© Stjepan Štajduhar
socijalna psihologija 1 2005./2006.
literatura : 1. Aronson,E., Wilson,T.D., Akert,R.M. (2005). Socijalna psihologija. Mate:Zagreb 2. Buss,D.M. i Shackelford,T.K. (1997). Human aggression in evolutionary psychological perspective, perspective, Clinical Psychology Review, 6, 605605-619 3. Krahe,B. (2001). The social psychology of aggression, Sussex : Psychology Press 4. Hewstone, M. i Stroebe,W.(2003). Socijalna psihologija : Europske perspektive. Naklada Slap : Jastrebarsko 5. predavanja prof. prof. HudekHudek-Kneževic ak.god. 2005./2006.
01. SOCIJALNA PSIHOLOGIJA: PSIHOLOGIJA: DEFINICIJA I POVIJEST Što je socijalna psihologija? - Znanost koja istražuje načine kojima su ljudsko mišljenje, osjećaji i ponašanja pod utjecajem stvarnog ili zamišljenog prisustva drugih ljudi (Allport). - Znanost o tome kako ljudi misle o,utječu na i odnose se jedni prema drugima (iz Myersovog teksta). - Sve ono što proučavaju socijalni psiholozi (anonimni socijalni psiholog). Socijalna psihologija je znanstvena disciplina koja proučava kako stvarna ili zamišljena prisutnost drugih ljudi utječe na naše misli, osjećaje i ponašanje. U samom središtu socijalne psihologije je pojava socijalnog utjecaja, koji podrazumijeva više od pokušaja jedne osobe da promijeni ponašanje druge : kao prvo, socijalni utjecaj se ne očituje samo u ponašanju – uz vidljivo ponašanje, uključuje i naše misli i osjećaje nadalje, osim izvranih pokušaja uvjeravanja, socijalni se utjecaj može iskazivati na mnogo načina Socijalna psihologija često definirana vrlo široko i različito, a neodreñenost općih definicija nastoji se prevladati navoñenjem pojava i problema koji su predmet istraživanja u socijalnoj psihologiji. Tako se u definicijama najčešće više ili manje naglašavaju neki od ovih triju konstrukata : a.) utjecaj Socijalna psihologija je znanost koja istražuje načine kojima su ljudsko mišljenje, osjećaji i ponašanja pod utjecajem stvarnog ili zamišljenog prisustva drugih ljudi (Allport). Korištenje termina utjecaj/socijalni utjecaj, pritisak, mijenjanje stavova...Primjeri: Primjeri: direktni socijalni pritisak politička propaganda ekonomska propaganda Socijalni utjecaj obuhvaća: Utjecaj na ponašanje, ali i na misli i osjećaje druge osobe Direktni pritisak, ali i utjecaj zamišljenog ili impliciranog prisustva drugih ljudi na mijenjanje ili modificiranje našeg ponašanje Podcjenjivanje snage socijalnog utjecaja Podcjenjivanje snage socijalnog utjecaja daje nam osjećaj lažne sigurnosti, da nam se neke stvari neće dogoditi (npr. priključivanje sekti i izvršenje samoubojstva), čime se povećava naša osobna podložnost mogućem destruktivnom socijalnom utjecaju – budući da podcjenjujemo snagu socijalnog utjecaja, smanjuje se naš oprez. Takoñer, to dovodi i do pretjeranog pojednostavljivanja složenih situacija, budući da ne uviñamo njezinu potpunu snagu. b.) socijalizacija Neke definicije stavljaju težište na socijalizaciju ili socijalni razvoj. Njima se analiziraju razni aspekti socijalizacije: faktori socijalizacije kao npr. utjecaj obitelji, škole, vršnjaka i drugih socijalnih grupa i institucija procesi i mehanizmi socijalizacije, npr. socijalno učenje i internalizacija koji su u usnovi socijalizacije i putem kojih se ostvaruju socijalni i kulturalni utjecaji Učinci i posljedice socijalizacije na psihičke funkcije,stavove, socijalne motive i ličnost c.) interakcija U nekim se definicijama kao predmet socijalne psihologije navodi odnos pojedinac-grupa ili pitanje uzajamnog utjecaja, uzajamnog djelovanja. U to područje interesa socijalne psihologije ulaze istraživanja: socijalne percepcije, oblikovanja impresije, razvoja socijalnih interakcija, interpersonalnih odnosa, istraživanja pojava u grupi, ponašanje u grupi, nastajanje i struktura grupe, i sl.
1
Socijalnu psihologiju zanima - Svakodnevno ponašanje za razliku od Psihopatologije - Socijalno ponašanje za razliku od kognitivne psihologije - Pojedinac za razliku od sociologije - Situacijski utjecaj za razliku od psihologije lič- nosti Socijalne psihologe zanima proučavanje kako i zašto su naše misli, osjećaji i ponašanja oblikovani cjelokupnom socijalnom okolinom. U odnosu na druge discipline, poput sociologije ili antropologije, koje takoñer proučavaju utjecaj socijalne okoline na čovjeka, socijalnu psihologiju ne zanimaju objektivna obilježja socijalne situacije, nego u kojoj mjeri su ljudi pod utjecajem svojih tumačenja, tj. konstrukcije socijalne okoline. Posebna pažnja pridaje se uzrocima tumač tumačenja situacije, situacije npr. je li većina ljudi pri konstrukciji okoline zaokupljena tumačenjima koja ih prikazuju u najboljem svjetlu ili smišljaju najtočnija tumačenja, koliko god ona bila neugodna. Cilj socijalne psihologije je otkriti univerzalna svojstva ljudske prirode koja čine svakoga, neovisno o kulturi ili socijalnoj klasi, podložnim socijalnom utjecaju. Usporedba socijalne socijalne psihologije s drugim društvenim znanostima Usmjerenost socijalne psihologije na društveno ponašanje zajednička je još nekim disciplinama meñu društvenim znanostima, poput sociologije ili ekonomije. No izmeñu socijalne psihologije i drugih društvenih znanosti postoje važne razlike, a najuočljivije su na razini analize : za socijalnog psihologa razina analize je pojedinac u kontekstu socijalne situacije. Ostale društvene znanosti se više bave širim društvenim, ekonomskim ili političkim činjenicama. Sociologija je, npr, zainteresirana za pojave poput društvenih klasa, strukturu društva ili društvene institucije – glavna je razlika što je sociologija, umjesto na psihološki svijet pojedinca, usmjerena na veće i šire pojave u društvu. Razlika u razini analize odražava i drugu razliku izmeñu tih disciplina – što one pokušavaju objasniti. U pokušajima da pronañu objašnjenja društvenog ponašanja, psiholozi ličnosti usmjeravaju svoju pažnju na individualne razlike – značajke ljudskih ličnosti koje ih čine različitima od drugih. Spoznaje psihologije ličnosti omogućuju bolje razumijevanje ljudskog ponašanja, ali socijalnipsiholozi su uvjereni da objašnjavanje ponašanja prvenstveno u terminima osobina ličnosti može biti površno, zato što dovodi do ozbiljnog podcjenjivanja uloge koju ima moća izvor ponašanja – socijalni utjecaj. Socijalni psiholozi nastoje odgovoriti na pianje koji su čimbenici različiti u socijalnim situacijama, a koji dovode do toga da se ljudi različito ponašaju u njima. Socijalna psihologija je smještena izmeñu sociologije i psihologije ličnosti. Sa sociologijom dijeli zajednički interes za situacijske i društvene utjecaje na ponašanje, ali je u većoj mjeri usmjerena na psihološku prirodu pojedinca koja ih čini podložnim socijalnom utjecaju. S psihologijom ličnosti povezuje ju naglasak na psihologiji pojedinca, ali umjesto da se bavi proučavanjem onoga što ljude čini različitima, naglašava psihološke procese zajedničke većini ljudi koji ih čine podložnim socijalnom utjecaju
2
Zašto govoriti o povijesti socijalne psihologije? psihologije Znanost, kao i pojedinci i institucije imaju svoju povijest - Ako želimo saznati zašto su oni takvi danas moramo znati kakvi su bili prije, što im je bio cilj i zašto. Pisanje povijesti je pitanje konstrukcije i interpretacije autora. Dva razloga za konstrukciju povijesti (Hawthorne i Stroebe, 1996): Jedan od glavnih razloga i uvjerljiv povod za oblikovanje povijesti neke discipline može biti identitet te discipline. Oko identiteta socijalne psihologije nema suglasnosti jer ni njezin predmet, ni metode, ni teroije i modeli koji se koriste ne pružaju pouzdane i valjane kriterije za definiciju. Zato tradicionalni kriteriji teorije, metode i istraživanja jasno ne razlikuju socijalnu psihologiju od drugih područja(sociologije, psihologije ličnosti itd.). No, distinkcija (razlikovnost) je važan aspekt identiteta. Činjenica je da različite socijalne psihologije egzistiraju jedna uz drugu, a njihova različitost se očituje u različitim udžbenicima, sadržaju, odsjecima na sveučilištima, časopisima, pogledima na znanost itd. Barem je za dvije osnovne varijante, PSP i SSP, dokazano da postoje a da se mnogo ne osvrću jedna na drugu. Još jedna tijesno povezana funkcija oblikovanja povijesti koja ima podjednako socijalni i psihološki karakter je funkcija opravdanosti, opravdanosti odnosno povezivanje svog vlastitog znanstvenog rada s važnim ličnostima ili “školama” sada ili u prošlosti. Butterfield (1963) i drugi tvrde da time što svoje sadašnje istraživanje postavljamo u odnos s „klasičnim postignućima“, opravdavamo vlastiti rad i vjerojatno podižemo svoj znanstveni status. Time se dobiva kontinuitet koji se tumači kao osnovna crta napretka i prikpljanja znanja. No, povijest neke discipline mora uzeti u obzir i prekide, nedostatke – diskontinuitet. Kao i za bilo koju pojavu koju proučavano, trebamo podatke o širem kontekstu. Koje su to socijalne psihologije? Ove dvije socijalne psihologije imaju drugačije povijesti i različite identitete. 1. Psihološka socijalna psihologija (PSP) • usmjerena na mentalne (npr. kogitivne) strukture i procese u pjedincu • pioniri: Lewin, Festinger, Schachter, Asch, Campbell, Alllport..
Lewin
Festinger
Schachter
Asch 3
2.
Sociološka socijalna socijalna psihologija (SSP) • usmjerena na funkcije pojedinca u kontekstu socijalnih struktura • pioniri: Mead, Goffman, French, Homans, Bales.
Goffman
Mead
Pretpovijest socijalnosocijalno-psihološke misli misli Socijalni psiholozi obično smatraju da je njihova povijest počela 1908.godine (ili 1890-ih), dok 1908. se razdoblje pretpovijesti proteže sve do Platona i Aristotela. Zanimanje za socijalnu psihologiju prije 19.stoljeća je zapravo zanimanje za socijalnu misao i socijalnu filozofiju. Neka njena osnovna pitanja su : 1. Zamišljaju li se osobe kao pojedinci od kojih je svaki jedinstvena osoba, ili kao osobe koje su u osnovi poput drugih? 2. Promatra li se odreñena osoba kao funkcija društva ili obrnuto, društvo kao proizvod i funkcija pojedinaca koji ga čine? 3. Je li odnos izmeñu pojedinca i društva uopće značajno pitanje ili je izraz prikrivene ideologije? 4. Je je „priroda“ ljudskih bića u osnovi egoistična, ili su ljudska bića društvena po „prirodi“, a društvenima ili nedruštvenima ih čine dobri ili loši utjecaji? 5. Jesu li muškarci i žene slobodni i odgovorni akteri ili su uvjetovani prirodnim i društvenim silama? Na ta i druga pitanja ponuñeni su različiti odgovori koji su još kontroverzne teme u suvremenoj teoriji i, neizbježno, postali su eksplicitne ili implicitne pretpostavke socijalno-psihologijskog teoretiziranja. Dvije glavne struje socijalne misli nazivaju se platonovskom i aristotelovskom. Platon (427-347 pr. n.e.) je isticao primat države nad pojedincem, pri čemu autoriteti svojom odgovorošću educiraju pojedince koji tako postaju socijalna bića. Platon ističe primat SOCIJALNOG nad INDIVIDUALNIM (prethodnik SSP) i nagovještava pristup usmjeren na društvo, društvo što je bilo koji pristup proučavanju individualnog i socijalnog ponašanja, koji naglašava uvjetujuće funkcije socijalnog, odnosno društeno-strukturalnog konteksta. Aristotel (384-322 pr.n.e.) naglašava prirodnost socijalnog. Čovjek je po svojoj prirodi socijalan i priroda mu nalaže da živi u društvu i sudjeluje u socijalnim odnosima. Iz socijalnih odnosa razvijaju se obitelj, plemena i na kraju, država.Aristotel ističe primat INDIVIDUALNOG nad SOCIJALNIM (prethodnik PSS) i nagovještava pristup usmjeren na pojedinca, pojedinca što je bilo koji pristup proučavanja socijalnog ponašanja i socijalnih funkcija koji se isključivo ili pretežno oslanja na proučavanje iskustva i ponašanja pojedinca. SSP - u povijesti socijalne misli primarnost socijalnog imala je mnoge oblike. Za Hegela (1770-1831) država je utjelovljenje objektivnog socijalnog uma (grupne grupne svijesti). svijesti Individualni umovi samo su dijelovi kolektivnog, nadosobnog, grupnog uma. Iz Hegelove koncepcije razvijaju se kasnije socijalno-psihološke ideje nadgrupnog uma. Neki suvremeni psiholozi smatraju da je filozofija socijalnog uma značajan model (Markowa, 1982, 1983). PSP biva od početka odreñena kao znanstveno proučavanje pojedinca u društvenom kontekstu - utjecaj individualizma. Jedno od objašnjenja individualizma jesta da je to pojam apstraktne osobe, pod kojim se podrazumijeva da su osnovne ljudske psihološke karakteristike (potrebe, želje, 4
motivi, instinkti) zadane su van socijalnog konteksta.To što su ona nepromjenjiva znači da je grupa i cjelokupno društvo samo produkt individualnih svojstava pojedinaca. Ovakav pristup velikim dijelom proizlazi iz principa hedonizma i utilitarizma. Osnovna značajka hedonizma je načelo ugode - sve što čovjek čini odnosi se na postizanje zadovoljstva i izbjegavanje boli. Bentham teorijski mijenja načelo ugode u načelo korisnosti, te iz toga proizlazi utilitarizam - doktrina koja traži najveće zadovoljstvo za najveći broj ljudi. Varijacija utilitarizma: različite kombinacije liberalizama, individualizama i utilitarizama. Upravo su pojmovi bihevioralne paradigme (poput potkrepljenja, nagrade, kazne) ili motivacijskih teorija (smanjenje napetosti,disonance) varijacije načela ugodnosti ili korisnosti. Još su dvije intelektualne struje 19.stoljeća značajno doprinjele suvremenoj socijalnoj psihologiji : sociologija i evolucijska teorija. Sociologiju je osnovao August Comte (1798-1857), koji se smatra i ocem pozitivizma - pretpostavlja progres ljudskog znanja. Sociologija je trebala biti kulminirajuća znanost koja bi usporeñivala kulture prema njihovim različitim stupnjeiva društvene evolucije. Ipak, uz početak kontinuirane sociologijske tradicije se vezuje Emile Durkheim (1858-1917), koji smatra da “kolektivna reprezentacija” društva ima svoje vlastito postojanje. Socijalne činjenice ne ovise o ljudskoj svijesti. Prema evolucijskoj teoriji, teoriji čovjek je društvena životinja koja je razvila sposobnost za fizički, socijalnu i mentalnu prilagodbu na okolinu koja se mijenja, a neke prilagodbe su socijalne, kao npr. pleme ili grupa.
Prijelaz prema suvremenoj socijalnoj psihologiji : Dva glavna europska pristupa socijalnoj socijalnoj psihologiji Dva glavna europska pristupa socijalnoj psihologiji : 1 Völkerpsychologie Lazarusa, Steinthala i Wundta 2 Psihologija gomile talijanskih i francuskih pisaca kasnog 19.st Oba su pristupa primjer diskontinuiteta jer se od njih odustalo prije pojave modernog (američkog) oblika socijalne psihologije. Oba su pristupi socijalnoj psihologiji koja je usmjerena na društvo, a ne na pojedinca. Völkerpsychologie, Völkerpsychologie „psihologija naroda“, je manifestacija i prototip njemačke socijalno-psihologijske misli. Ključna pretpostavka je da je primarni oblik ljudskog udruživanja kulturalna zajednica, u kojoj se ostvaruje izgradnja i obrazovanje ličnosti pojedinca. Nacionalni, politički, socijalni i kulturalni razvoj se mijenja u kontekstu socijalnog i individualnog uma - jezik je medij u kojem zajednica oblikuje svoje pojedinačne članove, a oni su, zauzvrat, aktivno pridonosili jeziku koji treba shvatiti kao društveni proizvod. Društvo je nacionalna i kultura zajednica naroda – Volk, čiji su svijest ili duh – Volkgeist, shvaćeni kao ujednačavajuće načelo. Wundt je preuzeo Völkerpsychologie kao ekvivalent i dopunu eksperimentalnoj psihologiji pojedinca. Neki od zajedničkih problema koji su preneseni u modernu socijalnu psihologiju su : 1. priroda odnosa pojedinca-zajednica 2. bi li socijalna psihologija, da bude istinski socijalna, trebala biti povijesna disciplina – Völkerpsychologie je značila komparativno proučavanje objektivnih produkata društvene interakcije Jedna od osnovnih pogrešaka Völkerpsychologie je pomanjkanje empirijske metodologije i istraživanja. Psihologija gomile – proučavanje svijesti i ponašanja gomile, kao i doživljaja pojedinaca u gomili. Psihologija gomile ima kompliciranu intelektualnu i znanstvenu pozadinu : S jedne strane su mnogi postupci i oblici sugestije, kao što je tradicija hipnotizma, koja je postala jednim od najvažnijih modela socijalnog utjecaja i prvi psiholozi mase su je prihvatili za tumačenje nepotvrñene iracionalnosti, emocionalnosti i „primitivizma“ gomile. Još jedan medicinski model uzet je iz epidemiologije – mentalna zaraza, kojom se tumačilo širenje afekta i „anomije“ u razdraženoj gomili. Mentalna zaraza, ključni termin u Le Bonovoj psihologiji mase, kasnije je protumačen u smislu „kružne reakcije“ i „meñusobnog poticaja. S druge strane, drugi znanstveni korijen psihologije mase bila je kriminologija. Ono što je s medicinske točke gledišta bilo podsvjesno i afektivno stanje svijesti iz pravne je percepktive 5
predstavljalo smanjenu uračunljivost pojedinca utopljenog u gomili. Temeljna pretpostavka tog medicinsko-pravnog pristupa je da u masi pojedinac postaje primitivniji, infantilniji nego kad je sam, a otuda i manje inteligenctan, manje voñen razumom i stoga manje uračunljiv. Spojimo li oba izbora, ta koncepcija mase spada u nenormalnost, povezana ili s bolešću ili zločinom, a samo u najboljem slučaju uzima u obzir olakotne okolnosti. Za razumijevanje zašto su kolekitvno ponašanje i njegovi mentalni korelati smatrani anomalijom, nužno je razmotriti društveni i politički kontekst – mase su tijekom revolucije „otkrivene“ i doživljene kao uzrok opće slabosti, a od znanosti se tražilo da potanko rsačlani uzročni odnos izmeñu fenomena mase i društvenih zala. Poput Völkerpsychologie, psihologija gomile nije se razvila unutar akademske psihologije. No, za razliku od Völkerpsychologie, neke od najvažnijih tema psihologije gomile uključene su u novu socijalnu psihologiju – pod temom društvenog utjecaja prepoznajemo nastavak onoga što je nekad bilo shvaćano kao učinci sugestija, zaraze i imitacije (Moscovici,1985)
Suvremena socijalna psihologija Socijalna psihologija kakvu danas znamo javila se na prijelazu stoljeća, a autori su kao njezin početak odredili 1898. prema prvom eksperimentu u socijalnoj psihologiji, i 1908. zbog prva dva udžbenika iz tog područja.Iako se pokazalo da niti jedna od tih „prvih godina nije točna“. Prvi eksperiment u socijalnoj psihologiji : Norman Triplett - efekt sudjelovanja drugih ljudi na brzinu izvoñenja (biciklisti) - 3 situacije: voze bicikl da bi postigli što brže vrijeme (sami), voze bicikl uz kronometar koji otkucava tempo vožnje, voze bicikl uz ostale vozače. No, i ranije je bilo eksperimenata : 1894. Binet i Henry - eksperiment u okviru istraživanja sugestibilnosti, 1880. Ringelman - ispitivanje grupne produktivnosti- “socijalno besposličarenje” Krajem 19.stoljeća nisu postojale samo Völkerpsychologie i psihologija mase. Postojao je i termin „socijalna psihologija“, a odnosio se na postojeća istraživanja koja su se bavila pojedincem u društvu ili „psihologijom društva“. Od najranijih programa socijalne psihologije ističu se dvije različite koncepcije : 1 nova se disciplina, kao socijalna psihologija, mora baviti pojedincem i unutrašnjim-individualnim procesima (PSP) o 1908. - William McDougall: “Introduction to Social Psychology” – teorijska knjiga o uroñenim sklonostima i sposobnostima pojedinčo eve svijesti. Individualni pristup socijalnoj psihologiji uz pomoćo teorije instinkta (teorije motivacije) 2 kao socijalna psihologija, trebala bi se usredotočiti na ulogu društvenog konteksta za individualne procese. (SSP) o 1908. - E. A. Ross: “Social Psychology” – stanja i dogañaji meñu ljudima koji su posljedica njihove meñusobne povezanosti. Socijalna psihologija u Americi Za Allporta, prvog socijalnog psihologa u biheviorističkoj tradiciji, socijalna psihologija je znanost koja proučava ponašanje pojedinca u mjeri u kojoj to ponašanje potiče druge pojeidnce li je samo za sebe reakcija na to ponašanje. Tijekom Prvog svjetskog rata psihologija se povlači iz istraživanja socijalnih pitanja, prelazi u laboratorije-čistunska ili “puristička” psihologija. 1930-e obilježava problem mjerljivosti psiholoških fenomena (npr. stavovi -Thurstone), eksperimentalna metoda. Velika depresija 1929. i početak II svijetskog rata - zahtjeva riješavanje praktičnih problema Usprkos europskim korijenima eksperimentalizma, dogodilo se, uglavnom u društvenoj i znanstvenoj klimi Sjedinjenih Država nakon Prvog svjetskog rata, da je osicjalna psihologija više nego drugdje postala „znanost o pojedincu“. Najveće postignuće 1930-ih i 1940-ih bilo je proučavanje i, uglavnom, mjerenje stavova, a nakon toga, 50-ih i 60-ih, usredotočenost na tumačenje promjene stavova. Osnivanje “Society for Psychological Study of Social Issues” 1930-ih. Amerikanci danas: “psihologija je “američki proizvod” ili “primarno sjeverno američki fenomen”. No je li tome tako? : Izbjeglice iz Europe: Lewin, Heider, Köhler, Wertheimer, Lazarsfeld, Brunswick, Gestalt teoretičari odlaze i nastanjuju se u Americi. Lewin postaje socijalni psiholog primjenom svoje teorije polja na grupe .Taj pristup, manje teorija a više opća metodologija, usredotočio se na princip 6
meñuzavisnosti, naglašavajući prvenstvo cjeline (situacije ili polja) nad dijelovima. Ovakva široka metodologija omogućila je eksperimentiranje s grupama, ali i takoñer rad s grupama u svakodnevnom životu zajednice kako bi se promijenilo njeno ponašanje, moral, predrasude itd. Takav pristup je poznat kao akcijska istraživanja. Psihologija se počine baviti praktičnim pitanjima.. 1947. Lewin umire lista učenika impresivna i utjecajna: Cartwright, Deutsch, Festinger, French, Kelley, Schachter, Thibault U desetljećima poslije Drugog svjetskog rata u Americi, a potom i u Europi, dogodile su se, pored stalnog metodološkog unaprijeñivanja, dvije teorijske promjene : • prijelaz s biheviorističkog stajališta na kognitivno - 1950-tih godina kognitivni procesi su shvaćani kao dinamika u podlozi socijalnog ponašanja(Gestalt), dok je danas manje zanimljivo socijalno ponašanje nego njegova kognitiva reprezentacija koja prethodi • prijelaz s teorije šireg na teorije užeg dometa – stvoreno je mnogo mini-teorija koje su, istodobno, težile proširiti se preko cijelog područja socijalne psihologije Uz te dvije promjene, takoñer dolazi i do promjene statusa socijalne psihologije - od nisko statusne grane psihologije na respektabilnu poziciju (Berscheid,1992) 1970-ih 1970 godina dolazi do krize socijalne psihologije - psihologe počinje smeteti vladavina metode nad sadržajem te se postavljaju se pitanja smislenosti i relevantnosti najpoznatijih istraživanja Socijalna psihologija u Europi Koch tvrdi da kakav god da je povijesno mogao biti europski doprinos, sve je bilo prihvaćeno, promišljeno i transformirano u nešto američko, djelomično stopljeno s autohtonim biheviorizmom, i potpuno individualističko. „Naturalizirana“ i institucionalno ojačana psihologija u Sjedinjenim je Državama ubrzo brojnošću nadmašila i prevagnula nad nastojanjima u drugim zemljama. Psihologija je postala izvozna roba gdje god je bila potrebna, a potreba je bila najveća u poslijeratnoj Europi. Prije rata u Europi nema institucionalizacije, te su samo pojedini znanstvenici imali nekakvo zanimanje za socijalnu psihologiju : u Velikoj Britaniji Bartlett, u Švicarskoj Piaget, u Njemačkoj Moede (koji je svojom eksperimentalnom grupnom psihologijom impresionirao Allporta) i Helpach (osnivač prvog Instituta za socijalnu psihologiju 1921. te autor prvog sistemtskog njemačkog udžbenika socijalne psihologije). Ipak, nitko od njih ili drugih europskih znanstvenika nije bio utemeljitelj ili posrednik socijalno-psihologijske tradicije. U poslijeratnoj Europi komunikacija postoji uglavnom izmeñu pojedinih centara i Amerike. Tako je bilo do 1966. 1966 kada se s ciljem udruživanja psihologa Europe u komunikacijsku mrežu osniva Europsko društvo eksperimentalne socijalne psihologije (EAESP). Tajfel i Moskovici izražavaju nezadovoljstvo i potrebu za identitetom socijalne psihologije u Europi - težiti drugačijoj socijalnoj psihologiji od američke. Naglašavaju društvenu dimenziju individualnog i grupnog ponašanja, tj. stupanj do kojeg je naše iskustvo i ponašanje uklopljeno i oblikovano svojstvima kulture i društva u kojemu živimo - traže više SSP. Različitost socijalnog, kulturalnog i povijesnog konteksta u Americi i Europi dovodi do toga da dolazi do favoriziranja individualizma u Americi (PSP) te favoriziranja utjecaja društva na pojedinca u Europi (SSP).
02. METODE ISTRAZIVANJA ISTRAZIVANJA U SOCIJALNOJ PSIHOLOGIJI PSIHOLOGIJI Kako se znanstvena metodologija koristi u socijalno psihologiji? psihologiji? Teorija → Hipoteze → Empirijska provjera → Podrška/Revizija teorije (ili poboljšanje provjere) Mnoga su istraživanja proizašla iz nezadovoljstva postojećim teorijama i objašnjenjima. Primjerice, 50-ih godina Festinger je bio nezadovoljan nemogućnošću glavne teorije tog vremena, biheviorizma, da objasni zašto ljudi mijenjaju svoje stavove. Stvorio je novi pristup, teoriju kognitivne disonance, koja je nudila odreñena predviñanja o tome kada će i kako ljudi promijeniti svoje stavove. Socijalni 7
psiholozi, kao i znanstvenici u drugim disciplinama, upuštaju se u kontinuirani proces poboljšavanja teorija – razvije se odreñena teorija, odreñene hipoteze koje iz nje proizlaze se provjeravaju, a na osnovi dobivenih rezultata teorija se revidira te se postavljaju nove hipoteze. Teorija nije jedini izvor iz kojeg se izvode hiporeze u socijalnoj psihologiji. Istraživači često primjete pojavu u svakodnevnom životu koja im se učini neobičnom i zanimljivom. Oni tada postave teoriju o tome zašto se ta pojava dogodila i osmisle istraživanje kako bi provjerili jesu li upravu. Npr., takvi su pristupom Latane i Darley (1968) uočili pojavu koju su nazvali difuzijom odgovornosti. Jednom kad istraživač ima teoriju, bilo da ona proizlazi iz teorije, ranijih istraživanja ili opažanja u svakodnevnom životu, mora ju provjeriti kako bi znao je li ona ispravna. Formalna reprezentacija kako teorija i istraživanja u kombinaciji stvaraju znanstvene spoznaje
Karakteristike dobrih mjera u psihologiji 1. Pozdanost – stabilnost mjere, stupanj u kojem mjerni instrument daje iste mjere više puta 2. Valjanost – stupanj do kojeg mjerena varijabla stvarno zahvaća konstrukt o kojem se radi, razlikujemo : a. unutarnja - ništa osim nezavisne varijable ne može utjecati na zavisnu varijablu. b. vanjska - stupanj u kojem se rezultati istraživanja mogu generalizirati i na druge situacije ili druge uzorke, odnosno populacije. c. konstruktna – valjanost pretpostavke da NV ili ZV dobro zahvaćaju varijable (ili konstrukte) koje bi trebale predstavljati 3. Reaktivnost – tendencija da sam postupak mjerenja utječe na ispitanikovo ponašnje, tj. stupanj u kojem su podaci podložni distorziji samo zbog sudjelovanja ispitanika u ispitivanju. Razlikujemo 2 kategorije mjera reaktivnosti : Set dgovora - opća tendencija odgovaranja na specifični način, bez obzira na uvijete i informacijski kontekst. ”Karakteristika zahtjeva“ (demand charateristic) - svijesnost da su testirani - sudionici imaju potrebu zadovoljiti očj. ekivanja eksperimentatora - hipoteze o hipotezama koje se ispituju. Može ugroziti konstruktnu valjanost eksperimenta. Nereaktivne mjere 1 Mjere erozije 2 Mjere traga 3 Ponašajne mjere 8
Socijalnopsihologijske teorije obično se sastoje od skupa koncepata i skupa tvrdnji koje se tiču odnosa meñu tim konceptima. Tri važna konstrukta : 1 konstrukt – apstraktni pojmovi u teoriji 2 varijabla – mjerljiva reprezentacija konstrukta 3 hipoteza - predikcija koja se izvodi iz teorije Koji će od pristupa (deskriptivni/korelacijski/eksperimentalni) istraživač koristiti ovisi u velikoj mjeri o tipu pitanja na koja želi odgovoriti. Iako je za socijalnopsihologijsko istraživanje karakteristično da istraživač ima za cilj provjeriti odreñenu prognozu (predikciju), ima slučajeva kada je istraživačev cilj uglavnom istraživački i opisni. Ako je njegov cilj opisati neki fenomen, to uključuje metodu koja se razlikuje od metode na koju upućuje istraživanje s ciljem provjere ili testiranja hipoteza. Konačni cilj većine socijalno-psihologijskih istraživanja je tumačenje, a koraci kojima se dolazi do tumačenja su : forumulacija teorijskih tvrdnji o odnosima izmeñu konstrukata, te izvoñenje empirijskog istraživanja kojim se prikupljaju dokazi o tim odnosima
Metode koje se koriste u socijalnoj psihologiji metoda opažanje korelacijska eksperiment
naglasak opisivanje predviñanje uzročnost
odgovara na pitanje kakva je priroda pojave? poznavajući X, možemo li predvidjeti Y? je li varijabla X uzrok varijabli Y?
Najč Najčešć ešće metode istraživanja u socijalnoj psihologiji 1. Deskriptivne metode Opažanje Opažanje : jednostavno opažanje / opažanje uključivanjem u grupu Ako je cilj opisati kakva je odreñena grupa ljudi ili neki oblik ponašanja, metoda opažanja je vrlo korisna. To je postupak u kojem istraživač promatra ljude i bilježi podatke ili dojmove o njihovom ponašanju, a može se provoditi u mnogo različitih oblika, ovisno o tome što istraživače zanima. Jedan primjer je etnografija, metoda kojom istraživač pokušava razumijeti grupu ljudi ili kulturu opažajući je iznutra, ne namećući bilo kakve unaprijed stečene predodžbe koje bi mogao imati. Svrha je razumijevanje bogatstva i složenosti grupe opažajući je u akciji. Često to uključuje i opažanje sa sudjelovanjem, sudjelovanjem pri kojemu je istraživač u interakciji s ljudima koje opaža, ali nastoji da ni na koji način ne izmjeni situaciju. Etnografija se sve više koristi za opisivanje različitih kultura i stvaranje hipoteza o psihološkim procesima. Kako bi se razumjelo stajalište ljudi koji se proučavaju, u etnografiji je, koliko god je to moguće, ključno izbjeći nametanje vlastitih prethodno stvorenih uvjerenja. Ponekad meñutim, istraživači imaju hipoteze koje nastoje provjeriti metodom opažanja. U tom će slučaju sustavno tragati za odreñenim ponašanjima koja su konkretno definirana prije početka samog opažanja, te će sustavno bilježiti koliko se često ta ponašanja javljaju. U takvim je istraživanjima važno potvrditi pouzdanost procjenjivač procjenjivača, što je stupanj slaganja izmeñu dvoje ili više ljudi koji nezavisno opažaju i kodiraju podatke. Ograničenja metode opažanja Metoda opažanja je dobra metoda ako je cilj istraživanja pružiti opis socijalnog ponašanja. Meñutim, ova metoda ima nekoliko značajnih nedostataka : odreñene vrste ponašanja teško je opažati jer se javljaju rijetko ili samo u privatnosti – rijetka ili privatna ponašanja ograničena je na odreñenu grupu ljudi, na odreñenu socijalnu sredinu, i na odreñeni oblik aktivnosti – ograničena je u širini zaključivanja, smanjena mogućnost generalizacije ne objašnjava odnos izmeñu različitih varijabli. 9
Analiza arhivske grañ grañe - metoda opažanja nije ograničena na opažanje ponašanja u stvarnom životu. Vrijedno sredstvo je i analiza arhivske grañ grañe, kojom istraživače. proučava prikupljene dokumente, ili arhive, u nekoj kulturi. Oblikuju se odreñene, dobro definirane kategorije i zatim se primjenjuju na arhivski izbor. Ova metoda je dobro oruñe za opis sadržaja dokumenata koji su prisutni u kulturi, a opažanje u takvom obliku može nam mnogo reći o vrijednostima i uvjerenjima u društvu. prednosti rednosti: nosti nereaktivna, ispitivanje povijesnih podataka. nedostaci: dostaci istinitost podataka ponekad upitna, neekonomična, nemogućnost odreñivanja uzročno posljedičnih veza, ne znamo koje sve varijable djeluju na to što ispitujemo. Studija sluč slučajeva 2. Korelacijske metode Znanstvenici obično žele više od samog opisa socijalnog ponašanja. Cilj društvenih znanosti je razumijevanje odnosa meñu varijablama i mogućnost predviñanja kada će se pojaviti različiti oblici socijalnog ponašanja. Korelacijski pristup je postupak sustavnog mjerenja dviju varijabli i odreñivanja odnosa meñu njima – u kojoj se mjeri u osnovi jedne varijable može predvidjeti druga. Ti odnosi se otkrivaju računanjem koeficijenta korelacije. korelacije U takvim istraživanjima ponašanje i stavovi ljudi mogu se mjeriti na različite načine. Kao i kod metode opažanja, istraživači ponekad izravno opažaju ponašanje ljudi. Anketa i strukturirani intervju Svrha je opis karakteristika jedne ili više skupina ljudi, a ti opisi mogu biti od jednostavnih („čisti“) do složenijih, koji opisuju odnose meñu varijablama. Osnovno o čemu treba voditi računa je do koje mjere ispitanici predstavljaju neku populaciju. U anketnom istraživanju se najčešće koriste dva oblika uzorkovanja : probabilističko (slučajni uzorak) i neprobabilističko (kvotni uzorak) Razvoj korištenja ankete Frederic LePlay - autor moderne ankete (krajem 19. st.) podaci o raznim aspektima obiteljskog života u Europi Thurstone & Likert - šira primjena ankete (30-ih godina 20. st.) - stavovi danas - “anketomanija” Šire značenje riječi “anketa”: Svaki istraživački postupak kojim se neposredno prikupljaju podaci o nekim osobinama odreñene grupe ljudi ili društvene zajednice. Uže značenje riječi “anketa”: Samo onaj postupak tijekom kojega se odabranim ispitanicima usmeno ili pismeno postavlja odreñen broj pitanja, na koja oni (usmeno ili pismeno) odgovaraju, koja se zatim analiziraju. Sastavljanje anketnog upitnika Vrlo značajna faza u procesu istraživanja - dobiveni rezultati beskorisni ukoliko anketa nije dobro konstruirana Koraci pri sastavljanju anketnog upitnika: 1. utvrditi koju informaciju želimo dobiti istraživanjem; 2. odrediti vrstu upitnika i oblik komuniciranja s ispitanicima; 3. odrediti sadržaj pojedinih pitanja; 4. odrediti oblik odgovora na pitanja; 5. formulirati svako pitanje; 6. utvrditi redoslijed pitanja; 7. odlučiti o fizičkom izgledu upitnika; 10. provjeriti dosadašnje korake i popraviti ako je potrebno; 11. pretestirati upitnik i popraviti ako je potrebno. 10
Opseg i oblik ankete Usmena anketa - ne bi trebala trajati duže od 40 minuta Prednosti : mogu se postavljati i vrlo komplicirana pitanja (mogućnost pojašnjenja); direktni kontakt - sud o vjerodostojnosti; prisutnost anketara jamči veću ozbiljnost ispitanika pri davanju odgovora. Nedostaci: isključena anonimnost ispitanika; odgovori ispitanika mnogo ovise o ličnosti anketara, o njegovoj uvježbanosti, spretnosti, motiviranosti, temperamentu i drugim faktorima; veća poželjnost odgovora. Pismena anketa - ne bi trebala trajati duže od 30 minuta Prednosti: omogućuje anonimnost; isključuje djelovanje ličnosti anketara na odgovore; zahtijeva manje truda i vremena ekonomičnost; jeftinija je. Nedostaci: ne mogu se postavljati kompliciranija pitanja (ispitaniku nitko ne može pomoći); nema direktnog kontakta, pa niti informacije o općoj reakciji na pitanja; ne možemo provjeriti je li ispitanik razumio pitanje; neki ispitanici neozbiljno shvaćaju anketu; nismo sigurni tko je ispunio anketu. Grupno voñ voñena anketa - spajaju se prednosti usmene i pismene ankete. Malene grupe ispitanika, jedan anketar ih vodi po pitanjima, pri čemu daje posebne upute ispitanicima kojima je to potrebno. Samo za ograničen broj situacija Oblici komuniciranja s ispitanicima Anketiranje licem u lice - ispitivanje provodi anketar u osobnom kontaktu s ispitanikom i Prednosti: sigurnost da smo anketirali osobu označenu u uzorku možemo utvrditi kakva je spremnost ispitanika da nam odgovara dobivamo opširnije odgovore dopušta i korištenje veoma složenih pitanja anketar se može prilagoditi uvjetima konkretnog intervjua mogućnost da se ispitaniku pokažu dodatni materijali prikladna je i za manje obrazovane ljude Nedostaci: ispitanik nije anonimna osoba veliki troškovi obilaženja mjesta gdje se nalaze ispitanici ne dopušta anketiranome duže razmišljanje Telefonska anketa - ispitivanje provodi anketar putem telefona Prednosti: relativno lagana dostupnost ispitanika intervju se može relativno brzo obaviti ne zahtijeva velika novčana sredstva Nedostaci: nisu svi posjednici telefona ako se ispitaniku čini da razgovor predugo traje, jednostavno će ga prekinuti neke od ljestvica za istraživanje stavova ne mogu se primijeniti u telefonskom ispitivanju pitanja postavljena telefonom moraju biti malobrojna i veoma jasno formulirana 11
ne može se postići visoka razina koncentracije ispitanika nema vizualnih pomagala Poštanska anketa - ispitanik sam ispunjava upitnik kojeg mu daje anketar ili kojeg dobiva nekim drugim putem Prednosti: brzo se može doći u dodir s udaljenim osobama ispitaniku je omogućeno da razmišlja o odgovorima mogućnost postavljanja osjetljivih pitanja osigurana anonimnost mogućnost sastavljanja dužih upitnika mali troškovi Nedostaci: ne zna se tko je zaista odgovorio na pitanja nema mogućnosti da se provjeri istinitost odgovora velik broj uskraćenih odgovora (50-75%) što onemogućava valjane zaključke do završenog anketiranja ne zna se kakvim uzorkom raspolažemo nema mogućnosti da se ispitaniku objasne nejasnoće Momenti o kojima valja voditi računa prilikom sastavljanja upitnika (Parten, 1949) 1.Tko će ispunjavati upitnik? 3.Kakav će biti izgled upitnika? Kakav je verbalni oblik pitanja, je li prilagoñen ispitaniku? Postoji li slijed pitanja koji valja strogo slijediti? Koliko pitanja ulazi u upitnik? Što je svrha upitnika - utvrditi činjenice ili znanje ispitanika, njegova vjerovanja, mišljenja i stavove? Hoće li se upitnik koristiti i u budućim anketiranjima ili samo u ovom privremenom ispitivanju? Kakva će biti manipulacija upitnika nakon prikupljenih podataka, tj. postupak obrañivanja dobivenih podataka? Formuliranje pitanja koristiti jednostavne i razumljive riječi izbjegavati višesmislene riječi, kao što su primjerice redovito, često, rijetko, povremeno, mnogo, malo i sl. jer ti i slični izrazi nemaju jednako značenje za sve ispitanike izbjegavati sugestivna pitanja (ispitanik ne smije ničim osjetiti da postoji neki pravac koji je nama manje ili više simpatičan) Vrste podataka u anketi - razlikujemo četiri kategorije podataka: 1. osobni podaci i podaci potrebni za identifikaciju ispitanika i upitnika tijekom obrade; 2. podaci o okolini; 3. podaci o ponašanju; 4. podaci o razini informiranosti, mišljenjima, stavovima, motivima i težnjama. Moguće teškoće anketnog istraživanja Poredak pitanja Ponuñene opcije odgovora Postavljanje pitanja Uzorkovanje problema Prednosti: omogućuju prosudbu o odnosu meñu varijablama koje je teško opažati, mogućnost zahvaćanja reprezentativnih dijelova populacije, ekonomična Nedostaci: reaktivna, ne može se zaključivati o uzrocima na temelju korelacija Metoda dnevnika
12
3. Eksperimentalne metode a. Laboratorijski eksperiment b. Terenski eksperiment c. Prirodni eksperiment Jedini način na koji se može dokazati uzročna povezanost je metoda eksperimenta, eksperimenta u kojem istraživač sustavno manipulira dogañajem kako bi ga ljudi doživjeli na jedan ili drugi način. To je metoda koja će se izabrati u većini socijalno psihologijskih istraživanja jer dozvoljava eksperimentatoru izvoñenje zaključka o uzročnosti. Metoda opažanja je izuzetno korisna jer nam pomaže da opišemo socijalno ponašanje, korelacijski pristup je izuzetno koristan jer nam pomaže da razumijemo koji aspekti socijalnog ponašanja su meñusobno povezani, no jedino nam dobro provedeni eksperiment omogućuje zaključivanje o uzroku i posljedici. Eksperimentalni pristup uvijek izravno uključuje izravnu intervenciju istraživača – pažljivim mijenjanjem samo jednog aspekta situacije istraživač može vidjeti je li taj aspekt uzrok ponašanja koje ispituje Elementi : Nezavisne i zavisne varijable Nezavisna varijabla je ona varijabla koju istraživač mijenja ili varira kako bi provjerio ima li učinak na neku drugu varijablu. Zavisna varijabla je varijabla koju istraživač mjeri kako bi provjerio je li pod utjecajem nezvisne varijable. Unutarnja valjanost eksperimenta Držanje svega osim nezavisne varijable konstantnim u eksperimentu naziva se unutarnja valjanost, i ona omogućuje da uzročnu povezanost prihvatimo kao točnu. Postupak koji omogućuje eksperimentatoru da minimalizira utjecaj razlika meñu sudionicima na rezultat je sluč slučajan raspored u situacije, situacije zahvaljujući kojemu svaki sudionik ima jednaku šansu da bude izabran u bilo koju eksperimentalnu situaciju. Na osnovi slučajnog rasporeda istraživači mogu biti relativno sigurni da su razlike u osobinama ličnosti i iskustvu sudionika podjednako rasporeñene meñu situacijama. Meñutim, čak i uz slučajan raspored, uvijek postoji (vrlo mala) mogućnost da različite karakteristike ljudi nisu podjednako rasporeñene kroz situacije. To je mogućnost koja se u eksperimentalnoj znanosti ozbiljno shvaća, te se analize podataka prikazuju uz razinu znač značajnosti (p-vrijednost), vrijednost) što je broj, izračunat statističkim postupcima, koji istraživačima pokazuje koliko je vjerojatno da je rezultat njihovog eksperimenta dobiven slučajno, a ne zbog nezavisne varijable. P-vrijednost nam govori koliko možemo biti sigurni da se razlika može pripisati slučaju umjesto nezavisnoj varijabli. Ključ dobrog eksperimenta je postizanje visoke unutarnje valjanosti, valjanosti koju se može definirati kao stupanj sigurnosti da je samo nezavisna varijabla, i jedino nezavisna varijabla, utjecala na zavisnu varijablu. To postižemo kontrolnom svih irelevantnih varijabli i slučajnim rasporedom ljudi u različite eksperimentalne situacije. Vanjska valjanost eksperimenta S postizanjem dovoljno kontrole nad situacijom slučajno rasporeñujući ljude u eksperimentalne situacije i isključujući utjecaje irelevantnih varijabli, situacija može postati donekle umjetna i daleka od stvarnog života. Vanjska valjanost je stupanj u kojemu se rezultati istraživanja mogu generalizirati na : na stvarne životne situacije na ljude općenito. Mogućnost generalizacije na druge situacije – realizam eksperimenta Istraživanjima u socijalnoj psihologiji ponekad se prigovara da su provedena u umjetnoj situaciji, te se stoga nastoji povećati mogućnost generalizacije provodeći istraživanja koja su što je moguće realističnija : 13
stupanj u kojemu je neki eksperiment sličan situacijama u stvarnom životu naziva se životni realizam eksperimenta mnogo je važnije postići da istraživanje ima visoki psihološki realizam, realizam što je stupanj u kojemu su psihološki procesi izazvani u eksperimentu slični psihološkim procesima koji se dogañaju u stvarnom životu. Psihološki realizam je povećan ako se ljude zaokupi stvarnim dogañajem, a kako bi se to postiglo često je neophodno ispitanicima dati lažno objašnjenje – opsi svrhe istraživanja koji se razlikuje od prave svrhe Mogućnost generalizacije na druge ljude Jedini način da budemo sigurni da sudionici reprezentiraju ponašanje odreñene populacije jest da se osigura da sudionici budu slučajno izabrani iz te populacije. No odabiranje slučajnih uzoraka za eksperimente u socijalnoj psihologiji bilo bi skupo i nepraktično. Budući da je cilj socijalne psihologije proučavanje osnovnih psiholoških procesa koji ljude čini podložne socijalnom utjecaju, nije uvijek neophodno izabrati slučajan uzorak za svaki eksperiment koji se provodi. Neki socijalno-psihološki procesi mogu biti temeljni, zajednički svim ljudima na svim mjestima. Kao što su neki percepcitvni procesi univerzalni, tako i neki procesi koji ljude čine podložnima socijalnom utjecaju mogu biti zajednički svim ljudima. U tom slučaju u socijalno-psihologijskom eksperimentu postaje relativno nevažno izabrati sudionike sa svake točke na Zemlji. Replikacija Konačna provjera vanjske valjanosti nekog eksperimenta je replikacija – ponovno provoñenje istraživanja sa sudionicima iz drugih populacija ili u drugačijem okruženju. Samo uz replikaciju možemo biti sigurni koliko je rezultate moguće generalizirati. Kako se provodi više ispitivanja istog problema, često se dogodi da su rezultati donekle različiti. U takvim slučajevima se koristi metaanaliza, metaanaliza statistički postupak kojim uzima u obzir prosjek rezultata dvaju ili više istraživanja kako bi se ustanovilo je li učinak nezavisne varijable pouzdan. Zahtjevi koje postavlja eksperimentalna metoda Slučajna dodjela ispitanika Replikacija (empirijska, konceptualna) Informirani pristanak Debriefing - razuvjeravanje Prednosti: može ispitati kauzalne odnose visoka unutaranja valjanost Nedostaci: Nedostatak životnog realizma Karakteristike zahtjeva zadatka Prevara Problemi s eksperimentiranjen Jedna se teškoća odnosi na ono što Gergen naziva kulturalna uklopljenost socijalnih dogañaja – mali broj podražajnih dogañaja promatranih nezavisno ima sposobnost izazvati predvidljivo socijalno ponašanje, tj. okolnosti u kojima je NV manipulirana mogu imati ključnu ulogu u izazivanju opaženih učinaka na ZV Iako nam eksperimentalna metoda dopušta da pratimo uzročni slijed od prethodnih uvjeta do ponašanja koje nas zanima, mogućnost za to ovisi o pretpostavi da su izvanjski dogañaji i odreñena stanja ili procesi u pojedincu u odnosu 1:1 Socijalno ponašanje je uklopljeno u kulturu, a u svakoj kulturi postoje norme koje odreñuju granice prihvatljivog socijalnog ponašanja u odreñenom okruženju, pa se većina pojedinaca ponaša posve slično u tim okruženjima
14
Efekti konfirmatorne greške
Kako se spasiti od konfirmatorne greške? 1 Skepticizam kolega 2 Replikacija istraživanja 3 Poznavanje efekata konfirmatorne greške
03. Eticka pitanja u socijalnoj psihologiji
Primjeri neetič neetičkih istraživanja:
1. Ispitivanje pokoravanja autoritetu (Stanley Milgram)
15
Predviñ Predviñanja prije poč početka istraživanja Psihijatri 120 V, 100% neposlušnost Studenti 135 V, 100% neposlušnost Odrasle osobe iz srednje klase 135 V, 100% neposlušnost Odgovori eksperimentatora na negodovanje “uč “učitelja” “Molim vas nastavite.” “Eksperiment od vas zahtijeva da nastavite.” “Bitno je da nastavite.” “Nemate drugog izbora, morate nastaviti.” Rezultati Milgramova eksperimenta
Varijacije uvjeta u kojima se provodio eksperiment Udaljenost od žrtve: Nema kontakta (druga soba, samo odgovori) Glas (druga soba, ali ozvučena) Soba (ista soba, daleko od “učenika”) Dodir (drži ruku “učenika” na elektrodi) Neposluh drugog “učitelja” Neslaganje dvaju eksperimentatora Blizina i legitimitet autoriteta Ispitivanje izvan Yale-a Jačina prosječnog elektrošoka kroz uvjete
Postotak neposlušnosti kroz uvjete
80 500
60
konflikt dodir
40 20 0
400
soba
300
glas
200
bez kontakta
konflikt dodir soba
100
glas bez kontakta
0
16
2. Psihologija Psihologija zatvoreništva (Philip (Philip G. Zimbardo) Zimbardo) Pravila za zatvorenike Prisoners are part of a correctional community. In order to keep the community running smoothly, prisoners must obey the following rules: Prisoners must remain silent during rest periods, after lights out, during meals and whenever they are outside the prison yards. Prisoners must eat at meal times, and only at meal times. Prisoners must participate in all prison activities.Prisoners must keep the cell clean at all times. Beds must be made and personal effects must be neat and orderly; floor must be spotless. Prisoners must not move, tamper with, deface or damage walls, ceiling, windows, doors, or any prison property. Prisoners may never operate cell lighting. Prisoners must address each other by number only. Prisoners must always address the guards as "Mr. Correctional Officer," and the warden as "Mr. Chief Correctional Officer." Prisoners must never refer to their condition as an "experiment" or a "simulation." They are in prison until paroled. Prisoners will be allowed 5 minutes in the lavatory. No prisoner will be allowed to return to the lavatory within 1 hour after a scheduled lavatory period. Smoking is a privilege. Smoking will be allowed after meals or at the discretion of the guards. Prisoners must never smoke in the cells. Abuse of the smoking privilege will result in permanent revocation of the smoking privilege. Mail is a privilege. All mail flowing in and out of the prison will be inspected and censored. Visitors are a privilege. Prisoners who are allowed a visitor must meet him at the door of the yard. The visit will be supervised by a guard. The guard may terminate the visit at his discretion. All prisoners in a cell will stand whenever the Warden, the Prison Superintendent or any other visitors arrive on the premises. Prisoners will await an order to be seated and resume activities. Prisoners must obey all orders issued by guards at all times. A guard's order supersedes any written order. The Warden's order supersedes both the guards' order and the written rules. Orders of the Superintendent of Prisoners are supreme. Prisoners must report all rule violations to the guards. Failure to obey any of the above rules may result in punishment. Ukupno je sudjelovalo 12 zatvorenika i 12 čuvara, s tim da je po 3-e bilo rezerva. Bacanjem novčića se odlučilo tko će biti u kojo grupi. Svi su bili studenti. Kako bi sve bilošto vjerodostojnije zatvorenici su uhićeni doma, bili su na ispitivanju na policiji i proveli su noć u pravom zatvoru, a ujuro su ih prebacili u improvizirani zatvor u podrumu fakulteta. Zatvorenici su imali čarape na glavi (da izgube individualizaciju), nosili su haljine bez rublja i japanke. Čuvari su imali uniforme, oružje i naočale zbog istog razloga. Trebao je trajati 14 dana, ali je prekinut nakon 5. Neki od ispitanika tj. njih 4-o su otpušteni ranije (prvi je izašao nakon 36 sati) jer su osjećali depresiju, anksioznost… Mnogi su se i nakon 2 god. osjećali jadno, kao da su doista bili u zatvoru. Svi su se previše uživjeli u svoje uloge pa čak i eksperimentatori. etič čnosti Postupci koji su svojevremeno izazvali niz diskusija o eti 1. Obmanjivanje ispitanika - Razlozi: • postizanje visokog eksperimentalnog realizma • ispitivanje ponašanja koja nisu opterećena socijalno poželjnim odgovorima • mogućnost upotrebe uvjerljivog razloga za manipulaciju varijabli 17
Psiholozi za obmanu: Freedman: socijalni psiholozi trebaju proučavati što ljudi uistinu rade u nekoj situaciji, a ne što oni misle da bi učinili u nekoj imaginarnoj situaciji McGuire: socijalnim psiholozima koji ne rade istraživanja trebalo bi moralno i etički još više zamjeriti nego onima koji istražuju, čak i ako u svojim istraživanjima koriste prevaru Psiholozi protiv obmane: Kelman: ljudi se promatraju kao objekti manipulacije Seeman: nepovjerenje ljudi prema istraživanjima uopće mogu dovesti i do psiholoških reakcija (npr. smanjenje samopoštovanja) 2. Invazija na privatni život ispitanika • kompjuterski ples • istraživanja privlačnosti • socijalni status • mišljenje o sebi samima 3. Zadavanje boli • fizička bol o ispitivanje agresivnog ponašanja • psihička bol o Zimbardovo istraživanje U želji da sačuvaju visoki psihološki realizam u eksperimentima, istraživači ponekad smišljaju lažna objašnjenja koja zavravaju ljude u pogledu prave svrhe istraživanja. Takoñer, ljudi su katkad stavljeni u situacije koje su uznemirujuće. U želji za kreiranjem realističnih, zaokupljujućih situacija, socijalni psiholozi često se suočavaju s etičkom dilemom : s jedne strane, zbog znanstvenih razloga, želimo da naši eksperimenti sliče stvarnom životu koliko god je to moguće i da budu što čišći i olje kontrolirani, koliko god to možemo postići s druge strane, željeli bismo izbjeći da kod naših sudionika izazovemo pretjerani i nepotreban stres, uznemirenost ili nelagodu. Kad istraživač pokušava osmisliti i provesti eksperimente ova dva cilja su često u sukobu, budući da ono što je potrebno za dobru znanost i ono što je potrebno za etičnu znanost može biti kontradiktorno. Dilema će biti manje problematična ako istraživači mogu dobiti pristanak obaviještenih sudionika prije samog sudjelovanja, a to je postupak u kojemu istraživač objasni prirodu eksperimenta sudionicima prije nego što s njima započne i traži njihov pristanak da u njemu sudjeluju. Ako istraživač sudionicima u potpunosti objasni kojim iskustvima će ih izložiti i pita ih jesu li voljni sudjelovati, etička dilema je riješena. Meñutim, u nekim vrstama eksperimenata ona nije moguća. U takvim eksperimentima nužno je da sudionik doživi nepredviñene dogañaje kao da su stvari. Obmana u socijalno-psihološkom istraživanju uključuje zavaravanje sudionika u pogledu prave svrhe istraživanja ili dogañaja koji će se zapravo dogoditi. Kada se koristi, od presudne je važnosti objašnjenje s razuvjeravanjem, razuvjeravanjem posteksperimentalni razgovor. To je proces u kojem se sudionicma, nakon završetka eksperimenta, objašnjava prava svrha istraživanja i što se točno dogañalo. Osnovna etič etička nač načela za istraživanja s ljudskim ispitanicima : 1. Dobrovoljno sudjelovanje na temelju informacija o istraživanju 2. Anonimnost ispitanika 3. Razmotriti moguće posljedice istraživanja 4. Obmanjivanje ispitanika samo kada ne postoje drugi načini i metode da se doñe do spoznaja koje imaju iznimnu vrijednost 5. Ako postoji obmana, dati ispitaniku mogućnost da uskrati podatke 6. Ne nanositi fizičku i/ili psihičku bol ispitanicima 7. Poštovati privatnost ispitanika 18
8. Zatražiti mišljenje iskusnih kolega 9. Debriefing Pitanja koja bi si svaki istraživač istraživač trebao postaviti prije poč početka istraživanja 1. Je li obmana jedina prikladna metoda proučavanja ponašanja? 2. Koliko to istraživanje izlaže ispitanika riziku? 3. Hoće li ispitanici biti u stanju razumjeti razloge zbog kojih su bili obmanuti? 4. Hoće li ispitanici biti informirani o pravoj svrsi eksperimenta i hoće li imati mogućnost odluke o tome da li će njihovi odgovori ući u analizu? 5. Da li će anonimnost ispitanika biti zaštićena u velikoj mjeri? 6. Da li je potencijalna koristi istraživanja dovoljno velika da opravda rizik (cijenu) zaispitanike? 7. Da li će objašnjenje prave svrhe eksperimenta biti dovoljno da se otklone ili umanje mogući rezidualni efekti manipulacije?
04. TEORIJE U SOCIJALNOJ SOCIJALNOJ PSIHOLOGIJI Pristup socijalnoj psihologiji •Socijalna psihologija je grana psihološke znanosti koja ispituje kako ljudi misle o, utječu na i odnose se prema drugim ljudima. •Vrlo se često socijalna psihologija ustredotočuje na interpersonalnu razinu analize, a manje društvenu. Teorije i teorijske paradigme u socijalnoj psihologiji • Teorija je set logički povezanih pretpostavki koje opisuju i objašnjavaju različita opažanja. • Implicitne teorije - neformalne • Eksplicitne teorije o javne o formulirane kao opće pretpostavke o logične i koherentne Što socijalni psiholozi nastoje postić postići svojim teorijama ?? ? 1.Bolje 1.Bolje razumijevanje socijalnog socijalnog svijeta • pokušaj razumijevanja značenja pojedinih fenomena i uvoñenje novih objašnjenja 2.Senzitizacija 2.Senzitizacija - upućuju na moguće faktore koji utječu na život ljudi i usmjeravaju pažnju na poslijedice • Predikcija : nije uvijek moguće vrlo precizno predicirati dogañaje na temelju znanja koje nam socijalna psihologija nudi. • Za to postoje dva razloga…. o Socijalni je život podložan čestim i mnogim promjenama o Točne predikcije su ugrožene takozvanim efektom razumijevanja Dakle, teorije trebaju poslužiti kao sredstvo senzitizacije upučujući na moguće faktore koji utječu na svakodnevni život ljudi i usmjeravajući pažnju na moguće posljedice koje proizlaze iz ponašanja. 3.Kriti 3.Kritič Kritički pristup • Opisivanje i razumijevanje postojećeg sklopa ponašanja nije dovoljno. Potrebne su teorije koja bi pružale alternativne mogućnosti akcije. • Neki autori - svaka teorija treba postavljati pitanja o onome što se danas čini samo po sebi razumljivim i otvoriti nove mogućnosti za akciju. • Teorija koja izaziva prihvaćene poglede i upućuje na nove načine sagledavanja stvari naziva se generativnom teorijom (Gergen, 1982). 19
Svrha istraživanja u socijalnoj psihologiji • Dokumentacija socijalnog života • Socijalna predikcija • Demonstracija teorije Teorije u socijalnoj psihologiji • Mnogo teorija u okviru socijalne psihologije • šire (npr. teorija potkrepljenja u modeliranju agresivnog ponašanja) • uže (npr. teorija socijalne usporedbe) • 4-5 paradigmi u podlozi mnogim manjim teorijama • Paradigme - opći sklop pravila koji se odnosi na način opisivanja, objašnjenja i predikcije socijalnog života Socijalne psihologijske teorije danas • Kombiniraju i integriraju različite teorijske tradicije. • “teorije teorije srednje razine” razine ili modeli koji objašnjavaju specifične aspekte ljudskog ponašanja
Biheviorizam i neobiheviorizam Socijalno ponašanje - veza izmeñu podražaja (S) i reakcije na podražaj (R). Cjelokupno ljudsko ponašanje predstavlja skup reakcija, odnosno lanac jednostavnih veza. • Podražaj je vanjski ili unutranji dogañaj koji dovodi do promjene u ponašanju ili reakcije. • Stupanj i vrsta potkrepljenja - važni jer odreñuju vjerojatnost ponovnog javljanja nekog ponašanja (reakcije). • Reakcije koje nisu nagrañivane ili su kažnjavane imaju manju vjerojatnost pojavljivanja. Bihevioristička paradigma može se naći unutar socijalne psihologije u područjima: • Socijalno modeliranje ponašanja (formiranje stavova) 20
• • •
Teorija socijalne zamjene (Tibault i Kelley) Neki modeli privlačnosti Neke teorije agresivnog ponašanja itd
Kognitivne teorije Kognitivni procesi - središnji za današnju kognitivnu psihologiju. Pod utjecajem kognitivne psihologije socijalni se psiholozi danas najčešće slažu da: • Ljudi konstruiraju svoje svjetove na različite načine i • te individualne konstrukcije su relevantne za objašnjenje ponašanja pojedinca. Dakle, prema kognitivnim teoretičarima ljudi nisu pasivni, već aktivno interpretiraju i mijenjaju svoju okolinu. Kognitivni procesi su centralni za socijalno- psihološka istraživanja. Kognitivna paradigma potječe iz Gestalt psihologije • Osnovni princip - “Cjelina “Cjelina više no zbroj djelova ili elementa koji je čine". Kada se ponašanje analizira samo kao podražaj-reakcija (S-R) onda je bit ponašanja izgubljena, jer je prema Gestaltu ponašanje namjensko, odnosno ono ima cilj.Zato su reakcije povezane jedne s drugima s nekim ciljem. • Osnovna pretpostavka Geštalt psihologa - znanje o tome KAKO neka osoba percipira svoju okolinu korisno u razumjevanju tuñeg ponašanja te osobe, odnosno realno će biti ono što osoba smatra realnim. Gestalt psihologija je potakla značajna istaživanja u socijalnoj psihologiji, npr. oblikovanje prve impresije : • Primjer 1: Aschov eksperiment - uloga centralnih crta u oblikovanju prve impresije o eksperimentalna situacija - fotografija osobe + opis osobe koji je bio izveden tako da se predlagao niz atributa - inteligentna, vješta, topla, praktična, odlučna o eksperimentalna situacija - fotografija iste osobe + opis osobe. Razlika u jednom pridjevu u zadanom nizu - inteligentna, vješta, hladna, praktična, odlučna Zadatak ispitanika : Koliko Vam se sviña osoba sa slike? Procjena njenih atributa? Rezultati: Više se sviña ispitanicima u 1. eksperimentalnoj grupi • Primjer 2: ispitivanje socijalnog utjecaja - potpis autora (njegov spol, legitimitet, značajnost) mijenja interpretaciju sadražaja neke tvrdnje ili teksta. Ako se ispod iste tvrdnje nalaze potpisi različitih autora biti će različito interpretirana. Teorija polja - Kurt Lewin zasniva svoju teoriju na pretpostavci da je ponašanje u funkciji 2 faktora: Osobe i okoline: B = f (P,E) (P,E). P,E) Jedna karakteristika mijenja utisak • Naglašava se i aspekt osobe i aspekt socijalne okoline. • teoretičari ličnosti (npr. Eysenck) - ponašanje uglavnom u funkciji ličnosti, a drugi (npr. teoretičari uloga (npr. Goffman) - ljudsko ponašanje uglavnom djelovanjem okoline. Životni prostor • Svi psihološki procesi (mišljenje, sanjanje) sačinjavaju taj životni prostor koji se sastoji od osobe i okoline. • Sve osobine životnog prostora su prisutne sada, ovoga časa – ne priznaje se historijsko objašnjenje, trenutna osjećanja I sjećanja djelovi su životnog prostora. Teorija polja je imala velik utjecaj na socijalnu psihologiju • vrlo difuzna, više oblik pristupa • teško izvesti predikcije nečijeg ponašanja, iako se svako ponašanje može njome objasniti. • danas se Lewinova teorija gotovo uopće ne koristi, ali njena je zasluga što je usmjerila pažnju ka mentalnim konstruktima koji djeluju na ponašanje
21
Utjecaj na istraživanja: • Formiranju stavova – (npr. teorije kognitivne konzistencije, istraživanja percepcije i predrasuda ) • Područje socijalne percepcije • Područje selfa u socijalnoj psihologiji itd.
Psihodinamska teorija U odreñenom razdoblju ova teorija ima veliki utjecaj i na socijalnu psihologiju. Za socijalnu psihologiju su važni : 1 razvojni aspekt 2 aspekt dinamike (funkcioniranja ličnosti) 3 aspekt strukture. Doprinos ove teorije u domeni: • Socijalizacije - moralni razvoj i faza u tom razvoju (Kohlberg). • Psihologije grupe - grupno ponašanje - sistem libidalnih veza koje grupu drže na okupu. • Predrasude- “teorija žrtvenog jarca” • Spoznaje o postanku društva - u početku su ljudi živjeli u malim grupama pod kontrolom jakog voñe, zatim dolazi faza socijalnog ugovora izmeñu sinova i voñe koji nisu dobili vlast. Socijalni ugovor kontrolira agresivne instinkte. Koalicije. • Agresije - “Hidraulička teorija” Sociokulturalne teorije 1 Ponašanje pod utjecajem kulturalnih vrijednosti. 2 Kulture se razlikuju u relativnom naglasku koju daju na individualizam i kolektivizam. Teorija uloga - korijeni u sociologiji • Pravila koja vode ponašanjima ljudi su široko prihvaćena u obliku normi i uloga (Milgram,Zimbardo). • Uloga - skup ponašanja ili funkcija prikladnih za osobu koja ima odreñeno mjesto u socijalnom kontekstu (student, dijete, prijatelj, dečko, sestra, grañanin itd) • Norma - implicitno pravilo koje važi za sve ljude neke zajednice, bez obzira na ulogu ili status (norma pravednosti, recipročnosti, ljubaznosti itd.). • Erwin Goffman – kardinalni socijalni grijeh - povreñivanje normativnih ponašanja – nedolično ponašanje - uzrok neprihvaćanja ili prihvaćanja u društvo. • Teorija uloga - prisutna u istraživanjima koja se bave: o konstrukcijom realnosti (socijalni konstruktivisti), o samoprezentacijom, o socijalnom privlačnošću i o agresijom Evolucijska socijalna psihologija • Primjenjuje principe evolucije i prirodne selekcije na razumijevanje ponašanja ljudi i socijalnog života. E. O. Wilson
David Buss
Robert Trivers – postao poznat po publikcijama o roditeljskom ulaganju i seksualnoj selekciji, konfliktu roditelj-dijete i recipročnom altruizmu
22
Daly i Wilson : ”U većini životinjskih vrsta ženke ulažu više u svakog potomka. njihov je maksimalni reproduktivni potencijal niži nego kod mužjaka. Mužjaci se zato natječu izmeñu sebe zbog mogućnosti oplodnje. Budući da manje ulažu u svakog potomka, mužjaci su selekcionirani posijati svoje sjeme gdjegod im se pruži prilika. Značajno ulažući u svakog potomka, ženke su selekcionirane pokazivati veću izbirljivost u izboru partnera. Jedna od karakteristika koju ženke odabiru selektivno je mužjakova spremnost ili sposobnost da učinkovito doprinose roditeljstvu. Ali, mužjakovo roditeljsko ulaganje je pod pritiskom zaštite od sindroma “kukavičjeg gnjezda”, pa stoga mužjaci više brinu o vjernosti svojih partnerica." (1672-1727)-Kralj Moulay Ismail od Marocca- preko tisuću djece koju je i priznao Najveći broj djece koje je rodila jedna Ruskinja, sklona višebrojnoj trudnoći je 69 (Russel, 1987), Brojna ponašanja ljudi u skladu je s teorijom roditeljskog ulaganja - objašnjava način seksualnog odabira i razlike meñu muškarcima i ženama: Npr. 1. 83.4% ljudskih društava dozvoljavaju poliginiju (kao uobičajenu ili povremenu); meñutim, većina brakova ljudi je monogamna. Poliandrija - izuzetno rijetka. Samo u dva područja, Nigerija (sekvencijalne kohabitacije) i na Himalaji (fraternalna poliandrija - spriječiti umanjivanje obiteljske imovine). U 67.4% od 860 društava u Etnografskom Atlasu, mladoženja ili njegova rodbina ”plaća" ženidbu novcem, poslom ili izravnom zamjenom žena; miraz postoji samo u 2.6% društava. 2. Muškarci pokazuju veću brigu vezanu uz vjernost partnerice Društvo- “dvostruki standard” vezan za preljub. Obično se muškarac žene koja je izvršila preljub smatra žrtvom, ali ne i žena muškarca koji je izvršio preljib. Spolne razlike u ljubomori (Davia Buss) - muškarci čije su partnerice počinile preljub (spolni odnos) doživljavaju preljub mnogo ozbiljnijim od emocionalne nevjere, a žene smatraju emocionalnu nevjeru ozbiljnijom: ”Ženska ljubomora [...] se pokreće signalima o mogućem preusmjeravanju parterova ulaganja drugoj ženi, dok se ljubomora muškarca javlja primarno zbog signala o mogućoj seksualnoj nevjeri njegove partnerice “ (David Buss, 1994. The Evolution of Desire, p. 128) 3. Nalaz – tjelesna povreda žrtve tijekom silovanje povezana s manjima problemima muškog partnera (dečka ili supruga) žrtve nakon silovanja (Zašto?) 4. Veća se pažnja pridaje sličnosti novoroñene bebe s ocem nego s majkom.. 5. Široko korištnenje kažnjavanja i spriječavanja ženske seksualnosti. 6. Veća ranjivost muškaraca (viši mortalitet u svakoj životnoj dobi). 7. Više rizičnih ponašanja muškaraa (npr.rizik pogibije kada su vozači). Reciproč Recipročni altruizam - životinje se mogu ponašati altruistički prema jedinkama koje im nisu u krvnom srodstvu ako postoji velika vjerojatnost da će od njih zauzvrat dobiti pomoć u budućnosti. Tri preduvjeta koja su nužna za evoluciju recipročnog altruizma:: 1. Ponavljana interakcija koja dozvoljava zamjenu uloga izmeñu davatelja pomoći (donora) i primatelja. 2. Dobitak od primljene pomoći mora biti veći od cijene davanja. 3. Davatelji moraju biti u stanju prepoznati partnere, sjetiti se njihovih prethodnih ponašanja i odbiti suradnju ako se osobe prije nisu ponašale recipročno.
23
05. USPOREDBA TEORIJA TEORIJA
SS- R TEORIJA
UZROCI
UNUTRAŠNJE ILI
PONAŠANJA
VANJSKE
JEDINICA
PRETPOSTAVKE
PROŠLOST
DETERMINANTE
ANALIZE
O PRIRODI
SADAŠNJOST
PONAŠANJA
Uglavnom u
Vecim dijelom
sadašnjosti, iako
vanjske, ali
se zanima i za
prihvaca da
Specificni odgovori
oblikovati u bilo
okolnosti koje su
unutrašnji faktori
-reakcije i navike
kakvu ponašajnu
prethodile
licnosti mogu
strukturu pomocu
sadašnjem
odrediti što se
potkrepljenja
ponašanju
doživljava kao
COVJEKA
Covjeka možemo
nagrada
GESTALT GESTALT TEORIJA
Uglavnom u
Ravnopravno
Covjek je aktivno,
sadašnjosti.
prihvaca i faktore
Cjelovito
svrhovito, cilju
Naglasak na
licnosti i faktore
ponašanje i
usmjereno
fenomenolo-
situacije
doživljavanje
bicekoje se nastoji
škom pristupu
poboljšati i usavršiti Naglašena uloga
TEORIJA POLJA
Uzroci ponašanja
unutarnjih i vanjskih
izrazito naglašeno
determinanti
u
ponašanja
Velika varijacija u
Nema izrazitih
jedinici analize
pretpostavki
sadašnjosti Pocetno asocijalno PSIHO -
U prošlosti, ali
ANALITICKA
priznaje i
TEORIJA TEORIJA
sadašnjost
Naglašava unutrašnje faktore licnosti (motivi)
Tipovi licnosti i opce osobine
dijete uci kontrolirati svoje impulse i postati zrela odrasla osoba
TEORIJA ULOGA
Uzroci ponašanja
Naglašava ulogu
su vecim dijelom u
situacije, a ignorira
sadašnjosti
unutarnje faktore licnosti i motive
Covjek se ponaša Reakcija na razlicite situacije
u skladu s ulogama koje mu društvo dodjeljuje
24
CENTRALNA METAFORA
PSIHODINAMSKA
BIHEVIORISTIČKA
KOGNITIVNA
TEORIJA ULOGA
Stroj
Pavlovljevi psi, mišljenje potrošača (zamjena)
geštalt, kompjutor
pozornica, kazalište
Početno asocijalno Ljudska priroda je Ljudi se putem dijete. Uči kontrolirati i aktivna i cilju PRETPOSTAVKE O potkrepljivanja mogu pulse i možda postane usmjerena, traži PRIRODI ČOVJEKA oblikovati na bilo koji altruistična odrasla ostvarenje ciljeva i način. napredovanje. osoba koja može voljeti Eksperimenti Rorschach, slobodne Klasični eksperimenti – ispituju procese TIPIČNE METODE asociacije, čestina distinktivnih donošenja odluka I analiza snova ponašanja kontrole misli Geštalt teorije, Teorije Eriksona, Učenje, Teorija fenomenološka,teo TEORIJE Fromma, Junga; socijalne zamjene rije polja, atribucijeske t. Kognitivna Autoritarna ličnost , disonanace, halo ILUSTRACIJA Ekonomija žetona, psihobiografije, žrtveni efekt, schemate I ISTRAŽIVANJA averzivne terapija jarac perceptualne norme Promjena univerzalna, Promjena je linearna, vezana za godine, kvantitativna I vezana Faze logičnog i PROMJENA TIJEKOM kvalitativna I uz godine, linearno moralnog ŽIVOTA nekontinuirana, s razvijanje vještina, rezoniranja razvojnim kranjim nema razvojnih krajnjih točkama točaka
Ljudi se ponašaju tako da odgovaraju na očekivanja uloga koje odabiru ili su im dodjeljene. Opaženje
Dramaturška
Konflikti uloga, stratifikacija uloga s obzirom na dob I spol
Čovjek se kreće kroz razvojno determinirane uloge….
25
Teorijske perspektive i istraživačeve istraživa eve vrijednosti Navedene paradigme potakle najveći broj istraživanja u socijalnoj psihologiji. Koja je od njih najperspektivnija? Jesmo li u mogućnosti izabrati jednu od njih? Jedan je način vidjeti koja je od njih najtočnija, odnosno koja od njih najbolje objašnjava socijalni svijet i najbolje se slaže s činjenicama o socijalnom svijetu? Meñutim, one se ne daju usporeñivati u činjenicama koje potvrñuju ili ne potvrñuju zbog dva razloga : 1. Različite perspektive usmjeravaju se na ispitivanje različitih fenomena ili ispitivanje različitih činjenica, npr : bihevioralni teoretičari - odnosi izmeñu opaženih podražaja i ponašajnih odgovora kognitivni teoretičari - perceptivni procesi i zaključivanja o socijalnom svijetu teoretičari uloga - načini na koje ljudi zajedno izvode neko ponašanje "Znanost samo ne opisuje i objašnjava prirodu - ona je dio interakcije izmeñu prirode i nas samih; opisuje prirodu onim metodama kojima se mi služimo i onako kako nas ona zanima“ (Werner Eisenberg, fizičar i filozof) 2. Kada teoretičari s različitih perspektiva bave istim fenomenom tada nije nužno neslaganje s činjenicama, već oni iste činjenice drugačije interpretiraju.
26
Postoji li nač način usporeñ usporeñivanja teorija? Neki autori misle da se teorije mogu procjenjivati u terminima vrijednosti. Teorijska polazišta predstavljaju vrijednosti kojima se rukovode teoretičari. Kako se one ovdje uklapaju? Svaka teorijska perspektiva ima pretpostavke o ljudskoj prirodi, Npr. implikacije na to kako bi se u interakciji s drugima ljudi trebali ponašati i kako bi društvo trebalo izgledati ili bi mu trebalo težiti. Teorijska perspektiva može djelovati vrlo suptilno: polazeći od ili zastupajući odreñene aspekte socijalnog života i obeshrabrujući druge oblike. Kao rezultat toga one se mogu procijenjivati u terminima načina života koji ta teorija favorizira.
06. PERCEPCIJA OSOBA : FORMIRANJE IMPRESIJA IMPRESIJA O DRUGIMA Tri osnovna principa percepcije 1 Selekcija 2 Organizacija 3 Zaključivanje Sve djeluje i na pecepciju ljudi, uz dodatak : 1 Ljudi se ponašaju, a objekti ne 2 Ljudi su u interakciji jedni s drugima – ponašanje jedne osobe utječe na drugu 3 Ljudi percipiraju i doživljavaju, objekti ne –percepcija svake osobe je, izmeñu ostalog, produkt percepcije drugih ljudi Socijalna percepcija proučava kako stvaramo dojmove i donosimo zaključke o drugim ljudima Koje informacije koristimo? Šest opć općih principa 1. Minimalne Minimalne informacije • Često vrlo brzo stvaramo opću impresiju o drugima. Impresija je temeljena na minimalnim informacijama. informacijama • Vrijeme • Uloge o Skloni smo o drugima misliti prvo u kontekstu uloge, a tek onda u kontekstu crta ličnosti. • Tjelesni znakovi o Izgled i ponašanje su ključne odrednice naših prvih impresija.
2. Istaknutost • Ljudi prvo usmjeravaju pažnju na figuru, a tek onda na pozadinu. • Najistaknutiji znakovi se koriste najviše • Svjetlina, buka, pokret i novost. o oprivlači pažnju o utječe na percepciju o stvara evaluacijski ekstremne sudove 27
3. Kategorizacija • Brzo prelazimo od opažljivih informacija (izgled i ponašanje) ka zaključivanju o osobinama (crtama) ličnosti o Crte su ekonomičnije za pamćenje. o Zaključivanje o crtama javlja se automatski. o Koristimo implicitne teorije ličnosti kada zaključujemo o nekoj crti na temelju druge crte. • Posljedice kategorizacije o Dovode do socijalnih sudova temeljenih na kategorijama (npr.stereotipiranje). o Ubrzava vrijeme procesiranja informacija. o Dovodi do grešaka. Najč Najčešć ešće greške • Greška prve impresije - tendencija da prosudbe o osobi koje donosimo kasnije budu pod utjecajem impresija oblikovanih onda kada smo je prvi puta vidjeli.: o Prvi dan na poslu stigao sam s dva sata zakašnjenja, jer sam zaspao. Od toga dana, moj me pretpostavljeni nikada ne uzima za ozbiljno. • Halo efekt - cjelokupna pozitivna ili negativna impresija o osobi koja dominira nad drugim prosudbama. o Pretpostavljenji kojemu se sviña njegov djelatnik procjenjuje negovu kvalitetu izvedbe više nego što je on to zaslužio. • Greška pozitivnosti - tendencija davanja pozitivnih procijena i izbjegavanja negativnih, pogotovo kada javno trebamo reći što smo primjetili. o Pretpostavljeni primjećuje da je njegov zaposlenik bio grub prema dosadnom gostu. Upozoravajući ga na tu reakciju završava svoje izlaganje: “ U svakom slučaju, u odnosu na to kako bi drugi na tvom mjestu riješili taj slučaj, ponašao si se relativno dobro.” • Stereotipiranje - pretpostavka da svi ljudi koji su članovi neke grupe imaju iste karakteristike. o ”Svi matematičari su malo čudni"/”Japanci se uvijek grupiraju”/”Švicarci su hladni i pedantni” o Hrvati su…..???; Studenti psihologije su…… ???“
•
Stereotipi su posljedica kategorizacije o Automatski percipiramo podražaje oko nas kao dio grupe ili kategorije. 28
Implicitne teorije lič ličnosti • scheme koje ljudi koriste kako bi grupirali različite crte ličnosti koje se javljaju zajedno o Npr. mnogi vjeruju da ako je netko ljubazan tada je i velikodušna o Mnogi od nas imaju slične teorije (socijalne implicitne teorije ličnosti). o Ali, ima i idiosinkratičnih teorija. • Rosenberg, Nelson i Vivekananthan: Vivekananthan studenti grupiraju 60 crta ličnosti u odvojene skupine, a svaka skupina pretstavlja opis ličnosti neke osobe. o Slijedeća slika pokazuje kako su se grupirale te osobine s obzirom na dvije dimenzije (metoda multidimenzionalnog skaliranja)
Kulturalne razlike u implicitnim teorijama lič ličnosti (Hoffman, Lau i Johnson) • Uloga kulture u implicitnim teorijama ličnosti je vrlo značajna • U zapadnoj kulturi je npr. jaka implicitna teorija ˝lijepo je dobro˝ - ljudi koji su fizički lijepi imat će mnogo drugih divnih osobina, dok npr. u istočnjačkoj kulturi, u Kini, implicitna teorija ličnosti opisuje osobu čije osobine ličnosti utjelovljuju tradicionalne kineske vrijednosti, održavanje sklada meñu ljudima, usmjerenost na odnose - ren qin o Pokazalo se da različite kulture imaju različite ideje o tipovima ličnosti – vrstama ljudi za koje postoje verbalne oznake npr. u zapadnoj kulturi se ljudi slažu da postoji umjetnič umjetničoki tip lič ličnosti (takva je osoba kreativna, strastvena, temperamentna i živi nekonvencionalnim životnim stilom). U kineskom jeziku ne postoji takav termin za tip osobe sa takvnim skupom osobina. U Kini npr. postoji termin shi gú osoba koji opisuje svjetovnu osobu, odanu svojoj obitelji, vještu u socijalnim odnosima i pomalo rezerviranu • Podražajni materijal: Priče koje opisuju bohema i shi gu tip ličnosti bez korištenja tih etiketa. • napisane na engleskom i kineskom jeziku. • Grupa kinesko-engleskih bilingvista - priče na engleskom. 29
• • • •
Druga grupa englesko- kineskih bilingvista - priče na kineskom. Englezima koji ne govore strane jezike – priče na engleskom. Zadatak ispitanika: napisati svoje impresije o osobi iz priče. Zavisne varijabla: crte koje ispitanici navode, koje nisu bile u priči, a koje se slažu s I.T.L. •
•
Pokazalo se da kako ove implicitne teorije imaju utjecaj na stvaranje dojmova o osobama dobiveno je da kada su kinesko-engleski dvojezični govornici čitali priče na engleskom bili su skloniji stvoriti dojam u skladu sa zapadnjačkom implicitnom teorijom, umjetničkim tipom ličnosti. Kada su kinesko-engleski dvojezični govornici čitali iste priče na kineskom, bili su skloniji stvoriti dojam u skladu s kineskom implicitnom teorijom, shi gú tipom osobe
Dakle, nečija kultura i jezik proizvode široko prihvaćene implicitne teorije ličnosti, a te teorije mogu utjecati na zaključke koje ljudi stvaraju jedni o drugima; ovakvo procesiranje se odvija automatski, često nesvjesno
4. Trajne kognitivne kognitivne strukture • Koje osobine (crte)? o Skloni smo procjenjivati osobe na temelju dvije dimenzije: Kompetencija Interpersonalne kvalitete (vještina, socijabilnost...) Centralne crte • Neke su crte centralnije od drugih, što znači da su visoko povezane s mnogim drugim crtama ili osobinama. o “takva je crta i “toplo-hladno” (Kelley, 1950) • Aschov konfiguralni model – model oblikovanja impresije o drugim ljudima temeljen na Gestalt psihologiji,po kojem neke crte (nazvane centralne ili središnje) imaju neproporcionalnu veliku ulogu u oblikovanju cjelokupne impresije. o Centralne i periferne crte su one koje su više ili manje korisne pri konstrukciji integriranog utiska (impresije) o nekoj osobi. o Centralne crte utječu na značenja drugih crta i percipiran odnos izmeñu crta: one su odgovorne za integriranu konfiguraciju impresije. • Da bi ispitao tu ideju, Asch je dao ispitanicima da pročitaju dvije liste koje su sadržavale sedam pridjeva koji opisuju neku hipotetsku osobu. o Sudionicima prezentira opis 7 crta hipotetske osobe u kojoj je bila sadržana ili riječ “topla” ili riječ “hladna”, “pristojna” ili “nepristojna”, ostale riječi su bile iste u obje grupe o Nakon što su pročitali pridjeve s liste, druge crte koje su ispitanici mogli pridjenuti hipotetskoj osobi bile su značajno drugačije raspodijeljene kada je riječ “topla” zamijenjena riječju “hladna”, ali ne i kada je riječ “pristojna” bila zamijenjena riječju “nepristojna”. 30
Kelley (1950) - eksperiment u prirodnim prirodnim uvjetima • Studentima predstavio gosta - predavača : “...Studenti ga smatraju ga vrlo toplom (ili hladnom )osobom, marljivom, kritičnom, praktičnom i odlučnom”. • Predavač je održao jednaka predavanja jednom većem broju grupa studenata, od kojih je polovica grupa dobila opis s riječju “hladan”, a druga polovica s rječju “topao”. • Rezultati: Oni koji su dobili opis “hladne osobe” naknadno su procijenili predavača značajno: o manje društvenog, o više usmjerenog sebi, o manje popularnog, o formalnijeg, o iritabilnijeg, iritabilnijeg, o s manjim smislom za humor i o grubljeg - od onih koji su dobili opis “tople” osobe. • Manja vjerojatnost da pitaju toga predavača ili da s njime uñu u bilo koju vrstu interakcije. • Ovi rezultati potvrñuju poziciju Gestalt teoretičara koji smatraju da se impresija oblikuje kao integralna cjelina temeljena na centralnim crtama. o Oblikovanje impresije uključuje integraciju sekvencijalnih dijelova informacija o nekoj osobi (npr. crte koje su nam prezentirane ili dostupne u nekom vremenu) u potpunu sliku (image) te osobe. o Općenito, takva je slika evaluativna, a takve su i informacije same za sebe. • Najvažnije što iz impresije možemo dobiti je njena pozitivnost ili negativnost. • Dakle, oblikovanje impresije se zapravo ponajviše odnosi na evaluaciju (procje (procjenu), nu), a ne na deskripciju (opis). Kognitivna algebra • Pristup istraživanju oblikovanja impresije • ispituje na koji način ljudi pripisuju pozitivne ili negativne valencije nekim karakteristikama, i kako kombiniraju te pluseve i minuse u opću evaluaciju ili opću pozitivnu ili negativnu impresiju (Anderson,1965, 1978, 1981) • Tri glavna modela kognitivne algebre: Model sumacije o Cjelokupna impresija je jednostavno kumulativni zbroj svake informacije o osobi. o Svaki od nas ima neku mentalnu skalu procijene (npr. od –3 (vrlo negativno) do +3.), pa možemo pripisivati vrijednosti specifičnim crtama Npr. kada sretnemo čovjeka kojeg procijenjujemo kao inteligentogn (+2), iskrenog (+3) i dosadnog (-1), naša će opća impresija biti zbroj djelova (+2+3-1)= +4. Ako poslije saznamo da je osoba velikodušna (+1), naša će impresija postati bolja (+5). Bit će još bolja ako saznamo da je osoba i pouzdana (+1). • Svaka informacija se zbraja. o Za pozitivnu sliku o sebi samima, poželjno je prezentirati svaku informaciju o sebi koja je pozitivna, pa čo ak i marginalno pozitivna. 31
•
•
• •
•
Model ujednač ujednačavanja o Opća impresija predstavlja kumulativni prosjek svake informacije. Prethodni primjer: (2 inteligentan +3 iskren -1dosadan)/3 = 1.33. Dodatna informacija da je osoba velikodušna (+1) zapravo pogoršava impresiju na 1.25 (2+3-1+1)/4 = +1.25. Još će se više pogoršati informacijom da je osoba pouzdana (+1): (2+3-1+1)/5 = +1.20. Da bismo o sebi stvorili povoljnu impresiju trebali bismo prezentirati samo najbolje informacije U našem primjeru, najbolju impresiju postiže osoba ako se prezentira samo kao iskrena i...ništa više. o Ograničenja - Valencija pojedinih informacija ne treba biti fiksna, već može ovisiti o kontekstu, situaciji u kojoj formiramo impresiju. Stoga.. Model ponderiranog ujedna ujednač dnačavanja o Budući da prva impresija ovisi o kontekstu, treba uvesti pondere kojima se odražava kontekstualna ovisnost u formiranju impresije. o Ureñuju se na različite načine. Npr., istraživanja pokazuju da se negativne informacije se više ponderiraju od pozitivnih. veći ponder mogu dobiti informacije koje dobivamo na početku formiranja impresije - radi se zapravo o efektu primarnosti.
Problemi vezani uz Ascha i Andersona o Niti jedna od njih ne uzima u obzir motive, ciljeve i potrebe opažača o Istraživanja su artificijelna o Postoji vjerojatnost da se javljaju oba utjecaja(Augoustinos &Walker, 1995) Kada pogledamo ovaj model može nam se učiniti da smo učinili puni krug i vratili se na Aschov model centralnih crta: ovaj posljednji model izgleda ponešto sličan Aschovom modelu. Razlika izmeñu Aschovog modela i modela ponederiranog ujednačavanja – u ovom posljednjem neke crte jednostavno imaju veći ponder, jer su salijentnije (istaknutije) informacije, dok kod Ascha one zapravo imaju utjecaj na okolne crte, te reorganiziraju način na koji sagledavamo osobu. Aschova perspektiva zadržava deskriptivni ili kvalitativni aspekt crta i impresija, dok se kognitivna algebra usredotočuje samo na kvantitativne aspekte, što je njen nedostatak. 32
•
Noviji razvoj socijalne kognicije ima tendenciju centralne crte zamjenitiopćenitijim konceptom kognitivne scheme (Fiske i Taylor,1991).
Kontinuum model formiranja impresija (Fiske & Neuberg (1990) • Impresije variraju - od stereotipnih impresija temeljenih na kategorijama do individualiziranih impresija do kojih dolazimo tzv. dvostrukim procesiranjem. • Dvostruko procesiranje vs Kategorijalno procesiranje o Općenito smo skloni koristiti zaključivanje temeljeno na kategorijama jer je lagano i brzo. o Individualizirane informacije koristimo kada: smo motivirani biti točni kada osobu ne možemo uklopiti u naše kategorije (ne odgovara) imamo neke druge razloge što želimo bolje upoznati tu osobu. • Pretpostavke: o Opažači daju prioritet procesima kategorizacije –automatsko procesiranje o Opažači su aktivni o Impresije temeljene na kontroliranom procesiranju duže se stvaraju. o Impresije temeljene na kategorijama su kognitivno efikasnije. o Jednom kada opažač počinje kategorizirati, impresije temeljene na kontroliranom procesiranju postaju manje vjerojatne.
O čemu ovisi koje ćemo procesiranje koristiti? • Motivaciji • Sposobnosti (resursima) • Primjer istraživanja: Pendry i Macrae (1994) Motivacija x resursi o Interakcija situacije i karakteristika osobe mogu aktivirati cilj da se bude toč točan u pecepciji druge osobe. osobe o Situacija koja čini da toč točnost percepcije bude važna: važna npr. situacija u kojoj su ishodi uratka dvoje ljudi meñusobno zavisni. – motivacija 33
o o o
o
Situacija koja otežava točnost perepcije: npr. osoba je kognitivno zaposlena ili nema dovoljno resursa – resursi Postupak: Ispitanicima rečeno da će nešto raditi sa 65-godišnjom ženom imenom Hilda. polovica ispitanika je imala zadatak u kojem je uradak bio meñuzavisan s Hildinim uratkom. mogli su dobiti novčanu nagradu temeljenu na zajedničkom ishodu. polovica ispitanika je bila kognitivno zaposlena. trebali pamtiti osmeroznamenkasti broj druga polovica nije bila zavisna od Hilde mogli su dobiti novčan nagradu temeljenu na individualnom uratku. polovica nije bila kognitivno nezaposlena. Svi sudionici čitali opis Hilde koji je sadržavao neke elemente stereotipa starijih osoba uz neke elemente koji nisu bili u skladu s tim stereotipom. Pitanje: u kojem stupnju su stereotipirali Hildu?? Tablica 3. Procjene Hilde u terminima stereotipnih karakteristika
o
Najtočniju percepciju imali su oni ispitanici koji su bili nezaposleni (imali su kognitivne resurse) i oni koji su bili u situaciji meñuzavisnosti (visoko motivirani)
5. kontekst • Asimilacija - iskrivljeno zaključivanje u istom smjeru u kojem je i kontekst (ljude vidimo sličnima). o Asimilacija se dogaña više kada koristimo procesiranje temeljeno na kategorijama. • Kontrast - iskrivljeno zaključivanje o ljudima - izostavlja se kontekst (ljude vidimo različitima). o Kontrast se javlja kada koristimo individualizirane informacije. • Efekt negativnosti o Negativne crte djeluju na impresije više od pozitivnih (pogotovo negativne crte koje se odnose na moral osobe). • Efekt pozitivnosti o Općenito smo skloni druge ljude procjenjivati pozitivno. • Primarnost Primarnost – Recentnost (Hinton, Atkinson, Tesser) o Informacije koje prve percipiramo imaju više utjecaja na našu procjenu - efekt primarnosti. o Posljednje informacije imaju veći utjecaj na procjenu - efekt recentnosti. recentnosti Efekt recentnosti - kada je netko premoren radom, bombardiran različitim podražajima, umoran zbog bilo kojeg razloga ili pak usmjerava malu pozornost na podražaje. Efekt primarnosti je češći od efekta recentnosti.
34
6. potrebe i ciljevi • Ciljevi i osjećaji o drugim ljudima utječu na informacije koje o njima skupljamo • Potreba za točnošću percepcije o drugoj osobi vodi do sistematskog procesiranja • Sjećamo se više podataka o drugoj osobi kada očekujemo da ćemo s njom biti u nekom odnosu. • Komuniciranje informacija o drugim ljudima dovodi do evaluativno konzistentijih impresija • Kada smo zaposleni ili na nešto koncentrirani češće zaključujemo o drugima na temelju crta • Faktori koji utječu na naše reakcije prema drugim ljudima o Sličnost druge osobe s nama o Prethodna iskustva o Prethodna očekivanja o Vjerovanje da su crte stabilne. o Naša vlastita emocionalna stanja i raspoloženja Toč Točnost zaključ zaključivanja • Naši su zaključci i točni i netočni. o Točno procjenjujemo vanjske uočljive osobine. o Manje smo točni kada se radi o unutarnjim stanjima (crtama i osjećajima) Toč Točnost procjenjivanja procjenjivanja • Zašto je tako teško točno procijeniti ličnost osoba? o Nedostaju objektivni kriteriji o Ljudi imaju idiosinkratične kriterije za procjenu drugih ljudi Više se slažemo u procjeni koliko nam se netko sviñ sviña nego u procjeni crta. o Crte ličnosti prediciraju ponašanje samo u ograničenim sklopovima uvjeta. o Ljudi se više slažu u procjeni opažljivih osobina u odnosu na one koje se ne mogu opažati o Procjene ljudi se više slažu sa samopercepcijom ciljne osobe ako dobro pozaju tu osobu. o Ljudi su točniji procjenjivači ako ponašanje ciljne osobe jako ne varira o Ljudi su točniji procjenjivači ako osoba koju procjenjuju s njima ima neki odnos koji rezultira u nekom ishodu..
07. SOCIJALNA KOGNICIJA KOGNICIJA : RAZUMIJEVANJE SOCIJALNOG SVIJETA Socijalna kognicija • ispituje kako ljudi selekcioniraju, interpretiraju i koriste informacije da bi donosili sudove o socijalnom svijetu; pretpostavlja da su ljudi motivirani točno razumijevati svijet oko sebe • Istraživanja procesa socijalne kognicije su pod utjecajem teorije i metoda kognitivne psihologije koje se usmjeravaju na to: o Kako se informacije procesiraju i o Kako to procesiranje utječe na rezultat, suñenje o drugima. • S gledišta informacijskog procesiranja – kognicija je aktivnost znanja: usvajanje, organizacija i korištenje znanja (Neisser, 1976). o Alati koji nam pomažu u tom znanju su percepcija, memorija, elaboracijski procesi mišljenja, jezik itd. • Kognicija je aktivnost koja se odnosi na objekte. U prvotnom i širem smislu, objekt je bilo što što je izvan organizma i što utječe na osjete, bez obzira na njegovu složenost. o I izvor svjetla i umjetnička slika je objekt, baš kao i oruñe ili osoba. Iako su ovi objekti vrlo različiti jedan od drugoga, ipak se na njih mogu primijeniti temeljni principi. 35
Kategorizacija • Istraživanja psihologije percepcije već su odavno pokazala da ljudi primjećuju samo dio signala koje im daje okolina. • Sposobnost procesiranja informacija je zapravo vrlo ograničena s obzirom na broj informacija kojima smo izloženi. • Da bi olakšali zadatke procesiranja koji su preteški postoje neke strategije prikraćivanja truda ili metalne prečice (heuristike). Unos informacija je tako pod utjecajem zakona i procesa koji deformiraju ili izobličuju percepciju putem selekcije, pojednostavljenja i rigidnog opažanja. Jedan od načina pojednostavljivanja je proces kategorizacije. • Kategorizacija ili konceptualiziranje - svrstavanje dvaju ili više različitih objekata koji se tretiraju na sličan način. • Kategorizacijski proces : o promovira kognitivnu ekonomiju (Rosch, 1975), o oomogućuje onome koji kategorizira da „ide dalje od primljene informacije“ (Brunet, Goodnow i Austen, 1956), o kada se kategorije kombiniraju, dozvoljava im da oblikuju složenije koncepte (Osherson i Smith, 1981). Zašto kategoriziramo? • Sposobnost upotrebe koncepta pomaže ljudima da: o Pojednostavljenje informacija iz okoline i omogućavanje adaptivnog ponašanja o Jasnije mišljenje i pamćenje o Učinkovitije komuniciranje o Savladavanje anksioznosti Kategorizacija može imati i negativne posljedice: • Koncept izgubljenog čovjeka o Nema razlika meñu ljudima o Koncepti nas osljepljuju za sve druge karakteristike osim onih koje tražimo. o Tendencija ljudi da vide ljude u jednoj kategoriji potpuno drugačijima od ljudi iz druge kategorije (nema preklapanja). • Koncept izgubljene realnosti o verbalni koncepti najadekvatnije opisuju distinktne klase složenih dogañaja Kada su podražaji kompleksni i jedinstveni, tada ih koncepti adekvatno ne reprezentiraju. (Primjeri: slike Jacksona Pollacka ili atonalna glazba) o Koncepti takoñer dobro ne reprezentiraju kontinuirano mijenjanje tijekom vremena. Ako se dogañaji konstantno mijenjaju teško je raditi konceptualne distinkcije (Primjer: nogometni igrač na terenu. Pokreti) • Zbog takvih problema, neki kritičari sumnjaju u adekvatnost socijalnog znanja koje se temelji samo na konceptima – je li ono prikladno? o KONCEPTI - rezultati eksplicitnog znanja. o VJEŠTINE - rezultat implicitnog znanja - npr. kako se sviñati drugim ljudima, kako igrati baseball. Mentalne strategije i prečaci pre aci • Zašto ih koristimo?! Korištenjem strategija olakšavamo odlučivanje a prečacima, korištenjem shema pokušavamo razumijeti nove situacije • Ponekad, dok donosimo odreñene odluke i prosudbe, nemamo uvijek sheme spremne za primjenu (ili ima previše shema), stoga koristimo heuristike u prosuñ prosuñivanju • Heuristike u prosuñ prosuñivanju = mentalni prečaci koje ljudi koriste da bi brže i efikasnije donijeli prosudbe; one ne garantiraju točnost prosudbe!!! • Mnoge heuristike su neprikladne za zadatak ili se pogrešno primjenjuju, a dobar dio istraživanja socijalne spoznaje je usmjeren upravo na taj dio 36
• • • •
• • • •
Heuristika dostupnosti = spoznajno pravilo zasnovano na iskustvu teškoće se heuristikom dostupnosti je da ono čega se najlakše dosjetiti nije tipično za cjelokupnu sliku, što dovodi do pogrešnih zaključaka (npr. dijagnosticiranje bolesti na temelju vidljivih i dostupnih simptoma) Koriste li ljudi heuristiku dostupnosti da bi donijeli zaključke o sebi samima?! Ipak, ljudi nemaju čvrste sheme o svojim osobinama i zato zaključke o sebi mogu stvarati na temelju lakoće kojom se mogu dosjećati primjera svog ranijeg ponašanja. Heuristika reprezentativnosti = Mentalni prečac koji ljudi koriste kada prosuñuju, klasificiraju koliko je nešto slično njihovoj predodžbi o tipičnom slučaju (npr. Brian je mladić, plave kose, preplanulog tena, djeluje bezbrižno i voli ići na plažu – pomislit ćemo da je iz Kalifornije; mora da je!) Informacija o relativnoj zastupljenosti = informacija o relativnoj frekvenciji pripadnika različitih kategorija u nekoj populaciji ˝Uzimanje zdravo za za gotovo˝ : heuristika pomaka s uporišta = mentalni prečac kod kojeg ljudi koriste neki broj ili vrijednost kao polaznu točku i zatim se nedovoljno pomaknu s tog uporišta ova heuristika je povezana s heuristikom dostupnosti prema kojoj misli koje su najistaknutije u glavama ljudi utječu na njihove prosudbe Korištenje pristranog uzorka = stvaranje generalizacija o populaciji informacija na osnovi uzorka informacija za koje znamo da su pristrane
Kategorija • grupa objekata, dogañaja ili ideja koji dijele neke zajedničke karakteristike. o Hrast, jela - drveće, o Atlantski i Tihi ocean - oceani. • Neke su kategorije prirodne - njihovi članovi su dio prirodnog svijeta • Druge su kategorije umjetne - njih stvaraju eksperimentatori koji žele znati kako funkcionira kategorizacija. Koncept • mentalna reprezentacija kategorije, obično apstrahiran. • Važne funkcije: povezuje entitete u klase, i daje osnovu za stvaranje sinonima, antonima i implikacija. • Koncepti sumiraju naša vjerovanja o tome kako je svijet podijeljen u klase, i što je zajedničko klasama individualnih članova Kako nastaju koncepti? • Osnovne biološke reakcije djeteta su reakcije na prirodne kategorije i socijalne prototipe (svijetlo - mrak, toplo - hladno) • Prirodne kategorije - organizacija percepcije koja je biološki organizirana (Rosch, 1978). • Prototipi – kognitivna reprezentacija tipičnih ili idealnih definirajućih osobina neke kategorije. Kategorije i prototipi • Tijekom posljednjih četrdeset godina dosta se proučavala priroda kategorija (Komatsu, 1992). Kategorijalni pristup • klasični pogled na kategorije - Bruner „Proučavanje mišljenja“(A Study of Thinking, 1956). • Prema tom ranom prilazu članstvo u nekoj kategoriji odreñeno je nužnim i dovoljnim atributima objekata. • Svi objekti koji se slažu s definicijom kategorije su jednako „dobri“članovi. o Npr. kvadrat je definiran četirima ravnim linijama jednake duljine koje se križaju pod pravim kutem. o Granice meñu kategorijama su jasne i lako se postavljaju: objekt ili pripada ili ne pripada datoj kategoriji. 37
• • •
Kategorije su arbitrarne. Ništa ih na svijetu ili kognitivnom sustavu ne predeterminira. Kategorije se tako temelje na kulturi ili jeziku (Whorf, 1956). Meñutim, postalo je jasno da ovaj pristup ima neke nedostatake kada pokušava objasniti prirodne kategorije kao npr. ptice ili cvijeće (Medin, 1989; Rosch, 1978).
Prototipni pristup • Naime, članstvo u prirodnim kategorijama je probabilističko • Prirodne kategorije se ne slažu po sistemu sve-ili-ništa, pa kao posljedica toga postoje stupnjevi reprezentativnosti ili tipičnosti nekog člana kategorije, od manje tipičnih do najtipičnijih, ili prototipova. o Prototip može biti ili prosječan član neke kategorije ili idealan član (Barsalou, 1985, 1991). o oTo znači da članovi kategorije dijele nešto zajedničko: postoji obiteljska sličo nost Npr. neke karakteristike koje su prisutne kod nekih člnova, dok kod drugih nisu, ali zbog toga ti drugi članovi neće biti izbačeni iz kategorije (većina Njemaca voli pivo, iako svi Njemci ne vole pivo). • Vjerojatnost klasificiranja nekog objekta jednoj ili drugoj kategoriji ovisi o tome koliko je pojedini objekt sličan prototipu. o Granice meñu kategorijama su jako nejasne (fuzzy fuzzy set). set • Primjer: dvije kategorije: ptice i sisavci. • Ako pretpostavimo da je vrabac prototip za kategoriju ptica, a krava prototip za kategoriju sisavaca. o Gdje je onda šišmiš (leti kao ptica, ali ima organe koji stvaraju mlijeko). • Pretpostavlja se da neki koncepti, pogotovo prirodni, mogu biti složeni od probabilističkih karakteristika kao i prototip i jezgre jezgre – koja označava set dovoljnih i nužnih uvjeta (Smith, 1988, 1990; Smith i Medin, 1981). o Npr. kategorija baka - definirajuće osobine kao što su žena i roditelj roditelja -jezgra. • Meñutim, biti star je uočljivija karakteristika i sigurno bliža prototipu od roditelj roditelja. o Prototip se stoga može sagledavati kao tupo oružje za dijagnosticiranje, jer je manje dijagnostičko od jezgre. • Meñutim, nije niti važno postoji li u stvarnosti jezgra, jer ljudi tretiraju svijet oko sebe kao da ta jezgra postoji. • Dakle, prototip je osnovni dio kategorije koja dolazi iz naivnih teorija ili narodne psihologije, odnosno mišljenja koje ljudi imaju o svijetu oko sebe. • Takve teorije uopće ne trebaju biti točne, mogu biti i pogrešne. To i nije jako važno toliko dugo koliko ove teorije daju smislenu strukturu svijetu oko sebe i ako nisu predaleko od realnosti. • Ljudi, za razliku od objekata se najčešće kategoriziraju na temelju socijalnih kategorija: zanimanje, spol, etnič etnička pripadnost, religija ili nacionalnost. nacionalnost • Socijalne kategorije imaju i jezgru i prototip. o Rothbart i Taylor (1992)- ” Jezgra socijalne kategorije, njezina temeljna bit, dovodi nas do toga da ¨zaključujemo o dubokim temeljnim osobinama na temelju površnog izgleda, tendencije da tretiramo čak i nezavisne kategorije kao da su meñusobno isključoive, i tendencije da opteretimo čak i arbitrarnu kategorizaciju s dubokim značenjem. Što se tiče socijalnih prototipa, oni korespondiraju sa stereotipima”. Kako se to reprezentira u kategorije • Primjer: koncept politike - uključuje ministra, stranku, zakone i glasače, senat i parlament. • Na temelju osobnih i socijalnih iskustava ljudi su skloni generalizirati u vremenu i prostoru o karakteristikama datog objekta. Genralizacije će pak utjecati na daljnje informacije; njihovo filtriranje, integraciju i organizacijske procese koje se odnose na objekte. 38
• • • • • • • • •
•
Opći oblik takve generalizacije i njezin ishod se obično naziva schema (Anderson, 1980). Kognitivna shema – kognitivna struktura koja organizira reprezentacije znanja o konceptu ili tipu podražaja, uključujuću njegove atribute i odnose meñu njima. Ili Schema je organiziran, strukturiran skup kognicija o nekom konceptu. Ta je organizacija hijerarhijska i ima niže, srednje i više razine (npr. niža – vrabac, srednja – ptica, viša – životinja, još viša – živo biće). Na najvišoj razini nalaze se apstraktni i opći elementi (npr. živo biće) Podkategorije s posebnim egzemplarima na nižim razinama (npr. životinja – viša razina ili vrste životinja npr. ptica – srednja razina) Smatra se da je najkorisnija razina koja dozvoljava zaključivanje i anticipaciju tih očekivanja ona razina koja je najbogatija u asocijacijama i relativno konkretna (Cantor i Mischel, 1979). Asocijacije unutar neke scheme mogu biti više povezana mreža nego hijerarhija. Prednosti schematskog procesiranja - scheme pomažu pri: o Procesiranju informacija o Dosjećanju o Ubrzavanju procesiranja o Automatskom zaključivanju o Pri dodavanju informacija o Interpretaciji o Nastajanju očekivanja o U sebi sadrže i afektivnu komponantu Nedostaci schematskog procesiranja o Ljudi prihvaćaju većinu informacija koje se slažu sa shemom. o Popunjavaju praznine informacijama koje ne odgovaraju, ali su u skladu da schemom. o Zanemaruju informacije koje odgovaraju, ali nisu u skladu sa schemom. o Primjenjuju scheme čak i kada se dobro ne uklapaju. o Vrlo nerado mijenjaju scheme.
istraživanje Cantor i Mischel, (1979)
•
Predispitivanje: o pitali ispitanike da svrstaju različo ite pridjeve u četiri kategorije, a tada svaku kategoriju u podkategorije. Koristeć i hijerarhijsku klaster analizu, pokazali su da kategorije ispitanika uglavnom repliciraju strukturu koju su autori pretpostavili i namjeravali dalje ispitivati svojim eksperimentom.
39
•
• •
•
• • •
Ispitanici imali zadatak sastaviti listu pridjeva koji su za njih ”karakteristični za i zajednički” svakom tipu (4) osobe. • Tada su autori sastavili listu karakteristika koje su bile u listama najmanje 20% ispitanika, • Pitali novu grupu ispitanika da procijene postotak članova svake kategorije koji posjeduju tu osobinu. • Na kraju je sastavljena lista konsenzualnih karakteristika za svaku od kategorija. Lista se sastojala od onih karakteristika koje je najmanje 50% ispitanika procijenilo ”karakterističnima i zajedničkima” članovima te kategorije. Rezultati: Potvrñuju prototipno stajalište. Primjeri unutar odreñene kategorije imali su relativno malo zajedničkih karakteristika, ali su bili povezani time što su bili slični s kategorijom (family-resemblance structure), odnosno sakupljeni oko prototipnih primjera svakog tipa na svakoj razini hijerarhije. o Nije bilo definirajućih karakteristika niti u jednoj karegoriji, a to znači da niti jednu karakteristiku nisu naveli svi ispitanici za tu kategoriju. o Kategorije su imale oblik slabe hijerarhijske strukture, što znači da su neke karakteristike koje su bile na nižim razinama hijerarhije u jednoj kategoriji bile takoñer i na višim razinama hijerarhije u drugim kategorijama. Koristeći prikupljene podatke Cantor i Mischel su se pitali postoji li “osnovna osnovna razina” razina kategorizacije osoba, kao što su npr. Rosch i njezini suradnici (1976) našli za kategorije objekata. o Naime, osnovne razine kategorizacije kategorizacije su razine koje su najuključivije, tj. one uključuju objekte : kojima su zajednič zajedničke karakteristike kojima su zajednič zajednički karakteristi karakteristič eristični pokreti, pokreti koji imaju karakteristič karakteristični fizič fizički izgled i koji se mogu identificirati i kategorizirati na temelju prosječ prosječnog izgleda Brojeći konsenzualne pridjeve na svakoj razini kategorizacije, autori nalaze, kao i Rosch i suradnici (1976), da srednja srednja razina hijerarhije - razina - fobičar, kriminalac luñak, osobe predane religiji i socijalni aktivisti - funkcionira kao temeljna razina kategorizacije osoba. Gledajući razliku izmeñu najviše i srednje razine uočljivo je veće povećanje broja karakteristika (pridjeva) povezanih s kategorijom u usporedbi s razlikom od srednje do niže razine Drugim riječima, srednja razina maksimalizira informativnu vrijednost kategorije.
40
Zasluge i kritike: • Rezultati Cantora i Mischela o prototipima osoba i osnovnim razinama pionirska primjena prototipnog stajališta na socijalnu kategorizaciju. • Roger Brown daje blagu kritiku tom radu --a to je da su kategorije na kojima ona radi malo artificijelne
Sheme • Razlikujemo više tipova shema koje utječu na enkodiranje (uzimanje i interpretaciju) novih informacija, zapamćivanje starih informacija i zaključivanja o nedostajućim informacijama. • Najčešće sheme su: 1.Sheme 1.Sheme osobe o Individualizirane strukture znanja o specifičnim ljudima. o Npr. najboljeg prijatelja (on je drag, inteligentan, ali tih u društvu i radije ide u kafiće nego na planinarenje), o ili o nekom političaru, poznatom piscu ili susjedu. 2.Sheme 2.Sheme uloga o Strukture znanja o ljudima u odreñenoj ulozi, npr. pilotima, doktorima itd. o Iako se scheme uloga primjenjuju na uloge (tipove funkcioniranja ili ponašanja u grupi), one se pokadkad bolje razumiju kao scheme nekih socijalnih grupa, a u tom slučaju, pod uvjetom da su te scheme zajedničke većem broju ljudi to su socijalni stereotipi. 3.Sheme 3.Sheme dogañ dogañaja ili skripti skripti (Abelson, 1981; Schank i Abelson, 1977). o Npr. skript o tome kako se ponašati za vrijeme predavanja, kada smo u restoranu. o Pomanjkanje relevantnih skripata dovodi do dezorijentacije, frustracije, smanjenja efikasnosti koju imaju u svom iskustvu npr. imigranti koji se nañu u novoj stranoj kulturi. 4.Sadržajno 4.Sadržajno slobodne sheme o Ograničeni broju pravila O PROCESIRANJU INFORMACIJA. Primjer: Sviña nam se Tomica, a on voli Nadu, pa će nam se tada, takoñer sviñati i Nada, jer je to balansirani odnos. (ili, slično tome “Neprijatelj moga neprijatelja je moj prijatelj”) Primjer: Pripisivanje uzroka nečijeg ponašanja. Distinktivnost – ako se netko tako samo iznimno ponaša tada to ne možemo pripisati njegovoj ličnosti. 41
5.Self 5.Self scheme o ljudi reprezentiraju i pohranjuju informacije o sebi samima na vrlo sličan, ali mnogo složeniji način nego informacije o drugima. o Informacije o selfu čine self koncept. On je pohranjen u posebne kontekstualno specifične čvorove (nodes) tako da različiti konteksti aktiviraju različite čvorove, pa tako i različite aspekte selfa. (Breckler i sur., 1991); Higgins i sur., 1988). o Skloni smo o sebi imati jasne koncepcije (self-scheme) na nekim dimenzijama, ali ne i na svim: o Obično imamo self scheme na onim dimenzijama koje su nam : važne (inteligencija, glazbeni interes, privlačo nost) na kojima vjerujemo da se nalazimo na ekstremnim toč točkama (vrlo sportski tip ili obrnuto) za koje smo sigurni da suprotnost ne vrijedi za nas (npr. ako ne znamo točno koliko smo optimisti, nije to najvažnije, ali znamo da nismo pesimisti) Funkcija shema: Zašto ih imamo? • Važnost u organiziranju i uvoñenju smisla u svijet koji nas okružuje • Važnost kod susretanja s informacijama koje se mogu tumačiti na mnogo različitih načina, jer omogućavaju smanjivanje višeznačnosti primjer prof. Kellyja :istraživanje u kojemu je različitim grupama studenata rečeno kako će na zamjeni predavanje održati gost predavač pri čemu je jednoj skupini profesor opisan kao hladna a drugoj kao topla osoba. Gostujući predavač je proveo grupnu diskusiju sa studentima nakon čega su oni iznijeli svoje dojmove o njemu. Skupina studenata koja je prethodno dobila opis profesora kao tople osobe procjenjivala ga je pozitivnije od skupine kojoj je bio opisan kao hladna osoba, što je potvrdilo Kellyevu hipotezu o usmjeravanju informacija s obzirom na prethodne sheme koje se aktiviraju ovisno o okolinskim informacijama • Nedvosmislenost – aktiviranje i korištenje shema ovisi i o tome koliko su informacije koje primamo dvosmislene, tj. nedvosmislene. Što su informacije dvosmislenije, to se više koristimo shemama da bi popunili praznine- Kellyevo istraživanje: Skupini studenata kojima je rečeno da je profesor umišljen procijenili su ga neskromnim i u ˝toploj˝ i u ˝hladnoj˝ situaciji, meñutim kada im je rečeno da je prof.duhovit što je dvosmislenije, njegovu duhovitost su procjenjivali s obzirom na ˝toplu˝ ili ˝hladnu˝ situaciju, tj. je li opisan kao topla ili hladna osoba • Primjer korisnosti sheme: Ako nam tip sumnjivog izgleda na ulici kaže: ˝Daj mi novčanik!˝, aktivirat će nam se shema da je lopov, da nas želi pokrasti, itd. a ne da se npr. želi diviti slikama naše familije - dakle, prva shema je relativno točna i korisna. Problemi nastupaju kada se aktiviraju sheme koje ne odgovaraju situaciji u kojoj se nalazimo. Sheme upravljaju upravljaju pažnjom i pamć pamćenjem • Sheme utječu na to koje ćemo informacije uočiti, razmišljati o njima ili ih se kasnije sjećati • Shema kao filterfilter ne propušta one informacije koje su kontradiktorne ili nekonzistentne s tonom koji prevladava; Meñutim, ponekad informacije mogu biti toliko nekonzistentne sa shemom da je ne možemo zanemariti ili ne zapamtiti. Ipak, skloni smo iskrivljavanju i zanemarivanju odstupanja, pa... • Sposobnost rekonstruiranja ljudskog pamćenja – popunjavanje praznina informacijama koje su u skladu sa shemama • Istraživanje Linde Carli: različitim skupinama ispitanika pročitana je priča o Barbari i Jacku koji su zajedno pobjegli na skijanje. Jednoj skupini je pročitana priča sa završetkom u kojem Jack siluje Barbaru, a u drugoj Jack zaprosi Barbaru. Nakon 2 tjedna sudionici su pristupili testiranju pamćenja. Pokazalo se da su ispitanici bili skloni iskrivljavanju pamćenja- dosjećali su se detalja kojih u priči uopće nije ni bilo, npr. ˝Jack je Barbari donio buket ruža˝ za priču o prosidbi ili ˝Jack je volio popiti˝ za priču sa silovanjem. 42
Koje sheme će se primijeniti? Dostupnost i udešenost • Dojam o nekome može biti pod utjecajem dostupnosti koja se definira kao stupanj u kojem su sheme ili koncepti na najistaknutijem mjestu u našim mislima i stoga je vjerojatno da ćemo ih upotrijebiti kad donosimo prosudbu o socijalnom svijetu • Postoje dvije vrste dostupnosti: dostupnosti 1) neke sheme mogu biti trajno dostupne zahvaljujući prethodnom iskustvu; 2) osobine mogu postati trenutno dostupne zbog više prozaičnih razloga (štogod mislili ili radili prije nego što smo se susreli s nekim dogañajem može udesiti osobinu, tako da je dostupnija) • Udešavanje - proces kojim nedavna iskustva povećavaju dostupnost neke sheme, osobine ili pojma. • Istraživanje Higgins, Rholes i Jones ilustriraju navedeno: Ispitanicima je rečeno da će biti uključeni u 2 ispitivanja. U prvom će se ispitivati percepcija u kojem će se tražiti prepoznavanje boja s istovremenim upamćivanjem liste riječi. Drugo ispitivanje bilo je o čitanju s razumijevanjem u kojem se od ispitanika tražilo da čitaju odlomak o Donaldu u kojem je on dvosmisleno opisan. Ispitanici su trebali protumačiti Donaldovo ponašanje. Rezultati su pokazali, kao i što se očekivalo, da je procjena Donaldovog ponašanja ovisila o tome jesu li pozitivne ili negativne osobine bile udešene ili dostupne – Grupa koja je prethodno upamtila riječi avanturističan, siguran u sebe, nezavisan i uporan, kasnije su stvorili pozitivni dojam o Donaldu, dok su ispitanici koji su prethodno upamćivali riječi lakouman, umišljen, rezerviran i tvrdoglav kasnije stvorili negativan dojam o Donaldu. • Nije samo pamćenje bilo kakvih pozitivnih ili negativnih osobina utjecalo na dojam. U drugim uvjetima su ispitanici pamtili osobine kao uljudan ili neuljudan, meñutim, nisu utjecale na njihov dojam jer se nisu mogle primijeniti na Donaldovo ponašanje Misli moraju istovremeno biti dostupne i primjenjive da bi mogle djelovati kao udešavajući podražaj, utječući na naše dojmove o socijalnom svijetu. • Udešavanje je primjer automatskog mišljenja, javlja se brzo, nenamjerno i nesvjesno • Kada prosuñuju druge, ljudi nisu svjesni da primjenjuju pojmove i sheme o kojima su prethodno razmišljali • Primjer: Ispitanicima su vrlo kratko prezentirane negativne riječi (neprijateljski, zao) ili neutralne (voda, izmeñu), nakon čega su čitali odlomak koji je opisivao osobu koja se ponašala na način koji se može, ali i ne mora tumačiti kao neprijateljski ljudi su interpretirali ponašanje u smjeru prethodno udešenih osobina • Poticaji za istraživanje vjerovanja i stavova na temelju subliminalnih utjecaja... Sheme se mogu održati i nakon što su se pokazale netoč netočnima • Razlog zbog kojeg su sheme toliko moćne je taj što mogu stvoriti svoj vlastiti život i kada se dokaz za njih pokaže potpuno nevaljanim • Istraživanje Ross, Lepper i Hubbard: Ispitanici su dobili kup kartica na kojima se nalaze stvarne i izmišljene oproštajne poruke. Zadatak je bio pogoditi stvarne pod pretpostavkom da se ispituje utjecaj fiziološkog procesa na odlučivanje. Jednoj skupini eksperimentator cijelo vrijeme govori kako točno pogaña dok je drugoj govorio kako griješi. Zatim kaže kako se u biti radilo o ispitivanju uspjeha i kako je povratna informacija bila lažna. Nakon toga se od ispitanika traži da procijene sebe kao uspješne ili neuspješne. Ovisno o situaciji u kojoj su bili, stvorili su shemu da su dobri ili slabi u zadatku. Iako je ta shema ˝opovrgnuta˝ ispitanici su nastavili vjerovati kako su uspješni ili neuspješni (ovisno o shemi). • Efekt ustrajnosti= ustrajnosti ustrajanje ljudi u svojim vjerovanjima čak i onda kada je početni dokaz za njih opovrgnut.
43
Ostvarivanje naših shema: samoispunjavajuć samoispunjavajuće proroč proročanstvo • Ljudi se čestro ponašaju u skladu sa svojim shemama i čineći to mogu izmijeniti stupanj u kojem su njihove sheme potkrepljene ili pobijene. Načinom ponašanja prema drugima, njihove sheme se mogu pokazati točnima samoispunjavajuć samoispunjavajuće proroč proročanstvo • Samoispunjavajuć Samoispunjavajuće proroč proročanstvo je prisutno = Kada ljudi: 1) imaju očekivanja o tome kakva je druga osoba, 2) utječe na njihovo ponašanje prema toj osobi, 3) izaziva da se ta osoba ponaša u skladu s početnim očekivanjima dovodeći do toga da se ta očekivanja pokažu istinitima • Samoispunjavajuće proročanstvo može imati zastrašujuće posljedice (npr. školsko postignuće) • Istraživanje Rosenthal i Jacobson: Primijenili su test inteligencije na svim učenicima u školi i rekli nastavnicima da su neki učenici imali tako dobre rezultate da će se ˝prosvijetliti˝ u sljedećoj godini; Učenici odabrani kao ˝obećavajući˝ su slučajno izabrani od strane istraživača, tj. ovi učenici nisu bili ništa pametniji i nije bilo vjerojatnije da će uspješnije riješiti test inteligencije. Nakon godinu dana provedeno je ponovno testiranje koje je pokazalo samoispunjujuće proročanstvo. Učenici označeni kao obećavajući pokazali su bolje rezultate na testu od učenika koji nisu ˝procijenjeni˝ kao obećavajući. • Mnoga istraživanja potvrñuju ideju da samoispunjavajuća proročanstva nisu rezultat namjernog pokušaja ljudi da potvrde svoje sheme, ona se dogañaju nenamjerno i nesvjesno – istraživanje Harris i Perkins: ispitanici koji su bili ometeni zapamćivanjem osmeroznamenkastog broja pokazali su veće samoisp. proroč. Tj. lakše im je bilo osloniti se na vlastita očekivanja u interakciji s ljudima Kulturne odrednice shema • Odakle nastaju sheme?! Jedna odrednica shema i stereotipa je kultura u kojoj pojedinac živi • Sheme su vrlo važno sredstvo kojim kulture provode svoj utjecaj usañujući spoznajne strukture koje utječu na sam način shvaćanja i tumačenja svijeta • Ljudi iz različitih kultura imaju iz temelja različite sheme o sebi i socijalnom svijetu i te sheme imaju veliki utjecaj na to što primjećujemo i pamtimo • Različite kulture imaju sheme o različitim stvarima ovisno o tome što je u pojedinoj kulturi važno • Ilustracija odnosa kultura-shema-pamćenje; Bartlett je razgovarao sa škotskim doseljenikom i Bantu pastirom u jugoistočnoj Africi; Škot je na upit o stoci trebao provjeriti papire, dok je Bantu pastir spremno znao koliko ima stoke, općenito je o tome imao bolje pamćenje. Bartlett je utvrdio da ne postoje razlike u kvaliteti pamćenja nego jednostavno u tome koje su sheme razvijene; u Bantu plemenu je razvijenija o stoci dok je manje o npr. američkoj burzi... • Dakle, količina informacija s kojima se svakodnevno susrećemo je prevelika stoga je potrebno reducirati je na opseg s kojim se možemo nositi
Povijest kognicije u socijalnoj psihologiji • Wundt (1897) - osnivač suvremene empirijske psihologije. • Samoopažanje i introspekcija - da bi razumio kogniciju, subjektivno iskustvo ljudi. • Ta je metodologija postala nepopularna jer nije bila znanstvena. • Podaci i teorije bile su idiosinkratične i bilo ih je nemoguće odbaciti jer je nemoguće koristiti vlastitu kogniciju kao podatke kako bi poljuljao teoriju neke druge osobe o našoj vlastitoj kogniciji. • psiholozi su smatrali da bi teorije trebale biti temeljene na javno opaženim i replikabilnim podacima; došlo je do odmaka od istraživanja kognitivnih fenomena na izvanjske fenomene dostupne javnom opažanju. • Krajnji izraz ove promjene - američki biheviorizam ranih godina 20. stoljeća (Skinner, 1963; Thorndike, 1949; Watson, 1930) – 44
•
kognicija postala prljava riječ i ostala takvom gotovo pola stoljeća. Bihevioristi su se koncentrirali na vanjsko ponašanje kao odgovor na opažene podražaje koji dolaze iz okoline, temeljene na prošlim kažnjavanjima ili nagrañivanjima takvog ponašanja. 19601960-tih godina ponovo zanimanje za kogniciju, • biheviorizam neadekvatan kada je trebalo objasniti jezik i komunikaciju (vidi Chomsky, 1959) • potrebno objasniti kako ljudi simbolički reprezentiraju svijet i kako manipuliraju takvim simbolima. • svijet sve više i više bio pod dominacijom manipulacije i transfera informacija – pa je procesiranje infromacija bila važna tema psihologije (Broadbent, 1985; Wyer i Gruenfeld, 1995). • kompjuterska revolucija - koja je ohrabrila psihologe i omogućila im modeliranje ili simuliranje vrlo složenih ljudskih kognitivnih procesa. Kompjuter je postao metafora za ljudski um, a kompjuterski programi (software) reprezentiraju kogniciju. Kognitivna se psihologija ponovo javila kao legitimna znanstvena domena (Anderson, 1990; Neisser; 1967). • Za razliku od opće, socijalna psihologija je gotovo uvijek bila kognitivna (Manis, 1977; Zajonc, 1980). • Kurt Lewin - otac eksperimentalne socijalne psihologije. • Polazeći od Gestalt psihologije Lewin je smatrao da se socijalno ponašanje najbolje može razumjeti kao funkcija percepcije svijeta, i manipulacije takvim percepcijama. • Kao takve, kognicija i misao su stavljene u središte pozornosti socijalne psihologije. • Kognitivna orijentacija socijalne psihologije ima barem četiri vida (Fiske i Taylor, 1991): 1. Kognitivna konzistencija, 2. Naivni znanstvenik, 3. Kognitivni škrtac 4. Motivirani taktičar 1. Kognitivna konzistencija • 1940- tih i 1950-tih godina - velik opus istraživanja odnosio se na promjenu stava. • Ona stvaraju velik broj teorija koje su dijelile pretpostavku da ljudi teže kognitivnoj konzistenciji: odnosno da su motivirani reducirati percipiranu razliku izmeñu različ itih kognicija jer su te kognicije averzivne. (Npr. Abelson i sur., 1968; Festinger, 1957; Heider, 1958). • Teorije konzistencije postupno su gubile na popularnosti 1960 -tih godina jer je bilo sve više i više dokaza da su ljudi zapravo jako tolerantni na kognitivnu inkonzistenciju. 2. Naivni znanstvenik znanstvenik • ranih 1970-tih javlja se model naivnog znanstvenika • Pretpostavlja se da su ljudi u osnovi racionalna bića koja često analiziraju ljude i dogañaje na znanstveni način uzročnom analizom (analiziraju uzrok i efekt). • ljudi imaju potrebu pripisivati (atribuirati) uzroke ponašanjima i dogañajima. • Model naglašava teorije atribucije koje su dominirale socijalnom psihologijom 1970- tih godina. • Meñutim, ljudi ne mogu uvijek ispravno analizirati, jer imaju ograničene informacije, kao i zbog različitih motivacijskih razloga (npr. vlastiti interes), pa se zato u procesu atribucije javljaju mnoge greške i iskrivljavanja. Kognitivni škrci • Kasnih 70-tih godina postaje jasno da čak i u idealnim okolnostima ljudi jednostavno nisu vrlo pažljivi znanstvenici. • Oni su ograničeni u kapacitetu procesiranja informacija, pa zato koriste različite vrste kognitivnih prečica (Nisbett i Ros, 1980; Taylor, 1981). • Različite greške i iskrivljavanja povezana sa socijalnim mišljenjem sastavni su dio socijalnog mišljenja. • Iz istraživanja gotovo nestaje motivacija. • Meñutim, kako je ova perspektiva zrelila, motivacija se ponovo počela istraživati (Showers i 45
Cantor, 1985) – socijalni mislilac se počeo opisivati kao Motivirani taktič taktičar • angažiran mislilac koji koristi višestruke kognitivne strategije koje su mu na raspolaganju i koji odabire neke od njih na temelju ciljeva, motiva i potreba. • "Ponekad motivirani taktičar bira mudro, u interesu adaptabilnosti i točnosti, a ponekad… obrambeno… u interesu brzine ili samopoštovanja (Fiske i Taylor, 1991)
08. SOCIJALNI STEREOTIPI STEREOTIPI Japanci su podmukli Sportaši su neinteligentni Talijani su emocionalni Židovi su materijalisti Blagajnice su glupe Profesori su rastreseni Crnci imaju smisla za ritam ”Indijanci su prirodno lijeni i pokvareni, melankolični, kukavice te općenito lažljivi i prevrtljivi ljudi. Njihovi brakovi nisu sveti, već svetogrdni. Skloni su idolatriji i sodomiji. Njihova je glavna želja jelo, piće, obožavanje paganskih idola, i opscene radnje. Što možete očekivati od ljudi čije su lubanje toliko tvrde da Španjolci trebaju paziti u borbi da ih ne pogode u glavu kako im mačevi ne bi pukli?"-Gonzalo Fernandez de Oviedo y Valdes -16th Century
46
Što su to stereotipi? • Što nam o stereotipima može reći pola stoljeća istraživanja u domeni socijalne psihologije? Kako nam istraživanja moge pomoći u razumijevanju toga što su stereotipi? • Walter Lipmann (1922) – stereotipi su mentalne slike u našim glavama. Razlikuje 4 aspekata stereotipa : o Jednostavni: sigurno jednostavniji nego stvarnost, i moguće ih je izreći u dvije-tri rečenice. o Usvojeni: stereotipi se usvajaju i apsorbiraju iz kulture, a ne kroz izravno iskustvo sa stereotipiranim grupama. Kultura “destilira” stvarnost i izražava svoja uvjerenja i vrijednosti u stereotipnim slikama koje uvjeravaju publiku o “istinitosti” stereotipa stavljajući ih u pažljivo kontrolirani kontekst. o Pogrešni: svi stereotipi su netočni. Neki su manje netočni od drugih, i, što je važnije, manje opasni. Ali, svi su oni netočni, jer pretpostavljaju da svaka osoba u odreñenoj grupi sdrugim članovima dijeli niz zajedničkih kvaliteta. Budući da je svaka osoba različita, stereotipi su logički nemogući. Čak su i kontrastereotipi netočni kada se prezentiraju kao “nova istina” o grupi. Naime, točni su samo onda kada se prezentiraju kao mogućnost, a ne stvarnost. o Otporni na promjenu: Tijekom posljednjih desetljeća rasne i spolne nejednakosti uzurpirale su pažnju velikog broja ljudi i nastojalo ih se promijeniti. Pa ipak, čak i nakon toliko godina, stari stereotipi još uvijek uporno ostaju gotovo isti. • Suvremenije stajalište - stereotipi su oblik tipiziranja ili kategoriziranja. o Meñutim, tipiziranje nužno ne treba upućivati na predrasude (potrebno je kategorizirati ljude i dogañaje kako bi mogli s njima lakše baratati), dok se stereotipi obično smatraju ključnom varijablom u bilo kojoj teoriji predrasuda (Cauthen, 1971) Definicije stereotipa • Kognitivna struktura koja sadrži opažačeva znanja,vjerovanja i očekivanja o nekoj socijalnoj grupi. • Apstraktne strukture znanja koje povezuju socijalnu grupu sa nizom crta i ponašajnih karakteristika. • Konsenzualna vjerovanja o karakteristikama neke grupe ljudi. Razlika izmeñu socijalnog i osobnog stereotipa • Socijalni stereotip - konsenzualni pogled grupe ljudi i nekoj drugoj (npr. stereotip Amerikanaca o Englezima) ili vlastitoj grupi. (auto stereotip). • Osobni (individualni) stereotip - idiosinkratski pogled na grupu ljudi, a nosioc je jedan čovjek (npr. neki Amerikanac može imati stereotip Engleza kao vrlo strastvenih divljih ljudi, iako to ne odgovara socijalnom streotipu grupe iz koje on dolazi). Pitanja Pitanja vezana za stereotipe • Kako i zašto ih ljudi razvijaju? • Zašto su toliko prošireni i trajni? • Kada i kako se koriste? • Kako i kada ih upotrebljavamo u različitim kontekstima (na radnom mjestu, u razredu, na partyju)? • Kako se mogu promijeniti? Što su to stereotipi? stereotipi? KOGNITIVNE STRUKTURE KOJE SADRŽE OČEKIVANJA. EKIVANJA • Očekivanja koja se nalaze u stereotipima imaju dvije važne posljedice. o Djeluju na to kako PROCESIRAMO INFORMACIJE o osobi (gotovo NEIZBJEŽNO) o Djeluju na naša PONAŠANJA (ali to nije neizbježno) 47
•
EFEKT OČ OČEKIVANJA? Proročanstvo koje samo sebe ispunjava ili samoispunjavajuća priroda stereotipa o Jedna od posljedica stereotipa je da oni mogu dovesti do očekivanja o ponašanju nosioca stereotipa. o Primjer: Primjer: Nastavnik koji ima stereotipe neke etničke grupe koji uključuju očekivanja niske inteligencije članova te grupe. • Samoispunjavajuć Samoispunjavajuća priroda stereotipa Snyder i sur. (1977) • Postupak: o Muški studenti sudjelovali u inicijalnom razgovoru upoznavanja sa ženskom studenticom preko telefona. Prethodno im je pokazana fotografija sudionice lijepa-ružna. Nije bilo izravnog kontakta sudionika (tako da nije bio u mogućnosti vidjeti njenu pravu fizičku privlačnost). Razgovori snimljeni i nezavisni procjenjivači slušali razgovor samo ženskih ili samo muških ispitanika. o Procijenjivači koji nisu bili upoznati sa svrhom eksperimenta procjenjivali karakteristike sudionika u razgovoru. Sudionici procijenjivali kako su se osjećali tijekom razgovora. • Rezultati: o Muškarci očekivali od “lijepe” ženske sudionice da bude društvenija, zanimljivija, duhovitija i socijalno vješta kada su bili uvjereni da je ona i fizički privlačna. o Stereotip “Lijepo je dobro” (Dijon i sur., 1972). Zašto kategoriziramo? • Kategorizira se zbog tri razloga: o Kognitivna uč učinkovitost – (pojednostavljenje informacija iz okoline i omogućavanje adaptivnog ponašanja), jednom kada se kategorizira, više se ne trebaju razmatrati informacije o svakom pojedinom članu neke grupe (kategorije). Sve se informacije vezane za grupu i njezine članove mogu primjeniti na jednog člana. Kategorizacija štedi vrijeme procesiranja, a mi smo KOGNITIVNI ŠKRCI. o Zadovoljava potrebu za razumijevanjem i predviñ predviñanjem dogañ dogañajau svijetu oko nas (jasnije mišljenje i pamćenje i učinkovitije komuniciranje) Ne treba se razumijevati svaku osobu ponaosob, ili razmišljati što će učiniti u nekoj situaciji? Sve to sadrži stereotip. o Bolje se osjeć osjećamo (savladavanje anksioznosti). Mislimo da je naša grupa (u-grupa) bolja od drugih (van-grupa). Kako i zašto se oblikuju stereotipi? • U svakom se društvu ljudi kategoriziraju na temelju širokog raspona faktora. Mnogi od ovih primjera se odnose na uloge. uloge Ljudi se svrstavaju u kategoriju uloge na temelju svoje pozicije ili uloge u socijalnom sustavu. • Dvije vrste uloge : o Postignute uloge su one koje se trudimo postići (profesija) o Pripisane uloge dodjeljene (nećaka, unuka, mlada djevojka, odrastao muškarac). • Uz ulogu se vežu različita očekivanja koja od nas zahtjevaju da se ponašamo na odreñeni način, a isto se tako očekuje da imamo i odreñene karakteristike koje idu uz ulogu koju nam je dodjelilo društvo. • Često se stereotipi promatraju u terminima prototipa i schema. • Fiske i Taylor (1984) - stereotipi su oblik scheme uloge ili schema koje imamo o odreñenoj grupi ljudi. o Prototip – prosječni ili idealni pripadnik neke grupe. o Scheme -organizirane strukture znanja koje se javljaju na temelju procesa kategorizacije. • Dakle, stereotipi su socijalne scheme (npr. dob, rasa, spol, profesija, nacionalnost itd.) • Schema uloge je organiziran set znanja i oč očekivanja o karakteristikama karakteristikama i ponašanjima osobe unutar uloge. 48
Temelji za kategorizaciju 1. Primitivne kategorije - percipiraju se automatski i univerzalno. Što čini te kategorije primitivnima? • PRIMARNOST - prve karakteristike koje vidimo • FUNKCIONALNOST/UTILITARNOST - one sumiraju mnogo korisnih informacija o ljudima. • DOSTUPNOST - Primitivne se kategorije često koriste, a često korištene kategorije imaju veću vjerojatnost da će se opet koristiti o Kategorije uu-grupe i vanvan-grupe - vrlo temeljna osnova kategoriziranja socijalnog svijeta istraživanja minimalnih grupa. • Tajfel 70-te godine - čak i arbitrarne kategorije postaju važne i uzrokuju da vidimo kategoriju kojoj pripadamo (u -grupu) boljom od kategorije kojoj ne pripadamo (van-grupe). • Taj se fenomen naziva: pogreška favoriziranja članova u-grupe (ingroup ingroup favorability bias). bias) 3. Kategorizacija temeljena na kontekstu -kontekst može istaknuti jednu ili više osnova za kategorizaciju (1 Crnac/5 Bjelaca vs 2 Crnca/5 Bjelaca) 4. Istanknutost podražaja - povezana s kontekstom. • Neka karakteristika može biti istaknuta osnova za kategorizaciju zbog konteksta (3) ili zbog otklona od očekivanja.
Kategorizacija ljudi i objekata Taylor, S. (1978): 1. Percepcija objekata i stereotipiranje javljaju se putem sličnih procesa. 2. Proces stereotipiranja pod utjecajem je konteksta u kojem je percipirana osoba. 3. Sadržaj i proces stereotipiranja trebaju biti sagledavani odvojeno. • Dakle, proces kategorizacije nužan je kako bi osmislili svijet, ali je pitanje sadržaja, odnosno kako i zašto nastaju specifič specifični stereotipi, drugo pitanje. Hamilton i Trolier (1986) • Kategorizacija osoba u grupe uključuje i prave sličnosti i razlike izmeñu grupa i njihovih članova (zrnce istine). • Kada kategorizacija odražava te stvarne slič sličnosti i razlike razlike, azlike tada je ona smislena i korisna strategija smanjenja složenosti socijalnoga svijeta. • hipoteza zrnca istine : Kako znamo da je stereotip točan ili nije? Primjer:Stereotip - Englezi su rezervirani • Kako se mjeri ta kvaliteta? o Usporediti Engleze s drugim nacionalnostima? o Prilično složeno i neekonomično istraživanje. o I bez kriterija oko kojeg se svi slažu, a koji se odnosi na procjenu grupnih karakteristika, na pitanje sadrži li stereotip “zrnce istine” ne može se odgovoriti (Brigham, 1971). Zašto ljudi vjeruju u valjanost svojih stereotipa ? • Ako naiñemo na široko rasprostranjeno slaganje o nekom stereotipu, to nas navodi na zaključak da on mora sadržavati element istine. • Budući da nemamo informacije koja bi mogla provjeriti istinitost stereotipa, oslanjamo se na mišljenja drugih ljudi kako bi oni potvrdili ili zanijekali naša gledišta. • Vlastito iskustvo, misi i dosjećanja o različitim grupama i članovima tih grupa kao dokaz koji nas navodi da ustrajemo u svojim uvjerenjima. • Meñutim, kategorizacija takoñer dovodi do posljedica koje se često ne temelje na stvarnim sličnostima i razlikama, posljedica koje, kako neki smatraju, stvaraju temelj etnocentrizmu vjerovanju da su članovi naše grupe superiorniji drugim grupama. Henri Tajfel : Paradigma minimalne minimalne grupe • Način ispitivanja efekata jednostavne kategorizacije osoba na one: o unutar grupe (grupa kojoj mi pripadamo) i 49
van grupe (svaka grupa koja nije ona kojoj mi pripadamo) Razlikovanja izmeñu članova svoje grupe i članova van grupe na način koji najčešće daje prednost članovima opažačeve grupe. Tipično istraživanje minimalnih grupa: • Ispitanici su dodjeljeni u grupe na temelju vrlo arbitrarnog (slučajnog) kriterija (npr., na temelju procijenjivanja broja točkica u seriji slideova ili na temelju toga koji im se umjetnik više sviña. Na taj se način stvaraju funkcionalno besmislene grupe. • Za razlikum od stvarnih grupa, kod minimalnih grupa: o ne postoji sukob interesa o ne postoje prethodna mržnja meñu grupama. o ne postoji socijalna interakcija, o nema razumne veze izmeñu vlastitog ekonomskog interesa i strategije unutargrupnog favoritizma (favoriziranja vlastite grupe), • Meñutim čak i kada je dodjeljivanje članova u grupe očigledno arbitrarna i jasno socijalno besmislena, dolazi do pristranosti pristranost i daje se prednost članovima u-grupe • Rezultati istraživanja – pristranost prema članovima u-grupe o Ispitanici daju više nagrada članovima u – grupe nego članovima van-grupe. o Članove u-grupe procijenjuju boljima. o Više poželjnijih osobnih i tjelesnih karakteristika pridjevaju članovima u- nego članovima van-grupe. o Članovi u-grupe se ponašaju više prosocijalno prema članovima u-grupe nego prema članovima van-grupe. o U interakciji s članovima u-grupe osobe su kooperativnije nego u interakciji s članovima van-grupe (npr. više se suzdržavaju kada se radi o korištenju ograničenih zajedničkih izvora) • Dakle, percipirane unutargrupne sličnosti i meñugrupne razlike generaliziraju se i van pretpostavljenih temelja dodjeljivanja ispitanika grupama. o o
Allen i Wilder (1979) • ispitanici pretpostavljali da će član njihove u-grupe davati mišljenja sličnija njihovim vlastitim i na temama koje nisu bile povezane s dimenzijom na temelju koje su dodjeljeni u grupe (npr. preferenca prema nekom umjetniku). • Te su pristranosti mogu naglasiti manipulacijama koje povećavaju istaknutost granica meñ meñu grupama. grupama o Primjer: razgovor o mogućim sukobima s drugim grupama način je da se istakne granica. To navodi članove u-grupe da percipiraju druge članove u-grupe sličnijima njima samima, a posebno na dimenzijama koje su središnje za grupno članstvo (Breweri Miller, 1984; Hogg i Turner, 1987).
Lingvistič Lingvistički utjecaj na pristranosti meñ meñu grupama • Niz provokativnih istraživanja pokazuje da: o Jezik koji koristimo da bi se pozvali na status članova u-grupe i van-grupe može doprinjeti stvaranju i održavanju meñugrupne pristranosti (Dovidio i sur., 1991; Perdue i sur., 1990). Eksperiment - Perdue, Dovidio, Gurtman i Tyler (1990) • Grupne i van-grupne zamjenice (mi i oni) uparivane s besmislenim slogovima (Xhe) u kontekstu jedog leksičkog zadatka. • Zadatak ispitanika - odlučiti je li niz slova koji im je predočen riječ ili nije riječ. • Cilj eksperimenta - odrediti mogu li putem klasičnog uvjetovanja, u-grupni i van-grupni označivači (zamjenice vi i mi), dovesti do evaluativnih odgovora na nove i nepoznate podražaje. 50
Postupak: • Ispitanicima su prikazane trijade parova u-grupnih označivača (zamjenica mi, naš, naša) i besmislenih slogova, trijade parova van-grupnih označivača (vi, vaš, oni,njihov) i besmislenih slogova i kontrolnih trijada u kojima su besmisleni slogovi prikazani bez asociranih zamjenica. Rezultati: • Besmisleni slogovi upareni s u-grupnim zamjenicama bili su procjenjeni ugodnijima i privlač privlačnijima od besmislenih slogova uparenih s van-grupnim zamjenicama i od onih kojii nisu bili upareni s zamjenicama. (Procjene posljednja dva uvjeta nisu se meñusobno statistički značajno razlikovale). Nastavak ovog istraživanja - Dovidio, Tobriner, Rioux i Gaertner (1991) • Postupak: Partneri u budućoj interakciji opisivani ugrupnim ili van-grupnim zamjenicama. • Rezultati: značajno pozitivnija očekivanja (ugodni razgovor itd) kada su partneri u budućoj interakciji opisivani u-grupnim zamjenicama Zašto bi to uopć uopće bilo važno? • Ako van-grupne zamjenice vode do negativnijih oč očekivanja meñugrupnih interakcija, moguće je da članovi u-grupe nose sa sobom (vjerojatno nesvjesno) negativne osjeć osjećaje prema članu van-grupe. • Takve okolnosti mogu dovesti do proročanstva koje samo sebe ispunjava. Naime, član van-grupe prepoznaje negativna očekivanja člana u-grupe i sukladno tome odgovara, tako i nadalje oštečujući meñugrupnu interakciju.
Trajnost stereotipa? • Niz istraživanja - sadržaj stereotipa studenata Princetonskog sveučilišta u periodu od trideset i dvije godine (1932, 1950 i 1967 (Katz i Braly, 1933; Gilbert, 1951; Karlins i sur., 1969). Postupak: (Sva su istraživanja slijedila istu metodu). • Stotini studenata data je lista s imenima deset etničkih grupa. • Zadatak - izabrati karakteristike koje prema njihovom mišljenju najbolje opisuju tu grupu s liste od 84 predloženih riječi ( kao npr. inteligentni, lijeni, pošteni). Tada se odabralo pet glavnih karakteristika za svaku grupu. Rezultati: • Visok stupanj slaganja izmeñu ispitanika o karakteristikama svake grupe: ispitanici su imali specifičan pogled na karakteristike pojedine nacionalnosti, pokazujući time da postoje stereotipi. o Npr.Amerikanci Amerikanci - marljivi, inteligentni, materijalistični, ambiciozni i vole zadovoljstva; o Talijani - umjetničkim tipovi, impulsivni, strastveni, temperamentni i muzički nadareni. o Englezi - sportsk tipovi, inteligentni, konvencionalni, tradicionalni i kozervativni
•
•
Mnoge su karakteristike dosljedno korištene tijekom 30 godina - trajnost stereotipa o Npr. Stereotip o Njemacima kao marljivim ljudima imalo je 65% studenata 1932., 50% studenata 1950. i 59% studenata 1967. Meñutim, stereotipi nekih grupa mijenjali su se tijekom vremena pokazujući da se socijalne promjene polagano odražavaju i na stereotipe. o npr. Stereotipi Židova i Crnaca postali su pozitivnijima. 51
• •
Drugi svjetski rat imao je značajan efekt na stereotipe Japanaca i Njemaca, ali ne i na stereotipe Engleza i Talijana. Izgleda da promjene stereotipa potječu iz promjene odnosa meñu grupama. Kada neka nacija postane neprijatelj stereotip ima negativne konotacije.
Promjena stereotipa • Dakle, usprkos trajnosti stereotipi se ipak mogu mijenjati. Ali kako? o Vodi li postepena akumulacija kontrastereotipnih informacija do primjene vjerovanja o nekoj drugoj socijalnoj grupi ili je to dramatični dogañaj koji dovodi do veće promjene, kao npr. rat ili donešen zakon koji govori protiv diskriminacije? Pitanje kojeg su provjerili Weber i Crocker (1983). • Tri moguća modela o tome kako se stereotipna uvjerenja mogu mijenjati. • • •
•
1. Model ažuriranja (bookkeeping model) promjena stereotipa javlja se putem postepene akumulacije kontra-stereotipnih informacija. Svaka informacija relevantna za stereotip koristi se da ažurira stereotip. Što je veći broj kontra-stereotipnih informacija to će biti i veća promjena. o Primjer: vjerovanje o škrtosti Škota smanjivat će se ako doñe postepenog akumuliranja različitih infromacija da Škoti nisu škrti, i na kraju će se promjeniti stereotipno vjerovanje o šktim Škotima 2. Model promjene (cinversion model) promjena stereotipa javlja se putem dramatič dramatičnog i istaknutog dogañ dogañaja koji nije u skladu sa stereotipnim uvjerenjima. o Primjer: Prema tom modelu vjerovanje o škrtosti Škota će se radikalno revidirati ako npr. vidimo da je neki Škot poklonio veliku sumu novaca u dobrotvorne svrhe.
3. Model subtipiziranja - govori o načinu izbjegavanja promjene stereotipa. Kada se usvajaju kontrastereotipne informacije ne mijenjaju se stereotipna uvjerenja, već se diferencira subtip s kontrastreotipnim karakteristikama. • Toliko dugo koliko se subtip ne sagledava reprezentativnim za cijelu grupu, stereotip se neće mijenjati. o Primjer: ako vidimo velikodušnost nekog Škota, to može dovesti do diferencijacije Škota u “većina Škota”, koja u sadržaju stereotipa sadrži škrtost i subtip “velikodušan Škot”. • Weber i Crocker (1983) - testirali ova tri modela koristeći se stereotipima profesija bibliotekar” i “pravnik”, o bibliotekar - stereotip - uredan, tih i odgovoran, o pravnik - stereotip - vrijedan, inteligentan, dobro obučen. Postupak: • Ispitanicima su date karte s imenom, profesijom i trima karakteristikama osobe na karti. Imali karte a imenom šest ili trideset članova jedne od dviju profesionalnih grupa. • Kontrastereotipne informacije su bile ili koncentrirane na samo mali broj članova grupe ili raspršene kroz cijelu grupu. • Mjerila se promjena u ispitanikovim vjerovanjima o grupi Rezultati: • Rezultati u skladu s modelom ažuriranja i modelom subtipova, subtipova ali ne i s modelom promjene. • Raspršene informacije su bile najučinkovitije Naime, promjena je bila najveća kada su date raspršene informacije i kada je uzorak atributa bio velik, velik i nešto manja kada je uzorak bio manji, što upućuje na promjenu koju zagovara model ažuriranja. • Meñutim, kada su kontrastereotipne informacije bile koncentrirane koncentrirane na mali broj podražajnih •
52
•
•
osoba, rezultati pokazuju da je došlo do subtipiziranja, subtipiziranja a ne toliko do promjene u općem stereotipu. I model ažuriranja i model subtipova sa rasprešenim informacijama postupno dovode do promjene stereotipa, a koncentrirane informacije do subtipiziranja kontrastereotipnih osoba . o npr. Stereotip žena će se npr. promjeniti time što će se sve više žena viñati u netradicionalnim ulogama, posebno ako su te žene sagledavane kao reprezentativne. Meñutim, ako se te žene vide kao nereprezentativna manjinska skupina tada će se razvijati subtipovi, kao npr “žena od karijere”, bez promjene u stereotipnom viñenju žena općenito.
09. TEORIJE ATRIBUCIJE ATRIBUCIJE Pitanje : Kada i kako ljudi pitaju “zašto?” • ljudi imaju potrebu razumjeti i kontrolirati svoju okolinu (Heider, 1958) • Te potrebe nas navode da atribuiramo (pridjevamo) uzroke dogañajima. • Pogotovo smo skloni atribuirati uzroke dogañajima koji su negativni ili neočekivani. 3 teorije atribucije 1. Naivna teorija atribucije (Heider, 1958) 1958)
•
•
Čovjek-naivni znanstvenik : pokušavajući razumijeti ponašanje drugih ljudi sastavljaja djeliće informacija dok ne doñu do razumnog objašnjenja ili uzroka o potreba za kontrolom o potreba za predviñanjem ponašanja drugih ljudi Analizira u kojim smo situacijama skloni atribuciji ponašanja drugih : o Narušena očekivanja o Neuspjeh u postizanju ciljeva o Gubitak kontrole 53
•
•
o Anticipacija neuspješne interakcije o Negativna ponašanja Jedan od najvrijednijih Heiderovih doprinosa je jednostavna dihotomija: dok nastojimo odrediti zašto se ljudi ponašaju na odreñeni način (Osoba vs. situacija): o Jedna mogućnost je unutarnja atribucija, atribucija tj. Zaključak da se osoba ponaša na odreñeni način zbog nečega u vezi te osobe, kao što su njezini stavovi, karakter ili osobine ličnosti o Alternativna mogućnost je vanjska atribucija, atribucija tj. zaključak da se osoba ponaša na odreñeni način zbog nečeg vezanog za situaciju u kojoj se nalazi; pretopstavka je da bi većina ljudi reagirala na isti način u takvoj situaciji. Drugi Heiderov doprinos bila je njegova rasprava o našoj preferenciji unutarnjih uzroka nad vanjskim skloni smo nečije ponašanje vidjeti u samoj osobi; naša je percepcija usmjerena na ljude, a situacija (vanjsko objašnjenje), s obzirom da je teško možemo oobjasniti, ostaje zanemarena. o Dispozicijske ili internalne atribucije - uzroci ponašanja su crte, stavovi i trajna unutarnja stanja. o Situacijske ili eksternalne atribucije - uzroci ponašanja su aspekti vanjske okoline, uključujući i druge ljude.
2. Teorija korespodentnih korespodentnih zaključaka zaklju aka (Jones i Davis, 1965)
• •
• •
Bavi se uglavnom internalnim atribucijama. Pitanje: Kada neko opaženo ponašanje odražava korespondirajuću dispoziciju (sposobost, karakteristiku ličnosti) koju ima osoba koju opažamo. o Primjer: Odražava li npr., šutljivost nepoznate osobe u društvu njenu temeljnu karakteristiku ličnosti (introvertirana osoba). Opažači koriste informacije koje crpe iz socijalnog konteksta da vide mogu li donijeti korespodentan zaključak. Skloni smo donjeti korespodentan zaključak kada : o opaženo ponašanje osobe nije socijalno poželjno. o svoje ponašanje osoba slobodno bira o ponašanje ima “nezajednički (neobičan) efekt” o ponašanje osobe nije dio socijalne uloge ili nije socijalno poželjno 54
•
Nezajednič Nezajednički efekti - Student bira izmeñu 3 koledža. Koji je njegov motiv za izbor?
Princip umanjivanja (discounting principle) • Kada postoji više uzroka za ponašanja druge osobe, tada opažač umanjuje utjecaj svakog od njih. • Manje korespodentnih zaključaka. • Princip umanjivanja umanjivanja - manje smo skloni pripisati ishod (atribuirati efekt) nečijeg ponašanja odreñenom uzroku ako za to ponašanje postoji više razloga. o Primjer: Ako je prema nama neki prodavač pristojan, a znamo da radi kod vrlo strogog privatnika i da vlada nezaposlenost, mi nužno ne mislimo da je on prema nama intrinzično prijateljski naklonjen. Princip uveć uvećavanja • Kada postoje neki inhibitorni faktori, uzroku se daje veća težina. • Više korespondentnih zaključaka. 3. Model kovarijacije (Kelley, 1967)
• •
Kelley je razvio teoriju atribucije koja se usmjerila na prvi i osnovni korak u procesu socijalne percepcije : kako ljudi odlučuju hoće li donijeti unutarnju ili vanjsku atribuciju? o Uključuje atribucije vezane za osobu koja se promatra (aktera), druge ljude i situacije. Glavni doprinos Kelleyevoj atribucijskoj teoriji je spoznaja da pri stvaranju dojma o nekoj osobi 55
uočavamo i razmišljamo o više dijelova koji čine informaciju → Model kovarijacije, kovarijacije prema kojem, u nastojanju da donesemo atribuciju o tome što je uzrokovalo ponašanje neke osobe, sustavno uočavamo obrazac izmeñu prisustva i odsustva mogućih uzroka i javljanja ili ne javljanja istog ponašanja - Kauzalna atribucija (atribucija uzroka). o prikupljamo informacije koje nam pomažu u donošenju zaključka • Meñu kojim vrstama informacija tražimo kovarijaciju kada stvaramo atribuciju? Konzistencija (dosljednost) • Ponaša li se akter uvijek na isti način u slič sličnim situacijama? situacijama Odnosno.. • Kako ponašanje varira u različitim vremenima i situacijama? o Npr. Marko na satu dok sluša predavanje iz biologije i dobacuje bezobrazne komentare profesoru (Dobacuje li ružne komentare tom profesoru u kantini, na hodniku, van škole, na drugim satovima). Konsenzus (suglasnost) • Hoće li drugi ljudi ponašati na isti sti način u istoj situaciji? Odnosno..... • Kako ponašanje varira s obzirom na druge ljude? ili • Ponašaju li se i drugi ljudi slično u istoj situaciji. o Npr. Dobacuju li ružne komentare tom profesoru i drugi učenici? (Jelena, Ivana, Stjepan itd.? Distinktivnost (različitost) (različitost) • Ponaša li se akter slično u drugim sličnim situacijama ili prema drugim ljudima? Odnosno.. • Kako ponašanje varira s obzirom na ciljne osobe ili situacije? o Npr. Dobacuje li Marko ružne komentare i profesoru matematike, hrvatskog, engleskog itd?. • •
Prema Kellyevoj teoriji, kombinacijom ovih triju izvora informacija u jedan od dva različita obrasca, moguće je donijeti jasnu atribuciju; Ljudi će najvjerojatnije donijeti unutarnju atribuciju (odlučiti da se ponašanje javilo zbog nečega povezanog sa šefom, kada su suglasnost i različitost tog postupka mali, a dosljednost velika); vanjsku atribuciju će donijeti ako su suglasnost, različitost i dosljednost velike; a atribuciju specifičnu situaciji ako se u tim okolnostima odvija nešto nesvakidašnje o Dakle, model kovarijacije prikazuje ljude kao vrhunske istražitelje koji zaključuju o uzrocima ponašanja jednako sustavno i logički.
Davor kasni na sat iz biologije. • Akter? o Davor • Entitet? o Sat iz biologije • Ponašanje? o Kašnjenje o o o o o o
Davor kasni! Visoka konzistencija konzistencija - Davor uvijek kasni na biologiju. Niska konzistencija - Davor obično na vrijeme dolazi na biologiju. Visoki konsenzus - Svi kasne na biologiju. Niski konsenzuskonsenzus Samo Davor kasni na biologiju. Visoka distinktivnost -Davor obično ne kasni na druge predmete. Niska distinktivnostdistinktivnost Davor obično kasni na sve predmete
56
o
.
Zašto se Marija smije klaunu?
57
Rezultati brojnih istraživanja pokazuju da zaključivanja o uzrocima nečijeg ponašanja slijede sklopove koje opisuje i model kovarijacije i princip umanjivanja. •
•
•
•
Meñutim, model kovarijacije daje precizan opis kauzalne atribucije samo u situacijama kada za takvu analizu nečijeg ponašanja imamo razloga . o Mnoga ponašanja se ne atribuiraju na taj način jednostavno zato što se ljudi ne trude da tako precizno analiziraju. Ovakva analiza nečijeg ponašanja zahtjeva kognitivni napor. napor o Ljudi nastoje izbjegavati takav kognitivni napor i spremni su prihvatiti najbrže i najlakše riješenje kako bi objasnili tuñe ponašanje (kognitivni škrci). o Prihvaćaju najlakše riješenje jer misle da su neka ponašanja najčešće uzrokovana unutarnjim faktorima (dispozicija ispitanika), dok se druga najčešće mogu bolje objasniti eksternalnim faktorima (situacijom). Primjeri: 1. Vidimo uspješnu osobu objašnjenje : najčešće je internalna atribucija 2. Vidimo osobu kako se smije objašnjenje : najčešće je eksternalna atribucija U kojim situacijama onda primjenjujemo model kovarijacije kojeg predlaže Kelley ? o Kada se ljudi susreću sa neočekivanim dogañajima o Kada se susreću sa neugodnim dogañajima ili ishodima,
Efekti konteksta i kauzalno zaključivanje zaklju ivanje • Atribucije se ne dogañaju u vakuumu. o Primjer: Ubojstvo ; Kontekst : Čovjek izašao iz psihijatrijske ustanove, Čovjek ljubomoran Plaćeni ubojica • U različitim se kontekstima isto ponašanje može protumačiti na različite načine. Ponekad faktori konteksta mogu biti važniji od informacija vezanih za konsenzus, konzistenciju i distinktivnost. Mc Gill (1989): Opis jednog zamišljenog ponašanja.. • Bill viče na konobara. Dodane su informacije o distinktivnosti i konsenzusu. • Dvije eksperimentalne situacije: o I distinktivnost i konsenzus su niski (Nitko se ne dere na tog konobara - konsenzus niski, niski Bill se dere na sve druge konobare - distinktivnost distinktivnost niska) niska - I o Ikonsenzus i distinktivnost su visoki - (Skoro svi ljudi viču na tog konobara konsenzus visok, visok Bill ne viče na nijednog drugog konbara - distinktivnost visoka) visoka - E • U svakoj od ovih eksperimentalnih situacija uključene i neke informacije vezane za kontekst (svaka grupa podjeljena na tri) : o Grupa 1 - Ispitanici dobili informaciju da se Bill izvikao na konobara na važnom intervjuu s pravnicima tvrtki koja se zanimala za Billa kao potencijalnog kandidata za radno mjesto, mjesto a trebao je pokazati svoju sposobnost suočavanja sa socijalnim pritiscima i frustracijama. o Grupa 2 - informacija da se Bill izvikao na konobara tijekom procjenjivanja konobara i drugog osoblja u restoranu. o Kontrolna situacija - bez kontekstualnog objašnjenja. • Tada ispitanici atribuiraju Billovo ponašanje. Hipoteze: • U kontrolnoj situaciji potvrdit će se Kelleyejev model. • Ispitanici će pripisivati Billovo ponašanje unutarnjim uzrocima kada su konsenzus i distinktivnost niske (1), a eksternalnim uzrocima kada su obje informacije visoke (2) 58
U situacijama kada se daju informacije o kontekstu neće se nužno potvrditi Kelleyeva teorija. Naime, kada je konsenzus i distinktivnost niska ponašanje će biti pripisano internalnim uzrocima samo u situaciji intervjua za kandidata, kandidata a u situaciji evaluacije konobara esternalnim. esternalnim To se i dogodilo. Dakle, ljudi koriste informacije o konzistenciji i distinktivnosti kao temelj kauzalne atribucije samo u situacijama kada nemaju informacija o kontekstu. o
• • •
Atribucija uspjeha i neuspjeha • Čemu pripisujemo svoj ili tuñ tuñi uspjeh i neuspjeh? neuspjeh • Weiner, Frieze, Kuhle, Reed, Rest & Rosenbaum (1971) : To je proces u dva stupnja: o Odlučujemo se za internalnu ili eksternalnu atribuciju (po Kelleyevom modelu) o Odlučujemo je li uspjeh/neuspjeh stabilan ili nestabilan dogañaj. Tek se tada stvara konačna atribucija. • Weiner (1979) atribucija postignuća ima 3 dimenzije : o Lokus uzroka (internalni vs. Eksternalni) o Stabilnost (stabilno vs nestabilno) - opisuje mijenjaju li se uzroci tijekom vremena stabilnosti Primjer: sposobnost se može klasificirati kao stabilna, internalnog uzroka, a trud (napor) kao nestabilan i internalnog uzroka o Lokus kontrole (moguće kontrolirati vs nemoguće kontrolirati) - suprotstavlja uzroke koji se mogu kontrolirati (npr, vještina/efikasnost/orgnizacija/trud) od uzroka koji se ne mogu kontrolirati, (npr. uroñena sposobnost, raspoloženja, ponašanja drugih osoba, sreća ili slučajnost).
59
“Zdrave atribucije” - primjeri: • Uspio sam jer… o sam inteligentan - internalna, stabilna i nekontrolabilna atribucija. o sam se trudio - internalna,nestabilna, kontrolabilna atribucija • Nisam uspio jer… o se ovaj puta nisam trudio – internalna, nestabilna, kontrolabilna. “Nezdrave atribucije” - primjeri: • Uspio sam jer… o je ovog puta to bilo lagano – eksternalna, nestabilna, nekontrolabilna. o sam ovog puta imao sreće -eksternalna, nestabilna, nekontrolabilna • Nisam uspio jer… o nisam sposoban- internalna, stabilna, nekontrolabilna INTERNALNA KONTROLA
ATRIBUCIJA
NEMA
EKSTERNALNA KONTROLA
KONTROLE
NESTABILNA
Ovaj put sam se trudio (nisam trudio).
Nisam bio dobro raspoložen. ili Bio sam dobro raspoložen.
STABILNA
Uvijek (nikad) vježbam, pazim što jedem, učim Ja sam marljiv (lijen).
Ja sam sposoban. ili Nisam sposoban. (inteligentan, spretan, lijep, šarmantan)
NEMA KONTROLE
U nekim situacijama (samo ponekad) kada je vrlo toplo (hladno), ne mogu se koncentrirati na vježbu (učenje).
Ovoga puta nije bilo lagano (teško). ili Ovoga puta nisam imao sreće. (imao sam sreće) Vrijeme se promijenilo (nije se mogla održati utakmica) Nastavnik Nastavnik je uvijek daje loše uvijek ocjene kada je nepredvidljiv. ili netko prema U ovoj školi njemu nikada ne znaš bezobrazan (a kakav kriterij ne ocjenjuje natavnici imaju. znanje)
Primjena teorija atribucije • Ideja da ljudi lociraju uzrok vlastitoga i tuñega ponašanja da bi mogli planirati vlastita revolucionirala je socijalnu psihologiju. • Primjenjena na brojna područja – npr. atribucija uspjeha i neuspjeha, reatribucija uzbuñenja kao terapijska tehnika itd. • Još su neka područjima u kojima je ideja atribucije korištena: o atribucijski stil i interpersonalni odnosi. Individualne razlike u atribucijskom stilu • Atribucijski stilstil predispozicija da se čine odreñene vrste (tipovi) kauzalnih atribucija za vlastita ponašanja ili ponašanja drugih. • Rotter (1966)- ljudi se razlikuju u osjećaju kontrole nad potkrepljenjima i kaznama koje dobivaju : o internalni lokus kontrole o eksternalni lokus kontrole 60
1. Rotter prvi konstruirao i skalu lokusa kontrole (29-itema). 2. ASQ (Peterson i sur., 1982, Seligman i sur., 1979) Mjeri načine atribucije averzivnih dogañaja u tri dimenzije: o Lokus: internalna/eksternalna o Stabilnost: stabilna/nestabilna o Specifičnost: globalna/ specifična. •
Tendencija atribuiranja averzivnih dogañaja stabilnim, globalnim i internalnim faktorima “depresivni atribucijski stil”, o bespomoćnost, depresija i loše zdravstvene posljedice. 3. Skala atribucijske kompleksnosti (ACS – Flecher, 1986). • Individualne razlike u kompleksnosti atribucija dogañaja. o Osobe visoke na atribucijskoj kompleksnosti (AC) – traže više informacija i kombiniraju te informacije složenije od osoba s niskim retzutatima na AC (Fletcher). o Te su osobe složeniji procesori socijalnih informacija jer imaju intrinzičnu motivaciju da razumiju zašto se ljudi oko njih ponašaju tako kako se ponašaju.
Općenito, ove skale daju ograničene rezultate o kros-situacijskim individualnim razlikama u kauzalnoj atribuciji (Cutrona i sur., 1985) Interpersonalni odnosi i atribucija • Atribucije - važne u interpersonalnim odnosima, posebno u intimnim vezama kao što su brakovi i prijateljstva • Zadovoljavaju nekoliko funkcija – npr. objašnjenje, opravdanje ili razumijevanje nekog ponašanja i atribucija krivnje i odgovornosti (Hilton, 1990 • Atribucijski konflikt (Horai, 1977) o Partneri imaju različite kauzalne interpretacije ponašanja i ne slažu se koju će atribuciju prihvatiti. o Često se partneri ne mogu složiti čak niti oko sekvence što je uzrok-a što posljedica nekog dogañaja.
Atribucijske greške • Nekoliko je vrlo istaknutih grešaka u načinima na koje ljudi dolaze do kauzalnih atribucija. o Profesor Skilić po prvi puta ulazi u predavaonicu na vašem fakultetu i pri ulasku, na vratima, poklizne se i padne. o Što ćete prvo pomisliti o prof. Skiliću? Nespretan je Baš danas nema sreće Vjerojatno je nagazio na bananu o Ako ste odgovorili a) učinili ste tzv. Fundamentalnu atribucijsku grešku. grešku. Skloniji smo atribuirati ponašanje drugih njihovim dispozicijama nego situacijama u kojima se nalaze. Klasič Klasično istraživanje: Jones and Harris (1967) • Ispitanici slušali govore koji su bili za ili protiv Fidela Castra (Kubanski voña od 1959). Trebali procjeniti ljude koji su davali jedan i drugi govor. • 2 eksperimentalne situacije : o Ispitanici vjerovali da je osoba koja je čitala argumente o Castru sama odabrala koji će govor pročitati (+ili-). o Ispitanici vjerovali da je osoba morala pročitati ili + ili - argumente o Castru odabrana bacanjem novčića 61
•
Logički, ako znamo da netko nije mogao izabrati temu, ne bismo trebali pretpostaviti da autor vjeruje u ono što je napisao o iako su ispitanici bili svijesni da je govornik čitao govor zato jer mu je dodjeljen, oni su ipak počinili fundamentalnu atribucijsku grešku. o iako su znali da je autorov izbor teme bio eksternalno uvjetovan, ljudi su internalno atribuirali njegovo ponašanje • Bit je osnovne atribucijske pogreške da su ljudi ljudi skloni podcijeniti vanjske utjecaje prilikom objašnjavanja ponašanja drugih ljudi • Često zaboravljamo uzeti u obzir situacijske pritiske koji mogu djelovati na ponašanje osobe. o Automatski mislimo da je ono što osoba kaže i ono što ona vjeruje. o Iako je to kognitivna greška (fundamentalna atribucijska greška ili greška korespodencije) vrlo je proširena Razlozi? • Pristup informacijama - više gledamo osobu, a ne toliko situaciju (nepoznata) - osoba je istaknutija (salijentnija) o Kada pokušavamo objasaniti nečije ponašanje, svoju pozornost obično usmjeravamo na osobu, a ne na situaciju oko nje, kao da su ˝nevidljivi˝ → stoga su ljudi, a ne situacija perceptivno istaknuti, istaknuti oni su ti kojima obraćamo pozornost i mislimo da su oni sami uzrok svom ponašanju o Perceptivna Perceptivna istaknutost je prividna važnost informacije koja je u fokusu čovjekove pozornosti; ljudi su skloni precijeniti uzročnu ulogu perceptivno istaknute informacije. o Primjer perceptivne istaknutosti je demonstriran ekperimentom Fiske i Taylor u kojem su dva studenta bila zaokupljena konverzacijom ˝kako bi se upoznali˝, pritom su ih ispitanici promatrali. Sudionici su procjenjivali utjecaj svakog izvoñača na razgovor. Istraživači su otkrili da su ljudi onog izvoñača kojeg su jasnije vidjeli procijenili kao onog koji je imao najveću ulogu u konverzaciji. • Dispozicijske atribucije činimo automatski, a tek kasnije koristimo situacijske informacije kako bi ih umanjili. o Ljudi prilikom atribuiranja prolaze kroz proces u dva koraka. Započinju unutarnjom atribucijom , pretpostavljajući da je ponašanje osobe izazvano nečim u vezi same osobe → zatim, pokušavaju prilagoditi svoju atribuciju uzimajući u obzir situaciju u kojoj se osoba nalazi. o Nismo skloni učiniti drugi korak ako kontekstualne informacije nisu vrlo uvjerljive i istaknute. • Kada smo kognitivno opterećeni vjerojatnije ćemo počiniti fundamentalnu atribucijsku grešku. Kulturalne razlike u fundamentalnoj fundamentalnoj atribucijskoj grešci • Ljudi u svim kulturama čine ovu grešku korespodencije -tendencija zaključivanja da su ponašanja proizašla iz dispozicija.. o Meñutim, ljudi u ne-zapadnim kulturama su skloniji uzimati u obzir i kontekstualne informacije o Istraživanja pokazuju da zapadna kultura veći naglasak daje na dispozicijske atribucije, dok, istočna veći naglasak situacijskoj atribuciji. • Objašnjenje- individualne i kolektivističke kulture (Miyamoto i Kitayama (2002). Kako smanjiti fundamentalnu atribucijsku grešku? • Pazite na informacije o konsenzusu. • Pitajte se kako biste se vi ponašali u sličnoj situaciji. • Mislite i na uzroke koji nisu salijentni (uočljivi) • Gledajte i na faktore o kojima obično ne razmišljate.
62
Atribucijske greške koje služe selfu • Zapažamo, vrednujemo i pripisujemo sebi (vlastitim dispozicijama) svoje uspjehe, a negiramo svoje neuspjehe ili ih pripisujemo situacijskim faktorima.. o Kada nam je ugroženo samopoštovanje često donosimo atribucije u vlastitu korist → odnose se na našu sklonost da sebi pripišemo zasluge za svoje uspjehe (donoseći unutarnje atribucije), ali da druge (ili situaciju) krivimo za svoje neuspjehe o Primjeri: izjave profesionalnih sportaša i trenera – kod objašnjavanja pobjede 80% atribucija sastojalo se od unutarnjih faktora (sposobnosti, uspješna igra...), a neuspjesi vanjskim (lošoj sreći, lošoj izuzetnoj igri druge ekipe) o Tko će atribuirati u vlastitu korist? Pokazalo se da su manje iskusni igrači skloniji atribuirati u vlatitu korist nego oni iskusni sportaši. Izuzetno sposobni igrači su koristili atribubuciju u vlastitu korist jer su uspjeh pripisivali svojim sposobnostima, a neuspjeh okolnostima. • Žašto atribuirati u vlastitu korist? → Očuvanje samopoštovanja i opravdanje pred drugima • •
• •
• •
Greška akterakter-opažač Ponašanja drugih ljudi atribuiramo njihovim dispozicijama, a vlastita ponašanja situacijama (Jones & Nisbett, 1972) Razlozi? o Percepcija: Akteri vide situaciju, opažaći gledaju aktere. o Pristup različitim informacijama: o Akteri znaju mnogo više o samima sebi. Greška lažnog konsenzusa Sklonost da vlastito ponašanje i vlastita mišljenja vidimo kao da su česta i tipična. Razlozi? o Motivirani smo sami sebe vidjeti normalnima i dobrima. o Ljudi oko nas su pristran uzorak sličan nama. Obično ne shvaćamo da naši odabiri odražavaju naše konstrukte i da drugi ljudi imaju različite percepcije. o Naša vlastita mišljenja su nama samima pristupačnija i istaknutija. Greška lažne distinktivnosti sklonost da vlastito ponašanje i vlastita mišljenja vidimo kao da su česta vrlo izuzetna ili distinktivna. Razlozi? o Opravdavanje uspjeha ili truda- motivirani biti najbolji. o Naš vlastiti trud je nama samima pristupačniji i istaknutiji. Greš reška samouzdizanja
63
•
•
•
•
•
.
Istraživanja pokazuju: o Većina vozača misli da su vještiji od prosječnog (čak i kada su hospitalizirani zbog prometne nesreće). o Stanovnici smogom “bogatog” Los Angelosa vjeruju da su zdraviji od svojih susjeda. o Većina studenata vjeruje da će nadživjeti očekivane godine života za 10 godina. Primjer: o Nakon predavanja i rasprave o greškama koje služe selfu jedan je student napisao: ”Ne razumijem činjenicu da je greška samouzdizanja univerzalna. Mislim, vidim tu grešku kod drugih ljudi, ali ja osobno ne vidim tu grešku kod sebe." I opet kulturalne razlike... o Kitayama, Markus, Matsumoto, & Norasakkunkit (1997) - Mislimo li da je “prirodno” osjećati potrebu da mislimo o sebi dobro. To “prirodno” je prožeto kulturalnim značenjem— pogotovo kada se radi o sjevernoameričkoj kulturi srednje klase. o Kulture Azije - samouzdizanje nije “prirodno” - ono narušava socijalnu harmoniju o “prirodno” je: biti prijateljski naklonjen prema drugima, izbjegavati poniziti druge, a osim svega : Samouzdizanje izgleda glupo!! Greške koje služe selfu vrlo su adaptivne. o Postoji više dokaza da ljudi vrednuju vlastite uspjehe nego što je dokaza da ljudi negiraju vlastite neuspjehe. o Ljudi mogu prihvatiti odgovornost za neuspjeh pogotovo ako je to faktor kojeg mogu kontrolirati. o Greške koje služe selfu vjerojatnije se dogañaju u površnim nego u bliskim odnosima. Kako nastaju ? o Kognitivne prečice u službi efikasnosti. o Potrebe i motivi (greške koje služe podizanju samopoštovanja i percepcije kontrole).
10. POJAM O SEBI (SELF) (SELF) U SOCIJALNOJ PSIHOLOGIJI PSIHOLOGIJI : RAZUMIJEVANJE RAZUMIJEVANJE VLASTITOG PONASANJA • •
Priroda pojma o sebi= sadržaj, tj. znanje o tome tko smo Svijest o sebi= razmišljanje o sebi o Ova se dva aspekta usklañuju kako bi stvorili cjeloviti identitet o sebi Priroda pojma o sebi • William James - definirao temeljni dualitet pojma o sebi : “It is both the known, “Me,” or self-concept (our knowledge of who we are), and the knower, “I.” or self-awareness (the act of thinking about ourselves).” • Socijalni se identitet ostvaruje prvenstveno putem socijalne interakcije s drugim ljudima i zato je važna tema socijalne psihologije. • Pojam o sebi i njegov razvoj, odnosno glavni procese odgovorne za razvoj njegov razvoj promatrat ćemo uglavnom s perspektive socijalne kognicije. • S te pozicije pojam o sebi se promatra kao specijalni tip kognitivnog okvira (self shema) koji snažno utječe na procesiranje socijalnih informacija o sebi samima. • Pojam o sebi o Dinamičan, o Višedimenzionalan, o Hijerarhijski organiziran sustav • ili složeni sklop percepcija i kognitivnih interpretacija koje ljudi imaju o sebi samima (Marsh, Shavelson, 1985) . 64
1. Višedimenzionalan o ljudi organiziraju ogromnu količinu informacija koju imaju o sebi i povezuju ih. o Specifični aspekti pojma o sebi odražavaju kategorizacijski sistem kojeg je osoba prihvatila ili koji djeli grupa ljudi. 2. Hijerarhijski organiziran konstrukt o u temelju - percepcije ponašanja, o više u hijerarhiji - odreñene podkategorije sudiva o ssebi (npr. znanje engleskog jezika, matematike), o na najvišoj razini - globalni (opći) sudovi o sebi (npr. samopoštovanje). 3. Globalni pojam o sebi je stabilan, ali što smo niže na njegovoj hijerarhiji to je situacijski specifičniji i nestabilniji. 4. Pojam o sebi se sve više grana te postaje višedimenzionalniji od djetinjstva do odrasle dobi. 5. Sastoji se od deskriptivne i evaluativne komponente. 6. Razlikuje se od drugih koncepata kao npr. akademskog postignuća. Self sheme (sheme o sebi) o odražavaju naša prošla važna iskustva i sjećanja koja imamo o sebi samima, te sve informacije koje imamo o tome kakvi smo bili u prošlosti, kakvi smo sada i kakvi bismo mogli biti u budućnosti.. • Pojam o sebi o Vodi ponašanje u važnim situacijama o Djeluje na dosjećanje o važnim informacijama o Djeluje na zaključivanje, odluke i prosudbe. "I am often confronted by the necessity of standing by one of my empirical selves and relinquishing the rest ... the seeker of his truest, strongest, deepest self must review the list carefully, and pick out the one on which to stake his salvation." William James, Principles of Psychology (1890-1950). • • •
• •
Radni self - pojam o sebi koji je djelatan sada (aktualni) Mogući ja - koncepcije o potencijalnom budućem ja. o Predstavljaju nade i strahove za budućnost o pomažu da se usmjerimo i organiziramo planove za postizanje ciljeva Razlike meñu pojmovima o sebi o Razlike meñu aktualnog pojma o sebi (kakav sam ja sada) i pojma o sebi kakvog bismo željeli (idealni idealni self) self stvara negativne emocije vezane uz odbacivanje (tuga, razočaranje) o Razlike izmeñu aktualnog pojma o sebi i pojma o sebi kakav mislimo da bismo trebali biti (ought ought selves) stvara negativne emocije vezane uz aktivaciju (ljutnja, ogorčenost). Osobe koje se više brinu kako će postići idealni self - roditelji topli i pružaju podršku. Osobe koje se brinu kako postići self kakv bi trebao biti - odbijajuć odbijajući roditeljski stil. stil.
Razvoj pojma o sebi • Istraživanja razvoja pojma o sebi pokazuju da se ovaj koncept tijekom djetinjstva i adolescencije razvija od konkretnog i usmjerenog na opažene karakteristike do apstraktnijeg i usmjerenog na psihološke karakteristike. o Rano djetinjstvo: prepoznavanje sebe kao odvojene osobe o Srednje djetinjstvo: etiketiranje osobnih kvaliteta i sposobnosti. o Adolescencija: Self postaje temelj za donošenje važnih životnih odluka. o Srednje i starije odraslo doba: self se nastavlja mijenjati, iako ne intenzivno • Ispitivanja na maloj djeci upućuju na to da se prepoznavanje sebe razvija negdje oko druge godine života djeteta.. 65
Funkcije pojma o sebi • Tri važne funkcije pojma o sebi o Organizacijska funkcija – djelovanje kao iznimno važne sheme koja nam pomaže u tumačenju i dosjećanju informacija o sebi i socijalnom svijetu; organizacija informacija koje uočavamo o kojima razmišljamo i koje pamtimo. o Emocionalna funkcija – pomoć u odreñivanju emocionalnih reakcija jer često razmišljamo kakvi smo zaista usporeñujući sa onime kakvi bi željeli biti (idealni self) i kakvi bi trebali biti (očekivani self); ako se naš idealni self ne poklapa sa aktualnim postajemo depresivni, a ako aktualni zaostaje za očekivanim postajemo uznemireni. o Izvršna funkcija – upravljanje našim ponašanjem, donošenjem odluka i planiranjem budućnosti Kulturalne razlike u definiciji sebe • U zemljama zapada - nezavisan nezavisan pojam o sebi, sebi, • na Istoku (npr. Aziji )- meñuzavisnost o drugim ljudima. ljudima. o Osobe s nezavisnim pojmom o sebi često imaju emocije usmjerene prema sebi (npr. ponos, sram) o Osobe s meñuzavisnim pojmom o sebi često imaju emocije vezane za druge. • Samopoštovanje je povezanije sa zadovoljstvom životom u individualističkim nego u kolektivističkim kulturama.. • Osobe s nezavisnim selfom motiviranije su kada postoji razlika izmeñu aktualnog i idealnog pojma o sebi. • Osobe s meñuzavisnim pojmom o sebi motiviranije su kada postoji razlika izmeñu aktualnog pojma o sebi i pojma o sebi kakav bi trebao biti. biti Spolne razlike u definiciji samoga sebe • Spolne razlike u pojmu o sebi- Schwalbe & Staples o Žene imaju veću meñuzavisnost u odnosu, što znači da su više usmjerene na svoje bliske odnose (npr. odnos prema zaručniku, djetetu) o Muškarci imaju kolektivnu meñuzavisnost, što znači da su više usmejereni na svoju pripadnost većim grupama (npr. činjenica da su Amerikanci ili da su članovi bratstva) • Postoje razlike u načinu kako muškarci i žene definiraju sebe; žene imaju jači osjećaj meñuzavisnosti u odnosu na muškarce
Motivi i pojam o sebi • Usprkos kulturalnim i spolnim razlikama, temeljni motivi vezani za samoga sebe: o samoprocjena o samo verifikacija (potvrñivanje mišljenja o samom sebi) o samo uzdizanje Izvori znanja o sebi samima: • Opažanje sebe putem : o Opažanja drugih ljudi (Zrcalno ja,, socijalna usporedba, igranje uloga, socijalna distinktivnost) o Introspekcije o Opaž Opažanje vlastitog ponaš ponašanja (samopercepcija, etiketiranje emocija) 66
1. Poznavanje sebe putem opažanja drugih ljudi • Što nam drugi ljudi govore o nama samima važan je izvor znanja o sebi. • Percepcije koje imamo o sebi oblikuju se iskustvom, a pod utjecajem su potkrepljenja koje dolaze iz okoline i evaluacija drugih ljudi. One su, dakle, u velikoj mjeri determinirane socijalnim interakcijama. interakcijama "Zrcalno ja“
• •
Socijalna usporedba
•
Charles Cooley (1923) i George Herbert Mead (1934) važni drugi ljudi su za nas zrcalo koje nam pruža informacije o nama samima
• Prema teoriji socijalne usporedbe: • Kada nam je cilj doći informacija o nama samima usporeñujemo se s boljima od sebe - socijalna usporedba na više ali • Kada nam je cilj osjećati se dobro, tada ćemo se usporeñivati s nešto lošijima od sebe - socijalna usporedba na niže. Festinger (1954) Teorija socijalne usporedbe: • Nedirektivni poticaj na više. • Lad Wheeler - eksperiment o test intelektualne rigidnosti i test intelektualne fleksibilnosti - usporedba s nešto boljima od sebe • ljudi spoznaju kakvi su njihovi stavovi ili sposobnosti usporeñujući se s drugima
2 pitanja koja se javljaju : o kada se upuštamo u usporedbu s drugima? o s kime se usporeñujemo?
Kada se usporeñujemo s drugima? o Kada nema objektivnog standarda na temelju kojeg bi mjerili stavove i vještine o Kada smo nesigurni u sebe 67
Primjer: Suls i Fletcher (1983) - Autori publikacija iz prirodnih znanosti navode manje zahvala nego u autori publikacija socijalnih znanosti. (fizičari i kemičari: 0.5: Psiholozi: 1.2; Sociolozi: 2.0. Zašto? S kojim se ljudima usporeñujemo ? • Festinger (1954) - s ljudima koji su sličniji o nama na važnim dimenzijama. • Gilbert i sur.(1995) - Inicijalno se usporeñujemo: o nakon šro brzo procijenimo kakva je naša izvedba u o usporedbi s drugima - odlučujemo je li usporedba prikladna. o Prikladna usporedba = slična na dimenziji toga atributa. Ukratko: • Usporeñujemo se s drugima kada: o Smo nesigurni u naše stavove, mišljenja i sposobnosti o Tražimo informacije • Usporeñujemo se: o S ljudima koji su nam slični na nekoj dimenziji • Takoñer se usporeñujemo: o Kako bi se bolje osjećali (na niže) o Kako bi se motivirali (na više) • Grupe se meñusobno takoñer socijalno usporeñuju
Igranje uloge • Maska ili realnost?
Socijalna distinktivnost 2. Poznavanje sebe putem introspekcije • Introspekcija, proces proces sagledavanja sebe i ispitivanja vlastitih misli, osjećaja i motiva - osnova za poznavanje samoga sebe. 1. Ne oslanjamo se na taj izvor informacija o sebi samima onoliko često koliko to mislimo. 2. Čak i kada taj izvor koristimo, razlog zašto se baš tako osjećamo, mislimo i ponašamo može biti skriven i nedostupan svijesnom. • Samopromatranje nije tako besprijekorno kakvim ga zamišljamo, i kada bi to bio jedini izvor znanja kojeg imamo o sebi samima, tada bi se često bili u nevolji. o Npr. Koliko često ljudi razmišljaju o sebi? o istraživanje Csikszentmihalyia je pokazalo da ljudi razmišljaju o sebi 7 do 9 puta tijekom dana, samo 8% misli je bilo svrstano u kategorije o sebi; najčešće misli o poslu, kućanskim obavezama... Toč Točnost nost poznavanja sebe (Baumeister) • Većina ljudi smatra da svaki o sebi zna mnogo više od bilo koga drugoga. Mi napokon imamo privilegiran pristup samome sebi. • Meñutim, iako imamo mnogo više informacija o sebi samom u odnosu na druge, isto tako imami i više razloga za distorzijom tih informacija nego bilo koja druga osoba o Primjer - ako vam ne ide matematika, ili niste ba| osjetljivi na raspoloženja drugih, ili pod pritiscima često doživljavate jake konflikte 68
Usmjerenost na sebe: Teorija svjesnosti o sebi • Kada se usmjeravamo na same sebe usporeñujemo svoje aktualno ponašanje s našim unutarnjim standardima i vrijednostima (Carver, Scheier, 1982; Duval, Wicklund,1972; Wicklund, 1975; Wicklund & Frey, 1980). • Kada postanemo svijesni te razlike, pokušavamo je smanjiti promjenom ponašanja. • Ispitivana povezanost samosvijesnosti i moralnog ponašanja ( Carver, 1975; Gibbons, 1978) • Svijesnost o samom sebi nije baš uvijek ugodna jer nas podsjeća kako baš nismo uvijek u skladu sa svojim standardima. Stoga često izbjegavamo takvu samokritičnost uključivanjem u druge aktivnosti, okružujući se distraktorima (TV, glazba) ili omekšavajući unutranji glas pilulama ili alkoholom (Hull, 1981; Hull& Young, 1983). • Roy Baumeister (1991) - budući da svjesnost o samom sebi može biti neprijatna, ponekad smo motivirani “pobjeći od sebe” putem destruktivnog ili “spiritualnog” ponašanja. • Svjesnost o sebi će biti ugodna kada dostignemo ili prijeñemo vlastite standarde To nas stanje može motivirati. • Pozitivne strane svijesnosti o samima sebi. o Empirijski je dokazano da mnogo točnije procijenjuemo svoje emocije i ličnost kada smo pred ogledalom (Millar, Tesser, 1986; Snyder, 1982; Wicklund, 1982). o Pažnja ismjerena samom sebi osigurava da stavovi prema samom sebi budu salijentniji i pristupačniji, pa su procjene točnije. o Pryor,Gibbons, Wicklund, Fazio i Hood (1977) - procjene stavova koje su ispitanici iskaziali u vrijeme kada su bili visoko svijesni sebe točnije i konzistentnije predicirale ispitanikova ponašanja od stavova koje su ispitanici iskazivali kada nisu bili toliko usmjereni na sebe. Procjenjujemo kako se osjećamo na temelju onoga što činimo: Reći više no što znamo. • Mnogi mentalni procesi javljaju se van naše svijesti • Svjesni smo rezultata naših misli, ali ne i procesa kojima dolazimo do njih. • Putem introspekcije uvijek ne možemo zaključiti o pravim razlozima naših osjećaja i ponašanja, ali se mi uvjeravamo da ona dovodi. o ˝govorimo više nego što možemo znati˝ jer ljudi često navode objašnjenja za svoje osjećaje i ponašanje koji sežu dalje od onoga što možemo spoznati • Istraživanja koja su se koristila metodom dnevnika su pokazala da iako ljudi imaju snažne kauzalne teorije o faktorima koji djeluju na njihova ponašanja, te teorije su općenito loše. o Teorije o uzrocima = ljudi često imaju teorije o uzrocima svog raspoloženja ili ponašanja, a to se često uči u kulturi (npr. ˝daleko od očiju, daleko od srca˝) Posljedice introspekcije o razlozima • Introspekcija o razlozima ponašanja uvijek ne donosi dobre rezultate kada donosimo odluke – naime, često možemo doći do pogrešnih zaključaka. • Uglavnom smo uvjereni da su ti netočni zaključci točni, pa stoga možemo pokušati promijeniti svoje stavove o tome kako se osjećamo i početi se drugačije ponašati. Ovaj je efekt poznat pod nazivom RazlozimaRazlozima-generirana (izazvana) promjena stava stava. va
69
3. Poznavanje samoga sebe putem opažanja vlastitog ponašanja Zaključivanje o tome tko smo na temelju toga kako se ponašamo: Teorija samop samopercepcije. ercepcije. • Prema Bemovoj teoriji samopercepcije, zaključujemo o tome kako se osjećamo na temelju opažanja vlastitih ponašanja.
•
•
Tendencija da zaključujemo o vlastitim osjećajima iz vlastitog ponašanja javlja se kada su naši početni osjećaji slabi ili nejasni. Stoga koristimo vlastito slobodno izabrano ponašanje kako bi nam ono objasnilo nešto o nama samima. o Ljudi prosuñuju odražava li njihovo ponašanje kako se osjećaju ili je situacija ta koja ih je navela da postupe na odreñen način. ovo podsjeća na atribucijsku teoriju – opažanjem ponašanja zaključiti o uzrocima!
Intrinzična nasuprot ekstrinzične ekstrinzične motivacije • Intrinzična motivacija - potreba da se uključimo u aktivnost zato što nam se ona sviña ili je smatramo zanimljivom; • Ekstrinzična motivacija - potreba da se uključimo u aktivnost zbog izvanjskih nagrada i pritisaka. • Kada smo nagrañeni velikom nagradom za intrinzično motiviranu aktivnost tada obično potcjenjujemo stupanj u kojem je naše ponašanje uzrokovano intrinzičnom motivacijom. o To je poznato pod nazivom efekt prevelikog prevelikog opravdanja. opravdanja. • Istraživanja pokazuju da postoje tri situacije u kojima se može izbjeći efekt prevelikog opravdanja: o Ako je početni interes za zadatak nizak, a ne visok. o Ako je nagrada vezana uz izvedbu (temeljena na kvaliteti), a ne vezana uz zadatak (temeljena samo na izvedbi) o Upozorenjem da se zadatak može obaviti i zbog unutarnje motivacije, iako su i ekstrinzično nagrañeni. Razumijevanje vlastiti vlastitih emocija: Dvofaktorska teo teorija emocija • Emocije rezultiraju iz percepcije fiziološkog uzbuñenja i pronalaženja objašnjenja ili imena (etikete) za to uzbuñenje. • Nalaženje pogrešnog pogrešnog razloga: Kriva atribucija emocija o Istraživanja pokazuju da ponekad dolazi do krive atribucije emocija. Kada se to dogodi pridjevamo krivi uzrok našem uzbuñenju i zbog toga doživljavamo emocije koje inače ne bismo. 70
Interpretiranje socijalnog svijeta: svijeta: Teorije kognitivne procjene emocija • Emocije su rezultat interpretacije dogañaja, čak i u nedostatku fiziološkog uzbuñenja. Najvažnije su procjene implikacije dogañaja i uzroka dogañaja.
Samoprezentacija Upravljanje impresijama: Cijeli svijet svijet svijet je pozornica • Svjesno ili nesvjesno pažljivo organiziramo prezentaciju samih sebe kako bi postigli odreñen cilj ili zadovoljili neku potrebu u socijalnoj interakciji. • Putem samoprezentacije pokušavamo pokazati tko smo, ili što želimo da ljudi vjeruju da jesmo. • Dva motiva samoprezentacije o Strateška samoprezentacija o Samoverifikacija 1. Strategije samoprezentacije 1. PODILAŽENJE – Svijesni napor usmjeren ka pružanju dobre, poželjne impresije pri kojem se osoba često služi ulagivanjem 2. SAMOPROMOCIJA – Napori ili tehnike kojima se osoba želi prikazati kompetentnom. 3. ZASTRAŠIVANJE – Tendencija pokazivanja sposobnosti stvaranja negativnih ishoda po druge osobe. 4. POSTAVLJANJE SEBE ZA PRIMJER – Tehnika kojom ljudi pokušavaju stvoriti impresiju moralne nadmoći i integriteta. 5. PODREðIVANJE – Stvaranje impresije da je osobi netko potreban, da je osoba slaba i ovisna. Ime strategije
PODILAŽENJE (ulagivanje)
Atribucije koje osoba želi da joj drugi daju
Moguće negativne atribucije o uzrocima ponašanja
Emocije koje osoba želi pobuditi
Dopadljiva
Konformista
Sviñanje, Privrženost
Kompetentna
Lažljiva, Umišljena
Poštovanje
ZASTRAŠIVA NJE
Opasna, Bezobzirna, Nasilna
Prevrtljiva, Slaba
POSTAVLJANJE SEBE ZA PRIMJER
Vrijedna, Posvećena zadatku
Hipokrit, Neiskrena, Iskorištava
Krivnju, Sram, Natjecanje
PODREÐIVANJE
Nemoćna, bespomoćna (nesretna)
Lijena, Zahtjevna
Brigu, Obavezu
SAMOPROMOCIJA
Strah
Tipična ponašanja osobe
Konformnost mišljenja, uzdiže druge Govori o vlastitim uspjesima Prijeti (na početku) Samožrtvuje se, pomaže, Militantna kada se radi o važnom raz. Moli za pomoć, samounizuje se
Adaptirano prema Jones, 1990
71
2. Samoverifikacija • Potreba da nas drugi percipiraju na onaj način kako i mi vidimo sebe (William Swann,1987) • Visoko smo motivirani verificirati verificirati svoje postojeće self koncepte u očima drugih. • Zašto? - Dva razloga (Swann, 1984, 1990) o Uznemirujuće je i zbunjujuće da se naše viñenje sebe ne potvrñuje o Interakcija s ljudima koji imaju o nama drugačije mišljenje nego što ga mi sami imamo može biti neugodna. • Samoverifikacija katkada izgleda poželjnim motivom.Meñutim, želimo li uvijek da nas drugi vide hrabrima, šarmantnima i kompetentnima? o Što ako to sami o sebi ne mislimo? mislimo o Ako o sebi mislimo da smo socijalno nespretni i nesigurni ili sramežljivi. Želimo li verificirati te nedostatke? • Što se dogaña kada se želja za samoverifikacijom sukobi sa potrebom za podizanjem samopoštovanja? o Swann i sur (1992) - dali ispitanicima da popune upitnik samopoštovanja i da tada odaberu jednog od dva moguća partnera za interakciju : jednog koji ih je procjenio (evaluirao) pozitivno i jednog koji ih je procjenio (evaluirao) negativno. o Rezultati Svi ispitanici s pozitivnim self-konceptom izabirali partnera koji ih je procijenio pozitivno. gotovo 80% onih s negativnim self-konceptom izabrali su partnera čija je impresija o njima bila negativna. • Istraživanje na bračnim partnerima (Swann, 1992a) o muževi i žene odvojeno odgovaraju na pitanja o self-konceptu i procjenjuju svoje partnere i privrženost u braku. • Potreba za samoverifikacijom dominira našim ponašanjem samo u odredjenim situacijama. Kojim? o Prvo, ako posljedice toga što nas netko netočno procjenjuje nisu velike tada i ljudi s negativnim samoprocjenama preferiraju pozitivne povratne informacije (Aronson, 1992). o Drugo, ako ljudi vjeruju da ne mogu ništa učiniti kako bi poboljšali svoje sposobnosti, tada preferiraju pozitivne povratne informacije nad točnim im/nformacijama. Ili zašto da se podsjećamo da smo u nečem loši kada ionako ne možemo u vezi toga ništa učiniti? • Jedna strana samoprezentacije je i "kupanje kupanje u reflektiranoj slavi" slavi - pokušaj da se poboljša pojam o sebi asociranjem s uspješnim ili popoznatim ljudima ...... • Samohendikepiranje - stvaranje prepreka samom sebi tako da loše izvedemo neki zadatak, pa onda izvedbu možemo pripisati okolnostima, a ne vlastitim sposobnostima. • Self monitoring o Mark Snyder (1987) - individualne razlike u samoprezentaciji povezane sa crtom ličnosti koju naziva self-monitoring: tendencija tendencija reguliranja reguliranja (mijenjanja ponašanja ponašanja tako da odgovara zahtijevima situacije. o visoki self-monitoring - velik repertoar selfova iz kojih se prema zahtjevima situacije koristi onaj koji je trenutno najprikladniji. Osjetljivost na stratešku samoprezentaciju i spremnost modificiranju vlastitog ponašanja od situacije do situacije. o niski self-monitoring - sklonost samo-verifikaciji, manja potreba za socijalnom prikladnošću ponašanja.
72
Potreba za opravdanjem vlastitih postupaka: o Socijalni psiholozi su tijekom proteklih godina otkrili kako jedna od najsnažnijih odrednica ljudskog ponašanja proizlazi iz potrebe za očuvanjem stabilnog i pozitivnog pojma o sebi • Teorija spoznajnog nesklada – Spoznajni nesklad se odnosi na nagon ili osjećaj nelagode uzrokovan izvoñenjem postupaka koji su suprotni našem uobičajenom (obično pozitivnom doživljaju sebe) o Pokazalo je da spoznajni nesaklad temeljni motivator ljudskog mišljenja i ponašanja • Leon Festinger je prvi koji se bavio spoznajnim neskladom o U početku se, pretpostavljalo da spoznajni nesklad mogu uzrokovati bilo koje dvije neusklañene spoznaje, meñutim nisu sve spoznaje jednako uznemirujuće one su najuznemiravajuće kada ugrožavaju sliku o nama samima, a uznemiravajuće je upravo zato što nas prisiljava na suočavanje s neusklañenošću izmeñu onog tko mislimo da jesmo i kako smo se ponašali o Spoznajni nesklad uvijek izaziva nelagodu pa se javlja motivacija da se ona ukloni, tj. izbjegne; načini rješavanja ove nelagode nisu jednostavni kao i kod gladi i žeñi... o postoje 3 osnovna načina: mijenjanjem ponašanja kako bismo ga uskladili s nesukladnom spoznajom pokušajem opravdanja ponašanja promjenom jedne od nesukladnih pokušajem opravdanja ponašanja dodavanjem novih spoznaja o primjer s pušenjem i odustajanjem od pušenja – pušači su skloni izmišljanju vrlo kreativnih načina opravdanja svog pušenja, npr. mogu ukazivati na nedosljednost podataka o karcinomu uzrokovanog pušenjem ili npr. navoñenje primjera starih osoba koje dosta godina puše i ˝nije im ništa˝ • Teorija spoznajnog nesklada predviña da ćemo kako bi smanjili spoznajni nesklad (time pomogli sami sebi) poduzeti odreñeni napor o mijenjamo svoje osjećaje o odabranim stvarima i neodabranim mogućnostima, kognitivno ih odvajajući u mislima kako bismo se bolje osjećali zbog odabira koji smo učinili; nesklad je veći što je odluka važnija o Trajnost odluke ovisi o tome koliko ih je teško opozvati što je odluka trajnija i što ju je teže opozvati potreba za smanjenjem nesklada je veća – važnost konačnosti odluke (ljudi koji su se kladili na konjskim trkama su nakon ulaganja novaca u klañenje na odreñenog konja bili uvjereni u veću vjerojatnost pobjede tog konja) o Neopozivost odluke povećava nesklad i motivaciju da je smanjimo niska lopta - beskrupulozna strategija kod koje prodavač potiče kupca da pristane kupiti proizvod po vrlo niskoj cijeni, kasnije tvrdi da je to bila pogreška, a potom podiže cijenu; često će kupac ostati pri odluci o kupnji i nakon podizanja cijene ˝Zašto niska lopta˝ djeluje? Postoje 3 razloga: • iako je odluka kupca neopoziva čin potpisivanja čeka postoji odreñena obaveza što stvara iluziju neopozivosti • ova obveza je izazvala očekivanje uzbudljivog dogañaja (npr. vožnja novim automobilom čiji smo ček maloprije potpisali) i • Iako je konačna cijena znatno viša nego što je kupac u početku očekivao, ona je vjerojatno malo viša nego u drugom zastupništvu o Opravdanje truda se odnosi na sklonost pojedinaca da povećaju svoju naklonost prema nečemu što su se jako trudili postići; dvosmislene ishode ćemo tumačiti na pozitivniji načina ukoliko smo uložili puno truda u to što samo željeli (npr. studenti koji su imali zahtjevan proces selekcije za volonterski rad u grupi u kojoj se trebalo raspravljati o seksualnosti su izvještavali o većem zadovoljstvu radom od onih koji nisu prošli kroz zahtjevan proces inicijacije) 73
o
Zagovaranje suprotnih stavova je proces koji se javlja kada osoba iznese mišljenje ili stav koji je suprotan njezinom privatnom vjerovanju ili stavu Ekperiment Festingera i Carlsmitha: studenti su trebali lagati o zanimljivosti zadatka koji je u biti bio dosadan. Jednoj skupini je kao nagrada bilo dodijeljeno 20 dolara za izricanje laži (kao vanjsko opravdanje), a drugoj skupini 15 dolara za isto (vrlo slabo vanjsko opravdanje). Rezultati su pokazali da su studenti iz skupine koja je dobila više novaca za laganje aktivnost procijenili glupom kakva je i bila, dok su studenti iz skupine kojoj je dodijeljeno manje novaca izvijestili da je zadatak bio vrlo zanimljiv = Dakle, ispitanici koji su imali vanjsko opravdanje za laž nisu u nju povjerovali dok su ovi koji su izrekli laž bez velike količine vanjskog opravdanja povjerovali u laž koju su izrekli, tj. smatrali da je ono što su rekli bliže istini.
11. AGRESIJA
Koji su izvori agresije? Zašto smo agresivni? Teorije Teorije agresije • Je li agresija uroñena? o Četiri pristupa koji pokušavaju odgovoriti na pitanje je li agresija uroñena: 1. Teorije instinkta 2. Sociobiološka objašnjenja 3. Bihevioralna genetika i 4. Pristup usmjeren na spolne razlike. 1. Teorije instinkta McDougall u Uvodu u socijalnu psihologiju(1908) navodi da je cijeli spektar ljudskog ponašanja, uključujući i neprijateljsko i agresivno ponašanje, pod kontrolom 18 različitih instinkata. Problem je u tome što pretpostavka da u podlozi neprijateljskog ponašanja leži instinkt neprijateljstva ne objašnjava javljanje takvog ponašanja. Jedan koncept, opaženo ponašanje, jednostavno je zamijenjen drugim, pretpostavljenim osnovnim nagonom. Umjesto instinkta, najveći utjecaj imali su psihoanaliza i etologija.
Psihoanalitički pristup Freud razvija koncepciju agresije kao pomagača „principa zadovoljstva“. Agresija se promatra kao reakcija na frustraciju koja se doživljava u traženju „zadovoljstva“ ili zadovoljenja libida. Nakon 1920. Freud napušta tu koncepciju u korist dualne teorije instinkta – paralelno sa željom za samoočuvanjem (nagon života, Eros), koncipirao je drugi instinkt (instinkt smrti,Thanatos), težnju prema smrti. Destruktivna energija povezana s instinktom smrti mora se neprekidno odvraćati od pojedinca prema van, da bi se spriječilo samouništenje. Isto kao što se seksualna energija troši, a napetosti reduciraju seksualnom aktivnošću, Freud je pretpostavio da agresivno ponašanje odvraća destruktivnu energiju i takoñer reducira napetost. To dovodi do ideje katarze – osloboñenje agresivne energije izražavanjem agresivne reakcije ili kroz alternativne oblike ponašanja. 74
Etološki pristup Agresija je uroñena dispozicija u ponašanju, koja je nastala prirodnom selekcijom, i povećava vjerojatnost preživljavanja i uspješno očuvanje vrste. Agresijom unutar vrste uspostavlja se hijerarhija unutar socijalne jedinice, koja postavlja najbolje jedinke na najviše položaje. Postavljene su sljedeće pretpostavke o javljanju agresivnog ponašanja : svaka jedinka ima potencijal za bihevioralno-specifičnu energiju (tj. agresiju), koji se automatski pohranjuje vjerojatnost i intenzitet agresivnog ponašanja ovise o aktualnoj snazi ovog potencijala Za svako područje ponašanja postoje ustaljeni sklopovi akcije koji se ne pune vanjskim podražajima, već internalnim, centralnim potencijalom za uzbuñenje i stimulirani su ovom ponašajno specifičnom energijom. Za ovu stimulaciju potreban je eksternalni „pobuñujući podražaj“, a tada se agresija može razvijati do točke kada spontano „eksplodira“ bez neophodnog vanjskog podražaja (Lorenz). Lorenz se slaže s Freudom u pretpostaci da je agresivnost neizbježna, ali dolazi do drugačijih zaključaka o mogućnostima kontrole nasilja. Lorenz preporučuje stalno i kontrolirano ispuštanje malih količina energije kroz socijalno prihvatljive oblike agresije. Kao i psihoanalitička teorija, hidraulički model motivacije je odbačen – Hinde naovdi kako je psihološka ili ponašajna energija pobrkana s fizičkom energijom. 2. Sociobiologija • Agresija je postala uroñenom u ljudskoj vrsti jer povećava vjerojatnost reproduktivnog uspjeha pojedinca. Prema suvremenoj evolucijskoj perspektivi, ljudi nisu programirani na slijepu agresivnost (Gilbert, 1994). Agresivno pnašanje je jedna strategija za preživljavanje i reprodukciju koja je korisna u nekim situacijama, ali ne i u svima. • Agresija uvijek dovodi do rizika za odmazdu i može rezultirati povredom ili smrću. • Iako je evolucijski smisao preživljavanje u situacijama kada se ponašamo agresivno da bismo ili postigli status ili pomogli sebi ili članovima obitelji, ipak bi čista agresivnost u nedostatku neposrednog, korisnog cilja vjerojatno smanjila vjerojatnost preživljavanja i reproduciranja životinje (Gilbert, 1994).To sugerira da agresivno ponašanje nikada nije cilj samo po sebi. • Scott (1992) - Agresija može poslužiti većem broju ciljeva: 1. Dozvoljava životinjama kontrolu nad svojim teritorijem, 2. podjelu ograničenih resursa, 3. obranu mladunčadi. Agresija i seksualna selekcija • Socijalni status • Zašto je povezanost izmeñu agresije i statusa toliko česta i u džunglama Brazila i na ulicama velikih metropola? • Kanadski psiholozi, Martin Daly i Margo Wilson (1988; 1994) smatraju da se ta povezanost može objasniti evolucijskim principom roditeljskog ulaganja i seksualnom seksualnom selekcijom. selekcijom o Roditeljsko ulaganje – životinje koje više ulažu u svoje potomstvo (ženke u usporedbi s mužjacima) biti će opreznije pri izboru partnera. o Seksualna selekcija (odabir) – način prirodnog odabira koji favorizira karakteristike koje pomažu životinjama u privlačenju partnera ili u borbi (natjecanju/ s članovima vlastitog spola. o Princip diferencijalnog roditeljskog ulaganja - žene mogu više izgubiti ako su neoprezne u odabiru partnera. Stoga će one biti pažljivije u odabiru partnera i preferirat će one muškarce čije karakteristike sugeriraju da imaju bolje gene. • Kakve veze ženska selektivnost ima s agresijom? Odgovor leži u seksualnoj selekciji – procesu kojim bilo koje ponašanje koje pomaže reprodukciji ima sklonost prijeći na druge generacije. 75
•
• •
Kako bi osvojili pažnju selektivnih ženki, mužjaci mogu učiniti nekoliko stvari. 1. Pokazivati svoje pozitivne karakteristike (npr. paunovo perje, snagu, sposobnost dolaženja do rijetkih resursa itd.) 2. Pokazati sposobnost gradnje gnjezda i obrane svoga teritorija. 3. Pobjediti suparnike - borbom pomoću koje mogu doći na vrh hijerarhije dominacije u svojoj grupi. Dakle, evolucijski teoretičari podrazumjevaju povezanost izmeñu uspješne reprodukcije i borbe za status. o U tom je slučaju agresija slučajni nus-produkt. Teorija seksualne selekcije ima nekoliko pretpostavki koje se odnose na ljude. 1. Budući da su ljudi sisavci, a ženke sisavaca uvijek mnogo ulažu u svoje potomke, muškarci će općenito vjerojatnije biti u suparništvu za status i teritorij. Taj bi se odnos trebao naći u svom segmentima ljudske rase. 2. Ako se agresivno suparništvo meñu muškarcima odnosi na reprodukciju, tada bi u posebnim uvjetima ono imalo uspone i padove. 3. Kada muškarci imaju malo pristupa drugim resursima koji će privući ženku, natjecanje s drugim muškarcima (mužjacima) trebalo bi biti izraženije. 4. Kod muškaraca u godinama u kojima je reprodukcijsko natjecanje najveće agresivnost bi trebala rasti. Jednom kada muškarac privuče partnericu za dugu vezu ima manju potrebu biti u kompeticiji s drugim muškarcima.
Spol i testosteron • Zoolozi su primjetili široko rasprostranjenu tendenciju mužjaka sisavaca za nasilnom kompeticijom (Boulton, 1994). • Spolne razlike u tjelesnoj agresivnosti kod ljudi javljaju se već kod vrlo male djece. U skladu s teorijom seksualne selekcije, čak i borba kroz igru meñu dječacima može biti opasna i čini se da je motivirana željom za postizanje socijalnog statusa (Boulton, 1994; Fry, 1990). o CILJ: Postići i izadržati socijalni status • Biološka motivacija za natjecanjem za status možda je povezana sa dalekom evolucijskom prošlošću, ali su njeni mehanizmi još uvijek u nama prisutni. • Testosteron - hormon povezan sa spolno tipičnim razvojem tijela i ponašanja kod širokog raspona životinjskih vrsta. o U većim se količinama nalazi u tijelu muškaraca i mužjaka i dokazano je da je izravno povezan s agresivnošću i socijalnom dominacijom. o U jednom starijem istraživanju, testosteron je injektiran kokošima koje su u svojoj grupi imale niski status. Nakon toga one su se počele ponašati agresivno, kokodakati kao pjetlovi i podigle su svoj status u hijerarhiji (Allee, Collias & Lutherman, 1939). o Kasnije su slični efekti nañeni i kod drugih životinja: od štakora do majmuna (Ellis, 1986; Monaghan & Glickman, 1992). • A što je s ljudima ? • Socijalni psiholog Jim Dabbs i sur. (1987; 1991; 1995) - ekstenzivna serija istraživanja povezanosti testosterona i socijalnog ponašanja o Neki njihovi nalazi na uzorku od 600 zatvorenika: 1. Osobe s visokim razinama testosterona bile percipirane grubljima. 2. Te su osobe imale više sukoba sa zatvorskim autoritetima. 3. Kriminalna djela tih zatovorenika bila su nasilnija. • Istraživanje delinkvenata muškog i ženskog spola na jugu SAD-a - imali više razine testosterona od kontrolne grupe studenata (Banks & Dabbs; 1996) .Istraživanje dokumentacije 4462 vojna veterana u starih 30-40 godina - oni koji su imali više razine testosterona imali su i više problema sa zakonom, bili su nasilniji, više konzumirali drogu i alkohol i imali značajno veći broj seksualnih partnerica (Dabbs & Morris, 1990). 76
•
• • •
•
•
•
•
Ako doñe do poremećaja u izlučivanju testosterona, dolazi do značajnih promjena u ponašajnu. o Primjer: genetski poremećaj koji se javlja kod djevojčica a naziva se kongenitalna adrenalna adrenalna hiperplazija (Congenital Adrenal Hyperplasia, CAH), a dolazi do povišene razine testosterona u krvi. o Rezultat - djevojčice su mišićavije, užih bokova, maskulinog oblika tijela. Obično je njihova igra mnogo grublja od igre njihovih vršnjaka. Istraživanja na primatima, npr. rezus majmunima - kada se namjerno smanje količine testosterona, tada se mladi majmuni gotovo trenutno smire. Prestaju se tući i penjati i počinju ponašanjem koje je sličnije mladim ženkama - grljenje i igranje nježnijih igara Mužjaci koji se natječu za dominantnost o Kombinacija razlika u roditeljskom ulaganju i seksualnoj selekciji obično dovodi mlade sisavce u natjecanje za socijalni status. Testosteron - uzrok ili korelat agresije? o Većina istraživanja na tu temu je korelacijska korelacijska što otežava zaključivanje jesu li visoke količine testosterona uzrok ili posljedica agresivnog ili antisocijalnog ponašanja. o Uzročna veza je još nejasnija jer se razina testosterona može podići i kao rezultat kompeticije ili seksualnog ponašanja (Mazur & Booth, 1998). Istraživanje: muški studenti koje su drugi studenti gurkali ili uvrijedili nakon toga imali povišene razine testosterona (Cohen, Nisbett, Bowdle, & Schwarz, 1996) . o Meñutim, eksperimentalna istraživanja : 1. injektiran testosteron, a onda 2. praćene poslijedice toga na ponašanje, pokazuju da je ovaj hormon uzrok, uzrok a ne samo korelat povećanog natjecateljskog ponašanja. Stephanie VanVan-Goozen i sur. (1995) serija istraživanja na grupi od 50 ispitanika koji su se željeli podvrći medicinskim zahvatima vezanim uz promjenu spola. o 35 transseksualaca bile su žene koje su dobivale doze testosterona kao dio medicinskih zahvata u njihovoj transformaciji u muškarce. o 15 njih bili su muškarci koji su dobivali kemikalije koje su suprimimrale testosteron kako bi se transformirali u žene. o Mjerena je promjena seksualne motivacije i agresivnog ponašanja. Rezultati: o Davanje testosterona ženama povećalo je vjerojatnost njihove agresije i seksualnu uzbudljivost. o Efekti testosteron-suprimirajućih kemikalija na muškarce bili su sličnog intenziteta, ali obrnutog smjera. Pokazivali su smanjenje agresije i seksualne uzbudljivosti. Pregledom različitih istraživanja Allan Mazur i Alan Booth (1998) zaključuju da visoke razine testosterona kod ljudi potiče “ponašanja dominacije —koja dovode do višeg statusa osobe u grupi ” o Ponekad je takvo ponašanje agresivno i buntovničko, ali ne i uvijek. Čini se da testosteron nema izravni, već neizravni efekt na agresivnost preko povećanja motivacije za dominacijom.
Utjecaj osobne osobne uvrede na pobuñivanje agresije • Veliki broj istraživanja to potvrñuje. o Marvin Wolfgang (1958) - kategorizirao 37 % ubojstava kao rezultati trivijalnih svaña: verbalnih uvreda, kletvi, trivijalnih udaraca. • To se pokazalo najčešćim motivom ubojstava.
• •
Meñutim, samo se muš muškarci ubijaju nakon trivijalnih svaña. Zašto? Wilson i Daly (1985)- Razlozi nisu trivijalni 77
•
•
“Svañe nasilnika odnose se na ”čuvanje lica", status dominantnosti, i . . . “samoprezentaciju” u visoko kompetitivnim socijalnim miljeima. . . . U tipičnom, čak tragičnom tijeku dogañaja , . . . niti žrtva niti nasilnik ne može odustati. . . (p. 59– 59–60). “ Svaki čovjek ne odgovara na uvredu potežući najbliže oružje. Hoće li takve statusne svañe postati nasilne ovisi o nekim karakteristikama situacije - kulturi u kojoj osoba odrasta. odrasta
Kultura časti • Skup društvenih normi čija je središnja ideja da ljudi, a pogotovo muškarci, trebaju biti spremnni braniti svoju čast, pa čak ako je potrebno i nasilnim ponašanjima ili osvetom. Različite mogućnosti mogućnosti za postizanje dominacije dominacije • Čini se da testosteron potiče motivaciju za dominacijom (Mazur & Booth, 1998). Ako ta motivacija može biti zadovoljena bez nasilja, vjerojatno do nasilja neće doći. • Prema hipotezi seksualne selekcije, tedencija za borbu za dominacijom kod muškaraca zapravo je sredstvo za postizanje važnijeg cilja—uspješne uspješne reprodukcije. o Ideja je da će se agresivnost povezana sa statusom kod muškaraca javiti samo u onim situacijama u kojima su manje opasni putovi ka višem socijalnom statusu zatvoreni ili blokirani o Agresija muškaraca vezana za status takoñer će se povisiti kada je teško doći do partnerice, ali će se smanjiti kada muškarac postigne cilj i privuče partnericu. Istraživanja potvrñuju te pretpostavke. o Nasilje i kompetitivnost najizraženije su u nekim grupama, a pogotovo kod siromašnih muškaraca mlañe odrasle dobi (Wilson & Daly, 1985). o David Rowe (1996) - delinkvencija može bit strategija mladih muškaraca kada su im druge mogućnosti ograničene. Npr. meñu muškarcima niske inteligencije korelacija izmeñu kriminalnog nasilja i ranog seksualnog ponašanja visoka. • James Dabbs i Robin Morris (1990) - efekti različitih korelata visokog testosterona kod muškaraca niskog statusa na uzorku od 4462 vojnih veterana. • Rezultati: visoke razine testosterona nisu bile povezane s višim antisocijalnim ponašanjem muškaraca visokog statusa, ali jesu s rizikom od delinkventnog ponašanja odraslih kod muškaraca niskog statusa.
78
Borba za partnericu • Više istraživanja potvrñuje da agresivnost povezane sa statusom raste i pada paralelno s kompeticijom muškaraca. o Npr. kod nekih životinjskih vrsta, muška agresivnost postaje viša prije sezone parenja, kada se bore za teritorij i ženke (Gould & Gould, 1989). • Dječaci u vrijeme puberteta postaju kompetitivniji, jer uspješnost u natjecanju (npr. sportu) počinje dovoditi do popularnosti kod suprotnog spola (Weisfeld, 1994). Ozbiljnija nasilna ponašanja javljaju se u kasnijim teenagerskim godinama kada je razina testosterona najviša razdoblje u kojem se muškarci najviše bore za partnericu (Daly & Wilson, 1988). • Palmer (1993) opažao dva tima hokejaša-amatera u Kanadi o Jedan su tim činili stariji, oženjeni muškarci o Drugi tim su činili mlañi, uglsvnom neoženjeni muškarci
3. Bihevior Bihevioralna alna genetika • X i Y kromosomi - Y-kromosom nosi na sebi utjecajan gen SRY (sex-determining region Y). Taj SRY gen kodira protein koji dovodi do muške tjelesne grañe. Aktivacija SRY gena šest tjedana nakon začeća dovodi do oblikovanja testisa. Testisi započinju stvaranjem hormona testosterona koji protječe cirkulacijom. Bet SRY gena, fetus bi razvio tijelo ženske grañe (default body plan). 4. Spolne razlike u agresivnosti • klasičnom istraživanju The Psychology of Sex Differences, Eleanor Maccoby i Carol Jacklin (1974) daju pregled istraživanja koja jako podupiru uobičajenu pretpostavku da su muškarci agresivniji od žena. • Dvadeset godina kasnije, Kaj Bjorkqvist (1994), poznata finska psihologinja, navodi da je postavka da su muškarci agresivniji od žena netočna, te da je to posljedica uskih definicija i operacionalizacija agresije prethodnih istraživanja. o Nalazi podržavaju navedenu tvrdnju, jer u velikom broju istraživanja nisu nañene spolne razlike u agresiji, dok neka nalaze više razine agresivnog ponašanja žena u odnosu na muškarce. o Kada npr. ljude pitamo za osjećaj bjesa, ne postoje jasne spolne razlike (Averill, 1983; Buss & Perry, 1992). • Istraživanja i Nizozemskoj i USA nalaze da su žene češće ljubomorne nego muškarci (Buunk, 1981; 1982; DeWeerth & Kalma, 1993; Paul, Foss, & Galloway, 1993). 79
Kada se radi o pravom nasilju unutar partnerskih odnosa, neka istraživanja pokazuju da žene imaju veću tendenciju koristiti tjelesnu agresiju od muškaraca prema svojim partnerima (npr., Stets & Straus, 1990). I na kraju, Bjorkqvist i njeni suradnici (1992) smatraju da će djevojke u usporedbi s mladićima, vjerojatnije koristiti neizravnu agresiju - tračanje, širenje zlonamjernih glasina, socijano odbijanje.
o
•
Količina agresivnosti ovisi o njenoj definiciji definiciji odnosno operacionalizaciji. operacionalizaciji. • Primjer 1: Ako žena zamišlja nevjeru svoga partnera, ona će obično razmišljati kako će ga emocionalno povrijediti, povrijediti dok će muškarac u sličnoj situaciji vjerojatnije razmišljati o tjelesnoj agresiji prema njoj ili njenom ljubavniku (Paul i sur., 1993). o Količina agresivnosti ovisi o njenoj definiciji odnosno operacionalizaciji. Razlike u sklonosti prema reaktivnoj nasuprot instrumentalnoj agresiji. • Žene su češće agresivne da bi izrazile svoje negativne emocije, dok muškarci češće koriste agresiju da bi postigli cilj ili kontrolu. o Ako definiramo agresiju u terminima emocionalne ekspresije ljubomore i bjesa i ako uključimo neizravne pokušaje povrede drugih ludi, žene su u najmanju ruku isto tako agresivne kao i muškarci. • Ako, s druge strane, ograničimo definiciju na tjelesnu agresiju kao što su tjelesni napadi i ubojstva, tada su muškarci mnogo agresivniji (Archer, 1994). To objašnjava mnogo, ali ne i sve. • Što je s rezultatima koji pokazuju da su žene tjelesno nasilnije u odnosima s partnerom? (Stets & Straus, 1990)? o Ta razlika nestaje se usmjerimo na važne razlike u definiciji. Naime, žene će vjerojatnije pljusnuti ili lupiti svoje partnere, ali će počinjena povreda biti značajno manja (Archer, 1994, 2001). o Osim toga, žensko nasilje u odnosu s partnerom najčešće je motivirano samoobranom, pa i njihova veća tendencija k agresivnosti može biti više očigledna nego stvarna (Dobash, Daly, & Wilson, 1992). o Izvan romantičnih odnosa, spolne razlike u agresiji su jasnije. Od djetinjstva na dalje, žene su manje tjelesno agresivne od muškaraca (e.g., Bjorkvist et al., 1992; Buss & Perry, 1992). • Zato su važne razlike u definiciji agresije. Ovisno o tome kako definiramo agresiju , žene mogu biti manje, jednako ili više agresivne od muškarca. o Kada kažemo da razlike ovise o definiciji to ne znači da su one arbitrarne ili besmislene. Upravo suprotno, razlika izmeñu tjelesne agresivnosti i neizravne agresije stvarno je jednako tako kao i razlika izmeñu toga da smo izbatinani ili nazvani pogrdnim imenom. • Neki autori su pretpostavili da će se zbog promjene položaja žena u društvu spolne razlike u agresiji smanjiti od 1960 tih na dalje, kao i stereotipi o ženama (Goldstein, 1986; Hyde, 1990). o Npr. 1960-tih godina – žene počinile oko 15% ubojsava o Meñutim, postotak ubojstava koja su počinile žene od 1969 u SAD-u Since 1969, nije se uopće povećao, već smanjio. o Muškarci – 85% ubojstava kasnih 1960-tih i 1970-tih, a 1990-tih 90%. o Muškarci u svim društvima čine najviše ubojstava. Izvor: statistički podaci Department of Justice, FBI Uniform Crime Reports.
80
•
Osim što se žene i muškarci razlikuju u preferiranim načinima agresije, agresije razlikuju se i u : o reakcijama na vlastito agresivno ponašanje (osjećaj srama, anksioznosti ili straha), što sve može inhibirati daljnje agresiju o kognitivnim reakcijama na potencijalno provocirajuće situacije
Kognitivni odgovori na situacije • Spolne razlike u interpretiranju situacija koje izazivaju agresivno ponašanje. • Kognitivne procjene situacija mogu utjecati na emocionalne odgovore i na daljnja agresivna ponašanja. o Frodi (1976) - muškarci sebe opisuju bjesnijima kada su provocirani agresijom drugog muš muškarca, karca dok ih kod žena najviše ljuti kada ih poniž ponižavaju. avaju • Žene se najviše razljute kada se prema njima netko odnosi ponižavajuće bilo da je to muškarac ili žena. o Duncan i Hobson (1977) - interpersonalni konflikt ljuti više muškarce nego žene, dok su žene provocirane konfliktom vrijednosti više od muškaraca. • Spolne razlike u procjenama što čini pravilan odgovor na interpersonalni konflikt, nalazi se već u ranim godinama.. Buss – spolne razlike u agresiji U svim do sada proučavanim kulturama, muškarci su značajno češće ubojice, a njihove žrtve su uglavnom muškarci. Teorija očinskog ulaganja i seksualne selekcije (Trivers) ističe kako žene više ulažu u potomke od muškaraca, te postaju važan ograničeni resurs reprodukcije za muškarce. Muškarci postaju ograničeniji u reprodukciji ne toliko sposobnošću preživljavanja, već sposobnošću da poećaju seksualni pristup visoko-ulažućim ženama. Što je veća varijanca reprodukcije (omjer muškaraca koji imaju i onih koji nemaju pristup), to je okrutnija borba izmeñu muškaraca. Muškarci su od svojih uspješnih prethodnika naslijedili mehanizme osjetljive na kontekst u kojemu agresija vjerojatno vodi do uspješnog rješavanja odreñenog adaptivnog problema. Muškarci su češće žrtve agresije zato što su muškarci primarno u kompeticiji s drugim muškarcima. Žene su takoñer agresivne, i njihove žrtve su takoñer primarno pripadnice istog spola, ali forma agresije žena je tipično manje bogata, manje nasilna, i stoga manje riskantna od muške agresije. Muška agresija prema muškaracima : smanjeni resursi i nemogućnost privlačenja dugotrajne partnerice je čini se socijalni kontekst povezan s muško-muškim ubojstvima. Jedan od glavnih motiva je obrana statusa i časti u lokalnoj grupi vršnjaka, dok je drugi motiv seksualna ljubomora – zadržavanje partnerice. Ženska agresija prema ženama – ženska fizička istospolna agresija, u usporedbi s muškom, je rijeña, manje nasilna i manje bogata. Žene više od muškaraca iskazuju ponižavanje na osnovi fizičkog izgleda i seksualne promiskuitetnosti, te mijenjaju taktiku ovisno tome kontekstu – želi li muškaraca kratkotrajnu ili dugotrajnu vezu.
81
Muška agresija prema ženama – seksualna ljubomora je glavni uzrok. Muškarci ubijaju svoje žene ili djevojke unutar 2 uvjeta : opažanje ili sumnja na seksualnu nevjeru, te kada žena okončava vezu. Ženska agresija prema muškarcima – kontekst u kojemu se dogaña je skoro uvijek povezan s jednim od ovih faktora : kada se žena brani od muškarca, ili nakon duge povijesti fizičkog zlostavljanja, kada više ne vidi drugačiji izlaz.
Teorija frustracija = agresija John Dollard • teoretičar učenja – veliki doprinos socijalnoj psihologiji. • Bio zainteresiran za kulturalne razlike u ponašanju prije nego što je ta tema postala široko prihvaćena. • Odbacuju koncepte instinkta smrti i specifičnih uroñenih instinkata kao nagona prema agresiji. Daleko se više oslanjaju na Freudove starije ideje i naglašavaju formuliranje operacionalnih koncepata te empirijskih provjerljvih pretpostavki. • Njihov energetski model agresije pretpostavlja da osoba nije motivirana na agresivno ponašanje uroñenim čimbenicima, već frustracijom o objašnjenje agresivnog ponašanja poznato pod imenom hipoteza frustracija agresija. Motiv za agresijom = nagon (instinkt) Frustracija - emocija koja se javlja kada smo blokirani postizanju cilja. Ili - sve ono što blokira naše ciljeve ili interferira s našim cilju usmjerenim ponašanjima Agresija je akcija usmjerena na povreñivanje drugog organizma. Pomak - agresija koja je usmjerena prema substituiranom (zamjenjenom) cilju ako je blokirana agresija prema pravom izvoru frustracije. KatarzaKatarza smanjenje motiva za agresijom koja rezultira iz zamišljenih, opaženih ili aktualnih agresivnih ponašanja. • Dvije glavne komponente originalne hipoteze: o Frustracija nastala blokiranjem napretka osobe prema postizanju cilja. potiče potrebu za agresijom, odnosno frustracija uvijek dovodi do agresije i o Agresija je uvijek produkt frustracije, odnosno svaka je agresija uzrokovana frustracijom • Agresija se može blokirati ako: o Ne postoji mogućnost pristupa izvoru frustracije o Osoba se boji kažnjavanja za agresiju
82
Klasično istraživanje - Geen (1968) - potvrñuje efekte frustracije: • Postupak: o Četiri uvjeta: 1. frustracija zbog zadatka, 2. osobna frustracija, 3. verbalni napad 4. kontrola
•
•
Ispitnicima pokazali nasilan film i dozvolili im da budu agresivni prema povjereniku eksperimentatora koristeći se Buss strojem (stroj za generiranje elektrošokova). Istraživanja Russella Geena uključuju razumijevanje uvjeta koji prvociraju (dovode do) agresije i faktora koji je smanjuju. Geen je takoñer vrlo poznati metodolog, a njegov je doprinos socijalnoj psihologiji široko poznavanje različitih istraživačkih metoda.
Hokanson i Burgess (1962)(1962)- Fiziološki promjene kod frustracije povezane s agresijom. • Postupak: • I faza : o Uvjet visoke i niske frustracije o Mjereni krvni tlak i srčani otkucaji • II faza o Mogućnost da ispitanici budu agresivni • Rezultati: visoko frustrirani ispitanici -smanjenje krvnog tlaka. • Katarza?
•
•
Dollard opisuje katarzu kao proces od dva stupnja: o Agresijom smanjujemo razinu fiziološkog uzbuñenja i o Zato što je uzbuñenje smanjeno, ljudi su manje ljuti i zbog toga postoji manja vjerojatnost za daljnjom agresijom. Neki podaci ne potkrepljuju ovu hipotezu (Baron, 1977; Geen i Quanty, 1977). o U nekim uvjetima, bezopasno agresivno ponašanje i gledanje agresije može sniziti uzbuñenje, ali ono ne garantira smanjenje agresije. o Naime, kada nestane ljutnje agresivna namjera može ostati. o Osim toga, uključivanje u agresiju ili gledanje agresije može povećati daljnju agresiju. o Imitacija o Potkrepljenje 83
•
Meñutim, prema Dollardu, agresija neće uvijek biti usmjerena na na objekt koji izaziva frustraciju. o Ako je osoba koja blokira nečiji cilj moć moćna, na, agresija će se pomaknuti prema drugima, drugima, npr. npr. onima koji su previš previše nemoć nemoćni da bi se osvetili. osvetili
Kritika pomaka agresije: agresije • Miješani rezultati : o Hovland i Sears -Pregledom informacija it 14 južnjačkih republika od 1882-1930 snažna negativna korelacija izmeñu cijene pamuka i linčovanja crnaca.. o Do pomaka dolazi, ali rezultati vezani za zamjenu ciljnog objekta nisu uvijek sasvim istovjetni. • Dollard pretjeruje: o Frustracija može dovesti do agresije, ali uvijek ne dovodi. o Agresija se često može javiti i bez frustracije. o Frustracija je samo jedna od nekoliko mogućih uzroka motiva za agresijom. • Pitanje koje su nakon nakon toga počeli postavljati istraživači: Pod kojim će uvijetima frustracija izazvati agresiju? • 1. Harris (1968)- veličina frustracije i agresija o Istraživanje u realnim uvjetima o Povjerenik eksperimentatora se uguravao u redove za trgovine, karte za kino i sl. o Što su ispitanici bili bliže blagajni -snažnija agresivna reakcija o Kada su muškarci bili izvor frustracije ispitanici bili agresivniji • 2. Worchel (1974)- arbitrarnost frustracije o Postupak: - 2 eksp. uvjeta o 1. Ispitanicima obećano da na kraju eksperimenta mogu izabrati nagradu koja im se sviña (5$ ili kolonjsku vodu). - arbitrarna frustracija o 2. Biti će nagrañeni istim nagradama, ali će nagrade birati asistent - nearbitrarna frustracija. frustracija. svi su bili nagrañeni, ali onom nagradom koja im je bila najmanje najmanje draga. o Kada im je kasnije data mogućnost procjenjivanja asistenta, i na taj naćin izražavanja svoje agresije, arbitrarno frustrirani studenti su bili mnogo hostilniji. • 3. Vrsta dogañaja koje često uzrokuju frustraciju (blagi stres i frustrirajući dogañaji u svakodnevnom životu) o Mnogo istraživanja – svi ovi faktori mogu povisiti agresiju : Buka, Vrućina, Smrad, Pušenje cigareta, Tjelesna bol, Invazija osobnog prostora, Neugodne situacije: vrućina • Povećanje temperature povezano s: o Agresivnijem trubljenjem o Povećanjem napada o Povećanjem broja ubojstava o Povećanjem broja gradskih štrajkova o Više “gañanja” u baseballu • Istraživanja povezanosti temperature i nasilnih zločina pokazuju da su nasilni zločini češći tijekom ljeta
84
Utjecaj buke na agresiju 8 6 4 2 0
Donnerstein i Wilson istražuju utjecaj buke na agresiju. U prvoj fazi pola muških ispitanika naljućeno je negativnom evaluacijom zadaće nenaljućeni od strane suradnice eksperimentatora, a u ispitanici drugoj fazi ispitanici su imali mogućnost da istoj suradnici zadaju električne udare naljućeni ispitanici različitog intenziteta. Jačina zadanih udara bila je mjera agresije. Tijekom tog dijela zadatka ispitanic su imali slušalice kroz koje je zadavana buka, male ili izrazito neugodne razine. Rezultati su bili jasni – buka, kao averzivni podražaj, povećala je agresiju samo buka nisko buka visoko kad su ispitanici prethodno bili naljućeni. Druga istraživanja podržala su ove nalaze – buka može učiniti ljude agresivnijima, ali samo onda kada je ovo agresivno ponašanje pojedinčeva dominantna sklonost odgovora, tj. onda kad je pojedinca već pripremljen da se ponaša agresivno. Utjecaj prenapučenosti na agresiju Proučavanja utjecaja prenapučenosti na prvi se pogled čine manje konzistentnima. Istraživanja nalaze da je više kriminala na gusto naseljenim područjima, no efekt nestaje pod kontrolom dodatnih varijabli kao što su prihodi ili obrazovanje. Laboratorijski pokusi pokazali su kako povećane, tako i smanjene efekte prenapučenosti na razmjere agresivnog ponašanja. Ovdje je od velike važnosti je li prenapučenost subjektivno percipirana kao neugonda ili ugodna – kada gužva interferira s onim što osoba želi učiniti, percipira se kao neugodna. U takvoj situaciji agresivne tendencije mogu biti pojačane, ali sito se može dogoditi i s tendencijom da se napusti takva situacija. Model bježanja od negativnog afekta (Baron, 1977) • Neugodni podražaj povisuje agresiju do odreñene točke iznad koje osoba nastoji izbjeći taj podražaj, postaje pasivna ili kolabira. • Tri koraka: o Neugodni podražaj dovodi do negativnog emocionalnog odgovora koji povećava vjerojatnost agresivnog ponašanja. 85
o o
Kako raste intenzitet neugodnog podražaja tako raste i intenzitet negativnog emocionalnog odgovora i agresivne tendencije. U jednoj točki dolazi do obrata. • Primjer : Broj štrajkova - najviši tijekom vrlo toplih dana (81-85 st.), a smanjenjem temperature njihov broj pada. o Možda je netočno pretpostaviti da je 90s F točka prekretnica, jer ima više dana u godini u kojima je temp. izmeñu 81-85 s F, pa je zbog toga bilo koja aktivnost vjerojatnija.
Kognitivno Kognitivno neoasocijacionistič neoasocijacionistička teorija agresije Leonard Berkowitz • reformulira teoriju frustracija- agresija • Berkowitz (1983) - teorija uključuje analizu afekta, uzbuñenja i kognicija • Drugi dio hipoteze F-A teorije (agresija je uvijek uzrokovana frustracijom). • Frustracija se najbolje može opisati kao jedan od mogućih izvora negativnog afekta. o Negativni afekt je širok raspon podražaja i situacija koje stvaraju negativna emocionalna stanja koja mogu povećati agresiju. • Agresija je averzivno stimulirana tj. izazvana negativnim afektom • Berkowitz (1988) neposredni odgovor na averzivni podražaj potpuno je emocionalan i nije pod kognitivnom kontrolom. • To afektivno stanje provocira odreñena povezana stanja putem procesa koji Berkowitz naziva kognitivnim neoasocijacionizmom neoasocijacionizmom Asocijativne mreže u memoriji • Negativne afekt - stanja koja se enkodiraju u hipotetičke točke ili memorijske čvorove (nodes) o Oni povezuju kognicije, emocije i ekspresivne motorne sklopove o Aktivacijom nekog afektivnog stanja aktiviraju se i drugi procesi različitim direkcijskim putevima. • Neposredna afektivna reakcija na averzivni podražaj aktivira kompleks emocija i misli povezanih bilo s agresijom ili bijegom od averzivne situacije, te ponašanja koja nazivamo borba ili bijeg
86
Slika 2. She matski dijagram procesa koje opisuje Berkowitzev (1989) kognitivno neoasocijacionistički pristup humanoj agresiji
PODRAŽAJ Provokacija Frustracija Okolinski stresori
NEGATIVNI AFEKT
•
• •
EKSPRESIVNI MOTORNI SKLOPOVI
EMOCIJE
KOGNICIJE
AGRESIJA
BIJES
MISLI MRŽNJE
BIJEG
STRAH
MISLI O BIJEGU
Berkowitz, Cochran i Embree (1981) - ispitanici drže nedominantnu ruku u: o vrlo hladnoj vodi ili mlakoj vodi ugodne topline o istovremeno zadavaju podražaj averzivnog zvuka drugoj osobi o izgovor - to rade da bi osobu kaznili za lošu izvedbu u nekoj aktivnosti. Rezultati: grupa daje veći broj takvih podražaja od 2. grupe. Berkowitz (1989) - kognicije, emocije i ekspresivni motorni sklopovi svaki za sebe funkcioniraju relativno nezavisno. nezavisno o Svaki od ova tri može započeti aktivnost drugih. 87
•
Implikacija tog principa je da se emocija bijesa može aktivirati: 1. povećanjem negativnog afekta koji se javlja zbog nekog okolinskog uvjeta, 2. razmišljanjem o agresiji i mržnji i 3. uključenjem u agresivno ponašanje.
Berkowitz i Heimer (1989) - efekt priminga • Ispitanici držali ruku u hladnoj ili toploj vodi ili razmišljali o agresiji iz zadavanje agresivnog podražaja. o Razmišljanja i doživljena bol djelovali nezavisno jedan od drugoga na agresivno ponašanje. o Čak i kada nije postojao podražaj za negativni afekt (hladna voda), samo razmišljanje tendencije. o kažnjavanju provociralo je bijes i/ili agresivne motorne tendencije • Emocionalne, kognitivne i ponašajne posljedice negativnog afekta su paralelni procesi. Nijedan nužno ne dovodi do bilo kojeg drugog. • Dakle, emocija bijesa nije nužan uvjet agresije. agresije o Bijes se obično javlja uz poticaj za napad, ali nije uzrok napadu. Bijes i agresija mogu biti razdvojeni. • Zillman (1988) - osjećaj bijesa nužni posrednik odnosa provokacije i agresije. o Bijes je svijesno iskustvo koje nastaje rastom fiziološkog uzbuñenja i informacijama iz okoline pomoću kojih objašnjavamo uzbuñenje. o Fiziološko uzbuñenje nastaje iz "socijalnih ili okolinskih uvjeta koji su prijetnju dobrobiti" (Zillman, 1988, str.52). o Ponovne procjene okolinskih podražaja mogu podržati ili odbaciti percepciju ugroženosti ili ukazivati na to da je opasnost mala. o Intenzitet bijesa i stupanj agresije su funkcija razine fiziološkog uzbuñenja. Transfer ekscitacije • Zillman - uzbuñenje potaknuto dogañajima koji nisu provokacija mogu pod odreñenim uvjetima biti zabunom asocirani s provokacijom. provokacijom • Uzbuñenje koje stvara jedan podražaj može intenzivirati emocionalni odgovor osobe na drugi podražaj. Odnosi se na situacije u kojima se dvije uzbuñujuće okolnosti javljaju sekvencijalno. o ljudi mogu transferirati rezidualno uzbuñenje, izazvano jednim izvorom, na nove uzbzñujuće uvjete, što znači da uzbuñenje preostalo iz prethodne situacije može biti dodano uzbuñenju stvorenom u novoj situaciji. o Jasno je da su nam uvjeti pod kojima nalazimo ovaj prijenos ekscitacije, a u skladu s time i povećanu agresiju, posebno zanimljivi. • Rezultati niza eksperimenata pokazju da prijenos rezidualnog uzbuñenja povećava agresiju samo onda kad je agresija dominantna sklonost odgovora u novoj situaciji(Zillmann,Katcher i Milavsky). • Čini se da postoji i drugi čimbenik koji utječe na uvjete pod kojima povećano fiziološko uzbuñenje vodi do povećane agresivnosti – kako je to uzuñenje interpretirano ili označeno. o Ako se uzbuñenje interpretira kao ljutnja, povećava se vjerojatnost agresivnog odgovora. o Isto fiziološko uzbuñenje možemo osjetiti i u situaciji kada ga nećemo interpretirati kao ljutnju. • Zillmann, Johnson i Day provjeravaju tu pretpostavku tako što stavljaju ispitanike u 2 uvjeta : o uvjet u kojemu ispitanici vježbaju (kako bi se povisilo uzbuñenje) neposredno prije uzvraćanja, o uvjet u kojemu vježbaju 6 minuta prije uzvraćanja. o Kao što su i predvidjeli, u prvom uvjetu uzbuñenje nije interpretirano kao ljutnja jer je pripisano vježbanju. o U drugom uvjetu uzbuñenje je pripisano ljutnji,jer jer perid odmaranja izmeñu 88
vježbanja i uzvraćanja omogućio oporavak. Utvrñena je jasna razlika u agresivnom ponašanju, ponašanju iako su svi ispitanici u jednakoj mjeri provocirani i fizički uzbuñeni. • Možemo zaključiti da se ovakav porast može očekivati kada pojedincu nedostaje jasna informacija o uzrocima uzbuñenja. o Uz jasnu informaciju, uzbuñenje će biti ispravno interpretirano i neće iamti učinka na razmjere ili vjerojatnost agresivnog ponašanja. Pozitivni afekt • I Zillmanova i Berkowitzeva teorija daju naglasak na ulogu negativnog afekta u nastajanju agresije? • Meñutim, što je s pozitivnim afektom?
o
Model uzbuñenjeuzbuñenje-afekt • Agresija je pod utjecajem i intenziteta i tipa emocije koju stvara podražaj. Pozitivni afekt može smanjiti negativne osjećaje i osvetu. (Baron-istraživanja inkopatibilnih odgovora). • Prema ovom modelu, agresija je pod utjecajem i intenziteta fiziološkog uzbuñenja i tipa emocija koje se stvaraju podražajem. Ovaj model integrira Zillmanov model transfera ekscitacije i Baronova istraživanja negativnog efekta i inkopatibilnih odgovora.
Kognitivni utjecaji • Važno je kako osoba interpretira negativne emocije i fiziološko uzbuñenje Kognitivno neoasocijacionistička analiza (Leonard Berkowitz) • Neugodna iskustva dovode do negativnog afekta, a on pak dovodi do tjelesnog uzbuñenja i automatskih asocijacija. • Te asocijacije mogu biti pod utjecajem vanjskih faktora (efekt oružja). • Tada činimo kognitivne interpretacije (kognitivno procesiranje višega reda) uzimajući u obzir odreñene informacije.
89
•
• • •
7 6 5 4 3 2 1 0
Ne samo frustracija, već bilo koje negativno iskustvo izaziva priming za agresijom. o Priming se javlja u obliku uzbuñenja, posebno bjesa, koji usmjerava osobu na na agresiju. o Meñutim, javljanje agresije i njezin oblik ovisi o situacijskim znakovima. znakovima Podražaji asocirani s prethodnom agresijom izazivaju novu agresiju. Prethodna potkrepljenja - instrumentalna (nagrade, odobravanja) ili emocionalna (zadovoljstvo što smo nekog povrijedili kada smo bili ljuti). o Agresija je tako i izazvana izvana i dolazi iz osobe. Prema Berkowitzu, agresivni nagon je pojačan dodatnim frustracijama, izlaganjima nasilnim ponašanjima ili napadima na nevažne objekte (nema katarze). o Situacija se procijenjuje na temelju prethodnog učenja. Berkowitz i drugi teoretičari slažu se da uzbuñenje ima glavnu ulogu u agresiji, ali pitanje je radi li se o uzbuñenju koje je nastalo zbog negativnog afekta ili općim nagonom. Berkowitzeva revizija hipoteze frustracija-agresija, pomiče naglasak sa instiktivne ili automatske prirode povezanosti frustracije i agresije na stupanj okolinske kontrole nad agresijom.
Kognitivno neoasocijacionistička teorija agresije: agresije: Situacijski znakovi i emocionalna agresija • Situacijski znakovi bili su važni elementi i originalne hipoteze frustracija- agresija. o Tamo se shvaćaju kao diskriminativni podražaji koji ili inhibiraju agresiju ili determiniraju cilj agresije.. o Berkowitz smatra da je agresija povezana s podražajima, voñena podražajima koji pobuñuju ili olakšavaju agresiju. o Agresivna ponašanja su uvjetovani odgovori na situacijske podražaje. o Situacijske znakove djeli na tri glavne kategorije: ciljne objekte (crnci, Židovi), objekte (pištolj), i situacije (crkva,mračna uličica u sumnjivom kvartu). o Takvi znakovi čine norme koje dozvoljavaju ili inhibiraju agresiju Efekt oružja • Najpoznatije Berkowitz-evo istraživanje situacijskih znakova ispituje oružje kao znakove agresije. o Ljutim i ne-ljutim ispitanicima data je mogućnost zadavanja električnih šokova u prisustvu oružja (revolvera) ili sportske opreme (badminton reketi). o Za nenaljućene ispitanike nije nañen značajan efekt agresivnih znakova na broj električnih udara zadanih nenaljućeni pomoćniku eksperimentatora. ispitanici o Nasuprot tomu, za naljućene ispitanike postojao je jasan efekt : naljućeni naljućeni ispitanici ispitanici zadavali su više udara kada je oružje bilo prisutno nego kad nije, a razina agresivnog ponašanja nije bila značajno različita u uvjetima u kojima je oružje bilo povezano i u uvjetima u bez objekta oružje oružje povezano kojima nije bilo povezano sa nepovezano sa sa suradnikom suparnikom. suradnikom o Takoñer, razljućeni ispitanici takoñer su dali više električnih udara kada je bilo prisutno oružje nego objekti neutralni za agresiju o Drugi istraživači nisu uspjeli replicirati ove rezultate.
90
• •
• •
•
Page i Scheid su potvrdili rezultate Berkowitza i La Pagea samo kada su ispitanici bili svjesni što je eksperimentator želio dokazati. Smatra se da su ovi rezultati produkt zahtjeva zadatka (demand effects ili demand characteristics). o prema nekim kritičarima, pojačavajući efekt agresivnih znakova mogao bi prije biti u tome da su oni signal pojedincu da je agresija primjereniji oblik ponašanja u zadanoj situaciji. Meñutim, u istraživanju pod nazivom: Naturalistic Studies of Aggressive Behavior: Aggressive Stimuli, Victim Visibility, and Horn–Honking, Turner, Layton, and Simmons potvrdila efekte oružja u prirodnim uvjetima. uvjetima 1. istraživanje — anketa vozačima koji često voze o Trebali odrediti stupanj iritiranosti i agresije kada voze, o 77% muškaraca, 56% žena - tiho govore proste riječi, o 50% muškaraca, 15% žena u ljutnji manipuliraju svijetlom. 2. istraživanje —Manipulacija uočljivošću žrtva i agresivnim znakovima o Stari kamion je na raskršćima, na zelenom svijetlu stajao i navoljko se kretao i to pred novim automobilima (vozači višeg socijalnog statusa). 1. U kamionu je bilo revolver (ili ga nije bilo), 2. Vozač je bio vidljiv ili nevidljiv, 3. Naljepnice s natpisom - Prijatelj ili Osveta.
VICTIM VISIBILITY Low Visibility (curtain closed) High Visibility (curtain open) Mean %
CONTROL 33.%
AGGRESSIVE STIMULATION RIFLE PRESENT FRIEND VENGEANCE BUMPER BUMPER STICKER STICKER 46.7 76.5%
21.4%
29.4%
42.9%
27.4%
38.0%
59.7%
MEAN % 52.2% 31.2%
– Other cues Victim characteristics Justification for aggression
Self–fulfilling prophecy – Hostile individuals elicit hostility
•
Meñutim, situacijski znakovi ne samo da povećavaju agresiju, već je mogu i inhibirati o Npr. nañeno je da za sve osim onih najbjesnijih osoba, bol žrtve, krivnja, strah od odmazde ili osjećaj solidarnosti sa žrtvom (ispitanici koji su sami prije dobivali elektro šokove, zadavali su niže šokove žrtvi nego ispitanici koji prethodno nisu iskusili šokove) inhibiraju agresiju.
Materijalne i socijalne nagrade • Iako to uvijek nije koherentno rečeno u teorijama agresivnosti veliki broj istraživača smatra da je je agresija velikim djelom instrumentalna. 91
Obično se smatra da je instrumentalna agresija naučena. Agresija je stečeno ponašanje, potkrepljeno uspjehom. Buss – agresija je univerzalna jer se isplati, instrumentalna je agresija važnija jer je češća od emocionalne agresije. Ispitivanja pokazuju važnost instrumentalnih instrumentalnih nagrada i cijena u odreñivanju kada se agresija javlja. 1. Životinje nagrañene za agresivno ponašanje postaju agresivnije. 2. Djeca koja se uspješno brane od napada drugih postaju agresivnijima. Bandura i Walters nalaze da roditelji agresivnih adolescenata potkrepljuju djecu da “čvrsto traže svoja prava”, Velik broj istraživanja pokazuju da potkrepljivanje agresije povećava razinu agresije.
o o o
•
• •
Teorija socijalnog učenja i agresija • Ne negira se postojanje nagona, ali se eksplicite ne govori o agresivnom nagonu kao Berkowitz. • Biološki faktori ograničavaju agresivna ponašanja koja ćemo naučiti i brzinu učenja (nikada nećemo naučiti kako ubiti na način na koji ubija npr. zmija). o Iako se rañamo biološki spremni da budemo agresivni nastajanje i oblik agresije odreñen je socijalnim učenjem. učenjem o Ističe učenje i situacijske odrednice agresije. o Iako je agresija naučena i ističe se važnost potkrepljenja, ipak najveći dio nije naučen putem izravnog potkrepljivanja. • Agresija se najviše uči putem vikarijskog uvjetovanja, uvjetovanja, opažanja i imitacije. imitacije • Agresija je u osnovi pod kognitivnom kontrolom • Efekt nagrade na agresiju djece. Ignoriranje agresije i nagrañivanje poželjnih ponašanja imao je snažne efekte na dječake u dječjem vrtiću.
Je li kazna efektivna u oblikovanju oblikovanju agresivnog ponašanja? • Richard Walters (1966) - razvojni psiholog rekao je:" Samo kontinuirano očekivanje osvete.. sprečava pojedinca da slobodno izraze svoju agrresiju." • Mnogo je istraživanja pokazalo da da agresija može biti reducirana kažnjavanjem. o Npr. kažnjavanjem dječje agresivne igre lutkom može manjiti grubost takve igre (Hollenberg i Sperry, 1951). Odrasli će smanjiti količinu električnog šoka kojeg daju drugoj osobi kada davanje šoka rezultira kontrašokom (Donnerstein, i Donnerstein,1976). • Ipak, usprkos takvim demonstracijama, mnoga istraživanja sugeriraju da je kazna opasan 92
način sprečavanja agresije (Walters i Grusec, 1977) Dva važna razloga za neuspjeh kažnjavanja koje je primjenjeno u svrhu reduciranja agresije. o Naime, ljudi obično misle da imaju pravo, pa čak i da im je dužnost, da se osvete za agresiju. Kao što znamo, i neke društvene norme uključuju osvetu za agresiju. o Drugo, najuobičajenija reakcija na kaznu je da se postane bjesan. Kao što pokazuju istraživanja (Baron, 1973), kada se ljudi naljute tada se obično ponašaju tako da ne misle o kasnijoj kazni koja slijedi. Ili ne misle o budućnosti ili joj umanjuju važnost. Učenje opažanjem i imitacija - Opažač oblikuje kognitivne reprezentacije opaženog ponašanja. • Kako bi mogla imitirati ponašanje osoba ga treba promatrati, zapamtiti i biti sposobna reproducirati. reproducirati o Dijete može izmisliti i nove oblike agresije kombinirajući različite modele. o Ključni faktori u učenju opažanjem :
•
Opaženi ishodi (uspjeh ili neuspjeh modela) utječu na ponašanje na isti način na koji i ishodi koje smo sami doživjeli. o Ishodi modela dovode do tendencije imitiranja (reprodukcije) ponašanja modela. o Vidjevši ishode, osoba koja uči može anticipirati uspjeh ili neuspjeh sličnog vlastitog ponašanja. o Nadalje, putem empatije može doći do klasičnog uvjetovanja. uvjetovanja 93
Opažanje modela koji je nagrañen za agresiju dovodi do toga da opažač očekuje nagradu i povezuje agresiju s ugodnim osjećajem. Bandura - modeliranje ponašanja ovisi ovisi o ishodima ponašanja za osobu-model Eksperimenti: djeca gledaju model koji se igra s Bobo lutkom -model nagrañen ili ne ili kažnjen. Rezultati: o U slobodnoj igri djeca imitirala najviše nagrañeni model, a kažnjeni najmanje. o Meñutim, kada su zapitana da imitiraju ponašanje, sva su ga djeca mogla imitirati. imitirati o Ponašanje je bilo naučeno, čak i kada nije izvedeno.
o
• • •
Teorija socijalnog učenja i agresija • Ne uče se samo specifična ponašanja već općenitija ponašanja ili stil ponašanja. • U našoj kulturi takvi stilovi ponašanja uče se uglavnom u obitelji (roditelji koji vrednuju agresiju imaju i agresivniju djecu), lokalnoj zajednici (npr. visoka agresivnost u getu), i putem mas medija. medija • Jednom kada se agresija nauči, što je motivira? o Neki su motivacijski faktori internalni, biološki utemeljeni, dok su drugi kognitivni i naučeni. o Averzivni poticatelji agresije - tu je Bandurina teorija ponešto slična Berkowitzovoj. On smatra da negativni dogañaji koji rezultiraju stanjem negativnog uzbuñenja mogu imati različite posljedice. o Različiti poticatelji agresije (bol, smrad, siromaštvo) olakšavaju agresiju, ali sami za sebe nisu nužni i dovoljni uvjeti. • Agresija je u osnovi pod kognitivnom kontrolom o Tip odgovora na neugodni dogañaj ovisit će o kognitivnoj interpretaciji osobe o Ljutnja se brzo smiruje, ali se lako ponovo javlja razmišljanje o izvoru ljutnje. Modeli i smanjenje agresije • Mahatma Gandhi - Slani marš - Dandi Marš (12. 3 - 5. 4. 1930) o Kada je Ghandi sa prosvjednicima došao do mora, uzimajući grumen soli rekao je:,, 'With this, I am shaking the foundation of the British Empire.' Istoga dana zakon o soli prekršilo je u Indiji oko 5 000 000 ljudi. • Demonstracija efekata modela na redukciju agresije - (Donnerstein i Donnerstein, 1977). o Postupak: Srednjoškolci (M) su trebali dati elektrošokove svojim kolegama. Prije no što je na njih došao red pokazani su im video filmovi u kojima su studenti davali elektrošokove nekim žrtvama. o 1. E grupa -gledali studenta koji odabire elektrošokove koji najmanje ozljeñuju žrtvu. o 2. E - bez modela. o Rezultati: neagresivni model djelovao na davanje mnogo manje elektrošokova žrtvi.
Mediji i nasilje • Plagens, et al. (1991) o Tipično američko djete gleda preko 200 000 nasilnih ponašanja na TV do svoje 18. godine. o Djeca koja gledaju puno nasilja na TV nasilnija su prema vršnjacima o Eksperimentalna istraživanja u kojima je gledanje nasilja kontrolirano takoñer nalaze efekte na nasilno ponašanje. • Jačina povezanosti izmeñu nasilja u medijima i stvarne agresije
94
•
• •
•
•
Druga su istraživanja istraživanja našla o Do kraja osnovne škole, tipično će američko dijete na TV-u vidjeti: o 8 000 umorstava o više od 100 000 drugih nasilnih ponašanja Istraživanje provedeno 2003. g (Roditeljski savjet za TV) – o 534 epizode nasilja na TV u najgledanijem vremenu i to tijekom perioda od 2 tjedna. o najnasilnije TV emisije namijenjene su djeci (npr. “crtići”) Izazov video igara o Dilema roditelja - pustiti djecu pred TV ekranima ili video igrama. o Roditelji smatraju da je video igra dobra babysitter o vjeruju da video ponekad može biti dobro edukacijsko sredstvo o eksperti predlažu da roditelji ponekad isključe TV kako bi izbjegli izlaganje djece video nasilju Može imati i pozitivne efekte…. o Freidrich i Stein (1972): ”The Mister Rogers Study” Predškolcima pokazali Mister Rogers svaki dan tijekom 4 tjedna. ijekom toga tjedna djeca manje obrazovanih roditelja postala su kooperativnija, više su pomagala, i više izražavala svoje osjećaje Druga istraživanja: o Djeca, pogotovo dječaci koji su gledali obrazovne programe na TV imali su više ocjene i više su čitali. Dječaci kada su imali 8 god
Dječaci sa 18 god.
Preference za nasilje na TV-u.
.Preference za nasilje
na TV . 05
. 21
-.05 .31
Agresivnost s 8 god.
Agresivnost s 18
god. .
95
Kratkotrajni efekti medija na nasilje Nasilje s medija može utjecati na ponašanje gledatelj na dva načina: agresivno ponašanje je imitacija nasilja s tv i nasilje s tv vodi agresivnom ponašanju ali drugačijem od onog viñenog. Direktna imitacija: kao posljedica gledanja tv-a kod djece - slučajna ubojstva, kod odraslih kao posljedica gledanja boksanja – ubojstva. Neki pojedinci su podložniji utjecaju agresije iz medija od drugih. Da bi se moglo tvrditi da medijsko nasilje dovodi do agresivnosti nužno je zadovoljti dva preduvjeta : potrebno je dokazati da su nasilje i agresija široko prisutni u medijima mora se utvrditi da je izloženost nasilnom sadržaju značajna kod djece i odraslih Agresivno ponašanje je najčešće u srednjoj životnoj dobi, jednako kod oba spola. Dokazi za povezanost nasilja u medijima i agresije Jedan dio dokaza proizlazi iz eksperimentalnih studija koje su dominirale u prvoj fazi istraživanja efekta nasilja u medijima sve do ranih 80-tih. Te su studije izlagale ispitanike agresivnom materijalu i tada opažale agresivna ponašanja. Agresivni odgovori iskazani u eksperimentalnoj grupi usporeñivani su sa kontrolnom grupom kojoj nisu bili prikazani agresivni materijali (ili su gledali neutralan film ili nikakav) s ciljem da se ispita utjecaj agresivnosti u medijima na ponašanje koje je slijedilo. Dokazi iz takve metodologije takoñer pokazuju da izlaganje agresivnim medijima dovodi do kratkoročnog povećanja u opaženoj razini agresivnog ponašanja. Istraživanja na djeci i adolescentima ukazuju da nasilje u medijima pojačava agresiju kod djece i adolescenata u interakciji sa strancima, prijateljima u razredu ili prijateljima. Paik i Comstock (1994) proveli su metaanalizu. Pronašli su značajan efekt izlaganja agresivnom materijalu, iz čega slijedi da što je veća bila izloženost agresivnom materijalu iskazivane su veće razine agresije. Efekt je jači kod eksperimentalnih istraživanja nego kod samoiskaza.. Pokazalo se da su dob i spol značajne moderatorske varijable: • Povezanost izmeñu izloženosti i agresije je bila jača kod M i kod djece i adolescenata • Fiktivno nasilje u crtićima i fantastičnim programima pokazala su jači efekt na agresiju od realnih prezentacija nasilja, kao npr. akcijski i kriminalistički programi i sl. Comstock i Paik sumiraju različite čimbenike koji igraju ulogu u efektu televizijskog nasilja na agresiju, te kažu kako oni mogu biti grupirani duž četiri dimenzije. Potičući efekti nasilja u medijima na agresive tendencije gledatelja vjerojatniji su ako se : sugerira efikasnost – agresija se u medijima prezentira kao efikasan instrument kojim se mogu postići ciljevi i/ili ostati nekažnjen sugerira normativnost – fizičko nasilje prikazano se ne pokazujući posljedice za žrtvu – agresija se prikazuje kao da nema posljedica, kao opravdana (*good guys, policajci) sugerira prikladnost : počinitelj je prikazan kao sličan gledatelju, koji može sebe zamisliti u ulozi počinitelja. Agresija se prikazuje na realističan prije nego na izmišljen, nestvaran način sugerira prijemčivost – gledatelj promatra prikaz nasilja u stanju emocionalnog uzbuñenja, koje ga sprječava da zauzme suzdržan ili kritički stav. Hogben (1998) –potvrñuje efekt izlaganja i da opada s dobi te da je jači kada je agresija prezentirana u nerealnom obliku U prošlih nekoliko godina postale su popularne video igre. Postepeno se akumuliraju dokazi da igre sa nasilnim sadržajem okidaju agresivno ponašanje na sličan način kako to čine tv ili kino r= 0,46 – korelacija izmeñu dugoročnog izlaganja nasilnim video igrama i agresivnog delikventnog ponašanja (kod studenata) Uzimajući u obzir razlike u ličnosti pokazalo se da su ljudi koji su visoko na crti agresivnosti podložniji utjecaju nasilnih video igara. igrači koji su igrali nasilnu igricu i izgubili kasnije su ispoljavali duže eksplozije avezivne galame (što su psovali ili što?) prema protivniku u zadatku s vremenom reakcije; od onih koji su izgubili u neagresivnoj igrici Anderson i Dill navode 3 razloga zašto misle da nasilne video igre imaju jači efekt od filmova 1. video igre zahtijevaju od igrača da se uživljava u ulogu agresora i da djeluje s agresorove perspektive tijekom igre 96
2. pojedinac sudjeluje aktivno, nije pasivni promatrač 3. dovode do ovisnosti, konstantno su dostupne Postoji opće slaganje da agresivnost u medijima ima potencijalno štetne efekte povećavajući vjerojatnost gledateljevog naknadnog agresivnog ponašanja. No, to sve ne znači da će svatko izložen nasilju postati agresivniji. Stoga je važno zapitati se kada (u kakvim uvjetima) agresivnost u medijima dovodi do agresivnijeg ponašanja. Identificirano je nekoliko važnih uvjeta koji facilitiraju efekte nasilja u medijima: 1. Pripisivanje agresivnog značenja opažanom ponašanju. ponašanju Npr. Za obožavatelje ragbija gledanje takve utakmice spada u uzbudljivi sportski dogañaj, dok će druga osoba na to gledati kao agresivni obračun izmeñu dva hostilna suparnika. U ovom će slučaju efekt pojačavanja agresije vjerojatnije biti veći kod gledatelja koji smatra da je ponašanje igrača agresivno. 2. Opažane pozitivne posljedice agresivnog ponašanja. ponašanja Čak i kada je neko ponašanje interpretirano kao agresivno, na opažačevo ponašanje će ponašanje vjerojatnije utjecati opažene posljedice toga ponašanja. Ako je agresija kažnjena ili nije uspjela, manje je vjerojatnije da će potpaliti agresivno ponašanje kod gledatelja nego u slučaju da je agresija nagrañena ili se agresor izvukao i zbrisao. Tako se npr. u igrici Carmageddon skupljaju bodovi tako da se gazi ljude po cesti a extra bonus bodovi dobiju se ako zgaziš slijepca i to dvaput (rikvercom). lošeg. Ovdje se dogañaju dvije stvari. 3. Neuspjeh u prezentiranju agresivnog ponašanja kao lošeg Prva se odnosi na razmjer u kojem su u prezentacijama istaknute negativne posljedice agresivnog djela. To se odnosi npr. Na likove iz crtića koji veselo skakuću nakon što ih je nešto pokosilo ili raznijelo u komade. Ideje o ireverzibilnosti nasilnog čina te da ono uzrokuje bol i ozljede izbačene su. Istraživanja na televiziji u UK. pokazuju da čak 60% nasilja nije praćeno iskazima boli i sličnog. Povezanost nasilja na TV-u i agresije jača kad nema jasnih posljedica agresije. Druga stvar tiče se prezentacije agresije kao opravdane i time ne vrijedne osude. Agresija je uglavnom uklopljena u filmove ili igrice s navodnim dobroćudnim razlogom, kao dijeljenje zaslužene kazne ili kao osveta zbog agresije drugih. U 44% televizijskih emisija, prema nekom istraživanju, agresija je prikazana kao opravdana. Takva djela opravdane agresije vjerojatnije će pobuditi agresivni odgovor kod gledatelja. 4. poistovjećivanje/identifikacija s agresorom. Agresija je uglavnom izvoñena od strane likova koji su osobito jaki, (zgodni) i/ili obožavani i time služe kao atraktivni modeli (npr. Steven Segal ili Chuck Norris ili Obi-Wan-Kenobi iz Ratova zvijezda). Kako govori teorija socijalnog učenja, vjerojatnije ćemo imitirati atraktivan model. 5. Gledateljeva nemogućnosti da se udalji od agresije u medijima. Ako se gledatelj može psihološki distancirati od prezentiranog nasilja, efekt utjecaja agresije je potisnut. Distanciranje može biti postignuto usmjeravanjem na neagresivne aspekte kao što su, npr. Estetski aspekt filma, ili da se pokušamo usmjeriti na činjenicu da to nije stvarno (da samo glume). Pojačavajući snažni oblici prezentiranog medija, kao što su 3-D filmovi, dizajnirani su tako da spriječe takva nastojanja. Ovih pet aspekta ocrtavaju set uvjeta koje čine povećavaju vjerojatnost da će nasilje u medijima povećati tendenciju agresivnog odgovora. Različiti aspekti mogu se dodavati i meñusobno se pojačavati, tako identifikacija s agresorom može biti jača ako su njihove akcije prikazane kao opravdane i uspješne, i udaljavanje od prikazanog agresora može biti teže ako se gledatelj snažno poistovjećuje s nasilnikom (npr. Damir i Clint Eastwood) No, uz izlaganje agresivnom materijalu pod jednakim uvjetima, neće svi pojedinci reagirati povećanom agresivnom tendencijom. Prema tome, važan je zadatak identificirati osobine ličnosti koje čine pojedinca osobito podložnim efektu pojačane agresije od strane nasilnog medija.
97
Individualne razlike u medijski moderiranoj agresiji Meñu varijablama koje imaju potencijalno moderirajući efekt medijskog nasilja na agresiju, tendencija pojedinca za agresivno ponašanje je posebno značajna. Bushman je utvrdio : ispitanici s visokom tendencijom za agresivno ponašanje pokazuju veću želju za gledanjem nasilnog materijala nego ispitanici s niskom tendencijom za agresivno ponašanje agresivni pojedinci iskazuju veću hostilnost nakon gledanja nasilnog filma od neagresivnih ispitanika, dok nakon gledanja nenaslnog filma nema razlike u hostilnosti izmeñu grupa u uvjetu gdje prije gledanja filma nije bilo provokacije i agresivni i neagresivni ispitanci su podjednako reagirali na nasilni film (agresivnije nego ispitanici koji su gledali nenasilan film), dok je efekt filma na agresiju bio veći za agresivne nego za neagresivne ispitanike ukoliko je prije gledanja filma bilo provokacije (puštanje neugodnog zvuka visokog intenziteta). Bushmanova istraživanja upućuju na začarani krug – agresivni pojedici preferiraju nasilni program, koji pojačava njihovu agresivnost. Dugotrajni efekti medija na nasilje Pravilna procena efekta medija na nasilje mora utvrditi potencijalne kumulativne efekte izloženosti nasilnom programu. Huesmann i Miller nalaze da su preferencije dječaka za nasilni program u 3.razredu značajno povezane s agresivnpšću nakon 10 i nakon 22 godine. Nije pronañena veza za 18-godišnjake u preferenciji nasilnog programa i agresivnosti. Potonje može sugerirati da su adolescenti koji su bili izloženi nasilnom programu s 8 godina bili agresivniji i nakon 10 godina, iako njihovo preferiranje nasilnog programa ne mora biti veće. Takoñer, nañeno je kako je preferencija dječaka za nasilni program prediktor težine kriminalnih osuda u dobi od 30 godina. Utvrñeno je kako su dječaci koji su pokazivali snažnu preferenciju nasilnog programa u dobi od 8 godina imali dvostruko teže kriminalne presude od dječaka koji nisu preferirali nasilni program u toj dobi. Ovi nalazi sugeriraju da više televizijsko nasilje djeluje kao kauzalni utjecaj na agresivno ponašanje nego obrnuto. Nije nañena povezanost izmeñu izloženosti televizijskom nasilju i agresije kod djevojčice, ni u dobi od 8 godina, niti u dobi od 18 i 30 godina. Longitudinalna i kros-selekcijska istraživanja upućuju na zaključak kako će izloženost medijskom nasilju vjerojatno povećati agresivne tendencije, a efekti izloženosti u dječjoj dobi vidljivi su nakon više od 20 godina. Dugotrajna izloženost televizijskom nasilju čini se nužno ne podupire štetan efekt rane preferencije nasilnog programa – agresivnost ostaje stabilna i nakon 10 godina, ali preferenciaj za nasilnim programom ne. Eron(1982) sugerira da postoji osjetljivi period izloženosti televizijskom nasilju, i procjenjuje da je to izmežu 8-12 godine, nakon kojega čini se da nasilni sadržaj nema dodatne kumulativne efekte. Smatra se da izloženost televizijskom nasilju tijekom tog perioda utječe na razvoj agresivnih skriptova, pri čemu djeca inkorporiraju ono što su vidjela na televiziji u kognitivne repertoare koji vode njihovo agresivno ponašanje. Jednom kada je skript naučen, konsodilira se kroz izvoñenje i vježbu, te ne zahtijeva novo gledanje nasilnog programa kako bi se održao. agresije je Objašnjenje povezanosti izloženosti nasilju kroz medije i agresi Kako gledanje nasilja djeluje na agresivne tendencije opažača? 1) porast autonomnog uzbuñenja, koje je potaknuto promatranjem nasilnih radnji putem medija o osoba suočena sa provokacijom vjerojatnije će reagirati agresivno ako je u stanju povećanog uzbuñenja koje povećava spremnost reakcije o može se objasniti i Zillmanovim modelom transfera ekscitacije 2) priming agresivnih misli i osjećaja o kod osobe koja promatra nasilje povećava se lakoća kojom će realizirati vlastite agresivne misli i osjećaje o vrijedi i za kognicije, i emocije – Anderson (97) – ispitanici izloženi nasilnim scenama pokazuju veći nivo hostilnosti 3) stjecanje novih agresivnih odgovora 98
procesom socijalnog učenja, kroz modeliranje atraktivni karakter modela koji vrši nasilje povećava vjerojatnost identifikacije s njime (posebno kod djece) slabljenje suzdržavanja od agresije o slabljenje dezinhibicija prema agresiji kod gledatelja čini agresiju češćim i prihvatljivijim oblikom socijalne interakcije desenzitizacija za patnje žrtve o npr. efekt nasilne pornografije na seksualno nasilje povećanje gledateljeve percepcije svijeta kao nasilnog mjesta o ljudi koji mnogo gledaju nasilje na televiziji, precjenjuju prevalenciju nasilnih zločina
o o
4)
5) 6)
Medijsko ponašanje i agresivni skripti • skripti su kognitivne strukture koje sadrže znanje osobe o odreñenom ponašanju (kada, kako i s kojim posljedicama); osiguravaju smjernice za ponašanja – pa i za agresivna • što je osoba više izložena medijskom nasilju, više se susreće sa podražajima relevantnim za njegov agresivan skript – češća aktivacija agresivnih skriptova, učinit će ih prijemljivijima, povećavajući vjerojatnost da će se koristiti u interpretaciji nadolazećih podražaja • djeca su posebno podložna ovom efektu jer su njihovi agresivni skriptovi nestabilniji od skriptova odraslih ljudi Ublažavanje štetnih efekata medijskog nasilja - osobito se treba usmjeriti na mlañe gledatelje čiji skripti nisu još dovoljno utvrñeni i stoga su podložniji promjenama - Smith i Donnrrstein – 2 intervencijske strategije: 1) kritičko gledanje nasilnog programa (npr. roditelji gledaju program skupa s djecom i komentiraju nasilne scene na adekvatan način) 2) medijske inicijative – kontrola prikazivanja nasilnih programa (npr.termin) o no medijsko nasilje može ponekad biti i edukativno - npr. osvještavanje problema silovanja ili zlostavljanja djece, kroz filmove koji obrañuju te teme i prikazuju ih kao veliki društveni problem
Agresija iz evolucionističke perspektive Teorije agresije često imaju poteškoća u objašnjavanju paleontoloških podataka, koji otkrivaju dugu povijest ljudskog nasilja, tisućama godina prije izuma oružja ili televizije, ili prije pojave Zapadne civilizacije. Imaju poteškoća u objašnjavanju prevalencije nasilja u tradicionalnim kulturama, koje nisu pod utjecajem Zapadne civilizacije i uopće nisu izložene televiziji. Evolucijska psihologija pruža kompleksni interakcionistički model o izvorima agresije. Prema evolucijskoj psihologiji, sva ljudska ponašanja su produkt internalnih mehanizama, povezanih s ulaznim informacijama koje su ključ za njihovu aktivaciju. Svi psihološki mehanizmi, na nekom fundamentalnom stupnju deskripcije, postoje zbog evolucije putem prirodne selekcije. Ako bilo koje ponašnje zahtijeva postojanje mehanizama, koji postoje zbog evolucije, tada je evolucija relevantna u svakom dijelu ponašanja. Isto vrijedi i za agresivno ponašanje. Mehanizmi su ustrojeni kao selekcijski procesi za rješavanje adaptivnih problema. Agresivno ponašanje se može javiti kao rješenje za sljedeće adaptivne probleme : uzimanje resursa od drugih – fizičkim nasiljem možemo doći od resursa drugih ljudi, onda kada je potencijalna korist veća od potencijalnih gubitaka. Takoñer, sama prijetnja mogućom agresijom može biti dovoljna da nam osigura resurse drugih. obrana od napada – agresivno ponašanje može biti efektivno rješenje za obranu svojih resursa od drugih, koji ih žele uzeti 99
nanošenje štete istospolnim suparnicima – muškarci i žene ponižavaju istospolne suparnike, napadajući njihov status i reputaciju kako bi ih učinili manje poželjnima pripadnicima suprotnog spola povećanje statusa i moći – agresija može biti u funkciji povećanja nečijeg statusa ili moći unutar postojeće socijalne hijerarhije. Ključno je specificirati socijalni kontekst u kojemu se agresija isplati odvraćanje suparnika od buduće agresije – agresija i reputacija agresivne osobe mogu odvratiti suparnike od pokušaja uzimanja naših resursa odvraćanje supružnika od seksualne nevjere - agresija i reputacija agresivne osobe mogu odvratiti suparnike od pokušaja seksualne nevjere reduciranje resursa za tuñu djecu – nasilje prema djeci koja nisu naša Agresija je visoko kontekstualno specifična, i javlja se samo u kontekstima u kojima se javljaju specifični adaptivni problemi kod kojih agresivno ponašanje dovodi do dobiti.
POTICANJE UZBUðENJA
IZLAGANJE NASILJU U MEDIJIMA
PRIMING AGRESIVNIH MISLI I OSJEĆAJA
POVEĆANA AGRESIJA
SMANJENJE KOČNICA PROTIV AGRESIJE
DESENZITIZACIJA PREMA PATNJI ŽRTVI
UČENJE NOVIH AGRESIVNIG ODGOVORA
OBLIKOVANJE PROMATRAČEVOG SHVAĆANJA REALNOSTI
100
12. INTERPERSONALNA PRIVLACNOST Definicija • POTREBA DA SE PRIBLIŽIMO DRUGOJ OSOBI (Brehm, 1993) • Privlačnost - motivacijsko stanje • raspon od običnog sviñanja pa do trajnih i dubokih interpersonalnih veza. o Sviñanje… o Prijateljstvo.. o Zaljubljenost o Romantični odnosi o Ljubav Faktori koji djeluju na interpersonalnu privlačnost 1. Karakteristike osobe 2. Karakteristike situacije 3. Karakteristike ciljne osobe (one koja nam se sviña) 4. Slaganje izmeñu karakteristika osobe i ciljne osobe • Karakteristike osobe o Samopoštovanje (povjerenje vs. nesigurnost) o Socijalni motivi (afilijacija i intimnost) o Socijalne teškoće (anksioznost i usamljenost) o Očekivanja i realnost • Karakteristike situacije o Blizina o Poznatost o Situacije koje stvaraju potrebu za afilijacijom o Stresne situacije i dvosmislene situacije • Karakteristike ciljne osobe o Tjelesna privlačnost (prednosti i nedostaci) o Traženje "teško osvojivih osoba" • Slaganje izmeñu karakteristika osobe i ciljne osobe o Sličnost sličnost ličnosti i raspoloženja sličnost tjelesne privlačnost sličnost stavova o Komplementarnost Temeljni principi • Općenito… o Sviñaju nam se ljudi kojima se i mi sviñamo. o Sviñaju nam se ljudi koji zadovoljavaju naše potrebe. o Sviñaju nam se ljudi kada nagrade koje pružaju prevladavaju nad cijenama (teorija socijalne zamjene)
Blizina • Najbolji samostalni prediktor hoće li dvoje ljudi biti prijatelji je koliko je udaljenost njihova mjesta stanovanja • Festinger, Schachter, & Back’s (1950) istraživanje Westgate West o Stanovnicima su slučajno dodjeljeni stanovi unutar zgrade. 101
•
•
o Što su bliže ljudi živjeli, bili su bliskiji i više su prijateljevali. Zašto blizina ima efekta? o Laka dostupnost o Manje cijene u terminima vremena, novca itd. o Da bi razriješili kognitivnu disonancu sviñaju nam se ljudi s kojima se moramo družiti. o Sama anticipacija interakcije povećava sviñanje o Osobni prostor o Ljudi koji nam se sviñaju još nam se više sviñaju kad im se približimo, dok ljudi koji nam se ne sviñaju postaju još odbojniji. o blizina može dovesti do privlačnosti kroz efekt samog izlaganja Učinak fizičke blizine na privlačnost može ovisiti i o raznim drugim čimbenicima : o efekt blizine osobito je naglašen kada su ispitanici meñusobno sličniji o blizina može smanjiti privlačnost čineći je nepoželjne osobine drugih uočljivijima o raspoloženje izazvano okolišem može odreñivati da li blizina potpomaže razvoju privlačnosti – Kenrick i Johnson pokazali su da ispitanici suočeni s povremenom nepredvidljivom glasnom bukom pokazuju veću privlačnost prema drugima u istoj situaciji nego što je to bio slučaj u uobičajenim okolnostima. Prema autorima, to se dogodilo zbog negativnog potkrepljenja – ostali su bili u funkciji generaliziranog potkrepljivača koji je umanjio učinak averzivnog uzbuñenja, a stvoren pozitivan afekt proizašao iz toga vodio je većem sviñanju drugih.
PoznatostPoznatost- Jednom nije dovoljno •
• •
•
• •
Efekt jednostavne ekspozicije (izlaganja): sama izloženost nekoj osobi (ili drugim podražajima) dovodi do povećanja sviñanja za tu osobu (ili podražaj) Ispitanicima su pokazane fotografije različitih lica. Variran je broj pokušaja u kojima su lica prikazana ispitanicima. Rezultati: Što su više puta ispitanici vidjeli lice to im se ono više sviñalo (Zajonc, 1968).
Zašto poznatost dovodi do sviñanja? o Evolucijski adaptivno o Poboljšano prepoznavanje je prvi korak da bi nam se netko sviñao o Poznato je predvidljivije o Pretpostavljamo da je poznato slično nama o Habituacija i dosada Ograničenja jednostavne ekspozicije Najučinkovitiji je podražaj koji se inicijalno percipira pozitivnim ili neutralnim o prethodni konflikti meñu ljudima se intenziviraju, a ne smanjuju većom izloženočću. o Postoji optimalna ratina izlaganja: previše može izazvati dosadu i zasićenost.
102
Afilijacija Kada ljudi imaju potrebu biti s drugim ljudima? • Žele biti s drugima: o u ugodnim okolnostima kada su sretni, u sportu, svakodnevnim aktivnostima) o u prijetećim ili opasnim situacijama kada su u strahu) • Kada ljudi imaju potrebu biti sami? o u neugodnim okolnostima (kada su nervozni, napeti, nakon neuspjeha na nekom testu) o u situacijama koje zahtjevaju dugotrajniju koncentraciju (pokušaj riješavanja nekog teškog problema, donošenja važne odluke) • Hill (1987) četiri razloga zašto ljudi imaju potrebu biti s drugima: o da smanje nesigurnost usporeñujući se s drugima (socijalna komparacija) o da dobiju pozitivnu stimulaciju u zanimljivom i životnom kontaktu s drugima o da bi zadobili pohvalu ili pažnju o da bi dobili emocionalnu podršku.Kada ljudi imaju potrebu biti sami? Motivi za afilijaciju: afilijaciju Zašto ljudi imaju potrebu biti s drugim ljudima? • Istraživanja otkrivaju tri motiva koji su posebno važna kada se radi o tome. To su: o Socijalna komparacija - prema teoriji socijalne usporedbe (Festinger), u nejasnim situacijama druženje s drugima pružit će mogućnost usporedbe vlastitih reakcija i reakcija drugih osoba,te tako omogućiti utvrñivanje primjerenosti vlastitih osjećaja. Nesigurnost glede vlastitih postupaka je ta koja pojačava želju za druženjem. o Smanjivanje anksioznosti - u želji da se smanji nesigurnost socijalnim usporeñivanjem, želja za smanjivanjem tjeskobe takoñer može igrati važnu ulogu za druženje u stanjima stresa. Rabbie nalazi da ispitanici koji su se jako bojali treže društvo osoba koje su se umjereno bojale, a ne, kako prediña teorija socijalne usporedbe, osoba koje su se jako bojale. Pojedinci se u prijetećim i stresnim uvjetima često okreću onima koji s njima suosjećaju, a koji bi ih mogli umiriti i pružiti emocionalnu podršku. o Traženje informacija – Shaver i Klinnert iznose stajalište o druženju u stresnim okolnostima, temeljeno na teoriji privrženosti – suočeni s opasnošću, ljudi traže nekog iskusnijeg tko bi im mogao pomoći da procijene opasnost implicitno sadržanu u prijetnji. • Ova tri motiva se meñusobno ne isključuju – čini se vrlo vjerojatnim da su sva tri motiva prisutna u mnogim situacijama. Stresne situacije i afilijacija • Općenito - želimo biti s drugima kada smo u stresnim situacijama, • Ali, postoje i dokazi da stres može smanjiti afilijativne tendencije. Prvi tip situacije u kojoj se to može dogoditi je kada je stres socijalno neugodan o Sarnoff i Zimbardo (1961) - ispitanici kojima je zadatak bio da dudaju iz bočica i nekih drugih objekata manje su izražavali želju da čekaju s drugim ljudima od ispitanika kojima je bilo rečeno da će npr. morati zviždati ili napuhavati balone. • Intenzivne emocije straha i brige - ispitnici žele radije biti sami nego u društvu drugih. o pacijenti oboljeli od raka s jakim strahom i anksioznošću • Odnos izmeñu stupnja anksioznosti i želje za afilijacijom: o osobe s visokom anksioznošću kao i oni s niskom, imaju manje želje za afilijacijom od osoba sa srednjim intenzitetom anksioznosti o Objašnjenje: korisnost.
103
• •
Rofe (1984) - stres povisuje želju za afilijacijom kada osoba pod stresom vjeruje da će joj prisustvo drugih smanjiti stres (korisnost). Percepcija korisnosti drugih za smanjenje stresa pod utjecajem je tri glavna faktora:
Faktori koji doprinose želji za Faktori koji snizuju želju za afilijacijom
Tip stresne situacije
u
stresnim afilijacijom
situacijama
situacijama
Umjeren stupanj straha
Intenzivan strah
u
stresnim
Socijalna neugoda
Karakteristike
osobe
pod Prvoroñena djeca
Kasnije roñeni
stresom
Žene
Muškarci
Karakteristike osoba s kojima
Slični osobi pod stresom Mogu pomoći
Različiti od osobe koja je pod stresom Ne mogu pomoći pri suočavanju sa stresom
želimo biti
Dvosmislene situacije i interpersonalna privlačnost Primjer: Prvi romantični izlazak - manje prijeteći kada se čini u dvosmislenim situacijama. • Istraživanje: Bernstein • Ispitanici: polaznici koleña (M) • Postupak: o Ispitanik ulazi u eksperimentalnu pristoriju koja je podjeljena u dva odjeljka. U svakom se nalazi monitor i ispred njega dvije stolice. o U lijevom dijelu prostorije na lijevoj stolici sjedi vrlo privlačna mlada žena - povjerenik eksperimentatora, dok su druge stolice bile prazne. o Ispitaniku je rečeno da je mlada žena drugi ispitanik i da su joj data ista objašnjenja o ispitivanju kakva će i ona dobiti. o 1E - “na svakom će monitoru biti prikazan drugačiji film”, o 2E zbog kvara na videu - isti film na oba monitora. o ZV - ispitanik odabire stolicu na kojoj će sjediti. • Rezultati: o 75% ispitanika u uvjetu drugačijeg filma je sjelo uz djevojku, dok se samo 25% ispitanika u uvjetu istog filma usudilo sjesti uz djevojku.
Psihološka reaktivnost; barijera ili poticanje romanse? • Vrednujemo vlastite specifične osobne slobode u ponašanju, mišljenju i osjećajima. • Kada nam je sloboda uskraćena ili kada postoji prijetnja da će te slobode nestati, bit ćemo motivirani da je ponovo vratimo. • Psihološka reaktivnost – ljudi reagiraju na prijetnje specifičnim ponašajnim slobodama tako da ugroženu slobodu percipiraju privlačnijom i pokušavaju je zadržati ili ponovo dostići. • Reaktivno izbuñenje ponekad smanjuje interpersonalnu privlačnost, a ponekad je povećava. 104
•
Primjeri: o Romeo i Julia efekt o netko treći pukušava “spojiti” dvije osobe
Sličnost i privlačnost • Sviñaju nam se ljudi koji su nam slični u stavovima, interesima, vrijednostima, životnim uvjetima i ličnosti • “Svaka ptica svome jatu leti” “The birds of a feather flock together” • Newcomb (1961) – sličnost dovodi do privlačnosti o dodjelio iste sobe ili vrlo sličnim ili vrlo različitim “cimerima” i mjerio meñusobno sviñanje na kraju semestra. o Oni koji su bili vrlo slični sviñali su se jedni drugima, do su oni različiti meñusobno nisu sviñali. • Većina istraživanja sličnosti koristi se tehnikom fantomskog drugog (phantom-other technique), gdje je tzv. druga osoba pažljivo opisana nizom odgovora na upitnik. • Mnoga istraživanja koja koriste ovu tehniku nalaze visoku povezanost izmeñi sličnosti i sviñanja. Sličnost ličnosti i raspoloženja • Istraživanja pokazuju (Barry, 1970; Boyden i dr., 1984) da sličnost crta ličnosti partnera doprinose održavanju dugotrajnih i zadovoljavajućih odnosa. Bračni parovi sa sličnim osobinama izvještavaju o većem bračnom zadovoljstvu od onih s različitim • Locke i Horowitz (1990) - partneri slični po depresivnom raspoloženju zadovoljniji svojim interakcijama nego miješani parovi. o Slična raspoloženja, čak i kada su negativna - doživljaj nagrade (suosjećanje) • Princip uparivanja (matching principle) . tendencija da se u romantičnom odnosu odabere sličan partner. o Ljudi se uparuju sa svojim partnerima na širokom rasponu atributa o dob, inteligencija, obrazovanje, religija, tjelesna privlačnost, visina Sličnost u tjelesnoj privlačnosti • Ponavljaju se rezultati o uparivanju u fizičkoj privlačnosti kod romantičnih partnera (hodanje, zaruke, kohabitacija, ženidba). o Bračni parovi - iznimka. Istraživanja ne pokazuju povezanost izmeñu kvalitete braka i sličnosti u tjelesnoj privlačnosti. • Sličnost u tjelesnoj privlačnosti važniji faktor u ranim fazama odnosa? o Što ako se sličnost smanjuje? Što ako jedan partner postaje manje tjelesno privlačan što su stariji? • Može li promjena u tjelesnom izgledu ugroziti dugotrajan, privržen odnos? o Istraživanja seksualnih problema u braku dozvoljavaju tu mogućnost (Margolin i White, 1987). Supruzi koji percipiraju pad u tjelesnoj privlačnosti žena, dok je njihova vlastita privlačnost sačuvana izvještavaju o već većem postotku seksualnih problema (nedostatak interesa, nesreću, nevjeru). Percipirana razlika u tjelesnoj privlačnosti nije bila povezana sa njihovim izvještajima o seksualnim poteškoćama o Sličnost može više brinuti privlačniju osobu u paru o Laboratorijska istraživanja - Ispitanici uvijek biraju osobu dosta privlačniju od sebe o U stvarnom životu – vrijedi hipoteza uparivanja. Zašto? Artificijelnost situacije Privlačnost stvara sličnost (šminka, frizura, oblačenje, vrijeme)
105
Sličnost stavova • Don Byrne (70-80) - serija istraživanja -temeljna metodologija - laboratorijski eksperimenti. eksperimenti o Ispitanici prvo ispunjavaju skalu stavova (12). o Kasnije procjenjuju nepoznatu osobu na temelju ograničenih informacija o Proporcija čestica s kojom se hipotetska osoba slaže varira se u eksperimentalnoj situaciji. o Tada ispitanik ispunjava skalu sviñanja (IJS-Interpersonal Judgement Scale). • Sličnost stavova u laboratoriju Byrneov zakon o Byrne – Privlačnost je izravna funkcija funkcija proporcije slaganja u stavovima. stavovima nalaze linearnu matematičku jednadžbu o Premda je zakon privlačnosti prihvaćen i ima široku primjenjivost, nañena su dva čimbenika koji utječu na odnos izmežu sličnosti stavova i privlačnosti : diskrepanca izmeñu stavova jedne i druge osobe – što je veća diskrepanca, to je slabija privlačnost važnost stava – što je stav pojedincu važniji, to će sličnost stavova više djelovati na privlačnost o Prema teoriji socijalne usporedbe, usporeñujući naša mišljenja o novim temama više ćemo koristi imati od razgovora s drugima koji imaju iste stavove nego od razgovora s drugima koji imaju značajno drugačija gledišta. o Byrneovo objašnjenje temelji se na klasičnom uvjetovanju – slušanje nekoga tko izražava slične stavove izaziva pozitivne afekte, a slušanje nekoga tko izražava različite stavove negativne afekte. Premda je povezanost izmeñu sličnosti stavova i privlačnosti vrlo čvrsta, ipak postoje odreñena ograničenja : • za prijateljstvo je važna prije sličnost u preferencijama za odreñenu aktivnost u slobodnom vremenu, a ne sličnost stavova sama po sebi • u odreñenim okolnositma, osobito pri visokoj neizvjesnosti i zbunjenosti, pojedinci mogu biti privučeni drugačijim osobama, jer se pretpostavlja da takve osobe mogu pružiti više novih informacija i omogućiti drugačiju perspektivu. • Sličnost stavova u realnom životu o Clore i Baldridge (1968) - veća privlačnost - što su sličniji važ važni stavovi. o Tohey (1972) - kompjuterski sastanak. Upareni su prema religijskim stavovima ili po stavovima prema seksu. o Muškarce su najviše privlačile žene koje su im bile najsličnije prema stavovima u seksu, a žene muškarci koji su im bili najsličniji prema religijskim stavovima. • Sličnost stavova : o Percipirana sličnost o Prava sličnost • Percipirana sličnost o Newcomb (1961) (1961) - Percipirana sličnost stavova bila i odmah i nakon godinu dana povezana sa meñusobnim sviñanjem studenata u dormitoriju. o Kada nam se ljudi sviñaju tada vjerujemo da oni djele naše stavove (Marks & Miller, 1982). I obrnuto, percipirana sličnost stavova povećava sviñanje. o Distorzija realnosti - ponekad može biti i funkcionalna. o Byrne i Baylock (1963) - umjereni stupanj sličnosti stavova kod bračnih parova. o Kada su upitani da iznesu stavove svojih supružnika - percipirali svoje partnere sličnijima sebi nego što su oni u stvari bili. o Isto vrijedi i za prijatelje • Prava sličnost o Kako se ljudi upoznaju i upoznaju svoje stavove. o Newcomb - jačina povezanosti izmeñu prave sličnosti stavova i sviñanja rasla je 106
o o o o
o
postepeno tijekom školske godine. Rosenbaum (1986) - efekti sličnosti stavova na privlačnost jako preuveličani. “Umjesto da sličnost stavova dovodi do privlačnosti, različitost stavova dovodi do interpersonalne odbojnosti. Sličnost se očekuje, ali različitost nam preuzima pažnju Prema Rosenbaumu, naše reakcije prema strancima odreñene su više neugodnim dojmom kojeg stvara različitost u stavovima, nego nagrade koju daje sličnost. Byrne i sur. smatraju da postoje dva koraka u interpersonalnoj privlačnosti. 1. Izbjegavanje povezivanja s različitim ljudima. 2. Izmeñu onih koji ostaju na socijalnoj sceni privlače nas oni koji su nam slični. Možda se to odnosi na različite tipove interpersonalne sličnosti, a ne samo na sličnost stavova?
Zašto ljudi više vole slične druge ljude? 1. Bihevioralni modeli • Slični drugi ljudi daju nam više nagrada -sličnost je sama za sebe potkrepljujuća. • Interakcijom s ljudima sličnima nama smanjujemo mogućnost kognitivne disonance i uspostavljamo balans i tim procesom bivamo nagrañeni. • Očekujemo da ćemo biti uspješniji sa sebi sličnima. • Socijalni pritisak i norme (brakovi) • Kod sličnih osoba anticipiramo reciprocitet . 2. Genetski razlozi • Nasljeñene predispozicije – (životinjske vrste pokazuje agresiju prema strancima, a prema članovima vlastite grupe afilijaciju) • Fenotipska ili manifestna sličnost pokazatelj je genetske sličnosti (Rushton, 1988) • J. Phillipe Rushton (psiholog -University of Western Ontario, Canada) - Ispitivao sličnosti u ličnosti i vjerovanju parova o Rezultati: Sudionici istraživanja bili su slični svojim partnerima i najboljim prijateljima isto toliko koliko i dvojajčani blizanci. • Bračni partneri su bili sličniji po heritabilnim crtama ličnosti nego što bi to bilo da su upareni slučajno. • Rushton - preferiramo genetsku sličnost sa svojim partnerima, a ne toliko sličnost u kulturalnim faktorima • Dakle, tražimo partnere slične po heritabilnim, a ne okolinski odreñenim crtama ličnosti. • Kako je to moguće kada nismo svijesni koje su crte više uvjetovane genima. Koja je od toga korist? korist? o Rushton - to se odnosi na srodničku srodničku selekciju. selekciju I životinje prepoznaju članove svoje obitelji i sklonije su im pomoći ili se za njih žrtvovati. Pomažuči srodnicima, naši vlastiti geni će vjerojatnije preživjeti i preći u slijedeću generaciju. Zato biramo genetski slične ljude kako bi ih zaštitili, obranili i s njima zasnovali obitelj. • Rushton (1988) – kontroverzni podaci temeljeni na analizi krvi – genetska sličnost kod parova povećava plodnost. • Clark and Spuhler (1959) – male ali pozitivne korelacije izmeñu tjelesne sličnosti bračnih partnera i broja zajedničke dece. • Bateson (1988) – plodnost kod nekih vrsta ptica (Japanese quail) s različitim razinama genetske povezanosti – partnerstvo roñaka u prvom korjenu (bratića) daje fertilna jaja ranije od srodnički nepovezanih parova. • Ali, neka istraživanja nalaze obrniti odnos izmeñu genetske komponente crte i asortativnog uparivanja (Thiessen and Gregg, 1980), • Evolucijski biolozi u svojim teorijskim radovima pokazuju da bi fenotipska sličnost meñu 107
partnerima trebala povećati inclusive fitness fitness (Thiessen and Gregg, 1980; Bateson,1983). o Prednosti su povećanje koeficijenta povezanosti roditelj-dijete, što dovodi do genske duplikacije i smanjene cijene altruizma (Thiessen i Gregg, 1980; Epstein i Guttman, 1982; Rushton, 1988). o Ali, ograničavajući faktor za povećanje inclusive fitness povezan sa asortativnim uparivanjem tzv. inbreeding depression. Asortativno uparivanje povećava homozigocitet – što dovodi do ekspresije tzv. letalnih crta. • Uočeno kod životinja (Partridge, 1983). • Kod ljudi, rezultat incestuouznog uparivanja je visok mortalitet dojenčadi, razvojni poremećaji, tjelesni nedostaci (npr. srčani, gluhoća i patuljasti rast (Seemanova, 1971). • Homozigocitet Homozigocitet –štetan za pasivnu otpornost imunosnog sustava na parazite i patogene. • Heterozig Heterozigoti igoti – skloniji nositi rijetke alele i stoga posjedovati pasivnu genetsku otpornost na patogene (Thornhill i Gangestad, 1993). o Negativnim asortativnim uparivanjem može se maksimalizirati heterozigocitet kod potomaka. Wedekind i sur. (1995) – žene preferiraju mirise muškaraca koji upućuju na različiti tzv. kompleks histokompatibilnosti od njihovog vlastitog. • Trebaju se optimalizirati cijene i dobici od asortativnog uparivanja (Wright,1933). o “Optimal outbreeding” outbreeding” zahtjeva procjenu fenotipa potencijalnog partnera, i vjerojatnosti genetske sličnosti izmeñu sebe i potencijalnog partnera, kao i “odluku” jesmo li preblizu ili predaleko povezani kako bi bili “optimalni” partneri. o Procesi prepoznavanja srodnika mogu se koristiti da bi se izbjeglo pretjerano blisko uparivanje i omogućio optimalni izbor partnera, kao i usmjeravanje altruističnog ponašanja (Bateson, 1983; Waldman, 1987). o Biološki nagon za traženjem partnera koji su dovoljno različiti da se genetski pool može miješati, ali i dovoljno slični da bi dovoljan broj vlastitih gena prešao u novu generaciju. • Lorenz – seksualni imprinting – kritično vrijeme u životu – vjerojatni mehanizam koji dovodi do preferenca prema partenrima u odrasloj dobi (Immelman, 1975). o Ponovljene socijalne interakcije izmeñu bliskih stodnika u raim razvonim stadijima izgleda da potiče altruizam jednih prema drugima, a inhibira seksualnu interakciju (Holmes and Sherman, 1983; Waldman, 1987). 3. Teorija zamjene • Prioritet preferencijalnog uparivanja – partneri u bliskim odnosima sliče jedan drugom zato jer se najprivlačniji partneri prvi uparuju i na taj način se povlače sa tržišta. • Cijene da nas privuče netko tko je puno bolji od nas su previsoke. • Postajemo sličnijima o Gruber, Baldini, i sur. (1995) –partneri postaju sličnijima u zadacima verbalnog rezoniranja i intelektualne sposobnosti u 14 godina braka, i u fleksibilnosti stavova unutar 21 godine braka. o Efekt najviše vrijedi ako su muževi u zanimanjima visokog statusa, a žene manje mijenjaju profesiju. • Ograničenja sličnosti o Razlike takoñer mogu biti nagrañujuće o Razlike omogućavaju ljudima podjeliti znanje i vještine za dobrobit obje osobe. o Sličnost može biti prijeteća kada netko nama sličan doživi nešto neugodno.
108
Prijateljstvo Prema teoriji socijalne razmjene (Thibault i Kelley) uzajamno sviñanje važan je uvjet za stabilno prijateljstvo. Uzajamno privlačanje može prouzročiti dobrovoljnu meñuzavisnost karakterističnu za prijateljstvo. Pojedinci uključeni u takve odnose voljni su donekle usklañivati svoja ponašanja i uzeti u obzir interese drugog. Uživanje u uzajamnom druženju je zaista središnji kriterij da se nekoga proglasi prijateljem, premda su povjerljivost, afektivnost i meñusobno pomaganje takoñer značajke prijateljstva. Razvoj povjerenja može se dogoditi prilično brzo – utvrñeno je kako je nakon samo 6 tjedana broj intimnih ponašanja dosegao vrh i prijateljstvo se počelo stabilizirati. Za prijateljstvo su karakteristične odreñene norme i pravila. Prema Argylu i Hendersonu, pravila su zajednička mišljenja ili vjerovanja o tome što se smije, a što ne smije učiniti. Autori identificiraju najvažnija pravila prijateljstva : dobrovoljno pomaganje u vrijeme kad je to potrebno poštivanje prijateljeve privatnosti čuvanje tajni povjerenje i povjeravanje jedno drugom zaštićivanje drugog u njegovoj ili njenoj odsutnosti neizricanje kritika jedno drugome pred drugom osobom Spol i prijateljstvo Žene žele druge za prijatelje kojima će moći govoriti o intimnim stvarima, dok muškarci traže prijatelje sličnih interesa naglašavajući više zajedničke aktivnosti.Reis, Senchak i Solomon pokazali da se većina objašnjenja te pojave može odbaciti : razlika ne proizlazi iz toga da muškarci primjenjuju različite kriterije za intimnost nego žene, jer čini se da razlika u procjenjivaju intimnosti nema nije vjerojatno da razlika proizlazi iz oklijevanja muškaraca da označe svoje odnose kao intimne spolne razlike u intimnosti prijateljstva ne proizlaze iz socijalnih vještina, jer su muškarci jednako sposobni razgovarati o intimnim stvarima. Reis i sur. zaključuju da glavni razlog što muškarci imaju manje intimnih interakcija s prijateljima nije to da oni to ne mogu učiniti jer su tako socijalizirani, već zato što oni često jednostavno ne prefereraju intimne reakcije u brojnim prilikama. Teoretičari socijalne evolucije smatraju da je za muškarce bilo evolucijski prikladno razviti instrumentalna prijateljstva u grupama, jer su muškarci morali surañivati prilikom lova i borbi. Nasuprot tome, žene su morale uspostaviti i održavati mrežu njegujućih odnosa usmjerenu na voñenje brige o djeci i njihov odgoj
Različitost i komplementarnost • Poslovica "Suprotnosti se privlače" Istraživanja - efekti suprotnih potreba i ličnosti na privlačnost. o npr. dominantnost – submisivnost - vrijedi. • Rezultati uglavnom ne potvrñuju ovu pretpostavku ( O'Leary & Smith, 1991). • Različitosti se slažu kada se pod razlikama misli na resurse koje ljudi posjeduju - tradicionalna zamjena resursa je ljepota - bogatstvo (žena-muškarac) (Elder, 1969). Zašto je tome tako? • Sociobiologija - Ova specifična heteroseksualna komplementarnost je produkt prirodne selekcije (Buss, 1988, Kernick et al., 1990). • Spolne razlike u selekciji partnera o Karakteristike poput zrelosti i ljubaznosti partnera važne su za oba spola. o Muškarci rangiraju tjelesnu privlačnost partnera na više mjesto od žena. o Žene rangiraju na više mjesto financijske resurse partnera. o Muškarci preferiraju mlañe, a žene starije partnere. • Poželjne karakteristike ciljne osobe o Postoje individualne i meñukulturalne razlike u karakteristikama koje se preferiraju kod 109
•
•
druge osobe. o Npr. u SAD-u je najtraženija karaktersitika povjerenje. o Dvije druge karakteristike su osobna toplina i kompetencija. Toplina o Ljudi izgledaju toplima kada imaju pozitivan stav i izražavaju sviñanje, pohvalu i slaganje. o Neverbalna ponašanja poput smješenja, iskazivanje pažnje i izražavanje emocija takoñer mogu doprinjeti percepciji topline. Kompetencija o Sviñaju nam se socijalno vješti , inteligentni i kompetentni ljudi. o Tip kompetencije koji ima najviše utjecaja ovisi o tipu odnosa. Npr., socijalne vještine kod prijatelja, znanje za profesore o Meñutim, ako je netko “presavršen” to može dovesti do toga da se manje sviña. o Osobne kvalitete koje nas privlače na početku odnosa mogu ponekad biti fatalne greške npr. dečka koji “se voli zabavljati” kasnije u odnosu možemo percipirati kao “nezrelog” o Postoji podatak da oko 30% prekida u odnosima nastaje zbog ovoga.
Tjelesna privlačnost • Postoji tendencija da nam se više sviñaju tjelesno privlačne osobe o Brehm - četiri razloga 1. estetski užitak, 2. stereotip lijepo je dobro, 3. bolje socijalne vještine lijepih ljudi, 4. želja da dobijemo kada se asociramo s lijepim ljudima) 1. Estetski Estetski užitak • Lijepo = nagrañujuće. o Meñutim, što je ono što čini da nam se neka osoba tjelesno sviña? sviña Privlače nas karakteristike drugih koje odgovaraju našim interpersonalnim motivima • npr., smiješ smiješak poveć povećava privlač privlačnost – vjerojatnije je da će nasmješeni ljudi zadovoljiti potrebu za prijateljskom socijalnom interakcijom opažača (Reis i sur., 1990). Ili • Ženama se sviñaju muškarci čije su facijalne karakteristike kombinacija djetinjih (velike oči) i zrelih muževnih (istaknute jagodice, jaka brada) osobina (Cunningham i sur., 1990). Estetska privlač privlačnost mož može biti stvar prosjeka • Judith Langlois i Lori Roggman Roggman (1990) • Kompozit mnogih lica posebno je privlač privlačan - pozitivnije procjenjene fotografije koje su kompjuterski generirani kompoziti šesnaest ili trideset i dva lica, od lica na fotografijama koje su služile za formiranje tih kompozita. • Procijene kompozita sačinjenih od manjeg broja fotografija nisu se značajno razlikovale od običnih fotografija. • Langlois i Roggman smatraju da su prosječna lica privlačnija zato što su, po definiciji, prototipičnija. Upravo prototipi lica (prosječno lice) postavlja normu od koje se razlikuju neobična lica. • dosljednost u procjenama ljepote lica kada su ta lica prezentirana procjenjivačima različite starosti i različitih etničkih skupina. o Standardi ljepote se ipak donekle mijenjaju tijekom godina 110
“Oblost” modela koji se javljaju u ženskim časopisima tijekom 20. stoljeća
Koje su nam još tjelesne osobine privlačne? rivlačne? • nalazi objašnjivi evolucijskom psihologijom • Što se ženama ženama najviš najviše sviñ sviña kod muš muškaraca? karaca? o Mala stražnjica, široka ramena, mišičavost, visina o Lice - dobra “mješancija” zrelosti i djetinjeg, jaka i čvrsta brada (vilice) o Simetričnost - zglobovi nogu, ruku, uši – zatim upitnik o vrlo intimnim informacijama – • Rezultati: Simetričniji ljudi, bez obzira na spol o imaju ranije romantične odnose, više partnera, procijenjuju ih privlačnijima. o Žene u interakciji sa simetričnim muškarcima prije doživljavaju orgazam od žena u iterakciji s nesimetričnima. o Simetrični muškarci - više nevjere i varanja partnerice od nesimetričnih muškaraca. Simetrični muškarci su mišićavaiji i dobro grañeni. • Osobine lijepih žena: o Lice – velike oči, male vilice o Omjer struk-bokovi 0.7 o Sjajna kosa o Napeta koža 111
Stereotipi tereotipi tjelesno privlač privlačnih • lijepo i dobro, • lijepo spolno tipično ili spolno tipizirano, • lijepo je prepotentno • Većina se ljudi zavarava da je ono što ih privuče pri prvom susretu s nekom osobom ličnost, inteligencija, smisao za humor. Meñutim, najjača je od njih fizička privlačnost. • Ellen Berscheid i Elaine Walster (1970-tih) o Privlač rivlačne ljude procijenjujemo sretnijima sretnijima, jima, osjetljivijima, osjetljivijima, zanimljivijima, zanimljivijima, toplijima, toplijima, balansiranijima, balansiranijima, socijabilnijima, socijabilnijima, osobama koje imaju bolji karakter. karakter. • Socijane vještine lijepih - Iako lijepe ljude percipiramo boljima u većini karakteristika, ipak ovaj stereotip ima i svoja ograničenja (Eagly, 1991). o Tjelesno lijepe osobe vidimo socijalno kompetentnijima od onih koje nisu toliko lijepe. Smatramo ih i intelektualno kompetentnijima, bolje adaptiranima, asertivnijima, ali nisu procijenjeni boljima u integriteru ličnosti ili brizi za druge. o Jedan od razloga zbog kojih nam se sviñaju je taj što vjerujemo da posjeduju i druge dobre kvalitete o U stvarnosti, privlačniji ljudi mogu biti socijalno vještiji. vještiji • Kompjuterski ples o U klasičnom istraživanju važnosti tjelesne privlačnosti, studenti koleña bili su slučajno rasporeñeni podjeljeni u parove. Privlačnije osobe su se više sviñale od manje privlačnih (Walster i sur., 1966). • Stereotip “lijepo je dobro” i samoispunjavajuća prognoza o tjelesni izgled (ljepota) utječe na spolno tipiziranje – tendenciju ljudi da atribuiraju odreñene stereotpne kvalitete svakom od dvaju spolova. o Gillen - privlačni ljudi posjeduju dvije vrste “dobrote”: Jedna je povezana, a druga nepovezana sa njihovim spolom. pokazao je grupi studenata fotografije muškaraca i žena procijenjih kao lijepi, umjereno lijepi ili ružni. Ispitanici procijenili fotografije s obzirom na maskulinost, femininost, i socijalnu poželjnost na Bem skali spolne orijentacije. Rezultati: • lijepe žene percipirane femininijima, a lijepi muškarci maskulinijima od njihovih ružnijih kolega. o Ljepota u očima opažača usko korelirana sa pripadnošću spolu, što bi se moglo obraniti polazeći od evolucijskih polazišta – lijepo je ono što nam omogućava da jasno vidimo kvalitete pripadajućeg spola kao nositelje fitnessa. o Je li ljepota katkada nauštrb lijepih ljudi, pogotvo žena, u poslovnim situacijama koje se sukobljavaju sa spolnim stereotipima. Do kasnih 70-tih godina - mnoga istraživanja dokumentirala probleme s kojima se susreću žene koje žele raditi na poslovima koji zahtjevaju tipično maskuline karakteristike (npr. biti jak, nezavisan i odlučan). Cash, Janda, Gillen i Burns - istraživanje na profesionalnim kadrovskim konzultantima zadatak je bio procijeniti prikladnost nekih “kandidata” za posao. Poslovi ujednačeni s vještinama koje su zahtjevali, prestižom zanimanja, i stupnjem nezavisnosti koju je dozvoljavao taj posao. Dva su posla bila stereotipno maskulina (prodavač automobila, alužbanik za prodaju i kupovinu dijelova za brodove), dva stereotipno feminina (telefonista i recepcioner), i dva neutralna ( službenik u motelu i pomoćnik u fotografskoj radnji). . Svaki od konzultanata koji je sudjelovao u istraživanju dobio je podatke o kandidatu zajedno s njegovom (njezinom) fotografijom. Svi su podaci bili 112
jednaki osim imena (John ili Janet Williams). Fotografije su prikazivale ili vrlo privlačne ili vrlo neprivlače ljude. Rezultati: • konzultanti su bolje procijenjivali muškarce za maskuline poslove, a žene za feminine. Na neutralnim poslovima, muškarci su procjenivani procjenivani jednako tako dobro kao i za maskuline, dok su za žene smatrali da ne bi bile tako uspješne na neutralnim kao i na femininim poslovima. Rezultati:“Ljepotizam” je imao nekoliko aspekata. • Lijepi muškarci – bolje procijenjeni za sva tri posla od ružnijih muškaraca. • Lijepe žene - bolje procijenjivane od ružnijih samo na tradicionalno femininim poslovima. • Kada se radilo o neprikladnim poslovima za ženu, tada su lijepe žene bile procijenjene manje prikladnima za te poslove od ružnijih. I druga istraživanja ovo potvrñuju. o Prilično je jasno da je tjelesna privlačnost “dvostruki mač” za žene. o Tjelesno se privlačne žene percipiraju kao osobe s mnogo poželjnih karakteristika, osim kada se radi o ulasku u spolno neprimjerenu ulogu. o Kako oblačenje utječe na spolno tipiziranje privlačnih žena, pogotovo kada se radi o zapošljavanju? Serija istraživanja - muškarci i žene kadrovici procijenjivali koliko im se čine kvalificirane različite privlačne žene prikazane na fotografijama za management. Rezultati: Što je više bilo spolno tipizirana i feminizirana pojavnost žena to je manje procijenjena kao potencijalno dobar manager. Dilema laskanja • Privlačne žene se mogu suočiti i sa nekim problemima i van poslovnog svijeta. • Svatko želi izgledati lijepo i privlačno ali ljepota može izazvati i neke neželjene prednosti i tretman seksualnog objekta. objekta • Nekoliko je istraživanja našlo da privlačne žene manje vjeruju muškarcima od neprivlačnih.
Drugi efekti tjelesne privlačnosti • Tjelesno privlačnim osobama ćemo vjerojatnije pomoći, napisati preporuku, i dati manje kazne. • Invalidni ljudi su percipirani neprivlačnima • Tko je privlačan? o Kultura igra veliku ulogu u standardima tjelesne privlačnosti o Meñutim, slažemo se da nam se sviñaju neke karakteristike koje su više privlačne: Statistički “prosječna” lica Simetrična izbalansirana lica • Zašto nam se sviñaju tjelesno privlačne osobe? o Ljudi vjeruju da je privlačnost povezana s drugim pozitivnim karakteristikama. o Povezanost s privlačnim osobama dovodi do toga da se i druga osoba percipira privlačnijom. o Prema evolucijskoj teoriji privlačnost je znak zdravlja i reproduktivne sposobnosti (reproductive fitness).
113
Ljubav • Većina Amerikanaca danas smatra da je ljubav vrlo važna za uspješan brak. o U SAD-u ljubav se danas smatra važnijom nego što se smatrala 1960-tih. o Romantična ljubav se čini važnijom za zadovoljstvo brakom u individualističkim nego u kolektivističkim kulturama. • Iskustvo romantične ljubavi razlikuje se od osobe do osobe, kulture do kulture i tijekom povjesti. o Većina istraživanja je izvedena na mladim odraslim ljudima, bjele rase, srednje klase i SAD-u - pažljivo s generalizacijom! Sviñanje nasuprot voljenju - Zick Rubin o Odgovorite na 6 pitanja koja se odnose na Vaše osjećaje prema jednom vašem prijatelju tako da odaberete jedan broj na skali od 1 (uopće se ne odnosi na mene) do 10 (u potpunosti se odnosi na mene - ili opisuje moje osjećaje). Nakon toga, odgovorite na ista pitanja koja se odnose na vašeg sadašnjag ili prethodnog romantičnog partnera. Čestica
Prijatelj
Partner
A- ; B-
A- ; B-
1. Ta osoba je jedna od onih koje mi se najviše sviñaju. 2. Osjećam da toj osobi mogu povjeriti sve ili gotovo sve. 3. To je osoba kakva bih i ja htjela (htio) biti. 4. Toj osobi bih oprostila (oprostio) gotovo sve. 5. Imam ogromno povjerenje u prosuñivanje te osobe. 6. Učinila (učinio) bih sve za tu osobu. A - 1 + 3 + 5; B - 2 + 4 + 6
•
•
•
Pitanje je, meñutim, koliko jasno se može povući granica. Npr. Kenneth i Karen Dijon (1976) dali ovu skalu ljudima koji se sastaju ali ne ekskluzivno, ljudima koji hodaju, zaručenim parovima i oženjenim parovima. o Iako je prva skupina izjavljivala više o sviñanju nego voljenju, ove dvije skale se nisu razlikovale u druge tri skupine. o U jednom drugom istraživanju čestice skale ljubavi procjenjene su karakterističnima i za sviñanje i za ljubav (voljenje) (Steck, 1982). o Jedan od mogućih razloga za ovo preklapanje je da je Rubin imao na umu sklapajući ove čestice na jednu vrstu mlake ljubavi (ne baš strastvene). Osjećaji
Misli o
Snažan osjećaj dobrobiti Poteškoće u koncentriranju “Lebdenje u oblacima” “Želja za skakanjem i vriskom” “Nervoza prije sastanka” “Bezbrižnost” Snažne tjelesne senzacija (npr., “treperenje” u želucu) Nesanica
% izvještaja 79 37 29 22 22 20 20 12
Tri temeljne teme Rubin (1970, 1973) Privrženost Briga Povjerenje i samootvaranje 114
•
Ponašanje o Verbalno izražavanje, npr., “Volim te.” o Tjelesno izražavanje, npr., grljenje & ljubljenje o Verbalno samootvaranje o Neverbalno isražavanje sreće blizu partnera o Matrijalni znaci, npr., darovi, pomaganje o Nematerijalni znaci, npr., ohrabrivanje, zanimanje, poštovanje o Žrtvovanje da bi se održao odnos
Strastvena Strastvena ljubav • Snažne emocije • Nekontrolabilna • Tjelesno uzbuñenje • Zaokupljenost drugim • Idealizacija drugog • Javlja se naglo, brzo nestaje Drugarska ljubav • Privrženost koju osjećamo prema onima s kojima smo povezani • Povjerenje • Briga • Tolerancija • Razvija se polako, na temelju dugotrajnog odnosa Sternbergova triangularna teorija ljubavi
•
•
Ljubav se sastoji od 3 teljene odrednice : o intimnosti – osjećaj bliskosti i povezanosti s partnerom o strasti – uzbuñenje koje se doživljava zbog partnera, seksualno uzbuñenje o odanosti – sastoji se od dvije odluke : kratkoročne da volite partnera dugoročne da ćete ljubav očuvati i ostati s partnerom te tri temeljne odrednice se mogu kombinirati u različitim stupnjevima : o sviñanje – samo bliskost o prazna ljubav ljubav – samo odanost o zaljubljenost – samo strast o parnterska ljubav – bliskost + odanost o romantična ljubav – bliskost + strast o prividna ljubav – strast +odanost o potpuna ljubav (consummate love) – bliskost + strast + odanost 115
Pristup socijalnih normi: Razlika izmeñu izmeñu odnosa zajedništva i odnosa zamjene • Odnosi su odreñeni društvenim normama (norma zajedništva i norma zamjene) - Margaret Clark • Odnos zamjene - ljudi reagiraju na temelju cijene-nagrade o Cijene se brzo gube kompenzirajući se u nagradama i cjelokupni balans ostaje na nuli. o Npr. - odnosi izmeñu dva stranca, dva poznanika ili poslovna partnera. • Odnosi zajedništva - ljudi očekuju i žele zajedničku odgovornost za potrebe drugoga. o Točna količina nagrada i cijena se pažljivo ne mjeri. o Npr. obiteljski, prijateljski i romantični odnosi T a b l ic a 1 . S IT U A C IJA
O D N O S ZA M JEN E
O D N O S Z A JE D N I[T V A
K ada m i pom ažem o d ru g o j o s o b i
S v iñ a n a m s e o s o b a k o ja n a m o d m a h u z v ra ć a .N a š a s e s a m o p r o c je n a n e m ij e n j a .
S v iñ a n je p r e m a o s o b i k o ja n a m o d m a h u z v r a ć a p r o t u u s lu g o m m o ž e p a s ti. R a s p o lo ž e n j e p o s t a j e p o z it iv n ije i s a m o p r o c je n a
K a d a n a m d ru g a o s o b a č in i u s l u g u
N e s v iñ a n a m s e o s o b a k o ja n e tr a ž i u z v r a ć a n je .
S v iñ a n a m s e o s o b a k o je n e tra ž i tre n u tn o u z v ra ć a n je
K a d a r a d im o s d r u g o m o s o b o m n a z a j e d n ič k o m z a d a tk u
Ž e l i m o b it i s i g u r n i d a s e n a š d o p r in o s i d o p r in o s d ru g e o so b e m o že r a z lu č iti
N e r a d im o ja s n u r a z lik u iz m e ñ u n a š e g d o p r in o s a i d o p r in o s a d r u g e o s o b e
K a d a d ru g a o s o b a tre b a pom oć
U d o v o lja v a t ć e m o p o tre b a m a d ru g e o s o b e sam o onda kada o č e k u je m o d a ć e ta is ta o s o b a u b u d u ć n o s ti u d o v o lj a v a t i n a š im p o tre b a m a
U d o v o lja v a m o p o t r e b a m a d r u g e o s o b e ia k o ta o s o b a u b l is k o j b u d u ć n o sti n e će m o ć i u d o v o lj a v a t i n a š im p o tre b a m a
• • • • •
•
•
Clark i Mills (1993) - razmatraju slučaj jednostranog odnosa zajedništva - primjer roditelji i dijete. Ova norma vrlo važna za opstanak ljudske vrste - vjerojatno ima i biološku osnovu. Norma zajedništva i izbjegavanje norme zamjene u prijateljstvima, obiteljskim odnosima i romantičnim odnosima trebala bi povećati sviñanje i pomoći razvoju i održavanju odnosa u takvim odnosima. Empirijska podrška teoriji eksperimentalna istraživanja Uobičajeni postupak: o želja za odnosom zajedništva eksperimentalno izaziva tako da se studenti dovedu u interakciju sa tjelesno privlačnim, prijateljskim partnerom suprotnoga spola koji daje na znanje (ili se studentima daje na znanje) da želi poznanstva s drugim ljudima. o Želja prema odnosu zamjene - u interakciju čovjek daje do znanja (ili se studentima daje do znanja) da je oženjen, ili ima trajnu stabilnu vezu i nema nikakvog interesa da se sreće s novim ljudima. Clark i Mills (1979) o vraćanje usluge za uslugu povećati će sviñanje prema partneru u situaciji odnosa zamjene ali će smanjiti privlačnost ili sviñanje prema partneru u situaciji odnosa zajedništva. Clark (1984) o u odnosima zamjene ljudi će davati nagrade prema tome tko je što uložio u odnos, i promatrati točno što je svaka osoba doprinjela zajedničkom zadatku za koji će biti nagrañeni. o Za razliku od toga, u odnosu zajedništva davati će nagrade prema potrebama i neće pomno motriti.. 116
•
Pitanje temeljnog principa u podlozi odnosa zajednštva. o Je li takav odnos osloboñen odnosa zamjene; ili daju li ti ljudi bez ikakve potrebe za primanjem? o Oslanjaju li se partneri u takvom odnosu na prošireni odnos socijalne zamjene, pretpostavljajući da će se na dugi rok nagrade i cijene izjednačiti? o Ukratko pitanje je mogu li ljudi davati nesebično ili uvijek postoji neki sebični interes?
Teorija održavanja samoevaluacije (SEM - SelfSelf-evaluation maintenance) • Abraham Tesser - 2 pretpostavke o 1. Ljudi teže održanju ili poboljšaju svojeg samopoštovanja. o 2. Odnosi s drugim osobama mogu utjecati na nečije samopoštovanje putem dva interpersonalna procesa - proces zrcaljenja i proces usporedbe. Svaki od njih može na različite načine podići ili smanjiti samopoštovanje. o Proces zrcaljenja podiže samopoštovanje dopuštajući jednom članu u odnosu da se kupa u slavi drugoga. o Proces usporedbe (komparacije) samopoštovanje može porasti ako smo u komparaciji s drugima mi bolji od njih. • Prema Tesseru, glavna determinanta koja odreñuje koji će proces dominirati je relevantnost domene izvedbe za osobu o kojo se radi. o Kada domena nije središnja za identitet osobe, dominira proces zrcaljenja (odraza). o Kada je domena središnja za identitet osobe dominira proces komparacije. • Empirijska podrška o najizravnija predikcija vezana za bliske odnose - ako dvije osobe odaberu za sebe različite najrelevantnije domene izvedbe u kojima nastoje biti što bolji, tada je vjerojatnije da će meñusobno ući u bliske odnose i jednostavnije će ih održati. U takvim slučajevima, obje osobe mogu profitirati od socijalne usporedbe s partnerom i istodobno od zrcaljenja (ako uspiju). Istraživanja na blizancima - Tesser (1980) • kada jedan od blizanaca izvjesti da je njegov brat/sestra postigao bolji uspjeh u jednoj od za njega važnoj dimenziji, tada dolazi do smanjenja identifikacije s tim uspješnim blizancem i do tenzija u odnosu. Leventhal (1970) • kako blizanci odrastaju i stare tako imaju sve veću tendenciju specijalizirazi se u različitim domenama. autobiografija čuvenih znanstvenika • bliskost odnosa tih znanstvenika s njihovim očevima bila negativnom odnosu sa sličnosti njihovih zanimanja. Pilkington, Tessera i Stephansa (1991) romantični odnosi studenata • Važnost velikog broja domena bavljenja za njih osobno. • Jesu li oni po vlastitom mišljenju bolji ili lošiji od svog partnera u svakoj od tih domena. • Rezultati: proces komparacije dominira u važnim domenama. Percipirali se boljima u većini domena koje su za njih bila važna - u nevažnim su percipirali partnera boljim. Druga istraživanja pokazuju da smo posebno skloni vidjeti svog partnera boljim od sebe u domenama koje su nama manje važne, a istodobno jako važna partneru. Takoñer smo skloni sebe procijeniti boljima od svojih partnera na domenama koje su nama jako važbe, a malo važne našim partnerima. o Druga predikcija ove teorije - ljudi neće uvijek biti spremni pomoći više svojim prijateljima ili članovima obitelji (bliskim ljudima) u usporedbi sa strancima - u 117
kontrastu s normama zajedništva o kojima smo govorili. Naime, Tesser i Smith (1980) predicirali • Kada je relevantnost domene bavljenja za ispitanika mala, mala tada će predominirati proces zrcaljenja (refleksije). Što je bliža osoba koja je dobra u toj domeni i kojoj treba pomoći, to će više osoba htjeti pomoći bliskoj osobi. • Meñutim, kada vam je važnost područja bavljenja velika, velika tada ćete se dominirati usporedba i više ćemo se skanjivati pomoći prijatelju nego strancu. Zašto? U tim će okolnostima usporedba s prijateljem (pogotovo ako je jednak ili bolji od Vas) najčešće smanjiti vaše samopoštovanje. Tesser i Smith - nekim ispitanicima dali da izvode vrlo bažani zadatak (uključivao je verbalne vještine i vještine rukovoñenja), a drugima nevažan zadatak. • Svi ispitanici dobili povratnu informaciju koje je pokazivala da im je izvedba loša. • Kasnije imali priliku dati teške i lake zadatke 1. svojim prijateljima koji su trebali raditi na istom zadatku i 2. nekom nepoznatom čovjeku • Rezultati: Rezultati Kada im je zadatak bio važan, važan ispitanici su davali više teških zadataka prijateljima nego nepoznatima. I obrnuto, kada im je zadatak bio nevažan tada su teže zadatke postavljali nepoznatima Tesser i Cornell (1991) - replicirali ove rezultate, meñutim,i istraživanje je išlo dalje i pokazalo : • ako je ispitanikovo samopoštovanje privremeno podignuto na načine koji nemaju veze s procesom održavanja samopoštovanja o kojem smo sada govorili, tada se taj proces zaustavlja. • To znači da se ne dobivaju efekti predicirani na temelju procesa komparacije. • To nam govori da ljudi koji imaju prijatelje, partenere, djecu ili članove obitelji koji imaju visoko samopoštovanje samopoštovanje imaju sreće, tj. ti će im ljudi htjeti pomoći čak i kada pokušavaju simultano postići vidsoke rezultate na istoj domeni. Ljubav kao etiketirano uzbuñenje – teorija strastvene ljubavi • Stanley Schachter - dva faktora važna za emocije. o fiziološko uzbuñenje, koje preuzima različite oblike, kao npr. povećani broj srčanih otkucaja, znojenje, crvenilo lica, itd. o etiketirannje ili imenovanje uzbuñenja u terminima uzroka. • Niti jedan faktor sam za sebe nije dovoljan za razvoj emocije: i uzbuñenje i etiketiranje moraju biti prisutni. Primjena ovih znanja na teoriju ljubavi. • Ellen Berscheid i Elaine Walster (Hatfield) - proširile ovu dvofaktorsku teoriju na tri faktora nužnih za razvoj ljubavi o Znanje o tome što je ljubav (očekujemo je, tražimo je i spremni smo je iskusiti) o Prikladni objekt - snimimo vjerojatni objekt ljubavi o Fiziološko uzbuñenje -koje nazivamo ljubav. Zanimljiva implikacija - ljubav može još više pobuditi disco ples, gledanje boxa ili horror filma, slušanje rock koncerta ili pobje|ivanje na hipodromu. Sva to dovodi do fiziološkog uzbuñenje fenomen poznat kao transfer ekscitacije. • Poznato istraživanje Duttona i Arona (1974). o Iintervjuerka na mostu preko rijeke Capilano, vrlo krhkom i nesigurnom mostu (North 118
•
•
•
Vancouver, British Columbia) pita muškarce različita pitanja i na grupi muškaraca na jednom sigurnom mostu. o Sudionici zamoljeni da da napišu priču i dat im je telefonski broj intervjuera kako bi je mogli nazvati u slučaju da žele čuti detaljhe istraživanja. o Rezultati- oni koji su odgovarali na opasnom mjestu pisali priče s mnogo više seksualnih sadržaja (M 2.5 na skali od 0-5), od muškaraca na sigurnom mostu (M 1.4 ili 0.6), češće telefonirali intervjuerki (50%) kada su bili na opasnom mostu nego kada su bili na sigurnom mostu (12.5). Uzbuñenje koje pripisujemo ljubavi može biti izazvano i negativnim dogañanjima. o Efekt Romeo i Julija - Driscol, Davis & Lipetz (1972) - parovi (vjenčani i nevjenčani) su govorili o aspektima svog odnosa s partnerom. Promatrane su promjene u tijeku vremena. Kod nevjenčanih parova, romantična se ljubav pojačavala (ili smanjivala) ovisno o roditeljskoj interferenciji. White, White, Fishbein i Rutstein (1981) o uzbuñenje ne treba biti atribuirano jedino osjećajima ljubav, sviñanja ili zaljubljenostii ako se pojavi prikladni objekt (npr, privlačna osoba), već uzbuñenje takoñer može biti atribuirano i odbijanju ako se pojavi prikladni objekt (neprivlačna osoba). o Postupak:Ispitanici su bili muškarci koji su se sami javili na ispitivanje. Istraživač je tada rekao ispitaniku da će on i jedan drugi ispitanik, ženska osoba, treba pokazati svoje reakcije na različite podražaje. Kasnije će zajedno biti u interakciji na jednom kratkom “spoju” ili sastanku o Nakon toga svakom je ispitaniku prikazana jedna od tri moguće video vrpce. Dvije vrste video filmova su izazivale uzbuñenje, 1. negativno (pleme ubija i muči misionara dok to sve gleda njegova obitelj), 2. Pozitivno (izvaci iz albuma komičara Steve Martina). 3. neutralna (opis cirkulatornog sustava žabe) o Nadalje: Ispitanicima su prikazane kazete zajedno uz očekivanje budućeg sastanka. o Polovica ispitanika vidjela fotografiju vrlo privlačne žene, a druga polovica vrlo neprivlačnu ženu. o Na kraju je ispitanik na različitim dimenzijama procjenjivao ispitanicinu privlačnost (opće privlačnost, crte ličnosti, romantičnu itd.) o kada je potencijalni ženski partner bio privlačan, uzbuñenje, bilo da je stvoreno negativnom ili pozitivnom kazetom, dovelo je do viših procjena romantične privlačnosti osobe u odnosu na osobu u kontrolnoj situaciji. Za razliku od toga, ako je potencijalni ženski partner bio neprivlačna osoba, uzbuñenje, i opet stvoreno bilo negativnom ili pozitivnom kazetom, rezultiralo je nižim procjenama privlačnosti u odnosu na kontrolnu situaciju. Ljubav kao imprinting o Imprinting - oblik jednokratnoga kondicioniranja. o Konrad Lorenz, ponašanje pataka koje bi sljedile bilo koju životinju koja se kreće ispred njih u trenutku nakon što se izlegu. Obično majku Prvo, Prvo ne postoji neko specifično vrijeme u životu osobe kada se javlja imprinting. Vrijeme varira s obzirom na ponašanje i na specifičnu životinju, ali postoje kritični periodi za specifična ponašanja, pa tako i za zaljubljivanje. Drugo, Drugo imprinting nije pod utjecajem nagradi i kazni koje su ekstrinzične ponašanju: očigledno je da neka životinja može biti imprintirana čak i onda kada je kažnjena za neko ponašanje u isto vrijeme. Treće, Treće imprinting se javlja bez nagrada ili kazni koje slijede neposredno nakon ponašanja. Ponašanje je nagrada samo sebi.
119
Ljubomora • Reakcija na percipiranu prijetnju kontinuitetu ili kvaliteti odnosa • Više su skloni ljubomori ljudi koji su: o visoko ovisni o koji imaju manje alternativnih odnosa o koji su nesigurniji u sebe • Spolne razlike o Muškarci su ljubomorniji na seksualnu nevjeru u opsnosti“sigurnost očinstva” o Žene su ljubomornije na emocionalnu nevjeru Strah od gubljenja izvora podrške za odgoj djece o Mnoga istraživanja, ali ne i sva podupiru evolucijsku interpretaciju Romantična privlačnost odraslih Teorija privrženosti Razvojna perspektiva perspektiva razumijevanju fenomena privrženosti. privrženosti • Osnovna predpostavka je da, temeljeći se na ranim iskustvima u djetinjstvu,, ljudi razvijaju generalizirana očekivanja vezana za ljudske odnose. o teorija proizlazi iz proučavanja djece koje je učinio Bowlby (1969, 1973, 1980), a njenu ( primjenu na odraslim osobama razvili su Hazan i Shaver (1987, 1990; Shaver & Hazan, 1992) i kasnije, ponešto drugačije, Bartholomew (1990). • Prema Bowlbyju, putem ponovljenih interakcija s figurom privrženosti, dijete oblikuje generalizirana očekivanja o ovisnosti i odgovaranju na interakcije drugoga. • Ainsworth i sur. razvili postupak procjene privrženosti djeteta koncentrirajući se na reakcije na separaciju od i ponovnog susretanja primarnog skrbnika. o metodologija poznata pod nazivom metodologija “stranih (čudnih) situacija”. o Koristeći se tom metodologijom ona je otkrila tri sklopa privrženosti: siguran, anksiozno/ambivalentan i izbjegavajući. o Proporcija odraslih klasificiranih na taj način slična je i proporciji djece. o Meñutim, privrženost odraslih je recipročna, odnosi se na partnera i seksualnost. Sigurni sklop - prototip dobro funkcionirajućeg odnosa. Djeca su u distresu kada se odvajaju od svojega skrbnika i traže utjehu nakon ponovnog susreta, kao i želju za ispitivanjem okoline i drugih u prisustvu skrbnika. Primarni skrbnici sigurnih beba osjetljivi su i odgovaraju na potrebe djeteta. Anksiozno/ambivalentni i izbjegavajući stil privrženosti odražava manje idealnu formu privrženosti i često se grupira zajedno pod imenom “nesiguran” stil privrženosti. Skrbnici ove djece dgovaraju nekonzistentno djetetovim potrebama. Ponekad nisu dostupni i neresponsivni su za potrebe djeteta, dok su ponekad intruzivni i previše zahtjevaju djetetovu pažnju. • Djeca - previše zaokupirana dostupnošću primarnog skrbnika u stranim situacijama. U distresu prije odvajanja, a nemoguće ih je utješiti nakon ponovnog viñenja skrbnika • Skrbnici djece klasificirane kao izbjegavajuća izbjegavaju bliski tjelesni kontakt s njima i odbijaju djetetovu potrebu za blizinom. • Djeca ne pokazuju otvoren distres za vrijeme odvajanja i malo reagiraju pri ponovnom susretu. • Oni usmjeravaju pažnju igračkama i drugim objektima, a ne skrbniku. • Ove reakcije koje se često nazivaju odvojenost (detachment), izazvane su aktivnim, obrambenim odgovorima na majčinu nedostupnost. 120
Teorija privrženosti • Hazan i Shaver - mnoge paralele izmeñu romantičnih odnosa i odnosa odrasli-dijete. One uključuju potrebu da se održe uska fizička bliskost, oslanjanje na figuru privrženosti za utjehu i sigurnost. Hazan i Shave smatraju da se zaljubljivnje može konceptualizirati kao proces privrženosti. Meñutim, privrženost odraslih je recipročna, odnosi se na partnera i seksualnost. o Postoji kontinuitet u iskustvima privrženosti od djetinjstva do odrasle dobi. • Bartholomew (1990) predlaže prošireni model privrženosti odraslih kojim razlikuje dva oblika izbjegavajuće privrženosti odraslih, prestrašeni i odbijajući stil. Taj se model osniva na pretpostavci da postoje dvije dimenzije u podlozi privrženosti odraslih odraslih ljudi. o Te dvije dimenzije reprezentirane su u internalnim modelima koje osoba ima o sebi samoj i drugim ljudima.
Bartholomew-ova konceptualizacija četiriju stilova privrženosti
Unutarnji modeli Selfa
Negativni
Pozitivni
Prestrašeni
Odbijajući
Zaokupljen
Siguran
Unutar nji
Negativni
modeli Drugog •
• • •
•
Pozitivan
Mnogi teoretičari vjeruju da je privrženost djece prema osobama koje za njih brinu “radni model” za odnose odraslih. o Neke potvrde kontinuitetu odnosa. o Meñutim, stil privrženosti se može mijenjati ako osoba doživi značajan dogañaj vezan za privrženost (npr., rastavu braka, povredu, itd.) Općenito, ljudi sa sigurnim stilom privrženosti imaju više zadovoljavajuće, predanije, bliskije, i bolje prilagoñene odnose od osoba s izbjegavajućim stilom. Sigurni ljudi bolje odgovaraju na potrebe partnera od izbjegavajućih i annksioznih ljudi. Collins i Read (1990) su se usmjerili i na važnost iskustva sa roditeljem suprotnog spola. o Pretpostavili korespodenciju izmeñu dimenzija stila privrženosti s romantičnim partnerom i stilovima roditeljstva, posebno kod roditelja suprotnog spola. o Ideja je bila da će roditelj suprotnog spola biti posebno utjecajan kao model za heteroseksualni odnos zbog važnosti postojećih mentalnih modela heteroseksualnih odnosa i prirode novog odnosa. o U istraživanjima dobili podršku ovim pretpostavkama. o opisi odnosa s roditeljem suprotnog spola su bili povezani s dimenzijama privrženosti ispitanika s partnerima. Specifično, žene koje su percipirale svoje očeve toplima i responsivnima više su od žena koje su percipirale svoje očeve hladnima, udaljenima ili nekonzistentnima birale partnere koji su osjećali da se mogu osloniti na druge, i koji su se ugodno osjećali u bliskim odnosima. Muškarci koji su opisivali svoje majke hladnima, ili nekonzistentnima hodali su sa ženama koje su bile anksiozne., te su u manjoj mjeri bili sa ženama koje su osjećale da se mogu osloniti na druge ljude Tidwell, McCarten i Shaver (1992) - žene koje izabiru ostati u destruktivnim, kažnjavajućim heteroseksualnim odnosima. o Pretpostavili da će se te žene klasificirati u izbjegavajući stil privrženosti i da će ta 121
o o
klasifikacija biti povezana s njihovim odnosom s ocem. Ova je pretpostavka temeljena na tome da izbjegavajuće žene očekuju od muškarca da bude odbijajuć i da je takvo očekivanje uključeno u njihov radni model odnosa. Rezultat - one će prihvatiti muške partnere koji su donekle odbijajući, kontrolirajući i nebrižni. Predikcije potvrñene.
Model ulaganja • Rusbult je iznio model ulaganja da bi objasnio što ljude motivira da održe svoje odnose, tj. koji faktori povećavaju privrženost u ovim odnosima. • Prema njemu, privrženost se odnosi na sklonost pojedinca da održava odnos i da se za nj osjeća psihološki vezanim. • Na prvom mjestu odanost bi trebala biti pod utjecajem zadovoljstva – što je veće zadovoljstvo, to bi i odanost trebala biti veća. o Meñutim, u skladu s teorijom socijalne razmjene, model ulaganja pretpostavlja da je percipirana kakvoća alternativa drugi faktor koji djeluje na odanost, tj. procjena pojedinca o privlačnosti alternativnih opcija. o Razina komparacije za alternative predstavlja najnižu razinu ishoda koji će netko prihvatiti u svjetlu alternativnih mogućnosti. Ove mogućnosti uključuju najbolji zamislivi alternativni odnos u odnosu na postojeći. Pri razvijanju odnosa pojedinci će se postupno ponašajno i kognitivno ograditi od atraktivnih alternativa. • U mnogim odnosima postoje nesretna razdoblja, ali, čak i kad su alternative vrlo privlačne, ne znači da će se oni nužno raspasti. o Zbog toga model ulaganja pretpostavlja i treću varijablu – veličinu ulaganja. ulaganja Ovo se odnosi na mnoštvo načina na koje je pojedinac povezan s partnerom. • Znatan broj istraživanja podržao je model ulaganja i pokazao da su sva tri čimbenika nezavisni prediktori odanosti, a dugoročno i vjerojatnosti prekida odnosa. Unatoč empirijskom podršci, model ima i neka ograničenja : o tri determinante odanosti nisu meñusobno nezavisne i često promjena u jednoj determinanti može dovesti do promjene druge o većina istraživanja modela provedena je na kratkotrajnim odnosima u uzorku studenata, mnogo manje u dugotrajnim brakovima iz uzorka običnih ljudi o model kaže malo o individualnim razlikama u spremnosti da budemo odani
Raspad odnosa Glavni izvori konflikata u intimnim odnosima • Prvi sklop uključuje tzv. RECIPROCITET NEGATIVNOG AFEKTA i “Genderlect” - spolno specifičan način komuniciranja : ona želi raspravljati o problemu, on izbjegava o Najbolji prediktor smanjenja bračnog zadovoljstva ženin veći reciprocitet na muževljev negativni afekt u prvom sastanku i muževljev manji reciprocitet na ženin negativni efekt. Tradicionalne spolne uloge- visoko emocionalno ekspresivne žene i emoc. neresponsivni muškarci - rizik za heteroseksualne parove u konfliktu. Ona - "Daj postani topliji" a on "Smiri se". Tako sretni parovi čine eksternalne, nestabilne i specifične atribucije za negativna ponašanja partnera, a za pozitivna stabilne i globalne atribucije. Ukratko sretni parovi minimaliziraju loše a pretjeruju u dobrom. Na drugoj strani, nesretni parovi rade upravo obrnuto: oni čine atribucije koje ih održavaju u distresu. Dok sretni parovi jedni drugima dopuštaju sumnjati u loše ponašanje drugoga ili njegove uzroke koji bi imali štetan efekt po vezu, nesretni parovi ne popuštaju niti za trenutak. 122
Sklopovi atribucija koje čine sretni i nesretni parovi:
Stanje odnosa SRETNI
Atribucijski sklop
Ponašanje partnera
Atribucije
Pozitivno
Internalne Stabilne Globalne
Uzdizanje odnosa
Negativno NESRETNI
Održavanje stresa
Pozitivno
Eksternalne Nestabilne Specifične Eksternalne Nestabilne Specifične
Negativno
Internalne Stabilne Globalne
Četiri faze raspada odnosa (Duck, 1982) RASPAD: Nezadovoljstvo odnosom Prag: To ne mogu više izdržati INTRAINTRA-PSIHIČKA FAZA Koncentracija na partnerovo ponašanje Procjena prikladnosti partnerova ponašanja u ulozi Opisivanje i procjena negativnih negativnih aspekata bivanja u odnosu Razmišljanje o cijenama povlačenja iz odnosa Procjena pozitivnih aspekata alternativnih odnosa Suočavanje sa dilemom “izrazi/potisni”
Prag: Imam opravdanja da se povučem DIJADNA FAZA Suočavanje sa dilemom “konfrontiranje/izbjegavanje” “konfrontiranje/izbjegavanje” Konfrontiranje s partnerom Cjenkanje “idemo razgovarati o odnosu” Pokušaj popravljanja ili prilagodbe Procjena zajedničkih cijena povlačenja iz odnosa ili smanjene bliskosti
Prag: To zaista mislim SOCIJALNA FAZA Dogovaranje s partnerom o stanju nakon raspada odnosa Započinjanje diskusija ili ogovaranja u socijalnoj mreži Stvaranje javnih priča koje služe “spašavanju lica” i “atribuiranju krivnje” Razmišljanje i suočavanje s efektima raspada na socijalnu mrežu Pozivanje timova za intervenciju
Prag: Sada je to neizbježno UKRAŠAVANJE GROBA Aktivnosti vezane uz “prebroñivanje” završetka odnosa Retrospekcija: reformuliranje postmortem atribucija Javno raspačavanje vlastite verzije priče o prekidu
123
