Univerzitet u Kragujevcu FAKULTET INŢENJERSKIH NAUKA U KRAGUJEVCU
University of Kragujevac FACULTY OF ENGINEERING IN KRAGUJEVAC
Seminarski rad
iz predmeta: Vozila povećane prohodnosti tema rada: Višeosovinska vozila
Predmetni nastavnik:
Student:
dr. Jovanka Lukić, van. prof.
Šmigić Damnjan 322/2011
Kragujevac, 2012.
Višeosovinska vozila
Fakultet inženjerskih nauka
Rezime:
U ovom radu je objašnjen razvod snage i pogonskih momenata višeosovinskih vozila. Prikazan je sažet prikaz o osnovnim zahtevima upravljanja i prikazani su i opisani modeli za analizu oscilatorne udobnosti višeosovinskih vozila. Dat je i primer određivanja sile kočenja na osovinama tegljača i poluprikolice i reakcije na sedlu. Ključne reči: višeosovinska vozila, upravljanje višeosovinskih vozila, modeli oscilatorne udobnosti
Abstract
This paper explains the distribution of power and drive torque multi-axis vehicles. Shown is a summary of the essential requirements of management and are shown and described models for the analysis of oscillatory comfort multi-axis vehicles. It is given the example of determining the braking force on tractor and trailer axles and reactions to the saddle. Keywords: Multi-axis vehicles, control of multi-axis vehicles, models of oscillatory comfort
2
Višeosovinska vozila
Fakultet inženjerskih nauka
Sadrţaj:
1.0 Uvod ......................................................................................................................................... 4 2.0 Cirkulacija snage .................................................................................................................. 13 2.1 Parazitska snaga .................................................................................................................. 13 2.2 Razvod snage....................................................................................................................... 14 2.3 Pogonski moment višeosovinskih vozila ............................................................................ 16 3.0 Ponašanje motornih vozila na putu ..................................................................................... 18 3.1 Upravljanje višeosovinskih vozila ...................................................................................... 18 4.0 Oscilatorna udobnost motornih vozila ................................................................................ 24 4.1 Sistem za oslanjanje višeosovinskih vozila......................................................................... 24 4.2 Modeli za analizu oscilatorne udobnosti višeosovinskih vozila ......................................... 26 5.0 Određivanje sile kočenja na osovinama tegljača i poluprikolice i reakcije na sedlu...... 30 6.0 Literatura............................................................................................................................... 32
3
Višeosovinska vozila
Fakultet inženjerskih nauka
1.0 Uvod Višeosovinska vozila se koriste u vojne, civilne, specijalne, sportske i druge svrhe. U vojsci, višeosovinska vozila su pronašla primenu kod raznih transportera, nosača raketa, pokretnih radionica, nosača mostova i drugo. U civilne potrebe, višeosovinska formacija vozila se koristi kod protivpožarnih vozila, kod autodizalica itd. U sportskoj oblasti se koristi na trkama i takmičenju u prohodnosti u čuvenom ’’Truck trial’’, zatim u reliju’’Paris Dakar’’, takmičenja u vuči prikolice, kao i drugim vrstama takmičenja. Podela vozila prema broju osovina se vrši kod terenskih, teretnih automobila i automobila specijalne namene. Kod putničkog automobila postoje dve osovine, jedna upravljačka i druga zadnja, bez obzira na kojoj je osovini pogon. Standard SRPS M N0. 010 ne definiše način razvođenja pogona na točkove, već svrstava vozila sa aspekta prohodnosti. Podvrste ovih vozila su: dvoosovinska, troosovinska, četvoroosovinska i višeosovinska vozila. Sa aspekta prohodnosti i savlađivanju terena, vozila se dele na: -
vozila normalne prohodnosti (sa pogonom tipa: 4x2, 6x2, 6x4, 8x2, 8x4) vozila povišene prohodnosti (sa pogonom tipa: 4x4, 6x6, 8x8). Šema rasporeda osovina
Pogonski tip točkova
Formula upravljanja osovina
Formula raspodela pogon.
I
4x2
1–0
02
II
4x2
1–0
10
III
4x4
1–0
12
IV
4x2
0–1
10
Tabela 1: Dvoosovinska vozila: razmeštaj osovina i pogona
Namena i prohodnost vozila normalne prohodnosti vozila normalne prohodnosti vozila poviš. i visoke prodnosti sporohodna i vozila i unutraš. transporta
[3]
U prvoj oznaci, prvi broj označava broj točkova, a drugi broj pogonskih točkova, pri čemu se udvojeni točkovi ne računaju kao posebni, već kao jedan točak povećane prohodonosti. Primera radi, oznaka 6 x 4 označava da vozilo ima šest točkova, a da su četiri pogonska. Kod ove formacije je najčešće prednja osovina upravljiva, a zadnje dve osovine su pogonske. [3]
4
Višeosovinska vozila
Fakultet inženjerskih nauka
Slika 1: terensko dvoosovinsko vozilo visoke prohodnosti, Kamaz 4350
[6]
Slika 2: terensko višenamensko dvoosovinsko vozilo visoke prohodnosti, Unimog 406
[7]
5
Višeosovinska vozila
Fakultet inženjerskih nauka
Šema rasporeda osovina
I
Pogonski tip točkova
Raspored osovina
Formula upravljanja osovina
Formula raspodela pogon.
6x4
1–2
1 – 00
023
vozila norm. i povišene proh.
6x2
1–2
1 – 00
020
vozila norm. prohodnosti
6x6
1–2
1 – 00
123
6x6
1–1–1
1–2–0
123
6x6
1–1–1
1–0–3
123
6x6
2–1
12 – 0
123
Namena i prohodnost
vozila visoke prohodnosti vozila visoke prohodnosti
II
III
Tabela 2: Troosovinska vozila: razmeštaj osovina i pogona
vozila visoke prohodnosti vozila specijalne namene
[3]
Slika 3: specijalno troosovinsko vozilo visoke prohodnosti, Land RG-33
[8]
6
Višeosovinska vozila
Fakultet inženjerskih nauka
Slika 4: troosovinsko vozilo visoke prohodnosti, Ural 4320
[9]
Slika 5: troosovinsko, višenamensko vozilo, visoke prohodnosti, Kraz 6322
[10]
7
Višeosovinska vozila
Fakultet inženjerskih nauka
Šema rasporeda osovina
Pogonski tip točkova
Raspored osovina
Formula upravljanja osovina
Formula raspodela pogon.
8x4
2–2
12 – 00
0034
8x6
2–2
12 – 00
1034
8x8
2–2
12 – 00
1234
8x4
1–1–1–1
1–2–0–0
1234
8x8
1–1–1–1
1–0–0–4
1234
vozila visoke prohodnosti
III
8x8
1–2–1
1 – 00 – 1
1234
vozila visoke prohodnosti
IV
8x8
1–1–2
1 – 2 – 00
1234
vozila visoke prohodnosti
I
Namena i prohodnost vozila normal. prohodnosti vozila poviš. prohodnosti vozila visoke prohodnosti vozila visoke prohodnosti
II
Tabela 3: Četvoroosovinska vozila: razmeštaj osovina i pogona
[3]
I – podeljeni raspored osovina II – ravnomerni raspored osovina III – raspored sa srednjim osovinama na bliskom rastojanju IV – neravnomerni raspored osovina
Slika 6: četvoroosovinsko vozilo normalne prohodnosti, Iveco Trakker
[11]
8
Višeosovinska vozila
Fakultet inženjerskih nauka
Slika 7: četvoroosovinsko vozilo visoke prohodnosti, Oshkosh M1070
[12]
Slika 8: četvoroosovinsko, specijalno, vozilo visoke prohodnosti, Maz 537
[13]
9
Višeosovinska vozila
Fakultet inženjerskih nauka
Pogonski tip točkova
Raspored osovina
Formula upravljanja osovina
Formula raspodela pogon.
10 x 6
2–3
12 – 300
10045
vozila poviš. prohodnosti
12 x 6
3–3
123 – 000
000456
vozila visoke prohodnosti
12 x 6
2–4
12 – 3006
000456
vozila povišene prohodnosti
III
14 x 8
4–3
1234 – 007
1204500
vozila povišene prohodnosti
IV
16 x 8
5–3
12340 – 678
00305670
vozila povišene prohodnosti
Šema rasporeda osovina
I
II
Tabela 4: Razmeštaj osovina i pogona specijalnih i dizaličnih vozila
Namena i prohodnost
[3]
Slika 9: mobilni dizaličar normalne prohodnosti sa 5 osovina, Faun ATF 100-5
[14]
10
Višeosovinska vozila
Fakultet inženjerskih nauka
Slika 10: specijalno vozilo sa dvanaest osovina, za prevoz velikih tereta, Maz 7907
[15]
11
Višeosovinska vozila
Fakultet inženjerskih nauka
Šema rasporeda
Broj slobode kretanja
jedna u hor. ravni I jedna u ver. ravni 2 ili 3
II
Formula točkova
Formula upravljajućih slogova
6x6 8x8
1–0–0 1–0–3 12 – 00
8x8 16 x 16
12 – 34 1200 – 5600
Tabela 5: Konstruktivna rešenja razmeštaja slogova kod višeosovinskih vozila
[3]
I – prikolični tip II – slogovi sa pojedinačnim sedlima
Šema rasporeda
Namena i prohodnost
I
spec. vozila povećane proh. i spec. prikolice
II
spec. vozila povećane proh. i spec. prikolice
III
spec. vozila povećane proh. i spec. prikolice
Tabela 6: Razmeštaj osovina specijalnih samohodnih vozila i prikolica
[3]
I – ravnomerni raspored osovina II – zglobni tip vozila III – ravnomerni raspored osovina sa vučno – nosećim sedlima
12
Višeosovinska vozila
Fakultet inženjerskih nauka
2.0 Cirkulacija snage 2.1 Parazitska snaga Vozila se često koriste i van izgrađene saobraćajne infrastrukture, po neravnim terenima, bespuću i različitim vrstama tla. Otpori kretanja vozila po takvim terenima su mnogo veći i uslovi prijanja točkova su nepovoljni. Najefikasniji način za povećanje prohodnosti kroz takve uslove kretanja su upotreba pogona na svim točkovima ili kretanje vozila uz pomoć gusenica. Gusenična vozila nisu pogodna za kretanje po saobraćajnoj infrastrukturi, zato se veća pažnja posvećuje povećavanjem prohodnosti vozila točkaša. Potpuno iskorišćenje prohodnosti vozila sa pogonom točkovima je moguće ukoliko je kinematska veza između pojedinih točkova kruta, tj. blokiran razvod snage. Pri kretanju vozila van puta, postoje različiti kinematski uslovi kotrljanja pojedinih točkova u toku kretanja, kao što su kretanje u krivini, nejednaki poluprečnici točkova zbog različitih pritisaka u pneumaticima ili različitog stepena istrošenosti, neravno tlo, gaženje točkova na tlo različitih koificijenata prijanjanja i drugo. Kruta veza između pogonskih točkova se naziva parazitskom snagom.
Slika 11: Primer zupčastog prenosnika
[1]
Slika 12: Primer zupčastog prenosnika sa frikcionom spojnicom
[1]
Na slici 11 je prikazan zupčasti prenosnik, sa dva zupčasta para A i B, koji imaju različite prenosne odnose ia ib. Dovođenjem pogona K na sistem, zbog kinematske neusaglašenosti, doći će do uvijanja sistema, posebno vratila 1 i 2. Uvijanje će se povećavati sve dok se zupčanik K okreće, povećavajući tangencijalne napone u vratilima. Na kraju će doći do pucanja vratila ili zupčanika, u zavisnosti od granice izdržljivosti vratila ili zupčanika.
13
Višeosovinska vozila
Fakultet inženjerskih nauka
Ako se u vratilo 2 ugradi frikciona spojnica sa određenim momentom nošenja (slika 12), pri dostizanju momenta uvijanja koji odgovara nošenju frikcione spojnice, spojnica će proklizati. Brzina klizanja zavisi od prenosnog odnosa ia. Odnos ib je konstantan za vreme okretanja zupčanika K. Ovim je sprečen lom vratila, pod uslovom da je moment nošenja spojnice manji od torzione izdržljivosti vratila, ali će ceo sistem biti stalno dopunski opterećen odgovarajućim momentom. Ovaj moment predstavlja izvor parazitske snage.
2.2 Razvod snage Kod sistema razvoda snage sa mehanizmom slobodnog hoda, uključivanje prednjeg pogona se ostvaruje tek pošto se ostvari određeno proklizavanje zadnjih točkova. Kod ovakvog sistema, teorijski se brzine prednjih i zadnjih točkova razlikuju, odnosno brzina zadnjih točkova je veća od brzine prednjih točkova. Ovo se postiže odgovarajućim povećanjem prenosnog odnosa u glavnom prenosniku prednjeg mosta, pomoći izraza:
i01 = i02
(1.1)
i01 – prenosni odnos u prednjem pogonskom mostu i02 – prenosni odnos u zadnjem pogonskom mostu – dinamički poluprečnik prednjeg točka – dinamički poluprečnik zadnjeg točka klizanje zadnjih točkova, kada se uključuje prednji pogon Do uključivanja prednjeg pogona, vučne sile ostvaruju samo zadnji točkovi. Prednji točkovi se preko mehanizma slobodnog hoda slobodno kotrljaju i u sistemu snage ne cirkuliše parazitska snaga. Kada se uključi i prednji pogon, oba mosta su pogonska i to sa blokiranim razvodom, pa se stvaraju mogućnosti za cirkulaciju parazitske snage. Prednji pogon se uključuje kada se ostvaruje proklizavanje zadnjih točkova veličinom . Pri kretanju po strnjici, prijanjanje je obično od 25% do 40%. Ako je maksimalna vrednost koificijenta prijanjanja 0,65, uključivanje prednjeg pogona se ostvaruje kada vrednost iskorišćenog prijanjanja dostigne:
= (0,25
0,40) 0,65 = 0,16
0,26
(1.2) 14
Višeosovinska vozila
Fakultet inženjerskih nauka
Slika 13: Zavisnost klizanja od sile na poteznici traktora
[1]
Na slici 13 je prikazana kriva klizanja prednjih = f1 (Rpot) i kriva klizanja zadnjih točkova = f2 (Rpot). Sa ovim krivama klizanja i obrascem (1.3), moguće je odrediti rezultujuću krivu klizanja = f2 (Rpot), koja odgovara ukupnoj sili na poteznici, pri pogonu na sve točkove. Prema slici 13, uključivanje prednjeg pogona se ostvaruje kada zadnji točkovi dostignu klizanje . Pri klizanju na prednjim točkovima , ostvaruje se određena sila na poteznici Rpot1. Takođe, pri klizanju na zadnjim točkovima = , ostvarena je neka sila na poteznici Rpot2.. Veličina klizanja prednjih točkova se određuje prema obrascu:
=1–
(1.3)
Na osnovu obrasca (1.3) se određuje veličina klizanja prednjih točkova, a na osnovu toga preko funkcije = f1 (Rpot) se može izračunati sila na poteznici Rpot1. Nanošenjem ove sile Rpo1 na osnovnu silu, uz uslov da je klizanje zadnjih točkova = , dobija se tačka koja odgovara rezultujućoj krivoj klizanja, pri pogonu na svim točkovima. Sa više ovako određenih tačaka, rezultujuća kriva klizanja je potpuno definisana. 15
Višeosovinska vozila
Fakultet inženjerskih nauka
2.3 Pogonski moment višeosovinskih vozila Obrtni moment se od motora dovodi točkovima pod spoljašnjim otporima kretanju. Pri inženjerskim proračunima transmisije višeosovinskih vozila, pogonski moment u slučaju pravolinijskog kretanja po ravnom putu se određuje prema:
Mp = G fo r
(1.4)
G – težište tela fo – koificijent otpora kotrljanju r – računski poluprečnik točka
U zavisnosti od karakteristika sistema transmisije, pri pravolinijskom kretanju obrtni moment može biti uvećan od 2 – 4 puta. U slučaju isključenog razdelnika pogona, veći je porast obrtnog momenta, odnosno obrtni moment je manji ukoliko postoji diferencijal. Ukoliko se vozilo kreće velikom brzinom, treba dodati obrtni moment za savladavanje otpora vazduha. [1]
Slika 14: Šema diferencijalnog prenosa snage četvoroosovinskog vozila sa jednim pogonskim agregatom i pogonskim mostovima
[1]
16
Višeosovinska vozila
Fakultet inženjerskih nauka
Tačka a je čvor grananja u koji se dovodi pogonski moment M0 koji dolazi od pogonskog agregata preko transmisije. Momenti na točkovima su M1, M2, ... , Mn. Smer im nije poznat. Točkovi i ramovi mostova su povezani u jednu celinu. Brzine translatornog kretanja centara svih točkova su jednake, kao i ugaone brzine. Razlike momenata u zatvorenoj konturi su:
M21 = M2 – M1 M31 = M3 – M1 ...
(1.5)
M(n-1)1 = Mn-1 – M1 Mn1 = Mn – M1
Dobija se n-1 jednačina. Na ovaj način se može formirati jednačina za bilo koju kombinaciju kontura. Na osnovu drugog principa teorije toka snage za čvornu tačku, prema slici 14, možemo napisati da je ukupan moment u čvornoj tački a jednak zbiru svih momenata:
M0 = M1 + M2 + ...+ Mn-1 + Mn
(1.6)
Izrazi za momentne jednačine dovedene na točkove se dobijaju korišćenjem sistema jednačina (1.4) i (1.6):
M1 = Mo / n – ∑
/ n)
M2 = M21 + M1 ...
(1.7)
M(n-1)1 = Mn-1 – M1 Mn = Mn1 + M1
17
Višeosovinska vozila
Fakultet inženjerskih nauka
3.0 Ponašanje motornih vozila na putu 3.1 Upravljanje višeosovinskih vozila Održavanje željenog pravca kretanja teretnog vozila omogućava sistem za upravljanje. Izbor parametara sistema za upravljanje zavisi od sistema za oslanjanje, zahteva bezbednost korišćenja, prohodnost, namenu i drugo. Posle odabira koncepcije vozila, odnosno odabira pogona, broj osovina, opterećenje po osovinama, dimenzije točkova, tragova točkova, osnog rastojanja i parametara za oslanjanje, moguće je definisati parametre sistema za upravljanje. Pri postavljanju kinematskih zahteva koji sistem za upravljanje mora da zadovolji, pored gore navedenih faktora, mora da se definiše i minimalni i maksimalni poluprečnik zaokretanja teretnog vozila. Obrazac za kinematski zahtev zaokretanja dvoosovinskih i troosovinskih vozila je:
(2.1) Obrazac za kinematski zahtev zaokretanja četvoroosovinskih vozila je:
(2.2) (2.3) Pri definisanju osnog rastojanja, veličina ''p'' se obično usvaja od 0.30 L1. Moguće je i izračunati pomenuti maksimalni i minimalni radijusi zaokretanja, kao i širinu koridora, pretpostavljajući da su točkovi bočno kruti. [1]
18
Višeosovinska vozila
Fakultet inženjerskih nauka
Slika 15: zaokretanje dvoosovinskog vozila
[2]
Za četvoroosovinsko vozilo, minimalni radijus Rmin i maksimalni radijus Rmax se računaju na sledeći način:
(2.4)
√
(2.5)
19
Višeosovinska vozila
Fakultet inženjerskih nauka
Slika 16: zaokretanje troosovinskog vozila
[2]
Za izračunavanje koridora koristi se obrazac:
Šmin = Rmax – Rmin
(2.6)
S obzirom da su prohodnost i bezbednost u vezi sa odabirom parametara za upravljanje višeosovinskog vozila, ti parametri zavise od zakonskih propisa i namene teretnog vozila. Primera radi, pretpostavimo da nam je zadata veličina maksimalnog radijusa zaokretanja četvoroosovinskog vozila 24 m. Grafičkim putem se mogu izračunati uglovi zaokretanja spoljnih upravljivih točkova, čije su vrednosti, iz konstruktivnih razloga ograničene na 450 (zbog potrebe da unutrašnji uglovi imaju vrednosti i do 500 ). Sličnim postupkom se mogu definisati i veličine parametara zaokretanja vučnih spregova na slici 18 i na slici 19. Ovde će se ukazati na mogućnost definisanja parametara zaokretanja vučnog sprega tegljač – poluprikolica, kog koga se upravlja zadnjom osovinom poluprikolice. Određivaće se uglovi i Pretpostavimo da je trenutni pol u tački P. Na osnovu geometrijskih relacija, možemo napisati:
√
(2.7) 20
Višeosovinska vozila
Fakultet inženjerskih nauka
Slika 17: zaokretanje četvoroosovinskog vozila
[2]
Slika 18: zaokretanje vučnog sprega: tegljač – poluprikolica
[2]
21
Višeosovinska vozila
Fakultet inženjerskih nauka
1 = l – b2 l1 = √ f = l – b2
(2.8)
r = f – b1 S=R–R
Slika 19: zaokretanje vučnog sprega: kamion – poluprikolica
[2]
Posle odgovarajućih transformacija možemo napisati izraz koji definiše kinematski zahtev za ostvarivanje upravljanje poluprikolicom:
[
]
(2.8)
22
Višeosovinska vozila
Fakultet inženjerskih nauka
Do potrebnih dimenzija elemenata sistema upravljanja u početnoj fazi projektovanja dolazi se izvođenjem proračuna njihovog opterećenja pri zaokretanju točkova u mestu, pri čemu se moment izvodi empirijski. S obzirom na to da parametri pneumatika nisu poznati, izračunavanje momenta zaokretanja vozila izračunava po obrascu:
(2.9)
Mz – moment zaokretanja vozila u mestu k – koificijent (obično se usvaja 2.1) p – pritisak vazduha u pneumaticima upravljivih točkova Gu – opretećenje upravljivih točkova
Vodeći se ovim podacima, može se izračunati i moment na točku upravljača, koji ne sme biti veći od 100 200 N, zbog zamora vozača. Ukoliko ovaj uslov nije ispunjen, što je često tako kod vozila čija reakcija tla na upravljivim točkovima ne prelazi 50 N, neophodno je korišćenje servoupravljača i radnih cilindara. Izbor servoupravljača se vrši na osnovu preporuka iz tabela renomiranih svetskih proizvođača (primer proizvođača ‘’ZF’’u tabeli 7).
Hidraulički moment [Nm] Prenosni odnos Ugao poluge upravljača Br. okret. točka upravljača Puž Povratno dejstvo [Ncm] Opter. prednje osov. [daN]
ZF 8042 3570 20.7:1 960 5.5 levi 1560 [6Mpa] 4000 – 6000
* mogućnost priključenja dodatnih cilindara ZF 8045 ZF 8045* 4800 4800 22.7:1 22.7:1 960 960 6.1 6.1 levi levi 28.5[Kpa] 6500 – 7000
Tabela 7: primer proizvoĎača ’’ZF’’ za preporuku servoupravljača
[3]
23
Višeosovinska vozila
Fakultet inženjerskih nauka
4.0 Oscilatorna udobnost motornih vozila 4.1 Sistem za oslanjanje višeosovinskih vozila Sistemi za oslanjanje vrše ulogu posredovanja između oslonjenih i neoslonjenih masa. Sistem za oslanjanje prima sva opterećenja koja se javljaju u eksplotacionim uslovima. Njegov zadatak je i da obezbedi odgovarajuću udobnost i stabilnost vozila. Izbor parametara za sisteme oslanjanja svodi se na rešavanje različitih i međusobno suprostavljenih zahteva. Kao i kod sistema za upravljanje, tako se i kod polaznog projektovanja sistema za oslanjanje polazi od definisanja namene vozila. Kod najlakših teretnih vozila postoje i konstrukcije sa nezavisnim oslanjanjem, dok se kod teških teretnih vozila koristi isključivo sistemi zavisnog vešanja. Najčešće korišćena struktura sistema za oslanjanje kod teretnih vozila formule 4x2 ili 4x4 se sastoji iz lisnatih opruga (gibnjeva). Za teretna vozila koja su namenjena za eksploataciju na putevima, najčešće se koriste parabolične lisnate opruge, dužine oko 1800 mm. Na prednjoj osovini se koriste opruge sa 3 ili 4 lista, sa statičkim ugibom do 200 mm i dinamičkim ugibom od oko 80 mm. Pomoćna opruga ima od 1 do 3 lista i može da ostvari ugib od oko 100 mm.
Slika 20: lisnata opruga
[4]
Vozila formule 6x4 najčešće koriste balansirajući zadnji sistem za oslanjanje, sa oprugama koje primaju bočna opterećenja, dok se za podužno vođenje koriste reaktivne poluge sa gumenim elastičnim zglobovima. 24
Višeosovinska vozila
Fakultet inženjerskih nauka
Slika 21: Balansirajući sistem za oslanjanje
[4]
Vozila koja se koriste isključivo van puta (kiper, autodizalice i druga), koriste se trapezaste opruge i to kod svih formula točkova: 4x2, 4x4, 4x6, 6x6, 8x4 i drugo. U poslednje vreme širu primenu nalaze i vazdušne opruge, uglavnom na zadnjoj osovini tegljača. Time se kod neopterećenog tegljača, pored udobnosti, postiže i stabilnost, ispuštanjem vazduha iz opruga, jer se postiže niža visina vozila.
Slika 22: Vazdušni sistem za oslanjanje
[4]
Na osnovu višegodišnje empirije i istraživanja uticaja vibracije na čoveka, preporučuje se da se pri izboru parametara vozila, rezonantne učestonasti nalaze u granicama normale, date u tabeli 8: Točkovi Elastično oslonjena masa Pogonska grupa Sedište Kabina
11 – 15 Hz 1 – 1.5 Hz 9 – 11 Hz 1.5 – 2.5 Hz 2.5 – 3.5 Hz
Tabela 8: Rezonantne učestanosti
[2]
25
Višeosovinska vozila
Fakultet inženjerskih nauka
4.2 Modeli za analizu oscilatorne udobnosti višeosovinskih vozila Teretna vozila se najčešće izvode kao višeosovinska. Na slici 13 je dat prost oscilatorni model. Kod višeosovinskih vozila, zbog masivne strukture i krute konstrukcije okvira, postoji zavisnost oscilacija veznih tačaka sistema za oslanjanje i okvira. U praksi je uobičajno da se orijentacioni parametri sistema za oslanjanje definišu na osnovu analize vertikalnih oscilacija vozila. Zbog toga se umesto pretpostavke da postoji raspregnutost oscilacija prednjeg i zadnjeg kraja koja se u fazi izrade projektnog proračuna čini za slučaj dvoosovinskog vozila, izračunava vertikalna ekvivalentna krutost sistema za oslanjanje. Sa slike se vidi da je ekvivalentna krutost sistema za oslanjanje i pneumatika jednaka zbiru parcijlnih krutost:
C=∑
1
(3.1) Cp = ∑
pj
Na sličan način se mogu izračunati i ekvivalentna prigušenja sistema za oslanjanje i pneumatika:
K=∑
1
(3.2) Kp = ∑
pj
Na osnovu tih podataka, ekvivalentni oscilatorni model višeosovinskog vozila za analizu vertikalnih oscilacija oko ravnotežnog položaja dat je na slici 13. [1]
26
Višeosovinska vozila
Fakultet inženjerskih nauka
Slika 23: oscilotorni model višeosovinskog vozila
[1]
Koristeći Njutnove zakone, možemo napisati diferencijalne jednačine vertikalnih oscilacija koncentrisanih masa oko ravnotežnih položaja u obliku:
m ̈ + k ̇ + cz = k ̇ p + c ̇ p mp ̈ p + (k + kp) ̇ p + (c + cp) zp –k ̇ – cz = cpzo + kp ̇ o
(3.3)
z0 i ̈ 0 – slučajna funckija pobude puta i njena brzina zp i ̇ p – vertikalne vibracije neoslonjene mase i odgovarajuće brzine z i – vertikalne vibracije oslonjene mase i odgovarajuće brzine
27
Višeosovinska vozila
Fakultet inženjerskih nauka
Slika 24:ekvivalentni oscilotorni model vozila
[1]
Na osnovu prethodnih diferencijalnih jednačina možemo odrediti približne vrednosti sopstvenih frekvencija oslonjene i neoslonjene mase:
f= fp =
√ √
(3.4)
Koristeći tabelu 2 za preporučene rezonantne učestonasti i prethodne izraze, možemo izračunati orijentacione vrednosti ekvivalentnih krutosti opruga za karakteristična težinska stanja teretnog vozila. Posle usvajanja odgovarajućih krutosti, vrši se provera statičkih ugiba opruga, koji treba da budu u intervalu od 100 mm.
28
Višeosovinska vozila
Fakultet inženjerskih nauka
Za izbor parametara sedišta, oslanjanja pogonske grupe i oslanjanja kabine, koristi se sledeći model:
Slika 25: ekvivalentni model za analizu vibracija pogonske grupe oslanjanja kabije i sedišta
[1]
Diferencijalna jednačina koje opisuju vertikalne vibracije datog modela su:
m ̈ + k ̇ + cz = k ̇ o + c zo (3.5)
z0 i ̇ 0 – funkcija pobude i njena brzina k i c – ekvivalentno prigušenje i krutost njenog sistema m – masa posmatranog sistema
29
Višeosovinska vozila
Fakultet inženjerskih nauka
5.0 Određivanje sile kočenja na osovinama tegljača i poluprikolice i reakcije na sedlu
Odrediti sile kočenja na osovinama tegljača i pokuprikolice i reakcije na sedlu:
G1=82 KN – tegljač G2=250.8 KN – poluprikolica L1=6.2m, L2=7.75m, d1=0.3m, d2=4.65m, h1=0.95m h2=2.44m h3=1m, l1=2.75m, =0.72
Osovina poluprikolice:
[
]
[
]
Tegljač – prednja osovina:
30
Višeosovinska vozila
Tegljač – zadnja osovina:
Reakcije na sedlu:
Fakultet inženjerskih nauka
31
Višeosovinska vozila
Fakultet inženjerskih nauka
6.0 Literatura [1]J. Lukić, M. Demić, Teorija kretanja motornih vozila, Fakultet inženjerskih nauka, Kragujevac, 2011. [2] Predavanja i vežbe prof. Jovanke Lukić, Vozila povećane prohodnosti, Fakultet inženjerskih nauka, Kragujevac, 2011. [3]Dr. A. Stefanović, Mobilne mašine i drumska vozila, Mašinski fakultet, Niš, 2008. [4] http://www.komman.com/ [5] http://news.thomasnet.com/company_detail.html?cid=442711&sa=10 [6] http://oplatsen.files.wordpress.com/2010/08/kamaz43501_11.jpg [7] http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/e/eb/UNIMOG_excavator.JPEG [8] http://media.defenseindustrydaily.com/images/LAND_RG-33L_and_Arm_lg.jpg [9] http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/3/35/Ural_truck_in_Vietnam.jpg [10] http://www.avtorinok.ru/photoforum/pics/1_Kraz_6322_6.jpg [11] http://www.pktrucks.com/extend/content/truck/836/2-iv2526rm-xl.jpg [12] http://www.carsbase.com/photo/Oshkosh-M1070F_UK_HET_mp575_pic_45529.jpg [13] http://data3.primeportal.net/trucks/egor_kalmykov/maz-537/images/maz-537_35_of_40.jpg [14] http://farm5.staticflickr.com/4146/5062998693_e96fdd674c_o.jpg [15] http://mbmc-russia.com/pictures/0/7315/00000003.jpg
32