ORTOPEDIJA - skripta II.pdf

ORTOPEDIJA – skripta sa odgovorima na ispitna pitanja

Oliver Jurid, lipanj 2011.

ORTOPEDIJA BETA VERZIJA Skripta s odgovorima na ispitna pitanja

Oliver Jurid Zagreb, 2011.

1 www.perpetuum-lab.com.hr



1. Podjela tumora sustava za kretanje HISTOLOŠKA KLASIFIKACIJA primarnih tumora i tvorbi sličnih tumorima. va su histološka stupnja – niski i visoki Niski stupanj: manje o 25% šanse a razviju ualjene metastaze, histološki su obro diferencirane, imaju manje mitoza. Visoki stupanj – – vede šanse za stvaranje metastaza, metastaza, visok onos stanica/matriks,

mnoštvo mitoza i mikrovaskularnih proiranja. a.) Tumori koji stvaraju kost: D: osteom, osteoid-osteom i osteoblastom Z:

osteosarkom, paraostealni osteosarkom, periostealni osteosarkom b.) Tumori koji stvaraju hrskavicu: D: hondrom, osteohondrom, hondroblastom, hondromiksoidni hondromiksoidni fibrom Z: hondrosarkom, hondrosarkom, jukstakortikalni jukstakortikalni hondrosarkom, mezenhimalni mezenhimalni hondrosarkom

c.) Gigantocelularni tumori kosti d.) Tumori koštane srži : Ewingow sarkom , retikulosarkom, retikulosarkom, limfosarkom limfosarkom kosti, e.) f.)

g.) h.) i.)

mijelom Vaskularni tumori: D: hemangiom, limfangiom, glomus-tumor PZ: hemangioendoteliom, hemangioendoteliom, hemangiopericitom hemangiopericitom Z: angiosarkom Tumori vezivnog tkiva: D: ezmoplastični fibrom, lipom, fibrozni kortikalni efekt/neosificirajudi efekt/neosificirajudi fibrom Z: fibrosarkom, fibrozni histiocitom, liposarkom, mezenhimom, mezenhimom, nediferencirani sarkom Ostali tumori: hordom, adamantinom dugih kostiju, neurilemom, neurofibrom Neklasificirani tumori Tvorbe slične tumorima: solitarna koštana cista (jenostavna (jenostavna ili unikameralna), unikameralna),

aneurizmatska koštana cista, jukstartikularna koštana cista (intraoselani ganglion), metafizni fibrozni efekt (neosificirajudi fibr om), om), eozinofilni granulom, fibrozna isplazija, miozitis osifikans, smeđi tumor hiperparatireoizma PROŠIRENJU – mogu biti intraoselani ili ekstraosealni, unutar ili izvan Prema ANATOMSKOM PROŠIRENJU – anatomske lože ili prostora. BIOLOŠKA POJELA po Ennekingu  u 3 stadija : DOBROĆUDNI INAKTIVNI (stadij 1 – statični su i kapsulirani, mogu spontano cijeliti ), ), AKTIVNI (stadij 2 – rastu progresivno unutar kapsule, katkad deformiraju prirodne granice, mijenjaju oblik kosti, tumor izgleda septiran, manja reaktivna zona. AGRESIVNI - histološka slika obruduan, ali je njihovo biološko ponašanje agresivno (stadij 3 – lokalno, invazivan, probija prirodne granice, posjeduju pseudokapsulu i

uništavaju okolna tkiva). ZLODUNI – ZLODUNI – dijelimo ih ovisno o histološkoj aktivnosti STADIJ 1 – sarkomi histološki niskog stupnja, rastu polagano, bez simptoma, zahvadaju okolna tkiva, rjeđe reciviiraju i stvaraju metataze, kapsula je probijena, neka satelitski čvorid u reaktivnoj zoni. STADIJA 1A – intaosalno, STADIJ 1B - ekstraosalno



Oliver Jurid, lipanj 2011. STADIJ 2 – sarkomi histološki visokog stupnja, šire se preko svih stanica, neoštro

ograničeni o okoline, vrlo su estruktivni, često stvaraju metastaze. Prelaze reaktivni zonu, uništavaju kost, hrskavicu, i čahuru. Histološka slika – zloduna. STADIJ 2A – intaosalno, STADIJ 2B - ekstraosalno STADIJ 3 – tumori s lokalnim ili udaljenim metastazama Simboli u ovom pitanju: D – obroduni, Z – zloduni

2. OSTEOSARKOM (OSTEOGENI SARKOM) - Najčešdi je i najzloduniji tumor sustava za kretanja PRIMARNI OBLIK - Javlja se u doba zamaha rasta tj. od od 10 – 30 godina - 5 – 10 bolesnika na milijun stanovnika SEKUNDARNI OBLIK - javlja u starijim dobnim skupinama (povezan s Pagetovom bolesti, bolesti, fibroznom

isplazijom i nakon zračenja) z račenja) Nekoliko podvrsta: - KLASIČNI - najčešdi - CENTRALNI – nižeg stupnja agresivnosti, češde u starijih ljui - TELENAGIEKTATIČNI – vrlo agresivan, češdi je u žena, zahvadena kost izglea kao -

vreda krvnog saržaja (neugona krvarenja tijekom zahvata) MULTIFOKALNI – istoobno više lezija OSTEOSARKOM MALIH STANICA – velika masa mekotkivnog tumora JUKSTAKORTIKALNI – na površini kosti, češdi u starijih INTERMEDIAJTNI – oiže periost, ima osta hrskavičnog tkiva

RTG slika: pokazuje estrukciju ili stvaranje kosti (io bolesnika ima mješovitu sliku) Klasični oblik: REAKCIJA PERIOSTA – spongioza je izbrisana, nejasnih granica. Negdje se vidi

otočidi sa stvaranjem stvaranjem guste spongiozne spongiozne kosti. KORTIKALIS KORTIKALIS – rano ošteden, stanjen ili ga nema. CODMANOV TROKUT – sklerotična oizanja i zaebljanja periosta. PERIOSTALNI KALCIFIKATI – tipično, zrakasto se šire o kortikalisa prema periferiji – „ZRAKE IZLAZEDEG SUNCA“ SCINTIGRAFIJA: intraosalni prikaz osteosarkoma, vie se i metastaze (u kostima ali češde u PLUDIMA) -

u 50% bolesnika osteosarkom u predjelu KOLJESNKOG ZGLOBA ( DISTALNI OKRAJAK FEMURA ili PROKSIMALNI OKRAJAK TIBIJE)

-

zahvada i sve ostale ijelove skeleta ( proksimalni humerus, proksimalni femur, zdjelica)

-

lokaliziran je u METAFIZI zahvadene kosti (preio najbržeg rasta!)



Oliver Jurid, lipanj 2011. KLINIKA: bol (postupno jača), palpira se tumorska masa pradena oteklinom, pojačani venski

crtež, smanjena pokretljivost uova (ovisi o lokalizaciji), io bolesnika ima patološki prijelom kosti.

TERAPIJA: KEMOTERAPIJA – citostatici, IMUNOTERAPIJA, RADIOTERAPIJA – samo palijativno

(ko inoperabilnih i teško ostupnih tumora). KIRURŠKO LIJEČENJE (rotacijska plastika ili ugranja masivnih koštanih presaaka, endoproteze sa ili bez cementa) – unutar 2 mjeseca od početka kemoterapije. Korisna je i intraarterijalna primjena kemoterapeutika.

3. EWINGOV SARKOM - 4. Je po učestalosti o koštanih zlodunih tumora - 7% svih bolesnika s primarnim zlodunim tumorima - Visoko je zloduan i razvija se iz NEMEZENHIMALNIH DIJELOVA KOŠTANE SRŽI - Opažena je obiteljska povezanost - Javlja se najčešde između 10. i 15. goine života - 90% toga tumora se otkriva o 20. go. života - češdi je u ječaka RTG slika: simetrično, vretenasto zaebljanje IJAFIZE. Vii se mjestimična osteolitička i zgusnuta žarišta kosti. Neoštrih je granica. Kost je kao „I ZGRIŽENA O MOLJACA“ Nalaz LUKOVICE  uzužne lamele tankih slojeva periostalne kosti – vretenasto proširuje kost . Oblik defekta je TANJURAST ANGIOGRAFIJA: izrazita HIPERVASKULARNOST tumora i okolnih česti DIF.DG: osteomijelitis, osteosarkom, eozinofilni granulom, neruoblstom, leukemija KLINIKA: Bol, oteklina, opda slabost bolesnika, povišena temperatura, gubitak težine,

letragičan bolesnik, patološki prijelom. U vrijeme otkrivanja bolesnici mogu imati izražene metastaze ( u rugim kostima, pludima i limfnim čvorovima) - Tumo je načešde u DIJAFIZI FEMURA, ZDJELICI, TIBIJI, HUMERUSU, fibuli, rebrima - DIJAMETAFIZIRANA LOKALIZACIJA  ako je od jedne do druge metafize kosti TERAPIJA: Kemoterapija, široka resekcija, amputacija ekstremiteta, raioterapija

4. GIGANTOCELULARNI TUMOR KOSTI -

najčešde u obi o 20 – 40 godina obroduan tumor (u 5 – 10% zloduna pretvroba) praktički ga nema prije završetka rasta (nema ga u djece) najčešde je u EPIFIZAMA i ijelu METAFIZA ugih kostiju najčešde je u GORNJEM KRAJU FEMURA, GORNJEM DIJELU TIBIJE i HUMERUSA RTG SLIKA:



Oliver Jurid, lipanj 2011. OSTEOLIZA – s minimalnom reaktivnom okolnom zonom. Nema reakcije periosta. Nema KALCIFIKATA unutar tumora. NAPUHNUTA KOST – sa stanjenom ili izbrisanom kortikalnom kosti. Ako je UZ ZGLOB probija SUBHONDRALNU kost  npr. u koljenskom zglobu se nalazi

uz ukriženi ligament. TERAPIJA: I. I II. Staij se liječi – KIRETAŽOM (samo u manjih tumora mirne histologije) i umetanjem koštanih PRESAAKA ili koštanog CEMENTA. ŠIROKA RESEKCIJA – kod velikih tumora, agresivnih oblika i recidiva. AMPUTACIJA – u zlodunih tumora. Česti reciivi – pri neogovarajudem liječenju.

5. METASTATSKI TUMORI KOSTI -

To su najčešdi koštani tumor i U 90% bolesnika metastaze na kostima su multiple

Metastaze štitnjače ili bubrega – češde solitarno Najčešde metastaziraju karcinomi: prostate, ojke, štitnjače, pluda, bubrega

Metastatske promijene u djece: od RABDOMIOSARKOMA, WILMSOVA TUMORA, NEUROBLASTOMA, NON HODGKINOVA LIMFOMA, HODKINOVE BOLESTI RTG SLIKA: OSTEOLITIČNE METASTAZE (češde u jece) – neoštra poručja estrukcije kosti, s

poptuno razorenom kosti, bez periostalne reakcije. OSTEOPLASTIČNE METASTAZE – prikazuje se kao SKLEROZACIJA zahvadenog dijela skeleta SCINTIGRAFIJA: ima najvedu vrijenost, pozitivna u 96% slučajeva, i prije pozitivnog RTG nalaza KLINIKA: PATOLOŠKA FRAKTURA  može biti i prvi znak sekunarnog proširenja karcinoma - Ispod lakta i koljenskog zgloba metastaze su RIJETKE TERAPIJA: Kemo-, radioterapija (za smanjenje boli), imuno-, hormonska- terapija, Kirurški (odstranjenje i rekonstrukcija endoprotezom, amputacija, egzartikulacija uda)

Prijetedi prijelomi  u ugim kostima ako je oštedenje vede o 2,5 cm ili je zahvadeno više o 50% promjera kosti. Lom se spriječava unutrašnjom fiksacijom + cement.

6. PRIROĐENO IŠČAŠENJE ZGLOBA KUKA Razvojna anomalija koja se u raznim razobljima jeteta različito izražava Različiti nazivi: luksiran, subluksiran, isplastičan, labav i nestabilan kuk, kongenitalno iščašednje kuka, razvojno iščašenje kuka DEF.: Razvojno iščašenje kuka  spektar je abnormalnosti o labavosti o potpuna iščašenja -

glave femura uz slabo razvijen acetabul. INCID./EPIDEM: Amerika i Europa 1,5/1000 živorođene jece, Slavenske zemlje: 2 – 4/100.

Šest puta više se pojavljuje u JEVOJČICA. U 40% je OBOSTRANO iščašenje. Javlja se češde na LIJEVOM kuku. U više o 30% slučajeva ijete je rođeno na ZAAK.



Oliver Jurid, lipanj 2011. Naslijeđivanje: ako je jean o roitelaj imao iščašenje – 12%, a ako je jedan roditelj i jedno dijete imalo onda – 36% ETIOLOGIJA: Postoji više uzroka. Ako je uzrok poznat (mišidna bolest, artrogripoza) izraz je

PATOLOŠKO ili ATIPIČNO iščašenje. U više o 20% slučajeva uzrok je genetski (pozitivna obiteljska anamneza). vije skupine čimbenika: MAJKA i OKOLINA. MAJKA  estrogen, relaksin (preko posteljice u dijete), uzrokuje labavost vezivnog tkiva i

zglobova. Osobito su time pogođena ženska jeca. Čimbenici OKOLINE (posredno preko majke)  POLOŽAJ JETETA ZATKOM (maksimalna fleksija kukova, koljena u potpunoj ekstenziji) – mehanički pritisak na plo u razvoju, povedana napestost natkoljeničnih mišida – uzrokuje nestabilnost i displaziju kukova. Položaj zatkom uz VANJSKU ROTACIJU - posebno pogouje nastanku iščašenja. Slično jelovanju okoline mogu utjecati i čvršdi TRBUŠNI MIŠIDA MAJKI PRVOROTKINJA. Postnatalno: Ako su kukovi i koljena u ekstenziji  10 puta češda šansa o iščašenja Fiziološki položaj kukova: položaj u abukciji i fleksiji. DIJAGNOZA: Najbolji rani postupak za utvrđivanje razvojnog iščašenja jest izvođenje : ORTOLANIJEVA TESTA (POZITIVAN= ako se abdukcijom u k uku (širenjem nogica) postiže repozicija glave femura u acetabul, nalaz: LUKSIRANI KUK) ili BARLOW/PALMENOVA TESTA (POZITIVAN=kad se abdukcijom u kuku i pritiskom na koljeno u smjeru pologe može izazvati pasivna luksacija, nalaz: LUKSABILAN KUK). Ovo je test PROVOKACIJE LUKSABILNOSTI KUKA. Repozicija je moguda Ortolanijevim testom. SUBLUKSABILAN KUK  potvrđuje se BARLOW/PALMENOVIM testom, stanje je kaa je kuk labav ali bez znakova luksabilnosti, glava femura je samo na rubu acetbaula – posljedica je labavih sveza i čahure – čest je laza u 1. tjenu života . Ovakav kuk se u vedine spontano stabilizira. Primarno slabije razvijena zjelična čašica : ako se ne dijagnosticira rano, kad dijete prohoda,

kuk se iščaši. UZV pregled: stanarizirani postupak, utrđujemo zjeličnu komponentu zgloba i položaj

hrskavične glave femura unutar acetabula. RTG dijagnostika: važan, pogotovo u jece koja su prohoala KLINIČKA SLIKA: Pozitivan ORTOLANI (novorođenče i ojenče), asimetrične braze na unutrašnjoj stranci natkoljenice (nepouzano). Ka ijete prohoa slika je izraženija: ijete šepa pri hou, ka je obostrano – gegav ho, ko jenostranog iščašenja pozitivan je TRENDELENBURGOV i DUCHENNEOV znak. Kaa ijete leži na leđima uz fleksirane kukove i koljena visina koljena nije ista  GALLEAZZIJEV ZNAK , na bolesnoj strani spušteno koljeno. TERAPIJA: Ovisi o jetetovoj obi. Rano otkriveno(što je ranije to je bolje izliječenje , manje komplikacija) iščašenje (4 -5 mjeseci) – konzervativnim metoama u potpunosti se liječi – bit svih postupaka: neposredni kontakt zglobnih tijela – repozicijom kuka i zadr žavanjem u tom položaju. Metode: HILGENREINEROV APARAT, PAVLIKOVI REMENI i ROSENOVE UDLAGE. Prati se svakih 7-14 dana – uz UZV. Komplikacije: oštedenje CIRKULACIJE GLAVE FEMURA i oštedenja rasta njena proksimalnog dijela  izbjegava se TRAKCIJOM PRIJE REPOZICIJE



Oliver Jurid, lipanj 2011. Kod djece (2 – 4 godine)  KIRURŠKO LIJEČENJE (otvorena (otvorena repozicija, korektivna osteotomija proksimalnog dijela femura i korektivna osteotomija zdjelice)

7. EPIFIZIOLIZA GLAVE BEDRENE KOSTI (EGBK) -

Poremedaj aolescentnog aolescentnog kuka u kojem je poskliz gla ve femura (EPIFIZA) prema vratu femura (METAFIZA) progresivan, a patološki proces je u HRSKAVIČNOJ PLOČI RASTA

(EPIFIZNA HRSKAVICA RASTA). INCIDENCIJA: 2/100 000, češda je u ječaka u odnosu 5:2 ETIOLOGIJA: Pravi uzrok je nepoznat (idiopatski), (idiopatski), hormonalni (hipotireodizam, hiperparatireodizam, hiperparatireodizam, panhipopituitarizam, pituitarni tumor, akromegalija i gigantizam, kriporhizam) mehanički , upalni, metabolički (rahitis, (rahitis, bubrežna osteistrofija ) jatrogeni (radijacijska terapija, kemoterapija, terapija hormon rasta ) nasljedni (Klinefelter, Down, Marfan) i traumatski uzroci. Svi se ovi uzroci trebaju isključiti a bi se EGBK označio kao IDIOPATSKI. Pojavljuje se u pubertetu i adolescentom zamahu rasta = ENDOKRINA ISFUNKCIJA kao uzrok. Poremeden onos spolnih hormona i hormona rasta (on djeluje da

ploča rasta postaje šira, a perihonralni prsten oko epifize se stanjuje i omekšava). Djevojke nakon menarhe su praktični IMUNE NA EGBK. KLASIFIKACIJA: (simptomi traju do 2 tj.), KRONIČNI (uže o 2 tjedna), Po načinu nastanka: AKUTNI (simptomi AKUTIZIRANI KRONIČNI (uže o 1 mj.pa se pojačaju nakon blaže ozlijee). Prema opsegu poskliza glave femura oređuje se stupanj bolesti i to u 4 stupnja: 1. stupanj = AP- RTG snimka pokazuje „nemirnu“ proširenu ploču rasta (scintigrafija može biti pozitivna) 2. stupanj = kut poskliza iznosi 5 – 30 stupnjeva 3. stupanj = kut poskliza je između 30 – 60 stupnjeva 4. stupanj = više o 60 stupnjeva KLINIČKA SLIKA: bolesnici su adipozne konstitucije ili marfanoidnog izgleda. Bolest se javlja od 10. – 16. goine. Češde na lijevom kuku. Gotovo uvijek su prisutna 3 simptoma: (1) BOL u KUKU ili na unutrašnjem ili onjem ijelu bera (mogu zamijeniti sa bolima u koljenu – zato dobro pregledati zglob kuka), (2)OGRANIČENA POKRETLJIVOST kuka (ne može izvesti čučanj sa skupljenim nogama, a posebno unutrašnja rotacija). rotacija). Pri ležedem stavu gleati REHMANNOV ZNAK (izraženiji (izraženiji je u 3. i 4. stupnju) – noga spontano BJEŽI u vanjsku rotaciju ako se pokušava fleksija u kuku sa unutarnjom rotacijom. (3)ŠEPANJE – (3)ŠEPANJE – noga može biti krada ako je poskliz vedi i to za 0,5 – 1 cm. Noga se skraduje zbog višeg položaja METAFIZE, jer je osklizala glava femura (EPIFIZA), pa metafiza približena rubu acetabula acetabula zbog vlaka vlaka zjeličnih mišida – zboga svega toga TRENDELENBURGOV TRENDELENBURGOV i DUCHENNEOV ZNAK su POZITIVNI. DIJAGNOZA: RTG u profilnoj i AP projekciji, izmjeriti kut između osi vrata berene kosti i epifizne ploče rasta, KLEINOV ZNAK  pravac koji je produ žetak gornjeg ruba berene kosti

ne siječe io kružnice glave berene kosti nego tangencijalno oiriva kružnicu.




TERAPIJA: gotovo iskljudivo KIRURŠKI – u prvom i drugom stupnju = EPIFIZEODEZA IN SITU, hrskavične ploče rasta. U 3. 3. I kanularnim vijcima – stabilizira poskliz i ubrzavanje okoštavanje hrskavične 4. Stupnju – korektivna osteotomija proksimalnog dijela bedrene kosti. AKUTNI OBLIK EGBK-a – hitna inikacija za bolničko liječenje

8. BIOMEHANIKA ZGLOBA

KUKA, VRSTE ŠEPANJA, COXARTHROSIS, UMJETNI ZGLOB KUKA (temeljni principi) -

-

polovica se tjelesne težine prenosi na svaki zglob kuka pri opteredenju jene noge imamo ekscentrično opteredenje opteredenje zgloba kuka ravnotežu zjelice u vooravnom položaju pri hou oržava snaga abukcijskih abukcijskih mišida (pelvitrohanterne i spinokruralne muskulature – djelovanjem suprotnih sila) svaka od tih suprotnih sila ima svoju polugu (medijalna poluga je poluga djelovanje

tjelesne težine – ona je 3 puta uža o lateralne poluge – poluga jelovanja mišida) da bi zjelica bila u ravnoteži potrebna je jenaka veličina sila u bolesnika sa koksom valgom  skradena je užina lateralne poluge (veda razlika užine meijalne i lateralne poluge)  vede opteredenje zgloba u bolesnika sa koksom varom  lateralna poluga je veda (manja razlika užine poluga, pa je manje i opteredenje kuka)  ko kokse vare prisutna je biološki lošija kost ( pasivna deformacija gornjeg okrajka bedrene kosti) naginjanje – postranično šepanje – prebacivanje tjelesne težine n a stranu

opteredenog zgloba težište tijela približuje se sreištu zgloba kuka, čime se skraduje medijalna poluga -

smanjenjem razlike između poluga samnjuje se potrebna sila mišida za oržavanje ravnoteže kao i opteredenje zgloba uporaba štapa – na suprotno j strani u onosu na stranu oštedenja oštedenja (na bolesnoj bolesnoj strani se tako smanjuje veličina sile za oržavanje ravnoteže – zglob kuka se rastereduje)

COXARTHROSIS - u 5 % populacije starijih od 55 godina, prevalencija u porastu (stari populacija, -

-

ekološki čimbenici) etiologija: starija ob, anomalija zgloba kuka, prekomjerna tjelesna težina, trauma, upale, poremedena lokalna cirkulacija i neurogena oštedenja  na to se nadovezuju mehanički čimbenici i stvaraju slike eformirajude artroze kuka PREARTROZA  stanje prije degeneracijskih promjena , a to je promijena površine opteredenja i sila naprezanja



Oliver Jurid, lipanj 2011. -

Promijene počinju ra razini zglobne hrskavice pa na ostale ijelove  ijelove zgloba U subhondralnoj kosti – stvara se koštana skleroza poslije i cistama slične promjene Stvaraju se rubni osteofiti

KLINIKA: umor i bolnost u početnom staiju, poslije boli u koljenu i natkoljenici (zbor iritacije ogranaka n. Femoralisa i n.obturatoriusa), opseg pokreta je postupno sve manji, kontraktura kuka uz ograničenu rotaciju prema unutra i abukc iju, poslije se smanjuje i

fleksija i abukcija, šepanje na stranu bolesnog opteredenja TERAPIJA: Konzeravtivno i kirurško liječenje. Konzeravtivno  simptomatsko analgetski, mirovanje i izbjegavanje preopteredenja preopteredenja kuka, NSAI, fizikalna terapija, lokalno kortikosteroii, reukcija tjelesne težine, uporaba štapa, postranično šepanje. Kirurško u bolesnika s jačom boli i jačim ograničenim opsegom pokreta – korektivne osteotomije i aloartroplastika aloartroplastika . jelomične ili parcijalne enoproteze (ko prijeloma u zglobu kuka), potpuna ili totalna endoproteza (cementne i bezcementne). Cement je = metil-metakrilat (plastična masa), umede se u koštano ležište, zaada cementa je a

povedava oirnu površinu između enoproteze i koštanog ležišta 200 puta. Može uzrokovati CE MENTNU BOLEST tj. oštedenje koštanog ležišta enoproteze. Ko bescementnih = izravan kontakt trupa endoproteze i kosti – mirovanjem se stvara koštano tkivo oko enoproteze. INIKACIJE za ugranju enoproteze: egeneracijska egeneracijska oštedenja kuka, prirođene anomalije, prijelomi, reumatske bolesti, aseptična nekroza glave femura, razne sistemske i opde bolesti, tumor, neuspijeli neuspijeli prethoni kirurški kirurški zahvati. KOMPLIKACIJE aloartroplastike: aloartroplastike: labavljenje enoproteze, infekcija, iščašenje, prijelomi, stvaranje kalcifikata.

9. OPERACIJE NA ZGLOBOVIMA ijagnostičke svrhe PUNKCIJA ZGLOBA  pristup u zglob iglom katka troakarom. U ijagnostičke (laboratorij, bakteriologija, uvođenje RTG kontrasta – artrografija) i rai liječenja (vađenje tekudeg saržaja ili uvođenje lijeka). OTVARANJE ZGLOBA (arthrotomia)  rai kirurških zahvata, ostranjivanje slobonih ili

stranih ijelova, renaže,. KAPSULOTOMIJA  (prerezivanje fibrozne zglobne čahure rai ispravljanja kontraktura) i SINOVEKTOMIJA  (odstranjivanje sinovijalne zglobne mem brane u ijagnostičke i liječibene svrhe) ARTROLIZA  presjecanjem izraslina i priraslica nastoji se vratiti gibljivost zgloba.

EBRIEMENT ili ČIŠDENJE (toilette)  ostranjivanje koštanih izraslina (osteofiti), izravnjavanje zglobnih tijela i odstranjenje slobodnih tijela . RESEKCIJA ZGLOBA  odstranjivanje proksimalnog i distalnog distalnog dijela zglobih tijela. tijela. OTVORENA REPOZICIJA ZGLOBA  otvara se zglob i pod nadzorom oka namještavaju se zglobna tijela (ko zastarjelih iščašenja, habitualnih luksacija) ATRODEZA  izvoi se ukočenje nekog zgloba, nakon atroeze nastaje ankiloza (koštano prerastanje). Izvodi se kod upalnih promijena koje su uzrokovale toliku promijenu da je zglob izgubio svoju funkciju a atroplastika je kontaindicirana, kod zdravih zglobova ako postoji

slabost mišidnog sustava (mišidna kljenut). Pri artroezi važna je funkcija susjenih zglobova.



Oliver Jurid, lipanj 2011. Primarne artrodeze  nakon traumatskog razaranja zgloba (npr. ko oštedenja gornjeg nožnog zgloba). Intraartikularna artroeza  kad je zglob traumatski ili degenerativno

promijenjen ili se zgob želi ukočiti zbog kljenuti mišida (ostrani se hrskavica a može prerasti kost), uz nju postoji i artroeza s premošdivanjem zgloba koštanim presatkom ili s uklinjavanjem presatka. Češde se koriste metalni vijci i ploče (kompresivna artroeza). Ekstraartikularna artrodeza  kaa se želi a se zglobna tijela ne oiruju zbog upalnih promijena. To se čini pomodu koštanih presaaka koji leže izvan zglobne čahure. Rezultira ukočenjem i fiksiranjem zgloba. ARTROPLASTIKA formiranje zgloba koji morfološki i funkcionalno ogovara normalnome zglobu. Upotrebljava se strani materijal. Inikacije: fibrozno ili koštano ankilozirani zglobo vi, egeneracija, trauma, upalom uništeni zglob. Ko upale je mogude tek ako je skroz smiren upalni proces.

10. DEGENERATIVNE BOLESTI ZGLOBOVA -

drugi naziv artroza ili osteoartroza ili osteoartritis (degenerativni artritis) simptomi bolesti se pojavljuju kada ođe o uplanih promijena sinovijalne

-

membrane tj. sinovitisa (nije sistemski sinovitis ved lokalni, zbog upalnih promijena na hrskavici koji nastaju pri striženju) artrotične promijene su i prije simptoma prisutne samo su bez kliničkih manifestnih

simptoma PRIMARNE ARTROZE  uz normalno opteredenje postoji slabost hrskavice (nepoznatog podrijetla) SEKUNDARNE ARTROZE  uz noramlnu hrskavicu postoji preopteredenje , kao poslijeica trauma, metaboličkih i enokrinih bolesti, upala i neusklađenosti zglobih tij ela (displazije) - hijalina zglobna hrskavica veoma je otporna na opteredenja, zahvaljujudi svom

hiroelastičnom sustavu (ima sposobnost vezanja voe, pri oteredenju se itiskuje voa a pir rasteredenju se upija). Ovaj sustav funkcionira zahvaljujudi hrskavič nom matriksu  za oržavanje njegove strukture potreban je njegov ujenačeni metabolizam. Prvi korak u egraaciji matriksa jest njegovo preopteredenje. - kaa je fizički stres vedi nego što je kvaliteta matriksa – razvit de se artroza (negativni kvocijent tolerancije – kvaliteta matriksa kroz fizički stres) Artrotski proces zahvada najčešde  zglobe onjih ekstremiteta i zglobove kralježnice – jer su najviše opterečeni. Taj proces je polako PROGRESIVAN. Hrskavica se smanjuje ili nestaje na nekim jestima. Sub honralna kost SKLEROZIRA (ogoljela površina s viljivom subhondralnom kosti – koštana dela). Na rubovima zgloba – OSTEOFITI (oni nastoje proširiti plohu opteredenja). PSEUOCISTE u subhonralnoj kosti (prazne ili ispunjene sluzavom tekudinom). Sve ove promjene uzrokuju EFORMACIJU zgloba. U početku nema promjena na čahuri zgloba kasnije nastaju zaebljanja i njezino skvrčavanje. KLINIKA: BOL (glavni i najčešdi simptom) koja je pri pokretu zgloba jača a kasnije se smiruje rasteredenjem zgloba onosno mirov anjem, KONTRAKTURA ZGLOBA, DEFORMACIJA ZGLOBA, KREPITACIJE u zglobu (ribanje neravne površine hrskavice pri kretnjama), PALPATORNA OSIJETLJIVOST, NESTABILNOST zgloba (uzrokovana učestalim izlijevima u




zglobnu šupljinu), ATROFIJA (HIPOTROFIJA) mišida (poslijeica neaktivnosti mišida)  ovo su znakovi uznapreovale artroze. Karakteristično je a se bolesnik teško rashoa nakon užeg sjeenja ili ležanja RTG: u početku manja ili veda suženja zglobnog prostora, sklerozacija koštanih ijelova zgloba, osteoporotične i cistične šupljine (galvna su značajka egenerativnih promijena), osteofitoza (gl.značajka regenerativnih promijena) . Konačna slika artroze je: eformacija zgloba. Nijeme artoze: izražene raiološki znakovi bez kliničkih simptoma Scintigrafija (dokazuje promijene i prije RTG-a, MR (daje podatke o uznapredovalosti)

LABORATORIJ: hematologija i biokemija u granicama normale, povedana viskoznost tekudine uz povedan broj stanica IF.G./ Artropatije, artritisi, reumatske i metaboličke bolesti, aseptične nek roze, tumori LIJEČENJE: MEIKAMENTNO (antireumatici, antiflogistici, miotonolitika, anestetici, kortidi), FIZIKALNO (hidro-(mogudi su pokreti sa smanjenim opteredenjem), kinezi - (rateredenje, ojačavanje mišida), elektro -terapija), KIRURŠKO – palijativno (toaleta zgloba-ispiranje, otklesavanje osteofita, izravnjavanje zglobnih tijela, bušenje zglobnih tijela -rai poboljšanja cirkulacije i samnjenivanje intramedularnog venskog tlaka, sinoveketomija-kod hiperplastične sinovijalne membrane, ), kauzalno (ispravljanje deformacije), artroplastika (umjetni zglobovi), artrodeza (ukočenje zgloba – ko onjeg i gornjeg nožnog zgloba, inače najčešde se upotrebljava ko nesupijeha enoproteza) , zamjena/regeneracija hrskavice

(primjena kulture hrskavičnih stanica).

11. ARTROPATIJE ARTROPATIJA = obuh vada estrukciju hrskavice i sub ondralne kosti, deformaciju zglobova, nestabilnosti, kontrakture, bujanje periartikularnog tkiva, taloženje tvari i stv aranje slobodnih zglobih tijela. To su zapravao – kronične sekunarne promijene zglobova čija klinička manifestacija ovisi o uzroku bolesti

UZROCI= poremedena inervacija, ishemične promjene u zglobu, krvarenja u zglob, enokrinološki poremedaji, metabolički poremedaji, bolesti vezivnog tkiva Neuroartropatije – zbog poremedene inervacije, nekaa najčešde pri tabes orzalisu (sifilis), zatim pri siringomijeliji, paraplegiji, mijelitisu, leziji perifernih živaca. Prisutne su promijene u zglobu a a bolesnik ne osjeda bol. U početku promijene na zglobovima sliče artrotskim promjenama tek kasnije dolazi do destrukcije, deformiteta i nestabilnosti zgloba. Charcotov zglob  otkinuti komaidi zglobnog tijela „biježe“ po zglobu. Kod TABES DORZALISA- najčešde zahvaden nožni zglob. Ko SIRINGOMIJELIJE – u zglobovima gornjih ekstremiteta. Liječenje je vrlo teško jer su i patološko -anatomske promijene prisutne u samoj kosti. Teško je izvesti artrodezu i artroplastiku. Zato se koriste razna ortopedska pomagala. Hemofilična artropatija – ko hemofiličara i kroničnih krvarenja u zglobove, prisutna je oteklina zgloba, hiperplazija sinovijalne membrane, stvaranje priraslica i kontraktura zgloba 

najčešde KOLJENSKI ZGLOB. Na kostima osteoporoza, hrskavica propaa, mišidi

hipotrofiraju.

Liječenje – prevencija krvarenja, sprečavanje kontraktura i hipotrofije mišida. Imobilizacija zgloba se izbjegava.




Ishemična artropatija – kod ateroskleroze, kesonske bolesti  slabija opskrbljenost krvlju ijabetička artropatija – spaa u ishemične i neurogene zbog promijena na žilama i živcima Enokrinološka artropatija – kod akromegalije i hipertireozi Kortikosteroidna artropatija – zbog sistemnog i lokalnog (u zglob) davanja anestetika Metaboličke artropatije – poremedaj metabolizma, olaganje tvari u zglob. Ovoj skupini pripada arthropathia ochronotica – zbog olaganja kromatičnog pigmenta, urata. Karcinoidne artropatije – na ručnom zglobu i zglobovima šake (po mehanizmu nastanka to su enokrinološke artr.)

12. DEGENERATIVNE BOLESTI KRELJEŽNICE egenerativna bolesz kralježnice ima nekoliko faza: a.) faza degenerativne nestabilnosti b.) faza dislokacije degeneriranog nucleusa pulposusa prema natrag (hernija diska)-

jelomična (protruzija) ili potpuna (prolaps) c.) faza prirone sanacije osteofitima uz mogude stenoze spinalnog kanala KLINIKA: VERTEBRALNI bolni sindrom koji je samo lokaliziran u poručju kralježnice (lumbalni i cervikalni sindrom). Razvojem nastaje VERTEBROGENI SINDROM – širenje tupe boli už gornjeg (o lakta se širi) ili onjeg ua (o koljena se širi). No ona se najčešde širi o ramena ili o stražnjeg ije la kuka – to se naziva SKLEROTOMSKA BOL (koja nastaje iritacijom koštanozglobnih struktura). Prevlaava samo bol , nema znakova ispada senzibilnosti ili motorike. Tipična slika KOMPRESIJSKOG SINDROMA ili RADIKULARNE SIMPTOMATIKE – javlja se kod kompresije živčanih struktura zbog hernije, stenoze kanal a zbog koštanih promijena (osteofita) ili zbog hipertrofične egenerativne promjene intervertebralnih zglobova. U lumbalnoj regiji – ishijas ili ishijalgija, u cervikalnoj – brahijalgija = zajeničkim imenom t o je neurogena ili radikularna bol.

Javljaju se tipične trgajude, nagle pojave boli už ermatoma, sve o prstiju šake ili stopala, bol je oštra, prisutno je žarenje, parestezije, ispai senzibiliteta katkaa i motorički ispai. Kod stenoze spinalnog kanala u tkz. LATERLANOM RECESUSU – imitira ishijalgiju Nemogudnost hoa na prstima (lezija korijena S1, kompresija u visini L5-S1) Nemogudnost orzifleksije stopala i hoa na petama (L5 kompresija, u visini L4-L5) Sindrom caude equinae – kod centralne protruzije diska ( inkonitencija lezije S2-S4), ispad senzibiliteta u obliku jahačkih hlača Insuficijencija arterije vertebrobazilarnog slijeva – u vratnom ijelu kralježnice – glavobolja, vrtoglavice, šum u ušima, voslike, povradanje, ne siguran hod, akutni gubici svijesti. RTG DIJAGNOSTIKA: nativne slike – pokazuju HONROZU (suženje razmaka između trupva vaju kralježaka), OSTEOHONROZA (– uz honrozu i skleroza u trupu kralješka), SPONDILOZA ( – pojava koštanih trnova u prejelu prenjeg longitudinalnog ligamenta). Kompresijski sindrom dokazuje se: mijelografijom, CT-om, MR-om LIJEČENJE: mirovanje, medikmentna terapija i fizikalna terapija – najčešde, neoperacijski




Ko herijacije iska (najčešde 25. – 50. godine) – spontana sanacija procesom ankiloziranja (osteohondroza). Kod stenoze kanala (nakon 50-ih godina) – kroničan tok bez znatnog poboljšanja. Operacijsko liječenje – ekstripacija protrudiranog diskusa (interlaminektomija, mikrodiscektomija)

13. DEFORMACIJE KRALJEŽNICE – SKOLIOZE -

ako postoji postranični zavoj govorimo o skoliozi strukturna skolioza – postranično iskrivljenje kralježnice s prisutnom rotacijom

-

kralježnice i torzijom kralješka, to su troimenzionalne efromacije kralježnice pradene eformacijama u frontalnoj, sagitalnoj i horizontalnoj ravnini, a rotacija i rebrena grba (na konveksitetu krivine) su glavna značajka strukturne skolioze nestrukturne skolioze – bez rotacije i torzije npr. antalgične skolioze, pojavljuju se kao lumbalne ili kao cervikalne, ona je u tim slučajevima savinuta zbog spazma mišida. U njih se ubrajaju i postularne skolioze – nepravilno ili skoliotično ržanje točnu lokalizaciju skolioze oređujemo prema vrhu (apexu) zavoja: pa postoje

-

cervikalne, cervikotorakalne, torakalne, torakolumbalne, lumbalne i lumbosakralne -

apikalni kralježak – po njemu se oređuje skolioza jer je on najjače rotiran i najualjeniji o vertikalne osoovine trupa kralješka

-

sve se skolioue pojavljuju i progrediraju u tijeku razvojnog doba idiopatske skolioze se pojavljuju u tijeku razvoja čovjeka – imao infantilne, juvenilne i adolescentne

-

u plkaniranju liječenje važno je oreiti kalenarsku i skeletnu ob – za nju nam služi znak ilijakalnih apofiza smještenih uzuž ilijakalnih krista – Risserov znak (zrelost je izražena numerički od 0 – 5) u dijagnostici – ispitati obiteljsku i osobnu anamnezu, gibometrija, mjerenje užine onjih ekstremiteta, ispitivanje balansa kralježnice, raiološki, prije operacije -

-

mijeografija, spirometrija, angiografija

Klinička slika: promatra se horizontalni položaj ramena, i zjelice, balans trupa i položaj lopatica, test pretklona – glea se a li postoji rebrena grba, jeno rame je povišeno, lopatica ostoji o trupa, jena o ilijakalnih krista je položena kranijalnije, ako pri stajanju postoji asimetrija ramena i lopatice – rai se o skoliotičnom ržanju tj. postoji samo iskrivljenje bez rotacije kralježnice, ako nema grbe pri testu pretklona – rai se o skoliotičnom ržanju, ne o skoliozi, mjesri se veličina grve – gobometrom – oređuje se lokalizacij a skolioze, rade se funkcijske snimke kralježnice koji služe za procjenu fleksibilnosti – što je eformacija fleksibilnija bolja je prognoza IDIOPATSKE SKOLIOZE - 70% svih skolioza, u oba su rasta, što se prije pojavi prognoza je lošija, slijei brzinu rasta jeteta, najjače progreira u tijeku infantilnog i pubertetskog rats, stagnira u razdoblju od 5. – 10. goine („sretno oba“), nastupom koštane zrelosti progesija prestaje




etiološki čimbenici: genski faktori (učestalije u žena), metabolički (metabolizam kolagena), biomehanički, faktor oržavanja sustava ravnoteže (nistagmus je učestaliji u skoliotičara), faktori konstitucionalne asimetrije (pretežno su esne), faktori rasta (zamah u doba rasta)

prognoza je lošija ko isipopastkih skolioza što je ona msještena kranijalnije i što se prije pojavi u životu - liječenje:fizkalna terapija, elektrostimulacija mišida, meicinska gimnastika, vježbe jačanja, ortoze – steznici – lominatno sretvo za liječenje srenje teških skolioza, Milwaukee – steznik kod visoke torakalne skolioze, TLSO-ortoze, polivalvularne stenoze, Lyonski steznik, najintenzivnije nošenje steznika preporučuju se u vrijeme puberteta, lumbalnim se skoliozama prioaje posebna važnost jer se njezino operacijsko ukočenje pokušava izbjedi, sponi lodeza – ukočenje oređenog ijela kralježnice – izvoi se u korigiranom položaju eformacije. Najčešde iiopatske skolioze operiraju u oba aolescencije, ko izuzetno izraženih skolioza (više o 100 stupnjeva) – skeletalna trakcija u trajanju od 3 – 4 tjedna. Radi se i resekcija gibusa-

gibeketomija -

iiopatska eformacija uzrokuje rane egenerativne promjene kralježnice o teških eformacija prsnog koša – cor pulmonale kod skolioza od 30 stupnjeva provodi se nadzor, od 30 – 50 stupnjeva daju se ortoze i

medicinska gimnastika, iznad 50 stupnjeva radi se OP SKOLIOZE POZNATA UZROKA - ijele se na prirođene, neuromuskularne i one vezane uz sistemske bolesti - neliječene uzrokuju neurološke ispae te znatno teža oštedenja kariorespiratorne funkcije - vezana je uz osnovnu bolest – neurofibroma, Marfanov sinrom, mišidnih istrofija - rana ijagnstika i rano kirurško liječenje je najvažnije bez obzira na on bolesnika

PRIROĐENE SKOLIOZE ko jece ved pri rođenju, zbog klinastih kralježaka ili polukralježaka, izostanka segmentacije iska i stvaranja koštanog bloka posljeica je asimetrični rast kralježnice operacija se izvoi na prvni znak skolioze bez obzira na ob bolesnika, preporučuje se spniloeza in situ bez vede korekcije eformacije 

 

NEUROMUSKULARNE SKOLIOZE  kod neuromuskularnih bolesti i paraliza kad dijete ostane u krevetu ili invalidskim kolicima  razvija se progresivna skolioza 

skolioza je rigina, nastane pogoršanja pludne funkcije, sjeenje je otežano

steznici su kontraindicirani zbog oslabljenje ventilacije NEUROFIBROMATOZA 

   

razara kost, provalači se spinalnim kanalom i zahvada više segmenata kralježnice proširenje intervertebralnog foramena je patognomonično za neurofibrom izvoi se kombinirano liječenje prenje i stražnje kirirško liječenje konačno izliječenje nije mogude

MARFANOV SINDROM  prepoznaje se po arahnodaktiliji, visoki rast, pectus carinatum, kardiovaskularne

anomalije i anomalije očnih leda




14. DEFORMACIJE KRALJEŽNICE – KIFOZE -

kralježnica orasla čovjeka ima fiziološku cervikalnu lorozu, torakalnu kifozum

-

lumablnu lordozu i sakralnu kifozu normalni stupnjevi zakrivljenosti torakalne kifoze su od 20 do 45 stupnjeva a lumbalne lordoze od 40 – 60 stupnjeva

-

-

o kifozi govorimo kaa konveksitet torakalnog ijela kralježnice prema naza prelazi fiziološke granice torakalna kifoza nastaje zbog oštedenja prenjeg nosedeg stupa – trup kralježaka i sve strukture ispre stražnjeg longitunialnog ligamenta (prijlomi, tumori, uaple infekcija, poremedena osifikacija), ili zbog oštedenja stražnjeg suspenzornog apara ta vrh torakalne kifoze najvulnerabilniji je i tu faktori koji pojačavaju fleskiju a to je prije svega gravitacija – najjače jeluju loroza lumbalne kralježnice je samo kompenzacija torakalne kifoze ili kao

kompenzacija fleksorne kontrakture kukova POSTURALNE KIFOZE – ne rai se o fiksiranome riginom eformitetu ved o anomaliji ržanja

tijela tj. kifoza je fleksibilna i ispravlja se promjenom položaja tijela ili voljnom mišidnom kontrakcijom ADOLESCENTNA KIFOZA – krakterizirana je niže položenom torakalnom kifozom uz najčešde

raiološki viljive klinaste kralješke Kriteriji za ovaj oblik kifoze: nepravilne pokrovne ploče kralježaka, suženje intervertebralnih prostora, prisutnost jenog ili više kralješka uklinjenih za 5 stupnjeva, povedanje torakalne kifoze više o 40 stupnjeva Klinički prevlaava manje ili više izražena kifoza s pojačanom lumbalnom lorozom, bol se javlja u prejelu kifoze ili susjenih kompenzatornih kralježničnih loroza Rai se test pretklona, glea se bolesnika sa strane, raiološka o brada, test reklinacije glea se koliko se korigira kifotični kralježnični segment – bolesnik potpbusške i poigne trup, na RTG-u se mjeri i kut klinaste eformacije kralježka na najizbočenijem mjestu – apikalni kralježak Liječenje kifoza: antikifotični steznici, kirurški se liječe oštrokutne kifoze zbog neuroloških ispada

15. OZLIJEDE MENISKA KOLJENA -

najčešde u mlaih ljui, praktički uvijek nastaju jelovanjem mehaničke traume zbog abnormalnih ili naglih pokreta budu pretisnuti ili napeti i nastaje ozlijeda njihove

fibrokartilaginozne supstancije ili njhovih hvatišta - najčešda lezija je UZUŽNI RAZOR STRAŽNJEG SEGEMNTA MEDIJALNOG MENISKA – nastaje pri flektiranom koljenu te uz rotaciju van i abukciju potkoljenice uz snažnu ekstenziju – tako kondili tibije i femura gniječe, te puca tkivo meniska. Za aljne




-

povedanje rupture ovoljna je normalna funkcija koljena jer pri fleksiji koljena femoralni kondil za sobom povlači olomljeni ulomak  tako postupno nastaje MENISCUS BIPARTIUS – centralni io može pasti u dubinu koljena i uzrokovati BLOKAU KOLJENA. Menisk ima oblik rške za košaricu. KOD OZLIJEDE LATERALNOG MENISKA – istovjetne ozlijede no ovdje uz fleksiju

-

koljena, unutarnju rotaciju i addukciju (suprotno od medijalnog) UVIJEK JE BITAN ROTACIJSKI POLOŽAJ a zatim i NAGLA EKSTENZIJA Uz razdor medijalnog meniska – susredu se ozlijee meijalnog kolateralnog

-

ligamenta ili je ozlijeđena prenja ukrižena sveza to su tipične ozlijee nogometaša, atletičara i skijaša kojima je ekstremitet fiksiran za

-

podlogu Ciste meniska  najčešde na laterlanom meniksu, pri pokretima menisk puca

poprečno nasuprot cisti u obliku papiginog kljuna DIJAGNOSTIKA: anamneza, rekonstruirati ogađaj – daje puno pdataka o mehanizmu. BOL – intenzivna je i lokalizirana na stranu ozlijeđenog meniska, ako se uz bol osjeti kidanje u koljenu dg. je gotovo sigurna HEMARTROS – nakupljanje krvi i tekudine nakon ozlijee zbog oštedene kapsule ili ligamenata HIDROPS – u istom ili slijeedem anu nakon ozlijee BLOKADA ZGLOGA – ukliještenje otkinutog dijela meniska, koljeno u fleksiji od 10 – 40

stupnjeva, pri pokušaju ekstenzije javlja se elastičan otpor i jaka bol Klinički testovi: Steinmann I (bol pri fleksiji te rotaciji prema unutra ili van) i II (pozitivan je kad bol pri fleksiji putuje od sprijda prema straga), Apleyev test (distrakcijski i kompresivni). Radiografija koljena: kontarstna artrografija, MR, artroskopija.

Liječenje: reinsercija (šavovi na menisku), parcijalna meniscektomija, transplantacija meniska. DISKOIDNI MENISK = poremedaj razvoja meniska, gotovo su svi lateralni, glavna klinička

značajka je ŠKLJOCAJ pri pokretima koljena. Za g./ artroskopija, MR, artrografija. Th./ kirurški – oblikovanje ili ekstripacija

16. OZLIJEDE LIGAMENATA KOLJENA -

treba razlikovati svježe i z astarjele ozlijede treba razlokovati istegnude (istensio), jelomičan preki (ruptura partialis), potpun

-

prekid (ruptura totalis) treba razlikovati da li se dogodila ozlijeda na distalnom ili na proksimalnom kraju

-

ligamenta ili u sreišnjem ijelu stabilnost koljena se oređuje u tri ravnine – sagitalna = pomak tibije naprijed ili naza, u frontalnoj ravnini = u smislu patološke aukcije ili abukcije potkoljenice, u horizontalnoj ravnini = rotatorne nestabilnosti koljena

-

sve promjene ukriženih sveza uzrokuju poremedaj rotacije u koljenu za pasivnu stabilnost koljena ogovorna je čahura, aktivni stabilizatori koljena su mišidi, menisci su inamične zglobne čašice



Oliver Jurid, lipanj 2011. OZLJEDE MEDIJALNOG KOLATERALNOG LIGAMENTA - česte su uz ozljee meniska, prenje ukrižene sveze, traumatski sinovitis - meijalni kolateralni ligament se ozlijeđuje prekomjernom abukcijom potkoljenice pri ekstendiranom koljenu ili pri rotaciji u koljenu uz laganu fleksiju i abdukciju potkoljenice - rotacija natkoljenice prma van uz fiksiranu potkoljenicu  parcijalne ozlijede, pri skijanju - totalna ruptura – uružena je s ozljeom prenjeg ukriženog ligamenta, s ozljeama -

stražnje čahure, rupturom meijalnog meniska bol se pjavi u času ozlijee, pa se smanji, pa se ponovno poveda pzlijea bez rupture čahu re  nastaje hemartros, a ako postoji ruptura  drenira se u okolno periatrikularno tkivo, na medijalnoj strani koljena kasnije se pojavljuju ekhimoze

-

koljeno se nalazi u položaju lagane fleksije i ne može se ekstenirati  zaštitini položaj koljena, nije blokada koljena osjletljivost na palpaciju už ligamenta na konačnu ijagnozu je pozitivan znak „žabljih usta“ tj. mogudnost abukcije

-

potkoljenice uz fleksiju koljena pri dsitenzijama i parcijalnim rupturama – bol lokalizirana na femoralnom hvatištu, osjetljivost na palpaciju na kondilu femura, pri abdukciji koljena se izaziva bolnost

-

pri potpunoj rupturi koljena raiografija de pokazati a se zglob otvorio s meijalne strane

Liječenje: sitenzija – mirovanje i analgetici, oblozi i potom fizikalna tera pija (jačanje kvadricepsa), kod parcijalnih ruptura – imobilizacija 4 – 6 tjeana u ortozama s mogudom fleksijom i esktenzijom koljena, kod totalne rupture – imobilizacija 6 tjeana, a potom još 6 tjeana ograničiti opteredenja uz kineziterapiju Kod nepriklanog liječenja javlja se komplikacija  Morbus Stieda –Pelegrini – paraartikularna kalcifikacija i osifikacija koljenskog zgloba, posttraumatsko je taloženje vapna, 3 – 5 tjeana nakon ozljee nastaju nejasne smetnje i bolu u poručju meijalnog kondila femura, ograniči se fleksija koljena. Liječi se konzervativno – imobilizacijom i kineziterapijom, infiltracija anestetika s kortidima ili kirurški – kad se tek kalcifikat potpuno „ozrije“ OZLJEDA LATERALNOG KOLATERALNOG LIGAMENTA - nisu ttoliko položene o zljedama - najčešde su ozlijee ko skijanja i ko uara auta u visini koljena, na jenom koljenu se ozljedi medijalni a na drugom lateralni kolateralni ligament - njega zaštiduju hvatišta ilijotibijalnog traktusa i biceps femoris kao i aukcijski pritisak druge noge - najčešde puca na istalnom havtištu na fibuli često s ozljeama n.peroneusa communisa - liječi se kirirški uz eksploraciju peronealnog živca

OZLJEE PRENJE UKRIŽENE SVEZE - izolirane ozljee nastaju ko nagle i snažne hiperekstenzije koljena i pri izr avnu udarcu u femoralne kondile pri flektiranom koljenu i fiksiranoj tibiji uz pomak femura straga




ozljede s abdukcijom i rotacijom u koljenu  složene ozljee  medijalnog kolateralnog ligamenta, prenje ukrižene sveze i meijalnog meniska  ZLOKOBNI TRIJAS

Klinička slika: hemartros, zaštitini spazam mišida, neka pri ispitivanju treba aspirirati zglobni saržaj i u anesteziji obiti pozitivan „simptom prenje laice“  on je pogotovo izražen kada imamo i ozljedu medijalne kolateralne sveze, pouzdaniji je Lachmanov test RTG: radiografija se radi da se vidi da li postoji avulzija interkondilarne eminencije Liječenje: ko urudenih svza: kirurško liejčenje – primarna reparacija svih ozljeda, uz primarnu plastiku sveze. Kod izolirane ozlijede: konzervativno – jačanje kvaricepsa i koljenig

fleksora ili de se omah pouzeti kirurško liječenje – ko ljui o 40 goina i ko sportaša – kirurški. Plastika prenje ukrižene sveze  dio ligamenata patele ili tetive semitendinozusa i gracilisa

OZLJEA STRAŽNJE UKRIŽENE SVEZE - najčešde je uruženasa stražnjom rupturom zglobne čahure -

nastaje kada pri flektiranom koljenu sila djeluje na kondile tibije od sprijeda prema straga uar koljena u automobilu u komannu ploču najčešde avulzija s komaidima kosti na tibiji – vidi se radiografski ako se predvidi ozljeda – simptomi jače nestabilnostimogu se vijeti nakon vije godine

ijagnoza: simptom stražnje laice – pa potkoljenice prma straga , ovaj test nije često mogude izvoiti zbog bolova i mišidnog spazma – radi se uz primjenu anestezije ili kasnije, mogude je izvesti hiperekstenziju koljena, MRI Liječenje: jačanje kvaricespa, plastika ligamenta

17. GONARTHROSIS česta u osoba starijih o 50 goina najčešde u koljenskom zglobu i kuku učestalija je u žena o opdih uzroka najčešdi su metabolički i hormonalni poremedaji, o lokalnih poremedeni statički onosi (X ili O koljeno), funkcionalna preopteredenja, pretjerana tjelesna težina, ozlijee i upalni procesi SIMPTOMI: ukrudenost koljena (popusti nakon hoanj a), umor i bol, hipotonija kvadricepsa -

uz smanjenu ekstenziju koljena, krepitacije pri pokretu, kasnije u odmaklom stadiju atrofija

kvaricepsa, jača kontraktura i bolnost pri pokretanju. U staiju egzezerbacije hirops i hipertermija koljena. RTG: pokazuje rubne osteofite, suženu pukotinu zgloba, subhonralnu sklerozaciju i degenerativne ciste LIJEČENJE: po mogudnosti KAUZALNO – korektivnom osteotomijom ispraviti poremedene mehaničke onose (izrezivanjem klina medijalno ili lateralno, ovisno da li je genu valgum ili varum. Aloartroplastika – endoproteze, cementne, bescementne. Artrodeza – uporaba vanjskih fiksatora kod neuspjeha endoproteze). KONZERVATIVNO – redukcijska dijeta, izbjegavanje hoati po stubama i strminama, bol liječiti omorom, češde vježbe e ktenzije koljena. MEDIKAMENTNO – NSAI, kortidi intraartikularno. FIZIKALNA TERAPIJA –

ijatermija, elektroanalgezija, kineziterapija (statitičke i inamičke vježbe kvaricepsa, vježbe bez opteredenja – bitno je da se postigne potpuna ekstenzija koljena), KIRURŠKO –




PALIJATIVNO: ko ljui u mlađoj životnoj obi, kaa nije mogud vedi kirurški zahvat, za smanjenje boli i poboljšanje funkcije – toaleta zgloba – artroskopski,

18. KANALIKULARNI

SINROMI (OPDENITO) 19. PRIROĐENI PES EKVINOVARUS -

nastaje in utero, pravi uzrok je nepoznat

olazi o patoloških pomaka u zglobovima, kontraktura, mekih tkiva i zglobnih čahura gležanj i kalkaneus je u ekvinusu, prenji io stopala u auktusu u varusu, peta u inverziji/varusu nakon prohodanja prisutna je kvausna deformacija (udubljeno stopalo) i unutarnja rotacija distalnog dijela potkoljenice

češda je pojava na esnom stopalu Etiologija: oštedenje, bolest živaca i mišida može uzrokovati PEV, zatim zastoj u razvoju stopala i oštedenje zametnog epitela, o egzogenih uzroka – smanjenje amnijske tekudine – povedane mehaničke sile in utero, a bi enogeni i egozgeni uzroci jelovali mora biti i nasljedna predsipozicija – multifaktorsko djelovanje -

Klasifikacija: Malpozicijski – lakši oblik, nisu izražene čvrste kontrakture, mogude ga je ozliječiti konzervativnim postupcima Deformacijski – teži oblik, uz kontrakture i subluksacije zglobova, gotovo uvijek se liječi

kirurški Teratološki – najteži oblik, stopala su kratka i manja, kontakture su izrazito čvrste, kirurško liječenje je uvijek potrebno Klinička slika: stopalo je uvijek krade, hipotrofija mišida potkoljenice, stoplalo u ekvinusnom položaju, na koži izna pripoja Ahilove teteive na tuber kalkaneusu – jedna duboka brazda, cijelo stopalo je u inverziji (varus), plantarni dio stopala usmjeren je medijalno, prednji dio stopala je aduciran, lateralni dio stopala ima konveksan oblik, pokreti su stopalu su

ograničeni u svim smjerovima, kaa ijete prohoa, efromacija postaje izrazitija, ho po vanjskom rubu stopala, boli se ponavljaju tek nakon nekoliko godina

ijagnoza: na temelju kliničke slike, u teratološkim oblicima – uvijek pronadi popratne deformacije, standardne RTG snimke

Liječenje: omah nakon rođenja, u početku je konzervativno – nakon 4 mj. – i kirurško liječenje. Konzervativno – pasivne korektivne vježbe (istezanje skradenih tetiva) + primjena lijepljivih trakica. Uspravlja se po redu – prvo aduktus, pa varus i tek onda ekvinus – nikako rugačije. Liječi se i sarenim korektivnim čizmama u bolesnika starijih o 6 tjeana, ort oze za stopalo. Kirurško – opuštanje mekih tetiva stopala, repozicija zglobova, fiksacija žicama, prouženje Ahilove tetive, pratiti bolesnika o završetka rasta




20. SPUŠTENO (RAVNO) STOPALO i BIOMEHANIKA STOPALA Najčešda eformacija stopala, gubitak normalnih fizioloških svoova, uz valgozitet stražnjeg ijela stopala. Najčešde je uzrokovan statički. Prvi znak funkcionalnog popuštanja jest valgozitet pete, obično simetričan (vii se pormatranjem bolesnika sa strane leđa). Pogleati obudu – pri valgozitet troši se unutrašnji rub pete. Plantogram – obivaju se karaktersitični otisci. Nasatje bol zbog prejake koštane kompresije ili zbog rastezanja čahure i sveza. Karakteristična bolna mjesta su: preio talusa, navikularne i klinastih kostiju, obaju maleola i talokruralni zglob, bolovi už potkoljenice, na natkoljenicama, predni dio stopala, bol u kukovima i sakroilijačnim zglobovima, mialgije glutealne i lumbalne regije. Sve promijene nestaju korekcijom pomodu uloška. Boli su najjače u početnim staijima stvaranja ravnog stopala. Liječenje: ortopeskim ulošcima sa ili bez metatarzalnih jastučida koji rekonstruira poprečni svo, fizikalna terapija

21. HALLUX VALGUS -

najčešda eformacija stopala, češda u žena (10:1) razlikujemo statički, upalni, prirođeni, i posttraumatski češde se nalazi u civiliziranoj populaciji stanovništva, češde u 4. esetljedu ne postoji etiološki čimbenik nego preisponirajudi čimbenici (enogeni – anatamoske varijacije, naslijeđe i egzogeni – nefiziološka obuda, ugo stajanje i r.)

Karakteriziran je: - valgusnim položajem palca - povedanim intermetatarzalnim kutom - pseudoegzostozom, burzitisom u poručju meijalne strane glavice I. metatarzalne kosti - unutrašnjom rotacijom palca

Pojavi se u aolesenciji i progresivno je. Stopalni svoovi popuštaju zbog nerazmjera snage stopala i opteredenja, prenji io stopala se lepezasto proširi (metatarzus l atus). Prva metatarzalna kost ide u adukciju a palac u abdukciju. Natsaje subluksacija u metatarzofalangealnom zglobu. Burza u tom zglobu se često upali (a često se i ugnoji).

U izraženijim slučajevima palac potiskuje susjeni prst prema lateralno, preko ili češde ispo njega. Poslije se javljaju ATROTIČNE promjene u bazalnom zglobu palca (osteofiti, skleroza, ciste). Pojavljuje bol u zglobu, burzitisi i metatarzalgija  rezultira otežanim stajanjem, hoanjem i nošenjem obude. RTG DG./ ap i laterolateralna snimka PROFILAKSA: kao i profilaksa kod ravnog stopala

LIJEČENJE: KONZERVATIVNO: ulošci s metatarzalnim povišenjem, vježbe stopala (u poč. stadijima) - time se smanjuje pogoršanje, ne postiže se izliječenje. KIRURŠKO: Osteotomija



Oliver Jurid, lipanj 2011. (proksimalne falange, 1. metatartalne kosti ili kuneiformne kosti), zahvati na mekim tkivima, artroplastika, aloartroplastika, artrodeza  nakon operacije nositi ortopeske uloške

22. HALLUX RIGIDUS Karakteriziran artrotskim promjenama u I. metatarzofalangealnom zglobu, uz bol i ograničenu orzalnu fleksiju ali očuvanu plantarnu fleksiju palca.

Mikrotrauma ima ogovarajudu ulogu u nastanku egenerativnog procesa na bazalnom zglobu palca  to je SEKUNDARNI hallux rigidus, karakteriziran kod odraslih. Kod odraslih uz

bol je prisutna ukočenost bazalnog zgloba palca, egzostoza s bursitisom u poručju glave I. metatarzalne kosti. Kod mladih - PRIMARNI hallux rigius zbog poremedene osifikacije glavice I. meatarzalne

kosti (zbog aseptične nekroze ili enhonralne izostoze). Karakteriziran je intermitentnim bolovima (pri hou i visokoj peti se pojačavaju). KLINIKA: ispruženi palac sa zaebljanim I. metatarzofalangelanim zglobom, reucirana dorzalna fleksija, plantarna očuvana. Pacijenti zbog bolova hoaju po vanjskom rubu stopala. RTG: osteofiti i egozostoze na glavi I. MT kosti, suženje zglobne pukotine, skleroza, ciste IF.G./ urični artritis, reumatska upala, tuberkuloza TH./ konzervativno i kirurško

23. METATARZALGIJA Sinrom karakteriziran: bolima u poručju metatarzusa 3 skupine uzročnika koji je mogu uzrokovati: 1. OPDA BOLEST S LOKALIZACIJOM NA STOPALAU (upalna – RA, TBC, metabolična – ulozi, dijabetes, neurogena – polineuropatija, neurovegetativna – Sudeckov sindrom, vaskularna) 2. LOKALIZIRANE BOLESTI SAMOG METATARZUSA (neurinom, traumatska i posttraumatska stanja, upalna i postupalna stanja, tumori) 3. BIOMEHANIČKE PROMJENE U PORUČJU METATARZUSA – zbog preopteredenja –

najčešdi uzrok. KLINIKA: bol u poručju metatarzusa i oteklina na njegovoj orzalnoj strani TH./ rješavanje temeljnog uzroka, kirurški, ulošci, fizikalna terapija

24. FASCITIS PLANTARIS i CALCAR CALCANEI Bol na prednjem dijelu plantarne strane pete, uzrokavana plantarnim fascitisom sa ili bez

kalkar kalkaneusom. Nastaje zbog natezanja plantarne fascije pri spuštenim stopalima i prevelikog opteredenja zbog poražajne upale. Promijene su česte ko sportaša i češde je ko žena. KLINIKA: bol pri prvim koracima nakon jutarnjeg ustajanja, sma njuje se pa se pojačava ko hodanja i stajanja. RTG: CALCAR CALCANEI – na profilnoj snimci pete (izbočenje u obliku kljuna na hvatištu plantarne aponeuroze ili kratkih fleksora na kalkaneusu)




TH:/ ulošci, fizikalna terapija, rasteredenje, lokalno anestetik s kortidima, rijetko kirurški

25. SPUŠTENA STOPALA u JEČJOJ DOBI Treba razlokavti fleksibilne „spuštene“ svoove stopala o onih patoloških koji trebaju ortopesko liječenje. Fleksibilno „spušteno“ stopalo – stanje kaa u opteredenju stopalo olazi u položaj pronacije uz valgus pete, abdukciju prednjeg dijela stopala i gubitak meijalnog uzužnog svoa. Uz to može biti skraden i m. triceps surae uz kompenzatorno povedanu pokretljivost zglobova istalno o gležnja. Uzužni svo se ponovno oblikuje pri aktivnom odizanju na prste ili kaa se ukloni opteredenje. KLINIKA: stopalo novorođenčeta i ojenčeta nema meijalnog uzužnog svoa, masno potkožno tkivo je obilnije. Uz fleksibilno stopalo postoji i hiperekstenzija lakta veča o 10 stupnjeva, pasivna apozicija palca šake, hiperekstenzija malog prsta šake za više o 90 stupnjeva, hiperekstenzija koljena više o 10 stupnjeva, fleksija trupa prema naprije tako a lanovi lako počivaju na tlu  poitivan nalaz u 3 ili više para zglobova = HIPERLAKSITET ZGLOBOVA U novorođenčai i PES KALKANEOVALGUS – označena izražena orzalna fleksija stopala – inače normalna o 45 stupnjeva (on se uz vježbe ili spontano ispravlja) U djece preškolske obi fleksibilno oblik stopala se postupno gubi (uzroci: poboljšanje ravnoteže i bolja motorika istalnih mišida, hiperlaksitet (normalan od 2 do 3 godine), ubrzano okoštavanje hrskavičnih ijelova stopala) U aolescenata bolno spušteno stopalo – upuduje na mogudi rigini oblik U dobi od 2 – 3 godine – PES EXCAVATUS (izraženi uzužni svo stopala) je neuobičajena pojava (iziskuje pažljvi pregle i isključivanje neuromuskularnih bolesti). Testovi: plantogram, test ekstenzije palca TH./ fleksibilan oblik spuštenog stopala je uobičajen i normalan nalaz u ječjoj obi. U jece

postoje vije okolnosti kaa je inicirano liječenje: bolovi u stopalima i u listovima i kaa je ošteduje unutrašnji rub cipele  ulošci i istezanje skradenog tricepsa surae DIF.DG./ bolova u stoaplima i listovima: leukemija i kronični juvenilni artritis

26. PSEUDOARTROZA SKAFOIDNE KOSTI Prijelom skafoine kosti (jako čest, omah iza prijeloma raijusa), u mlaih i srenjih obnih skupina. U velikom postotku završava razvojem pseu doartroze u velikom postotku. Razlog nastanka pseuoartroze: previđen prijelom Mehanizam ozlijee: pa na ispruženu ruku, često orzalno hiperflektiranim ručnim zglobom – rezultira bolovima, poredenom funkcijom i mogudom oteklinom. RTG DG./ u 5 projekcija slikati, ako su sve slike negativne a postoji bol  staviti polaktičnu longetu s uključenim palcem  nakon 2 tjedna ponoviti dijagnostiku (ako je postojao vidjet de se prijelom zbog resorpcije rubova)



Oliver Jurid, lipanj 2011. Kada se prijelom dijagnosticira: konzervativno ili kiruruško liječenje ovisno o riziku

(povedani rizici: nestabilan prijelom, prijelomna pukotina položena po manjim kutom u onosu na os polaktice, vrlo mali proksimalni fragmenti, prijelomi s oštedenjem cirkulacije koji se očituju zgušnjavanjem mineraliziranog saržaja u ishemičnom ijlu kosti te prijelomi koji nisu nika liječeni) Ako nakon 4 – 6 mj. kost ne sraste to nazivamo PSEUDOARTROZOM i liječi se kirurški. Najčešde se radi osteosinteza skafoida s palmarnim pristupom s pomodu autotransplantata iz ilijačne kosti (Matti-Russeu) – imobilizacija traje 4 mjeseca ili modificirana metoda uz uporabu komprimiranog spongioznog dijela autotransplantata – puno krade trajanje imobilizacije.

Liječenje treba započeti što prije rai zaustavljanja i napredovanja degenrativnih promijena u skafoidoradijalnom, poslije i u radiokarpalnome zglobu – kako bi se uklonili simptomi (teža orzalna fleksija, bol, samnjivanje snage šake) – a ako su simptomi napredovali koristi se parcijalna aloplastika skafoia, artroeza ručnog zgloba

27. SINDROM KARPALNOG i ULNARNOG (GUYONOVA) KANALA SINDROM KARPALNOG KANALA – komprimiranje n. medianusa u canalis carpi na palmarnoj strani korijena šake. Kroz kanal prolaze sve tetive fleksora prstiju zajeno sa n.me ianus.

Koštanu stijenku čine ossa carpi i one tvore žlijeb kojeg široka detvrtasta sveza retinaculum flexorum pretvara u kanal. Mehanički pritisak najčešde zbog posttraumatskih kompresija ili anomalija. Klinički: smetnje u senzibilnosti, hipostezija na palčanim istalnim falangama, te na 2. 3. i na raijalnoj polovici 4. prsta, može idi o potpune anestezije, trofičke i ulcerozne promijene na jagoicama, katka hipestezija, parestezije, bol je izražena nodu, motoričke smetnje u bolesnika sa jakom kompresijom, smetnje motiliteta (nesigurnost u hvatanju premeta), hipotrofija tenarnih mišida, atrofija mišida – kod uznapredovale bolesti –

majminska šaka. ijagnoza: na onsovi simptomatologije i testova kao Tinelov test (pozitivan je kaa se vrši perkusija izna retinakuluma flexorum te se pojave bol i parestezije), Phalenov test, Wormserov test. Liječenje: ako stoji neka enokrina bolest ili hematološka nju liječiti, ozbjegavati traume, imobilizacija longetom, lokalna aplikacija kortida. Longeta se no si 3 tjedna a zatim samo nodu još 3 tjena. Kirurška ekompresija – presjecanje retinakuluma fleksorum. SINDROM GUYONOVA KANALA – kompresija ulnarisa u Guyonovu kanalu – smješten je ispre karpalnog kanala na ulnarnoj strani korijena šake. Klinički: bol, utrnulost, m ravinjanje,

boli koji se mogu širiti i u rame, smetnje motiliteta, atrofija hipotenara. Liječenje: izbjegavanje traume, imobilizacija, lokalno anestetici i kortidi, kirurški – discizija kanala.




28. JUVENILNE OSTEOHONDROZE -

to su poremedaji u normalnom razvoju sekunarnih žarišta osifikacije u ječijoj i adolescentnoj dobi

-

pojavljuju se na jenoj lokalizaciji i ograničeno traje sekunarna sreišta osifikacije obično se nalaze na krajevima ugih kostiju nazočnost ili osutnost sekunarnog sreišta osifikacije is talnog dijela femura upuduje na zrelost onosno nezrelost novorođenčeta – prematurus sekunarna sreišta osifikacije spajaju se s primarnima sve o pune koštane zrelosti sekunarno sreište je pokriveno zglobnom hrskavicom i služi kao zglobna površina ili kao hvatište ligamenata i tetiva i nije pokriveno hrskavicom smatra se a se poremedaj u normalnome razvoju može pojaviti na svim mjestima

gdje se zbiva enhondralna osifikacija Klasifikacija osteohondroza Zglobne osteohondroze – primarne i sekundarne (Legg-Calve Perthesova bolest – glava bedrene kosti, Koehlerova bolest – čunjasta kost) Izvanzglobne osteohondroze – na hvatištima ligamenata (tuberositas tibiae) i na mjestima pritiska i vlaka (calcaneus) Osteohonroze ploče rasta – duge kosti (Blountova boles t), kralježci (Scheuermannova bolest) Patomehanizam nastanka i razvoja : početak simptoma upuduje na traumatsku (mehaničku)

pologu u nastanku bolesti, smatra se a i konstitucijski i čimbenici nasljeđa kao i lokalne anatomske posebnosti uzrokuju vulnerabilnost oređenog poručja koje je potom položno jelovanju vlačnih i tlačnih sila. Klinička slika: bol, oteklina, ograničena funkcija bolesnog ijela lokomotornog sustava, mogže imati spor i postupan ili nagao tijek RTG + UZV + Scintigrafija  za potvrdu bolesti

Liječenje: smanjiti bol, vratiti izgubljenu funkciju, sprečavanje eformacije, različite imobilizacijsko-rasteretne ortoze, korektivne osteotomije

29. ACHONDROPLASIA Incidencija: 1 / 25 000 – 40 000 Nasljeđivanje: AD, a u 80 – 90% bolesnika – spontana mutacija Patomehanizam: poremedena enhonralna osifikacija, periostalna osifikacija je očuvana. Poremedaj je na ploči rasta u zoni proliferacije hrskavičnih stanica – manjkava je zgog

genskog poremedaja Klinička slika: klinički izražena ved pri rođenju – u potpunosti se očituje za vrijeme 1. goine, novorođenački izgle je promijenjen u opsegu glave – povedan opseg, prominentan fronatlni io, uubljen korijen nosa, srenje lice je hipoplastično, manubula je izbočena, uz n isak rast, disproporcij a trupa i uova, uovi su skradeni u proksimalnim ijelovima, povedan je broj kožnih nabora na prox. uovima, vršci prstiju jeva opsiju o velikog tohantera u




uspravnom stavu, hipotonija mišida, kaa počme sjeiti – razvije se torakolumbalna kifoza, pojačana lumbalna loroza, visina tijela u zrelijoj obi nika ne pralzi 130 cm. RTG: slika lubanje u profilnoj projekciji – skradenje u poručju baze lubanje uz promineciju frontalnih i okcipitalnih regija, RTG TL- kralježnice – suženje razmaka između peikla , profilna slika upuduje na kifozu u poručju TL -prijelaza, kifoza se ispravlja kaa počme hoati, RTG zdjelice – četvrtasti oblik krila zjelične kosti, vooravno usmjerenje krova acetabula, uge su kosti proširene Ortopedski problemi: neurološki ispai – zbog suženja prostora za meulu u poručju foramena magnuma, vratne i lumbalne kraljednice i zbog progresivne TL -kifoze, varusna deformacija potkoljenice, varus tibije – korektivnom osteotomijom se ispravlja Ostali problemi: česta sklonost upalama srenjeg uha, respiracijske tegobe – mali prsni koš

30. OSTEOGENESIS IMPERFECTA Za OI karakterističan je nalaz plavih bjeloočnica, entinogenesis imperfecta (DI), rana pojava oštedenja sluha, opda slabost zglobova. Očituje se na koži, zubima, ušima, očima, krvnim žilama a najizrazitije na SUSTAVU ZA KRETANJE. Bolest ima pologu u molekularnom efektu izraženom u abnromalnosti kolagena TIP 1 pa se stvara kost s tankim kortikalisom i manjkom spužvaste kosti Incidencija: 1 / 25000 živorođene jece Klasifikacija po Sillenceu: TIP I: plave bjeloočnice, lomljivost kostiju uzražena nakon rođenja (sa ili bez DI) – nasljeđuje se A. TIP II: Letalni perinatusni oblik – prijelomi in utero, plave bjeloočnice. Nasljeđuje se AR. TIP III: progresivni eformirajudi oblik – prijelomi in utero i prije prohoa jeteta, bijele bijeloočnice, nasljeđuje se AR. TIP IV: bijele bijeloočnice, lomljivost je izrazitija nego li u TIP I, sa ili bez I nasljeđuje se A. KLINIKA: trokutasto lice, plave bijeloočnice, promijene na zubima, mišidi hipotonični, opdi laksitet zglobova, modrice nakon trume, spontani prijelomi kostiju s deformacijama na femuru i tibiji, ponavljani prijelomi. Deformacije nastaju zbog savijanja na mjestu kalusa za vrijeme imobilizacije. Niska tjelesna visina, nagluhost tjekom ži vota.

LIJEČENJE: što krada imobilizacija, prevenirati nove prijelome, rabe se ulage/ortoze po mjeri, fizikalna terapija, cilj je smanjiti broj prijeloma i očivati samostalno kretanje bolesnika, kirurško liječenje samo ko ispravljanja eformiteta.

31. PRIROĐENI KRIVI VRAT -

nagnut položaj glave i ograničena pokretljivost vrata u novorođenčeta označuje prirođeni mišidni krivi vrat

-

alazi se kontraktura i oteklina sternokleidomastoideusa

češda je u jece rođene na zaak uzrok je multifaktorski: traumatski (p ri rođenju), naljeno

Klinička slika: ijete rži glavu nagnutu na jenu stranu i rotiranu na suprotnu, ograničena pokretljivost glave (rotacija) na bolesnu stranu, plagiocefalija postaje poslije uočljiva tj. asimetrija stražnjeg ijela glave, staržnji io glave je zaležan (spljošten) na zrav oj strani, skraden je i napet sternokleiomastoini mišid viljiv po kožom, u jece u obi nakon



Oliver Jurid, lipanj 2011. nakon tri mjeseca – asimetrija lica koja postaje sve izraženija (bolesna strana lica je zaostala u razvoju), u starije i neliječene jece se vii – skolioza vratne i prsne kralježnice. if.g./ koštane prirođene anomalije vratne kralježnice – Klippel-Feilov sindrom, traimatske

promjene vratne kralježnice, upalne bolesti – limfaenitis vrata, teške angine, parotitis, bolesnici s okularnom disfunkcijom. Malpozicijski tortikolis – u jece o tri mjeseca bez znakova oštedenja

sternokleiomastoieusa, liječi se vježbama, gumenim ovratnikom, korekcijom položaja glave

Liječenje: u jetetovoj obi prije goine ana – konzervativno – vježbama rotacije i istezanja mišida, korekcija položaja glave, korekcija položaja jastukom, šanzov ovratnik u djetetovoj dobi nakon godine dana – kirurški – tenotomija sterno-klavikularnog hvatišta, neka je potrebno i bipolarno opuštanje mišida tj. i mastoino hvatište prerezati, postopertaivno šancov ovratnik ili minerva U djece s tortikolisom napraviti i RTG kukova – imaju ved tenenciju a imaju i isplaziju kukova

32. EPICONDYLITIS HUMERI -

entezitis u predjelu lakta

pojavljuje se na polazištu caput commune ekstenzora šake i prstiju na later alnom epikondilu humerusa (lateralni epikondilitis) onosno na polazištu fleksora na medijalnom epikondilu (medijalni ili ulnarni epikondilitis)

češdi je lateralni, oboljelli su češde u srenjim goinama, više na esnoj ruci, glavni uzrok j e kronični poražaj hvatišta mišida  bolest se zove i TENISKI LAKAT - profesionalna je bolest sportaša, aktilografa, ziara, postolara, kirurga... KLINIKA: bol koja je jača pri jačem naprezanju muskulature, ograničena potpuna ekstenzija -

lakta, palpatorna osijetljivost, bol u medijalnom ili lateralnom epikondilu pri pasivnom

otporu fleksiji ili ekstenziji u ručnom zglobu LIJEČENJE: omor, NSAI (maximalne oze), nakon va tjena i poboljšanja – vježbe istezanja i jačanja mišida, zabranjen teži fizički ra i športske aktivn osti (6 – 8 tjedana), vježbati i stavljati le prije napora, u najranijem staiju anestetici s kortidima, ako ništa ne pomaže – kirurški (isekcija hvatišta i ablacija epikonila)

33. DEGENERATIVNE BOLESTI LAKTA i BURSITIS OLECRANII Degenerativne bolesti lakta

Uzrok sekunarnih artroza: taruma, uapla i ruga zglobna oštedenja. Češde u muškaraca, više oboli desni lakat.

Etiologija artroze: neuravnoteženost između funkcija i otpornosti zglobnog tkiva – Mehanički patogenetski proces je najvažniji čimbenik te bole sti.




Klinički znakove artroze: ograničena pokretljivost – fleksije i ekstenzije, škripanje u zglobu, bolna osjetljivost na pritisak rubova zglobnog tijela, oteklina, mišidna atrofija Liječenje: ukloniti etiološke uzroke, ko ekompenziranih oblika – imobilizacija uz simptomtasko liječenje, statičke vježbe mišidja. U kompenzatornom staiju – meikamentno, uz fizioterapiju i balneoterapiju, lokalno anestetici i kortidi, toaleta zgloba, aloatrtoplastika ili artroeza u težim slučajevima Bursitis olecranii podraživanje olekranona – kronične upale burze, stuentski lakat – zbog stalnog oslanjanja

na lakat. Može se inficirati – saržaj burze se zagnoji. Ko kronični reciivirajudih poražaja – na hvatištu tetive tricepsa se formira trnasta egzostoza – CALVAR OLECRANI. Liječenje: kortidi ko neupalnog burzitisa, ko reciivirajudih oblika - kirurški

34. KREPITIRAJUDI i

STENOZIRAJUDI TENOSINOVITIS u

PORUČJU POLAKTICE i PRSTIJU Krepitirajudi tenosinovitis – nakon pretjerane manualne aktivnosti u fleksornim i ekstenzornim tetivama, česta lokacija je u poručju ručnog zgloba. Bolesnik prvo flektira pa ekstendira sve prste – osjete se fine krepitacije s dorzalne i proksimalne strane ručnog zgloba, katka postoji i palpatorna bolnost. Izliječenje se postiže: imobilizacijom ručnog zgloba longetom 3 tjena. Stenozirajudi tenosinovitis – ili škljocavi prsti, nastaje kao rezultat traumatiziranja fleksornih tetiva i njihovih ovojnica na mjestu gdje prolaze ispod glavica metakarpalnih kostiju.

Tetiva se proširuje, pri ekstenziji zaebljanje putuje prma istalno te otežano ulazi ispo prvog anularnog ligamenta. U početnom staiju fleksija je slobona, a ekstenzija je otežana uz škljocaj koji je često bolan. U kasnijem staiju – fleksija je također bolna ili neizveiva. Liječenje: injiciranje kortida, ako ne nastupi izliječenje ona kirurški – uzužna incicija prvog anularnog ligamenta

35. HIGROM (GANGLION) U

PORUČJU ŠAKE -

tumnoru slična tvorba, najčešde je na orzumu šake, rijetko u jece, često u mlaih ljui, češde u žena




etiologija je nejasna: hernija tetivne ovojnice, zglobne čahure, egeneracija fibroznog tkiva, mikrotraume

- histološki je vezivno tkivo sa mogudim zonama nekrotičnog tkiva, nije maligno KLINIKA: oteklina, katka bol, više smetnji čine manji ganglioni, tvre je i elastične konzistencije, punkcijom se obiva želatinozna tvar . TH./ kortidi lokalno, injiciranje sklerozirajudih srestava, kirurško ostranjenje (nakon recidiva)

36. DUPUYTRENOVA KONTRAKTURA -nastaje škvrčavanjem palmarne fascije i njenih tračaka i stvaranjem palmarnih čvorova  rezultira FLEKSORNOM KONTRAKTUROM metakarpofalangealnih i p rox. interfalangealnih zglobova, najčešde MALOG PRSTA. U 95% je zahvaden lan, češde u muških, u 2/3 obje šake,

češde je zahvadena ominatna šaka. Obiteljska anamneza je u 25% pozitivna, česta u alkoholičara, ijabetičara i epileptičara. Bolest napreuje i širi se na okolne prste. TH./ aponeurozektomija, sprječava reciiv i širenje, nakon OP elevacija šake i imobilizacija 2 tjedna.

37. POROĐAJNA KLJENUT -

oštedenje brahijalnog plexusa (zahvadeni korijeni C5,C6, neka C7 (Erbova kljneut) te

C8 i Th1 (Klumpekova kljenut) - totalna kljenut – zahvadeni su svi korijenovi o C5 – Th1 ERBOVA KLJENUT – gornja kljenur, nakon rođenja ili ubrzo poslije, ijet ne upotr ebljava jednu ruku normalno. Paraliza  deltoideus i supraspinatusa  neizvediva ABDUKCIJA Vanjski rotatori ramena su paralizirani, unutarnji su očuvani  ruka se nalazi u UNUTARNJOJ ROTACIJI. Zbog paralize bicepsa  lakat je ekstendiran, podlaktica u pronaciji

ijeci prijeti kontraktura ramena, ako ne ođe o brzog oporavka. Oporavak je unutar 5 mj. bez liječenja. LIJEČENJE: pasivne vježbe ramena, eksploracija brahijalnog plexusa (ako ne ođe o oporavka unutar 3 mjeseca), opuštanje mekih česti prenjeg  ijela ramena (kod aduktorne kontrakture), korektivna derotativna osteotomija humerusa (u dobi od 7. do 8. god. – radi se ko fiksne unutrašnje kontrakture), u kasnijoj životnoj obi transfer ramenih mišida KLUMPEKOVA KLJENUT – onja kljenut, mali mišidi ša ke i fleksori prstiju su paralizirani, podlaktica je supinirana, ponekad uz Hornerov sindrom TOTALNA KLJENUT – kljenut cijele ruke i ramena

38. RUPTURA ROTATORNE

MANŠETE RAMENA 28 www.perpetuum-lab.com.hr



39. PREDNJA NESTABILNOST RAMENA 40. UKRUDENO RAME -

sindrom nejasne etiologije, karakterizira bol, ograničeni pokreti (aktivni i pasivni) u glenohumeralnom zglobu

-

češde se pojavljuje u ijabetičara oboljevaju bolesnici u dobi od 40 i 60 godina, bolesnici navode bezazelnu traumu nakon koje se javljaju ograničeni pokreti, bol (osobito nodi) – pri ispitivanju

(pritiskom) bol na hvatištu eltoinog mišida RTG: smanjena gustoda kostiju (smanjena aktivnost!), smanjen volumen zglobne čahure, ne prikazuje se aksilarni recesus Oporavak – spontan, uz smanjenje boli i povedanje pokreta TH: mirovanje, postupno uvoiti vježbe istezanja, NSAI

41. KALCIFICIRAJUDI TENDINITIS RAMENA -

-

teninitis rotatorne manšete, očituje se nakupljanjem kalcijeva hiroksiapatita u poručju hvatišta tetiva za kost  nakon toga slijedi resorpcija kalcifakata i cijeljenje tetive za vrijeme resorpcije  rame je izrazito bolno

etiologija nepoznata, češde u žena, ruptura manšete je rijetka, parcijalna ruptura

posljedica je izbijanja kalcifikata na burzalnu stranu - ima dva stadija: stadij formiranja kalcifikata - formativna faza i stadij u kojem dolazi do resropcije kalcifikata – resorptivna faza KLINIKA: bol za vrijeme resorptivne faze – rži ruku uz tijeolo jer ga jako boli (zbog vaskularne proliferacije i porasta intratendinoznog tlaka), bol i lokalna osijetljivost kod formativne faze (iraira poručje hvatišta eltoinog mišida, smanjenja pokretljivost ramena

(zbog boli), bolesnik ne leži na bolesnoj strani RTG: depozit kalcija unutar tetive – najčešde tetive supraspinatusa, rai se AP slika u unutrašnjoj i vanjskoj rotaciji i aksil arna projekcija – kalcifikat je unutar tetive i nije u dodiru sa kosti TH./ za vrijeme formativne faze - savkonevne vježbe, injekcije kortida se izbjegavaju,

kirurško uklanjanje epozita, za vrijeme resoprtivne faze: punktiranje i lavaža epozita (smanju je se tlak pa tako i bolnost), istoobno se aju kortidi i nakon toga krioterapija.




42. SUBAKROMIJALNI SINDROM SRAZA -

stanje u kojem nastaje kompresija rotatorne manšete i tetive bicepsa između velikog

tuberkula i korakoakromijalnog luka (akromion, akromioklavikularni zglob, korakoakromijalni ligament, korakoidni nastavak) ETIOLOGIJA: tetiva supraspinatusa prolazi ispod donjeg ruba akromiona i

akromioklavikularnog zgloba. KRITIČNA ZONA – nalazi se uz hvatište tetive supraspinatusa za veliki tuberkul  zbog mirkotraume ili abnormalnosti korakoakromijalnog luka, na tom mjestu nastaje RUPTURA TETIVE 3 STADIJA: I. STADIJ – eem i hemoragija (mlai ljui, sportaši), II. STAIJ – fibroza i tendinitis (burza se zadeblja i smanjuje se subakromijalni prostor) – kod ljudi od 25 – 40 godina, III. STADIJ – ruptura manšete, tetive bicepsa i koštani izanci – nastaju daljnim

trošenjem KLINIKA: bol pri kativnostima izna razine ramena, javlja se nodu, bolesnika ne spava na bolesnoj strani, nema lokalne bolne točke pri ispitivanju, unutrašnja rotacija i horizontalna aukcija su ograničene, aktivna elevacija ruke je bolnija o pasivne, bol u svim trim staijima u fleksiji ruke od 60 – 120 stupnjeva, IMPINGMENT-ZNAK –  ako se nakon 10 ml lokalnog anestetika subakromijalno može poidi ruka bez bolova test je pozitivan TH./ u akutnoj fazi NSAI, izbjegavanje raa izna ramena, vježbe istezanja, ne steroii – zbog atrofije tetiva, ko kronidnih bolesnika (uže o 6 mjeseci) – prednja akromioplastika (resekcija korakoakromijalnog ligamenta, prednjeg dijela akromiona i subakromijalne burze)

– postiže se ekompresija subakromijalnog prostora

43. OZLIJEE i OŠTEDENJA TETIVE BICEPSA -

najčešdi uzrok teninitisa bicepsa je sinrom sraza pri elevaciji i rotaciji tetiva je komprimirana između glave humerusa i karomijona te

korakoakromijalnog ligamneta - primarni tendinitis se javlja kao posljedica trenja tetive unutar intertuberkularne brazde – nastaje sinovijalna reakcija s oteklinom - dio tetive u nutar brazde je stanjen i izlizan - formiranje kosti i adhezija unutar brazde dodatno smanjuje prostor KLINIKA: bol u prednjem dijelu ramena, javlja se nakon posla u kojem je ruka bila iznad ramena, čuje se preskok tetive bicepsa pri rotaciji ruke. Ko rupture tetive bicepsa - bolesnik se sjeda traume, unutar nekoliko ana pojavljuje se oteklina uz promjenu konture nalaktice. Lokalna osjetljivost u poručju intertuberjularne braze. TEST FLEKSIJE RUKE – vrlo je osijetljiv, isprudena ruka protiv otpora. SPEEOV TEST – u poručju braze bice psa javlja se bol. kod POTPUNE RUPTURE TETIVE – vidi se deformitet nadlaktice uz oslabljenu fleksiju lakta u supinaciju podlaktice. Radi se UZV, MR za dokazivanje



Oliver Jurid, lipanj 2011. TH./ prednja akromiplastika – kod sekundarnog impingment tendinitisa, tenodeza bicepsa – ko vedeg oštedenja tetive, NSAI i vježbe istezanja ko primarnog teninitisa.

44. JUVENILNA KOŠTANA CISTA -

u jece i aolescenata, smejšetena je u poručju METAFIZE a rastom putuje prema IJAFIZI. Teže liječenje onih cista uz ploču rasta a lakše je što su ualj enije od njih najčešde se nalazi u proximalnom humerusu i femuru kao osteolitičko poručje oštro je ograničena o kortikalisa unutar nje su jasna septa i ispunjena je tekudinom (čista, žuta ili crvena) liječi se kiretažom i umetanjem koštanih transplantata, rutinski se uštrcavaju kortidi s prouženim jelovanjem

45. LEGG-CALVEPERTHESOVA BOLEST -

iiopatska jelomična ili poptpuna avaskularna nekroza epifize flvae berene kosti ova bolest ima ograničeno vrijeme trajanja češde se pojavljuje u ječaka, pravi uzrok bolesti je nepoznat teorija koja je prihvadena: najvjerojatnije je uzrok ponavljajuda ishemična akutna oštedenja cirkulacije glave berene kosti, slabije anastomoze između krvnih žila ruga terorija govori o poremedaju otjecanja venske krvi i povišenje tla ka unutar kostiju

-

jeca su nižeg rasta o vršnjaka, jeca imaju češde popratne anomalije kao ingvinalna

hernija i genitourinarne bolesti Klasifikacija bolesti po Catterallu u 4 skupine: 1. skupina –samo prednji dio epifize 2. skupina – zahvadeno je 50% glave fem ura 3. skupina – do 75% 4. skupina – cijela glava je promijenjena

Priroan tok ove bolesti traje 2 goine, pa prolazi kroz raziličite oblike: ishemična faza, faza fragmentacije, faza reosifikacije

Klinička slika: najčešde u obi o 6 – 7 godina, simptomi su nagli ili pstupni, bol u zglobu kuka je potupna, bolesnik šepa zbog jačanja bolova (tjekom 14 ana), pozitivan je Trenelenburgov znak, ograničena pokretljivost kuka – ograničena je unutrašnja rotacija i abdukcija, nakon više tjeana trajanja bolesti – hipotrofija i atrofija natkoljeničnih mišida, a nakon nekoliko mjeseci i hipotrofija glutealnih mišida, skradenje noge Dijagnoza: bitna su 3 simptoma: postupna pojava boli u kuku i koljenu, ograničena unutrašnja rotacija i abukcija kuka i šepanje, potvra ijagnoze – i trajanje simptoma 14 dana: RTG oba kuka u AP i aksijalnoj projekciji, ako je negativan RTG – scintigrafija kuka – hlane zone u lateralnim vijema tredinama potvrđuju ovu bolest, a nakon nekoliko mj eseci i RTG de potrviti ovu bolest (vii se lateralni pomak glave femura, subhonralni prijelom




glave femura, povedana gustoda glave femura, epifiza je manja u onosu na rugu stranu. UZV pregled – vii se povedanje sinvovijalne tekudine, magnetska rezona ncija Liječenje: vježbe pokretljivosti zgloba kuka i nođenje ortoze (Atlanta -ortoza), korektivna osteotomija proksimalnog ijela berene kosti, osteotomija zjelične kosti po Salteru. Prognoza: mlađa jeca imaju bolju a starija lošiju prognozu, obavezna ko ntrola svaka 2 - 4 mjeseca.

46. COXA VARA/VALGA Koloijafizalni kut oređen je jelovanjem sile i biološkim osobinama koštanog tkiva KOSA VALGA – nastaje uglavnom zbog poremedena mehnaničkog stanja kuka. Uzrokovane su skradenjem, amputacijom, statičkim smetanjama, insfucijencije mišidja kuka, kljenuti, traume, kirurški zahvati, oštedenje enhonralne osifikacije u poručju velikog trohantera. KLINIKA: nestabilnost udejlice s pozitivnim Duchenneovim i Trendelenburgovim znakom G se postvlja uz pomod RTG -a TH: koksa valga manjeg stupnja (bez antetorzije i poremedaja centriranja kuka) – ne zahtijeva

kirurške zahvate, inače varizacija prox. ijela berene kosti i lateralizacija velikog trohantera KOKSA VARA – smanjen kolodijafizarni kut. Oni koji imaju kut manji od 115 stupnjeva – valgizirajuda osteotomija prox. ijela berene kosti Uzroci kokse vare: urođena koksa vara, trauma, upala

47. IIOPATSKA ASEPTIČKA NEKROZA GLAVE FEMURA U ODRASLIH -

nastaje oštedenjem cirkulacije glave femura te zbog ponavljanih opteredenja dolazi do prijeloma trabekula spongiozne kosti glave femura

-

vedinom obolijevaju mlai muškarci, obostrano ova se bolest povezuju s oštedenjem jetre, alkoholičara, sprpastom anemijom,

-

kesonskom bolesti, Gaucerovom bolesti  no pravi uzrok je nepoznat nekroza se može javiti nakon primjene kortida ili nakon zračenja (nije IIOPATSKA – poznat uzrok)

-

u ranom staiju bol, poslije šepanje, smanjenje opesega pokretljivosti zgloba kuka. Bol se pojačava pri fleksiji i unutarnjoj rotaciji zgloba kuka

-

Dg se postavlja RTG-om, scintigrafijom se jako rano otkriva bolest, radi se i CT i MR

bolest počinje često u gorenjem vanjskom kvarantu glave berene kosti , kasnije nastaje uleknude glave - u kroničnom staiju olazi o eformacije glave TH./ u početnim staijima – rasteredenje, kirurški u uznapreovalim staijima (koretivna osteotomija, aloplastična zamjena zgloba)

48. OPERACIJE NA TETIVAMA 32 www.perpetuum-lab.com.hr



49. OPERACIJE NA KOSTIMA 50. NESPECIFIČNI AKUTNI i

KRONIČNI OSTEOMIJELITIS NESPECIFIČNI AKUTNI OSTEOMIJELITIS Akutni hematogeni oblik - najčešde kao posljeica sepse, iseminacijom uzročnika iz nekog žarišta - infekcija se lokalizira u metafizama dugih kostiju - kroz haversove kanale se širi prema perisotu – nastaje subperiostalni apsces - na prelasku prema zdravoj kosti stvara se granulacijsko tkvio i sekvestar

Klinička slika: Novorođenački i ojenački osteomijelitis – najčešde kao poslijeica infekcije pupka ili kalkaneusa – najčešdi uzročnici su pneumokok i meningokok. Nede biti toliko izražena klinička slika zbog nearzvijenog imunološkog sustava. Osteomijelitis u malog djeteta – visoka TT, opde loše stanje, toplina i oteklina zahvadenog ua. Dječja i malenačka ob – ko njih se infekt širi samo prema ijafizi, jer nema izravne cirkulacije u metafizi i epifizi, iznimka je zglob kuka. Nastaju osteol itička žarišta. Odrasla dob – rjedak hematogeni osteomijelitis, stavraju se subperiostalni apscesi i sekvestar. Dijagnostika: septične temperature s tresavicama. Laboratorij: hemokultura, SE, KS, mokrada. RTG: zasjenjenja zbog subperiostalnog apscesa, ko uznapredovale bolesti –

sklerotično promijenjen rub kosti. Scintigrafija: hiperaktivne zone u fazi stvaranja sekvestra. Biopsija kosti. Liječenje: antibiotici, parenteralno gamaglobulini – za povedanje imunosti, kirurški – apscesi –incizija, ispiranje ant isepticima, ko vedih sekvestara – odstraniti mrtvu kost,

toaleta žarišta, isprati antisepticima, protočna renaža, visoke oze antibiotika, mirovanje u eleviranom položaju s uom, imobilizacija ua Akutni egzogeni oblik - nastaje izravnim kontaktom sa uzročnikom, najčešde zbog traume – posttraumatski osteomijelitis - najčešde nakon otvorene ozlijee kosti, periosta i okolnog mekog tkiva - najčešdi uročnici: S.auresu, pyogenes, Proteus, E.coli, Pseuomonas, česte su i

miješane infekcije Klinička slika: povišenje TT, leukocitoze, ubrzana SE, crvenilo, oteklina, bol i toplinu lokalno, rana obično vlaži. Dijagnostika: RTG – nakon 2 – 3 tj. vie se jene u kotanoj strukturi, koštani sekvestri, ako je usadak – znakovi nestabilnosti implantata, resorpcija kosti. Liječen je: antibiotici, spriječiti prelazak akutne u kroničnu formu, otvaranje žarišta i toaleta, odstranjenje devitaliziranog tkiva, gnoja, ispire se Ringerovom ototpinom sa

antisepticima, zamjena osteosinteza novim, aplikacija renova za protočnu renažu, povišen položaj i mirovanje ua.




NESPECIFIČNI KRONIČNI OSTEOMIJELITIS Sekunarni kronični osteomijelitis - posljeica neizliječenog akutnog osteomijelitisa – dugo traje i ima sklonost reciivimažčesto je prisutna fistula secenira purulentan saržaj - ako traje više godina – može odi o amiloioze i karcinoma fistule Dijagnostika: RTG – sklerotična kost, efekt kosti, sekvestri, fistulografija – oređuje se smjer fistule i lokalizacije žarišta. Dif.dg./ brodijev apsces, osteoblastom, sarkom

Liječenje: antibiotici, kirurški – ostraniti sve nekrotično tkivo kao i sekvestre, prenost se aje otvorenom načinu liječenjea – rane ostaju otvorene, odstranjuje se sve do zravog, antiseptici, protočne renaže, spongioplastika, transplantacija spongioze bez primjese kortikalisa – su zahvati kojim završava OP liječenje u fazi kaa je upala sanirana Primarno kronični osteomijelitis - infekcija je ograničena na manje poručje, nije generalizirana – inakspsulirana je - va oblika: Broijev apsces i sklerozirajudi osteomijelitis Brodijev apsces – u jece i mlaeži u poručju metafiza, neprijetno je i postupno, jeca se žale na bolove nodu, zahvadene kosti su bolne na sukusiju. if.g./ ciste, enhonromi, osteosarkomi (početni). Liječenje: ekskohleacija žarišta i 

spongioplastika 

Sklerozirajudi osteomijelitis – isljučivo je u ijafizamaugih kostiju, raiološki: pojačana sklerozacija, liječenje: isto kao i ko Broija

51. UPALA ZGLOBA – ARTRITIS Upala zgloba uzrokovana nespecifičnim ili specifičnim uzročnicima. Najvažniji i najčešdi znak je oteklina – uzrokovana stvaranje eksuata koji mode biti serozan, serofibrozan, gnoja i krvav. Serozni eksudat – uzrokuju pzljee, upale u blizini zgloba, tumori u blizini, alergične reakcije, reumatske bolesti, degenrativne bolesti, tuberkuloza i gonoreja, ulozi. Serofibrozni

– kronični poliartritis, gnojni – mikroorganizm iz vana kroz ozlijeu ili kirurški zahvati ili hematogenim rasapom, krvavi eksudat – ozljea čahure, hemofilije, tumora . Poslijedice prisutnosti eksuata: rastezanje ča hure i labavljenje zgloba i mogu nastupiti degenerativne promjene zbog kompresije žila. Uvijek je inicirana punkcija iz ijagnostički i kurativnih razloga.

NESPECIFIČNI ARTRITIS (infekcijski, bakterijski) Najčešdi uzročnici: stafilokoki, streptokoki, pneumokoki, E.coli, uzročnici tifusa i paratifusa. Infekcija nastaje: izravnom kontaminacijom uzročnicima (punkcija zgloba, ozlijee), hematogeno ili prodiranjem gnojnih procesa u zglob iz okolice (npr.osteomijelistis). Poljedica infekcije: enzimatsko razaranj e zglobne hrskavice, koštanih ijelova  dovodi do

lukasacije, kontraktura, fibroze i ankiloza. Važno je uvijek ali je upala zahvatila zonu rasta – ako je – problemi s rastom kosti. Klinička slika: otečeni zglobovi, bolni, topli, crveni, nalaze se u semif leksiji . bol je u tom položaju najmanja, povišena TT, ubrzana SE, L povišeni, skretanje ulijevo. RTG: proširenje zglobne pukotine, promjene na koštanim jelovima, osteoporoza, uzuriranja zglobnih tijela, lukasacija




Liječenje: punkcija zgloba i imobilizacija u povoljnom položaju, antibiotici širokog spektra – ola nalaza antibiograma, incizija, toaleta žarišta, protočna renaža bez antiseptika SPECIFIČNI ARTRITIS Tuberkulozni artritis – nastaje sekunarno hematogenim putem, najčešde nakon pludne tuberkuloze. Krvlju dospijeva do metafiznih kapilara – stvaraju se tuberkulozni čvoridi – spajaju se u žarišta

– u sreištu žarišta se nalazi osirenje i kolikvacija. Koštana srž je emematozna i infiltrirana stanicama, krvne i limfne žile su proširene. Stvara se gnoj iz kazeoznih masa djelovanjem leukocita – on mode prorijeti u okolno tkivo stvarajudi hlani apsces. Žarišta se konačno probijaju na površinu – stvarajudi fistule koje se sekunarno inficiraju. Ako se tuberkulozni proces širi naglo u susjena poručja – govorimo o infiltrirajudoj progresivnoj tuberkulozi.

Ako se proces lagano širi i nema eksuacije i omekšanja – govorimo o CARIES SICCA. Na falangama – mogu nastati vretenasta zaebljanja prstiju zbog stvaranja koštanih naslaga – nazivaju se SPINA VENTOSA. Iz žarišta u metafizi i ijafizi – proces se alje širi u zglob i razvija se ifuzna upala koštanog i mekih tkiva uz stvaranje PANUSA odnosno FUNGUSA – vretenasto zadebljanje zgloba. Tuberkuloza kosti najčešde nastaje u prva tri esetljeda, u obiteljskoj anamnezi česta tuberkuloza. Alkoholizam, traume, šederna bolest i rugo preisponiraju tuberkolzi kostiju. Intraartikularna primjena kortida – može aktivirati latentni proces. Početak tuberkuloze kosti je polagan. Klinički: bolesnik se loše osjeda, subfebrilan je i bez apetita, gubitak na težini, mišidi oko oboljelog mjesta su reflektorno spastički napeti, kretnje su ograničene i bolne, bolesnika bue jaki bolovi, u jece nodni krik, u aljnjem toku bolesti nastaju kontraktura zglobova, oteklina mekih ijelova i toplina, limfni čvorovi su povedani i osjetljivi na palpaciju RTG: na metafizi i ijafizi svjetlija žarišta nejasnih rubova, može se viiti i ifuzna osteoporoza, u početku pukotina zgloba je široka kasnije se sužava, na kralježnici se vii suženje intervertebralnog iska Dif.dg./ nespecifični artritis, ojenački artritis, reumatske bolesti, artitis uzrokova luesom, gonorejom, brucelozom, tumori

Liječenje: oboljeli zglob se imobilizira, tuberkulostatici, kirurški – trepanacija i odstranjenje žarišta, sinovektomija zahvadenog zgloba, eformiteti – korektivnim osteotomijama ili artodezama

52. NORMALNO i

POREMEDENO KOŠTANO CIJELJENJE Za normalno cjeljenje: dva su osnovna uvjeta: anatomska repozicija i mirovanje ulomka.

Kost može cijeliti primarno, sekunarni ili uopde nede zarasti PRIMARNO KOŠTANO CJELJENJE – mogude je u uvjetima apsolutnog mirovanja, pa ono može biti KONTAKTNO ili PUKOTINSKO




-

kontaktno primarno za cijeljenje – izravno urašdivanje osteona iz jenog koštanog ulomka u drugi. Osteon nastaje uzajamnim djelovanjem osteoblasta i osteoklasta. Osteoklasti – stvaraju kanal, osteoblasti – proizvoe osteoi u kojeg se ulažu mineralne soli i stvara se lamelarna kost – HAVERSOVA PREGRADNJA pukotinsko primarno cijeljenje – puktina se ispunjava košta nim tkivom pa se

-

pregrađuje po principu Haversona. Proces cijeljenja je uži što je pukotina veda. primarno koštano cijeljenje karakterizira osutnost stvaranja kalusa i beu stvaranje

-

hrskavice i veziva

SEKUNARNO KOŠTANO CIJELJENJE – prironi je način cijeljenja, koštani ulomci nisu u stanju mirovanja ved su međusobno pomični. Ako je nestabilnost minimalna – kost de stvarati KALUS – to je sekunarno cijeljenje. Ako je nestabilnost veda – kost de reagirati resorpcijom krajeva koštanih ulomaka što de još više povedati nestabilnost – ako ovo stanje potraje uže: prelazi u PSEUOARTROZU. U stvaranju kalusa – frakturni hematom je meij u koji urašduje – granulacijsko tkivo – ono preko veziva i vezivne hrskavice prima krstale apatita na kolagenske fibrile – nastaje mrljasta kost  ovo je posljeica aktivnosti osteoblasta (inače iz pluripotentnih mezehimnih stanica). Kaa se stvori most među ulomcima – krede kalcifikacija hrskavice – zatim urastaju krvne žile i krene pregradnja kao i prilikom primarnog cijeljenja. Sekunarno koštano cijeljenje je proces – SANACIJE

Stvaranje kalusa je prironi mehanizam za stabilizaciju ulomaka i za početak Haversove pregradnje kosti. Dugotrajno mirovanje u sadrenom povoju – izaziva FRAKTURNU BOLEST  očituje se degenerativnim promjenama zglobne hrskavice, kontrakturama zglobne čahure, atrofijom

mišidja, osteoporozom...  pa kirurško liječenje ima prenost u nekim slučajevima, postiže se optimalni uvijeti tj. anatomska repozicija i mirovanje ulomaka, zatim omoguduje iealnu postoperacijsku rehabilitaciju i aktivan pokret – time se izbjegava frakturna bolest. Loša strana kirurško liječenja – infekcija. POREMEDENO KOŠTANO CIJELJENJE Prouženo koštano cijeljenje – ako proces cijeljena traje uže o 4 – 6 mjeseci. Uzroci: mehanički, evitalizirani ulomci, loša lokalna vaskularizacija, prijelomi s efektom u koštanoj cjelini, lokalne infekcije Pseduartroza – ako ni nakon 8 mjeseci nije nastupilo koštano cijeljenje, takva su stanja za kirurško liječenje. Pseuoartroze ijelimo na vije grupe: biološki vitalne i biološki avitalne - biološki vitalne: zatvoren meularni kanal, između koštanih ulomaka vezivno hrskavično tkivo koja omoguduje vedu ili manju gibljivost, oko toga se vii neka vrste čahure sa sinovijalnom tekudinom. Na RTG -u: zglobna pukotina. Ud je nestabilan i pri opteredenju bolan. Vitalne pseuoartroze mogu bit: hipertrofične (obilni kalus), hipotrofične (oskuni kalus) i atrofične (bez kalusa). Liječenje: uvijek je operativno. Za dijagnozu: tomografija, scintigrafija, angiografija , bakteriološke pretrage. - biološki avitalne – ijele se na tri grupe: istrofične (nastaju zbog uništene cirkulacije nakon OP liječenja), nekrotične (ko jenog ili više ulomaka koj su isključeni iz cirkulacije – nakon kirurškog liječenja) i efekt pseuoartroze (neostatak čitavog koštanog segmenta – nakon osteomijelitisa). Liječenje: ekortikacija – odvajanje tankog sloja kortikalisa s periostom i cirkulacijom, sponglioplastika – transplantacija autologne spongioze, ko nekrotičnih pseuoartroza – odstranjuju se sekvestri. Liječenje inficiranih pseuoartroza: kirurški ostraniti mrtvu kost + antibiotici + lokalno antiseptici (kupke i protočne renaže) + transplantacija autologne spongioze.




53. LOŠE SRASLI PRIJELOMI mogu nastati i nakon neaekvatnog konzervativnog i kirurškog liječenja u predjelu dijafiza očituju se evijacijama osi u svim trima ravninama kao i skradenjem uova - ko loše sraslih inttraartikularnih prijeloma – u pitanju je funkcija zgloba - statičke tegobe kaa je u pitanju noga i egenerativne promijene zglobova zbog pogrešna opteredenja DG./ RTG – u opteredenju (u stajanju), ako se rai o nozi, CT – kod defekata u horizontalnoj -

ravnini TH./ operativno ako su evijacije vede o 5 stupnjeva i ako je skradenje ua vede o 2 – cm (osteotomija, transplantacija kosti, osteosinteza, rekonstruktivni zahvati)

54. OSTEOPOROZA

KRALJEŽNICE -

pojavljuje se u sklopu opde osteoporoze kostura kralježnica je uz zjelicu, prox. tredinu femura i rebra => preilekcisjka mjesta

osteoporoze (postemnopauzalna, senilna, endokrina) Senilna osteoporoza – pradena je kifozom i skradenjem trupa, pokrovne ploče slabinskih

kralježaka obivaju unikonkavan ili bikonkavan oblik te sliče „ribljim kralješcima“, nastaju spontani prijelomi kralježaka – ali rijetko s neurološkim ispaima (raije se uzima naziv osteoporotička preformacij a). Prvi simptomi su bolovi (lokalni ili difuzni). Dg. se postavlja na temelju RTG, morfometrijom, denzitometrijom, radioaktivnim izotopima, biopsijom kosti TH./ enokrinološka i fizikalna terapija, steznik je kontrainiciran (samo iznimno u teškim

slučajevima ali uz gimnastiku). Liječiti uzrok bolesti.

55. SPONDILOLISTEZA -

označuje klizanje kralježaka prema naprije i to najčešde 4. ili 5. slabinskog kralješka česta je u nekih sprtaša klizanje kralježaka naprije nalazi se i u tijeku uznapreovalog egenerativn og procesa intervertebralnih zglobova (sponiloartroza) slabinske kralježnice – desto uzrokuju kompresijski sindrom  lažna (spura) ili pseuosponilolisteze

- Prave spondilolistoze (vera) - subjektivne smetnje se najčešde javljaju izmđeu 20. i 40. g.ž. KLINIKA: bol u križima, mogu irairati u noge, pojačavaju se ko tjelesnog napora, smanjuju se za vrijeme mirovanja. Ko SPONILOOPTOZE (jači stupanj te bolesti) – kada se 5. slabinski kralježak prevrne u zjelicu ispre sakruma – stvara kliničku sliku skradenja trupa prema

povišenju ilijačnih krista. Rebreni lukovi se približavaju ilijačnim kristama a ksifoi prema pubičnoj kosti te se stvara poprečna kožna braza u struku. Zjelica se uspravlja a kukovi i koljena savijaju.



Oliver Jurid, lipanj 2011. DG./ nativni RTG, kosi RTG – pokazuje efekt interartikularnog ijela luka kralježaka te

posjeda na slici na škotskog terijera s ugim vratom ili s ogrlicom na mjestu prekia kontinuiteta kosti TH./ u orasloj obi najčešde neoperativno, operativno ko rezistentnih oblika sa ili bez neuroloških ispada

56. ARTHROSIS FEMOROPATELARIS -

postoji izlolirani oblik femoropatelarne artroze i generalizirani oblik uružen s gonartrozom

-

opteredenje u femoropatelarnom zglobu nastaje: nakon traume patele ili femura, preopteredenja, statičkih poremedeja (genu valgum/varum/flexorum), displazije

patele KLINIKA: lagana fleksijska kontraktura koljena, bol retropatelarno ili uz rubove, klecanje

koljena, pucketanje i krepitacije, ograničenost pokretljivosti, teškode pri klečanju ili čučanju a poslije nastaje i fleks ijska kontraktura koljena, imaju poteškode pri penjanju i silaženju na stubama, postupno se razvija hipotrofija kvadricepsa RTG: otkriva suženje zglobnog prostora (rai se AP i L projekcija) i suphonralnu sklerozu osobito na pateli. Vidljivi su osteofiti na pateli. Ušiljenje polova patele su prvi raiološki nalaz. TH./ preventivno – otkloniti mogude uzroke (statičke i isplatične), konzervativno – medikamentno i fizikalna terapija (kineziterapija – jačanje kvaricepsa, treba se postidi potpuna ekstenzija koljena), kirurški – uređivanje zglobnih ploha, ventralizacija patele ili

osteotomija (za samnjenje tlaka), aloartroplastične metoe

57. OSTEOCHONDRITIS DISSECANS i CORPORA LIBERA GENUS OSTEOCHONDRITIS DISSECANS se najčešde javlja u koljenu. Najčešde je zahvade n medijalni

femurski konil, rjeđe lateralni, patela ili tibija. Promjena se astoji u suphonralnoj nekrozi kosti  slijei emarkacija koštanog komaida  odvoji se od podloge zajedno s jrskavicom i nastaje pokretno zglobno tijelo (slobodno ili na peteljci)  Nastaje ukliještenje između zglobnih tijela – najčešde se javlja u mlaih muškaraca. KLINIKA: bol (nakon napora), katkad izlijev u zglob, pokretljivost se smanjuje, bol pri pritisku na kondil. RTG: na konveksnom rubu kondila plitka udubina u kojoj se nalazi sklerozirani sekvestar 

tipičan nalaz. Nakon ovajanja on može biti u bilo kojem ijelu zgloba. TH./ ako imobiliziramo i rasteretnim aparatima ođe o izliječenja  vjerojatno se radilo o poremednoj osifikaciji a ne o isecirajudem osteohonritis u



Oliver Jurid, lipanj 2011. CORPORA LIBERA GENUS – nastaju avulzijom, frakturom zglobnih tijela ili rubnih osteofita, od fibrinskih ugrušaka koji su ovapnjeli, o otkinutih zglobnih resica

KLINIKA: iznenane blokae zgloba uz bol i naknani izlijev, osjedaj a se u koljenu nešto miče, s vremenom olazi o oebljavanja zglobne čahure i smanjenje pokretljivosti zgloba DG./ RTG TH./ odstranjenje slobodnih tijela, pri akutnoj blokadi – mirovanje i relaksacija mišida

58. JUVENILNE OSTEOHONDROZE U

PORUČJU KOLJENA Morbus Osgood-Schlatter(apophysitis tibiae) – u obi puberteta kronični poražaj na

mjestu hvatišta patelarne sveze mogu uzrokovati smetnje osi fikcije apofize tibije. - bolest je češda u ječaka (između 10 i 14 goina) - češde obostrano KLINIKA: Bol se javlja u poručju tuberozitasa t ibije uz oteklinu i hipertermiju, osjetljivost na pritisak, pojačava se pri snažnim kontrakcijama kvaricepsa, skokovima, trčanjima, hou uza stube. Prognoza je dobra, smetnje nestaju spontano (nekoliko mjeseci pa sve do 2 ili 3 godine) TH./Mirovanje, oblozi, tutor-ortoze koljena kroz 3 tjena, kortidi s anestetikom lokalno.

Kirurški rijetko – u orasloj obi rai ostranjena koštanog komaida koji nije srastao s podlogom. Tibia vara (Morbus Blount) – poremedaj rasta u meijalnom ijelu prox. epifizne hrska vice tibije uz poremedaj rasta u metafizi i u epifiznom centru okoštavanja – uzrokuje varusnu

angulaciju ispo epifize tibije. Uružena je često i unutrašnja rotacija potkoljenice. Infantilni tip – nakon 1. ili 2. goine života, 50% obostrano Adolescentni tip – između 6. i 12. goine, obično jenostrano KLINIKA: oštra angularna eformacija ispo koljena a u mlađe jece i prominiranje medijalnog kondila, bol, nekad i izljev u koljenu

TH./ kirurški – u izraženijim slučajevima (klinasta osteotomija uz korekciju eventualne unutarnje rotacije tibije)

59. PRIROĐENI PES METATARZUS ADUKTUS Prirođena bolest stopala kojom je glavni simptom: aukcija prenjeg ijela prema srenjem i stražnjem ijelu stopala. Peta je normalna ili u vlagusu. Češde se javlja ko jevojčica. Uz rok je položaj u uterusu ili naslijeđe. Postoje teži i lakši oblici ove bolesti. Teži = valgus pete u opteredenju – lakše se vii kaa ijete prohoa. Rai se RTG slika u AP i profilnoj projekciji. Klinički: stopalo s auciranim prenjim ijelom ima oblik slova C s izraženom kožnom




brazom na meijalnom ijelu stopala je LAKŠI OBLIK. TEŽI OBLIK – stopalo ima oblik slova Z ili S, a položaj pete je u vlagusu i lateralna luksacija navikularne kosti prema talusu. Ovu bolest treba razlikovati od pes equinovarusa. Kod pes equinovarusa je dorzifleksija

stopala ograničena i izražen je varus pete. Liječenje: lakši oblik liječi se spontano ili uz vježbe i sarene povoje, rjetko kirurški. Teži oblik liječi se kirurški kaa ijete ima 4 – 6 godina. Prije početka liječenja pregleati kukove jer nekolicina jece ima i isplaziju kukova.

60. UPALA KOSTIJU, ZGLOBOVA, BURZA i

TETIVA u PORUČJU STOPALA UPALA KOSTIJU (osteomyelistis) najčešde nastaju hematogenim putem. Njačešda lokalizacija je kalkaneus. Akutni hematogeni osteomyelitis – jaki bolovi u poručju stražnjeg ijela stopala, otečen, motilitetno bolan, u kroničnim slučajevima s brojnim fistulama, zaebljanjima. Liječenje u akutnoj fazi – visoke doze antibiotika, imobilizacija udlagom, u kroničnim slučajevima – ekskohleacija žarišta uz antibiotike, korekcije eformiteta. UPALA ZGLOBOVA (arthristis) – akutne upale – rijetkost, obično je lokaliziran na talokruralnom zglobu, nakon gnojnih procesa ili infektivnih bolesti. Liječenje: antibio + imobolizacija, prognoza je obro osim gnojnih upala koje uzrokuju ankilozu. Kronične upale su češde – najvede značenje ima RA. TUBERKULOZA STOPALA – kalkaneus i talus najčešde su koštane lokalizacije, a o zglobova talokruralni zglob. Klinički: bol, RTG – pokazuje ifuznu koštanu at rofiju. Dijagnozu osigurava: biopsija kostiju. Liječenje: tuberkulostatici uz ulagu. ARHTRITIS URICA – povišenje mokradne kiseline u krvi, taloženje kristala urata u tkivima. Prorom urata u zglob: jaki bolovi nodu, često na stopalu i palcu, palac je natečen, koža crvena, tofi na orzumu stopala na tetivama, živcima i krvnim žilama, stopalo je eformirano i ukočeno. Liječenje: mirovanje, kolhicin, NSAI – visoke oze, u kroničnoj fazi – urikostatici i urikozurici uz ijetu siromašnu purinima i alkoholom. UPALA BURZA I TETIVA – najčešde su zahvadene burze I. MT -kosti kod halux valgusa – angularni burzitis. Klinički: okrugla, livina i elastična tvorba. Liječenje: uklanjanje uzroka nastanka, korekcija halux valgusa. Ostale vije najčešde zahvadene tetive su u poručju donjeg dijela Ahilove tetive – subkutana i subfascijalna. Liječenje: kortidi lokalno uz rasteredenje. TENDINITIS i/ili PERITENONITIS ACHILLEA – preopteredenje, trauma, pritisak obude su uzrok. Liječenje akutnih upala: mirovanje, hlani oblozi, analgetici, lokalno kortidi, povisiti pete rai rasteredenja tetive ahilis, liječenje kroničnih upala je kirurški STOPALO U REUMATOIDNOM ARTRITISU – glavne lezije su u MTF-zglobovima, razvija se sinovitis sa stvaranjem granulacijskog tkiva, optedenje zglobne hrskavice, suphondralne kosti što uzrokuje ankilozu zglobova. Klinički: poprečno spušteno stopalo, stršede glavice metatarzalnih kostiju, luksirani bazalni zglobovi, na tabanu žuljevi, izražen haluks valgus uz




čekidaste prste s klavusima proximalnih IF -zglobova. Liječenje: prevencija eformiteta, korekcija, uz kirurško nošenje ortopeskih uložaka.

61. PES EXCAVATUS ili UDUBLJENO STOPALO - inamička je eformacija koja nastaje jelovanjem pogrešnih mišidnih onosa - češde je u muškaraca, nasljeđuje se obiteljski - češdi je uzrok neurološki poremedaj zbog pštedenja CNS -a - ovaj poremedaj je zrcalna slika pes planusa Promijene kod udubljenog stopala: - plantarni svo je visok (zbog popuštanja prenjeg ijela, koji je i proniran) - stražnji io stopala je supiniran - prsti su sa vijeni ili čekidasti

KLINIKA: bol u obliku metatarzalgije, žuljevi na tabanima i poviše zglobova koji su bolni, ho je tvr i neelastičan, nakon užeg hoa bol i eemi, smanjena orzalna fleksija – pa umjereno povišena peta olakšava ho, u kasnojoj fazi javljaju se sekunarne artrotičke promjene.

Th./ kirurški

62. DIGITI FLEXI -

uvijek je sekunarno stečena eformacija, najčešde je to poslijeica ravnog, spuštenog ili uubljenog stopala, rjeđe zbog kljenuti ili upala uska obuda sa visokom potpeticom je čimbenik nastanka deformacije

KLINIKA: hiperekstenzija proksimalne falange, fleksija srednje i distalne falange, s dorzalne

strane nalaze se upaljene kurje oči, s plantarne strane bolni tilomi TH./ prevencija spuštenih stopala – ortopeski ulošci, ko uznapreovalih oblika – kirurški (resekcija glavice ili baze proksimalne falange)

63. JUVENILNE OSTEOHONDROZE u

PORUČJU STOPALA Aseptične nekroze na stopalu – u jece i mlaeži. Otežavaju ho  poremedaj normalnog razvoja ligamentarnog i muskularnog sustava. APOPHYSITIS CALCANEI, Mb. Haglund - promjena apofize kalkaneusa koja obuhvada tuber - apofiza se razvija iz nekoliko jezgara koje se spajaju s tuberom do puberteta - rast i razvoj jezgara može biti poremeden, obično ko ebele jece zasotaloj u rastu i

razvoju, često oboljevaju ječaci




uzrok su kronične mikrotraume bol u peti se javlja postupno, javlja se pri pritisku i preopteredenju, u miru nestaje, najača je pri uaru i obostranom pritisku na petu bolesnik šepa pri hou, stopalo u plantarnoj fleksiji (izbjegava se vlak ahi love tetive) na RTG-u apofiza u obliku srpa koja pkriva tuber, može biti sklerozirana i fragmentirana, odvojena od kalkaneusa

liječenje: ukloniti opteredenje, poignuti petu cipele, ko valgoziteta pete – korekcija supinacijski klinom, ulošci ASEPTIČNA NEKROZA NAVIKULARNE KOSTI – Morbus Koehler I - poremeden proces osifikacije jezgara - javlja se između 3. i 8 . goine, češda u ječaka - bol pri opteredenju, bol na palpaciju u prejelu navikularne kosti -

-

na RTG-u fragmentacija jezgre smetnje nestaju za nekoliko mjeseci ili tjedana, RTG se normalizira za 2 – 3 godine

ijagnoza: RTG + klinička slika liječenje: rasteredenje, ortopeski ulošci, sarena čizma ASEPTIČNA NEKROZA GLAVICA MT -kosti – Koehler II - pretežno pogođena glavica II. MT -kosti, češde u ženskih, učestalija je esno, promjene se očituju između 12. i 18. goine - uzrok je prevelikoi opteredenje glavica MT -kosti i slaba opskrba krvlju - tegobe počinju bolovima u prejelu MT -kosti, bolna plantarna fleksija, krepitacije, ho otežan - RTG-slika: deklacinacija i nejasna struktura glavica, široka zglobna pukotina, glava široka i fragmentirana, u završnom staiju titpične artotične promjene – rubni osteofiti i slobona zglobna tjelešca - liječenje: oteredenje, mirovanje glavice, fizikalna terapija, ulošsci s metata rzalnim jastučidima, zabranjena visoka peta

64. HAGLUNDOVA PETA -

to je morfološka varijanta tubera kalkaneusa pri kojoj je jako visok i izvučen njegov stražnji gornji pol u obliku egzostoze  nastaju mehanički uvjetovane promijene okolo Ahilove tetive

etiološki je i važan pritisak ruba cipela na petu a isibito cipele s visokom petom preispoziciju stvara i pes cavus (kalkaneus strmo položen pa se gornji io tubera približava Ahilovoj tetivi i rubu cipele) - stalni pritisak i trenje upala kože  slijedi upala burz e (površinske i ubinske)  javlja se bol, zimi poremedaji zbog ozeblina. - ovo se opaža u mlađih osoba, pretežno ženskog spola KLINIKA: peta je otečena, proširena u stranu, bolna na pritisak, ho otežan, češde su -

jednostrane smetnje. RTG: otkriva visok, kr anijalno izvučen tuber kalkaneusa

TH./ ortopeski ulošci, obuda, katka kirurški (resekcija stražnjeg gornjeg ijela kalkaneusa)




65. OPDI POREMEDAJI KOŠTANO-ZGLOBNOG

SUSTAVA i KOŠTANE ISPLAZIJE (opdenito) -

uobičajen apojava u obu rasta i razvoja zhvadaju više organskih sustava ili se očituju na više jelova istog sustava mane pri rođenju: prirođene – konatalne, mogu biti urođene (konegenitalne) ili stečene (akvirirane) – nastaju promjenama u gametogenezi pa su i hereditarne stečene – nastaju djelovanjem terat ogenih čimbenika okoliša u kritičnoj fazi razvoja ploda

-

poremedaji vezani uz rast: hipertrofija, hipotrofija, atrofija poremedaji vezani uz razvoj: hiperplazija, hipoplazija i aplazija ageneza – poptpuni nedostatak dijela tijela amelija – urođeni nedostatak nekoliko ili svih idova hemimelija – nedostatak medijalnog ili lateralnog dijela uda fokomelija – nedostatak proksimalnog dijela uda aherija – urođeni neostatak ruke, a apopija – stopala malformacija – kada je osnova organa ili dijela organa ili dijela tijela defektna, genski

-

je uvjetovana deformacija – anomalija oblika ili položaja ijela tijela uzrokovana mehaničkim

-

čimbenicima, nije genski uvjetovana displazija – anomalija u morfogenezi i defekt je diferencijacije tkiva, genetski je uvjetovana – npr. osteogenesis imperfecta dizostoze – skupina koštanih isplazija – označavaju anomaliju jene kosti disrupcija – morfološki efekt, rezultat egzogenih čimbenika na organ u ranom

-

razvoju, nije genski uzrokovan, npr. fokomelija zbog talidomida sekvencija – višestruki efekt, uzrokovan jenim čimbenikom, npr. artrogripoze

-

KOŠTANE ISPLAZIJE -

dijele se na dizostoze i osteohondroplazije (hondrodisplazije npr. ahondroplazija i osteodisplazije – osteogenesis imperfecta) - postoji preko 150 bolesti, pa dijagnozu nije lagano postaviti OSTEOHONDRODISPLAZIJE - poremeden rast i remoeliranje kosti i hrskavice, najčešde genski uzrokovane, rezultiraju smanjenim rastom u visinu i promijene u proporciji tijela i udova - točna ijagnoza je jako važna za liječenje: anamneza, pregled, mjerenja, RTG, -

histološki pregle u anamnezi: obiteljsko stablo, pitati o trunodi, čestim prijelomima, mentalna retardacija – mukopolisaharidoze




-

klinički pregle: smanjeni rast uz ismorfiju lica , visina tijela – ispod 150 cm – koštana displazi ja, prporcijsko smanjenje rasta (enokrini poremedaj, pothranjenost) ili isproporcijsko smanjenje (koštana isplazija), pregle kože, noktiju, usta, ušiju, očiju, unutrašnje organe, anomalije srca, opdelabavosti zglobova klinička mjerenja: opseg glave, tjelesna visina, opseg prsnog koša, uljina šake, onos trup/udovi, odnos duljina esktremiteta/duljina dijela esktremiteta

-

RTG pregle: za inicijalnu procjenu koštane isplazije 5 RTG slika: profilna slika glave, lumbalne kralježnice, AP -slika koljena, dist alnog femura i AP šake i zapešda laboratorij i biopasija kosti: CA, P, ALP, mokradu na aminokiseline i mukopolisaharidoze, pretraga kariotipa, biopsija kosti – rjetko se izvodi

66. EXOSTOSIS OSTEOCARTILAGINEA MULTIPLEX HEREDITARIA -

najčešde je izražena na dugim kostima, zdjelici, lopatici i rebrima pojavljuje se u va ili više pripanika uže obitelji, tok ove bolesti je polagan i postupno progresivan

inciencija je 1/100 000, 2 x češde u muškarca uzrok bolesti je nepoznat, nasljeđuje se A, trauma na rubnim ijelovima ploče rasta može biti čimbenik za poticaj ove bolesti KLINIKA: između 2. i 3. goine javljaju se bezbolne i multiple tumorske tvorbe, najčešda -

lokalizacija je distalni dio femura, proksimalni dio tibije i humerusa, distalni dio ulne i tibije, na lopatici, zdjelici i rebrima. Progrsivnost je najbolje vidljiva na podlaktici i na potkoljenici. Egzostoze na ulni i radijusu te na tibiji i fibuli uzrokuju napetost interoselane membrane  uzrokuje asimetrični zastoj u rastu ovih usporenih kostiju, pa imamo ulnarnu devijaciju ručnog zgloba i valgus talo-kruralnog zgloba. Prisutna je i nejeankost užine onjih

ekstremiteta u 20% ljui, valgusni položaj koljena i potkoljenice su također česti. RTG DG./ egzostoze u poručju metafiza, njihov rast je uvijek suprotan o zgloba, rtg kukova je obavezan  zbog egzostoza na prox. femuru i posljeičnu coxu valgu TH./ kirurško uklanjanje egzostoza (ko boli, ometane funkcije, pritiska egzostoze na živac ili žilu, eformacijea, mogudnost maligne alteracije!)

67. ARTHROGRYPHOSIS Označava pri rođenju viljivo stanje ograničene pokretljivosti zglobova u vrlo raznolikih bolesti. Drugi naziv je multiple kongenitalne kontrakture. Amyloplasia congenita – najčešdi je oblik atrtogripotičnog sinroma , npro gresivna je bolest

oređena slabo razvijenim i kontraktim mišidima, simetričnim položajem uova, eformacijama zglobova i zaebljanim čahurama. Osijetni sutav je očuva kao i inteligencija. 1 bolesnik na 3000 rođenih. Postoje dva tipa bolesti: neuropatski tip (češde je zastupljen) i miopatski tip (posjeda na mišidnu istrofiju). Etiologija je nepoznata: smatra se da je




inicijalni fakor virus, teratogen metabolički efekt. Klinički: simetrični položaj uov a, rameni zglob je aduci ran i rotiran prema unutra, lakatni zglob u ekstenziji, ručni zglog u fleksiji i ulnarnoj devijaciji, kukovi u fleksiji i abdukciji, koljena su u fleksiji ili su hiperekstendirana,

stopala su u položaju riginog equinovarusa, skolioza u tredine bolesnika, mišidna masa smanjena, neostaju spontani pokreti uova. ijagnoza se postavlja isključivo klinički. Liječenje: rehabilitacija, pasivne vježbe pokretljivosti, plastična ulaga za oržavanje postignutoga stupnja pokretljivosti, kirurški – kontrakture zglobova, osigurati normalnu pokretljivost za prehranu i za higijenu jeteta. Reciivi eformacija zglobova su česti .

68. IJABETIČKO STOPLAO 69. POSTTRAUMATSKE DEFORMACIJE i KONTRAKTURE LAKTA DEFORMACIJE - u predjelu LAKTA – najčešde eformacije su CUBITUS VALGUS i CUBIT US VARUS - normalni kut između nalaktice i polaktice je 159 – 180 stupnjeva, u muškaraca je -

vedi kut a u žena manji tj. valgus je izraženiji fiziološki valgsni poremedaj naziva se nosedi kut (olakšava nošenje premeta) patološki valgusni poremedaj nastaj e: traumatski (prijelom) ili zbog destruktivnog procesa glavice humerusa

inače ne čini poteškode ako zbog lošeg položaja  nastane oštedenje n. ulnarisa  ie na kirurško liječenje VARUSNI POLOŽAJ – konegnitalan ili zbog oštedenja trohleje humerusa – ovaj položaj je uvijek patološki, u pravilu ne čini poteškode, no pri jačem izraženom varusu – koretivne -

osteotomije KONTRAKTURE – zbog bolesti i traumatskih oštedenja u poručju zgloba, ko sistemskih bolesti i lokalnih, dugotrajne imobilizacije i neurogenih bolesti - najčešde su fleksijske kontrakture, ne može sasvim ispružiti lakat - ekstenzijske kontrakture – otežana fleksija – funkcionalno su nepovoljnije

70. UPALE, SISTEMSKE i

METABOLIČKE BOLESTI u PORUČJU ŠAKE UPALE




Nespecifične upale (infekcije) – infekciju djelimo na 4 razvojna stadija: celulitis, stadij pojave gnoja, proširenje infekcije u okolinu, staij nekroze Principi liječenja: 1. staij konzervativno, ostali – kirurški. 1. antibiotici u početnome staiju na slijepo, pri pojavi gnoja biogram i antiobiogram. 2 . elevacija šake – omoguduje se venska cirkulacija. 3 . imobilizacija šake – MKF-zglobovi u fleksiji a prsti u ekstenziji. 4. incizije i renaže. 5. sekvestrotomija – kod upalnog procesa kosti uz prisutnost sekvestra. 6. amputacija – rjetko. Oblici infekcije šake: Paronihija – između korijena nokta i kutikule. Subungvalna infekcija – između vrha nokta i njegova ležišta u obliku apscesa. Infekcija pulparnog prostora – u vezivno-masnom tkivu vrha prsta, izuzetno je bolna. (ova tri najčešda oblika liječe se antibioticima, incizijama i renažom). Infekcija tetivnih ovojnica – češde su zahvadene fleksorne tetive – klinički znakovi: prst u semifleksiji, otekline prsta, bolnost pri pokušaju ekstenzije prsta, osjetljivost uzuž tetivnih ovojnica. Postoji opasnost od kontraktura prstiju. Infekcija distalnog palmarnog prostora – jaka oteklina i bol lokalizirani u tkivu između baza

vaju prstiju. Prsti u takvoj infekciji su razmaknuti. Liječi se imobilizacijom, elevacijom i antibioticima. Infekcija srednjeg palmarnog i tenarnog prostora - taj se prostor inficira diseminacijom uplanog procesa iz tetivnih ovojnica ili distalnog palmarnog prostora. TUBERKULOZA - rjetko, trauma je precipitirajudi čimbenik nastanka ove bolesti - klinički se vii kroničan tok bolesti, lagane boli te tjesanasta oteklina izna poručja tuberkuloznog procesa (ona je manje osjetljiva, manje topla i manje crvena nego kod piogenih infekcija) - raiološki: očuvani zglobni prostori, gubitak zgusnuda mineralnog saržaja, generalizirana atrofija kosti, spina ventoza – šupljine ispunjenje nekrotičnom masom

-

u ijafizama metakarpalnih kostiju, perisotitis, erozije kosti i pseuocitične formacije, primarni pludni apsces u jece ili u oraslih kultura tkiva: uzeti tkivo iz oboljele šake Biopsija: u oređivanju g. najvažniji je histološki nalaz diferencijalno dg.: osteomijelitis, fibrozna displazija, RA, Ewingow sarkom...

SISTEMSKE I METABOLIČKE BOLESTI Chondrodystrphia – skradenje i proširenje kostiju u poručju šake. Komninira se s polidaktilijom. Syndrom Marfan – ugački i tanki prsti kao u pauka, abnormalno su pokretni

Urični artritis – rjeđe na šaci, najčešde je zahvaden palac a očituje se bolima u napaajima gihta Psorijaza – ko artritične forme, najčešde su zahvadeni MKF -zglobovi

71. REUMATOIDNI ARTRITIS

u PORUČJU ŠAKE 46 www.perpetuum-lab.com.hr



često zahvada ručni zglob i šaku, bolest koj najčešde uzrokuje poremedaje funkcije i eformaciju šake obično su zahvadeni mnogi ili svi zglobovi šake zglobovi su otečeni, pokreti ograničeni, erozije zglobnih površina viljive su tek u kasnijoj fazi isto kao i ulnarna devijacija prstiju

-

rtg slika: karakterizirana je estrukcijom zglobnih površina koja uzrokuje nestabilnost i/ili defomormacije

promijene na mekim tkivima: kronični tenosinovitis – tamo gdje postoji ovojnica (često uzrokuje kompresijske sindrome živaca – najčešde n.meijanusa), rupture tetiva – najčešde tetiva m.ekstenzora policis longus, kontraktura malih mišida šaka – nemogudnost fleksije - Liječenje po opdim principima RA a kirurški se liječi ka je potrebno bolesnika lišit i boli, poboljšati funkciju šake, zaustaviti progresiju bolesti, poboljšati estetski izgle šake Najčešdi ortopesko-kirurški zahvati su: sinovektomija (oslobađa se o boli), tenosinovektomija ( služi za rješavanje kompresijskih sinroma živaca šake), kirurški zahvati na tetivama – za restauraciju poremedene funkcije šake, artroplastika (za uspostavljanje funkcije uništenog zgloba), artroezom (korekcija eformacije, uspostavljanje stabilnosti -

zgloba).

72. KRIVOSRASLI i NESRASLI PRIJELOMI KOSTIJU ŠAKE i PODLAKTICE -

-

najčešde uzrokuju poremedaje pokretljivosti zglobova, insuficijencija mišidja uz slabljenje snage šake te trofične, senzibilne i motoričke smetnje zbog pritiska koštanih fragmenata na živce i žile zbog premedenih biomehaničkih onosa, skradenja i evij acija dolazi do sekundarnih degenerativnih promijena u zglobovima

-

-

poslijeice su česte nakon Collesova ili Smithova prijeloma (fraktura raijusa u zoni tipici) – najveda inciencija među svim prijelomima najčešde poslijeice: smanjena pokretljivost ručnog zgloba, dorzalna devijacija i skradenje istalnog ijela raijusa uz prominenciju ulnem Suekova istrofija, slabljenje snage šake te bol u ručnom zglobu, razvoj egenrativnih promijena egenerativne promijene su naročite ko prijeloma stiloia raijusa takve prijelome trab liječiti kirurški – kako bi se spriječile artrtske promijene u starijih osoba sa slabije izraženom kliničkom slikom: fizikalna terapija lijekovi pseuoartroze kostiju šake – najčešde skafoine kosti – liječenje kirurški, često uz spongioplastiku




73. ASEPTIČKA NEKROZA

POLUMJESEČASTE KOSTI RUČJA ili Mb. Kienboeck, javlja se u mlaih ljui (između 20. i 40. goine), bolest je najozbiljnija o svih aseptičnih nekroza i napreuje usprkos liječenju, pojava prevalira u muškaraca i to najčešde na dominatnoj ruci. -

-

pozitivan RTG znak uvijek se javlja nakon subjektivnih znakova bolesti

tri su najvažnija simptoma: bol u ručnom zglobu, smanjivanje pokreta tog zgloba, smanjivanje snage šake u anamnezi je često prisutna ozlijea ručnog zgloba najčešde u smislu hiperekstenzije bolesnici se ne javljaju u početnoj fazi bolesti jer bolovi brzo nestaju prisutna je palpatorna bolnost u poručju polumjesečaste kosti, kasnije se javlja oteklina na orzalnoj strani šake na RTG-u se vidi: sklerozacija lunatuma, na lateralnoj snimci kolpas te koščice i prijelomna pukotina – u kasnijim fazama bolesti dominira kolaps uz fragmentaciju i egenerativne promjene ručnog zgloba Liječenje: imoblizacija je uspješna samo u prvih nekoliko mjeseci te bolesti, u svim ostalim fazama liječi se kirurški. Na početku bolesti - dekompresija lunatuma skradivanjem raijusa + imobilizacija – pogoduje revaskularizaciji. U kasnijim stadijima – aloplastika i radiokarpalna artrodeza

74. POSLJEDICE OZLIJEDA

TETIVA u PORUČJU ŠAKE tetivne ozlijee su najčešde uzrokovane zasijecanje i presijecanjem – zasiječene tetive su kasnije sklone rupturama ozlijede fleksornih tietiva  jako su česte, loši rezultati liječenja u smislu kontraktura i -

ankiloza zglobova prstiju. Anatomska građa fleksornih tetiva i njihov tijek u šaci ijeli se na 5 zona – najlošiji rezultat liječenja je u II zoni – naziva se i “ ničija zemlja“ ozlijede ekstenzornih tetiva  rezultati liječenja su zatno bolji nego li ko ozlijea fleksornih tetiva. Učestaliji oblik jest ruptura tetive na hvatištu proximalnog ijela članka i to II – IV. prsta. Prvih nekoliko sati nakon ozlijee: oteklina i bol na hvatištu ruptuirane tetive, bolesnik ne može ekstenirati istalnu falangu (tome se ne obrada pažanja pa trajno zaostaju deformacije u smislu fleksije distalne falange).

LIJEČENJE: imobilizacija (u ekstenziji istalnog IF zgloba), katka tetiva zaraste prouženjem – čekidasti prst,




75. AKUTNI ARTRITIS

NOVOROĐENAČKE OBI S. auresu i BHS- A uzrokuju najčešde upalu zgloba kuka – obično olaze hema togenim putem

iz ualjenog žarišta ili per continuitatem iz susjenog žarišta. Gnoj u zglobu – jeluje razarajude na zglobnu hrskavicu i na ploču rasta koja se ko ječjeg zgloba nalazi intraartikularno.

KLINIČKA SLIKA: atipična je, simptomi oskuni, pojačani plač pri previjanju. LAB: SE, L, KKS - ne mora ukazivati na akutnu upalu

RTG: u samom početku slika je negativna Ko svih slučajeva boli u kuku: posumnjati na SEPTIČNI ARTRITIS ko jece u toj skupini. To se potvrđuje HEMOKULTUROM i SCINTIGRAFIJOM KOS TI. TERAPIJA: antibiotici širokog spektra aju se omah kasnije po antibiogramu, učiniti hitnu dekompresiju zgloba punkcijom ili artrotomijom čime se ujeno i evakuira gnoj koji jeluje razarajude. KOMPLIKACIJE: kasne i zaostale u kasno i loše liječenih = skradenje ekstremiteta, fiksne kontrakture, preatrotska stanja zgloba kuka

76. PSEUDOARTROZA VRATA FEMURA -

komoplikacija prijeloma vrata bedrene kosti

uzroci: oštedenje cirkulacije ili štetni mehanički čimbenici zarašdivanje ulomaka je otežano što je lom strmiji i kosiji a time su tijekom oštedenja i smične sile u poručju ulomaka vede oštedenje krvnih žila češde je pri meijalnom lomu vrata femura klinički nalaz: šepanje, skradenje noge, rotacija stopala prema van u aukcijskoj kontrakturi RTG slika pokazuje : lažni zglob uz manje ili više naznačenu lažnu zglobnu pukotinu, rubna sklerozacija rubova ulomaka

liječenje: osteosinteza – ko mlaih, ko pseuoartroze s očuvanom glavom i vodoravnijim prijelomom, ako je pukotina strmija – valgizacijska osteotomija (postvljanje lomne plohe pod djelovanje sila tlaka), aloatroplastika – kod starijh osoba i kod nestabilnih pseudoartroza

77. TRANZITORNI SINOVITIS ZGLOBA KUKA Nagla ili pstupna pojava boli u ječjem kuku (benigno je i ograničenog trajanja – 7 – 14 dana), a nakon pažljiva ispitivanja se ne može oreiti točan uzrok.




ijagnoza se postavlja isključivanjem ostalih bolesti koje uzrokuju trajna oštedenja zgloba kuka.

Bolest je češda u muškaraca , s jenakom inciencijom na lijevom i esnom kuku. Pravi uzrok bolesti je nepoznat – postoje hipoteze – traumatski, upalni i alergijski čimbenici. U jece se često nađe poatak o preboljeloj blažoj virusnoj bolesti gornjih išnih putova ili o prethonoj lakšoj ozlijei kuka. Alergijska hipoteza - preosijetljivost sinovije na neke alergene. KLINIKA: bol u kuku – naglo ili postupno, ograničena pokretljivost – posebno fleksija i abukcija, bolesnik šepa, na RTG -u: proširenje zglobnog prostora, rai se UZV oba kuka kako bi se objektivizirala zglobna oteklina.

IJAGNOZA: isključivanjem upalnih, reumatskih i rugih težih bolesti kuka. LAB: za isključivanje septičnog artritisa – no lab može biti blago povišen. Saržaj uputiti na mikrobiologiju. Scintigrafija kukova – pojačano nakupljanje izotopa = upala. LIJEČENJE: rasteredenje i i zbjegavanje pokreta, mirovanje. Ka je bol izraženija – trakcija bolesnog ua u položaju blage fleksije i abukcije. Punkcija zgloba – smanjuje oteklinu i tlak. To sve rezultira izliječenjem za 7 – 10 dana. U postupku: isključiti spetični artritis, osteomijelitis, kronični juvenilni artritis, Legg -CalvePerthesovu bolest i epifiziolizu glave bedrene kosti.

78. ŠKLJOCAVI KUK Neopasno stanje nazvano i COXA SALTANS – pri aktivnim pokretima kuka čuje se i osijeti

štropot, pradeno sa ili bez bolova. Uzroci: Ekstraartikularni – oni su češdi a to su – a preskakanje iliotibijalnog traktusa preko mase velikog trohantera najčešdi je uzrok. Kao uzrok spominju se i preskakivanje ostalih tetiva i promjene na površini trohantera ili burzi. Intrartikularni uzroci – slobodna zglobna tijela i defekt glave femura, egzostoze, hndromatoza i subluksacija

KLINIKA: bolnost u poručju trohantera, čujni i/ili palpabilni štropot (uzrokuje se abukcijom i unutrašnjom rotacijom) LIJEČENJE: fizikalna terapija, lokalno anestetik i kortidi, vj ežbe istezanja iliotibijalnog traktusa.

79. NEOPERATIVNI ORTOPEDSKI ZAHAVTI -

u užem smislu to su repozicije prijeloma kosti i iščašenih zglobova tu spaa i omor i poštea o aktivnosti ili opteredenja na poptoru raznim

pomagalima, na fizioterapiju, lijekove, manipulacije i radioterapiju REPOZICIJE – namještanje prelomljenih ijelova kosti ili iščašenih zglobova – mogu biti

zatvorene ili otvorene (kirurške) Repozicija prijeloma kostiju - stavljaju se u položaj svoje normalne osi, aje se normalan oblik prelomljenom dijelu uda. Radi se ekstenzija ili kontraekstenzija. Ekstenzija se izvodi rukama ili aparatima za ekstenziju. Codvilla je uveo transskeletnu ekstenziju – kroz distalni io prijelomljene kosti provoe se Kirschnerova žica ili Steinmannov čavao na koji se stavi potkova za ekstenziju – zatim se sktenira pomodu utega ili šinama za ekstenziju (npr.

Thomasova šina). Repozicije se obavljaju u anesteziji rai bolova i grča mišida. Nakon repozicije RTG kontrola. Nakon uspješne repozicije imobiliziraju se sare nim povojem.



Oliver Jurid, lipanj 2011. Repozicija zglobova – namještanje iščašenih zglobnih tijela. Tu je također bitna ekstenzija –

a se razvuku kontrahirani (skradeni mišidi). Rai se ručno ili uz pomod naprava. Ko iščašenja kuka – reponira se glavica femura preko stražnjeg ruba čašice, ko iščašenja ramena – Hipokratova metoda – liječnik taban svoga ramena stavlja u pazušnu jamu bolesnika. Kaa repozicija uspije čuje se tkz. št robot fenomen.

80. SADRENI POVOJI -

-

-

kalcijev sulfat namočen u vou – koji stvrdne danas se upotrebljavaju ug lavnom tvornički pripravljeni povoji, tako postoje oni izrađeni o plastičnih masa sareni zavoji služe za imobilizaciju, za fiksiranje i ispravljanje eformacije u korigiranu položaju, za oteredenje ili ekstenziju protektivni materijal je vata, staničevina, elastična taknina, krep povoji  služe za za ublažavanje pritiska na kožu, mišide i živce mjesta koja treba zaštiti prilikom primjene sarenog zavoja: spina zjelice, sakrum, glava fibule, stražnji io pete, maleol  jer na njima postoji opasnost od pritiska i posljeične ozlijee sarene povoje možemo primjeniti cirkularno ili kao ulagu (long etu) sareni povoji nastoje se izbjedi jer je štetna zbog atrofije mišida i kontrakture zglobova s posljeičnim funkcionalnim poremedajima. Atrofija mišida se može spriječiti tlz. statičkim vježbama – napinjanjem muskulature najteže komplikacije postavljanja sarenih povoja su: poremedaji u krvotoku zbog strangulacije ili pritiskivanja povoja, naknadna oteklina – također komprimitira krvotok. Kao posljeicu možemo imati nekrozu istalnog ijela ua – zato uvijek kontrolirati kapilarnu cirkulaciju pritiskom na prst. Dekubitus – zbog lokalnog poremedaja cirkulacije (pogotovo na izbočenim mjestima, veda opasnost ko mršavih i starih bolesnika. Zbog pritiska na živce ili oštedenja nakon korekcije mogu nastati pareze ili paralize – najviše je tome položen n.fibularis u poručju glave fibule te n.raijalis. Povoj omah razrezati po užini i osloboiti mjesto o pritiska skianjem iste.

81. REFLEKSNA SIMPATIČKA DISTROFIJA (SUDECKOV SINDROM) Vazomotorna je isfunkcija koja uzrokuje bol, oteklinu, promjene boje kože i u kočenost zglobova, pogoršava se negativnim ekološkim čimbenicima kao i bolesnikovim emocionalnim stanjem.

Najčešde se javlja na šaci, rjeđe na stopalu. Najčešdi uzroci su: ozlijee, kirurški zahvati, lokalne i sustavne bolesti. 3 stanja koja moraju biti prisutna da bi nastupila distrofija: 1. Uporna bolna lezija – traumatska ili stečena



Oliver Jurid, lipanj 2011. 2. Konstitucionalna sklonost – prvi tip je povedana simpatička aktivnost (takve se osobe

pojačano znoje, imaju hlane šake, sklone su vazokonstrikciji), rugi tip se onosi na psihološke značajke (anksioznost, nesigurnost, plašljivost). Takve osobe ne surađuju sa liječnikom. 3. Abnormalni simpatički refleks – očituje se intenzivnom vazokonstrikcijom, lokalnom ishemijom što uzrokuje bol i bolni refleks pri micanju ua. Nastaje zatvore ni krug koji rezultira koriničnom oteklinom tkiva a to opet rezultira ukočenjem zglobova. KLINIKA: bol koja je u početku obro lokalizirana, ali se širi s vremenom proksimalno, oteklina je najuporniji sinrom, pojačano znojenje – osim u zadnjem stadiju gdje imamo suhu šaku ili stopalo, emineralizacija kostiju – najprije metafize kasnije i ostali dio kosti, trofične promjene na koži i potkožnom tkivu – koža je sjajna, glatka, tanka Tok Sudeckove distrofije ide kroz 3 stadija: 1. stadij – traje nekoliko mjeseci o ozlijee, bol koja se postepeno pojačava, eem,

cijanoza, hlanoda, vlažnost, crvenilo, ograničenje pkretljivosti, emineralizacija kostiju 2. stadij – jaka bolnost - posebno pri pokretima, oteklina se pojačava – postaje trajna, crvenilo – koje se smanjuj e i zamjenjuje ju cijanoza ili blijeilo, nestaje vlažnost i

nastaje suhoda, atrofija kože i potkožnog tkiva, emineralizacija – koja je poprilično izražena, palmarni fascitis, ovaj staij traje nekoliko mjeseci kao i prvi 3. stadij – i dalje prisutna bolnost (manje ili više izražena), traje nekoliko mjeseci ili goina, oteklina nestaje i zamjenjuje se atrofijom tkiva, povedava se fibrozacija ligamenata, koža je blijea i sjajna, ekstremitet je hlaan, kontrakture su vrlo izražene, pojavljuju se i eformacije zglobova, prisutna je i krajna demineralizacija kostiju koja ostaje trajno, nema nae za ponovno postizanje pokretljivosti šake i stopla

Postoji nekoliko kliničkih oblika istrofije: Mala kauzalgija – uzrokovana manjim ozljeama osjetnih živaca, zahvadena su 1 ili 





dva prsta, ostavlja male ili nikakve psoljedice, Mala traumatska distrofija – najčešdi je oblik Sueckove istrofije – ne sarži ozlijee živaca, uzroci su nagnječenje prsta, natučenje, prijelom, iščašenje, strijelna rana , klinički simptomi nisu o zbiljni u ovom obliku. Distrofija rame-šaka – uzrokovana traumom prox.ijela ruke ili lezijom unutrašnjeg

organa. Simptomi su: bol, otjecanje, ukočenost, pokreti rotacije polaktice su ograničeni kao i abukcija ramena, nalaz emineralizacija olakšava ija gnozu u 

odnosu na smrznuto rame Velika traumatska distrofija – uzrokovana je vedom traumom ua bez specifične

ozlijee živca. 25% bolesnika s prijelomom palčane kosti ima ovu vrstu istrofije. Najčešdi rizični čimbenici u nastanku Sueckove istrofije su: teži prijelomi, uz priružen sinrom karpalnog kanala, sinrom kubitalnog kanala. Bol, oteklina i ukočenost kao i smanjena funkcija ua su izraženi simptomi. Velika kauzalgija – povezana se vedim oštedenjem osjetnih i motoričkih živaca u prox.dijelu uda, n ajkobniji je oblik istrofije. Pogoršanje funkcije i boli uzrokuju prejaki glasovi, šumovi te emocionalni stres. Bolesnici mole a im se amputira u. Dijagnoza: na osnovi 4 znakova: bol, oteklina, ukočenost i promjena boje kože. Sekunarni znakovi: demineralizacija, vazomotorične promijene, promjene temperature, trofične promjene, palmarna fibromatoza. Specifičan test za okazivanje ijagnoze je: blokaa 

simpatikusa koja rezultira smanjivanjem simptoma.




Liječenje: treba započeti što prije, eliminirati jenog ili više čimbenika kako bi se prekinuo bolni stres, prekianjem simpatičkog refleksa blokaama anesteticima, fizikalna terapija nakon blokade i imobilizacija – koje ne smiju izazvati bol, NSAID i periferni vazodilatatori u prvom i rugom staiju, kirurški – liječiti kompresije različitih živaca, u završnoj fazi bolesti – korekcijske ulage zbog kontaktura, kirurška simpatektomija. Prevencija: ispravno liječenje ozlijea i bolesti, otklanjanje boli, otekline, aktivacija mišida, micanje prstiju šake i ostalih zglobova koji nisu imobilizirani

82. NESPECIFIČNE i

SPECIFIČNE UPALE KRALJEŽNICE Nespecifične upale Osteomijelitis ili nespec. spondilitis – najčešde nastaje kao poslijeica otvorenih ozljea

kralježnice ili jatrogeno ko kirurških zahvata. Može biti zahvaden 1 ili više kralježaka, pretežno njegov trup i isk. Klinički se očituje: bolima koji uzrokuju nepokretnost, a u uznapredovalim stadijima – neurološki ispai. ijagnosticira se aspiracijskom biopsijom i bakteriološkom analizom. Liječenje je konzervativno: antibioticima i imobilizacija steznicima. U slučaju nesupjeha – kirurški – ostranjenje žarišta, protočna renaža i unutrašnja stabilizacija kralježnice. Specifične upale Tuberkulozni spondilitis – gerijatrijska bolest, sve se više pojavljuje u starijoj obi. Teško se ijagnosticira prema metastatskom procesu u kralježnici. Nastaje sekunarno tako a pogađa jean kralježak. Proces se širi limfogeno iz prejela probavnog sustava. U početku se razara io obro pr okrvljenog trupa a zatim i disk (kod metastaze u kosti, disk je dugo intaktan). U kasnijim stadijima – jeino histološki jnalaz može razluditi metastazu o tuberkuloze. Napreovanje olazi o estrukcije kralješka i širenjem u spinalni kanal može uzrokovati paraplegiju ili per continuitatem už luka kralješka prema straga može se razviti apsces. Parapareza ili paraplegija može nastati u ranijoj i kasnijoj fazi. U ranijoj fazi uzrok je eem ili apsces a uzroci kasne su oštedenja žila koje hrane možinu te kifotična eformacija koja nastaje nakon estrukcije trupa. U konačnoj fazi nastupa sanacija procesa demarkacijom s apsorpcijom tuberkuloznog tkiva, fibroznom organizacijom i

stvaranjem koštanog tkiva s ankilozom i stvaranjem bloka kralježaka. Klinički se očituje: umjerenim bolovima, neurološkim ispaom, g. se postavlja na temelju RTG -a, LAB, PHD-a, izravna mikroskopija uzorka. Liječenje: sanacija upalnog procesa, patološki prijelomi – hitno kirurški, ostranjenje žarišta i unutrašnja stabilizacija kralježn ice.

83. REUMATSKE BOLESTI

KRALJEŽNICE 53 www.perpetuum-lab.com.hr


Oliver Jurid, lipanj 2011. Ankilozantni spondilitis – kronična reumatska bolest nepoznate etiologije, zahvada

sakroilijačne zglobove i kralježnicu. Upalni proces razara sakroilijakalne i intervertebralne zglobove – konačno to završaba ankilozom . - periostitis uzrokuje pojavu četvrtastih kralježaka (vii se obro na RTG -u) - prenji uzužni ligamnet osificira pojavom – sindesmofita -

od ekstravertebralnih lokacija: kukovi i ramena

KLINIKA: ranojutarnii bolovi, bolest ima kroničan tok i na kraju na RTG -u kralježnica ima oblik bambusova štapa, razvije se abominalno isanje – zbog ankiloze kostovertebralnih zglobova, pojačava se torakalna kifoza. U aktivnoj fazi: SE je ubrzana, HLA-B2 je pozitivan u 90% oboljelih

U završnom staiju: kralježniva i sakroilijakalni zglobovi su ukočeni, kukovi u kontrakturi (fleksoaduktornoj), vitalni kapacitet je znatno smanjen

LIJEČENJE: antireumatici, fizikalna terapija

 u početku, efinitivna stanja 

kirurški

(korektivne osteotomije, artroplastika) Reumatoidni artritis – može u tijeku razvoja imati razne komplikacije: atlantoaksijalna

islokacija i kompresijski sinrom gornje vratne kralježnice. Liječenje je kirurški – atlantoaksijalna sponiloeza ili tranoralnu ekompresiju (veoma rizične operacije)

84. KOKOŠJA PRSA (PECTUS CARINATUM) i LJEVKASTA PRSA (PECTUS INFUNDIBULIFORME) KOKOŠJA PRSA – izbočenje prsne kosti u obliku grebena ili kobilice broa. Više se rai o kozmetičkoj mani bez kliničkog značenja. Liječenje se u jece provoi korektivnim aparatima. U vede se jece oustaje o liječenja. Prporučuje se jačanje prsnih mišida za maskiranje deformacije. LJEVKASTA PRSA – inverzni oblik kokošjih prsiju. Sternum je uubljen najčešde u onjem ijelu na prelaski sternuma u ksifoini nastavak. U ekstremnim slučajevima može sti snuti

srce i velike krven žile i tako ugroziti pacijenta. U blažim slučjevima fizikalna terapija i vježbe isanja a u izraženijim kirurški.

85. OZLIJEDE KOLJENSKOG EKSTENZORNOG SUSTAVA 54 www.perpetuum-lab.com.hr


Oliver Jurid, lipanj 2011. Ruptura m. rectus femorisa – klinički se očituje uububinom u mišidnim nitima, prilikom

kontrakcije u proximalnom ijelu mišida nastaje kvrga, funkcija kvaricepsa je očuvana Avulzija tetive m. kvadricepsa od patele – u ebljih ljui u srenjoj životnoj obi. Ozlijea se ogađa kaa bolesnik posrne niz stube pa se čitava težina prenosi na flektirano koljeno, slijei kontrakcija kvaricepsa s posljeičnom avulzijom tetive o gornjeg pola patele. Klinički: nemogudnost ekstenzije koljena uz uubinu izna gornjeg pola patele. Prijelomi patele – poprečni ili kominutivni – liječe se kirurški i to omah. Avulzija ligamenta patellae od donjeg pola patele – u mlađih ljui, nastaje kao i ko avulzije tetive kvaricepsa. Klinički: gubitak eskstenzije u koljenu i viši položaj patele, uubina is pod onjeg pola, prilikom kontrakcija patela se pomiče proksimalno. Liječi se kirurški. Avulzija patelarnog ligamenta na hvatištu za tibiju – rjeđe se ogađa, klinički: bolna osjetljivost iznad tuberositasa tibije

86. KONTRAKTURE, ANKILOZE i ANGULARNE DEFORMACIJE KOLJENA Kontarkture koljena - mogu biti ekstenzorne (nemoguda fleksija koljena) ili fleksorne (nemoguda ekstenzija koljena) - ekstenzorne kontarkture – rjeđe su i posljeica su ugotrajen imobilizacije, sklonije su starije osobe, nastaju adhezije tetiva, fascija mišida i zglobnih recesusa, mišidi su

skradeni i atrofiraju – najčešde kvariceps femoris, zglobna čahura je zaebljana, otvrdne i stegne se. Prevencija se astoji u aktvnom i pasivnom pokretanju patele,

statičke vježbe, mobilnost koljena se obnavlja aktivnim i pasivnim vježbama - fleksorne kontrakture koljena – učestalije su, položaj fleksije smanjuje bol pa ih bolesnici rže tako. Tome oprinosi: rana atrofija mišida koljenskog ekstenzornog sustava, intraartikularne ahezije, skradenje kolateralnih ligamenata i mišida fleksora, u je praktički skraden i to se kompenuira ekvinusnim položajem stopala, kuk se flektira – uzrokuje lorozu lumbalne kralježnice – križobolja i egenrativne promjene kralježnice. - profilaksa: liječenje osonovne bolesti, koljeno imobilizirati u položaju nepotpune ekstenzije, čim prije uspostaviti pokretljivost zgloba vježbama kvaricepsa Ankiloze koljena – potpuno ukočenje, uvjet za nastanak – intaartikularno oštedenje konila – ovoi o fibrozne ili koštane ankiloze. Kirurško liječenje u slučaju fleksorne ili lateralne deformacije koljena Angularne deformacije koljena i potkoljenice Genu valgum – tibija i femur nisu položeni u istome smjeru, nego čine u koljenu  lateralno otvoreni tupi kut od oko 174 stupnja – ako je taj kut manji od 170 stupnjeva

postoji GENU VALGUM ili X koljeno. To rezultira statičkim poremedajem i nepravilnim opterečenjem koljena što rezultira sekunarnom artrozom. Postoje više tipova X – koljena:




idiopatski tip – pri rođenju se vii ali nestaje oko 10 goine, ako on potraje više o toga onda se radi o ovom tipu simptomatski tip – rahitis, debljina, ozlijede i upalno destruktivni procesi su uzrok ovog tipa kompenzatorni genu valgum – posljeica statičkih promjena koje su ozvan koljena npr. pri adukcijskoj kontrakturi kuka

Klinički: umor nakon hoanja i stajanja, bol na meijalnoj strani koljena, kasnije i bol u kuku i stopalu, s vremenom se razviju rane artrotične promjene koljena Liječenje: u ječjoj obi ved započeti – stavljanje supinacijskih klinova na petu ili nošenje uložaka sa klinom, u težih bolesnika – korektivne osteotomije femura ili prox. dijela tibije GENU VARUM – ili O noga – nije ograničeno na koljeno ved i ijelovi femura i tibije - idiopatski tip – nastaje najvjerojatnije zbog poremedenog metabolizma minerala i 

-

osteogeneze simptomatski tip – zbog poremedaja osteogeneze i metabolizma minerala u ranoj

životnoj obri, najčešde rahitis, isostoze, honroistrofija, neskla opteredenja, -

prijelomi, upalni procesi kompenzatorni tip – pri adukcijskoj kontrakturi ili ankilozi kuka

Profilaksa: antirahitična profilaksa, jecu ne rano uspravljati, izražene formitete kirurški ispraviti rai sprečavanja atrotičnih promjena GENU RECURVATUM – nastaje ako je moguda hiperekstenzija koljena - posttraumatski nastaje ko ozlijee stražnje ukrižene sveze i koštanih zglobnih tijela - liječenje: etiološko, jačanje koljenih fleksora, povišenje pete cipele, kirurški – klinasta 

osteotomija tibije ili femura

87. BOLESTI SINOVIJALNE MEMBRANE i SLUZNIH

VREDA KOLJENA CHONDROMATOSIS GENUS – metaplazija sinovijalnog sloja čahure. Sinovijalna ovojnica buja

i stvara resice s hrskavičnom jezgrom. Resice se otkiaju i nastaju brojna slobona tijela. Ako sreište kalcificira vii se na RTG -u. Blokae su rijetke i ogađaju se češde u poče tku. Kasnije se javlja artroza zgloba. Liječi se sinovektomijom jer se cijelo vrijeme stvaraju. MORBUS HOFFA – uzrok je kroničnog traumatiziranja masnog infrapatelarnog jastuka koljena. Češde ko oraslih muškaraca. Pri ekstenziji koljena bol, fleksija sma njena, povremene lakše blokae, oebljan i izbočen masni jastuk koljena i umjerneno bolan na pristisak. Liječenje: mirovanje, oblozi, ijatermija, inifltracija kortida, povišenje pete cipele. BOLEST KOLJENIH SLUZNIH VREDA Bursa prepatellaris – ima najvedu kliničku važnost o svih 30 vredica koje se nalze. Inače, njihova je zaada a ublažavaju trenje i pritisak tetiva . Sastoji se od 3 burze koje komuniciraju međusobno. Traume uzrokuju eksuaciju ili hemoragiju tih burzi. Ispre patele se vidi oteklina, nap eta je i fluktuira, ovojena o zgloba. Liječenje: mirovanje uz obloge, punkcija uz infiltraciju kortida, antibiotici, renaža ko znakova infekcije, ko učestalih recidiva – totalna ekscizija.



Oliver Jurid, lipanj 2011. Bursa infrapatellaris – ispod je patelarne sveze, pri upali s trši uz oba ruba sveze u obliku

pješčanog sata. Bursa poplitea – Bakerova cista – proširena je bursa gastrocnemiosemimebranosa koja kroz stražnju zglobnu čahuru komunicira sa koljenim zglobom. Primarne ciste javljaju se u normalnome zglobu u djece, sekunda rne se pojavljuju ko oraslih vezane uz unutrašnje ozlijee, RA i gonartrozu. Može narasti o veličine jabuke i ometa pokretljivost zgloba i može spriječiti cirkulaciju – oteklina potkoljenice. Može se proširiti istalno na potkoljenicu. U burzi može nastati honromatoza i hrskavična tjelešca koja mogu ovapnjeti. Ona se ne smije zamijeniti poplitealnom aneurizmom – pomaže UZV. Liječenje: punkcija, kortidi, ekstripacija ciste. Synovitis villonodularis pigmentosa – zadebljanje sinovijalne membrane uz promjenu boje

zbog nakupljanja hemosierina i lipoinih materijala. Etiologija nepoznata. To je kronična bolesti i razlikuje se cirkuskriptni i ifutni oblik (izlijev u koljenu, proširenjem prostora koljena, zaebljanje membrane, fleksija ograničena). Liječenje: totalna sinovektomija koljena.

88. SINDROM PRENAPREZANJA u

PORUČJU KOLJENA Osnova nastanka svih sinroma prenaprezanja lokomotornog sustava jest ponavljajuda trauma koja nadvladava sposobnost reparacije tkiva. Svi sindromi prenaprezanja mogu se svrstati u 4 skupine s obzirom na anatomsku lokalizaciju:

Sprijea: SKAKAČKO KOLJENO Medijalno: SINDROM SINOVIJALNIH NABORA Lateralno: SINDROM TRENJA TRACTUS ILIOTIBIALIS Straga: fabelitis, sindrom medijalne glave gastroknemijusa

SKAKAČKO KOLJENO – patološke promijene u tetivi kvaricepsa i njenom hvatištu na pateli , patelarnoj svezi – istalni pol te u poručju tuberozitas tibije. Najčešde se pojavljuje u sportaša učestalim skokovima. Klinički se očituje: bol i smanjenje funkcionalne sposobnosti donjeg ekstremiteta. Bo l je najčešda na vršku patele (istalni io patele). U ijagnostici je najvažniji klinički pregle i UZV. Liječenje: preki sportske aktivnosti kroz oređeno vrijeme, krioterapija, vježbe istezanja, vježbe snage, NSAI, kortidi se izbjegavaju zbog rupture patelarnog ligamenta, kirurški – apikotomiaj patele (odstranjenje promijenjenog tkiva na pateli). SINDRIM TRENJA ILIOTIBIJALNOG TRAKTUSA – u aktivnosti s mnogo fleksije i ekstenzije koljena kada dolazi do struganja traktusa o lateralni epikondil femura. Nastanak se dovodi u

vezi s trčanjem. Klinički: bol pri pritisku na lateralni epikonil femura. Liječenje: prestanak aktivnosti, vježbe istezanja, NSAI, lokalno kortidi s anestetikom, kirurški – discizija ilijiotibijalnog taktusa. SINDROM SINOVIJALNIH NABORA – izazvan kronično promijenenom meijalnom sinovijalnom plikom. Medijalna plika pri fleksiji koljena udara o medijalnu fasetu patele a u doiru s anteromedijalnim dijelom kondila femura. Na mjestima sudara nastaje malacija.




Klinički: preskakanje, škljocanje. Liječenje: vježbe istezanja i jačanja kvaricepsa i mišida stražnje lože natkoljenice, koljene ortoze, kirurški – artroskopsko odstranejnej plike.

89. PREKOBROJNE KOSTI STOPLA -

-

nastaju kao sezamske kosti ili su to posebne koštane jezgre ili apofize koje nisu srasle ne prave smetnje i otkrivaju se slučajnim RTG -om često se interpretiraju kao prijelomi nalaze se na tipičnim mjestima: Najčešda je os naviculare externum – u 10% ljudi, češde u žena, kuglasta, veličine graška, nalazi se uz tuberositas ossis nav icularis, stvara izbočinu na meijalnom rubu stopala, na nju se hvata tetiva stražnjeg tibijalisa koja je važna za stabilnost stopala – stopalo je nestabilno i sklono je distorziji Os vesalianum – apofiza izbočine 5. metatarzalne kosti Os peroneum – uz vanjski rub kuboidne kosti Os trigonum – iza processus posterior tali, a poviše kalkaneusa

90. KANALIKULARNI SINDROMI na GORNJEM EKSTREMITETU 

-

SINDROM GORNJEG TORAKALNOG OTVORA – u njega spaaju slijeedi sinromi: sinrom prenjeg skalenskog mišida – kompresija arterije subklavije i plexusa

brahijalisa između prenjeg i srenjeg skalenskog mišida. Klinički: bol u prstima, šaci, podlaktici, nadlaktici, ramenu s parestezijama i hiperestezijama, obamrlost s

-

-

osjedajem hlanode, slabosti i promijene boje kože, oslabljeni stisak šake. Gangrena i ulceracije u najtežim slučajevima. Liječenje: konzervativno ili kirurški – presjecanjem prenjeg skalenskog mišida. kostoklavikularni sindrom – pritisak na arteriju i venu subklaviju te brahijalni pleksus pri prolasku kroz proc jep između ključne kosti i prvog rebra. Klinički: sve isto kao i gore samo uz oteklinu ruke. Liječenje: konzervativno, imobilizacija hiperabdukcijski sindrom – ko ponavljanih i prouženih hiperabukcija ruke neurovaskularni snop u aksili je napet ispod pectoralisa minor i korakoidnog



nastavka. Kao u prvom sinromu osim neuroloških simptoma. Liječenje: preventivno i kirurški – presjecanjem tetive pektoralisa minor SINROM SUPRASKAPULARNOG ŽIVCA – supscapularis prolazi kroz incizuru skapule koja je premoštena s lig. transversum scauplae. Klinički: bol u stražnjem ijelu ramena, uboka je i tupa, oštra pri nekim pokretima, hipotrofija supraspinatusa i infraspinatusa u izraženijim slučajevima. Liječenje: ograničavanje pokreta koji provociraju bol, kirurški – presjecanjem ligamenta tranverzuma skapule



Oliver Jurid, lipanj 2011. 









SINROM SUPRAKONILARNOG NASTAVKA NALAKTIČNE KOSTI – komprimiranje n. meijanusa u koštano-vezivnom tunelu u istalnom ijelu nalaktične kosti. Klinički: boli i parestezije u inervacijsk om poručju meijanusa, tup a i duboka bol u distalnom ijelu nalaktice, isijava na polakticu i šaku – posebno prva tri prsta, poremedaj osjeta, snaga prva tri prsta se smanjuje, smanjuje se i pronacija šake. Liječenje: kirurški – odstranjenje procesusa supracondylarisa. SINDROM MUSCULUSA SUPINATORA – ramus profundus nervi radialis se komprimira između va sloja m. supinatora. Klinički: bol u stražnjem ijelu polaktice, slabost šake, bolnost na uboki pritisak triju poprečnih prstiju na istalno o epikonila humerusa, nema poremedaja senzibiliteta, ko jače kompresije – VISEDA ŠAKA. Liječenje: konzervativno –fizikalna terapija, kirurški SINDROM MUSKULUSA PRONATORA TERESA – komprimiranje n.meianusa između viju glava pronatora teresa. Klinički: hipotrofija mišida tenara, mišida fleksora šake, fleksora palca te 2. i 3. prsta, hipestezija na palmarnoj i orzalnoj strani šake i prstiju. Liječenje: imobilizacija – kratkotrajna, lokalno koritdi i anestetici. SINROM ŽLIJEBA ULNARNOG ŽIVCA – komprimiranje ulnarnog živca unutar sulkusa nervi ulnaris. Klinički: parestezije, bol, hipestezija ili anestezija u inervacijskom poručju ulnarisa, u kasnijem staiju hipotrofija mišida interosealnih i hipotenarnih. Liječenje: lokalno kortidi, kirurški – medijalna epikondilektomija ili disciziji lig. epiconyloolecranum ili transpozicija ulnarnog živca SINDROM KARPALNOG KANALA – komprimiranje n. medianusa u canalis carpi na palmarnoj strani korijena šake. Kroz kanal prolaze sve tetive fleksora prstiju zajeno sa n.meianus. Koštanu stijenku čine ossa carpi i one tvore žlijeb kojeg široka detvrtasta sveza retinaculum flexorum pretvara u kanal. Mehanički pritisak najčešde zbog posttraumatskih kompresija ili anomalija. Klinički: smetnje u senzibilnosti, hipostezija na palčanim istalnim falangama, te na 2 . 3. i na radijalnoj polovici 4. prsta, može idi o potpune anestezije, trofičke i ulcerozne promijene na jagoicama , katka hipestezija, parestezije, bol je izražena nodu, motoričke smetnje u bolesnika sa jakom kompresijom, smetnje motiliteta (nesigurnost u hvatanju predmeta), hipotrofija tenarnih mišida, atrofija mišida – kod uznapredovale bolesti – majminska





šaka. ijagnoza: na onsovi simptomatologije i testova kao Tinelov test (pozitivan je kaa se vrši perkusija izna retinakuluma flexorum te se pojave bol i parestezije), Phalenov test, Wormserov test. Liječenje: ako stoji neka enokrina bolest ili hematološka nju liječiti, ozbjegavati traume, imobilizacija longetom, lokalna aplikacija kortida. Longeta se nosi 3 tjena a zatim samo nodu još 3 tjena. Kirurška dekompresija – presjecanje retinakuluma fleksorum. SINDROM GUYONOVA KANALA – kompresija ulnarisa u Guyonovu kanalu – smješten je ispre karpalnog kanala na ulnarnoj strani korijena šake. Klinički: bol, utrnulost, mravinjanje, boli koji se mogu širit i i u rame, smetnje motiliteta, atrofija hipotenara. Liječenje: izbjegavanje traume, imobilizacija, lokalno anestetici i kortidi, kirurški – discizija kanala. CHEIRALGIA PARESTHETICA – izolirana neuropatija površinske grane raijalnog živca. Komprimira se u poručju korijena šake ispo tetivnog ijela m.brachioraialisa .

Klinički: žareda bol, promjena senzibilnosti na palcu i koži između palca i 2. prsta, nema motoričnih poremedaja, za g. je najvažnija: zareda bol u inervacijskom poručju. Liječenje: anestetici i kortidi lokalno.




91. KANALIKULARNI SINDROMI na DONJEM EKSTREMITETU 











SINDROM MUSKULUSA ILIJAKUSA – kompresija n. femoralisa u tunelu omeđen s os

illi m.iliopsoasom, invinalnim ligamentom i ilijačnom fascijom. Klinički: slabost m.sartorijusa, pectineusa i najviše kvaricepsa femoralisa, patelarni refleks je ugašen, osjetni poremedaji. Liječenj: fizikalna terapija SINDROM MUSKULUSA PIRIFORMISA – kompresija n.ischiadicusa u foramenu infrapiriforme koji je u kontaktu s m.piriformis. Klinički: bol i parestezi je u toku ishijaikusa, trnjenje i žarenje, hipestezija ili anestezija, iznimno hipotrofija i motorički poremedaji, bol u poručju križne kosti i glutealne regije pojačava se pri hoi i sjeenju, ublažuje u ležedem. Test: bolesnik iz stojedeg položaja uz  onji ud rotiran prema unutra nagne prema naprijed – tada se osijeti bol. U dif.dg.: iskopatije. Liječenje: fizioterapija, aplikacija anestetika, kirurški – presjecanje tetiva m.piriformisa SINDROM NERVUSA OBTORATORIUSA – komprimiranje u obturatornom kanalu na

izlasku iz male ujelice. Klinički: bol o prepone o koljena, pri pritisku na taj živac – pareza nakoljeničnog auktora. Liječenje: fizikalna terapija MERALGIA PARESTHETICA – komprimiranje n. cutaneusa femoris u svojem toku kroz fibrozni tunel. Klinički: poremadji osjeta u lateralnom ijelu bera, trnjenje i žarenje koji su jači nodu, hiperestezija lateralne strane bera. Liječenje: anestetici i kortidi lokalno SINDROM PERONEALNOG TUNELA – pritisak na nervus peroneus communis pri prolasku kroz tunel u visini fibule. Kompresiju izaziva pretijesna imobilizacija koljena,

ugotrajno sjeenje uz prekrižene noge i spavanje na tvroj polozi. Klinički: bol, pareze postupno, poremedaj osjeta kože, u kasnijoj fazi visede stopalo i trofične promjene na stopalnim kostima (osteoporoza). Za g. pomaže EMG i mjerenje brzine provoljivosti živca. if.g.: sinro piriformisa i ishijalgija. Liječenje: izbjegavanje pritiska i iritacija, fizioterapija, lokalno anestetici i kortidi, kirurško otvaranje tunela. SINDROM TARZALNOG KANALA – komprimiranje nervusa tibialisa u canalis tarsi. Uzroci: mehanički pritisak nakon traume, fractura meijalnog gležnja, stražnjeg talusa, istrorzija nožnog zgloba, anatomske anomalije, mikseem, akromegalija, degenerativne promijene, giht, sklerodermija, dermatomiozitis, sarkoidoza, hanglion, lipom, teninitisi, tenosinovitisi. Ako ođe o povišenja tlaka unutar kanala – venski

zastoj i proširenje vena. Klinički: bol i parestezije u meijalnom ijelu tabana, žarenje, trnci, mravinjanje, u poručju palca, 2. i 3. prsta, bolesnik osjeda kao „a hoa po iglama“ , bol na tabanu a parestezije na prstima češde nodu i nakon užeg hoanja i stajanja. Forsirana everzija i dorzalna fleksija – bol i parestezije na jagodicama. Liječenje: izbjegavanje traume, imobilizacija ulagom, ulošci, lokalno anestetici i kortidi, kirurški – dekompresija kanla discizijom tetivnih dijelova



Oliver Jurid, lipanj 2011. 

METATARZALGIJA – bol u prenjem ijelu stopala zbog anomalija i satičkih poremedaja. Poseban oblik je MORTONOVA METATARZALGIJA – uzroj je trauma tj. fraktura metatarzalnih kostiju ili uganude MTF -zglobova. Neruom i osteochondritis II.

metatarzalne kosti uzrokuje suženje metatarzalnog kanala, mogu ha suziti i reumatske upale, ganglioni, scinovijalne ciste. Svaki pokret koji dovodi do

hiperekstenzije prstiju uzrokuje suženje. Klinički: bol „kao siječenje nožem“, električne senzacije, iznenana i paroksizmalna bol. Liječenje: uklanjanje provokatnih faktora (visoke i uske cipele), ulošsci, fiziklana terpija, lokalno anestetici i kortidi, kirurški – ekstripacija neuroma i presjecanje ligamenta.

92. OSTEOPOROZA -

metabolička bolest oređena smanjenom masom koštanog tkiva ali s normalnom mineralizacijom matriksa

-

nakon 30. goine života u oba spola nastupa postupni gubitak koštane mase bolest se često komplicira prijelomima kralježaka, prijelomima vrata berene kosti, rebara, humerusa i distalnog radijusa nakon razmjerno neznatne ozlijede/pada

-

osobe s najvedim rizikom su žene u postemenopauzi, nježnije konstitucije, pozitivnom obiteljskom anamnezom, nerotkinje, te kod nedovoljnog unosa kalcija

- razvoju prionosi pušenje, alkohol, imobilizacija i primjena kortida Klasifikacija osteoporoza PRIMARNA

Involucijska: postmenopauzalna (bol u leđima zbog frakture kralježaka, frijelom glave femura, distalnog raijusa) i senilna (ko muškaraca i žena pojenako u obi o 75 – 80 godina)

Iiopatska: juvenilna (ko jece između 8 i 15. goina – kompresivni prijelomi kralježaka) i trunoda (u posljenjem trimestru trunode – bol u kuku, leđima ili gležnju – prolazi spontano) SEKUNDARNA Endokrini uzroci: hiperkortizolizam (gubitak trabekularne kosti), hipertireoidizam (resorpcija namašuje stvaranje kosti – smanjenje koštane mase) , hiperparatireoidizam (povedana koštana resorpcija), hiperprolaktinemija, hiperkalciurija, hipogonadizam (Turner, Klinefelter, ovariketomija, kastracija ), anorexia nervosa (smanjen unos kalcija, bjenačevina, samnjen ra jajnika) Reumatske bolesti: RA, ankilozatni spondilitis Bolesti veziva: ostogenesisi imperfecta, homocistinurija, Ehlers-Danslosov sy. Imobilizacija (ako nema kretnje gubi se koštana masa i atrofija mišida) Bolesti GI-sustava: postgastrektomijalno, primarna bilijarna ili alkoholna ciroza (malapsorpcija kalcija i vitamina D) Procesi na koštanoj srži : multipli mijelom (urok generalizirane osteopenije), leukemije, Gaucherova bolest Jatrogeni uzroci: kortidi, heparin, litij, antikonvulzivi, metotrexat, ciklosporin DG./ laboratorijski tetsovi – SE, KKS, elektroforeza, CA2+, PO4+, ALP, AST, ALT, GGT, kreatinin, TSH/PTH, 25- OH, u mokradi: proteini i iz iureze: Ca2+ i kratinin, RTG – koji može

pokazati bifokalni kralježak (sreišnji io nije jenake visine), klinasti kralježak, kompresivni kralježak, enzitometrija (EXA – dvoenergetska apsorpciometrija) i SPA – jednofotonska apsorpcijometrija), biopsija kostiju



Oliver Jurid, lipanj 2011. TH./ tjelesna aktivnost, unos kalcija i vitamina D, estrogeni – usporavaju resoprciju kosti, kalcitonin, bisfosfonati, floridi, anabolni steroidi, PTH – potiču stvaranje nove kosti

93. GIHT i PSEUDOGIHT Povedana koncentracija urične kiseline u krvi i olaganje kristala urata u zglobove i tkiva – Sinrom gihta. Češde u muškaraca srenje obi i u žena u postmenopauzi. Etiološki: poremedaj metabolizma purina, a u obiteljskoj anamnezi su i povedana učestalost drugih bolesti. Klinika: napadaj gihta – karakteriziran bolnim upalnim artritisom uz povišenu temperaturu.

Zahvadeno je više zglobova a najčešde u I. metatarzofalangealnom zglobu, zatim gležanj, koljeno, zapešde, rame i prsti. Kronični giht – kronični artritis, sinovija zadebljana, erozije zglobova te tofi.

RTG slika: u početku su očuvani a kasnije erozije i uzure na zglobnim tijelima. Cistične erozije su pokazatelji koji upuduje na g. gihta Liječenje: akutni napaaj – visoke doze kolhicina, maksimalne doze NSAID, supkutano arenokortikotropni hormon, kortidi intrartikularno ili per os. Kronična terapija – niske doze kolhicina, alopurinola, probenecida te sulfinpirazona. Smanjiti unos purina. PSEUDOGIHT – nakupljanje kristala kalcijeva pirofosfat – dihidrata u zglobnim tkivima , češde

u muškaraca i inciencija povedava se sa životnom obi. KLINIKA: poput napaaja gihta ali je najčešde zahvadeno koljeno, poneka I. MTF -zglob, u nekih se razvije estruktivna artropatija koljena. RTG slika pokazuje: zgušnjenja poput crta i točaka u zglobnim tijelima i meniscima, to se naziva: honrokalcinoza LIJEČENJE: aspiracija zgloba, aplikacija kortida IA, NSAI i liječnje primarne bolesti

94. RUPTURA AHILOVE TETIVE -

-

česta sportska i rana ozlijea, može biti jelomična ili potpuna u trenutku ozlijee: jaka bol u poručju m.triceps surae koja onemogudava kretnje oteklina i podlijev krvi na mjestu rupture

bolesnik se prgleava tako a kleči na rubu stola s visedim stopalima: moguda je veda dorzifleksija nego normalno, pozitivan je Thompsonov test – stisne se m. triceps surae pri čemu ne olazi o pomaka stopala, normalni se inače plantarno flektira, ne može stajati na prstima ozlijeđene noge UZV je jako bitan za liječenje i ijagnozu liječenje je kirurško šavom tetive, konzervativno 6tj. imobilizacije s ekvinus položajem stopala, može se raiti i tenoplastika

95. PRIROĐENE BOLESTI u

PORUČJU LAKTA i ŠAKE 62 www.perpetuum-lab.com.hr



Prirođeno iščašenje glave raijusa – hipoplastična i eformirana glava raijusa luksirana straga. Postoji ograničena pkretljivost lakta, posebno pronacije i supinacije. Lijčenje nije potrebno, samo u slučaju jačih smetnji – resekcija glave radijusa. Prirođeni manjak polaktičnih kostiju – zahvada raijus ili ulnu ili oboje. Češde raijus. Radioulnarna sinostoza – spoj između raijusa i ulne. Jenostrano ili obostrano. Spajanje kosti je najčešde na proximalnom kraju. Polaktica je fiksirana u pronacijskom položaju, a kretnje u laktu su izved ice. Korekcija se postiže osteotomijom. Madelungova deformacija – palmarni pomak šake u onosu na polakticu. istalna epifiza raijusa savinuta palmarno, vršak ulne strši orzalno po kožom. Ograničena je orzalna fleksija i raijalna abukcija šake, a palmarna fleksija je povedana. Češde je obostrano, više u jevojčica. Liječi se korektivnom osteotomijom. Manus vara – češde obostrano, raijus je skraden ili ga nema, ulna je izvijena raijalno, izostaje rotacija polaktice, šaka je palmarno flektirana, pal ac je nedovoljno razvijen ili nedostaje. Liječenje treba započeti jako rano ulagama za ispravljanjem i vježbama istezanja, operira se između 1. i 2. goine centralizacijom šake – ispravlja se varusni položaj, artoeze u funkcionalni položaj nakon 12. goine života. Syndatylia – sraštanje va ili više prsta, najčešde su srasli 3. ili 4. prst, liječenje je kirurško i izvoi se nakon 2. goine života a prije polaska u školu. Kongenitalni škljocavi prst Camptodactylia – fleksijski položaj jenog ili više prstiju ruke, često simetrično, liječi se kirurški prouljenje i transpozicijom tetive te korektivnim osteotomijama

96. VOLKMANNOVA

ISHEMIČKA KONTRAKTURA -

svrstava se u neurocirkulatorne poremedaje, etiološki u kompresijske sinrome razlog ishemije je ozlijeda koja uzrokuje infarkt mišidja polaktice i šake(cirkulacija i funkcija tkiva u „zatvorenim prostorima“ su kompromitirane povedavajudi pritisak unutar takvih prostora)

čest razlog ishemije je ozljea brahijalne arterije (ko frakture istalnog humerusa), ostali razlozi su proužena kompresija polaktice, intaarterijske injekcije, hemoragije unutar „zatvorenog prostora“ polaktice it. - ishemija ima preileksijsko mjesto u fleksornom mišidju KLINIKA: lakat u fleksiji, ručni zglob u palmarnoj fleksiji, MKF -zglobovi su u hiperekstenziji, IF-

zglobovi su fleksiji TH./ razvojni ciklus ishemija-infarkt- retrakcija mišida -kontarktura šake i prstiju  zaustavlja se ranom dekompresijom – fasciotomijom i epimiziotomijom, fizikalna terapija, sadrene udlage – za prevenciju defor macija ručnog zgloba, ko uznapreovalih kontraktura –

transpozicije tetiva, artroeze ručnog zgloba u korigiranom položaju




97. DeQUERVAINOVA BOLEST -

traumatski tenosinovitis m.extensor pollicis brevis i m. abductor pollicis longusa

uzrokovan struganjem između njihovih tetiva, zajeničke ovojnice i prominencije radijalnog stiloida

češde u žena, bolesnici se žale na bol izna raijalnog stiloia pri pokretima palca i ručnog zgloba, slabljenje snage šake KLINIKA: dijagnosticira se tako a bolesnik flektira palac u šaku i pokrije ga prstima i zatim izvede ulnarnu abdukciju – Finkelsteinov znak – pozitivan je ako se pojavi bol iznad raijalnog stiloia, oteklina nije česta ali se javlja LIJEČENJE: aplikacija kortida ispo ovojnice tetiva a izna stiloia, imobilizacija ručnog zgloba i palca, kirurški se liječi ko kroničnih slučajeva – presjecanjem fibrozne ovojnice tetiva, -

nakon OP imobilizacija

98. ORTOPEDSKA POMAGALA – definicija i podjela -

tehnička pomagala koja se primjenjuju u liječenju i rehabilitaciji bolesnika s ozlijedama i bolestima sustava za kretanje.

-

ijele se u nekoliko skupina: proteze, ortoze, ortopeske cipele i ulošci, pomagala za kretanje, elektronska pomagala i pomodna pomagala

99. PROTEZE –definicija, podjela i vrste proteza -

to su ortopeska pomagala koja funkcionalno i estetski naomještaju izgubljeni u ili njegov dio.

-

pri amputacijama ekstremiteta ili njegovog ijela uvijek se želi postidi optimalno oblikovan, opteretiv i funkcionalno sposoban bataljak za primjenu proteza

uvijek se teži postidi što uži bataljak, cilinričan na potkoljenici, koničan na natkoljenici, obro pokriven mekim tkivom, koštani io prekriven mišidjem, a ima očuvanu senzibilnost, obru motoriku i urenu pokretljivost zglobova - komplikacije koje se mogu javiti na bataljku jesu eem i cijanoza, čvorovi na koži po rubnim ijelom proteze, upalne promijene na mekanom i koštanom ijelu bataljka Pproteze gornjih ekstremiteta: po načinu izrane razlikujemo egzoskeletni i enoskeletni tip proteza. Ko egzosekeletne proteze nosivi io čvrsta je vanjska ovojnica i cijela je proteza -




oblikovana kao zravi u. Ima veliku mehaničku otpornost. Ko enoskeletnog tipa proteza se sastojih od moduslkih dijelov,a nosivi dio je cijev s adapterima na koju s e spoje stopalna i

koljenska mehanička zglobna jeinica. Najznačajni io proteze jest ležište koje se izrađuje prema gipsanom odljevku bataljka. Proteze gornjih ekstremiteta – najčešde se primjenjuju estetske (kozmetički zamjenjuje io) , funkcionalno – mehaničke (naomještaju funkciju havta i ržanja) i mioelektronske proteze (proteze koje koriste mioelektričnu aktivnost fleksora i ekstenzora za upravljanje elektromotorom koji otvara ili zatvara šaku).

100. ORTOZE – definicija, podjela i namjena za kralježnicu, noge i ruke -

to su pomagala koja se upotrebljavaju u kontroli funkcije pojedinih dijelova tijela

mogu se primjeniti za imobilizaciju, kontrolu smjera i opsega pokreta, rasteredenje ili potporu, željeno gibanje i usmjerenje rasta, prevenciju ili korekciju deformacije te poboljpanje ili suptituciju fuknkcionalnog deficita

-

-

-

vrijei pravilo za se valja olučiti za kirurški zahvat ako se njime eliminira potreba za nošenjem ortoze Ortoze za kralježnicu: imobilizacijske, potporno-rasteretne i korektivne a prema materijalu rigidne i fleksibilne (cervikalne ortoze – Schanzov ovratnik (kod bolnog vratnog sindroma, kod ozlijeda), torakolumbosakralne, lumbosakralne). Korektivne – za skolioze i kifoze (njima se kontrolira porogresija krivine). Učinak ortoza u liječenju kifoza je uspješniji o skolioza. Imobilizacijske – ograničenje kretnje u raznim ravninama. Ortoze za donje ekstremitete: za stabilizaciju pojedinih zglobova, za potporu ili rasteredenje i za pomod u naoknai izgubljene funkcije. Imao ortoze koje kontroliraju gležanj i stopalo (ko ozlijea peronealnog živca, hemipareze i posttraumatskih stanja – stariji ljui nose one ortoze s obručem oko potkoljenice a

mlađi koriste ortoze koje se nose u cipeli), koljeno gležanj i stopalo (ko kljenuti donjih udova – kod sitrofije i meningomijelokele), kuk koljeno gležanj i stopalo te na ortoze za kuk (npr. Hilgenreinerova ortoza u liječenju prirođenog iščašenja ječjeg kuka, ko Perthesove bolesti, Pavlikovi remenčidi) i ortoze za koljeno (u rehabilitaciji nakon kirurškog zahvata na ukriženim svezama i ko ligamentne nestabilnosti, Lenox Hill ortoza ko rotatornih nestabilnosti ko sportaša) Ortoze za gornje ekstremitete: omoguduju otvaranje i zatvaranje šake za hvat i otpuštanje premeta. Koriste se ko posttraumatskih stanja, RA i pareze ili paralize. Postoje statičke (za imobilizaciju, prevenciju eformacija i kontraktura) i ainamičke (za ispravljanje eformacije, očuvanja pokretljivosti zglobova, jačanja mišida). Postoje OPONENS ORTOZA – stabilizira palac u opoziciji , omoguduje lakše hvatanje premeta, ko ozlijee perifernih živaca . inamičke ortoze – za razgibljavanje zglobova i jačanja muskulature nakon kirurških zahvata na šaci te nakon ozlijea. Koriste se uglavnom ko ozlijea raijalnog i ulnarnog živca.




101. ORTOPESKI ULOŠCI i CIPELE -

u ječijoj obi upotrebljavaju se u korektivne svrhe a u oraslih za potporu ili rasteredenje izrađuju se uvijek iniviualno za spuštena stopala npr. se koriste ulošci sa metatarzalnim jastučidima česta je primjena ko sportaša za re dukciju i apsorpciju tlaka i udara ortopeske cipele se koriste za korekciju skradenja ua koje je vede o 3 cm, za teške eformacije stopala nakon ozlijee ili prijeloma, ko RA, ijabetičkog stopala , pes equinovarusa

102. JEČJA MOŽANA KLJENUT – mogudnost

ortopeskog liječenja Liječenje može biti NEOPERACIJSKO ili OPERACIJSKO Neoperacijsko – razne fizikalne mjere (omah nakon rođenja ili postavljanja ijagnoze) Operacijsko – izvodi se radi korekcije, malpozicije, odnosni deformiteta – izvodi se kada dizikalne terapijka nije ala željene rezultate. Bit operacijskog liječenja je: uravnotežiti mišidni isbalans uz smanjenje priljeva štetnih aferentnih impulsa – povedavaju se motorne sposobnosti bolesnika a korekcijsom deformiteta uspostavljamo novu funkciju, na nekoliko

načina: -

resekcijom perifernih živaca ezinsercijom ili tenoplastikom oređenih ili skradenih mišidnih grupa selektivnom transpozicijom mišida korektivnim zahvatima na zglobovima kombinacijom navedenog

103. DYSTROPHIA MUSCULORUM PROGRESSIVA (DUCHENNE) – 66 www.perpetuum-lab.com.hr

ORTOPEDIJA - skripta II.pdf

Recommend Documents