dio .gdje je bog pr'ikazan nag, sa desnom rukom spuštenom niz tijelo, dok je lijeva odbijena, pa ne znamo što je njome činio. Na glavi nosi bršljanov vijenac.sa spuštenim krajevima koji se grana na sve strane oko glave. Analogija ovoj likovnoj predstavi imamo, kaiko iz same Bosne tako i iz drugifo krajeva naše zemlje, na što ćemo se još osvrnuti. _ Prema kartografskom prikazu nalaza (I\. V), možemo zaključiti da siu nalazi ovih spomenika uglavnom koncentrirani u tri regiona na pcrcU ručju BiH. To je grupa od če*tiri spomenika iz sjeverozapadne Bosne, gru pa od tri spomenika iz (zapadne H ercegovine (računajući tu i jedan spo menik iz kultne zajednice sa Liberom), te grupa spomenika iz 'istočne Bosne. To nam dokazuje da je samastaini kult boga Libera na podruioju BiH bio raširen poglavito iu ta regiona, a to su upravo lokaliteti koji su do danas dali najviše spomenika rimskih kultova. Kada smo govorili o dedikantima ovih spomenika, primij etili smo da su to u dva slučaja bila vojna lica, a kako se u itim regionima .našlo najviše spomenika čiji su zavještaocS bili upravo vojnici, možemo uzeti da su glavni štovaoci ovog kul ta bila ta ista lica, a to znači stranci. V eći broj nalaza posveta ovog božanstva dokazuje da je taj kult na području BiH bio veoma raširen. To nam dokazuje i postojanje dva hrama samo u jednom mjastu, kao što je sllučaj u Ljubuškom (br. 154, 157), od k ojih je jedan bio posvećen njegovoj kultnoj zajednici isa bogi njom Liberom. S obzirom na još veći broj nalaza njegovih posveta u oko lici Bihaća, može ise s pravom pretpostaviti da se i tu nalazilo njegov hram, a to bi se maglo reći i za istočnu Bosnu, odnosno za Skelane. Datirali zaSigurriiO možemo samo jedan od ovih spomenika, i to onaj iz LjuibuSkog, na kojem se spominje legija X I Claudia, pa je po tome sigurno da taj naitpis potječe iz sredine I stoljeća. Mada se i na spomeni ku iz Goražda spom inje vojno lice, tj. veteran, nije .navedena njegova jedinica, pa nemamo ara osnovu čega datirati taj natpis, a listii je slučaj i sa drugim posvetama s ovog poidročja. Zibog velikog broja nalaza spomenika ovog božanstva kako na pod ručju BiH tako i u ckuigiim krajevima naše zemlje, većina istraživača tog problema je bila mišljenja da se u ovom slučaju radi o jednom domaćem božanstvu koje je izjednačeno sa rimskim Liberom, odnosno nad kojim je izvršena interpretatio Romana. Takvog su mišljenja bili Pač,15- Visova (za dunavske oblasti),153 Domiasevski,154 'Sergejevski,’ 53 i na koncu Paškva132 155 354 155
C. P atsch , G Z M , X X V I (1914), .p, 194. G. W issow a, M iltoalogisc-he L exicoin s. v. Liiber I, p. 2027, 2030. A . D om asze\vski, R e lig io n d. ro m ise h e H eeres, p . 55. D. S e r g e je v sk i, G Z M , L IV (1942), p . 163.
11 — A n tič k i
k u l t n i .. .
162
A N T IČ K I K U L T N I I V O T IV N I
S P O M E N IC I
NA
PO D R U ČJU
B iH
lim,156 đak je jedini protiv ovakvog m išljenja bio Marić.157 Alko /taj problem posmatramo samo preko spomenika nađenih na području BiH, vodeći ra čuna o m jestu nalaza (uz vojne logore), podrijetlu dedilkaniata (stranci) n ji hovoj profesiji (vojna Ilica), vM jeeemo da nemamo nikalkvdh razloga da prihvatimo m išljenje da je to interpretatio Romana nekog domaćeg b o žanstva. Što se javlja veliki broj njegovih spomenika, M io na području BiH lili u drugim krajevima naiše zemlje, ne daje nam za pravo da tvrdimo da je to neko domaće božanstvo ‘kolje je štovano pod imenom rimskog Ijibera. S vi elementa k oje daju (ti natpisi govore potpuno obrnuto, na njiitma se javlja im e rim skog božanstva sa nitmtikftm epitetima, dedilkasati su Hbranei i vojna lica, a što se javlja, veliki broj nalaza posljedica je raširenosti i oM jubljenosti tog (kulta. A ko bism o ise pozivali na rte nalaze, što (bd onda predstavljali onoliki nalaza spomenika posvećeni bogu Jupiteru ili nekom drugom rimskom božanstvu. Plrema tome, miSljenja smo da je božanistvo koje se javlja na našim (spomenicima rilmslki Iib er. Kako je to bio bog vina i veselja,158 poklonici njegovog kulta m ogli su birtri. brojni i svakovrsni građani, a osobito ga je prihvatila vojska. Kaiko sm o istakli, spomenici ovoga božanstva su poznati i ma drugim stranama naše zemlje. U tom e ise osobito ističe Dailmacfija,15® nekoliko spo menika potječe sa jadranskih otoka,160 zatim iz drugih krajeva Hrva.tške.101 listo talco su poznati nalazi iz Sitnije,162 Makedonije,183 i drugih mjesta. Na nekima od oviih spomenika uz Liiberovo ime javljaju se razni ep!iitetli Ikoje ne nalazimo na posvetama iz BdH, tako: »Capedunensis« (CIL III, 8354), »D eus« (CIL III, 8248), »Magnus Pater Torclesis« (CIL III, 3093), ifcđ. Među njima ne nalazimo nijedan fcoiji b i bio epihomskog podrijetla, što bi, eventualno, bio putokaz đa' se radli o interpretatio Romana. 158 V. -Paškvalin, G Z M , n. s. X V I I I (1063), p. 137. ,5; R . M a rić, o. c., ip. 59. 188 G . Foot, S toria đelle religiom i, © a r i 1029, p . 492. i d. sp o m en ici iz S a ia n e : O IL i l i , ist>Y4, 1 4 2 4 1 , i4 b v z i, I4B73; v h . a u , h (1928— 1.929), ,p. 54; iz K lis a : Ctt.L I I I , 8518; iz B erakavaca: A . E. M . V I I I (1884), p . 156, br. 220; .iz B r e k a v ic e : W . M . B . II, X I (1909), p . 139; iz V id a : C IL III, 1788, 1789, 1790, 6363; iz N a d in a : J a h ra sh e fte d. osterr. arch . Institalts I I I (1900), p. Bibl. 213. br. 2; iz N a ro n e : C IL III, 1784, 1787; iz B rid ra g e: C IL III, 15046; iz S in ja : CTL IIT, 2730; iz iS to b re č a : A . E. M . V I I I ((1884), p . 110, br. 24; C I I , III, 8518; iz K a r m a : C IL III, 2883; iz Č itlu k a : C IL III, 2728, 1390. 160 S p o m e n ik iz O so ra : A . E. M . I V (1880), p . 81; iz Z m a v e sa o t o k a B ra ča : CTL III, 3065, 3093, 3094; A . E. M . V I I I <1884), p . 168. S p o m e n ik iz S o tin a : J. B n m š m id , V H A D , n. s. I X .(1906/7), .p. .11, tor. 232; iz K r iž e v a c a : O IL IH , 13408; J. B n m š m id , V H A D , m. s. I X (1906/7), p. 113, b r . 234; iz S isk a : C IL I II, 3956 = 10834; J. .Brumšmid, V H A D , n. s. I X (1906/7), p. 113, br. 235; iz V in k o v a c a : C II, III, 3-267; iz G r a d in e ikod P o ž e g e : O IL III, 12717; iz B a n je k o d O s ije k a : C IL III, 3294. 162 S p o m e n ik iz B eoigrada: .N. V-ulilć, S p o m e n ik S K A , X X X I X (1903), p. 85, br. 3; iiz Z e m u n a : C IL III, 143409; J. Brimšmiiid, V H A D , n. s. V I I I (1905), p. 56, br. 110; p. 57, br. 113; iz S re m sk e M i.trovi.ee: C IL III, 3234, 3207; iz U z ic a : N . V u lić , S p o m e n ik S A N , X C V I I I (1941 — 1948), p. 240, br. 478; p. 248, br. 486; C IL III, 8354, 12718. « * S p o m e n ik iz G r a d sk e k o d S k oip lja: S p o m e n ik S K A , L X X I (1931), p. 44, br. 101; iiz S k o p lja : S p o m e n ik S K A , L X X T (1931), p. 211, br. 562.
TT. R I M S K I K U L T O V I
163
Među ovim m nogobrojnim niallazima susreće se sasvim mali broj s likovnim predstavama ovog foožainisitva. Albo 'bismo medu njim a tražili analogiju s onliim našim reljefom iz Đuvna, onda bi mu najbolje odgovara la identična predstava s jedn og reljefa iz Zemuna, s tim što je ovaj reljef izrađen m nogo Mtajastije i potpunije.1®4, S ovim predstavama se može ta kođer vezati jadan prikaz sa sepulkralnog spomenika koji potječe iz Sta rog Broda 'bod Rogatice, k oji Ma svojoj plohi prikazuje Ampelusa u meta morfozi, tj. fcojem se udovi pretvaraju u vinovu lozu.165 Način izrade i sadržaj ove predstave u velikoj m jeri odgovaraju reljefim a i iz Duvna i iz Zemuna. Od ostalih likovnih predstava Libera možemo spomenuti još jedan kipić iz Salone,166 i Trogira,167 te reljef iz Danila.168 Sa područja B ili imamo maftu brončanu statueticu boja je nađena u Glamoču (br. 152). Rad je veom a kvalitetan, sličan onim brojnim prim jer cima iz naše zemlje ili iz drugih zemalja. K ao analogiju možemo navesti već spomenute istatufiee iz Salone i Trogira, Kult boga Libera b io je veom a razvijen i u drugim provincijama, i to poglavito u podunavskim. U Dalkiji je, pak, bio posebno razvijen, pa je, npr., svojevrem eno Domaševski, ma osnovu brojnih tamošnjih nalaza tvr dio da je rimski Libar u tim krajevim a zamijenio neko veoma popularno domaće adekvatno božanstvo ©iji isu kult kasnije đački legionari proširili u druge provincije. Dakako, takvo m išljenje danals m alo tko slijedi,169 uz niz obrazloženja, a tome se m ože dođaltfi ii da je kult boga Libera bio iisto tako razvijen i prije nego što su Dačand počeli služiti u rimskoj vojsci. Interesantna je pojava da se ovaj kult nije raširio niti je uhvatio korijen u Galiji. Jedino područje gd je se susreću njegovi spomenici jeste okolica grada Niima,170 dok podunavske zemlje, a dijelom i sjeverna A fri ka predstavljaju oblasti igdje se samostalni feu'lt boga Libera najviše razvio.
b. L I B E R — L IB E R A
Na području BiH nađene su potvrde i Lilberove kultne zajednice i to u društvu s boginjom Diberom. Imamo svega dva spomenika te kultne zajednice, od kojih jedan potječe 'iz Humca kod Ljubuškog (br. 157), a drugi iz Zenice (br. 158). Prvi nalaz predstavlja eipigrafski spomenik, a drugi reljefnu ploču s likovnom predstavom ovih dvajiu božanstava. 101 J. B ru n šm id , V H A D , n. s. V I I I (1905), p. 56, br. 110. D . S e r g e je v s k i, G Z M , X L V I (1934), p. sv. 2, ,p. 22— 23. si. 22. m M . A b ra m ić, V H A D , L (1928— 1929), ip. 53. T. .IV, si. £ 1,7 J a h re sh e fte d. o ste rr. arch . .Institute, II I (1900), B bl, si. 29. ,M M. Zam inović, Tlirsko p le m e Del-mati, p. 50. '** IJ- Z o to v ić, Z b o rn ik r a d o v a » O s lo b o đ e n je g ra d ov a u S r b ili od 1862— 1807, ,p. 41. no p ]vrarie D u val. o. c., p. 99.
11*
T u ra k a «
164
A n t ič k i
k u len i
i
v o t iv n i
Sp o m e n i c i n a
po d ru
Ć.t u
B ili
Nalaz iz Bumca' je zapravo građevni natpis u ikojem se govori o opravoi hirama ove kultne zajednice. Tekst je poduži i sa/čuvam je u cje losti. O n čitaocu daje na -znanje da je, sredstvima Fiavija Viktora, centu riona legije I Adintrix pia fidelis, u čalst cara Severa, koihorta I Belgarum izvela te reparadione radove na već đatraljalfam bramu. Natpis je bio uklesan na ploči tipa tabula ansata koja je, valjda, Mla postavljena na hram. Dirugi spomenik je isto tako interesantan jer nam donosi ® k om e predstave tih dvaju božanstava. On predstavlja ulomak reljefa odbijenog sa svih strana, na fcojem isu se ■upravo sačuvali likovi božanstava ove tkultne zajednice. Likovi šu dkiremrti prem a-gledaocu. Prva p o redu s lijeve strane je Libera, odjevena u dugi hitan, na glavi ima veo, u desnoj rtuci drži tfns (thyrsos). lije v u ruku poBfOžila je na ratne Libera. Do n je je Lilber nag, duga kosa spustila mu se na ramena, u lijevoj ruci također drži thyrsos. Kako ovaj spomenik predstavlja arMtetotomki ulom ak neke zgrade, može se uzeti da je pripadao hramu k oji je b io posvećen ovim božanstvi ma, pa bi nam u tom slučaju spomenici ove kultne zajednice s područja BiH bili predstavljeni jectkio primjercmna k oji se odnose ,na bogoslužna njihova mjesta, te iako nemamo nalaza posveta; to nam može poslužiti da utvrdimo da je ova kultna zajednica, kao eto je bio- slučaj i sa samostal nim Liberovim kultom, bila raširena i štovana na ovom e području. Datirati možemo samo onaj spomenik iz Humca, ii to na osnovu spo menute kohorte koja je boravila iu Humcu iu drugoj polo viči II stoljeća.171 Za spomenik iz Zenice /teže je reći ikojem je 'vremenu pripadao, ali kako većima spomenika ovih (božanstava pripada I i II stoljeću, to bismo m o gli pretpostaviti i za ovaj spomenik, tim više što i stil i obrada relje fa odgovaraju tom periodu, koji je karakteriistfičian za ovaj dio provincije Dalmacije. Po karti nalaza (K. V.), vidimo da ovi nalaz1! potječu sa raznih mjesta. Dok isu nam iz Ljubuškog već iz prethodnog opisa poznati na lazi ovog iku.lta, spomenik iz Zenice predstavlja prvi slučaj da se u tom kraju nađe potvrda ovog kulta. U ovome slučaju, budući da se radi o potvrdi postojanja hrama, to se ne može nazvati slučajnim nalazom koji govori o raširenoisti tog kulta na podruičjiu đanaJšnje laređnje Bosne, nego moramo uzeti da je i u ovim krajevima ovaj kult imao veći bnoj pristaša i štovalaca. To je sasvim .razumljivo ako napomenemo da se na području Zenice nalazio jedan veća rimski grad, o čem u svjedoče brojni nalazi raz ne prirode, a između ostalog t/u su se našle i epigrafske potvrde postojanja drugih hramova,172 natpisi na kojim a se spominijiu gradski funkaioneri,173 ;i si. Dakako, tu je živio veći 'broj Rimljana i drugih stranaca koji isu, vje rojatno, bili glavni štovaoci ove kultne zajednice, a da je bilo tako i u 'Lju>’ > Sr. C. P atsch , G Z M , X X V I (1914), .p. 164. 1,2 C. P a tsch , W M B H , X I (1909), p . 115— 116, t 7. 113 C IL III, 12760. Sr. E. P ašalić, o. c., p. 44.
II. R IM S K I K U L T O V I
165
* butikom, pokazuje nam i nomenklatura đedikanata spomenutog natpisa iz toga mjesta. Stvaranje i štovanje ove kultne zajednice ima svoje potpuno oprav danje. Već smo naprijed govorili o funkcijama, i svojstvima boga Ldlbera, te će se to odnositi i na boginju Libem , koja se-štovala kao diruga boga Ijifoera. Da je ova kultna zajednica bi'la veoma raširena na pddručjiu nače zemlje govore niam i nalazi iiz drugih krajeva. Po broju. nalaza ove kultne zajednice Zemun stojli na prvom mjestu. Iz ovog mjesta imamo, pored epigrafskiih potvrda, A likovnih predstava ovih dvaju božanstava.174 Ujedno se može reći da se u Zemunu nalazilo glavino središte Štovanja Lifoerttvog kulta i njegove kultne zajednice jednog šireg regiona, gdje su se nalazili svi prateći objekti kakve je imalo jed iiok fflth o imjeisto. 'Na koncu da spo menemo još jedain nalaz ove kultne zajednice — spomenik iz Mfttaoviee, dakle, iz jednog većeg grada sa brojnim stanovništvom, međiu kojima je bilo, dakako, mnogo štovalaca i ovoga kulta.175
c. L IB E R — T E R R A M A T E R
Od -raznih. kultnih (zajednica (u kojim a se Liiber javlja u društvu s drugim božanstvima, ovdje imamo jedan rjeđi slučaj gdje se Lifoer javlja zdrulžen s božanstvom Terra Mater. Iz BiH imamo svega jednu potvrdu te kultne zajednice Ikoja potječe iz Brieeva kod Ljubi je (tor. 159). To je epigrafeka ara sa gornjim ukrašenim dijelom . Tekst. je.djelim ično oštećen, ali je čitljiv. ‘P osveta počiinije -epitetom »D eo«, iza čega slijedi ime božan stva a iza toga slijedi ime združenog božanstva, tij. Terra Mater, koje prati dodatak »Sacrum«. U tekstu dalje nalazimo razne druge podatke. Čitamo da posvetu po diže za zdravlje cara neki Iucundus, koji je b io viliik carskog rudarskog pogona 'u -tamošnjem iruu-arskum uuiSudktu. Iz nomenklature đcđikanta saznajemo >da se radi o strancu, odnosno nebom romaniziranom građaninu koji je vršio viis-o-ku dužnost. Za datiranje ovog spomenika đjelimieno nam daje podatke d nave deni nepotpuni datum u tekstu. Kako se na. ovome području našao veći broj identičnih spomenika koji svi skupa potječu iz razdoblja prve p olo vice III stoljeća, i ovaj naš spomenik, dakle, pripada tom periodu.176 Nas, isvakalko, interesira pojava ove kultne zajednice na -ovom pod ručju, i to prije svega propra-tmi elementi koji su zđmuMi ova dva b o žanstva. Iz prethodnog pregleda o Litoerovom kultu primijetili smo da se na području sjeverozapadne Bosne našlo pet spomenika njegovog kulta, 174 J. B r u n šm id , V H A D , n. s. ViIII (1905), p. 57, br. -111, 112; C IL III, 143408. 1434010; V H A D . n. s. V III .(1905), ,p. 58. br. 114. 175 OIL H l, 3224; .1. B ru n šm id . V H A D , n. s. I X .(1906/7), p. I l i , br. 231. Sr. D. S e r g e je v sk :, G Z M . n. s. X I I (1957), p . 120; .isti autor, G Z M , n. s. XV1.1I (1963). p. 97.
A N T IČ K I
166
K U L T N I I V O T I V N I S P O M E N IC I N A
P O D R U Č J U B iH
na osnoviu čega se može zaključiti da je taj 'kult na tom e području b io veo m a štovan. Alko posmatramo nalaize ovoga 'kulta u širem regionu izvan granica ove r&puiblike, vidjet ćem o da je kult (boga Libera ibio isto tako raširen i štovan u drugim 'susjednim krajevima, kao, npr., u Toptuskoim ili Sisku. iPrema tome, taj kult je imao jednu šimi osnovu štovanja1u tom regianfu u k oji ulazi i sjeverozapadni dio danaišnje Bosne. U (isto vrijeme, na tome području, poglavito u rudarskom regiioniu Same i Japre, nađen je veći b roj spomenika ikoji govore o štovanju jednog drugog (kulta na tome podruičju, a to je kult Terra Mater. Rasprostranjenost i ukorijenjenost to ga kulta u ovom ikraju može se objaisnitii činjenicom što je to rudarski kraj, te su aktera rudarskog zanimanja prihvatili i štovali 'taj ‘k ult, ikoji je njima, s oibairom na kairalkter posla, najviše odgovarao." Ako sada ponovim o kon stataciju o rasprostranjenosti kulta boga Libera na tom e istom mjestu, onda tai bilo sasvim logično očekivati stvaranje, odnosno pojavni štovanja kultne zajednice iti'h dvaju božanstava. Ona osoba ikoja je, npr., štovala boga U bera, ikada je svojom aiktrvnašou postala vezana za rudarstvo i .od toga počela stjecati osnovna sredstva za život, dakako dia je primila i kult svog zvanja, a to je Terra Mater, ali se pri tome nije odrekla svog starog kulta, te je počela štovati oba božanstva, odnosno njihovu kultnu zajed nicu, a za to imamo, evo, i epigrafsku potvrdu. Iz ovakvih i sličnih razloga, vjerojatno su stvarane (kultne zajednice i odtadih božanstava, a to je ka rakteristična pojava upravo za ona božanstva koja su ibila jako popularna u narodu, ili alko je riječ o vrhovnim božanstvima rimske države. Po m jestu nalaza ovog spomenika >(K. V), možemo tvrditi da je ova kultna zajednica štovana samo u tame (kraju. Kako je ovo specifična kult na zajednica, sa područja naše zem lje nije nam poznat nijedan drugi nalaz k oji bi predstavljao potvrdu ove kultne zajednice, mada sai poznati nalazi spomenika k o ji spornangiu (božanstva Terra Mater, kao što je, npr., slučaj u Hulniku ikad Čačka u Sribijl177
177
p. 313.
O IL H I, 6313 -
8333. Sr. M. D. M illč e v ić , K n e že v in a S r b ija , B e o g ra d 1876,
10. L IB E R A
Pored što se Libera javlja u kultnoj zajednici s drugiim božanstvima, imamo ipot^du đa se ovo božanstvo na području. BiH-isto tako štovalo u samostalnom kultu. To potvrđuje jedna epigrafska aira nađena u Pritoci kad Bihaća '(br. 160). Na gornjoj strani spomenika je kalkan sa dvije v olute. Ispad toga je kratak ali lijepo čitljiv natpiis. Uz dme božanstva nema nikakvog epiteta, iza njega je dme deđiikanta a potom završna formula. Čitamo da je spomenik poidiigla žena, neka Iulia Maxima, što je razum lji vo jer ise radi o ženskom božanstvu. Za dataoiju nemamo nikakvih elemenata, jedino aiko bismo naveli da amo dva druiga njena spomenika na kojima, se javlja u kultnoj zajednici sa liberom datirali u II stoljeće, što b i značilo da se njen kult najviše što vao iu to -vrijeme, pa Hi, eventualno, i ovaj njen spomenik pripadao tom periodu. Prema mjestu nalaza (K. V), m ožem o zaključiti da ovaj spomenik potječe iz sjeverozapadne Bosne, tj., iz okolice Bihaća. 'U prethodnom izla ganju o kultu boga Libera i njegove kultne zajednice, napomenuli smo da je sa tog područja po'znato pet njegovih posveta. Budući da je Libera n je gova božanska druga, sasvim je (shvatljiva pojava ovog spomenika na području sjeverozapadne Bosne koji pripada kultu Libera, Liberi ili n ji hovoj kultnoj zajednici, pa bismo m ogli na osnovu toga pretpostaviti da je na tom području kult ovih božanstava imao jači korijen, te nam se čini da ne bismo pogriješili afco bismo pr&tpostavj'k da se u tame kraju nala zilo nako kultno središte tih dvaju božanstava, kao što je, npr., bio slu čaj u Zemunu. Kako je Liiber bio veom a štovan, tako je, valjda, bila Što vana n njegova druga, tj. boginja Libera. Sa čitavog područja BiH imamo, istina, svega tri spomenika na kojima se ona spominje, od koijiih dva pri padaju kultnoj zajednici sa Liberom, dok ovaj nalaz 'iz Pritoke pripada njezinom (samostalnom kultu. O razvijenosti njezinog kulta na području BiH svjedoči činjenica da je utvrđeno da su postojala dva hrama posveće na n joj i bogu Uberu, 6 to sasvim na drugim stranama od one gdje se našao ovaj spomenik. Kao žensko božanstvo, sa funkcijama koje je imala, Libera je našla mnogo štovalaca i među muškarcima i među ženama. Interesantno je da isu nalazi spomenika ovog kulta u našoj zemlji dosta rijetki. Poznat nam je jedan nalaz iz Zemuna,178 što potvrđuje či njenicu da je štovanje ove boginje, bilo njezinog samostalnog kulta ili 178 J. B ru n šm id , V H A D , n
s. V O T (1905), p. 58, br. 115,
168
A N T IČ K I K U L T N I
I V O T I V N I S P O M E N IC I NA. P O D R U Č J U
B iH
kultne zajednice s Liberom, bilo usko vezano sa bogom >Lilberom, pa su im i 'kultna mjesta biila zajednička. Aiko je tako b ilo u Zemunu, tosm pozna tom kultnom m jestu ovih dvaju 'božanstava, onda bismo mogli pretposta viti da je tako bilo i u okolici današnjeg Bilhaća, odakle potječe, kako smo rekli, ukupno šest njihovih spomenika. Boginja Libera ise na spomenicima iz ostalih krajeva naše zemlje javlja iu kultnoj zajednici i sa nekim drugim božanstvima. Tako, npr., sa Jupiterom.179 Na koncu bismo m ogli zaključiti slijedeće: aiko uzmemo m olbzfttr da se ina području sjeverozapadne Bosne, tj. u oikoOiei današnjeg Bihaća, našlo ukupno šest spomenika (posvećenih ovim božanstvima, i aiko tome dodamo izvjestan (broj potvrda koji potjeicu iz susjednih Oblasti Hrvatske, to bi značilo đa 1se~u tom (kraju nalazilo neko znatnije svetiište ovih dvaju ■bo žanstava — dakle, isti dktčaj kao ea Zemunom.
S p o m e n ik S K A , X L V I I
(1909), p. 142, br. 62.
11. D IJA jN A
Ova ibogimja-jnam je poznata iz prethodnog -izlaganja ikada amo govo rili © domaćem teu'ltu crve boginje na području BifH. Tom prilikom smo za pazili da je Pijana uz Silvana feila najštovamije dom aće božanstvo na pod ručju BiH. S ofoziir
C M - .- s l* - .— ~ O A C ia iia
T ^.1 _ jt r , £ C i l ć t, iie t V č t
i 1 ^ 0 C L ttU
s"< - - -T • IV I U U : l ( t U l ,
n/r . U
.■ ..
-.i
IZ
Srebrenice neki Aurelius Catinus. Dok u prvom slučaju nc znamo što je bila zavještateljka, Ma pofsveti iz Srebrenice čitamo da je spomenuti Cotinus bio (beneficijair iprovSinrfjje Donje Panonije. Taj podatak odaje da je on bio visoka ličnost, a po imenima i jednog i drugog izavještaoca vidimo da su stranci, vjerojatno R im ljani Tekst 'se završava punom završnom formulom. Treći sponi"'jiik predstavlja, ikako .smo rekili, istatuiu boginje. Dijana je prikazana u isvom poznatom stavu, okrenuta naprijed, obučena u patpasani hiton, a na nogama ima ‘lovačke čizme. Lijevu rufku ispružila je napri jed, desna je odbijena. Glava joj je pokrivena (kapicom, sa (Mitom na vrbu tjemena. Dakle, imamo predstavu Dijane koja nam je poznata sa mnogih reljefa, i to u onoj ikonografskoj koncepciji kioja. je stvorena po uzoru na grčku Artemidu. 5 obzirom na -karafcter rada, m ožemo reći zasigurno da se radi o italskoj a ne o domaćoj Doljani, čiji '.smo lik prethodno upoznali sa mnogih reljefa domaćih deđikainata.
170
A K 'T lC K I K U L T N I I V O T rV N T S P O M E N IC I N A
P O D R U Č J U B iH
Prema jkartagrafskom prikazu nallasa i(K. V), m ožem o zaifcljiuičiti da sva tri (spomenika potječu iz istočne česti Bd'H, i dok su dva od njih nađe na u neposrednoj blizini jedan drugoga (far. 162, 163), treći je nađen u jugoistočnoj Hercegovini. To je upravo područje na kojem se nije do sada ■naišao nijedan spomenik dom aćeg kulta ovog Ibožanlstva, a naprijed smo već zaključili da kult domaće Dijane u istočnom dijefliu BiH nije bio uopće raz vijen. Ova t r i spomenika rim skog fcuilta nađena su iu mjestima gdje isu se nalazila znatnija naselja (Domavia, Leusinium) i gdje je svakako živio izvjestan (broj Rimljana, odnosno 'Itailika, k oji tau 'boli nosioci ovog kulta u našim krajevima. O furiksljama i svojsflroma ove .boginje već sm o govorili, i kao takva je svakako štovana i u ovim krajevim a. ■ - -------Na području naše zem lje nađen je veći broj spomenika posvećenih ovom božanstvu. D a ise radi upravo o posvetama italskoj boginji, sazna jem o najprije iz imena zavještaiaoa { Cocclia Maxima — br. 163, i Aurelius Cotinus — br. 162), mjesta nalaza, te iz epiteta k oji dolaze često uz Dijani•no ime. Tako, npr., na nekim spomenicima javlja se epitet »Nem orensis«,180 liiM »Dea Delia,«,lsi i si. Njezini spomenici su se našli iskaro na svim lokalitetima .gdje se nalazilo neko znatnije rimsko naselje, kao što je, npr., bila Salona,182 ili druga takva mjesta.
180 S p o m e n ik iz V id a : CIL. III, 1773. S p o m e n ik iz P r ije p o lja : C IL III, 8298. 182 C IL III, 1936, 1937, 8660; B u lle ttin o d a lm a to , X X I (1898), p. 48.
12. G E N IJI
Ovo su božanstva o kojima imamo nešto više potvrda ina području BiH, za razliku od nekih drugih rimskih božanstava. D o danas je poznato ukupno 15 spomenika na (kojima se oni spominju ili su likovno prikazani. Pored toga što se i§enij javlja u (kultnoj zajednici s drugim božanstvima (Minerva—Jupiter—'genij, br. 134), imasmo potvrda i njegovog 'samostal nog kulta. Od tih 15 spomenika četini isu epigrafska (br. 165, 167, 171, 172) i 10 refljefnSh predstava (for. 164, 166, 168, 169, 170, 171, 174, 175, 176, 177), a jedan predstavlja manja brončana figura .(br. 178). Od četiri natpi sa tri hu potpuna, sa punim tekstom, dok je četvrti predstavljen samo ma lim ulomkom na kojem se sačuvailo samo im e božanstva. Na tri spome nika posveta je upućena Geniju mjesta {br. 165, 167, 172), na jednom, pak, 'Geniju (kohorte (br. 173), a na posveti iz Halapića Geniju mjesta i čuvaru (Conservatori, br. 167). Iz daljnjeg teksta možemo zapaziti da su dedikamtii svi redom, vojna lica. II jednom slučaju navedeno je puno ime (br. 165), dok je na posveti :iz Haflapića (br. 167) sačuvano samo parcijal no. Sačuvana nomenklatura /glasi: Aelius Anterides, koji je bio bemificiijar legije XIIII Gemina. Poisvetu fe Usore '(br. 173) podiže 'tribun kohorte I Flavia Hispanorum. Posvetu iz Halapića (br. 167) podiže vojnik ko horte VIII voluntariorum, sa svojima. >Na posveti se sačuvao samo dio nomeiiklature: » Ursus«. ■Razlozi podizanja ovih posveta su razni. Spomenuti Anterides to čini u čast careva Gaiijena i Voi'uis'ijaaia, dok đcđikani haiap’i'ćfke pnsvpte to čini iz neke zahvalnosti. Jedna od tih posveta je doslovno datirana — to su aipnitoke kalende. Međutim, i ostale spomenike nam je moguće pobliže datirati. iNa primjer, tu istu posvetu iz Halapića može se zasigurno dati rati u razdoblje od 251. do 268. godine, kako to -zaključujemo po imenima navedenih careva, a to se upravo poklapa ii sa vremenom kada su pripad nici spomenute legije, k ojoj je pripadao i đedikant tog spomeivfca, boravili u ovim krajevima. U II stoljeće bi spadala d posveta iz Usore na k ojoj se spominje ko horta I Flavia Hispanorum (far, 173) kao i posvete iz Halapića (br. 167), ih najkasnije do u sredinu III stoljeća, sudeći prema vremenu boravka spomenute kohorte u ovim krajevima.183 Prema tome, može se zaključiti da ove spomenute are uglavnom potječu iz I I i I I I stoljeća. 188 ?706 = 9724.
O va
k o h o rta
n alazila
se u D a lm a c iji
ioš
245
g o d in o
n. e. Sr. C IL
III,
172
A N T I Č K I K U L T N I I V O T I V N I S P O M E N IC I
NA
PO DR U ČJU
BiH
Slijedećih deset spomenika predstavljaju reljefi sa liik-om toiga bo žanstva. Imamo ukupno pet spomenika ma kojima je lik genija u potpuno sti sačuvan, dok su ostali samo (ulomci sa /bolje Oi (Slabije sačuvainim di jelovima prikazanog lika. Na spomenicima na Ikojima je lik u potpunosti sačuvan, vidim o njegovu uobičajenu predstavu. Na spomeniku iz Tribušća kod Foče (br. 174), koji je dio jedne volte, prikazan, je krilati genije. Ispred njega je zec kojeg drži za iu§i i zadnje noge, k oji se pokušava uspeti u košaricu punu grožđa. Geniju manjkaju noge ispod koljena. Preko li jevog ramena ima prebačenu hlamiMu, na glavi bujnu kosu. Na spomeni ku iz Busije (br. 169) genije je predstavljen na žrtveniku. U lijevoj ruci drži oibrnutu zublju a desnu je podigao. >Na jednom cipusu iz Starog Bro da ikod {Rogatice (br. 177), prikazan j7e nagigertje, postavljen na pliće po stolje. Desnu ruku je savio i drži je na grudima, dok je lijevu stavio iaa leđa. Noge prekrižio. Na jednom drugom cipuisu koji potječe iz Breze (br. 171), prikazan je također nagi, ovaj put krilati (genije. U desnoj ruci ima obrnutu 'zublju, noge isu mu odbijene pa n e -zmaimo da li 'ih je -držao pre križene, kao što je slučaj na jednom drugom reljefu iz Starog Broda (br. 176), gdje je prikazan opet nagi G enije sa prekriženim nogama, desnom nikom podignutom u viistau grudi, lijevom spuštenom na kuk. O d svih reljefa, za nas je najinteresantniji onaj i!z Jezerine kad Bihaća (br. 164). Na njemu su prikazane tri figure. Dole dva krilata ge nija, iznad njih neki satir. Čitava grupa je postavljena na neko postolje. Između genija je nekakav sud a u njemu račvasta grana na čijoj prečki raširenih nogu stoji spomenuti satir. Ovo je jedna neuobičajena pred stava, ika'ko kompoziciijski tako (i sadržajno. U svakom slučaju, teško nam je dokučiti sadržaj ove scene, što tje zapravo ona predstavljala. Samo se m ože uzeti da je imali a kultnu namjenu, zapravo .kultni sadržaj. Prika zani likovi su dati više shematizirano te detalji misu jasni. Na preostala dva reljefa, od preldstava genija sačuvali su se samo manji ulomci, sa pojedinim detaljima. Spomenik iz Kamena !kođ Glamoča (ibr. 168) nosi lik genija '.kojem nedostaje donji dio tijela. I tu je prikazan krilati (genije. Lijevom uzdignutom rukom iiznad ramena drži -grozd, a u spuštenoj desnoj, obrnutu zublju. Jedan drugi reljef iz Halapića (br. 166) prikazuje genija u tunici i hlačama. U lijevoj ruci drži obrnutu zublju, a desnu je podigao uvis. Noge su odbijene pa ne m a m o da l;i su bile pre križene. Sto nam predstavljaju opi sami reljefi? Vidjeli smo da su u većini slučajeva prikazani krilati geniji. N jihov stav je skoro uvijek karak terističan: prekrižene noge, većinom su prikazani nagi, od atributa ima ju koji put obrnut zublju, grozd, ili, pak, alko su bez toga, onda imaju karakteristično držanje ruku: dok je jedna uzdignuta, druga je spuš tena ili ju je stavio iza leđa d si. Kako su neke od ovih predstava pos tavljene na grobne spomenike, bez sumnje je tu prikazan genije smrti, pa mada bi po karakteru naše obrade te predstave trebalo izostaviti jer ne ulaze u grupu kultnih ili vot'ivniih spomenika, uzeli smo ih u opseg našeg rada iz razloga šio je na tim sepulkralnim spomenicima uzet motiv za koji smatramo da nije imao golu funkciju dekoracije tih spomenika
li. R IM S K I K U L T O V I
173
« nego su prikazani upravo (likovi koji zastupaju pokojnika, tj. genija smrti. Kao Sto je, npr., jedan 'beneficija^ pođim o epigrafsfcu posvetu geniju kohorte, tj. mjesta i si., tako je decftkaiit ovih spomenika želio da (prikaže upravo genija smrti dotičnog pokojnika. Kada je riječ o ovim genijima, odmah se postavlja pitanje veže ovih genija s A tisom, čiji su likovi jako brojni upravo na sepulkralnim spomenicima, i to poglavito u istočnoj česti Bosne, i Hercegovine. Os novne dodirne tačke između genija i Atisa sastoje Se u tome što i jedan i drugi na tim reljefim a imaju prekrižene noge, dakle, identičan stav. Zatim, dok genije u rukama drži obrnutu '» b iju , dotle Atis u ruci ima ■pedum. Obično su predstave i jednog a drugog stavljene na bočne strane oipusa. S obzirom na njihovu iikanografsku sBenost, dđbija se dojam da su ta dva božanstva potpuno identična. Međutim, te njihove veze zas nivaju se samo na identičnim, odnosno sličnim, ikonografskkn pirikazivamijima, a to je, vjerojatno, slučajna ilkonagrafsfca pojava. Kult Ati sa ima salsvim drugi karakter od genija, ali isu njihova bliska ilkono grafska prikazivanja 'bila razlog da se dovedu u neku vezu, Kult ge nija kod Rimljana nije originalna pojava maidia spada u red starih do maćih kultova. Znamo da je ovaj k ult doživio velike promjene u vri jem e carstva. Dok je ranije genije b io oličenje pojedinaca, njihove tje lesne i duševne snage, u carsko doba ovaj pojam Ee proširio ma Sve: na careve, ljudske skupine, društva, pojedine gradove, provincije, m jes ta, pa i na bogove. Genij cara je sada štovan kao genij oca domovine, kao što se nekoć slavio genij oca obitelji, jer je cair pater familias čita vog naroda.184 U ikonografiji, oni se obično prikazuju u liku muškarca odjevenog u togu, često predstavljeni sa rogom obilja, pomekađa se pri kazuju u trenutku kada vrše ilibaciju.185 kao što je slučaj na našem re ljefu liiz Siipova (br. 134), gdje je prikazan u društvu Minerve i Jupitera. jRrema tome, može se reći da su u ikonografiji postojale specifikacije zamišljenih prikazanih genija, pa u našem slučaju imamo najviše pnii<.'iVA !njn!i i;i icrn rf l Koji je, pak, genij prikazan na reljefu iz Sipova, gdje ga vidimo u društvu s drugim irimskim božanstvima, ili na reljefu iz Jezerima kod Bihaća, nije nam 'poznato. Može se uzeti da su te razne specifikacije genija imale adekvatno ikonografsko prikazivanje. Dok smo primijetili da su dedikalnti epigrafskiih posveta svi re dom vojna lica, a to znači da su bilii stranci, što 'se u dva slučaja vidi i iz njihove nomenklature (Aelius Anterides, ibr, 165............. nius Ursus, br. 167), za dva spomenika koji nose lik genija smuti (br. 171, 177) m o glo bi se reći da su ili podigli dom aći ljudi. Za ostale ne možemo ništa pouzdano reći ier nam se tekst nije sačuvao*. Prema kartografskom prikazu nalaza ovih spomenlijka (K. V), mo žemo primijetiti da najveći broj nalaza potječe sa Glamočkog polja, njih šest, zatim 'iz istočne Bosne, poglavito iz okolice Rogatice, njih tri, dok su ostali nalazi sporadični. To bi značilo da je kult genija imao najjači 1W G. G ian n elli, Enc. Ital., v ol. X V I , .p. 527. 185 Ibidem .
174
A K T I C K I K U L T N I I V O T I V N I S P O M E N IC I N A
PO D R U ČJU
B iH
korijen ma lta dva područja. Svojevrem eno je Sergejevski pisao da bi predstave genija sa Glam očkog polja prikazivale netko domaće božan stvo koje je imenovao ikao »G eniji«.18l? Istina, njihove ikonografeke pred stave na .reljefima s ovog područja su dosta specifične, za razliku, npr., od predstava ikoje se susreću na području istočne Đosne. To isva'kako ne bi Ibiio razlog dia u tim predstavama tražim o neko dom aće božanstvo, nego upravo rimđke genije. Taj kult su donijeli, jamačno, liiniljani u naše 'krajeve, i to, čini se, veom a rano. G lavni nosioci toga t o ]t a na p o dručju BiiH, kako amo vidjeli, bili su upravo Stranci, ali, dakako da je m oglo doći d o pojave, kao što je, uostalom, i dokazano, da te spomenike podižu i dom aći ljudi. Sp<^eM ei genija su doista (brojna'
168 © , S e rg e je v sfci, G Z M , L IV (1942), p. 1,65. 187 J. B ru n š m id , V H A D , n. s. I X .(1906/7), ip. 134, br. 270; O IL III, 2532, 322.1, 3907, 3953, 9336, 14242, 142421. 188 C IL III, 1696. 189 O I L III, 394.3. 190 C I L II I 2802 5159. 191 B u lle ttin o d a lm a to , X L I V (1921), p. 23, br. 4852A, 4853A. 192 C IL III, 1646, 193 O IL III, 2706, 3321, 3905, 3906, .3907, 3936, 3952,9336, 9969, 14.634, itd. jm ,N _ v u l i ć , S p o m e n ik S A N , X C V I I I .(1044^1948), p.13-8, br. 303; p . 140, br. 307; CIT, I II, 14605; ip. 141. br. 308. 195 S p o m e n ik te P lje v a ija : S p o m e n ik S A N , X C V IIT (1941— 1948), p. 138, br. 303; p 140, br. 307; C IL III, 14605; p. 141, br. 308 >•" C IL III, 5157.
13. FO.M ONA
U JDam avjji (kod Srebrenice nađen je jedan spomenik koji pot vrđuje postojanje kulta iboiginje Pom one na području BiH. To je epigrafdka posveta sa dužina tekstom, koji ‘j e jednim dijelom anatno oS'tećen (br. 179). Ipak se iz njega d aju izmuči brojni podaci k oji su aa nas oso bito važni. Natpis je posvećen nekom G aju Juliju Sfflvanu Metlainijanu, vitezu i svećeniku boginje Poimane. Mada ispred sebe nemamo doslovnu pos vetu ovoj boginji, iz teksta razafbđiremo da je iđedikant bio njezin sve ćenik — dakle, indirektna ali vjerodostojna potvrda toga kulta k oji se štovao /u rimskoj Domaviji. Iz oštećenog teksta ise može dalje utvrditi da je ova posveta billa iu niskoj vezji sa prolkuiratorom provincije, ikoji je, po svoj prtilidi, bio patron ovog mumaipija, jer čitamo: »patrona municipii Domavianorum«. Na koga se, pak, odnose zadnje riječi teksta gdje stoji: »patrono provineiae«, ne bismo znali odgovoriti jeir je upravo u tom dijelu tekst jako nalstradao. Za dataeiiju ovog spomenika pom oći ćemo se jednim podatkom ko ji nailazimo u tekstu. (Naime, tu stoji: »municipii Domavianorum«. Prema drugim epigrafskim spomenicima k oji su nađeni u Doimavijii saznajemo da je Domavija bila municipij najkasnije iza cara Maknina,107 doik se kao kolonija spominje već za cara Trebonijana Gala.198 Po tome, ovaj spo menik Se može datirati iu drumu idecenijiij ITT Kt/Vljeća, uzimajući n n'hvlr da se kao municipij prvi put spom inje upravo pad .Makni,nom (217— 218, godine), ali se može zasigurno uzeti da je Domavija taij rang dobila pri je tog datuma, jer je već u Trajanovo doba taj grad. predstavljao znatni rudarski centar, što dokazuju brojn i nailazi iz tog perioda. Po tome, ovaj spomenik bismo m ogli datirati svakako u II stoljeće, od kada potječu •i neki drugi kultni ili votivni spomenioi nađeni u Domaviji. Nalaz ovog spomenika iz Srebrence (K. V) ima svoje puno op ravdanje. Već smo prethodno pisali o značaju toga grada kao rudarskog centra, i ako ponovo istaknemo činjenicu da su u tome gradu živjeli visoki državni funkedomeri, kao išlo je bio glavni rudarski prokurator za ove dvije susjedne provincije (Dalmacija i Panonija), orada se može lako shvatili Ikakvu je ikultno-ireligioiznu organizaciju imao taj grad. Tu su živjeli raznorodni etnički elem enti a, dakako, i veći broj Rimljana. 1,7 C I L III, 8363 = 12733; za m u n . D o m a v . sr: C I L JIT, 8359, 8360, 12732. 12728, 12729: »O r d o đ e cu rio n u m co lo n ia e metailli Domaviani«,
’*8
176
A n tič k i
k u ltn i
i
v o t iv n
I s p o m e n ic i
na
p o d r u č ju
bšh
Prema tome, i pojava ovog kulta, čije se potvrde inače rjeđe susreću iz van Italije, ibit će upravo vezana za prisustvo tamošnjih Rimljana. Pomona je, prije svega, štovana kao boginja plodnosti i zem lje,199 ali isto tako a u nizu drugih funkcija i svojstava, pa 'tako kao boginja voća, i to osobito maslima i grožđa. Po podrijetlu, to je čisto italsko bo žanstvo, 'i 'to veoma staro, što se vidi po tom e jer je imala svoga vlas titoga svećenika (flumen Pomonalis), i fimala !j e posebno mjesto štova nja — Potmonal, koji se nalazio na cesti za Ostiju.200 Ako postavimo p i tanje kako se zbilo da se teuilt Pom one prenese d štuje u Domaviji, od govor ćem o lako naći ako iznesemo neke usputne činjenice. Naime, R i mljani isu imali jedno posebno 'božanstvo — Terra Materr © je su fun kcije, između ostaloga, bile usko povezane iza rudarsku .aktivnost, tj. sve ga onoga što daje zemlja (Terra). K 'tome treba dodati da s>u razni samo stalni olblici koje je imala Terra Mater zastupani raznim drugim 'božan stvima, od kojih prije svega Florom, Pomonom itd. Prema tome, pored toga što je Pomona M a božanstvo spomenutih funkcija, preko 'te veze sa Terrom Mater ona se također štovala kod rudara, odnosno, štovali su je svi 'omi k oji su bili vezani na neki naičin sa rudarskom aktivnošću, i nije ni čudo što potvrde njenog kullta nalazimo i u Domaviji, tom poz natom rudarskom centru. Da je ovaj kult tu >bio organiziran i da je imao više štovalaca, svjedoči nam postojanje njezinog svećenika. Kako se spomenika ovog kulta niije našlo više nigdje na području BiH, možemo zaključiti da se ku'lt Pom one štovao samo u Srebrenici. Koliko naim je poznato, potvrde ovog kulta nisu utvrđene ni na jednoj drugoj strani naše zemlje, a skoro da je slična situacija i u drugim pro vincijama, i to upravo iz razloga što ise n ije uspjelo u tome da se ovaj ikult u većoj m jeri prenese iz Italije u druge provincije carstva.
n,!! A . G re n ie r, o. c., p . 111. 200 V. B a sa n o ff, o. c., p. 17.
14. ARiMAT
Ovo je jedno od rjeđih i skoro nepoznatih božanstava koje se ja v lja na p o d ru čju Bd.II. Pernata su svega dva spomenika sa ovoga -područja upućena ovom božanstvu. To su dvije epigrafSke are koje potječu iz D av na (br. 180, 181). Na Oba spomenika posveta počinje imenom (božanstva. Na jednom od njih (br. 180), uz ime se nailaizi dodatak »Sacrum« dok na drugom nalazimo epiitet »Augusto« sa dodaHkom »Sacrum«. Iza toga sli jedi, u oba slučaja, nomenklatura dedikanata, a potom završna form u la. Iz imena dedikanata vidim o da su to iu oba slučaja žene. Jednu posvetu podiže neka Sestia Onesime (br. 180), a drugiu Mattonia Tertia. Iz tiih nomenklatura razabiremo da je jedna od njih strankinja, dok je druiga domaća. Za dataoiju ovih spomenika u bili posvećeni kultu Dijane ili L/ilberu, koj’i se datiraju u konac I i u II stoljeće, pa bis mo po tome mogli pretpostaviti da i ove dvije are pripadaju tom vre menu, ako nisu nešto mlađe.201 Prema kartografskom prikazu nalaza (K. V), vidimo da oba, a u isto vrijeme i jedina, ova dva spomenika potječu iz istog mjesta, a to je jugozapadna Bosna, tj. '»kolica JJuvna. Budući da se potvrde ovog božan stva ne susreću više ni na jednoj drugoj strani, možemo zaključiti da je kult ovog božanstva bio razvijen ii štovan samo na području današnjeg Duvna, odnosno u ovoj česti Bosne. Pitanje i karakter ovog božanstva je od vremena samih nalaza ovih spomenika postao problem za učenjake iz niza razlloga. Prvo, tu imamo spomen jednog božanstva čije se ime prvi put javlja .na posvetama. Dru go, ime ovog božanstva ne nalazimo u grčko-rimskom panteonu, što bi značilo da ne spada ;u red grčko-riansikih božanstava. Uzimajući u obzir ova zapažanja, s pravom se postavilo pitanje i sumnja da M je to uopće rimsko božanstvo, ili je, pak, neko iz domaćeg — ilirskog panteona. Ka ko vidimo, njegovo ime pripada latinskom vdkafbcularijiu, izvedeno od ri ječi: armatus, što može da znači: borac, oružan, ratnički opremljen i si. 201 V id i: V . P a šk v a lin , K u lto v i u a n tičk o d o b a na p o d r u č ju B osn e i H e r c e gov in e, p . 136, f. 37.
12 — Antički kultni . . .
178
A N T IČ K I
K U L T N I I V O T I V N I S P O M E N IC I N A
PO D R U ČJU
B iH
U vezi is ovim, meki od istraživača, npr., Pač, tvrdio je da ise pad ime nom Armatus u stvari brije jedno domaće božanstvo čije je ime samo 1'atMzirano, .ne jpofculšavajiirći da trnu odredi forntkcije.202 Kao glavna ar gument za tu tvrdnju « n navodi to što su mu se prinosile žrtve na is tom mjeStu sa D ijanom i Libeirom, ikoji su, p o njemu, označena kao 'ilir ska božanstva. Ovakvom m išljenju je bio A la n i Marić,-03 a u najnovije doiba i PaškvaMn.204 Naime, Paškrvalin je pokušao dati pobližu interpre taciju ovog božanstva, tvrdeći da bi Armat bio ilirski b og ratnika, tem e ljeći to nv značenju njegovog latinskog imena pod kojim se ikri je to do maće božanstvo.205 Na ovaj problem osvrnuo ise ii Visova, pokušavajući dati interpretaćiju da se to (božanstvo maziva Armat iz razloga što je na reljefim a predstavljen naoružan^00 Na osnovu nekih naših zapažanja, m išljenja smo da božanstvo pod imenom Armat ipak ne predstavlja dom aće božanstvo, nego, naprotiv, neko rimsikio. Do toga miiišO.jenja smo došla
(1918), p. 3.
II. R I M S K I K U L T O V t
179
liteta, već su potvrđene potvrde ovog božanstva (br. 135), pa 'bi zna čilo da ise Mars na ovim žrtvenicima javlja pod svojim malo rjeđim epitetom, k oji ga doslovno funkcionalno označava, mada među n jego vim brojnim epitetima ne nalazimo ovaj.208 Ti epiteti su osobito brojni na području Galije, d izvedena su ili po 'karakteru njegovih funkcija ili po mjestu svetišta.2011 Prema tome, u ovom 'božanstvu ćemo gledati rim skog Marsa čije je ime zam ijenjeno njegovim (karakternim epitetom. To ■bi bila svakako interesantna .pojava, tim više što se javlja samo ma jed nom određenom području naše zem lje, 'jer nam sa drugih strana takvi natpisi nisu poznati.
*** Na .primjer: M ars Camulus (C IL ITI, 8671); M ars M anm ogiiis (C IL IIT, 30844); M ars h iv io tu s {CTL III, 2803); M a rs Eque.ster (Jahresheft.e đ. osterreich isoh en a r c a o lo g isc h e n Institutes, VI. (1903). Bbl. 41. br. 48. Sr. b ilje šk u br. 81 i 82.
15. TERMIN I NJEGOVA KULTNA ZAJEDNICA a. TBRiMEN S A M
iNa području BiH nađena su 'Ukuipno tri spomenika kao potvrde -kulta ovog .božanstva, od k ojih dva pripadaju njegovom ‘samostalnom kiuiltu a jedan njegovoj kultnoj zajednici sa Liberom i Jupiterom. Jedan od ovih spomenika potječe iz Ustiikoiline {ifar. 182), a drugi iz Sopoitriice kod Goražda (br. 183). Oba su predstavljana epigrafsfcim arama na kojima se od telksta sačuvalo samo im e 'božanstva. Prema 'tome, ostaje nam ne poznato tko su bili dedikanti ovih zavjeta, što bi za nas bilo veoma važ no iz niza razloga. Također nemamo nikakvih elemenata za njihovo da tiranje, nego ćemo se poslužiti 'jednom analogijom. Naime, većina' 'rim skih spomenika iz istočne Bosne datira iz II, osobito iz III stoljeća, pa bi, vjerojatno, i ova dva pripadala tome periodu.210 Prema kartografskom prikazu nalaza spomenika ovog božanstva (K. V), vidim o da svi potječu sa područja istočne Bosne, od 'kojih dva iz UsU'kol'ine (aiko tu .ubrojimo i onaj iz njegove ikuiltne zajednice is drugim božanstvima, br. 184). Kako se spomenici ovog kulta ne susreću ni na jednoj drugoj strani BiH, to nam dopušta da za'ključimo da je feul-t boga Termina bio raširen i da se štovao samo u istočnoj Bosni. Mada nemamo podataka tibo su bili dedikanti tih posveta, m ožem o s puno pouzdanja pretpostaviti da su to bili stranci, a. (po zanimanju, vjerojaitno, vojna lica. Fo Zčvklj'u'cuje'mo osnovu c.njcnn,ce sto su sa ovoga područja poz nati mnogi vojnički epigrafski spomenica, što bi, pak, dalo razloga iza pret postavku da se tu nalazio jedan veći vojni logor.211 Osim toga, odavde potječe si onaj spomenuti natpis posvećen njegovoj kultnoj zajednici sa Liberom i Jupiterom kojem su posvećivali zavjete najviše vojna lica. Pitanje ovog kulta na podruieju BiH, s obzirom na njegove pot vrde, postavlja se dvojako. Dok su jedni u tom e božanstvu vidjeli rimskog boga Termina, kao Pač,212 kako ga spominju i naši natpisi, drugi su u njemu tražili netko domaće srodno božanstvo.213 Kao glavni .razlog da se u njemu traži neko epihorsko božanstvo navodi se otsustvo potvrda toga 2111 D. Sergejevski, R im sk a g r o b lja na D rin i, G Z M , X L V I (1934), p . 27. Sr. V. .Pašskvalin, o. e., p . 138. 211 C. P a tsch , G Z M , V I (1894), p. 54. Sr. E. P a ša lić, A n tič k a n a selja i k o m u n ik a c ije na .p o d r u čju B o sn e i H e r ce g o v in e , ,p. 72. 112 C. P a tsch , o. c., .p. 54. ‘-'n V. P a šk v a lin , o. c., p. 138.
II. R I M S K I K U L T O V I
181
c kulta na drugim stranama BiH.214 O tkako da su to nedovoljni argumenti za taikvu tvrdnju, jer bismo magli navesti na desetine sfaoajeva da su potvrde nekog rimskog božanstva nađene samo na određenom području, odnosno mjestu. Termin je staro itaMco božanstvo štovano ,u vidu ka mena koji je označavao, iprvo, međe .njiva 'zemljišnih posjeda, a potom bilo koju među ili .granicu — grada, regije, provincije, države i 01. Sta rost ovog kulta vidi se i po tome što ga je, po tradiciji, uveo jog Ti't Taoije, odnosno Numa Pompdiije.21** Terminu u čast ustanovljena je svet kovina Terminali ja. Vremenom je ovo božanstvo dovedeno u v o z j š kul tom boga Jupitera, pa nije rijedak slučaj da ise na posvetama ovo b o žanstvo naziva »Iupiter Terminus«.im Zbog -njegovah funkcija, a d stoga što je doveden u vezu s vrhovnim’ državnim božanstvom, rado su mu podizali posvete upravo vojnici. Pa'č je svojevremeno, čini nam se, s pra vom pisao da bi ova dva naša natpisa oznalčavala teritorij jedne kohor te.*17 To b i se, vjerojatno, odnosilo na -teritorij koji je spadao u vojno nadleštvo dotične vojne jedinice. Da bi tse nekako ovo m išljenje potkrije pilo, podsjetit ćemo se da se upravo u Šopotnioi naišla jedna posveta pos većena Jupiteru Kohortalisu (I. O. M Cohortalis).218 Iz ovih napomena o bogu Terminu i njegovim .posvetama nađe nim na području BiH, možemo iznijet,i slijedeći zaključak. To što ovo bo žanstvo spada u rimski panteon, što se na našim spomenicama javlja u društvu s druigim višim rimskim božanstvima (s Jupiterom i Liberom), te što se kao dedikanti njegovih posveta označuju stranci, tj. vojna Mca, daje nam za pravo da u tome božanstvu gledamo doslovno rimskog Ter mina, a ni u kom slučaju neko domaće odgovarajuće božanstvo, Nalaizi spomenika ovog božanstva na drugim stranama naše zemlje skoro da su nepoznati. K oji je razlog za to? Da 'li je štovanje ovog bo žanstva kod nas bilo isključivo vezaino za vojna lica, odnosno za prisus tvo vojnih jedinica, ne znamo, a da je tako eventualno bilo, onda bi se potvrde njegovog ku]ila susretale i na drugim stranama gdje su bora vile vojne jedinice. Da li je naše posvete podigao ikakav civil ili, pak, vojna jedinica, zasigurno ne znamo, ali se u oba slučaja -tim posvetama htjelo odati štovanje tom božanstvu k oje je moglo biti zaštitnik kakve međe, granice i to kako onih stvarnih u prirodi tako i onih apstraktnih, tj. npr. konac vojne službe a slično.
b. T E R M IN — L IB E R — J U P IT E R
Kako smo već spomenuli, sa područja BiH imamo jedan spomenik posvećen kultnoj zajednici Termin— Liber— Jupiter. Taj nalaz potječe iz Ustikoline (br. 184) i .predstavlja daljnju potvrdu kulta boga Termi 414 Ib id e m . 215 L . Ba-nti, E nc. Ital., v ol. X X X I I I , p. 56-2. 219 Ibid em . C. P atseh, o. c., p. 54. 2,B C IL III, 8370. Sr, C- P atseh, o. c „ p. 53— 54,
182
A N T IČ K I
KULTNI
I V O T I V N I S P O M E N IC I N A
PO D R U ČJU
B iH
na na području istočne Basne. Spomenik je predstavljen epdgrafskom arom eijii se tekst sastoji samo od imena spomenutih 'božanstava. Na pr vom mjestu je ime 'boga Termina, zatim -boga Libera, feojeig prati epitet »P ater«, te Jupitera, ikome 'je navedeno puno dime (I. O. M). Spomenik ima oblik visoike kocke s obrađenom prednjom stranom. Sa dvije vertikalne uparane linije, žrtvenik je sa čelne strane razdi jeljen u 'tri zaseibna dijela. Na gornjem dijelu s te strane, urezana su po dva aferoterija. Raiko osim imena 'božanstava u tekstu ne stoji više ništa, ne zna mo tko je b io đedJkamt ovog spomenika, a inemamo ni elemenata za đataoijiu, izuzev ako se ne pozovem o ina raniju (konstataciju đa većina spo menika iz istočne Bosne idatira iz II i HI istoljeca, pa 'bi u tom slučaju i ovaj spomenik 'datirao Iz tog vremešna.219 V eć smo naprijed pisali da su ona dva žrtvenika fcoja su posve ćena samostalnom kultu (boga Termina vjerojatno podigla vojna lica, i alko bi to bilo taono, onda bi bio isti slučaj i sa ovim spomenikom, tim više jer je na njemu spomenuto vrhovno rimsko božanstvo, za čije smo posvete, nađene na području BiH, ustanovili da ®u ih u većini slučajeva podizali stranci, i to pripadnici vojnih jedinica. Isti je slučaj i sa posve tama boga Libera, pa bd se po tom e m oglo reći da je i ovaj spomenik podiglo n ak o'vojn o lice. Već smo govorili o funkcijama a karakteru boga Termina, i prim ijetili smo da je on 'često nosio naziv »Iupiter Terminu««, što bi značilo da je on štovan i pod nekom od funkcija vrhovnog 'rimskog božanstva, pa je onda shvatljiva i pojava njegove kultne zajednice s tim božanstvom. N jegove veze sa Litoerom m ogle bi se dvojako protumačiti: ili je preuzeo neke od njegovih funkcija, ili, jednostavno, činjenicom da đedikarat podižući ovu posvetu, namijenivši je prvo (bogu Terminu, nije htio -zaboraviti ni svoje drugo om iljeno 'božanstvo — Libera, čiji je kult na području BiH bio skoro isključivo vezan za pripadnike vojnih jedinica. Veza s Jupiterom imogtla bi ise, osim onim što smo već naveli, protumačiti i tim e da je đedikant, podižuć' posvetu namijenjenu prvo Terminu, htio da uzgrcđice izrazi svujn lojalnost i službenom (kultu, tj. .kultu boga Ju pitera. Prema karti nalaza (K, V), m ožemo opet zaključiti, kao i u pret hodnom slučaju, da se ova kultna zajednica štovala 'isključivo na pod ručju današnje Foče, tj. >u istočnoj Basni, je r na drugim stranama BiH niisu pronađene potvrde. Dakako, ako smo kao mogućeg dedikanta ovog spomenika označili stranca, to znači da je štovanje ovog kulta bilo is ključivo vezano za njih, j to poglavito za same Rimljane, budući da se štovanje boga Termina slabo raš'rilo izvan Italije, .tj. među provincijalce. To dokazuje i pomanjkanje nalaza spomenika ovog kulta, kako u našoj zemlji f:a!ko i na drugim stranama.
*>• D, Sergejevski, o. c., ip. 27. Sr, V. P a šk v a lin , o. c., p. 133.
16. K U L T N A Z A J E D N IC A TERRA H I L L Y R I C A ~ JU PITER
— Potvrda ove kultne zajednice na području BiH predstavljena je sve ga jednim spomenikom. T o je epigraMca ara nađena u Hardomilji kod Lj'u'buškag (br. 185). Gornji dio are nedostaje, od naitpisa imamo samo imena 'božanstva, gdje se na prvom m jestu nalazi ime Terra HiUi/rica a potom Jupiter. Kako se čitav tefcst sastoji od ta dva imena, tu me nalazi mo nikakve druge elemente, pa ne znamo ni ‘i me deđiikaarta niti limamo na osnovu čega izvršiti dataciju. Budući da je spomenik nađen u blizini Humca gd je se nalazio veći vojna logor, otkud nam je poznat veći broj spomenika razne prirode ‘č iji su dedikanti uglavnom označeni kao vojna lica, m ogli bismo pretpoistaviiti da je deđikant i ovog spomenika takva ličnost. U ffumcu se nalazio vojni logor još >od I stoljeća, vjerojatno još od Augustova doba,220 i aiko bi uistinu dedikant ovog spomenika bio vojnik, onda je n jegov vijak 'teško odredili jer -Matres Nmnansicae«,2'H »Ma.tres Tre220 P re m a n a tp isu : C IL III, 8495, Sr. C IL III, 8366 = 8491. 221 C IL III, 12767. C I L III, 5154. 2— S p o m e n i k iz S l o v e n s k e B is l r ic e : CIL, TTT, 5300. --4 J. V en đ v v es, I,a R eH gion đe-s C e lle s, p. 2G7.
184
A N T I Č K I K U L T N I I V O T I V N I S P O M E N IC I
NA
P O D R U Č JU
BUl
verae«,22* »M ater Eburnicae«,22'1 itd. U Velikoj Britaniji nalazimo posve tu »Matribus Transmannis«.227 S ovim našim natpisom m ogli bismo usporediti jedan natpis ikoji se također našao u Velikoj Britaniji, posvećen nekolikim provincijama: »Ma tribus Italis Germanis Galits Brittaunis« .228 'U ovom slučaju pojm ovi »T e rra« i »M ater« bili bi identični, pa kada (bi stajalo »M ater Hillyrici«, smi sao se ne bi mijenjao. Dok je na drugim stranama poznat uglavnom samostalni kult pro vincija, ikad nas je slučaj da se božanstvo provincije javlja u kultnoj za je d n ic is drugim božanstvima, i to u društvu s vrhovnim 'rimskim božan stvom. U ovom slučaju, p o našem sudu, tiu n e bi trebalo gledati neku posebnu kultnu specifikaciju, nego jednu od uobičajenih pojava, da se ko jem samostalnom kulta, valjda kao »poja'čamje«, doda jedno od božansta va iz vrhovnog panteona kojem je iskazivano diužno štovanje u svakoj prilici, pa bilo to i onda kada se obavljao kult nekog drugog božanstva. K oliko nam je poznato, ovo je prvi a ujedno i jedini nalaz koji po tvrđuje kult personificirane provincije Dliriik u našoj zemlji, te je njegova potvrda upravo na području današnje Hercegovine za naše izučavanje od posebnog interesa i značaja. Usput bi se m oglo postaviti pitanje otkuda potvrda ovoga kulta na pođručjiu gdje se nlije nalazio nefei veliki grad, jer bi bilo shvatljivije da se našao ti glavnom ‘g radu provincije — Saloni, ili bilo ikojem većem provincijalnom, gradu. N jegovu pojavna možemo je dino objasniti i dovesti u vezu s tamošnjim vojnim logorom, pa tako i njegovo štovanje.
“ 5 ib id e m . Ib id e m . 237 Ib id e m . -~K S p o m e n ik iz V in č e ste ra : J. V e n d ry e s, o. c., p. 276-
17. T E R R A M A TE R
Ruilt Terra M ater Ibio je veoma razvijen na području BiH. O tome nam najbolje govore nađeni spomenici na kojim a se spominje to božanstvo. Do danas je ukupno poznato devet takvih spomenika od ikojih osam pripada samostalnom njezinom ikuitu '(br. 186, 187, 188, 189, 190, 191, 192, 193), a jedan njezinoj kultnoj zajednici sa U berom (br. 159). To su sve redom epigi'afsfee are, nešto bolje izrade. Skoro kod svili, na gornjem dijelu na lazi se nastavak s plastičnim ukrasom, ispad toga, tna natp'isnoj pmrrsmi, nešto duži tekst. U ovih osam slučajeva tekst počinje imenom ovog božanstva, na se dam njih boginjino ime prati dodatak »Sacrum«, dok je na jednom spome niku tekst veoma oštećen pa ne znamo da l'i ga je bilo (br. 188). Čitajući tekst možemo saznati raalog podizanja -posveta, imena dedikanaita, njiho va zanimanja, u čiju se čast spomenik podiže, te na konou nalazimo nave den datum. Ni u jednom slučaju tekst se ne završava uobičajenom završ nom formulom. Na šest posveta stoji da se ara p od :že »za zdravlje«, bilo carevo ili članova carske kuće. Jednom je to za zdravlje cara 'Septimija Severa (br. 186), drugi put za zdravlje cara Karalkale '(br. 190), ili, pak, za zdrav lje cara Aleksandra Severa (br. 187, 191, 192). Na jednoj posveti čitamo da se ona podiže »za zdravlje konduktora« (br. 189), dok >u dva slučaja, žirug oštećen os ii leksla, nismo u. »laiiijn da Saznamo razlog podizanja. Iza toga slijedi ime dedikanta. U većini slučajeva to su vilici .rudar skih pogona. Na dvije posvete čitamo da je to V:'.liik Caiimorphus (Ibr. 186, 189), a na jednoj vi-lik Heliodorus (br. 187), ili Iucundus i(br. 159), dok u ostalim slučajevima nismo u stanju da saznamo imena vilBka, mada je u tekstu naznačeno da ih podižu upravo oni (br. 190, 191, 192, 193). Skoro da se svi do jednog od ovih spomenika mogu pobliže datirati, što je inače rijedak slučaj sa ovakvom vrstom spomenika na području Bili. Posvetu br. 189, koja je podignuta za konzula M. Nanija Arija Mueijana : L. Ani ja Fahijana, možemo datirati u 201. godini. Posveta br. 186 datira se u 209. godinu jer je posvećena caru Septirniju, i to u vrijeme kada je taj car nosio sve titule koje se navode d na ovoj posveti, a k oje je nosio do 210. godine, no, još je sigurniji elemenat za tu dataoiju titula njegovog sina Gete: »Augustus«, koju je dobio 209. godine, koja se također ovdje spominje.229 Posveta br. 190. datira se u razdoblje od 211. do 217. godi ne jer je posvećena caru Karakali. Posvete br. 187, 191, 192 pripadaju ; i ” D . S e rg e je v sk i. G Z M , n . s . X I I
( 1 9 5 7 ) , .p. 1 1 1 .
A N T IČ K I
186
K U L T N I I V O T T V N I S P O M E N IC I N A
PO D R U Č JU
B iH
razdoblju od 222. do 235. godine, jer su posvećene caru Aleksandru Severu. Ara br. 193, datira se u razdoblje između 253. i 268. godine.230 Prema tome, m ože se primijetiti da svih 'Osam ara pripada vremenskom razdoblju od 201. do 268. godine. Interesantna je pojava đa se na šest po sveta, a vjerojatn o je tako bilo i na ostalima čiji je tekst u tom e dijelu jako oštećen, susreće standardna đataoija, a to je: »a. d. X Calendas maias«. Prema m išljenju nekih istraživača k oji su ise bavili ovim problemom, taj :b i se datum odnosio na dan kada je nudarsiki saltus na području današ n je Sane i Japre b io organiziram kao »metalla publica« ili, pak, na dan kada je Saptim ije Sever, koji se na ovim arama spominje, posjetio ove rudnike, i to prilikom svog puta po Panoniji i Dalmacija 202. godine.288 S obaroim na koncentraciju ovih posveta u jedan određeni vrem en ski period, taj nas slučaj, prije svega, interesira u vez: sa pojavom ovog kulta na području BiH. Pitamo se da li je taj kult prodro i instalirao se upravo u to vrijem e i, ako je tako bilo, pod ikojim se okolnostima to od vijalo, ili (kako to đa se potvrde toga kulta ne susreću iu ranijem, odnosno u kasnijem periodu. Da bismo odgovorili na ova pitanja, potrebno je da, p rije svega, iznesemo neka druga zapažanja -u vezi s ovim kultom i njego vim prodorom na područje BiH, Naime, ako pogledamo kartu nalaza (K. V), možemo sasvim jasno primijetiti da je svih devet posveta ovog bo žanstva (računajući i onaj iz kultne zajednice sa Liberom) pronađeno na jednom mjestu, tj. u Ljubiji i Briševu. To je ono područje gdje se u rim sko doba odvijala veoma intenzivna rudarska djelatnost,283 koja je dosegla najveći intenzitet početkom III stoljeća, dakle, upravo u vrijeme od kada datira najveći broj ovih posveta nađenih na ovom području. U 'rudarskoj eksploataciji su učestvovali, bilo kao radnici ii: stručnjaci, građani sa raznih strana rimske države, pa je, vjerojatno, tako bilo i u ovim rudni cima. T o bi značilo da je pojava ovog kulta na tom području bila u uskoj vezi s tam ošnjom rudarskom aktivnošću. Dakle, u vrijem e kada je ta aktivnost osobito intenzivirana, kada je angažirana brojna radna snaga, jedna grupacija tom prilikom donosi : kult boginje Terra Mater, da bj ga nastavili štovati na tom području. Međutim, postavlja se pitanje zašto ove posvete, sve do jedine, ne prelaze određeni vremenski period nego da ti,raju iz jednog užeg vremenskog okvira, a to je io rv a polovica III st odje ća, mada se na tom području rudarska aktivnost odvijala skoro nepre kidno od I do V stoljeća.234 To bi se m oglo objasniti na ovaj način. U vri
,2:
2311 D. S e r g e je v s k i, G Z M , n. s. X V I I I (1963), p. 92, br. 8. 231 iD. S e r g e je v s k i, o. c., -p. 95. 232 O b o r a v i k u S e p t i m i j a S e v e r a u o v i m k r a j e v i m a v i d i : N . V u l i ć , R e m e z i o n a ( p o s e b a n .otisak), S A N , C C C X 1 . V I .(1 9 6 1 ) , ip. 2 fl; D . P m t e r o v i ć , M u i r s a z a d i n a s t i j e S e v e r a , O s j e č k i zbornik, V I I ( 1 9 6 0 ) , ip. 1 7 — 4 2 ; J . Fitz, D er i B e s u c h d e s S a p l i m i u s S e v e m s in Painnoinien i m J. 202. in. Z, A c t a a r e h a e o l o t g i c a A c a đ e m i a e s c i e m t . H i u n g a r i c a e , X I. (1 9 5 9 ). 233 E . P a š a l i ć , O a n t . r u d a r s t v u u B o s n i i H e r c e g o v i n i , G Z M , n . s. I X < 1 9 5 4 ), p , 4 7 — 7 5 ; D . S e r g e j e v s k i , R i m s k i r u d n i c i ž e l j e z a u s j e v e r o z a p a d n o j B o s n i , G Z M , n . s. X V III
(1 9 6 3 ), p . 8 5 — 1 0 2. 23J T o d o k a z u j e m n o g o b r o j n i n a l a z n o v c a k o j i pripada I V s t o l j e ć u , a z a V s t o l je ć e m a m o s v je d o č a n s t v o p je s n i k a K l a u đ i ja n a ( D e b e lla G e t i c o ( P o lle n t in o ), V . 5 3 5 — 5 4 3 ).
II. R I M S K I K U L T O V I
187
jeme ikada je eksploatacija ovih rudnika preuređena i intenzivirana, do premljena je nova radina snaga, i tom prilikom se prišlo organizaciji ovog kulta ikoji je inače usko vezan za rudarsku djelatnost, • to ili službenom linijom, ili je to učinila jedna radna grupacija koja je tu p o čela djelovati od vremena same reorganizacije, odnosno pojačanog in tenziteta eksploatacije. .Kasnije, ta grupacija, vjerojatno, odlazi, pa iz toga razloga ne nalazimo više ovih posveta. Na ovo se odmah nadovezuje pitanje dedikanata ovih spomenika. Već srao konstatirali da su to, skoro svi redom, rudarski vilici, dakle, viši činovnici, i prema njihovoj nomenklaturi m ožem o zaključiti da se ra di o Orijentalcima (sr. 'imena: Callimorphus, Heliodorus), i o Italicima (sr. imena: Merčilrius, lucundus). Bez obzira na etničku pripadnost tih dedikanata,' ovdje se radi o rimskom božanstvu. Boginja Terra Mater spa da u red starih rimskih'božanstava, i u svojoj najstarijoj fazi ona se što vala .i u vezi s kultom mrtvih. U Rimu je imala (brojne svetkovine, dva poznata hrama, od kojih se jedan nalazio na Bskvilinu.235 Kao božanstvo zemlje ona je bila vezana za cjelokupnu plodnost koju daje zemlja, ikako sveg raslinja tako i rudnog bogatstva koje krije njezina utroba.238 S tim u vezi je i njezina -veza ;sa kultom mrtvih jer iih ona prima isto tako u svoju utrobu. Po nekim njezinim funkcijama, s njom se dovode u vezu i neka druga srodna božanstva. Tako Tellus, ili niz drugih koji predstavljaju' neke (samostalne oblike njezinih funkcija, kao što su, npr., Cerera, Flora, Pornona, -ili, pak, Furine itd.237 N joj su se prinosile žrtve u raznim prilikama, bilo to onda kada je u pitanju eks ploatacija njezine utrobe, tj. u rudarstvu, ikako to pokazuju naše are, ili prilikom potresa.838 Prema kartografskom prikazu nalaza ovih spomenika na području BiH (K. V), možemo prim ijetiti da svi potječu sa jed n og područja, odnos no mjesta, a to je sjeverozapadni dio Basne — područje Sane i Japre. Pre ma opisanom karakteru ovog božanstva, sasvim je opravdano što se spo menici posvećeni Terra Mater javljam upravo na ovom području, jer. Kako smo napomenuli, to je bilo poznato rudarsko područje. Daklle, prema funkcijama ovog božanstva, nailazi posveta u tom rudarskom kraju je sasv'm shvatljiv, ali se odmah postavlja pitanje kako to da se spomenici ovog kulta nisu našli u drugim krajevima Bosne, bilo da je riječ o Srebre nici ili srednjobosanskoj.trudnoj oblasti sa Fojnicom i Kreševom. Da b; se odgovorilo na ovo pitanje, bilo bi potrebno izvršit: rniz analiza, npr., ispi tali da li se rudarska djelatnost u pojedinim rudarskim područjima odvi jala paralelno i s kojim intenzitetom, zatim etničku sliku radne snage po tim nudistima, te da ili je uvođenje ovog kulta bilo organizirano od đrža2:13 L. B anti, Enc. rtal., v o l. X X X I I I , p. 443. SM A. G ren ier, o . c., p . 138. *” O. M a n đ ić, O d Ikulta lu b a n je d o k ršća n s tv a , Z a g re b 1954, p. 182. i d. 238 P rilik o m p o tr e sa z e m lje R tin ljn n ' su b o g in ji z e m lji, k oju su u tom s v o j stvu nazivali »T e llu r i« (W isso w a . M y lh . L e x „ V , .p. 3.38), ili »T erra Stabili.tata« (V A H D , X L IV , 1921, p, 9), prinosili žrtve i zavijete. Sr. Floros 1,19 = 1,14, 2, č iji se P odatak od n o si na k on zu la P. S e m p r o n ija S afu sa, k oji je p rilik o m p otresa, d ok je trajala bitka k od A sk u iu m a , o v o j b o g in ji z a v je t o v a o hram .
188
A N T I Č K I K U L T N I I V O T I V N I S P O M E N IC I N A
P O D R U Č J U B iH
ve ili od jedne određene 'radne grupacije, (kao i etnički problem Štovala ca ovog toulta 1 si. Mi bism o (bili skloni ovakvom mišljenju. Pojava ovog ‘k ulta u Bosni morala je torti u uskoj vezi s organizacijom ili reorganizaci jom rudne eksploatacije na području Same i Japre, kada je pojačam inten zitet, i tom prilikom dolazi do uvođenja ovog kulta, 'bilo organiziranim putem od strane države, rili od strane jedne određene radne grupacije feoja se našla na okupu u vrijem e reorganizacije tog irudišta i pojaičanog inten ziteta eksploatacije. U prilog tom m išljenju toi išla činjenica da sve pos vete ovog kulta potječu iz jednog određenog vremenskog perioda. Nalazi spomenika ovog kulta na drugim 'stranama naše zem lje su dosta rijetki. Poznat je svega iedan nalaz ikoii ootieče iz Rudnika kod Čač ka.23®To je također epigrafeiki soomenik u či jem se tekstu govori o opravoi lirama boginje Terra Mater. Poznato nam je da se ru Rudniku također odvijala intenzivna rudarska aktivnost, te bi pojava tog kulta na ovom području bila isto tako vezama za rudarsku aktivnost kao što je slučaj i na području Bosne. Mada se na pođručiu Sane i Japre nisu našle po1vrde o postojanju jednog hrama ovog božanstva, možemo s pravom pret postaviti da se om i tamo nalazio, kao što je bio islučaj u Ruidniiku, tim više jer imamo dokaza da se 'tu srorovođio organizirani kult ovog božan stva. Ujedno možemo prim ijetiti da se p o t v r d a ovog kulta na ■području Rudnika upravo poklana is vremenom njegove (pojave na području sjeve^rozapađne Bosne, 'što bi bio prilog naišem iznijetom m išljenju o prodoru i instaliranju tog kulta u ovim krajevima Jedan drugi natpis fz naše zemlje u kojem se spominje ovo božanstvo je iz Beograda, ali tu se Terra Mater javlja u široj kultnoj zajednici, i to sa Jupiterom, Liberom i Liberom.240 Isto i boginji, ali s drugom funkci jom, podignuta je jedna eo'igrafska ara u Saloni, na k ojoj se spom inje bo ginja Zemlia Stabilnosti (Terra Stabilitati).241 Kult boginie Maike Zem lje bio je osobito razvijen u G aliji !i Genmaniiji. O tome kultu kod Germana izvieištava nas Tacit '(Genm. 40). U Galiji ■se ovo božanstvo otrčno javlja u loluralnom obliku i ntraceno je raznim epiihojrskim epitetima. Poznato je oko 40 nadimaka koji su dodani plural nom obliku » Matres«, i oko 60 koji dolaze -s Oblikom »Matronae«,242 što nam dokazuje da je kult ovog božanstva u lim zemljama bio jako razviion. i da, vjerojatno, ima osnovu u nekom adekvatnom epi-ho
-M M. Đ. M iliče v ić, K n e že v in a Snbij-a, p. 313; C IL III, 6313 = 8333. 2111 Spnm ienik S K A , X L V I I (1909), p . 142, br. 62. -Ji V A H D , X L I V (1921), p. 9, br. 4803A. J. V e n đ rv e s. o. c., p . 275. i d.
18. U'RBS R O M A
U Zenici je nađen jedan epigrafski spomenik u 'čijem se tetostu spo minje »sacerdos urbis Romae« (hr. 194). Kaiko ovaj natpis po- svoeme ka rakteru ne spada u kultno-vOtivne spomenike nego u sepulkraine, može se postaviti ;pitanje da (11 je kult ovog-božanstva uopće postojao iu tome gradu k oji se nalazio na području današnje Ženice. Moglo je lako biti i da je 'tu osobu koja je Obnašala službu svećenika kulta grada ‘Rima, i koja je tu došla iz sasvim drugog grada, sasvim slučajno zatekla smrt u tamoš njem gradu. Međutim, potrebno je ovd je se osvrnuti na neke druge okol nosti k oje 'bi, eventualno, dale naslutiti da se u ovom slučaju »uistinu radi o osobi koja je isvoj-u funkciju obnašala u samom gradu gdje se i našao taj spomenik, a to je područje današnje Zenice. Nadme, sasvim je normal na pojava da pojedine osobe ne dozive konac života u onom mjestu gdje stalno žive, nego u sasvim drugom mjestu, gdje su se iu trenutku smrti sasvim -slučajno zatekle. Kada je riječ o ovim slučajevima, onda se obično -uzimaju za iprimjer -veterani, k oji su nakon odsluženja vojne službe odla zila u drugo mjesto da u miru uživaju penziju (missio). Po njihovoj smrti, na nadgrobni spomenik im se u tekstu naznačuje da su -bili veterani te i te legije, koju su služili u drugom kraju ili mjestu -a ne u onom gdje su se nalazili >u trenutku smrti, i gdje nalazimo, npr., takav spomenik. Međutim, ako je riječ o nadgrobnim spomenicima drugih kategorija građana, daka ko, da se iznijeti slučaj nešto razlikuje. ‘Naime, kada se radi o civilu, obično se n jegov nadgrobni spomenik nalazi >u mjestu gdje je dotični p o kojnik stalno živio. Osim 'toga, svaki ugledni građanin smatrao je svojom svetom dužnošću i pravom đa bude pokopan u svome mjestu, gdje je, vjerojatno, imao i obiteljsku grob hicu, te su upravo nadgrobni spomenici najsigurniji dokaz za ibilo koje pitanje kada se radi o stanovnicima jednog određenog grada ili naselja. U nažem bismo slučaju, dakle, mogli pretpo staviti da -se radi o osobi boja je živjela i obavljala svoju dužnost u mjes tu gdje je i nađen ovaj spomenik. To ibi z n a čio da se u rimskom gradu koji se nalazio na području današnje Zenice odvijalo organizirano štovanje ovog kulta čije su potvrde na -drugim stranama naše zeirije sasvim ri jetke. Božanstvo Rima je -zapravo personifikacija tog grada, kao što smo naprijed imali slučaj sa personificiranim božanstvima provincija, rijeka, mjesta i si. Kao što se, npr., štovalo božanstvo Terra Hillyrica (br. 185), bo žanstvo Britanija,243 -rijeke Save,244 Drave,245 Dunava,246 itd., tako su se 2” C IL III, 5300.
CIL III, 3896, 5138, 11680, 11684. *45 P. P etru , Cemu-ranos v S lo v e n iji, S itu la 4 (1961), ,p. 123, br. 267— 2S8. ne C IL III, 10263.
|CjQ
A N T IČ K I K U L T N I
I V O T IV N T S P O M E N IC I N A
PO D R U ČJU
B iH
isto štovala božanstva 'gradova. Izgleda da je ovaj kult bio najviše razvijen na području Galije, jer su pronađene m nogobrojne posvete u ikojima se spominju personificirana 'božanstva pojedinih (tamošnjih gradova, pa ta ko Alaunius,217 Vasio,218 A xim us,2t9-Gisacus,2m itd.25t U našem slučaju, radi se o božanstvu glavnog grada rimske države, što n ije niišta nedbiično, jer se 'kult toga božanstva proširio i izvan Rima, i to osobito u carsko dolba, (kada je uspostavljen Kvanični kult Rima i Augusta (Roma et Augustus). To božanstvo koje se javlja usz Augusta n ije u stvari niišta drugo do ono personificirano božanstvo igrađa Rima k oje se prije pojave zvamdčnog kulta Roma et Augustus javlja samostalno, kao što je slučaj na našem spo meniku. v " .. Sirenje i štovanje ovog kulta u provincijam a je proisteklo iz odre đene provincijalne politike
19. A U G U S T — 'ROMA
Na području BiH nađen je jedan spomenik .koji potvrđuje đa se na ovom području štovao fault boginje Rima ii cara Augusta. To je spomenik iz Šipova bod Jajca (br. 195), predstavljen epigrafsikim ulomkom na kojem se sačuvalo sasvim malo teksta, sadržanog u dva reda. Tu čitamo ovo: »Augusto et Roma sacrum«. Posveta počinje prvo carevim imenom, a po tom imenom božanstva Rima, iza čega slijedi dodatak »sacrum«. Kako je tekst sasvim 'kratak, tu ne nalazimo im e dedikanta, dok dotaciju možemo, barem približno, odrediti na osnovu posvete. Naime, ako uzmemo da je ovaj kult ustanovljen za cara Augiusta, to bi značilo da ovaj spomenik potječe iz prve polovice I stoljeća, kada se ovaj fault raširio po provin cijama. Pojava ovog feulta ma području Jajca bila bi, po svoj prilici, u uskoj vezi s postojanjem jednog većeg gradskog centra u tom ilcraju, o čemu nam svjedoče brojni nalazi rimske kulture. Prema epigrafskim nalazima, tu se nalazio jedan municipij u kojem se odvijao veoma intenzivan grad ski život.255 Odatle potječe i ona poznata reljefna ploča sa hrama25" a nađeni su i razni drugi spomenici .posvećeni drugim božanstvima.257 Pre ma tome, i štovanje kulta Augusta i Rome u tamošnjem naselju spadao bi u uobičajenu oigaiuz-acij^u »provođenja religioznog života, kao što je bilo u svakom znatnijem provincijalnom .gradu ili naselju. Prema karti nalaza ovog kulta (K. V), možemo zaključiti da je to jedini nalaz na području BiH, što ne treba da znači da se štovanje ovog kulta nije odvijalo po drugim gradovima ove provincije. Kaiko se na pod ručju BiH nalazio veća broj gradova ovog ranga, ili, pak, većih, može se ** C IL III, 13982: » ----- L (o e o ) d(aito) tKeooooinuim) d e e re to ); C IL III, 13237. O ostalim nalazima u Sipowu: C. P a tsch , W M B H , IV (1896), ,p. 264— 265; X II (1912). p. 141— 145. i A n h a n g 60; D . S erg eje v sk i, S pom enik S K A , L X X X V I I I (1938), 69, p. 102; G Z M , X L I I (1930), .p. 157— 159; X L I V (1932), p. 27; L (1938), ip. 60, itd. M* C. P atsch , G Z M , X X V I (1914), ,p. 192— 193, si. 79. A ra p o sv e će n a M h ie r v i (D. S e r g e je v s k i, G Z M , X X X V I I I (1926), p. 157, si. 2); J u p iteru (C, P atsch , G Z M , X X I I (1910), ,p. 186); n e p o z n a to b oža n stv o (C. P atsch , G Z M , X X I I (1910), p. 186, br. 2, si. 7,
A N T I Č K I K U lJ r N I t
V O T I V N I S P O M E N IC I K A
PO D R U ČJU
B ilt
pretpostaviti da je 11 svakom od njih postojalo organizirano štovanje ovog kulta, jer, kako znamo, ovaj kult je im ao više politički smisao i značaj, a manje religiozni. Pojava ovog 'kulta na •pođnučjiu BiH toao i u drugim krajevima pro vincije Dalmacije, Panonije ili 'biilo koje druge, spada u vrijem e samog njegovog postanka, a to je b i o još za života cara Augusta, ali je imao svoju prethodnicu u ranijem periodu. Intenzivnije uspostavljanje ovog kulta pada za života Julij-a Cezara, kojem je već bio posvećen jedan hram sa posebnim svećenikom. Po smrti, Cezar je proglašen za božanstvo (Divus). N jegov nasljednik, Oktavijan, poslije b o ja kod Akcija, držan je ta kođer za božanstvo, tim više što je sada predstavljao moćni Rim kojem je iskazivano dužno štovanje na raznim stranama svijeta. Deifikacija živih ljudi u Rimu, zapravo, nije imala nikakvru tradiciju, za razliku od istočnih država gdje je monarh u isto vrijem e predstavljao živo božanstvo. Doti caj Rima s tim zemljama izvršio je snažan utjecaj, što se odrazilo na dalj nji razvoj tog kulta 'U rimskoj religiji. Upravo je s Orijenta Augustu d o šao prvi zahtjev da mu se u tamošnjim provincijama odaju božanske po časti, što je, ^unatoč protivljenja i kolebanja, August na konou i odobrio, ali pod uvjetom da se njegovo ime 'udruži sa božanstvom Rima, čiji je kult bio već odranije raširen po provincijam a. Roma je, u stvari, bila štovana od Azijata kao (prava boginja, i to vremena kada je Rim postao nasljednik helenističkih vladara i bio smatran oslobodiocem Azije, Grčke i drugih zemalja. Svoje divljenje prema toj sili, pojedine zemlje, provin cije, ili gradovi počeli su izražavati kroz personificirano božanstvo Rima, pa je već 195. godine st. e. u gradu Smirni podignut jedan hram posve ćen tom božanstvu.268 Malo poslije, to je učinio i grad Alaibarada u -Kali ji,259 a na otoku Delu je u I stoljeću ist. e. (postojalo udruženje trgovaca, mornara i raznih poduzetnika koji su bili pod zaštitom boginje Rome.260 Prema tome, ovaj kult je po provincijam a b io naveliko razvijen i raširen kada je došlo d o organizacije kulta cara. U to vrijeme, m oć Rima je u očima mnogih naroda bila predstavljena jednom (ličnošću, a to je bio upravo car August. Uz njegovo odobrenje da mu se -podižu hramovi, ali u kultnoj zajednici sa boginjom Romom, mnogi gradovi, prije svega oni u Maloj Aziji, počeli su podizati takve hramove, i među prve podignute u kojim a >se počeo štovati taj kult ubrajaju se hramovi u gradu Pengamu i u Nikomediji.261 Kasnije je to postalo skoro neka oba-veza za sve provincije koje su ipute-m ovog kulta iskazivale svoje štovanje prema religiji države, a u isto vrijem e i prema poglavaru te države. U glavnim gradovima pro vincija podizani su žrtvenici i hramovi s punom organizacijom novog kulta. Sada su u isto vrijeme ti žrtvenici predstavljah -središta provincijal nih skupština koje je predvodio g-lavni flam en ili sacerdos tog žrtvenika (flamen, sacerdos ad ararn Augusti). T acit, An-n.. I V LV-I. SS« Ti.iiic T.i-vi-iK X L I I I V I 2«0 B e li! d e co re sp . tiel’l en iq u e (1883), ip. 4(32, c£. 1887, p. 94. 5,1 P. G-uirauđ, Les A ssa m b le e s ip rov in ciales I’ E m p ire Roma-in, p. 30.
II. R I M S K I K U L T O V I
193
U 'istočnim državama postojale su već ođiasaije religiozno-političke zajednice (koina),262 ikoje su se povrem eno sastojale i na ikojima se ras pravljalo o pitanju zajedničkog kulta i drugim-za j edničkim problemima. Sjedišta ovih skupština naiazi'la su se u znatnijim gradovima, ikao, npr., u .Iliju
A N T IČ K I K U L T N I I V O T IV N I
194
S P O M E N IC I N A
P O D R U Č J U B iH
lje im am o daleko veći broj natpisa kioji su posvećeni samostalnom ca revu kultu (Augustovom), koji je ovdje bio instaliran još za njegova života,275 'dok ga dva natpisa, jedan iz Narone,276 a drugi sa Raba,277 spominju već kao boga (Divus). Za provincijal Dalm aciju glavna ara Augusta i Rom e nalazila se u Saloni, gd je se nalazilo i središte provincijalne skupštine. Tu su dola zili delegati iz svih gradova ove provincije da bi prisustvovali ceremo n iji ovog kulta i zasjedanju provincijalne skupštine. Pored ovih provin cijalnih ara i središta, postojali su i regionalni; -tako, za naše područje imamo potvrdu da je jedno takvo kultno središte postojalo u Liburnijd,278 te u Ptuju.279 U isto vrijeme, pored tih kategorija kultnih središta, pos tojala su i municipalna, u kojim a se sprovodima lirganizacija štovanja ovog kulta p o istom principu kao i u provincijalnim . Mada su po poli tičkoj ili kultnoj važnosti daleko zaostajala iza provincijalnih, ona su bila m nogo efektivni ja jer su bila masovnija d bliža raznim društvenim slojevima, prema tome, imala su čisto lokalni karakter. Sjedišta ovih ara nalazila su se u m unicipijim a koji su administrativno obuhvaćali okolno područje. Možemo pretpostaviti d a je naš spomenik jedan do kaz takve municipalne kultne institucije, koja je u ovom slučaju imala sjedište u Sipovu. Kako je u tom -istom m jestu postojao hram posvećen vrhovnim rimskim božanstvima, vjerojatno se nalazio jedan hram pos većen i ovom kultu, tim više što je ovaj kult sada zvainično predstavljao rimsku religiju čije je štovanje imalo više politički karakter, tj. bilo je znak političke lojalnosti gospodaru. Kult Augusta i Rome dosegao je još v eći razvoj nakon smrti cara Augusta, ali u isto vrijem e koncepciju đeifikacije živih careva u potpu nosti su prihvatili sv i. društveni slojevi, pa od toga vremena u svakom živom dili umrlom -rimskom vladaru imamo božanstvo, s izuzetkom cara Tiiberija, k oji je odbio deifikaciju. K ult živih careva su vodili posebno odabrani i organizirani svećenici, tako »Augustales Claudialis«, pa »sođalitio Flaviales«, »sodales Antoniniani« ‘m i si. Prema nađenim spo menicima jia području naše zemlje, može se konstatirati da je kult ca reva bio dosta raširen, dok u isto vrijem e opada štovanje kulta boginje Rome ili kult Augusta i Rome, pa je naš natpis iz Sipova jedan od rje đih prim jera koji predstavljaju dokaz kulta Augusta i Rome, čije je što vanje, kako smo vidjeli, bilo organizirano i na području BiH.
875 276 277 278
C IL C IL C IL Na
III, 1769. III, 1770. III, 3113. je d n o j ari
čitam o:
>--sac:erdos ad
aram
A u g u sti
L ib u m ia e «
(C IL III,
2810). 279 G IL I I I 8737. 280 Z a k u lt’ cara K la u đ ija : C IL III, 1947; B u lle ttin o dalm ato, X X V I (1903), p. 197; za F la v ija le : C IL III, 2068; B u lle ttin o d alm a to, X X X I I (1909)', p. 17, br. 3597; itd.
I
OPĆA RAZM ATRAN JA O RIM SKIM KULTOVIM A NA PODRUČJU BOSNE I HERCEGOVINE Prema dosad izloženom o rimskim kultovima na području BiH, može se iznijeti niz konstatacija. Prije svega, pada u ooi pojava da je na ovom , relativno uskom geografskom prostoru potvrđeno postojanje i odvijanje velikog broja rimskih (kultova, tako da nas ta pojava, ne malo, začuđuje, iiz slijedećih razloga: dio rimske provincije Dalmacije koji danas zauzima BiH dao je veiMM broj tailtoo-votivnih spomenika rimskih kultova koji zastupaju skoro sva božanstva rimskog panteona. Tome se ne bismo čudili da je riječ o jako romaniziranom području kao što je, npr., bila primorska Dalmacija, gdje je romanizaoija dosegla najveći stupanj jer se tu nalazilo nekoliko većih gradskih centara koji siu kao takvi fungirali još iz predrknskog doba, pa, dakako, na tom po dručju roimanizacija je brže prodirala, sa onim supstratom stanovništva koje je u pitanju kulturnih tradicija bilo sasvim blisko rimskoj kulturi, naravi i religiji. Za razliku od toga, na području BiH, spomenute pri like su bile sasvim drugačije. V eć je naprijed bilo riječi o geografskim uvjetima bosarasfeo-hercegovačkog područja k o je je nizom planinskih la naca odvojeno od prim orja, a budući da je i u unutrašnjosti planinske konfiguracije, to je svakako bio jedan od bitnih faktora koji su u vje tovali intenzitet romanizacije, a kroz to i približavanja tamošnjeg sta-
riovriiŠvVci rirr^kcj ki'^'t’jiT'riG^ ircAcl’ cij' IDskls
fr'r'đ-'
ručje, u lom pogledu su ovdje bili sasvim drugi uvjeti, a prj tome je etnički sustav bio jedan od glavnih faktora. Današnje područje BiH je, kako u rimsko tako d u predriimsko doba, bilo naseljeno ilirskim etnosom, koji je u kulturnom pogledu, opet a'ko ga uporedkno sa njihovim suplemenjacima iz primorskih oblasti, daleko zaostajao iza njih, i, kako smo već primijetili, takvog karaktera su skoro ostali za sve vrijem e rimske prisutnosti. To je onaj pojam »ilirska konzervativnost« koja se uglav nom odnosi upravo na Hire koji su naseljavali područje današnje BiH. Kada smo raspravljali o dom aćim kultovima, tom prilikom smo pri mijetili da je pojava tih kultova na ovom području bila usko vezana sa jakom domaćom [kulturnom tradicijom koja je očuvala i zadržala svoje karakteristike za sve vrijem e rimske okupacije, koje su skoro ne izmijenjene dočekale kraj te okupacije. Dalje, kalio smo ranije već iz nijeli, na području današnje BiH -nije bilo velikih gradskih naselja. Izu zev Doma vije, tu ne nalazimo nijedan veći grad, ne računajući mnogoK,'"jna naselja koja su nastala na putnim stanicama, termalnim ili mi-
196
A N T IČ K I K U L T N I I V O T IV N I
S P O M E N IC I N A
PO D R U Č JU
B iH
neralnim izvorima, 'koja su, imada uređena po rimskom uzoru, uglav nom imala autohtoni karakter, jer im nekolicina stranaca, bilo da se radilo upravo o Italicima, odnosno Rimljanima, nije moigla dati žig i ka rakter pravog rimskog naselja. U takvim uvjetima, dakle, odvijala se romanizacija a s njom e i prodor rimskih kultova. Međutim, pozivajući se na naše spomenike, možemo konstatirati da se u ovom -slučaju pro dor kulta i problem romanizacije ne mogu dovoditi baš u neKu naro čitu vezu i odnos. Cini nam se da je prodor kiulta išao neovisno od romanizacdje, jer, nipr., potvrde nekog .rimskog kuilta na nekom određe nom području ili m jestu nisu znak niti svjedočanstvo o intenzivnoj romanizaciji tog dotičnog mjesta, odnosno područja. Md sm o naprijed.v.eć_ raspravljali o tome na koji su način .prodirali kultovi u ove krajeve, pa smo tom prilikom konstatirali da i pored toga što je njihov prodor bio usko vezan za neiliirski elemenat tj. prije svega za strance, i to pri padnike vojnih jedinica, trgovce itd., njihove .potvrde također nalazi mo u onim krajevima i mjestima koje je romanizacija najm anje zah vatila i gdje su se autohtone kulturno-etničke komponente najviše i na j originalni je zadržale. To bi značilo da su rimski kultovi bili prih vaćeni i od domorodačkog stanovništva, ali samo u onolikoj m jeri ko liko se to tražilo od njih, iprije svega od njihovih predstavnika kada je bila u pitanju demonstracija njihove političke lojalnosti prema rimskoj vlasti i upravi. Zato, npr., izvjestan broj .kultnih ili votivnih spomenika rimskih božanstava nalazimo i u krajevima 'koji su označeni kao najoriginalnijii ikada je riječ o domaćoj .ilirskoj kulturnoj tradiciji, a to je jugozapadni dio Bosne, odnosno kraška područja Glamočkog, Livanjskog i Duvanjskog polja. Ako analiziramo te spomenike, npr. itlko su im bili dedikanti, onda se može zapaziti jedna određena 'činjenica: spomenike na đene u gradskim ili prigradskim centrima, ili, pak, n mjestima gdje su se nalazili vojni logori, posvećivali su uglavnom stranci, što znači da su oni taj kult .dosljedno štovali, i, u tom slučaju, može se govoriti o or ganiziranom obavljanju i štovanju tih iknlfarvn. dok nj drugom slučaj'.'., ako je riječ o nalazima u mjestima gdje je rpreovlađivao autohtoni kuibumo-etnički elemenat, zavještaoci su većinom bili domaći ljudi, i mada sada i tu imamo potvrda tih kulto-va, ne m ože se govoriti o dosljednom njihovom obavljanju i štovanju, jer su ti slučajevi, kako smo rekli, bili više demonstraci ornog .karaktera u iskazi van jn političke lojalnosti. To je time 'uvjerljivije što su se na tim područjim a našle potvrde veoma intenzivnog štovanja domaćih kultova, ipo čem u se jasno vidi kultna ori jentacija autohtonog stanovništva. Za prihvaćanje rimskih kultova nisu ni postojali neki optimalni uvjeti ili preduvjeti. Ako, npr., naš slučaj poradimo sa prilikama kakve su bile u Galiji ili u nekoj drugoj rimsikoj provinciji, lako je primijetiti kolika je razlika u pitanju prodora i instaliranja rimskih kultova na ta dotična područja. U tome se upravo naročito ističe Galija, gdje se mogu naći m nogobrojne potvrde interpre tatio Romana velikog broja rimskih božanstava, pored potvrda o štova nju i originalnih rimskih božanstava. Prema nađenim spomenicima na našem području, takvih primjera je sasvim malo, i tu se radi uglav-
II. R I M S K I K U L T O V I
197
nom o nekoliko božanstava kao što su Silvan? Dijana ili Bind, dok za ostala rimska božanstva, prema našem sudu, nismo naišli na slučaj in terpretatio Romana. Sada se postavlja pitanje iz 'kojih razloga d o toga nije došlo, jer smo naprijed prim ijetili da su Iliri također imali širok panteon božanstava. A ko opet taj slučaj po redimo sa Galijom ili nekom drugom raizvijenom rimskom provincijom, onda bi se moglo iznijeti sli jedeće mišljenje: intenzitet romanižacije pojedinih zemalja ili Sarajeva bio je uvjetovani nizom .bitnih faktora koji su strogo karakteristični za pojedine te zemlje. Zem lje k oje su ranije i brže potpadale pod romanizaciju, istovremeno su iz tih ražioga pretrpjele dalekosežne kulturne, a prije svega privredne posljedice. T o je uvjetovalo cazvoj gradova, priliv stranaca, približavanje i angažiranje domorodačkog stanovništva u sve aspekte suvremenog života, kojem je podloga bila rimska kultura i duh, i, dakako, to se sve duiboko odrazilo i na duhovnu kulturu. Može se zak ljučiti da su privredno razvijene provincije ili samo određena područja biiil mnogo pogodniji za instaliranje rimskih kultova ili općenito rimdke religije nego, provincije ili poidručja koja su u tome zaostajala, kao što je bio Slučaj sa područjem današnje BiH. Prilikom obrade kultnih i votivaiih spomenika sa područja BiH, primijetili smo da je koncentracija njihovih nalaza najviša u rejomima za koja se može reći da su bila privredno razvijena, kao što je, mpr., slu čaj sa rudarskim područjem Srebrenice, Same il.i Japre. Slijedeći važan faktor koji je -utjecao na instaliranje kultova bio je, kako smo vidjeli, usko vezan za boravak vojnih jedinica na određenom području, i upravo na tim mjestima, kao i na gore spomenutim, nalaze se brojni kultni 'spo menici. Iz našeg osvrta na nomenklaturu dedikanata, zaključili smo da se u tim slučajevima skoro redovito i isključivo radi o strancima, što je sasvim shvatljivo. U slučajevima kada se radi o dedikantima domorocima, riječ je ili o isluženim vojnicima koji su se tkao veterani vratili u svoj zavičaj, ili, pak, o mjesnim predstavnicima vlasti koji su se smatrala duž nim da putem kultno-votivnih spomenika demonstriraju svoju lojalnost, ili jednostavno đ?> u službenim ceremonijama od a j« počast i štovanje ne kom od rimskih božanstava. Ako 'bismo uporedili broj nalaza 'kultno-votivnih spomenika na po dručju BiH sa onim iz drugih krajeva susjednih provincija, mogli bis mo primijetiti da ovo područje uveliko -zaostaje -u tome iza tih krajeva, pa se može reći da broj tih nalaza odgovara opravo situaciji kakva je vladala na području BiH u odnosu na ostale krajeve, osobito ako J e u pi tanju primorska Dalmacija. Iz Bosne ii Hercegovine do danas su poznala ukupno 127 spomenika koja pripadaj'U raznim rimskim božanstvima. U svemu je zastupljeno 20 božanstava, I to: Jupiter, Junona, Minerva, Mars, Merkur, Herikul, Ve nera, Portuna, Liber, Libera, Dijana, Geniji, Pomona, Armat, Termin, Terra Hillyrica, Urbs Roma, Roma i August. Od toga broja, 18 božan stava se javlja u svome samostalnom kultu, dva se javljaju u kultnoj zajednici (August et Roma i Terra Hillyrica— Jupiter). Pored toga, od tih nabrojanih božanstava četiri se, osim u samostalnom kultu, javlja-
198
A N T IČ K I
K U L T N I T V O T I V N I S P O M E N IC I N A
P O D R U Č J U B iH
ju i u kultnoj zajednica s drugim božanstvima. To je Jupiter sa svoje četiri kultne zajednice: s Junonom, Minervom, s Junonom i Minervom, te sa genijima. Zatim imamo Minarvu u loultnoj zajednici: Jupiter— ge nij, pa Libera sa d vije kultne zajednice, jedinom sa LJberam, a drugi put s Jupiterom. Dakle, im am o ukupno .27 ta ltn ih specifikacija rimskili bo žanstava na ovome području. Kult Jupitera i njegove kultne zajednice potvrđen je s najvećim (brojem spomenika, s ukupno n jih 61, od čega 53 -otpadaju na n jegov samostalni kult, a ostalih osam, pripadaju n je govoj kultnoj zajednica s đsruigim božanstvima. iNa drugo mjesto dolazi genij sa 15 spomenika, od k ojih tri pripadaju kultnoj zajednici s dru gim božanstvima, ddk na treće m jesto dolazi božanstvo Terra Mater sa osam spomenika njezinog .samostalnog kulta, i još jednim ikoji..pripada^ kultnoj zajednici šlTHbeirotm. Kao mjesta, odnosno područja na kojim a se našao najveći broj tih spomenika mogu se označiti: u istočnom (dijelu Bosne regifcm Srebreni ce i Skelana, zatim podru čje Goražđa, Rogatice i Foče, u jugozapadnom dijelu Bosne područje Glamoča, Divna i Duvna, -te sjeverozapadni dio Basne sa područjem Bihaća, Sane i Japre. Između ovih region-a imamo još dva punkta koji su dali veći h-roj spomenika, (to je jugozapadni dio Hercegovine, odnosno područje Ljubuškog, te Okolica Jajca sa Sipovom. Pada u oči činjenica da su d vije bosansko-hercegovačke regije d o kraj nosti siromašne nalazima kufltao-voitivnjh spomenika. To je čitava sje verna Bo-sna, odnosno Posavina, zatim srednji dio Bosne, i to područje b oje zaprema krajeve s ju
199
II. R I M S K I K U L T O V I
nalazili « raznim 'krajevima BiH, u ikojima #e, dakako, odvijalo orga niziran© štovanje dotičnih božanstava. Tako na jednom natpisu iz A gića na Japri kod Bosanskog N ovog čitam o da se tamošnji hram opravio za cara Gocdijaina,382 'U ovom e .slučaju ne znamo bojem je božanstvu itaj hram bio posvećen, ali ikako su se na ovom području našle posvete upu ćene jedino Jupiteru i Terra Mater, m ogli bismo pretpostaviti da je hram pripadao jednom od ta dva božanstva. Iz Ljuibuškog, pak, im am o potvrde o postojanju dva tamošnja hra ma. Na jednom epigraifskotm spomeniku čitamo da je jedan bio posvećen kultnoj zajednici Liber— Libera (br. 157) i da su ga opravili pripadnici vojnih jedinica stacioniranih u tamošnjem logoru,283 na drugome da je drugi hram bio posvećen J » g u Liberu (hr. '154) i da su i njega p r a v ili također pripadnici tamoSnjih vojnih jedinica.281 Slijedeću potvrdu o pos tojanju (hrama imamo iz Podbrežja kod Zenice (br. 265). T o je opet epigrafsfci spomenik, predstavljen manjim ulomkom, u čijem ee tekstu spo m inje hram koji je b io podignut za Flavijevaca.285 Iz Zenice potječe v e ći broj kultoo-votivnih spomenika, a na jednom od njih spom inje se svećenik personificiranog božanstva grada Rima,280 po čem u se može za ključiti da se u tamošnjem gradu odvijao organizirani duhovni život, što dokazuje i postojanje hramova. Iz Jajca imamo jednu aru posvećenu Jupiteru Depulsanu (br. 78), u čijem se tekstu govori o opravci jednog hrama, 'koji je, kako čitamo u tekstu, bio posvećen Jupiteru Depullsoru.281 V eć je bilo riječi o ostacima hrama iiz Sipova koji je b io posvećen kultnoj zajednici Minerva— Jupiter— genij (br. 134). Iz Vidoštaka kod Stoca, poznati su nam, pak, građevni ostaci jednog hrama, za k oji ne znamo kojem je božanstvu bio posvećen.288 Osim ovih zasigumih potvrda, imamo još niz drugih koje upućuju na postojanje hramova pojedi,nih božanstava. Tako, npr., u Sipovu kod Jajca,289 u Barkama kod Ostrošca,290 u Ruđieima kod Glamoča,291 u Buturovića polju kod Konjica 292 k oji je bio posvećen Veneri, zatim u Panici 1_
„.i
rT »---- _ •>()*( i i c r u i 11 j a ,
..
-o . _-Y.
i
- •*
a
i
:
.
_
-i
iD i i s c v 'U ,
i
•
' K U J 1 'L U ,
' i__y __ j. rn _ T i č i V u iC u u O , 0 1 0 p o s v e ć e n iS i/ v ilxc -
rra Mater,294 utd. Ovi, nam jerno odabrani primjerci, najbolje nam ilus 2S2 C. P atseh, G Z M , X .(1898), p. 496— 499, si. 4 i 5. * * C. Patseh,G-ZM, X X V I (1914), lp. 164, si. 28; C IL TTT. 8484 = 1719, 6362. 2W iM.H oern es, A. E. M . I V (1880), ip. 39; C IL , iTIT, 8485. 285 C. P atseh, G Z M , X V I I I .(1906), .p, 159---160, si. 6; W M B lf, X I (1909), p. 115— 116, f. 7. *** Ć- T ruhelita, G Z M , I V (1892), ,p, 343: W M B H , I (1893), p. 276; C. P atseh, G Z M , X X V I (1914), p. 191, si. 77; C IL T.T.T, 12767. **’ c. P atseh, G Z M , V I (1894), p. 766— 767, si. 3; W M B H , I V (1897), p. 263, i 31: C. T ru h elk a , G Z M , I V (1892), p 320, si. 6. c . P atseh , G Z M , X X V I (1914). ,p. 1 9 2 - 193, si. 78. 289 C. Patseh, G Z M . X X V I (1914), ,p. 192, si. 79. 2M C. Patseh, G Z M , X X V T (1914), p. 193. 2,1 D. S e rg e je v sk i, GZiM, L I V (1942), p . 128. 295 I. C rem ošn ik, G Z M , n . s. I X (1954), p. 186. 293 I. C rem ošn ik, G Z M , n. s. I X (1954), ip. 186. 2,4 D. S e rg e je v sk i, G Z M . m. s. X V I I I (1963). p. 96.
200
A N T IČ K I
K U L T N I I V O T I V N I S P O M E N IC I
NA
P O D R U Č JU
BiH
triraju organi za čiju štovanja rimskih kultova na ovome području, i una toč iznijetim uvjetima i karakteru njihovog prodiranja i instaliranja, vi dimo da b u oni našli svoje štovaoce i poklonike, pa iako ne m am o da li je njihova orijentacija prema tom štovanju -bila čisto duhovne prirode, ili iz neke formalnosti, nama ti spomenici služe za donošenje određenih zaključaka o razvoju tih kultova na području BiH. Na koncu da napomenemo da je potvrđeno prisustvo 'tih (kultova rezultat skoro petstoljetne kulturno-duhovne rimske prisutnosti na ovom e području, koliko je utkupno trajala rimska okupacija ovih krajeva. Ako bismo zanemarili sve one navedene razloge k oji su, u neku ruiku, bili prijeonica uvođenja rim skih kultova u ove krajeve, onda bismo m ogli primijetiti da je broj tih spomenika zapravo vrlo mali, ali tijekom našeg razmatranja uzimali smo u obzir samo konkretne dokaze, pa ako tome dodamo stanje istraženosti ovih krajeva, mogli bismo pretpostaviti da je broj kultnti-voitivnih spo menika daleko veći. U našem popisu spomenika ove kategorije imamo još nelfaih 33 komada za k oje nismo utvrdili kojim su božanstvima pri padali. A ko se to -sve skupa uzme u Obzir, cjelokupni njihov broj bi, da kle, bio daleko veći nego onaj na kojem smo bazirali našu studiju o ovo m e problemu.
SPOMENICI OSTALIH
RIMSKIH
KULTOVA
A N T I Č K I K U L T N I I V O T I V N I S P O M E N IC I N A
202
PO D R U Č JU
B iH
POPIS N A L A ZIŠTA SPOM ENIKA OSTALIH RIMSKIH BOŽANSTAVA a. Spomenici samostalnog Jimonimog ikiulta 1. Grčina-Potoci (Mostar) 2. Zivaljevići (Rogatica) b. Spomenici samostalnog Minervdnog kulta 3. Sipovo (Jajce) 4. Bairice (Konjic) c. Spomenici kultne zajednice M inerva-Jupiter-Genij 5. Šipovo (Jajce) ........._______........ .. d. 6. 7. 8. 9.
Spom enici samostalnog -kulta boga Marsa Letka (Duvanjsko polje) Stolac Zenica Lijesće-Skelaiii: (Srebrenica)
e. Spomenici samostalnog kulta boga Merkura 10. Donji Unac (Bosansko Grahovo) 11. : Garažde f. 12. 13. 14. 15.
.Spomenici samostalnog fault a boga Herkula Gradac kod Halapića (Glamoč) Grkovci (Li van jako polje) Borčami (Duvanjsko polje) Zenica
g. Spomenici samostalnog Venerinog kulta Ifi
C V ^ i
T u r !
17. Buturovića Polje (Konjic) h. Spomenici samostalnog kulta boginje Fortune 18. Humac (Ljubuški) i. Spomenici samostalnog kulta boga Libera 19. Brekavica (Bihać) 20. Brakavica (Bihać) 21., Crkvina kod Golubića (Bihać) 22. K ralj-Bišće (Bihać) 23. Glamoč 24. Županjac (Duvno) 25. Ljubuška 26. Rogatica 27. Skelani (Srebrenica)
R IM S K I
KULTOVI £,
j. Spomenica kultne zajednice Liber-Libera 28. Humac (Ljubuški) 29. Zenica k. Spomenici kultne zajednice Liber-Terra Mater 30. Brrševo (Ljubija) 1. Spomenici samostalnog kulta boginje Libere 31. Pritoka (Bihać) m. 32. 33. 34.
Spomenici samostalnog Dijaninog kulta' Talež (Trebinje) Sase-Domavija (Srebrenica) Skelani (Srebrenica)
n. 35. 36. 37. 38. 39. 40. 41. 42. 43. 44. 45. 46. 47. 48. 49.
Spomenici samostalnog kulta Genija Jezerine (Bihać) Halapići (Glamoč) Halapići (Glamoč) Halapići (Glamoč) Kamen (Glamoč) Busija (Glamoč) Borak (Glasmočko polje) Breza Zenica Usora (Doboj) Trbušće (Foča) Rogatica Stara Brod (Rogatica) Stari Brod (Rogatica) Gradina (Srebrenica)
o. Spomenici samostalnog kulta boginje Pomone 50. Gradina-Domavija (Srebrenica) p. Spomenici samostalnog kulta boga Armata 51. Zupanjac (Duvno) 52. Zupanjac (Duvno) r. Spomenici samostalnog kulta boga Termina 53. Usti’kolina (Foča) 54. Sopotnica (Goražde) s. S p o m e n i c i
k u ltn e
55. Usti.kol.ina (Foča)
za je d n ice
Termi.n-Liber-Jupit.
A N T I Č K I K U L T N I I V O T I V N I S P O M E N IC I N A
204
PO D R U ČJU
š. Spomenici faulfcne zajednice Terra Hillyrica-Jupiter 56. Hardomilja (Ljiubuški) t. 57. 58. 59. 60. 61. 62. 63. 64.
Spom enici samostalnog ikulta Terra Mater Ljubi ja (Prijedor) Ljujbija (Prijedor) Ljubija (Prijedor) L jubi ja (Prijedor) Lj ubij a (Prijedor) L job ija (Prijedor) Ljuibija (Prijedor) Briševo (Prijedor)-
u. Spomenici iloulta Urbs Roma 65. Zenica v. Spomenici kulta August-Roma 66. Sipovo {Jajce)
B iH
III GRČKI KULTOVI
PRODOR GRČKIH KU LTOVA NA PODRUČJE BOSNE I HERCEGOVINE Kada je riječ o grOriim (kultovima, na području naše zemlje, nameće nam se nekoliko problem a k oji su u uskoj vezi s njihovim .prodorom u ove krajeve. Naime, riječ je, p rije svega, o vremenu njihovog uvođenja te o putu i načinu kojim je d o toga došlo. U tome pogledu moramo diferenci rati dva vremenska razdoblja koja karakteriziraju, p rije svega, njihovi prenosioci, odnosno nosioci. U prvom (slučaju, radi se o pređrimskom periodu, kada je do prvih prodora grčkih kultova na naše područje došlo u ddba grčke političke samostalnosti, i to izravnim putem, -što je proisteklo iz neposrednih odnosa Ilira sa Grcima. U drugom slučaju riječ je o mnogo kasnijem periodu, tj. o vremenu kada su naše zemlje (bile već okupirane od Rimljana, Ovoga puta prodiranje grčkih kul tova vrši se indirektnim putem, jer je to billo uvjetovano rimskom prisutnošću, a kao njihovi prenosioci i nosioci mogu se označiti i sami Grai i pripadnici drugih nacionalnosti — Rimlljani, Orijentalei, ili domoroci. Iz prvog, tj. predrimskog perioda, potvrde grčkih kultova su svedene na naj manju mjeru. To je rezultat onog odnosa grčkog svijeta s ilirskim pleme nima o kojem smo naprijed već raspravljali. Te potvrde susrećemo uglavmom na dva regiona naše zem lje: prvo, to je južni dao današnje Ma kedonije, koja je u odnosu na ostale regione naše zem lje .M a najbliža grčkom svijetu, i upravo na tome ipodmči'U nalazimo najbrojnije potvrde grčkih (kultova. Kolika je u tim krajevima bila grčka kulturna tradicija, svjedoči činjenica da je na tom prostoru, čak i u rimsko doba, govorni je zik bio gnčfci. Tu «se nalazilo nekoliko gradova u kojima se javni život odvijao po grčkom uzoru, a posljedica toga bilo je prihvaćanje i uvođe nje grčkog duhovnog života, koji se kao karakteristika toga kraja odvajao i u rimsko doba. Drugo područje naše zem lje na kojem susrećemo potvrde grčkih kultova, iz predrimskog vremena jeste jadranska obala, koju su Grci bili djelimiično naselili već početkom IV st. e. i gdje su osnovali nekoliko po znatijih gradova, kao što su, npr., bili Pharos (Hvar), Issa (Vis) Herakleja, Korkira 'Melaina i dr. Budući' da su stanovnici .tih gradova bili sami Grci, jamo je da se u njim a odvijao duhovni život k oji se sastojao u obav ljanju a. štovanju grčkih kultova, o čemu nalazimo >i potvrde.1 Obavljanje i štovanje tih kultova bilo je ograničeno zapravo samo na te gradove, te 1 J. B ru n šm id , V H A D , V III 1337 i C IG II, p, 986, b r . 1838.
(1905), p. 91, br.
170
171 = C IG
II, ,p. 986. br.
203
A N T I Č K I K U L T N I I V O T I V N I S P O M E N IC I
NA
P O D R U Č JU
B iH
nisu knali nikakav veći utjecaj na susjedno ilirsko stanovništvo, a pogo tovu ina plemena koja su se nailazila đuM je >u unutrašnjosti, pa itako i na područje današnje BiH. iNa ovom području nije otkriven nijedan kultno-voti'vinii spomenik iiz predrimskog perioda, pia se na osnovu toga može za ključiti da grčki kultovi prije dolaska Rim ljana u ove krajeve nisu imali •nikakvog odraza, za razliku od onih krajeva k oji su bili izloženi izravnom grčkom fculttumom utjecaju, ili su bulli kolonizirani od strane Grka. Pre ma tome, može se zasigurno 'tvrditi da prodor gučbiih kultova na područje BiH započinje tek u vrijeme rimske okupacije 'tth krajeva, ali je potrebno istaći da se sada njihovo uvođenje odvija posrednim putem k oji je tak* u uskoj vezi sa kulturnim i političkim. zbivanjima, pošto je do boga došlo zahvaljujući događajima koji su proistekli iz novonastale političke situ acije. Kada je konkretno riječ o igirčkim kultovim a čije je propagiranje i uvođenje išlo skupa s rimskim osvajanjem, tada moramo uzeti u obzir i kultnu situaciju koja je vladala iu samom R im u u vrijem e uvođenja grč kih kultova u naše krajeve a, također, odnos rimske religije prema tim kultovima još u starije razdoblje. Naime, u to vrijem e je već bila izvršena puna identifikacija grčke i rimske religije, a 'to znači da je vrhovni rim ski panteon :u potpunosti bio izjednačen s grčkim, tj. da su pojedine grč ke kultove Rimljani već odavno foilii prihvatili'. Spomenimo samo slučaj iz 496. godine st. e., kada je po savjetu Sibilskih knjiga bio od države pri hvaćen kult Demetre, Kore i Đionisa,'2 m alo potom uveden je kult Dios'kura, pa Apolona, Askiepija,3 itd. To znači, da isu ovi kultovi u vrijeme njihovog uvođenja na ovo područje kod Rimljana (bili već duboko ukori jenjeni, pa je i s te strane postojala sasvim realna mogućnost za njihovo instaliranje u sve krajeve koji su došli pod rimsku vlast. Sada nam se postavljaju dva pitanja: kada dolazi do uvođenja tih kultova na području BiH, uzimajući u obzir čitavo razdoblje rimske oku pacije, i tko su bili njihovi prenosioci, 'i nosioci. Kada smo raspravljali o rimskim kultovim a na ovome području, napomenuli smo tom prilikom da je njihovo instaliranje išlo paralelno sa osvajanjem i uspostavljanjem vla sti, što je i shvatljivo ako se uzme u obzir da je riječ o zvanionim državnim kultovima. U to prvo vrijeme, njihovi prenosioci i nosioci su bili sami Rimljani, odnosno Italici, i trebalo je da prođe izvjesno vrijeme dok nji hovi štovaoci i nosioci postanu i neirimsbi elementi, bilo stranci, tj. građa ni iz drugih rimskih provincija, ili domoroci. 'Međutim, ikada je riječ o grčkim kultovima, situacija je 'bila nešto drugačija. Prije svega, ine bismo mogli očekivati da prvi rimski osvajači i uspostavi jači rimske Vlasti u isto vrijeme budu i propagatori drugih kultova do svojih, mada će do to ga doći nešto kasnije, u vrijeme kada se učvrsti rimska prisutnost, odnos no njihova vlast. Za vojnicima su počeli pristizati kontingenti raznorodnih trgovaca, među kojima je bilo i Grka koji su sobom nosili svoje kultove, i na taj način je dolazilo do njihovog instaliranja na pojedinim područjima 3 G. Foot M oor. La s lo n a d e lle re lig io n e , p. 619. :i S. R e in a e h . Orpheus. Histoire g e n era le des religion s. p. 185.
III. G R Č K I
K ULTOVI
209
i mjestima. Kada je nešto kasnije otpočela i intenzivna eksploatacija pri-' vredniji (bogatstava ovih krajeva, u njoj, kao radina snaga ili kao stručnjaci, učestvuje veliki broj Grka, ili heleniziraini'li Orijentallaca. Štujući svoje kultove u ovim (krajevima, omi om ogućuju da se s njihovim kultovima u poznaju i drugi, domoroci ili stranci. (Prema tome, kao glavne .nosioce grč kih kultova u .našim (krajevima označit ćemo samo 'Grke, ii to prvenstveno civile, uključujući tu i robovsku radnu snagu, mada imamo pojedinačnih slučajeva da među štovaocima nalazimo ti vojna lica. Za razliku od drugih kultova, osobito rimskih a orijentalnih, gdje se kao nosioci mogu prven stveno označiti upravo vojna 'lica, kada je riječ o grčkim kultovima, ne može se reći da su nosioci bili oni, vjerojatno iz razloga što se u vojnim .jedinicam a nalazio mali broj Grka, dolk je olbmut.slučaj sa Orijentalcima, koji su bili isto tako brojn i i u redovima trgovaca ili u redovima radne snage u raznim granama privređivanja. Ako apstrahiramo utjecaj vojske, onda ćemo prodor grčkih kultova na područje BiH isključivo vezati za eksploataciju privrednih do'bara ovog područja. U ovome slučaju, to je bilo rudarstvo, jer upravo u krajevima i mjestima gdje se odvijala ta aktivnost nalazimo epigrafske potvrde pri sutnosti Grka, mada nije rijedaik slučaj da se te potvrde nalaze i u dru gim mjestima kojia nisu imala nikakve veze s rudarskom eksploatacijom, ali tu je, .svakako, riječ o trgovcima. Iz Domavije imamo nekoliko takvih potvrda,4 pa sa područja Sane i Japre,5 gdje se na natpisima, npr., javlja ju neki Heliodorus i Philocprius, zatim 'iz Foče jedan odtobođenik imenom Graecus,6 itd. Ujedno, ovi navodi povlače za sobom već postavljeno pita nje: u koje vrijeme dolazi do instaliranja i uvođenja .grčkih kultova u ove krajeve? Vidjeli smo da do toga ne dolazi odmah po rimskoj okupaciji, nego nešto kasnije, zapravo u vrijem e kada otpočinje eksploatacija rudo kopa, a to je bilo već od konca I stoljeća i potrajalo je sve do konca V stoljeća. Iz toga razdoblja označit ćemo, pak, vrijeme kada su se odvijali najintenzivniji radovi na eksploataciji, a to je poglavito druga polovica II i prva polovica III stoljeća. Potrebno je napomenuti da se broj potvrda grčkih kultova nađenih na ovome području ni izdaleka ne približuje broju spomenika posvećenih rimskim kultovima. Ta pojava se može obrazložiti nizom činjenica, a vje rojatno i time što se radilo o kultovima drugog naroda a ne o kultovima nosilaca vlasti i okupacije. K tome se može još dodati i činjenica što se nasuprot Grcima, koje smo u našem slučaju označili kao isključive pro pagatore i nosioce tih kultova, drugi etnički elementi ne mogu smatrati kao takvi, bar ne u nekoj većoj mjeri, pa prema tome nije bilo sljedbenika u tolikom broju da bi štovanje tih kultova ostavilo više tragova ili potvrda. Svakako da je većina stanovništva, bilo da se radilo o domorocima, Ga lima, Germanima, ili ma o kojim drugim koji su bili rimski podložnici, radije prihvatala kultove svog političkog gospodara, tj. .rimske, a ne 1 C. P atsch , W M B H , V (1897), ip. 238— 239. S r. E. P a ša lić, -o. c , p. 96. 5 C P atsch , W M B H , V II (1900), p. 64. 67— 68. Sr. E. P ašalić, o. c , p. 96. 6 V . Paštovalin, G Z M , X I I I (1958), p . 154— 156. 14 — A n tičk i k u l t n i . . .
210
A N T I Č K I K U L T N I I V O T T V N I S P O M E N IC I N A
P O D R U Č J U B iH
jednog naroda ikoji je i sam ibio iu .istoj političkoj ovisnosti prema Rimu. Ostali evropski narodi nisu nikada došli u 'takvu političku dili kulturnu situaciju da .prihvate grčka božanstva ali kultove kao što je to bio slučaj sa Rimom. A li uzimajući na ovom e prostoru, itrelba uzeti u obzir d jedan problem koji se često .nameće. Naime, često nam nije lako odrediti da li je neki kultni ili votivni spomenik jednog grčkog kulta uistinu posvećen .grčkom božanstvu ili adekvatnom rimskom. Ima mo slučajeva da se kao dedikanti spomenika grčkog kulta javljaju Rim ljani, ili obrnuto, i u tom slučaju m i ne m ožem o znati da li je, npr., neki Grk, podigavši spomenik Eskulapu, mislio na svoga Asklepija, ili na rimsko božanstvo. Mi sm o se orijentirali doslovno prema imenima božanstava, pa smo ih prema tom e uzeli za graka ili rimska.
1. A P O L O N
___Na području BiH imamo četiri spomenika k oji potvrđuju štovanje i odvijanje kulta ovog božanstva. Od ta četiri spomenika, trd su epigrafske are, jedna iz Podgradine ikod Glamoča (br. 196), druga iz Ilidže kod Sarajeva (br. 198), treća je iz Lužana kod Iliidže (br. 199), dok četvrti spomenik predstavlja brončana statuiica nađena u Viišanima kod Prnja vora (te. 197). Na ari iz Podgradine natpis se sastoji iz dva reda. Posveta počinje imenom božanstva, iza čega slijede tri njegova dodatka: »Pius«, »Sanctus« j »Sacrum«, kojim a se naglašava svetost i uzvišanost ovog božanstva. Na spomeniku iz Ilidže, natpis se, pak, sastoji dz četiri reda. Na prvom mjestu je ime božanstva, zatim n jegov epitet, pa ime deđikanta d n je govo zanimanje. Na ovome spomeniku nalazimo jedan od rjeđih epiteta ovog božanstva, to je »Tadenus«, na što ćemo se još dole niže osvrnuti. Artu je podigao nelki Charmides, ikoji je bio »servus publicus«, tj. rob ko lonije. Spomenik dz Liužana je jako nastradao d natpis se parcijalno sa čuvao u četiri reda. U drugom redu čitamo: »Apollini«. Četvrti spomenik, ikoji predstavlja (manju brončanu statuiou, prika zuje iboga Apolona u stojećem položaju, nagog, desni kuk mu je nešto izbačen, lijeva raka polusipuštana, dok desnu drži na glavi. Kosa duga, počešljana na dvije strane i niz ramena se spuštaju duge uvojice. Tijelo je dato proporcionalno. pa se može reći da je to veoma Mi ep rad i bee sumnje predstavlja uvoz. Od tri epigrafska spomenika, samo u jednom slučaju saznajemo tlko je ibio dednkant (spomenik iz iliidže, br. 198). To je neki Charmides, po čijoj nomenklaturi se može zaključiti da se radi o Grku ili, pak, o heleniziranom Orijentalcu, U isto vrijeme, od sva četiri spomenika, jedi no se, bar približno, može datirati samo ova ara. Kako se tu spominje »coloniae servus« a znamo da je rimsko naselje u Ilidžii imalo rang kolonije u III stoljeću, po tom e se i avaj spomenik može datirati u taj period.7 Prema kartografskom prikazu nalaza (K. VI), vidim o da (potvrde. Apolonovog kulta potječu sa raznih strana današnje BiH. Dok dva od njih predstavljaju pojedinačne nalaze (Glamoč i Prnjavor), druga dva potječu iz -istog mjesta, lj. iz Ilidže. Po tome bi se m oglo suditi da je ' V id i: E. P ašalić, K u ltu r n a istarija B o sn e G Z M , n. s. X I V (1959), p. 113— 136
i H e r c e g o v in e , p 204; isti autor
A K T T Č K I K O I /f N I
212
t V O T I V N I S P O M E N IC I N A
PO D R U ČJU
B iH
failt boga A polona na području BiH ibio prilično raširen i razvijen, a pogotovo u Ilidži. Što se upravo tu nalaze potvrde Apolonova kulta, ima svoje puno opravdanje. Naime, kod Giika, Apolon je u najstarije doiba bio božanstvo sunca ikoje daje svjetlost i čije zrake liječe. Mada je kas nije poprim io .druge razne funkcije, kroz sve vrijeme se štovao kao bo žanstvo iiječništva, pa je s tom funkcijom i u Rim -došao (Apollo Međicus, Salutaris, Medicinalis).s Ovu njegovu funkciju ćemo povezati i sa nala zima njegovah posveta iz Ilidže: pošto je rimska Ilidža predstavljala baOmeološtoo-terapeutako lječilište sa mineralnim izvorima, postojali su, prema tome, opravdani razlozi da se u tome mjestu ovo božanstvo štuje, o čemu, evo, nalazimo d potvrde.® Ovaj spomenik iz Ilidže (
-crn01110
A ^ p o l o T i l i 'S O v i r T'
S p i t ° :^r' Tri ip-O tjG 'Č S i — T s S —I l j 9
"U C r T Č k o j
Čini se da su upravo ova dva nalaza iz Trakije -dala povoda istraživa čima da Apolona s ovim epitetom odrede kao tračko božanstvo. Kako vidimo, potvrde -s istim epitetom su se našle i na drugim .stranama, -pa prema 'tome, po našem sudu, ne postoje nikakvi posebni razlo-zi da se
s N. T u rch i, o. c., (p. 176. 9 O rimskoj I lid ž i: I. K e lln e r , G Z M , V II (1895), p. 161— 198; D. S erg ejev sk i, A q u a e S . .. toei S a r a je v o , Noviilates Musei S a r a je v o e n sis, br. 18 (1936), 1— 2; E. P a ša Jić, Rimsko naselje u Ilidži Ikc-d Sarajeva, G Z M , n. s. X IV (1959), p. 113— 136. 1(1 C. P a tsch , G Z M , V I (1894), p. 342. " V. S k a r ić , A p o llo T a d e a u s , G Z M , X X X V I i I (1926), p. 101. 12 R. .M arić, o. c.. ip. 22. 13 A . M a y er, D ie S p r a c h e d e r alten lM yrier, © a n d I, W ien 1957, p. 327. II V, P a šk v a lin , G Z M , n. s. X V I I I (1963), p. 145. 15 E. K a iin k a , A n tik e D erikrnaler in B u lg a r ie n , D erikschr. d er W ia n e IV. p. 144. R e v u e areh eo'log iqu e (1911), 2, p. 213. III Iz v je š ta j B u g a rsk o g a r h e o lo š k o g d ru štva , S o fija 1910, p. 227. IG IX , 1076.
III. G R Č K I k u l t o v i
213
.*■ to božanstvo smatra za tračko. Prem a činjenici da su njegove potvrde nađene u mjestima igdje su se nallaziM sumporni izvori k oji su izdašno eksploatiram u medicinske svrhe, m oglo bi se pretpostaviti da se A po lon pod tim epitetom štovao isključivo na takvim mjestima, bilo da je taj epitet foio usko vezain za svojstva same ljekovite vode (sumporni iz vorni), ili za nek-u dnugu karakterističnost koju je, valjda, imala i stara Ilidža. V eć naprijed srno vidjeli pod kojim i kakvim se 'svojstvima i epitetima može štovati jedino te isto božanstvo, ali pri tome, u svom slu čaj evima, ono nosi svoje standardno ime, s tim što ■uzima razne epitete k oji označuju te njegove razne funkcije.18 Vjerojatno je takav slučaj bio i s Apolonom ovoig kulta. Prvo, tu imamo ispred sebe grčko božanstvo, i kao što je na drugim siranama poanat pod epitetom »Soter«, » Medicus*i si., ovdje se javlja s epitetom »Tadenus«. Sto je, pak, značio taj epitet, da ili je nastao od naziva nekog mjesta, kao, npr., »Apollo Oteudanus« iOi Apollo Cumanus«,n taško je dokučiti. Čini nam se vjerojatnija već spo menuta mogućnost da je taj “e pitet 'značio neku specifičnost mineralnih izvora koji su korišteni u liječništvu. A ko su termalni izvori u IMđži stajali pod zaštitom ovog (božan stva, onda bismo magli (pretpostaviti iđa se u tome mjestu ono Štovalo veoma intenzivno.Već je svojevrem eno Pač iznio pretpostavku da se tu m orao nalaziti jedara, n jegov hram,20 a u prilog tome išla bi i ova dva spomenika nađena na tom mjestu. Potvrde Apolonovag kulta su nađene i na drugim stranama naše zemlje. Tako je poznato nekoliko spomenika iz Salone,21 Podgradine,22 Srbije,23 Makedonije,24 itd. Na tim spomenicima Apolonovo ime prarte razni epiteti, kao »Deus«, »Sanctus«, »Soter« i si. Također se našlo neko liko njegovih statua, tako, .npr,, jedna iz Salone,25 Kumanova,26 te gla va jedne statue iz Nuigentove abirke.27 N jegov kult je biio raširen i u drugim rimskim provincijama, oso bito u Galiji. Tamo je prvenstveno štovan kao božanstvo izvora, i to termalnih, pa je, prema tome, bio tamo štovan također kao b u g lijeSmš18 H eu zey — D aum et, Miss-Lon a r e h e o lo g iq u e d e M aeeđ ota e, P ariš 1876, p. 319, br. 126. 19 C I L X , 3683. 20 C. iPatsch, G Z M , V I (1894), ip. 342. 21 Bu.lleM.iiio d alm a to, I X
(1886), p. 113; X X I I I <1900), ip. 140; X X X I V (1011),
p. 44. “ C. P atseh, W M B H . X I (1909), p. 126. ** S p o m e n ik iz J a n k ov e kliisure k o d B ru sa (J ah resh efte d. osterreiohi-schen a r chaologisclieivi Institiutes X I I (1909),B b l. 252, ibr. 37; s p o m e n ik iz P a ra ćin a (G. S e ure, S tarin ar, III (1922), II I se rija , k n j. 1, p. 268, br. 4, 5, 6). 24 N. V u lić, S p o m e n ik S A N , X C V II1 (1941— 1948), p. 98, br. 215; p. 201 25 R . S ch n eid er, A . E. M . I X (1885), p. 47; J. B ru n šm id , p. 220, br. 13. 26 N. V u lić, S p om en ik S A N , X C V II1 ” E. L o e w y , A. E. M. V (1903/4), ip. 214, br. 2.
(1881),
p.
VHAD,
<1041— 1948), p. 98, br 164,
br.
br.
437.
VII (1903/4),
2-15.
19; J. B ru n šm id , V H A D ,
V II
A N T IČ K I
214
K U L T N I I V O T I V N I S P O M E N IC I
NA
P O D R U Č J U B iH
tva.28 Javlja se pod raznim epitetima ikoji im aju razna značenja ii koji su često izvedeni od naziva mjesta, kao, npr., »Amarcolitanus«,*9 »B orvo«30 »Cobledulitanus«,3} »M aritosgus« , 3 2 i si. Međutim, n ek i njegovi ■epiteti imaju određeno značenje i karakteriziraju njegove pojedine funkcije, tako, npr., » Anextiornarus«,s3 u značenju »veliki zaštitnik«, pa »Virotutes«,34 u značenju »zaštitnik lju di« i si. U Galiji su postojala tri velika epihorslka božanstva zaštitnika zdravlja koja su u doba rimske okupa cije bila izjednačena, s Apolonom. To je Belenus, što u prijevodu znači »sunčevi zraci koji liječe«,35 zatim Grannus, osobito štovan u mjestu Gran (dep. Vogezi), pa .u Eks-4a-5apel (Aquae Granni), gd je se često javlja združen sa Siranom,3® i s Borvam, k oji se doslovno štuje kao božanstvo terminalnih izvora^i io^najviše u samoj Galiji. Ime mu znaci »ključala voda«. N jegove potvrde su nađene u mjestima gdje su se nailazile 'takve toplice kao u Burtbon-le-Ben, Burbon Lanci, te u Burban-l’ Aršaimbo.87 Kako vidimo, iz te zem lje imamo daleko veći broj nađenih spomenika koji su bili podignuti ovom 'božanstvu nego što je slučaj sa našim /kra jevima.
“ •’» M 31 333 34 35
V id i: J. Touitain, o. c., p. 201. i d ; P. M. D u v a l, o. c., p. 27. C IL X II I , 2600, 3635. O IL X I I I , 5911. O IL X II I , 938. Arm. ep igr. 1910, br. 12.1. H 'older, A U k e ltis o h e r S p ra ch sch a ft, 1. s. v. A n e c l'o m a r n s . HoLdeir, o. c., s. v . V irotu tes. P . M . D-uval, o. c., ip. 78.
:ii'
Tb id e m .
aT Ifoidem.
2. A F R O D IT A
Pored kulta rimske boginje Venere, o čijem su se štovanjujn'ašle potvrde na području BiH, imamo isto tako potvrda kulta gr Sce boginje Afrodite. To su dva spomenika, jedam nađen u M ogorjelu (kod Čapljine (br. 200), dok se drugom ne zna mjesto nalaza (br. 201). Oba spome nika predstavljaju metalne figurice. Ona iiz Mogorjela prikazuje boginju nagu, s lijevam nogom savijenom u koljenu. Ruke je uzdigla u visini ra mena i njima povlači (kosu. Rad je veoma kvalitetan, ii p o svoj prilici predstavlja uvoz. Onaj drugi spomenik, .nepoznatog mjesta nalaza, pred stavlja olovnu pločicu sa likom boginje. Na postolju se nalaai pločica sa trokutastim završetkom, a ispad toga je sa d vije linije označen kvadrat u kojem je smješten lik boginje. Ona je prikazana u dugoj ha ljini, a u desnoj ruci, digla u stranu u visini ramena, drži neki dugu ljast tanak predmet. Kako se radi o figurama, to ne znamo tko su bili đedikanti tili spomenika, a isto tako je teško odrediti njihovu đataciju. Prema karti nalaza (K. VI), biilo bi teško dati sud o rasprostra njenosti ovog kulta na području BiH, pošto imamo svega d vije njegove potvrde, od kojih je jedna, kako smo rekli, nepoznatog nalazišta. Kako se jedan spomenik našao u M ogorjelu. njegov nalaz bi se mogao dovesti u vezu sa vojskom ili kojim trgovcem — podrijetlom iz Grčke. TJ Mo gorjelu je jedno vrijem e bio stacio;rf'rarn vojni logor, a u ‘n enosrednoi blizini se nalazila Narona sa poznatim tržištem koje su posjećivali tr govci iz raznih zemalja. Pošto je na istom području potvrđen 'kult rim ske boginje Venere, čije smo štovaoce uglavnom označili kao strance, bilo Italike ili građane zapadnih rimskih p rovh oija , kao štovaoce kulta grčke Afrodite, prema tome, prvenstveno ćemo označiti same Grke, idi belenizirane Orijenta'lce. Oni su mogli biti raznih zanimanja. Afrodita — kao božanstvo mirnih mora,38 uz ostale funkcije, mogla je biti štovana od pomoraca, a kao boginja ljubavi i slatkog života mogla je biti štovana od vojnika. Prema lome, đedifcante naših spomenika jamačno ćemo tražiti među tim elementima, pošto je na području BiH dokazano prisustvo Grka, odnosno Drijen talaca, bilo neke druge profesije ili upravo tiih spomenutih. Ako bismo i za onaj drugi nalaz pretpostavili da potječe sa područja Hercegovine, u tom slučaju bismo mogli zaključiti da se pot vrde ovog kulta u neku ruku vežu za ovdašnji kult rimske Venere, za S. F. Moor, o c.., p. 472. i d,
220
A N T IČ K I K U L T N I
I V O T I V N I S P O M E N IC I N A
P O D R U Č J U B iH
V eć smo u prethodnom poglavlju pisali o funkcijama i karakteru boga Asklepi'ja, i rekli smo da je to božanstvo zdravlja. Međutim, Higija je po svome podrijetlu također grčko božanstvo k oje predstavlja person'ifidinanio fizičko i duševno zdravlje. U starijoj fazi štovanja, držana je odvoje no ođ Asblepija, đ u to vrijeme je bila čak više štovana od njega. Vreme nom se zbližila s njim i tako je nastala njihova kultna zajednica.*11 Prema tome, imala je ista svojstva i funkcije kao i Asklepije te su joj se obraćali bolesnici i nemoćni tražeći njezinu pom oć li zaštitu. Za ostale posvete ne kim drugim božanstvima, ako se ne navodi razlog njihovog podizanja, nrsmo u stanju da saznamo zašto je podignuta jedna određena posveta, ali ikada se radi o posvetama upućenim Askleipiju ili Hilgi'ii, razlog nam je jasan, mada nije spom enut.. Tako je, vjerojatno, i đedikant našeg spo menika tražio spas lili pomoć za svoje zdravlje, ili, pak, za zdravlje svojih ukućana. Međutim, imamo slučajeva đa se posvete podižu Higiji i kao zaLštitnici građa,63 ali se to uglavnom odnosi na velike gradove kao što je satna prijestolnica ili veći provincijalni gradovi. S našim spo menikom n eće biti tako. Posvete upućene ovoj kultnoj za'jedmidi isu dosta rijetke na 'pod ručju naše zemlje. Poznato nam je svega nekoliko spomerflka, i to su uglavnom reljefi. Iz Zemuna potječe jedan veom a lijepi natpis i reljef na kojem je prikazan božanski par, između kojih je još prikazan mali Telasfor. Kao božanstva medicine i zdravlja, simboliziraju ih njihovi at ributi. AsMepfije ima štap obavijen zmijom, a kod Higije je zmija, ovi jena oko njezine ruke, prikazana kako p ije iz zdjele.64 Drugi spome nik ove kultne zajednice, također reljef, potječe iz Prilepa.65 Tu je ta kođer predstavljen božanski par, između kojih je, ovoga puta, -prikazan pas, što je dosta rijedak slučaj. Mažemo zapaziti da su iz naše zemlje dosta rijetki spomenici epigrafdkog karaktera posvećeni ovolj kultnoj zajednici, pa je ovaj spomenik iz Skelana jedan od rieđ:h s obilježjima čisto epigrafskog spomenika. Na nekim, pak, spomenicima, Higija se iavstalno kao što jc slučaj sa sDomenilkerr! iz T'Tu'.gentcve zlb^ke66 za koji, međutim, znamo da ne potječe i:z naše zemlje. Također se može zapaziti đa ise spomenici ove kul'tne zajednice, ili spomenici samostalnog .njihovog kulta, mnogo češće nalaze u istočnom dijelu naše zemlje, što je, vjerojatno, stvar utjecaja susjedne Grčke, pa su čak natpisi na nekim njihovim spomenicima Ispisani grčkim pismom, kao što je slučaj sa spomenikom iz Prilepa.67
02 A . O li'vieri, Enc. Hal.. vol. X V I I I , p . 810. 63 Ib id e m . « J. B r u n šm id . V H A D . n. s. V I I I (1905)., ip. 52.. ;br. 103. Sr. N. V u lić, S p o m en ik S A N . X C V I I I (1941— 1948), p. 314.. br. 103 = CIL. III, 15137. “ N. V u lić , S p o m e n ik SA N . X C V I I I (1941— 1948), p . 314, br. 104. M R. S e h n e id e r , A. E. M, V (1881), p. 163, br. 14; J. B ru n šm id , V H A D , n. s. V II (1903/4), ip. 229. tor. 32. K a z a r o w , B u lle tlin đe corresp oaiđ an ee hc41onique, X L V I I (1923), ro. 294, br. l. Sr. N. V u lić , S p o m e n ik S K A , L X X I (1931), p . 183, br. 495,
4. K U L T H E R A K L A I HESIONE
U Crkvini kod Golubića, u 'blizini Bihaća, nađen je jedan reljef na kojem su predstavljena dva božanska teka (br. 204)T Jedan od njih predstavlja Herakla okrenutog sprijeda, s lavljom (kožom obavljenom oko lijeve podlaktice i s toljagom prebačenom preko ramena. Ženski lik do njega predstavlja Hesionu, obučenu u potpasani jonski hitan sa himatijem na lijevom ramenu. Ruke su joj spuštene i sastavljene, čini se da su .bile »vezane, jer se nazire trag konopca. Na reljefu je prikazan am bijent — strma pećina, dakle, scena 'koja odgovara mitskom kazivanju. Ispred iseibe imamo jednu scenu iz ciklusa Heraklovrh junačkih dje la. Tu je prikazano kako Haraikle oslobađa Hestkmu, kćer trojanskog kralja Laotmedomta, koja je bila prikovana uz morsku stijenu kao žrtva bogu Posejđonu i Apolonu.68 Nas, prije svega, interesira pojava ovog re ljefa ina području BiH. Obrađujući kult rimskog boga HedtouJa, vidjeli smo da su potvnde njegovog štovanja u nagoj zem lji mnogobrojne, a to se isto može reći i za kult grčkog Herakla. Skoro da su podjednako zastupljene epigrafske i reljefne posvete, od k ojih su neke pisane grč kim pismom, kao što je, npr., slučaj s arom iz Čepigova.69 Prikaz Herafcla na ovom reljefu u potpunosti odgovara njegovom klasičnom pred stavljanju u umjetnosti, Ikakvo je poznato na vi'še reljefa iz naše zemlje, prije svega iz južne Srbije ili Makedonije.70 Mada je ovo jedim do sada pozinat'i spomenik Heraklova kulta ma području Bihaća, mogli bismo pret postaviti da je ovaj reljef pripadao kojem tamošnjem njegovom hramu, jer je običaj bio da 'reljefne predstave njegovih junačkih djela .krase njegove hramove ili služe kao kultne ploče na oltaru. Već smo naprijed konstatirali da su veliki broj kultnih ili votivniih spomenika nađenih na ‘b ihaćkom području posvetila uglavnom vojna lica, pa će, valjda, i zavjestalac ovog spomenika biti vojno lice. Mada ina samom spomeniku nema nikakvih elemenata za ovakvu tvrd nju, a nii za datiranje, ako se opet pozovemo na našu pretpostavku da je đedikant vojno fice — a do te (konstatacije dolazimo na osnovu poda * S r. R. R. G r e v s, G rčk i 'm itovi, B e o g ra d 1969, p. 88. “ BUillettin de co re a p o n đ a o ce h ellem que, X L V I I (1923), p. 391,
A K -rr Č K I K U L T N I I V O T I V N j S P O M E N IC I
222
NA
P O D R U Č JU
B iH
taka o boravku .pojedinih vojnih jedinica na području Bihaća, gdje je potvrđen boravak legije I ........ , zatim legije I Ad,iutrix, legije II, te neke pom oćne čete,71 raji.se vijek boravka u ovome kraju može staviti u II i III stoljeće — onda bismo m ogli pretpostaviti da je, vjerojatno, i naš spomenik pripadao tom razdoblju. Kako nam pokazuje karta nalaza (K. VI), kult Heralkla je na .pod ručju BiH bio raširen jedino u sjeverozapadnom području Bosne. U na šem slučaju to je, istima, .izoliran nalaiz ovoga kulta gledajući današnje administrativno razgraničenje između Hrvatske i BiH, ali uzimajući či tav kulturni krug, skoro u neposrednoj blizini je nađano nekoliko spo menika Heirkulovog kulta,72 što nam omogućuje da zaključimo da je pod ručje, današnjeg-Bihaća, odnosno sjeverozapadne Bosne pripadalo regiji u 'kojoj je kult Heralkla bio dosta razvijen i štovan. Mada su naim poznati brojni spomeniđi Heraklovog kulta :iz naše zemlje, ovo je prvi i jedini slučaij da ov o božanstvo nalazimo na reljefu u ovoj predstavi, odnosno sadržalju. Na drugim spomenicima ga vidimo u društvu sa drugim božanstvima, kao, npr., sa krilatim genijem,73 ili u sceni nekog drugog njegovog junačkog djela,74 dok je upravo predstava koja ga prikazuje u trenutku oslobađanja Heskrne jedina u našoj zemlji, pa tako i ovaj nalaz spada u seriju spomenika sa njegovim kultnim sce nama k oje su, valjda, ukrašavale n jegove oltare, hramove, ili bilo koje njegovo svetište, odnosno kultno mjesto.
71 S red i v o jn iC k e na%>ise: C IL III, 10033, 10036, 15066, 15067, itd. 72 J. B r u n šm id , V H A D , I X (1006/7), p. 86, br. 195; C IL III, 10890, 10836, 10337. 73 N. V.ulić, S p o m e n ik S A N , X C V I,II (1941— 1948), p. 29, br. 31. Na -reljefu iz Z em u n a H e ra k lo 'p r e d sta v lje n sa liesp en id sk im ja b u k a m a (J. B r u n šm id , V H A D , n. s. V III (1905), ip. 53, ibr. 105), zatkn u b o r b i sa n e m e js k im la v o m (sp o m e n ik iz l i p e k od S m e đ e r e v a . Jatareshefte d. osterreicH isch en a r c h a o lo glsoh en In stitu te, X V , ,p. 226). Sr. N. V u lić , S p o m e n ik S A N , X C V I I I (1941— 1948), „ p. 311, br. 93. 11
5. N EM ESA
U sjeverozapadnom .dijelu Bosne, u Starom Majdanu (kod Prijedora, •nađen je ^edan^polnenlik fcoj;'! potvrđuje da se u ovom e dijelu Basne V štovao (kult boginje Nemese (ibr. 206). To je espigrafska ara bolje izrade, sa tekstom od sedam redova. Posveta počinje boginjinim imenom koje prati epitet »Pia«. Dalje, u tekstu nalazimo podatke u čiju se čast ara podiže, naime, kaže se da je u čast kolegija i vilika koji se zvao Jamuarije podiže ličnost koja je također nosila to ime, i to 'ispred svoga društva »ex cotrpore«. Ostaje nam nepoznato koji je to kolegij u čaju se čast podiže ovaj spomenik, kao i ispred 'kojeg ga udruženja podiže pom enuti lanuarius. Iako nemamo nikakvih izravno navedenih elemenata Ka dataciju, možemo se poslužiti analogijom. Područje Sane i Japre do danas je dalo veći broj spomenika kultno-votivnog karaktera, i to osobito posvećenih boginji Terra Mater, kojim a po tekstualnom sadržaju potpuno odgovara sadržaj ovog spomenika. Pošto su ti spomenici zasigurno datirani u raz doblje od 201. do 268. godine, po tome se i ovaj naš spomenik može sta viti u III stoljeće. Kako se ;i ovdje spom inje udruženje i vildk, kao što je i na dragim spomenicima s ovog područja, vidi se da potječe iz vrem e na kada se u ovim krajevima odvajala intenzivna rudarska aktivnost, a to je bilo, kako smo ranije konstatirali, upravo prva polovica III stoljeća. Pored toga, analiza tehnike pisma ovog 'Spomenika ukazuje da se on može datirati u III stoljeće.75 Kako se radi o rudarskom području, a i u samom tekstu se navodi ^ viši rudarski službenik (vilicus), spomenuti kolegij se jamačno odnosi na I udruženje rudara, ili neke prateće obrtne djelatnosti. .Ime deđiikainta (laI nua-rius) ukazuje da bi to mogao biti neki Italik, odnosno .romanizirani i provincijalac, ali kako se radi o grčkom božanstvu, j ako uzmemo u obj zir činjenicu da su se na području Sane i Japre naseljavali mnogi Grci I i Orijentaiei, mogli bismo pretpostaviti da je taj deđikant u stvari Grk ili helenizirami Orijentalae. Prema kartografskom prikazu nalaza (K. VI), vidim o da se potvrde ovog kulta -susreću jedino u sjeverozapadnom dijelu Bosne. To je ono područje .na kojem se, pored Srebrenice, naselio najveći broj Grfka i Orijentalaca, što je bilo, kalko smo rekli, u uskoj veza sa rudarskom aktiv nošću, pa će se uz njiih, jamačno, vezati i pojava ovog kulta u ovom 75 R en e C agnat, D ’ E p ig ra p h ie latine, P a riš 1911, Pl. X I I I ,
f.
1.
224
A N T IČ K I
KULTNI
1 V O T IV N I
S P O M Ć N IC l
NA
POD RU ČJU
B iH
dijelu Bosne. Jasno, neiki od njih su se i tu klanjali svojim božanstvima i držali do svojih kultova, te ibi i nalaz ovog spomenika posvećen Nemesii u stvari predstavljao potvrdu ovog navoda. Za dedikanta ovog spomenika pretpostavili smo da bi mogao biti Grk ili helemiziraini Oiijeiutalac. Međutim, unatoč toga što je Nemesa bila čisto 'grčko božanstvo, poklonici njezinog kulta su mogli bita građani i drugih nacionalnosti, što je naveliko i dokazano. Svojim karakterom i funkcajama Nemesa je bila om iljena kod građana raznih slojeva i zani manja. Kod Grka, ona se štovala kao čuvarica i nadglednica svakog reda i poretka te kao božanstvo svemirske ravnoteže. Sve promjene na svijetu kao i u životu čovjeka s njom e su povezane.76 Kasnije, kada se njezin kult proširio >u druge zemlje* štovala se i kao božanstvo s drugim funkcijama.-. U carsko doba bila je osobito omiljena u trupama, jer ona daje pobjedu na ibojnom p olju kao Fortuna Tyche.77 .Njezini poklonici su bili i oslobođemici,78 zatim gladijatori :i drugi borci u areni,79 kao i razna obrtna udruženja, -osobito »collegium fabrum et centonariorum«, o čemu djelimično govori i naš spomenik,80 jer su se .i na području Sane i Japre nalazila razna udruženja koja su za svoga zaštitnika uzimala jedno od svojih om iljenih božanstava. Čin; nam se da je kuilt ove boginje na području naše zemlje bio dosta .raširen. O tome nam svjedoče brojne n joj upućene posvete, koje se nalaze na raznim stranama. Kao zaštitnici gladijatora i dragih boraca •u areni, Nemesi je često bila posvećena jedna kapelica pri areni ili pri kazalištima u gradovima. Na to bi se vjerojatno odnosile posvete nađene u ruševinama .salondtanslkog kazališta,81 il:i u Stobima.82 Potvrde njezinog kulta nađene su uglavnom u velikim gradovima gdje su se nalazila razna obrtna udruženja, tako imamo nalaza iz Sremske Mitrovice,83 iz Ljub ljane,84 Sćitarjeva kod Zagreba,85 Kostolca,86 Kosovske Mitrovice,87 itd. U Sremskioj Mitrovici su utvrđeni i ostaci hrama koji je bio njoj pos većen kao i 11 Viiminacijiu.88 70 G. Criannelli, E nc. Iital., v o l. X X I V , ip. 544. 77 N. T u r c h i, o. c., ip. 242. 78 D. T u đ o r, Istforia S clavaj.uli in Đ acia Iio m a n a , E dita A ca đ em iei R e p u b licii poipulare K om in e, 1957. N o. 69; C IL III, 1.124. 711 G. A lfa ld i, G e sch ich te d er re lig io s e n L e b e n s in A qi»ln oum , A d a a r c h a eolo g ica a ca d e m ia e scien.tiarum H u a g a rica , X I I I , B u đ a p e s l 1961, p. 107, 121. 80 S r V . P a šk v a lin , G Z M , n. s. X X I V (1969), ip. 167— 168, br. 3. »' B u lle ttin o dalm ailo, X X X I I I (1914), p. 31. 'br,4293 A. 85 G la s n ik S k o p sk o g n a u čn o g d ru štva , V 1 1929). p . 8. »’ J. B ru n š m id , V H A D , n. s. V (1901), ip. 149; I X (1906/7), p. 117, b r. 240 = C IL III, 15.1361. M Jahrbu'eh fiir A lte r lu m sk u n d e hrsg. v. d. K . K . Zentra.1 — K om m ission . K 'u n B 'H listo rise h e D en k m ale, V I I (1903), p. 193, ibr. 1. 85 C IL III, 4008 = J. Bmjinšmid, V H A D , n. « . V III i(l905), p. 65, br. 125. 86 A . E. M. V I I (1883), p. 106; C IL III, 8107, 8108; S p o m e n ik S K A , X X X I X (1903), p, 64 -b. 87 N, V u lić, S p o m e n ik S K A , L X X I (1931), p. 90, tor. 208, p. 91, br. 211. “ S r. J. B ru n šm id , V H A D , n. s. V (1901), p. 149; R osch er, M y th olog isch e L e x . 3, p. 139.
ili. G R Č K I k u l t o v i
225
*• Brojni nalazi njezinih posveta u podunavskim provincijama ukazuju da je kult ove boginje bio osobito razvijen i štovan u tiim pokrajinama.89 U Akvinkumu su također utvrđeni ostaci njezinog hrama.90. Iž ostalih po dunavskih pokrajina spomenici njezina kulta su poznati još iz Savarija,91 Skaribantija,92 Karnunta,93 Teum ija,94 Virunuma,95 itd. INa nekim od tih natpisa njezino ime prate razrni epiteti. Na primjer, na našem spome niku iz Starog Majdana ona nosi epitet »Pia«9S Na drugima, to je »A u gusta«,97 » Dea«98 »Sancta«99 ili, pak, »Regina«,100 i si. Većima njezinih posveta podiže se u nečije zdravlje ili čast, većinom carevo, ili, kao što je slučaj na ovom spomeniku iz Starog Majdana, u čast udruženja. Ako su jo j posvete podizali kao boginji aigona, tu se navode drugi razlozi,*"1 kako pokazuju nalazi iz Salone i Stobiija.
89 N . T u r c h i, o. c., p. 242. »» C IL III, 3484, 3485 = 10442. 91 C IL III, 4161, 10911. 92 O IL III, 4241 = 10939. “ C IL III, 11124, 11,153; A . E. M . X X , p. 2i36. sa si. 94 C IL I II, 4738. 95 C IL III, 4805. 90 V . P ašk valin , G Z M , 11. s. X X I V (1969), p. 167— 168, b r. 3. 97 C IL III, 151361. “ C IL III, 4008, 8107, 4108. 99 J a h rb u e h f. A lteirtum skun de, V I I (1913), p. 181, b r. 1. 100 N. V u lić, S p o m e n ik S K A , L X X I (1031), .p. 90, br. 210 i p . 91, br. 211. 101 H. V o lk m a n n , S tu d ie n zu r .NsmasisUcult, A r o h iv fflr R elig ion sw issesch a ft, X X V I (1923), p. 8; P re m e rste in , N em esis ,und Hire B cd en tu fig fiir dea' A gon e, P h ilologus, L I H (1896), p. 400; R osoh er, iM yth ologiseh e L e x ic o n 3, p . 138. 15 — A n tič k i ku ltn i
OPCl POGLED NA GRČKE KULTOVE N A PODRUČJU BOSNE I HERCEGOVINE Kada s m o - j e d n o m od prethodnih poglavlja rasspravlj alr o p r o doru .grčkih kultova na područje Bosne i Hercegovine, iznijeli smo niz opažanja u kojim a smo pokušali rasvijetliti pod kojim se uvjetim a i s kak vim intenzitetom to uvođenje odvijalo. Nakon obrade spomenika k oji p o tvrđuju prisustvo grčkih kultova na ovom području, možemo dodati slije deće: ako svoja zapažanja osnivamo na činjenici da je na ovom području potvrđeno sedam grčkih kultova, to nam daje za pravo da govorim o o jednom razvijenom duhovnom životu određenog (broja stanovnika rimske BiH, koji se tem eljio, dakako, na štovanju dotičnih grčkih (božanstava i njihovih kultova. S obzirom na izneseni karakter s kojim a je bilo veea.no uvođenje grčkih kultova na ovo područje, broj božanstava, odnosno kulto va čije su potvrde posvjedočene, skoro u potpunosti odgovara tome na vodu. Činjenica da se najveći (broj potvrda tih kultova nažao u mjestima gdje je zasvjedočen boravak Grka ili heleniziranih Orijentalaca, svjedoči nam da su, u najvećem (broju, štovaoci ovih kultova m ogli biiti isami Gnci — jednostavno, iz razloga što su pripadnici drugih nacionalnosti imali svo ja nacionalna božanstva kojim a su podizali posvete, a poreid toga, u odre đenim prilikama, radije isu se obraćali nekom božanstvu iz rimskog pante ona, koji je bio skoro identičan grčkom. Upravo kada se govori o poveza nosti i dodirnim talčkama grčkoig i rimskog panteona, nameće nam se pro blem iut'niificiranja pojedinih božanstava koja se javljaju na našim spo menicima. Budući da je rimski panteon skoro u (potpunosti identificiran sa grčkim, koji put je vrlo teSko dokučiti da ili je, npr., jedan đedikant podi žući posvetu Herkulu, zaista na umu imao rimskog Henkula ili, pak, grč kog Herakla. U tome nam jedino m ože pom oći titular samog božanstva, tj. da li je ono navedeno u jednoj ili drugoj varijanti, kao i karakter nomen klature đedikanata, ukoliko je navedena. Već ranije smo primi!jetili da su pojave spomenika jednog ili dru gog -kulta u uskoj geografskoj ovisnosti, jer se, npr., potvrde grčkih kul tova javljaju u daleko većem broju u istočnoj česti naše .zemlje, dok su potvrde rimskih kultova b rojn ije u zapadnom dijelu. Međutim, s ob zirom na geografski smjetštaj BiH, m oglo bi se pretpostaviti da se ti ut jecaja u tom pogledu neutraliziraju, aii iz pregleda o broju spomenika jednog i drugog kulta m ožem o konstatirati da nije takav slučaj. Sa či tavog područja BiH d o danas je otkriveno svega deset posveta grčkih božanstava. Ako itaij broj porodim o sa brojem 127, kOlilko je nađeno spo menika posvećeniih Mmistoim božanstvima, onda je lako uočiti razliku u
III. G R Č K I K U L T O V I
227
intenzitetu štovanja tih kultova, dakako, u korist rimskih. Do toga je došlo iz niza razloga. O tome smo već govorili u prethodnim poglavljim a, pa amo kao jedan od glavnih razloga za !tu pojavu iznijeli i taj što se radi .o kultovima političkog, gospodara, kojim a su ljudi mnogo češće p o dizali takve posvete. Zato amo kao dedikante tih spomenika u g l a v n o m označili Grke, koji su, naseljavajući pojedine krajeve, d nadalje obavljali štovanje svojih, nacionalnih kultova, kao što je to, npr., u odnosu ina svoja nacionalna božanstva činio jedan Ilir ili Gali nalazeći se dafleko od svoje domovine. Stanovnicima zapadnog dijela naše zem lje rimski panteon je bio mnogo 'bliži i razumljiviji od grčkog, pa kada ®e radi o jednom te istom božanstvu ha nekoj posveti, njegovu titularnu varijantu ć e m o n a ć i ina. la tinskome. Čak i iu istočnim krajevim a canstva, sami Grci ili Orijentalci su svojim nacionalnim božanstvima na posvetama dodavali ime adekvat nog rimskog božanstva, čime se podvlači više politički utjecaj, a manje eventualna interpretatio Sacra. Naveli smo niz primjera da su dedikanti mnogih posveta nađenih na području BiH upućenih nekim od (rim skih božanstava bili upravo Grci i>M Orijentalai, Mio da se radi to Jupi teru, Junoni ili Terra Mater i el. To znači da su Grci prisutni na ovom području iu tim slučajevima rimskim božanstvima iskazivali vise »kurto azno« štovanje, jer se u svim slučajevim a radi o državnim službeinioima fcojii su zauzimali visoke položaje, kao što je, npr., bio vilicus, conductor ii si. Da kojim slučajem na ovom području nije bilo nastanjenih Grka ali heleniziranih Orijentalaca, m oglo bi se s pravom postaviti pitanje da li bismo danas imali ijedan spomenik posvećen božanstvima grčkog pan teona, jer smo vidjeli da pripadnici dragih nacionalnosti takve posvete, bar na području BiH, nisu podizali. I mada imamo sasvim mali broj pos veta grčkih božanstava, ipak je zastupljeno sedam kultova, a to je, sva kako, interesantna pojava za ovo specifično područje. Sa područja BiH poznato je ukupno deset posveta upućenih g rč kim božanstvima. Prema njihovim mjestima nalaza, možemo zapaziti da se koncentracija tih nalaza svodi uglavnom na četiri regije. To je sjeve rozapadni dio Bosne sa područjem Bihaća, Sane i Japre, sa dva nalaza, zatim područje srednje Bosne (Il/.dža), opet sa dva nalaza, te područje Srebrenice, i pojedinačni nalazi iz Prnjavora d Glamoča. Skoro svi ti n a lazi potječu sa onih lokaliteta za k oje smo rekli da su bili naseljeni iz vjesnim brojem Grka ili heleniziranih Orijentalaca, bilo da su se tu na selili u vez' s rudarskom eksploatacijom, kao što je bio slučaj sa Sanom — Japrom i Srebrenicom, alii kao trgovci po pojedinim gradovima. Činjenica da je na ovome, relativno uskom području potvrđeno od vijanje i štovanje grčkih kultova predstavlja, svakako, interesantnu p o javu u kultnoj problematici antičke BiH, koja nam omogućuje izvođenje niza zaključaka, jer je pojava svakog kulta na jednom određenom pod ručju bila praćena nizom manifestacija, k oje su, pak, izazivale niz pos ljedica što su se, prvenstveno ii u najvećoj mjeri, odrazile na kulturu stanovnika dotičnog regiona ili mjesta, a tako isto i na svakodnevni i, dakako, duhovni život. 15*
III. G R Č K I K U L T O V I
P O PIS N A L A Z IŠ T A S P O M E N IK A G R Č K IH K 'U LT O V A
. a. 1. 2. 3. 4.
Spomenica samostalnog ApoJonovog kulta Podgrađima (Glamoč) V-ršani (Pmjavor) Ilidža (Sarajevo) Lužani (Sarajevo)
b. Spomenici samostalnog Afrođitiin'og fculta 5. Mogorjelo (čapljina) .......................... 6 ."Nepoznato mjesto nalaza c. Spomenici samostalnog Asklepijevog 'kulta 7. Bašće (Mostar) d. Spomenici kultne zajednice Asklopiije— Hiigija 8. Skelatii (Srebrenica) e. Spomenici kultne zajednice Herakle-Hesiona 9. Crkvina kod Golubića (Biihać) f. Spomenici samostalnog fculta 'boginje iNemese 10. Stari Majdan (Piiijeđior)
IV. TRAČKI KULTOVI
O UVOĐENJU TRAČKIH KULTOVA N A PODRUČJE BOSNE I HERCEGOVINE Prema onome što se ranije pisalo o Tračamnia, a (to je da su oni bili najstarija stanovnici zapadnog dijela Balkanskog poluotoka,1 pojava tračkih kultova na području naše zem lje bila
v c z o -'t i p r v o n s 't v e i K j z «
riiiiiisilvu o ;k u p 8 .o i j u . k a ik u
z,w iiiiju‘ i.biku
Trakije. Tek 'kada su mnoge zemlje bile pokorene od jedne sile i uje dinjene poid jednu upravu i vlast, 'kada je došlo do uzajamnog njihovog povezivani)a kao posljedice razmah privrednih ili kulturnih činilaca, kada se vojne jedinice seljakaju iz jedne zemlje u drugu i si., stvaraju se optimalni uvjeti da se utjecaji jedne zem lje prenesu u drugo mjesto, 1 O Trača.nim a 'kao stamoivnlckna za p a d n o g d ije la B a lk a n sk og poluotoka postoji ogrom n a lite ra tu ra , m i n a v o d im o sa m e n e k e p isce : C. P atsch , T ra k isch e S p u ren an der Ađria, J a h re sh e fte der osterr. archaoioglschen Institutes, X (1907), .p. 169-174; Seala, U m nisse d er altesten Geschichte E u rop as, M u n ch e n 1912, p . 28; G. Kazarow, Beiitrage .zur K u llu rg e s e h ich te d e r T h ra k er, S ch ifte n zu r R u n d e d e r B a ik a n h a lb in sel, II, Q u e lle n und F orsch u iig en , v o l. 5, Sarajevo 1914, p . 2. i d.; B. N opsca, B e itrage zmr Vorgeschichte und E fh n o lo g ie Nordalbaniens, W M B H , X I I 1912), p. 223; •Jokl, Albaciisch G e sch ich te d er in đ o g e r m a n is c h e n S p ra ch w issen s ch a ft II, 3, S tra ssburg 1917, p . 122; itd. * Z u p a u ić , T ra g o m za P elazgim a, N a ro d n a S tarin a I, Z a g re b 1922. >p, 211— 226; A rh iv za arbanasku starinu, je zik i e tn o lo g iju , vol. I, B e o g ra d 1923, p. 207— 212, i vol II (1924), p. 151. i đ.; itd.
234
A N T IČ K I
KULTNI
I
V O T IV N 1
S P O M E N IC I
NA
POD RU ČJU
B ili
i obrnuto, a, dakako, tu je riječ d o fcultovina, što nas ovdje prvenstveno interesira. Ako, pak, te utjecaje posmatramo samo sa kultnog aspekta, tu ćemo naći najviše i najoriginalnijith primjera rbiih (utjecaja, kao, npr., slučaj da je jedan određeni kult mekoig božanstva iz Irana, Spanije ili Galije bio prenesen u sasvim suprotne, često u najudaljenije kraieve rim ske države. U takvim uvjetima mogli su se 'lafeo prenijeti i -trafika kul tovi ma u ikoju zemlju, a pogotovo u susjedne, do čega je a došlo, Icako. ćemo vidjeti. Postavlja se pitanje kako je i ikada došlo do te pojave, ako to ve žemo za određena božanstva. A ko pođem o od činjenice da je svaka ze mlja, odnosno narod im ao svoja nacionalna božanstva, tj. .svoj panteon i adekvatne kultove, postavlja se pitanje k oji su to faktori utjecali da je dan od tih kultova prime drugi narodi. O dgovor na ovo pitanje je dosta složen. Svakako da su i Tračam imali ve3iki broj svojih božanstava, ali je od svih tzv. Trački konjanik imao (najviše uspjeha u toj ekspanziji, od nosno u prodoru u druge zemlje. Po našem Budu, da bi do takve pojave došlo, to božanstvo, odnosno n jegov kult je morao imati takve individu alne elemente koji će svojim sadržajem biti lako idejn o prihvatljivi gim narodima. Ako je, npr., na neikom stranom području boravila jedna grupacija Tračana, dakako da su se oni {klanjali svojim božanstvima, a oni ikoji su živjeli /uz njih ili su dolazili s njima u tješnji doticaj prihvaća li su od njih ono božanstvo ili kult koji dm je n ajbolje odgovarao, pa je. eto tako -moglo doci i do širenja, odnosno prihvaćanja i kulta tzv. T-račkog konjanika. Ako su ga narodi mnogih zem alja prihvatili kao svojvlastiti kult i ako se u tim zemljama susreće veliki broj njegovih potvrda, to znači -da je, bilo ;idejnom osnovom, bilo 'umjetničkom koncepcijom prikazivanja lika, odgovarao -svim tim narodima. Način prijenosa ovog fculta mogao je biti svestran, kako god i ka rakter njegovih prenosilaca. Već ranije -smo konstatirali da u prenošenju ■kultova imamo dva osnovna -elementa, a to su vojnici i -trgovci, i kada je jedan kult sebi već bio utro put i egzistenciju, onda nije više postojao problem u njegovom daljnjem prenošenju :i širenju. Prema tame, i po javu ovoga kulta na području naše -zemlje vezaćemo za tu -kategoriju ljudi. Na području BiH n jegov prodor se odvajao sa istoka, tj. preko Sr bije, -s obzirom na -njegovu postojbinu. Upravo one zem lje k oje su nepos redno graničile sa Trakijom prve su i u najvećoj m jeri preuzele taj kult pa se danais na njihovom području spomenici toga fculta nalaze u najve ćem broju, ii što se ide dalje na zapad ili istok broj njegovah potvrda opada. Dok su, npr., na području Srbije nađene u većem broju, dotle su na -području BiH m alobrojnije, u Hrvatskoj ih je još manje, a na području Slovenije skoro da su nepoznate. Pojava tračikiih kultova ai sebi sadrži mnoge probleme, bilo da se radi o karakteru samog božanstva lilli interpretaciji i'konografsfcog -sadr žaja njegovih predstava. Ako te probleme -reduciramo samo na one kul-
IV .
TRACKI
KULTOVI
235 45;
tove k oji se javljaju ina području BiH, a tu, u stvari, imamo svega dva, nameće nam se opet problem njihove uzajamne veze, problem pravilne interpretacije likovnih predstava, litđ., što unekoliko staro za sve istra živače predstavlja kamen "spoticanja. Mada je o tome problemu već na pisano vrlo mnogo, ipak nii do danas nemamo jedan određeni stav prema tome problemu. Pošto potvrde tračkih kultova nalazimo ii na području BiH, time i ovo područje ulazi u oblast u kojoj se odvijalo njihovo što vanje, te smo stoga dužna da se i mi pozabavimo tim problemom, dakako, u granicama koje -nam određuju naši nalazi.
1. TRACKI KONJANIK Sa područja BiH imamo svega jedan spomenik ovoga ikulta. To je reljefna predstava u farmi medaljona a nađena je u Sarajevu (br. 206). U udubljenom polju prikazan je konjanik dkren'ut udesno a licem prema posmatraeu, i s visokom Ikapo-m na glavi. Desnu iruiku je podigao, lijeva se ne vidi, na leđima miu leprša ogrtač. S d onje strane reljefa nalaza se nasaidrfk. Kako je spomenik nađen potpuno iizdiirano, tj. (bez ikakvog propratnog materijala, nemamo nikakvih izraivnilh elemenata ‘k oji bi nam pos lužili za datiranje. Jedino se možemo ravnati po sličnim nalazima na drugim stranama i po vremenu najintenzivnijeg širenja ovoga kulta izvan Trakije, a to je .period II i III stoljeća. Budući da se rad,! o perifernom nalazu ovoga kulta, mogli bismo pretpostaviti da ovaj naiš spomenik pripada kasnijem ‘r azdoblju, tj. III stoljeću.3 Kako je spomenik predstavljen reljefom bez ikakva natpisa, ne zna mo ime đeđikanta, a s time u veza se javlja jedan drugi problem: karakter samog spomenika, na što ćern-o se osvrnuti niže. Prema kartografskom prikazu nalaza (K. VII), možemo zapaziti da natpis potječe iz srednjeg dijela Bosne, što svakako predstavlja interesant nu pojavu, tim više što se spomenik našao na lokalitetu gdje nisu konstati rani nikakvi tragovi naselja. Uz to, mije poznata nd sama situacija nalaza, da li je bio .u sklopu -kakve građevine, grobnice i si., što bi nam bilo od velike koristi. S obzirom na karakter spomenika i njegovu likovnu pred stavu, unatoč njegove višestrane obrade, mi do danas nije zauzet jedin stven -stav o tome u koju kategoriju spomenika spada, da li je to votivni ili sepulkralni spomenik. Sergejevski, koja je objavio -ovaj nalaz, bio je vi še sklon mišljenju da je spomenik votivini, ali je to mišljenje iznio dosta nesigurno.'1 Ovome spomeniku je Gabri-čević naknadno posvetio jedan ci jeli članak raspravljajući o njegovom karakteru, ali se nije kategorički priklonio jednom određenom stavu, magovještavaj-ući -da bi se moglo ra dit,! ij ,0 jednom i -o drugom karakteru.5 Nešto određeniji stav o tome iznio je Veljko Paškvalin tvrdeći da se tu bez daljnjeg radi o sepulkralnom spo3 :Na o v o v r ije m e , iak-o nejasn o, n a v o d i i D. S e r g e je v s k i (G Z M , n. s. XII (1948), p. 211— 226. 1 D. S e r g e je v sk i, o. c., p . 173. 5 B. G a b rič e v ie , S a ra je v s k i m e d a ljo n s p rik a z o m trač-k-og k o n ja n ik a , G Z M , n. s. IX (1954), p. 41— 45.
IV . T R A Ć K I K U L T O V I
237
«
metliku, i dajući niz objašnjenja uz tu tvrdnju.6 Međutim, đa bi se zauzeo oiđređeni stav, smatramo da je potrebno bar ukratko osvrnuti se na pro blematiku Tračkog konjanika čiji lii'k i ovaj naš spomenik nosi. Pitanje Tračkog (konjanika je, 'bez sumnje, jedan od prvih problema evropske Ikultne problematike. Kako je kolijevka toga kulta Trafcija, tj., današnja Bugarska, obično se užima đa taj konjanik predstavlja jedno tražko božanstvo k oje se u ikonografiji prikazuje uvijek na konju, obučeno u kratku hlamidu koja, ohično, leprša liza njega. Konj je u skoku, jahač u desnoj ruci obično ima kraće koplje ili maku životinju, .šili, pak, neki drugi predmet. Pored konjanika se ohično nalazi pas ,p rikazan kako tjera nekudivlju ži votinju. K oji put scena je proširena “sa vise hko va i predmeta, tako, npr., poTed konjanika javljaju se dvije ili više žena, drvo sa zmijom, na tlu prevrouta zdjela itd.7 Takvih spomenika nađeno je najviše u samoj postojbini ovog kulta, tj. u Bugarskoj, gdje ih je registrirano preko tisuću,8 ;na osnovu čega su napisane mnogobrojne studije koje predstavljaju osnov nu literaturu o Tračkom konjaniku.9 U toj literaturi, a osobito u kasnijim mnogobrojnim prilozima (i člancima, glavni afceemt problema stavljen je kafco na rješavanje samog podrijetla toga kulta tako i na pitanje da li su ti spomenici sa svojim reljefnim predstavama votivni, odnosno kultni, ili sepudkrailini. Kako smo vidjeli, taj problem se up-ravo veže i za naš spo menik. Dakako, i u tom pitanju mišljenja učenjaka su podijeljena. 'Općeni to se ndima da se u Tračkom konjaniku krije jedno domaće traoko božan stvo, i to bog lovac, kako se najčešće i prikazuje ma spomenicima. Među tim, dosta je rašireno i mišljenje da se na tuni reljefim a predstavljao sim boliziran lik pokojnika.10 S time u vezi se razvila jedna nova teorija ko jom se ov o božanstvo pokušalo vezati i za kult boga liječnika, iz razloga što se našao veliki broj ovih reljefa sa đedikacijom upućenom bogu Asiklepiju, ih paru Asklepije— Higija.11 Možda bi se i prihvatili a ova teorija đa se mise našli isti takvi spomenici posvećeni drugim raznim grčkim božain* V . Paškvalim , K u lto v i u a n tič k o doba n a pod ru čju B osn e i H ercego vin e, p. 143— .144, n a osnovu čla n k a : G . S e u re , V o tiv n i r e lje fi u beog ra d sk om m u zeju , S ta rinar, I II -serija, k u j, p r v a (za g o d in u 1922), B e o g ra d , p. 256. 7 V . H o ffille r, Tiračkii (kon janik, V H A D , n .
des
T liraldischen
192— 209. Sr. N.
R eiterg ottes
in
B u lgarien ,
9 V a ž n ija lite ra tu ra o T r a čk o m k o n ja n ik u : G. K azarovv, o. c ; A . D u m oat, Ra-pport s u r u n v o y a g e archealogikjue em Tfaraee, Arehiives des missiiorvs s c ie n t lfiques et đititeraires, 3e se rie III, p. 117— £00, P a riš 1878; Melasuges d ’ a rch e o lo g ie at d ’ e p ig ra p liie p a r A l b e r t ......... reu n is p a r T h. BfomeMe, P a riš 1892; m n o g o b r o jn i č la n c i ra zn ih b u g a rsk ih autora, k a o : V . D o b ru sk y , te braće H. i K . Sikorpil, a iz Rurniuinije G. T ocilesou , o b ja v lje n i u A r e h a e o lo g is c h -e p lg r a fis c h e M iU eiliungen aus O esterreich , o d s v . I - X X (1877— 1897); V . H o ffille r, o. c.; N. V u lić, T ra ćk i fconjaniik, G la s S K A , C IV (1925), p. 64, 87— 89; Ch. (Picard, L es d ieu x de la ooion.ie de P h ilip pes, Revrue d ’ h istoire d e s re lig io n s L iX X X V I (1922), p. 144, itd. 10 A . B u d ay , D as P ro b le m d esso g e n a n n te n ler m it z w e i R eitern , 1928; N. V u lić , o. c.
thralkische Redters: d ie
D eokm a-
11 H . K . S k o rp il, S b o m ik V III, p. 76n. L V , i S b o m ik :X V I, p . 17, n . 25, f. 8.
A N T IČ K I
238
KULTNI
I V O T T V N I S P O M E N IC I N A
PO D R U ČJU
B iH
stvarna, tako, npr., Dioskurima,12 Apolonu,18 ali isto tako i Herosu,14 što predstavlja osnovni materijal preko k ojeg se ne može preći pri donošenju nekih teza da se ovi reljefi vežu za neko 'određeno grčko božanstvo, od nosno r a o kojem je jedan ovakav spomenik posvećen, kako (je bilo pokulšaja. O problem u karaktera ovog božanstva dosta je raspravljao i pisao Vuilić. Govoreći o pojavi da se ovi reljefi posvećuju raznim božanstvima, on je tvrdio da se ni iu kom slučaju ne sm ije tražiti -neka veza između slike i teksta, nego bi predstavu Tračkog konjanika trebalo smatrati ikonom, k oja se magla svakom božanstvu posvetiti.15 Dalje, on je smatrao da je Trački konjanik grčkog podrijetla i da su ga od Grka preuzeli Tračam, te da ne predstavlja ništa drugo do heroM ranog pretka, tj. Plerosa.16 Da kako, time se baivtio i jedan. »od najboljih. poznavalaca ovog problema —• Kazanov. On je o tome doslovno pisao: »Tračanja, k o ji je najviše volio rat, lo v d konje, zamišljao je svoje glavne bogove (kao konjanike, i kada je sv oje nadgrobne ispomeniike ukrašavao slikom Herosa na konju, on je time ispoljavao svoju nadu da će pokojnik kao blaženi jahač prateći svo ga b o g a ;MŽivaitd u (besmrtnom i blaženom životu. Iz rimskog doba iz ko jeg potječu naši spomenici, Trački heros je podzemno božanstvo lova.«11 Ovo je svakako jedna od najodređenijiii formulacija. Iz toga navoda bi se dalo razabrati slijedeće: Kazairov razlikuje dvije vrste »spomenika sa Herosom, prvo one sa votivnim karakterom, na kojim a je prikazano trafiko bo žanstvo Heros, i druge sa nadgrobnim karakterom na (kojima Heros pred stavlja heroizaranog pokojnika. O ispravnosti ovoga mišljenja svjedoči nam činjenica da su ga prihvatili i uvaženi učenjaci.18 Mi bismo dodali još ovo: ako se pojava ovog konjanika tumači na ta dva načina, onda je za nas još interesantniji sadržaj samog ikrulta. Možda su vjernici nadahnjivaind mčenjem da se svaki vjern ik maikotn snarti izjednačuje sa božanstvom, pa se ;i na nadgrobni spomenik stavljala likovna predstava toga božanstva da sim bolizira pokojnog vjernika. Ako bi ovo m išljenje imalo realnu osno vu, to bi se, možda, m oglo doveisti u vezu s utjecajem nekih orijentalnih religija i (kultova k oji su (imali upravo taj sadržaj. Nakon svega iznesenog, sada ćem o pokušati da naš spomenik uklo pim o u izni jeti problem. Prije svega, naš spomenik karakterizira form a m e daljona, dok druga spomenici, bilo iz Grčke, Bugarske, Rumiunije, Make donije ili 'Srbije, svi redam imaju oblik četvrtastih pločica, često sa za12 V. D u m o n t-T h .
H om clle, M elaniges d ’ a-reheologie et đ ’ ep igra p h ie, p. 346.
n. 61. 13 V. D o b r u s k y , S b o r n ik X I , p. 91, jn. 71, d S b o r n ik X I I I , p. 424, n. 2; H. K. S k o r p il, A . E. M . X V (1892), p. 107, ti. 53. 11 K . ŠkoTjpdl, A . E. M. X V I I (1894), p. 195, m. 61; V . D ob ru sk y , S b o r n ik XT, p. 92, m. 75, T a b . X V 2 ; S b o r n ik X II , .p. 318, n. 1; A . D unrtont-Th. Horrielle, M ćla n ges d ’archeologlie et đ ’ e p ig ra p h ie , p. 332, n. 32, ,p. 335, n. 39: C IL TII, 7592; ild. 15 N, V u lić , S p o m e n ik S A N , X C V I I I (1941— 1948), p. 285. 16 N. V u lić, T r a č k i k o n ja n ik , p. 88. 17 G. K a z a r o w , P W R E S u p p . III, Sp. 1145.
18 T ;;;{(ir Un rion .monument al cavalerului Trac, Cronica Nurnisma-tica si arheotogica, anul X I 1935); G. Seure, Revije Arch., 1913, p. 62.
IV . T H A C K I k u l t o v i
239
obijenom gornjom stranom. Čak u K azarovljevom korpusu ne nalazimo ni jedan medaljon. Drugo, većina tih spomeniika..su manjih dimenzija (0,20x 0,30 m), dok je nas spomenik znatno većih (0,58x0,79 m). Ova dva obilježja predstavljaju d vije osnovne i veoma značajne osebujnosti. Alko bismo tra žili analogije ovom e našem spomeniku, našli ibasmo ih jedino medu nad grobnim spomenicima kakvi se susreću na (čitavome srednjem i donjem Dunavu, tj. od Beča do Kiumunije, ali listo tako i u Bugarskoj. Međutim, samostalnih medaljona u vidu nadgrobnih spomenika Iz same Bosne uopće nema, izuzev ako su sastavni dijelovi nadgrobnog reljefa, i obično je u takvim medaljonima predstavljen lik pokojnika. .......... Kada se raspravlja o reljefim a fconjanilka -n'a spomaniciima, treba razlikovati općemtupojaviu konjanika ntaske vojake, k oji se najčešće jav ljaju na Rajnli, a ima aih i na području Bosne, aM sa Tračkim ‘konjanikom oni nemaju ništa zajedničko-. U isto vrijem e, treba spomenuti jednu drugu predstavu konjamiika koja se isključivo ja vlja na -nadgrobnim spomenicima. Na području Bosne oni se uglavnom javljaju >u istočnom dijelu, tj. oko Drine, te u zapadnoj Srbiji. Ti spomenici obično imaju formu kocke čije su tri strane prekrivene reljefima. Na lijevoj bočnoj strani prikazan je pokojnik na konju, d dosta podsjeća na Tračkog konjanika. Međutim, u ovom slučajiu posrijedi je tzv. »daća«, i tu se nedvojbeno radi o he-roiziranom pokojniku. Ovaj utjecaj je potekao iz Grčke, otkuda je došao i u Bosnu, i upravo scene sa ovakvih spomenika poslužile su Voliću da ih kategorički veže za Tračkog konjanika. Spomenik iz Sarajeva se po svemu razlilkuj-e od tih opisanih nadgrob nih spomenika, odnosno reljefa. Opet ćem o postav,:iti pitanje: da li je on uistinu predstavljao votivni ili nadgrobni spomenik? Neto istraživači su ga okarakterizirali kao nadgrobni (spomenik isključivo po tome što na do njem dijelu ima produženje za naisađivamje. Afco se pozovemo na podatke bugarskih istraživača koji navode da se najviše spomenika Tračkog konja nika našlo uz zdence ,i potoke,19 tako nešto bi se moglo navesti i za naš spomenik, što bi ga više opredijelilo kao potvrdu toga kulta. Naime, pored lokaliteta na kojem je nađen naš spomenik protjecao je, i danas p-rotiče, jedan potok, i ako su se svetišta Traifikog konjanika zaista locirala na takvim mjestima, evo, i u naišem slučaj« imali bismo jedan takav dokaz. Sto se tiče usadnilka, po njemu se ne bi mogao određivati karakter spome nika, jer om je bio neophodan A za votivni i za nadgrobni spomenik. Da je riječ o nadgrobnom spomeniku, onda bi, naprosto, bilo čudno što je to jedini takav nalaz, jer je obično, ma o kojem se tipu nadgrobnog spome nika radilo, rijedak pojedinačan nalaz, nego se nalazi v.iše -egzemplara, dok smo imali na desetine slučajeva da se kultni, odnosno votivni spomenici nekog božanstva nalaze pojedinačno, tj. samo po jedan primjerak. Prema tome, po našem sudu, i ovi navodi bi išli u prilog mišljenju da se u ovom slučaju radi o votivnoin spomeniku.
20, ili
111 N a la z iz b u g a rsk o g sela K u r t -B u n a r : V. D o b ru sk y , S b o m ik X V I , p. 15, n. iiz P a ra ćin a u S r b iji: Sbomik X V I , p. 16, f. 1.
240
A n t i Ck i
k u ltn i
i
v o t iv n i
s p o m e n ic i
n a
po d ru čju
bui
Za nas je, svakako, interesantno pitanje na fcoji način i preko koga je prenesen kult Tračkog konjanika na područje BiH. Svojevrem eno je Gabričević ovu pojavu pokušao dovesti u vezu sa razvijenim trgovačkim i vojničkim odnosima k oji su postojali između DaMje i Dalmacije, a to bi značilo da je fcult Tračkog konjanika u ovaj dio Dalm acije došao* iz Dakije.20 Ova pretpostavka je, i po našem sudu, sasvim na mjestu, jer su od nosi Dalmacije i Dakije na mnogim poljim a suradnje eptigrafđki itekako dokazani (osobito u izm jeni .rudarskih stručnjaka), dok su eventualne veze sa samom Trakijom malo dokazane. Dakako, kada se govori o tim utje cajima, zapravo o tome otikud i preikia koga je taj kult m ogao doprijeti u ove krajeve, onda ne treba gubiti iz vida ni susjednu oblast gdje je taj kult veli'hitm brojem spomenika dokazan, Sifbiju i Makedoniju, M jesto gd je rje nađen ovaj spomenik udaljeno je petnaestak kilometa ra od rimske Ilidže, kamilo su dolazili na liječenje mnogi državnli službenici, prije svega vojni časnici i rudarski viši službenici, među kojim a se javlja ju upravo oni koji su prethodno služili >u Dakirji. U neposrednoj blizini na lazišta konstatirani su ostaci pogona rimske ciglane, poljoprivrednog do bra ;i ladanjskih vila.21 Da li je riječ o zavještaeu Tračaninu, ili kojem drugom provincijalcu, teško je reći. Uz pojavu raznih drugih kultova čiji su nosioci u nekim slučajevima bili sami građani svojih nacionalnih kulto va, mogao je isti takav slučaj biti i sa Iračkim konjanikom, tim više što se našao svega jedan primjerak, jer bi, da je taj kult bio omasovljen, nalazi bili brojniji. Nalazi spomenika Tračkog konjanika u našoj zemlji su dosta brojni i potječu skoro isključivo iz istočnih 'krajeva zemlje, :tj. s područja .Makedo nije i Srbije. Tako iz Sjemeništa kod Skopija, Orahovca, Ka'lne, Giroišta, Stobija, Belotina, Eaigiodeša, Prilepa, S'lepča, Dofjrana,22 te iz Drmna, !Paraeina, Ravne, Osmaikova, Beograda, i.tid.23 Jedan od tak-vih spomenika na đen je na krajnjoj zapadnoj tački, (u Sisku.24 Nalazi ovih spomenika su, kako smo rekli, daleko brojniji m drugim susjednim zemljama kao što su,
20 B. G abričeviić, o. c., p. 43. 21 E. P a ša lić, A n tič k a n a se lja i bom -u n ik acije u Bosn'i i Hercego-vimi, p. 69. 22 N. V u lić, S p o m e n ik S A N , X C V in (194.1—11948), p. 286, 287. .br. 1, 2, 3, 4, 5, 12, 17, 19, 20, 21a, 27; A . C erm anovlie— K /uzim anović, S ta rin a r, n. s. t a j . X I I I — X IV (1963— 1964), p. 113, br. 1; p . 113, br. 2 ; ip. 114, br. 4; p. 115, br. 5. 6, 7; p. 116, br, 9. “ N. V u lić , o. c., ip. 288— 292, br. 9, 10, 11, 13, 14, 15, 18; S ta rin a r, V ( 1888), p. 84; A . E. M. X I I I (1890). ,p. 33, br. 10 = C1JL lili, 8147; A . C e r n ia n o v ić -K u z n ia n ovie. S ta rin a r, n. s. X I I I — X I V (1963— 1964), p. 114, br. 3. » V. H o ffille r, Traokii k o n ja n ik , ip. 192— 193, si. 106; V H A D , V I I I (1905), p. 53. br. 109; N. V u lić. S p o m e n ik S A N , X C V I I I (1941— 1948). p . 289, -br. 16; A. E. M. III (1879), p. 168, br. 31. ® G . K a z a r o w , D ie D an k m aler d es T h r a k is c h e n R eiterg o tte s lin Bulgarien; isti autor: D ie K u lld en fem a ler d e r sog. thrafkischen iReiter in B u lgarien , A rch iv ilir religi6swis.senseh.aft, B atid X V , p. 153— 161, Leiipzig u. B e rlin 1912; Zurn kulfeus des thrakischen R eiters in B u lgarien , p. 108— 114; B eitra ge zur toulturgesch iehte der T h ra k e r; i kl. 28 G. T o e ile scu i d ru gi ru m u n sk i a u tori u raznim b r o je v im a A. E. M, sv. T i dalje.
2. D U N A V S K I K O N JA N IC I
Na područjiu^BiH-iimaino -dokaza o j oš ijednom tračkom -kultu, Jtooji je isto tako problematičan, ako ne i prdblemaitfflčniiji od Tračkog konjanika. To je kult Dunavskog konjanika, čiji se problem sastoji i u samom n jego vom nazivu, © čemiu će već biti riječi. Sa razmili strana područja BiH imamo ukupno pet potvrda ovog kulta, po jedan iz Halapića kod Glamoča (br. 207), iz Županjca — Duvna ('br. 208), Ljuibuškog (br. 209), Han-Kumpanije kod Viteza {ibr. 210), te iz Velike Obarske kod Bijeljine (br. 211). Na ovih pet spomenika razlikujemo tri stilske varijante, od iknjih su dvije sasvim bliske. Iz prve varijante imamo svega jedan nalaz spomenika, on potječe iz Županjca i(br. 208) i njegova karakteristika je u samom obliku. Pločica ima oiblik izduženog pravokutnika. Druga varijanta im a također form u izduženog pravokutni ka, ali je scenska postava vertikalno postavljena. U ovu varijantu spadaju nalaz iz Halapića (br. 207) i iz Viteza (br. 210). Treća varijanta spomenika ima form u pravog kvadrata, 'čija je gornja strana izrađena
242
A N T IČ K I
KULTNI
I V O T I V N I S P O M E N IC I N A FODRU C.TU
B ili
snieom, Do nje, sa lijeve strane, testa Sola, a sa desne bista Lune. Lijevo, nešto niže od Sola, nalazi se stol na bojem su tri kruha. Desno od Lime vide se v rč i još neki predmet. U srednjem pojasu opet je središnja ličnost žena, a s ob je njene strane nalazi se po jedan jahač prem a njoj okrenut. Žena iz marame d a je 'konjima hranu. Oba jahaća prikazana su sa uzdig nutom jednom rukom dok u drugoj drže koplje. Odjeveni su u kratke hlamide fcoje lepršaju iza njih. Ispod oba konjanika leži ispružen čovjek. Lijevo od lijevog (konjanika opet jedna ljudska figura, na desnoj, pak, strani, četiri kruga i jedna svjetiljka. U trećem , donjem pojasu, u sredini je stablo o čiju gramu je obješena neka životinja bez glave kojoj čovjek vadi utrobu, ili je guli. Lijevo od stabla se vidi pijetao, desno kandelabar i jog metei p r e d m e t . ................— --------- ' U treću grupu naše klasifikacije stavili smo trti preostale pločice, či ji se ikonografski i kompozicijski sadržaj u potpunosti podudaraju, štavdše, dvije od 'tili pločica su identične (br. 207, 211), bez sumnje, one su izišle sa jednog kalupa. Treća pločica iz ove grupe '(ibr. 210) od ovih dviju se sa svim neznatno razlikuje, i to po nekim sitniim detaljima. Karakter sadr žaja oive gnupe se sastoji u slijedećem : predstave su uokvirene sa p o dva stupa k oji drže luk ukrašen jajastim ukrasima. U gornjim kutovima iznad edikule prikazane su zmije. Predstava unutar luika je podijeljena u četiri pojasa. U prvom e pojasu, u sredini je prikazan Sol na četveropregu, obu čen u tuniku i hlamidu. Desnu ruku je podigao, u lijevoj drži kuglu i bič. Lijevo ti desno od njega prikazan je p o jedan par konja. U (drugome pojasu, u sredini prokazana je ženska figura, obučena u dugi hiton, koja iz mara me hrani konje. Opet s lijeve d desne strane prikazan je po jedan konjanik. Oba im aju uzdignutu desnu ruksu. Ispod lijev og konjanika leži nag mu škarac, a ispod desnog riba. Iza lijevog konjanika prikazan ije jedan koplja nik, a iza desnoga žena odjevena u hiton, sa uzdignutom desnom rukom. U trećem pogasu, u sredini vidi se okrugli stol, na njemu riba, a za stolom sjede tri mlađe osobe. Lijevo od istola je stablo o čiju granu je obješena neka životinja, Ikojoj neki muškarac vadi utrobu. Lijevo od staibia je drugi muškarac, sa obrazinom. U četvrtom pojasu, na lijevaj strani nalazi se tronožac sa ribom, do njega uzdignuta zmija. U sred;ini pojasa je kantar, prema njemu, sa lijeve strane, glavom Okrenut, leži lav, a do njega pijetao. Iz ovog opisa možemo zaključiti slijedeće: Sve tni grupe ovih p lo čica su po sadržaju sasvim bliske, njihova razlika se sastoji jedino u potpu nosti ifconografsfcog I kom pozicionog sadržaja, pa bi na osnovu toga ona pločica iz Zupanjca '(br. 208) predstavljala najjednostavniji takav prim je rak između ovih pet spomenika. Pored reduciranog likovnog sadržaja, tu se zapaža jako rustiiona izrada. Prijelaz itoa savršenoj trećoj grupi naših spomenika čiini d.ru;ga 'grupa. Sadržaj je m nogo puniji ali nije obogaćen kao što to pokazuju prim jerci treće grupe spomenika. Uzimajući u obzir ovu pod jelu, pitamo se da li se tu radi o određenim tipovima ili o nekoj evoluciji iiikonografelkog prikazivanja dotičnog kulta. S obzirom na isti idejni sadržaj, mogli bism o reći da, npr., pločica iz Ljubuškog koju smo (stavili u našu prvu grupu pripada najranijoj fazi
IV. T R A C K I K U L T O V I
243
dkonografskag prikazivanja ovog kulta, dok bi druge dvije činile prijelaz, a tri preostale, zadnji stadij u ikonografiji toga kulta. Ovaj zaključak za snivamo p rije svega na karakteru ikonografskog sadržaja i (kvalitetu izra de, no taj aafclju'čak bl:smo vezali jed in o za kulturni krug kojem pripada ju a bosansko-herce-govački nalazi, ne generalizirajući to za čitavu pojavu ovog kulta. U isto vrijeme, ova naša podjela bi ibila osnova za eventualnu dataciju naših spomenika. Tako bismo Tefcli da je ou III stoljeće. Interesantno je spom e nuti da se Rostovcev nije držao -ibonografekog i kompozidj-skog karaktera spomenika k o ji su mu poslužili -za izradu datacije, čega se, bar površno, držao Aibramić u svojoj spomenutoj studiji ,29 nego je tu dataciju bazirao više na kvaliteti izrade. Po našem sudu, ifcono-grafske ii kompozieijske -kom ponente se ne bi; smjele zanemariti. Bilo je pokušaja da ise daitacija pojectuiiih pločica (izvrši na osnovu -nekih drugih, sporednih elemenata, taiko, npr., M. Gabričević, koji je obrađivao jednu pločicu :iz Velike Obarske, datirao ju je u III stoljeće, i to na osnovu izgleda frizure centralne ženske ličnosti,** ne pokušavajući đa se posluži -drugim elementima. Jedino od najuvaženiji'h m išljenja o tome pitanju jeste Tudo-rov-o. On je sve spomenike koji sadrže jednog jahača (njegov B razred, kamo bi spadali i neki naši spomenici) datirao -u -razdoblje od konca II do -sredine IV stoljeća .31 S obzirom na veći broj podvrsta -tih spomenika u -okviru 27 M . A b r a m ić , S erta Ho-ffiJleniana, p . 306. 28 M . R-ost-ovtzeff, U n e tab le tte v-otive lh r a e o -m ith r ia q u e , Me-rrtoires pres-enles -par di-vers sa-van-te a 1’ A ca-dem le -des in so rip tio n s et b e lle s lettres, tom e X I I I , I le partije, p. 4,388. 29 M . A b r a m ić , o . c., ip. 306. 30 M . G a b n iče v ič, O lo v n a p lo č ic a -sa p re d sta v o m -dunavskih konjanika iz V e like O ba rsk e, Č la n ci i g rađa , k n j. I X , T u z la 1972, p. 55. 31 D . Tud-or, I cavalieni d an u bian i. E p h e m e ris D acorom a-na V II, R om a 1937, P-
16*
209.
244
A N T IČ K I
KULTNI
I V O T I V N I S P O M E N IC I
NA
PO DR U ČJU
B iH
njegovih dvaju razreda (A, B), čini nama ise da je ova njegova dataeija pri hvatljivija ma od boje dnuge. Prema kartografskom prikazu nalaza ovih spomenika (K. VII), može mo zaključiti da se ne 'radi o 'koncentriranim nalazima, nego uglavnom o sporadičnim. Ipak fai se četiri od njih (pločica iz Viteza, Halapića, 2u.pan.jca i Ljubuškog) m ogle dovesti u neku prostornu vezu, pa bi, u stvari, sa m o ona pločica iz sjeveroistočne Bosne, tj. iz Velike Obarske, predstavlja la potpuno izoliram nalaz, .ali samo u odnosu na područje BiH, dok bi se prostorno vezala za krajeve izvan BiH, o čemu će još biti riječi. D'akle, možemo iznijeti da se nalazi ovih spomenika susreću u krajevima srednje, jugozapadne Bosne, te (u zapadnoj Hercegovini, i na osnovu toga moglo bi se konstatirati da je kult Dunavskih konjanika bio raširen i -poznat sa mo u rejonu tih nalaza. Kada je riječ o ovom e kultu na području BiH, spomeniucenio da je, svojevremeno Sergejevski iznio m išljenje da se ne može govoriti o njem u kao o raširenom kultu, nego da su to slučajni na lazi, nađeni na frekventnim saobraćajnacama .32 Nije nam. jasno što je na velo Sergejevskog na takvo m išljenje kada su već u to vrijem e iz same BiH bile poznate četiri takve pločice. Te četiri pločice i najnoviji nalaz iz Velike Obarske, dakle, njih pet, 'ukazuju da nisu posrijedi slučajni nalazi nego da je taj kult bio 'raširen na području nalaza. Pitanje raširenosti to ga kulta na ovom e području, tj. njegovih mosilaca i porijekla tih kultnih utjecaja dosta je složeno, a takav je slučaj i sa drugim zemljama gdje se nalaze n jegove potvrde. Sto se najveći broj ovih pločica našao u podunav skim zemljama svjedoči, jamačno, o tom e da je na područje BiH taj kult došao iz ovih oblasti, tj. iz Panonije, ali nećemo ulaziti u problem prvo bitne njegove provinijencije, tj. otkuda je došao u Podunavlje. Budući da na ovim pločicam a nemamo nikakvih natpisa, ne znamo tko su bili sljedbe nici i štovaoci ovog kulta. S nalazom iz Ljubuškog bi se, eventualno, m o glo dovesti u vezu vojno lice, jer su dedikamti svih nađenih .spomenika iz toga mjesta označeni 'kao vojnici, 'dok su ostale četiri pločice nađene na lokalitetima civilnih naselja, ip bi se ii s p o m e n i c i ve^nli za trgovce. Kako su 60 uglavnom bili stranci, i pojavu ovog 'kulta vezali bismo za taj sloj stanovništva, i, po našem sudu, 011 bi malo što imao sa domaćim ljudima. O čemu nam govore predstave s ovih spomenika? O kojem je kultu riječ i kakav je njegov karakter? Da na ovo pitanje nije lako odgovoriti, svjedoči nam činjenica što je i đan-đanas taj problem aktualan i što defi nitivno nije usvojen jedan određeni naziv za taj kult. Talk« u literaturi nalazimo razne njegove nazive, 'kao »kult Kabira«,33 »reljef o misterija ma«,34 »dkonjena božanstva«,35 »traoko-m itrički fcu'lt« ,30 i si., ali je, čini nam se, konačnu riječ 0 tome dao Tudoir nazvavši ga u svome poznatom 32 D. S e r g e je v s k i, G Z M , L IV 11942), p. 167. 3:1 E. Novvolnv, Z a n im ljiv
IV. T R A C K I k u l t o v i
245
radu »Dunavski konjanici«,37 što je prihvaćeno općenito od svih istraživa ča, ipa se i danas taj kult drugačije ine naziva. Također je problematično pitanje piredistava na ovim spomenicima, a tim i tumačenje samoga kulta. S obžiram na (bogatstvo ibonagrafskog sadržaja, dato je već niz m išljenja i tumačenja. Jasno je da te predstave sadrže elemente mnogiih maeiona'kujh kultova, tako, grčkog, rimskog, ori jentalnog i barbarskog. Pri razmatranju sadržaja ovih pločica, taj nam se zaključak sam od sebe nameće jer tu vidim o elemente svtth 'navedenih, kul tova. Čini nam se da je srž ikdnografslkog lsađržaja ovih spomenika, a (po tome li samog kulta, Trački konjanik. U stvari, om M predstavljao osnovu boga kulta, u koju su se kasnije ukomponirali razni drugi kultni elementi, što je dovelo do stvaranja jednog određenog kulta. Ako je ovo mišljenje osnovano, odmah ćemo postaviM pitanje iz koj'ilh je razloga došlo do toga da se ti razni nacionalni kultovi povezu u jedan, odnosno da se izvrši ne kakva »kultna fuzija«. Tu je riječ o kultnom sinkretizmu, i alko pogleda m o vrijem e kada ise ovaj kult javlja, a !to je, kako smo vidjeli, konac II stoljeća i docmije, lako ćemo zaključiti da je upravo 'to vrijem e kada se u rimskom svijetu počinju javljati idejna previranja i kretanja, kada pojedi ne religije i kultovi vrše snažan utjecaj jedni na druge i kada doživljava ju najveću ekspanziju 'boreći se između seibe za idejni pres'tiž. Eto, u takvome ii tome vremenu stvara se kult Dunavskih konjanika. Kako je kult Tračkog konjanika bio veoma raširen u mnogim zemljama, ti kako je svojim ikonografsk'iim sadržajem i načiniom prikazivanja bio dosta pri hvatljiv za mnoge narode koji su ga dovodili u vezi s neMan svojim na cionalnim božanstvom ili kultom .mrtvih, ili čime sličnim, oni ga i pri hvaćaju, ali mru u isto vrijeme žele dati jače nacionalno obilježje pa mu dodaju pojedine elemente onoga svoga kulta k oji se u najvećoj mjeri mogao dovesti u vezu s prihvaćenom osnovom. Iz toga razloga, u već de finitivno oformljenom tom kultu nalazimo kultne elemente raznih naroda. Moglo bi se unekoliko reći da je sada taj kult predstavljao zajednički kult svih tih naroda, tj. da je postao pannacionalnl kult. Dakle, jedan kult za Grka
Tračariiria K/mljana
Orijcntalca :I: “b arb a r^ a
Vnii_
nog sinkretizima bila je, prije svega, politički opravdana, jer se to dešava u vrijeme kada je sama država svestrano djelovala da se njezini podaci po vezu i da budu što kompaktniji, a 'bilo je jasno da bez idejnog jedinstva n e ma ni političkog, bar u onoj m jeri koja se tražila. Osim toga, mnogi p o jedinci raznih država baš u to vrijem e dolaze u situaciju da mnogo inten zivnije saobraćaju sa građanima drugih nacionalnosti, ubrajajući tu opet, prije svega, vojsku i trgovce, k oji su najviše osjećali potrebu da se sami između sebe idejno povezu, te bi pojavu ovoga kulta u 'svakom slučaju trebalo dovesti u vezu s tim događajima.. Nalazi spomenika ovog fculta su osobito brojni u srednjem Podunav lju, tj. na području Panonije, M ezije, Dakije i Trakije, .pa tako i na p od ručju naše zemlje, otkuda ih je poznato na desetine komada. Prije svega, znatan broj nalaza potječe iz Salone.38 Za nas su oni važni iz razloga što '/ D.Tuclor, 1 c a v a lie ri đ an u bian i, :!l< M. A b ra m ič, o. c., p. 299— 306.
p.
189— 365;
i drugi
n j e g o v i ;.članci.
246
A N T IČ K I
K U I-TN T I V O T I V N I S P O M E N IC I K A
P O D R U Č J U B iH
naša tri nalaza (iz Halapića, Zupanfjca i Ljubuškog) prostorno pripadaju dalmatinskoj re lig iji Međutim, njihovom analizom m ože se ustanoviti da se samo jedan od njih, i to ona pločica az Zupanjca, može stitoki vezati za salonitaosike, 'odnosno dalmatinske nalaze. N jihove podudarne tačke sastoje se u slijedećem : prvo, (radi se o istovrsnom materijalu (kamen), zatim, tu su identične stilske analogije, isti način izrade, tj. nustilčan prikaz li kova, itd. Može se reći da je ova naiša pločica djelo iisfce radionice. S tim u veai, i njihova datacija je identična. OstaH nalazi se svojim komponentama više vežu za spomenike pa nonske regije, odnosno za tamošnje nalaze. Spomenici ovoga kulta nađeni su, kako je rečeno, u raznim (krajevi ma, pretežno sjevernog dijela naše zemlje. Takvi nalazi su poznati iz Sis ka,89 Bumski-h Petrovaca,40 Srpske Moravice,41 Sremrike Mi farovi ce,42 Vu kovara,43 Osijeka,44 Vinkovaca,43 ČaOme46 Indije,47 Dalija,48 D ebrca," Sašinaca,50 N ovih Banovaea,51 Aništa,52 V'Mća,83 Šuljama,54 V ojke >kođ Stare Pazove,55 Divoša,56 Ćuprije,57 te nekoliko nalaza nepoznatog nalazišta.58 ■Nas p rije svega interesiraju dodirne tačke naših (pločica sa nekim od ovih nabrojanih. Već površnom analizom ise može ustanoviti da se za one četiri pločice iz bosanisfeo-ihercegovačklih nalaza mogu naći analogni prim jerci, štaviše, može se zaključiti da su irfšle iz jedne radionice, od nosno kalupa. Tako, npr., pločici iiz Ljubuškog analogna je pločica Iz . 39 K u bitisch ek i L o w y , A . E. M , I II <(1879), p. ;171, b r. 7; J. Hamipel, A r c h a e o lo g ia i E rtesito, X X I I I '(1903), p . 348, br. 49; za d r u g u p lo č ic u : J. H a in p el, A rch . E rtesito, X X I I I (1903), p. 365, b r. 60. 40 B o jm ičić, K ro a li'sch e R e v u e , I I I (1880), p . 145. sa -si; J. Hamipel, A reh . E r tesito X X I I I (1903), p. 348, b r. 50; za d r n g u p l o č i c u : V . B o ffB le r , V H A D , n. s. V III (1905), p . 11-9— 120, si. 2. « V. H o ffille r , V H A D , n . s. V I I I (1905), p . 11,8, si. 1; iza dinugu p lo č ic u : V. H o ffille r , V H A D , in. s. I X (1906/7), p. 1:97, (si. 2; V H A D , X V I (1935), p. 64, si. 5. 42 J. H a m p el, A rch . E rtesito, X X I I I (1903), ip. 348; V. H o ffille r , V H A D , n. s. V I I I (1905), p.' 121, si. 5; za d m g u p lo č ic u : V . H o ffile r , V H A D , n . s. I X (1906/7), p. 196— 198, si. 2.) ** X Kam ,pel, A rcn . E rtesito, X X I I I .(1903), p . 347, br. 47. « J. Hampel, A rch . E rtesito, X X V (1905), p. 13, br. 373.) '■"> K u b its c h e k -L o w y , A . E. M , II I (1879), p, 172; ,1. B n m š m iđ , V H A D , n. s. V I (1902), p. 118, br. 4, si. 76; J. H a m p el, A rch . E rtesito, X X IT I (1903), p . 353, br. 58. 46 ,1. H a m p e l, A r ch . E rtesito, X X I I I (1903), p . 352, b r. 56; V . H o ffille r, V H A D , n. *s. V II I (1905), p, 123, si. 6. 47 X H a m p el, A roh . E rtesito, X X I I I (1903), p . 159, br. 63. 48 V, H o ffille r , V H A D , n. is. X V I <1935), p . 64, s i . 4. 43 J. H a m p e l, A rch . E rte sito , X X V (1905), p . 13. 50 I. Iskra— Janošić, R im sk e ’v o ttv n e p lo č ic e o d olo-va u Ju goslaviji, Opusoula A r c b a e o lo g ia ic a , V I (1966), p. 51, b r . 5. 51 V . H offiiU er, V H A D , n. s. X V I (1936), p. 63, ssl. 3. ** -I. I s k r a -J a n o š ić, o. c., ip. 51, |>r. 1. 53 I. Is k r a -J a n o š ić, o. c., p. 52, br. 14. 54 1. Isik ra-J an ošić, o. c., p . 53-, br. 17. 55 I. I s k r a -J a n o š ić, o. c., p . 54, f. 60. 56 V . H o ffille r , V H A D , n . s. VTII (1905), p. 204-207, si. 29. 37 I. Is k r a -J a n o š ić, o. c., p . 03. 53 I. Islcra -J a n o šić, o. c., p. 54, b r . 2; J. H a m p e l, A r ch . E rtesito, X X V (190a), p.
15.
IV . T R A C K I k u l t o v i
247
Sremske M itrovice,59 i još iseđam drugih sa šfisvim neznatnim razlika ma. To su pločice iz Siska,60 Jarka,61 Božarevca,62 Prhova,03 -te iz Maičvansfce Miltrovice.8'1 Za preostale tri naše pločice, od kojih su d vije potpuno iste (ploči ca iiz Halapića i Velike Obarske), dok se ona iz Viteza od njih razlikuje u sitnim detaljima, također ćemo naći veći broj 'analogija. Pločici iz Viteza odgovaraju nalazi iz Donjih 'Petrovaca,65 Siska,66 Dalja,07 Mačvanske M itrovice,68 Viziea,69 Ćuprije,70 V ojke,71 te iz Sremiske M itrovice.72 :O ve kom paracije su za nas važne stoga što ova identičnost govori da su šikaro svi spomenici ovoga kulta djela tri-četiri centra, od kojih je veliki broj izrađen na istom kalupu. Za naše područje, ti centri bi se m o žda m ogli označiti kao Salona,-Sisak-i Sremiska Misbrovica. O načinu nji hovog - ralsprastiranija izrečena su već m nogobrojna mišljenja,73 ali Zbog slabog poznavanja karaktera samog kulta bilo Ibi teško nešto1 određenije o tome reći, ako se ne bi išlo u razna nagađanja. Od drugih zemalja u kojima se .našao veći (broj ovih spomenika treba spomenuti Madžarsku, Rumuniju, Bugarsku74 itd. Uglavnom, radi se o istim ili sličnim tipovima k oje ‘s usrećemo u našoj zemlji. Nema 'sumnje da čitavo podlručje na kojem se nalazi ova vrsta spomenika predstavlja jednu cjelinu, o čemu nam najbolje svjedoči identičnost tih spomenika. Problem ovoga kulta je aktualan još od vremena prvog nalaska ovih pločica, i tako je ostalo sve d o danas. I danas ovaj problem privlači sve strano interesiranje suvremenih istraživača kultne problematike, i n je mu se posvećuju mnoge studije i naučni prilozi.75 58 V . H o ffille r, V H A D , m. s. I X (1906/7), p. 107, si. 2. 60 J. Harmpel, A r ch . E rtesito, X X V .(1906), ip. 355, br. 60; V. Hofffiller, V H A D , n. is. V I I I (1905), p. 124, si. 7. 61 I. I s k r a -J a n o š ić, o. c., p. 56, ibr. 7, fe b , V I, si. 4. 62 J. Ham.pel, A r c h . B rte slto , X X I I I (1903), ip. 356, si. 61. 63 I.Is k r a - J a n ošić, o. e., p. 56, 'br. 3,6. « V. H o ffille r , V H A D , a . s, V I H (1005), p. 118, si, 2. 65 V . HoffiUer. V H A D , in. s. V I I I (1005), ip. 120, dl, 2. ** K u b its c h e k -L 5 w y , A . E. M , II I 0 8 7 9 ), p, 171; V . HioftUlIer, V H A D , n. s. V il i (1905), p. 121, si. 3. «7 V. H o ffiU e r, V H A D , n. is. X V I (1035), p. 65, si. 2. 68 V . H o ffille r , V H A D , m. is. X V I (1935), o. c., p . 53, far. 18,itd. 71 J. H am p el, A rch , E rtesitd, X X I I I (1903), p . 348, ibr. 52; V. Hofffiller, V H A D , n. s. V II (1,906/7), p . 121, si. 5. • 1- V iđii: M . A b r a m ić, S e rta H o ffille ria n a , p. 304. 75 Ib id e m . 74 iO nalazim a o v ih s p o m e n ik a u d ru g im z e m lja m a : J. H am pel, A rch , Er.tesito, X X II (1902), ,p. 366, s i 2 a; K X T U (1903), ip. 343. i d., br. 43, 44, 51, 53; Budaipest re gisegeii, V III (1904), p. 44, si. 14; T . Antcmescu, C u ltu l CabiriVoir in Daoia, Bucarest 1889; F. Ournont, Cavaliers danubiens, Revue aroheoloigiq,ue, 1938, p. 64, i d ; G. K a z a ro w , Ja h n b u ch d es d e u tsch e n a rch a o lo g ise h e I n s titu te ; zatim p o d a ci u d je lima n o v ije g d atum a za v iš e z e m a lja : D. ’l'u d o r, Bphemeriis D acon om an a, V II (1937), p. 189— 359; V I I I (1938), ip. 445— 44-9; isti a u to r; Diseussiom'i in tern o al oulto dei c a valieri danutojani, D acia, n. s. V (1961); C o rp u s momumeinitorum religioni:s equiftum darkuvioruim (C M R E D ) I. T h e đoeuim ants, I.eiden, E, J, B rill 1969, 75 Z
ZAKLJUČAK Obrađujući spomenike tračkih kultova, vidjeli smo da su trački kultovi Ibiili poznati i na području današnje Bosno i -Heiroeigovkie. Istina, ovdje susrećemo potvrde svega dva kulta, ali to ne umanjuje značaj njihove pojave, je r su upravo ta dva kulta m eđu najpoznatijim i n aj problematičnijim ođ isvih trackih (kultova. N jihova pojava iu ovim kra jevim a dokazuje njihovu ekspanzivnu silu, jer su Ibili u stamju da se uspješno šire pored tolikih drugih kultova raznih naroda. Dok za kult Tračkog konjanika ine bismo mogli govoriti o nekoj uspješnoj njegovoj ekspanziji u ovim krajevima — budući da imamo svega jednu njegovu pot vrdu — dotle za kult Dunavskih konjanika to rnožeimio tvrditi s punim pravom je r imamo pet njegovih potvrda. M ada je eeot spomenika mali broj da b i se mogao donijeti strogo definiran zaključak o karakteru po jave 10-viih dvaju kultova na ovom e području, upravo zbog itoga isto se radi o 'Specifičnim kultovima dotičnog naroda b oji nije igrao nikakvu važnu kulturnu, a još manje političku ulogu, veliiki je značaj njihovog prodora u druge zemlje, a pogotovo na područje BiH, s obzirom na ka rakteristike ovoga teritorija ikoje smo naveli u jednom -od prethodnih poglavlja. Tu pojavu ćemo opet vezati za pojavu privredne eksploatacije koja je uza -se vezala tri osnovna elementa preko kojih se vršilo p ro diranje 'i instaliranje stranih kultova, a to je bila vojska, koja je imala ulogu zaštitnika privrednih pogona, zatim, brojn a višenacionalna radna snaga te trgovci. Zato ne možemo nazvati slučajem kada se nađe koji kultno-votivni spomenik upravo ma lokalitetu gd je se nalazila kakva vojna postaja ili 'logor, u rejonu radarskih pogona, ili u ruševinama ikoje trgovačke stanice. U isto vrijeme, to nam govori da ni u ovome slu čaju među štovaocima ovoga fculta nećem o tražiti domaće ljude nego strance, i to navedenih profesija. U vezi s nalazima spomenika iračkih kultova na ovome području pada nam -u oči činjenica da ise ti cti-alazi ne susreću u krajevima istočne Bosne, ikako bi se moglo očekivati s obzirom na njen geografski položaj u odnosu na zem lje gdje su nastali ti kultovi, nego ih nalazimo u Oblas tima i mjestima koja se nalaze dalje na zapadu. To nam, pak, doka zuje, kako je inače utvrđeno, da isu ti kultni utjecaji -ovamo doprli iz dru gih krajeva, odnosno iz dva pravca, i to sa sjevera-, iz Panonije, i sa juga, iz Dalmacije. Da je upravo tako bilo, dokazuje nam tipologija na đenih spomenika koji -nose izrazita obilježja tih dvaju utjecaja.
IV . T R A Č K I K U L T O V I
249
Među spomenicima ovoga kulta, 'posebnu našu pažnju je privukao spomenik Tračkog konjanika, .karakterističan, prije svega, po svojoj neu/oMčaijenoj lorimi, ikoja se, kako smo vidjeli, susreće sasvim rijetko u drugim zemljama, a to, svakaJko, poivla'či za sobom niz problema i p i tanja na fcoja sm o pokušali, koliko-toliko, dati odgovor. Ovih šest potvrda tračkih ‘k ultova za nas predstavlja veliku vri jednost je r su oni u isto vrijeme nepobitno svjedočanstvo da se štovanje tih kultova odvijalo i na području današnje BiH, a to, ujedno, pred stavlja daljnju potvrdu odvijanja jednog intenzivnog duhovnog života raznih stranih kultova na ovome istom području.
POPIS N ALAZIŠTA SPOMENIKA TRACKIH KULTOVA a. Spomenici Tračkog konjanika 1. Sarajevo b. 2. 3. 4. 5. 6.
Spomenici D-unavskih konjanika Halapioi (Glamoč) Županjac (Duvno) Ljubuški Han-Rumpanfja — Vitez (Travnik) Velika Ofoarska (Bijeljina)
o J— i
>
3
iz:1 t-
s l—l
o <
UVOĐENJE ORIJENTALNIH KULTOVA NA PODRUČJE BOSNE I HERCEGOVINE Uz brojne potvrde rimskih, 'kultova k oji se susreću na području BiH, na drugo mjesto po isvojoj brojnosti dolaze potvrde orijentalnih kultova, što dokazuje da su ti kultovi na ovom e području bili dosta rašireni i da se tu nalazio veći broj njihovih štovalaca. Ta pojava je za ovdašnje pri like dosta interesantna, tim više što nalazimo potvrde ne jednog kulta, nego njih više. Pri tome ni u kom slučaju ne smijem o zanemariti društveno-politifike okolnosti koje su dovele do te pojave. Područje BiH koje je 'bilo sastavni dio rimske provincije Dalmacije dijelilo je političku sud binu države, na to područje su se isto tako odražavale sve one promjene i događaji koji su pogađali rimsku drfžavu, te ćem o i pojave vezane za duhovni život stanovnika ovog područja vezati za cjelokupan tok raznih događaja koji su bili zajednički svim rimskim provincijama. Pojava orijentalnih kultova, kako u samom Rimu tako i u drugim evropskim zemljama, stoji -u najnižoj vezi s onim superiornim kulturnim, položajem istočnih zemalja naspram Rima i svtih evropskih rimskih provincija, za koje je kroz. sve vrijem e postojanja rimske države Istok ostao uzor -u svim normama života, pa tako i u duhovnom. Upravo ta duhovna orijentalna ekspanzija, odnosno prodor orijentalnih kultova ina Zapad predstavila najbolji prim jer te moči a čini se da je Rim što se tiče utjecaja koji su dolazili sa Istoka bio najneotporniji prema utje cajima orijentalnih kultova. Dakafeo, do toga je moglo doći i u onoj m jeri čiji srno i mi danas svjedoci, samo razvijenim političkim odnosima Rima naspram Istoka, a to je bila, kako znamo, politička okupacija tih ze malja od strane Rima. Zato ćemo sve kulturne utjecaje Orijenta na ev ropske zem lje prvenstveno posmatrati s aspekta političkih zbivanja i po tom nastalih prilika iz odnosa Rim— Orijenl. U to vrijeme kada su pojedine evropske zem lje okupirali Rimljani, između Rima i istočnih zemalja već je postojala duga tradicija odnosa za snovanih na kulturnim i političkim vezama, i sada se evropske zemlje pod rimskim političkim gospodstvom, a taiko i naša zemlja, počinju upozna ti s tekovinama te tradicije, dakako, posredstvom samih Rimljana. Prema tome, osnova i početak uspostavljanja kulturnih konitakata, ovoga puta ev ropskih zemalja s Istokom, rezultat je političkih odnosa Rima i tih zema lja. Uvjeti i način na k oji se to odvijalo za svaku zem lju su bili karakteris tični, kao i za sam Rim.
254
A N T IČ K I
KULTN I
I V O T I V N I S P O M E N IC I N A
PO D R U ČJU
B iH
•Rim je počeo poznavati i prihvaćati pojedine orijentalne kultove da vno prije nego što je počeo politički djelovati u tim zemljama. Zapravo, početak te kultne orijentacije prema Istoku pada već iu III stoljeće st. e., i taj proces se odvijao, istina, s različitim (intenzitetom, sve do III, odnosno do IV stoljeća. Kakav su značaj pojedini (ti kultovi imali i za Rimljane svje doči to sto su oko njegovog uvođenja bile angažirane i pojedine državne in stitucije, pa su, na koncu, neki od njih postali zvaniični državni kultovi. Iz ovog se m ože zaključiti da su postojali svestrani uvjeti da se s orijentalnim kultovima upoznaju i drugi .rimski. podanici odnosno provincije, ali se sada to odvijalo drukčije nego su isamoj metrojpoli. Prodor orijentalnih kul tova u rimske provincije se ne m ože karakterizirati niti gledati čisto s idej nog aspekta,"kao u slučaju Rima. D o prodora tih 'kultova u Rim "došlo je voljom satnih Rimljana, tj. to je (balo sankcionirano specijalnim zakonskim odredbama, dok su u provincije prodirali Više spontano. U prvom slu čaju, njihovi prenosioci i štovaoci bili su sami Rimljani, pa se tu ne može govoriti o nekom izričitom utjecaju onih elemenata s kog ima se ta pojava, obično, kasnije veže, a to su vojska i trgovci. Do toga će doći tek kasnije, kada se uspostave prisniji odnosi između Rima i istočnih zemalja i Orijentalci se počinju naseljavati u metropolu, a osobito kada rimske legije počinjiu odlaziti na službu u istočne zem lje a istočne pom oćne jedinice sve m-asovnije dolaziti na službu iu evropske zem lje. Kada je Rim proteg nuo svoju vlast daleko na Istok, čak preko Eufrata, i kada je uspostav ljeno političko jedinstvo svih pokorenih zemalja, dolazi do optimalnih -uvjeta da se pojedini narodi što više zbliže, da jedni 'upoznaju običaje i kultove drugih, u sve 'češćkn i svestranijim 'susretima građana raznih na cionalnosti. Prije svega, vrata su (bila sirom otvorena trgovcima, koji su nakon zaposjedanja metropole počeli sve češće zalaziti n druge rimske -provincije, dok na konau .nisu bili prisutni skorio u svakom gradu, na sva kom tržištu, ili dok nisu zauzeli mjesta visokih državnih službenika ili stručnjaka u carinskim uredima, privrednim pogonima, prvenstveno u rudarstvu, .i si. Ma n k ojoj sredini da su bili, vodili su samosvojni na'čin ži vota, prije svega, duhovnog. Tlo znači da u tuđini nisu zanemarivali svo ja nacionalna božanstva niti kultove, pa se preko njih s tim kultovima upoznaju i stanovnici evropskih provincija. Drugi glavni nosilac orijentalnih kultova u evropskim provincijama bila je vojska. Rimski legionari koji su služili na Istoku -brzo su podlijegali svestranim egzotičnim utjecajima-tih zemalja, najprije utjecajim a duhovne kulture. Spomenimo isamo slučaj Pom.pejevi-h vojnika koji su za svoga bo ravka na Istoku primili kult Mitre. Kasnije, kada su u rimskoj vojsci po čeli služiti Orijentalei, odašiljanje njihovih jedinica u razne evropske p ro vincije pokazalo se najbolji način da se njihovi ikultovi prenesu u druge zemlje. Pripadnici pojedinih legija koje su jedno vrijem e boravile na -Is toku nakon svoga povratka u Evropu sa sobom su donosili nova -duhovna nadahnuća, i sada su, u dnustvu trgovaca Grijan talac a, n nekom od pro vincijalnih gradova, otpočinjali sa duhovnim manifestacijama koje su se sastojale u štovanju pojedinih istočnih božanstava, odnosno obavljanju njihovih kultova. Kao što su nekoć rimske kultove građani drugih nacio-
V. O R I J E N T A L N I K U L T O V I
255
nainosti .svestrano primali po b'iilo k ojoj motivaciji, lako se sada izbilo i sa orijentalnim kultovima. A ko su vojnici za uzor imali kojeg svog Čas nika ili samog komandanta, ili radntioi jedne radionice svoga gospodara, ili, pak, službenici nekog ureda svoga upravitelja i dl,, a na koncu ako bi i sam car postao poklonik kojeg orijentalnog kulta, pa je time postajao zvan'ilčan državni kult, jasno je da su ga prihvatile široke narodne mase, ako ne iz čisto ideološkog, a ono, svakako, iz političkog ufaj eden ja. AM sudeći p o nalazima potvrda tih kultova u pojedinim evropskim zemljama, m ože se zaključiti da orijentalni kultovi nisu nikada bili svestrano prim ljeni od širokih narodnih masa. 'Prije svega, za pojedine evropđke nacio nalnosti ti .kultovi su tolli strani, a oni su, dakako, već imali svoja božanstva i kultove koje nisu-napuštali; te je to, uglavnom, ibio razlog što je poja va orijentalnih kultova .ostala vezana za dva spomenuta elementa —■v o j sku i trgovce. Nije zaito puki isluča'j što se potvrde pojedinih »tih kultova susreću jedino i najviše u mjestima gdje su boravile pojedine vojne jed i nice, kao što je bio koji logor ili limes, ili trgovišta gdje su boravili orijen talni trgovci, kako je, uostalom, i dokazano. Ako tu pojavu vežemo prvenstveno za našu zemlju, konkretno za područje BiH, lako ćemo doći d o zaključka da se uvođenje orijentalnih kultova na ovo područje odvijalo pod istim okolnostima i uvjetim a ka® i u drugim .zemljama. Prvo, to ćem o vezati za pojavu rimske okupacije ovoga teritorija, te za one prilike i događaje Ikoji su rezultirali iiz te pojave. Ako je riječ o Orijantalcima, raznim stručnjacima 'ili trgovcima, njihovo pri sustvo je naveliko dokazano u raznim krajevima BiH. Osiim toga, u Dalma ciji ii Panoniji je bilo nekoliko većih gradskih centara koji su privukli brojne Grijentalce baveći se raznim djelatnostima, a iz tih gradova, bilo da se radi o Saloni, Sisciji ili Sirmijurnu, putovi su vodili u razne krajeve ovoga .područja, sto je bilo vezano, prije svega., za eksploataciju pri rodnih dobara kojima je ovo područje obilovalo. Obrađujući pojedine stra ne kultove čije su se potvrde našle na teritoriji BiH, mogli smo zapaziti da se među đeđikamtima posveta nalaze .mnogi Orijentalci, i tom prilikom smo naglasili da se njihove dedikaeije poglavito nalaze iu područjima gdje se odvijala intenzivna privredna eksploatacija ili u mjestima gdje su se nalazila znatnsja tržišta. Orijentalcima su, kao i Grdima, povjeravani razni stručni poslovi, pa ih stoga nalazimo i na dužnosti visokih carinskih služ benika ili članova ureda rudarskih pogona i si. O tome nam govore i natpisi nađeni na rudarskom području Sane i Japre, ili Argentarije. Još snažniji faktor u presađivanju tih kultova na područje BiH bila je i u ovom e slučaju, kao i u drugim zemljama, vojska. Na posvetama koje su podigli pripadnici vojnih jedinica, obično se u natpisnom 'tekstu navodi i ime jedinice kojoj su pripadali, i u većini slučajeva radi se upravo o jedinicama koje su izvjesno vrijem e boravile na Istoku, gdje su se njihovi pripadnici upoznali s orijentalnim kultovima. Spomenimo samo slučaj le gije X V Apolinaris, koja je još za cara Nerona bila odaslana na Istok, a za Vespazijana se vratila i nastanila u Panoniji. U tame pogledu je još snažniji efekat izazvao boravak pojedinih istočnih pomoćnih jedinica, ko je su služi'le u raznim evropskim jedinicama.
256
A N T IČ K I
K ULTN I
I V O T IV N I
S P O M E N IC I N A
P O D R U Č J U B llt
Među orijentalnim kultovima čije potvrde susrećemo na području BiH nalazimo kult Izide, Serajpisa, Saibazija, Dolihena, Atisa, .Mitre, kao i potvrde jevrejske 'religije. Svaki od tili kultova po svome prodoru na ovo područje je donekle karakterno individuliziran, kako po načinu pro dora, odnosno uvođenja, tako i po vremenu kada je do 'toga došlo. Dok za neke od njih nalazimo svega jednu potvrdu, dotle za druge imamo aa desetine tih potvrda, Sto opet zavisi od samog karaktera dotičnog kulta. U isto vrijeme, njihov karakter se vidi i po mjestu gdje njihove potvrde na lazimo. Njihovom svestranom obradom dolazimo do niza važnih zaklju čaka ikoji nam daju 'barem djelomične odgovore na neka postavljena pi tanja iz problematike orijentalnih kultova, vezana prvenstveno za područ je BiH. Ovdje nalazimo .potvrde više kultova, kojima su zastupljene mnoge istočne zemlje, kao Egipat, Sirija, Judeja, Mala Azija te Iran. To nam govori da ne može biti riječi o slučajnim nalazima i potvrdama kultova tih zemalja, nego da je riječ o raširenosti i pojavi k oja je zasnovana na onim društveno-ipoiiitičkim prilikama i uvjetima o kojima smo već raspravljali.
1. IZ ID A
Potvrdu ovog egipatskog kulta nalazimo i na području BiH, otkuda potječe svega jedan nalaz. To je metalna figurica fcoja predstavlja .lik boginje, nađena u okolici Fojnice (br. 212). Prema karakteru njezine izrade, može se zaključiti da je to djelo jedne 'bolje (radionice, što, sva kako, predstavlja uvoz. Kako se radi o spomeniku bez natpisa, ne zna m o dine đedikanta, ali bilo da je stajala na nekom Iziđi posvećenom olta ru ili iu kući, figurica je pripadala vlasniku koji je 'bio štovalac te boginje. 0 tome kultu na području BiH imat ćemo malo što reći zibog nedostatka većeg broja spomenika. Da se ipak ovaj spomenik ne može smatrati čisto slučajnim nalazom, svjedoči nam jedan drugi nalaz, koji nam barem indirektno govori o tome kultu, što znači da se ne može odbaciti postojanje 1 odvijanje kulta ovog božanstva na području BiH. Naime, u Stocu je na đen jedan nadgrobni spomenik tipa cipusa, na čijoj je prednjoj strani natpisno polje smješteno u profilirani okvir isa foordurom, izveden od bogatog biljnog ornamenta. Iza toga, u obadva gornja kuta, uklesan je po jedan sistrum. Ovaj glazbeni instnumenat uočljivo .prikazuje da je pokojnik, po imenu Plassus, bio pripadnik Izidinog kulta. U mjestu gdje je nađen ovaj spomenik nalazilo se jedno 'matoiiije rimsko naselje, iu čijim su .ruševinama otkriveni brojni natpisi,1 među kojima veći broj vojnih, što govori da je u tome naselju živio raznorodni etnički elemenat. Uz to, (u neposrednoj blizini nalazila se jedna od najstarijih i najvećih pomonsko-trgovačkih stanica na istočnoj jadranskoj ofealii, Narona, koju su iu velikom broju po sjećivali strani pomorci i -trgovci, a među njima je, vjerojatno, bilo i egi patskih, pa se na taj na'ailn i ovaj kult moga-o prenijeti na područje jugo zapadne Hercegovine. 'Preko w a g a spomenika mi ne znamo u kakvome .je odnosu prema -tome kuiltu bd-o taj iBlasuis, da li je bio običan štovalac, ili je, pak, bio svećenik, odnosno ministar. U svakom slučaju, pojava sistruma na njegovom nadgrobnom spomeniku označava 'ga kao pripadnika ovoga kulta. Onaj nalaz dz Fojnite nam m-ože malo što reći. -Možemo samo pret postaviti, kako smo iznijeli, da je ta statuiea stajala u kakvoj kapelici, odnosno na oltaru. U najgorem sl-učaju, ako se -nalazila i u nekoj pri vatnoj kući, -nema sumnje da je njezin vlasnik znao koga predstavlja. Po tome, i on se može označiti kao pripadnik Izidinog fculta. Eventualne nje1 -Natpis sa fo r m u lo m : »đ ecu rion u tn -decreto« (C IL IH, 13874; zatim natpis b on eficija ra le g X II I ,i leg 1 Ita lica : CI-L III, 12789 = 8431, 12689 = 8435; Sr. E. P ašallć. A n tičk a naselja i 'k o m u n ik a cije >u B iH , ip. 65— 66. 17 — A n tičk i k u l t n i .. .
258
A N T IČ K I
K U L T N I I V O T I V N I S P O M E N IC I N A
P O D R U Č J U B iH
gove sljedbenike na području Fojnioe mogli bismo dovesti iu vezu s inten zivnom rudarskom eksploatacijom na ovome području, na čem u je bila an gažirana brojna radna snaga, stručnjaci i službenici, za koje smo već ranije utvrdili da su, u većini slučajeva, bili strani etnički elementi, te bi se i p o java ovog kulta u tom rudarskom rejonu mogla vezati za naznačene ele mente. Prema kartografskom prikazu nalaza spomenika ovog kulta '(K. VIII.), uzimajući i onaj nalaz iz Stoca, m ožem o zaključiti da kult Izide na području BiH n ije bio osobito raširen. Ova dva nalaza nam o tom e ne bi mogla ništa određeno reci, ali pošto dokazuju da je taj kult ovdje b io i p * prisutan, zaslužuju našu punu pažnju u obradi kultne proble matike antičkog doba na području B ili. — — ---------Kult Izide je bio dosta raširen u Rimskom Carstvu, štavdše, jedno vrijem e je u državi ibio najom iljeniji strani kult,. Sjetim o se samo doga đaja k oji su (bili vezani za n jegovu zabranu u Rimu 58, 54, 50. te 48. g o dine st. e.,2 dok na koncu n ije bio poitpumo prihvaćen, pa čak malo potom ovoj boginji i neiki carevi podižu hramove, kao, npr., Kaligula,3 dok su drugi carevi, kao Otom, Vespazijam i Domidijan, pružali punu podršku egipatskim kultovima, u čem u se osobito isticao K om od.1 Kada je uhvatio korijen u samoj metropoli, n jeg ov prodor u druge provincije je bio olakšan i otvoren. 'Istok se već -mnogo p rije upoznao s tim 'kultom, dakaiko, bez posredstva Rimljana, i to, po mekim podacima, još u drugoj polovici IV stoljeća st. e., kada je u Piireju b ilo sagrađeno jedno njezino svetište.5 To isto potvrđuje postojanje jednog iSerapeiona na otoku Deloisu koji se spo m inje u III stoljeću st. e., gdje se uz Serapisa štovala i Iziđa.0 Evropske zemlje, odnosno rimske provincije u Evropi, ovaj kult upoznaju mnogo kasnije, je r je do toga m oglo doći tek posto su Rimljani pokorili te zem lje i u njim a učvrstili svoju vlast. U našoj zemlji, konkret no na području BiH, do toga je moglo doći tek kada je izvršena puina pa cifikacija, a to' je ibi-lo po -ugušanju Batonovog ustanka.7 Dalje, n jegov pro dor u našu zemlju, a d u ostale provincije, ibio je u uskoj vezi s odnosima Rima i Egipta, pri tome mislimo, prije svega, na idejne utjecaje, tj. na vrijem e kada je Rim u kultnom pogledu bio najviše okrenut prema toj zemlji. Iz analize tili odnosa proizišlo bi da je kult Izide na području Dal m acije i Gornje Panonije mogao uhvatiti korijena tek počev od sredine II stoljeća, te a najveći broj potvrda toga fculta sa ovog područja potječe upravo iz tog perioda. Mogućnosti njegovog prodora bile su svestrane. U ovom e slučaju, njegove glavne propagatore nećem o tražiti isključivo među pripadnici 2 G. F. M o o r, S'taria đ e lle religionii, p . 653; P. Oumiont, L es R e lig io n s orienla.les đams Je p a g a n is m e r o m a in . Paniis 1906, p . 100. 3 E. lAilibert-ini, L ’E m p ire rorn ain, P ariš 1938. p. 162. 4 J. B a y e t, B is t o ir e p o litiq u e e't p syG hol»giqiue đe la re lig io n rom a in e, P ariš 1957, ip. 201. 5 E. Ermam, L a R e lig io n d,as Egyiphianis, Pari'S 1947, (p. 476. 8 P. R o u ss e l, D e lo s colotnie aithenierme, P a riš 1916. 7 B . Garvela, A n tič k i s p o m e n ic i gretao-egiipatekog si.nkrel.izma u n a šoj zem lji, S ta rin ar, n. s. k.nj. V - V I (1954— 1055), p . ;50.
V . O U IJ E N T A I.N I K U I.T O V I
259
ma egipatske nacionalnosti, nego bilo koje, ali fepet dz vojničkog i trgovač kog staleža. Ako je riječ o panonskom dijelu naše zemlje, kao nosioce to ga kulta ćemo, poglavito, označiti pripadnike vojnih jedinica, a u tom slu čaju znamo otkuda su mogli dolaziti'-ti kultni utjecaji. Nije to bio ni Egi pat ni Orijent, nego Italija, odnosno Akvileja, koja je predstavljala v o jn o -tranzitnu bazu 23a čitavo Podunavlje. Potvrde ovoga .kulta nalazimo i u drugim mjestima naše zemlje, i to u većem broju u zapadnom i sjevernom dijelu, dok se u Dalmaciji na šao manji broj. Odatle je poznato nekoliko spomenika, iz Salone,8 Nina,9 Zadra10 te iz jednog nepoznatog m jesta u Lici.11 Ovaj mali .broj nalaza go vori da se ne može tražiti neki veći centar Izidinog kulta na području p ri morske Dalmacije, dok je u zapadnim i_sjeverni:m krajevima situacija sa svim drugačija. Najveći broj spomenika našao se u Pfcujujgđje su otkrive na tri zavjeta koja su postavili robovi carinske službe, ’te niz drugih.1'2 V e ći broj ovih nalaza poslužio je već davno nekim istraživačima da iznesu m išljenje da se u Ptulju nalazilo jedn o veće Iziđino svetište šireg regio nalnog značaja,13 kao i hram.14 Iz drugih mjesta spomenut ćemo još nalaze iz Ljubljane,15 Siska,16 Sremske M itrovice,17 dok iz krajnjeg zapadnog d i jela naše zem lje nalazi potječu iz K opra,18 i Pule,19 a iz jugoistočnog, pak, iz Prilepa.20 Među spomenike Izidinog kulta ubrajamo i one koji su posve ćeni kultnoj zajednici Izida— Serapis. Takvi spomenici su poznati iz Ptuja,21 Zadra22 Čačka,53 Kamnika21 te iz Ravne.2* Da bismo doznali tko su bili nosioci, odnosno štovaoci Izidinog kulta na podruičju BiH, pokušat ćem o da doznamo tiko su oni bilii u drugim kra 8 W . D rex'ler, D e r >au'Hus d . A e g y p t is e h e r g o tth e ite n X, L e ip z ig 1890, p. 41— 42; P. L isiča r, tsis— P ortun a, S p o m e n ic i o k u lt u Izid e, F ortu n e i Izid e— F ortu n e u n a šoj zemljii, S ta rin a r, m. is. X I I (1961), p . 125— 132; CP. S elem , E gipatska b ož a n stv a u A r h e o lo š k o m m u z e ju u S plitu, V H A D , L X I (1059), p. ,98, lab. X i X I. 9 L o e w y , A . E. M , III (1879), ip. 166, Ibr. 3;,1. B runšm id, V H A D , n. s. V I I (1903), 230, br. 34. 10 GI'L ITT, 2902. " J. B ru n šm id , V H A D , n. s. X I I I <1913— 1914), p. 236, br. 71. 12 C IL III, 4015, 4016, 4017, 3944, 15184; B. S a ria , Cas. za zgod . in. narodoip., X X X I I , M a r ib o r 1934, p . 20; H o f fi l l e r — S a ria , A nfiq/ue iniscfiriften aus ju g o s i a v ;ien I, Z a g re b 1938, p. 124, br. 271. N p r: B. S a ria , kojii je s m a tra o d a se 'to svetište nalazilo u b lizin i V icu s F ortu n ae (B. S aria, o . c., p. 24— 25). 14 P rem a rukopisnoj k r o n ic i ž u p n ik a H a u p tm an a k o ja se ču va u ptujskom m u z e ju (C h ro n ico n seu e o m m e n tsr is H isto rio u s P oetoviienen sis, p. 8.) C IL III, 3842; W . Đ r e x )e r , o. *c., p. 21; M u ln er, E m on a, p . 288, br. 183. H o ffille r-S a n ia , o . c., p . 243, tor. 530; 244, 'br. 531 = C IL III, 3944; W , D r e x lev, o. c., p. 22. 17 J. B ru n šm id , V H A D , n. s V I I (1903), p. 230, br. 35, sa si. 18 C IL V, 484. 1,1 C IL V , 10. 50 P. L isiča r, o. c., p . 127, si. 2— 5. 81 H o ffille r-S a j-ia , o. c., p. 124, tor. 629. 22 C IL III, 2903. 23 N. V u lić , S p o m e n ik S K A , X L .II <1905), ip. 253, tor. 494. 24 N . V u lić , S p o m e n ik S K A , X L I I (1905), p. 287; S r. L j. Z o to v ić , Istorijski usSovii rarzvoja o r ije n ta ln ih k u lto v a u rnmiskim p r o v in c ija m a na teritoriji J u g o s la v ije, S ta rin ar, u . s. k n j. X I X (1969), p. 63. “ N. V u lić, S p o m e n ik S K A , X L I I (1905), br. 198, 199, 200.
17"
260
A N T IČ K I K U L T N I
I V O T IV N I S P O M E N IC I N A
PO DR U ČJU
B iH
jevima naše zemlje. Već ismo spomenuli da kao đedikante nekih spome nika, kiao ornih iz Btuja, nalazimo rdbove carinske Službe. Na osnovu totga neiki su istraživači iznijeli m išljenje da su robovi bili. .glavni propagatori ovoga kulta u Gornjoj Panoniji, a tako i Dalmaciji.26 Po etničkoj struk turi, podrijetlo đedikanata je razAifiilto, išto bi tznaifiilo da su svi redom stran ci, mada među štovaocima nalazimo i domaće ljude, kako to pokazuje jed na ara iz Cačfca.27 Prema tome, kako 'je već naprijed istaknuto, i na pod ručju B;iH ćemo Štovaoce tražiti među strancima, kako bi to, eventualno, govorio i onaj epigraMti spomenik Iiz Stoca. Pregledom spomenika Tzidmog fculta iz naše zemlje, može se lako ustanoviti da su ti spomenici u najvećem broju likovne predstave boginje, među koje epada i naš spomenik iz Fojnice. TJ ikonografekom pogledu, da lje, može se zapaziti da su te njezine likovne predstave dosta izgubile od izvornih, elemenata, tj. ođ onoga oiblika u kom e ise to božanstvo originalno pi'ikazivaio. Tu se prim jećuje umjetnički stupanj romanizacije, ikako to pokazuje i ona ara iz Ravne. Iziđin kult je bio raširen i u drugim evropskim zemljama. Istima, u Galiji nešto manje,28 dok je u podunavskim zemljama nađen nešto veći broj njegovih potvrda. Spomenici iz tih zemalja poznati su iz Vinunuma,29 Savarije,80 Karnuntuima,31 Csica,32 te nekoliko nalaza iz Dakije,33 itd. I u ovim zemljama ova boginja se javlja u kultnoj zajednici sa Senapisom, kao što je, npr., slučaj s nalazom iz Karnuntuma,54 dili Alba Julije,35 i đ:rugih mjesta. Veći broj nalaza spomenika na .području podunavskih zemalja opet govori u prilog činjenici da je ovaj fcuit u najvećoj mjeri bio vezan za vojsku, direktno ili indirektno, tj. bilo da su njezini štovaoci bili sami voj nica, ili trgovci, robovi, i drugi koji su pratili vojne jedinice.
20 L j. Z o to v ić , o. c., ip. 64. N. V u lić, S p o m e n ik S K A , XL jII (1905), ip. 253, tor. 494. !S JP. M . D u va l, o. c., p . 102. 28 O IL III, 4809: W. D r e x le r, o. c., {>. 17. " C IL III, 4156; K . S c h n e iđ e r , A. E. M „ ,11,(1878). p . 13. O . H irsoh feld , A . E. M ., I (1877), p. 135, ,br. 2. K C IL III, 3637. S p o m e n ik Iz A lba J u lije : C IL III 1342, 1428; A . D am aszew s,ki, A . E. M., I X (1885), p. 246, br. 5: C. G oos, A. E. M ., III (1879), (p , 191. :,J O. H irseh feld. A. E. M „ I <1877), p. 135, br. 2. “ C. G oos, A . E. M „ III (1879), p. 191.
2. SE R A P IS
..... ‘O vo je drugo egipatsko božanstvo čiji je fcult -dokazan na podrticju BiH. Spomenik je predstavljen bistom, izrađenom od ipačene zemlje, nepo znatog mjesta nalaza (ibr. 213). Božanstvo na sebi ima ihiton a preko rame na plašt. Glava je okrenuta ma desnu stranu, lice otbraslo u .gustu bradu. Kosa raščešljina -na pravi razđiok a na vnhu kaiatos. Daikle, ispred sefbe imamo jedou standardnu likovnu predstavu -ovog božanstva, kakve su srećemo i na području naše zem lje i u drugim zemljama. I ovdje se susrećemo sa problemom đeđikanta ovog spomenika, kao što je b io slučaj i sa spomenikom Izidinog fculta. U isto vrijeme, nameće nam se isto pitanje vezano za problem njegovog instaliranja na područje BiH. Prije svega, da bi se donio neka sud o tome, manjka nam jedan od osnovnih elemenata o tom spomeniku, a to je tačno mjesto nalaza. U izvješ taju pisca koji je objavio ovaj nalaz,30 o njegovom podrijetlu kaže se da je taj spomenik iz Bosne i da su ga bosanski franjevci poklonili senjskom samostanu. U Bosni ima više franjevačkih samostana, ali su najpoznatija od njih tri koja se nalaze na području srednje Bosne, to su samostan iz Pojnice, ‘K reševa i Kraljeve Suitjeske. Sva tri imaju manje muzejske zbir ke, ali jedino od njih fojnički samostan ima zbirku arheološkog materija la sa eksponatima rimske kulture. Stoga hismo s pravom mogli pretposta viti da "bi ovaj spomenik mogao potjecati iz ovog samostana, tim više što ~n zna da «ii fnjnIrki f r a i n i p v o i o d r ž a v a l i :i nri^np nrltir^p s a Svojom sabraćom iz Dalmacije. Osim toga, već smo imali slučaj da je u Fojnici nađen spomenik Serapisove božanske druge — Izide, te bi i to balo razlog više da tu bistu vežemo za Fojnicu. To bi značilo da je na području Bosne kult Izide i Serapisa bio najviše štovan u tome kraju, a ujedno, da je SerapAsov kult jedino ovdje štovan, pošito je to jedina potvrda toga foulta na području BiH, doik se za Izidin 'ku'lt našlo potvrda i na drugoj strani. Pisac koji je obradio ovaj spomenik datira ga u III stoljeće, na osno vu već 'Utvrđenih konstatacija da je kult Serapisa v e ć u to doba dosegao vrhunac svoga razvoja u carstvu, dok njegovo tvorničko podrijetlo veže za aieksandrijske radionice.37 XJ vezd s njegovom đatarijom, mogli bismo dodati da bi njegova određenija dob pripadala koncu II ili početku III stoljeća, i to na osnovu činjenice što su druge biste, odnosno likovne pred stave toga božanstva iz naše zem lje fcoji se datiraju u III stoljeće, rađene 86 N . Camibi, V A H D , god. L X V — U X V I (1963— 1964), ip. 100— 101, tab. X X V . 37 N. C am bi, o. c.. ip. 102.
A N T IČ K I
262
KULTNI
I V O T I V N I S P O M E N IC I N A
PO D R U Č JU
BIH
po dubokoj rimskoj umjetničkoj koncepciji, doli je naša bista u sebi za držala 'bitne elemente originalne um jetničke (koncepcije, pa je zato spo menuti pisac i iznio m išljenje da je to rad meke' aleksandrijske radio
nice.88 Pojava štovanja i širenja ovog kulta -u BiH ‘išla je istim .puitem i na činom kao i kult Izide, te ii za njega vrijedi ono što smo o tome problemu naveli iu poglavlju o Iziđinom kultu. Međutim, u pogledu nalaza spomenika jed n og i drugog kulta ima izvjesnih odstupanja. Dok spomenike laiđinog -kulta nalazimo skoro isključivo u zapadnom dijelu zemlje,39 dotle Serapisove spomenike nalazimo i u drugim krajevima Jugoslavije, ali se i ovoga puta iz toga isključuje .područje Gornje Mezije i Makedonije, izuzev pojedinačnih, nalaza. Može se dalje reći da ee susreću i spomenici Serapisovog ikulta tamo gd je su nađeni, odnosno gdje ise nalaze spomenici Izidinog kulta. Na epigrafskim spomenickna iSerapisovo ime prate razni brojni epiteti, tako, npr., »Sanctus«, »Invictus«, »D eus«, »Augustus«, i si. Među brojnim Serapisovim spomenicima m ožemo naći niz analogija našoj bisti. Uglavnom, skoro bez izuzetka, on se prikazuje kao bradat starac k oji se u ikonografskoj umij etničkoj koncepciji predstavlja kao Zeus, odnosno Ju piter, pa se u nekim zemljama i izjednačio s tim božanstvima,40 ali i sa nizom drugih božanstava grčko-rimsskog panteona.41 Njegova pojava u religijam a m nogih naroda predstavlja veliku zagonetku, tim više što ga u nefcina zemljama nalazimo 'izjednačenog s vrhovnim nacionalnim božan stvima dotičnih zemalja i naroda. Ta pojava se tumači na razne načine. Tako je, npr., Eim an pisao da je između m eđusobnog kulturnog i trgo vačkog kontakta Grba i Egipćana stvoreno jedno sinkretističko božan stvo fcoje je postalo zajedničko i jednima i drugima.42 To mišljenje bi se moiglo i prihvatiti kad se to ieto božanstvo me bii javljalo i kod naroda iz van mediteranskog basena, kao, npr., u Babilonu ili Indiji.43 Dakako, to božanstvo je ‘b ilo najviše štovano u samom Egiptu i zemljama Male Azije, te u grčkom svijetu. U našu zem lju je došlo posredstvom Rima, i 'to rz Italije, što zaključujem o i po njegovim romaniziraniim ikonografskim predstavama, za što kao prim jer služi jedna bista iz Sremske Mltrovice.44 U našoj zem lji imamo dvije vrste Seirapisovih spomenika, to su n je gove likovne predstave te epigrafske a-re. H većem -broju su zastupljeni spomenici s likovnim predstavama, pa kao takve ćemo spomenuti njego38 ibidem . 30 L j, Z o t o v ić , o. c., p. 63. 40 R . C a g n a t — V. O h apat, M a n u e l d ’ A rcJietflogie .rom aine I, Pa.ris 1917. p. 423. 41 Sredi rad : B. G avela, Antički spom enici greko-egipatskog s in k relizm a u našoj zem lji, ip. 44. i d. 48 A. E im a n , o . c., p. 443. 43 T . Momimsen, Romische Geschichte V (1886), ip. 354, f. 1. 14 J . B ru n š m id , V H A D , n. s. V I I I (1905), p. 87— 88, tor. 161 s a s ]„ i p. 88, br. 102. Sr. V . H offiller — B . Saria, P ro le g o m e n a zur A u sg rab u rtg en *n Sirmiiim, V I Internationaler Kongress fiir Archaologie, B e r lin 1939, p. 525; B . Vaisilić, Lapidarium g r a d s k o g m u z e ja u S rem skioj M ilr o v ic i, K ad V o jv o đ a n s k ih m u z e ja , sv. I, N ov i Sad ■1952, ,p. 214.
V. O R I J E N T A L N I K U L T O V I
263
vu brončanu bistu iz Salone,45 mramornu statuu iz Senja,46 već spome nutu bistu iz Sremske Mitrovice,47 dvije biste iz Ravne u Srbiji,48 itđ. Epigrafske potvrde ovog.fculta nalazimo u Senju,40 Ljubljani,50 Btaju,®1 Dnniku u Srbiji,52 Peći,53 te u Suvom Lukavcu u Makedoniji.54 Već smo u prethodnom poglavlju spomenuli da ;je iz naše zem lje poznato nekoliko spomenika posvećenih kultnoj zajednici Izida— Serapis, to su spomenici iz Zadra,55 Ptuja,58 Čačka,57 .Komine,58 te iz Ravne.58 Od spomenika Serapisovog iku'lta treba da spomenemo još nekoliko indirektnih potvrda, to su, prije svega, nadgrobni spomenici u čijim se tekstovima spominju sveće nici ovoga kulta, ili su reljefno prikazani kultni predmeti b oji govore da je dotični pokojnik bio sljedbenik ovoga -fculta. Sudečiipo ovim nabrojanim LSipomemcima, štovanje Serapisorvog kulta u našoj zem lji je bilo dosta rašireno, te ćem o i tu tražiti jedino njegovo veće svetište okružnog značaja, kao što je bio slučaj sa Izidinim kultom. To je, vjerojatno, opet bio Ptuj, budući da se tu nalazilo već svetište n je gove božanske druge, gdje su često sta p a štovani. Potvrde Serapisovog kulta isu nađene u većem broju i u drugim zemljama, poglavito u podunavskim provincijama. Spomenut ćem o samo neke, kao, npr., iz Alba Julije,60 Beča,81 Kamnuntuma,"2 Madžarske,*3 itđ. U zapadnim evropskim zemljama potvrde ovog kulta su rjeđe, p rije sve ga -u Galiji, te iu .broju nalaza .prednjače podunavske zemlje, što je pro isteklo iz onih događaja i okolnosti o kojim a smo naprijed već ras pravljali.
45 \V. D r s x le r , o. e., p. 4.2; N C a m b l, N<>w nntvprip eg ipa tsk ih k u ltov a u a n tič koj p r o v in c iji D a lm a c iji, :p. J02. 48 J. K le m e n c , S en j u p r a h is t o r ijs k o i rim sk o d o b a , H rv a tsk i k u ltu rn i sp om en ici I, S en j, J A Z U , Z a g re b 1940, p. 6. 47 S red i b ilje š k u br. 44. 48 N . V u lić, S p o m e n ik S A N , X C V III (1941....1948), p. 92, br. 200. " Č IL III, 15092. Sr. R M a č ić, o . c., p. 81; B. G a v e la , o. c., p. 43. 50 C IL III, 8342. Sr. M iiln er, E m on a, p. 288, br. 183. 5< C IL III, 4044. Sr. R. M a rje, o. c., p. 81: 13, G a v ela , o . c., p. 43. 52 N . V u lić , S p o m e n ik S A N , X C V I H (1941— 1948), iP. 1 2 1 , br. 265. 53 N. V u lić , S p o m e n ik S K A I JX X V (1933), ip. 61, b r . 181. 34 N . V u lić , S p o m e n ik S A N , XCVTIT (1941-...1948), p. 126, br. 279. 55 G IL III, 2903. ** V . H o f fille r — B. S aria, o . c „ p . 124, br. 629, 57 N . V u lić , S p o m e n ik S K A , X L 1 I (1903), p . 2S3, b r . 491. 58 N . V u lić , S p o m e n ik S K A , X L I I (1903), ip. 287. 5,1 N . V u lić, S p o m e n ik S K A , X T,II (1903), br. 198, 199, 200. 88 C IL III, 937; Sr. C. G o o s, A . E. M ., I I I (1879). p . 191. 81 C IL III, 4560. Sr. W . D r e x le r , o. c „ p. 24. ** O . H ir sc h fe lđ , A . E. M „ I(1877), p. 135, br. 2, 83 C IL III, 3637.
3. S A B A Z IJ E
Slučajan nalaz do kojeg je došlo 1958. godine u blizini Srebrenice dokazao je da je i na području BiH bilo sljedbenika kulta boga Safoazija. Kao potvrdu toga kulta »mamo, dakle, svega jedan spomenik, nađen u Sasama kod 'Srebrenice {br. 214), predstavljen votivnom brončanom utukom sa karakterističnim prikazom Magasiljanja (benedictio latina), i to tako da sii palac, kažiprst i srednji prst ispruženi, dok su pnstenjafc i mali pust savinuti prema dlanu. Dalje, na 'šaoi su sa vanjske strane, iu reljefu, prika zani 'božanski atributi. Oko ruke, kao narukvica, ovi'la se zm ija sa podig nutom glavom d o visine palca. Na vrhu palca je prikazana borova šišarika. Desno od zmijske glave je kornjača sa ispruženom glavom i nogama u pokretu. U sredini zapešća, >u živom pokretu predstavljen je gušter sa podignutom glavom do korijena velikog prsta. Četvrta simbolična živo tinja je žaba, prikazana spremna za skok. Spomenik je umjetaiički izrađen, što se vidi i po realističnom prikazu i šake i simbola. To nam iu isto vrijem e idokaauje da me može -Miti riječi o lokalnoj izradi, nego da je spomenik, vjerojatno, donesen izvana, tj., iz nekog centra koji je serijski izrađivao ovu vrstu spomenika za potrebe vjernika i sljedbenika ovoiga kulta. iNamjena ovoga spomenika je očita. Po ložaj ruke, prikaz simbohčnilh životinja te način izrade govore da ne može biti riječi o običnom prikazu dijela ljudskog tijela čije se predstave vrlo često nalaze u svetištima nekih božanstava, osobito onih pod čijom je zaštitom stajalo ljudsko zdravlje, -nego je to, bez sumnje, jedan kultni predmet k oji je služio pri obredima 'U slavu boga Sabazrja. Za đataciju ovoga spomenika nemamo izravnih elemenata, nego se možemo jedino poslužiti analogijom drugih nalaza i vijestima o ovome kuitu, odnosno o njegovoj intenzivnoj ekspanziji u druge zemlje iz nje gove postojbine. Baveći se specijalno đartacijom ovih spomenika, učenjak Blinkenberg je sve votivne brončane ruke datirao u konac I ii početak II stoljeća.®4 Paškvalitn, koji je Obrađivao ovaj spomenik, mišljenja je, pak, da on datira iz druge — treće decenije III stoljeća, temeljeći to na činje nici da ise Domavija, gdje se našla ova ruka, privredno najviše uzdizala za cara Aleksandra Severa (222— 235. godine), aili ne isključujući mogućnost da potječe i iz kojeg stoljeća kasnije.65 Točan sud o tome je zaista teško donijeti. Zato bi bila potrebna prethodna analiza drugih ovakvih spomeni ka na 'drugim stranama, ite pokušati dobiti jaisniju predstavu o samom ikul,u Blirikeraberg, Boran. Ja h rbb. H e fte 129, p. 88, s.
V. O R IJ E N T A L N I K U L T O V I
*■
265
tu, a prije svega o vremenu i načinu njegova prodora na zapad. Prema to me, 'Spomenuta Paškvalinova datacija, zasnovana na privrednom usponu Domavije, ne bi ibila mjerodavna niti opravdana. Znamo da je Domavija predstavljala rudarski centar još od Augustovog dolba, kada se počinju na seljavati robovi, rudarski stručnjaci, službenici i drugi građani vezani za tu privrednu gramu, .a među njima S trune u vezi, još je Pa'skvaliin iznio mišljenje da se u Domaviji moralo nalaziti jedino takvo svetište, tj., hram.66 Redovno obavi janje ovoga kulta bilo je uvjetovano posjedovanjem kakve bogom olje, bio to hram ili bilo kakva namjenska prostorija. Pojava .brončanih votivnih nulku nije isključivo vezana za kult boga Sabazija. Iste posvete su se .Običavale .posvećivati i drugim božanstvima, prije svega Jupiteru Oolihenu i Jupiteru Heliopolisu.07 Razlika između jednih i drugih, je u tome što su kod Sabaizijevih posveta prsti skupljeni, a kod posveta drugim 'božanstvima oni su ispruženi. Uz to, ruke posvećene Jupiteru Dolihenu i Jupiteru Heliopoli.su često su bile reljefno ukrašene ■predstavama dotičnih bogova, koji su označeni kao zaštitnici Baala i Heliopolisa. Dalje, na njih se 'često stavljala posveta, ali nije .bio rijedak slu čaj da se na takve truke ne stavlja nikakav sknbol, pa je ruka bila čista.68 ** V . P a šk v a ii’n, o. c., p. 207. 07 F. L ang, D ie D olich en u s V o tiv h a n d d e s B u d a p ester N aticm alm useum s. p. 183— 188; A rch a e o lo g ia i S rtesito, Serias IH , v o l V II, V M I, I X (1946— 1948). B udapest 1948, p. 186, T ab. X X X I V . si. I, 2, 4. 118 A rch . E rtesito, o . c., T. X X X I V , I.
266
A N T I Č K I K U L T N I I V O T I V N I S P O M E N IC I N A
P O D R U Č J U B iH
Kult boga Sabazija je, svakako, nastao na Grijentu.69 Sam izgled, odnosno karakter spomenica 'ovog božanstva d o k a ^ je istočno podrijetlo kulta. Brahiolagija je bila razvijena skoro kod svib istočnih naroda, a oso bito kod Siraea.70 O tom karakterističnom položaju ruke im am iz tumačenja. Blinkenibeirg je, npr., bio m išljenja da te ruke predstavljaju manus dei Ikoja pruža zaštitu a otklanja zlo i donosi pom oć.71 Zimgerle je, pak. tumačio da takve nuke na simboličan način predstavljaju dar božanstvu k oji mu se prinosi t^tag naročitog zavjeta.72 Đeiker je ove brončane ruke tumačio kao muku m olećeg štovaoca.73 Oimi nam se da je Blinkenbergovo tumačenje najrealnije, što & značilo da je ova ruka predstavljala samog boga, k'ao što je, npr., na oltarima drugih božanstava stajala bista, sta tua ili reljefna plaičaT sa Binom' božanstva. Na fcoji način je taj Ipređniet služio iu kultu, doslovno ne znamo. Da ili je ta ruka jednostavno bila izložena na oltaru, u kakvoj škrinji, da li je bila nasađena na koplje kao vexilum , kao baculum, ili že^lo, neizvjesno je. Možda b ; nam u tame problem u m ogla pomaći jedna kultna ploča ovoga božanstva iz Kopen hagena na k ojoj je prikazan Sabaizije sa štapom na kojem se vidi ruka sa karakter,istieninn položajem prstiju.71 To bi ‘z načilo da je takva ruka doista služila kao baculum ili žezlo, ali je svakako morala biti povezana sa samom kultnom liturgijom, ili se u tom e sastojao sadržaj kulta. Kult boga Sabazija je (bio dosta raširen u Rimskom Carstvu.75 Spa dao je iu red orgijastioko-egzotičnih istočnih kultova. Njegovo štovanje se sastojalo iz niza orgijaistiickih radnji, kao Sto je, npr., bila svečana kultna procesija čiji su se učesnici kretali u plesnom ritmu da bi na koncu pali u trans, (te kada bi uz gromoglasne povike stigli na odre đeno kultno m jesto, pristupali su izvođenju kultnih radnji i obredu koji je trebalo da simbolizira smrt i uskrsnuće.76 TJ stvari, Sabazijev kult je bio dosta sličan nizu drugih istočnih kultova, a sam Sabazije je bio iden tificiran sa Zeusom, Dionisom i drugim božanstvima. Kao njegova ko lijevka smatra se Frigija, gdje je, dakako, bio najviše štovan,77 otkuda se kasnije prenio u druge zemlje, pa tako i u Evropu. U našoj zem lji su potvrde ovog kulta svedene na najmanju mjeru. Kao jedinu analogiju našem spomeniku iz Dom avije sa područja Jugo slavije možemo navesti nalaz iz Osijeka,78 dok epigrafske potvrde ovog kulta potječu iz Nina79 i Pirata.8n IJ drugim evropskim zemljama broj nalaza tih spomenika je daleko veći. Tako analogije našem spomeniku 89 F. Oumorat, D ie o rie n ta lisch e n Religijom en qn r o m is c h e n H eiđ en tu m , tp. 78— 79; A r cg . firte sito , o. c., ip. 185. 70 A r c h . Erteisito, o . c., (p. 186— 187. 71 A rch . E rtesito, o. c.; p. 185. 72 !bk1em. 73 K o d F. L a n g a , o. c., p. 105. 1< W . R o sc h e r , G re ich isch e n nnd r o m isc h e n M v 'lh olog ie, L e ip z ig 1909. p. 274. 7S W . R o s c h e r , o. c., p. 235— 242. 70 N. T u rch i, E nc. Italiama, v o l. X X X , p.375. 77 W . Riosc-her, o. c., p. 235— 24.2. 78 v : P aštevalin, o. c „ ip. 208. 7,1 M. Suie, V A H D , L IV (1950— 1951), p. 233. »" A . D o m a sz e w sk i, A . E. M, X (1886), p. 238, br. 2; Sr. R. M arić, o. c „ p. 21.
V. O R IJ E N T A L N I K U L T O V I
267
nalazimo u Francuskoj,81 Švicarskoj,82 'Njemačkoj,83 u Italiji,81 itd. In teresantno je napomenuti da malazi ovakvih spomenika nisu poznati na području Trakije, mada se to božanstvo m nogo štovalo u toj zem lji,85 pa je zlbog toga od mekih istraživača SabaEijev kult nazivam i »traeko-fragijsfci«.86 Svakako je pogrešno da ise tako naziva je r su njegove potvrde s toga područja vrlo oskudne, a da je tamo bio više štovan, valjda bi bilo i m nogo više potvrda nego što je to slučaj. Poređim o li naš nalaz s nekim iz nabrojanih, zemalja, primijetit ćemo da među njim a nalazimo koliko sličnosti toliko i razlike. R iječ je o broju prikazanih sim boličnih životinja, kao i o načinu izrade tih spo menika. Na nekima od njih, umjesto prikaza životinja, nalazimo bistu samog Salbazija, ili, pak, Sekilh ‘d rugih bogova, kao, npr. Kibele, Dionisa iitd., ili neke druge likovne predstave.87 INa nekima nema uopće simibola, kao >što je elučaj sa trnkom iz Seđama.88 Dakle, riječ je o varijacijama kultnog prikazivanja, ali u svim tim spomenicima gledamo identične kul tne spomenike k oji su evi skupa im ali određenu kultnu namjenu, kao i naša rulka. Na konou, nailazi [spomenika ovog kulta u zemljama zapadne Evrope svjedoče da je ovo božanstvo bilo dosta popularno, te da su njegovi što vaoci taj kult raznijeli p o čitavom 'Rimskom Carstvu.88
81 S p o m e n ik iz Sedana iP ra m a rsa b. V a la n c ije n a (Đ on n, Jahnbb., I le fie 129, 53, A bb. 2, 3, p, 52. N a S tran i 88. n a la z i se ta b ela rn i p r e g le d sv ih S aibazijevih b r o n čanih votivm ih ru k u i d ru g ih n je g o v ih sp o m e n ik a . Sr. W . R osch er, « . c., p. 235— 242). 82 S p o m e n ik A v a n š a i S e n -B e r a r a (Bo.nm, J a h rb b ., itd). 83 S p o m e n ik >iz K e ln a ('ibidem ). 84 W . R o sch e r, o. c., ,p. 245. 85 W . R osch er, o. c., p. 235— 242. M Zborniik za n a ro d n u u m o tv o rin u , n a u k « i k n již e v n o s t, Sofija 1900, knj. X V I — X V I I , p. 78— 79. 87 Boran, J a h rb b ., H e fte 129, p. 53, A b b . 2, 3. 88 B ocin, Jahrbb., H e fle 129, p . 88. W . R o sch er, o. e., p. 235— 242. T u je n a v ed en p re g le d svih D o lih en ev ih kultni]) m jesta u R im s k o m C arstvu .
4. KULT JUPITERA DOLIHENA — KASTOR A
Jedan od najrasprotstranjeinipli vojničkih kultova u carsfco doba bio je kult Iboga Doliihena, koji je jednim nalazom potvrđen i na području BiH. To je epigrafsfea reljefna ara, nađena u .Maslovarama ikod Bosanskog Novog {br. 215), na području rudarskog điistrikta Sane i Japre. Na gor njem dijelu are, u visokom reljefu, prikazan je orao raširenih 'krila. Ispoid toga, ma stasu je dio natpisa u jedinom redu. :U srednjem dijelu are, u reljefu isu prikazana dva božanska lika. To su Dolihen i Kastor, oba stoje na bikovima koji su okrenuti nalijevo. Lijevi lik predstavlja Oolihena, desni Kaistora, Oba su prikazana ina isti naioiin, jednako su obučeni, i to u potpasaimi tuniku sa rukavima iprefco leđa i ogrtač. Na glavama su im visoke tijare u obliku gradskog bedema. Lica su izdužena, šiljastebrade, oči duguljaste, malo ukošene. Ddlihan >u desnoj ruci drži dvos jeklu sjekiru ikojom je zamahnuo, a u lijevoj podigao palmovu granu, dok Kass'tor u objema rukama drži po palmovu grainu. Ispod reljefa nalazi se ostali dio teksta. Posveta počinje Dolihenu čijem imerau prethodi formula boga Jupitera (IOM), ikoji je inače s nji me izjednačen. Iza toga slijedi đ '» natpisa koji se sastoji od riječi »et Cas«. Ovu kraticu >su istraživači tumačili dvojako. Sergejevski, koji je obra đivao ovaj spomenik, tu fcralicu je 'tumačio kao »Cas [io]«, pa je u desnom prikazanom liku gledao boga Kasaja.90 Nešto kasnije, ovim problemom se pozabavio i Paškvalim, te je tom prilikom tumačio da bi -ova kratica značila »Cas [t (ori)]«.91 Prema nekim Dolihenovim spomenicima 'koji su se našli na drugim stranama sa 'Sličnim natpisom, ovo Paškvalinovo tu mačenje je prihvatljivije, a on iga je pokrijepio nizom argumentacija i analogija sa drugih natpisa. Prema tome, i mi ćemo držati da se na ovom reljefu uz Dolihena nalazi Kastor a ne Kasi'je. Dediikarut ovog spomenika je neki Marko Aurelije Flavije, za kojeg je Paškvaliin držao da je bio romanizirani Orijentalac, i to iz Sirije.*2 Njegovo ime nam predstavlja terminus post querri, koji je vjerojatno do bio rimsko građansko pravo po contitutio Antoniana (212. godine). To bi značilo da bi ova ara mogla datirati iz sredine III stoljeća.93 Ovakva datacija se podudara i sa đafael'jom ostalih Dolihenovih spomenika u našoj zemlji, 'koji najvećim dijelom pripadaju razdoblju od polovice II do poD. 1,1 V. V. Sr.
S erge jo v sk 'i, G Z M , n. s. X X (1965), p. 7— 10. P ašk vatin , G Z M . n. s. X X V (1970), p . 19— 23. PaškvaJin, o. c., p. 23. D. S e rg e je v sk i, o. c.. p. 9.
V. O R IJ E N T A L N I K U L T O V I
269
* lovice III stoljeća.94 Konac III stoljeća znaičio je već nestanak ovog kulta. ■Prema kartografskom prikazu nalaza ovih spomenika (K. VIII), vi dimo da om. potječe iz sjeverozapadnog dijela Bosne. Opet dolazimo do istog objašnjenja kao uvijek kada su u pitanju orijentalni (kultovi, odnos no njihovi štovaoci i sljedbenici. I ovoga puta navest ćemo vojsku i tr govce, i to još odlučnije kada je upravo riječ o Dolihenovom kultu. Na području Same i Japre, koliko nam je poznato, nisu boravile voljne jedi nice, te se ini pojava ovog Ikulta u našem slučaju neće vezati za pripadnike vojnih jedinica. Dragi elemenat feoji dolazi u obzir jesu trgovci. Opet će mo spomenuti da je na rudarskom području Same i Japre boravio veliki broj stranaca raznih profesija, a među njima, kako je već uveliko do kazano, trio je veliki broj Orijentalaca, posebno Siraca. To znači da se pojava ovog kulta na području sjeveroistočne Bosne može dovest; u vezu s istim raznim radnim elementima, i to specijalno s pripadnicima istočnih naciCKnaUinosti. Postojbina kulta Dolihena je sjeverna Sirija, i to komagendki grad Dodihe. Štovan je kao gospodar svijeta i svoju kultnu fizionomiju je do bio davno prije dolaska rimskih osvajača u te krajeve. Kada su ga prih vatile rimske legije, od dolifaenskog Baala stvorili su svoga Jupitera, pa je kao Jupiter Dolihen 'bio raznesen po drugim zemljama. U Evropu, pa 'tako i u našu zemlju došao je posredstvom Rimljana, pa se zato prvo javlja u onim zemljama u kojima je počeo najraniji proces romanizacije. Već smo rekli tko je imao najviše učešća u njegovom instaliranju u drugim zemljama, pa talko na spomenicima Dolihenovog kulta kod nas nalazimo đeđikante ovih vojinih jedinica: leg. VII Gemina (u Daruvaru), leg. VITI Gemina (u Ljubljani), lag. X IV Gemina t(u Trebinju), panonska ala (u Slamkammu), itd. Pored ovih i drugih legija, u tome su naročito odigrale važnu ulogu orijentalne trupe, i to posebno cohortae et alae commagenarum, te njihovi razni pratioci.95 To se vidi i po imenima cledikaiiata, kako kod nas tako i u drugim zemljama.90 Kroz sve vrijeme svoga postojanja, barem u Evropi, Dolihen je ostao skoro isključivo vojno božanstvo, te nije nikada postao zvainični kult, što se vidi i po nedos tatku njegovih potvrda na područjim a i mjestima gdje (nisu bile staci onirane vojne jedinice, dok nasuiprot tome, te potvrde nalazimo u naj većoj m jeri na graničnim područjima. Spomenici Dolihenovog kulta na području Jugoslavije 'nađeni su u većem bnojiu. Prema b r o j u nalaza, njihovom karakteru, te po mjestima nalaza, njibova nalazišta u Jugoslaviji se obično dijele u .regije.97 Mi ćemo pojedine nalaze ,opomenuti geografskim '.redom, te pofcuSa'ti usposM O d a ta e iji tih sp o m e n ik a v id i: i./j. 7.o to vić, Isto rijsk i .uslovi ra zvoja o r ije n talnih k u lto v a iu rim sk im p ro v in cija m a n a te rito r iji J u g o sla v ije , p. 67. “ if- C u m on t, P W R E . is. v. J u p ite r D olich en u s, P ariš .1960; S. R einach, D areraberg— Saglk), D ictio tia n e des anticjuites, s. v. Doliohemus .derts J u p iter; P. M eiiat, Ju piter ‘D oliohanu'S, p. ,11. ** P . M erlat, R e p e rto ire d e s in scrip tion s et m o n u m en ts iig u res d u culte de Ju piter D olichen us, P ariš 1 9 5 1 , p. 3 9 5 — 3 9 7 (.registar im ena). 97 L j. Z o to v ić, o . c., p. 65.
270
A K T I Ć K I K U L T N I I V O T I V N I S P O M E N IC I N A
PO D R U ČJU
B iH
taviti i naći neki odnos našeg nalaza dz Maslovara s nekim od dole nab rojanih. Iz prim orske Dalmacije nisu baš brojn i ovi spomenitoi. D'o danas su poznati nalazi iz Salone,98 Vida,99 Vrlike,100 Vitailfje,101 Narone102 ite Munjave.103 Da'lje n>a sjever i 'sjeverozapad, nalaze susrećemo u Prozoru,10* Čakovcu,105 Ljubljani,100 Ptuju,107 Slovengradecu,108 Trebnji109 te Daru varu.110 Iz drugih krajeva Jugoslavije nalazi su poznati iz Slankamena,111 Suinduka,112 Sremske M itrovice,113 N ovih Banovaea,11* Ko'stolca,lis Brz° Patente,116 V elikog Gradišta,117 Ravne kod Knjaževca,118 Kumanova,119 Gračanice,120 Pmzrena,121, itd. Među ovim spomenicima nalazimo obično epigrafsike are, te spomenike s likovnom predstavom božanstva. Poredimo li naš spomenik iz Maslovara -s-nekim drugim ‘k oji nos; također lik božanstva, uoeit ćem o niz razlika k oje karakteriziraju ovaj spomenik iz Maslovara. N ajprije, ov o 'je prvi i jedini slučaj da se u našoj zem lji DoJihen u ikonografiji javlja u društvu s nekim drugim božanstvom. N je gova kultna zajednica sa Kastarom, o kojem je u našem slučaju riječ, dobro je poznata u drugim zemljama, ’i to više sa epigrafskih spomenika, kao Što je slučaj iz Maueran-der Urla,122 ili iz Rim a.12i Druga karakte ristika našeg spomenika sastoji se u tome što je božanstvo prikazano u bodu nadesno, dok se u ikonografiji obično prikazuje u pokretu nalijevo. Treća karakteristika se sastoji u izgledu njegove tijare. Ovdje su na njoj »8 iP. M e iia t, o. c., p . 53, br. 5 6 = G I L I I I , 8785. 1,9 P, M e rla t, o. c., p . 53, br. 56. >«» iP. M erla t, o . c., p . 54,br. 5 7 = C I L lili, 9827a;C.P a tsch , W M B H , V I I (1900), .p. 139, br. 19. 101 P . M e rla t, o. c., p . 53, b r . 5 9 = G I L IH , ,10044. 102 iBullet-tmo đ a lm a to , X X X I I I (1910), p . 106; P . M erla t, o . c „ p. 53,b r. 55. 103 C IL III, 10059. ,M .P. M e rla t. o. c., p. 54, b r . 58. los p M erla t. n. e., p, 5-4, br. 59. 106 P. M e ria t, o. c., p. M l, tor. 122. 101 P. M erla t, o . c., p. 349, tor. 351 -i p . 350, b r . 352; A . Sašel, Im seriptiones L a tin a e qnie in lu.goislavia in te r arenos M C M X L e t M C M L X re p e rta e et eđ ita e sunt, L ju b lja n a 1963, p. 11.7, br. 339 = 011, III, 4035, 4036. ws V . H o f fille r — B. S aria, >o, c., p. 5, br. 6. 109 P . M erla t. o . <•., p. 76, tor. 73 i 74. “ « P, M e rla t, o . c., p. 77, br. 75 i p . 78, b r . 76 = C IL III, 3998, 3999. 111 P. M e rla t, o . c., ;o. 55, br. 61 i p . ^6, b r . 62. 1.2 C IL I II, 10243. 1.3 P . M e rla t, o. c., p . 348, br. 350 = C I L I I I , 3232. 111 P . M e rla t, o . e „ p, 55, b r . 60 = O IL III, 13346. 1,5 P M e rla t, o. c., p . 61, tor. 53. 116 D. V . T o d o r o v ie , S v e tište J u p ite ra D a lih e n a u B r z o j P alan ci, Starinar, n. E. X V — X V I (1964 — 1965), p. 173— 181. 117 C I L I I I , 14503. 118 >N. V u lić , S p o m e n ik S A N , X C V I I I i(l 941— 1948), -p. 93, br. 201. 119 N. V u lić , S p o m e n ik S A N , X C V I I I (1941 — 194-8), p. 97, br. 214= C IL III, 8243; P. sMerJat, o, c., p. 52, br. 54. *“ N. V u lić , S p o m e n ik S K A , L X X I (il931), p . 192, br. 510. 121 N. V u lić , S p o m e n ik S K A , L X X I (103)1), p . 133, tor. 322. 122 P . M erla t, o. c., p. 129, tor. 151. *** P . M e rla t, o. c., p . 198, tor. 202.Za d ru g i n a tp is : isti autor, o. c., p. 188, br. 197.
V . O R IJ E N T A L N I K U L T O V I
271
prikazane, pored zubaca bedema, i aimbrazure u samom bedemu, što je prvi poznati takav slučaj. Na koncu da spomenemo palmoviu grančicu koju božanstvo drži u ruci. To je isto tako rjeđa pojava u ikonografiji jer se Dolihen obično prikazuje s m unjom. Uzmemo ld sada u obzir đa ovaj spomenik iz sjeverozapadne Bosne predstavlja izolirani nalaz, jer smo vidjeli u kojim se krajevim a oni redovito javljaju, onda je njegova po java za nas interesantna iiz niza razloga. Te njegove osebujnosti, a prije svega njegova ikonografska predstava u društvu s drugim božanstvima govori da u ovom e nalazu moramo gledati jednu posehnu pojavu ove vrste Doilihenovih spomenika. Prije svega, đedikant ovog spomenika je morao biti u isto vrijem e štovalac i božanskog brata, mada nam ta kons tatacija ne može ništa posebno značiti u nekim -pitanjim a u vezi s tim deđikamtam. Kastor je isto itako bio vrlo štovan od vojnika kao i od po moraca ili trgovaca. iSaimim tim što ovaj spomenik predstavlja izolirani nalaz, uza sve njegove navedene karakterističnosti, njegova pojava na području sjeverozapadne Bosne za sobom povlači j'oš niiz važnih pitanja. Prvo, postavlja se pitanje njegove provenijencije. Da li je rađen u jednoj od radionica sa područja naše zemlje, teško je dokučiti, ali bismo u to sumnjali jer su svi drugi reljefi k oje susrećemo kao produkte tih radi onica rađeni u druigoim ikonografskom etilu. Te radionice su, bez sumnje, imale svoj standardni obrazac, a najčešći poiručioei su bili vojnici, dakle, i ukus je bio standardiziram. Ovu aru iz Maslovara m ogli bismo vezati za neku stranu radionicu, a ako ne to, onda je ona morala biti rađena po posebnim zahtjevima i već zamišljenoj koncepciji, kako ikonografskoj taiko i umjetničkoj, i to izraženoj o d samog naručioca. Što se tiče dedicanta ovog spomenika, potrebno je da se još osvrne mo na n jegov odnos prem a samom kultu čiji je bio štovalac. Naime, >u tekstu nalazimo grupu slova ST [O] MD koja ise prema analogijama spo menika iz drugih zemalja razrješava u »s(acerdos) l(ovis) \0(plimi)] M (aocimi) D(olicheni)«. To bi značilo da je ovaj Marcus Aurelius Flavius bio svećenik ovoga kulta. Da svećenici podižu posvete svome božanstvu I li jC 'T"ljođcliv SiLiCS] j 1vG:d xvi£ITxa bSj ili'p.I'., i7ial^Za.ITlG veliki bt'G j Jit4.tpa.bci u-ujk.. su postavili svećenici boga Dolihen a, tako iz Ampeluma,121 Salone,125 Na pone128 — gdje jedan takav spomenik postavljaju »sacerđotes«, a takvih primjera imamo bezbroj. Spomen Dolihenovog 'svećenika nam govori da je ina području Sane i Japre postojalo organizirano odvija,nje i štovanje ovog kulta. Već smo spomenuli iznijeta m išljenja da se tu morao nala ziti jedan hram toga božanstva, odnosno kakvo njegovo svetište, mada o tom e nemamo nikakvih izravnih dokaza sa terena. Jedinu potvrdu postojanja Dolihenovog hrama u našoj zem lji tanamo iz Breze Palanke.127 Broj nađenih spomenika i na drugim stranama naše zemlje dokazuje da je takvih svetišta m oralo biti' daleko više, kako je pretpostavio 'i Merlat,123 121 125 ’ -fi 127 128
P. 'M erlat, o. c „ r>. 30— 31, br. 28, 29. P. M erlat, o. c., ,p. 53, br. 56. P. M erlat, o. e,. p. 53, br. 55. D. V. T o d o r o v ie , o. c .; ,p. 179. P. M erlat, o. c., J u p ite r Doliehen.i.is, j). 129.
272
A K 'i'iC K I. K U L T N I I V O T I V N I S P O M E N IC I N A
P O D R U Č JU B iH
a o tame nam govore i spomenici u čijim se tekstovima navode brojni svećenici. T o možemo tvrditi i na osnovu nalaza u drugim zemljama u kojima su otkriveni njegovi hramovi i druga svetišta.129 Na Ikonou da damo fcratiki pregled nalaza spomenilka ovog Iteulta i u drugim zemljama, odnosno rimskim provincijama. 'Brodar i instaliranje ovog kulta u tim zemljama je tekao na isti način kao i u nalšoj zemlji. U Norik prodire koncem II stoljeća.130 U Vinunumu (Zollfeld), njegovo svetište je bilo sagrađeno još 139. godine. Od ostalih provincija, ovi spo menici su poznati iz Retije,131 ob je Germanije,132 Italije,133 Britanije,134 Numidije,138 itd. Ovi spomenici se nalaze iu većem broju na Dunavu i Raj ni, a u Britaniji se nalaze uz graničnu liniju prema Škotskoj. Među ovim: nalazima moguće je naći v e lid broj analogija našem spomeniku iz Maslovara, o čemu je već bilo riječi.
O to m e : L j. Zoitović, Les CuLtes om entaux sur le teriritoiire d e )a M esie su perieure, ILeideii, E. J. B rill, 1966, p. 129. 130 iP. 'M erlat, o. c., ,p. 21. P. M enlat, R e p e rto ire d e s iiiBcniiption® et m o n u m en ts fu g u res d u e u lle de Ju piter 'Dolieiienuis, p. 147. 132 P. .M erlat, o. c., p. 281, 336. m P. M e rla t, o. c., p. 247. 13< P. M erla t, o. c., p. 262. 1:15 P. M erlat, o. c., p . 281.
5. ATIS
Uz Mitru, ovo je drugo orijentalno božanstvo čiji je kult na pod ručju BiH ostavio- najveći broj potvrda. Do danas je poznato- ukupno dvanaest spomenika toga kulta. Međutim, od tih dvanaest spomenika imamo svega jedan Za koji se m ože reći da ima čisto kultni karakter, a ostalih jedanaest su u stvari reljefne predstave toga božanstva koje krase bočne strane nadgrobnih spomenika. Prema tome, ta vrsta spomenika ne bi spadala u opseg naše obrade, ali budući da se radi o likovima b o žanstva o kojem je ovdje riječ i da njihovu pojavu na nadgrobnim spo menicima vežemo prvenstveno uz kult toga božanstva, smatramo da i tu vrstu spomenika moramo uzeti u obzir, mada ili u ovom slučaju ne ćemo posmatrati kao kultnu pojavu nego kao određenu reperkusiju tog kulta. Spomenik za koji smo rekli da predstavlja prvu grupu potvrda ovog kulta jeste mala brončana figurica nađena u Fojnici (br. 216). Atis je prikazan u svom uobičajenom izgledu, s lijevom nogom prebačenom preko desne, dok se lijevom rukom podnimio. Na nogama ima cipele, priljubljene anaksirede, opasan hitan, dok mu je preko ramena prebačen himation slkapčan na lijevam ramenu. Na glavi nosi friigijsku kapu, u des noj ruci drži spuštenu obrnutu zublju. Predstave Atisa na nadgrobnim spomenicima potječu skoro sve re dom iz 'krajeva istočne Bosne. Tako iz Crviće fcod Skelana (br. 217), Sikiiića kod S r e b r e n ic e (br. 2 1 8 ), Bratimca ikod Srebrenice (b r . 219), Ro gatice (br. 220), Stitareva kod Višegrada (br. 221, 222) Klasnika kod Višegrada (br. 223, 224), Rudog kod Višegrada (br. 225, 226), te Velikog Gostilja kod Višegrada (br. 227). Od ovih dvanaest spomenika imamo svega nekoliko na kojima su u cjelosti sačuvane likovne predstave ovog božanstva, u ostalim slučajevima, likovi su sačuvani samo parcijalno. Pre ma tim sačuvanim primjercima, možemo zaključiti da se u svim sluča jevima javlja jedna standardizirana predstava koja je inače tipična -u ikonografskom prikazivanju ovog božanstva. Na spomenicima iz .Sikirića (b r. 218), Rogatice (br. 220), Štitareva (br. 222), te iz Velike Gostitje (far. 227), Atis je prikazan obučen u potipasani 'kratki hitan, hkmation, s frigijskom kapom na glavi, okrenut nalijevo ili udesno, dok se lijevom ru kom podnimio a desnom se oslanja na pedum, sa prebačenom lijevom no gom preko desne, ili obrnuto. Čini nam se da je na taj način bio prikazan i na^ spomeniku iz Bratunca (br. 229), što nije sasvim jasno zbog velike ostećenosti tog spomenika. Na nekim od ovih spomenika, kao, npr., na 10 — A n tičk i kultni . . .
274
A N T IČ K I
K U I .T N I I V O T I V N I S P O M E N IC I N A
PO D R U ČJU
B iH
ovom e iz Bratunca te na spomenicima iz Rogatice (br. 220) i Sikirića (br. 218), na jednom te istom spomeniku nalaze se po dvije likovne predstave Atisa k oje krase 'bočne strane tih cipusa. Za datiranje ovih naših spomenika može se reći da uglavnom pri padaju periodu od druge polovice I stoljeća pa dalje. O tome nam govori i natpis iz Klašnika u čijem se tekstu spom inje gentilicij Flavlja, pa se m o že p o 'tome reći da potječe iz prve polovice II stoljeća.136 Osim toga, može se reći da je za pojavu kulta ovog božanstva u inaSnm krajevima terminus post quem (konac I stoljeća, što se tem elji i na pojavi sapulfcralne formule DM .137 Prema kartografskom prikazu nalaza Atisovih spomenika (K. VIII), uzmemo li u obzir samo onaj spom enik iz.Fojndcg, primje4ujemo_da. jejkult tog božanstva bio poznat samo na području srednje Bosne, odnosno na pod ručju današnje Pojnice. Iz Fojnice su poznate potvrde i drugih orijentalnih kultova (Izide i Serapisa — ?), što bi značilo da su u tamošnjem rimskom naselju orijentalni kultovi imali znatan broj svojih pristaša, za k oje smo mi naprijed već pretpostavili da su uglavnom Orijentalci koji su tu, valj da, boravili po raznim dužnostima, budući da se na tamošnjem području odvijala intenzivna (rudarska aktivnost u čemu su Orijentalci uzimali v e liko učešće.138 Preima tome, i kuilt ovog božanstva u ovom dijelu Bosne vezat ćemo za pripadnike orijentalne nacionalnosti, što u isto vrijeme ne •bi značilo da taj kult nisu m ogli ili nisu primili i 'građani dragih nacional nosti koji su ov d je živjeli, ubrajajući tu i domoroce. Tu pretpostavku bi nam, eventualno, potvrdila i druga grupa gore spomenutih naših spome nika, a to su predstave Atisa na nadgrobnim spomenicima. Naime, pojava tih, tzv. funeramih Atisa predstavlja izuzetan problem u kultnoj proble matici. Već su ranije neki 'istraživači iznijeli sumnju, odnosno postavili pitanje da li su oni koji su izrađivali ovu vrstu spomenika, ili njihovi naručioci, bili svjesni kultnog značenja 'tih predstava, ili je to bio čisto de korativni elemenat. Kada je o tome problemu pisao Sergejevski, on je tom prilikom izrazio svoje duboko uvjerenje da je za naručioce tiih spo menika s Atisovim likom na prvom mjestu foio kultni povod.139 Sadržaj samog kulta je također bio vezan za kompleks vjerovanja u zagrobni život, što je, barem donekle, bio dovoljan razlog da se lik tog božanstva stavlja na nadgrobne spomenike, a ako je bila ri ječ o pripadnicima tog kulta, onda je lik njihovog božanstva na nadgrob nim spomenicima sasvih shvatljiva pojava. Nama su, istina, nepoznate teo loške finese toga kulta, ali bismo (mogli pretpostaviti da je kanon toga kul ta svojim vjernicim a i pobornicima obećao identificiranje ili združenje sa samim božanstvom, do čega je, valjda, trebalo doći po smrti vjernika. Da -se radi o pojavi nanošenja božanskog lika na nadgrobne spomenike proizišloj izravno iz kanona samog kulta, može se pretpostaviti i po tome *** D . S e r g e ie v s k i, G Z M , XT.,VI (1934), sv . 2, ip, 30. 137 S . K o jić , S ta rin a r, n. s. 20X1— X I V (1962— ,1963), p. 225. 138 E P a ša lić, O a n tičk o m ru d a rstv u u B osn i i H e r c e g o v in i, p. 49— 55. T u je n a v ed e n a o sta la lite ra tu ra o tom e. 139 iD. S e r g e je v s k i, R im sk a g r o b lja na D rin i, G Z M , X I , V I (1934), sv. 2, p . 30.
V.
O R IJ E N T A L N I K U L T O V I
275
što ta pojava nije usamljen slučaj. Ima više religija ikoje se karakterizi raju tim sadržajem. Ova vrsta spomenika je poznata i izvan naše zemlje, p rije svega
276
A N T IČ K I
K U L T N I I V O T IV N I S P O M E N IC I N A
P O D R U Č J U B iH
■Prikazivanje Atisa ina ovim spomenicima n potpunosti odgovara tipiziranim predstavama k oje Atisa prikazuju u jednom određenom nje govom liku. Prema tome, može se govoriti o području na kojem je posto jala identična koncepcija njegovog prikazivanja na ovoj vsrsti spomenika. Dalje, to znači da se može govoriti o određenim radionicama koje su dje lovale na jednom širem području. Neki istraživači su iznijeli mišljenje da hi se jedan od takvih rađioničkih centara nalazio u okolici današnje Visi babe — rimskog municipija, Malvesatija151 dok bi se drugi takav centar mogao pretpostaviti i na lijevoj obali srednjeg toka Drine, tj, na području današnje istočne Bosne, da li u Višegradu ili u Srebrenici, neizvjesno je. Spomenici s Atisovim likom dovode se u vezu i sa ikonografskkn predstavama nekih drugih božanstava:"To je, prije -svega, Genije. U njiho vom ikonografskom prikazivanju nalazimo nekoliko potpuno identičnih dodirnih tačaka. Tako, i jedno i drugo božanstvo u tim predstavama imaju prekrižene noge. Dalje, dba u rukama imaju identične, ili potpuno iste atri bute, a ito je pedum ili zublja, mada je peđum karakterističnij-i za Atisa, i obrnuto.152 Zatim, i jedno i drugo božanstvo rese bočne strane nadgrobnih spomenika. Zbog ov'iih i drugih dodirnih tačaka ponekađa je dosta teško diferencirati jedno božanstvo od drugoga, tj. da li je na jednom spomeniku prikazan Genije ili Atis. Pored Genija, Atis se često identificira i sa drugim božanstvima, kao, npr., sa Mitrom,153 Dionisom ili Sabazijem. On se identificira i sa Mltrinim đadoforima. Ponekad se razlikuju satno po tome što dadofori u ruci drže obrnutu zublju, a Atis pedum. Osim toga, njihove dodirne tačke se ogledaju i u ikonografskoj kompoziciji, jer se i jedni i drugi prikazuju na bočnim stranama spomenika a nikada na čelnoj strani.
151 F. KaiiiLz, Das K o n ig r e ic h Senbien muđ đas S erben-volk I, L e ip z ig 1904, p. 516. 152 N a jo d n o m M itrm om r e lje fu iz R a žn ja , de-sni d a d o fo r u r.uci d rž i /pe ci um. (L j. Zotovdć— 2 u n k o v ić , D ie u x relioOs m ithri-a^ues đe la Senbie Orien.tale, Buli. d e la C orr. h ollen iqu e, X X X V I I I (1959), p . 511, si. 1. 153 E. W ill, Le R e lie l culbuel g-recjo-rornain, P ariš 1935. p. 194, 198— 200, 203—205.
6. K U L T B O G A M ITRE
Kult boga Mitre je od svih orijentalnih kultova ostavio-najviše po tvrda na područj'u BiH. Imamo ukupno ^šesnaest njegovih spomenika, na đenih na raznim stranama BiH. Od tih petnaest nalaza, devet čine epigrafske are, a preostalih šest kultne slike. Od t’ih, pak, šest reljefnih pred stava, tri su propraćene odgovarajućim tekstom, dok je na ostalim trima sama slika. Reljefne ploče su nađene u Pritoci kod Bihaća (br. 229), Crkvi nama kad Bihaća (br. 232), Jajcu (br. 233), Konjicu (br. 238), Vratnici kod Liisičića (br. 240), te u Dardagani kod Zvom ika (br. 241). EpigraM đ nalazi potječu iz Pritoke kod Bihaća (br. 228), Golubića kod Bihaća (br. 230, 231), Jajca (br. 234), Starog Sela bod Glamoča (br. 235, 236), Potoka kod Mo stara (br. 237), Konjica (br. 239), Skelana (br. 242), te iz Rogatice (br. 243). Od spomenika sa reljefnom predstavom ovoga božanstva, tekstom su propraćemi spomenici iz Crkvine (br. 232), Konjica (br. 238), te Vratnice kod Lisičića (br. 240). Posvete božanstvu počinju na razne načine. Mitrino rime je propraćeno raznim epitetima. U osam slučajeva javlja se epitet »Irivicto«. N je govo mjesto u tekstu je različito. K oji put javlja se na samom početku posvete (br. 228, 235), koji put u sredini (Ibr. 236, 237, 238, 239). Drugi epitet koji ise javlja jeste »Deo« (br. 237, 238). TI oba slučaja taj epitet stoji na samom početku posvete. Poslije toga dolazi epitet »Soli«. On se javlja na četir' sroomsnika fbr. 236, 237 238. 239). Jednom stoji na početku po svete ('br. 239), a u ostalim •slučajevima u sredini. Na jednom spomeniku božanstvo je spomenuto bez ikakva epiteta (for. 242), a na tri »samo s epi tetom »Invicto« (br. 234, 235, 240). Prema tome, može se zaključiti da se na našim spomenicima uz Mitrino ime javlja ukupno četiri njegova epite ta: »Invicto«, »Deo«, »Soli«, te »Augusto«, kao i dodatak »Sacrum«, U većini slučajeva posveta počinje na ovaj naciln: »Deo invicto soli Mithrae«, ili nekom drugom kombinacijom. Nakon posvetne formule, u tekstu se navodi i zibog čega se spomenik podiže, to je obično »pro salu te« (br. 228), zatim slijede nomenklatura đeđikanta (br. 237, 243), njegovo zanimanje (br. 243), a potom završna for mula (br. 228, 235, 239, 240, 243). Na reljefnom spomeniku iz Crkvine kod Bihaća (br. 232), čitav tekst se sastoji od nomenklature đeđikanta.. Od epigrafskih Mitrinih spomenika za nas su osobito dva važna, ali u isto vrijeme i problematična. Oba su nađena u Golubićima Ikođ Bihaća (br. 230, 231). Na njima je tekst sasvim kratak, u prvom redu je svega jedna riječ, a ispod toga je monogram. Tim problemom su se bavili mnogi
278
A N T I Č K I K U L T N I I V O T I V N I S P O M E N IC I N A
P O D R U Č JU
B iH
učenjaci,154 a Gabričević mu je posvetio čak jeidn-u posebnu raspravu,155 ali je, čini m m se, problem ostao i nadalje otvoren. Pojava monoigrama na ovoj grupi spomenika je sasvim neuobičajena j karakteristični] a je za kršćanske spomenike, i !to za one koji datiraju iz prvih stoljeća postanka te religije.156 Zbog toga ćemo u ovoj pojavi prvenstveno gledati kršćanski utjecaj, a pod kojim je uvjetima d o toga došlo, ostaje nam nepoznato. O d 'uikupno šesnaest Mitrinih natp'iBa sa pođnuioja Bi-H, na svega njih pet navodi se Mitrino ime. U dva slučaja nailazimo posebnu varijantu n je govog imena. To je »M eteri« (br. 237, 238), što predstavlja jednu od va rijanata n jegovog imena ka&ve nalazimo na spomenicima u drugim zem ljama. Kako oba spomenika s tim iskri vi jm im imenom potječu iz doline Neretve, zaključujem o da je ta pojava bila udomaćena samo na tom p od ručju. Da li je do toga došlo greškom klesara ili 'je riječ o nekom posebnom, vanjskom utjecaju, ne znamo, ali ćemo svakako u tome gledati jednu p o sebnost karakterističnu samo za dolinu Neretve. Spomenici sa reljefnim predstavama izrađeni su p o obrascu po ko me su izrađeni svi takvi spomenici širom svijeta. Na svim predstavama glavni sadržaj je ubijanje svetog bika od strane Mitre. Sve scene su kom pozicijski potpune, s neznatnim varijacijama. Tu vidim o ovaj prizor: Mi tra je oborio bika i lijevom rukom ga drži za nozdrve a lijevim koljenom ga je pritisnuo o zemlju, dok mu.desnom rukom zabija nož u vrat. Mitra je glavom okrenut prema gledaocu, obučem je u kratki potpasaini 'hiton sa plastom preko ramena koji leprša iza njega. Na glavi ima frigijsku kapu. Na desnoj strani ispod 'bika, prikazane su slijedeće životinje: pas, armija i škorpion. Sve su usmjerene na ranu koju je Mitra zadao biku. Sa lijeve strane, do Mitre, nalazi :se Kautopaites, k oji se obično prikazuje sa spušte nom zubljom, a na desnoj strani1je Kautes, prikazan sa visoko uzdignutom zubljom. U gornjim kutovima su prikazani Sol i Luna. U nekim sluča jevima čitava scena je prikazana u svodu pećine, ili to, jednostavno, d o čarava luk. Pored imo li ove reljefne spomenike jedne ;■> drugin, vid jet ćemo da, u stvari, svaka za sebe predstavlja (poseban rad. Analizirajući i*h s aspekta kvaliteta tehničke izrade, m ožem o ih svrstati u tri grupe. Prvoj grupi bi pri,nadale ploče iz Pritoke (br. 229), Crkvine (br. 232), Vratnice (br. 240) te iz Jajca (br. 233). Njihova karakteristika se prvenstveno sastoji u načinu i tehnici obrade. Scene isu inače potpune, likovi su dati pravilno i proporcio nalno, te se po tome vidi da predstavljaju djela b olje izrade i rad majstora koji je dobro poznavao svoj zanat. IT drugu grupu stavljamo samo reljef Iz Konjica (br. 238). Reljefna predstava je i na jednoj i na drugoj strani, ali su one, za razliku od gore navedenih reljefa, kvalitetno znatno lošije izrađene, scene su ldtnjaste, likovi su sumarno prikazani, pa više izgleda da je sve skupa jednostavno 151 T im ■problem om se prvi p o z a b a v io C. ■Bats-eh. W M B H . VT (1899). p. 211; za tim R. M ario. o. c_, :p. 110, f. 45; te B . G a b r ič e v ić , G Z M , n. s. III (1953), p. 141— 144. 135 B . G a h r ič e v ić , o. c. i™ M artig n v . D iekionaire đes a n liq u ite s chret'iennes, s. v.
V. O R IJE N T A L N I K U L T O V I
279
* nabacano, mada se majstor trudio da stvori kod gledaoca što jači vizualni efekat i nije izostavio nijedan detalj. Druga gruipa spomenika, kao i u prethodnom slučaju, sadrži svega jedan nalaz. T o je nedavno nađeni reljef iz Darđagane kod Zvom ika ('br. 241). Ovaj spomenik predstavlja krajnje nemaran i nestručan rad. Svi li kovi su dati sučelice, svi skupa su zbijeni u jednu hrpu, te na prvi pogled jedva da se može zamijetiti da se radi o Mitrinoj sceni. To je, *bez sumnje, djelo čovjeka kojem u klesarstvo nije (bilo zanat, jednostavno je pokušao imitirati neki reljef, ali mu to n i j e . p o š l o z a rukom. To je jedan od n aj boljih prim jera surove provincijalne umjetnosti. Bilo bi logično da se ovi reljefi, razvrstani po ovim grupama, zasno vanim prvenstveno na načinu i kvalitetu njihove izrade, i datiraju po tim grupama, no. po našem sudu, ako za to nema drugih, pouzdanijih elemena ta, to ne bi bilo opravdano. Ako ispred sebe, npr., imamo jednu ovakvu sliku bez natpisa i drugih dativnih elemenata, loša ili kvalitetna izrada u većini slučajeva ne bi bila mjerodavan elemenat za datiranje. Moramo uzeti u obzir, prvo, podrijetlo spomenika, njegovu namjenu, kome i gdje je služio, i niz drugih važnih okolnosti. Ako je, npr., jednoj gradskoj mitnič koj općini takav reljef bio potreban, on se naručivao kod odgovarajućeg majstora, i, dakako, takav rad je bio kvalitetan. U isto vrijeme, neka seo ska mitrička općina, ili kakav pojedinac iz kakvog zalbiitog sela takav re ljef naručuje kod seoskog majstora iz bilo kojih razloga, financijskih ili etičkih, te će, u svakom slučaju, takav reljef biti slabijeg umjetničkog kvaliteta. Rezultat toga je đa su gradske vjerske općine ili općine čiji su članovi bili bogatiji ljudi imali za kultnu upotrebu u svome svetištu predmete adekvatnog kvaliteta, dok je u drugom slučaju bilo obrnuto. To je razlog što u pogledu datiranja ovih reljefa moramo biti krajnje opremi. Mitrine predstave na našim spomenicima su u većini slučajeva prikazane u ambijentu pećine. Koji put to je lijepo naglašeno ''br. 232, 240), dok u drugim slučajevima imamo samo simbolični luk, kao na spomeniku iz Konjica (br. 238). Na reliefu iz Jajca, nak, imamo trokutasti arhitek tonski elemenat (br. 233). Pojava reljefn og naglašenog luka predstavlja više karakteristiku spomenika u zapadnom dijelu Jugoslavije, što bi, bez sumnje, bio utjecaj susjedne A k vileje.157 R eljef iz Konjica je interesantan iz više razloga. Prvo, on je, oslikan s obje strane. Drugo, u sceni s prednje strane nailazimo na kompoziciiski sadržaj koji donekle odudara od tipiziranih predstava s ovom scenom, tj. kompo-zicijskL ovaj reljef je kompleksnog sadržaja. Taiko na donjoj strani vidimo figuru muškarca koji je uprtio ovna na leđa držeći ga za zadnje noge. Na suprotnoj strani, opet jedna takva osoba, ali na leđima nosi veora. Na desnoj gornjoj strani imamo još jednu interesantnu sliku. Tu, pak, vidimo nekog mladića 'kako stoji isored žrtvenika na kojem se vidi žrtveni plamen. Na suprotnoj strani je bila još jedna scena, -u kojoj se prim ijećuje opet neki mladić u pokretu nalijevo, ali zbog oštećemosti tog dijela reljefa scena nije jasna. .. T..j, Z o t o v ić , Tstorijsk'i u slo v i r a z v o ja ■'•'incijama na te rito r iji .Jugoslavije, p. 68.
o r ije n ta ln ih k u ltov a u rim sk im
p ro-
280
A N T I Č K I K U L T N I I V O T I V N I S P O M E N IC I N A
FO DP.U C JU B ili
Prikaz 'sporednih scena je dosta rijetka pojava, i to osobito 11a pod ručju naše zem lje,158 na što ćemo se još osvrnuti. Druga strana reljefa ima ovaj sadržaj: čitava scena je zatvorena u jedan oivičen prostor. ;Sa strana su stupovi koji pridržavaju luk koji se nadvio iznad scene. Na sredini prostorije je klina presvučena ovnujskim runom. -Za njom sjede dvije muške osdbe. Ispred njih je stol na kojem se vide kolačići. Lijevo od stola prikazana je m čučaćena položaju neka ži votinja, lav ili pas. Prema stolu, i s lijeve i s desne strane kreću po dvije osobe sa ispruženim rukama ispred sebe. Prva osoba do stola s lijeve stra ne u rukama drži ritan, desna neku zdjelu. Osobe bliže stupovima na glavi ...... ....... ....... ....... imaju životlnjsku_obrazin!u. Ova scena, bez sumnje, prikazuje početak kultnog blagovanja,159 odnosno gozbu samiih vjernika.100 Pojava ovog reljefa na područjiu BiH je veoma interesantna, iMm više što je u svijeta poznato svega nekoliko reljefa s d vije slike. U vrijeme kada je ovaj reljef bio otkriven, u svi jetu su bila poznata svega dva, jedan je ibio iz Leđerhajma,161 a drugi, predstavljen ulomkom, iz Kaistelo da Tueno.162 Danas se broj 'tih reljefa povećao. Dva su nađena u Italiji,163 jedan u Portugaliji,1®4 te jedan, is tina vrlo loše sačuvan, iu našim krajevima, i to u Garđunu kod Sinja.165 Ove slike sa reversa imaju za nas značaj prvenstveno za upoznavanje liturgije Mitrinog kulta.160 O karakteru i funkciji ovih reljefa sa dvije slike iznijeta su već brojna mišljenja, i uglavnom se sva svode na pret postavku da au oni imali dvojaku funkciju u kultnom obredu, pa su se u određenom trenutku te slike okretale vjernicim a.107 Međutim, stvar je dosta problematična. Možda je svaka strana imala posebnu 'ulogu u li turgiji, i to tako da je jedna slika -bila određena jednim vjernicim a, druga drugim. To bi značilo da su revers slike mogli vidjeti samo odalbrani vjernici, i to na iposeibnim obredima kojim a nisu mogli prisustvovati svi vjernici. Da Ii se reljef okretao ili je stajao na sredini prostorije čineći lako dvije ćele, nije Iako reći, nage znanje o tome proiblemu može se te meljiti jedino na pretpostavkama. Prema kartografskom prikazu nalaza Mitrinih spomenika na pod ručju BiH (K. VIII), možemo zaključiti da su potvrde toga kulta razasute po čitavom ovome teritoriju, izuzev sjevernog dijela Bosne, koja je inače 158 Lj. Z a to v ić , Les C ultes arierataux s u r le iterritoire de la M esie suiperieure, p, 6. «» P atseh , Mifchraeuim u K o n jic u , G Z M , I X (1897), p. 639. *w B . Gaibričevać, L itu rg ijs k o z n a č e n je priikaza na rev ersu M ilrin e kultne slike, G Z M , n. s. V I I (1952), ip. 21. 1,1 F. C u m on t, T e x te s e l m on u m en te fiiju res relat-ifs au x mysleret5 de M itlira, II, B ru.xell 0S 1896— 1899, M on . 251. 1,f F. G u m on t, o. c., ip. M on. 114. 1,13 p rv ,i r e lje f iz R im a : R ev. arch eol. (1902). p. 12: B uli. com u n . (1912). 243. D rugi r e lje l iz T.ienio R o m a n o : R e v . a roh eol. (1946), 'P. 183. 1M R e lje f iz T r o je — 'a n t ič k a C a e to b r ig a : O A r c h e o lo g o P ortu g u es, X X I X (1930), ip. 5; R e v . A rohecđog. (1946), I, p. 192, s a si. 185 F. B u lić, B u llettin o dalm ato, X X V I (1903), p. 135— 136. O tom e iscrpn a stu d ija : :B. G a b rie e v ić, o. c.. p. 19— 25. Sr, F. Gum ont. o. c. T, p, 325. ">7 O tom e ra đ : F. C u m o n t: o. c., I, p. 325; Sr. B. G a b riće v ie , o. e., p. 23.
V. O R IJ E N T A L N I K U L T O V I
281
siromašna nalazima kultno-vofavniih. spomenika. Svi ti nalazi su koncen trirani uglavnom na određenim mjestima. Tako, npr., iz sjeveaiozapfldiaog dijela Bosne, Iz okolice Bihaća, imamo utaprio pet grupnih nalaza. Zetim, dva iz Glamoča, četiri iz (gornjeg toka rijeke Neretve, te tri nalaza sa srednjeg toka Drine. Jedino dva izolirana nalaza potječu iž Jajca. Na osnovu ovili nalaza možemo donijeti niz zaključaka. Prvo, ove brojne pot vrde nam jasno govore da je kult Mitre na području BiH bio jako raz vijen. Drugo, ovakav raspored inalaza nam dalje govori da je on bio ra širen u svim predjelima, izuzev, kalko smo spomenuli, sjeverne ~Bosne. U isto vrijeme, koncentracija više nalaza na jednom užem regiosiu ili lokalitetu jasm m iam -kazuje da se radi o organizirrniim vjerdkim -op ćinama koje su, po svoj prilici, imale mnogo pristaša. Ovaikrva kultna si tuacija ina području BiH stoji u uskoj vezi sa karakterom samog Mitrinog kulta kao i sa karakterom njegovog prodora, kako u druge zemlje tako i u unutarnji dio provincije Dalmacije. Njegov prodor i instaliranje u ovim krajevima odvijao se roosređstvom Rimljana, tj. stajao je u uskoj vezi sa kulturnim i političkim pri likama nastalim kao posljedica rimske okupacije ovih krajeva. To znači da su u pokorena područja prodirali uglavnom oni strani kultovi koju su prije toga već bili dospjeli u Rim. Tako se zbilo i sa kultom Mitre. Kada ga je već upoznao Rim, postala je realna mogućnost da ga upoz naju i druge provincije, kako je, uostalom, i bilo. Kult boga Mitre je došao u Rim zajedno sa kultom boga Dolihena, i to još u I stoljeću st. e.168 Na Dunav, tj. u Kamuntum, donijeli su ga pripadnici leg. X V još na početku vladavine cara Ve'ioaziiana m je sredinom II stoljeća bio raširen u svim trupama koje su služile u Germaniji.169 Na području Panonije se prvo ustalio u gradovima raspoređenim uz Dunav.170 U panonski dio naše zemlje ovaj kult su uveli pripadnici ale I civium Romanorum,, koja je u Dalju bila stacionirana nakon bojeva u Dafciji.171 Kada se ranije raspravljalo o prodoru toga kulta u našu z e m lju , o b ič n o S6 STnćttrćiIo d s j e o n o v o r n o ćLgoćlg jedinim rv5.ns.loni,
±
to
preko Akvileje.172 Međutim, danas preovlađava mišljenje da je morao postojati još iedan iput prodora, i da je to bio (podunov-ki limes, tako da ie preko Dakije i Donje Mezlje prešao u Gornju Meziju, a potoni u Donju Panoniju.173 Za bosansko-hercegovačko područje je dosta neiz vjesno s koje strane su došli prvi prodori toga kulta. Ako bismo se os lonili na jaku dugovrernenu tradiciju kulturnih i trgovačkih odnosa ovog područja sa Dalmacijom, zaključili bismo da su ti utjecaji i ovoga mita došli n a jp r ije s te strane. Kada je Dalmacija uiDOZnala taj k u lt, on ie lako mogao doprijeti i u BiH iz više pravaca, bilo dolinom Neretve, preko Di168 F. C um ont, L es M y sth e re s d e iMittira, B ru x e lle s 1913, p . 36. ,M ib id e m . S r. S w o b o đ a , C arn u n tu m , W ie n 1953, p. 60. 1,0 F. Oumonl, o. c., p. 36, 171 M . B iflat, S p o m e n ici MHrinOrg k u lta iz O sijek a , O sječk i zborn ik , br. V II '1960), p. 8. ,7S F. Cum ont, o. c., I, II. 173 L j. Z o to v ić, o. c.. p. 28— 30; Sr. isti au tor: Istorijsk i u slovi ra z v oja o r i jen ta ln ih ku ltova u rim skim p ro v in cija m a na te rito riji Ju goslavije, p. 69.
282
A K T lC K I
K U L T N I I V O T I V N I S P O M E N IC I N A
PO D R U ČJU
B iH
nare, ili dolinom Drine. U .ovome slučaju, t a t o se obično drži, Neretva je za BiH magla imati isti značaj kao što rijeka Maroš, Eoeva ili R«na za DaMju, gornju Italiju i Galiju.174 U z to, ne treba zanemariti ni važan kulturni centar sjeverozapadno od ovog područja — Sisak, i to prven stveno za podru čje današnjeg Bihaća. Da bi se odredilo vrijem e kada je kult Mitre prodro na bosansko-hereagovačfeo područje, potrebno je p rvo se osvrnuti na opće datiranje Mitriniih spomenika sa ovoga područja. Za reljef iz Pritoke drži se da pripada II stoljeću,175 spomenici iz K onjica i Potoka stav ljaju se u IV stoljeće.17® R eljef iz Dardafgana kod Zvornika datira (se, prema pop ratnom materijalu, također « IV stoljeće,177 a epigraM ta ara iz Rogatice u razdoblje od II do polovice III stoljeća.178 R eljef iz Jajca stavlja se u. IV stoljeće,179 pa se po tom e m ože zaključiti da je kult iboga Mitre na ovo područje prodro dosta rano, odnosno pri koncu II stoljeća, još in teresantnije je što se zadržao vrlo duigo, sve do V Stoljeća.180 Tome su svakako, 'razlog izoliranost i zaostalost o v og područja kao i prirodni ge ografski uvjeti k oji su doprinijeli toj izoliranosti. Zato su vjernici ovoga kulta ostali m nogo duže na okupu nego što je Ibio slučaj na drugim stra nama. Od šesnaest spomenika Mitrinog kulta nađenih na pođnučjiu BiH, u osam slučajeva je navedena nomenklatura deđikanata. Od gentilicija javlja se Aurelius (br. 232, 238), Flavius (br. 237), te Aelius (tor. 243). Među imenima deđikanata imamo i onih istočnog podrijetla, tako Sisimbrius ‘(br. 235), te Menender (br. 240), d ok u ostalim slučajevima nomen klature im aju opći karakter, pa ne znamo da li se radi o Rimljanima ili romaniziranim građanima. Ako se posmatra u cjelini proMem deđikanata ovih spomenika na čitavom području naše zemlje, može se zapaziti da najstarije spomenike ri:su podigli pripadnici vojn ih jedinica, nego robovi carinske službe.181 Ova konstatacija je potvrđena činjenicom da su od ne kih 200 spomenika Mitrinog kulta u našoj zemlji svega desetak podigla vojna lica.182 Izuzetak čine nalazi iz III ptujskag mitreia koji je od sre dine IIl stoljeća služio kao isključivo vojničko svetište.183 Također na jed nom natpisu iz Rogatice imamo elemente za pretpostavku da je njegov 174 C . P a tech , G Z M , X V I (1904), p . 36. 175 B . S a ria , R a z v o j M itr in e k u ltn e isl'ike u d u n a v sk im ob la stim a , S ta rin ar, XII serija , t o j . TI (1923), B e o g ra d 1926, p. 45. 1711 B. C a b n ić e v ić , O n e k im m H riek k n n a tp isim a S a r a je v s k o g m uzeja, G Z M , n. s. V I I I (1953), p. 144. 177 M . D. K o s a rić , S p o m e n ik M itrin a k ulta iz o k o lic e Z v orn ik a , Č lan ci i građa, k n j. V I, T uzla 1965, p. 51. 778 I. B oja n ov isk i, B ilje š k e sa D rin e, Č lan ci ii g rada , k n j. VIT (1967), p . 49. 179 D. S e n g e je v s k i, D a s MMihraum v o n J a jc e , G Z M , X L I X (1907), p . 11— 18. 180 C. P a ls c h , G Z M , I X (1897), p. 649— 653. 181 Sr. L j. Z o to v ić , Istorij'sk i ustavi r a z v o ja p r o v in c ija m a na te rito r iji J u g o s la v ije , p . 69. 18-2 Ibid em . 183 M . A b r a m ić , ČZN , X X V IIT
o r ije n ta ln ih
(1933), n. 2— 4, p .
141.
k u ltov a
u rim skim
V. O R IJ E N T A L N I K U L T O V I
283
■*; dedikant bio vojno Tiče [v et (eranus)?] (-br. 243). Prem a ovaj konstataciji, a to vidimo i u natpisima sa naših spomenika, izuzev navedenog spome nika iz Rogatice, te potvrde na području BiH ne stoje u vezi sa vojnim jedinicama, pa ćem o među Mitrinim štovaocima tražiti onaj (društveni sloj koji je, u neku ruku, bio svjetski, tj. trgovce i robove. Dakako, po bornika i štovalaca ovog kulta m oglo je biti i m eđu drugim drsuštvenim slojevima raznog zanimanja. Na natpisu iz Rogatice nalazimo da taj spo menik podiže »đuumvir et quinquenalis«, dakle, ugledna municipalna lič nost. O dediikantima mozailčnog društvenog sloja, među ikojima ima oslobođen&a^. upravnih i _ admiiii^ativinih službenika, visokih funkeionera te ■pripadnika visokog istaleža, govore nam i ostali nalazi iz Jugosla vije.181 To nam istovremeno dokazuje da je kult prodro u sve društvene slojeve te da je bio blizak i velikašu i prostorni čovjeku, o čemiu nam go vore i neki bosansko-thercegovački m itreji koji su se nalazili na pustim mjestima pa, prema tome, nisu stajali u vezi s nekim gradskim centrom. Svetišta Mitrinog kulta su na području BiH otkrivena u većem bro ju. To su mitrej iz Jajca, Konjica, Rogatice, Pritoke, Crkvine, Goluibića, Vratnice, itd. K onjički mitrej nam na n ajbolji način predstavlja izgled jed nog takvog svetiSta, pa možemo pretpostaviti da su tako izgledali i ostali s ovog područja. Postojanje mitreja nam u isto vrijem e potvrđuje da su Mitri'ni vjernici bili vjerski organizirani u svoje općine i da je takvih u ovim granicama bilo nekoliko. Na području naše zemlje do danas je otkriven veliki broj potvrda ovog kulta. Nalazi potječu sa raznih strana, p o čemu se može zaključiti da je kult bio veom a raširen, da je prodro negdje više, negdje manje, i to kako u gradske centre tako i na sela. Sa područja primorske Dalma cije ti nalazi su također brojni,185 zatim iz ostalog dijela Hrvatske,180 181 L(j.
Z o to v ić ,
o.
,p.
70.
S a lo n e : C IL TII, 1955, 8677, 8678, 8679, 8886, 14243; F. C u m ont, II, p, 309— 311, 3:15; iz R iđ e r a : VAH'D, L IH (1960— 1951), p. 216, br. U ; sa B rača: C IL III, 3095; Raiba: B ulletitino d a lm a to , TI (1870), p. 98; M u ca: B u llettin o dalm ato, II (1879), jp. 98; G a rd u n a : B u lle ttin o d a lm a to , X X V I (1903), p. 138; B. G a b ričev ić, Ioonographie de M itim a ta u r o c to n e dans la p ro v in o e romaine de D alm atie, Archaeologia lu g o s la v ic a I, B e o g ra d 1954, p. 37, si. 1; N a r o o a : C IL III, 1788; 1'. C um ont, o . c., 318; n e p o z n a to m jesto n a la z a : C II. III, 3858; F. C um ont, o. c., 352, 353; iz V id a : C IL III, 1783; Z a d r a : M. Suić, Diadara, 3 (1968), p. 92. m S p o m e n ic i
i z
,a“ S p o m e n ic i iz Si.ska: C IL TII, 3858, 3959, 3977, 10481; F. C u m oot, o. c „ 350— 352; J. B trunšm id, V H A D , n. s. X I I I (1913— 1914), p . 2 2 9 , b.r. 53; P ro z o r a : C IL ITI, 15085; J. B r u n šm id , V H A D , n. s. I X (1906/7), p. 129, 261; D a lja : J. B ru n šm id , V H A D , n. s. .XI (1910), ip. 121, br. 744; M aka: C IL III, 151386; M o d rica : V. Storabar, L as Mithraeum bei M o đ r ič am Baeliergehi.rge, Stiena Buliciana, Z a g reb — Split 1924, p. 151. i đ ; O s ije k a : M. B u la t, c>. c., p. 6, br. 1, 2 p. 7, br. 3; S u rđ u k a: C IL III, 15138.
284
A N T IČ K I K U L T N I I
V O T IV N I S P O M E N IC I N A P O D R U Č J U B iH
pa iz Slovenije,187 Srbije,188 M akedonije189 te Crne Gore.190 Među ovim brojnim nalazima zastupljene su obje vrate spomenika, i are i reljefi. Kao što je na području BiH utvrđeno postojanje nekoliko mitre ja, to se isto tako ustanovilo i na drugim stranama naše zemlje. Od svili, najpoznatiji su -oni otkriveni u Pbuju,191 zatim u Cavtatu,192 M odricu,193 kod Prilepa,194 itd. A ko bismo među tim nabrojanim spomenicima pokušali tražiti neke analogije sa 'spomenicima nađenim na području BiH, m ogli bismo za paziti niz 'bitnih karakterističnosti m eđu njima. Mitrini reljefi nađeni na bosansko-ihercegovaSkom području, tj. u unutarnjem dijelu rimske pro vincije Dalmacije, predstavljaju spomenike jedinstvenog tipa,195 a to se odnosi, prije svega, na karakter umjetničke obrade. Reljefi iz primorske Dalmacije odlikuju se kvalitetnom tehničkom izradom, imaju realistički prikazan svod pećine, ili je scena prikazana u okviru luka. Nasuiprot tim ■reljefima, provincijsku izradu pokazuje naš reljef iz Lisičića, jer su na njemu izostavljeni elementi klasične obrade. Isti je slučaj i sa reljefom iz Golubića, koji se po načinu izrade može dovesti u vezu sa sličnim reljefom nađenim u Garđunu. Na reljefu iz Jajca, umjesto prikaza svoda pećine ili luka, nalazimo jedan trokutast arhitektonski elemenat. Ana logiju toj pojavi nalazimo na nadgrobnim cipusima, i to uglavnom u provincijama koje su stajale pod jakim grčkim kulturnim utjecajem.190 Za spomenik iz Konjica, s obzirom ma njegov kompleksni ikonografski sa držaj, nalazimo analogije na području Panonije i Germani je. Jedina raz lika između jednih i drugih jeste u postavi dodatnih predstava i u na činu njihovog prikazivanja. Predstave sa konjičkog reljefa nisu iposebno uokvirene, tkao što je slučaj sa spomenicima iz Germa-nije.'®7 Veza ko njičkog reljefa sa Podunavljem može se vidjeti i po prizoru žrtvenika 187 S p o m e n ik iz P tu ja : C IL III, 4040, 4041, 4042, 10874, 14354 28— 34; M . A b ram ić, iF oetovio, p. 76, br. 73; p. 176, tor. 238; p . 78. i d ., tor. 241, 242, 243. 244; R o ž e n c a : GEL III. 3933: E m ooa. p. 324. ibr. 265: Hraisbniika: O IL III. 5121. 188 S p o m e n ik iz B e o g ra d a : INI. V u lić, S p o m e n ik S K A , L X X I (1931), ip. 7, tor. 5; S m e đ e r e v a : C IL III, 8209, 13803; F. C u m o n t, o. c., 329, 330; A. E. M ., V I (1882), p. 126, br. 88; 'X V III (1893), I (1905), .p. 83, far. 13. 189 S p o m e n ik iz L opate k o d K u m a n o v a : ,N. V-uiić, S p om en ik S K A , L X X V (1933), p. 47, ibr. 155; o k o lica Kumano>va: N. V u lić, S p om en ik S K A , L X iX V (1933), p. 86, br. 200; Frileipa: G. K a z a ro w , A r o b iv i . R eli'gi 0 w i'ssenscbaft, XX 230; Osm a n o v a : N . V ulić, -Spom enik S K A , L X X V (19-33), p. 5, br. 2. 190 S p o m e n ik iz C av tata : A . E vans, A nbkjn arian R esea rcb es in Illyricuan J, Westmi-.nister 1883, p. 20. J!)! 'M. A b ra m ić, P oetov io, p. 32. i d. A . E vans,
---- -
(1920
V . O R IJ E N T A L N I K U L T O V I
285
* na kojem plamti plamen, te po pojavi Mitre taurofora, što je opet ka rakteristika podunavskih spomenika.198 Potvrde Mitrinog kulta su poznate u velikom broju i u drugim zemljama. U mnogim gradovima duž Ragiie nađeni su brojni takvi spo menici čiji su dedikanti bili ponajviše vojna lica. O jakoj ekspanziji i prodornu ovog kulta na područje Rajne svjedoči činjenica da su ga primila i neka barbarska plemena, kao Batavi, Ulieiisi i druga.199 Sa Rajne je kult prešao u Galiju. Tamo je u Strasburu otkriveno jedno svetište koje se datira u III stoljeće.200 Sa evropskog kopna, putem trgovačkih i vojnih veza, Mitrin kult je prodro i u Britaniju.201 Pošto je kult prodro u Rim još u I stoljeću st. e, Italija ga je veoma rano upoznala. Na čitavom prostorni od Kalabrije do Alpa susreću"se njegove potvrde. Otkriven je također veliki broj mitreja, a u mitreju u mjestu Sentimumu našla se lista jednog mitričkag udruženja. Za razliku od ostalih dijelova Ita lije, na sjeveru zemlje nalazi su nešto rjeđi.202 Isti je slučaj i sa sjevernom Afrikom. U mnogim mjestima, grado vima ili selima, nađeni su brojni žrtvenici, reljefi ili mitreji. Kult je tamo bio osobito raširen u lučkim gradovima.201 Ma o kojoj rimskoj provinciji govorili, potvrde Mitrinog kulta su utvrđene u dosta velikom broju, pa se može općenito reći da je taj kult bio raširen u svim zemljama K ra škog Carstva i da predstavlja jednu opću kultnu pojavu za sve te zemlje. Ako bismo tražili neke dodirne tačke između reljefa nađenih na području BiH i reljefa iz nekih drugih zemalja, moći ćemo utvrditi slijedeće činjenice: neki od bosansko-hercegovačkih reljefa, prije svih onaj iz Pritoke kod Bihaća, svojim elementima klasične umjetnost; mno go se približavaju Mitrinim reljefima iz Italije.2*4 Umjetničk: utjecaj ‘Ita lije ina naše reljefe zapaža se i na reljefu iz Lisičića. Ti reljefi imaju elemenat pećinskog svoda, što je jedna od glavnih karakteristika ital skih reljefa.205 Drugi naši reljefi, kao onaj iz Goluhića i iz Konjica, kojima svod (pećine kompenzira luk, pobliže odgovaraju Teljeiima iz Akvileje20« i n a «.v, o « ;
wi ‘’ fti T T ; „4.
u e n r ia m je .-
_„ •*
„
• _ i •^r • _
• •
1
’
’
*
s_, a>sto v T ijcu u c, uučij i c i j e i iz. ivuujiua, z>uug svo-g KOTnipieKJS-
nog sadržaja, kako smo naprijed već spomenuli, veže se za spomenike iz Podunavlja i Germanije.208 F- C um ont, o. c. II, ip. 288, Fig. 139; ,p. 300, Fig. 156; p. 305, Fig. 163. F. O uincnt, Les M ysteras d,e M lth ra , p. 54. 2,111 ib id e m . !‘H F. C um ont, o. c., p . 56. 202 F. C um ont, o. c., ip. 70, **’ c h - P ica rđ , Les R elig ion s de l’A ir:q;u e a.ntiqrue, P ariš 1968, p. 222. * " F. C um ont, T e x te s et m o n u m en ts fig u re s II. p. 198, Fig. 23, 48, 53, 56, 8-3. M on. Nr. 6 i N r. 116. i0‘’ F. C um ont, o, c. Sr. B. G a b riće v ie , o. c., p. 42. 206 F. C um ont, o. c., II, p. 268, Fig. 108. * ” F - C um ont, o, c., II, p. 362, Fig. 296: p. 384, Fig. 297. lm F. C um ont, o. c., II, T h racia, p. 271, Fig. 115; M oe=ia superior, p. 276. Fig. 119: p. 277, Fig 120; D acia, p. 293, F ig. 148, p. 304, FLg. 161, p. 305, Fig. 163, p. 309, Fig. 167, p. 312, Fig. 170, p. 131, Fig. 171; P a n n o n ia su.peri.or, p. 325. Fig. 192, p. 326, Fig. 193. itd. ’*
286
A n t ič k i
k u ltn i
i
v o t iv n i
s p o m e n ic i
n a
po d ru čju
B iH
Na osnovu iznijetog možemo pretpostaviti da su naši reljefi rađeni pod jakim stranim utjecajima. Pni tom e mislimo na glavna kultna sre dišta u našoj zem lji 'kao što su toilli Salona, Sisak ili OPtuj, čije su radi onice, .stojeći i same pod jakim određenim utjecajem , izrađivale..stan dardne tipove ovih reljefa, pa su njihove izrađevine, đoprijevši na odre đeno područje današnje BiH, m ogle izvršiti daljnji utjecaj na -užem ovom teritoriju. Iz tih. razloga se i javljaju različiti tipovi kod nas. U .kraj njem slučaju, obrada i izrada jednog reljefa ibile su stvar same lokalne radionice, a to je zavisilo još više ođ stručnosti samog majstora. Koliko je m oglo biti umjetničkog odstupanja ođ standardizirane sheme u M io--kojem pogledu, najbolje pokazuje slučaj sa reljefom iz Dardagane. Tu se ne može govoriti ni o kojem utjecatu. nago samo o. čistoj provincijalno— -lokalnoj um jetničkoj koncepciji, i to, p rije svega, narodne umjetnosti.
7. SPO M E N IC I J E V R E JS K O G M O N O T E IZM A
Uz ostale, spomenute .orijentalne kultove 'čije su potvrde nađene na području BiH, nailazimo -također-(potvrde jevrejskog monoteizma. Tak vu potvrdu predstavlja jedna ■zemljana svjetiljka ma čijoj je gornjoj stra ni reljefno prikazan seđmofcraiki svijećnjak (imenora), dakle, jevrejski kul tni mak, što pokazuje da je ova svjetiljka, po svoj prilici, pripadala ne koj osobi ili zajednici čiji su pripadnici bili jevrejske nacionalnosti. Bu dući da je ovo predmet svakodnevne upotrebe, m oglo bi se reći da je on malo što imao sa kultom, imeđutim, za nas je upravo sa J-cultnog as pekta taj predmet veom a važan. Prije svega, ispred sebe imamo simbol jedne religije. Drugo, sasvim je shvatljivo da ćemo njegovu pojavu usko vezati za pripadnike te religije, Jevreje, i zaključiti da su i oni, ii'z Orijentalce, (naseljavali pojedina naselja na teritoriji BiH. Svjetiljka je nađena su Mogorjelu kod Čapljine {br. 244), neda leko od rimske Narone. Područje Čapljine pruža veoma bogat arheološki materijal; tu se nalazilo jedno veće Timsko naselje, a čitav kraj pred stavljao je jedno od najnaseljenijih bosanskohercegovačkih područja u rimsko doba.209 Odatle potječu brojni spomenici raznog ikarakteira koji dokazuju da se tu odvijao intenzivan život. Blizina Narone i izvanre dan prirodni položaj prema ostalim krajevima bili su preduvjet da se tu razvije jedan od većih i jačih prometno-trgovačkih centara. Iz ovih razloga, jasno je da su se tu naselili mnogi stranci, prije svega trgovci, medu kojima je, evo, biio i Jevrej-a, koji su i tada slovili kao veoma do bri i sposobni trgovci. Njihova prisutnost u ovom kraju nameće nam zak ljučak da su, boraveći na području Čapljine ili Magorjela, datka.ko, obav ljali svoje bogoslužje, a to znači da se na području BiH, uz ostale stra ne kultove, obavljao i kult jevrejskog monoteizma. U isto vrijeme, m o žemo pretpostaviti da je postojala jedna određena njihova skupina, jer je bio rjeđi slučaj da trgovci jedne određene nacionalnosti u tuđem svi jetu žive i djeluju pojedinačno, nego su obično bili grupirani. Ako je tako bilo i u našem slučaju, onda -su omi bili organizirani u svoju vjersku općinu, što je inače kod njih bio običaj. Da je tako bilo, vidimo i iz jednog njihovog suvremenog vjerskog propisa, u kojem stoji da ma u kojem mjestu gd je živi barem deset Jevreja mora biti sina208 O Č a p ljin i i M o g o r je lu k o m u n ik a cije u B iH , p. 64— 65.
u rim sk o d oba v id i: E. P a ša lić, A n tičk a na selja i
288
a k t i Ck i
k u ltn i
i
v
OTi v n i
s p o m e n ic i
na
po d ru čju
b !m
goga,210 a to znači organizirano odvijanje tog kulta. Mi, uistinu, ne zna mo koliko je Jevreja živjelo na području Čapljine ii; Mogorjela, ali mo ramo uzeti u obzir to da je svaki pripadnik jedne određene religije ili kulta, ibilo kao pojedinac ili član vjerske zajednice, ma gdje se na lazio, ostajao vjeran svojoj nacionalnoj religiji ili kultovima, tim više kada je riječ o Jevrejlma. O pitanju funkcije ove svjetiljke može se iznijeti dvojako miš ljenje. Koliko je mogla služiti u kući kao predmet svakodnevne upot rebe, toliko je mogla služiti i u kultne svrhe, bilo u sinagogi, kapeli, ili u kući. Prije nego što se upitamo kada se, eventualno, na ovom području raširilo štovanje jevrejske reiligije, prvo čem o-se osvrnuti na dataciju samog nalaza. Prema arheološkim nalazima na istom lokalitetu te pre ma arhitektonskom stilu objekta
im
Z eitalter Jesu C im a ti, II, P-
253. 211 V. iPaškv.alin, K u ltov i u a n tičk o d oba n a p o d r u č ju B iH , p. 148, f. 107. C I L III, 14339. FI. Josaph, Aut. Juđ., 14, 115. 2N F, B u lić. Jev rejsk i sp o m e n ici u rim sk o j D a lm a ciji i je v r a js k o g rob ište u S olin u , VA M D , X L J X (1926— 1927), p. 118. F. B u lić. Ruliettiino đ alm ato, X X V I I (1904), p. 76. br. 718.
V. o r i j e n t a l n i k u l t o v i
289
kofaga također sa makom rnenore. Na osnovu tog ulomka, Buli'ć je pret postavio da se u Saloni nailazilo jedno jevrejjfteo groblje,216 što je opet dailo povoda za pretpostavku da je tu djelovala organizirana njihova općina. Najnoviji nalaz iz Salone, predstavljen dvama olom cim a jedne nadgrobne ploče, na 'koncu je to i potvrdio jer se u tekstu doslovno navodi da je u Saloni postojala organizirana jevrejska općina.217 Nailaze analogne našoj svjetiljci nalazimo i na drugim stranama, i to prije svega u Dalmaciji, što je za.nas u ovom slučaju veoma važno. Već smo spomenuli svjetiljku iz splitskog Arheološkog muzeja,818 jedna je nađena u okolici Benkovaca,219 itd. Prisutnost Jevreja i postojanje n ji hove općine dokazani su i na drugim stranama naše zemlje.22® Iz iznijetog možemo zaključiti da se uz brojne strane ‘k ultove koji su potvrđeni na području BiH odvijalo štovanje i jevrejskog monoteizma, kako nam govori ovaj naš nalaz.
*'« F. B u lić, V A H D , X L I X (1926— 1927), p. 121. 20 B . G a b riče v ić, Jevrejiska o p ćin a u a n tičk o j S alon i, Jevrejska alm anah, B e ograd 1959— 1960, p. 10. 518 S redi b ilje šk u br. 214. s‘ »
ZAK LJU Č A K Iz pregleda spomenika orijentalnih kultova nađenih na području Bosne i Hercegovine, možemo donijeti niz zaključaka i zapažanja. Prije svega, važna je. konstatacija da su nađene potvrde više-božanstava, što dokazuje da ne može biti riječi o slučajnim nalazima, -nego se može kons tatirati da ti nalazi predstavljaju konkretne potvrde štovanja tih kul tova. Nađene su potvrde sedam orijentalnih kultova sa utkupno 32 spo menika. To je kult Izide, Serapisa, Saibazija, Dolihena, Atisa, Mitre, te jevrejskog monoteizma. Neki od ovih kultova su ostavili više, neki ma n je tragova. Tako, npr., za kult; Izide, Serapisa, Sabazija, IM ihena i jev rejskog monoteizma imamo samo po jednu potvrdu, dok su druga dva ostavila više ■tragova, tako A tiso v kult tima 12, a Mitrin 16 potvrda. Iz ove konstatacije možemo izvući zaključak da su -ova dva zadnja kulta bila najviše raširena te da su imala najveći broj štovalaca. Budući da je upravo riječ o kultu boga Mitre, broj njegovih spomenika je sasvim ra zumljiv, i kako je njegova pojava zajednička svim zemljama koje su stajale pod rimskom dominacijom, ni njegovu pojavu na području BiH nećemo gledati sa nekog posebnog aspekta. Sto se tiče kulta boga Atisa, stvar je nešto drugačija. Od 12 n je govih potvrda nađenih u njihovoj pojavi ćem o gledati stvarni dokaz eg zistiranja dotičnih kultova na teritoriji nalazišta. Pogledamo li kartu nalaza orijentalnih kultova u BiH, možemo pri mijetiti da oni većinom potječu iz istočnog dijela Bosne. Jedino- se za spomenike Mitrinog Ikulta može reći' da se susreću na čitavoj teritoriji, dok upravo o n i u istočnoj česti Bosne nisu tako brojni. U sjeverozapad nom dijelu Bosne od potvrda orijentalnih kultova nalazimo jedino Mit-
V.
O R IJ E N T A L N I K U L T O V I
291 -SE;
rame i Dolihenove spomenike. Iz srednje Bosne imamo, pak, potvrde Atisa i Izide, dok 'jedina potvrda jevrejskog monoteizma potječe iz južne Her cegovine. Pojava orijentalnih kultova na području BiH ima svoje puno o p ravdanje, obrazloženo nizom razloga. Prvo, ovo ipodručje leži u međupros toru veoma razvijenih provincija (Panonija i Dalmacija), u kojima se nalazilo nekoliko veom a naprednih trgovačkih igra/dova s razvijenom kulturom. Put iz Salone u Sisciju ili Siranijum obavezno je vodio preko bosanisko-hercegovačkog područja, a uz ostale strane namjernike bilo je, dakako, i Ori j eh talaca koji su i na taj način m ogli -bite prenosioci svojih kultova. Uz to, intenzivna privredna eksploatacija ovdašnjih dobara, uz ostale strance, kako smo ustanovili, angažirala je i Orijentalce,' pa su se neki od njih i nastanili u nekim od ovdašnjih rimskih naselja. Još treba spomenuti brojne trgovce, robove te pripadnike vojnih jedinica koji su, svi skupa, bili potencijalni prenosioci svojih fcultova. Na nizu navedenih spomenika konstatirali smo da su njihovi đeđikanti bili upravo osobe istočnih nacionalnosti. I bez toga, moramo uzeti đa bi bilo najrealnije da među štovaocima nekog od tih kultova, osobito ako je riječ o neekspanzivnim kultovima, tražimo osobe kojim a je to bio nacionalni kult. Druga je, npr., bila stvar sa rimskim ili grčkim kultovima koji su, u neku ruku, smatrani kao državni za sve rimske podanike. Pojavu da među štovaocima orijentalnih kultova nalazimo i domoroce, lj. Ilire, držimo za rjeđu. Takav slučaj smo našli vezan za 'kult boga Atisa, ali na nad grobnim spomenicima. Potvrdom ovih sedam orijentalnih kultova u BiH stvorili smo jednu kompaktnu i cjelovitu sliku vezanu za ovo područje. Obrađujući te spo menike, došli smo do zaključka da nijedan od tih kultova nije spontano ovamo dopro, i da je m z raznih preduvjeta om ogućio njihovo instaliranje.
O R IJ E N T A L N I K U L T O V I
POPIS N A L A Z IŠ T A S P O M E N IK A ORIJENTALNIH K U L T O V A
a. Spomenici samostalnog Izidinog kulta 1. Fojnica b. Spomenici samostalnog kiulta boga Serapisa 2. Nepoznato mjesto nalaza c. Spomenici samostalnog kulta boga Sabazija 3. Sase (Srebrenica) d. Spomenici kultne zajednice Jupiter Dolihen— Kastor 4. Majdanište— M aslovaii (Bosanski Novi) e. Spomenici samostalnog kulta boga Atisa 5. Fojnica 6. Crvića— Skelani (Srebrenica) 7. Silkirići (Srebrenica) 8. Bratunac (Srebrenica) 9. Rogatica 10. Stitarevo (Višegrad) 11. Stitarevo (Višegrad) 12. Klašnik (Višegrad) 13. Klašnik (Višegrad) 14. Rudo (Višegrad) 15. Rudo (Višegrad) 16. Veli'ka Gostilja (Višegrad) f. 17. 18. 19. 20. 21. 22. 23. 24. 25. 26. 27. 28. 29. 30. 31. 32.
Spomenici kulta boga Mitre Pritoka (Bihać) Pritoka (Bihać) Golubić— Bišće (Bihać) Golubić— Bišće (Bihać) Crkvina— Golubić (Bihać) Jajce Jajce Staro Selo (Glamoč), Staro Selo (Glamoč) Potoci (Mostar) Konjic Komjic Vratnica kod Lisičića (Konjic) Dandagaina (Zvoamik) Skelani (Srebrenica) Rogatica
g. Spomenici jevrejskog monoteizma 33. Mogorjelo (Čapljina)
VI.
OŠTEĆENI SPOMENICI
NEIDENTIFICIRANIH BOŽANSTAVA
- Obrađujući pojedine kultove koji su potvrđeni, na pođručjiu BiH, svoja zapažanja i zaključke smo donosili prvenstveno na osnovu kon kretnih ddkaza, tj. preko kultno-vati vnih spomenika. U tom slučaju, za potvrdu dotičnih kultova uzimali smo u obzir samo one spomenike za koje smo 'bili sigurni da predstavljaju kultnu potvrdu, bilo da to stoji u samom tekstu tih spomenika, bilo da se radi o nekoj drugoj vrsti spomenika, a to su u većini slučajeva kultne slike ili statuete pojedinih božanstava. Međutim, iako je zadatak našeg rada da kompletno obra dimo faultno-vativne spomenike sa ovoga područja, za izvjestan broj spo menika, za koje zasigurno znamo da spadaju u tu kategoriju, nismo u stanju da odredimo kojim su božanstvima, odnosno kultovima pripadali, jer s-u ti spomenici svi do jednog oštećeni u gornjem dijelu, tako da je nestao dio teksta koji je sadržavao iitme božanstva kojem su bili pos većeni. Također tu ubrajiamo neke spomenike epigrafskog karaktera u čijem se tekstu govori o kultnim svetištima, ali ne znamo kojim su bo žanstvima pripadali. Za vecimiu takvih spomenika može se reći da pred stavljaju žrtvenike ili natpisne ploče, a ima ih ukupno 33 nađena na raznim stranama BiH (K. IX). Iz sjeverozapadnog dijela Bosne, iz okolice Bihaća, potječu 3 takva spomenika (br. 245, 246, 247), sa područja Sane i Japre 3 (br. 248, 249, 250). iz okolice Jaica 4 (tor. 251. 252, 253. 254), sa Glamočkog i Livanj skog polja 9 (br. 255, 256, 257, 258, 259, 260, 261, 262, 263), po jedna iz Bugojna (br. 264), Zenice (tor. 265), ODotooja (tor. 266), Domavije (br. 269), iz Rogatice 3 (tor. 275, 276, 277), zatim iz Skelama 4 (tor. 270, 271, 272, 273), jedan iz Sikirića (br. 274), te đva iz Stoea (br. 267, 268). Među ovim spomenicima razlikujemo tri grupe. Tu podjelu smo zasnovali prvenstveno na stupnju očuvanosti, na tome da li je uopće nanesen tekst ili 'nije, te na karakteru teksta. U prvu grupu smo sta vili spomenike ikoji su u potpunosti sačuvani, tekst je nanesen, ali u njemu nije navedeno ime božanstva kojem se posvećuju. Takav je, npr., slučaj sa žrtvenikom iz Šipova (br. 251), iz Aigića (br. 248), te iz Stoca (br. 267). Zašto na njima nije naneseno dme božanstva, ostaje nam ne poznato. Možda se radilo o nekom vrhovnom državnom božanstvu pa je dedikant smatrao nepotrelbnim da navodi njegovo ime, tim prije ako su ovakvi žrtvenici stajali u njegovom svetištu. U drugu grupu smo -stavili spomenike koji su također popraćeni tekstom ali čij' je prvi dio, kaiko smo naveli, oštećen, pa ne znamo 'kojim
298
A N T IČ K I
KULTNI
I V O T I V N I S P O M E N IC I
NA
PO D R U ČJU
B iH
su božanstvima bili posvećeni. Takvih slučajeva imamo 14, i oni p ot ječu sa raznih strana (br. 246, 247, 249, 255, 257, 258, 260, 261, 270, 271, 272, 273). I na koncu, u treću grupu stavili smo spomenike koji su pot puno očuvani ali na koje nije b io uopće nanesen tekst. Takvih spome nika imamo ukupno 11. Takav slučaj je ;sa žrtvenikom iz Pri vilice (br. 245), Briševa (br. 250), Jajca (br. 252, 253, 254), iz Busije (br. 256), iz Bugojna (br. 264), te iz Vrbovca (br.266), Sikirića (br. 274), ;i dva iz R o gatice {br. 276, 277). Ovi, pak, spomenici za nas su veoma važni. Naime, ovd je je, bez sumnje, (riječ o spomenicima k oje su majstori p oje dinih radionica već izradili i držali ih kao neku zalihu, pa je u slučaju potrebe naručilac mogao odabrati onaj spomenik k oji bi mu se svidio, dao bi sadržaj teksta, i majstor ga je n an osion a već izrađeni spomenik. Budući da ovi nalazi potječu sa raznih strana bosansfeo-hercegovačkog područja, m ožem o biti sigurni da su i proizvedeni tamo gdje su nađeni, a to znači da je tu postojala lokalna radionica. Ovo je osobito važno ako napomenemo da su, po svoj prilici, u tim istim radionicama izrađivani i osta li kultno-votivni spomenici nađeni u BiH. Da se radi upravo o lokalnim radionicama koje su izrađivale posebne tipove ovih spomenika, vidimo po nalazima iz Jajca (br. 252, 253, 254), ili, npr., iz Bugojna (br. 49, 264), Bihaća (br. 246, 60), itd. Izuzev ovih jedanaest žrtvenika bez teksta, za ostala 22 možemo biti sigurni da su bili posvećeni raznim božanstvima. U svim slučajevima, izuzev imena božanstva, u tekstu nalazimo sve ostale elemente koje smo nalazili i na ostalim opisanim spomenicima. Tu su ime i profesija đedikanta, razlog iz k ojeg se žrtvenik podiže, i skoro redovito nailazimo završnu formulu. Prema tome, za sva ova 22 žrtvenika možemo :s pravom pretpo staviti da su bili posvećeni nekim od onih božanstava čije smo potvrde već nalazili, ali se ne bismo upuJšlali u nagađanje koja su to božanstva, tim više što svi nalazi potječu sa raznih lokaliteta gdje su već nalažene potvr de božanstvima bilo domaćih ili stranih kultova. Možemo samo konstatirati cmjt-ijsicu oa je uiuj putvioa oviVje ouracieiuh kultova uia kojima srao za snivali svoja zapažanja i postavke daleko veći, što i te kako ide u prilog već izraženom m išljenju da nijedna nađena potvrda ovih obrađenih kulto va ne predstavlja usamljen slučaj, a to znači da bi i za kultove za koje smo imali svega jednu potvrdu, u ovom slučaju, neki od ovih spomenika mogao predstavljati daljnju potvrdu tih kultova. Na koncu da se osvrnemo na još jednu interesantnu pojavu vezanu za ove spomenike. Veliki broj njih, kao po nekom pravilu, oštećeni su samo u gornjem dijelu, dok je donja polovica, odnosno dio koji počinje ispod samog imena božanstva, ostala nedirnuta. U ovoj pojavi ćemo gledati slu čaj namjernog oštećenja, do k ojeg je m oglo doći u vrijem e konačne po bjede kršćanstva nad paganskim kultovima. Tom prilikom, osobe k oje su to činile imale su prvenstveno namjeru da uklone ime paganskog božan stva, ne trudeći se da č'Hav spomenik dokrajče, mada imamo i slučajeva da je tom prilikom bilo razbi jeno na desetine dijelova (br. 6, 37, 53, 56, 57, 58,‘ 101, 113, 129, itd.).
O Š TEĆ E N I
SPOMENICI
N EIO ENTIFICIRAM H
BO ŽANS TA V A
OŠTEĆENI SPOMENICI NE1DENTIF\C\RANIH BOŽANSTAVA
A N T IČ K I
300
K U L T N I I V O T IV N I S P O M E N IC I N A
P O D R U Č JU BIH
POPIS N ALAZIŠTA OŠTEĆENIH SPOMENIKA NEIDENTIFICIRANIH BOŽANSTAVA 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. 10. 11. 12. 13. 14. 15. 16. 17. 18. 19. 20. 21. 22. 23. 24. 25. 26. 27. 28. 29. 30. 31. 32. 33.
Pri vilica (Bihać) Založje (Bihać) Založje (Bihać) A gić: (Gornji (Bosanski Novi) Agići— Japra (Bosanski Novi) Briševo (Stari Majdan) Šipovo (Jajce) Jajce Jajce Jajce Listani (Glamoč) Busija (Glamoč) Odžak (Livanjsko Polje) Vašarovine (Livno) Vašarovine (L'vno) Vašarovine (Livno) Karaula (Duvno) Karaula (Duvno) Crvenica (Duvno) Bugojno Pođbrežje (Zenica) Vrbovac (Ddboj) Stolac Stolac Domavija (Srebrenica) Školani (Srebrenica) Skelani (Srebrenica) Skelani (Srebrenica) Skelani (Srebrenica) Sifcirići (Srebrenica) Rogatica Rogatica Rogatica
VII. OPĆI POGLED NA ANTIČKE KULTNE I VOTIVNE SPOMENIKE NA PODRUČJU BOSNE I HERCEGOVINE
Na'kon svega iznijetog o-antieklm kultovima i votrvrtim .spomeni cima nađenim na području BiH, možemo iznijeti' nekoliko općih zapaža nja o tome cjelokupnom problemu. Pitanje duhovnog života stanovnika antičke BiH ovd je je, barem, djeMmieno rekonstruirano, a ako ništa drugo, onda nam je taj problem u sadašnjoj situaciji a te kako bliži. Već naprijed smo istaikli da problem duhovnog života stanovnika jednog određenog područja predstavlja 'kompleksnu pojavu. Obrađujući ove spomenike, u to smo se u najvećoj m jeri i uvjerili. Pored toga što smo, npr., na pojedinim spomenicima nalazili elemente kultne prirode koji nas ovdje prvenstve no interesiraju, u isto vrijeme, u njihovom tekstualnom sadržaju nalazili smo niz drugih propratnih elemenata k oji su za nas isto tako važni. Po red toga što doznajemo kojem je dotičnom božanstvu određeni spomenik bio posvećen, tu nalazimo još niz drugih podataka o samom dedifcantu, bilo da se radi npr., o njegovom imenu, njegovoj profesiji, koji put tu se navodi točan datum podizanja posvete i si. 'Konačnim skupljanjem i sistematiziiranjem svih poanatib nam kultno-votivnih spomenika iz BiH, dobili smo jednu određenu predstavu ikoja baca više svjetla pri izučavanju tog problema i donošenju pojedinih određenih zaključaka. Kada su se javile prve vijesti s arheoloških terena na području BiH, među prviilm arheološkim nalazima javili su se i spomenici kulbno-votivnog karaktera. V eć u prvo vrijeme, istraživači su zapazili da se broj tih nalaza iz godine u godinu neočekivano povećava. Iznenađenje je bilo tim veće što su se nalazile desetine 'i desetine potvrda kako domaćih tako i stranih 'kultova. Posebno zanimanje je zavladalo kada su se počeli jav ljati spomenici pojedinih stranih kultova za koje se do tada držalo da su na ovom e području potpuno nepoznati. Na ikone u, kada su pronađeni kult ni unikati kao što je, npr., slučaj sa mitničkim reljefom iz Konjica, nauč noj javnosti je postalo jasno da je područje B ili u kultnom pogledu ne samo iznenađujuće nego veoma važno iz niza razloga. Uz ‘b rojne potvrde stranih 'kultova, u isto vrijem e i na istom mjestu nađene su isto tako b roj ne potvrde domaćih kultova, štaviše, ovo područje je dalo najveći broj njihovih potvrda, a u nekim slučajevima, neke od tih potvrda nisu se više našle ni na jednoj drugoj strani naše zemlje. P;ni 'tome, na prvom mjestu mislimo na kult boga 13inda iNeptuna, te b rojn e reljefne kultne p lo če sa ikonograiskom predstavom Silvana ili Dijane i njihovih kultnih zajednica.
304
A K T IĆ K I
K U L T N I I V O T IV N I S P O M fiN IČ I N A
P O D R U Č JU B iH
Analizirajući zaključke našeg izlaganja o domaćim kultovima, dali smo niz objašnjenja vezanih za njihovu pojavu. Prije svega, po našem sudu, jedan od odlučujućih faktora toj pojavi predstavljao je ilirski etnič ki elemenat, jer su Ilir' za sve vrijeme rimske okupacije ovih krajeva na seljavali unutarnji -dio provincije Dalmacije i druige krajeve gdje se te potvrde nalaze. Dalje, istakli srno da je tu igrala veoma važnu ulogu geo grafska karakterističnost čitavog bosansko-điercegovačkog područja, slaba prohodnoat, relativna slafba naseljenost itd., pa nije ni čudo što su ise tu naj duže zadržali kultovi autohtonih božanstava. Iliri foosansko-liercegovačkog područja, posebno jugozapadnog dijela Bosne sa područjem Glamočkog, Duvanjskog i Livanjskog polja, zadržali su svu isvoju originalnost do u ka sno doba antike, i, unatoč pojavi i miješanju velikog b roja stranih kultova, ostali su nepokolebljivi .u svome duhovnom životu. Broj od 68 spomenika domaćih kultova koji zastupaju devet raznih kultova ili kultnih zajednica, predstavlja impozantnu količinu. Prema kartografskom prikazu nalaza tih spomenika, zaključili smo da većina tih nalaza potječe iz sjeverozapad nog i jugozapadnog dijela Bosne, što znači da su na tome području ti kultovi hili najviše štovani i razvijeni. Posebnu pažnju privlači to što veći broj tih spomenika pripada jednom određenom vremenskom perio du — III i IV stoljeću, a zadnji se javljaju čak iz V stoljeća. Dakle, i na kon pet stoljeća rimske prisutnosti koja je uvjetovala niz raznih d-ruštveno-politiekih ili kulturnih promjena sudbonosnih za ovu zemlju i narod, i dalje se održala autohtona duhovna misao kao i ona karakteristična ilirska konzervativnost koja je upravo i dovela do održanja njihove praiskonske religije, unatoč nastalim brojnim i raznra utjecajim a i samih Rim ljana i pripadnika drugih pokorenih nacionalnosti koji su iz bilo kojih razloga dolazili u ove krajeve ili tu živjeli. U pojavi stranih kultova koji su dokazani na području BiH gledamo prvenstveno posljedicu svih političkih Zbivanja koja su proizišla iz rim skog osvajanja i pokoravanja Ilira, odnosno njihove zemlje. Rimskim osva janjem i zavođenjem njihove uprave i vlasti stvoreni su optimalni uvjeti za uvođenje religije i kultova kako samog osvajača tako i drugih naroda koji su bili u istom polit okom položaju prema Rimu kao i ilirska zemlja. Neposredno po sprovođenju konačne pacifikacije, dolazi do jedine logične posljedice: uz ostale normative koje je nametnuo i uveo osvajač, uvodi se i štovanje njegovih 'božanstava. U prethodnim izlaganjima u vezi s ovim problemom, naglasili smo da to nije sprovođeno dekretom ili administra tivnim intervencijama, nego da je do toga došlo više spontano, i moralo je proći izvjesno vrijeme dok neki od rimskih kultova, čiji su nosioci u ta prva vremena bili sami Rimljani, nisu postali svojina pokorenih. No, i posilije rimske kultove prihvaćaju samo oni koji su se na neki način uključili u rimske državne institucije, a to su bili na prvom mjestu vojni ci te .razni urpravno-administrativni službenici. Takve osobe su smatrale svojom službenom dužnošću da svoju službenu lojalnost prema gospodaru iskažu odavanjem štovanja božanstvima i kultovima samog gospodara, i to prije svega onim zvaničnim — državnim. Iz toga razloga, samo na pod ručja.! BiH registriran je 61 kultno-votivni spomenik posvećen vrhovnom
V II. O P C I P O G L E D
305
državnom 'božanstvu — Jupiteru i njegovoj 'Mirnoj zajednica — za razliku od potvrda štovanja drugih rimskih božanstava, za koj'a, u nekim sluča jevima, nalazimo svega po jedinu ili 'dvije potvrde; Upravo u ovim sluča jevima nalazimo primjer što su značili strani kultovima domaćeg čovjeka. Ondje gdje je morao iskazivati svoju lojalnost, to je i činio, a između osta loga, podizao i posvete vrhovnim državnim božanstvima, ali drugim rim skim, enam drugorazrednim (božanstvima, o kojima je malo što znao, nije odavao štovanje niti podizao posvete, i za pojave štovanja takvih •božan stava koje ipak susrećemo na ovom e području možemo reći da su ih podigli stranci, bilo to sami Rimljani ili ItaMci koji su še ovdje našli po raznim državnim dužnostima. Na koncu, da su đedikanti tih spomenika bili stranci a ne dom oroci vidimo i po njihovim limenima, dok među đedikantima Jupiterovih posveta ili nekih drugih vrhovnih božanstava nalazi m o i Ilire. Prisutnost Rimljana u ovim krajevima u trajanju od blizu pet sto ljeća u najvećoj mjeri odrazila se uz ostale pojave, i na duhovni život svih stanovnika antičke BiH. Razni điruštveni i nacionalni elementi koji su stalno ili privremeno boravili u ovim krajevima, kao pripadnici i poklo nici raznih kultova ostavili su znatne tragove te svoje kultne prisutnosti. U kojoj se mjeri taj duhovni život razvio, najbolje svjedoči broj od 127 kultno-votivnih potvrda koje predstavljaju 22 rimska božanstva, odnosno njihove kultove ili kultne zajednice. U svakom slučaju, to je impozantan broj, ne računajući one druge potvrde raznog karaktera k oje.ga još više uvećavaju. Prema kartografskom prikazu nalaza i potvrda rimskih kultova, za pazili smo da se potvrde zvaničnih državnih kultova, kao, npr., Jupiterovog, Junoninog ili Minervinog, ili, pak, potvrde njihovih kultnih zajednica, nalaze na svim stranama, tako reći, gdje god se nalazilo koje rimsko nase lje. Dalje, ako je riječ o specifičnim božanstvima, oruđa potvrde njihovih kultova nalazimo u oblastima I mjestima gdje su boravile osobe kojima su ta božanstva, u neku ruku, bila zaštitnici njihove profesije ili zvanja, pa tako, npr., potvrde štovanja vojničkih božanstava nalazimo potgiavito u mjestima gdje su se nalazili vojni logori, kao što su, npr., bili Humac ili Skelani. Dalje, kao najbolji primjer za takvu pojavu navest ćemo kult boginje Terra Mater, čije se potvrde iisključivo javljaju na području sje verozapadne Bosne, tačnije rečeno, u rudarskom rejonu Sane i Japre. Pre ma tome, moglo bi se općenito reći da se potvrde rimskih kultova susreću u najvećem broju u tri glavna bosansko-hercegovačka regiioina, a to su područje istočne Bosne, sa Srebrenicom, Skelanima, Višegrađom, Rogat’com te Fočom, zatim, sjeverozapadni dio Basne, sa područjem Bihaća, Sane i Japre, te, na koncu, jugozapadni dio Bosne, sa područjem 'kraških polja Glamočkog, Livanjskog i Duvanjskog. Tu još treba da dodamo juž ni dio Hercegovine, ili, tačnije, područje Ljulbuškog, dok su nalazi u ostal:m krajevima BiH više sporadični. U pogledu, pak, generalnog datiranja rimskih kultno-votivnih spomenika s ovoga područja, iznijeli smo da ve ćinom pripadaju vremenskom razdoblju II— IV stoljeća, ali se javljaju već i u I stoljeću, a zadnji primjerci potječu iz V stoljeća. 20 — Antički kultni...
306
A N T I Č K I K U L T N I I V O T I V N I S P O M E N IC I N A
P O D R U Č J U BiH,
U treći razred kultno-votivnih spomenika nađenih u BiH stavili smo one koji pripadaju grčkim ‘k ultovima. S obzirom da ise radi o božanstvima i kultovima naroda koji je i sam bio u istom političkom položaja! prema Rimu kao i Iliri, u ovome slučaju, broj božanstava, odnosno njihovih p o tvrda n ije velik. Registrirano je ukupno deset spomenika koji dokazuju štovanje sedam raznih božanstava, odnosno njihovih ‘k ultova i i kultnih zajednica. Od tih sedam božanstava, četiri su potvrđena sa svega po jed nim nalazom, a dva sa više njih. U pojavi grčkih kultova na ovom e području gledam o izravni odnos građana grčke nacionalnosti sa krajevim a koji su se nalazili u unutarnjem dijelu provincije Dalmacije, a tu ubrajam o i heleniizirane .građane istoč nih nacionalnosti. Dakako, do toga je došlo zahvaljujući poihtičkaj situaci ji :i prilikama nastalim u svim zemljama pokorenim od Rimljana, ali i za hvaljujući nizu drugih faktora koji su u otve krajeve privukli Gike, ‘kao, npr., eksploataciji privrednih dobara kojim a je obilovao unutarnji 'dio Dalmacije. Ta eksploatacija je privukla brojnu radnu snagu, stručnjake i robove, k oji su p o nacionalnom podrijetlu bili Grci ili helenizAra-ni Orijentalci, pa smo, prema tome, kao nosioce tih kultova u ovim krajevima ozna čili te nacionalne elemente. Sto se tiče grčkih kultova, >tu ne nailazimo na pojavu koju smo zapazili kod rimskih kultova, tj. da grčkim božanstvima posvete podižu i domaći ljudi. Vjerojatno za to mije ni bilo potrebe jer to nisu bila božanstva osvajača. To se vidi i po mjestim a njihovih nalaza, jer u .najvećem broju slučajeva one potječu >sa područja koja su važila kao izuzetno privredno razvijena, a takav je slučaj sa rudarskim rejonoim Sane i Japre te Srebrenicom. Dalje, ibu ubrajam o i poznata trgovišta, dakle, upravo ona mjesta gdje su se zadržavali i -naseljavali građani grčke nacio nalnosti. Skoro da je isti slučaj i sa iračkim kultovima. Potvrđeno je postoja nje svega dva tračka kulta sa -ukupno šest njihovih potvrda. Po tome za ključujem o da trački kultovi na -ovome području misu bili posebno razvi jeni ni prihvaćeni, a i u oba -ova slučaja radi se o kultovima k oji su stekli opću popularnost kod svih naroda te su se ■raširili daleko i-zvatn svoje d o movine. Zato ćemo u njihovoj pojavi na ovome području .gledati više slu čajni prodor koji se nije zasnivao na izravnom 'kulturnom i privrednom odnosa ju između Trakije i ovog dijela provincije Dalmacije, te ćemo kao njihove .nosioce označiti strance, bilo Tračane ili neke -druge koji su i sami primili te kultove. Potvrde ovih kultova nisu koncentrirane na jednom određenom pod ručju ili mjestu, nego predstavljaju više sporadične nalaze, od kojih tri potječu iz jugozapadnog dijela Hercegovine. Pojava orijentalnih kultova u BiH za nas ima sikotro isti značaj i ka rakter kao i pojava grčkih kultova. To znači da su u ove krajeve prodrli na isti način, pod istim uvjetima i u isto vrijeme. Čak je i broj potvrđenih kultova skoro isti. Imamo ukupno osam božanstava sa 33 potvrde njihovih kultova. U tim kultovima zastupljene su mnoge istočne zemlje, kao Egipat, Sirija, Judeja, Iran itd. Dakako, nađeno je najviše spomenika Mitrinog kulta, -dok su potvrde ostalih božanstava dokazane uglavnom sa po jednim
V II. O P Ć I P O G L E D
307
nalazom. Ono što smo rekli za nosioce grčkih kultova možemo reći i za na laze orijentalnih kultova, naime, da njihovi nalazi uglavnom potječu iz privredno-ftrgovačkih područja. Jedino se potvrde Mitrinog kulta susreću na čitavom području BiH i stoje nezavisno oid toga budući da se raidi o jed nom' općeprihvaćenom stranom 'božanstvu, pa su njegovi štovaoci mogli biti pripadnici raznih društvenih i nacionalnih slojeva, a među njima i d o moroci, !za razliku od.štovalaca drugih kultova, za koje smo ustanovili đa su uglavnom ibili pripadnici onih nacionalnosti čiji su to ibili kultovi. Vremenski najveći njihov broj pripada periodu od II do IV stoljeća, kao što je slučaj i sa ostalim spomenutim kultovima. Aiko rezimiramo sve do sada izloženo o toultno-votivnim. spomenicima sa područja BiH, m ožem o donijeti slijedeći zaključak...Teritorij BiH, kao sastavni dio rimske provincije Dalmacije, dolaskom pod rimsku vlast po stao je sudionik svih kulturnih i političkih zbivanja od samog početka te okupacije pa sve do pada Zapadnog Rimskog Carstva. Jedna od posljedi ca tih zbivanja bio je i razvoj duhovnog života, 'koji je, vremenom, popri mio različit intenzitet i formu, što je, opet, bila posljedica niza drugih faktora. Svakodnevni život antičkog čovjeka, ma k ojoj nacionalnosti pri padao, bio je n eodjeljiv od duhovnog, -iz tih razloga, svi oni koji su se na selili na ovo područje ili su se slučajno tu zadržali, počev od domorodaca, Rimljana, Grka ili Orijentalaea, donosili su sa sobom svoje duhovne ideje, razvijali ah tu ii njegovali. Najprije su upravno-administrativne potrebe a zatim eksploatacija privrednih dobara privuikile brojne pripadnike raznih nacionalnosti, i samim tim 'bili su stvoreni uvjeti da se na ov o područje uvedu tako brojni strani 'kultovi. Na području BiH, do danas je potvrđeno štovanje 52 božanstva, odnosno njihovih kultova ili kultnih zajednica, sa ukupno 277 kultno-voitivniih spomenika. To je, tu svakom slučaju, znatan broj, ikako po broju kultova tako i po broju njihovih potvrda. Od ukupno 52 kulta i kultne zajednice, imamo 40 samostalnih 'kultova, a to znači da je štovan toliki broj božanstava, i još 12 kultnih zajednica. Dakako, najveći broj td'h kultnih zajednica otpada na rimska božanstva Jupitera, Junonu, Libera, te na neka domaća božanstva, i to poglavito na Savana i Dijanu. Pojava tolikog broja kultova i kultnih specifikacija govori nam da je u an tičko doba BiH bila naseljena raznorodnim nacionalnim elementima, za tim, da se ovo područje, zahvaljujući rudnim bogatstvima i značaju za tranzit u privrednom i kulturnom pogledu uključilo u ondašnja svjetska zbivanja, pa su na to područje prenašane sve tekovine duhovne kulture toga doba, o čemu nam, evo, govore i ovi spomenici. Kada bismo nalaze svih potvrda tih kultova i kultnih zajednica nanijeli na jednu kartu, do bili bismo jako šarenu sliku, što znači da su ti nalaza raspoređeni po čita voj teritoriji, zavisno od pojedinih kultova, ali nam pada u oči da je sje verni, odnosno panonski dio Bosne u tom pogledu skoro sasvim bez nala za. Na tu pojavu smo pokušali odgovoriti činjenicom da u tom dijelu Bosne nije bilo privrednih pogona, većih naselja ili vojnih logora, a time je to područje bilo lišeno osnovnih elemenata koji su predstavljali uvjet za uvođenje kultova na jedno određeno područje ili mjesto. Dakle, gdje nije bilo masovne radne snage, državnih službenika, trgovaca, ili vojnika, 20*
308
A N T IČ K I K U L T N I I V O T IV N I S P O M E N IC I N A
P O D R U Č JU B iH
uvjeti za uvođenje i instaliranje 'kultova, i to prvenstveno stranih, bili su svedeni na najmanju mjeru. Da je upravo tako bilo, vidimo i iz slučaja što jedino na tom području — iz današnje Banje Luke, gdje se u rimsko đoiba nalazio vojni logor — nalazimo te-potvrde. Prema cjelokupnom kartografskom prikazu teultnih nalaza na pod ručju BiH, možemo naznačiti tri glavne regije u kojima je nađen najveći broj tih potvrda, a to su već poznata područja istočne, sjeverozapadne te jugozapadne Bosne. Prema rezultatima arheoloških istraživanja na tim područjima, upravo ti regioni su označeni kao najnaseljeniji i privredno najrazvijeniji krajevi antičke BiH. a posljedica toga, kako smo vidjeli, bila je veoma razvijen duhovni život u njima. Među one druge činioce kojesmo naveli kao uvjete toj pojavi, treba ubrojati svakako, i materijalno sta nje građana, jer je podizanje 'jednog'zavjetnog ili (kultnog spomenika, oso'-bito onih (boljih kvaliteta, stajalo prilično sredstava. Viša kulturna razina jedne određene osobe ili grupacije (bila je usko vezana za materijalno sta nje, a to je stvaralo bazu na kojoj se temeljio duhovni život svakog čo v jeka. Ovim našim prilogom pokušali smo da bacimo malo više svjetla na kompletnu kultno-votivnu problematiku antičke BiH. Kako smo već spo menuli na samom početku rada, to izučavanje stoji u nerazdvojivoj vezi s ‘d rugim problemima, što se u najvećoj mjeri tijekom naše obrade poka zalo, jer, kako smo naglasili, pojava jednog kulta na nekom određenom području nije pojava koja bi stajala potpuno izolirano od ostalih zbivanja, okolnosti i uvjeta. Naš pokušaj ovim radom bio je usmjeren u tome prav cu, i ma koliko da smo u našoj nakani uspjeh, smatramo ovo samo počet nom bazom za sistematsku obradu, bilo da se obrađuje svaki problem sam za sebe, ili jedna cjelina, kao što srno i mi pokušali. Uz to, svaki novi budući nalaz spomenika ovih kultova predstavljat će novu i još sigurniju njihovu potvrdu na ovom području, a s obzirom na dosadašnje rezultate nalaza, možemo bit: sigurni da će ih hita još, i da će to biti daljnji doprinos ovoj, ovdje obrađenoj problematici.
E
M
^ £
o >y' S ► —J.
i— i
^
>
O
o
Q O
S
Oh
pq
^
^
C3
S K
2> 7
i—)
w
^
<5
^ w Hr i
^
rh
N/ i— i
2
§ §
^ s
i— i
g
^ cgo §
^2.
>
*
i
SILVAN
a. Siivan sam 1. Jczerme (Bihać) Zavjetna ara posvećena Silvanu. Sa desne sićane odbijena. Na gor njoj sirani ostaci uKrasa, krajnji rubovi uzdignuk. NApis se s.istoji od !n reda. sa neznatnim oštećenjima slova. S IL V A N Silvanfo] O. C. O. F. P o c(. . .} f(. . .) p(osuil) P. S. S V A pU'o) s(alute) sua ( V. U L
IH.
Ruđim skv. 10013 =
GZM.
V
aa- Ki ) .
p
55.
si.
37;
WMBII.
Hl
(18(15).
p
54
F
34-
13271)
2. Granule (Bihać) Ara od vapnenca, g.ire i dole obrađena. Vismu spomen.ka OkUS. ši rina 0,23. debljina 0.10 ni. Dosta ošlećena. Natpisno polje ispucano i na mjestima odbijeno. Nalp.s od uo reda, sa uparanim slo\'irna. P. S A T V ] U11pf ius) Satu N1NV (ijn.nu[s IL V A N O SJ iivanu
k Golubić (Bihać) Zitven ik p..^vi.-ćco bogu Siivami, io-ma (U’kk Anu:! i A 0.2:35 m. Na gornjem dijeh.i inali sabat iomedu dva ■.., :■■■;. ■■ : o ((dubljenjima u ruod.no oko-;., s cl^;t>>ji ud tri reda ......... o ■, • ..>
^ iaS. . S. SiL V F SddJO. S AM.U-iS. P
AVG. SAC
CALLlMOi; Pi I\ :5. AVG
unoia r:t:rn M-'j-
a. G r k o v c i (R;
Grahovo)
Žrtvenik od lapora, na gornjoj strani simsovi sa tri strane i tu je u reljefu prikazan limpanun sa dva akroteri ja, i to sa svih strana are. Visi na 0.45, širina 0,26 m. Srednji dio uokviren s obje strane nizom proliiaeija. Natpis od četiri reda glasi: A P RIC L V S S. S. S. MONTA M VS. PO . S
A p ri ei u s
S(ilvamj) S(ilvestri) Sfaerum) Mont.a n u s pos(mt)
(D. Sergejevskt. GZM. n. $. VI H95U. p. 302. si. T)
8. Grkovci (Bosansko Grahovo) Žrtvenik od krečaijaka sa profiliranim gornjim i donjim dijelom Na gornjem dijelu sa tri strane u reljefu po jedan limpanon i dva akmtcrija. Visina spomend a 0,39, širina (gore) 0,227, debljina (gore) 0,21 m. Natpis je od dva i 1 1 > ° la s ;■
S( dva no) s(ilvesiri) P n n m ;
S. S PtiiMV'S VEiPl L,. P
Veri: l(jbens) p(o-uit)
Bosa ndar C rahov votivr !, 11 ,sirani
S S d l:S S OR
:)odnož]em n vapnenca sa pr: am m z a Da t o r na obje uske sirane. Spomenik neznatno oštećen. V;s;n;
smo) s(a.ncii)':’ )
X I
A raj I)
iiii'li))
ca. \d
na ll.-l 0 s r: na
ii . i NI .
: ,rl h : TY
Sa i I v a n o ) Tunis
Na c i a im )
P i: a
3. P o d g r a d i n a ( G l a m o č ) .
Ulomak ploče sa reljefom, lijevi gornji kut. Visina spomenika 0,1G, širina U.21, debljina 0.005 m. Sačuvana samo glava Silvana sa rogovima. Lijevo od glave prikazan siringa sa 6 cijevi. Na desnoj strani vide se os taci pednma (.Ii je !. e borova grančica). Čitava predstava je smještena u pliće udubljenje oivičeno uzdignutim okvirom. iD. S e rg e je v sk i.
G ZM , L IV
(1942). p
161. si. 24)
10. Podgradina— Kamen (Glamoč)
Žrtvenik od krečnjaka sa naglašenim gornjim i donjim dijelom, koji prelaze u srednji d.o are sa nekoliko profilacija. Visina 0 ,5 4 , širina (gore) 0,31 rn. Prostor sa natpisom visok 0,18, širok 0,20 m. Natpis, lijepo ćit1i ov, g lasi: S. S. S. CAS1VS AVREL1VS AEMI COSI RE, POTI
S(ilvano) S(ilvestri) S(acrum) Casms Aurelius A e m i(Ti71 Cosi(us) . . re poli
X Z 'a X
Sc'i-,!iei‘. -v5ki.
GZM.
i i 1)27).
p.
257- -251!
>>r
7
[i!
seka
7)
11. Podgradina— K a m e n (Glamoč) Ulom l ’enika od lapora, sačuvano samo nešto
!
| et f ’ Silvano|
Cl
rum)
i
i i ,i
i jela iiva19ii.
13. G r a d a c kod Halapića (Glamoč)
Reljefna ploča Silvana, od krečnjaka. Visina 0,45, širina 0,40, d eb ljina u sred'iirai 0,19 m. Silvanova slika zauzima cijeli prostor. Izrada p o k a zuje krajnju nestručnost, tijelo prikazano neproporcionalno i velika gla va, kratke noge. Lik prikazan sučelice, potpuno nag, ima prekrižene kori je noge, lice gol obrado, duge uši, slabi 1ragovi rogova. Desnicom podigao pedum, lje v ico m obuhvatio -stablo. Sa desne strane nalazi se neki predmet sličan žrtveiV'ku. (D. S e r g e je v s k i,
GZM ,
X X X IX
(1927), p. 256, br, 2, fa b. 1 JI, slika
2)
14. Gradina— Kamen (Glamoč) Reljefna ploča, visoka 0,34, .široka 0,28 m. R eljef je dobro sačuvan. Prikazan je Siivan kao grčki Pan, predstavljen u stojećem položaju, s pre križenim nogama (kozjim). Glava mu je okruglasta, lice gol obra do (dosta oštećeno), na glavi duge šiljaste uši. Desnom rukom drži za prednje noge kozu 1 )ov m, vodoravno u visini ramena, drži pedum. Sa obje strane po iedn i ili \o iD. S e r g e je v s k i. G Z M .
15
X X X I X . ilf)27). p 256, br. 1, lab. I, slika 1)
Gradina— Kamen (Glamoč)
Žrtvenik u ohlrku cipu-a o:l krečnjaka. Visok 0.43, širok 0,16, debeo i). 14 m. Spomenik je znatnu i š.tcćen s lijeve strane pa je teško reći o n j e govom prvobitnom izgledu. Slova urezana plitko, došla nestručno. Od čitavog teksta skoro u svim re d ov ’ ma sačuvan samo završetak. N O
. .. TVM V ( 1d \d T
ns
IS iiva jno
|vn] luni o .. s u o
i P a n Ie s
TRiVIVS
; 11--
. Dubravo (Glamoč) l.domak vrlo oštećenog spomenika, zapravo reljefa. Vi-un.i d. širina 0,42, debljina 0 33 m. Oštećenje spone i gornje -desne a ne p rem a 'd o lje. U iedivu nohu-.kruglu j niši pici-; g muškarac ^a išlen m i prekriženim i-iikam.i Glavu se no a i donji dio tijela ne sla je Kako je lik po, div., se da predstavlja neke božanstvo, najprije '.-a ii a. ma. ,1a je ovakav - V i . o. njega pomalo n e n o b i č o j ’ o
320
17. Breka ja (Bosansko Grahovo) Ara od lapora, visine 0,48, širine (gornjeg dijela) 0,30; srednji dio širok 0,285, dug 0,23 m. Gornji d io are lijepo profiliran, donji desni dio odbijen. O d natpisa su se sačuvala tri nepotpuna reda.
SILV NO TAVRPRO CV
Silv[a)no T(itu's) Aur(elius) cu[lu's]
Pro
(D. S ergejevsk i, S p om en ik S K A , 77 (1934), p . 19, br. 25, slik a 25)
18. Glamoč Zrtvemilk dosta dobro očuvan, nedostaje gornji dio i djelić don jeg li je v o g kuta. Visina 0,39, širina 0,28, debljina 0,13 m. Natpis se sastoji od četiri reda, lijepo je očuvan i čitljiv. Čini se da se u gornjem dijelu spo menika nalazilo meki reljef, od njega o-stao mali dio koji predstavlja noge nekog Tka, bez sumnje Silvana. S1L COR A EL M A X I MVS P R O C V
Sil(vaino) oor(. . Ael(ius) Maxi niuis Proou[lij
NI LIBE S POS
ni li-b-e[n|s pos(uit)
(D. S e rg e je v sk i, G Z M , X L
.)
(1928), sv . 2, p. 79— 80, br. 1, slika l)
19. Žanpanjac (Duvno) Reljefna ploča od vapnenca, visoka 0,34, široka 0,32, debela 0,95 m. Na prednjoj strani, bez ikakva okvira, uklesan lik Silvana, na vrlo nevješt način. Sa njegove lijeve strane prema n je m u okrenuta koza. Silvan u deisnoj ruci drži .pedum a u spuštenoj ljevici drži grozd. Na glavi se vide rogovi. Lik prikazan potporno go. (C. Patsch, 117, Fig. 8)
GZM,
X V I II
(1906), p.
160— 161, slika 8; W M B H , X I
(1909). p.
20. Iluimac (Ljubuški) Manja reljefna ploča od lapor ca koja prikazuje Silvana. Visina. 0,17, širina 0,24, debljina 0,3 m. R e lje f odbijen sa donje strane pa je od lika os tao samo dio trupa od ramena. U lijevoj uzdignutoj m oi Silvan drži manji pedum, desna ruka je odbijena p a se ne zna da li je držao siringu ili je obuhvatio stablo koje se nalazi uz injega sa desne strane. Izrada reljefa je krajnje primitivna. Na glavi su dva poduža roga, oči, usta i nos je d n o stavno .shematiziram, naznačeni saimo urezima. Uparane linije -se v'de i na ramenima, i valjda, predstavljaju ogrtač. Ovaj reljef znatno odudara od postojećih poznatih sa ove 'teritorije. Čini se da se 'umjetnik nije odveć trudio da dotjera lik, barem u onoj m jeri kafco to vadimo na istim sp om e nicima sa ovoga područja. (S p om en ik se nalazi u zbirci F ra n je v a čk o g samostana u L ju b u šk om . Kat alog Z e m a ljs k o g
m u z e ja ,
br.
15)
21 — A ntički kuLlni . .
A N T IČ K I
322
KULTN I
I V O T I V N I S P O M E N IC I N A
P O D R U Č J U B iH
21. Tmsdna (Konjic) Reljefna ploča sa likom šumskog (boga Silvana. Napravljena od krečnijaka. Visina 0,88, širina 0,675, debljina 0,20 m. U slabo udubljenom palju vidi se figura nagog božanstva, sa ogrtačem zakopčanim na desnom rame nu. Glava i desna ruka odbijeni. S obje ruke naslonio se na ‘k ratak štap. Sa lijeve strane ispod desne ruke prikazan je neki predmet, dosta oštećen. Sa desne strane lika vMi se drvo, a do nogu neka mala životinja koja čuči (pas). Prti samom kraju niše prikazane su još tri-četiri životinje, poredane jedna iznad druge. Noge su lim nesrazmjerno visoke, i bilo bi teško reći o fcojam se žirotinjam a r a d i . .. . (D. Sergetjevski, G Z M , L V
(1943), p, 5— 6. slik a 5)
22. Lepenica (Kiseljak) Ara od kreonjaka, dobro očuvana. Sastoji se od reljefa i natpisa. Vi sina 0,80, Sriina 0,47 m. Spomenik je posvetio neki Aiutrelije, sin Markov. Ispod natpisa u dva reda nalazi se reljef na kojem je prikazan Silvan sa božjim ntogama i rogovima, nag. U lijevoj ruci drži peđum. Lijevo do n je govih nogu stoji 'koza, glavom okrenuta prema njemu, a desno do njegovih ■nogu stoji pas, desnu šapu podigaio prema bogu. ANO AUC SA AVR. MRC. FILVS
fSilvjanio Aug(usto) sa(crum) Aur[e]l(iius) M[a]rc(i) fil[i] us
(V. S kan ić, G Z M , X LiIV
(1932), II. sv, .p. 4, tato. IV , slik a 3)
23. Skelani (Srebrenica) Ara posvećena Silvanu, dosta oštećena, desni gornji i donji but od bijeni. I u gornjem i donjem dijelu profilacija. Natpisno polje u četiri re da, neznatno oštećenje. Spomenik je visok 0,88, širok (u sredini) 0,435 m. SILVA SAC CLM XM VS V. S. L, Ivi
Silvafnio] sae(rum) Ci(audius) Mfa]ximus v(otum) s(olvi't) l(,i:ben;s) ■m(erito)
(C. P atseh, G Z M , X I X
(1907), ,p. 438. sliika 15)
24. SMri'ći (Srebrenica) Ara posvećena Silvanu. Visoka 0,64, široka 0,21, debela 0,18 ni. U donjem dijelu znatno oštećenje. Na stasu plastični akroteriji, između njih okrugli plastični ukrasi. Sa prednje strane -ispod profilacije natpisno polje sa četiri reda. SILV AVC M. AVREL M A XIM VS L. P ta log u
Silv(arao) A u gu st«) M(a:rcuis) Aurel(i’us) Maximus l(ibens) p(asuit)
(S p o m e n ik s e nalazi Z e m a ljs k o g m u z e ja
u M u z e ju .istočne B o sn e u S a ra je v u , br. 146)
u T uzli,
inv. br. 897. U K a
A N T IČ K I
324
KULTNI
i
V O T IV N I
S P O M E N fC !
NA
PO D R U Č JU
B itt
b. Silvan i Dijana 25. Gradac kod Halaipića (Glamoč) Reljefna ploča od krečnjaka sa likovima Silvana i Dijane. Visina 0,36, širina 0,34, debljina 0,18 m. Dijana prikazana u svom poznatom sta vu, sučelice, lijevu nogu izbacila naprijed, desnom rukom vadi strijelu iz fcu'lca a lijevom drži luk. Obučena je u hiton kratkih rukava, potpasan i podignut iznad koljena. Preko lijevog ramena prebačen ogrtač. Na glavi neka vrsta kape ili veo. Duge kose spuštaju joj se niz ramena. Od Silvana se sačuvala samo desna ruka, kojom drži siringu, i djelić' glave. Čitava kompozicija bila je smještena u udubljeno polje, -oivičeno uzdignutim okvirom, od kojeg je preostao samo gotrinjli dio. (D. S e rg e je v sk i, G ZM , X L
(1928), sv. 2. p. 80— 81, br. 2, slika 2)
26. Opačioi (Glaunoč) Reljefna ploča od mekog krečnjaka. Visina 0,42, širina 0,33, deblji na 0,6 m. Prostor sa reljefom visok 0,27 m. Spomenik malo oplakan ali đoibro očuvan. Prikazane dvije osobe, sa lijeve sirane stoji Silvan sučelice, nag, golobrad, lijevu ruku ima spuštenu niz tijelo a u uzdignutoj desnoj drži pedum. Na glavi ima kratku kosu, male rogove, uši nisu uobičajeno ši'ljate. 'Noge obrasle u dlaku, sa papcima. Ispod desne ruke prikazana ve lika siringa. Do Silvana, isto sučelice, stoji Dijana. Ima kratku polpasanu tuniku, na glavi široki veo ikoji joj se spušta na ramena. Obje ruke je uz digla, u desnoj drži palmovu granu (?), lijevom također drži neku granu. Ima neproporcionalno veli'ku gla-vu na kojoj je shematizirano prikazana kosa. (JO. S e rg e je v sk i, G ZM , XLT (1929), p. 98, T. IX )
27. Busija (Glamoč) Reljefna ploča od krečnjaka, visoka 0,64, široka 0,35, debela 0,10 m. Božanski par prikazan pred nišom kvadratićnog oblika koja je s a strana blago zaobljena. Dijana je prikazana u trenutku kada vadi strijelu iz tuka. Silvanove noge su oštećene, kao i glava. Lijevo od Dijane stoji košuta. Silvan je prikazan teriomorfno kao arkadski Pan, ima rogove i bradu. Stoji u po'luprofilu, raskoračenih nogu. Desnom rukom hvata Dijanu. U lijevoj spuštenoj ruci drži siringu a pedum je prikazan iza njega. Bez ikakve je odjeće, o donjem dijelu je dlakav. Do njega je Dijana, sa desnom nogom izbačenom naprijed, u lijevoj ruci drži luk. Kosa .joj se rasula po rameni ma, obučena je u domaći pot.pasani haljetak. Na glavi kapica. Lijevo do nje leži košuta. Ispod reljefa, natpis u tri reda koji glasi: S. S ET DJANE AV. P LA T IV S V AR RONI. L. P i ;K)tj,
(I
Bojanovski.
BuMetki
p.
13— 15.
1)
tab.
S(ilvano) S(ilvestri) et Dianjaje Aidrelius) Platius Var ronii(s) l(ibens) p(osuit) za
likovnu
umjetnost.
JAZU,
god.
XIII.
br .
i.
Zagreb
----------- i7
i *
t
e
26
ć f .'j n
i
a
‘ • * ' #
■ - '• :®
« A $‘S -€t- 0 l® H P [s V ! v , ? 1 7 \ T ) V ^ - V A R '
’
I
I
P
V i r ,c
2". Karaula (Duvno) Votivni reljef Silvana i Dijane,, došla oštećen, napravljen od bijelog mekog vapnenca. Visok 0,20, šnrok 0,305, debeo 0,082 ni. U reljefu prika zana dva lika a uz njih u istom rasporedu po jedna životinja: sa desne strane polegla koza, a sa lijeve sirane košuta okrenuta nalijevo prema boginji. Od Silvanovih a t r i b u t a s a č u v a o se sarno d i o pcđnma. Patseh.
GZM.
XVI
( l ! ) 04j.
p.
342,
s l i ka
55;
VVMBH.
IX
( 1904).
p.
:!04
56) 29. Livno R eljefna ploča od krečnjaka, visine 0,36, širine 04-1. debljine 0,8 m. Znatno oštećena. Silvan prikazan na desnoj strani, nag, noge jareće, na glavi poduži zakrivljeni rogovi. U lijevoj ruci, bez sumnje, držao je ped.urn, desnom on država siringu u koju svira. Do njega sa desne sirane
Dijau i I d zn Ino oštećen. U lijevoj ruci drži luk, desnu je ispružila niz tije k 'e reljefni luk sa linearnim bogatim urezima. Iza nogu le ži nt \ t zn )11 n ] i, vjerojatno košuta.
iponu K a ta I ;u
e. i *»»
franjevackum
vOd
Goricam,
hr 19=1}
30. Ljubuški R eljef sa prikazom Silvana i Dijane, loše očuvan. Boginja ima štene ruke niz lijelo Gla\'a odbijena. Do nje ie pr •izan Si h an. s rog. ' ma na glavi i kozjim nogama. Iznad likova je natp' koji glasi: DLAN S IL V A N Dianjael 3;ivan(o!
' .
j nal az; . mu/. f
Ze
,
AVC
AVC
Auu(ustavi
S A C T I.S A C o
>1.
/ .. '.. 'in e a
Ulomak samo l azi
gornji
i vi ; ei ' ne dm
ip glava
naprijed. kovrnžava
Kej
roščića.
i
' i Hi l i ' na
p 1
na
Sdvana
'e-lpina
( i či
ploče
i smei n
Silvana
kie,
mala m
Angi urUii i
saui umi -aerliirn!
lem,
a sa
pi o d -1 a v a i n a
l jove
nos, ve
sa
-u o - la le u-la
glava : lumin
. - >p us l da
ni-am
Krupne i v e j m u
je ' k " i '
na
vli
način
11 e k v ; r i11 e j e j b e e ,
pa
Dijane
Oba
i Sa
na
čelo
easi/ajne, I ko r i
Sa
jioinalu
nie
>e i i i z a s u l a
D.iene dima-
m
\: a i j e m e n a
sirana
se
izbuljcne.
ramenima
.e im
i. e. a j r i
nazire
ear- Za k o v r d ž a v a po
S. ein .oraia
l i ka e k r e n a l a
.malne ešlorem.
izbuijene pocjled inir.lnian : prav. Y;s;na debljina f!.u 5 re,
ilapanes , i i iansi
Silvnia
ui , e. u b o ž a n s t a v a .
d ■.
Gi a\a, k ;.sa.
( )či
D I
<
kr ; mn<
sponieniKa 0,1 (i. širina n j e
ANTIČKI
KULTNI
I
VOTIVNI
SPOMENICI
NA
PODRUČJU
BiH
c. Siivan— Dijana— niral'e
32. Suhača (Livanjsko polije) Reljefna ploča, veoma interesantne izrade, sa božanskim nizom u kome je prva s lijeve strane Dijana, do nje Siivan, a potom tri nimfe. Vi sina 0,335, širina 0,41, debljina 0,9 m. Svi likovi su izrađeni dosta primi tivno ali sa bogatim shema fcizac ijama, svi sa svojim standardnim atri butima. Dijana obučena u kratak potpasani hiton, preko prsi ju se vidi remen tule a za strijele. Ruke znatno oštećene, ljevicom drži luk, dok je desnica u potpunosti oštećena. Glava nepokrivena, sa kosom naznačenom urezanim linijama. Oko g l a v e , počev od struka uzdiže se lijepo ornamentirani sreoliki ukras, da 'li je to veo ili što drugo, teško je reći. Sa desne strane opet neki neiđerrtifi'cirani predmet, dok joj iza nogu leži košuta sa glavom okrenutom unazad. Do boginje je Siivan u svom uobičajenom sta vu, nag, dlakave kozje noge sa papcima. Na ustima drži p ov eću siringu. Navrh glave ima dva roščića. Do njega su tri nimfe od kojih je u cijelosti sačuvan lik samo prve do njega, d«k su dvjema drugim odbijene glave. One su prikazane u svom poznatom stavu: igraju kolo držeći se za ruke : lo tako da jedna drugu drži na trbuhu svoje susjede. Sve tri su obučene u iste poduže haljine, lijepo nabrane, sa porubuma na krajevima. Glave goioglave, u prve se vidi kosa shemalično prikazana. Sve su bose. Čitava kompozicija smještena je u iudublje.no polje. (D. S e rg e .je v sk i
GZM , X L I
(1929). p. 95— 96. hr.
J. slika
1)
d. Siivan— nimfe
.33, Založje (Bihać) Reljefna ploča, visoka 0,61 široka 0.62, debela 0,12 ni. Na reljefu su frontalnu prikazani Sih-an ; i r, nimfe. Nimfe se drže za ruke. Reljef znatno oštećen, očuvani su tragovi crvene boje. Obrada likova dosta pri mitivna i stilizirana. Prostor između figura ispunjen je shematiziranim prikazom grane ili đrveta. Kosa nimfi, kosrnale noge Silvana i njegova brada naznačeni samo paralelnim urezanim linijama. Nimfe, su obučene u dutje naborane haljine. Siivan stoji na krajnjoj desnoj stran; do nimfa, lijevu ruku ima spuštenu, u desnoj je vjerojatno nešto držao, ali predmet nije sačuvan. (I.
Civmnšmk.
GZM.
a.
5.
XI
(1
p
m
. I ] 2.
hil,
I.
.,! k a
i)
Nadvoda
(Jajce)
Reljei visok 9,t>6, širok 0,9-1 rn. U arhitektonskoj kompoziciji koja predstavlja pročelje hrama prikazani su, između tirnpanona i dva korintsika stupa, dva Silvana (Pana) i pet nimfi, koji svi skupa čine dvije odvojene grupe. Sredinu zabata ispunjava rozeta a njegove kultove dvije palme. U prvoj grupi (sa desne sirane) prikazan je Silvan (Aegipan). Nosi štap, uz njega je jarac. Preko desnog ramena ima prebačenu nebridu. Na glavi rogovi (desni nešto oštećen), šiljaste uši, lice bradato. Lijevo od Silvana, 11 ritmu kola, p r kazane su tri nimfe, odjevene u duge košulje i kratke potpasane haljetke sa kratkim rukavima. Na njihovim glavama bujna valo vita kosa očešljana na razdio'k, sa pletenicama ovijenim oko glave, koju su prekrile maramom čiji irn krajevi padaju na ramena. Prva irm fa do Silvana u lijevoj ruci drži cvijet sa zatvorenim laticama, kao i treća po redu, sali sa otvorenim cvi jetom. Drugu odvojenu grupu također pred vodi Sdvpn (Aegipan). U lijevoj ruci drži pedum, a u desnoj siringu koju je pnslofiio na trbuh. Brada jareća. Nimfe su obučene u iste haljine kao prethodni}, čin se da su još imale mararnu na glavi. Krajnja nimfa u des noj ruci i drži ’ list.
XI?-
7.M.
p.
1o i -
ijcei l l i Brh a
p 1c
0. }U-i Ka 7. i lici
lje j
ra Mi
a od bijelog mekanog v a p n e n c a , n. Reljefno polje udubljeno i ra Silvan i nimfa Kod Silvana jaroii ao pedum. Do njega je n'mfa sa 1a k o m p o z i c i j e je do-'ta p r i m i t i v n a . . XII iUt(Kl). p tat—ITT. -Ura
r ;|kiiaoić.
;e
od
tia
di
u. o b r a đ e n
', a n ,
S V!
-h tu - 1 u, J2 m Spu■■■I al a a v n
■i
a a io
at a j e
v
ai
, da! >;
1o , .,-] uz:k < j n a tam
i.i
;;a-pudaru.
kt. s il
.s
o l’ !f!.\ MI
Sa
njegovom lima
m .a
i )a a i
H 'dum .
od
a.i
d
neki
kapicu,
i
i!
Nimfa
divi
nalomi
da'
n i r ua. n a g k e ' a m ; a nuaia.
:n i (inn-2).
(Glanv
a: t ro! ud' o d k r e c n i oto.;
a sok a 0,37, široka odeoo okvirom. U rogovi. Čini se da a -.puši onom kosam i uz to i isplakann.
ima
ri pao.
a ■ |n e n a n I e.
ii-
u
Na
reljel.
am a >/ - u
ili
i
0 e; Sil
a i ,
d a
m atičn o
~ u.
34 35
N UCivi
Kul.l'NI
,
V U n i 'M
SI'OMl.NKI
NA
f ’ u U U U C-f U
!S H
DIJAN A 37. Humačka Glavica (Bihać)
Ara od vapnenca, znatno oštećena. Visoka 0,60, široka 0,49, debela 0,28 ni. Odbijen gornji lijevi ku.t. Gornja površina je bila zatvorena jednim valjkastim nastavkom. Natpis je slabo očuvan, slova jednostavno zaparana . AE AVCVST SACRVM (C .
P a ls ih .
[Dianjae August(ae) saerum GZM .
X
( 1 8 9 8 ). p. 3 4 f{— 3 4 9 . s l i k u
2 7 : V V M B li.
V II
aU UO).
p
47— 4 8 ,
i-'ig- 28) 30. B-usi ja (Glamoč) Ulomak reljefne ploče, sačuvan sasvim mali dio. Visina 0,15, širina 0.19. debljina 0,5 m. Predstavlja donji desni dio sa likom Dijane u njezi nom karakterističnom stavu. Od atributa vidi se samo luk kuj i drži u lije voj ruci. Moglo bi >e reći da se naziru ostaci košute. Čim se da je desno od košute stajala još jedna f i g u r a , možda Silvan. si
P„>;, i:s- jvs k:.
B u ik S ia
zn
kk-r.m i
um
jc’.nasl
-JAZU.
j-.nl. M H
!>..
i.
Zagreb
1utiij. p. 2i. soka 3) 39. Pragm e (Glamoč) »ii
Reljef koji piika/uje Dijanu, veoma dobre izradi' u kamenu krečnjaVisina spomen ka 0.3 1, šiišna 0.33. debljina 0.1 i ni. Lijepo očuvan.
lidnb!
e n je L e e
se s t j orai e
U:an'
loica \a.li stiiielu. Na ;da\\ ima 1
■
Oava
polukružnim
svociom.
kapicu .--pod >-sue se
Boginja
;i/.;i'u
A N T IČ K I
334
k u ltn i
i
v o t iv n i
S P O M E N IC I
NA
PO D R U ČJU
B ili
40. Karaula (Duvno) Pravokutna reljefna ploča od bijelog m ekog vapnenca, oštećena sa lijeve g orn je strane. Visoka 0,44, široka 0,28, debela 0,067 ni. U udublje nom poljiu prikazana Dijana u pokretu, okrenuta nadesno. Odjevena u ogrtač ikoji iza nje leprša, a ispod ima visoko podignuti i opasani hitcTi kratkih rukava. U lijevoj ruci drži luk adesnom vadi strijelu iz tulca. L ije v o d o bog in je polegla košuta, a na desnoj strani leži pas sa glavom okrenutom unatrag. Ispod reljefa nalazio se natpis u dva reda. Od imena đedikanta sačuvao se samo zadnji dio od tri slova, ispod toga završna formula. . . . LI A (. . ,}lia L P l(iben!s) ip(osui't) (C. P a tsch , 204, F ig. 55)
G'ZM,
XVI
(1904), p .
341— 342,
slika
54;
W MBH,
TX
(1904),
a.
41. Karaula (Duvno) Ulomak jedne reljefne p loče od pješčanika, visine 0,215, Iširine 0,215, debljine 0.065 m. Od uklesanog liika saću-van samo donji dio. Boginja je obučena u visoko po'tpasani hiiton i lovačfke čizme. Ispred nje v 'd e se ostaci psa koji je bio u triku kao i boginja. C. P atsch , G Z M , X V I (1904), p. 341— 342, slik a 54; W M B H , I X (1904) •Fig. 55)
p. 204.
42. Karaula (Duvno) Ulomak od lijevog donjeg ikuta reljefne ploče napravljene od pješča nika. Visina 0,11, širina 0,17, debljina 0,045 m. U udubljenom polju razabire se prikazani pas koji je skočio za nekom osobom. Ta osoba je u lovač koj obući i imala je visoko ipotpasani hiton, pa se može zasigurno reći da se radi o Dijani. (C, P atsch , G Z M , I X
(1897). p. 230, slik a
5; W M B H , VI
(1899), p.
223. Fig.
43)
43. Karaula (Duvno)
Žrtvenik od vapnenca s jako isturenom osnovom i gornjim dijelom gdje su na svim trima stranama označene afcroterije sa usječenim linijama. Visina spomenika 0,83, širina 0,163, debljina 0,16 m. Na srednjem glatkom dijelu natpisno polje sa tekstom u četiri reda. DIA. AUC SAC. T. FL S EC VN V .S . L. M
Dia(nae) Aug(ustae) sac (rum) T(itus) Fl(avi’us) Seoun(duLs) v(otum) s(ol vit) l(ibens)
GZM . IX
(1897), p. 228, slika
2;
m(erito) W M BH, VI
(1899), p. 220 -2 2 1 ,
A N T I Č K I K U L T N I I V O T IV N t S P O M E N IC I N A
''36
P O D R U Č JU
BiH
44. Karaula (Duvno) Ara ođ vapnenca sa lijepo izrađenim gornjim kom ižom m glavici i na donjem podnožju are. Komiž je sa prednje strane ukrašen sa tri pla stične nuže 1 manjim plastičnim umecima. Ispod toga natpisno polje, malo odbijeno sa desne strane. Visina spomenika 0,27, širina 0,13, debljina 0,11 m. Natpis se sastoji o>d tri reda i glasi: DIANE. S AEL. M AXI MINV.S
Diain(a)e s(acrum) Aetl(i'uis) Maxi minus
(C. F atech , G Z M , I X Fig. 39; C IL III, 14320=)
(1897), p. 228, slika
1; W M B H , V I (1899), p. 220— 221,
45. 'Karaula (Duvno) Ulomak gornje strane jedne .natpisne ploče izrađene od pješčanika. Na gornjoj strani ostaci profiiacije. Visina ulomlka 0,115, širina 0,115, debljina 0,03 m. Od natpisa su se sačuvala svega -dva reda. Dl LICI AM A
Di(ainae) Lici [-ni . . .] Aima[. . .]
(C. I ’ atsch, G Z M , I X (1897), p. 228— 229, si. 3; W M B H , V I (1899), p. 222, Fig. 41)
46. Blažuj Trouglasti ulomak zavjetne reljefne ploče, visine 0,15, širine 0,175, debljine 0,02, m. Reljef je plilUko izveden, ali dosta vješto. Prikazana je jedna osoba odjevena u visoko ipotpasani hitom, gornjim dijelom tijela okrenuta gledaocu. Lijevo do nje neka životinja, vjerojatno pas koji se zaskočio prema boginji. Na desnoj strani košuta okrenuta nadesno. Ispod reljefa je natpis u jednom redu koji glasi: SIL VIA VOT N
Silvia vot(«n ) n(imcupavif)
(C. P atsch , G Z M , V I (1894), p. 343, si. 3; VVMBJrl, IV U 896), p. 230, Fig.
b . D ij an a —n im f e 47. Opačići (Glamočko polje) R eljefna ploča od mekog krečnjaka, visoka 0,51, široka 0,30, debela 0,9 m. U udubljenom polju prikazane su tri osobe: Dijana i dvije ađorantice. Boginja stoji sučelice na jednom postolju, tunika je kratka i potpasana. Na glavi široki veo. Ruke ima uzdignute, lijevom drži palm ovu gran čicu, desnom opet neiku granu, po svoj prilioi, ođ smokve. Ispod biljke vidi se neki pljosnat sud. S obje strane boginje stoji po jedan ženski tik, u istom odijelu kao i boginja. Po veličini su nešto manje od Dijane. Svaka od pratilja drži jednom rukom rub Dijanine haljine. Druga ruka im se ne vitli. (D. S er gej ev sk i, G Z M . X L I
(1929), sv. H, p. 98, br. 3, tab. X)
338
A N T IČ K I
k c l t n i
i
v o t iv n i
S P O M E N IC I
NA
PODRUČJU
B iH
NIMFE 48. Hiumac (Ljubuški) Žilfevemik od krečmjaka. D onji dio profiliran, gornji dio znatno ošte ćen. Visina 0,18, širina (đoie) 0,145, debljina 0,11 m. Natpisno polje od dva reda sa punim sačuvanim tekstom, Slova su pravilna i dublje urezana. •NJMPHIS SAORVM
Nvmuphis saonum
(D. Sergejevski, Spomenik S K A , XCII
49. Bugojno Ara od vapnenca, površina jako ispiaikama. Gornja strana jako profi lirana, donja oštećena. Visina 0,30, širina 0,14, debljina 0,14 m. Od natpisa preostala svega jadna, riječ ikoja je teško čitljiva. NIMPHIS
Nymiphiis
(S p o m e n ik se n a la zi u Z e m a ljs k o m m u z e ju
BI.ND NEPTUN 50. Pivilica (Bihać) Votivna ara od vapnenca s visokim pravokutnim temeljom. Natpisno poije ima konkavne strane a nad njim dva puta uokviren zafcat. Na vrhu po jedna pobočna gužva (desna odbijena), ukrašena volutama. Visina spo menika 0,905, širina 0,375, debljina 0,345 m. Natpi'sno polje u pet redova, slova lijepo uparana i pravilna. BINDO NBPTVNO SAORVM PBOCVLVS. PARM ANIC PRAEPOS V S L M
Brndo Neptumo sacni m Proaulus P»rm anic(us) praepos(iituis) v(otum) »(olvit) l(iibens)mferito)
(C. P atseh , G Z M , V I I I (1896), p. 115, si. 2; W M B H , VT(1899), 2; C IL I I I , 14325)
p.
155— 156, Fig.
51. Privilica (Bihać) Razbijeni ulomak od gornje strane vativne are napravljene od vap nenca. Gore po jedna pobočna gužva ukrašena voluftaima. Visina 0,22, širi na 0,42, debljina 0,36 on. Od naltiplsa se sačuvalo sasvim malo, zapravo samo dio jedne riječi koja glasa: TVINO
[Bind.o Nep].tuno fsaerum]
(C. P atseh , G Z M , V I I I (1896), pr 119, si. 8; W M B H , V I (1899), p. 159— 160, F ig. 8; O IL I I I , 14327)
ANTICKJ
34 0
KULTNI
t
VOTIVNI
SPOMENICI
NA
PODRUČJU
BIH
52. Privilica (Bihać)
Votivna ara od vapnenca s pobočnim gužvama gore. Sastavljena od nekoliko ulomaka. Natpisno polje jednostavno uokvireno d v jem a uparanim linijama. Visina spomenika 0,71, širina 0,49, debljina 0,385 m. Slova su pravilna i velika. BNDO NEPTVNO S ACR LICIN1VS. TEVDA PRAEP. ET PRI IA O D V M V. S. L. M
B|i]sn!do Neiptuno ■saer(um) Liciniuis Teuda praetp(ositus) et pri[n(ceps)] Ia[p]oduin v(atum) s(olvit) l(ibems) -m(erito)
(C. P atsch, G Z M , V III (1896). p. 110, si. 4; W M B H , V I (1899), p. 157, Fig. 4)
53. Privilica (Bihać)
Vativna ara od vapnenca, visine 0,78, širime 0,43, debljine 0,33 m. Gore po jedna gužva koja je na pročelju bila urešena rozetom. Obje po bočne plohe ukrašene slikama. Na desnoj strani nag, bradat muškarac Stupa nalijevo. U ispruženoj desnoj ruci drži dupina, a u spuštenoj lijevoj ruci neiku palicu. Ovdje je predstavljen Neptun. Iznad n jeg o v og lika vije nac od lovora. Ma lijevoj plohi gore, isto tako lovorov vijenac sa umetnu tim trakama u sredini. Dolje Tri'ton sa ribljim repom, u desnoj ruci podiže veslo, a u lijevoj drži delfina. Na prednjoj strani je natpisno polje od osam redova. L A V IV S DITA N V S ON. AB V ESP AS 1A NO CA SARE. A V C P RA POSTTV ET. P CEP IAPO VM
|T(itus) F] lavi us Ditanus |civ(itate) đ)an(atus) ab (irnp(eralo!re)] Vespasiano Ca[e|sare Aug(usto) [jrajejposii.ujsj el p[rin]cep(s| 1a po |dl um (v(otnm) s(olvit) I(ibens) m(erito)|
(C. P atsch. GZIV1. VIII (1896). p. 159. Fig. 5, 0. 7; Cl 1, III, 14324) 54.
P r iv ilic a
117 — 118,
WMBH.
VI
(1899). p.
(B ih a ć )
Ulomak od lijevog gornjeg kuta are od vapnenca. Visina0,19, širina 0,08, debljina 0,063 m. Od natpisa je sačuvan samo mali komadić na kojem se vide dva slova. BI iC
Bijndo . . .] P;ii-;ci>. C/ZM. X 11898)
p. :p;v — 33B. cl. 4;
VVMBH. V II
1191)11). p. 3(i, Fig. .">)
53
54
A N T IČ K I
342
KULTNI
I
V O T IV N I
S P O M E N IC I
NA
PODRUČJU
B iH
55. Frivilitca (Bihać) Gornja lijeva strana are napravljene ođ vapnenica, razbijena, u šest komada. Na vrhu valjkasti ukras. Ispod toga natpisno p olje koje uokviruje jednostavan uparan okvir. Radovi izliniram. BINDO NOC
Binlđo [Neptu] no [is(acru
(C. Patsch, G ZM , X (1898), p. 337, sfl. 3; W M B H , V II (1900), p. 36, Fig. 4; CIL. III, 14333)
56. OPrivilica (Bihać) -
—
Prednja strana are od vapnenca, razbijena u 37 ulomaka. Visiina 0,77, širina 0,76, debljina 0,255 m. Natpisno p olje gore i dole profilirano uparanoim linijom. Slova su zaparana. BINDO OB ONOR V STI. PRO C. AMICT P (C. Patsch, GZM , X 39— 40, Fig. 10)
Bilndo Ni(eptuino) s(aomm) ob ph]onori(eim) [. . ,]u[.]slti Profto] g(enis?) aimici p(osuit) (1898), p. 340— 341, br. 7, si. 9; W M BH, V II (1900)
p
57. Privilica (Bihać) Četiri ulomka od vapnenca koji su pripadali je d n oj ari. Sačuvano svega n ek olik o slova. NDT L IV
[Bi]insdi [Neptuini] L ivfius)
OI
[Fa]eifuniduim]
(C. Patsch, GZM , V III (1896), p. 119. br. 6, si. 9; W MBII, VI (1899), p 160, Fig. 9; CIL III, 143271)
58. Privilica (Bihać) Više ulomaka od vapnenca koji su svi zajedno p ripadali-jedn oj ari. Budući d a su nađeni na istome mjestu sa osftalim vottivnkn araima, bez su m n je da i oni pripadaju je dnom vo'tivinom spomeniku. Kalko se radi o ■sitnima ulomcima, teško je pokušati resftituiraiti telkst. (C. Patsch, G ZM , V III (1896), p. 119— 121, si. 10— 17; W M BH, V I (1899), p. 161— 162, Fig. 10— 17)
A N T IČ K I
344
K U L T N I I V O T I V N I SP O M E N IC I N A
P O D R U Č JU BiH
59. Privilica (Bihać) Trinaest sastavljenih ulomaka p red n je strane jedne are. Tekst u
četiri rada. O S CI'N GA.LBA MIL LBG IA
[Naptunjo s(acrum) [. . . HolsJ cin(iuis) Gal'ba mil(es) leg(ionis) I a[(điut>ricis)]
B. COS. V
b(eneficiaxiu!s) oo(in)s(ularils) v{otuan) fS(olvi!l) l(iibens) m(erirto)]
(C. P atseh, G Z M , X 38— 39, F ig. 8)
(1898), p. 339— 340, br. 5, si. 7; W M B H , V II
(1900). p.
60. Privilica (Bihać) Votivna ara od vapnenca, veoma lijepe izrade. Visina 0,96, širina 0,465, debljina 0,41 m. Na gornjem vrhu p o jedna pobočna gužva ukrašena voluitaima. Na pobočnim stranama isti korniž kao na prednjoj Strani. Iznad natpisa, koji je izveden zaiparanim linijama, uokvireno (polje sa slijedećom kompozicijom: u sredini žrtvenik sa razibufctalo>m vatrom, sa svake strane po jodna koza okrenuta žrtveniku sa jed n om prednjom n ogom uzdignutom .prema žrtveniku. Ispod natpiisa, u sredini, opet lilk jedne koze okrenuite nadesno. Ara ima visok pravokutni temelj, na gornjem dijelu konkavna površina. Natpis u pe't redova glasi: T L O A N T IV S RVFVS P R A E P O S IT V S IA P O D V M
T(itu's) Loantius Rufus praeipo'sifjuB Iapodum
V.iS.L. M
v(otum) ■s(olvi't) l(ibens) m(eri'to)
(C. P atseh, G ZM , V III (1896), p. p. 157, Fig. 3; C IL III, 14328)
115— 116, br.
2, si. 3; W M B H ,
VI
(1899).
SEDAT 61. Stari Majdan (Sanski Most) Žrtvenik od lapora s obrađenim bočnim stranama. Visina 0,97, širina 0,19 m. Obrađen gornji i donji dio. Vertikalno ođl omiljen a profilacija sinusa i 'baze. Natpis u sedam redova, nekoliko slova oštećeno.
SEDATO AUC PRO SA A VRELI VILICI OOLEG V.S. I,. M
Seđato Aug( usto) pro sa(l(uite)) Aureli(i) vilici col(])eg(i'um) v(olum) s(olvit) l(ibens) m(erito)
(I. B o ja n o v s k i. Naše Starine, g od. X I (1967), p. 191— 192, si. 9; V . P aškvalin . G Z M . X X I V (1969), p. 105 166. br. 1. tali. T, si. 1)
iCKl
KUi . TFS' i
!
VMTIVNl
SI
i M K N I( ’ [
\' \
!•! ■i >Ul i C 1 i ’
Bi l i
62. Slan Majdan (Sanski Most.) Žrtvenik od krečnjaka veoma lijepe izrade I gore i dole profilacija. Na krovu posebni uikrasni dodatak u obliku plastičnih Visina spomenika 0,86, širina 0,47, debljina 0,34 m. Oštećena baza iznad simsa. Natpis u šest redova sa pravilnim i lijepo urezanim SEDATO AVC PRO S A L A V R E L I VII,
nekoliko valjala. i pulvin slovima.
Sedato Aug(a.i,s.to) pro sal(ute) Aureli(i) vil(ici)
COLLEGIVS
collegiirs
V .S . L. M
v(otium) s(olvit) l(ibens) m(erito)
(V. P a S 'o ,i Ii n, G ZM , n. s. X X I V (1969), p.166— 167. br.
NEPOZNATA
2. tab. 1, si. 2)
BOŽANSTVA
63. Glamoč Ulomak jako oštećenog reljefa. Odbijen donji dio i desna strana. Visina 0,265, širina 0,17, debljina 0,065 m. Spomenik izrađen od laporca. Prikazanoj figuri nedostaju lijeva ruka i noge ispod koljena. Odbijena glava, okvir, te uzdignuta desna ruka. Rad izveden primitivno i nevjesto. Po -stavu i načinu izrade, m ože se reći da je tu, vjerojatno, predstavljeno neko domaće božanstvo. (D. S e r g e j e v s k i, G Z M . 1.IV (1942). p 164. si. 29) 64. Kamensko (Glamoč) Visoka reljefe,a ploča, visoka (i,68, sn-oka 0.29, debela 0,19 m
U
gornjem di jelu spomenika isklesan rel jef u udubi jenom pol ju. visok 0,31. širok 0,24 ni Natpis nedostaje1. U reljefu )e prikazana jedna muška figura, obučena u kratku tuniku, uologlava. Lijevu ruku je spustio, desnu podi-
/:1: . a. Pr: azan:
vjerojatno predstavlja
,,,,
neko d o m a ć e b o ž a n s t v o
Pl’
Ser.^t' ,
65.
164.
muc
i.'čunak reljefne ploče od laporca. visok u.:-ir>. sumi; u.27. debeo 0.1 (i m U i'eS j e l u je pr ka/ana figura obučena u veoma kral kn tuniku l 1 đ esin i uzd:gniit.>; rtic: drž: nek; predmet koji je teško odredili Lijevom čin; Pbacijo iz palerr ('.’ ) Cm; -e da je bila prikazan;! j->š le.lna figura sa lijeve strane, jer je na to] sir.mi rrljef odbijen. Karakier rada i način prikazivanja dokazu pi da je ovdje prikazano n e k o domaće, nama nepozna to božanstvo CV/.M
X IA
H.
A i\' ' R 0 K i
J-Ll ■I z r
J
[
VOTIVNH
Sf'O M SN ir!
NA
VOORU0.IU
inll
6fi. Pod gradina (Glamoč)
Ulomak reljefa od kojeg je preostao sam o m anji dio. Prikazana je desna ruka sa otvorenim dlanom i raširenim .prstima. Po mjestu nalaza i položaju ruske, vjerojatno se radi o nekom domaćem božanstvu sa speci fičnim držanjem ruke. ( K a ta lug f M o - n e g a t i va Z e m a l j s k o g
m u /. e j a u S a r a j e v u , br.
1876)
67. Crkvina (Glamoč)
Ulomak neke figure na ploči, odbijen sa svih strana. Visina 0,28, širina 0,25 m. Materijal iaporac. Prikazana je muška figura obučena u kratiku tuniku zvonastog oblika. Ruke, noge ispod koljena i glava odbijeni. Stav, način izrade nam govori da je ovdje prikazano nelko domaće bo žanstvo. (D. S e rg e je v sk i, G ZM , L IV
(1942), p. 163, si. 26)
68. Halaipići (Glamoč) Ulomak reljefne ploče, odbijen sa donje i desne strane. Reljef u
dubokom polju sa visokim vanjskim okvirom Visina 0,33, širina 0,235, debljina 0,095 m. Od prikazane figure sačuvao se samo dio desne ruke sa otvorenim dlanom. Karakterističan položaj ruke i pojava većeg broja spomenika ove vrste na jednom određenom mjestu govore da se ovdje radi o jednom domaćem božanstvu. (D. S e rg e je v sk i. G Z M . LIV (1942). p. 104. br. 5. si. 28)
JUPITER (ii). Pritoka (Bihać) Ž r tv e n ik
oci
laporca, oblika
visoko
k hcsc.
i
Gornji smo, označen sa dvije paralelne urozane crte. Visina 0,55, širina 0.29 m Natpis se sastoji od dva reda i smješten je u kvadra lično označeno polje 1
n
IVI
I( o v i )
C. T. P 11.)
-,1.0
O(plimo)
IVI (a.v i rn< >)
C(. . .) T(. . .) P(. . .) av.
GZM
n. s
VI
UD S I) . p
o'S
p:
o
;<>
A N T IČ K I
350
K U I.T N I
I V O T IV N I
S P O M E N IC I
NA
PO DR U ČJU
BIH
70. Golubić (Bihać) Ž rtvenik od laporca, visine 0,64, širine (gore) 0,34 m ; širina u sredini iznosi 0,24 m. Gornji i donji dio profiliran, sa naglašenom bazom i krovom. S p om en ik je bez ikakva ukrasa. Natpisno p olje je oštećeno u gornjem desnom i u lijevom donjem kutu. Natpis se sastoji od četiri reda. I. O. M FL. P R O CV. L A S. V. L
I (ovi) O(iptimo) M-(axiimo) Fl(avio) Pro aula s(oivit) v (oium ) l^bene)
(D. S e rgeg ev sk i, S p o m e n ik
S K A , L 3C X X V III
(1938), ip. 97, br.
1, sa slifcoan)
71. Golubić (Bihać) Žrtvenik od laporca, visine 0,65 (gore), širine 0,36 rn; širina u sredini iznosi 0,30, debljina 0,28 cm. Gornji i donji dio lijepo profilirani. Gore u reljefu.izrađen kallkam i alkrotari. Natpis u četiri reda glasi: TO M M E T IL IA D O M IT IA EX VOTO
I(ovi) O(ptimo) M(aximo) Metiiia Domitia ex voto
(D. S e r g e je v s k i. S p o m e n ik S K A , L X X X V T 1T (1938), p. 98, br. 2, sa slik om )
72. Golubić (Bihać) Ara od kreonjaika, jako oštećena. Od natpisa su se sačuvala svega četiri reda. T.O. M T F LA V JV S S.ARTNVS D E C V R TER ALA CLAVD V. S. M (W. T o m a sch e k ,
I(ovi) O(ptimo) M(aximo) T(:tns) Flavins Sabinus Deeur(ia) ter(iia) ala Ciand(ia) v(otu-m) s(o)v'it) m(erito)
Act. m in. acad. V in đ o b ,
X C IX .
p. 473; C IL
m .
10033)
73. Japra—-Blagaj (Bosanski Novi) Ara od krečnjaka, visoka 0,51, široka 0,39, detbela 0,19 m. Jako oštećena, nedostaju donji i gornji dio. Slabo očuvani ostaci teksta u tri reda. I O M CON S . . -ATORI . . . NI . . . (D. S e r g e je v s k i,
I(ovi) O (plimo) M(axrmo) Con sfervlatoii . . ni . . . S p o m e n ik
S K A . L X X V I [ (1934). p
7. br. 4. si.
4)
A M 'I C lC !
K U I.T S I
1 V d l ’I V N l
SJ'US1K*IK I
MA
PODRUČJU
Bli!
74. Blagaj (Bosanski Novi) Ulomak gornjeg lijevog telila are od ‘krečnjalka, posvećene Visina 0,50, širina 0,25, debljina 0,25 m. Na gornjoj strani ostaci ukrasa izvedenog pal-rnslama. Ispod toga profilirano polje sa natpisa koji je sačuvan u pet redova, uglavnom početnog dijela i. O. M SACR P. V O
I (ovi) ()(ptimo) M(aximo) saer(um) P(ublius) Vo
LVSI
kisi
VS. S
us s(olvit) [l(ibens) m(erito)]
(K a ta log
Zem aljskog
m uz eja,
Jupiteru. reljefnog ostacima teksta.
br. 43)
7a. Mala Rujiaka (Bosansiki Novi) Postament Jupiterove statue sa ostacima d o n je g dijela tijela i či tavog orla pored desne noge. Visina 0,60 m. Od lijeve noge sačuvano samo stopalo, desna malo imati koljena. Orao podigao glavu prema bogu. Iznad njega, u istoj masi, ostaci odjeće. Rad prvorazredne izrade, i. vjerojatno, kao cjelovito djelo predstavljao je kvalitetnu statuu. (V, S k a r i ć .
GZM. X L
(1928), sv. 2. p.
100— 102. Tat .
II)
76. Briševo (Prijedor) Žrtvenik posvećen Jupiteru, vrlo slabo očuvan. Natpisno polje sa jela natpisa, stoji se od četiri reda prvog dijela, i od tri reda drugog pošto se čitav natpis sastoji iz dvije posvete. /;/■•' MAP 1 O OEGAL. ENIO C SVP CVR PRO IVTERC IVS. V1LOFT PR Xr K A l. iCll.
Pecka A ia
III
. . . . Map I (ovi) O(plnno) |M(aximo)| . . . oe Galenio c sup eur(a) pro Mercfur) i us \ i i(i cus) off(icinalis) pr( id ae) XI kal(enđe)
J3 23! ! !
( M rki >n j Ni ! r a d )
od
vapnenca,
visoka
o
pobočne
sirane.
poprsje
vvijalno
se b i o
rane
I O VI OP MANI M( )
<>■
a 0,4 4, d e b e l a ■)g n a t p i s a na:/
:
i is u d
l.k'Mi.
Ispod prikazan
lovi
o p ( 11riv
Ma x m io
2 :11. IJru 111: ..cibjeno
i eda
glas!:
K 'T lC K 1
78. B r d o
K L' i . T N i
i
Y O T 1 V 1\ 1 S V'O M F 'v
NA
! ‘ O I) t t l : C.T U
B iK
(Jajce)
Ara od vapnonca, visine 1,0, širine pri temelju 0,63, u sredini 0,49, debljine pri dnu 0,46, u sredini 0,4 m. Jako profilirana, sa isturenim d o njim i gorn jim dijelom. 'Natpis u šest redova. I O M DEPVLSOR.I AE NE AS P R O C L IA N V S A E DEM RESTIT / / LIBEiNS
I (ovi) O(ptimo) M.(aximo) dcipulsori Aeneas Proclianus ae dem restit(uil) . . . libens
(C. Pat sch . G Z M . Vr (1894), p. 766— 767, si 34; C. T r u h e l k a , G Z M , IV (1892), p, 320, si. 6)
3; W M B K . IV {1890). p. 263. Fi?.
79, S ipovo (Jajce) Vitika visoka ara od pješčanika kvadratičnog proreza. Gore i dolje ima usiki okvir. Visoka je 0,715, široka 0,26, debela 0,26 m. Na prednjoj strani, od natpisa stoji samo posvelna formula upućena božanstvu. I O M
I(ovi) O(ptimo) M.(aximo)
((.;. Pat sch , G Z M .
B0
XXII
(1910),
p. 186)
Gornji Unae (Bosansko Grahovo)
Žrtvenik od krečnjaka, visine 0,75, širine u gornjem dijelu 0,50 rn. Gore i dolje uski profilirani gesims. Na gorn joj plohi spomeni! se završava niskim volutama. Lijepe izrade i k>c.-> očuvan. Nema r ikak vih v a , sa l ij epe urez drugih ukrasa. Natpis se sastoji o d šesl n i pra\'ilnim slovima. I(ovi) O (ptim' i
I. O. M r.v n n rc d ,\ i
17, , 1
VES11 n a v o v iv s ET HERMES V S 1... M
Vesii duo Ra vuni us et Hermes v(olum) s(t 1 1v i
iD.
7. Ivi
X I .111
1.
(19311
ni(eriio)
a n tičk i
356
k u lt n i
i
v o tiv n i
sp o m e n ici
n a
p o d r u č ju
BiH
81.. Halaipići (Glamoč) Ara od vapnenca, gornji i d on ji dio sa desne strane oštećeni. Sa strana ukrašena: na lijevoj strani svježanj strelica, a na desnoj strani patera. Visina spomenika 0,88, širina 0,385, debljina 0,275 m. Natpis u sedam redova. •I. O. M C. IVL. R O G A TVS. BE. COS LBG. XI. C LAVET C. IVL. R O G A T VS IVNIOR V. LIBBN. P
I(ovi) O(ptkno) M(aximo) C(aius) lul(kis) Roga tus ibe(neficiari'us) eo(n)s(ulairi!s) leg(ionis) X I Clau(diae) et C(aiuis) lul(ius) Rogatus iu n ior v(otuim) libeinftes) p(oisueruinit)
(C. Truhellka, G Z M , I (1889), p. 91; P h. B a llif— C. P atseh, S trassen, I, p. 56; C. P atseh, G Z M , V I (1894), p . 357, si. 22; O IL III, 9862)
82. Halaipići (Glamoč) Ara od krečnjalka, visine 0,80, širine 0,37 m. Pozadina odbijena, inače čitav spomenik jako oštećen. Ostaci natpisa od sedam redova. I O M SA I I I
I(ovi) O(otimo) M(aximo) sa [(oram) . . .]
n m
- i ...
M // /
m(. . .)
m m
......... .........
m m / V L M (D .
S e r g e je v s k i ,
v(ot)Uiin) [s(olvit)) l(ibens) on(erito) S p o m e n ik
SK A ,
L X X V iI
( 1 9 3 4 ),
>p.
18,
b r.
23)
83. Gradina k od Halapića (Glamoč) Žrtvenik vrlo slabo očuvan. Natpis se sastoji od četiri reda i glasi: I. O. M P. AEL. CASSIAN VS IBES VOTV M SOL V IT
I(ovi) O(pUmo) M(axi.mo)
P(uhli'us) Ael(ius) us ll)ibe(n)s v o lu . m solvit
(Slanić. V je stn ik , X IV , p. 101; C IL
III,
13236)
Cassian
A K 'T IČ K I
K lT r.T N I
I
VOT1VNT
SPO M EN IC I
NA
PODRUČJU
BlH
84. Gradina (Glamoč) Žrtvenik sa ostacima natpisa u pet redova. Obrađen sa svih strana. Gore, u sredini, plastična rozeta. Sa strana, viseći tro'kutovi uiparani d v o j nim linijama. Profilacija i gore i dolje. Natpis u pet redova. 1. O. M
I(ovi) O(iptimo) M(aximo)
AEL. T IT V S
A el (iuis) Tilus
EX. PROTEC TORE
ex protec -tore
V. L. S
v(otuim) l(iben's)
is(olvit)
(C. T ru h e tk a , G Z M , 1 (1889), p. 91; P H . B a llif— C. P atsch , S trassen, I, ip. 59; C IL III, 2760a = 9861) 85. Podgradina (Glamoč) Ulomak žrtven iika, odbijen sa svih strana. Materijal laporac. Od ukrasa saimo gore tragovi profilacije na isi.msu. Visina spomenika 0,17, širina (gore) 0,14, -srednji dio 0,135 on. Od natpisa je sačuvan samo prvi red. IO F
Io(vi) F(ulgeratori)
(D. S e r g e je v s k i, G Z M , n. s. V I (1951), p. 304, si. 6)
86, Busija (Glamoč) Ara, sačuvana samo u gorn jem dijelu, donji dio je odbijen. Visina 0,38, širina 0,35, debljina 0,45 m. Obrađena je sa svih strana. Gornji sa čuvani dio profiliran, na stranama nekoliko -ukrasa. Na lijevo-rn rubu, plastična ruža, na desnoj strani ista takva ali oštećena. Između njih girlanda. Od natpisa se sačuvala samo posvetna
formula sa oštećenim
Q1n v i m A ‘
I O M (I.
Bojanovsk!.
[(ovi) O(ptimo) M(aximo) Naše
S t a r i ne .
XI
(1967),
p
190,
si.
6)
87. R.udići (Glamoč) Ulomak žrtvenika od la.porca. Visina 0,46, od čega otpada na p r o fi lirani gesirns 0,18 m. Širina iznosi 0,23, debljina 0,15 m. Spomenik je oštećen sa svih strana. Od natpisa su se sačuvala samo tri reda
I I ! O M C O R 11(ovi) I O(ptimn) M(axi.mo) co(ho)r(tali) / / / E PV . 1 1 ! CAS
/ / !/ / ' ' '
(D.
Sei - KPi r vs k. .
. . . epu , , . cas CZM.
XLV
(in;i:S),
=v
2.
p
8.
br,
4, fah,
IV.
:ii
8B. Prisp (Livanjsko polje) Ulomak žrtvenika, odbijen sa svih strana. Visina 0,355, širina 0,35 m. Izrađen od vapnenca. Ođ natpisa su se sačuvala svega dva reda. I O M SACRVM
l(ovi) 0 (plimo) M(aximo) sac rum
(C. Patsch, G ZM. X V ! ] I (1906), p. 170— 171. si. 19: Vjesln ik (1890). p UI,
79; CIL
9849)
89. Leti ka (Duvno) Ulomak gornjeg dijela žrtvenika, odbijen sa svih sirana. Zabat na stražnjoj 'strani olilđesan. Od natpisa su se sačuvala samo dva reda. Visina 0,235, debljina 0,335 tn. IOVI LNTVRB
lovi Intiiirb(alo)
(C. Patsch, GZM,
r.g
(1904).
XVI
p.
347—348. si. 09; WMBH. IX (1904).
p.
209.
7U)
90. Mokronoge (Duvno) Ara oci t\u'd.og lapora, dobro očuvana. Gornji i donji dio profilira ni. Gornji dio iznad sinisa ima akrotenje, između kojih su urezanim crtama prikazana dva Ušla bršljana. Natpis se sastoji od četiri reda. Visina are iznosi 0,76, visina gornjeg dijela 0,24. srednjeg U,33, donjeg 0,22 m. Širina gore 0,44, u sredini 0,-31, dolje 0,40 m. I. CAP VICTOR. DEC 1)1,0. V. S L M
Lovi) Cap(ifo-lino) Viotor(i) dec(uriones) D(e)l(m i nensi u rn?) c( i vi tat ;s) \1
D K--i;aA,>ks GZM, n ? XII (19V K ri'hin Građac (Moslar)
ic o -
fiinai-; are načinjene ud vapnenca. Dužina D.lio. š. iju ia
!), ;;u
i.
U.
tn.
;,[
\ 1. \ X I
M I\ VS
Gornji
dio
jako
l |o\ i)
ošlccen.
O (pliino)
Nalpis
m
-
-astnji
U
MKI i e
ud
tri
icda
M (axnno)
Maxi
m in u s ZM.
IV
i 11192).
p
\VMBll.
,,
V>.
r n ,
m .
i
AVi'!i"K i
Kl'i.T'sf
f
VCiTIVNI
:S P O M F- N I c I
V
i'O URVC.)!'
iv?
92. Trijebanj (Stolac) Žrtvenik posvećen .Jupiteru, visok 0,98, širok 0,40, debeo 0,-10 m. Znatno oštećen, osobito-.u gornjem dijelu. Natpis se .sastoji od četiri reda. I O M PAE LSE RVSL P
I(ovi) O(ptrmo) M(aximo) P(ublius) Ael(ius) Se(ve) rus l(ibenter) p(osuil)
(V. R a đ ;m sk y , G Z M , III d 8 D 1}. p. 191. si. 47: C. Tru helka , GZM, TV (1892). p, HM,
W MBH,
1.(1893),
p. 300,
11 (1894). p, 33, Fig.
50; CIT, 11T, 12776)
93. Sfipanići (Mostar) Epigrafaka iploča rina 0,93, debljina 0,55
sa m.
natpisom na prednjoj strani. Visina 0,20,ši Cijeli natpis se sastoji od jednog redaiglasi :
I. O MT. V A L E R . SEVER. VETR /
/ I. M
I(o\'i) ~)(ptimo) M(aximo) T(itus) Valer(ius) Sever(us) \e i (e ) 11 a n u s) 11eg (io n is) | 1 M (a c ed od ic a e) !K ,.(,iluj-
Z e m u p s k o g M uzeja, i>r
4)
94. Stolar. Žrtven k od bijelog vapnenca, visok 0.60, šonk 0,38, debeo 0,235 m. Sa d o n j e ; |(rane profiliran, odozgo ravan. Nal.pisno polje od pet re, lova. slova pravilna, j lijepo urezana. I O fvi IVL.! HR CV LAN\?S BK..: ti(3S LEG I IT|\ I .
l(ovi) O'ptimo) M(axtmo) kd(m s) Hercu lan us belnel icianus) eo(nj.-i ubus-ci I 11a 1(:e ae 1
ieq(mii,-.)
lo; i , ) V|, i ; g( S t o l a e )
A ra
; 'III.
p.) o š č a
( dol|-|! 0 . 4 2 , r a n a : {.ii b i l i 'ana
J [.(a
I O. p ; [ n
II
n . k a . v ; m ! h;i
u srednjem ukras;,
sada
1,10 |i;uiv),
d; j e l u
i i.3 6
odbijen;.
ni
j
Ilovi) ..
Ojpi
. ’ oi
m . .)
Cura;
Nai.pis
s j eda
'
u sirdn;e:n
M (a\mio)
1 1.;
i i . i 0 . 6 2 , de bi . ! ] ;
; d- >n i ; d : u p r o f i l i r a n i
j , i k •. . i š i r v o n ,
sastoji
se
o:
A . VI ICM
96.
KLI . TN1
1 VOTI VM1
SI ' I I MENK' I
NA
i ’UDUUCJ I !
i-V
Cenći (Konjic)
Ara od 'krečnjaka, sa gornje strane odbijena. Dolje ostaci iprofilacije. Visina 0,74, širina 0.295. debljina 0,26 m. Natpis u četiri reda. Slova pravilna. l(ovi) O(ptimo) M(aximo) Petrom Maxirnm(us) et. Seve.rus
I. 0 . M PETRONI MAXTMTN ET SEV ER V S (C . 124;
97.
Pal sch, GZM, C1L
111,
X IV 146171)
(19021,
p.
3 1 7 — 318,
si.
14;
W M BH .
IX
(1904),
p,
249,
Švrakino Selo (Sarajevo)
Ara od vapnenca, odozgo odbijena. Visina 0,65, 'širina 0,35, debljina 0.33 in. Natpi.sno polje je dosta oštećeno, sastoji se od pet teško čitljivih redova, I O M TONITRA TORI AVR M A X IM VS VE. AUCC
i(ovi) C)(pt-itno) M(axnno) Toni I. a tori Aur(elius) Ma x im us vejl(eranus)] Aug(ustorum)
(M. Iloernes, A. E. M. IV (1380), p. 44: C. Pat« WMBH, IV (1896i. p. 248 f’ ig. 8; CI L III. 2?(>R;0
GZM,
VI
(1 (194),
p
341,
Mali Mošunj (Travnik) Ulomak žrtvenika od laporea. Gornji di< I; itne sirane i dolje desno odbijen. Visok 0.38. s Od natpisa 'sačuvano svega nekoliko slova u
U(j: plus
() IVI. K PIVS n '.
T ru h u lk a .
. WMBH. III
Z M . II 895). p.
M fa K sm u i
I K9(li
Fit
189, br. V, C
Ijelinrično sačuvan, sa k 11.265, debeo 0.115 ni /a reda. ( u lm inat ori) rh GZM. V (1893). p. 701.
43)
' H i C li
Ara o(
ije s
svih
siiana.
purana
Visina
! U. IVI
1 (11 \ i ) O ( p t i n i o )
FV LM1 NA
Kulmina
Kl, SE NE CA. V . E L. P
vi \ni) c(CTregius)
.('■
T: .,helk;i
O.i
i nepravdna.
Fl(avnts)
M (a\m
(Ion) Sene
itpis
A K -T I C K E
K UT.TN r
3 VOTTVNT
SPOM E N IC T
NA
PODRUČJU
B ili
100. Doboj Ulomak od mekog vapnenastog lapora. Sačuvan sauno gornji sred n ji dio žrtvenika. Natpis sačuvan u nekoliko slova, u dva reda. Čitav natpis bio uokviren dvjema uparanim linijama. 0. M O
I(ovi) Oi(ptimo) Ma(ximo) o(. . .)
(V. R ad im sk y, G Z M , I I I (1891), p. 255, si. 9; W M B H , I (1893), p. 266, F ig. 10)
101. Divić (Zvornik) Žrtvenik od muljike sa izraženim gornjim dijelom. Jako oštećen, p o sredini naipukao. Visina 0,61, širina 0,32, debljina gore 0,28, dolje 0,24 m. Natpis u tri reda. 1. O. M COR
I(ovi) 0(iptimo) M(aximo) co(ho)r
TALI
tali
(D. S e r g e je v s k i, G Z M , L I H (1941), rp. 4, si. 2; N. V u lić, S p o m e n ik S A N , X C V IIT (1941 — 1948), 77, ip. 49, br. 102, sa slik om )
102. Dom avija (Srebrenica)
Žrtvenik -sa gornje strane odbijen, visok 0,68, debeo (u sredini) 0,27, širok 0,32 m. Na donjoj strani izrađena profilacija sa gesimsom. Natpis je znatno istrošen, sastoji se od četiri reda. I O SACR . IICI / / / TA NVS--
I(ovi) O(ptimo) [M(axiimo)] sacr (um) iici . . . ia ...n u s
(D. S e r g e je v sk i. G Z M , X L I I
(1930), sv. 2, p.
162...163. br. 8)
103. Gradina kod Sasa (Srebrenica) Ara od slabog vapnenca, sa visokom strehom u koju su reljefno uklesani alkroleriji. Visina spomenika 0,93, širina 0,30, debljina 0,20 m. Titulus visok 0,70 m. Slova uklesana dosta kvalitetno, natpis se sastoji od pet redova i glasi: I O M M A XfM V S MAGALI VSL M
I(ovi) O(ptimo) M(aximo) Maximus Ma ga li (f(ilius)] v(otum) s(olvit) l(ibens) m(ento)
(1 B o ja n o v s k i, Članci i grada , ku j
VI, Tuzla 1965, p
103—104, si. 2)
A N T IČ K I
368
K ULTN I I V O T IV N I
S P O M E N IC I N A
P O D R U Č J U B iH
104. Silkirići (Srebrenica) Žrtvenik od kreenjaika sa obrađenim gornjim i donjim dijelom. Gore partera i rozeta u reljefu. Natpis *u dva reda, ispod toga veliki list bršIjana. Visina spomenika 0,76, širina 0,29, debljina 0,30 m. I. Q MI'(ovi) Oi(ipittmo) M(aximo) CAP caip(iitolino) (D. Sergejevski, Spomenik SK A, X C III (1940), II r. 72, p. 145, br. 13, si. 15; C. iPatsoh, A. E. M., XVI, ,p. 136)
105. Skelani (Srebrenica) Ara sa posebnom nasađenom plintom na inastavtau. Obrađena sa sviih strana. Visina 1,04, širina u struku 0,49, debljina 0,41 m. ‘O blik kodke. Natpis ise saistoji od pet redova, slova su lijeipo uklesana, pisama dvocrtiljem. I. O. M L. NAEVIVS MAXIM VS B. COS. LEG. X I CiL. P. F. V. S. L. M (C. Patsch, GZM, X IX 41; CIL III, 14219'1)
I (ovi) ()(]>! :niu) M(aximo) L(uciius) Naevius Maximujs bfanefi'ciarius) co(n)s(
(1907),
106. Slkelani (Srebrenica) Kodkasita ara, jalko oštećena, desna strana odbijena. Visoka 0,88, široka u struku 0,30, debela 0,25 im. Lijepe Izrade, -u gornjem dijelu ima kao ’ulksrais (plastičnu rozetu, a 'tako sa svake strane. Natpis !se sastoji samo od iposvdtne formule. I. O
l(ovi) O(iptimo) [M(aximo)]
(C. P atsch , GZM, X IX (1907), p. 437, br, 8, si. 10: W M B H , Fig. 48)
XI
(1909), p. 147,
107. Skelani (Srebrenica) Ara, doista istrošena, viisoka 0,80, u struku široka 0,31, debela 0,35 m. Na gornjoj strani raspolovljene palmete kao aikroteriji, iameđu njih na svalkoj strani po jedna rozeta kao uikras. Na prednjoj strani, od natpisa samo potsvetna formula. I. O. M
I(ovi) 0(ptimo) M(aximo)
(C Patsch GZM', X IX (1907), ,p. 437, br. 7, si. 12; W M B H , X I (1909), p. 147, Fig. 47; C IL III, 142193)
108. Skelani (Srebrenica) Ara, u velikoj m je ri oštećena. Akro-leriji i rozete samo .sa »prednje
strane. Visina 0,98, širina u struku 0,3-1, debljina 0,325 -m. Od natpisa su se sačuvala samo dva slova od posvetne formule. I O
I(o-vi) O(ptimo) [M(aximo)]
(C.
GZM ,
1 -17,. F i g .
P atsch.
X IX
(1907), p,
b r . 9.
4:57— 438.
s i.
11:
W M B T f.
XT
(1309).
i).
49}
109, Skelani (Srebrenica) Žrtven i'k od krečnjaka, visok 0,91, širok 0,55, debeo 0,41 m. Gornji dio jako oštećen, isto tako i natpis u četiri reda, slabo č tljiv. 0 M P A EL ARI / .-7 / / / / RES / ! / 1 /IE
[I(ov)l O(ptimo) M(aximo) P(ublms) Ael(ius) Ari ................. res . . . i . le
(D. Serge.je.vski, S p o m e n ik S K A . L X X X V I I I (1938), p, 112. br.
16, sa slikom)
110, Skelani (Srebrenica) Ž rtvenik od krečnjaka lijepe izrade i dobro sačuvan. Sa prednje strane gesims: profilirani, dok su sa bočnih sirana prostoga profila. Na prednjoj strani akroteriji u reljefu. Visina spomenika 1,18, širina 0,475. deblima 0,-16 m. Natpis je dobro očuvati i lijepo čitljiv. Slova pravii.i:.i. U k u p n o osam redova. 1 O M CAEMI ' l.TVSTMOF
I(ovi) O(plimn) C(nius) Aemi r>u lime
NVVS,
nuus
IV1IL
CFG. X I . Cl. B F, COS
1 1i
1. M
]■)
S r :- r ie
-U-::..
nu!(ed
k -p :-'u ::; X T Cl';!” ''! b(enr)f(ic;ariiis) cofn)s(ul.iris) vi ri iim s(iii v i !) l(il)cn') m(eritn)
votvm S
M (axim o)
Sprim,
S K A . \ T III
Il9-ini I!
r.
72.
;>.
H G
I,v
14,
s’
1«!
Školam (Srebrenica) U lom ak
širi:u
žrtvenika
s r e d n |esi d i j e l a
- 1r a n : o s t a c i p r o f i l a c i j e
I
(.)
M
od
kiećnjaka
0 . 3 9 5 d r b ! |: n a Nalp.s
sr
Odi .)i |on s r e d n jotj
sačuvao
1 ( r v :)
()(ptim.i)
FO. M
F a'
) M(
VI A X I M V S
M .,y-m us
)
sa
- \-1h s i r a n a
d:jela u
0.2-1
tri t r . k r S l o v a
M (avm ir)
m.
Visina Na
0,49,
i;ornioi
velika
i pra-
■\NTI f- KI
112.
I
K i 11 'I' X' I
Skelani— Zgunjevsko p olje (Srebrcnica)
Žrtvenik od debelog ’krečnjaka, proste izrade. Visina spomenika 0,110. širina gornjeg dijela 0,6a, debljina gornjeg dijela 0,40 m. Gornji dio spomenika ukrašen sa prednje strane paterom oko koje su raspoređeni koncentrični polukrugovi. Kratki 'natpis od će liri reda, jako oštećen i jedva či 1j]j i v . O
(I(ovi)] CKptimo) [M(axiino)l
11 OC/// V.:S /// c c
n ...
(D.
Sergejevski.
oc v(- ■■) s(. . . ) . . . ee GZM.
XU.I
(1930),
sv.
1, p.
164— 165. br.
13)
113. Crvića— Skelani (Srebrenica) Žrtvenik jednostavne izrade 'bez ikakva ukrasa. Jako oštećen, odbijen sa svih 'Strana. Visina 0,85, širina 0,55, debljina 0,30 m. Natpis u tri reda, sačuvan skoro u .potpunosti. I O M T. FL. ALBA V. S. M (I,
Boja nov ski .
I(ovo) O(ptimo) M(axkno) T(itu«) Fl(avius) Alba(nus) v(oturn) s(olvit) jl(iben.s)) m(ento) Čl a nc i
;i g r a đ a ,
k nj
VI I .
Tuzla
1!K>7. p.
2.,
si
I)
114. V o l j a v i e a (Srebrenica) Ara od kreeiijaka, vi sok a 1.11, debela u sok lu 0.29 m . Na o b j e strane gesans i sokl. Na g o r n j e m dijelu vegelabilni uk ra s, u sredini plastična rozeta Natpis se nalazi u uskom profiliranom okviru, dosta oš tećen, sastoji so oci deset redova, u srednjem dijelu slabo čitljiv.
profilirani
1. O. M
l(ovi) O(piirno) M(aximo) pio
NfCICI 'NI III C.NIC IV (IV KIKIK
j |a i n 1 11-1
inču ni [Nj ;j XI C|ij(audiae)
.
iviiv
Kl
:k S K A .
K(aleiidas) I.XXVII
Oc(tobres)
11934
). u
12. br
121
113
IM
115.
Rogatica
Ara o d v a p n e n c a , n a tri strane i m a v i s o k u . s t r e h u , a nad njom na stavak k o ji j e na licu po sredini urešen jed n om rozetom a s obje strane glatkim akro-terijem u k u t o v i m a . Visina 0.95, širina u s t r u k u 0,55, d e b l j i n a 0,43 m . U d o n j e m dijelu i sa l i j e v e strane o d b i j e n a . N a t p i s je znatno oštećen, tekst u četiri reda glasi: I O M FLALBA VSIIVTR QVSLM (I
I(ovi) O(iplimo) M(aximo) Fl(avtus) Alba |n]us dno vir [q(ui,n)] q(uenalis) v(otu.rn) sjolvit) l(ibert.s) ni(erito)
B iija n o v sk i.
N aše
S ta rin e.
XI
(1967).
p.
146— 148. br.
3, si,
4:
C IL
ITT.
;<36S = 12743)
116. Rogatica Ara od vapnenca, -predstavljena malim ulomkom. Visina 0,43, širina 0,35, debljina 0,36 m. Na gornjoj strani ima jedan nastavak koji sa pred n je strane ukrašavaju glatke prostrane akroterije, a u sredini jedna k o rrčasta vilica. Natpis, lijevo uklesan, sačuvao se u tri reda. I O
IVI
I(ovi) O(p-timo)
M (axim o)
M. V L P
M(arcus) Ulp(ius)
LJ.O
jA:po]!lo[dorus]
P a t s c h . G Z M . X X I I ( 1910) . p. 202 si 14; V.’ MB I I XII B -1 :a no-.-s'ki. N a š e s i a i l n e . X I (H)(i7i, p 152. b r ti. s! !0i
(C.
.107). I
i 1 'i
Rogatica
-una
1 . mi .
vfin,:
čil).,:.!
u >lrukii
.. > a - u o p I
()
M
sa
0.4->. uti p e l
Pf ub! ius)
Cl J 'M F . a s
C im aais
VII!
V L S
duu
u
redova.
i i ■i v . ) i '>( p l i i m i)
P A Kl.
I!
debljina
struka
Slova
Al f a x i m- a
Aelfius)
vir
i (•>: u m )
l(ibc'ns)
sfolvi;)
li 3 4 ; ' .-eea
ni
- 1012) ,
p
Xaipi-ar
; pravdna.
1110,
F : ;>
tiCKi
K l . ' 1. r. \ i
i
\ ( ) T i V r.! I
SI'OaiKNlCi
N' A
P O D K U C.\ M
Hl ! !
118. Rugalica Dvostruki žrtvenik, posvećen Jupiteru i Liberu. Obična ara sa kro vom, visine 0,27, širine 0,75, debljine 0,37 m. Nalipisno polje je vertikalnom linijom podijeljeno na dva dijela i svaki za sebe predstavlja poseban žrt venik, desni je posvećen Jupiteru, lijevi Liberu. Natpis, dosta oštećen, sastoji se od sedam redova. I O M P. AEL. CLEMBN L / / / / / / PO.S
I(ovi) Otptimo) M(aximo) P(ublius) Ael(iu-s) Clemen|sJ 1(. . .) pos(. . .)
n m n o / '/
. . . uo . . .
'////
. . . . v . . .
v
///
S. P TAE. LV. E V S L M
s(. . .) p(. . .) tae lu e v(okm i) s(olvit) l(ibens)
'in(erito)
(C. P a lsch , A . E.M.. X V I. p. 39; C IL III, 12754; D.Serge.jpvski. G Z M , X L V III (1938), sv, 1. p. 12— 13, br, 13. lab. III, si. Hi; I. B ojanovsk.i, Naše starine, X I (1967). p. 148— 149. l.»r. 4, si. 5)
119. Sopotnica (Goražde) Ploča od poroznog vapnenca, prosto okvirena, lijeva i desna strana potpune. Visina 0,55, širina 0,60, debljina 0,9 rn. Natpis u četiri reda, slova nejednaka. I. O . M
COR.
EAND. SATVR
ARAMC. N IN V S
CONS
Rova) O(ptirno) M(aximo) e(oh)or(lali) Eand(em) aram c(. . .) Saturninus consfacra vit)
.-.(■li GZM. VI (189-1).
Cl I.,
I !2li. Gornje Ocrkavlje— Mil jevina (Foča) Ara od krečnjaka, visi , šuina gornjet; chieia iznos u njeg 0.M5, srednjeg 0.29 rn L srednjeg dijela U,21 :n. G.a dio proti ii rani. Sa gornje stiaa.. ...lalno oštećena. \aipi< a po' n .1 i 1 () l\l C GRAECVŠ
l(ovi) Oiptuno) M(ax:mo) c(on.servah>r: ’ ) Graeeu;.
C jV I E T F O
«i u : e ! F o ( i !
TA' NAT VS.MA
M naSh Maji j
378
A N T IČ K I
KULTNI
I
V O T IV N I
S P O M E N IC I
NA
PODRUČJU
B iH
121. Nepoznato mjesto nalaza Žrtvenik od laporca. Gornji dio profiliran, sa kalkanom i volutama. U kaOkanu i valutama plastične rozete. Donji dio spomenika odbijen. Visi na 0,69, širina 0,34, debljina 0,095 m. Strane obrađene ali bez ikakva uk rasa. Donja oštećena strana restituirana cimentom. (Natpis je lijepo oču van, sastoji se od četiri reda i glasi: I O M A V R L RVFVS ET VICTO R1NA VLS
I'(ovi) O(ptimo) M(aximo) Aur(e)l(iuis) Rufus et Vioto rina v(otam) l(iibentei') s(olvenunt)
(D. S e r g e je v s k i, S p o m e n ik S K A , L X X X V X I I (1938), II r. 69, p. 126— 126, br. 33, sa slikam )
JUPITER—JUNONA 122, Saise— Domavija (Srebrenica) Ulomak jednog žrtvenika, sa donje strane odbijen, odozgo ostaci profilacije. Visina 0,40, širina 0,30 m. Natpis se sastoji od pet redova, slova su lijepo urezana i pravilna. I. O. M IVNONI. R M ARRIVS IIANVS CAVC
I(ovi) O(ptiimo) M(aximo) Iunoni R(eginae) Marriiuis I[ul]ianuis C(aii) Aug(/uisti)
(V. K a đ k n sk y , G Z M , III
(1891), p . 3, si. 4; A . E. M., X V I , p. 91; C IL III,
12725)
JUPITER— JU N ON A—MINERVA 123. Sikeiainii (Srebrenica) Ara napravljena od krečnjaka, vertikalno napukla, sa gornje strane sfcroz odbijena, baza oštećena. Oblik kocke. Natpis, isto tako oštećen, sa stoji se od šest redova. VI. IVNO NI. MINER VAiE. M. VTj P CANIV.S BE OOSLEGIA VS LM
[To]vi Juno ni Miner vae M(arcus) Ulip(Lus) Caniuis ibe(meficiarius) co'(in)s(iuilari)s) leg(ionis) I a[dmt(ricis)] v(otjum) s(olvit) l(iibens) m-(erito)
(C. P atseh, G Z M , X I X F ig. 42; C IL III, 14218)
(1907), p . 435, br. 2., s i 5; W M B H , X I (1909), p. 145,
AN TIČK I
SHO
KULTNI
I
V O T iV N l
SPOM ENICI
NA
PODRUČJU
BiB
124. Skelani (Srebrenica) Ulomak jako oštećene are, visine 1,03, širine u struku 0,45, debljine 0,39 m. Na'tipi'S se sačuvao samo djelimično, u šest redova. I. O l.M F L AV EG. X LEG. X V. S. L
I(ovi) O(ptkno) |M(aximo)] l('unoni)'M(inervae) FJ'(avius) , . av . . . [1] eg(ioais) X [ . , .1 [(.............. eemturio7)] leg(ioniis) X [____ ) v(otum) s(olvit) l(ilbens) [mi(erito)]
(C. P atsch , G ZM , X I X Fig. 43; C IL III, 1421915)
(1907), p. 437, br. 3, si. 6: W M B H , X I (1909), p. 145,
JUPITER—M A R S 125. Skelani (Srebrenica) Ara od vapnenca, visoka 0,87, široka 0,435, debela 0,39 m. Ima oblik kodke, i gore i dolje obrađena. Na rubovima okrnjena. Natpis je u pet redova, slova pravilna i lijepo čitljiva. I O. M E MARTI M. VLP. VITALIS BFCOS. LEG
I (ovi) O(ptimo) M(aximo) e(t) Mai'ti M(arcus) Ulp(ius) Vitalis b(ene)l'(iciariu's) eo'(n)s(ularis) leg(ionis)
X. G. V. S. L. M
X G(erninae) v(otum) is(alvit) l(ibens) rn(erito)
(C. P atsch . G ZM , X I X Kig. 44; C IL III, 14219)
-
{1907), p. 436. br. 4, si. 7; W M BI1. X I (1909), p.
146.
126. Skelani (Srebrenica) Kockasta ara, dobro očuvana, raspukla na donjoj desnoj i gornjoj
! o r; n jako istrošen, sastoji se od pet redova i glasi:
n r,r;
maH
S
I. O. IVI E'f M ARTI A VG A
I(ovi) O(iptimo) M(aximo) ol Marti Aug(usto) (sja(e(rum)]
B COS V. S. L. IVI
........................b(enelieianus) co(n)s(ularis) v(oturn) s(olvit) l(ibens) m(ento)
(C. P a t s c h. G Z M . X I X <1907). p. <136. br. 5. si. 8; WMB1I. X I (1909). p. 146, Fig. C I L 111, I 42195)
OC; ' )
AN'TICKI
i
VO'i'IVM
S T- i
! i ' '■ i ' . ' 1 X. \
i ’ ( 11") I
Č.i L"
J U P IT E R — GENIJI
127. Banja Luka Votivna ara od vapnenca, visine 1,12, širine 0,41, debljine 0,30 m. Naznačen gornji i donji dio. Na gorn joj plohi dodatak sa zaobljenim kra jevima Natpis u sedam redova, slova velika i pravilna. I O M ET. GENIO LOCI. L SICINTVS MAC.RINVS BE
1(ovi) O(ptimo) M(aximo) et Genio loci L ( ____ ) Sicmi'iis Macrinus
COS. P
be(nefieianus)
S. VS' L M CfL
co(n)s(ularis)
P(annoniae)
s(uperion.s) v(otum) s(olvit) l(ibens) m(erito)
(C. Pa t s e h. G Z M , V I I (1895). p. 574— 575. si. 3: W M B H . V (IK97). TIT. 14221)
p. 228. Fi g. 105:
128. Hal ijin i (Glamoč) Ulmn U žrtvenika, jednostavna ploča. Visina 0,36, širina 0,35, debljina 0,2-i ni .natpis se sastoji od pet redova, slova velika i pravilna. |I(ovi) O(ptimo) M(axirno) et Genio 1]o c f e j t oon(servalori)
OCI. T. CON NIVS
'
CO H R AT J t t-\jc,
\ 1S
v
L
fgjralias
M
lejum
Domavija
/. m r i i ; K
:s
obliku
i'. co/iiiii. *
1 O
a r, i a s a .
\I
1 1 i
PI 1 f
PO
S \ IM i
.
A 1Gn
c. C \ " L 1 ’ V S
, V. lia.l l i v k v
OS VS
i . l ZM
v o l ( u n 1a r i o r n m )
suis v (o tu m )
l(ibenter) m(crito)
■>. p m —m --i :n
slupa,
visok
I .OM.
Ma i ^ v n i n i
>\alpisno
et
airoK
>, c n i i u i
Ofplirno)
Gena)
n. hl i .
cM c-o
n.pi
m
a
-
-sirim: u s n o m l
poijo
l(ovi)
LOC .l.V TE ilO
VIII
agens
(Srebrenica)
! r ;-i n v i - : ' a c i p r< >f i 1: tc i j o
iicipjc:
Ursus
coh(ortalis)
t'vski.n/,M. xv, nsvr.-n.
G r a d in i -
■‘ l ' - i ’
[. . . . j i u s
VOL
■> A G E N S
ii i 3 ‘l
RSVS
' III
i>l c c c r n i
ĆKlaoiS
ios-aa
a
M( a : \ i r n > 0
I,m l:)
p io >a! :iio> rm inicav. cLICI at
po
:0:i 1-:
ati pie laili us I r i t i mi l )
p
4
5
5
i;
p., :*rh
A
F.
M„
XVI
p. 92:
JU i\TON A Grčina— Potoci (Mos Žrtvenik oci bijelog vapnenca, visine 0,465, širine 0,22, debljine 0,23 m. Na gornjoj strani ostaci kor niža sa profilacijom. Na rubovima spome nik znatno oštećen, osobito u donjem dijelu. Natpis u pet redova, slova lijepo upa rana, dosta duboko. DEAE. IVNO NI. SAN CTA ARAMPOSV IT. IV NIA V AR EN A
Deae luno ir sanota(e) aram posu it lunia V arena
(C. Pat sch , G Z M , X V I 70— 27 1, Fig. 142)
(1904). p. 38— 39, br.
6, si. 7; W M B H , I X
(1904), p.
KU . Živaljevići (Rogatica) Ara od sivobjelkastog pješeara, odlomijena preko sredine vodorav no. Na sredini gornjeg dijela, u plosnatom reljefu izrađena rozeta, a sa sirana po jedan akroter. Na uskim stranama isti zabat. Visina 0,79, širi na na danjem zabat u 0,47. na gornjem 0,44, najveća debljina 0,14 m. Natpis se sasloj: od tri reda i glasi: IVNON 1 REG MAR. VLP. M A RC fAN CVM. SV1.S. L P ! u
iG, Pal scl i . G Z M . XI I (1900). -Kl: C I L III. 14(516!
I u non i Reg(mae) Mar(cus) Ulp(ius) Marcian(us) cum sm.s Kibens) p(osuit) p
182
183
si.
12:
WMBH,
Vili
(1902)
M INERVA
Sipovu (Jajce) o d muljevine. visuka 'k-l 7 m , p r o s t e i z r a d e . D o s t a oštećen; potpuno o d b i j e n . D o l j e n a g l a š e n a b a z a . N a t p i s s e s a s t o j i < ova. S l o v a duboko u r e z a n a , lijepo čitljiva Ara
dio
S.ACR.
NERVA E X \'0
IMi |nerva|e| sacr(um) e x
L
Idu.M is)
PVBL1CIVS
vo(to)
P u b l i c : us
T E L E S P H f)V
T e l e s p h o jrjujs]
V.S. L
v(uluni)
M
s(ol\':!l
UJieiis)
inRrito)
p.
113.
T1CKI
KIM T S !
I
VOT
1;•3. Bariee (K onjic) Debela ploča od bijelog vapnenca. V ism ? 0.88, širina 0,51, dob!jina (1,45 m. U u d ubljenom pravokutnom izduženom polju prikazana je boginja Minerva. U laganom je zaokretu nalijevo, ima kovrča.stu kosu, sa desne strane pala jo j je na ramena. Oslonila se na 'desnu nogu, dok je li|evu ne što pognula. Desnu ruku digla visoko uz koplje a l:jevu spustila niz rub ovaln og štita. Na glavi ima kacigu sa irosi rukom perjanicom. Odjevena je u naborani hiton i himation koji je prebacila prolio lijevog lakta i noge. Na grudim a se raspoznaje gorgoneion sa krilima. Radnja izvedena došla primitivno, ali plastično. (C. Patsch. GZM. XIV (1902). p. 322—323. si. 18; VVMBH. IX (1004). p. 253—254. Fig. 128) M IN E R V A — JUPITER —GENIJ 134. S ipovo (.Jajce) R eljefna ploča koja je, vjerojatno, pripadala nekom hramu, nađena u Šijjovu. Sačuvan je samo lijevi ikut spomenika gdje je prikazan božanski niz. Prva p o redu, sa lijeve strane, je Minerva, obučena u dugi hiton sa egidom .i kacigom na kojoj je velika perjanica. U lijevoj ruci drži koplje, njom se naslonila na štit, dok spuštenom desnom baca zrnje na žrtveni ironožac. Pored nje stoji Jupiter, nag, jedino mu leda pokriva dugi ogrtač. U spuštenoj desnoj ruci drži božansku munju, a u lijevoj, podignutoj, drži žezlo okićeno orlom. Treće božanstvo iz ovog ruža jeste Genij, saču van samo do p o lov ice tijela. Brađal je i nag. noge su mu umotane u vozo ve. iz jedne posudice desnom rukom izlijeva piće na jedan okrug!:, girlandom okićeni žrtvenik, na kojem se nalaze plodovi. (C T’nlsch. GZM,
XXVI
(li.U4).
p.
192--1!)3 -1 70'
MA RS 13 5. Letka (Du va n idv i/.\v.lrn nizan pi c.-l'dae'ja Na prednjoj .sirani sirnsa urezan je .ikrili rij, unular koji^ j< d .ii i: a ■ u n 1/ a a a ivi n a' ji: ša. k 11 ]i se sasl o 11 m.1 i 's■! : i': reda , a 1 a io a d . a d.-er\ i.\ irn
Marti
i\Hi, l.F.G VIII A V 1, P
niil(es)
vi o l u m ) 1(i b e n - 1 ;■>: >-■:.i I )
•i. fa i;. i;r c, .,
XXV
j :1 j e o
' , / M . a. i
s j a c r u m I S a : i . u.~a le.” ( a i n i . a
1 ! <(70;
tr
V I T I A |: i l; i u -U a; ■) |
I a -JI
,
M
A f r r
;
■ c-
L < i
r !\ f i
\ a ’
ili. S i o l a c
Ara od krečnjaka, znatno oštećena. Natpis se sastoji od šest redova o\'a su pravilna i lijepo uparana, MARTI. A VC T .A E L . FIRMI VS RF COS EG XIII! G iC. T r u h e l k a .
1.17.
Marti Aug(usto) Tiitus) Aei(ius) Firmi|n| us b(ene)f(icianus) co(n)s(ularis) 1I Jeg(ionis) X III! G(emminae)
GZM,
IV
(1892).
p. 350.
bi
2: C I L
III. 8131; V H A D .
IV
U 8 3 2 ).
Zenica
Dva mala ulomka od jednog žrtvenika čiji ostaci pokazuju da je spo menik bio kvalitetno izrađen. Optočeni lijepom kimom sa biljnim orna mentima. Natpis, jako oštećen, sastoji se od šest redova i glasi; I 0 II V S ACFRD TI DEIM IST V P P P V G iC. 158
Trubeikir
i Mart) i IAugust|o d u um vir V(. . .) sacerđ(o)ti de; (Mart)is T(. . . v(ir) p(electissimus) V (........ ) g (......... )
GZM.
IV
11892),
p.
345,
br.
.) p(i aeses) p(i'ovijieiae)
8)
Lijcšće-' Skelani (Srebrenica)
Kucka-la debela 0 , 4 ( ! m. tični ukrasi, u ukrasi. Natoi.,-.pučana je na
ara. lijepe Izrade, visoka ( 1.40, širu-ka iu siruka) (kJ-kS, Pi ol’i l a d j a sa sviti sirana. Na gorn joj predn joj stra ni plas sredim okruglo ispupcenje. na krajevima sreoiik; plast ići): u pel rodova, slova su velika i pravilna Prednja sirana više m jesta.
MALTI AVC 1 VL. i T>NO I N P C O S KX LL \'
M.-\CLCL)N
V
S
a'
Mari i Aug(uslo) 1ul(ius) Lom b i e n e L c i a r i i i s ) co(n)s(ular; •') e x leii;k>no) V M aeedou(ical v ( o t u m ) s ( o l v i t ) 1( i I) e i i s ) mieiito)
i. M c/M .
XIX
1 1>1117). u.
n k
bi
ii. -a
s
\VU1UI
XI
!!
0<>o'
spom k\hci
' - ta
r < ' i n n i - r ■ 1 1/
m
M E RK UR 139. Donji Unac (Bosansko Grahovo) R eljefna ploča na kojoj je prikazan bog Merkur (Hermes). Visma 0,012 m. Visina figure 0,365 m. Na licu : na ruci ispod lakta znatna ošte ćenja. Tijelo se oslanja na desnu nogu, prikazano sprijeda, glava okrenuta lagano nadesno. Desna ruka ispružena u stranu, od lakta se ne vidi, v je r o jatno je Merkur u njoj nešto držao. O d jeven u hlamiđu, na glavi petasos. Hlamida je na desnoj strani prsa visoko skopčana i pada preko leđa i p re ko lijeve ruke, koja je nešto savijena. U njoj drži svoj k en k e jon koji je podigao do visine ramena. (C. P atsch . G Z M , V I (1894). p. 55, si. 3; W M B H . TV (1896). p. 245, Fig. 4)
140. Goražde Reljefna ploča koja prikazuje Merkura, izrađena od. crvenkastog mramora. Visina 0,75, širina 0,43, visma reljefa 0.03 m. Lice i genitalije oštećeni. .Predstava smještena u udubljeno polje, uokvireno pravokutni kom. Bog stoji na plin ti, prikazan sučelice, odjeven u hlamidu, na glavi petaso-v na nogama krilalo sandale. Lijevom rukom preko ramena drži veliki k en k e jon , na kojem se raspoznaju dvije kariko, gore zmijska glava a -dolje repovi. Spuštenom desnom rukom drži. dolje okrenutu, palicu. K arik ejon i palica ga karakteriziraju kao Merkura (Hermesa) Psyhopom pa, što je dosta rijedak slučaj ovakvog prikazivanja na ovim stranama. iC. P ntsch. G Z M . VT (1894). p
54 — 55. «!
3; W M B II. IV (1896). p. '245. Fig. .1]
HERKUL 14 1.
Gradac
kod
ITalapića
(Glam oč)
7.v\ venik o d krečnjaka. v i s o k 1 . 0 0 . prusU >r /.< nalpR v i s o k 0 , 4 7 . širok. -si d e s n o
sirane
d l ' 1’ !. 2 : >-,2a .] h a / a H
A
prikazana
jedna
N aipia očuvan
čaša.
Gornji
dobro.
S
dio
'AsSoj:
H(ercu!
<,
spom enika od
pol
i A eigu-U o)
jako
oštećen.
redova. s(acrum )
P A E1., CL LSI N VS \rOT
P(ubl:u>) Ael(iu>) Celsinus vot(uni>
I..
1( I b e n a ) M o j v n )
!
II.
S M l1 n u
FT
C O R D J A U O
P O M P E IA X O
A V C
<’ ( ! S
rniplerao-,; o
:i e t
d(om :no)
n(oslro)
P . , m j n s a' n , . c o ( n N ( u I :)
A K T IC K I
392
K U L T N I I V O T IV N 1 SP O M E N IC I
NA
P O D R U Č J U B iH
142. Grkovei (Livanjsko polje) Žrtvenik od laporca, visine 0,54, širine u srednjem dijelu 0,30, u d o njem 0,35, debljine u gornjem dijelu 0,19, u srednjem 0,178, u donjem 0,215 m. Gornji i donji dio (profilirani sprijeda i sa desne strane. Gornji dio ukrašen timpanonom i akroterima u reljefu. Na prednjoj strani natpis u šest redova. Na lijevoj bočnoj strani ornament u reljefu k oji prikazuje vazu. Desna bočna strana ima sims ali je prazan. HRCVLI. S H(e)rcu'li s(acrum) C.TROSIVS C(aius) Trosius CRISPV Oriapu’(s) VOT vot(uim) ........................ P p(oBuit) ATVS. D M. S f. . . ,]atuis d(. . . .) m ( .. . .) s(. . . .) (D. S e r g e je v sk i, G Z M , .n. s. V I (1951), p. 301— 302, br. 1, tato. I, si. 1)
143. Borčani (Duvno) Dva ulomka od gornjeg dijela are, odbijena sa svih strana, osobito sa gornje strane i straga. Širina 0,44, visina 0,335, debljina 0,20 m. Od zaba/ta sačuvao se mali ostatak sa lijeve strane. Natpis, znatno oštećen, sačuvao se u dva reda i glasi: E CVL VC. SAC
[H]e[r]eul(i) [A]ug(iii!3to) sao(iruim)
(C. P atsch , G Z M , X V I (1904), p . 352, br. 1, si. 77; W M B H , I X F ig. 78; O IL III, 14976*)
(1904), p. 214.
144. Zenica Ara posvećena bogu Hertutlu, visine 0,93, širine 0,35, debljine 0,25 m. Lijepo očuvana, sa donje strane naglašeno .postolje a na gornjoj veliki sims koji prelazi sa nekoliko profilacija u natpismo poije. Tu se nalazi tekst ■u tri reda i glasi: HERC v i AV C AVR. LICINIV II. POSVIT (S p om en ik br. 100)
se
nalazi u
Hei'cul(i) Aug(usto) Aur(elhis) Liciniu(s) du
Z e n ice ,
K a ta log
Z e m a ljs k o g
m u zeja
VENERA 145. Crni Lug (Bosansko Grahovo) Brončana statueta ikoja predstavlja Veneru. Boginja je predstavljena naga, straga ima skupljen plašt koji obavija spuštene ruke. Kosa joj je uzdignuta. Lijevom rukom se opire o stuipić koji se završava ljudskom fi gurom koju je boginja prstima obuhvatila. Težina tijela na lijevoj nozi, desni bok malo izbačen. G'lava u laganom zaokretu na lijevu stranu. (I, Crem ošni'k, G Z M , n. s. I X
(1954). p. 186, tab. II, si. 2)
/N i
ii 94 i4fi
Butum vića
Polje
Si''«') M E '
(Konjic)
Reljefna ploča od krečnjaka, visine 0,88. širine 0.55 debljine 0,35 m. Prikazana Venera, naga, okrenuta sučelice. U profiliranom okviru boginja o b je m a rukama iza sebe drži rašireni plašt. L ijev o m nogom kročila je naprijed. Glava je dosta oštećena, ali se prim jećuje -da je imala uzdignutu kosu. Sa desne uzdignute i lijeve spuštene ruke padaju nabori plašta. P ro porcije figure su dosta skladne i lijepo izvedene, što, bez sumnje, pred stavlja bolji provincijalni rad. Reljef se plastično izdiže od svoje osnove, pa se p o tome može suditi da p o tje č e iz prvih stoljeća Carstva. (I. Č re m o šn ik , G Z M , n. s. I X
(1 954). ,p. 185, lab. TI. si. 1)
PORTUNA 147.
Humac
(Ljubuški)
Žrtvenik posvećen boginji Portuni. Spomenik neznatno oštećen, bez ikakva je ukrasa. Natpis se sastoji od šest redova, slova su lijepo ukle sana i dobro čitljiva. Žrtvenik su podigli pripadnici I belgijske kohorte. PORTVNAE A VC SAC COH T BELGA EQVTTT t.C.
Pat-, i,
F ortunae Aug(ustae) sae(rum) coh(ors) I Belga(rurn) ecju.it (a) ta
UZM.
XXVI
p.
( 1914) .
105.
hi'
p
?D;
rit,
III.
14630)
LIBEFi
14f
B reka vica
( B i ii a
tvenik
ođ
ic
'
bi j e l o g Ma
/..m ilinu
. uVa
vapnenca. vrhu
viso k
O.fi"
spom enika
u:
\ :.i 1 j ;
i;-- n a s t a v l j e n
šii'ok tavak
■ Siaii.i.
n a g o r n i ; 4:
0.44. u
debeo
obliku
I.spod
0.40
m.
k rova
sa
toga
profila-
spom onika, iz.veden n dva
I B P 14 n
’ ATKI S
aciaim) 17)
i 49
Brekavica
4iif ).
a.
iK 4 ipi i<: ■i -.vi
i jc avea
p
0.40,
siruka
(tim panonal
a i malo.
u
prvom
IB E B O ii
Aacnim )
II
i 1457 i
rjg;s v;
4 a l <> s a
iv
M Ž a n s I va.
s i ! dna a
a
( )4 d i a -
A N T IČ K I
396
KULTNI
I V O T I V N I S P O M E N IC I N A P O D R U Č J U B iH
150. Crkvina kod Golubića (Bihać) Ulomak od. muiljike, visdk 0,21, debeo 0,15 m. Od natpisa su ostala samo diva slova, raspoređena iu dva reda. L SA
L(ibero) sai(crium)
(I. -Orem ošnik, G Z M , n. s. (1957), p. 184, br. 4)
151. Kralj— Bišće (Bihać) Ulomak naibpisne ploče, sačuvan samo donji dio -gornjeg lijevog kuta spomenika. Bila eu dva polja^ od gornjeg sačuvan samo donji lijevi rub. Darije [polje nosi natpis. Na lijevom rubu ukras u oibliiku rozete a iznad nartpisnog polja dva kruga ispunjena s nekoliko koncentričnih ma njih kružnica. Naitpis u tri reda. L ANDE L P
L(ifoero) [P(atri)] Anlde(s) l(ibens) p(osuit)
(V. R ađ im sk y, G Z M , V (1893), p.
49— 50, si. 23)
152. Glamoč Mala brončana figurica visine 0,131 m. Desna šaka odbijena te atribut u lijevoj ruci. Duga Ikoisa na tjemenu razdijeljena na istrami, ot raga svezana u dva manja čvora. U njoj vijenac od bršljanova lišća i cvijeća. Preko desnog ramena prebačena nebrida, provučena ispod li jevog pazuha. Visoko uzdignutom desnom rulkom vjerojatno se opirao o tirs, dok je u spuštenoj lijevoj držao kantar. Oči ispunjene staklenom masom. (J .
'B r i m š n i i d ,
v ilA J J ,
X ill
(iy i3 ),
p.
224 , rD.r.
,ta,
si.
38)
153. Ziupanjac (Duvno) Ulomak lijevog gornjeg dijela reljefne ploče. Visina 0,18, širina 0,20, debljina 0,06 m. U duboko uklesanom polju vide se glava i gornji dio tijela -nekog sučelice okrenutog muškarca. Desnu ruku spustio niz tijelo. Na .glavi ima vijenac sa spuštenim krajevima na obje strane. Desno i lijevo od glave uklesani su listovi bršljana. Po uporedbi (sa drugim na lazima iz bliže i dalje okolice, može se zaključiti da je tu, bez sumnje, prikazan Liber. (C. P atsch , G Z M , I X (1897), ip. 231— 232, si. 8; W M B H , V I (1899), p. 224— 225, Fig. 46)
ar> *
i
i f ei
398
A K T I Ć K I K U L T N I X V Ć T IV N T s p o m e n i c i n a
po d ru čju
B iH
154. Ljubuški Natpisna ploča, nešto b olje sačuvana, sa punim tekstom u 'kojem se spom inje obnova hrama ibagaJLilbera. - — O. PISENIVS. SE ~ O. ■Piseniiuis Se VERINVS. LEG X I CL verinus le(ianis) X I Cl(auid;ae) TEMPLVM . LIB. PA T _ Jem plu m Li(eri) Pat(ris) _____ VETVSTATE. COiRRVP . " vetustate corrujp . .•* , TV.M PORTICIB. ADIECT tum portiri b(us) adieet(as) RESTITVIT . . .restitu iL (M . B oern es, A . E. M., IV , p. 39; C I L I I I , 1789 = 6363 = 8485)
155. Rogatica
^
Žrtvenik od (krečnjaka, visok 0,10-1, širok 0,72, debeo 0,35 m. ‘Spo menik dosta oštećen. Rad primiti-van, osobito grubo izrađen sokl i gesims. Prednja strana podijeljena vertikalnim dvostrukim urezom motiva užeta u dva dijela, u ikojem tse nalaze dva natipilsa, lijevi je posvećen U beru . Natpis
L(iibero) B(acoho) P(u!blius) A(eliuB) Cleme
(C. P a tsch , A . E. M ., X V I , ip. 89; D. S erga jev stei, G Z M , X L V I I I (1936), p. 12, b r. 13, lafo. III, si. 16; C IL III, 12754)
156. Skelani (Srebrenica) Epigraiski spomenik u oibiiku stapa, na gornjoj strani dosta ošte ćen. Natpisno polje istrošeno, preostalo -svega nekoliko slova. Visina spo menika 1,07, širina 0,44, debljina 0,39 m. LIB PA V P
Lib(ero) Pa-(tri) v fo tu m )
[l(itoenis)] p(osu;t)
(C. P atsch , G Z M , X I X (1907), p. 438, -br. 11, -si. 14; W M B H , X I (1909), p. 143, F ig. 51)
.
A N T IČ K I
400
KULTNI I V d flV N l
S P O M E N IC I N A
P O D R U Č JU B ili
LEB'BR— LIBERA 157. Humac (Ljmbuški) Građevni natpis na kojem se spominje hram Li’b era i Lifoere, koji su popravile jedinice kohorte I belgijske. Natpis je izveden na ploči tipa taibula »»sata, u udubljenom uokvirenom polju. Slova pravilna,veća, i lijepo čitljiva. Tekst u osam redova. TEMPLVM. LIBERI PATRIS. ET. LIBERAE. VETVS TATE. LAĐSVM. RlESTITVIT COH. I. BEL. ADIECIS. POR — TICIBVS. CVRAM. AGENTE PL. VICTORE. LEG. I. ADPF SEVERO. ET. POMPBIAiNO II. COS
(C. P atsch , G Z M , X X V I
Te&ipium Lifoeri paitri's et Li'berae vetus tate [đi]lalbsum rastituit oofa(ors) i Bel[g](aru.m) adiectis por ticibus curarn agente Fl
(1914)), p. 164, si. 28; C IL
III,
1790 = 636 2 = 8484)
158. Zenica Ara od krečnjaka, viisolka 0,11, široka (gore) 0,71, u sredini 0,57 m. Gore i dolje profilirana gasimsom. Iznad gasknsa volute. U reljefu sa prednje strane prikazana dva božanstva: Liber i Liibera. Boginja je obučena u dugi hitan, na glavi ima veo, u desnoj ruci drži tirns. Lijevu ruku stavila na Lifoerovo rame. On, go, iu ljevici drži dugi tirs, ima dugu kovrčastu kosu. Oba lika postavljena na m a k plintu. (D. Sergejevski, GZM, X U V (1932), ip. 38, br. 348, tato. X V III, si. 2)
402 l ib e r —T e r r a m a t e r
159. Briševo (Ljubija) Aira, visoka 1,27, širolka 0,47, debela 0,195~m. Lijeva gtrana .srednjeg dijela i gornjeg simsa nedostaje, i aeđavno' ‘je 'nadomještena. Gornji ditf are ima oblik zarobljene piramide. Naglašen gesimis i postolje; Natpis' jako Oštećen, dva srednja reda odbijena. Teflaslt u deset redova.' DEO LIBER ATR1 SAC LVTED. '■...: /////// /////-/■ / EVERAiE AVGN SCOO TIANI FIR BRRAVGN VCVNDVSVILFER AR X I' K A L M
Deo Liber(o) [et] [Terrae M]atri sac(rum) fpro sa]lute d(ammorttm) [in(ostrorum/duo'rum)]
-
........ [M.(arciae) S] everae Auig(ustae) n(ostrae) s(ub) o(ura) Co[ss] (i)tiani Firfm] i jpr(o‘Curatoris) Aug(ustorutn) n(ostrorum) [d(uorum)] i [IJucunduis vi!(icu.s) fer[r] ar(iarum) X I ka.l(endas) m(aias) [imp(eTatoribus) Bhiliip(pis)
Auig(vistiis duđbuis) o(onsuSlitouis)] (D. S erg eje v sk i, G Z M , ai. s. X I I >(1957), p. L14— 115, br. 7, taib. II, si. 3; G ZM , n. s. X V I I I (1963), p. 91, br. 7; C I L - I I I , 13240; A. M erlin , R ev n e des puM ications e;pigraphiqajes crelatives a l ’antiqajite rom ain e, B avu e -aroM alogique (11958), p. 199)
LIBEiRA 160. Pri;tdka‘ (Bihać) Ara od mekog l^parca, visine 0,82, širine 0,54, debljine 0,35 m. G ore kaiTkan i dvije -volute. Ispad (ka'likana d vije crte, a iznad natprsnog polja qpet d vije vodoravne linije. Slpomenik bez ikakva drugog ukrasa. Natpis u 'tri reda, slova su velika i" pravilna. LIBBRAE IVLIAM XIM IN A V. .S. L. M (D.
Li'berae Tulia M(a)xiimina v(otum) s(olvit) l(ibens)
mferito)
Sergejevski, Spomenik SKA, L X X V I I (1934), p. 6, br. 2, si. 2)
404
DIJANA 161. Talež (Trebinje) Brončana stutue.ta koja predstavlja Dijanu. Visina 0,129, visina baze 0,25 m. Boginja u stavu naprijed, obučena u potipaisani hiton, na nogama ima lovačke čizme. Lijevu rulku ispružila naprijed, vjerojatno je u njoj držala luik. Desna odbijena. Na leđima tiu'lac za strijele. Na glavi kapa sa čuperikom na vrhu. Lik je na postamentu. Izrada pokazuje bolji rad, bez sumnje, uvoz. (C. P atseh , W M B H , X I I (1912), p. 155— 136, F ig. 97 i 98; G Z M , X X V I (1914), p. 205, si. 104 i 105)
162. Sase-Domavija (Srebrenica) Ziltvenik sa obrađenim igorinjim i donjim dijelom. Na dinu fevađra'tični postament. Gornji dio ravan, u sredini tog dijela plastična rozeta. Natpis u šest redova. DIANEA AVC AVR. CA NVS. B COS. P. P. IN V. S. L. M
Dianae Aug(ustae) Aur(elius) Ca[ti?] nus b(eneficiarius) co(n)s(ularis) p(rovinciae) P(annoniae) in (ferioris) v(otum) s(olvit) lfibens) m(erito)
(C. P atseh, A . E. M., X V I, p. 134; C IL III, ,12723)
163. Skelani (Srebrenica) Zctftveni'k od krečnjaka, proste izrade. Visina 0,505, profilirani gesims visok 0,8, širok 0,27, i donji dio žrtvenika visok 0,12 m. Natpis se sastoji ođ pet redova, sačuvan je dosta dobro. T)j a^ i a E AVC SAC COCCLIA M AXIM A V. S. L. M
Đianso Aug(ustae)sacfruim) Cocclia Maxima v(Otum)s(olvit) l(ibens) m(erito)
(D. Ser.gejev.shi, G Z M . X L I I (1930), p. 164, -br. 11, tab. IX , si. 12)
GENIJI 164. Jezerine (Bihać) Žrtvenik od fcrečnjalka, visoik .1,30 m. Lijevi gornji kut sačuvam. R eljef smješten u profilirano polje. Prikazane su tri figure. Gore je pri kazan satir, dalje dva gola torilata genija. Čitava grupa postavljena na neko postolje. Između genija neiki sud iz kojeg je izraslo drvo sa dvije grane, i na prečki između njih stoji satir. (V. R a đ im sk y , G Z M , V (1«93), p. 54, si. 36; W M B H , III (1895), p. 54, Fig. 33)
406
165. Halapići (Glamoč) Žrtvenik od krečnjaka, viisok 1,67, širok 0,39 m. Sa lijeve strane žrtvenika prikazana patera, gore isto talko, dok je desna strana prazna. Gornji dio jako oštećen. Natpis u osam redova glaisi: ET GENIO. LO AEL. ANTRD BF. COS. LXIIII CVL. S .. IMP. DN. L ET VOl.A’S! ANO COS. K AL. APRILIB
et Genio lo(ci) Ael(ius) Ant(e)r(i)d(es) b(ene)f(iciariusjco(n)»(uliis) l(egionis) X III! [G(eminae)] G(enio) v(otum) l(ibenter) s(oliv;t) imp(eratore) d(omino) n(ostro) [Ga]l[ieno] et Voduisiano co(n)s(uliibus) kal(enđis) aprilib(us)
(D. S e r g e je v s k i, G Z M , X X X I X (1927), sv. 1, p . 261— 262, b r. 11, tab. TI, si. 11)
166. Halapići (Glamoč) Ulomak reljefa koji predstavlja genija, obučenog u tuniku i hlače. U lije v oj ruci drži zdblju, desnu podigao. R eljef jako oštećen, odbijene noge, desna ruka i gornji dio glave. Visiina reljefa 0,32, širina 0,22 m. (D. S e r g e je v s k i,
GZM , X X X I X
(1927), sv .
i, p. 264— 265,
tav. V,
si.
13)
167. Halapići (Glamoč) Ulomak žrtvenika, odbijen sa svih strana. Visina 0,36, širina 0,35, debljina 0,24 m. Natpis u pet redova glasi: OOL T. CO'NI
[Genio ljoci [ejt con(servatori) Ifu]
NIVS V R S V S
ni us Ursus
M. GOH. VIII VOL R ATI AS AGENS
M'(. . .) coh(ortis) VITI vol(untarioru.m) gjraijias agens
V M SVIS V L S
[cjum suis v(otum) i(ibens) s(olv:t)
(D. S e r g e je v s k i, G Z M , X L
(1928). sv. 2, p. 82, br. 3, si. 3)
168. Kamen (Glamoč) Kameni blok dug 1,30, širok 0,70, visak 0,70 m. Skoro ci jela donja polovina odbijena. Na obje pobočne strane po jedan reljef. Na jednoj strani kriil a ti genije. Lijevom, uzdignutom mfkom drži grozd, a u spuš tenoj desnoj obrnutu zublju. Liku nedostaju noge. Uokolo Široki okvir koji je na gornjoj strani izveden ornamentom palm ovog lišća. I na drugoj strani predstavljen genij. Desnom, uzdignutom pukom drži grozd, lijevom goruću zublju. Donji dio tijela i lijeva ruka odbijeni. (D. S e r g e je v s k i, G Z M , X X X I X (1927). sv. 1, ip, 258— 259. br. fi i 7, tab. IV , si. li)
40 8 1 (i9- B u s i j a
(Glamoč)
Četvrtasta ploča, visoka 0,58, široka 0,47, dugačka 0,71 m. Spome nik znatno oštećen, osobito na gornjoj strani. Sa prednje strane u re ljefu se nalazi lik genija. Lijevom nikom drži obrnutu zublju dok je desnu podigao. Lik je postavljen na 'neko postolje, slično žrtveniku. Sa obje sirane ima širok okvir od biljnog ornamenta, od povijuše i lovora. Sa unutarnje strane nalazi se okvir od tri crte. Geniju je odbijena glava i gornji dio desne ruke. (D. Sergejev ski. G Z M . X I , (1928), sv. 2, p. 89— 90, br.
11., si. 9)
170. Borak (Glamočko polje) Cipus sa oslikanom stranom na -kojoj je u reljefu prikazan jedan muški lilk. Desnu ruku je podigao, lijevu drži spuštenu. Donji dio (od pasa) odbijen. Ista scena na ikoju često nailazimo na spomenicima sa ovoga područja, pa se može reći d a je i ovdje prikazan genij. Uokolo reljefa đkvir izveden sa nekoliko profilacija, iza toga širdki bogati biljni ornam e n a l Visina spomenika 0,70 m. (D. S er gejev sk i, G Z M ,
1.1V (1942). p. 145, si.
17)
171, Breza Kocka, načinjena od k r e č n j a k a , koja pripada nadgrobnom spome niku. Sa prednje strane natpis, a na desnoj pobočnoj prikazan nagi krilati genije. U desnoj ruci diži o b r n u t u zublju. Uokolo 'profilirani okvir i b o r dira od biljnog ornamenta. Dolje su prikazane dvije ptice. Visina spomenrka 1.19, širina 1,02, debljina 0,665 m. ( D St’ rni ' j c' v. sk: .
i 72
SKA.
XCIU
11940).
r.
72.
p
1U — H i.
<1
11)
Zenica Mali
va,
Spomen.k
ulom ak
po če m u s e
OCI (“'
od
n a k o je m s e o č u v a l o s\ uga n e k o lik o s l o s p o m e n ik b i o p o s v e ć e n g e n i j u
žrtvenika
vidi da j e
IGfenio) I|oci
T t'u h cik .-i.
C;7. M
JY
. IKf-rji
p
l>r
KM
410
173. Usora (Doboj) Ulomak od donje strane jednog temelja, napravljen od laporca, sada prepolovljen i jače oštećen. Visok 0,2-65, širok 0,233, debeo 0,10 m. U desnom kutu ostaci lijepe iprofilacije. Natpis slabo očuvan, od gornjeg reda vide se samo djelići slova. B olje su očuvana tri donja reda. ////// M TR OH. EIVS RAEFOOH ISPANO
_ EM IFL
... (C. H atsch, G Z M , t X 256, F ig. 75)
[Gemio eohortis .,. .] itn[u]s tr[ib(umis) c]dh'(orrtis) eius[d]em . . [p]rea£(ectus) coh(ortis) I Fl(aviae) [H]iispa-no[r]um (1897), p . 533— 534,
br.-
*2, -si.- 12; W M B H , V I (1899), p.
174. Tnbušće (Foča) R eljef .sa. nadvratnika-vodte jednog mauzoleja. Na sredini volite na lazi se u reljefu košarica puna. grožđa, sa lijeve strane na nju skače zec kojeg ža. -noge i uši -hvata jedan krilati genije. Njemu manjkaju noge ispad koljena. Na glavi d-uga kosa. Breko lijevog -ramena prebačena hilahr.da koja iza -njega leipr'ša. (D. ŠargajevsM, GZM, LV (194-3),
p.
3—4, -br. 1, si. 3)
175. Rogatica Ulomak nagrohnag ci-pusa od zelenkastog (krečnjaka. U reljefu pri kazan foriiati genije. Visina spomenika 0,67, iširina 0,19, debljina 0,19 m. lima lijepo profitirani okvir. Desno ikrilo genija prelazi okvir. Genije p re križio noge,i desnu preko lijeve, .glavu mal-o nakrivio nalijevo, tijelo ii laigainom zaokretu nalijevo, -g|lava okrenuta naprijed. (D S e r g o jo v s k i, G Z M , X I ,V H I (1936), sv. 1, tp. 1-1, br. U , tab. II, C ojan-ovski, Mcuint:, X I u967;, ip. in o — -lov, si. 17)
si!
12; 1.
176. Stari Brod (Rogatica) Ulonuik cipusa od krečnjaka, odbijen sa isvib Strana, osimdonjeg dijela. Vi-sina 0,81, širina 0,70, debljina 0,40 m. Sa prednjestrane, u pro filiran om okviru, ostaci jedne gole figure koja predstavlja genija. Lik .je prikazan u poznatom stavu za genije sa ovoga područja; -prekrižio noge, desnu ruku 'podigao u visini grudi, okrenut: -naprijed. (D Sei tjeii’ vski, G Z M , X.LVI (1934), sv. 2, p. 21, br. 21, si. 5; S p om en ik L X X V I I (1933). p. 16, br. 20)
SKA,
41 2
177. Staii Brod (Rogatica) Cipus napravljen od krečnjaka, visok 0,88, širok 0,45, debeo 0,57 m. Prednja sirana sa natpisom odbijena. Na lijevoj strani, u profiliranom polju, prikazan nagi genije koji je postavljen na neko manje postolje — plintu. Desnu ru'ku savio i drži je na grudima, lijevu 'stavio iza leđa. Noge prekrižio. Reljef jako oštećen, u donjem desnom kutu odbijen, kao i gor nji vrhovi. (D.
Sergejevski,
GZM.
XLV[
( 1 9 3 i), sv. 2, p. 21— 22,
br,
22.
tab,
VIII,
si. 311
178. Gradina (Srebrenica) Brončana statueta 'k oja prikazuje krilalog genija, nešto v e će glave. Prikazan go, 'postavljen na valjkasto postolje proširene površine sa obje sirane. Noge raskoračio. lijevu Ispružio nešto naprijed, kao i lijevu ruku, dok desnu drži iza sebe. Na leđima mala 'krilca. Kosa počešljana na dvije sirane. Visina figure 134 om. (C. P a l s c h , p. 204. si. 102)
WMBH,
XII
(1912).
p.
156— 157, Fi g. 99 i 100; G Z M ,
XXVI
(1914).
POMONA 179. Gradma-Dornavija (Srebrenica) Kameni natpis, visok 1.50, širok 0,65. debeo 0,56 m. Jako oštećen, osobito natpisno polje. Tekst smješten u 21 red. Već; dio, osobito u do njem dijelu, odbijen, kao i lijeva donji kut. C. IVL. S1LVANO MELANIONI. EQ PVBL. PLAM ■ N1PO M / / NALI •■ VROM N1B VSEQ S BVSMILIT1IS N’C PROCAVC/ RC. PER. PROV1N XXIII. PROC' " A VCV TIONIS RC1IRO ' OCO
C(aio) lul(io) Silvano Melamoni eq(uo) publ(ieo) flam[i|ni Po ni (o )n a i i (. . . Jurom ni bus eq(ue)s(tri) bus militiis !fu!ncHol proe(uralon) A.uglusl i) (. . .)rc per provin(e;as) X X III proc(uraton) Augu(sti) |ra] tionis (. . . ,)rcnro |,pi'joc(uratori) o( , , .)
/ / IC / : / MVN1 1A VI ANO / NJ. I ■ ; E PATRONO ' PR ■• OVINC V / 'i ’ ' IVaiail-ikv.
ic Ip a t r o n o |
. ni i palrono provitic(;ae!
('; O !
M X.V1 i)!!!'!.
m u n i [ c api i
Dum |avi;uu>(i um )
f a r
I
e
414
ARMAT. 180. Žutpanjac (DarvnoJ Žrtvenik od pješčanika, oštećen na obje strane. Visok 0,3&, širok u, struku 0,18, debeo 0,17 im. Slova dublje urezana, velika i lijepo čitljiva,' Natpi-s u pet redova. ' ARM ATOS SEST. ONE SIME. EX VOTO. POS 1^
Armato s(aerum) Ses>t(ia) Qne sime ex vo-to pos(uit) l(ibens)
(C. P atseh, G Z M , I X F ig. 44; C IL III, 143201)
(1897), .p. 230, tor.' 6, si, 6; W M B H , V I (1899), ,p. 223,
181. Zuipanjac (Duvno). Žrtvenik od. vapnenca sa ravnim kom ižom i podnožjem na objema pobočnim stranama. Na .gornjoj strani spomenik znatno oštećen. Visum 0,50, širina 0,25, debljina Q,25„m. Natpis u četiri reda. ARM AVC. S M ATTONIA TBRTIA. LI BES. POSVIT
Arma(ato) Auig(juisto) sfaoriuTn) Mjittania Tentia li be(n)is poisuit
(C. P atseh, G Z M , I X (1897), ip. 230— 231, >br. 7, si. 7; W M B H , V I (1899), ,p. 223, F ig. 45; C I L III, 143202)“ ' ' ■
TERMIN 182. Ustikolma (Foča) Ulomak srednjeg dijela žrtvenika napravljenog od krečnjaika. Od bijen sa svih strana osim lijeve. Od 'gornjeg đijeia sačuvan samo rub. Viisiina 0,15, širina 0,265, debljina 0,17 m. Natpis u jednom redu od ne koliko slova, .lijepo uklesanih i velikih. TERM
Term(ino)
(D. S e r g e je v s k i, G Z M , X L V I H (1936), sv . 1, £>. 5, br. 2, si. 2)
183. Sopotnica (Goražde) Spomenik u obliku cipusa, sa gornje strane blago zaobljen, nap ravljen od poroznog vapnenca.Visina 0,825, širina 0,47, debljina 0,53 m .' Natipis se sastoji od jednog reda 'koji sadrži isamo ime božanstva. T ERM
Tenm(ino)
(C. P a tse h . G Z M . V I (1894), p . 54 2; C IL III, 8371) •’ .
br. 2, si. 2; W M B H , TV (1895), p. 244, F ig. ". ••
■lili
T ERM IN— LIBER— JUPITER 184. Ustikolina (Foča) Voti'vni žrtvenik od krečnjaka. Visok 0,76. širok 0,56, debeo 0,29 m. izrađena samo prednja strana. Sa dvije vertikalne crte na prednjoj strani žrtvenik podijeljen u tri zasebna dijela, od kojih svaki treba da pred stavlja zaseban žrtvenik. Na gorn joj strani urezana po dva akroterija. Ma lo oštećen sa prednje strane i desni donji kut. Natpis u je dnom redu. TER'M LIBP IOM
Term(ino) Lib(ero) P(atri) I(ovi) O(iptimo) M(aximo)
(D, Sergejev ski. G Z M , XL V 1 II (1936), sv. 1. p. 5, si. 1)
TER RA HI.LLYR1CA— JUPITER 185, Harđomilja (Lj'u'bušiki) Donji dio are, viso'k 0,225, širok ina gesimsu 0,26, na struku 0,22, debeo 0,195 m. Gornji dio odbijen. Od natpisa preostalo sasvim malo, u dva reda, od kojih je gornji upola oštećen. ERRAE HILLYRIC ET. IOVI M A XIM O
[TJerrae Hillyrio(ae) et I(ovi) (O(p'limo)j Maximo
(H. 1 loernes. Jahnbuch liir altertumskiunđe, II Bamd, h e l t e 1, W,ien 1,908, p.
418
A N T IČ K I
KULTNI i
V O T IV N I S P O M E N IC I
NA
PO D R U Č JU
BIH
TEtRiRA MATER 186. Lj'Ufoija (Prijedor) Ara napravljena ad, laporca, sa gornjim i donjim profiliranim d i jelom. Visina 1,21, širina 0,55, deibljina 0,19 m. Gornji dio iznad simsa jako otucan. Tu su dva pulsinusa. Donji lijevi tout odbijen. Natpis se sastoji od 11 redova, od kojih je zadnji urezan u profilaciju. Dosta oštećen, naročito u donjem dijelu. Jedan red u sredini ilstrugam. TERRA.E MATRI SAC /RO SALVTE D / N / / / MP L SEP SEVERI P / / R AVC ARAB ADIAB P A R / M A V R ANTGNINI A VC /////////////// IVL1AE AVC M C ET AVC TITI / ERECVNDVS PROC AVCC ED CALLIM ORPV M VIL FER LENDAS M AIAS POiMPEIAIANO ET I
Terarumae Matri sae(rum) [p];ro saldte) d(am)i;noru!m) m(ostrorum trium) [ijmjpfeTatdns) L(ucii) Sep(timii) Severi pa[t(ris) pat]riae) A u gusti) Aralb(ici) Adiaib(enici) Par[t(hici)] M;(arci) Aur(elii) Antonini Aufl(uisti) [et P(uiblii) Sep(timii) Severi Auig(usti)] Iuliae Aug(ustae) m(atriis) o(astrorum) et Aug(ustoTum) Ti:ti(uis)? [VJereeundus proci(urator) Auiggi(ustoruim) ed Ca!llimorp(h)u(s) M(. . . .) vil(icus) fer(rariaruim) [XI KAj lenidans maias Pompeiaiano et [Av]i[to o(onsulitous)]
(D- S e r g e je v s k i, G Z M , n. .s, X I I (1957), p. 110— 111, -br, 2, tab n. s. X V I I I (1963), .p, 89, br. 2; M erlin , NO. 63)
II,
si.
1; G Z M ,
A N T I Č K I K U L T N I I V O T I V N I S P O M E N IC I N A
422
PO DR U ČJU
B iH
189. Lju'bija (Prijedor) Žrtvenik 'načinjen od krečnjaka, grube izrade. Na prednjoj Strani jednostavna profilacija, ibočne strane nisu obrađene. Visina spomenika 1,82, širina 0,39, debljina 0,34 m. Natpis u 11 redova, slova urezana plitko. Terra e Matiri [s] acruim pro salut[e] C(aius) Tul(ii) Aga thapi cara(đuctoris) fenrar{iarum) Callimofr] P'hius vil(icuB) v(otutm) B(olvi't) X I k(alenidas) m®(ias) [Mucjiano et Fa'bian[o cas]
TERERAE MATRI AORVM PR O SA LVT € . IV LA G A THOPI OON FERRAR CALLIMO PHVS. V IL V. S. Xi K MA IANO ET FABIAN (D. -S ergejevsk i, G Z M , n.
s.
X V I I I (196,3), p. 88, tor. 1, si. 1)
190. Ljulbija (Prijedor) Ara od laporea, visine 0,98, širine 0,415, debljine 0,075 m. Danji dio odbijen, gore stfdlMrana vinova loza. Od naltpisa sačuvano punih osam re dova i mazinu se ostaci još dvaju zadnjih. Slova duboko urezana, velika \ pravilna. TERRAE MAT SACRVM PRO SALVTE IMP. CAES. MA AVR. ! AVC. IVLI T3r^n tJPD i u U hi l, iTrAATT v'
Terrae Matfci] sacrum pro salute 'impferatoris) Caes(aris) Ma(rci) Aur(elii) [Antonini] A ug (us t i) Iu 1i [a n (rus) |
VM ET BAS VII.,
um et Basfsianum?)] vil(icus)
I>pjr uC v:Ui*8 1u'i j p 6‘i' i čii i u (a 11 }
(D. S e r g e je v s k i, G Z M , m. s. X V I I I
(1963), p. 89— 90, br. 3, si. 2)
ANTI ČKI
4 2 4
KULTNI
1 VOTJVNl
SPOMENI CI
NA
PODRUČJU
Bi H
191. Ljubija (Prijedor) Ara načinjena od laporea, profiliran sims i baza. Na gornjem dijelu crtama označeni akroleriji, uz njih d vije koso postavljene crte. Visina spomenika 1,07, debljina 0,23. Natpis od 11 redova, slova prosto urezana. RAE M A TR I AC S A L V T E IMP 1 A V R SEVE R1 P F A V G A ESIA E A V G PR1MV M RCVS A V C IL M A X I AEL] ANO CO'S K A L MAI
[Terjrac Matri
|s]ae(rum) [proj salute imp(eratoris)
|Mare]i Aur(elii) Seve j.ri Alexa.nd|ri p(ii) f(elicis) Amg(usti) fet Gmae]ae S(e)iae Augfustae)
Primu(s) M(a) rc(h)ius [(proc?)] Aug(ust:.) fv]il;(icus) Maxi|mo II et] Aeliano co(n)s(uli;bus) [XI] kal(endas) mai(as)
(D. S er gejev sk i, G Z M , a. s. X V I I I (1963), p. 90, br. 4, si. ',))
192. Lju bija (Prijedor) Ara o d Jaiporca, visine 1,08, širine gore i d o lje 0,50, debljine 0,25 m. Znatno oštećena, lijeva strana sasvim odbijena. Natpis u devet redova, slova plitko urezana. Ne*ke riječi kasnije izbrisane (ime cara). RAE M A T R I IMP CAES EVERI PI1 FEL AVC A V C
NIC MA PROC A V C N S VILOFF LE AN III ET PIONE II COS
(D. S erge jevsk i.
G ZM.
n. s
X V III
(Terjrae Matri [s(acrum) pro s(aiute)] imp(eratoris) Caes(aris) [M(arci) Aur(elii) SJeveri ]Alexanđri] pii lel(icis) Aug(usti) let Mamaeael Augfustae) [s(ub) c(ura?)] N ic[o|ma[ehi] proc(uratoris) Aug(usti) n( oštri) [...........js vil(icus) of(ficinae) I(errariae) linipferatcre) A| lefxJan(đro) III et Dione II co(n)s(u]'bus) ()!>()3). p. HO —f>!. br. (>. si. 4)
A N T I Č K I K U L T N I I V O T I V N I S P O M E N IC I N A
426
PO D R U ČJU
B iH
193. Briševo (Prijedor) Zdtvemik od pješčara sa ibogaito profiliranim gornjim i donjim d ije lom. Na gornjem dijelu bile su označene urezanim crtama volute. Žrtve niku nedostaje lijeva polovica i desni gornji kut, dolk je preko sredine pre lomljen. Visina 1,22, 'širina 0,60, deibljina 0,23 tn. Od natpisa se sačuvao samo desni dio te je redtltuicija teiksta doista 'teška. Slova su loše uklesa na i teško čitljiva. Illlllll M A T / / / / / / / / MI ///N O //II /EiSCAlJlNIO ' SVPCVK
//////////// / / ROMEiRC /IV SV ILO FF //R R T I KAL M IIIIh U • Illlllll'!!!
[Terrae] Mat(ri) [s(acram)] (...........)mi (........ )oo (.............)ii escalinio suip cur(a)
..................... [p]ro(ourartori's) Merc [urjiuis vil(icuis) off(icinae) [fejrr(ariae) X I kal(endas) cm(aias) .........................
(V. B a d im s k y , G Z M , III (1891), p . 439; W M B H , I (1893), p. 211; C IL III, 13239; M e rlin , N » 2
i
.
URBS ROMA 194. Z e n ici j Dva sastavljena ulomka jednog nadgrobnog spomenika. Visina 0,66, širina 0,38 m. Sa svih strana odbijen izuzev donjeg dijela, gdje se sačuvala lijepa profilacija. Natpis u tri reda, slova velika, pravilna i duboko ure zana. :i TI. VfJPlS ROMAE SSIM’o :Q 1 VIXIT. NIVGI ET. SIB1 VIVA. F.
fsacerdoj ii urbis Romae [. . . ,J [dulcijssimo qfu]i vixit fann(os)] f.......... cojni-ugi et sibi viva f(ecit)
(C. T ru l i’ tka, G Z M . IV. (1892). p . 343. br. 4. sa s lik o m : W M B H . I. (1893). p. 276. P ig. 4, C ; P a tscb , G Z M . X X V I . (1914). p. 191. si. 77; C IL III, 12767.)
ii ■ i;
AUGUST— ROMA
195. Sip-ovoj (.lajce) Ulomak grede od krečnjaka. Visina 0,22, širina 0,71, debljina 0,20 -m. Gornja površina bolje obrađena. Sa prednje strane natpis od dva reda. Slo va velika, duboko uklesana i pravilna. G V S T O . ET S (D. S e r g e j e v s k i.
[Aujgusto et [Romae] s(acrum) S p o m e n ik S K A , L X X X V I J 7
(3938), p.
102, br, 6, sa slikom'*
SIMO'CT' { \ X ) h V ? S V ‘ )■■■»«»Q'»».« .
A N T I Č K I K U L T N I I V O T IV N I S P O M E N IC I N A
428
P O D R U Č JU
BIH
APOLON 196. Podgradina (Glamoč) Gornji dio žrtvenika sa jako izbačenom meraSčlanjesnom najdstrešnicom. Na gornjoj površini zdjelas'to uduibljenje. Visina spomenika 0,49, Ši rina 0,223, debljina 0,21 om. Od natpisa su se sačuvala dva reda. A PO i,! NM PI ANCTOS
Apollini ip;[o] [isjancto s(acrum)
(C. P alsoh , G Z M , X V I I I (1906), p . 1«8, si. 16 ; W M B H , X I (1909), p. 126, Fig. 17)
197. Vršani (Prijedor) Brončana statueta, visoka 0,101 m. Dobro očuvana, jedino nedostaje palac na lijevoj ruci. Prikazan Apolon, tgo, tijelom oslonjen na desnu nogu, 'koju je savio u kaljenu. Desna ruka uzdignuta i naslonjena na glavu, lije va ruka ispružena i čini ise da je držala neki predmet. Na glavi poduža •kosa, sprijeda raščešljana na dvije strane, lijevo i desno spušta se niz ra mena po jedna uvojnica. Na stopalima tragovi olova kojim je statueta bila pričvršćena za plintu. Može se zasigurno uzeti da je to
(1914), p.
198. Iliđža (Sarajevo) Ara od vapnenca, visine 0,64, širine pri dnu 0,50, na površini natpisa 0,41, debljine iprl dnu 0,48, na površini natpisa 0,35 m. Gornji dio spome nika velikim dijelom odbijen, -u donjem dijelu desna strana odbijena. Nat pis u četiri reda, slova lijepo i duboko urezana. A P O L L IN TADE.NO C 11ARM1DI/S COL D D
Apollin(i) Tad m n C11 ammidis col(oiiiae servus) d(onuin) d(edil)
(C. PaLsdi, G Z M . VI (1894). p. 342, si. 2; W M B H , IV (1896), p. 249, Flig. 9; CIL III, 13358)
199. Lužani (Sarajevo) Mali ulomak žrtvenika odbijen sa svih strana. Vrsima 0,57, širina 0,36, debljina 0,38 m. Preostali natpis u četiri reda, slova isiplakana i tešlko čit ljiva. NI LIiNI TE RIS D NIVS I D
l......... ]ni [Apojlini [------ ce |teris d(. I. . . .Inius i d
(D. Srrgejevski, S p o m e n ik
. . .)
S K A . XCTII (1940), 72. p. 140, br. 9, si. 9)
A N T IČ K I
430
K U L T N I I V O T I V N I S P O M E N IC I N A
PO D R U ČJU
B iH
AFR O D ITA
200. Moigorjelo (Čapljina) Brončana statueta koja iprikaiauje Afroditu. Visina bez ikakve odjeće, težina tijela oslonjena na desnu nogu, n-ula. Rulke podigla do visine ramena i njim a pridržava povlači ,na -stranu. Rad dosita kvalitetan, vjerojatno uvoz, ćen (koroziran).
0,09 m. Boginja lijevu malo tpogckigu kosu koju salda dosta ošte
(S p o m e n ik se na lazi u Z e m a ljs k o m m uzej«, in-v. >br. 2004)
201. Nepoznato mjesto nalaza Olovna pločica sa likom boginje. Slomljena u dva dijela. Na postolju učvršćena pločica sa trokutastim završetkom. U sredini trokuta uparana kružnica, sa Strana po jedna valovita cnta. Ispod trokuta, dvjem a linijama označen kvadrat a u njemu lik 'boginje. Prikazana u dugoj haljini, desnu ruku podigla u visini ramena gdje drži nelki dugi predmet. Lijeva ruka malo oštećena. Visina pločice 0,08 m. Na donjim kutovima odbijena. (Z e m a ljs k i m u ze j, inv. br. 221*2)
AS-KLEPIJE 202. Bišće (Mostar) Brončana statueta koja prikazuje boga Aslklapija. Duga 6,5 om. Bog prikazan iu svom karakterističnom stavu i sa .svojim uobičajenim atribu tima. Nađena u ru'ševanama jedne rimske kuće u Bišeu kod Mostara. (V. R a«lim sky, G Z M , III (1891), p. 168)
ASKLEPIJE— HIGIJA 203. Skelani (Srebrenica) Žrtvenik od krečnjaka, razbijen u tri komada. Gornji dio odbijen. Profiliran gesimis sa tri istrane igore i dolje. Visina 0,875, širina -srednjeg di jela 0,35, debljina srednjeg -dijela 0,29 m. Natpis u -sedam redova, -slova lijepo urezana, pra-vilna i nešto veća. ABSCVLAFIO ET YG-IAE AUC iS S : Ci Vi HERCV
Aesculapio et Yg.iae Aug(ustae) s(acrum) s(. . .) G(aius) lul(i-us) Hercu
LAiNvS. B F .C O S
lanus ib(ene)f(iciarius) co(n)s(ularils)
LEG. I. ITALMOES INF. L ’ P
]e-g(io-ni-s) I Ital(icae) Moes-(iae) inf(erioris) l(ibens) p(osuit)
(D. S er geje v sk i, S-pomen-ik
SKA, X L I I I (1940), II r, p. 147, br. 15, -si, 17)
i ! 111; A K EE — H E S i O N A
2U 1. Ci'k vina kud Gol ubića (B ih ać) Reljefna pioča od bjelkastog pješčanika. Visina 0.46. širina 0.47. debljina u donjem dijelu ti. kl ni. Na ploči su prikazana dva lika, na lije voj strani naprijed okrenuli ilerakle, lavlja koža prebačena mu preko li jeve podlaktice. Toljagu prebacio preko desnog ramena. Do Heraikla, u isi om položaju, nalazi se ženski lik .koji predstavlja Hesiomi. Obučena u poipasam jonski hilon sa himallonom na lijevom ramenu i oko lijeve ruke prebačenim. Ruke su joj spuštene t drži se za šake, ili su joj bile .sputane, jer se poviše laki a nazire nešto kao os ta lak uzice. Na desnom kraju ploče primjećuju se tragovi strme pećine. Na reljefu je, dakle, pri kazana scena kako Horakle oslobađa Hesionu. kćer trojanskog kralja Laonicdon i a . ■;\V. T t m r m ' h e k . Si l ; amy, n>o: ' K' hl e đ e r kuk-s Aki t d ei r ne ;• u r e S L i u b i t , V i e O m k h V " urh. d r u š t v a . V ( 1 8 8 ;?) p. \ i ilHH'n. p. nOT. ur. š; U’ M R I ! \' 11 (1S0U). p. 94, F ; g fi(i)
Hf'r Wi s s e s e h- (1882). ; C. P a t s c h , G Z M .
122
NEMESA
'.’n')
Stari
Majdan (Pri jedni)
Žrtvemk od lapora s obrađenim bočnim stranama. Baza žrtvenika ■i-doravno napukla. Sure, oštećen i eroziran. Visina spomenika 1,]3, širina n fin. debljina 0.13 rn. Natpis u sedam redova, d od a oštećen. NEM ES PIAE 1N 1 1 0 N 0
Nemes(i) Piae m kono( r )
[•’ \1
COLLE
em
ET
1A N V A R I
f ’ t i a n 11a r i ( i )
VIL
TA N V A R 1 \ ' S
KM C unPORF.
eoMelgliii)
d c o !
l a n : m r i n ■'
e>: corpore.
APEl
HONdA:
. t a.
\ ' :... 11 a
iu b i j e n o m
|.
434
A K T IC K I K U L T N I
1 V O T IV N I
S P O M E N IC I
NA
P O D ft U C jU
B ili
DU NAVSKI KONJANICI 207. Halapići (Glamoč) Olovna pločica sa reljefom , visoka 0,8, široka 0,75 na. R eljef u okviru koji ima oblik edikule. Sačinjavaju je dva glatka stapa, iznad toga nadvio se u siploštenom polukrugu luk, u čitavoj površini ukrašen jajastim orna mentom. Polje je podijeljeno po kompozicijama na četiri vodoravne trake. U .gornjem je Helije u četveropregu, sučelice, desnu rulku podigao,.iza n je ga leprša se kraj hlamide. Glava i lijeva nuka boga odlomsljene, U drugom pojasu odoago, vidim o u sredini olbučeniu žensku osobu, okrenutu naprijed, i u ispruženim rukama ispred sebe drži maramu. ;S obje strane prema njoj jaše po jedan konjanik, olbučeni u hlasmiđu koja iza njih leipnša. U jednoj m c i drže urade a drugu su adorirajuei uzdigli prem a srednjoj figuri. Pod nogama konja k oji je na lijevoj strani, ispružila se neka ljudska osoba, položena na leđa. Lijevo od ovoga nalazi se lik jednog junaka u punom naoružanju koji stoji okrenut nadesno. Desno od junaka je riba (ispod konja), a na lijev oj strani je neka žena, sa uzdignutom desnom rukom. U sredini trećeg pojaisa, na polukružnoj klupi vide se tri muškarca. Jelo stoji na stolu preko kojeg je iprelbačen kiitnjasti stoinjak. U desnom kutu do stola istoje dva gola muškarca, drže se za ruke stupajući prema stolu. U lijevom kutu pojasa nalazi se drvo na kojem sa desne strane visi truplo neke životinje, bez glave, a čovjek, odjeven jedino u ekisomidu, vadi joj utrobu. Sa druge strane drveta -stoji nadesno okrenuta još jedna muška oisoba, obučena u neki kratki haljeta'k, a umjesto ljudske glave ima živo tinjsku obrazinu. U donjem pojasu, na sredini, nalazi se krater sa zm ijolikim ušicama. Desno od njega je lav otvorenih čeljusti, iza kojeg je jedan kokot. Na drugoj strani -savijena -zmija koja je podigla glavu. Lijevo od nje nalazi se stol na tri nožice, a na njemu riba. (E. N o w o tn y , G Z M , V I (1894), p. 201— 208, sa s lik o m ; W M B H , I V 290— 302, imiit F ig.)
(1-896), p.
208. Župamjac (Du-vno) Pačetvortna pločica od vapnenca, duga 0,14, visoka 0,10,8, debela 0,8 m. R eljef dosta oštećen, izrada prilično primitivna. Na lijevom konju ima tragova crvene -boje. U gornjem polju su dva mlada konjanika postavljena jedan prema drugom -strogo simetrično. Svaki od njih je odjeven u kralki hiton, u rukama drže uzde konja. Imaju dugu kosu. ispod konjanika leži po jedain čovjek glavom okrenut -upolje. Između konjanika stoji neka žena obučena u dugi potpasani hiton. Ona pruža konjim a hranu iz neke duguljaste posude. Na lijevom gornjem kutu je poprsje jedne žene. U sre dini donjeg pojasa nalazi se stol Ikoji ima izrađene samo dvije nožice. Na njemu su tri kmuiga. Lijevo su riba i ptica okrenute prema .stolu, de-sno ovan, a povrh njega niska posuda sa tri noge. (M. A ibram ić, S e r ta H offil-leniana, Z a g re b 1940, p. 302, tor. 8, tato. X X I , br. 1)
Oiavna plocaca visoka 0.8’/, debela 0.02 ni. Dobro ocuvana. ali sam reljef je nejasan i znatno isplakan. Na plot: ci je kvadrat uokviren kunjash-m i/rlom, ok runjeo je jednim srednjim i po jednini pobočnim akrotei em. Srednji akroler ukrašen je ribom koja je okrenula nadesno. U kvad rant je upisan krug koji, 'vanjskom jačem, a unutarnjom tanjom crtom uokviruje tri pojasa reljefa. Kutovi kvadratu su ispunjeni sa četiri poprsja. Unular kruga, u sredini, stoji ženska Lgura sa uzdignutom desnicom, do nje lijevo bista Sola, desno Luna sa m jesečevim srpom. Lijevo, nešto niže od Sola. nalazi se stol sa tri noge, a na njemu tri kruha (?), desno od Lune je vrč ■ još neki predmet. U srednjem redu prikazan je glavni prizor ove pločice: dva konjanika, između njih ženska osoba koja iz jedne zdjele ili m aram e daje konjima hranu. Svaki od jahača podigao desnu ruku, dru gom drže koplje, odjeveni su u kratku kabanicu-koja .iza. njih leprša Ispod svake fnjure leži ispružen čovjek. Lijevo od konjanika je ljudska figura. Na d e s n o j sirani su četiri kruga : jedna svjetiljka. U trećem, najnižem redu. u sredini je stablo s kojega visi obješena živolinja bez glave i čovjek joj vadi utrobu. Lijevo od toga nalazi se kokot, okrenut prema sredini, desno su kandelabar j još neki predmet. TO
ži 0
A b i i a u k . Sei ii! Ho U’ iner i ann. Z a g i e b
1 l a n - K u m p a m j a — ■- V i t e z
HUn
p. 31.12— 3 0 br
9. t:ii). X V !
l a
(Travnik)
a pločica sa reljefom, visine 11,09-1. širine U.077. debljine 0.001"' m 1 nješien u eđikulu od dva stupa nad njim lu-k Keljef ne si" i la -pa; u u četir: pojasa bez linijskih razgraničenja. Na vrhu je Ih i i 'x ! \er- 'preg, glava ma je obasjana zracima, u li jevaj] ruci drži zem ii , kaeia hk
u
đru;;orn
a: d : i a ; h
aii>ho
a : . t
p\>asu.
rukava,
S a s t r a n a su
u sredim
kuj. d o p a o jahač:
je
i ki d n a .
žena. t’
odjevena
-puštenim
O n a j sa l i j e v e - d i a n o
u
visoko
iakama
diž
pm ubio
iiv
n a - *' h; i m a a n a k . - a : a k n u
tj -u. >an aaia'i -e junak a punom naoruža 1 1 ; a (kapijo, k,
_
i:
A N T IČ K I
438
K U L T N I X V O T I V N I S P O M E N IC I N A
P O D R U Č J U B iH
»211. Velika Obarska (Bijeljina) Olovna pločica pravokutnog oblika, visine 0,78, širine 0,75, đdbljime 0,2 na. Lijepo sačuvana sa neznatnim oštećenjima na vrtnu i pri dnu; Pred stave na pločici su uofcvirene sa dva glatka stupa korintskog kapitala koje drži luk ukrašen astragalom i ovulama. U gornjim kutovima, iznad edikule, dvije zmije. Čitava predstava je podijeljena u četiri pojasa. U prvoj zoni nalazi se Sol na čstvoropregu, obučen u tuniku i hlamidu. Desnu rulku je uzdigao. U lijevoj drži kuglu i bič. Lijevo i desno od njega po jedan par konja. U drugom pojasu, u sredini se nalazi ženska figura koja rukama pridržava maramu sa hranom za konje. Lijevo i desno po jedan 'konjanik. Imaju uzdignutu desnu ruku. Pod nogama lijevog konjanika leži naig muškarac, a pod kopitima desnog" konja nalazi I seT rilbaT Iza lijevog konja prilkazan je junak sa kopljem, a iza desnog prikazana je ženska figura, odjevena u hitan, sa 'uzdignutom desnom rulkom. U trećem pojasu, u sredini je okrugli stol, na njemiu rilba, a za stolom tri mllađe oso be. Lijevo od stola nalazi se stablo, o njega obješena neka životinja bez glave. Jedan čovjek, okrenut nalijevo, guli joj kožu. Lijevo od stabla je čovjek sa ovnujskom obrazinom na licu. U četvrtoj zoni, na lijevoj strani, tromožan. sa ubo-m, zatim do stola na desnoj strani neki srcoliki predmet, jedna uzđig Jita zmija, kantar, ležeći lav, te još jedan neidemtificirami pređrn t i kokot. CM. G a b r ič e v ić , Č la n ci i g rađa , krnj. I X
(1972), ip. 53— 55, tato. I, si. 1)
IZIDA ,212. Fojmica Brončana figurica Ikoja prikazuje Iziđu, manjih dimenzija. Rad veo ma kvalitetan, što, be>z sumnje, predstavlja uvoz. Nađena u blizini Fojinice, .dugo vremena se nalazila u fojničkoj samostanskoj zbirci, u potonje vrije me zametnuo joj se trag. (W . D re jd a r, M ith o lo g is ch e G ra ec. et R o m a n ., Tato. I. si. 9')
B e itra g e , LeApzig 1890, .p. 50; S h a tzju m , A n tiqu .
SERAPIS 213. Nepoznato mjesto nalaza Bista Serapisa, izrađena ođ pečene zemlje. Sada se nalazi u Franje vačkom samostanu u Sinju, inv. br. 46. Visina 0,72, širina kod ramena 0,5 m. Na okrugloj bazi, koja je profilirana sa dva prstena, nalazi se Serapisovo poprsje, "Bog je odjeven u hi ton sa karakterističnim trokutastim is ječkom ispod vrata. Preko ramena mu pada plašt. Glava lagana okrenuta nadesno, lice zaraslo u bradu. Na čelo pala četiri karakteristična njegova čuperka "kose, iznad tilh pramenova diže se frizura i na tjemenu završava, kao i obično kod Serapisa: na sredini razdijeljena, na vrhu glave visoki kalate. Na prednjoj njegovoj strani shematično prikazane grančice sa lišćem. (N. C am bi, V A H D , L X V - L X V I I (1963— 1965), p. 1 0 0 -1 0 1 , tab. X X V T )
213
A K T IC K I
4 4 0
KULTNI
I
V O T IV N I S P O M E N I C I
NA
PODRUČJU
BIH
SABA2IJE 2 1 4 . Sase ( S r e b r e n i c a )
Brončana ruka, visine 15,5 cm. Mjestimično je oštećena. Korodirami su srednji prsti, kažiprst, palac i mali prst. Nagrizena je i kornjača te zsmijiria glava. Predstavljena je desna ruka u stavu blagosilja. Palac, kaži prst i srednji prst čine poznati stav »benedictio latina«, -dolk su iprstenjak i mali prst svinuli prema unutarnjoj strani. Rad je na visokoj umjetničkoj razini. Na ruci također reljefno prikazani razni atributi. Na vanjskoj stra ni prikazane su razne životinje, prva je zmija, ovila se oiko rulke .kao kakva narukvica, ispod same ša'ke. Podigla glavu do viisine palca. Na vrhu palca je borova šišarika. Desno otd zmijske g lave nalazi se kornjača ispružene glave, s nogam a u pokretu. Na sredini zapetšća u živom pokretu je gušter sa (glavom do korijena velikog prsta. Četvrta simbolična životinja je žalba, predstavljena spremna na skok. (V. Paškvailm , G Z M , n. s. X V — X V I (1961), ip. 203— 208, si. 1 i 2)
JUPITER DOL1HBN— KASTOR 215. Majdanište— Maslovari (Bosanski Novi) Ara od m e k o g lapora, sa izrađenim g o rn jim i donjim dijelom. Visina
1,02, širilna srednjeg dijela 0,34, debljina 0,24 m. Spomenik dosta oštećen, Odbijen p om a lo sa svih strana. Na gornjoj strani, 'u visokom reljefu, pri kazan orao raširenih krila. Glava mu je odbijena. U dva gornja kuta ure zan je ornamenat u obliku dvije savijene crte. Na gornjoj površini nalazi se okruglo udubljenje. Na stasu je natpis u je dnom redu. Na srednjem dijelu are, u reljefu je prikazan bog Dolihen sučeflice, te Kastor. Obadvojica stoje na bikovima koji su okrenuti nalijevo pri pokretu. Izrada spo menika je dosta 'primitivna i slaba. Likovim a nisu izrađene ni noge, valjda Zibog pom anjkanja .prostora. Od bikova su prikazane samo glave, dok su p r ik la n e
1n
^
Š
n e i-r n
crl u
C’ /o
rl r
i1 a
rj
io
io . |/ n
r\c lr> ..
ćeno. Oba božanstva stoje na isti način a jednako su i obučeni. Imaju potpasanu tuniku sa rukavima, a preko loga ogrtač. Na glavama su im visoke tri jare >u obliku gradskog bedema. Lica su im jednaka, brade šil jaste, oči duguljaste i ukošene. Dolihen zamahnuo dvosjeklom sjek'rom a lijevom rukom podigao palrnovu granu. Kastor u objema rukama drži po jednu istu granu. Gore na sim.su nalazi se posvetna formula, a u donjem dijelu spomenika nalazi se ostali dio teksta koji se sastoji od tri reda i glasi:
l O M I) E T C
A
S7
l(ovi) O(p ti m o ) M(aximo)
M A V RF L A VSS 1
D(olicheno) et Cas[to(r>)]
M D V S I, IVI
M(areus) Aur(elius) Flav(ius) s (a ce rd o s) l(o v i) [O (u p tim o )]
M(axiini) D(olicheni) v(otum) s(olvil)
(D. Sergi ' i i " . X X V
MOTO).
p
fc! 1!)
GZM
n. s. X X
J o. s.i s l i k o m )
UiifiSi
l(aetus)
p
7--14.
m (erito)
si.
1; V.
Pask\; . n: n.
GZ M.
n.
A N T I Č K I K U L T N I I V O T 1 V N I S P O M E N IC I
442
NA
PO D R U Č JU
B ili
ATIS 216. Fojmica Staitueta od bronce, visine 0,09, najveće širine 0,038, debljine 0,007 m. Predstavljen A tis sprijeda okrenut, prebacio lijevu nogu preko desne, dok se lijevom rukom podnimio, Obuven u cipele, ima priljubljene anaksiri'đe, opasan hiton s rukavima. JNTa lijevom ramenu nabran himation, na •feuđravoj kosi frigijska kapa. Izrada dosta kvalitetna. Atis je prikazan u ■svom poznatom istavu, sa svim svojim atributima. Tu je njegova zublja koju spuštenu drži u desnoj ruci. (C. Patsch, G ZM , V II (1695), p. 239, br. 1, si. 1)
217. Crvića—Skelani (Srebrenica) Nadgrobni cipuis sa likom Atisa na prednjoj strani. Visina 1,44, širi na 0,60, debljina 0,42 m. Gornji dio spomenika je sasvim uništen. Božan stvo je prtkazano na plinti, u svom poznatom stavu oplakivanja. Desnom rukom se oslanja na izvrnuti pedum, ljevicom dodiruje obraz. Obučen u orijentalnu nošnju. (I. B o ja n o v s k i, Č lan ci i G rađa, k n j. V I I (1967), ip. 43, si. 2)
I
GZM, III 0551), ,p. 242,
2 i 3)
219. Bralutnae (Srebrenica) Gornji dio nadgrobnog spomenika od krečnjaka. Dužina 0,95, širina 0,28 m. 11 Mutiini uzvišenje a sa strana dva lava u ležećem položaju. Na srednjem U/,višenju prikazan Atis u svom poznatom stavu. Isti slučaj i sa druge stiane, gdje je također prikazan Atis. Desnu nogu prebacio preko lijeve. Oibjftia tukama oslonio se na obrnutu zublju. Ovdje je A f s pri kazan sa k|Bjejinia. (C. PafsdiT, G Z M , X I V (1902), p. 316— 317, br. 4 -i 5, si, 12 i 13; W M B H , IX (1904), p . 247-j-f-Ž48, 'Mi 4 i 5, Fiig. 12-2 i 123)
2:!d.
R ogatica
Nadgrobni cipu.s od krečnjaku, ukrašen bogatim ornamentima. Visok 1.67. širok 0,90, debeo 0,45 m. Sa prednje strane je natpis a na lijevoj bučnoj strani prikazan Atis u svom 'uobičajenom stavu. I na desnoj strani je također p rijaz a n jedan Atis, iznad njega dvije girlande i delfin. Spo menik je jako oštećen pa su prikazani trkovi dosta ne jasni. Zadnja sirana potpuno odbijena. (C. P a l s d i . A. E. M . X V I p. Si!). \\’ M B U . X I I (1912). p. 100: D. St>r°eievski. r,7.M. X X V I 11 (1936), sv. ). p. 12. l.n . 12 lab. IV. si. 18 i 19; C I L III. 12754)
7‘21. Stitarevo (Višegrad) Gornji dio nadgrobnog spornemka, visine 0,77, širine 0,82, debljine U.(ii) m. Sa prednje strane je natpisno polje, sa strana Atis smješten u profiliranu okvirenu površinu. Tu je prikazan na isti naći ti kao i na drugim spomenicima koji se susreću na ovome području. Povlnimio se, oslonio na obrnutu zublju, obučen u kratki potpasani hi ton, na glavi l'rigijska kapa, X I ,Vi
T l'l.
S(MAU\jev-ki.
(! l>3 I).
Stitarevo
sr.
p
Spom enik l! 0.
br
SKA.
LXXVir
f U) 3- l ) ,
2.
r,
p.
! 3 - - - 1 S.
br
l; i;
GZM,
17)
(Višegrad)
Nadgrobna kocka, napravijena ud kreenjaka, visoka 1.10 široka u."7 d e b e l a 0.()8 ni. Gornji d i o o d b i j e n S a prednje strane n a t p i s s m j e š t e n a li jepo p r o f i l i r a n i o k v i r . N a d e s n o j b o č n o j s i r a n i l i k A tisa. : a k o o š t e ć e n , d o k l i k u n a lijevoj strani nedostaje s a m o g l a v a . ;T>
Si-rt-e K ' v a n .
Spomeni k
SKA.
I , „ XXVI I
(1934).
sv
2
p
II.
Ijr.
16.
si.
16:
A N T IČ K I K U L T N I
446
I V O T IV N I
S P O M E N IC I N A
PO DR U ČJU
B ili
224. Klašniik (Višegrad) Nadgrobni ciipus od krečnjaika, sa dva manja ulomka. Spomenik znatno oštećen, gornji dio odbijen kao i desna strana. Visina "1,12, ši rina 0,35, debljina 0,57 m. ,Na prednjoj strani nalazi se natpis od kojeg je ostalo samo nekoliko slova. Na lijevoj strani prikazan je Atis. Gornji dio glave odbijen, kao i okvir. Atis ima ruke »pružene niz tijelo, lijevu malo povio. Noge su mu preterižene, opro se na desnu. Ispod reljefa pri kazan je trougao sa stranicama izvedenim od linija u oblikiu užeta, okre nut vnhom nadolje. U njegovim kutovima prikazani grozdovi. (D. S e r g e j svaki, G Z M , X LV X (1934), sv. 2, p . 18— 19, br. 13, tato. V III, si. 29)
225. Rudo (Višegrad) Nadgrobni ciipus od kojeg je očuvan samo donji dio. Visina 0,75, širina 0,73, debljima 0,61 m. Na predn joj strani natpis a sa desne strane po jedan A tisov lik smješten u profilirani oikvir. (D. Sergejavskii, S p o m e n ik SK.A, L X X V I I
(1934), 2. r, p. 15— 16, br. 18)
226. R u do; (Višegrad) Gornji dio nadgrobnog spomenika od krečnjaika. Visina 0,72, deb ljina 0,62 m. Na prednjoj strani je natpis a sa strana po jedan Atis, smješten-: u profilirani ofcvir. Lik samog božanstva jaiko oštećen. (D. S ergejev& ki,
S p o m e n ik S K A , L ,X X V II (1934), 2. r, ip. 16, br.
19)
227. Velika Gostilja (Višegrad) Nadgrobni cipus od krečnjaka, visine 1,57, širine 0,87, debljine 0,68 m. Sa prednje strane je natpis u profiliranom okviru, sa druge strane Atis xi svojoj poznatoj pozi: podupro glavu lijevom rukom. Na lijevoj stra ni također prikazan jedar. A'tis, koji je podupro glavni desnom nikom. Obje figure obučene u isto odijelo: tunika, ogrtač, koji je prebačen preko leđa, te obuća. Glava im je nepokrivena. (Đ, S tr a lim ir o v ić , G Z M , III ( 1891). p. 287— 288, si. 3; D. S ergejev sfci, G Z M , X L V I (1934), 2 sv, p. 16— 17, br. 9, si. 3)
A N T IČ K I
448
KULTNI
I V O T IA 'N I S P O M E N IC I
NA
PO DR UČJU
BtJI
MITRA 228. Pritoka (Bihać) Žrtvenik od pješčara, visok 0,84, širok sprijeda 0,36, odzada 0,405, debeo 0,28 m. Na gornjem dijelu,pomoću urezanih crta,prikazan zabat i po dvije volmte sa strana. Natpissesastojiodpet redova,uokviren je crtom. I. M. S C. O. C. PRO. S SVA. V L. P ~
I(nvioto) M(ithrae) s(acrum) C(aiuis) 0 ( ........... ) C(.......... ) pro s(alute) sua v(otum) l(ibens) p(oisuit)
(D. Sergejevski, GZM, LI (1939), sv. 1, p. 8, br. 1. tab. V. si. 4)
229. Pritoka (Bihać) Reljefna ploča od pješčara, visoka 1,26, široika 1,03, debela 0,18 m. Prikazan Mitra u svom poznatom stavu — tauroiktonije. Gore gavran, sunce, mjesec, na stranama Kautes i Kaurtoipates (lijevo). Pored biika pseto koje je skočilo na njegove prednje noge, tu je još zmija, te škorpion. Re ljef je bez natpisa. (D. Sergejevski, GZM, LI (1939), sv. 1, ip. 8—9, br. 2, si. 1)
230. Golub'ć— Bišće (Bihać)
Kodka od bijelog vapnenca, bez ikakva ukrasa i okvira. Visina 0,31, širina 0,30, debljina 0,316 m. Od natpisa su sesačuvala dva nepotpuna reda. Slova suvelika, ona u drugom redu izvedena sistemom ligature a u značenju monograma. F O ~f r\
Fo(nti) ,
*......... > (W. Tomaschek, A. E. M„ VIII (1884), p. 176. br. 289; V. Rađimsky, GZM, V n 89.3), ,p. 57, si. 39; B. Gabričević, GZM, n. s. VIII (1953), p. 141—142; CIL III, 10042 = 13276)
231. Golubić— Bišće (Bihać) Kocka od bijelog vapn en ca, bez ikakva ukrasa j okvira. Visina 0,28, 0,32, debljina 0,30 m. Natpis u dva reda, potpuno očuvan. U prvom redu stoji Leoni, u drugome rnonogram.
širina
LEGNI
ns
Leoni
(......>
(W. Tomaschek, A. R. M., VIII (1884), p. 176, br. 289; V. Radimskv. GZM. V (1893). p. 57. si. 38; B. Gabričević, GZM , n. s. VIII (1953), p. 141—142.; CIL III, 10042)
A N T IČ K I
450
K U L T N I I V O T I V N I S P O M E N IC I N A
PO D R U ČJU
B ili
232. Crkvina— Golubić (Bihać) R eljefna plača Mitre tauroktona. Visina 0,69, širina 0,945, debljina 0,1« m. Prikazana uobičajena scena Mitrine slike. Ispod svoda jedna edikula gdje je ‘U reljefu Mitra okrenut licema prema gledaocu. Na glavi nosi frigijsku kapu. Obučen u kratki potpasani ihiton sa rukavima i plaštem k oji leiprša iza njega. Na nogama ima čizme. Lijevim koljenom >kM?> nuo je na bika. Lijevom rukom odozgo uzeo ga za (gubicu, desnom mu zalbija nož pod vrat. Odozdo se propela zmija, sa desne strane skočio pas i loiče krv. Tu se naziru i ostaci škorpiona. Gavran je na svodu. Lijevo Stoji Kauites, drži uzdignutu zublju, desno je Kautopate's, drži istu 'takvu ali obrnutu. Povrh edibule je Helij evo poprsje, i on drži uz dignutu zublju. U desnom kutu se vide ostaci Sdlenina poprsja. Natpis se sastoji od šest redova i glaisi: AV,RE LIVS MA XIM V S PAN T TIE NVS
Aure lius Ma ximus Parit Tie nus
(F. C u m on t. T e x te s at monuunsnifcs fig u res redatifs au x m y s te re s de M ith ra, II (1894), p. 327, br. 22.; C. P atsch . G Z M , V I I (1895), p. 456, sa s lik o m ; W M B H , V (] 897), :P. 354, F ig. 1 1 ; J. B ru n šm id , V H A D , n. s. V I I I (1905), p . 63— 64, s i . 123; C IL III, 10034)
233. Jajce R eljef Mitre tauroktona uklesan u živicu koja sftrši iz zemlje. Re lje f je izrađen dosta nevjesto. Na njem « su se sačuvali mjestimice tragovi boje kojom je reljef bio obojen. Sa gornje strane kompozicija je nadsvođena trokutastim zabatom koji je plastično ornamentiran. Mitra je li cem otorenut ka gledaocu, obučen u kratku tuniku koja je bila plavo obojena, a hlače i ogntač crvenom bojom. Kompozicija reljefa je obična. Mitra ubija bika. prisutni su tnj sceni, kao i obično, pseto, zmija, škor pion i gavran. Sa straina su dadofori, gore u kutovima bista Sunca i M je seca. Na lijevom podijumu ležao je kip Kautopatesa, dok Kautesov nije pronađen. Visina spomenika iznosi 3,15, širina cea 1 m. R eljef je bez natpisa. (D. S e r g e je v sk i, G Z M , X L I X (1937), s v .
1, p. 13— 14, T af. V)
234. Jajce Epigrafska ara, posvećena bogu Mitri. Visina 0,175, širina 0,145, de bljina 0,95 m. Sa obje strane lijepo profilirana prema natpisnorn polju. Na gorn joj plohi (kružno udubljenje. Od natpisa preostala svega tri slova, čini se da se drugo nije ni nanijelo. I N V
lev(icto)
(S p o m e n ik se nalazi u la p id a riju a b irk e fr a n je v a č k o g sam ostan a u J a jcu , K a ta log Z e m a ljs k o g m u zeja , br. 82)
A N T IČ K I
452
K U 1.TM !
I V O T I V N I S P O M E N IC I H A
P O D B U C JU B ili
235. Staro Selo (Glamoč) Žrtvenik od laporca, sa lijepo izrađenom bazom i krovom, koji li jepom iprofilaeijom prelaze u matpisno .polje. Visina 0,38, širina srednjeg dijela 0,162, debljina 0,155 m. Na kutovima malo odbijen. Natpis od četiri reda, dobro očuvan. Slova su nešto dublje urezana, velika i pra vilna. INVICTO ARAS. SISif'M BRIVS. D. D L. P
Invioto aras Sisim brius d(ecurionurn) d(eereto) l(ibens) p(osui-t)
(D. S e rg e je v sk i, GZM. X L V (1933),
s v .
2, p. 7, br. I, tab. IV, si. 1)
236. Staro Selo (Glamoč) Uloimak žrtvenilka od laporca, visine 0,47, širine 0,47, debljine 0,41 m. Na gornjoj strani je bio profilirani gesims. Od natpisa se sačuvalo pet redova i to samo početna slova. Spomenik je sasvim oštećen sa desne strane. Đ. I / / / / / / / / / / M PAO / / . / / / / CVI. I / / / / / / pokv m m ATIR . / / / / / /
D(eo) I(invicto) (S(oli)] M(ihhre) Pao ........... cui i(........ ) po'kv ........... atir ...........
(D. S e rg e je v sk i, GZM , X L V (1933), br. 2)
237. Potoci (Mostar) Plača od vapnenca, visoka 0,78, široka 0,325, debela 0,136 rn. Prednja strana je p odijeljena na tri polja. Srednje polje ukrašeno na gornjoj stra ni trbušastom vazom. Iz grla d.že se snnoić parnjine Ođrragn^ prokn «.»?. tri polja usječena zavjetna form ula u jednom redu. ispod toga ostali dio teksta u tri reda.
DEOS O LI INVICTO METRI A VR MAXIMINVS , FLAVI MARCELLINVS FLAVI MARCELLVS
(C. 13 9 )
Deo Soli invicto Metri Aur(elius) Maximinus Flavi(us) Marcellmus Flavi(us) Marcelius
P atsch . G Z M , X V I (1904), p. 34— 35. si. 4; W M BH. I X
(1904), p. 260. Fis>.
A K T IC K I K U L T N I
4 5 4
I V O T I V N I S P O M E N IC I
NA
PO D R U ČJU
BiH
238. Konjic Reljefna ploča od vapnenca ikoja na obje strane ima kultne- slike. V i sina 0,59, širina 0,825, debljina 0,10 m. Strane .pravilno tesane širokim dli jetom . Prednja strana (si. a) prikazuje Mitru'tauroktona. U ipećini, nadsvođenoj lukom, Mitra ubija svetog bika. Tu je još škorpion, zmija i pas. Na lijevoj fitrani stoji Kautapates sa sipuštenom zubljom, a na desnoj Kautes sa vitsoiko uzdignutom. Na luku iznad ove scene stoji natpis izveden u jed nom redu, a iznad luka, u desnom Iku'tu je poprsje Liune. L ijevo iznad Mitrine glaive, na luku, nalazi ise gavran. Spomenik je jaiko oštećen pa se ne moigu razabrati cetali detalji ikoji se javljaju u ovakvim scenama. On nat pisa se sačuvalo slijedeće: DEO SOLI INV O METER
“ Deo Soli inv[ict]o Metar [i]
Ovaj glavni prizor ipqpraćem je s nekoliko slika k oje stoje sa strana glavine scene. Na desnoj strani nalazi se jedam mladić, obučen u orijentalnu noš nju, na leđima nosi ovna kojem se glava i prednje noge povlače po zemlji. Isti moftiv ponavlja se i na suprotnoj strani.
A N T IČ K I
4 5 6
KULTN I I
V O T IV N I S P O M E N IC I N A
PO D B U CJ0
BiH
239. Konjic Ara od vapnenca, visine 0,76, širine 0,36, debljine 0,26 m. Na pred njoj strani ima gladak temelj i jednostavan članlkoviti vijenac, odbijen na dba (kuta. Na gornjoj strani obvira naziru se ostaci u reljefu izrađenih or namenata na način akroterija. Gornja desna pdbočna strana jednostavno je o'tesana. Na prednjoj površini nalazi se lijepo čitljiv natpis od četiri reda, sa lijepo urezanim slovima. S I M V F T V R L V C I V S V
"
S
S^oli) i(nvicto) M(ithrae) V[e]tur(ius) Lucius v (o tu m ) š (o lv it )
(C. P a tsch , GZM, IX ((1897), p. 644— 645, si. 8; WMBH, Vr (1899), p. 199— 201, F ig. 27; C IL I i l , 142221)
240. Vratnica kod Lisičića (Konjic) Reljefna ploča Mitre tauroktona. Visina 0,44, širina 0,565 m. Materi jal vapnenac. U reljefu je prikazan Mitra u 'trenutku kada .ubija svetog bika. Oborio ga je na zemlju, lijevom rukom drži ga za gubice, desnom mu zabija nož pod vrat. Mitra je obučen u kratki potpasani hitan, ogrtač pre bačen preko ramena leprša pozadi, na glavi ima frigijsku kapu, okrenut glavom prema gledaocu. Lijevo od njega je Kautes sa spuštenom zubljom, desno Kautopates sa uzdignutom. Oba lika obučena su isto: potoasani hiton, preko ramena prebačen ogrtač, na glavi frigijska kapa. U gornjim kutovima su poprsja Sola i Lune. Ispod bika isu škorpion, zmija i pas koji loče krv što izbija iz rane koju je Mitra zadao biku. U donjem dijelu spo menika nalazi se natpis od tri reda. Čitava ova kompozicija smještena je u prostor k oji .nadvisuje luk izveden u dubljem reljefu, koji treba da do čara pećinu gdje se odigrala sveta scena. Natpis se nalazi ispod slike, na ši rem okviru L. ANTON IVS MENANDER AiPHRO L(ućius) Antonius Menander Aphrt DI)SIEYS NVICTO đisieys [ijnvicto AVC. V. F Aug(usto) v(otum) I(ecit) (C. P atsch , G Z M , X I V (1902), p. 318— 319. si. 15; G Z M , V I (1894), p.346— 347, si. 7; W M B H , I X (1904), p. 250, F ig. 125)
241. Dardagana (Zvornik) Reljefna ploča, prelomljena na četiri dijela, na kojoj je prikazana scena Mitre tauroktona. Visina spomenika 0,50, širina 0,70 m. Reljef je izrađen krajnje nevjesto i grubo, likovi prikazan; sumarno i deformirano. U gornjem lijevom kutu jedan do drugog Sol i Luna, ispod njih Mitra koji ubija bika. Sa strana dadofori koji imaju pedum umjesto zublji. (M. D. Kosorić, Č lan ci i građa, k u j. V I (1965), ,p. 49—51, el. 1.)
A N T I Č K I K U L T N I I V O T IV N T S P O M E N IC I N A
458
P O D R U Č JU
BIH
242. Skelani (Srebrenica) Lijeva polovica jedne are. Desna strana ravno ortesana, otraga izdub ljena. Visina 0,615, širina na struku 0,14, debljina 0,225 m, I gornja i do nja prednja strana lijepo su obrađene. Na gornjem vrhu tragovi plastičnih ukrasa. Natipisno p olje je dosta istrošeno, teikist se sastoji od četiri reda i glasi: TRAN DEI M li OST :
Tiranfsibu] dei M[;tbr(ae)] Hostfilius]
ONI
[......... Jom[. . . .]
(C. P a tsch , GZM, X I X
(1907), p. 438, ibr. 13, si. 16; W M B H , X I (1909), p. 148,
Fig. 53)
243. Rogaiticj Votivna ara posvećena Mitri. Visina 0,99, širina 0,59, debljina 0,29 m. Razdijeljena u 'tri dijela: bazu, natipisno polje i krov. Na prednjoj strani nalazi se spiralna plastična rozeta a sa strana urezan po jedan brš'ljanov list. Natpis j^ od šest redova. INV1CTO MTTR P AEL CLEMENS 1VNIOR
Invicto Mit(h)r(ae) P(ub'lius) Ael(ius) Clemens iunior
VTR E T QQ
[duumjvir et q(uin)q(uenalis)
TI V I*!"'
j......... ]ti vet(eranus)
V Si L M
v(o>tum) s(olvi-t) l(ibens) m(erito)
(I. B ojaiiD vsk i, Č lan ci i građa, krnj. V I I (1967), p. 47— 48, isl. 5)
SPOMENICI JEVREJSKOG MONOTETZMA 244. Ivlogorjelo (čapljina) Zemljana svjetiljka, visotka 0,12, široka 0,8, debela 0,3 m. Na g o r njoj strani prikazan je juđaistički sedmokraki svijećnjak finenora). Na desnoj strani rupica za nalijevam je ulja. Na donjem kraju plamenik, a na gornjem m alo ispupčenje za držanje. Na povišenom rubu plastični o m a menat u v id u riblje kosti. (V, P ašlcvalin, G Z M , n. s. X V I I I (1963), ip. 148, si. 1)
244
A N T U 'K l
■160
OŠTEĆENI 245.
Privilica
K l'l.'fN I
1
V O TIV N 1
S P O M E N IC I
SPOM ENICI N EID EN TIF1C IRAN IH
NA
J H ) I >I U ’ < M V
liji I
BOŽAN STAVA
(Bihać)
Ara od 'vapnenca, visine 0,76, širine 0,39, debljine 0,314 m. Od posto lja prema gore lagano se sužava. Na gornjoj strani ukrašena šljemovima i akro’terijinia. Ara je sasvim glatka, bez natpisa. Možda je natpis bio na nesen b o jo m koja je vremenom nestala, ili je predstavljala jednostavno zgotovljeni materijal. (C. P a t s c h , G Z M , V III ( 1896) ; p. 121, tor. 11, si . 18; WMJ3H, V I fig.
24(5.
(1899),
162,
D.
18.
Založje
(Bihać)
Ara od imuljilke, razbijena u 'tri dijela. Na srednjem dijelu sačuvala se samo tri slova, ostala eridirana. Visina spomenika 0,70, širina 0,40, deb ljina 0,30 m.
///// ////
....................... ...........so . . . .
SO /// 7
(I. Č r e m o š i u k . G Z M , n. s. X I I
247.
Založje
(1957). p. 169, br.
16)
(B ih ać)
Ara od mulji'ke, širine 0,24, visine 0,27, debljine 0,3(5 m. Lijeva gor nja strana odbijena. Natpis potpuno eridiran p a s e ne zna kojem je božan stvu bila posvećena. U. Ci ' c mo &ni k. G Z M . n. s. X l i
248.
Agići
Gornji
{U>f)7). p. 309, br. 17)
(Bosanski Novi)
Sa prednje sirane nalazi se natpis. Spomenik je bez ikakva ukrasa. Odbi jen ba s\dt sliana. Natpis se sasluji od pel redova. SACH PROSAL M AAECIL1 H1LARIA
I iD.
Saci (um) pvo sal(ute) Ma(re:) A c c d i H iaria
U..............) Sii .acit'.'r-K!.
S p - n u Ii;k
sK.\.
1.X X V I I
(194:i ).
r
2.
p
V -8.
bi.
5, si.
5)
<1
mm
'MlM
l'i
v ^ A ^ V 'K ■V ’■• V■•""'■ v - u i ■',' A ' i - . ' . i m
i
• ■
A N T IČ K I
4 6 2
KULTNI
I V O T IV N I
S P O M E N IC I
NA
PO D R U ČJU
BiH
249. Ajgići— Japra (Bosanski Novi) Natpis razdijeljen na dva čet-verolkuitna stupa, tekstualno -nepotpuna. Stup a. je sa donje strane nepotpun, visak je 0,685 m, stup b. 0,675 m. Nat pis sa oba stupa je dosta istrošen i oštećen. Prema restituciji, -natpis ovako izgleda: [(........ ) pro salute (. . . ,]ni suorumque omnium Philocy rius lib(ertus) ex voto posuit et iempjijn(urn)
i NI SVORVMQVE OMNIVM PHILOCY RIVS LIB E X VOTO POSVIT ET TEMPV
[resl'tituit id[ibus] Iuli[s]
b. TITVIT ID IVLI IiMP DN C GORDI ANO A VC II ET POMPEIANO . COS
im peratore) d(oimino) n(ostro) C(aesare) Gordiatno Auig(usto) II et Pompeiano co-(n)s‘('Ullilbuis)
(C. JPaitsch, G Z M , X (1898), p. 496— 499, si. 4 i 5)
250. Briševo (Stari Majdan) Anepigrafska ara, jednostavne izrade. D olje šire postolje, na gornjoj strani ara se završava uskim nastavkom . Sa lijeve gornje strane malo oš tećenje. Čini se da je bio nanesen tekst k oji je kasnije bio eridiran. (Z e m a ljsk i m u zej, inv. br. 103)
251. Sipo'vo (Jajce) Kvadratična ara od bijelog vapnenca. Okvir ima samo sprijeda i sa strana. Visoka 0,47, debela 0,235 m. Na .gornjem okviru ima nakit koji se sastoji od dva reda trdkutova. Na gornjem -dijelu spomenik je dosta ošte ćen. Natpis >u tri reda, slova pravilna, dublje ‘uklesana i velika. SEX. IVL GRACI LIS.'V. S
Sex(tus) Iul(ius) Graci lis v(otum) s(olvit)
(C. P a lsc h , G Z M , X X I I
(1910), p. 186, b r . 2, si . 7; W M B II,
X f l (1912), p.
141.
a n t ič k i
4 6 4
k u l t n i
i
v o t iv n i
Sp
o m e n ic i
n a
p o d r u č ju
B iil
252. Jajce Anepigrafiska ara, načinjena od krečnjaka, visine 0,825, širine 0,35, deibljine 0,255 m. Gornja 'kao i donja strana lijepo izrađene. Na gornjem vrhu plastični ukrasi izvedeni u stilu palmovog lišća, a sa strana laticama. Prednja strana je lijepo obrađena, glatka, ali bez natpisa. Po .svoj prilici, ara je bila pripremljena kao zgotovljen materijal ali tekst nije nikada bio nanesen. (D. S e r g e je v s k i, G Z M , X L I X (1937), &v. 1, p . 14, br. 1, si. 3)
253. Jajce Ara od krečnjaka, lijepe izrade, bez nafbpisa je. iNa oba kraja l’ijepo izrađena. Na gornjoj strani nalaze se plastični ukrasi. U sredini je jedan polutrokut, u njemu rozeta. Iznad strana polutrckuta, po jedna plastična rozeta, a 'U kutovima plastični polumjesec. Visina spomenika 0,45, širina 0,27, debljina 0,17 m. Ara je, bez sumnje, predstavljala zgotovljen materi jal na koji nije nanesen tekst. (D. S e rg e je v sk i, G Z M , X L I X (1937), ev. 1, p. 14, br. 3, si. 4)
254. Jajce Ara od fereonjaka, visine 0,72, debljine 0,21 m. Dosita oštećena. Pred stavlja anepigrafsku aru. Ukrašena plastičnim ukrasima na gornjoj pred njoj strani. (D. Sergejevski, G Z M , X L I X (1937), sv. 1, p. 14, br. 2)
255. Listani (Glamoč) Donji dio žrtvenika od vapnenca, visak 0,31, širok 0,25, debeo 0,295 m. Na lijevoj bočnoj površini tragovi ornamentike koja je bila izvedena ’not’ vom lovorovih 'Tana Ostaci natpisa u tri reda /// / NEPGS FILIS VLM
|............ | Nepos [cum] filis v(otum) |'s(olvit)] l(ibens) m(erito)
(C. PaUsch, G Z M , X V I I I (1906), .p, 167, br, 1, si. 13; W M B H , X I (1909), p. 126, Fig. 14)
A K T I Č K I K U t .T N t I V O T I V N I S P O M E N IC I N A
466
PO D R U ČJU
B iH
25-6. Busija (Glamoč) Anapigrafcika ara, bolje izrade, od toreonjalka, visine 0,45, širine 0,31, debljine 0,12 m. S obje strane profilirana sa širokim sinusom. Na prednjoj strani, >uplitkom reljefu prikazana munja (?). Na gornjem sitnsu, u plitkom reljefu izvedeni akroiteriji. (S p o m e n ik se n a la z i u abiorci fr a n je v a č k o g sam ostana u G o r ica m a k o d L ivn a. K a ta lo g Z e m a ljs k o g m u ze ja , br. 213)
257. Od'žalk (Livanjsko polje) D onji dio are izrađen od laporca. Visina 0,42, širina 0,46, debljina 0,27 m. Na donjoj strani ostaci iprofilacije. Spomenik je jako oštećen, ne dostaje mu čitava desna strana. Od natpisa su se sačuvali ostaci triju redova. / / / / / O lili HU VISVRI // VSM L
[(......................)] o . . . [(.......... )]vi Surifonis] v(otuim) s(olvit) m(erito) l(iben!3)
(D. Sergejevski, Spom enik S K A , L.XXV II (1934), sv. 2, p. 20, br. 27, si. 27)
258. Vašarovine (Livno) Ploča načinjena od krečnjaka, odbijena sa svih strana, visoka 0,83, široka 0,92, debela 0,15 m. Čini se da je natpis bio uklesan u dva reda, između kojih je bio prazan prostor od 0,15 m. Natpis >se sastoji od dva reda i glasi: IRMVS. VS /// ONISFILD VSL
[flinmus Us(...............) [(........... )]onis fil(ius) đ(ecurio) v(otum) s(oivit) l(ibens)
(D. S ergejevstei, G Z M , X L (1928), :p. 91, br. 13)
259. Vašarovine (Livno) Ulomak jednog votivnog spomenika, sa ostacima vrlo lijepo uklesa nih slova u dva reda. SV S AEQ P L M
[(........ )lsus [municipij] Aeq(uensium) p(osuit) j(ibens) mjerilo)
(D. Sergejevstei, GZM, XL (1928), sv. 2, p. 91, br. JS, tab. 1, si. 1)
AN'nC'K!
KCI-IN!
1 V'II'IVN!
SI ' -
l'DUUL'Cn
Ui U
2(i0. Vašarovine (Livno) Ulomak jednog natpisa. Ostalo samo nekoliko slova u jednom redu. Slova su lijepo urezana, visoka 3,3 cm. Po samoj rijeci vidi se da je spome nik imao sakralni karakter. C SACR
M
|(, . . .)]<.: 'saer(u)m
(D. S e r g e j e v s k i. GZM. X]., (1923). sv. 2. p. 92. br.
16. lab. I. si. I)
201. Karau 1a (Duvno) Žrtvenik od bijelog vapnenca, odbijen sa svih strana. Na gornjoj strani slabo izbačeni zabat Prednja strana imala je natpis koji je naknad no odbijen. U sredini gornje plohe vidi se Litika ipatera, a u kutovima plit ke rupice za stalak. Ara je visoka 0,485, široka 0,29, debela 0,254 m. iC. P a t s c h . G Z M . Fif>. 57}
XVI
(19041,
p. 343. br
WMBH. IX
3. si. 56
(1904).
p. 205.
2.62. Karaula (Duvnol V'otivna ara od bijelog vapnenca, visine 0,47, širine 0,24,debljine 0.18 m. Odozgo i na podnožju obiju prostranih ploha slabo izbačen zabat. Na gornjom za batu vidi so pokušaj dodavanja akroterija. Gornja (ploha ukrašena kružnicom unutar koje je ucrtana jedna rozeta. Spomenik znat ne, oštećen, od bijena čitava prednja strana gdje se nalazio natpis. :■ 2ii5
iC. P a t s c h . F;u 58}
GZM. XVI
i HMMi .
p. 343— 344.
br. 4.
d
57,
WMBB,
IX
(1904).
263. C r v e n i c a (Duvno) Vot;vna ara. u gornjem dijelu odbijena. Visina (l,32. širma 0,52. de bljina H2a ni. Lijepo izrađena [ i donjem, sačuvanom dijelu nekohko j j r■ ■filac.ia koje prelaze u bazo Natpis je sačuvan u li - roda. ud eetia u e :ei’ i -'.i >amo donji red sa završnom lornrulom. IVI T
A KL. O V i N
V. S. L. M
i v: T(itu>) v(Diuni)
Ael(ius)Qu s(olvit)
n ( a i . ri -} I( i b e n - s ) n i i e i i l e )
A N T I Č K I K U L T N I I V O T IV N T S P O M E N IC I N A
470
P O D R U Č J U B iH
264. Bugojno AnepigraM ca ara, sa obrađenim gornjim i donjim dijelom. Slabi os taci rprofilacija. Površina sva isplatama pa se ne može (primijetiti da li je bio nanesen natpis. (K a ta lo g Z e m a ljs k o g muzeija, tar. 602)
265. Podbrežje (Zenica) Uloanak oltam og naitpisa, od tvrdog b ijelog vapnenca. Visina 0,85, širina 0,59 im. Iznad visoke, bogato profilirane podstrešnice nalazi se na stavak sa ostacima friza ikoji se sastoji od alkain'tovog lišća i rozeta. Natpis se sastojao od sedam iredova, jako je iistrošen te ga je teško restituirarti. Jedino se u četvrtom redu dopušta sigurno dopunjavanje. ///N IB V S S V /// /.//OET. PL. TIII ///E D. E/// / ///M E N T IS/// ///P O C L I/// ///ION. T /// ///V . S L /// F ig .
. ,]niibus su (.......... ) . ,]o et, Fl(avius) T(itus) . .]ed e(.......... ) ,]ment;.s Polci(. . . .) ]i Cn(aeus) T(i’tu:s) f........ ] v(otum) s(olvi't) l(ibens)
(C .'P a ts ch , G Z M , X V I I I (1906), p. 159— 160, si. 6; W M B H , X I (1909), p. 1 1 5 -1 1 6 , 7) ! ,
266. Vrbovac (Doboj) Lijapo očuvana ara, bez natpisa, sa profilacijom i na gornjoj i na d o njoj strani. Visina 0,74, širina 0,33, debljina 0,15 m. (Z b irk a m je s n o g m u zeja u D o b o šu inv, ibr. 1123. K a ta lo g Zem aljiskog m u zeja , br. 153)
267. Stolac Ara od krečnja’ka, sa manjim tragovima iprofi'lacije. Na prednjoj strani lijeipo sačuvani mailipis koji se sastoji od pet redova i glasi: SEXTVS CAESI NIVS ROMANVS BF COS LEG XIIII G V. S. L. M
Sexiws Caasi ni us Roimanus b(ene)f(iciarius) leg(ionis) XTIII G(eminae) v(otum) s(olvit) l(ibens)m(erito)
(L. Zore, Slovimac, III (1880), ,p. 416; CIL ITI, 8435)
AK T1CK I
472
K U L T N I I V O T I V N I S P O M E N IC I N A P O D R U Č J U B iH
268. Stolac Ulomak are načinjene od forečnjaika, visine 0,63, širine 0,21, debljine 0,14 m : Spomenik je jače oštećen, osobito na desnoj strani. Od natpisa se sačuvalo sasvim malo, sadržano u šest redova. milili i'K MC. OB DICATI M
[(........ )jik mc ab Dirati (v(otum) s(olvit) l(ibens)]
m(erito)
..............................
iiiiiii
////////
...................
— D. D
[l(oco) d(ato)] d(eourionum) d(ecreto)?
(F. F iala, G Z M , V (1893), p . 517; C IL III, 13874)
269. Domavija (Srebrenica) Donji (d io žrtvenika, sa ostacima natpisa i punom završnom form u lom. Na donjem dijelu vidi se lijepa obrada izvedena tprofilacijom, Od nat pisa se sačuvalo nekoliko nepotpunih redova. PRO PRO SAL ET SVORV V L S C IL
pro[c(urator?) Aug(usti?)J pro sal(ute) [sua] et suoru(m) v(otum) l(ibens) s(olvit)
(V . R a d im s k y , G Z M , V I I I I , 13269)
(1 8 9 4 ), p . 2 9 , s i . 4 6 ; W M B H , I V
(.1 8 9 6 ), p . 2 2 7 , F i g . 4 6 ;
270. Skelani (Srebrenica) Ara od vapnenca, visoka 0,58, iširoka ina struku 0,24, debela 0,22 m. Dosta oštećena, osobito u gornjem desnom kutu. Obje sitrane lijepo izra đene. Od natpisa se sačuvalo sasvim imalo, vide se ostaci -četiri reda, od čega se može pročitati samo zadnji red. L P
l(ibens) p(osuit)
(C . P a t s c h . G Z M , X I X F ig , 3 9 ; C I L I I I , 1 4 2 1 9 ” )
(1 9 0 7 ),
.p.
43-2,
b r.
1,
s i.
2;
W M BH , X I
(1 9 0 9 ),
p.
141,
271. Skelani (Srebrenica) Donji dio are, visine 0,675, širine na struku 0,415, debljine 0,41 m. Donja strana, k-oja je u potpunosti sačuvana, -lijepo izrađena, sa širokim postoljem koje prelazi u natpisno polje sa nekoliko iprofilacija. -Ođ natpisa su se sačuvala tri zadnja reda. VR. Q GBRD. IT M. L. P p.
(C . P a t s c h , 1 4 9 , F i g . 54 )
(đuojvfijr q(uin) [q(uennalis)] Gerđ(.................................................. ) it(em) [im(unicipii)] Mi(al..........................................................) l(ibens) ip(oeuit) GZM , X IX
(1 9 0 7 ),
fp .
438— 439,
b r.
14,
s i.
17;
W M BH ,
X I
(1 9 0 9 ),
474
A N T IČ K I
KULTNI
I
V O T IV N I
S P O M E N IC I
NA
POD RU ČJU
B iH
272. Slke)lani (Srebrenica) D onji dio are, visine 0,63, širine na struflcu 0,47, debljine 0,44 m. Gor n ji d io odbijen. Donji dio lijepo obrađen. Od-natpisa su se sačuvala tri reda. L. AVREL L V P VS CS. DD (C, F a ts ch , F ig . 55)
GZM,
L(ueius) Aurel(i
273. Skelani (Srebrenica)
-
-------
Ulomak are načinjene od krečnjaka, odlom ijena sa tri strane i otraga. Visina. 0,36, širina 0,25 m. Nikaikvih tragova ukrasa. Od natpisa im a osta taka u četiri reda. Slova eu velika i pravilno urezana. III /// /// ///
LO BEFCOS MACED M
lo be(ne)f'(i ciarius) co(n)«(ularis) [
CD. S e r g e je v s k i, G Z M , m. is. V I (1951), rp. 308, br. 14, tab. I, si. 4)
274. Sikirici (Srebrenica) Anapigrafs'ka ara, dosta oplakana, izduženog oblika. Na gornjoj strani tragovi reljefnih ukrasa u form i ateroterija. Visina 0,62, širina 0,29, deb ljina 0,27 om. iNa prednjoj strani ostaci križa, naknadno nanesenog pošto je ara služila kasnije kao nadgrobni spomenik. (S p o m e n ik se nalazi u M u z e ju isto čn e B o sn e , inv. br. 898) 275
R o g a tic a
U lom ak are načinjene od k rečn jaka, odlomljena sa tri strane i otraga. P o d ije lje n u tri dijela vertikalnim trakam a s m otivom užeta. Širina sred n jeg dijela iznosi 0,24 m. D olje je p ro filira n i isokl. V isina čitavog sroomeni'ka 0,81, širina 0,66, 'debljina 0,185 rn. Od natpisa se sačuvalo n ekoliko slova u dva reda. Ostalo je odbijen o.
/ // //// AE / / / / / / / CATE
[(........... )] ae(đem) [(----------------- )]cate
(D . S e r g e j e v s k i , G Z M , X L V
( 1 9 3 6 ) , s-v. 1, p . 5 — 6 , b r . 3, s ) . 3)
AM 'ICKI
4 76
KULTNI
I
VOTiVNI
SPOMENICI
NA
PODRUČJU
BiH
276. Rogatica Žrtvenik obrađen sa tri strane. Krov od korpusa odvaja dvostruka profilaeija. Sa strana ukrašen [plastičnim alkroterijima. U sredini plastični ukras u obliku diska. Visina spomenika 1,09, širina 0,37, debljina 0,35 m. Materijal vapnenac. Bez ikakvog je natpisa. (M. H o e r n e s , A . E . M , I V ( 1 8 8 0 ) . p. 4 6 ; C . Patsch, A . E . M ., X V I ( 1 8 9 3 ) , p. 9 0 , ,\fr 6 ; I . B o j a m o v s k i , N a š e starine, g o d . X I ( 1 9 6 7 ) , p. 1 5 2 — 1 5 3 , h r . 7 , s i . 11)
277. Rogatica Anspigrafska ara, bolje izrade, znatno oštećena. Lijepo profilirana. Visina 1,08, širina 0,44, debljina 0,34 m. Sa obje strane siatns. (K a ta log Z e m a ljsk o g m u zeja , br. 135)
RESUME
MONUMENTS CULTUELS ET VOTIFS ANTIQUES SUR LE TERRITOIBE DE LA BOSNIE-.HERZEGOVINE Le culte et la religion des DIyriens nous sont tres peu coranus. Ce que nous en savoras deja est principalemant base sur les monumente cultuels et votiifs decouverts j.usqu’a present, mais l’on remarque immediatement que le nombre des divinites et des cultes illyriens ne correspond en aucune fa?on a celui qu’exiigerait -l’etat reel de Ja vie spirituelle des Illyriens. Cette question se pose .necessairememt a tous les. chercheurs, mais U n’est pas facile d’y repondre. II y a la plusieurs explications. Pour certains, par exemjple, ce n’ etait aucunemeat l’halbitude chez les lllyriens de ipresenter l’effigie de leurs divinites. Selon d’autres, ees effigies existaieait, mais seulement executžes dans le bois, et ce materiau etant perissatole ii est evident que les vestiges de semblaiblds monuments n’ant pas pu etre conserves jusqu’a nos jours. Eu egard a la teehnique d’execution des monuments illyriens qui datent de l’epoque romaine, on peut facilement voir la une consequenoe liee a la technique du travail du bois, et cette opinion nous paralt valaible. ‘Presque tous les monuments cultuels et votiifs il.lyriens remontent a l’epoque de la presence roimaine, sous l’influence de laquelle ils commencent de plus en plus a representer les divinites ou a les mentionner epigraphiquement. Mais, l’examen de ces monuments nous permet egalemant de eonstater qu’ils ne mentionnent ipas, ne rapresentent pas toutes les divinites qui peupiaient leur pantheon. Ce qui signifie que seules les divinites auxquelles ils elevaient ces monuments nous sont connues. Ce probleme en entraine sans aucun doute plusieurs autres de meme nature auxquels, dans la plupart des cas, ii est Cii.i L* ae iiTi•?i urič i’Gpoiise deteriTiinse. ' drfficiiltc?, sst cl ciuttiTit plus granđe que les sources litteraires, les đonnees foumies par les ecrivains antiques, sont rares. On peut se rendre compte de tla valeur de ces donnees litteraires, concernant les iproblemes du culte epiehorien de la population, par les exemples qui se raipportent aux Germains et aux Gaulois. Alors que pour 1’ etude des problemes cultuels de la Gaule et de la Germanie nous avons d’un cote des oeuvres litteraires de valeur đ ’ecrivains antiques, en premier lieu de Taeile et de Cesar, ii exiiiste d’autre part de nomibreux monuments ou rfbjets cultuels et votifs ainsi que des constructions qui se raportent au culte. La situation est un peu differente dans les autres pays, par exemple en Hispanie ou en Afrique du nord, sans parler des pays orientaux; mais en Yougoslavie cette situation est entierement differente. Quelques breves notes das ecrivains antiques sur la religion et le culte des Illyriens ne sauraient constituer des materiaux suffisants, et les recherches archeologiques n’ont pas foumi suffisamment de materiaux pour permettre une etude systemalique des problemes cultuels ou meme du probleme des Illyriens. Ces remarques 31 — Antički kiultni . . .
482
nous sont utiles uniquement | kmsqu'il s’agit de compareroes prolblemes chez d’autres peuples ou l’etude en est .beaucoup plus aisee. II tl’j a aucun đoute que ehez tous les peuples asservis par les Rornains nous assistojis a un processus unique en ce qui conicerne le culte autochtone face au culte romain; e’est la le phenomene toien cooinu de iinterpretatio roma na. Mais si nous essayons de relier ce probleme aux Illyriens, ibien que noue ne puissions guere avoir de preuves au sujet de leurs cultes en suivant ce pro cessus chez d’autres peuples, nous somimeis en droit de supposer que l’intenpretatio romana s’est developpee de la meme fagon ohez les Hlyirie!ns. Les divi nites illyri«nnes dont les noms ou les effigies nous sont parvenus sont representees ou epigraphiquameint mentioinnees, d’iuine mainiere generale, a la fagon romaine. C’est pourquoi nous ne possedons que des details sur la religion et le culte originaux illyrienis, car leur iconograjpliie et leuir ipresentation epigraphique sont en majeure partie marguees par la presance romaine et la tres forte influence exercee par celle^ci. On peut observer que sur le territoire de la Bosnie-Henzegovine seules quelques divinites autochtones etaient eonmues, mais aussi que celles-ci fa~ isaient l ’abjet d’uine grande devotion. On a releve en tout 68 monuments appartenant a des cultes autoohtones. Les carteB ou sont portees les locations de ces monumants nous montrent clairement que la plupart de ceux-ci se trouvent dans une partie determinee du territoire de ia Bosme-Henzegovine, sa partie oocidemtale. Ce territoire, on le sait, etait surtout peuple par les Delmates illyriens, qui sont dans ce cas, sur le territoire de la 33. H., les principaux porteurs du culte autochtone. Presque tous les monuments cultuels et votifs des divinites autoohtones denomlbres proviemnent du territoire des Delmates. Un nombre intime de monuments semiblaibles a ete decouvert en dehors de ce territoire. Seul le culte du dieu Bindus peut avoir ete lie a un autre groiupement tribal, en l ’ooeurence les Japodes. Nous pouvons, dans ce cadre, constater que Glamočko Polje representait la region ou la tradition cultuelle autochtone s’est maintenue le plus longtemps et le plus fortement, ses porteurs etant les DeJmates illyriens qui, durant toute l’epoque de la presenee romaine, sont restes isoies et proiondement attaohes aux traditions tribales conservatrices. En ce qui concerne le probleme du cultefoautochtone, la B. H. constitue une regio-n unique en Yougoslavie. La majeure partie de sa population, a l’epoque romaine et preromaine, etait les Illyriens. Alors que les autres re gions de la Yougoslavie etaient exposees, pour des raisons geographiques, a une forte influence eulturelle etrangere, qu’il s’agit de l’Istrie, de la Dalmatien, de la Paimosnie ou de la Macedome, le territoire de la B. H., region montagneuse, est demeure dans une tres grande mesure en dehors de ces influences, surtout si nous le comparons aux regions citees. Si la Bosnie n’avait pas ete si riehe en minerais, meritant aijnsi l’attention des Romains, on serait en droit de se demander quelle aurait ete alors la tradition eulturelle dans ce pays. Les premieres routes romaines construites en B. H. furent celles dites »iminieres«. C’est en vnie de rexploitatian miniere qu’a ete fondee la seule agglomeration importante de Bosnie (Domavia). La situation est la meme en Bosnie du nord, dans la region de la Sana et de la Japra. Dans les regions qui etaient
483
restees en dehors des interets economiques des R#mains, c’est-a-dire la partie occidentale de la Bosnie, en particulier les plaines de Glamoč, Livno et Duvno, las IHyriens sont restes comjpacte dams (leurs traditions oulturelles, et exfcrememanit arrieres, ce qui a/pparait dans leuns realisalions eulturelles, qu’il s’ agisse de l’arohitecture, du mode de vie, des costumes etc. Ce qui explique evidemment pourquoi nous trouvons sur ce territoire les monuments culturels illyriens qui ont le plus de valeur. Dans le patrimoine que les hommes de ce pays conservaient precieusament sous l’occupation romaine, les cultes de leurs amcetres prenaient la premiere iplace; certains monuments culturels de ce territoire qui dztent des derniers siecles de l ’empire romain montrent, entre autres preuves, la tenacite de l’attachement spirituel des Myriens a ce patrimoine. Panmi les cultes autoohtomes, ce sont ceux voues a Sylvain, a Diame, aux nymphes, a Bindus et a Sedat qui iprennent les premiereis places. Pouir nous, le plus interessant est caku de Sylvain et ide Diane. H est evidemt aiujoumd’hui que soiuis ces nams romaias se cachent en realite deux divinites autocliton.es, dont malheureusement nous ne connaissons pas encore les noms inđigeneE. Le>ur representation iconographique est
484 II est surprennant que rexisten.ee du culte de
nes? les Illyriens possedaient-ils un pasitsheon aussi riche que les autres peuples europeens? de quelle lagan leur religion se manifestait-elle, representaiant-ils leurs divinites avant meme l’arrivee des Romains? II est d'ifficile de repondre avec certitude a ces quastions, mais certaines raisons justifient des hypotheses. Les cultes des Illyriens ne nous sont connus que dans la mesure ou les monumente deco-uverts nous en apportent des iprenves, et grace aussi aux rares doninees fournies par les doeuments antiques; mais l’analyse comparee avec les autres peuples europeens dont les toases culturelles, economiques ou politiques etaient presque iđentiques aux illyriennes nous autorisent & supposer que le panfcheoti ilJyri«n etait beaucoup plus riche que ne rindiquent les monuments decouverts sur ce territoire. En ce qui concerne les cultes romains pratiques sur le territoire de la Bosnie-Herzegovine, la -situation est nettement differente. II est evident, avant tout, que dans cette region geographique relativement restreinte l’existence et le develappement d’un grand nombre de cultes romains ont ete đemontres; ćela ne nous etonne pas, pour les raisons suivantes: la partie de la province romaine de Dalmatie qu’occupe aujourd’hui le territorie de la B. H. a đonne un grand nomlbre de monuments culturels romains, dedies a presque toutes les divinites du pantheon romain. Cela sie seraiit pas etonnant s’dl s’agissait par example d ’um. territoire fortement romanise comme l’etait entre autres la Dal matie du liittoral ou la romanisatofcm atteigin.it son plus haut degre, ou se trouvaient plusieuns »gglamerations urbaines iimportantes, fonetionnant comme telles depuis la periode preromaine; sur ce territoire, normalement, la romanisation s’effectuait plus rapidement, avec ce substrat de population qui, par ses traditions culturelles, etait tres praahe de la culture 'romaine, et par consequent de la religion romaine. Au contraire, sur le territoire de la Bosnie-Herzegovine Ja sitiuation etait entrierement differente. Ii a deja ete question des conditions geagraphiques de la (B. H., que plusieurs ehaines de montagnes separent de la raer; cette eonfiguratiotn representait l'un des facteurs essantiels enti'ainani une lonianibalion iniense ei, par ia, ie rapproohement de ia popu lation d'aiors de la trađiliom eulturelle romaine. C’ etaient done Ja des conditions entierement differentes de ceilles qui regnaient dans la region littorale, et la composition etihnique a joue un role certainement tres important dans ce processus et dans les evenements. A l’epoque preromaine et a l’epoque romaine, le territoire de la B. H. etait entierement peuple par une ethnie illyrienne qui, au point de vue culturel, surtout si nous la comparons aux elements de la meme tribu peuplanl la region litlorale, etait 'beaucoup plus arrieree que ceux-ci, et, comme nous l’avons deja observe, le resterent pendant presque toute la duree de la presenee romaine. Cette notion, qui porte le nom de »cortservatisme illvrien«, concerne precisement les lllyriens qui peuplaient le territoire de la B. H. đ’ aujourd’hui. En etudiant les cultes autochtones nous avans remarque que dans cette region ces cultes etaient etroitemenl. li.es a la tradition c.ulturelle autochtone. A l'exeeiption de Domavia ii n’v avait pas la de viiile irniportante, seulement de nombreuses ipetites loca'lites qui s'etaient formes aus post.es de relais; et qu’il s’agisse precisement des Ita-
485
liques au des Romains eux—»meirnes qui s’štaiegt instaUes la ćela ne suffisait pas pour đonner la marque et le caractere d’une veritable agglomeranous referant a nos monuments, nous pouvons constater que dans ce cas la tion romaine. C’est done dans de telles conditioins que s’est effecfcuee la 10masnisation et, avec elle, ia penetration des culte. rornains. Mais en penetration des cultes et le probleme de la romanisation ne peuvent representer un lien de cause a effet. II nous sernble que la penetration des cultes s’est faites independamment du proeessus de romanisation, car la certitude, par exemple, qu’il y 'a eu un culte romain sur un territoire ou en un lieu determine n’est pas la preuve d ’une romanisation intensive de ce meme endroit ou de cette region. Lorsqu’il s’agit precisement des cultes etrangers, romains dans ee cas, nous estimons que leurs propagateurs et leurs adeptes etaient pour la plupart des etrangers, c’est-a-dire des elements non illyriens. II s’agit suirtout des soldate, des cocnimersaiibs, de diferen’tis sm|plyes, ebc. De tels elements sociaux rpouvaiient etre appeles par đitfjferentes professions et fonetions a s’instaler dans une localite quelconque, et c’est pourquoi nous trouvons egalement des preuves de l’existenoe des cultes romains đans les regions ou les localites ou la romanisation avait ete la plus faiible et ou les elements culturels et ethniques autodhtones avaient conserve le maximum d’authenticite. Cela signifie que les cultes romains etaient egalement acceptes par la population autođhtone, mais seulement dans la mesure ou c’etait exige de celle-ci, avant tout de ses relpresentants, lorsqu’il s’agissait de demontrer leur loyaute politique a i ’egard des autorites et de l’administration romaines. C’est pourquoi nous trouvons par exemple un certain nombre de monuments culturels ou votifs consacres aux divinites romaines dans les regions egalement considerees le plus authentiquement illyriennes possedant leur propre tradition culturelle, c’est-a-dire dans la partie sud-ouest de la Bosnie. Si nous etudions ces monuments, reoherehant qui les avait fait ćlever, nous observons un fait certain: les monuments decouverts dans les centres urbains ou leur peripherie et aussi la ou se trouvaient des camps militaires, etaient generalement edifies par des etrangers, ce qui veut dire que la ce culte etait regulierement honore par les elements en question; dans ces cas C0s ciil'tss etaicn! ;prcit]c|'ro3 ds siianis rč cGuitinuč; mais loisotii' u s’agit des monuments sifcues dans des lieux ou .pređojnirnait un element culturel et ethnique autođhtone, dans la plupart des cas c’etaient des gens du pays qui faisaient edifier ces monuments. Bien que nous avons maintenant la preuve qui ces cultes ont existe, on ne saurait parler d’une pratiaue reguliere, organisee, dudil culte, car ii s’agit surtout d’une demonstration de lovaute politique. Les monuments appartenant au culte romain se trouvent pour la plu part reunis dans les regions economiquement developpees, telle que les re gions rninieres de Srebrenica, de la Sana et de la Japra. Un autre faeteur important ayant exerce une influence sur l’ađoption de cultes etait la presence de nombreux elements etrangers; c’est aux endroits ou ceux-ci etaient les plus nombreux que l’on trouve le plus grand nombre de temoignanges de l’existence ces cultes. U faut pourtant souligner ici un lait precis; si nous comparons le nombre de vestiges de monuments cultuels et votifs releves sur le territoire de la B. H. avec ceux provenant d’autres regions des provin-
486
oes voisines, nous remarquons que de ce point de vue cette region reste tres loin derriere celles-ci, et l ’cm peut dire que ce nomibre correspond precisement a la situation qui regnait sur le territoire de la B. H., a la difference des autres regions, en particulier de la Dalmatie littorale. Jusqu’a prćsant on a clenombre en Bosnie-Herzegovme 127 monuments, dedies a diverses divinites romaines. 19 de celles-ci sont, en tout, representees: citons Jupiter, Junon, Minerve, Mars, Mercure, Hercule, Venus, Fortuna, Liber, Lilbera, les Genies, Pomone, Anmatus, Terminus, Terra Hillyrica, Unbs Roma, Roma et Auguste. 18 d’entre eliles font l’oibjet d’un culte independant, deux omt un culte commun. En outre, quatre de ces divinites sont a la fois honorees independamment et en commun avec d’autres. Nous possedons done en tout 27 specifications cultuelles de dđviniites romaines sur ce territoiire: C’est au culte de Jupiter et aux communautes cultuelles de celui-ci que sont dedies le plus grand nombre de monuments, 61 en tout; 53 d’entre eux sont dedies a lui setil, 8 autres honorent en meme temps une autre divinite. En deuxieme place, par le nomibre de monuments, vient le Genie, (15 monuments), Terra mater occuipant la troisieme place, avec 8 monuments. Les localites, ou les regions, les plus ridh.es en monuments de ce genre sont les suivantes: en premier lieu, la partie orientale de la Bosnie — region de Srefbrenica et de Skelan, puis la region de Goražde, Rogatica et Foća, dans la partie sud-ouest de la Bosnie, et le sudouest de la Bosnie avec la region de la Sana et de la Japra. Entre ces regions nous remarquons encore deux poiats particuliers presentant un gramd nombre de monuments: le sud-ouest de l’Herzegovine (region de Ljulbuški) et les environs ide Jajce avec Sipovo. On constate que deux regions de la B. H. sont partieul'ieremant ipauvres en vestiges de monuments cultuels et votifs: e’est la Bosnie du nord tout entiere, autrement dit la Posavina, et le centre de la Bosnie avec la region qui s’etenđ autour de Sarajevo, avec Fojnica, Kiseljak, Kreševo, Visolko, et celle qui se trouve au nord jusqu’a Zenica, au no,rd-est jusqu’a Tuzla et a l’est jusqu’a Vlasenica. C’est la un fait particulierement interessant. La raison en est-elle qu’il n’y a pas eu sur ce territoire de camps militaires ni de centres uribains i'miportants, ou bien cela provient-il des commumications, de la eomposrtion pl.hnlanp mi d ’aiitr« ehose7 A notre avis ce sont surtout ces điffcrents fac-teurs qui exipliquent l’absence de monuments de ce genre. Les 127 monuments qui representent les cultes romains dans cette re gion revelent que dans la plupart des cas ii s’agissait la d’un culte reguli er et organ-ise. Čeci est confirme par le texte meme figurant sur ces monuments, qui mentionnent l’existence de nomlbreux temples, ou les pretres qui celebraient les differen'ts ault.es. C’est a'inei que sur Pinstription relevee a Agić, sur la Japra, pres de Bosanski Novi, nous lisons que le temple qui se trouvait la fut restaure sous le Tegne de l’empereur Gorđien. Nous avons des cas semblables a Ljuibuški, Zenica, Jajce, etc. Nous savons avec certitude, po ur certains d’entre eux, a quelles divinites ils etaient consacres: eelui de Ljubulški etait voue au dieu Liiber, celui de Jajce a Jupiter depulsor, eelui de Šipovo au culte joint de Minerve-Jupiter-Genie, etc. Dans oette region, les cultes grecs sont beaucoup rnoins nombreux que les cultes romains. On en a releve 7 en tout. Si nous songeons aux circonstan-
487
ces dans lesquelles ces cultes ont ete introduits, au fait que leur celebration etait etroitement liee aux elements ethniques grets, et qu’il s’agit de cultes pratiques par un peuple qui eta.it lui-imeme pc>liitiquement depandant des Romains, comme c’etait ie cas des IIlyriens, ce petit nombre de cultes s’explique aisement. On retrouve dans la plupart des cas les preuves de leur existence dans les localites ou l’on sait que des Grecs ou des Orientaroc liellenises ont sejourne, ce qui permet de eonelure que la plupart des adeptes de ces cultes etaient des- Grecs, pour la simple raison que les ressortissants d’autres nationalites avaient deja leurs divinites nationales, qu'ils honoraient et auxqelles ils elevaient des monuments. En outre, dans certaines circonstances, ils s’adressaient plus valontiers a une divinite appartenant au p'antiheon romain dont nous savons qu’il etait presque identique au pantheon grec. Nous avons deja mentionne plus haut que les monuments appartenant a l’un ou a l’autre culte sont, igeographiquement, etroitement lies; c’est ai.nsi que les temoignages de l’existence de cultes grecs sont tbeaucoup plus nombreux dans la partie orientale de la (Bosnie, alors que c ’est ie contraire en ce qui coruceme les cultes romains. L’-on po-urrait pourtant supposer, etant donne la position geographique de la Bosnie-Herzegovine, que les influences a cet egard se neutralisent; mais si nous examinons le nomibre de monuments appartenant a l’un et a l’autre culte nous pouvons constater que tel n’est pas le cas. On n’a decouvert jusqu’a present sur le territoire de la Bosnie-IIertzegoviine que 10 monuments voues a des divinites grecques. Si nous comparons ce nombre a eelui des monuments consacres a des divinites romaines, 127 en tout, la difference đ’intensite de cultes, en faveur des divinites romaines, est nettement visiible. Čeci resulte de tou-te une serie de causes, -dont ii a deja ete question. Pour la ipqpula;tion de la partie occidentale de motre pays, le panbheon romain etait foeaucoup iplus proehe et eomjprehensiible que le grec. C’est ainsi que lorsqu’il s’agit d’une meme divinite figurant sur une inscription, nous trouverons la variante latine de son nom. Meme dans les regions est de l’empire, les Grecs ou les Orientaux eux-memes ajoutaient a leurs divinites nationales le nom de la divinite romaine correspondante, ce qui souliigne l’infiuc-r.cc poI:tique, aux đ«pens dim e eventuelle interpretation Romana. Parmi les cultes grecs pratiques sur ce territoire, nous rencontrons les cultes suivants; eelui đ'Apollon, d’Aphrodite, d’Esculape, d’Hygie, d’Herades et đ’Hesione, de Nemesis. Ces temoignages sont concentres, d’une maniere generale, dans qualre regions: la partie nord-ouest de la Bosnie (region de Bihać, de la Sana et de la Japra), la Bosnie centrale avec Ilidža, Ja Bosnie orientale (region de Srebrenica), plusieurs vestiges provenant de Prnjavor et de Glamoč. Presque tous ces elements proviennent des localites qui, nous l'a v o n s dit, etaient habitees par un certain nombre d’Orientaux hellenises, attires la par l’exploitation miniere (c’etait le cas de la Sana, de la Japra et de Srebrenica), o
488 m anifestationE
armexes qui
iiniluenijaient
tous 4es
aspeets
de la vie
des
ha-
bitants d ’u n e region donnee ou de localites partieulieres.
Le probleme des cultes tfaraees est beaucoup plus simple. En effet, l’existence de deux cultes seulement a ete ici iprouvee, ce qui ne diminue pas d ’a illeurs leur importance, car ces deux cultes precisement, celui du Cavalier tihrace et celui des Cavaliers du Danulbe, comptent parmi les plus connus et en meme temps parmi eeux qui soulevent le plus de prolblemes de tous les cultes thraoes. Leur presenee dans cette rćgioin egalement prouve leur puissance d’expansion, puisqu’ils parvinrent a l’emporter, par leur prestige, sur tant d’autres cultes pratiques par des peuiples divers. En ce qui concerne le CavalieT thraee, nous ne saurions guer.e parler đ ’une nette penetration — etant donne que nous ne ipossedons qu’un seul temoignage de son exis,terace; mais Celle du culte des cavaliers du Danube est pleinement confirmee par les cinq monu ments qui lui sont vou£s, Bien que six monuments soient un petit nombre lorsqu’il s’agit d ’apiporter une coniclusion definitive sur le caraetere de ce culte sur ce territoire, du fait qu’il s’agit de cultes specifiques du peuple en question, qui ne joua aucun role culturel important et eneore moins un role politique, c’est justement la qu'dl laut reoheroher l’importance de sa penetra tion dans les autres pays, entre autres en Bosnie-Herzegovine, eu agard aux caracteristiques deja mentionnees de ce territoire. II faut de nouveau ’lier ce phenoimene a l ’exploitation economique qui exiplique la presenee des trois elements sociaux essentiels grace auxquels les cultes etrangers se sont installes sur ce territoire: l'armee, qui jouait le role de proteeteur des exrploitations economiiquies, tune nombreuses maim d’oeuvre de natiomalites diverses, un grand nombre de coimnergants. C’est ipourquoi nous ne ipouvons pas imputer a un simple hasard la presenee d’wn monument cultuel votlf precisement dans les aigglomerations ou se trouvait jadis un poste imilitaire, dans une region d’exploitation miniere ou dans les ruines d’une sation commerciatle. Cela nous revele en meme temps que nous ne trouverons pas non plus en ce eas parmi les adeptes de ce culte les gens du pays, mais des etrangers, appartenant aux professions ci-deasus. La đćccuverte ds monuments appaiteuani a u x cuiles ihraces dans cette region souligne le fait que ces memes monuments n’apparaissent pas a l’est de la Bosnie, coimme on pourrait s’y attendre en raison de la position geographique, tenant compte du pays d’ou ces cultes etaient venus, mais que nous les rencontrons dans les regions et les localites que čeci ne concerne aucunement. Cela nous prouve, comme ii a deja ete demontre, que ces influences cultuelles sont venues d’autres regions, de deux direetions: de la Pannonie au nord, et de la Dalmatie au sud. Ce fait est eorrobore par la typologie des monuments de couverts, qui portent la marque tres nette de ces deux influences. Parmi les monuments dedies a ce culte, celuii du Cavalier thraee de Sara jevo est particulierement interessant; ii est avant tout caracterise par sa forme insolite, tres rare dans des autres pavs, ce qui souleve nombre de prolblemes et de questioins auxquelles nous essaieronis de trauver une reponse. En ce qui concerne les cultes orientaux sur le territorie de la Bosnie-Herzegovine, on a đenombre dans cette region sept cultes en tout, representes par 32 monuments. II s'agit des cultes de Lsis, Serapis, Sabazios, Dolichenus, Atys,
489 *
Mithra, et d’uin tamodgnange de l ’ex3stence d’un monotheisme juidaiique. Ces cultes ont laisse plus ou moins de traces. C’est ainsi que ceux d ’Isis, Serapis, Sabaizios, Dolichenus et le monotheisme judaique n’ont laissž chacun qu’uo seul temoignage, alors que les deux autres en ont laisse plusieurs. Le ćulte d’Atys est represente par douize de ces vestiges, celui de Mithra par 16. Čeci nous permet de conclure que les deux derniers cultes etaient les plus repandus et groupaient le plus grand nombre d’adeptes. Du fait qu’il s’agit precis&nent du culte du dieu Mithra, le nombre des .monuments dedies a ce dernier s’explique parfaitement: ii est comnrun a tous les pays qui etaient places sous la domination roiriaine, et sa presence sur le territorie de la Bosnie-Hereegovine re nžcessite pas un examen particulier. ILen est tout autrement en ce qui coheerne le culte du dieu Atys. Sur les douze vestiges de ce culte decouverts en Bosnie-Herzegovine, un seul, celui ple Fojnica, presente un caractere purement cultuel, alors que les autres, om§s de l’effigie de ce dieu, appartiennent a des monuments funeraires. En ćtudiant ce probleme, nous avons souligne que la presence de l’effigie de ce dieu sur cette sorte de monuments etait etroitement l'iee a san culte, et nous voyons egalement lsi avant tout un reflet cultuel. En ce qui concerne les cultes orientaux, ii n’existe qu’un seul temofignage, mais nous pouvons dire que celui-ci, malgre tout, est d’une grande valeur. S’il ne s’agissait que d’un culte confirme par un seul temoignage, ce dernier ne serait pas pour nous d’un interet particulier. Mais comme ii s’agit de oinq ve stiges diifferents representant cinq cultes differents nous voyon>s la une preuve reelle de l’existence de ces memes cultes sur le territoire ou ils ont ete de couverts. Si nous examinons la carte ou figurent les vestiges des cultes orientaux decouverts en Bosnie-Herzegovine, nous remarquons que ceux~ei parviennent pour la pluipart de l’est de la Bosnie. Seuls les monuments du culte de Mithra sont repandus sur tout le territoire, etant moins nomtoreux dans la partie orientale de la Bosnie. Au nord-ouest de celle-ci nous relevons seulement, en ce qui eoncerne les cultes orientaux, des vestiges du culte de Mithra et de DolicheiiuK. En Bosnie centrale, nous possedons des preuves de i'existence ces cultes d’Atys et d’Isis, alors que le seul vestige relatif au monotheisme judaique provient du sud de l’Herzegovine. La presence des cultes orientaux sur ce territoire est parfaitement justifiee. Ce territoire, en effet, est situe entre des provinces tres developpees (la Pannonnie et la Dalmatie), qui comptaient plusieurs villes ou la culture et le commerce florissaient. La route allana de Salont a Siscia ou a Siromun traversait en tout cas les regions de la Bosnie-Herzegovine et, outre les autres voyageurs etrangers, rl y avait oerrtainement aussi des Orientaux qui devenaiient de ce faiit les propagateurs de leurs proipres cultes. De plus, rexploitati»n economique ilnten'siive des riohesses de cette regi'on entraina, corame nous l’avons dit, l'emiplod d’autres etrangers mais aussi celui d’Orientaux dont certains s’dmstallerent dains les agglomerations romaines foindees sur ce territoire. II faut egaiement memtionmer le grand nombre de conumergantis, d ’esdlaves, de soldate qtui, potentieMement, contriihuaient .to**s a l ’exipansion de ces cuiltes. Sur pkisieurs des monuments mentioranes nous avons oonstate que leurs donateurs appartena-
490
ient precisement a des nationaMtes orientales. Meme sans cela, ii est tout a fait normal que nous cherehions parmi les adeptes de l’un ou l’autre de ces cultes, surtout s’il s’agit de cultes sans expansion, les personnes dont c’etait la le culte naitional. II en va tout autrement en ce qui concerne les cultes romains ou grecs, consideres d’une oertaine fagon comme .des cultes d’Etat pour tous les citoyens romains. Le fait que nous trouvons iparmi les adeptes des cultes orientaux egalement des autoahtones, c’est-a-dire des Illyriens, est pour nous un cas tres rare. C’est le cas du dieiu Atys mais seulement sunles monuments funeraires. En prouvant l’existence de ces sept cultes orientaux em Bosnie-Henzegovine, nous avons constitue, pour cette region, un talbleau compact, complet. Ces monuments nous ont permis de eonelure qu’aueun de ces cultes n’est parvenu la spontanement; tous soint etroitement lies a toute une serie đe conditions diverses qui ont permis leur installation. Presentons pour finir un zahleau detenmme de tout ce proibleme. Tout le territoire de la Bosnie-Herzegovine, en tant que partie integrante de la province romaine de Dalmatie, a participe lors de l’arrivee des Romains a tous les evenements culturels et politiques et a ceux qui ont commence a se succeder depuis le đebut de l’occupation jusqu'a la ehute de l’empire Occidental romain. L’une des consequences de ces evenements fut le đeveioppement de la vie culturelle quii prit avec le tremps une intensite et une forme differents, consequence, egalement, de divers autres facteurs. On a pu iprouver qu’en Bosnie-Herzegovine on honorait et tout 52 divinites, qu’-il s’agit de cultes indiviđuels ou de cultes communs, representees par un total de 277 monuments cultuels et votifs. Ce sont la des chiffres imposants. Sur ces 52 cultes, 40 sont imdependants (honora.nl done 40 divinites particulieres), et 12 s’ađressent a une communaute de divinites. C’est evidemment aux divinites romaines qu’etaient voues les cultes communs: Jupiter, Junon, Liiber, puis venaient eertaines divinites autochtones en particulier Sylvain et Điane. Ce nombre eleve de cultes et de specifications cultuelles nous prouve que dans l’antiquite le territoire de la Bo snie-Herzegovine d’aujourd’hui etait peuple d’elements de nationalites diver ses, que, du point de vue economique et culturel, cette region participait a tous les evenemens mondiaux d'alors, en raison de ses ri«hesscs iiniilčrea et ue suu importance an tant que region de transit, et que par oonsequen.ee elle aissimila toutes les acquisitions de la culture spirituelle de l’epoque, ce dont ces monu ments font egalement foi. Nous avans tenu compte dans notre etuđe uniquement des vestiges cultu els concrets, c’est-a-dire des monuments cultuels et votifs. Lorsqu’il s’agit eependant d’apporter des conclusions plus generales sur les reflets cultuels dans une region domnee, nous pouvons egalement nous servir d’autres monuments, relies, d’une facon secondaire, aux differents cultes. II s’agit la de divers ofojets transporlables, amulettes, bijoux ornes de motifs cultuels, ornements presentant des motifs cultuels, etc, que nous n’avons pas pris direetement en considera-tion mais qui renforcent indubitablement nos conelusionrs lonsqu’Ll s’asgit d’un culte quelconque, autochto'ne ou etrangers. De pliuis, nous avons egalement range dans la categorie des monuments cultuels et votifs ceux qui sont gravement endommages, et cela le plus souvent dans le texte de leur inscription, ce
491
qui empeche de savior a quelle divinite ils etaient consacres. De tels monu ments sont assez nombreux, et prouvent en fait que*les materiaux de documentation permettant eventuellement d’apporter des conculsions precises en ce qui ooncerne les differents cultes, sont abondants. Cela signiifie en meme temps que nos conclusions peuvent. etre etayees par des preuves plus fortes et plus larges, et non seulement par celles sur lesquelles nous sommes appuyes I o t s de notre etude. Nous vovons dans la presenee des cultes etrangers dans ce territoire la co n s e q ie e n c e , avant tout, des evenements politiques entraines par la c o n q u e t e romaine et l’assujettissement des Illyriens e t de leur pays. La co
492
Le nombre des monuments decouverts temoigne du puissant developpement de cette vie spirituelle. II serait đifficile de juger de la valeur des cultes qui sont ici representes. Chaque culte, quel qu’il soit, represente en sol une valeur determine. Si nous partons des cultes autoohtones, illyriens, nous d e v o n s reconaitre pourtant que ce sont pour nous les plus kiteressamts. Alors que nous trouvons p a r t o u t , dans tout l’ancien Etat romain, dans toutes leurs variantes, les cultes rotmains de toute espece, les caracteres cultuels des diverses divinites illyriennes constrtuent certainement des člamants (unigues, et n o u s ne les rencontrons cotrtme tels que sur le territorie de l ’Illyrie. Ce iphenomene est encore souligne davantage si nous consiđerons uniqueiment les representations iconographiques; en effet nous trouvonsTeffigie-đe Sylvain dans d’autres provinces romaines egalement, mais en auicun cas selon la comception ioonograiphique que nous presente, p a r exemple, les monuments de Opa'čić, de Halapić, Trusina, etc. II en est de meme pour Diane. Les effigies des autres divinites, romaines, grecques, thrafces ou orientales, ne preseotent ici pour nous rien đ’exiceptionnel, car ce sont des effigies banales, que nous rencontrons partout ailleurs. Ce qui confere au territoire illyrien une place particuliere du point de vie cultuel, ce sont precisement les cultes autoohtcmes, c’est-a-'dire ceux de la population illyrienne qui peuplait ces regions. Nous avons etudi-e ici les profolemes cultuels d’une partie s-eulement de la province romaine de Dalmatie, celle qui comprend, comme nous l’avons d š j a dit, l’interieur de cette meme province. Plusieurs raisons nous y ont incite. En premier lieu la province de Dalmatie, bien qu’unitfiee administrativement parlant, est nettemant divisee, geograiphdquemen.t, en đ e u x regions. .La region littorale, et la region đinarique, situee derriere le massif montagneux d u meme nom. Ce qui explique que durant toute leur histoire ces deux regions se sont developpees selon un processus social et politique entierement different, qui s ’e s t reflete dans une grande mesure dans la vie cultuelle, C’est pour cette r a ison q u e la partie interieure represente, a etile seule, une region c u lt r e l le unique. Alors que le littoral dalmate a ete, des les temps les plus anciens, expose a la puiss-ante influence culturelle des peuples mediterraneens, la region in terieure, c’est-a-dire le territoire de la Bosnie-Herzegovine d’aujourd’hui, ne recevait que le pale r e f ie t de ces influences; ii etait. peuple de triib u s arrierees et coniservatrices, parmi Iesquelles la vie sociale et politique evolue selon un processus different, ce qui explique pourquoi nous trouvons la justement les specimens les plus interes-sants ide monuments dediies aux cultes a u to c h to n e s . Lorsque nous trouvoins ces monuments dans d ’autres regions, ils sont nettement dilferanfcs, c a r c e u x de rinteneur etaient moins exiposes aiux influences etrangeres, et oon'servaient par consequent le s elements a iu to ch to n es. Quamt a u x autres regions de la Yougoslavie, en ce qui coneerne les cultes dont ii a ete question ici nous ne trouvoins pour ainsi đire aucune analogie du point de vue du culte autoohtone. Nous trouvo,ns, ii est vrai, des monuments dedies a Sy.lvai.n ou a Diane egalement en Istrie, en Macedoine, en S e r b ie , etc., mais ces elements iieonogratphiques ont peu de points c o mmuns avec c e u x de Bosnie-Herzegovine. S’il s’agit de monuments dedies a d ’a u t re s divinites, e t r a n g e r e s , la situation est presque e n t ie r e m e n t iden-
493 *
tique, que ce soient la des divinites romaines, grecques ou orientales. Eii tout cas, la partie littorale de la Dailmatie, par le nom'bre de monuments dedies aux differents cultes, l ’eimporte sur toutes les autres regions ae la Yougoslavie; le ca*s est le meme pour les regioiis ou se trouvaient les grands centre urnaims romains tels que Ljulbljana (Emtma), Sisak (Siscia), Sremska Mitrovica (Sirmium), Niš (Naissus), Zadar (Jader), Pula (Pola), etc. Parlant des divinites autochtones, nous ne nous sommes oooupć que de celles que nous avons Temjoontrees sur le territoire de la Bosnie-Herzego^vine, mais les materiaux decouverts prouvent que le panthean illyrien etait beaucoup plus etendu que ne l’'indiquent les monuments du territoire de la Bosnie-Herzegovine. C’est ainsi qu’en Istre, par exemple, nous oonnaissons les divinites autoohtanes suivantes: Boria, Ica, Eia, Melosocus, etc., Cette meme region fournit des sp6cimenis interessants đ’intenpretatio Romana, tels que: »Eia Aug (usta)«, ou »Iria Venus«. De Nin proviennent deux monuments consacresa ume deesse autocfhtone locale designee sous le nom de »Ansotica«. Sur un autre monument elle ©st deja iđentifiee a Venus, et nous avons: »Ve nera Ansotica«. Une inscription decouverte a Topusko nous a fait connaitre un couple de divinites autochtonas, Vidasus et Thana. Certains chercheurs estimenit qu’iil s’agit ici en realite de iSylvaki et de Diane. De toute fapon, ces exemiples nous revelent que eertaines regions illvriennes avaient leurs divi nites locales, qui, pour cette raison, n’apparaissent pas ailleurs. C’est le cas, dans la region de la Bosnie-fHerzegovme, du dieu Bindus. Les lllyrierLS avaient ils eertaines grandes divinites nationales, telles que Jupiter chea les Romains? II est difficile de le dire. En raison de l’etendue du territoire ou l’on trouve les effigies de Sylvain et de Diane transposees dans l’iiconographie !specii£ique illyrienne, i ’oti pourrait dire que ces deux divinites etaient sinon ipainnationales, du tnoins ihomoirees ipar im tras grand moiribre d' Illyriens. Cela nous est finalement prmive egalement par le nombre de temoignages de leur existence, aujourd’hui assez oonsiderable. II sera certainement bientot plus eleve enoore, car on fait sans cesse de nouvelles deoouvertes; et au moment meme ou nous terminons cet ou vrage, nous apprenons que ies temoignages les pius recents proviennent precisement du territoire que nous avons etuđie.
K A ZA L O IMENA I N AZIV A A A /bram ie M ., 19, 70, 02, 118, 129, 147, 150, 156, 157, 163, 243, 244 245, 282, 284. A d a m R., 78. A la I c iv iu m R om aniorum , 281. A elia n u s (p roc.), 424. AeJcus (gent.), 282. A eliu s A n te rid e s, 406. Aeliuis F irtnm us, 388. A eliu s M ax.im inus, 84, 336. Aeliius S ecu n d u s, 84. Aelruis T itu s, 358. A e o e a s ProclAanus, 131. 354. A fr o d ita 215, 216, 229, 430. A,gripa, 97. A lb e ritini E., 258. A ld d sa n d a r S e v e r (car), 185, 264. A le k sa n d a r V e lik i, 28. A lk m a n , 26. A lfo M j G., 103, 104. Alexamđrujs (nons.), 424. A m o n , 64. A m p e k is, 163. A n đ es, 160, 312, 396. A.nitonescu T., 247. A n [taniin,i (din.). 275. A n z o tica , 54, 113, 114, 157. Apigan, 27, 28, 30, 31, 37, 43. A p o lo n , 208, 210, 211, 212,’ 213,214,218 221, 229, 238, 428. A pollinđ, 210, 428. A p o llo Am areolitaraus, 214. A p o llo A jn extiom arus, 214. A pollio Ateuđanuis, 213. A p o llo B o r v o , 214. A p o llo C obleđ u litan u s, 214. A p o llo C um anus, 213. A p o llo D eus, 213. A p o llo M aritosgu s, 214, A p o llo M e d icin a lis, 212. Apollo Medicuis, 212, 213. A p o llo Piius S an ctus S acnu m , 210, 211. A p o llo S 'alularis, 212. A p o llo Sanotius, 213. A p o llo S oter, 213.
A p o llo T a rsios, 212. A p o llo Tadenuis, 16, 210, 212, 213, 248. A p o llo V irotu ta s, 214. A ip olon ije RođanAn, 26, 37, 87. A pricluis, 314. A p sirt, 37. A rdi'jejd, 26, 28, 29, 30, 39, 41, 48. A rgonaiuti, 37. Argionaiit'iikia, 87. A rm a t, 1'25, 177, 178, 197, 203, 414. A rm a tu s A u g u stu s, 177. A rm a tu s Augusitus SacTum , 414, 426. A rm a tu s S a cru m , 177, 414. A rte m id a , 53, 64, 65, 69, 70, 85, 86, 91, 111, 169. A rte m id a A jtolils, 87. A th e n e j, 29. A tis, 173, 256, 273, 274, 275, 270, 290, 291, 293, 442, 444, 446. Auigast (car), 43, 47, 191, 192, 194. A u g u s t-R o m a , 190, 194, 204, 426. AugostJiils, (eos) 462. A u r e liu s (gent.), 61, 102, 282, 322, 344, 346. A u re liu s A n terid es, 171 173. A u r e liu s C atinus, 169, 170, 404. A u r e liu s Licin.ius, 152, 392. A u r e liu s IVI;i>: i m us 364. 452. A u r e liu s M a x im u s P rocu lim is, 320. A u re liu s P la liu s V aron is, 08, 324. A u re liu s Ruiins, 378. A u la ria ti, 26, 28, 33. A val us (oos), 418. B B aal, 265, 269. B alaios, 86. B a llif Ph., 358. B an ti L., 181, 187. B a rić H., 24. B a sa n o ff N., 65, 110 150, 176. R asler, Đ., 100. B assianu s (w l.), 422, Bata vi, 284. B alon , -13, 44.
132, 133, 1 30, 147,
496
C
Bauer, 32. Baumefeter, 73. Beyet J., 258. Belenus, 214. Belasinius, 143. Benac A., 24, 25, 36.
Cremošmik Cremešnik
G., 33, 48. J., 19, 58, 88, 156, 199, 328, 392, 394, 396, 460. Cović B„ 25, 36.
Bengston H., 25. Benin D., 25. Beker, 266. Betz A ., 21, 44. Bind, 54, 95, 96, 97, 98, 99, 100, 101, 115, 118, 197, 338, 340, 342. Bindho, 100, 101. Binlđuis Nepturnus, 96, 303, 338, 340, 342, Bindus saciiuan, 96, 338, 340, 342. BJimkenberg, 264, 265, 266. Bđber Pb Pray., 63. Boeokh A ., 216. Bojanovskii I., 16, 61, 68, 282, 324, 332, 344, 358, 366, 372, 374, 376, 386 410, 442, 458, 476. Bojničić, 153, 246. Bora'a, 113. Breuci, 104. Brunšniiđ J., 59, 62, 86, 93,131,133141 147, 153, 154, 156, 159, 162, 163’ 165,’ 167, 174, 213, 216, 218, 220, 222, 224 259, 262, 275, 283, 396, 450. Buday A ., 237. Bulat, M., 19, 281. B'uMć F., 87, 288, 289. Bulini, 27.
C Cadđeo R., 37. ( : / 1; ■ .f
n
^ 223
262
Calfcnorphius (vil.), 185, 187, 312, 422. Cainfoii N., 19, 261, 263, 438. Casius Aurelius, 316. Celea, 183. Cerauni, 33. Cerinanović-Kuzmanfovie A ., 240. Čemu nos, 63. Cezar, 42, 109, 111, 143, 151, 192. Cha-pot V., 262. Charmides, 210, 428. Claudiuis Maxiimus, 322. Cocclia M axim a, 169, 170, 404. Coinisa E-, 25. Conis I I ., 31. Cossitiianus Firrnus, 402. C u im o n t F., 19, 98, 247, 25 8 , 2 66, 275,
28 1 , 28 3 , 28 4 , 285, 450.
418,
269,
D Dalmati, 17, 30, 31, 32, 40, 41, 42, 43, 48, 61, 62, 68, 69, 70, 71, 72, 73, 85, 97, 115. Palm a tik. 41. Baorsi, 30, 40, 48. D ’ Aribois de Juibakivillle, 26. Dasiius Gemelli, 316. Dea Augusta, 148. Dea Matrona, 94. Dea Sequan:*'i, 94. Dabnusky V., 237, 238, 239. Demetra, 208. Demetrije Faranin, 40. Derijci, 33. Deriapi, 33. Dessa, 104. Deurd, 33. Diana Atanoba, 88. Diana Augusta, 68, 84, 169, 332, 334, 404. Diana Augusta Sacnurn, 169, 404. Diana Arduina, 88. Diama Dea Deliia, 170. Diana Nemorensis, 170. Diana Saerum, 84, 332, 334, 336. Dies loviis, 132. Dinidani, 32. Diođlor, 27. Dioklecijan. 21. 45, 136. 218. Diomed, 53. Dion (oos), 424. Dion Kasije, 27, 31, 32, 44. Dionis, 59, 208, 266, 267, 276. Diostouiri, 208, 238. DioViis, 132. Ditioni, 32, 48. Dđbiaš J., 28. Dolsihen, 256, 268, 269, 270, 271, 281, 290. Domaszeivski A ., 21, 44. 102, 103, 152, 161, 163, 060, 266. Domicijan (car), 97, 258. Drexler W ., 16, 18, 259, 260, 263, 438. Driopa, 76. Dumonlt A., 237, 238. Dunavski konjanici, 241, 244, 245, 248, 249. Duvale P. M., 63, 131, 154, 163, 218, 260. Dva us, 132.
497
» E Eho, 76. ' Egipćani, 262. Eia, 113. Elije, 130. Enhelejci, 27. Erat'osten, 27. Eravisći, 104. Erman E., 2S8, 262. IKkulap, 210. ESlcvilin, 187. Etrurci, 143. FFabianus (aas), 422. Festus, 53. Fiala F., 15, 38, 472. Fitz J., 186. Flor (hdst.), 187. Flora, 176, 187. Flavije Viktor, 164.
Flavius Albaoius, 374. Flaviirus Marcellus, 452. Flavius Marcelllanus, 452. Flaviius Proculus, 350. Flavius Seneoa, 364. . Flavius Titus, 470. Flaviiis Victor, 400. Fortuna, 158, 197, 202, 394. Fortuna Aeteraa, 158. Fortuna Augusta Sacrum, 158, 394. Fortuna Coinservatrix, 158. Fortuna Dea, 158. Fortuna DomeStica, 158. Fortuna Magma, 158. Fortuna Ruđex, 158. F ortun a T y ch e, 224. Foot Maor G., 162, 208. Frank S., 153. Purine, 187. Furtwangler A ., 153.
Gaius Iulius Silvanus Melanianus, 175. Gaius Marciuis Fiigulo, 40, 41. Gaiius Trosius Crispus, 152. Galen/uis, 352. Gali, 101, 109, 132, 151, 209, 218. Galijen (car), 171, 406. Garašamki M., 25, 26, 28. Grrvin de Beer, 110. Genije, 126, 135, 139, 144, 171, 197, 198, 202, 203, 222, 276, 382, 386, 404. Geriiije Dioklecijana, 174. Genije gradova, 174. Genije kohorte, 171, 410. Genije kolonija, 174. Genije legija, 174. Genije Maksimijana, 174. Genije mjesta, 135, 136, 171, 174, 382, 406, 408. Genije provincija, 174. Genius Anigemius, 174. Genius Conservator, 136, 171. Gemtije, 30, 40. Germani 99, 109, 110, 112, 188, 209. Genmanik, 32, 44. Geta (car), 185. Giannelli G., 173, 224. Gnaeus Titus, 470. Gniea Seda Augusta, 424. Gnaj Fulvdje Centumal, 39. Goois C., 260, 263. Gorđijan (car), 152, 199, 390, 462. Graecus, 209. Graecus Fortunatus, 130, 376. Grailldt H., 275. Granmus, 214. Graselus, 101. Grbić M., 156. Grdi, 20, 26, 36, 37, 38, 100, 110, 130, 112 11° 119 20^ 203 210 215 21? 218^ 223’ 226’ 227’ 238,’ 239^ 255’ 262’ 306, 307. Gremier A ., 64, 132, 135, 147, 176, 187, 193. Grevs R. R., 221.
G
H
Gabričević B., 17, 236, 240, 278, 282, 283, 284, 289, 448. Gabričević M., 18, 243, 438. Gabinije Aul, 42. Gabrovec S., 34. Gaius, 448. Gadits Aemilius Ingenujus, 370. Gaius Iuliius Agathopus, 422. Gaius Iulius Heraulanus, 219, 430. Gaius Iuliarius Rogatus, 356. Gaius Iulius Silvaraus, 412.
Harmonija, 37. Hađaezefc K., 93. Hatnpel J., 246, 247. Hekatej, 26, 27. Helije, 434. Heliođorus, 185, 187, 209, 420. Heralkle, *37, 59, 154, 221, 222, 432. Hercules Andossus, 154. Hercules Auiguistus, 152, 390. Heroules Augustus Sacrum, 152, 390, 392.
32 — A n tič k i kultni
» 498 ... H e r c u le s G.raiius, 154, H e r c u le s Ilunreus, 154. ' H e r c u le s M agu sa n u s, 154. H e r c u le s M u s a r a m , 153. H e r c u le s O gralu s, 154, H e r c u le s Sacruim , 152, 380, 393. H e r c u le s T oliianđossus, 154. H erm e s, 390. H e r m e s (nam .), 354. H e r m e s Psihapam ip, 149, 390. H e r o d o t, 26, 53, 111. H esion a , 221, 222, 229, 432. IJ e u:/.e y - 1) aii m e t, 213. H ig ija , 217, 219, 220, 229, 237, 430. H il, 37. H ila ria , 460. H ili, 27, 37. ' H ije ro s ta m n i, 27. Him anli, 27. H iršfelid, 32, 153, 260, 263. H itm iti, 27. H o e m e s M ., 15, 96, 199, 326, 364, 398, 416, 476. H o f fille r V ., 114, 129, 237, 240, 246, 247, 259, 262, 263, 270. H iolđer, 103. H o m e lle T h., 237, 238. H o p p e , 96. H oscin iiu s G a lb a , 344. H osti'lm s, 458. H y g ia A u g u sta S a cru m , 219, 430. I Ianiuari-us, 223, 422, 432. Ica, 113. Il'iri, 14, 15, 16, 20, 25, 26, 34, 35, 36, 37, 38, 39, 40, 44, 53, 54, 55, 61, 62, 65, 67, 69, 85, 100, 101, 107, 109, 110, M 4. 123. 129. 130. 148. 156. 197, 207. 210, 219, 233, 303, 306. I lir ije , 37. T m a m ov ić E., 29, 37. r. O. M ., 127, 129, 348, 350, 352. 354, 356, 358, 360, 362, 364, 366, 368, 370, 372, 374, 376, 378, 380, 382, 416, 440. I. O. M . D o lie h e n u s, 440. I. O. M. S a cru m , 352, 356, 360, 366. lo v i, 127, 129, 378. Tov;) M a x im o , 127, 129. Iria, 113, 114, 157. Iskra J a n o šić I., 246, 247. Istri, 114. Ita lici, 112, 133, 136, 169, 187, 208, 305. Iucunđuis (vili.), 165, 185, 187, 402. lu n ia V a re n a , 140, 384. lu n m s Unsus, 406. lunom a D ea S aneta, 384.
I-Uinona Curftls, 132. 1‘un.ana R egtn a, 132, 140, 378, 384. ta n a n a S an eta, 140. lu n o n a S o sp ita M a ter R egin a, 132. IuMa A u g u sta , 418. Julia M a m m ea Ajuigusta, 420. Iu lia n u s (vil.), 422. lu liu s H ereu la n u s, 362. Iu p p ite r B eirissu s, 131. lu p p ijter C ap itb lin u s, 127, 128, 360, 368. Iuippiter C a p itolim is V ictor, 127. Iu p p ite r C ohortaliis, 127, 181, 358 366, 376. Iu p p ite r CSonservator, 127, 128 , 376. I u p p ite r D ap u lsor, 128, 199, 354. I u p p ite r Dol-icheraus, ‘265, 268, 269 203, 440. Iu p p ite r F u lg e ra to r, 127, 128, 354, 358. lupjpter F u lm in a tor, 128, 364. Iu p p ite r H eliopolirtanus, 265. Iuppiiter In tu rb a tor, 127, 128, 360. lupipi’te r S acnu m , 127. Iuppiiter S ta tor, 129. Iu p p ite r T aran is, 131. luipprter T e rm im is, 181. Iu fjp ite r Tom itrator, 128, 364. Iu p p ite r V io to r, 128, 129, 360. J Ja p o d i, 14, 31, 32, 34, 4-1, 42, 43, 48, 97, 98, 100, 101, 115, 340, 344. J e lić L ., 87, J e v r e ji, 287, 288, 289. J o k l, 233. J o sip F la v ije , 288. Ju n on a, 123, 126, 132, 133, 135, 139, 140, 197, 198, 202, 307, 378, 3S0, 384. Ju p ite r, 16, 64, 123, 124, 125, 126, 127, 128, 131, 132, 133, 135, 138, 139, 140, 114, l i e , 147, ISO, 158, 171, 173,’ 174, 180, 181, 183, 188, 198, 202, 204, 305, 307, 348, 352, 376 378, 380, 382 386, 416.
K K a b iri, 244, K a d m o , 37, K alligula, 258. K a lin k a E., 212. K a lim a h , 37. K a n itz F., 276. Kara.ka.la, 185. K a r lić P., 218 , K a s ch n itz G. W ein.berg, 156. K asi je , 16, 268. K a sto r, 258, 270, 271, 293, 440. Kaul.es, 278, 448, 450, 454, 456.
499 K a u top a tes, 278, 448, 450, 454, 456. K a z a r o w G., 24, 220, 233, 237, 238, 240, 247, 284. K e lln e r I „ 212. K elti, 26, 28, 29, 33, 39, 98, 99, 110, 111, 112, 144, 148, 151. K ib e la 267, 275. K ie p e rt H., 21, 29, 31, 32, 100. K išp a tić M ., 39. K la u d ije , 275. K la u d ij an, 186. K le m e n c J., 103, 104, 105, 263. K o h o rta X B e lg a ru m equitat:a,45,158, 164, 394, 400. K o h o rta I B racanigustanorum , 45. K o h o rta I F la v ia H isp a n o ru m , 171,410. K o h o rta L ice n siu m , 45. K o h o rta V I I I V olu n ta rioru a n , 136, 171. 382. K o jić S., 274, 275. K om od, 258. K o ra , 208. K orin ća n i, 37. Korkirarai, 37. K o s k o n ije G al, 42. K o s o r ić M, D., 19, 282, 456. K ra ch e H., 113. K r e ik e r W ., 25. K riig er, 88. K uibitschdk, 246, 247. K im W . A., 76. K u b le r K ., 25. K v irin , 135.
L
L e g ia G e m m in a M artia V ic tr ix , 45. L e g ia I Ifa liea , 130, 219, 257, 362, 430. L e g ia L u cen siu m , 45. L e g ia I M a ce d o n ica , 362. L ib e r, 54, 126, 160, 161, 162, 163, 164, 165, 166, 167, 168, 177, 178, 181, 182, .185, 188., 197, 202, 203, 307, 376, 394, 398, 400, 402, 416. L ib e r B a ch o, 160. L ib e r C apeđm nensls, 162. L ib e r D eus, 160, 162, 402. L ib e r M ag n u s P a te r T orclesis, 162. L ib e r P ater, 160, 182, 396, 398, 400. L ib e r P ater S a cru m , 160, 394, Liiber S a cru m , 160, 396. L ib e ra , 160, 161, 163, 165, 167, 168, 197, 198, 203, 400, 402. L i bu rn i, 25, 31, 32, 42, 62, 100, 114. I .icinius T eu d a, 90, 97, 340. L isiča r P., 38, 259. Livitje T lt, 27, 30, 31, 192. L o e w y E., 213, 259. L o n g in (G aj K a š lje ), 41. L (iw y, 246, 247. L un a, 242, 278, 436, 454, 456. L u c ije A n ic ije , 30, 40. L u ciu s Aniitius F abia n u s, 185. L u ciu s A n to n iu s M en a n đ er A p h r o d is ieys, 4156. L u ciu s A u r e liu s I/upu s, 474. L u ciu s B m iliu s, 40. L u ciu s N a ev iu s Maxim'US, 368. L u ciu s S icin iu s M a crin u s, 382. L u’k an, 111. LJ Ljuibić S., 62, 93, 312, 432.
L ab ca ti, 33. I.,an;g A., 110. T.rmg F.. 265. M L atte R., 128, 120. L atini, 64. M akrin, 175. M am m aea, 244. L eg ia V II, 275. M a n d i ć O., 99, 187. Legia X I, 130, 134, 161, 356, 372, 398. M a n ijci, 27, 28, 29. L egia 1 A d iu tr ix , 45, 134, 164, 222, 344. Manz-inj G,, 150, 158. 378, 400. Makriim T irsk i, 53, Leglia II A đ iu tr ix , 45. M an o Ž izi Đ., 38. L egia III A lp in o ru m , 45. M arcia S ev era A ugu sta, 402. L egia V III A u gu sta , 44, 45, 146,386. M arcu s A e ciliu s, 460. L egia XV A poiiinarus, 44, 225. L egia I B e lg a ru m , 45. M arcu s A u r e liu s A n ton in u s, 422. L egia I V F lav ia, 45. M a rcu s A u re] i us F lavius, 268, 271, 440. Legia V II G em m in a, 269. Marous Aurelius M ax im u s, 322. L egia V I I I G em m in a , 269. Marous Julianus, 378. L egia X G em m in a, 45, 130. Marcms Iu liu s M a crin u s, 420. L egia X I I I G em m in a, 146, 257. M arcu s U lp iu s A p o llo đ o m s , 374. L egia X IV G em m in a, 147, 171, 269,388, M arcu s U lp k is Caniuls, 378. 406, 470. M arcu s ULpius M arcianus, 140, 384. 32*
500 M arcu s U lp iu s Vital'is, 135, 380. M a rić R., 19, 86, 93, 101, 103, 105, 1±4, 127, 131, 134, 148, 162, 178, 212, 219, 263, 266, 266, 278. M a rić Z., 31, 34. M a rob od , 43. M ars, 125, 135, 139, 146, 147, 148, 178, 179, 380, 386. M ars A u g u s t e , 135, 146, 380, 388. M ars B e la d o n n is, 148. M ars Carmilufs, 179. M ars D eu s S a cru m , 146, 386. M ars E qu ester, 179. M ars In v ictu s, 179. M a rs M arm ogm ® , 179. M ars Buidiam us, 148. M artig n y , 278. M ater Bburniioa, 184. M atres NuimanBicae, 183. M atres T re v e ra e , 183. M atrib u s Italiis G erm a n is G allis B r itta ranis, 184. M atrib u s T ra n sm arin u s, 184. M atton ia Tertfla, 177. M ax im in u s, 360, 370, 450. M axiimus M agalus, 366. M a y er A ., 29, 30, 31, 32, 100, 101, 114, 212.
M ađactr, 114. M ed ej a, 37. M ed in i J., 19, 62. M elos-ocus, 113. M en en d er, 282. M enltori, 27. MercuriUB (vii.), 352, 426. M ercu nius C lav ariates, 151. M erou riu s Cuistos, 150. M ercu riu s D u m ias, 151. M ercu riu s F atalis, 150. M ercu riu s F e lix , 150. M ercu riu s F in itim u s, 150. M ercu riu s M e le v o k is , 150. M ercu riu s M o ccu s, 151. M e rcu riu s N eg o tia to r, 150. M erou riu s N u n d ia tor, 150. M ercu riu s P oten s, 150. M ercunius R e p e rtir, 150. M erou riu s San ctus, 150. M ercu riu s S o b riu s, 149. M e riv a le P., 5T. M erk u r, 63, 114, 143, 149, 150, 151, 197, 390. M erla t P., 269, 270, 271, 272. Merliai A., 402, 418, 420, 426. M etel (Lfucije C e cilije ), 41, 42. M etilia D om itia, 350. M e ze ji, 31, 32, 33, 44, 48.
M ik o lji V., 39. M ilič e v ić M. Đ., 166, 188. M ilita r T „ 109, 110. M in e rv a , 123, 126, 132, 133, 135, 140, 142, 144, 171, 173, 197, 198, 202, 378, 380, 384, 386. M in e r v a S acru m , 142, 384. M in e rv a S u lev ia , 143. M in e r v a S u lev ia Id en ica, 143. M ir o s a v lje v ić V ., 36. M itra , 17, 254, 256, 257, 276, 277 278, 279, 281, 282, 283, 2»4, 286, 290, 293, 448, 450, 452, 454, 456, 458. Mithira Ajuigulstius, 277. M ithra. D eu s, 2 7 7 ,1 5 8 . M ith ra D'eus Invietuis, 452. M ith ra Deuls S o l In v ictu s, 452, 454. M ith ra Inviictus, 277, 448, 450, 452 456 458. M ith ra S ol, 277. M ith ra S ol In v ictu s, 456. M ith ra S acru m , 277, 448. M o m m se n T h., 31, 262. M on tan u s, 314. M o o r G. F., 258. M o r s o lo c s A., 25. M ucianuls (cos), 422. M u lle r K ., 27. M iiln er, 259, 263. M iinjstenberg R., 151.
N N agy L., 98. N a ra z e ji, 33. N au k , 36. Naziilka (P. K o r n e lije S eip ion ), 41. :i m vt i ■
1 r>1
N ernesa, 223, 224, 229, 432. N em esis Auguista, 225. Nemesds D ea, 225. N em esis Pia, 223, 225, 432. N em esis R egin a, 225. N em esis S an cta, 225. N ep os, 464. N eptun, 53, 55, 95, 96, 99, 100, 101 340, 344. N eron, 44, 255. N icom a ch u s, 424. N iese, 30. N im fe, 17, 18, 54, 64, 70, 71, 72, 73, 74, 75, 76, 77, 78, 79, 81, 82, 88, 89, 92, 94, 100, 328, 330, 336, 338. N op sca F., 233. N o v a k G „ 31, 32, 36, 38, 100. N o w o tn y E., 15, 18, 244, 434. N um a Pom piliije, 181.
501
e Njnmpbae Caparensas, 94.
Nymphae Griselicae, 93. N ym phae Nymiphae Nytmphae N yrnphae
N u trices, 75. P ercerries, 93. Proxuim ae, 93. Volipinae, 93.
O Oclatinus Pisenius Sever&nols, Oktavi jao, 42, 43, 192. Olivier,i A ., 220. O rije a ta lci, 129, 130, 142, 143, 207, 209, 215, 218, 224, 226, 255, 265,„269, 274, 275, 287, 306, 307. O ton, 258.
160.
149, 187, 227, 254, 288, 291,
P P ač K ., 14, 21, 24, 28, 31, 32, 37, 43, 44, 45, 60, 60, 77, 87, 96, 97, 98, 100, 114, 142, 143, 144, 148, 149, 154, 161, 164, 178, 180, 181, 190, 191, 199, 209, 212, 213, 219, 233, 244, 270, 275, 278, 282, 312, 314, 320, 322, 326, 330, 332, 334, 336, 338, 340, 342, 344, 352, 354, 356, 358, 360, 362, 364, 368, 370, 374, 376, 378, 380, 382, 384, 386, 388, 390, 392, 394, 396, 398, 400, 404, 410, 412, 4)14, 426, 428, 432, 436, 442, 444, 450, 452, 454, 456, 458, 460, 462, 464, 468, 470, 472, 474, 476. Ban, 57, 63, 70, 79, 318, 324. Pais E., 40, 41, 42. P anon i, 34, 35. Paipazoiglu F., 20, 29, 58. Passeri, 79. 134, 142, 150, 164,’ 180,’ 186, 190, 20fl’ 210, 212, 219, 240, 257, 274, 287. P ašk v alin V., 17, 69, 77, 89, 103, 127, 142, 161, 162, 177, 178, 180, 209, 212, 224, 225, 236, 237, 244, 204, 265, 266, 268, 288, 326, 330, 344, 346, 376, 432, 440, 458. P aulus C., 101. P auly W issow a, 104. P au zan ije, 53. P eonci, 53. P ersej, 40. P eter, R., 114, 1-53, 219. P e tk ov ić V., 62, 159. P etron iu s M axSminus, 364. P etru P-, 189. P eu ceti, 27. P h ilip p, 101. P h y locyriu s, 209, 462.
P ic a r d G. Ch., 64, 114, 237, 285. Piinđar, 26. P in te ro v ić D., 156, 18G. P isen iu s S ev erin u s, 398. P itis, 76. P lassus, 257. P le re ji, 30, 41. P leu ra t, 30, 40. P lin ije S ta riji, 20, 27, 311, 32, 33. PoJilbije, 27, 31, 67. P om on a, 175, 176, 187, 197, 203, 412. P om p eia n u s, (coe) 390, 400, 418, 462. P o m p e j, 42. P o se jđ a n , 99, 101, 221.------P o p o v ić L j., 38. Prasohniiker, 87. P reim erstoin A ., 41, 226. P rija p , 113. Pr.im us M arcu s, (vil.) 424. P rim u s V ep iu s, 314. P ro b u s (oos), 420. P ro cu h is Pam ianieuis, 96, 97, 338. P seu đ oa ristotel, 28. RseUđaskilafes, 27, 37. Bseuđoslkim no, 27, 53, 67. P u b liu s A e liu s A r i . . . , 370. P u bliu s A e liu s Oassianus, 356. P u b liu s A e liu s Celsiniius, 152, 390. PufcUus Aeliius C lem ens, 160, 374, 376, 458. Publiuis A e liu s Severu s, 362. Puibliius S e m p ron iu s S afu s (cos), 187. Pulblius V olu siu s, 352.
R Rađiim sky V., 15, 312, 360, 362, 366, 378, °32 404: 412 42S 430 448 472 R a fe o ić ’ Ž., 19, 62. R av on iu s, 130, 354. R e in a ch S,, 63, 76, 110, 156, 208, 269. R e n d ić M io č e v ić D., 8, 15, 17, 56. 59, 01, 62, 66, 70, 73, 76, 78, 86, 88, 89, 92, 102, 114. R im lja n i, 20, 22, 27, 30, 31, 32, 39, 40, 41, 42, 43, 47,48, 54, 55, 99, 100, 107, 110, 111, 117,122, 123, 134, 150, 155, 169, 175 178,187 , 207 , 208 217 , 218, 2.53, 254, 258,269, 275, 281, 282, 305, 307. R itte rlin g E., 135, 219. R ođ an i, 53. R og a ta s, 130. R o m a et Ajiig.ustus, 190, 194. R osch er W. H „ 57, 73, 128, 224, 225, 266, 267, 275. R ostov.tzeff M ., 243.
502 R o.ussel P., 258. R tic k e r A ., 28, 39. S S a la s ija , 99, 100, 256, 264 , 265, 266, 267, 276, 290, 293, 440. S a le n tin i, 53. Sair.dea.ti, 33. S a ria B., 114, 129, 259, 262, 263, 270, 282, 284. S a ta ra in u s, 376. .. S ca la , 283. S d h m iđ t, 44. S c h n e id e r R., 15, 17, 59, 62, 78, 79, 151, 153, 156, 213, 216, 220, 260. S ch ofoer A . A ., 275. S c h r o b e r , 87. S c h iir e r, 288. S c h u t C., 2 9 .' S ed a t, 18, 102, 103, 104, 118, 344, 346. S ed a tu s A u g u stu s, 344, 346. S e le m P., 259. Septiimiije S e v e r, 164, 185, 186, 418, 420, 424. S era p is, 256, 258, 259, 260, 261, 262, 263, 290 , 293, 438. S e ra p is Au-gustuis, 262. S e ra p is Deus, 262. S e r a p is S a n ctu s, 262. S e ra p is T u r ic ; us, 262. S e n g e je v s k j D., 16 , 16, 17, 31, 33, 48 , 66, 68, 69, 71 , 77, 78, 86, 88, 89, 106, 127, 144, 152, 161, 163, 165, 174, 180, 186, 190, 191, 199, 212, 236, 244, 268, 273, 282, 314, 316, 318, 320, 322, 324, 328, 330, 336, 338, 346, 348, 350, 354, 356, 358, 360, 362, 364, 366, 368, 370, 372, 376, 378, 382, 384, 390, 392, 398, 400, 409. 4fM 4(ifi 4f)H 410 đ12 131 1 ’ S 418, 420, 422 424, 426’ 428,’ 430, 432, 440, 444, 446, 448, 450, 452, 460, 464, 466, 468, 474. S e r v ije , 53. : S e r v ije T u lije , 64, 158. S estia O n esim a, 177, 414. S e u r e G „ 213, 237. S e v e ru s (cos), 400. S e x tu s C aesin iu s Roraanus, 470. Sex-tus Tulius G ra cilis, 462. Shalzm im , 438. S ilv a n , 15, 16. 17, 18, 54, 55, 56, 58, 59, 60, 61, 62, 64, 65, 66, 67, 69, 70, 71, 72, 73, 74, 75, 76, 77, 79, 81, 82, 83 89, 112, 150, 169, 197,303, 307, 312, 318, 320, 322, J2 4, 326, 330, 332. S ilv a n u s Augustas, 59, 68, 312, 322. S ilv a n u s Cofr, 59, 60.
S ilv a n u s H a m m on B erb eru s, 64. S ilv a n u s M agla, 60. S ilv a n u s M essor, 60, 314. S ilv a n u s S acrum , 59, 77, 312, 314, 316, 322. Silvanuis S ilv ester, 59, 68, 70, 92, 312, 314, 316, 324. S ilv a n u s S u eellu s, 63. S ilv ia , 84. S ir ci, 266, 263. Siriraks, 76. S iro n a , 214. Sisđmibrius, 282, 452. S k a r ić V ., 16, 212, 322, 352. S k e rđ ila iđ a , 40. Sloratoar V „ 283, 284. S la v e n i, 99. S o l, 242, 278, 436, 438, 456. S p a r ta n c i, 53. S ta n ić, 356. Staiuna, 101. Stratoon, 27, 28, 29, 30, 31, 32, 38 53, 67, 87, 193, 288. S tr a tim iro v ie Đ., 66, 446. S u ić M ., 20, 26, 101, 113, 266, 283. S u m an u s, 128. Surioinis, 466. S u riu s, 386. S u ru s P iram u s, 330. S w o d o b a , 281.
S S ašel A ., 270. Š k o r p il H i K., 237, 238. Š n a jd e r R., 15, 17. T T a n n e la t E., 99. T a c il, 10.9, 111, 188, 192, 193. T a b u la P eu ten g irian a , 87, T a u v e la t E., 61. T e le s fo r , 220. T e lo 101. T e llu s, 187. T em u s, 318. T e o p o m p , 29, 38. T e rm in , 126, 160, 180, 181, 182, 197 203 414, 416. T e rra H illy rica , 126, 183, 189, 197, 204, 416. T e rr a M ater, 160, 165. 166, 176, 185, 186, 187, 188, 197, 198, 199, 203, 204, 223, 305, 402, 418, 420, 422, 424, 426. T e rra M a le r S acru m , 165, 185, 402, 418. 420, 422, 424, 426.
503
T erra S ta b ilita ta , 187, 188. T euta, 39. T h a ll6 szy L., 28. T h an a, 54, 55, 114. T h oin a s E., 156. T ib e r ije , 43, 44, 194. T it T a c i je , 181. T itu s A e liu s F k m in u s , 146. T itu s A e liu s Quina.rius, 468. T itu s A u r e liu s P ro cu lu s, 320. T itu s A u r e liu s S ecu n đ u s, 334. T itu s F la v iu s Albanuis, 372. T itu s F la v iu s D itanu s, 340. T itu s F la v iu s Salbinus, 350. T itu s F la v iu s S ecu n d u s, 84. T itu s L o a n tiu s R u fu s, 344. T itu s V aleriuis Š ev eru s, 362. T itu s V e r e cu n d u s , 418. T o o ile s cu G-, 237, 240. T o d o r o v ić D. V., 270, 271. T o m ić K a r o v ić K ., 218. T o m a še k V ., 15, 31, 32, 114, 148, 218, 219, 312, 350, 432, 448. Touitaim J., 61, 63, 65, 99, 101, 144, 147, 151, 190. T ra ča m , 24, 233, 234, 238, 306. T ra ek i k o n ja n ik , 234, 236, 237, 238, 2-39, 240, 245, 249. T ra ja n , 21, 136, 136. T relbonijan, G al, 175. T rib a li, 28. T riton , 340. T rohelika C., 15, 38, 190, 199, 354, 356, 358, 362, 364, 388, 408, 426, 424. 'T u ca o F., 39. T u đ ita n (G a j S e m p ro n ije ), 41. T u d o r D., 224, 238, 243, 244, 245, 247. T u rch j N., 57, 63, 66, 99, 110, 132, 133, 140, 156, 193, 212, 224, 225, 266. T u ra š P ira m u s, 314.
V a t in ije P u b lije , 42. V e le j Pajfcerkiul, 27, 32. V e n d r y e s J., 93, 183, 188. V e n e ra , 113, 114, 155, 156, 157, 197, 199, 202, 215, 392. Venuis A u g u stu , 156. V e n u s B a cca , 156. Venu's P a trica , 156. V e n u s V ic tr ix , 156. V e n e ti, 53, 87. V e n g ilije , 53. V e sii, 130. V e sp a z ija n , 44, 255, 258, 281, 340. V e te ru s L u ciu s, 456. V ic to r in a , 378. VidasiTS, 54, 55, 114. V olkm ainn H., 225. V o lu s ija n , 171, 406. V u lić N., 133, 162, 224, 263,
20, 134, 174, 225, 270,
21, 26, 34, 43, 62, 87, 128, 141, 147, 151, 154, 156, 159, 186, 213, 218, 220, 221, 222, 237, 238, 239, 240, 259, 260, 275, 284, 289, 366.
W W a ltz in g J. P., 63. W e rn e r F., 76, 77. W ill E., 275. W isso w a
G„
129, 161, 178, 187.
Z U
Z a n in o v ić
M „ 31,
163.
Zeu s, 132, 262, 266. Ura, 101. U rbs R o m a , 183, 189, 190, 191, 192, 197, 199, 204, 426. Ulienisi, 284. U lpiu s, 364. U lp iu s S atu rn in u s, 312. U rsus, 171, 382.
Zingeirle, 266. Z ip p e l G., 20, 28, 29, 31, 43. Z o r e I.., Z o lo v ić 260, 283,
470. L j. 19, 62, 128, 156, 163, 259 262, 269, 272, 276, 279, 281, 282 284.
V 2
V a lt r o v ić M ., 275. V sTon, 27, V a silie B „ 262.
Z g a n e r B., 26. Zupam ić, 233.
508 L a n u v ij, 132. L ašv a, 22. L ed erh a jm , 280. L ep en ica , 16, 56, 57, 58, 59, 61, 81, 322. L etk a , 138, 146, 202, 360, 386. Leuisinium, 170. L ib u m ija , 21, 47, 194. L ije š ć e (k od S k elan a), 202. L ika, 7, 8, 14, 259. L im , 275. L ion , 193. L ipa , 222. L isičići, 36, 277, 284, 285. L 'šta n i, 300, 464. L iv a n js k o P o lje , 21, 32, 61, 66, 71, 72, 81, 117, 138, 146, 152, 196, 202, 297, 300, 303, 305, 328, 360, 292, 466. L iv n o, 16, 65, 66, 81, 198, 300, 326, 466, 468. Lqpa>ta, 284. L o šin j, 36, 87. Lugđunaim , 193. L u m b a rd a , 38. Lutv.iin Han, 45. L u žan i, 140, 210, 229, 386, 428.
LJ L juibija, 165, 186, 203, 204, 402, 418, 420, 422, 424. L ju b lja n a , 129, 156, 174, 218, 223, 259, 263, 269, 270. L ju b lja n s k o B a r je , 36. L ju lbovija, 275. Ljubuiški, 22, 45, 59, 65, 60. 67, 68, 81, 118, 158, 160, 161, 163, 164, 183, 198, 199, 202, 203, 204, 241, 243, 244, 245, 246. 248 305, 320, 32«, 338, 394 3«8, 400, 416' 436’.
M M ačv a, 21. M a čv an sk a M itr o v ica , 247. M adžran, 21. M adžarska, 156, 247, 263. M agnurn, 150. M ah ov ljaru , 21. M ajdam ište, 440. M ak ed on ija , 20, 28, 40, 62, 87, 117, 128, 150, 153, 159, 162, 207, 213, 221, 238, 240, 262, 263, 284. M atoljen, 31. M a k ije n o v a c , 45. M ala A zija , 192, 25 6 , 262. M ali M ošu n j, 139, 364.
M ala R u jišk a, 16, 138, 352. M alosen e, 101. M a rib o r, 151. M a rk o v a S p ilja , 36. M aroš, 282. M aislovare, 268, 270, 271, 272, M at, 7, 20. Maitrica, 34. M abricem , 33. Mameran đ e r U d , 270. M a u ceta n ija , 44, 193. M editeran , 36, 113. M ed iom atriei, 34. M esen ija , 39. _________ __ _ M e tk o v ići, 218. M e to h ija , 20. M etu lu m , 43. M ez, 34. M ezija, 20, 44, 193, 245, 262 285. M ilet, 193. M ilje v in a , 39, 376. M a čići, 17, 61, M od rica , 283. M o g o rje lo , 215, 229, 287, 288, 458. M d k ron oge, 127, 360. M arava, 28. M ostar, 22, 138, 140, 202, 217, 360, 362, 384, 430, 452. M rk on j'ić G rad, 138, 352. M uč, 128, 138, 150, 283.
293, 440.
275
281,
293, 430,
277, 293
N N ad vode, 59, 74, 75, 76, 78, 79, 82, 330. Nadim, 162. N aroo, 28. JNarona, Ž2, 23, 38, 41, 42, 47, 79, 86, 128, 150, 151, 162, 194, 215, 257, 270, 271, 283, 287. N agotin, 151. N em ’ij, 64. N eretva, 22, 24, 27, 28, 29, 30, 31, 32, 40, 41, 42, 47, 130, 278, 281, 282. N ezaikcij, 37. N ik o m e d ija , 192. Nini, 63, 93, 101, 163. Nin, 60. 113, 259, 266. Niš, 128, 129, 141, 151, 156, 159. N ov i B a n o v ci, 246, 270. N ovj
Pazar, 38, 128.
Novilara, 37. N orik, 20, 100, 272. N orin, 159, N u m id ija, 193, 272.
509 *
NJ N jem afika, 267.
O O džak, 300, 466. O m iš, 153.
Opadići, 56, 65, 66, 67, 68, 69, 81, 88, 324, 336.
Orahovac,
240.
Oranž, 93.____ O rijen t, "192, 2537259, 266.
O sijek , 101, 156, 159, 246, 266, 283. Osm akovo, 240. Osmanovo, 284.
Osor, 37, 38, 162. Ostrožac, 199. O šanići, 22, 30. Otočac, 31, 156, 216.
P P anik a, 199. P an on ija, 8, 21, 22, 25, 32, 34, 35, 43, 47 , 87, 103, 104, 117, 136, 150, 169, 175, 166, 192, lfl3, 244, 245, 248, 255, 258, 260, 275, 281, 284, 29-1, 404. P araćin, 213, 239, 240. Pedka, 126, 136, 352. Peć, 151, 218, 221, 263. P elješa c, 27. Pergarn, 192. Petrova G ora, 20. Petrovarad iii, 2o4. Pfttnz, 103, 104.
Pha-rofS, 29, 207. P ire j, 25«. P irin eji, 143. P irot, 266. Pljeiševica, 7, 21.
P lje v lje , 128, 174. P odbrežje, 199, 400, 470. Podgradina (kod Glam oča) 213, 229 316, 346, 348, 358, 428. Podgradina K am en, 59, 81, 118, 138, 210 Podosoj, 128. Pod unavlje, 244, 245, 259, 284, 285. Poetoviio, 156. Pont du G ard, 101. Portugal, 280. Posavina, 198.
452.
418,
298, 285,
Rramona, 43.
O stija, 176. '
P o m o r a v lje , 28. Ponio,nal, 176.
P o to k , 140, 202, 277, 282, 293, 384, P o ža re v a c, 128, 174, 247. P .rahovo, 151. P re k a ja , 16, 59, 81, 320. P re v a liš , 21. P re v la k a , 60. P-rhovo, 24;7. P r ije d o r , 45, 136, 204, 223, 229, 352, 420, 422, 424, 426, 428, 432. P r ije p o lje , 128, 170. P rile p , .87, .151, 220, 240, 259, 284. Prilispae, 128. B risp, 138, 360. P riv ilic a , 45. «.r>. 97, 98. 99 ; 100, 118, 300, 338, 340, 342, 344, 460. P rito k a , 138, 167, 203, 277, 278, 282, 293, 348, 402, 448. P riz r e n , 218, 270.
P ro z o r , 38, 156, 216, 270, 283. P tu j, 129, 147, 151, 156, 157, 194, 218, 259, 260, 263, 270, 284, 285. P u la, 8, 37, 218, 259. P u tiće v o , 69.
R R a b , 194, 283. R a đ a n je , 25. R a g ođ eša , 240. R a jn a , 239, 272, 275, 284. R aša, 7, 21, 40. R a tia rij, 102, 104, 105. R a v n a (k o d K n jažev ca ), 147, 240, 260, 263, 270. R a ž a n j, 276. R e n a n ije , 93. Reti'ja, 20, 104, 272. R id e r, 60, 283. R im , 39 , 40, 41, 42, 43 , 62 , 64 , 99, 111, 123, 132,135, 140, 143, 158, 190, 192, 208,253, 254, 258, 270, 281, 285, 306. Risainjsiki za lje v , 29. R isn ja k , 21. R ižoti, 37, 39. R o g a tica , 48, 130,131, 139, 140, 160, 172, 173, 198,202, 203» 273, 274, 282, 283, 293,297, 298, 300, 305, 376, 384, 339,410, 412, 444, 458, 476. R o m a n ija , 22. R on a , 282. R ožen ac, 283. R-udići, 127, 138, 199, 358. R u d n ik (k od Čačka), 166, 188. R u d o, 273, 293, 446. R u m a, 128, 133.
259,
110, 187, 275,
161, 277, 374, 474,
510 H u m sk i P e tr o v c i, 246. Rumom ija, 238, 239, 240, 247. R u n o v ić i, 159.
S S a lon a , 21, 23, 33, 43, 47, 87, 131, 134, 141, 147, 150, 153, 156, 158, 159, 162, 163, 170, 184, 188, 194, 213, 216, 218, 225, 243, 245, 247, 255, 259, 263, 270, 271, 275, 283, 285, 289, 291. San a, 7, 21, 22, 32, 33, 35, 45, 101, 102, 104, 117, 125, 166, 186, 187, 188, 197, 1S>8, 209, 223, 224, 255, 268, 2159, 271, 297, 305, 306. Sanslki M ost, 102, 118, 344, 346. S a r a je v o , 8, 13, 14, 22, 48, 139, 198, 229, 236, 239, 249, 364, 428, 432. Sa.se, 18, 139, 169, 203, 264, 293, 378, 404, 440. S ed an , 267. S e n B era r, 267. S en M o riš , 104. Senfcinum , 285. S e n j, 42, 263, 28-9. S erm i'zegetu s, 193. S e to v ija , 43. S id i A z is b e n T e liš, 64. S id o n ija , 43. S in j, 162, 275, 280, 438. S ik ir ić i, 127, 139, 273, 274, 293, 297, 300, 322, 368, 442, 474. S irija , 267. Sirm luim , 23, 44, 218, 255, 291. S isak, 60, 62, 132, 138, 141, 147, 153, 156, 162, 166, 227, 240, 246, 247, 259, 282. 283, 285, 268 269, 271, 297, 305 ?06' S iscia, 23, 42, 43, 44, 218, 255, 291. S k a r b a n tij, 225. S k a rđ o n a , 47. S k e la n i, 59, 61, 81, 127, 130, 131, 134, 135, 139, 146, 147, 161, 169, 198, 202, 203, 219, 273, 277, 293, 297, 300, 305, 322, 368, 370, 372, 378, 380, 388, 398, 404, 430, 422, 458, 472, 474. S k o đ ra , 21, 39, 40. S k o p lje , 159, 162, 240. S k ra d in , 47. Silanlkaiman, 269, 270. S la v o n ija , 21. S la v o n s k i B ro d , 129. S la v o n s k a P ožeg a, 128. Sleipće, 240. S lo v e n ija , 21, 93 151, 156, 159, 234, 284. S lo v e n g r a đ e c , 270.
S lo v e n sk a B istrica, 183. S m e d e r e v o , 151, 222, 284. S m trna, 192. S n ije žn ik , 31. S o lin , 59, 78, 79, 93. S o p o t, 159. S opobniea, 45, 139, 180, 181, 203 414. S otin , 162. S p lit, 8, 61, 87, 93, 130, 150, 156. S r b ija , 7 , 20, 21, 62 , 87 , 93, 134, 153, 159, 162, 213, 221, 234, 238, 240, 263, 284, 289. S r e b r e n ic a , 33, 81, 125, 127, 130, 133, 134, 139, 146, 149, 169, 175, 187, 197, 198, 202, 203, 219, 223 264, 265,273, 275, 276, 293, 300, 306, 322, 366, 368, 370, 372, 378, 382, 388, 398, 404, 412, 430, 440, 458, 472, 474. Sremsika M itrov iea , 131, 153, 162, 246, 247, 259, 262, 263, 270, 275. S r ije m , 21. S rp sk e M o ra v ic e , 246. S ta ri B ro d , 163, 172, 410, 412. S ta ri G rad , 216, S ta ri M a jd a n , 18, 102, 103, 104, 118, 225, 229, 344, 346, 432, 462. S ta ra P a zo v a , 246. S ta ro S elo, 277, 293, 452. Stipam ići, 138, 362. S lo b ij, 79, 159, 224, 225, 240, 289. S to b re e , 162. S to la c, 22, 30, 45, 130, 138, 139, 146, 202, 216, 219, 257, 258, 260, 297, 362, 388, 470, 472. S tra sb u rg , 284. S u h a ča , 66, 71, 72, 81, 328. S u rđ u k , 21u, 270, 283. S u v i I/itk av ac, 263. S v eti J a k o v , 159.
376,
151, 239, 131, 176, 227, 305, 380, 442, 224,
223,
199, 300,
S S ašin ac, 246. Š ator, 31. S č ita r je v o , 101, 224. S ip o v o , 45, 138, 143, 144, 173, 191, 194, 198, 199, 202, 204, 297, 300, 354, 384, 386, 42,6. Š k otsk a , 272. S p a n ija , 34, 143, 193, 234, 275. Š ta je rsk a , 21, 45. S tita re v o , 273, 293, 444. S u lje , 246. Š v ica rsk a , 104, 267. Š v ru k in o Selo, 45, 139, 364.
511 T T alež, 169, 203, 404. T a ra k on , 193. T anraco, 193. T ars, 212. Tasos, 38. Tetkija, 141, 151, 284. Tepljiuh, 87. T ergaste, 41, 42. T esa lija , 212. T e u r o ij, 225. Tibersiki otoik, 217. T in g ita n a, 193. T op u sk o , 62, 114, 138, 147, 166. T o r o k B altin , 98. Tragumion, 38, 40. Tra'kija, 20, 212, 234, 237, 240, 245, 267, 285, 306. T ra v n ik , 139, 249, 364, 436. Ttritašće, 172, 20.3, 410. T refeinje, 169, 199, 203, 269, 404. T r ije b a n j, 138, 270, 362. T ro g ir , 27, 163. T ro ja n i, 147. T ru sina, 57, 81, 322. Tunin, 98. T uzla, 19, 21, 198.
U Una, 7, 21, 22, 32, 34, 41, 98, U nac, 32. U sora, 45. 171, 203, 410. U žice, 162, 275.
V V a raždin , 93. V a ra ž d in sk e T o p lice , 82, 83, 153, V a sio, 190. Vašairovime. 300, 466, 468. V e ji, 132. V e lik a B rita n ija , 143, 144, 184. V elik a G o s lilja , 273, 293, 446. V elik a G rad išta , 270, V ela Jam a, 36. V elik a K la d u ša , 20, 45. V elik a O banaska, 19, 241, 243, 244, 247, 249, 438. V elik a S lražn a, 141, V ezin , 101. V ezon , 93.
V id , 150, 159, 162, 170, 270, 383. Vidoštaik, 199, 216. V im im acij, 224. V in k o v c i, 162, 246. V iru n u m , 225, 260, 272. V is, 87, 150, 207. V isib a b a , 276. Vitaljii, 270. V itez, 241, 244, 247, 249, 434. V ito ro g , 31. Višegraid, 273, 275, 276, 293, 305, 444, 446. V izići, 246, 247. V ilja v ic a , 130, 139, 372. V la se n ica , 198. V og ezi, 214. V o jk a , 24-7. V ra n ića (p lan in a), 33, V ra tn ica (k od L isičića ), 277, 278, 283, 456. V rb a s, 22, 32. V r b o v a c , 29S, 300, 470. V rlik a, 87, 128, 270. V ršan i (kod P rn ja v o r a ), 211, 229, 428. V u k o v a r, 246.
Z Za da r, 130, 150, 217, 259, 263, 283. Z a g ra d e, 38. Z a g re b , 18, 19, 62, 224. Z a je ča r, 151. Z a lo žje , 74, 75, 76, 77 78 79, 82, 300. 328, 460. Za k lop a ea, 156. Z e le n G rad, 212. Zem u n , 154, 162, 163, 165, 167, 168, 215, 218, 220, 221, 408, Zen ica, 45, 68, 69, 81, 130, 139, 146, 147, 152, 163, 164, 189, 190, 198, 199, 202, 203, 204, 297, 300, 326, 364, 388, 392, 400, 426, 470, Z rm a n ja , 21, Z v o r n ik , 19, 127, 139, 277, 279, 282, 293, 366, 456,
2 Z g im je v s k o
P o lje , 13
Ziv a l j e v ić j , 140, 202, 384. Zrn av a, 162. Župan ja c, 56, 57, 58, 81, 161, 202, 203, 241, 243, ■134
244,
246,
249,
320,
414,
513 9-
POPIS KARATA K a rta I. S p o m e n ici S ilv a n o v o g kulta i n je g o v e k u ltn e za je d n ice .
.
.
.
80
Kanta II. S p o m e n ici D ija n in o g kulta 1 n je zin e k u ltn e z a je d n ic e .
.
.
.
90
K arta III. S p o m e n ici ostalih Jndigenih b o ž a n s t a v a ................................................ 116 K arta IV. S p o m e n ici J u p ite ro v o g k u lta i n je g o v e k u ltn e zajed n ice
.
.
.
137
K arta V . S p om en ici ostalih rim sk ih k u l t o v a ...............................................................201 K arta V I. S p om en ici g rčk ih k u l t o v a ............................................................................. 228 K arta V II.
S p om en ici
tra čk ih
k u l t o v a ......................................................................250
K arta V III. S p o m e n ici o rijen ta ln ih k u l t o v a .......................................................... .......
292
K arta IX . O štećen i sp o m e n ici neiđ entificiiranih b o ž a n s t a v a ................................. 299 K arta X . Rimiska p ro v in cija
33 — A n tičk i kultni
D a l m a c i j a .........................................................................
309
515
SADRŽAJ
Predgovor .................................................................................................. U v o d ............................................................................................................... Historijat istraživačkih r a d o v a ................................................................. 13 Geografski u v j e t i ........................................................................................... 20 Etnička s l i k a ..................................................................................................24 Historijski u v j e t i ........................................................................................... 36 a. Veza Ilira sa grčkim s v i j e t o m .......................................................... 37 b. Odnos ilirskih plemena i R i m a ........................................................... Uprava i v l a s t ........................................................................................... 47
^ 9
39
I KULTOVI DOMAĆIH BOŽANSTAVA Religijske osnove I l i r a .............................................................................. 53 1. SILVAN T NJEGOVA. KULTNA ZAJEDNICA . . . . a. Silvan s a m ........................................................................................... 55 b. Silvan i D i j a n a .................................................................................... 64 c. Silvan—Dijana—N i m f e ....................................................................... 70 d. Silvan—N i m f e .................................................................................... 73 Popis nalazišta spomenika Silvanovog kulta i njegove kultne zajed nice ...............................................................................................................81 2. DIJANA I NJEZINAKULTNAZ A J E D N I C A ...................................... 83
55
a. Dijana sama .....................................................................................83 b. Dijana—N i m f e .....................................................................................83 Popis -nalazišta spomenikaDijaninog kulta injegove kultne zajednice 91 3. NIMFE ..................................................................................................92. 4. KULT BOGA B I N D A ................................................................................. . 95
516
5. KULT BOGA SEDATA ................................................................ . 1 0 2 6. NEPOZNATA BOŽANSTVA ..............................................................106 7. OPCA RAZMATRANJA O ILIRSKOJ RELIGIJI I KULTU . . . 109 Z a k l j u č a k ............................................................................................. 1 1 5 Papis nalazišta spomenika ostalih indigenih božanstava . . . . 118
II. RIMSKI KULTOVI Uvođenje rimskih kultova na područje Bosnei Hercegovine
. . .
121
1. JUPITER I NJEGOVA KULTNA Z A J E D N I C A ............................. 126 a. Jiuipiter s a m .......................................................................................126 b. Jupiter—J u n o n a .................................................................................132 c. Jupiter—Junona—M i n e r v a ............................................................. 133 d. Jupiter—Mars .................................................................................135 e. Jupiter—G e n i j e .................................................................................135 Popis nalazišta spomenika Jupiterovog kulta injegove .kuDtne zajednice 138 2. J U N O N A ..............................................................................................140 3. MINERVA I NJEZINA KULTNA ZAJEDNICA . . . . . . 142 a. Minerva s a m a .................................................................................142 to. Minerva—Jupiter—Genij ..............................................................144 4. M A R S .................................................................................................... 146 5. M E R K U R ................................ ............................................................. 147 6. HERKULES ........................................................................................152 7. V E N E i R A .............................................................................................. 155 8. F O R T U N A .............................................................................................. 158 9. LIBER I NJEGOVA KULTNA Z A J E D N I C A .................................... 160 a. Liber s a m ........................................................................................160 to. LiJber—Libera ............................................................................. 163 c. lib er—Terra Mater ............................................................................ 165 10. L I B E R A ................................................................................................ 167 11. D I J A N A .................................................................................................169 12. GENIJI ................................................................................................ 171 13. P O M O N A ................................................................................................. 175 14. A R M A T .................................................................................................177 15. TERMINI NJEGOVA KULTNA ZAJEDNICA . . . . . . 180 a. Termin s a m .......................................................................................... 180 b. Termin—Liber—J u p i t e r .......................................................................181
517 *
16. KULTNA ZAJEDNICA TERRAHILLYRICA—JUPITER . ... 183 17. TERRA M A T E R ................................ . . . . .• . . .185 18. URBS ROMA . . . . . ; V _ 18g 19. AUGUST—ROMA .............................................................................191 Opća razmatranja o rimskim kultovima na području Bosne i Herce govine . ......................................... .......................................................195 Popis nalazišta spomenika ostalihrimskihbožan stava .......................... 202
III. GRČKI KULTOVI
.
..............:
Prodor grčkih kultova na područje Bosne i Hercegovine
.
.
.
.
207
1. A P O L O N ...................................................................... ...... 211 2. AFRODITA ......................................................................................... 215 3. ASKLEPIJE I NJEGOVAKULTNA Z A J E D N IC A ............................217 ................................................................................... 217 a. Asfkleipije sam b. Asfclepije—Higija .............................................................................219 4. KULT HERAKLA I HESIONE ................................................................ 221 5. NEMESA ................................................................................................ 223 Opći pogled na grčke kultove na području Bosne i Hercegovine , . 229 . 229 Popis nalazišta spomenika grčkih I k u lt o v a ......................... . IV. TRAČK1 KULTOVI O uvođenju traokih kukova na područje Bosne i Hercegovine
.
.
233
1. TRAČKI K O N J A N I K .............................................................................236 2. (DUNAVSKI KONJANICI .... ...............................................................241 Z a k l j u č a k ................................................................................................248 Popis nalazišta spomenika tračkih kultova . . . . . . ■ 249 V. ORIJENTALNI KULTOVI Uvođenje orijentalnih kultova ,na ipodručje Bosne i Hercegovine 1. 2. 3. 4. 5. 6.
.
.
253
I Z I D A ...................................................................................................... 257 S B R A B I S ................................................................................................261 S A B A Z I J E ................................................................................................264 KULT JUPITERA DOLIHENA—K A S T O R A ......................... . 268 ATIS ...................................................................................................... 273 KULT BOGA M I T R E ................................................................ 277
518
7. SPOMENICI JEVREJSKOG M O N O T E IZ M A ........................................ . 2 8 7 Z a k l j u č a k ....................................................................................................... 290 Popfis nalazišta spomenika orijentalnih ( k u l t o v a ...................................... 293
VI.
OŠTEĆENI SPOMENICI NE1DENTIFICIRANIH BOŽANSTAVA
Popis nalazišta oštećenih spomenika neiđerotificiranih božanstava
VII.
.
300
OPĆI POGLED NA ANTIČKE KULTNE I VOTIVNE SPOMENIKE NA PODRUČJU BOSNE I H E R C E G O V I N E ...................................... 301
VIII. KATALOG KULTNIH I VOTIVN1H SPOMENIKA NA PODRUČ JU BOSNE I H E R C E G O V I N E .......................................................... 311 RBSUMfi — MONUMENTS CULTUELS ET VOTIFS ANTIQUES SUR LE TERITOIRE DE LA BOSN IE-H ERZEGOVIN E...................................... 481 Kazalo imena i n a z i v a .................................................................................... 495 Kazalo zemljopisnih m a z i v a ............................................................................. 504 Popis k a r a t a ....................................................................................................... 513
Dr
E n ver
Im a m o v ič
A N T IČ K I K U L T N I I V O T I V N I S P O M E N IC I N A P O D R U Č J U B iH Izd ava č IP »V escH n M a sleša «., O O U R Izd a v a čk a d jelatn ost, S a ra jev o Za
izd a v a ča
B o risa v V id o v ič
R ecenzent D r A lo jz B en a c
Prev-od rezim ea B o riseta
B eg ić
T e h n ič k a o p re m a A h m e d M u h u m e d a g ič
N a slo v n a strana Ž e l j i co M a r j a n o v i ć
K o r e k to r M ir ja n a M a s t ilo v i ć
Š ta m p a N IS P » O s l o b o đ e n j e « , S a ra je v o Z a šta m p a riju G ra f. inž. P e t a r S k e r l Š ta m p a n o uz fin a n s ijsk u
p o m o ć R e p u b lič k e z a je d n ic e
za k u ltu ru BiH
