.
1
SADRŽAJ : 1. UVOD............................................................................................................................................... 3 1.1. GRADITELJSTVO, PODJELA I ZADAĆA ............................................................................ 3 1.2 VRSTE RADOVA U GRAĐENJU I DIJELOVI ZGRADA................................................. 4 2. PRIPREMNI I ZEMLJANI RADOVI …. ................................................................................. 5 2.1. PRIPREMNI RADOVI PRIJE GRADNJE ............................................................................... 5 2.2 NANOSNA SKELA................................................................................................................. 6 2.3. VRSTE ZEMLJANIH RADOVA I........................................................................................... 7 OSIGURANJE ISKOPA OD URUŠAVANJA I UTJECAJA PODZEMNE VODE ...................... 7 3.TEMELJI......................................................................................................................................... 11 3.1. NOSIVOSTI TLA I VRSTE TEMELJA............................................................................ 11 3.2.VERTIKALNA I HORIZONTALNA HIDROIZOLACIJA PODRUMA............................. 13 4. ZIDOVI . .............................................................................................. 15 4.1. PODJELA ZIDOVA ( STIJENA ) ......................................................................................... 15 4.2. KONSTRUKTIVNI SUSTAVI.............................................................................................. 16 4.3. STABILNOST KONSTRUKTIVNOG SISTEMA............................................................... 16 4.4. STABILNOST ZIDANIH KONSTRUKCIJA ...................................................................... 17 4.5. ZIDOVI OD OPEKE .............................................................................................................. 18 4.6. ZIDOVI OD MODULARNIH POROTHERM BLOKOVA .................................................. 20 4.7. ZIDOVI OD BETONSKIH I LAKOBETONSKIH BLOKOVA............................................ 22 4.8. ZIDOVI OD BETONA I ARMIRANOG BETONA .............................................................. 23 4.9. OPLATE .................................................................................................................................. 25 4.10. VIŠESLOJNI ZIDOVI........................................................................................................... 28 4.11. PREGRADNI ZIDOVI ILI STIJENE ................................................................................... 30 4.12. ZIDNE OBLOGE .................................................................................................................. 33 5. OTVORI U ZIDOVIMA ................................................................................................................ 40 5.1. PROZORI ................................................................................................................................ 40 5.2. VRATA.................................................................................................................................... 43 5.3. NADVOJI IZNAD OTVORA................................................................................................. 44 5.4. DIMNJACI I VENTILACIONI KANALI ........................................................................... 47 6. ME ĐUKATNE KONSTRUKCIJE . ........................................................................... 53 6.1. ARMIRANO BETONSKI STROPOVI ................................................................................. 53 6.2. STROPOVI SA GREDICAMA OD ARMIRANE ŠUPLJE OPEKE..................................... 59 6.3. DRVENI STROPOVI.............................................................................................................. 62 7. STUBIŠTA . ............................................................................................ 67 7.1. ARMIRANO BETONSKA STUBIŠTA ................................................................................ 69 7.2. ČELIČ NA STUBIŠTA ........................................................................................................... 72 7.3. DRVENA STUBIŠTA............................................................................................................ 73 8. KROVOVI . ............................................................................................. 76 8.1. RAVNI KROVOVI ................................................................................................................. 76 8.2. DRVENA KROVIŠTA........................................................................................................... 79 8.3. KROVNI POKROVI ............................................................................................................... 83 8.4. LIMARSKI RADOVI.............................................................................................................. 91
.
2
1. UVOD 1.1. GRADITELJSTVO, PODJELA I ZADAĆ A GRADITELJSTVO je u najširem smislu umijeće građenja radi stvaranja organiziranih prostora za ljudsko obitavanje ili za različite druge svrhe i potrebe. GRA ĐEVINARSTVO je privredna grana koja se bavi projektiranjem i izvo đenjem građevinskih objekata te ispitivanjem zemljišta i i materijala u gra đevinske svrhe; u širem smislu obuhvaća još i industriju građevinskih strojeva, građevnog materijala i opreme. Proizvodne organizacije u u gra đevinarstvu čine projektni biro i zavodi, građevninska poduze ća za visokogradnju, gra đevinska poduze ća za niskogradnju, poduze ća za montažu i poduzeća za završne građevinske radove. Naučno istraživačkim radom bave se građevinski instituti. GRA ĐENJE je izvođenje radova (pripremnih radova, zemljanih radova, radova na izradi građevinskih konstrukcija, građevinsko-instalaterskih radova, gra đevinsko-završnih radova, radova na ugradnji građevnih proizvoda, ugradnji postrojenja ili opreme, te drugih radova) radi podizanja nove građevine, rekonstrukcije, adaptacije i održavanja uporabljive građevine ili radi promjene stanja u prostoru GRA ĐEVINSKA TEHNIKA je najstarija značajnija grana tehnike koja se bavi poslovima potrebnim za građenje svih vrsta zgrada, cesta, mostova, tunela, vodovoda, ure đenjem okoliša, iskorištavanjem vodnih snaga i sl. Prema vrsti i karakteru poslova razlikujemo dva smjera gra đevinske tehnike i grupe objekata. Glede visine izgradnje, objekte možemo podijeliti na : 1. objekte niskogradnje - objekti pri tlu ili neposredno iznad tla (prometnice, hidrograđevine, ispitivanja zemljišta i materijala u građevinske svrhe) 2. objekti visokogradnje – objekti koji se grade iznad tla (stambene zgrade, škole, bolnice, sportske građevine, sakralne građevine, silosi, industrijske hale i slično) Prema vrsti, građevinske objekte dijelimo na : 1. .konstruktivne objekte – objekti jednostavne, složene i naro čito složene statičke konstrukcije (svi objekti visokogradnje i pojedini niskogradnje kao mostovi i vijadukti) 2. hidrotehnički ili vodograđevni objekti - objekti niskogradnje vezani za zahvate sa vodom (hidrocentrale, navodnjavanja, luke, plovni putevi, vodovodi, kanalizacije i drugi objekti) 3. saobraćajni objekti – svi objekti koji služe saobraćaju (ceste, željeznice, mostovi, tuneli, aerodromi, kolodvori i drugi) Prema vrsti materijala od kojih su izvedeni, objekte možemo podijeliti na: 1. zidani objekti od opeke i kamena 2. betonski i armirano betonski objekti 3. objekti od drvenih konstrukcija 4. objekti od čeličnih konstrukcija 5. objekti od kombiniranih i drugih materijala Glede načina izvedbe, objekte možemo podijeliti na : 1. monolitne objekte – konstrukcija i pojedini dijelovi se izvode na licu mjesta, na gradilištu 2. polumontažni objekti – objekti kojima se pojedine konstrukcije ili njihovi dijelovi izvode monolitno a dio se montiraju već gotovi elementi prethodno zgotovljeni. .
3
3. montažni objekti – objekti koji se u potpunosti izvode gotovim montažnim elementima koji se izrađuju u specijaliziranim pogonima
1.2 VRSTE RADOVA U GRA ĐENJU I DIJELOVI ZGRADA Zgrade su glavni i najbrojniji objekti visokogradnje zato tu vrstu građevinske tehnike često nazivamo i zgradarstvo, ali ima i takvih objekata koji to nisu npr. spomenici, tribine, tornjevi i obični objekti kojima prostorije nisu bitne karakteristike kao što su to u zgradama. Takvi se objekti razlikuju od zgrada uglavnom svojom namjenom i oblikom, ali im je većina elemenata istovjetna ili slična kao u zgradama. Radove na zgradama dijelimo u tri osnovne grupe i to : 1. građevinski radovi: zemljani, betonski, armirački, tesarski, zidarski (izvedba netipičnog podnožja - temelja, podruma a ponekad i prizemlja i izvedba nadgradnje osnovna konstrukcija gornjih tipi čnih katova) 2. obrtnički radovi: stolarski, bravarski, ličilački, parketarski,… (pregrađivanja i zaštite od vanjskih utjecaja, izvedba konstrukcija za zatvaranje gra đevinskih otvora, finalna obrada površina sa podlogama, izvedba instalacija) 3. pripremno završni radovi (radovi na gradilištu koje prethodno treba izvesti kako bi se stvorili uvjeti za normalno odvijanje i izvedbu svih radova na zgradi i oni radovi nakon završetka izvedbe kako bi se o čistilo gradilište, isplanirao teren i uredio okoliš) – organizacija građenja. Ovo su samo glavna podru č ja koja se dalje dijele prema zanatskim kvalifikacijama izvođača, na razne radove koji se troškovni čki iskazuju kao zasebna poglavlja odnosno grupe stavaka (pojedinačnih radova). Odnos građevinskih i obrtničkih radova kod zgradarstva je izjedna čen dok je u niskogradnji učešće obrtničkih radova vrlo malo a ponekad je u potpunosti i izostavljeno.
Modularna koordinacija je nastala iz potrebe da se niz elemenata u graditeljstvu dimenzionalno međusobno uskladi. Primjenom modularne koordinacije - omogu ćeno je uvođenje industrijskog načina građenja, moguća je serijska proizvodnja, što ubrzava i pojeftinjuje gradnju. Modularna koordinacija je sustav mjera baziran na dogovorenom modulu i njegovim željenim multiplikacijama a uvodi se sa ciljem otvaranja mogu ćnosti kombiniranja odnosno uklapanja pojedinih gra đevinskih elemenata prilikom gradnje i opremanja zgrade. Modul je osnovna mjera modularne koordinacije odnosno zajedni čki višekratnik svim primijenjenim dimenzijama u sustavu. Kod nas i u većini drugih zemalja modul iznosi 60 cm (M) a njegov osnovni dio, mali modul je 10 cm (m). Osnovni elementi visokogradnje su unutarnji prostor, koji služi odre đenoj namjeni, i vanjsko tijelo (plašt), koji svojom komponentom ostvaruje i zašti ćuje unutarnji prostor, Kompozicijsko - oblikovnom komponentom ti se elementi uskla đuju u pojedine dijelove građevine i zatim povezuju u harmoničnu cjelinu . Najvažniji su oni dijelovi zgrade koji preuzimaju, nose i na temeljno tlo prenose pojedinačna opterećenja i cjelokupno optere ćenje. To su konstruktivni ili nosivi elementi koji se iz praktičnih ili estetskih razloga nadopunjavaju drugim, nenosivim elementima (pregrade, žbuke, obloge, podovi, pokrovi itd.) .
4
Najvažnije opterećenje koje jedna konstrukcija mora prenijeti jest statičko opterećenje na osnovu kojeg se dimenzioniraju konstrukcije i smatramo ga nepromjenjivim ili malo promjenjivim. U statičko opterećenje spadaju : 1. stalno opterećenje – težina konstrukcije 2. korisna opterećenja – sva pokretna optere ćenja (ljudi, oprema, strojevi i sl.), kiša, snijeg, led, pritisak vode, vjetar, promjene temperature, slijeganje tla Opterećenja koja također djeluju na građevinu na način da brzo mijenjaju smjer, jačinu i javljaju se iznenada nazivamo dinamička opterećenja (jaki udar vjetra, potres i sl.) Bez obzira da li optere ćenja djeluju stalno, privremeno ili kratko, deformacija konstrukcije mora nestati nakon prestanka djelovanja optere ćenja
2. PRIPREMNI I ZEMLJANI RADOVI
….
.
2.1. PRIPREMNI RADOVI PRIJE GRADNJE Jedna od prvih aktivnosti na terenu na kojem će se izgraditi objekt, a koje se vrše prije formiranja gradilišta je ispitivanje tla. Dvije su nam vrste podataka važne za temeljno tlo: 1. mehaničke karakteristike tla i uslojenost (dubina pojave slojeva i podzemne vode) 2. geostatičke analize iz kojih doznajemo podatke o nosivosti i slijeganju tla
.
5
Do ovih podataka se dolazi ispitivanjem tla, koje može biti : 1. optičko – za jednostavne, privremene ili lagane objekte (orijentacijski podaci) 2. egzaktno – vađenje uzoraka tla pomoću sondi uz laboratorijsko ispitivanje. Sonde mogu biti raznih profila od nekoliko centimetara do bunarskih presjeka a upuštaju se u tlo ručno ili strojno. Sondiranjem se utvr đuje pojava podzemne vode i pojava različitih slojeva.
Geomehanički elaborat sadrži: dubinu i nosivost pojedinih slojeva uz naznaku temeljnog sloja podatke o pojavi podzemne vode, procjenu rizika od eventualnog klizanja terena, slijeganja terena i drugo. . Neposredno prije početka građenja obavljaju se i drugi pripremni radovi: formiranje gradilišta, lociranje (iskolčenje) objekta, izvedba privremenih objekata i komunikacija, opskrba energijom, vodom i materijalima, organizacija strukovnih pogona i sl. Svi ovi radovi uklanjaju se nakon završetka izgradnje. Formiranje gradilišta je skup tehničko – pravnih aktivnosti sa kojima se zapo činje izvedba objekta. Slijed radnji je slijedeći: 1. « uvođenje u posjed « ( investitor predaje izvo đaču teren slobodan od imovinsko – pravnih problema ) 2. ograđivanje gradilišta 3. uspostava čuvarske službe 4. uvođenje električnih instalacija i instalacija odvoda i dovoda vode 5. pokretanje strojeva za spravljanje betona i dizalica 6. započinjanje izvedbe privremenih objekata
2.2. NANOSNA SKELA Da bi se mogli locirati privremeni objekti i komunikacija na gradilištu potrebno je utvrditi točnu poziciju na terenu objekta koji se gradi. Stručna geodetska služba iskol čuje objekt tj. obilježava tlocrt objekta na terenu putem njegovih karakteristi čnih točaka koje se označavaju kolčićima. Istovremeno se neka fiksna to čka na gradilištu obilježava kao apsolutna (nadmorska) visina. Na taj je način objekt tlocrtno i visinski potpuno određen. Da bi se pozicija tih kolčića sačuvala prilikom iskopa građevinske jame izvode se uglovni križevi nanosne skele. Nanosna skela se podiže na svakom uglu objekta. Nanosna skela se sastoji do tri kolca sa dvije horizontalne daske na kojima se pomo ću zareza obilježava rub temeljne stope, vanjsko i unutarnje lice zida širokog otkopa. Od zareza na skeli sa jednog ugla (preko križi ća točno iznad kol čića), do odgovarajućeg zareza na skeli na suprotnom uglu, zategne se žica i obilježava položaj čavlom na horizontalnoj dasci, pa se tako dobiju pravci rubova iskopa. Sa zategnute žice viskom se na teren može spustiti bilo koja točka. .
6
Shematski prikaz nanosne skele
Nanosna skela se sastoji od stupovi dim.12 x 12 cm, me đusobno povezanih sa fosnama dim. 4,8 x 16 cm. Horizontalne fosne moraju biti idealno vodoravne, na platice ( „ fosne“ ) se prikucavaju čavli čija je osnovna zadaća da se ispravno odrede širina temelja i zida. Kasnije nakon iskopa, nanosna skela se izvodi oko cijelog (budu ćeg) objekta, a odmjeravanje odnosno prenošenje mjera iz nacrta na teren vrši se od tih krajnjih oznaka (čavala) koje obilježavaju uglove zgrade. Nanosna skela za obilježavanje unutarnjih temelja i unutarnjih nosivih zidova prizemlja izrađuje se od 2 stupa i 1 fosne prema čelima tih temelja i zidova . Visina skele iznosi 70 – 80 cm, odnosno oko 20 – 30 cm iznad stropne konstrukcije podruma ili podloge poda prizemlja nepodrumljene zgrade, ako ta visina ne prelazi 1,60 m. Stupovi nanosne skele usa đuju se 1 – 2 m odmaknuto od obilježenih kontura zgrade.
2.3. VRSTE ZEMLJANIH RADOVA I OSIGURANJE ISKOPA OD URUŠAVANJA I UTJECAJA PODZEMNE VODE Na objektima niskogradnje zemljani radovi su vrlo opsežni. Na objektima visokogradnje zemljane radove možemo uglavnom podijeliti na otkope, iskope i nasipe. Izvršenje pojedinih vrsta zemljanih radova razlikuje se prema vrsti zemljanog materijala (različita vrsta materijala zahtijeva različite vrste alata i strojeva za izvršenje radova). Klasifikaciju tla vršimo na dva načina: prema građevinskim normama i prema potrebama za temeljenje. Kategorije zemljišta s obzirom na zemljane radove i građevinske norme su: .
7
A kategorija-ubrajaju se čvrsti materijali u kojima je potrebno miniranje cijelog iskopa. Ovoj skupini pripadaju sve vrste čvrstih i zdravih stijena/ eruptivne, metamorfne i sedimentne/ uključujući i moguće tanje slojeve rastresitog materijala kao i tla sa više od 50 % kamena samaca većih od 0,5 m3 za čiji je iskop potrebno miniranje. B kategorija-ubrajaju se polučvrsta kamena tla gdje je potrebno djelomično miniranje, a ostali dio iskopa obavlja se izravnim strojnim radom. Toj skupini pripadaju homogani lapor, flišni materijali,trošni pješčenjaci, mješavina lapora i pješčenjaka, većina dolomita, sve vrste škriljaca, zdrobljeni vapnenci, raspadnute stijene na površini, neki konglomerati i sli čni materijali. C kategorija-ubrajaju se svi materijali koje nije potrebno minirati nego se mogu kopati izravno, upotrebom buldožera, bagera ili skrejpera. Ovoj kategoriji pripadaju: sitnozrna /vezana/ koherentna tla – gline, prašinaste gline /ilova če/, prašine, • pjeskovite prašine i les, krupnozrna nevezana /nekoherentna/ tla kao što su pijesak, šljunak odnosno • njihove mješavine, prirodne kamene drobine isl. mješovita tla – koja su mješavina krupnozrnih nevezanih i sitnozrnih nevezanih • materijala. Kategorizacija prema potrebama za temeljenje dijeli se na : 1. prirodna tla - podijeljena u pet kategorija (stijene, nevezani materijali, vezani materijali, muljevi i treset) 2. nasuta tla – homogena (zbijena) i nehomogena (nezbijena)
shematski prikaz otkopa, iskopa i nasipa
Razlikujemo dvije vrste iskopa: široki iskop (uglavnom za podrumske prostore ili ceste) 1. uski iskop (uglavnom za temelje zidova i kanale) 2. Radovi za otkope i iskope su: kopanje, kidanje, miniranje Radovi za nasipe su: nabijanje, planiranje, valjanje
transportiranje zemljanog .. materijala.
ZAŠTITA STRANICA ISKOPA od urušavanja postiže se : 1. skošenjem stranica pod kutom prirodnog pokosa 2. preuzimanjem tlaka zemlje posebnim pomoćnim konstrukcijama ŠIROKI ISKOPI vrše se širi od konture zgrade za 1 - 1,5 m tako da se omogu ći normalan rad i sa vanjske strane - za podrumski dio.Osiguranje ovakvih iskopa vrši se podupiranjem ili sidrenjem. Dovršeni i uređeni iskop u širokom naziva se i građevinska jama. .
8
Kod iskopa dubljih od 2 m izrađuju se bočne stijene u nagibu, a ako za njih nema mjesta onda se u zemljištima II i III kategorije, do dubine od 2 m mogu ostavljati strmiji nagibi koje treba osigurati oplatom koju drže stupovi, a oni su poduprijeti kosnicima. Da se u građevinskoj jami ne bi zadržavala oborinska voda potrebno je na pogodnom mjestu iskopati sabirnu jamu i postaviti pumpu za crpljenje vode iz jame.
poprečni presjek
pogled
prikaz podupiranja kod širokog iskopa
USKI ISKOPI potrebni su za trakaste temelje zgrada. Osiguranje ovakvih iskopa vrši se razupiranjem. Kod iskopa posebnu pažnju treba obratiti na mjesta gdje se uski iskopi (rovovi) sučeljavaju, jer je neophodno osiguranje u oba dva smjera. Okomite stijene iskopa za temelje dubine 1,5 do 2,0 m razupiru se u gornjoj tre ćini dubine. Zaštita stranica kod većih dubina kombinira se sa platformama za izbacivanje zemlje. Što je dubina iskopa veća, to je i osiguranje ve će.
poprečni presjek kroz iskop
uzdužni presjek kroz iskop
prikaz razupiranja
tlocrt ugla tlocrt sučelja dva rova prikaz osiguranja uglova uskog iskopa
.
9
ZAŠTITA ISKOPA GRA ĐEVINSKIH JAMA POKOSIMA. Otkapanjem ili miniranjem kosog zemljišta nastaju na nekim njegovim stranama ve će ili manje visinske razlike između tla u otkopu i prirodnog tla izvan otkopa. Eventualno urušavanje zemljišta ispod prirodnog tla treba spriječiti izgradnjom potpornog zida (zidarski radovi) ili izradom usjeka u takvom nagibu u kojem neće doći do urušavanja (zemljani radovi). Prema našim propisima dozvoljeni su ovi najstrmiji nagibi : Nagibi pokosa za zemljište C kategorije za iskope dubine preko 3 m je do 1:1.5 (35 0) ,a za dubinu ispod 3 m nagib je do 1:1 (45 0) Za zemljište B kategorije nagib je do 1:0,5 (630), a za zemljište A kategorije do 1:0,75 (760). Prema vrsti tla kosine se mogu humusirati, zasijati ili zasaditi, čime im se površina zaštićuje, učvršćuje i uljepšava.
Da bi se mogli vršiti zemljani radovi, a kasnije i drugi gra đevinski, potrebno je sniziti razinu podzemne vode (P.V.) do ispod dna građevinske jame. To se postiže pumpanjem vode i sprečavanjem dotoka na nekoliko na čina: 1. Ukoliko se radi o manjem dotoku P.V. se može crpsti ili direktno iz građevinske jame (putem okna sa nižim dnom ) ili iz okolo građevne jame iskopanih bunara u koje se onda slijeva P.V. zbog razlike razina – podzemna voda se u tlu ponaša po zakonu o spojenim posudama ali sa stanovitom retardacijom zbog otpora tla.
2. Posebni uređaji sa kojima se istovremeno crpi voda i postavlja prepreka daljnjem dotoku P.V. u građevnu jamu nazivaju se vakum pumpe sa iglofiltrima.
Sastoje se od: - čelične cijevi (prosječne duljine 8 m) - usisnog dijela od finog filtra sa šiljkom za zabijanje. Preko fleksibilnog priključka spojen je na sabirnu cijev iz koje se pumpa voda ( ci jeli sustav je u podtlaku ). Na mjestu zabijanja i crpljenja snižava se razina P.V. Postavom redova iglofiltera sa svih strana građevne jame snižava se razina P.V. do ispod dna iskopa. 3.
Pregrade u terenu (izvode se) od čeličnih talpi, ab konstrukcijama, smrzavanjem tla i geotekstilima. Pregrade u terenu znatno usporavaju ali ne spre čavaju protok vode tako da je potrebno osim početnog i povremeno ili stalno pumpanje tijekom rada. Pregrade u terenu se proračunavaju slično potpornim konstrukcijama (oplatama) kod iskopa, ovisno o tlaku zemlje i vode i statičkoj shemi . .
10
3.TEMELJI 3.1. NOSIVOSTI TLA I VRSTE TEMELJA Temeljenje je faza koja tehnološki slijedi nakon pripremnih i zemljanih radova. TEMELJI su najniži konstruktivni dio zgrade u neposrednom kontaktu sa tlom, a preuzimaju cjelokupno opterećenje zgrade i prenose ga na temeljno tlo. Temelji se dimenzioniraju prema dopuštenoj nosivosti temeljnog tla (u smislu kontaktne površine). Podatke potrebne za temeljenje(nosivost i dubinu temeljnog sloja) nalazimo u Geomehaničkom elaboratu. Nosivost tla može biti na pritisak i na trenje mijenja se odnosno raste sa dubinom temeljenja, zbog veće zbijenosti i kompaktnosti terena. Obzirom na različite kvalitete (nosivost) temeljnog tla i na različite dubine nosivog sloja (ponekad nosivog sloja ni nema na iskoristivoj dubini) i vrlo razli čita geometrijsko – konstrukcijska rješenja, postoje razli čiti načini temeljenja:
1. PLITKO TEMELJENJE - obavlja se na praktično površini terena uz minimalno ukopavanje (min dubina 80 cm) jer je nosivo tlo vrlo plitko u odnosu na površinu terena , a na nivou temelja nema podzemne vode i izbjegava se smrzavanje nosivog sloja. Konstrukcija mora biti takva da su opterećenja prihvatljiva..su opterećenja prihvatljiva tlocrti
presjeci
shematski prikazi vrsta plitkih temelja Vrste plitkih temelja :
1. TRAKASTI TEMELJ – duljina i je daleko veća id širine i dubine pa ih možemo nazvati i kontinuirani. To su temelji zidova raznih vrsta i namjena 2. TEMELJ SAMAC – preuzimaju i prenose na tlo opterećenja konstrukcija koje su opterećene koncentriranim opterećenjem kao što su stupovi 3. TEMELJNI NOSAČ – nekoliko temelja samaca spojenih u jednu linearnu cjelinu 4. TEMELJNA PLOČ A – izvode se ispod čitave površine zgrade u slučajevima kada se očekuju različita slijeganja tla, kada bi optere ćenja trakastih temelja ili samaca zbog svog smještaja doveli do deformacija tla, kada su pojedini dijelovi konstrukcije više optere ćeni. Često se izvode u kombinaciji s dubokim temeljima ako je nosivo tlo na ve ćim dubinama 5. TEMELJNI ROŠTILJ – nekoliko temeljnih nosača međusobno okomitih i spojenih u cjelinu .
11
2. DUBOKO TEMELJENJE - temeljenje na većoj dubini uslijed velikih opterećenja elemenata (silosi, stupovi, mostova,… ), ako tlo nije dovoljno nosivo, kada se u tlu nalazi podzemna voda u podru č ju izvedbe temelja ili se gradi u vodi. Dubina do koje se temelji iznosi u nekim slučajevima do 70 m pa čak i više. 1. ZAMJENA TEMELJNOG TLA ISPOD TEMELJA izvode se u slučaju kada je nosivo tlo dublje od projektirane dubine i kada se u tlu ne nalazi podzemna voda. Iskop za temelje se produbljuje u širini temelja do nosivog tla a produbljeni dio iskopa se ispunjava mršavim betonom ili dobro nabijenim šljunkom
Shema temeljnih stupova
2. PILOTI rade se od armiranog betona ili čelika. Zabijaju se ili izvode do dubine nosivog čvrstog tla i na taj način prenose opterećenja. Ako je nosivo tlo preduboko nose na trenje
3. BUNARI su konstrukcije sa kojima se vrlo velike sile prenose na duboke temeljne slojeve. Okruglog su tlocrtnog oblika, promjera i do nekoliko metara
.
12
4. KESONI koriste se najčešće u vodi, a na svom donjem dijelu imaju radnu komoru pod tlakom zraka kojim se istiskuje voda do razine noža i omogućuje potkopavanje
3.2.VERTIKALNA I HORIZONTALNA HIDROIZOLACIJA PODRUMA Zemljište ili tlo vlaži oborinska ili podzemna voda bilo direktno ili uslijed visokog vodostaja pod- zemne vode Ili indirektno upijanjem i širenjem uslijed kapilariteta. Temelji su najizloženiji vlazi pa se izvode od materijala kojem vlaga ne šteti. Stoga se te- melji, osim u iznimnim slučajevima, uopće ne zaštićuju od vlage, ali se moraju zaštititi konstruk- cije iznad i pokraj temelja. Za zaštitu ili izolaciju konstrukcija i uređaja protiv vlage, najviše se primjenjuju vrući premazi bitumena, asfalta i katrana u kombinacijama s hladnim emulzijama i izolacionim trakama. Izrađuju se i trake sa ugrađenim bakrenim ili aluminijskim limovima
HORIZONTALNA HIDROIZOLACIJA se izvodi povrh horizontalnih površina temelja i povrh podnih podloga izloženih vlazi, kako bi se spriječilo vertikalno širenje vlage iz tih konstrukcija u konstrukcije iznad njih tj. zidove i podove. Horizontalna hidroizolacija ispod zidova se stavlja odmah nakon betoniranja temelja ili podnožnih zidova ukoliko zgrada nema podrum. Izolacija ispod podova izvodi se kada više nema slijeganja zgrade.
Detalj spoja poda prizemlja i temelja
.
13
Horizontalna hidroizolacija treba biti iznad nivoa okolnog terena podignuta 20-30 cm
VERTIKALNA HIDROIZOLACIJA se izvodi s vanjske strane podrumskog zida na onom dijelu koliko je zid u zemlji. Vertikalnu HI imaju samo zgrade sa podrumom ili suterenom. Postavlja se na prethodno izravnatu podlogu zida. Iz va na je moramo zaštititi od mehani čkih oštećenja čepićastom folijom, termoizolacijom, geotekstilima, zidom. Spoj s vertikalnom izolacijom se vrši preklapanjem odozgo, kao i kod svih sastava vertikalne izolacije. Za izradu vertikalne izolacije potrebno je izvršiti širi otkop oko zgrade, obično pod nagibom, tako da je u donjem dijelu širina prostora oko 40 cm. Preklopi ljepenki moraju biti najmanje10 cm i također lijepljeni vrućim bitumenom.
Detalj poda i podrumskog zida
IZOLACIJA KOD VISOKE PODZEMNE VODE izvodi se kad bi planirani pod podruma bio ispod razine podzemne vode. Obzirom da uzgon vode ( hidrostatički tlak ) iznosi 1 000 kg na m2 poda podruma, potrebno je izvesti takve konstrukcije koje će izdržati toliki pritisak.Danas obično rješavamo takav problem izvedbom AB temeljne ploče i to na dva načina : a ) ploča se izvodi ispod čitavog podruma i istovremeno služi kao temelj zgrade, pa se preko nje zidaju i betoniraju zidovi. b) ploča se izvodi naknadno, kad je slijeganje zgrade već gotovo
DRENAŽE služe za odvodnju podzemne vode. To su podzemni kanali, rovovi se ispunjavaju materijalom koji propušta vodu a na dno kanala se polažu betonske ili plastične drenažne (perforirane) cijevi s padom od 2 % koje odvode podzemnu vodu . Cijev se zatrpava pijeskom i šljunkom, a veli čina zrna ispune ovisi o veli čini zrna sloja tla iz kojeg se sakuplja podzemna voda. Ako bi ispuna drenaže imala krupnija zrna od okolnog tla, došlo bi do ispiranja tla i slijeganja terena. Visina ispune drenaže pijeskom i šljunkom ovisi o visini vodonosnog sloja iz kojeg crpimo vodu u drenažu.
.
14
detalj zaštite podrumskog zida i poda kod visoke podzemne vode
4. ZIDOVI
.
4.1. PODJELA ZIDOVA ( STIJENA ) Zidovi (stijene) su vertikalni elementi zgrade koji potpuno ili djelomično ograđuju ili pregrađuju prostor. U odnosu na preuzimanje opterećenja zidove dijelimo na : 1) nosive : - konstruktivne (preuzimaju vertikalna opterećenja) - vezne ili ukručujuće (preuzimaju kosa i horizontalna optere ćenja) 2) nenosive: pregrađuju ili zatvaraju prostor (preuzimaju samo optere ćenje vlastite težine) ………. . .. .. U odnosu na položaj u zgradi zidove dijelimo na : 1 ) vanjske : zaštita od vanjskih utjecaja (toplina, hladnoća, kiša, vjetar, buka, požar) 2 ) unutarnje : zaštita od unutarnje buke, širenja vatre, hladnoće, topline i sl. U odnosu na materijal izvedbe zidove dijelimo na : .
15
1) 2) 3) 4) 5)
zidovi od opeke NF i blok opeke (od paljene gline, vapnenosilikatne) zidovi od betona (monolitni i od elemenata izrađenih od plino i pjeno betona) zidovi od kamena zidovi od drvenih elemenata zidovi od metalnih elemenata
U odnosu na način izvedbe zidove dijelimo na : 1 ) zidane stijene (zidane od manjih elemenata povezanih mortom) 2 ) homogene stijene (monolitne) 3 ) montažne stijene (prije pripravljeni elementi koji se na gradilištu samo međusobno spajaju) U odnosu na vlastitu težinu zidove dijelimo na : 1 ) masivne ili teške (od opeke, kamena, betona i armiranog betona) 2 ) lake (od laganih materijala kao drvo, metal, gipskarton, plastika, staklo sastavljane u cjelinu vijcima ili od elemenata lakih betona)
4.2. KONSTRUKTIVNI SUSTAVI Konstruktivni sustavi su načini raspoređivanja konstruktivnih elemenata kojima se postiže preuzimanje i prijenos opterećenja te stabilitet . U odnosu na način prijenosa opterećenja razlikujemo slijedeće konstruktivne sisteme:
1 ) sistem punih nosivih stijena (sistem stijena preuzima opterećenje stropnih konstrukcija i pokretnog tereta te cjelokupno optere ćenje prenosi putem temeljnih traka na temeljno tlo. Najčešći materijal izvedbe : opeka i armirani beton. a ) uzdužne nosive stijene – stijene su usporedne sa dužom , .. stranicom rasponi se kreću od 3,5 do 6 m b ) poprečne nosive stijene – stijene su okomite na dužu stranicu raspona do 6 m.. . c ) kombinirani sistem nosivih stijena je istovremena primjena uzdužnih i. .. . poprečnih sistema punih nosivih stijena 2 ) skeletni ( okvirni ) sistem (sistem pravilno raspoređenih vertikalnih stupova i horizontalnih greda grede preuzimaju optere ćenja stropova i pokretnog tereta i prenose ih na stupove koji ih dalje prenose na temeljne stope i temeljno tlo. Najčešći materijal izvedbe: armirani beton, čelik) - linijski sistem okvira i lukova sve vanjske i unutarnje stijene imaju nenosivu.ulogu. .. ….. 3 ) prostorni ili trodimenzionalni sistem - (djeluje kao jedna konstruktivna cjelina, odlikuje se velikom čvrstoćom u odnosu na svoju težinu. Naj češći materijal izvedbe je armirani beton a kod rešetki češće čelik)
4.3. STABILNOST KONSTRUKTIVNOG SISTEMA Konstruktivni sistemi preuzimaju vertikalna opterećenja (nepokretna i pokretna) i horizontalna (udarci i vjetar) i prenose ih na temeljne konstrukcije. Uslijed ovih opterećenja dolazi do deformacija građevinskih elemenata. Ako su ove deformacije veće od dopuštenih, .
16
može doći do gubljenja ravnoteže (prevrtanja), loma i savijanja. Zbog toga je potrebno konstruktivne elemente ukrutiti ili im smanjiti vitkost. Kod sistema punih nosivih stijena prostorna se krutost postiže izvo đenjem stijena ukrute( vezne stijene ili vezni zidovi ) koje se postavljaju okomito na nosive stijene a imaju ulogu preuzi- manja horizontalnih i kosih sila. Međurazmak zidova ukrute ovisi o krutosti nosivih stijena.
Kod skeletnog konstruktivnog sistema prostornu krutost postižemo stijenama ukrute od armiranog betona ili dijagonalnim čeličnim štapovima. Često se javlja i centralno smještena kruta jezgra (sadrži stubišta, dizala i sl. ) izvedeno od punih AB stijena
4.4. STABILNOST ZIDANIH KONSTRUKCIJA Nosive stijene od zidanih elemenata (zidovi) znatno su osjetljivije na preuzimanje vertikalnih i horizontalnih opterećenja od monolitnih zidova. Stabilitet zidanih zidova postiže se: - izvedbom zidova ukrute - izvedbom armirano betonskih serklaža - krutim stropnim (međukatnim) konstrukcijama
HORIZONTALNI SERKLAŽI su armirano betonske monolitne konstrukcije koje poput prstena povezuju sve konstruktivne zidove (nosive i vezne). Minimalna širina hor. serklaža mora biti jednaka širini zida, ne ne manja od 19 cm, minimalna visina je 20 cm . Horizontalni serklaži se izvode u ravnini stropne konstrukcije. U koliko je visina stropova veća od 6m potrebno je izvesti me đuserklaž (najbolje na polovici raspona).
.
17
VERTIKALNI SERKLAŽI su armirano betonski uspravni elementi koji se izvode na spojevima konstruktivnih zidova (na sudarima, uglovima i slobodnim po četcima) na međurazmaku od najviše 5-6 m. Minimalna dimenzija vert. serklaža je 19 x 19 cm koliko iznose i min. dimenzije konstruktivnih zidova. Vert. serklaži se betoniraju nakon izvedbe zidova. Minimalna dimenzija šipki armature je 4 ø 14 mm. Armatura horizontalnog i vertikalnog serklaža se međusobno povezuje. Vezni ili ukrućujući zidovi osiguravaju stabilnost nosivog zida okomito na njegovu ravninu. Debljine su kao i nosivi zidovi. Nosivi i vezni zidovi moraju se graditi istovremeno u svakoj etaži i povezati horizontalnim serklažima u jednu cjelinu. S obzirom na odre đene debljine nosivih zidova najve ći međusobni dopušteni razmak veznih zidova iznosi: 5,0 m za nosive zidove debljine 19 cm 6,0 m za nosive zidove debljine 24 cm 6,5 m za nosive zidove debljine 29 cm 7,0 m za nosive zidove debljine 38 cm.
4.5. ZIDOVI OD OPEKE Zidovi od opeke se zidaju tako da se opeke slažu prema odre đenim pravilima u horizontalnim slojevima i međusobno se povezuju mortom. ..Mortova ima nekoliko vrsta koje koristimo za zidanje: vapneni mort je najslabiji po čvrstoći i otpornosti na vlagu. Spravlja se od hidratizirano vapna i pijeska uz dodatak vode u omjeru 1 : 3 ili 1 : 4 cementni mort je najčvršći i najmanje se sliježe. Spravlja se od cementa i pijeska uz dodatak vode u omjeru 1 : 3 ili 1 : 5 •
•
.
18
produžni mort je čvršći od vapnenog. Spravlja se tako da se u cementni mort dodaje vapno čime se produljuje vrijeme vezanja morta (po tome je dobio naziv). Za zidanje zidova spravlja se smjesa u omjerima 1 : 3 : 9 ili 1 : 2 : 5 (vapno : cement : pijesak). Ovaj mort još nazivamo i vapneno – cementni mort ili pojačani vapneni mort. •
Prostor između opeka se ispunjava mortom i naziva se reška ili sljubnica . Horizontalne reške su široke oko 12 mm i nazivaju se ležajnice. Vertikalne reške su široke oko 10 mm i nazivaju se sudarnice. Opeka koja je ugrađena u zid tako da joj je duža stranica paralelna sa licem zida naziva se uzdužnjak, a opeka koja je svojom dužinom uzidana okomito na lice zida naziva se vežnjak (ona veže i ukrućuje zid).
Zid od opeke NF debljine 25 cm
Čvrstoća zida čvrstoću zida u
ne ovisi samo o čvrstoći opeke i morta, nego i o na činu zidanja. Na najve ćoj mjeri utječe pravilno slaganje opeka prema odre đenom vezu
opeka. Osnovno zidarsko pravilo je da sudarnice po visini ne smiju prolaziti kroz dva sloja, nego u svakom slijedećem sloju moraju biti pomaknute za ¼ ili ½ opeke. Opeka se dobiva iz kvalitetne o čišćene gline, oblikovane, osušene i pe čene na temperaturi od 800 – 1 000oC. Prema veličini i obliku razlikujemo : 1. opeke normalnog formata ( NF ) 2. opeke povećanog formata ( modularne opeke i blokovi, ploče ) 3. radijalne Prema strukturi razlikujemo : 1. pune opeke 2. šuplje opeke ( sa horizontalnim i vertikalnim šupljinama ) 3. porozne opeke 4. fasadne opeke Osnovni koncept rješenja sastava zida ovisi o ulozi zida: da li je nosiv, gdje se nalazi, da li treba određenu zaštitu , zamišljenom oblikovanju i sl. Stvarne mjere dužine, debljine i visine zidova, istaka, otvora i sl. proizlaze iz mjera dimenzija i broja jediničnih komada, sudarnica i ležajnica. Za zidove od modularnih blokova te mjere će biti višekratnici osnovnog modula od 10 cm, a za zidove od opeka NF višekratnici modula od 13 cm, a za Porotherm sustav 12,5 cm ( 25 cm ) .
19
ZIDOVI OD OPEKE NF Mogu se izvesti kao jednostruki i mogu biti nosivi ili nenosivi. Ukoliko je zid nosiv njegova minimalna debljina mora iznositi 25 cm ili 20 cm zazid od blok opeke . Ovi zidovi su najčešće obostrano ožbukani, sa vanjske strane vanjskih zidova vodozaštitnom žbukom. Zbog toplinsko izolacijskih svojstava opeke, nivo toplinske zaštite jednostrukog zida je vrlo nepovoljna pa je potrebno izvesti dodatnu toplinsku zaštitu s posebnom toplinsko izolacijskom žbukom iil toplinsko izolacijskim fasadnim plo čama. Jednoslojni mješoviti i dvoslojni zidovi od opeke danas se uglavnom ne izvode kao vanjski. Zidovi sa šupljinom izvode se zidanjem dva zida na međurazmaku od 2-5 cm. Deblji zid je unutarnji, konstruktivan, a drugi vanjski nenosivi, izveden kao obložni. Šupljina se može izvesti neprekinuta i do 10 m visine (zidove me đusobno povezujemo nekorodiraju ćim sponkama). Veličina opeke neposredno je vezana na strukturu opeke. Pune opeke su teže od šupljih i poroznih, te se proizvode u normalnom formatu ( N F = 6,5 x 12 x 25 cm ) Danas se opeka NF koristi uglavnom za pregradne zidove i ispune. Nosivi vanjski zidovi izrađuju se iz blok opeke.
Za konstruktivne zidove mogu se koristiti pune opeke, šuplje opeke i blokovi s vertikalnim šupljinama ako im je minimalna marka 10. Šuplje opeke izrađene u većim dimenzijama od obi čne pune zidne opeke nazivaju se opekarski blokovi. Opekarskih blokova imamo tri vrste : normalni ili obični blokovi ( O B – N ) fasadni blokovi ( O B – F ) blokovi s uzdužnim šupljinama ( O B – U ) -
4.6. ZIDOVI OD MODULARNIH POROTHERM BLOKOVA Opekarski blokovi modularnih dimenzija su blokovi koji po svim dimenzijama odgovaraju modularnoj koordinaciji (opeka normalnog formata NF ne može se uklopiti u modularni sistem) Dimenzije ovih blokova mogu biti 1M, 1,5M, 2M, 3M, 4M što iznosi 10,15,20,30,40 cm. Iako blokovi nose te oznake, oni su zapravo kra ći za 1 cm jer se mora uračunati debljina sudarnice i ležajnice, pa su stvarne proizvodne mjere bloka 9, 14, 19, 29, 39 cm. Porotherm blokovi su širine 20,25,30,38 ili 45 cm. Dužine su 25 cm. Visina bloka je veća od uobičajene visine i odgovara modulu od 25 cm. U metar visine zida dolaze samo četiri reda opeke što omogu ćuje bržu gradnju. Glavna karakteristika im je nazubljena sudarnica sa „mortnim džepom“koji omogu ćuju duži prolaz topline s jedne strane zida na drugi, pa time znatno bolja toplinska svojstva zida. Vez blok opeke je po pravilu veza opeke, svaki slijede ći red sa preklopom za polovicu opeke. Upotrebom termo morta za izradu ležajnica i ispunu mortnih džepova dodatno se poboljšavaju toplinska svojstva.
.
20
Kod zidanja Porotherm opekom, s obzirom na protupotresne propise nisu potrebni vertikalni serklaži za slijedeće visine zgrada i potresne zone.
Za stambene zgrade ve će katnosti izvode se vertikalni serklaži sa kutnim elementima. . Sa vanjske strane kutnog elementa postavi se fasadni element sa ugra đenom toplinskom izolacijom. Detalj spoja vanjskih zidova sa kutnim blokom za vertikalni serklaž
Detalj spoja vanjskog i unutarnjeg nosivog zida .
21
Detalj spoja nosivog i pregradnog zida iz Porotherm blokova.
Prednosti zidanja Porotherm blokovima : brže se zida od zidanja opekom NF,lakši su, bolji toplinski izolatori a time i ekonomičniji
4.7. ZIDOVI OD BETONSKIH I LAKOBETONSKIH BLOKOVA Beton je smjesa agregata, veziva i vode. Vezivo je cement a agregat često različit ( mineralni i organski ) U odnosu na gusto ću beton dijelimo na slijedeće grupe : 1. teški betoni ( gustoće 3 000 – 5 000 kg / m 3 ) 2. normalni betoni ( gustoće 2 200 – 2 400 kg / m 3 ) 3. laki betoni - nosivi ( gustoće 800 – 1 900 kg / m 3 ) izolacijski ( gustoće 400 – 800 kg / m 3 ) Za izradu elemenata za zidanje koriste se normalni i laki betoni kao puni i šuplji. Betonski blokovi su normiranih modularnih dimenzija, a prema rasporedu šuplina i obliku razlikujemo : 1. normalni betonski blokovi NBB ( 390 / 190; 240; 290 / 190 mm ) 2. termo betonski blok TBB ( 390 / 190; 240; 290 / 190 mm ) 3. pregradni betonski blok PBB ( 390 / 70; 90 / 190 mm ) Zidaju se u produžnom mortu s preklopom sudarnica susjednih slojeva od ½ dužine bloka. Zavisno od vrste bloka na bo čnim stranicama se nalaze jedan ili tri žlijeba koji se ispunjavaju mortom
Blokovi od lakih betona su istih dimenzija kao i blokovi od normalnog betona. Prema rasporedu šupljina, mjerama i obliku razlikujemo : 1. normalni lakobetonski blokovi NLB ( 390 / 190; 240; 290 / 190 mm) 2. termo lakobetonski blok TLB ( 390 / 190; 240; 290 / 190 mm) 3. pregradni lakobetonski blok PLB (390 / 70; 90 / 190 mm) .
Blokovi od porobetona ( prije SIPOREX, danas YTONG ) su blokovi od lakih betona sa dodatcima za ekspandiranje koji izazivaju kemijske reakcije i masi daju poroznu strukturu. Porobeton je dobar toplinski izolator, nezapaljiv i lako se obrađuje, nosiv je .
22
Najčešće se od porobetonskih blokova izvode zidovi ispune, nosive i nenosive, vanjske i unutarnje zidove svih vrsta zgrada visine do 4 kata.
4.8. ZIDOVI OD BETONA I ARMIRANOG BETONA Iskustva u dobivanju betona vrlo su stara. Još su stari Egipćani, Grci, Rimljani poznavali svojstva mješavine pucolana, pržene gline i vapna. Moderna znanstvena iskustva po činju 1818. god. kada je Vicat otkrio uzroke hidrauli čkih svojstava nekih vrsta veziva. Prvi portland– cement ( PC ) proizveo je 1 824. god. John Aspdin ali nedovoljno dobre kvalitete jer nije bio dovoljno pečen. 1 845. god. Isaac Johnson uspjeva dobiti portlandcement istih svojstava po kojima je poznat i danas. 1 850. god. Francuz Lambot izrađuje čamac od žičane mreže koju sa obje strane oblaže cementnim mortom. Kraj 19. st. može se smatrati po četkom prve etape razvoja armiranog betona u kojem nastaju raznovrsni sistemi armiranobetonskih konstrukcija (sistem rebrastih stropova – Hennebique).
BETON je složeni građevinski materijal izrađen miješanjem veziva (cement), vode i agregata (pijesak, šljunak, drobljenac). Beton ima veliku prednost da se u svježem stanju i po volji može oblikovati i taj oblik zadržava i nakon stvrdnjavanja. Odlikuje se velikom tla čnom čvrstoćom ( 10 – 60 N / mm2 ), a vlačna čvrstoća mu je vrlo mala (iznosi 1/11 – 1/8 tlačne). Taj nedostatak uklonjen je kod armiranog betona. Iako dosta dobro odoljeva atmosferilijama, beton je, zbog bazi čnog sastava cementa, neotporan prema kiselinama, osim toga slab je zvučni i toplinski izolator. Klasifikacija betona vrši se ili prema težini po m3 gotove smjese ili prema vrsti veziva. Nakon miješanja u miješalicama, svježi se beton prenosi u kolicima, zatvorenim lijvcima, pumpama ili teče žljebovima. Bolja kvaliteta postiže se nabijanjem, zbijanjem vibratorima ili centrifugiranjem. Ako se želi postići veća plastičnost, čvrstoća, ili otpornost prema mrazu, manja vodopropustljivost, ili kakvo drugo osobito svojstvo, svježoj betonskoj masi dodaju se još neke komponente (npr. plastifikatori, regulatori vezanja, zguš čivači, prozračivači, sredstva protiv smrzavanja, sredstva za zaštitu površine, organski materijali, čelična strugotina). Za ocjenu betona obično se uzima marka betona. Marka betona (MB) označava tlačnu čvrstoću (do loma) pokusnih kocaka veli čine 20x20x20 cm, izrađenih od onih količina cementa koje su potrebne za 1 m 3 gotovog tj. ugrađenog betona spomenutih masa. Čvrstoća betona pojedine marke ne ovisi samo o koli čini cementa i njegovoj klasi, nego i o kvaliteti agregata, količini vode, načinu ugradbe i njegovanju betona. Prema količini vode koja se dodaje prilikom spravljanja betona dobivamo različitu gustoću svježe betonske mase: 1. vlažni beton – dobro se nabija i upotrebljava se za masivne konstrukcije (zidovi, temelji, itd.) 2. plastični beton – upotrebljava se za tanje i skoro sve armirano-betonske konstrukcije 3. žitki ili tekući beton – upotrebljava se kod vrlo uskih konstrukcija i kod konstrukcija sa gustom armaturom Kemijski proces vezanja normalnog sporoveznog cementa po činje oko 1 ½ sat nakon polijevanja suhe smjese vodom. Kad cement po čne vezati, beton mora mirovati i ne smije se više protresati. .
23
Glavne vrste betona jesu :
1. obični ili nearmirani beton dobiva se miješanjem portland cementa i kamenog agregata. Upotrebljava se za elemente i konstrukcije opterećene na pritisak ( tlak ) 2. štedni beton koristi se kod masivnih konstrukcija od obi čnog betona u koje se prilikom ugradnje mješavine mogu dodavati komadi prirodnog kamena (najve ća dimenzija može biti 30 cm). 3. betoni sa metalurškim i pucolanskim cementom koriste se za konstrukcije izložene kemojskim utjecajima i agresivnim vodama. 4. beton sa aluminatnim cementom ne smije se miješati sa portland cementom zbog posebnih kemijskih reakcija 5. laki beton dijelimo na dvije skupine: - betonska mješavina u kojoj je agragat od lakog poroznog materijala normalno povezan cementom - betonska mješavina sa sitnijim lakim agregatom uz dodatak kemijskog sredstva koji u svježoj mješavini tvori plinove ili pjenu (plino i pjeno betoni) 6. armirani beton je obični beton u kojeg su ugra đene čelične šipke ili mreža kako bi se konstruktivnom elementu pove ćala vlačna naprezanja.
najobičnija tlačna i vlačna naprezanja u gredama i pločama
Beton ima svojstvo da u toku stvrdnjavanja čvrsto prianja uz čelik tako da pri djelovanju vanjskih sila oba materijala nose zajedni čki. U prednosti armiranog betona ubrajaju se: nezapaljivost, trajnost, neznatni troškovi održavanja, mogućnost izrade najraznovrsnijih oblika, otpornost prema potresu i stanovita mehanička svojstva Beton štiti čelik od korozije. Čelične šipke koje preuzimaju glavna naprezanja nazivaju se glavna armatura. Šipke glavne armature raspore đuju se po stanovitim pravilima pa se međusobno povezuju tanjim šipkama koje se nazivaju razdjelna armatura, a ako ona preuzima neka od naprezanja onda je pomo ćna armatura. U stupovima i gredama takva armatura se naziva vilice ili stremeni.
oblici spona od mrežaste armature
.
24
7. prednapregnuti beton. Ako se prije opterećenja konstruktivnog el. njegova armatura istegne u većoj mjeri nego što se ona istegne pod punim opterećenjem i ako je u tom stanju beton obuhvati i ukruti se , onda će se armatura nastojati vratiti u prvobitno (neistegnuto ) stanje. U zoni gdje se nalaze zategnute šipke u betonu će nastati tlačno naprezanje. Kad se konstruktivni element optereti, onda se vla čnom naprezanju suprotstavit će se tlačno naprezanje postignuto prednaprezanjem. U prednapregnutom betonu armatura ne preuzima vlačna naprezanja nego omogu ćuje da se beton protunaprezanjem (tlačnim naprezanjem) suprotstavlja vlačnim silama prouzrokovanim opterećenjem Ugrađivanje betona može biti u kalupima, oplatama ili bez oplata. Bez oplata se obi čno betoniraju temelji u iskopanim rovovima.
4.9. OPLATE OPLATE su privremene konstrukcije od drveta, metala ili kombinacije ta dva materijala, u koje se ubacuje gotova betonska smjesa, kako bi zadržala željeni oblik nakon stvrdnjavanja. Kada beton postigne određenu čvrstoću, oplate se demontiraju. Svim oplatama zajednički su neki karakteristični elementi: 1. oplatno platno je površina koja daje direktno oblik betonu. Izra đuje se od dasaka, iverice,lesonita, šperploča, limova i plastike. Za višekratnu uporabu oplatno platno se treba zaštiti od vlage premazima ili impregnacijom 2. oslonci su drvene gredice na me đusobnoj udaljenosti ovisno o nosivosti oplatnog platna. Mogu biti primarni i sekundarni 3. razupore i zatege se obično rade za jedno tako da se zatezni vijak provuče krozcijev koja ujedno vrši razupiranje i štiti vijak da ne dođe u kontakt sa svježim betonom 4. podupirači, vertikalni ili stupovi i kosi ili kosnici 5. nosači ( za horizontalne konstrukcije ) danas su pretežno metalni – rešetkasti ili sandučasti 6. ukrute poprečni presjek tradicionalne dvostrane oplate
.
25
Betoniranje u oplatama se vrši plasti čnim betonom a nabijanje se vrši strojno vibratorima ili ručno nabijačima. Mehaničko nabijanje se vrši vibratorima koji potresaju oplatu ili pervibrtorima koji se uranjaju u betonsku masu prilikom betoniranja.
DRVENE OPLATE ( za zidove, stupove, grede, plo če i dr.) - rade se od građe četinjača IV klase ( tzv. građa za oplate ), naj češće od jelovih dasaka i platica sa skelama od piljene i oble jelove građe. Za pričvršćenja i povezivanja služe čavli, žice, pijavice, i specijalne spone. OPLATE OD ČELIČNIH LIMOVA koriste se kao kalupi i šablone za armiranobetonske stropne i slične elemente te prefabrikate, rjeđe se koriste kao oplate za zidove i zidne elemente. OPLATE OD ŠPREPLOČA I LESONITA koristimo za one betonske i armiranobetonske elemente koji se neće žbukati niti oblagati, a površine im moraju biti ravne i glatke. - ŠPERPLOČE za građevinske oplate se izrađuju tvornički od bukovog furnira ljepljenjem vodootpornim fenolnim ljepilom. - LESONITPLOČE za građevinske oplate se izra đuju od sitnih vlakanaca bukovog drveta koja se pod visokim tlakom lijepe vodootpornim fenolnim ljepilom. Za ukrućivanje oplata od lesonita i šperplo ča upotrebljavaju se posebni čelični stupovi sa horizontalnim gustim nizovima drvenih gredica koje pridržavaju plo če ili drveni okviri povezani horizontalnim gredicama samo na donjoj i gornjoj strani. Velikoplošne oplate
oplata od šperploča na prefabriciranim sapetim
montažna oplata od članaka ( panoa )
.
26
TRADICIONALNE OPLATE se rade uglavnom od drvene gra đe, kroje se na licu mjesta na gradilištu za svaki element i sastavljaju se čavlanjem ili nekim drugim veznim sredstvom ( skobe ). Nedostatak tradicionalnih oplata je u njihovom relativno kratkom trajanju jer se gra đa uništava prilikom demontaže, a i daske koje dolaze u dodir sa sviježim betonom propadaju jer nisu impregnirane ( drvena građa se koristi 2 - 3 puta i zatim je uništena ). Tradicionalne oplate se koriste najviše pri izgradnji manjih, individualnih, zidanih objekata. Izvode ih tesari uz pomo ć izvedbenog plana u kojem su ozna čeni svi dijelovi od armiranog betona - plan oplate ili " šalung plan ". SUVREMENE OPLATE su ekonomičnije od tradicionalnih, mogu se koristiti više puta. Lako se premještaju sa jedne etaže na drugu te se lako sklapaju i rasklapaju. Oplatno platno izrađuje se najčešće od čeličnog lima . Oplatna ploha mora biti glatka a prije betoniranja se premazuje uljima tako da se što lakše odvaja od betona prilikom skidanja oplate. Suvremene oplate izrađuju se u različitim dimenzijama od čeličnog lima, sa aluminijskim dijelovima. U tehničkoj dokumentaciji potrebno je izraditi tehnološki plan oplate u kojem su predviđeni svi potrebni elementi i tipovi oplata, te plan betoniranja po etažama ili traktovima. suvremene oplate
velikoplošna oplata zida
tunelska oplata
klizna oplata
U današnjoj tehnologiji građenja beton i armirani beton imaju široku primjenu kao materijali za izradu zidova. .
27
Prednosti betonskih i armirano betonskih zidova su : Čvrstoća, velika nosivost, trajnost, otpornost prema atmosferskim utjecajima, smrzavanju, vatri i vlazi te mogu ćnost izvođenja različitih oblika. Loše karakteristike betonskih i armirano betonskih zidova su : loša toplinska izolacija, teško izvođenje rekonstrukcija, poteškoće pri učvršćivanju predmeta na takve zidove
AB dvostrani zidovi
.
Tlocrt spoja dva zida
Horizontalni presjek sudara dvaju zidova
4.10. VIŠESLOJNI ZIDOVI Vanjski zid mora biti nosiv, on mora preuzeti vlastito opterećenje i opterećenja drugih građevnih elemenata iznad sebe kao i horizontalne sile, te ih prenijeti na temelje i temeljno tlo. Nosivi vanjski zidovi moraju biti povezani u jedan stati čko - konstruktivni sistem zajedno sa unutarnjim nosivim i nenosivim zidovima. Veća volumenska težina gra đevnog materijala povećava dozvoljena naprezanja a s time i nosivost zida, poboljšava zvučnu izolaciju a reducira otpor prolaza topline te istovremeno i toplinsku zaštitu Umjesto tradicionalnih jednoslojnih zidova za suvremene višekatne zgrade svih konstruktivnih sistema izvode se višeslojni zidovi.
VIŠESLOJNI ZIDOVI su zidovi koji se sastoje od dva ili više slojeva, jedne ili više vrsta materija, istih ili različitih debljina, vertikalno raspoređenih. Obzirom na izolaciona svojstva zraka, kod višeslojnih zidova se često ostavljaju zračni prostori 3-5-cm u svojstvu izolacionog sloja
.
28
Prema namjeni nosivi
pregradni
zidovi ispune
“ sandwich” zidovi u masivnim konstruktivnim sistemima
u okvirnim okvirnim konstruktivnim sustavima
Prema položaju u zgradi vanjski
unutarnji
nadzemni
podzemni
Vrste materijala od kojih se izvode tradicionalni ( kamen, drvo, opeka )
suvremeni ( beton, metal, lagani materijali, Izolacijski materijali )
Vrste slojeva višeslojnih zidova mogu se podijeliti na dvije skupine : 1. Primarni slojevi : - slojevi osnovnog materijala ( materijali koji po svojim osobinama i sastavu imaju odgovarajuća konstruktivna svojstva ) - slojevi zaštitnog materijala ( izvode se s unutrašnje ili vanjske strane zida i služe kao zaštita srednjih slojeva u zidu - slojevi dodatnog materijala ( slojevi koji moraju poboljšati neka svojstva ostalih slojeva ili ih međusobno povezuju ) 2. Sekundarni slojevi : - slojevi izolacionih materijala i parne brane - zračni slojevi Vrste višeslojnih zidova prema sastavu
Tipizacija odnosno podjela višeslojnih zidova na pet grupa izvršena je prema broju slojeva, vrstama slojeva i na činu slaganja slojeva Osnovna karakteristika svih navedenih tipova višeslojnih zidova je da mogu biti izvedeni samo od obaveznih primarnih i sekundarnih materijala, te kombiniranjem obaveznih i neobaveznih primarnih i sekundarnih materijala
.
29
VIŠESLOJNI ZIDOVI OD OPEKE “A”
1. SLOJ OPEKE 2. SLOJ BETONA 3. MINERALNA VUNA 4.ŽBUKA 5. RABITZ - ŽBUKA
“B”
1. FUGIRANA OPEKA 2. ZIDANA OPEKA 3. DAŠČ ANA OPLATA 4. DAŠČ ANA OBLOGA 5. KAMENA VUNA 6. MINERALNA VUNA 7. ZRAČNI SLOJ 8. DRVENI ROŠTILJ ILI METALNI NOSAČI 9. ŽBUKA 10. GIPS-KARTONSKE PLOČE
1. 2. 3. 4. 5. 6. 7.
VIŠESLOJNI ZID OD BETONA BETON LAKI BETON MINERALNA VUNA ZRAČNI SLOJ TOPLINSKA IZOLACIJA – HERAKLIT BETONSKE PLOČE ŽBUKA
4.11. PREGRADNI ZIDOVI ILI STIJENE Pod pregradnim stijenama podrazumijevaju se stijene koje nisu nosive ( nose same sebe i ne preuzimaju opterećenje nekih drugih konstruktivnih elemenata ), male su debljine i male mase. U odnosu na načim izvedbe dijelimo ih na : - zidane stijene – zidovi - homogene ( monolitne ) stijene - sastavljene stijene .
30
ZIDANE STIJENE - ZIDOVI 1. zidovi od opeke debljine 12 cm od svih pregradnih zidova imaju najveću čvrstoću, pogotovo od pune opeke. Naj češće se izvode kao pregradni zidovinkoje optere ćujemo sanitarnim ili drugim elementima opreme građevine. Zidaju se u produžnom mortu do dužine 6 m i visine do 5 m. 2. zidovi od sjekomice zidane opeke ( na kant ) debljine 6,5 cm zidamo gdije ne oslabljujemo zid radi vođenja instalacija i na koji ne pri čvršćujemo težu opremu. Izvode se do 4,5 m dužine i 2,5 m visine, a za veću površinu izvode se serklaži. Zidaju se u produžnom mortu. Veću čvrstoću možemo postići armiranjem. Za zidove sa otvorima treba izvesti horizontalno i vertikalno armiranje. 3. pregradni zidovi iz blok opeke i Porotherm blokova Porotherm blokovi za pregradne zidove imaju nazubljene sudarnice koje daju čvrstoću zidu bez upotrebe morta. Međusobno povezivanje pregradnih zidova je uobi čajenim blokovskim vezom sa preklopom.
4. zidovi od ploča od paljene gline, betona i lakog betona zidaju se u produžnom mortu s izmicanim sudarnicama, do 4 m visine i 6 m dužine ( zidovi d ≥ 9 cm ). DVOSTRUKI ZIDOVI iz Porotherm pregradnih ploča služe za ispunu skeletnog sistema ili kao unutarnji pregradni zidovi. Ugradnjom izolacijskih plo ča između zidova znatno se poboljšava zvučna izolacija. Debljina zida je 8 ili 11,5 cm, a izolacijskih ploča 5 ili 10 cm.
5. zidovi od porobetona – Ytong blokova zidaju se s izmaknutim sudarnicama u ljepljivom mortu dužine do 6 m visine do 3,5 m ( d = 7,5 ) i do 4,5 m ( d = 10 cm ). Ploče velikih formata ne trebaju se žbukati nego samo zagladiti. Debljine ploča i blokova su 5, 7,5 ,10, 12,5,15,17,5 cm, a visine 25 cm. Dužina je 62,5 cm. Elementi su lagani, dobri toplinski izolatori, lagano i brzo se ugrađuju. Najčešće služe kao ispuna kod sketetnih ili AB nosivih konstrukcija. .
31
6. zidovi do gips ploča koje mogu biti oplemenjene dodacima koji im povećevajuvodootpornost pa ih možemo koristiti za oblaganje pro čelja. Zidaju se u sadrenom mortu. Ne trebaju se žbukati. 7. zidovi od lakih građevinskih ploča male su čvrstoće, nekvalitetni, slabe zvučne izolacije, a relativno dobre toplinske izolacije ( drvolit – heraklit ).Me đusobno se povezuju cem. mortom, dobro ih je obostrano armirati vertikalnim žicama. 8. pregradne stijene od staklene opeke su unutarnje ili vanjske pregrade koje daju difuzno svjetlo. Sastavljene su od dvostrukih ( šupljih ) staklenih elemenata. Propuštaju cca. 80 % svjetlosti u odnosu na prozorsko staklo.
HOMOGENE STIJENE To su tanke betonske i armirano betonske stijene. Predvi đaju se tamo gdije pregradni zidovi trebaju imati veću čvrstoću ili služe za zatvaranje otvora u zidovima. Njihovo rušenje je teže. Izvode se u debljinama 6-12 cm 1. Rabitz stijene 2. Monier stijene
SASTAVLJENE STIJENE Sastoje se od elemenata nosa ča ( drveni ili metalni roštilj ) i elemenata obloge ( ploče ) te zvučne i eventualno toplinske izolacije. Drveni se roštilj radi od gredica a metalni od “U “ ( “C “) ili “I “ profila širine 50 – 100 mm. Elementi nosača sidre se u podnu i stropnu konstrukciju te bočno u zidove. Obloge mogu biti : - drvene ( daske, ploče od prerađenog drveta ) debljine 16 – 20 mm - gipskartonske ploče debljine 9 – 15 mm - metalne ili plastične obloge debljine 3 – 5 mm Nosive konstrukcije mogu se izvesti kao jednostruke ili dvostruke što je vrlo važno pri postizanju željenog nivoa zvučne izolacije.
.
32
4.12. ZIDNE OBLOGE Vanjski zid ograđuje prostor i štiti ga od atmosferskih utjecaja. Može biti izveden kao : Neožbukani vanjski zid • • Ožbukani vanjski zid Ventilirani vanjski - nosivi zid sa zračnim slojem obložen fasadnom opekom, • kamenim klesancima ili pločama, staklenim, keramičkim ili limenim pločama, sa ili bez toplinske izolacije • Neventilirani vanjski zid – nosivi zid sa ugra đenom kontaktnom fasadom i završno dekorativnom žbukom Vanjski zid mora udovoljavati : • Fizikalnim Energetskim • • Estetskim • Klimatskim zahtjevima
ŽBUKE Za izvedbu kvalitetne fasadne žbuke trebamo na nekoliko mjesta izvršiti provjeru podloge: Brisanjem (prašina, prljavština) • • Navlaživanjem (upojnost) Struganjem ili zarezivanjem (čvrstoća) • Ravnosti zida (debljina žbuke) • Podloga mora biti:suha, ravna, nosiva i čista, bez slabo držećih dijelova i iscvjetavanja soli, bez ostataka oplatnih ulja, dovoljne upojnosti i hrapavosti. Ne smije biti smrznuta. Podlogu treba prije nanošenja žbuke prirediti: • Prašnjavo – otprašiti Ostatke od morta – mehani čki ukloniti • • Iscvjetano – očetkati i otprašiti Trusno, nenosivo – otkloniti, zamijeniti, zazidati • Vlažno – ostaviti sušiti • • Prljavo, masno – oprati Neravno – izjednačiti žbukom u odvojenoj fazi rada, osušiti •
PRIPREMA PODLOGE ZA ŽBUKE Sve pripremne radnje na podlozi npr. popunjavanje rupa, zatvaranje reški, otprašivanje, otklanjanje izbočina i sl. mora se završiti najkasnije tri dana prije po četka žbukanja. Ako su različiti materijali u podlozi zid se smatra nehomogenim zidom i tretira se kao problematična podloga za žbukanje.
.
33
ŽBUKANJE Žbuke se izvode u povoljnim vremenskim uvjetima kako bi se omogu ćio pravilan proces vezanja i sušenja. Za žbukanje treba odabrati umjerenu temperaturu bez jakog sunca i vjetra iznad 5Oc. Žbukanje može biti strojno ili ručno. Strojnim radom mogu se kvalitetno žbukati veće površine unutarnjih i vanjskih zidova i stropova. Žbuke s obzirom na vrstu veziva mogu biti: • Vapnena žbuka – volumenski omjer vapna i pijeska 1:1 -1:4. Služi kao unutarnja žbuka, manje je čvrstoće. • Cementna žbuka – omjer cementa i pijeska 1:1 -1:4. Služi naj češće kao podloga ili kad je potrebna veća čvrstoća. Vapneno cementna žbuka –omjer cementa, vapna i pijeska 1:2:6 – 1:3:9. • Vapno produžuje vrijeme vezanja pa se zove i produžna žbuka. Obi čno služi kao podložna žbuka ili kao vanjska završna žbuka razli čite površinske obrade. Ručno se žbuka nanosi na čvrstu podlogu tako da se prvo izvedu „markice“ ili „poga če“ veličine 15 x15 cm na međurazmacima 1,5 do 2 m u vertikalnom i horizontalnom smjeru. Nakon toga se pogače spoje u vertikalne vodilice, nabacuje materijal izme đu njih i letvom izravnava. Razlikujemo: Temeljni sloj – koji veže za podlogu, to je obično cementni „špric“ Podložna žbuka – se nanosi slijedeći dan na temeljni sloj. Sastoji se iz donjeg, grubog sloja debljine1,5 – 2 cm i gornjeg finog sloja debljine 0,5 – 1,0 cm. Ako je potrebno podložna žbuka se nanosi na nosač žbuke staklenu ili ži čanu mrežicu. Razlikujemo više vrsta podložne žbuke: a. Gipsana,vapnena i vapnenogipsana unutarnja žbuka b. Produžna ili vapnenocementna žbuka za podloge iz opeke, betona ili kamena c. Cementna za izradu „sokla“,te kamene žbuke u vlažnim prostorijama d. Laka produžna žbuka na površinama od porobetona ili „kombi“ ploča. e. Polimer-cementna tankoslojna žbuka na toplinsko izolacijskim pločama f. Toplinsko izolacijska žbuka na bazi perlita za sve vrste podloga. Obično debljine do 5 cm, ako je potrebno deblje žbuke se armiraju i izvode u dva sloja. Spojeve različitih materijala obavezno rabicirati pocin čanom ili staklenom mrežicom, postaviti sokl i kutne profile. Podloge prije nanošenja termo žbuke dobro navlažiti vodom i nanijeti cementni „špric“. Kod izrade termo žbuke, prvo napraviti vodilice, sa čekati da lagano očvrsnu i onda nanositi žbuku te je zaravnati letvom. Nakon djelomi čnog očvršćenja žbuku ostrugati letvom ili gladilicom.
1. 2. 3. 4.
Nosivi zid iz opeke ili AB Cementni „špric“ Termoizolacijska žbuka Završni dekorativni sloj
.
34
Završni dekorativni sloj može biti različite debljine od 0,1 – 1,0cm ovisno kakvog je sastava. Od završnog sloja se traži da je vodoodbojan, paropropusan, jednoli čne strukture i lijepog izgleda. Paropropusnost mora rasti od unutarnjih slojeva zida prema vanjskim. S obzirom na kemijski sastav vezivo za završne dekorativne žbuke i dekorativne premaze može biti: • • • • •
Silikatno – kalijevo vodeno staklo Disperzijsko – najčešće akrilat Silikonsko – silikonska vodorazrjediva emulzija Vapno sa malim udjelom cementa Akrilatna smola u organskom otapalu
Završna obrada završnog sloja može biti razli čite strukture s obzirom na alat koji upotrebljavamo; zaglađena gladilicama, strugana češljevima,nožem ili gladilicama,prskana, valjana spužvastim valjkom, „štokana“ čekićem, brušena ili prana. Fasaderske radove treba planirati kada je mogu će izvršiti sve faze rada.
Specijalne žbuke Sve vrste specijalnih žbuka proizvode se industrijski, a na gradilištu se dodaje to čno određena količina vode, dobro izmiješa i postupa strogo prema uputama proizvođača.
Hidroizolacijska žbuka služi za sanaciju vlažnih zidova. Sadrži mineralna veziva sa dodatkom za vodonepropusnost. Nanosi se u tri sloja na betonski ili zidani zid iz opeke prethodno ožbukan cementnom žbukom. Debljina svakog sloja nije deblja od 0,2 cm. U nekim slučajevima zid se buši, a bušotine ispunjavaju pastoznom žbukom. Razmak .
35
bušotina je 10-12 cm, naizmjeni čno u dva reda pod kutem 30-450. Dubina bušotina jednaka je debljini zida minus 5 cm.
Protupožarna žbuka izrađuje se na bazi vatrootpornih veziva, agregata, punila i vode u debljini 4-5 cm. Štiti od požara dva sata sve metalne i armirano betonske konstrukcije. Baritna žbuka služi za zaštitu od zra čenja. Sadrži cement, baritni pijesak, vapno, dodatke i vodu. Nanosi se u dva sloja u debljini od 1-2 cm na rabiciranu podlogu obrađenu cementnim mortom. Sanacijska žbuka služi za obnovu starih zgrada od kamena i opeke. TOPLINSKA IZOLACIJA VANJSKIH ZIDOVA Vanjski zidovi se danas izvode kao višeslojni. Nosivi dio zida je iz armiranog betona ili blok opeke. Sa vanjske strane postavljamo toplinsku izolaciju koja zimi štiti zid od smrzavanja, a ljeti osigurava ugodnu temperaturu u zgradi. Osim toga toplinska izolacija nam omogu ćuje uštedu energije za grijanje jer smanjuje gubitke topline što je vidljivo iz tablice.
GUBICI TOPLINE U STAMBENOM PROSTORU kuće(%) zgrade(%) Krovna ili strop. ploča 25-30 13 Podrum 10-20 13 Vanjski zidovi/prozori 50-70 70-80 Materijali za toplinsku izolaciju na našem tržištu su naj češće kamena vuna (Tervol), staklena vuna (Isover,Ursa,Novoterm), ekspandirani polistiren EPS (Stiropor), ekstrudirani polistiren XPS ( Styrodur), tvrda poliuretanska pjena, drvena vuna (Heraklit), perlit, pluto. Od svih materijala se traži da su neškodljivi za zdravlje ljudi, negorivi, postojanih dimenzija,paropropusni, dovoljne mehani čke čvrstoće.Neki su vodoneupojni te se upotrebljavaju za toplinsku izolaciju podnožja „sokla“ zgrade (XPS, Styrodur). Proizvode se u obliku ploča i lamela različitih veličina i debljina. Potrebna debljina se dokazuje toplinskim proračunom. Razlikujemo dvije vrste vanjskih višeslojnih zidova: 1. zidovi sa zračnim slojem – ventilirane fasade 2. zidovi bez zračnog sloja – neventilirane ili kompaktne fasade
TOPLINSKI SUSTAVI za kompaktne fasade Ploče toplinske izolacije mogu biti lijepljene, pli čvršćene pričvrsnicama ili „tiplama“ili i jednim i drugim načinom. Preko ploča debljine 4 – 10 cm navla či se građevinsko ljepilo, staklena mrežica pa još jedan sloj građevinskog ljepila te završna dekorativna žbuka. Debljina ljepila je 1 -2 cm. Pričvrsnica ima 6 kom/m2 + 2 kom /m2 uz rubove zgrade. Dužina pričvrsnica je sidrena 5 cm u zidu od betona, a min. 7 cm u zidu od opeke.
.
36
Primjeri toplinske izolacije vanjskog zida: 1. unutarnja žbuka 2. nosivi zid 3. „Sokl“ profil 4 Termoizolacione ploče 5. Pričvrsnice ili „tiple“ 6. Kutni profil sa mrežicom 7. Ljepilo 8. Staklena mrežica 9. Završno dekorativni sloj
toplinska izolacija Okipor pločama
toplinska izolacija Tervol lamelama
toplinska izolacija Tervol pločama
toplinska izolacija „kombi“ pločama
.
37
Faze izrade prikazane slikama: 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. 10.
postavljanje „sokl“ profila ljepljenje ploča postavljanje prvog reda u sokl profil poptavljanje sa pomakom za polovicu ploče ugradnja pričvrsnica ugradnja pričvrsnica postavljanje mrežice nanošenje ljepila dodatno armiranje uglova otvora drugi sloj ljepila
Važna obrada svih detalja oko prozora i podnožja objekta.
.
38
Postavljanje pričvrsnica „tipli“ Preklapanje termoizolacionih ploča Rubno nanošenje ljepila na ploču
Ploče toplinske izolacije trebaju biti ravno postavljene i prianjati jedna uz drugu. Na uglovima se ploče naizmjenično izmjenjuju.Prvo se postavlja “sokl” profil te u njega prvi red ploča.U drugom redu ploče se pomiču za najmanje 25 cm. Lijepe se na min 40 % površine. Ljepilo ne smije ući u reške, već ih treba ispuniti termoizolacionim materijalom. Oko otvora se najprije napravi dijagonalno armiranje trakama 20x40 cm od tekstilno staklene mrežice. Ovako izvedene fasade zovu se „Demit“fasade ili u novije vrijeme ETICS povezni sustav za vanjsku toplinsku izolaciju. Prema novim odredbama, svi upotrijebljeni materijali trebaju biti od istog proizvođača što uz stručnu izvedbu garantira kvalitetu.
.
39
5. OTVORI U ZIDOVIMA Prozori i vrata su otvori u zidovima koji se ostavljaju još za vrijeme zidanja. Iznad otvora moramo postaviti nadvoj. Zid ispod prozora nazivamo parapet a donji dio otvora vrata je prag. Pristupak služi za lakše ugrađivanje prozora ili vrata u debelom zidu.
5.1. PROZORI Prozori služe za dnevno osvjetljavanje i provjetravanje prostorija kao i za otvaranje vidika iz zatvorene prostorije. Približna površina prozora za stambene zgrade može se odrediti kao odnos površine prozora prema površini prostorije. Jačina osvjetljenja mjeri se u luksima. Jedan luks je jačina osvjetljenja koje na horizontalnoj površini veličine 1 m2proizvodi jedinica svjetlosti od jednog lumena (1 lumen = jačina svjetlosti 1 svijeće ). Najveću površinu našeg prozora zauzima staklo , pa se time isti če kao jedan jako bitan sastavni dio svakog prozora ,a time i zaslužuje da o njemu znamo što je više mogu će. Izolacijsko staklo je građevinski proizvod za zastakljivanje , sastavljen iz dvije ili više staklenih ploča koje su izme đu sebe razdvojene s jednim ili dva me đustaklena prostora napunjenim zrakom ili plinom.Da međustakleni prostor ne bi propuštao vodenu paru ili plinove , su staklene ploče po rubovima spojene organskim brtvama odnosno ljepilima, ili su zavarene. Najkvalitetnija izolacijska stakla izra đena su po sistemu dvostupanjskog brtvljenja. Po tom sistemu na perforirani i sa sredstvom za sušenje napunjeni distancni okvir, nanesemo trajno plastično brtvilo napravljeno na bazi poliizobutilena (butil). To brtvilo koje još nazivamo unutrašnje ili primarno brtvilo nanosimo u obliku jednakomjerno široke i debele trake neprekinuto po čitavom obodu stakla osim na krajevima.
Odnos jačine unutrašnjeg prema jačini vanjskog dnevnog osvjetljenja naziva se kvocijent dnevnog osvjetljenja ili faktor dnevnog osvjetljenja. U pogledu termičke zaštite i zaštite od zvuka prozori predstavljaju slaba mjesta na vanjskim zidovima. Kod prozora razlikujemo dva osnovna elementa: element koji se ugra đuje u zidove – doprozornik i pokretni element – krila prozora koja se vješaju na doprozornik. Jedna od nepovoljnih pojava na prozorima je kondenziranje vodene pare, pogotovo kod jednostrukih prozora. Prozori i vanjski zid igraju veliku ulogu u toplinskim gubitcima zgrade, jer zajedno čine preko 70% ukupnih toplinskih gubitaka kroz ovojnicu zgrade Prema načinu otvaranja prozori mogu biti - okretni ( otvaraju se oko vertikalne osi na kraju krila ) - obrtni ( otvaraju se oko vertikalne osi na sredini krila ) .
40
- okretno – zaokretni ( otvaraju se oko vertikalne i horizontalne osi na kraju krila ) - priklopni ( otvaraju se oko horizontalne osi ) - klizni ( mogu kliziti horizontalno ili vertikalno - sklopni ( višekrilni , za velike otvore
)
Kod prozora razlikujemo tri dimenzije: proizvodna mjera ( proizvodna širina prozora sa doprozornicima m-1 cm ) modularna mjera ( m ) zidarska mjera (neožbukani vanjski otvor prozora m+1cm ) arhitektonska mjera ( ožbukani vanjski otvor prozora ) •
• •
•
drveni prozor obložen PVC - om
.
41
Zaštita od insolacije i pogleda postiže se PVC i metalnim rebrenicama, Eslinger roletnama i brisolejima.
Kutija za eslinger roletne
Primjeri rebrenica i okapnica
.
42
5.2. VRATA Vrata su pokretne pregrade koje me đusobno povezuju unutarnje prostorije te unutarnji i vanjski prostor. Vrata mogu biti jednokrilna, dvokrilna ili višekrilna.
Svijetla širina jednokrilnih vrata mora biti min. 60 cm tako da je moguć nesmetan prolaz 1 osobi. Visina vrata minimalno je 190 cm a obično se izvode 205, 210, ulazna a balkonska 220,240 cm. Prema načinu otvaranja razlikujemo desna i lijeva vrata. To se mora obavezno navesti prilikom opisa, jer o tome ovisi i okov za vrata.
Vrata obično imaju dva dijela, okvir ili dovratnik koji se ugra đuje i predstavlja čvrsti, nepokretni dio vrata te krilo …. vrata koje predstavlja pokretni dio vrata. Izuzetak su ….. …. … vrata koja nemaju dovratnik nego je okov direktno ugra đen …… u kameni okvir koji obrubljuje otvor vrata.
……….
detalj dovratnika
Vertikalni presjek ulaznih vrata
Osam komorni profili su profili namijenjeni polupasivnim i pasivnim ku ćama, njihovo vrijeme tek dolazi jer za njih još nisu dovoljno razvijeni pomo ćni profili. Petkomorni profili u kombinaciji s .
43
kvalitetnim staklom i kvalitetnim brtvama zadovoljavaju u ve ćini slučajeva sve zahtjeve. Za pretkomorne profile najrazvijeniji su pomo ćni profili – razli čiti spojni profili, profili za proširenje, statički profili za oja čanje većih konstrukcija gra đevinske stolarije, itd.
detalj PVC vrata sa dovratnikom
5.3. NADVOJI IZNAD OTVORA Iznad otvora prozora i vrata moraju se postaviti nadvoji koji preuzimaju optere ćenja zidova i stropova iznad nadvoja. Razlikujemo nekoliko vrsta nadvoja :
1. MONOLITNI NADVOJI - nadvoji od armiranog betona izvode se na licu mjesta, na gradilištu u oplatama. Oplata se sastoji od vertikalnih stranica i podnice, a postavljena je na skelu.
izgled otvora s postavljenom skelom i oplatom i uzdužni presjek nadvoja s armaturom
detalj skele i oplate kod ležišta i poprečni presjek oplate na sedlu s uloženom armaturom
.
44
2. MONTAŽNI NADVOJI - nadvoji od čeličnih nosača obično se izrađuju od "I" najviše se koriste pri adaptacijama ili naknadnih probijanja otvora u zidovima.
-
nadvoji od prefabriciranih armirano betonskih elemenata pri ugradbi nije potrebna izrada oplata i skela
dio montažnog nadvoja s izolacionim pločama na vanjskoj i unutarnjoj strani
.
45
- nadvoje od armirane tankostijene opeke koristimo posebice kod zidanih konstrukcija. To su gredice od gredica od pe čene gline dužine po 25 cm. Dužine gredica ovise o rasponu i visini gredice, te se kod niskih nadvoja rade za raspone otvora do 1,5 m, a kod visokih do 2,5
nadvoji od tankostijene opeke
Primjeri primjene – poprečni presjeci kroz zidove ( sistem Porotherm prednapregnutih nadvoja od opeke )
.
46
5.4. DIMNJACI I VENTILACIONI KANALI DIMNJACI Dimnjaci su vertikalni kanali izgrađeni u zgradi ili izvan nje od nesagorivog materijala, služe za odvod plinova koji nastaju sagorijevanjem krutog, tekućeg ili plinovitog goriva u jednom ili više ložišta. Uzgon ( jačina i brzina propuha ) ovisi o korisnoj visini dimnjaka i veli čini presjeka dimovodnog kanala. Korisna visina dimnjaka je vertikalni razmak od dna ložišta do grla dimnjaka. Što je visina veća, to je uzgon jači. Dijelovi dimnjaka su :
1. svijetli presjek – unutarnji presjek kanala. Oznake okruglog svijetlog presjeka je Ø a pravokutnog odnosom stranica a/b 2. grlo dimnjaka je otvor na gornjem završetku 3. glava dimnjaka je dio dimnjaka pri vrhu ( izvan zgrade ) izveden od otpornog materijala 4. visina dimnjaka je ukupna visina dimnjaka 5. korisna ( radna ) visina je visina ( udaljenost ) od dna ložišta ( rešetka ) do grla dimnjaka . Minimalna visina je 5 m. 6. priključne cijevi su dimovodni priključci između ložišta i dimovodnog kanala Materijal za izvedbu dimnjaka mora biti: nesagoriv i otporan na visoke temperature nepropusan otporan na kemijsko djelovanje produkta sagorijevanja dovoljno čvrst na mehanička naprezanja dobro toplinski izoliran Najbolji materijal su šamot i specijalni nekorodirajući čelični lim ( prokrom ). Materijali koji nisu pogodni su puna opeka ispod M15, beton i salonit. Najbolji nepropusni dimovodni kanali su od montažne troslojne konstrukcije za izvedbu dimnjaka. Unutarnje stijenke moraju biti kiselootporne tj. otporne na sumpornu i sumporastu kiselinu. Grlo dimnjaka treba biti izvedeno iz otpornog materijala, a može biti : - nepokriveno - pokriveno - sa specijalnim nastavkom .
47
Najbolji presjek dimnjaka je krug. U tom je presjeku strujanje najbolje jer nema kutova koji bi prouzrokovali vrtloge. Međutim, iz opeke je teško izvesti okrugli dimnjak, pa se izvode pravokutnog ili kvadratnog presjeka. Veli čina presjeka dimnjaka ovisi o veli čini i broju priključnih ložišta, gorivu i vučenju dimnjaka. Prema veličini presjeka razlikujemo uske i široke dimnjake. U pravilu dimnjake treba stavljati u unutarnje zidove, gdje su dobro toplinski zašti ćeni. Ako se dimnjak postavlja u vanjski zid, tad dimnjak mora biti odijeljen od vanjskog lica zida minimalno 25 cm. Kod tankih zidova, dimnjak može stajati samostalno. Od drvene gra đe dimnjak mora biti udaljen najmanje 20 cm. Ukoliko dimnjak pada to čno na stropnu gredu stavlja se na susjedne grede tzv. mijena, na koju se polaže greda koja bi morala ležati preko dimnjaka. Uski dimnjaci imaju najmanji presjek kanala 14x14 cm; a okrugli 15cm. Na takav se dimnjak mogu priključiti maksimalno dvije peći. Ako se na takav dimnjak želi priklju čiti više peći onda se presjek kanala povećava za 80 cm. kvadratnih na svaku peć. Debljina stjenke uskog dimnjaka mora iznositi najmanje 12 cm. Široki dimnjaci primjenjuju se kod većih peći centralnog grijanja i u industrijskim pogonima. Presjek kod takvih dimnjaka iznosi najmanje 50x 60 cm. Stjenke moraju biti debele najmanje 25 cm. Visina dimnjaka određena je visinom zgrade , a da bi ispravno funkcionirao, dimnjak mora biti visok najmanje 5-7m. Prema propisima grlo dimnjaka mora biti najmanje 1 m. iznad površine krova. Ukoliko se dimnjak nalazi blizu sljemena grlo mora nadvisivati sljeme bar 50 cm; tako da bude izloženo slobodnom strujanju zraka. Da bi se izbjeglo prljanje prostorija prilikom čišćenja dimnjaka, rade se tzv . "Shund" dimnjaci. Ovdje je izveden jedan glavni dimnjak, koji služi i kao sabirni, a sa svakog kata idu posebni dimovodni kanali, priključeni na glavni kanal. Na taj je način postignuto da se čišćenje vrši samo na jednom mjestu, a pošto se smanjuje broj kanala, zidovi se ne oslabljuju kao kod uskog dimnjaka.
.
48
Prema načinu izgradnje i vrsti materijala dimnjaci mogu biti:
1. dimnjaci od opeke- ako se izvodi u vanjskom zidu, od kanala do vanjske plohe zida treba biti min 25 cm zidani po pravilima veza opeke.
d = 12 cm
d = 25 cm
d = 38 cm
dimovodni kanali u zidovima različitih debljina
2. dimnjaci od gotovih elemenata SCHIEDEL DIMNJACI imamo dva tipa : visine elemenata 33,3 cm i visine cijele etaže. Dimovodne cijevi su od šamota svijetlog presjeka Ø 13,5 – 100 cm a vanjski plašt je veličine 29 / 29 – 144 / 144 cm Između cijevi i plašta nalazi se sloj toplinske izolacije ( mineralna vuna ) ili samo vrpca od mineralne vune
Dimnjak se oslanja na temelj, a prvi se plašt do polovice visine se ispuni betonom da bi se postigao izmak spojeva cijevi u odnosu na spojeve plašta. Šamotne cijevi se spajaju posebnim kitom a plaštevi produžnim mortom.
.
49
Troslojni etažni dimnjak pogodan je za sve vrste goriva. Osnovni elementi ovog dimnjaka su: unutarnja vatro i kiselootporna cijev od nehr đajućeg čelika varena plazmom, toplinska izolacija od minetalne vune, armatura, te dodatni montažni elementi. Toplinska izolacija spriječava hlađenje dimnih plinova, te pt prijelaz topline na vanjsku stijenku dimnjaka.
.
50
VENTILACIJSKI KANALI
Ventilacijski kanali služe za pravilnu izmjenu zraka u prostorijama. Obavezno se ugra đuju u prostorijama gdije nema zračenja putem prozora. U osnovi razlikujemo dva na čina ventiliranja: 1. prirodno ( toplinski uzgon – samo za zgrade do 8 etaža ) 2. prinudno (mehanički uzgon – obavezan za zgrade sa više od 8 etaža ) Tipovi ventilacija: - gotovi blok (npr. Schiedel) na sistemu sabirnih i sekundarnih kanala (sabirni – od prve etaže objekta; sekundarni – od svake etaže) - pocinčani lim (npr. Sigma) – sistem pojedinačne ventilacije koja polazi od svake etaže (kupaonica, izba, ugrađeni ormar ) - gotovi blok, pocinčani lim, opeka – sistem pojedinačnih ventilacija za dovod i odvod zraka
.
51
Kanali za prozračivanje izvode se od cijevi ili elemenata od betona, keramike, plastike i lima.
Većina pravila koja vrijede za dimnjake vrijede i za ventilacijske kanale. Svaki prostor koji se mora ventilirati, mora imati dovod svježeg i odvod zasićenog zraka. Veličina kanala se određuje računski, a ovisi o veli čini prostorije, visini kanala i drugim parametrima. Vertikalni kanali trebaju biti na unutarnjim zidovima, bez jakih lomova i glatkih unutrašnjih površina. Horizontalni kanali također moraju imati glatke i nepropusne stjenke, bez oštrih uglova i moraju biti zaštićeni od vlage i nečistoća. Najveći problem ventilacijskih kanala je što u većini slučajeva ne postoji revizioni otvor za kontrolu i čišćenje istih. Izuzetak je, eventualno, otvor na sabirnom kanalu koji je, opet, u ve ćini slučajeva nepristupačan ili otvori u samoj stambenoj jedinici na koje su montirane rešetke ili ventilatori.
.
52
6. ME ĐUKATNE KONSTRUKCIJE
.
Stropovi su horizontalne konstrukcije koje imaju zadatak da premoste raspone između konstruktivnih zidova, preuzmu optere ćenja i prenesu ih na nosive zidove i ukru ćuju zgradu. Stropne konstrukcije dijele prostor po horizontali i vrše toplinsku i zvučnu izolaciju između katova. Ranije su se stropne konstrukcije, uglavnom izra đivale od drveta a danas se upotrebljavaju masivni stropovi. Masivni stropovi mogu biti od armiranog betona ili armiranih šupljih opeka. Strop se sastoji od nosive konstrukcije, konstrukcije poda i konstrukcije podgleda.
6.1. ARMIRANO BETONSKI STROPOVI Armirano betonski stropovi su čvrsti, trajni, male konstruktivne visine, dobro ukru ćuju zgradu pa se upotrebljavaju kod višestambenih objekata. Nedostatak im je što su razmjerno teški, te loši zvučni i toplinski izolatori. Prema vrsti konstrukcije stropovi mogu biti izvedeni kao: 1. ravne armirano betonske plo če 2. ploče ojačane gredama ili rebrima 3. sitnorebričasti stropovi (danas se ne izvode često ) Prema načinu izvođenja AB stropovi mogu biti izvedeni kao : 1. monolitni 2. polumontažni 3. montažni 6.1.1.MONOLITNI ARMIRANOBETONSKI STROP
RAVNE AB PLOČE mogu se upotrebljavati za raspone do 4,5 m, a iznimno do 6 m. Ploče većih raspona bile bi teške i neekonomi čne, te se primjenjuju druge vrste armirano betonskih strropnih konstrukcija. Prema statičkoj funkciji, ravne ploče dijelimo na: a) Slobodno poduprta (oslonjena) ploča b) Prepuštena (konzolna) ploča c) Ploča sa prepustom d) Obostrano upeta ploča e) Kontinuirana (na više ležajeva) ploča
.
53
Od načina oslanjanja ploča ovisi i način armiranja. U pločama se postavljaju dvije vrste armature – glavna armatura koja prenosi optere ćenje na nosive zidove i - razdjelna armatura koja povezuje šipke glavne armature. Ploče se armiraju mrežastom armaturom koja ima u jednom smjeru deblju armaturu. Debljina ploče ovisi o opterećenju, rasponu, marki betona, dobiva se prora čunom, a kreće se od 8 – 20 cm. Kod stambenih zgrada preporu ča se debljina od 12- 20 cm zbog zvučne izolacije. Ležajevi na zidu trebaju biti jednaki debljini ploče, ali ne manji od 8 cm. Na zidovima se ploča povezuje sa horizontalnim serklažem. Približna debljina plo če je 1/35 raspona. Glavna armatura je u smjeru kraćeg raspona u vla čnoj zoni. Kod izrade monolitnih stropova potrebno je najprije izraditi oplatu i skelu . Oplata za ploče može biti još od ukočenih ploča ili metalnih tabli. Kod gradnje višestambenih zgrada upotrebljavamo montažnu velikoplošnu oplatu stropova, najčešće u obliku oplatnih stolova. Osnovni element oplate je uko čena drvena ploča i metalna konstrukcija na kota čima pa se jednostavno premješta u horizontalnom smjeru i podiže dizalicom na više katove. Oplatni stolovi mogu biti fiksnih ili podesivih dimenzija i sklopivi
velikoplošna oplata stropa - oplatni stol - sa 2 okvira
Svi glavni konstruktivni elementi ove vrste stola su teleskopski, tako da je moguća promjena moguća promjena smjera. Oplatno platno može biti u jednom komadu a za povećanje se koriste lamele modularne širine.
Velikoplošna oplata stropa – oplatni stol
.
54
Prostorna ili tunelska oplata u obliku poluškoljke omogu ćuje istovremeno betoniranje zidova i stropova. Sastoji se od vertikalnog dijela visine prostorije i horizontalnog dijela širine pola raspona. Dvije poluškoljke se slože u tunel koji omogu ćuje postavljanje armature i betoniranje stropne ploče.
Skidanje oplate se vrši opuštanjem ( podložnih ) vijaka, čime se opterećenje prenosi na kotače za horizontalno izvlačenje oplate koje se vrši na dva na čina : pasarelom
podvlačenjem kuka ( „ pačiji kljun „ )
.
55
PLOČE OJAČANE REBRIMA ILI GREDAMA Kod većih raspona ili većih opter ćenja postaju AB ploče debele i teške. Kako kod dimenzioniranja presjeka armatura preuzima napone vlaka, a beton napone tlaka ili pritiska, to u ploči beton ispod neutralne osi nema statičke vrijednosti i on može otpasti, a armaturu treba skupiti na pojedinim mjestima u rebrima. Tako nastaju ploče sa rebrima ili gredama. Greda se u statičkom smislu računa kao T nosač sastavljen od ploče i rebara ili greda. Debljina ploče iznosi 8 – 12 cm, a visina rebra oko 30 -60 cm. Razmak rebara je 100 – 250 cm. Širina rebra je obično 1/2 do 1/3 visine rebra. Ako je razmak izme đu njih veći veće su dimenzije grede.
Ploča ojačana rebrom 1. 2. 3. 4. 5. 6.
greda mort ploča pod zid serklaž
oplata ploče sa rebrom
Ploče sa gredama su jedna od prvih vrsta AB stropova i nazivaju se još HENEBIQUE STROPOVI ( Henebik ) po njegovom pronalazaču.
.
56
6.1.2. POLUMONTAŽNI ARMIRANOBETONSKI STROP
„OMNIA“ Koristi se kod izvođenja međukatnih konstrukcija višestambenih zgrada. Plo če se podižu dizalicom na mjesto ugradbe. Rešetkasta armatura koja se koristi za izradu fert gredica primjenjuje se i za izradu montažnih ploča omnia.
.
57
Stropna konstrukcija se sastoji od tankih montažnih armiranobetonskih plo ča, a naknadnim dobetoniranjem konstrukcija postaje cjelovita. Debljina omnia plo če je 5-6 cm, sa ugrađenom armaturom donje zone stropne ploče i rešetkastim nosa čima. Na gradilištu se postavlja armatura preklopa «omnia» ploča i mrežasta armatura gornje zone, te se stropna ploča dobetonira do pune visine. U «omnia» ploče se ugrađuju razvodne kutije za elektroinstalacije i izvode se svi potrebni otvori i prodori. Postavljaju se preko podupira ča i gredica na međurazmacima oko 2m. 6.1.3. MONTAŽNI STROPOVI
„YTONG“ ILI BIJELI STROP Stropna konstrukcija pod nazivom "samonosivi lakobetonski zidani strop". Sastoji se od armirano betonskih gredica s armaturom R nosača, lakobetonskog stropnog bloka – Ytong, armirano betonske ležajnice za izvedbu popre čnih rebara i tankoslojnog morta. Debljina stropa je 15 cm na rasponima do 6,60 m. Moguće su izvedbe većih debljina i raspona.
.
58
Slaganje započinje gredicama i sa po jednim redom blokova koji formiraju to čan razmak između gredica. Predgotovljene gredice se proizvode nadvišene, što osigurava nadvišenje konstrukcije jer se pod opterećenjem slegnu. Ukoliko je potrebno postavljaju se podupore, zatim ostali blokovi ispune. Slijedi uvlačenje šipki poprečnih rebara vijenca. Preostali dijelovi gredica i poprečnih rebara te vijenca pune se mikrobetonom. Za ravnu i zagla đenu površinu stropa preko stropa nanese se sloj Ytong morta 0,3 cm debljine. Bijeli strop ima više prednosti lagan je, dobar toplinski izolator te otporan na požar. GREDICA je predgotovljeni dio iz kojeg u postupku završetka konstrukcije nastaje glavni rebro. STROPNI BLOK je predgotovljeni lakobetonski dio. Postavlja se izme đu gredica, a nakon zalijevanja rebara i dogotovljenja sloja tankog morta, služe kao konačna konstrukcija. LEŽAJNICA je predgotovljeni dio koji služi kao oplata popre čnog rebra. Obično se postavlja nakon 4 – 6 blokova. Pri normalnoj širini rebra se postavljaju jednostruko, a po potrebi se mogu postaviti dvostruko, trostruko i višestruko. Armatura ležajnice je dovoljna za potrebe montiranja. Za funkciju poprečnog rebra dodaje se zasebna armatura.
6.2. STROPOVI SA GREDICAMA OD ARMIRANE ŠUPLJE OPEKE Stropovi s gredicama od armirane šuplje opeke su polumontažni stropovi. Sastoje se od nosivih gredica koje imaju armaturu i nenosivih gredica koje služe kao ispuna. Preko njih postavlja se mrežasta armatura i betonira tlačna ploča koja povezuje sve gredice u cjelinu. Prednost ovih stropova je montaža bez dizalice, nije potrebna oplata ve ć samo podupirači. Često se koristi u individualnoj izgradnji. Gredice su složene iz komada tankoslojne šuplje opeke. Nosive gredice se slažu na međusobnim razmacima od 50 ili 60 cm oslonjene na nosive zidove. Prva i zadnja mora biti nosiva gredica. Gredice se postavljaju u smjeru kra ćeg raspona nosivih zidova, a najdulje do 6 m. Nosive gredice oslanjaju se na nosive zidove 6 – 12 cm, a armatura nosivih gredica povezuje se zbog ukrute sa armaturom horizontalnih serklaža. Rasponi ve ći od 3 m trebaju imati poprečno rebro za ukrutu.
Porotherm stropni sustav ima visinu gredica 16 cm, i tla čnu ploču 6 cm čime se uklapa u modularnu visinu za Porotherm sustav od 25 cm. Osni razmak gredica od 60 cm omogućuje bržu gradnju.
Detalj oslanjanja gredice na ležaju vanjskog zida .
59
poprečni presjek
poprečno rebro za ukrutu na Porotherm podlošku
U fazi gradnje potrebno je izvesti nadvišenje u polovici raspona i to: Raspon (m) nadvišenje (cm) 3,0 1,0 4,0 1,3 5,0 1,7 6,0 2,0 Porotherm podložak kao podloga rebra za ukrutu
.
60
FERT STROP
Fert strop je također polumontažni strop od armirane šuplje opeke namijenjen individualnoj stambenoj gradnji. Sastoji se od nosivih gredica postavljenih na me đurazmacima od 40 ili 50cm i nenosivih gredica koje služe kao ispuna. Visina gredica je 16cm, a tla čne ploče 4 cm, a za raspone preko 500 cm 5 cm. Rasponi gredica su do 6,6 m. Nalijeganje nosive gredice na zid je 5 cm , a armature još dodatnih 10 cm. Prije početka izrade međukatne konstrukcije postavljaju se podupira či sa poduporom na razmaku 1 – 1,5 m. Ako je raspon ve ći od 4 m, izvodi se rebro za ukrutu širine 12 cm armirano sa 4 profila 8mm. Blokovi ispune se na tom mjestu razmaknu, a ispod njih se postavlja oplata za betoniranje. Podmeta či stoje ispod konstrukcije najmanje 14 dana nakon betoniranja.
.
61
postavljanje podupirača ispod konstrukcije
Stropovi s gredama od armirane šuplje opeke su polumontažni stropovi. Glavni su im nosivi elementi grede složene od komada tankoslojne šuplje opeke. Glavna armatura se stavlja u utore na donjoj strani grede. Grede su na gornjoj strani uže a na donjoj šire. Kad se slože jedna do druge ostaju me đu njima kanali koji se ispunjavaju betonskom smjesom i dodatno armiraju. Gornja površina cijelog stropa prekriva se tankim betonskim slojem.
6.3. DRVENI STROPOVI Drveni stropovi se sastoje od : 1. drveni grednik – nosiva konstrukcija stropa 2. stropna konstrukcija – konstrukcija plafona, podgled 3. konstrukcija poda
DRVENI GREDNICI Drveni grednici se mogu izvesti od: a. masivnih greda ( postavljaju se na razmaku 80 – 90 cm ) b. polugreda ( postavljaju se na razmaaku od 60 – 70 cm ) c. mosnica ( postavljaju se na razmaku od oko 50 cm ) Radi horizontalnog ukrućenja zgrade stropovi uvijek moraju biti dobro povezani sa zidom. Kod drvenog grednika grede moramo vezati željeznom sponom za serklaž. Greda mora biti oslonjena na zid barem za jednu visinu.
.
62
usidrenja greda u vanjske zidove povezivanje prilošcima iznad srednjeg zida.
i
Usidrenje drvene grede ( svake četvrte ili pete ) u armirano betonski serklaž.
PLAFONI ( PODGLEDI ) DRVENIH STROPOVA Ravna površina podgleda se dobiva pribijanjem obra đenih i međusobno povezanih dasaka,koje se ne žbukaju. To su podgledi sa daš čanom oblogom. U slučaju kada se na donju stranu drvenih greda pribija donja daš čana oplata na koju se pribija odgovarajući nosilac žbuke ( trska, letvice, metalne mreže ), dobivamo žbukani daščani podgled. Neravni podgled je onda kada se stropne grede ostavljaju vidljive, pa se u tu svrhu bolje obrade ili oblože. To su podgledi sa vidljivim gredama. Ako se uzdužna polja pregrade kraćim elementima dobivamo kazetirani podgled.
.
63
KONSTRUKCIJA PODA S gornje strane stropne konstrukcije se pribije gornja daš čana oplata. Na daščanu oplatu posta- vljamo sloj nasipa od perlita d = 8 cm ( služi kao toplinska i zvučna izolacija ). U nasip se polažu gredice na razmaku do oko 60 cm na koje se pribija daš čani pod. Slijepi podovi su redovita podloga parketnih daščica prostorija ispod kojih je bilo koja vrsta drvenog stropa. Slijepi se podovi slažu od jelovih dasaka debljine 24 mm i ne širih od 15 cm i pribijaju se direktno na stropne grede. Umjesto slijepih podova od dasaka izrađuju se namazi od drvobeto na tzv. blindit. Kod adaptacije takve vrste drvenih stropova, nužno je izvesti betonsku plo ču debljine 5 cm zbog vatrozaštite.
6.4. PODOVI Podna konstrukcija ovisi o izboru podne obloge. Izbor podne obloge ovisi o tehni čkim zahtjevima i estetsko – oblikovnoj komponenti. S tehni čkog stanovišta pod mora biti : d. otporan na istrošenje ( habanje ) e. dovoljno čvrst na plošni pritisak f. dovoljno topao g. dovoljne sposobnosti da prigušuje zvuk h. povoljan za čišćenje i održavanje Podove možemo podijeliti na nekoliko na čina : 1. prema materijalu od kojeg su napravljeni ( drveni, kameni, keramički, betonski, ... ) 2. prema načinu izrade – podovi sa reškom i bez reške 3. prema njihovim toplinskim osobinama – topli i hladni podovi (za osjećaj ugodnosti nužno je da površinska temperatura poda iznosi 17 0-180 C )
KONSTRUKCIJA PLIVAJUĆEG PODA Postavlja se neposredno iznad stropne konstrukcije da bi sprije čila prenos udarne buke u ostale dijelove zgrade. Na pod se postavlja 2 – 4 cm zvu čne izolacije, a uz rub zidova 1 cm. Važno je da podna obloga ne doti če zidove već „pliva“ u prostoriji i sprečava prenos buke. Preko izolacije postavimo PE foliju te cementni estrih 4 -6 cm debljine lagano armiran staklenom mrežicom. Mrežica služi da estrih ne ispuca jer je na mekanoj podlozi, a folija da izolacija ne upije vodu.
.
64
U prostorijama sa vodom, na cementni estrih postavlja se hidroizolacija te završna podna obloga keramika, kamene plo če i sl. Obično ove prostorije imaju niži pod (tanji sloj cementnog estriha za 1-2 cm) da voda ne otiče u ostale dijelove stana.
U ostalim suhim prostorijama postavlja se završna podna obloga. Ako zgrada ima podno grijanje cijevi se polažu u cementni estrih, a preko njih kamene ili kerami čke pločice kako bi čim bolje isijavale toplinu
Knauf – suhi estrih F 141
Knauf – suhi estrih F 142
Suhi estrih služi kao lagana montažna podloga dobre zvu čne i toplinske izolacije u obliku gipskartonskih ploča. Upotrebljavamo ga kod adaptacija zgrada kao konstrukciju plivaju ćeg poda jer je vrlo lagan, brzo se postavlja te pruža dobru zaštitu od požara.Sastoji se iz tri međusobno slijepljene gipsane plo če debljine 2,5 cm ili sa dodatnim slojem stiropora debljine 4,5 – 7,5 cm postavljene na ravnu podlogu.
.
65
Prošiveni ( tafting ) tepih na armiranoj cementnoj košuljici
Pod od kamenih ploča na međukatnoj konstrukciji
Uzdignuti montažni pod na teleskopskim nosačima
.
66
7. STUBIŠTA
.
Za svladavanje visinskih razlika izvode se kosi ili vertikalni konstruktivni elementi koje dijelimo u četiri glavne skupine: 1. ravne kosine malih nagiba – rampe ( max nagib 150 ) 2. stepenaste ili nazupčane kosine – stube i stubišta 3. ljestvaste strme kosine – ljestvaste ili brodarske stube i ljestve 4. uređaji za vertikalno kretanje – vertikalne stube, penjalice, dizala Podjelu stubišta možemo izvršiti na razli čite načine: 1. prema položaju – vanjska i unutarnja 2. prema namjenu zgradi – glavna i sporedna 3. prema materijalu od kojeg su napravljena – armiranobetonska, drvena, čelična 4. prema obliku – ravna, zavojita, mješovita 5. prema broju krakova – jednokraka, dvokraka, trokraka, višekraka, kombinirana 6. prema načinu izvođenja – monolitna, polumontažna, montažna 7. prema načinu oslanjanja pojedinih stuba – sa stubama oslonjenim po čitavoj površini, sa stubama oslonjenim samo na krajevima na grede ili zidove, konzolne stube koje su oslonjene na gredu
1. 2.
Dijelovi stubišta su: stubišni krak podesti ili odmorište 3. ograde i prihvatnici
Omjer visine stube i širine gazišta mora odgovarati prosje čnoj dužini ljudskog koraka koji iznosi 63 cm. U zgradama se primjenjuje visina stuba od 14 do 19 cm ( ispod 14 su vanjske stube ili rampe, a iznad 19 samo kod sporednih stubišta ). Širina gazišta računa se po slijedećoj formuli :
Š = 63 – 2 V Minimalni broj stuba u jednom kraku je 3 a maksimalni 12 – 15. Svako stubište koje ima više od tri stepenice treba imati i stubišnu ogradu. Ako je stubišna ograda izrađena od vertikalnih prečki njihov međusobni razmak ne smije biti veći od 12 cm kako djeca ne bi mogla progurati glavu i nakon toga pasti. Rukohvat treba biti odmaknut od zida najmanje 6 cm. Minimalna visina ograde je 100 cm a za zgrade veće visine od 15 m iznosi 105 cm. .
67
Širina stuba od jednog kraja ruba do drugog trebala bi iznositi najmanje 80 cm, a ve ć širina od 90 cm ili čak 100 cm zasigurno je još bolje rješenje jer na taj na čin ne samo da ćemo se po njima sigurnije kretati nego ćemo po njima lakše transportirati veće predmete ili dijelove namještaja. Kad je riječ o visini odnosno me đusobnoj razlici stuba prema visini i/ili dubini onda ta vrijednost iznosi 17/29 cm. Tako kod prosje čne visine kata od oko 260 do 285 cm stubište bi trebalo sadržavati ukupno 16 - 18 stuba.
Vrsta elemenata za svladavanje visinskih razlika
Visina prolaza iznad stubišnih krakova u pojedinim etažama odgovara približno visini prostorija ( od poda do plafona ) istih etaža. U podrumskoj i tavanskoj etaži treba paziti da čista visina od gornjeg brida pojedine stube do najbliže površine ili brida neke konstrukcije bude najmanje190 cm
Podesti kojima je gornja površina približno u onoj visini u kojoj su i površine podova u prostorijama iste etaže, nazivaju se glavni podesti. Međupodesti se nalaze između prekida krakova dvokrakih i višekrakih stubišta. Prema vrsti i veličini pojedine višekatne zgrade primjenjuju se razli čiti konstruktivni sistemi stubišta a razlikuju se po tome kako se teret stuba i sva ostala optere ćenja prenose .
68
stubišnimkrakovima na stubišne podeste a sa njih na stubišne zidove ili stupove koji ih dalje prenose na temeljno tlo. Četiri su glavna konstruktivna sistema stubišnih krakova : 1. upete stube ( dvostrano ili s jednim krajem upetim a drugim na podzidu, čeličnoj traverzi , armirano betonskoj gredi 2. stube s krajevima na kosim podvlakama 3. jednokrako i dvokrako konzolne stube 4. nearmirane stube na kosim ili nazubljenim ( koljenastim ) AB pločama sa ili bez podvlaka
8.1. ARMIRANO BETONSKA STUBIŠTA 1. MONOLITNA AB STUBIŠTA Za izradu monolitnog AB stubišta potrebno je napraviti oplatu i postaviti armaturu. Površina betona se samo poravnava jer se obloga izra đuje u završnim građevinskim radovima. Konstruktivnih sistema monolitnog stubišta ima nekoliko vrsta: - ako se na rubovima podesta naprave podestne grede, one služe kao oslonci kose ploče. - ako se izostave podestne grede, plo ča se na jednoj strani oslanja na čeone stubišne zidove, tzv. dva puta lomljena plo ča. - ako je izostavljena samo jedna podestna greda, onda se plo ča na jednoj strani oslanja na čeoni stubišni zid a na drugoj strani na podestni nosač .
dvokrako stubište sa stubama na koljenastim armiranobetonskim pločama
.
69
POLUMONTAŽNA AB STUBIŠTA Kod polumontažnih AB stubišta nosiva konstrukcija se izbetonira na zgradi, a stube se donose gotove i samo montiraju. Za izvedbu nosive konstrukcije potrebno je najprije izraditi oplatu i postaviti armaturu, sli čno kao kod monolitnog stubišta. 2.
Konsrtuktivni sistemi isti su kao kod monolitne izvedbe, kosa ploča se može oslanjati na: podestne nosače o o zidove obrazne nosače o Stube se montiraju naknadno na na čin da se postavljaju preko kose plo če i vežu cementnim mortom i trnovima.
3. MONTAŽNA ARMIRANO BETONSKA STUBIŠTA Kod montažnog načina gradnje svi elementi stubišta dovoze zgotovljeni na gradilište i montiraju se. Za montažu pojedinih dijelova potrebno je napraviti privremenu skelu. Kod montažnih stubišta primjenjuju se razli čiti konstruktivni sistemi : konzolna stubišta ( svaka se stuba posebno ugra đuje u zid ) – zbog opasnosti od potresa,služe samo kao vanjska stubišta u dužini od jednog kraka montažne stube na obraznim nosa čima ( podestni nosači i ploče se montiraju od prefabriciranih elemenata, na nosa če se oslanjaju obrazni nosači sa izrađenim žljebovima na koja će se oslanjat stube •
•
Neka građevinska poduze ća specijalizirana za podizanje montažnih zgrada, uz ostale elemente od armiranog betona proizvode i kompletna stubišta ili samo glavne stubišne elemente.
.
70
elementi stuba u obliku slova L, elementi podestnih greda u obliku slova L i nazup čane tetive
Montažna stubišta mogu biti dvo ili trokraka
.
71
Ravni AB montažni stubišni krak
7.2. ČELIČNA STUBIŠTA Čelična
stubišta se izvode u prostorima gdje postoji zahtjev za velikom čvrstoćom stubišta, velikom trajnošću, malom opasnosti od oštećenja, što manje zauzimanja tlocrtne površine i što manje zasjenjivanja. Osnovni elementi stubišta : - tetive su kosi nosioci na obje uzdužne strane stubišnog kraka. Izrađuju se od ploča čeličnog lima. - ležišni podlošci se pričvršćuju na tetive. Izrađuju se od čeličnih istokratnih kutnika i pričvršćuju na unutarnju stranu svake tetive zakivanjem ili zavarivanjem . .
72
- nastupnice se izrađuju od rebrastog, brazdastog, bradavičastog lima, te od perforiranih i rešetkastih limenih ploča - elementi podesta - ograda
1. OTVORENA ČELIČNA STUBIŠTA izrađuju se s nastupnicama između tetiva ili s nastupnicama na sedlima povrh tetiva.
čelično otvoreno stubište s nastupnicama nasađenim na sedlu povrh tetiva
2. ZATVORENA ČELIČNA STUBIŠTA se razlikuju od otvorenih po tome što im se razmaci između stražnjeg ruba niže i prednjeg ruba više nastupnice zatvaraju posebnim elementom koju nazivamo prednjicom. Zatvoreno čelično stubište sa zavarenim sedlima povrh tetiva, sa drvenim nastupnicama
7.3. DRVENA STUBIŠTA U prošlosti su se drvena stubišta koristila kao glavna stubišta višekatnih zgrada. Danas zbog protupožarne zaštite takva drvena stubišta se ne koriste kao glavna ve ć samo tamo gdje nema opasnosti od požara samo za jednu etažu. Drvena stubišta su obi čno unutrašnja stubišta u manjim zgradama. Osnovni elementi drvenih stubišta su: - primarni – tetive i nastupnice - sekundarni – ležišni podlošci, elementi podesta, ograda Samo za skromna stubišta dolazi u obzir meko drvo kao gra đa, a inače isključivo kvalitetne vrste tvrdog drva.
.
73
Načini tlocrtnog rješavanja stuba uz podeste :
tlocrti grednih podloga u podestima
Detalji povezivanja gazišta i tetiva :
vezom na lastin rep ili pola lastinog repa gazište djeluje kao veza obiju tetiva
tetive s gazištem u pravokutnim utorima treba učvrstiti na razmacima 100 – 150 cm
1. DRVENA STUBIŠTA S USA ĐENIM NASTUPNICAMA pogodna su za jednokraka, pomoćna, otvorena, unutarnja stubišta.
učvršćenje gornjih krajeva tetiva u drvenim stubištima s usađenim stubama
Da se tetive istog kraka ne bi izvile na vanjske strane, moraju se međusobno sapeti. Jedan je način da se sapinjanje povjeri samim nastupnicama izradom čepa na njihovim krajevima i utora na tetivama, za vez lastin rep ili pola lastinog repa. Drugi je način ( najčešće ga koristimo ) sapinjanje čeličnim šipkama. Ovakvim se stubištem svladavaju visine do 270 cm od poda niže do poda više etaže.
2. DRVENA STUBIŠTA S UČEPLJENIM STUBAMA razlikuju se od onih sa usa đenim nastupnicama uglavnom po tome što se rade kao zatvorena i po tome što se krajevi nastupnica i prednjica učepljuju u utore koji nisu otvoreni ni sa prednje ni sa stražnje strane tetive. .
74
Tetive stubišta sa učepljenim stubama se sapinju samo čeličnim sponama ispod svake četvrte – pete stube. Dvokraka stubišta se uglavnom rade kao uglovna stubišta u kojima se na uglovnom podestu smjer kretanja po jednom i po drugom kraku mijenja za 90o
3. DRVENO STUBIŠTE S KLINASTIM STUBAMA Drvene stube učvršćuju se na tetive plosnim željezom
rade se kao otvorena stubišta .
4. DRVENA STUBIŠTA SA NASA ĐENIM STUBAMA razlikuju se po tome što im se nastupnice i prednjice nasađuju na nazupčane gornje strane tetiva. Glavnim elementima ( nastupnice, prednjice, tetive ) se pri izradi dodaju profilirane kutne i pokrovne letvice .
.
75
8. KROVOVI
.
Krovovi čine gornju završnu konstrukciju zgrade, štite je od padalina i drugih atmosfer-skih utjecaja (vjetar, hladnoća, toplina, vatra). Oni se sastoje od nosivog dijela i krovnog pokro- va. Nosivi dio ovisi o materijalu od kojeg je napravljen ( drvo, čelik, armirani beton ), nagibu krova vrsti i težini pokrova, optere ćenjima itd. Za određivanje opterećenja mora se voditi računa o građevinskim propisima (vlastita težina, promet, vjetar, snijeg). Krovove po obliku dijelimo na ravne i kose.
8.1. RAVNI KROVOVI Ravni krovovi su krovovi s vrlo malim nagibima ( 2 – 5 % ), izvode se preko masivne stropne konstrukcije. Odvođenje vode s ravnog krova možemo izvesti na dva načina: 1. odvođenjem vode u žljebove izvan krovne površine na na čin kao kod kosih krovova 2. odvođenje vode u slivnike koji se nalaze unutar krovne površine Slivnike je potrebno uvijek toplinski izolirati i to na dva nivoa sa povezivanjem i za parnu branu. Toplinski izoliran slivnik povezan sa parnom branom spre čava oštećenja od kondenzacije vodene pare.
slivnik na dva nivoa sa prirubnicama za prihvatanje izolacije i s toplinskom izolacijom
izolacija dilatacije
.
76
TOPLI ILI NEVENTILIRANI KROVOVI
.
77
Priključak oluka na neprohodni ravni krov
HLADNI ILI VENTILIRAJUĆI KROVOVI us svi oni ravni krovovi koji u slojevima imaju i zračni prostor kao sloj za provjetravanje. Takvi krovovi se planiraju i izvode za nepovoljne vanjske i unutrašnje klimatske uvjete i manje su zastupljeni kod nas.Da bi krov bio pravilno izveden i zaštićen, uvjet je da su građevinski radovi koji prethode izolaciji izvedeni, tj. da naknadnim radovima ne dođe do oštećenja izolacije. Osnovni elementi izolacije ravnog krova su sloj za izjedna čavanje pritiska difuzne vodene pare, parna brana, termoizolacija, hidroizolacija, zaštita izolacije. Hidroizolacije na ravnim krovovima se dijele prema vrsti upotrebljenog materijala, načinu izvedbe i stupnju vezanosti za podlogu. One se na ravnim krovovima planiraju i dimenzioniraju prema nagibu krova i ovise o ostalim odabranim slojevima krova.
primjer hladnog krova lagane konstrukcije primjer hladnog krova teške konstrukcije.
…
.
78
8.2. DRVENA KROVIŠTA Oblik krova ovisi o tlocrtnom obliku zgrade, na koliko se strana odvodi voda sa krova, kao i o nagibu krovnih površina. Nagib krovnih ploha ovisi o koli čini padalina i o materijalu kojim se pokriva krov. Vrste krovne građe : 1. ROŽENICA ILI ROG ( dim. 10/12; 10/14 ) na razmacima 60 – 100 cm a najčešće 80 cm 2. PODROŽNICA uzdužna greda koja preuzima optere ćenja roženica ( dim. 12 / 14 ) na međusobnoj udaljenosti do 4,5 m 3. STUP ( dim. 10/10, 12/12 ) preuzima vertikalno opterećenje 4. VEZNA GREDA ( DIM. 14/20; 16/22; 16/24 ) na međusobnim razmacima 3 – 5 m . Može biti stropna greda ili neovisno o stropnoj konstrukciji s ležištima na vanjskim zidovima. Kod krovnih visulja preuzima ukupno optere ćenje krovišta i prenosi na vanjske zidove 5. KLIJEŠTA ( dim. 2 x 6/12 ) ukrućuju krovne stolice i postavljaju se obostrano na stupove 6. RAZUPORA ( dim. 10/12; 14/16 ) maksimalne duljine do 4 m. Razupire rogove krovnih visulja 7. KOSNIK ( dim. 10/10; 12/12 ) preuzimaju horizontalne sile i ukrućuju krovište 8. RUKE dužine 1,4 m postavljaju se obostrano kod stupova, smanjuju raspon izme đu podrožnica i preuzimaju dio njihovog optere ćenja. Postavljaju se u ravnini okomitoj na kosnike. Vezna greda, stup, donja i gornja podrožnica tvore PUNI VEZ koji je osnovni konstruktivni element drvenog krovišta. Dolazi na razmacima 3,5 – 4,5 m tj. 5 polja izme đu 2 puna veza, preuzima optere ćenja i ukrućuje krovište. NADOZID može biti nosiv i nenosiv na drvenim stupovima, minimalne visine 1, 2m. Ako je nosivi nadozid viši od 80 cm mora se ukrutiti horizontalnim serklažom
.
79
Kod drvenih krovova se primjenjuju četiri vrste krovnih konstrukcija: 1. prazni krovovi 2. krovovi sa stolicama 3. krovovi sa visuljama 4. rešetkasti krovovi
PRAZNI KROVOVI Prazni krovovi mogu se primjenjivati na zgradama ako su zadovoljeni uvjeti: o zgrada mora imati raspon do 6 m o nagib krova mora biti preko 45o - 60o o zgrada mora imati drvenu krovnu konstrukciju
prazno krovište s rogovima uprtim u stropne grede tzv. roženičko krovište
Dužina rogova kod praznih krovova može biti najviše do 4,5 m, a ako stavljamo pajante onda je dužina roga najviše do 7,5 m.Ukru ćenja se moraju izvesti u poprečnom i uzdužnom smjeru. .
80
Dio krova koji prelazi preko zida nazivamo streha. Dvostrešni krovovi imaju horizontalne i kose strehe. Kod praznih krovova horizontalne strehe sa činjavaju stropne grede, a kosu letve koje se postavljaju preko rogova.
jednostavno krovište s pajantama
KROVOVI SA STOLICAMA Krovovi sa stolicama mogu se primjenjivati za sve raspone zgrada i nagibe krovnih ploha, ali pod uvjetom da osim vanjskih nosivih zidova u zgradi postoje još i uzdužni nosivi zidovi, koji služe kao oslonci stupova stolica. Kod krovova sa stolicama rogovi se oslanjaju na horizontalne grede koje su paralelne sa strehom i nazivamo ih podrožnice. Podrožnice u vrhu dvostrešnog krova ( sljemenu ) nazivaju se sljemenjače.
normalno drveno krovište s podrožnicama na dvostrukim stojećim stolicama bez kosnika
Sljemenjače i srednje podrožnice oslanjaju se na stupove. Ako su stupovi vertikalni, onda takvu konstrukciju nazivamo uspravnom stolicom, ako su kosi onda je to kosa stolica. Ispod stupa stoli - ce mora se nalaziti uzdužni nosivi zid koji preuzima opterećenja. Sredina stupa od sredine zida može biti udaljena najviše 1 m, ako je udaljenost veća rade se kose stolice. Na donjoj strani stu- povi se oslanjaju na horizontalne vezne grede. U poprečnom smjeru stupove ukuru ćujemonkosnicima, a u uzdužnom rukama. .
81
Jednostruka stolica može se primjenjivati za raspone do 7 m izme đu vanjskih zidova i srednjim poprečnim zidom ili gredom. Dvostruka stolica može se primjenjivati za sve nagibe krova i raspo - ne do 12m između vanjskih nosivih zidova, uz uvjet da postoje uzdužni zidovi ili grede.
KROVOVI SA VISULJAMA Krovove sa visuljama primjenjujemo u zgradama gdije nema popre čnih nosivih zidova nego po - stoje samo vanjski. Opterećenje sa sljemenjače se prenosi preko kosnika. Jednostruka visulja se može koristiti za sve nagibe krovnih ploha i za raspone do 8 m između vanjskih zidova, a dvostruke visulje od 8 do 12 m .
drveno krovište na dvostrukim visuljama
DRVENI REŠETKASTI KROVOVI Drvena dvostrešna krovišta najviše se izra đuju kao rešetkasti nosači trokutnog i peterokutnog oblika. Sastavni dio rešetkastog nosa ča su donji i gornji pojas, te vertikalvi štapovi ili vertikale i horizontalni štapovi ili horizontale. Vertikale i horizontale povezuju oba pojasa u čvorove. Donji pojas djeluje kao vezna greda, pa mu se krajevi oslanjaju na vanjske zidove i stupove. Gornji pojas djeluje kao rogovi, pa nosi krovni pokrov i njegovu podlogu. Vertikale djeluju kao stupovi, a diagonle kao kosnici. .
82
Najčešći vezovi su priljubljivanje elemenatai pri čvrščivanje svornjacima, moždanicima, čavlima i ljepilom. Iznimno se pri upotrebi deblje gra đe koriste i neki tesarski vezovi. Na krajevima rešetke su najve ća naprezanja pa se poslijednje polje obi čno ispunjavaaaa koso položenim daskama u dva sloja Oblici rešetkastih nosača
detalj spoja
Rešetke se mogu postaviti na tri načina: 1. na razmacima do 1 m postavljaju se rešetkasti nosači od dasaka za raspone 6 do 20 m. Ukruta u uzdužnom smjeru izvodi se od križno postavljenih dasaka. Podgled je mogu će postaviti od lakih izolacionih ploča pričvršćenih na donji pojas. Drvene rešetke imaju vijek trajanja 10 -15 godina jer popuste veze na spojevima. 2. na razmacima do 4 m postavljaju se rešetkasti nosači izrađeni od gredica ili više spojenih dasaka. Spojevi u čvorovima mogu biti ojačani bušenim čeličnim limovima tzv. kramponkama.
3. na razmacima do 5 m izrađuju se gredni rešetkasti nosači raspona i do 50 m. Upotrebljavaju se za izradu mostova,hangara, krovova i dr. Optere ćenje preuzimaju uvijek u čvorovima.
8.3. KROVNI POKROVI Kose krovove čine krovne konstrukcije, drvene ili masivne i krovni pokrov. Prazni prostor u krovu naziva se tavan,a potkrovlje je prostor opremljen za stanovanje. Oblik krovne konstrukcije i vrsta pokrova zna čajni su za izgled i konstrukciju cijele zgrade. Pokrov štiti zgradu od nepovoljnih utjecaja atmosferilija. Treba biti otporan i nepropusan za kišu i snijeg,otporan na utjecaj mraza, vjetra i vatre. Pri odabiru krovnog pokrova važne su klimatske prilike,cijena, trajnost i izgled. Izbor krovnog pokrova mora se izvršiti prije izbora .
83
krovne konstrukcije. O pokrovu ovise nagibi krovnih ploha, oblik i rješenje krovne konstrukcije. Kvaliteta pokrova ovisi o stručnoj izvedbi i pridržavanju tehni čkih propisa. Razlikujemo dvije grupe: vodonepropusni i vodoodvodni pokrovi. Vodonepropusni pokrovi su bez reški – lim, ljepenka, plastika Vodoodvodni su pokrovi sa reškama, izvode se slaganjem pokrovnih elemenata. Mogu ći minimalni nagibi krovnih ploha ovise o broju reški, na činu postavljanja i brtvljenja. Što je materijal nepropusniji, niže su krovne plohe. Prema vrsti materijala razlikujemo slijedeće vrste pokrova: o crijepovi od pečene gline crijepovi od betona o o vlaknasto-cementni proizvodi – salonit, eternit bitumenski proizvodi - šindra o o metalni limovi – ravne i rebraste ploče o plastični pokrovi – eval valovite ploče o stakleni pokrov o stare vrste od kamena,drveta i slame
PROVJETRAVANJE KOSIH KROVOVA Drvena krovišta izvode se sa slojem za prozra čivanje, uzduž rogova, debljine 3 – 5 cm. Zrak ulazi u krovnu konstrukciju na otvorima uz strehu i struji prema sljemenu zahvaljuju ći razlici u tlakovima. Neposredno ispod sljemena potrebno je omogu ćiti izlaz zraka. Zračni sloj ljeti smanjuje prenos topline sa pokrova na ostalu krovnu konstrukciju. Zimi usporava prolaz hladnog zraka u zgradu, odnosno gubitak topline iz zgrade prema van. Ulaz zraka treba rasporediti da se provjetravanje odvija kontinuirano bez zadržavanja u uglovima. Poželjno je omogućiti i poprečno strujanje zraka. Presjek otvora za ulaz zraka uz strehu treba biti 20/00, a otvora za izlaz 0,5 0/00 horizontalne projekcije krova. Za ve će širine krovišta potrebno je pove ćati nagib krova od minimalno predviđenog za tu vrstu pokrova. Provjetravanjem drvenih krovišta čuva se i krovni pokrivač od kondenziranja vodene pare što se stvara sa donje strane pokrova. Na krovovima zgrada gdje nije predvi đena poprečna ventilacija, kao i krovova sa blažim nagibom, ve će količine toplog zraka iz najviše stambene etaže zagrijavaju daske ispod pokrova i sam pokrov. Snijeg se otapa po cijeloj krovnoj površini. Što je krovni pokriva č glađi, snijeg lakše klizi, i ako nema snjegobrana nagomilava se u olucima. Postepeno se hladi, smrzava i to prvo sa vanjske hladne strane. Tako nastaje veća količina snijega koja ne odlazi u zale đeni oluk već se topi, prelijeva ka zgradi, moči vanjski zid i njegovu toplinsku izolaciju koja gubi termoizolacijska svojstva.
.
84
Oštećenja na zgradama iz navedenih razloga možemo sprije čiti izradom hladnih provjetravanih krovova iznad tavana ili toplih provjetravanih krovova iznad stambenih potkrovlja. NAGIBI KROVNIH PLOHA I VRSTA POKROVA Min nagib krova u o Jednostruki biber crijep 450 Dvostruki biber crijep 220 Krunski pokrov 220 Kupa kanalica 180 Vlaknasto-cementne ploče 120 Bitumenska šindra 100 Limene ploče 60
% 100% 45% 45% 33% 21% 17,6% 10%
CRIJEPOVI OD PEČENE GLINE U našim krajevima u upotrebi od najstarijih vremena.Unatoč novim vrstama zbog svijih osobina i danas je najčešća vrsta pokrova. Trajan je, malih troškova održavanja, otporan na vatru i mraz, Zbog poroznosti, glineni crijep „diše“ pa nema pojave rošenja s donje strane crijepa. Crijep je crvenkaste boje, a druge boje postižu se engobiranjem (dodavanjem boje svježoj glini) ili nanošenjem boje te ponovnim pe čenjem (veći sjaj od engobiranih). Razlikujemo više vrsta glinenih pokrova: o biber crijep – glatki crijep o utoreni tlačeni crijep o kupa kanalica ili žlijebnjaci o mediteran crijep o sljemenjaci – vučeni i tlačeni .
85
Biber crijep Biber crijep se polaže na letve 28 x 48 mm paralelno sa strehom. Prva letva je uvijek dvostruka ili sjekomično položena.Crijep se postavlja od strehe prema gore. Može se po četi postavljati sa lijeve ili desne strane krova „nosom“ oslonjenim na letvu. Sljeme krova se pokriva sljemenjacima postavljenim na sljemenu letvu 3/15 cm, me đusobno vezanim metalnim kopčama. Stariji način je polagenje sljemenjaka u produžni mort sa preklopom 8 cm u obrnutom smijeru od učestalog vjetra.Grebeni se postavljaju odozdo prema gore. Krovna uvala prvo se oblaže limom. Kod biber crijepa razlikujemo tri na čina pokrivanja: o jednostruko ili prosto o dvostruko ili gusto krunsko o - Jednostruki pokrov biber crijepom
Upotrebljavamo za privremeno pokrivanje.Nagib krova je 45 – 60 0. Crijepovi se postavljaju na letve 3/5 cm na međurazmacima 30 cm. Prvi i zadnji red imaju po dva crijepa zbog prikišnjavanja. Crijepovi mogu biti postavljeni tako da se u gornjim redovima nastavljaju ili preklapaju za ¼ crijepa. Između crijepova mogu se postaviti trake krovne ljepenke ili lima. Sljemenjaci se postavljaju obrnuto od smjera u čestalog vjetra. - Dvostruko ili gusto pokrivanje biber crijepom Dvostruko ili gusto pokrivanje biber crijepom je trajno pokrivanje.Dvostruko pokrivanje se zove zbog toga što su po dva crijepa izme đu letvi. Razmak letvi je dvostruko manji, 14 – 16 cm, a na svaku letvu se postavlja po jedan crijep. Letve se postavljaju dvostuko guš će pa ga neki zovu gusto pokrivanje. Ovaj na čin pokrivanja se danas najviše upotrebljava za biber crijep.
.
86
Prva letva je dvostruka a služi da bi podignuli donje krajeve crijepa. Crijep nema utora pa je svejedno počinjemo li pokrivanje s lijeve ilidesne strane. Prvi i zadnji red crijepa su dvostruki zbog prokišnjavanja. Udaljenost zadnje letve od sljemena je 7 – 12 cm. Sljeme pokrivamo utorenim sljemenjacima postavljenim na letve ispod kojih je armirana krovna traka. Ona ujedno smanjuje trenje između sljemenjaka i podloge. Sljemenjaci se međusobno kvače metalnim kopčama. Mogu se na klasi čan način postavljati u mort. Grebeni se isto pokrivaju utorenim sljemenjacima od strehe prema vrhu. Uvala krova oblaže se limom ili posebnom armiranom folijom koju proizvodi proizvođač pokrova. - Krunsko ili dvostruko pokrivanje biber crijepom Ovaj način pokrivanja spada u teške pokrove i danas se više ne upotrebljava. Naziv je dobio prema izgledu jer izvana djeluje kao kruna. Neki ga nazivaju dvostruki jer su na svakoj letvi po dva crijepa. Zbog težine letva je deblja 3,8/4,8 cm. Razmak letvi je 30 cm. Sljeme, grebeni i uvale se pokrivaju uobičajeno.
Utoreni tlačeni crijep Utoreni tlačeni crijep ima uzdužne i horizontalne utore što omogu ćuje još bolje naljeganje pa je mogućnost prodora oborina još manja. Crijepovi se postavljaju jednostruko na letve 4/5 cm za nagibe do 350 i 3/5cm za veće nagibe. Razmak letvi je 33 cm. Počinju se polagati uz strehu sa lijeva na desno zbog utora. Svaki drugi crijep se zbog vjetra dodatno učvršćuje za letvu. Utoreni sljemenjaci se polažu na sljemenu letvu preko armirane krovne folije povezani metalnim kopčama. Moguće je postavljanje tlačenih ili vučenih sljemenjaka u produžnom ili jačem vapnenom mortu. Sljemenjci se polažu u suprotnom smijeru od najja čeg vjetra. Grebeni se polažu na isti način.
.
87
Kupa kanalica Za ovu vrstu pokrova upotrebljava se još naziv kupe ili žlijebnjaci. Pokrov je tradicionalan u Primorju i Dalmaciji. U tim krajevima ima mnogo vjetra i zbog toga svaki element mora biti pričvršćen sa jačim vapnenim mortom, a masivnost mu daje dobru toplinsku izolaciju. Nedostatak mu je velika težina i mnogo ru čnog rada pa je zbog toga skup. Veli čina letvi je 4,8/ 4,8 cm. Postavlja se tako da je prvi red uz strehu okrenut prema gore, a preko njih dolaze kanalice koje su okrenute prema dolje u sloj morta. Postoje tri načina polaganja: 1. na letve paralelno sa strehom – udaljenost letvi je 30 cm, a kupe se vješaju ili pričvršćuju čavlima 2. na letve okomito na strehu – razmak letvi je 22 cm što odgovara veličini kupe kanalice 3. na kosu krovnu plo ču iz polumontažnih gredica koje su povezane tla čnom pločom od 5 cm ili AB ploču se u vapnenom mortu postavljaju kanalice okrenute prema gore, a preko njih, u mortu dolaze kanalice okrenute prema dolje Za pokrivanje sljemena i grebena postavljaju se vu čene kupe kanalice u vapnenom mortu sa preklopom. Mediteran crijep Mediteran crijep je nastao kao moderna kopija pokrova iz kupa kanalica . Crijep iz daljine izgleda kao kupa kanalica ali se polaže na suho bez morta. Znatno je lakši od pokrova sa kupama. Crijep ima jedan val i jednu ravninu, a postavlja se pomo ću horizontalnih i vertikalnih utora. Pričvršćuju se čavlima na letve 3/5 koje su na me đurazmacima od 35 cm. Pokrivanje počinje uz strehu slaganjem od lijeva u desno. Postoje dodatni elementi za rubovne završetke te sa otvorima za ventilaciju. BETONSKI CRIJEP Betonski crijep je noviji proizvod. Minimalni nagib krova ovisi o tipu. Crijep je težak pa je zbog toga dobar u vjetrovitim podru č jima. Mnogo slabije propušta paru od glinenog crijepa. Ima više oblika betonskog crijepa: biber, dvostruki biber i profilirani crijep pod nazivima alpski, kristal klasik, mediteran i antik. Svi crijepovi su iste veli čine 33x42 cm sa glatkom i hrapavom površinom koja spre čava klizanje snijega. Alpski crijep ima svjetlucavu strukturu. Veličina letvi na koje se polažu je 3/5 cm, a razmak između letvi je 31,5 cm. Pored standardnih crijepova za kompletiranje krovnog pokriva ča proizvode se crijepovi sa otvorima za prozračivanje, rubni crijepovi, trake krovne i grebene folije, snjegobrani, metalne stepenice, elementi sa nastavkom za ventilacijsku cijev i crijepovi za osvjetljenje tavana. SALONIT PLOČE Pokrov salonit pločama je bio čest način pokrivanja krovova u našim krajevima. Međutim danas se iz više razloga ne upotrebljava. U novoj proizvodnji azbest - cementne ploče su iz zdravstvenih razloga zamijenjene vlaknasto – cementnim. Plo če su vodonepropusne, .
88
dobre mehaničke čvrstoće, ne gore, ali se u zaga đenoj (agresivnoj) atmosferi s vremenom počinju ljuštiti. Salonit ploče se postavljaju na letve i pri čvršćuju čavlima, a valovite ploče vijcima. Razlikujemo četiri vrste pokrova: ravne kvadratične ploče, „šablone“, male i velike valovite ploče.
ravne kvadratične ploče
velike valovite salonit ploče
Ravne kvadratične ploče 40x40 cm upotrebljavaju se za pokrivanje krovova i pročelja zgrada izloženih jakim udarima vjetra i kiše. Male su mase pa je krovna konstrukcija ekonomična. „Šablone“ služe za dijagonalno pokrivanje. Veličine su 40x40 cm, sa odrezanim nasuprotnim vrhovima. Mala valovita ploča „Kaštelanka“ služi za paralelno pokrivanje. Velike valovite salonit plo če služe za pokrivanje industrijskih i sportskih objekata velike površine. Zbog dobrog nalijeganja mogu ć je mali nagib krova. Ploče imaju 6 – 8 valova, različite su širine i dužine. Postavljaju se uz strehu i to obrnuto od smijera glavnog vjetra. Pričvršćuju se vijcima za drvene letve ili metalne profile. Vijci se postavljaju na drugi i predzadnji val, a razmak letvi ovisi o veli čini ploča i izloženosti vjetru. Ploče se preklapaju u uzdužnom i poprečnom smijeru. Minimalni nagib za brtvljeni spoj je 70, inače100.
BITUMENSKA ŠINDRA
.
89
Za pokrivanje krovova upotrebljavaju se savitljive, pravokutne plo če bitumenske šindre. Veličine su 100x34 cm sa tri uzdužna proreza do polovice plo če. Gornja polovica prevučena je bitumenskim ljepilom. Osnovu čine ploče iz staklenog voala natopljene obostrano bitumenom. Sa gornje strane posipaju se granuliranim kamenom škriljcem. Sa donje strane je posip kvarcnog pijeska da se plo če međusobno ne ljepe. Bitumenska šindra je trajna, lagano se kroji, otporna na vatru, sama se gasi. Ima malu težinu svega 10,5 kg/m2. Šindrom se mogu pokrivati ravne i zaobljene plohe. Postavlja se na krutu i nesavitljivu podlogu koja se može čavlati, a to su vodootporne ploče, daske ili podloga od lakog betona. Preko podloge se prvo polaže krovna folija.Ona sprečava kondenzaciju vodene pare sa donje strane šindre. Pokrivanje počinje uz strehu. Početni red šindre se polaže sa prorezima okrenutim prema sljemenu, preko njega dolazi .
90
prvi red sa prorezima prema strehi. Ostali redovi lijepe se preko nižih redova sa preklopom. Šindra se lijepi ili vari te čavla čavlima sa velikom glavom. Broj čavala ovisi o nagibu, važno je da gornji red prekrije čavle. Postavlja se na nagibe 10 – 85 0. Na strmijim nagibima šindra se prikucava direkno na podlogu. Na sljemenu se posljednji redovi preklapaju jedni preko drugih. Za sljemenjake se plo če šindre izrežu po prorezima na četiri dijela. Svaki dio se presavije i postavi dužinom sljemena u suprotnom pravcu od najja čeg vjetra. Na isti način prekrivaju se i grebeni. Uz zidove šindra se podiže za min. 10 cm, a krovni završeci opšivaju limom. Za dimnjake se izrađuje limeni opšav i postavlja prije polaganja šindre. Na uvalama se prethodno zalijepi za podlogu traka bitumeniziranog staklenog voala širine 50 cm sa svake strane od osi uvale, a zatim se polažu redovi šindre tako da se me đusobno preklapaju. Zbog paronepropusnosti, krovovi pokriveni šindrom obavezno moraju biti ventilirani slojem zraka debljine 5 – 8 cm. Za ventilaciju izrađuju se otvori ispod strehe za ulaz i ispod sljemena za izlaz zraka.
8.4. LIMARSKI RADOVI U limarske radove spadaju opšavi vanjskih horizontalnih površina zgrade; vijenci, rubni završetci balkona i ograde, prozorske klup čice i zabatni zidovi. Limom se opšivaju uvale na krovu, dimnjaci, kpovni prozori i ventilacijski kanali. Izrađuju se žlijebovi i oluci te cijeli pokrovi kosog krova malog nagiba. Prema obliku razlikujemo ravne, valovite i rebraste limove. Razlikujemo čelični (crni) lim, cinčani, pocinčani, bakarni, aluminijski i olovni. Limovi se isporučuju u pločama i rolama. Nepropusni su za vodu, trajni i lagano se obra đuju. Za trajnu zaštitu limovi se pocinčavaju, eloksiraju ili plastificiraju. Obrada limova je strojna ili ručna, a uključuje sječenje, krojenje, savijanje i sastavljanje. Ravne limene ploče se isporučuju u pločama i sjeku na širine 20, 25, 33, 40 i 50 cm. Sastavljaju se savijanjem višeg preko nižeg dijela, lemljenjem ili zakovicama. Važno je znati da se za limene pokrove moraju svi elementi izraditi iz jedne vrsta lima inače pod utjecajem vlage dolazi do „topljenja“ lima. Tu pojavu zovemo elektroliza. Npr. ako imamo spoj bakra i cinka, cink će se istopiti.
LIMENI POKROVI Krovni pokrov iz ravnih limenih plo ča može se postaviti na svaki pa i najkompliciraniji oblik krova, na kupole i tornjeve. Limeni pokrovi su vrlo trajni, brzo i lako odvode kišnicu. Dobro provode toplinu pa se na površini lima sa donje strane uslijed razlike u temperaturi pojavljuje kondenzirana voda. Ona stvara koroziju lima i truljenje daš ćane podloge, pa se zato obavezno polaže na krovnu foliju. Limeni pokrovi su čujni pa trebamo postaviti i zvučnu izolaciju. Za pokrivanje krovova najviše se koristi pocinčani lim, zatim cinčani, bakarni i aluminijski lim u obliku ravnih, valovitih i rebrastih ploča. Nagibi krovnih ploha: - ravni lim 6 – 30 0 - valoviti i rebrasti lim 12 - 350 Ravne limene ploče Ravne limene ploče postavljaju se na čvrstu dašćanu podlogu debljine 24 mm. Za odvođenje kondenzirane vodene pare postavlja se krovna folija ili krovna ljepenka. Plo če su dimenzija 1000/2000 mm, ali se zbog udara vjetra limene plo če režu na tri dijela veličine 665/1000 mm. Pokrivanje ili oblaganje krovova limom po činje od strehe u pojasevima paralelnim sa rogovima. Limene plo če međusobno se povezuju prevojima. Leže ći i stojeći prevoj .
91
Prevoji okomito na strehu su stoje ći, a paralelni sa strehom ležeći. Preklopi sa susjednim prevojima pomaknuti su za ½ plo če. Limene ploče iz bakra, cinka i aluminija se znatno šire i skupljaju zbog toplinskih promjena. Pocinčane limene ploče su manje osjetljive na toplinske promjene.
Valovite limene ploče Ploče se izrađuju iz pocinčanog, cinčanog ili aluminijskog lima, a mogu biti plastificirane.
Upotrebljavaju za izradu krovova i pro čelja. Postavljaju se na nosa če od drvenih gredica, čeličnih ili AB profila paralelnih sa strehom. Počinju se postavljati uz strehu sa suprotne strane od djelovanja najjačeg vjetra sa preklopima. Dužina preklopa ovisi o nagibu krova, kreće se od 15 – 20 cm. Ako se preklopi brtve dozvoljavaju se manji nagibi do 6 0.
Rebraste limene ploče Pokrovi iz rabrastih limenih ploča koriste se kao elementi za pokrivanje krova, izradu pročelja i pregradnih zidova naročito na industrijskim zgradama. Rebraste plo če izrađuju se iz aluminijskog ili čeličnog lima obostrano plastificirane. Čelične ploče mogu biti sa jedne strane pocinčane. Limene rebraste ploče su elementi velikih dimenzija, pa se mogu brzo i jednostavno montirati. Često se primjenjuju kod krovova sa rešetkastim ili sli čnim nosačima. Debljina lima je 0,6 – 1 mm, korisna širina plo ča 70 -90 cm, a dužina do 12 metara. Rebraste ploče na krovovima upotrebljavaju se na tri na čina kao: krovni pokrivači – ploče sa nižim naborima, ploče sa višim naborima - su krovni nosa či preko kojih se postavlja toplinska izolacija i hidroizolacija,
.
92
sendvič konstrukcija - od profiliranog lima, a u sredini je ….. termoizolacija.
rebraste limene ploče i sendvič konstrukcija
Prema vrsti i debljini materijala, visini i vrsti profila, kao i opterećenjima na krov proračunava se razmak nosa ča. Ploče se u njih učvršćuju vijcima. Međusobno se spajaju zakovicama. Kod krovova sa blagim nagibom dobro je da plo če imaju punu dužinu da bi se izbjegli poprečni preklopi. Žlijebovi Prema obliku žlijebovi mogu biti polukružni i četvrtasti. Veličina žlijeba određuje se prema veličini krova tako da površini 1 m 2 krovne plohe odgovara 1 cm 2 presjeka žlijeba. Žlijeb je u nagibu 0,5 – 1%, a na jednu vertikalu zbog estetskih razloga dolazi 10 do 15 m dužine.
dužina žlijeba na pročelju zgrade
postavljanje kuka na drvene rogove ili armirano betonsku ploču
.
93
polaganje visećeg žlijeba
Žlijebovi se izrađuju iz limova dužine 1m, sastavljaju lemljenjem i postavljaju na kuke iz plosnog željeza. Kuke se postavljaju na drvene rogove ili krovnu plo ču na međurazmacima od 60 – 80 cm. Limovi se na rubovima savijaju da bi postigli bo čno ukrućenje. Limeni žlijebovi mogu biti viseći, ležeći i stojeći.
Ležeći i viseći limeni žlijeb
stojeći limeni žlijeb
Najčešći su viseći, ležeći nisu više u upotrebi. Stojeći žlijebovi nisu vidljivi na pročelju zgrade.
.
94
Oluci Oluci služe za vertikalni odvod vode. Veli čina presjeka olučne cijevi odgovara 2/3 presjeka žlijeba. Cijevi se sastavljaju iz limova dužine 1 – 2 m i učvršćuju obujmicama za zidove. Spojni element između žlijeba i oluka može biti oblikovno riješen na više načina. Ispust iz olučne cijevi može biti vanjski ili se voda odvodi u kanalizaciju. Dobro je zadnjih 1,5 m limenog oluka zamijeniti metalnom cijevi. spoj žlijeba i olučne cijevi
Opšav prozorske klupčice Kišnicu koja se slijeva sa prozora prima vanjska prozorska klup čica i preko okapnice odbacuje od vanjskog zida. Nagib klup čice je prema vanjskoj strani. Lim se sa vanjske strane prepušta za 3cm, a rub lima se po pravilu struke savija prema unutra. Na bočnim stranama lim se podiže za 2 cm uz zidove ispod žbuke. Uz drveni prozor lim se podiže i pričvršćuje pocinčanim čavlima.Limeni opšav prozorske klupčice izrađuje se iz pocin čanog, bakarnog ili aluminijskog lima. Kod betonskih zidova između lima i zida postavlja se traka krovne ljepenke da lim ne korodira.
.
95
Opšav zidne uvale Spoj između zida i krova potrebno je zaštititi limom. Nagib lima može biti na jednu ili obje strane, a završava se okapnicama na obje strane. Visina lima uz viši zid je 25 – 35 cm. Spoj se može izvesti sa uvalom zbog bolje odvodnje. Rubove na spoju u čvrstiti i zaštititi silikonom.
Opšav krovne uvale Paralelno sa gredom uvalnicom (kod složenih krovova) na skra ćene rogove postavljaju se daske kao nosa či limenog opšava. Na daš ćanu podlogu postave se sa strane letve za nadvišenje rubova. Za opšav upotrebljavamo limene trake širine 50 – 70 cm i po rubovima napravimo obod koji sa limanim kvačicama pričvrstimo za podlogu. Na donjem dijelu uvala se spaja porubnim limom i žlijebom. Opšav dimnjaka Oko dimnjaka na mjestu prodora kroz krovni pokrov postavlja se limeni element za opšivanje dimnjaka. Izra đuje se od četiri skrojena i savijena dijela koji se me đusobno povezuju i leme. Podloga može biti od dasaka ili letvica krovnog pokrova. Prednja niža strana trake jednim dijelom opšiva dimnjak u visini 20 – 30 cm, a donjim proširenim dijelom završenim prevojem, prebačena je preko pokrova za oko 20 cm. Na zadnju višu stranu dimnjaka postavlja se ploča slična prednjoj. Ona jednim krajem opšiva dimnjak, a drugim kosim dijelom u dužini oko 20 cm učvršćuje se u podlogu ispod krovnog pokrova kao i bo čne ploče. Porub lima savija se prema naprijed i nagore. Bočne ploče jednim krajem opšivaju dimnjak, a na drugom imaju stojeći šav udaljen od dimnjaka za 5 – 7 cm. Porub im se savija prema dimnjaku. Limeni opšav dimnjaka učvršćuje se kao pri opšivanju zida pomo ću limene trake. Po obodu opšav se prihva ća kvačicama za podlogu.
.
96
.
97
LITERATURA : Mittag: Građevinske konstrukcije Peulić: Konstruktivni elementi zgrada I i II Šimetin : Građevna fizika Vrkljan : Gra đevinske konstrukcije Krunić, Mladenović : Osnovni građevinski radovi Lončarić : Građevinarstvo Smoljanović: Elementi zgrada I i II ( izvod iz predavanja ) Bertol – Vr ček : Arhitektonske konstrukcije i fizika zgrada ( izvod iz predavanja ) Mirković : Izvedba zgrada ( izvod iz predavanja ) Lađarević : Tesarski radovi I i II ( priručnik kao interno obrazovno sredstvo OIGŠ ) Korišten promotivni materijal : Isover Rhepanol, Rhenofol Tervol Hidrosan izolacije Bramac Schiedel Yitong Wienerberger Samoborka Baumit Beton Lučko Peri Noe
.
98
