Razvojna psihopatologija i psih - Akademija.pdf

Razvojna psihopatologija i psihijatrija Charles Wenar

Razvojni pristup Pregled Psihopatološki fenomeni predstavljaju ponašanje koje se u jednom trenutku moglo smatrati odgovarajućem stupnju djetetova razvoja, ali se to više ne može (Freud). pća postavka tj. etiološka hipoteza ! smetnje u odrasloj do"i imaju korijenje u djetinjstvu (prihvaćaju je i oni koji od"a#uju druge Freudove teorije) pći razvojni model o"uhvaća $ kontekstnih kategorija% 1. Vrij Vrijem eme e &eki psiholozi se drže promjena u kronološkom slijedu vremena. 'esell povezuje "itne promjene u ponašanju s kronološkom do"i ( god am"ivalen#ija prema maj#i, žudnja za pažnjom, izmjenjuje se s "ijesom i po"unom,  god mirna do", dijete okrenuto se"u, društveno, susjećajno*te dvije faze se izmjenjuju). +rugi definiraju promjenu pomoću stadija razvoja (npr Piaget i Freud). iše je usmjerena na promjenu nego kronološku do". Postoje - pretpostavke% tadiji predstavljaju kvalitativne reorganiza#ije ponašanja ! redoslijed je nepromjenjiv. tadiji koje oni opisuju mogu se povezati sodre/enim kronološkim do"ima. Promjene izme/u stadija smatraju se vremenom povećanih nemira, napetosti pa i povratkom na ranije stadije (nezrelija ponašanja). Psihoseksualni stadiji pokazuju takvo o"ilježje, Piaget opisuje povratak djeteta na nezrelije na0ine razmišljanja tijekom kognitivnih prijelaza. 1 'esellovoj teoriji ne postoje pose"ni stadiji, ali opisuje razvoj kroz razdo"lja nesta"ilnog napretka koji se izmjenjuju s razdo"ljima sta"ilnog konsolidiranja. &ormalan razvoj može sadržavati razdo"lja stresa i nelagode (iz dojena0kog i predškolsko, iz školskog u adoles#en#iju). +rugi aspekt dimenzije vremena jest znati što se dogodilo, ali i kada se to dogodilo. +uže odvajanje od majke će imati manje •

•

1

Razvojna psihopatologija i psihijatrija _______________________________________

štetnih u0inaka ako se dogodi u ranoj dojena0koj do"i dok se nije razvila privrženost prema maj#i. 2ospitaliza#ija je progresivno sve manje traumati0na u do"i od - do 3- godina, manje dijete je pogo/eno samom separa#ijom, a dijete od 4* god imati strah od ozlje/ivanja ili smrti, ili će na to gledati kao na kaznu. +oga/aji u prvih nekoliko godina života imaju mnogo dugotrajnije u0inke na razvoj nego kasniji doga/aji. &a tu tvrdnju se gleda s odre/enom dozom skepse. 2.

Intrapersonalni kontekst * ponašanje, spoznaja, 0im"eni#i li0nosti

5ntrapersonalni kontekt ima najveću ulogu u raspravi o psihopatologiji jer on sdrži najviše razvojnih podataka. Pro"lem je kako opisati dijete osim o0itih 0im"enika do"i i spola. Prema tradi#ionalnim "ihevioristima tre"a promatrati manifestno ponašanje, a iz"jegavati deduktivno ili mentalisti0ko shvaćanje. Prosud"a nenormalnosti ponašanja se temelji na rijetkosti ponašanja ili na 0injeni#i da odre/eno društvo ozna0ava odre/eno ponašanje kao psihopatološko. Freudov#i poti0u da se odre/uje snaga djetetova ega i prate "or"e izme/u ega i superega. ni smatraju da je ponašanje važno jedno stoga što upućuje na djetetov unutarnji život. Piaget kaže da ne zanemarimo ego#entrizam i održavanje ravnoteže izme/u akomoda#ije i asimila#ije, 6rikson naglašava središnje zna0enje ego identiteta, 7erner isti0e važnost diferen#ija#ije i hijerarhijske integra#ije. &aš #ilj je prvenstveno razumijeti, a ne prihvatiti neku pose"nu defini#iju ili stav o interpersonalnom kontekstu. 3.

Interpersonalni kontekst * roditelj*dijete, "raća, sestre, vršnja#i, u0itelji...

8o su interak#ije me/u pojedin#ima. 5nterak#ija dijete*roditelj je od najvećeg zna0enja, jer se smatra da je on najvažniji u odre/ivanju normalnog odnosno poremećenog razvoja i najdetaljnije je istražen. dnosi s vršnja#ima tako/er imaju zna0ajnu ulogu u normalnom i poremećenom razvoju, ali se njihovo zna0enje priznaje tek nedavno. 4.

Kontekst višeg reda * o"itelj, skupina, 6, društvo, kultura...

arija"le višeg reda 0ine skupine pojedina#a kad se promatraju kao #jelina. 5straživanje o"itelji je dovelo do postavljanja većeg "roja hipoteza što se ti0e razlika izme/u normalnog i poremećenog funk#ioniranja. vdje spada i doprinos "ande na delikventno 2


ponašanje i zloupora"a tvari. 9ulturološke razlike , uloga so#ijalne klase i siromaštvo imaju utje#aj na nastanak psihopatoloških fenomena. 5.

Organski kontekst * fiziološki pro#esi, geni

8o su razli0ite karakteristike ljudskog tijela koje su od važnosti za razumijevanje poremećenog razvoja*genetski materijal, 0im"eni#i važni za strukturu i funk#iju tijela, pose"no mozga, te 0im"eni#i koji odre/uju temperament (uro/ene individulane razlike). rganiski kontekst nije isto što i psihološka slika tj. doživljaj tijela*to spada interpersonalnom sklopu. (npr. fantomski ud te teški o"lik psihopatoloških fenomena koji prate somatske sumanutosi ! uvjerenje oso"e da joj se #rijeva pretvaraju u kamen). INTR!K"I# 'ore navedene kontekstne kategorije su u stalnim me/uso"nim interak#ijama. vaj model o"uhvaća interak#ije 0im"enika u odre/enom vremenskom trenutku, kao i tijekom vremena. 9ontinuirane i progresivne interak#ije me/u 0im"eni#ima se nazivaju transak#ijski pristup. 9ako se mijenja shvaćanje djetinjstva, tako se mijenja i shvaćanje psihopatologije u dje0joj do"i. :"og toga ne postoji kona0an popis psihopatoloških fenomena. 8aj popis se mijenja i mijenjat će se z"og empirijskog napretka u profesiji, te so#ijalnih pritisaka i vrijednosti koje se nalaze izvan profesije. $P"I%I&NI 'O()I P$I*OP!TO)O+I# (#&# (O,I 'ore prikazani model "i tre"ao "iti opći i sveo"uhvatan. &amijenjen je da "ude sredstvo pomoću kojeg će se organizirati ono što "i "ila z"unjujuća skupina 0im"enika koji su idgovorni za odre/eni psihopatološki fenomen. 8renuta0no postoji velik "roj modela psihopatologije dje0je do"i. &eki imaju zajedni0ke dijelove, neki razli0ite, a neki se nadopunjuju. 5zraz ;model< je konstrukt podataka "udući da sadrži malo pre#iznosti i o"jašnjavajuće snage kakvu imaju modeli u prirodnim znanostima. vaki model ima vlastite kon#epte , izre0ene spe#ijaliziranim rije0nikom, svoje pretpostavke o tome koji su 0im"eni#i od većeg zna0enja, vlastite poglede na stiologiju i lije0enje. =odel o psihopatološkim fenomenima mora imati pragmati0nu funk#iju da "ude koristan profesional#ima koji se "ave razumijevanjem i lije0enjem smetnji u dje0joj do"i.

3


'(I"IN$KI 'O() =edi#inski model pripada organskom kontekstu. +anas je organski sklop mnogo "laži i potkrijepljen većom masom empirijskih podataka. astoji se od - komponente% prva uklju0uje etiološku hipotezu da su odre/eni psihopatološki fenomeni posljedi#a organiskih smetnji, druga se "avi klasifi#iranjem i o"jašnjavanjem psihopatološkog ponašanja na isti na0in kao u slu0aju tjelesnih "olesti, zna0i kroz dijagnosti0ke entitete. Organska etiologija Popis psihopatoloških fenomena koji imaju moguću organsku osnovu je duga0ak, jer postoje dokazi da organski 0im"eni#i imaju važnu ulogu kod odre/enih tipova shizofrenije, depresije u odraslog do"i te odre/enih tipova mentalne retarda#ije i shizofrenije u dje0joj do"i, kod autizma, odre/enih o"lika a#ting*out ponašanja, hiperaktivnosti, pro"lema u u0enju kod dje#e i sl. &pr depresija u odrasloj do"i može imati kod mekih slu0ajeva organsku, a kod nekih psihogenu podlogu. Postoje > spe#ifi0na modela organske etiologije. 9od prvog su za pojavu datog psihopatološkog fenomena odgovorni genetski 0im"eni#i. Postoje 0vrsti dokazi za naslije/ivanje odre/enih tipova shizofrenije. +rugo podru0je se odnosi ma ma0in kojim se genetska nenormalnost prenosti . vo uklju0uje praćenje puta od gena do ponašanja i razumijevanje svih elemenata koji su na tom putu uklju0eni. 8reće se podru0je odnosi na stupanj nasljednosti kod odre/enog psihopatološkog fenomena. ni koji zastupaju krajnje stajalište drža da geni per se odre/uju nenormalno ponašanje, umjereniji drže da se naslje/uje samo osjetljivost za odre/ene psihopatološke fenomene (vulnera"ilnost), dok stvarna pojava tih fenomena ovisi o uvjetima okoline. ?iokemijski model nastoji otkriti "iokemijska sredstva koja mogu pridonijeti etiologiji psihopatoloških ponašanja. hizofrenija je najprou0avaniji poremećaj. Ras#jep izme/u kemijskih z"ivanja i ponašanje te gena i ponašanja je daleko od premoštenog. &eurofiziološki model pretpostavlja da je nenormalno ponašanje posljedi#a naslije/eih, kongenitalnih ili ste0enih patoloških promjena mozga. n se preklapa s genetskim i "iokemijskim modelom, ali uklju0uje i etiološke 0im"enike poput intrauterinih "olesti, prijevemenog ro/enja ili traumatskih oštećenja mozga. 1 središte razumijevanja psihopatoloških stanja stavlja fuk#ioniranje mozga. &a najopćenitijoj razni medi#inski model je samo dio većeg pothvata u traganju za povezanošću ljudskog ponašanja i humane fiziologije. 4


rganski konteskt je u interak#iji s inter* i intrapersonalnim kontekstima te je potre"no znanje i o ovim interak#ijama ukoliko se želi napredovati. 'edi-inski model dijagnoze 9ako "i uoće mogli klasifi#irati psihopatološke fenomene prema medi#inskom modelu potre"no je utvrditi opće kriterije za uklju0ivanje i iskulju0ivanje. @nalogija duševnog zdravlja i "olesti sa tjelesnim zdravljem i "olesti. va analogije može "iti pogrešna i ne smatra se prihvatljivim prin#ipom. 9lasifika#ija autizma je zadovoljila ispitivanje validnosti , dok one minimalnog moždanog oštećenja nije. =edi#inski model je uvijek sadržavao više nego jednu opisnu klasifika#iju . Razredi klasifika#ije se nazivaju dijegnozama, a to sa so"om nosi prognosti0ke i etiološke posljedi#e (uzmenirujuće). Pretjerana generaliza#ija ;klasifika#ijaAdijagnozaAorganska etiologija< je predmet spora izme/u psihijatara i psihologa. Postoji i pitanje termina simptom. 8ime se pretpostavlja da postoji neki uzrok u podlozi koji ne mora "iti organske prirode, može "iti i psihološki. Postoje dvije opasnosti medi#inskog modela. Prvi je da će se klasifika#ije koje se temelje na medi#inskom modelu koristiti kao sredstvo za postavljanje neopravdanih pretpostavki o organskoj etiologiji, te da će doći do širenja rada psihijatara u podru0je smetnji dje0je do"i koji imaju malo ili nimalo dodirnih to0aka s podru0jem. +rugi jest da će nemedi#inski orijentirani profesional#i i istraživa0i od"a#iti ovakvu klasifika#iju z"og ;medi#inskog modela< te od"a#iti i klini0ku korisnost i empirijske vrijednosti. ,I*VIOR!)NI 'O() > o"ilježja karakteriziraju "ihevioralnu psihologiju% 1.

2.

8emeljne podatke za znanstvenu psihologiju daje ponašanje koje se može vidjeti. Radikalniji teoreti0ari ograni0uju psihologiju na odgovore organizma na vanjske podražaje, isklju0ujući sve mentalne i misaone 0im"enike (misli, predodž"e, pamćenje, nagoni). 1mjereniji teoreti0ari prihvaćaju misaone kon#epte uz dva uvjeta% da se mogu "ihevioralno definirati i da njihovo uvo/enje poti0e temeljne #iljeve predvi/anja i kontroliranja ponašanja. ?ihevioristi podupiru istraživanja koja se provode pod strogo kontroliranim uvjetima (la"oratorijski eksperiment je od oso"ite važnosti za utvr/ivanje potre"nih i dostatnih 5


3.

uvjeta za izazivanje ponašanja kojeg se istražiuje). isoko se #ijene mjerenja i kvantifika#ija. ?ihevioristi pretpostavljaju da ograni0en "roj prin#ipa u0enja može o"jasniti razli0ita ponašanja kod 0ovjeka i životinja. Postoje i drugi 0im"eni#i koji su zna0ajni ! genetski, instinktivni, sazrijevanje, temperament, no stje#anje, održavanje, promjena ili uklanjanje velikog "roja ponašanja može se ispravno i jednostavno o"jasniti kroz prin#ipe u0enja. Prin-ipi /enja

> temeljna prin#ipa u0enja koji 0ine osnovu "ihevioralnog pristupa su klasi0no uvjetovanje, operantno uvjetovanje i oponašanje. +ruga dva prin#ipa su se pokazala korisna u o"jašnjavanju razvoja i gašenja psihopatološkog ponašanja. Bedna od posljedi#a kažnjavanja je pose"no zanimljiva za psihopatologiju. Bednom izložen averzivnom podražaju, organizam ću u "udućnosti pokušati iz"jeći ponovno izlaganje ! u0enje iz"jegavanjem. 10enje iz"jegavanjem je dvosjekli ma0. no štiti organizam od ponovnog doti#aja s poten#ijalno štetnim okolnostima. &o može dovesti i do nerealnog iz"jegavanja situa#ije nakon što one više nisu štetne. 5z"jegavanje sprje0ava oso"u da prihavti nova ponašanja koja su odgovarajuća u promijenjenim okolnostima. &eki se odgovori veoma rijetko pojavljuju ili se uopće ne pojavljuju. 8ada se oni moraju o"likovati potkrepljenjem uzastopnih aproksima#ija do željenog odgovora. ponašanje uklju0uje u0enje nogov ponašanje promatranjem i oponašanjem ponašanja druge oso"e. $O"I#!)NO 0&N# I $O"IOKO+NITIVN! TORI#! 8ezu da se oponažanje tj. u0enje po modelu tre"a dodati popisu temeljnih prin#ipa u0enja su podržali =iller i +ollard, te kansije ?andura i 7alters. ?andrura smatra da istraživanje prošlosti ne mora zna0iti povratak na mentalizam iz prošlosti, "udući da se ovakvi doga/aji mogu opera#ionalno definirati koristeći pojmove poti#aja i posljedi#e. Postojanje kon#epta slike (npr ;:amislite da podižete teret< te dolazi do mjerljivih posljedi#a*promjene u mišićnom poten#ijalu u rukama) koja je odgovorna za promatrano ponašanje "olja je nego isklju0ivanje kon#epta. ?andrua smatra kako vanjski doga/aji utje0u na ponašanje putem intermedijalnih kognitivnih pro#esa koji ;dijelom određuju koji će se vanjski događaji registrirati, kako će se doživjeti, hoće li imati kakvih dugotrajnijih posljedica, kolika im je snaga i

6


učinak te na koji će se način podaci koje oni prenose organizirati za buduću uporabu. <

1 po0etnih stadijima promatranje u0inka vlastite aktivnosti omogućuje oso"i da reagira na odgovrajaući na0in u odre/enim situa#ijama (npr. dijete u0i da će tu0njava "iti kažnjena), te se ponaša na odre/eni na0in. so"e po0nu pro#jenjivati mogu li oni na zadovoljavajući na0in izveti neko ponašanje. 1vjerenost u uspjeh naziva se o0ekivanje uspješnosti. 0ekivanje uspješnosti utje0e na zapo0injanje i održavanje ponašanja kojim se riješavaju pro"lemi. Cjudi se "oje i iz"jegavaju aktivnosti koje su iznad njihovih sposo"nosti, a ponašaju se samouvjereno u onim okolnostima u kojima se smatraju sposo"nim da ih riješe. vaj kon#ept potvr/uju i empirijski poda#i. Normalan i nenormalan razvoj matraju kako su sva ponašanj podrvgnuta temeljnim prin#ipima u0enja. Ponašanja se mogu dijeliti u kategorije (npr. dojena0ko, adoles#entno) no "itno je otkriti na0in na koji se prin#ipi u0enja mogu primjeniti u o"jašnjavanju spe#ifi0no oda"ranog ponašanja. Razvojna dimenzija se uvodi kroz so#ijalne zahtjeve za promjenama ponašanja koja odgovaraju do"i. (do predškolske do"i dijete nau0i kontrolirati sfinkter, do kraja adoles#en#ije funk#ionira neovisno o roditeljima). 1 drugim kulturama postoje druga0iji zahtjevi i vremenski rasporedi. &eka dje#a rastu uz iskustva za u0enje koja povećavaju njihove mogućnosti uspješne prilegod"e dok druga ne. ?ihevioristi radije kažu neprilago/eno nego nenormalno ponašanje kako "i se iz"jegla sumnja u kvalitativno razli0ite razvojne ishode. 9ulturološki determinizam postoji ! ono što je u jednoj kulturi prilago/enim u drugoj nije. ?ihevioristi su skloni kvantifika#iji. ni psihopatologiju definiraju kao devija#iju u0estalosti ili intenziteta ponašanja. Rossova dafini#ija psihopat. ponašanja, to je ponašanje koje odstupa od dogovornih i odgovarajućih so#ijalnih normi po tome što se javlja s u0estalošću ili intenzitetom koji autoritativne oso"e o#jenjuju kao previsok ili prenizak. Psihopatološki fenomeni se mogu grupirati prema defi#itu ili suvišku ponašanja. 9od defi#ita ponašanja, ponašanje se javlja s manjom u0estalošću ili intenzitetom od onoga koje se u doti0nom društvu o0ekuje, npr. autizam, =R, teškoće u u0enju, mladena0ka delikvan#ija (defi#it kontrole ponašanja). 9od suviška ponašanja, ponašanje se javlja s višestrukom u0estalošću ili intenzitetom koji se smatra prilago/enim u društvu, npr. hiperaktivno, kompulzivno dijete, anksiozno dijete (neprestano je prstravljeno stvarnim ili umišljenim opasnostima). Priznaju se i druga0ije vrste devija#ija*prikladnost odnosa podražaja i odgovora. 9od neprikladne kontrole podražaja dolazi do pojave 7


odgovora u odsutnosti prikladnog podražaja ili podražaj ne izaziva prikladan odgovor (npr. sumanutost psihoti0nog dje0aka da će mu terapeut odgristi glavu , ako u/e u ordina#iju). ?ihevioristi sz opisali tradi#ionalne psihopatološke fenomene pomoću prin#ipa u0enja. Fo"ije ! primjer neprilago/enog iz"jegavajućeg ponašanja , depresija ! posljedi#a gašenja, kod kojeg su izostala zna0ajnija pozitivna potkrepljenja, autizam ! može "iti posljedi#a nesposo"nosti roditelja da steknu vrijednost sekundarnog potkrepljiva0a. ?ihevioralne terapije Cje0id"ene tehnike, koje su se u0vrstile u klini0koj praksi i nastale su unutar "ihevioralnog pokreta. P$I*O(IN!'$KI 'O() Zanimanje za otkrivanje dinamike – temeljnih motiva, osnovnih pokretača – ljudskog ponašanja.

$trktralna teorija Freud je prikazao tripartitnu odrganiza#iju ljudske prihe ! id, ego i superego. +ojen0e je stvorenje kod kojeg dominira iz, kojeg jednimo zanima smanjivanje napetosti koju stvaraju fiziološke potre"e, i to "ez sposo"nosti odga/anja i "ez svijesti o realnim z"ivanjima koji vladaju u svijetu u koji je dojen0e netom došlo. 6go se stvara z"og idove potre"e za maksimalnom gratifika#ijom. 6go 0ine per#ep#ija, pomćenje i shvaćanje koje mu omogućuje pronaći realne na0ine zadovoljenja oda. 6go funk#ionira po prin#ipu realnosti. 6go se po0inje javljati u do"i od  mjese#i, a superego se javlja u do"i oko $ do  godina. uperego je savjest, apsolutisti0ka i neumoljiva. Psihosekslna teorija Prema Freudovoj psihoseks. 8eoriji smatra se da #ijeli život postoji erotizirana intimnost, pri 0emu je seksualnost odraslih samo kulmina#ija pro#esa koji po0inje u najranijoj dojena0koj do"i. &aša tijela su o"likovana da podraživanje odre/enih podru0ja izaziva jaku ugodu. Bednom kad se ona iskusi, zauvijek postoje nagoni da se postigne maksimum tjelesne ugode koje će društvo dopustiti. Freud je pretpostavio da postoji neminovno kretanje kod kojeg su usta, anus te genitalije dominirajući izvor ugode. 8ri stadija psihoseksualnog razvoja ! oralni, analni, falusni. ni su pravi stadiji jer je njhov vremenski slijed nepromjenjiv i svaki predstavlja kvalitativnu promjenu li0nosti. 6dipov kompleks je vrhuna# psihoseksualnih stadija i doga/a se pri kraju predškolske do"i. 1 8


normalnom razvoju se mogu naći rezidue prethodnih stadija ! fiksa#ije. 1 iralnoj fazi se stvara emo#ionalna privrženost tj. prvi o"jektni odnos. &a primitivnoj razini "iti voljen i "iti nahranjen ostaju zauvijek izjedna0eni. &ormalnu fiksa#iju 0ine ugoda u sisanju "om"ona, žvakaćih guma, lju"ljenje. 1 analnoj fazi tr0karalo postiže erotske gratifika#ije zadržavanjem ili ispuštanjem fe#esa ili dodirivanjem anusa. &ormalna rezidua analne faze je kult to0nosti. p0injenost "latom ili glinom u predškolskoj do"i proizlazi iz ranijeg zanimanja za fe#es. :a ne0ije ponašanje kažemo da je ;0isto< ili ;prljavo<. 1 falusnoj fazi je vrhuna# mastur"a#ije i zanimanja za anatomske razlike, postoji želja za promatranjem, pokazivanjem. &ormalne rezidue su trajan interes za ljudsko tijelo, seksualne tehnike i snošaj. Delja za pokazivanjem ukazuje na falusnu fazu (mišićavi muškar#i, glumi#e, znanstveni#i koji nastoje zapanjiti znanstveni svijet, patni#i koji kažu da nitsko nikda nije doživio takvu patnju kao oni). Freud je tvrdio kako je kastra#ijska anksioznost neiz"ježna, 0ak i kraj najdo"rohotnijeg o#a jer ona proizlazi iz samog djeteta. Projek#ija njegova neprijateljstva je ono što 0ini kastra#ijsku anksioznost neminovnom. &aj0ešći na0in razrješavanja 6dipovog kompleksa jest identifika#ija sa snažnim o#em. +je0akove veze prema maj#i tada postavljaju osnovu za njegove "uduće heteroseksualne težnje. @ko je odnos pozitivan*na nesvjesnoj razini će ga pokušati uspostaviti u odrasloj do"i, ako je negativan privla0ne će mu "iti druga0ije vrste odnosa. trah od tjelesne ozljede, opera#ija ili energi0nih kontektnih sportova, kao i negativan stav prema natje#anju s istospolnim vršnja#ima mogu predstavljati razidue kastra#ijske anksioznosti. Ekolsko do"a je razdo"lje smanjene seksualne aktivnosti. eksualnost u odrasloj do"i je posljedi#a psihoseksualnog razvoja. 5diosinkratske reak#ij ugode, ravnodušnosti ili ga/enja za pojedine aspekte predigre imaju korijene u odgovarajućim iskustvima tijekom prvih triju stadija. eksualne preverzije nastaju kad dijelovi predigre postaju #iljevi sami za se"e, npr. ekshi"i#ionizam*neodoljiva želja za pokazivanjem vlastitih genitalija na javnom mjestu, voajerizam. "a fenomena su posljedi#a nesposo"nosti prerastanja falusne faze. :rela seksualnost je i psihološki doseg. 5z oralnog dolazi potre"a za (i sposo"nost ua pružanje) "rižne skr"i, uvjerenje da će partner "iti tu kad "ude tre"alo, analno razdo"lje dolazi sposo"nost za svladavanjem razli0itih podru0ja odgovornosti odrasle oso"e i donošenja odluka (npr. na što će se potrošiti nova#), iz falusnog razdo"lja dolazi ponos na postignuća na koja će "iti ponosan i partner. Psihološki odnos je nezreo ako "ilo koja od ranih psihoseksualnih faza postaje #ilj sama za se"e (npr. oso"a koja jednostavno želi pu"liku koja će joj se diviti z"og stvarnih ili umišljenih dostignuća). Psihoseksulana teorija drži da 9


je seksualna zrelost tek slu0ajno u vezi sa seksualnim aktivnostima. :relost je pitanje psiholoških kvaliteta koje oso"a donosi u seksualno iskustvo i intimnost. Psihopatologija &ormalnost i psihopatologija su izmješani. Razlika je kvanitativna, a ne kvalitativna. 8o je pitanje neravnoteže izme/u ida, ega i superega. @ko je id iznimno snažan posljedi#a je impulzivno agresivno ili seksualno ponašanje, a ako je superego snažan dijete je mu0eno osjećajem krivnje već i za najmanje prekršaje. Pretjerana fiska#ija predstavlja temelje za psihološke smetnje, jer spre0ava daljnji razvoj ili povećava vjerojatnost da će se dijete vratiti na raniji stadij. Eto je j0a fiska#ija, dijete je sklonije regresiji. Prekomjerna fiksa#ija može "iti posljedi#a ili nedostatnih li"idinalnih gratifika#ija (nedostatna lju"av tijekom oralnog razdo"lja) ili pretjerane gratifika#ije (pretjerano "rižna majka tijekom edipovske faze). pćenito, što je ranija fiksa#ija, teža će "iti psihopatologija. vaki stadij stvara odre/enu vrstu smetnji. ralni stadij ! psihoze, analni ! opsesivno*kompulzivni , falusni ! histeri0ne i fo"i0ne smetnje 9ao razvojna terija psihopatologije, psihodinamski model nije sli0an nijednom drugom. n je mentalisti0ki, izveden zaklju0ivanjem, pun nepredvidivih okolnosti, manjka mu "ihevioralna jasnoća i provjerljivost. 1 općoj znanstvenoj zajedni#i se za velik "roj psihodinamskih kon#epata drži da su to0ne% Psihopatološki fenomeni u odrasloj do"i imaju korijene u ranom djetinjstvu, anksioznost se može shvatiti kao anti#ipa#ija "oli i da o"ram"eni mehanizmi služe da ju u"laže, rana savjest je ustvari internaliza#ija roditeljskih vrijednosti putem identifik#ije, savjest dojen0eta je neograni0ena i kažnjavajuća, frustra#ija je jedan od uvjeta koji dovodi do agresije, na ponašanje utje0u ideje i poti#aji koji su nesvjesni, u prvih  godina postoji kognitivni napredak od ira#ionalnog do ra#ionalnog mišljenja, odgovarajuća maj0ina skr" tijekom dojena0ke do"i je "itna za kasniji razvoj zdrave oso"e, seksualnoj je prisutna tijekom dje0je do"i. Kasniji razvoj Po0etni je naglasak na pojedina0noj traumi kao podrijetlu neuroze kasnije stavljen na razmatranje složenih intra i inetrpersonalnih 0im"enika. 1 novije vrijeme je interes premješten na interpersonalni kontekst o"jektnih odnosa i afektivne veze koja se stvara me/u oso"ama.

10


Psihologija sel2a Prema 9ohutu do"ro razvijeni self oso"i daje svjesno razumijevanje tko i što je ona, dajući smisao i smjer ponašanju. elf ima - osnovne potre"e% 1. Potre"a da "ude ozr#aljeno se o0ituje u potre"i djeteta da se njegova o0itovanja i proizvodi prepoznaju i da im se divi. &ajvažnija oso"a za zr#aljenje jest majka. 3. Potre"a za idealiza#ijom se o0ituje kao djetetovo divljenje i identifika#ija sa snažnom odraslom oso"om. Rano iskustvo idealiza#ije je prete0a #ilje#a. &ajvažnija oso"a za idealiza#iju je ota#. Bezgra self*a se poljavljuje tijekom - godine života. na je "i polarna, sadrži prete0e am"i#ija na jednom i prete0e #iljeva na drugom kraju. =ajka koja je uspješno zr#alila i ota# koji se postavio kao oso"a za idealiza#iju stvorit će autonomnu oso"u sa samopoštovanjem i samouvjerenošću koje razvija svoje talente i vještine koji su u služni #iljeva i am"i#ije. @ko roditelji na služe svojim funk#ijama poti#anja razvitka (ako se preopterećeni, neprijateljski, namećući) mogu se razviti nar#isti0ni poremećaji li0nosti ili poremećaji s nar#isti0nim ponašanjem. 9od poremećaja li0nosti postoji premalo poti#ani self koji je posljedi#a nedostatka odgovora od strane roditelja. 8akve će oso"a u0initi sve što mogu da stvora uz"u/enje i o"rane se od osjećaja umrtvljenosti. Pretjerano poti#ani self, koji je posljedi#a prekomjerne pažnje roditelja, srami se kreativnih i vodećih aktivnosti z"og straha da će "it preplavljen nerealnim fantazijama veli0ine. 9od poremećaja ponašanja se radi o oso"i koja 0ezna za divljenjem i pažnjom*oso"a gladna zr#aljenja. so"a gladna idela je nezasitna u potrazi za drugima koji će joj se diviti. vi o"li#i mogu i ne moraju "iti prohopatološki. 9ohut drži da odre/ene ljude sa shizofrenijom i grani0nim stanjima možemo naj"olje razumijeti unutar okvira self psihologije.

11


KO+NITIVNI 'O()I trogo uzevši, ne postoji kognitivni model psihopatologije dje0je do"i. &ije "io pokušaja da se povežu svi važni aspekti piagetijanske teorije sa psihopatološkim mišljenjem i ponašanjem u dje0joj do"i. 8renuta0na situa#ija stoga podsje0a na mozaik nego na sveo"uhvatno o"likovani sustav. Op4e napomene &ovoro/en0e ne zna ništa o svijetu u koji je došlo. ve što zna jest nizi osjeta koji doživljava. +ojen0e mora nau0iti razlikovati doživljaje koji 0ine ;mene< od onih koji 0ine ;ne*mene<, i mora nau0iti razlikovati predmete od ljudi. 9ognitivni razvoj nije samo jednostavno nakupljanje sve većeg "roja to0nih informa#ija do sveo"uhvatnog razumijevanja selfa i okoline. Po0etno razumijevanje je pogrešno i mora se ispraviti prema iskustvu, a takvi isprav#i se višekratno prepravljaju dok se ne postigne ispravno shvaćanje realnosti. &eto0na razumijevanja sadrže kli#e psihopatološkog stoga je važno da dijete ostane otvoreno za razvoj. Piagetova teorija stadija 8r0karalo shvaća da je ono samo jedno od mnogo"rojnih predmeta na svijetu*korak prema odvajanju ja od ne ja. Predškolsko dijete vjeruje doslovno onome što vidi. R!5VO#N! P$I*OP!TO)O+I#! Razvojna psihopatologija ima dva temeljna zahtjeva ! empirijski i kon#ep#ijski. mpirijski ! moraju se opisati prete0e, karakteristi0ne informa#ije i posljedi0ni rijek psihopatoloških fenomena, sa ili "ez interven#ija. Kon-ep-ijski ! mora se o"jasniti odnos izme/u normalnog i psihopatološkog razvoja. &ajopćenitija pretpostavka kaže kako postoji zajedni0ka karakteristika svakog razvoja te da se isti prin#ipi mogu primjeniti za njegove normalne i nenormalne tijekove. &ajviše psihoanaliti0ki i "ihevioralni modeli mogu zadovoljiti ova dva zahtjeva. Psihopatološki fenomeni su normalan razvoj koji je krenuo krivim putem. +efini#ija je dovoljno općenita da o"uhvati velik "roj ose"ujnih modela. •

•

12


'ltideterminiranost i interak-ije Razvojna psihologija potkrepljuje - popularne ideje o etiologiji. Prva je da je traganje za uzrokom (npr. maloljetni0ka delikven#ija kao posljedi#a zanemarivanja) previše pojednostavljena i površna. Psihopatolopški fenomeni imaju "rojne uzroke, ti uzro#i djeluju jedan na drugoga i mijenjaju se tokom vremena. &pr. 0im"enik najvišeg rizika u interpersonalnom kontesktu može i ne mora dovesti do psihopatologije, ovisno o tome što se doga/a u interpersonalnom kontesktu i ovisno o stadiju razvoja. ve smetnje sz multi determinirane. Pre0esta mulitideterminiranost dovodi tek do jednostavnog redanja pridonosnih 0im"enika. 8i se 0im"eni#i stoga moraju intergirati u neku vrstu smislenog modela. va integre#ija može "iti statisti0ka ili kon#eptualna. =odel me/uso"nih odnosa ne zna0i da svaki 0im"enik ili kontekst daje zna0ajan doprinos etiologiji. =ultideterminizam ima svoj analog u interak#ijama u interpersonalnoj sferi po tome što zamjenjuje model po kojem smjer utje#aja ide jedino od roditelja na dijete. n smatra dijete samo pasivnim primateljem ponašanja roditelja. &o upravo je suprotno, dje#a imaju svoje vlastite želje i #iljeve i "rzo nau0e tehnike kako ih ostvariti. Postoje ipak dokazi da je djetetov doprinos tjelesnom zlostavljanju manji od onoga roditelja. Razvojni ptovi 6trajektorije ili razvojni tijekovi7 Prvo pitanje kod stvaranja putova%  kojem trenutku i zbog čega razvoj kreće tijekom koji nije normalan!

&o, ne postaju sve dje#a pod rizikom i promijenjena. 8re"a uzeti u o"zir 0im"enike koji 0ine dje#u osjetljivom na rizike kao i 0im"enike koji ih štite od rizika. 1 onim slu0ajevima u kojima rizik i osjetljivost nadvladaju zaštitine 0im"enike pitanje je ! kako ova prva dva 0im"enika djeluju tijekom vremena i kako dovode do potpuno razvijene psihopatologijeG 1#rtavanje razvojnih putova zna0i razumijevanje 0im"enika koji dovode do povla0enja kao i do perzistiranja psihopatoloških fenomena. 9ona0ni #ilje je do"ivene podatke protuma0iti pomoću razvojnih prin#ipa, te shvatiti mehanizme i pro#ese koji su odgovorni za prelazak djeteta iz jednog stadija u sljedeći tijekom razvoja spe#ifi0ne "olesti. 1tje0u li i na koji na0in tradi#ionalni demografski poda#i (spol, 6, inteligen#ija...)G Postoje dokazi da dje#a koja razviju delikven#iju s kasnijim po0etkom (3> god) nisu više antiso#ijalna od druge zdrave dje#e, dok dje#a koja 13


imaju rani po0etak ( god) imaju i veće smenje (hiperakivna su). ećina oso"e napreduje nepromjenjivim redom, kako se dolazi do više stepeni#e sve je manji "roj zahvaćenih, no oni koji dosegnu viši stupanj zadržavaju ponašanja karakteristi0na za ranije stadije i sve su više pogo/ena psihopatologijom. vi putevi vode do komor"iditetaAistodo"na pojava dva psihopatološka fenomena. (npr. depresija i anksioznost, poremećaji opho/enja i hiperaktivnost). 9lini0ka primjena razvojnih puteva što se ti0e preven#ije i lije0enja je o0ita. Eto više nau0imo o ranim 0im"eni#ima rizika, "olje ćemo o"likovati u0inkovite preventivne programe. Razvojni putevi su više od jednostavnog opisivanja sli0nih ponašanja. (&eso#ijalizirano agresivno ponašanje u dje0joj do"i ne dovodi samo do aniso#ijalnog a#ting outa u odraslog do"i, već tako/er i do alkoholizma i shizofrenije). 1 nekim slu0ajevima,promjene u ponašanju uklju0uju transforma#iju. 8o zna0i da postoji kontinuitet što se ti0e psihološkog kon#epta, dok su ponašajne manifesta#ije ovog kon#epta promjenjive tijekom vremena. (nesigurno vezano dojen0e je pretjerano vezano uz majku, a kasnije uz odgojitelja). Rizik8 osjetljivost i zaštitni /im9eni-i Rizik predstavlja svako stanje ili okolnosti koje povećavaju vjerojatnost da se razvije odre/eni psihopatološki fenomen. Premda nema sveo"uhvatnog popisa 0im"enika rizika koji "i svi prihvatili oni se javljaju u svim kontekstima. 1 organskom kontesktu*oštećenje pri porodu, neurološko oštećenje, neadekvatna prehrana. 1 interpersonalnom kontekstu*roditeljsko zanemarivanje ili zlostavljanje, sla"i odnosi sa vršnja#ima. 1 kontesktu višeg reda ! siromaštvo. 1 intrapersonalnom*niska inteligen#ija, nisko samopoštovanje, sla"a kontrola. Pojedina0ni rizi#i imaju ograni0enu prediktivnu vrijednost, kumulativni u0inak imaju mnogo"rojni rizi#i. 1tje#aj rizika na smetnje je neposredan. sjetljivost ozna0ava 0im"enike koji poja0avaju odgovor na rizik. Rutter ospiuje veći "roj tih 0im"enika ! spol (kod dje0aka je stopa poremećaja viša nego kod djevoj0i#a, kod sva/a roditelja), temperament (dje#a koju je teško njegovati postaju meta roditeljske razdražljivosti). 8a lista uklju0uje odsutnost do"rih odnosa s o"a roditelja u slu0aju roditeljskih sva/a, sla"u sposo"ost planiranja i nedostatak pozitivnih školskih iskustava u slu0aju djevoj0i#a odgajanih u institu#ijama. va dje#a koja su pod rizikom ne razviju smetnje te je stoga #ilj otkriti zaštitne 0im"enike koji poti0u ili održavaju zdrav razvoj. &pr. postojanje "rižnog, pouzdanog roditelja u prisutnosti tri ili više 0im"enika umanjuje stopu pro"lemati0nog ponašanja sa $H na -$H. ;6lasti0na dje#a< dje#a do"ro prilago/ena unato0 visokom riziku za poremećeno ponašanje. 5straživanja ;elasti0ne dje#e< pokazuju da 14


poti#ajno djeluju do"ra i sta"ilna skr", u starije dje#e pozitivan odnos sa starijom oso"om, ako su do"ri u0eni#i i lako rješavaju pro"leme, ako su uspješna u odre/enim podru0jima (po vlastitom sudu ili sudu drugih). =ehanizmi koji posreduju u zaštitnim pro#esima% smanjenje u0inka rizika, smanjenje negativne lan0ane reak#ije, poti#anje samopoštovanja i u0inkovitosti, otvorenost za povoljne prilike. +je0ji psiholog mora poznavati patogene 0im"enike, jednako kao i prosuditi pozitivne 0im"enike(vještine ili sposo"nosti koje dijete ima, djeda koji će dijete podržati, suportivog trenera ili u0itelja, organiza#ija mladih u zajedni#i). (vije vrste rizika Razvojna psihopatologija pokriva šire podru0je, a ne samo dje#u koja su psihopatološki promijenjena. =e/u pro"lemati0nim ponašanjima se nalaze fizi0ko i seksualno zlostavljanje, nesuglašavanje s medi#inskim postup#ima i teškoće kulturaliza#ije. va dje#a se nalaze izme/u pro"lema normalnog razvoja (neposlošno tr0karalo, o"ijesni adoles#ent) i psihopatoloških poremećaja. na doživljavaju više od normalne koli0ine stressa i njihovo je ponašanje promijenjeno i zahtijeva pažnju profesioonala#a. Postoje - vrste rizika% prva uklju0uje dje#u koja su pod rizikom za razvoj jednog ili više psihopatoloških fenomena, druga uklju0uje dje#u koja su pod rizikom za razvoj pro"lemati0nog ponašanja koje je dosta izraženo. &e postoji općeprihvaćeni popis rizika za pro"lemati0no ponašanje. &avest ćemo neke% dje# s kroni0nim "olestima i oštećenjem mozga, dje#a s kojom se loše postupa i ona razvedenih roditelja, adoles#enti s homoseksualnim identitetom, dje#a etni0kih manjina. Postojanje rizika za pro"lemati0no ponašanje može se i ne mora preklapati a rizi#ima za psihopatološke fenomene. 1 slu0aju tjelesne "olesti je malo, u slu0aju lošeg postupanja s dje#om je veće. 'ltikltralni pristp 9ulturalna pozadina je 0im"enik višeg reda koji u zna0ajnoj mjeri utje0e na inter, intrepersonalni i organski kontekst, kao i na rizik za postanak smetnji i samu defini#iju psihopatoloških fenomena. 'lavni poti#aj za uklju0ivanje razli0itih kultura su "ile promjene u samom društvu.

15


NKO)IKO N!PO'N! O 'TO(O)O+I#I $ ;vrijednih o"i0aja< u klini0koj psihologiji (=ehl)% * deskriptivna klini0ka psihologija * psihometrijska prosud"a * genetika ponašanja * promjena ponašanja (sa odli0nom tehni0kom vrijednošću) * psihoanaliti0ka teorija (nenadmašno "udi zanimanje) ni će opsati dugo nakon što se izgu"e današnji modeli. N!T0R!)I$TI&K! TR!(I"I#! Oko klini/ara Iistu naturalisti0ku tradi#iju provode oso"e s okom klini0ara. no zahtijeva "rižno i pažljivo promatranje uz pokušaje maksimalnog razumijevanja. no mora ići uz kon#eptualizirajući um. &aturalisti0ko promatranje služi za opisivanje i razumijevanje ponašanja koje se spontano pojavljuje. 8o je istraživanje u prirodnu okružju ekologijom (?ronfen"renner). na povećava vjerojatnost do"ivanja ekološki valjanih podatak i uo0avanja "rojnih 0im"enika koji mogu "iti odgovorni za takvo ponašanje. O9jektivni postp-i 5maju dvije prednosti ! pouzdanost se može to0no utvrditi i mogu ih koristiti svi 0lanosvi znanstvenog svijeta. Rutter je vrhunski stru0njak za testiranje hipoteza putem o"jektivnih mjerenja razli0itih spontano pojavljujućih doga/aja. )a9oratorijska tradi-ija Primjeri kontroliranih istraživanja. =R nije sinonim za usporeno u0enje već može "iti "arem dijelom posljedi#a nemogućnosti stvaranja odgovarajućih hipoteza za u0enje ili pamćenje, tj. nesposo"nost korištenja u0inkovitih strategija 0ak i kad su one prisutne. 9ao popratni 0im"enik autizma javlja se teškoća o"rade podatak po nekom modelu i nemogućnost oponašanja. 2iperasktivnost je posljedi#a smetnji u održavanju pažnje. 5zdvojen je 0im"enik impulzivnosti koji hiperaktivnoj dje#i onemogućuje da se zaustave, pogledaju, poslušaju i promisle. Poten#ijalni nedosta#i* poja0avanje kontrole može dovesti do neto0nih podataka, niska ekološka valjanost , "ez paradigme realnosti. Ca". 5straživanja imaju visoke vrijednosti o"jektivnosti i kontrole. •

•

•

16

Razvojna psihopatologija i psih - Akademija.pdf

Recommend Documents