SOCIJALNA MEDICINA

SOCIJALNA MEDICINA "PUTOVI I OBILJEŽJA OBILJEŽJA SOCIJALNE SOCIJALNE MEDICINE" MEDICINE"

1.

POJAM I SADRŽAJ SOCIJALNE MEDICINE MEDICINE

 Termin socijalna medicina pojavljuje se 1848.g. u Parizu (J. GUERIN) te se bavi svim problemima problemima odnosa medicine i društva. Guerin je podijelio soc. medicinu na: soc. fiziologiju soc. patologiju soc. higijenu soc. terapiju - u Prusiji, R. VIRCHOW- "Medicina je socijalna znanost, a politika nije ništa drugo nego medicina u velikim razmjerima." razmjerima." - pravnik ČEDVIK i liječnik praktičar SMITH - pokrenuli pregled djece koja su radila u tvornicama i rudnicima. rudnicima. → izvješ izvještaj taj u kojim kojima a se opisu opisuje je utjec utjecaj aj sirom siromašt aštva va i uopć uopće e način način života života i okoline na zdravlje: traži se sanitarna reforma, kritiziraju se mjere državne birokr irokrac acije ije s liber liberal alno nog g staj stajal ališ išta ta,, ali ali se ne napa napada daju ju tem temelji elji sust sustav ava a i društveni odnosi. 1833.g. podnijeli rezultate istraživanja engleskom parlamentu . Na temelju njih je donesen ZAKON O JAVNOM ZDRAVSTVU. - dvije grupe definicija: 1. jedno gledište filozofija, upliće se u sve djelatnosti zdr. zaštite 2. jedina disciplina koja ima svoje metode i svoje ciljeve SOCIJALNA SOCIJALNA MEDICINA (ŠTAMPAR, 1923.g.) - nauka koja se bavi ispitivanjem međus eđusob obno nog g utje utjeca caja ja so soci cija jaln lnih ih odno odnosa sa i pato patolo lošk ških ih pojav ojava a u naro narodu du i pronalaženju pronalaženju mjera socijalnog karaktera za unapređenje unapređenje narodnog zdravlja. Socijalna medicina se bavi: organizacijom organizacijom i upravljanjem zdr. zaštitom i higijenom med. sociologijom zdr. osiguranjem industrijskom medicinom rehabilitacijom zdr. ekonomikom soc. psihijatrijom • • • •

•

• • •

2.

RAZLIKE RAZLIKE IZMEĐU SOC. MEDICINE MEDICINE I MEDICINS MEDICINSKE KE SOCIOLOGI SOCIOLOGIJE JE

MEDICIN MEDICINSKA SKA SOCIOLOG SOCIOLOGIJA IJA se bavi avi sličn sličnim im sa sadr drža žajim jima a kao kao i so soci cija jaln lna a medicina. Riječ je o sociološkoj, sociološkoj, a ne medicinskoj disciplini. 1

Medicinska sociologija se oslanja na metode sociologije i sociološki analizira zdravstvene pojave i osobito ulogu zdravstvene strukture u društvu. Njen je osno osnovn vnii stav  stav  anal analit itič ički ki i krit kritič ički ki.. Socij ocijal alna na medic edicin ina, a, kao kao i medic edicin ina, a, primj primjen enjuj juje e me metod tode e razli različiti čitih h temeljn temeljnih ih znano znanosti sti,, teži teži teorijs teorijsko kojj sintez sintezi. i. U skladu s tradicijama medicine osnovni je stav pragmatičan pragmatičan i konstruktivan. konstruktivan. Pojam med. sociologije pojavio se u SAD-u 1910.g. Ona ulazi u probleme poimanja zdravlja i bolesti, analizira ponašanje bolesnika i zdr. radnika te analitički prati zdr. politiku i ulogu zdr. radnika i zdr. institucija. i nstitucija. Medicina se promatra samo kao jednu od komponenti zaštite zdravlja. Soc. Soc. me medic dicina ina dobiv dobiva a uže značen značenje je pa se bavi bavi prete pretežno žno priku prikupl pljan janjem jem i analizom podataka o rutinskom radu zdravstva (npr. u većini zavoda javnog zdravstva odjeli za socijalnu medicinu pretežno se bave zdr. statistikom te priku prikupl pljan janjem jem podat podataka aka o pojed pojedinim inim prog program ramima ima za rješa rješavan vanje je so socija cijalno lno-medicinskih medicinskih problemaproblema- bolesti, ovisnosti…) 3. STRUKTU STRUKTURE RE PROIZAŠLE PROIZAŠLE IZ SOC. MEDICIN MEDICINE E (JAVNO (JAVNO ZDRAVSTVO) ZDRAVSTVO) Organi niza zaci cija ja i up upra ravl vlja janj nje e zdra zdravs vstv tvom om - os 1. Orga osno novni vni sa sadrž držaj aj so soc. c. medic me dicine, ine, ono ono se postu postupn pno o izdvaj izdvaja a kao poseb posebna na struk struka a koja koja razvij razvija a vlasti vlastitu tu me metod todolo ologiju giju em empir pirijs ijskih kih i multid multidisc iscip iplina linarni rnih h istraž istraživa ivanja nja zdravstvene zdravstvene prakse, planiranja i evaluiranja zdravstva 2. Medicinske i zdravstvene statistike - uvode se u medicinske škole kao poseban predmet 3. Medicinska i zdravstvena informatika - kao novi sadržaj i jedan od važnih teorijskih i praktičnih temelja zdr. prakse 4.  Zdravstvena ekonomika - granična je disciplina koja se također brzo razvija u traženju rješenja za sve veće ekonomske ekonomske probleme zdr. zaštite Higijena ena - nauk 5. Higij nauka a o zdra zdravl vlju ju koja koja je sve sve više više pod pod utjec utjecaj ajem em šire šireg g koncepta ekologije čovjeka; termin higijena se sve manje upotrebljava, a rabe se novi izrazi npr. zdravstvena ekologija Epidemiologi iologija ja - čije 6. Epidem čije je podru područje čje prom promatr atran anje je zdrav zdravlja lja i boles bolesti ti u populaciji i masovne zdravstvene intervencije. Tek se od 1951. novija epidem epidemiolog iologija ija počinje počinje baviti baviti ne samo samo epidem epidemijam ijama a zaraznih zaraznih bolesti bolesti nego nego i os ostal talim im,, os osob obito ito čes čestim tim boles bolestim tima a u popu populac laciji, iji, a i praks praksom om zdrav dravst stve vene ne zašt zaštit ite. e. Epid Epidem emio iolo logi gija ja se dana danass shva shvaća ća tem temeljn eljnom om disciplinom javnog zdravstva. zdravstva. Preventiv tivna na medic medicina ina - bavi 7. Preven bavi se stručnim stručnim medicins medicinskim kim aspektim aspektima a sprečavanja sprečavanja bolesti, pojavljuje se kao poseban pojam i struka  Zdravstv stveni eni odgo odgoj, j, medic medicins inska ka i zdrav zdravstv stvena ena psiho psiholog logija ija - su 8.  Zdrav struke koje se bave područjem što je nekad bilo obilježeno kao glavni način za rješavanje socijalno-medicinskih socijalno-medicinskih problema problema Područje kliničkih kliničkih medicins medicinskih kih specijal specijalnosti nosti - nastaju grane tih 9. Područje specijalnosti s pridjevom socijalna (soc. pedijatrija, soc. psihijatrija, soc. kard kardio iolo logi gija ja itd. itd.). ). Ra Radi di se o dije dijelu lu stru struke ke koji koji obuh obuhva vaća ća prim primje jenu nu medicine u praksi, organizaciju rada i proučavanje soc. faktora važnih 2

Medicinska sociologija se oslanja na metode sociologije i sociološki analizira zdravstvene pojave i osobito ulogu zdravstvene strukture u društvu. Njen je osno osnovn vnii stav  stav  anal analit itič ički ki i krit kritič ički ki.. Socij ocijal alna na medic edicin ina, a, kao kao i medic edicin ina, a, primj primjen enjuj juje e me metod tode e razli različiti čitih h temeljn temeljnih ih znano znanosti sti,, teži teži teorijs teorijsko kojj sintez sintezi. i. U skladu s tradicijama medicine osnovni je stav pragmatičan pragmatičan i konstruktivan. konstruktivan. Pojam med. sociologije pojavio se u SAD-u 1910.g. Ona ulazi u probleme poimanja zdravlja i bolesti, analizira ponašanje bolesnika i zdr. radnika te analitički prati zdr. politiku i ulogu zdr. radnika i zdr. institucija. i nstitucija. Medicina se promatra samo kao jednu od komponenti zaštite zdravlja. Soc. Soc. me medic dicina ina dobiv dobiva a uže značen značenje je pa se bavi bavi prete pretežno žno priku prikupl pljan janjem jem i analizom podataka o rutinskom radu zdravstva (npr. u većini zavoda javnog zdravstva odjeli za socijalnu medicinu pretežno se bave zdr. statistikom te priku prikupl pljan janjem jem podat podataka aka o pojed pojedinim inim prog program ramima ima za rješa rješavan vanje je so socija cijalno lno-medicinskih medicinskih problemaproblema- bolesti, ovisnosti…) 3. STRUKTU STRUKTURE RE PROIZAŠLE PROIZAŠLE IZ SOC. MEDICIN MEDICINE E (JAVNO (JAVNO ZDRAVSTVO) ZDRAVSTVO) Organi niza zaci cija ja i up upra ravl vlja janj nje e zdra zdravs vstv tvom om - os 1. Orga osno novni vni sa sadrž držaj aj so soc. c. medic me dicine, ine, ono ono se postu postupn pno o izdvaj izdvaja a kao poseb posebna na struk struka a koja koja razvij razvija a vlasti vlastitu tu me metod todolo ologiju giju em empir pirijs ijskih kih i multid multidisc iscip iplina linarni rnih h istraž istraživa ivanja nja zdravstvene zdravstvene prakse, planiranja i evaluiranja zdravstva 2. Medicinske i zdravstvene statistike - uvode se u medicinske škole kao poseban predmet 3. Medicinska i zdravstvena informatika - kao novi sadržaj i jedan od važnih teorijskih i praktičnih temelja zdr. prakse 4.  Zdravstvena ekonomika - granična je disciplina koja se također brzo razvija u traženju rješenja za sve veće ekonomske ekonomske probleme zdr. zaštite Higijena ena - nauk 5. Higij nauka a o zdra zdravl vlju ju koja koja je sve sve više više pod pod utjec utjecaj ajem em šire šireg g koncepta ekologije čovjeka; termin higijena se sve manje upotrebljava, a rabe se novi izrazi npr. zdravstvena ekologija Epidemiologi iologija ja - čije 6. Epidem čije je podru područje čje prom promatr atran anje je zdrav zdravlja lja i boles bolesti ti u populaciji i masovne zdravstvene intervencije. Tek se od 1951. novija epidem epidemiolog iologija ija počinje počinje baviti baviti ne samo samo epidem epidemijam ijama a zaraznih zaraznih bolesti bolesti nego nego i os ostal talim im,, os osob obito ito čes čestim tim boles bolestim tima a u popu populac laciji, iji, a i praks praksom om zdrav dravst stve vene ne zašt zaštit ite. e. Epid Epidem emio iolo logi gija ja se dana danass shva shvaća ća tem temeljn eljnom om disciplinom javnog zdravstva. zdravstva. Preventiv tivna na medic medicina ina - bavi 7. Preven bavi se stručnim stručnim medicins medicinskim kim aspektim aspektima a sprečavanja sprečavanja bolesti, pojavljuje se kao poseban pojam i struka  Zdravstv stveni eni odgo odgoj, j, medic medicins inska ka i zdrav zdravstv stvena ena psiho psiholog logija ija - su 8.  Zdrav struke koje se bave područjem što je nekad bilo obilježeno kao glavni način za rješavanje socijalno-medicinskih socijalno-medicinskih problema problema Područje kliničkih kliničkih medicins medicinskih kih specijal specijalnosti nosti - nastaju grane tih 9. Područje specijalnosti s pridjevom socijalna (soc. pedijatrija, soc. psihijatrija, soc. kard kardio iolo logi gija ja itd. itd.). ). Ra Radi di se o dije dijelu lu stru struke ke koji koji obuh obuhva vaća ća prim primje jenu nu medicine u praksi, organizaciju rada i proučavanje soc. faktora važnih 2

za pojavu zdr. problema ili za uspostavljanje zdr. zaštite unutar pojedne discipline.  JAVNO ZDRAVSTVO (WINSLOW, 1923.g.) je znanost i umijeće sprečavanja bolesti, produženja života i unapređenja fizičkog zdravlja i uspješnosti putem orga organi nizi zira rani nih h napo napora ra zaje zajedn dnic ice e u sa sani nita taci ciji ji okol okoliš iša, a, suzb suzbija ijanj nju u zara zaraze ze u zajed zajedni nici ci,, odgo odgoju ju poje pojedi dina naca ca u nače načelim lima a os osob obne ne higi higije jene ne,, orga organi niza zaci ciji ji medic edicin insk ske e i se sest stri rins nske ke služ službe be,, služ službe be za ranu ranu dija dijagn gnoz ozu u i prev preven enti tivn vno o liječenje bolesti, te razvoj društvenog mehanizma koji će osigurati svakom pojedincu u zajednici životni standard dostatan za održavanje zdravlja. "Novo javno zdravstvo"- zadaci države da osigura zaštitu zdravlja "ZDRAVLJE" 4. TUMAČENJE DEFINICIJE ZDRAVLJA ZDRAVSTVENOJ ZDRAVSTVENOJ ORGANIZACIJI ORGANIZACIJI (WHO)

PREMA

SVJETSKOJ

- 1948 1948.. prigo prigodom dom os osnu nutka tka Svjet Svjetske ske zdrav zdravstv stvene ene organi organiza zacije cije u Ženevi Ženevi,, usvojena je definicija zdravlja koja glasi:  ZDRAVLJE je stanje potpunog tjelesnog, duševnog i društvenog blagostanja a ne samo odsutnosti bolesti i iznemoglosti. To je prva službena definicija donesena na 1. zasjedanju WHO (osnivač ANDRIJA ŠTAMPAR). -1978. u Alma-Ati održana je svjetska konferencija na kojoj je prihvaćena DEKLA DEKLARAC RACIJA IJA O CILJE CILJEVI VIMA MA ZDRAV ZDRAVLJA LJA do kraj kraja a stol stolje jeća ća i prim rimarno arnojj zdravstvenoj zaštiti kao glavnom društvenom mehanizmu za postizanje tih ciljeva. U deklaraciji: Tijekom idućih desetljeća glavni bi društveni cilj vlada, međun me đunaro arodn dnih ih orga organiz nizac acija ija i čitave čitave svjet svjetsk ske e zajed zajednic nice e treba trebao o biti biti da do godin godine e 2000 2000.. svi svi naro narodi di svijet svijeta a doseg dosegnu nu takvu takvu razinu razinu zdrav zdravlja lja koja koja bi im omogućila omogućila društveno i ekonomski ekonomski plodotvoran plodotvoran život.  ZDRAVLJE je dina dinami miča čan n proc proces es u kojem kojem odgo odgovo vorn rnos ostt imaj imaju u poje pojedi dina nac, c, zajednica i profesije. Zdravlje za sve do 2000.g.- 38 ciljeva zdravlja za sve (svako kontinent ima svoje ciljeve: Dodati život godinama, Dodati zdravlje životu, Dodati i godine životu) -1986. WHO (Ottawa-Kanada)   ZDRAVL ZDRAVLJE JE I PROMICAN PROMICANJE JE ZDRAVLJA ZDRAVLJA je proces proces osposob osposobljavan ljavanja ja ljudi ljudi da uveć uvećaj aju u mogu mogućn ćnos osti ti ovla ovlada dava vanj nja a razv razvoj ojem em svog svog zdra zdravl vlja ja i da ga mogu ogu unaprijediti. Proces kojim ljudi preuzimaju kontrolu nad svojim zdravljem i tako ga unapređuju. - "socijalno blagostanje" teško je definirati; stanje mira i sigurnosti u kojem svaki čovjek bez razlike ima pravo na rad i uključivaje koji mu omogućuju da živi harmonično u zdravoj okolini koja mu pruža osiguranje u bolesti, starosti i iznemoglosti 5. MJ MJERI ERILA LA ZDR ZDRAV AVLJA LJA 3

Najveća poteškoća je u primjeni općeg poimanja zdravlja što nema oštrih granica između zdravlja i bolesti, niti između različitih razina sposobnosti. U praksi treba odrediti granice koje mogu poslužiti pri pružanju zdravstvene zaštite, da praktički zdravi budu još zdraviji (tzv.   pozitivno zdravlje ). Zdravlje i ne zdravlje nije moguće jasno odrediti kao život i smrt na crno i bijelo. Dioba je sličnija onoj kakva je između dobra i zla. Obilježja kojima se mjeri i opisuje zdravlje: osjećanje (O)- bol, subjektivno osjećanje, mišljenje sposobnosti (S)- psihička sposobnost funkcije (F)- dnevne aktivnosti, fiziološke promjene u strukturi (P)- bolest, oštećenje zdravlja, rast, razvitak Za svako obilježje moguće je naći kvantitativna i semikvantitativna mjerila koja se mogu prikupiti vrlo različitim postupcima, biokemijskim istraživanjima, testovima fizičkih i psihičkih sposobnosti, brojenjem određenih događaja u stanovništvu. • • • •

4

 Tablica mjerila zdravlja OSOBNA- neizravna mjerila (negativna ostupanja) 1. umrli (P) 2. nesposobnost-invaliditet (FS) Primjer: manja rana bez promjene 3. bolest (P) u funkciji predstavlja oštećenje i 4. oštećenja zdravlja (P) uzrokuje bol ali ne sposobnost 5. poteškoće-bol (O) OSOBNA- izravna mjerila (uglavnom pozitivna) Primjer: 1. zdravo ili rizično ponašanje 1- pušenje, sport (OF)1 2- osobito u starijih ljudi, što mogu 2. rast i razvitak (P) 3- obiteljske, roditeljske… 3. fiziološke funkcije (F) 4- zadovoljstvo i snaga, usporedba s 4. psihičke sposobnosti (FS) vršnjacima 5. dnevne aktivnosti (F)2 6. više soc. funkcije (F)3 7. subjektivno osjećanje i mišljenje (O)4 ZAJEDNIČKA- neizravna mjerila (uglavnom uvjeti koji osiguravaju zdravlje) Primjer: 1- pristupačnost 1. zdravstvena zaštita (POF)1 2- siromaštvo, neravnopravnost 2. društveno-gospodarstvena 3- prava, slobode, blagostanje, mir (POFS)2 4- civilizacija, rad, stan, prehrana 3. društvena sigurnost (FO)3 4. zdrav okoliš (PO)4 Može se mjeriti (zdr. stanje kod pojedinca): 1. podacima o kvaliteti življenja 2. nepostojanjem rizika 3. kapacitetom pojedinačnog sustava da odgovore na dodatne napore 4. kliničkim pregledom 5. sposobnošću samostalnog provođenja dnevnih aktivnosti 6. afektivnim i kognitivnim psihološkim funkcijama 6. ČIMBENICI KOJI UTJEČU NA ZDRAVLJE (socijalnomedicinski model prema KESIĆU) Zdravlje je produkt interakcije nasljeđa i okoline (društveno-političke, fizičke i biološke). Ako je nasljedna masa poremećena ili utjecaji okoline nepovoljni (ili  jedno i drugo) onda nastaje bolest: psihička i fizička disfunkcija organizma. Model pokazuje da na zdravlje, uz nasljeđe, utječu i faktori koje možemo podijeliti u tri velike skupine- tri velike skupine čimbenika koji utječu na zdravlje: 1. SOCIJALNO-EKONOMSKI FAKTORI među koje treba ubrojiti i FIZIČKU OKOLINU 2. UTJECAJI VEZANI UZ ODGOJ, OBRAZOVANJE I KULTURU 3. UTJECAJI KOJI PROIZLAZE IZ SISTEMA ZDR. I SOC. ZAŠTITE 5

Budući da je zdravlje/bolest rezultat brojnih faktora (nezavisnih varijabli), vrlo  je teško utvrditi uzročno-posljedičnu vezu. Sve te varijable utječu na zdravlje i zdravlje na njih. One stoje i u međusobnoj interakciji koja se odvija u okviru društveno-političkog sistema u kojem narod živi. U međuigri između zavisnih i nezavisnih varijabli susrećemo se s problemom odnosa: uzrok-posljedica. Shvaćanje zdravlja na razini pojedinca i zajednice nisu potpuno razdvojeni, ali postoje razlike: 1- kod pojedinca je naglasak na odgoju i stvaranju uvjeta za oblikovanje slobodne ličnosti; 2- kod društva je naglasak na ekonomskim i društveno-polit. procesima.

 NASLIJEĐE 1 EK. RAZVOJ I OKOLINA

ZDRAVLJE

OBRAZOVANJE 2 I KULTURA

ZDRAVSTVENA SOC. ZAŠTITA 3 7. ODNOS ZDRAVLJA I BOLESTI Bolest je zrcalna slika zdravlja (i obrnuto). U shvaćanju i vrednovanju zdravlja zrcale se naši stavovi prema bolesti. Odnos: zdravlje-bolest postoji istodobno dok je čovjek živ. Taj odnos nije dan jednom zauvijek, već se mijenja i na njega je moguće smišljeno djelovati. Odnos zdravlje-bolest možemo pratiti preko ovih kategorija: 1.  poremećena prilagodba- Bolest je naziv za procese u organizmu koji nastaju kada se naruše harmonija i ravnoteža u djelovanju vanjskog svijeta na organizam i obrnuto, te zbivanja u organizmu oprečna normalnim , kao posljedica unutrašnjeg uzroka. 2.  promjene sposobnosti i funkcije- Bolest je poremećaj harmonične ravnoteže u građi i funkcijama organizma i u psihičkom doživljavanju, sa smanjenjem radne sposobnosti, sniženjem životnog užitka i s duševnim opterećenjem. 3.   poremećaj društvene funkcije- Biti zdrav ne znači da uopće nema bolesti, to znači da možete funkcionirati, raditi ono što želite i postati ono što želite postati. nadzor: etiketa- Društveno poremećena osoba ne 4. društveni ugrožava biološku osnovu, već društvenost čovjeka pojedinca i upravo to fundamentalno svojstvo duševno poremećenog čovjeka diktira način 6

5.

pristupa duševno poremećenoj osobi i onih koji se time profesionalno bave. subjektivno osjećanje koje je društveno prepoznato- Biti bolestan znači trpjeti.

BOLEST  je jednako kao i zdravlje kompleksan fenomen. Očituje se: a) tjelesnim, duševnim i društvenim stanjem, te strukturom, djelovanjem i međusobnim utjecajem pojedinih organa i organskih sustava b) bolest se također, isto kao i zdravlje očituje promjenama osjećanja, sposobnosti i funkcija, i od strane bolesnog i u njegovom društvenom okružju c) te narušenom ravnotežom s okolišem i promijenjenim funkcijama u društvu. 8. ODNOS BOLESTI, INVALIDNOSTI

OŠTEĆENJA,

NESPOSOBNOSTI

I

BOLEST  znači: poremećenu prilagodbu (narušena ravnoteža i harmonija) promijenjene sposobnosti i funkcije poremećaj društvene funkcije društveni nadzor (etiketa) subjektivno osjećanje koje je društveno prepoznato OŠTEĆENJE znači anomaliju, defekt ili gubitak udova, organa, tkiva ili drugih dijelova tijela, odnosno funkcionalni poremećaj uključujući i psihičku funkciju. Može biti trajno i prolazno. NESPOSOBNOST  je u pravilu privremeno ograničenje obavljanja neke aktivnosti na način koji se smatra normalnim za čovjeka u datoj situaciji. INVALIDNOST  je u pravilu trajno stanje koje ograničava ili sprečava ispunjenje one uloge koja je normalna za određenu osobu prema socijalnim i kulturnim normama. •

• • • •

bolest/ozljeda → oštećenje → nesposobnost → invalidnost └─ →

→

→

→

→

→ ─┘

NATALITET- definicija vrijednosti u nerazvijenim zemljama i zemljama u razvoju Natalitet (rodnost) je broj živorođene djece na 1000 stanovnika u jednoj godini na određenom području (ukupan broj živorođene djece podijeljen s ukupnim brojem stanovnika pomnoženo s 1000) - u nerazvijenim zemljama je vrlo visok, a u zemljama u razvoju opada isto kao i u razvijenim zemljama. -2004.g. u RH- 9,1‰, NIZAK¸ - fertilitet (opći) – ukupan broj živorođene djece na 1000 žena u reproduktivnoj dobi u 1.g. na određenom području (fertilna dob 15.-49.g.) 9.

7

- fertilitet (ukupni) – prosječan broj živorođene djece na jednu ženu (vezano uz specifičan fertilitet – određena dob npr. 20.-24.g.) određene starosti na 1000 žena iste dobne skupine 10. MORTALITET Mortalitet je broj umrlih osoba na 1000 stanovnika u jednoj godini na određenom području (ukupan broj umrlih osoba podijeljen s ukupnim brojem stanovnika pomnoženo sa 1000). - 2004.g. u RH - 11‰ – prvo je visok, a razvojem higijene i boljih uvjeta života opada. 11. SPECIFIČNI MORTALITET Specifična smrtnost - mortalitet prema spolu, dobi (računa se na 1000 stanovnika), ili određenoj kategoriji bolesti (računa se na 10 000 ili 100 000 stanovnika) u jednoj godini na određenom području. LETALITET - postotak umrlih od broja oboljelih od određene bolesti.

12. MORTALITET DOJENČADI Smrtnost dojenčadi - broj umrle dojenčadi na 1000 živorođene djece u jednoj godini na određenom području (ukupan broj umrle dojenčadi podijeljen s ukupnim brojem živorođene djece pomnoženo sa 1000) - nerazvijene zemlje -71‰, srednje razvijene zemlje-38‰, RH-10,4‰ (stopa u RH je dosta pala)

PERINATALNA SMRTNOST   To je broj mrtvorođenih plus umrlih u razdoblju od 0-6 dana od rođenja podijeljeno s ukupnim brojem živorođenih pomnoženo sa 1000. - oko 8-9‰ 13.

14. PRIRODNI PRIRAST Razlika između broja živorođenih na 1000 stanovnika i broja umrlih na 1000 stanovnika u jednoj godini na određenom području (razlika između ukupnog broja živorođenih i broja umrlih podijeljen s ukupnim brojem stanovnika pomnoženo s 1000, odnosno razlika nataliteta i mortaliteta). - 2.1‰ 2004. - RH-1‰ 15. OČEKIVANO TRAJANJE ŽIVOTA Očekivani broj godina što još preostaje osobama određene životne dobi. Računa se na temelju specifičnog mortaliteta prema dobi i spolu za određeno 8

razdoblje preko tzv. životnih tablica. Očekivano trajanje života kod rođenja je predviđeni broj godina života za dijete rođeno određene godine u određenoj zemlji. - nerazvijene zemlje - 62; srednje razvijene - 68; razvijene zemlje - 77; RH-7677 - muškarci -72.g., a žene -79.g. – 2004. 16. PROSJEČNO TRAJANJE ŽIVOTA Ukupan zbroj godina umrlih podijeljeno s brojem umrlih. 17.

INDIKATORI SOCIJALNO-EKONOMSKOG ZDRAVLJA I STANJA

1. broj zemalja 2. broj stanovnika 3. godišnji prirast stanovnika u % 4. očekivano trajanje života 5. prehrana, dnevno po stanovniku 6. porođajna težina 7. pristupačna zdrava voda – opskrba 8. stanovanje u gradovima 9. nepismenost odraslih 10. BDP po stanovniku 11. izdatak za zdravlje 12. broj stanovnika na: a) 1 liječnika b) 1 med.sestru c) 1 ostalog zdrav.radnika indikatori se posebno gledaju na nerazvijene, srednje i razvijene zemlje - planiranje obitelji – planiranje koliko će i kada partneri imati djece - NERAZVIJENE ZEMLJE – područje JI Azije, Afrike i Srednje Amerike, 2/3 svjetskog stanovništva - karakteristike: 1. niski BDP 2. mala potrošnja energije 3. visoki postotak nepismenih 4. veliki udio poljoprivrednog stanovništva s primitivnom obradom 5. visoki natalitet 6. visoki prirodni priraštaj (visok udio onih od 0.-14.g) 7. manje očekivano trajanje života (mali broj iznad 65.g) 8. zbog poboljšanja najosnovnijih životnih uvjeta i primjene javnozdravstvenih mjera u suzbijanju zaraznih bolesti, došlo je do smanjenja općeg mortaliteta, što je dovelo do naglog porasta stanovnika - nerazvijenost zdravstvene zaštite vidi se po: 9

1. niskom udjelu stručne pomoći pri porodu 2. velikom broju stanovnika na 1 liječnika 3. mali postotak liječenih prije smrti - zdravstvene potrebe vezane su uz higijenu, siromaštvo, neprosvjećenost i pomanjkanje hrane - vodeće bolesti su: zarazne bolesti, glad, malnutricija (neishranjenost), visok mortalitet, morbiditet dojenčadi i male djece - RAZVIJENE ZEMLJE – većina stanovnika Europe, Sjeverne Amerike, Kanada,  Japan - karakteristike: 1. visoki BDP 2. velika potrošnja energije 3. visoki postotak pismenosti 4. visoki privredni potencijal uz niski udio poljoprivrednog stanovništva 5. smanjnje nataliteta 6. sve manji prirodni priraštaj 7. sve manji mortalitet mlađeg stanovništva 8. stalno povećanje očekivanog trajanja života - sve navedeno dovelo je do izrazitog starenja stanovništva (manji udio 0.14.g, porast iznad 65.g.) - cjelokupno stanovništvo obuhvaćeno osnovnom zdravstvenom zaštitom, zdravstveno usmjereno na traženje rješavanja kronično-degenerativnih, malignih i duševnih bolesti, kao i invaliditeta - podizanje kvalitete života, prevencija - tzv. faktori rizika – mala fizička aktivnost, preobilna prehrana, psihički stresovi, veća potrošnja alkohola i pušenje, veća izloženost štetnim agensima (npr. radijacija, pesticidi) - zdravstveno-socijaološki i psihološki problemi – otuđenje, osamljenost, alkoholizam, narkomanija, agresija, depresija, psihički problemi

18. STRUKTURA ZEMLJAMA

SMRTI

U

RAZVIJENIM

I

NERAZVIJENIM

NZ- akutne i kronične zarazne bolesti; kardiovaskularne bolesti; glad; visoka smrtnost dojenčadi i male djece; prirodne nepogode -  zdr. soc. problemi: prostitucija, maloljetnička delinkvencija, kriminal, prodaja i zlostavljanje djece, alkoholizam. RZ- kardiovaskularne bolesti; maligna oboljenja; ozljede; trovanja - zdr. soc. i psihološki problemi vezani su uz stil života  Tablica uzroka smrti

10

RZ: 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7.

kardiovaskularne bolesti maligne bolesti (rak) nepoznati i dr. ozljede i trovanja kronične respiratorne bolesti zarazne i parazitne bolesti trudnoća i perinatalni uzroci

NZ: 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7.

zarazne i parazitne bolesti kardiovaskularne bolesti trudnoća i perinatalni uzroci nepoznati i dr. ozljede i trovanja kronične respiratorne bolesti maligne bolesti (rak)

Vodeći zdravstveni problemi zemalja u razvoju su vezani uz nehigijenske uvjete života, siromaštvo, neprosvijećenost, nestašice hrane. Bolesti su akutne i kronične zarazne bolesti, alkoholizam, narkomanija, glad, nesreće, prirodne nepogode, prostitucija, malolj. delinkvencija, ekološki problemi. Srednje i visokorazvijene zemlje su vezane uz bolesti koje imaju svoj prirodan tijek. to su nezarazne kronične degenerativne i maligne bolesti i zdr. soc. i psihološki problemi. "ZAJEDNICA" 19.

RAZLIKA IZMEĐU PRIMARNIH I SEKUNDARNIH ZAJEDNICA

Primarne zajednice karakteriziraju uzajamni prisni odnosi, nema formalne specifikacije uloga iako su uloge jasne po tradiciji ili načinu ponašanja - uloga majke, nastaju spontano pod utjecajem prilika, komunikacije su neposredne prema tome češće i potpunije, skupine su manje - bitna je skupna dinamika i osobna interakcija. -primjer: obitelj, susjedstvo, škola, prijatelji, suradnici na poslu Sekundarne zajednice karakteriziraju posredni odnosi, formalna organizacija i podjela rada. upis u članstvo, uloga i položaj su određeni, a članovi u njih postavljeni ili formalno izabrani, nastaju zbog posebnih interesa članova, ciljevi su jasni svim članovima, a često su formalni i dogovoreni, postoje specijalizirani komunikacijski kanali i određeni rituali odnosno pravila, skupine su obično velike pa vladaju pravila odnosa u mnoštvu pa i gomili. - primjeri: stručna društva, poduzeće, političke stranke, vjerske zajednice, sindikati

OBILJEŽJA OSNOVNO:

PDZ -neposredno poznavanje

SDZ - nema tog poznavanja ili odnosi nisu bliski

- prirodno: rađanje, zajednički rad

- formalno: interesi, ciljevi

NASTANAK: ULOGE: - tradicionalne: 11

KOMUNIKACIJA:

majke, očevi, djeca, bake…

DINAMIKA:

- neposredna, bogata, česti kontakti - interpersonalna ili dinamika u maloj grupi

- specifikacija uloga: upis u članstvo, uloga vođe, biranje, postavljeni - posebni komunikac. kanali, rituali, pravila - ponašanje u mnoštvu

● Sekundarne zajednice su dinamičnije, ali se i primarne mijenjaju (npr. obitelj po strukturi, zadaći…)

20.

PRIMARNE ZAJEDNICE I ZDRAVLJE

Primarna zajednica u kojoj čovjek živi ima velik utjecaj na njegovo zdr. stanje, osjećanje, zadovoljstvo i zdravlje, kvalitetu života i korištenje zdr. zaštitom. U pojedinim zajednicama postoji anglomeracija pojedinih bolesti i zdr.rizika, kao i različito zdr.ponašanje; neke bolesti se češće pojavljuju u određenim zajednicama, način izražavanja zdr. potreba je različit. Primarna zajednica može biti izvor zdr. rizika za svoje članove, osobito ako su unutarnji odnosi u njoj loši. Kritične faze života pojedinih zajednica također imaju svoje zdr.posljedice (rođenje/smrt člana, udaja) - poznavanje primarne zajednice je važno za zdr.radnika - u okviru zdr. i soc. zaštite stvaraju se uvjeti za razvitak primarne zajednice (dj.vrtić, domovi za starije) pa je važno znati kakav utjecaj imaju na pojedinca OBITELJSKA MEDICINA koja je nastala 60-ih g. 20.st. kao odgovor na sve veću segmentaciju zdr. zaštite i dehumanizaciju medicine. Poznavanje dinamike primarnih društvenih skupina je prijeko potrebno i zbog toga što se u okviru djelatnosti soc. i zdr. zaštite namjerno stvaraju uvjeti za razvitak primarnih zajednica (dj. vrtići, domovi za starije osobe, bolnice i sl.) pa je važno znati kakav utjecaj imaju na zdravlje pojedinca. 21.

OBITELJ I ZDRAVLJE: def. obitelji i obiteljski ciklusi

OBITELJ je društvena skupina koju obilježava zajedničko prebivanje, ekonomska suradnja i razmnožavanje. Ona uključuje odrasle osobe obaju spolova od kojih najmanje dvoje održavaju društveno odobrenu spolnu vezu, i  jedno ili više djece, vlastite ili usvojene od tih odraslih koji spolno kohabitiraju. OBITELJSKI CIKLUS - razdoblja i događaji koji imaju naglašeno značenje za zdravlje članova obitelji. 12

Faze: 1. sklapanje braka- bitni problemi - međusobna prilagodba, seksualno privikavanje, priprema za dolazak novog člana 2. ekspanzija- pažnja se usredotočuje na djecu koja dolaze, rastu potrebe 3. disperzija- pomaganje djeci da se socijaliziraju, postanu neovisni ljudi tijekom godina adolescencije, potreba osiguranja dovoljnih mogućnosti i soc. prostora 4. nezavisnost- djeca napuštaju obiteljski dom, privikavaju se na nove dužnosti i način života bez roditelja 5. mirovina i priprema za odlazak- u tim razdobljima obitelji su različite podobi članova, ekonomskoj situaciji, težnjama, međusobnim vezama, interakciji (bolest, invalidnost, smrt) Utjecaj obitelji na zdravlje svojih članova 1) NEPOSREDNO: - nasljeđe - širenje zarazne bolesti - opći uvjeti zajedničkog života (stan, primanja…) - navike u načinu života i prehrane - imovinsko stanje i soc.položaj ima značenje pri neravnomjernoj raspodjeli zdr.problema - obitelji kod kojih je povećan rizik za zdravlje: 1. nepotpune i razdvojene obitelji 2. samohrane majke 3. obitelji opterećene ekonom. i dr. obvezama 2) PSIHODINAMIKA OBITELJSKOG ŽIVOTA: - sukobi, neskladi, različita očekivanja - razdvojene obitelji, obitelji bez djece, samohrano roditeljstvo - obitelji opterećene ekonomskim obvezama - alkoholizam, narkomanija, delinkvencija U obitelji se najprije traži pomoć, tu se najprije pruža zdravstvena zaštita, tu se mogu učiti pozitivne zdr. navike (prehrana…) - u terminu porodica naglašeno je krvno srodstvo - domaćinstvo naglašava soc.-ek. stranu primarne zajednice

22.

FUNKCIJE OBITELJI

- svrstavaju se u nekoliko skupina u kojima se naziru dvije kategorije. Jedna je shvaćena kao funkcija obitelji prema društvu, a druga koja o istom sadržaju govori sa stajališta članova obitelji. 13

Funkcije u društvu - biološka reprodukcija - gospodarstvena funkcija proizvodnja - kulturna funkcija - zaštitna funkcija

Potrebe pojedinca - spolnost rad, - odgoj i moral - potpora i pomoć

"ZDRAVSTVENE POTREBE I ZDR.ZAŠTITA SKUPINA S POSEBNIM POTREBAMA" 23.

RAZLIKA IZMEĐU ZDRAVSTVENE POTREBE I ZAHTJEVA

Zdravstvena POTREBA je nešto objektivno bez čega se ne može živjeti. Svima je potrebno zadovoljiti potrebu. (npr. objektivni znaci bolesti, kako ih vidi liječnik) Zdravstveni ZAHTJEV je nešto subjektivno, zadovoljenje potrebe odnosno osobe. (subjektivni znaci, kako ih vidi bolesnik) ● Kod nekih bolesti mogu biti u raskoraku => oni koji su objektivno bolesni (npr. u životnoj opasnosti) nisu ujedno i oni koji se najviše tuže!! 24.

ZDRAVSTVENA OBILJEŽJA I POTREBE MLADIH

MLADI –razdoblje između 10. i 25.g. života - pubertet+adolescencija – prijelazno razdoblje između djetinjstva i odrasle dobi - tjelesne promjene povezane sa sazrijevanjem spolnih žlijezda - promjene u pubertetu: 1. naglo ubrzanje rasta tijela 2. sazrijevanje spolnih žlijezda i spolnih organa 3. promjena tijelesnog sastava, količine i raspodjele masnog tkiva u vezi s rastom kostiju i mišića 4. razvoj cirkulacijskog i dišnog sustava – uzrokuje povećanje snage i izdržljivosti - pubertet u dječaka počinje s 11.-13.g., kod djevojčica sa 15.,16.g. - tjelesne promjene u pubertetu utječu i na psihički razvoj - u središtu promjena je spolno sazrijevanje – pojavljuje se zanimanje za drugi spol, vlastita vanjština je često glavna preokupacija (mnogu djecu ne zadovoljava, povlače se u sebe) - velika potreba za afirmacijom, intelektualna razina se približava vrhuncu (proširuju horizonte, maštaju), vrlo su kritični prema okolini, ne priznaju autoritete i bore se za svoju samostalnost (česti sukobi sa odraslima) 14

- potreba da bude prihvaćen, traženje vlastitog identiteta ipoistovjećivanje sa različitim uzorima - adolescenti – opisuju se kao zdrava populacijska skupina; no realnost je drukčija - specifična smrtnost je niska; glavni uzroci smrtne nesreće, druge nenamjerne ozljede, samoubojstvo i ubojstvo - u ovom razdoblju se stvaraju stavovi, navika i stil života (način prehrane, pušenje, alkohol, odnos prema spolnosti) – veliko značenje za zdravlje u cijelome kasnijem životu - problem nedovoljne tjelesne aktivnosti – tjelovježba, neodgovarajuća prehrana - pubertet – fizička zrelost nastupa u sve ranijoj dobi (sekularni trend) - adolescencija – u razvijenim zemljama traje sve dulje - u razvijenim zemljama 85% djece i mladih obuhvaćeno školovanjem Zaštita zdravlja školske djece i mladih od posebnog je društvenog značaja iz nekoliko razloga: 1. čuvanje i unapređenje zdravlja ove populacijske skupine je temelj zdravlja u odrasloj dobi 2. stjecanjem pravilnih životnih navika (u prehrani, tjelesnoj aktivnosti) otklanjaju se rizici za nastanak vodećih kroničnih nezaraznih bolesti današnjice 3. očuvanje mentalnog zdravlja i smanjenje konzumacije alkohola, cigareta i uporabe drugih sredstava ovisnosti omogućuje kvalitetniji i kreativniji život. Dvije su istaknute skupine zdr. problema: 1. zdravstveni problemi povezani s produktivnim zdravljem- predbračni seksualni život, uporaba kontracepcije, adolescentske trudnoće, porođaji i nasilni prekidi trudnoće, spolno prenosive bolesti 2. uporaba sredstava koji izazivaju ovisnosti- duhan, alkohol, druga (ilegalna) sredstva ovisnosti. Vodeći uzrok smrti ove populacije su ozljede u prometnim nesrećama, druge nenamjerne ozljede, samoubojstva i ubojstva - psiho-socijalni problemi – naći ravnotežu između rada i odmora, druženja i samoće, učenja, rekreacija - respiratorne bolesti – posljedice za radnu sposobnost

25. ODGOJ I OBRAZOVANJE PSIHOFIZIČKOM RAZVOJU

DJECE

SA

SMETNJAMA

U

Socijalno-medicinski problem je bolest i patološko stanje fizičke i psihičke naravi koje otežava ravnopravno uključivanje čovjeka u soc. sredini. - rješavanje soc-med problema: opis problema - početni izvor reformacije, sažetak ključnih događaja i okolnosti, gledište i stavovi klijenta, prikupljanje djelatnih podataka 15

- ocjena suštine problema: da li je prvenstveno soc. ili med. problem, zašto je do problema došlo, elementi za rješenje - terapeutski plan: strategija rješavanja, hitne mjere, očekivani rezultati, mjere za trajnu podršku, prognoza i način praćenja. Kategorije: maloljetnici bez roditeljskog staranja, odgojno zapuštena djeca, delinkventi, smetnje u psihofizičkom razvoju- gluhoća, sljepoća, mentalna retardacija, tjelesni invaliditet, nedruštveno ponašanje. Mjere: 1. pomoć u ostvarivanju prava (informacija i orijentacija) 2. socijalna adaptacija (rad sa socijalnim slučajem) 3. pravne mjere (nadzor) 4. materijalna pomoć ili pomoć drugih osoba 5. smještaj u ustanove ili obitelj - rano otkrivanje, liječenje i rehabilitacija - integrativni pristup - timski rad - prilagođavanje programa i metoda rada - naglasak na sposobnostima, a zatim specifične potrebe 26. ZDRAVSTVENA ŽIVOTNE DOBI

OBILJEŽJA

I

POTREBE

OSOBA

TREĆE

Nakon razdoblja u kojem prevladava rast i razvoj prevladavaju procesi razgradnje počinje starost. Riječ je o procesima koji su prisutni od začetka, ali sada su u novijoj ravnoteži koja karakterizira biološke i društvene funkcije starijeg čovjeka i dalje postoji rast pojedinih i razvoj drugih struktura i funkcija, ali osnovno stanje je određeno razmjernim mirovanjem tih svojstava te dosezanjem granica veličine. Starenje je progresivno i ireverzibilno mijenjanje strukture i funkcija čovjekova organizma ● fizičke promjene - u izgledu - slabi motorika, teža koordinacija - slabe osjeti i percepcija - mozak se smanjuje - zakržljavanje živčanog sustava - endokrine žlijezde se smanjuju, opada kapacitet pluća - smanjuje se tjelesna visina i težina ● psihičke promjene - zaboravljivost - mentalna ukrućenost, promjene mišljenja su teške - opadaju emocije (manje se uzbuđuju) - pesimističnost, strah, pasivnost - nema interesa za novo ● socijalne promjene - slabi interes za druge; prijateljstva se sužavaju, nova se teško sklapaju - opada radna sposobnost 16

- problem materijalne i socijalne sigurnosti - problemi zdravlja, aktivnosti, prehrane Demografski se dobna skupina starijih obično definira sa 65.g. i više. Brojne su psihofizičke značajke (važne za sve med. i zdr. aktivnosti) usporene i promijenjene. Somatske smetnje (nepokretljivost, slabija otpornost i sl.), psihičke i društvene funkcije se smanjuju. Druga obilježja starosti: smetnje sjećanja, sporije reakcije, depresija, otežana komunikacija, izolacija, slabljenje interesa i motivacije za sudjelovanje u životu zajednice. Starost i bolest nije lako razdvojiti. Katkad se ne uoče razlike između kroničnih bolesti i starosti. 20% starijeg stanovništva uglavnom je zdravo, 30-50 ima nalaze koji govore o bolesti ali psihički i fizički potpuno obavljaju svoju društvenu ulogu. 10% ih je teško bolesno a 10-15% treba pomoć za vlastito dnevno održavanje. BOLESTI= kardiovaskularne, b. respiratornih organa, probavne, urološke bolesti, bolesti endokrinog sustava, koštano-mišićnog sustava, promjene na osjetilnim organima PSIHIJATRIJSKE BOLESTI= demencije, neuroze i psihoze, depresije i paranoidnost, epilepsije i sinkope (gubitak normalne funkc. mozga uslijed smanjenog dotoka krvi u mozak) Načini očitovanja bolesti imaju osobitosti:

1) sužene komunikacije i smanjenje pamćenja što otežava uočavanje bolesti i njihovu pravodobnu dijagnostiku; 2) manje izraženih subjektivnih smetnji i veće mukotrpnosti starijih 3) smanjenje općih reakcija na patološki proces (npr. odsutnost vrućice prilikom infekcije) 4) postojanje nekoliko bolesti kod jedne osobe dovodi do toga da neke od najozbiljnijih budu skrivene simptomima drugih bolesti 5) stav okoline/liječnika/zdr. radnika je manje pažljiv i negativan - već i liječenje bolesti može povoljno utjecati na opće stanje - lječenje se mora prilagoditi ritmu osobe - neki put je dovoljna patronažna sestra, čl.obitelji - slabija otpornost organizma zahtijeva pažnju prema banalnim bolestima - prevencija u starosti je važna, započinje u mlađoj (odrasloj) dobi - najdjelotvornija je socijalizacija; naći mjesto u obitelji i sredini Rizičnije skupine : osobe koje su na soc. skrbi i nemaju stalnih prihoda za vlastito uzdržavanje; vrlo stare, duševno promijenjene i nemoćne osobe koje se ne mogu brinuti za svoje dnevne potrebe; starci koji žive sami, a često gotovo bez ikakve veze sa susjedima i rodbinom; udovci neposredno nakon smrti bračnog druga; izašli iz bolnice ili drugih ustanova. Za zdr. zaštitu starijih osoba važno je organizirati dobro raširenu mrežu : 1opće/obiteljske medicine; 2- patronažne skrbi; 3- njege u kući. - kod kroničnih bolesti - faza latentnih bolesti - cilj je što ranije prepoznati fazu latencije (npr. sistemski pregled) 17

- nakon latencije slijedi prva faza bolesti - ishod- bolest se može prekinuti u bilo kojoj fazi - najčešći ishod inače kod bolesti je ozdravljenje, ali kod kroničnih bolesti to je teško, može doći do smrti, invalidnosti, oštećenja - u staračkoj dobi: prosječno 5-6 bolesti - 60% starih ljudi ima povišen krvni tlak - treba osmisliti sustav zaštite starih osoba - kronične bolesti : - osteoporoze - kardiovaskularne bolesti - slabovidnost, nagluhost - dijabetes  Tijek bolesti – za akutne bolesti  prva faza bolesti

zaraza  početak (inkubacija) od ulaska uzročnika u tijelo do pokazitelja

27.

vrijeme razvijene bolesti (zna se o čemu se radi)

PREDNOSTI SMJEŠTAJA U DOM

PREDNOSTI: ako postoje loši odnosi u obitelji, potpuna njega, stambeni uvjeti, zadovoljavanje ekonomskih, socijalno-zaštitnih, kulturnih, zdravstvenih i drugih potreba starih ljudi, organizirano slobodno vrijeme, druženja i aktivnosti NEDOSTACI: slaba prilagodba, frustracija, smještaj je skup, njega u kući je  jeftinija, dugo se čeka na smještaj, odvojenost od obitelji

"ZDRAVSTVENO PONAŠANJE I ZDRAVSTVENI ODGOJ" 28.

ZDRAVSTVENO BOLESNO

PONAŠANJE:

POZITIVNO,

PREVENTIVNO,

Zdravstvenim ponašanjem nazivaju se oblici   ponašanja i aktivnosti koje poduzimaju osobe sa svrhom: 1) da unaprijede vlastito zdravlje (pozitivno zdr. ponašanje) ako smatraju da su zdrave 18

2) prevencije ili rane dijagnostike bolesti (preventivno zdr. ponašanje) ako smatraju da su zdrave ili zdravstveno ugrožene 3) utvrđivanje vlastitog stanja zdravlja i mogućnosti liječenja (bolesničko ponašanje) ako se smatraju bolesnim 4) ispunjavanje uputa i savjeta o liječenju (ponašanje u ulozi bolesnika) ako je objektivno prihvaćeno da su bolesne 29. TEORIJE ZDRAVSTVENOG PONAŠANJA (MODEL ZDRAVSTVENOG VJEROVANJA)   Jedna od najstarijih teorija i osnova kasnijim modifikacijama   je MODEL  ZDRAVSTVENOG VJEROVANJA, kojeg je postavio HOCHBAUM 60-ih godina, a kasnije razradio ROSENTOCK. Prema tom modelu čovjek polazi od triju shvaćanja: 1- vlastita osjetljivost- riječ je o subjektivnoj procjeni pojedinca kolika je mogućnost da oboli 2- ozbiljnost prijetnje- ocjena opasnosti od mogućeg narušavanja zdravlja ili određene bolesti 3- koristi i poteškoće- usporedba moguće koristi i očekivana cijena vlastite aktivnosti što uključuje koliko treba uložiti u uklanjanje prepreka

MJERE POPULACIJSKE POLITIKE MJERE PLANIRANJA OBITELJI: 1) mjere gospodarske i socijalne politike- osnivanje rada, školovanja, stanovanja… 2) zdr. i soc. zaštita materinstva, djece, mladeži i obitelji kao cjeline 3) seksualni odgoj djece i mladeži i odgoj za skladan obiteljski život 4) zdr. prosvjećivanje pučanstva 5) genetsko savjetovanje 6) savjetovalište za planiranje obitelji 7) osiguranje zdr. uvjeta za što sigurniji prekid neželjene trudnoće CILJ PLANIRANJA OBITELJI: rađanje željene djece sa svim pozitivnim implikacijama za njihov razvoj i prihvaćanje u obitelji i društv. zajednicama. PLANIRANJE OBITELJI: - ostvarivanje materinstva kada roditelji to žele - isključuje neželjene trudnoće i porođaje i osigurava rađanje djeteta kada to odgovara obitelji - puno ostvarivanje PO ovisi o društvenom, gospodarskom i intelektualnom razvitku sredine i pojedinca 19

- u populacijama koje se razvijaju nepismenost, neznanje, tradicija i dr. uvjeti otežavaju ili čak onemogućuju promjenu osnovnog instrumenta za POkontracepcije (metode i sredstva koja onemogućuju oplodnju) POPULACIJSKA POLITIKA I MJERE PLANIRANJA OBITELJI POPULACIJSKA POLITIKA je kompleks dogovorenih i svjesno poduzetih mjera određene zajednice kojima je svrha da se utječe na smjer i intenzitet reprodukcije stanovništva. Negativni indikatori velikog broja stanovništva: - uništavanje okoliša - prekomjerno trošenje energetskih izvora - nepovoljni smještaj i mogućnosti razvoja novog naraštaja - ozbiljne teškoće u razvitku nerazvijenih zemalja - migracijski pritisci 1990. u RH je donesena rezolucija o populacijskoj politici. Cilj je podignuti stopu reprodukcije - pronatalitetna politika (politika zaposlenosti, porezna politika…) - migracijska politika- stimuliranje povratka prognanika PLANIRANJE OBITELJI je svjesno odlučivanje žene i muškarca o broju djece, vremenu i razmaku između porođaja s osnovnim ciljem rođenja planirane , željene djece u optimalnom vremenu sa zdravstvenog aspekta, a u suglasju s demografskim potrebama zajednice. 2 razine: 1.- OBITELJ=> svjesno odlučivanje roditelja o broju djece 2.- ZAJEDNICA=> svjesno poduzimanje mjera kako bi se stvorili optimalni uvjeti za zadovoljenje potreba obitelji Na razini općine i uže zajednice planiranje obitelji obuhvaća: - odgojne. obrazovne, medicinske, etičke, zakonske, samozaštitne, socijalne i ostale mjere - politika čija je svrha ostvarivanje svih preduvjeta za optimalno spolno i reprodukcijsko ponašanje žene i muškarca koje uključuje: rađanje u dobi od 20-35 g. starosti majke ne rađati poslije 35 učiniti razmak između rađanje najmanje 2 g. rađati 4-5 djece ostvariti očinstvo do 45 • • • • •

Sredstva za planiranje obitelji trebaju biti dostupna, po mogućnosti besplatna ili uz nisku participaciju korisnika- treba razvijati zdr. službe za planiranje obitelji, bračna i obiteljska savjetovališta.

20

MATERINSTVO- skup bioloških, psiholoških i socijalnih funkcija žene u razdoblju reprodukcije te rasta djeteta. MORTALITET MAJKI- broj umrlih majki u toku trudnoće, poroda i bolovanja - uzroci: direktni (komplikacije u toku poroda) i indirektni (majke koje boluju od šećerne bolesti) 30. ZDRAVSTVENI ODGOJ – DEFINICIJA I RAZVOJ TEMELJNIH POSTAVKI - zdravstveni odgoj je mjera zaštite kojom se, putem razvijanja zdravog i mijenjanja štetnog zdravstvenog ponašanja, te podučavanjem i širenjem informacija o zdravstvenim postupcima, postiže unapređenje zdravlja, sprečavanje, te liječenje i ublažavanje posljedica bolesti - razvoj temeljnih postavki: - od davnina čovjek je udobrovljavao bogovima; u pisanim dokumentima, poslovicama i običajima savjeti o zdravom načinu života, sprečavanju i liječenju bolesti - glavni izvor znanja su ljekaruše; znanje se prenosi s koljena na koljeno - prosvjetiteljstvo - polovica 17.st. osnovna ideja pokreta – spoznaja vodi do mijenjanja svijeta nabolje; akcije da se ljudsko neznanje razbije prosvjećivanjem - rezultat: razvoj zdravstvenog prosvjećivanja na području zaštite zdravlja - širenjem znanja postizalo se mijenjanje zdr.ponašanja (spoznaja o uzročnicima zaraznih bolesti dovela je do novih higijenskih mjera) - predstavnici kod nas: Andrija Štampar, M.A. Reljković, Jovanović - biheviorizam – znanje samo po sebi ne mijenja ljudsko ponašanje - smjer u psihologiji koji se temelji na objektivnom promatranju i mjerenju ponašanja - pretpostavka da su razni oblici ponašanja posljedica vanjskih podražaja i da se ne uče tijekom života - ponašanje koje ima loše zdr.posljedice rezultat je pogrešno naučenog ponašanja; novo učenje drukčijeg ponašanja može smanjiti posljedice ranije naučenog; navike su bitne! - predstavnici: J.P. Pavlov, J.B. Watson - psihodinamska teorija – S. Freud; razvija se analiza nesvjesnog i podsvjesnog na stavove prema zdravlju i bolesti i na zdr.ponašanje; prepoznaje se velika uloga osjećajnog, osobito straha i tjeskobe - analiza stavova i mogućnost njihovog mijenjanja su u središtu – društveno prihvaćanje - veliko se značenje pridaje osobi odgajatelju i situaciji transfera, proučava se obiteljska dinamika i njen utjecaj na razvoj stavova 31. DEFINICIJE - MOTIVACIJA, NAVIKA, STAV - motivacija – svjesna pokretačka snaga koja usmjerava naše ponašanje, temelji se na unutarnjim pobudama i vanjskim podražajima - motiv – poticajni razlog, povod, pobuda za djelovanje 21

- navika – ustaljen, razmjerno automatiziran način ponašanja u određenim okolnostima, naučen procesom uvjetovanja i ponavljanja - stav – razmjerno trajna tendencija reagiranja prema osobama, situacijama... pozitivno ili negativno usmjerena prema pojavama; stječu se na temelju iskustva i učenja, pod utjecajem neposredne društvene okoline - pozitivni stavovi se razvijaju prema onome što zadovoljava potrebe i interese - sastavnice stava: - kognitivna (spoznajna) - afektivna (osjećajna) - akcijska (voljna) 32. PRISTUPI/KONCEPTI ZDRAVSTVENOM ODGOJU - razlike u ciljevima i nositeljima programa 1. UČENJE SUDJELOVANJEM U AKCIJAMA ZAJEDNICE - sociodinamski pristup – načini prenošenja sadržaja postali su važniji od samog sadržaja - sudjelovanje u zajedničkom radu, učenje tijekom rada - zajedno se donosi odluka o potrebama, prioritetima i načinu zadovoljavanja tih potreba, važno je imati na umu da različite sredine imaju različite potrebe - SUZAŠTITA I SAMOZAŠTITA - sudjelovanje članova zajednice i stručnjaka zdr. službe - osposobljavanje svakog pojedinca za skrb o svom zdravlju i zdravlju svoje okoline, npr. klubovi koji se bave zdr. problemima svojih članova (kao poseban oblik samozaštite/suzaštite) - samozaštita je pravo i dužnost (Ustav) 2. ZDRAVSTVENI ODGOJ KAO MJERA ZAŠTITE ZDRAVLJA - najvažnija opća mjera, osnovni instrument soc. medicine - u zdr. odgoju (u širem smislu) sudjeluju svi: obitelj, policija, svećenik, učitelji, novinari… - zdr. radnici - važan element, njihov zadatak je da se svjesno i aktivno uključe u već postojeću mrežu, da šire istine i zdravstveno provjerene postavke, da potiču sudjelovanje - zdr. odgoj sadrži zdravstveno-odgojne elemente, a ujedino je i medicinska disciplina koja se oslanja na znanstvena postignuća humanističkih znanosti (soc, psih,ped) a osnovne postavke crpi iz medicinskih iskustva o zdravom i bolesnom čovjeku, njegovom ponašanju OBLICI ZDRAVSTVENOG ODGOJA: 1. OSOBNI PRIMJER - npr. zdravstvenog radnika; moćan oblik zdr.odgoja 2. SAVJETOVANJE - najčešći oblik koji obavljaju zdr. radnici - znači razumjeti sugovornika i pomoći mu da shvati svoje ponašanje i donese odluku 22

- 3 procesa: identifikacija problema, osvješćivanje, donošenje odluke o rješenju 3. ODGOJNE MJERE - usmjerene na mijenjanje navika i promjenu stava, trajni interakcijski odnos, poučavanje, rad, vježba, nagrada-kritika, aktivno učenje… 4. PROSVJEĆIVANJE - širenje znanja i istina, a znanje se stječe tijekom odgojnog procesa - poruke trebaju biti shvaćene, prihvaćene i zapamćene (za prihvaćanje/negiranje činjenica važni su stavovi) 5. ZDR. AKCIJE (KAMPANJE) I PROPAGANDA - mjere koje utječu na širenje zdr.poruka u zajednici i mobilizaciji ljudi na provođenju nekih zdr.zadataka - u zdr.propagandi se nastoji sadržaje važne za očuvanje zdravlja povezati s privlačnim slikama - antipropaganda – stvaranje odbojnosti prema štetnom zdr.ponašanju 6. ZDRAVSTVENI ODGOJ U ZAJEDNICI – dio je društvenog i dobrotvornog rada liječnika i sestara - smisao: poticanje, povezivanje, potpora samozaštitnih aktivnosti u zajednici - postići da si čovjek i zajednica sami mogu pomoći 33. OSNOVNE METODE RADA U ZDRAVSTVENOM ODGOJU - jednosmjerne metode: - METODA PREDAVANJA – vrlo malo povratnih informacija; najčešća metoda - nekoliko tipova predavanja: objašnjavanje, opisivanje, izlaganje, pripovjedanje, dokazivanje, govor - može se izvoditi u više oblika predavanja, koriste se različita sredstva: video, tv, brošure, priručnici - dvosmjerne metode – omogućuju povratne informacije: 1. RAD S MALOM GRUPOM – odvija se u obliku seminara, tečajeva, rasprava - izmjena mišljenja i iskustava; slobodna rasprava bez autoritativnog stava - jedna je od najjačih metoda za razvoj i mijenjanje stavova i navika 2. INDIVIDUALNA METODA – sastoji se od razgovora sa pacijentom i savjetovanja (intervju) 3. VJEŽBE – nužne osobito za stjecanje nekih psihofizičkih vještina; imaju slab učinak 4. RJEŠAVANJE PROBLEMA – vrlo uspješna metoda kojom se vježba primjena znanja, a može biti organizirana ili u realnim okolnostima ili u obliku igre 5. AKTIVAN RAD U ZAJEDNICI – najuspješnija metoda, ali provođenje traži dobru pripremu i praćenje tijekom izvođenja, punu prisutnost i onoga koji uči i onoga koji podučava - u zdravstvenoj propagandi upotrebljavaju se KRATKE PORUKE koje se šire i ponavljaju raznim putovima - usmene, pisane, plakati, letci, film, video, sredstva javnog informiranja... "PROMICANJE ZDRAVLJA" 23

34. DEFINICIJA – PROMICANJE ZDRAVLJA - aktivno sudjelovanje građana utemeljeno na shvaćanju da je zdravlje na najkonkretniji način određeno načinom života ljudi i njihovom interakcijom s okolinom - Kikbush - cilj  je da se pojedincima i zajednicama omogući povećana kontrola nad čimbenicima koji uvjetuju zdravlje 35. KONFERENCIJA I POVELJA IZ OTTAWE - 1986. održana Prva međunarodna konferencija o promicanju zdravlja - WHO - Povelja iz Ottawe – def. promicanja zdravlja – proces kojim se omogućuje ljudima da povećaju kontrolu i unaprijede svoje zdravlje - definira 5 prioritetnih područja za akciju: 1. izgraditi zdravu javnu politiku 2. stvoriti okolinu koja potpomaže 3. podržavati akcije zajednice 4. razvijati osobne vještine 5. preusmjeriti zdr.službu - prihvaćen je novi pristup – ambijent za zdravlje – zdrave škole, bolnice, zdr.radno mjesto... - naglašava praktične mjere i projekte koji stvaraju zdravi okoliš - gradi se na pretpostavki da praktički u svakoj organizaciji ili zajednici postoje pretpostavke za postizanje boljeg zdravlja - projekti ambijenta za zdravlje trebaju imati zajedničke strateške provedbene elemente: 1. političke/strateške ciljeve 2. akciju na 2 razine: politička i tehnička 3. naglasak na org.razvitku i institucionalnoj promjeni 4. izgradnja saveza i suradnje između sketora, političkih i izvršnih osoba koje odlučuju 5. uključivanje zajednice i davanje ovlasti zajednici 36. MEĐUNARODNE KONFERENCIJE O PROMICANJU ZDRAVLJA I NJIHOVE PORUKE Konferencija u Adelaidi 1988. - zdravlje je podjednako osnovno ljudsko pravo i razborita soc.investicija - potiče vlade da promiču zdravlje putem povezivanja gosp., soc. i zdr.politike - 4 prioritetna područja zdrave javne politike: 1. unapređenje zdravlja žena – svjetski primarni promotor zdravlja 2. hrana i prehrana – osigurati odgovarajuću količinu zdrave hrane za sve 3. duhan i alkohol – glavne zdravstvene opasnosti koje zahtijevaju neposrednu akciju 4. stvaranje potpomažućeg okoliša – tako da se zdravlje njeguje i štiti 24

Konferencija u Sundsvallu 1991. - naglašava bitnu vezu između zdravlja i okoline - konferencija se usredotočila na 6 područja: edukacija, hrana i prehrana, dom i susjedstvo, posao, transport i srb - uvedena su 3 modela za analizu i razumijevanje i ponašanje prema okolinskim problemima, te način kako se na njih djeluje: 1. model za analizu strategije promocije zdravlja 2. sandvelska piramida potpomažućih okolina 3. akcija potpomažućih okolina - 7 točaka strategije za promjenu okoline koja će podržavati zdravlje: 1. izgradnja politike (npr. politika čiste vode) 2. zakonodavna akcija – regulacija 3. preusmjeravanje organizacija (transformirati društvo koje provodi zaštitu) 4. zauzimanje – pozvati na promjenu putem vlasti 5. izgradnja saveza/stvaranje svijesti (nagovoriti ministarstva na suradnju) 6. osoposobljavanje (pomoći opskrbu pitkom vodom) 7. mobilizacija/opunomoćavanje (organizirati stanovnike da ograde područje) Konferencija u Džakarti 1997. - održavala se u vrijeme velikih promjena nastalih nakon održavanja prijašnjih konferencija - 3 cilja: 1. dati pregled i procjenu utjecaja promicanja zdravlja 2. identificirati inovativne strategije radi postizanja napretka u promicanju zdravlja 3. pomoći razvitak partnerstva u promicanju zdravlja - donesena je Deklaracija kojom se postavljaju prioriteti u promicanju zdravlja u 21.st. : 1. unaprijediti društvenu odgovornost za zdravlje 2. povećati investicije za zdravstveni razvitak 3. proširiti partnerstvo za zdravlje 4. povećati mogućnost zajednice i odgovornost pojedinca 5. osigurati infrastrukturu za promicanje zdravlja Konferencija u San Juanu (Puerto Rico) 1998. - SZO pozvala sve zemlje članice da razrade globalni savez za promicanje zdravlja, primjene prioritete iz Džakarte i prihvate pristup jasno vidljivih rezultata promicanja zdravlja

37. POJAM "SETTINGS" U PROMICANJU ZDRAVLJA 25

- unapređenje zdravlja obuhvaća različite pristupe i metode (npr.prosvjećivanje i obrazovanje, zakonodavstvo, porezne i administrativne mjere, organizaciju, razvoj zajednice) - najbolji pozitivan učinak na zdravlje dobiva se zajedničkim djelovanjem na bitne faktore koji utječu na zdravlje u određenim prilikama (stanovanje, prehrana, zaštita na radu, suzbijanje pušenja, jačanje društvene potpore osamljenih) - "ŠKOLA KOJA PROMIČE ZDRAVLJE" - promicanje zdravlja djece putem škole je dugogodišnji zadatak SZO, započeo je 1950. - 1986. SZO i UNICEF objavili publikaciju "Pomoć milijardi djece da nauče o zdravlju" - 1995. akcija "zdravlje za sve" (zasnovana na porukama Povelje iz Ottawe i Džakarte) koja podupire i provodi promociju zdravlja i zdr.odgoja na lokaloj, nacionalnoj, regionalnoj i svjetskoj razini - cilj: povećati broj škola koje će se moći nazvati i "škole koje promiču zdravlje" tj. škole u kojima će se stalno podupirati zdrav život, koje će se sve više doživljavati kao okolina u kojoj se zdravo živi, uči i radi - istraživanja pokazuju da programi koji unaprijeđuju školsko zdravlje mogu smanjiti uobičajene zdr.probleme, povećati učinkovitost obrazovnog sustava i  javnog zdravstva, te ubrzati soc. i gosp. napredak svake zemlje - POKRET "ZDRAVI GRAD" - pokrenuo ga je regionalni ured za Europu 1986. čime se željela postići osnovica za primjenu načela "zdravlje za sve" na lokalnoj razini – 11 gradova (ZG), danas 35 gradova diljem Europe - bit projekta je koncept grada – onoga što grad jest i što bi kao zdrav grad mogao postati - grad se shvaća kao složeni organizam koji živi, diše, raste i stalno se mijenja - zdravi grad – unapređuje svoju okolinu i proširuje svoje resurse kako bi ljudi, dajući potporu jedni drugima, mogli dosegnuti svoj najviši potencijal - podrazumjeva proces, a ne samo rezultat; u njemu postoji svijest o zdravlju kao bitnom sadržaju kojeg se želi unaprijediti - svaki grad može biti zdravi grad predan ideji zdravlja i ako u njemu postoji struktura, te se odvija proces koji pridonosi njegovu unapređenju - djelovanje na lokalnoj razini zahtijeva političku potporu, preusmjeravanje politike prema pravičnosti, unapređenju zdravlja i sprečavanju bolesti "ZDRAVSTVENA ZAŠTITA I ZDRAVSTVENA SLUŽBA" 38. SVRHA ZDRAVSTVENE ZAŠTITE 1. promocija (unapređenje) zdravlja 2. prevencija (sprečavanje) bolesti 26

3. pravodobno otkrivanje bolesti radi učinkovitog liječenja ili rehabilitacije (obnavljanje preostalog) 39. MJERE ZDRAVSTVENE ZAŠTITE I TIJEK BOLESTI - standardni medicinski i drugi postupci za identifikaciju (dijagnozu) zdr.stanja (potreba) i zdr.intervencije (modifikaciju tijeka bolesti) - prema cilju dijele se na: 1. preventivne – imaju za cilj sprečavanje nepovoljnog zdr.stanja 2. kurativne – svrha im je liječenje i skrb - ponekad se u istom smislu govori o: 1. aktivnim mjerama – poduzimaju se na inicijativu stručnjaka i koje su preventivne 2. pasivnim mjerama – koje se poduzimaju na zahtjev  pacijenta/bolesnika i koje su terapijske/kurativne - sa stajališta suvremene koncepcije medicine takve su podjele neosnovane   jer velik broj kurativnih mjera sprečava pogoršanje tijeka bolesti, pa ima preventivan karakter  TIJEK BOLESTI - za akutne bolesti - zaraza -> 1. faza - inkubacija (početak) od ulaska uzročnika u tijelo do pokazatelja -> vrijeme razvijene bolesti - za kronične bolesti - 1. faza latentnih bolesti – cilj je što ranije prepoznati fazu latencije (npr. sistematskim pregledom) - nakon latencije slijedi 1. faza bolesti - ishod – bolest se može prekinuti u bilo kojoj fazi - najčešći ishod je ozdravljenje, ali kod kroničnih bolesti je to teško, pa dolazi do smrti, invalidnosti, oštećenja zdravlje - poboljšanje kondicija - (pre) patogeneza – latentna – 1.znakovi – razvijena – pogoršanje – trajna ošteć. otpornost faza bolest komplikacije SPEKTAR MJERA: - čuvanje i unapređenje zdravlja – razvitak tjelesnih i duševnih potencijala - npr. odgoj i obrazovanje, zdravi uvjeti života, rekreacija i fizička kultura - sprečavanje bolesti i oštećenja – specifične mjere, gdje se zna uzrokposljedica - npr. osobna higijena, protektivna hrana, nepušenje, umjereno piće, samozaštita, imunizacija, suzbijanje pretilosti - pravodobno otkrivanje i intervencija – rano, da se može uspješno intervenirati 27

- npr. sistematski pregledi, praćenje epidemijske situacije, suzbijanje straha, osposobljavanje za samopregled, poboljšavanje rutinske dijagnostike - potpuno liječenje, sprečavanje nesposobnosti – lijekovi, drugi oblici zaštite (dijeta, njega), kontinuitet u liječenju, osamostaljenje bolesnika u neposrednoj i široj okolini - rehabilitacija i sprečavanje invalidnosti - osposobljavanje funkcija medicinskim metodama – medicinska rehabilitacija - osposobljavanje za rad i adekvatno radno mjesto –  profesionalna rehabilitacija

- stvaranje uvjeta za samostalnu egzistenciju – socijalna rehabilitacija 40. RAZLIKE IZMEĐU PROMOCIJE ZDRAVLJA I PREVENCIJE BOLESTI UNAPREĐENJE (PROMICANJE) ZDRAVLJA - zdravlje – pozitivna i multidimenzionalna koncepcija bolesti - usmjerenost ka pučanstvu u njegovom cjelokupnom okolišu - vođenje računa o spletu svih zdravstvenih problema - raznolika i međudopunjavajuća strategija - pristup posredništva i osposobljavanja - poticajne mjere koje se pružaju svom pučanstvu - putem programa se proučavaju promjene u zdr.stanju građana - laičke udruge, skupine građana, lokalne, općinske i županijske uprave smatraju se potrebnima za postizanje cilja u promociji zdravlja - izrazito dinamički pristup PREVENCIJA BOLESTI - zdravlje – odsutnost bolesti - medicinski model - usmjerenost na najugroženije skupine u pučanstvu - vođenje računa o specifičnoj patologiji, te strategija jednog udarca - direktna i uvjeravajuća strategija - usmjerena prema ciljanim skupinama - programi su usmjereni najviše na pojedince skupine subjekata - preventivni programi su predmet zanimanja stručnih skupina pojedinih zdr.disciplina - statički pristup 41. ZDRAVSTVENA SLUŽBA - društvena djelatnost u kojoj zdravstveni radnici specifičnim sredstvima, opremom i metodama rade na unapređenju zdravlja, sprečavanju bolesti i pravodobnom otkrivanju, dijagnostici, liječenju i rehabilitaciji bolesnika 42. NAČELA ORGANIZACIJE ZDRAVSTVENE SLUŽBE 1.  pravo svakog čovjeka na zdravlje – ustavno jamstvo, svatko ima pravo na zdrav život i okoliš 28

2. primjena dispanzerske metode rada – naglasak na prevenciji 3. primjena zdravstvene medicine – 2 zadatka: a) trajno kritičko praćenje, ocjenjivanje i usavršavanje vlastite prakse (osobito zbog nadrilječništva) b) trajno usavršavanje i praćenje stručnih dostignuća – medicinske spoznaje i tehnike brzo zastarijevaju i mijenjaju se - dozvola za prof.rad ili za naziv specijalista obnavlja se svakih 6.g. kod nas - praćenje stručne literature 4.   primjena timskog rada – timski rad (WHO) je metoda koja omogućuje nekolicini osoba sa zajedničkim ciljem da svoje sposobnosti najbolje iskoriste međusobnim upotpunjavanjem vještina i iskustva – najčešći način rješavanja zdrav.problema - tim obuhvaća različite stručne profile - voditelj osigurava unutarnju povezanost i koordinaciju 5. aktivna suradnja stanovništva - 3 elementa: a) prihvaćanje odgovornosti ljudi za svoje zdravlje zdravllje zajednice b) sudjelovanje ljudi u zdr.akcijama i poticanje novih c) sudjelovanje u donošenju odluka o zdr.zaštiti 6. suradnja s drugim djelatnostima - surađivati sa drugim djelatnostima (prosvjetnim, poljoprivrednim) jer utječu na zdravlje pojedinca i populacije 43. ZDRAVSTVENE USTANOVE: DOM ZDRAVLJA - primarna zaštita - dom zdravlja je ustanova na primarnoj razini i provodi mjere primarne zdravstvene zaštite u lokalnoj zajednici putem službi: 1. opće/obiteljske medicine 2. pedijatrije 3. ginekologije 4. hitne medicine 5. stomatološke 6. patronažne službe - te su službe najčešće organizirane u obliku tzv. "zakupa", privatnih praksa - u domu zdravlja može postojati još i: 7. medicina rada 8. klinički laboratorij 9. fizička terapija i rehabilitacija 10. administrativne i pomoćne službe - higijensko-epidemiološka i soc.-med. služba, te školska medicina smještene su također u DZ, ali organizacijski pripadaju županijskom zavodu za javno zdravstvo - može u tom sastavu imati i polikliničko-specijalističke jedinice ili ordinacije koje organizacijski pripadaju nadležnoj općoj bolnici (ako je potrebito)

29

- reformom zdr.sustava postoje 102 DZ – na primarnoj razini to je najniža ustanova - 85% problema mora se riješiti na toj razini; mora imati kontinuitet zdr.zaštite; mora biti dostupna 44. ZDRAVSTVENE USTANOVE: BOLNICA - sekundarna zaštita – specijalističko-konzilijarna djelatnost - bolnička djelatnost - ustanova koja putem stacionara i polikliničko-konzilijarne djelatnosti provodi zdravstvenu zaštitu koja obuhvaća: 1. dijagnostiku 2. liječenje i rehabilitaciju 3. rad na medicinskim istraživanjima 4. na zdravstvenom odgoju i na izobrazbi zdr.radnika 5. sudjelovanje u praćenju i proučavanju zdr.stanja stanovništva - bolnice mogu biti: 1. SPECIJALNE – liječenje i rehabilitacija bolesnika koji boluju od određenih skupina bolesti ili određenih dobnih skupina ( dječje, gerijatrijske) 2. OPĆE – ima najmanje jedinice za unutrašnje bolesti, kirirgiju, pedijatriju ginekologiju i porodništvo, te druge djelatnosti (radiologija, anesteziologija) - provodi poliklinički rad putem specijalističkih ordinacija - u bolnicama rade liječnici specijalisti, zdr. i dr.radnici – dr.medicine mogu biti zaposleni u bolnici kao sekundarni liječnici za određene poslove, često privremeno dok se ne specijaliziraju - problemi: troškovi, financiranje, preopterećenost, smanjivanje kreveta, dužina liječenja 45. ZDRAVSTVENE USTANOVE: ZAVOD ZA JAVNO ZDRAVSTVO - specijalizirane organizacije u zdravstvu koje: 1. prate i istražuju zdr.stanje stanovništva 2. pojavu i širenje zaraznih i nezaraznih kroničnih bolesti 3. utjecaj ekoloških faktora na zdravlje 4. vode zdr.statistiku 5. surađuju s međunarodnim organizacijama i ustanovama 6. provode istraživanja - te zadatke obavljaju županijski zavodi za javno zdravstvo koji su povezani u  jedinstvenu javnozdravstvenu službu kojoj je na čelu Hrvatski zavod za javno zdravstvo - glavna publikacija Zavoda je Hrvatski zdravstveni statistički ljetopis - funkcije: vertikalnog povezivanja javnozdravstvenih djelatnosti županijskih zavoda za javno zdravstvo i njihovih higijensko-epidemioloških odjela u domovima zdravlja - djelatnost zdravstvenih zavoda: 30

1. javno zdravstvena djelatnost 2. djelatnost medicine rada 3. djelatnost transfuzijeske medicine 4. djelatnost zaštite mentalnog zdravlja

- tercijarna razina – uz sekundarnu obuhvaća i: 1. pružanje najsloženijih oblika zdr.zaštite iz spec.-konz. i bolničkih djelatnosti 2. znanstveno-istraživački rad 3. izvođenje nastave za izobrazbu zdr.radnika - obuhvaća djelatnost klinika, kliničkih bolnica i kliničkih bolničkih centara 46. ZDRAVSTVENI RADNICI: BROJ I KRETANJE U SVIJETU I U RH - u RH 2-3 zdr.radnika na 1000 stanovnika; danas u direktnoj zdr.zaštiti radi preko 5% svih zaposlenih, a za zdr.zaštitu se izdvaja 5-7% narodnog dohotka -liječnici, medicinske sestre, babice – posljedice neravnomjerne raspodjele zdr.radnika "brain drain"= odljev mozgova - 2.5 milijuna liječnika, 4 milijuna med.sestara radi u svijetu, 2/3 u razvijenim zemljama, 1/3 u nerazvijenim zemljama u kojima živi 2/3 ukupnog stanovništva - u razvijenim zemljama smatra se da se školuje previše zdr.radnika i da zbog toga naglo poskupljuje zdr.zaštita, sve je veći broj nezaposlenih liječnika (150200 000) - u nerazvijenim zemljama nema sredstava da bi se liječnici platili, 20% svjetskog stanovništva nema mogućnost korištenja zrd.zaštite - najrazvijenije zemlje imaju manje liječnika (1 na 350 st.), a razmjerno više sestara - zemlje u razvoju 1 na 6000 st., zemlje subsaharske Afrike 1 na 18000 st., u RH 1 na 250 st. - broj liječnika na 1000 st. (1993.-97.) podaci: RH 2,3 , Italija 5,5 , Turska 1,1 - općenito se smatra da je med.sestara premalo, pa se procjenjuje da će to biti najtraženija struka – razlozi: starenje populacije, AIDS i druge kronične bolesti, savjetovanje zdravih - WHO preporučuje smanjenje upisa na med.fakultete, održavanje i povećanje visokog obrazovnog standarda, naglasak na čuvanju i unapređenju zdravlja, psih.potpora, zaštita i njega kroničnih bolesnika - u RH 51000 zaposlenih zdr.djelatnika u zdravstvu, 37% VSS, SSS i viša 65,5% - trend je povećanje stručnosti i sudjelovanje u zdr.zaštiti sve većeg broja stručnjaka različitih profila - na zdr.zaštiti rade radnici sa završenom zdr.školom i ostali radnici (soc.radnici, psih, ped, pravnici) - sustav obrazovanja: 1. pomoćno osoblje 2. srednje stručno 31

3. više stručno 4. fakultetsko 5. pripravnički staž 6. poslijediplomski – znanstvenici ili u obliku specijalizacije 7. specijalizacija (3.-4.g.) - u RH u općoj praksi od ukupnog broja zaposlenih liječnika 1/3 je liječnika specijalista opće/obiteljske medicine 47. RAZLIKE IZMEĐU PRIVATNE PRAKSE I JAVNO ZDRAVSTVENE SLUŽBE 1. prostor i oprema – osobno vlasništvo, suvlasništvo, vlasništvo druge osobe/organizacije, državno vlasništvo 2. način poslovanja i organizacije rada - privatni djelatnik je za to sam odgovoran, u javnoj službi to radi npr. ravnatelj 3. način plaćanja usluga - privatno – izravno od pacijenta ili ugovorom o neizravnom plaćanju s osig.društ. o pružanju primarne zdr.zaštite i paušalno plaćanje - javna služba – neizravno putem osiguranja 4. način plaćanja liječničkog rada - privatnik – "cijena × usluga" - javna služba – "glavarina" - privatnici s ugovorom s HZZO-m plaćaju se na isti način kao i javno zdravstveni djelatnici - privatna praksa – vlastiti prostor, oprema, on je poslodavac, može i ne mora imati zaposlenike - po zakonu je obrtnik - može i ne mora imati ugovor sa HZZO-m - zakupci – nemaju svoj vlastiti prostor, nalaze se u Domu zdravlja, oprema nije njihova - mora imati zaposlenike – med.sestru - mora imati ugovor sa HZZO-m

"IZABRANI JAVNOZDRAVSTVENI PROBLEMI" 48. KARDIOVASKULARNE BOLESTI KAO JAVNOZDRAVSTVENI PROBLEM - preko 50% uzrok smrti, na 1.mjestu - faktori rizika: 1. dob, spol (muškarci češće, dob 60.-69.g.) 2. prehrana (masti – lipidi, kolesterol, pretilost) 3. pušenje 4. povišeni krvni tlak 5. alkohol 32

6. tjelesna neaktivnost (razvijene zemlje) 7. stres 8. nasljeđe - primarna prevencija : rad sa zdravim ljudima da bi se odgodilo/preveniralo - sekundarna prevencija: rad sa osobama pod rizikom koje još nisu bolesne - tercijarna prevencija: rad sa bolesnicima da im se produži život - vrste bolesti: 1. arteroskleroza – stanjenje tj. smanjenje volumena krvne žile, dovodi do povišenja krvnog tlaka 2. infarkt – dio srca ostaje bez krvi, nefunkcionalan a) miokardiopatija – vezano uz srčane mišiće, oslabljelo srce, ne može pumpati b) ishemijska bolest srca i angina pektoris – čovjek još nema oštečenje srca, no ono je slabo 3. inzult – moždani udar – moždana kap a) nema opskrbljenosti kisika u mozgu b) prsnuće krvnih žila u mozgu

49. MENTALNO/DUŠEVNO ZDRAVLJE - duševno zdravlje je sposobnost rješavanja problema na temelju realnog uvida u situaciju, a u okvirima svoje tradicije i kulture - etiologija uglavnom nepoznata ili nedovoljno poznata, pa je teško ostvariti strategiju programa unapređenja i zaštite duševnog zdravlja - ne smije se čekati na rezultate istraživanja, već se treba koristiti nepotpunim spoznajama i smanjiti utjecaj onih čimbenika za koje postoji vjerojatnost da mogu izazvati duševne poremećaje - određivanje duševnog zdravlja: 1. u prihvaćenom uvjerenju da duševno i tjelesno zdravlje postoje odvojeno, zaboravljajući na nedjeljivost zdravlja te međuzavisnost duševnog, tjelesnog i društvenog života 2. proizlazi iz 1., očituje se u zasebnom promatranju tjelesnih i duševnih poremećaja 3. vjerovanje da se zdravlje i bolest međusobno isključuju - zdravlje – odsutnost bolesti, postoji uvijek bez obzira na bolest 4. zamka u vjerovanju da su duševna bolest, ludost i zloća gotovo sinonimi, te ih je nemoguće razlučiti i definirati - unapređenje duševnog zdravlja – planiranje programa primarne prevencije na razini zajednice, usmjerava pažnju na 2 vrste pojava: 1. trajni utjecaj fizičkih, psihosocijalnih i socijalnokulturnih čimbenika 2. kratkoročne iznenadne promjene koje mogu ugroziti zadovoljavanje prosječnih potreba pojedinca tzv. krizna stanja 33

- sprečavanje duševnih poremećaja: 1. primarna prevencija – sprečavanje određene bolesti ili oštećenja 2. sekundarna prevencija – obuhvaća postupke koji će skratiti razdoblje bolesti ili oštećenja, spriječiti njihovo širenje, te ograničiti posljedice, ranu pravodobnu dijagnozu i uspješno liječenje 3. tercijarna prevencija – obuhvaća mjere usmjerene prema ograničenju nesposobnosti i hendikepa kao posljedice oštećenja ili bolesti koji se ne mogu potpuno izliječiti - najčešće: alkoholizam, PTSP, shizofrenija, depresija... - mentalna retardacija – nasljeđe, porod, vrste... 50. AIDS I SPOLNO PRENOSIVE BOLESTI 1. GONOREJA - širi se spolnim kontaktom, uzročnik je bakterija gonokok, zahvaća samo organe sa sluznicom - neliječenje kod žena može dovesti do trajne neplodnosti; uspješno se liječi antibioticima, liječiti oba partnera 2. SIFILIS (LUES) - uzročnik je bakterija spiroheta koja ulazi u krvotok prilikom spolnog odnosa i može zahvatiti sve dijelove tijela - mjesto infekcije u obliku tvrdog bezazlenog čira (oko 3tj. nakon infekcije), ako se ne liječi bolest se proširi na kožu (2.stupanj bolesti), a odatle na ostale organe (3.stupanj bolesti) i to na mozak i leđnu moždinu, uzrokujući teška oštećenja i smrt - uspješno se liječi antibioticima 3. CLAMIDIA - bakterijska infekcija genitalnog područja - najproširenija spolna bolest naročito kod adolescenata, kod žena dolazi do upale vrata maternice, a kod muškaraca upala mokračne cijevi, a može biti i bez simptoma - liječenje antibioticima (oba partnera) - prevencija: redoviti gin.pregledi, kondomi 4. AIDS (HIV INFEKCIJA) - sindrom stečene imunodeficijencije, uzročnik virus HIV (virus humane imunodeficijencije) koji napada T-limfocite, slabi imunološki sustav organizma i smanjuje sposobnost obrane od infekcije i malignih bolesti - prenosi se spolnim kontaktom, preko krvi, zajedničkom uporabom igala, te sa zaražene majke na dijete tijekom trudnoće, poroda i dojenja - razdoblje bez simptoma može trajati od 6.mj.-10.g. - inficiranost se utvrđuje HIV testovima nakon 2.-6.tj. nakon zaraze - simptomi: umor, noćno znojenje, gubitak težine, promjene na koži, sluznici usta, otečeni limfni čvorovi, dugotrajni suhi kašalj, proljev 5. GENITALNI HERPES 34

- prenosi se spolnim kontaktom, ali i dodirom - infekcija najčešće ne pokazuje simptome, ali virus trajno ostaje u tijelu, te izaziva upale, promjene na vratu maternice i rodnice i povezuje se s rakom vrata maternice - nema lijeka za eliminacije virusa iz tijela, ali se antivirusnim sredstvima mogu ublažiti simptomi, smanjiti učestalost izbijanja mjehurića i skratiti njihovo trajanje 6. HEPATITIS B - teška upala (bolest) jetre - posljedice: teška upala reproduktivnih organa, neplodnost, rak, smrt 51. NASILJE U OBITELJI KAO JAVNOZDRAVSTVENI PROBLEM - nasilje je rezultat grube sile koju provode pojedinci ili pojedine skupine ili čak čitav društveno-politički sustav - radi se o primitivnom iživljavanju snage i moći nad žrtvama, a obično je riječ o fizičkoj prisili, nanošenju boli, ponižavanju, maltretiranju, zastrašivanju, ali i o ranjavanju i ubijanju - poseban oblik nasilja je zlostavljanje – prisiljavanje na određene postupke protiv volje i želje žrtve, a na temelju hijerarhijske moći, ucjene... -  žrtve su oni koji stradaju, često ostaju nepoznate (zbog srama, straha, ili ne traže pomoć), od 4 incidenta samo 1 biva poznat - pri sprečavanju i suzbijanju te pojave treba raditi preventivno, pronalaziti rizične sredine, identificirati nasilnika, kažnjavati nasilje kao kriminal i provoditi socijalne mjere da se spriječi ponavljanje - žrtve treba pravno i djelotvorno zaštititi i pomoći im - uspješni oblici pomoći: dežurstva uz telefon, osiguranje privremenog smještaja za žrtve nasilja...

"MEDICINSKA ETIKA" 52. ANALIZA HIPOKRATOVE ZAKLETVE - ETIKA je nauka o moralu - MORAL je sustav predodžbi o dobru i zlu u društvenoj svjesti - MEDICINSKA ETIKA je skup načela i pravila prema kojima se postupci liječnika i drugih zdr.radnika ocjenjuju kao dobri ili zli - HIPOKRATOVA ZAKLETVA je izvorna točka svih liječničkih zakletvi i kodeksa; nastala u Grčkoj između 5. i 3.st.pr.n.e. 35

- 59 djela razrađeni tadašnji etički aspekti medicinskog rada, "zakletva", upute, umijeće, epidemije, liječnik, zakon - nabraja se ispravno i neispravno ponašanje liječnika, njegove opće dužnosti i obveze - na početku kršćanstva ponovna formulacija Hipokratove zakletve koja počinje veličanjem Boga Oca i Isusa Krista - industrijska revolucija – novi kodeksi – etika se više ne usklađuje sa religijom - danas se polaže Ženevska zakletva 1948.g. - humanizam je osnova liječničke obveze i tu vrijednost se ne smije prekršiti ni pod koju cijenu - najvažnije je zdravlje pacijenta, jednakost pacijenata i čuvanje tajne, poštivanje ljudskog života od samog začetka 53. NAČELA NA KOJIMA SE TEMELJI MEDICINSKA ETIKA - etički principi u medicini temelje se na općem moralu: 1. život je najveća vrijednost i najveće dobro 2. čini dobro, ne nanosi štetu 3. načelo istinitosti i povjerenja - liječnička tajna, obveza istinitog obavještavanja bolesnika, zabrana spolnog iskorištavanja pacijenta, zaštita pacijenta od društvene nepravde, zaštita bolesnika i ranjenih u ratu, zaštita bolesnika od nadrilječništva 4. načelo jednakosti i autonomije pacijenta 5. načelo prava i obveze svih ljudi 6. načelo suradnje i dobrih odnosa među zdr.radnicima 7. načelo stalnog učenja i usavršavanja 54. ETIČKI KODEKSI 1. Nirnberški zakonik (1947.) – Međunarodni sud u Nirnbergu i etički principi eksperimentiranja na ljudima 2. Međunarodni kodeks medicinske etike (1949.) – Svjetsko medicinsko udruženje (SMU) 3. Helsinška deklaracija (1964.) SMU – upute o radu liječnika prilikom kliničkog istraživanja 4. Deklaracija iz Sidneya (1968.) SMU – određenje vremena smrti 5. Deklaracija iz Osla 1970.) SMU – o terapeutskom abortusu 6. Tokijska deklaracija (1975.) SMU – odnos liječnika prema torturi i ostalim nehumanim, okrutnim i ponižavajućim postupcima ili kaznama u odnosu na zatočeništva i utamničenja 7. Havajska deklaracija (1976.) SMU – rad psihijatara 8. Pravila medicinskog ponašanja u slučaju rata – SZO, Crveni križ i druge org. 55. ETIČKI IZAZOVI DANAŠNJICE 36