E'UZU BILLAHIMINEŠ-ŠEJTANIR-RADŽIMI BISMILLAHIR-RAHHMANIR-RAHIMI! Predavanja ADABUS-SULUK SEJJID ABDUL-QADIR GEJLANI K.S. Predavanje 1 ADABUS-SULUK (Opskrba srca na putu) On kaže (Sejjid Abdul Kadir Gejlani, k.s. Allah ga blagoslovio i posvetio njegovu tajnu) U svim životnim situacijama tri stvari su neophodne za vjernika: treba da se drži Allahovih (dž.š.) emrova, da se čuva zabranjenih stvari, i treba da bude zadovoljan sa Allahovom (dž.š.) odredbom. Dakle, najmanje što se očekuje od vjernika je da ne bude bez ove tri stvari. To znači, da bi on trebao obavezati svoje srce sa njima, pokoriti svoj nefs prema njima i držati svoje organe zaokupljene ovim. Predavanje 2 ADABUS-SULUK (Trudom se postiže Allahova milost) On kaže (Sejjid Abdul Kadir Gejlani, k.s. Allah ga blagoslovio i posvetio njegovu tajnu): Slijedite vjerno (Muhammeda, sallallahu alejhi ve selleme) i ne unosite novotarije, budite pokorni (Allahu, dž.š.) i Njegovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve selleme, ne griješite, podržavajte Allahovo Jedinstvo i ne pripisujte Mu druga; sagledajte Njega u Njegovoj Svetosti i ne pripisujte Mu nikakvo zlo; podržavajte Njegovu Istinu i ne dajte prostora sumnji; ostanite ustrajni i ne pokazujte nestrpljenje; ostanite postojani i ne bježite; budite brada i ne zavađajte se, molite Ga za svoje potrebe i ne budite malodušni ved iščekujte, budite jedinstveni u pokornosti, a ne razjedinjujte, volite ostala stvorenja i ne nanosite im zlobu; ostanite slobodni od poroka i ne budite zaraženi ili uprljani sa njima; uljepšajte sebe pokornošdu prema svom Gospodaru, ne ostajte udaljeni od vrata svog Gospodara; ne budite nepažljivi i nemarni prema Njemu, nemojte osjedati zamor od traženja oprosta od svog Stvoritelja u bilo koje doba dana ili nodi. (Ako budete takvi) Možda vam bude darovana milost, tako biste imali sredu da budete udaljeni od džehennemske vatre, bio bi vam dat sretan život u džennetu i stigli bi do Allaha (dž.š.), uživali biste Njegove nimete sa društvom Hurija u Domu Mira i u tom stanju biste ostali zauvijek, jahali bi dobre konje i bili biste sretni sa bjelookim hurijama, raznim vrstama mirisa i melodija i svim ostalim blagodatima, i bili biste uzdignuti na visoko nebo sa društvom Poslanika, a.s., siddika, šahida i saliha Predavanje 3 ADABUS-SULUK (O tevekkelu i spoznaji Jedinstva Allaha dž.š.) ili (U iskušenjima je trezvenost duha i budnost srčanog vida) On (Sejjid Abdul Kadir Gejlani, k.s. Allah ga blagoslovio i posvetio njegovu tajnu) je rekao:
Kada se Allahov (dž.š.) rob nađe u problemima, on prvo pokuša da se riješi svega toga sa svojim vlastitim trudom. Pa kada ne uspije u tome, on traži pomod od ljudi, kao što su vlastodršci i ljudi od autoriteta, svjetskih ljudi, kao što su u slučaju bolesti i fizičke patnje, traži pomod od ljekara i doktora.
Ali ako „spas“ nije osiguran ni sa ovim, on se tada okrede prema svom Stvoritelju, Silnom i Velikom Gospodaru, i traži Ga sa molitvom, ponoznošdu i plačem. Za toliko dugo koliko on nalazi sredstava u samom sebi, on nede tražiti pomod od drugih ljudi, a koliko dugo on traži sredstava pomodi u ljudima, za toliko se vremena ne okrede svome Stvoritelju. Sve dok ne dobije pomod od Allaha (dž.š.), on se baca pred Njegovu prisutnost i nastavlja u takvom stanju sa molitvom, poniznošdu, slavljenjem, pladem i preklinjanjem za svoje potrebe, a sve u strahu i nadi. Svakako, Veliki i Modni Allah prima ga sa njegovoim molitvama, ali ih ne prihvata dok on ne bude potpuno razočaran u sve mogudnosti ovoga svijeta. Allahova Odluka i Njegovo djelovanje tada se ispoljavaju na njega, tako nestaje svaka nada Allahova roba u stvorenja i na kraju mu ostane samo njegovoa duša. (kao veza sa Njegovim Stvoriteljem). U tom stanju on ne vidi ništa, osim djelovanja Uzvišenog Allaha Modnog, i on postane iz nužnosti uvjereni vjernik u Allahovo Jedinstvo (tevhid) do stepena izvjesnosti. Tada shvati da u stvarnosti, nema činitelja osim Allaha, dž.š. On je pokretač i zaustavljač, samo On. Nema dobra ni zla, nema gubitka ni dobitka, koristi ni štete, sprečavanja-otvaranja ni zatvaranja, smrti ni života, časti i poniženja, i nema obilja ni siromaštva, sve je u Allahovoj ruci. On je tada u rukama Kadera, kao dojenče u rukama svoje dadilje, kao mrtvo tijelo u rukama osobe koja ga gasuli, kao kuglica na štapu jahača. Pa on bude tako okretan, izmiješan i oblikovan, i on ne osjeda ni svoju, niti snagu drugih pored sebe ni u jednom jedinom pokretu. Ovakav nestaje, isčezava iz sebe u djelo svoga Gospodara. On ne vidi ništa, osim svog Gospodara i Njegovog djelovanja, i ne čuje i ne razumije, osim od Njega. Ako nešto vidi, to je Njegovo djelo, ako nešto čuje ili sazna – on čuje Njegovu riječ i saznaje kroz Njegovo znanje. On uživa sa Njegovim darovima i bude sretan Njegovom blizinom. Posredstvom Njegovoe blizine on postaje ukrašen i počastvovan, Njegovim obedanjem ugođen, Njime utješen i razgovorom sa Njim, zadovoljan Njegovim obedanjem. On počne osjedati odvratnost i odbojnost od svega što je mimo Njega, ne žudi i ne želi osim do spominjanje Njega, postaje pouzdan u Njega, Velikog, Silnog i mOdnog; oslanja se na Njega, oblači se i odjeva svjetlošdu spoznaje Njega, obavješten je o Njegovom znanju nedokučivom drugim ljudima i o tajnama Njegove modi. On sluša i razumije samo od Njega, Uzvišenog i Silnog, a zatim na sve to iskazuje zahvalnost i pohvalu i drži se molitve Predavanje 4 ADABUS-SULUK (O uzvišenosti stepena Allahovih robova-Evlija) ili (Iščupaj korov požude pa de ti izrasti bašča savršenstva) On (Sejjid Abdul Kadir Gejlani, k.s. Allah ga blagoslovio i posvetio njegovu tajnu) je rekao: Kada ti umre nada u stvorenja, bide ti rečeno: „Neka je Allahova milost na tebe“, neka te Allah sačuva od žudnje i tjelesnih prohtjeva, a kada žudnja i tjelesni prohtjevi umru bide ti rečeno: „Neka je Allahova milost na tebe“, i neka ti On umrtvi tvoju volju i želju, pa kad ti umre, tvoja volja i želje, bide ti rečeno: „Neka je Allahova milost na tebe“, i neka te On oživi. A, zatim de ti biti dat život poslije kojih nema smrti, bit dep obogaden blagodatima poslije kojeg nema nesrede, bit de ti dato bogastvo poslije kojeg nema siromaštva, i bit deš nagrađen poklonom, poslije kojeg nema uskradenosti, i bit deš učinjen sredom sretnih, poslsije koje nede biti žalosti i jada, i ti deš biti opskrbljen znanjem, poslije kojeg nede biti neznanja, i bit de ti dana sigurnost, poslije koje nede biti straha, i bit de ti dana uspješnost tako da nedeš biti nesretan, i dobit deš čast, tako da više nede biti poniženosti, i bit de ti dato da budeš blizu Allaha, tako da više nedeš biti udaljen, i bit deš uzvišen tako da više nikada ne budeš unižen, i bit deš pohvaljen tako da nedeš biti više ukoren, i bit deš očišden tako da nedeš više biti uprljan. Tad de ti biti ispunjene sve nade, tvoja zapažanja de predstavljati realnosti u tvom slučaju, i tad deš postati tako velik „kamen mudrosti“ da deš izbjegavati da budeš prepoznat (zbog svoje visoke deređe o.p.), i bideš toliko vrijedan (uzvišen o.p.) da nedeš
imati naklonosti prema samom sebi, i bit deš jedinstven tako da ti niko nede biti ravan niti jednak. Bit deš bez premca jedinstven, najskriveniji, najtajniji. Tada deš postati nasljednik svakog Vjerovjesnika i Allahovog Resula, i svakog Istinskog čovjeka (siddik). Postadeš završna točka cijelog svetaštva (vilajeta) i svi živi Ebdali grupisade se oko tebe. Tvojim posredstvom bide riješene teškode i posredstvom tvoje molitve oblaci de davati kišu, a polja ljetinu, i sa tvojom molitvom de biti otklonjene nesrede i problemi vođa i onih koji budu vođeni tobom, onih koji žive na granici, vladara i podanika, vođa i sljedbenika i svih drugih stvorenja. Bideš nadglednik i čuvar za ljude i njihove krajeve. Ljudi de ti dolaziti (pristizati o.p.) iz daleka i žuriti ka tebi. Donoside ti poklone i nudide ti poslušnost u svakoj životnoj prilici, a sa dozvolom Stvoritelja stvari. Istovremeno de ljudski jezici biti zauzeti (po)hvalom i odobravanjem za tebe. Nede se nadi ni dva vjernika koja bi gledala različito na tebe. O, najbolji!, od onih koji žive u naseljima, i od onih koji putuju unaokolo! To je Allahova milost, daje je kome hode, a On je Posjednik (Vlasnik) velike milosti. Predavanje 5 ADABUS-SULUK (O dunjaluku i njegovim sljedbenicima) ili (Fatamorgana za koju žedan misli da je voda) On (Sejjid Abdul Kadir Gejlani, k.s. Allah ga blagoslovio i posvetio njegovu tajnu) je rekao: Kada vidiš Dunjaluk – (materijalna dobra) u rukama onih koji su mu naklonjeni, prepustivši se njegovom ukrasima, sujetama, prevarama i zamkama te njegovim kobnim otrovima, koji izvana izgleda nježan, a iznutra ranjava, brzo uništava, ubija. Ko god ga dotakne, bude prevaren i zadržan na putu dobra a prepušten je zlu, izdajstvu i neizvršenju obedanja. Kada si vidio sve ovo, budi kao onaj koji ugleda čovjeka koji vrđedi nuždu otkriva stidna mjesta i širi oko sebe ružan zadah, prirodno je da deš svoj pogled okrenuti od njega i zatvorit deš svoj nos da te ne vrijeđa njegov ružni miris. Slično se ponašaj ovako i prema dunjaluku i njegovim sljedbenicima kada ih vidiš. Skreni svoj pogled na drugu stranu od tog lažnog blještavila i zatvori svoj nos od gadnog zaudaranja (smrada o.p.) njegovih strasti i uživanja, kako bi ostao zaštiden i siguran od dunjaluka i njegovih poroka. Tvoj dioi koji je određen, redovno de ti dolaziti i ti deš ga uživati. Allah (dž.š.) je rekao Svom odabranom Poslaniku, sallallahu alejhi ve selleme. „I nikako ne gledaj dugo ljepote ovoga svijeta koje mi kao užitak raznim sortama nevjernika pružamo, da ih time na kušnju stavimo, ta nagrada Gospodara Tvoga je bolja i vječna“ (XX – 131) Predavanje 6 ADABUS-SULUK (Put približavanja) On (Sejjid Abdul Kadir Gejlani, k.s. Allah ga blagoslovio i posvetio njegovu tajnu) je rekao: Udalji se od ljudi sa Allahovom (dž,š.) naredbom, udalji se od svojih želja, to je Njegova zapovijed, udalji se od svoje volje sa Njegovim djelovanjem, da bi mogao postati spreman da budeš posuda za Allahovo (dž.š.) znanje. Znak tvoga nestajanja od stvorenja bi trebao biti da si potpuno odsječen od njih pa i od svih društvenih dodira s njima, učini svoju svijest slobodnom od svih očekivanja za ono što je pod njihovim nadzorom. Znak napuštanja tvoje volje (požuda) je taj da bi trebao odbaciti sve napore za kontaktima dunjalučkih sredstava kao i sticanje bilo kakve koristi ili izbjegavanju bilo kakve štete. Ti se ne bi trebao zauzimati ni za svoj lični dobitak, niti brinuti o sebi, nego cjelu stvar u potpunosti, prepustiti Allahu, zato što se On od početka stara nad tim, a tako de trajati i do kraja, kao što je starateljstvo
počivalo na Njemu kada si ti bio skriven u utrobi (svoje majke), također, i kada si, kao beba dojio u kolijevci. Znak napuštanja tvoje volje sa Allahovim djelovanjem je taj da nemaš svoje volje pored Njegove, niti imaš neko svoj naum, niti imaš svoj hadžet ili meram, jer ti nemaš drugu volju pored volje Uzvišenog Allaha, nego Allahove djelovanje upravlja tobom, pa deš ti biti volja Uzvišenog Allaha i Njegovo djelovanje, bit deš smirenih organa, smirenog srca, prostranog uma. Tvoje lice de biti obasjano, a tvoja nutrina ispunjena, neovisan od bilo čega osim Stvoritelja. Ruka Modi de te pokrenuti, jezik Vječnosti de te dozvati, Gospodar Univerzuma de te učiti i odjenuti Svojim svjetlom i duhovnom odijelom i postaviti te u položaj prošlih ljudi od znanja. Poslije ovoga (iskustva) ti deš uvijek ostati slomljen da ni jedna razbludna požuda, niti želja nede ostati u tebi. Bideš kao slomljen sud koji ne zadržava nikakvu vodu ni talog. I ti deš biti lišen svih ljudskih djelovanja, pa tvoja unutrašnjost nede ništa prihvadati, osim Allahove vlje. Na ovom stepenu čuda i nadnaravne pojave bide pripisivane tebi. To de biti viđeno kao da su to tvoji postupci, a u stvari, to de biti djelo Allaha (dž.š.) i Njegove volje. I tako, ti deš biti primljen u društvo onih, čija su srca pokorna, a njihove ljudske volje ukrodene, njihove prirodne 'strasti' iščezle, dok se u njima učvrstila Gospodareva volja i kod njih se pojavile neke druge strasti. U odnosu na ovas stepen, Hazreti Muhammed, s.a.v.s., je rekao: „Tri stvari ovoga svijeta su mi učinjene milim – žene, miris i namaz u kojem se nalazi radost mojih očiju!“ (Nisai, r.a.) Odista, ove stvari su propisane (date) nakon što su otišle i nestale od njega, ono što smo naveli navedeno. Allah (dž.š.) je rekao: „Ja sam sa onima čija su slomljena srca zbog Mene!“ (Hadisi kudsi) Dakle Uzvišeni Allah, dž.š. nede biti sa tobom, sve dok ti u cijelosti, tvoja požuda i htijenje ne budu slomljeni. Pa kad budu slomljeni i ništa ne ostane od njih u tebi, bideš pripremljen samo za Njega. Allah, (dž.š.) de te iznova stvoriti i dade ti novu volju sa kojom deš odlučivati. I ako se u novostvorenoj volji nađe i najmanja nijansa tebe, Uzvišeni Allah de i nju slomiti, tako da deš uvijek ostati slomljena srca. Na taj način, On de nastaviti stvarati nova htijenja u tebi, pa de On, to slamati svaki put kad god ti sebe nađeš u njoj, dok sudbina ne stigne svom kraju, i susret ne zauzme svoje mjesto. Ovo je značenje Allahovih (dž.š.) riječi: „Ja sam sa onima koji su slomljenih srca zbog Mene!“ A moja: „Kad sebe nađeš u njoj“; znači, kada umišljaš da je to tvoja volja i budeš zadovoljan sa tim. Allah (dž.š.) je rekao u jednom od Njegovih hadisi kudsi koje od Njega prenosi Muhammed, s.a.v.s.: „Moj rob se Meni približava i dobrovoljnim ibadetima (nafilama), sve dok ga ne zavolim. A kad ga Ja zavolim onda postanem sluh njegov kojim sluša; vid njegov kojim vidi; ruka njegova kojom radi a noga njegova kojom ide.“ (Hadisi Kudsi u Sahihi Buhariji) U drugom rivajetu kaže: „Sa Mnom čuje, sa Mnom vidi, sa Mnom djeluje i sa Mnom razumije.“ Samo se tako ispoljava stanje „fena“. To jest, da nestane tebe, pa kada nestaneš, kod tebe nestanu i druga stvorenja, a u drugim stvorenjima je dobro i zlo. Kao i u tebi što je i dobro i zlo, pa kako se ne nadaš nikakvom dobru od stvorenja, niti se bojiš nikakva njihova zla, tada ostaje samo Hz. Allah jedan i jedini, kao što je bio i prije nego što te je stvorio. U Allahvoj odredbi je i dobro i zlo.
Tako de ti On dati sigurnost od zla onoga što je On odredio, i On de te uroniti u mora Njegovog dobra. Ovako, ti deš postati posuda svakog dobra i izvor svih blagoslova, srede, užitka, svjetla, mira i smirenosti. Fena, (nestajanje) je cilja, objekat, i konac i krajnje je odredište gdje se završava putovanje Evlija, to je istikamet (ustrajnost) za kojom su težili sve Evlije i Ebdali, r.a., kako bi kod njih nestajala njihova volja i zamjenila se voljom Uzvišenog Hakka, tako što kad htjednu, oni to čine sa htijenjem Hakka sve do smrti i zbog toga su nazvani Ebdali, r.a. Za sve Sejjide je grijeh da udruže svoju volju sa voljom Uzvišenog Hakka, i to iz nehotičnosti, zaboravnosti, pojačanih emocija i iznenađenosti, Veliki Allah (dž.š.) tada im pomaže sa Svojom milošdu, podsjeda ih i razbuđuje, te se oni povrate, pa traže oprost svoga Gospodara, jer niko nije potpuno zaštiden od svoga htijenja osim melaka. Meleki su potpuno čisti od sopstvene volje. Poslanici su potpuno čisti od požuda i želja, a ostatak stvorenja od džinna i ljudi – koji su opteredeni obavezama – nisu zaštideni odo ovoga dvoga, međutim Evlije su zaštideni od požuda i želja, a Ebdali od spostvene volje. Ali, čak ni jedni ni drugi nisu potpuno sačuvani od toga dvoga zbog toga što i oni mogu ponekad naginjati prema ovim dvjema slabostima, međutim, Allah (dž.š.) im pritekne u pomod Svojom milošdu i povrati im svijesti i budnost. Predavanje 7 ADABUS-SULUK (odgojna pravila tarikatskog putovaja) ili (Spoznaja sebe) On (Sejjid Abdul Kadir Gejlani, k.s. Allah ga blagoslovio i posvetio njegovu tajnu) je rekao: Napusti obožavanje sebe kako bi bo spašen od sebe. Budi stranac spram svojih čula, predaj ih Allahu, (dž.š) i postani Njegov vratar na vratima svog srca. Čuvaj i pazi na Njegove zapovijedi, puštajudi samo onog kome On dopusti da bude pušten (primljen, o.p.), i poštuj Njegove zabrane, udalji se od svega onog što je On zabranio, tako da ne dopustiš da tjelesna požuda uđe u tvoje srce, nakon što je bila izašla. Da bi istjerao tjelsnu požudu iz srca, trebao bi postaviti taktiku protiv nje i odbiti podređenost njoj u svim situacijama, a pustiti je u srce, značilo bi priznati nemod i napraviti savez sa njom. Nemoj ništa željeti (htjeti) što je u suprotnosti Allahovog emra. Svaka tvoja volja, želja, koja bi bila u suprotnosti, je tjelesna požuda koja je, da tako kažem, glupost glupaka, a ta glupost bi predstavljala smrt za tebe i razlog nestajanja sa Allahovog vidika i udaljavanje od Njega. Uvijek pazi na Njegove zapovijedi i klni se od Njegovih zabrana, pokori se Njegovim naredbama, i nemoj Mu pripisivati nikog od Njegovih stvorenja. Dakle, tvoja volja i tvoja žudnja, tvoje strasti su sve Njegove tvorevine. Zbog toga, nemoj ništa htjeti, ni za čim žudjeti, niti se predavati nekoj strasti da ne bi postao politeista (mušrik). Allah (dž.š.) je rekao: „...ko žudi da od Gospodara svoga bude lijepo primljen, neka čini dobra djela i neka klanjajudi se Gospodaru svome, ne smatra Njemu ravnim nikoga.“ (XVIII-110) Politeizam (širk) ne sačinjava samo idolopoklonstvo. Politeizam (širk) je također slijeđenje tjelesnih požuda i prisvajanje bilo čega od ovog i onog svijeta, a u vezi pridruživanja s Allahom. Što je god nešto uz Allaha, nije Allah (dž.š.). Prema tome, kada si zauzet s nečim što je pored (uz) Njega, ti nedvojbeno pridružuješ to nešto Allahu. Zbog toga se čuvaj i ne spavaj, strahuj i ne osjedaj sigurnost, tragaj i ne budi ravnodušan i nemaran. Nemoj pripisivati neko svoje stanje i položaj samom sebi i nemoj se pretvarati da je to tvoje. Dakle, ako si postavljen u neko stanje ili uzdignut na neki položaj ili ti je otkrivena neka tajna, nikome nemoj pričati o tome. Zato što se mijenjaju okolnosti iz dana u dan, Allahova riječ se ispoljava uvijek u novom obliku, i Allah (dž.š.) upravlja između Svojih robova i njihovih srca. Može se desiti da tu „stvar“ o kojoj si pričao On otkloni od tebe, a ti misliš da de ona biti stalna, a ta „stalnost“ može pretrpjeti promjenu, tako da deš biti izložen sramoti onih kojima si pričao o tome. Ti bi radije trebao to znanje sačuvati za sebe, a ne pričati drugima, pa ako to stanje „otkrovenje“ bude stabilno, znaj, da je to Allahov dar, trebao bi se zahvaliti i moliti (Allaha, o.p) da ti omogudi da Mu zahvaljuješ na tome, kako bi Njegova milost nadalje pristizala i povedavala se. To može biti otkrovenje, to bi donijelo napredak u znanju, marifetu, Nuru, budnosti i odgoju. Allah (dž.š.) je rekao:
„Mi nijedan propis ne promijenimo, niti ga z zaborav postisnemo, a da bolji od njega ili sličan njemu ne donesemo. Zar i ne znaš da Allah sve može?“ (II-106) Zato nemoj smatrati Allaha nemodnim za bilo šta, i nemoj Mu pripisivati nikakav nedostatak u Njegovj doluci (presudi, o.p.) i Njegovom postupku, i nemoj sumnjati u Njegovo obedanje i prijetnje. Po ovom pitanju neka ti bude primjer držanje Allahovog Poslanika, s.a.v.s. Ajeti i Kur'anska poglavlja koji su mu objavljeni, zapisani i prihvadeni u praksi-učenjem u džamijama – bili su dokinuti i mijenjani sa drugim, pa je Poslanikova pažnja bila usmjerena ka novopridošlim, koji su zamjenjivali stare. Ovo se dešavalo u vanjskom zakonu (Šerijatu). Što se tiče unutarnjih stvari znanja i duhovnog stanja, koje se dešavalo između njega i Allaha (dž.š.), on bi uobičavao kazivati, da je njegovo srce naviknuto da bude pripravno, i uobičavao je tražiti Allahovu zaštitu sedamdeset puta na dan. Također se prenosi, u drugom rivajetu da se Poslanikovo stanje mijenjalo stotinu puta na dan. Resulullah, s.a.v.s. je bio prenošen iz jednog hala-stanja spoznaje do u drugo vede, a iz ovog u neko slijedede. Ovako bi se uzdizao sve više i više u stupnjeve ka Allahovoj blizini. Stupnjevi njegovih uzdizanja su bili nevidljivi-zaogrnute u haljine svjetla u koju je bio odjenut. Postalo je uobičajeno da mu se otkrovenja dešavaju neprekidno, tako da činedi svaki naredni korak, raniji stepen izgleda manji i nesavršeniji u odnosu na otkrovenje posljedenje spoznaje. Tako je primao uputstva za traženje Allahove zaštite, pošto je to stanje bolje od svih drugih, stanje u kome rob traži Allahovu zaštitu i okrede se ka Allahu. U tom traženju (istigfara) je sadržano priznanje njegovog neznanja i pogreške, a to su dva svojstva koja posjeduje rob u svim trenucima svoga života, a koja su mu pripadala kao naslijeđe od Adema, a.s.-oca čovječanstva. Kada ga je tama zaborava obuzela i pokrila čistodu duhovnog stanja, on pokazuje žudnju za Domom Mira, i susjedstvom Milosrdnog Dobročinioca, poželio je dolazak časnih meleka sa blagoslovom i mirom za njega. U tom trentuku njegova lična želja pokazuje sebe, a dova Ademova i volja biva uslišana sa Allahovom voljom. Na ovaj način njegova volja je slomljena, ali njegovo pravo stanje Allahove blizine koje je imao – nestaje, potom mu njegov položaj biva izmaknut u tamu, a čistoda njegovog duha zatamljena. Tada taj Allahov izabranik biva podsjedan (na svoju grešku), te biva podučen na koji način de priznati svoju grešku i nesavršenstvo. (Da bi povrato svoje prvobitno stanje blizine o.p.) Tada reče Adem, a.s.: „..Naš Gospodaru, mi smo sebi nasilje učinili, pa ako nam Ti ne oprostiš i ne smilijuješ nam se, mi demo biti od onih koji su na (velikom) gubiku.“ (VII-23) Potom mu dođe svjetlo vođstva, znanje kajanja (Toba) i znanje o stvarnosti nastalo nakon toga, i znanje mudrosti koje je, prije voog, bilo skriveno u neočekivanom događaju, a koje ne bi bilo otkriveno osim za ovaj događaj. Tako se Allah okrede prema svima, milosrdno, kako bi se mogli pokajati. Taj (Ademov) početak i svrha toga bi zamijenjen drugim načinom, a ranija stanja (halove), drugim stanjima pa mu se dade viši stupanj, mekami i veči položaj na ovome i bududem svijetu. Tako, ovaj svijet postade, za njega i njegovo potomstvo, mjesto života, a bududi svijet mjesto njegovog povratka, vječnog mira i spokoja. „Mi nijedan propis ne promijenimo, niti ga u zaborav potisnemo, a da bolji od njega ili sličan njemu ne donesemo. Zar ti ne znaš da Allah sve može.“ (II-106) Na ovaj izloženi način, ti trebaš uzeti (pouku) Allahovog Poslanika, s.a.v.s., koji je Allahov prijatelj i odabranik, i njegovog velikog pretka Adema, s.a.v.s, također Allahovog odabranika, a obojica su od Allahovih prijatelja, kao primjer traženja Njegove zaštite od neznanja i grijeha, te tražiti pomod za poniznosti i slabosti u svim životnim situacijama.
Predavanje 8 ADABUS-SULUK (odgojna pravila tarikatskog putovaja) (O životnim potrebama i halovima) ili (Najbolji mekam je onaj s kojim je zadovoljan Stvoritelj) On (Sejjid Abdul Kadir Gejlani, k.s. Allah ga blagoslovio i posvetio njegovu tajnu) je rekao: Kada si u nekom halu – situaciji, (bilo dobra ili zla), nemoj željeti ni više ni manje od toga. Ako se nalaziš pred vratima Cara, ostani smiren ne traži da ulaziš, izuzev ako te uvedu pod prinudom ili svojom voljom. Pod tom prinudom ja smatram strogo naređenje koje je ponovljeno. Ni dozvolu za ulazak nemoj smatrati potpunom dozvolom, jer to može biti samo proba od strane Cara. Radije se strpi sve dok ne budeš primoran da uđeš i tako u kudu ulaziš sa prinudom, djelom samog Cara. Sa takvim postupkom nede te Car kazniti za Njegovo djelo, međutim bit deš kažnjen ako sam tražiš ulazak, a to je pokazatelj tvoje strasti, pohlepe i nestrpljenja i nedostatka edeba i nezadovoljstva sa stanjem u kome si postavljen. Kada budeš uveden u kudu onako kako smo mi pojasnili tada budi tih sa oborenim pogledom, pravilnim vladanjem i ponašanjem, obazrivošdu prema svemu ono što ti bude naređeno da uradiš, od neke službe (posluge o.p.) i ne traži izvjesne privilegije i napredovanje ka višim položajima. Allah (dž.š.) je rekao svome Poslaniku i Odabraniku, s.a.v.s.: „I NIKAKO NE GLEDAJ DUGO LJEPOTE OVOGA SVIJETA KOJE MI KAO UŽITAK RAZNIM SORTAMA NEVJERNIKA PRUŽAMO, MI IH TIME NA KUŠNJU STAVIMO, A NAGRADA GOSPODARA TVOGA JE BOLJA I VJEČNA.“ (XX-131) Prema Njegovim riječima: „...A NAGRADA GOSPODARA TVOGA JE BOLJA I VJEČNA.“ Allah (dž.š.) daje upozorenja Svom odabranom Poslaniku, s.a.v.s. da bude zadovoljan sa postojedim stanjem i da ostane zadovoljan sa Allahovim darovima. Drugim riječima: „Šta god Sam ti dao od dobrih stvari kao; poslanstvo, znanje, zadovoljstvo, strpljenje, kraljevstvo vjere i borbu za vjeru – sve je ovo blje i vrijednije od onog što Sam dao ostalim.“ Dakle, dobro leži u obazrivosti u postojedem stanju i zadovoljstvu s Njim, i u čuvanju od svih požuda za bilo čim što je pored toga, jer takva stvar mora biti ili tebi dodijeljena, ili dodijeljena nekom drugom, ili koja nikom nije dodijeljena, ili stvorena od strane Allaha kao iskušenje. Ukoliko je nešto određeno za tebe, obavezno de ti to i dodi, volio ti to ili ne. Zbog toga nije u redu, da pokažeš ma kakvu neučtivost sa tvoje strane, ili pak neku pohlepu u tvojoj žudnji za ljepotama ovoga svijeta zbog toga pto je to osuđeno standardima inteligencije i znanja. Akoje nešto određeno za drugog čovjeka, zašto bi ti nosio teškodu i tegobu za stvar koju ne možeš imati i koja nikada neče stidi do tvojih ruku. Ako neka stvar nije suđena (određena o.p.) nekom čovjeku, onda je ona samo iskušenje. Kako onda može inteligentna (pametna) osoba voljeti, željeti i neprestano tražiti iskušenje za sebe?! Prema tome, pokazano je da dobro i sigurnost počivaju u obazrivosti i pažnji u postojedem stanju. Ako si se uzdigao gore, na viši sprat, a odatle i na krov palade, trebao bi pokazati, kao što smo ranije naveli, puno poštovanje, mirnodu i lijepo vladanje. I ne samo to, trebao bi uraditi i više od toga, zato što si sada bliži Sultanu, a time i u vedoj opasnosti. Zbog toga nemoj žudjeti za nekom promjenom tvoga postojedeg stanja ka nekom drugom vedem stanju; i nemoj žudjeti za njegovom stalnošdu i postojanošdu, ni za nekom drugom promjenom u njemu. I ne samo to, čak ne bi trebao tražiti ni bilo kakvu drugu opciju, zato što bi te to dovelo do nezahvalnosti u poštivanju postojedih blagoslova, a takva nezahvalnost vodila bi te ka ponižennju na ovom i bududem svijetu. Zbog toga, drži se i djeluj onako kako smo ti mi ukazali, statusom, koji nede bidi oduzet. Tada deš saznati da je to Allahov dar, preko određenih pojava, obilježja i znakova. Ti bi se trebao držati toga i ne dopustiti da budeš uklonjen odatle. Ahval (stajališta u srcu) pripada Evlijama, dok mekamat (mjesto deređa) pripada Ebdalima.
Predavanje 9 ADABUS-SULUK (odgojna pravila tarikatskog putovaja) (O Dželalu i Džemalu) ili (Strahujem od Tebe iz ljubavi i poštovanja) On (Sejjid Abdul Kadir Gejlani, k.s. Allah ga blagoslovio i posvetio njegovu tajnu) je rekao: Mnoga djela Allahova su pokazana Evlijama i Ebdalima kešfom (otkride tajni), kao nadvladavanje čovjekova razuma, razbijanje svih navika i običaja. Ovakvo nadvladavanje sadrži dva načina; jedno se zove dželal, a drugo džemal. Dželal i azamet proizvode strah i uznemiravajude stanje, te nadvladavaju srce na takv način da njegovi znaci postaju vidljivi na tijelu. Tako se prenosi, da se kod Poslanika Muhammeda, s.a.v.s., za vrijeme molitve, čulo iz srca nešto kao ključanje, zbog žestine modi i napregnutosti straha zbog doživljaja Allahova Veličanstva (dželala) i otkrivanja Njegove modi i slave. Slične stvari se prenose od Poslanika Ibrahima (s.a.v.s.) – Allahovm prijatelju (halilullahu, o.p.) i halife Omera, (r.a.). Mušaheda Allahova Džemala je svakako Njegov tedželi na srce čovjeka sa nurom, radošdu, otmjenošdu i slasnim govorom i prisnim razgovorom, obradovanošdu velikim darovima i visokim položajima, bliskošdu sa Allahom, dž.š., dokle de oni stidi i čime je pero davnih vremena presušilo, o nnjihovim sudbinama, to je Njegova milost, koja znači nagradu njima na ovom svijetu, sve dok određenog smrtnog časa. To je urađeno na taj način da oni ne mogu predi granice sopstvene ljubavi u krajnjoj želji njihove žudnje, da se ne bi raspala njihova srca, i da ne bi bili upropašdeni ili postali oslabljeni u njihovom izvršavanju robovanja, sve do vremena dok im ne dođe sigurnost, pod kojom podrazumijevamo (jekin spoznaje koja je u stvari) smrt. On to uradi s njima sa nježnošdu, milosti i liječenjem, terbijom i pažnjom prema njihovim srcima, jer je On mudar, znan, pažljiv i obazriv prema njima. Poslanik, s.a.v.s. je uobičavao da kaže Hz. Bilalu (r.a.), svome mujezinu: -
Odmori nas (namazom), o Bilale!
Pod ovim je on smatrao da treba uputiti poziv za namaz, kako bi Poslanik, s.a.v.s. mogao stupiti u namaz i iskusiti (doživjeti, o.p.) tu veličanstvenu manifestaciju Allaha (dž.š.), a koju smo mi ved razmotrili. Zbog toga je Poslanik, s.a.v.s., govorio: „Moja je radost u namazu.“ Predavanje 10 ADABUS-SULUK (odgojna pravila tarikatskog putovaja) (O Vahdeti Vudžudu –jedinstvu Allaha, dž.š.) ili (Suprostavi se nefsu i požudi i ne pokori se njima) On (Sejjid Abdul Kadir Gejlani, k.s. Allah ga blagoslovio i posvetio njegovu tajnu) je rekao: Zaista, nema ništa osim Allaha, dž.š., a ti i tvoje bide (postojanje) ste oni kojima se obrada. Nefs je protivnik Allaha, dž.š., i neprijateljski je raspoložen prema Njemu, mada su Allahu sve stvari podređene, uključujudi i nefs, koji je uistinu stvorenje i vlasništvo Uzvišenog Allaha. Nefs, kao takav se zabavlja kojekakvim pretpostavkama iz kojih proizilaze lažne nade, prohtjevi i osjetlni užici. Zato, ako bi se pokorio Uzvišenom Hakku suprostavljajudi se svome nefsu, bit deš na Allahovoj strani protiv svoga nefsa. Allah, dž., je rekao Poslaniku Davudu, a.s.: „O Davude! Pravo robovanje je da budeš na Mojoj strani protiv svoga nefsa!“ Time de se ostvariti tvoje prijateljstvo sa Uzvišenim Allahom, dž.š. I tada deš dobiti svoj dio prijateljstva koji de biti koristan i ugodan. Onda deš postati drag i dostojan poštovanja, svi de postati tvojim slugama koji de ti iskazivati poštovanje i osjedati strah od tebe, zato što su oni pokorni Allahu,
dž.š. i što su povezani sa Njim, jer je Allah Stvoritelj i Pokretač, oni proznaju svoj robovski položaj prema Njemu. Allah, dž.š. je rekao: „...I NE POSTOJI NIŠTA ŠTO ME NE VELIČA, SLAVEDI ME, ALI VI NE RAZUMIJETE VELIČANJE NJIHOVO...“ (XVII-44) To znači, da je sve u ovom svemiru svejsno Njegove prisutnosti (Gospodstva) i da se pokorava Njegovim naredbama. Allah, Modni i Veličanstveni je rekao: „POJAVITE SE MILOM ILI SILOM! – POJAVLJUJEMO SE DRAGE VOLJE! – ODGOVORILI SU“ (XLI-11) Dakle, cjelokupno robovanje (čovjeka) se sastoji u suprotstavljanju svome nefsu i svojim tjelsnim prohtjevima. Allah, dž.š. je rekao: „...I NE POVODI SE ZA STRAŠDU DA TE NE ODVEDE S ALLAHOVA PUTA...“ (XXXVIII-26) On je također rekao: (hadisi kudsi) „Kloni se svojih požuda, jer nema ničeg što se suprotstavlja (bori) sa Mnom u Mom kraljevstvu, osim nefsanskih želja čovjeka.“ Tu je i znameniti događaj sa Ebu Jezidom Bistamijem (Kuddise sirruhu). Kada je usnio Svemogudeg Allaha, dž.š. upitao Ga je: Kako de neko dodi do Tebe? Allah, dž.š. mu je rekao: Neka napusti svoga nefsa, pa nek Mi dođe! Poslije je ovaj Evlija pričao: Napustio sam svoj nefs kao što zmija napušta svoju kožu.
Prema tome, uspjeh leži u borbi sa svojim nefsom u svemu i u svim životnim prilikama. Ako si u stanju pobožnosti, suprotstavljaj se svome nefsu, kako bi se držao na odstojanju od zabranjenih stvari, kod ljudi, njihovih sumnjivih poslova, pouzdavanja u njih i strrahovanja od njih, te očekivanja poklona i milostinje, ili zbog nekog oprosta za učinjene propuste, ili kao ispunjenje neke njihove zakletve prema tebi. Zbog togga bi trebao osloboditi samog sebe od svih tih briga u vezi (sticanja, o.p.) sredstava od svijeta sa svim njihovim raznolikim vidovima, tako da ako bi imao kakvog bogatog srodnika, ne bi trebao želiti njegovu smrt u cilju nasljeđivanja njegovog bogatstva. Sve ovo bi trebao napustiti sa velikim trudom i smatrati ih vratima koja se otvaraju i zatvaraju, i stablima od kojih neka daju vode, a neka ostaju gola. Znaj da u ovakva događanja djelo Tvorca, Njega lično. Pa kad ti sve ovo uspije bit deš ispravnog vjerovanja u Jedinstvo Gospodara Allaha, dž.š. Istovremeno, nemoj zaboravljati položaj ljudskih napora (truda) da ne bi pao kao žrtva vjerovanja determinista (džebrija – učenje o određenosti ljudskog djelovanja, htijenja i uslovljenosti njihovih spoljnih i unutarnjih uzroka i motiva, prema čemu ljudska volja ne može biti slobodna, nego je određena i uslovljena.), i vjeruj da se ni jedno djelovanje ne postiže, osim sa Uzvišenim Allahom, dž.š. Zbog toga ih ne bi trebao slušati i zaboraviti na Allaha. I nemoj govoriti da je čovjekova volja potpuno slobodna, jer ako bi to rekao postao bi jedan od nevjernika i pripadao bi vrsti ljudi poznatih kao interinisti (Kaderijje – učenje da je ljudska volja potpuno slobodna u svom opredjeljivanju i djelovanju.) Ti bi trebao radije redi da djela pripadaju Allahu, dž.š. sa sa stanovišta stvaranja (kreacije, o.p.), a čovjeku sa stanovišta truda. Ovo je stanovište koje je došlo do nas tradicijom (sunneta) koja je vezana za pojašjenje o nagradi i kazni.
Izvršavaj Allahove zapovijedi (naredbe, o.p.) koje se odnose na ljude i ulaži svoj lični napor (sa) Njegovim naredbama i nemoj prelaziti ovu granicu jer de ti Allah, dž.š. presuditi kao i njima, pa zbog toga nemoj biti sudija. Tvoje življenje sa njima (ljudima, o.p.) je Allahova odredba, kao tama, pa zbog toga uđi i unesi u tu tamu svjetiljku koja je sudac, a to je Allahova Knjiga i praksa Njegovog Poslanika, s.a.v.s. Nemoj odstupati od ovo dvoje. Ako bi nekada proizišla u tvojoj pameti kakva pomisao ili ako bi primjetio neko otkrovenje (Ilham), tada ga podvrgni Allahovoj Knjizi i praksi Njegovog Poslanika, s.a.v.s. I ako nađeš u njima potvrdu za ono što si primio putem otkrovenja, kao naprimjer: da bi trebao počiniti preljubu ili prihvatiti zelenaštvo, da se spetljaš sa nemoralnim ljudima ili nešto drugo koje je na liniji griješenja – drži se na odstojanju od takvog načina djelovanja, uzdrži se od toga i ostani postojan i nepokolebljiv u svom uvjerenju, znaj da bi to moralo biti od prekletog šejtana. Ako nađeš, u ova dva autoriteta, neko dopuštenje za stvari koje su ti otkrivene, kao što je izvršavanje uzakonjenih želja (htijenja, o.p.) – jedenje, pijenje, oblačenje ili ženidba itd. – također se uzdrži i od toga i ne prihvataj ih. Znaj da je to nalog tvog nefsa i njegovih želja, a naređeno ti je da mu se suprotstavljaš, te da budeš njegov neprijatelj. Ako ne nađeš u Allahovoj Knjizi i praksi Poslanika, s.a.v.s., ni zabranu, ni dozvolu za neku stvar primljenu putem otkrovenja, to je onda stvar koju ti ne razumiješ. Na primjer, ako je rečeno da odeš na određeno mjesto ili da upoznaš tog i tog, neku pravednu osobu, a ti nemaš neku potrebu tamo, niti s tim dobrim čovjekom, jer si ti neovisan od toga, činjenicom da si darovan Allahovim blagoslovom u obliku znanja i prosvjedenja, zbog toga stani u vezi sa odlaskom tamo ili upoznavanjem spomenute osobe. Budi strpljiv u toj stvari i nemoj biti ni u kakvoj žurbi u vezi s tim, tako kao da pitaš sebe: „Je li ovo Hakkovo otkrovenje (Ilham), i trebam li postupati shodno tome?“ Radije sačekaj i budi ooprezan sa svakim korakom u tom pitanju. Allahova je praksa da ponavalja jedno takvo otkrovenje, te da ti naređuje odlučnost u tvojim naporimau vezi s tim, ili da otkrije takav znak – kakav je otkrivan ljudima od Allahovog znanja – koji je razumljiv samo onima intelegentnijim između Evlija i podržanim između Ebdala, jer ti ne znaš krajnji ishod, i šta se krije od iskušenja i propasti, suptilnom planiranju i ispitivanju od strane Allaha, dž.š. Tako bi morao biti strpljiv dok Allah, dž.š. lično ne pokrene stvari u tebi. Isto tako, kad postane očigledno da je to Allahovo djelo, bideš uznesen do tog položaja, pa ako bi se nosio sa nekim iskušenjem, bideš sigurno prenesen preko njega, jer Uzvišeni Allah te nede kazniti za neko djelo koje je Njegovo. Sigurno je da kažnjavanje dolazi zbog tvog aktivnog htijenja i sudjelovanja u događanju stvari. Ako si u stanju Hakkikata (Zbiljske istine), a to je stanje velajta, budi suprotstavljen svojim strastima i u potpunosti se pokoravaj naredbama. Ta poslušnost (pokornost, o.p.) prema naredbama je dvovrsna. Prvo je da bi trebao nastojati zadovoljiti svoje osnovne životne potrebe, te da bi trebao izbjegavati predavanje osjetilnim užicima i izvršavati svoje obaveze, kao i čuvati se griješenja, javnog i tajnog. Ddruga vrsta vezuje se za tajnu (unutrašnju, o.p.) naredbu. To je Allahova naredba sa kojom On naređuje robu da nešto uradi, ili mu nešto zabranjuje. Ta tajna naredba primjenjuje se za dozvoljene stvari za koje nema jasnih naredbi u Zakonu (šerijatu) u smislu da one ne pripadaju grupi zabranjenih stvari, niti grupi obavezujudih (halal) stvari, ved prije pripadaju grupi slobodnog izbora, u kojima je robu data potpuna sloboda djelovanja, a koje nazivamo mubah (lijep-pohvaljen rad). Zbog toga, rob ne bi trebao imati početni korak, ved bi morao čekati naređenje koje se odnosi na njega. Na ovaj način svi njegovi pokreti i mirna stanja bide sa Allahom, dž.š. Ako bi mu došla neka naredba, s obzirom na određenu stvar, a da je ona utemeljena u Zakonu, on de djelovati prema njoj, a ako se ta zapovijed ne nalazi u Zakonu, on de djelovati prema tajnoj naredbi. Tad on postaje utemeljen kao čovjek koji je dostigao Hakkikat (Zbiljsku istinu). A gdje nema ni te prikrivene tajne naredbe, što je također Allahovo djelo, dodi de do stanja (po)mirenja (teslimijeta) sa sudbinom. Ako si dostigao istinu istine, koja se drugačije zove ukidanje svoga 'ja' (mahv) ili nestajanje u Fena, to je položaj (mekam, o.p.) Ebdala koji je slomljena srca zbog
Njega. To je stanje koje pripada čistim monoteistima (ljudi Allahova jedinstva), ljudima duhovnog prosvjetljenja (Arifima), znanja i inteligencije, koji su prvaci nad prvacima, čuvari i zaštitnici ljudi, zastupnici, prijatelji i pouzdanici Rahmana: neka je mir na njih. Tvoje odavanje počasti i prednosti zapovijedima (Šerijatu) za neku stvar, znači suprotstavljanje samom sebi, a to te vodi slobodi od oslaanjanja na neku sposobnost i snagu, kao i lišavanje od htijenja i odluka u pitanjima ovog i onog sviejta. Na ovaj način, i ti deš postati rob Kralja, a ne kraljevstva. Postadeš rob Allahovim naredbama, a ne tjelesnim prohtjevima, bideš kao beba pod starateljstvom dadilje, kao mrtvo tijelo za vrijeme obrednog kupanja (gusul) u rukama (gasala) onoga koji kupa, i kao nesvjesni bolesnik ležedi pred liječnikom, osim tamo gdje postoji izričita naredba ili zabrana. Predavanje 11 ADABUS-SULUK (odgojna pravila tarikatskog putovaja) (O zadovoljstvo sa Allahovim odredbama ili Ugasi svoju strast da ne bi u njoj izgorio) On (Sejjid Abdul Kadir Gejlani, k.s. Allah ga blagoslovio i posvetio njegovu tajnu) je rekao: Kada se kod tebe pojavi želja za ženidbom, a istovremno budeš u siromaštvu i neimaštini, uvidjedeš svoju nesposobnost da to sebi priuštiš, a pokažeš li strpljenje u očekivanju Allahove pomodi, otklonit de ti strast čija je mod i kreirala u tebi takvu želju. On de ti pomodi u podnošenju tereta, činedi sredstva braka dostupnim tebi – u vidu poklona – bez tereta na dunjaluku niti odgovornosti na ahiretu. Tada de te Allah (dž.š.) nazvati strpljivim i zahvalnim zbog tvoje strpljivosti, po tom pitanju, i zadovoljstva sa Njegovim Predodređenjem. Tako de On povedati tvoju čistotu i snagu, jer ako je to tebi određeno On de ti to omoguditi sa Njegovim blagoslovima zadovoljstva, tvoje strpljenje de se promijeniti u zahvalnost, a Modni i Slavni je obedao zahvalnima povedanje Njegovih darova, kao što kaže: „AKO BUDETE ZAHVALNI, JA DU VAM, ZACIJELO, JOŠ VIŠE DATI; BUDETE LI NEZAHVALNI, KAZNA MOJA DOISTA DE SROGA BITI.“ (XIV-7) A ako ti ne bi bilo suđeno, trebao bi biti ravnodušan prema tome i to potpuno izbaciti iz svog srca, bez obzira da li tvoj nefs to voli ili ne. Na ovaj način bi trebao biti strpljiv, suprotstavljajudi se svojim željama (prohtjevima, o.p.), držedi se stalno Zakonskih odredbi. Budi zadovoljan odlukom Predodređenja nadajudi se Allahovim milosnim darovima. Zaista, Allah (dž.š.) je rekao: „…SAMO ONI KOJI BUDU STRPLJIVI BIDE BEZ RAČUNA NAGRAĐENI.“ (XXXIX-10) Predavanje 12 ADABUS-SULUK (odgojna pravila tarikatskog putovaja) (O bogatstvu i čuvanje od bogatstva ili Nemoj se baviti darovima nego Daravaocem) On (Sejjid Abdul Kadir Gejlani, k.s. Allah ga blagoslovio i posvetio njegovu tajnu) je rekao: Kada ti Modni i Veličanstveni Allah, dž.š. da bogatstvo, a ono te odvrati od pokornosti Njemu, On de te imetkom udaljiti od Sebe i na ovom i na bududem svijetu, a također je mogude da ti ga On uzme i zamjeni siromaštvom, kao kaznu za tvoje okretanje od Daravaoca ka darovima. A ako se obavežeš na pokornost Njemu i postaneš ravnodušan prema bogatstvu, Allah, dž.š. de te učiniti slobodnim od tog dara i nede ti ga umanjiti ni za jedan atom. Tad je bogatstvo tvoj sluga, a ti su rob svoga Gospodara. Tada deš, živjeti na ovom svijetu pod Njegovim starateljstvom koje je puno ljubavi, a u bududem životu dostojanstveno i u lagodnosti bašte stalnog boravišta, u društvu istinoljubivih (siddika), svjedoka (šahida) i čestitih (salihina).
Predavanje 13 ADABUS-SULUK (odgojna pravila tarikatskog putovaja) (O Teslimijetu i zadovoljstvo sa odredbom) On (Sejjid Abdul Kadir Gejlani, k.s. Allah ga blagoslovio i posvetio njegovu tajnu) je rekao: Nemoj činiti nikakav napor (a ni dove) za dobivanje ma kakvog materijalnog blagostanja, niti za traženje zaštite od bilo kakve nesrede. Ako ti je određeno materijalno blagostanje, ti deš ga dobiti, bilo da si ti to tražio ili ne. I nesreda de te zadeseti ako ti je ona određena bez obzira što ti to ne voliš ili što pokušavaš da se zaštitiš molitvom, ili budeš li se strpio u svrhu sticanja Gospodarovog zadovoljstva. Ti bi se trebao prepustiti i predati svemu tome, tako da On može preko tebe raditi svoj posao. Ako bi ti bila data neka blagodat, budi zauzet sa zahvaljivanjem. A ko je u pitanju nesreda onda pokaži strpljivost ili bar pokušaj da gajiš strpljenje, budi pokoran i zadovoljan time, uživaj u tom ili neka te nestane s tim (fena), u zavisnosti od tebi datih halova kroz koje deš prolaziti na putu Gospodaru kojem ti je naređeno da se pokoriš i bit deš odvežen preko velikih razdaljina do različitih mekama, sve dok ne stigneš do Najvišeg Prijatelja. Poslije toga deš biti postavljen na mjesto (položaj, o.p.) koje je još prije bilo dostignuto od strane siddika, šehida i saliha. To znači, da deš dospjeti do krajnje radosti, sigurnosti, časti i blagoslova. I zato pusti nesredu da te posjeti i nemoj sprječavati njen put, niti joj se suprotstavljatj sa molitvom i dovom, nemoj biti uznemiren zbog njenog dolaska i približavanja, jer njena vatra nije strašnija od vatre džehennema. To je u skladu sa sunnetom najboljeg između ljudi i najboljeg među onima koje je zemlja nosila i nosi na svojoj površini, i koje je nebo pokrivalo i pokriva sa svojom sjenom – Poslanika Muhammeda, a.s. – koji je rekao: Hadisi šerif „Zaista de džehennemska vatra govoriti vjerniku: 'Prođi brzo uzduž, o vjerniče, jer de tvoje svjetlo zagasiti moj plamen!'“ No, nije li svjetlo vjernika, koje gasi džehennemsku vatru, istovjetno onome svjetlu kojim se Mu'min izdvajao među pokornim i nepokornim? Pa neka to svjetlo zagasi vatru nesrede, i neka svježina tvog strpljenja i povezanosti sa Allahom ugasi vrelinu onoga što te snađe. Prema tome, nesreda ne dolazi da bi te uništila, ved kako bi te kušala i potvrdila ispravnost tvog imana, te da bi ojačala temelje tvojih uvjerenja i obradovala time kako se Uzvišeni Allah diči sa tobom. Allah, dž.š. je rekao: „MI DEMO VAS PROVJERAVATI SVE DOK NE UKAŽEMO NA BORCE I POSTOJANE MEĐU VAMA, A I VIJESTI O VAMA PROVJERAVADEMO.“ (XLVII-31) Dakle, kada tvoja vjera u Allaha, dž.š. dokazana (potvrđena, o.p.) i kada si pokazao spokojstvo u zakonitost Njegovog sigurnog djelovanja, a sve sa Njegovom modi i Njegovom milosrdnom pomodi, morao bi uvijek biti strpljiv (istrajan, o.p.) i biti u potpunom zadovoljstvu sa Njim, i biti u potpunoj pokornosti Njemu. Nemoj dopuštati da se nešto desi ni u tebi ni u drugima, što bi se moglo protiviti Allahovim naredbama i zabranama. Pa kad ti dođe neka Njegova naredba, pažljivo je saslušaj i budi brz u svom djelovanju prema toj aktivnosti, a ne budi lijen i pasivan prije nego te snađe Allahovo Predodređenje. Umjesto brige o ishodu djelovanja, usmjeri svoje snage i napore kako bi u potpunosti izvršio naredbu. Ali, ako bi uvidio da si nesposoban da provedeš naređenje, nemoj gubiti vrijeme u nastojanju da popraviš pred Allahom, dž.š. Traži zaštitu i utočište, ponizi se pred Njim, traži Njegov oprost, i pokušaj iznači uzrok svoje nepokornosti da izvršiš Njegovu naredbu, šta te je spriječilo da budeš počašden (odlikovan, o.p.) za svoju pokornost prema Njemu. Mogude je da je ta nepokornost prouzrokovana od zla tvoje pretpostavke, od tvoje ravnodušnosti u vrijeme potrebne poslušnosti, ili je to tvoj kibur ili oslanjanje na svoje osobine (mogudnosti, kvalitete, o.p.) i snagu; samosvijest o
svom vlastitom djelovanju; ili pridruživanje svoga „ja“, ili stvorenja s Njim, a rezultat toga, je da de te On držati na odstojanju od Svojih vrata i onemogučiti te u poslušnosti prema Njemu, tvom robovanju prema Njemu, i isključiti te od pomodi Njegove snage i okretati te od Njegovog milostivog lica i bit de On ljut na tebe. Držat de zauzetim sa ovosvjetskim iskušenjima, strastima, porocima i žudnjama. Znaj, da sve ovoe stvari čine da se gubiš i Allahovog pogleda (vida, o.p.), Njega koji te stvorio, hranio i blagoslvoio sa tliko darova. Čuvaj se da te ove stvari, koje te udaljuju, ne odvrate od tvog Gospodara. Sve ono što je izvan Allaha, dž.š. nije Allah, a nasuprot je Allah, dž.š. Zato, ne prihvataj ni jednu drugu stvar niti joj daj prevenstvo u odnosu na Njega, zbog toga što te je On stvorio radi Sebe. Radi toga, nemoj biti nepravedan prema svojoj vlastitoj duši, bivajudi preokupiran sa nekim drugim stvarima, umjesto Njegovim naredbama. To bi moglo biti uzrokom tvog ulaska u vatru, čije de gorivo biti ljudi i kamenje. Tada deš se pokajati, međutim, to tvoje kajanje ti ne bi koristilo, ti deš tražiti oprost ali ti se nede dati. Onda deš vapiti za pomod, no nijedna pomod ti nede dodi, zatim deš se pokušati umiliti, ali bez ikakvog uspjeha, i najzad deš zaželiti da se povratiš na (ovaj, o.p.) svijet, kako bi popravio svoje greške, ali ni to ti nede biti dopušteno (da se vratiš). Smiluj se za svoju dušu i budi dobar prema njoj. Pokreni sve mogudnosti za robovanje svom Gospodaru, kao npr. Intelegenciju, vjeru, ma'rifet (spoznaju) i znanje koje ti je dato, kako bi njihovim svjetlom izašao iz sredine mračne sudbine. Čvrsto se drži naredbi i Allahovih zabrana i idi pravcem koji je određen sa ove dvije stvari – stazom ka tvom Gospodaru, napusti sve ono što je izvan ove dvije stvari i kreni ka Njemu, Njemu koji te je stvorio i bio uzrokom tvog postojanja. Pa ne budi nezahvalan prema Njemu, koji te je stvorio iz prašine, zatim od sidušnog zametka i potom te učinio savršenim čovjekom. Nemoj željeti ništa pto je izvan Njegovih naredbi i nemoj smatrati ništa lošim, izuzev Njegovih zabrana. Zadovolji se od voog i bududeg svijeta sa ovim željama i omrzni u oba svijeta ove zabrane, jer sve što se želi je vezano za to i sve sve što omrzne je vezano za te zabrane. Dok si u harmoniji, u skladu sa Njegovim naredbama, cijeli svemir de ti iskaivati svoje poštovanje. Kad Njegove zabranjene stvari budu prezrene (odbačene) sa tvoje strane, sve nečiste stvari de bježati od tebe ma gdje se zadesio. Allah, dž.š. je rekao, u jednoj od Svojih Knjiga: „O djeco Ademova, Ja sam Modni Gospodar! Nema drugog boga osim Mene. Kad Ja kažem 'budi' ono biva. Budite Mi pokorni, pa du vas Ja učiniti takvim da de i na vaše 'budi' to bivati.'“ Allah, dž.š. je, također, rekao: (Hadisi-kudsi) „O dunjaluče! Ko god Meni robuje ti budi njegov rob, a ko god tebi robuje, ostavi ga u brizi“ (neka tebi robuje, o.p.). Tako, kad ti dođe Njegova zabrana, trebao bi biti kao neko ko je neoptereden, umoran u sjedinjavanju, bez fizičkih reakcija – kao čovjek sa slomljenim srcem, stegnutih prsa, sa malodušnim tijelom, bez ikakvih želja; sličan mračnom dvorištu u oronuloj zgradi sa srušenim krovom; bez ikakvog opažanja i bilo kakvog traga životnog postojanja. Ti bi trebao biti sličan onome čovjeku koje je gluh od rođenja, tvoje oči bi trebale biti slične onim očima koje su povezane ili slijepe od rođenja; tvoje usne bi trebale biti kao da su pune rana, a tvoj jezik kao da je nijem i težak; tvoji zubi trebali bi da budu kao da je u njihovim korijenima gnoj bolni, i u stanju raspadanja; tvoje dvije ruke trebale bi biti kao da su paralizovane i nesposobne da bilo šta drže, noge bi trebale biti kao da su povrijeđene, drhtave i pune rana; tvoj spolni organ trebao bi biti kao da je izgubio svu snagu i kao da je zauzet drugim stvarima; tvoj stomak bi trebao biti kao da je pun i ravnodušan prema hrani; tvoje shvatanje bi trebalo biti kao suludo, dok ti tvoje tijelo trebalo biti kao mrtvo, spremno da bude stavljeno u grob. Na ovaj način bi trebao slušati i brzo izvršavati Allahove zapovijedi, baš kao što bi trebao osjedati lijenost i nemarnost za činjenje nedopuštenih stvari. Ponašaj se kao mrtvac i budi zadovoljan sa Allahovom odredbom. Tako, uzmi ovaj lijek i popij ovaj sirup, drži se ove hrane kako bi bio slobodan od tjelesnih prohtjeva. Ovako deš biti izliječen od bolesti grijeha i biti slobodan od robovanja željama, pa de ti biti vradeno duhovno zdravlje, Allahovim dopuštenjem.
Predavanje 14 ADABU-SULUK /Ispravnost pokornosti/ ili (Neka se u ovome takmiče takmičari ) On je rekao (Sejjid Abdul Kadir Gejlani, k.s. Allah ga blagoslovio i posvetio njegovu tajnu ) O robe svojih strasti! Nemoj tražiti za sebe položaj niti blizinu Allahovih ljudi. Ti robuješ svojim strastima, dok su oni obožavaoci Gospodara. Tvoje želje su vezane za materijalni svijet, a želje ovih ljudi su usmjerene ka bududem životu. Ti vidiš svijet, a oni vide Gospodara zemlje i nebesa. Tvoje zadovoljstvo leži u stvorenom, a njihovo zadovoljstvo počiva u Allahu (sa Allahom dž.š.). Tvoje srce je vezano za ovozemaljsko, a srca ovih ljudi su vezana za Gospodara Prijestolja. Ti si žrtva svega što vidiš, dok oni ne vide to što ti vidiš. Oni vide Stvoritelja svega i ono što On vidi, koji ne može biti viđen. Ovi ljudi imaju svrhu svog života i osiguravaju sebi spas, dok ti ostaješ prikovan za ovosvjetske želje i strasti. Ovakvi ljudi od mekama, koji su se udaljili od stvorenog i od želja za njim, osiguravaju sebi pristup ka Slavnom Gospodaru, koji im daje snagu da postignu ono što On od njih želi, kroz pokornost i slavljenje Gospodara. To je Allahova milost. On to daje onima koje voli. Oni (Ridžalallah) uzvračaju zahvalnošdu, slavljenjem i izvršavanjem obaveza kojima su zaduženi, i ne posustaju u tome, jer su pomognuti, snagom, lagodnošdu, darovima od Njega, bez osjedaja ikakve teškode. Prema tome, pokornost postaje njihova duša (Ruh) i hrana. Saglasno tome, dunjaluk postaje blagoslov i sreda za njih, kao da je to istinski džennet. To je zbog toga, što prije nego li išta vide – vide djelo Uzvišenog Allaha koji ih je stvorio. Sa njima su i nebesa i zemlja učvršdeni: udobnosti mrtvima i živima, jer ih je njihov Gospodar učinio stubovima (Evtadima) rasprostranjene zemlje. Dakle, svaki od njih je sličan planini koja čvrsto stoji. Zbog toga, skloni se sa njihovog puta i ne smetaj im po njemu. Njihovi roditelji i njihova djeca nisu bili u stanju da ih odvrate od njihove namjere. Oni su najbolji između ljudi koje je Gospodar stvorio i rasprostranio po zemlji. Neka je Allahov dž.š. mir na njih i Njegovi pozdravi i blagoslovi, toliko dugo koliko traju zemlja i nebesa. Predavanje 15 ADABU-SULUK /Stanje visine i nizinei/ ili /Krila imana su strah i nada/ On je rekao (Sejjid Abdul Kadir Gejlani, k.s. Allah ga blagoslovio i posvetio njegovu tajnu ) Vidio sam u snu, kao da se nalazim na (u) jednom mjestu, sličnom džamiji, u kojoj je neklicina ljudi izdvojena od ostalog čovječanstva. Rekao sam sebi da hode taj i taj, pokazujudi na jednog od dobrih ljudi da ih vodi i terbijjeti (upuduje). Ljudi su se skupili oko mene, i jedan od njih mi se obrati. -
Šta se dešava s tobom? Zašto ti ne govoriš? Ako ste vi zadovoljni sa mnom, ja du govoriti, odgovorih.
Potom sam rekao: Kada se držite odvojenim od stvorenja zbog Hakka nemojte od ljudi svojim jezicima bilo šta tražiti, niti svojim srcima, jer je traženje srcem isto kao i iskanje jezikom. Znajte, da je Allah, dž.š., svakog dana u novom stvaranju. Radu i mijenjanju, podizanju i spuštanju (ljudi). Pa oni koje je On uzdigao u visine strahuju da ih ne spusti u najniže nizine i uvijek su u nadi da de ih On zadržati na visokom mjestu, gdje su i uzdignuti; Isto tako, oni koji su bačeni u najniže nizine degradacije strahuju da bi ih On mogao ostaviti u takvom položaju (stanju, o.p.) poniženja, a nadaju se da de ih On uzdidi i do najviših nebesa. Poslije sam se probudio.
Predavanje 16 ADABU-SULUK /Stanje širka i njegova manifestacija/ ili /Oslanjaj se na Allaha nadi deš Ga pred sobom/ On je rekao (Sejjid Abdul Kadir Gejlani, k.s. Allah ga blagoslovio i posvetio njegovu tajnu ) Allah te udaljava od svoje milosti i Njegovog izravnog blagoslova, zbog tvoga oslanjanja na ljude, imettak, dovitljivost, prevare i želje za nagradom. Dakle, ljudi ti postaju zapreka za spoznavanje dolaska opskrbe (imetka, o.p.), što je pokazano u primjeru Resulullaha, s.a.v.s. Onoliko dugo, koliko si sa ljudima i koliko se pouzdaš u njihove darove i milost, i koliko očekuješ nešto od njih, nadajudi se nečemu – na njihovim vratima – pridružuješ Mu Njegova stvorenja, zaboravio si Allaha, dž.š. U skladu s ovim, bideš kažnjen lišavanjem dozvoljene opskrbe, koja je odobrena shodno Poslanikovoj, s.a.v.s. praksi, odnosno one opskrbe koja je uzakonjena na ovom svijetu. Pa kada se odrekneš traženja i očekivanja od ljudi i tvog pridruživanja ljudi sa Gospodarom, (za)dobideš opskrbu i živjet deš na dozvoljen način. Tada de to biti halal opskrba i bideš zadovoljan s njom, ali ako bi zaboravio na svoga Gospodara ponovo bi postao mnogobožac. Ovakav širk (višeboštvo) je skriveniji, opasniji nego li prethodni, jer bi te Allah, dž.š. udaljio od Svoje milosti, te od Njegova direktnog zauzeda za tebe. Kada izbaciš mnogoboštvo iz svoje nutrine, okrečudi se ispravno opskrbi, sposobnosti i snazi, i kada vidiš Allaha, dž.š. kao jedinog Daravaoca opskrbe, snage i modi i blagostanja, i vidiš da je izdržavanje u Njegovoj ruci – On ti ponekad daje posredstvom ljudi u teškodama i borbi, a na tvoje traženje, moljenje od Njega, Modnog i Veličanstvenog, Njegove nagrade i milosti, idu preko raznih uzroka i sredstava, i kada se okreneš prema Njemu i bacideš se pred Njega – modnog i Slavnog. Tada de On didi hidžab koji je između tebe i Njegove milosti, otvoride ti se vrata opskrbe sa Njegovom milošdu, i to svaki put kada je to nužno, a srazmjerno tvom stanju. To de se desiti sa blagonaklonošdu i ljubavi, slično kao što se ljekar odnosi prema svom bolesniku, kojem je on prijatelj, - kao zaštita tebi s Njegove strane, Modnog i Veličanstvenog i čuvanje tebe od bilo kakve naklonosti prema nečemu drugom što je uz (pored, o.p.) Njega. Tvoje potrebe de On zadovoljiti sa Svojom milošdu i plemenitošdu. Prema tome, uklonit de se iz tvog srca svaka volja, cilj, strast, užitak, želja i voljena osoba, tako da u njemu ništa ne ostane osim volje Uzvišenog Allaha. Tako, kad On poželi da ti šta daruje, od toga ne možeš pobjedi, a koji nije namijenjen nikome drugom od Njegovih stvorenja, On de u tebi stvoriti želju za tim, pa de ti On to i uputiti, na taj način, što de ti to stidi onda kada ti bude potreba (za time, o.p.). Zatim de ti On dati mod, kako bi Mu uzrazio zahvalnost i dat de ti svijest da je to od Njega i da je On taj koji ti šalje opskrbu. Tada deš biti svjestan i zahvalan, pa de ti On povedati tvoju želju za izdvojenošdu od stvorenja, uzdržanost prema njima i prazninu tvog srca za sve ono što je uz (pored, o.p.) Njega. Tada, kada je tvoje znanje osnaženo kao i osvjedodenje, a tvoje srce bude prostranije i prosvjetljenije, i kada se poveda tvoja blizina naspram Allaha, dž.š., kao i tvoj položaj kod Njega, i kada se poveda tvoja pouzdanost i kablijjet za čuvanje tajni, tada deš unaprijed znati, kada de ti biti darovan tvoj dio iz počasti prema tebi i tvome huremtu (neodoljivosti) i to od Njegove plemenitosti i darežljivosti. Allah, dž.š. je rekao: „IZMEĐU NJIH SMO MI VOĐE ODREDILI I ONI SU, ODAZIVAJUDI SE ZAPOVIJEDI NAŠOJ, NA PRAVI PUT UPUDIVALI, JER SU STRPLJIVI BILI I U DOKAZE NAŠE ČVRSTO VJEROVALI.“ (XXXII-24) On je također, rekao:
„ONE KOJI SE BUDU ZBOG NAS BORILI MI DEMO, SIGURNO, PUTEVIMA KOJI NAMA VODE UPUTITI; A ALLAH JE, ZAISTA, NA STRANI ONIH KOJI DOBRA DJELA ČINE!“ (XXIX-69) Uzvišeni i Veličanstveni Allah je isto tako rekao: „...I BOJITE SE ALLAHA, ALLAH VAS UČI...“ (II-282)
Zatim de te obdariti snagom kako bi vladao svemirom s jasnom dozvolom koja nede imati nejasnida u sebi, i sa jasnim dokazima, koji de biti kao sjajno sunce, sa slatkim riječima koje de biti slađe od svih slatkih stvari, sa istinskim otkrovenjem bez ikakve dvosmislenosti, slobodnim od bilo kakve loše pobude nefsanskog i od vesvese (glasa) prokletog šejtana.“ Allah, dž.š. je rekao u jednoj od Svojih Knjiga. „O djeco Ademova, Ja sam Allah (vaš Gospodar)! Nema drugog boga osim Mene. Kad ja kažem stvari 'Budi' ona biva. Budite Mi pokorni, pa du vas Ja učiniti takvim da de i na vaše 'budi' to bivati!“ Ovako je On slično uradio sa Svojim Poslanicima, Evlijama i posebno bliskim ljudima među Ademovom djecom. Predavanje 17 ADABU-SULUK /Vusul - Stizanje/ ili /Okreni se od stvorenja Stvoritelju/ On je rekao (Sejjid Abdul Kadir Gejlani, k.s. Allah ga blagoslovio i posvetio njegovu tajnu )
Kada stigneš (vusul) do Uzvišenog Allaha, dž.š. i budeš u Njegovoj blizini – sa Njegovim privlačenjem i pomodi, značenje vusula (stizanja) do Uzvišenog Allaha je tvoje napuštanje stvorenja, požude, htijenja i želja, i tvoja ustrajnost sa Njegovim djelovanjem i sa Njegovim htijenjem, bez ijedne tvoje kretnje u sebi i u Njegovom stvaranju u tebi, nego sa Njegovom zapovijedi, akcijom i odredbom. To je stanje „fena“, koje znači stizanje. Međutim, vusul (stizanje) do Allaha – Modnog i Veličanstvenog – nije jednako stizanju do bilo koga između Njegovih stvorenja. „NIŠTA NIJE SLIČNO NJEMU, ON JE ONAJ KOJI ČUJE I ONAJ KOJI VIDI.“ (XLII-11) Stvoritelj je čist i Uzvišen da sliči Svojim stvorenjima, ili da se sa stvorenim upoređuje. Naime, vusul (stizanje) do Njega je dobro poznato onim ljudima koji imaju iskustvo Vusula. Svaki od njih, u ovom pitanju, ima različito iskustvo koje je karakteristično samo po sebi, i koje se ne može podijeliti sa nekom drugom osobom. Sa svakim od Poslanika, vjerovjesnika (Nebijja) i Allahovih Evlija, Allah ima tajnu koja ne može biti poznata bilo kojoj osobi, sem Allaha i dotičnog. Tako se može desiti da murid posjeduje tajnu koja ostaje nepoznata njegovom šejhu, i da šejh ima tajnu za koju ne zna njegov murid koji se na svome putu približio pragu kapije hala svoga šejha. Kada murid dosegne hal šejha, on biva odsječen od njega, a Allah, dž.š. postaje njegov zaštitnik. Tada ga On potpuno odvaja od Svojih stvorenja. Prema tome, uloga šejha je bila slična dojilji, koja je prestala dojiti bebu nakon dvije godine. Tako murid nema nikakve veze sa stvorenjima, nakon što su prethodno išdezle niske želje i ciljevi. Šejh je potreban muridu utoliko dugo koliko je on uznemiravan niskim željama i ciljevima, koje bi na kraju trebale iščeznuti. Nakon rastanka ovih tjelesnih slabosti prestaje potreba za šejhom, jer se pri muridu više ne mogu nadi nedostatci i grijesi.
Zbog toga, kada stigneš do Allaha, dž.š., kao što smo opisali, ti deš se osjedati zauvijek sigurnim (zaštidenim, o.p.) od bilo čega što je uz (pored, o.p.) Njega. Ti zasigurno nedeš vidjeti bilo kakvo opstojanje (vudžud) do Njegovo. U bilo kakvom dobitku, gubitku, poklonu ili nedostatku poklona, strahu ili nadi, ti deš uvijek nadi samo Njega, Modnog i Veličanstvenog, koji je dostojan strahopoštovanja, i koji je dostojan kao utočište i izvor praštanja. Nastavi tako i nastoj zauvijek posmatrati Njegovo djelovanje. Iščekivaj Njegova naređenja i budi zaokupljen u svojoj pokornosti prema Njemu. Izdvoji se od svega onog što je On stvorio, bilo to ovog ili bududeg svijeta. I ne dopusti da ti srce bude privrženo bilo čemu od Njegovih stvorenja. Smatraj sve što je stvoreno slično čovjeku koji je zatvorenik od strane jednog Kralja, koji posjeduje veliko kraljevstvo sa velikom vlašdu, modi i izvanrednom snagom. Taj isti Kralj okovao je njegov vrat i noge, pa ga je potom vezao za jedno drvo na obali velike rijeke, čija je širina i dubina ogromna, a talasi izuzetno visoki. Tada Kralj, koji sjedi na velikom prijestolju ogromne visine kojeg je teško obuhvatiti (pogledom, o.p.) i koji je naoružan sa lukovima i strijelama, kopljima i drugim raznolikim oružjem, čiju vrijednost niko ne bi mogao procijeniti do On lično, počne koristiti oružja prema svezanom čovjeku, koja mu se prohtiju. Može li neko koji je sve ovo vidio, nakon toga okrenuti svoj pogled od Kralja, i ne strahovati od Kralja, i nemati nade u Kralja, ved gleda u svezana čovjeka i strahujudi od njega, imati nadu u njega? Ne bi li se čovjek, koji ovako postupi, mogao nazvati, sa aspekta razuma, ludim čovjekom, čovjekom bez razuma i osjedaja, životinjom i svime samo ne i čovjekom? Zbog toga, tražimo Allahovu zaštitu od sljepila poslije vida, od rastanka poslije stizanja, od udaljavanja nakon blizine, od lutanja nakon upute, i od kufra nakon imana – vjere. Dakle, svijet je slično velikoj rijeci što teče, kako samo rekli, svaki dan njen vodostaj poraste, a to su strasti ljudi na dunjaluku, njihovo uživanje, i nesrede koje ih zadese zbog dunjaluka. Strijele i druga oružja su iskušenja sudbine. Prema tome, glavna preokupacija ljudi u ovozemnom životu je iskušenje, tegoba, patnja i borba. A ono što oni nalaze kao blagodat i zadovoljstvo je okruženo nesredama i tegobama. Kada neki razuman čovjek kritički razmotri stvari, pa ako posjeduje izvjesno znanje o realnosti, shvatide da nema stvarnog (istinskog, o.p.) života i rahatluka, izuzev u bududem svijetu, a to može razumjeti samo Mu'min. Zbog toga je Hazreti Pejgamber, s.a.v.s., rekao: „Nema života osim života u ahiretu!“ (La ajše illa ajšul ahire!) (Sahi Buhari) Ovo se naročito odnosi na vjernike. Pejgamber, s.a.v.s., je rekao: „Nema rahatluka za vjernika sve dok se ne sretne sa svojim Gospodarom.“ (Ahmed, Merfuan) I rekao je Muhammed, s.a.v.s.: „Ovaj svijet je zatvor za vjernike, a mjesto uživanja za nevjernike (kafire).“ (Muslim) On, s.a.v.s. je također rekao: „Čovjek koji je Mutekija je obuzdan!“ (Kurtubi) Pa kako može biti udoban i poželjan život u ovom svijetu. Istinska (stvarna, o.p.) udobnost nalazi se u susretu s Allahom – Modnim i Veličanstvenim – i u harmoničnosti sa Njim, te u potpunom prepuštanju Njemu. Kada to uradiš, bideš potpuno slobodan od veza ovog svijeta. Tada de Allah, dž.š. prosuti na tebe Svoje sažaljenje, zadovoljstvo, blagostanje i milost.
Predavanje ADABU-SULUK 18 /Zadovoljstvo sa Allahovim odredbama/ ili /Rana od voljenog ne boli/ On je rekao (Sejjid Abdul Kadir Gejlani, k.s. Allah ga blagoslovio i posvetio njegovu tajnu ) Moj ti je savjet da se nikada ne tužakaš bilo kome od prijatelja ili neprijatelja zbog neke nezgode. Ne okrivljuj svoga Gospodara zbog onoga što ti je odredio i zbog toga što je On prouzrokovao iskušenje za tebe. Ti bi trebao pokazati dobro i zahvalnost. Tvoje kazivanje, kao izraz tvoje zahvalnosti, bilo ono i bez blagoslova, bolje je nego li tvoje prikazivanje pravih činjenica i objelodanjenje neke nezgode koja te je zadesila. Ima li iko a da je lišen Allahove blagodati? Allah – Silni i Veličanstveni je rekao: „I DAJE VAM SE OD SVEGA ONOGA ŠTO OD NJEGA TRAŽITE, I AKO BISTE ALLAHOVE BLAGODATI BROJALI, NE BISTE IH NABROJALI. – ČOVJEK JE, UISTINU, NEPRAVEDAN I NEZAHVALAN.“ (XIV-34) Koliko li je mnogo blagodati s tobom, a da ih ti ne prepoznaješ (ne otkrivaš, o.p.)! Ne osjedaj ugodnost u bilo čemu što je stvoreno, ne iskazuj ljubav za tim i ne vezuj se za to. Tvoja ljubav bi trebala biti usmjerena ka Allahu – Modnom i Slavnom – a tvoje zadovoljstvo bi trebalo biti sa Njim. Nezgodu koja te zadesi morao bi saopšiti samo Njemu. Ti se ne bi trebao obradati nekom drugom, jer kod drugih nema štete ni koristi, davanja niti uzimanja, časti i nečasti, uzdizanja i ponižavanja, siromaštva ili bogatstva, kretnji i zastoja. Sve stvari su Allahovo stvaranje. U Njegovoj ruci počiva izvor njihovih radnji, po Njegovom naređenju i dozvoli. Oni postoje do određenog roka, kojeg je „On“ uspostavio. Sve postoji u određenom odnosu preko Njega. Što god je On odredio za kasnije nikako ne može biti ranije, i sve što je On uradio sa prošlim, nikako ne može biti odgođeno. „AKO TI ALLAH (DŽ.Š.) SPREMA NEKU NEVOLJU, NIKO JE NE MOŽE SPRIJEČITI, OSIM NJEGA. A AKO TI ALLAH (DŽ.Š.) ŽELI NEKO DOBRO, NIKO TI NE MOŽE USKRATITI NJEGOVU MILOST, ON PRAŠTA I MILOSTIV JE.“ (X-107) Zato, ako mu se žališ dok si u spokoju i uživanju određenih blagodati, i želiš izvjesno poboljšanje zatvarajudi oči nad ved dobivenim, smatrajudi to neznatnim, Allah (dž.š.) de biti srdit na tebe i oduzede ti ono što ti je ved bio dao, tako da de tvoje nezadovoljstvo (žaljenje, o.p.) postati stvarno (s razlogom, o.p.). Zatim de udvostručiti tvoje patnje i povedati Svoju kaznu i srdžbu, pa de potom učiniti da nestaneš sa Njegovog vidika. Zbog toga se, sa velikim naporom, čuvaj prigovaranja, kukanja (nezadovoljstva, o.p.), čak i ako ti ti tijelo bilo iskomadano makazama. Spasi se! Boj se Allaha! Boj se Allaha! Boj se Allaha!, jer učinit deš dobro! Spasi se, učinit deš dobro! Čuvaj se ! Čuvaj se!, jer zaista, večina nesreda koje se dešavaju sinovima Ademovim, prouzrokovana je njihovim nezadovoljstvom (prigovaranjem, o.p.), odredbama njihovog Gospodara. Kako se neko može tužiti na Njega – On je Najmilostiviji od milostivih, Najbolji među svim sudijama, Strpljiv, Znan, Sažaljiv, Milosrdan, Dobar prema Svojim robovima. On nije nepravedan prema Svojim robovima, a to je slično strpljivom, ljubaznom i pažljivom ljekaru, koji je bolesnikov voljeni rođak. Može li se nadi ikakva mahana pri nekom ljubaznom i dobrodušnom ocu ili majci? Hazreti Pejgamber, sallallahu alejhi ve selleme, je rekao: „Allah je milostiviji prema Svom robu, nego majka prema svom djetetu.“ (Sahi, Buhari) O jadni čovječe, pokaži svoju najvedu mogudnost dobrog vladanja, pa de se neserede pretvoriti u blagodati. Iskaži strpljivost za vrijeme nesrede, čak i ako bi bio iscrpljen od strpljivosti. Budi vlasnik
strpljenja, pa ako bi bio i umoran od svoje iscrpne pokornosti i harmoničnosti sa Allahom (dž.š.). budi zadovoljan sa sudbinom i veseo u harmoničnosti s njim. Budi zadovoljan i postigni sklad. Ako se još uvijek nalaziš u postojanju, nestani (iz njega). Kada na ovaj način budeš izgubljen, o ti – kamenu mudrosti – šta deš dobiti? Gdje deš biti nađen? Nisi li čuo za Allahove riječi: „PROPISUJE VAM SE BORBA, MADA VAM NIJE PO VOLJI! – NE VOLITE NEŠTO, A ONO MOŽE BITI DOBRO ZA VAS; NEŠTO VOLITE, A ONO ISPADNE ZLO PO VAS. – ALLAH ZNA, A VI NE ZNATE.“ (II-216) Znanje o hakkikatu stvari bilo je držano zaklonjeno i skriveno daleko od tebe. Zbog toga, ne pokazuj loše vladanje u voljenju ili ne voljenju. Pokoravaj se Zakonu, ma šta ti se dogodilo, ako si u stanju dobrih (saliha), što je prvi korak. Pokoravaj se naredbi u stanju velajeta, i u stanju umiranja od prohtjeva i ne idi iznad toga – to je drugi korak. Budi zadovoljan sa Allahovim djelovanjem. Uskladi se s tim i nestani u stanje Ebdala, Gavsa i Siddika – to su posljednji stupnjevi. Ne suprostavljaj se putu sudbine, ne stoj na njenom putu. Spriječi sebe i svoje prohtjeve, i obuzdaj svoj jezik od pritužbi (žalbi, nezadovoljstva, prigovaranja, o.p.) Ako ovako postupiš i ako ti je sudbina dobra, tvoj Gospodar de ti uvedati dobročinstvo i darovade ti udoban i sretan život, a ako je loša (neprijatna, o.p.), Allah (dž.š.) de te (za)štititi od nje – sa tvojom pokornošdu prema Njemu – i držade te na odstojanju od svih prijekora. Tako deš biti zaštiden dok ona ne prođe, kao što nod nestane sa dolaskom dana, ili zimska hladnoda pred ljetom. Navešdu ti jedan primjer, pa uzmi pouku iz njega: Kod svakog pojedinca se nalaze različite vrste grijeha, prestupa i mahana zbog čega je nedostojan Allahovog društva. Zato se moraš očistiti od grijehova, jer niko ne može ljubiti Njegov prag, osim onih očišdenih od prljavštine i neprijatnih mirisa. Hazreti Pejgamber, sallallahu alejhi ve selleme, je rekao: (Hadis-i šerif) -
„Jedan dan groznice je otkup (keferat) za grijehe tokom cijele godine.“
Predavanje 19 ADABU-SULUK /Obedani darovi i nagrade/ ili /Ispuni obedanje i gledaj kome daješ riječi/ On je rekao (Sejjid Abdul Kadir Gejlani, k.s. Allah ga blagoslovio i posvetio njegovu tajnu ) Ukoliko si slabog vjerovanja i jekina (uvjerenosti) potrudi se da ispuniš svako tvoje obedanje, u suprotnom, tvoj iman bi bio još manji, a nestalo bi i tvoje uvjerenosti. Međutim, ako su ti i vjera i uvjerenost (jekin) pojačani i utvrđeni u tvom srcu, i budu li tebi upučene riječi Uzvišenog Allaha: „ …TI DEŠ OD DANAS KOD NAS UTICAJAN I POUZDAN BITI.“ (XII-54) Kada ovakvo obradanje bude tebi ponovljeno mnogo puta, bit deš odabranik, odnosno odabranik među odabranim. Tad nedeš imati nikakvih želja, niti deš žudjeti za nečijom blizinom. Nedeš željeti nikakav položaj koji bi mogao (za)voljeti i koji bi ti povedao slavoljublje. Bideš kao šuplja posuda u kojoj se ne može zadržati nikakva tečnost. Tako se nede zadržati kod tebe ni jedna želja, navika i odluka za ovaj ili onaj svijet. Bideš sačuvan od svega onog što je pored (uz) Allaha, Modnog i Slavnog. Omogudide ti se da budeš u zadovoljstvu sa Allahom (dž.š.), i bide ti obedano Allahovo zadovoljstvo s tobom. Na taj način deš biti osposobljen za radovanje, i osjetideš lagodnost u Allahovom djelovanju. Potom de ti biti dato obedanje, pa ako budeš zadovoljan s njim, kod tebe se nede modi nadi nikakav znak koji i ukazivao na tvoju volju. Zatim de tvoja pažnja biti usmjerena ka obedanju koje je
vede (bolje, o.p.) od prethodnog. Time de tvoja pažnja biti okrenuta prema nečem što je vrijedno poštovanja. Onda deš biti nagrađen osjedajem samosvijesti, s obzirom na prvo (obedanje, o.p.), tako da de ti biti otvorena vrata znanja, što de te uputiti u tajne Allahovog djelovanja i istine mudrosti, skriveni smisao u mijenjanju ranijeg obedanja u neko drugo – koje pratimo – pa deš doživjeti porast tvoga mekama u čuvanju svoga stanja (hal). Uz ovo, bide ti arovan duhovni položaj u kojem de ti biti povjereno čuvanje tajni. Doživjedeš širenje svojih prsa, prosvjetljenje prsa, rječitost svoga jezika i visoki stepen mudrosti, koje je polahko uneseno u tebe. Na ovaj način, postadeš omiljen kod svih ljudi i džinna, i onih koji su pored njih, na ovom i bududem svijetu. Postat deš drag Allahu (dž.š.), a sva stvorenja su podređena Njemu, zato de njihova ljubav prema tebi biti sadržana u Njegovoj, baš kao što de i njihova mržnja biti uključena u Njegovu mržnju prema tebi. I tako ako dostigneš taj položaj, u kojem nedeš posjedovati nikakvo htijenje, pojavit de ti se prohtjev za nečim, ako se ta želja ostvari to de biti odstranjeno i uklonjeno, kako bi bio što dalje od njega, na taj način što ti nede biti ispunjeno na ovom svijetu, ved de ti ga dati na onom svijetu, kao dar, ali nešto drugo u zamjenu, što de ti povedati tvoju blizinu prema Uzvišenom Allahu. A to „nešto“ de uspokojiti tvoje oči u visokim firdevsima u džennatul Me'va. Pa iako to nisi molio, niti se tome nadao, u ovosvjetskom životu, koji je mjesto prolaznosti i patnje, izuzev težnjekoju si gajio za Licem Onoga koji stvara, daruje i uskraduje. Koji daje i Koji rasprostire ovu zemlju i drži nebesa visoko – bide ti dato „nešto“ i u ovosvjetskom životu, što de biti odgovarajude i mogude, zavisno od toga da li je srce slomljeno zbog te težnje ka tome. A na onom svijetu dade ti se kao zamjena, kao što smo ved kazali. Predavanje 20 ADABU-SULUK /O sumnji u vjeri i vjerskim propisima/ ili /Vjera je odlučnost i spokojstvo/ On je rekao (Sejjid Abdul Kadir Gejlani, k.s. Allah ga blagoslovio i posvetio njegovu tajnu ) Prenosi se da je Hazreti Muhammed, sallallahu alejhi ve selleme, rekao: „Napusti sve ono što stvara sumnju kod tebe, (kod dozvoljenih i nedozvoljenih stvari) i prihvati ono što ne izaziva sumnju kod tebe.“ (Ahmed) U poruci ovog Hadisa Šejh Abdul Kadir kaže: Kad se sumnjiva stvar izmiješa sa nesumnjivom, ti prihvataj onaj pravac u kojem nema ni jedne nijanse sumnjičavosti i odbaci sve ono što prouzrokuje sumnju. A kad se sumnjiva stvar koja prouzrokuje uznemirenost srca pojavi odvojena, kao što se prenosi u Poslanikovoj tradiciji: „Grijeh prouzrokuje uznemirenost srca“, u tom slučaju bi trebao sačekati naredbu o tome, ako ti se naredi da to prihvatiš prihvati to, ali ako bi ti bilo zabranjeno, onda se uzdrži i odnosi se prema tome kao prema nečem nepostojedim, zatim se okreni ka Allahovim vratima i traži od svog Gospodara svoju opskrbu. Ako bi se osjetio umornim u svojoj strpljivosti (istrajnosti, o.p.), harmoničnosti, zadovoljstvu i nestajanju (fena), ne zaboravi da Njega, Modnog i Veličanstvenog, nije potrebno podsjedati, te da te On nije zaboravio, a ni one pored tebe. On, Modni i Veličanstveni, hrani i nevjernike, i licemjere, i one koji su okrenuti od pokornosti Njemu, pa kako je mogude da de te On zaboraviti o vjerniče koji vjeruješ u Njegovo Jedinsvo, i istrajavaš u svojoj pokornosti Njemu i u danonodnoj si nepokolebljivosti u provođenju Njegovih zapovijedi. U drugom tumačenju istog hadisa se kaže: „Napusti sve ono što stvara sumnju kod tebe i prihvati ono što ne izaziva sumnju kod tebe.“ (Ahmed)
To znači da bi trebao napustiti ono što je u ljudskim rukama, ne povoditi se za tim i ne vezuj svoje srce za to. Ne očekuj ništa od ljudi niti ih se plaši. Moraš prihvatiti Allahovu milost, a to je ono što ne uzrokuje sumnjičavost. Zbog toga, neka bude samo jedan koga deš moliti – jedan Darovalac i jedan cilj – a taj jedan bi morao biti niko drugi do tvoj Gospodar. Modni i Veličanstveni, u čijim su rukama glave kraljeva, srca ljudi, a srce posjeduje kontrolu nad tijelom, tijela ljudi i novac ljudi pripadaju Njemu, ljudi su Njegovi zastupnici i opunomodenici, pa kada ti oni nešto daju, pokret njihovih ruku smatraj da je sa Njegovom dozvolom i naredbom, i Njegovom pobudom. Isti je slučaj i kada ti nešto uskraduju. Silni Allah je rekao: „MOLI OD ALLAHA NJEGOVU MILOST.“ (IV-32) „On“ je također rekao: „DOISTA, ONI KOJIMA ROBUJETE PORED ALLAHA, NE NADZIRU VAŠU OPSKRBU, ZBOG TOGA, MOLITE ALLAHA ZA OPSKRBU, NJEMU ROBUJTE I BUDITE MU ZAHVALNI.“ (XXIX-17) „On“ je također rekao: „A KADA TE ROBOVI MOJI ZA MENE UPITAJU, JA SAM, SIGURNO, BLIZU: ODAZIVAM SE MOLBI MOLITELJA KAD ME ZAMOLI…“ (II-186) „On“ je također rekao: „…POZOVITE ME I ZAMOLITE, JA DU VAM SE ODAZVATI!...“ (XL-60) „On“ je također rekao: „OPSKRBU DAJE SAMO ALLAH, MODNI JAKI!“ (LI-58) „On“ je također rekao: „…ALLAH U IZOBILJU DAJE HRANU ONOME KOME HODE OD ROBOVA SVOJIH, BEZ MUKE.“ (III-37) Predavanje 22 ADABU-SULUK /Vjerska iskušenja i naš odnos/ ili /Iskušenja su prema stepenu mekama/ On je rekao (Sejjid Abdul Kadir Gejlani, k.s. Allah ga blagoslovio i posvetio njegovu tajnu ) Allahova praksa je da kuša Svog vjernog roba, srazmjeno njegovom stepenu vjerovanja. Prema tome, ako ako je čovjekova vjera velika i njegova kušnja de također biti velika. Zato su kušnje Resula, s.a.v.s., vede od onih koje imaju Nebijji, a.s., jer je njihova vjera veda od ovih drugih. Kušnje Nebijja, su opet vede od kušnji Ebdala (abdala), a kušnje Ebdala su vede od kušnji velija. Svaka je kušnja srazmjerna imanu i osvjedočenju kkoje se posjeduje. Ovo se temelji na kazivanju Hazreti Muhammeda, s.a.v.s.: „Zaista mi Poslanici (Resuli, o.p.) najviše smo iskušavani od svih ljudi, onda slijede bolji od njih.“ (Tirmizi)
Allah, dž.š. stalno iskušava ove prvake, dostojne časti i svakog poštovanja, srazmjerno njihovim stepenima, kako bi bili svjesni Njegove prisutnosti i kako ne bi oslabili u svojoj budnosti, jer ih On voli, a oni su ljudi ljubavi, koji vole Allaha, dž.š., a zaljubljeni nikada ne voli da je daleko od voljenog. Dakle, iskušenja sprečavaju njihova srca i drže njihove nefsove zatvorenim i obuzdanim od sklonosti i naklonjenosti ka nečemu drugom uz njihovog Stvoritelja. Kad im to postane stalna osobina i njihove želje budu obuzdane, a njihov ego slomljen, istina de biti razlikovana od neistine. Zatim de njihove namjere, ciljevi, naklonosti prema užicima i udobnostima ovog i onog svijeta postati uklonjene i potisnute iz njihovih srca. Radost njihovih srca je mir u Allahovom obedanju, uživanje u Njegovoj presudi, zadovoljstvu u Njegovom daru i strpljenje u iskušenjima. Postat de sigurni (zaštideni, o.p.) od zla Njegovih stvorenja, a srazmjerno jačini njihovih srčanih želja. Na ovaj način, duhovna snaga srca de biti ojačana, a to de prouzrokovati kontrolu nad svim tjelesnim organima, jer iskušenje i nesrede jačaju srce, sigurnost, i utvrđuju vjeru i strpljenje, a slabi nefs i njegove želje. To je zbog toga, jer kada se pojavi iskušenje, a vjernik pokaže strpljenje i zadovoljstvo, a duhovno se preda Allahovom djelovanju i iskaže zahvalnost prema Njemu, Allah, dž.š. postane zadovoljan s njim, pa mu pošalje pomod i oblilje duhovne snage. Slavni i Modni Allah je rekao: „…AKO BUDETE ZAHVALNI, (NA BLAGODATIMA KOJE VAM ALLAH DAJE), JA DU VAM, ZACIJELO, JOŠ VIŠE DATI…“ (XIV-7) Kada čovjekov nefs potakne njegovo srce, u svrhu ispunjenja neke želje ili užitka, a srce posluša zahtjev bez naredbe od Allaha i Njegove dozvole, posljedica toga de biti udaljavanje od Allaha (dž.š.), mnogoboštvo i grijeh. Tad de te Allah, dž.š. zgrabiti i učiniti sramotnim, nesretnim i prepustiti de te ljudima, bolovima i bolestima, pa de svako od ovih iskušenja oštetiti srce na svoj način. Međutim, ako srce ne odgovori na poziv nefsa na njegove želje, dok ne dođe dozvola – od Uzvišenog Allaha ilhamom, ako se radi o Evlijama, ili vahjom ako se radi o Resulima i Nebijjima – koji de dozvoliti ili zabraniti njegovo izvršenje, Allah, dž.š. de ga nagraditi sa milošdu, blagoslovom, zdravljem, zadovoljstvom, nurom, spoznajom i Njegovom blizinom, neovisnošdu od potreba, sigurnošdu od nesreda i podrškom protiv neprijatelja. Zapamti i ne zaboravi sve ovo, sjeti se ovog i sačuvvaj sebe u iskušenjima, sa krajnjom obazrivošdu i sporošdu u odgovaranju pozivu nefsa i želja. Budi strpljiv u takvim situacijama, dok ne dođe Gospodarova dozvola, kako bi bio siguran u ovom i onom životu innša-Allahu, teala. Predavanje 23 ADABU-SULUK /Zadovoljstvo sa Allahovim odredbama/ On je rekao (Sejjid Abdul Kadir Gejlani, k.s. Allah ga blagoslovio i posvetio njegovu tajnu ) Budi zadovoljan s malim, uz krajnji napor, dok presuda sudbine ne dostigne svoju kulminaciju i dok ne budeš podignut u više i prijatnije stanje (položaj, o.p.), u kojem deš boraviti siguran od neprijatnosti ovog i onog svijeta, i od posljediva i prekršaja. Potom deš biti pripremljen za uspon ka onome što de goditi tvojim očima i u čemu deš još više uživati. Znaj, da te tvoj dio nede mimoidi zbog tvog ne traženja, niti deš dobiti ono što nije namjenjeno tebi, pa makar činio napor kako bi to dobio. Zbog toga, budi strpljiv i zadovoljan sa svojim sadašnjim stanjem (položajem, o.p.). ti ne bi smio ništa uzeti sobom, niti nešto dati sobom, sve dok ti ne bude naređeno. Ne pokredi se niti miruj, jer ako to uradiš sam do sebe, bideš prepušten sebi i onima gorim od tebe. To je zbog tvoje greške sa kojom si učinio nepravdu samom sebi, a nepravedni ne mogu izbjedi kazne. Allah, dž.š. je rekao: „TAKO ISTO MI PREPUŠTAMO VLAST JEDNIM SILNICIMA NAD DRUGIMA ZBOG ONOGA ŠTO SU ZARADILI.“ (VI-129)
To je zato što se nalaziš u Kraljevoj kudi, čija je vlast velika, mod ogromna, vojska mnogobrojna, čija je volja provodljiva, čija je odredba izvršna, čiji je poredak nepromjenljiv, a kraljevstvo vječno, vrhovna vlast je stalna, znanje sveobuhvatno, mudrost bezgranična, sud pravedan, od kojeg niti jedan atom ne može biti sakriven ni na zemlji ni na nebesima, niti može opstati i biti sakrivena ikakva nepravda od nepravedne osobe. Dakle, ti bi bio najnepravedniji i najvedi krivac (griješnik, o.p.), jer je to pokrenuto preko tvoje požude (Heve) i zato što si preuzeo inicijativu u samom sebi, i u Allahovom stvaranju. Time si posredno, Njemu pripisao druga. Allah, dž.š. je rekao: „,,,NE SMATRAJ DRUGE ALLAHU RAVNIM, MNOGOBOŠTVO (ŠIRK) JE ZAISTA VELIKA NEPRAVDA.“ (XXXI-13) I rekao je Uzvišeni Allah: „ALLAH NEDE OPROSTITI DA MU SE NEKO DRUGI SMATRA RAVNIM, A OPROSTIDE MANJE GRIJEHOVE OD TOGA, KOME ON HODE…“ (IV-48) Drži se podalje od pridruživanju nečega Allahu, dž.š., sa krajnjim naporom i ne primiči se takvom grijehu. Izbjegavaj ga u svim svojim kretnjama i mirnim stanjima, kako u toku nodi tako i tokom dana, te u trenucima samode i u trenucima kada se nalaziš u društvu. Čuvaj se grijeha u svim njegovim oblicima, sa svim svojim tjelesnimm ogranima i u svom srcu. Kloni se grijeha koji se (očigledno, o.p.) pojavljuje na površini kao i onda kada ostaje pokriven. Nemoj pokušavati bježati od Allaha, dž.š. svojom nepokornošdu Njemu, jer bi te On dostigao. I nemoj raspravljati sa Njim o Njegovoj presudi (odredbi, o.p.), jer bi te On mogao sasjedi, nemoj Ga optuživati za Njegov poredak, jer bi te u tom slučaju On porazio (osramotio, o.p.), nemoj biti zaboravan u odnosu na Njega, jer bi te On tada budio (sa neprilikama, o.p.), nemoj ustanovljavati neku novotariju u Njegovoj kudi jer de te tada uništiti, nemoj govoriti bilo šta što je vezano za Njegovu vjeru, a da je podstaknuto tvojim niskim prohtjevima, jer bi On mogao prouzrokovati tvoju pogibiju, srce bi ti učinio mračnim, dok bi tvoju vjeru i duhovno znanje oduzeo i prepustio te tvome šejtanu, nefsu, požudi, strastima, rođacima, komšijama, prijateljima i drugim Njegovim stvorenjima, pa čak i škorpijama, zmijama i džinnima iz tvoje kude, kao i ostalim otrovnim gmizavcima. Na ovaj način, On bi učiio tvoj ovosvjetski život mračnim i produžio bi tvoje kažnjavanje na bududem svijetu. Predavanje 24 ADABU-SULUK /O iskrenom robovanju/ On je rekao (Sejjid Abdul Kadir Gejlani, k.s. Allah ga blagoslovio i posvetio njegovu tajnu ) Drži se na odstojanju od neposlušnosti prema Allahu, Uzvišenom i Veličanstvenom, sa krajnjim naporom, te istinski kucaj na Njegova vrata. Upotrijebi svu svoju mod i napor kako bi Mu se pokorio sa izvinjenjem i molitvom, pokazuj svoju ovisnost kroz najvedu pokornost i poniznost, u tišini i oborenog pogleda, ne obazirudi se na ljude, ne slijedivši svoje nefsanske prohtjeve, i ne tražedi neku nagradu na ovom ili onom svijetu, pa čak ni neko unaprijeđenje, položaj ili stepene dostojne poštovanja. Zasigurno znaj da si ti Njegov rob, i da ti i sve što je u tvom posjedu pripada tvom Gospodaru, ne možeš zahtjevati ništa od Njega. Pravilno se vladaj i ne okrivljuj svog Gospodara. Sve je kod Njega u jednoj određenoj mjeri. Što On uspostavi unaprijed, niko ne može gurnuti (u)nazad, i sve što On uspostavi (u)nazad, niko ne može gurnuti (u)naprijed, ono što ti je određeno dodi de ti u određeno vrijeme, htio ti to ili ne, ne budi pohlepan za onim što de ti dodi, ne traži ono što je dato drugom, jer ako je nešto tebi određeno ono de ti dodi a ti deš biti vođen ka tome i uskoro deš se sresti s tim, a ako što nije za tebe bit de od tebe daleko i nede ga modi uzeti. Zato, ti bi se trebao baviti
lijepim adabom u pokornosti Uzvišenom Gospodaru, ne diži glavu niti je okredi prema bilo kome ili čemu pored Njega, Uzvišeni Allah je rekao: „NIKAKO NE GLEDAJ DUGO LJEPOTE OVOGA SVIJETA KOJE MI KAO UŽITAK RAZNIM SORTAMA NEVJERNIKA PRUŽAMO, DA IH TIME NA KUŠNJU STAVIMO, TA NAGRADA TVOGA GOSPODARA JE BOLJA I VJEČNA.“ (XX-131) Ovim ti Allah, dž.š. zabranjuje da se okredeš prema nečemu drugom pored položaja u kojem te je On postavio i opskrbio te pokornošdu Njemu, i dao ti od Svoje blagodati i dobrote i upozorio te da je sve pored ovoga iskušenje, stoga tvoje zadovoljstvo sa onim što ti je određeno je za tebe bolje, blagosivnije preče i trajnije. Neka ovakav odnos (prema Allahu) bude tvoja preokupacija, kretanje, konačište, tvoja parola, tvoj pokrivač i cilj, tvoja želja i meram, pa deš tako dobiti sve što se može poželjeti, postidi svaki mekam i uzdati se do svakog dobra, blagostanja, ljepote, radosti i dragocjenosti. Allah, dž.š. je rekao: „I NIKO NE ZNA KAKVE IH, KAO NAGRADA ZA ONO ŠTO SU UČINILI, SKRIVENE RADOSTI ČEKAJU.“ (XXXII-17) Pored pet islamskih glavnih farzova i pored napuštanja svih vrsta grijeha, nema ništa veličanstvenije, časnije, draže Uzvišenom Allahu od toga što sam ti naveo, molim Uzvišenog Allaha da nas i tebi pomogne u obavljanju onoga što On voli i sa čime je On zadovoljan. Predavanje 25 ADABU-SULUK /Nezahvalnost i neposlušnost/ ili /Dovoljan ti je užitak ljubav prema Njemu/ On je rekao (Sejjid Abdul Kadir Gejlani, k.s. Allah ga blagoslovio i posvetio njegovu tajnu ) Nemoj govoriti, o ti koji si siromašan, koji si napustio dunjaluk i njegove žitelje, koji si lišen bilo kakve slave, koji si gladan i žedan, čije je tijelo golo, čija je jetra isušena, koji tumaraš unaokolo po svim uglovima svijeta, i u svakoj džamiji i na svakom pustom mjestu, koji si odbijen od svih vrata, koji si lišen svakog predmeta, koji si slomljen, sit svega, razočaran u svim željama i čežnjama svog srca, ne govori – da te je Allah, dž.š. učinio siromašnim, da ti je uskratio svijet, uslovio tvoj pad, ostavo te i odvojio, da te je učinio poremedenim (rastrojenim, o.p.), da ti nije dao nikakvu prisebnost uma, da te je osramotio, da ti nije dao dovoljno na ovom svijetu, da nije učinio tvoje ime uzvišenim među ljudima i tvojom bradom, dok je On drugima dao obilje Svojih blagodati, tako da oni provode dane u njima, te da su nadmodniji u odnosu na tebe i ljudi iz tvoje kude, a svi ste vi muslimani i vjernici, koji imate zajedničku majku Hz. Havu i zajedničkog oca Hz. Adema, s.a.v.s., koji ste najbolji među čovječanstvom. Allah, dž. Je postupao s tobom na ovaj način jer je tvoja priroda čista, a vlažnost Allahove milosti ti neprestano dolazi u obliku strpljivosti i radosnog izručenja, sigurnosti, skladnosti i znanja. Svjetlo vjere i tevhida de biti prikupljeno kod tebe. Zatim drvo tvoje vjere, njegov korjen i njegovo sjeme je stabilno i postojano puno lišda i izraslog voda. Rastedi i širedi svoje grane da prouzroči hlad i klijanje novih grančica. Tako da de iz dana u dan sve više rasti, tako da više nede trebati neko posebno gnojivio da bi pospješilo rast i razvoj. Allah je tako tebe ustrojio i učinio ti bududi svijet vječnim boravištem, potčinjenom tebi, u njemu ti sve daruje bez granica od svega što oko nije ugledalo, za šta uho nije čulo, niti srce čovjeka može zamisliti. „I NIKO NE ZNA KAKVE IH, KAO NAGRADA ZA ONO ŠTO SU UČINILI, SKRIVENE RADOSTI ČEKAJU.“ (XXXII-17)
Što znači za ono što su uradili na ovom sviejtu u izvršavanju naredbi, strpljivosti i ustrajnosti u napuštanju grijeha, predanošdu Njemu u svemu što je određeno i u harmoniji s Njim u svim zbivanjima. A što se tiče onih kojima je Uzvišeni Allah dao na ovom svijetu i potčinio im ovosvjetske užitke, On je to uradio sa njima jer je zemlja njihove vjere slana i neplodna, ne može zadržati vodu niti rasti na njoj stabla i vodke, zbog toga je On nju kišom i gnojivima opskrbio da bi iz nje ovodunjalučke potrebe izrasle i omogučile opstanak stabla vjere i djela, da je On to uskratio, stabla i vodke bi se osušili, a zemlja opustjela, a Allah to ne želi. Stablo vjere kod bogata čovjeka je slabog korjena i praznog od svega čime je zadojeno stablo tvoga imana, o siromašni! Jer kod bogata čovjeka stablo njegovog imana opstoji sa ovosvjtskim užitcima, ako se takvom slabom stablu to uskrati ono de se osušiti i pretvoriti u nevjerstvo i poricanje istine i bit de pridruženo licemjerima, otpadnicima od vjere i kafirima, ukoliko Allah, dž.š. ne podrži zahvalnog bogataša, strpljivošdu, zadovoljstvom, osvjedočenjem (jekinom), modi, znanjem, i raznim vrstama spoznaje. On time jača njegovu vjeru, pa on ne haje za nestankom bogatstva i blagodati. Predavanje 26 ADABU-SULUK /Stanje odnosa roba i Rabba/ ili /Srce je kuda samo za jednog/ On je rekao (Sejjid Abdul Kadir Gejlani, k.s. Allah ga blagoslovio i posvetio njegovu tajnu ) Zastori i prepreke nede ti biti uklonjeni, sve dok se ne odvojiš od stvorenja, i ne okreneš stanje svoga srca od njih u svim životnim situacijama, i dok ne išdeznu tvoje želje. Tada deš ti i tvoja htijenja, i tvoje čežnje nestati iz postojanja ovog i onog svijeta, pa deš postati sličan šupljoj posudi u kojoj se ništa ne zadržava od tvojih htijenja, izuzimajudi ono što je od tvog Gospodara. Tako deš biti ispunjen svjetlom svog Gospodara, na način potpune zaokupljenosti prostora tvoga srca sa Gospodarom. Postadeš čuvar na ulazu svoga srca i bide ti poklonjen mač jedinstva, veličina i snaga. Kasnije, ma šta vidio da ti prilazi kapiji tvoga srca, iz avlije tvojih prsa, ti ukloni negovu glavu sa ramena, tako da ništa ne ostane pri tebi lično, tvoju želju, namjeru i čežnju za ovim i onim svijetom. I ništa nedeš vidjeti sa glavom i nedeš slijediti nikakav nadzor osim pokornosti prema Gospodarovim zapovijedima. Nalazideš se uz Njega i veselo deš prihvatati Njegovu odredbu, štaviše, potpuno deš nestati u Njegovoj odredbi i raspodjeli. Na ovaj način deš postati rob Gospodara, a ne ljudi i njihovog mišljenja. I kada to postane stalno svojstvo tvog života, zastori samopoštovanja de obujmiti tvoje srce, brazde dostojanstva de postati dubokue, a mod veličine de okruživati sve to. Tvoje srce de biti čuvano sa vojskom istine i jedinstva. Čuvari Hakka de biti postavljeni blizu njega (srca, o.p.), tako da mu stvorenja ne bi imala pristup, kao što su šejtan, nefs, požuda, htijenja, lahkomislene nade, lažni zahtjevi, ljudske pameti i vođenja, koje su proistekle iz njihovih naraslih želja. Ako je određeno da ti ljudi neprestano dolaze, kako bi mogli dobiti potrebno svjetlo, jasne znakove, duboku mudrost, i kako bi vidjeli neprekidna očigledna čuda (keramete) i netprirodne pojave, pa de se usljed tog uvedati njihov napor, pokornost (Ita'at) i približavanje u ispoljavanju robovanja svome Gospodaru, a ti deš biti sačuvan od sviju njih i od naklonosti tvog ljudskog nefsa prema željama i od samodopadanja i taštine, važnosti prisustva velikog broja ljudi koji ti dolaze i njihove pažnje prema tebi.
Slično je i ako je određeno da moraš imati ženu, lijepu i dražesnu, bideš odgovoran za nju i za njeno izdržavanje. Bideš siguran od njene zlobe, spašen od nošenja njenog tereta (odgovornosti, o.p.) njene svite i srodstva. Ona de biti Allahov dar za tebe, prikladna, blagslovljena, čudoredna, čista od neiskrenosti, zlovolje, prevare, zlobe i kidanja povjerenja u tvojoj odsutnosti. Dakle, ona de biti
podložna. Potom de te ona i njeno sredstvo učiniti slobodnim od tereta 8odgovornosti, o.p.) za njeno izdržavanje i odagnade od tebe svaku muku na svoj račun. Ako je određeno da ti rodi dijete, ono de biti pravedno i čisto, potomak koji de umiriti tvoje oči. Allah, dž., je rekao: „...I MI SMO MU ŽENU UČINILI ISPRAVNOM...“ (XXI-90) Allah je rekao: „I ONI KOJI GOVORE: 'GOSPODARU NAŠ, POKLONI NAM OD NAŠIH BRAČNIH DRUGOVA I NAŠEG POTOMSTVA (ONO ŠTO DE NAM BITI) IZVOR RADOSTI I UČINI NAS VOĐOM BOGOBOJAZNIMA!“ (XXV74) Još je rekao: „...I UČINI GA, GOSPODARU MOJ DA BUDEŠ NJIME ZADOVOLJAN.“ (XIX-6) Prema tome, sve ove molbe koje se nalaze u ovim ajetima de se dogoditi i bide uslišane u tvom slučaju, bilo da se obražaš Allahu, dž.š. ili ne, zbog toga jer su one namijenjene onima koji su ih vrijedni, koji su povlašteni s tim blagoslovima i vrijedni takvog položaj, i kojima je dodijeljena naklonost i blizina Allaha, dž.š. Također, ako je određeno da ti dođe izvjesna ovosvjetska stvar, ni ona ti nede prouzrokovati nikakvu štetu. Na ovaj način, tvoj udio u tome de ti dodi, očišden radi tebe, preko Allahove akcije, Njegove volje i zapovijedi. Pa kada ti to stigne bideš nagrađen onim što ti omogudava da budeš u pokornosti prema Njegovim naredbama, baš kao što deš biti nagrađen za izvršavanje obaveznih molitvi (namaza, o.p.) i obaveznog posta. Zatim de ti biti naređeno da ono što ne pripada tvom (u)dijelu, potošiš na one koji to zaslužuju među tvojim prijateljima, komšijama i prosjacima i onima koji zaslužuju novac od zekata, a saglasno njihovim potrebama i okolnostima. Pravo stanje stvari de biti otkriveno, pa deš tada biti u stanju da raspoznaš one koji su dostojni pomodi od onih koji nisu, jer glasnine koje su doprle do tebe ne mogu biti tako vjerodostojne kao pravo iskustvo. Zatim deš postati potpuno čist u svojim poslvoima, nede više biti tmine, dvosmislenosti, poemtnje i sumnje. Zbog toga pokaži strpljenje, gaji veselu pokornost i zadovoljstvo, isakzuj poštovanje prema trenutnom stanju, umiri se i ostani spokojan. Ostani spokojan! Ostani spokojan! Čuvaj se! Požuri! Boj se Allaha! I Opet, boj se Allaha! Obori dole svoj pogled! Obori dole svoj pogled! Okreni svoje oči na drugu stranu! Okreni svoje oči na drugu stranu! Budi stidan, sve dok sudbina ne dostigne svoje određeno vrijeme, i dok ne budeš uzet za ruku i odveden prema prednjim redovima, zatim de biti odstranjeno od tebe sve ono što osjedaš teškim, nakon čega deš biti spreman da zaroniš u okean milosti, blagosti i plemenitosti, iz kojeg deš izadi odjeven sa haljinom svjetla, Allahovim tajnama i Njegovim znanjem. Onda deš biti postavljen u blizinu, govoride ti se i bide ti darovani pokloni, te deš biti učinjen neovisnim od potreba, hrabrim, uzvišenim i pozvan riječima: „...TI DEŠ OD DANAS KOD NAS UTICAJAN I POUZDAN BITI.“ (XII-54) Trebao bi promisliti i ocijeniti položaj istinoljubivog Jusufa, s.a.v.s., kada su mu bile upudene ove riječi preko jezika Kralja Egipta, koji je, također, njegov nadređeni, kao i Faraon. Očigledno je da je to bio govor Kralja, ali u stvarnosti govornik je bio Allah, dž.š., koji je govorio preko jezika spoznaje (ma'rifeta). Jusufu, s.a.v.s. je bilo dato materijalno kraljevstvo Egipta, kao i kraljevstvo duha, koje je kraljevstvo znanja, duhovnog i intelekutalnog, te Allahova blizina, jasno opažanje i visok položaj kod Allaha, dž.š. to je ono što je Allah, dž.š. rekao: „I TAKO MI JUSUFU DADOSMO VLAST NA ZEMLJI, BORAVIO JE ONDJE GDJE JE HTIO;..“ (XII-56) Ovdje se pod zemljom smatra Egipat, a u vezi kraljevstva duha Allah, dž.š. je rekao:
„...“TAKO JE TO (BILO) DA BISMO MI OTKLONILI OD NEJGA GRIJEH I RUŽNO DJELO (BLUD). ON JE UISTINU OD NAŠIH ISKRENIH ROBOVA.“ (XII-24) U vezi kraljevstva znanja i spoznaje, On je rekao: „TO JE SAMO DIO ONOGA ČEMU ME NAUČIO GOSPODAR MOJ, JA SE KLNIM VJERE NARODA KOJI U ALLAHA NE VJERUJE...“(XII-37) Ako i tebi bude ovako rečeno, o istinoljubivi, bide ti dat velik dio ogromnog znanja. Bideš blagoslovljen sa snagom, dobrotom, modi i opštim Vilajetom i dobideš izvršnu vlast nad duhovne i neduhovne stvari, uz Allahovu dozvolu, čak i prije života na bududem svijetu. Tada deš na bududem svijetu biti u domu mira na visokom položaju i bideš počašden gledanjem u Lice plemenitog Gospodara kao dodatna milost. To je jedno mjesto, koje nema granice ni kraja. Predavanje 78 ADABUS-SULUK On kaže (Sejjid Abdul Kadir Gejlani, k.s. Allah ga blagoslovio i posvetio njegovu tajnu): Deset je svojstava kod onih koji su zauzeti duhovnim borbama i samoispitivanjima, kako bi dosegli duhovni cilj i tako se izdvojili (od drugih, o.p.). Uz Božiju dozvolu oni su potvrdili sami sebe u tome, i učinili su sami sebe nepokolebljivim u nastojanju da dosegnu do visokih položaja. Prvo svojstvo je da se rob ne kune s Njim, iskreno i lažno, najmerno ili nehotice. Ukoliko ovo zaživi ovo kod njega i kada se njegov jezik navikne na to, onda de ga to podidi na jedan položaj gd de biti u mogudnosti da napusti zaklinjanje, namjerno ili nehotično. Kad se izvješti u tome Bog (dž.š.) de mu otvoriti jedna vrata Svog svjetla. On de prepoznati korist od toga u svom srcu, uvidjede porast svog položaja, snagu svog odlučivanja i strpljenja, naidi de na pohvalu svoje brade i bide dostojanstvenik među svojim komšijama, i to u tolikoj mjeri, da de mu ko god ga prepozna iskazivati poštovanje i ko god ga vidi osjedade strahopoštovanje. Drugo svojstvo je napuštanje laži, istinske i one u šali. Kada bi ovo zaživilo i kada bi se jezik navikao na to, Bog (dž.š.) bi mu s tim otvorio srce i pojasnio mu znanje u vezi s tim na takva način, da više nikada nede upotrijebiti laž. Kad bi je i čuo od nekoga drugog smatrao bi to velikom sramotom i bio bi postiđen. Ako bi zamolio Boga (dž.š.) da je ukloni (laž, o.p.) dobio bi nagradu za to. Trede svojstvo je izbjegavanje kršenja obedanja kada je bilo ko u pitanju, odnosno izbjegavanje davanja bilo kakvih obedanja. Ovo je sigurno jedan izvor velike snage u njegovovim poslovima i jedan veoma uravnotežen tok koji bi trebao slijediti, jer prekršiti obedanje znači slagati. Prema tome, ako bi neko ovo usvojio, bide mu otvorena vrata velikodušnosti. Bide mu dodijeljenjo stanje skromnosti, dok de mu ljubav biti usađena u dušu, kao u slučaju iskrenog čovjeka, i time de biti podignut u Božiji vidokrug.
Četvrto svojstvo je izbjegavanje proklinjanja bilo koga od stvorenja, te da ne uzrokuje štetu nikome, čak ni najmanjoj čestici niti nečemu još manjem, zbog toga što su to čestita, valjana i ispravna svojstva. Ponašajudi se po ovom načelu čovjek de postidi dobar kraj života pod Božijim okriljem, zajedno sa onim što mu je Bog (dž.š.) sačuvao od duhovnih položaja. Bog (dž.š.) de ga spastiti propasti i zaštitide ga od ljudske zlobe, darovade mu milost koju je namijenio Svojim robovima i Svoju blizinu. Peto svojstvo je uzdržavanje od žaljenja bilo kome od ljudi zbog neugodnosti koje su mu nanesene, pa makar one bile i neopravdano nanesene. On ne bi smio uzvradati istom mjerom, bilo jezikom ili svojim djelovanjem. Trebao bi strpljivo podnositi u ime Boga (dž.š.) a ne svetiti se riječju ili djelom. Sigurno je da ovo svojstvo podiže njegovog vlasnika na visoke položaje. Kad osoba bude izvježbana u
ovome doprijede do jednog uzvišenog položaja, i na ovom i na onom svijetu, do ljubavi i osjedanja blagonaklonosti u ljudskim srcima koja prihvataju istinu. Šesto svojstvo je ne svjedočiti očigledno mnogoboštvo, nevjerstvo i licemjerstvo nekoga ko se okrede prema istoj kibli. Ovo svojstvo čini osobu savršenom u slijeđenju sunne, i na taj način je veoma udaljava od ma kakvog miješanja u Božije znanje, kao i od Njegove kazne. Veoma je blizu Njegovog zadovoljstva i milosti. Dakle, to je časna i veličanstvena kapija koja vodi ka Uzvišenom Bogu, koju On daruje Svom vjerujudem robu kao nagradu zbog milostivosti prema ljudima. Sedmo svojstvo je obuzdavanje od gledanja u bilo šta što ima griješnu narav, unutarnju ili vanjsku. Trebao bi obuzdavati svoje tjelesne organe od toga, zbog toga što takvo djelovanje najbrže donosi nagrade u srce i organe u ovosvjetskom životu, zajedno sa onim što je Bog (dž.š.) sačuvao – dobrim stvarima u bududem životu. Molimo Allaha (dž.š.) da nam se smiluje i daruje snagu, kako bi djelovali u skladu s ovoim svojstvom, i da nam izbaci ovosvjetske prohtjeve iz srca. Osmo svojstvo je izbjegavanje opteredivanja bilo koga malo ili puno. Naprotiv, on bi ih morao skidati sa svoh ljudi, bilo da to oni traže od nejga ili ne. Zaista je to najuzvišenija počast za Božije robove i izvor plemenitosti pobožnih ljudi. Takođe, to pribavlja snagu čovjeku kako bi upudivao ljude dobru ili kako bi ih upozoravao da ne rade loša djela. Ovo čini cjelokupnu počst i dostojanstvo Božijih robova i pobožnjaka, i omogudava im a naređuju da se čine dobra djela, a zabranjuju loša. Na ovom stepenu razvoja sva stvorenja im izgledaju kao da su na istom položaju. Ukoliko je jedan čovjek na ovom stepenu razvoja Bog (dž.š) de preobraziti njegovo srce u stanje neovisnosti, sigurnosti i oslanjanja na Boga (dž.š.). Bog (dž.š.) nede nikoga uzdignuti sve dok je taj svezan sa ovosvjetskim prohtjevima. Kod jednog takvog čovjeka (koji izbjegava da optereduje druge, o.p.) sva stvorenja posjeduju jednaka prava. Treba čvrsto vjerovati da su to vrata počasti za vjernike i dostojanstvenosti za pravične. To su vrata koja su veoma blizu iskrenosti. Deveto svojstvo je da bi rob trebao biti oslobođen od svih očekivanja od ljudi i ne bi trebao osjedati kušnju u svom srcu u vezi ovoga što je vezano za ljude. Ovo svojstvo je velika počast, čista neovisnost, veliko kraljevstvo, veličanstvena dostojanstvenost, čista sigurnost i čistota i ispravno oslanjanje na Boga (dž.š.). ovo su vrata koja se nalaze između oslonca na Boga (dž.š.) i vrata umjerenostim, kao i vrata koja omoguduju nekome da zadobije strah od Boga (dž.š.) i da iskazuje savršenostvo prema nečijem bavljenju vjerom. I još dalje, čine obilježje savršene i isključive privrženosti prema Bogu (dž.š.). Deseto svojstvo je poniznost, zato što je to svojstvo koje uzdiže roba na visoki stupanj. Njegov položaj je uzvišen, njegova počast i dostojanstvo su učinjeni savršenim od strane Boga (dž.š.) i ljudi. Njemu je data snaga nad onim pto on želi od ovosvjetskog i onosvjetskog života. Ovo je svojstvo koje formira cijeli korijen, grane i savršenost pokornosti sa kojom Božiji rob dopre do položaja pravednih ljudi koji su zadovoljni s Bogom (dž.š.) u lagodnosti, baš kao i u poteškodama. To je savršena pobožnost. Poniznost se sastoji u tome da Božiji rob ne vidi nikoga od ljudi, mada vidi u njima prvenstvo nad sobom. Takav govori: Možda je ova osoba bolja od mene kod Boga i na višem položaju! Tako, ako se radi o nekoj nevažnoj osobi, Božiji rob de redi: Ovaj čovjek nije uvrijedio Boga, a ja sam Ga uvrijedio. Prema tome, on je nedvojbeno bolji od mene! Ako se radi o velikom čovjeku, on de redi: -
Ovaj čovjek je robovao Bogu prije mene!
Ako se radi o nekoj učenoj osobi, on de redi:
Ovom čovjeku je dato ono što nije meni. On je dobio pno što ja nisam. On zna ono što ja ne znam. On se ponaša u skladu sa znanjem. A ako bi to bila neka neuka osoba, on de redi: Ovaj čovjek je uvrijedio Boga zbog svog neznanja, a ja sam Ga uvrijedio uprkos mom znanju. Ja ne znam kakav de biti moj kraj, niti znam kakav de biti njegov kraj! Ako bi se radilo o nevjerniku, on de redi: Ne znam, možda de on postati musliman i okončati svoj život sa dobrim djelom. Mogude je da ja postanem nevjernik i da okončam životom sa griješnim djelom. Ovo su vrata blagonaklonosti i straha. Ova stvar ima prednost i to je krajnja stvar koju bi mogli očekivati Božiji robovi. Prema tome, kad Božiji rob postane sličan jednom ispravnom robu, Bog (dž.š.) de ga zaštititi od svih nesreda i uzdignude ga do položaja miljenika Boga – Modnog Veličanstvenog. On de postati Božiji odabranik i prijatelj, a neprijatelj Iblisa koji je Božiji neprijatelj. Ovo stanje otvara kapiju milosti i postignuda, a zatvara kapiju oholosti. Tad konopac uobraženosti biva pokidan, a osjedaj nadmodnosti vlastitog bida u vjerskim pitanjima – ovosvjetskim duhovnim – biva odbačen. Ovo je prava suština robovanja, uzrok umjerenosti i znak odanosti prema Bogu (dž.š.). Nema ničeg boljeg od ovoga. Zadobivanjem ovoga stanja njegov (robov, o.p.) jezik bi morao prestati spominjati ljude od ovoga svijeta i one sujetne. Nikakvo djelo nede biti upotpunjeno bez ovog koraka. Zloba, uobraženost i kršenje granica de biti odstranjeno iz njegovog srca u svim stanjima. Njegov govor de biti jednak u tajnosti i javnosti. Njegova namjera (smisao, o.p.) de biti ista – tajna ili otvorena – baš kao i njegove riječi. Ljudi de biti jednaki u njegovim očima i opominjade ih bez razlike. On de ih savjetovati bez spominjanja nekog od loših ljudi (u nekom pitanju, o.p.), niti de uzimati neko njegovo djelo kao primjer. On nede voliti da se bilo ko spominje po lošem. Njegovo srce ne zadovoljava slušanje takvih savjetovanja, zato što takva slabost nosi nesredu za Božije robove i teškodu za pobožne koja bi ih vodila u propast, izuzimajudi one koji su pomognuti od Boga (dž.š.) sa Njegovom milošdu, tako da su njihovi jezici i srca sigurni.
