4.1 - 4. Pcelarski Dani (Sve)

Izdavač: Poljoprivredni fakultet u Osijeku Za izdavača: prof. dr. sc. Vlado Guberac, dekan Glavni i odgovorni urednik: doc. dr. sc. Zlatko Puškadija Grafika i dizajn: Ras Lužaić, dipl. ing. Tisak: TIPO Osijek Naklada: 600 primjeraka

ISBN: 953-6331-51-9

Pčelarski savez Vukovarsko-srijemske županije Pčelarske udruge Brodsko-posavske županije Savez pčelara Osječko-baranjske županije Hrvatska gospodarska komora Hrvatski pčelarski savez Hrvatska pčelarska akademija Poljoprivredni fakultet Sveučilišta J.J. Strossmayera u Osijeku Hrvatski veterinarski institut, Veterinarski zavod iz Vinkovaca Zdravstvena i veterinarska škola dr. Andrija Štampar iz Vinkovaca

ORGANIZIRAJU

4. PČELARSKI DANI 2007. Međunarodni pčelarski sajam opreme i pčelinjih proizvoda i stručno znanstveni skup

VINKOVCI 9.10.i 11 . OŽUJKA 2007.

ZNANSTVENO STRUČNI ODBOR 1. prof. dr. sc. Zvonimr Tucak, Poljoprivredni fakultet u Osijeku - predsjednik 2. doc. dr. sc. Zlatko Puškadija, Poljoprivredni fakultet u Osijeku 3. mr. sc. Mario Škrivanko, dr. vet. med. Veterinarski zavod iz Vinkovaca, predstojnik 4. mr. sc. Marin Periškić, dr. vet. med. Hrvatski veterinarski institut, Veterinarski zavod Vinkovci 5. mr. sc. Jadranka Mustapić-Karlić 6. dr. sc. Zdravko Laktić 7. prof. dr. sc. Nikola Kezić, Agronomski fakultet iz Zagreba 8. prof. dr. sc. Mićo Mladenović, Agronomski fakultet iz Zemuna 9. Ivan Miškulin, pčelar praktičar iz Vinkovaca 10. Mato Idžojtić, pčelar praktičar iz Vinkovaca ORGANIZACIJSKI ODBOR 1. Petar Kulić - predsjednik, zamjenik župana Vukovarsko-srijemskog 2. Željko Ilić, zamjenik gradonačelnika Vinkovaca 3. Andrija Matić - zamjenik predsjednika, pročelnik up. odjela za polj. i šumarstvo 4. Stipan Pekanović, predsjednik svjetskog sajma pčelarstva i svjetske pčelarske burze 5. Jugoslav Holik, Hrvatska gospodarska komora 5. Josip Šumanovac, Hrvatski stočarski centar Vinkovci 6. Božo Pavlović, ravnatelj Zdravstveno - veterinarske škole Dr. Andrija Štampar

9. Stjepan Aračić 10. Antonija Majić 11. Ivica Knežević 12. Željko Šuran 13. Jure Bošnjak 14. Milan Kramer 15. Tadija Bošković 16. Berislav Blažević 17. Jozo Petrušić 18. Danijel Kunodi 19. Slavko Hajmburger 20. Marija Pavlović 21. Nikola Šušak 22. Branko Kotur 23. Anto Antunović

7. Stevo Trtica 8. Vinko Kušanić POČASNI ODBOR Srećko Selanac - pomoćnik ministra poljoprivrede, šumarstva i vodnog gospodarstva Božo Galić - župan Vukovarsko - srijemski Mladen Karlić - gradonačelnik Vinkovaca

Sadržaj Nacionalni program ruralnog razvitka Brčić Kostić Marjan

6

Proizvođači meda u prilagodbi europskom zakonodavstvu Gašparac Nevenka

9

Elektroničko nadgledanje pčelinjaka i dojava pčelaru o stanju u košnicama sustavom “Apismarin” Fucijaš Marin Američka gnjiloća - novi pogled na staru opasnost Šekulja Damir, Laktić Zdravko

11 17

Program selekcije pčela na tolerantnost na varoozu na otoku Unije 22 Dražić Maja, Duvnjak G., Bubalo Dragan, Buchler R., Winfried, D., Pechhacker Herman i Kezić Nikola Dresura pčela za oprašivanje voćaka Brečak Davor

26

Tržišna svojstva pčelinjih proizvoda Horvat Slavko

29

Pčelarstvo u saveznoj pokrajini Mecklenburg-Vorpommern od 1990. godine Winfried, D.

37

Suzbijanje varooze na manjim pčelinjacima Kezić Nikola, Dražić Maja i Bubalo Dragan

41

Formiranje i njega nukleusa Puškadija Zlatko

44

Profilasa i liječenje pčela preparatima registriranim u Bugarskoj Gurgulova Kalinka

51

Razvoj pčelinjeg društva tokom godine Tomažin G. Franjo

53

Analitika u službi kontrole kakvoće meda Kenjerić Daniela

57

Pravna regulativa u ekološkoj proizvodnji meda Bjelić Dragana, Vitez Marijeta i Mezak - Stastny Mirela

61

Primjena marketinga na tržištu meda Marinac Antun i Andrlić Berislav

71

Hrvatski pčelarski ‘(iz)let’ u EU Krakar Davorin

82

Proizvodnja meda u funkciji razvoja seoskog poduzetništva i multifunkcionalnosti agrara Zmaić Krunoslav

86

Kako upravljati pčelarskom proizvodnjom kada je to “Tvornica” pod vedrim nebom Laktić Zdravko i Šekulja Damir

91

Značenje dijagnosticiranja nozemoze Matašin Željka, Tlak Ivana, Petrinec Zdravko Prilog poznavanju medonosnog bilja i mogućnostima poboljšanja pčelinje paše Zima Dinko, Idlbek Robert, Jakobović Snježana

99

105

Primjena pčelinjih proizvoda u zaštiti ljudskog zdravlja Tomljanović Zlatko

115

Univerzalni ekološki isparivač sredstava protiv varoe i moljaca Tričković Kostadin, Stojanović Dušica, Gligorić Ignjat i Tričković Bojan

118

UVOD Ovogodišnji 4. PČELARSKI DANI u znaku su, i pored brojnih problema, sveopćeg napredovanja pčelarstva Hrvatske u što je ugrađeno puno truda pčelarskih udruga Vukovarsko-Srijemske županije, odnosno Pčelarskog saveza Vukovarsko-Srijemske županije. Naime, napredni pčelari ove županije još su prije desetak godina uočili kako se Hrvatsko pčelarstvo ne razvija u željenom pravcu. Ovo je značilo da se pčelarsko tržište ne razvija i da se ne prati razvoj znanosti i struke. Ovakav odnos prema pčelarstvu vodio je do toga da se razina proizvodnje pčelinjih proizvoda nije dizala, već se počela dizati starosna dob pčelara. U takvim uvjetima prijetila je opasnost čak i da se pčelarstvo u Hrvatskoj počne gasiti. Uvidjevši bit ovih problema među prvima smo počeli s obrazovanjem pčelara kroz našu manifestaciju PČELARSKI DANI, koja je jedina u Hrvatskoj ovakve razine i vjerojatno će i dalje nastaviti rasti iz godine u godinu. Ova pčelarska manifestacija je polako ušla u pčelarski kalendar događanja, ne samo pčelara Hrvatske, nego i cijele regije. Zbog svega ovoga želja nam je da pčelari u Vinkovce nastave dolaziti na PČELARSKE DANE u sve većem broju, baš kao što se dolazi na Vinkovačke jeseni.

Drago Josipović

NACIONALNI PROGRAM RURALNOG RAZVITKA MINISTARSTVO POLJOPRIVREDE, ŠUMARSTVA I VODNOGA GOSPODARSTVA Zagreb, Ulica grada Vukovara 78, Tel. (01) 610 6692, Fax. (01) 610 9189 www.mps.hr

Hrvatska poljoprivreda u brojkama - 5,5% isključivo poljoprivrednog stanovništva - u ruralnom prostoru živi oko 40% hrvatskog pučanstva (2001), koji su izravno ili neizravno vezani uz poljoprivredu Poljoprivredna politika - jačanje poljoprivrednog sektora - očuvanje, razvoj i zaštita ruralnih područja Cilj: - osiguranje primjerenih radnih i životnih uvjeta u - seoskim područjima, - očuvanje prirodnog i kulturnog nasljeđa, - promicanje održive poljoprivrede i očuvanje okoliša Sustavi poticaja i potpora u poljoprivredi Cilj: - povećanje konkurentnosti - veći dohodak Sustavi poticaja i potpora u poljoprivredi - model poticanja proizvodnje - model potpore dohotku - model kapitalnih ulaganja - model ruralnog razvitka

4. PČELARSKI DANI 2007.

Brčić Kostić Marjan, dipl.ing. – Načelnik odjela

Poticaji

5%

3%

19%

Potpora dohotku Kapitalna ulaganja Ruralni razvitak

73% Grafikon 1. Struktura modela državne potpore UPISNIK POLJOPRIVREDNIH GOSPODARSTAVA Obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava > 160.000 u RH ZAKONODAVSTVO - Zakon o poljoprivredi (NN 66/01; NN 83/02) - Zakon o državnoj potpori u poljoprivredi, ribarstvu i šumarstvu

(N.N. 87/02; NN 117/03; NN 82/04)

- Pravilnik o načinu i uvjetima provedbe modela poticanja proizvodnje

(N.N. 24/2005)

- Pravilnik o provedbi modela potpore dohotku (N.N. 02/2005) - Pravilnik o provedbi modela kapitalnih ulaganja u poljoprivredi, ribarstvu

i šumarstvu (N.N. 47/2004)

- Pravilnik o upisu u Upisnik poljoprivrednih gospodarstava (N.N. 128/2002) 4. PČELARSKI DANI 2007.

MODEL RURALNOG RAZVITKA Ciljevi: - zadržati stanovništvo u ruralnim područjima - izjednačiti kvalitetu života u urbanim i ruralnim područjima - omogučiti povratak stanovništva iz urbanih u ruralna područja Model ruralnog razvitka: - razvitak seoskog prostora - očuvanje izvornih i zaštićenih pasmina - marketinška priprema poljoprivrednih proizvoda

Marketinška priprema poljoprivredno - prehrambenih proizvoda 4. PČELARSKI DANI 2007.

Očuvanja izvornih i zaštićenih pasmina Strategijski programi operativni program podizanja trajnih nasada Operativni program razvitka govedarske proizvodnje Operativni program razvitka svinjogojske proizvodnje Operativni program potpore proizvodnji slavonskog kulena Operativni program za razvoj povrćarstva - u izradi Program potpore istraživanjima u poljoprivredi (vip) Program potpore programima rada udruga Program potpore srednjim poljoprivrednim školama Program potpore za održavanje sajmova, izložbi, seminara, okruglih stolova, znanstvenih skupova, kongresa, obljetnica i manifestacija očuvanja kulturne baštine

PROIZVOĐAČI MEDA U PRILAGODBI EUROPSKOM ZAKONODAVSTVU mr. sc. Gašparac Nevenka, dr.vet.med. Hrvatska gospodarska komora - Centar za kvalitetu Sažetak Proteklih desetak godina EU temeljito je preispitala propise koji su vezani uz sigurnost hrane, budući su se postojeći pokazali nedovoljno učinkoviti u praksi. Zakonodavstvo u području sigurnosti hrane sastojalo se od niza direktiva (propisa) u kojima su detaljno bili propisani svi uvjeti i mjere koje su proizvođači i prerađivači morali udovoljiti. U konačnici, sigurnost proizvoda koji se stavljao na tržište garantiralo je završno uzorkovanje i analitičko izvješće gotovog proizvoda bez obzira o kojim se količinama radilo. Ista praksa pokazala se tijekom godina kao nesigurna i neučinkovita jer se broj incidenata vezanih uz hranu za koju se utvrdilo da predstavlja rizik za zdravlje ljudi i životinja povećao. Brojne krize rezultirale su povećanom zabrinutošću i gubitkom povjerenja potrošača. Stoga je došlo do bitnih promjena u propisima o sigurnosti hrane i hrane za životinje sa osnovnim ciljem više razine zaštite zdravlja i interesa potrošača kroz niz jednostavnih i sveobuhvatnih propisa utemeljenih na analizi rizika. Ključne riječi: Europska unija (EU), subjekti u poslovanju s hranom, odgovornost


Kada govorimo o proizvođačima i prerađivačima meda tada ih novo zakonodavstvo naziva «subjektima u poslovanju s hranom « bez obzira na to da li se postupak poslovanja poduzima zbog ostvarivanja dobiti ili ne, te bilo da je javni ili privatni, ukoliko se izvršavaju poslovi vezani za bilo koju fazu proizvodnje, prerade, skladištenja, prijevoza ili distribucije hrane. Subjekti u poslovanju s hranom odgovorni su za nesmetanu provedbu propisa o hrani unutar poslovanja kojim upravljaju. Zakon o hrani (Uredba 178/2002/EC) ih obvezuje na udovoljavanje slijedećih uvjeta: 1. sigurnost - subjekti ne smiju stavljati u promet hranu koja nije sigurna za konzumaciju 2. odgovornost - subjekti su odgovorni za sigurnost hrane koju proizvode, prerađuju, prevoze, uskladištavaju ili prodaju 3. sljedljivost - subjekti moraju osigurati takav sustav da mogu odmah identificirati dobavljača ili kupca

4. transparentnost - subjekti moraju odmah informirati nadležno tijelo ukoliko opravdano posumnjaju da njihova hrana nije sigurna za konzumaciju

6. prevencija - subjekti moraju identificirati i redovito analizirati kritične točke u procesu i osigurati kontrolu nad njima Unutar paketa novih propisa na proizvođače meda direktno se odnosi samo Uredba 852/2004/EZ o higijeni prehrambenih proizvoda u kojoj se daje do znanja da cijeli prehramebeni lanac od primarne proizvodnje pa do gotovog proizvoda u većoj ili manjoj mjeri mora ispoštovati higijenske mjere i zavisno od veličine i vrste djelatnosti kojom se subjekt bavi i osigurati kontrolu nad svim fazama proizvodnje, prerade i distribucije hrane. U Uredbi 852/2004/EZ navodi se također kako uvjeti za HACCP trebaju omogućiti dovoljnu fleksibilnost, posebice za male tvrtke. Osnovni cilj provedbe postupaka utemeljenih na HACCP načelima je kontrola opasnosti u prehrambenim proizvodima. Taj se cilj može postići različitim sredstvima, imajući na umu da su postupci za kontrolu opasnosti utemeljeni na riziku i usredotočeni na ono što je u prehrambenoj tvrtki važno za higijensku i zdravstvenu ispravnost, a time i sigurnost prehrambenog proizvoda. Upravo u ovoj Uredbi zakonodavac potiče širenje i primjenu nacionalnih smjernica odnosno vodiča dobre (pčelarske prakse) proizvođačke ili higijenske prakse jačajući tako sektorski pristup za primjenu higijenskih i drugih mjera koje su zajedničke istoj vrsti proizvodnje, prerade ili distribucije. U brojnim slučajevima, opasnosti se mogu također kontrolirati i samim ispunjavanjem zahtjevanih preduvjeta u vezi s higijenom prehrambenih proizvoda. Zaključno, sigurnost hrane rezultat je nekoliko čimbenika: ponajprije zakonodavstva kojim se u nastupajućem razdoblju trebaju utvrditi minimalni higijenski uvjeti; implementacije istog te službenih kontrola kako bi se provjerilo da li subjekti koji posluju s hranom ispunjavaju te uvjete, dok subjekti koji posluju s hranom trebaju uspostaviti i provoditi programe i postupke za osiguranje zdravstvene ispravnosti hrane koji se temelje na načelima sustava HACCP (vodičima, ili fleksibilnom primjenom HACCP načela) te moći garantirati neškodljivost za zdravlje ljudi proizvoda koje stavljaju na tržište.


5. krizne situacije - subjekti moraju odmah povući hranu s tržišta ukoliko opravdano posumnjaju da nije sigurna za konzumaciju

ELEKTRONIČKO NADGLEDANJE PČELINJAKA I DOJAVA PČELARU O STANJU U KOŠNICAMA SUSTAVOM “APISMARIN” Fucijaš Marin, dipl. ing. Kuraltova 8, 10000 Zagreb Sustav APISMARIN” je rezultat višegodišnjeg proučavanja zvučnih signala i vibracija kojima komuniciraju razne životinje, među kojima i kukci, a koje je ing. Marin Fucijaš snimao i bilježio, te ove godine uz pomoć stručnog tima i realizirao do praktične uporabe.


Ozbiljnija promatranja započela su 2000.godine, kada su mi bili ustupljeni rashodovani medicinski aparati za snimanje rada srca i mjerenje električke aktivnosti mozga. Tu sam aparaturu preradilo, nadopunio i prilagodio za registriranje vrlo osjetljivih spektara vibracija i zvučnih signala na kojima komuniciraju kukci. Ideja koja me je tada zaokupljala, bila je veza biljke i insekta. Već sam ranije shvatio da su tlo, biljka i životinje zapravo jedna cjelina čiji su dijelovi međusobno ovisni. Zapravo sam želio vidjeti ima li osim boja, mirisa i kemijskih signala bilo što u toj komunikaciji što se može mjeriti električkim ili akustičkim aparatima. Početkom 2004. godine prijavio sam projekt “Elektroničko nadgledanje pčelinjaka i dojava pčelaru o stanju u košnicama ”. Od tada je započela plodna suradnja sa dr.sc. Nikolom Kezićem sa Zavoda za pčelarstvo na Agronomskom fakultetu sveučilišta u Zagrebu u primjeni raznih tehničkih segmenata za potrebe pčelarstva. Stručni inženjerski tim koji radi na razvoju objedinio je segmente u jedinstven polivalentni sustav prikupljanje klimatskih podataka na pčelinjaku: temperature, tlaka, vlage, brzine vjetra i količine padalina sa podacima iz košnica. Iz košnica se prikupljaju podaci o unutarnjoj temperaturi, vlazi te frekventni sonogrami (slika 1.). Na referentnim košnicama prikupljaju se podaci o promjeni težine ,te broj ulaska i izlaska pčela iz košnice. Sustav je tako prilogađen praksi da postavljanje senzora ne zahtjeva nikve preinake na postojećim košnicama,a razvijen je tako da na jednu centralnu jedinicu možemo priključiti 128 košnica.Za potrebe znanstvenih istraživanja svaka košnica može imati i vagu i brojalicu pčela. Podaci se bežičnim putem sakupljaju u centralnu jedinicu, softverski obrađuju i prosljeđuju na web stranicu pčelara, a mogu se prikazati u vidu pisanih podataka, grafikona ili tablica. Odabrani podaci i/ili važni signali upozorenja mogu se proslijediti i na mobitel bilo zvučno ili u obliku SMS poruke. Sustav je u eksperimentalnoj funkciji od jeseni 2006. godine na pčelinjaku Agronomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu (slika 2.) i za rad ne zahtjeva fiksnu telefonsku liniju niti izvor napajanja strujom iz gradske mreže.

10

4. PČELARSKI DANI 2007. Slika 1. Prikupljeni podaci o unutarnjoj temperaturi, vlazi te frekventni sonogrami

Slika 2. Pčelinjak Agronomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu Opći je zaključak da smo ulaskom u područje ovakvog praćenja ekoloških sustava otvorili nova vrata za znanost i primjenu u praksi, poglavito iz razloga što su razvijeni posebni uređaji i softverski filtri kojima se razlučuju karakteristični signali matice, varoe i posebna stanja ili raspoloženja unutar pčelinje zajednice u košnici. Očekuje se ovim sustavom osuvremeniti i povećati sigurnost u pčelarskoj proizvodnji, poglavito u području problema vezanih uz varou i selekciju matica. Razlučivanjem signala matice i varoe dobivenih u sonogramu, pokazala se je velika sličnost u akustičkom obliku tih signala koju nisam očekivao(slika 3.). To

11

me navelo na sumnju da se varoa koristi “Akustičkom mimikrijom”na pasmini Apis mellifera , kako bi se “glumeći” maticu zaštitila od napada pčela radilica iz zajednice, odnosno izbjegla mehaničko čišćenje kojim se služe azijske pasmine pčela na kojima varoa nije toliko velik problem kao na našoj pčeli, Apis mellifera.

Slika 3. Usporedba filtriranih signala matice i varoe


Za pretpostaviti je da matice azijskih pasmina pčela imaju karakteristične akustičke signale različite od signala varoe, pa njihove radilice na vrijeme prepoznaju parazite u svojoj zajednici i mehanički ih odstrane. Pretpostavljam da je do ove pojave “akustičke mimikrije”došlo uslijed mutacije varoe u područjima Azije gdje se zajedno susreću azijske pasmine pčela i naša Apis mellifera. Jedan od značajnih uporabnih mogućnosti ovog sustava svakako je i rano dijagnosticiranje rojevnog raspoloženja unutar zajednice. To omogućuje pčelaru da se odluči iz koje će košnice dopustiti rojenje, a u kojima će pravovremeno reagirati da spriječi rojevno raspoloženje. U završnoj je fazi i izrada mobilnog ručnog senzora koji pokazuje u kojoj se ulici nalazi matica, sa ciljem da pčelari ne gube vrijeme tražeći je po okvirima. Uporabom ovog sustava na pčelinjaku Agronomskog fakulteta u Zagrebu, pokazalo se je koliko vremena treba pčelinjoj zajednici da ponovo uspostavi ustaljeni režim temperature i vlage unutar košnice nakon kratkog otvaranja poklopca tijekom jeseni i zimi. Ovisno o snazi zajednice, za normalizaciju je bilo potrebno od 2-6 sati, što dokazuje kolika je štetnost nepotrebnog uznemiravanja zajednicu otvaranjem košnice (vidi sliku 1). Praćenjem vrijednosti temperature,vlage i karakteristične jačine sonograma dobiva se nakon softverske obrade podatak, realna vrijednosti snage pojedine zajednice. Snaga zajednice ne mora biti proporcionalna broju pčela u košnici, što je i u praksi uočeno kada

12

brojčano manja zajednica sakupi više meda nego brojčano veća zajednica. Realnu snagu ili jačinu pčelinje zajednice moguće je ovim sustavom izraziti fizikalnim jedinicama .

Slika 4. Kolebanje vlage i temperature u košnici nakon prihrane zajednice pogačom Razvijena softverska obrada prikupljenih signala, također signalizira i nestanak matice iz košnice. Dijagram tog stanja vidljiv je na slici 5. ,gdje dana 10.01.2007. u 7h i 46 min počinje kolebanje krivulje, da bi smo 12.01.2007.godine izvršili kontrolu košnice i utvrdili nestanak matice. Sustav ovu pojavu prepoznaje kao “alarmni signal” kojeg će pčelar dobiti i putem SMS-poruke na svoj mobitel.

Slika 5. Dijagram snimljen u zajednici nakon nestanka matice

13


Na slici 4. vidi se vrlo veliko kolebanje vlage i temperature do dana 29.11.2006.kada je zajednica prihranjena pogačom. Nakon dodane prihrane, kolebanje vlage i temperature prestaje. Iz ovog je primjera razvidna važnost sustava “Apismarin” za praksu, koji pravovremeno dojavljuje potrebu pojedine zajednice za dohranom. Primjenom sustava izbjeći će se se nepotrebno otvaranje košnica, a dohrana će se obaviti samo na košnicama čije zajednice za njom imaju potrebu. Tako će se spriječiti nepotrebno uznemiravanje, racionalizirati trošak prihrane i spriječiti umiranje zajednice od gladi tijekom zimovanja.


Slike 4,6 i 7 prikazuju primjer obrađenog sonograma koji rezultira frekventne karakteristike i spektralne analize snimljenog signala. Razvijeni softver sustava “Apismarin”pri obradi podataka analizira sve navedene i prikazane vrijednosti i pčelaru na njegovu web stranicu daje jednostavnu uputu razumljivu i onima sa slabijim znanjem informatike, npr.”u košnici 15 nema matice”,ili “prihrani košnice 9,12 i 120”,ili “rojevno raspoloženje pojavilo se je u košnici 3 i 122”.

Slika 6. Sonogrami koji rezultiraju frekventne karakteristike i spektralne analize snimljenog signala Sustav se razvija za pčelarske potrebe, no vjerojatno će u budućnosti imati širu primjenu u drugim područjima poljoprivrede, šumarstva i biologije (vidi sliku 7.).

14


Slika 7. Široki spektar moguće primjene sustava „Apismarin“ Već smo sada ostvarili cilj da pčelar ima bolji uvid i mogućnost praćenja stanja na pčelinjaku i košnicama i u vrijeme kada se tamo ne nalazi fizički, što će promijeniti sigurnost pčelarenja, osobito kod selidbenih i manje iskusnih pčelara. Znanosti smo dali mogućnost egzaktnog opažanja i obrade podataka bez da se remeti stanje pčelinje zajednice. Uvjeren sam da smo ovim sustavom i metodom u mogućnost odgovoriti na mnoge nepoznanice iz života pčela i drugih kukaca.

15

AMERIČKA GNJILOĆA – NOVI POGLED NA STARU OPASNOST dr. sc. Šekulja Damir1, dr. sc. Laktić Zdravko2 „Camelus“d.o.o., Rose Leard 10, Rijeka član uredništva „Hrvatske pčele“ i proizvođač matica; Radnička 2, Šečerana, Beli Manastir 1 2

Posljednjih godina o američkoj gnjiloći se ne čuje previše. Izgleda kao da je ta do nedavno glavna pošast u pčelarstvu ovih krajeva, nestala ili bar da je prestala biti opasnom prijetnjom. Iako je po inerciji ostala u zakonodavstvu vezanom uz bolesti pčela, gotovo sasvim je nestala iz pčelarskih predavanja i općenito iz zanimanja pčelara. Koliko je to opravdano i treba li ju zaboraviti ili ne, pojasniti će slijedeći tekst. Iako se bolest naziva američka gnjiloća, to zapravo nema veze sa američkim kontinentom, jer je prisutna i u brojnim drugim dijelovima svijeta. U narodu su ju još nazivali i pčelinja kuga a u literaturi se nalazi i pod nazivom opaka gnjiloća.


Uzročnik američke gnjiloće je Paenibacillus larvae, štapićasta bakterija, koja tvori vrlo otporne spore. Spore se unose u organizam prijemljivih ličinki hranom. Razlog da bolest nije nanijela više štete pčelarstvu leži prvenstveno u tome da se ličinke mogu zaraziti bolešću uglavnom samo u dobi do dva dana. Starije ličinke se teoretski također mogu zaraziti, ali broj spora potrebnih za infekciju se toliko poveća, da u praktičnim uvjetima ne dolazi do njihovog oboljevanja. Nakon unošenja spora u organizam prijemljive ličinke, one dospijevaju u srednje crijevo, koje je u toj fazi razvoja ličinke još zatvoreno. Tijekom prvog dana od unosa, iz spora se razviju vegetativni oblici uzročnika. Oni su vrlo osjetljivi na antibiotike i sulfonamide, pa se na njihovom uništavanju bazira liječenje bolesti u njenoj ranoj fazi. Razvoj sekundarnih infekcija koje bi se mogle razviti u oboljeloj ličinci, spriječen je antibiotikom, kojeg luči Paenibacillus larvae (Woodrow, 1942) Vegetativni stadiji prodiru kroz stijenku srednjeg crijeva pčela i tijekom narednih 9 do 11 dana toliko se razmnože u tijelu zaražene ličinke, da iskoriste sve njene hranjive tvari, te zbog pomanjkanja uvjeta za razvoj masovno prelaze u sporogeno stanje. U svakoj pojedinoj ličinci na taj se način razvije do 2,5 milijardi spora (Sturtevant, 1932). Budući da su u toj dobi ličinke već poklopljene, one masovno ugibaju u fazi poklopljenog legla, po čemu su nekad američku gnjiloću svrstavali u tzv. bolesti poklopljenog legla (Tomašec, 1955). Tek u toj fazi bolest se u praksi može prepoznati, jer se na poklopljenom leglu uočavaju rupice, koje izgrizaju pčele kada primjete da je ličinka uginula pod poklopcem (Holst, 1946). Ponekad pčele mogu prepoznati bolest neposredno nakon uginuća ličinke, te ju izbaciti iz košnice dok razvoj uzročnika nije završen, pa se ne razvijaju klinički simptomi bolesti. Ukoliko je pak razvoj uzročnika završen, sadržaj uginulih ličinki pretvara se u gnjecavu masu, koju pčele čistačice uz veliki napor pokušavaju izbaciti.

16

Kada zdrave odrasle pčele pojedu med, i spore dospiju iz mednog mjehura u crijevo, one su u praksi izgubile značenje u prijenosu bolesti. Naime, odrasle pčele izmet izbacuju u letu u prirodi, te su tako izbačene spore unatoč njihovoj izuzetnoj otpornosti, izgubljene. U pčelinjoj zajednici dolazi do zaražavanja sve većeg broja ličinki. Istovremeno odrasle pčele postupno umiru, pa tako i najsnažnije zajednice postaju slabići i na kraju odumiru. Takve zajednice u jednom periodu imaju ne samo puno mrtvog legla već i višak slobodnih odraslih pčela, koje budući da ne trebaju gubiti energiju za ishranu legla, često uspijevaju sakupiti zavidne zalihe meda. Nastupanjem bespašnog razdoblja takvi slabići ne pružaju otpor grabeži, te se na pčelinjaku i u okolici javlja epidemija američke gnjiloće. Pojavi bolesti pogoduje i sam čovjek. Bolest se sporadično javlja i u slučajevima kada se staklenke sa zaraženim medom bacaju u kontejnere za smeće koji su dostupni pčelama iz okolice. Na taj se način bolest širi na velike daljine, jer se spore bolesti često nalaze i u medu koji se nalazi u prodaji. Staklenke sa takvim, često uvoznim medom, na kraju najčešće završe na mjestima dostupnim pčelama, koje ih u potrazi za hranom do kraja počiste. Sam pčelar često nesvjesno prenosi bolest odlaganjem okvira na pčelinjaku, nepravilnim radom prilikom vrcanja, odnosno uvijek kada pčele dolaze u kontakt sa otvorenim medom. Česta je i pojava nepravodobnog prepoznavanja bolesti, kada pčelar okvire iz zaražene oslabljele zajednice sam porazdijeli po pčelinjaku pomiješavši ih sa zdravima. Pojava i širenje američke gnjiloće su nepredvidljivi, te stoga davanje antibiotika u preventivne svrhe nema znanstvenog opravdanja. Osim što se na taj način rezidue antibiotika nalaze u medu, čineći ga neprikladnim za ljudsku ishranu, ne postiže se ni očekivana profilaktička zaštita pčela. Profilaktične mjere koje se preporučuju imaju smisla samo ako se provode prije pojave bolesti. U slučajevima kada se bolest pojavi, treba ju sanirati ovisno o stupnju zaraze, jačini zajednice, kvaliteti košnice i godišnjem dobu. Općenito se smatra da zajednice koje su vrlo oslabile, koje su u starim i jeftinim košnicama, treba uništiti, a druge, koje ima smisla spašavati, treba sanirati na način da se uništi izvor zaraze i onemogući pčelama hraniteljicama legla da dođu u kontakt sa sporama uzročnika bolesti (Ritter,1996).

17


Pri tome dolaze u kontakt sa desetinama miliona spora, koje kasnije, kada pčele čistačice postanu generacijskom sukcesijom poslova u zajednici, hraniteljice legla, dospijevaju u srednje crijevo novih prijemljivih ličinki. Što više napora pčele ulože u pokušaj izbacivanja gnjecavih ličinki, to više spora šire po svim dijelovima košnice. Ne samo da se tako zaražavaju nove ličinke, već se spore uzročnika šire i po vosku, drvenim dijelovima košnice, a dolaze i u med. Često se u medu nalaze spore i u slučajevima kada nema kliničkih simptoma bolesti, tako da je jedan od najopasnijih načina širenja bolesti u praksi, prihrana pčela pogačama ili sirupom napravljenim od meda. Tako se vrlo brzo bolest može proširiti na cijeli pčelinjak, odnosno na sve zajednice pčelarstva na kojem se primjenjuje ta praksa.


Često se kao profilaktička metoda preporučuje pretresanje pčela. Danas se to radi na sličan način kako se formiraju paketni rojevi. Matice zajednica koje ulaze u takav tretman se stave u transportne kaveziće, a pčele se pretresu u rojeve sanduke na način da ukupna težina pčela u roju bude ujednačina prema potrebama pčelarstva ovisno o godišnjem dobu kada se metoda primjenjuje. Ukoliko se bolest uoči rano u proljeće, tada se tako prikupljene pčele mogu staviti u nove ili dezinficirane košnice, koje su ispunjene samo satnim osnovama. U to vrijeme, težina roja može biti oko 1,5 kg. Kako sezona odmiče, nagon za izgradnjom saća se smanjuje, a povećava se i ukupan udio trutova u takvom umjetnom roju. Stoga se ukupna količina pčela povećava na oko 2.5 kg, a udio satnih osnova u odnosu na zdravo izgrađeno saće se postupno smanjuje. Pojava recidiva je vrlo česta, jer su spore nevidljive golim okom, pa se sve radi na slijepo. Kao što nije sigurno da kada se briše prašina u poznatoj sobi sa povezom preko očiju poneki dio namještaja neće ostati previđen, tako postoji i velika vjerojatnost da će na pčelama dostupnom mjestu zaostati natkritična količina spora uzročnika američke gnjiloće nakon provedene sanacije i dezinfekcije. Stoga treba razumno sanirati sve ono što je moglo doći u doticaj sa sporama i bolje je pretjerati u efikasnosti nego dopustiti i najmanji propust. Nakon što su sve pčele iz zaraženog pčelinjaka smještene u rojeve sanduke, treba ih spremiti na tamno, hladno i prozračno mjesto (npr. u podrum). Želi li se pčele razmjestiti na istom pčelinjaku, treba ih držati u tami tri dana, kako bi izgubile orjentaciju, ili ih se može već narednog dana dislocirati na najmanje tri kilometra udaljenu novu lokaciju. Tijekom navedenog razdoblja pčele treba prihranjivati šećernim sirupom u vodenoj otopini 2:3. U takav sirup nije potrebno stavljati antibiotike ili druge lijekove, jer oni i tako ne djeluju na spore uzročnika američke gnjiloće, a ni vegetativni oblici se ne mogu razviti u probavnim organima odraslih pčela. Ono što je bitno je dopustiti pčelama dovoljno vremena da potpuno probave sadržaj hrane iz mednog mjehura. Iako postoji teoretska opasnost da je dio spora zaostao na dlačicama nogu i tijela pčela iz zaraženih košnica, vjerojatnost da će se njima bolest proširiti u novoj sredini je zanemariva. Treba međutim paziti da trunje iz zaraženog rojevog sanduka ne završi u novoj košnici. Stoga je najbolje pčele prebaciti na način da spontano same uđu u novu košnicu (npr.preko kartonskog papira ili daščice prislonjene na leto). Maticu se pčelama može dodati odmah nakon što su stavljene u novu košnicu. Naime, od trenutka kada se matica oslobodi i počne nesti jaja, proći će dovoljno vremena da pčele u svojim mednim mjehurima više neće imati spore uzročnika američke gnjiloće. Liječenje američke ne provodi se u mnogim zemljama (uključujući i našu), jer rezidue medikamenata često zaostaju u medu, čineći ga tako nepodobnim za ljudsku ishranu. Isto tako, bolest se samo privremeno riješi, jer lijekovi djeluju samo na vegetativnu formu uzročnika, dok spore preživljavaju i nakon prestanka terapije ponovo izazivaju bolest. Nepravilnom i nestručnom primjenom medikamenata (antibiotika i sulfonamida), ne samo da se bolest ne sanira, već se postiže i rezistencija (otpornost) pojedinih sojeva uzročnika prema pojedinim lijekovima. Stoga je bitno da ako se provodi liječenje to bude pod nadzorom stručnjaka.

18

Epidemiologija američke gnjiloće može se podijeliti u dvije osnovne kategorije: epidemiologija unutar-zajednice i epidemiologija između-zajednica (Ratnieks, 1992). Kod širenja bolesti unutar iste zajednice, razmotriti ćemo aspekt distribucije spora uzročnika preko tzv. socijalnih kontakata. Razmotriti ćemo i što se događa sa koncentracijom spora u mednim mjehurima pojedinačnih pčela tijekom različitih perioda digestije hrane koja je prethodno bila kontaminirana poznatom koncentracijom spora Paenibacillus larvae (Šekulja, 1996). Iako postoji više metoda za određivanje broja spora Paenibacillus larvae u uzorcima meda, one se ne mogu koristiti za određivanje broja spora u mednim mjehurima pčela, jer se radi o premalim količinama. U tu je svrhu bilo potrebno modificirati metodu koju su opisali Ritter i Kiefer (1993), kako bi se kroz broj kolonija uzročnika, izraslih na specijalnoj hranjivoj podlozi, moglo posredno utvrditi koncentraciju spora u svakom pojedinom mednom mjehuru. Pokusima je utvrđeno (Šekulja, 1996) da se tijekom prijenosa sporama kontaminirane hrane unutar košnice, koncentracija spora u hrani ne smanjuje, već ostaje konstantna i to bez obzira na razinu njihove koncentracije. Isto je tako utvrđeno da tijekom procesa probave hrane iz mednog mjehura, ne dolazi do filtracije spora, odnosno da one zajedno sa hranom direktno ulaze u probavni trakt, odakle bivaju izbačene u prirodu, ne predstavljajući više realnu opasnost za reinfekciju. To je utvrđeno mjerenjem koncentracije spora u preostalom sadržaju mednih mjehura pčela nakon proticanja određenog perioda vremena. Kod širenja bolesti između pčelinjih zajednica (od košnice do košnice, ili od pčelinjaka do pčelinjaka), razmotriti će se mogućnost širenja sa aspekta zalijetanja pčela, unutar zdravih i oboljelih pčelinjih zajednica, te u odnosu na različitu dob pčela (Šekulja 1996). Iako se zna da je grabež najvažniji uzročnik širenja američke gnjiloće, a donedavno se smatralo da zalijetanje tu tek teoretski može sudjelovati, danas se zalijetanju također pripisuje znatna uloga, posebice ako se zna da je često zalijetanje prethodnica grabeži (Fresnaye, 1963). Pokusima nije utvrđeno da se pčele signifikantno više zalijeću iz zajednica koje su zaražene američkom gnjiloćom u odnosu na one koje nisu, ali je u mednim mjehurima pčela iz košnica sa izraženim kliničkim simptomima bolesti, kao i na uzorcima peluda iz njihovih košarica na nogama, utvrđena dovoljna koncentracija spora Paenibacillus larvae, za izazivanje bolesti ukoliko bi došli u kontakt sa prijemljivom ličinkom (Šekulja, 1996). Kako je istovremeno utvrđeno i da se spore nesmetano prenose socijalnim kontaktima unutar zajednice, logično se može zaključiti i da postoji realna opasnost da prilikom preuzimanja hrane od takve zaletjele pčele, ona dospije u medni mjehur hraniteljice, te se tako zaraza proširi na novu zajednicu. Novim spoznajama u širenju američke gnjiloće ustanovilo se da ne dolazi do filtracije spora Paenibacillus larvae tijekom njihovog prolaska kroz medni mjehur, te da socijalnim kontaktima pčele prenose spore kako unutar, tako i izvan košnice.

19


Najbolji rezultati postižu se kombinacijom medikamentozne terapije i opisanog pretresanja pčela. U svakom slučaju treba računati na to da je naredne sezone moguća ponovna pojava bolesti.

Zalijetanje pčela je opasnije za širenje bolesti nego se to ranije mislilo. (Šekulja 1996) Pri tome treba uzeti u obzir da se ne zalijeću samo pčele koje se vraćaju sa paše i koje u svojim mednim mjehurima imaju uglavnom nektar, već se dobrim dijelom zalijeću i pčele u dobi orjentacijskih letova, koje u mednom mjehuru uglavnom imaju med iz vlastite, potencijalno zaražene košnice. Sa aspekta praktičnog pčelarenja, to znači da u sprečavanju širenja američke gnjiloće unutar zajednice, naročitu pažnju treba posvetiti sprečavanju unošenja sporama kontaminirane hrane u medne mjehure pčela, jer one, nemaju mogućnost filtriranja ili drugog načina smanjivanja koncentracije spora u mednom mjehuru, već ga socijalnim kontaktima ne selekcionirano šire na sve članove zajednice. Kod prijenosa zaraze između zajednica treba računati na to da se bolest širi i zalijetanjem pčela. Na smanjivanje zalijetanja može se utjecati pravilnim razmještanjem košnica na pčelinjaku, farbanjem poletaljki i nastavaka raznim bojama i sl. Sve te mjere ne garantiraju da do pojave bolesti neće doći. Smatra se da je danas najefikasnije oružje u suzbijanju američke gnjiloće (uz provođenje zoohigjenskih mjera na pčelinjaku), korištenje matica selekcioniranih na ovu bolest. Selekcionirane pčele, naime imaju vrlo razvijen nagon za čišćenje, te one u ranoj fazi bolesti prepoznaju uginule ličinke i izbace ih iz košnica prije njihovog raspadanja u gnjecavu masu, te tako spriječe manifestaciju kliničkih znakova bolesti. U današnje vrijeme, kada je liječenje američke gnjiloće u brojnim zemljama svijeta zabranjeno, to je vjerojatno i najbolja mjera koju pčelar može sam poduzeti na svojem pčelarstvu. Literatura: Fresnaye, J. (1963): Les erreurs d’orientation des abeilles (derive) dans les rucher moderne. Abeille 6, 185-200. (franc.) Holst, E.C. (1946): A simple field test for American foulbrood. Amer. Bee 86, 14, 34. (eng.) Ratnieks, F.L.W. (1992): American foulbrood: the spread and control of an important disease of the honey bee. Bee Wld.73, 177-191. (eng.)


Ritter, W. (1996): Diagnostik und Bekämpfung der Bienenkrankheiten. Gustav Fischer Verlag Jena. Stuttgart. (njem.) Ritter, W. i B. Kiefer (1993): Eine Methode zum Nachweis von Bacillus larvae in Honigproben. Tierärztl. Umsch. 48, 806-811. (njem.) Sturtevant, A.P. (1932): Relation of commercial honey to the spread of American foulbrood. J.Apic.Res. 45, 257-258. (eng.) Šekulja, D. (1996): New aspects in epidemiology of Bacillus larvae infection by Apis Mellifera Carnica Pollman. Doktorska disertacija. Veterinärmedizinischen Universität Wien. (eng.) Tomašec, I. (1955): Bolesti pčela. Poljoprivredni nakladni zavod. Zagreb. (hrv.) Woodrow, A.W. (1942): Suscepitibility of the honey bee larvae to the individual inoculations with spores of Bacillus larvae. J. Econom. Entomol. 35, 892-895. (eng.)

20

PROGRAM SELEKCIJE PČELA NA TOLERANTNOST NA VAROOZU NA OTOKU UNIJE Pechhacker Herman5 i Kezić Nikola2. Hrvatski stočarski centar, Ilica 101, Zagreb Agronomski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Svetošimunska 25, Zagreb 3 Landesbetrieb Landwirtschaft Hessen, Bieneninstitut Kirchhain, Erlenstrasse 9, 35274 Kirchhain 4 Honigerzeugergemeinschaft Mecklenburg-Vorpommern w.V., Wittenburger Str. 3, 19246 Bantin, Germany 5 . ACA, Austrian Carnica Association, Lunz am See, Austija 1 2

Pčelinji nametnik Varroa destructor prisutna je na prostoru Hrvatske gotovo trideset godina. Odrasle ženke žive i parazitiraju na odraslim pčelama sišući hemolimfu, a jaja polažu u pčelinje leglo. Razvoj iz jajeta do odrasle grinje odvija se u poklopljenom pčelinjem leglu. Napadnute kukuljice izgube 15-20 % mase, a ako se razviju do odrasle pčele, onda su vidljivo sitnije. Životni vijek napadnutih pčela znatno je skraćen, a trutovima je smanjena sposobnost parenja (Sulimanović i sur. 1995, Bubalo, 1999). U suzbijanju varooze korišteni su različiti postupci i lijekovi. Utvrđeno je da varoe vrlo brzo stječu otpornost prema češće primjenjivanim kontaktnim lijekovima, a ta je otpornost utvrđena i prema sistemičnim lijekovima. Otpornost nametnika rezultira povećanjem količine lijeka koja se unosi u košnicu. Prisutnost nametnika i korišteni lijekovi povećavaju osjetljivost pčelinje zajednice na druge bolesti koje inače ne nanose velike štete. Zbog povećanog rizika od kontaminacije meda i drugih pčelinjih proizvoda lijekovima, jednako kao i povećanih troškova zbog potrebe za kontinuiranim liječenjem, daljnja istraživanja usmjerena su u dva pravca. Jedan je da se nastoje pronaći alternativni lijekovi ili metode kojima se smanjuje broj varoa u košnici, a drugi pravac je selekcija pčela tolerantnih na ovog nametnika. Poznat je čitav niz fizioloških i ponašajnih odlika pčela koje omogućuju kontrolu razvoja i širenja varoe, tako npr. Apis cerana izvorni domaćin ovog nametnika se brani pojačanim nagonom za čišćenjem i samočišćenjem tijela, odnosno čišćenjem napadnutog legla. Još je 1936. godine utvrđeno da pčele mogu biti selekcionirane na tolerantnost na američku gnjiloću i na akarozu. Posljednjih godina je utvrđeno da pčele iz takvog uzgoja pokazuju i bolju tolerantnost na varoozu i vapneno leglo (Kefuss i sur., 1996, Woyke, 1989). Od početka širenja varooze po svijetu, pokrenuta su istraživanja svojstava pogodnih za selekciju na tolerantnost na ovu bolest, kako u Europi, tako i u SAD. Na pčelarskom institutu Baton Rouge, Louisiana, provodi se istraživačko -

21


Dražić Maja1, Duvnjak, G.1, Bubalo Dragan2, Buchler R.3, Winfried, D.4,

selekcijski program s pčelama Primorsky. To su europske pčele A. mellifera, koje su početkom 20. stoljeća preseljene u istočni dio Rusije. Smatra se da su ove pčele najdulje u kontaktu s varoom. Budući da u ovoj regiji nije bilo intenzivne primjene konvencionalnih lijekova, očekuje se da preživljavaju zajednice koje imaju bolje odlike tolerantnosti. Tijekom 1994 godine su vršena istraživanja u Rusiji, te su najbolje matice donesene u SAD, gdje se od tada provodi daljnja selekcija na tolerantnost. Matice ovih pčela testirane su u Njemačkoj zajedno sa selekcijama pčela njemačkih instituta i uspoređene su sve relevantne odlike. Pčele Primorsky su pokazale bolje odlike u tolerantnosti na varoozu, ali biološke i gospodarske odlike nisu bile izražene. Za uzgoj pčela tolerantnih na varoozu bitno je iskoristiti populacija trutova koja se razvijala u kontaktu s varoom. Matice se pare izvan košnice na skupljalištima trutova. Ta mjesta određena su okolnim reljefom i lokalnim termičkim uvjetima (Ruttner i Ruttner, 1972). Parenje truta i matice odvija se u zraku za vrijeme leta. Zbog činjenice da se matica pari s više od 20 trutova, na skupljalištu trutova postoji velika međusobna konkurencija. U toj konkurenciji kondicija truta je vrlo važna za uspjeh prenošenja njegove genetske informacije. Trutovi koji su se razvijali iz stanica u kojima se razmnožavala varoa puno su slabije vitalni, te na klasičnim oplodnim stanicama nemaju mogućnost oploditi matice zbog velike konkurencije trutova iz liječenih zajednica. Mogućnost iskorištavanja ovih trutova je ograničena ili na umjetno osjemenjivanje ili na izmještanje oplodnih stanica na područja izolirana od drugih pčela (Moritz, 1994; Bubalo, 1999).


Većina europskih pčelarskih instituta je u proteklih dvadeset godina pokrenula istraživanja u pravcu nalaženja mogućih mehanizama na tolerantsnot na varoozu, odnosno selekciju na poznate mehanizme. Jedan od ciljeva istraživanja započetih 1999 godine na otoku Unije, bio je utvrditi postoje li razlike između ispitivanih selekcija odnosno potvrditi koji je put selekcije na tolerantnost uspješniji. Pokusne zajednice su razmještene u grupama po 12 zajednica na nenaseljenom dijelu otoka i početno jednako invadirane nametnikom Varroa destructor, te držane bez primjene lijekova ili postupaka za suzbijanje bolesti. Praćenjem preživljavanja zajednica, te istovremeno praćenjem brojnosti varoe željelo se utvrditi koji je mehanizam obrane pčelinje zajednice pogodan za selekciju. Pratio se odnos između preživljavanja i određenih pokazatelja zajednica (smrtnost varoa, nagon za čišćenjem legla, nagon za međusobnim čišćenjem, plodnost varoa), te osjetljivost prema sekundarnim infekcijama. Zajednice koje su preživjele imale su manje invadiranih stanica legla. Istovremeno su imale povećan nagon za međusobnim čišćenjem, te možemo zaključiti da u uvjetima viskoke invadiranosti varoom i bez primjene lijekova zajednice s jače izraženom mehanizmima tolerantnosti mogu preživjeti dulje od 2 godine (graf 1).

22


Graf 1. Dužina života pokusnih zajednica u danima Nakon završenih temeljnih istraživanja na europskim linijama pčela, na otoku Unije nastavljen je pokus koji je podijeljen na dva dijela istraživački i primijenjeni. U jednom dijelu se nastavljaju znastvena istraživanja po istim principima kao i u ranijoj fazi projekta. Pokusne zajednice su osnovane s maticama porijekom iz zajednica koje su imale najbolje preživljavanje, te najbolje biološke i proizvodne pokazatelje. Zajednice se drže bez primjene lijekova ili postupaka za suzbijanje varooze, te se prate svi pokazatelji otpornosti i preživljavanje zajednica. Preživljavanje zajednica na pokusnom pčelinjaku u protekle tri godine je značajno bolje. Nastoji se održati stalan broj zajednica, tako da se na mjesto umrlih nasele nove s kćerima matica koje su pokazale najbolja svojstva u ranijem razdoblju pokusa. Drugi dio istraživanja usmjeren je prema iskorištavanju dosadašnjih rezultata pokusa. Od 2003 godine se na Unijama svake godine uzgoji najmanje 60 matica, koje se nakon parenja testiraju u proizvodnim uvjetima u Njemačkoj, Austriji i Hrvatskoj na odlike tolerantnosti, ali i dobre gospodarske odlike. Iz linija koje imaju najbolje ukupne rezultate vrši se uzgoj matica namijenjenih za oplodnu stanicu na Unijama. Oplodna stanica je formirana od 50 zajednica u kojima se potiče uzgoj trutova. U ovim zajednicama se kontrolira razvoj varoe oduzimanjem okvira s poklopljenim radiličkim leglom jednom godišnje.

23

Okviri s leglom se stavljaju u košnice na izdvojenom pčelinjaku. Zajednicama se dodaju izabrane selekcionirane matice. Provede se jednokratno tretiranje protiv varoe timolnim pripravkom kako bi se ujednačio početni stupanj invadiranosti. Nakon toga se zajednice više ne tretiraju. Ovim postupkom se osigurava da se zajednice razvijaju s podjednakim početnim brojem varoa. Zajednice formirane od okvira s leglom iz jedne sezone pripremljene su za iduću sezonu kao trutovske. Izrađen je protokol o korištenju oplodne stanice na Unijama, što može pridonijeti širenju tolerantnosti na varoozu na veću populaciju pčela. Uzgajvači matica imaju mogućnost svoje neoplođene matice odnijeti na oplodnju na oplodne stanice na Unijama i u svoje selekcije ugraditi postignute odlike tolerantnosti na varoozu i dobre odlike linija iz kojih su uzgojeni trutovi. Korištenje linija s povećanom tolerantnošču na varoozu može pridonijeti ekonomičnijem pčelarenju s manje lijekova i očuvanom kvalitetom pčelinjih proizvoda. Uvjereni smo da je i dio pčelara zainteresiran testirati matice registriranih uzgajivača, oplođene na Unijama u svojim proizvodnim pčelinjacima. Literatura Bubalo, D. (1999) Sposobnost parenja trutova (Apis mellifera carnica Poll., 1879) iz zajednica invadiranih grinjom Varroa jacobsoni (Oud., 1904) i zajednica uzgojenih u srodstvu. Disertacija. Agronomski fakultet. Kefuss, J., Taber, S., Vanpoucke, J., Rey, F. (1996) A Practical Method To Test For Disease Resistance In Honey Bees. American Bee Journal. 136(1):31-32. Moritz, R. F. A. (1994). Selection For Varroatosis Resistance In Honeybees. Parasitology Today. 10(6):236-238 Ruttner, H., Ruttner, F. (1972). Untersuchungen über Flugaktivität und das Paarungsverhalten der Drohnen. 5. Drohnensammelplatz und Paarungsdistanz. Apidologie 3: 203-232 Sulimanović, Đ., Zeba, LJ., Marković, J. Prepoznavanje i suzbijanje pčelinjih bolesti. PIP, Zagreb, 1995


Woyke, J. (1989) Breeding of Honey Bees Resistant to Varroa jacobsoni. American Bee Journal. 1: 21-23

24

DRESURA PČELA ZA OPRAŠIVANJE VOĆAKA Hrvatski zavod za poljoprivrednu savjetodavnu službu Odsjek Varaždinske županije Poznato je da voćke moraju biti oprašene da bi donijele plod. Oprašivanje različitih voćnih vrsta postiže se različitim načinima. Zašto oprašivanje? Voćke je potrebno oprašivati stoga što su mnoge voćne vrste stranooplodne. Bez oprašivanja i oprašivača u takvih vrsta praktično ne bi bilo oplodnje. Na taj se način povećavaju i prinosi i kvaliteta, a time i zarada. Primjerice, jezgričave voćne vrste poput jabuke i kruške, kao i neke koštičave voćne vrste same po sebi neplodne su (triploidne voćne vrste) te da bi donijele plod moraju biti oprašene od nekog drugog kultivara (sorte). Poznato je da su za to potrebne medonosne pčele, iako tome mogu pridonijeti i drugi insekti (solitarne pčele, bumbari, ose,…). Zašto medonosne pčele? Najvažniji razlog jest to što zbog načina života (u zajednici) prezimi dovoljan broj pčela koje su u vrijeme cvatnje spremne za oprašivanje istovremeno, većina se drugih insekata u vrijeme cvatnje tek mora umnožiti (npr. bumbar). Doprinos pčela oprašivanju voćaka! Pčela je jedan od najvažnijih činitelja u stvaranju redovitih i visokih prinosa najrasprostranjenijih voćnih vrsta, npr. jabuka, kruška (nije atraktivna vrsta za pčele), šljiva, trešnja, višnja … Postotak oprašivanja bilja uz pomoć pčela veći je za 80 – 85 % u odnosu na oprašivanje uz pomoć drugih kukaca. Jedna pčela na svom tijelu može ponijeti oko 100.000 peludnih zrnaca s cvjetova jabuke, te za minutu obiđe oko 10 cvjetova, a na dan napravi 10 – 40 izleta. Jedna jaka pčelinja zajednica u danu može posjetiti između 10 i 40 milijuna cvjetova. Pčela je najvažniji kukac koji posjećuje trešnju jer je trešnja entomofilna voćna vrsta, a njezin pelud teško se prenosi vjetrom. Kakva je korist za poljoprivrednika, a kakva za pčelara? U poljoprivrednoj proizvodnji pčelar dobiva samo 20 % direktne koristi od pčela, a poljoprivredni proizvođač ima 80 % koristi od pčela odnosno oprašivanja. Raspored košnica unutar voćnjaka (susretno oprašivanje). Potrebno je naglasiti da je za dobro oprašivanje voćaka potreban i dobar raspored košnica. Košnice mogu biti postavljene u blizini voćnjaka ili neposredno u voćnjaku. Potrebno je znati da broj posjećenih cvjetova opada s povećanjem udaljenosti košnice od nasada. Dakle, može se zaključiti da zajednice treba postaviti u nasad. Važno je znati i na koji način ih postaviti jer pčelara treba platiti prema broju košnica postavljenih u nasad. Najučinkovitije je košnice postaviti za tzv. susretno oprašivanje, jer jedino na taj način možemo postići potpuni uspjeh pri oprašivanju. U tom načinu važno je da razmak između košnica nije veći od 400 m, a pčele će se letom u tom radijusu oko svoje košnice preklapati s pčelama iz susjednih košnica te će oprašiti 100 % cvjetova.

25


Brečak Davor, dipl. ing. agr.

100 %

75 % 50 % 25 % 25 %

50 % 75 %

100 %

Slika 1. Raspored košnica unutar voćnjaka (susretno oprašivanje) Zašto dresura pčela? Dresura pčela radi se za uspješnije oprašivanje biljaka koje imaju manje nektara i koje pčelama nisu atraktivne. Jedna dresirana zajednica može zamijeniti 10 nedresiranih (optimalni broj košnica u nasadu) zajednica u oprašivanju. Uspjeh oprašivanja i oplodnje bolji je ako su zajednice smještene bliže kulturi, odnosno ako su u nasadu koji treba biti oprašen. Dresurom postižemo: 1. dobro oprašivanje bilja, 2. povećan rod i/ili povećan postotak plodova extra i prve klase.


Kako dresirati pčele? Postoje dva načina dresure: 1) Napraviti šećerni sirup i u njemu macerirati cvjetove biljke (neki autori govore o cvjetovima kultivara) koju želimo da pčele posjećuju. Tako pripremljenu otopinu procijedimo i 1 do 2 dl sirupa dodamo u hranilicu svako jutro prije nego pčele počnu izlijetati. Dovoljno je da samo jedna pčela prije izleta ode u hranilicu, poprimi miris koji potom socijalnim kontaktom prenese drugim pčelama izletnicama te će one posjećivati samo tu vrstu cvjetova (ako se voćar pobrinuo da pokosi međuredove u kojima u to vrijeme mogu cvasti i biljne vrste koje su inače atraktivnije pčelama). 2) Napraviti šećerni sirup i njime poprskati nasad koji želimo da nam pčele opraše. To je manje dobar način jer postoji opasnost da prekinemo cvatnju, a time i oplodnju. Europska iskustva u oprašivanju. Oprašivanje je agrotehnička mjera bez koje je nezamisliva biljna proizvodnja i kao takva plaća se pčelaru po unajmljenoj košnici. Troškove snosi vlasnik poljoprivrednih površina (neke države subvencioniraju ove

26

Obveze pčelara: 1. dovoz zajednica dogovoriti mjesec dana unaprijed, 2. redovito obilaziti pčele, a u slučaju lošeg vremena prihranjivati ih, 3. postaviti higijensko pojilište, 4. obvezatno se pobrinuti za pčele ako se najavi tretiranje površine sredstvima za zaštitu bilja, 5. odvoženje zajednica u zakazanom terminu. Obveze vlasnika parcele: 1. dovoz zajednica dogovoriti mjesec dana unaprijed, 2. ne smije primjenjivati sredstva za zaštitu bilja tijekom cvatnje, odnosno tijekom boravka pčela na površini, 3. ako mora tretirati, obvezatno treba obavijestiti pčelara kada će i kojim sredstvima tretirati, a tretirati smije samo uz odobrenje i preporuku fitopatologa (nešto kao naš IPP u sklopu HZPSS-a), 4. osigurava bolju posjećenost kulture tako da pokosi međuredni prostor, u kojem u to vrijeme mogu cvasti biljke koje su atraktivnije pčelama, 5. odvoženje zajednica najaviti 48 sati unaprijed. Pčele kao oprašivači povećavaju prinose: - jabuka 4 do 5 puta - krušaka 2,5 do 10 puta - višanja višnje 4 do 12,5 puta - jagodastih kultura 4 do 5 puta. OPRAŠIVANJE DRESIRANIM PČELAMA TREBA BITI OBVEZNA AGROTEHNIČKA MJERA? ISPLATIVOST OPRAŠIVANJA NIJE UPITNA - TREBA JU SAMO PRIMIJENITI.

27


troškove). Proizvođači su dužni do točno određenog datuma prijaviti površine pod nasadima za oprašivanje te navesti koliko zajednica planiraju rabiti za ovu agrotehničku mjeru. Prije oprašivanja pčelar i vlasnik površine potpisuju ugovor kojim se reguliraju prava i obveze i pčelara i poljoprivrednika. Ugovorom se regulira cijena oprašivanja po košnici (u nekim državama cijena oprašivanja standardna je za sve proizvođače).

TRŽIŠNA SVOJSTVA PČELINJIH PROIZVODA mr. sc. Horvat Slavko Pčelarska udruga „Pčela „Osijek 1. Značaj tržišnih svojstava pčelinjih proizvoda


Krajnji potrošač pčelinjih proizvoda od ponuđenih očekuje u najmanju ruku jako puno, međutim samo jedan proizvod s njegovog aspekta treba zadovoljiti taj cijeli niz želja uz naravno prihvatljivu i po mogućnosti nisku cijenu. Stoga proizvođač već kod ideje o stvaranju proizvoda mora uvelike voditi računa o njegovim svojstvima, jer što ih proizvod ima više veće su šanse zadovoljenja zahtjeva potrošača. Ovom ćemo prigodom govoriti o onim svojstvima proizvoda pčelinjih tvrtki koja su s tržišnog aspekta vrlo važna. Kada bi smo kakvom pčelaru ili korisniku meda postavili pitanje koje je osnovno svojstvo meda, odgovor bi zasigurno bio brz i odmjeren – med se koristi kao hrana i lijek. Rekli bi smo da je odgovor točan. Međutim, da li su ta dva važna i dobro poznata svojstva meda dovoljna distributeru pčelinjih proizvoda, odnosno meda, za njegov uspješan tržišni plasman, odgovor je negativan. Okruženje koje čini tržište, zakonska regulativa u okviru gospodarskog sustava, i mnoštvo drugih elemenata jednostavno i od takvog proizvoda kao što je med, traži cijeli niz svojstava koja su i za tradicionalno cijenjeni med, na tržištu itekako značajna. Riječ je o nizu svojstava koja medu daju veću ili manju konkurentnost, prepoznatljivost kod potrošača u odnosu na konkurenciju i u konačnici utječu na odluku o kupnji. U cilju pojašnjenja rečenog navodimo opće prihvaćenu shemu, podjele svojstava proizvoda a koja apsolutno upućuje i na niz značajnih svojstava koje jednostavno moraju udovoljavati i pčelinji proizvodi namijenjeni tržištu. Dakako konkurentnost pčelinjih proizvoda smanjuje se s nedostatkom nekih od navedenih svojstava (Slika 1.). Kako je tržište pčelinjih proizvoda u nas još uvijek u fazi prilagodbe razvijenim europskim i svjetskim tržištima razumljivo je da ga još uvijek karakterizira popriličan nered. Potrebita zakonska regulativa tek se donosi, a potom slijedi prilagodba tržišnih subjekata toj regulativi, kao i tržišnom automatizmu. Dakle, brze promjene nisu moguće niti su učinkovite, no pozitivni pomaci ipak postoje i predstavljaju naznake da je jedini put razvoja hrvatskog pčelarstva preko dobro uređenog tržišta i uvažavanja njegovih zakonitosti. Imajući prigodu pratiti višegodišnje ocjenjivanje pčelinjih proizvoda u Osijeku i kao član ocjenjivačkog tima, vidljiv je značajan napredak djela pčelarskih tvrtki u vezi s nizom novih tržišnih svojstava svojih proizvoda koja im daju novu dimenziju marketinške kvalitete. Naravno, otvoreno europsko tržište, s željom za članstvom u Uniju predstavljaju dodatni motiv pčelarskim tvrtkama da svoje proizvode kompletiraju sa gotovo svim svojstvima koja će ih činiti konkurentnim i na zahtjevnom europskom i svjetskom tržištu. Hrvatski medovi s obzirom na naše zemljopisne, klimatske i pedološke karakteristike imaju niz komparativnih prednosti u odnosu na ostale medove u svijetu, odnosno mnogo su bolje kvalitete, koju nažalost ponekad naši pčelari sami narušavaju neadekvatnom zdravstvenom zaštitom pčela, što je lako utvrditi kemijskom analizom, koja bi morala biti redovita. Navedeno ukazuje

28

SVOJSTVA PČELINJIH PROIZVODA OPĆA

OSNOVNA

UPOTREBNA: -Korisnost -bezopasnost -laka upotrebljivost

UPOTREBNA: - cjelovitost - raznovrsnost upotrebe - trajnost

PROPISANA: -Zaštićenost -ostale norme

ESTETSKA: - izgled ambalaže - cijena - dizajn etikete - izbor boja

POSEBNA ESTETSKA: - privlačnost - dostupnost sadržaja - ime proizvoda - amblem tvrtke EKONOMSKA: - realizacija - dohodovnost

TEHNIČKA: - količina - sigurnost sadržaja - ambalažni materijal

Slika 1. Neka od mogućih tržišnih svojstava pčelinjih proizvoda 1..1. Pakiranje i ambalaža kao važan dio politike proizvoda Razvoj ambalaže i načina pakiranja pčelinjih proizvoda sastavni je dio procesa razvoja proizvoda. Kao i kod svih drugih dobara tako i kod ambalažiranja pčelinjih proizvoda ambalaža ima dvije osnovne funkcije: a) zaštitu proizvoda (u procesu skladištenja, prijevozu, manipulaciji i slično) b) unaprjeđenje prodaje (u izlaganju pčelinjih proizvoda, tj. kao instrumentu u komuniciranju s tržištem, kao faktoru zaštite okoline i slično) Pakiranje pčelinjih proizvoda treba odgovarati potrebama i zahtjevima potrošnje u pogledu načina ambalažiranja, primjene ambalažnih materijala, veličine jedinice proizvoda u maloprodaji, hotelijerstvu i slično. Dakle, med i mnogi drugi pčelinji proizvodi kao visoko kvalitetni prirodni proizvodi zaslužuju i primjerenu ambalažu koja se poput ambalažiranog sadržaja odlikuje visokim standardima kvalitete, kvalitetom dizajna te posebice visokim ekološkim svojstvima. Iako je za pakiranje roba namijenjenih razmjeni pa tako i pčelinjih proizvoda vrlo važno poznavati navike potrošača, treba brinuti i o važećim propisima u nas ili zemlje u koju planiramo izvoz te ih strogo poštivati (postojeća zakonska regulativa u nas, propisi međunarodne

29


na mogućnost da i sam pčelar svojim neznanjem spomenute prednosti pretvori u značajan nedostatak, jer tako visoka upotrebna svojstva našeg meda pretvara u nešto beskorisno i neupotrebljivo.

regulative - europska federacija o ambalaži). Zakonska regulativa u nas sve značajnije pčelarske proizvode do krajnjih potrošača usmjerava (distribuira ) preko manjih i većih trgovačkih sustava, a za takav oblik prodaje posebno je važan promotivni element ambalaže pčelinjih proizvoda. Ponuditelj zapravo nastoji svoj med istaknuti krajnjem potrošaču u odnosu na konkurenciju pomoću drugačije dizajnirane ambalaže, dakle, drugačijim oblikom, bojom crtežima i slično. Jasno, u svakom slučaju treba uvažavati kulturološke komponente svakog tržišta, dakle našeg i stranog. 1..2. O značaju etiketiranja pčelinjih proizvoda Iako zakonodavstvo određene zemlje određuje različite informacije koje etiketa nosi, poput zemlje podrijetla, imena proizvođača proizvoda, težini, opisu sadržaja itd. Etiketa s marketinškog aspekta predstavlja važan element komuniciranja s potrošačem. Proizvođači pčelinjih proizvoda etiketu mogu koristiti i kao sredstvo poticanja na kupnju i kao sredstvo za objašnjenje ( barem ukratko ) upotrebnih svojstava određenog pčelinjeg proizvoda, čime će se povećati zadovoljstvo potrošača. Primjer takvih informacija su: - med iz vlastitog pčelinjaka - med proizveden na prirodnom zaštićenom području - prirodni med kristalizira - sastav meda - trajnost itd. Vrlo je važno da je etiketa kreativno dizajnirana, te da kao takva posluži promociji prodaje samog proizvoda. U tu se svrhu koriste kao osnovni elementi etikete tekst i slika u različitim odnosima i bojama koje zapravo upućuju na odgovarajuća svojstva pčelinjih proizvoda, ali i uvažavaju zahtjeve kupca.


1..3. Cijena kao instrument marketinške politike pčelarske tvrtke Cijena kao novčani izražaj vrijednosti proizvoda kojeg pčelarska tvrtka nudi na tržištu jedan je od najosjetljivijih elemenata njene marketinške politike. Ona se mijenja pod utjecajem različitih faktora, ali u isto vrijeme promijene cijena utječu na obim prodaje, a prema tome i na dobit pčelarske tvrtke. Bez obzira na poslovnu strategiju pčelarske tvrtke njene cijene ipak ovise o nekoliko skupina faktora od kojih treba posebno istaknuti slijedeće: - utjecaj vrijednosti ili korisnosti određenog proizvoda pčelarske tvrtke - utjecaj troškova - utjecaj konkurencije na tržištu - marketinške metode kojima se pčelarska tvrtka može služiti pri lansiranju proizvoda na tržište

30

- određene postavke institucionalnih mjera koje pčelarska tvrtka treba uvažavat kod formiranja cijena Upotrebna svojstva marketinški oblikovanog proizvoda pčelarske tvrtke mogu utjecati na potpunije zadovoljstvo krajnjeg potrošača toga proizvoda, što znači da će ga potrošač odabrati u mnoštvu konkurentnih proizvoda uz istu ili čak i višu cijenu. Uspješna ideja o ambalažiranju pića na bazi meda s prigodnom bocom i ukusno ukomponiranim čašama apsolutno povećava upotrebna svojstva ponuđenog proizvoda, ali i pobuđuje pozornost kupca koji je koji je spreman kupiti proizvod možda i po nešto višoj cijeni. Nažalost, u našoj gospodarskoj praksi, pa i u pčelarskoj proizvodnji takozvani intputi odnosno ulazne veličine koje čine troškovi proizvodnje određenih proizvoda još uvijek predstavljaju polaznu osnovu za formiranje prodajnih cijena pčelinjih proizvoda. Kako je naša pčelarska proizvodnja po jedinici proizvoda još uvijek preskupa, te ako uzmemo u obzir visoke troškove u radu distributivno prerađivačkih tvrtki, onda je jasno da kalkulativni modeli formiraju vrlo visoke maloprodajne cijene pčelinjih proizvoda u nas. Stoga moguće sniženje cijena na našem pčelarskom tržištu, uvelike ovisi i o daljnjoj racionalizaciji unutar postojećih proizvođačko distributivnih sustava u nas. Naravno, da kod gotovo identičnih upotrebnih svojstava nekog proizvoda kojeg nudi više konkurentnih ponuđača, odluka o kupnji usmjerena je najčešće na proizvod s nižom cijenom. U tom slučaju cijena je presudan faktor kod odabira proizvoda primjerice teglice meda. Također, treba reći da značajan utjecaj na cijenu ima i takozvana tržišna konkurencija, to jest broj pčelarski tvrtki koje se s određenom ponudom bore za plasman svojih proizvoda na tržištu. Veći obim identične ponude prema zakonu ponude i potražnje sigurno utječe na mogući pad cijena pčelinjih proizvoda, a manja ponuda u danom momentu utječe upravo suprotno, na mogući porast postojećih cijena. Međutim, kako je marketing vrlo perfidna poslovna filozofija cijene koje se mogu formirati u određenim tržišnim situacijama mogu biti gotovo i nerazumne (ekstremno visoke ili niske), no one ipak mogu imati određeni značaj na poslovni uspjeh u nekom vremenskom periodu. Tako primjerice kod lansiranje novog proizvoda pčelarske tvrtke, cijene mogu biti niže od konkurentnih (što je čak i uobičajeno), ili pak na temelju marketinških promišljanja ponuđač može pobuditi pozornost na ekskluzivnost svog novog proizvoda i s ekstremno visokom cijenom. Na kraju ove kratke analize mogućih utjecaja na formiranje cijena pčelinjih proizvoda treba istači da naše još uvijek nerazvijeno tržište pčelinjih proizvoda zahtjeva pomoć u vidu takozvanih interventnih mjera državnih institucija, no, daljnji je razvoj moguć jedino preko institucija tržišta, dakle pod većim utjecajem preferencije potrošača pčelinjih proizvoda u nas. 2. Distribucija i plasman pčelinjih proizvoda U tržišno orijentiranoj politici pčelarske tvrtke funkcija prodaje i distribucije predstavlja značajne poslove i zadatke u provedbi marketing programa tvrtke. Prodaja treba da realizira one mogućnosti koje joj pruža tržište, što znači da je njen glavni zadatak da proda robu. Uspjeh u plasmanu to jest prodaji pčelinjih proizvoda moguć

31


- te mnogi drugi faktori

je samo ako je prodaja integralni dio cjelokupnog marketing promišljanja pčelarske tvrtke. Kako se kod prodaje pčelinjih proizvoda radi o proizvodima finalne potrošnje koji se pored izravne prodaje u velikoj mjeri prodaju i preko trgovačke mreže, pčelarska tvrtka u svakom momentu mora znati kanale distribucije njenih proizvoda, te situacije u pogledu zaliha i mnogih drugih pitanja glede plasmana pčelinjih proizvoda krajnjem potrošaču. Pčelarska tvrtka treba održavati neprekidnu vezu s trgovinskom mrežom da bi pri isporuci vlastite robe pružila pomoć primjerice kod prezentiranja robe u prodavaonici (promotivna prodaja ), pri izboru i uređenju izložbenog prostora, pri označavanju proizvoda i t d. Na tim aktivnostima pčelarska tvrtka zapravo gradi svoju politiku prema distributeru svojih proizvoda. 2..1. Izravna prodaja pčelinjih proizvoda Riječ je o obliku prodaje gdje pčelarska tvrtka bez posrednika svoju robu prodaje krajnjem potrošaču. Manje, srednje pa i veće pčelarske tvrtke mogu imati jednu ili više vlastitih prodavaonica u kojima nude vlastite proizvode, a ponekad i tuđe (posebno kada je u pitanju oprema za pčelarstvo pa se tada tvrtka stavlja u ulogu distributera proizvođača opreme za pčelarstvo). Izravna prodaja u vlastitom prodajnom prostoru s specijaliziranim osobljem koje dobro poznaje ponuđene proizvode, predstavlja značajnu prednost u odnosu na plasman preko posrednika. Jasno, teško je s takvim prodajnim punktovima u potrebitoj mjeri pokriti široki prostor većeg tržišta. Također su nam poznate prednosti osobne prodaje na specijaliziranim sajamskim prostorima, gdje proizvođač pčelinjih proizvoda javnost i potencijalne potrošače na vrlo prihvatljiv način upoznaje s nizom svojstava ponuđenih proizvoda uz promotivno nuđenje i isticanje niza korisnosti u vezi s upotrebnim pčelinjih proizvoda. Također je važno napomenuti da je tržište pčelinjih proizvoda u nas još uvijek u fazi svojevrsnog konsolidiranja, te da će utjecajem tržišnog automatizma doći do novih oblika prodaje, ali će isto tako i nestati takozvano «sivo» tržište pčelinjih proizvoda koje zapravo zakon i ne dozvoljava.


2..2. Indirektna – posredna prodaja pčelinjih proizvoda Riječ je o prodaji pčelinjih proizvoda putem posrednika, najčešće trgovinskih tvrtki na malo (detaljista), ili preko vele trgovaca (grosista). I jedan i drugi oblik prodaje pomaže pčelarskoj tvrtci da preko posrednika proda svoje proizvode, te ostvari dobit. Specijalizirane trgovačke kuće na taj način pčelarskim tvrtkama predstavljaju poslovne partnere zadužene za prodaju pčelinjih proizvoda na užem ili širem tržištu, koje sama pčelarska tvrtka ne može pokriti svojom vlastitom mrežom. Iako u tom slučaju posrednik preuzima poslove prodaje, pčelarska tvrtka mora kao što je već rečeno uspostaviti odnosno izgraditi učinkovite komunikacijske odnose s trgovinskom organizacijom, a sve u cilju poboljšanja plasmana. Zapravo, pčelarska tvrtka treba planirati, nadzirati i kontrolirati takozvane kanale prodaje svojih proizvoda, riječ je dakle o distributivnim poslovima i zadacima čija je funkcija da se proizvodi što učinkovitije prenesu od proizvođača do krajnjih korisnika. Pčelarske tvrtke ne trebaju

32

PROIZVODNJA OSNOVNIH PČELINJIH PROIZVODA (PČELINJACI)

PRERAĐ. DISTRIB. TVRTKA



PRODAJA NA MALO

PRODAJA NA VELIKO

PRODAJA NA MALO


INDUSTR. PRERAĐIV. KOJI KAO SIROVINU KORISTE PČELINJE PROIZV.

PRODAJA NA MALO

KRAJNJI POTROŠAČI FINALNIH PROIZVODA PČELARSKE PROIZVODNJE

Slika 2. Mogući prodajni kanali u distribuciji pčelinjih proizvoda 3. Promocija pčelinjih proizvoda i tržišne komunikacije pčelarskih tvrtki Promociju kao dio marketinških aktivnosti pčelarske tvrtke možemo definirati kao zbroj različitih aktivnosti preko kojih pčelarska tvrtka nastoji upoznati potrošače sa svojim proizvodima uz korištenje komunikacijskih medija, ili uz osobno uvjeravanje, a s ciljem da se osigura potrošnja koja tvrtku može zadovoljiti. Prateći aktivnosti pojedinih pčelarskih tvrtki posebice mlađih i manjih moguće je utvrditi da mnoge od njih na vrlo skroman način koriste mogućnosti promidžbenih aktivnosti, razlog tome

33


bježati od moguće izmjene svojih prodajnih kanala. Izmjene prodajnih kanala u dinamičnoj proizvodnji i potrošnji sasvim su prirodna pojava. Na sve otvorenijem i dinamičnijem pčelarskom tržištu promjene su sve češće, te baš one utječu na mogući izbor distributivnih kanala koji se ne mogu smatrati nepromjenljivim. Stoga se nameće zaključak da pčelarske tvrtke neprestano moraju pratiti efikasnost svojih prodajnih kanala, i čime se to pokaže potrebnim, izvršiti promjene.

može biti nedostatak novca, ali ponekad i neshvaćanje značaja i uloge te vrlo važne marketinške aktivnosti. No, bez obzira na navedeno zapažanje pčelarskim tvrtkama, kao i svim drugim tvrtkama u sferi suvremenog tržišnog koncepta gospodarenja na raspolaganju stoje četiri temeljne skupine aktivnosti: a. Ekonomska propaganda b. Osobna prodaja c. Unapređenje prodaje i


d. Publicitet Ekonomska propaganda pčelarskoj tvrtki služi za upoznavanje tržišta odnosno potrošača s proizvodima pčelarske tvrtke i s njihovim svojstvima, te da u mnoštvu konkurentnih proizvoda istakne proizvod tvrtke, te kod potrošača pobudi motiv za kupnjom. Dakle, ekonomska propaganda postojeće potrebe pretvara u želje, koje uz odgovarajuću kupovnu moć prerastaju u potrošnju. Ekonomska propaganda pčelinjih proizvoda osim što direktno utječe na potrošnju pčelinjih proizvoda, utječe i na njezin razvoj, pridonoseći tako podizanju kulture prehrane u nas. Zato propaganda pčelarskih tvrtki treba imati i edukativni karakter u odnosu na znanja potencijalnih potrošača, te preko različitih propagandnih poruka (apela) potrošače upoznavati sa višestrukim koristima i upotrebnim svojstvima pčelinjih proizvoda. Prenošenje informacija o svojstvima proizvoda koje pčelarske tvrtke nude tržištu obavlja se preko različitih posrednika to jest medija kao što su: radio i televizija, katalozi, dnevni i tjedni tisak, časopisi, adresari, kalendari, posteri, plakati i t d. Putem navedenih posrednika pčelarska tvrtka može učinkovito utjecati na unaprijed odabrane skupine potrošača, pobuditi njihovu pozornost, te potaknuti kupnju svojih proizvoda. Vjerujemo da dobro planirana propaganda prije svega mora pomoć potrošaču da napravi dobar i pametan izbor u kupnji, da preferira visoko kvalitetne pčelinje proizvode, a ne da isključivo prodaje. Zbog svoje složenosti aktivnosti ekonomske propagande treba kvalitetno planirati, što samostalno mogu samo veće i financijski moćnije pčelarske tvrtke, dok manje trebaju potražiti pomoć od specijaliziranih marketinških biroa. U svakom slučaju financijski učinci (nastali povećanom prodajom) ekonomske propagande moraju biti vidljivi, to jest mjerljivi i veći od troškova realizacije, u suprotnom kažemo da nisu postignuti očekivani efekti propagandnih aktivnosti tvrtke. Unapređenje prodaje za pčelarske tvrtke predstavlja posebno interesantnu promotivnu aktivnost, koju koriste u vidu sajamskih predstavljanja, kao i u vidu specijaliziranih pčelarskih izložbi. Sajamsko predstavljanje gotovo da je tradicionalan oblik predstavljanja pčelarskih proizvoda ne samo pčelarskih tvrtki već i pčelara članova pčelarskih udruga. Kroz aktivnosti unapređenja prodaje pčelinjih proizvoda posebno je važno uspostaviti kvalitetan dijalog s posjetiteljem štanda na sajmu, koji kod posjetitelja treba pobuditi pozornost te utjecati i stvarati pozitivni stav o do tada možda nedefiniranim stavovima potencijalnog potrošača o svojstvima pčelinjih proizvoda. Degustacija to jest kušanje različitih pčelinjih proizvoda u promotivne

34

svrhe vrlo je učinkovit i omiljen oblik predstavljanja različitih pčelinjih proizvoda. 4. PČELARSKI DANI 2007.

Slika 3. Degustacija koktela na bazi meda Vrlo uspješne pčelarske tvrtke posebnu će pozornost usmjeriti ka odnosima s javnošću koje predstavljaju široki spektar komuniciranja s gotovo cjelokupnom relevantnom javnošću, odnosno s okruženjem. U cilju stvaranja slike o uspješnosti i kontinuitetu stabilna pčelarska tvrtka koristi različite medije – prijenosnike koji se koriste u cilju kontinuiranog odašiljanja informacija o aktivnostima tvrtke. Na kraju iznesenih zamisli o promotivnim aktivnostima valja zaključiti da bez planiranja i primjene marketing spleta, nema učinkovitog razvoja pčelarskih tvrtki, a promotivne aktivnosti kao dio toga spleta predstavljaju vrlo važan i nezaobilazni način komuniciranja s relevantnim okruženjem pčelarske tvrtke. Veći interes za pčelinjim proizvodima, njihova veća potrošnja u nas, kao i veći plasman moguć je jedino ako se osigura svrsishodno i pravodobno djelovanje navedenih promotivnih aktivnosti, prije svega unutar pčelarske tvrtke, a zatim i od strane ostalih pčelarskih asocijacija u nas, poput pčelarskih udruga, pa i Hrvatskog pčelarskog saveza.

35

Pčelarstvo u saveznoj pokrajini Mecklenburg-Vorpommern od 1990. godine Winfried, D.


Honigerzeugergemeinschaft Mecklenburg-Vorpommern w.V., Wittenburger Str. 3, 19246 Bantin, Germany Savezna je pokrajina M-V smještena na sjeveroistoku Savezne Republike Njemačke na Baltičkom moru. Svojim prostranim, jezerima ispresjecanim krajolikom nudi izvrsne mogućnosti za uspješno pčelarstvo. M-V je pretežno poljoprivredno područje sa samo malim industrijskim centrima. Priroda nudi našim pčelinjim zajednicama bogatu ispašu kao što su repica, voće, lipa, različak, djetelina te djelomično i heljda. Pčelarstvo u pokrajini Mecklenburg-Vorpommern ima dugu tradiciju. Do 1990. je u tri sjeverna okruga Rostock, Schwerin i Neubrandenburg – sadašnjem teritoriju pokrajine M-V – bilo oko 6.000 privatnih pčelara koji su u slobodno vrijeme držali oko 120.000 pčelinjih zajednica. S političkim se obratom 1990. pčelarstvo drastično smanjilo. Naime, uvođenje je tržišnog gospodarstva sa sobom donijelo i mnoge probleme koji su pčelarima bili nešto sasvim novo. Prije je postojao plasman na tržište za jako dobru cijenu koji je bio zagarantiran od strane države. No, sada je svaki pčelar trebao svoj med sam plasirati pošto je sustav prodaje doživio krah. Cijena meda je padala zbog velike ponude meda čija je cijena bila ispod razine cijene za hranu za pčele. Osim toga rasli su osobni i financijski izdaci zbog sve jače pojave varroe. Nakon što su mnogi državni pogoni propali ili jer je prilikom privatizacije puno radnika otpušteno iz pogona, mnogi su pčelari morali preuzeti na sebe duga putovanja do novog radnog mjesta te im više nije ostajalo vremena za pčelarstvo. Zbog toga je sve više pčelara odustajalo tako da je ostalo oko 1.700 pčelara koji drže oko 20.000 pčelinjih zajednica. U ovaj broj se ubraja oko 25 profesionalnih pčelara koji raspolažu s između 120 i 500 pčelinjih zajednica. Većina pčelara su hobi - pčelari ili honorarni pčelari s prosječno 10 zajednica. Pčelarski je savez pokrajine M-V osnovan 1990. godine, a u njemu su otprilike 90% pčelara pokrajine M-V članovi. Pčelarski savez zastupa interese pčelara. Gledajući unaprijed savez se trudio zadržati pčelarski centar u pokrajini MecklenburgVorpommern kao obrazovni i savjetodavni centar u smislu škole za pčelare. Pošto je savjetodavni i uzgajivački centar Saveza sitnih povrtlara, gospodarstvenika i uzgajivača sitnih domaćih životinja u

36

37


Bantinu takve zadaće već ispunjavao, ali se nalazio u raspadanju, zemlja i uzgajivački centar su se trebali preuzeti. Ugovorom je pokrajinski savez sada mogao iskoristiti ovu instituciju u svoju svrhu. Od suradnika koji su za vrijeme prevrata bili otpušteni je najprije zaposleno 5 pčelara i majstora pčelara za novu stanicu za uzgoj pčela. Ovo aktivnosti ostvarene su zahvaljujući mjerama za poticanje otvaranja novih radnih mjesta. Ovdje je pokrajinskom savezu uspjelo ono što je bilo jedinstveno u Njemačkoj, da jedan pokrajinski pčelarski savez drži stanicu za uzgoj pčela. Financiranje se obavlja preko institucionaliziranih potpora od strane pokrajine koja osigurava plaće za 5 suradnika i jednog naučnika. Ukupni troškovi, od hrane za pčele preko vozila do poštanskih pristojbi i telefona si moraju sami namaknuti. Stanica za uzgoj pčela počela je s radom s 150 pčelinjih zajednica. S ovim se pčelinjim zajednicama dalje vodio uzgajivački posao. U Bantinu se uzgaja Apis mellifera carnica L. Koriste se 2 otočne stanice za uzgoj pčela na Baltičkom moru i jedna kopnena kao i instrumentalna oplodnja. Danas je stanica za uzgoj pčela pokrajinska istraživačka stanica, provodi testiranje i preuzima zadaće istraživanja pri uzgoju pčela s izraženom tolerantnosti na varou i drži oko 400 pčelinjih zajednica. Godišnje se proda oko 1.500 matica. Ovdje se trenutno obrazuju 2 pčelara naučnika. Za raznolike je savjetodavne zadaće napravljen pčelinjak, didaktički i ogledni vrt. Mnogi razredi i grupe posjetitelja dolaze u Bantin kako bi se informirali o životu i ponašanju pčela i pčelarstvu. Pokrajinski savez pokušava pobuditi interes za pčelarstvo kod najmlađih iz vrtićke i školske dobi. On se bavi aktivnim regrutiranjem novih generacija. Zakon o pčelama i odredba za održavanje i zaštitu mjesta za uzgoj pčela stvaraju dobar okvir za držanje pčela i njihov uzgoj u pokrajini MecklenburgVorpommern. Tako sedam državno priznatih stanica za uzgoj pčela posjeduju zaštićeni radijus od 8,5 km oko mjesta uzgoja, u koji za vrijeme sezone uzgoja ne smiju ući nikakve pčelinje zajednice osim uzgajanih zajednica. Stanica za uzgoj pčela Bantin sudjeluje u međunarodnim istraživačkim naporima za uzgoj pčela s izraženom tolerantnosti na varou. Od prije, sada već i više od 3 godine, i matice Stanice za uzgoj pčela s izraženom tolerantnosti na varrou Unije u Hrvatskoj su se plasirale na tržište preko Bantina. U Bantinu se provodi istraživanje testiranjem otpornosti na varou. Preko 3 godine je provođena usporedba različitih sustava košnica u odnosu na širenje varroe i tolerantnost na varou. Košnice od drveta nisu međusobno pokazivale razlike, svejedno jesu li to bile LR košnice, DB košnice ili AŽ košnice. Segebergerova košnica iz pjenastog polistirola je nasuprot tome pokazala jasne prednosti u korist širenja varroe i većeg broja jedinki varoe s negativnim učinkom na pčelinje zajednice. Od 2005.


radimo na tome da u suradnji s radnom zajednicom uzgoja s izraženom tolerantnosti na varrou organiziramo i 2 stanice za uzgoj pčela s naglašenom tolerantnosti na varrou u pokrajini Mecklenburg-Vorpommern na isti način kako je to napravila i Unije. Tu pripada Stanica za uzgoj pčela s izraženom tolerantnosti na varrou Mönchgut na otoku Rügenu. U ovu je svrhu radna zajednica kupila od uzgajivača Wurma iz Austrije jednu grupu pčelinjih zajednica linije Wintersbach, koja doduše nije bila testirana na osnovu tolerantnosti na varrou. Ona, zajedno s još jednom drugom linijom K iz Bantina, su uzete za temelj trutovskog legla. Prvi je probni uzorak s 334 matice poslan 2006. u stanicu za uzgoj. Druga Stanica za uzgoj pčela s izraženom tolerantnosti na varrou je Jasnitz u blizini Bantina. Ovdje su već 2006. godinepoduzete prve promjene matica mjesnih pčelara na te uzgojne linije. Sljedeće će godine tamo doći prve matice na oplođivanje. Trenutno tamo podvrgavamo pobjednike istraživanja testu vitalnosti, čije će testiranje biti završeno u travnju. Pokrajinski se pčelarski savez i u teškoj situaciji nakon prevrata brinuo za to da pčelarima olakša prodaju meda. Tako je on pomogao da se već 1993. osnuje udruga proizvođača meda. Njoj danas pripada oko 100 članova. 1998.godine ta je udruga izgradila vrcaonu koja daje prostor visokom skladištu u obliku regala za do 100 tona meda kao i pogonu za pretakanje meda. Nažalost skupština je donijela odluku za gradnju vrcaone godinu dana prekasno jer sada još samo 1/3 poticaja iz Europske unije i pokrajine stoji na raspolaganju. Godinu dana prije bi se iz jednog posebnog fonda pokrajine moglo dobiti do dvije trećine. Zbog toga se novac koji je nedostajao morao pokriti iz vlastitih sredstava članstva, a druga trećina preko bankovnog kredita. Zato mladoj udruzi proizvođača predstoje financijski rashodi za kamate i otplaćivanje zajma koji će trajati preko 20 godina. Zbog toga je važno da se med svake godine prima i odmah dalje prodaje. Danas se oko 40-50 tona meda godišnje plasira na tržište, od čega se 80% meda pretoči u staklenke za jedan trgovački lanac. Nešto meda se opet proda nazad onim pčelarima koji nisu imali tako dobru žetvu ili onima kojima nedostaje određenih vrsta meda. Osim toga i pretakanje se meda nudi kao usluga pčelarima. Za udrugu proizvođača su propis i smjernice za proizvodnju i kvalitetu meda važne jer se med samo najbolje kvalitete smije plasirati na tržište. Med lošije kvalitete se odbija ili se prerađuje za nižu cijenu kao industrijski med ili med za pečenje. Još jedan način je i oplemenjivanje meda za medovinu ili liker, čiji prodajni domet raste svake godine. Ovi proizvodi su se dosada većinom plasirali preko gostionica, na sajmovima

38

U pokrajini Mecklenburg-Vorpommern se pčelarstvo moglo održati na visokom nivou i zbog poticajnih mjera države i Europske unije. Zadnjih se godina priključilo još nekih 10 profesionalnih pčelarskih gospodarstava u pokrajini MecklenburgVorpommern. Dvije trećine svog radnog vremena profesionalni pčelari potroše u prosjeku na plasiranje svog meda na tržište. Pčelarski se savez i udruga proizvođača meda pokrajine Mecklenburg-Vorpommern stalno trude i nadalje zastupati interese pčelara i podržavati ih u njihovom radu.

39


ili na gradskim svečanostima. Osim toga potražnja za proizvodima koji se koriste u wellness-industriji raste, kao npr. sapun od meda i ljekovite kupke. Svijeće se od pčelinjeg voska također dobro prodaju u vrijeme Božića.

SUZBIJANJE VAROOZE NA MANJIM PČELINJACIMA Kezić Nikola1, Dražić Maja2 i Bubalo Dragan1 Zavod za ribarstvo, pčelarstvo i specijalnu zoologiju, 1. Agronomski fakultet, Sveučilišta u Zagrebu, Svetošimunska 25, 10000 Zagreb, email: [email protected] 2. Hrvatski stočarski centar, Ilica 101, 10000 Zagreb, Nakon skoro trideset godina prisutnosti varoe na našem području, varoa nanosi značajne štete bilo sama ili u kombinaciji s drugim bolestima, na primjer virusima ili gljivicama. Nagomilano je ogromno znanje o ponašanju varoe, razvoju, štetama i načinima suzbijanja. Nametnik nanosi štete pčelinjoj zajednici (pčele i leglo), a košnice, saće i pčelinji proizvodi su ponovo upotrebljivi jer uzročnik bolesti propada zajedno s pčelama. Niti kod jedne druge bolesti nije ispitana djelotvornost tolikog broja lijekova. Još uvijek se ovaj nametnik intenzivno istražuje. Najveće se nade polažu u selekciju. Poznate su metode kojima se pčele na kojima je varoa autohtona bore protiv varoe. Dugo je vremena dominirala primjena lijekova kao jedina metoda u suzbijanju varooze. Na većinu tih lijekova varoa je razvila potpunu ili djelomičnu otpornost. Razvijen je čitav niz metoda borbe protiv varoe, koji su manje ili više djelotvorne. Metode koje su učinkovitije zahtijevaju veliki udio rada.


Dugo smo živjeli u uvjerenju da se na pčelinjaku može liječenjem uništiti cjelokupna populacija varoe. Suvremeni se pristup svodi u traženju metoda da se razvoj varoe u košnicama zadrži unutar prihvatljivog broja, tj. broja koji ne nanosi štete pčelinjoj zajednici. Sredstava koja potpuno uništavaju varou omogućuju reinvaziju zajednice, nakon prestanka djelovanja lijeka i konstantno horizontalno širenje varoe unutar pčelinjaka. U pčelarenju s kontroliranim brojem varoe prisutan je vertikalan prijenos varoe, tj. s jedne generacije na drugu. Svaki horizontalni prijenos varoe povećava njezinu agresivnost. Vertikalni prijenos, tj. stalna prisutnost kontroliranog broja varoe omogućuje uspostavljanje suživota, koji ne narušava bitno funkcije pčelinje zajednice. Opće je prihvaćeno da ispod 500 varoa u srednje do jakoj zajednici ne nanosi štete. Ovo je samo okvirni broj, jer su klinički znaci varooze vezani osim za snagu zajednice, vanjske uvjete (dio godine, klimatske prilike itd.) i za druge bolesti čijem razvoju varoa pogoduje (virusi, plijesni). Praktično nema pčelara koji nije vido varou i da ju ne može prepoznati. I pored toga, danas više nego ranije nameće se potreba pouzdane dijagnostike varoe. Koje metode koristiti da utvrdimo kada nam je broj varoa u zajednici prešao kritični broj, kako pronaći oboljelu zajednicu kojoj moramo posvetiti više pozornosti, tj. pomoći zajednici i suzbiti prekobrojne varoe. Svjedoci smo da stupanj invadiranosti nije jednak u svim pčelinjim zajednicama na pčelinjaku. U pojedinim zajednicama pčele omoguće brzi i eksplozivan razvoj varoe, dok u drugima jedva da ima pokoja varoa. Ovo se pojavljuje tek posljednjih desetak

40

Iako je promatranje, praćenje i bilježenje svih podataka na pčelinjaku temelj uspješnog pčelarenja, pčelari s velikim brojem košnica vrlo rijetko ili vrlo teško mogu pratiti ovako detaljno svaku zajednicu. Ukoliko i vode evidenciju, rijetko imaju vremena obraditi prikupljene podatke. Zbog toga se ovim tekstom obraćamo pčelarima koji imaju manji broj pčelinjih zajednica, koji mogu svakoj zajednici posvetiti dostatno pozornosti i vremena. Ovdje ne preporučamo svaki drugi dan otvarati košnice, nego promatrati one znakove koji mogu pouzdano ukazati na opasnost. Prva preporuka je korištenje mrežaste podnice. Na podlošku ispod mreže u podnici se može bez otvaranja košnice vidjeti stanje plodišta, snaga zajednice, razvoj legla, mrtve varoe i drugo. Brojanje umrlih varoa je posebno važno jer nam je to indikator za primjenu drugih dijagnostičkih metoda (Puškadija i sur. 2004). Nakon svakog pregleda podloška, podložak treba očistiti i zapisati sve što smo vidjeli kako bi mogli usporediti s onim što ćemo utvrditi sljedećim posjetama pčelinjaku. Ukoliko na podnici vidimo jednu ili više otpalih varoa dnevno, to nam je znak za uzbunu i detaljniji pregled zajednice. Detaljniji se pregled odnosi na utvrđivanje stupnja invadiranosti pčela i legla. Za pregled u leglu koristimo poklopljeno trutovsko leglo, gdje je potrebno izbrojiti varoe u najmanje 200 stanica. Tom prilikom pazimo da varoe nisu ostale u stanicama saća. Invadiranost pčela se utvrđuje tako da se opere u deterdžentu 200 pčela i ispere mlazom vode u situ za cijeđenje meda. Na rijetkom situ ostati će pčele, a na gustom varoe. Prebrojimo oprane pčele i varoe i izračunamo postotak invadiranosti. Stupanj invadiranosti pčela je podložan brzim promjenama jer ovisi o broju varoa koje su izašle s izvaljenim pčelama. Ukoliko utvrdimo invadiranost pčela i legla veću od 5 % odlučujemo se za jednu od metoda. Izrezivanje trutovskog legla je jedna od najblažih i najraširenijih metoda smanjenja broja varoa u zajednici. Izrezuju se građevnjaci kada je trutovsko leglo pred izlaženjem. Nije bitna veličina trutovskog poklopljenog legla kojeg vadimo, ali je bitno da u trenutku vađenja ostaje u košnici sljedeće trutovsko leglo pred poklapanje, kako bi varoe mogle i dalje koristiti trutovsko leglo, a ne radiličko. Ukoliko izvadimo tri puta trutovsko leglo, smanjili smo preko 50 % varoa u zajednici i osigurali nesmetani razvoj zajednice do kraja proizvodne sezone.

41


godina, tj. nakon prestanka uporabe moćnih lijekova na bazi sintetskih piretroida. Pojava ove raznolikosti nam daje nade da selekcijom matica možemo doprinijeti lakšoj borbi protiv varoe. Postavlja se pitanje koliko je opasno podržavati zajednicu koja dozvoljava eksplozivan razvoj varoe i time povećavati pritisak varoe na ostale pčelinje zajednice na pčelinjaku. Preporučljivo je ovu maticu zamijeniti s novom selekcioniranom čim nam se ukaže prilika.

Posipanje pčela fino mljevenim šećerom je metoda liječenja, a može se koristiti i kao dijagnostička metoda na odabranim košnicama na većim pčelinjacima. Pčele na saću pospemo fino mljevenim šećerom kroz sito za čaj. Po okviru s pčelama treba posuti oko 0,5 g. Obavezno je imati mrežastu podnicu jer šećerom ne ubijamo varou pa se varoa, ukoliko nije pala kroz mrežu lako vraća na pčele. Nema ograničenja u učestalosti tretmana, ali se mora paziti da je posipanje izdašno. Smanjenjem količine šećera smanjujemo i djelotvornost. Ovom smo metodom u mogućnosti skinuti i preko 90 % varoa (Fakhimzadeh, 2001). Liječenje mliječnom kiselinom je jednako tako djelotvorno. Običnom pčelarskom špricom špricamo 15 % tnom mliječnom kiselinom po pčelama. Po svakoj strani okvira s pčelama koristi se 8 ml razrijeđene kiseline. Ovu metodu ne možemo ponavljati tako često kao ranije opisane, ali je puno djelotvornija kada u košnici nema legla. Postoji još čitav niz mogućnosti borbe protiv varooze bez korištenja drastičnih sredstava, ali smo u ovom članku odabrali nekoliko koje pokazuju da je uz malo više uloženog vremena moguće održavati varoozu na prihvatljivom stupnju invadiranosti.


Moramo biti spremni da izgubimo poneku zajednicu od varoe. Najčešće preporučena metoda formiranja nove zajednice je s nekoliko okvira poklopljenog legla, nekoliko okvira s peludom i medom i ako još malo natresemo mladih pčela možemo pustiti da pčele izvedu maticu iz prisilnog matičnjaka ili im se doda rojevni matičnjak. Istina, to je možda najbrži put da brzo dobijete novu zajednicu, ali se u ovoj preporuci kriju dvije zamke. Prva je da s poklopljenim leglom u novu zajednicu unosimo i sve bolesti koje su prisutne u matičnoj zajednici, prije svega mislimo na varou. Druga je zamka da matica iz prisilnog, a pogotovo iz rojevnog matičnjaka, nije biološki dovoljno dobra da se na nju oslanjate u proizvodnji meda. Puno je bolje formirati zajednicu na izgrađenom dezinficiranom saću (octenom kiselinom) s pčelama koje natresemo iz nekoliko košnica, poprskamo mliječnom kiselinom (ili pokapamo 3 % tnom oksalnom kiselinom) da skinemo varoe i dodamo maticu selekcioniranu na dobra gospodarska svojstva (Graham i sur. 1992). Ukoliko ovu zajednicu formiramo dovoljno rano, tj. na početku ljeta, uz malu prihranu, razviti će se do moćne zajednice koja će s lakoćom prezimiti i bez dodatnog liječenja protiv varoe. I kod ove je zajednice dobro prije zime na podlošku ispod mrežaste podnice ili pranjem pčela provjeriti dali je reinvadirana zalijetanjem iz drugih košnica. Literatura Graham, J.M. (1992) The Hive and the Honey Bee, Dadant and Sons, Hamilton, Illinois Kamran Fakhimzadeh (2001) Detection of major mite pests of Apis mellifera and development of non-chemical control of varroasis, Academic Dissertation, Depatment of Applied Biology, University of Helsinki, Finland Puškadija, Z., D. Bubalo, M. Dražić, N. Kezić (2004) Varooza kontrola alternativnim pristupom, Osijek

42

Formiranje i njega nukleusa Poljoprivredni fakultet u Osijeku, Zavod za agroekonomiku, Trg Sv. Trojstva 3., Osijek Tradicionalno pčelarstvo našeg podneblja poznaje samo prirodni roj sa grane kao način razmnožavanja pčelinjih zajednica. Nije rijetko da se među pčelarima i danas više poštuju oni pčelari kojima je roj ranije izletio te oni čiji je roj bio veći. Suvremeno pčelarstvo ne poznaje sakupljanje rojeva po granama drveća koje je zasađeno po pčelinjaku. U nekim, ne tako davno tiskanim pčelarskim priručnicima, čak se i preporuča saditi na pčelinjaku ono drveće koje nema visoku krošnju kako bi se rojevi lakše skidali. Svima je poznato kako stara matica sa sobom odvodi polovicu pčelinje zajednice, dok u košnici ostaje zatvoreni matičnjak iz kojeg će izaći mlada matica i druga polovica pčelinje zajednice. Dakle, ukoliko se proizvodnoj zajednici dogodi rojenje pred glavnu pašu ona neće imati dovoljno pčela letačica i neće sakupiti očekivanu količinu meda. Drugim riječima: manje pčela znači manje meda. Suvremeno pčelarstvo ima za cilj spriječiti pojavu rojevnog nagona i gubitak pčela pred glavnu pašu. Međutim, i suvremeni pčelar ima potrebu povećati svoj pčelinjak ili obnoviti zimske gubitke ili pak ponuditi tržištu višak rojeva. Današnji bi pčelar trebao formirati roj u vrijeme kada njemu odgovara, a to je na kraju ili poslije glavne paše (obično je to paša bagrema). Pčelarima su danas poznati brojni načini formiranja rojeva. Tehnologija formiranja nukleusa ovisi prije svega o tome s kakvom maticom raspolažemo tj. imamo li mladu oplođenu maticu, mladu još nesparenu maticu, matičnjak ili pak staru maticu iz proizvodne zajednice. Danas pčelari, između ostalih načina, uglavnom proizvode nukleuse sljedećim načinima: 1. oplođena matica s dodatkom tri okvira legla i dva okvira meda s pčelama 2. matičnjak s dodatkom tri okvira legla i dva okvira meda s pčelama 3. oplođena matica s paketnim rojem Kada su nukleusi u pitanju glavno pitanja koje si pčelari postavljaju je: Što je to idealni nukleus? Koji je ekonomski najisplativiji? Koji nukleus zahtijeva najmanje pažnje i utroška vremena pčelara? Dio odgovora na ova pitanja pokušati ću dati u ovom članku koji se bazira na zapažanjima koja smo zabilježili na pčelinjaku Poljoprivrednog fakulteta u Osijeku. Naime, prošle godine smo formirali dvije skupine nukleusa. Jednu skupinu nukleusa (u daljnjem tekstu skupina A) formirali smo od oplođenih matica u kavezima kojima smo dodali tri okvira legla s pčelama i dva okvira meda iz proizvodne

43


doc. dr. sc. Puškadija Zlatko

zajednice. Drugu skupinu nukleusa (u daljnjem tekstu skupina B) formirali smo od paketnih rojeva - oplođena matica sa nešto više od 1 kg pčela. Rojevi su formirani poslije cvatnje bagrema u 22.- 24. svibnja 2006. godine. Pratili smo razvoj nukleusa sljedeća dva mjeseca. Oplođena matica s tri okvira legla i dva okvira meda Ovakav nukleus se formira od proizvodne zajednice na način da iz plodišta oduzmemo tri okvira sa što više poklopljenog legla sa svim pčelama koje se nalaze na tim okvirima, pazeći pri tome da sa tim okvirima ne prenesemo i staru maticu iz proizvodne zajednice koju dijelimo. Na mjesta tih okvira najbolje je staviti okvire sa satnim osnovama. Dva potrebna okvira s medom koje planiramo dodati nukleusu najbolje je uzeti isto iz plodišta i to su uglavnom rubni okviri s lijeve i desne strane plodišta i na njihova mjesta stavimo okvire s praznim izgrađenim saćem. Na ovaj način smo učinili jednim potezom dvije stvari: - formirali smo novi nukleus koji nam može poslužiti na obnovu zimskih gubitaka na našem pčelinjaku, proširenje pčelinjaka ili za prodaju i dodatnu zaradu - spriječili smo pojavu rojevnog nagona. Oduzimanjem legla i meda iz plodišta stvorili smo matici slobodnog prostora za nesenje (koje je u to doba godine najintenzivnije), a dodavanjem okvira sa satnim osnovama mladim pčelama smo stvorili prostor za izgrađivanje saća. Važno je naglasiti da se matica pažljivo objesi između okvira s leglom odmah pri formiranju nukleusa te da nije potrebno čekati nekoliko sati da pčele osjete da su bez matice ili što slično. Dodavanje matice u kavezu odmah pri formiranju nukleusa siguran je način da će matica biti primljena.


Ovako formiran nukleus može se pozicionirati na istom pčelinjaku bez bojazni da će se veliki broj pčela vratiti u staru zajednicu od koje je nukleus formiran, jer radi se uglavnom o mladim pčelama koje još nisu izletnice. Prvi pregled obavljamo nakon 7-10 dana. Unutar tog razdoblja matica će biti prihvaćena, izaći će iz kaveza i početi će zalijegati jajašca, a glavnina poklopljenog legla će već biti izležena. U tom stadiju razvoja nukleusa vrlo je lako pronaći maticu, a i samo prisustvo jajašaca dokaz su da je matica prihvaćena i da je formiranje nukleusa uspjelo. Sada, kada je sve poklopljeno leglo izleženo a leglo koje je nova mlada matica zalegla još nije poklopljeno, idealna je prilika da se mliječnom kiselinom primjenom metode raspršivanja po pčelama na okviru tretira grinja Varroa destrucor koja je sada potpuno dostupna. Za daljnji dobar razvoj ovako formiranog nukleusa potrebna je još stalna tiha paša koja će osigurati stalni dotok hrane što će maticu stimulirati na kontinuirano intenzivno nesenje. Ukoliko paša izostane potrebna je intervencija pčelara.

44

Paketni roj Paketni roj čine oplođena matica u kavezu i oko 1,2 kg natrešenih pčela. Ovakav način formiranja rojeva i kod nas poprima sve veće značenje pogotovo kada se radi o pripremi nukleusa za tržište. Paketni roj ima više prednosti u odnosu na načine formiranja nukleusa pomoću okvira. Formiranje paketnih rojeva smanjuje mogućnost prenošenja bolesti koje se prenose saćem, paketni rojevi su znatno lakši i zauzimaju znatno manje transportnog prostora u odnosu na nukleusa s okvirima, gubici u transportu uzrokovani gušenjem su znatno manji i što nije nevažno u našem podneblju koje obiluje okvirima raznih dimenzija je činjenica da se paketni roj može smjestiti u svaki tip košnice. Paketni roj se formira relativno jednostavno. Potrebno je imati transportnu kutiju (kod nas je dosta raširen multibox, ali ima i dosta drvenih kutija koje se mogu napraviti i u vlastitoj radionici), hranilicu sa sirupom i lijevak kroz koji ćemo istresati pčele u transportnu kutiju. Ukoliko se rojevi formiraju za tržište može se pri natresanju pčela transportna kutija postaviti na vagu kako bi svi nukleusi imali traženu tržišnu težinu od oko 1,2 kg. Pčele je u jedan paketni roj moguće natresti i iz više proizvodnih zajednica bez ikakvih posljedica za novoformirani nukleus. Nakon što se natresu pčele u transportnu kutiju se stavi zatvoreni kavez s maticom, hranilica i otvor se dobro zatvori. Ovako pripremljeni paketni roj može se transportirati bez većih problema i na veće udaljenosti. Kod transporta je potrebno paziti na ventilaciju te se zbog toga strane transportne kutije na kojoj su mreže ne bi trebale priljubljivati jedna uz drugu, već je potrebno ostaviti nekoliko centimetara slobodnog prostora. Smještaj roja na drugom pčelinjaku možda je i najvažniji korak u formiranju nove zajednice. Greške učinjene u ovoj fazi formiranja nukleusa mogu nepopravljivo negativno utjecati na razvoj pa čak i opstanak nukleusa. Neki autori preporučaju da se paketni roj ostavi da prenoći u nekoj hladnoj i mračnoj prostoriji i da se sa smještajem roja pričeka do neredne večeri. Ovu noć može se iskoristiti za tretiranje varoe jer je sada sva varoa dostupna, a nema niti voska pa ne moramo razmišljati o reziduima aktivne tvari u vosku. No, ukoliko je paketni roj formiran u ranim jutarnjim satima i nije ga bilo potrebno transportirati satima na veće udaljenosti može se dodati i iste večeri, ali ga je nakon transporta potrebno staviti na hladnije i tamnije mjesto kako bi se pčele malo smirile i kako bi počele da funkcioniraju kao zajednica. Smještaj paketnog roja u košnicu najbolje je obaviti kasno uvečer i već po prvom mraku. Ukoliko paketni roj odlučimo smještati u košnicu tijekom dana pčele će se izaći iz košnice i letjeti okolo po pčelinjaku potpuno dezorijentirane. Na kraju će dobar dio pčela završiti u nekoj drugoj košnici a ne u onoj iz koje su izletjele i za posljedicu ćemo dobiti nukleuse neujednačene snage, od gotovo šake pčela s maticom do vrlo jakih nukleusa.

45


Ovako formiran i tretiran nukleus ima odlične predispozicije da se razvije do snage od dva puna LR nastavka, a nerijetko se jači nukleusi mogu još i vrcati prije uzimljavanja.

Košnicu (LR) pripremimo tako da na podnicu stavimo nastavak bez okvira i u njega stavljamo otvoren transportni kavez s pčelama iz kojeg prethodno izvadimo kavez s maticom. Drugi nastavak sa praznim saćem i saćem s medom, ukoliko ga imamo, stavimo iznad transportne kutije i između okvira stavimo kavez s maticom na kojem smo otvorili prolaz pčelama do pogače u kavezu (slika 1.). Tijekom sljedećeg dana potrebno je doći i uzeti praznu transportnu kutiju i nastavak bez okvira. Tijekom prošle noći pčele su izašle iz transportne kutije i zauzele okvire oko matice. Za 7 - 8 dana potrebno je doći i provjeriti je li matica prihvaćena i provjeriti jačinu nukleusa.


Slika 1. Smještaj paketnog roja u LR košnicu Prema osobnom iskustvu mogu reći da nakon svega provedenog pravi posao tek predstoji. Njega nukleusa formiranog od paketnog roja vrlo je zahtjevan posao i zahtjeva kontinuiran nadzor pčelara. Naime, ukoliko ste sve obavili po „P.S.- u“ kako literatura preporuča sigurno ćete biti zadovoljni nakon prvog pregleda. No, drugi pregled nakon 14 dana bi vas mogao šokirati. Možete naići na nukleuse sa svega šačicom pčela i maticom koja sasvim lijepo izgleda i lijepo je počela zalijegati i s nešto legla u svim stadijima, dok s druge strane možete naići i na nukleuse kod kojih nećete uočiti baš tako očiti gubitak pčela. Jedno će sigurno biti zajedničko svim nukleusima – znatan gubitak pčela i slabije nešenje matice iako ste osigurali dovoljno hrane a i cijelo vrijeme nešto medi u okolici pčelinjaka. Naime, kritično razdoblje za nukleus koji je formiran od paketnog roja nastaje već nakon 10-tak dana jer stare pčele polako počinju umirati, a nove još ne počinju izlaziti te nema dovoljno pčela da hrane leglo i brinu o matici. Ukoliko je gubitak pčela vrlo izražen to može dovesti i do gubitka nukleusa te je potrebno ovakve nukleuse pojačati dodavanjem mladih pčela. Tijekom cijelog prvog mjeseca života ovakvog nukleusa potrebno je kontrolirati ima li nukleus dovoljno hrane na raspolaganju i prema potrebi intervenirati.

46

Oplođena matica s tri okvira legla i dva okvira meda ili paketni roj

Istraživanje je pokazalo kako su nukleusi skupine A do trenutka uzimljavanja 25. kolovoza zauzimali prosječno 17 okvira i donijele su si dovoljno meda za zimu (prosječno 15 kg). Potrebno je istaknuti kako su se četiri nukleusa na suncokretu vrlo jako razvili te sam im morao dodati i treći nastavak. Svaki od tih super-nukleusa dao mi još iste godine 10-tak kilograma meda. Nukleusi skupine B zauzimali su prosječno 11 okvira i donijeli su si za zimu prosječno10 kg meda (grafikon 1.). Među ovim nukleusima nije bilo onih koje se moglo vrcati, ali je zato bilo tri slabića koja su tijekom jeseni dokrajčile ose (ove jeseni imao sam velikih problema na pčelinjaku s osama).

Grafikon 1. Komparativni prikaz snage nukleusa skupine A i B tijekom prva dva mjeseca Umjesto zaključka Na početku članka smo si postavili pitanje: Što je to idealan nukleus? Mislim da možemo zaključiti nakon svega da su nukleusi skupine A idealni za potrebe unutar pčelarskog gospodarstva. Dakle, za nadoknađivanje zimskih gubitaka ili za povećanje radne operacije na pčelinjaku. Potrebno je samo tehnološke postupke na pčelinjaku uskladiti s proizvodnjom nukleusa kako bi sve teklo glatko i bez stresa.

47


Nakon što smo prošli sve stadije razvoja s nukleusima obje skupine odlučili smo ih komparirati i komparativno prikazati prednosti i nedostatke obje ispitivane skupine nukleusa. Na početku istraživanja smo si postavili cilj da novoformirani nukleus mora biti što jači u trenutku uzimljavanja kako bi mogao lakše prezimiti i sljedeću sezonu biti produktivna proizvodna zajednica. Dakle, da si donese dovoljno meda za zimu i da zauzima što više okvira.

Ovi se nukleusi mogu plasirati i na tržište i to vrlo uspješno, pogotovo jer je moguće prilagoditi tehnologiju proizvodnje nukleusa tako da se dobiju vrlo traženi rani rojevi koji postižu dobru cijenu na tržištu. Nukleusi skupine B idealni su za tržište. Jedina im je mana što se ne mogu dobiti rano u sezoni pa im je i cijena nešto manja, a zahtijevaju intenzivnu njegu i nadzor po formiranju. Međutim, sve ostale osobine paketnih rojeva pogoduju stavljanju ovih nukleusa na tržište: mogu se naseliti u sve košnice bez obzira na tip i veličinu okvira, lako se transportiraju, nema saća niti bolesti koje se njime prenose.


Jedno je zajedničko za obje ispitivane skupine nukleusa, a time se vračamo i na sami početak ovog članka, da pčelar mora na vrijeme osigurati potrebnu količinu oplođenih matica, bilo da ih pravovremeno naruči kod registriranog proizvođača matica čije su matice pod nadzorom selekcijske službe, bilo da sam organizira proizvodnju na svom pčelinjaku. No to je već materijal za neki drugi članak.

48

Profilasa i liječenje pčela preparatima registriranim u Bugarskoj Pčelarski institut, Sofija, Bugarska U posljednje vrijeme nameće se stav da je moguće uništiti bolesti pčela bez upotrebe ljekovitih sredstava. Smatra se da se zarazna oboljenja mogu riješiti primjenom općih zoohigijenskih mjera (uništavanje pčelinjih društava oboljelih od američke gnjiloče, dezinfekcija, škartiranje starog saća, higijena pčelinjaka) i stvaranje vrsta otporne na bolesti. Međutim, svjetsko iskustvo u patologiji pčela pokazuje da se i pored stalnih napora, bolesti pčela ne mogu ukloniti samo ovim putem. Primjer za to je teška borba protiv krpelja Varroa destructor koji je savladao čak i vodenu barijeru i pojavio se u nekim otočnim državama npr. u Australiji i Novom Zelandu, kao i zaoštravanje nekih gljivičnih i virusnih oboljenja pčela i pčelinjeg društva. Zbog svega toga mnogi istraživači u veterini usmjerili su napore prema stvaranju novih ljekovitih sredstava, učinkovitih i bezopasnih za pčele i čovjeka. Cilj ovog referata je da se da informacija i kažu načini za pravilnu i bezopasnu primjenu veterinarskih preparata u pčelarstvu. Učestali su slučajevi znatnih gubitaka u pčelarstvu zbog primjene neregistriranih preparata, neučinkovitih, ili s isteklim rokom upotrebe i nabavljenih od ne licenciranih firmi ili raznih preprodavača. U vezi s mnogim pitanjima pčelara o registriranim i dozvoljenim preparatima za profilaksu i liječenje pčela i pčelinje zajednice moramo dati sljedeća objašnjenja: - novi Zakon o veterinarskoj djelatnosti (ZVMD stavio je niz zahtjeva za promjenu ljekovitih sredstava u veterini, zaključno i u pčelarstvu. Nije dozvoljeno korištenje bilo kakvog preparata ako nije registriran za primjenu u veterini. - što se tiče uvoznih preparata, osim registracije samog preparata zahtjevi uključuju i dozvolu za uvoz, ovlaštenu firmu-uvoznika i kontrolu svake uvezene partnje. Zakonski propisi stvoreni su da bi spriječili rasprostranjivanje i uvoz neregistriranih i s nedokazanim učinkom (u bugarskim uvjetima) preparata, kao i raznih falsifikata koja su proizvela privatna lica i ne odgovaraju potrebnim uvjetima. Svaka firma mora imati licencu za proizvodnju i za prodaju ljekovitih sredstava. Ovi zahtjevi su dogovoreni s Europskom zajednicom i imaju cilj zaštiti od štetnih stvari životinje i pčele, a preko njihovih proizvoda i čovjeka. Tehnologije suvremenog pčelarenje su u skladu s ekologijom i uključuju primjenu bezopasnih preparata. To znači da će se mnoga ljekovita sredstva zamijeniti drugim, ili će se pojaviti nove metode primjene kod kojih se izbjegava kontaminacija pčelinjih proizvoda.

49


prof. dr. sc. Gurgulova Kalinka, viši znanstveni suradnik

Trenutno postoje dva osnovna problema patologije pčela: - brzo stjecanje otpornosti uzročnika zaraznih oboljenja prema primijenjenim preparatima - kontaminacija pčelinjih proizvoda tvarima štetnih za čovjeka. Ovi problemi se mogu riješiti samo ako se poštuju slijedeći uvjeti: - prije svega se moraju postaviti pravilna dijagnoza. To se postiže praćenjem kliničkih simptoma na terenu od veterinarskog stručnjaka ili iskusnog pčelara, dopunjenim i potvrđenim laboratorijskom analizom. - Nakon konzultacija sa stručnjakom iz područja pčelinje patologije određuje se najprikladniji i najučinkovitiji lijek za konkretno oboljenje. Ljekovite preparate treba kupovati samo od zakonskih predstavnika i uvoznika ili od samih proizvođača i u veterinarskim ljekarnama, pazeći na rok trajanja - Strogo poštovati mjere za profilaksu i liječenje oboljenje i instrukcije za primjenu ljekovitih sredstava- doziranje, način, frekvencija i period tretiranja. Doziranje praškastih i tekućih ljekovitih sredstava računa se po 1 l sirupa ili 1 kg šećera u prahu (poticaj), a pčelinje društvo dobiva količinu koja ovisi od njegove jačine do 10-15 grama po ulici između dva okvira s pčelama. Samolječenje i razmjena ljekovitih shema i recepata među pčelarima u većini slučajeva su pogrješni. Ljekovita sredstva se stalno obavljaju, jer brzo gube učinkovitost prije svega zbog stvaranja otpornosti pojedinih patoloških agenata prema njima. Shodno ZVMD u Bugarskoj su registrirani i dozvoljeni za korištenje u pčelarstvu sljedeći veterinarski preparati:


I Za profilaksa i liječenje bakterijskog oboljenja. Shodno europskim propisima od 2003. godine u Bugarskoj je bilo zabranjeno korištenje antibiotika. Slučajevi uspostavljanja rezidua antibiotika u medu bugarske proizvodnje za izvoz pokazuju da mnogi pčelari još primjenjuju antibiotike ne poštujući doziranje, vrijeme i način tretiranja. II Za profilaksa i liječenje gljivičnih bolesti. Fungisan – 2 m,l za profilaksu i 4-6ml po 1l šećernog sirupa prema stupnju razvoja bolesti. Primjenjuje se do 500 ml po pčelinjem društvu 3-4 puta u razmaku 6-7 dana. Proizvođač Primavet, d.o.o. Sofija. III Za profilaksu i liječenje zaraznih oboljenja. 1. Nozemoza – registrirani preparat za liječenje ovog oboljenja je Nozestat koji je podložan preregistraciji. Doziranje: 5ml po 1l sirupa, ili 10 ml po 1kg nadražajnog prihranjivača. Pčelinjem društvu se daje 500 ml ili 250 grama, 2-3-puta u razmaku od 5 dana. 2. Varooza – Varoktron-trake – preparat koji sadrži flumetrin (analog Bajvaroga), proizvođač Primavet D.O.O., Sofija. Promjenjuje se u proljeće i jesen, po 2-3- trake

50

IV. Profilaksna poticajna sredstva. Startovit-granule proizvođač primavet – Sofija d.o.o. jedno pakiranje (5 polietilenskih kapsula) za 50 l šećernog sirupa. Primjenjuje se tri puta po 500 ml, u razmaku od 3-5 dana. U proljeće, za poticanje matice na polaganje jaja i razvoja društva, u toku ljeta za stvaranje umjetnih rojeva i u jesen za poticanje polaganja jaja i uzimljavanje mladih pčela. Proizvode se i razne vrste poticaja koji nisu podložni registraciji. Koriste se za rano nadražajno prihranjivanje i mogu služiti za aplikaciju raznih profilaktičnih i ljekovitih sredstava. Ova analiza pokazuje da će neophopdnost primjene suvremenih utjecajnih i bezopasnih ljekovitih sredstava za pčele rasti s razvojem pčelarstva u Bugarskoj. ZVMD i Zakon o hranama utvrđuju primjenu samo dozvoljenih preparata za pčele na način koji štitit ljudsko zdravlje. Napomena: „Evrotom“ iz Rume, dobio je od bugarskog Ministarstva Evropski certifikat GML za proizvodnju lijekova.

51


po pčelinjoj zajednici u ovisnosti od jačine i količine štetočina. Preparat mora stajati u leglu 25-30 dana a trake se izvlače 30. dana, a prije stavljanja medišta - preparat se stavi 2 mjeseca prije stavljanja medišta. Bajvaron-trake, proizvođač Bajer – Njemčka. Instrukcije za upotrebu su iste kao za Varostop. Apipropekt-granule, proizvođač Balkanfarma A.D. Koristi se samo u jesen po 5 grama preparata u 50 ml vode, prskanjem pčelinjih društava, 2-3 puta u razmaku od 7 dana. Perizin - proizvođač Bajer – Njemčka. Varotom- uvozni preparat, proizvođač Evrotom, Republika Srbija, sadrži fluvalinat (analog Apistana). Varostat P u staklenoj tegli u tekućem stanju, u kompletu s trakama na koje se prije samog tretiranja kaplje 5-6 kapljica. Furmitom – umočene trake sa 30 ml 60% mravlje kiseline. Proizvođač Evrotom, Republika Srbija.

RAZVOJ PČELINJEG DRUŠTVA TOKOM GODINE Tomažin G. Franjo Proleterska 11, 21 480 Srbobran, Srbija

Svaka pčelinja zajednica bez obzira na njenu snagu, rasu ili soj, u kontinentalnom dijelu Europe prolazi kroz jedinstven biotehnološki proces koji se sastoji iz pet faza u kome sudjeluje pet generacija pčela. Prije nego što jezikom pčelara objasnim pčelarima pojedinačno svaku fazu, potrebno je vidjeti što je to jaka pčelinja zajednica, koju tehnologiju rada trebamo primijeniti kako bi do nje došli i kako ju onda održati tijekom cijele godine. I. Jako pčelinje društvo Ne mali broj pčelara smatra kako je jaka pčelinja zajednica ona, koja ima puno pčela i upravo se tako u uzgoju pčela i ponašaju.


1.1.- Veći broj pčelara smatra da ako spojimo dvije ili tri slabe pčelinje zajednice u jednu, da ćemo na taj način dobiti jednu jaku pčelinju zajednicu sa svim njenim prednostima koji iz toga proizlaze. To nije točno! Pčelar će na taj način dobiti jednu slabu pčelinju zajednicu, koja zaista ima više pčela koje će moći preživjeti, ali koje se neće ponašati kao jaka pčelinja zajednica. 1.2.- Što je to jaka pčelinja zajednica, što ju čini takvom? Svaki prosječan pčelar može vlastitim pokusima koje sam ja najvećim brojem spomenuo u svojoj knjizi “Uzgoj visoko produktivnih pčela” iz 1991. godine i u knjizi “Uzgoj matica i pčela po sistemu TF” iz 2003. godine, te u knjizi “Matica i njen kvalitet” iz 2001. godine, utvrditi: Da su pčele radilice uzgojene u jakoj pčelinjoj zajednici, veće, teže, imaju duži jezik, veću zapreminu mednog mjehura, mogu brže i dalje letjeti, otpornije su na zarazne i druge bolesti i duže žive. To se ne može postići spajanjem slabijih pčelinjih zajednica. Tijekom tri godine sam ispitivao sve te prednosti pčela iz jakih pčelinjih zajednica i to uspoređivao sa pčelama iz slabijih pčelinjih zajednica. Kao primjer navodim: Ako uhvatim 10 pčela koje se vraćaju sa paše u košnicu pa ih stavim u namjenski kavez i izvažem na elektronskoj vagi, a to isto učinim sa pčelama iz slabe pčelinje zajednice, onda je dobiti razlike u težini u prosjeku za 5-10%. Ta razlika ne kazuje mnogo. Daleko je veće razlika između pčela iz jakih i slabih zajednica. Razlika je u tome što imaju duži jezik, što mogu brže i dalje letjeti i naročito što žive, recimo, dan duže. Međutim, ja sam rezultatima iz više pokusa, koje sam spojio u jedan veći pokus, utvrdio slijedeće:

52

2. Na taj način može se utvrditi kako jedna pčela u jakoj zajednici tijekom dana donese 2-3 puta više meda i peludi, od jedne pčele iz slabe zajednice. Razlog je u tome što jaka pčelinja zajednica na istoj paši, pod istim uvjetima donosi 3-5 puta više meda od slabog pčelinjeg društva. Iz toga zaključujemo kako pčelari na svojim pčelinjacima tijekom godine trebaju držati samo jake pčelinje zajednice. II. Fazni razvoj pčelinjeg društva Fazni razvoj pčelinjeg društva koji se razvija preko 5 faza i 5 generacija pčela ne smije se promatrati kao da jedna generacija pčela nestane pa se druga rađa, već kao biološki proces koji neprekidno traje tijekom cijele godine. 2.1. Prva faza razvoja sa pčelama prve generacije započinje u drugoj polovini siječnja, a završava se u drugoj polovini veljače. Broj pčela prve generacije uglavnom ovisi od jačine pčelinje zajednice, sposobnosti matice i vremenskih prilika i kreće se od 1000 do 50 pčela. Iako je broj ovih pčela mali, a velik broj njih nikad neće ugledati svjetlost dana jer žive svega oko 20 dana. One su vrlo važne za razvoj druge faze i druge generacije pčela. Zimske pčele, iako njihove žlijezde za proizvodnju matične mliječi nisu atrofirale, one daleko kasnije počinju maticu hraniti matičnom mliječi. Mlade pčele to čine samo poslije 2-3 dana starosti, vrlo uspješno hrane maticu matičnom mliječi i time ubrzavaju proces rasta pčelinjih zajednica. Što će se dogoditi ako pčelinja zajednica ne uzgoji prvu generaciju pčela? Ona pčelinja zajednica koja ne može uzgojiti prvu generaciju pčela radi svoje malobrojnosti, slabe matice i zalihe meda redovito propada ili ima većih poteškoća u svom daljem razvoju. 2.2. Druga faza sa pčelama druge generacije započinje u drugoj polovici veljače, a završava se u prvoj polovici ožujka. Najveći broj zimskih pčela rođenih u drugoj polovici srpanja prethodne godine više nema. Njihovo mjesto zauzele su pčele druge generacije te se promjene u broju pčela ne primjećuju. Međutim, sada se na saću zapaža veći broj mladih pčela, a po lijepom i toplom vremenu one već izlijeću iz košnice. Sa dovoljnom količinom meda u košnici i kvalitetnom maticom druga generacija pčela predstavlja okosnicu uspješnom razvoju treće generacije. 2.3. Treća faza razvoja sa trećom generacijom pčela započinje u prvoj polovini travnja i traje do kraja travnja. Zimskih pčela iz pete generacije prethodne godine više nema. Sada se u pčelinjoj zajednici nalazi dio pčela druge generacije i brojne pčele treće generacije. Potrebno

53


1. Da jedna pčela slične starosti i radne sposobnosti iz jake pčelinje zajednice, u isto vrijeme i pod jednakim uvjetima izleti na pašu 2-3 puta više od jedne pčele sličnih osobina iz slabe zajednice.

je istaknuti kako najčešće u trečoj fazi, sa pčelama treće generacije, počinje priprema nagona za rojenje. Do roja neće doći još duže vremena jer ove pčele malo rade, a žive više od 45 dana. Pčelar može primijetiti da je nagon započeo, ukoliko uhvati pčelu za krila, pa je okrene na leđa. Tada će lako vidjeti kako iz voštanih žlijezda vire listići voska kojeg pčele pripremaju da bi u novom staništu započeli brzu gradnju saća. Moja poslovica koja je istinita i koju sam mnogo puta spomenuo u knjizi ili na predavanju “Roj na grani je sigurno tri roja manje u košnici” i dalje, “Prirodna rojidba kod pčela predstavlja najteži oblik anti selekcije”. Da bi nagon za rojidbu spriječili, a time proizveli najmanje dva puta više meda u kanti, sprečavanje roja se ne smije vršiti kada se u pčelinjem društvu nalaze brojni rojidbeni matičnjaci već onda, kada smo primijetili sakupljanje pčela na posljednjim okvirima i listiće na voštanim žlijezdama. To je dovoljan signal da se podhitno proširi plodište u koje treba staviti 2,3 ili 4 okvira sa umjetnim satnim osnovama. 2.4. Četvrta faza razvoja sa pčelama četvrte generacije započinje od prve polovice svibnja do druge polovice srpnja.


Sada se u košnici pčelinje zajednice nalazi djelomično druga generacija, cijela treća generacija i četvrta generacija pčela radilica. Ukoliko nije bilo rojenja sada pčele ispunjavaju tri nastavka sa oko 70 tisuća životno i radno sposobnih pčela. Ovakva pčelinja zajednica smatra se jakom sa svim svojim prednostima koje iz toga proizlaze. U njemu se nalaze pčele svih uzrasta što im omogućava da ostvare besprijekornu podjelu rada na unosu nektara, peludi i besprijekornu njegu najvećeg broja pčelinjeg legla, od čega je više od polovine zatvoreno. Ukoliko smo osigurali dovoljan prostor za unos veće količine nektara i dobru ventilaciju, koja se može osigurati samo dubokom podnicom, po pravilu neće doći do rojenja. U takvoj pčelinjoj zajednici svaka će pojedinačna pčela donijeti najmanje 3 puta više meda od pojedinačne pčele iz slabe pčelinje zajednice. Brojne pčele i ogromna količina poklopljenog legla u košnici garancija je za uspjeh pete generacije zimskih pčela. To znači, da pčelar može očekivati prinose u narednoj godini ako uspješno obavi i ovaj posljednji posao u ovoj godini. 2.5. Peta generacija pčela se tako reći u ničemu se ne razlikuje od ostalih pčela, pa se postavlja pitanje, kako onda živi ne 45 dana nego 6 mjeseci? Peta faza sa petom generacijom pčela započinje oko 15 srpnja, a završava se oko 10 rujna. Pčelar je dužan da obavi sljedeće vrlo složene poslove: 1. Da u pčelinjoj zajedenici ima kvalitetnu maticu koja nije starija od 18 mjeseci, a da u plodištu osigura najmanje 6 potpuno ispravnih okvira sa saćem iz koga su se pčele barem jednom izlegle. 2. Ukoliko nema paše u kolovozu da prihranjuje pčele pomoću medno-šećerne pogače bez obzira koliko meda ima u košnici. Na taj način on će stimulativno djelovati na pčele radilice, a matica će polagati veći broj jaja koji se u prosjeku kreće oko 800 za 24 sata.

54

3. To će osigurati da se u pčelinjoj zajednici do kraja kolovoza osigura oko 40 tisuća zimskih pčela.

5. Ako bi pčelar vršio prihranjivanje pčela u drugoj polovici kolovoza ili u rujnu, onda će na proljeće imati šaku prezimljenih pčela. Zašto? Hraneći pčele u rujnu on će izazvati ponovno polaganje jaja od strane matice, doći će do formiranja jednog ili dva okvira legla, dobit će 1000 ili 1500 mladih pčela koje pripadaju pčelama prve generacije, na uzgoju tih pčela, pčele pete generacije utrošit će dio svog života, a pčele prve generacije uginut će i naći ćemo ih na podnici u košnici tijekom decembra. 6. Iz toga se može zaključiti da pčele pete generacije od samog svog rođenja samo jedu da bi se “ugojile”, ostvarile dovoljnu količinu masnog tkiva jer one praktično ništa ne rade. Ukoliko bi ih zaposlili bilo kojim poslom od unosa vode, nektara, polena i drugim “kućnim” poslovima, one bi živjele isto koliko žive pčele četvrte generacije. Ja sam ovo navodio iz vlastitih iskustava do kojih sam došao gajeći pčele više od 60 godina. Pisao sam rječnikom da me može razumjeti svaki pčelar. Mnogo više od ovoga svaki pčelar može pročitati u knjizi “Uzgoj matica i pčela po sistemu TF” kao i vidjeti na CD-u.

55


4. Ako pčelar nema dovoljnu količinu meda u košnici on to mora nadomjestiti do 1. kolovoza, a poslije tog roka ne smije vršiti nikakvo prihranjivanje pčela. Ako mu je to potrebno da mu pčele ne bi uginule tijekom zime, prihranjivanje se mora vršiti sa većom količinom meda ili šećernog sirupa tako da se nedostatak meda nadoknadi sa tri prihranjivanja.

ANALITIKA U SLUŽBI KONTROLE KAKVOĆE MEDA doc. dr. sc. Kenjerić Daniela Prehrambeno tehnološki fakultet, Osijek


Svi propisi o hrani prvenstveno su usmjereni zaštiti zdravlja i interesa potrošača, te omogućavanju izbora hrane na osnovu informacija o hrani koju kupuju. Kao i svaka druga namirnica, temeljem Zakona o hrani (NN 117/03), med podliježe kontroli kvalitete. Uvjeti kojima med mora udovoljavati, kao i metodologija usklađivanja sukladnosti, propisani su Pravilnikom o kakvoći meda i drugih pčelinjih proizvoda (NN 20/00). Kako je vidljivo iz slijedeće tablice, ti uvjeti su, za većinu parametara, u sukladnosti s međunarodnim normama (Council Directive 2001/110/EC, Codex Alimentarius Rev.2,2001).

Med koji se stavlja na tržište, nadalje ne smije biti zagrijavan na temperaturu višu od 40 °C, mora biti svojstvenog mirisa i okusa bez stranih primjesa, ne smije biti u stanju vrenja ili provrio, ne smije sadržavati umjetno dodavane šećere, ne smije biti

56

bojan umjetnim bojama, onečišćen stranim organskim tvarima, niti sadržavati dodana bilo kakva sredstva za konzerviranje i aromatiziranje.

Analize meda Peludna analiza

Fizikalno-kemijske analize - određivanje sadržaja reducirajućih šećera - određivanje sadržaja saharoze - određivanje sadržaja vode - određivanje tvari netopivih u vodi - određivanje pepela - određivanje kiselosti - određivanje aktivnosti - dijastaze određivanje hidroksimetilfurfurala

Senzorska analiza izgled miris okus

Rezultati provedenih analiza daju informacije o proizvodu, o botaničkom podrijetlu i postupcima tijekom procesiranja, dužini skladištenja, pa i eventualnim namjernim patvorenjima. Odstupanja od zahtjeva, pojedinačnog i/ili kombinacije parametara, ukazuju na uzroke narušavanja kvalitete proizvoda. Na taj način, kupcima i potrošačima meda se osigurava kvaliteta proizvoda, dok se pčelare kao proizvođače meda štiti od nepoštene konkurencije. Podatak kojeg potrošači prvog traže i/ili uočavaju je informacija o botaničkom podrijetlu. Botaničko podrijetlo se određuje prvenstveno temeljem peludne analize, ali se zaključak upotpunjuje i senzorskom analizom, te nekim od fizikalno-kemijskih parametara. Provedba same peludne analize bazira se na prebrojavanju peludnih zrnaca svake pojedine biljne vrste, te preračunavanju udjela istih u ukupnom broju prisutnih zrnaca. Rezultat se u konačnici izražava kao vrsta meda (bagremov med, kestenov med, lipov med, …) koja se navodi na deklaraciji proizvoda. U laboratorijskoj praksi rezultat peludne analize u pravilu je eliminacijskog karaktera, a određuje sukladnost proizvoda s deklariranim botaničkim podrijetlom proizvoda. Kako pčelari i sami s obzirom na vrijeme sakupljanja nektara i položaj košnica mogu orijentacijski odrediti vrstu meda koju su proizveli, ovaj parametar nije čest uzrok diskvalifikacije meda. Sadržaj vode u medu je jedna od najvažnijih karakteristika meda, koja direktno utječe na njegovu kakvoću, granulaciju i održivost. Određivanje sadržaja vode u medu na osnovi indeksa refrakcije jedan je od najjednostavnijih analitičkih postupaka, pa nije neuobičajeno da i sami pčelari odnosno proizvođači meda imaju ručne refraktometre pomoću kojih provjeravaju udio vode u medu te tako određuju vrijeme vrcanja. Ipak, u praksi je još uvijek relativno mali broj pčelara koji provodi mjerenje, dok se većina oslanja na iskustvo. Praćenjem sadržaja vode vrijeme vrcanja može se jednostavno

57


Kontrola kvalitete meda provodi se u ovlaštenim laboratorijima temeljem peludne i fizikalno-kemijskih analiza, a kako bi se utvrdilo da li med ima svojstven okus i miris dodatno se mogu provesti i senzorske analize.

odrediti jer se udio vode od trenutka kada pčele donose nektar u košnicu pa do vrcanja gotovog meda smanjuje sa početnih 60-ak % na manje od 20 % koliko je potrebno kako bi se osigurala trajnost proizvoda. Mjerenje sadržaja vode ručnim efraktometrima dovoljno je precizno za praktičnu procjenu vremena vrcanja, no prema literaturnim podacima standardna greška koja je moguća pri mjerenju kreće se u rasponu ± 0.4 %, pa o tome treba voditi računa prilikom mjerenja. U laboratorijima se analiza provodi na preciznijim, stolnim refraktometrima. Sadržaj vode jedan je od ključnih parametara koji na neki način garantira da neće doći do kvarenja meda tijekom skladištenja uzrokovanog fermentacijom, a bzirom na to da ga je lako okvirno procijeniti tek u rijetkim slučajevima je razlogom diskvalifikacije meda. Osnovne komponente, koje čine 80-ak % sadržaja meda, su šećeri. Dominantni su monosaharidi fruktoza i glukoza, međutim, ovisno o vrsti biljke od koje je proizveden, u manjim ili većim količinama u medu se mogu naći i različiti disaharidi i oligosaharidi. Kao analitički parametar za procjenu kakvoće meda sadržaj šećera daje bitan podatak u pogledu patvorenja proizvoda, bilo da se radi o patvorenju direktnim dodavanjem saharoze ili nekog drugog šećera direktno u med, ili da se radi o patvorenju kroz ishranu pčela saharozom.


Nadalje, odnosi među šećerima, prvenstveno odnos fruktoze i glukoze (F/G), daju informaciju o vrsti meda i njegovim karakteristikama kao što je sklonost kristalizaciji. Osim toga, sadržaj pojedinačnih šećera u medu se mijenja tijekom procesa zrenja meda, ali isto tako i tijekom skladištenja. Iako u medu po sadržaju dominiraju šećeri koji su i zaslužni za njegovu slatkoću, u njemu se mogu naći i kiseline, koje doprinose punoći njegova okusa. Za razliku od nepoželjne kiselosti koja bi bila rezultat fermentacijskih procesa u medu, tj. kvarenja meda, kiselost meda koja dolazi od prirodnih kiselina a koje vode porijeklo iz samog nektara ili od pčela je poželjna karakteristika. Temeljem ovog svojstva med se može grupirati u nekoliko skupina, pri čemu je med bagrema jedna od vrsta sa najnižom kiselosti, dok je karakteristična kiselija vrsta medljikovac. Odredbe Pravilnika propisuju određivanje sadržaja mineralnih tvari tj. pepela u medu dobivenih spaljivanjem uzorka na 600 °C do stalne mase, međutim u posljednjih nekoliko godina se u analitici meda kako u svijetu tako i kod nas određuje električna provodnost 20 % -tne vodene otopine suhe tvari meda. Ovaj parametar jasan je pokazatelj vrste meda obzirom na osnovnu podjelu koja med dijeli na dvije osnovne vrste – nektarni med i medljikovac, a jasno se od ostalih vrsta nektarnog meda izdvaja med kestena, koji je s obzirom na ovo svojstvo bliži medljikovcu nego nektarnom medu. Od ostalih nektarnih vrsta meda po karakteristično niskim vrijednostima električne provodnosti izdvaja se med bagrema. Obzirom na činjenicu da je tekući med bolje prihvaćen među potrošačima od granuliranog odnosno kristaliziranog meda, a kristalizirani med predstavlja problem i za pakiranje u ambalažu, termički tretman je uobičajen postupak prilikom pakiranja meda za na tržište. Ukoliko se termički tretman provodi pravilno, odnosno med se ne zagrijava na temperaturu višu od 40°C provođenjem ovog postupka s ciljem dekristalizacije ne narušava se kvaliteta proizvoda. U protivnom dolazi do uništavanja

58

Ovisno o svrsi provedbe analiza, u manjem ili većem opsegu se provodi i senzorsko ocjenjivanje proizvoda. Na ovaj način utvrđuje se prisutnost svojstvenog mirisa i okusa meda, ali se mogu identificirati i određeni defekti poput fermentacije, nečistoća, te prisutnosti stranih mirisa i okusa. Osim parametara koji su propisani kao temeljni zahtjevi za kakvoću meda, analitika meda obuhvaća i mnoge druge parametre. Tako se optička aktivnost koristi za razlikovanje cvijetnog/nektarnog meda od medljikovca, sadržaj aminokiseline prolina kao pokazatelj zrelosti meda, a aktivnost enzima invertaze kao parametar svježine meda. Zbog problema vezanih uz peludnu analizu razvijene isu i mnoge analize koje su s manje ili više uspjeha primjenjivane pri određivanju botaničkog podrijetla. Jedna od novijih metoda, koja se pokazala uspješnom u ovoj primjeni je određivanje profila hlapivih komponenata primjenom elektronskog nosa. Iako je razvijen i primjenjuje se zaista velik broj različitih analitičkih metoda, istraživanje novih metoda se i dalje odvija nesmanjenim intenzitetom. Cilj analitičara koji se bave problematikom meda je naći brže i jednostavnije metode kako bi se olakšao za sada još uvijek intenzivan laboratorijski rad. Literatura 1. Ministarstvo poljoprivrede i šumarstva, Pravilnik o kakvoći meda i drugih pčelinjih proizvoda. Narodne novine 20, 642-652, 2000. 2. Council of the European Union, Council Directive 2001/110/EC of December 2001 relating to honey. Official Journal of the European Communnities L10, 47-52, 2002. 3. Codex Alimentarius Commission, Revised Codex Standard for Honey. Rev. 2, 1-7, 2001.

59


nekih poželjnih sastavnih komponenata meda (smanjenje enzimske aktivnosti uslijed termičke denaturacije enzima, gubitak hlapivih komponenata), te istovremeno do razvoja nepoželjnih komponenata (hidroksimetilfurfural i furfural - aroma na kuhani med). Parametri na koje nepravilno proveden termički tretman ima direktan nepoželjan utjecaj, a ubrajaju se među temeljne zahtjeve kojima svaki med mora udovoljavati su aktivnost enzima dijastaze i sadržaj hidroksimetilfurfurala (HMF). HMF je razgradni produkt jednostavnih šećera (najčešće fruktoze) u prisutnosti kiselina, a njegovo nastajanje može započeti čak i u saću tijekom zrenja meda, u trenutku kada omjeri kiselina i šećera postanu pogodni za reakciju. Iako nastaje i pri uobičajenim skladišnim temperaturama meda, brzina ove kemijske reakcije, kao i mnogih drugih, raste s povišenjem temperature. Osim pod utjecajem povišenih temperatura, do smanjenja enzimske aktivnosti također dolazi i tijekom skladištenja pa tako primjerice aktivnost dijastaze tijekom skladištenja kroz 200 dana pri 30 °C opada na polovicu vrijednosti, a isto smanjenje je rezultat i ako se med tijekom 1 dana drži pri temperaturi od 60 °C ili tijekom 4.5 sati pri 70 °C. Na osnovi navedenih činjenica, u analitičkom smislu aktivnost enzima dijastaze i sadržaj HMF-a služe kao pokazatelji svježine i termičkog tretmana meda.

PRAVNA REGULATIVA U EKOLOŠKOJ PROIZVODNJI MEDA Bjelić Dragana, dipl. iur., Vitez Marijeta, dipl. iur., Mezak – Stastny Mirela, dipl. iur. Veleučilište u Požegi, Ul. Pape Ivana Pavla II br. 6, 34 000 Požega

Ekološka proizvodnja uopće pa tako i proizvodnja meda, definirana je zakonima s osnovnim ciljem zaštite kako života i zdravlja ljudi, zaštite prirode i okoliša, tako i zaštite potrošača. U nas je 2001. god. donesen Zakon o ekološkoj proizvodnji poljoprivrednih proizvoda što je bio korak prema nastanku novog tržišta – tržišta namijenjenog ekološkim proizvodima. Ekološki proizvodi, kontrolirani su i nose poseban znak što potrošačima daje sigurnost te ulijeva povjerenje u proizvod, ali i sustav. Ključne riječi; ekološka proizvodnja, ekopčelinjak, ekoproizvod.


1. Uvod Ekološka (organska, biološka) proizvodnja je poseban sustav održivog gospodarenja u poljoprivredi i šumarstvu, a obuhvaća uzgoj bilja i životinja, proizvodnju hrane, sirovina i prirodnih vlakana kao i preradu primarnih proizvoda. Takva proizvodnja uključuje sve ekološki, gospodarski i društveno opravdane proizvodno – tehnološke metode, zahvate i sustave koristeći na najpovoljniji način plodnost tla, raspoložive vode, prirodna svojstva biljaka i životinja, povećanje prinosa i otpornosti biljaka pomoću prirodnih sila i zakona uz propisanu uporabu gnojiva i zaštitnih sredstava, a sve u skladu s međunarodno usvojenim normama i načelima (Zakon o ekološkoj proizvodnji poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda NN br.12/01, čl.2. st.1. t.1.). Danas je ekološka poljoprivreda jasno definirana zakonima, čemu se pridružila i Hrvatska donoseći paket zakona i propisa koji reguliraju ekološku proizvodnju, a najvažniji među njima svakako je Zakon o ekološkoj proizvodnji poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda. Njegovim donošenjem potaknut je nastanak novog tržišta – tržišta namijenjenog ekološkim proizvodima, poraslo je povjerenje potrošača, smanjen je intenzitet iskorištavanja resursa, potaknuta je zaštita okoliša kao i veća transparentnost proizvoda, a također je omogućeno ravnopravnije uključivanje na svjetsko tržište, posebice iskorištavanjem prednosti i niske razine onečišćenja okoliša u nas.

60

2. Ekopčelinjak, smještaj i umjetna prehrana pčela, reprodukcijski materijal, liječenje i čišćenje u ekološkoj proizvodnji meda

Pitanje koje se najčešće postavlja kada je riječ o ekološkoj proizvodnji meda, svakako je koje sve uvjete mora ispunjavati pčelinjak da bi se uopće mogao proglasiti ekološkim odnosno o kojim sve elementima pčelar mora voditi računa? Kada govorimo o osnivanju pčelinjaka u uvjetima ekološke proizvodnje, posebice se mora voditi briga o slijedećem: - da se osigura dovoljno hrane za pčele, - da je pčelinjak postavljen tako da u promjeru 2 km od pčelinjaka nektar i pelud potječe od poljoprivrednog bilja iz ekološke proizvodnje ili od prirodne vegetacije koja nije tretirana kemijskim sredstvima, odnosno manji promjer udaljenosti ako postoji prirodna zaštita područja ispaše, što potvrđuje nadzorna stanica, - da postoji dovoljna udaljenost od bilo koje proizvodnje koja je izvor onečišćenja okoliša npr. gradski centar, industrijska zona ili autoput (Pravilnik o ekološkoj proizvodnji životinjskih proizvoda NN br. 13/ 02, čl.84.). Valja naglasiti da se prethodno navedeni uvjeti ne odnose na vrijeme kada nema vegetacije ili kada pčelinje zajednice miruju. Sami pčelinjaci se osnivaju od podijeljenih zajednica ili tako da se nabave novi rojevi ili košnice od pčelara koji se bave ekološkom proizvodnjom (Ibid , čl.80.). Međutim, moguće je da zbog zdravstvenih ili nekih drugih razloga dođe do velikih uginuća pčela. Pitanje koje se ovdje postavlja je može li se pčelinjak obnoviti i sa zajednicama koje ne udovoljavaju uvjetima ekološke proizvodnje? Treba istaknuti da u tom slučaju veliku ulogu ima nadzorna stanica koja može odobriti obnovu pčelinjaka i sa takvim zajednicama, s tim da se može nabaviti 10% matica ili rojeva godišnje iz pčelinjaka koji se ne bave ekološkom proizvodnjom uz uvjet da se matice stave u zajednice koje potječu iz ekoloških uvjeta proizvodnje, a rojevi u košnice u kojima su bile smještene zajednice iz ekološke proizvodnje (Pravilnik o ekološkoj proizvodnji živozinjskih proizvoda NN br.13/02, čl.82.). 2.2. Smještaj i umjetna prehrana pčela Kada se govori o ekološkoj proizvodnji meda pažnja se mora posvetiti i smještaju pčela odnosno uvjetima koji u tom pogledu moraju biti zadovoljeni. Pčele se moraju smjestiti u košnice od prirodnog materijala (drvo, rogoz) bez mogućeg rizika kontaminacije okoliša ili pčelinjeg proizvoda 8Ibid , čl. 95.).

61


2.1. Ekopčelinjak

Nadalje, košnice moraju biti obojene samo izvana ekološkom bojom te imati što manje metala, a ako je metal nužan – mora biti inox. Pravilnik o ekološkoj proizvodnji životinjskih proizvoda NN br. 13/02 jasno je odredio kada je dopuštena umjetna prihrana pčela. Navedeni pravilnik u čl. 86. određuje da je takva prihrana dopuštena u uvjetima kada je prijeko potrebna za preživljavanje pčela u ekstremnim klimatskim uvjetima. Umjetna prihrana treba se temeljiti na medu iz ekološke proizvodnje, međutim umjesto ekološki proizvedenog meda za umjetnu prehranu se može upotrebljavati ekološki proizveden šećerni sirup ili ekološki dobivena šećerna melasa, ali samo uz suglasnost nadzorne stanice i u slučajevima kada klimatske prilike uvjetuju kristalizaciju meda. Umjetna prihrana pčela može se provoditi samo od zadnjeg uzimanja meda iz košnice do petnaest dana prije cvatnje nektarnog bilja (Ibid , čl. 88.). Kada je u pitanju umjetna prihrana pčela, svaki pčelar ima obvezu voditi podatke kako o vrsti proizvoda koji se koristi za takvu prihranu, datumu davanja proizvoda, količini proizvoda, tako i o pčelinjoj zajednici kojoj je takva hrana davana. 2.3. Reprodukcijski materijal Materijal za reprodukciju u pčelarstvu – matice, vosak, satne osnove, mora biti proizveden u ekološkoj proizvodnji (Zakon o ekološkoj proizvodnji životinjskih proizvoda NN br. 12/01, čl.14. st.1.).


Međutim, u slučajevima dokazane nestašice na tržištu spomenutog materijala, što utvrđuje Ministarstvo poljoprivrede i šumarstva temeljem podataka dobivenih od Zavoda za sjemenarstvo i rasadničarstvo, dopuštena je uporaba materijala za reprodukciju koji nije dobiven ekološkom proizvodnjom zaključno do 31. prosinca 2005.godine (Dozvola da se u ekološkoj proizvodnji može koristiti materijal za reprodukciju koji nije dobiven ekološkom proizvodnjom NN br. 85/05.). Zakon o ekološkoj proizvodnji poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda NN br. 12/01 izričito je zabranio uporabu genetski izmijenjenih organizama u svrhu materijala za reprodukciju. 2.4. Liječenje i čišćenje Kada se govori o liječenju bolesnih pčelinjih zajednica treba naglasiti da se takve zajednice moraju odmah liječiti, a ako je potrebno i izdvojiti na izolirani pčelinjak tijekom postupka liječenja (Pravilnik o ekološkoj proizvodnji životinjskih proizvoda NN br. 13/ 02, čl .96.). Samo liječenje mora se prvenstveno temeljiti na uporabi fitoterapeutskih i homeopatskih pripravaka te bioloških terapija.

62

Pravilnik o ekološkoj proizvodnji životinjskih proizvoda propisuje dužnost pčelara da evidentira sve podatke o liječenju pčelinjih zajednica (dijagnoza, lijek, način liječenja, duljina tretmana, karence), a u slučaju liječenja veterinarskim lijekovima podatke mora ovjeriti veterinar koji je proveo liječenje odnosno propisao lijek. Prije stavljanja meda ili drugih pčelinjih proizvoda u promet te će podatke obvezno potvrditi nadzorna stanica. Čišćenju i dezinfekciji materijala, zgrada i posuđa koji se koriste u ekološkoj proizvodnji meda mora se posvetiti osobita pažnja. Sredstva koja se u tu svrhu mogu rabiti su: - kalijev i natrijev sapun, - voda i vodena para, - vapneno mlijeko, - živo vapno, - natrijev hipoklorit, - natrijev hidroksid, - vodikov peroksid, - limunska, mravlja, octena, mliječna, oksalna kiselina, - alkohol, - formaldehid, - soda bikarbona (Pravilnik o ekološkoj proizvodnji životinjskih proizvoda NN br.13/02 , čl. 100.). 3. Smjernice za stjecanje znaka “EKOPROIZVOD” za med i druge pčelinje proizvode Ekoproizvod – pojam. Ekoproizvod je svaki proizvod proizveden i označen sukladno s odredbama Zakona o ekološkoj proizvodnji poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda i propisa donesenih na temelju njega (Zakon o ekološkoj proizvodnji poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda NN br. 12/ 01, čl. 2. st. 1. t. 5.). Da bi pčelari- proizvođači ekoloških proizvoda ishodili znak „ekoproizvod“ za svoje proizvode prvi korak koji moraju učiniti je prijaviti se jednoj od ovlaštenih nadzornih stanica.

63


U slučajevima kada ovakvo liječenje ne daje rezultate, uz suglasnost nadzorne stanice može se pristupiti liječenju lijekovima uz obvezno izdvajanje tako liječenih pčelinjih zajednica na poseban pčelinjak. Tako izdvojene pčelinje zajednice biti će uključene u ekološku proizvodnju nakon isteka karence za lijekove odnosno nakon izmjene saća ako su u vosku zaostali ostaci lijekova (Ibid , čl. 97.).

3.1. Prvi stručni nadzor Spomenuti nadzor obavlja nadzorna stanica na osnovi prijave proizvođača, a prije upisa u Upisnik proizvođača u ekološkoj proizvodnji poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda (Pravilnik o stručnom nadzoru u ekološkoj proizvodnji NN br. 13/02, čl. 9. st.1.). Pčelar – proizvođač ekoloških proizvoda , dužan je voditi zapise o proizvodnji (knjiga pčelinjaka, dnevnik pčelarske proizvodnje) kao i knjigovodstvo temeljeno na upisima ili potvrdama, a temeljem kojih nadzorna stanica može provjeriti podrijetlo, vrstu i količinu kupljenog kao i upotrijebljenog materijala ali i njihovo korištenje. Kada je riječ o prvom stručnom nadzoru, nadzorna stanica sastavlja zapisnik koji sadrži: - potpuni opis proizvodne jedinice s podacima o proizvođaču, vrsti proizvodnje, proizvodnim mjestima, skladištima, a prema potrebi i o mjestima gdje se obavljaju određeni postupci prerade ili pakiranja i druge važne podatke potrebne za potvrđivanje ekološke proizvodnje (Pravilnik o stručnom nadzoru u ekološkoj proizvodnji NN br. 13/02, čl. 10.). Ekološka proizvodnja u pčelarstvu podliježe stručnom nadzoru u svim dijelovima proizvodnje, a zapisnik o drugom i daljnjim stručnim nadzorima sadržavati će: 1. podatke o : - proizvođaču, - vrsti ekološke proizvodnje, - materijalima, - metodama, - postupcima koji su primjenjivani tijekom proizvodnje odnosno promjene nastale u odnosu na prvi stručni nadzor, 2. datum obavljenog stručnog nadzora, 3. potpis osobe koja je obavila stručni nadzor,


4. potpis proizvođača (Ibid , čl. 11.). Pravilnik o stručnom nadzoru u ekološkoj proizvodnji propisao je obvezu nadzorne stanice da nakon obavljenog svakog stručnog nadzora, Ministarstvu poljoprivrede i šumarstva kao i pravnoj osobi za provedbu postupka potvrđivanja, dostavlja izvješće koje sadrži: - naziv proizvodne jedinice, - datum izvršenog stručnog nadzora, - osnovne podatke o vrsti proizvodnje, - ocjenu o potvrđivanju statusa proizvodne jedinice odnosno proizvoda, - primjedbe i prijedloge za dobivanje statusa u ekološkoj proizvodnji, - potpis izvršitelja i ovlaštene osobe u nadzornoj stanici.

64

3.2. Upisnik proizvođača Daljnji korak pčelara- proizvođača ekoloških proizvoda je podnijeti zahtjev za upis u Upisnik proizvođača u ekološkoj proizvodnji poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda uz obvezu da zahtjevu priloži i zapisnik nadzorne stanice o obavljenom prvom stručnom nadzoru. Sam zahtjev za upis u Upisnik proizvođača podnosi se Ministarstvu poljoprivrede i šumarstva,a prilažu mu se slijedeći prilozi: 1. rješenje o upisu u registar za pravnu osobu, obrtnica ili uvjerenje nadležnog ureda državne uprave da je poljoprivredni proizvođač, 2. izvadak iz zemljišne knjige i / ili ugovor o dugoročnom korištenju zemljišta (najmanje 5 godina) kao dokaz o vlasništvu odnosno pravu korištenja zemljišta, 3. katastarski plan s točno određenim česticama koje pripadaju proizvodnoj jedinici i njihovim površinama, 4. popis i veličinu gospodarskih objekata, poljoprivredne mehanizacije i drugih strojeva za ekološku proizvodnju, 5. potvrdu pravne osobe ili izjavu proizvođača da je upoznat s propisima i pravilima ekološke proizvodnje, kao oblik posebnog povjerenja između proizvođača i potrošača, 6. dokaz o poslovnom odnosu s voditeljem proizvodnje, pod uvjetom da jedinica za proizvodnju ima voditelja proizvodnje (Pravilnik o uvjetima i načinu upisa u upisnike ekološke proizvodnje poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda NN br. 13/02, čl. 11.). 3.3. Izdavanje potvrdnice Nakon provedenog postupka ocjene proizvoda i procesa te na temelju zapisnika o provedenom stručnom nadzoru kao i na temelju ispitivanja provedenih od strane ovlaštenih nadzornih stanica i ovlaštenih ispitnih laboratorija, pravna osoba za provedbu postupka potvrđivanja izdaje potvrdnicu. Pravilnik o sustavu ocjenjivanja sukladnosti u ekološkoj proizvodnji NN br. 91/01 u svom čl. 14. i 15. određuje pojam potvrdnice kao i njezin sadržaj. Potvrdnica je isprava kojom ovlaštena pravna osoba za provođenje postupka potvrđivanja, potvrđuje da je ekološka proizvodnja, ekološki proizvod, proces ili usluga sukladna temeljnim zahtjevima za ekološku proizvodnju, a sadrži:

65


Pravna osoba za provedbu postupka potvrđivanja nad ekološkom proizvodnjom je BIOPA – udruga za organsko-biološku proizvodnju iz Osijeka (Popis pravnih osoba za provedbu postupka potvrđivanja nad ekološkom proizvodnjom NN br. 81/02.).

1. naziv pravne osobe koja ju izdaje, broj rješenja o ovlašćivanju i njezin zaštićeni znak 2. jedinstveni broj potvrdnice, 3. naziv proizvodne jedinice za ekološku proizvodnju i broj rješenja o upisu u upisnik, 4. naziv proizvoda i količina za koju se izdaje, 5. naziv propisa temeljem kojeg se izdaje, 6. vremensko razdoblje za koje se izdaje i proizvodna godina, 7. mjesto i datum izdavanja, 8. pečat i potpis odgovorne osobe. 3.4. Znak “ekoproizvod” Težnja svakog proizvođača, bez sumnje, je postići da mu proizvod bude označen znakom „ ekoproizvod“. Kojim se proizvodima uopće može dodijeliti znak „ ekoproizvod“ , kakav je postupak dobivanja spomenutog znaka, ali i što se jamči nanošenjem znaka „ ekoproizvod“, najčešća su pitanja.


Odgovor na prethodna pitanja daje nam Pravilnik o postupku i uvjetima za stjecanje znaka ekološkog proizvoda NN br. 13/02. Spomenuti pravilnik u svom čl.2. određuje da se znak ekološkog proizvoda dodjeljuje za ekološke proizvode koji su proizvedeni sukladno propisima i pravilima za ekološku proizvodnju, koji su stručno nadzirani i za koje je izdana potvrdnica da su proizvedeni u skladu s temeljnim zahtjevima ekološke proizvodnje. Ekološki proizvodi moraju biti označeni znakom ekološkog proizvoda prije stavljanja u promet, a samim nanošenjem znaka „ ekoproizvod“, jamči se da je proizvod bio stručno nadziran, da je potvrđen na propisan način te da je za njega izdana potvrdnica u skladu s temeljnim zahtjevima za ekološku proizvodnju (Pravilnik o postupku i uvjetima za stjecanje znaka ekološkog proizvoda NN br.13/02, čl.3.). Govoreći o postupku stjecanja znaka „ekoproizvod“ treba naglasiti da se on pokreće podnošenjem , od strane proizvođača, pismenog zahtjeva Ministarstvu poljoprivrede i šumarstva koji mora sadržavati: 1. ime, naziv i adresu proizvođača te upisni broj iz pripadajućeg upisnika, 2. naziv proizvoda za koji se traži dodjela znaka „ekoproizvod“, 3. potvrdnicu izdanu od ovlaštene pravne osobe za potvrđivanja,

provedbu postupka

4. ukupnu količinu proizvoda i / ili broj proizvoda za tržište te broj i veličinu pakovina (Pravilnik o postupku i uvjetima za stjecanje znaka ekološkog proizvoda NN br. 13/02, čl. 6. st. 2.).

66

4. Deklariranje i pakiranje ekološki proizvedenog meda 4.1. Deklariranje Kada se govori o deklariranju proizvoda, prva stvar koju moramo učiniti svakako je pobliže odrediti pojam deklariranja, ali i oblik i sadržaj deklaracije kojom se ekološki proizvodi deklariraju. Deklariranjem proizvoda u ekološkoj proizvodnji smatra se navođenje na proizvodu ili pakiranju propisanih podataka kojima se identificiraju ekološki proizvodi, njihova usklađenost s propisanim uvjetima, podaci o proizvođaču, pravnoj ili fizičkoj osobi koja stavlja proizvod u promet (Zakon o ekološkoj proizvodnji poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda NN br.12/01, čl.16.). Ekološke proizvode deklarira proizvođač. Koje uvjete mora zadovoljiti jedan proizvod da bi se uopće mogao deklarirati kao ekološki ? Uvjeti koji moraju biti zadovoljeni su slijedeći: - da je proizvod proizveden u ekološkoj proizvodnji nad kojom je proveden obvezni stručni nadzor, - da obilježavanje sadrži ime i/ ili broj koda nadzorne stanice ili propisani „znak“ ekološke proizvodnje (Pravilnik o deklaraciji ekoloških proizvoda NN br. 13/02, čl. 5.). Obrađujući pitanje deklariranja ekoloških proizvoda dolazimo do pojma deklaracije tj. isprave kojom se na nedvosmislen način jedan proizvod prepoznaje kao ekološki proizvod. Deklaracija mora biti ispisana na hrvatskom jeziku i mora sadržavati slijedeće podatke: 1. naziv proizvoda, 2. datum proizvodnje, 3. naziv i adresu proizvođača te upisni broj iz upisnika prema Pravilniku o uvjetima i načinu upisa u upisnike ekološke proizvodnje poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda, 4. zemlju podrijetla proizvoda,

67


Na temelju spomenutog zahtjeva ,radno tijelo imenovano od ministra poljoprivrede i šumarstva utvrđuje jesu li ispunjeni uvjeti za dodjelu znaka „ekoproizvod“ koji se dodjeljuje za jednu proizvodnu godinu te u slučaju udovoljavanja traženim uvjetima donosi rješenje o pravu njegove uporabe.

5. popis sastojaka po padajućem redoslijedu težine, 6. neto masu ekološkog proizvoda, 7. natpis „ekoproizvod“, 8. naziv nadzorne stanice, 9. jedinstveni broj potvrdnice, 10. druge podatke bitne za proizvod sukladno posebnim propisima (Ibid , čl. 3.). 4.2. Pakiranje Pakiranje i skladištenje ekološki proizvedenog meda provodi se vremenski i prostorno odvojeno od drugih proizvoda (Zakon o ekološkoj proizvodnji poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda NN br. 12/01, čl. 19.). Posebno pitanje koje se ovdje nameće je: Kojim zahtjevima mora udovoljiti ambalaža u uvjetima ekološke proizvodnje? Ambalaža mora biti u prvom redu zdravstveno prihvatljiva, a njezina proizvodnja neškodljiva za okoliš (Pravilnik o preradi u ekološkoj proizvodnji NN br. 13/02, čl. 16.). Potrošnju ambalaže trebalo bi sniziti na tehnološki potrebnu najmanju količinu, a ako je moguće preporučljiva je njezina višekratna uporaba. Nadalje, ambalaža treba biti prilagođena postupku recikliranja, zbog čega je isključena mogućnost uporabe teško razgradljivih sintetskih materijala (PVC), a uporaba aluminija odnosno folije dopuštena je isključivo uz odobrenje nadzorne stanice. 5. Zaključak


Ekološka proizvodnja omogućava održivo gospodarenje prirodnim resursima smanjenom primjenom pesticida, umjetnih mineralnih gnojiva te ekološkim zbrinjavanjem otpada iz poljoprivrede, ali i stvaranje povoljnijih ekonomskih uvjeta proizvodnje kao što su primjerice niži inputi te veće i ravnomjernije zapošljavanje radne snage. Pravnom regulativom u ekološkoj proizvodnji meda, regulira se uporaba materijala za reprodukciju, određuju se nadležna tijela za nadzor proizvodnog postupka i kakvoće proizvoda, nadležna tijela za inspekciju, način provođenja i ovlasti inspekcijskih tijela, ali također i kaznene odredbe za kršenje zakona i propisa koji reguliraju tu materiju. Naizgled, sve je nedvosmisleno i jasno. Je li tomu zaista tako, odgovor mogu dati samo istinski ekološki pčelari. Radost svakog ekološkog pčelara je proizvesti med i druge pčelinje proizvode oslobođene antibiotika, teških metala i drugih štetnih primjesa te na taj način kupcu ponuditi nešto bolje i zdravije. Međutim, na našem tržištu ekološki med se vrlo teško probija, a razlog za to djelomice leži u svijesti kupaca koji još uvijek ne znaju što znači ekološki med i koje su mu prednosti.

68

Literatura 1. Zakon o ekološkoj proizvodnji poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda NN br.12/01 3. Pravilnik o postupku i uvjetima za stjecanje znaka ekološkog proizvoda NN br. 13/02 4. Pravilnik o uvjetima i načinu upisa u upisnike ekološke proizvodnje poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda NN br. 13/02 5. Pravilnik o stručnom nadzoru u ekološkoj proizvodnji NN br. 13/02 6. Pravilnik o sustavu ocjenjivanja sukladnosti u ekološkoj proizvodnji NN br. 91/01 7. Pravilnik o deklaraciji ekoloških proizvoda NN br. 13/02 8. Pravilnik o preradi u ekološkoj proizvodnji NN br.13/02 9. Dozvola da se u ekološkoj proizvodnji može koristiti materijal za reprodukciju koji nije dobiven ekološkom proizvodnjom NN br. 85/05 10. Popis pravnih osoba za provedbu postupka potvrđivanja nad ekološkom proizvodnjom NN br. 81/02

69


2. Pravilnik o ekološkoj proizvodnji životinjskih proizvoda NN br. 13/02

PRIMJENA MARKETINGA NA TRŽIŠTU MEDA mr. sc. Marinac Antun, mr. sc. Andrlić Berislav Veleučilište u Požegi, Pape Ivana pavla II. br. 6, 34000 Požega

Sažetak Budući da je med osim za naturalnu potrošnju, namijenjen i za tržište, hrvatski ponuđači meda moraju svoje napore usmjeriti prema tržištu i zadovoljenju potražnje koja se na njemu javlja. To je jedino mogu postići primjenom marketinških aktivnosti, koje uvijek u središtu pažnje stavljaju kupce prema kojima će usmjeriti sve svoje napore i sredstva, a sve s ciljem zadovoljenja njihovih potreba i ostvarenja profita. Marketinške aktivnosti nisu samo zadatak pčelara, nego i pčelarskih zadruga, trgovine, ugostiteljstva te države. Ponuđači meda bi trebali shvatiti da marketing nije umijeće prodaje meda već spoznaja na temelju informacija dobivenih s tržišta kakav med proizvoditi da bi zadovoljili potrebe, koje se na tržištu javljaju. U radu polazimo od teze da hrvatski proizvođači trebaju identificirati potrebe kupaca putem istraživanja tržišta i na tim rezultatima razviti proizvod- med koji tržište prihvaća, te formirati odgovarajuću cijenu, distribuciju i njihovu djelotvornu promociju. Vođeni tom mišlju, taj proizvod moći će puno lakše prodati te time ostvariti profit. Ključne riječi: marketing, tržište, istraživanje tržišta, med, cijena, promocija, distribucija 1. Uvod


Motivacija za pisanje ovoga rada bila je da kroz analizu marketinških funkcija ukažemo hrvatskim pčelarima na nužnost primjene marketinga, kao bitnom preduvjetu za opstanak i konkurentnost na hrvatskom, europskom i svjetskom tržištu meda . U radu nas zanima proizvod med koji izravno biva usmjeren prema krajnjem potrošaču-kupcu.Pri tome se ne zadovoljavamo samo uočavanjem problema iz područja marketinga i tržišta meda, nego predlažemo i njihovo rješenje. Uočili smo da je najveći problem proizvođača meda plasman meda na tržište, stoga u radu nastojimo potaknuti hrvatske pčelare na primjenu marketinške koncepcije, koja bi im omogućila znatno lakšu prodaju, jer jedino prodaja može imati puni učinak ako djeluje sinkronizirano s ostalim marketinškim aktivnostima. To podrazumijeva da prodaja meda djeluje pod pretpostavkom da je istraženo tržište meda, da se proizvodi onakav med za kojim postoji potražnja, da se cijena regulira prema tržištu i konkurenciji i da je potrošačko tržište promocijom pripremljeno za prodaju.

70

2. Tržište meda

Polazeći od pretpostavke da med kao najvažniji pčelinji proizvod nije namijenjen samo za naturalnu potrošnju, nego i za tržište, držimo da pčelarstvo treba postati gospodarskom djelatnošću o kojoj trebaju voditi računa osim pčelara, proizvođači opreme za pčelarstvo, te potrošači meda i država. Uvjereni smo stoga u činjenicu da proizvođači meda svoj trud mogu naplatiti jedino putem tržišta. Poznato je da se na tržištu sučeljavaju dva suprotstavljena elementa– ponuda i potražnja. Što se pak ponuđača meda tiče, njih će u prvom redu zanimati rast prodaje, porast njihovog udjela na tržištu, smanjivanje rizika u poslovanju, te ostvarenje profita. Kupce meda će u pravilu interesirati med visoke kvalitete, pristupačnih cijena, s isporukama na vrijeme.Uzajamnim djelovanjem ponude i potražnje na tržištu meda dolazi do formiranja cijene. Na odnose ponude i potražnje meda osim cijene djelovati će i ostali činitelji, a koji neposredno predstavljaju i zapreke marketingu meda: - sezonski karakter ponude meda, - nestabilnost ponude meda, - različita kakvoća meda, - broj stanovnika i njihova ekonomska moć, - needuciranost potrošača, - mijenjanje stanja i oblika u kojem se med nudi na tržištu. - klimatski i vremenski uvjeti, čiji se utjecaj gotovo nikako ili tek u manjoj mjeri može otkloniti (Razrađeno prema Meler, M.:Marketing, Ekonomski fakultet u Osijeku, Osijek, 2002., str. 405-412.). Možemo konstatirati da je tržište meda iznimno nestabilno. Ponuda i potražnja je neujednačena, prisutan je veliki disparitet cijena, te nekontrolirani izvoz i uvoz, što se potom izravno očituje i na njegovu cijenu, a potom i na njegovu potrošnju .Prema dostupnim najnovijim podacima Državnog zavoda za statistiku u tablici br. 1. prikazujemo proizvodnju meda u Republici Hrvatskoj u 2004. i 2005. godini. Iskazani se podaci o ukupnoj proizvodnji meda u 2004. i 2005. godini ostvareni u košnicama s pokretnim i nepokretnim saćem.

71


Za pčelarstvo se smatralo i još se uvijek smatra da je to hobistički posao–posao entuzijasta. Sve dok se tako misli pčelarstvo je briga samo onih koji se njime bave.Treba imati na umu da se Republika Hrvatska nakon stjecanja nezavisnosti opredijelila razvijati gospodarstvo utemeljeno na tržišnim načelima. To svoje opredjeljenje ugradila je i u svoj Ustav. Pritom naročiti naglasak valja dati obiteljskim poljoprivrednim gospodarstvima.

Tablica 1. Proizvodnja meda u Republici Hrvatskoj u 2004. i 2005. odini Proizvodnja meda Godina

Mjerna jedinica

Indeksi

Ukupno

pravne osobe i dijelovi pravnih osoba

obiteljska poljoprivredna gospodarstva

Ukupno

pravne osobe i dijelovi pravnih osoba

obiteljska poljoprivredna gospodarstva

2004.

tona

2 543

8

2 535

157

121

158

2005.

tona

2 657

8

2 649

104

100

104


Izvor: http://www.dzs.hr/Hrv/publication/2005/1-1-11_1h2005.htm, publication/2006/1-1-11_1h2006.htm

http://www.dzs.hr/hrv/

Iz tablice je vidljivo da je ukupna proizvodnja meda u 2004. godini iznosila 2.543 tone, što je za 57% više nego u 2003. godini, a u 2005. godini proizvodnja je iznosila 2.657 tona, te je povećana za 4% u odnosu na 2004. godinu. U Hrvatskoj se godišnje proizvede približno 3.500 tona meda, a potroši tek 2.000. Prema podacima Zavoda za statistiku, prosječna potrošnja meda u Hrvatskoj je 0,4 kilograma, a u Europi 3,6. (http://www.poduzetnistvo.org/novosti.php?subaction=showfull&id= 1161335879&archive=1160145810&start_from=&ucat=&select=novosti&ar=1) . Kada se zadovolje potrebe potrošnje meda po stanovniku, ostaje oko 40 posto meda za tržište, a upravo plasman meda na tržište predstavlja i najveći problem za pčelarstvo. Med ima izrazito različitu potrošnju. Osim što ga troše domaćinstva, troše ga i bolnice, dječji vrtići, škole, vojska i dr. Međutim, ono što može zabrinuti hrvatske pčelare jest vrlo niska potrošnja meda na domaćem tržištu. Kako se većina proizvedenog meda potroši u samoj Hrvatskoj, domaća potražnja za medom od velikog je značaja za pčelare. U analizi domaće potražnje treba svakako imati u vidu ekonomsku moć stanovnika. Udio troškova za hranu u Hrvatskoj najviši je među nepoljoprivrednim i mješovitim domaćinstvima s višim prihodima, dok je nizak udio troškova poljoprivrednih domaćinstva za hranu rezultat njihovih niskih prihoda, a ujedno visok stupanj naturalne potrošnje. Zapažamo da se samo u skupinama s najvišim prihodima (nepoljoprivredna i mješovita domaćinstva) udio hrane može usporediti s onim u zapadnoj Europi (prosjek je 22-24%)(Stipić i Kosijer 1995). To upućuje na činjenicu da bi skupina nepoljoprivrednog i mješovitog domaćinstva trebala biti najinteresantnija za ponuđače meda. Za razliku od Hrvatske, potrošnja meda u svijetu bilježi stalni rast, a prema procjenama organizacije Svjetsko tržište meda (World Honey Maket) potrošači danas jedu 1,2 milijuna tona meda više nego prije deset godina. Iako SAD još vode u potrošnji meda, odmah iz njih je Njemačka. Njemačko se tržište, pretvara u vodeće uvozno tržište u svijetu. Njemačka godišnje uvozi oko 80.000 do 90.000 tona meda.

72

Troškovi izvoza su visoki, jer med mora biti punjen u takozvane euro-bačve (jedna bačva od 300 kilograma stoji 25 eura), zbog troškova prijevoza (za jedan šleper treba izdvojiti 22.000 kuna) a troškovi homogenizacije, odnosno kontrole kakvoće meda iznose 1 kunu po kilogramu. Držimo da je potrebno donijeti konkretne mjere u svezi s izvozom meda. Naime, nužno je što prije prilagoditi zakonsku regulativu uvjetima na tržištu.Radi prodaje zaliha meda također predlažemo pojačati izravnu prodaju meda, a u svezi s tim predlažemo da se pojačaju promotivne aktivnosti na lokalnim medijima, te da Sektor za poljoprivredu, prehrambenu industriju i šumarstvo Hrvatska gospodarska komora pojača promociju u medijima (radio, TV) na nacionalnoj razini. Nedostatak meda na svjetskom tržištu uzrokovan je klimatskim poremećajima, jer za tu tradicionalnu poljoprivrednu proizvodnju važno je imati čist okoliš. Zapažamo da je čisti okoliš, šansa za hrvatske proizvođače meda.U takvoj situaciji hrvatski su pčelari su prepoznali svoju priliku za proboj na tržište, stoga iz godine u godinu povećavaju izvoz. Statistika govori: 1999. izvezeno je 33 tone meda (91% uBiH); 2000. godine 39 tona (46% BiH); 2001. godine izvoz je iznosio 683 tone (46% Italija); a 2002. godine 1.100 tona (45% u Njemačku i 38% i Italiju). 3. Marketing meda Smatramo da nije moguće očekivati napredak u pčelarstvu, ako se ne primjenjuje marketinška koncepcija (Baban, 1993). Da bi se ostvarila takva koncepcija potrebno je od strane države potaknuti donošenje niza mjera (Kolega, 1994). - donijeti mjere zaštite proizvodnje (carine), - potaknuti proizvodnu suradnju za inozemna tržišta, - kreditirati i davati premiju za proizvodnju matica i oslobađanje od carine uvoza pčelinjeg pribora, - promicati potrošnju zdravih pčelinjih proizvoda, - promicati pčelarsku proizvodnju zbog neprocjenjive koristi oprašivanja kultiviranog bilja, - potaknuti krupne poljodjelce da ulažu u pčelinjake i kreditirati ta ulaganja. Suvremeni marketing označava poslovnu aktivnost koja povezuje proizvodnju s potrošnjom tako da se maksimalno, i to profitabilno, zadovolje potrebe društva koje se na tržištu pojavljuju kao potražnja (Rocco, 1994). Dakle, koncepcija marketinga

73


Budući da je potrošnja meda u Republici Hrvatskoj iznimno mala, šansa hrvatskih pčelara može biti u izvozu meda na europsko i svjetsko tržište. Međutim i tu postoji niz problema od neadekvatne zakonske regulative do propisa koji određuju i uvjetuju izgled i dr. te objekata za punionice meda.U nekoliko su se proteklih godina na europskom tržištu pojavile goleme količine meda iz Kine, koje su na svjetskoj burzi srušile dotadašnju cijenu za 1 euro, odnosno s 3,2 na 2,2 eura, pa se hrvatskim pčelarima izvoz, zbog visokih troškova, kupnje euro-bačava, troškova analize meda i prijevoza, nije isplatio.

uključuje sve aktivnosti ponuđača od proizvodnje do tržišta, odnosno da se na najbolji mogući način uskladi interes proizvođača i potrošača. Proizvođači meda moraju biti svjesni činjenice da marketinška aktivnost počinje prije nego proizvod nastane i nastavlja se dugo nakon njegove prodaje, stalno ukazujući na to što se događa na tržištu i neprestano tražeći putove kako povećati zadovoljenje kupaca, zbog kojih je med i proizveden. Na različite se načine može izreći smisao i svrha marketinga kao poslovne filozofije, no bit se svodi na činjenicu da se uvijek u središtu pažnje nalazi kupac-potrošač. Od posebne važnosti je da med bude u skladu sa potrebama potrošača, budući da je potrošač u središtu pozornosti marketinga, pa prema tome sve marketinške aktivnosti treba usmjeriti prema njemu s ciljem zadovoljenja njegovih potreba, uz istodobno ostvarenje profita. Takav princip stavljanja kupca ispred same proizvodnje je daleko najlogičniji i najprofitabilniji način vođenja poslovanja. Proizvod med spada u primarne ljudske potrebe (od davnina se koristi kao hrana i lijek) i manjim dijelom u potrebe višeg reda (za njegu i uljepšavanje lica i tijela). S obzirom da med najvećim dijelom pripada skupini hrane marketing hrane se može definirati kao…“skup svih poslovnih aktivnosti uključenih u tijek proizvoda hrane od početne proizvodnje do krajnjeg potrošača“ (Kohls, 1980). Marketinško razmišljanje proizvođača meda bi trebalo postati nužnost današnjeg konkurencijom obilježenog svijeta, u kojemu će dobitnici postati oni: - koji pažljivo analiziraju potrebe potrošača meda, - identificiraju svoje mogućnosti i - stvaraju proizvod med u skladu s potrebama potrošača.


Uvažavajući prethodnu postavku, držimo da je na temelju rezultata istraživanja tržišta meda, moguće proizvesti med vrhunske kakvoće koji će, bojom, izgledom, mirisom, okusom, u posebnoj ambalaži uz odgovarajuću cijenu i promidžbu, naći sigurnu prodaju u zemlji i inozemstvu. Dakle, treba kreirati «pravi proizvod» koji će potrošaču pružiti vrijednost za novac (engl. value for money). U nastavku ćemo ukratko pojasniti istraživanje tržišta, te elemente marketinškog spleta, bez kojih nema ni marketinga. 3.1. Istraživanje tržišta Bez istraživanja tržišta nema pravog marketinga, a suvremeno gospodarstvo je bez marketinga nezamislivo. Ponuđači meda bi trebali znati što se na tržištu traži, kako ne bi proizveli i ponudili takve proizvode koje nikome ne odgovaraju (po svojstvima, količini, ili cijeni).Neprodana roba ugrožava proizvođača meda tako da troškove koje je imao za njenu proizvodnju ne može pokriti i time postaje ekonomski nemoćan. S druge strane proizvođač meda, koji uspješno proda med, ostvaruje prihod koji ne samo da pokriva sve troškove proizvodnje (amortizacija osnovnih sredstava, troškove materijala i energije i troškove radne snage) već ostvaruje i dobit (Kolega, A 1994).

74

Da bi mogli proizvesti kvalitetni med, koji će tržište prihvatiti, pčelari se moraju osloniti na informacije koje dobiju:

- istraživanjem potražnje (raspoznavajući potrebe potrošača, njihovu narav i značajke, kupovnu moć, te motivaciju i dr.). Treba imati u vidu da potrebe kupaca meda nisu stalne te su podložne promjenama. Uvažavajući tu činjenicu postavlja se pitanje kako će se razvijati konzumne navike i prioriteti potrošača meda u budućnosti, posebno glede: - poželjne kakvoće, okusa i boje meda, - što je potrebno poduzeti da se popravi image domaćeg meda i smanji uvoz ? - kupovnih navika – hoće li potrošači i u buduće kupovati med na “sivom” tržištu, ili će, porastom životnog standarda, preferirati nabavke u vrhunski organiziranim trgovinama? Mišljenja smo da na ova i slična pitanja odgovor mogu dati samo specijalizirane marketinške organizacije koje će se profesionalno baviti istraživanjem tržišta meda. Budući da je tržišna segmentacija najučinkovitiji dio analize potrošača meda u cilju otkrivanja uzroka potražnje, istraživanje segmentacije tržišta meda može ustvrditi potrebe potrošača za svaki tržišni segment. Npr. neki potrošački segmenti više će zahtijevati bagremov, a drugi kaduljin med. 3.2. Proizvod Kakvoća boja i okus meda u uvjetima nerazvijenog tržišta jedva su zanimali proizvođače meda, jer i potrošači nisu pokazivali razvrstanu pozornost tim svojstvima. U uvjetima narasle gospodarske moći porastom dohotka, nastaje neslućen porast za kakvoćom meda (Kolega, 1994). Med je prirodni proizvod kojeg medonosne pčele dobivaju preradom nektara i medljike u mednom mjehuru. Med proizveden od nektara naziva se cvjetni med. Medljika (medna rosa) je slatki sok koji izlučuju razne vrste lisnih uši. Med proizveden od medljike naziva se med medljikovac. Pčele sakupljaju slatke sokove u prirodi i donose ih u košnicu u svom mednom mjehuru. U mednom mjehuru pčele nektar se miješa s tvarima koje pčela luči iz svojih žlijezda. Time se saharoza iz nektara ili medljike pretvara u glukozu i fruktozu. Daljnji postupak sastoji se u tome da pčele odlažu nektar u ćelije saća, ali samo do polovice ćelije kako bi suvišna voda iz nektara što prije isparila. Suvišak vode uklanja se višekratnim prenošenjem iz stanica saća, te prozračivanjem košnica. Istovremeno se pod djelovanjem fermentacije povećava koncentracija šećera u nektaru, što kroz neko vrijeme dovodi do zgušnjavanja nektara i njegovog pretvaranja u med.

75


- istraživanjem ponude (analitički ocijeniti ponudu konkurenata i njihovu politiku proizvoda),

Zbog odličnog sastava, med je kalorična i biološki vrijedna hrana za djecu i odrasle, odnosno prirodni je izvor životne snage. Boja, okus, aroma i tekstura meda ovise o cvjetnom nektaru iz kojeg je dobiven (kadulja, lipa, kesten, bagrem, lavanda, majčina dušica, suncokret i brojne druge vrste). Iz tih su razloga različite od lokacije do lokacije. Uz utjecaj ostalih biljaka koje cvatu u vrijeme glavne paše, boja i okus variraju od godine do godine čak i na istoj lokaciji. Med nije jednoličan proizvod, sastav mu se mijenja s obzirom na sastav sirovina od kojih pčela proizvodi med, ovisno o godišnjem dobu. Boja, aroma, struktura i kvaliteta meda ovise o izvoru nektara, kao i o njegovoj proizvodnji.Prema proizvodnji med može biti vrcani (dobiven centrifugiranjem), topljeni (dobiven zagrijavanjem zdrobljenih saća), kao med u saću i med s komadima saća.Čuvanje meda je vrlo jednostavno. S obzirom da mu je trajnost neograničena zbog velike koncentracije šećera, čuva se na hladnom mjestu, dalje od izravnog svjetla i u čvrsto zatvorenoj staklenki (http://www.coolinarika.com/namirnica/me). Najvažnije tržišno svojstvo meda je kakvoća meda, koja se mjeri prema kakvoći pčelinje paše. Hrvatski med je među najkvalitetnijima u Europi, znatno kvalitetniji od kineskog i argentinskog, koji je preplavio europsko tržište. Tvrdnje o kakvoći hrvatskog meda potvrđuje i činjenica da se u Njemačkoj našim proizvodom, prije pakiranja i plasiranja u trgovačku mrežu, popravlja kvaliteta kineskog i argentinskog meda. Članak 7. Pravilnika o kakvoći meda i drugih pčelinjih proizvoda (NN 20/00) propisuje uvjete kojima mora udovoljavati med koji se stavlja na tržište: 1. da sadrži najmanje 65% reducirajućih šećera računatih kao invertni šećer, a medljikovac, najmanje 60% reducirajućih šećera; 2. da ne sadrži više od 5 % saharoze, osim za med od vrijeska (Satureia sp.), kadulje (Salvia sp.), ružmarina (Rosmarinus officinalis) i drače (Paliurus spina-christi), u kojih je dopušteno do 8% saharoze, a za med od bagrema (Robinia pseudacacia), lavande (Lavandula sp.) i medljikovca do 10% saharoze; 3. da ne sadrži više od 20% vode; 4. da ne sadrži više od 0,6% mineralnih tvari, osim medljikovca, koji smije sadržavati do 1,2% mineralnih tvari;


5. da mu ukupna kiselost nije veća od 40 mmol kiseline na 1000 gr. te da mu ona nije umjetno smanjena; 6. da ne sadrži više od 0,1% tvari netopljivih u vodi; 7. da mu aktivnost očitane dijastaze nakon miješanja nije niža od 8,0, a ako je niža od 8,0, hidroksimetilfurfurol (HMF) ne smije biti veći od 15 mg/kg; 8. da udio hidroksimetilfurfurola (HMF) nije veći od 40 mg/kg; 9. da pri dekristalizaciji med nije zagrijavan na temperaturu višu od 40°C; 10. da je svojstvenog okusa i mirisa bez stranih primjesa; 11. da u njemu nije počeo proces vrenja, da nije u stanju vrenja i da nije provrio; 12. da mu nisu dodavani šećer (saharoza) ni drugi proizvodi koji su konzistencijom i sastavom slični medu;

76

13. da nije dobiven hranjenjem pčela šećerom i šećernim proizvodima, i da nije pomiješan s medom dobivenim na taj način;

15. da nije obojen nikakvim bojama; 16. da mu nisu dodavana sredstva za konzerviranje i aromatiziranje. 17. nije dozvoljeno miješanje domaćeg i uvoznog meda namijenjenog tržištu. Jedna od najcjenjenijih vrsta meda je bagremov med, izrazito svijetle boje, ugodnog mirisa i blagog okusa. Smatramo da poboljšanje kakvoće proizvoda meda može se izvršiti sljedećim intervencijma (Meler 2002): - smanjivanjem, odnosno eliminiranjem štetnih sastojaka u medu, - promjenom mirisa, okusa i boje meda, - poboljšanjem vizualne komponente meda, - poboljšanjem skladištenja i transporta meda. Pakiranje ima zadaću da svojim dizajnerskim i konstrukcijskim rješenjem doprinese atraktivnosti proizvoda, zadržavajući pritom sve tehničke karakteristike nužne za zaštitu proizvoda, ali da se istovremeno prilagođava potrebama i potražnji. Kako se Hrvatska sve više integrira s europskim tržištem, očekuje se sve čvršća pravna regulativa u pakiranju pčelarskih proizvoda. Prodajno pakiranje meda osim zaštite kakvoće, ima i propagandno djelovanje. Boja, kakvoća te prihvatljive smjernice u proizvodnji na etiketi proizvođača od najvećeg su zanimanja za pčelare kad se stvara ambalaža. Proizvodnja meda najčešće je ustrojena na obiteljskim gospodarstvima, noseći ime proizvodnog područja proizvođača sa smjernicama u proizvodnji, kao proizvod bez onečišćenja, koji promiče zdravlje (Kolega, 1994). U primjeni marketinga nužno je stvoriti prepoznatljiv brand meda. Prilog toj činjenici ide što domaći pčelari najviše meda prodaju za vrijeme turističke sezone. 3.3. Prodaja i distribucija Zadaća prodaje je proizvedeni med prodati potrošačima i na taj način razmjenom za novac, po tržnoj cijeni pokriti troškove i ostvari dobit. U predmarketinško vrijeme prodaja je imala zadaću prodati ono što je proizvedeno i pri tome postići najbolju moguću cijenu. Danas u marketingu, prodaja djeluje pod pretpostavkom da je istraženo tržište, da se proizvode oni proizvodi za kojima postoji potražnja, da se cijena regulira prema tržištu i konkurenciji i da je potrošačko tržište promocijom pripremljeno za prodaju. Distribucija je skup radnji koje se odnose na odabir kanala dopreme i fizičku dopremu meda od proizvođača do potrošača. Sustav direktne prodaje meda predstavlja najvažniji prodajni kanal. Proizvođači pčelarskih proizvoda prodaju gro svoje

77


14. da nije onečišćen stranim organskim i mineralnim tvarima, kukcima i njihovim dijelovima, leglom, izmetom, plijesni i dr.;

proizvodnje direktno potrošačima ili preprodavačima, dakle na «sivom» tržištu, bez evidencije, kontrole i izvan sustava PDV-a. U takvim uvjetima razvija se nepovjerenje među akterima trgovine, pri čemu dolazi do jake nelojalne konkurencije izazvane izravnom prodajom. Držimo da je potrebno eliminirati sivu ekonomiju u prodaji meda na domaćem tržištu na kojem se sada proda preko tisuću tona meda godišnje. Kod prodaje meda na malo, u Hrvatskoj pored maloprodajnih supermarketa (cca. 50%), još uvijek značajno mjesto zauzimaju tržnice na malo (cca. 40%), dok se preostali dio prodaje odvija preko malih nezavisnih maloprodajnih trgovina (cca. 10%).Osim direktne prodaje zastupljeni su i ostali distribucijski kanali meda koje navodimo u nastavku (Kolega i sur. 1992.). Sljedeći prodajni kanal je prodaja meda izravno preko pčelarskih centara. Broj prodajnih pčelarskih centara treba povećati tako da na svakih 100.000 potrošača bude jedan pčelarski centar.Prodajni štandovi pčelarskih zadruga prodaju med i ostale pčelinje proizvode na zadružnim štandovima tržnice na malo. Maloprodajne prodavaonice makrobiotskih proizvoda s udjelom pčelinjih proizvoda vrlo su pogodne za prodaju meda. Svi proizvodi koji se prodaju na taj način morali bi imati stvorenu znamenku proizvoda i napisane smjernice prihvatljivog proizvoda biološke proizvodnje s čistih područja. Izbirljiva prodaja kvalitetnog meda odvijala bi se u prodavaonicama za potrošnju vrhunskih potrošača. U posebnim tzv. vrtnim centrima osim pčelinjih proizvoda prodaju se pčelarski pribori i potrepštine. Med prodaju i preprodavači odnosno trgovci koji te proizvode otpremaju u širu maloprodaju i izvoz. 3.4. Cijena


Marketinški gledano, cijena meda se ne smije nezavisno ponašati, nego treba biti usklađena s ostalim elementima marketinškog spleta. Primjerice, mora odgovarati kakvoći meda, mora slijediti politiku distribucijskih kanala, a i promidžbene poruke moraju biti primjerene cijeni ponude.Treba imati u vidu da visina cijene meda značajno utječe na razinu prodaje. Što je viša cijena manja je potražnja, a što je niža cijena veća je potražnja za medom. Cijene meda jako su razvrstane, od najnižih (med od repice), pa do nekih vrsta meda, čija je cijena 50% viša od svjetskih cijena meda. Zapažamo previsoke cijene meda u trgovinama. Naši potrošači, pogotovo umirovljenici kojima je med najpotrebniji, ne mogu ga kupiti zbog previsokih cijena u trgovinama. U trgovini se može kupiti staklenku meda od 900 gr po 55 kn. Kada bi se to preračunalo u kilograme ispalo bi da naš med, koji prodajemo već od 15 kn, na polici košta za, mnoge nedostupnih 60 kn. Mišljenja smo da su visoke marže neopravdane budući da med ne spada u robu koja se brzo kvari ili propada. Kako je njegov rok trajanja praktički neograničen sasvim dovoljna marža bila bi desetak posto, što bi u kalkulaciji zajedno sa cijenom vele otkupljivača donijelo pristupačnih tridesetak kuna za kilogram. Upravo činjenica da trgovačka mreža na kilogramu zarađuje i do tri puta više nego proizvođač ide u prilog sve slabijoj potrošnji meda u Hrvatskoj. Med se zbog toga još uvijek uglavnom koristi kao lijek, a ne kao ravnopravni prehrambeni proizvod (http://www.rdm.hr/ post/WHOLE.asp?NewsID=195.).

78

3.5. Promocija

- gospodarske propagande - oglašavanje preko medija, - osobne prodaje - prodavač je temelj promocije, - unapređivanja prodaje - izlaganje robe na izložbama, sajmovima, te degustacije, - gospodarskog publiciteta - putem napisa u tisku, savjetovanja, javnih tribina i predavanja, te člancima u različitim publikacijama stvoriti povoljnu sliku o proizvodu i proizvođaču, - odnosa s javnošću - proizvođač utječe na javno mišljenje Činjenica je da djelovanje promocije može biti djelotvorno jedino ako sinkronizirano djeluje s drugim marketinškim funkcijama. Primjerice, ako je med nekvalitetan, cijena tržišno neprihvatljiva, prodaja i distribucija neprimjerene potrebama potrošača - promocijsko djelovanje će biti nedjelotvorno, jer promocija ne može nadoknaditi nedostatke ostalih funkcija, ali ih može promocijski potvrditi, ako svojom kvalitetom to zaslužuju. Držimo da promocija uz povećanje dohotka može najviše utjecati na povećanje potrošnje meda. Promidžbena poruka trebala bi sadržavati opća načela i glavnu poruku da se potrošnjom meda jača, čuva i osigurava zdravlje. Promocija se može ostvariti samo jačanjem gospodarskih subjekata, koji će biti u stanju ulagati u marketing. Isto tako, gospodarski subjekti bi trebali ulagati u edukaciju potrošača meda, ali i budućih i potencijalnih pčelara. Smatramo da pčelari moraju neprestano raditi na jačanju njihovog ugleda kod potrošača. Sigurno da pčelari ne smiju neargumentiranim i nestručnim istupima u javnosti dovoditi u pitanje njihov ugled. Stvaranjem sumnje u originalnost meda umanjuje se ionako mala potrošnja meda u Hrvatskoj, a gospodarstvenicima koji ulažu u promociju otežava se uspješnost. 4. Zaključak U radu je dat sažeti prikaz primjene marketinga na tržištu meda. Kao ideja vodilja ističe se težnja hrvatskih ponuđača meda da moraju svoje napore usmjeriti prema tržištu i zadovoljenju potražnje koja se na njemu javlja. To je jedino mogu postići primjenom koordiniranih marketinških aktivnosti, koje uvijek u središtu pažnje stavljaju potrošače prema kojima će usmjeriti sve svoje napore i sredstva, a sve s ciljem zadovoljenja njihovih potreba i ostvarenja profita. Marketinške aktivnosti nisu samo zadatak pčelara, nego i pčelarskih udruga, trgovine, ugostiteljstva te državnih institucija. Ponuđači meda bi trebali stremiti ideji da marketing nije umijeće prodaje meda, već spoznaja na temelju informacija dobivenih s tržišta kakav med proizvoditi da bi zadovoljili potrebe, koje se na tržištu javljaju. Samo s takvim stavom, moći će se uspješno nositi s izazovima tržišne utakmice u budućnosti.

79


Promocijske aktivnosti, prema J. Sudaru, kontinuirani su komunikacijski procesi razmjene informacija poruka i poticaja između proizvođača i okruženja u svrhu stvaranja povoljnog stava o proizvodu (Sudar, 1994). Proizvođači meda svoju promociju mogu provoditi u skladu sa svojim poslovnim ciljevima, najčešće putem:

Literatura Baban, Lj., 1993. Marketing u pčelarstvu Hrvatske, Pčela 112(7 - 8): 125 - 126. http://www.dzs.hr/Hrv/publication/2005/1-1-11_1h2005.htm http://www.dzs.hr/hrv/publication/2006/1-1-11_1h2006.htm http://www.poduzetnistvo.org/novosti.php?subaction=showfull&id=1161335879&archive=116 0145810&start_from=&ucat=&select=novosti&ar=1 http://www.poduzetnistvo.org/novosti.php?subaction=showfull&id=1134400712&archive=113 5073663&start_from=&ucat=&select=novosti&ar=1 http://www.efos.hr/nastavnici/nsarlija/kolegiji/managment/poslovni_plan_za%20prvi_kolokvij.pdf http://www.coolinarika.com/namirnica/med Kohls, R.L.-Uhl,J.N.:Marketing of Agricultural Products, Ed. 6th,Macmillan Publishing Company, New York, 1980. Meler, M.:Marketing, Ekonomski fakultet u Osijeku, Osijek, 2002. Kolega, A.: Tržništvo poljodjelskih proizvoda, Nakladni zavod Globus, Zagreb, 1994. Kolega, A., Balint i suradnici: Obnova i razvoj hrvatskog pčelarstva, Pčelarski savez Hrvatske Hrvatske, Zagreb, 1992. Pravilnik o kakvoći meda i drugih pčelinjih proizvoda (NN 20/00) Rocco,F.: Marketinško upravljanje, Školska knjiga, Zagreb, 1994. Sudar, J: Promocija, Školska knjiga, Zagreb, 1994.


Stipić, M., Kosijer, M.:Zakoni i propisi iz djelokruga poljoprivrede s uputama o primjeni, Mikema, Zagreb, 1995.

80

Hrvatski pčelarski ‘(iz)let’ u EU „Herba-Aurea“ Požega Uvod Već sama visoka prosječna kvalifikacijska struktura hrvatskih pčelara izdvaja nas iz prosjeka mnogih asocijacija pa je za očekivati da će se i procesi prilagodbe znakovito brže odvijati upravo među nama. Prilagodba podrazumijeva ponajprije usklađivanje naših administrativnih normi s europskim, a odvija se u 35 strukovnih poglavlja. Poslije provedene faze tzv. screeninga slijedi slijedeća faza pregovaranja o usklađenosti naše legislative s europskom pravnom stečevinom. Uz prilagodbu strukovnih, socijalnih i pravnih normi iz svih područja nacionalnih djelatnosti, u slijedećem se razdoblju razlučuje između ostalog i transparentan način direktne pomoći proizvođačima, ili se pak ograničenjima određuje njihova dostatnost u regulaciji potreba tržišta EU. Dosadašnji način korištenja fondova EU vršio je raspored po definiranom broju košnica u svakoj zemlji članici (proširena EU broji 11,4 mil. pčelinjih zajednica), a u iznosu od cca. 1 EUR/zajednici. Teže je procijeniti koliko se u sveukupno pčelarstvo zaista i slijevalo europskog budžeta za potrebe istraživanja, školovanja ili posebnih vidova zaštite (npr. zaštita genofonda (NJ) i sl.). No, posljednje dvije godine u potpunosti se mijenjaju preduvjeti u priznavanju uloge pčelarstva Europe. Multidisciplinarni pristup je u ovim smjernicama conditio sine equa neon , što u procesu prilagodbe i pregovaranja ima važnu ulogu . Tako je i pčelarstvo u Europi dobilo svoja polazišta, a kojima se izdvaja iz konkurentnih globalizacijskih profiterskih mjerila i od njega ne zahtjeva isključivo farmersku visokoprofitabilnu proizvodnju meda. Države članice su obvezane tzv. Mišljenjem Europskog ekonomskog i socijalnog komiteta Europskom vijeću (ožujak,. 2004.), kojim se daje generalni naputak kod donošenja odluka u području pčelarstva. Zaključni naputak naglašava kako pčelarstvo ima brojne karakteristike kojima se izdvaja iz ostalih poljoprivrednih aktivnosti. Njegova glavna funkcija je ruralni razvoj, kao pomoć u ekološkom balansu, a tek onda kao ekonomska aktivnost u proizvodnji meda i pčelinjih proizvoda. Važno je naglasiti da pčele igraju važnu ulogu kao primarni polinacijski subjekt i uvjet su za osiguranje održivog biodiverziteta. S tim u vezi FAO procjenjuje da je ekonomska vrijednost entomogamnog oprašivanja pčelama dvadeset puta veća od komercijalne vrijednosti svih pčelinjih proizvoda.

81


Krakar Davorin, dipl. ing.

U nekim državama članicama pčelarstvo je prakticirano u manje prosperitetnim regijama i jedini je put održive ruralne proizvodnje i zapošljavanja u poljoprivredi.(2004/C 112/29). Interesantna je i činjenica da se niti u jednom od dva izdanja tzv. Crvene knjige biljnih vrsta u RH, kod nabrajanja biotskih faktora koji pridonose nestanku mnogih biljnih vrsta , ne spominje nestanak pčela izvan područja koja posjećuju pčelari sa svojim pčelinjacima. Nadalje, niti u jednom ozbiljnom medicinskom programu i politici zaštite zdravlja pučanstva ne preferira se konzumacija meda i pčelinjih proizvoda. Farmaceutika veći profit ostvaruje kopiranjem prirodnih sastojaka umjetno proizvedenih pa su tako educirane i generacije liječnika koje propisuju terapije. Pilot projekt Pčelarske udruge Zlatna dolina – Požega Pčelarske udruge u Hrvatskoj su svoje mnoge aktivnosti uglavnom financirale iz proračunskih sredstava svojih županija i općina. Pojedine bogatije županije (i gradovi) značajno su pomagale rad udruga, pa čak i sufinancirale nabavku lijekova za pčele. Pojedinačna poticajna sredstva, bilo po košnici, bilo po kg meda, ili kao sada kombinirano, servisirana su iz Proračuna RH. Pčelarska udruga «Zlatna dolina» iz Požege je glede lokalnog poticanja bila u izrazito nepovoljnom položaju u proteklih 10-tak godina. Od lokalne samouprave smo ukupno u 10 godina dobili 14000 kn. I pored toga, iz vlastitih izvora i volonterskim radom proveli smo cijeli niz aktivnosti. Tako smo zadnjih 5 godina odradili slijedeće: -2002. god izradili smo prvi zemljovid Požeške kotline s pregledom pokrivenosti pčelinjim zajednicama: - 2003. smo ustrojili monitoring pčelinjih paša s 9 pčelarskih vaga, rezultate kojih objavljujemo na web stranici www.pozega-online.hr


- 2004.godine smo izvršili obuku i ostvarili prvi izvoz tzv. paketnih pčela u EU, a tada smo izradili i prvi katastar pčelinjih paša i pčelinjaka Požeštine. Ovaj katastar je i osnova za izradbu nacionalnog katastra pčelinjih paša i pčelinjaka, ugrađen u novi Zakon o stočarstvu RH. - 2005.godine započeli smo s inicijativom stvaranja dokumenta nazvanog Pismo razumijevanja između Hrvatskog pčelarskog saveza i Hrvatskih šuma d.o.o. Zagreb. Ovim se dokumentom otvara stručna suradnja u korištenju fitocenološke baze podataka i digitaliziranog šumskog fonda u RH, ali i suradnja s obrazovnim i istraživačkim kapacitetima u šumarstvu države. Iste godine prijavljujemo svoje projektne ideje na otvoren natječaj za sredstva CARDS-a. Nakon analize i prezentacije ciljeva projekta Partnerski odbor županije nas podržava.

82

Sadržaj projekta Pčelarske udruge ZLATNA DOLINA - POŽEGA 1. Monitoring pčelinjih paša S 20 elektronskih vaga, mobilnom telefonijom, softwerskom podrškom i dostavom SMS podataka korisniku namjerava se pokriti cijelo područje županije, ali i oni dijelovi zemlje gdje naši pčelari odlaze na pašu. Tu se otvara mogućnost suradnje sa svim pčelarskim udrugama središnje i istočne Slavonije. 2. Laboratorijska oprema za peludnu analizu Suvremenom opremom i uz edukaciju u zemlji i u najboljim institutima u Europi stvaraju se pretpostavke za kvalitetnu peludnu analitiku meda. Dostupno svakom pčelaru u RH i regiji, analitički podaci mogu dati smjernice za razlučivanje zemljopisnih osobitosti i znanstveno tumačenje. 3. Info-tehnička oprema za nastavu , monitoring i laboratorij Ovom se opremom, a koja uključuje nekoliko PC-a, serversko računalo, projektor, softwere za digitalnu obradu peludne analitike, pohranu i obradu podataka monitoringa (odvage, meteorološke podatke), dobivaju izmjereni i snimljeni podaci , kako za dnevno tehnološko korištenje, tako i za znanstvenu obradu. 4. Pčelarska škola za 100 polaznika Programom edukacije pčelara nastavlja se proces trajnog obrazovanja kojim se osigurava primjena dobre pčelarske prakse u postupku pčelarenja. Predviđa se besplatna obuka za sve držatelje pčela, neovisno da li su članovi udruge, odnosno svim pčelarima s područja županije. Škola predviđa i terenski posjet pčelinjacima i ustanovama u Austriji i Njemačkoj. 5. Specijalistička obuka za 20 polaznika Podrazumijeva profiliranje 20 polaznika u područjima: peludne analitike, informatičke obuke za podršku monitoringu i veterinarsku podršku za koordinaciju liječenja pčelinjih zajednica. 6. Registracija zemljopisnog podrijetla meduna hrasta sladuna s PGI oznakom Slijedom višegodišnjih istraživanja uzoraka meduna hrasta sladuna (Celle,Njemačka), znanstvene obrade istih, kao i zbog specifičnosti fenomena pojave medenja na ograničenom području u sastojinama hrasta sladuna, pristupa se registraciji sukladnoj Pravilniku N.N. 80/05. Odabir akreditacijskog tijela je moguć i u RH jer su „Hrvatske šume“ d.o.o. Zagreb započele s ovom registracijom u Hrvatskoj akreditacijskoj agenciji.

83


- 2006.godine uz nekoliko stranih konzultanata i uz suradnju Odjela za europske integracije Županije dovršava se vrlo zahtjevna izradba prvog projekta u području pčelarstva i dobiva zeleno svjetlo za provedbu. Iznos angažiranih sredstava je oko 1 mil. Kn. Trenutno je u fazi tenderiranja na međunarodnom natječaju pa će izlaganje o njemu iz proceduralnih razloga biti ograničeno. Sudjelovanje udruge u financiranju projekta je 20%. Realizacija projekta odvija se kroz razdoblje 2007-2009.god.

Zaključak Globalizacijski procesi u mnogočemu su zahvatili i Republiku Hrvatsku. Ponajviše se to odnosi na područje trgovine i bankarstva. Sustav zaštite koju je RH imala u politici WTO-a sa ovom godinom se u potpunosti gasi u području trgovine glavnog pčelinjeg proizvoda, meda. To dovodi do činjenice da danas, kada je hrvatsko pčelarstvo posustalo u svojoj atraktivnosti, kada je cijena kg meda prodanog u chain stores toliko niska da je isplativost upitna, traženje izlaza će se svoditi ponajprije u daljim predpristupnim razgovorima. Još je važnija i koordinacija naših brojnih pregovaračkih timova , iz područja poljoprivrede, ruralnog razvitka, socijalne politike, poduzetništva, sigurnosti hrane, zaštita potrošača i zdravlja, okoliša, energetike i poreza. Obećava i fokusiranje pozornosti na proizvodnju biodisela iz uljane repice: nazočenje pčela na poljima uljane repice povećava proizvodnju do 12 puta, a uz minimalno 8 pčelinjih zajednica po ha. Neposredno uključivanje pčelarstva u raznovrsnost seoskog turizma i različite oblike promocije ove proizvodnje, kao i briga i o svakom pčelaru, čak i malim pčelarima hobistima, dati će jedini način osiguravanja nazočenja pčele kao prirodnog polinatora u održanju biodiverziteta biljnog pokrova. Programski koraci Direktorata za poljoprivredu i ruralni razvoj u EU pokazuju smjernice kojima se i naše nacionalno pčelarstvo ima kretati. Tu se ponajprije mora njemu naći mjesta u tzv. lokalnim regionalnim planovima, određujući viziju za slijedeće razdoblje (2007.- 2013.), u kojem će RH postati i redovnom članicom, a nizom izvedbenih projekata i operacionalizirati smjernice. Pčelarske udruge u svim ovim postupcima imaju dalekosežnu ulogu i svoju povijesnu odgovornost.


Prezentacijom na 4. pčelarskim danima u Vinkovcima slikovito se daje pregled tijeka svijesti i zbivanja što su nas vodili u izradbu programa financiranog iz sredstava CARDS-a.

84

Proizvodnja meda u funkciji razvoja seoskog poduzetništva i multifunkcionalnosti agrara Poljoprivredni fakultet u Osijeku, Zavod za agroekonomiku, Trg Sv. Trojstva 3., Osijek Uvod Smisao i cilj politike razvoja hrvatske poljoprivrede i sela ogleda se kroz prilagodbu i mogućnosti primjene na odgovarajuće instrumente Europske unije. Riječ je o stvarnim mogućnostima prilagodbenih lokalnim mogućnostima stvaranja odgovarajućeg poduzetništva, što ga nova vizija poljoprivredne proizvodnje i njezina multifunkcionalna priroda traži. Ograničenja u preusmjeravanju radne snage, isprepleteni problemi seoske proizvodnje i čitavog seoskog gospodarstva stvaraju negativan učinak na proces prilagodbe i oporavka hrvatskog sela. Modernizacijom i racionalizacijom poljoprivrede trebala bi dovesti do rasta produktivnosti rada i posljedičnog pada potražnje za radnom snagom. Međutim, stope nezaposlenosti u seoskim područjima ionako su visoke zbog slabosti seoskog gospodarstva, te se najčešće radi o nezaposlenosti strukturne prirode. Prema tome, preusmjeravanje radne snage ključni je aspekt u tumačenju i pretvorbe i perspektive poljoprivrede i čitavog seoskog gospodarstva. Za razliku od većine zapadnoeuropskih zemalja, u Republici Hrvatskoj kao ruralno zemlji, poljoprivreda je i dalje glavna djelatnost (posebice kad je u pitanju zapošljavanje). Radna snaga bi se iz poljoprivrede trebala preusmjeriti prema drugim, nepoljoprivrednim djelatnostima, ali ne bi smjela migrirati iz seoskih područja u urbana, izazivajući time iseljavanje. Dakle, od strateškog je značenja brzi rast lokalnih nepoljoprivrednih djelatnosti i poduzeća. Upravo na tom tragu kreće se i pčelarska proizvodnja, odnosno proizvodnja meda kao jednog od prvih pčelinjih proizvoda koje je koristio čovjek. Promatrajući kretanje proizvodnje meda u svijetu, brzi tehnološki napredak i urbanizacija doveli su do smanjenja broja pčela u svijetu. Iz navedenih konstatacija proizlazi kako je neophodno proizvodnju meda uklopiti u temeljne koncepcije i definicije koje se odnose na novu viziju multifunkcionalnog poljoprivrednog gospodarstva kao modela seoskog poduzetništva te poljoprivrednika kao seoskog poduzetnika. Kljucni problemi poljoprivrede i seoskih područja Osnovni problem hrvatske poljoprivrede i seoskih područja vezani su za ustroj poljoprivrednog gospodarstva. Naime, postojeća poljoprivredna gospodarstva uglavnom su malena i rascjepkana u brojne parcele. Ovaj je problem u uskoj vezi s procesom tranzicije, jer su u mnogo slučajeva nakon privatizacije i zemljišne reforme ostali neriješeni imovinsko pravni odnosi. Ta vrsta nesigurnosti uvelike sprječava razvoj učinkovitog zemljišnog tržišta koje bi dovelo do reorganizacije proizvodnog ustroja. Drugi je problem niska razina produktivnosti rada, koja neizbježno dovodi do niske razine prihoda u poljoprivredi kao i u seoskim područjima u cjelini. S tim u vezi

85


Zmaić Krunoslav, doc. dr. sc.

javljaju se dva problema. Prvo, tehnologija na gospodarstvima je zastarjela i nedovoljno mehanizirana, a drugo, niske cijene proizvoda vrlo su često posljedica velikih teškoća koje imaju mala gospodarstva u pristupu tržištima poljoprivrednih proizvoda. Nemogućnost lakšega pristupa na otvoreno tržište proizlazi uslijed odsutnosti prikladne institucionalne organizacije (vertikalno i horizontalno ugovaranje, kooperacija i/ili udruživanje) što otežava racionalnu organizaciju opskrbe poljoprivrednim proizvodima, posebice kad je riječ o tipičnim i lokalnim proizvodima. Također, kvaliteta proizvoda je niska ili nedovoljno standardizirana posebice u odnosu na međunarodno tržište. Treće je strateško pitanje mogućnost preustroja cjelokupnog poljoprivredno-prehrambenog sektora, čime bi se stvorila čvršća veza između poljoprivrednika i industrijske pretvorbe i/ili tržišnog lanca. U svakom slučaju, ove slabosti poljoprivrede međusobno su povezane sa općenitim značajkama cjelokupnog seoskog gospodarstva koja se ogleda u niskoj razini prihoda koja smanjuje lokalnu potražnju i ulaganja, pa nema kapitala za osnivanje novih poduzeća i investicije. Također, prisutan je problem i migracije mladih ljudi u urbana područja što ima za posljedicu značajnijeg starenja stanovništva. Tako se smanjuje i prosječna razina obrazovanja i stručnog usavršavanja. Uz sve navedeno i fizička je infrastruktura općenito loša, neprikladna i zastarjela, što onemogućuje lakši pristup tržištima i povezanost s urbanim područjima. Agroekonomske značajke proizvodnje meda Prirodni uvjeti, umjerena kontinentalna klima i bogatstvo biljnog sveta omogućava odlične uvjete za uzgoj pčela u Republici Hrvatskoj. Na površini od 56.610 kvadratnih kilometara, gdje živi 4,3 miliona stanovnika, ima oko 7.000 pčelara sa približno 150.000. košnica. Medonosni potencijali omogućavaju znatno veći broj košnica, prema procjeni oko 1.000.000. U svrhu dobrog iskorištenja paša neophodno je seljenje košnica pa pčelari sve više koriste kamione, autobuse i prikolice sa ugrađenim košnicama radi seljenja ili sustavom utovara-istovara. Broju košnica prijavljenih u Upisnik iznosi 36.826 košnica, odnosno jedna košnica na 118 stanovnika i 1,52 košnice po četvornom kilometru, što je vrlo značajan podatak koji će biti osnovno mjerilo za raspodjelu kvota pri ulasku u Europsku uniju. 4. PČELARSKI DANI 2007.

Bilanca proizvodnje i potrošnje meda u Republici Hrvatskoj

86

Parametri

2000

2006

Godišnje stope rasta

Proizvodnja (t)

1580

3500

17,24

Uvoz (t)

2

37

79,24

Izvoz (t)

39

1055

93,39

Razlika u zalihama (t)

+ 37

+ 1018

-

Domaća potrošnja (t)

1305

2610

14,87

Potrošnja po stanovniku (kg)

0,3

0,6

-

Samodostatnost (%)

121,1

134,1

-

Multifunkcionalnost i poduzetništvo u pčelarstvu Tijekom posljednjih nekoliko godina u zemljama Europske unije pojavili su se brojni poduzetnici koji su započeli s poljoprivrednom djelatnošću, a postupno su uveli nove djelatnosti. Mnoge su djelatnosti povezane s tradicijom dok su druge inovativne i izvorne. Dakako, riječ je o multifukcionalnom razvoju poljoprivrede, u kojoj proizvodnja meda i proizvoda od meda ima svoju ulogu. Naime, multifukcionalost je spontani

87


U Republici Hrvatskoj se proizvodi oko 3.500 tona meda godišnje, odnosno 0,6 kg meda po stanovniku. Broj košnica i godišnja količina proizvedenog meda upućuje na važnost educiranja u pogledu tehnologije i njene primjene za uspješno pčelarenje. Potrošnja meda u Republici Hrvatskoj od 0,6 kg po stanovniku je relativno mala tako da suficit od 34,1% u proizvodnji meda treba plasirati na međunarodno tržište, a upravo je tržište i najveći problem za pčelarstvo. Budući da je potrošnja meda u Republici Hrvatskoj iznimno mala, jedini je cilj izvoz meda, a tu postoji niz problema, od neadekvatne zakonske regulative do propisa koji određuju i uvjetuju standardizaciju u pogledu izgled, objekata za punionice meda i drugo. U tom segmentu i mjere agrarne politike trebale bi potpomoći proizvođačima meda kroz subvencioniranje izvoza, odnosno tržnog viška uz potporu od tri do četiri kn/kg proizvedenog meda, jer su zbog povećanog uvoza jeftinog meda stvorene značajne zalihe domaćega kvalitetnog meda. Na taj način moguće je zaključiti kako je trenutna situacija na tržištu vrlo nepovoljna. Proizvođači proizvode relativno male količine meda, maksimalno do 2,5 tone godišnje, čije je proizvodni program uzak (proizvode do 10 vrsta meda) što govori o skromnoj ponudi, obzirom da postoji 35 vrsta meda. Jedan od ciljeva promocije je i edukacija, te bi se u tom smislu promocija mogla zasnivati na upoznavanju potencijalnih potrošača meda s novim ukusima i vrstama meda, npr. medom od akacije, pitomog kestena, bora i drugo. Uz navedeno Republika Hrvatska ima veliki potencijal koji bi mogao da se iskoristi, jer raspolaže velikim prirodnim mogućnostima za proizvodnju meda, a i stupanj zagađenosti čovjekove okoline nije dostigao razmjere ”ekološke zabrinutosti”. Najperspektivnije tržište za dugoročni plasman zdravstveno-sigurnosne hrane je tržište EU. Zdrava hrana, koju između ostalog čini med u uvjetima ekološke zagađenosti praktično čitavog prostora EU, je najperspektivniji izvozni artikl zemalja nečlanica, koje žele da razviju svoju ekonomsku suradnju sa EU. Proizvođači trebaju više učiniti na jasnom i pozitivnom imidžu putem intenzivnije promocije. Intenzivnom promocijom o ljekovitim svojstvima meda uticalo bi se na osvajanje novih tržišta, odnosno novih potrošača. Cijena je relativno niska i pokazuje cikličnost tijekom godina (10-20 kn/kg). Glavni razlozi konzumiranja meda su zdravstveni, a u kupovini meda najčešće sudjeluje ženska populacija. Pakiranje meda i proizvoda od meda trebalo bi više prilagoditi mlađem uzrastu u obliku tuba i malih kutija interesantnog dizajna (u obliku pčela, cvjetova, košnica) i vedrih boja što bi utjecalo na širenje potrošača. Distribucije meda i proizvoda od meda treba proširiti i na indirektne kanale distribucije, a prodaja putem prodavaonica zdrave hrane, supermarketa i privatnih proizvođača treba da bude potpomognuta informacijama dobivenim marketing istraživanjem, kako bi se uskladili instrumenti marketinga u odgovarajući marketing-mix i kako bi se adekvatno uticalo na potrošače.

proces koji generira teškoće poljoprivrednih gospodarstava na seoskim područjima u ostvarivanju gospodarske učinkovitosti i konkurentnosti. Riječ je i o odgovoru na zahtjeve potrošača i društva za proizvodima i uslugama koje ovi poduzetnici mogu pružiti. Seosko poduzetništvo ne treba biti locirano samo u seoskim područjima, već se može nalaziti i blizu gusto naseljenih predjela (urbana područja), tamo gdje postoji potencijalna potražnja za poljoprivrednim proizvodima kao i za aktivnostima koje uključuju rekreaciju i slobodno vrijeme što već od ranije koriste mnogi poljoprivrednici. U biti, svako gospodarstvo je multifukcionalno, jer obično provodi djelatnosti koje nisu ograničene samo na proizvodnju biljaka ili životinja. Dakle, možemo reći kako bi multifunkcionalnost u pčelarstvu trebala biti karakterizirana: - srednjim poslovanjem koje uključuje uz poljoprivredne djelatnosti proizvodnje biljaka i životinja i uzgojem pčela; - jedan ili više nepoljoprivrednih procesa ili usluga koje mogu biti neovisne od bavljenja poljoprivrede, ali ih poljoprivrednik treba integrirati u organizaciju proizvodnje. Na taj način multifunkcionalnost predstavlja više od mogućnosti dodatnog prihoda, odnosno predstavlja novi organizacijski oblik poduzetništva koji udružuje poljoprivrednu proizvodnju (srednje poslovanje) s drugim djelatnostima. Takvo poduzetništvo je “sveukupno” i zahtjeva visoku razinu poduzetničkih vještina.


Zaključak Postupna promjena usmjerenja poljoprivredne politike prema održivom i integriranom razvoju sela kroz nove koncepte i instrumente multifunkcionalnog razvoja predstavlja ujedno i šansu razvoja pčelarstva u Republici Hrvatskoj. Pčelarski proizvodi, odnosno med i drugi pčelinji proizvodi zadovoljavanju kvantitativno i kvalitativno domaće tržište i ima strateško značenje u daljnjem razvoju seoskog poduzetništva i izvoza. Kako bi se poboljšala kvaliteta proizvoda i usluga ponude pčelarskih proizvoda potrebno je kroz poduzetnički marketing prilagoditi se ciljanom tržišnom segmentu. Uz poboljšanje kvalitete proizvoda i usluga seljačkih domaćinstava potrebito je izgraditi modele poticanja pčelarskih proizvoda, uređenje zakonske regulative i standardizacije što bi doprinijelo daljnjem razvoju pčelarstva na seljačkim domaćinstvima i na taj način povećati konkurentnost ukupne hrvatske poljoprivrede. Literatura Arzeni, A. (2001).: The rural enterprise: multifunctionality of agriculture and new entrepreneurial needs, Paper presented at the 73rd EAAE Seminar: “Policy Experiences with Rural Development in a Diversified Europe”, 28-30 June, Ancona. Phillipson, J., Gorton, M., Lowe, P., Moxey, A., Raley, M., Talbot, H. (2001).: Farms as firms in the new rural economy: an analysis of rural micro-businesses in the North East of England. Paper presented at the 73rd EAAE Seminar: “Policy Experiences with Rural Development in a Diversified Europe”, 28-30 June, Ancona.

88

Vanderpoele, L. (2000).: The European Model of Agriculture (EMA): Multifunctional Agriculture and Multisectoral Rural Development. Paper presented at the International Conference: European Rural Policy at the Crossroads, 29 June – 1 July, The Arkleton Centre for Rural Development Research King’s College, University of Aberdeen.

89


Petrač, B., Zmaić, K. (2002).: Posjedovna struktura obiteljskih gospodarstava u funkciji razvitka hrvatske poljoprivrede, Knjiga sažetaka Znanstvenog skupa ¨Razvojne perspektive Slavonije i Baranje¨, Osijek

KAKO UPRAVLJATI PČELARSKOM PROIZVODNJOM KADA JE TO “TVORNICA” POD VEDRIM NEBOM dr. sc. Laktić Zdravko1, dr. sc. Šekulja Damir2 član uredništva „Hrvatske pčele“ i proizvođač matica; Radnička 2, Šečerana, Beli Manastir 2 „Camelus“d.o.o., Rose Leard 10, Rijeka 1

Uvod Da li je pčelarska proizvodnja umjetnost ili primijenjena znanost pitaju se neki pčelari? Jedni naravno drže da je pčelarenje umjetnost. To tumače time da pčelari općenito relativno malo poznaju pčele. Tek onda kada znanost otkrije toliko toga nepoznatog iz područja pčela i pčelarenja biti će to znanost, a ne umjetnost. Naravno ovakvi stavovi mogu osloboditi pčelara od odgovornosti i prema samom sebi, jer nije uspio u proizvodnji iz opravdanih razloga, neistraženog područja. Priklonimo onoj grupi stručnjaka koja kaže, da je puno toga iz života i vladanja pčele istraženo i samo je stvar pčelara, da li je imao volje i mogućnosti to područje proučiti i naučiti i na koncu znati primijeniti na pčelinjaku. Ako znademo da imamo tri grupe pčelara: hobiste, grupu koja uz ostali rad ima i pčelarsku proizvodnju i na koncu profesionalne pčelare možemo lako zaključiti kolika je moguća raznolikost u savladavanju tehnologije i ekonomike te proizvodnje. Pčelar daje često pčelama svojstva, koja one nemaju


Radi toga što pčelar daje pčelama često puta svojstva koja one nemaju. Zadržati ćemo se kratko na tom pitanju odnosa pčele i pčelara. Dakle na odnosu onoga koji upravlja pčelama i samih pčela. Pčele reagiraju na specifične stimulatore. Pčela medarica nema humane karakteristike. One nisu sretne, one nisu zadovoljne, one ne misle. Dakle one nemaju ništa od onoga što mi opisujemo kao humane karakteristike ili temperament. Pčele nemaju inteligencije. One su sposobne učiti i njihovo vladanje, funkcioniranje može biti modificirano već doživljenim. Da li pčele poznaju ljude? Najveći broj pčela nema nikakvu realnu mogućnost da vide pčelara. Nadalje ako pčelar npr. dva puta tjedno pregledava neke svoje košnice s pčelinjim zajednicama kako će ga pčele upoznati. Na koncu pčele žive 4-5 tjedana u tijeku aktivne sezone.

90

No najčešće to bude starost u prosjeku od 50-60 godina. O upravljanju s pčelinjim zajednicama Ako govorimo o menadžmentu odnosno o upravljanju pčelinjim zajednicama odnosno njenim proizvodnjama možemo sa sigurnošću tvrditi, da svaki iskusniji pčelar ima svoj način upravljanja. Pčelari imaju svoju proceduru rada, koja je prilagođena godišnjoj dobi i potrebama pčela. Sigurno je teško uvijek pronaći dobru proceduru u primjeni menadžmenta, jer se njegova tvornica nalazi pod vedrim nebom. Postoji izuzetno mnogo utjecaja, koji djeluju na pčelinju zajednicu, a na koje pčelar ne može djelovati bez obzira da li se zajednice nalazile u paviljonima ili da su samostojeće u prirodi. Najčešće se pčelarova aktivnost izražava prema godišnjem dobu, pa kažemo da postoji jesenji, zimski, proljetni i ljetni menadžment. Produktivnost u pčelarstvu Zadatak pčelara je da mu proizvodnja bude profitabilna. Takovu proizvodnju žele imati oni pčelari kojima je pčelarstvo dopunska djelatnost kao i oni koji se profesionalno bave pčelarstvom. Na žalost često je u našim uvjetima ta profitabilnost upitna. Razloga za to ima više. Neki od njih su: ekstenzivno pčelarenje, nizak stupanj koncentracije i specijalizacije te niska proizvodnost. Smatra se da je ovakvo stanje u pčelarstvu posljedica organiziranja i razvijanja pčelarstva na sporednim proizvodima (med, vosak i dr. ), a da je sasvim zanemarena glavna zadaća pčelarstva – oprašivanje kulturnog bilja i voća. U zemljama gdje je pčelarstvo razvijeno glavna zadaća i glavni proizvod pčela je oprašivanje bilja. Gospodarski učinci pčela u oprašivajućoj djelatnosti su daleko veći od onih koji se postignu proizvodnjom klasičnih pčelinjih proizvoda. U nas pčelar iako se brine za svoje pčele, iako one oprašuju okolno bilje nema nikakvog financijskog efekta od tog oprašivanja. U prirodi je oko 80% biljaka entomofilno, dakle to su biljke koje oprašuju insekti. Modernija organizacija poljoprivrede, upotrebom pesticida i sličnih sredstava sve je manje insekata koji oprašuju bilje. Kod nas je oko 150 kulturnih biljaka, koje zahtijevaju oprašivanje pomoću pčela. Oprašivanje kulturnog bilja je agrotehnička mjera u poljoprivredi i ona bi se morala pčelaru platiti.

91


No poznato je da pčele reagiraju različito na razne ljude. Tu ponekad djeluju kemikalije. Odjeća pojedinog pčelara znade izazvati napade pčela na tog pčelara. Pčele reagiraju i na one pčelare koji neoprezno ili bolje reći nespretno otvaraju košnice. Pčelarskom proizvodnjom bave se muškarci i žene raznih zanimanja i raznih starosti.

Neki neupućeni ljudi reći će da oprašivanje bilja rade i neki drugi insekti. Međutim izračunato je, da prosječno 80% posjeta kulturnom bilju učine pčele, a 20% neki drugi insekti. Pčele imaju i najveću sposobnost i mogućnost pri oprašivanju bilja. Nadalje poznato je da pčele prezimljuju u košnicama sa oko 15 000 jedinki i spremne su za oprašivanje dok mnogi drugi insekti još nisu razvili svoje kolonije. Potrebno je reći da se pčele može i dresirati kako bi posjećivale samo određene biljke. Izračunato je također da od 100 Kn dobiti koju pčele naprave svega 20 Kn pripada pčelaru, a ostalo je dobit ratara i voćara. Pored rješavanja gore navedenih dohodovnih problema treba navesti da i sada pčelari još uvijek mogu raditi na povećanju ukupnog prihoda. Taj rad bi se sastojao u povećanju proizvodnje meda po pčelinjoj zajednici, stalnoj brizi za pojeftinjenje proizvodnje, sakupljanjem i prodajom i drugi pčelinjih proizvoda, racionalnom selidbom na paše što znači da je zajednica pripremljena za te glavne paše i sl. U pčelarstvu kao uostalom i u svakoj drugoj proizvodnji mora se mjeriti njena efikasnost, a za to se koriste: produktivnost, ekonomičnost i rentabilnost. Postoji šest osnovnih pčelinjih proizvoda. Za tri proizvoda pčele sakupe materijale u prirodi. To su med, pelud i propolis, a za druga tri proizvoda koriste žlijezde svoga tijela. Ti proizvodi su matična mliječ, vosak i pčelinji otrov. U našim uvjetima dobar pčelar uz pametno upravljanje može postići veću proizvodnju. Najme poznato je da prinos meda progresivno raste s povećanjem broja pčela u pčelinjoj zajednici. To nam govori da pčelar, koji upravlja tom pčelinjom zajednicom mora težiti optimalnom broju pčela u pčelinjoj zajednici, a ne samo broju košnica na svom pčelinjaku. Jedna dobra zajednica više vrijedi nego desetak slabih. Smatra se da je optimalan broj pčela u pčelinjoj zajednici 60 000 do 70 000. Za taj broj pčela potrebno je imati 3 nastavka LR kočnice.


Navesti ćemo nekoliko pokazatelja o visini zarade po pčelinjoj zajednici gdje su pašni uvjeti isti, fiksni troškovi isti ali je proizvodnja meda po košnici različita. 7o kg meda daje zaradu po pčel. zajednici

1156 kn,

50 kg meda daje zaradu po pčel. zajednici

831 kn,

30 kg meda daje zaradu po pčel. zajednici

597 kn.

Napomena: osobni dohodak kao trošak nije u gore navedenim zaradama po košnici, To znači da iz zarade po pčelinjoj zajednici treba naplatiti i osobni dohodak. Iz gornjih podataka vidimo koliko je važna produktivnost po pčelinjoj zajednici, to je u stvari jedna od osnovnih mjerila uspjeha pčelarenja.

92

Vidimo da je velika razlika u veličini profita po košnici od košnice koja je dala 30 kg meda i one koja je dala 70 kg meda.

Dobra matica i produktivnost pčelinjih zajednica Rekosmo da je za povećanje produktivnosti u pčelarstvu potrebno imati: - dobru mladu maticu - dovoljnu količinu meda u košnici tijekom cijele godine - prostranu košnicu ( dovoljno mjesta za razvoj legla i za unos hrane ) - dobar proljetni razvoj i male zimske gubitke - zdravu pčelinju zajednicu. Dobra mlada matica leže dnevno 2000 i više jaja. U naponu leženja jaja težina 1500 jaja u jednom danu jednaka je njenoj vlastitoj težini. Da dali je moguće zamisliti kakova je to intenzivna izmjena materije. U jednoj sezoni matica snese 150 000 do 200 000 jaja i ona su za 100 puta teža od njenog tijela. Da bi pčelar dobio kvalitetnu maticu ona mora potjecati od odabranih majki. Nadalje matica se mora uzgajati u jakoj pčelinjoj zajednici gdje veliki broj pčela hrane ličinke od kojih će postati matice. Ako je ličinka buduće matice bolje hranjena razviti će se više jajčanih cjevčica. Matica sa više jajčanih cjevčica nositi će kasnije više jaja. I samo nošenje jaja matice ovisiti će od toga kako obilno pčele hrane maticu. Ako ima malo hrane i ako ima malo pčela hraniteljica matica će nositi manje jaja. Prema proračunu istraživača matica za nesenje jednog jaja, dalje za put od jedne stanice saća do druge i za odmor utroši nešto više od 40 sekundi. Prema tome matica u 24 sata uzima hranu oko 100 puta i po tome računu ostaje joj vremena da snese najviše 2000 jaja. U posebno dobroj pčelinjoj zajednici matica dnevno može snesti i do 3000 jaja.Nakon polaganja oko 30 jaja matica se odmara i prima hranu. Zašto smo mišljenja da treba iznijeti ovih nekoliko podataka poznatih dijelu pčelarskih radnika? Najme pčelar koji upravlja ovom proizvodnjom, ako želi imati što bolju financijsku proizvodnju može i mora pomoći pčelinjoj zajednici da ona bude jaka i korisna. Ako pčelar ne omogući tako prostranu košnicu, koja je potrebna za rad pčelinje zajednice u zadano vrijeme ne može niti očekivati neke ozbiljnije rezultate.

93


Moramo reći i to da visina te proizvodnje dobrim dijelom ovisi o pčelaru – menadžeru te proizvodnje. Dakle pčelar mora previdjeti i osigurati sve one faktore, koji će osigurati tu proizvodnju. Nabrojiti ćemo samo neke: dobra paša i selidba pčela. Na koncu je jako važno pripremiti pčelinju zajednicu da uđe u pašu jaka i da se ne izroji.

Ako u izuzetno velikoj mjeri produktivnost pa prema tome ekonomičnost i rentabilnost pčelarske proizvodnje ovisi o kvalitetnoj matici i kvalitetnom menadžeru nije logično upotrebljavati matice iz rojidbenih ili prisilnih matičnjaka. Pčelar koji upravlja proizvodnjom mora ocijeniti gdje može nabaviti kvalitetne matice i samo takove matice upotrebljavati u svom pčelinjaku. Radi intenzivne upotrebe potrebno je svaku maticu držati samo dvije godine u proizvodnji. Ne bi bilo logično neku veoma vrijednu maticu nakon dvije godine sasvim ukloniti s pčelinjaka. Jaja takove matice mogu se upotrijebiti za proizvodnju matičnjaka odnosno za uzgoj novih matica. U istraživanju je uspoređena pčelinja zajednica s trogodišnjom maticom sa pčelinjom zajednicom koja ima dvogodišnju maticu. Zajednice s dvogodišnjim maticama dale su za 14% više legla, a za 10% više pčela i za 21% više meda. Starije matice veoma rano prestaju nesti jaja, pa se pčelinja zajednica uzimljuje pretežno sa starim pčelama ili bolje rečeno s ljetnim pčelama. Te ljetne pčele nisu pripremljene za uzgoj legla i dužinu života od 7 mjeseci, koji je svojstven zimskim pčelama. Gdje je u Hrvatskoj moguće nabaviti matice, koje bi odgovarale po svojim kvalitetima? To su matice koje uzgajaju članovi Udruge uzgajivača selekcioniranih matica pčela Hrvatske. Taj uzgoj je pod kontrolom državne institucije. Što u proizvodnji znači jaka pčelinja zajednica možemo vidjeti iz dole navedenog pokusa. Sakupljen med kg

Na 1000 pčela otpada meda u kg

15 000 pčela

6.79

0.50

30 000 pčela

18.35

1.35

45 000 pčela

29.44

1.45

60 000 pčela

41.22

1.52


Jakost zajednice

Iz iznijete tabele moguće je zaključiti, da je svaka pčela u zajednici od 60 000 pčela produktivnija od pčela u zajednici od 15 000 pčela tri puta. Do sada nismo spomenuli, da za visoku produktivnost u proizvodnji meda treba mukotrpan rad na selekciji kako bi se dobio dobar genetski napredak. Dakle i na ovaj segment uzgoja djeluje izobrazba pčelara. Željeli smo u gore navedenom tekstu naglasiti koliko je značajna uloga pčelara, koji upravlja pčelinjom proizvodnjom. Moglo se vidjeti da ni jedna uputa nije univerzalna. Uvijek se mora prilagoditi uvjetima, koji se mijenjaju iz dana u dan, iz godine u godinu.

94

Prikaz uloge menadžmenta i menadžera na konkretnom primjeru upravljanja pčelarskom proizvodnjom u proljeće

- uzimiti pčelinju zajednicu s mladom kvalitetnom maticom - uzimiti pčelinju zajednicu s dovoljnom količinom zimskih pčela - uzimiti pčelinju zajednicu s dovoljno kvalitetne hrane i u kvalitetnoj košnici - uzimiti zajednicu dobrog zdravstvenog stanja it.d. Zimske pčele sakupljaju hranu –med i pelud za zimske zalihe, ali imaju i veliko spremište hrane u svome bjelančevinasto-masnom tijelu. Te zimske pčele, koje žive do 7 mjeseci sposobne su uzgajati leglo. Ljetne pčele u bjelančevinasto-masnom tijelu imaju samo masne kapljice i veoma malo bjelančevina. U kojem postotku ugibaju pčele tijekom zime, a vezano na vrijeme njihovog rođenja? - pčele izležene do 20.VII. uginu do 61 % tijekom zime - pčele izležene početkom VIII. uginu preko zime preko 18 % - pčele izležene krajem kolovoza i do polovice rujna izgube preko zime više od 12 %. Ovi podatci nam govore da pčelar mora forsirati leženje svojih matica u srpnju. Utvrđena je ovisnost između količine zaliha hrane u košnici preko zime i količine meda kojeg pčele sakupe na prvoj paši. To prikazuje i slijedeći primjer: kod zalihe hrane od 14,4 kg srednja količina sakupljenog meda bila je 17,1 kg. Dok je kod zalihe od 19,1 kg sakupljeno 34,7 kg meda. Osnovni zadatak je pčelara da pomogne pčelinjoj zajednici da razvije svoju punu snagu pred glavnu pašu. Samo dobar pčelar će znati kakovu pomoć će dati pčelama. Svaki propust može biti sudbonosan. .Zimski i proljetni gubitci najčešće su posljedica nedostatka hrane ili nemogućnost da pčele u košnici dođu do hrane. Određenim zahvatima u jesen pčelar može dobrim dijelom spriječiti glad pčela. Nepovoljna struktura pčela (više ljetnih pčela) koje se uzimljuju može imati za posljedicu veće gubitke. No varooza i nozemosa uzrokuju kraći život zaražene matice i radilice za 10,40% u usporedbi s zdravim pčelama. Kada se analiziraju zimski gubitci i uzroci tih gubitaka veoma često se može zaključiti da je pčelar, koji upravlja tom proizvodnjom kriv za to stanje. Pčelar vrši djelomičan pregled pčelinjih zajednica u proljeće kada je vanjska temperatura od 12-14 0 C. Potpuni pregled vrši kada je temperatura zraka iznad 17 0 C.

95


Da bi uspješno dočekali proljeće potrebno je da pčelar napravi niz tehnoloških radnji kod uzimljavanja pčelinjih zajednica. Evo nekih od tih radnji:

Pri pregledu interesira nas. - kvaliteta i količina legla - koliko je još ostalo hrane - ocjenjujemo jakost pčelinje zajednice - da li treba dodati hrane U proljeće razlikujemo dvije radnje vezane na hranu. Jedna je vezana na dopunu zaliha hrane, a druga na podražajno ili stimulirajuće hranjenje. Važnost podražajnog prihranjivanja je u tome što pomaže pčelinjoj zajednici da se bolje razvija, matica nosi dnevno više jaja i zimske pčele zadrže sposobnost hranjenja ličinki. Apimondia daje slijedeće upute o kompoziciji hrane, koja bi se koristila za podražajno prihranjivanje: - šećer, voda 1 : 2 - šećer, med, voda 1 : 4 : 6 - med, voda 1 : 1 Kada početi podražajno prihranjivanje ? Moramo znati kada počinje glavna paša na koju pčelar ide. Od vremena snešenog jaja u stanicu saća treba proći 42 dana do vremena kada će te pčele letjeti na pašu sakupljati nektar i pelud. Ti podatci su nam dovoljni da izračunamo početke podražajnog prihranjivanja. Za razvoj legla neophodna je pelud. Ako je nemamo može nam poslužiti ovakav nadomjestak: - 3 dijela sojinog obezmašćenog brašna - 1 dio pivskog kvasca 4. PČELARSKI DANI 2007.

- 1 dio obranog mlijeka Dakle odnos gornjih hranjiva je 3 : 1 : 1 Da je nemoguće u potpunosti zamijeniti pelud surogatom vidjeti ćemo po slijedećem podatku: pčele hranjene s peludi živjele su 47,4 dana, a hranjene sa sojom i kvascem 38 dana. Pčele hranjene sa čistim šećerom živjele su 22,5 dana. Popis radova, koje treba izvršiti pčelar, koji vodi proljetno upravljanje pčelama - precizno izraditi obim aktivnosti i potrebno vrijeme za izvršenje potrebnih zadataka - ustanoviti slušajući uz pomoć stetoskopa koje su zajednice eventualno uginule

96

- ne hraniti s medom iz uginulih zajednica preostale pčelinje zajednice

- provjeriti da li je do uginuća došlo radi gladi pčela - do uginuća pčela može doći i radi toga što se razvilo veliko leglo, vratila se niska temperatura, pčele su formirale zimsko klupko, koje nije bilo u stanju obuhvatiti cijelo leglo. Radi toga leglo propada, zahvaća ga trulež i postoji mogućnost propasti cijele zajednice. - izvršiti djelomičan pregled zajednice kako bi se ustanovile zalihe hrane, prisutnost matice, kondicija matice. Prema potrebi doda se hrana i priđe podražajnom prihranjivanju. Sve te radnje obavljaju se kod temperature zraka iznad 140 C. - potpuni pregled vrši se kod temperature zraka koja je iznad 170C. Prilazi se čišćenju ili zamjeni podnica, a ako treba vrši se izmjena mjesta plodišta i medišta. Literatura Božić J,: Fiziološke osnove pobuđivanja i motiviranja pčela na pašnu aktivnost Hrvatska pčela, 1996. br.12. Katalinić i sur. Pčelarstvo, Nakladni zavod Znanje, Zagreb 1977. Laktić Z. i sur.: Pčelarski priručnik, Osijek 2005. Laktić Z. , T. Brence Lazarus: Stvaranje pčela s poboljšanim nasljednim svojstvima, Hrvatska pčela,1996. br 11 Laktić Z., Z Dominiković: Kako povećati proizvodnju na našim pčelinjacima, Hrvatska pčela, 1996. br. 3 i 4. Laktić Z. : Gospodarska opravdanost uzgoja selekcioniranih matica. Hrvatska pčela.1999. br.1. Nuray Sahinler.: The effect of supplementary on honeybee (Apis mellifera ) colony performance. Ljubljana, 2003. XXXVIII. Apimondija.

97


- uzorke uginulih pčela spakirati u papirnatu ambalažu i zatražiti od veterinarske ustanove da ustanovi uzrok uginuća

ZNAČENJE DIJAGNOSTICIRANJA NOZEMOZE Matašin Željka, Tlak Ivana, Petrinec Zdravko Sveučilište u Zagrebu ,Veterinarski fakultet, Zavod za biologiju i patologiju riba i pčela, Hrvatska Sažetak Nozemoza je nametnička bolest odraslih pčela uzrokovana praživotinjom, mikrosporidijom Nosema apis. Bolest pčelarstvu nanosi velike ekonomske štete koje se očituju smanjenim prinosom meda i ostalih pčelinjih proizvoda, te slabljenjem pčelinje zajednice, a ponekad i njenim ugibanjem. Materijalni gubici nastaju zbog kraćeg života pčela radilica starije dobi kada su sakupljačice, te smanjenog oprašivanja i gubitaka u poljoprivrednoj proizvodnji i ratarstvu, a posebice u voćarstvu. Iz tih razloga utvrđivanje i suzbijanje nozemoze je od neprocjenjive važnosti za ekonomiju i gospodarstvo neke zemlje. Nozemozu se sa sigurnošću može utvrditi samo laboratorijskom pretragom zimskih gubitaka pčela i to mikroskopskim nalazom spora N. apis u probavnom sustavu pčela, pa je važno odrediti najpogodnije vrijeme za uzimanje uzoraka pčela. Laboratorijskom pretragom zimskih gubitaka pčela sakupljenih tijekom siječnja i veljače, istraženo je u kojem razdoblju ima najviše pozitivnih uzoraka na nozemozu. Utvrđeno je povećanje broja i postotka ukupno pozitivnih uzoraka od 18. siječnja do 15. veljače, te manji broj i postotak pozitivnih uzoraka 29. veljače. Najveći broj i postotak ukupno pozitivnih uzoraka pčela utvrđen je 31. siječnja i 15. veljače kada su svi uzorci bili pozitivni. Daljnjim istraživanjima, laboratorijskim pretragama svake pojedine pčele iz svakog od 29 dostavljenih uzoraka, nozemoza je utvrđena u 40,00-88,89% pretraženih pčela. Ukupno je utvrđeno 64,08% pčela pozitivnih na nozemozu pri čemu niti u jednom uzorku nisu bile samo pozitivne ili samo negativne pčele.


Ključne riječi: nozemoza, zimski gubici, laboratorijska pretraga Uvod Nozemoza je nametnička bolest odraslih pčela uzrokovana mikrosporidijom N. apis koja u nepovoljnim uvjetima stvara dugoživuće spore ili truske. Uzročnik napada epitelne stanice srednjeg crijeva pčela (Sulimanović i sur., 1995), a promjene se može utvrditi i na drugim organima. Bolest je raširena posvuda u svijetu i uzrokuje velike gospodarske štete u pčelarstvu. Očituje se manjim prinosima svih pčelinjih proizvoda, smanjenom proizvodnjom u voćarstvu i poljoprivrednoj proizvodnji zbog slabijeg oprašivanja, a ponekad i propadanjem pčelinjih zajednica. Bolesne pčele žive kraće od zdravih i obično ugibaju izvan košnice, pa je bolest teško zamjetljiva.

98

Nozemozu se sa sigurnošću može utvrditi samo laboratorijskom pretragom zimskih gubitaka pčela i to mikroskopskim nalazom spora N. apis u probavnom sustavu. Pinzan i suradnici (1993) upozoravaju da uzorak iz svake pčelinje zajednice treba biti što veći radi vjerodostojnosti rezultata. Laboratorijsku pretragu vrši se u specijaliziranim dijagnostičkim laboratorijima. Sukladno Pravilniku o mjerama suzbijanja i iskorjenjivanja pčelinjih bolesti (Anon, 2004) ako je nalaz ma i jednog uzorka pozitivan nadležni veterinarski inspektor naredit će mjere ovisno radi li se o pčelinjaku u kome je utvrđena nozemoza (čl.10), o pčelinjaku u kome je laboratorijskom pretragom utvrđen uzročnik nozemoze bez kliničkih znakova bolesti (čl.11) ili o pčelinjaku za uzgoj matica u kojem je utvrđena nozemoza (čl.12). Potrebno je odrediti najpogodnije vrijeme za uzorkovanje. Cilj ovog rada bio je utvrditi razdoblje u kojem ima najviše pozitivnih uzoraka na nozemozu, te daljnjim pretragama svake pojedine pčele iz pojedinog skupnog uzorka utvrditi broj i postotak invadiranih pčela u uzorcima. Materijali i metode Da bismo utvrdili najbolje vrijeme za uzimanje uzoraka i što sigurnije utvrđivanje nozemoze, uzorke zimskih gubitaka pčela uzimali smo iz pčelinjih zajednica smještenih u po pet košnica na pet pčelinjaka u Podravini pokraj Virja. Uzimali smo ih strugačem s podnice 18. i 31. siječnja i 15. i 29. veljače iste godine iz svake košnice posebno u plastične čašice zapremine 30 ml i dostavili u laboratorij Veterinarskog fakulteta, Zavoda za biologiju i patologiju riba i pčela na laboratorijsku pretragu. Za istraživanje invazije pojedinih pčela (iz skupnih uzoraka), uzorke zimskih gubitaka uzeli smo početkom veljače iz 29 pčelinjih zajednica smještenih u košnicama na pčelinjaku u okolici Daruvara. Na laboratorijsku pretragu u laboratorij, kao i u prethodnom istraživanju, dostavili smo ih u papirnatim vrećicama.

99


Bolesna pčelinja zajednica koja preživi zimu, oslabljena ulazi u proljeće, a zbog prikrivenosti bolesti poprima kroničan tok, pa se bolest produžuje na cijelu pašnu sezonu. Štetno se odražava na cijelu pčelinju zajednicu, kao i pojedine članove, jer su trutovi pojedinačno primljivi na nozemozu kao i pčele radilice (Bailey, 1972), a matica i pčele radilice jednako su osjetljive na bolest (Webster i sur., 2004). Glavni izvor zaraze su izmetine zaraženih pčela jer sadrže velik broj spora N. apis. Bolest se posebno brzo širi zimi kad vremenske prilike ne dopuštaju izlijetanje pčela na pročisne izlete. Bailey je još 1960. godine pokusima dokazao da visoke ljetne temperature nisu uzrok smanjene ljetne invazije, jer pčele ljeti balegaju izvan košnice. Naprotiv, utvrdio je da se nozemozu primarno širi unutar košnice zimi i to izmetinama (u kojima su spore uzročnika) bolesnih pčela kojima vremenske prilike i temperature zraka ne dozvoljavaju pročisne izlete, pa su prisiljene balegati unutar košnice. Budući da matica, balega u košnici još su Peroutka i Vasely (1976) naglašavali važnost nozemoze kao bolesti matica. Zbog toga je u Republici Hrvatskoj prije više godina donesena Naredba, koja i za ovu kalendarsku godinu naređuje da se uzgoj pčelinjih matica za prodaju dopušta samo na pčelinjacima koji su pod veterinarsko zdravstvenom kontrolom (Anon, 2006).

Laboratorijske pretrage zimskih gubitaka pčela vršili smo uobičajenom tehnikom koju su opisali Bailey i Ball 1991. i Hartwig i Topolska 1995. godine. Pri tome smo jednu pčelu izgnječili u 0,5 ml vodovodne vode, a skupni uzorak u 4 ml vodovodne vode. Razmaze neobojenih, nativnih preparata, dobivene nakon gnječenja, pregledavali smo pod mikroskopom s faznim kontrastom i povećanjem 400 puta (Olimpus, MODEL CX21FS1). Prisustvo spora N. apis značilo je pozitivan nalaz, a broj spora označavali smo jednim do tri križića ovisno o njihovom broju u jednom vidnom polju. Rezultati i rasprava Rezultati laboratorijskih pretraga skupnih uzoraka zimskih gubitaka pčela sakupljenih tijekom siječnja i veljače pojedinačno iz po pet pčelinjih zajednica smještenih u po pet košnica na pet pčelinjaka u Podravini pokraj Virja prikazani su u tablici 1. Tablica 1. Broj i postotak ukupno pozitivnih uzoraka pčela iz svih košnica na pojedinom pčelinjaku po datumima. PČELINJAK DATUM

1

2

3

4

5

UKUPNO

pozitivnih

pozitivnih

pozitivnih

pozitivnih

pozitivnih

Σ*

%

Σ

%

Σ

%

Σ

%

Σ

%

Σ pozitivnih Σ

%

18. siječnja

4/5

80

5/5

100

1/5

20

3/5

60

0/5

0

13/25

52

31. siječnja

5/5

100

5/5

100

4/5

80

4/5

80

5/5

100

23/25

92

15. veljače

5/5

100

5/5

100

5/5

100

5/5

100

5/5

100

25/25

100

29. veljače

4/5

80

4/5

80

3/5

60

3/5

60

3/5

60

17/25

68

* Brojnik označava ukupan broj utvrđenih pozitivnih uzoraka pčela, a nazivnik broj ukupno pretraženih uzoraka pčela i ukupno.


Rezultati laboratorijskih pretraga pojedinih pčela iz 29 skupnih uzoraka zimskih gubitaka pčela sakupljenih početkom veljače iz 29 pčelinjih zajednica smještenih u košnicama na pčelinjaku u okolici Daruvara prikazani su u tablici 2. Tablica 2. Broj i postotak invadiranih pčela u dostavljenim skupnim uzorcima zimskih gubitaka pčela. UZORAK

100

PČELE

UZORAK

BROJ*

%

1

8/9

88,89

2

7/9

77,77

3

7/12

58,33

4

6/13

46,15

PČELE BROJ*

%

16

7/9

77,77

17

10/14

71,42

18

4/10

40,00

19

10/12

83,33

6/11

54,54

20

8/14

57,14

6

7/9

77,77

21

8/10

80,00

7

5/9

55,55

22

10/12

83,33

8

4/9

44,44

23

8/11

72,72

9

6/9

66,66

24

7/10

70,00

10

7/12

58,33

25

10/14

71,42

11

6/12

50,00

26

4/10

40,00

12

10/13

76,92

27

5/11

45,45

13

6/9

66,66

28

10/12

83,33

14

5/8

62,50

29

4/10

40,00

15

3/6

50,00

Σ

198/309

64,08


5

* Brojnik označava broj pčela pozitivnih na nozemozu, a nazivnik broj pretraženih pčela iz uzorka

Baleganje u košnici, veći zimski gubici pčela i naglo slabljenje pčelinje zajednice u rano proljeće (kasno zimi) pobuđuju sumnju na bolest, ponajprije nozemozu. No, samo znakovi bolesti na pojedinim pčelama i/ili u pčelinjoj zajednici nisu siguran znak utvrđivanja bolesti. Jedini siguran i objektivan način utvrđivanja nozemoze je utvrđivanje spora uzročnika N. apis u crijevu pčela. Spora uzročnika može biti sigurno u zimskim pčelama u čijem crijevu se sakuplja izmet. Vrijeme uzimanja uzoraka zimskih gubitaka kao i živih pčela ovisi o klimatskim i vremenskim prilikama, pa i svake pojedine kalendarske godine. Uzimajući u obzir prosječne pokazatelje uobičajeno je bilo, pa i Naredbama prethodnih godina određeno uzimanje uzoraka i slanje, a time i utvrđivanje nozemoze tijekom siječnja i veljače. Rezultati naših istraživanja pokazuju da se broj pozitivnih uzoraka zimskih gubitaka povećavao od onih uzetih 18. siječnja do onih uzetih 15. veljače kada su svi uzorci bili pozitivni (100%). Ovaj naš nalaz potvrđuje nalaze Bailaya (1960), kao i Markovića (1993) koji je pretragom živih pčela koju je napravio samo sedam dana kasnije od pretrage uginulih pčela sakupljenih s podnice (pozitivan nalaz), dobio negativan nalaz pretrage pčela na nozemozu. Naš je nalaz posljedica nekoliko sunčanih zimskih dana i vanjskih visokih zimskih temperatura pri kojima su se pčele izbalegale poslije 15. veljače pa se broj i postotak nozemoznih pčelinjih zajednica smanjio 29. veljače. Hrvačić (1989) je utvrdio da što je vrijeme hladnije, to su rezultati pretraga pouzdaniji. Tomšić (2005) je pretražujući uzorke pčela na nozemozu sa svog pčelinjaka u okolici Bjelovara utvrdio da su sve pozitivne pčelinje zajednice u srpnju, bile pozitivne i u veljači iduće godine, a sve negativne u srpnju bile su pozitivne u veljači. Također, niti jedna pčelinja zajednica pozitivna u srpnju, bez sanacije, nije „postala“ negativna u veljači. Budući da naši nalazi pokazuju da su sve istraživane zajednice bile nozemozne sukladno Peroutki i Veseyu (1976) i Websteru i suradnicima (2004) možemo pretpostaviti da je u više istraživanih pčelinjih zajednica bila nozemozna matica.

101

U slučaju slabije invazije, pčelinja matica može dugo živjeti i predstavljati značajan izvor spora N. apis unutar pčelinje zajednice (Czekowska, 2000). Barlović (2001) je laboratorijskom pretragom zimskih gubitaka pčela i matica utvrdio da je 58,96% uzoraka pčela i matica bilo negativno, pozitivnih uzoraka pčela i matica bilo 8,69%, pozitivnih uzoraka pčela i negativnih matica bilo je 32,61%, ali negativnih uzoraka pčela i pozitivnih matica nije bilo. No, drugim je istraživanjem utvrdio da je i iz pčelinjih zajednica s negativnim nalazom, laboratorijska pretraga matica bila pozitivna. Iz svega navedenoga proizlazi da je činjenica sve većeg broja i postotaka nozemoznih pčelinjih zajednica na našim pčelinjacima posljedica nesaniranja ili nepravilnog saniranja nozemoznih pčelinjih zajednica, odnosno nepoštivanja postojećih propisa, posebice Naredbe i Pravilnika.


Anketiranjem pčelara Krapinsko-zagorske županije Krušelj (2000) je utvrdio da samo 28,75% pčelara matice zamjenjuje selekcioniranim maticama, kupljenim od uzgajivača matica, a 71,25% ih zamjenjuje osobno uzgojenim na svom pčelinjaku. Zbog toga možemo sigurno ustvrditi da pčelar posjednik nozemoznih pčelinjih zajednica, ako u tim pčelinjim zajednicama proizvodi matice, pa bile te zajednice i sanirane, ali bez dodatne laboratorijske pretrage, širi nozemozu na svom pčelinjaku. Koliko više nozemozu šire uzgajivači matica koji ne poštuju propise o stalnoj veterinarsko zdravstvenoj kontroli, pa matice za prodaju proizvode na osnovu samo jednog nalaza za zimske gubitke u siječnju ili veljači. Svaka matica proizvedena u pčelinjoj zajednici bez negativnog nalaza tijekom nekoliko uzastopnih mjesečnih pregleda vrlo vjerojatno je nozemozna i prenositeljica uzročnika bolesti, a uzgajivač matica širitelj nozemoze. Laboratorijskom pretragom pojedinih pčela iz skupnih uzoraka zimskih gubitaka utvrdili smo najmanje 40,00% i najviše 88,89% invadiranih pčela u pojedinom skupnom uzorku. Nije bilo niti jednog uzorka u kojem su sve pčele bile negativne. Ostružnjak (1992) je na osnovu pregleda i nalaza skupnih uzoraka i pojedinačnih pčela iz istog uzorka utvrdila da je negativan skupni uzorak bio samo onaj u kojem su sve pojedinačne pčele bile negativne. Laboratorijska pretraga devet negativnih pojedinačno pregledavanih pčela i jedne pozitivne, rezultirala je pozitivnim nalazom cijelog uzorka. Njezin zaključak, da i jedna pozitivna pčela (10%) u uzorku znači pozitivan nalaz uzorka, a time i pčelinje zajednice, omogućuje nam da zaključimo da su i sve naše istraživane pčelinje zajednice bile pozitivne. Rezultati dobiveni našim istraživanjima kao i temeljem podataka iz literature, ukazuju na neophodno uzimanje zimskih gubitaka pčela za pretragu na nozemozu. To je sigurno, pouzdano i najvjerodostojnije utvrđivanje bolesti, a obzirom na invadiranost potvrđuje zaključke (Matašin, 1987) da unatoč što različiti autori različito interpretiraju mikroskopski nalaz uzročnika nozemoze, svaka pčela invadirana N. apis smatra se bolesnom, a svaka pčelinja zajednica u kojoj se utvrdi invaziju u jedne pčele smatra se nozemoznom i treba ju sanirati.

102

Literatura

ANON (2004): Pravilnik o mjerama suzbijanja i iskorjenjivanja pčelinjih bolesti. N.N. 114/04. BAILEY, L. (1972): N. apis in drone honey bees. J. apic. Res. 11, 171-174. BAILEY,L.,B. BALL (1991): Honey bee pathology. Academic Press. London. BARLOVIĆ, N. (2001): Nozemoza matica pčele medarice (Apis mellifera L.). Diplomski rad. Sveučilište u Zagrebu, Veterinarski fakultet. CZEKONSKA, K. (2000): The influence of Nosema apis on young honey bee queens and transmision of the disease from queens to workers. Apidologie 31, 701-706. HARTWIG, A., G. TOPOLSKA (1995): Value of standard testing of winter hive debris. Pszcelnicze Zeszyty Nuukowe 39,71-77. HRVAČIĆ, K. (1989): Sigurnost laboratorijskog utvrđivanja nozemoze tijekom proljetnog razvoja pčelinjih zajednica. Diplomski rad. Sveučilište u Zagrebu, Veterinarski fakultet. MARKOVIĆ, J., B. YAKOBSON, C. EFRAT, E. ZION (1993): Utjecaj liječenja nozemoze na proizvodnju meda u Izraelu. Znanstveno-stručni sastanak Veterinarska znanost i struka, Veterinarski fakultet Zagreb. Zbornik sažetaka radova, 146. MATAŠIN, Ž. (1987): Nozemoza. Pčela 106, 34-37. OSTRUŽNJAK, V. (1992): Utvrđivanje uzroka ugibanja pčelinjih zajednica liječenih Varodalom. Diplomski rad. Veterinarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu. PINZAN, E., LJ. ZEBA, J. MARKOVIĆ (1993): Pouzdanost laboratorijske pretrage pčela na nozemozu. Znanstveno-stručni sastanak Veterinarska znanost i struka, Sveučilište u Zagrebu, Veterinarski fakultet. Zbornik radova, 145. PEROUTKA, M., V. VESELY (1976): Nosema disease in Czecoslovakia. Apimondia Symposium Biological aspects of Nosema disease, Merelbeke. Zbornik radova, 65-68. SULIMANOVIĆ, Đ., LJ., ZEBA, J., MARKOVIĆ (1995): Prepoznavanje i suzbijanje pčelinjih bolesti. PIP, Zagreb. TOMŠIĆ, B. (2005): Nozemoza na pčelinjaku u Cigleni. Diplomski rad. Sveučilište u Zagrebu, Veterinarski fakultet. WEBSTER, T., K. POMPER, G. HUNT, E. THACKER, S. JONES (2004): Nosema apis infection in worker and queen Apis mellifera. Apidologie 35, 49-54.

103


ANON (2007): Naredba o mjerama zaštite životinja od zaraznih i nametničkih bolesti i njihovom financiranju u 2007. godini. N.N. 2/07.

PRILOG POZNAVANJU MEDONOSNOG BILJA I MOGUĆNOSTIMA POBOLJŠANJA PČELINJE PAŠE Zima Dinko, prof.,viši predavač, Idlbek Robert, dipl. ing., predavač, mr.sc.Jakobović Snježana, predavač Veleučilište u Požegi, Pape Ivana Pavla II 6, Požega Sažetak Poznavanje medonosnog bilja i staništa na kojemu rastu od velike je važnosti za pčelare zbog poboljšanja pčelinje paše. U radu je navedeno preko 140 medonosnih vrsta koje se nalaze u Hrvatskoj na nekom od staništa, a koje su prema ocjenama iz literature ocjenjene kao najmedonosnije. Za sve vrste dan je znanstveni i najčešće korišteni narodni naziv. Biljke su raspoređene u 44 porodice od kojih su najbrojnije vrstama Lamiaceae (usnjače) s 30 vrsta, Fabaceae (lepirnjače) s 21 vrstom i Rosaceae (ruže) s 13 vrsta, a zatim slijede Asteraceae (glavočike) 11 vrsta, Brassicaceae (krstašice) 7 vrsta i Boraginaceae (oštrolisti) 6 vrsta. Povećanje razine znanja pčelara o samoniklom medonosnom bilju, sadnja poljoprivrednih medonosnih kultura (uljana repica, bijela i crvena djetelina, facelija, suncokret), voćnih vrsta (trešnje, jabuke, kajsije, dunje i višnje) i grmolikih medonosnih biljaka (malina, kupina, lijeska), podsijavanje medonosnih biljaka na livade i pašnjake (posebice bijele djeteline, livadne kadulje ili maslačka), pravilno gnojenje tla, sjetva kultura koje imaju brzi rast, a medonosne su (facelija, crna vrzina, kupusna uljana repica), sjetva kultura koje bi uspijevale u bespašnom periodu, te sadnja medonosnog drveća i grmlja na nekorištenom zemljištu (drijenak, glog, bagrem, bijeli biserak, pitomi i divlji kesten, kokotac, livadna kadulja) u bitnome bi pridonijelo poboljšanju pčelinje paše.


Uvod Zbog različite klimatske raznolikosti u Hrvatskoj je zabilježen veliki broj biljnih vrsta od kojih su mnoge medonosne. Prema najnovijem popisu za Hrvatsku je zabilježeno 5347 vrsta i podvrsta vaskularne flore (Nikolić, Topić, 2005). Svaki pčelar, bez obzira iskusan ili ne, mora imati osnovna znanja o medonosnom bilju, posebice u okolišu u kojem obitavaju njegove pčele. Poznavanje medonosnog bilja i njihovih staništa od velike je važnosti jer može poslužiti i za iznalaženje novih mogućnosti za iskorištavanje pčelinje paše. U pčelinjoj paši većinom se pojavljuje samoniklo medonosno bilje iako, pogotovo u novije vrijeme, čovjek svojim utjecajem u bitnome može utjecati na pčelinju pašu podizanjem nasada vinograda i voćnjaka, parkova, uzgojem ratarskih kultura i slično.

104

Važnost biljaka za pčele očituje se u sakupljanju slatkog cvjetnog soka – nektara, cvjetnog polena, a ponekad i sokova koji se izlučuju najčešće iz plodova biljaka.

Često najbolji izvor pčelinje paše predstavljaju šume jer se u njima nalazi obilje cvjetova, a pružaju pašu pčelama tijekom gotovo cijele godine. Najbolju pčelinju pašu daju listopadne šume koje imaju dobro razvijene slojeve zeljastih biljaka, grmlja i drveća. Livade kao staništa su isto dobar izvor pčelinje paše jer se u najvećoj mjeri sastoje od zeljastih biljnih vrsta, ali je problem što pčele moraju provesti više vremena sakupljajući nektar s velikih površina koje pri tome nisu zaštićene od vjetra. Svakako je dobra činjenica da livade često graniče s voćnjacima koji predstavljaju ranu pčelinju pašu i tako se dobro upotpunjuju s livadnim medonosnim biljkama. U naseljnim mjestima često su parkovi staništa koja pčelama daju hranu, ali zbog svojih malih površina nemaju velikog značaja u pčelarstvu. Oranice i vrtovi mogu predstavljati bitan izvor pčelinje paše pogotovo ako na njima rastu biljke koje su dobre medonoše.

Materijal i metode Podaci o medonosnom bilju dobiveni su usporedbom navedenih medonosnih vrsta iz literature sa njihovom nalaženjem u Hrvatskoj, a prema Indexu Florae Croaticae Nikolić (1994, 1996, 2000). Za odabir najmednosnijeg bilja odabrao sam ocjene navedene u literaturi autora Savića i Ćerimagića (1991) i Jašmaka (1980). Savić i Ćerimagić (1991) su prema Gluhovu, Krenovoj, Borneku i Halmađiji podijelili medonosno bilje prema količini izlučenog nektara preračunatog na količinu meda po hektaru u 6 skupina: 1- od 0-25 kg/ha, 2- od 26-50kg/ha, 3- od 51-100 kg/ha, 4- od 101- 200 kg/ha, 5od 201 – 500 kg/ha, 6- preko 500 kg/ha meda, a Jašmak (1980) je medonosnom bilju prema medonosnosti dao ocjene: 4- odličan, 3- vrlo dobar, 2- dobar i 1 slab. S obzirom na ove ocjene i nalaženje biljnih medonosnih vrsta u Hrvatskoj izdvojio sam one koje prema Savić i Ćerimagić (1991) imaju ocjenu 6, a prema Jašmak (1980) ocjenu 4 te ih razvrstao po porodicama.

105


Biljne vrste isto kao i životinjske u prirodi se ne nalaze samostalno već u sklopu biljnih zajednica na nekim od staništa. Najčešća staništa u kojima nalazimo važno medonosno bilje su šume, livade i pašnjaci, voćnjaci, parkovi, oranice i vrtovi, dok su nešto manje bitna staništa obale rijeka, ledine i sušna mjesta.

Rezultati i rasprava U popisu su navedene najmedonosnije biljne vrste koje se nalaze u Hrvatskoj, a koje prema navedenoj literaturi imaju najveću medonosnost. Cupressaceae Cupressus sempervirens L.- zimzeleni čempres Magnoliaceae Liriodendron tulipifera L.- tulipanovac Betulaceae Alnus glutinosa (L.) Gaertner - crna joha Alnus incana (L.) Moench - bijela joha Corylaceae Corylus avellana L.- obična lijeska Corylus colurna L.- drvolika lijeska Fagaceae Castanea sativa Miller- pitomi kesten Salicaceae Salix alba L. ssp. vitellina (L.) Arc.- žukva Salix babylonica L.- žalosna vrba Salix sp. Polygonaceae Fagopyrum esculentum Moench.- prava heljda Berberidaceae Mahonia aquifolium (Pursh.) Nutt.- vazdazelena mahonija Brassicaceae 4. PČELARSKI DANI 2007.

Brassica napus L.- repica Brassica nigra (L.) Koch- crna vrzina Brassica rapa L.- poljska vrzina Cardamine pratensis L.- livadna režuha Raphanus raphanistrum L.- bridasta rotkva Sinapis alba L.- bijela gorušica Sinapis arvensis L.- poljska gorušica Resedaceae Reseda lutea L.- žuta rezeda

106

Malvaceae Alcea rosea L.- ružičasti bijeli sljez 4. PČELARSKI DANI 2007.

Lavatera thuringiaca L.- tirinška stola Malva sylvestris L.- šumski sljez Tiliaceae Tilia sp. Aceraceae Acer campestre L.- poljski javor Acer platanoides L. - javor mliječ Hippocastanaceae Aesculus hippocastanum L.- divlji kesten Aesculus pavia L.- crveni kesten Meliaceae Melia azedarach L.- kok Rhamnaceae Paliurus spina-christi Mill – drača Vitaceae Parthenocissus quinquefolia (L.) Planchon - peterodijelna lozika Parthenocissus tricuspidata (Siebold et Zucc.) Planchon - trošiljkasta lozika Crassulaceae Sedum acre L.- šiljati žednjak Sedum telephium L.- babin tobolac Rosaceae Aruncus dioicus (Walter) Fernald- šumska suručka Chaenomeles japonica (Thunb.) Spach- japanska dunja Eriobotrya japonica (Thunb.) Lindl. Filipendula ulmaria (L.) Maxim.- prava končara Malus domestica Borkh.- jabuka Prunus avium L.- trešnja Prunus dulcis (Mill.) D. A. Webb- badem Prunus padus L.- sremza Prunus tenella Batsch Rosa canina L.- pasja ruža

107

Rosa gallica L.- galska ruža Rubus idaeus L.- malina Rubus ulmifolius Schott- seoska kupina Sorbus austriaca (Beck) Hedl- jarebika Fabaceae Ceratonia siliqua L.- rogač Gleditsia triacanthos L – gledičija Lathyrus latifolius L.- velecvjetna kukavičica Lathyrus pratensis L.- livadna kukavičica Lathyrus sativus L.- sjetvena kukavičica Lotus corniculatus L.- roščićava djetelina Medicago falcata L.- srpasta vija Melilotus albus Medik.- bijeli kokotac Melilotus officinalis (L.) Lam.- ljekoviti kokotac Onobrychis viciifolia Scop.- sjetvena grahorka Robinia pseudoacacia L.- mirisavi bagrem Sophora japonica L. Trifolium alpestre L.- planinska djetelina Trifolium hybridum L.- djeteljina polutasta Trifolium incarnatum L.- odrezana djetelina Trifolium montanum L.- gorska djetelina Trifolium pratense L.- crvena djetelina Trifolium repens L.- puzava djetelina Trifolium resupinatum L.- perzijska djetelina Vicia sativa L.- grahorica Wisteria sinensis (Sims) Sweet- kineska glicina 4. PČELARSKI DANI 2007.

Thymelaeaceae Daphne mezereum L.- obični likovac Elaeagnaceae Elaeagnus angustifolia L.- uskolisna zlolesina Hippophaë rhamnoides L.- pasji trn Lythraceae Lythrum salicaria L.- purpurna vrbica

108

Onagraceae Epilobium angustifolium L.- uskolisni kiprej 4. PČELARSKI DANI 2007.

Apiaceae Angelica sylvestris L.- šumska anđelika Foeniculum vulgare Mill.- obični komorač Ericaceae Erica arborea L.- velika crnjuša Erica manipuliflora Salisb.- primorska crnjuša Erica multiflora L.- mnogocvjetna crnjuša Polemoniaceae Polemonium caeruleum L.- perasta jurnica Hydrophyllaceae Phacelia tanacetifolia Benth Boraginaceae Anchusa officinalis L.- ljekoviti volujak Borago officinalis L.- ljekoviti oštrolistac Echium italicum L.- visoka lisičina Echium maculatum L.- crvena lisičina Echium vulgare L.- obična lisičina Pulmonaria angustifolia L.- uskolisni plućnjak Bignoniaceae Catalpa bignonioides Wall.- obična catalpa Solanaceae Atropa bella-donna L.-velebilje Lycium barbarum L.- obični vučac Scrophulariaceae Paulownia tomentosa (Thunb.) Steud.- pustenasta paulovnija Scrophularia nodosa L.- čvorasti strupnik Verbenaceae Vitex agnus-castus L.- konopljika Lamiaceae Ballota nigra L.- crnoglavac Betonica officinalis L.- ljekoviti čistac

109

Calamintha sylvatica Bromf. Clinopodium vulgare L.- čepić Glechoma hederacea L.- puzava dobričica Hyssopus officinalis L.- ljekoviti sipan Lamium album L.- bijela mrtva kopriva Lamium galeobdolon (L.) L.- žuta mrtva kopriva Lamium purpureum L.- grimizna mrtva kopriva Lamium sp. Lavandula angustifolia Mill- lavanda, Mentha aquatica L.- vodena metvica Mentha arvensis L.- poljska metvica Nepeta cataria L.- prava mačja metvica Origanum majorana L.- vrtni mažuran Rosmarinus officinalis L.- ružmarin, Salvia amplexicaulis Lam Salvia glutinosa L.- ljepljiva kadulja Salvia nemorosa L.- podlesna kadulja Salvia officinalis L.- mirisava kadulja Salvia pratensis L.- livadna kadulja Salvia sclarea L. - muškatna kadulja Salvia verticillata L.- pršljenasta kadulja Satureja montana L.- primorski čubar Stachys alpina L.- planinski čistac Stachys annua (L.) L.- jednogodišnji čistac Stachys recta L.- uspravni čistac Stachys sylvatica L.- šumski čistac 4. PČELARSKI DANI 2007.

Thymus pulegioides L.- obična majčina dušica Thymus serpyllum L.- poponac, majkina dušica Asclepiadaceae Asclepias syriaca L.- prava svilenica Oleaceae Fraxinus sp. Caprifoliaceae Sambucus ebulus L.- crnoglavac Symphoricarpos albus (L.) S.F.Blake – bijeli biserak

110

Symphoricarpos orbiculatus Moench. Weigela florida (Bigelow) A.DC. 4. PČELARSKI DANI 2007.

Valerianaceae Valeriana officinalis L.- ljekoviti odoljen Dipsacaceae Cephalaria sp.- glavatka Campanulaceae Campanula latifolia L.- širokolisna zvončika Campanula lingulata Waldst. et Kit.- jezičasta zvončika Campanula persicifolia L.- sjajnolisna zvončika Campanula rapunculoides L.- poljska zvončika Campanula trachelium L- koprivastolisna zvončika Asteraceae Aster alpinus L.- planinski zvjezdan Aster tripolium L.- primorski zvjezdan Carduus acanthoides L.- bodljasti stričak Carduus crispus L.- kovrčavi stričak Carlina vulgaris L.- obični kravljak Cirsium eriophorum (L.) Scop.- vunenasti osjak Cirsium palustre (L.) Scop.- močvarni osjak Echinops sphaerocephalus L.-okruglasta sikavica Eupatorium cannabinum L.- konopljuša Onopordum acanthium L.- obični kravačac Solidago canadensis L.- gustocvjetna zlatnica Cichoriaceae Taraxacum officinale Weber- ljekoviti maslačak Liliaceae Allium cepa L.- obični luk Agavaceae Agave americana L.- američka agava

111

U prethodnom popisu nalazi se preko 140 najmedonosnijih vrsta koje se nalaze kao samonikle ili u uzgoju u Hrvatskoj. Te vrste su razvrstane u 44 porodice od kojih su najbrojnije vrstama Lamiaceae (usnjače) s 30 vrsta, Fabaceae (lepirnjače) s 21 vrstom i Rosaceae (ruže) s 13 vrsta, a zatim slijede Asteraceae (glavočike) 11 vrsta, Brassicaceae (krstašice) 7 vrsta i Boraginaceae (oštrolisti) 6 vrsta (slika 1.). 30 25

Lam iaceae - usnjače

20

Fabaceae - lepirnjače

15 10 5

Rosaceae - ruže Asteraceae - glavočike Brassicaceae - krstašice Boraginaceae - oštrolisti

0

Slika 1. Zastupljenost obrađenih najmedonosnijih biljaka po porodicama Od navedenih medonosnih vrsta najveći broj nalazi se u šumama što je i očekivano s obzirom na činjenicu da su u njima dobro razvijeni slojevi drveća, grmlja i zeljastog bilja. Nakon šuma najviše vrsta nalazi se na zapuštenim i sušnim mjestima te usjevima, a zatim parkovima i vrtovima. Za očekivati je da u danom popisu najmedonosnijih vrsta nisu navedene sve do sada poznate biljke, te da bi prema drugim autorima neke vrste možda imale drugačiju procjenu medonosnosti.


Zaključak S obzirom na dostupnu literaturu, a prema ocjenama medonosnog bilja, porodice s najviše najmedonosnijih vrsta su Lamiaceae (usnjače) s 30 vrsta, Fabaceae (lepirnjače) s 21 vrstom i Rosaceae (ruže) s 13 vrsta. Šume, zapuštena i sušna mjesta, parkovi i vrtovi, te livade i pašnjaci su staništa gdje se te vrste u najvećoj mjeri nalaze. Povećanje znanja o samoniklom medonosnom bilju te njegovom nalaženju u prirodi, staništima i životnim uvjetima u bitnome može pridonijeti poboljšanju pčelinje paše. Od velikog značaja za poboljšanje paše svakako ima sadnja poljoprivrednih medonosnih kultura (uljana repica, bijela i crvena djetelina, facelija, suncokret), voćnih vrsta ( trešnje, jabuke, kajsije, dunje i višnje), te grmolikih vrsta (malina, kupina, ribiz, lijeska). S obzirom da su livade, a pogotovo pašnjaci često puta vrlo loše kvalitete i kvantitete s obzirom na medonosne biljke trebalo bi poboljšati ova prirodna staništa medonosnih biljaka zasijavanjem bijele djeteline, livadne kadulje, maslačka i pravilnim gnojenjem tla.

112

Literatura 1. Jašmak, K. (1980): Medonosno bilje, Nolit, Beograd, 7 – 52 2. Nikolić T. ed. (1994): Flora Croatica, Index florae Croaticae Pars 1. Nat. Croat. 3 Suppl. 2: 1-116. 3. Nikolić T. ed. (1996): Flora Croatica, Index florae Croaticae Pars 2. Nat. Croat. 6, Suppl. 1: 1-232. 4. Nikolić T. ed. (2000): Flora Croatica, Index florae Croaticae Pars 3. Nat. Croat. 9, Suppl. 1: 1-324. 5. Nikolić, T., Topić, J. ur., (2005): Crvena knjiga vaskularne flore Republike Hrvatske. Kategorije EX, RE, CR, EN, VU. Ministarstvo kulture, Državni zavod za zaštitu prirode, Zagreb, 12 – 695 6. Savić, R., Ćerimagić H.(1991): Pčelarstvo, Zadrugar, Sarajevo

113


Pčelinju pašu može se poboljšati sadnjom medonosnog drveća i grmlja na nekorištenom zemljištu kraj putova ili u voćnjacima (posebice drijenak, glog, bagrem, bijeli biserak, pitomi i divlji kesten, kokotac, livadnu kadulju i sl.). Sjetvom u više rokova, dakle sjetvom kultura koje imaju brzi rast, a medonosne su (facelija, crna vrzina, kupusna uljana repica), značajno bi doprinijeli količini i blizini pčelinje paše. Bilo bi idealno sijati one vrste koje u cvatnji dolaze jedna iza druge, čime bi upotpunili periode između dviju paša. Pogodne za sadnju na bilu koju površinu su ukrasne vrste koje imaju različito vrijeme cvjetanja, a čije se sadnice ili sjeme može lako nabaviti. Ono na što bi znanstvenici mogli obratiti pozornost i time uvelike doprinijeti povećanju kvalitete je selekcija medonosnog bilja čime bi se poboljšala njihova medonosnost.

PRIMJENA PČELINJIH PROIZVODA U ZAŠTITI LJUDSKOG ZDRAVLJA Tomljanović Zlatko, dr. vet. med. i profesionalni pčelar


Predsjednik Izdavačkog savjeta časopisa „Hrvatska pčela“ Konsčica 92, 10435 Sveti Martin pod Okićem, Hrvatska Razvijeni svijet se sve više susreće sa zdravstvenim poteškoćama. Najveći problemi na tom polju su kardiovaskularne bolesti, karcinom te tegobe starije životne dobi. Ponekad je teško objektivno utvrditi uzroke i čimbenike koji dovode do navedenih stanja, ali većina znanstvenika smatra da loše životne navike poput nepravilne hrane, nesigurnosti i napetosti u svakodnevnom životu, borba za životnim uspjehom i zagađenje okoliša bitno doprinose nastanku zdravstvenih problema. Zahvaljujući molekularnoj biologiji i biokemiji mi danas znamo što se događa u našem organizmu. Razumljivo da znanja stečena na molekularnom nivou primjenjujemo u svakodnevnici putem kvalitetne ishrane i načina života. U novije vrijeme učestalo se govori o utjecaju slobodnih radikala i antioksidansa na zdravlje ljudi. Pri tome se često slobodni radikali označavaju kao „loši“, a antioksidansi kao „dobri“. Međutim valja kazati da slobodnih radikala ima i prirodno u ljudskom tijelu. Primjerice, oni sudjeluju u metaboličkim procesima u oksidiranju masti, ugljikohidrata i bjelančevina stvarajući toplinu i energiju. Nadalje, leukociti stvaraju i potom oslobađaju u izvanstanični prostor slobodne radikale (superoksid i vodikov peroksid) koji tamo uništavaju uzročnike zaraznih bolesti. Međutim, radikali nastaju i egzogeno kao posljedica ionizacijskog zračenja, ultraljubičastog svijetla i okruženja u kojem živimo. U tim slučajevima slobodni radikali nastali zbog takvih neprirodnih navika nadmašuju količinu radikala potrebnih za normalne fiziološke procese i postaju štetni slobodni radikali. Oni se u tijelu stvaraju kao posljedica stalnih prekomjernih ili naglih ekstremno loših životnih navika : masna hrana, mnogo biljnih ulja, pečena i pohana hrana, roštilj, suhomesnati proizvodi, sjedilački način života, mnogo alkohola i cigareta, debljina te psihički stresovi i gladovanja. Uvjeti u kojima štetni slobodni radikali nadmašuju potrebne slobodne radikale u organizmu dovode do stanja oksidativnog stresa. Razumljivo da ti prekobrojni štetni radikali oštećuju stanične strukture ljudskog tijela dovodeći do oštećenja ,mutacija ili pak razaranja DNK u stanicama ljudskog tijela. Izravna posljedica njihovog štetnog djelovanja može se prepoznati u ranijem starenju, većoj sklonosti prema bolestima srca i krvnih žila, karcinomu, reumatoidnom artritisu te čitavom nizu drugih bolesti. Međutim, na drugoj strani nalaze se „dobri momci“ tj. antioksidansi koji sprječavaju, zaustavljaju i djelomice popravljaju oštećenja nastala djelovanjem radikala. Mehanizam djelovanja antioksidanta jest veoma složen i uključuje u sebi djelovanje antioksidanta u užem smislu riječi (vitamini A, C i E….), koenzima ili kofaktora (cink, bakar, mangan, selen, magnezij, flavonoidi....) te od enzima koji su konačne „ubojice“ štetnih radikala. Izvori antioksidanta su voće, povrće, maslinovo ulje, riža, riba, zeleni čaj...... i između ostalog i pčelinji proizvodi.

114

Pojednostavljeno, pčelinji proizvodi su riznica antioksidanta i predstavljaju istinsko bogatstvo za ljudsko zdravlje.

Unatrag nekoliko godina mnogi znanstvenici nazivaju propolis „proizvodom 21. stoljeća“. U njemu možemo pronaći mnogo flavonoida i drugih antioksidativnih sastojaka. Valja kazati da propolis djeluje protiv bakterija, virusa, protozoa i gljivica. Djeluje protuupalno i protuoksidativno, imunostimulatorno te ubrzava osteogenetske procese. Smatra se da posjeduje regenerativni učinak na tkiva. Glavna prepreka većoj uporabi propolisa u bolnicama ogleda se u problemu standardizacije propolisa . Treba naglasiti da se standardizacija propolisa i drugih pčelinjih proizvoda ne može samo zasnivati na njihovom kemijskom sastavu već i po njihovom učinku na ljudski ili životinjski organizam što uključuje mnogo rada i istraživanja. Na nekoliko zadnjih konferencija o apiterapiji znakovito mjesto u širokoj paleti pčelinjih proizvoda zauzeo je pčelinji otrov. Smatra se da pčelinji otrov bitno pomaže kod bolesnika s multipom sklerozom , za liječenje upale zglobova, mišićnih distrofija i multiple mijelome. Unatoč spoznaji da pelud nije primarno pčelinji proizvod već ga pčele samo skupljaju , njegova uloga u ljudskom organizmu je nebrojeno puta potvrđena. Primjerice, mi danas znamo da pelud: - poboljšava cirkulaciju krvi, jača koronarne arterije i mišićno tkivo srca - ima pozitivni učinak na rast i razvoj, - povećava broj leukocita, eritrocita, - biostimulativna i regenerativna svojstva (jetre), - ima protubakterijski učinak kod želučano- crijevnih oboljenja i infekcija mokraćnih puteva (Esherihia coli, Salmonella), - djeluje na lipidni metabolizam (smanjenje triglicerida), - usporava starenje,

115


Poglavito se to misli na med koji već po svojem sastavu upućuje kod kojih bolesti se može koristiti. Mi danas znamo da med (osim vode i ugljikohidrata) sadrži mnogo antioksidativnih sastavnica poput enzima, minerala, flavonoida i vitamina. Nedvojbeno je utvrđeno da med pomaže kod bolesti dišnog sustava, kod ginekoloških problema , PMS-a i jutarnjih mučnina. Zatim , med pomaže kod gastritisa, normalizira peristaltiku i uklanja opstipaciju crijeva , a također zaustavlja i proljev. Med kao prirodni zaslađivač visoke energetske vrijednosti preporučuje se sportašima zbog energije i stimulacije srca, umora, iscrpljenosti i anoreksije. Nesporno je utvrđeno da se pri uzimanju 200 grama meda dnevno povećava dinamometrijska snaga u sportaša za 20 %. Primjerice , med je neizostavan kod alpinista, atletičara, planinara, biciklista, plivača i skijaša. Koriste ga i pacijenti za liječenje i detoksikaciju jetre te u borbi protiv anemija. Dobar se pokazao i u liječenju upala mokraćnih putova, a novija saznanja nam govore da med djeluje protukancerogeno.

- pomaže u liječenju bolesti prostate - djelotvoran kod iscrpljenosti, - učinkovit je u kozmetici Pčelinji proizvod koji također zaslužuje pozornost je i matična mliječ. Njezina je uloga u zaštiti ljudskog organizma veoma važna. Utvrđeno je da matična mliječ ima slijedeće učinke: • biostimulativni učinak • pojačava oksidativnu fosforilaciju, ubrzava razmjenu tvari, • povećanje energije i izdržljivosti, • povećava otpornost na stres i bolesti, • pomaže u regeneraciji stanica i tkiva, • smanjuje razinu kolesterola, • pozitivni učinak na krvožilni sustav, stabilizira krvni tlak, • poboljšava memoriju (acetil kolin neurotransmiter), • stimulira imunološki sustav, potiče apetit, Važan pčelinji proizvod je i vosak. Unatoč spoznaji da se vosak primarno koristi u praktičnom pčelarstvu, kozmetici ili u izradi svijeća sve više postoje izviješća o njegovoj ponovnoj primjeni u medicinske svrhe. Poglavito se to misli na uporabu svijeća od voska u čišćenju ušiju.


U konačnici treba kazati da umjerena fizička aktivnost, kuhana priprema obroka te uravnotežen načina prehrane i stil života uz umjereni dodatak pčelinjih proizvoda predstavlja temelj za dugi život.

116

UNIVERZALNI EKOLOŠKI ISPARIVAČ SREDSTAVA PROTIV VAROE I MOLJACA

Akademik S.A.inN-a, specijalista medicine rada, pronalazač, Ulica Svetozara Markovića 1/16 Niš, Srbija 2 Institut za zaštitu zdravlja Niš, Sektor za higijenu i zaštitu životne sredine 3 pronalazač, pčelar, Golubac, Riđan 4 pronalazač, pčelar 1

Opis i način primjene Izuzetno jednostavna, sigurna i efikasna naprava za primjenu u pčelarstvu i domaćinstvu. Napravljena je od četinjača i plastične cjevčice sa odgovarajućim čepovima. Namjena – za borbu protiv grinje Varroa destructor – pčelinjeg krpelja, voštanih i kućnih moljaca i komaraca. Moguća sredstva za primjenu: - Eterična ulja – lavande, crnog bora, eukaliptusa, majčine dušice, timola, nane, mente, žalfije, ruzmarina i dr. - Kiseline – 85% mravlja kiselina i druge isparljive kiselina uz primjenu svih mjera opreza i zaštite. Sve su opasno korozivne. Način primjene u pčelarstvu: Priprema za primjenu obavlja se van košnica. Isparivač se pričvrsti na donju letvicu praznog okvira. Špricom se kroz otvor cjevčice ubaci 10 ml željenog eteričnog ulja ili 10 grama Timola. Zatvori se plastičnim čepom ili vatom. Stupanj isparavanja regulira se brojem rupica na čepu ili debljinom čepa od vate. Okvir s isparivačem (pričvršćen čičak trakom ili povezom) postavlja se u nastavak iznad podnice. Protiv voštanih moljaca isparivač se postavlja među okvire sa saćem u odloženim nastavcima ili magazinu za okvire. U domaćinstvu - u garderobne ormare ili bilo kojoj prostoriji. Koristi se tijekom čitave godine. Nisu potrebne nikakve mjere zaštite, osim kod upotrebe kiselina. Izbor eteričnog ulja ili sredstava je individualan. Proizvodi i isporučuje P.D.2 “Eko pčela“ – Niš; tel.018/671-625; 017/321784;064/18-57-111. Rok upotrebe neograničen.

117


prof. dr. sc. med. Tričković Kostadin1, prof. dr. sc. Stojanović Dušica2, Gligorić Ignjat3, Tričković Bojan4

Ekološke inovacije u pčelarstvu TEMA I. „Api imuno stimulans“ Ekološka, zaštitno ljekovita i imuno stimulativna hrana za pčele. Napravite sami. Pat-p-2006/0021. TEMA II. „Univerzalni ekološki isparivač sredstava protiv bolesti pčela i legla“ Pat-P-2006/0209. TEMA III. „Eko čajevi u tabletama“- u pčelarstvu za pojila i sirupe na bazi ljekovitog, aromatičnog i medenog bilja. Napravite sami. Tema I. Uvodne napomene:


U pčelarstvu je sve više prisutna tendencija potiskivanja, pa i zabrane upotrebe mnogobrojnih i raznih kemijskih toksičnih sredstava, kao i sredstava opasnih za primjenu. Bilo da se radi o lijeku protiv varoe ili drugih bolesti pčela i pčelinjeg legla, ili pak o raznim vrstama sirupa i tzv. pogača, za dohranu i prihranu pčela. Ova problematika je u mnogim zemljama sveta, regulirana Zakonom o organskoj poljoprivredi i i organskom i ekološkom pčelarenju. Jer primjena kemijskih toksičnih i opasnih sredstava u borbi protiv bolesti pčela i legla, oštećuje i same pčelare. Hrana u obliku sirupa i pogača, najčešće u raznim varijantama i recepturama, sadrži i razne lijekove i druga nepoželjna sredstva koja se poslije nađu i u samom medu, koji pčele koriste za zimu ili za njihov opstanak i preživljavanje. Zato je sve više prisutna tendencija pripreme preparata i sredstava, koja dolaze iz prirode, a koja su izvor dragocjenog nektara, a predstavljaju i lijek za same pčele i njihova legla. To su brojne aromatične, ljekovite i medonosne biljke. Primjenjuju se, kako u službenoj, tako i u narodnoj medicini. Pčele ih rado posjećuju „ne padaju“ i crpe dragocjeni nektar, daju ljekoviti med, ali i same sebe liječe. Otuda zapažanje starih pčelara, da tamo gdje ima tih biljaka, pčele ne boluju od varoe i drugih bolesti pčela i pčelinje zajednice. Ali tih biljaka nema svuda i tijekom čitave godine, pa ih pčele ne mogu koristiti kad im je potrebno. Koristeći ta saznanja, znanstveno-stručnim i studioznim prilazom, proučeno je i primjereno ponašanje pčela. Tako je i napravljeno nekoliko vrsta potpuno ekoloških preparata i sredstava za suzbijanje i liječenje bolesti pčela i pčelinje zajednice. Prvo je napravljeno sredstvo za zadimljavanje pod nazivom „Eko varo san“ a zatim i „Thymo varo san“ i „Ekološki san“. Sva su već nekoliko godina u promjeni, s izuzetno dobrim rezultatima, potvrđenim, kako od strane veterinarske medicine, tako i od pčelara. „Api imuno stimulans“ – Što je to i o čemu se radi? To je istovremeno hrana, lijek, poticaj imuniteta i a postiže i niz drugih pozitivnih učinaka. Napravljeno je posebnim postupkom (s Pat-zaštitom) od desetak raznih aromatičnih, ljekovitih i medonosnih biljaka, koje potječu s ekološki čistih prostora. Sve komponente tog bilja, zastupljene su o određenoj mjeri, pošto je svaka prethodno samljevena (u ekološkom mlinu), do finog praha.

118

Od ove tri komponente u određenoj se mjeri pčelar sam pripremi tijesto, odnosno „pogaču“ u željenoj količini. Može je davati pčelama tijekom čitave godine, a naročito u vremenu prihrane – dohrane pčela u zimskom i proljetnom razdoblju. Takva hrana tj. „pogača“ može zamijeniti bilo koji ili kakav sirup ili pogaču, koju pčelar kupuje ili sam pravi. Naime, ovim sredstvom „Api imuno stimulans“ omogućena je, na samo kompletna ishrana i dohrana pčela, već i prevencija, terapija i imuno zaštita. Što više, kad pčele ovu hranu uključe u svoju prehranu, počinje njihova zaštita ili borba samih pčela s uzročnicima njenih bolesti i bolesti legla. Tako na primjer: Varoa, sišući hemolimfu pčela, kojom se inače hrani, ugine ili pada sa tijela pčele, jer ova imonostimulativna hrana, sadrži komponente biljaka, koje su otrov za varou, ali nisu štetne za pčele. Ako je pak varoa postavila svoju larvu u leglu, onda će i larva varoe uginuti, jer ni ona ne podnosi supstance sadržane u ovoj hrani. Ovime se sprječava daljnja reprodukcija varoe. Ovo zapažanje je poseban izazov da daljnji znanstveno istraživački rad određenih institucija iz područja veterinarske medicine, poljoprivrede i znanstvenika. Koristeći „Api imuno stimulans“ hranu, pčele u većoj količini luče propolis čime se povećava mogućnost, naročito u proljetnom razdoblju, da balzamiraju i zaštite leglo, povećavaju svoj imunitet, čime se uspješno štite od širenja raznih bolesti, čak i od američke gnjiloče, što je već praktično zapaženo proteklih nekoliko godina na pčelinjaku I.Gligorića. Pčele pojačano grade, dograđuju i proširuju postojeće saće u blizini postavljene pogače. Ako se skine satna osnova u cjelini ili se djelomično skrati, pčele će izgraditi novo saće, a da uopće ne izlaze izvan košnica, kao što se to dešava tokom zime ili u drugim prilikama. Primjenom „Api imuno stimulansa“ hrane od druge polovice srpnja, u tijekom kolovoza i u studenom, nije potrebno prehranjivati pčele sirupom, jer ovime produžavaju svoju prirodnu ishranu i spremaju med za zimsko razdoblje. Istovremeno sebe štite od bolesti. Naime, u ovom razdoblju nije potrebno tretiranje od varoe bilo koji kemijskom otrovnim sredstvom, osim ekološkim briketom zadimljavanjem, koji je inače na bazi Timola i drugih ljekovitih biljaka. Ovom hranom pčelama je osigurano uspješno prezimljavanje i proljetni razvoj, jer je ona potpuna zamjena za njihovu prirodnu hranu. Poželjno je davati je pčelama i u siječnju, veljači i ožujku, kada još nema peludi u prirodi. Što više primjena ove hrane vremenski je neograničena i može se davati pčelama u svako doba godine, kao obogaćena, dodatna ili cjelovita hrana i lijek.

119


Taj prah je nosilac najvećeg broja učinaka u borbi protiv bolesti pčela i legla. Druga sastavna komponenta je nosilac, prirodno hranjivih, ali i zaštitnih učinaka, a to je med. Ali ne bilo koji, kakav i čiji med, već vlastiti nektarski med koje su pčele same „izmedile“ i koji je provjeren na zdravstvenu ispravnost. Najzad treća komponenta je šećer u prahu, koji je bitan sastojak, ali i hrana, koji pčele prerade u med. Šećer u prahu, pčelar sam pripremi ili ga nabavi u trgovini.

S obzirom da je napravljena od desetak komponenti aromatičnog, ljekovitog i medonosnog bilja predstavlja izvor velikog broja vitamina i minerala neophodnih za život i rad pčela. Primijenjeno bilje za izradu ove hrane i lijeka, ne raste u toku čitave godine, niti u svim krajevima bilo koje zemlje ili svijeta i u bilo kojem dobu godine, da se pored kompletne ishrane, uspješno zaštite i liječe od varoe, vapnenastog legla, nozemoze, a zaustavlja se i razvoj američke gnjiloče. Zdravstveno je ispitano bakteriološki i kemijski od strane Instituta za zdravstvenu zaštitu, Sektora za higijenu i zaštitu životne sredine i odobreno kao sredstvo široke primjene, br.lab.194/438, siječanj 2005. godine u Nišu. Rezultati su dani u izvještaju o ispitivanju. Zaštićeno je patentom PAT-P-2006/0021 i nagrađeno medaljom na Međunarodnom sajmu patenata u Novom Sadu 2005. godine. Posebno zapažanje: pčele prije pojedu „Api imuno stimulans“ hranu nego ponuđeni sirup, klasičnu pogači ili vlastiti med.


Tema II.: Univerzalni isparivač ekoloških sredstava protiv bolesti pčela i pčelinje zajednice. PAT-P-2006/0209. Među raznim oblicima borbe protiv pčelinjeg krpelja – Varroe destructor u primjeni su određena isparljiva sredstva. Najčešće se radi o kiselinama, kao što su mravlja, oksalna i mliječna. Iste se primjenjuju u nekoliko varijanti. Takvi su kratki i dugi isparivač u obliku tanjura, medicinska bočica bez papira i dr. Također postoje razne konstrukcije isparivača od plastike, s određenim komoricama u kojima se nalazi karton koji upija kiselinu. Svi ovi oblici isparivača koriste se uglavnom za primjenu mravlje i oksalne kiseline. Pri tome se obavezno navodi mjere opreznosti i zaštite; jer ove kiseline imaju opasno korozivno djelovanje.

120

Osobno sam protiv primjene opasnih i toksičnih sredstava u borbi protiv varoe i drugih bolesti pčela i pčelinje zajednice. Jer postoje potpuno bezopasna i efikasna sredstva, koja su organske prirode i ekološka. Uz to se mogu primjenjivati tokom cijele godine. Univerzalni ekološki isparivač sredstava protiv bolesti pčela i pčelinje zajednice predstavlja veoma jednostavnu, sigurnu i efikasnu napravu za primjenu u pčelarstvu, ali i u kući. Napravljeno je od četinjača u vidu kraće letvice, koja je s gornje strane po dužini kanalno izdubljena, s kraćim otvorom na donjoj strani (1 na sli1.). u spomenuto kanalno udubljenje ubacuje se plastična cjevčica lučno savijena (2). Jedan kraj cjevčice je trajno zatvoren plastičnim čepom (3), a drugi kraj se otvara i zatvara pokretnim i nešto dužim plastičnim čepom (4). Ovaj čep je s unutrašnje strane cjevasto izbušen, na čijem zidu je po dužini nekoliko rupica, radi komunikacije isparivača sa vanjskom sredinom, tj. isparavanja tvari iz isparivača. Za ostvarivanje funkcije isparavanja, čep se povlači prema izvana, čime se regulira stupanj i brzina isparavanja kroz rupice na zidu čepa. Cjevčica je postavljena u lučnu udubljenje tijela isparivača i pričvršćena povezom. Ovako napravljeni isparivač, postavlja se na donju ili gornju površinu letvice satonoše i postavlja u podnicu košnice (sl.2.). Hoće li biti postavljena na gornju ili donju površinu satonoša, ovisi o težini para sredstava koje isparava. Moguća sredstva ispravanja korištena u pčelarstvu, pored spomenutih kiselina (za koje se mi ne odlučujemo) jesu sva eterična ulja i tvar sa varocidnim i drugim učincima protiv bolesti pčela i pčelinje zajednice. To su uglavnom eterični destilati raznih i brojnih aromatičnih i ljekovitih biljaka ili čvrste isparljive tvari, dobivene od takvih biljaka. Takva su na primjer: 001.pini. 01.lavande, 01.salve, 01.mente, 01. eukaliptus, 01. thymoli i druga, kao i thymol u tvari ili sprahu i druge isparljive čvrste supstance. Ovaj univerzalni i ekološki isparivač se može koristiti i u borbi protiv voštanih moljaca, kućnih moljaca, komaraca i drugih sitnih kukaca. Podrazumijeva se da se prije primjene cjevčica isparivača napuni sredstvom koje isparava, pomoću šprica ili malog lijevka, zatvori čepom i tek onda postavi na satonošu. Kapacitet cjevčice je oko 10 ml ili grama. Tema III. Eko čajevi u tabletama za primjenu u pčelarstvu Nije potrebno posebno navoditi, kakve sve vrste i pakiranja čajeva postoji, jer se oni kao lijek ili napitak koriste stoljećima. Cilj ovog priopćenja je da priopćimo prednosti ovog tipa inovacije nad već postojećim tipovima pakovanja i primjene, posebno u pčelarstvu. Eko čajevi u tabletama, napravljeni su isključivo od listova i cvjetova aromatičnih, ljekovitih i medonosnih biljaka. Ubrane su s padina i livada Svrljiških planina, udaljenih od bilo kakvih izvora zagađenja. Ti predjeli pripadaju dijelovima Nacionalnog parka Sićeva.

121


Mogu nanijeti ozbiljna tjelesna oštećenje direktnim kontaktom same kiseline na tijelo i odjeću i putem udahnutih para na dišne organe i sluznice očiju. Također se ističu znatni gubici pčela, matica i pčelinjih zajednica.

Naime, radi se o potpuno ekološkoj sredini, gdje se odvija i ekološko pčelarenje. Ovi čajevi su napravljeni u vlastitom ekološkom tehnologijom, od fino polverizirane mase odgovarajućih biljaka. Dobiveni prah predstavlja integralnu masu sa sačuvanim eteričnim uljem i drugim sastojcima samih listova i cvjetova biljke. Pomoću specijalnog alata, obavlja se doziranje i presanje praha, čime se kao proizvod dobije tableta, bez ikakvog vezivnog materijala. Dakle, potpuno prirodnog sastava. Da ne bi došlo do gubitka eteričnog ulja, karakterističnog za miris i ukus, ali i ljekovitih učinaka svaka tableta se pakira u zasebnu foliju, čime sadržaj biva hermetički zatvoren i sačuvan sve do upotrebe. Rok upotrebe je neograničen, sve dok je tableta u foliji. Primjena čajeva u tableta u ovisnosti je od indikacija svake biljke, kako u narodnoj, tako i u službenoj medicini. Posebna prednost i naša inovacija za primjenu i u pčelarstvu, sastoji se u tome, što se od svake biljke s antivaroznim djelovanjem ili u kombinaciji nekoliko njih, može pripremiti ljekoviti čaj za napajanje pčele u pojilu ili za spravljanje ljekovitog sirupa. Na ovaj bi način pčele preko svoje hemolimfe, bile sposobne da se oslobađaju od štetnika poznatih kao varoa i drugih, a da istovremeno budu zadovoljene njihove potrebe za vodom i hranom. Za 1 litru čaja, u ove svrhe, potrebna je samo ½ do 1 tableta. Eko čajevi u tabletama su zdravstveno kemijski i bakteriološki ispitani od strane Instituta za zaštitu zdravlja Niš, Sektora za higijenu i zaštitu životne i radne sredine, br.N-4600 i N-4917/2006. Ovim je utvrđeno da su zdravstveno ispravni prema Zakonu o zdravstvenoj ispravnosti životnih namirnica i predmeta opće upotrebe. Proizvodi i pakira „Eko pčela“ Niš, tel.++381-18-321-784. Zaključci Izloženim priopćenjem prikazane su određene ekološke inovacije primijenjene u pčelarstvu i to:


1. Napravljeno je novo sredstvo pod nazivom „Api imuno stimulns“ kao ekološka, zaštitno ljekovita i imuno stimulativna hrana za pčele. 2. Posebna novost i značenje ovog sredstva je u tome što djeluje pod utjecaje desetka ljekovitih, aromatičnih i medonosnih biljaka, koje inače u prirodi pčelama daju dragocjeni nektar, ali i zaštitu i lijek protiv varoe i drugih bolesti pčela i pčelinje zajednice, čime se pčele same lijeće. 3. Prikazana je nova, izuzetno jednostavna, ali i učinkovita naprava kao univerzalni isparivač ekoloških sredstava protiv bolesti pčela i pčelinje zajednice. 4. Primjena isparivača je jednostavna i bezopasna, učvršćivanjem na satonoši plodišta i djelovanjem kroz duže vremensko razdoblje. 5. Napravljeni su eko čajevi u tabletama, koji pored upotrebe u ljudskoj i narodnoj medicini, migu biti primijenjeni u pčelarstvu za pojila i pripremu sirupa, čime se i na ovaj način pčele mogu liječiti.

122


123

OBITELJSKO POLJOPRIVREDNO GOSPODARSTVO

MEL za pčelarstvo proizvodnju stočarskih proizvoda i ratarstvo

Karadžićevo, V.S. Karadžića 71 Vlasnik: Stevo Trtica, ing.

Mobitel: 098 / 900-1247

Telefon: 032 / 442 - 613

Stolarija i pčelarstvo 4. PČELARSKI DANI 2007.

TOLIĆ LR košnice 398 kn. LR okviri 2,95 kn. Okviri AZ standard 2,15 kn. F. Kuhača 2, Slavonski brod mob. 091-1639559 [email protected]

124


125

OBITELJSKO POLJOPRIVREDNO GOSPODARSTVO PROIZVODNJA I PRODAJA PRIRODNO VRCANOGA MEDA CVJETNOGA PRAHA - PROPOLISA

PČELAR: TADIJA - BOŠKOVIĆ J. J. STROSSMAYERA 35, ŠIŠKOVCI TEL: 032/851-165

OBITELJSKO POLJOPRIVREDNO GOSPODARSTVO PROIZVODNJA I PRODAJA PRIRODNO VRCANOGA MEDA CVJETNOGA PRAHA - PROPOLISA

PČELAR: BERISLAV BLAŽEVIĆ J. KOZARCA 16, ŠIŠKOVCI TEL: 032/851-069

OBITELJSKO PČELARSTVO

PETRUŠIĆ 4. PČELARSKI DANI 2007.

STARI JANKOVCI

OBITELJSKO PČELARSTVO

ŠURAN ANDRIJAŠEVCI

126


127

128


4.1 - 4. Pcelarski Dani (Sve)

Recommend Documents