ARHITEKTONSKE KONSTRUKCIJE I MATERIJALI 01.
Uvod, elementi zgrade, materijali u arhitekturi – opdenito, primjena, svojstva
1.
Konstrukcijski Konstrukcijski elementi su ziovi, poovi, temeli, stropovi, krovovi i ostali ijelovi zgrae koji čine cjelinu ili io cjeline zgrade, a definiraju prostor i volumen. Napadne sile su sile koje djeluju na konstrukcijski sklop i on se posljedica gravitacije, vjetra, udarnih
valova, fizičkih uaraca, potresa, pritiska zemlje i pozemne voe te eformacije materijala i tla.
2.
izike zgrae su tehnički i zrastveni uvjeti (temperatura, prorzračenost, osvjetljenost, osvjetljenost, vlažnost), trajnost, uštea Elementi f izike energije i zaštita okoliša, toplinska zaštita, zaštita o buke, prostorna akustika, akustika, zaštita o vlage (kiše, voene pare, kapilarne vode, konenzata), zaštita o požara.
3.
Materijali konstrukcije prema namjeni: -konstuktivni konstuktivni materijali i materijali za pregrađivanje -materijali za oblogu i zaštitu (obloge za interieur, eksterieur i izolacijske obloge)
4. 5. 6. 7. 8.
Elementi nosive konstrukcije su oni koji sud jeluju u preuzimanju preuzimanju opterečenja opterečenja i njegovom njegovom prjenosu o temeljnog tla. tla. Dijele se na
masivne sustave (ziane i betonske konstr. ) i lagane konstruktivne sustave (rvene i čelične) Elementi pregrađivanja pregrađivanja pregrađuju prostor unutar zgrae ili ga zatvaraju prema van. Dijele se na unutarnje (pregradne stijene, vrata, pregrani namještaj...) i vanjske (nenosive stijene, prozori, ostakljene stijene, vrata...). Elementi obrae i zaštite imaju ulogu zaštite o unutarnjih i vanjskih utjecaja te vizualni ojam. Svojstva materijala utvrđuju se u laboratorijima laboratorijima za ispitivanje i istraživanje građevinskih materijala materijala. Svojstva koja se laboroatorijski laboroatorijski ispituju i eklariraju su ona koja su bitna za konkretnu primjenu materijala: materijala: čvrstoda, elastičnost/plastičnost, žilavost/krtost, trošnost, homogenost/heterogenost, težina, gustoda/poroznost, promjenjivost obujma, provoljivost provoljivost topline, provoljivost zvuka, trajnost/položnost trajnost/položnost koroziji i vanjskim biološkim utjecajima, gorivost/vatrootpor gorivost/vatrootpornost. (9) Svojstva koja dodatno zahtjeva i provjerava arhitekt iz estetskih i financijskih razloga su: tekstura, struktura, obradivost, boja, cijena. Svojstva se deklariraju u Normama i Propisima za primjenu materijala.
9. 10. 11. 12. 13. 14. 15. 16.
Osnovna mehanička svojstva su: čvrstoda, markamaterijala, žilavost i tvroda. Čvrstoda je maksimalno naprezanje pri kojem se razara materijal. Može biti vlačna, tlačna, vlačna na savijanje i torziju. Čvrstoda na pritisak je sila/površina – MPa Marka materijala je tlačna čvrtoda materijala. Žilavost je svojstvo materijala a se trajno eformira prije loma. Tvroda je otpornost pri proiranju u sreinu materijala. S obzirom na lokaciju izvebe izveba može biti na grailištu (in situ) – monolitna granja ili izvan grailišta – montažna granja. Prenost izvebe na grailištu je viši stupanj povezanosti (monolitnost (monolitnost konstrukcije), a neostatak oplate, potrebno je više rane snage, uža izveba, ovisnost o vremenskim prilikama. ji u velikim Prenost montažne granje je manji broj rane snage, brža izveba, lakša kontrola izvebe, elementi su jeftini ji serijama, viša kvaliteta elemenata. Neostatak je ograničena veličina elemenata i skuplji elementi u malim serijama
02.Konstruktivni 02.Konstruktivni sustavi zgrada 1. 2.
Konstruktivni sustavi sustavi su sustavi raspoređivanja konstruktivnih konstruktivnih elemenata. Na izbor konstrukcije utječe namjena zgrae, opterečenj, vrsta materijala, vrsta tla, građevni propisi, brzina izgranje, klimatski uvjeti, oblikovanje, potresna zona.
3. 4. 5.
Osnovni elementi konstrukcije koji se javljaju u svim zgraama su krov, vertikalni nosači, stropovi/gree/svodovi, temelji Sile koje jeluju na konstrukciju su: gravitacija, vjetar, uatni valovi, fizički uari, zemljotres, zemljotres, eformacija materijala i tla. Kao posljedica gravitacije javlja se vertikalna sila – stalno opterečenje (vlastita težina), pokretno korisno opterečenje i opterečenje snijegom
6.
Sile od deformacije materijala nastaju zbog temperature i vlage i dovode do stezanja i rastezanja materijala.
7.
Ra konstrukcije su mali pomaci i eformacije konstrukcije u granicama opuštenog.
8.
Dilatacija je prekid u konstrukciji.
9.
Dilatacije Dilatacije se izvoe ko zgraa vertikalnih užima izna 35-40 m, osječcima različitih visina, zgraa na različitim kvalitetama tla, mjestima nagle promjene opterečenja, primjene različitih konstruktivnih sustava, viših potresnih zona.
10.
Sustav punih nosivih stijena je sustav u kojem se ploča oslanja na 2 usporena vertikalna elementa elementa ili elemente u oba smjera.
11.
Vrste punih nosivih stijena: uzužne, poprečne i kombinirane (uzužne i poprečne). Raspon stijena je oko 3m, maksimalno 5-6m
12.
Nedostaci uzužnih stijena: uže pročelje ima manje otvore, ograničena ubina prostorija, ograničena fleksibilnost prostora.
13.
Prenost poprečnih: makasimalna mogudnost otvaranje, organizacija prostora s poprečnim prozračivanjem. Stabilitet konstruktivnih susta va osigurava krutost zgrae. Postiže se krutošdu na savijanje vertikalnih elemenata, mogudnošdu a horizontalne konstrukcije preuzmu i horizontalna opterečenja i prenesu ih na vertikalne elemente
02.Konstruktivni 02.Konstruktivni sustavi zgrada 1. 2.
Konstruktivni sustavi sustavi su sustavi raspoređivanja konstruktivnih konstruktivnih elemenata. Na izbor konstrukcije utječe namjena zgrae, opterečenj, vrsta materijala, vrsta tla, građevni propisi, brzina izgranje, klimatski uvjeti, oblikovanje, potresna zona.
3. 4. 5.
Osnovni elementi konstrukcije koji se javljaju u svim zgraama su krov, vertikalni nosači, stropovi/gree/svodovi, temelji Sile koje jeluju na konstrukciju su: gravitacija, vjetar, uatni valovi, fizički uari, zemljotres, zemljotres, eformacija materijala i tla. Kao posljedica gravitacije javlja se vertikalna sila – stalno opterečenje (vlastita težina), pokretno korisno opterečenje i opterečenje snijegom
6.
Sile od deformacije materijala nastaju zbog temperature i vlage i dovode do stezanja i rastezanja materijala.
7.
Ra konstrukcije su mali pomaci i eformacije konstrukcije u granicama opuštenog.
8.
Dilatacija je prekid u konstrukciji.
9.
Dilatacije Dilatacije se izvoe ko zgraa vertikalnih užima izna 35-40 m, osječcima različitih visina, zgraa na različitim kvalitetama tla, mjestima nagle promjene opterečenja, primjene različitih konstruktivnih sustava, viših potresnih zona.
10.
Sustav punih nosivih stijena je sustav u kojem se ploča oslanja na 2 usporena vertikalna elementa elementa ili elemente u oba smjera.
11.
Vrste punih nosivih stijena: uzužne, poprečne i kombinirane (uzužne i poprečne). Raspon stijena je oko 3m, maksimalno 5-6m
12.
Nedostaci uzužnih stijena: uže pročelje ima manje otvore, ograničena ubina prostorija, ograničena fleksibilnost prostora.
13.
Prenost poprečnih: makasimalna mogudnost otvaranje, organizacija prostora s poprečnim prozračivanjem. Stabilitet konstruktivnih susta va osigurava krutost zgrae. Postiže se krutošdu na savijanje vertikalnih elemenata, mogudnošdu a horizontalne konstrukcije preuzmu i horizontalna opterečenja i prenesu ih na vertikalne elemente
14.
Ukruta preuzima horizontalne i kose napadne sile. To su ve rtikalni elementi povezani potpuno krutim stropnim pločama, izvoe
se okomito na smjer glavnih stijena. Razmak između ziova ukrute oređuje vitkost ziova. Materijal za izvebu punih nosivih stijena su elementi za zidanje (opeka, (opeka, beton, kamen) ili monolitna izvedba od AB
15.
Skeletni sustav je sustav pravilno raspoređenih vertikalnih i horizontalnih elemenata (stupova i grea) gje gree preuzimaju vertikalno opeterečenje sa stropne ploče i prenose ga na stupove.
16.
Vrste skeletnih sustava: uzužni, poprečni u oba smjera. Raspon kod jednosmjernih stropova je 5-7m, a kod dvosmjernih 8m.
Prenost skeletnog skeletnog sustava: veči rasponi, veda visina zgrae, manja težina konstrukcije, fleksibilan prostor, veda mogučnost oblikovanja, maksimalna otvorenost svih pročelja. 18. Vrste skeletnog sustava s obzirom na vrstu stropne konstrukcije i položaj grea: sustav s primarnim gredama, sustav s 17.
primarnim i sekundarnim gredama, sustav bez vidljivih greda (plosnati strop, gljivasti strop, kasetirani strop)
19.
Za sustave o AB i ukruta se izvoi o AB u 2 okomita smjera ili kao jezgra (oko stubišta, izala..), za sustave o čelika kao ukruta
se koriste ijagonalni čelični elementi (štapovi), za sustave o rva koriste se rveni ili čelični ijagonalni elementi (kosnici).
20.
Konstruktivni sustav ziane konstrukcije ograničava imenzije prostora i ozvoljava manje otvore u ziu.
21.
Konstruktivni sustav sa AB stijenama omogudava veču slobou projektiranja i velike ostakljene stijene
22.
Konstruktivni skeletni sustav omogudava veliku slobou projektiranja i naknanih aapracija i maksimalno osvjetljenje pročelja.
23.
Prostorni konstruktivni troimentijonalni sustavi koji jeluju kao jena cjelina, imaju veliku čvrstoču i izvoe se o AB, čelika i rva. To su rešetkaste konstrukcije, nabori, ljuske, lančanice, šatori i pneumetske membrane.
03.a Modularna koordinacija 1.
Moularna koorinacija jesustavno oređivanje mjera građevinskih elemenata i sklopova
2.
Modularna koordinacija provodi se zbog racionalizacije i industrijalizacije u izgradnji i potrebe da se uskladi proces projektiranja sklopa i proizvodnje elemenata u smislu mjera
3.
Prenosti primjene moularne koorinacije su lakša suranja projektanata, proizvođača i izvođača, stanarni gr ađevinski elementi se koriste za gradnju razli čitih tipova zgraa, pojenostavljenje izrae nacrta, jenostavna zamjena elemenata prilikom projektiranja ili izvebe, brža i ekonomičnija izveba. (4)
5.
M je jenostavni osnovni moul jenak je užini o 10cm
6.
Multimoul su višekratnici osnovnog moula – 3M, 6M, 12M, 15M, 30M, 60M
7.
Elementi zgrade u idejnim i glavnim projektima kotiraju se u modularnim mjerama (nx10cm)
8.
Toleranca je tolerirano odstupanje od nazivne mjera.
9.
Blok opeka usklađena je sa SI sustavom moularne koorinacije, blokovi su tlocrtnog formata 1,5M, 2M, 2,5M, 3M, a NF opeka nije usklađena sa SI sustavom pa je tlocrtni moul onutar kojeg se razvija zi 13x13cm
10.
Modularne mjere za blok opeku po visini je 1,5M ili 2M, A NF opeke 7,5cm
11.
Stvarna tlocrtna dimenzija izvedenih otvora ili ijelova zia, ovisno o postojanju ili nepostojanju sloja morta bit de veda ili manja za 1cm od modularne tlocrtne mjere.
12.
Termoblokovi su u pravu viši i širi o običnog bloka (2,5x2,5M) čime se potiže brži ra i uštea na mortu
03.b. Masivne zidane konstrukcije, elementi za zidanje od opeke i betona 1.
Opeka je proizvo o obre očišdene gline, oblikovana u opeke.
2.
Keramika je paljena glina.
Opeka je paralelo pipe i prema veličini može biti NF (normalnog formata) ili povečanog formata (moularna opeta, b lokovi i ploče, raijalna opeka) 4. Opeka prema strukturi može biti puna i sačasta, šuplja i p orozna Namjena opeka povezana je sa strukturom i oblikom opeta i može se koristiti kao kostruktivni zi, pregrani zi, obložni zi, 5. opločenja... U opekama večih formata izvoe se šupljine za lakše hvatanje. 6. 7. Veličina i težina opeke prilagođena je rukovanju i smanjenju eformacija pri sušenju i pečenju Izloženost na kiši i mrazu trpi samo fasana opeka, a ostale s štite žbukanjem 8. 9. Od opeke se izvode vatrobrane stijen e. Ožbukana puna opeka ima vatrootpornost 120min. 10. Toplinsko izolacijska svojstva opeke ovise o vlažnosti, poroznosti, rasoreu šupljina, ispunjenosti reški mortom i vrti morta. 11. Poroziranje je stvaranje zračnih pra u opeci prilikom pečenja. Izvoi se jer se tako postiže bolja toplinska izolacija. 12. Zvučna izolacija ko ziova poeke ovisi o površnoj masi pregrae, ispunjenosti reške mortom i rasporeu šupljina. 3.
13.
Nf opeke su pune opeke normalnog formata (250/120/65)
14.
18.
Obložna opeka ima ravne briove i rai se o k valitetnije gline, postoji i u tamnijim bojama te ima povečanu otpornost na atmosferske priklike, a moguda je i oraa glaziranjem, engobiranjem, pjeskarenjem i reljfiranjem Šuplje opeke mogu biti normalnog formata ili blokovi vedeg formata (250,290/90,120,190,250/140,190,238,250), s vertikalnim ili horizontalnim šupljinama Opeke s horizontalnim šupljinama ne smiju se koristiti za izvebu konstruktivnih ziova Bočne stranice opečnih blokova se profiliraju rai boljeg prijanjanja žbuke. Visine šupljih opečnih blohova su ugl. 140,190,238,250
19.
?
15. 16. 17.
Šuplji opečni blokovi s povečanom toplinskom izolacijom izvoe se kao termoblokovik s umecima ploča toplinske izolac ije, rasporeom šupljina a bi se prouljio put provođenja topline, prekiom toplinskih mostova u reškama, fiksiranjem blokova PUR montažnom pjenom umjesto mortom. (21) 22. Termo blok opeke su opeke vedeg formata, o poroznog materijala 23. Renost termo blokova je veda imenzija koja omogudava brže zianje i bolja toplinska izolacija 24. Mortni žep ko termo blokova omogudava a vezivo ne stvara toplinski most u suarnici i a se zi o bloka poveže u cjelinu ko zianja u visoko p otresnim poručjima 20.
25.
Termoblok je ugl. debljine 300,380,450, a zidovi 20-30 cm (?)
26.
32.
Termo blokovi mogu se koristiti ko nižih objekata ili ka o vanjski zidovi ispune u skeletnom sustavu gradnje Suvremeni princio zianja ziova o opeka: velikoformatnimopečnim blokovima s vertikalnim šupljinama, NFopeka samo za pregrane ziove unutar zgrae koji nose konzolno ovješene elemente ili kao fasana opeka. U ostalim slučajevim interieurski zpregrani ziovi izvoe se o velikoformatnih šupljih ploča. Prenost izvebe ziova velikoformatnih blokova: bolja toplinska zaštita zbog visokoprošupljene mase zia, manje toplinskih mostova u suarnicama i ležajnicama, brža izveba, manja masa zia. Šuplje ploče o opeke koriste se za izvebu unutrašnjih pregranih ziova, nisu povoljne za nosive ziove. Posebne vrste opeka su prepeka(klinker), šamotna opeka, vapnenosilikatne/silikatne opeke i blokovi. Silikatna op eka je opeka o kvarcnog pijeska, vapna i voeprešana po tlakom i izložena voenoj pari po tlakom. Polumontažna stropna konstrukcija sastoji se o nosivih greica i uloška o opeke. Najčešde korišteni polumontažni stropovi su F ert stropovi i Porotherm stropovi. (?)
33.
?
34.
Elementi za zidanje od betona mogu biti od normalnog betona i lakog betona. Elementi od normalnog betona koriste se za
27.
28. 29. 30. 31.
seklaže u potresnim poručjima ili za neobrađene ziove pomočnih prostorija. Elementi o lakog zamjenjeni su porobetonom. 35.
Prednost izvedbe od betonskih blokova: robusan, vodootporan, jeftin, netreba dodatnu obradu.
36.
Betonski blokovi mogu se koristiti u zidovima od opeke kao potresni blokovi
37.
Suvremeni elementi za zianje o porobetona izveeni su s perom i utorom na bočnim stranama i rupama za prihvat, postoje minimalna ostupanja u imenzijama, obraivost površine s minimalnom ebljinom sloja žbuke ili gletanjem, koriste se za pregradbene zidove debljine 7,5; 10;12,5cm i unutarnje nosive zidove debljine 20 i 25cm.
38.
Ostala poručja primjene elemenata o porobetona u nosivim konstrukcijama: ulošci ko polumontažnih stropova, stropne
ploče, greive i ulošci(ispune)
04.a Masivne zidane konstrukcije, izvedbe 1.
Zidane konstrukcije izvode se kod manjih zgrada i kod zgrada koje su u o blikovnom i prostornom smislu manje zahtjevne.
2.
Zidane zgrade izvode se od elemenata povezanih mortom – ljepilvim vezivom blokova. Zidovi koji se izvode u dodiru s tlom
najčešde se izvoe u monolitnoj AB konstrukciji. 3.
Mortovi se sastoje od veziva, agregata i vode. Vrste morta: vapneni mort (vapno, pijesak, voda), vapneno- cementni/proužni mort (vapno i cement, pijesak,voda), cementni mort (cement, pijesak, voda), cementni mort (cement, pijesak, voda),
4. 5.
polimercementni mort (građevinsko ljepilo – tankoslojni mort). Konstruktivni ziovi se ziaju proužnim mortom jer ima ovoljnu čvrstodu i elastičnost te prouženo vrijeme vezanja. Debljina morta u sljubnicama je ko običnog morta 8 -15mm (ležajnice 10-12mm, sudarnice 10mm), a kod tankoslojnog morta 3-5mm Proužni mort je mort u kojem su voda, vezivo vapno i cement, agregat pijesak. Koristi se za zidanje konstruktivnih zidova. Vapno aje mortu vedu elastinost i obraivost, a cement čvrstodu i krutost. Zidanjem se stvaraju horizontalni redovi koji se nazivaju slojevi zia. Horizontalne sljubnice opeka ili blokova zovu se ležajnice, a vertikalne sudarnice.
6.
Ko izvebe zia potrebno je kontrolirati vooravnost slojeva i okomitost zia. Treba iskoristiti što više cijelih elemenata, a sječeni komai sijeku se na ½, ¼ ili ¾. Ležajnice i suarnice trebaju biti potpuno ispunjene mortom. Suarnice se nesmijju poklapati u susjenim slojevima zia. Uobičajeno izmicanje suarnica je ½ užine opeke ili bloka, minimalna je 0.4 visine, ali ne manje od 4 cm.
7.
?
8.
Vez je zaatski izsprava način povezivanja elemenata u cjelinu zia rai postizanja jenake raspojele opteredenja u ziu. Prema
raziobi vežnja i užnjaka u ziu razlikujemo vez užnjaka (uzužnjaka) i vez vežnjaka. Izvoe se o opeka NF i opeka velikog formata (blok opeka).
Blokovski (engleski) je povijesni vez od opeka NF.
9.
Ugao i suar ziova o blok opeke u tipu konstrukcije bez vertikalnih serklaža – način zianja nosivih ziova novijih zgraa – od blok opeka
Ugao zidova od opeke NF – tip konstrukcije bez vertikalnih serklaža – način zianja u starijim zgradama
10.
Ziani ziovi osjetljivi su na potrese zbog preuzimanja horizontalnog i vertikalnog opterečenja. Zbog opasnosti o potresa u Hrvatskoj postoji ograničenje koje definira tipove zidanih konstrukcije i ograničavaju primjenu nosivih sustava o zianih elemenata.
Zehnički propisi za ziane konstrukcije upuduju na europske norme za primjenu u projektiranju zianih zgraa. Oređuju osnove projektiranja i djelovanja konstrukcije, projektiranje zidanih konstrukcija, geotehničko projektiranje, projektiranje konstrukcija otpornih na potrese. Prema tekničkom propisu ziana konstrukcija izvoi se kao neomeđeno (nearmirano) ziđe, omeđeno (nearmirano) ziđe, arirano ziđe i prenapeto ziđe. 12. Mehanička otpornost i stabilnost zianih konstrukcija u potresnim poručjima postiže se ziovima ukrute, AB serklažima koji 11.
povezuju sve konstruktivne zidove, krutim stropnim konstrukcijama, armiranim zidovima.
13.
Mehanička otpornost i stabilnosti konstrukcije ko neomeđenog nearmiranog ziđa postiže se horizontalnim AB serklažima i krutim stropnim konstrukcijama.
Mehanička otpornost i stabilnost konstrukcije ko omeđenog nearmiranog ziđa postiže se korizontalnim i vertikalnim AB serklažem i krutom stropnom konstrukcijom 15. Mehanička otpornost i stabilnost konstrukcije ko omeđenog i armiranog ziđa postiže se hotizontalnim i vertikalnim AB serklažima, krutim stropnim konstrukcijama i AB ziovima. 16. Minimalna debljina konstruktivnog zida u potresnim zonama je 24cm. Za zidanje se koristi prod užni mort koji je u poručjima male seizmičke aktivnosti marke M2,5 za nearmirano i omeđeno ziđe i M5 za armirano ziđe 17. Ko neomeđenog ziđa u poručju stropne konstrukcije izvoi se horizontalni AB serklaž povezan sa krutom AB stropnom konstrukcijom. Horizontalni serklaži su vooravne AB monolitne konstrukcije koje poput prstena povezuju sve konstruktivne ziove. Izvoe se na razmacima o maksimalno 6 m, a najčešde u visini svake stropne ploče. Armiraju se najmanje 4 uzužne šipke. (18) 14.
19.
Omeđeno ziđe su ziovi ziani po pravilima ziarskog veza, omeđeni božno s vertikalnim AB betonskim serklažima. Vertikalni serklaži su uspravni AB elementi koji se izvoe na spojevima svih konstruktivnih ziova (uglovi, suari, križanja) i slobonim počecima ziova. Izvoe se u oplati koja se uklanja ili u elementima koji ostaju u konstrukciji. Vertikalni serklaž izvoi se u imenzijama presjecišta ziova, minimalno 24x24cm. Armiraju se minimalno 4 vertikalne čelične šipke. Serklaži se betoniraju nakon izvedbe zidanog dijela zida. Vertikalni serklaži se mogu izvoiti s izmicanjem elemenata, bez izmicanja elemenata (loše rješenje) i armiranim posebnim elementima (potresnim blokovima)(20)
21.
Potresni blokovi s armirani posebni elementi. Kod izvedbe kuta s potresnim blokom u zidu od termo blokova stavlja se dodatna obloga od toplinske izolacije. (22) (?)
23.
?
Armirano i prenapeto ziđe primjenjuje se ka su ziani ziovi izloženi vedim horizontalnim silama (vjetar, potres..) , kaa nema ovoljno ziova za ukrudenje, ko izrae prezgotovljenih sustava ziđa te ko sanacija povjesnih zgraa. 24. Krute stropne konstrukcije u zidanim konstrukcijama su AB monolitne ploče izveene ljevanjem betona na oplatu (izveba in situ) pri čemu se masa betona poveže sa ziđem u jenu cjelinu. 25. Monolitiziranje je povezivanje mase betona sa ziđem u jenu cjelinu. 26. Največi broj etaža i minimalna površina nosivih ziova za svaki smjer u onosu na površinu etaže: neomeđeno nearmirano ziđe: 7. potresna zona, 3; 3%, 8. potresna zona: 2;5%, 9. potresna zona: 1;6%; omeđeno nearmirano: 7. Potresna zona: 7.potresna 23.
zona: 4,4%; 8.potresna zona: 3,4%; , 9.potresna zona: 2;4%; armirane konstr.: 7. Potresna zona: 5;5%; 8.potresna zona: 4;5%, 9. potresna zona: 3;5%
Ograničenja za ziane konstrukcije prema Tehničkim propisima: nije opušteno projektiranje konzola upetih samo u ziđe ziane konstrukcije, nije opušteno projektiranje zianih konstrukcija u kojima su pojeine etaže izveene kao konstrukcije rugih vrsta (betonske, čelične i r.) ili rugog sustava konstrukcije (skeletne...), nije opušteno projektiranje zianih konstrukcija kojima se ziovi iste etaže izvoe o raznovrsnih zinih elemenata ili kao z iovi ruge vrste ili sustava konstrukcije. 28. Ograničenja prema tehiničkom propisu u zoni temelja i temeljnih etaža: opušta se izveba betonskih ziova izna temelja (porumski ziovi) na koje se nastavlja ziana konstrukcija, gornji rubovi temelja ziane konstrukcije moraju biti međusobno povezani AB veznim greama ili AB betonskom ponom pločom. 29. Temeljna pravila za projektiranje zianih konstrukcija u potresnim poručjima prema E8: -nosivi ziovi u vameđusobno okomita smjera -simetričnost ukrudivanja 27.
-primjena krutih stropnih konstrukcija -glavninu vertikalnog opteredenja preuzimaju ziovi (75%) -otvori simetrično postavljeni u onosu na bočne ziove -otvori vede površine trebaju imati AB vertikalne serklaže -sudarnice u zidu potpuno ispunjene mortom 31.
-neomeđeni (nearmirani) ziovi – ebljina zia min.30.cm, horizontalni serklaži na razmaku maksimalno 4m, visina izgradnje do
P1 u višim potresnim zonama -omeđeno (nearmirano) ziđe –razmak između serklaža maksimalno 4m, ebljina zia minimalno 24cm, Armirano ziđe – debljina zida minimalno 24cm, visina izgradne od P+2 do P+4 ovisno o potresnoj zoni 32. Za izvedbu ziđa o porobetonskih i betonskih blokova u potresnim poručjima vrijee ista pravila kao i za ziove o opeke 33. Prenost izvebe ziđa s porobetonskim blokovima u onosu na ostale vrste elemenata za zianje: manja vlastita težina konstrukcije, zidanje u tankom sloju građevinskog polimercementiranog ljepila zbog ravnih površina i iste veličine svih blokova.
04.b. Masivne zidane konstrukcije, izvedba otvora 1.
Konstrukcija gornjeg završetka otvora mora preuzeti cjelokupno opteredenje o konstrukcija izna otvora te ga zajedno s vlastitom težinom prenijeti na ijelve zia sa strane
2.
Navoji su izloženi savijanju te se izvoe o materijala koji obro ponose i tlačna i vlačna naprezanja (AB, čelik, čelikom armirana tankostijena opeka i porobeton), lukovi su konstruktrukcije u kojima se pojavljuju samo tlačna naprezanja. Izvoe se kao ziane konstrukcije o materijala koji se izloženi samo tlačnim naprezanjima (opeka, kamen – zidani lukovi) Navoji su izloženi savijanju. Donji io horizontalne gree izložen je vlačnoj, a onji tlačnoj sili. U lukovima se pojavljuju samo tlačna naprezanja pod vertikalnim opteredenjem izna zia.
3.
4.
Prema načinu izvebe i vrsti materijala razlikujemo monolitni navoj (o AB koji se ulijeva u oplatu na licu mjesta i povezuj e sve konstruktivne ijelove u cjelinu) i montažni navoj (navoj o prezgotovljenih elemenata o AB, čelika, armirane tankostijene opeke ili armiranih gredica porobetona )
5.
Ležaji navoja iznose 20cm u konstruktivnim ziovima i 12cmu pregranim ziovima.
6.
Navoj se izvoi u širini zia o betona koji se pojačava (armira) s čeličnim šipkama. Broj potrebnih šipki i imenzija profila ovisi o rasponu otvora i opteredenju koje preuzima navoj. Visina navoja približno se oređuje s 1/10 o 1/15 svijetlog raspona otvora.
7.
Armirano betonski ziovi u vanjskom se ziu s vanjske strane izoliraju pločama toplinske izolacije. Ploče toplinske izolacije su najčešde „kombi“ ploče (troslojne ploče s jezgrom o polistirena ili kamene vune) koje se ulažu u oplatu prije beto niranja nadvoja.
8.
Monolitni AB nadvoj iznad prozora s toplinskom izolacijom – zid s provjetravanom fasadnom oblogom od opeke
9.
Izgubljena oplata je oplata koja ostaje ugrađena jer se ne želi ili ne može ukloniti. Elementi izgubljene oplate koji doprinose toplinskoj izolaciji vanjskih navoja: porobetonski elementi(lagani, čelijasti beton),
10.
elementi s integriranom toplinskom izolacijom za vanjske nadvoje.
11.
Montažni navoji razlikuju se prema vrsti materijala: AB, čelični, o armirane tankostijene opeke, od armiranog laganog betona (porobetona)
12.
Čelični navoji najčešde se izvoe ko naknano probijenih otvora u ziovima. Čelične navoje treba zažtititi o korozije i/il i požara (s premazima, vatrootpornim žbukama, zalijevanjem u betonu ili s oblogama o negorivih ploča) 14. Montažni navoji o armirane tankostijene opeke – elementi o tankostijene opeke širine 9 ili 12cm, a užine 25cm slažu se po užini i ispunjavaju cementnim mortom ili sitnozrnim betonom u koji se ulažu čelične šipke. Tvore se greice – nadvoji koji se polažu izna otvora. Prema visini se razlikuje niski navoj (raspon o 150cm) i visoki navoj (raspon o 250cm) 13.
15.
Luk je horizontalni ili zakrivljeni konstruktivni element oslonjen na va uporišta koji premošduje otvor na ziu (preuzima
opteredenja o zia izna njega). 16. Na uporištima se pojavljuje kosa sila koja nastoji ogurnuti ležaj. Najpovoljnije je a je sila na uporištu po što strmijim nagibom (horizontalna komponenta sile što manja)
05.a. Masivne konstrukcije – masivne stijene 1. 2.
3. 4.
Stijene su vertikalni elementi zgrae koji ograđuju ili pregrađuju prostorije. Zi je uži pojam i onosi se samo na ziane stijene Stijene se u onosu na preuzimanje opteredenja jele na konstruktivne (nosive i nosive stijene ukrute) koje imaju ulogu preuzimanja opteredenja i nenosive stijene (pregrane stijene, fasane obložne stijene) koje nose samo vlastitu težinu i imaj u funkciju pregrađivanja Stijene u onosu na način izvebe jele se na zidane (zidane od elemenata povezanih mortom ili ljepilom), monolitne stijene (beton izliven u oplatu) i montažne stijene (sastavljene montažom o gotovih elemenata) Stijene u onosu na vlastitu težinu jele se na masivne/teške stijene (opeka, kamen, teški beton...) lake stijene (lagani beton, drvo, metal, gipskarton...)
5. 6.
7.
8.
9.
U masivne stijene ubrajamo ziane stijene o opeke, betona i kamena, AB monolitne stijene i masivne stijene o montažnih elemenata. Površinska težina stijena u pravilu je veda o 100k g/m2 Lagane stijene izrađene su o rvene ili metalne konstrukcije stupova i grea, obostrane obloge o različitih materijala,ispune međuprostora s materijalima za toplinske i/ili zvučne izolacije. Sustavi laganih vanjskih stijena imaju u svom sastavu vedu ebljinu toplinske izolacije zbog potrebe zaštite unutarnjeg prostora o pregrijavanja i ohlađivanja. Masivne ziane stijene mogu biti konstruktivne ili imati ulogu pregrađivanja. Ko konstruktivnih minimalna ebljina zia je 24 cm, a kod pregradnih je ma nja. Tanji ziovi koji nose konzolno ovješene elemente ili su u njima izvoe prorezi za provođenje instalacija voe i ovonje trebali bi biti o opeka NF ili opečnih ploča povedane nosivosti ebljine 12 -15 cm. Jednostruki masivni zidovi su oni koji cijelom svojom tlocrtnom površinom zianog zia sujeluju u preuzimanju opteredenja. Sastoje se o jenog zianog zia, ožbukanog običnom žbukom (tankim završnim slojem za zaglađivanje zia) Zbog potrebe dodatnih slojeva s drugim funkcijama jednostruki zidovi od opeke postaju jednostruki višeslojni.
Ziovi o opeke i blokova sa šupljinom su ziovi koji se sastoje o va zia na oređenom međuramaku (ovojeni šupljinom). Najčešde samo jean preuzima opteredenje, a rugi ima ulogu vanjske obloge i zaštite. Razlikujemo ziove sa šupljinom koja sujeluje u toplinskom otporu i ziove sa šupljinom koja ima ulogu izolacije o vlage. Ko vanjskih ziova ebljina šupljine je 12 cm, a najviše 10cm u potresnim poručjima. Najveda neprekinuta visina šupljine je 10m, ali se u gl izvodi u visini svake stropne ploče uz oatno priržanje obložnog zia za nosivi zi. Ziovi moraju biti međusobno povezani nehrđajudim metalnim 2
sponkama (minimalno 5kom/m ) u horizontalnom razmaku do 3m.
10.
Ziovi sa šupljinom kao toplinskom izlacijom ziaju se kao nosivi ili nenosivi ziovi ko p regrađivanjan prostora prema van. Nosivi zi mora biti ebljine minimalno 24cm. Može se izvoiti s praznom ili jelomično praznom (io zauzima toplinska izolacija) šupljinom gje treba osigurati mirovanje zraka što se postiže prekiom šupljine reom vežnjaka koji služi i za povezivanje va zia, a ziovi moraju biti obro obostrano ožbukani ili kao šupljina ispunjena toplinskom izolacijom gje se zidovi povezuju metalnim sponkama i moraju biti dobro obostrano ožbukani.
11.
Ziovi sa šupljinom koja ima ulogu izolacije o vlage imaju obložni zi o vi ljive fasane opeke NF ili silikatne opeke ili blokova. Šupljina mora biti obro provjetravana a bi se iz zia ovela vlaga uzrokovana kišom il vlagom nastalom zbog izjenačavanja parnog pritiska (unutarnja vlaga). Debljina šupljine mora iznositi 3 -4cm kod hrapavih i minimalno 2cm kod glatkih obloga. Otvori za ulaz i izlaz zraka trebaju biti ovoljne veličine, a smješteni su na vrhu i nu šupljine.
12.
Kod zidova u kojima šupljina ima ulogu toplinskog izolatora zi je obro obostrano ožbukan i onemogudeni je protok zraka, ok
je ko ziova sa šupljinom koja ima ulogu izolacije o vlage potrebno prozračivanje pa se obložni zi ne žbuka i postoje otvori za ulaz i izlaz zraka (mortom neispunjene sudarnice).
Obložni i nosivi zi povezuju se nehrđajudim metalnim nosačima ili o armiranom betona. Nosač sarži hozontalnu ploču za oslanjanje obložnog zia. Elementi su pojeinačni ili ograničene užine rai jakog toplinskog rastezanja materijala. Oblikovani su a omogudavaju vertikalno strujanje zraka. Razmak horizontalnih oslonaca obložnog zia je o 3m. 14. U ravnini stropne konstrukcije je preki šupljine zbog armitanobetonskog istaka na koji se oslanja vanjski zi. Vanjski rub AB istaka mora biti toplinski izoliran. Zbog premale toplinske izolacije na betonu(moguda maksimalno 4cm) izbjegva se takvo oslanjanje. Najpovoljnija je izolacija s elementom za preki toplinskog mosta (toplinsko izolacijska pločna s tlačnom i vlačn om armaturom) jer omogudava istu ebljinu toplinske izolacije u svim ijelovima ziđa i minimalan toplinski most. (15) 13.
16.
?
17.
Otvori za ulaz i izlaz z raka izvoe se na najnižem i najvišem mjestu šupljine tako a se suarnice ne ispune mortom. Prema normi 2 otvori za provjetravanje trebaju po užnom metru šupljine iznositi za ulaz i izlaz zraka po 1500mm
18.
Izveba obložnog zia s oslanjanjem na AB istake ozvoljena je samo uz ugranju elemenata za preki toplinskog mosta a bi se spriječila pojava gljivica i plijesni zbog hlanih površina betona u interiuru
19.
Izvedba obložnog zia na metalnim nosačima – nehrđajudi čelični nosači usireni su u stropnu konstrukciju. To je povoljnija
varijanta jer je AB zi kontinuirano zaštiden istom toplinskom izolacijom, a ventilacija je neprekinuta nosačima.
20.
Metalni horizontalni oslonci preporučljivo se izvoe s elastičnom ispunom ležajnice obložnog zia ispo kontinuiranog horizontalnog oslonca rai različite temperaturne ilatacije nosivog i obložnog zia. Koristi se za izvebu navoja iznad otvora u obložnom ziu (?)
21.
Pogledaj 18. Pitanje
Pogleaj sva pitanja u ovom poglavlju vezana za šupljine s ulogom izolacije o vlage -.23. Kompozitni ziovi su mješoviti ziovi o opeke i nekog rugog materijala. 24. Suvremeno se kompozitni zidovi izvode o kamena i betona. Obično ko anašnjih vostrukih ziova sa šupljinom koja ej zapunjena toplinskom izolacijom, gje je kompozitni zi vanjski obložni zi kaa se želi vijeti viši masivni kameni ziani zid izvana na pročelju. Najčešde u Dalmaciji. 22.
25.
AB stijene su konstruktivni dijelovi zgrade koji se izvode u debljinama od minimalno 15cm. Kod stijena koje imaju i neku drugu funkciju izvode se i dodatni slojevi prema potrebi i funkciji (npr. Obloga s toplinskom izolacijom). Jednoslojne AB stijene izvode se samo kao unutrašnje konstruktivne stijene u istim mikroklimatskim uvijetima
26.
Višeslojne AB stijene – kompaktno obložene i stijene s provjetravanom oblogom
27.
Višeslojne AB stijene s vanjskom provjetravanom oblogom o fasane opeke 1-
Fasadna ili silikatna opeka 12cm
2-
Provjetravani zračni sloj min.4cm
3-
Toplinska izolacija 8-10cm
4-
AB stijena 15-20cm
5-
Unutrašnja žbuka 1,5-2cm Nehrđajude siro Ø3-4mm
6-
28.
Višeslojna AB stijena s vanjskom provjetravanom oblogom o kamenih ploča Kamena ploča 3-4cm 12Provjetravani zračni sloj min 2cm 3-
Toplinska izolacija 8-10cm
4-
AB stijena 15-20cm
5-
Unutrašnja žbuka 1,5-2cm Nehrđajude siro
6-
29.
Višeslojna kompaktna AB stijena sa šupljinom koja sujeluje u toplinskom otporu 2-
Vanjska žbuka Zi o šuplje opeke NF 12cm
3-
Toplinska izolacija 8-10cm
4-
AB zid 15-20cm
5-
Unutarnja žbuka 1,5-2cm Nehrđajude siro
1-
6-
Montažni skeletni sustav sastoji se o montažnih nosivih elemenata (atupova, grea i stropova) , a stijene mogu biti montažni AB paneli, ziani ziovi i montažne lagane stijene 31. Obložne vanjske stijene ko montažnih skeletnih sustava mogu biti -montažne AB fasane stijene (paneli) – predzgotovljeni AB elementi (paneli) - montažni „senvič“ zini paneli – velikoplošni 30.
troslojni paneli (AB-toplinska izolacija-AB) -montažni armirani lakobetonski elementi stijena (porobetonske montažne ploče) -sustav armiranih porobetonskih ploča na
montažnoj nosivoj AB skeletnoj konstrukciji ili čeličnoj nosivoj skeletnoj konstrukciji -montažni paneli o armirane tankostijene opeke – paneli o posebnih blokova pečene gline koji su međusobno spojeni mortom i armirani čeličnim šipkama, izrađuju se kao puni paneli i paneli s otvorima za vrata i prozore i ugrađenim navojem, visine su etaže, užine 2-3m, na spjevima se dodatno armiraju i monolitiziraju 32. Prenost montažnog skeletnog sustava u onosu na monolitnu izvebu ab nosivih konstrukcija je brža i jenostavija izveba na grailištu. 33. Montažne konstrukcije izvoe se o panela se postavljaju i međusobno spajaju na grailištu. Spajaju se u ravnini stropa i na uglovima se sustav povezuje (dodatno armira) i monolitizira s AB izvedenim in situ 34.
Plumontažne AB stijene stijene ko kojih se nakon montaže na poziciju u zgrai i postave armature sreišnji io ispunjava betonom.
05.b. Masivne konstrukcije – pregradni ne nosivi zidovii stijene 1. 2.
Pregrani nenosivi zi ili stijena je građevni io koji pregrađuje prostor i ne preuzima opteredenja rugih građevnih ijelova Masivne nenosive stijene mogu se izvesti kao ziane pregrane stijene o opeka ili ploča (opeke i blokovi o pečene gline, običnog i laganog betona, staklene opeke...), pregrane stijene izveene o ploča u visini etaže (ploče o porobetona, gipsa, drvocementa...) i monolitne pregradne stijene od AB
3.
Ziane pregrane stijene o opeka ili ploča izvoe se u užnjačkom vezu u ebljinama koje su oređene imenzijama elemenata o kojih su ziane. Debljina zia u pravilu nije veda o 12cm. Debljina zia o opeke NF je 12 i 6,5cm, a zia o blokova i ploča 8; 9; 10; 11,5; 12; 15 i <19.
4.
Zidane pregradne stijene opeke NF debljine 6,5 cm ziaju se opekom položenom sjekomice („na kant“) i izvoi se ko manjih
površina ziova (približno 4m2) i ne ponose oslabljenja zbog vođenja instalacija. Da se postigne veda čvrstoda ziaju se u cementnom mortu i armiraju.
Zidane pregrade od opeke ND ebljine 12cm ziaju se s opekom položenom širom stranom kao ležajem. O svih zianih
pregranih stijena imaju najvedu čvrstodu, mogu preuzeti manja opteredenja rugih elemenata i ponose oslabljenje zia zbog provođenja instalacija i oslanjanja konzoln ih elemenata.
5. 6.
7. 8.
9.
Pregrani ziovi o opeke za provođenje instalacija provoe se o opeke NF, ebljine 12 cm. Ziane pregrane stijene o blok opeke ebljine vede o 19cm izvoe se kao nenosivi ziovi tamo gje su potrebne vede površine ziova i ka se izvoi vanjska pregraa u skeletnom sustavu (ziovi ispune). Ko vedih užina i visina potrebna je izveba horizontalnih i vertikalnih serklaža. Spajanje pregranog zia s nosivim ziom može se izvesti krutom ili elastičnom vezom. Kruta veza je pomodu utora ili čeličnog sira, a elastična je s utorom ili metalnim profilom i elastičnim materijalom. Svaki spoj sa stropom obavezno se zbog progiba izvoi s elastičnom vezom. Zidovi trebaju biti izvedeni do nosivog dijela stropa zbog zvučne izolacije. Spoj sa stropom treba biti izveen sa ilatacijom. Varijante spoja zia i stropa: čelični profili (L, U), elastični materijal i kit, spoj sa zvučno izoliranim spuštenim stropom Spoj s poom treba biti sa čvrstom vezom (mort). Ziovi koji imaju vedu težinu trebaju biti zidani na vlastitim temeljima ili na ojačanoj AB polozi.
Za vanjske stijene o staklene opeke proizvoe se posebne staklene opeke i okviri za njihovo ugrađivanje zbog zahtjevane toplinske izolacije. Unutarnje stijene o staklene opeke izvoe se u mortu(ziane), s reškama zapunjenim silikonskim kitom ili 2 suhomontažnim postupkom. Opeke u mortu ziaju se nearmirane za plošine o 10-12m , armiraju se sa čeličnim šipkama ili metalnim trakama. Današnja izveba je u metalnim okvirima s posebnom armaturom. U metalnom okviru koristi se spojnik (graničnik, istancer) koji služi kao voilica za brže i preciznije postavljanje staklenih opeka te priržavanje armature. Ko izvebe s reškama ispunjenim silikonskim kitom io reške uz vanjske rubove se fugira obostrano. Suhim postupkom zid se izvodi u rešetkastim okvirima. Okviri imaju otvore veličine staklene opeke u koje se ona ugrađuje i mehanički učvršduje. 11. AB monier stijene najčešde se izvoe kao pregrae s velikim plošinama u zgraama s vedim rasponima i gje je potrebna veda čvrstoda pregrane stijene. Nisu aaptabilne. 10.
12.
AB monier stijene su tankoarmirane betonske stijene koje se izvode u oplati s jednostrukom (debljina manja od 10cm)ili
vostrukom armaturnom mrežom/rabitz mreža (ebljina veda o 10cm). Debljina zia stijene je o 8 o 12cm.
05.c Obložni materijali i elementi o paljene gline i ostali keramički materijali 1.
2.
Obložne šuplje opeke i blokovi imaju boje kvalitete u onosu na obične opeke i blokove. Bolja glina, manja ostupanja u imanzijama, oštriji briovi, tamnije boje, više marke. Obložna opeka može biti opeka NF s hrizontalnim i vertikalnim šupljinama, opeka povedanog formata s vertikalnim šupljinama, razne fasane ploče i elementi,interieurske pune i akustičke perforirane ploče s ispunom asporpcijskim vlaknastim materijalom (filc, mineralna vuna) Posebne vrste opeka su prepeka/klinker (visoko otporna na mraz, kemikalije, habanje, za prostore izložene agresivnim utjecajima, pona i zina opločenja), šamotna opeka (vatrostalna poeka za prostore i konstrukcije izložene ugotrajnim visoki m temperaturama) i va pnenosilikatne/silikavne opeke i blokovi (kvarcni pijesak, vapno, voa, prešane po tlakom i izlagane vodenoj pari pod visokim pritiskom, bijele boje)
3.
Grubi keramički elementi su imnjački elementi, ekorativni elementi, galanterija, renažne i kanalizacijske cijevi, drobljena cigla.
4.
5.
Crijep je pokrovni materijal rađen o keramike smanjene poroznosti i povedane otpornosti na mraz, povedane otpornosti na uar i lom, voonepropusan za minimalno 2,5h i ima minimalan saržaj topivih soli (ne tolerira se eflorescencija). Izvodi se kao vučen crijep (ekstruiranje- izvlačenje gline kroz usnike) koji ima samo uzužne profilacije i tlačen crijep koji je prešan u kalupima i ima uzužne i poprečne profilacije. Moguda je oatna oraa crijepa engobiranjem (jenolko obojena mat površina) i glaziranje (glatka i sjajna površina u boji). Ekspanirana glina može biti u obliku granula ili kuglica. Granule ekspanirane gline u rasutom stanju koriste se kao nasip za izravnanja, renažne slojeve u zelenom krov, sloj za zaržavanje vlage, zaštitni i ukrasni površinski sloj oko zelenila. Laki termoblokovi izvoe se s granulama ekspanirane gline kao jenozrnatim agregatom. Laki betoni sarže agregat o granula ekspandirane gline.
6. 7. 8.
Fini keramički materijali su pločice i sanitarni keramički materijali. Pločice su keramički fini materijal za zine i pone obloge. Keramičke pločice imaju viljiv tanki sloj glazirane površine na paljenoj glini. Pone pločice u pravilu su povedane otpornosti na uar i habanje. Po potrebi se ko ponih pločica izvoi reljefna protuklizna površina za povedanu protukliznost u mokrim i ranim prostorijama. Porculanske(gres/umjetnogranitne) pločice su mineralna masa prešana po vrlo visokim pritiskom, staljena pečenjem na vrlo visokim temperaturama i voskootpo rna na mraz i habanje. Gres pločice ostupne su i u izrazito velikim i tankim formatima, armirane karbonskom mrežicom sa stražnje strane i koriste se i za pone i fasane obloge u eksterieuru, ventilirane fasane obloge, krovne obloge, fotonaponske krovne panele. Nisu glazirane kao keramičke pločice, imaju isti sastav po cijelom presjeku materijala.
9.
Površinska obraa gres pločica može biti mat, polirana i reljefna(protuklizna).
6. Masivne konstrukcije – beton i armirani beton 1. 2.
Beton je materijal sastavljen o mnogo komponenti, umjetni kamen nastao miješanjem hirauličkog veziva, ispune i voe. Komponente su mu: cement (vezni materijal u betonu) agregat (ispuna – najčešde pijesak i šljunak)
voa (omogudava kemijski proces stvrnjavanja i aje smjesi plastičnost potrebnu za ugranju) Beton se može ugrađivati -
3.
u opatu koja mu daje oblik i u kojoj se smjesa stvrdne na zraku ili u vodi.
izlijevanjem na horizontalne površine (betonska oplata, ploče) prskanjem po tlakom na vertikalne površine (torkretiranje – torket beton) Cement u betonu je anorgansko hirauličko vezivo koje reagira s voom (hiratizira) i očvršduje na zraku ali i po voom. U betonu obavija i slijepljuje agregat. Dobiva se pečenjam vapnenca i gline (ili lapora/tupine – miješavine vapnenca i gline), te mljevenjam dobivenog proizvoda u prah. Pri hidrataciji cementa razvija se toplina, pogotovo kod AC – hidratacijaksa toplina. (po kemijskom sastavu cementi se dijele na: Silikatni (kalcijevi silikati) koji je najviše u primjeni – Portland cement (sivi) – PC, te bijeli Portland cement – BPC (izmnimno -
brzovezujudi visokokvalitetni PC s kvalitetnijom kaolinskom glinom) (4. Pitanje) 5. 6.
7. 8. 9. 10.
Aluminatni (kalcijevi aluminati) koji vrlo brzo očvršdava – AC (pogodan za rad pri niskom temperaturama) ) Vrijeme vezivanja je vrijeme potrebno Agregat u betonu je inaktivna zrnata ispuna koja zauzima min. ¾ volumena betona te bitno utječe na čvrstodu betona. Poželjno je a ga je što više u betonu, jer čim ga je više to je potrebno manje cementa (agregat je jeftiniji o cementa). Najčešda se koristi smjesa kamenih zrna različite veličine (pijesak o 4mm, šljunak ≥ 4mm promjera) Granulometrijski sastav agregata je uio pojeinih veličina zrna (frakcija). Njime se postiže uštea cementa, manja poroznost te veda čvrstoda betona. Maksimalna veličina zrna ko AB je 31,5mm, koja je efinirana zbog horizontalnog razmaka šipki armatura. Frakcije agregata su veličine maksimalnog zrna agregata. Grupacija po veličinama: 0 -4; 4-8; 8-16; 16-31,5; 31,5-63; 63-125mm Podjela agregata s obzirom na podrijetlo dijelimo na prirodne i umjetne agregate. Prirodni: - teški (normalni) – priprodni kameni agregat – šljunak (obluci), pijesak Lagani – tuf, vulkanski plovučac, lava, organski agregati Umjetni: - teški (robljeni kameni agregat) – šljunak i pijesak, robljeni beton, opeka Lagani – ekspanirana glina, šljaka (za one koji ne znaju to je troska, otpaci pri taljenju rua), perlitne granule, polistiren granule i dr. (11. i 12. pitanje)
Voocementni faktor (v/c) je količinski onos mase voe i cementa u svježem betonu. (Voa u betonu ima ulogu otvrnjavati beton (hiratacija betona), ali i za olakšanje ugranje betona (aje masi betona konzistenciju i plastičnost). Količina voe za hirataciju je znatno manja o količine voe za ugranju, te višak voe nevezane hiratacijom nepovoljno utječe na svojstva betona. Više voe koristimo ko konstrukcija koej se nabijaju, ok konstrukcije s ulošcima armature koje su tanke i nježne koristimo više voe (žitkiji beton)) 14. Pojela betona prema težini ovisi o vrsti (težini) agregata, granulometrijskom sastavu agregata, te poroznosti mase betona. 13.
Dijelimo ih na tri skupine: Lagani: 300-1900 kg/m³ (nosivi 800-1900, izolacijski 300-800) Normalni: 2200-2400 kg/m³ Teški: 3000-5000 kg/m³ (svi tipovi mogu biti armirani ili nearmirani)
Laki betoni primijenjuju se kao toplinski izolatori, te za nosive elemente ko manjih opteredenja konsturkcija. (porozni su, male gustode - ʎ= 0,10 – 0,60 W/mK) 16. Laganim betonima mala gustoda može se postidi razvijanjem plina ili p jene kemijskim postupcima(porozirani betoni) 15.
17.
(plinobetoni i pjenobetoni, agregat samo pijesak) ili betonski lakim granulatom od perlita, EPS granula (stiropor), ekspandirane gline... MB je marka betona koja efinira čvrstodu na pritisak Mpa. Označava se u projektima za svaki elemenst i konstrukciju u skladu s
izloženosti opteredenja (to je stari način označavanja betona prema čvrstodi) Tlačna čvrtsoda efinira se tako a kocki očvrsnulog betona nakon 28 ana ispituje čvrstoda na pritisak koju beton pokazu je prilikom ispitivanja. 18. 19. 20. 21.
Vlačna čvrstoda je 8 -12 puta manja o tlačne. Klasom betona uz čvrstodu efiniramo i posebna mehanička svojstvakao voonepropusnost, vlačnu čvrstodu, otpornost na smrzavanje, habanje, kemikalije... Konzistencija betona je količina vode u betonu. Dijelimo ih na: Vlažni beton: količina voe 6% težine suhe smjese (100-130 l/m³) (ostaje u grui ka se stisne; nabijanje ručno ili mehanički u slojevima 15-20cm ok se na površini ne pojavi voa; s manjim količinama postiže se velika čvrstoda) Plastični beton: količina voe 8-10% težine suhe smjese (150-180 l/m³) (mekan poput tijesta ali ne teče; pri nabijanju se -
-
22. 23.
brzo na površini pojavi voa; olakšana ugranja za izrau konstrukcija o AB; s istom količinom cementa čvrstoda samo 50 80% čvrstode vlažnog betona) Tekudi ili žitki beton – količina voe oko 9-15% težine suhe smjese (180-300 l/m³) (teče po kosini nagiba 1:3; nabijanje nije potrebno, niti mogude; s istom količinom cementa čvrstoda samo 30-50% čvrstode vlažnog betona; lako olazi do segregacije (ovajanje i taloženje krupnih zrna na nu) rai konzistencije; skuplja se pri stvrnjavanju više nego betoni ruge konzistencije rai velike količine voe)
Beton se može proizvoiti unutar grailišta – ručno ili strojno u manjim mješalicama (može se i organizirati tvornica betona (betonara) na grailištu ko velikih ili nepristupačnih grailišta) ili izvan grailišta (tvornica pa se transportom ovozi do grailišta). 25. Transport o grailišta kamionima mješalicama (mikseri), raius opreme cca 30km, ugranja pumpama za beton na kamionu mješalici ili na posebnom kamionu – pumpi. Pumpe za transport mogu biti: stabilne ili auto-pumpe. 26. Ko velikih ili nepristupačnih grailišta organizira se tvornica betona na grailištu (betonara). Pogon počinje tako a se važe agregat te cement koji se potom miješaju na razini opsluživanja izna transportnog vozila. Te se sipa u transpotno srestvo i vozi se o točnog mjesta izlij evanja ili prskanja betona. 24.
27. Tvornica betona je pogon za proizvodnju betona. 28. Tvornica betona se organizira na grailištu kaa je grailište veliko ili n eostupno. 29. Vrijeme ugranje betona je najviše sat vremena nakon pripreme smjese s voom, prije nego što beton počne vezati. 30. – 31. Obrae svježeg betona ko betona izlijevanih na ravne površine: Površinska: nakon ulijevanja betona na površinu poa ili oplatu stropne ploče, površinski vibrator betona s laserskim
navođenjem iealno zaravna površine svježeg betona, bez potrebe za naknanim niveliranjem ili zaglađivanjem 32.
Dubinska: ugradnja betona u oplatu zida s pumpom za beton kojoj je zadnji dio cijevi fleksibilan, te se nakon ulijevanja sloja od 20cm beton vibrira pervibratorima ili oplatnim vibratorima prije ugr anje slijeedeg sloja betona. Njega svježeg betona je briga a se svježi beton soro stvrne bez obzira na hlanodu ili vrudinu. Ljeti se to rai polijevanj em voom i zaštitom o jakog sunca pokrivanjem min 14 ana (pokušavanje sprječavanje prebrzog isušivanja i pregrijavanja), dok se
zimi beton pokrivanjem folijama ili filcom te grijanjem ugrađenog betona pokušava sprječiti smrzavanje voe u još svježem betonu. 33. 34. 35. 36.
37.
38. 39. 40.
Monolitni beton je beton izveen u in situ (na grailištu), lijevanjem u oplate ili na čvrstu podlogu ili prskanjem na podlogu. To je jean o pojele elemenata o betona prema načinu izvebe. Pregotovljeni ili prefabricirani beton je element proizveen u tvornici betonskih prefabrikata ili na grailištu, te naknano montirani na svoju konačnu poziciju ugranje. To je jean o pojele elemenata o betona prema načinu izvebe. Pojela laganih betona prema načinu postizanja male gustode je na beton s laganim agregatom (mineralnim ili organskim), jenozrnati beton ili porasti beton (porobeton ili delijasti beton). Betoni s laganim prironim (mineralnim) agregatom su betoni o plovudca, vulkanske lave, zgure visokih pedi, ložišne zgure (šljake), ekspanirane opeke (glinopor, liapor), ekspaniranog škriljca, ekspaniranih granula perlita (male nosivosti – toplinska izolacija, betonske pologe), mljevene opeke i protupožarni beton (vermikulit – žbuka). Primjenjuje se za olakšani beton i termo blokove, te za sustav nosivih i obložnih termo blokova za granju pasivnih kuda (agregat ekspanirana glina). Drvocement su samo uvjetno betoni – materijali visoke poroznosti i male nosivosti, a primjenjuju se za toplinske izolacije u pločama, lijevanim namazima ili izgubljenim oplatama, s cementom kao vezivom. (Betoni s laganim organskim agregatom su razni organski biljni otpa koji je mineraliziran (konzerviran) kao što su rveno iverje, strugotina, piljevina, šuška, slama, mljeveno pluto). Još ih zovemo rvolit ili heraklit). Beton s EPS granulama primjenjuje se za betonske pologe male težine, izravnavanja, termoizolacijske konstrucijske betone s termički moificiranim EPS (MEPS) granulama. Jenozrnati beton je porozni beton gustode 1200-2000 kg/m ³ kojem je agregat jenozrnati šljunak ili rugi jenozrnati agregat jena frakcija šljunka. Koristi se za betonske blokete, ekspandiranu glinu (liapor termoblokovi i sl.) Porasti betoni su porobetoni ili delijasti betoni (16. Pitanje: Laganim betonima mala gustoda može se postidi razvijanjem plina ili pjene kemijskim postupcima(porozirani betoni) (plinobetoni i pjenobetoni, agregat samo pijesak) ili betonski lakim granulatom od perlita, EPS granula (stiropor), ekspandirane gline... )
Razlika u onosu na ostale lake betone je marka betona i ploča koja se smanjuje s povedanjem toplinske izolacije i gustode (veda poroznost – bolja toplinska izolacija) -
-
41.
Pjenobeton: dodaju ime se sredstva za pjenjenje (industrijski sapuni) u masu betona od sitnog agregata, a pjena nastaje
mješanjem smjese. Taj beton je male čvrstode i obre toplinske izolacije. Koristi se za namaze u nagibu n a krovnim plohama koji nisu velike površinske težine sloja, a ostatne su čvrstode, te za prefabricirane elemente (betocel i CLC (Neopor) – konstruktivni laki beton (50% mase običnog betona)) Plinobetoni: dodaje im se aluminijski prah u masu silikatnog pijeska, cementa i vode – razvijaju se plinovi i bubrenje mase u kalupima (rezanje na blokove ili ploče i zaparivanje u autoklaima – vodena para pod visokim tlakom; kao predgotovljeni nosivi ili nenosivi elementi – blokovi za zidanje zidova, zidane i stropne ploče, toplinsko izolacijske obložne ploče (Multipor)
Plinobetoni su suvremeni lagani beton koji imaju najbolja toplinskoizolacijska svojstva (vidi 40.)
Prenost izvebe ziova o porastog betona je toplinska izolacija koja je bolja ako je poroznost veda. 43. Posebne vrste cementnih obložnih ploča 44. Obrae viljivie površine gotovog betona ko poova i ziova su: Obrae poova: terazzo (brušeno), štokano (ozrnčeno), kulir (isprano), pjeskareno Obrae ziova: štokano, pjeskareno, kulir, u glatkoj oplati, u oplati s matricom 45. Površina betona prefabriciranog betona je kvalitetnija jer se izveba izvoi u glatkim metalnim kalupima na vibrostolovima pa se dobije gl atka površina betona, ok su ko monolitnog betona česte pogreške u strukturi i na površini zbog pomaka u ravnini 42.
oplatnog platna, deformacije oplate, segregacije agregata (gnijezdo), curenja betona ili cementnog mlijekana spojevima oplata... 46.
Mogudi načini prekrivanja površine betona su: Žbukanjem – osim kaa je površina izveena u glatkoj opalti jer je ona otežano Gletanjem – kaa nema vedih neravnina (tankoslojna gips žbuka) Ličenjem bojama za beton na ogovarajudem prenamazu (primer), ličenje lazurnim bojama za beton i zaštitinim bezbojnim silikonskim premazima u eksterijeru, u interijeru uz prethono naveeno mogude je i lakiranje
47. –
Armirani beton je beton koji je jenostrano ili obostrano obložen gustim žičanim (rabic) plativom (armaturne mreže ili š ipke) u više slojeva koje su savijene i povezane u željenoj formi. Izvoi se kako bi se ojačala čvrstoda betona na vlak, jer sam beto n ima veliku čvrstodu na tlak, a malu na savijanje i vlak (8-12 puta manju), ok čelik ima veliku čvrstodu i na vlak i na tlak. 49. - Ko slobono položenih ploča glavna armatura nalazi se u oljnjem ijelu ploče Ko konzolnih ploča glavna armatura nalazi se u gornjem ijelu ploče Armatura se mora postaviti u točno oređene položaje kako bi preuzela vlačne sile, ali i slie smic anja i torzije. Na pozicijama jelovanja vlačnih sila pri eformacijama su primarne pozicije armiranja betona. 50. Slobono položena AB stropna ploča 48.
Kontinuirana AB stropna ploča
51.
Upeta AB stropna ploča
Konzolna AB stropna ploča
Čelik i beton se međusobno mogu kombinirati zbog toga što se: Beton pri stvrnjavanju skuplja čime izaziva pritisak na oplošje armature (čvrsta veza na mjestu oira betona i čelika) Zbog prijanjanja betona za čelik omoguduje međusobno preuzimanje napona (spregnuta konstruk cija) Zbog gotovo istog (velikog) koeficijenta toplinskog izuženja: ɑ= 1,2 mm/m za 100°C Te zbog toga što beton štiti čelik o korozije i o visokih temperatura 53. Zbog insolacije i oscilacija kojima su izložene betonske površine poželjno je termički ilatirati beton u manje osječke ili vizualno kontrolirati poziciju pukotina usjecima u beton – letvama ugrađenim u oplatu. (nevna ljetna oscilacija imenzija za Δt=30°C (ko tamnih površina betona) je 3,6 mm/10m) 54. Najčešdi oblici građevinskog čelika za armirani beton su okrugle šipke povezane u razne forme armature te se načešde ko nas koriste glatki tipovi (glatka armatura GA), rebrasti tipovi (rebrasta armatura RA) te mrežasti tipovi armature o glatke (MAG ) i rebraste (MAR) žice. 55. Naknano pojačavanje betonskih grea su vanjska armatura karbonskih vlakna ili čelični limovi lijepljeni epoksi smolama na vlačnu zonu betonskog nosača. 52.
56.
Nosivi predgotovljeni elementi od normalnog armiranog i prednapregnutog betona su: razna betonska galanterija (rubnjaci,
šahtovi, žlijebovi, ograni elementi...); opločnici o betona; stube; montažne šuplje ploče , pune ploče, TT ploče – prefabricirani elementi o prenapregnutog betona (PNP)...; montažni stubišni krakovi; elementi greica i ispuna za polumontažne stropove (PNP betona); montažni fasani jenostruki ili senvič paneli; blokovi za zianje o normalnog betona; elementi za ventilacijske kanale o betona; elementi za zianje imnjaka ili elementi etažne visine imnjaka; prefabricirani stupovi, gree, krovni nosači; montažni navoji, gree.... 57. Betonska galanterija su prefabricirani i površinski finalizirani elementi previđeni za montažu bez orae. To su tipa cijevi, kanalice, klupe, opločnici, rubnjaci, šahtovi, žlijebovi, ograni elementi... 58. –
7a Masivne monolitne konstrukcije – izvedba i oplate 1.
Prednosti izvedbe masivnih monolitnih konstrukcija u arhitektonskom i konstrukcijskom oblikovanju zgada su: mogudnost izvebe perforacija nosivih stijena mogudnost izvebe konzolnih istaka mogudnost izvebe asimetričnih pozicija oslonaca mogudnost izvebe neiletiranje monolitne AB konstrukcije – brušeni beton – terazzo, armirani mikrovlaknima mogudnost izvebe velikih konzolnih istaka ko kutijastih monolitnih AB konstrukcija (ziovi, po i strop kao jena monolitna konzolna konstrukcija (sanučasta 'cijev') mogudnost izvebe vitkih AB lamela i plastičnih formi (beton armiran vlaknima) mogudnost izvebe AB ziova kao visokostijenih konzolnih nosača (zini nosači) -
2.
Izveba masivnih konstrukcija može biti: Na grailištu – na mjestu izvedbe u zgradi (monolitne konstrukcije) – izvedba in situ (izvedba u oplati – AB monolitne konstrukcije) Izvan grailišta – polumontažne i montažne konstrukcije (pregotovljeni AM elementi koji se ugrađuju na grailištu Konstruktivni sustavi mogu biti sustavi punih nosivih stijena (zi, ploča) ili skeletni sustav (stup, grea, ploča).
3.
4.
Prenosti izvebe masivnih monolitnih sustava zgraa u onosu na ziane su te a pune ab s tijene omoguduju sloboniju prostornu preispoziciju i vede otvore. Pogotovo kaa je onos između skeletnog sustava koji pruža još više prostornih mogudnosti u onosu na pune nosive stijene. Ziovi ispune su pregrae koje nemaju ulogu preuzimanja opteredenja ved se koriste za zatvaranje prostora prema vanjskom prostoru. Pregradni nenosivi zidovi su pregrade koje se koriste za formiranje manjih prostora unutar zgrade.
5.
6.
Uvjet za izvebu skeletnog monolitnog masivnog sustava zgrae je taj a je potrebno imati ukručenje koje se najčešde izvoi s ab punim stijenama za ukrutu. Te stijene za ukrutu moraju biti postavljene u va međusobno suprotna smjera (poprečno – uzužno). Izvebe monolitnih konstrukcija moraju imati pripremljene i ugrađene na oređenom mjestu u zgrai (in situ) za što je potrebno sredstvo – oblik, forma, za ugranju betona: iskop za temelj ili oplata za ostale građevne ijelove (stijena, strop, grea, stup, krov...)
7.
Monolitne konstrukcije mogu biti betonske ili armiranobetonske konstrukcije. Betonske konstrukcije su one koje su izložene samo tlačnim naprezanjima (izvoe se ko temelja koji nisu izloženi vlačnim silama, za neke nearmirane ziove i uglavnom kao pologe za poove i krovove. Armiranobetonske konstrukcije su one koje su izložene savijanju (i tlačnim i vlačnim naprezanjima) (izvode se za nosive (konstruktivne) elemene). Armatura preuzima vlačna n aprezanja. (ponovi kod 6 predavanja – pitanja od 48. Pitanja) Betonske pologe koje se izvoe u zgraama za poove trebaju imati oređenu čvrstodu a bi bile postojane i ravne pologe za polaganje hodne obloge (poda) i da ne bi dolazilo do nastanka pukotina u betonu, pa se tako te betonske podloge armiraju
8.
9.
čeličnom mrežom, čeličnih ili sintetičkim vlaknima te se ne smatraju armiranim betonom u užem smislu. Armirano betonske kostrukcije su armirani dijelovi konstrukcije zgrae koji preuzimaju opteredenja (konstruktivni ijelovi zgrae), te imenzija elemenata, količinu i raspore armature oređeni cu statičkim proračunom koji rae ovlašteni inžinjeri građevine. Faze izvedbe monolitnih ab elemenata zgrade dijelimo na: Pripremu oplate Postavu armature Betoniranje Obraa svježeg betona (vibriranje rai popune svih ijelova u oplati s betonom, vakumsko izvlačenje voe ko tekudeg -
betona, nabijanje vlažnog) 10.
Njegu betona (zaštita o presušivanja ili smrzavanja ok beton ne veže) Uvjeti za ugradnju betona kod monolitnih ab elemenata zgradesu: Oplata treba biti čvrsta a se prilikom betoniranja ne eformira (u protivnom de građevni io biti eformiran) Armatura mora biti položena prema armaturnim planovima izrađenim na temelju statičkog računa, čvrsto povezana a ne -
ođe o pomicanja pri ugranji betona ili pri vibriranju betona (ukoliko ođe o pomaka armature građevni io nede imatu proračunatu nosivost) 11. Pojela armature ko monolitnih (i montažnih) ab elemenata zgrae se ijeli prema položaju i svrsi koju preuzimaju: GLAVNA ARMATURA preuzima glavna opteredenja RAZDJELNA ARMATURA povezuje glavnu armaturu, osigurava oređeni međurazmak te preuzima io rugih naprezanja (nalazi se u ziovima i stropnim pločama) SPONE (VILICE) povezuju betonsku jezgru, armaturu, vlačnu i tlačnu zonu te preuzimaju napone na posmik MONTAŽNA (konstrukcijaska) ARMATURA služi za ispravno i lakše armiranja -
Debljina zaštitnog sloja betona ko armiranobetonskih elemenata je oređena ebljina sloja betonao ruba elementa o šipke armature koji štiti o korozije i o požara. Te minimalne ebljine zaštitnih slojeva armature su propisane za pojeine elementa. Ovise od tome gdje se nalazi taj element (unutra ili vani prostora) te o (ne)pri stupačnosti mjesta. Ovise još i o kojem elementu je riječ (ploče, ljuske, ziovi; gree; stupovi) 13. Prenapregnuti beton (PNP beton) je ab element koji je povrgnut pritisku stalne vanjske sile (sile prenaprezanja) u vlačnoj zoni. Imamo va načina prenaprezanja: Prednaprezanje prianjanjem (adhezijom) – prije betoniranja se armatura zategne, betonira se, a zatezanje se otpušta nakon što beton očvrsne Prednaprezanje kablovima – u ab element se ugrae cijevi, naknano se kroz cijevi provlači armatura (snopovi ž ica), injektira se mikrobetonom te se armatura prenapreže Prenosti PNP ab elemenata su manji utrošak količine armature te lakša (tanja konstrukcija) za istu nosivost. (najveda primjena PNP AB je ko montažnih elemenata) 14. AB monolitne stijene su vertikalni građevni io čija je užina veda o 5 ebljina građevnog ijela ok oni koji ima kradu užinu 12.
15.
ulazi u kategoriju stupa. Stijene se razlikuju prema debljini na nosive ab stijene (min debljine 15cm) i na tankostijene ab stijene – monier stijene (debljine 8-12cm) (koje se koriste za pregrane stijene, balkonske ograe, parapete i samonosive stijene vede čvrtode). AB stijene armiraju se u dvostrukoj oplati a jednostrukom ili dvostrukom armaturom. Tanke stijene (monier stijene) se koriste za pregradne stijene, balkonske ograe, parapete i samonosive stijene vede čvrtode. Moguda je izveba u jenostavnoj oplat kao
nabacivani ili torkert beton (prskanjem po tlakom na vertikalne površine - torkretiranje).
16.
Monolitni AB skeletni sustavi:
17.
AB stupovi mogu biti r aznih oblika (okrugli, kvaratni, pravokutni, složeni)
Dijelimo ih na obične AB stupove, ovijene ili utegnute stupove i ovijene stupove u kombinaciji s čeličnim profilima.
-
18.
(Razmak vilica u stupu ne smije biti pr eveliki jer može odi o eformacije armature i loma stupa. Najvedi međurazmak vilica treba biti jenak užoj stranici tlocrtnog presjeka stupa. )
Glavna armatura AB gree je u ab elementu imenzionirana, oblikovana i smještena prema statičkom računu – smještena u vlačnim zonama. (ponovi 6.pre od 48.pitanja) (Iskaz armature – nacrti za rezanje i savijanje armature na grailištu, izračun količina (težine) i vrste pojeinih profila ili mreža elemenata.)
19.
Oplate ko izvebr betonskih i ab konsturkcija su pomodne konsttrukcije za izvebu otičnih monolitnih konstrukcija. Prema načinu izrae i upotrebe oplate razlikujemo: Oplate izrađene na mjestu ugranje o pojeinačnih ijelova (klasične rvene oplate) Polumontažne oplate spremne za montažu Ugrađene, tzv izgubljene oplate -
Premjestive oplate
-
Klizne oplate
( 20.
)
Vrste oplatnih platna
(Trajnost materijala oplatnog platna uvjetuje i omogudava broj primjena oplate prije otrajalosti (izloženost mehaničkim opteredenjima, vlazi, habanju). Površinska hrapavnost oplatnog pltana uvjetuje potrebu ili onemugudava žbukanje betona. Betoni izveeni u oplatama s glatkim oplatnim platnima o prerađenog rva i metala u pravilu se ne žbukaju.) 21. 22.
Matrica je vrsta oplatnog platna koja na betonskom zidu djeluje kao otisak kalupa. Dobiva se ugradnjom posebnog sloja (traka i li
folija) s otiskom oređene strukture rai obienog željenog ekorativnog uzorka na površini betona. Elementi koji se koriste za oržavanje stabilne forme unutar oplate pri ugranji betona su žice ili plastične cijevi: Pritezanje žicom i razupiranje letvom Pritezanje vijkom i razupiranje plastičnom cijevi (Nakon skidanja oplate u zidu ostaje otvor koji treba zapuniti mortom.)
23.
O kvaliteti same oplate i kvaliteti postave oplate ovisi izgled i struktura betonske plohe nakon skidanja oplate. Betonski dijelovi
najčešde trebaju naknanu orau plohe: brušenje, izravnavanje plohe (gletanje), žbukanje i sl, ovisno o stanju plohe nakon uklanjanja oplate i konačnoj viljivosti plohe. 24. Oplate za monolitne betonske ili AB konstrukcije dijelimo na mjesto ugradnje poje inačnih ijelova. Imamo: Klasične oplate: oplatu niske stijene, oplatu visoke stijene ((po postavljanju oplate iste)) polumontažne oplate – velikoplošna oplatna voootporne ukočene ploče (šperploče) na rvenom okviru velikoplošne oplate o u kočene ploče sa čeličnim ukrutama i čeličnim poupiračima
(
)
Izgubljena oplata za ab i betonske stijene su elementi koji imaju ulogu oplate ali ostaju kao io sustava zia (vrlo često s toplinsko-izolacijskom funkcijom). Ti elementi se ziaju ili slažu, a šupljina u sredini se ispunjava betonom. Materijali koji se koriste kao izgubljena oplata mogu biti: vanjske kombi ploče, rvolit (s unutarnje strane), rvocementni elementi, polistiren (vanjska strana elementa ima vedu ebljinu zbog bolje toplinske zaštite – isorast blokovi), šuplja opeka. 26. Načini izveba i materijali oplata ab stupova su: Klasična – oplata o asaka, oplata o montažnih panela 25.
-
Kartonske impregnirane cijevi za oplate stupova
-
-
Čelične polucijevi za oplate okruglih stupova Oplata o ukočene ploče s L -podupiračima za četvrtaste profile stupova raznih imenzija Oplate o polistirenske pjene (EPS) za atipične profilirane oblike (stupovi, ali i rugi ab elementi) Oplata profiliranih stupova s poupiračima
-
Klizna oplata
-
Premjestiva oplata
-
27.
Razlika u betoniranju ab stijena u izvebi ko premjestive i klizne opate je ta što klizanje ie povremeno ili kontinuirano s
kontinuiranim uljevanjem betona (silosi, imnjaci), te se ko premjestive oplate oplata poiže za 1/3 visine stijene.
7b – Masivne monolitne konstrukcije – stropovi 1.
Stropovi se sastoje od 3 osnovna funkcionalna dijela: Podne konstrukcije Nosive konstrukcije Podgleda
2.
Materijali za izvebu nosivih konstrukcija stropova su ab ravne ploče i rebrasti stropovi. Prema statičkom konceptu ploča može biti: Oslonjena na va ili više ležišta Upeta na jenom ili više ležišta -
3. 4. 5.
Kontinuirano oslonjena ili upeta Konzolna (prepust) (ponovi 6.pred 50. pitanje pa nadalje) Oplata stropova – kupolna konstrukcija od nearmiranog betona – samo tlačne sile u konstrukciji stropa AB monolitnim stropovima ebljine ploča mogu biti o 12-20 cm. Rasponi na kojima se rae su ko jenosmjernih ploča o 56m, a na dvosmjernim do 8x8m.
Povedanje raspona ab monolitnih stropova za ravne monolitne ab ploče izna naveenih vrijenosti (ko jenosmjernih ploča do 5-6m, a na vosmjernim o 8x8m) iziskuju eblje ploče s više armature pri čemu su takve ploče teške i neekonomične te se tada izvode drugi oblici stropnih ab konstrukcija.
6.
Gljivaste stropne ploče su vosmjerne ab ploče ebljine 15cm i više bez grea. Spoj stupa sa stropnom pločom je sa stropnim proširenjem (pojačanjem, kapitelom, gljivom) smanjenje mogudnosti proboja ploče na osloncu (glavi stupa). Raspon stupova može biti 5-7m. Prednosti ovoga stropa je u slobodnom podgledu ispod stropa gdje se mogu voditi kanali ventilacije ili klimaizacije bez potrebe
a se spštaju zbog grea. Te zbog istog razloga visina etaže može biti manja nego ko stropova s greama.
7.
Ravne ploče s greama (Henebique strop) su ploče koje izvoimo s greama kako bi samo ploči smanjili raspon jer na vedim rasponima te ploče nisu ekonomične. Razmaci između grea (raspon ploče) su o 1,5 o 3m, a rasponi stropa ovise o visini grea. Na vedim rasponima se oni primarnih mogu uvesti i sekunarne gree kojima se osigurava optimalan raspon ploče. Debljina ploče ovisi o rasponu ploče a treba iznositi manje o 8cm.
(
)
8.
i 9. AB monolitni rebrasti stropovi su oni stropovi koji imaju rebra (tanje grede) na manjem razmaku (40-70cm; najčešdi je 50cm). Rebra mogu biti postavljena u jenom smjeru, u va smjera ili nepravilno (kazetiranji, roštiljni stropovi). AB ploča koja je oslonjena na rebra je zbog malog raspona male debljine (min 4cm - ebljina ploče se približno oređuje s 1/10 raspona). Rebra su tanka a debljina rebra je najmanje 5scm – uobičajeno 8-10cm. Rebro je često na onjem kraju uže (8cm) a na gornjem šire
(12 cm) rai olakšavanja skianja oplate poglea. Rasponi su vedi – mogu biti i do 12 m, a visina stropa 30-50 cm. S obzirom da su rebra uska i visoka, kod rebara u jenom smjeru na velikim rasponima treba izvesti rebro za ukrudenja čiji je smjer poprijeko smjera rebara, a postavljaju se na max razmacima do 3m. 10.
Monolitni sitnorebričasti ab stropovi izvoe se u oplati koja se uklanja (anas rijetka izveba, zamjenjuje ih sitnorebričasti strop s izgubljenom oplatom). Ko izveba masivnih pregranih ziova na njima mora se paziti gje de se zi postaviti, te a se u sklau s time poeblja ploča ili rebro zbog preuzimanja opteredenjapregranog zia koje optereduje ploču.
11.
Skica jene varijante bezoplatne (oplata koja se ne uklanja) izvebe monolitnog ab stropa (olakšani stropovi za vede raspone, pogle pogoan za žbukanje)
12.
Materijali za izvebu ispuna ko bezoplatne izvebe sitnorebričastog ab stropa u jenom i/ili oba smjera mogu biti: ispune od opekarskih elemenata, elementima laganog betona, PEHD kazetaza za izgubljene opeke – kazete s nogicama za distanciranje od oplate (najsuvremenija izvedba).
13.
Kazetirani (roštiljni stropovi su sitnorebričasti stropovi s rebrima u oba smjera. Varijante izvebe pojačanja ležajeva stropova su:
14. 15.
Distanciranjem armature o oplate monolitnie ab stropne ploče osigurava se zaštitni sloj ispo armature. Postavljaju se elementi za priržavanje gornje armature (u -košara; element o plastike; razni betonski distanceri sa ili bez vezice) 16. Prije betoniranja stropne ploče potrebno je posatviti sve elemente za razvo instalacija (npr. razvo instalacija elektrike), te oplatu na mjestima gje su previđeni otvori u stropu (npr otvor za pro dor dimnjaka, ventilacija i kanalizacijskih cijevi). Armature treba biti položena prema statičkom računu, obro povezana međusobno i s armaturaom rugih građevnih ijelova. 17.
Plan oplate je izvedbeni nacrt tlocrta s pogledom odozdo prema gore: Nosivi sustav zgrae se siječe horizontalnom ravninom cca 1m o poa (ista razina koja siječe zgraa za prikaz
tlocrta etaže zgrae) -
Prikazuje se samo nosiva vertikalna i horizontalna (strop) konstrukcija s pogledom odozdo) Prikazuju se presjeci na pojedinim dijelovim a tlocrta , tzv PREVALJENI PRESJECI kojima se oatno pojašnjava izvedba nosive konstrukcije
-
U stropnoj ploči treba crtati sve otvore u stropu koji su potrebni za vođenje instalacija, imnjaka i sl. Svi elementi tlocrta i prevaljeni presjeci trebaju biti o govarajude kotirani: Tlocrt se kotira sa svim kotama užina Prevaljeni presjeci s užinskim i visinskim kotama -
8a Masivna stubišta – osnove
1.
Dimenzioniranje stuba ovoi se u vezu s prosječnom uljinom ljuskog koraka po horizontalnoj površini (š = 63-64cm). Što je površina strmija, korak postaje kradi, i pri uspinjanju po stubama normalne visine (13-19cm) korak se smanjuje za dvostruku visinu.
2.
(Stubišta su konstrukcije za pješačku komunikaciju između katova i svlaavanje raznih visinskih razlika između horizontalnih površina.) Formule za oređivanje širina stuba: Za Vst (visinu stube) 13-19cm - > Šst (širina stube) = 63 (64) – 2 x Vst Za Vst > 19cm - > Šst = 500 / Vst Za Vst < 13cm - > Šst = 48 – Vst Stuba je jeinični element stubišta koji se sastoji o horizontalne plohe – NASTUP ili GAZIŠTE i okomite plohe – ČELO. Visina stube je vertikalna ualjenost između gornjih ploha gazišta viju gornjih ploha gazišta viju stuba u slijeu. Širina stube je horizontalna mjera udaljenosti od ruba nastupa do projekcije ruba nastupa gornje stube. (Onosom širine i visine stube efiniran je nagib kraka – odnos se ne smije mijenjati tijekom uspona.) Visine i širine stuba koje su propisane za: Zgrade javne, poslovne i stambene (zgraa s 10 i više stanova) (i stambeno -poslovne) namjene) - > Vst max 15cm; Šst min 33 -
3.
(obiteljske kude mogu imati vede visine o 19 o 22cm) (škole – visina stube ne smoje biti veda o 15cm, a širina stube mora biti najmanje 33cm)
Smjer uspinjanja (linija hoda) ( ne piše nigje ali po meni bi to trebalo biti ovako nekako ) je linija koja se crta u tlocrtu stepenica (najčešde po sreini stepeništa) o nastupne ili početne stube (gje se stavlja kružid kao početak uspinjanja) pa o istupne ili
završne stube gje se stavlja strelica koja označava smjer uspinjanja. (stubišta se sastoje o krakova (kontinuirani niz stuba) i poesta)
- shema jenokrakog ravnog stubišta
4.
Gornje pitanje shema vokrakog vosmjernog ravnog stubišta (malo još s viš e detalja, kao ovo gornje pitanje ;) )
5.
PODEST stubišta ili omorište služi za preki penjanja ili za promjenu smjera kretanja – glavni podeseti su na razinama stropova, a međupoesti su između razina stropova. Duljina poesta se oerđuje prema formuli – duljina podesta = nkrakova x 63 (64) + Šst
( 6.
7.
8.
9.
) Prva stuba u kraku je POČETNA ili NASTUPNA stuba. Zanja stuba je ZAVRŠNA ili ISTUPNA stuba koja je ujeno i sastavni io poesta. Stubišni krak mora imati najmanje 3 stube, a najviše 18 (obično u jenom kraku ima 10-12 stuba, ali ne više o 15; a poest se postavlja poslije 15 stube). Vrste vertikalnih komunikacija s obzirom na nagib su: Rampe (0°-20°) Stube (15°-25°) Ljestvene = broske stube (45° -75°) Ljestve (75°-90°) -
Visina kata je visina o gotovog poa nižeg o gotovog poa višeg kata. Svijetla visina stubišta je visina o najgornjeg sloja obloge na stubi pa o poglea gonjeg stubišnog kraka (ili stropa). Skica – 3.pitanje Širina krakova ovisi o namjeni stubišta i o prometu koji se očekuje. Po korisnom širinim kraka (SVIJETLA ŠIRINA KRAKA) porazumjeva se širina mjerena između rukohvata i zia. Propisana svijetla širina kraka u unutarnjem prostoru zgraa javne, poslovne i stambene namjene (i stambeno-poslovne) iznosi najmanje 110cm. -
(Rane i pomodne prostorije može biti manja o 110cm, ali mora ogovarati broju osoba koje ih koriste i rasporeu prostorija u zgradi.)
-
-
(U školama mora mora iznositi najmanje 120cm)
10.
Stubišta u iniviualnim obiteljskim kudama: Visine stuba mogu biti vede visine o 19 o 22cm Širina stubišta može biti manja o 110cm, ali mora ogovarati broju osoba koje ih koriste i rasporeu prostorija u zgrai.
11.
Obloge stubišta mogu biti: -
12.
Cementi premaz
Kamene ploče i cementni mort Drvena obloga i potkonstrukcija
Keramičke pločice i građevinsko ljepilo Linoleum ili guma
Zaštita i ojačanje rubova stuba može se raiti metalnim profilima, tvrom gumom ili plastičnim rubnim profilom.
( 13.
)
Visina rukohvata i zaštitne ograe na stubištu mora biti na visini o 100 cm izna gornje površine gazišta, mjereno okomito od sreine gazišta o vrha rukohvata onosno ograe.
14.
Rukohvat je obično o tvrog rveta, metala ili polimernog materijala oblih rubova – oblik je vezan na imenziju šake. Moraju biti izveeni tako a ruka može po njima kliziti bez prekia.
15.
Načini kojima se metalna šipka rukohvata učvršduje u stube su :
16.
Puna parapetna ograa ko masivnog stubišta rai se kao 'monier' stijena (7a pre – 14.-15. Pitanje)debljine 8-10cm povezana s konstrukcijom kraka. Površina se može žbukati ili obložiti kamenim/rvenim pločama.
17.
Stubišta se ijele prema: - položaju u zgradi: vanjska – unutrašnja - važnosti u namjeni: glavna – sporedna - obliku u tlocrtu: ravna, lomljena (L, U, T – oblika) i krivolinijska (zavojita, mješovita, polukružna i kružna) - broju krakova: jednokraka – dvokraka – višekraka - konstrukcijama i materijalima: lagana – masivna - statičkoj shemi: konzolna – gredna - obliku jeinične nastupne plohe u tlocrtu: ravne – klinaste – savijene - obliku u presjeku: dio krute ravne plohe – blok stupe – tlokutaskog oblika ili oblika prema odabiru (s jorizontalnom gaznom
površinom)
18.
Pojela masivnih stubišta: (21.pitanje) - o AB monolitne izvebe: AB pločasta stubišta čije ploče krakova mogu biti pune s nabetoniranim stubama (najčešde) ili naborane – izvode se in situ u oplati (19.pitanje) - o AB montažne izvebe: gotovi manji ili vedi elementi proizveeni u tvornicama, izvan grailišta, o prezgotovljenih AB elemenata, moguda ručna montaža (laka preferikacija) ili montažna kranom (teška prefebrikacija) (20.pitanje)
22.
Detalj gornjeg ležaja stubišnog kraka masivnog stubišta – zaštita o uarne buke (prigušni elementi) - spajanje stubišnog kraka i podesta
23.
Detalj onjeg ležaja stubišnog kraka masivnog stubišta – zaštita o uarne buke (prigušni elementi) - spajanje stubišnog kraka i podesta
24.
25.
u tlocrtu svakog kata prikazuje se horizontalni presjek kroz stubište ugl.na 1/3 visine kata izna razine poa. Crta se smjer uspinjanja (sreišnja linija, linija hoa) koja se označava punom tankom linijom po sreini kraka tako a se kružidem označi početak,a strenicom završetak uspinjanja o kata o kata. Ko zavojitih stuba smjer uspinjanja je 45cm o zia. U iejnom projektu crtaju se krakovi sa stubama, podesti i smjer uspinjanja i ne kotira se. U glavnom projektu crta se kao u idejnom ali se na smjer uspinjanja oaje broj stuba kao razlomak visina i širina stuba u prikazanom kraku, a ograa se označava shematski. U izvebenom projektu crtaju se konstrukcijski etalji i upisuje se reni broj gazišta na svaku stubu, etaljno se kotiraju sve mjere. Treba formulom ( 63 – 2 Vst = Šst) obiti imenzije stepenica za obivenu visinu etaže (o gotovog poa onje etaže o gotovog
poa gornje etaže – mogude visine (kao u programima kaj smo raili) 280, 300, 320). I zatim nacrtati obivene stepenice na primjeru: - jenokrakog stubišta - vokrakog jenosmjernog stubišta - vokrakog vosmjernog ravnog stubišta
IMENZIONIRANJE STUBIŠNOG PROSTORA a) b) c) d) e)
V(etaže) : propisanom visinom stuba za zgrau oeređene namjene (u ovom slučaju stambene zgrae – 15-22cm) = X X -> cca broj visina (zaokružiš ga na neki broj koliko visina želiš imati – X1) V(etaže) : X1 = Vst (provjeri paše li ti po propisima) 63 (64) – 2Vst = Šst Na honoj liniji deš imati ove brojeve: X1 – 1 x Šst / X1 x Vst Podest (min) = 63 (64) Šst
Primjeri tlocrta samo stepenica za visinu etaže 280cm
8b Masivne konstrukcije – polumontažni stropovi 1.
Polumontažna masivna stropna konstrukcija izvoi se o va osnovna ijela: Montažni elementi – konstruktivni montažni elementi koji su prefabricirani i služe za savlaavanje raspone između nosivih ziova (greice, tanke ploče); montažni elementi – ISPUNA – kojima se ispunjavaju šupljine između ili izna nosivih elemenata stropa
2.
In situ lijevani beton za povezivanje elemenata i tlačni io stropa – beton se izlijeva na ili između montažnih elemenata stropa i monolizira (povezuje) montažne ijelove stropa u krutu cjelinu – obično je koncentriran u tlačnoj zoni i ev. rebrima (tlačna betonska ploča izlivena in situ) Montažni elementi koji su mogudi pri izvebi polumontažnih stropova su konstruktivni montažni elementi koji su prefabricirani i služe za savlaavanje raspone između nosivih ziova (greice, tanke ploče) montažni elementi – ISPUNA – kojima se ispunjavaju šupljine između ili izna nosivih elemenata stropa
3.
beton prilikom izvebe polumontažnih stropova obično je koncentriran u tlačnoj zoni i ev. rebrima (tlačna betonska ploča
-
izlivena in situ). 4. 5. 6.
Ovisno o formi konstruktivnih montažnih elemenata i ispuna, izlijevanjem betona fomira se konatruktivna sitnorebričasta jenosmejrna, šuplja ili puna ab stropna ploča, ok je ko monolitne masivne ab stropne ploče.. AB polumontažni stropovi, ako zanemarimo montažne ispune, konstruktivno funkioniraju kao jenosmjerne ploče. Varijante nosvih ijelova polumontažnih stropova kod bezoplatne izvedbe: -
7.
AB rebra
Rebra o AB tankostijene opeke (nosači – rebra) AB ploča (nosač – tanka ploča)
Polumontažni strop o prenapregnutih AB greica s ispunama o lakog betona – nakon postave gredica i ispuna postavlja se armatura tlačne ploče te se betonira. Debljine stropa – ako je ebljina blok ispune 18cm 4cm tlačne ploče ona je strop 22cm slojevi poa i poglea Razmak osovniskih gredica je 50cm.
Prednosti izvedbe... 8.
Polumontažni 'Fert' strop je strop o armirane tankostjene opeke s ispunama o šupljih blok-ispuna. Razmaci između greica ovise o širini ispune, tako a je osovinski međurazmak greica 40 ili 50 cm, ok je tlačna ploča min 4cm, a visina ispune 16cm. Što znači a nam je stopna ploča ebela 20cm (164).
9.
Formiranje poprečnih rebra je za ukrutu stopa s razmacima elemenata za i spunu. Razmak elemenata za sve polumontažne stropove s ulošcima je najviše 3m. (rebra ravnomjerno raspoređena unuatr ploča vedeg razmaka.)
10.
Spregnute polumontažne stropne ploče na oplati o valovitog lima puno nosivost postižu tek s izvebom betonske tlačne ploče. Čelični limovi, valovito profilirani za nosivost, naborani unutar rebara za bolju prionljivost betona. Valoviti lim s poprečnim naborima ujedno je i izgubljena oplata i armat ura vlačne zone stropne ploče.
Usporeba polumontažnih stropova u onosu na monolitne: Prenosti: bezoplatna izveba, manja težina stropne konstrukcije, brža izveba Mane: slabija zvučna izolacije, veda elastičnost stropa 12. Raspoređivanje nosivih elemenata u polumontažnosm stropu ko izvebe otvora: bijeli strop 11.
13.
Polumontažni 'bijeli' strop o prenapregnutih ab polugotovljenih greica i ispune o porobetonskih blokova (blokovi su b ijele boje). debljina stropa: 15cm osovinski razmak gredica 68cm (pojedin ačne greice) ili 75 (uvojene greice)
prenost izvebe: to je jean o rijetkih polumontažnih stropova ko kojeg neke greice mogu preuzeti opteredenje rugih greica iz rugog smjera. Te greice ili ležajnice su izrađene s oatnom armaturom koja onogudava naslanjanje.
14. 15.
-
'Omnia' ploče je strop koji se sastoji o prezgotovljene ab ploče (4 -6cm) ili trake ijelom viljive armature izna ploče nošene rešetkastokm armaturom. Nnakon montažne ploče ili trake betonira se preostali io u potrebnoj visini. 16. Omnia strop s prezgotovljenim tankim stropnim pločama: Rasponi max 700cm (600, 500 (540? – ne viim kaj piše, koji broj u skripti), 360, 300 Dimenzije debljina su: (skica po 17 se onosi i na ovo pitanje, tj o tua se iščitava to)
17.
Polumontažni Omnia strop (mislim da treba ovaj donji presjek, a ne ovaj lijevi)
18.
Omnia ploča s olakšanjima o šuplje opeke ili polistiren bloka (samo jedna varijanta opis i skica)
19.
Masivne kose stropne ploče s polumontažnim stropnim elementima se izvoe t ako da se stropni elementi oslanjaju na zidove ili gree (gornji rub zia je u nagibu ili je grea u nagibu). Izvoe se na isti način kao ko vooravnih stropova. Ko vedih kutova nagiba problem može biti betoniranje tlačne ploče (opasnost o puzanja beton a).
8c Masivne konstrukcije – montažni stropovi i ziani stropovi – svodovi 1.
2.
Vrste masivnih montažnih stropova: Ravne stropne ploče (pune ploče i šuplje ploče) – rasponi do 6m Rebrasti stropovi (od jednog elementa i od dva elementa) – raspon do 12m Krutost montažnih stropnih ploča na horizontalne sile postiže: Samonosive ploče pune konstruktivne visine, betom se monolitiziraju samo spojevi ploča međusobno i za obone nosive elemente za postizanje horizontalne krutosti konstrukcije zgrade.
3.
Montažni stropovi sa punim ab pločama su: -
4. 5.
6. 7.
8.
Od normalnog betona (jednosmjerne i dvosmjerne) Od lakog betona (porobeton)
Montažni stropovi sa šupljim ab pločama su: O normalnog betona (šupljine prazne ili ispunjene toplinsko-izolacijskim materijalom kao izgubljenom oplatom) Montažni rebrasti ab stropovi: Od jednog elementa – rebro i ploča zajeno Od dva elementa – posebno rebro, posebno ploča Svoovi se izvoe zianjem o opeke ili kamena u mortu u zakrivljenim oblicima prema posebnim pravilima zianja zbog čega se u nosivom ijelu konstrukcije javljaju samo tlačne sile. Oslanjaju se na uporišta (ziovi ili stupovi vedih imenzija). Izravnanje gornje plohe radi izvedbe konstrukcije poda izvodi se: Pomodu nasipa pijeska ili nekog rugog granulata Pomodu sloja laganog be tona Pri rekonstrukciji zgrada sa masivnim zidanim stropovima – svoovima nije poželjno uklanjanje nasipa i oteredenje svoa jer nasip stabilizira svod.
9 Sustavi temeljenja zgrada 1.
Temelji su najniži konstuktivni ijelovi zgrae u neposrenom kontaktu s tlom. Ispo onje plohe temelja u tlu se javljaju naponi pritiska te se tlo sabija.
2. 3.
4.
Preuvjet za oabir konstrukcije temelja zgrae je poznavanje kvalitete temeljnog tla što može olučiti o izboru konstruktivnog sustava zgrade, izboru oblika temeljenja i dubine temeljenja. Plitko temeljenje – najčešde u visokogranji (zgraama), za uobičajena opteredenja i stanarne kvalitete tla Duboko temeljenje – rijeđe u visokogranji, uglavnom za opteredenja temelja, ko slabo nosivih tla, ko temeljenja u voi i sl (Venecija, Ciudad Mexico..) Plitko temeljenje – najčešde u visokogranji (zgraama), za uobičajena opteredenja i stanarne kvalitete tla. Vrste plitkog temeljanja: temeljna traka, t emelj samac, temeljni nosač, temeljna ploča, temeljni roštilj.
5. 6.
Duboki iskop je iskop za temeljenje koji je ublji/vedi o 2m.
7.
Duboko temeljenje je temeljenje na vedim ubinama. Primjenjuje se rijeđe u visokogranji, uglavnom za opteredenja temelja, kod slabo nosivih tla, kod temeljenja u vodi i sl (Venecija, Ciudad Mexico..) – ako je nosivo tlo u vedoj ubini ili su posebno velika opteredenja (silosi, strojarnice termoentrala, stupovi mostova, vrlo visoke zgrae...)
Oblici temelja za plitko temeljenje
8.
Oblici dubokog temeljenja su: piloti, bunati, kesoni. Temeljenje na PILOTIMA – mogudi način nošenja ko pilota te oslanjanje zgrae na pilote
9.
Pravilo za oređivanje ubine temelja ko plitkog temeljenja je a temelji iu o nosivog tla i ispo ubine sm rzavanja tla.
10.
Oređivanje minimalne imenzije onje plohe temelja ko plitko temeljenja ovisi o: Opasnosti o klizanja površinskih slojeva (ovisi o sastavu tla i povedava se s povedanjem vlažnosti tla) Vrsti tla – na stijenama nije ograničena ubina ukoliko nema otoka voe u no temelja u zoni smrzavanja, na šljunku i pijesku može ubina temeljenja biti 50cm ako je nivo pozemne voe niži. -
Opasnosti od smrzavanja tla (dubine smrzavanja tla u HR: u primorskim krajevima 40-60cm; u nizinskim kontintalnim krajevima 80-120; u planinskim krajevima do 140cm)
Dimenzioniranje temelja oređuje se na temelju opteredenja i nosivosti tla.
Opteredenje zgrae i temelja na tlo ne smije prelaziti opušteno opteredenje tla jer eksentričnost opteredanje ima za poslje dicu napona u tlu ispo temelja u poručju gje jeluje ekscentrična sila. Što je ekscentritet vedi to je vedi napon. 12. Sjedanje zgrade – zbijanje tla ispo zgrae olazi zbog opteredenja zgrae te olazi o eformacija tla ispo temelja. Veličina sjedanja zgrade ovisi o opteredenju i vrsti tla (sklonosti tla zbijanju). Mogudi problemi su neravnomjerno sjeanje zgrae koje može ovesti o oatnih naprezanja u konstrukcijama zgrae i temelja što može ovesti o pucanja konstrukcije. 13. Spriječavanje iferencijalnog slijeganja temelja zgraa je povezivanjem temeljnih traka poprečnim temeljima ili temelja samaca s ceznim greama, te armiranja i ko inače nearmiranih temeljnih traka. 11.
14.
Nepovoljni uvjeti kod temeljenja a. Zgraa velike užine b. Nejednaka kvaliteta temeljnog tla c. Nejenolika opteredenja zbog zbrajanja opteredenja d. Različite ubine temelja Isušenje tlazbog promjene razine pozemne voe e. f. Doatno opteredenje o ogranji
-
Uvjeti za postizanje ravnomjernog sjedanja temelja: - tlo dovoljen nosivosti - izbjegavanje zbrajanja opteredenja o susjenih temelja u malim ubinama - temeljenje na isti način, na istoj vrsti tla - ujenačeno opteredenje cijele zgrae - temeljenje na istu dubinu - postignut isti napon u tlu
Ukoliko nije mogude ispunjavanje uvjeta izvoe se DILATACIJE i u poručju temelja.
15.
Materijal za izvedbu temelja je beton. Oblici nearmiranih temelja: temeljne trake, temeljni samci
Oblici armiranih temelja: temeljne trake, temeljni samci, temeljne ploče (isključivo o AB) Temelje je potrebno armirati kaa se u njima pojavljuju vlačna naprezanja (glavna armatura se postavlja u vlačnoj zoni temelja). (skica – koja? Čega? ) 16. Nearmirane temeljne trake izvoe ko sustava punih nosivih stijena. Zbog širenja opteredenja ko vedih imenzija temelji su oblikovani pomodu linije širenja opteredenja u betonu (trake trepezastog ili stepenastog oblika).
Nearmirani temeljni samci izvode se kod stupova skeletnih konstruktivnih sustava. Oblikovanje isto kao kod neAB temeljnih
traka. Zbog ukrudenja trebaju se međusobno povezati temeljnih trakama ili temeljnim ab greama. 17.
Armirani temelji se izvode na prethod no iveenoj betonskoj polozi min ebljine 5 cm (najčešde 10cm) koja je potrebna za postavu armature.
18.
Zbog ukrudivanja konstruktivnog sustava potrebno je sve temelje samce međusobno povezati. Povezivanje se izvoi s ab greama za ukrutu – vezne grede. Oblik i položaj gree za ukrutu može b iti različit (pravokutan, kao kontragrea i sl.)
19.
Temeljne ploče izvoimo: - kaa na relativno malu ploštinu ispo zgrae treba prenijeti znatno opteredenje (potrebe ploštine temelja bi zauzimale velik dio tlocrtne p ovršine zgrae) - ko slabije nosivih tla (potrebne ploštine temelja bi zauzimale velik io tlocrtne površine zgrae) - ko visokog nivoa pozemne voe (izvoi se temeljna ploča u obliku korita – zgrade s podrumima) Prenost je što temeljna ploča ravnomjerno raspoređuje opteredenje ispo cijele zgrae čime osigurava ravnomjerno sjeanje zgrade.
Ko visokog nivoa pozemne voe temelji zgrae s porumom izvoe se u obliku korita (temeljna ploča i porumski ziovi kao ujedinjena ab konstrukcija – kada, korito). 21. Dubina temeljenja ko ravne temeljne ploče često je veda nego li to zahtjeva konstruiranje temelja zbog razloga izvebe temel ja ispoe ubine smrzavanja. U tim slučajevima se između slojeva poa i temeljne ploče izvoi nasip (šljunka). 20.
22.
Temeljnu ploču s pojačanjima izvoi se u slučajevima vedeg opteredenja.
23.
Temelji i oslanjanja pregradnih nenosivih zidova na tlo
24.
28.
Iskopi: - Plitki iskop je iskop do dubine 2m - Duboki iskop je iskop na ubini vedoj o 2m - Široki iskop se izvoi za vede ubine iskopa kaa se bočne stranice izvoe u nagibu (za nevezana tla i poluvezana tla nagib je 1:1 do 1:1,25 s prekidima kosine s ba nkinom) - ko zgraa s porumom iskop treba biti širi o zgrae za širinu obonog ranog (manipulativnog) prostora (obono min 50cm). - izvoi se kako bi se omogudio prostor za iskope za temelje i izvebu oplate s poupiračima za porumske ziove Pogledaj 24. Pitanje Nanosna skela je skela koja zajeno s konopcima efinira poziciju iskopa i buude zgrae unutar građevinske jame (osi konstrukcije?) Osiguravanje (poupiranje) bočnih stranica širokog iskopa za temeljenje i izvebu pozemnih etaža izvoi se s oplatom (rvenom, čeličnom, kombinacijom čelika i betonskih ploča) koja je obro učvršdena – sidrena. (mlaznim betonom – torkret beton; nosačima i ispunom o betona (ili ispunom o rvenih pragova); čeličnim žmurjem s geosidrima; drvenom oplatom) Temeljenje na različitim uvjetima na terenu – jelomično porumljene zgrae (skice - 2,3,4,5) opisi svojim riječima
29.
Temeljenje s temeljnim trakama na terenu u nagibu (skica pitanja ispred br 6)
30.
Nadtemeljni zid – potporni zidovi savladavaju visinske razlike na terenu. Konstrukcije potpornih zidova i njihovih temelja
25. 26. 27.
oblikovane su na način a preuzimaju bočno opteredenje zemlje i prenesu ga na temeljno tlo. (nisam ziher dal je to to)
Nakon izveene betonske pologe na nabijenom šljunku (min 5cm, najčede 10cm), na betonskoj polozi se izvoi hiroizolacija koja se zaštiduje o opasnosti oštedenja sa slojem betona ili cementnog morta (3-4 cm). (Na to se onda stavlja sustav armature temeljne ploče i zalijeva se betonom.) 32. Nova zgraa (koja se ovaja o postojede ilatacijom) treba biti temeljena na istoj ubini kao i postojeda ili ublje. Izveb om se ne smije narušiti stabilitet postojed ih zgrada. a) Ukoliko je nova zgraa na vedoj ubini potrebno je postojedi temelj pobetonirati o iste ubine na kojoj je temelj nove 31.
zgrade b)
Ukoliko je postojeda zgraa na vedoj ubini, temelj nove zgrae izvoi se o iste te ubine postojede zgrae.
(
)
33.
DIJAFRAGMA je AB konzolni zi iz tla oatno siren u bočno tlo koji se postavlja u slučaju neposrene blizine susjenih zgr ada, kaa je ubina znatno veda o ubine postojedih temelja kojim se osigurava iskop građevinske jame. (ebljina zia – dijafragme je 50-60-80...cm) Uloga: stabiliziranje i podupiranje tla
Dijafragma i konstrukcije osiguranja građevne jame se sire bočno u tlo pomodu pilota -sidra (geo-sira). Načini sirenja su: a) bušenje tla / zbijanje cijevi b) uvlačenja sira u cijev c) injektiranje mlaznim betonom
) učvršivanje i napinjanje sira
(
)
Dimenzije ijafragme se oređuju statičkim proračunom (ebljina, ubina u tlu, položaj, ubina i 'jačina' siara-pilota). Skica neke dijafragme. Tu ih je par pa si izaberi ;)
34.
-
Slijeeda pitanja su ista kao i ona gore pa nema smisla ni pisati ih ponovno: 35.-do 12.; 36.-15.; 37.-15.; 38.-19.; 39.-24.; 40.-28.,29.; 41.-32.;42.-33. 43.
A) tlo koje nije obro zbijeno i nema ovoljnu nosivost može se poboljšati u pogleu nosivosti tla na nekoliko načina: - postupkom dubokog vibracijskog zbijanja tla - izvebom šljunčanih stupova - izvebom šljunčanih stupova sa cementom suspenzijom - postupkom mlaznog injektiranja tla sa cementnom suspenzijom - izvedbom betonskih stupova (pilota) B) izvedba temelja na pilotima
10. predavanje, Fizika zgrade
1. Koji fizikalni utjecaji na zgrae moraju biti obuhvadeni pri projektiranju, izvebi i uporabi zgraa - toplina, vlaga, zvuk, svjetlo, požar 2. Koliko toplinske energije se približno troši u sektoru zgraarstva, kojim parametrom iskazujemo potrošnju toplinske energi je za grijanje u Hrvatskoj
Poručje zgraarstva s ~ 40 % ujela potrošnje energije ima znatan utjecaj na ukupnu potrošnju energije u gospodarstvu. Mogude je značajno smanjenje potrošnje energije s ogovarajudim mjerama toplinske zaštite u zgradama. Razina toplinske zaštite i racionalne uporabe energije u RH se mjeri goišnjom potrebnom toplinskom energijom za grijanje zgrade: Q H,nd [kWh/a].
3. Nazivi kategorija energetski efikasno projektiranih i izveenih zgraa, što je nZEB - niskoenergetske zgrade ≤ 40 kWh/(m²a) - pasivne zgrade ≤ 15 kWh/(m²a) - nula-energetske zgrae ~ 0 kWh/(m²a) Prema direktivi EPBD/2010/31/EU u cilju smanjenja emisije stakleničkih plinova i poboljšanja energetskih svojstava u zgraama previđeno je postizanje standarda blizu nula-energetske zgrade (nZEB) za sve novogradnje do 2020. godine (do 2018 za nove javne zgrade).
4. Što je po efiniciji pasivna kuda, u pogleu sustava za grijanje, kako se ostvaruje zagrijavanje pasivne kud e Pasivna kuda - kuda koja nema klasični sustav grijanja (kotlovnica, pedi, ogrjevna tijela). Potrebnu toplinu za grijanje i PTV zadovoljavaju toplinski dobici od sunca, boravka ljudi, opreme. Nužna je visoka razina toplinske izolacije i maksimalna zrakotjesnosti te rai toga izveba mehaničke ventilacije zraka s rekuperacijom otpane topline (prijenos topline iz otpanog na svježi zrak). 5. Vrste ventilacije zgrada, kaka v sustav ventilacije je nužan ko energetski efikasno projektiranih i izveenih zgraa i zaš to Ventilacija se ostvaruje: - prirodno putem prozora - prironim ovođenjem zraka izvana i mehaničkim ovođenjem - uređajima za ventilaciju s rekuperacijom otpane topline (prebacivanje topline s otpadnog zraka na svježi zrak preko izmjenjivača topline) - nužni ko ventilacije energetski efikasnih zgrada 6. Kako se pristupa projektiranju energetski efikasno projektiranih zgrada u pogledu dobitaka topline Niskoenergetske, pasivne i nulenergetske kude projektiraju se, između ostalog, na način a se boravišni prostori otvaraju prema suncu radi toplinskih dobitaka od sunca koji de smanjiti potrebnu toplinu za grijanje u periou grijanja. 7. Isplativost ekonomskih ulaganja kod energetski efikasnih zgrada u izvedbi i eksploataciji Zgrae koje trebaju manje topline za grijanje imaju manje troškove za nabavku energije te su ekonomičnije tijekom vijeka trajanja zgrade. Početna veda ulaganja zbog pojačane toplinske zaštite, posebnih tehničkih instalacija i upotrebe obnovljivih izvora energije
isplate se ubrzo nakon nekog vremena korištenja zgrae. 8. Što su aktivne ili plus energetske zgrade - active house - plus energetske zgrade (korištenje obn. izvora en. - prvenstveno en. sunca) 9. Osim irektnih sunčevih obitaka topline kroz otvore, pomodu kojih uređaja se još koris ti energija sunca u zgradama - na razini goine veda p roizvonja nego potrošnja energije, višak električne energije se sklaišti (akumulatori - skuplje) ili se električna energija isporučuje u mrežu u vrijeme vede proizvonje o potrošnje (po višoj tarifi - cijeni) i uzima iz mreže u trenucima vede potrošnje o proizvonje (po nižoj tarifi)
10. Što je energetsko certificiranje zgrada Energetskim certificira njem se utvrđuje: - potrebna toplinska energija za grijanje zgrade Q H,nd *kWh/(m²a)+ (trenutna razina certificiranja u RH) ili - sveukupni energetski konzum zgrade (grijanje, hlađenje, PTV, ventilacija, rasvjeta,
pomodni sustavi) sveeno na razinu primarne energije *kWh/(m²a) ili MJ /(m²a)+ ili emisiju CO2 *kg/(m²a)+ (carbon footprint) razina certificiranja u EU, a u skoro i u RH
11. Za koje zgrade je obvezno energetsko certificiranje, tko ga provodi Prema direktivi EPBD/2010/31/EU previđeno je u EU obavezno energetsko certificiranje zgraa s grijanim boravišnim prostorima kod: - svih novih zgrada - vedih rekonstrukcija postojedih zgraa - svih javnih zgrada (u RH do 31.12.2012. za zgrae > 1000 m²) - svih zgrada ili dijelova zgrada (stan, poslo vni prostor) koje su na tržištu nekretnina Energetski certifikatori: - ovlaštene osobe za energetsko certificiranje zgraa s ogovarajudom specijalističkom eukacijom - inženjeri ili MA arhitektonske, građevinske, elektro ili strojarske struke. 12. Koji je (prema saašnjim propisima) najniži opušten energetski razre za nove zgrae ili potpuno rekonstruirane postojed e zgrade -G
13. Osim novih zgraa, koje se još zgrae moraju obavezno energetski certificirati, na što to utječe na tržiš tu nekretnina
- vedih rekonstrukcija postojedih zgraa - svih javnih zgrada (u RH do 31.12.2012. za zgrae > 1000 m²) - svih zgraa ili ijelova zgraa (stan, poslovni prostor) koje su na tržištu nekretnina Obaveza izrade energetskog certifikata za javne zgrade i zgrade na tržištu s viljivo naznačenim energetskim razredom zgrade: - utjecaj na tržište nekretnina - poticaj korisnika na mogudnosti energetskih poboljšanja zgraa
14. Koja je funkcija i koji su ciljevi toplinske zaš tite zgrada
Funkcija toplinske zaštite: zaštita o vanjskih ili unu tarnjih utjecaja uslije promjene temperature i vlage Cilj toplinske zaštite: 1. ugodan boravak u unutarnjem prostoru - sprječavanje prevelikog ohlađivanja ili pregrijavanja unutarnjeg prostora izbjegavanje građevinske štete - sprječavanje konenzacije voene pare unutar konstrukcija i kroz to propadanje materijala i promjenu svojstava materijala - sprječavanje prevelikih eformacija uslijed temperaturnih dilatacija (“temperaturni ra”) 2. higijensko-tehnički uvjeti za boravak - sprječavanje pojave gljivica i plijesni zbog površinske konenzacije voene pare, zaovoljavajuda kvaliteta zraka u zatvorenim prostorima (vlažnost, temperatura, mikrobiološka ispravnost, kisik, čestice, štetni plinovi)
15. Što je ispravan fizikalni proces u toplinskoj zaš titi zgrada - u konstrukcijama treba osigurati ispravan fizikalni proces (konstrukcije bez kondenzacije vodene pare unutar elemenata ili na njima)
16. Koje su metoe u projektiranju i planiranju kojima se postiže povedana uštea energije i toplinska zaš tita zgrada Pristup projektiranju treba biti sa s tanovišta: - urbanističkog i prostornog planiranja, - oblikovanja zgrade (faktor oblika) - primjene optimalnih materijala toplinskih izolacija dobrih toplinsko izolacijskih svojstava, - projektiranja elemenata i njihovih spojeva, - primjene dnevnog svjetla i prirodne ventilacije, - korištenja obnovljivih izvora energije, - ugranje opreme i tehničkih sustava niske potrošnje energije
17. Utjecaji smještaja zgrae u prostor na energetsku efikasnost zgrade Konfiguracija terena, vjetrovitost, blizina voe i osunčanost terena imaju značaj za stvaranje mikroklime prostora (vanjska temperatura). Gubici topline zgrae ovise o izloženosti zgrae nepovoljnim utjecajima. 18. Karakteristike zgrada koje su orijentacijski i oblikovno pasivno solarno efikasna arh itektura
19. Što je bioklimatski pristup pri projektiranju zgrada BIOKLIMATSKO PROJEKTIRANJE – iskorištavanje uvjeta okoliša za ostvarenje pasivnog grijanja, hlađenja, ventilacije, prirodnog osvjetljenja.
20. Ovisnost geometrije zgrae i gubitaka topline, što je faktor oblika, kaa je povoljniji za isti volumen zgrae Promjena oblika tijela zgrae utječe na veličinu vanjskog oplošja ------------------------ Raščlanjivanje tijela zgrae utječe na povedanje površine vanjskog oplošja ---------------------------------------------------- Što je oblik zgrae kompaktniji to je faktor oblika manji – zgraa de imati manje oplošje za isti volumen, a time i manje gubitke topline.
FAKTOR OBLIKA f0 -1 f 0 = A / Ve (m )
A = vanjsko oplošje Ve = grijani volumen 21. Kako smanjujemo transmisijske gubitke topline kroz ovojnicu zgrade i kada imamo nepovoljniji faktor oblika zgrade Transmisijski gubici topline biti de to manji što je ploština oplošja grijanog ijela zgrade A (m2) manja u odnosu na obujam grijanog dijela zgrade Ve (m3). Oblikovanje zgrae ima važnu ulogu u procesu projektiranja energetske efikasnosti zgrade jer direktno utječe na vrijenost faktora oblika. U procesu projektiranja nije uvijek mogude postidi povoljan faktor oblika. Smanjenje transmisijskih gubitaka topline kroz oplošje (ovojnicu)
grijanog ijela zgrae se u najvedoj mjeri postiže: - visokim toplinskoizolacijskim vrijenostima građevnih ijelova oplošja zgrade i/ili termorefleksnim slojevima - izvedbom detalja zgrade bez ili s minimalnim toplinskim mostovima
22. Načini prijenosa energije i prolaska topline kroz ovojnicu zgrade
Količina topline koja de prodi u najvedem ijelu ovisi o sastavu građevnog i jela, o materijalima i njihovim debljinama. Ukupan prolazak topline kroz građevni io ogađa se strujanjem unutarnjeg (toplog) zraka prema obonom građevnom ijelu, provođenjem topline kroz slojeve materijala građevnog ijela te ponovno strujanjem od građevnog ijela prema (hladnom) vanjskom zraku zimi (ljeti obrnuto).
23. Kako se naziva i iskazuje fizikalni pokazatelj toplinske provodljivosti materijala, oznaka, jedinica i značenje njegove veličine λ - projektna vrijednost toplinske provodljivosti materijala izražena u W/(mK)
(što je λ manji, materijal je bolji toplinski izolator)
24. Omjer toplinske provodljivosti materijala kod toplinsko izolacijskih materijala i armiranog betona 1:60
25. O koja dva faktora ovisi toplinski otpor
R sloja materijala ugrađenog u ovojnicu zgrae Površinske temperature i temperature u dodirnim ravninama slojeva materijala
unutar građevnog ijela ovise o: - toplinskoizolacijskim svojstvima materijala λ1, λ2 (W/m.K) – toplinska provodljivost - debljinama slojeva d 1, d 2 (m)
26. Kako možemo poboljšati toplinski otpor oabranog sloja obložnog materijala za toplinsku izolaciju zgrae - dodatne obloge?
27. Kako možemo poboljšati toplinski otpor materijala nosive konstrukcije za istu ebljinu slo jeva konstrukcije ovojnice zgrade, bez dodatnih obloga
28. Što je koeficijent U, kako se iskazuje, što njegova veličina pokazuje o toplinsko izolacijskim svojstvima građevnog ijel a zgrade Proračuni koeficijenta prolaska topline U *W/(m2K)+ (U koeficijent građevnog ijela zgrae – zidovi, podovi, krovovi, otvori) U = 1 / RT W/(m2K) Rt- ukupan toplinski otpor
Primjer proračuna koeficijenta prolaska topline U Građevni element je sljeedeg sastava (gleano iznutra): proužna žbuka 2 cm λpro.žbuke = 1,00 W/(mK) zid od blok opeke 29 cm λblok opeke = 0,48 W/(mK) proužna žbuka 3 cm λpro.žbuke = 1,00 W/(mK) Toplinski otpor: RT = Rsi + R1 + R2 + ... Rn + Rse Rsi = 0,13 (m2K)/W; Ri = d/ λ; Rse = 0,04 (m2 . K)/W RT = 0,13 + 0,02/1,00 + 0,29/0,48 + 0,03/1,00 + 0,04 = 0,824 (m2 . K)/W Koeficijent prolaska topline: U = 1 / RT U = 1 / 0,824 = 1,21 W/(m2 . K)
Ako se obivena vrijenost usporei s opuštenim vrijenostima (u tablicama) može se zaključiti a ovakav zi NE ZADOVOLJAVA niti jedan zahtjev.
29. Što se može napraviti za postizanje boljih toplinsko izolacijskih svojstava pojeinog građevnog ijela z grade (zid, pod krov, otvor) Ukoliko se treba promijeniti sastav elementa radi postizanja boljih toplinsko-izolacijskih svojstava
može se primijeniti sljeede: 1. povedati ebljinu sloja materijala 2. primijeniti materijal s boljim toplinsko-izolacijskim svojstvima
(manja vrijenost λ !) 3. dodati sloj toplinsko-izolacijskog materijala
30. Utjecaji vlage na zgradu -------
31. Kako nazivamo zaštitu o vanjskih utjecaja vlage, kako izvoimo tu zaštitu ko pojeinih građ evnih dijelova zgrade HIDROIZOLACIJA Na krovu: - pokrovom za brzu odvodnju na kosom krovu - hidroizolacijskim vodonepropusnim slojem na ravnom krovu Na zidu: - vanjskim završnim slojem - vodoodbojnim ili vodonepropusnim
Na građevnim ijelovima u oiru s tlom:
- hidroizolacijskim vodonepropusnim slojevima
32. Kakvim izvoimo zaštitu o utjecaja vlage iz unutrašnjih prostora U građevnim ijelovima: fizikalno ispravnim sastavom (bez unutarnje kondenzacije vodene pare)
Na unutarnjoj površini: postizanjem unutarnje površinske temperature iznad temperature rošenja (obra toplinska izoliranost) Građevni ijelovi izloženi voi: hidroizolacijama Građevna vlaga o izgradnje: prironim procesom sušenja (sastav građevnog ijela koji to omoguduje) 33. Koji su mogudi nepovoljni utjecaji vlage iz unutrašnjih prostorija pri neispravnom fizikalnom procesu u ili na građevnom dijelu zgrade koji čini ovojnicu zgrae prema negrijanom ili vanjskom prostoru
1. 2. 3. 4. 1 – Normalna difuzija vodene pare bez kondenzacije – ispravan fizikalni proces 2 - Kondenzat! hladni i relativno paronepropusni sloj izvana u zoni niske temperature 3 - Parna brana - sloj koji sprječava ulazak vodne pare u slojeve u kojima bi ošlo o konenzacije (ispravan fizikalni proces, ali je potrebno je osigurati dobro provjetravanje prostorije jer nema normalne difuzije vodene pare) 4 - Kondenzat! hladna površina sloja u zoni niske temperature
35. Opis i skica višeslojnih građevnih ijelova ovojnice grijanog dijela zgrade s toplinsko izolacijskim slojem s grijane (toplije) strane pregrade - ifuzija voene pare i pozicija pojave unutrašnje konenzacije, te kako se problem rješ ava Kod vanjskih zidova treba izbjegavati postavu paronepropusnih slojeva s vanjske strane zia jer de oni zaustaviti ili usporiti difuziju vodene pare kroz zid na nepovoljnom mjestu (hlana zona) te de se pojaviti unutarnja kondenzacija voene pare i navlaženje slojeva pregrade. – VIDI 37. ZA SKICU
36. Zašto je povoljnije izvoiti građevne ijelove ovojnice zgrae s toplinsko izolacijskim slojem s vanjske (negrijane) strane Odmicanje paronepropusnog materijala i stvaranje ventilirane zračne šupljine omogudava nesmetan pr olazak vodene pare u vanjski prostor (ispravan fizikalni proces).
37. Skice i opisi neispravne i ispravne izvedbe vanjskih zidova grijanih prostora kod izvedbe paronepropusne vanjske obloge zidova
38. Skice i opisi neispravne i ispravne izvedbe krovova grijanih prostora kod izvedbe paronepropusne vanjske obloge krovova zgrade TOPLI KROV Svi slojevi krova su u međusobnom kontaktu. Zbog paronepropusnog završnog sloja krova potrebno je prije toplinske izolacije ugraditi paronepropusni sloj – parnu branu. Iako je difuzija vodene pare zaustavljena (vodena para ne ulazi u toplinsku izolaciju), do kondenzacije vodene pare unutar krova ne dolazi, jer je (zbog prisustva toplinske izolacije) temperatura na tom mjestu povoljna
(izna temperature rošenja). 39. Koji fasani i krovni obložni materijali su paronepropusni i kako se fasana ili krovna vanjska obloga s tim materijalima mora izvesti da bi se osigurao ispravan fizikalni proces u građ evnom dijelu – VIDI 38. 40. Prenosti izvebe ventilirane (provjetravane) fasane ili krovne obloge u pogleu fizikalnih svojstava građevnog ijela z grade - toplinska izolacija kao sloj velike paropropusnosti i pada temperature je izvana, sa zimi hladnije strane, štiti unutrašnji io građevnog ijela o
hlađenja zimi i pregrijavanja ljeti
- masivni sloj nosive konstrukcije zaštiden o temperaturnih ilatacija, omogudena akumulacija topline u masivnoj konstrukciji zimi - paropropusnost cijele konstrukcije, normalna difuzija vodne pare, radi odvajanja vanjske vodootporne i vodonepropusne fasadne obloge s
vertikalno ventiliranim zračnim slojem - zračni ventiliran prostor omogudava evakuiranje vlage i ljetno hlađenje fasadne ili krovne obloge
41. Kako se naziva sloj u građevnom ijelu koji zaustavlja olazak voene pare u hlanu zonu građevnog ijela, što se time postiže Parna brana
42. Zašto olazi o unutrašnje površinske konenzacije vone pare ko građevnih ijelova zgrae, koje su njene posljeice Površinska konenzacija se primjeduje na unutarnjim plohama oplošja kao rošenje . Na staklu kao zamagljenje, a na zidovima i stropovima rošenje ima za posljeicu razvoj gljivica i plijesni koje su opasne po zdravlje. Površinska konenzacija javlja se ko: - neizoliranih obodnih pregrada, - nedovoljno izoliranih obodnih pregrada, - prostora visoke vlažnosti bez provjetravanja - izraženih i neizoliranih toplinskih mostova (geometrijskih i konstruktivnih) - iza namještaja prislonjenog uz obone pregrade prema negrijanom ili vanjskom prostoru
Primjer pojavljivanja površinske konenzacije ka je unutrašnja površinska temperatura pregrade niska:
za unutrašnja temperaturu prostorije 20 C i vlažnost 60%, površinska konenzacija de se esiti kaa je unutrašnja površinska temperatura pregrade niža o +12 C - vlažnost zraka na površini pregrae prelazi 100% - višak voene pare, koju ohlađeni zrak u kontaktu s pregraom ne može upiti – kondenzira se ). 43. Što su toplinski mostovi ko građevnih ijelova zgrae Toplinski mostovi su mjesta u oplošju grijanog ijela zgrae gje se toplinski tok mijenja rai promjene materijala, ebljine ili geometrije građevnog ijela. Promjena materijala: Mjesto gje su spajaju različiti materijali je toplinski most zbog različiti h pojeinačnih svojstava materijala i kroz to različitih tokova topline i uzajamnog jelovanja. Promjena debljine i geometrije: Mjesta gdje je promjena debljine sloja materijala ili promjena geometrije građevnog ijela je toplinski most jer postoji razlika između površina kroz koje ulazi i izlazi toplina. Na toplinskim mostovima je povedan gubitak topline s kojim
treba računati ko toplinske bilance zgrade.
44. Koja je veza između toplinskih mostova i unutrašnje površinske konenzacije vlage na građevnim ijelovima ovojnice zgrade Zbog povedanih toplinskih gubitaka na toplinskim mostovima postoji razlika u unutarnjim površinskim temperaturama između karakterističnog ijela oplošja i mjesta gje je toplinski most. Ukoliko je unutarnja površinska temperatura preniska može odi do površinske konenzacije vodene pare. 45. Konstruktivni toplinski mostovi na zgradama - pozicije na zgrai i mogude eliminiranje objasniti na skici presjeka zgrae konstruktivni toplinski mostovi – mjesto povedanog toplinskog toka u oplošju grijanog ijela građevine zbog neizoliranih ijelova nosive konstrukcije
Potrebno je postidi kontinuitet obone toplinske izolacije, te svesti toplinske mostove samo na minimalne geometrijske (kutevi), izbjedi konstruktivne toplinske mostove (proori konstrukcijskih materijala koji su obri voiči topline.
46. Skica sloja zia i stropne ploče ko konzolnih ab istaka balkona ili ab nosača fasane obloge o opeke - naznačiti poziciju kod koje bi olazilo o unutrašnje površinske konenzacije, kaa ne bi bio ugrađen element za preki toplinskog m osta
zone zimske unutrašnje površinske konenzacije konenzacije (niske temperature površine betona), za slučaj a toplinski most nije obložen ili prekinut posebnim elementima s toplinskom izolacijom
47. Masivni i laki građevni ijelovi zgrae u pogleu ljetne toplinske stabilnosti, kako se poboljš ava kod lakih pregrada Masivni građevni ijelovi imaju zaovoljavajuda svojstva toplinske zaštite u ljetnom vremenu (ljetna toplinska stabilnost) – ne pregrijavaju se jer akumuliraju toplinu.
Lagani građevni ijelovi (s plošnom masom manjom o 100 kg/m2) imaju zaovoljavajuda svojstva samo ako imaju obru toplinsku izolaciju (vrijednost koeficijenta prolaska topline U je dovoljno niska): U < 0,35 [W/(m2K)] za lake zidove i U < 0,35 [W/(m2K)] za lake krovove )
48. Ljetna toplinska zaštita transparentnih građevnih ijelova zgrae, mogudnosti i najpovoljnije r ješenje za zaštitu o p regrijavanja – ostakljene plohe trebaju imati zaštitu o irektnog sunčevog zračenja koje proire u unutarnji prostor. Zaštita o sunca ko ostakljenih ploha može se postidi: - s elementima (uređajima) za zaštitu o sunca ispre ostakljene plohe - sa staklima koja imaju nizak s tupanj propuštanja sunčeve energije (g) - sa zasjenjenjima, istacima i sl.
Pri oređivanju zaštite o sunca (proračunu) ko vedih ploština ostakljenja i nepovoljnih orijentacija orijentacija potrebne su i kombinacije različitih mogudnosti . Energetski najpovoljnije rje šenje je ka ostakljena ploha ima vanjske pomične elemente za zaštitu o sunca (zaštita od insolacije ljeti, omogudeni toplinski dobici zimi). 49. Koji je najnepovoljniji način i pozicija zaštite o sunca ko transparentni h pregrada u ovojnici zgrade Smještaj zaštite o sunca ispre ostakljene plohe u unutarnjem prostoru je najnepovoljniji jer se unutarnji prostor pregrijava zračenjem topline s elementa za zasjenjenje koji je unutar prostorije. Takvo rješenje de se koristiti ko malih ploština ostakljenih ploha i kao oatna zaštita uz primjenu ruge zaštite koja prema proračunu nije bila dovoljna. 50. Zašto su u pogleu ukupne potrebne energije za grijanje i hlađenje zgrae nepovoljna vanjska refleksna stakla ko ostaklj enja ovojnice zgrade Refleksna van jska ostakljenja ostakljenja kao zaštita o o sunca: zahtijevaju zahtijevaju aktivni aktivni sustav hlađenja hlađenja zgrae ljeti, ljeti, zimske toplinske toplinske obitke o sunca, niska razina prirodne osvijetljenosti prostora zimi. 51. Na što se onosi zvučna zaštita u zgraama, kako mora biti projektirana zvučna zaštita građevnih ijelova i zgrade kao cjeline Onosi se na zaštitu o buke i vibracija. Zgraa i građevni ijelovi trebaju biti projektirani na način: - da se u unutarnjim prostorima postigne mir potreban za život i ra, - da zgrada sa svojom djelatnosti nije ometajuda prema okolini. Zaštita se postiže materijalima i konstruk . koje prigušuju buku i sprječavaju prijenos buke. 52. Skice prijenosa zračnog i uarnog zvuka izmeđ u prostorija u zgradama
udarni (uglavnom strukturalno)
zračni (uglavnom zračno, ali i strukturalno)
53. Kako se postiže povedana zaštita o zračnog prijenosa zvuka u zgraama ko pregranih stijena i međ ukatnih konstrukcija Postiže se materijalima i pregradama koje svojom površinskom masom (kg/m2) pružaju ovoljnu izolaciju o zračnog zvuka ili posebnim sastavima lakih v išeslojnih pregrada sa savitljivim stjenkama s ispunom od filca mineralne vune.
Jenoslojni Jenoslojni zi s površinskom masom 380 kg/m2 ima zvučnu izolaciju 52 B. To je zahtjev (minimalna vrijenost) vrijenost) za ziove između va stana u RH. Ovu vrijenost postižu: - ožbukani ziovi o blok opeke (neporozirane) ebljine ≥ 30 cm ili posebne blok opeke povedane mase za pregrae između stanova - stijene o armiranog betona ebljine ≥ 16 cm ili - višeslojne lake gipskartonske pregrae posebne izvebe
54. Kako se postiže povedana zaštita o uarnog prijenosa zvuka u zgraama ko među katnih konstrukcija i podova Postiže se ugranjom elastičnog sloja u slojeve poa koji sprječava irektan prijenos buke. 55. Kako se može postidi izoliranje bučnih prostora, pogonskih uređaja ili instalacija o boravišnih prost ora pri projektiranju zgrade Izoliranje izvora buke Tlocrtnom dispozicijom dispozicijom prostora s ometajudim izvorima buke može se postidi smanjenje utjecaja izvora buke na ostale prostore u zgradi
Prijenos buke o uređaja sprječavamo ugranjom uređaja na elastične pološke ili ilatiranjem konstrukcija bučne prostorije od ostalih konstrukcija. Buka od instalacija (vode, kanalizacije, ventilacije,..) Proori kroz građevne ijelove radi vođenja instalacija trebaju biti zvučno izolirani i elastično ilatirani a se buka instalacija ne prenosi na konstrukciju zgrade. Prostorije s instalacijama instalacijama trebaju biti grupirane, a instalacije ne treba voditi u pregraama prema boravišnim prostorima.
56. Što je prostorna (arhitektonska) (arhitektonska) akustika, koji je osnovni kriterij dobre arhitektonske akustike Zaovoljavajuda prostorna akustika se postiže: - oblikovanjem prostora, konstruiranjem i raspoređivanjem raspoređivanjem dodatnih elemenata radi postizanja boljih akustičkih svojstava prostora, - konstruiranjem - apsorpcijskim svojstvima materijala obodnih ploha prostorije (zidovi, prozori, pod, strop). Osnovni kriterij za dobru akustiku je vrijeme odjeka T. Zaovoljavajude vrijeme ojeka ovisno o namjeni prostorije: predavaonica T =0,6 - 0,8 s; koncertna dvorana T = 2,4 s
57. Kako se u projektiranju prostorija i odabiru materijala obloga može postidi obra arhitektonska akustika prostorije Vidi 56. + Profiliranje poprečnog presjeka vorana za bolju čujnost u svim ijelovima auitorija (reflektori) i minimalnu jeku ( apsorberi).
58. Kako se mjeri osvijetljenost osvijetljenost prostorije prirodnim (dnevnim) svjetlom, što je potrebno izmijeniti ako nije zaovoljavajuda Osvijetljenost Osvijetljenost prostorije ovisi o vrsti, veličini i smještaju prozirne plohe, o osvijetljenosti osvijetljenosti vanjskog prostora, te o putevima opiranja sunčevog svjetla u prostoriju. Mjeri se faktorom D ili DF (Daylight - factor), ko ji označava onos onos između osvijetljenost osvijetljenostii prostorije i rasvjeta? - Osvijetljenost Osvijetljenost prostorije umjetnim svjetlom ovisi o vrsti istoobne jačine osvijetljenosti vanjskog prostora (%). Umjetna rasvjeta? rasvjetnog tijela, smjeru obasjavanja i rasporeu i položaju rasvjetnih tijela u prostoriji, kao i o boji i refleksivnosti ploha.
59. Kako moraju biti projektirane zgrae u pogleu zaštite o požara, što je potrebno osigurati u slučaju pož ara Zgrae trebaju biti izgrađene na način a se spriječi nastajanje nastajanje i širenje požara i ima. U slučaju požara zahtijeva se a se zgrai i ijelovima zgrae može pristupiti s vozilima i uređajima za spašavanje ljui i životinja i učinkovito gasiti požar. 60. Mjere za ispunjenje zahtjeva zaštite o pož ara – nabrojiti - aktivne mjere:
sustavi za samostalno aktiviranje (uređaji za ojavu ima i vatre, sprinkleri, uređaji za gašenje i uređaji za automatsko ovođenje ima i topline) - pasivne mjere:
konstrukcijska rješenja zgrae i ijelova zgrae (vatrootporne pregrae – požarni zidovi, vatrootporne obloge)
61. Kako se sprječava prenošenje požara između sektora (požarnih osječaka) zgra e, horizontalno i vertikalno Vede zgrae oijeliti požarnim ziovima rai sprječavanja sprječavanja širenja požara horizontalno i vertikalno.
horizontaln og prijenosa požara Sprečavanje horizontalnog
Sprečavanje Sprečavanj e vertikalnog prijenosa požara
62. Protupožarne pregrae i materijali - povoljni materijali za izvebu masivnih protupožarnih pregraa, materijali za protupožarnu zaštitu čeličnih i drvenih konstrukcija Razlikujemo 7 razrea ponašanja materijala u požaru: A1, A2, B, C, D, E, F. U zgradarstvu se mogu koristiti razredi A (A1 i A2) i B (B1 i B2). Negorivi materijali su klase A1 i A2.
IZVEDBA PROTUPOŽARNOG ZIDA NA KROVU Zi je izna rvenog krova izignut ≥ 30 cm. ZAŠTITA DRVENE I ČELIČNE NOSIVE KONSTRUKCIJE s oblogom od negorivih ploča ili s protupožarnim premazom
11.predavanje – Materijali – toplinske izolacije
1. Što su toplinsko izolacijski materijali, za što se koriste u zgraama - posebno razvijeni suvremeni građevinski materijali - ugrađuju se u konstrukcije zgraa iz razloga: toplinske zaštite (zimsko razdoblje) - smanjenje ovođenja topline iz zgraa (smanjenja toplinskih gubitaka) - postizanja unutarnje površinske temperature izna točke rošenja toplinska stabilnost (ljetno razdoblje): - zaštita konstruktivnih ijelova zgrae o velikih temperaturnih razlika, odnosno toplinskih naprezanja - postizanje ujenačene temperature unutarnjeg prostora, onosno zaštita o pregrijavanja
2. Najpovoljniji položaj toplinske izolacije na konstruktivnim elementima ovojnice zgrae - zašto položaj toplinske izolacije
najpovoljniji s vanjske (zimi hladnije) strane. Pozicije unutar slojeva vanjske konstrukcije ili na unutarnjoj strani su nepovoljnije za postizanje ispravnog fizikalnog procesa. Smještaj toplinske izolacije s unutarnje strane povoljniji je samo za prostore koji se povremeno griju (kazališne i koncertne vorane, sportske dvorane i sl.) gdje je potrebno brzo zagrijavanje volumena zraka bez akumuliranja topline u masivnoj konstrukciji.
3. Zahtjevi koji se postavljaju za suvremene toplinsko izolacijske materijale - dobra toplinsko izolacijska svojstva - čvrstoda - postojanost oblika - negorivost - vodoneupojnost - postojanost na starenje, truljenje, vibracije - paropropusnost - kemijska neutralnost i ekološka prihvatljivost 4. Toplinska provodljivost suvremenih toplinsko izolacijskih materijala - suvremeni toplinsko izolacijski materijali koji se koriste u zgradarstvu (elementima zgraa) minimalnom ebljinom postižu dobru toplinsko izolacijsku vrijednost u pogledu kondukcije (provođenja) topline - materijali male gustode (10-150 kg/m²) - male provodljivosti topline: λ = 0.025 do 0.050 W/mK (grupe toplinske provodljivosti 025 do 050) - povedani zahtjevi za ušteu energije rezultiraju povedanjem ebljina izolacija, no buudi a su ovi materijali optimizirani do
maksimuma, uz njih se ne može postidi efikasno aljnje poboljšanje toplinskih stanara (niskoenergetska, pasivna kuda) 5. Primjena toplinsko izolacijskih materijala s obzirom na čvrstodu - kao uvjet za toplinske izolaci je postavlja se samo ko oređenih konstrukcija: - velika tlačna čvrstoda ko konstrukcija izna kojih su ceste, parkirališta, sklaišni prostori - oređena minimalna tlačna čvrstoda ko izvebe poova, u krovovima, ovisno o položaju toplinske izolacije, - oređena minimalna tlačna i vlačna čvrstoda na kontaktnim pročeljima (žbuka na toplinskoj izolaciji), ovisno i o vrsti i ebljini žbuke. 6. Načini prijenosa toplinske energije -provođenjem kroz materijal (kondukcija) -strujanjem tekudina ili plinova (konvekcija) -zračenjem (radijacija) 7. Što je fizikalna veličina λ, koja je mjerna jeinica, onos veličine λ i obrih toplinsko izolacijskih svojstva materijala - materijali male gustode (10-150 kg/m²) - male provodljivosti topline: λ = 0.025 do 0.050 W/mK (grupe toplinske provodljivosti 025 do 050) 8. Koji se toplinsko izolacijski materijali smatraju vooneupojnima, zašto je to bitno - više ili manje vooupojni (najčešde organskog prironog porijekla) do gotovo potpuno vodoneupojni (anorganskog ili organskog umjetnog porijekla) poput pjenastog stakla (foamglas) i ekstrudiranog polistirena (XPS). - svojstvo vooupojnosti oreiti de mogudu poziciju i način primjene toplinske izolacije (isključivo primjena vooneupojnih materijala u pozicijama gdje je TI iz ložena voi)
9. Koji su toplinsko izolacijski materijali visoko paropropusni, a koji su visoko paronepropusni - visoka paropropusnost - poželjna ko vanjskih pozicija TI materijala (mineralne vune - paropropusne kao i zrak: μ ≥ 1 - visoka paronepropusnost - poželjna ko unutrašnjih pozicija TI materijala (XPS: μ = 50-200; foamglas: μ = 70000 - apsolutna parna brana) 10. Utjecaj vode i vlage na toplinsku provodljivost toplinsko izolacijskih materijala 11. Toplinsko izolacijski materijali prema porijeklu - organski toplinsko izolacijski materijali – prirodni - organski toplinsko izolacijski materijali – umjetni - anorganski toplinsko izolacijski materijali - toplinsko izolacijski materijali složenog porijekla (višeslojni)
12. Nabrojite nekoliko specijalnih toplinsko izolacijskih materijala - transparentne toplinske izolacije za solarne upijače - refleksne folije za izolaciju zračenja topline (IC raijaciju) - vakuumski izolacijske ploče - nanogel materijali - keramički termorefleksni premazi, it...
13. Nabroji nekoliko najčešde korištenih prironih organskih toplinsko izolacijskih materijala - ekspandirano pluto – ploče, pamuk – filc, celulozna vlakna - rasuti materijal, drvena vuna 14. Nabroji nekoliko najčešde korištenih umjetnih organskih toplinsko izolacijskih materijala - EPS - ekspandirani polistiren, ploče XPS - ekstrudirani polistiren 15. Što je EPS, a što je XPS, razlike u materijalu i svojstvima XPS – ekstrudirani polistiren – struktura zatvorenih delija – minimalna vodoupojnost – zaržavanje toplinskoizolacijskih svojstava i s vanjske strane hidroizolacije na ravnom krovu i u tlu (osim kod konstrukcija u podzemnoj vodi) EPS - ekspandirani polistiren – grafitne ploče (Neopor - 20% bolja izolacija od EPS F) λ = 0,032 – 0,035 W/mK, dugotrajniji, otporniji na truljenje i starenje neostatak: za temperature viša o 30 °C , mora se postavljati pod zastorom EPS - ekspandirani polistiren – mješane grafitne ploče (Dalmatiner 032 Caparol) - 20% bolji toplinsko izolacijski od EPS F (eliminirani nedostaci Neopora)
16. Što je PUR a što je PIR, kako se i zašto povedava toplinska izolacija ploča o PUR ili PIR PUR ili PIR – poliuretan ili poliizocijanurat u pločama kaširanima Al foli jom s rubnim preklopima za minimalne venetilacijske gubitke topline – Z preklopi ili preklopi na pero i utor aluminijska folija povedava izolacijsku vrijenost materijala – aluminij kao visokorefleksni materijal za IC zračenje reflektira toplinsko zračenje (izolacija radijacijskih gubitaka topline u kombinaciji s izolacijom od kondukcijskih gubitaka topline Zatvorena struktura delija – potpuna vodoneupojnost materijala
17. Nabroji nekoliko najčešde korištenih anorganskih toplinsko izolacijskih materijala MW - staklena vuna – filc MW - kamena vuna – ploče ekspandirani perlit – nasip CG - pjenasto staklo
18. Što su toplinsko izolacijski materijali složenog porijekla i za što se koriste “kombi” ploče s EPS jezgrom “kombi” ploče s MW jezgrom Dalje ne znam
19. Što je trensparentna toplinska izolacija, njena namjena - toplinska izolacija vanjskih transparentnih (prozori) i netransparentnih ploha (zidovi) - primaju i prenose topline na unutarnji dio konstrukcije ili na sustave za dodatno zagrijavanje - veliki broj horizontalno smještenih uskih cjevčica, obostrano zatvorenih staklenom ili polikarbonatnom plohom - horizontalni položaj cjevčica, zbog niskog nagiba sunčevih zraka zimi omogudavapropust toplinskog zračenja, a ljeti je zbog strmih sunčevih zraka sprečava
20. Princip toplinske izolacije refleksnih folija, poručje i način primjene - raijacijom (zračenjem) se gubi najviše topline iz zgraa - reflektira se toplina natrag u prostor zimi, zaržava van prostora ljeti - aluminijske folije ne smiju biti u kontaktu s pologom, a međusobno su razmaknute kako bi se postigao efekt refleksije IC zračenja - najpogodnija primjena u kosom krovu 21. Što je VIP, svojstva i mogudnost primjene, mane - VIP - izolacija na principu termos boce (vacuum insulation panels) - vakuumske ploče su vrlo osjetljive na oštedenja, problematične za učvršdenje i prilagođavanje - folije i ploče su jake parne brane, te ih je potrebno na spojevima obro brtviti s unutrašnje strane
22. Oblici (forme) toplinsko izolacijskih proizvoa i primjereno poruč je primjene - ploče (tvre i polutvre) za toplinsku izolaciju zidova, podova i ravnih krovova (gje toplinska izolacija treba imati ovoljnu čvrstodu) - role (smotci, bale) - filcevi
mekša struktura materijala, ali i manja čvrstoda) za kose krovove, lake konstrukcije i svuda gdje se prostor zapunjava toplinskom izolacijom.
- rasuti materijal i posebni oblici toplinsko izolacijska smjesa za upuhavanje u zatvoreni prostor (šupljina između va zia i sl.) toplinsko izolacijska pjena za štrcanje na priprem ljenu podlogu gdje se zapjeni i otvrdne
toplinsko izolacijska smjesa tekude konzistencije za ulijevanje u previđeni prostor - kalup (toplinsko izolacijski paneli i sl.) gdje se zapjeni i otvrdne toplinsko izolacijski nasipi (podni nasipi perlita ili granula ekspandiranog polistirena).
23. Najprikladniji materijali za toplinsku izolaciju kod podova na tlu i kod podova iznad negrijanog - ploče EPS, XPS, PUR, tvre ploče MW
24. Najpriklaniji materijali za toplinsku (i zvučnu) izolaciju ko poova međukatnih konstrukcija između grijanih prostora - elastificirane ploče EPS, tvre ploče MW 25. Materijali nepriklani za zvučnu izolaciju o topota (uarnog prijenosa zvuka) ko poova međukatnih k onstrukcija i podova na tlu 26. Najprikladniji materijali za toplinsku izolaciju kod ravnih masivnih krovova - ploče EPS, XPS, PUR ploče i pjene, tvre ploče MW (samo neprohodni krovovi!), Foamglas 27. Najprikladniji materijali za toplinsku izolaciju kod ravnih lakih krovova - ploče EPS, XPS, PUR ploče i pjene, tvre ploče MW (samo neprohodni krovovi), Foamglas
28. Materijali za ploče rezane u nagibu za toplinsku izolac iju kod ravnih lakih krovova - ploče EPS, XPS, tvre ploče MW, Foamglas 29. Najprikladniji materijali za toplinsku izolaciju kod podova potkrovlja bez opteredenja - meke ploče ili filc MW; nasip ili upuhivana TI kao ispuna zračnog međuprostora podnih slojeva 30. Najprikladniji materijali za toplinsku izolaciju kod kosih lakih krovova iznad potkrovlja - meke ploče ili filc MW; nasip ili upuhivana TI kao ispuna zračnog međuprostora krovnih slojeva; prskana PUR pjena 31. Princip dvoslojne toplinske izolacije kod lakih krovova iznad potkrovlja, razlozi izvedbe - izvedba u dva sloja s preklapanjima spojeva ploča ili filca i parnom branom u podgledu - kamena vuna (MW) - toplinska izolacija kosog lakog krova iznad potkrovlja - i zvedba u dva sloja s preklapanjima spojeva ploča ili filca i parnom branom u podgledu - staklena vuna (MW) - toplinska izolacija kosog lakog krova iznad potkrovlja - i zvedba prskane PUR pjene i izvedba refleksne folije
32. Najpriklaniji materijali za toplinsku i zvučnu izolaciju ko ispuna lakih pregradnih stijena - meke ploče ili filc MW; upuhivana TI kao ispuna zračnog međuprostora krovnih slojeva; prskana PUR pjena 33. Što je ETICS sustav toplinske izolacije - toplinska izolacija vanjskog zida s toplinskom izolacijom i tankoslojnom polimercementnom žbukom (kontaktna fasada ETICS): tvre fasane ploče MW, fasane ploče EPS, fasane lamele kamene vune 34. Najprikladniji materijali za toplinsku izolaciju kod ETICS sustava toplinske izolacije - tvre fasane ploče MW, fasane ploče EPS, fasane lamele kamene vune
35. Slojevi sustava ETICS i ukupne debljine slojeva vanjske žbuke
36. Najpriklaniji materijali za toplinsku izolaciju ziova u zoni ponožja ko ETICS sustava toplinske izolacije - fasane ploče EPS, u zoni prskanja kiše i kontakta s tlom – XPS 37. Najprikladniji materijali za toplinsku izolaciju kod ventiliranih fasadnih obloga - fasane ploče MW (kamena ili staklena vuna), ne EPS ili XPS bez obloge žbukom
38. Najpriklaniji materijali za toplinsku izolaciju ko ziova u tlu i ziova u zoni ponožj a uz teren, terase i balkone - PE folija
39. Najprikladniji materijali za toplinsku izolaciju kod podova na tlu s velikim opteredenjima - ploče XPS - optimalno! 40. Najprikladniji materijali za toplinsku izolaciju kod obrnutih ravnih krovova
- toplinska izolacija ravnog krova, iznad hidroizolacije (u mokroj zoni!) - inverzni krov:
ploče XPS ili Foamglas - toplinska izolacija nadozida ravnog krova, iznad hidroizolacije (u mokroj zoni!) - inverzni krov: ploče XPS ili Foamglas
41. Što je foamglas - CG , zašto nije potrebna parna brana pri izvebi slojeva ravnih krovova s foamglasom - Foamglas (apsolutna parna brana) – lijepi se bitumenom
42. Prosječne ebljine slojeva klasičnih toplinsko izolacijskih materijala za standard niskoenergetske i pasivne gradnje Uobičajene ebljine: 2 – 14 cm (do 20 cm) Ploče: MW, EPS, XPS 100x50 do 60x120 cm (debljine u skoku po 1 cm ) kombi ploče 200x50 ( = 2.5; 5; 7.5; 10 cm) foamglas 60x60 cm (debljine u skoku po 1 cm) role - MW: 100x250-800 cm (ovisno o debljini, u skoku po 1 cm)
43. Koji konstruktivni sustavi omogudavaju malu ukupnu debljinu zidova i krovova i istovremeno visoke debljine slojeva toplinske izolacije, na što je pri tom potrebno paziti - laki zid i krov – drvo kao dobar toplinski izolator ne prestavlja značajan toplinski most (povedani gubitak topline) - skeletna drvena konstrukcija ispunjena i obostrani prekrivena toplinskom izolacijom smanjuje bruto debljinu zida
12.predavanje – Materijali završnih obloga – žbuke, obloge, premazi
1. Vrste mogudih obraa ploha stijena i podgleda stropova - žbuke - premazi - obloge
2. Svrha vanjskih obraa stijena, o čemu ovisi oabir - atmosferilija Vanjske obrae štite stijene o: - mehaničkih oštedenja - temperaturnih promjena - estetskom dojmu - klimatskim uvjetima - ekonomičnosti - vrsti i stanju podloge 3. Zašto se izvoi završni sloj - obloga stijena i podgleda stropova Radi: - tehničkih razloga - izravnavanje neravnina, zaštita o atmosferilija - estetskih razloga - prekrivanje materijale da se ne vide, postizanje efekta - higijenskih razloga - lakše čišdenje i oržavanje
Oabir vrste završne obrae ovisi o:
4. Zahtjevi za završni sloj vanjskih obraa stijena - ovoljna mehanička čvrstoda - dobro prijanjanje za temeljni sloj - pologu ili mogudnost montaže - ovoljno žilav i elastičan - vodonepropustan (vodoodbojan) - paropropustan (kod kontaktnih obloga) - izržljiv na vlaženje i sušenje, smrzavanje, otapanje (vanjske obloge) - neškoljiv za korisnike prostora (unutrašnje obloge) 5. Žbuke na bazi mineralnih veziva – vrste, debljine - debljine u cm (1 - 5 cm) - vapnene, cementne, vapnenocementne žbuke - mješavine s ispunom agregatom - pijeskom i vodom (koriste se i kao mortovi veziva) - gipsane, vapno-gipsane žbuke, silikatne (najčešde bez punila - agregata) 6. Žbuke na bazi sintetskih veziva – vrste, debljine - debljine u mm (1 - 4 mm) - silikonske (završne fasane žbuke) - akrilatne (završne fasane žbuke) - silikatno-silikonske (završne fasane žbuke) - polimercementne (koriste se i kao mortovi - veziva) 7. Koje se vrste žbuka koriste i kao veziva – mortovi kod zidanih konstrukcija - polimercementne (sint.) - vapnene, cementne, vapnenocementne žbuke - mješavine s ispunom agregatom - pijeskom i vodom (min.)
8. Priprema pologe za mineralne žbuke - zrava i čista - stabilna (na novom zidu nakon slijeganja zida: 4-6 tjedana) - približno istog koeficijenta toplinskog izuženja αt kao i žbuke - hrapava zbog boljeg prijanjanja: opeka: očišdene reške u ubini 1-2 cm, naštrcana rijetkim proužnim ili
cementnim mortom (za izvebu mineralnih žbuka) beton: naštrcan rijetkim cementnim mortom 1:2 u va sloja (2.sloj nakon 24 sata) (za izvebu mineralnih žbuka) - ne suviše porozna (porozne pologe prethono močiti voom) 9. Povoljni uvjeti i način izvebe vanjskih žbuka - u povoljnim klimatskim uvjetima - pravilan proces vezanja i sušenja - najbolje u proljede ili ranu jesen, ujutro, u anima bez jakog sunca - vanjska žbuka na pročelju treba biti izveena ojenom, bez prekia 10. Načini izvebe mineralne žbuke na čvrstim pologama ručno - izvoe se tzv. "marke" ili "pogače" veličine cca 15/15 cm na razmacima 1-2 m u vodoravnom i okomitom smjeru u debljini predviđenog sloja žbuke - izvođenju žbuke između pojeinih "pogača" - okomite trake žbuke uz pomod okomito postavljene letve za izravnanje nabacivanjem - preostali prostor između traka žbuke ispunjava se žbukom i vooravnim potezanjem letve postiže ista ebljin a
strojno - učvršduju se mortom ili mehanički metalne letve voilice na zi i kutove na istanci o zia u ebljini previđenog
sloja žbuke - pumpom za žbuku - torkret metoom nabacuje se na zi žbuka - potezanjem letve postiže se ista ebljina žbuke u prostoru između voilica 11. Vrste položne žbuke, ovisno o polozi - gipsvapnena i vapnena žbuka za unutarnje izvebe - neotporne na vlagu - cementna za izvebu kamene žbuke i u vlažnim prostorijama - polimercementna za izvebu tankih žbuka na glatkim toplinsko - izolacijskim pločama - proužna žbuka na pologama o opeke, betona, kamena, betonskih bloketa - laka proužna žbuka na pologama o "kombi" ploča, porobetonu i sl.
- toplinsko izolacijska žbuka - izvodi se na svim podlogama 12. Slojevi žbuke i ukupna ebljina ko izvebe žbuke na čvrstim masivnim pologama
1. Temeljni sloj - najčešde tzv. cementni "špric“ ili cementni nabačaj, rijetki cementni mort koji se ne izvodi na podlogama od glatkih toplinskih izolacija (npr. na polistirenu) kod izvedbe tankoslojnih žbuka
2.Izveba položne žbuke - nanosi se na temeljni sloj nakon 24 sata (na podlogama od toplinskih izolacija s rvenom vunom kao što su “kombi” ploče tek nakon 3-4 tjedna) - nanosi se na navlaženi temeljni sloj u jenom ili u va sloja: - u jenom sloju se izvoi gruba žbuka ebljine 1,5-2 cm kada se na nju izvoi eblji vanjski završni sloj (1-1,5 cm) - u va sloja se izvoi gruba i fina žbuka ukupne ebljine o 2,5 cm kaa je ebljina vanjskog završnog sloja tanja (o 1 cm) 3.Žbuka ili premaz
13. Slojevi žbuke i ukupna ebljina ko izvebe žbuke na pologama toplinsko izolacijskih ploča - izveba na toplinsko izolacijskim pločama (“meke” pologe): EPS, XPS, MW, “kombi” ploče, foamglas, PUR ploče,... - izvedba na termoblokovima (“čvrste” pologe): plinobeton, porozirana opeka, drvobetonski blokovi,... - žbuka se izvoi različito, ovisno o vrsti toplinske i čvrstodi sloja izolacije te ebljini i vrsti žbuke. 14. Što je nosač žbuke – svrha i materijali, a što armatura žbuke - svrha i materijali Ukoliko je potrebno položna žbuka se može armirati ili izvesti na nosaču žbuke - nosač žbuke je element koji nosi žbuku na ijelovima gje nema pologe ili je pologa slabije čvrstode - armatura žbuke je element u žbuci koji joj aje čvrstodu ili je povezuje a ne popuca na spojevima različitih materijala pologa rabitz pletivo (nosač žbuke ili armatura žbuke) - mreža o pocinčane žice ebljine 0,7-1,0 mm, okanca mreže kvaratična ili poligonalna vel. 10 -15 mm. isteg metal (nosač žbuke ili armatura žbuke) - razvučeni (istegnuti) perforirani lim ebljine 0,2-0,5 mm - lim gusto zarezan s izmakom susjenih reova, zatim razvučen. stakleno pletivo (armatura žbuke) - alkalno otporna staklena mrežica za armiranje polimercementne žbuke na glatkim toplinskim izolacijama ili lake proužne žbuke na troslojnim toplinsko izolacijskim, tzv. «kombi» pločama. Ostali nosači žbuke - povijesna (nekaašnja) primjena ko poglea rvenih, rebrastih i čeličnih stropova: pletivo o trske i pletivo od drvenih letvic a, pletivo o žice s križevima o paljene gline. 15. Gipsvapnena i vapnena žbuka Gipsvapnena i vapnena žbuka kao unutarnja žbuka izvoi se s vezivom vapnom i gipsom ili samo vapnom i agregatom pijeskom i vodom. Omjer veziva i pijeska 1:2, 1:3 i 1: 4. Izvodi se u debljini 1,5 do 2 cm. Neotporna na vou i vlagu (bubrenje, “trul jenje” žbuke) 16. Cementna žbuka Cementna žbuka se izvoi najčešde kao pologa u omjeru 1:3, a za vedu čvrstodu 1:1 i 1:2. Koristi se kod prostorija gdje se barata s vodom. Izvodi se u ebljini 1,5 o 2 cm Često joj se oaju i oaci za voonepropusnost. Koristi se i za izvebu kamene žbuke. Neelastična, potrebno je ilatirati u polja veličine stranica 1 o 2 m u svim smjerovima ko izvebe fasane kamene žbuke. 17. Polimercementna žbuka
Polimercementna žbuka se koristi za izvebu žbuke na glatkim toplinskim izolacijama (polistiren i mineralna vuna) i kod izvedbe hidroizolacijskih žbuka ili premaza. Debljine je 1 o 5 mm, armirana alkalno otpornim staklenim pletivom. Sastoji se o cementne žbuke uz dodatak lateksa. Toplinsko izolacijske ploče se ne smiju močiti voom. 18. Proužna žbuka, omjeri materijala Proužna žbuka (cementno-vapnena) se sastoji od veziva vapna i cementa, pijeska i voe. Koristi se kao položna žbuka i kao vanjska završna. Omjer cementa-vapna-pijeska je 1:2:4 i 1:3:6. Izvodi se u debljini 1,5 do 2,5 cm. 19. Laka i toplinskoizolacijska žbuka Laka proužna žbuka nanosi se u sloju od 10-20 mm. Izvodi se na troslojnim toplinsko izolacijskim pločama s r vocementnim završnim slojem ("kombi" ploče) uz armiranje alkalno otpornim staklenim pletivom. Agregat je perlit i pijesak, ima snižen koeficijent toplinske vodljivosti λ = 0.47 W/mK, a toplinsko izolacijske ploče na kojima se izvoi se ne smiju močiti voom. Toplinsko izolacijska žbuka je proužna žbuka s lakim agregatom (perlit, vlakna mineralne vune, granule polistirena), a izvodi se u debljinama do 6 cm (armirane i eblje). Žbuke eblje o 5 cm izvoe se u va sloja. Koeficijent toplinske vodljivosti λ = 0.10-0.13 W/mK. 20. Završni sloj ko žbukanja, mogude izvebe završnog sloja Završni sloj je ukrasni zaštitni sloj za koji se pologa ne moči prije izvebe. Najčešde je to gotov pripravak u obliku suhih smjesa kojima se dodaje voda ili gotovih masa. Vrste završnog sloja : - žbuke
- premazi(različite su ebljine) Žbuke za završni sloj mogu biti: mineralne žbuke - sintetske žbuke
21. Plemenite i silikatne završne žbuke, materijali, svojstva, ebljine Mineralne žbuke izvoe se na položnu žbuku nakon 5 -10 dana, a mogu biti:
- plemenite žbuke - silikatne žbuke
Plemenite žbuke se izvode u debljini 5-15 mm, a sastoje se od cementa, vapna, pijeska, veličine zrna 2-7 mm, dodataka, pigmenata za boju i vode.
Silikatne žbuke se nanose u debljini od 1.5-3 mm, a sastoje se od silikatnog veziva, pijeska veličine zrna 0.5 -2.5 mm, dodataka, pigmenata za boju i vode.
Mineralne žbuke su povoljne paropropusnosti, slabe vooobojnosti i elastičnosti - ne koristiti tamne tonove. Tankoslojne silikatne žbuke su povoljne po cijeni, a t ankoslojne mineralne žbuke za završne slojeve na toplinsko-izolacijskim pločama su jeftine cijenom i kvalitetom (praškaste - Bavarske i sl.) - izvode se na 22. Sintetske završne žbuke, materijali, svojstva, ebljine položnu žbuku nakon 2-3 tjedna - debljine su 1-10 mm (najčešde 1-3 mm) Sastav sintetskih žbuka je na bazi voenih isperzija Najčešde polimernih smola ili smolnih rastvora (voena isperzija ili smolni rastvor, p ijesak veličine zrna 0.8-2.5 mm, punila, pigmenti). završne fasane sintetske žbuke anas (tankoslojne): Silikonske žbuke - vodootporne, male paropropusnosti, povoljne elastičnosti, samo manje saturirani - svjetliji tonovi (ne prima puno pigmenta), znatno skuplja od silikatne Akrilatne žbuke - vodootporne, male paropropusnosti, povoljne elastičnosti, može biti i u tamnijim tonovima, najskuplja
Silikonsko silikatne
žbuke - kombinacija obrih svojstava obje žbuke, skuplja od silikatne “Plastični kulir” - vodootporne žbuke na bazi sintetskih smola i plastičnih agregata za izvebu ponožja ziova uz teren ili po terase (sokl, plinta) 23. Načini obrae završne žbuke s mineralnim vezivima - struktura plohe je glatka i jenolična. Zaglađuje se rvenim ili metalnim gladilicama. zaglađena žbuka strugana žbuka - struktura plohe je s nejednolikim udubljenjima koja nastaju različitim alatima: - šerana strugana metalnim nožem - sep strugana gladilicom od polistirena - češljana strugana rvenim ili metalnim "češljevima" - zaribana strugana plastičnom glailicom koja izaziva kotrljanje zrnaca
prskana žbuka valjana žbuka
- struktura plohe je oštra i ravnomjerna. Prskanje je ručno tzv. "ježom" ili strojno "pištoljem". - struktura plohe je ravnomjerna i hrapava, a nastaje potezanjem
spužvastim valjkom vooravno, zatim okomito. "štokana" (zrnčasta) žbuka - izveba samo na kamenoj žbuci. Struktura plohe je gruba, zrnčasta,
brušena žbuka prana žbuka
nastaje kaa 10 ana po izvebi žbuke obrađujemo površinu čekidem "zrnčarom" ručno ili strojno. - izveba samo na kamenoj žbuci. Struktura plohe je fina, glatka, brušena strojevima za brušenje i poliranje (terazzo obraa). - samo na kamenoj žbuci. Struktura plohe je s viljivim zrncima, nastaje ispiranjem površinskog sloja žbuke voom. - zaglađena za premaze. Premaz se nanos kistovima, četkama ili valjcima.
ličena 24. Kamena žbuka Najčešde se izvoi na mjestima koja su izložena oštedenjima (ponožje zida - «sokl») i na armirano betonskim i betonskim zidovima (uglavnom u vani). To je cementni mort s probranim plemenitim agregatom (kamena zrnca od kvalitetnije vrste kamena, često i u boji) te se naziva i «umjetni kamen». Naziva se kamenom žbukom zbog mogude površinske obrae alatom za obradu naravnog kamena (klesarskom obraom može se započeti nakon 10 ana: zrnčanje ili brušenje). Debljina zajeno s položnom žbukom je 3-6 cm. Veličina zrnaca je 3-12 mm, a moguda su i veda zrnca. Ko kamene žbuke treba izvesti temperaturne reške (ilatacije). Žbuka se može izvesti na va načina: Na podložnu cementnu žbuku omjera 1:3, ebljine 1,5 cm i više ili irektno na armirano betonski ili betonski zid (prethodno prešprican rijetkim cementnim mortom).
25. Načini obrae završne cementne žbuke - zrnčanje ili brušenje 26. Što je kulir, a što terazzo obrada kamene žbuke, način izvebe «Prana» kamena žbuka ili kulir (Coulier) je kamena žbuka s posebnom površinskom obraom. Prepoznatljiva je po tome što su kamena zrnca viljiva na površini. To se može izvesti na va načina: 1 - nakon što se površina kamene žbuke zaglai, oprezno se opere površinska prevlaka cementa ko čega postaju vidljiva kamena zrnca. Nakon pranja površina se ponovo zaglai i nakon 3-4 dana se ispere razrijeđenom solnom kiselinom. 2 - oplatu u kojoj demo izvesti kamenu žbuku premažemo sredstvom koje sprječava površinsko vezanje cementa.
Nakon skianja oplate površina se voom i četkama ispere. Terazzo nema :/
27. Voootporne završne fasane žbuke pogone za izvebu ponožja ziova 28. Premazi kao završni sloj žbuke ili obraa površine konstruktivnog elementa - razlika između vanjskih i unutrašnji premaza Premazi kao ekorativni završni sloj za prekrivanje ebljine su cca 0.8 mm. Trebaju biti vodonepropusni i paropropusni. Sastav im je na bazi vodenih disperzija sintetskih smola, čestice su veličine 0.1 -2μ (nisu povoljni jer se ljušte) ili na bazi smolnih rastvora u organskom rastvaraču s česticama veličine 0.002-0.006μ (povoljniji su jer lakše proiru u pologu i jer su paropropusniji). Vanjski premazi - vodoodbojni, netopivi, paropropusni Unutrašnji premazi - paropropusni, perivi, neprljajudi za ojedu, ...
29. Specijalni premazi za razne svrhe na stijenama
Specijalni premazi za razne svrhe - prenamazi (primeri) za osiguranje povedane prionjivosti na pologu - hidroizolacijski premazi (silikonski i sl.) - lazurni dekorativni premazi za beton, itd..
30. Specijalne žbuke i premazi protupožarna žbuka U debljini 4-5 cm štiti o požara 2 sata (F120). Sastav je o vatrootpornih veziva, agregata, punila i vode (vermikulitna žbuka). Na čelik se nanosi na prethodno nanesen polimercementni mort, na ostale konstrukcije na cementni "špric". protupožarni premaz U debljini 1-2 mm, na visokoj temperaturi ekspandira i stvara gustu mikroporoznu pjenu. Sastav premaza za metalnu konstrukciju na bazi sintetskih smola, titanovog oksida i anorganskih soli, za drvenu konstrukciju na bazi sintetskih polimera.
baritna žbuka Za zaštitu o zračenja. Sastav je cement, baritni pijesak, vapno, oaci i voda. Nanosi se u dva sloja po 1-2 cm (ovisno o jačini zračenja) na cementni "špric". Treba biti rabicirana. hiroizolacijska žbuka Nanosi se na beton ili opeku ožbukanu cementnim mortom u tri sloja ukupne debljine 4-6 mm. Služi za zaštitu o vlage, ko sanacija vlažnih zidova. Sastav je na bazi mineralnih veziva i dodataka za nepropusnost. hidroizolacijski premaz
Nanosi se na očišdenu i zravu pologu betona, kamena ili opeke u va sloja četkom ili valjskom, po potrebi armira staklenom mrežicom. Polimercementna elastična masa koja trpi i negativni tlak vode, radi hrapavosti može se na njoj izvoiti obloga pločicama u ljepilu ili žbukanje. 31. Namazi za izravnanja i korekturu površina masivnih stijena i stropova glet namaz - tankoslojna gipsana masa koja se nanosi špahtlanjem na unutrašn je površine ziova i stropova s mikropukotinama ili neravninama do 2 mm, debljina sloja 0 - 2 mm (betonski ziovi i stropovi koji se ne žbukaju prije ličenja, fine korekcije žbuke ili
obloge ziova gips pločama u interieuru) korekturni namaz - tankoslojna polimercementna masa koja se nanosi špahtlanjem na površinu sa mikropukotinama ili neravninama (korekcije betonskih zidova i sl. u vanjskom prostoru)
32. Funkcija obloga stijena, način učvršdenja Obloge vanjskih i unutarnjih ploha imaju zaštitno - estetsku ulogu. Izvoe se pričvršdenjem na pojeinačne nosače ili češde na posebno postavljenu nosivu potkonstrukciju.
33. Najčešde unutarnje obloge stijena - kamene ploče pričvršdene sirima, vijcima ili mortom - drvene, gipskartonske ili gipsvlaknaste ploče na rvenoj ili metalnoj potkonstrukciji 34. Najčešde vanjske obloge stijena - kamene ploče - obložna opeka ili obloga kamenim klesancima - ploče i elementi o paljene gline - rvene ploče, aske - HPL ploče - keramičke ploče - lim - staklo - vlaknocementne ploče - plastične ploče (polikarbonati, PVC, akrili, it...)
35. Zašto vanjske obloge stijena trebaju biti izveene s provjetravanom potkonstrukcijom Svaka vanjska obloga treba biti izveena s ventiliranim zračnim slojem radi ispravnog fizikalnog procesa, a izveba ili način pričvršdenja ovisi o vrsti obloge. 36. Obloge stijena s aluminijskim limom - površinska zaštita metala - plastificirani ili eloksirani lim, debljine 1-2 mm - valovit ili u pločama sa ukrudenim rubovima na potkonstrukciji
37. Što je poni namaz, funkcija, moguda veziva i nazivi - zaravnanje grubo izvedene podne konstrukcije - čvrsti sloj izna toplinske izolacije kao pologa za izvebu slojeva poa - uobičajen je njemački izraz estrich (glazura) - prema vezivu namaz može biti cementni ili anhidrid namaz – danas ominantni načini izvebe (betonska ili gips masa)
38. Mogude izvebe ponih namaza - estriha u onosu na čvrstu nosivu pologu - bez izvedbe plivajudeg namaza (direktno na podlogu) - s izvedbom plivajudeg namaza za prigušenje prijenosa udarnog zvuka (topota) na obodne krute konstrukcije
39. Svojstva cementnog namaza, izvedba - često se izvoi kao mikrobeton (frakcije kamenog agregata o 4 mm) plastične konzistencije, armiran armaturnom mrežom - ne može se obro zagladiti u izvedbi - potrebno je izvesti naknadno i zravnanje masom za niveliranje za zahtjevnije podne obloge - čisti cementni namaz (samo pijesak kao agregat), vlažne konzistencije - armirana se mikrovlaknima o polipropilena ili čeličnim vlaknima, kod uobičajenih ponih opteredenja bez armaturne mreže - zaravnanje “helikopterima” u izvebi, nije potrebno naknano zaglađivanje - sporo sušenje, kao i svi betoni - parket se može izvoiti tek nakon 3 -6 mjeseci od izvedbe - brzosušedi cementni estih je bitno skuplji (parket nakon min. 1 mjesec) 40. Svojstva anhidrid namaza, izvedba - tekuda konzistencija, armiran armaturnom mrežom po potrebi - tekudina koja je glatke površine kao i voa (samonivelirajudi namaz) - nije potrebno nikakvo naknadno izravnanje - realtivno brzo sušenje (gips) uz veliko oslobađanje voe u prostor - parket se može izvoiti nakon cca 1 mjesec - slaba otpornost na vlagu 41. Suhi estrih, izvedba, svojstva - “suhi estrih” - nije namaz, ved sustav ponih montažnih ploča - suhomontažna izvedba sloja za zaravnanje grubo izvedene podne konstrukcije (nasip granula i pone ploče) ili čvrstog sloja iznad podne toplinske ili zvučne izolacije - ploče vlaknocementa, gipskartona, OSB u va ili više slojeva s izmaknutim preklopima ploča, - nasip od perlita, polistiren granula, pijeska - nema mokrog raa ni čekanja na isušivanje pologe za završnu pou oblogu!
13. predavanje – Materijali – kamen
1.
Za koje elemente zgrade se tradicijski koristi kamen u arhitekturi? Uglavnom izvedba konstruktivnih elemenata - ziovi, lukovi, ali i ulice, pločnici, stubišta, ekoracije.
2.
Za koje elemente zgrae se uglavnom koristi kamen u suvremenoj arhitekturi i zašto? Uglavnom oblaganja- opločenja poova, fasane i interieurske obloge, jer je skup, težak za obrau i ugranju.
3.
Koja su osnovna svojstva kamena koja uv jetuju njegovo korištenje anas Trajan i čvrst materijal, lijepog i ugodnog (LOL!)izglea, ali i skup, težak za obrau i ugranju što uvjetuje njegovo suvremeno korištenje samo ka o materijala za obloge.
4.
Podjela kamena prema porijeklu Magmatski - granit, gabro (dubinski), bazalt (izljevni) Sedimentni - pješčenjaci, vapnenci Metamorfni - mramori, serpentin
5. Vrste i svojstva eruptivnog (magmatskog)kamena - čvrst, otporan na vanjske utjecaje, teško obraiv, sitnozrnat, ali omogudava preciznu obrau, glačanje – vječan 6. Vrste i svojstva metamorfnog kamena - mramori - najreprezentativniji kamen, uglavnom se koristi samo za obloge u interuerima 7. Vrste i svojstva sedimentnog kamena - taloženje mehanički usitnjenog materijala koji se kemijski i kristalizacijom veže ili organogeni seimenti 8. Nabroji nevezane kamene sedimente koji se koriste u graditeljstvu - sipar, šljunak, pijesak, les, glina 9. Vrste šljunka prema porijeklu - šljunak - drobljenac i oblutci – agregat za beton - ekorativni ili zaštitni šljunak
10. Što je pijesak? - pijesak - agregat ø ≤ 2 mm
11. Čvrstoda kamena na pritisak i savijanje - onos i što on uvjetuje ko izvebe konstruktivnih elemenata od kamena mramor vapnenac gabro
pritisak (tlak) MPa 60-230 15-200 150-250
savijanje Mpa 6-15 6-15 10-20
granit
100-250
10-20
Čvrstoda na vlak i savijanje je vrlo mala, te se kamen ne koristi u konstrukcijama izloženima vlačnim silama i savijanju. 12. Gustoda - težina kamena u onosu na ostale građevinske materijale 3 - ovisi o strukturi (poroznosti ili kompaktnosti): 2400 – 3500 kg/m 13. Gdje se zahtjeva otpornost kamena na habanje - važna za pone obloge, stubišta 14. Kamen kao voič topline - zašto je nepovoljan - kamen je obar voič topline u pravilu, ali hlaan po ovoi toplinu
15. O čemu ovisi boja i tekstura kamena - ovisi o učešdu minerala koji aju pigment kamenu, kao i o zaprljanju organskim oacima i žili kamena 16. Štetni vanjski utjecaji na kamen i ostale građevinske materijale štetni vanjski utjecaji - fizički: oscilacija temperature, visoke temperature, smrzavica, kiša, vjetar - kemijski: vlaga, agresivne voe i atmosfera, im, čađa, humus - biološki: alge, mahovine, lišajevi, biljke 17. Osnovne (početne) obrae kamen - lomljeni - kalani - industrijski rezani - klesani - robljeni kamen (za šljunak)
18. Naknadne (arhitektonske) obrade kamena udarne obrade kamena: - bunja, bunjasti kamen - ozrnčani (štokani) - brazdani
ostale mogude naknane obrae: - brušeni i glačani (polirani) - pjeskareni - paljeni - kitani
19. Njega i zaštita površina s oblogama o kamena Njega kamena - pranje toplom vodom, pranje vodom pod pritiskom, četkanje, ali samo četkama o lake ili plastike, ne čeličnim, eterženti za kamen, bez srestava za otapanje kamenca, pjeskarenje (voa po pritiskom s pijeskom) Zaštita površine kamena - silikonski hidrofobni / vodoodbojni premazi, te antigrafitni premazi
20. Osnovna pravila za zidanje kamenom - kamen se polaže u ziu onako kako je ležao u priroi - kameni element u pravilu leži na svojoj široj plohi - imenzije elemenata o kamena ovise o vrsti kamena, čvrstodi i obraivosti - debljine zidova 40 – 80 cm - u jenoj točki sastaju se najviše tri reške na licu zia - na uglovima i uz otvore primjenjuju se vede imenzije kamenih blokova
21. Uobičajene ebljine nosivih ziova o kamena - debljine zidova 40 – 80 cm
22. Zidovi od kamena prema stupnju obrade - zid od lomljenog kamena - zi o pločastog kamena - zi o obrađenog ravnog kamena - zid od klesanaca
23. Što su kompozitni ziovi o kamena, nabroji vrste Kompozitni ziovi su mješoviti ziovi o kamena - obrađeni - neobrađeni kamen (obično žbukano iznutra) - obrađeni kamen - opeka ili beton; - klesanci - opeka ili beton
24. Izvedba toplinske izolacije ili toplinske sanacije konstruktivnih zidova od kamena s vidljivim kamenom na vanjskom licu zida, skica izvedbe i opis 25. Problemi koji se javljaju kod toplinske izolacije
kamenih ziova iznutra i kako se rješavaju - problem s oblogom unutrašnje folije za parnu branu, koja se obavezno moraizvoditi sa zimi toplije strane zida,
kakone bi ošlo o konenzacije voene pare koja ifuira prema vani, na poziciji unutrašnjog lica kamenog zida - PE folija ili Al folija za parnu branu ne smije se bušiti i
ne može se ožbukati (glatka folija) - potrebno je izvesti dodatnu potkonstrukciju za oblogu zia gipskartonskim ili rvenim pločama,
potkonstrukcija fiksiranu u po i strop, bez bušenja parne brane, ploče unutrašnje oplate fiksirane na potkonstrukciju ili obzi s viljivim unutrašnjim licem (klesanci ili vidljiva opeka) ili obzid opekom za pregradne
ziove koja se ožbuka (obzi kao nosač žbuke).
26. Nabroji nekoliko arhitektonskih završnih elemenata o kamena kamena galanterija kod zidova od kamena - profilirane kamen klupčice s okapnicama, prozorski okviri – špalete it., horizontalne brisoleje od kamena .
27. Obloge zidova kamenom prema debljini kamena od kojeg se izvode - klesancima (8 - 10 cm, ev. 6 cm) - pločama (3 - 5 cm, iznimno 2 cm) – ebljina ovisi o veličini ploča
28. Obloge ziova kamenom prema načinu izvebe - polaganja - uz nosivi zid - obloga odmaknuta od nosivog zida - samonosivi obzi ili opločenje na sponkama
29. Razlika između vanjskih i unutarnjih obloga kamenom - zalijevanje poleđine kamena cementnim mortom ili lijepljenje u građevinsko ljepilo (nije pogodno za vanjske obloge - ugoročno može odi o otpaanja sa fasae kamenih ploča učvršdenih samo lijepljenjem - za vanjske primjene obavezno je i mehaničko učvršdenje nehrđajudim sponkama!) JEDINO KAJ SAM NAŠLA O VANJSKIM OBLOGAMA KAMENOM 30. Vanjska obloga zidova s kamenom kod toplinski izoliranih vanjskih ab stijena – vostruki zi s ventiliranom šupljinom – skica i opis
30. 31. 31. Vanjska obloga zidova s kamenom kod toplinski izoliranih vanjskih ab stijena – vostruki zi sa šupljinom koja sujeluje u toplinskom otporu – skica i opis
32. Vanjska obloga ziova s kamenim pločama na sponkama ko toplinski izoliranih vanjskih ab s tijena – skica i opis zida i sponki
33. Pozicija ovjesa i izgle sponki za obloge ziova s kamenim pločama – skice i opis sponki i pričvršdenja kamenih ploča
34. Srestva za učvršdenje vanjskih obloga kamenom u pločama i mogude pozicije
35. Zašto nije preporučljivo učršdenje vanjskih obloga kamenom ljepljenjem na pologu lijepljenje kamene izvana na zidove - samo za niže objekte, rai nepouzanosti lijepljenja kao veze kamene obloge na vertikalnu podlogu.
36. Što su gambioni, namjena Gambioni su žičane košare napunjene krupnim kamenim materijalom; jenostavna i ekonomična izveba potpornih ziova na terenu, barijera za buku ili pregradnih zidovi u vanjskom prostoru.
37. Vrste podnih obloga od kamena prema debljini obloga se izvodi: - tanjim pločama (2-4 cm, ljepljeno na čvrstu betonsku pologu) - ebljim pločama (6-12 cm, polagane u ležaj pijeska ili suhog cementnog morta)
- prizmama (granitne kocke i kvari o 5x5x5 o 18x18x27 cm, polagane u ležaj pijeska ili sitnog robljenca) - nepravilnim ili zaobljenim kamenim opločenjem vedeg ili manjeg formata (kaldrma - polagano u ležaj pijeska ili sitnog robljenca) - šljunkom zalivenim ili utisnutim u betonsku pologu ili isprane betonske površine (prani kulir na čvrstoj betonskoj podlozi)
38. ebljine ploča za pone obloge o kamena i način polaganja – VIDI 37. 39. imenzije prizmi za pone obloge o kamena i način polaganja – VIDI 37.
14. Podovi
1.
Što su poovi u širem smislu, a što u uže smislu značenja termina?
Podovi su u širem smislu svi slojevi iznad nosive stropne konstrukcije ili iznad tla, a prema potrebi sastoje se od podloge, izolacije(toplinske i zvučne) i zaštite i završnog gornjeg sloja poa. U užem smislu po je samo gornji završni sloj po kojemu se hoa ili se kredu vozila (viljiva obloga).
2.
Skica i opis slojeva poa i ostale konstrukcije ko međukatne konstrukcije i ko poa na tlu
O čemu ovisi izbor završne obloge poa, kakva svojstva mora imati Izbor vrste materijala za po ovisi o namjeni prostorije, prometu u prostorijama, ponoj polozi, raspoloživim srestvima i sl. Završna podna (hodna) ploha treba funkcionalno ogovarati potrebama kretanja. Ispravan izbor poa važan je s higijenskog i estetskog stanovišta, a taj izbor neposreno utječe na visinu građevnih troškova, kao i na troškove uzržavanja građevine. Po mora biti ravan, ali ne suviše gladak niti klizav. Nasuprot tome, ne smije biti niti izrazito hrapav jer se time povedava habanje i stvaranje prašine, čišdenje poa je otežano. U oređenim slučajevima neki de se oatni zahtjevi modi postidi i oređenim načinom izvebe pone konstrukcije (sportske dvorane, baletni po), a katkaa čak i nosiva stropna konstrukcija preuzima neke zahtjeve (karakteristike toplinske i zvučne izolacije, osiguranje voonepropusnosti, sistem osiguranja o električnog uara), ali ipak de vedinu zahtjeva morati zaovoljiti prvenstveno sam završni sloj , odnosno podna obloga. Polažemo ga ka su svi važniji obrtnički raovi završeni i ka su prostorije prema vani zatvorene. 3.
1. 2. 3. 4.
4. Opdeniti tehničko-uporabni zahtjevi za pod Po mora imati ravnu i ne previše hrapavu površinu Po mora biti otporan na površinsko trošenje i Po treba biti stabilan i ovoljno čvrst na plošni pritisak Po mora osigurati ovoljnu toplinsku zaštitu
5. Pod u stambenim i radnim prostorijama mora biti topao 6. Pod mora osigurati ovoljnu zvučnu izolaciju 7. Po se mora lagano čistiti, oržavati i popravljati .
5. Kako se osigurava toplinska zaštita i ispravan fizikalni proces ko poova izna negrijanog ili otvorenog, pozicija parne bra ne Po mora osigurati ovoljnu toplinsku zaštitu, tj. povoljnu toplinsku izolaciju stropova i difuziju vodene pare kroz stropnu konstrukciju iznad negrijanog ili vanjskog prostora. Položaj toplinskog zaštitnog sloja u stropu vrlo je važan s obzirom na ifuziju voene pare i mogudnost stvaranja kondenzata u konstrukciji. Kondenzacija vodene pare nastaje kad para difuzijom, kroz kapilare i pukotine, prodire u unutrašnjost konstrukcije i opire o slojeva čija je temperatura niža o temperature rošenja. Kako bi se izbjegla pojava konenzata, treba ili spriječiti proor pare u konstrukciju ugrađivanjem paronepropusne membrane – parne brane (Al ili PE folije, bitumenska traka s uloškom Al folije i sl.) ili omoguditi slobono strujanje zraka ugrabom paroovonog sloja (šuplje opeke, rebrasta bitumenska ljepenka, ljepenka s krupnim onjim posipom i sl.). Toplinski zaštitni sloj treba ugraiti po mogudnosti na hlanoj strani stropne konstrukcije, a ako to nije mogude, obavezno je ugraditi parnu branu sa strane grijanog prostora u odnosu na sloja toplinske izolacije.
6.
Skica i opis slojeva međukatne konstrukcije izna negrijanog ili otvorenog s toplinskom izolacijom u ponim slojevima – suhomontažna konstrukcija i pona konstrukcija s estrihom
7.
Skica i opis slojeva međukatne konstrukcije izna negrijanog ili otvorenog prostora s toplinskom izolacijom u pogleu stropa - varijanta poglea stropa s oblogom pločama i s oblogom žbukom
Pojela poovi obzirom na toplinu poa, čime se izražava, naveite po va primjera iz svake kategorije po toplini poda Toplina poa se izražava koeficijentom toplinskog ovođenja (S). 8.
2
Topli pod (S < 6 W/m K) - pluto, iverica, guma, linoleum 2 Polutopli pod (6 < S < 10 W /m K) - PVC ploče, sareni namaz, asfaltbeton 2 Hladni pod (10 < S < 20 W /m K) - cementni namaz („estrih“), teraco namaz, keramičke pločice 2 Vrlo hladni pod (S > 20 W /m K) - ploče o prironog kamena, čelične ploče - limovi
Zvučna izolacija međukatne konstrukcije za zračni zvuk - minimalna površinska masa masivnih stropova, bez dodatnih slojeva Zvučna izolacija za zračni zvuk (zračni prijenos zvuka) se postiže ovoljnom masom stropne konstrukcije ili izvebom oatnog punog ovješenog punog (ne šupljikavog!) poglea stropa koji treba biti što neovisniji o stropnoj konstrukciji (elastični ovjes) i i spunjen vlaknastim zvučnoapsorpcijskim materijalima – MW, filc. 9.
10.
Zvučna izolacija međukatne konstrukcije za uarni prijenos zvuka – varijante mogude izvebe ponih slojeva za izolaciju o topota
Zvučna izolacija za uarni zvuk (strukturalni prijenos zvuka preko krutih konstrukcija) izvebom položnih slojeva plivajudeg poa ili elastične završne pone obloge. Zvučnoj izolaciji između prostora i smanjenju jeke u prostoru mogu oprinijeti znatno tekstil ne podne obloge (veliki uredski prostori, hodnici – znatno smanjenje jeke i razine buke u prostoriji, a time i smanjenje prijenosa buke u okolne prostorije). Armiranobetonski stropovi mase ≥ 350 kg/m² zaovoljavaju s obzirom na zvučnu izolaciju za zračni zvuk i bez oatnih obloga, ali ne i za udarni. Smanjenje udarnog zvuka (topota) postiže se izvebom poa o
elastičnih materijala obloge (guma, linoleum, tekstilne i sintetske prevlake) koji sami apsorbiraju uarni zvuk ili imaju oatne položne elastične folije, izvebom konstrukcije plivajudeg poa ili ulaganjem elastičnog sloja ispo završnog sloja pone obloge ili nosive potkonstrukcije poa (elastični pološci ispo ili izna rvenih ili čeličnih ponih greica).
11.
Zvučna izolacija međukatne konstrukcije za uarni prijenos zvuka – skice i opis varijanti mogude izvebe ponih slojeva
Što je plivajudi po, način izvebe Plivajudi se po obično rai u obliku 3 .5÷5 cm ebeloga lagano armiranoga mikrobetonskoga namaza (samo male granulacije šljunka) ili kao cementni namaz - „estrih” koji je položen preko elastičnog sloja elastičnih, ne previše stišljivih materijala - ploče EPS, pjenaste PE folije ili tvre ploče mineralne vune obro zaštidene folijom o vlage iz estriha ili slični elastični materijali (sjeckana guma u pločama, it). Namaz mora biti oijeljen elastičnim slojem i o bočnih stijena i o onjih slojeva i o proora instalacija kroz pone slojeve. 12.
13. Posebni tehničko-uporabni zahtjevi za pod - gje se zahtijeva povedana protukliznost poa, a gje otpornost poa na mraz 1. vatrosigurnost (škole, raionice i prostorije s lakoupaljivim materijalom, bolnice, tavani); 2. nepropusnost za vodu i otpornost na vlagu (kupaonice, kuhinje);
3. povedana protukliznost (terase, nenatkriveni balkoni i loggie, bazeni, vanjska stubišta); 4. otporanost na mraz (hlanjače ili prostori izvan zgraa); 5. osiguranje zaštite o spoja s električnom instalacijom i o skupljanja statičkog elektriciteta (raionice); 6. otpornost na jelovanje kemikalija (laboratoriji, sklaišta, prostorije koje se moraju povremeno dezinficirati). 14. Kako oabrati po za oređenu prostoriju. Naveite va primjera Niti jedan pod ne odgovara svim tim zahtjevima! Treba oabrati onaj koji je najbolji za oređenu namjenu prostorije. Poovi izloženi vlazi ili vatri moraju se izvesti isključivo kao masivni, bez prisustva materijala položnoga truljenju onosno gorenju. Poovi u stanovima (boravišne prostorije) trebaju biti topli, ovoljno elastični i imati mogudnost ovoljnog prigušenja zvuka uara i zračnog zv uka premasusjednim stanovima (sve prostorije). U ureskim prostorima traži se topli po, ovoljno elastičan i s naročito obrim svojstvom
prigušenja zvuka u prostoru (zvučna apsorpcija zračnog zvuka, smanjenje jeke u prostoriji). 15. Označavanje poova u nacrtima i prilikom izvebe zgrae, što je visina kata U izvedbenim nacrtima potrebno je za svaku prostoriju upisati vrstu završne obloge poa i njegovu visinsku kotu, površinu pone obloge i opseg koji treba obraiti kutnim letvicama ili opločenjem ponožja zia. Visina kata je visina od gotovog poda prizemlja do gotovog poda kata.
16. Pozicija kote ± 0.00 u zgradi Ista stvar kao 15. pitanje, za svaku prostoriju... 17. Što je "vagris" Prilikom izvedbe zgrade u svim se prostorijama
po obonim stijenama označi vooravna crta koja se nalazi točno jean metar izna površine
buudeg gotovoga poda (niveleta za odmjeravanje buude pozicije poa, vagris). Kada se zahtijeva i kako se izvodi prislanjanje vrata uz pod – skice i opisi Rai boljeg zatvaranja vrata između prostorija koje služe u različite svrhe potrebno je vratno krilo prisloniti uz prag visine 1÷2 cm. Zbog toga se postavi poseban prag ako prostorije imaju istu visinu poda ili, bolje, pod prostorije iz koje se otvaraju vrata izvede se 1 ÷2 cm više o poa prostorije u koju se vrata otvaraju. Prag je obično o istoga materijala kao po, o kamena ili rva, a po potrebi metalnim profilima ojačan po rubovima. 18.
19. Razvrstavanje poova prema izgleu i načinu izvebe završnog sloja PODOVI S REŠKAMA – 1. Podovi od prirodnog ili umjetnog kamena, paljene gline i sintetskih materijala, 2. Drveni podovi i podovi od p luta, 3. Stakleni i metalni podovi PODOVI BEZ REŠKI – 1. Namazi, 2. Prevlake.
Nabrojite po tri česta primjera materijala za poove s reškama Prema vrsti materijala razlikuju se podovi od prirodnog ili umjetnog kamena, drveni podovi, podovi od asfaltnih, azbestnih ili PVC
ploča te stakleni i metalni poovi za posebne namjene. 20. Mane poova s reškama ????? nema, savršeni su. 21. Što su namazi, a što pone prevlake. Naveite po dva primjera Namazi su smjese različitih sastava koje se u mekanome stanju nanose u tankim ili ebljim slojevima na čvrstu i ravnu pologu na kojoj otvrnu gubitkom voe, kemijskim procesom ili ohlađivanjem. Namazi mogu poslužiti i kao pologa rugoj vr sti poda. Zahtijeva mokri postupak u završnoj fazi izvebe zgrae što je vrlo neugono jer prouljuje vrijeme izvebe rai ugotrajnog sušenja. Betonski, cementni, teraco, sadreni, asfaltni. Prevlake služe za oblaganje poova, a proizvoe se ili u obliku manjih ploča ili pak tepiha ili smotaka (rola) velike površine. Lijepe se, napinju ili polažu na ravnu, glatku i suhu pologu zaštidenu o vlage, a reške se obrae na način a su skoro neviljive. Tekstilne, iglane,
velur, prošivene, linoleum, PVC, gumene. Namazi koji služe kao čvrste pologe za ruge završne pone obloge - najčešče anas korištene vrste materijala i ebljine Upotrebljavaju se: betonski, cementni, anhiri (gips) namazi kao položni namazi za ruge vrste poova. Najčešde se izvoi betonski ili cementni namazi debljine ≥ 4,0 cm. 22.
Namazi umjetnih spojeva koji služe kao završna pona obloga – najčešče anas korištene vrste materijala i ebljine Upotrebljavaju se: teraco (brušeni betonski namaz), asfaltni i magnezitni namazi kao završni debeloslojni podni namazi (min. 4 cm). Tankoslojni završni poni namazi se izvoe na bazi sintetskih veziva - poliuretanski i epoksidni namazi (2-5 mm). 23.
15. Sustavi dimnjaka i ventilacija
1.
ŠTO JE IMNJAK, MATERIJALI, SVOJSTVA
Def.1. DIMNJACI su vertik alni kanali izgrađeni u zgrai ili izvan nje o nesagorivog materijala kojima se ovoe plinovi sagorijevanja goriva
(kruto, tekude ili plinovito) iz jenog ili više ložišta. Def.2. DIMNJAK je io građevnog sklopa građevine, u obliku vertikalnog ili približno vertikalnog kanala postojan na požar čađe, koji služi za
siguran i neometan ovo u vanjsku atmosferu imnih plinova nastalih raom na imnjak priključenog uređaja za loženje. Dimnjak je sastavni dio sustava grijanja. Uvjeti da gorivo potpuno sagori, ae optimalnu količinu topline i minimalno zagađuje vanjski okoliš je obra konstrukcija imnjaka, ovoljna količina kisika i kvalitetno gorivo. SVOJSTVA DIMNJAKA - nesagoriv i otporan na visoke temperature, nepropustan,otporan na kemijsko djelovanje plinova sagorijevanja (kiselootporan), dovoljno čvrst na mehanička naprezanja, obar toplinski izolator. OBLIK SVIJETLOG PRESJEKA DIMOVODNOG KANALA - pravokutni ili kvaratični (efinira se o nosom stranica a/b ili a/a) - okrugli (definira se unutarnjim promjerom) MATERIJALI ZA IZVEDBU DIMOVODNOG KANALA - anas: šamot i nekorozirajudi čelični lim, prije: opeka, beton
2.
NA ČEMU SE TEMELJI JELOVANJE IMNJAKA I KAKVO STANJE ZRAKA U IMNJAKU TREBA POSTIDI
Djelovanje dimnjaka se temelji na ra zlici gustode toplih plinova sagorijevanja i vanjskog hlanog zraka (toplinski u zgon, ovisi o razlici temperature plinova i vanjskog zraka, visini dimnjaka, trenju pri strujanju i razlici pritisaka na ulazu i izlazu plinova). Kretanje plinova u dimnjaku može biti: - strujanje - treba ga postidi - zastoj - treba ga izbjedi jer imnjak ne funkcionira - protustrujanje - treba ga izbjedi jer je opasno za život i zravlje
3.
ŠTO JE PRIČUVNI/REZERVNI IMNJAK? Pričuvni imnjak jest dimnjak najmanje ploštine svijetlog otvora 200 cm 2 koji služi za priključenje uređaja za loženje na kruta
goriva u izvanrednim uvjetima.
4.
POLOŽAJ IMNJAKA U ZGRAI I UVJET IZVEBE VEZANI NA POLOŽAJ, VISINA IMNJAKA IZNA KROVA (SKICA)
POLOŽAJ DIMNJAKA U ZGRADI - u toploj zoni zgrade - u negrijanojzoni zgrade ili vani treba biti dodatno toplinski izoliran - na ovoljnoj ualjenosti o rvene ili metalne nk ili propisno protupožarno zaštiden VISINA DIMNJAKA IZNAD KROVA
oređuje se zbog sigurnosnih protupožarnih i funkcionalnih razloga - osigurava povoljno strujanje plinova u dimovodnom kanalu - uvjetovana visinom objekta, položajem samog imnjaka na objektu, visinom okolnih objekata i konfig uracijom okolnog terena - prema min. korisnoj visini (proračunava se za velika ložišta, za mala ložišta je min. 4,5 m)
-
5.
VRSTE DIMNJAKA
Podjela 1:
Montažni imnjakje imnjak koji se izvoi na grailištu o međusobno usklađenih građevnih proizvoa. Predgotovljeni (sistemski) dimnjak je imnjak sastavljen u proizvonom pogonu izvan grailišta o međusobno usklađenih građevnih proizvoa i rugih proizvoa, koji se kao pregotovljeni građevni proizvo ugrađuje u građevinu. Zidani dimnjakje dimnjak koji se zia na grailištu o punih opeka. Pričuvni imnjakjest imnjak najmanje ploštine svijetlog otvora 200 cm2 koji služi za priključenje uređaja za loženje na kruta goriva u izvanrednim uvjetima. Podjela 2:
prema broju ložišta: - vlastiti dimnjaci - priključeno jeno ložište na jean imovoni kanal - sabirni dimnjaci - priključeno više ložišta na jean imovoni kanal - koriste se za mala ložišta prema mjestu ugradnje: - ugrađeni imnjaci - u sklopu zgrade - samostojedi imnjaci - izvan sklopa zgrade prema načinu izvebe i materijalu: klasičan način izvebe - zidani u sklopu zida od opeke NF predgotovljena izvedba - elementi ugrađeni izvan konstruktivnih ziova montažna izveba - elementi ugrađeni izvan konstruktivnih zidova 6. TROSLOJNI MONTAŽNI IMNJAK. OPIS I SKICA S TLOCRTNIM POZICIJAMA I PROORIMA KROZ MASIVNU MEĐUKATNU KOONSTRUKCIJU ZGRADE
TROSLOJNI MONTAŽNI DIMNJACI (TMD) ZA VLASTITE I SABIRNE DIMNJAKE Dimnjaci od gotovih elemenata ili u kombinaciji gotovih elemenata i zidanog obzida. Sastoje se od: - ELEMENTA ZA DIMOVODNI KANAL o šamota ili nekorozirajudeg čeličnog lima
Element okruglog ili četvrtastog presjeka o šamota, svijetlog presjeka o 13,5 o 100 cm, užine 33 i 100 cm. Elementi se spajaju utorenjem i lijepe specijalnim kitom. Čelični elementi su cijevi okruglog presjeka, a najčešde se koriste za etažne imnjake (gotova troslojna konstrukcija visine jene etaže), svijetlog presjeka 13 o 20 cm. Spajaju se pomodu čeličnih nastavaka s brtvljenjem spoja mineralnom vunom. - PLAŠTA
Plašt je omotač o laganog betona ili šuplje opeke visine 33 cm ili 100 cm. Plaštevi se spajaju s mortom. Prvi plašt se postavlja u ležaj morta na temelj i zapunjava betonom o ½ visine. Time se postiže izmicanje spojeva elemenata kanala i plašteva (razlog je postizanje nepropusnosti gotovog dimnjaka). - MINERALNE VUNE
Mineralna vuna u obliku vrpce ili punoplošne zakrivljene ploče smještena je između imovonog kanala i plašta. Vrpca mineralne vune je smještena ko spojeva plašteva. Primjeniv je za sve vrs te goriva (kruta, tekuda i plinovita), isto tako za različite vrste i kapacitete pedi i kotlova, kao i za otvorena ložišta.
7.
ŠTO JE ETAŽNI IMNJAK? Troslojni element visine etaže. Pogoan je za sve vrste goriva.
Pogodan je za sve vrste objekata s naglas kom na višekatne i višestambene
zgrae. Tehnologija montažnog sustava granje, koji osigurava ujenačenu kvalitetu izrae i vedu brzinu granje. 8.
SASTAV TROSLOJNIH IMNJAKA O NEKOROZIRAJUDEG ČELIKA Sastoje se o nekorozirajude čelične cijevi ili cijevi o tehničke keramike, mineralne vune i obloge o lima ili zianog
obzida. - imnjaci o tehničke keramike s vanjskim plaštom o nekorozirajudeg čelika - imnjaci o vostrukog nekorozirajudeg čeličnog lima imnjaci o nekorozirajudeg čeličnog lima s obzidom
-
9.
OSNOVNI NAČINI PROZRAČIVANJA prirodno - toplinski uzgon - princip raa: razlika u temperaturi zraka prostorije koju prozračujemo i temperature zraka okoline (što je temperaturna razlika
veda to je uzgon jači i samo prozračivanje je bolje) prinudno (prisilno) - mehanički uzgon - strujanje zraka postiže ventilatorom - prostorno složenije ispozicije 10.
VARIJANTE PRIRONOG PROZRAČIVANJA
može biti kroz:
- prozore otvaranjem prozora, velika izmjena zraka u vrlo kratkom vremenu zrak prolazi kroz reške prozora, vrata i rugih otvora u zidu - reške - vertikalne kanale
U kudanstvima je i alje najčešda primjena prironog prozračivanja. Tehničkim propisom o racionalnoj uporabi energije i toplinskoj zaštiti u zgraama (NN 110/08) oređeno je a je minimalna količina svježeg zraka jednaka 0,5 izmjena zraka na sat, što se onosi i na planirano prozračivanje prostora (otvorima na pročelju ili mehaničkom ventilacijom) i na infiltraciju kroz reške u konstrukciji i između građevinskih ijelova. KOD KOJIH PROSTORIJA JE OBAVEZNA IZVEDBA KANALA ZA PROZRAČIVANJE, VRSTE KANALA - prostorije koje nemaju mogudnost irektnog prozračivanja kroz prozor (nalaze se unutar stambenog objekta) npr. sanitarne prostorije - kupaonice, WC- i, kuhinjske niše, prostorije za grijanje, kotlovnice i sl. 11.
VENTILACIJSKI KANALI
Služe za pravilnu izmjenu zraka u prostorijama bez prozora ili za oatnu ventilaciju. PRIRODNO PROZRAČIVANJE VERTIKALNIM KANALIMA - pojeinačnim - uobičajeno za zgrae visine o P 4 - svaka prostorija u zgradi treba svoj vlastiti kanal
preuvjet: stanovi moraju imati prozore koji se nalaze na 2 nasuprotne strane (poprečno prozračivanje) - sabirnim - za zgrade visine iznad P+4 - u svakom katu se na isti k. priključuje 1 o 2 prostorije
USPOREDBA SUSTAVA PROZRAČI VANJA - sa sabirnim kanalima - manja učinkovitost tj. smanjeno prozračivanje 2 - za istu svrhu previđen kanal svijetlog otvora površina o cca 50 cm - manja tlocrtna površina - s pojeinačnim kanalima - velika učinkovitost - svaka prostorija, koja se prozračuje, spojena je na kanal svijetlog presjeka o 150 m
2
- veda tlocrtna površina
12. MATERIJALI, VISINE I PROFILI POJEINAČNIH KANALA ZA PROZRAČIVANJE - materijal - kanali o kružnih i li četvrtastih elemenata o betona, keramike, plastike ili lima - visina kanala - iznad ravnog krova: visina snijega + 50 cm - izna kosog krova: min. 50 cm izna viših ijelova krova 2 2 - presjek kanala - pojeinačni kanali - okrugli svijetli presjek min. 110 cm , četvrtasti min. 140 cm , 2 2 2 - sabirni kanali okrugli svijetli presjek min. 230 cm , četvrtasti min. 300 cm , maks. 500 cm 13.
VISINA KANALA ZA PROZRAČIVANJE IZNA KROVA - iznad ravnog krova: visina snijega + 50 cm - iznad kosog krova: min. 50 cm izna viših ijelova krova
14. VARIJANTE IZVEBE OBLOŽNIH PREGRANIH ZIOVA ZA VERTIKALNE KANALE VENTILACIJE I KANALIZACIJSKE CIJEVI OBLAGANJE ZIDOVA
Zine obloge i šahtovi sastoje se o: metalne podkonstrukcije s jednostranom jednostrukom ili dvostrukom oblogom
(iz Knauf Fireboar ploča čime se postiže protupožarni zahtjev F90). LAGANA OBLOGA: - gipskartonske ploče 2x1,25 cm na metalnoj potkonstrukciji - zvučna zaštita (MW)
