BROJ 104
CENASO dinara
o f
f
0
i*
csi lU a IO CO '
m
NE TRAZI VETAR SIVIRTI
DEREK FI N EGAN
NE TRAŽI VETAR SMRTl
m
Mt . —
Derek Finagan NE TR AZI VETAR SMRTI
Izidavaič : NiIP »DiBCJE NO VINE« • «
1 I
Za izidavaiča: M'iroslav Petro vić, tgetneráliii idLrektor Glavni
i
odgovorni urednik:
Mirjana 'Sterij eivski Uxedndlk:
Bor ivoie Lašiić Lektor: Mirj ana St er ij ev,sk i
Korektor: Nada Mäksimovic 1991. DE:N PRESS NiINĐA 104
JAJSiUAiR 1992. QODŒ)NE
Izdaje N IP »Dečj-e novine«, TihiGinuira Mäita^eviica 4, 32300 GorBjji Miiliano'vaic. Telefoni: (032) 712-246, ltok!ol, 28, 'U i r e d n i i š t v o , (032) 714-250 proldaja i (032) 710-529 p r e t p l a t a . Telex: 13731, tekuičeg računa- kod SDK u Gornjem Mi!liano.vou 61320-603-1263. Devizni račun feod Beo'bain'ke oi Beogiradu: 60311-623-16“257310-^03292. Štampa: »Litiopapir«, C a č a k , • ••
Derek Finegan
NE
rwr\
RAZI VETAR SMRTI
— Viid'iiš Li ga, Bert? Ja n:; viidim nalšta. .. ja samo vozim, do đavola! Vozač je u poslednjem trenu snaižno povukao volan i izibegao »rep« jednog sreibrnastoig »iševrol-eta« isipred. Psujući, on it pravi svoje voziilo i uključi se u desnu traku koja je prolazila pored bleštavih idloga, neonsikiih reklama i džinovskih slo va. Sve je na toj strani trepe rilo, poskakivalo i svetluicalo ;\ao da će se svakoga časa ras prsnuti u milioTie sitnih svetlećih komadića posle čega bi nastuipiHa noić crna kao mastilo. Voizač u policijskoj uniformi s vremena na vreme bi pogle dao u svog kolegu na sedištu* do seibe, ali bi brzo odvraćao po gled zibog prokleto gustog saobraćajja u toj toploj kalif orni jskoj večeri.
-:lotaciono svetio na pred njem delu krova skoro zlokobno je najavljivalo neku ne sreću. Ovoga puta bio je to ; ov. Lov na čoveka. Lov bez m ilosti... Voizač sa šapkom, koja mu je skoro povratila ušne školjbio je suvonjav, sitnih 11očiju i uvučene braide skoro do okovratnika. Iz profi la gledano, bilo je to ružno i neugodno lice policajica kakve nerado primaju i one stamice u naj oizloglalšenijim četvrtima San Franciska. Mršavo uizano ; Lce i oištra, neuredna kosa sa strane činili su ga još odvratni jim. Bluza mu je bila présiroídL, r.uikavi su mu spadiali do prstijiu, a u ■okovratnik unifor me mogla je stati još jedna nor malna ljudska šaka. •4
4
No, mora se priznaiti da je vozio vesto i d:rsiko, što obično podraizumeva da se iz svakih situacija d'zvmče neagreban, što se ne može reci za voziila koja je preti'cao ili im preprečivao put. — Kako zinaš gde je sada, Bert? — pitao je kolegu do se be. — Vidi'š li ga? Ovaj nd'je ništa odgoivorio. — Ti se stvarno zo'veš Bent? Ili ne? Nisi baš neki tip za društvo.. . — Ti voziš. . . Bert gleda — javi se najizad ovaj glasom kao iz groba. — Bravo — iskezi se suvorijavi. — Ne zvao se ja Smajt Rasel ako nisam bio sto posto siguran da su ti ukrali jezik na neko'j zabavi. . . — Ti voziiš. . . i ćutiš — pre kide ga ovaj. — Ne volim da ćutim - - pro mrmljao je Raseil. — PogoLovu kad mi se muvaju ovakve mace ispred šoferišajbne. I ispratio je pogledom neko liko vitkonogih uličnih devojaka u kratkim suknji'cama i de kolteima koji su pdkrivalii uglav nom rebra. Bent, kako ga je Smajt Ra sel nazvao, bio je suišta supro tnost vozaču.
NINĐA 104
Temenom je dodirivao krov policijislkog autOimdbila. Saiplka mu je biila nasađena na obrija nu glavu, ispod koje je iz bluze izranjao vrat širine koliko i glava. Male uJši i is^prepletani vratni mišići odavale su čoveka neverovatne snage. Nos mu je bio spljolštein, brada četvrtasta i ogromna, donji deo usta ma lo više izbačen. Na očima je imao tamnoosečene naočari. Sve vreme je gledao pravo. Ako je nešto i posmatrao oko lo, onda je to činio očima. Ug lavnom, glava mu je mirovala i ličio je na kip grešikoim uba čen na prednje sedište. Svetlost sa noćnih reklama presecala je stakla na vozilu kao mačevi koji padaju i po vlače so natrag, ustupajući mes ta drugim blistavim mačevima, u bojama koje se mešaju karne vaLsiki brzo i suludo. Gume su zaškripale pred je dnim parkiranim policijskim vo žilom ispred nekog bara. Smajt Rasel uvuče güavu u ramena. — Baiš da iim ne buidem sum njiv — promrmljao je. — Uvu ci malo glavu, Bert. — Ja sam policajac.
NINĐA 104
— P a ... ja samo ličim na jurio 'taj tafksi, mada nije imao policajca, ali mrzirm ovo na pojma da je baiš u njemu odbegli »gardista«. Koliiko je tek meni. Smrdi mi. Bert podiže svoj'U ogromnu sada shvatio, Bert je na neiki ruku, otviori ogromnu šaku i način uipravljao njegovim ru kažiiprstom kucnu staklo do se kama na volanu i usmeravao ga u pravom pravcu. be. — Kuda ide? — ]e sa — Tamo — reikao je. Smaj/t Rasel smota volan u- da samoga sebe Smajt Rasel. desno i skoro očeša jedan stulb. — Ako zamišlja da će prema Nelko pritisnu sirenu, ali on se Telegraf Hilu biti bezbedniji, samo isceri na to i mađe se u grdno se vara. . . Ovde je počinjao »lanac« široikoj aveniji, iznad koje je dominirada gigantslka boca »ko- eksIkltU'Zivniih i skupocenih res torana, u koji su mogli da zaka-tkole«. — Kaiko znaš gde je? — pi đu samo oni sa naj dubi jim dže tao je Rasel. — Znaš li kalko pom. Međutim, to nije za pro izi>'leda? gonitelje predstavljalo neku —• Prugasta maj-Lca, plava prepreku. 2uti taiksi bio je de jakna, pantalone od ko'že — od čja igra za poLicijski auto ako govorio je BerL, bezizraznog li mu priitisinete gas do daske. A ca. I dailje je gledao samo pra upravo je na tome radio Smajt vo. Rasel; obilazeći čalk i levu tra —• A li ga ne vidiš? ku, kočeći naglo i prelbacujuiči — Vidim. u manju brzinu da bi sustigao — Je li? Pa šta sada radi? kojii iizguibljeni delić sekunda, Trči? policajac sa licem obrijanog pa cova s veseljem se približavao — U taksiju je — zagrob nim glasom je odgovarao kilklo beguncu. — Da ga malo bocnem, Ber pski policajac. Rasel izmigolji iz svog oko te? — pitao je Rasel. — Samo se prilbliži — odgo vratnika i zablenu se na put vori ovaj. ispred sebe. I zaista, ispred I pri tom otvori staklo kraj njih je klizio žuti taksi ne ma njom brzinom nego kojom su i sebe. Mallo proihiladnog povetar oni išli. DaMe, sve vreme je ca sa Zaliva za^plj^usnu njihova
6
1 pomeisaini mirisa prasme, gasova, parfema i kuhinje pod setd&e ih da su im sikoro naidohvat ruke prostrane terase u eveču. ISmaj.t Rasel je salda već vo zio Uiporedo sa taksijem. 'Za njegovim volanom sedeo je crnaic u kockastom ikačketu. Nije oibračao pažnj'u na iznenad nu pojaivu policijskoig automo bila, ili se pravio da ga n.e vidi. Ali, zato je lice putniika na sedištu bilo prosto zeleno od stra ha! Smajt Rasel je to primeti’o i počeo da se cereka. Istovreimeno, Bert je ispružio ruku i svojom ogromnom ša kom ščepao spoljni retro'vizor taiksija. Kao od stalkla, deo vo zila je puikao i ostao zdrobljen među prstima. Taksi se malo zaneo i desnim toifiliovima zakaioio ivičnjak uli ce. Nekoliko prolaznika se u paničnom strahu pribijalo uz zidove, a stolovi na susednim uličnim terasama počeli au da se prazne. Goisti su vikali, pre vrtali pribore i same stolove i tražili sipas prema zidovima ili ulazima u restorane. Talksista je najzad usfpeo da prikoči, uz sitravično škripaaiije gu)ma. Vozaču nije biilo jasno
NINĐA 104
ponašanjie policajca u patr'olnim kolima i našao je za najbolje reišenje da zaustavi sivoje vo zilo i zatraži objašnjenje. To se, međutim, nije svidelo njegovom pujtniiku. Momak u plavoj jakni i pru gastoj majici iskočio je sa zadnjeig sedišta kao iz kataipulta. Posrnuo je i pao, ali se isto ta ko 'brzo pridigao i pojurio pre ma uglu uilice. Prikoičio je i Smajt Rasel, ali nešto dalje, kako bi izbegao di rektan sudar sa gradskim auto busom, čiji je vozač prosto »le gao« na sirenu. Psujući, Rasel ispravi kola i p/ribliiži ih ivičnj alku. — Pobcigao nam je — zaklju čio je, osvrćući se iza seibe. — Bert će ga naći — rekao je džinovski policajac. — Kako? — namršti -se Ra sel. — Zar ćeš ga nanjušiti. — Begunac daje signale — objasni ovaj. — Bert prima vi bracije i prati ga. . . — Ubio me Bog ako nešto razumem — oAuknu Rasel na sve to. — Zar si ti robot, šta li? I li . .. i l i . ..? Ta misao ga toliko zaokupira da se prosto izbuljd prema Bertu. Ovaj, međjutim, nije ¡ma rio za Raselove reaBccije. No
NINĐA 104
gom je otvorio desna vrata vo licijsku uniformu, a ona je pro zila i' neikalko iizneo svoje telo pusniiica na svakom mestu. napolje. Gledajufci sa svoga seDva livrejiisaima momka na dišta, Smajt Rasel je im^ogao da uilaizu imala su pod kontrolom miu vidi samo donji deo. svaki prilaiz ogromnim vrati — Baiš me -briiga, moje je da ma. O'valko oznojeai, raišeupan, vozim — progunđao je Rasel. odeiven kao sMtnica a ne idžeintl U seibi je pomislilo da bi najfoo men, begunac nije imao šanse lje bilo da doda gas i iidalji se da zaviri unutra. Trebalo je na sa ovoig mesta, ali više nije ći iHumje Ujpadljiv ulaz. imao kud. Cim je upao u orga^— Imaš nekih proiblema, mo nizaciju »Zelena garda«, morao mče? — kao gromom potgođen je da se drži njihovih pravila. zasitao je bqgunac, uigledavši Inaiče će mu neki sliični Bert ispred sebe plavu uniformu. sHomiti vrat kao da je peteljka Ne, nemoguće da je on. Podi od kraške. gao je pogled i sreo se sa licem Begunac se nieikollko puta običnog gradskog pozornalka okretao iza sebe. 'Nije mogao a kakvi se sreću duž bulevara i da ne priimeti glavu policajca ulica po ćelom San Francisku. u naočarima, koji je od svih Bio je mladolik, tamne kože i šetača i prolaznika odsikakao tankih brčića. Podsećao je na svojom visinom i koTpulentnoš Meksikanca, pogotovu kaida se ću. malo osmehnuo i pokazao niz Istina, progonitelj nije bio belih zulba kao od porculana. hitar i briZ kao on, ali je bi'o — Juri me. . . — promucao uporan i uvek ga je pronaila- je begunatc, sklainjajući sa čela zio. pramen kose. — Ko te juri? — uozbilji se 'Kako mu je to usipevalo? pajkan. Begunac je ugledao ogromna — Policajac — pokaizao je svetleća slova »Paraditza«. Bio momali iza sebe. — To je preru je to restoran u mermeru ii kri šen bandit, hoće da me uibije.;. stalu, dobro obezibeđen, pa će Covek se mallo izdigao na svaka gužva u njemu privući prste i pogledao niz uKcru. Mož paižinju. Nevolja je bila u tome da je i viideo gand'oca^’ia možda što. je goni'lac im>ao na sebi po i nije, međutim priča je bila
8
isuviiše budalasta da bi zvuča la i'stináto. — Ne vidim policajca -— re kao je — a ne verujem da u Frišku policija uibija poštene građane. Prema tome, za svaki slučaj da te j a . .. Prekinuo je svoju govoranci ju jer momak više i nije bio kraj njega. Kao da je ispario. Okrenuo se nekoliko puta oko sebe, pošao korak-dva levo i desno, onda zastao, mallo podi gao šapku sa čela i zavrteo gla vom. — Ova noć kao da počinje lu do — promrmljao je. Nije ni znao koliko je u pra vu. ..
Kada je naručio pivo, kono bar je podigao obrve kao da nije doibro razumeo porudžtoinu. No, restoran kao što je »Pa radizo« nije smeo da se proču je da nešto nema ili da mu tre nutno nedostaje. Konoibar u cr nom, s bleštavolbelom košuljom i ljubičastom leptir-imaišnom, za lizane i že/latirane kose samo se naklonio. Pre toga je dopunio
NINĐA 104
čašu sa vinom za elegantnu da mu. Crnooka i kosoioka devojka, u savršenoj sivilenoj’ haljini s deikolteom i savršenim grudi ma pod njim, podigla je čašu i otpala mali gutljaj. Bala je nemarno začešlj-aina, ddk su joj oba uha krasila dva srebrna kruga od minđuša. Imala je bo ju kože kao na porculanskim, skupocenim istoičnjačkim figu ricama. Takva koža bila je i na ležerno prekrštendm nogaana, sa čij'ih se kolena haljina malo sklanjala u stranu i povreme no zibunjivala konobara. — Devojko, poičeću i ja da gledam na tu stranu — opome nu je njen kaval jer. — T i volilš malo' punije — rece ona. — ' Sumiko, nisi ti baš čačka lica, ha? Posle toiga poigledao je u sat. — Kasni ^ rekao je. Covek preko puta nje očigled no se nije snalazio u odelu. Premeštao je ramena s jedne na ' drugu stranu, lavijao vrat, zavrtao rukave i ponovo ih vra ćao dok mu se čelo rosilo zno jem. Naravno, Tabasiko Pit ne pam ti kada je morao da se uvlači u ove tesne krpe. Njegovo se
NINĐA 104
9
znalo: farmerke, majica -i even pravljao i pokazao svu širrnu svojih ramena. tualno jalkna. ‘Niišta više. Kada je ponovo seo, ne ma Pod širokilm ramenima kao da su pucketali šavovi široikoig, reći za ponuđenu čaišu, stripao somoitsfkog saikoa. Pa i isipod te je otvor boce u usta i, grigotkanine mogli su da se nazru Ijeć] samo .nekolliiko puta, is miLšiići, ne, gomila milšiića koji praznio je do dna. — Pivo nije loše — zaklju se zatežu i opuštaju. Ogroman busen plave kose natkriiljivao čio je — ali mu je paikovanje se nad simipatiičnim i malo gru odvratno. —■ Odmah ću doneti još — blm licem. .Jedino čega nije želeo da se poče konobar da se savija i odrekne, pa i u ovako eksklu klanja. — To je trebalo odmah da zivnom restoranu, bilo je pivo. — Zašto ba(š ovde treiba da učiniš, zar ne? — potapša plasačekamo Leslija? — pitao je volkosi dži'n konobara i ovome Tabasko Pit. Njegove oči odjed * klecnuše kolena. Sumiko je otpKla još jedan nom živnu'še na pojavu kono bara sa pivoim. Ali, ne zadugo; gutljaj, ali više nije .delovala veliiči'na boce bi)la je tako za umirujuće kao pre nekoliko mi nemari j iva da je u Pitovim ša Ml uta. Trebalo je da se sa Leslijem nađu u »Paradiizu«. Izrakama virio samo grlić. — Zar .nemaite \ne'što veće? čunala je kol’ko će mu vreme na biiti potreibno od aerodroma — pitao je on. — Možda gospodin hoće bu do ovog dela San Franciska, re? — malo sarikastično prime- čak i u sOučaju povećane sao braćajne gužve na Aveniji. ti konoibar, Međutim, kao da nešto nije — Može — složi se Taibasko. bilo u redu. — Ali, otvoriću ga tvo'jim zu Avion nije kasnio, bar nije bima, momak, ako ne doneseš neišito veće... ili bar pet ovih najavljeno kašnjenje na aerodromskoj službi informacija. minijaitura! — Misliš da ga je zadrzala Covek odjednom preiblede. I da se nije čuo devojičin smeh neka.. . žena? — poikušao je' na sve to, možda bi se sručio Taibasko malo da razvedri sir na pod u času kada se Pit us tuaciju.
10
— To n ije loše — osmeimula se Sumiko. — T o je najmanje opasno po njega. — Žene uveik misle na naj gore. — T o samo ti primećuješ, on ne. Pred toibom mogu da budem ono što jesaim, da bri nem, da strefpim. — Kad bi popila jedno pivo, S've bi ti izgledalo druigačrje — nasmejao se plavokosi grm alj. Onda se uozbiljio. — Prolkletstvo, zašto moraš uvek da na slućuješ opasnost? Bar da sam mogao da dođem u farm erka ma i m a jici... Sala u kojoj su se nalaizili bila je podeijena u dvadesetak separea. Na sredini se nalazio vodoskok, gde je voda izibijala u nekoliko mlazeva iz prirod nog kamena, sa rastinjem talko namrštenim i rasipoređenim da je- delovalo 'kao deo prave pri rode. Tavaniica u staklu bila je otvorena prema neIbu, a svetla talko podešena da je svaki sto imao svoj diskretan amlbijetnt, ali i pogled na ostaile. Vešto nameštena ogledala či nila su salu većom i punijom. Tepiih pod nogama guišio je ne samo korake već i razgovore. Sasvim na kraju, skriven je dnim para'van-sji'dom,. nalajzio
N I N Đ A 104
se bar sa neikoliko stolica. Iza njega se nalazio pomoćni izlaiz ali i ulaz, je r se tu moglo ući i iz druge, polboične ulice, ali pod uslo-vom da se zadržite sa mo za barom, ne dalje. A za to su se briaiuli čuvari »Paradiza«, razmešiteni neupadljivo kraj zidova iili prerušeni u bar mene. T o je bilo neojpibodno, s ob zirom da je nekol’^ o puta pokušavano da se u restoran pod metnu eksploziv, ili izvrši oru žana pljačka bogatih klijenata i posetiJaica. Začudo, umesto da »Paradi zo« bude na lošem glasu zibog toga, neočekivano je počeo da do'bija sve veću posetu. ICao da su pljaičke biile ddbra reklama za restoran i mnoigi su, izg le da, želeli da to uživo dožive. T o samo Am erika može! Momak bujne, crne kose, u prugastoj m ajici i plavoj jakni, nekoliko časaka je stajao kao skamenjen kraj bara. Možda nije očekivao ovakvu raskoš, a ionako je izgledao kao neko ko je zalutao, ili neko koga su sa uMce gumufli umitra za oipkladti i sada posmaitrali reakciju. Liice mu je bilo poiliriveno znojem i p rljavim masnicama.
N I N Đ A 104
11
Mojnak je ispružio ruku. N ije ni čudo, je r su mu i šake biie prljave očiigledno zlbo'g pa — Tamo — promuklo je ka danja na asfalt -ili hvatanja zi zao. Coveik je pratio pravac nje dova, po kojim a su, neretko, bili isipisani raznorazni grafiti gove ruike i zaključio da se to u prokleto jartkim bojama. Sta odnosi na sto za kojim su sedeli jedan plavokosi rmipalija i jao Je momak tako nekoliko jedna nežna, krhka Jaspanka. trenutaka, svestan da će vrlo — Sta ćeš ti tamo? — gru brzo privući pažnju na sebe. A, opet, natraig nije moigao. Či bo ga ščapa čuvar. — Čekaju me — šlaga mo nilo se da ga najpolju vreba mnogo veća opasnost nego ona mak. — Lažeiš! u sali. — Pitaj ih. Umesto da se skrasi za bar 'Stisak olabavi. om, momak je krenuo prema — Pratim te — kazao je ču separeima. N ije mnogo odma var. — • Ako ne sedneš za sto, kao, jer mu je put preprečio otići ćeš odavde kolima hitne čoveik visok preiko dva metra, pomoći. I još nešito — podseti proćelav, ali ledenog Hca i lega ■— nisi prikladno oibuičen. denoig pogleda. — Neću dugo da se zadrža — Kuda? — uipitao ga je vam. . . kroz zuibe. — Svejedno. Odeilo i krava Momak nije ništa odigovorio. ta su o'bave'zni u »Paradizu«. U stvari, nije ni znao kuda Sta kažeiš na to? tačno, osim što natrag nije — • Pusti m e .. . — odgurnu smeo. Pogledao je po sali kao da ga momak i žurno se uputi pre ma stolu za kojim su sedeli tra'žL pomoć. Međutim, posetioci su imali druga posla i dru Sumiko i Taibasiko Pit. Čuvar nije izvukao oružje, predomi ge priiče. Iipalk je morao nešto da pre- slio se, al'i je krenuo za nasduzme, jer čovek je već poči rtljivcem spreman da ga prinjao da ga dotiče za lakat, dok kuje za pod. Momak s prugastom majicom mu se druiga ruika priibiližavala doišao je do stola, ne mareći za izboičini pod kaputom na levoj d'ah svog pratioca k oji mu je strani.
12
N I N D A 104
\ — Oprostite, on je sa stajao za vratom. Pokuišao je ma? — pitao je reda radi. da se osmehne, ali nije vrede— Sada jeste — reče Pit. lo, osmeh mu nije nalazio put — Onda je u red u ... — na do usana. jloni se čovek i udalji se. No, Sumiko je pogledala u P i ta i, vodena svojom ženskom zauzeo je mesito odakle je mo inituicijom, osetila da je mla gao da motri na ovaj »sumnji dić u nevolji. Možda je i P it v i« sto. N ije se dao uibediti da momak sličan klošaru ili droto zaključio, istina s malim zakašnjenjem, ali on je pre bio giranom tinejdžeru pripada ospremniji da mlatne čuvara ne vakvom društvu i ovakvom lo kalu. go žgoljavo
N I N Đ A 104
13
— Kakve signale? — najzad — Dobro, .poipij to pivo, bo lje nego da smrsOsiaš flašu — se smrlknu i Pit, kome je naj podseti ga pJavokosi džin, zad bilo jasno da od piva ne — Nisam žedan — prošapta ma ništa. — O čemu to pri mladić, Moram da idem da- čaš, mali? ■— ■ Svi emitujemo vibracije, l i e . .. — Kuda? koje oni skupljaju u svoje senzore i šalju na nas poiteru.,. — Bilo kuda... — !Ma, o ’iladi malo — kvrc- — šapu tao je momak, čije se nu svojim pozamašnim prstom lice pretvaralo u čudnu grima P it po boei piva. — O-vde ti su straha i bola. — N e znate kako je tam o... Niko ne zna niko ne sme ništa. — Ne znate v i n jih ... Oni dok ne dođe... — Gde je to tamo? — upi su z v e r i... M i smo svi obeleta Sumiko blagim glasom. Zeženi i o.sMeni na sm rt... Sumiko stavi šaku na Pitov lela je đa umirujuće deluje na mladića, ali to -očigledno nije lakat. — Lesli već kasni — reče. imalo dejstva. — T a m o ... Kažu da je fa •— Da mu ostavimo poruku, a momka povedemi>? brika lekova, a lažu ... Ne mo ■— Za.što? Naručio sam pi- gu im umaći, oni dolaze, aihhh... VO '1. uhvatio se za silepoočnice kao — Nešto zaista nije u redu da bi šalkama hteo da zaustavi — rekla je Sumiko i počela da neki prodirući bol, — Tu j e . .. u svoju minijaturnu torbicu Bežite i v i . . . ON d o la zi,.. dostavlja duigu muštiklu i upa ! azi. . , Pitu se učini da će Luik istog ljač. Sa svoje strane, Tabasko je sa iskrenim žaljenjem pos časa pasti na pod i zavući se matra o konoibara koji je već pod sto. Zato ga je dograbio za nosio gomiiiu pivskih boca, pa ruku i prosto prikovao na sezeći da pod tim teretom ne za — Niko ne dolazi, do đasvokači nekoga usput. — Ne vredi vam — pojačao 'a! — rékao je, svestain da su je glas progonjeni Luk Porter. se mnogi pogledi počedi .ujprav— Oni prate moje signale... Ijat] u njihovom pravcu, a on nije želeo nikakve gužve zbog U vek će znati gde sam.
14
devojke. — Ostand gde si i- ne iiipetaj I Momak je odjednom zanemeo. Pogiled mu je bio priko van za glajvni ulaz. Lice mu je bilo mirno, skamenjeno, ali oči su podsećale nia dva elipsasta ekrana na kojima se odvijaju prave scene u magli i svetlucanju. Zenice su mu bile pro širene do kraja. I kao da se više nije preznojavao. Taibasko okrenu glavu. Tada je i ugledao Berta. Policajac kao od kamena is klesan, utegnut u bluzu i oipasač, s tamnim naoičarima, gle dao je pravo prema njihovom stolu. Bila je to pojava dosto jna poštovanja, da ndšto u nje mu ili na njemu nije Sttvaralo odbojnoist. Jedan od čuvara mu se obratio, ko zna ^zbag čeiga, i dobio je strašan udarac le vom nadlanicom. Proleteo je preko najbližeg stola i, isipraćen cikom dama, sklupčao se u podnožju velike mermerne saksije sa palmtovim lišćem. — Ovaj nervozni te juri? — Uipitao je Taibasko ulkoćenog Lulka Poritera. — Da nisi ne kog opljaičkao ili tako neišto? Cim te zakon juri. . . — Ne liči nii mnogo na za kon, Pite — dobacila je Sumi
NINĐA 104
ko. PredoBeo^je slično onom koje u sebi poseduje niinđa bu knulo je u devojčinom mozgu. Japanci to preciznije nazivaju — haragd. Na Zapadu ga kr ste šestim čulom. Sumiko ga je izoštrila baš zato što je sa Lesli jem Eldridžom provela do sta sličnih, sudbonosnih i smr tonosnih situacija. Jer, haragei može da shvati samo onaj koji delimično ili p^otpuno rasipolaže njeigovim moćima... I Pit je zastao, videvši u devioj činim očima blesak. Čuvar sa glavnog ulaza za vukao je ruku pod kajput, ali nije želeo da potegne oružje. V/erovatno je mislio da je posredi neki nesporazum i da je čuvar, malopre, nesmotreno i grubo nešto dobacio policajcu. Posetioci za stolom, koji je bio pogođen čuvarev^im telom, stajali su ispolivani pićem i zgranuti iznenadnim prizorom. Alko je neko i želeo idk protestuje i traži nekog od glavnih u »Paradizu« — saldJa je zanemeo. Policajac je iz velike futro le izvukao tešiki kolt i pod/1gao ga. Čuvar pred njim više nije bio voljan da traži oidgovore racima. Oružje ,je bilo potegnu-
NINĐA 104
15
Divovski policajac je qpalio to i valjalo je reajgO'Vtati na to. Kako? Pa, naravno pucaiti u u pravcu Luka Portera, no uruiku. Ubis'tvo poliicajca bilo je vek se nađe neko u iDefcstvu u svakom slučaju ne'što čega koji zakloni cilj i tako nova se klone i oni najiokorelijd. lokva krvi o>boji površinu ba Cev poTiicajioevtag revolvera zena, jer je jedan od gostiju, bila je upraviljena prema ska pogođen u vrat, pao preko ivi ce zatvarajiući telom mlaz vo menjenom Luku Poriteru. — Ovaj je lud — najzad za doskoka. Luk Porter je hteo da isko ključi Tabasko i levom rukom primora Siumiko da legne pre risti gužvu i neikalko se doče ko kožnog kainiaJbeta. Za opa- pa dru'gog izlaza. Možfda bi m-u sačem svojih pantalona, poza to i pošlo za rukom da ga ni su dograbaila klešta nazvana, ša di, uvek je imao oružje. Cu)var je već bio skrenuo kom Tabasko Pita. — Saičekaj malo, momak, du pažnju na seibe reipetiiraimjiem guješ nam ne/ku priču — rekao »berete«, kada se Bertova ru ka okrenula prema njemu. Koa je mirno, tražeći zaklon iza pretopoTOka cev izgledao je otvor vrnutog stola. — Ubiće me. .. »maignumiM«. Čuvareve oči se — Ne verujem, troši' me'tke raiširiiše od užasa. Možda nije stigao ni reič moliitve da izusti kao lud. — Oini su zveri. . . pre megio što mu je zrno raz— I ja ponekad podivljam nelo polovinu čela. K rv je šik— reče Pit. nula po z/ido'vima i, dok se sliOstali čuvari su naipustili vala naniže, u sali je za)vladao grobni tajac. svoja uobičajena mesta i poju A onda se prolomio vrisak. rili prema delu sale gde su se To je bio znak za qpštu pa gosti sudarali, padali, vrištali niku. Gunigula koju je Bert iza i najzad počeli da ležu u nadi da će tako biti manje uočljiv zvao svakaJko nije bila u nje govom programu. Cilj koji mu '^ert je pucao prema signa je emitovao položaj i tačno me lima koje mu je »slao« Luk sto žrtve počeo je da se pre Porter, ali nijedan hitac nije kida i slabi. pogodio pravu metu. Pala je i
16
četvrta žrtva; žena sa niskom zlatnih ogrlica otvoreniih očiju je zurila u svoju skupocenu ha ljinu 'koja je doibijala crvenu mrlju na stomaku. Onda je pa la i to je bilo sve. Preko nje nog tela palo je još neikoliko. Čuvari nisu mogli da po-gode policajca jer su mogiU da pogode i nekog nedužnog gos ta. Tek kada je obarač neko liko puta udario u prazno, zna li su da je »magnum« završio svoje. Bert je vratio revolver u futrolu, okrenuo se prema izla zu i zakoračio kao da je po.pio pivo i sada može da nastavi patroliranj e Zalivom . Sal'u su ispunjavali jecaji i krici. Tabasiko P it podiže svoj rovoilver. Međutim, nije ¡bilo potrebe. Plotuni čuvara »Paradiizo« na stavi!; F>u pokolj. O vog puta pao je samo jedan čovek. Lagano bez žurtbe, njegovo ogromno telo se zalelujalo pri svakom udarcu olova da bi očešalo iv i cu bara i stropoštailo na tle i, bez trzaja, smirilo se sa levom ša’kom zakačenom na ragastov. — Do đavola, šta je ovo bilo? — opsovao je Tabasko. — T i ćeš nam ovo objasniti. .. — okrenuo se prema Luku Porteru.
N I N Đ A 104
Mislim da neće moći kazala je Sumiiko. Luk Porter je ležao otvore nih očiju. Lice mu više nije b i lo ispunjeno strahom i užasom. Biilo je to saida lice običnog dečaka, smireno, skoro srećno pred oslobađanjem od strašnog unutranšjeg bola. P it stavi nadlanicu na nje gov vrat. Ne, nije bilo šansi za pomoć. Spolja su se čule sirene po lici js»kih kola. Sa poda su se dizali gosti, žene umazane sopstvenim su zama i šminkom, muškarci ogu Ijenih dlanova i kolena, isečeni parčadima stakla. D voje patroclnih palicijskih kola zaustavljalo se ispred uaza »Paradiza«, dok su jedna panično napuštala blizinu tog mesta. Za voilainom je bio Smajt Ra sel. Tresao se od straha. .. Je dva je izbegao sudar sa ambu lantnim kolima. Prokleti Bert, grozničava je ponavljao u sebi, napravio je klanicu, a ko zna da li je likvidirao begunca. Ka kav izveštaj da podnese?
N I N Đ A 104
Točikovi ogromnoii »B,orniga« dotakoše .glatku pistu aerodro ma, U7. bla^i potres. Vitka, pila vokosa stjuardesa je razmaikla zavesu i naipravila prolaz do izlaza, smešeoi se svima pod jednako Ijupiko i podjednako za-gonetno. Zavaljen u udobno sedište, Lesl'i Eldridž je najzad otvorio oči. Sta je to što ga odjednom uznemirava u ovom lepom da nu? Kroz maii prozor videlo se pla'Vo ncibo i deo acrodromskog tornja. Putnici su ne žureć.i napuštali svoja mesta. Let i/ Evrope trajao jc du go. Po napušitanju fran'kfur.tskog aerodroma, časove jo pro veo u čitanj'U, kraćim trenuci ma sna i polusna, ali i tada, u snu, on je neprestano kontrolisao sve što se oko njega zbi valo. Od n a j s i t n i j i h promena u kursu letilice, do plača nekog deteta pozadi. Soida, kada je trebalo izaći i spustiti nogu na t'le, proradilo je »šesto čulo«. H aragei! Tako ga Japanci nazivaju .. . Reč koja dočarava potpuno je dinstvo bića sa njegovom oko
17
linom, jedna od disciplina ko ju je Lesli Eldridž savladao u svojoj dugotrajnoj obuci i usa vršio kro-z najčudnije i najiuzbudljiv.ije aikcije. Skup svih veština, gotovo ča rolija kojima je mladi Ajmerikanac ovladao, umnogostručavaj'ući na taj način prirodnu brzin.u i .snaigu, takođe ima svo je japansko ime: ninđucu. Taj pojam sasvim je dovoljan za prave poznavaoce koji će vam nepoigrcšivo reći da je Lesli Eldridž — ninđa. Od glave do pete. Poneo jo svoju »samsonajt« tašnu i krenuo prema izlazu. Još jedan očaravajući osmeh plavoikose stujándese. . . i sve je teklo po udbičajenom redosied.u: pas'ošika kontrola, kra tak carinski pregled, žamor putnika, škripa kolica sa bagažom, oibjaviji'vanje letova koji započinju i pozivaju putnike da se ukrcaju.. . AM, šta ga je to opominjalo na opasnost? Ovde, dli malo dalje? Na sa mom aerodromu ili pored pr vog taiksija? Malo vetra na izlazu nije naškodilo njegovoj kratkoj ta mnoj kosi. Preplanulo lice, če ličnoiplave oči, telo atletske gip
18
kosti u savršeno skrojenom be lom smolkinigu, crnim pantalonama i cipelama od najfinije kože, uiputilo se prema nizu taksija. Bucmasiti, kosooki taksista preplanuile žućkaste kože pro turio je lakat naipolje i, pre nego što je Lesli otvorio usta, počeo da odmahuje glavom, — Zauzet sam, gospodine — rekao je. Neišto u njegovom govoru ni je bilo prirodno. Ili je slagao, ili je čeikao nekoga jaJko važ nog, nekoga kome se žurilo. Leva š^ka nailazila se na vo: anu dok je druigu držao pored sebe, poikrivenu novinom, Lesli produži dalje. Vrata od sledećeig taJksiija bila su otvo rena. Ličila su na pozi-v da ude, I tu je Oipet osetio »haragei«. — Taiksi, .gospodine? —■ izivu kao je glavu sa prednjeg sedi šta mlad, dugokos Jaipanac. Sme .šikao se tako srdaično da je iz gledao kao neko ko je svoju Ijuibljenu dragu video posle dva svetsika rata i pripremio oj kimono pred spavanje! Zatim je iskoičio, onaiko si tan, krivonog ali skladno na slagan mišićima, u košulji kra tkih rukava boje pomoranidže.
N I N Đ A 104
— Imate prtljag? — upitao je sikidajtići smešak sa lica. Me đutim, taj smešak počinjao je da biva sieđien. Bez titraja na uglovima usana, bez isitovetnog Meska u očima. Kao led kojd se ja vlja posle kratke vatre na površina vode opkoljene snego vima. — Možda neću t^ksi — oc govori Lesli. — Nećete valjda pešice odavde? — upita Japanac. — N e dopadaju mi se tvo ja kola — retkao je ninđa, — Levo krilio si skoro menjao, si gurno je biilo dobro ulubljeno, Viildim svežlu boju i iošu nijan su. Menjao si i le v i prednji far, le v i točak možda je tek juče balansiran, je r se i on iskrenuo u sudaru... Vrata s tvoje strane su isipeglana, ali se na milj'u vidi da ih je ra dio loš majstor, Uopšte, ti si ili loš vozač ili si uikrao ovaj taksi.,. Japanac se više nije smeškao. Verovaitno nije rii očeki vao ovakav govor, štaviše, nje govo iznenađenje poklapalo se sa činjenicom da je stranac imao oštro oko i đavolski po godio sve u dlaku. — Taiksi je moj — naibra svoje tanke obrve momčić. Tre
N I N Đ A 104
:)al)(> Je da iz,f{lcda uvređen, ali jo to loše od/ilumio. — Sta narneravas sa mnom? — Uipita TiOsli. — Ja? NiTsta, -gospodine.. . sa mo da vo/im — počo da se pre niešta s noi^o n.a no.c^u taiksasta. — Iva/eš! — čvrstim glasom ga opomenu ninđa. Glas je bio tako uibodljiv da mu se iili je ni .smelo ni moglo prigovoriti. A prodorni pogled kao da je hipnotisao Japanca; pokušao" je rukom da napipa 1vicu vrata, ali je nailazio sa mo na prazninu. Lesl.i ga jo .skoro »radarski« preitr.e.S'ao. Momak, či'ni se, ni je bio naoružan, bar ne vatre nim oružjem. Ali, mnogo je Ja panaca koji kriju tanke, oštre metalne predmete i koji i'h zna ju ^Uipotrelbiti. Sum liza leda bio je skoro nečujan. Niko osim niinđe ne bi ga primetio i osetio. Taj zvuk bio je neoibi'čan, ali ne i neipoznait. Fini, skladni otpor metala pod pritiskom prsta, zvuk kada se obarač na oružju bliži svom kraju posle čega nastaje eksplozija, Ibuična ili dlskretma, zavisino od priigiJilšivača na cevi ili vrste oružja. Okrenuo se oi trenutku kada ie osetio ubod u ramenu.
19
'»Stnšljen«, pomislio je i de snom &Vkom dograbio to mesto. Znao je da se radi o malim, oštrim ampuiicama, sa sredstvi ma za ošamućiivanje. Zavisno od razdaljine, imale su i raz ličito dejstvo. Sto su bile bli že žrtvi, to im Je dejstvo bilo brže, a trajanje duže. Procenlo je u malignaven ju da je ovaj »str^iljen« doleteo najvero vatnije od susedno-g taksija. Trebalo Je da bude pogođen u vrat, ali desilo se da mu rame zaštiti taj splet vratnih žila i uspori dejstvo. Nje-govi prsti su se kroz tka niinu smokinga zalkopali u me so i naipravili prsten oko rane. Morao je snagom koja mu je još preostala da neutrali.še br zi odliv tečnosti u ostailo delove tela. Morao le da se svom silinom svoje ličmosti koncentriše na to da mu delo'vi moz ga ostanu nepokriveni i neošte ćeni, bez obzira na laiku para lizu udova. Morao je da misli! Morao je da zna, da prati, da reaguje, da rezo-nuje. Laka nesvestica bila Je zn^k da sredstvo deluje. Kada je to me dodao i nešto soipsitvene vo' je da sve tako izgleda — onda mu Je preostalo samo Još da se zaiklati i ša'kom pritisne čelo.
20
Kratka ziipovest na japan skom došla ]e sa strane. Osetio je da ga pridržavaju da ne padne. O'ba para snažnih ru'ku polako su ^^a unela, gla vom naipred, na zadnje sedište taiksija. Praćen dnuigim taksijem vo zilo u kome se nalazio ošamućeni Lesli Elidridž krenuo je prema zapadnom delu San Fran ciska. Jedno vreme pratile su put tramvajskih šina, a potom skrenule u pobočnu ulicu. Ima se utisak da, ma gde po.šLi i ma kuda naumili, svi putevi vode prema otoali. Tako su i dva tak sija napuštala gilavne trake i izbijale na Zaliv, dok su odozgo klepetala krila galdbova i mi risalo more na so, ulje. trulež... Pa, uostalom, Zaliv San Fran ciska i nije onako privlačan i Dožanstven kakvim ga prikazu ju razglednice i propagandni rilmovi. N ije to ni grad iz pri ča onih koji su tu biili prvi ili poslednjá put u životu i videli ono š,to su drugi želeli da baš to vide. Ako »zabodete« nos malo da lje ili malo levo i malo desno — možete se naći pred nepre glednom gomilom ružnih, prlja v'.h, oguljenih i olinjailih skla dišta. Asfalt je tu nagrižen to-
N I N Đ A 104
čkovima teških kamiona, a niz zarđalih dizalica i klipera koji su svoj vek proveli u zarivanju u mračne dubine brodova pod svim zastavama, stoje kao po lomljeni skelet] i čekajiu noć da sakriju svoj rugoban oibris. Tu prestaju tragovi Mistaivog pes'ka i dugih, čistih plaža po sutih suncobranima. Tu nema gracioznih lepotica u mlnijatur nim kostimima i branzanim ko žnim ’bbličjima, nema ni miši ćavih lepotanći s blistavim osme.shna koji kao da su tog ča sa doploviki na svojim daska ma sa talasa okeana. Okean ie tu crn, tainovito smiren pod slojevima prosute nafito, smrdljiv, zapljuskuje ka mene blokove keja i zasipa ih solju i skvašenim vetrovima. TI San Francisku je, kažu, le po živeti, ali se u San Franci sku veoma Iako i umrie, na hi ljade načina i u svako doba da na ili noći. K ao neko ko ovaj deo gra da poznaje kao svoj džep, tak sisti su za kratko vreme napus tili pristanište senke i obrise, đa bi se ponovo našli na dnev noj automobilskoj vrevi. U li com cvetniih skverova zaputili su se na široki bulevar odakle se videlo svetlucanje mora i t
/
9
N I N Đ A 104
palme se pojavljivale kao pok retni, nepresušni dekori pod suncem. No, taksiste, izgleda, nisu za nimali^^ ti velelepni dnevni pri zori, Široki asfaltni put, malo omekSao pod vreliim suncem i teretom širokih guma, pružao se kao plavkasta divovska zmi ja uz more, čija bi glava u da ljini htela da srikne malo te mo drozelene tečnosti, ali ne uspeva pa se isteže i propinje na sever, prema zalivu Valjeho, gde je sijaset ostrvaca i po.uostrvaca razmeišteno u moru poput bačenog šiljunka. Posle dvočasovne vožnje tak sisti su usporili na obali, gde su raslinje i agave izniikle iz stenja i spuštale se prema mo ru. Vozila su se zaustavila na strani odakle su kamene stepe nice vodile prema maloj mari ni, za koju je bio privezan mo ■;orni čamac. Dva visoka i snažna Japanca u belim košuljama i pantalona ma, sa istom takvom trakom preko pojasa, prihvatili su Les lijevo telo i preneli ga u ča mac. Nijedan oid njih nije se potrudio da pro veri da li je žritva još u nesvestici ili se mož da pretvara.
21
Taksisti su se brže-ibolje vra tili natrag u svoja vozila, dok je snažm motor čamca zaibrujao i otisnuo se ad mola kao besni pas s lanca. Kretao se strogo se pridrža vajući kursa Uiz obalu, sve doik nije zaobišao veliiki stenoviti rt. Tu je malo usporio, kako bi izbegao podvodne stene. Vo zač je, izgleda, dobro poiznavao ovaj deo oibale, jer se bez og rebotine približio uvučenom de lu poliuostrva. Tek tada se mo gao videti ogroman otvor jed ne pećiine. U stvari, otvor je u drugim priilikama bivao zatvo ren ogromnim metalnim roletna ma, a podizao se samo ako je kroz otvor treibalo da prođe neki brod ili čamac. Iznad pećine nailazio se pojas zelenog rastinja, divljih palmi i šipražja, čega nije bilo na su sednim povrišinama. Kao da je tu neko, ranije, prekopavao zemlju i sadio drveće ne bi 11 podsećalo na prašumu i odlič no skrivalo praivu namenu po gledima iz vazduha. S druige strane »ulaza« nas tajao je sasvim drugačiji ambi jent. Čamac je ušetao u marinu, oivičenu betonskim ivicama, S čamca se iskakalo pravo na
22
stepeniBit-e, a odatle u lift za gornji deo pećine. S jedne stra ne video se niz metalniih buradi za gorivo, a u stene su bili uzidani kaiblovi za struju i mre žu visokoig najpona po svodo'vima. Leslija su uneli u lift, l^oji su polkrenuli na;viiše, a onda su gii uneli u veliku dnevnu so bu sa ogromnim staklima lumesto zidova i tavanicom i pokret nim vratima od fine bambuso ve trske. Ce'La prostorija imala je kmužan oblik bez uglova i nameištaja. Samo jedna niska positelja na koju su p u s tili Les lijevo telo. Opojni istOonjaički miris pro vukao se odneikud i zaigolicao nindine nczdrve. Iako zatvore nih oičiju, iizbrojao je uilazak trojice ljudi. »V id eo « ih je ka ko se raspoređuju ii njegovoj bli2;.ini i ćutike odkaju da otvori oči. Mora da su taično izraču nali da u ovim trenucima pre staje dej.stvo uspavl'ju-i:ui6eg nar kotika. Nisu znali da je to dej stvo mnoigo ranije prestalo da vlada ninđinim dellovim-a tela i da je vrsta posebne radozna losti natarela Leslija Eldridža da istra je u svojoj oipuištenosti. Sada je, izgleda, bio tu gde je trebalo da bude.
N I N Đ A 104
Zaista su bila trojica. T ri o/gromna Japanca, u bel im kimonima, s povezima pre ko čela. D vojica su imala oko pasa bele platnene pojaseve, a jedan crni. Stajali su malo ras krečeni, sa veliikim samurajs kim maičevima čiji su vrhovi bi li zabodeni u pod. Lesili neprimetno ratzmrda pr ste na rukama. Sve je bilo kao pre. P o ruikama i leđiima kaiševi mlišiča zategli su se bešumn'o, a na lisitovitna nogu osetio je stari, poznati oseća. pred s’kok, pred Idb^denje. On spusti noge na pod, uz ma lo oiporo'g smešika u uglovima usana. Ako su u pitanju samo trojica, pomislio je, onda je ne ko ovde glup. Mnogo gllup. Proučavao je njihova lica. Jedan je imao kose brkove i bradu. Taj je međiu aujdima iz gledao najstariji. Oistala d vo ji ca skoro su ličila jedan drugo me kao jaje jajetu: snažne če tvrtaste vilice, isturene jagodi ce, sitne, ružne kose oČi i mno go bora na čelni. I gledali SU’ ga bezitzrazno. A kad vas tako Japianac gleda, onda mu je u glavi ono najgo re: smnt.
23
N I N Đ A 104
oči u oči«, prisećao se ninđa. »'Na sve, osim na to da je u borbi sa ninđom moguć samo jedan ishod: kraj svemu. Bio je to jedini pravi trenutak isti ne, katana protiv vakiiizaßija. Ninđe mogu poznavati olbična — Još uvek ne znam g!de ljudska Oisećanja, kao što su biti sam? — najzaid je proigovorio ljubav, p rijateljstvo... I Lesli. A ko su očekiivali zrnce na strani doibra i lqpo se osestraha, prevarili su se. U oči ćati zibog toga. To je bio raz ma belog ninđe iskrila je po log zbog kojeg mu je tada obe ćao da će uskoro ležati pod nje ruga, pom^^šana sa prezirom. govim nogama, a ne on pod Ja — Samuraji če ti suiditi — pančevim. . . A li, Hiroši nije rekao je onaj s brčićima. — Samuraji? V,i ste samu- mario za to. Bio je određen da u kuli, u improviizovainoj are Japanac ozbiljno klimnu gla ni, odltiči svoju sudibiruu u bor bi sa protivnikom koji mu ni vom. — Mi smo braića Hiroši — je dao da predahne. Hiroši je bio jakuza. reče. Jaku^a koji služi zlu. I nika Hiroši? sikoro se nasmejao Lesli, ali smeh je bio za da ne odstupa sa tog puta, niti OVU' pd'liikiu dosita leden. — Sen moli za milost. I nije na to sed Hiroši? Sluga gospodara mislio ni u poslednjim döli'ciIneia? ma svesti dok je ninđin vakizaši zasecao polovinu njegove — M i smo njegova braća. — Da ii nastavljate s dro- glave, a mozak se prosipao po gom i prodajom smrti? — luipi- kamenom podli'.,.« tao je Lesli. — I mislite da bih Lesli načini poikret da usta ne. Istog časa, tri isukana ma vam ja zasmetao? — M i smo brača Hiroši — ča sjuriše se u jednu tačkiu, tvrdoglavo je govorio Japanac. pred njegovo lice. Ositao je mi — I osveta je naša. ran, znao je da mu sada neće »Da, na sve je računao H i ništa, inače bi ga već isekli. Na roši onda, kada smo se našld meravali su nešto druigo. Daikle, niiindi je bila niaini'enJe na sm rt...
i4
24
Ova pećina, zgrada, rastinje, sve je to, izgleda, bi'lo deo ne ke organi'Z-acije, ilii, možda, i filijala jaipanske m afije u ovom delu Zaip-adne obale. Međutim, bO'ga;ti industrijalci sa Istoika imali su dovoljno novca i moći da za sebe otkupe na ovom tlu komad zem lje i pokažu američko-m Ujka Semu koliko su moćni sinovi Zem lje izlazećeg sunca. Ako su braća Hiroši imala svoje Ijiude, onda su ih dobxo sakrili. N ije bil-o vrše dilema, samo dtve: njiho-vi ljudi su bili postavljeni da im pomoignu ako zatreba, ili su bili sklomje“ ni da se ne mešaju ni u kom slučaju. — Krenućc'š napolje sam — rekao mu je Japanac sa bradi com. — Imaš pet minuta da se sakriješ. Onda ćemo pustiti ti{Jirovn da te nađu. I, kao po komandi, sva tro jica vratiše mtičeve u korice za pojasom. Lo'v na čoveka? »IZi^jleda da su i istočnjaci poprimili neke iščašenc zapad njačke navike«, pomisli ninđa i uspravi se. — Imaćeš protiv sebe tri oružja — nastavio je malo po tom najstariji Hiroši. Podigao
N I N Đ A 104
je svoj mač. — Katana, sablja samuraja. .. Dnu'gi od braće izvukao je iz platnenog tdboloa veliki luk. — Kiuido, strela samuraja — kazao je zatežući tetirve. — Nuničaku, bić samuraja — pragoivorio je treći i iz po jasa, na leđima, izvuikao dve palice povezane lancem. Sada se i Lesli mado naklo ni. — M ože li jedan siromašni, goloruki ninđa da računa sa mo na brčiću Hiroš.i? — upitao je. Japanci se zjgledaše. — Ne razumem — rekao je najstariji. — Imaju li braća još ljudi koji će im pomoći? — jasno se izrazio Lesli. Ličilo je to na uvredu, pa su so tako i oni ose ćali. — Svakome od nas je čast da te 'Uibije — odgovorio je oš tro, brzo i podignute glave. — —■ O'vde smo samo mi saimuraji, ostaili su sluge. Oni ne po stoje. Oni ne vide, ne čuju, ne pokreću se. — Pošteno — rekao je Les li i krenuo napolje. — Ja ne mam katana, ali moje ruke če pcseći. Nem.am nunčake, ali mo ji prsti slomiće vraitne pršlje-
N I N Đ A 104
25
Tokija, ali savršeno precizno i nove. N-emam strelu, ali moje mis'lii ipoigaiđaj'u dalje od n je ... jasno. Gledali su za njim ulkiočend. A k o postoji klan Hiroši, onda Možda su razmišljali o onome je deo n jega usađen i sa ovom što je rekao, a možda sve to ni trskom. su ni čuli. Imali su pred so Covak sa strelom bio mu je bom jedan cidj, kome su podre najbliži. Skriven među debelim, oblim dlli tradiciju j sveto pravilo svog reda. stablj'ilkama, Lesli je posmatrao Giipkim koracima, Lesli se promicanje Japančeve senke. uiputio prema ivici šume. Od Cilkairi-no^džutsu, to je bi bacio je od se'be smoking kaiko la sposobnost infiltracije, izjebi što Laikše mogao sko>koivi'ma dnačava'nja sa okolinom, jedin da zbuni svoje tragače. Mišića stvena sposobnost da se možda vim tetivam a naipetim kao stru nim tailasima protivniku oduz ne pred besmrtnu melodiju, be me moć zapažanja i da pone li ninđa je saliom kroz vazduh kad ne v.Idii ni ono što se mo napipaio granu jednog drveita, že videti goilm okom malog de a sa njega se prebacio na dru čaka. gi kraj stabla, klizeći niz de Ninđa je stajao pripijen uz belo iko'renje. stabljike i bio je tako reći neTreibalo m-u je samo malo . vidljiv. Samo se oglasio: prednosti da zauzme položaj — Samuraju. . . ovde sam! koji njemu odgovara. On nije Japanac je zastao. N ije pos žeieo da beži. On je želeo da kočio, nije bio previše namamih sačeka i pođe im u susret. Ijen tim upozorenjem. Možida Iznenaidio se kada je iz šume je osetio da tu nešto ne valja nabasao na čitav kompleks ba- kad se protivnik otikriva, ali mlbusove trske. Neuobičajena glas Je bio utoedljiiv i zazvučao biljka za ovo podneblje, ali u je veoma, veoma blizu. A m erici ništa ndje nemioiguće, On zakorači kroz trsku, zate pogotovu ako to plaićaju japan žući luk. Bio je spreman da ga ski mulitimiilioneri. Ovaj deo pusiti na najmanji pokret. V e poluostrva sigurno je pripadao rovatno Je njime baratao do nekom velikom »bosu«, k oji je voljno vešto da svaki odapeti time uipraivljao moižda čak iz označi .pogodak.
26
I smrt. Jaipancu se odjednom mčinito da vidi dvoj.icu begun-aca... Ne, trojicu ... Onda su se svi sto pili u jed:Tiaga, pa je i te prika(ze nestalo. Dve kaspi znoja iabile su mu ispod poveza na čelu. Trsiika je za'šuštala na raznim stranama. Da U je to bio vetar ili se žrtva kreće, a on ne može da je vidi i da je eliminiše? Ponovo je zate.gao luik i uko pao se u mestu osluškujući. — Samuraju, ovde sam! »Gde, gde,gde...« grozničavo se pitao progoniI'ac, još uvek dovoljno pametan da ne i.spušta strelu u prazno. Ovqg puta viiše nije samouvereno uspra van; poignu'o je glavu i laigano poikretao ženice levo i desno, želeći da negtde, u nekom kraj i 5ku svog oka ugleda telo begutnca i priikuje ga za zemlju. Uči'nio je jedan koralk n.aip“ red. Pa još jedan. Lesil je klečao, sa staibljikom bamibusa zategnutom do puca nja. Trebalo je samo sačekati još malo i pustiti je da se ispra vi i da pred sdbom poikosi sve što se kreće. Viiše nije imao razloga da se skriva. Zeleo je da ga Japanac vidi.
N I N Đ A 104
O'vome se čak učiinilo da mu žritva m'aše ruikom! To je bilo van svake pameti. Pa ipaik, Hirošijev uibica se nalazio 'kao na dlanu, u klečećem položaju, možida u želji da moli za m i lost ili tolika iscrpen 1 preiplašen da mu je sivejedno kada treiba umrcli. Progonitelj primalče perce strele desnom oku i u svoj v i dokrug primi samo niciđino te lo. Kaida se sipremao dia odaipne, prateći tok njegovih misli i po kreta, Lesli Eldridž isldoni sa koi sa zategnute trske. Sta*blji!ka se izviia u vazduhu po!pu/t čelične apruige. Zatim se povi'la napred, tražeći nešto gde bi se zaustaviila. Na žalost, Jaipalnac je kasno shvatio šta mu je pripremljeno. Udar tvr de biljke o meso ne može se ničim opisati, to treba oslušnuti i videti. Prasak je bio na neki način pritajen, al] đavolski bo lan i žestok. Jatpa'naic je itepiustlo svoj liuk i strelu; trska ga je pogotdila preko slaibina i od bacila natrag, mamećl mju pot muli, životinjski jaojilk. Možda bi sve bilo brže da je stabljika pogodila nelki. deo o'ko vrata ili glave. M e đ u t^ , izgle dalo je da progonitelj ima ovrs te trbušne mišiće, jer .niije duigo
N I N Đ A 104
osta'o na zemlji. Duboka braz da na koži 1 jači bolovi možda će se pojaviti kasnije, ali sada je moriao ponovo da na|padne. Možda bi to i učinio da je ninđa sedeo skrštenih ruku. Odskočio je sa tla kao klup ko, isipravljajući u vazduhu no ge i stavljaj'UĆi dLan desne Du ke u položaij gečiva sa povij enim palcem. Udarac zvani »šu to«, ručna sablja. Obično se zs}ustavlja za vratom proticvnika, kida tetive i preseac dovod kr vi u moizak. — K iiu iii!
K rik kada se udara, tačno, nepogreš i Vo, neop rostiiv o. Krilk koji udarac pojačava i dopunjuje do te mere da nje gova snaga lomi sve, a metal savija, Japančeva glava klonu u st ranu, a ogromno telo se sroza na dno bambusovih stalblji'ki cao usmrćen vepar. Lesli udar cem noge prelomi luik, a šakom strelu. N jegov sliuh već je hva tao skoro be^štiHruni prasak tra ve pod stopaliima drugog pro gonitelja. Nitoife iščuipa jedan struk bambusa i odmeri mu pogodnu dužinu. On je srve morao da zna, mnoge veštine je savladao američki niinđa Lesli Eldridž,
27
Pre salblje, pre ninđutsiua, ka tana i vaikizašija, prošao je i školu džudoa'. Poznavao je šez deset obliika plem'enite umetnosti »pomoću štaipa«, Setio se i reči seseia Tanake, njegovog mudrog učitelja: »Pomoau šta pa upoznaćeš vodu i m esec,. .« I još nešto je govorio: »N e veruj poraženom protivniku dok ne budeš siguran da je m r tav. ., A čak ,i tada proveri šest puta da li je odista m rtav«, Ja,panac nije davao zn^ke ži vota, Lesli mu vrhom cipele po meri glavu. Iskolaičene oči bile su upravljene ka njemu, ali iza pogleda bio je samo zid. Ta ma, Zamrla je i žila kucavica na vratu, Sum stopala biivao je sve ja či. Siguran znak da ga drugi progonite/lj nije opazio. No, ninđa i nije više želeo da se krije. N jegovi protivnici niisu bili dostojni .škole kroz koju je on prošao i vremena koje je proveo u staLnom učenju, suko bu sa samim soibom i svima Japanac je izbio na čils,tiniu koja j.e pregrađivala polje bam busa i pojasa sa hras^tovima.
N I N Đ A 104
Bio je to nunčaku-iborac; jednu od palica držao je pod mišikom leve ruike, a drugu u šaci. K a da je ugiledao ninđu, spretno je o-brnuo nunčake oko vrata i le đa, ne do't'^kaivši telo. Bi.li su to žustri, m unjeviti pokreti ko ji se teško mogu pratiti golim okom smrtnika. AH, ninđa nije ni gledao u njegove ruke. Gledao ga je u oči. ■Nuničiuku-borac je viitlaa sivo jim oružjem i primicao se, ko rak po korak, raširenih nogu i sttoipala dobro ukopanih u me ku zemlju. Međutim, njegovi pokreti siu postaj ail[i sve usporeniji. Jer, protivnik ispred njega stajao je kao kip. N ije se uoipšte micao. I n ep om ion ost je oružje. — Ca-a-^aaava! — zaurlao je Jaipanac i zavitlao nunčake iz nad glave. Lesli je držao obema šaka ma bambusov štaip na oiba kra ja, Ciniilo se da će mirno .sačekaiti da mu palica smrsdia gla vu ili se lanac obmota otko vrata. Zamah koji je bio upu ćen u njegovom pravcu ne bi imao alternative: dobro usmeren udarac značio bi samo smrt. Lobanja bi pod pailicom prsla kao krhotina, a lanac bi
oko vrat, uz snažan trzaj, po kidao krvoitolk i vratne žile, i sve bi bio samo jedan brz, kra tak odlazalk u pakao. S bambusovim štaip,om ninđa je morao tačno da odredi duži nu udarca u napadu. N ije smeo dozvoliti da palica udari po Štapu i da ga preliomi dli raspukne. Dočdkati srediou lanca, i to u skoku, presresti zamah i otupeti njegovu oštricu, sve je to bilo izračunato u magnovenju, dok se Japančeva ruka podizati a prema ndbu a njegov borbeni poklič .slio u samo taj prvi, i možda zavr'šni uidarac. Ninđa je odskočio od zem lje kao da su ga iz katapulta bacili uvis. Njego'v štap od bambusa dr žao je ispred sebe u visini kole na. U skoku, i štap’ i kolena našli su se u ravni sa licem Ja panca. Lanac nunčaki omotao se oko Štapa, baš onako kalko je Lesli i predvideo. Nunčake su se olbmotale oko štapa i istrgle iz Japančevih šaka kada je nin đa napravio trzaj nagore, Isitovremeno, j,oš u vazduihu, u onoj tački kada se više ne može go re, već zem ljina teža vraća svo je predmete u prizem ljenje — — Lesli je ispružio obe noge
N I N Đ A 104
prema vratu protivnika. »D vo struiki sokuto«, kaiko ga i Ja panci zovu. N jegove snažne n.ogo dotakle su vrhovim a prstiju Japančev vrat. Kao dva .šiljka, palci no gu žarili ,su se u meko tikivo pod bradom, a onda svom žesti nom zasdklii grkljan, Knv je šiknula iz grla i pre kinula početak novog Jaipanče vog krika, ali ovog puta od bola. Sve je bilo izvedeno tre nutno, Izgledalo je da su makazc bile zaibodene u grlo nun čaku-borca, Njogova ruka nije ni sitigla do smrtomosTiog stisika pod bradom, a ninda jo već .stajao na soipstvenim stoipalima i posmatrao poslednji Ja pančev ropac. Od braće Hiroši ostao je sa mo još jedan. Da su bili pametni, bili bi još uvek zajedno. Ovako, zajedničika zakletva na osvetu bi ia je njihova kobna greš.ka. Sen sei Hiroši nije moigao na onom svetu da ih opomene. Možda su znali za n in đ e... a'li nisu verovald da positoji be li ninđa ovako razorne moći. Gde bi mogao da se nailazi treći, najstariji progonitelj? Da li sada da proimene ulo ge: da potraži on njeiga?
29
Međutim, na osvetu zaklet Jaipanac nikada neće odustati. U pitanju je bila čast. Čast za koju se umire lako i jednostav no, je r neibo s blagonaklonošću i darovima prima ratnike i he roje. U takvim okolnostima nije morao da ga traži. Već će se sresti. No, kako je vreme odmi calo, Lesli je našao za najbolje rešenje da potraži put do izla za pećiine i da pokupi najbliži čamac prema Zalivu. A ko su i Japančeve misli bile slične, on će ga siičekati na tom putu. N ije se prevario. Samo što je izašao iz šuime, ugledao je krupnu siiluetu Ja panca sa sabljom. Stajao je na stenovitom u'zviš(mju, kao sra stao sa kamenim tlom. Vrh ma ča bio mu je zariiven u tle, a ogromnu, dugu dršiku pokriva le su prekrštene šake, — Ostao si živ — rekao je poslednji od Hirošijeve braće. U glasu nije bilo ni iznenađe nja, ni mržnja, ni tuge. Jedno stavno je zaključio da je pro tivniku pred njim ili kraj pu ta, ili njemu samome kraj pat nji. Iza njeiga nebo je postajalo crveno. Kao i uvek, kada sunce tone u more i njegov krug o
30
staje oipa'kio crven, sliičan veli kom sreibrnom dolaru umoče nom u krv. — Ja moram da prođem — rekao je Lesli. — Ja moram da te zausta vim —• odgovorio je Japanac. — To su i tvoja, braća htela. Samuraj pogleda nekuda pre ko nindine glave. Možda je po neibu tražio du še .<3ivoje braće, je r mu je po gled lutao po oblacima kao da svojim zeniicama traži smiraj. — Ulbio si iJi? — uipitao je, mada je zoao da je pitanje iz lišno. •— ■ Morao sam — odgoivorio je Lesli. — Osveta ima samo jedan kraj: smrt. Ali, zato smrt ima dva lica. Jedno se vraća osveitniciima. — Ti si pravi borac — rekao je samuraj i desnom ša'kom oibuhvatio drsku sablje. — Da nas će jedan od nas uraireti. —• Ja n e želim tvoju smrt. — Ni j a . . . Zato ti umri! .Katama sevnu na suncu, zaga sitim bleskom i narandžastim odsjajem. Vrh maiča bio je upravljen u visini očiju, uobiioaien položaj pred borbu, Leva ili desna no ga izibačena napred, ruke ispru žene, a svaikii damar na telu
N I N Đ A 104
pripremljen za pokret. Jaipančeve oči više niisu bila dva uza na proreza. U ovom trenutku bile su iskošene, a otvorene, na topljene u'bilaaldm sjajem. D ve bore olko usana usekle su se kao dve duiboilce tek zarasle ra ne, a noizdrve širokog, pljosnatog nosa raišii#e su se i pret vorile u dva tamna kružića oda'kle vazduh struji paput si'k tanja zmije. Lesli je svoj štaip stavio u vodoravan položaj, sa šalkama na njegovim krajevima. Samuraj je bio opasan i ve oma ljut. M nogo više nego što je to želeo da po
N I N Đ A 104
Vetar i fijiulk katana' zatala sali SOI mu dlalčice na potiliku. Bilo je to oipasno blizu. Zamah koji za solbom ne ostavlja niš ta, Uidarac koji se ne zaus*tavIja, već kroz meso gputuje dalje, u svoju zavrišnu taOku p.oluIliDu ga. Bio je to, dalkle, pokret koji se teško vraća natrag uko liko ga nešto ne uspori. Zasekavši samo vazduh, Ja panac je donekle iziguibio rav notežu. Oibe ruke bile su mu na levoj strani, odakle je mo rao istom žestinom da vrati za mah, a da pri tom vodi rai6una da ne ponovi gretšku, već da katana naprav] novi luk. Ninđa je samo delić sekunde bio na vrhovim a prstiju nogu, pognut. Kada se ispravio poput opru ge, njegov štap je suknuo na pred poput bačenog koplja. Bio je to isplaniran udarac među Japanceve šake, trenutak ka da se katana naliazi na pola pu ta i njegov vrh još ne doseže do proiti'Viniika. Sudarili i su se čelik i tkivo bamfbusa. Međutim, to niije bio direk tan sudar, je r je vrih bamibusovog štapa okrznuo dršku ka tana d rastvorio ubodom stegnu te samurajeve šake.
31
Salblja je pala na stenu, od¿kočdla i skotrljala se u podnož je, zaprljaivši svoje blistavo sečivo mekom zem ljom i travom. Jaipanac je suzio ženice i oči su mu se ponovo zatvorile kao da se predaje m olitvi. Ruka mu je pošda prema drš ci malog noža za pojasom. Ninđa je spustio svoj štap. Ono što je moralo da se de si, desiiče se. Samuraj je najzad ma-lo ot vorio oči upravljajući svoj pra zni pogled prema neibu. Dršku noža uhvatio je olbema šakama, a vrh upravio prema sebi. Či nilo se da u tom pokretu sje dinjuje deo ve'čnosti kom e se preidavao. A k o se molio, onida je čuo samo seibe. Lice mu je bilo kao isklesano od kamena, usne se nisu micale, oči nisu ni zatraptaile. Onda su se samo uglovi usa na zaselku i očni kaipoi stisnula. Čast i sramota ne idu zajed no. Zario je nož u seibe s divlj^im zanosom. U očima kao da mu se pojaviilio olakšanje. Klefeao je, i dalje živ, i dalje s pogle dom prema nebu. Neigde, sas vim gore, zakričao je galelb. Ili je to samurajeva duSa kre nula na SiVoj- p u t.. v
N I N Đ A 104
32
Lesli je odbacio štap od se:be dan kraj zida saletali odblesci zaolbiiša-vši telo mntvoig Japain- sloiva svetleće reklame preko ca, iz čije je utroibe istdcala tam puita. Kockarnica »Las Vegas« na krv pomešana sa delovima i noćni život u tom delu San Franc'i^ka bili su uobičajema po trbu'šne iznutrice. Vratio se istim putem, ali ga i.ava u .noći. Glava žene sa crnom kosom nifco nije zaustavio. Osetio je da ga praite, alj sa i finom kožom na raz;golićenim mo pogledima'. Sigurno su ima ramenima pokrenulla se s druge li s-tro'go naređenje da se ne strane jastuka na suprotnu. Senika je zastala. mešaju ni u kom slučaju, I to Nemoguće da je osetila nje su poštovali, do kraja. Naišao je svoj smoiking i, gle govo prisustvo. Ušao je 'kao hi čuda, na molu ga je sačekao ljadu puta do tćida, ako je htco mladi Jaipanac, Držao je u ruci — kao duh, kao nestvarna pri njego'vu tašnu i uz naklon miu kaza. Pa ip a k ... — Vidim te — rekla je Sumi e pružio, — 0'ši‘do če vas odvesti u ko. Znao je da joj se po licu širi luku — rekao je i ponovo se osmeh i da e radosna. A li ženaikloinio. Kada je motor zalbrujao i na na kao ona ne skače i ne trči pustio pećinu, Lesli se okre u susret. Ona leži, tu, topla i susreta ¡nema nuo. Video je desetak silueta o'bla i boljCig u bellom. Stajali su na raznim na ovom svetu. — Naravno kad ne spavaš mesti m a i gledali čamac kalko odlazi. Da su hteli, mogli su da — re'kao je niinđa. On sede nia iivicu postelje i pucaju. Da su hteld... saže se. Dotaikao joj je usne i osetio narastajući žar u tom ♦i dodiru. Njene usne nisu želele * ^ da se odvoje i krenule su za njim, grleći ga ruikama oko vra N'jjšta se nije čulo, samo je ta. Bradavice na njenim dojka senika skoro lebdeći ušla u za ma, ispod providne i lake spamračenu soibu. Spolja su, niadz vaćice, odjednom su buknule menilčno, palleći i gaseći se, je i zaigolicaJe ga po grudima. «
N m Đ A 104
— Neću da te pitam ništa — reikla je Sumiko posle nekoi? vremen'a, uviđajiuči da je njena žur»ba bezrazlložna. M ir noća koju je sobam nosio Lesli Eldridž bila je prepoznatljiva čak i u ovakvim trenucima. — Piitanja ostavi za jutro — {)dgovorio je LesH. — Imaš dosta da mi priiča«? — Samo koliko je potrebno. — Zinala sam. .. O'na se podiže iz kreveta, vit
— Prijalo bi i mcmi tuširanje — dobacila je. — P it je bio ovde? — ■ Kad niisi došao u »Paradizo«, zakfljučili smo da je najbodje da te čekamo ovde. Osećaš U zadah piva? — upita ona. •—• Kao da je ostavio bure. —■ P it ne ide nikuda bez ne koliko limenki — nasmejala se devojka. — A pošto je bio ner vozan, dva puta je odlazio po novo količine. Cuo si? — Za »Paradizo«? — D a ... — Nešto mi je taksista naba cio. Ti znaš nešto vi.še? — Nešto znam, nešto nasluću jem.
33
On skide sa sebe svu odeću i ostade nag. Mišići na nje'govom telu bili su raspoređoni ta ko da ni gram sala nije imao .šanse da izbije na površiniu. Pod njeigovim pogledom kao da se i njena .spavaćica postide i skliznu na pod. Topli mlazevi tuša lagano su se razl'ivali po njihovim telima. I dok je stajao tako prepušta»lući se nienom ve.štom i nežnom s^ipunjanju, Lesli skloiplje nih očiju pređe taj kratki put od Evrope do A m e rik e ... F ran ifurt, usamljena vila u Kelster bahu, ljudi sa čudnim naglas kom i strašnim idejama. . . V i deo je kako krv teče, kako mrt vi leže starci, žene i deca., ka ko seva ju noževi bez milosti i čudne zastave vijore u ime dem okratije... A krv se svuda ispisuje. ,. K o to s kukastim krstom kuca na vrata civilizaci je? Da li je moguće da se odav de organizuju konvoji smrti na tu stranu? On oseti da na sebi više ne ma sapunice i da njene ruke ne prestaju da ga miluju. V o da je i dalje tekla po njima. Zanosna Sumiko je klekla i ustima mu dohvatila deo koji je sve vrerne »rastao«, na nje no zadovoljstvo. •
34
Umela je vežto da se postavi i da svu njegovu nalbreiklu mu škost smesti u svoja otvorena, zaokruglijena usta i laganim po kretima glave i jezika podigne još veću temperaturu vodi iz nad njiih. Jedno vrem e čuo se samo šum vode. Kada je devojka isipusitila kratak, ooar avaj ući uzviik, o.n je podiže kao perce i jznese van tuša. Istrljali su se velikim peš kirima, a onda ju je ponovo podigao i poneo prema postelji. Dok ju je Ijulbio, njene noge oibavijale su se oko njejgovog struka. Samo je ona umela ta ko da mu se priilepi, samo je ona umela talko žestoko da se podmeće i otvara, samo njene gru'di su znale kalda i kako da se ponude za uigriz.. . A tu je, ipak, bilo potrebno dosta ljubavi za čovelka da se oboje osete po'željinim i neuni štivim. N jegovo teloinainjoj foilt) je kao razarač u 'uzburikanom mo ru. Ni'čim ga nije mogla sti’šati aiko on to n ije hteo, ili ako obo je ne bi došli do toig saznanja da su na kraju puni sebe u onom drugom. Svitalo je. Njena glava počivala je na njegovim snažnim prsima. N i
N I N Đ A 104
je želela da ga Uiznemiri. Znala je da bi mu san dobrodošao, pa se trudila da bude što tiša. Disao je ravnomerno, kao čo vek k oji je zapao u dubok san i .rLe m'UČe ga nikakvi ružni sno vi. Duibok san? — P it je pred vratim a — ču la ga je odjednom kako izgo vara jasnim glasom. — Kada si se proibtuidio? — Upita Sumiko. — Sa:da. Oma sc' poidiže na laiktove i pogledom zaokruži prostoriju. — Kolilko vidim, sinoć nije zaboravio ovde niijednu punu konzervu? — konstatoiva ona. — A li je doišao na moj poziv —■osme-hnu so ninđa. — Zaiiista? — Moije misli i moj duh po nekad tako odlutaju na pravo mesto — odigovori Lesli i skliznu sa kreveta priiivo u pantalone. — Talbasko mi je potrdbaoi. — I tu je pred vratima — na'smeja se Sumi'ko, poibpuino ve rujiući svemu što kaže čcvek koga voli. — Možda je već po digao pesnicu da zalupa, jer on nema običaj da zvoni? I zaista, na vratim a odjeknu lupanje.
N I N Đ A 104
Plavokosi džin, u farmeriliama i priugiasitoj m ajki, sa šiirokim osmehom na licu, ugurao se u soibu s paikovianj'em piiva od šest limenki. Zastao je i zablenuo u Leslija. To je trajalo nekoliko delića sekunde, a po tom se osme'h vratio natrag. — Boga m'u — reče Taibasko —• mislio sam da j'e sa nekim drugim, pa da mu naguram svi'h šest u grlo. . . — Znam ja da imam pravog anđela— čuvara — sme jala se Sumiko. — Pitao biih te zašto si za kasnio — nastaivi Tabasko od lažući pivo na sto, ali nadomak svoj'B ogromne šaike — al;i no verujem da si; prespavao let? — Spavao sam u letu — od govori Lesli. — Posle toga sam imao kratak susret sa braćom Hiroši, — Brača Hiroiši? — uozbilji se Pi(t. — Zar je onaj prokletnik imao braću? Sta su hteli? — Osvetu — kratko odgovori ninđa. — D,o đavola, a nisi leteo za Japan? — Imaili su bazu ovde, u Za liivu. Jedna od onih poikretnih baza Jabuza, koji se pojave, a onda nestanu i niknu na dru gom kraju. *
35
. — Nisi povređ-en? — dotače mu rame devojka. Leslii odmahnu glavom. Isto vremeno, otvaraič na limeniki glasno puknu pod Pitovim nok tom. Da ne bi iscurio ni gram pene, Tabasko limenku hitro stavi na u:sta. I tako ju je dr žao sve dok je nije iskaipio. — Im a li to veze sa tvojim putovanjem? — pitala je Su miko. — Nema, ali ovo ima — od govori ninđa i stavi na sto je dan prime rak novina sa oglas nom stranom. Jedan oíalas bio je zaokružen crnim, detbelistn flomasteroim.. — K akve su ovo novine? — uipita Taibasko, mršteći se. — Ne razumem nijedniu reč. — Novine su nem ačke... A oglas otprilike ovako glasi: »A k o voiite pustolovine za do bru platu, javite se na ovaj b r oj. U slovi: dobri mišići i glava bez jezika.« — G'lava bez jezika? — pro trlja bradu Pit. — Što m u ... šta to znaiči? — Da ćutiš i zaiboraviš sve što vidiš — reče ninđa. — Ali, detalji nisu važni. Javio sam se na taj broj. — I? '
36
— Jedan od regrutacionih centara plaćenika — objasni Lesli, preonišljajući usput pred ogledalom da li da se obrije ili to ositavi za kasnije. — Ima ih u Evroipi, ima ih i ovde. Ba.š ovde! — ■U Frišku? Ninđa Mimnu glavom. — Sta hoće? Gde ima sada rata? — upita Sumiko. — Im a ga — slegniu rameni ma ninđa. — Pokazali su meni i još dvojici video-kasetu sa ne kog ratišta, negde na jugu E v rope, kraj o'bale.. . Video sam gadne prizore: zaklane ljude svih doba starosti, ubijene v o j nike bez glave, udova, bez oči ju, nataknute na žicu .. . Doca bez roditelja, žene i devojčice silovane. . . A vojsika? Ima 'ih na desetine u raznim uniforma ma i na raznim stranama. I stalno se puca. . . — Ja sam mislio da to rade samo Arapi i . .. — mrjTiljao je Tabas'ko, otvarajući novu li menku piva. — i u čemu je ca ka, Les? — Jedna strana, ona malo slabija, ima no>vca, ali nema do voljno Ijiudi, zapravo profesio nalaca. I spremni su da plate dobro za svakog plaćenika, iz bilo kojeg kraja sveta. Uslov
N I N Đ A 104
je da bude spreman da ubija bez milosti, i svakoga — bez razlike. — Sa one druge strane? — Tačno. K o im pristupi, postaje član njihove »Zelene garde« i specijalnim transpor tom se prebacuje na liniju fron ta. Međutim, pošto sam ja p ri znao da sam Amerikanac, oni su me uputili da se javim ov de. O'vde postoji Centar, koji posluje pod firm om neke fa r maceutske korporacije, a ovde se ,i regrutuju oni najsposobni ji i naj'Suroviji. — A k o su tu ume-šani lekovi, onda je tu i . . . — Droga? — 0‘smehnu se nin đa. — I ja m islim .. . A li tu tre ba biti oprezan. O.prezniji od njih samih. — Zar nije onaj m o m :^ ... Luk Porter? Zar nije pominjao u »Paradizu « fabriku lekova? I zar ga nisu jurili da ga likvid i raju po savku cenu? — umeša se Sumiko. — Da, ona dva pajkana. ., — priseti se i Tabasko. — M a da mi je onaj ličio na pajkana kao moja tetka na, poglavicu S OŠona, — Mislim da mogu da vas slušam — prekide ih ninđa.
37
N I N Đ A 104
— I osečam da ima tu n ešto... zajedničko. Lesli je slušao njihovu priču nopoikretan. Lice mu nije oda valo nikakva pose*bna osećanja, niiti Je rca.^ruvao na izvesno či njenice i čudne okolnosti. V erovatno je u svom moz^iiu skla pao mozaik od šturih podataka. — Su'jLm-all — oi^lasi sc' naj/Hid ninđa kada ji> Sumiko za vršila priču prekidana Pitovupadicama i srkanjem piva. — Sli^nali. . . Im a tu nešto. Bil(j je sličnih načina, up;radi se mini'jKilur.ni odašiljač pod kožu 1 1; kosit i ž.ri.va .nema ša'nsi da. Lunakne. Uvele sc> odaje gde je... — Momak je bežao, ali uzaI lkI. Po'licajci.. , ■— Nisu biHi polaca.jci — sa si,q,'urn()š6u u i^lasu je rekao Lesli. — Oni se ne ponašaju tako i ne puoaj'u u masu kao hipnotisan.i. ' — Možida i jesiu bili hipnol isa ni? — otvori usUi Tabasko pred novim saznanjem. — Baš je tako izgledao, kao hipnotisan. .. ili lud! — Mo^ramo malo zaviriti u tu lekariju •— reče ninđa. — Imam adresu i naziv — zavu kao je ruku u džep i izvukao presavije,n papirić. Glasno je
pročitao: K A L D E R A S — M ED IK A L KO. San Ardžento. — Nikad čuo — reče Pit.. — Evo prilike da to malo bolje Lipo/jnaš! — reče ninđa. Ta.basko Pit je nekoliko časakii .Ljiedao u svois? prij.aitelja i zaštitniika. Onda mu se usta razvukoše u zadovoljan osmeh, a šake skupiše u dva topovska đula. — Kad krećem? — upita. — Polako, moramo biti op rezni ponovi ninđa. —- R a diées ona.ko kako ti ja kažem, ništa na svoju ruku. — Cak i ako me zasv.rbe pe snice? — • PočeSi ih po svom nosu — nasmeja se i ninda. — Im a mo susret s nepoznatom, ali op.asnom oriban izaći j om. Z.a vreme dok ti budeš tamo izigravao još neobučenog pilačenika, ja ču bili u blizini. * * Kad se iz San Franciska pre đe čuveni GoHen G ejt most, na drugu straaniu, severno a za padno od Riomonda. asfaltna traka poreid beskrajiniih plaža polako ali sigurno zalazi u te-
38
rein s brežu'lflcioma i stenama. Niizovd palimo'VO'g lišća od jedinom presta,] lu da štrče prema ne»bu i sa 'gHav.nog puta mjioigi se rač vaju prema udailj enim poluositrvima i laigunama. Ogrom ni crna bliinidirani »ilinkoln« sa šestorO' vrata i zatamnjenim statkliima graibio je je dnim takvim putem uidalj>avajući se od Zailiva kao ogromna crna buiba zaisfcrašeaia penušavim talasima. Točlcoivi sa divo'vslk'im giumenim šarama kao da soi topili asfalt i'Sipod sebe. Tallas] praišine nepre'ki'dlno su ostajali za njima, a gum.e su akiriipale tek pokoji put kaida je vozač savla đivao krivinu u usponu ne ski^ daijući nogu s gasa. No, mi'ris mora je i dalje bio prisutan u vazduihu. »'Linkoln« je istom brzinom savladao krivinu, odakle je p>očinjao deo Čuidnog profila: ma lo trave s kraja puta, dosta pesika, a po njemiu steaie kao grumenovi zjgrušenog sira. Vozilo je još jednom skrenulo s glav nog puita i našlo se na tvrdoj podlozi presvučenoj šljunkom, betonom i makadamom, zaivisno oid područja kroz koje je put vijugao. Oči'gled'nio, bio je to prolaz 'građen samo za ličnu
N I N Đ A 104
potreibu, dovoljino širok i dovdljno izfdržiljiv za laka i teška vozila i njihovo raiZ:mimoijlaženj:e. Velilka tabla, bila je pnvl zn ak gde se nalazite. Pisalo je drečavilm, crno-žutim slovima: »Kalderos-Medikal Ko. Priva tan posed. Zabranjen ulaz«. Iza talble nalazila se mala, zidana kućica, s prozorčetom okreoiutim prema pultu. Do ku ćice se nalazio poikretni meha nizam rampe, elektronstki pode šen, s metalniom šiipikom koju bi retko m oglo prolomiiti bilo šta manje od šllepera. Covek, ili stražar, koji je iskočio iz nje, odeven u zelenu odeću sa čudnom belom beretkom, stao je sko.ro mirno doik se ranapa podizala i »liinkoln« nasitavio put dalje, gde je počimrjao re jón šumskog rasti'nija. Stražar je ispratio pogledotm kola, namcsltio oipasaič i »magnum« u žutoj kožnoj futroli, i ušao u kućicu. Tu je podigao tdlefonisku slušalicu i neš,tio krat ko raportirao. »Linkoln je usporio isipred velikog beito^niskog prostora, odakle su počinijala zdanja. Og roman natpis s fluorescentnim cevima slovima K A LD E R O S M E D IC A L KO, domlaidirao je
N I N Đ A 104
srediišniiim zgradama, A zgrade? :Vtoižda bi *tiu nelko aoeki'vao mo deriii diizaijin, stakilieni prostor, staklene liitove, ple'ksigllas kajn celartijie, oigromine zeileine (površi ne po h'od'oivima, minošitvo belilh manitila,.. ■Zgrade su bile onislke, žtuto ofairlbane, omiške, bez sipraitova. Orno što ih je čimiilo visokim, bio je komipUeiks od više sM m h de lova, -Uigrađe.ni'h u bndo. P rvi red bio je, naravnio, niajn.iži, za njim je dolazio druigl, pa treći, a svi Siu se nekako ».naslanjaH« na ooiaj prvi i tako stvarali s'Hk/u vi'šes)p:raitin.iioe. Ndko'liko dimi njaka, zdepastih i siviih, u'zdiza li siu se Tua samo jiedmom krajlu. Spoilja »Kold'ero's Medicall K o « nije ličio Jii na šta. A li'.. . BiOilj.i po:simatra€ otkriće za kratko vreme i neke detalje. Na primer, nekoiLilko televizij skih anttena i »‘tanijira«, smeštenih na svim nivoima, a na trećem, poslednjiem, .najvilše. Odatle je poičimijallia vi&dka ži čana oigrada koja je oipasivala ceo go'rn,ji komiplleks, po kome su se .smenjivali šumarci i vi soko stenje, izbrazdani uidoljicama i isušenim koritima, po toka. K'rov trećeig nivoa bio jie samo malo iskošen, a po njego
39
vim zaravmjienim ivicama s vre m'ena na vrem e isikrsavale bi senke maonužandih Ituidi. Svako je imao svoj poiožaj i svoj pre gled terena. U svakom j^'uičajiu, tnuidili su se da budu što neiupadljiviiji, bar prelko dana. Ako j e » Kald'eros-iMedika', K o « bila fabrika lekova, onda su im aipobekari sa oružjem bi li zaista čiuidno osotolije? No, kada je u pitanjiu priva tan posed, svako je imao pravo da ga čuva onako kako on sma tra da je najlboilje. O tome je svakalko vodio ra čuna i njjen vtlasmik, Vito* K alderos. Njeigov bliindirani »linkoln« saičetkao je da se isipred gilavinog ulaza komipaniije ¡podi gne beitoniski »ipolklopac« i da vozilo 'S k liz n e specijialinom sta zom u podzemlje. »iPoikllioipac« se zatvorio za kolima i opet kao da ničega naročit'oig nrjie bilo tu. Za tc vreme, »Linkoln« se olbreo u prostrainoj podzemnoj garaži i bešuimmo se parkirao fuz po kretni lift. Prvi' je Otvorio vra ta vozač. Bio je to visok, atleitski graiđen momak u tamnom, miodiernom odeliu na dva reda, širokiih panitalona i lalkovamih ciipela. Korak mu je bio gibak, pokreti sračum'arti i nikad su-
40
višni. Iz iTbavilke je pokretao gila viu na sve strane, ne bi li ot krio i najmanji siumsnvjiv šuišanj. ImaiO je diužu, crvariikasitu ko su i leipe crte lica, ali ništa v i še od toga. Cak ni bie^ka u oči ma. Otvo'rio je vraita i skoro se pokliOTliO. Jedina njoga, ukradena i oiptočena s dvema metalnim šijpkama sa sitrane, dodirnula je tle. Onda .je s prikriveniim na.porom iza'Šlo tei'O omanjeg čoveka, čija je glava bila usađe na siko.ro odimah u ramenia. Gla va čoveka šezdesetiih goidina, možda i nešto više, glava sa puniO diubokih bora, sa očima koje nekako stalno siuze i uta pa,j:u se u ogromne podočnja ke, glava čo'veka sa zailizanom, sedom kosom i velikim veštačkim ziu'bima u velikim usitima. Prugasto odeilo kao u gang stera trideseitiih godina, bele nu kavice i štap, oa koji se osla njao dok je hodao i hramao. Desno rame bilo mu je nešto izdligniutiije od levog, no to je vešt krojač prilično dobro pri krio. Sa zadnjeg sedišita izašla su taikođe dva. visolka i snažna momka.. Imali SiU duige, tanke mantile, pod kojima siu mogli
N I N Đ A 104
komotno da niose kratke auto mate i u svakoj siifcuaciiji reaguje onako kako ih je V ito K alderos pHaćao, znači trenfutrsio i sm'rtoTDosino. N a ulaKU u lift sačelkao ih je čovek za glavu viši od svih, od Kalderosa pogotioiviu. Cetvntasta glava i kratko po d'šišana kosa, ii^lave boje, ne ve ća od dva centimeitra. Lice? N e što između evropske i aizijatslke musikuilatiune: iz,ražone jagodice, nešto kose oči i tanika usta, sna žna vilica i krajevi usana koiji se nikada ne smeškaju. Glatko izbrijani obrazi i telesina na kojoj bi mu i bibllijisiki Hertoul pozaviideo. Na sebi je imao neku vrstu maskitrane, šarene unifiorme te sno sk/rojene uz telo. Vojtmičke čiizme do pola listova, a za desniom dršlka velikog »raimlbo« noža u koricama prilleipiljieiniiim za unuitrašnju saru. Preko po jasa nosio je širok opasač sa specijialinom navlakom za aiutomait M-15, koji je na tom divu izgledao kao nonmalan koHt na beidrima, davnih kauboja D iv ljeg zapada. Košiulja mu je bi la puna džepova, a u džespovima sitnice čiju je naraeniu i značenje veroivaitno samo on znao.
N I N Đ A 104
Oko vrata je nosio' debeo zlat ni lanac sa modaljomom u ob liku krsta, sa malim Isusom ra zapetim na njemu. Piraćen svajiim ličnim tclohran iite Ijima, V ito Kalderos je došepao do lifta i vrhom .štapa ku'cniu't) grm alja u uindiormi, ato je trebalo da bude i po^d.rav i znak dobrog rasipoloženija. — Luiburic? — proii^o'vorio je Kalderos malo p T o m u lk lim i^Iasom čoveka ko;jd stailino ima bo Ijtoe sa g.rlom. — Stiv Lubuiric, kao i 'Uvek na usluzi. .. Dakle? Sve je u redu? Covek je sikoro u stavu nnirno odgovorio: — Sve je u redu, gospodiinc. — Novosti? — Imamo inekoliko novih kanidi'daita po oiglaisu — rekao je Luiburic. Na njeigovom licu samo su se ^usita malo pomerala, ništa više. — Kakvih? ^ — Jedain je dobar. — Ostali su »zečevi«? Uosta lom, ti •odabiraš, m o m č e . ___ — Hoćete li da pogledamo na m onitoru.. .? Kaldeiros odmahmi r/ukom, dok je Lfluburic poikretao lift. — Kasnije — reče. — Saida imamo sasitanak — poigledao jie
41
u sat i raizvuikao usta u širok osmeh. Koža na licu bila mu je poipuit gume, pa se .i osmeh razlio po njoj kao da se neće zausta'vljati. — Je li holiodrom raščišćen? — Da. — N e sme ni ptica da pro makne — klimniuo je glavom Kalderos. — Da, gospodine. — Video-sala je spremna? — Koliko ja znam, svi su na svojim mest'ima, gospodine. — Odlično, Štive. L ift se bešiumno zaustavio na vrhu brega. NJ.egoiv deo sa ka binom samo je štrcao u vazduhu, a odatle se odmah iskorači valo na betonsku .stazu. Heiliodrom, ako se tako m o gao naz'valti prostor raskrčen u šumi, bio je načiinjen od jed nog kružnog komada zem lje sa betonskim pločama. N a sredini se nalazilo veliiki beli krug kao puitoikaz heli!koipterima. Okolo se nalaiziila šuma, neš to niskog rasltinja i dosta valo vitog terena. I sve to zagrađe no viso*kom žičanom ogradom, a na pojedinim punktovima sta j.aili su naoružani momci u ze lenim uniformama i beretama. Trudili 9U se da budu što neupaidljiviji, ali ipak dovoljino
42
v id ljiv i da na KLalderosovom licu izatzoviU zračak zadovotlijstva, Kaldeiros je po'gledao još je dnom na sat. — N e volim zakašnjenija — promrmljao je. Stiiv Lulbu'ric ni'je odgovorio ndSta, On je oidgovarao samo kada ga pitajiu, i to ne svi. Stajao je malo rasfcreičenih no gu, sa nukama na leđima, pogile da uipntog u neku taöku. Ličio je na koripulenitinog vijletnamskog naredTiiika iz amieričkih fi Imova, a možda je tako i želeo da icagleida. Niko n ije znao nje govo pravio poreklo, možda ni pravo ime. Odakle ga je Kalde ros isikopao, to je znao samo on. Međutim, očito da mu je vredeo više nego ostali, bar ¡u delu posla itza fasada mediciinskih zi doiva. D va pratioca u dugim manti lima sltajali su iza nlj^ega na tač no određenom .raatojanjiu. Uskoro se začuo poznati zvuk. Svi su potgfledi bili uiprti pre ma nebiu, osim Luburicovog: on je gledao isipod sebe, ali verovateio je mogao da drži pod sopsitivenim vidokrugom ceo pro stor ograđen žicom. HeMkopter je izronio iz pred večernije iKma(gT.i!ce kao gigan
N I N Đ A 104
tski komarac, dignutoig :repa i uzvitilaniiih krilaca. Bio je na prosto beo, kao soegom zatrpan. Nijedan metalni deo na n je mu, osim stakla na^ kabini, nije bio bez belog premaza. Sa Obe strane, bočne, bio je nacrtan velMIki' crveni krst, a i:sipod krs ta sitnijim slovima pisalo je ime komip'amje — »Kalderos medikafl' K o«. Helikopter je napravio polu krug iznad svog odred išita za ateriranje, a omda se postavio tačno iznad nijega. Ne>koliko ča saka ,se tako održavao u vazdu hu, a poitom j e počeo da se spiušta naniže u vertikali, koju mo gu da izvedu samo piloti dostoj ni svakog poštovanja. Vazdub uskovililan od snaž nih zamaha propelera sikoro je povdo lj(ude ispred lifita. KailideroB se svom snagom odupirao nalletiu vetra, ne želeći da po kaže koliko mu smeta noga op točena metalniim šiipkaima. N je govi Ij'Uiđi, naravno, nisu sm'dli hi prstom da mrdinu da mu pom'Ognu da ostane usipravan. Šore ćom, priopeleri su počelli da us porava ju i na kraju su sasvim prestali da se okreću. Kalderos nesvesno zagladi ko su koju je vetar mailo isipretum bao. Z'a to vreme, kabina se
N I N Đ A 104
otvodla i iz nje su izašla dva čovdka, priidržavajući šešire na glavama. Dnuiga ruika bila i.m je zau®eta .ta;n'ki'm, kožnim pos lovni,m toirbama. Qba gofS;po.dinia bila su po sve mu slična. Izdaliéka su se p o istovećivala i odećom i zaipreminom: isti kaipu'tii, od kockas tog tviida, isite kravate i boja košulje, jedino su s.e razliikovaJi LI boji pantalon a. Jedam je nosio crne, a d ru igi sivo. Iizibliza, i laik bi za'kljiuičio da se radi o braći. Široika Jica sa četvrtastim braidama, maJio podigojeni s vid Ijivirn podvoljcima, sitmih oči ju i kratko podšiša'ni. Koža im je büla bela, zategnuta na obra zima, s tom razlikom što je je dan od njiih, valjda da hi se razlliiikovao, dozvoljavao da mu narastu retki, ali ipak v id lji vi bnčići. Omi k oji su manji laici, za ključili bi da Kallderosovi gosti nisu Amenikanci. Fi/no vasipiltani ljudi ¿kin/uli su svoje šešire dok su se ru kovali sa Kall'dierosom. — Braća Bri'zek? — podigao je oibrve Kalderos dok i'h je od meravao. — Jed'an j-e Franc, drugi Karl.
43
— Ja sam Franc — re'kao je onaj. s brčići/ma. — Bravo! — kazao je Kalde ros. — P o tome ću vas lakše pamtiti. Kalko ste doiputovali? — UglavniOm doibro — oid'go vorio jie Karl, nCšto mladi brat. — Z.ašto ».uigllavnom«? — P a .. . znate kako je, gos podine Kallderos. Kad su ovak vi posliovi u piltanj.u, nikada ne znaite da li vas neko prati. — Sa ove strane? — Ne, sa o n e... evropske. Ali, mislim da nema proble ma. — Kad vas je moja koimipanija preuzela pod svoje, ne mo rate da razm išljate o siguimoslti. Pet m iliorna dolar u našem po slu zaihteva izuizetniu qpreznost — rekao je ICaildiero'S, vodeći svoje goste prema liftu. — Da li smo se doibro raiZiumeld? Pet milio'na »čistiih« dioilara, gospo do? — Sasvim — rekao je Franc Brizek. — Početak je doibar, gosipodo — nasmejiao se Kalderos. — A k o vaša ze. . . vaša repuiblika buide zahtevaLa dodatne na pore, mi smo sipremni na još veću saradnju. Posle nekoliko trenutaka, ku pola lifta iščezla je sa gornjeg
44
deila zem ljišta na kome se na lazio heModrom. L ift se zauJsta.vio na dr.iigom nivou »Kalderos Medikala«. USli siu u hodnik obasjan ne onskom svetlošču i s prilično dobro razmešteniim klima-uredajima. Ne određenim mestima biie stu. postavljene kamere, biu dino prateći sve što se u tom pr.o'stoiru dešavaio. Dva telohra niiteilja koračala su ispred glav nih gostijiu. Sasvim pozadi išao je Stiv Luiburic. U saiblasno pra znom i dugom hodniku njihovi koraci odzvamjali su takvim zvukom da se činilo, naročito braći Brizek, da bi im najviše prijalO' da se otvore neika vraita i da im sG stopala sklone sa tog mcsta. Zaustavili su se ispred jed nog zida. Na prvi pogiled, na njemiu ni je bilo ničega. Međutim, Vito Kalderos je ispružio vrh svoga šitapa, istovremeno priitiskujiućl maili senzor pod palcem. Odjednoim se u zidu ukazao pravoiugaonik i, bešumino, oitvor je postajao sve veći i razgovetniji. Sad su se već razaznavali oblici ulaza u novu prostoriju: još jedina ulazna »preipreka« ko ja se rastvarala na dodir tela sa n evidljivim zracima, a svet-
N I N Đ A 104
lost pred únujima billa je već neš to prirodnija i toipMja. Sada je bila poliikružna. Na vrhu svoda nalazila se ogrom na četvrtasta fliuorescerijtina pio ča, a po zidovim a nekoliko ma njih, u nežno ,plaivoj boiji. Zid ispred bio je načičkan ekrani ma i podnu ekrana nalazio se veliki sto sa ugrađenim aipara tima, piuLtiovima za viisoku teh niku snimamja i reprodiikovanja, kointrolfnom tajblom i još nekim čudnim dodacima koji su treperili ili svetluioaili. Sto je takođe bio polu'kružnog oiblika sa jednom jeditnom »koman dnom« stolicom za kojom je se deo čovek u belom mantilu. Iza zida sa ekranima i iza sitoila nalaiziilo se nekoliko oMobnih fotelj'a, a pored svake ma li sto, na k oji se mogila staviti pepeljara, čaiša sa pićem ili deo opreme, kao što su torbice, aipa raiti, sp isi... Covek za komandnim stolom se podigao i okreniuo. Bio bi to lep čovek da je imao više kose osim ono malo dlaka oko ušiju. Nosio je naočari sa debelim tamnim okvi rom i savrxseno vezanu kravatu na svetioplavoj košuiljd. Lice m
N I N Đ A 104
like, što je bio siguran zinaik da je i dioptrija iznad s v ^ e normale. Najnužnije na njemu bile su uši, velike, posuvraćene i do lovale su kao dve male dečje šake sastavljenih prstiju koje bi da viim mahnu, a ne mo gu. .. Osmeh kojd mu se ukazao na licu, bio je krataik znak pozdra va. Bio bi i to, taikođe, lop deo lica da nije bio hladan i namontiiran. — Ovo je Paj'k Ditrih — pred stil vi ga Kalderos svoj im go stima, braći Briize'k. — Naš hcm ičar... i koordinator akcija. Daikle, čovek za .sve u ovom de]u zgradi}. Mali bog. Ditrih se ncmo naldoni. — Ovo siu braća Brizelk, pre dstavnici vlade koja nam šalje pet milio/na dolara za navše us luge — zadovolj'no je Kalderos pred'stavio svoje go.^ite. — Oni su tu, ti si tu .. . pa da vidimo šta imamo da pon-udimo ovom delu stare doibre Evrope. 0;n se okrenu prema svojem telohraniitelljima. — • V i napolje — kratiko im naredi. — Ti, Luiburic, ostani ako bude trebalo neko dodatno objašnjenje. A li, kasete sve go vore. P re to g a ...
45
On dade znak glavom D itrihu, a ovaj pritisnu dugme na svom stolu. Kao iz zida, s druge strane, božanstveno građena devojika u kratkoj suknjici i na viso kim štiklama, izg'urala je m ali sto s pićem. Imala je duigu pla vu kosu i, naravno, beli mamtii preko. Bila je disikretno na'šmi-n kana, širokog, prijartJnotg osmeha i malo pospanog poigleda. Kalderos je razviuikao lice u ružan osmeh. — Gospodo, prvo piće, pa posao. A onda. — namignuo je — može sve ostalo kao doda tak. Po želji. — Imate lepe .službenice — — primeti K arl Brize
46
Devojika je ostavila stočić sa pićem i vraitila se istim putem. Za njom je opet ostaio samo zid i d.ug pogded KanLa Brizelka, što nije promalkilo lukavom Vlasniiku »Kalderos Medilkala«. Kalderos 'kMimjnuu glavom i Pajk Diitdh se okrenu sivom sto lu. Sveila u prostorija uitihniuše, ostalLa su samo dva na kra ju oba zida. Istovremeno, zid sa ekranom se razdvoji, a u sre dini, kao iz kafcvog carstva mraka, izbi veliki ekran i pos tavi se pred njima, zaoizimajućL zapreimitniu od najmanje četiri metra. — Mali ekrami kontrolišu najvažnije piunkitove u fabrici i oko nije — reče Kalderos. — Trenutnio smo :h islključiili da nam nie skreću pažnijiu, ali dm ga kontrolna soba ima iste ova kve u sl'učaju da ovde nešto za taji. — Imipre'sivno — reče Franc Brizek. — Priznaj'em, ovo sam viđao samo u film ovima. — Da, adi na film u postoje kulise i trikovi, ovde je sve sa vršeno sitvarno — uzvirati zadovoljino Kalderos. — Uloženo je dosta kapitala, ali se isplati lo. Mi Z A IS T A pravimo lekove, gospodo — doidao je uver-
N I N Đ A 104
Ijivo — aild to je samo dvadeset od.sito naišeg pravog posila. ■ — • S'hvaltamo. — Pa, da kreniemo... — na kašlja se ICalderos. Desnu no gu je držao ispr.uženiu i uknuĆ0 nu, dok je štap naslanjao na levo kolem), ne želeći nijedn.og trenu,tika da se odivoji od njiega. Bilo je to i norimailno, jer, osim šfco se poštapao, ova stvar čica je imatla još nekoliko prednc'Sti: neikoiliko sonzora za spe cijalne uipoitreibe u poseibnim prositorijama, a na vrbu pose ban otvor za protok laserskog zraika pod kojim se svo savija, seče ili topi. — Kaseta broj jedan — reče Pajk Ditrih moinioiloniim gla som. — Možeš da sedneš, Pajk — — reče mu Kalderas. — Hvala, goapod'ine. — Kaseta broij jedan — po novio je i Kallideros najavu avog p overljivog čoveka. — To je inteirni snimak svega onoga što pripremamo za prevoz, gos pođ o... Naručen kontigent naj modernijeg lakog naoružanja. P rvi tranisiport je brodom, a finailini avionom jedne afričike komipainije. Biićete (na vrem e oibavešteni koje i u kqje vre me. ..
N I N Đ A 104
Dok je giovoirio, na velikom ekranu b ili su priikaizani izbliza moiđeli revolvera, pušaika, la kih minobaca'ča, boimibi, mina... čitavog arsenala za borbu izbdiza. Braća Brizek au naipreig'n.uto posmatrala sninake. Kalderos se smeij.uiljio. — Sve je taćno u gram — re kao j'e. — Sve će bi'ti smeiSteno u zaidnjem deilu »boiniga«, a is pred će bitii sa;niduci sa lekovima za izbeglice i iranjeniike, da kle sive ono što podiraziumeva humanitarna pomoć, ha-^ha-h a ... Lekovi će biti zaista pra vi, gospofdo, j.er će vam bitd potrelbni tamo. Vaše je samo da ajvion sačekate na pisti 1 preuEmeite tovar. Ostalo je moija bri ga. — Zvulči veoma pros:to i la ko — primelti stariji Brizek. — Tako i tre^ba da se radi — sloiži se Kalderos. — Da nije tako, ovde ne bi pisailo »K a ld e ras M edikai«, nego, recimo, »Kaldercng grob lje« ili slićno, ha? Sve je uraćuinato u vašu sumu, gospodo. Obezbeđenje, kontroila na pristaništu, kontro la M a. Dolari svuida š-ušite, ia ko nema v e tra ... To je posebna miuizika.
47
— To je muzika koju i mi vollimo — reče Franc Brizek — aid, sada nam j>e draža muzi ka pušaka, goapoidiine. Hitno nam je potirebna da savladamo okuipaitore i napadaiče, žestoko — stisnuo je peisnim i zulbe. — Znam — podigao je umirujuće ruku Vilto Kalderos. — Sve mi j'C pozinaitio. Shvatam va še roldoljuiblije, gospado, aili ja saim samo običan poslovan čo vek. — U pravu ste — umeša se mladi Brizeik. — Lekovi su tu, a li... — I to znam — smejuUjio se Kailderos. — U lekovima je i deo plaćene droge, gosipo'do. P o tretona je kao stimulans na fron/tu, kako sam raizumeo? Uba cio Silim je u piilule, u spre^jove, u najbanalnije medikamente, gospodo. Lako ćete je izdvojiti kaida tamo stigne. Žao mi je šfto niste u mogulčnoslti da narućite veću količinu... — Za sada ne — reče Franc Brizek. — Uskoro ćemo imaiti v iš e .. . A nadamo se i kanali ma sa Istoika, preko juižne gra nice. Imamo prijatelje koji će nam je doturti, da je prera'ddmo i prodamo. — Tako treiba — sioži se K al ders. — Biiznis je biznis.
NINĐA 104
48
— Druga kaseta, Ditrih — naglasio je Kalderos i dao znak svom čoveku da zamena slike na ekraniu. — Gosipodo, ovo je dT.ugi deo vaših miliana: plaće nici. I to najlbolji. Odaibrani. Za to vam garantiuje Stiv li'Uburic — pokazao je prema krat ko podlšiišanom džinu u maskirnoi u-naformi. — Kase^ta. nešito duže tra’ e — primetio je Di.tri'h. — Im-aimo vremena — rece Kalderos. — A goispoda će uživati, nadam se. Ekran se popuni slikom .šu me. .. Oči'gledino da su dve ka mere beležille sekvenice, jedna iz VKizduha, iz helil'^opteira, a druga, ruična, n;nlazila se biliže događaj] ima i sve stavljala u krupnija plan. Jedan momak trčao je prop lankom. I beK proipraitnog .tek sta, videlo se da je u paničnom begu. Kamera iz vaziduha se potom oibrušavalla malo dalje, gde su .se videli isto tako odeve ni momci, ali s tom razlikom što su bili naoružani. ■— Naš odabir je jed nositavan — olbjašnjavao je Kalderos. — ■ — Pireko oglasa u B\Topi i ov de skupljamo kandidate. P re dočavamo im opasnosti i rizike, i ako reše da ostanu za obeća4
niu platu, podležu testoivim.a. Oni jači autoimaitski postaju deo naše »zelene gande«, a oni sUaDiii su »zečevi«. Oni su osuđeni na smrt. — ■ Na smrt? — kao eho po novi K arl Brizek. — Pa, tako uvc'k ispadne — ■ — keizio 5je Kailderas. - U ovom nosi u nema mi , gospo do. »Z ečevi« im^iijiU šansu da prežive ako uspejiu da. poibegnu po'iteri. Dajemo im pet minuta fore, ali teren po kojem se kreću opasan je žicom. I svuda su stra.že. Dakle, šanse su im jedan prema milion. Pre nego što ih »pustimo«, ugradimo im mali odašiljač na 1oba,nj u. Ta ko ne mogu nig.de a da ili ne nađemo, ha-ha-ha. Na ekranu siu se smenjivali kadrovi. Ručma kamera je bi'Ia besposlena, ako se tako m'>že nazvati prostor koji je ispunja vala šuma i neodređeni zvuci. Druga kamera praitila je uzaliu dan beg momka bez oružja. Krug oko njega se sužavao sve više i sve nemilosridnije. — Sta se s n;jima dešava? — pitao je stari jii Birizek. — Vide ćete — mirno j e re kao Kalderas. — Hoćete prave borce? One koji ne zarobljava j.u? One koji nemaj .u srca? Evo, 4
NINĐA 104
u siU pred vama. Oformi'čamo četiu od baa. Poi^leidajtc. .. Kamera je lepo praitida hvala nje nestrećnog 'begunca. Heliko ptcr .s kamerom je stajao u vayjdiuhu, čekajući d'a se grupi pri'bliiiži kamerman .na terenu. Omda se prešlo na krupni plam. Moimaik je lurlao, ali snažne šake zatviorile su mu usta i za gušile krike. Onda mu je jedan oid goniiča, u uniformi i sa be;.om »apotekarsikom« beretkom, za'bacio glaviu. Sevinuo je nož... Gledajiući drsko u kamaru, čov d i je jednim potezom prere zao grlo žntvi. K rv je prsnula... ali kamera nije prestajala da snima. — N ije to sve — zaustavio je Kailderos pokret Karla Brizeka. — Imamo video-snimke masakra. Citkidanje ruku i no gu, cepainje loibanja apeeijalmm sekiTama, ve^šainje o mesa»rske kuke. . . Gospodo, sve ste to na nuičili, zar ne? Ja samo radim svoj posao. Nastavili s.u da gledaj,u. Opet je kamera u vazduhu krenula u lov, diok je zaklani momak os;tao na travi. N jegovi dželati su počeli da tragajiu za preosta lim »zečevim a«. Ručna kamera.
49
pak, ovog puta ih je praitila u s'tiOipu, namirisavši da će ubrzo biti još posla za sniima'telja. M,ontaža je bila veoma aiverljl va, smenjaijući i stapaijući kad rove sa zem lje i iz vazdiuha, krupne i total planove, sve'tlos na poigravanja i originalne zvu ke, lo.mljenje gra.nčica, povike među goniocima, dahtanje u tfku. Kamera je, međutim, ovog puta malo zakasnila, jer je dru ga grupa već završila »posao« oko nove žrtve. Ležao je momaik, na leđima, iskopainih oči ju i .rasporenog grkljana. N a rukama nije ,imao nijcidain prst, dok su mu iz raščerečcnog tr buha virila creva. A li,
i. to je Ireballo snimiti. ovoli:ni? — oikrenuo
se Kalderos prema svojim go stima. — Ako insistirale na novim snimcima, imamo i je dan akt naibijanja n a .. . — Dovoljaio je — klimnra glavom Frainc Brizek. — Ovi m.omci povra'tiće samopouzldanje našim ratnicima tamo. .. Volim da gledam ljude koji maju milosti za protivn'iičike svinje! — Naš ceotar za ob.uku ne 'le ];no se moze Pogoitosme'škao Kalderos. •
/
V • •
50
vu kad je L'ulburk glavni. Zair ne, Stiv? Kod teibe nema gre'ške? Kalderos nije d)dbio odgovor. Skamenjeno Mice idžioovskog gaindiiste moglo je .da znaičii i potvrdan odlgovor, ali možda i skrotmnioist koja se odaje ćutanjem.. Međuitim, vtlasmika »Kalderos medikala« biilo je te'šiko zava rati. — Buidite nam gosti — naj zad je pokrenuo mišice na svom zaiteigniLDtotm Ji'cu. Koža se po novo olialbavila i beskrajni osmeh nabrao je olbcraize. — Do uijultriu. Onda ćemo razgovara ti o oisitalim detaljiima, gosipodo. Nadam se da ćemo sutradain biti iz've'šteni od na'še ban ke da je novac stigao... po do govoru. — Polovi/na — napomenu F'ranc Brizelk. — Ah, da., naravno. O'stalo sti'že čim naš transiport krene prema Eviroipi. Uostalom, za što nam slliuže koanipjiuteri i te^.eksi? Mi smo sa svakim vaišim korakom. I obrniuto. On dade zn ak ... i ona ista vraita kroz koja je malo ranije prošla zgodna devojka u belom manitiliu, ¡ponovo se otvoiriše. Ista devojka, ovog puta obuče
NINĐA 104
na u providniu, d^koltovaaiju ha.ljin;u, sa istim osmehom i is tim h 0,di0im, pipišla je braći Birizek i lalkim polkreitom ruke po zvala da je praite. On] se zgiled
NINĐA 104
de svoj posao. Znalo se 'ko o s v e m u m isli, odluičujie i od'reliiije su ’dib'i;niLi. Samo ma.Ia prom em kažipr
sta desirie riiike bila je doivoljna Ditrihu da mu saoipšti da je vreme da se veliki ekran povu če i ustupi mesto ostalim, ma n.j'im, ko:ji SiU kontroilisali Ka clcn)'.s'.)vo carstvo iz svih ui^^lova. — stiv? — najzad se oi.i^lasi
Kaldero'š— Da, i — iispiravi rameina Luiburic. — Nešto nije lu redu? Zavkidao je tajac. — Mislim da jie sada sve u rodu, gospodine. — Sada? — Da. — A pre ovog »salda«? Kalderos nije trpeo nikakva odugovlačenja sa odigovorima kad je postavljao pitanja. Podiigao je svoj štap i žestoko udario po naslionu fotelje. — Idiote! — zaunlao je, lica izmeinjenog u pravai demo'nsiku masku. Oči su mu bile izbuljene, uista razjaipljena, a zuibi izbačeini kao za ujed. — Zar mi sliš da sam šlep? Nešto .nije u redu, znam! Govori!
51
— Imali smo jedan problem, ali smo ga neutralisaili — od govorio je Lulbiuric. Kalderas prestade da nadima pluća i snažnom voljom savla da svoje emocije. Na kraiju kra jeva, nije želeo da pokaže da le. e 1 IZ. ga nest Bar ne ako je u pitanju trivi jalna sitnica. — Pričaj — rekao ie mnoigo blaže. — Još ispitujemo kako je uspeilo jednom »zecu« da se domogne prositora iza kruiga — rekao je Lutouric. — Neki I-iuk Porter. . . Umakao je i doko pao se Čak samog San Francisika.. . ii^alderasovi prsti se stegošc oko glave štapa. — Je li bio »obeležen«? — Uipi'ta. :iac ] Da. Imao je praltili smo ga. Berit ga nije ski dao s traga. Jedan od vozača, Smajt Rasel, bio je sve vreme sa njiim. — ■ I? — Begunac je uipao u resto ran »Paradizo« i tu je likvidi ran. — Berft? — B e r t... i on je likvidiran. Rasel je na vreme utefkao. P o licija je bila na licu mesita, ali J
•
i
V
• T
•
V
#
•
NINĐA 104
52
osiim glupi'h svedoika nemajiu ni'šita. — Baš zgodno, ha? Svi su likvidirani, samo treba da ope remo ruke i sednemo za ba.r — jetko se nasmejao Kalderos. — Obećao si da neće biti greš ke, Stiv — pridd'gao se malo u foteilji kako bi krajičkom oka odmerio svog saraidniika. — Na ša akii'vno'sit mora ostati u stro gim okviirima oive kormpanije. I u stroigim pravilima. 2 i vi »ze čevi« ne sme ju odavde ni po koj'U cenu dokle god postoji inleresovanje za regnutovanje odabranih plaćeinika za male raitove. — Da, gospodine. — Ovo je tvoja prva greš ka, Stiv. Nadam se i posledmja. — Da, gospodine. — Kad kažem poslednja, oin da je posilednja za tebe, ne za mene. — Da, gospodi'ne. Više se neće ponoviti. Kalderos iz uniutrašnjeg dže pa izvuče malu bočicu, iz nje na dlam izruči dve male bele tablete i strpa ih u usta. On da popi malo vode i zaftvori oči, kao da je očekivao reaikciiu u sebi.
— Š'ta imamo dalje? — naj zad se javi — izmenijenim gla som. — N ovi kandidati, gospodiine — reče Lubu;ric, — Da? Neparan broij, gospodine. Po mom miišlj enjiu, četiri »ze ca« i tri kamdidata za »zelenu gardu«. Prošli su prve testove. Jedan je izuzetan. — Imaš na monitoru, Pajk? — Broj dva, gospodine. Ekran je zasvetleo, a ondia se pojavila slika, luz kratiko tre perenje. Ukazala se prostoiri'jia, ili deo nje, ša golim ziidom s jedne strane i ogromnim prozoriana s dr^uge. Jedan deo zi da popunjavalo je nekoliko me talnih adi savitljivih stolica s kožnim nasilonom. Iza njih naiaizila su se dva velika fikusa U' betonskim saksijama elipsastog oblika. U prostoriji su se nalazila tri čoveka. — Prilbliži ih, Pajk — nare di Kailderos. Kamera je »zumirala« lice prvog kandidaita. Rošavi obra zi, gruibe crte i guste oibrve, duga crna i masna* kosa čiji su se krajevi spiuštali na široka snažna ramena. Nosio je crniu majicu i bio je tako . opaljen ■■
•p ^
^^
».
NINĐA 104
53
suincem đa je podsećao na pra li jarska kuigla. Na levom uhu vog Indijanca. Preko čeia' je nosio je srebrnu minđušu u oibnosio traku bele boje i stalno liku troiugla, sa tačkom u sre je u ustima preturao žvakaću dini. Lice mu je bilo široiko, gumu. Gleidao je oiko sebe s do nos mesniait i .iilubljen kao u sadom, ali naoružan striplje- boksera, donja vilica izbačena, a sitne oči žmirkale su i sikanjem. — Imena nisu važna, možda kale s preidmeta na preidimet u ih izmišljaju — javi se Lubu- očekivanju' da se nešto dogodi, ric. — Dobno m kuie auitioma- bilo šta osim sedenija i Ziuretom, sve fiziSke vežbe je pro nja u krug kamere postavljene šao sa doibrom ocenom, najbo u uglu zida kraj prozora. Ispod džiins jakne nije imao lje se snalazi u veštini boksa. Na strelištu je »¡uibio« 467 kru ništa, samo mišiće i dobar deo gova. Od poikretnih meta »iz kože pod tetoivažom. — Počni od tesla inteligen gubio« je samo jednu. Baca odlično nož. Javio se na oglas cije — javi se Kalderos. — Ispod svakog nivoa — re preko »iMo'rning Poista«. če Luburic. — Ne zna ni da se — Ima li dokumenta? potpiše, iako lepo izsgleda. U— N ije poneo n.išta. — Pametno — saglasi se Kal glavnom radi na prostim poslo vima. Prosečan strelac, ali zna deras. — Test inteligencije? karate i ume da trpi bol. Ma— V rlo nizak. — Lepo — ^opet se sagilasi ' terijall koji brzo lUČi;, ako mu Kalderas. — Čovek koji ništa se malo posveti pažnjia. — Daješ mu šanse? ne pita pravi je čovek. — Da, gosipodine. — Piitao je .samo za pJatu — Dal jie... — napomenu Luiburic. — I to mi se sviđa. Idemo Kad se ukazalo treće lice, ae. ramena Vitka Kalderosa kao Kamera prilbliži novo lice. da se skupiše. Nagnuo se malo Nasuprot piTvom, ovaj kan didat je imao glavu bez kose. više napred, ali bez primedfoi Ili je zaiste nije imao, ili ju i komentara. Kamera je »uveličala« lice je pažljivo i redovno brijao. Tek, sijala se kao ogromna bi Tabasiko Pita!
54
Puno plave kose, ramena kao od buldo^žera, majica s priugama, farm erice paltike. . . Nešto tiu nije štimalo, razmišljao je Kalderas dok ie proučavao cr te trećeg kandidata. P it je se deo. ili bolje reći ležao, je r je noge ispružio skroz ispred se be i samo se pleokatma osla njao 0 naslon. Dužima mišića vog tela mora da je merila bar sedam sitopa, — Za ovoga mislim da je izuzétain — oglasi se L'uiburic. — Zašto? .— promrmljao je Kalderas. — Brz, okretan, ijiprkos te žini, odlično boksuje i udara kao maljem. Poznaje karate i n'ošto malo kung-fua. Strelac prve klase, 497 krugova, sve po'kreltne me'te je izbacio iz »ig re «. Test inteligencije iznad prošeka. Mislim da se nije tru dio da pokaže da može da bu de i pamcitmiji. .— Talko sam i mislio — mr mljao je Kailderas.
— Gospodiine? — Nastavi — nervozno ga preikide ovaj. — Tio su osnovni padaci, go spodiine. Prava provera biće ako ih uključimo u poteru za »zečevim a«. K o to ne podnese.
N I N Đ A 104
automatski prelazi na drugu stranu i postaje žrtva. Kalderos je ćutao i zurio u lice Talba^bo Pita. Ovaj je, sa svoje strame, pomalo ironično gleidao u kameru j kao da se poigravao s pogleidom vlasnika »Kailderos Medi'kala«. — N ije re'kao ime? — upi tao je. — Ne. Obično ih i ne pita mo, kasnije iim dajemo svoja, za lažne isprave. — To znam, budalo — od jednom prasnu Kalderos. — Činilo se da ga ponovo obuzi ma nek'i pritajeni bes. — T ra žim tvoj lični uitisak o ovom. . . ovom čove'ku. — Ja samo procenjujem nje gova fizička preimiuć.stva, gospodiniC. Test inteligenicije je programiran na papiru, a sve ostalo n'ije u imom domenu. Kalderos se tnaijmeja. — Izgleda da se kolebaš, Sti ve? — upita. — Kad' osetiš da se meni nešto ne doip^da, više nisi siguran ni u seibe? — Nisam primetio da vam se ne dotpada, gospodine. — Jesi! — ■ zaurla Kalderas. — Ona prva dvojica možida mo gu da prođu kod mene. .. Ovaj treći me.
55
N I N Đ A 104
■Luiburic nije niišta rekao na to. — Ne znam zašto — nastavi vlasnik kompanije — ali osećam da nešto nije u redu s njim. Izgleda meko, ali je iz nutra tvrd. Postoji neki zid ko ji ffa opasuje. Ne volim taj osećaj kod sebe, je r me nikada n i je iznaverio. — Sta predlažete, gospodine? — upita Luibiuric.
— Liikvidacijiu. — Da ga staivdmo u »zečeve«? — Ne! Utb'ijte ga odmah! O vog pUta su se zigledaili i Luibiuric i Di'trilh. No, to je bilo više iinafcinktivno, jer svako oipiraruje naredbi V ita Kalderosa značilo bi kraj karijeram a obojice. A možida i sasvim nesla van feraij. — Čuo si. Štive — okrcniu se Kalderas prema svom vođi gardista. — Da, gospodine.
*
^
Iako su seideli u istoj prosto riji, nisu razgovarali među so bom. Mom ak duge kose i sa tra kom oko čela, ne prestajTDČi da
»uibija« žvaku vdlkama, na lazio je selbi raizonodii otortanjiem sopstvene zlatne narulivice oko prsta. S vremena na vrem e okrznuo bi pogledom preostalu dvojiou, ali. to je bi lo sve. Ve/Tovatno su, uostalom, sva trojica bili u staaiiiiu nape tog iščekiivanja. Osećali su da ih ne^ko posmatra sve vreme, ali nisu im ali pojma ko, zašto i — doMe? Ćelavi grm alj je cuipkao no gom i kružio pogledom po ko zna koji put po svim uglovima. Sa velikog prozora m oglo se samio videti brdo zaraslo u rastinje" i drveće. I malo neba, koje je siumrak činio gustim, mračnim i smrbnutian. A vetin jska svetlost iz malih sijaličlnih mesta na svodu činllla je prostoirliju kao ognomniu zaitvoreničiku ćelijiu. Nedostajala su samo vrata sa rešeitkama i na rogušeni ouivari. Sto se Pita tiče, on se trudio da se naoruža strpljienjem do krajnjih granica. To bi mu, sva kako, u ovoj situaciji preporu čio i njegov prijaltelj, beli nin đa. MoižJda je Lesli Eldridž bio na drugom kraju Zaliva, ali osećao je n jegov du)h uz seibe. Bio je toliko stvaran da je poželeo da s njim izimenja i ne-
56
'ioliko reči. No, na v,reme bi se trg'ao i osmehnuo u sebi. Doil'aza'k u ovaj fanmaceutski dekor nije bio opasian. Napro tiv, prošao je lako i glavriiu ram piu, a prijem je bio više nego jednostavan. No, testovi kroz 'ioje j*e prošao bili su pomalo nieoičeikivand', naročito kad se ra di'lo 0 testiu inteligencij'e. Tu je morao da bude oiprezan, isto onoliko koliko i u vatrenim ve sti nama, kada je morao da se dobro iisikaže ne bj li zadobio pove.renije i ušao u onaj uzani \ru:g kandidata za »zelonu gar du«. A li dalje, šta? Koliko će još sede ti u ovoj hladnoj solbi, u društvu belo■'.■etskih manijaka, koji za dni-.u platu mogu da urade sve . 1:» im so naredi? Kako bi mu prijala neka li menka piva! Proteglio je ruko i mišiće na njima, razgi'bao zglobove ni\ ša kama, suočen sa osećanjem bli ske opasnosti. Možda to nije bio »ha rage i« kao u ninđe, ali, dru'žeći se sa Lesld;jem, nešto j.e od toga bilo pireneto i u njego vu psihu. S vremena na vreme oslušnuo bi, u nadi da će s dnuge strane začuti korake, ili bar
NINĐA 104
neike glasove. Međutim, ostali su prepurštend tilšifni u potluosvetljeinoj prositoriji. M'om'ak ,s trakom preko čela je najzad odliučio da ustane. V r teći narukvicu o^ko prsta, odšetao j,e do suprotnog ziida, vra tio se do stolice, a onda nači nio još neko liko koralka gore-dole. Delija obrijane glave naj zad je mogao na nečemu da za ustavi svoj poi^led. Cak se či nilo da mu Je to koračanje bi lo smešno, pa je isikrivio levi kraj usta u prezrivu grimasu. To nije pramakio momku sa trakom. Zaustavio se pred njim i prestao da vriti narukvicu. — T.©bi je smešno, a? — upi tao je. Odjednom je glas u pro storiji odjeknuo trostruko. — Pa? — slegnuo je rameni ma obrijani. — Pa? — iron'ičino je pono vio žestoki i nervoizni diugokosi momak. — Dobro su nas is prašili, namučili, iscedili... i šta sada? Zašto nam bar ne kažu koja je lova u pitanju? — Zavisi šta ćeš da iradiš ■— slegnu ponovo ramenima oibrijanko. — Radiću sve što mi kažu... ako dobro plate. — Rekli su da je lo
NINĐA 104
— Možida. Iipak volim da je viidim. Misliš da će nas posla ti negde dalje? Jiižna A m eri ka? Afrika? — Meni je sve jedino. Taibasko P it se nije meišao u ovaj izneniadn'i dijaioig. N ije že leo ničim dia skreće pažnju na sebe, ni da se u nečemu p revi še ističe. A to što su ih pustili ovde da čame više od dva saita, to je verovaitno bio deo neke »igre«, iid provera živaca, ko zna? — St'a ti misliš o svemu? — osetio je da se njemu uipuićuje pitainje. Gilumeći ravnodušnost i nezainteresovamost, Taibasko je mrdnuo desnim ramenom kao da otresa sa sebe d'osadnu mu VIU.
— Rekli su da ne mislimo ni šta — odigovoiri. — Bah! — stisnu usta mo mak s trakom. — Ako ne m i slim, onda loše radim svoj po sao? — Ne misli, nego pamti šta ti kažu. — T i si mnogo pametan, a? — žmirniu momak očima l«io da odmerava svakiu Pitoivu reč. — Možda znaš neštO' imapred? Dokle ćemo ovde da blejim o u
57
zidove? Gde su ostali? Š ta će bijti s na
NINĐA 104
58
Ciula se v.e'O'ma bXilz'u. — Do đavola, šta je to? — pitao se đuigotoosi, preataj.uići đa m elje »žvaiku« u ustima. K re nuo je prema prozoru. Obrijam ko je učinio to isto i što se Tabasllia tiče, zadovoljio se samo time da se m^alo islkrene prema prozoru, A sa durige strain'e, ukazala se senika čo
udvositručiviala snagu. Moada je miisliO' da au to neka vrata 'koja će mu se sama otvor^iti. Kosa miu se leipila po čelu, a sa leV'Og oibratza pružala se kr vava brazgotina oid metka. I levi rukav mu je bio natopljen krvljiu. — Do đavola! — ponovo je rdkao dugolkos'i. — Kakvo mu je to muvanje? — pitao se obrijani. Dečalk je dohraiiTLao do pro zora, ali mogao je da ga dota kne samo rukom. Donja ivica nalazila m.u se do ramenia a ni gde nije imao ispupčenj'e ili otvor da stavi zdravu nog\u i da zai'upa jače. Otvarao je us ta u samrtnom grču, n-ešito je vi kao, vapio, urlao, m olio... no izolacija je bila dovoljno neđo stupna da miu se reči ouj'u. Pa ipak, bilo j'e oičigledno da je zastrašen, 'da je suočen sa ne čim jezivim iza sdbe. — Pa ovo ne može da se otvori? — koni^tatoviao je mo mak sa trakom, razgledajiući ravne površine prozorskih ok vira. — Možda može, aiko neko sa strane komanduje — seti se ani. — Šta ovaj 'klinac ho će? Zašto ga j,ure? — Ko ga jiuri? hKJi
NINĐA 104
Ood tamo — poidiže iruikiu ■aini. Iz tame su isikočila dvojica. Im'aili siu zeleiiiožiućkaste maskiraine uniforme i direčavoibele bereitlke. Držali su u. rukama knit'ke automate M-15 s tanT kim rukohvatom i iklaisimim okvirima za saržere. — Da nije ovO' neko snima nje filma? — upitao se diugoko si. — Nema reflektora — seti' se ohrija n i. Tabasko P it samo kratko uz dahnu. Deicaik više nije pružao ruke prema staklu. N ije ni mogao više dallije. Jedina nada za spa sienje ostala je zajtvoTena pred njim. Gonioci su malo stajali u poibedniSkom položaju, na uzVišenjiu, po'smaitraj'ući svoju žrtvu kako .sksuplija noige kao da je želela da se što više srna nj i ili nejsitaoe. Možda nisiu nd videli svedoke s drugie strane prozora, a možda i jesu. U svakom slučajiU, niisu marili, za to. Jedan je os'tao na' istom mestu, sa upe renim i otkoioeinim automatom, dok je druigi sišao diole sa isuka nim no'žem. Dečak je podigao glaivu, ne prema, goniocu n^^o prema pro
59
zoru. U polutami, njegove oči bile su bez sjaja, lice bez obli ka. Mo/glo se samo naslutiti s ^ioiliko očaja posmatra poslednju sveifclost ispred sebe. »Zelen i gardista« ga je dogralbio za kosu i zavrniuo gla vu. Sevnuo je nož i na vraitu se rascvetala krvava pruga. Još jedan p o te z ... i glava je napiustila telo. Ostala je u rUkam'a gariste. Tek tada je pogle dao prema prozoriu i iscerio se. Da, isoer'io se, jer su mu ziulbi zalbelaisaHi kao niz neobrušenah bisera. — P a . .. ovo je ludo! — re kao j'e dugokosi. Moimak obrijane glave je bez reči seo na svojiu stolicu. A ko ie neišto i osećao, nije želeo da to pokaže. Za Tabasko Pita pri zor je bio stravičan. A li, on je umeo seibe da kontroliiše, čak i sadia. Viđao je on leševe, i obezgOavljene, i raskomadane, i presečene.. . A li to su bili le ševi ubica, kriminalaca, m afi jaša. A ovaj leš, dole, pripadao je dečaku. Jednom od onih ko ji nisu znali šta ih čeika ovde ako ne polože ispiit. Postajali su žrtve. 2rtve na kojima su se vežlbali plaćenici i štiioeriici »K a ld e ros Medikala«.
NINĐA 104
60
— Misliš da nas i vido i ču Pitove šaike su se skupLIe i poibelele na zglavciima. Samo ju? — ujpitao ga je Taibasiko. — To siigumo — procedi oje to moigiao tremutno da učini. Op'činjen prizorom kome se za v a j. — Pa daj da im malo skre is'ta nije naidao, dugokosi mo mak sa trakom preko čela v i nemo pažnjiu? — preidloži. Onda jie ustao, protegao nodeo je kaiko gardiis:ti odlaze. Je i^e i ramena, podiigao matailniu dam mu j-e čaik mahnuo rUkom stolicu kao da je od slame i ivi u znak pozdrava. A dečd^... com naslona smrskao »oko« telo i glava ostali su dole, u ve liamere. Učimio je to u jedinom čeri bile su to dve mrlje, veća potezu: hitnuo je stolicu, jer i mainja. objektiv nije mogao dodiirn'uti — Svašta! — promrmljao je poitom, odvajajiuči se od prozor sa poda, ali po'godak je bio vr skog sitaikla kao da je naeliektiri lo precizam i vrlo efdktan. Od »oka« kamere ostala je samo samo. — Video si sebe — dobaci tamna rupa, a dole nelidliko ko mada ^sočiva. mu Tahasiko. — Sta ćemo sad? — upitao — Seibe? M isliš...? — Naravno. Ko jo p.roSao te le — Reći ćemo da smo nervoz stove, mo.ra da postane takav a.ko već nije: brutalam, surov, ni kada nas posmatrajiu, a ne bez grama sažaljenja. Puška i pitaju za dozvolu — odgovorio je Piit. nož. — Ne izgled ajiu mi oni du — Kaiko ti sve to znaš? — hoviti kao ti — reče dugokosi. upita ga dugokosi. — Jedam. stari Japanac dav P it slegnu ramenima. »Proceni dobro — Imaš neko drugo oibjašnje no je rekao: svoje mogućnosti, a pošto ih — reče. — Znam da mi je samo mu procesniš, onda više ne sumnjaj ka — odgovoirio je ovaj i po u mjiih«. — Sta to trabunjaš, pla vojgledao prema ofejektivu kame ko? — narogiuši se dugokosi, re. — Ali, tako je prvi put — dodao je malo glasnije kao da zaboravljajući da pusti u »pose pravda za malopređašnju re goin« žvaku u ustima. — Kaikve veze ima taj Japatnac sa ovim? čeniciu. •
•
•
NINĐA 104
Nema niikaikve... ali ima sa mnom. — Kalko to? — Cuj'eš li nešto? OslušniuJli su olbojica. — Niišta... Šta bismio moigll da čujemo? — Kora'ke pred vratima — — odigovori P it i malo se pri bliži supr'oitin'om zidu. — Tvom stnpljenij'u je kraj, bratac. M o žeš da pođeš i zaradiš svoju platu. — Ti samo trabuni... Zastao je u pola rečenico. Zaista su se vrata •otvo'rila, sko ro b^šumno. Kao da su iskočila iz zida i ostala u njemu otvorena do sledećo komando ili pokreta, »Verovatno .su mogla da se OitvoTe samo spolja«, po misli Taibasko, Ušla su trojica. Bili su skoro istovotni; istih diimenzija, iste visino, istog oiblika glave, krat'ko podši;šani, beziizrazni, naučeni da urado samo ono što im se naredi, niš ta više i iništa dalje. Gumeni donovi na čizmama jedva su im odavali koralke. Moižda su u nekim posebnim prostorij ama mogli i da le^bde u vazduhu. U svakom slučaju, usađena disci plina bila je stostruko jača od
61
njihoviih karaik'tera ili razmišli angia. Kao po komandi, pogledali su prema razbijenom objektivu kaimere u uglu zida. I, kiio po komandi, i dugoko si i obrijanko upreše po prst u njoga, — On jo to uradio — rekoše uglas, Tabasko Pit so na to samo nasmejao. Možda jo i očekivao talkvu reakciju posle svega onog što su videli kroz voliki prozor, sada i sa>mi uplašeni za svoj opstanak. — To je gilupii greška — re kao je jedan od gardista, — Svaka greška se plaća — odgovorio je Pit. U vazduhu je odjedoom, poput dima, prostru jao oseoaj oipasnositi. N ije bilo u .redu da dolaze trojica. Za poziv bilo gde u bilo koji deo ■companije, bio je dovoljan sa mo jedan stražar, ili kako se sve zovu ovi namaskirani ma;muni. Zašto su došla baš troji ca? Dugokosi i obrijani, stisnuti jedan pored drugog, odjednom su se udaljili o^d svog trećeg kompanjona, i sami možda sve sni da, ako nekome preti bilo kakva kazna, onda će stići oivog
62
plavušama s brdom mišića i dečjieg lica. Gardista koji je sa Pitom iizmenio samo jedrnu rečenicu, dao je znak jedniom od svojdh ljudi. On je stao ispred dugo kosog i obriijaoag i glavom im pokazao pravac pirema vratiima.. Taj ipozlv izostao je za Tabasko Pita. Pogleidavši prema Pitu, njih dvojica s'u žu'rno napustila pro storiju. Ono što je i očekivao, deša valo se baš Pitu. A očekivao je da s njim na neki način nisu bili zadovoljni. I da nisu birali mesita za likviidacijiu. Nisu imali i nam'eriu da ga izvedu negde napolje. Zaišto bi, kada su nje gov leš m ogli posle mim o da odivuku napollje i zakopaju kao crknutog psiv. Sve je ipredosećao. Pokret la kta desne ruke kaida se iizibaouje u stranu u nameri da se auto mat ispravi i podesi u vodora van položaj. Pokret leve ruke kada šaka žuri da se dokopa okvira aujtomata i oružje zadr-žj u pravovremenom i stabil nom položaju za alkciju. I po gled uvežibanog gardiste koj'i se lepi za žrtvu i bira mesto koje će najbrže i naijeiikasmije skratiti život.
NINĐA 104
Sve je to Tabasko Pit pređo sećao., a to je bilo ono na šta ond nisu računali. Negde je nastao »iprekid« iz među njegove m isije i gazda ovog farmaceutskog cirkusa. Malo je bilo verovatno da su ga raskrinkali. N ije umeo da odgoneitne taj preokret. Jar, .na probi i testoivima viideo je da su zadovoljni, naroči'to onaj glavni, kamenog lica i gorilske građe. Gde je nastao pre kid? U čijoj se gla vi izroidiki pomisao da naredi smrit? Pogle/dao je /prema vratima. Bila su i dalje otvorena prema hodniku, kojim su se udfaljavali njegova dva kompanjona i je dan od sitiražara. Viiše se nisu videH. Iza ugla, koliko se sečao, bio je .ulaz u lift. Bio je to jedini ulaz, ali i izlaz iz ove be tons!ke grobnice. Iskoračio je natrag, samo je dan korak, koliko da uzime za mah. Ne, njegova telesina mož da ne bi iz,držala let kroz vazduh do nj .ih, jer miu nisu bili na domaiku. Zaito se odlučio na jednostavniji potez: bacio se na pod i o'tklizao u njihove noge! Kao đule u kuiglani.. P rv i gardisita je sa zaiprepašćenjem konatatofv'ao da mu no ge otlkazujU' da mu ruke, umes I
NINĐA 104
to ka omžjiu, lete u vaj&duih pr ema' pod’U kaiko bi (iiiblažiile pad. Bolan udarac po donjem délu cevanice upoitpiunio je Pitov la ka/t, koji mu, se luašao u slabijiama i piTieiseikao vaizduh u pluć ima.. Zvuik odlbačeoiiog automata i sudar dva tela za treoutak su paralliisali drug¡oig stnažara. No, dok se P it dizao sa poda, on je već smakao sa ramena oružje. Rukama nije mogao da ,L;a dohvati i zadiavi. I možda bi se sve loše zaivušilo po bivšeg mornara da se M-15 prvoig gar diste u me'du’vremeinu nije od bio od zida i vraitio se pravo pod Pitoivu šaikiu! Uapeo je da mu uhvati cev i zavitla ma sitražara koji je već pritiskaso prst na obaraču. Udarac o lobanju bio je žestoik i nimalo nežan. Glava gar diste kao da se okrenula za s't.o osa,mdeset síteipeni; beretlka jo odíetela, automat je ispao, noge su otkazale i sve je bilo brzo o'otovo. Covek je ostao nepo mičan; na glavi nije imao tra.£^
63
basko Pita zgraibila za oikovrat nik bl-uae talkvom žesitinom da je izigubio dah. — Nešto ste hteli sa mnom, je li? — upitao je Pit, popuš tajući stisalk ne Idí li brže čuo odigovor. Međutim, iskusni i istreoirani gardisti nisu imali na meiPu da daju odgovore na bilo kakva pitanja stnanaca. P it stisnu jače. Covek zako
luta očima.
— Da mi se ne žuri — procedio je — davio bih te malo-pomallo do jutra. O vak o.. . 0!n ga odalami drugom ru kom tako da je odjieknulo u proistoriji kao prelom daske. Co vek je otprve bio .u carativu snova. Pi t mu zad ade karate-udarac po vratu i spusti ga kraj nogu kao kalkav dronjalk. Onda je pogledao prema ka meri. Da, tamo više niko nije mogao da kontroliše ovu prosto riju, a vrata su i dalje biila otvorena. S.amo s druge strane mogao j.e neko da ih zatvori a on to nije želeo da sačeka. Ip a k .. , Teišlko je mogao proć] kroz sve ove lavirinte i zamike a)ko se bude šepurio u svojim fatrmericama, patikama i maijiici. Kaid je već kamera »ćuitala« i kad još niigde n ije dat signal ni
NINĐA 104
64
za kaikvai luziburm, mogao je da baci sa sobe svoje dirage prinje i priihvati šairenu uiniformu. Onesveš6ento(g i osalkaćemog gar ddstu ostavio je samo u donjem rulbljiu. Svoje stvari baidio je u ugao, a on, oibuičen u maskirnu unifoirmu, isitina pretesnu ali dovoljino prilagodljivu da u njoj mo'že da korača — krenuo sa automatom kroz vrata u hod nitk. Dok su ga sa ostalom dvojlicom vodili u ovu prositorijiu, re gistrovao je rasipored brojki na automatsikom otvaraču provid nog lifta. To miu je pomoglo da oproiba svoju memoriijiu. Uspe lo mu je odmah; vraita su se otvorila i on je uisikočip unutra. L ift je biio prazan i sada je trebailo kreniu'ti. D o le ... ili gore? Kada otkrij'u njegov beig, mo ždia će blokirati baš one izlaze koji vode na glavnu kapij'u, prema putu za Zaliv. Biće alair miirani straž ari na elektronskoj rampi, piustiće u pogom sva vo zila i podiići prvi stepen budno sti stražama oikolo. I, što je naj verovatnije, kreinuće u lo v na njega. Biće to pravi, istinski lov za opasnim beguncem. Pa, ako baš vole, promrmljao je u sebi Tabasko P it dok se
lift bešumno kre'tao prema v r hu. Gurnuo je svoj ogromni bu sen plave kose poid beloi beretku i oprezno iskoračio u mrak. Na nesreću, heliiotdrom je bio pust. A talko bi mu doibrodoišao jedan mali, sladak helikoptercic! Tama nije dugo potraj.ala. Sa najmanje tri mes!ta nadiolazili su mlaizevi svetlosti od ve likih reflektora kojiima je sitraža »Kaldeiros M edikala« kontro lisala ovaj deo sops'tvenoig zemV t ^ I
Sniopovi svetla kružili su krošnjama drveća, sipuištali se na zemlju, talasali pireiko rastinja i rasipali se o žičanu ograidu, da bi se potom vratili natrag os^tavljiajiući iza sebe još pottpunijii mrak. Taibasko P it je stajao i r.azmištljao na koj'u atraniu da po krene telo. Morao je da vodi raičuna da ga ne dohvati jedan od mlazeva reflektora, a da se ne oda.. Jer, na kraju krajeva, treiba lo je da se ponaša prirod no kadia je u njihovoj odeći i propisno .naoružan. Samo, da li je »prirodno« da se j.edan od gardista muva po heliioidromu u to doba? Ako su imali tačan
NINĐA 104
raspored kreitanja i tačno vre me, zar neće izazvati sominjii? — Ne nnmdaj! — čuo je glas iza seibe. ■ProlkLetstvo, zaj: su mu pri šli neoipaženo? Moguće, ako je s večeri trava vlažna a oni ču čali na svojim mestima i procienijiivali da li da ga obij'u od mah ili pre toga pro vere ličini Poidigni nulke! — .rakao j e iSiti glas. — Sta radiš ovde? Zar nemaš svoje mesto? — Imam — prom'umlao je Pit, dižući ruike sa s've automa tom. — A li stigla jie narediba da imamo begunca. . . — Kalkvog beguinica? — Kako da ti odgovoTim pre ko glave? — Okrani se. . . polako. Taman je pomlisilio da je do šao trenutak, kada ga taj glas poidseti da se nekada mo'že i prevariti: — Prvo sipiusti oružje. . . la gano. Učinio je i to, ne zinajući ko liko ih ima sa lUiperenim aoitoma'tiima. Do đaivola, pomislio! je u se bi, jedina jedina bitanga koicoperila se sa otkočenim M-15 i krojila mu suidbinu. Bio je to visok momak, visok .taman ko
65
liko i ostali, kao^ da su iz j edne epiruvete izvađeni, širokiih ra mena i do grla zakopčan. O po jasu je imao teški »magn^uim«. Lice mu je biilO', po m, sveže olbrij'ano, a kosa kratko poldšilšana. Lice kakva se teško mogu detaljno opisati, pogoto vu alko nose uniformu i kreću se u gomiila. Ciim se iz gomile izdvoji jedan, počinjete da sh vatite koliko su SV;i sličn!!. — Nemamo oibavdštenje da je nekO' u bekstviu — rekao je taj' momak. — Poibegao je iapređ mene — uveravao ga je Pit. — Jedan oid »zečeva«? Tamain posla da se sad zale ti! Ti »zeičevi« sigurno nisu dr žani kao kamdildatii za masaikrirainje, a ako kaže da je pobegao jedan od ubica, verovaće mu kao svojoj pratoaibi iz pro šlog veika. — N ije takav — reče. — A ni ti ni;si baš pri sebi — reče ovaj i malo luzmaoe. Automat mu se spusti naniže, priavo u stomak. — Reci ml broj i sektor. — Broj? Imam saimo broj u banci... — Da nisi oid onih novih? — E, taj sam. Kako si po godio? • V
•
66
— Novi doibij»aj.u broj L selktor posle prve aikcije — odgo vorio je momaik, ne kaneći da skloni cev u straou. — Aili, ne što s totbom nije u re'du. Ni unifonma ti ne priistaje.. . . Ne mrdaj! Oidvešću te kod kapetana za svaki slulcaj. — Kapetan mi se ne sviđa — reče Pit. Omda m i je dužnost da te prvo ubijem, a oinida odv:uičem gde treiba. Identlifiikaicija je obaveizna. I on podiže automat. Taibasiko P it ufvidie da je vxiag odneo šalu. Sto je najigore, mo ma'k je bio podosta udialjen da bi mogao da ga dohvati šakom ili stopalom. Snop sveitlositi sa udaljenog refidktora prelete preko njihovih glava. U tirenutku dok jo odLetao kroz vazduh na drugiu stranu, mom
NINĐA 104
nestao 'U koricama na leđima i tihi smeh ispomd veče. — Baš si neoiprezan, prijate lju —- čuo je P it poznati gilas. — Nisi došao liftom — naj zad osieti olakšanje i Talb«vsiko — ali’ dobro došao alko si i iz palkla', dragi moj! — IJ pia)kl'u smo obojica — reče niinđa. — Nairočilto ti u tom odelu od perja detlića. Tabasiko pogleda u paloig mo mka kraj nogu. Mač mu je razrezao lobanju i prosu mali mozak po vratu, Deo kičimo bio je presečen u deliiču .ssekun de i gardista se n ije miuičio, — Niko te nije video? — upiita Pit. — Još ne — odigovori Lesli. Cak i u tami, kro¿i luzani pr(jrez crne kapuljače, sijale .s-u njegoive oči. Siiguiran znak da borba teik počinjie i da je on centar to'g sveta koji se pokre će i'Z napada u saimoodbranu. Da nije bilo tog proreiza, Pit bi pomislio da pred sobom ne ma ništa. Ali, on je Z N A O đa . e Lesli Eldridž u tom potip-uno crnom kostimu od guste i debole svile i sa istom takvom kapuljačom na glavi. Ako ga nilko nije video, mo gao je najizad z-aihvalčiti i svom u/meću iZijednačavanja sa oko-
67
NINĐA 104
inom, U Oipasjnii'jim Siiitu'aclija ma, ikada je treibalo ostati neprimećen, niinđa je znao da se »izjodnaiči« sa olkoldnom priipijaju'ći so uz drvo, ogradu, šiibIj'C, steniu, kamen, biilo šta što miu se našlo na putu. Leđa je obično o'kretao neprijatelju pri čamu bi mu »luši postajaile oči«. Dešavalo se đa neprijatelj, Ro nilac i tragač, nije uspevao da razazna ninđlu priijulbljenoig uz podloigiu čak i ako je baš glo dao u to mesto! Samo je ninđa' to moi^aio. ;-'Bdlo je to izjedn'ač.ava'njo sa oko'linom, Tii, ako preciznije ho ćete, ili prosi-ijo, »n.i'nđa koji se sakriva«. — P re neigo .sto odleti« — šapatom m,u se ohi-ati Taibasiko — recii šta ćemio sad^a? — Ja znam šta ću — odigovorio je ovaj-. — A ti. . . — Á ja? — Ti se vrati. — Sta? Da se vratim dole? Ijiiftoim? Misld'š da mi nisiu na tragu? — Jesu, ali ti si sada njiho va » l b ©retka«. M,oraš da nađeš nj ih 0v'u 1aibor ator iijiu. — Jeđinio ako mi je nacrtaš — promrmlja Pit. — Naći ćeš je, po miris'u. Sasvim dole u prizemlju. Ta •
i ^
mo spremaju leikove. .. ald i drogu. Tu mora da budu i :kamJioni za transport. — To je sve? — Tamo me sačekaj. Doći ć u ., . možda noćas, možda i ujiutru. — Kako ću znaiti? — Z nać eš. , . I jno.slađo.
Taibasiko Pit je nctkoliko časaka z'u.riio u nioć, a ond,a zavr te glavom, uhvati le'š gard'iiste za noge i odvuče ga u šiprag. Jediva je stigao da se prući is pred zraika rel‘lekto,ra i ostame neprimećen. Sačekao je još ne koliko trenutaka, a potom uleteo u lift. Ipaik bi miu prijalo da ostame naipolj u. Sada se vraćaio. Bilo bi za ista veselio da mu se otvore vra ta na liftu, a tamo odbor za doček, sastavljen od tuceta gar dista., na čijem je čelu ona gr dosija zvana Luiburic. Mahinalmo je oipipao džepo ve bluze. U levom unuitrašnjem napipao je nelšto duguljasto i tvrdo. Nalazilo se u apecijalinio ši venom džepu sa dqpilom po stavom, taione dužine koiliko je taj predm'Ot zahvatao. Izvukao ga je sa dva prsta i podigao
68
obrve. Dobar znaik da ima ne što što mu prij.a. 'Bio je to priigiulsivač za njeaultomat. lOdjieid'nom miu se činilo da lift pojačava brziinu, no to j.e bio samo utisak, s olbzirom da je žurio da prigiušivač što brže zavrne na cev. Učinio je to u pQsleidnj,em času. L ift j.e stao i vrata se bešuimno otvoriše. Naišao se oči u oči sa dvojiiccm igaridista. Izigledii da. su oni svuda iis*!! u ,paru, pomisli, doik su onii staijalii s oružj.em na gotovs. Ali, 'kalko su imali nameru da luđu .unu tra, .poldiiglli su cevi. — Sta kažiu gore? — upitao je jedan o,d njih. — Kaižu da se vratiite — odgoivori Pii.t. — N ije gore? — ' Niije. — Omda je ovde neigde? — Ma naravno, eno trči ta
mo. .. Gde? Biudalle, pomisli Pit. Okrenu li su se kaO' na komandu, ali, naravno, tamo nije bilo niko ga. U prostoru osv.e;t'lj'enoim sve tlošću s poda, stajao je samo
veliki »liinkoln«. Nekoliko vra ta razmeštenih po ziidovima,
NINĐA 104
iza kojih se nalaziilo hilj.adiu neipoznaitih činjenica. Trebalo je otkriiti samo jednu, a za to je potreibno i dosita sreće. Dva 'kratika, zagu'šena pucnja uklonila su prviu prepreku. Gpir di.sti su palii, ne shvatajući šta ih je to sinašilo. Mora da nisu bili tačno obavešteni da je begiunćic preoibučen u njihoivo ».perjie«, .Imače bi ga proveravali, a ne nasedali na otrcani trik. Tabasiko preskoči njihova te la. Možda bi nasumce i pojurio prema ¡privim vratima, aili mu nešito neoibično priiviuče pažnju. Zastao je kao ukopan. Sta se to u magnovenju zasoklo u nje gov mozak doik je prolazLo po red teškog luksuznog vozila, koji je .u polutami podisećao na mirtvačlki san'dulk? Pollako se vratio, ali sa dru ge strane. Pa, to je, dalkle! Za volanom crvenokosi mo mak sedeo je u m.alo komotni jem položaju. Spavao je vero vatno, j.er je i imao pravo na to. Bio je to jedan od dvojice Kaliderosovih vozača .koj;i su imali strogo naređenje da bu du u kolima i da stantuju na vS'vaki dati znak. Neki neobični
NINĐA 104
siig'nalni Uiređaji na ittistmmenttabli verovatno su bili uMjučeni da bi registnovali lu daitom momentu brzo^ tačno i efikas no. Crvenokosi momaik je otvo rio oči, ali glavu' nije .usipeo da poimeri. Jer, pad giilom mu je bila cev automa;ta'. Bila je to velika gireška, to Sito nije za sobom zaključao vrata. Ali, šta znači sve to, ve rovatno se pitao, .kod je kra jičkom dka prepaznao poznatu gaiidiosku iuniforimii, mada Ilica nikaid nije ni usipevao da izdviojii. Oisim Lu!buricovog. Pošao je rukom prema jed nom crvenom diugm«tu. — Ruike pod zadinjicu, mef Z'imce! — na :uho mu nairedi Tabaisko, — Š ta ... šta to zna-či? — Da govoriš tih o... . i .j.as-
no. — Sta je ovo? — Ovo? — inalbra oibrve Pit. — Ovo je cev s.a prigušiva čem. ., Kaid opalim, metak iz lazi na teme i probijia sa sve tvojim mozgoim ovaj lepi. kož ni tpaciriinig. I, što je najlepše, niko ne čuje. Pap! I gotovo. .. — Ko si ti? ■ — Kreten koji s toibom raz govara — zdrolbi mu Pit dru
69
gom rukom hrsikavicu na nosu i zali mu usne krvlju. Da vo zač one bi jauiknuo, pritisnuo miu jie vrat vrhom cevi. — M o žeš mi verovati da žurim, baraibo! Gde je lalboiratoriija? — Ne, .. ne znam, .. pomeri cev, pritiisikajuai mu obraK, Vrh aiutomata i pri gušivač nalazio se tik uz oči. Oiružje je samo mia'lo poslkoičilo, a zrno se zahilo u gornji deo »liinlkolna«. Momak je sti gao samo da stisne oči i prebledii.. Piit vrati cev pod grlo.
— Dalkle? — Ja samo vozim. . , — zast enja o j e c rven olkosi, — Onda poizidravi svO|je u p alMu!' — Neeee. . . — Odlično! — rekao jir Ta baisko i izv^ukao moimka iz »Idnko‘k ia« kao vrećicu, — Pokaži mi samo vrata i sloibodan si! — T i si iTig.,, Nećeš živ iza ći oidavidie! — uveravao ga je crvenokosi. — Ako budem mrtav, biću posle te“be! Kreni! — Ne možeš tamo ući — zakoiprcao se Kalderoso'V vozač kada su stigli pred jedna dvokrilna vrata, bez ikakve brave.
NINĐA 104
70
Otvarajiu se izirmtra. Sipolj-a mo že samo š e f... — Zar nema neka šiifra? — )Ne. — Dobro, momiče, hvaila ti na iioisliiuzi... I odalami ga 'U .potiljaik tv r dim otkvirom za metke. Momaik se prući po podu. Taibasiko P it ga ođigura u stra nu, onda se vraiti natrag i us koči u »linkoO-in«, Bi'lo mu j.e važno samo da ga stavi u ¡po kret. N ije imao ključ, ali negde je postajao jitarter — automatik, vuđao je to po salonima skuipocenib i moderndih drums ki/h ajkula. To je biila jediina šansa da u laboratoriju uđe ma »'veluika virajta«. Motor je zaurlao pod pritis kom Tabaslkove noge. Gume su cijuknule pod smažniim nale tom prve brziime. Okranuo je volan i .us)merio vozilo na vra ta. N ije dirao memjač, pusltiio je da ga snažna mašina ponese pod jedmoni brzinom. »B iće to lep sudar«, pomisli Pit. Sudar između dva oplemenjena čeidka. Razlika je bila iipak u to me što je jedna strama jurila, a druga stajala i čekala..,
‘4; ili ireci »mifvo« Kalideraisiove kompamije bio je oibeizlbeđen ogradom i stražarskim punkto vima. Svalkii punkt imao je po sadu od dv'oijiice gardiiista, sna žan reilekitor za noćnO' nadigledanje i teški mlitraljez zako van za polkretnu beltonskiu podloigu. Kvadrat nepromočivog plaitna razapet na dve metalne šipke i prilčviišćen na tle običndm kočiičima, sUužio je stra ža,rima za zaklom od nevreme na. Iznad njihovih glava senka čoveka izrasla je kao zgusmuiti crni Ilzgledallo je da ne dodiruje zem\ju. Da lebdi u vazduhu. Siguran u se'be i u svoje moći, nimđa je stajao i posmatrao sltražare, ne žureći sa svojom od lukom da im poidari brzu smrt. N a japanskom » I no £ue«, značila je veštinu pravljenja zvulkova. Tako je go'vorifla le genda, ali za pravog ninđiu lelenđa nije prošloslt ili samo pri ča. Om je mogao da prodizvoidi iz seibe takve zvučne talase ko je razo-ružavaju iii omamljuju protivnike. Snažnim 'pomeranjem vaizduha u stomaku, ndm-
71
NINĐA 104
d e stivaT,a(j.u t a k v e zv-ulkove pred
kojim svaki neprijatelj mora da poklekne. Za tako nešto bio je portreiban prazan želuidac i U'vežiban i .stomačni mišići. N j i havim pokretanjem proiizvodio je od.ređenje zvuke koje je u’smeravao prema .neiprijatelj'u, čak i kadia soi bili skriveni i IvamiuiUrani, i primoravaio ih da se otkriju. Taj prodoran, priguišee i nemo:guič zvižiduk iz stomafl^a zata!lasao se iznaid gilava 'gardi sta i skoro ih zatetuirao. Bila je to stravičina oipomena coje nisu bili svo.sni. Covek za refLekiloiroim sklonio je šalke sa poluige i uhvati’O oibema šaka ma iglkivu. — Sta. . . je to? — prom'Uicao je. — Ne zmam — odgovorio je drugi, instinktivno dohvatajući mentalni kundak mi'traljeza. — Nešto gadh'O. . . Ne znam oda kle idc^aizi. .. — Uibij ga! — zaiurlao je prvd. — Ne vidim šta je! Gospo dine!. .. Ninđa je pođiigiao ruke. Obe šake držao je na saiblji. Vrh je bio uperen prema plat nenom piolkrovu. Saimo tih, kra tak, prodoran z’';tuk koja seče #
vazduh. A potom seče sve na svom iputu. Sečivo je prošlo kroz lotoanjiu, kroz gilkljan, kidajući .tki va, žiille i krvne sudove u deliću sekunide. Bela beretka obo jila se u crveno i kada se ka tana povukao naipolje, krenula je sa sečivom. Otvorenih usta, s krvlju po liou i očima, gar dista nije ni pao; ostao je tako u nekom čudnom sedećem po ložaju, pred očima sivoig zaprepaišćenoig i olbuzetog komipaooo na. 'Bila je to čudna, neočekiva na, zagotneitna smiDt, u koju kao da nije verovao soipst’venim očima. Bio je svestan samo to ga da je platno puklo, da je bl'93niula neka metalima, oštra zmija i ulete la u glavu straža.r.a kao u buter. Samo je zvuk lomljecnja kosti označio da je svemu kraj.
Grozan, munijevilt k ra j. Lesli opisa knug katanom iz naid glavie. Pod poničn.im kretnjama dru gog gardiste reflektor se iskri vio i poslao snop u nebo. Uhica koji nožem zaseca gr la nemjoćnih žrtvi, u suočen ju sa sopstvenim krao em i ne pnu ža otspor. On je jiednostavno skamenjen od sitraha i sve mu
NINĐA 104
72
se vidi u očima, A oči garddlste bile su groziničavo otvo rene i praizniO. U njima je pre stao' da protiče žiivot i pre ne go šito j e riuka niinđe oipisala dvostruki krug u vazfduihu i od vojiila irame od virata i glave. DrSkom ka!ta.na ninđa razibi sitak'lo reflektora i taj deo šu me uitoinai u mirak. ■0!bo:reni voki-ltoki uzaluid-no je primao siiginale sa dnugog s,tražarsEi;og oibjekta. Gašenje reflektora nije iizmakllo pažnji oistalih. Lesli je pretipostavljao da će se zvaitd pomoć iz 'iinutraišnjosti zgrada, jer sitražari nisiu smeli da naipuištaj'u svo'ja mesta ni po kojoi ceniu. Breitpostavljao je, takođe, da će sno povi reflektora ostala dva me sta salda pojačati temipo kruže nja po šumi. Zato su njegovi sikokovii 'bili s‘kladn:i, giiplki i diu gi, Izgiledalo je da preskače sveltlosne zamike, nestaje u tra vi, a potom kroE lišće hoda kao preko vodenih plićaka. Garidiisti na diruigom krajiu, smeateni sa reflektorom i mitiraljezom između dva posečena stabla, .ukotpaini, u mali rov dO' pojasa. Preko glava imali su šatoirska krila, s obzirom da se kroiz vazđiuh spuštalla neobična kiišna izmaglica, retka za ovo
doba godine. N jih ovi svetlosni si'gnali najvilše soi bili liipravlje ni prema »zaneimelom« trećem stražarskom objektu, poikiulšava jući da osvetle bar neke pokre te u tom delu. — Vidiš li nešto? — pitao je jedani, nervoznO' odbacujući od seibe voki-ltoki. N jim e nije mo gao da situipi u kontakt sa stražairskim mestom, a ponuka ko ju je poslao u Cenitar biila je na razmatranju. — Ništa — o d g o v o rio je d ru gi-
— Puicaj na sve što se kreće. — Ne kreće se ništa. Ali, neištO' tamo' n i je u r e du. — N ije ni ovde — zapilj*usnu ih glas sa strane. 'Gand.iista pokuša da okrene svetlost na tu straniu. Poku šao je, ali nije sitigao. Obema ruikama pokuišao je, međutim, da dohvati zlokobni zvuk koji se sjuirio vazidiuhom do njegovoig vrata. Suriken, izibačen iz ninđinie šake, zario se u stiraižarev vrat takvom sililnom da je iz mesa i tkiva ostaio da strci samo je dan kraj. K rv je šilknula i čo vek je, sa šakama na vratu, pao pod noge svom kolegi.
NINĐA 104
U'vežiba:ni gardista je pritis nuo O'bar.ač miitrallj.eza pravo u sen'tou. AU, sernke viiše nij'e bi0 t-amo. Lesli je skokom ,preio glav.e sitopailima naipiipao tle na druigom krajiU' i našao se gairdüsti iza leđa. Katana nije opisalo knuig iznad glave; po vukao je sečivo malo natrag, a zatim ga iposilao do poloviin-e stražaru u ki:čmu. I još jedan reflektor uitrnu... On obrisa raskrvavljeno se čivo 0 odeiču .ubijenog j vrati mač u koriice. Zatim čučnu i s'kliznu po travi pnema stalblima zapadnog dela šume. Istovromeno, u donjim nivo1m a Kailder os o v o k oripo r acij e, nešt0‘ se dešaivalo. N jegova ču la uhvatila su zvuk neke neo bične eksplozije. li'čiilo je n.a teži raspad metali a ili ograde. A onda su kratiki, naizmeni¡áni iujući signali iz pođzemnih pr-oistorija oznaičili najzad uzbunu. Biče to duga noć za nekog. Noć kaltane, , 'Ninđa polako prekrsti noge i sede. OstaO' je u tom položa ju kao duhom oidisutan. Obe šake držao je na kolenima, a pogled, uprt negde ispred, ga sio je sjaj ženica i- preseljavao
73
misli u neki druigi prostor ili vreme. Sedeo je, naizgled nesvestan činj'enice da se iz dionjih nivoa pokrenuo lift, a to je značilo da je ispunjen gardisti ma. Sedeo je, a Kallderosovi osmaltrači u belim mantilima pre bacivali su se stepenicama sa oba kraja prema šumi, uvereni da su svi prolazi protivniku time zatvoreni, osim ako nema krila. AmeiriSki ninđa je sedeo i čekao. Kupola lifita izronila je na povirišintu. ■Poáledniji reflek to r, kružio je oikOliinom, ali bez ikakvio«g reda i smisla. Izm ileli su Ka'ldorosijvi pla ćenici, sa velikim baterijskim svetiljkama u rulaima i noć je postala kao svetHećim mačevima isečena. Lesli se podiže. Oekao je da ga ugledaju. P r v i gomioci su zastali pred neoibičnim prizorom. 'Covek odeven u crno od glave do pete miinno je dočekao desetak svetlosnih snopova na sebe. Iznad glave šltrčala je velilka i . duiga drfška katane, dok mu se za pojasom nalazio »valkizaši« i platnena toiribica s neophodnim priborom koji ninđe nose u ak-
74
ci'jiu: šiurikeDDi, dámne 'bamlbice, »'kainidže« od métala, šiuiko, ko je .se nose na šakama pri penijaaijiu. .. Preko ramena bilo mu je obmioitanio tanko, skoro nevidljivo svileno u'že sa ku kom na krajiu, pomoću koje je m'oigao da se dokofpa bilo koj'e viisinie. — Pucaj! — zaiurlao je ineko poczaidi. P rvi' rafailii lotcllutali su u praz no. 4
iNinđa j.e napravio skok u stran'U, a potom se u zvezdaskokovima otkotrlijiao u mrak. Srvatlost bater\jtskiih laimpi kre nula je za. nijim, ali naišla je samo na sitaibla drveća i senke. Stotiine senki, a međiu njiima je, možida, bila i senka tog cr nog đavola. — Eoi'o ga! — po vikao je je dain gard'iislta. ‘Niin'đa na drugoj strani po novo na,pravi skoik, ovog pulta preko glave unatraig. M eci su zapraištiali po lišću i 'kori; dirveta, ali semke su se ponovo namnožile i nikaikvo telo niije pa lo pod auitomats'kom vatrom M-15. , — Bfuidale! — uirlao je ne ko. .— Po'ubiiaćete se međusolbno! — Ne viidimo ga v iš e ...
NINĐA 104
— A A A A A A A ! — odjeknuo je krik. — Pioigoldilii sm'O ga? — Vraiga! Ovo' je n aš... Uh, gnozino !' Jedan garđisita već je bio eliimini'san. Sečivo katana smrkalo 'm'U je loibanj'u po verti kali, prepolovivši i beretku na dva dela. Traiva se obojila k rv lju, ikoja je u nioći bila bakarnoizaigasita, smešana sa osltacima moziga. I'zinad' glava kao' da im je piroletela ogromna ptičurina. Da li je to mogiuće, pitaili su se zapanjeni gonioci, dosllovce verujtići svoljim očima kako čo vek u crnom raširenih ruku preleće drveće? I dok su okretali cevi svog oriužja, ničega vi'še n ije bilo gore. A li, zato se Lesli Eldridž »m eko« dokopao zemlje, s ka tanom .u irukama. Dva Kalderosova »apoteka ra« u 'bellim manitilima zapa njeno su gSl'edali u stvorenje ko je je palo s nëba. Ko zna: ka kvog S’U neprijateLja i uljeza očekivali ovde, ovakvog svaka ko ne. Ninđa apuisti ma!č, kao neko kome je svega dosita i že li da se preda. Međuitim, nisu prim etili da miu se plnića nadimalju, da mu se viliiani mišići
75
NINĐA 104
šine i zatežu.. . a za-tim je iz rtjegoviih u'vSta bila ispalij'eina. ma la iglica sa otrovin.2im • vrhom. Projdkti'l, nevidiljiv i beišumaai, zariio .se jedmiom od čuvara u oko. Nesreenjiik je pokuišao da to izvuče, ali je paio sa ruikama oiko glave. Noge s'u mu se zgrči le ne^kolilko pUita, a onidia se smi rio. Zajbezieikniuit, njegov feompa njon je ispustio svoj već otlkočeni »luizi« i naidao se u bag. N i je Želeo istu suidibiinu, jer nije mogao da zna kako i odakle ta brza smrt poigada. Lesli je sa mo upoltrelbio »fiulki^bairi^iciu«, vešti'nu izibacivanja malih ig li ca koje pogađaju snažno, tačno i simrtoino'sno. Momaik je pohi tao prema liftu, afli tamo su već bila dvojica gardista, sa o(tkoče nim automatima. — K'uiđa će;š ti?! — viknu li ■S'U na njega. Presltraišeni ».aipoteikar« poka zao je negde iza sebe. — Ono ta m o ,.. Ono je ta mo. . , — m'ucao je, — Vraćaj se! — dreiknu gar dista i podiže oružje. Kalko se ovom nijje dopalo to naređenje, pokušaio je da šmu gne polkraj njih. No, irafal ga je P'reselkao na pola, beila tlkanitna miantila olbojiila se čim je
telo dottalklo tle i priti'slo izrešetasne ongane tribuišne diuplje, — Kukavica! — s prezirom je rekao lükvidaíto;r, — Takvi nam samo smeltaju! 'Olkirenuo se da požuri svoig koleg>u, ali nj>ega više n ije bi io, bar ne na nogama.
— S ta ...? Umeslto gaondiste uiglledao cnn>cig đavola.
je
Istoig časa., Leslii napravi kirug ,na peti leve noge, da bi m'U isikoišetno stoipal'o idesnie pronaš
10 put do naijo'setljiivijiih tačalkia na gardistlinom. 1ÍQU. Prasak,ko stiju, krik, aili to nije bilo do voljno. N e spuštajući nogu, ni nđa je zadao završni udarac v r hom sttoipalla na potiljkiu, lome ći vratne pršljenove kao da su od keramike. iPucnjava u blizini naitera ga da odskoči. Meci su zadofoova11 pored samih noigu. Video je jiednog od goniilaca na uzvišenju kako nišani ponovo u o jega, a u isto vireme novi slapovi svetlosti sjurilli su se u ntjeigovom pravcu. On iz viuče šurijken i zavitla ga. N e ceikajući da viidi rezultat, Lesli napravi nékolliko ti/grovsikih skokova prema sienkama
drveća. Covek sa šurilkenom na čelu padao je sa uizvišanja pra
NINĐA 104
76
vo među zatrčale gardiste, o.bo riv'ši dvojicu sa sobom. A diole neigide, na doinjdm n'ivoima, odijekivale su neke čud ;iL( ne, ]e 1 ofpor miris hemiikalija počeo je da pirodiiie i prema zelenilu. Dim se pro'Vllaičio kroz lift 'kojeg još ni(ko nije upotrebiio, niti dozvao. Stajao je tu, otvoren i zaboraivljein. Najbliži liftu dobili su ošitru komaind'U da ne dozivole niko me da se pri,bliz i tom mesitiu. Ninđa krete pravo na nj ih .. . •hl
Izolovain od spoljin.ih šumova i bulke. Vito Kalderos je u sv om apartmanu mogao jedino da primi signal na videofonu, sa mo u izuizetoim sluičajeviima. Apartman je imao radini deo, sačinjen od veili'kog stola sa viđeofoinom i ekranom najvećih dlmenelja, sa neikoliiko telefon skih p/riiklj'Uičalka, sa internim megafonom i poseibnom karto tekom, koja se oitvarala samo šifrom. Bila je smeštena u pro viđam sef u zidiu. Kožna fo»telja bila je specijalno pravljena za KaMeroso'vo i's'kriviljeno telo, a
mali bar sa picima i frižiiđeroim otvaraio se na pritisak diugm-eta ispod i\vice stola. Signali nije prestajao da is punjava pros'toTi'j'U. U dirg.om delu apairltmaina nalaizdlo se luk suzan braičin.i .krevet sa pumo jas tuka, noćnim ormarićem puinim cveća i nizom bočica sa parfe mima, uljima, mirivsima i dezodoransima. Veliko o'.^llcd'alo na tavanici valjda je služilo vlas niku »Kalderos Medilkala« da uživa u samom sebi dok leži na leđima, kao sada, a rasna i prsa ta plavu'ša jaiše po njiagovom mllohavom, iz'bo'ranom i osaka ćen om teliu. Plavuša je zabaciivaila glaviu, dahtala, cičala, jaukala i nadmo sila bradavice pod mjegoive zu be. Možda bi Kalderos i poverovao u te uizdaihe, da ga sig nali iz radmiog dela nisu vratili u stvarnost. — Prestaini da gluimiš, kurve proderao se odj.edmom. 2ema je odmah, prestala sa zabaci'vaimjem zadm.j.ioe i očelkivala dalje naredlbe. Taj nagli preokret kao da je iznenada uz buidio Kalderosa jer jie odjed nom počeo đa se isteže i proipinje. — Sad! — zastenjao je.
NINĐA 104
77
2ena zabrza, Cove'k otvoren.ih uslta poče da koluta oičiima, .iao da guibi vaziduh. Onda se olbema ša^kaima »obesio« o naibrekle, čvrsite dojike i zablejao, kao .pre'Mani omn. — Eeeee'Miih! Posle toga je klonuo. Ostao je nqpolkr,Đtan možda pola miniuta, ne više. Posle blaženo'g izraza lica, maska okru tnog i nemiloisridnoig vladara po novo se navukla^ tamo gde joj je uveik mesto. Žena se bojaž ljivo poivuklla s njega, izraza koji ni'šila nije pokazivao. — Dodaj mi ogrtač, gliupačo! — dreknuo je. Zatim je vezao kaiš oiko stru ka, navukao piiipuiče i dohvatio se svog štapa. — Marš napolje dok te ne pozovem! Plavuša navuioe nelki penjoa,r i, onako gola goilcata, zama če za jedna uzana vrata. Kaldejrios priđe radnom sto lu. Pritisnuo je dugme i na ekranu se ukaza Luburiicova
njiuška. •I
— Ako si me badava zvao, id io te —
le p o
ga
» p o z d ra v i«
vlasnik kompanije — daću da te se'kiu deo po deo kao »zeca«. Sta se desili0?
— Provala, gospodine — od govorio je Luiburic. Prv.i put Kailderas je osetio da njegov glavonokomandiuj ući plaoom'čke garde nije uobičajeno miran. — Provala? Gloiperđo, ovo nije banka da se u nju prova ljuje. .. — Ipak je neko gore, gospo dine. Neki duh... — T i si poluđeo, Sltive? K a kav duh?! — U orniom.. Na heliodromu ,1«. Izgulbrli smo najmanje osam ljudi, a giubimo jo š ... Kalderos sede u fotelju. Po!,aiko je skupio šake, sastavio prsite i zaitvorio oči. Morao je da se koncenltriše i da »svari« ove prve, iznenađujuće i lude reičendce. — Stiv, da li sam ja budan? — upitao je nešto mirnijom gla som. Da, gosipioidiine. Ondia... reci mi sve po redu, ali polako. Sta se dešava? — Jedan od kandiidata za — počeo je Luiburic, ali ipalk brže nego što je Kalderos žeileo — izmakao nam je paž nji, gospodine. Savladao j€ dva sitražara i umakao. — Ne može da umakne — pisnu Kalderos, još uveik u na-
78
Gde por ima da se savlajda. je sada? — U laiboratoriji. Ulelteo je sa »linkolnom«, uništio jedan deo, a pri tom iislkoičio jz vozila. Sto je 'najgore, gosipodiee... — zaSrtao je Lu!buri'C — plamen se širi prema magacinu. Kalderos se izdiže iz fotefl'je. — S.ta to pričaš, budalo?! — zaikr*kljao je. — Ubiću te! Zna'š '..i šta je tamo? ZNA;S LI? — Znam, gospodine. Spremi šte sa m'umcijom i oružjem ko je se utovaruje u šlepere. M oji ljudi če ga uhvaititi. — A vatra? — Sikoro je 'Ugaišena. Kalderos protdlja lice šakom, kao da raizamzuj'e kremu po sebi. — Dolazim odmaih — reče. — Ili — zastao je — i'li ima još ne'šfto, Štive? — Gore, na heliodromu, je dan čove'k uibijia moje Teško iga je uhvatiti, gospodi ne. Pravi đavo, alko zna.te šta hoću da kažem. . . — NE Z N A M !!! — urlao je Kalderos. — Ima samo saiblju... I seče sve redoim. Otići ću lično gore dia m'u poilomim vrat, gosipodine.
NINĐA 104
Gosipode — sede Kalderos ponov'o u SVOJU lateriu, dno zibunjen', aili pomalo i zaplašen. — Pa, ko j'C to, dođavola? Jedan jedini čovek? Sita to znači? — Mislim da je ninđa, gospo dine. — Ni. . . Ninđa?! Kaikav nin đa na Za,padnoj 'obali? Kakve su to bajlke, kretenoi? Odmah da si ga uhvatio, i to živog! — Da, gosipc^dine! — Proikiet bi'o! Govorio s.i da ovde niko ne može da uđe, a sad mi raiportiralš sve same ka tastrofe! Sta se dešava? Zar sam po'luiđeo? Da li sanjam ili se to sitvarno meni dešava? Po šalji sve Ij'Uide u poteiru, ali naj važnije mi je da se siačuva tran spor*t, idioti! T ri milliona dola ra i dva puta tolilko u drogi ko ja se prerađuje. .. Maaaarrrrlš!! I on besno šalkom poklop'i dugme. Stiv Luiburic išioezniu sa ekrana, ali njegoiv lilk kao da je joLš titrao u tamnom okA/iiru. — Ninđa? — miumlao je Kal deros tražeći svoj.e odelo. — — Trice i kučine! Jedan čovek proltiv cele armije? Nemo'guće! To je neka sabotaža iznu tra... Ubiću Lu'buiri'ca! Gde li je D i triih? i —
0
NINĐA 104
79
On priitisinu novo dugme i preid veliku predatavu. Dioptri uikaiza se video-saila. Pajjlk Diit- ja njegovih naočara činila je rih, koji je brisao atakla na njegoive oči kao u velike žabe, svojim cvlikerima, trgao se na oči koje ne trepću, ali tupo zu si'gnal talko da siu mu se ogrom re aamo u jiedinu tačbu — u Kal ne 'klemipave uši prosto zatela- derosa. sale. — Sve ih uključi, Paijk! — — Paj'k!!! — drečao je Kail — grmnuio je Kalderos i sru deros. — Šta imaš pod kointro- čio se na sitolicu; Jom, ćora'vii idiote? — Odmah, goapodine... — Gospadine, šesit kamera Ekrani su zasvetM i, neki su je u kvaru', m islim ... oištećene već radili, neki su bili totalno smo »zum irao« kadrove preko sl im da nošt a n,c čuju. svog uređaja na komandnom — Zalbavljiiju se, a? Pa n.eka stolu. — Šlta imamo, Pajik? — upi se tamo i' .saihraine, dovraga — urlao je Kalderos. — Dolazim tao je Kalderos. — Laiboratori'ju, srednji ni dole. Dve Kalderosoive senke, te- vo, ulaz u falbriku, hel i odrom, lohrainitel/jl u mantilima., čellia- ali on je u mraiku... Salbirmi ii au ispred vraita gluvi za sve centar »z e č e v a «... — Daj laboratoriju! što se oko njih događa, osim za Slika kolju je Kaldero's. video gazdine naredbe. Ka)lideros je krenuo, a oini su ga jedva su bila je šokanitna. Ogromna pro stizali. Iako hrom, vlaanilk »K a l storija sa stolioviima, posudama, deros M edikala« šeipao je tako teglama i uređajima ličila je hitro i brzo da su se njegovi na ratiiate. Regali sa uzorcima ljudi samo zgleidali. bdli su pofoibarand, po podu je Pajik Di'trih sačeikao je svog Idizila tečnost, a gusti dim leb poslodavca s vidnom nervo deo je vaziduhom tdliko gust zom, I lice i ćetla b ili su mu da se nije ni pomerao. Neki orošend ziniojem, a pucketao je stolovi ležali su podbairani, pu prstima kao nervozni dirigent no je stakla bilo po podu, a pre
NINĐA 104
80
ko njega m povaremeno trčali izbezumljeni hemičairi i radinici. Beli mantili lejprišali su kao saiblasni rekviziti kaikvog stra vičnog filma. A nia krajiu, »M^nlkoln«, još uvek neoštećen, stajjao ye priko šeći vatri. Veliiki zid do njega bio je načet, .tamain tolilko da dim i zaipaljena tečno«st sa po da krenu prema nasilagama san duka... Sanduka sa oružjem! — Nebesa! — kriknuo je Ka', deras šireći ruke. — Pa ko to tamo gasi? Gde su?
— Dim je sve oitrovniji. gos•
«•
/
C #
podine. . . Svi beže! — objasnio je Ditri'h. Kalderos ,ga poigleda kao criknuiLoig psa, aili ništa vi še nije mogao. Grozničavo je razm.i'šljao šta da preduzme. Trebalo je hitmo lUJbaiciti kroz venltilacione otvore što više čis tog vazduha sipoi|,ja, Međutim, ventilacija kao da je biia prese čena ili nečim zatiripana.
— Sta je OVO? — drhtavim glasom je pitao, prsitom poikazujući prema ,iednom luđaku u masikirnoj uniformi koji je u skokovima prllaziio »linkolnu«. — Sta oivaij hoće? Ditrih nije, naravno, znao odgo'vor. Ga»rdista je uleteo u vozilo, koje niije prestajallo da radi i
pokrenuo ga. Moitor je zauirlao. Vozač je kreniuo u ri/kverc dr> kraja zida, a ondia lusltremio »li nkoln« prema, načetom zidu s naorufžainjiem. — On je lud!!! — zakreštao je Kalderas. — Tamo je oruž je. .. Tamo su sanduci s lekovi ma i. . . i. .. drogom ... Tri mi'iona dolara!!! — Odleteće u vazduh! — us tuknuo jc i Ditrih od ekrana, kao da se sve to dešćiva nado mak njih. »Linkoln« zabruja i krcte svom žestinom. I, dok je bio u pokretu, jedno telo iskoči iz njega, zagreha po podu i jurnu prema izlazu. Kalderos pokri oči .rukama da ne gleda sve to. Istog časa odj'dkniula je eksplo zija, a onda je nesltalo sQi'ke. — Kamera je uni'atena — re če Ditrih. I mi smo, idiote! — skoiro šapatom zaključi Kailderos. V i še nije imao glasa, ni koncen tracije. Imao je utisaik da - se sve ruši pred njim. I to tako, da nije bio svesitan kako, zaš to, čim e... Odjednom su po pucale sve nejgove niti kotjiima je vladao. Tako lako su pirođrli u njegoivo carstvo da je mogao da bira: ili da se onesvesti i da se proib'udi u neukom boiljem sve
81
NINĐA 104
tu i leipšem stanjiu — iii da se polkreaie i poibraži ^ a s oidaitle. U tom sl'učajiu trebalo je hit no uičiini'ti dve stviari: ipokuipiti svu ffotoviniu i pozvalti helikotp tor. Još jedain etkram je utrnu'o. — Pajik, poizotvi mi letilicu! — nareidi Kalderos. — Oidmah, gospoidine! ■Ditrih po,diže jednu siliuSalicu. Nekoliko časaka je čeika,o vezu, a onda izdade kratka naređenlia U slušalicu. Potom se okreniuo prema svom šefu. — Helikopter sitiže za deset miniuta »a oibale, gospoidine. — OiiPično, Pajk — osmehnu se o.vaj i podiže štaip. Lice Pajka Dlitriha oibli ble-' dilo. Šakama je grčevilto s-teza^o ivicu svog komandnog stoila, sliuteći da mu neće poći ru kom da utekne. — Ali, gospodine.. . — Zbogom, idiote! — reče Kalderos i ■prilti'snu na Stapu senzoir sa laserom. Bešuman zrak pogodio j.e nesre*ćnika u grudi; padajući, poviukao je za sabom neke gajtaine, a onda mu telo priiti,snu talbKu sa bez broj svetlucaviih kvaidratića. Po tom se neki signali .isiključiše, drugi ukiljučiše, sa dkrana su nesltale sve slike i zid poče da Ht
se pomera, praveći mesto agrom neon eikrainiu. K aide ros odm ahnu >rukom i krenu naipolje. N jegovi teliohra nitellji su neipomiičnio sitajali. kraj vrata, s druge strane. — O'Sifcaniite tu! — na^redi im Kalderos, žureći prema svom apartmanu. Sad su se već sve bliže čuli pucnji, a dim je štipao za oči. .¡5
Tabasko Piltu u unifoirmi ze lene ga.rde nije bilo te'Sko da se pomeša sa gomilom usipaničenih »s'tanoivnika« Kalderosove ko'rporacij.e. Po'što se iskotoe ljao iz krša stakla, drvelta i me tala kojim ga je zasuila prva eksploizija, uspeo je da se doko pa -izlaza. Iza njega ostao je u pilameiruu vele lep ni »linkoln«, a povremene detonacije ukaziva le su da u skldilštu iza ila'boratorijje ne pucaju tablete i peni ciliini, već nefato mnogo strašni'je i mnogo oipasnije. Više nije hilo ni straže na kapijama; samo mdtež. N ije bi lo čoveka koji bi tome stao na put i poku'šao da organizuje ka kav-takaiv red, Lesli je, po
NINĐA 104
82
svoj prilici, os,tao na trećem ni vou, s:uoČ6n sa najvećim bro jem Kaliderasovi'h pSliaćenika i čuvara. A ni oni ndsu više i,maili kud — dole je preti.o vatreni paikao, a gore je kaitana crnog demona sekla sve pred s£)ibom. Nagarfavlijenog Irca i is^kidane o,deće, Ta!ba,siko Pit je poku šao da »dozove« liflt, ali svi, nje govi pozivi os,tali su neuzvra ćeni. N’eglde je m-oirao da bude prolaz na gornje nivoe, u noirmaHniim zgiradama to SiU bile požarne sitepenioe, aili O'Vide.. . Jedan unezvereni m€,mak, u belom mantilu, naleteo je na Pita i sikoro se zadavio pod n'je govom šalkom. Iskolalčio je oči i ziakrkljao', malo od di,ma više od stiska. — Kako ,mo!gu gore? — upi tao je Piit. — G o re .. .? — zaka'šljao se čovek. Gore nema ništa... — Govori ili ÓU da t e . .. Covek očima pokaza desno od seibe. — Ima stepenišite... A li ta mo niko ne sme, osim ... — Ma daj! — o,dbrusi P it i složi ga jednim tačmim krdšeom. Presikalkao je po tri s'teipendka, da bi se iznenada na'ša,o pred voljniičkim čizmama na vr
hu. Podigao je glavu i ugledao krupnog gairddistu sa vene em crne brade i sa automaitom upe renim u njegovu glavu. »O vo mi. se u poislednje vrem e sve čeišće dešava«, zaklj'uiči Pi't. »'Stalno neko diže oružje na, me ne i stolno moram da dokaz'Ujem koliko me to nervira«. — Kuda Ćeš? — uipitao je garidista. — Rečeno mi je sitraža treba da bude udvosltruičena — od(go vorio je Pit. — K o je to rekao? Nama nije ndko... — A li jesste meni. — A ko si ti? — Tvoja pdkoijina baba... Ce ka te gioire! Malo izinenaden ovim odgovoirom, gardisita je i,sikolliačio oči u neverici. To je bilo' dov,0iljirL0 da miu za delić sekunde popusti pažnja i da ga Pitoiva šaka zgrabi za noigu i povuče na pred. U padu, gardista j,e isipalio rafal u tavanicu, posle čega je mirno sklopio oči, s masni com na sle.pooičnici. P it pokuipi aiutomat i kreite hodnikom koji je bio, uzan, ta man koliko da se razmimodđiu. dva čoveka. Sa desne sltrane bio je zid sa neikoliko oitvora koji su, valjda, trebalo da budu •I
.
NINĐA 104
proizoTi, a sa leve odieljenjja iz dvojena jaikim, metalniim (rešet kama. Video je zatiim desetine šaka na njima i glasove je čuo, nerazgovetine, uspla'Mregie i oča j ndičke. Odjednom su svi ućuta^li ka da se om pojavio. Velilka prostorija bila je ispu njena momcima, mladim momci ma u majraziliičditiijoj odeći. Svi su bili u košulijama, beiz kaiševa na pa.n)talomama, bez pertli na cipelama i patikama, bez satova, nariukvica... Stajali su tako omemelii i poivuičeni na dru gi kraj zida,. Bilo ih je možda dvadesetak. Gledali su ga poglediima k o ji su pitali, moilili, mrzeli, pirezirali ili se m irili sa sudtoim;om. — K o ste vi, do đavola? — iskreno se iznenaidio Pit. — Zna§ ti ko smo — odjiednom ist'Ujpi jedan mršavi, ali žilav momaik s bradom i du gom kosom. — M i smo vaši »zečevi«, a ti si taj koji nas uibi'ja. — Ma šta piriičaš? — podiže Pit oibrve. — — Eia niste vi u zaltvoru? M'Oimak se oikrete prema svo jim sapaltnicima, ali naišao je samo na e ramenmia.
83
Odjednom s drugog kraja ■ukaza se j'OŠ jedan gardista. Taj je sigurno čuvao druigi kraj prolaza i, verovaitno, kretao se u suprotnom pravcu da se sret ne s drugim s'tražarem i taHvo potvrdi da je sve u redu što se njiihovog dela tiče. Pita očigledino nije pozna vao, — Ti tamo. .. — po vi kao je. Automat M-15 u Pitovim ru kama ličio je na igračku. P o digao ga je jednoan rukom, ok renuo i opalio kraitaik rafal, Gar dista je poidiigao ruike, pao na zid, a odatle se oidbio i sitroipoštao na poid. —^ Hoćete napolje, momci? — upita P it zatvorenike. — K o si' ti? Sta te briga? Napolju je■r ■. ** gusito, v rv i od gardista... Ima nešto oružja, uzimite i' trik napolje — odgovorio je P it i no vim rafalliom pokidao tešiku bra vu na vratima. Kao po koman di, rulja je jiurnula napollje još uvek nesvesma da imajjai šansu da prežive sve ono što im je bilo namemjeno. A k o je stepenište za druigi niivo bilo na krajiu zJgralde, sli čno je bilo i sa trećim. Piitanije je bilo samo na kojoj će se stara ni šume naići?
84
Stepenište na kraj'u hodnika počinjalo je svoj ¡usipon novim meprililkama. Opet dvoijica. ,£5ardisita, ali ovog puita bili su pomirlljivi[jd' nego prethodnici, I nisfu ni'šit'a sumiinjali, Tabasko Pit je zasitao, — Gde s«u ostali? — upitao je jedan od njih, — Sta se dole dešava? Gore je klamica, ., Ne moižemo sami. — Idu za minom — odgovo rio je Pit. — Koliko ih je? — Deseitak moižda. Ali, i dole treba pomoć. Zar vas nije gaz da poizvao? — Gazida nikad ne zoive, bu dalo, samo kapetan — prasnu o:vaj na to. — Kreni za nama! Čim su mu okrenuli leđa. Pit se nasmejao. — Kako bi biilo da baci'te te igračke?! — viknuo je za nji ma. Zasitali su. Nisu se okretali, ali se nis'U ni odvajali od oinužja. — Neću da ponavlj^am. Pu cam — .rekao je Pit. Auitom.ati skliiz.niuiše na stepe inike. Taibasko im priđe i sa dva gromovita udarca po potiljku složi zaprepašćeme Kalderosove plaćenike i njihovim telima
NINĐA 104
zakrči puit iza sebe, O'S'tatak piu ta bio je slobodan. Izašao je odjednom na svež, noćni vaz duh. Jedan refleiktor u blizini ša.rao je po drveĆU' i rasitinju, tražeći nekoga ili nešto, ali, su deći po tome kako se kretao, sigurno da ga nije našao. Noga miu zaikači za nešto. Sa gmuo se i iraza.znao nečije telo. Mirit'vac, u istoij .uniformi kakvu je i on nosio, s to-m raz'liikom što je ovaj bio skoro bez glave. Vis.iila. je samo' na vratnim pršlj ©novima i s'traihovdito miu se kezila u lice. Lesli se, dakle, nalazio -u bli zini, O'stavllijao je vid ljive tragove svog pris'usltva, Isipred je nešt.o .svetlliucalo. KTen'uo je prema tom izvoru sveitlosti, između stabala, gaze ći vlažnu travu kao omađijan. Sita se to tamo dešavalo? Dese tak baterijskiih, j.alkih la;mipi bi lo je složeno na zemlju, a snopO'Vi njihoive svetlosti slivali su se samo na jedan pirostor. A u tom proiStoriu nalazila su se div,a čoveka, dkremuti j.edan prema drugom, dok siu os;tali kao kipo vi sta.jali po strani i nemo pos maitrafli.
NINĐA 104
Sad' je ¡mogao jasino i da v i di tu dvojiciu: kapetam, Stiv Lu buric prottiv amedičk'Gig niinđe! — Gde ćeš itamo? — preaiu ga glas. Par je moigao da buide toliiko nesanotren. da ne oseti nečije ¡priisu'stivo u blizini. — J a ... — Da, :ti‘ — skoro šajpaltom je reikao glas. — Oni n©6e niko da se mesa. Kaipetan je tako nareidio. Niko da se ne meša doik ne zgazi ovu maskiranu ■iíí P it malo iskrenu glavu. Da kle, tu je bio jedan od svedoka. Približio mu se sasvim pri i. Be'liu beretku bio je zakalčio za epo-letu na ramenu a automait zabacio na rame, okreniuvši cev prema zemlji. — Ja se klad^im na kapetana — reče čovek. — A ti? — Ja na tebe. — Na mene? Kako na mene? — Pa, kladim se da nećeš vi deti pobedlni'ka. — reče P it i zavulče mu lakat u slabine. Covek samo jeknu, dok ga drugi uda rac, ali ovog puta metalne cevi automata, ne posla u dubok saá. P it se okreniu oko sebe, ali ¡ráko ¡náje bio u blizinj da to v i di'. ZaJto se» približio j<^ vi'še tom kruigiu sveitlosti. Protivnici
85
su stajali i m erili jedan drugo ga. Ogromind, nesrazimerno v e liki Stiv Liulburic, s »maginum om « na ,pojasu¡, i ninđa sat kan od' mižiića i umutraišnje sna ge sa kaltainom u koricama. Trelbalo je dia sve to- reše ru ke i noge. — Trebalo je da se kladim — promirmljao je P it sebi u bradu. Leslii je stajao kao ukopan, dok je Luiburic lagano kružio okolo i ispitivao i sebe i protav nika. Cak mu je bio zašao i iza leđa a da. ovaj niije reagovao. Bila je to ledenai, zasitrašiujuća mirnoća čoveka koji je svestan svoje snage, čoveka koji je dostojan svakoig pošltovanja. 'Ne, nije želeo da ga napad ne s leđa. Ponovo je Luburic nastavio svoje knuižen'je sve dok mu se nije naišaio licem u lice po druigi put. Onda je kre nuo na njiega, opulštenih rulku. On je verovao u svoje ša:ke, u svoje d'robilice, kako im je po nekad tepao dok je proverarvao kanldidate za svoju gairdu. Jedina nevolja bila je u tome što u te »droibilice« nilko pame tan nije Želeo, bar ne iz čista mira. Luburic zaméhmfu. Lažan po tez levom, jer. je mislio da će
86
miu desna munjeviiito naći put kad maiskirani buide eskiivirao. Ali, desi se čudio: ninđa nije ni pomerio gilav.u. Pesnica Sitiva Lulburica p.roihuij aha je pored nj.e(ga u praizno, kao da ju je neka tuđa sila naivoidila poigirešno! Nemoigiuće! Men'talni tallasi koje je »em i tovao« nimiđa za trenui'bak su zlbuinili g-oro'stasin'oig plaćenika. Odij'ednioim je shvatio da više ne sme da gleda u ta'j pro^rez, ddakle su se blistave oči pro tivnika pojiaivUijivale kao dve čeliiane, plamteiče loipte. Njiegova noiga nevero(vaitn,o hiitro za tu težiniu, izbacila je stopalo preima ninđi. I opet u prazno. Naravim), jeir Lesli je samo odskočio onalo uvis i na šao se tri stope dalje. A li, da ne bi pcivredio protiivrnika time što će ga po'nižavati skakutanijiem i salltom, Lesli skoiči uvis, peitom leve noge dodiruj.ufći bu tinu desne, dok je desmu (upra vio prema liou Sitiva Lxiiburica. Pulklo je, grmalj se zaneo, ali nije pao. Samo je otresao glav.om i ostao na nogama ne koliko čaisalka koliko da se pri bere. Luburic nasrmiu ponovo. Ras poe nijiegovih ruku bio je zai
NINĐA 104
sta silan, ali na otivorenom nin đa nema premca. Oidbio je naid lalkitiocm ■n,jegov strahoviti udar pesnice, a potom ga nogom saselkao po kolenai. I Oipet je Luburic ostao na nogama, ali ovog puta imnogo nesigurMije. Calk se čulo i nešto užai^nbanrj e disain.je. Morao ie sve da uloži U to da prottivnika dohvati u šake. Svako oduigovlačenje od nosilo miu je deo snaige i koncenitraciije, jer ovaj protiivindk bio je nešto što on nije sreo u životu. Ne'što neuihvaitljdvo a ta ko bojimo... Ratovao je Stiv Luihuiric u Jmnoj Am erici, bio je pod raz nim zastaviaima u Africi, muivao se po Evropi, ali svi su protiv nici iimali ista iili slična obeležja u stulkobima. Jedino ovaj duh u crnom prkosi svim zakoinima fizilke. Nikada nijje imao kon takta s ninđamai, iako je o nji ma ponešto sliuišao. I salda, u ovom deliu šume, okružen svojim preostalim pre živelim Ijudimia, obasjan šlkrtim mlazeivima svetlosti iz bateTijskih lampi — biviši koman dos i surovi bezbožnik osetio je da gubi! Ali — nema predaje! I Lesli Elidridž je osetio da će nijegov glomazni i snažni O
'09
NINĐA 104
prolfci'vaai'k pre dozvoliti sebi smr tnu presuidu nego poklekniuti i moiliti za milost. Svi uidarci ko je mu je uipuitio, slomili bi obiično,^ čovelka. AHi, ovaj ije iz držao sve. A ko je osetio bol, to siu m/u pokazivale samo oči, ni'žta drugo. Lice je ostajalo ka meno, telo 'UiSipravno', a snaga se obnavljala sa željom da trijumfuje. Lesli krenu prema Luib,uricu onim karalkiteristi'činiim klizećim korakom niniđi koji naizgled trenutno guta prostor. Hodao je na prstima^ a. čimiilo se d'a ne dotiče zemlju. Obe šake bile su mu sastavtljeine u vrhovima pr sitiju kao kltjiuinovi ptica graibIjiivica dok je r«uke držao sa vijene u laiktu pod uiglom od devedeset stepeind. Luiburic je bio malo zibunjea-i činj^enicom da ninđa više ne uzmiče kako bi iznenada, upu tio uidairac. Sada je ujsporio kre tanje i očekivao ga, na neki način' pozivao k seihi. Krećući se pr avolim j ski, svest am svoje ogromne snage, L u to ric je zgr čio prste za pirvi, iMinski domiasaj. Začudo, i ninđa to pri hvati. Ruke su im se dokopale i zakovale jadne za drtugu. I, dok je Luiburic trijiuimfoviao u svojoj stoprocantinoj siigurmioistti
87
da iz njegovog »za grlja ja « ne ma lizmicanja, telo Leslija Eldridža odjednom je nestailo ne kud dole! Za delić sakuinde za tečen, Luiburic oseiti da ga dve snažne ruke vuku napred. Istoviremeno, dok se nagdnijao, be tonisko stopalo zaibilo mu se u stomak i podiglo uvis. Leteo je preko glave čitavu večnost sve dok njegovo teško, glomaizno telo nije palo o tle i skoro uzdrmalo prostor milju unaokoilo! Uprkos težini, Luiburic se iskrenuo na lakat i saivio .desno koleno da se uspravi. Onda je nešito sevinulo ispred očijiu. N e ki zvuk je bio stopljen sa tim bleskom. Mdlion iskrica gruruuio je u z'aitamnjenoj podisvesti, a desna strama glave kao da viiše nije postojala na ramenu. Lesli je zasitao i čekao. Hulija neće izdržati poštenu boirtbu, znao je. A ko je imao krvi, Luiburic nije dao da istekne najpolje, je dnostavno ju je gultao. I taj ukus kao da je u njj'emu razbu dio zalkratko potisnutu zlu krv najammiika i uibice. Pridigao se i, cereći se, do hvatio dršku svog »magnuma«. Izvukao ga je sa očitim zadovoljsltvom. Verovao je da će
88
se ninđa latiti svoig mača, ali, ako već n ije .. . to je bio n je gov problem. Luiburic podiže rukiu. Sjaj metala na duigoj cevi kao da se preneo u prorez crne kaipuljače. Sevinuilio je oiko Leslija Eidrid/.a i to n ije bila dovoljna opomena za komandanta K a derosove garde. Suriken jo sklizinuo u Leslijeve prste. Umeslto u lice proti'vniEia, ninđa je gledao u nje govu .šak'U. U prst na obaraou, prsit koji se greio. Onda mu se ruka isipruižiila takvoim brzinom da je i Taibasko Pitu promakao taj itirzaj. Čelični kraci oipasne zvezde žarili siU se u mišicu Štiva Luburi'ca. Dovoljno da ga sprečo đa Z'adirži nišan, već jo grčonje ruke promenilo pravac ccwi i hitac je odileteo u nebo. S kriivom koji ledi krv u žilama, Lesli je posJkočio uviis vadeći kat ama. U vazduhu su mu se stopala sasitaviJia i rasltavila tek kada je dotakao tle, ali uz sa mog prdtivnika. Sevnulo je seciivo, sevnule su ženice i ruka Štiva Luibuirica pade u travu. Fijuk kaitana po novio se još dva puita: jednom je voidoskok krvi šiknuo iz ra se čenog vrata, a druigi put le
NINĐA 104
z'acvrčala utrolba dok je katana prodirao u meso, i^bi^jao na druigi kraj i vraćao se naitrag, natoipljen krvlju. I sve jo trajailo dve ili tri sekunde. Luibuiric je pao na kolena. Tek sada je imao nešto ljudsko na licu: oseć'aj bola, straha i groznog 'predosećainja. Umirao jc ina kollenima, iako se trudio da ustane. Ni'šita viiše nije m o glo da gii vrati natrag. Taibasiko Pit osmotri zaneme e gairdiste okolo. Aiko se osvesie i priipucaiju, zaliultali metak možda bi našao put do njego vog prijateilja. Zato je upravio cev prema položenim svdtlijkama i ispraiznio ceo okvir. L a mpe su poskakivale, neke su se gasile, a neke dkretade mlazeve na suprotne strane, tako da ; e niinđa za tren progutao mrak. — Bežimo! — povilkao je neko. A kao odigovor na to, iz duibina prvog nivoa ponovo je odjeknula eksplozija i kao da je cela šuma zatreperila. Gar disti su se zigomiilali oko lifta, sve dok ih jedan nije počeo da vraća, vičući da je 'dole vatra i da će svi iz5goreti. Jedini spas bila je oigrada, a kroz nju ne kako što dalje odavde.
89
NINĐA 104
Taibasko Pi't ianenada oseti na raoneniU nečijU' šaku. Pod tim dodirom kao da malaiksa i klonu. Onda se zaiou smielh. — Pri'jatel'jiU', jesi 11 za pi'vo? #
'N'ajizald, kaida ye već pomislio da se neće dokoipati heliodroma, liflt je proiraidio. Mora da je gore bi'o nečim Mdkirain, pa ndje reaigovao ma pozive. M etež koji je trajaO' nelko vreme, iz nenada je luitihniuo; ljudi su ne kalko izibegli najigore i sada su se nailazili na plaitou isrpred kompanije, ne znajući šlta da učine ni sa solbom, a kamoli sa fabrikom. Vi.t'0 Kallderos potapš'a kožnu ta'šnu pod svojom mišikom. Sve dok je imao taj noivac kod se be, mogao je izmiova da krene sa poslo'm. Poiicijai če, na kra ju kraljeva, otkriti da je veliku eksiploziju prouErokoivala veli ka količina municije i oružja. A za tako nelšlto famiaceutska koripofraicija nije bila ni pirijavljema, a ¡ni naldležna. Mutne poslove pripiisaiče nekom dru gom, ne nijamu. A li, doik se to desi, on će biti daleko. Regru-
tni cenifcar piaćenika, droga, oru žje... sv'e je to oltiš'lo u diim i pepeo j'ádnim lUldarcem. Možda, je to bila sudbina. Jednom' je moralo da se desi, víreme je za nove poslove. N o va dokimiienita, novo lice i no vo mesto boravka. 'Lift je krenuo gore. Znao je tačno kada stiže na treći niivo. Samo da helikopter stigne na vreme, ili, a:kjo je stigao, da ga sačelka. Vozač je bio njegov po'verlji'v čovek i čim stigne ta)mo' kuda je nau mio, nag'Padiće ga za ćutanje. Laserom iz štapa, kao i Pajka Diltriiba. L ift je stao, vrata su se au tomatski otvorila i sveži noćni vazdiuih zaipalhnu .oznojeno čelo vlasnika »Kallderos Medikala«. Ugledao je helikopter, bio je spreman za pokret ne gaseći motore. N e haijiući. za leševe oko sebe, Kaldeiros ih je pre skakao i grabio ¡prema letilici. Vetar k oji su stvarale elise malo ga je zaneo, ali ispod he likoptera dve snažne ruke ga povuikoše gore i on se, majizald, nađe na sigurnom. 'Glasno: je oda'hnuo. — Džeri, poleći odmaih — rekao je i izvadio maramdcu da obriše čelo.
90
— Na kojiu Sitrainu hoćete? — uipitao je pilot. Kalderas se trže. Okreinuo se i licem rriíU se razli bleditlo. — P a ... pa ti nisi D ž e ri.. .? Ko si ti? — Vaš pilot, ser — rdkao je Lesili Elidrid'ž, još uve'k .u ode ći od crne svile. Lice mu se nije videlo, ali su mu oći' bile tdliko sjajne da Kalderosa podiđe jeza. Kalderos stisnu tor
NINĐA 104
— Ne znam na kojoj j
NINĐA 104
91
jiUĆi ztra/k. Niinđa levom niiikom Tabasko Pit se 'Uvuče na seoidibi taj poklon i iskrenu helidiište koje je do maločas zau kopter. Kafljderas se zanjiiiha, zimao KaldieirOiS. Sitisnfuo je pedoik je Piit uslužno oitvarao vra sniau, podigao je, a onda uspra ta. vio palac. — Aaaaaia!... — bilo je sve — Stvarno me vodiš na pi što je ostalo iza V ita Kaldero vo? — luipitao je. San Arđento dimio se pcuput sa. Poleteo' je u mračni aanlbis, goloruk, bez igde ičega. Čak tek ■ugasenoig kratera. — Misliš da primajiu niinđe nije umro ni sa svojim krva vim novcem, je r je torba osita- u restoran? — upita ga Lesld. — Ja ću te preporučiti — na la u Pitoivim šafema. Jedino smeja se Tabasiko. — A ako ti| š'to je poslao za njim bio je je baš neprijatno, dadaću ti njegov štojp. Lesli ispravi helikopter i o- jednu konzervu na drvo. Ta kreniu ga prema sivetlima San mo te niko neće videti. Pa ni j a . ., Ha-ha-ha. Frainc isika. KRAJ
Telefoni: 032/714-163 711-170 Telefax: 710846
a
MONTEX Gornji M ilanovac
S P E C IJ A L IZ O V A N P R O IZ V O Đ A Č Z A SVE B O R ILA Č K E VEŠTINE
SPORTSKE OPREME
Narudžbenica na 96. strani
I