TUMORI MOZGA SEMINARSKI RAD
STUDENT:
MENTOR:
SADRŽAJ: 1.
1. UVOD
2
Tumori ili neoplazije označavaju masu izmjenjenih ćelija koje pokazuju nepravilan i progresivan rast. Tumori su bolesti s ozbiljnom prognozom po život, te su tema o kojoj se mnogo govori. Riječ "tumor" znači oteklina. Tumori nastaju uvećanjem tkiva ili organa bujanjem ćelija ili otokom tkiva zbog zadržavanja tečnosti ili krvarenja unutar tkiva. Ipak, danas se taj pojam udomaćio kao oznaka za naoplazije. Tumori mogu biti maligni (zloćudni) i benigni (dobroćudni). Razlika između njih je u agresivnosti rasta, te u tome što maligni daju metastaze i šire se u okolinu, infiltrirajući se u okolno tkivo, dok benigni tumori ne daju metastaze na druge organe i ne infiltriraju se u okolno zdravo tkivo, već ga potiskuju. Tumori mozga pojavljuju se u 5-15 slučajeva na 100 000 ljudi. Osnovna podjela tumora je na primarne i sekundarne. Primarni tumori su oni tumori koji su nastali od samog moždanog parenhima ili u lobanji, a sekundarni tumori su metastaze, gdje maligne ćelije putem krvi dođu u lobanjsku šupljinu ili mozak. Najčešći tumori koji metastaziraju u mozak su tumori dojke i bronha. Kod tumorskih oboljenja u mozgu postoji jedna otežavajuća okolnost jer se neki tumori ne mogu operativno odstraniti ako se nalaze uz neke strukture koje su od vitalnog značaja za održavanje životnih funkcija. Tumori mozga su specifični zbog prostora u kojem se pojavljuju. Volumen mozga je 1500-1600 ml, krv: 140 ml, likvor: 120 ml. Moguće su oscilacije, ali unutar tih brojeva. Tumori izazivaju poremećaj raspodjele volumena i uklještenje određenih dijelova mozga koji mogu davati lažno lokalizacione slike. Svaki tip ćelija nervnog sistema daje osnovu za svoj poseban tip tumora.
2. TUMORI MOZGA 2.1. Vrste tumora mozga
3
Tumori mozga pojavljuju se u 5-15 slučajeva na 100 000 ljudi. Osnovna podjela tumora je na primarne i sekundarne. Primarni tumori su oni tumori koji su nastali od samog moždanog parenhima ili u lobanji, a sekundarni tumori su metastaze, gdje maligne ćelije putem krvi dođu u lobanjsku šupljinu ili mozak. Najčešći tumori koji metastaziraju u mozak su tumori dojke i bronha.
Slika br.1. Ljudski mozak
Primarni tumori se dijele na benigne (dobroćudne) i maligne (zloćudne). Kod benignih tumora pojavljuje se problem njihovog nastanka i rasta, jer svojim obimom vrše pritisak na okolne strukture. Drugi problem je i njihov smještaj. Ako je benigni tumor lociran u dubini moždanog parenhima ili je u kontaktu sa strukturama vitalnima za život, onda to predstavlja veliku zapreku u tretiranju problema. Svaki tip ćelija nervnog sistema daje osnovu za svoj poseban tip tumora. Prema ovoj klasifikaciji postoji veliki broj različitih tipova primarnih tumora. Najčešći su: •
meningeom (tumor nastao iz moždanih ovojnica)
•
neurinom (tumor nastao od tkiva nerava)
•
glioblastomi, astrocitomi, ganglioneuromi.
Kod tumorskih oboljenja u mozgu postoji jedna otežavajuća okolnost jer se neki tumori ne mogu operativno odstraniti ako se nalaze uz neke strukture koje su od vitalnog značaja za održavanje životnih funkcija. 4
2.2. Simptomi i dijagnostika tumora mozga Tumori mozga su specifični zbog prostora u kojem se pojavljuju. Volumen mozga je 1500-1600 ml, krv: 140 ml, likvor: 120 ml. Moguće su oscilacije, ali unutar tih brojeva. Tumori izazivaju poremećaj raspodjele volumena i uklještenje određenih dijelova mozga koji mogu davati lažno lokalizacijske slike. Edem mozga jedna je od posljedica ekspanzivnog procesa. Kliničko ispoljavanje tumora: •
oštećenje glavnih funkcija mozga: glavobolja, epi napad;
•
simptomi zbog povećanja intrakranijalnog pritiska: glavobolja, povraćanje, zastojna papila (papila stagnans);
•
simptomi specifični zbog oštećenja regije gdje se tumor nalazi – hemipareza, hemihipestezija, Jacksonova epilepsija, parapareza (parasagitalni meningeom).
Razvija se i mentalna i psihomotorna astenija. Bolesnik je usporen, letargičan, na pitanja polako odgovara, sa pauzom, iskazuje blokadu u izražavanju, ali govori tačno. Mogu nastati promjene ponašanja, npr. nekritičnost – na mahove se iz komunikacije isključuje pa se opet uključuje. Glavobolja može biti tupa, probadajuća, različite lokalizacije. Epi napadaji – Jacksonov tip ili klasični grand mal jave se u 20 – 50% slučajeva. Dijagnostika tumora mozga podrazumijeva sljedeće metode: •
Anamneza, fizikalni pregled, neurološki pregled, oftalmoloski pregled, specijalističke laboratorijske analize;
•
CT mozga;
•
MR endokranijuma, kičmene moždine;
•
Rtg lobanje;
•
EEG;
•
Lumbalna punkcija;
•
Angiografija;
•
PET, SPECT;
•
Stereotaksična biopsija.
5
Od navedenih dijagnostičkih metoda najzastupljenije su magnetna rezonanca (MR) i angiografija. Razvijena je i posebna metoda potpuno neinvazivne angiografije. U dijagnostici tumora mozga često se koristi i metoda kompjuterske tomografije (CT).
2.3. Liječenje i njega pacijenata sa tumorom mozga Pacijenti s tumorom na mozgu mogu imati blage do teške manifestacije simptoma koji prate ovu bolest. Pravovremeno prepoznavanje simptoma koji pokazuju mogućnost prisutnosti tumora na mozgu, te multidisciplinarni način pristupanja liječenju neophodan je zajedno s pravovremenim sestrinskim intervencijama s ciljem zadovoljavanja potreba pacijenta poštujući holistički pristup. Osim načina prepoznavanja, dijagnostikovanja i liječenja tumora na mozgu, medicinska sestra – tehničar mora posjedovati znanje i vještine kako bi pacijentu bilo moguće pružiti sveobuhvatnu njegu prema njegovim potrebama. Liječenje tumora mozga zahtijeva kolaborativni pristup primjenjujući s jedne strane terapijske i farmakološke intervencije te s druge strane hirurške intervencije (hirurški zahvat). Uspješnost tretmana liječenja zavisi od tipa i lokalizacije tumora. Ujedno se primjenjuje radioterapija ili primjena odnosno implantacija radioizotopa direktno unutar tumora kako bi se postigle visoke doze. Jednostruka ili više ciklusna hemoterapija se takođe primjenjuje. Kirurški način liječenja uključuje stereotaksičnu resekciju, s prethodno započetom kortikosteroidnom i antikonvulzivnom terapijom, zatim laserska resekcija ili ultrazvučna aspiracija. S obzirom na polagani način rasta tumora i vrlo često prisutnu polaganu progresiju bolesti, kod pacijenata se prvo javlja potreba za zadovoljavanjem potreba s viših nivoa prema Maslowljevoj listi motiva. Naime, kod pacijenata se prvo javljaju ispadi u senzomotorici te kognitivno perceptivnim funkcijama, kojih je pacijent svjestan, da bi se postepeno javljalo pogoršanje a s njim i potreba za rješavanjem problema s nižih nivoa Maslowljeve liste motiva. S obzirom na probleme pacijenta, terapijski postupak te nuspojave istih, intervencije medicinske sestre – tehničara trebaju biti usmjerene na posmatranje takvog bolesnika, pružanju podržavajuće njege, edukacije i unapređenje kvalitete života istom.
Posmatranje uključuje: 1. Posmatranje pacijentovog odgovora na terapiju. Biti spreman na mogućnost promjene u nivou svijesti, neuroloških deficita, povišenog intrakranijalnog pritiska (jutarnje glavobolje, povraćanje, pogoršanje opšteg stanja), abnormalne respiracije.
6
2. Prijava bilo kojeg znaka povećanog intrakranijalnog pritiska (smanjenje nivoa svijesti, povišenje temperature, bradikardija, iregularne respiracije, različita veličina zjenica, glavobolja, povraćanje) ili trenutno ozbiljnog pogoršanja stanja. 3. Posmatranje i uočavanje toničko – kloničkih grčeva i osiguranje adekvatne terapije u slučaju javljanja epileptičkog statusa. 4. Mjerenje balansa tekućina i elektrolita u svrhu prevencije dehidracije. Njega uključuje i: 1. Primjenu analgetika i postupaka za opuštanje prema nivou boli, po mišljenju ljekara: •
osigurati tihu okolinu u svrhu povećavanja bolesnikove tolerancije boli,
•
osigurati isplanirane faze odmaranja u svrhu pomaganja pacijentu da se odmori od stresa uslijed boli,
•
zamračiti prostoriju i/ili osigurati sunčane/zatamnjene naočale ukoliko je pacijent fotofobičan,
2. Uputiti pacijenta da leži s operisanom stranom glave prema gore, 3. Uzdignuti glavu od ravnine kreveta za 15 do 30° u svrhu redukcije kongestije vratnih vena, ukoliko je pacijent disfagičan ili bez svijesti, okrenuti glavu postrance kako bi spriječili zapadanje jezika i aspiraciju, 4. Postaviti disfagičnog pacijenta uspravno i uputiti ga na učestalije gutanje kako bi si olakšao hranjenje: •
kisik i uređaj za sukciju sa strane kreveta u slučaju aspiracije,
•
kašasta dijeta je preporučljiva ukoliko pacijent osjeća bol dok žvače,
5. Ukoliko pacijent ima deficit vidnog polja, postavljati sve predmete u područje njegovog vidnog polja, podučiti pacijenta da ''skenira'' i druge strane osim vidljive u vidnom polju, 6. Postaviti štitnike na stranice kreveta kako bi se izbjeglo povređivanje pacijenta u slučaju javljanja napada.
7
3. LITERATURA 1. Krajina, Z. i suradnici (2006): “Klinička onkologija ”, Medicinska naklada, Zagreb 2. Novaković, S. i saradnici (2009): “Onkologija”, Omladinska knjiga, Beograd 3. Šamija, M. i Nemt, D. (2010): “Onkologija – Potporno i palijativno liječenje
onkoloških bolesnika ”, Medicinska naklada, Zagreb 4. Izvor slike: http://www.alexanthorn.com/arhiva/strane/pic2/229.gif
8
