Sintaksa i Sintagma

Sintaksa grč. syntaxis - slaganje, skladnja

sintaktičke jedinice 1. RIJEČ (najmanja jedinica) 2. REČENICA (osnovna jedinica) 3. SINTAGMA ( spoj najmanje vije punoznačne riječi - imaju leksičko i gramatičko značenje) SINTAKSA - io gramatike koji proučava pravila po kojima se riječi slažu u sintagme i rečenice paradigmatski odnosi - onosi među jeinicama zasnovani na oabiru ili selekciji; okomit onos sintagmatski odnosi - onosi zasnovani na razmještaju ili kombinaciji oblika riječi; vooravan onos sintaktička služba riječi/rečenično ustrojstvo 1. samostalni članovi (subjekt, preikat, objekt, priložne oznake) 2. nesamostalni članovi (atribut, apozicija)

Vjekoslav Babukid, „ilirska slovnica“, 1854. Antun Mažuranid, „ Slovnica hervatska“, 1859. Aolf Veber Tkalčevid „Skladnja ilirskoga jezika“, 1859. Bogoslav Šulek, 1860.

Sintagma gramatički odnos između sastavnica 1. SROČNOST/KONGRUENCIJA - slaganje riječi u rou, broju i paežu *pridjevski spoj: jak vjetar, tužan kraj… *imenski spoj: u gradu Zagrebu 2. UPRAVLJANJE/REKCIJA - onos u kojem glavna sastavnica upravlja gramatičkim osobinama zavisne *glagolsko upravljanje: čitati knjigu, učiti fiziku… *imensko upravljanje : pisanje pisma, čitanje novina… *pridjevsko upravljanje: pun vode 3. PRIDRUŽIVANJE - glagol + prilog

*sporo čita, čuno glea… vrste sintagmi prema ulozi zavisne sastavnice 1. ODREĐENA/ATRIBUTNA SINTAGMA - pokazuje onos između imenice i atributa/apozicije,

rezultat sročnosti *dosadni ljenjivac, tigar Diego 2. DOPUNSKA/OBJEKTNA SINTAGMA - pokazuje odnos između glagola i objekta, glavna

sastavnica oređuje paež zavisnoj; rezultat upravljanja *jee čokolau, piše zaadu… 3. OKOLNOSNA/ADVERBIJALNA SINTAGMA - onos između preikata i priložne oznake, zavisna sastavnica pokazuje onos vršenja ranje; rezultat priruživanja *jede stalno, jede neumjereno, besciljno luta, skače o srede… Rečenica i iskaz rečenica - jezična jeinica kojom se prenosi potpuna obavijest - izvađena je iz konteksta - mogudnost raščlanjivanja na manje ijelove - glavni/samostalni dijelovi: dijelovi: predikat (temeljni - bez njega obavijest nije potpuna), subjekt, objekt,

priložne oznake - sporedni/nesamostalni dijelovi: dijelovi: atribut, apozicija

iskaz - govorna jedinica u kontekstu - ima konkretno značenje tema (dano) rema (novo)

sadašnjost: apsolutna/prava (učim hrvatski), relativna (sutra učim hrvatski), svevremenska

(Zagrebom teče Sava) silazna intonacija - izjavna rečenica uzlazna intonacija - upitna i usklična rečenica