Vitezovi srednjeg vijeka

Bosna i Hercegovina Hercegovina Federacija Bosne i Hercegovine Hercegovačko-neretvanski kanton

Opća gimnazija Konjic

Maturski rad iz historije Tema: Vitezovi srednjeg vijeka

Učenik:

Mentor:

Halida Dlakić, prof.

Emina Begović

Konjic, maj 2015.

Titles you can't find anywhere else

Try Scribd FREE for 30 days to access over 125 million titles without ads or interruptions! Start Free Trial Cancel Anytime.









Vitezovi srednjeg vijeka

SADRŽAJ:

1. UVOD............................................. .................................................................... ............................................. ..........................2 ....2 2. ETIMOLOGIJA............................................ ................................................................... .................................3 ..........3 2.1 Kako postati vitez?............................ vitez?.................................................. ..........................................4 ....................4 2.2 Antički viteški kodeks.............................. kodeks.................................. ................................5 3. VITEZ U RATU............................................ ................................................................... .................................6 ..........6 3.1 Viteški oklop..................................... oklop............................................... .......... ...............................6 3.2 Viteško oružje.......................................... ................................................................ ...............................7-8 .........7-8 3.3 Heraldika.......................................... Heraldika.................................................................. ..........................................9 ..................9 3.4 Odlazak u lov......................................... lov............................................................... .....................................9 ...............9 3.5 Turnir........................................ Turnir................................................................ .............................................. ........................10 ..10 4. VITEŠKI REDOVI ........................................... ................................................................. ...........................11 .....11 4.1 Templari........................................... Templari................................................................... .........................................11 .................11 4.2 Ivanovci........................................ Ivanovci.............................................................. ............................................ ......................12 12 4.3 Teutonci...................................... Teutonci............................................................ ............................................ ........................13 ..13 5. KRŽARSKI RATOVI I KRAJ VITEŠTVA .............................14 6. ZAKLJUČAK ............................................. ................................................................... .................................15 ...........15 7. LITERATURA........................................... ................................................................. .................................16 ...........16










Uvod mišljenje je da je tema srednjeg vijeka oduvijek bila aktuelna pa tako i dan danas. Međutim život u srednjem vijeku je širok pojam, ali mene je posebno zainteresovala jedna oblast, a to je viteštvo . Možda me zainteresovala baš zbog tog što sam žena jer uvijek se pričalo da su vitezovi bili savršeni muškarci koji su se brinuli o svoji damama i pružali im pažnju, a tu je naravno i čuveni izraz “princ na bijelom konju“ . Na ulici i popularnim medijima čujemo sve više priče o temi viteštva i vrlo aktuelnom pitanju modernih žena “Zašto je viteštvo mrtvo?“ Prva asocijacija kada kažemo vitez je ratnik koji živi u velikom bogatstvu i uživanju i koji je veliki kavalir, ali željela sam dublje ući u život jednog viteza i ispitati da li je sve u njegovom životu bilo tako jednostavno i bajno ili je u stvari bilo mnogo teže živjeti takvim životom. Ovim radom želim prikazati stvarnu ulogu vitezova u historiji Moje

srednjeg vijeka kao velikih ratnika i boraca za pravdu.










Etimologija

Riječ vitez se prvi put javlja u starom Rimu, a korijen riječi povezan je sa starom engleskom riječi „cniht” koja znači paž ili samo dječak, dok je njemačka verzija „knecht” ili sluga, međutim ideja viteštva najvjerovatnije je usko vezana sa rimskim titulama. Vitez je naziv koji karakterizira ratnika ili plemića prošlog vremena. On je najčešće bio opisivan kao sluga Krune i Boga. Tokom srednjeg vijeka termin vitez se odnosio na oklopnog, naoružanog vojnika na konju. U početku konjanici nisu bili imali toliko važnu ulogu u ratovima jer su pješaci bili najvažniji u svim sjevernoevropskim armijama, ali vremenom konjica je dobijala sve veći značaj u vojnoj taktici evrops k ih ih armija. Jedan od razloga je bio taj što su pješaci u borbi bili u znatno nepovoljni jem jem položaju u odnosu na konjicu. Uskoro ta će titula biti povezana sa plemstvom i socijalnim statusom ponajviše zog cijene opreme za konjanika. Viteštvo i vitezovi su blisko povezani sa feudalnim sistemom. Na teritoriji današnje Francuske postojala je društvena organizacija u kojoj su ratnici bili posebna društvena grupa koja je umjesto u novcu , kojeg nikad nije bilo dovoljno, plaćana u zemlji. Tako nastaju feudalna dobra, a za vitezove su radili seljaci koji su proizvodili hranu.

vitez na konju










Kako postati vitez?

1.

Početi raditi kod uglednog viteza kao paž: i oni kraljevske krvi počinju raditi kao paževi od rane životne dobi, obično sa sedam ili osam godina. Paževi oblače viteza, služe ga i prate gdje kod da je krenuo i uz njega nauče pravila lijepog ponašanja, tehnike mačevanja, lova te Sinovi vitezova

rukovanje sa sokolom.

2. Postati štitonoša:

Paževi koji se iskažu kao potencijalni vitezovi sa četrnaest godina,biti će imenovani u štitonoše. Kao štitonoša on će biti vitezov lični sluga , pomagat će mu stavljati oklop prije bitke ili turnira, dodavati mu novo oružje ako se njegovo slomi te skinuti mu oklop nakon toga, a u međuvremenu nastavlja svoj trening:vježba jahanje, trenira s različitim oružjem, uči taktiku i viteški kodeks te mu je dozvoljeno nositi mač i štit.

3.

Ceremonija proglašavanja viteza: Obred primanja u stalež vitezova započeo je 1806. godine kada je William Osvajač imenovao svog sina vitezom. U 12. stoljeću obred se sastojao od četiri dijela: 1. 2. 3. 4.

ispovijed i bdijenje nad oružjem pričest predaja oružja polaganje ruke ili mača na vitezova ramena

Kralj ili kraljica bi mu oko struka opasali pojas koji je pridržavao oružje,a pomoćnici pomoćnici bi do kraja obukli novog viteza. Vitez koji je primao viteške časti stajao je ili

klečao sklopljenih ruku,gale pognute pred vršiteljem obreda. Primajući viteško oružje on je polagao zakletvu kojom je prisezao da će štititi slabe i siromašne, braniti pravdu, boriti se protiv zla i da mač neće koristiti u druge svrhe. Kralj bi mu tada dotakao mačem oba ramena i proglasio ga vitezom. On bi se zatim predstavio u raskošnoj odjeći u počasnom dvorištu ili trgu pred okupljenom publikom i kraljem ili kraljicom.










Antički viteški kodeks vrline a to su: Vitez mora uvijek slijediti četiri vrline a -mudrost -pravda -hrabrost -umjerenost

Onaj koji se ogriješi o Kodeks biti će obeščašćen kao i njegova porodica, njegov Red i njegova domovina, te će biti kažnjen objavom njegove sramote što će ga obilježiti do kraja života. Vitez će biti uvijek pošten, častan i vjeran, te će slijediti pet zakona Kodeksa: Nikada laž neće neće preći preko usta usta vitezova jer je u svjetlosti istine prava prava vrijednost. Vitez štiti svoj ugled i čast kao i ugled svoje domovine po cijenu vlasitog ponosa izbjegavajući pritom ponašanje koje ga može dovesti na loš glas, jer čovjek je nula ako nije u stanju steći ugled među svojim bližnjima kao i među sebi sličnima. 3. Vitez beziznimno poštuje zakone zemlje u kojoj se nalazi, jer ko nije u stanju slijediti bilo koji ljudski zakon nije zavrijedio biti ptihvaćen među civilima . 4. Vitez nikad neće udariti neprijatelja nečasnim načinom, ali će ga prozvati kako bi on shvatio zašto je zašto je napadnut. Nema časti u udaranju udaranju onog ko je već na koljenima. koljenima. 5. Vitez štiti stare, slabe i nemoćne jer upravo radi njih i postoje. 1. 2.

Koncept viteštva je tražio od muškaraca da budu savršena gospoda u svome ponašanju ponašanju prema ženama, ali ovo ponašanje nije bilo namjenjeno svakoj ženi koju upoznaju. To ponašanje je bilo posebno osmišljeno za odnos sa damama. Viteški kodeks ponašanja je tražio gospodu koj a će ga davati, kao i dame koje će ga primati. Dame su imale svoja posebna pravila i kodekse kojih su se

morale pridržavati. I samo uz pridržavanje tih pravila su mogle biti kvalificirane da prime viteški tretman od strane gospode. Viteški kodeks ponašanja je bio dvosmjerna ulica. Gospodin nije mogao postojati bez dame i obratno.

„…nijedan vitez ne može biti hrabar ako nije zaljubljen,












Vitešk i oklop

Najskuplji dio opreme vitezova je j e konj jer zahti jeva jeva cjelogodišnji trošak novca pa je

njegov gubitak težak i ponekad nenadoknadiv. Zbog toga bogatiji vitezovi opremaju svoje konje oklopima kako bi ih bolje zaštitili. On do izražaja najviše dolazi na turnirima kada je ukrašen i posebno pripreml jen. jen. Ono što je oduvijek činilo vitezove je svakako njihov nji hov oklop, čija je sama pojava nekada bila dovoljna da se lakše naoružan neprijatelj uplaši i povuče. Prvi oklop vitezova činila je obična verižna košulja koja je pravljena od međusobno spojenih metaln ih prstenova. Same košulje su sprječavale sprječavale da dođe do sječenja ali nisu amortizovale udarac i zbog toga je ispod njih nošena posebna odjeća tj. aketon. Ove košulje izrađivali su posebni majstori , a sam proces izrade bio je težak i mukotrpan jer je svaki dio morao da bude ručno spojen. Vremenom su košulje postajale sve teže i duže, a od 14. st. se vitezovi opremaju čeličnim pločama od glave do pete. Težina oklopa iznosila je 20 do 25 kg i oni nisu sputavali pokrete, tako da su vitezovi u njima mogli da trče i

uzjašu konja. Ispod oklopa oblačili su tzv. dublet , a za zaštitu glave vitezovi su koristili razičite vrste kaciga. Za zaštitu vrata korišten je dio oklopa poznat pod imenom goržet . Pojavom vatrenog oružja i 



gubitkom

svrhe okolopa, okolopa, to je jedini dio koji koji je

zadržan u nešto izmijenjenom obliku. Za zaštitu šake korištene su posebne oklopne rukavice. rukavice. Kiras je bio










Viteško oružje

Mač: Osnovno oru žje

po kojem su vitezovi bili poznati je svakako mač. Veliki broj vitezova je svoje osnovno oružje sticao naslijeđem svojih

predaka, a neka od njih su stekla i kultni sta tus kao što je to slučaj sa mačem Atile, Karla Velikog i svakako kralja Artura. Artura. U srednjem vijeku mačevi

postaju teži i duži i služe u početku za borbu sječenjem te su imali tupe vrhove, međutim pojavom verižnih košulja mačevi polako ali sigurno sve neefikasniji jer nisu mogli da prosijeku metal, ali ipak se zadržavaju i dalje jer su mogli da

nanesu teške povrede. Uvođenjem punih oklopa i mačevi se mijenjaju, oštrica postaje tupa ali se zato vrh pretvara u šiljak koji je mogao prodrijeti između segmenata oklopa i tako povrijediti neprijatelja.

Koplje: Koplje predstavlja jedno od najstarijih oružja u ljudskoj historiji. Pojavom vitezova, pojavila se potreba za










Bojna sjekira: Efikasnost bojne sjekire u r ukama ukama pješadije i pobunjenih seljaka zainteresovala je i elitu tog doba, vitezove. Kada su vidjeli da je njima

lakše rukovati nego mačem a da su nanosile teške povrede uvode ih u svoj arsenal. Uvođenjem punog oklopa polahko gube svoj primat, ali se uskoro vraćaju jer su vješti vitezovi mogli da oštete slabe dijelove oklopa a u nekim slučajevima i da ih probiju. Uskoro počinju da se kombinuju sa čekićem i šiljkom, a kasnije i sa kukom tako da postaju jedno od najomiljenijih oružja pješadije u borbu protiv konjanika.

Buzdovan:

Preteča buzdovana bila je palica. Uskoro na vrh palice dodaje se velika drvena glava i tako nastaje prvi buzdovan. Zatim se glave počinju oblagati metalnim čvorovima kako bi se pojačao pojačao udarac udarac i šteta. U rukama vitezova oni dobijaju du že drške, a pojavom punog oklopa i i nove glave u vidu pera koje su mogle da ga probiju. Posebnu kategoriju predstavljala je tzv. jutarnja zvijezda . Pojavom 

vatrenog oružja polahko nestaju i buzdovani, a danas se koriste u ceremonijalne svrhe.

Bojni čekić:

Prvi bojni čekići javljaju se u prvom mijenijumu stare ere, ali u opštu upotrebu ulaze tek pojavom punog oklopa kada su se ostala oružja pokazala kao nedovoljno efikasna. U tom dobu on se pokazao kao










Heraldika ili grboslovlje

Heraldika je historijska nauka koja proučava postanak i razvoj grbova. Ona je odraz nepismenog srednjeg vijeka. U srednjem vijeku kada su vitezovi nosili oklope i kacige veoma

su se teško međusobno raspoznavali i zbog toga počinju nositi znamenja (grbove) vladara kojima su bili potčinjeni. Naročito tokom križarskih ratova to se prošrilo po cijeloj Europi. Ubrzo je broj različitih grbova toliko narastao da kraljevi više nisu mogli pamtiti koji je koji i umjesto njih grbove su pratili heraldičari koji su za vrijeme bitke stajali pored kraljeva i pojašnjavali im koji vojnici pripadaju kojem velikašu i na čijoj se stani bore. Još od XI.-XIII. stoljeća datiraju prva heraldička pravila. Prvo i osnovno pravilo je da grb mora biti prepoznatljiv, boja ne smije ići uz boju niti metal uz

metal, koriste se samo čiste a ne pastelne boje kako bi se i na velikoj daljini razlikovale.

Grb Suverenog vojničkog i bolničkog red sv. Ivana od Jeruzalema, Rodosa i Malte

Odlazak u lov je Lov je bio jedna od omijenih zanimacija tadašnjeg tadašnjeg plemstva, a posebno posebno vitezova. također je bio dobra vježba za ratovanje, ratovanje, te veoma koristan koristan za uvježbavanje rukovanja rukovanja lukom i strije lom. Osim toga, pribavljao je i svježe meso, a služio je i kao mjesto










Viteški turnir U početku ove igre ratovanja uključivale su pojedinačne dvoboj te grupne bitk e ali stvari su bile daleko ozbiljnije d bi se nazivale samo igrom. Vitezovi su turnirima pristupali vrlo

ozbiljno jer u igri nisu bili bili samo slava i prestiž nego i konkretne konkretne nagrade koje koje bi najboljim vitezovima omogućavale vrlo lagodan život. Pobjednici bi turnir napuštali sa sa slavom i reputacijom koja će ih pratiti još mjesecima nakon toga, a poraženi bi posramljeno odlazili na sljedeće turnire. Pobjedniku bi nagradu obično predala jedna od prisutnih dama koju bi on sam izabrao. Dogovoreno mjesto turnira uvijek bi bilo popunjeno mnogobrojnim šatorima vitezova koji su se željeli takmičiti. Običaj je bio staviti šit s grbom što je bio znak da ste izazivač i da ste spremni boriti se protiv drugih vitezova. Ukoliko bi drugi vitez želio prihvatiti vaš poziv za dvoboj, došao bi do vašeg grba i svojim kopljem dotakao štit. Premda je svo oružje bilo namjerno otupljeno, agresivna i ozbiljna bitka za slavu i nagrade činila je cijelu stvar vrlo opasnom, pa ozljede i smrti nisu bile rijetke iako nikada nije bio cilj ubiti

protivnika. Vitezovi se naime nisu borili u oklopima u kojim bi inače išli i šli u rat. Oprema za turnire uključivala je mnogo mnogo težii čvršći oklop oklop u kojem je bilo teže održavati održavati ravnotežu ravnotežu na oj da je kralj Henri II. konju. Turniri Turniri su u XII. stoljeću bili bili toliko popularni popularni u Englesk oj zabranio njihovo održavanje smatrajući smatrajući da narušavaju javni red i mir jer jer bi njihovo ponašanje katkad izmaklo kontroli. Nakon što je Richard I. odobrio održavanje viteških turnira na samo šest mjesta u zemlji, popularnost turnira ka snije je varirala ovisno o društvenim okolnostima.












Viteški redovi Viteški red je udruženje vitezova stvoreno u srednjem vijeku sa nekim humanim ciljem (zaštita hodočasnika, liječenje ranjenika,...). Prvi redovi su nastali u Jeruzalemu poslije prvog križarskog rata, ali su ubrzo dobili jasno vojno obilježje tako dasu kasniji redovi formirani s ciljem borbe protiv nekoga (muslimana, pagana, heretika) ili radi zaštite nečega. Najpozntiji viteški redovi redovi su: Templari, Ivanovci Ivanovci i Teutonci. Red siromašnih vitezova Solomonovog hrama, osnovao je francuski plemić Ig de Pajen (Hugue de Payen) oko 1119. godine u Jeruzalemu. Sveti Grad, koji se vratio u hrišćanske ruke posle Prvog krstaškog rata završenog pr ije 20 godina, bio je glavno odredište hodočasnika iz Evrope. Oni su dolazili u gomilama, nesv jesni opasnosti u koju srljaju – putevi oko Jerusalima bijahu ozloglašeni zbog bandi r azbojnika azbojnika koje su harale Templari ili punim imenom

njimai koji su vrebali putnike na Sveta mjesta. Da bi se suprostavio toj opasnosti, Ig de Pajen

je sakupio grupu od devet vitezova koji su imali zadatak da stanu u zaštitu hodočasnicima. hodočasnicima. Sjedište reda prvobitno je bilo pokraj mjesta gdje je nekad stajao židovski hram, Templum Salamonis, po čemu je i dobio ime. Red se dijelio na vitezove i služeću braću, a na če lu je bio veliki m eštar . 



Templari su bili veoma dobro organizovani, dobili su

određene povlastice od pape, između ostalog i pravo na ubiranje poreza na područjima pod svojom kontrolom. Vojni dio reda dijelio se na vitezove opremljene kao

oklopno konjaništvo i na drugi dio koji su činili










Ivanovci ili punim imenom "Suvereni vojnički i bolnički red sv. Ivana od Jeruzalema, Rodosa i Malte" utemeljili su bolnicu koja se zvala Sv. Marija u Latini, koja je bila tako dobro organizovanaa da je postala model svim zdravstvenim ustanovama Istoka i Zapada. Glavna svrha mu je bila pomagati bolesnima, ali kasnije polaze u pohode protiv muslimana. Ime je dobio po prvom samostanu u Jeruzalemu po kraj crkve sv. Ivana Krstitelja. Odjeća im



je bila redovnička halja ili oklop, a preko toga su nosili crni plašt s bijelim križem na leđima. Iako su većina članova ovog reda bili redovnici, koji su polagali tri tradicionalna redovnička zavjeta: siromaštvo, poslušnost i čistoću, u redu su postojale tri vrste članova:   

oružani borci bolničari svećenici

Nakon prvog križarskog rata, oko oko godine 1095. 1095. pod upraviteljem bratovštine bratovštine Gerarda, članovi bratovštine postali su redovnici. Veliki magistar Robert de Puy dao im je god. 1125. pravila i god. 1187. postali su vitezovi, potvrđeni od papa Eugena III. i Lucija III. (god. 1184). Pod velikim magistrom Filipom Villiersom de l’Isle prelaze u Ita liju, ali nemaju stalnog sjedišta. Nakon križarskih ratova red je dobio u posjed otok Rodos, koji su kasnije morali napustiti dok im car Karlo V. nije darovao otok Maltu, gdje su god. 1566. osnovali grad La Vallettu koja postaje stalno sjedište reda. Po M alti su nazvani “Malteški vitezovi”. Danas su članovi

reda podijeljeni u tri staleža: redovnike, plemiće i neplemiće. Prisutni su u više od stotinu zemalja i uključeni u humanitarnu










Teutonci ili punim imenom "Red teutonskih vitezova doma svete Marije Jeruzalemske"



Palestina . 5. ožujka njemački je rimokatolički vjerski red osnovan krajem 12. stoljeća u Akri, Palestina. 1198. godine, na velikoj svečanosti na kojoj su sudjelovali jeruzalemski patrijarh i kralj, vodstvo križarske vojske i vođe Templara i Hospitalaca sv. Ivana, proslavljeno je osnivanje ed brinuti o bolesnima, prema Vitezova Teutonaca kao vojničkog reda. Naglašeno je aglašeno je da će se r ed pravilima Hospitalaca, a ostale poslove vodit će prema templarskim pravilima. Teutonski vitezovi su tada u znak podređenosti Templarima nosili jednaki bijeli ogrtač, a od Templara ih je razlikovao samo crni križ. Međutim red se potpuno transformirao iz bratstva koje je pomagalo hodočasnicima u prvenstveno vojnički red , a njihova uniforma sastojala se od plavog plašta na kojem je bio crni križ i bijele tunike. Teutonci podijeljeni u dvije klase - vitezove i svećenike. Za razliku od vitezova, vit ezova, koji su od početka 13. st. morali dokazivati svoje “drevno plemstvo”, svećenici su oslobođeni te obaveze, a njihova je uloga bila služiti misu i ostale vjerske obrede. Poslije su se te dvije klase proširile i na treću klasu ostalu braću, koja su nosila sličan plašt , ali sive boje, dok je križ imao i mao samo tri “grane” kako bi se vidjelo da nisu potpuni članovi tog bratstva. Vitezovi su živjeli zajednički i jednostavno, spavali su u spavaonicama na običnim krevetima, jeli su zajedno u blagovaonici i nikada nisu imali više od osnovnih potrepština. Odjeća i oklop bili su vrlo jednostavni i praktični, a dnevne










Kraj viteštva vrhovna sila na bojnom polju već stoljećima i izgledalo je da ih niko nikada neće moći zamijeniti. Ironično, njihov kraj donio je vrlo jednostavan izum nazvan samostrijel. Ovo oružje je izrađeno od čelika tako da je moglo izdržati mnogo veću napetost od o bičnog luka i proizvesti veću snagu,a izumljeno je u XII. stoljeću. Vrlo je precizan i s njim je lahko rukovati, a njegovi vijci mogu probušiti oklop. Odjednom, moćni vitez sa svojim borbenim vještinama nije bio ništa više nego lahka meta. Stručnjak je mogao da ubije čak dva viteza u Vitezovi su bili

minuti a da ostane na sigurnom, izvan njihovog dosega. Zatim oko 1500.

godine najvažniji dio vojske postaju dobro utrenirani pješaci koji potiskuju teško naoružane i oklopljene konjanike. Dolazi i do promjene u regrutiranju vo jnika i sve više se

unajmljuju

plaćeni,

profesionalni

vojnici,a potreba za vitezovima je sve










Zaključak

Križarski ratovi

bili su skup svetih ratova u kojem su sudjelovali pretežito vitezovi iz

Francuske i Svetoga Rimskog Carstva i imali su cilj da se sveti grad Jeruzalem vrati pod kontrolu kršćana, a traja li su u razdoblju od 200 godina i borili su se uglavnom protiv muslimana. Osim duhovnih i moralnih nagrada križar je mogao u osvojenim područjima

računati i na imovinu, posjede, žene i plemićke naslove. Mogao je pljačkati i prigrabiti bogatstva koliko je h tio. Što god da je bio kod kuće – npr. u Svetoj – npr. najmlađi sin, bezemljaš – u se zemlji mogao uzdići do ugledna svjetovnoga gospodara, sa svime što je uz to išlo: dvor, harem i prostrani posjedi. Takve su nagrade očekivale one koji su se prijavili za križarski pohod. Njihova je moralnost i opravdanost upitna . Moje mišljenje je da su razlozi križarskih ratova sve samo ne vjerski, a postavlja se pitanje gdje je zaboravljen viteški kodeks i da li su ga se vitezovi pridržavali ili je pohlepa učinila svoje?












Literatura

Carl Wolfgang von Ballestrem, Red hospitalaca, Koln, 1998

David Icke, Najveća tajna, 2007 http://geto.ba/zasto-je-vi /zasto-je-vitestvo-mrtv testvo-mrtvo/ o/ Geto.ba tim, „Zašto je viteštvo mrtvo?“, geto.ba, 26. April 2014. http://geto.ba

Michael Hesemann, Legende, mitovi, laži, Split, IP Verbum 2010 Norman Davis, Europa, historija, Random house, house, London, 1997 Paluba.info, „Hladno oružje“, 31. Maj 2011. http://www.paluba.info/smf/index.php/topic,1234.65/wap2.html










Vitezovi srednjeg vijeka

Recommend Documents