Filozofski fakultet sveučilišta u Splitu Odsjek za hrvatski jezik i književnost Predmet: Svjetska književnost
Karla Kozina
KOME ZVONO ZVONI ERNEST HEMINGWAY
Seminarski rad
Mentor: doc. dr. sc. Nebojša Lujanović Split, siječanj 2017.
SADRŽAJ: 1. UVOD ……………………………………………………………. 2 2. KASNI MODERNIZAM …………………………………………. 2 3. BIOGRAFIJA PISCA ……...…………………………………...... 3 4. SADRŽAJ ……………………………………………………….. 4 5. ANALIZA LIKOVA ……………………………………..………. 6 6. STRUKTURA I TEMATIKA
DJELA …………….…………….. 8
7. ZAKLJUČAK …………………………………………………..... 8 LITERATURA ………………..……………………………………. 9
1. UVOD
"Niti jedan čovjek nije otok sam za sebe; svaki čovjek je dio kontinenta, dio oceana. Ako more odnese grudu zemlje, Europe je manje, kao i ako rta nestane,
imanje tvoga prijatelja ili tvoje vlastito. Smrt svakoga čovjeka umanjuje tebe jer si obuhvaćen u čovječanstvu. I zato nikada ne pitaj kome zvono zvoni; tebi zvoni!"
-John Donne
Ovaj citat metafizičkog engleskog pjesnika iz 16. stoljeća, John a Donnea, poslužio je američkom piscu Ernestu Hemingway u kao naslov jednog od njegovih ponajboljih romana. Kome zvono zvoni roman je o događajima iz Španjolskog građanskog rata u kojem je i sam Hemingway sudjelovao. Velik dio svojih osobnih doživljaja i promišljanja iznosi čitateljima kroz lik profesora Roberta Jordana. Roman je napisan 1939. godine na Kubi, gdje je Hemingway proveo
velik dio svog života.
2. KASNI MODERNIZAM
Kako bi uopće mogli definirati razdoblje kasnog modernizma, moramo prvo definirati sami modernizam. To je književna epoha sa početka 20. stoljeća koja započinje esteticizmom, nastavlja se na avangardu i završava kasnim modernizmom. Pitanje da li je postmodernizam jedan od dijelova modernizma ili jedinstveno razdoblje, nije nikada do kraja razriješeno od strane teoretičara i
povjesničara književnosti. Razdoblja modernizma donose odmak i bijeg od tradicije, rušenje dosadašnjih književnih načina i promjenu fokusa književnosti na druge tematike od dosadašnjih. Likovi su iz temelja promijenjeni, ne postoje više moralni sustavi kojima se oni povode. Prikazani su samo kao fragmenti ličnosti koju nijedan pisac ni čitatelj i ne mogu u potpunosti otkriti. Modernizam donosi novu dubinu likovima koji su u prijašnjim razdobljima bili potpu no ok arakterizirani, ali na površan način . Razdoblje kasnog modernizma nastavlja se na avangardu, a prethodi postmodernizmu. Književnici se vraćaju važnim i velikim filozofskim temama o ulozi pojedinca u cjelokupnoj civilizaciji, o smislu života i postojan ja. Dovode u pitanje sve moralne propise i sustave religijskih
To je razdoblje previranja, velikih svjetskih sukoba i kraja načina života kakav je bio do tada. Sve te intelektualne i moralne turbulencije na globalnoj razini dovode do pojave tzv . „izgubljene generacije“, dijagnoze koju je, za Hemingwaya i nekolicinu drugih pisaca i pjesnika, postavila slavna američka književnica Gertrude Stein. Iako „izgubljeni“, ti pisci su iznjedrili neka od najvećih djela kasnog modernizma, ali i svjetske književnosti uopće, a jedno takvo vjerovanja.
djelo zasigurno je i roman Kome zvono zvoni.
3. BIOGRAFIJA PISCA
Ernest Miller Hemingway je rođen 21. srpnja 1899. u Chicagu, SAD. Njegovi književni počeci se vežu za njegov novinarski rad u lokalnim novinama. 1917. sudjelu je u I. svjetskom ratu, ali ne kao vojnik nego kao vozač hitne pomoći. Ranjen je te se vraća u SAD. Kasnije radi kao ratni dopisnik iz Grčko - turskog rata, Španjolskog građanskog rata i II. Svjetskog rata. Jedan je od pripadnik „izgubljene generacije“ pisa ca koji su djelovali u Parizu. Njegov stil pisanja se najbolje opisuje kao „tvrdokuhana proza“. To je sažet, objekti van stil pisanja, dotjerana novinska reportaža. Njegovi likovi su heroji u ništavilu, junaci bez moralnog kompasa vođeni samo instinktom za preživljavanje. Mnogi pisci su taj stil pokušavali kopirati, ali nitko u tome nije bio takav majstor kao što je bio Hemingway. Iako veliku književnu vrijednost imaju novele (zbirke Muškarci bez žena, U naše vrijeme i Pobjednik ne dobiva ništa i pojedinač ne novele Snjegovi Kilimandžara i Kratki sretni život Francisa Macombera), njegova najznačajnija djela su mahom rom ani. To su, npr. Zbogom, oružje, A sunce izlazi, Imati i nemati, Kome zvono zvoni i Starac i more koji se može nazvati i duljom pripovijesti. Upravo za djelo Starac i more dobio je 1954. godine
Nobelovu nagradu za književnost, čime je književni svijet odao počast njegovom sveukupnom književnom stvaranju. Iako iznimno uspješan za života, privatno je bio duboko nesretan. Patio je od depresije i manije proganjanja.
Potaknut tom depresijom, izvršio je samoubojstvo 2. srpnja 1961. godine. Sve do današnjih vremena, ostao je jedan od najvažnijih književnih uzora za mnoge svjetske književnosti i njegov doprin os je nemjerljiv.
4. SADRŽAJ Američki profesor Robert Jordan stiže u jednu španjolsku planinsku pokrajinu gdje ga dočeka starac Anselmo. Jordan je stručnjak za eksploziv i sa sobom donosi dvije naprtnjače pune eksploziva, detonatora i sličnog pribora koje će koristiti u miniranju mosta. Do miniranja mora doći u određeni dan i u određeni trenutak kako bi olakšao ofenzivu republikanaca protiv fašističkih snaga. Starac Anselmo ga vodi do gerilske skupine skrivene duboko u planinama u špilji. U grupi upoznaje Pabla, Mariu, Pabla i Rafaela. Oni će mu pomagati prilikom napada na mosta tako da će onesposobiti stražare koji nadziru most. Provodi vrijeme sa skupinom i saznaje detalje o njihovoj prošlosti. Pilar mu ispriča sve o svom braku s Pablom i o okrutnosti ma republikanaca kojima je sama svjedočila, ali nije htjela sudjelovati u njima. Takva svjedočanstva dodatnu poljuljaju već poprilično uništenu vjere u ideale republikanaca. Saznaje i detalje o Marijinom životu, kako su joj fašisti pogubili cijelu obitelj, a ona je bila mučena i silovana. Tijekom kratkog vremena koje provedu zajedno, Jordan i Maria se zaljube i odluče početi zajednički život nakon miniranja mosta i bijega iz planina. Maria, Pilar i Jordan odlaze do druge gerilske skupine koja se nalazi u njihovoj blizini. Vođa te skupine ima nadimak El Sordo (Gluhi), ali unatoč svom tjelesnom nedostatku jako je sposoban borac i izrazito hrabar. Dogovaraju s njim detalje napada na straž are, a Pilar izrazi svoje nezadovoljstvo Pablom. On se, od u početku hrabrog i neustrašivog borca za republikanske ideale, sada pretvorio u uplašenog pijanca koji ne želi minirati most ni sudjelovati u ikakvim drugim napadima i diverzijama koje su mogli napraviti. Pri povratku od El Sorda, ugledaju nekoliko fašističkih bojnih aviona koji ih nadlijeću i shvate to kao loš znak i upozorenje. Ipak, ne odustaju od ideje miniranja mosta. Sljedeće jutro ih budi snijeg , iako je svibanj. Fašisti otkriju tragove konja u snijegu i prate ih do skrovišta El Sordove skupine. Oni su dan prije napali fašističku konjicu i ukrali im konje i sada su otkriveni. Dolazi do borbe koja se čuje i u špilji u kojoj je Jordan. Nažalost, ne mogu im pomoći jer znaju da su fašisti brojčano nadmoćni. Pripreme stražu i spremaju se za napad fašista koji ih, na sreću, ne otkriju. Ali El Sordo i svi članovi njegove skupine su poubijani i glave su im odrubljene. Taj događaj natjera Jordana da razmisli koliko je zapravo dobra ideja minirati most sada kada su ostali bez
velikog broja ljudi. Šalje pismu generalu Golzu na čiju je zapovijed i došao u te planine i upozorava ga kako je najbolje da se ofenziva i miniranje mosta ne
dogode kada je planirano. Pismo predaje mladiću Andresu za kojeg Anselmo smatra da je najsposobniji i najbrži u kretanju po tim planinama bez da ga se uoči. Cijela skupina je napeta jer ne znaju kakav će biti rasplet događaja. Pablo to dodatno otežava svojim stalnim opijanjem i napadima na Pilar i Jordana. Članovi
skupine, kojo j su se pridružili još i braća Fernando i Eladio, Agustin i Primitivo,
provode posljednu noć prije napada u špilji kada ih Pilar sve probudi, uključujući Jordana i Mariu koji su spavali vani u snijegu u vreći za spavanje, i kaže im kako je Pablo odnio sve naprtnjače u kojima se nalazio potreban materijal za miniranje mosta. Cijeli plan je ozbiljno doveden u pitanje, ali nakon nekoliko sati Pablo se
ipak pojavi zajedno sa nekoliko boraca iz okolice koji će im pomoći. Riješio se samo dijela materijala, ali on aj najvažniji dio, dinamit, je ipak zadržao. Miniranje mosta će se ipak provesti i čak će i Pablo sudjelovati iako se od početka tome protivio. Za to vrijeme, Andres se probija do sjedišta generala Golza. Najveća prepreka na putu mu je bio poludjeli francuski bojnik Andre Marty. On je bio glavni komesar svih internacionalnih brigada koje su se borile u ratu. Jedan od
njegovih bližih suradnika je otkrio Andresu kako je Marty zapravo potpuno poludio, bez obzira na to što je još uvijek na jako bitnom političkom položaju. Čak su i njegovi nadređeni znali za njegovu paranoju i ludost. Poruka je ipak došla do generala Golza, ali prekasno. Napad je počeo u samu zoru, nakon nekoliko sati stražarenja iznad mosta. Pablo i njegovi ljudi su ubili sve zaštitare i zauzeli njihov položaj, dok su Jordan i Anselmo minirali cijeli most. Anselmo je bio taj koji je aktivirao eksploziv tako da je povukao žicu s kojom su bili privezani svi aktivatori s ručnih granata. Šrapneli granata i ostalih dijelova su se razletjeli i ubili An selma jer je on bio najbliži. Također su poginuli i svi Pablovi borci, a Pilar sumnja da ih je on poubijao. Braća Fernando i Eladio su teško ranjeni i po svojim željama ostavljeni na tom mjestu. Nisu željeli bježati jer znaju da bi tako smanjili ostalima šanse za uspješan bijeg. Ostatak skupine (Jordan, Maria, Pilar, Pablo, Rafael i Agustin) počinje bijeg kroz šumu na ukradenim konjima. Jedna fašistička konjica koja je došla u pomoć stražarima krenula je za njima i bacala granate u njihovom smjeru. Nijedna granata ih nije pogodila, ali je zato zbacila Jordana s konja koji
je pao po njemu i u potpunosti mu slomio nogu i uništio živce. Nije je uopće osjećao. Ostali su se zaustavili i pomakli ga u zaklon. Prvo je razgovarao s Pablom, zatim s Mariom. Znao je da ne može dalje, da bi ostale ugrozio ako bi pokušao bježati s njima. Maria želi ostati s njim. Govori mu kako njen život nema smisla bez njega i ako on ostaje, ostaje i ona. On je ipak uspije odgovoriti od toga i ona pođe dalje. Pilar mu obeća da će se brin uti o Mariji. Robert Jordan ostaje
sam i zna kako će mu izgledati sudbina. Ili će umrijeti od krvarenja ili će ga fašisti pronaći. Ipak, ne želi se samo tako predati. Namješta se kako je najbolje mogao s obzirom na situaciju i s napunjenom puškom čeka fašističkog časnika. Zna ako njega zaustavi, zaustavio je cijelu postrojbu i uvelike olakšao bijeg svojim, sada već, prijateljima i voljenoj Mariji.
6. ANALIZA LIKOVA
Glavni lik romana je američki profesor španjolskog jezika s fakulteta u Montani. Sudjeluje u Španjolskom građanskom ratu kao pripadnik republikanskih snaga,
većinom gerilskih, koji se zalažu za komunističke vrijednosti i uspostavu Republike. On je hladan i distanciran, bori se u ratu za vrijednosti u koje sve manje
i manje vjeruje. Došao je obaviti svoj zadatak, po cijenu života i smrti. Potpuno je ravnodušan upravo po pitanju vlastitog preživljavanja. Ništa ga ne veže za ovaj svijet. To se sve mijenja kada upoznaje Mariu. U samo nekoliko dana, fatalno se zaljubi u nju. Ta ljubav mijenja cijeli njegov pogled na svijet i samoga sebe. Sada
ima razloga za život, sada ima još veći motiv da mu misija i bijeg nakon nje uspiju. Ne pokazuje nikakvo suosjećanje ni grižnju savjesti. Spreman je ubiti Pabla da se to od njega tražilo, bez razmišljanja. Uspije uspješno obaviti svoju misiju, ali tu njegovi planovi prestaju. Teško je ozlijeđen u bijegu i ostaje sam iza svoje skupine, po vlastitim željama. Maria također odlazi i on se samo nada da će ona preživjeti kako bi on nastavio živjeti kroz njenu ljubav pr ema njemu. Njegov kraj je obilježen hrabrošću i neustrašivošću. Čeka neprijatelje, teško ranjen, kako bi što više olakšao bijeg Mariji i skupini. Najvažniji sporedni lik romana kroz koju se ostvaruje i sporedna ljubavna tematika je priprosta španjolska djevojka Maria. Njen život su obilježile tragedije koje je proživjela na početku rata. Roditelji i brat su joj pogubljeni od strane fašista, a ona sama je bila mučena i silovana sve dok nije pobjegla u planine s Pilar i Pablom. U početku je teško funkcionirala u društvu, ali njeno stanje postaje sve bolje i bolje uz Pilarinu pomoć. Njen potpuni oporavak se dogodi kada Robert Jordan uđe u njen život. Zaljubljuje se i zaboravlja svoju prošlost. U jako malo vremena počinje novi život. Taj život je započet, ali je naprasno oduzet njoj i Robertu Jordanu. Ona mora otići od njega, nastaviti dalje sama i pokušati preživjeti zbog njega. Njena sudbina je u potpunosti tragična, uz samo nekoliko pozitivnih dana provedenih s Robertom Jordanom.
Pilar i Pablo su supružnici koji predstavljaju suprotnost jedno drugome i svojim odnosom čine kontrast odnosu Roberta i Marie. Pilar je hrabra, neustrašiva žena, vođena komunističkim idealima i vjerom u Republiku. Njen život i prije početka rata je bio uzbudljiv, proputovala je veliki dio Španjolske i bila u ljubavnim vezama sa slavnim matadorima. Upoznaje Pabla i tijekom revolucije se bore
protiv fašista. Iako zgrožena okrutnošću svog muža i drugih republikanaca, ostaje
privržena njihovima ciljevima. Pablo je bio dosta sličan svojoj supruzi tijekom revolucije i na početku rata. Bio je sposoban, hrabar, ali i nasilan borac. Sve se to mijenja tijekom rata. Postaje uplašen. Ne žel i borbe. Odaje se alkoholu. Jednostavno, postaje prazna ljuštura. Čak je dao i natuknuti da razmišlja o predaji fašistima. Ipak, Pablova se hrabrost ponovno pojavljuje na samom kraju romana i, moglo bi se reći, upravo u najbolje vrijeme. Napada stražare kr aj mosta i olakšava posao Robertu Jordanu, ali i ostalima. Odnos njega i Pilar kroz cijeli je roman izrazito disfunkcionalan i prepun vrijeđanja i zamjerki. Pilar čak želi da Robert Jordan ubije njenog muža kako bi bila sigurna da im neće oteža ti izvršavanje misije. Na samom kraju bježe zajedno i njihova sudbina ostaje nepoznata.
Ostali članovi skupine su starac Anselmo, Rafael, Fernando, Eladio, Andres, Primitivo, Agustin. Anselmo predstavlja komunističke ideale koji polako propadaju, a to dodatno pojača i njegova smrt na kraju. Rafael je lutalica, Ciganin i pridružio se grupi iz osobne koristi i ne pokazuje osobitu hrabrost. Ipak, sudjeluje u akcijama. Svi ostali članovi skupine su hrabri pojedinci koji su spremni dati život za svoje ciljeve, ne znajući vrijedi li ta njihova žrtva. Također imamo nekoliko likova vojnih dužnosnika i čelnika. To je general Golz koji vodi ofenzivu i zadužuje Roberta Jordana za tu misiju i Andre Marty. Marty je pogotovo zanimljiv lik zbog svoje ludosti. On je glavni komesar svih
internacionalnih brigada koje se bore u Španjolskoj, ali je također potpuno lud. On ostaje na svojoj funkciji iako njegovi nadređeni znaju za njegovo stanje. Pokušava ga se što više i gnorirati i djelovati bez njegovog sudjelovanja. Spominje se i Rus Kaškin i vođe druge gerilske skupine El Sordo. Kaškin je bio poznanik Roberta Jordana, također stručnjak za eksplozive, koji je bio pripadnik te skupine prije njega. Imao je psihičkih problema, a nastradao je na bojištu. Bio je ranjen i njegovi suborci su ga ubili kako ga ne bi zatočili fašisti. To je bila dosta uobičajena praksa za većinu boraca u tom ratu. El Sordo (Gluhi) je bio vođa obližnje gerilske skupine koji je trebao pomoći u miniranju mosta. On i cijela njegova skupina su poubijani zbog tragova u snijegu
koje su napravili konji koje su ukrali fašistima. U njegovoj zadnjoj borbi, nadmudrio je fašiste i na prevaru im ubio glavnog časnika.
8. STRUKTURA I TEMATIKA DJELA
Djelo je podijeljeno u 43 poglavlja nejednake duljine, zavisno o glavnom motivu
svakog od poglavlja. Stil kojim je djelo pisano je klasični primjer „tvrdokuhane proze“ koju uvodi upravo Hemingway. Takva proza je sažeta, dotjerani novinarski stil koji podsjeća na reportaže. Objektivno iznosi događaje i stavove bez pretjerane sentimentalnosti. Ipak donosi preokret u životima likova koji nam pomaže da ih lakše shvatimo i poistovjetimo se s njima. To je, u slučaju ovog romana, ljubav između Roberta Jordana i Marie. Glavne teme djela su rat i smrt. Piščev stav je osuđivanje rata, njegova besmislenost i također besmislenost nasilja. To pokazuje kroz duge opise početka revolucije koje Pilar priča (ljudi su bili brutalno pretučeni i još živi gurnuti preko litice u ponor). Također , bavi se pitanjima smisla života i propasti ideala kojima se ljudi vode. Ako su ideali i borba za njihovo ostvarenje smisao nečijeg života, u ovom slučaju Roberta Jordana, što se dogodi sa likom kada shvati da ti ideali nisu onakvi kakvim su se čini li? Na kraju se cijeli život svodi na sudbinsku preodređenost likova koja se pokazuju kroz tragični kraj Roberta Jordana, ali i kraj njegove kratke, ali intenzivne ljubavi s Mariom.
9. ZAKLJUČAK Roman Kome zvono zvoni klasičan je primjer antiratnog rom ana opisan kroz autobiografske doživljaje pisca. Proživljavajući sve ratne strahote, gledajući stradanje i smrt, shvaća besmisao toga svega. Borbu pojedinca za ideale koji uopće nisu takvi kakvima se smatraju. Uzaludna borba i uništavanje, a zbog ničega. Ovaj roman definitivno ne ostavlja čitatelja ravnodušnim. Iako hladan i naizgled distanciran, Robert Jordan izaziva empatiju i poistovjećivanje u čitatelja. Obilježio je desetljeća antiratnog književnog stvaranja koja dolaze iza njega, a suzdržani stil kojim je pisan, i danas predstavlja izazov većini pisaca i jednostavno je neponovljiv u svojoj jednostavnoj genijalnosti.
Literatura:
Hemingway, Ernest (2001): Kome zvono zvoni, Ljubljana, Biblioteka Ambrozija Slamnig, Ivan (2001): Svjetska književnost zapadnog kruga, knjiga
Zagreb, Školska
Solar, Milivoj (2007): Književni leksikon, Zagreb, Matica hrvatska Solar, Milivoj (2003): Povijest svjetske književnosti, Zagreb, Golden marketing
Šoljan, Antun (1982): 100 najvećih romana svjetske književnosti, Zagreb, Izdavačko knjižarska radna organizacija Mladost https://hr.wikiquote.org/wiki/Ernest_Hemingway#Kome_zvono_zvoni_.281940. .29
