Seminarski-Knjizevnost Za Decu

VISOKA ŠKOLA STRUKOVNIH STUDIJA ZA OBRAZOVANJE VASPITAČA ,,MIHAILO PAVLOV“

SEMINARSKI RAD KNJIŽEVNOST ZA DECU TEMA: ,,Pepeljuga“

STUDENT:Jelena STUDENT:Jelena Stojadinov 7/2011

Vršac,2013.

MENTOR: Dr Miloš Đorđevid

SADRŽAJ 1. 2. 3. 4. 5.

2

Uvod ( O piscu).............................................3 Definicija bajke.............................................4-5 Prepričavanje................................................6 Zaključak.......................................................7 Literatura......................................................8

UVOD

Brada Grim ,Jakob i Vilhelm Grim, slavni su po objavljivanju zbirki nemačkih bajki.

Brada Grim su znali i srpski jezik i eo bajki su preuzeli sa srpskog jezika. Jakob Grim (4. januar 1785 —20. septembar 1863) je bio nemački pisac, filolog, bibliotekar u Kaselu, akademik i profesor u Berlinu i osnivač savremene germanistike. U proučavanje jezika uveo  je istorijsko-uporedni metod.

Najznačajnije elo mu je Nemačka gramatika u 4 sveske; u rugom izanju I sveske (1822) ao je objašnjenje zakona o promeni glasova, poznat kao Grimov zakon. Značajna su i ela: Istorija nemačkog jezika (1848), Nemačka mitologija (1835), Nemačke pravne starine (1828) i r. Sa bratom počeo je 1852. izavati Rečnik nemačkog jezika, čije je izavanje nastavljeno i posle njegove smrti. Bio  je prijatelj Vuka Stefanovida Karažida; nemačkoj publici prikazivao je Vukove zbirke, prevodio srpske narodne pesme, a preveo je i Vukovu Srpsku gramatiku. Vilhelm Grim (24. februar 1786 —16. decembar 1859), nemački književnik i filolog. Zajeno s bratom Jakobom je sarađivao na istraživanju nemačkog

 jezika, folklora i kulture. Bavio se stuijama spomenika starog nemačkog jezika. Ima bitan ueo pri izrai zbirke priča "Dečje i omade bajke". Njegov naučnoistraživački ra karakterišea uzorna preciznost, jasnost efinicija i krajnja kritičnost. Bajke brade Grim:

Snežana i seam patuljaka, Pepeljuga, Ivica i Marica, Crvenkapa, Hrabri krojač, Toma palčid, Ramplstilskin, Zlatna guska.

3

DEFINICIJA BAJKE

Austrijski peagog Jalkoci u svojoj obimnoj stuiji o bajkama: “Bajke i saašnjost” ao je ovu efiniciju: “Bajke su jenostavne priče primitivnog čoveka. Njihov glavni junak iznenaa ostavi svakiašnju okolinu i krene u kraljevstvo čua. Tu srecno prebroi najvede poteškode i vrada se kao pobenik u svakiašnji život. S njim pobjeđuje obrota.” Bajka je pravljena veoma jenostavno: ona ima zaplet, razvoj i zaključak. Ona  je, a se poslužimo pragmatičkim izrazom prosto proširena rečenica u literaturi. Ta jednostavnost je veoma pogodna za dete da bi razumjelo i bilo u stanju da prati tok radnje. Bajke nemaju komplikovan logički sklop, ogađaji se nižu jean za rugim, i

ijete nije prinuđeno a celinu obuhvati u jenom ahu. Zato ono bez vedih napora može a prati izlaganje i a se nađe u fabuli. Radn ja bajke počinje obično u realnom svijetu, razvija se u oblasti irealnog i rasplide ponovo u realnosti. To što nema jasnih granica između stvarnog i zamišljenog, što je realno i irealno isprepletano, potpuno ogovara načinu mišljenja jeteta. Osim ovoga, bajka nije ni prostorno ni vremenski oređena. “u avna, avna vremena, živio je”… To čemu priča bajka moglo je uvijek i može se uvijek esiti. Sve je apsolutno i uvijek važede. Svet je prestavljen samo u obrisima i apstraktno: cesta, zamak, livaa, kuda, šuma it. Neostatak etalja olakšava jetetu stvaranje slike i prestava. Ono takođe upoznaje svijet u njegovim najbitnijim konturama. Ono još nije stiglo o posebnog i specifičnog. Ličnosti bajke sasvim su pojenostavljene. One su lišene razvojne linije i iniviualnih osobina. One čak veoma često nemaju ni ime; ved samo naziv koji označava njihov položaj: car, carev sin, madeha, otac, najmlađi sin, iv, patuljak itd. Osobina koja je personifikovana u jednom liku ( zloba, dobrota, gramzivost itd.) data je u najširem viu i obija izraz i spoljšnjost ličnosti. Dobri likovi su lijepi,

rđavi ružni. Nije li to upravo oonakvo zaključivanje kakvim se često služi malo dijete? Nije li ono uvijek nepovjerljivo prema onima koji nemaju lijep izgled? Za malo dijete karakter i spoljašnjost su poistovjedeni.

Ličnosti u bajkama ponašaju se, uglavnom, veoma jetinjasto. To su manje ili više jeca i oijelu oraslog. Osim toga, tako jenostavno i jasno svrstane u obre I zle, ličnosti su nosioci uprošdenih moralnih normi, a suština bajke je etička. Dijete u to vrijeme prevashono interesuju etički problemi u njihovom najelementarnijem obliku. Ono još ne razumije prelive i finese između obra I 4

zla. Ono još ne priznaje “ali”. Bajka to i ne iziskuje o jeteta, u njoj je sve kristalno jasno. Dobro pobjeđuje, a zlo je istog trenutka kažnjeno. Ovakav moral, sveden na relaciju dobro zlo, jeste potreban malom djetetu.

Bez ovakve uprošdenosti ono ne bi bilo u stanju a stigne o prave etike i njenih mjera. Njegovo neiskustvo, njegovom položaju u svetu oraslih i rasuđivanju potreban

 je apsolutan i optimistički moral bajke. Po svojoj kompoziciji i stilskim srestvima bajka je takođe veoma poesna za malo dete. U bajci je sve oživljeno – i stvaran svijet i svijet čua. Tok ranje je inamičan i sve se brzo razriješava. Zapleta nema mnogo, sve se ogađa jeanput, vaput, a trdi put se rasplete. To daje djetetu veliku sigurnost.

Pripovjeač se u bajci služi obilato graacijom, i u vođenju ranje i u stvaranju štimunga. Bajka se koristi i osobitim srestvima: umanjivanjem i uvedavanjem. Patuljci su samo umanjeni ljui a ivovi uvedani. Orasle ličnosti u bajkama su samo velika jeca ajeca su opet mali ljui. U psihološkom pogleu oni su svi na istoj liniji.

Natprirone sile obežene su spoljnim atributima. D etetu je ovoljno stečeno iskustvo da izgradi slike i predstave. Jednostavna izražajna srestva ne smanjuju umetničku vrijenost bajke. Jezik

bajke je živ i sočan, bogat naronim izrekama i murošdu. Slike se prelivaju o boja- letedi čilim, stakleni vorac, kudica o meenjaka it. Pripovjeač je veliki majstor u razvijanju fabule. Bajka je jednostavna i prelepa tvorevina ljudi u vreme kaa se i čovječanstvo nalazilo u svom jetinjstvu, kaa je, kao i jeca, zaivljeno, začuđeno i sa

strahopoštovanjem stajalo pre zagonetkama života. Samopouzdanje i smjelost da stupi u oblast istinskih saznanja sticalo je

poešavajudi stvarnost svojim naivnim prestavama, pokušavajudi a je opčini svojim željama. Bajke su često jezive: skuvana jeca, zle madehe, veliki glani vukovi. Uprkos tome, jeca ih vole. Šezesetih goina bio je pokret a se bajke prečiste i a im se a sredan završetak, to je pogrešan pristup. Takve priče i treba a buu strašne, one se čitaju sa jetetom u krilu što mu aje sigurnost i poršk u da prevaziđe strah i sačeka rešenje.

5

PREPRIČAVANJE

PEPELJUGA Pepeljuga je bajka o lepoj jevojci koja je ostala bez roitelja, a živjela je s madehom i ve polusestre  –  Anastazijom i Grizelom. Pepeljuga je bila ugnjetavanja i mucena s njihove strane. Raila je sve kudne poslove, a nije joj bilo opušteno ni da spava u krevetu, ved je spavala pore ognjišta. Jenog je ana u njihovu carstvu izašao proglas a kraljevska porodica oržava bal u sinovu čast, kako bi mogao izabrati svoju buudu suprugu. Pozvane su sve devojke iz carstva. Pepeljuga se silno raovala balu, ali je madeha nije pustila, ved joj je zapoveila a rai kudne poslove. Tužna Pepeljuga plakala je dok su  joj madeha i polusestre olazile na vor. Nedugo potom u njihovoj se kudi stvorila dobra vila i stcorila  joj haljinu i staklene cipelice u kojoj de otidi na bal. Pored toga, stvorila  je i prekrasnu kočiju s konjima belcima. Upozorila je Pepeljuga da de čarolija trajati sve ok sat ne otkuca ponod posl ednji put. Pepeljuga se zaputila na dvor i odmah je lepotom zasenila sve prisutne, tako da  je princ plesao samo s njom čitavo veče. Sati su prolazili, i ponod je ošla. Setivši se vilinih reči, Pepeljuga  je brže-bolje pobegla s vora. U žurbi joj se izula jedna staklena cipelica, koja je ostala princu kao jedina uspomena na nju. On nije znao ni kako se ona zove. Pepeljuga se vratila kudi prije svoje madehe i veju sestara. One nisu ni slutile da je djevojka koja je čitavo vrijeme plesala s princem upravo Pepeljuga. No, princ je nije mogao tako lako zaboraviti. Obišao je čitavo carstvo nosedi

staklenu cipelicu, kako bi našao jevojku kojoj savršeno pristaje. Ljubomorna madeha isprva nije htjela redi a ima još jenu kder, ali je na prinčevo insistiranje ipak pozvala Pepeljugu a proba cipelicu. Njoj je savršeno pristala, a princ je u prašnjavoj jevojci prepoznao onu u koju se zaljubio. Vjenčali su se i živjeli sretno.

6

ZAKLJUČAK Pepeljuga - je kderka plemida koji se rugi put oženio, madeha je ne voli, Dbra  je i plemenita srca, strpljiva i vrlo ijepa iako je uvijek radia najgore posove u

kudi. Madeha -  je za i nepravena žena koja ponižava svoju pastorku, ali na kraju de sve platiti za svoja nedjela. Sestre - ohole zle porugljive, stalnu su pre oglealom i stalno se uređuju iako

su ružne. Vrsta djela - bajka Vrijeme radnje - jednom davno Mjesto radnje - pepeljugina kuda , prinčev vorac Tema - život mlae pepljuge koja se uaje za princa Pouka - na kraju uvijek pobjeđuje obrota i prava. Zlo u bajkama nikad ne

pobjeđuje, i kaa u bajkama ima mnogo grubosti, kraj nikaa nede rstužiti decu. Pepeljuga je u bajci prikazana kao heroj,

sa dobrim osobinama,

ljupkošdu.Poruka koju ova priča nosi na samom početku je a treba biti smiren i tolerantan, promišljen, u svakoj situaciji. “Loši” likovi su prikazani na taj način a se loše ophoe prema njoj, bez i malo poštovanja. Njena nada se pojavljuje u obliku princa koji oržava bal i koji traži svoju buudu princezu, za koga se na kraju Pepeljuga uaje. Iako je ovo priča sa lepim krajem i pozitivnim razvojem ogađaja, vec i na samom početku viimo činjenicu sličnosti ko “heroja” bajki, a to je žrtva koju oni nose, u ovom slučaju to je njeno samo ime, ko je je dobila po obavezama koje mora a rai, jena o njih je i čišdenje pepela. Dobra vila  je ruga pojava nae koja se stvara u ovoj priči i koja šalje glavnog heroja na “putovanje”, pretvarajudi bunevu u kočije, miševe u konje i psa u kočijaša. Samo to “putovanje”. Životinjama je ata osobina ljui. Na početku se pojavlju ptičice koje Pepeljugi onose vou i koje žele a čuju njen san, Miševi koji pričaju, šunjaju se, pokušavaju a ukrau ključ kako bi osloboili Pepeljugu, pas koji se pretvara u čoveka i mačka sa zlobnim namera. Poruke koje nosi se uglavnom onose na ponašanje i vaspitanje, ophojenje i skromnost. Estetski momenti se mogu uzeti u obzir i u rugom značenu a to je a je sama Pepeljuga lepa evojka, ok su njene sestre prikazane kao ružne devojke, sa velikim stopalima, sa velikom ozom zavinošdu i njena madeha koja je prikazana kao prepotentna, sebična, takoje zavina, samoživa. U Pepeljugi viimo i primedujemo, visokomoralne vrenosti glavne junakinje,a isto tako i niskomoralne ljudske osobine,madehe i njenih kderki, što u etičkom, onosno moralnom smislu prestavlju strogo pradenu bajkovitu činjenicu večite borbe između oba i zla. 7

LITERATURA 1. Grim,Jakob,Vilhelm(2003):Bajke,Brada Grim,Beogra:Dereta, 2. Petrovid,Tihomir(2005):Književnost za decu,Sombor:Zmajeve ečke igre, 3. http://sr.wikipedia.org/sr/%D0%91%D0%B0%D1%98%D0%BA%D0%B0

8