1 DESTUR HU! HADRETI PIR ŠEJH ABDUL-KADIR GEJLANI, radijallahu anhu U šestom stoljedu po Hidžri živio je na dunjaluku i pojavio se u svijetu islamskom šejh Abdul-Kadir Gejlanija, radijallahu anhu. Rodio se u mjestu Nejfi, pokrajina Gejlan, u ondašnjoj, a u sadašnjoj Perziji - Iranu, 470.Hidžretske, a 1077. MIladske - sunčane godine. Nadimak mu je po prvom djetetu Ebu Salih (Salihov otac), a vlastito njegovo ime je Abdul-Kadir, radijallahu anhu. Sin je Musa-a, zvanog Džengi-dosta, ljubitelja borbi, i majke Fatime, kderke šejh Abdullaha Savmeije Husejnije. On je po ocu bio potomak hadreti Hasana, a po majci potomak hadreti Husejna, radijallahu anhuma. Tvrdi se da ga je majka ponijela u poznim godinama, čak u šezdesetoj godini svoga života. Tako nešto se dešava samo u Kurejševički, a do pedesetih godina to čine samo arapke. Njegov očev redoslijed glasi, dakle: -
hadreti Abdul-Kadir, radijallahu anhu; sin Ebu Saliha Musa-a, Džengi-dosta, radijallahu anhu sin Abdullaha, radijallahu anhu, sin Jahja-a Ez-Zahida, radijallahu anhu, sin Muhammeda, radjallahu anhu, sin Davuda, radijallahu anhu, sin Musa-a, radijallahu anhu, sin Abdullaha, radijallahu anhu, sin Musa-a El-Džuna, radijallahu anhu, sin Abdullaha El-Muhidda, radijallahu anhu, sin Hasan El-Musenna, radijallahu anhu, sin hadreti Hasana Ebul Muhammeda, radijallahu anhu sin hadreti Alije Ebu Talibova, radijallahu anhum edžmein!
Dakle, hadreti Alija mu je bio jedanaesti pradjed, a Božiji Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, mu je bio dvanaesti pradjed po majci. Direktni je potomak hadreti Hasana, a po majci hadreti Husejna, radijallahu anhum. Njegov odgoj po roditeljima je bio svakako izvanredan, a i prije i poslije rađanja govora njegova, o njemu je njegova majka pričala čudne stvari, pa se u cijelom mjestu nasludivalo da de to dijete biti jedan velikan od velikana (ešrafa), kako se to poslije obistinilo. NJEGOVO DJETINJSTVO MOMAŠTVO PO OSOBNOM KAZIVANJU Šejh Muhammed El-Avvani, radijallahu anhu, priča slijedede: „Otišao sam šejh Abdul-Kadiru, mome sejjidu (šejhu), i kod njega boravio izvjesno vrijeme, pa sam ga pitao za razne mes'ele, a između ostalog rekoh: Sejjiduna, na demu se temelji i zasniva tvoj emr (stanje i posao)? Hadreti šejh Džejlani mi reče: „Moj emr (stanje i posao) je zasnovan na osobnom mome sidku (iskrenom govoru, radu, vjerovanju, robovanju, vladanju i moralu – poštenju! I ja nikad nisam bio neiskren i netačan, pa ni kad sam bio dijete u mektebu.
Dešavale su mi se još od djetinjstva mnoge neobične stvari i doživljaji. Negdje oko desete moje godine, jednog dana išao sam u mekteb. Primjetio sam da me neko stalno prati i da mi tajnovito govori meni lično, a i susjedima mojim, a da ono to ne čuju. Jednog dana moj pratioc reče djeci: „Sklonite se Allahovom veliji da sjedne!“ Drugi put se sa mnom uputi nepoznati mi čovjek, pa kada je onaj moj tajnoviti nešto rekao svom drugu i kada su međusobno nevidljivi mi pratioci nešto o meni razgovarali, onaj čovjek se obrati sagovornicima, pa im reče: „Šta je i ko je ovaj čovjek?!“ Nevidljivi mi pratioc i međusobni razgovornici mu rekoše: „Ovo dijete je iz doma velikana (ešrafa)! Njega čeka veliki posao!“
Nakon četrdeset godina sam prepoznao onog čovjeka. To bijaše jedan od savremnih, tadnjih evlija jedilera, ebdala! Još dok sam bio dijete, kada bi mi god na um pale zabavne igre sa djecom, čuo bih nekog govornika da me doziva: „Ja mubarek, o časniče, to tebi ne dostoji niti ti to pristoji!“ Ja bih tada bježao preplašen u zagrljaj i krilo svoje majke. Sada to više ne čujem ni kada sam u potpunoj samodi.“ Šejh Muhammed El-Avvani, radijallahu anhu, dalje priča, da mu je šejh Abdul-Kadir, radijallahu anha, pričao: „Dok sam bio, na dan Arefata, uodi Kurban-bajrma, pošao sam na njivu ( na pašu), vodedi jednu kravu sa kojom se oralo. Najedanput se ta krava okrenu prema meni i reče: „O Abdul-Kadire, ti nisi za ovaj posao stvoren (za stočarstvo i poljoprivredu)!“ Ja se prenerazih i zaprepastih, pa se hitno vratih kudi i popeh se na krov kude, pa sa krova svoje kude sam gledao i osmatrao narod koji je stajao i boravio na Arefatu. Tada siđoh sa krova svoje kude i krenuh svojoj majci, pa kad je nađoh, rekoh joj: Majko moja, pokloni ti mene Allahu Svevišnjem i daj mi dozvolu da idem u Bagdad da se bavim učenjem iluma, i da se družim sa dobrim bogougodnicima (salihinima). Majka mi reče: „Zbog dega ti to sine tražiš?“ A ja joj tada ispričah sve što sam dotada čuo i vidio! Moja majka žestoko zacvili i zaplaka, a onda ustade i donese osamdeset zlatnika (dinara) koje joj je ostavio moj otac u naslijeđe, pa reče: „Hajde sine sretno ti bilo.“ Ja tada raspolovih zlatnike, pa jednu polovinu ostavih kod majke svome bratu, tj. 40 dukata, a ostalo stavim u svoju kesu (njedra ili neki džep). Majka mi reče: „Dozvoljavam ti da ideš kud želiš i nijetiš, ali pod jednim zavjetom da deš uvijek biti iskren u svim svojim halovima i sa svima svojim faktorima i organima (jezikom, misaono, u vjerovanju, poštenju i moralu itd.).“ Pošto sam se spremio za put, zamolih majku da mi halali i da mi dovu čini i učini. Moja majka mi reče: „Idi moj sine, ja se s tobom posve rastajem, jer i ja odlazim u vječni dom svome Svevišnjem Gospodaru. Ovo je posljednje naše viđenje do Kijametskog dana.“ Poslije toga sam krenu na put za Bagdad sa jednom malom karavanom, pa pošto smo prešli Hamadan, u jednom nezgodnom zabačenom kraju izađoše pred nas razbojnici, pa zaplijeniše, zarobiše i oteše svu karavanu.
2 (Sejjid Abdul Kadir, Gejlani, radijallahu anhu) Susret sa razbojnicima Na mene se niko nije obazirao, na koncu jedan faris (konjanik) naiđe pored mene, pa mi reče: „O fakire (dervišu), imaš li ti što?“ Ja mu rekoh da imam četrdeset dukata (zlatnika, dinara), a on mi reče: „Gdje su ti dukati?“ Ja mu tada rekoh da su u kesi pod mojim pazuhom. On mišljaše da se ja šalim sa njim, pa me ostavi i okrenu se od mene. A kad naiđe jedan njegov drug pored mene, on mi reče ono što mi je prvi njegov drug rekao. Ja i njemu odgovorih kako sam i prvom konjaniku – razbojniku rekao. I onaj me ostavi, pa ode svom starješini, te mu saopšti šta sam mu rekao, a i njegov drug to potvrdi i kaza mu isto što sam i njemu rekao. Njihov vođa im reče: „Dovedite mi ga!“ Oni me dovedoše pred svoga vođu, a kad oni rastovarili karavanu, pa pretražuju imovinu njenu. Njihov vođa mi reče: „Šta imaš sa sobom?“ Ja mu rekoh: Imam četrdeset zlatnika! „A gdje su ti?“ – upita me, a zatim naredi da me prekopaju. Pošto nađoše kesu sa dukatima i prebrojiše četrdeset dukata, njihov vođa mi reče: „Šta te je natjeralo na ovo priznanje?!“ Ja mu rekoh: „Moja majka me obavezala da budem tačan i pošten, iskren i vjeran, pa nisam htio da iznevjerim njenu mi obavezu i zakletvu!“ Vođa razbojnika tada zaplaka i reče mi: „Ti nisi prekinuo niti iznevjerio zavjet i obavezu svoje majke, a ja toliko i toliko godina kidam zavjet svome Gospodaru da du mu se pokoravati i iznevjeravam Ga!“ A onda preda mnom, na moje ruke, se zakle da više to nede činiti i da od svega tevbu (pokajanje) čini. Njegovo društvo reče: „Ti si nam dosad bio vođa u razbojništvu i pljački putničkih karavana, a sada nam budi predvodnik u pokajanju i ostavljanju ovog grješnog posla.“ Tada svi učiniše tevbu na moje ruke, povratiše svu otetu imovinu mojim saputnicima i vlasnicima karavane! Oni su bili prvi koji su tobu učinili preko mene (na moje ruke)!“ Vallahul muveffiku vel muršidu! 3 Šattul-Arebski njegov karavan i bagdadski njegov ulazak Tvrdi se, da hadreti Abdul-Kadir, mladid u osamnaestoj godini života, poslije iskušenja sa banditima, poslije njihove tobe, kada je stigao do Šatul-Areba, velikog zaljevskog kanjona, pojavi mu se jedan čovjek koji mu se predstavi da je hadreti Hidr, alejhiselam, i naredi mu da tu ostane sve dok ne dobije dozvolu za odlazak u Bagdad. Tu je ostao tri ili sedam godina čekajudi hadreti Hidrovu, alejhiselam, dozvolu, pa je to prošao kroz teška iskušenja. Nakon tri ili sedam godina boravka u Šattu, jedne nodi čuo je glas: „O Abdul-Kadire, hajde sada u Bagdad!“ U grad Bagdad je stigao jedne hladne kišne nodi, pa je krenuo u tekiju šejh Hammada bin Muslima EdDebbasa, radijallahu anhu. Nije poznato da li je to bilo po majčinom vasijetu ili nešto drugo. Ali tu ga dočeka teško iskušenje i neobičan doček tekijskog šejha i osoblja. Tekijski šejh Ed-Debbas, radijallahu anhu, u isti čas, kad je umorni od puta, mladi Abdul-Kadir stigao na vrata tekije, naredi prisutnim da
ugase sva svjetla i da zaključaju vrata tekijska. Mladi Abdul-Kadir, tada sa 25 godina života, sjede na vratima tekije, pa ga tu spopade san i zaspa, jer je bio silno izmoren i izmučen na putu od sedam godina. Ali odmah ga snađe džunupluk (polucija sanska), pa se on hitro gasul učini i okupa se od džunupluka, pa opet zaspa na vratima, ali ga opet spopade džunupluk,, pa se opet okupa i tako mu se to ponovi sedamnaest puta. Svaki put se kupao pa je te nodi obavio ravno sedamnaest gusula (ovdje nije rečeno o kakvom se džunupluku radilo, ali se može dosjetiti ko se dosjeduje, ili pak neka pita ehli tesavvuf, rečide mu inšallah). Vallahul muveffiku vel muršidu! A kada nastupi sabahsko vrijeme, tada se otvoriše vrata tekije, pa mladi Abdul-Kadir uđe u tekiju. Prema njemu tada ustade na noge šejh Hammad Ed-Debba, radijallahu anhu, priđe Abdul-Kadiru i dobro ga izgrli, a onda zaplaka, pa reče: „O moj sine, Abdul-Kadire, danas je vladavina naša, a sutra de biti tvoja! Kada ti zavladaš onda budi prema pravedan prema ovoj sljedbi (sijedoj kosi i bradi), budi kao i ja jednako!“ (I ovdje se nije otvoreno reklo o kakvom sabahu je riječ, kao što nije rečeno zašto je toliko prošlo do dolaska u Bagdad. Svaka sjetva ima svoje vrijeme.) 4 (Sejjid Abdul-Kadir Gejlani, k.s.) Studije šerijatskih iluma, edilla i usula Pošto je svakako i ranije preko svojih roditelja i ondašnjih mjesnih muallaima i muderrisa bio obrazovan, on u Bagdadu otpoče studij i naukovanje svih iluma koji su se tada učili po džamijama, tekijama, medresama i hanikjahima, a naročito učenjem i proučavanjem Kur'ana i Hadisa pred tadašnjim ilumskim kapacitetima, ali se ne odvajaše od šejh Hammada Ed-Debbasa, radijallahu anhu. Od šejh Hammada bin Muslima Ed-Debbasa, radijallahu anhu, primaše tarikatske ilume i praksu, adabe i sulukje tarikatske. Što se tiče tarikatske šejhovske hrke, hrkai-šerifa, to je primio i obukao je od El-Kadi Ebu SeidulMubareka Muharremije, radijallahu anhu, a od njega j primio usulske i fur'kanske ilume hambelijskog mezheba. Ovaj šejh Muharremija, radijallahu anhu, imao je divnu medresu (babul-ezedžam) sa velikim prozorima i zasvođenim vratima, pa je tu medresu predao svom halifi, šejh Abdul-Kadiru, radijallahu anhu, na upravljanje i vođenje. U toj medresi je šejh Abdul-Kadir, radijallahu anhu, razvio veliku aktivnost sa dersovima i sohbetima. U navedenoj medresi je i stanovao, pa čak i na Ahiret preselio. Mnogi islamski historičari su pisali čitave historije o njemu, a svi naročito ističu da je po svom dolasku u Bagdad se bavio svim islamskim ilumima, te da je prošao kroz teške faze asketskog terbijeta i rijaza, o kojima je sam pričao. Bio je inače hambelijskog mezheba u šerijatu, a davao je fetve pored hambelijskog još i na šafijskom mezhebu. Poznate su mnoge njegove fetve i mes'elska rješenja koja tadnja ulema teško ili nikako nije nije mogla riješiti, o čemu de biti posebno govora. Vallahul muveffiku vel muršidu! Što se tiče tarikatskih, ma'rifetskih i hakikatskih iluma, to je svakako primao preko šejh Hammada Debbasa, radijalahu anhu, i preko šejh Muharrije, radijallahu anhu, koji mu je obukao i šejhovsku hirkai-šerif. Svako njegovo veliko znanje o visokim pitanjima visokih islamskih merteba je dobijao putem svojih džezbi, kješfova i puteva islamskih velikana i pejgambera.
5 Asketski život tokom svojih studija i naukovanja Šejh Talha bin Muzaffer El-Alsemija, radijallahu anhu, priča ovo: „Naš šejh Abdul-Kadir, radijallahu anha, nam je rekao: „Jednom prilikom sam proboravio dvadeset dana u Bagdadu, a da nigdje ništa nisam našao za pojesti, pa sam izašao u Kisratov kvart da što potražim dozvoljeno mi uzeti (valjda su to bili stari babilonski carski porušeni dvorci). Tamo sam našao sedamdeset fakira, Božanskih evlija. Svi su tražili isto što i ja tražim. Ja sebi rekoh: Nije mi uljudno da ih smetam, pa sam se vratio u Bagdad, pa me srete jedan čovjek iz mog rodnog grada, a kojeg ja više nisam poznavao, pa mi reče: „Tvoja majka ti je poslala ovu pošiljku novca!“ Ja brže bolje uzmem jedan dio za sebe i sa ostalim dijelom požurim prema mjestu pustoga grada (babilonsku), pa pošto pronađoh ono sedamdeset fakira (derviša) hitro im podijelim dio svog primljenog novca od majke. Oni mi rekoše: „Šta je ovo?“ A ja im rekoh da mi je to majka poslala pa da sam ih vidio najprečim za tim. Onda se vratim u Bagdad, pa za preostali mi dio novca kupim hrane, pa onda sazovem fakire, poznate mi derviše, pa to zajedno pojedemo.“ Ebu Bekr Et-Tejmija, radijallahu anha, priča ovu zgodu: „Čuo sam šejh Muhjuddina Abdul-Kadira, radijllahu anhu, da je pričao: „Jednom prilikom je u Bagdadu vladala velika oskudica, pa sam ostao više dana da ništa nisam okusio. Čak sam odlazio i tražio po smetljištima štogod za pojesti, ali nigdje ništa. Jednog dana u tako teškoj gladnoj situaciji, krenem na Šattel-Areb, na obalu te rijeke, teško gladan, da bi bar tu nešto našao, koju lisku salate ili nekog povrda ili štogod od otpadaka, pa da bih utolio glad. Gdje god bih pošao svugdje bih našao nekog drugog fakira koji je prije mene došao, pa pošto nisam želio da se tiskam sa prisutnim, vratih se u središte grada, ali ne nađoh ni jedne korice za pojesti. Sve je to brzo grabljeno od mnoštva fakira. Dođoh do mesdžida u Suku Rejhanijji, ali me glad biješe toliko savladala da se više nisam mogao kretati. Uđoh u mesdžid i sjedoh uz jedan kraj. Bio sam pri smrtnom izdisaju. U tom času uđe u džamiju jedan mladid, stranac, koji imaše jedan kruh, kao ciglu osušen i pečen. Mladid, stranac, sjede i poče ga jesti. Kad god bi on digao ruku sa zalogajem, ja bih otvorio svoja usta od silne gladi. A onda počnem sam sebe koriti, pa rekoh: Šta je ovo? Ovdje je samo Allah Gospodar. On je valjda odredio da ja sad ovdje umrem od gladi, pa šta? Tada se na mene obazrije onaj stranac (adžemija), pa me ugleda i vidje, a onda reče: „Bismillah, brate moj, bujrum!“ (Sa Ismullahom, brate moj, bujrum!) Ja odbih ponudu, aon poče zaklinjati zakletvom, pa me prisili da mu udovoljim. Pošto sam brzo pojeo ono što mi je dao, adžemija (stranac, nearap) me poče ispitivati šta radim i čime se bavim, odakle sam itd. Ja mu ispričah da sam softa (učenik) medresanski, da učim šerijatski fikh i da sam rodom iz Džejlana u Perziji. Adžemija mi reče: „Pa i ja sam iz tog mjesta Džejlana, a da ti slučajno ne poznaješ jednog mladida džejlaniju, po imenu Abdul-kadira?“ Ja mu rekoh da sam to ja lično! Njega to jako potrese i sav se promijeni u licu, pa mi reče: „Tako mi Allaha, brate moj, ja sam došao u Bagdad sa opskrbom svojom određeni broj dana, raspitivao sam se za tebe svugdje, ali mi niko ništa nije znao kazati o tebi, pa sam produžio svoj boravak još za tri dana u gradu bez hrane, a a ništa nisam okusio, pa sam onda sam sebi rekao: Sada mi šerijatski Zakonodavac (Eš-Šari') Allah, džellešanuhu, dopušta da jedem i nošenu pošiljku, pa sam se vratio u ovu džamiju da pojedem nešto hljeba iz ove pošiljke i paketa, koji je tebi tvoja majka poslala iz našeg Džejlana. Jedi radosno i ne usteži se, jer sva ova hrana je tvoja, a ja sam sada tvoj gost, nakon što si ti izgledao i bio moj gost.“ Ja upitah šta mi je poslala moja majka? On reče. „Tvoja majka ti je po meni poslala osamdeset dinara (dukata), pa sam ja kupio ovu hranu od tih para. Izvinjavam ti se zbog toga, iako mi je šerijat to dozvolio.“ Pošto mi je predao novčanu pošiljku moje majke, ja sam ga zadržao kod sebe, počastio ga i dao mu dovoljan iznos za povratak u Džejlan. On je to sve primio i vratio se svojoj kudi i boravištu.
Poslije toga jednom prilikom, dok sam bio strašno gladan, kupim hljeba zamašdena sa zejtinom i mesom, ali za novac koji mi je neki nepoznati čovjek stavio u ruku. S tom hranom se uputim u jedan mesdžid da se u njemu osamim i da svoj fikhski ili tarikatski ders obnovim. Hljeb i meso sam stavio pred sebe, a bio sam okrenut prema Kibli. Tada počeh razmišljati da li du to mirišljivo jelo pojesti ili nedu. U tom času sam opazio jedan savijeni list papira, koji biješe ostavljen uza zid. Uzeh i odmotah, a kad na njemu piše: „Svevišnji Allah je u jednom ranijem Svom kitabu rekao: „Junacima se ne dostoji baviti užitcima. Šehveti i lijepa jela su muradi slabidima koji Allaha vjeruju i koji Mu robuju da sa šehvetima i jelima zato ojačaju.“ Ja tada uzmem kupljeni masni hljeb i meso, i odnesem ga na jedno mjesto prema Kibli, klanjam dva rekata i produžim dalje sa odabranim i uobičajenim životom asketizma (zuhda) ostavivši kupljeni hljeb nekom gladnijem od sebe.“ 6 Šejh Ebu Abdullah En-Nedždžar, radijallahu anhu, priča ovo: „Naš sejjid šejh Abdul-Kadir, radijallahu anhu, mi je pričao da kada bi ga spopale i savladale muke i tegobe tokom softanskog (učeničkog) naukovanja i boravka, da bi on legao na zemlju i ponavljao bi riječi kur'anske: „Uz svaku nevolju i muku postoji lahkoda i najzad sreda predstoji. Zaista muke i lahkode se udružuju i jedna drugu uvijek smjenjuju!“ (El-Inširah, 5-6) Poslije takvih opetovanja bi mi se razgaljivalo i nastupalo bi radosno životno stanje.“ „Jednom prilikom, poslije nastave i učenja šerijatskih iluma pred bagdadskim alimima, sam krenuo u pustinju. Nisam se vradao u grad. Sjedio sam u samodi dane i nodi. Pokrivao sam se svojom teškom vunenom džubom, kakvu su nosili askete i fakiri derviši. Na mojoj glavi je bio jedan dronjak (harikah), neka krpetina, a nisam imao nikakve obude, pa sam bosonog pješačio po trnju i kamenjaru. Hranio sam se rogačima pustinjskog rastinja, otpatcima zeleni i lišdem koje se nalazilo pokraj rijeke i obale. Čega god sa se pobojao to sam tražio i izlagao se rizicima. Nisam prestajao sa mudžahedom (mučeničkim isposničkim životom dok mi nije došao od Allaha jedan (tarik) nodni posjetilac ili jaka bol, koji bi mi dolazio nodu i danju. Jednog dana u pustinji me spopade jedan bolni udar od koga sam vrisnuo i pao u nesvijest. To je bilo slično besvijesti i ludilu. Neki od prolaznika su me pronašli u besvjesnom stanju pa su me odnijeli u bolnicu, ali tu su me spopali takvi bolovi i halovi da sam skoro bio umro. Kada su me bolnički gassali (kupači) stavili na tenešir (sto za kupanje mrtvaca) i bili donijeli kjefine, posmrtne daršafe, da me opreme i spreme za dženazu i pokop, tada me je moj hal prošao i ja sam oživio.“ Šejh Ebu Suad Hurejmija, radijallahu anhu, tvrdi slijedede: „Moj sejjid, šejh Abdul-Kadir, radijallahu anhu, mi je pričao da je u Iračkoj pustinji u samodi proveo i proboravio oko dvadeset pet godina posve sam, putujudi iz mjesta u mjesto, a bez poznavanja i bez upoznavanja ma koga od ljudskih stvorenja. „Dolazile su mi skupine „ridžalul-gajba“ i džina koje sam podučavao putu Allahovu (dinskim šerijatskim i tarikatskim ilumima). U početku mi je dolazio i obilazio me hadreti Hidr, alejhisselam, ali ga ja tada nisam poznavao. Kada mi se predstavio, onda mi je uslovio da mu se posve pokoravam i da mu se ne suprotstavljam. Rekao mi je: „Ovdje sjedi i boravi!“
U tom mjestu sam poslije toga proboravio tri godine. Samo jedanput godišnje mi je dolazio i rekao bi mi: „U tom mjestu budi, sve dok ti ponovo ne dođem!“ Dunjaluk sa svima svojim zinetima mi se tu pojavljivao u jednom liku (suretu), ali me Allah, džellešanuhu, zaštitio od njega, pa se na njega nisam ni obazirao. Džini su me napadali u raznim likovima, ali Allah mi je dao snagu da izdržim sve njihove vatrene napade. Onaj čovjek koji me je posjedivao na početku svake godine, tj. hadreti Hidr, alejhisselam, bi dolazio u vunenoj suknenoj odjedi i džubi. Kad god bi mi došao, ja bih saznao i ušao bih u tajne hiljade fenova (saznanja i iluma). Posve sam se bio odvojio i oslobodio od dunjulaku, pa mi se nije nikada ništa dopadalo niti sviđalo, a niti sam što od dunjaluka poželio.“ 7 Šejh Ebu Muhammed Abdullah El-Džebai, radijallahu anhu, je ispričao ovo: „ Meni je šejh Abdul-Kadir, radijallahu anhu, ispričao ovaj događaj sa njim: „Jednog dana sam sjedio u pustinji i obnavljao dersove fikha, tefekkihio sam (tj.tefekkurio i tezekkurio), a bio sam u teškom fakru. Nevidljiva mi osoba reče: „O Abdul-Kadire, pozajmljuj od nekog za svoje softsko izdržavanje dok si na naukovaju fikha“ ili mi reče: „dok si u traženju iluma.“ Ja mu rekoh: A kako du pozajmljivati kada sam ja fakir i nemam ništa da bih pozajmicu mu vratio. Nevidljiva osoba mi reče: „Ti pozajmi, a mi demo te razdužiti i odužiti!“ Pođem ja do jednog čovjeka koji je prodavao povrde i zelen, pa mu rekoh: Učini mi uslugu da mi svaki dan dadneš jednu i pol regifu, od uslovom da ti to sve vratim i platim kada mi to Allah omogudi, a ako umrem, da mi to halališ i pokloniš. Tada onaj bakkal (zelenar) zaplaka, pa mi reče: „Moj sejjide, uzmi što god želiš, sve ti halalim i poklanjam!“ Ja tada podnem uzimati od njega svaki dan po jednu ipo regifu na povjerenje i pozajmicu. Pošto sam to učinio neko vrijeme, jednog dana mi se smudi zbog toga što ja ne mogu njemu ništa dati. U tom času mi neko reče: „Idi na to i to mjesto, pa što god vidiš na zaravnatom brežuljčidu, to uzmi i predaj bakkalu“, ili mi reče: „pa podmiri svoj dug!“ A kad dođoh na ono mjesto, opazih jedan veliki komad zlata na zaravnjenom brežuljčidu, pa ga uzmem i odnesem bakkalu (zelenaru), pa mu to odmah dadoh na račun pozajmice.“ Također mi je šejh Abdul-Kadir, radijallahu anhu, ispričao jednom prilikom i ovo: „Bagdadski učenici (softe i taleba), koji su se bavili proučavanjem fikha, u gladnim i teškim situacijama bi išli u seoske predjele izvan grada, pa bi tamo prosili i tražili što za pojesti. Jednog dana grupa medresanske telebe (učenika) pozvaše i mene i rekoše mi: „Hajde sa nama u Ba'kubau, nebi li tamo što god našli!“ Ja sam tada bio početni softa, pa apošto ništaa nisam imao za pojesti, krenuo sam sa njima. U tom mjestu Ba'kubau-u bio je jedan dobri čovjek, koga su zvali „ba'kubijjski prvak“. Ja krenem da ga posjetim (zijaretim), a kad mu dođoh on mi reče: „Ti si murid (derviš), tako mi Hakka! A znaš li ti da „salihini“ ne traže i ne išdu ništa ni od koga?!“ On mi tu zabrani da prosjačim od svijeta. Poslije toga ja nikad nisam otišao u taj gradski periferij radi iskanja i prošnje hrane.“
Isto tako mi je pričao i ovaj događaj: „Jedne večeri me spopade onaj moj pratedi hal, zaprepašdujudi nenadni halni udarac, pa sam jako i glasno krisnuo. Taj moj krik su čuli nodni čuvari pa kada me nađoše nepomična, rekoše: „Ovo je ludi Abdul-Kadir! Ti si nas prepao i upozorio da te se sjetimo i predamo Allahu, džellešanuhu, da ti hajr On dadne! Ti nas prepadaš da te posjetimo i da ti neko dobro učinimo!“ Ovaj šejh, El-Džebai, radijallahu anhu, je također rekao: Abdul-Kadir, radijallahu anhu, mi je ispričao i ovo: „Jednog dana, kada je u Bagdadu vladao veliki fitneluk, moj nefs me poče nagovarati da se selim iz Bagdada. Pošto odlučih da se selim, uzeh svoj mushaf i stavim ga u kesu, pa tu kesu objesim o svom vratu, pa na svoju leđnu plečku stavim kesu sa ostalim kitabima, jer drugo ništa nisam ni imao, a ni ponio, pa krenem prema halebskoj kapiji da bih posve odselio u pustinju. Na izlasku iz grada jedan glas mi reče: „Kuda deš?! Vrati se od naumljenog puta!“ I od jedanput me on zaustavi od daljeg hoda. A onda mi reče: „Vrati se, jer svijet (narod) de imati sa obom korist.“ Ja rekoh: „Što du ja svijetu, moja je želja da spasim svoj din!“ Reče mu se: „Vrati se, tvoj din je obezbjeđen!“ Ja toga svog sagovornika nisam vidio, nego sam ga samo slušao i čuo. Nakon toga me spopadoše halovi (neke valjda emocije ili bolesti), pa zaželih da mi Allah olakša otlanjanje tih halova. A kad sutradan dođoh u ulicu Mazferiju, neki čovjek otvori vrata svoje kude, pa mi reče: „O Abdul-Kadire dođi ovamo! Ja mu prišoh i stadoh pred njega, a on mi reče: „Ono što si od Allaha tražio i molio, to deš nadi i dobiti!“ Ja sam tada šutio i nisam znao šta du mu na to redi, jer se nisam tada sjetio svoje želje-dove. On se rasrdi, zatvori i zalupi vrata pred mojim očima odjedanput tako jako da je prašina sa vrata posula po mom licu. Pošto sam se pomakao malo, tada sam se sjetio šta sam Allaha molio, a na srce mi dođe saznanje da je to bio neko od salihina (evlija), gajbskih erenlera. Povratim se do one kude i vrata, ali ne mogoh ih pronadi niti prepoznati. Biješe mi to srcu teško! Taj čovjek, koji me je ukorio zbog moje dove, bio je šejh Hammad Debbas, kako sam to poslije saznao i kad mi je otkrio sva moja stanja. Kad bih se odelačio, zijaretio bih ga poslije učenja i boravka po medresama i dersovima, pa kada bi se navratio njemu u tekiju, on mi mi rekao: „Šta te dovelo do nas? Ti si sada hodža (fakih), pa hajde sada svojim hodžama (fakihima, muderrisima)!“ Ja sam samo šutio! On me je uvijek kada bih mu došao, strogo primao i jako grdio i ružio, pa čak bi ponekad sa šibom me najurio iz tekije. Kada bih mu se, nakon dužeg odsustvovanja navratio opet u tekiju, on bi mi rekao: „Sve što smo imali, to smo pojeli, a tebi ništa nismo ostavili.“ A kada njegovi ashabi (derviši), pošto vidješe da me šejh progoni, i oni me počeše grditi i koriti: „Ti si hodžusija, fakih, a ne derviš, što si došao, što se dovlačiš ovamo u tekiju, šta deš ovdje raditi itd.?“ A kad to šejh Hammad primijeti, da me njegovi derviši grde, on me poče braniti, pa reče: „Psi jedni, zašto ga ezijetite i vrijeđate?! Zaklinjem se Allahom da među vama nema ni jedan sličan i ravan njemu. Ja ga korim radi imtihana-ispitivanja, pa sam ustanovio i uvidio da je brdo nepomično!“ Nakon svih njegovih studija i učenja i nakon nevjerovatno teških iskušenja i situacija, njegovih muka, mušaheda i rijaza, došlo je vrijeme poslije svega da je imao po 70.000 slušalaca na svojim dersovima i vazovima na posebnim prostorima izvan grada. 8 Šejh i vođa (sejjid), šejh Abdul-Kadir, radijallahu anhu, veli navedeni njegov hadim Hattab, radijallahu anhu, je jednom prilikom rekao: „Nije dozvoljeno jednom šejhu da sjedne na „sedždu nihajeta“ i da se osloni na „sablju inajeta“ sve dok ne upotpuni dvanaest osobina: dvije Božanske, dvije Pejgamberske, dvije Ebu Bekrove, dvije hadreti Omerove, dvije hadreti Osmanove i dvije osobine hadreti Alijine, radijallahu anhum.
Što se tiče Božanskih dviju osobina, to su da šejh bude „settar“ i „gaffar“ (tj. koji jako puno pokriva mahane zahirske i koji jako puno pokriva felere batinske, tj. koji je potčinjenim svojim muridima jako dobrostiv i milostiv, pa im oprašta obostrane nedostatke); Što se tiče dvije pejgamberskih, sallallahu alejhi ve selleme, osobina, to je da svojim potčinjenim sljedbenicima (muridima) bude „šefik“ i „refik“, prisni prijatelj i sudrug (a ne komandant i grubijan); Što se tiče osobina hadreti Ebu Bekrovih, radijallahu anhu, to su da šejh bude „sadik“ i „mutesaddik“, iskren i tačan (jezično, umno i srčano), koji to praktično potvrđuje ručno, amelski, nepokolebljiv i ažuran, teoretski i praktično tačan i istinit, koji čvrsto vjeruje i koji to praktično obistinjuje, realizira svoju sadržinu, koji svoj sifat sidka realizovao i praktično potvrđuje; Što se tiče dviju osobina hadreti Omerovih, radijallahu anhu, to su da šejh bude svojim muridima „emmaran“ (zapovjednik) i „nehhan“ (sprečitelj i osuditelj), tj. beskompromisni zapovjednik i propovjednik, i beskompromisni osuditelj i sprečitelj kršenja normi islamskih (u šerijatskoj mertebi šerijatskih, a u tarikatskoj mertebi još i tarikatskih itd.itd); Što se tiče dviju hadreti Osmanovih, radijallahu anhu, osobina kkoj ešejh mora imati, su da šejh bude jako darežljiv i gostoljubiv danju, a jako aktivni namaščija nodu, koji klanja i kad svjetina ostala spava, koji sve što ima stavlja na raspolaganje drugima i koji je jako aktivan u namskim nafilama (on je čak bio napustio kudu i povukao se u totalni halvet radi ibadeta), Što se tiče dviju osobina hadreti Alijinih, radijallahu anhu ve alihi, one su da šejh mora biti u ilumu i u hrabrosti iznad svojih murida, znan i borben!
A što se tiče sifata, koji moraju imati tarikaski sulukski kandidati, oni su sljededi: Da poznaju šerijatske ilume, Da poznaju tabiatske ilume Da se slaže sa tarikatskim, sulukskim vođama, prvacima, mešajihima i da je u stalnom kontaktu sa njima (sohbet). Pošto je jasno da ko ne bude poznavao kur'anske i sunnetske emrove i ko ne bude posjednik fikha (tabiatskog i šerijatskog iluma), pa tko se ne druži i ne solidriše i ne simpatiše tarikatskih mešajiha, takav nema osnovnih triju uslova za suluk. To su, de facto, usuli i šerijatski i tarikatski (Kur'an i Sunnet, idžmai-ummet i kijasi-fukahan, tj.vjerska naobrazba, svjetovna ulema narodna (idžma) i druženje sa fakihima). Sve su ovo podaci kitaba „Menakibe kutbir-rabbani šejh Abdul-Kadir Džejlani“, od šejh Muhammeda Tadifije Hanbelije, radijallahu anhu, koji osobno veli:
„Što se tiče mene, tvrdim da šejh koji rukovodi salike, je u njihovom odgoju dužan: Da prima Allahu, džellešanuhu, a ne sebi, a niti radi nekog drugog razloga; Da se druži sa muridima iz prijateljstva i prisnosti prema njima i radi iskrenog nasihata; Da motri i kontroliše muride sa očitim „efekkatom“ (samilošdu); Da prema muridima bude blag, kada oni ne mogu podnositi „rijaze“, tarikatske treninge; Da odgaja muride kao što roditelj odgaja svoju djecu, blagostivo, razborito i što snošljivije; Da muride svoje ne zadužuje i ne obavezuje onim što im nije mogude; Da muridima naređuje postepeno sve teže i teže zadatke poslije uzimanja zavjeta („bejata“ i „ahda“) u ostavljanju asiluka i u obavljanju „ita'ta“. Vallahul muveffiku vel muršidu! 9 U djelu-kitabu „Nurul-ebsar fi menakibi ali nebijjil-muhtar“ se, pored navedenog, tvrdi i slijedede: „Kao muderis u poznatoj medresi stekao je popularnost kao vrsnog alima i vaiza sa nečuvenim, dotle hukmovima. Poslije svih mudžaheda i asketskih tortura koje su u to doba bile masovne iz više razloga, poslije, u svojim poznim godinama, živio je normalno. Nosio je ulemansku odjedu, tajlasanli saruk,
pješačio, a i jahao na raznim životinjama, pa i mazgama, sa visokih kjursova je govorio velikim skupinama slušalaca, često puta bi masama prezentirao svoje keramete i osobitosti, pa čak i u zrak bi se zaskakivao i pršio iznad slušalaca, a onda bi se vradao na svoj kjurs. Jednom prilikom jedan čovjek mu reče: „Kako se čovjek može spasiti od udžuba, samodopadnosti (naravno koji je posjednik što drugi ne posjeduju) ?“ Hadreti pir je rekao tom čovjeku: „Tko god vidi da je sve od Allaha i da On upuduje na amele, a i Sam ih stvara, onda je siguran od samodopadnosti.“ Neko mu je jednom prilikom rekao: „Mi ne vidimo insekte da padaju na tvoju odjedu, zašto je to tako?“ On mu je odgovorio: „Šta de raditi insekti kod mene, kad nemam kod sebe ni dunjalučkog sirupa (slatka), a ni ahiretskog meda.“ Često je govorio: „Koji god muslim dolazi na vrata moje medrese, Allah de mu olakšati azab Kijametskog dana.“ Navodi se da su mu saopštili da neki umrli poslije pokopa zakukaju u svom kaburu, pa da svjetinu to uzbuđuje i ezijjeti, pa je on, kaddesallahu ruhahu, rekao: „On me je jedanput vidio, zbog toga de mu Se Allah smilovati!“ I zaista istog časa je prestalo njegovo pomaganje! Imao je običaj da poslijepodne uči Kur'an na razne kiraete, a fetve je davao po šafijskom i hanbelijskom mezhebu. Bagdadska ulema se divila njegovim fetvama, pa bi vikali: „Slava Onom Koji ga je blagodario sa blagodatima Svojim!“ Takva jeda fetva na pitanje da je neki čovjek se zakleo da pušta i da de pustiti svoju ženu sa sve tri talaka (puštanja, tj. posve i bez povratka), ako ne ostavi neki neki ibadet, a u jednom vaktu bez ikoga sa sabaha, a koji ibadet se inače ne čini bez svijeta, šejh Abdul-Kadir, radijallahu anhu, mu jednostavno presudi da taj čovjek ne bi morao pustiti svoju ženu i da bi svoj jemin obavio, neka ode u Mekku, pa neka mu se isprazni metaf (prostor tavafski), pa neka obavi sam sedam tavafa oko Kabe u tom, posebno radi toga, ispražnjenom prosotoru. Ako to tako učini spašde sa njega jemin, jer je učinio i obavio ibadet specijalni, koji se čini sa svijetom, u specijalno vrijeme, a bez drugih prisutnih osoba. Tokom odgovora i fetvi su se divila iračka ulema, jer se oni nisu dosjetili rješenja i dževaba na postavljeno pitanje. Vallahul muveffiku vel muršidu! 10 Kada se stanje šejh Abdul-Kadira počelo na sve strane ondašnjeg svijeta raznositi i govoriti o njegovim kerametima, sakupilo se stotinu fakiha (učenjaka šerijatlija i filozofa) iz elite bagdadske, da preispitaju njegovo stanje i njegovo znanje. Svaki učenjak (fakih) je pripremio jedno (ili više) zagonetnih pitanja, pa kada su skupno nenajavljeni ili nenajavljeno mu došli u tolikom broju i impozantnom hej'etu, pa kada su zasjeli i smislili se, tada je šejh oborio pogled, pokunjio se pred
njima, a onda nenadno iz njegova sadra (prsa ili glave) sjevnula je jedna svjetlica nurli, koja je obasjala (sadrove) svih stotinu fakiha, pa istodobno izbrisalaa je sve u njihovim kalbovima (srcima, umovima i dušama), pa su svi ostali obehudeni i izvan sebe, i jako izluđeni, a onda su svi u jedan glas zajaukali i počeli na sebi odjedu kidati, a sa glava svoje čalme bacati. Tada se Šejh, radijallahu anhu, popeo na kjurs, pa je onda dao svima odgovor na sve ijedno njihovo pripremljeno pitanje. Tadašnja sva bagdadska ulema i prisutni tome događaju priznaše njegovu vrijednost. Hadreti Abdul-Kadir, radijallahu anhu, i pored silnog ugleda koji je u Bagdadu i u čitavu svijetu stekao, ništa u svom vladanju nije mijenjao, a niti zbog toga oholio. Obradao je pažnju djeci, siromasima, slugama i sluškinjama, robovima, pa čak bi im pomagao u biskanju odjede od gamadi, a i osobno bi ih saslušavao i raspitivao se o njihovim problemima. Što se tiče državnih činovnika, časnika i dostojanstvenika, prema njima je bio osoben, nikada im nije ukazivao počast ustajanjem na noge pred njima, a nikada nije dolaziio niti obilazio vrata vezira niti sultana. Često je spominjao i govorio: „U pustinji iračkoj i njenoj samodi sam proveo dvadeset i pet godina posve sam, napola go i bos tumarao sam po njoj, nikakvo stvorenje nisam poznavao, a niti je ko mene poznavao. Dolazile su mi posjedivale skupine gajbskih ljudi i džina (džini i insi pustinjski), pa sam ih učio tariku Allahovu. Dolazio mi je Hidr, alejhisselam, u početku, po mom dolasku u Irak, ali ga ja tada nisam poznavao, a onda mi se predstavio i uslovio mi njegovo druženje sa mnom da mu se ne suprostavljam i da ga posve slušam. Kad sam to prihvatio onda mi je rekao: „Sjedi tu, i nikud nemoj odlaziti odavde.“ U tom mjestu (na Šattu) sam boravio pune tri godine. Samo po jedanput godišnje bi mi se navradao i samo bi rekao: „Ne midi se, ne udaljuj sa tog mjesta sve dok ti ne dođem (i ne dozvolim putovanje).“ Tako to Ša'ranija prenosi u svojim „Tabakatima“ Navodimo nekoliko njegovih savjeta muridima, koji su evidentirani u njegovu kitabu 11 „Futuhul-Gajbi“ – „Gajbska otkrovenja, tajanstvena otkrovenja“, kako slijedi: Kada te Allah stavi i postavi u jedno stanje onda nemoj tražiti promjenu u više ili niže stanje, nego sačekaj dok Svevišnji po Svojoj Osobnoj volji premjesti te u druga stanja i položaj. Ako te Allah postavi na kapiju (vrata) vladarska ili nekog njegova prijatelja, nemoj tražiti da i u kudu prijatelja uđeš. Strpi se dok te gospodar kude ne uvede u kudu, poslije ponovljenog ti izuna za ulazak u kudu. Pazi se i čuvaj, da se ne zadovoljiš samo sa jednim običnim izunom da uđeš u kudu gospodarevu, jer postoji mogudnost da taj obični izun bude probna varka i podvala od strane vladara, neka vrsta ispita tvoje učtivosti. Kada te vladar bude uveo u svoj dom odlučno i blagosloveno onda si obezjeđen od njegova srdita prijema, jer postojala je opasnost da doživiš srdit i nemio prijem kod njega zbog ružnode tvoje samovolje i lakomnosti, nestrpljivosti i slaba vladanja, neadabskog pijeteta i slabog kulturnog ponašanja, te zbog osobnog tvog nezadovoljstva sa položajem u koji te je vladar osobno i postavio.
Inače , i kada te vladar uvede u svoj dom sa osobnom njegovom voljom i izunom, svoju glavu obori preda se, a svoje oči zatvori, budi pristojan, ne zvirljaj i ne razgledaj sve i svašto u dvoru carskom, nego dobro pazi šta de ti vladar narediti da činiš, pa to prihvati bez traženja da te premjesti u visoki ili viši položaj. Svevišnji Allah je rekao Svome Pejgamberu: „Ne pružaj poglede svoje na ono što Mi dajemo na uživanje nekim od njih i ne budi tužan zbog njih, a prema vjernicima blag budi.“ (El Hidžr, 88) Pa mu je time zabranio obaziranje na promjenu osobnog njegova hala kom se nalazi. Mogude je da hal koji bi rob tražio pri promjeni momentalnog, mu je svakako određen ili je to nekom drugom dodijeljeno, ili nije nikom, pa ga je Allah uspostavio iskušenjem (zavodnim). Što se tiče hala koji je jednom robu predviđen, dosuđen, taj hal de on svakako dobiti u vrijeme u kom de mu ga Hakk Svevišnji učiniti dostupnim. Radi toga nema potrebe da rob pokazuje svoju lakumnost i nepristojnost pri traženju odnosnog hala. A ono što je nekom drugom dosuđeno, pa zašto bi se čovjek mučio i umarao tražedi ono što nije njegovo i što ne može dobiti. A ako nešto nije nekome određeno, pa je to Allah učinio zavodnim iskušenjem, pa kako uman čovjek može biti zadovoljan da bude žrtva zavodnog iskušenja, kako to može (taj hal) smatrati lijepim i savršenstvom? Dakle, hajr i selamet je u čuvanju hala postojedeg. Ako vlasnik doma (vladar) nakon tvoga boravka u kudi prebaci te i provede u svoju kabinu ili na čardak kude iz prizemlja, a onda iz kabine i svog čardaka na tarasu, u svim tim primjerima tvog stanja, budi pristojan kako smo to naveli (obori glavu preda se, zažmiri i ne zvirljaj po prostorijama, a pred vladarem nipošto ne bulji u oči i lice, dobro pazi što ti naređuje i govori). Upamati, sve što ti više vladar ukazuje prijem i sve što si bliže njegovu hadretu (rezidenciji, prijestolju i veličanstvu), sve ti se povedava dužnost pristojnosti i zadovoljstvu sa svojim halom, pa tako i povedava ti se zabrana traženja višeg položaja. Dobro se pazi i čuvaj traženja premještanja u položaj bliži vladaru od onoga u kom te je on postavio, osim ako te vladar obavijesti i upozna da je dotični mekam ili deredžu koju bi ti želio da pođeš u nj, ved tebi dodijeljen i poklonjen. Naravno, da de ti to vladar otkriti posebnim obznanjenjem.“ Hadreti Ša'ranija Abdul-Vehab, radijallahu anhu, u svom kitabu „El-Minenu“ veli :“Navedene riječi hadreti pira Abdul-Kadira, radijallahu anhu, su izvanredna vrijednost, pa prostudiraj ih.“ Vallahul muveffiku vel muršidu! Posebne obdarenosti i dudostvorstva (el-keramet) 12 Prvi keramet (dudostvorstvo) hadreti pira Abdul-Kadira Gejlanije, radijallahu anhu, je bio: Došao jedan čovjek bagdadija i saopštio hadreti Šejhu da je imao kderku djevojčicu koja je nestala sa krovne verande njegove kude, prosto pograbljene od nevidljivog stvorenja (na očigled porodice).
Šejh Abdul-Kadir, radijallahu anhu, mu reče: „Otiđi nodas (večeras) u pustu monašku jednu gradsku četvrt, pa sjedi kod petog brežuljka, a oko sebe opcrtaj (zacrtaj) na zemlji jednu kružnicu, pa tokom zacrtavanja kružnice reci: „Sa Imenom Allaha na nijet Abdul-Kadira!“ I tu sjedi. Kad bude poslijejacijsko tamno doba, pokraj tebe de promarširati džinske čete u raznim likovima. Nemoj se plašiti njihovih izgleda, a pred zoru de naidi njihov kralj (vladar) u pratnji svoje armije, pa dete njihov vladar upitati šta ti tu čekaš i šta želiš! Ti mu reci: „Poslao me je tebi šejh Abdul-Kadir“, a onda mu kaži šta je bilo sa tvojom kderkom.“ Taj čovjek dalje priča: „Pa sam ja otišao u navedeni pusti kvart i postupio sam kako mi je šejh AbdulKadir, radijallahu anhu, naredio. Kada navališe prolaziti vojske čudna i različita izgleda, ali ni jedan prolaznik ne mogaše prodi preko linije zacrtane kružnice u kojoj sam ja boravio. Prolazili su sve do pred zoru kada je naišao njihov vladar. Jahao je na atu, a oko njega i pred njim masa pratilaca. Kada je naišao vizevi kružnice, reče: „O insu, šta te je dotjeralo ovdje, šta želiš?“ Ja mu rekoh: „Poslao me tebi šejh Abdul-Kadir! Vladar sjaha sa svoga konja, poljubi zemlju i sjede izvan kružnice, a i sva njegova pratnja sjedaše uz njega, a onda mi reče: „A šta ti je?“ Ja mu ispričah događaj sa mojom kderkom, a on reče pratnji svojoj „Nek dođe onaj ko je to od vas učinio!“ Prisutna njegova pratnja dovedoše jednog zloduha – džina i sa njim moju kderku, a onda saopštiše vladaru da je dotični džin („Marid“-zloduh, divljak, div) od kineskih džina. Vladar mu reče: „Šta te je natjeralo da otimaš ovu ispod skuta kutubova (područja, carstva)?“ Džin (bandit, divljak) reče: „Ona mi se svidjela.“ Vladar džinski naredi da mu odrubim glavu, pa ja to učinih, a vladar džinski mi vrati moju kderku. Ja tada rekoh: Nikad tako nešto nisam vidio kao ove nodi u kojoj si ti obavio naredbu šejh AbdulKadira. Vladar džinski mi reče: „Da, on je sada u svojoj kudi i iz svoje kude posmatra džinske maride, odmetnike, pa makr oni bili na kraj zemlje. Svi oni se plaše njegova hejbeta (strahota). Zaista Allah kada nekoga postavi kutubom, potčini mu džine i inse (divlje i pitome narode i duhove).“ Tako je to navedeno u djelu „Hajatul-hajvani“, kod harfa „džim“ u poglavlju o džinima. Navodimo drugo dudotvorstvo šejh Abdul-Kadira, radijallahu anhu: „Došla jedna žena sa svojim djetetom šejhu Abdul-Kadiru, radijallahu anhu, pa mu je rekla: „Ja sam zapazila da je srce moga sina jako povezano (zaljubljeno) u tebe, pa sam odlučila da ga poklonim Svevišnjem Allahu i da predam tebi, pa ga primi na vaspitanje i odgoj.“ Šejh primi dijete, a onda ga poče vježbati i podučavati sulukju tarikatskom. Jednog dana majka djeteta dođe da posjeti svoje dijete, pa ga nađe blijeda, iscrpljena i požutjela od gladovanja i nespavanja, kako jede žitne jufke (komadide krušne), same, bez ičega sa njima. Žena je ušla šejhu Abdul-Kadiru, radijallahu anhu, i zatekla ga za sofrom, a pred njim sahan (posuđe) sa kostima kokošijim, sa kojih je meso oguljeno i pojedeno od strane šejha. Žena reče: „moj sejjide, gospodine! Ti jedeš kokošije meso, amoj sin krušne komadide (kore)!“ „Ustani sa dozvolom Svevišnjeg Allaha, Ko ji de proživjeti i istruhle kosti!“ Kokoška ustade, posve kompletna i zakukurika!
Šejh, radijallahu anhu, reče majci njegova murida: „Kada tvoj sin mogne ovako što učiniti kao što ja činim, onda neka jede što hode!“ (Tako je zapisano u knjizi „Hajtul-hajvani“!) Navodimo trede dudotvorstvo šejhovo, koje ovdje navodimo je: Šejh Damirjija u „Hajtul-hajvani“, također navodi: „Obavješteni smo sigurnim putem da šejh AbdulKadir Džejlija, kaddesallahu ruhahu, sjedio jednog dana i vazio narodu. Puhao je jak vjetar. Iznad sjela, skupine naroda, naletjela je jedna ptica, neka vrsta sokola, koja je kriještala, pa je svojim kriještanjem poremetila pažnju slušalaca vaza šejhova (jer je to bilo na otvorenom prostoru, zbog punode slušalaca). Šejh reče: „O vjetre, rastavi sa glavom ovog sokola (pticu).“ U isti čas soko ptica je pala mrtva u jedan kraj (prostor), a njena glava u drugi prostor. Šejh sađe sa svog kjrusa, pograbi pticu sa svojom rukkom, a drugu svoju ruku prenese preko nje, pa reče: „Sa Ismullahom Svedobrim, osobito Milosnim!“ Ptica u isti čas proživi i prhnu na očigled svega svijeta, prisutnih džematlija.“ Četvrti slučaj dudotvorstva je bio opet na vazu: „Dok je šej Abdul-Kadir, radijallahu anhu, dersio, pala je na njega jedna velika zmija. Prisutni se razbježaše. Zmija uđe i uvuče se u njegovu džubu, u okrilje, a onda se pomoli iz njegove jake (okovratnika), a onda savi njemu oko vrata. Šejh, radijallahu anhu, nije prekidao svoje besjede, a niti se mijenjao u licu, a onda je zmija sašla pred njega i progovorila mu nekim govorom, koji nije bio poznat prisutnim, pa se udaljila od njega. Prisutni su se čudili prizoru, a onda upitaše šejha: „Šta ti je ono rekla?“ Šejh im reče: „Zmija je rekla: „Isprobala sam mnogobrojne evlije, ali nisam našla čvrstode imanske kao što je u tebe!“ Ja sam joj rekao: „Ti si obična jedna životinja, koju pokrede kada i kader (koja se kreže po odredbi Allahovoj).“ (prijenos iz „Durerul-asdafa“) Peti slučaj dudotvorstva koji navodimo je: „hadreti Šejh, radijallahu anhu, jednog dana je uzimao abdest, a vrabac u tom stanju se na njeg pomokrio (štrcnuo). Šejh podiže svoju glavu i pogleda vrapca u letu (prhanju), avrabac istog časa pade mrtav. Šejh je oprao odjedu od vrapčeva mokrenja, a onda tu odjedu (haljinu) dade da se proda i da se vrijedni iznos podijeli u sadaku. Pisac kaže: „Eto ovako navodi Šaranija u svojim teksotvima.“ Navedena dudotvorstva su, de facto, avamska, jer se njima dive obična masa (avam), a što se tiče njegovih havaskih ilumskih kjerameta, njima se obično dive i ccijene ih ulema i znanstvenici, pa cemo u narednom periodu navesti nekoliko ilumskih podataka o hadreti Šejhu, radijallahu anhu, inš'Allah
Ilumski kjerameti 13 „Hadreti Šejh Abdul-Kadir, radijallahu anu, je predavao u svojim dersovima trinaest iluma. Između ostalog je imao dersove iz Tefsira, pa iz Hadisa, pa iz Hilafa (razlika) mezhebskih, pa iz Usula i Nahva itd.itd. Ibnul-Hadž, radijallahu anhu, u šerhu risale Ibni Badise, priča: „Jednog dana došao je šejh Ebul-Feredž bin Dževzija, radijallahu anhu, na njegovo predavanje tefsira, pa je šejh Abdul-Kadir, radijallahu anhu, tumačio ajet i naveo više vedžhova (načina) šerha toga ajeta. Do šejh Ebul-Feredža je sjedio jedan njegov poznanik, koji je stalno zapitkivao šejh Ebul-Feredža Dževziju: „Je li tebi bilo ovo poznato?“ Ebul-Feredž, radijallahu anhu, je stalno odgovarao potvrdno do jedanaest kavlova, a kad je šejh Abdul-Kadir produžio citirati kavlove o značenju ajeta do četrdeset vedžhova i svaki put naveo sahibiju svakog kavla i vedžha, šejh Ebul-Feredž je od čuda zanijemio i divio se silnom znanju šejh Abdul-Kadira, radijallahu anhu. Šejh Abdul-Kadir, radijallahu anhu, tada reče, poslije četrdeset šerhskih vedžhova što je naveo: „A sada demo ostaviti kavlove (teorije), a predi demo na halove (stanje) kjelimei-tehlila i kjelimeirisale (kjelimei-šehadeta).“ Prisutni su bili jako uzbuđeni i oduševljeni, a Ebul-Feredž Dževzija je u zanosu pocijepao i poderao svu odjedu svoju na sebi. Navodimo nekoliko njegovih izreka: Često je ponavljao: „Gospodaru moj, kako du ja pokloniti i žrtvovati moj ruh Tebi, kad je potvrđeno burhanom da je sve Tvoje vlasništvo!“ „Budite oprezni i pažljivi, a nikako mirni i sigurni! Ne pripisujete i ne svojatajte ništa sebi, niti koji hal, niti koji mekal (ni prakse, ni teorije), a niti što o sebi tvrdite, niti kazujte ono što vam Allah objelodanjuje i obznanjuje u vašim dožviljajima (halovima). Zaista On vječno stvara i rastvara!“ „Nipošto se ne tuži nikom drugom osim Allahu ni zbog kakve nevolje i nezgode koja te pogodi. Ako ti Allah dosudi neku nevolju i nezgodu, znaj da ti je niko ne može ukloniti osim On. Čuvaj se i pazi da se ne jadaš na opskrbne nezgode i nevolje sve dok imaš ma što opskrbno (za pojesti). Često puta ti oteže opskrbne uzroke i sebebe, kao kaznu za tvoju nezahvalnost.“ „Blagodati de ti dospjeti, tražio ih ti (zarađivao ili sticao ih ti) ili to ne činio, a isto tako belaji (nevolje i nezgode) de ti dodi, pa makar ih ti ne želio, pa zato, u svemu se predaj Allahu, On zaista čini što god On hode. Ako neku blagodat (nimet) dobiješ ako ti nešto vrijedno dođe, onda se sjedaj i zikir čini Allaha i zahvaljuj Mu se, a ko te pogodi neki belaj (nevolja i nezgoda), onda se strpi i pomiri sa voljom Božanskom (solidariši se sa sudbinom i odredbom Božanskom). Znaj da iznad šukjura i iznad sabura je rizaluk, zadovoljstvo i dragovoljnost sa dosudom Božanskom.“ Često je, Radijallahu anhu, ponavljao:
„Zadovolji se nižim stanjem i položajem u svemu i nemoj se suprotstavljati i negodovati na Allahov Kada' (presudno rješenje), pa da te On rastavi od Sebe (udalji od Svoje bliskosti), nemoj bit zaboravan i nemaran u odnosu na Njega, pa da te odbaci od Sebe, nemoj o Njegovu dinu govoriti proizvoljno, pa da te prekori i odbaci od Sebe, nemoj se pomiriti niti smiriti sa samim sobom, pa da te pogode iskušenja (nevoljne i tegobne) ili što još gore, nemoj nikog zlostavljati pa makar sa tvojom ružnom pretpostavkom i mišljenjem o njemu, koja bi te odvela u ružna stanja prema drugima. Zaista tvoj Gospodar nede predi ni preko čijeg niti preko ma kog zuluma (nepravde i zločinstva) ni jednog zločinca.“ Često bi također ponavljao: „Kada osjetiš u svom srcu mržnju prema nekoj osobi ili kada osjetiš ljubav prema nekome, onda uporedi i postavi njegove poslove Kitabu i Sunnetu, pa ako bude pohvaljen, dostojan ljubavi prema Kitabu i Sunnetu, onda ga voli, a ako bude pokuđen po njima (tj.Kitabu i Sunnetu) onda ga smatraj i drži pokuđenim, to zato da ne bi nego volio ili mrzio proizvoljno (sam po svojoj hevi i volji), jer Svevišnji veli: „Ne slijedi i ne povinjavaj se svojoj hevi (volji i prohtjevu), pa da slijeđenje svojeg prohtjeva (tj.sebe nefski) te zavede sa Allahova puta. Nikog ne napuštaj osim radi Allaha, a to je samo u tom slučaju kada nekog vidiš ogrezla u velike grijehe ili kada nekog vidiš da je uporan, da bez prekida čini male grijehe:“ (Sad, 26) Hadreti Šaranija koji nam prenosi ove kelime, veli: „Što se tiče mene, ove riječi znače da i ona osoba koja je ogrezla u prevelikom sabiranju kojekakvih iluma potpada pod udar šejhovih riječi i osude, pa makar to bili dokazni ilumi. On ne uslovljava dopuštenost napuštanja nekog po samom čulnom viđenju, nego kur'ansko i sunnetsko viđenje neke osobe, tj. da li je dostojan mržnje ili pažnje po Kur'anu i Sunnetu Božijeg Poslanika, sallallahu alejhi ve selleme. U njegove značajne i veličanstvene kjelime spada svakako i ova koja ukazuje na njegov visoki mekam, kako slijedi: „Kako mogu biti žedan, kada si Ti napitak u svakoj česmi i pojilu svakom svratištu i pustinjskom odmaralištu, a i kako mogu biti ugnjeten na dunjaluku, kada si Ti moj Nasir (Branilac i Zaštitnik).“ Isto tako ovaj bejt: „Pogubno je i sramotno bolesniku od vrudice (groznice), dok je u groznici, kada u pustinji pokida devede utege i veznike nogu. Ili sramota je i glupost putniku preko pustinje, da usred pustinje pokida sveznike devedeih nogu, pa da mu deva odluta i pobjegne, a on ostane u pustinji beznadežan i smrtno ugrožen!“ Ibnul-Hadž u šerhu Risale Ibnu Badisa, rivajete da je jednom prilikom zemana Šejh, radijallahu anhu rekao: „Ova moja stopa je iznad vrta svih Božanskih velija (sve evlije moga zemana su pod mojom nadležnošdu).“ Tvrdi se da tada ni jedan evlija, ni na mašriku, a ni na magribu, a niti iza zida Zulkarnejnova, a niti na otocima morskim, a ni na Džebeli-Kafu, a da toga časa nisu svoj vrat izvukli i pogele, osim jednog čovjeka u Esfahanu, koji se nije pristojno ponio prema šejhu, pa je likvidirao svoj hal (stanje).
Čak se tvrdi da je šejh Ebu Medin ispružio svoj vrat, pa su ga pitali njegovi ashabi zbog čega je sageo se i vrat položio na zemlju, pa je on rekao: „Zaista ovog časa je moj sejjid šejh Abdul-Kadir, radijallahu anhu, rekao: „Moja ova stopa je iznad šija svakog velije.“ Historičari su taj dan ubilježili i pratili sve do dolaska iračana, pa su ih pitali da li je hadreti Gejlanija, radijallahu anhu, to rekao. Iračani su kazali da je to bilo odnosnog jednog dana na minberu njegova vaza. Rivajeti se da kada je hadreti sejjid Rufaija, radijallahu anhu, to čuo u svom gradu Ummu Ubejde, da je pogeo glavu i rekao: „I nad mojim vratom“, a isto su to učinili i drugi evlijai u ostalim gradovima. U „Tabekatuš-šarnubijji“ se tvrdi da je Abdul-Kadir imenovan Džejlani, jer je Allah, Džellešanuhu, mu Se tedžel (pojavio) učinio u njegove majke utorbi 100 puta, pa su ga tim imenovali melekji, a onda Erenleri, pa je pod tim imenom poznat širom svijeta. Na ahiret je peselio 561. Hidžretske godine. Ukopano mu je mubarek tijelo u Bagdadu Ibnul-Esir veli: „Hadreti Džejlanija, radijallahu anhu, je imao veličanstven hal. Bio je po mezhebu hambelija. Njegove medrese i tekije su poznate u cijelom Bagdatu. Sve to tako je evidentirano u kitabu „Tarih Ebil-Fedai.“ Poslije njegova mubarek preseljenja, njegovi sinovi: Abdul-Vehab, radijallahu anhu, 543.godine po Hidžri preuzeo je medresu svoga oca, a time i tarikatskokg prvog, po vremnu, mezheba, koji sa svojim bratom, šejh Isa-aom, koji je također bio veliki alim i sufija, pa sa bratom Abdul-Rezakom, koji je bio učenjak i hafiz hadisa i veliki sufija, pa šejh Musa, njegov četvrti sin, koji su poznati po šerijatskim i tarikatskim ilumima. Navedeni njegovi sinovi i poznati alimi i sufije u Bagdadu zadržali su sve teoretske i praktične vrline velikog šejh Abdul-Kadira, radijallahu anhu. Poslije njegove smrti, njegovi slušaoci, potivaoci i muridi su zadržali tradiciju svoga sejjida, nazvavši je Tarikatul-kadirijje. Saakupili su i objavili njegove dersove u dva kitaba nam poznata „Fufuhul-Gajb“ i „El-Fethur-Rabbani“, a poznat je i njegov ili njegovih sljedbenika kitab „El-Gunijjeh“, iz kog se vidi stanje islamskih sljedbenika u petom i šestom stoljedu Islama po Hidžri Božijeg Poslanika, sallallahu alejhi ve selleme. Sejjid Abdul-Kadir Gejlani, k.s rekao je Sa Imenom Milostivog, Samilosnog Allaha, - Počinjem! O voljenju Allaha, dž.š. I rekao je, Sejjid Abdul-Kadir Gejlani, Allah zadovoljan s njim, između ostalog i ovo: „Znaj da su sve stvari u pokretu po Njegovom djelovanju i da miruju po Njegovom umirenju. Kada se čovjek učvrsti u ovoj istini, odmori se rastereden mnogoboštva koje bi činio s ljudima. Odmori se od njih jer ga ne zanimaju njihove mahane, niti od njih traži bilo što. Traži jedino ono što Šerijat zahtijeva od njih i ništa više. Od njih traži da poštuju Šerijat i da revnosno stiču znanje, spajajudi na taj način propis i znanje. Viđenje Allahovog (dž.š.) djelovanja u svijetu jeste učenje koje je šerijatski neosporno. On je taj koji određuje i On je taj koji zadužuje:
„On nede biti pitan za ono što radi, a oni de biti pitani.“ (El-Enbija, 23.) Ovo je učenje koje prihvata svaki musliman, koji je istinski ubjeđen, koji prvo ispovijeda Božije jedinstvo, koji je zadovoljan Uzvišenim Allahom, koji prihvata Njegove odredbe, dosude i ono što čini njemu i drugome. Njemu ne trebaš ti i tvoja strpljivost. On, međutim, gleda kako postupaš u onome što razgovaraš, da li govoriš istinu ili, pak lažeš. Zaljubljenik ne posjeduje ništa jer je sve predao Voljenom. Ljubav i posjed su nespojivi. Zaljubljenik koji voli Uzvišenog Hakka i koji je iskren u svojoj ljubavi, Njemu je predao svoju dušu, imetak i konačnu odluku. Ostavio je svoj izbor prema Njemu i prema drugima. Ašik Njega ne optužuje u tome kako je nafaku rasporedio, niti Ga požuruje, niti Ga smatra škrtim. Takvome je sve slatko što mu dolazi od Njega. On je zatvorio sve prilaze i nije mu ostalo ni jedna strana. O, ti što tvrdiš da voliš Uzvišenoga Allaha, ljubav ti nede biti savršena dok ne zatvoriš prilaze na koje imaš pravo, i da ti ostane samo jedna strana. Tvoj voljeni de izbaciti stvorenja iz tvoga srca, sa prijestolja na čistinu. Nedeš voljeti ni dunjaluka ni Ahireta. Bježat deš od sebe samoga a utočište nadi kod Njega. Bideš kao Medžnun, kada je zavolio Lejlu, napustio je ljude i zadovoljio se samodom u divljini. Napustio je palatu a zadovoljio se ruševinama. Ostavio je hvalisanje i kuđenje ljudi. Kod njega su njihove riječi i njihova šutnja jedno. Kada su bili zadovoljni s njim i kada su ga korili bilo mu je sve jedno. Jednoga dana su ga upitali: „Ko si ti“ Odgovorio je: „Lejla“ Takođe je bio upitan: „Odakle dolaziš?“ – „Od Lejle“. Upitan: „Kamo ideš?“ – odgovorio je: „Lejli.“ Bio je slijep za druge pored nje, gluh da čuje druge pored njenih riječi. Nikakav ga prijekor nije mogao odvratiti od nje. Kako je neko lijepo rekao: „Kada se duše na požudi usrede, ti ljudi kuju hladno gvožđe.“ Kada naše srce spozna Uzvišenog Hakka, zavoli Ga i približi Mu se, postane mu neprijatno u društvu ljudi i ostajanju s njima. Hrana, pide, odjeda i brak mu postanu tijesni. Neprijatno se u lijepim palatama osjeda i teži svojim licem ka ruševinama. Njega samo riječ Šerijata vodi. On ga vodi zapovjedi, zabrani, djelanju i vodi ga vremenu dolaska određenja. Moj Allahu, ne puštaj nas iz ruke Svoje milosti da se utopimo u moru ovoga svijeta i moru postojanja, Ti što spuštaš počasti i znanja o dolazedem vremenu, pouči nas! Mladidu! Ko ne bude radio po onome što govorim, nede ni razumjeti moje riječi. Tek kada uzradi, bide mu jasno. Kako da shvatiš ako o meni nemaš lijepo mišljenje i ne vjeruješ u ono što govorim niti radiš po tome? Ti si gladan, stojiš mi uz nogu a ne jedeš moju hranu, pa kako da budeš sit? Prenosi se od Ebu Hurejre, r.a., da je rekao: „Čuo sam Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve selleme, da kaže: „Ko bude bolestan makar jednu nod, a istovremeno zadovoljan Allahom Uzvišenim i strpljiv na onome što ga je snašlo, izadi de iz grijeha kao na dan kad ga je mati njegova rodila.“ (Merfuan) S tobom ništa ne dolazi niti te treba. Mu'az je, Allah zadovoljan s njim, rekao ashabima: „Ustanite da jedan čas vjerujemo!“ Tj.klanjajte i kušajte slasti za trenutak, ustanite i na čas uđite na vrata, zajednički. Ukazivao je na otkrivanje skrivenih stvari. Ukazivao je na gledanje okom ubjeđenja. Svaki musliman nije mu'min, a svaki mu'min nije ubjeđen (mukin). I zato, kada su ashabi kazali Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve selleme, da im je Mu'az rekao da ustaju i na čas vjeruju, pitali ga: „Zar nismo vjernici“ on je odgovorio: „Pustite Mu'aza i njegov slučaj“ O ti koji robuješ svome nefsu, strasti, ružnoj naravi, šejtanu i dunjaluku, - ti nemaš značaj za Uzvišenog Allaha a niti za Njegove dobre robove. Ona ko se klanja bududem svijetu ne osvrde se na njega. A šta je tek sa onim koji se klanja dunjaluku?
Teško tebi! Šta radiš brbljajudi bez djela. Ti lažeš a za sebe misliš da istinu govoriš. Ti si mnogobožac, a o sebi misliš da si sljebenik tevhida. Misliš da si ispravnog vjerovanja a pri sebi ima krivovjernost koju smatraš draguljem. Moj zadatak je da te odvratim od laži i da ti pomognem da budeš iskren. Pri sebi posjedujem tri elementa kušnje: Kur'an, Sunnet i svoje srce, posljednji iskušač u kome se jasno pokazuju likovi. Srce nede dostidi ovaj stepen sve dok ne usaglasi svoja djela sa Kitabom i Sunnetom. Rad po znaju je kruna znanja. Rad po znanju je svjetlost znanja, čistoda nad čistodom, dragulj na draguljem, suština nad suštinom. Rad po znanju srce čini zdravim i čistim. Kada ozdravi srce, ozdrave i tjelsni organi. Kad se očisti srce, očiste se i organi. Kad je srce pripravno, pripravno je za Džennet. Kada je meso zdravo, zdrava je tjelesna građa. Ispravnost srca je posljedica ispravnosti tajne bida (sirr) koja stoji između čovjeka i Uzvišenog Gospodara. Tajna (sirr) je ptica a srce njegov kafez. Srce je ptica a tijelo njegov kafez. Tijelo je ptica a grob njegov kafez, a to je takođe i kafez srca u koji ljudi moraju udi. Sa Imenom Milostivog, Samilosnog Allaha, - Počinjem! O suprostavljanju Allahu, dž.š. I rekao je, Sejjid Abdul-Kadir Gejlani, Allah zadovoljan s njim, između ostalog i ovo: Teško vama Mutekebirin (Silnici)! Ibadeti ne mogu idi u zemlju nego idu u nebo. Uzvišeni Allah kaže: „K Njemu se dižu lijepe riječi, i dobro djelo On prima.“ (El-Fatir, 10.) Naš Uzvišeni Gospodar je Aršom zavladao i svo carstvo obuhvatio. Njegovo znanje obuhvata sve stvari koje je dao. U Kur'anu je sedam ajeta u tom smislu koje ne mogu zapostaviti tvoga neznanja i gluposti. Zaprijetiš mi svojom sabljom, nedu se prepasti. Poželiš li da uzmem tvoga imetka, nedu ga poželjeti. Ja se uistinu bojim Uzvišenog Allaha i nikoga više. Uzdam se u Njega a ne u druge. Obožavam samo Njega a ne druge. Radim u ime Njega a ne u ime drugih. Moja nafaka je kod Njega i u Njegovoj Ruci. Sve pripada Njemu. Čovjek, i ono što je pripremio radi svoga Gospodara. Spominje se da je preko (Hz.Abdul Kadira) islam primilo preko potsto ljudi, a da se pokajalo više od dvadeset hiljada osoba. Rekao je: „Ovo su blagoslvoi našeg vjerovjesnika Muhammeda, sallallahu alejhi ve selleme „On tajne zna i On tajne Svoje ne otkriva nikome, osim onome koga On za poslanika odabere!“ (ElDžinn, 26-27) Neviđeno (Gajb) je kod Njega pa Mu se približi sve dok Ga ne vidiš i dok ne vidiš ono što je kod Njega. Okani se svoje porodice, svoga imetka, grada, supruge i djece i istupi od njih svojim srcem i sve predaj, kao i svoju tajnu (sirr) na Njegovu kapiju. Kada stigneš do Njegovih vrata ne obaziri se na Njegove sluge, namjesnike i vladare. Ako ti ponude tanjir nemoj da jedeš. Ako te budu zaustavljali da odsjedneš nipošto ne ostaj. Budu li te ženili, ne ženi se. Ništa od toga nemoj primati sve dok Njega ne sretneš. Pošto si ti sa svojim odijelom, zamorom i prašinom s puta rašdupan, On de promijeniti tvoja stanja, jer on hrani i napaja. On de tvoju grubost učiniti blagom. On de te iz muka izbaviti, zamor ti otkloniti i sigurnost ti umjesto straha pružiti. U Njegovoj blizini tebi je bogatstvo. Njegovo gledanje tebe bide tvoja hrana, pide i odjeda. Šta znači okrenuti se svijetu? To je imati strah od njih, polagati nadu u njih, na njihovom nivou ostati i imati u njih puno povjerenje. Ovo je prvi smisao okretanja ljudima (Tvoja zabluda).
Sa Imenom Milostivog, Samilosnog Allaha, - Počinjem! O izbjegavanju da se žališ stvorenjima Rekao je, Sejjid Abdul-Kadir Gejlani, Allah zadovoljan s njim, u tekiji 20-og .zu-l-hidždžeta 545.g.h.: Prenosi se od Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve selleme, da je rekao: „Od riznica Arša je pokrivanje nesreda.“ (Od Seid Hudri, r.a.) O ti koji se tužiš svijetu za svoje jade, šta ti koriste tvoja jadanja stvorenjima? Oni ti ne mogu ni koristiti ni štetu pričiniti. Ako se na njih osloniš počinio si mnogoboštvo na kapiji Uzvišenog Hakka i oni de te udaljiti od nje, srdžba Njegova oborit de te i od Njega zakloniti. Neznalice, iskazuješ se za učenog, a među ostalim neznanjima je tvoje traženje ovoga svijeta od nekoga mimo njegovog Vlasnika i tražiš da se riješiš nezgoda jadajudi se stvorenjima. Teško tebi, kad je mogao proždrljivi pas naučiti da sačuva ulov i da napusti svoju pohlepu i dud, a, soko je naučio da postupi drukčije od svoje naravi i da ostavi ono što je uhvatio od hrane koja mu je kao ulov dat, tvoj nefs potrebniji je poučavanju. Pouči ga i urazumi da ti ne ništi tvoju vjeru, i da ne trga i ne pronevjeri amanete Uzvišenog Hakka pohranjene u njemu. Vjernikova vjera se iskazuje kroz meso i krv. Nemoj se družiti sa nefsom dok ga ne poučiš da ti služi. Kad se nauči, urazumi i bude smiren onda se druži s njim gdje god da kreneš. Nemoj se rastajati s njim u svim stanjima. Kada se smiri, postane blag, pametan i zdaovoljan s onim što mu je određeno kao njegov udio. Nede praviti razliku između pješčane srži i hljeba od brašna, i uzdizade se u svim nesredama u koje zapadne. Bide mu draže da ne jede nego da jede, a tebi de biti od pomodi pri vršenju djela pokornosti i odgoja. Promijenit de se njegova dud, i postat de darežljiv, plemenit, suzdržljiv na ovom svijetu i okrenut Ahiretu. Kada pak, bude suzdržljiv i prema Ahiretu i bude tražio Gospodara, tražit de Ga s tobom i uputide se zajedno sa tvojim srcem Njegovoj kapiji. Zatim de mu dodi prethodnica i kazati: „Jedi ti što nisi jeo i pij ti što pio nisi.“ razborit bolesnik de jesti samo iz ruke liječnika ili po njegovom receptu trajno se s poštovanjem odnosedi se prema njemu i prihvatajudi što mu daje. Ostavide svoju pohlepu u njegovom prisustvu i odsustvu. O, ti pohlepni i nestrpljivi, hrana je stvorena radi tebe i ko je modan pojesti je umjesto tebe. Odjeda, stan, jahalica i bračna postelja stvoreni su radi tebe, pa ko je kadar osim tebe to uzeti i obudi. Kakvo je ovo neznanje? Ti nemaš povjerenja, pameti, vjere i iskrenosti u obedanje Allaha Uzvišenog. Ti što se kočoperiš, kada rada radiš sa plemenitim čovjekom lijepo se ophodi i ne traži nadoknadu i nagradu jer deš to dobiti bez potraživanja i drskog ponašanja. Kada vidi da nisi pohlepan i drzak razlikovat de te od ostalih koji rade zajedno s tobom, uzdidi de te i postaviti za njihovog naredbodavca. Sa Uzvišenim Hakkom se ne ophodi suprostavljanjem i protivljenjem nego lijepim ponašanjem, smirene vanjštine i nutrine i trajnim slaganjem. Ko god prihvata određenje, njegovo druženje sa Hakkom se nastavlja. Onaj ko je spoznao Uzvišenog Allaha, ko Ga poznaje, koji opstoji s Njim a ne s drugima, on se slaže s Njim, a ne s drugima. Žive s Njim, a umro je po drugima. Mladidu, kada govoriš, govori s lijepom namjerom, a kada šutiš, šuti s lijepom namjerom. Kod koga namjera ne prethodi njegovu djelu, taj djela ni nema. Ti i kada govoriš i kada šutiš, griješiš jer nisi ispravno učinio svoju namjeru. Tvoja šutnja i govor su bez reda. Kod promjene stanja i tjeskobe u opskrbi zalogaja mijenjate svoj odnos prema Njemu, a kada vam padne oslonac (tevekel), vi niječete sve blagodati zbog toga što vam je samo jedna blagodat prošla. Pošto se silnici i prosuditelji Njegovi, govorite: radi, ne radi, zašto si uradio, a trebalo je da bude ovako. Prouzrokovao si udaljenost, srdžbu i progonstvo. Ko si ti sine Ademov? Stvoren si od slabašne tečnosti. Budi skrušen prema svom Gospodaru Uzvišenom i budi Mu ponizan. Ako nemaš bogobojaznosti, nisi počašden kod Uzvišenog Allaha a niti kod Njegovih dobrih robova. Ovaj svijet je mudrost a sav bududi mogudnost. Ljudi, nad
vama su kontrolori. Vi ste u vlasti Uzvišenog Hakka a o tome nemate znanja. Budite razboriti i otvorite oči svojih srca. Kada nekome od vas dođe skupina ljudi, neka ne bude on taj koji de početi razgovor, jer njegove riječi treba da su odgovori i neka ne pita ono što ga se ne tiče. Tevhid je farz, traženje halala je farz, ostavljanje nadoknade za djela je farz. Bježi od griješnika i licemjera i pridruži se dobrima i iskrenima. Kad ti postane teško da razlikuješ između dobrog čovjeka i licemjera, ustani u nodi, klanjaj dva rekata i reci: „Moj Gospodaru uputi me na dobe ljude, uputi me na onoga ko de me uputiti na Tebe, ko de me Tvojom hranom nahraniti, i Tvojim pidem napojiti, ko de mi oko moje blizine podvudi nurli surmom Tvoje bliskosti i koji de me obavijestiti o onome što zna iz uvjerenja a ne iz oponašanja.“ Odabrani ljudi se hrane iz Allahove dž.š. bagodati i piju od pida Njegove prisnosti zagledani u kapiju Njegove blizine. Nisu se zadržali na stečenom znanju, nego su se trudili, bili strpljivi, putovali od sebe i od stvorenja dok im znanje nije postalo stvarnost. Kada su došli svome Gospodaru, On ih je odgojio, duhovno podigao i poučio ih mudrosti i svim znanostima. Pokazao im Svoje carstvo i podučio ih da ne postoji niko ni na nebu ni na zemlji osim Njega, da nema darovatelja osim Njega, da nema onoga koji uskraduje osim Njega, da nema toga koji pokrede i umiruje osim Njega, da nema toga koji određuje i osuđuje osim Njega, da nema toga koji uzvisuje i unizuje osim Njega, da nema onoga koji daje vlast i koji potčinjuje osim Njega, da nema toga koji je svemodan osim On. On im pokazuje što j eu Njegovom posjedu pa Ga oni vide očima srca svojih i tajni svojih, te od ovoga svijeta za njih ne ostaje ništa mjerljivo. Moj Allahu učini da vidimo kao što si njima dao da vide i…“daj nam na ovom svijetu dobro i na bududem svijetu dobro i sačuvaj nas kazne u Vatri.“ Ljudi, tražite oprost zbog napuštanja bogobojaznosti, jer bogobojaznost je lijek a njeno napuštanje bolest. Pokajte se jer je uistinu pokajanje lijek a griješenje bolest. Jednoga dana Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve selleme, je rekao ashabima: „Hodete li da vas obavijestim o tome šta vam je lijek a šta bolest?“ Rekoše: „Hodemo Allahov Poslaniče!“ Reče: „Vaša bolest su grijesi a vaš lijek pokajanje.“ (Merfuan) Pokajanje je prijestolje vjerovanja a prisustvvanje sastancima na kojima se Allah spominje, i poslušnost Uzvišenom Hakku je sredstvo kojim se ono liječi. Učinite pokajanje jezikom vjerovanja i dodi de vam spas. Govorite jezikom tevhida i odanosti bidete spašeni! Učinite da vam vjerovanje bude vaše oružje kada vas zadese neugodnosti od Gospodara vašeg:“ Na početku svakog predavanja je govorio: „El-hamdu lillahi rabbil alemin.“ (Prvi ajet sure Fatiha) (Hvala Allahu Gospodaru svih svjetova) To bi ponovio tri puta pravedi između kratku pauzu, zatim bi nastavio: „Hvala Mu koliko je Njegovih stvorenja, koliko je velik Njegov prijesto, koliko je On zadovoljan Sobom, koliko se protežu Njegove riječi, koliko traje Njegovo znanje, koliko On hode, koliko je stvorio, razasuo stvorenja i iz ničega dao. On poznaje neviđeno i viđeno. Milostivi Samilosni. Vladar, Sveti, Uzvišeni i Mudri. Svjedočim da nema boga osim Allaha jedinoga koji nema sudruga. Njemu pripada sva vlast i hvala, oživljuje i uskraduje, a Sam je živi koji ne umire. U Njegovoj Ruci je svo dobro, On je svemodan i Njemu se sve vrada. I svjedočim da je Muhammed Njegov rob i Poslanik koga je poslao sa uputom i vjerom istine da je obznani nad svim vjerama makar mnogobošdi i negodovali. Moj Allahu, blagoslovi Muhammeda (s) i njegovu porodicu, sačuvaj Imama i Zajednicu, pastira i stado. Bratski poveži njihova srca u dobročinstvu. Suzbij zlo jednih nad drugima. Moj Allahu, Ti poznaješ naše tajne pa ih učini ispravnim. Tebi su poznate naše potrebe pa nam ih udovolji. Ti znaš naše grijehe pa nam ih oprosti. Tebi su poznate naše mahane pa nam ih pokrij. Nemoj nam pokazati ono što si nam zabranio
i nemoj da zapostavimo ono što si nam naredio. Ne daj da od koga drugog osim Tebe pomodi tražimo i nemoj nas učiniti od nemoralnih. Moj Allahu, nadahni nas pravom uputom i sačuvaj nas od zla naših nefsova. Učini da smo zaokupljeni Tobom a ne drugima. Odvoji od nas svakoga ko nas odvaja od Tebe. Nadahni nas da Te spominjemo, da Ti zahvaljujemo i lijepo ibadet činimo.“ Zatim bi se okrenuo na desnu stranu i rekao: „Nema boga osim Allaha. Sve je kako Allah hode. Mi nemamo ni snage ni modi osim sa Uzvišenim i Veličanstvenim Allahom.“ Zatim je to isto ponovi prema sebi, a zatim i na svoju lijevu stranu, pa onda nastavio: „Ne obznani naša djela, ne otkrij ono što tajimo, i nemoj nas kazniti za naša nedjela. Nemoj nas poživjeti u nemarnosti i nemoj nas kazniti zbog naše oholosti. „Gospodaru naš, ne kazni nas ako zaboravimo ili što nehotice učinimo! Gospodaru naš, ne tovari na nas breme kao što si ga tovario na one prije nas! Gospodaru naš, ne stavljaj nam u dužnost ono što ne možemo podnijeti, pobriši grijehe naše i oprosti nam, i smiluj se na nas. Ti si Gospodar naš pa nam pomozi protiv naroda koji ne vjeruje.“ (El-Bekareh, 286) Nakon svega proučenog bi počeo sa predavanjem onoga što bi mu Allah na jezik spustio od neviđenog, bez da je prekidao ili se zamarao u govoru. Na osobito značajnim predavanjima citirao bi hadis Poslanika, sallallahu alejhi ve selleme ili mudru izreku odabranih ljudi od kojih je učio, pa bi s posebnim poštovanjem najprije to spomenuo, objasnio i na tome gradio svoj govor. Sa Imenom Milostivog, Samilosnog Allaha, - Počinjem! Odvradanje od loših djela Rekao je, Sejjid Abdul-Kadir Gejlani, Allah zadovoljan s njim, između ostalog i ovo: Odabrana skupina vjernih je zauzeta samoprijegorom i iznalaženjem ugođaja za ljude. Oni primaju i udjeljuju. Primaju od Allahovih dž.š. blagodati i milosti Njegove i to dalje udjeljuju siromašnim, i bijednim i onima koje su muke zadesile. Oni ispunjavaju dug za dužnika i one koje nisu u mogudnosti da ga vrate. Ovi su vladari, ali ne vladari ovoga svijeta koji primaju a ne udjeljuju. Odabranici imaju svoga uticaja na postojede. Oni očekuju izgubljeno. Oni uzimaju iz Ruke Uzvišenog Hakka a ne iz svijetskih ruku. Svojim organima zarađuju za svijet a svojim srcima za sebe. Oni udjeljuju radi Allaha, dž.š. a ne iz strasti i ličnih interesa, ne radi hvale i častoljublja. Odstrani od sebe oholost spram Uzvišenim Hakkom i svijetom jer su to svojstva silnika koje de Allah oboriti na njihova lica u džehennemsku vatru. kada se na to srdi Uzvišeni Hakk ved si se uzoholio spram Njega. Kada mu'ezzin zauči a ti ne odgovoriš na poziv na namaz uzoholio si se spram Njim. Ak si učinio nepravdu jednom Njegovom stvorenju uzoholio si se spram Njim. Pokaj Mu se i budi u pokajanju svome iskren prije nego te On upropasti sa najslabijim stvorenjem kao što je uništio Nimruda i druge vladare pošto su se osilili prema Njemu. On ih je ponizio pošto su bili ponosni. On ih je osiromašio nakon bogatstva. On ih je kaznio nakon što im je blagodat ukazao. Usmrtio ih nakon života, - pa budite od bogobojaznih! Mnogoboštvo opstoji u pojavnom i skrivenom obliku. Pojavni oblik je klanjati se idolima a skriveni je oslanjanje na svijet, viđenje njega kao davalaca štete i koristi. Ima ljudi koji imaju ovaj svijet u ruci ali ga ne vole. Oni njega posjeduju a ne on njih, on njih voli a ne oni njega. On njih prati a ne oni njega, on njima služi a sami mu nisu sluge. Oni njega napuštaju a ne on njih. Njihova srca su ispravnog odnosa prema Uzvišenom Allahu i ovaj svijet ih ne može upropastiti. Oni dijele od ovoga svijeta a sami se prihvataju što im se udjeljuje. Zato, Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve selleme, kaže:
„Divan li je dobar imetak kod dobrog čovjeka!“ (Revahul – Ahmed) Ili kada kaže: „Nema dobra u ovom svijetu osim za onoga koji kaže: „Ovako i ovako“, -pokazujudi da ga čovjek dijeli na putevima dobročinstva i ispravnosti. Ostavite ovaj svijet za dobrobit zajednice Uzvišenoga Hakka i odstranite ga iz svoga srca jer samo tako vam nede štetu pričiniti, niti de vas njegove blagodati i ukrasi uobraziti. Ubrzo dete otidi a i on za vama. Mladidu! Nemoj da si u svome mišljenju slobodan jer deš zalutati. Onaj ko se uzoholi svojim mišljenjem zalutade, ponižen i odbačen. Meni ne treba znanje učenih. Ti tvrdiš da posjeduješ znanje, pa gde su ti djela. Kakve su posljedice tvoga stava? Šta potvrđuje tvoju ispravnost? Uistinu de ispravnost tvoga znanja biti potvrđena djelom, odanošdu i strpljivošdu u iskušenjima, a ti se ne smiješ promijeniti, niti žalostiti, niti jadati ljudima. Ti si slijep, pa kako možeš tvrditi da posjeduješ vid? Ti si bolesnog shvatanja, pa kako možeš tvrditi da razumiješ? Pokaj se Uzvišenom Allahu za svoje lažne tvrdnje! Tebi jedino On treba i niko drugi. Odreci se svega i traži Stvoritelja svoga. Ništa ti nemaš od onoga što se drugi lome i uzvisuju, što propadaju i vlast dobijaju. Ti osposobi svoju dušu da bude smirena i da spozna svoga Gospodara a onda se osvrni na druge. Dužan si lijepo slijediti Njegovu volju. Traži društvo i na ovom i na bududem svijetu. Budi ustrajan u bogobojaznosti, samočišdenju i neovisnosti o drugima pored Njega. Trajno se drži samoponištenja. Spašen je od nas onaj koji prema Njemu bude imao kolik trun iskrenosti, neznatno bogobojaznosti, strpljivosti i zahvalnosti. Ja vas vidim kao propalice! Sa Imenom Milostivog, Samilosnog Allaha, - Počinjem! O suzdržljivosti od dunjaluka Rekao je, Sejjid Abdul-Kadir Gejlani, Allah zadovoljan s njim, 19.zu-l-hidždžeta 545.g.h.; Prenosi se od Isa-a, a.s. da je, kad bi osjetio ugodan miris, zatvarao nos govoredi: „Ovo je od ovoga svijeta, ovo je dokaz protiv nas!“ O vi što tvrdite da ste pobožni i kada govorite i kada radite, obukli ste ruho pobožnih a vaša duhovna nutrina je ispunjena željom i brigom za ovim svijetom. Hodete li skinuti sa sebe tu odjedu pa da se ukaže vaša želja u srcima pohranjena? To bi vam bilo bolje i bili biste dalje od licemjerstva. Čovjeku iskrenom u svojoj pobožnosti njegovi dijelovi što mu pripadaju sami dolaze, međutim, on ih uzima samo formalno, dok je njegovo srce ispunjeno pobožnim odricanjem i njih i svega drugog. Zato je naš Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve selleme bio manje vezan za ovaj svijet od Isa-a, a.s. i drugih vjerovjesnika, alejhisselam, i ako je rekao: „Od vašeg dunjaluka drago mi je troje: ugodan miris, žene, i najvedu radost svoga oka učinio sam u namazu.“ (Revahul-Taberani, Nisai i Hakem) Volio je to iako je bio neovisan i o tome i o drugome, jer je to bio njegov udio kome prethodilo znanje njegovog Uzvišenog Gospodara, tega je uzimao izvršavajudi naredbu. Izvršavati naredbu je pokornost i ko uzima svoj dio na taj način u pokornosti je makar bio zaogrnut cijelim dunjalukom. O pobožnjaci što stojite na stopalima neznanja, slušajte, budite iskreni i ne lažite, zapamtite ovo da se iz neznanja ne protivite određenju! Svaki neznalica ovog znanja okrenut je samo svome mišljenju, prima nagovor svoga nefsa, svoje strasti i svoga šejtana. On je rob Iblisa i njega slijedi jer ga je učinio svojim vjeroučiteljom. O, neznalice i licemjeri! Kako su tamna vaša srca, kako zaudaraju vaše duše, i
kako mnogo brbljaju vaši jezici. Pokajte se za sva vaša stanja i okanite se poricanja Uzvišenog Allaha i Njegovih miljenika (evlija) koje On voli i koji Njega vole. Nemojte im zamjeriti što uzimaju pripadajude dijelove, jer oni uzimaju po Allahovoj, dž.š. naredbi a ne iz strasti. Oni posjeduju jačinu u svojoj ljubavi prema Allahu, dž.š. Njemu hrle i neovisni su o svemu mimo Njega. Oni odbijaju od svakoga i vidljivo i nevidljivo, jer oni imaju pripadajude im dijelove koje prethodi Njegovo znanje te su dužni uzeti ih. Najveda nelagodnost za njih je ovaj svijet i ostajanje na njemu, zaogrnutost svojim dijelovima i viđenje onih koji poriču Uzvišenog Allaha i njih. Mladidu, napusti govor o stvorenjima dokel si svejstan svoga nefsa i svoje strasti. Umri od govora, jer kada ti Uzvišeni Hakk hode nešto On te učini pripravnim za to. Kada on htjedne oživjet de te i učvrstiti pa de On biti taj koji se pojavljuje, a ne ti. Prepusti svoj nefs, svoj govor i sva svoja stanja Njegovom određenju i budi zauzet radedi dobra djela u ime Njega. Budi djelo bez riječi, odanost bez oholosti, tevhid bez mnogoboštva, nepoznanost bez spomena, osamljenost bez otkrivanja, suština bez vanjštine. Budi zaokupljen duhovitošdu bez namjere za time, jer ti razgovaraš sa Uzvišenim Hakkom i Njemu se obradaš riječima: „Samo Tebe obožavamo i samo od Tebe pomod tražimo!“ (Sure – Fatiha) Ovo je dijalog sa Prisutnim. Samo Tebe koji si prisutan kod mene, Tebe koji me poznaješ, koji si blizu, Tebe koji me vodiš. Razgovarajte s Njim u vašim namazima i izvan njih sa ovom namjerom i na ovakav način! Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve selleme, kaže: „Robuj Allahu kao da Ga vidiš, jer ako ti Njega ne vidiš, zaista On tebe vidi.“ (Revahul-Muslim) Mladidu, svoje srce očisti uzimanjem halala i spoznat deš svoga Uzvišenog Gospodara. Očisti svoj zalogaj, svoju odjedu i svoje srce pa deš postati istinski čist. Riječ „tesavvuf“ je izvedena iz čistode „safa“, o ti koji si na sebe vunu obukao. Istinski sufija je onaj koji u svome samočidšenju (tesavvuf) čisti svoje srce od svega mimo Gospodara Uzvišenog. To se ne postiže promjenom odjede, blijedim licem, skupljanjem obroka, praznim prepričavanjem kazivanja dobrih ljudi i pokretanjem kažiprsta pri učenju tesbiha i tehlila, nego se postiže iskrenošdu u traženjem Uzvišenog Hakka, odricanjem od ovog svijeta, izbacivanjem stvorenja iz srca i njegovo čišdenje od svega mimo Gospodara Uzvišenog. Prenosi se da je jedan od odabranika, Allah im se smilovao, rekao: „Rekao sam jedne večeri: 'Bože moj, nemoj mi uskradivati ono što mi koristi a Tebi ne šteti.“ To sam ponovio nekoliko puta a zatim zaspao. Vidio sam zatim u snu kao da mi neko govori: „Učinite ispravnim svoje pripadanje Vjerovjesniku (s)! Onaj ko ga ispravno slijedi dove je svoju pripadnost njemu u red. Ali, nede ti koristiti izjava da pripadaš njegovom ummetu bez ispravog slijeđenja. Budete li ga slijedili u riječima i djelima, bidete s njime i u njegovom društvu na Ahiretu.“ Zar niste čuli riječi Uzvišenog Allaha: „Ono što vam Poslanik da, to uzmite, a ono što vam zabrani ostavite!“ (El-Hašr, 7) Činite, dakle, ono što vam je on naredio i okanite se onoga što vam je zabranio pa dete se prikučiti vašem Uzvišenom Gospodaru, na ovom svijetu svojim srcima a na Ahiretu svojim dušama i tijelima. Pobožni! Zašto ne uljepšate svoju pobožnost. Budite pobožni u svojim dušama i kreposti u svojim strastima a manje užažavajte svoje mišljenje. Slijedite i družite se sa istinskim vjeroučiteljima, koji su spoznali Uzvišenog Allaha i koji poznaju one koji rade, koji su svijetu okrenuti jezikom savjeta i trajnom brigom da vaša srca odvrate od sebe i usmjere ih Uzvišenom Hakku. Oni su samo Njemu okrenuti a od svakoga drugog zaokrenuti. Mladidu, srcem svojim se vrati svome Gospodaru prije nego ti se posjeda oko mezara. Oduševljavaju te stanja dobrih robova kada se o njima govori. Težnja tim stanjima je težnja onoga koji žedan rukom zahvata vodu, a kada je otvori vidi da u njoj nema ništa. Teško tebi, isprazna težnja je dolina gluposti. Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve selleme, je rekao:
„Dobro se pazite želja, jer su one dolina gluposti.“ (Šadad ibn Evs prenosi širu verziju – Ahmeda i dr.) Činiš djela zlih ljudi a težiš stupnjevima dobrih. Onaj u koga nada nadvladava njegov strah odmetene se od vjere, a onog čiji strah nadvladava njegovu nadu zapao je u beznađe, jer spas je u njihovom poravnjanju. Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve selleme, kaže: „Kada bi se vagali strah mu'mina i njegova nada bili bi poravnati.“ (Prenosi Bejheki od Selefa) Jedan od odabranika, Allah im se smilovao, je rekao: „Vidio sam u snu Sufjana Es-Sevrija, nakon što je umro, pa mu rekoh: „Šta je učinio Uzvišeni Allah s tobom?“ Reče: „Stavio sam jedno svoje stopalo na Sirat a drugo u Džennet.“ Neka je Allahov mir na njega. Bio je poznavalac islamskog prava, pobožan i suzdržljiv. Sticao je znanje i radio po njemu, dajudi znanju njegovo pravo u djelu a djelu njegovo pravo u iskrenoj predanosti. Uzvišeni Hakk mu je darovao Svoje zadovoljstvo jer je uvijek Njemu hodio. Dao je Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve selleme svoje zadovoljstvo slijededi ga. Allah mu se smilovao, njemu i svim dobrim, a, takođe, i nama. Ko god ne slijedi Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve selleme i prihvati njegov Vjerozakon u jednu, a objavljenu Knjigu u drugu ruku i tim putem ne krene Uzvišenom Allahu, propao je i druge odveo u propast, zalutao i druge odveo u zabludu, jer to dvoje su vodidi ka Uzvišenom Hakku. Kur'an je tvoj vodid Uzvišenom Hakku a Sunnet je vodid Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve selleme. Moj Allahu, udalji nas od naših nefsova i „daj nam ono što je dobro i na dunjaluku i na Ahiretu i sačuvaj nas od patnje u Vatri.“ (El-Bekare, 201) Sa Imenom Milostivog, Samilosnog Allaha, - Počinjem! O apsolutnoj predanosti Allahu, dž.š. I rekao je, Sejjid Abdul-Kadir Gejlani, Allah zadovoljan s njim, u nedjelju ujutro 15 .zu-l-hidždžeta, 545.g.h., u tekiji slijedede: Nemojte pripisivati Uzvišenom Hakku druga u Njegovim odredbama i Njegovom znanju, sa svojim nefsovima, strastima i tjelesnim potrebama. Bojte ga se kad ste sami i kad ste kod drugoga. Prenosi se da je jedan od odabranika, Allah im se smilovao, rekao: „Zastupajte Uzvišenog Hakka kod ljudi a ne ljude kod Hakka. Razbio se ko se razbio, oporavio se ko se oporavio. Učite od dobrih robova i onih koji prihvataju Njegovu odredbu da biste se ispravno odnosili prema Uzvišenom Hakku.“ Znanje je dato da se postupa po njemu a ne da nauči i pokazuje ljudima. Uči i radi a zatim druge poučavaj. Ako si naučio pa tako uradio samo de znanje iz tebe govoriti. Ako je zašutio jezik tvoga djela onda povedaj ono čime de govoriti jezik znanja. Zato je neko od odabranika, Allah im se smilovao, rekao: „Onaj čiji ti izgled ne koristi, nede ti ni njegovo predavanje koristiti.“ Od znanja onoga koji radi po svome znanju koristi ima i on i drugi. Meni Uzvišeni Allah daje da govorim prema stanju prisutnih, inače između mene i vas je nerpijateljstvo. Moja čast je vama žrtvovana, a takođe i moj imetak. Ja ništa ne posjedujem. A ako nešto posjedujem nedu vam ga uskratiti. Između mene i vas ne postoji ništa nego savjet, a savjetujem vas radi Allaha Uzvišenog a ne radi sebe. Prihvati određenje jer de te inače ono unesrediti. Idi s njim po njegovom htijenju, inače de te ono preklati. Budi blagonaklon pred njim dok ti se ne smiluje i stavi za sebe. Početak puta odabranika je sticanje. Uzimaju od ovoga svijeta po potrebama koje propisuje Vjerozakon. Kada im oslabi interes za sticanjem i dođe oslanjanje na
Allaha, na srca im se stavi pečat i svežu im se organi, tada im ovosvjetski dijelovi kojiim pripadaju dolaze bez ruke i brige kao prijatnost i u dovoljnim količinama. Jedan od Allahu bliskih de na Ahiretu biti okružen džennetskim blagodatima bez da to od njega želi. On de to prihvatiti od Uzvišenog Hakka kao što je prihvatio da bude okružen onim što mu je dodijeljeno na ovom svijetu. On mu daje što ih pripada i na ovom i na bududem svijetu, jer On nije nepravedan prema Svojim robovima. Mladidu, bideš darovan prema stupnju pribranosti. Srcem svojim se udalji od svega mimo Uzvišenog Hakka dok Mu se ne približiš. Umri od sebe i od drugih ljudi pa de se podidi zastori između tebe i tvoga Gospodara. Neko de redi: Kako da umrem? Umri od slijeđenja svoga nefsa, svoje strasti, tjelesnih potreba i navika; zatim od toga da ljude slijediš i da prihvataš kao uzroke. Oslobodi ih se, napusti mnogoboštvo koje s njima činiš i traženje bilo čega od nekoga mimo Uzvišenog Hakka. Učini da ti sva djela budu radi Allaha, dž.š. a ne radi traženja Njegovih blagodati. Budi zadovoljan Njegovim određenjem, dosudom i djelovanjem. Kada ovo učiniš onda si umro od sebe a zaživio po Njemu. Tvoje srce de biti Njegovo stanište koga de okretati kako On hode da bi se našlo u Ka'bi Njegove blizine obješen o njen prekrivač, te da bi Ga spominjalo a sve drugo zaboravljalo. Danas je ključ Dženneta „La ilahe Illallah Muhammed Resulullah“ a sutra od tvoga odricanja sebe, drugoga i svega ostalog mimo Njega uz čuvanje granica Vjerozakona. Bliskost Uzvišenom Hakku je džennet odabrane skupine a njihova udaljenost od Njega je njihova vatra. Oni ne žele drugo do ovaj džennet i ne boje se nego ovog džehennema. Kakvu opasnost džehennemska vatra predstavlja da je se oni boje? Ona traži pomod vjernika i bježi od njih, a kako je divno stanje pred zaljubljenicima i predanim robovima? Kako je divno stanje vjernika na ovom i bududem svijetu. Na ovom svijetu nakon što se dozna da je Uzvišeni Gospodar zadovoljan s njim, on se ne osvrde na bilo koje stanje u koje zapadne. Gdje god da se zadesi dobije svoj dio i zadovoljan je s time. Gdje god se usmjeri gleda svjetlost Allaha Uzvišenog. Nema tame za njega. Svi mu pokreti vode k Njemu, svo oslanjanje mu je na Njega, svo pouzdanje samo u Njega. Čuvajte se da ne uznemirite vjernika jer to uznemiravanje je otrov u tijelu onoga ko ga čini, to je uzrok njegovog siromaštva i nedada. O ti, koji ne poznaješ Allaha Uzvišenog i Njegove odabranike, nemoj kušati meso ogovarajudi ga jer je ono ubitačni otrov. Čuvaj se, i opet čuvaj se! Dobro pazi da im se ne suprostavljaš, jer oni imaju one koji ih ljubomorno čuvaju. Licemjeru, zar ne vidiš da se smunja licemjerstva okačila u tvom srcu i zavladala tvojom vanjštinom i nutrinom. Prihvati se tevhida i iskrene predanosti u svakoj situaciji ozdravit deš i sumnje de išdeznuti. Kako mnogo narušavate šerijatske granice, oštedujete oklope vaše bogobojaznosti, parate odijela svoga tevhida, gasite svjetlo svoga vjerovanja i izazivate mržnju svoga Gospodara Uzvišenog u svim svojim djelima i stanjima! Kako da se jedan od vas spasi kad mu je djelo pokornosti umrljano samoljubljem, brigom za tim šta de ljudi redi i traženjem njihove zahvale za to djelo? Ko želi od vas da se samo Allahu klanja neka se povuče od ljudi, jer njihovo viđenje kvari djela. Od Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve selleme, se prenosi da je rekao: „Držite se osame jer ona je ibadet. Doista je bila osobenost dobrih robova prije vas.“ (Merfuan) Držite se vjerovanja, zatim čvrstog uvjerenja, zatim de vam dodi nepostojanje po sebi, a postojanje po Uzvišenom Allahu. Ne po tebi ili po kome drugom, nego uz punu dosljednost u primjeni šerijata, uz zadovoljstvo Poslanikovo (s.a.v.s.), uz zadovoljstvo dostavljenom, slušanom i učenom Objavom. Ko kaže drugačije od ovoga, taj nema posebne počasti. Ovo je ono što se u zbirkama i na pločama od Allahova Govora nalazi. Jedna strana je u Njegovoj Ruci a druga u našim rukama. Drži se Uzvišenog Allaha, prepusti se Njemu i veži se za Njega, jer On ti je dovoljna zaštita na ovom i na bududem svijetu. Čuvat de te u životu i smrti i braniti te u svim situacijama. Drži se ovoga što je zapisano, predano ga izvršavaj, dok ne bude u tvojoj službi, dok te ne uzme za ruku tvoga srca i dovede pred Uzvišenog Gospodara. Rad po tome de ti dati krila srca na kojima de ono odletjeti Uzvišenom Gospodaru. O ti koji si obukao vunenu odjedu a skinuo je sa svoga duhovnog bida, zatim sa svoga
srca, zatim sa svoga nefsa i konačno sa svoga tijela. Početak isposništva ide ovim redom, a ne sa spoljašnosti ka unutrašnjosti. Kada se očisti tajna duhovnog bida, onda se čistota proširuje na srce, dušu, organe, hranu i odjedu te na sva ostala stanja. Prvo što se gradi jeste unutrašnjost kude, pa kada završiš izgradnju toga iziđi da praviš kapiju. Nema spoljaštnosti bez unutrašnjosti. Nema stvorenja bez Stvoritelja, nema kude bez vrata, nema brave na ruševini. O, dunjaluče bez Ahireta, stvorenja bez Stvoritelja. Sve što posjeduješ nede ti koristiti na Sudnjem danu nego samo štetiti. Ova dobra koja imaš nede se kupovati od tebe. Tamo de ti biti u vidu oholosti, dvoličnosti i grijeha a to su stvari koje se ne dijele na ahiretskoj tržnici. Hajde, ispravi ved jednom svoj islam i onda se u njemu naslađuj. Riječ islam je izvedena iz predanosti, pa ako se predaš Allahovoj, dž.š. naredbi, sebe deš predati Njemu, oslonideš se na Njega, zaboravljajudi na svoje sposobnosti i snagu, a ono što posjeduješ od ovoga svijeta podijelit deš na putu pokornosti Njemu. Radi djela pokornosti, predaj ih Njemu i zaboravi. Sva tvoja djela su prazna posuda. Svako djelo u kome nema iskrene predanosti su ljuštura bez jezgre, šupalj balon, tijelo bez duše, forma bez smisla. Takva su djela licemjera. Mladidu, svi ljudi su oruđe, a Allah, dž.š. je njihov Stvoritelj i On raspoređuje, pa ko tako bude posmatrao istinski de se očistiti od oruđa i očekivanja raspodjele od njega. Stajati uz svjetinu je ogavnost, teret i nesereda, a stajati uz Uzvišenog Hakka je radost, ugođaj, blagodat. Bideš nahranjen od Onoga koji prethodi a između tebe i njih nede biti spona. Ti si se zadovoljio svojim stavom i nisi sebi našao učitelja koji de te u spoznaju uvesti i odgojiti. O ti koji si odjesčen od puta, ti s kojim se poigravaju šejtani od ljudi i džina, ti robe svoga nefsa, strasti i naravi. Teško li tebi, propao si. Traži pomod od Uzvišenog Hakka. Vrati Mu se na stopalima samoprijekora i traženja oproštaja da bi te On oslobodio iz ruku tvojih neprijatelja, i da bi te izbavio iz morske bezdani tvoje propasti. Razmisli o posljedicama svoga trenutnog stanja i bide ti lakše da se predaš. Ti si u hladovini stabla nemarnosti. Iziđi ispod njenog hlada pa deš vidjeti svjetlost i razaznati put. Stablo nemarnosti zaljeveno je vodom neznanja, a stablo budnosti i spoznaje vodom razmišljanja. Stablo pokajanja zaljeveno je vodom neznanja, a stablo budnosti i spoznaje vodom razmišljanja. Stablo pokajanja zaljeveno je vodom samoprijekora, a stablo ljubavi vodom prihvatanja određenja. Mladidu, imao si neke isprike dok si bio dijete i mladid do sada. Primakla ti se četrdeseta godina ili si je prošao a ti se igraš s onim čime se djeca igraju. Što dalje od druženja sa neznalicama i osamljivanja sa ženama i djecom! Druži se sa bogobojaznim vjeroučiteljima a bježi od neznalica među omladinom. Ustani ponizno pred odabranicima. Kada ti neko od ovih dođe onda se prema njemu odnosi kao prema liječniku ljudi. Budi prema drugima pažljiv kao što je otac pažljiv prema djeci. Povedaj djela pokornosti Uzvišenom Allahu jer je pokornost Njemu zikr. Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve selleme, kaže: „Ko je poslušan Allahu, dž.š. taj Ga spominje makar mu i manjkalo namaza, posta i učenja Kur'ana, a ko Mu je neposlušan, taj Ga je zaboravio makar imao dosta namaza, posta i učenja Kur'ana.“ (Merfuan) Vjernik je poslušan svome Gospodaru i prihvata Njegovu dosudu, strpljiv je prema Njemu. Umjeran je u radosti, govoru, jelu, oblačenju i svim Njegovim blagodatima, dok licemjer ne vodi računa o ovim stvarima u bilo kojoj prilici. Mladidu, razmisli o sebi i ospori svome nefsu pravo koje ti ne pripada. Nisi ti iskreni niti odabrani, niti zaljubljenik ni onaj ko prihvata Njegovu odredbu, niti si zadovoljan Njime, niti si istinski znalac, nego samo tvrdiš da si spoznao Uzvišenog Allaha. Reci mi šta je veza spoznaje? Šta si vidio u svom srcu od mudrosti i spoznaje? Šta su znaci Allahovih prijatelja (evlija) i nasljednika vjerovjesnika (ebdal)? Misliš
li da čovjek za sve što tvrdi da mu se to i dadne i da nede biti traženo od njega da to i potvrdi i da njegov dinar nede biti stavljen na pokus ispravnosti? Između brojnih osobina istinskog poznavaoca Uzvišenog Allaha jeste i to da je strpljiv kada ga zadese neprilike, da je zadovoljan sa svim dosudama i odredbama Uzvišenog Allaha u svim situacijama, bilo kod sebe, svoje porodice ili kod ostalog svijeta. Mladidu, ljubav prema Uzvišenog Hakku i ljubav prema nečem drugom nespojive su u jednom srcu. Uzvišeni Allah kaže: „Allah nijednom čovjeku dva srca u njedrima njegovim nije dao.“ (El-Ahzab, 4 ) Ovaj i bududi svijet su nespojivi. Stvoritelj i stvorenja su nespojivi. Ostavi prolazne stvari da bi ti došle one koje su vječne. Žrtvuj sebe i svoj imetak da bi ti došao Džennet. Uzvišeni Allah veli: „Allah je od vjernika kupio živote njihove i imetke njihove u zamjenu za Džennet koji de im dati.“ (EtTevbeh, 111.) Odstrani iz svoga srca sva odricanja koja nisu u ime Njega da bi dobio bliskost s Njim i da, u udruženju s Njim dobiješ i ovaj i bududi svijet. O zaljubljeniče u Hakka Uzvišenog okredi se onako kako se Njegovo određenje okrede. Očisti svoje srce koje je stanište bliskosti Uzvišenog Hakka. Očisti ga od svega drugog i stani na njegovom ulazu sa sabljom tevhida, istinske predanosti i iskrenosti i ne otvori ga mimo Njemu nikome. Nemoj da ti bilo koji srčani kut bude zauzet nečim osim Njime. O vi što se izigravate, kod mene nema igre. O ljušture, kod mene je samo jezgra, kod mene je istinska predanost bez licemjerja i iskrnost bez laži. Uzvišeni Hakk želi bogobojaznost i vjernost u vašim srcima a ne gleda u vanjštinu vaših djela. Uzvišeni Allah kaže: „Do Allaha nede doprijeti meso njihovo (kurbana) i krv njihova, ali de Mu stidi vaša bogobojaznost.“ (E-Hadždž, 37) Sve što je stvoreno na ovom svijetu i Ahiretu je radi ljudi, pa gdjevam je zahvalnost, gdje vam je bogobojaznost i djelovanje i služenje Njemu? Nemojte se zamarati činedi djela bez duše. Djela imaju svoju dušu a to je odanost (ihlas). Sa Imenom Milostivog, Samilosnog Allaha, - Počinjem! O odstranjivanju hrđe sa srca Rekao je, Sejjid Abdul-Kadir Gejlani, Allah zadovoljan s njim, u petak ujutro u medresi, 12 .zu-lhidždžeta, 545.g.h.: Prenosi se od Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve selleme, da je rekao: „Zaista de ova srca zahrđati i zaista je sredstvo njihovog glačanja: učenje Kur'ana, sjedanje na smrt i prisustvo sijelima zikra:“ (Revahul – Bjeheki) Srce hrđa, ako ga vlasnik njegov ne uređuje s ovim što je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem opisao, postat de crno. Pocrnit de zbog svoje udaljenosti od svjetla,, i zbog svoje ljubavi prema dunjaluku i priklonjenosti njemu bez ikakvih ograničenja. Onaj u čijem se srcu nastani dunjaluk gubi kontrolu sakuplja ga iz dozvoljenog i zabranjenog, gubi sposobnost razlikovanja u njegovom sakupljanju i nestane mu stida prema Uzvišenom Gospodaru i svijesti o Njegovoj prisutnosti. Ljudi, prihvatite savjet svoga Vjerovjesnika i očistite svoja srca lijekom koji vam je propisao. Da je neko od vas bolestan, a liječnik propiše lijek čitavog života, da li bi a redovno uzimao. Budite sigurni da vas naš Gospodar posmatra dok ste u svojim osamama i duhovnim čistionicama. Učinite pozornost u svojim očima do te mjere kao da Ga vidite, je ako vi Njega ne vidite On vidi vas. Onaj ko spominje Uzvišenog
Gospodra svojim srcem taj čini zikr, a ko Ga ne spominje srcem taj nije od onih koji spominju. Jezik je čedo srca i treba da ga slijedi. Redovno prati islamska predavanja, jer srce koje je odsutno od njih oslijepi. Suština pokajanja jeste u poštivanju odredbi Uzvišenog Hakka u svakoj situaciji. Zato je jedan odabranik, Allah mu se smilovao, kazao: „Svo dobro je u dvoma: poštivanju Allahovih, dž.š. naredbi i samilost prema Njegovim stvorenjima.“ Ko god ne poštuje Allahovu, dž.š. naredbu, i nije samilostan prema Njegovim stvorenjima, taj je daleko od Allaha. Uzvišeni Allah je objavio Musa-u, a.s.: „Smiluj se da bih ti se Ja smilovao, jer Ja sam Milostivi. Ko bude milosrdan Ja mu se smilujem i uvešdu ga u Svoj Džennet, pa blago li se milosrdnima.“ (Hadisi Kudsi) Život vam prolazi u govoru: jeli su i jeli smo, pili smo, obukli su i obukli smo, zaradili su i zaradili smo. Ko hode sebi spasa neka se ustegne od zabranjenoga, smunjivoga i strasnoga, i neka ustraje u izvršavanju naredbi Uzvišenog Allaha, a izbjegavanju Njegovih zabrana i neka bude zadovoljan Njegovim određenjem. Odabrana skupina se strpila sa Njim a ne od Njega. Strpili su se radi Njega u Njegovo ime. Strpili se da bi bili s Njim. Tražili su da bi postigli bliskost s Njim. Izišli su iz odaja svojih nefsova, strasti i tjelesnih užitaka, ponijeli vjerozakon sa sobom i uputili se svome Gospodaru. Na putu su se suočili sa teškodama, provalijama, nedadama, tugama, brigama, sa glađu, žeđu, siromaštvom, poniženjima i prezirom, i nisu se dali pokolebati. Nisu se vratili sa svog puta nitu su mijenjali svoje odredište, neprestano su išli naprijed. I sve tako dok nisu postigli vječnost srca i bida. Ljudi, radite za susret sa Uzvišenim Hakkom i zaštitite se od Njega prije nego Ga sretnete. Vjernik se najprije stidi Allaha Uzvišenog pa onda Njegovih stvorenja osim ukoliko se ne odnosi na vjeru i poštivanje šerijatskih granica, jer mu tada nije dozvoljeno da se stidi. Šta više bezobziran je u pogledu Allahove dž.š. vjere u uspostavljanju Njegovih odredbi izvršavajudi dati nalog Uzvišenoga; Onoga čije je slijeđenje s Vjerovjesnikom, sallallahu alejhi ve sellem, usklađeno, On ga zaodjene oklopom i kacigom, opaše ga svojom sabljom i daruje mu od Svog držanja, savršenstva i morala, zaogrne ga Svojim ogrtačem, te mu se pojača radost što pripada njegovom Ummetu i zahvaljuje Gospodaru na tome. Tada ga učini svojim zamjenikom u Ummetu, napučivadem i onim koji poziva ljude na kapiju Uzvišenog Hakka. On bude taj koji poziva i napuduje. A kada ga Uzvišeni Hakk uzme Sebi, podgine mu u Zajednici onoga ko de ga naslijediti u njoj, a ti su pojedinci i vrlo rijetki, od nekoliko hiljada jedan. Oni napuduju ljude i strpljivo podnosedi njihovo uznemiravanje oni ih stalno savjetuju. Smiju se u lice munafika i grešnika, svjesni svih njihovih obmanjivanja, sve dok ih ne očiste od ovoga u što su zapali nosedi ih na kapiju njihovog Gospodara Uzvišenog. Zato je jedan od njih, Allah mu se smilovao, rekao: „U lice griješniku se samo istinski znalac (arif) može smijati.“ U lice mu se smije i pokazuje mu da ga ne poznaje, a u stvari, zna kako je ruševna kuda njegove vjere, kako je srno lice njegovog srca, zna njegove brojne odvratnosti i obmane. Griješnik i dvoličnjak misle da su mu se sakrili i da ih on nije poznao. Ne, oni ne zaslužuju poštivanje. Oni mu se nisu sakrli, jer zna ih kad trepne, pogleda, progovori ili se pokrene. Poznaje ih kad su prisutni i kad su odsutni, bez sumnje. Teško li vama, mislite da ste se sakrili od iskrenih robova, istinskih poznavalaca i praktičara. Dokle dete gubiti vrijeme u besposlicama? Tražite ko de vam pokazati ahiretski put vi koji ste u zabludi od Njega. Dženazu vam treba klanjati, vi umrlog srca, vi što Allahu uzroke pripisujete kao druga, vi robovi idola koji vas okružuju, robovi svoje snage, života, glavnice i vladara u vašim mjestima kojima se dodvoravate! Ta, oni su zaklonjeni od Uzvišenog Allaha. Ko god vidi štetu i korist od nekog drugog mimo Uzvišenog Allaha taj nije Njegov rob, nego rob onoga koga vidi kao donosioca. Danas je u vatri mržnje i zaklonjenosti a sutra de biti u vatri džehennemskoj: Od Allahove dž.š. vatre de se spasiti samo bogobojazni, muvehhidi, predani i oni koji se kaju. Pokajte se, najprije svojim srcima pa onda svojim jezicima. Srčana teoba je kao država. Kada se pokaješ, promijeni se tvoj sluh i vid, jezik i srce, te svo ostali organi. Očisti ti se hrana i pide od prljavštine harama i sumnje, a u svome životu i kupoprodaji se držiš samo dozvoljenog i učiniš da ti sva pažnja bude Uzvišeni Gospodar. Napustideš ružne navike a umjesto njih deš ibadet činiti. Napustit deš griješenje a umjesto njega deš djela pokornosti činiti. Zatim deš ostvariti svoju realnost pravilno slijededi i očitavajudi Vjerozakon. Svaka suština koja nema svoju potvrdu u Vjerozakonu, otpadništvo je. Kada ti se to ostvari prevazidi deš ružno ponašanje ostalih ljudi. Tada de ti vanjština zaštidena biti a nutrina zaokupljena sa Uzvišenim Gospodarom. Kada ti se to ostvari, onda, makar ti cjelokupni
dunjaluk došao i bio stavljen u njega ili te slijedili svi ljudi, oni što ranije dolaze i što kasne, nede ti modi naškoditi niti odvratiti od kapije tvoga Gospodara voljenog. Jer, bideš postojan s Njim, primati od Njega, zauzet Njime zagledan u Njegovu mod i ljepotu. Kada pogledaš u Njegovu mod raspast deš se, a kada pogledaš u Njegovu ljepotu, ponovo sakupiti. Osjedat deš strah gledajudi Njegovu mod, a nadu gledajudi Njegovu ljepotu. Klonut deš gledajudi Njegovu mod a učvrstiti se gledajudi Njegovu ljepotu, pa blago li je onome ko okusi ovu hranu. Moj Allahu, nahrani nas hranom Tvoje blizine, i napoji nas pidem Tvoje prisnosti, i „Gospodaru naš, daj nam ono što je dobro i na dunjaluku i na Ahiretu i sačuvaj nas od patnje u Vatri.“ (Suretul – Bekare, 201). Sa Imenom Milostivog, Samilosnog Allaha, - Počinjem! O davanju prednosti Ahiretu naspram dunjaluka U utorak naveče u medresi, 4.zu-l-hidždžeta, 545.g.h., Sejjid Abdul-Kadir Gejlani, Allah zadovoljan s njim, rekao je:
Mladidu, daj prednost Ahiretu nad dunjalukom postidi deš ih oba, a budeš li dao prednost dunjaluku nad Ahiretom, za kaznu, izgubideš ih oba. Kako možeš biti zaokupljen nečim što ti nije naređeno? Ako nisi zaokupljen dunjalukom, Allah, dž.š.ti pruži pomod u njemu i opskrbi te ispravnim uzimanjem dunjaluka. Kad nešto uzmeš od njega, neposredno si u njemu dobio blagoslov (bereket). Mu'min radi za svoj dunjaluk i Ahiret. Radi za dunjaluk koji mu je dat onoliko koliko mu je potrebno. Zadovoljava se s dijelom kao konjanik sa hranom za put, - ne pretovara ga previše. Neznalica (džahil) je onaj čija je sva briga vezana za ovaj svijet, dok je znalac (arif) onaj čija je sva briga Ahiret i Gospodar. Kada ti pod ruku dođe komad dunjaluka pa te nefs počne salijetati tražeči da zadovoljiš strasti, traži, pazi ko ti je u stanju razbiti taj poriv. Nema ti spasa dok ne naljutiš nefs i ne okreneš ga na stranu Hakka Uzvišenog. Iskreni robovi (siddikuni) se međusobno prepoznaju. Svaki od njih osjeti prijatan miris dobrodošlice i iskrenosti drugoga. O ti koji si okrenuo leđa Allahu, dž.š. i njegovim iskrenim robovima a okrenuo se svijetu i kome saučestvuješ, dokle deš se tome okretati? Šta ti koristi svijet? U rukama ljudi nije ni šteta ni korist niti davanje a niti oduzimanje. Nema razlike između njih i ostalih stvari u pogledu štete i koristi. Jedan je Vladar, Jedan je Onaj koji daje štetu, jedan je Onaj koji daje koristi. Onaj koji pokrede i umiruje, Jedan je. Onaj koji dominira, Jedan je. Onaj koji potčinjava. Jedan je. Jedan je Onaj koji daje i koji uskraduje. To je Stvoritelj, koji nafaku daje, Allah, dž.š. On je bespočetan, oduvijek je i zauvijek, Postojedi je prije stvorenja, prije vaših očeva, majki, prije bogataša među vama. On je Stvoritelj nebesa i zemlje, onoga što je u njima i onoga što je između njih. „Ništa nije kao On, On sve čuje i sve vidi“ (Eš-šura, 11) O Allahova stvorenja, teško vama! Niste istinski spoznali svoga Stvoritelja! Budem li ja imao kakvu povlasticu kod Allaha dž.š. na Sudnjem danu, ponijet du vam terete, od prvog do posljednjeg. O ti (meleku) što čitaš, pitaj jedino mene, a ne stanovnike nebesa i zemlje. Ko god bude radio po onome što zna, postavide se između njega i Allaha, dž.š.vrata kroz koja de srce njegovo udi Svevišnjem. A ti učenjače, koji si zaokupljen sa rekla-kazala, i sa sakupljanjem imetka radedi po onome što ne znaš, nema sumnje da je u tvoju ruku zapala samo vanjska forma, a ne suština. Kada Allah, dž.š. hode da jednom Svome robu učini dobro. On ga pouči zatim ga nadahne praksom i iskrenošdu. Zatim mu se On prikuči, približi, da mu spoznaju kuda god se oko sebe osvrne nailazi na zvijeri i neprijatnosti ga snalaze. Okrene se od njih i povrati se svojim srcem Hakku, dž.š. nemoj da jedeš po navici strasti i prohtjevu svome. Jedi samo uz dva svjedoka dvije pravde: Kitab I Sunnet. Zatim potraži druga dva svjedoka: srce svoje i djelovanje Uzvišenog Allaha. Kada Kur'an, Sunnet i srce tvoje daju odobrenje, sačekaj i četvrto – djelovanje Uzvišenog Allaha. Ne budi kao čovjek koji nodu sakuplja drva ne znajudi šta rukom prihvata. Tada de biti Stvoritelj i Stvoreno. Ono je nešto što ne dolazi sa nakitom, pustom
željom, čežnjom, izvještačenošdu i pretvaranjem, nego je to nešto što ostavi trajan utisak u duši i čiju istinitost djelo potvrdi, odnosno, činjenje djela kojim se jedino želi Allahovo, dž.š. Lice. Mladidu, zdravlje je u ostavljanju traženja zdravlja, bogatstvo je u ostavljanju traženja bogatstva, lijek je u ostavljanju traženja lijeka. Svi se lijekovi nalaze u pokornosti Hakku Uzvišenom i presjecanju uzroka, te u skidanju dominacija sa svoga srca. Lijek je u jedinstvu lijeka sa jedinstvom Allaha, dž.š. koje je ostvareno srcem a ne samo jezikom. Jedinstvo (tevhid) i neovisnost o dunjaluku (zuhd) ne opstoje na tijelu i jeziku. Tevhid je u srcu i zuhd je u srcu; takvaluk je u srcu, ma'rifet je u srcu. Budi pametan, nemoj sanjariti, niti se pretvarati, niti glumiti. Ti si u bunilu, izvještačenosti, samoobmani, laži, oholosti i dvoličnjaštvu. Sva ti je briga u tome da ti svijet hrli. Zar ne znaš da, kada god učiniš jedan korak prema svijetu, da si se za korak udaljio od Hakka, dž.š. Tvrdiš da tražiš Hakka, a ti, u stvari, tražiš svijet. Ti si poput onoga koji kaže: da želi idi u Mekku a usmjerio se prema Horosanu, te se udaljuje od Mekke. Tvrdiš da ti je srce vad napustilo svijet a ti ga se bojiš i njemu čezneš. Po vanjštini si isposnik a unutrašnjost i je ovosvjetskim željama ispunjena. Vanjština ti je (hakk) istina, a nutrina ti je (halk) svijet. Ovo je stvar koja ne dolazi brbljanjem jezikom. Ovo je stanje u kome nema svijeta, niti dunjaluka, niti Ahireta, apsolutno ničega drugog osim Uzvišenoga Allaha. On j ejedan i prima samo jedno. Jedan ne prihvata sudruga, jer On provodi tvoj slučaj, stog aprimi ono što ti se govori: „Svijet je nemodan, ne mogu ti naškoditi niti koristiti, jer, uistinu, to Allah, dž.š.provodi preko njih. On po Svojoj volji i tebe i njih upravlja. Pero sudbine, ispisuje po Allahovom znanju ono što je oko tebe i protiv tebe. Dobri ljudi su Allahov dokaz protiv ostalog svijeta. Neki među njima se oslobađaju vanjske strane, dok Uzvišeni Hakk na njihovim unutarnjim stranama ništa ne nalazi dunjalučkog. To su čista srca. Ko ovo ostvari, dobio je stvarnu vlast na svijetom, on je hrabri heroj. Hrabar je onaj ko očisti srce svoje od svega drugog mimo Allaha, dž.š. i koji stoji na vratima srca sa sabljom tevhida i nesavitljivim načem vjerozakona (šerijata). Nijednom stvorenju iz svijeta ne dopušta da uđe u njega. On je sastavio soje srce sa Onim koji srca kako On hode prevrde. Šerijat vanjštinu odgaja i sređuje, a tevhid i spoznaja (ma'rifet) nutrinu izgrađuje. Slušaj ti; između „rekoše“ i „rekosmo“ ništa ne dolazi. Govoriš: „Ovo je zabranjeno“…(haram) a ti ga činiš, i „…ovo je dozvoljeno (halal)“, a ti ga ne činiš niti ga koristiš. Ti si sanjar nad sanjarima. Od Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve selleme, se prenosi da je rekao: „Teško neznalici jedanputa, a učenom sedam puta!“ (Merfuan) Teško neznalici jedanputa stoga što nije naučio, ali ovome učenom teško sedam puta jer je znao a nije u djelo sprovodio. S njega se blagodat znanja digla, a ostalo je da bude dokaz protiv njega. Obrazuj se zatim radi, zatim se povuci od svijeta u osamu i preokupiraj se sa ljubavlju prema Hakku, dž.š. Pa kada ti osama i ljubav budu ispravni, On de se tebi približiti, pa Sebi primaknuti i u Sebi fena učiniti. Zatim, ako Allah htjedne, On de te učiniti poznatim i da te otkrije ljudima i da te uputi u detalje. To je poput vjetra koga On usmjeri i upozna s tobom pa puhne na zidove halveta tvoga pa te njima baci, i obznani tvoj slučaj svijetu, pa se nađeš među njima dvoma po Njemu a ne po sebi. Izlođe ti se dijelovi bez zloslutne duše, prirode i strasti. On te dijelovima tvojim povrati, da ne pokvari zakonitost svog djela u tebi. Dijelovi ti se detaljno iznesu, a srce ti je uz Hakka, dž.š. Slušajte, i znajte, vi koji Hakka ne poznajete niti Njegove prijatelje. Vi koji poričete Hakka, dž.š. i Njegove prijatelje. Istina, to je Hakk Uzvišeni. A neistina ste vi ljudi, Istina, ona je u srcima, tajnama i značenjima, a nestina je u dušama niskim, strastima, naravima i navikama, u ovome svijetu i svemu što je osim Allaha, dž.š. Ovo srce se nede spasiti dok ne stigne u blizinu Hakka Uzišenog, Vječnoga, koji je oduvijek i zauvijek. Ne mjeri se s ovim dvoličnjače jedan jer ti ništa ne posjeduješ od ovoga. Ti si rob svoga hljeba, svoje kože, svoje slasti i odijela, svojih konja i vladara. Iskreno srce putuje od stvorenoga ka Stvoritelju. Na putu vidi neke stvari, nazove im selam i produži. Pravi učenjaci koji neumorno rade prema svome znanju jesu zamjenici Selefa. Oni su nasljednici vjerovjesnika, oni su ostatak generacija (Halef) kojima naređuju da žive u gradu Šerijata i zabranjuju im da ga ruše. Na Sudnjem danu de se sastati zajedno sa vjerovjesnicima, neka je selam na njih i nagrada od njihovog Uzvišenog Gospodra de se upotpuniti. Allah, dž.š. je učenjaka koji ne radi po svome znanju usporedio sa magarcem, pa kaže:
„Slični su magarcu koji knjige nosi:“ (El-Džuma, 5) Tovar, to su knjige sa znanjem, pa zar de se magarac okorisiti sa knjigama znanja. U šake de mu zapasti od njih samo umor i teret. Onaj čije se znanje povedaje, treba da mu se i strahopoštovanje prema Gospodaru povedaje i pokornost prema Njemu. Ti koji se smatraš učenim, gdje su ti suze iz strahopoštovanja prema Uzvišenom Rabbu? Gdje su ti strah i strahopoštovanje? Gdje ti je priznavanje vlastitih grijeha? Gdje su ti sredstva koja de te iz tmime na svjetlo izvesti kroz pokornost Allahu, dž.š. Gdje ti je ispravan vaspitni odnos prema duši (nefs) i suprostavljanje njenim porivima radi Hakka i neprijateljstvo prema njoj u ime Njega? Tvoja briga je košulja, turban, hrana, brak, čaršija, dudani, isjeđavanjem sa svijetom i prisnost sa njima. Okani se briga za svim ovim stvarima, jer ako od njih štogod tebi pripada, to de ti dodi u pravo vrijeme, a srce de ti biti rahat od umora iščekivanja i težine pohlepnosti, ostajudi vezano za Uzvišenog Hakka. Šta ti je?! Opteredivanje svim stvarima nije potrebno. Mladidu, osama (halvet) ti je ništavna dok se ne popraviš, prljav dok se ne očisti. Šta da s tobom radim? U srcu ti ni tevhid ni iskrenost valjani nisu. O spavači, nad kojima se ne bdije, vi koji se odmedete a od vas se ne odmede, vi koji koji zaboravljate a zaboravljeni niste, vi koji napuštate, a napušteni niste, vi koji ne poznajte Allaha, dž.š. i Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve selleme, ni one koji su prošli niti one što dolaze;- vi ste kao drvo, isprašeno, ostrugano koje ničemu ne koristi!!! „Gospodaru naš, daj nam ono što je dobro i na dunjaluku i na Ahiretu i sačuvaj nas od patnje u Vatri.“ (Suretul – Bekare, 201). Sa Imenom Milostivog, Samilosnog Allaha, - Počinjem! O zabrani traženja-moljenja od drugog sem Allaha, dž.š. Drugog zu-l-hidždžeta, 545.g.h., u nedjelju rano izjutra je Sejjid Abdul-Kadir Gejlani, Allah zadovoljan s njim, u tekiji govorio: Mladidu! Upravljanje tvoje volje prema Uzvišenom Hakku, dž.š. nije ispravno i ti nisi Njegov sluga, jer ko god zagovara da usmjerava svoje htijenje prema Hakku, a uz to traži nekoga ili nešto mimo Njega, taj je ved pokvario svoju tvrdnju. Onih koji su svoje htijenje (volju) prepustili dunjaluku ima ih mnogo, drugih koji se usmjeravaju Ahiretu ima malo, a sasvim su rijetki oni koji iskreno hrle Allahu, dž.š., njihov broj je neznatan. Oni su u manjini i neprimjetni kao iskra vatre. Oni su izdvojene jedinke, iznimni, rijetki među desetinama sličnih samo je jedan takav. Oni su rudna bogatstva u zemlji i njeni istinski vladari. Oni su čuvari reda u gradovima i među pobožnim ljudima. Zbog njih se s ljudi dižu nesrede, zbog njih pada kiša, zbog njih Allah otvara nebo i zbog njih iz zemlje niče rastinje. U samom početku svoga djelovanja bježe od planine do planine, od grada do grada, od ruševine do ruševine. Kada god budu prepoznati u jednom mjestu, oni ga promijene. Sve ostavljaju za svojim leđima. Neprestano se tako ponašaju sve dok oko sebe ne sazidaju kule i dok ne počnu rijeke u njihova srca tedi i dok ih ne počne okruživati vojska od Hakka Uzvišenog. Svaki od njih ima specijalno čuvanje i bivaju počašdeni i zaštideni, okrenuti stvorenjima. Sve se ovo dešava izvan njihovih umova, i tada njihova okrenutost stvorenjima, za njih postaje obavezna dužnost (farz). Oni postaju poput liječnika a ostali svijet čine bolesnici. Teško tebi umisliš li sebi da si jedan od njih! Kakve to njihove znakove imaš? Šta je znak bliskosti Uzvišenog Hakka i Njegove blagonaklonosti? Na kom si stupnju kod Uzvišenog Hakka i na kom si mekamu? Kako se zoveš i prezivaš u višem svijetu? Zatvara li ti Sveznajudi vrata svake večeri? Hrana i pide koji su dozvoljeni, jesu li apsolutno halal? Nalaziš li smiraj u dunjaluku ili Ahiretu ili u bliskosti Allahu,dž.š.? Ko ti je prisni prijatelj u jedinstvu? S kim sjediš dok si u osami? Lažove jedan! U jedinstvu su ti prisni prijatelji nefs, šejtan, strast i razmišljanje o dunjaluku. Kad se osamiš, onda se družiš sa šejtanima u insanskom suretu koji se odaju zlu i traču. Ove istine se ne postižu blebetanjem i praznim tvrdnjama. Tvoj govor o ovim stvarima je častohleplje koje ti nede koristiti. Budi nepomičan i beznačajan spram Uzvišenog Hakka i kloni se lošeg ponašanja. Ako bude neophodno da o ovome nešto i govoriš, neka to bude u znaku traženja blagoslova i iskazivanja počasti prema onima koji zaslužuju taj epitet. Nemoj da to pokazuješ formalno a da ti to i srce ne želi.
Svaki zahir (vanjsko) koji se ne slaže sa batinom (unutarnjim) je fantaziranje. Zar nisi čuo riječi Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve selleme: „Ne posti onaj ko nastavlja jesti meso ljudi“ (ko ih ogovara). (Revahul-Ebu Davud) Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve seleme, je objasnio da post ne znači napuštanje hrane, pida, onoga što formalno kvari post i ništa više. Naprotiv, postiti znači još napustiti griješenje. Dobro se čuvajte ogovaranja jer ono jede dobra djela kao što vatra sagorjeva suha drva. Onaj ko se spasi nede se uopšte doticati ogovaranja, dok de onaj ko se pročuje po tome izgubiti poštovanje kod ljudi. Pazite se pohotnog gledanja jer on u vaša srca sije neposlušnost, a njegova posljedica nije pohvalna ni na ovom ni na bududem svijetu. Čuvajte se lažnog zaklinjanja jer ono u kudama ostavlja pustoš i odnosi bereket u imetku i vjeri. Teško tebi budeš li dijelio imetak lažno se zaklinjudi je deš izgubiti vjeru. Da imaš pameti znao bi da je stvarna propast govoriti: „Tako mi Allah, u cijelom gradu nema ovakvih plodova niti ima sličnih. Tako mi Allaha (govore) ovo vrijedi toliko i toliko. Mene je koštalo toliko i toliko. Bio bi lažac u svemu što bi izustio, a lažno bi svjedočio i Allahom se zaklinjao da istinu govoriš. Ubrzo bi te stiglo sljepilo i paraliza. Svoj odnos prema Uzvišenom Allahu, dž.š. upravljate prema odredbama koje je za to propisano. Ko se ne bude ravnao prema šerijatskim propisima ophođenja, vatra de ga odgajati na Sudnjem danu. Neko je upitao šejha: „Ako se kod nekoga nađe ovih pet svojstava, ili neke od njih, da li de se za dotičnog otvoreno presuditi da je pokvario svoj post i abdest?“ On je odgovorio: „Njegov post i abdest formalno nisu pokvareni, nego se na ovo ukazuje putem predavanja, upoznavanja i zastrašivanja.“ Mladidu! Možda de sutrašnji dan osvanuti a ti deš biti zbrisan sa lica zemlje i više te nede biti. Ili, možda de ti ovo biti tvoji posljednji trenutci? Šta predstavlja ova vaša nemarnost koja vam srca čini tvrdim. Vi ste kamenje. To vam govorimo i ja i drugi. Govori vam se to, a vi i dalje ostajete nepromijenjeni. Kur'an vam se citira, hadisi Vjerovjesnika i život prve generacije vam predočavaju, a vi ne uzimate pouku, nedete da se klonite zla, niti vam se postupci mijenjaju. Ko god prisustvuje predavanju a ne primi savjet taj spada u red najgorih ljudi. Mladidu,, potcjenjuješ evlije Uzvišenog Allaha zbog nedostatka spoznaje Allaha, dž.š. koji je pri tebi. Govoriš da su ovi sumnjivi zato što ne životare sa nama, i zato što ne sjede s nama? Ovo ispoljavanje neznanja je pri tebi, jer, pošto je neznatno tvoje poznavanje svoga nefsa onda je i i tvoje poznavanje mogudnosti ljudi svedeno na minimum. Prema tome, koliko je neznatno tvoje poznavanje dunjaluka i njegovih posljedica, toliko ti je nepoznat domen Ahireta, a prema tome koliko ti je neznatno poznavanje Ahireta, toliko ti je nepoznavanje Allaha, dž.š. O ti koji su opsjednut dunjalukom, vrlo si blizu propasti i kajanja. Posjeduješ znanje samo o pojavnoj strani ovoga svijeta, dok de Sudnji dan otkriti tvoje kajanje. To je Dan kada de se otkriti tvoja samoobmana, Dan sramodenja, Dan kajanja i propasti. Položi sebi račun prije nego dođe Ahiret. Nemoj se uobraziti s onim što ti je Allah, dž.š. dosudio i ukazao ti počast! Ti stojiš na najgrdnijim stanjima neposlušnosti, grijeha i nepravde prema ljudima. Neposlušnost je glasnik nevjerstva (kufra) kao što je groznica glasnik smrti. Učini obavezno teobu prije smrti, prije nego dođe melek zadužen da uzima duše. Momci! Pokajte se! Zar ne vidite da vas Uzvišeni Hakk iskušava raznim neugodnostima dok se ne pokajete, a vi niste ni svjesni da ste ogrezli u neposlušnosti prema Njemu? U ovom vremenu su rijetki pojedinci stavljeni na takvu kušnju. Laž je kazna a ne blagodat. Ona je posljedica grijeha a ne doprinos višim stupnjevima (deredžama) i počastima (kerametima). Ljudi se stavljaju na kušnju da bi se podigli na viši položaj kod svoga Gospodara. Oni su strpljivi s Njim jer žele Njegovo Lice. Kada im se ovo upotpuni, ta ved im je upotpunjeno carstvo. Ako im se, pak, to ne upotpuni, postaju ubjeđeni da su propali. Allahu dragi nedaj nam da propadnemo! Molimo te za bliskost Tebi i da Te gledamo i na dunjaluku i na Ahiretu: na dunjaluku srcima svojim, a na Ahiretu svojim očima. Ljudi, ne gubite nadu u Allahovu, dž.š. milost, i Njegovo olakšanje, oni su blizu. Nemoj da gubiš nadu jer Stvoritelj je Allah.
„Ti ne znaš Allah može poslije toga priliku pružiti.“ (Et-Talak, 1) Nemoj da bježiš od iskušenja jer su iskušenja sa strpljivošdu osnova svakom dobru. Iskušenja su osnov nubuvveta, risaleta, vilajeta, ma'rifeta i mehabbeta. Ako se ne strpiš na iskušenju onda nemaš nikvog temelja. Nema nastavka gradnje zgrade bez temelja. Zar si kad vidio stabilnu kudu na brdu smetljišta? Ti bježiš od iskušenja i neugodnosti zato što u tebi nema potrebe za vilajetom, spoznajom i blizinom Allaha, dž.š. strpi se i radi dok svojim srcem, nutrinom i dušom ne dospiješ do vrata blizine sa svojim Gospodarom. Učenjaci, evlije i abdali su nasljednici vjerovjesnika. Vjerovjesnici su posjednici a ovi su njihovi predstavnici. Mu'min se ne boji nikoga osim Allaha dž.š. niti kome teži osim Njemu. Allah mu je dao snagu u srce i nutrinu njegovu. Zar mogu srca mu'mina da ne budu jaka sa Allahom, dž.š. a On ih je prigrlio Sebi? Zar srca nisu trajno kod Njega? On je ravnatelj na zemlji. Uzvišeni Allah kaže: „I oni su, zaista, kod Nas od onih odabranih dobrih ljudi.“ (Es-Sad, 47) Oni su izabrani nad običnim svijetom i svojim savremenicima. Oni se izdvajaju po svojim sposobnostima i blistaju svojim ponašanjem. To je razlog te su napustili svijet (ljude) i povukli se u svoju intimu. Kada idu naprijed iza njih rastinje niče. Za njih nema povratka jer su navikli na jedinstvo. Izabrali su ruševine i morske obale, pustinje i pustare, a ne velike građevine. Jedu pustinjsku zelen i piju iz njenih lokvi. Postali su poput stanovnika dviljine. Tamo se približavaju njihova srca i postaju prisna s Njim. On je učinio da njihova staništa stoje uz staništa vjerovjesnika, iskrenih (sidiki) i šehida. Njihovu pažnju je usmjerio Sebi ioni neprestano stoje na usluzi, dan i nod u osami, nadajudi se blagoslovu onih koji su prisni sa Allahom, dž.š. Mladidu neophoni su i slast i gorčina, i red i nered, prljavština i čistota. Ako želiš apsolutnu čistotu, onda se svojim srcem rastavi od stvorenja i poveži ga sa Hakkom dž.š. Rastavi se od dunjaluka, napusti svoju porodicu i predaj je svome Gospodaru. Izbavi svoje srce ogoljeno od svega. Prikuči se vratima Ahireta i uđi u njega. Ako ni tamo ne nađeš Uzvišenog Gospdara bježedi izađi i iz njega u potrazi sa blizinom s Njim. Ako Ga nađeš, našao si svu čistotu kod Njega. Ono što de darovati Allah onome ko Ga voli, pored toga, jeste džennet, boravište onih koji traže duhovno uzdizanje. To je boravište trgovaca koji su prodali za Njega dunjaluk. Zato Uzvišeni veli: „U njemu de bii sve što duše požele i čime se oči naslađuju.“ (Ez-Zuruf, 71) On ovdje nije spomenuo srce, niti tajanstvenu nutrinu (sirr) nitije spomenuo značenje. Džennet je za ljude koji se odriču, koji napuštaju i apstiniraju od ovosvjetskih pohtjeva i užitaka. Prodali su post za post, baštu za baštu, kudu za kudu. Od vas tražim da radite bez govora. Arif koji radi u ime Allaha, dž.š. de pustiti i da mu kucaju na vrata a nede prozboriti. On je zemlja po kojoj se hoda, koja se mijenja i premede a opet ostaje nijema. To su ljudi koji ne vide ništa osim Allaha, dž.š. ine čuju nikoga osim Njega. Oni imaju dušu, bez jezika. Oni su oličenje propisa za sebe i za druge i trajno su takvi. Kad Allah hode da ih uzdigne, njihovim nutrinama da da progovore, i oni su kao opčinjeni. Uzvišeni Vladar ih vodi Sebi posredstvom Svoje blagonaklonosti i milosti. On ih oblikuje i izgrađuje Sebi a ne nekome drugom. On ih stvara za Sebe kao što je to učinio i sa Musa-om, a.s., rekavši: „I Ja sam te za Sebe izabrao.“ (Ta-Ha, 41) „Ništa nije kao On, On sve čuje i vidi.“ (Eš-Šura, 11) On je stvorio uživanje bez umora, ljudskost bez divljaštva, blagodat bez mržnje, radost bez ljutnje, slast bez gorčine, vlast bez propasti. „Tada pripada prijateljstvo samo Allahu Istinitom.“ (El-Kahf, 43)
Ko dospije do ovog stanja raspoloženje de mu se dopasti. Pošto ti ne možeš nadi smiraja na dunjaluku bududi je on kuda tame i nedostataka, nužno je da ga napustiš. Treba da izbaciš i izv svoga srca i iz svoje ruke. Ako to nisi u stanju onda ga ostavi u ruci a izbaci ga iz srca, pa kada ojačaš onda ga izbaci i iz ruke i daj ga siromašnim i bijednicima, zajednici Uzvišenog Hakka. Uz to, ono što od dunjaluka pripada tebi nede te mimoidi i nužno je da ga prihvatiš bez obzira na to bio ti bogat ili siromah. Trebaš skoncentrisati pažnju na zdravlje srca i nutrine, i na njihovo čišdenje koje se istinski postiže sticanjem znanja i radom po tome, iskrenim radom i istinskim traženjem Hakka Uzišenog. Mladidu, jesi li čuo za izreku: „Bavi se fikhom pa se onda povuci.“ Tj.bavi se proučavanjem vanjskog fikha zatim se odvoji i kreni unutarnjem fikhu (el-fikh el batin). Radi strogo po vanjskom slovu Zakona dok te to ne približi znanju kojeg nisi stekao. Ovo vanjsko znanje (ilmi zahir) je vanjskoga a unutarnje znanje (ilmi batin) je svjetlost unutarnjeg. To je svjetlo između tebe i tvoga Gospodara. Kada god postupiš po svome znanju tvoj put se primakao Allahu, dž.š., rašire se vrata između tebe i Njega i otvori se onaj kanat koji je isključivo tebi namijenjen. „Gospodaru naš, daj nam ono što je dobro i na dunjaluku i na Ahiretu i sačuvaj nas od patnje u Vatri.“ (Suretul – Bekare, 201). Sa Imenom Milostivog, Samilosnog Allaha, - Počinjem! O izbacivanju ljubavi prema dunjaluku iz srca Rekao je, Sejjid Abdul-Kadir Gejlani, Allah zadovoljan s njim, na koncu mjeseca zu-l-ka'deta, u tekiji 545.g.hidžretske: Neko je upitao: „Kako du odstraniti ljubav prema ovom svijetu iz svog srca?“ Odgovorio je: „Pogledaj ovaj svijet što radi sa onih koji ga posjeduju i koji mu hlepe, kako ih obmanjuje, izigrava se sa njima i obedaje im vlast dok ih postepeno ne podigne i učini ih nadmodnim nad ljudima smještajudi ih više njihovih glava i kako pokazuju svoje riznice i čari. I dok se oni raduju svojom nadmodnošdu, visokim položajem i ugodnim životom i upravljanjem njime, on ih uhvati, sveže, zaslijepi i baci s te visine na glavu, pa se počne kidati, drobiti i propadati, a on stoji više njih i smije se zajedno sa Iblisom koji stoji do njega. Tako čini sa mnogim vladarima, kraljevima i bogatašima još od vremena Adema, a.s. pa do Sudnjeg dana. Tako on uzdiže pa spušta, unaprijedi pa unazadi, bogati pa siromaši, obori pa prikolje. Rijetki su oni koji su sigurni od njega, koji ga nadvladaju a ne on njih, upokore ga i osiguraju se od njegovog zla. To su pojedinci i izuzeci. Od njegovog zla se spasio samo onaj ko ga je upoznao i koji je pojačao svoju opereznost prema njemu i njegovim intrigama. Ti što pitaš, pogledaš li očima srca svoga u njegove nedostatke, bideš kadar izbaciti ga iz srca, a budeš li ga posmatrao očima u glavi, zaokupideš se njegovim ukrasima a zanemariti mu mahane i nedeš ga modi iz srca izbaciti i biti neovisan o njemu. Ubide te kao što je ubio i druge. Bori se dok ne postigneš duhovno smirenje, a kada se smiriš spoznat deš mahane ovoga svijeta i postati neovisan o njemu. Smiraj od njega je onda kada ti prihvatiš naredbe srca, kad budeš suglasan sa tajnom tvoga bida (sirr) i kada se pokoravaš onome što oni narede odnosno zabrane, kad budeš zadovoljan sa onim što ti budu davali i kada se strpiš na njihovom uskradenju. Kada se postigne smiraj, preda se srcu i smiri se kod njega. Tad bogobojaznost vidiš na njegovoj glavi, a ogrtač bliskosti (kurb) na njemu. Držite se vjerovanja i iskrenosti. Prođite se utjerivanja odabranih ljudi u laž i raspravljanja sa njima. Nemojte im se suprotstavljati, jer oni su vladari i ovoga i onoga svijeta. Zadobili su bliskost Uzvišenog Hakka i tako zavladali onim mimo Njega. Uzvišeni Hakk je srca njihova bogatim učinio i ispunio ih Svojom bliskošdu i prisnošdu. Zbog Njegove svjetlosti i počasti oni ne haju za time u čijoj ruci je ovaj svijet i ko ga koristi. Ne gledaju njegovo lice nego na njegove posljedice i njegovu prolazost. Učinili su da se očima svoga bida vežu za Uzvišenog Hakka. Ne robuju iz straha od propasti niti iz čežnje za vlasti. Allah ih je stvorio radi Sebe i da trajno budu u Njegovoj blizini, a On stvara ono što vi ne znate. On čini što hode. „Licemjer je onaj koji kada govori laže, a kada obeda ne ispuni i kada mu se što povjeri on iznevjeri.“ (Merfuan hadis)
Ko se sačuva od ovih svojstava koja je spomenuo Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve selleme, sačuvao se od licemjerstva. Ova svojstva su kamen kušnje i razlika između vjernika i licemjera. Uzmi ovaj kamen kušnje i ovo ogledalo i pogledaj u njemu lice svoga srca. Pogleaj jesi li mu'min ili munafik, muvehid ili mušrik. Sav je dunjaluk kušnja i beskorisna zabava osim kada ga se uzme s lijepom namjerom radi Ahireta. Ako je ispravna namjera u trošenju ovosvjetskih dobara, onda je to za Ahiret. Svaka blagodat potiče iz zahvale Uzvišenom Hakku. Vezuje blagodati Uzvišenog Hakka za zahvalnost Njemu a zahvalnost Uzvišenom Hakku za Njegovu zahvalnost.. dvije stvari čine zahvalnost Uzvišenom Hakku: 1. Voditi računa da se blagodati koriste radi pokornosti Njemu i njihovo dijeljenje siromašnima. 2. Pripisivati ih Darovaocu i zahvaljivati Onome ko ih spušta, tj. Uzvišenom Hakku. Prenosi se da je jedan od izabranih rekao: „Sve što te preokupira mimo Uzvišenog Allaha zlokobno je po tebe. Ako te spominjanje Njegovog imena zabavi od Njega samoga zlo je po tebe. Ako te ove Njegove blagodati zanesu da Ga zaboraviš, zlo po tebe. Njegove blagodati si prihvatio griješno a pažnju i usmjerio suprotno Njemu. Laž i licemjerstvo su se nastanili u tvojim kretanjima i mirovanjima, u tvom liku i unutarnjoj sadržini, u tvojoj nodi u tvome danu. Šejtan te zavarao i lijepim ti učino laž i ružna djela. Lažeš čak i u svome namazu jer izgovaraš „Allahu-ekber“ (Allah je najvedi). Lažeš zato što u tvome srcu obitava drugi bog. Sve u što se uzdaš jeste tvoj bog. Sve čega se bojiš i čemu se nadaš je bog tvoj. Tvoje srce ti ne prati jezik. Tvoje djelo ti ne prati govor. Hiljadu puta svojim srcem reci „Allahu-ekber“ a jedanput svojim jezikom. Ne stidiš se da kažeš „La ilahe ill-Allah“ a hiljadu je drugih kojima se klanjaš mimo Njega. Pokaj se Uzvišenom Allahu od svih stanja u kojima se nalaziš. A ti koji se stekao znanje i zadovoljio se riječima bez djela. Šta ti koristi kada kažeš da si učen, a ved si slagao? Kako možeš biti zadovoljan ako drugima naređuješ ono što sam ne činiš. Uzvišeni Allah kaže: „zašto govorite ono što sami ne radite!“ (Es-Saff, 2.) Teško tebi! Naređuješ ljudima iskrenost a ti lažeš. Naređuješ im tevhid a ti si mušrik. Naređuješ im predanost a ti si uobraženi munfik. Naređuješ im da napuste griješenje a ti ga na svoj vrat tovariš. Nestalo je stida u tvojim očima, a da imaš vjerovanja sigurno bi se stidio. Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve selleme, kaže: „Stid je od vjerovanja.“ (Revahul-Ahmed i Tirmizi) Ti ne posjeduješ ni vjerovanje, ni ubjeđenje niti povjerenje. Iznevjerio si znanje pa ti je nestalo povjerenje i upisan si kod Uzvišenog Allaha kao prevarant. Ne vidim ni spasonosne dove do pokajanja i ustrajnosti u njima. Čije vjerovanje u Allaha Uzvišenog i Njegovo određenje bude ispravno taj de sve stvari prepustiti Njemu i nede Mu ih pripisivati kao druga. Ne pripisuj Mu druga stvorenja i neposredne uzroke inače deš se vezati za njih a ne za Njega. Pa ko istinski uspije u ovome to de ga spasiti od svih bolesti u svakoj situaciji, zatim de predi iz vjerovanja u istinsko uvjerenje zatim de mu dodi velajeti-bedelija, zatim gajbija a možda u svojim zdanjim stanjima stigne i do kutbijjeta i da ga Uzvišeni Hakk uzdigne i krasi ljepotom nad svakim stvorenjem; nad džinima, ljudima, melekima, dušama. On de da ga unaprijedi, primakne ga k Sebi i dane mu upravu nad stvorenjima, učini ga vladarem i učini ga namjesnikom, zavoli ga i učini omiljenim kod svih stvorenja. Svemu ovome osnova je i početak vjere u Njega i Njegove poslanike i iskrena potvrda toga. Osnova, pak toga je predanost (islam), vjerovanje (iman) i postupanje po Knjizi Uzvišenog Allaha i vjerozakonu Njegovog Poslanika, sallallahu aleji ve selleme. Predanost je u djelu uz srčani tevhid kod upotpunjenja vjerovanja. Mu'min se odrekne samoga sebe, svoga djela i svega mimo Uzvišenog Hakka. On čini djela ali se od njih odvoijo. On se neprestano bori sa sobom da stavi sav svijet na stranu, sve dok ga Uzvišeni Hakk ne uputi Svojim putem. Uzvišeni Allah kaže: „One koji se bore radi Nas, Mi demo sigurno putevima koji Nama vode uputiti.“ (El-Ankebut, 69)
Budite neovisni o stvarima i bidete zadovoljni načinom kako su postavljene, bududi ih On prevrde u ruci Svojega određenja. One koji prihvate Njegovo određenje On premjesti u Svoju mod. Blago li je onome ko prihvati Njegovo određenje, ko očekuje djelovanje Onoga ko određuje, ko radi po odredbi i ode sa njom ne niječudi blagodat koje su mu dodijeljene. Znak blagodati Onoga koji određuje i Njegove milosti jeste Njegova blizina i neovisnost s Njim od svakog stvorenja. Kada srce vjernog sluge dođe svome Gospodaru, On ga Sobom učini neovisnim o drugima, primakne ga Sebi i da mu položaj i vlast i kaže: „Ti deš danas kod nas uticajan i pouzdan biti.“ (Jusuf, 54) On mu je dao namjesništvo kao što je u Egiptu dao namjesništvo Jusufu, a.s. prepustivši mu vlast nad njim i njegovim krajevima da uređuje upravu i zakone i učinio ga povjerenikom državnih riznica. Takav je slučaj i sa srcem kada je zdravo i kada dođe do izražaja plemenitost i čistota od svega mimo Uzvišenog Vladara, a On mu podari srca Svojih robova i kraljevstvo onoga i bududeg svijeta, tada postaje Ka'ba tragalaca koji nastoje dodi na put ovoga znanja i djelovanja po znanju u domenu pojavnoga. Nemoj se navikavati na odgađanje i lijenost u izvršenju djela pokornosti jer de te On staviti na tešku kušnju. Prenosi se od Vjerovjesnika, sallallaahu alejhi ve selleme, da je rekao: „Ako čovjek čini propuste u nekom djelu (svoga života), Allah dž.š., de ga iskušati brigom.“ (Šira verzija kod Termizije) Stavljat de ga na kušnju sve dok ne upotpuni djelo. Dade mu porodične brige, uznemirenost čeljadi, nedostatak živežnih namirnica, neposlušnost djece, neslaganje sa suprugom. Gdje god se okrene posrnude. – Sve su to posljedice propusta koje je počinio u pokornosti Uzvišenom Hakku i zabavljenosti ovim svijetom. Uzvišeni Allah kaže: „zašto bi vas Allah kažnjavao ako budete zahvaljivali i vjerovali?“ (En-Nisa, 147) Niko ne može da Mu prigovara u dosudi i određenju, jer samo Njemu pripada raspodjela i odredba. „On nede biti pitan za ono što radi, a oni de biti pitani.“ (El-Enbija, 23) Teško tebi! Dokle deš biti zauzet sobom i svojom porodicom zapostavljajudi Uzvišenog Hakka. Neki su kazali, Allah im se smilovao: „Kada ti ti dijete nauči brati sjemenje pusti ga dalje, a ti se pozabavi sobom i svojim odnosom prema Uzvišenom Gospodaru.“ Time se htjelo kazati da kada ono sazna a sjemenje može valjati za nešto i da ima svoju vrijednost onda je naučilo da se brine, a ti nemoj gubiti svoje vrijeme brinudi se za njega jer mu ti ne trebaš. Pouči svoju djecu da zarađuju i onda se prepusti ibadetu Uzvišenom Allahu, jer ti ni žena ni djeca ne mogu kod Njega ništa pomodi. Stavi u zadatak sebi, ženi i djeci da budete zadovoljni s onim najnužnijim, a ti se onda Njemu posveti ostavljajudi ih pokornosti Gospodaru. Čeka vas bogata riznica u gajbu, ona de dodi u svoje Allahom određeno vrijeme i primideš je od Njega. Očisti se od toga da Mu stvorenja pripisuješ kao druga. Ako ti to ne bude određeno, pa posjedovat deš neovisnost o svemu putem pobožnosti i zadovoljstva s dobijenim. Kada vjernik zatraži nešto od ovoga svijeta, on uđe svome Gospodaru na stopalima svoje molbe, skrušenosti, poniznosti i pokajanja. Ako mu On daruje onda traži zahvalu na tom daru, a ako mu uskrati onda vjernik prihvata Njegovo odbijanje, strpi se na Njegovoj volji bez suprostavljanja i prigovora. On ne traži bogatstvo iz vjere, oholosti, licemjerstva i razvrata kao što činiš ti licemjeru. Oholost, dvoličnjaštvo i griješenje su uzrok siromaštva, poniženja i protjerivanje sa kapije Uzvišenog Hakka. Oholi licemjer uzima ovaj svijet iz vjere da se okiti ruhom dobrih ljudi kojima ne pripada. On govori kao i oni, uzima njihovu nošnju a ne radi ko što oni rade, pripisuje sebe u tu skupinu, a uistinu im ne pripada. Tvoje riječi: „La ilahe ill_Allah“ su prazna tvrdnja, jer je tvoje pouzdanje i povjerenju u Njega te okretanje srca od Njega jasna potvrda. O, vi koji lažete, budite iskreni, a vi koji bježite od Uzvišenog Hakka, činite međusobna dobra i tražite utočište kod Njega. Kada budeš u stanju vjerovanja, (iman) uzimaj ovaj svijet u „granicama šerijatski dozvoljenog, kada budeš u stanju prijateljstva (velajet) uzimaš po naređenju Uzvišenog Allaha, svjedočedi da Kur'an i Sunnet dolaze od
Njega, a kada si u stanju duhovnog namjesništva (bedelijjet) uzimaš po djelovanju Uzvišenog Allaha prepuštajudi stvari Njemu. Mladidu, što se ne stidiš? Budeš li sam sebi cilj, pogriješio si prvi put i ispravno vjerovanje. Zar se ne stidiš? Danas si pokoran Allahu, a sutra grijeh činiš. Danas si iskreni rob a sutradan mnogobožac?! Prenosi se od Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve selleme, da je rekao: „Onaj čija su dva dana ista, malouman je, a onaj čije je jučer bolje od njegovog danas, proklet je.“ (Revahul – Bejheki) Mladidu, ništa ti ne dolazi tvojom zaslugom, i ništa te ne treba. Ti se trudi, a pomod de ti dodi od tvoga Uzvišenog Gospodara. Budi pokretljiv u ovom moru u kome se nalaziš, a valovi de te uzdizati i donijeti do obale. Dova je od tebe a njeno primanje je od Njega. Trud je od tebe a istinsko uvjerenje od Njega. Napuštanje svijeta je od tebe, a zaštita od Njega. Budi iskren u svome traženju i On de ti pokazati vrata Svoje blizine. Poželi da Njegova milost bude pružena tebi a Njegova de pažnja, čast i ljubav čeznuti za tobom. Ovo je konačni cilj potraživanja odabrane skupine. Šta da radim sa vama, vi robovi svoga nefsa, tijela, strasti i šejtana. Kod mene je sve istina do istine, srž do srži, čistota do čistote, prekid i spoj. Prekid sa svima vama sem sa Allahom Uzvišenim, a spoj sa Njime. Ne prihvatam vašu lakomislenost, dvoličnjaci. Vi koji tvrdite a lažete. Ne stidim se vaših lica. Kako da se ja stidim od vas a vi se ne stidite vašeg Gospodara Veličanstvenog. Drsko se prema Njemu odnosite, izigravate se sa Njegovom pažnjom i sa melekima koji su sa vama zaduženi. Kod mene je iskrenost kojom odsjecam glavu svakom nevjerniku i dvoličnjaku. Samo se lažac nede pokajati i povratiti svome Gospodaru na stopalima pokajanja i isprike. Prenosi se da je jedan odabranik kazao: „Iskrenost (sidk) je Allahova sablja na Zemlji. Ni na što se ne spusti a da ne odsječe.“ Primite ovo od mene jer vas ja savjetujem. Želim vas zbog vas. Ja sam po vama mrtav a po Uzvišenom Hakku živ. Ko bude iskren u druženju sa mnom okoristide se i spasiti. A onaj ko mi laže i iznevjeri u druženju bide proklet i kažnjen, i sada i kasnije. Iz skupine načina spoznaja Allaha je i napuštanje sporenja s Njim i suprostavljanju Njemu, te zadovoljstvo Njegovom odredbom. Zato, Malik savjetuje svoje muride: „Ako želiš spoznati Uzvišenog Allaha, budi zadovoljan Njegovom odredbom i dosudom i nemoj učiniti svoj nefs, svoju strast, tijelo i volju saučesnicima Njemu u svome životu.“ O vi što se brinete samo za tjelesno zdravlje, o vi što izbjegavate dobra djela činiti, koliko toga vas je mašilo kod vašeg Gospodara Uzvišenog. Kada bi vam srca dobila uvid u to, tuga bi vas i samoprijekor obuzeli. Osvijestite se! Ljudi, ubrzo dete umrijeti. Plačite nad sobom prije nego budu plakali nad vama. Imate grijeha koji iziskuju žestoku kanu. Srca su vam oboljela ljubavlju za ovim svijtom i pohlepom za njim. Izliječite ih neovisnošdu o svijetu i njegovim napuštanjem okredudi se Uzvišenom Hakku. Spas vjere je jedini kapital a dobra djela pravi dobitak. Okanite se traženja onoga što de vas učiniti nemarnim i zadovoljite se s onim što vam je dovoljno. Pametan se ničemu ne raduje. Za halal de se polagati račun a za haram kažnjen biti. Vedina vas je zaboravila na odgovornost i kaznu. Kada ti dođe što od ovoga svijeta i vidiš da ti srce to prezire, ostavi to. Ali, ti nemaš srca, jer ti je briga nefs, narav i strast. Zato, druži se s onima koji posjeduju i odgajaju srce dok ga i sam ne budeš imao. Potreban ti je mudar vodič, koji radi po propisima Uzvišenog Allaha, koji de te odgajati, poučiti i savjetovati. O ti, koji si sve prodao u besjcjenje a ništa kupio za sve za sve što posjeduješ. Kupio si ovaj svijet za bududi a prodao bududi za ovaj. Ti si ludost u ludosti, ništavilo u ništavilu, neznanje u neznanju. Jedeš kao što stoka jede bez kontrole, odgovornosti i pitanja, bez namjere, bez naredbe i bez djela. Mu'min radi ono što je šerijatski dozvoljeno, Allahov prijatelj (velijj) uzima ono što mu se naredi a zabranjen mu je rad po svome srcu, dok se duhovni namjesnik (bedel) ni za šta ne interesuje nego čini stvari u svom odsustvu sa svojim Uzvišenim Gopodarom, iščeznuo je u Njemu. Velijj je stalno pod naredbom dok je bedel svjesno uskradenog izbora, a uz sve to čuvajudi šerijatske granice. Onaj ko nije predan ni sebi ni svijetu čuva granice šerijata, zatim se preda moru određenja čiji ga talasi čas uzdižu čas spuštaju, čas izbace na obalu čas odvuku na duboke pučine. Bude kao „Drugovi pedine“ (ashabi-Kehf) o kojima Uzvišeni kaže: „Mi smo ih prevrtali sad na desnu, sad na lijevu stranu.“ (El-Kehf-18) Oni ne posjeduju pamet, svijest i osjedanja. Obitavaju u kudi blagosti i blizine, zavorenih očiju, vanjskih i unutarnjih. Tako je ovaj što se hode približiti zatvorio svoje oči od svega drugog mimo
Gospodara Uzvišenog i ne gleda nego radi Njega i s Njim; ne čuju nego od Njega. Moj Allahu učini da nam nepostojedim bude sve osim Tebe a nas učini da postojimo po Tebi, i „daj nam ono što je dobro i na dunjaluku i na Ahiretu i sačuvaj nas od patnje u Vatri.“ (Suretul – Bekare, 201). Sa Imenom Milostivog, Samilosnog Allaha, - Počinjem! O govoru bez djela - rada Rekao je, Sejjid Abdul-Kadir Gejlani, Allah zadovoljan s njim, u petak rano ujutro, u medresi, 21.zu-lka'deta, 545.g.h. slijedede: „O mještani! Namnožilo se licemjerje među vama a umanjila se iskrenost. Povedaše se priče bez djela. Riječ bez djela ništa ne vrijede, šta više, to je dokaz protiv tebe a ne za tebe. Rad bez djela je poput kude bez ulaza i bez prozora, riznica iz koje se ne može drugome dati. To je prazni poziv bez jasnog dokaza. Forma bez duše. To je kip bez ruku, nogu i bez ikakve modi. Vedina vaših djela su poput tijela bez duše. Duša, to je iskrenost i predanost (ihlas), jedinstvo (tevhid), te ustrajnost u izvršavanju propisa Allahove, dž.š. Knjige i Sunneta Njegovog Poslanika. Ne budite nemarni! Postupite ssuprotno svome trenutnom stanju pa dete ispravno postupiti! Pridržavajte se zapovjedi, okanite se zabranjenog i prihvatajte odredbu. Rijetki su pojedinci među ljudima čija se srca poje napitkom prisnosti, osvjedočenja i bliskosti, te ne osjedaju udarac sudbine i njene kušnje. Oni danima podnose kušnju a za nju ne znaju, nego hvale Uzvišenoga Allaha kako ne bi došli u situaciju da se suprotstave Gospodaru svome. Kušnje se spuštaju i na odabranu skupinu kao što se i na vas spuštaju. Među njima ima onih koji se strpe, a i drugih koji su odsutni i u pogledu nedada i same strpljivosti. Teškode se osjedaju kad je slab iman, kad je čovjek u duhovnom formiranju još dijete, a strpljivost u doba njegove rane mladosti, dok je suglasnost onda kada postane punoljetan, a zadovoljstvo kada bude na stupnju da svojim znanjem skoro gleda Uzvišenoga Rabba. Odsustvo (gajb) i utrnude (fena) su faze postojanja srca, a tajna (sirr) je kod Uzvišenog Hakka i javlja se u stanju kontemplacije (mušaheda) i dijaloga (muhadesah). Nestaje njegova nutrina (batin) njegova egzistencija i briše se njena spona sa svijetom i tvori se kod Uzvišenog Hakka. Briše se i topi sve dok Uzvišeni Hakk ne htjedne da je proživi. Zatim ako htjedne da je nanovo stvori On to učini i sakupi mu ostatke i dijelove, kao što de sakupiti ljudska tijela na Sudnjem danu nakon što su bila raštrkana i raskomadana. Sakupide njihove kosti, meso i kosu, zatim de narediti Israfilu da u njih udahne duše. Ovo je što de se desiti ljudima. Međutim, odabrane, Uzvišeni ponovo vrada bez posrednika, jednom ih izbriše a jednom nanovo oživi. Uslov ljubavi je da ne posjeduješ volju uz svoga ljubljenoga, i da s od Njega ne okreneš ovom svijetu, niti Ahiretu, a niti ljudima. Ljubav prema Uzvišenoge nije jednostavna da svako može zagovarati da je ima. Koliko je onih što se njome diče, a ona je daleko od njih. Nemojte omalovažavati niti jednog muslimana jer su tajne Uzvišenog Hakka u njima zasađene. Budite skrušeni u svojim dušama i nemojte se uznositi nad robovima Allaha Uzvišenoga. Osvijestite se iz svoga nemara, ta vi ste u jednom velikom duhovnom odsustvu kao da ste ved račun za djela svoja položili, prešli Sirat i vidjeli svoja mjesta u Džennetu. Otkuda vam tolika samoobmana? Čovjek se ogriješi o Uzvišenog Allaha i brojne grijehe počini, a o njima i ne razmišlja, ne kaje se za njih i misli da su zaboravljeni. Oni su napisani na stranicama sa tačnim vremenom činjenja. Polagade se račun i snositi posljedice bilo da je u pitanju mali ili veliki prestup. Probudite se nevjernici! Dođite sebi vi što drijemate! Predajte se Allahovoj milosti. Onaj ko u griješenju i prestupima mjeru nije imao i trajno ih činio a nije se pokajao niti popravio, došao je u situaciju da traži nevjeru (kufr) ukoliko se ne promijeni situacija. Dunjaluče bez Ahireta, stvorenja bez Stvoritelja, bojiš se samo siromaštva i žudiš samo za bogatstvom. Teško tebi! Nafaka je određena. Ne uvedava se niti umanjuje, ne dolazi prije, a niti kasni. Ti sumnjaš u obedanje Uzvišenog Hakka, i nepokolebljivo tražiš ono što ti nije dodijeljeno. Tvoja te pohlepa
zapriječila da budeš u društvu učenih ionih koji dobra djela čine. Bojiš se da ti se ne okrnji zarada i da se ne smanji broj kupaca. Teško tebi! Ko te je hranio dok si bio dijete u majčinoj utrobi?! Ti se uzdaš u sebe i u ljude, u svoje dinare i dihreme, u svoju prodaju i kupnju te na mjesnog vladara. Svako na koga se oslanjaš, u stvari, je tvoj bog. Svako koga se bojiš i od koga se nadaš je tvoj bog. Koga god vidiš kao uzroka svoje nesrede ili koristi, a ne vidiš da ti to Uzvišeni Hakk preko njega provodi, taj ti je bog. Ubrzo deš vidjeti što de te snadi. Uzvišeni Hakk de ti uzeti sluh, vid, osjet, imatak i sve ostalo na šta se oslanjaš mimo Njega. Presjedi de ti tvoje veze s ljudima i njihova srca učiniti grubim prema tebi, i oni de ti pomod uskradivati, i s posla te otpustiti. Vrata de ti se pred očima zatvarati, ti deš tumarati od jednih vrata do drugih a ni zalogaj ti nede biti dat, pa čak ni mrvice. A budeš li Njega dozivao On ti se nede odazvati. Sve su to posljedice toga što Mu druga pripisuješ, što se na drugoga mimo Njega oslanjaš, što tražiš Njegove blagodati i u grijehe ih koristiš. Ovo si vidio da se događa mnogima iz ljudskog roda, a vedinom kod griješnika. Među njima ima i onih koji dokuče razloge svoga stanja te se iskreno pokaju te im Uzvišeni Hakk primi njihova pokajanja i gleda ih Svojom milosti, plemenito se ophodedi i blago postupajudi s njima. O, Allahova stvorenja! Pokajte se vi učeni, vi pravnici, isposnici i pobožni! Nema nikoga među vama a da mu nije potrebno pokajanje. Vaša stanja o životu i smrti, meni su poznata. Pokažu li se počeci vaših djela, meni se otkriju njihove kasnije posljedice kada budete umirali. Ako mi je poznato porijeklo imovine jednoga od vas, ja pričekam dok taj ne izađe iz kude. Pa bude li ga trošio na svoju čeljad i porodicu, na siromahe Uzvišenoga Hakka, te za dobrobit ljudi, bude mi znano da taj imetak potiče iz halala. Ako ga pak troši na iskrene robove Uzvišenog Hakka, onda znam da je porijeklo i sticanje je imovine došlo kao rezultat oslanjanja na Uzvišenog Hakka, te da je to besprimjerni halal. Nisam sa vama na vašim tržnicama, nego je Uzvišeni Hakk između mene i vaših dobara, bilo na ovaj ili na drugi način. Mladidu! Dobro pazi da Uzvišeni Hakk ne vidi u tvome srcu koga drugog mimo Njega pa da te na kušnju stavi. Čuvaj se da u tvome srcu ne spazi da se bojiš ili da očekuješ od koga drugoga, ili da koga drugoga vidiš. Očistite svoja srca od drugih mimo Njega i nemojte misliti da šteta i korist dolazi od koga drugoga, jer vi ste u Njegovoj kudi i Njegovi ste gosti. Mladidu! Sve što vidiš od postojedih stvari je prividno uljepšano, i ako to zavoliš ljubav ti je manjkava, i zbog nje deš snositi posljedice. Ispravna ljubav je ona koja ne mijenja ljubav prema Uzvišenom Allahu. To je ona koju gledaš očima svoga srca, a takva je ljubav iskrenih duhovnika koji zavolješe vjerom, odnosno, istinskom spoznajom i osvjedočenjem. Skinuti su zastori sa očiju njihovih srca te su kadri vidjeti što je u neviđenom (gajb). Vide ono što nisu u stanju opisati. Uzvišeni Allahu, obaspi nas Svojom ljubavi sa oprostom i sigurnosti! Vaši dijelovi su, što se tiče ovoga svijeta, zagarantovani do određenih vremenskh granica koje je postavo Uzvišeni Hakk. Niko nije kadar da vam ih preda prije nego dođe dozvola. Mogude da se meleki za te dijelove zaduženi smiju ljudima, čude se njihovj pameti, šae se i smiju onima koji traže ono što im nije određeno ili onome koji traži da dobije svoj dio bez dozvole Uzvišenoga Hakka. Ljudi, okrenete li leđa od tih vrata i dođete li na vrata Uzvišenog Hakka, vaši djelovi de samo izadi i za vama hoditi. Tražite od Uzvišenog Allaha da vam da pameti. Kada dunjaluk dođe pred Allahove miljenike (evlija) oni mu kažu: „Prođi i mimoiđi nas. Mi smo te ved upoznali, ved te vidjeli. Nemoj nam se u životu miješati ved nam je poznat tvoj slučaj. Nemoj nam se gizdati. Tvoj dinar je krivotvoren. Tvoj ukras je na idolu od šupljeg drveta u kome nema duše. Ti si forma bez amela. Vizija bez značenja.“ Izgled i značenje su za bududi svijet. Kad se pojave nedostaci ovoga svijeta kod nekih vjernika, oni od njega bježe. Kada im se pak ukažu nedostaci ljudi, oni izostaju sa njihovih sastanaka, bježe od njih, uplaše ih se i pribježište nađu u pustarama i izbama, trošnim pečinama, među ddine i meleke koji žive na zemlji. Nekada im se džini i meleki pojavljuju u nestvarnim likovima, pokazujudi im se u liku isposnika i bradatih momaka ili u likovima zvijeri. Pojavljuju se u kojem hode likovima. Likovi
kod meleka i džina su poput obješene odječe kod nekoga od vas u kudi, oblače koju hode. Iskreni murid u svojoj želji za Uzvišenim Hakkom u početku osjed tegobu u susretu sa svijetom, slušajudi njihove riječi, gledajudi makar neznatni dio dunjaluka. Ništa ne može da gleda. Srce mu bude izgubljeno, pamet odsutna, a vid poremeden sve dok mu se na glavu srca njegova ne spusti miomiris bliskosti Uzvišenog Gospodara kada se konačno osvijesti. Ustraje u tevhidu, iskrenosti i spoznaji Uzvišenog Gospodara, znanje o Njemu i ljubav prema Njemu, dodi de mu čvrstina i mogudnost da se pridruži svijetu. Snaga mu dolazi od Uzvišenog Allaha, te je u stanju podnijeti njihov teret bez muke. Onda im se približi, počne ih tražiti i svo vrijeme posveti za njihova dobra, a ni trenutka se ne odvaja od svoga Uzvišenog Gospodara. Onaj ko je lažni isposnik (derviš) ili je početnik u svom isposništvu, bježi od svijeta, dok savršeni isposnik ne mari za njima, ne bježi od njih nego ih traži jer je postao istinski znalac Uzvišenog Gospodara. Ko spozna Allaha, ni od čega ne bježi niti se koga boji osim Njega. Početnik bježi od griješnika, i prestupnika, dok ih on (svršenik) traži. Kako da ih ne traži kad su svi lijekovi koji im trebaju kod njega? Zato su neki od njih, neka im se Allah smiluje, kazali: „U lice griješnika se smije jedino znalac (arif).“ Čija se spoznaja Uzvišenog Allaha upotpuni, onda takav postaje upudivač na Njega. Postaje mreža u koju se hvataju ljudi iz mora dunjaluka. Dadne mu se snaga dok ne pobijedi Iblisa i vojsku njegovu, uzimajudi svijet iz njihoih ruku. O isposniče (dervišu) koji si se iz neznanja izdvojio, priđi i poslušaj šta govorim: „O isposnici zemlje! Priđite, porušite svoja skloništa i primaknite mi se. Usjedjeli ste se u svojim osamljenim mjestima nemajudi razloga za to i ne postižudi ništa. Priđite i uberite plodove mudrosti. Alah vam se smilovao. Ja ne želim vaš dolazak zbog sebe nego zbog vas. Mladidu! Potrebno je da se umoriš da bi naučio zanat. Napravi i pokvari pa i hiljadu puta dok ne napraviš lijepo, i onda to ne kvari. Ustraješ li u građenju i popravljanju, Uzvišeni Hakk de ti sagraditi nerazorivo zdanje. Ljudi, kad dete se opametiti?! Kada dete shvatiti ovo na što vam kazujem?! Obilazite ljude vođene Uzvišenim Hakkom pa kada se nađete sa njima, onda im služite imecima svojim i životima svojim. Istinski tragaoci (muridi) posjeduju miomirise, vidljive znakove koji blistaju na njihovim licima, međutim, problem je u vama, u vašim pogledima i u vašim bolesnim umovima. Niste u stanju razlikovati istinskog vjernika od otpadnika, dozvoljeno od zabranjenoga, otrovano od jestivoga, mnogobošca od muvehida, iskrenoga od licemjera, griješenje od pokornosti, niti razlučiti ko je tragalac Hakka, a ko tragalac svijeta. Služite šejhovima koji rade po znanju dok vas ne pouče o bitima stvari! Budite predani u spoznaji Uzvišenog Hakka, jer kad Njega spoznate, spoznadete i sve drugo. Spoznajte Ga, a zatim zavolite. Ako niste kadri gledati Ga očima u glavi, gledajte Ga očima srca. Budete li vidjeli blagodati da su od Njega sigurno dete Ga zavoljeti. Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve selleme, kaže: „Volite Allaha što vas je obasuo Svojim blagodatima, A mene volite zbog Allahove ljubavi prema meni.“ (Revahul-Tirmizi) Ljudi! On vas je obasipao Svojim blagodatima još dok sste bili u majčinoj utrobi a i kad se izašli iz nje. Zatim vam je dao zdravlje, snagu i mod, opskrbio vas da Mu služite i učiniio vas muslimanima, sljedbenicima svoga Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve selleme, prema kome je zahvala i ljubav istodobno zahvala i ljubav prema Njemu. Budete li gledali blagodati koje dolaze od Njega, zamrijet de vam u srcima ljubav prema svijetu. Istinski znalac Uzvišenog Allaha i zaljubljenik u Njega je onaj koji Ga posmatra očima srca svoga, koji dobročinsva i nezgode vidi od Njega te se ne osvrde na one ljude što mu preko njih stižu zgode i nezgode. Ako mu oni učine dobročinstvo, on to posmatra kao izraz izvršenja volje Uzvišenoga Hakka, a ako ga snađu od njih neugodnosti, on to posmatra kao izvršenje Njegove modi. On prebacuje pogled sa stvorenja na Stvoritelja, a uz to Vjerozakonu daje njegovo pravo ne kršedi propise. Srce gnostika se neprestano premješta iz jednoga u drugo stanje dok mu ne ojača neovisnost o svijetu, dok ih ne ostavi i okrene se hrledi Uzvišenom Hakku i jačajudi svoje pouzdanje u Njega. Napušta ga ideja da stvari dobija od ljudi, a ostaje mu uvjerenje da mu ih oni daju
po volji Uzvišenog Hakka. Njegov se um jača i učvršduje povezujudi Božije djelovanje sa ljudskim čime izgrađuje sasvim drugu pamet, pamet od Uzvišenog Allaha darovanu. O, ovisniče o ljudima, ti koji ih za božanstva uzimaš, pripazi se da te ne zatekne smrt u takvom rezonovanju. Allah nede Svoju kapiju otvoriti tvojoj duši niti je pogledati jer se On srdi na svakog mnogobošca koji se na drugoga mimo Njega oslanja. Dužan si odvojiti se najprije od svoga nefsa, zatim od ljudi, pa od ovoga svijeta, pa od Ahireta, i na koncu da se osamiš sa Gospodarom, onda je prvo oslobodi svoga postojanja, svoga razmišljanja i zanesenosti. Teško tebi! Sjediš u svojoj bogomolji a srce ti je u svijetskim kudama. Očekuješ njihov dolazak i njihove darove. Gubiš vrijeme pravedi od sebe formu bez značenja. Nemoj se smatrati sposobnim za nešto u čemu te Allah nije učinio sposobnim. Ako te Allah nije učinio sposobnim za nešto, ni ti a niti ljudi nede to modi ostvariti. Ako ti On nešto želi, On te i osposobi za to. Ne budeš li imao zdravu duhovnost i srce čisto od svega mimo Allaha Uzvišenoga, onda ti ni formalno odvajanje nede koristiti. Moj Allahu, učini da se ja okoristim od ovoga što rekoh i da se oni okoriste od mojih riječi i svoga slušanja. Sa Imenom Milostivog, Samilosnog Allaha, - Počinjem! O bogobojaznosti (Mehafetullah) U utorak naveče, osamnaestoga zu-l-ka'deta, 545.g.h. u medresi je, sejjid Abdul Kadir Gejlani, Allah zadovoljan njime, govorio: Uzvišeni Hakk je dostojan da Ga se boji i da se za Njim čezne makar i da nije stvorio Dženneta i Džehennema. Budite Mu pokorni tražedi Njegovo Lice. Šta de vama Njegova nagrada i kazna. Pokornost Njemu se iskazuje kroz izvršavanje naredbi i klonjenje zabrana te kroz strpljivost u prihvatanju Njegove odredbe. Iskreno Mu se pokajte! Plačite pred Njim! Unizite se pred Njim suzama očiju iz srca vaših. Plač je ibadet kada proizilazi iz poniznosti. Ako umreš na tevbi, iskrenom nijjetu i čistim djelima, Uzvišeni Hakk de ti pomodi i usmjeriti ka nagradi onih prema kojima je nepravda učinjena. On manifestuje Svoju milost i blagonaklonost prema poslušnicima. Voli Ga i na ovom i na bududem svijetu. Ljubav prema Njemu učini sebi najvažnijom ambicijom. Neophodna ti je jer jedino od nje imaš koristi. Sav svijet te želi sebi privoliti, a Uzvišeni Hakk to želi tebi. Ljudi! Vaši nefsovi vam se predstavljaju kao božanstva a vi ne uviđate to što se oni ohole spram Uzvišenog Hakka. Želite drugo mimo onoga što On hode i volite Njegovoga neprijatelja šejtana prokletoga a ne volite Njega. A kada dođu Njegovi propisi, oni se ne slažu sa njima niti se na njih obaziru, nego ih odbacuju i osporavaju. Oni ne posjeduju nikakva znanja o pravom islamu. Zadovoljili su se samo imenom islama, a to nit de im pomodi niti pribaviti kakvo dobro. Mladidu! Obaveži se strahopoštovanjem i nemoj se nadati dok ne sretneš Uzvišenog Gospodara i ne pristaneš stopalom srca svoga iskrenoga nijjeta pred Njim, te dok se ne dadne garancija tvoje sigurnosti u tvoje ruke, tada se trebaš osjedati sigurnim. Kada te On učini sigurnim, naidi deš na mnoštvo dobra kod Njega. Kad te On osigura, zaustavi se jer kada On daruje nešto onda se to ne vrada. Kada Uzvišeni Hakk očisti Svoga roba, On ga primakne i približi Sebi. Kada god takvim robom ovlada strah, On spusti na njeg nešto čime de umiriti srce i nutrinu, i to bude između Rabba i roba. Teško tebi! Neznalice! Suprostavljaš se Uzvišenom Hakku i zapostavljaš Ga u kraju srca svoga zaokupljen služenjem ljudima. Ima ljudi koji su zauzeti služenjem Uzvišenom Hakku, pa im je On srca Sebi približio, obznanio im Se i ona su Ga spoznala. Kada neko od njih spozna Uzvišenoga Hakka i izvojuje pobjedu nad svojim nefsom, nad svojom strašdu, nagonima i šejtanom i očisti se od njih i od ovoga svijeta, Uzvišeni Hakk mu otvori vrata Svoje blizine tražedi da s nečim konkretno zabavi te mu se rekne: „Povrati odakle si došao i služi svijetu i upučuj ih na Nas.“ Budite na usluzi onima koji traže i
žele Naše puteve. Vi ne znate u kakvom su stanju ovi ljudi. Vi sastavljate svjetlost sa tminom u vašim nefsovima koji su u stvari vaši neprijatelji. Udovoljavate svojim suprugama izazivajudi gnjev vašega Gospodara Uzvišenoga. Mnogo je onih koji izjednačuju i pretpostavljaju zadovoljstvo svojih supruga i svoje djece Allahovim dž.š.zadovoljstvu. Vidim da su tvoji pokreti i mirovanja, te sva tvoja briga usmjereni ka tvome nefsu, tvojoj ženi i tvome djetetu, a od Hakka Uzvišenoga ni pomena nema. Pazi se! Ti nikako da se ubrojiš među ljude. Savršen čovjek u svojoj zrelosti ne radi ni za koga osim za Hakka Uzvišenoga. Oči tvoga srca su oslijepila i uprljala čistotu tvoga tajnog bida. Zaklonjen si od svoga Gospodara a da toga ni svjestan nisi. Zato su rekli neki odabranici, Allah ih blagoslovio: „Teško onim što su zaklonjeni a ne znaju da su zaklonjeni.“ Teško tebi! U tvome nastupu (djelovanja-govora) je razbijeno staklo mješano sa tvojim zalogajem a ti to ne vidiš i jedeš i nisi ni svjestan snage tvoje pohlepe, i nadmodnosti tvoje strasti i požude, te žestine tvoje nestrpljivosti. Samo za sat vremena deš isjedi svoj stomak i upropašten biti. Sva tvoja nesreda je posljedica tvoje udaljenosti od tvoga Gospodara i zbog tvojega stavljanja na drugo mjesto Njega. Da si istiski upoznat sa ljudima rasrdio bi se na njih a zavolio njihovoga Stvoritelja. Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve selleme je kazao: „Informiši se o njima pa deš ih prezrijeti!“ tj. ohladide ti. (Revahul – Taberani) Ti voliš i mrziš bez istinskog razmišljanja. Pamedu se razmišlja a pameti nemaš, srcem se prozrijeva a srca nemaš! Srce je to koje promišlja, pouku i savjet prima! Uzvišeni veli: „U tome je zaista, pouka za onoga ko srce ima ili ko sluša, a priseban je.“ (Kaf, 37) Pamet se u srce preobrazila, srce u tajnu bida, tajna u isdeznude u stvarno opstojanje. Adem, a.s. i drugi vjerovjesnici su imali i prohtjeva i želja iako su se suprostavljali svome nefsu i tražili zadovoljstvo svoga Uzvišenoga Gospodara. Adem, a.s. je samo jedan prohtjev u Džennetu zadovoljio, i jedanput dok je u Džennetu bio posrnuo, zatim se pokajao i nikda se nije na to povratio. Iako je njegova požuda lijepa bila, nije htio napuštati blizinu Uzvišenoga Hakka. Vjerovjesnici, Allahov blagoslov na njih, stalno su oponirali svome nefsu, nagonu i strastima da su se pridružili melekima s obzirom na svoju suštinu, upravo zbog veličine njihove borbe i obračuna sa nižim porivima. Vjerovjesnici, poslanici i Božiji miljenici su ustrajni, pa i vi takođe trebate ustrajati u srtrpljivosti. Mladidu! Trudi se da nikoga ne uznemiravaš i da imaš dobre namjere prema svakome, osim ukoliko ti je Zakon propisao da nekoga uznemiravaš u tom slučaju je tvoje uznemiravanje ibadet. Razumni, velikodušni i iskreni ved su svojim likovima označili kraj svijeta. Kijamet su na svojim dušama ved uspostavili, svoje interesovanje okrenuli od ovoga svijeta a svojim potvrđivanjima vjere poimaju Sirat idudi srcima svojim dok se ne zaustave na vrtima Dženneta. Na putu zastaju govoredi: „niti demo sami jesti niti piti, jer plemenit čovjek ne jede nikad sam“, - te se ponova vradaju na dunjaluk, pozivajudi ljude u pokornost Uzvišenom Allahu, obavještavajudi ih o tome što ih čeka kako bi im olakšali stvari. Iz snage svoga vjerovanja i porinuda u potpunu spoznaju, takav srcem gleda sve ono čega ga Uzvišeni obavještava od kijametskih stvari. Vidi Džennet i Džehennem i ono što je u njima, vidi Sur i meleka koji je njime zadužen, vidi stvari onakvim kakve jesu. Vidi ovaj svijet i njegovu prolaznost te propast onih koji mu se odaju. Vidi ljude kao pokretne grobove a kada dođe na mezarje osjeti blagodati i patnje u njemu. Vidi Kijametski dan i stajanje ljudi na njemu. Vidi milost Uzvišenog Allaha i Njegovu kaznu. Vidi meleke uspravljene, vjerovjesnike, poslanike, ebdale i evlije na svojim pozicijama. Vidi stanovnike Dženneta kako se međusobno posječuju i stanovnike Vatre kako se međusobno optužuju. Onaj čiji je pogled ispravan, okom u glavi gleda svijet, a okom u srcu gleda djelovanje Uzvišenoga Allaha u njima. Gleda kako ih On pokrede i umiruje. Ovo je pogled modi odabranih prijatelja Uzvišenog Allaha. Ovaj i kada gleda osobu vidi njegovu vanjštinu svojim okom u glavi, njegovu nutrinu okom u srcu, a njegovog Gospodara očima svoje tajne (sirr), ko služi i bude
uslužen, taj kada mu dođe odredba sudbine prihvata je makar ga odnijela na kopno ili more, na lahku stranu ili brdo, bilo da mu donosi sladak ili gorak zalogaj. On se slaže sa odredbom u ovosvjtskom uzdizanju ili uniženju, u bogatstvu ili siromaštvu, u zdravlju i bolesti. On ide uz odredbu sve dok ona ne sazna da se on umorio i tada silazi da ga stavi na odgovarajude mjesto i on postaje njen upravljač kojemu je ona na usluzi, i koja je prema njemu ponizna zbog njegove blizine Uzvišenom Allahu i ukazane mu počasti. Sve je to postigao suprostavljajudi se svojoj duši, strasti, naravi, običaju, šejtanu i lošem društvu. Moj Allahu, podari nam suglasnost sa sudbinom u svakoj situaciji. „Gospodaru naš, daj nam ono što je dobro i na dunjaluku i na Ahiretu i sačuvaj nas od patnje u Vatri.“ (Suretul – Bekare, 201) Sa Imenom Milostivog, Samilosnog Allaha, - Počinjem! O borbi protiv nefsa – strasti i šejtana I rekao je, Sejjid Abdul Kadir Gejlani, Allah zadovoljan njime, u tekiji, rano izjutra u nedjelju šesnaestog medresi zu-l-ka'deta 545.g. hidžretske: Uzvišeni Allah te ved obavijestio o dvije vrste džihada: vanjski i nutarnji. Nutarnji je džihad protiv nefsa, strasti, nagona i šejtana, zatim pokajanje zbog grijeha, propusta i ustrajnosti u njima, te napuštanje zabranjenih uživanja. Vanjski džihad je protiv nevjernih koji se suprostavljaju Njemu i Njegovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve selleme, gdje se ima osjetiti oštrina njihovih sablji, koplja i strijela, gdje se gine i ubija. Nutarnji džihad je teže naravi od vanjskoga, jer je on nešto što je trajno obavezno i što se stalno ponavalja. Kako nede biti teži od vanjskoga kada on predstavlja presijecanje svih spona duše sa zabranama i njihovo napuštanje, te primjenu naredbi Zakona i suzdržavanje od njegovih zabrana? Pa ko primjeni Allahove, dž.š. naredbe u oba džihada postidi de nagradu i ovoga i bududeg svijeta. Rane na tijelu šehida su kao ogrebotina na vašoj ruci. One mu ne predstavljaju nikakvu bol. Smrt na borbenom putu protiv nefsa je njegovo kajanje od grijeha, što on doživljava kao žedan hladnu vodu. Ljudi! Mi vas ničim ne opteredujemo a da vam istovremeno de dajemo bolje do toga. Naime, svaki trenutak ima svoju naredbu i zabranu koja ga karakteriše s obzirom na njegovo srce, što nije slučaj sa drugima, sa munaficima, neprijateljima Uzvišenog Allaha i Njegovoga Poslanika, koji de zbog nijekanja uzvišenoga Hakka i suprotstavljanja Njemu završiti u vatri. A kako da i ne uđu u nju kad su za života na ovom svijetu oponirali Hakku a udovoljavali svojim nefsovima, strastima, nagonima, običajima i šejtanima te iskorištavali Dun-ja na uštrb Ahireta. Kako da ne uđu u vatru, a ved su slušali Kur'an a nisu ga vjerovali, niti su radili po njegovim uputama niti se klonili onoga što zabranjuje. Ljudi! Vjerujte u ovaj Kur'an, radite po njemu i budite iskreni u svojim djelima. Ne ponašajte se uznosito i licemjerno dok radite. Ne tražite zahvale od ljudi i njihove naknade za svoje učinke. Samo rijetki pojedinci među ljudima istinski vjeruju u Kur'an i radi po njemu tražedi Lice Uzvišenog Allaha. To je razlog te je mali broj istinskih vjernika a velik broj munafika. Šta vas čini lijenim u pokornosti Uzvišenom Allahu, a šta vam daje snagu te ste pokorni Njegovom i vašem neprijatelju šejtanu prokletom? Ovi izabranici čeznu da ne budu bez Hakkovih zaduženja. Oni znaju da je strpljivom u provođenju Njegovih naredbi, dosuda i odredbi mnogo dobro i ovoga i bududeg svijeta. Oni se slažu sa Njegovom raspodjelom i Njegovim uskradivanjem: nekada strpljivošdu a nekada zahvalom, nekada bliskošdu a nekada udaljenošdu, nekada u muci a nekada u blagostanju, nekada u izobilju a nekada u neimaštini, nekada u zdravlju a nekada u bolesti. Sva im je briga u čuvanju srca sa Uzvišenim Hakkom. Ovo im je od svega najvažnije. Čeznu za spasom svojih i drugih kod Stvoritelja i neprestano mole Uzvišenog Hakka za dobrobit njih.
Mladidu! Budi ispravan postat deš rječit. Budi ispravan u izvršenju propisa bideš napredan u nauci. Budi ispravan u duši bideš razborit u javnosti. Sva je sreda u pokornosti Uzvišenom Hakku. Pokornost je u izvršenju svih naredbi i ustezanja od svih zabrana i strpljivom podnošenju svih kušnji. Ko doziva Uzvišenog Allaha, On de mu se odazvati. Ko bude Njemu pokoran sav de mu se svijet pokoriti. Ljudi! Primite moj savjet jer vam ja uistinu dobro želim. Ja sam u svim svojim stanjima posmatrač i sebe i vas. Posmatram Allahove, dž.š. učinke u meni i vama. Vi me ne interesujete, jer ja želim za vas a ne za sebe. Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve selleme, je rekao: „Vjernik nede upotpuniti svoje vjerovanje sve dok ne bude želio svome bratu ono što želi sebi.“ (Revahul – Ebu Davud) Ovo su riječi našega zapovjednika, poglavara, velikodostojnika, vođe, našega pomagača i zagovornika, prvaka među vjerovjesnicima, poslanicima i iskrenim odabranicima od vremena Adema, a.s. sve do Sudnjega dana. Zanijekao je cjelinu vjerovanja ko ne voli svome bratu muslimanu kao što voli samome sebi. Ako voliš ugodna jela, najljepša odijela i najprikladnije pozicije te najljepši izgled i mnoštvo imetka, a svome bratu suprotno tome, slagao si u tvrdnji da posjeduješ potpun iman. Ti što malo razmišljaš, susjed ti je siromašan, imaš familije u nevolji i imetak na koji si dužan zekat dati. Svakog dana ubireš profit, jedan iza drugoga. Imaš bogatstva koje ti nadilazi stvarne tvoje potrebe. Tvoje uskradivanje da im udijeliš jeste tvoje zadovoljstvo njihovom bijedom. Ali kada za leđima imaš svoj nefs, svoju strast i šejtana, naravno da ti nede biti lako činiti dobra. Posjeduješ snažnu pohlepu, veliku nadu, ljubav prema dunjaluku, malo bogobojaznosti i vjere, i činiš širk sobom, svojim imetkom i drugim ljudima. Nikakvoga dobra ti nemaš. Onaj ko gaji želju za ovim svijetom, ojačava svoju pohlepu a zaboravlja na smrt i susret sa Uzvišenim Hakkom i ne pravi razliku između dozvoljenoga i zabranjenog, taj se poistovjetio sa nevjernicima koji kažu: „Postoji samo život naš zemaljski, živimo i umiremo, jedino nas vrijeme uništi.“ (El-Džasije, 24) Kao da si ti jedan od njih, međutim ispriku nalaziš u islamu. Spasio si sebi život izgovorom šehadeta. Ponašaš se u svome namazu i postu kao i drugi iz adeta a ne iz ibadeta. Ljudima se predstavljaš kao bogobojazan a srca si griješnoga. Ništa ti to nede pomodi. Ljudi! Šta vam koristi glad i žeđ tokom dana a naveče griješite. Vi izjelice harama! Uskradujete sebi pijenje vode u toku dana a zatim naveče pijete krv muslimanima. Među vama ima onih koji danom poste a razvrat nodu čine. Od Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve selleme, se prenosi da je rekao: „Moj ummet nede biti prepušten sumnjama dokle god budu odavali potrebnu pažnju mjesecu ramazanu!“ (Merfuan) Pažnja prema njemu je u bogobojaznosti, i da ga ispostite u ime Allaha čuvajudi se šerijatskih ograničenja. Mladidu! Posti, pa kada se htjedneš iftariti podari nešto od svoga iftara siromašnima. Ne jedi sam, jer onaj ko jede sam i drugoga ne nahrani boji se da de osiromašiti i na prosijački štap pasti. Ljudi! Vi ste siti a komšije vam gladni, a tvrdite da ste vjernici! Nije ispravno vjerovanje onoga od vas koji posjeduje hranu u izobilju za sebe i svoju porodicu, a prosjaka koji mu dođe na vrata vrati razočaranog. Ubrzo deš vidjeti svoj slučaj. Ubrzo deš biti kao on, i biti odbijen kao što si ti njega odbio iako si bio u mogudnosti da mu daš. Teško tebi! Što nisi ustao i uzeo što je ispred tebe i udijelio mu te tako povezao dva stanja. Privrženost je u tvom ustajanju i udjeljivanju imetka. Naš Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve selleme, bi običavao dati iz svoje ruke, hranio je svoju kamilu, muzao bi svoje ovce i krpio bi svoju košulju. Kako možete tvrditi da slijedite a vi suprotno radite i govorite. U svojoj tvrdnji vi ste prazna priča bez dokaza. Za takvoga se kaže: „Ili budi prvi židov ili se nikako ne pozivaj na Tevrat“. Tako i ja hodu da ti
kažem, ili dođi sa ispunjenim šartima islama, ili nemoj govoriti da si musliman. Drži se islamskih šarta. Držite se suštine islama a to znači potpunu pokornost pred Uzvišenim Hakkom. Pomozi ljudima danas da bi tebi Allah sutra pomogao svojom milošdu. Smiluj se onima koji su na zemlji da bi se smilovali tebioni koji su na nebu. Nakon kratkog objašnjenja nastavio je: Dokle god budeš stajao uz svoj nefs nedeš dostidi ovaj stupanj. Dokle god budeš nastajao postidi nefsansko zadovoljenje bideš pod njegovim vođstvom. Duša ima svoj hakk, a ti joj uskrati zadovoljenje. U njenom vezivanju za istinu stoji njena vječnost, dok je njeno vezivanje za zadovoljavanje u stvari, njena propast. Njen hakk je u onome nužnom od hrane, odjede, pida, mjesta boravka, a zadovoljenje nalazi u užitku i sladostrašdu. Uzmi njen hakk iz ruku Zakona, jer svo njeno zadovoljavanje sudbinom je predodređeno po Allahovom znanju. Hrani je dozvoljenim, a ne zabranjenim. Sjedi na vratima Šerijata i zaduži je da mu služi pa deš biti spašen. Nisi li čuo riječi Uzvišenog Allaha: „Ono što vam Poslanik da, to uzmite, a ono što vam zabrani ostavite!“ (El-Hašr, 7) Zadovolji se laganim stvarima i navikni svoju dušu na to. Pa ako dođe izobilje iz ruke sudbine i znanja, snadi deš se u tome. Zadovoljiš li se jednostavnim životom, duši ti nede nauditi niti de je mašiti ono što je određeno. Hasan el-Basri, Allah mu se smilovao, govorio bi: „Vjerniku je dovoljno što i kozi: šaka hurmi i malo vode“. Mu'min preživljava, a munafik se iživljava. Mu'min preživljava jer se nalazi na putu i zato što nije došao na stepen za koji zna da ima na njemu sve što treba. Munafik niti ima stepena niti cilja. Kako li su brojni vaši propusti u danima i mjesecima. Pravite si palate bez svrhe. Vidim da ne pravite propuste u ovosvjetskim stvarima, ali ste u vjeri nemarni. Postupite suprotno, zakon de te udariti. Ovaj svijet nikom nije vječno ostao pa nede ni vama. Ljudi! Imate li potvrdu od Uzvišenog Hakka za život? Kako li je malo vaše razmišljanje! Ko gradi ovaj svijet a ne u ime Njega, ruši svoj Ahiret. Taj sakuplja ovaj svijet u ime drugoga rastakajudi svoju vjeru. Deside se između njega i Uzvišenog Hakka da de se On rasrditi na njega zbog traženja zadovoljstva od stvorenja poput njega. Kada bi znao da deš ubrzo umrijeti i dodi pred Uzvišenog Hakka, te da deš polagati račun za sva djela, sigurno bi umanjio sakupljanje dunjaluka. Prenosi se od Mudroga Lukmana, Allah mu se smilovao, da je savjetovao svoga sina: „Sinko moj, kao što si oblio a ne znaš kako, tako deš i umrijeti a da nedeš znati kako si umro.“ Ja vas opominjem i zabranjujem, a vi niti da se opametite niti da se grijeha kanite. Vi što ste daleko od dobra, zaokupljeni ovim svijetom, raste vam dunjaluk koji de vas ugušiti. Nede vam koristiti to što se sakupili niti što ste se time naslađivali. Sve de to biti vaše proklestvo. Mladidu! Budi ustrajan i osujeti zlo. Riječi imaju svoje sestre, pa kada ti se neko obrati jednom riječju, i ti mu uzvratiš, dodi de zatim i druge i nastade netrpeljivost među vama. Vrlo rijetki pojedinci su sposobni da pozivaju svijet ka vratima Uzvišenog Hakka. Oni de biti jamac protiv onih koji ne prime njihov poziv. Oni su blagodat za vjernike i nedača za dvolične protivnike Allahovog dina. Naš Gospodaru, obaspi nas tevhidom, i nadahni nas miomirisom neovisnosti o ljudima i o svemu drugom osim Tebe. O, monoteisti! O, politeisti! Niko od stvorenja ne posjeduje ama baš ništa. Svi su nemodni i kraljevi, i velikodostojnici, i vladari, i bogataši i siromasi. Svi su oni zarobljeni Allahovom dž.š.odredbom. njihova srca su u Njegovoj Ruci i On ih okrede kako hode.
Nemojte gojiti svoje nefsove jer de vas oni izjesti. To je kao kad čovjek uzme krvožednog psa, uzgaja ga i goji, pa kada se s njim osami, naravno da de ga taj pas pojesti. Nemojte oslobađati porive svoga nefsa i ograničite mu boravište, inače de vas baciti u doline propasti pa dete ga morat slijediti. Sasijecite mu dotoke i ne puštajte ga samozadovoljavanju. Gospodaru naš, pomozi nas protiv naših nefsova. „Gospodaru naš, daj nam ono što je dobro i na dunjaluku i na Ahiretu i sačuvaj nas od patnje u Vatri.“ Sa Imenom Milostivog, Samilosnog Allaha, - Počinjem! O izbjegavanju da tražiš od stvorenja Rekao je, Allah, zadovoljan s njim, Sejjid Abdul Kadir Gejlani, u utorak navede, u medresi 5-og zu-lka'deta 545.g. hidžretske: Ovaj svijet je zastor Ahireta, a Ahiret je zastor Gospodara dunjaluka i Ahireta. Svako stvorenje je zastor od Stvoritelja Uzvišenog. Na što god da se osvrneš to je zastor. Ne osvrdi se na stvorenja, na ovaj svijet niti na bilo što sve dok ne dođeš na kapiju Uzvišenog Hakka stopalima svoje tajne (sirr), zdrave neovisnosti o drugima mimo Njega, dist od svega, zaljubljen u Njega, očekujudi Njegovu pomod i podršku usmjerenog pogleda u Njegovu predominaciju i Njegovo znanje. Pa kada ti se potvrdi prispijede, i kada ti srce i tajna uđu kod Njega, kada te On približi i učini bliskim, oživi i nadvisi nad drugim srcima, zapovjedi ti da im ideš i učini te njihovim liječnikom. Tek tada se osvrni na stvorenja i na ovaj svijet pa de tvoja pažnja biti blagodat na koju oni imaju pravo a tvoje uzimanje dobrota ovoga svijeta iz nnjihovih ruku i njegovo vradanje siromašnima i za tvoje podmirenje, bide u znaku bogosluženja, pokornosti, i spasa. Ko uzme ovaj svijet na ovakav način, on mu nede naškoditi, nego de mu koristiti, očistiti mu dijelove koji njemu pripadaju od truleži ovosvjetskog smetilišta. Istinsko prijateljstvo sa Allahom (velajet) ima svoje vidljjive znakove na licima evlija koje mogu spoznati oni koji su obdareni vjerskom bistrinom. Vanjski znakovi (išaret) su ti koji govore o takvom prijateljstvu a ne jezik. Ko hode sebi spasa neka žrtvuje svoj život i imetak za Uzvišenog Hakka i neka svojim srcem napusti stvorenja i ovaj svijet kao što obična dlaka iziđe na površinu tijesta i mlijeka. Tako isto neka napusti i Ahiret is ve mimo Uzvišenog Hakka. Tada de biti u stanju da svakoj stvari da njeno pravo koje joj pripada. Pred Njim deš uzimati što ti od ovoga i bududeg svijeta pripada i biti na Njegovoj kapiji a svjetovi de stajati tebi u službi. Ne uzimaj ovosvjetske dijelove na zemlji položene a da ti stojiš, nego de svi oni biti na kapiji Vladara. Ti deš sjediti a oni stajati na kapiji Uzvišenog Hakka, dok de poniziti svakoga ko stoji na vratima dunjaluka. Svaki od njih djeluje po zakkonima bogatstva i modi Uzvišenog Hakka. Ovi odabrani ljudi su zadovoljni ako im od Uzvišenog Allaha dođe neimaština u pogledu ovoga svijeta. Zadovoljni su Njime i u pogledu Ahireta kada im ga primakne. Od Uzvišenog Allaha ne traže drugo nego Njega. Znaju da su ahiretski stupnjevi i džennetske blagodati takođe podjeljeni te su napustili i njihovo traženje i rad za njih. Ne žele nego Lice Uzvišenog Hakka. Kada uđu u Džennet ne otvaraju svoje oči dok ne vide svjetlost (nur) Lica Uzvišenoga Hakka. Učini sebi milim neovisnost i oslobođenost. Onaj čije srce ne bude odvojeno od stvorenja i neposrednih uzroka, nede biti kadar hoditi stazama vjerovjesnika, iskrenih i dobrih robova sve dok ne bude zadovoljan sa malim dijelom dunjaluka a velike prepusti odredbi. Nemoj se zalagati u traženju velikih dijelova, inače deš propasti. Ako ti dođu i ogromni dijelovi od Uzvišenoga Hakka bez tvoje volje bideš bezbjedan u njima. Prenosi se od Hasana El-Basrija, k.s. da je kazao: „Savjetuj ljude svojim znanjem i riječima ti što govor držiš“ Savjetuj ljude čistotom svoje tajne i srčane bogobojaznosti a ne slatkoriječivim uzrocima sa pokvarenom duhovnom nutrinom. Uzvišeni Hakk je vjernicima odredio vjerovanje još prije nego ih je stvorio. Ovo je prošlost i ne može se uz nju stajati i na nju oslanjati. Čovjek treba da uloži napor, podigne se i žrtvuje svoj ovosvjetski cilj da se trudi da unaprijedi vjerovanje i istinsku spoznaju te da se preda izljevima blagodati Uzvišenog Hakka. Treba da stoji na Njegovim vratima. Naša srca trebaju da se bore za povedanje vjerovanja, pa nadati se da de nam ga Uzvišeni Hakk darovati bez zarade i
zamora. Zar se ne stidite? Uzvišeni Hakk je Sebe opisao svojstvima kojima je On zadovoljan, pa zar de te ih sebi pripisivati a Njemu poricati?! Nije vas On obuhvatio onim čime je obuhvatio ashabe i tabi'ine. Naš Uzvišeni Gospodar je na Aršu kako je rekao, bez poredbe svojstava i otjelovljenja. Moj Allahu, obdari nas, u vjeri učvrsti i udalji od novotarija i „daj nam ono što je dobro i na dunjaluku i na Ahiretu i sačuvaj nas od patnje u Vatri.“ (SuretulBekare, 201) Sa Ismullahom Milosnim Samilosnim, - počinjem! O suštini tevekula-oslonca na Allaha, dž.š. U petak rano ujutro, četrnaestoga zu-l-ka'deta 545.g.h., Sejjid Abdul Kadir Gejlani, k.s. Allah zadovoljan s njim, je rekao: Nemoj se brinuti za svoju nafaku jer te ona traži više nego li ti nju. Kada ti stigne dnevna opskrba kani se brige za sutrašnjom. Isto kako si ostavio jučerašnji dan koji je prošao, za sutrašnji dan ne znaš da li de ti dodi ili ne. Zabavi se današnjicom. Da si spoznao Uzvišenog Hakka, ne bi se trudio u zaradi nafake. Božija blagonaklonost bi te odagnala od traženja bududi da onaj ko spozna Uzvišenog Allaha zamori svoj jezik. Istinski poznavalac (arif) drži jezik zatvorenim pred Uzvišenim Hakkom sve dok mu ga On ne odveže za dobrobit ljudi. Pa kada mu govor vrada, On digne zamor i težinu sa njegovog jezika. U vrijeme kada je Musa, a.s. čuvao stoku zamuckivao je, zabrzavao, zastajao i teško pokretao svoj jezik. Pa kada je Uzvišeni Hakk odlučio da mu vrati govor, nadahnuo ga je riječima: „Odriješi uzao sa jezika mog, da bi razumjeli govor moj.“ (Ta-Ha, 27,28) Kao da je rekao: Dok sam bio u planinama čuvajudi stoku nisam imao potrebu za ovim, međutim sada moja dužnost se vezuje za ljude i potrebu da im govorim, pa me pomozi da mi riječi tečno sa jezika idu. Allah je oklonio smetnju sa njegovoga jezika te je bio u stanju pravilno i tečno izgovoriti devedeset riječi za isti period za koji je u mladosti upotrebljavao svega nekoliko jednostavnih riječi. Htio je govoriti kada mu nije bilo vrijeme da govori pred fir'avnom i Asijom, pa mu je Allah, dž.š. stavio zapreku. Mladidu! Vidim da posjeduješ malo znanja o Uzvišenom Allahu i Njegovom Poslaniku, malo poznaješ Njegove prijatelje (evlije) i namjesnike njegovog Poslanika i Njegove Zastupnike u svijetu. Tebi nedostaje suština, ti si kavez bez ptice, trošna i stara kuda, drvo koje se osušilo i čiji su listovi svehli. Predaj svoju nemod Uzvišenom Hakku a On de tebi podčiniti tvoju dušu i duše drugih. Iziđi svojim srcem iz sebe i iz svijeta i stani pred Njim čist od sebe i od njih. Pa kada Uzvišeni Hakk htjedne, On de te zaodjenuti, ogrtadem zaogrnuti i povratiti te među svijet. Njegov emr de se preko tebe na njih prenositi uz blagoslov Resullullaha, sallallahu alejhi ve selleme i drugih poslanika. Zatim stani iščekujudi Njegovou naredbu prihvatajjudi sve ono što te se tiče u tome. Ko god se oslobodi svega mimo Hakka Uzvišenoga, i stane pred Njim na nogama srca svoga, i tajne svoje, progovorit de jezikom stanja (hal) kao što je i Musa, a.s. govorio: „Požurio sam k Tebi, Gospodaru moj, da budeš zadovoljan.“ (Ta-Ha, 84) Napustio sam svoj dunjaluk, i svoj Ahiret i sav svijet, prekinuo sam spone i odbacio gospodare i hitro tebi došao da budeš zadovoljan samnom, da mi oprostiš što sam sa njima vrijeme tračio. Neznalice, gdje si ti u usporedbi sa ovim?! Ti si rob svoga nefsa, dunjaluka i strasti svoje. Ti si rob svijeta, Bogu ih pripisuješ jer njih vidiš u šteti i koristi. Stojiš kod Dženneta i čezneš da u nj uđeš. Pred vratima si vatre a strah te da u nj uđeš. Ta gdje ste vi u odnosu na Onoga kkoji srca i poglede okrede i koji govori: „Budi!“ pa biva?
Mladidu! Nemoj se uznositi svojim ibadetima niti se zbog njih uobraziti. Moli Uzvišenog Hakka da ih primi, a pazi se i boj se da ih On ne preokrene u njihovu suprotnost. Šta ti je garancija da ti se tvojim djelima poslušnosti nede kazati: „Postani grijeh!“, a tvojoj čistoti: „Postani nečist!“ Ko spozna Uzvišenog Allaha taj ne ostaje sa stvarima a niti se ičim diči. Ne osjeda se sigurnim sve dok ovaj svijet ne napusti spasavajudi svoj dinn i čuvajudi ono što je između njega i Uzvišenog. Ljudi! Svoja srca zaposlite zikrom i čistim ih držite. Savršena čistoda je kada se odstrani sve osim Allaha, dž.š. Spoznaja Uzvišenog Allaha, to je temelj. Vedinu vas vidim kao lažljivce u svojim riječima i djelima dok se u halvetima i javnim sastajalištima. Što vas potiče da govorite stvari koje ne radite, ili da činite bez istinske odanosti (ihlas) i jednosti (tevhid)? Šta ti koristi što bi se opirao onome što ja imam ili što bi bio time zadovoljan? Žudi za tim da te primi Allah i da sa tobom bude zadovoljan Uzvišeni Hakk. Ubrzo de izadi na vidjelo Sudnjega dana, kada de se svim tvojim dvoličnim postupcima tako kazati! Uzaludno je svako djelo koje je urađeno u ime drugoga a ne i u ime Allaha Uzvišenog. Zato, radite, volite, družite se i tražite od Onoga kome: „Ništa nije kao On i koji sve čuje i vidi sve.“ (Eš-Šura, 11) Niječite, zatim potvrdite! Niječite ono što Mu ne priliči a potvrđujte da posjeduje ono što Mu odgovara, čime je On zadovoljan i čime je dao da bude poslanik Njegov zadovoljan. Budete li ovako postupali nestade poređenja (tešbih) i odricanja Mu atributa (ta'til) iz vaših srca. Prihvatite za društvo Allaha, Poslanika Njegovoga i dobe među Njegovim robovima, veličanjem i odavanjem počasti i poštovanja. Ako želite sebi spasa onda neka mi se niko ne priključuje bez lijepog ophođenja, u protivnom, neka ne dolazi. Još uvijek ste samo ljubazni, stoga odrecite se momenta te ljubaznosti, možda de se nadi među vama ko umije da poštuje i ko ima lijep odgoj iznad vaših umova i shvatanja. Kuhar zna svoje jelo, pekar svoj hljeb, majstor svoje odjelo, te i onaj koji poziva zna one koji mu se odazivaju, one koji su istinski prisutni. Vaš dunjaluk vam je zaslijepio srca pa njima ništa ne vidite. Dalje od njega jer vas on nastanjuje s vremena na vrijeme dok vas lažno ne uzdigne a na Ahiretu zakolje. Napaja vas svojim pidem i sa svojih izvora zatim vam otkida ruke vaše i noge vaše a oči vam ispija. Pa kada nestane obmana i dođe osvješdenje vidjet dete što ste sa sebe učinili. Ovo je posljedica ljubavi prema ovom svijetu, trčanja za njim, hlepnje na njegovom sakupljanju. Ovo su njegovi učinci, pa ga se dobro pričuvajte. Mladidu! Spasa tinema a ti dunjaluk još voliš. Ti što lažno tvrdiš da voliš Uzvišenog Hakka, nema ti sapsa, niti zdravlja dokle god voliš i onaj svijet ili bilo što drugo. Onaj što je istinski upuden ne voli ni ovaj niti onaj svijet, niti što drugo osim Uzvišenog Hakka. Kada upotpuni svoju ljubav prema Njemu i kada je istinski ostvari, dijelovi ovoga svijeta koji mu pripadaju dolaze mu kao prijatna dostatnost. Isto tako, kada dođe na Ahiret, sve što je ostavio za svojim leđima nadi de na vratima Uzvišenoga Hakka. To ga je preteklo do tamo jer ga je on ostavio radi Uzvišenoga Allaha. On daje Svojim prijateljima pripadajude im djelove kojih su se oni ved ranije odricali. Radost srca je mogude zadobiti samo nakon uskradenja nefsanskih radosti. Kada se one onemogude onda se otvore kapije srčanog ushidenja. Tada kada se srce osamostali u svome usredenju sa Uzvišenim Hakkom, onda se spusti milost i na dušu. Rekne se dotičnom robu da ne ubija svoju dušu i njoj stiže njena radost koju ona prihvata u stanju smirenosti. Napusti svoje isjeđavanje sa onim koji te poziva dunjaluku i traži sijela koja de te učiniti neovisnim o njemu. Slični karakteri se međusobno privlače. Jedni oko drugih kruže. Zaljubljeni oko zaljubljenika dok ne nađe Voljenoga kod njih. Oni koji Allaha vole, vole se između sebe zbog Njega, te bez dvojbe, i On njih voli, pomaže ih i upuduje ih jedne na druge. Uzajamno se oni pomažu u pozivu svijeta, dozivajudi ih vjerovanju, jedinstvu i iskrenosti u djelima. Prihvataju ih za ruke i učvršduju na putu Uzvišenog Hakka. Onaj koji služi biva uslužen, ko se lijepo ophodi i preme njemu se lijepo ophode, ko daje dadne mu se. Radiš li za vatru, sutra deš je i dobiti. „Kako zadužiš, tako češ i namiriti. Kakvi budete, tako de vam se vratiti.“ (Revahul Ebu Naim i Dejlani – Kelamu Kibar)
Vaša djela su vaša plada. Radiš kao oni što de vatru nastanjivati a nadaš se da ti Allah daruje Džennete. Kako se možeš nadati Džennetu ne radedi djela džennetlija. Pravi pojedinci srca su oni koji rade srcima svojim a ne samo svojim organima. Djelo koje ne prati srce, pa zar je to djelo? Dvoličnjak radi samo sa svojim organima dok iskreni radi i srcem i organima, i to prije srcem pa tek onda organima. Mu'min je živ a munafik mrtav. Mu'min radi u ime Allaha Uzvišenog a munafik u ime svijeta od koga očekuje pohvalu, i dar za svoje učinke. Djelo mu'mina je isto i javno i tajno, i kad je u osami i kad je u masi, u radosti i nedadi, dok su djela munafika samo za javnost. On radi samo kada mu je dobro, a kada ga nesreda poklopi on ne radi. Nikakvog lijepog odnosa sa Allahom, dž.š. on nema. Nema vjere u Njega, Njegove Poslanike i knjige. Ne naumpada mu ni proživljenje ni polaganje računa. Predanost (islam) mu se sastoji u predavanju svoje glave i svoga imetka dunjaluku a ne da se spasi na Ahiretu od vatre koja je, u stvari, Hakkova kazna. Posti, klanja i obrazuje se radi ljudi, a kada ostane sam vrati se svome uobičajenom zabavljanju i nevjerstvu. Gospodaru naš, utječemo Ti se od ovakvoga stanja, molim Te da nam podariš iskrenost na ovom svijetu i iskrenost sutra. Amin. Mladidu! Budi iskren u svojim djelima. Digni svoj pogled sa djela i traženja naknade bilo kod stvorenog ili Stvoritelja. Radi u ime Allaha, ane poradi Njegove nagrade. Budi od onih koji žele samo Njegovo Lice. Traži Njegovo Lice dok ti se ne dadne, pa kada to dobiješ dobio si Džennet i na ovom i na bududem svijetu. Na ovom svijetu bliskost sa Njim, a na bududem gledanje Njega, a nagrada kome je obedana je prodaja i naplata. Mladidu! Prepusti svoju dušu i imetak u ruke Njegove odredbe, propisa i dosude. Predaj robu njenom kupcu, sutra deš dobiti naknadu. Robovi Allaha! Prepustite svoje duše Njemu, i vrijednost i protuvrijednost njihovu. Recite: „Duša, imetak i Džennet pripadaju Tebi! Sve mimo Tebe pripada Tebi i mi ne želimo ništa drugo do Tebe!“ Susjed prije kude. Drug prije puta. Ti kji želiš Džennet njegova kupnja i gradnja je danas a ne sutra. Uvedaj svoje rijeke blagodarne vode u njima danas a ne sutra. Ljudi! Na Sudnjem danu de se srca i pogledi raspasti. Toga dana de noge tlo izgubiti. Svaki de iz družine stajati na stopalu svoje vjere i bogobojaznosti. Čvrstina stopala je prema čvrstini imana. Toga dana de: „Silnik prste svoje gristi.“ (El-Furkan, 27) Kako je zulum učinio? Tada de griješnik ruke svoje gristi zbog toga što je nered učinio. Kako je mogao zaboraviti na svoga Gospodara? Mladidu! Nemoj se dičiti svojim djelima, jer su djela prema posljednjem stadiju života. Moli Uzvišenog Hakka da ti kraj učini dobrim i da te učvrsti na činjenju Njemu najdražih djela. Nipošto, ni za živu glavu nemoj da ako si se pokajao da to srušiš i da se vratiš griješenju. Nemoj napuštati svoje pokajanje govoredi kako i drugi govore. Ne udovoljavaj svome nefsu, svojoj strasti i porivu suprostavljajudi se time Prijatelju. Grijeh traje toga dana, ali sutra ako si griješnik bio, On de te uniziti i pomod ti uskratiti. Gospodaru naš, pomozi nas da Ti pokorni budemo i ne dopusti nam da se o Tebe griješimo. „Gospodaru naš, daj nam ono što je dobro i na dunjaluku i na Ahiretu i sačuvaj nas od patenje u vatri.“ (Suretul-Bekare, 201)
Sa Ismullahom Milosnim Samilosnim, - počinjem! O radu po Kur'anu, a.š. U utorak naveče, 11. Zu-l-kadeta, 545.g.h., u medresi je, Sejjid Abdul Kadir Gejlani, k.s. Allah zadovoljan s njim, između ostalog rekao: „Hasan el-Basri, Allah mu se smiolovao, je rekao: „Prezirite ovaj svijet, jer, tako mi Allaha, on je ugodan tek nakon što se prezre.“ Mladidu, rad po Kur'anu de te učvrstiti na njegovom stupnju, a rad po sunnetu de te učvrstiti u uvjerenju da je Muhammed, sallallahu alejhi ve selleme vjerovjesnik, koji je sigurno svojim srcem i svojom naklonošdu vezan za srca odabranih. On je njihov ukras i miomiris. On njihove tajne glača i ukrašava. On je taj preko koga se otvaraju vrata bliskosti. On je taj koji razabire i koji je posrednik između srca i tajni između njihovoga Gospodara Uzvišenoga. Kada god mu se primakneš korak, poveda se radost. Ko je priskrbljen ovim stanjem dužan je da se zahvaljuje Allahu i da svoju pokornost uveda. Radost, međutim, bez ovog je lažna. Neznalica se odupire Božijoj odredbi i ustaje protiv nje, a učen je odobrava i zadovoljan je s njom. Bijedniče! Ne suprostavljaj se Božijoj odredbi i ne protivi joj se jer češ propasti. Ispravno se postaviti znači da budeš zadovoljan djelima Uzvišenog Allaha, i da svoje srce izdigneš iznad svijeta i usmjeriš ga ka Gospodaru svijeta te da Ga susretneš sa svojim srcem, tajnom i svojom biti, pod uslovom da ustraješ na slijeđenju Istinitoga, Njegovih poslanika i dobrih robova Njegovih. Ako si kadar služiti njima, onda to i učini jer de ti to priskrbiti dobro i ovoga i bududeg svijeta. Ukoliko bi posjedovao sav dunjaluk a srce ti ne bi bilo kao njihovo, u stvarnosti ne posjeduješ ništa. Svako kko je učinio ispravnim srce prema Allahu imade i ovaj i bududi svijet i prosuđivade između običnog svijeta i izabranika po Allahovom određenju. Teško tebi! Znaš moje mogudnosti, pa šta si tiu poređenju s tim. Sva ti je briga jelo, pida, odijevanje, brak, sakupjanje i hlepnja prema ovom svijetu. Radnici za ovosvjetske stvari su propalice za ahiret. Umaraš svoje tijelo i spremaš ga za crve i druge zemaljske insekte. Prenosi se da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve selleme, rekao: „Uistinu Allah, dž.š. ima meleka koji svakog jutra i vederi doziva: „O sinovi Ademovi rađajte se da umrete, gradite da se sruši, imetak za neprijatelje skupljajte.“ (Merfuan) Vvjernik ima dobar nijjet u svim svojim akcijama. Ne radi na ovom svijetu radi samoga svijeta. Gradi na ovom svijetu za bududi svijet. Gradi džamije, mostove, škole i tekije i popravlja puteve muslimanima. A kada što drugo radi bilo za porodicu, iznemoglim i siromašnim ili što drugo što je potrebno, radi to dok mu se na Ahiretu ne izgradi zamjena za to. Ne izgrađujte radi tjelesnog užitka, strasti ili nefsa. Ako je čovjek duhovno zdrav obitava sa Uzvišenim Hakkom u svim svojim stanjima. Njegovo gubljenje biva sa Allahom, njegovo postojanje sa Allahom, a srce mu se pridruži vjerovjesnicima i poslanicima prihvatajudi njihovu poslanicu riječju, djelom, vjerovanjem i čvrstim ubjeđenjem. Nema sumnje da de im dodi i ovaj i bududi svijet. Onaj ko spominje Allaha živi, vječno, prelazi iz jednoga u drugi život i njemu nema smrti osim jednog trenutka. Kada se zikir nastani u srce onda čovjekovo spominjanje Allaha postaje trajno, makar Ga i ne spominjao jezikom. Kada god čovjek ostaje u zikrullahu, i njegovo prihvatanje i zadovoljstvo Božijim djelima biva trajno. Ako se ne slažemo sa Uzvišenim Hakkom u dolasku ljeta, onda de nas ljeto u laž utjerati, a ako se ne slažemo s Njim u dolasku zime, onda de nas zima ohladiti. Slaganje sa ovim dobima de nam otkloniti njihove neprijatnosti i žestinu njihovog djelovanja. Isti tako, slaganje sa kušnjama i nedadama otklonit de neprijatnosti, moru, malodušnosti, zabrinutost i uznemirenost u trenutku njihovoga javljanja. Kako je divno ponašanje ovih ljudi! Kako su im lijepi trenuci! Sve što im dolazi od Hakka Uzvišenoga za njih je dobro. On ih je napojio omamljujučim sredstvom Svoje spoznaje i uspavao ih u odajama svoje blagonaklonosti. Svojom pažnjom ih učinio sebi prisnima, pa
nema sumnje da im je lijepo s Njim dok su sve osim Njega zaboravili. Oni su stalno mrtvi pred Njim. U vlasti su zanosa, pa kada On hode, proživi ih, uspravi i život im udahne i upozorava ih. Oni su pred Njim kao Drugovi iz Pedine, za koje je Uzvišeni rekao: „Mi smo ih prevrtali, sada na desnu, sad na lijevu stranu.“ (El-Kehf, 18) Oni su među ljudima najpametniji. Od svoga se Gospodara nadaju oprostu i spasu u svojim stanjima. Ovo je njihova briga. Teško tebi, činiš djela stanovnika vatre a nadaš se džennetima. Ti si častoljubiv na nemjestu. Nemoj se ponositi životom svojim, jer samo umišljaš da imaš. Ubrzo de ti se oduzeti. Uzvišeni Hakk te poživio na ovom svijetu da Mu budeš pokoran. Misliš da pripada tebi i činiš u njemu što hodeš. Isto tako je i tvoje zdravlje prolazno, zatim, tvoje bogatstvo, tvoja sigurnost, položaj i sve što posjeduješ od ovosvjetskih blagodati. Nemoj se odved hvaliti ovom prolaznošdu jer deš odgovarati, i biti pitan za sve to. Sve blagodati koje posjedujete od Uzvišenog Allaha su, pa ih iskoristite u djelu pokornosti. Sve vaše želje kod odabranika su prazna zauzetost. Oni žele samo Uzvišenog Gospodara, na ovom i bududem svijetu. Prenosi se da je neko od odabranih rekao: „Zastupaj Uzvišenog Hakka kod ljudi a ne ljude kod Hakka. Razbio se ko se razbio, oporavio se ko se oporavio. Učite od dobrih robova i onih koji prihvataju Njegovu odredbu kako da se ispravno odnosite prema Uzvišenom Hakku.“ Sa Ismullahom Milosnim Samilosnim, - počinjem! O davanju prednosti bratu mu'minu prije nego sebi Devetoga zu-l-ka'deta, 545.g.h., u tekiji je, Sejjid Abdul Kadir Gejlani, k.s. Allah zadovoljan s njim, govorio; Mu'min se opskrbljuje za put a kafir se naslađuje. Mu'min se opskrbljuje na putu, sa neznatnim dijelom imetka i zadovoljava se a vedinu ga za Ahiret sprema. Sebi je ostavio koliko može biti prehrane za jedan dan za jahača, odnosno, koliko može ponijeti. Njegovo svo imanje je na Ahiretu. I srcem i pažnjom svojom je tamo. On je srca odsječenoga od ovoga svijeta. Sva djela pokornosti on tamo otprema, onome svijetu i njegovim stanarima. Ako ima lijepe hrane, počasti njome siromahe jer zna da de na Ahiretu dobiti hranu bolju od te. Cilj osvjedočenog i učenog vjernika jesu vrata blizine Uzvišenom Hakku te da Mu srce stigne još na ovom svijetu, prije Ahireta. Blizina Allahu, dž.š.jeste cilj srčanih koraka i putovanja tajne duše (sirr). Uistinu te vidim da u namazu stojiš, sjediš, pregibaš se i sedždu činiš, da nodu bdiješ i da se umaraš, a srce ti se ne miče s mjesta. Ne izlaziš iz kude svoga opstojanja niti se prolaziš svojih navika. Budi iskren u traženju svoga Uzvišenog Gospodara pa de ti iskrenost odagnati svaki umor. Razbij jaje svoga opstojanja pijukom svoje iskrenosti i prekini konop svoga gledanja na svijet i tvoje mjesto kod njih budakom odanosti i tevhida. Razbij kavez svoga traženja određenih stvari rukom zuhda u njima. Poleti svojim srcem dok ne stigneš na obalu mora blizine svome Uzvišenom Gospodaru. Tada de ti dodi vjetar primata nosedi lađu pažnje i uzeti te i odvesti Uzvišenom Gospodaru. Ovaj svijet je more, a tvoj iman je njegova lađa. Zato mudri Lukman kaže: „Sinko moj, ovaj svijet je more, a iman je njegova lađa, vjetar je pokornost a obala Ahiret“. Ubrzo de vam dodi sljepilo, gluhoda, ukočenost i siromaštvo. Ljudi de biti tvrdoga srca prema vama. Vaša de vam imanja nestajati, bilo da vam propadnu, da se zaplijene ili pokraadu. Budite pametni! Pokajte se Gospodaru Uzvišenome! Svojim imetcima ne činite širk i drugima govorite da s ene zaustavljaju na njima. Izbacite ga iz svojih srca i smjestite ga u kude i džepove svoje. Prepustite ga svojim slugama i nasljednicima. Iščekujte smrt. Umanjite svoju pohlepu i skratite si nade.
Prenosi se da je Ebu Jezid el-Bistami rekao: „Mu'min sa spoznajom (arif) ne traži od Uzvišenoga Allaha, dž.š. niti ovaj niti onaj svijet, nego traži svoga Gospodara. (Mevla) Mladidu, vrati se svojim srcem Allahu, dž.š. Onaaj ko se kaje Allahu, dž.š. se vrada. Uzvišeni kaže: „I povratite se Gospodaru svome!“ (Ez-zumer, 54) Vratite se, znači, da predate sve Njemu: da mu predate svoje duše i da ih prepustite Njegovoj dosudi, odredbi, naredbi, zabrani i uređenju. Prepustite srca svoja pred Njim, bez jezika, ruku, nogu, očiju, bez „kako i zašto“, bez dvojbe i suprostavljanja, nego uz suglasnost i iskrenost. Recite: zapovjed je istina, odredba je istina, sudbina je istina. Budete li takvi, onda nema sumnje da de vam srca hrliti k Njemu i da de Ga svjedočiti. Ni za što se prisno ne vezuj, nego se udalji od svega što je niže Arša do dna. Bježi od svih stvorenja, otadeš odvojen i odsječen od ostalih novotarija. Ponašanje uz šejhove uljepšao je samo onaj ko ih je slušao i dokučio neka njihova stanja u odnosu prema Allahu, dž.š. Neki ljudi ih hvale, a neki ih kude, poput ljeta i zime, nodi i dana. Međutim oba ova stanja oni vide da su od Allaha, dž.š. jer je jedino Allah kadar da ih vodi. Pa kada se to njima desi, onda se ne oslanjaju na one koji ih hvale a niti se bore protiv onih koji ih kude jer nisu njima zaokupljeni. Iz njihovih srca se izišla ljubav ili mržnja prema svijetu. Niti vole, niti mrze, nego su samilosni. Kakva ti korist od znanja bez iskrenosti. Allah te ostavlja u zabludi na znanju: učiš, klanjaš i postiš radi svijeta da bi se oni tebi okrenuli, da svoje imetke troše radi tebe, da te hvale u kudama svojim i na sijelima svojim. Zamisli, da sve ovo postigneš kod njih, pa kada ti dođe smrt, kazna, tjeskoba i patnje koje de učiniti da se odvojiš od njih, oni ti ništa nede modi pomodi, a ono polaganje računa ostaje tebi. Ti što planiraš! Ti si ošteden! Ti si od onih što na ovom svijetu dobit imaju a sutra na drugom vatru. Ibadet je jedan čin čiji su pristalice Allahovi, dž.š. prijatelji (evlija) i ebdali iskreni i Uzvišenom Allahu bliski. Pravi učenjaci su oni što rade po znanju, zastupnici na Njegovoj zemlji i zastupnici Njegovih poslanika. Oni su istinski naslijedili vjerovjesnike i poslanike, a ne vi zanesenjaci, koji ste brbljanjem jezika i izučavanjem vanjskoga znanja zaokupljeni, zapostavljajudi suštinu. Mladidu! Ti nisi na sigurnom putu. Islam je to što ti je potrebno. Islam je temelj na koem se gradi. Šehadet ti nije upotpunjen. Govoriš da nema boga osim Allaha i lažeš. U srcu ti je mnoštvo božanstava. Tvoj strah od vladara i mjesnog upravitelja jeste božanstvo. Tvoje oslanjanje na to što zaradiš, dobiješ, na život i snagu, sluh, vid i rad – božanstvo je. Tvoje viđenje da šteta i korist, darivanje i uskradivanje dolazi od ljudi, božanstvo je. Mnogi ljudi svojim srcima govore o svim stvarima a pokazuju se da govore o Allahu, dž.š. Spominjanje Uzvišenog Hakka je postala uobičajena radnja njihovih jezika a ne srca, pa kada im se te stvari otvoreno kažu, ljute se i govore: Kako nam se to može kazati?! Zar nismo muslimani?! Sutra de se obznaniti njihova stanja i izidi na vidjelo njihova obmana. Teško tebi! Dok izgovaraš La ilahe, podržavaš apsolutnu negaciju a riječima illa-Allah potvrđuješ apsolutnost Njemu a ne drugima. Pa, kad god se osloniš sojim srcem na nešto mimo Hakka, dž.š., slagao si u svome tvrđenju, i Bog ti postaje ono na što si se oslonio, a ne tvoje formalno potvrđivanje. Srce je vjernik, ono je muvehid, ono je iskreni rob, ono je bogobojazno, skromno, ono je isposnik (zahid), ono je nosilac ubjeđenja i spoznaje, ono je pokretač, ono je vladar, a ve mimo njega jesu vojske njegove i sluge njegove. Kada kažeš: „La illahe illa Allah“, Reci to srcem svojim pa onda jezikom. U Njega se pouzdaj i na njegg se osloni, ne na drugoga. Svoju vanjštinu prema slovu Zakona uredi a nutrinu Hakkom Uzvišenim zaokupi. Ostavi dobro i zlo na svojoj vanjštini a svojom nutrinom budi okupiran Stvoriteljem dobra i zla. Onaj ko Njega spozna, unizi se
pred Njim, svoj jezik Njemu prepusti te bude ponizan prema Njemu i dobrim robovima Njegovim. Njegova briga, tuga i žalost mu se poveda i samoprijekor naraste zbog toga što je ranije nemaran bio. Opreznost i strah mu ojačavaju zbog toga što je propustio vrijeme bez spoznaje, znanja i blizine sa Uzvišenim Hakkom, jer On Kaže: „Gospodar tvoj zaista radi ono što želi:“ (Hud, 107). „On nede biti pitan za ono što radi, a oni de biti pitani.“ (El-Enbija, 23). Sufija je stalno u procjepu između dvoga: onoga što ga je prošlo u nehaju, drskosti, neznanju i veselju pa se topi od stida i boji se posljedica, i onoga što dolazi kao novo stanje, da li de biti prmljen ili vraden, da li de mu biti odbijeno ono što doprinese, ili de mu to biti uračunato kao dobro za njegovo ukupno stanje, ili da li de na Sudnjem Danu biti u društvu vjernika ili nevjernika? Zato Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve selleme, kaže: „Od svih vas Allaha najbolje ja poznajem, i ja Ga se među vama najviše bojim“: (Revahul-Buhari) Postoji skupina znalaca (Arifa) koji su izuzeci i vrlo rijetki, te kada takvome neko dođe on mu pročita ono što ga je ranije zadesilo, zna njegovo boravište i gdje de dotični skončati. Njegovo tajno bide (sirr) čita u Lehvi mahfuzu zabilježeno. Zatim to predoči srcu i zapovjedi mu da to sakrije i da duši (nefs) ne pokazuje. Početak ovoga jeste pokornost (islam), izvršavanje zapovjedi, ustezanje od zabranjenoga, te strpljivost u nedadama. Kraj ovoga je u ustezanju od prepuštanja srca bilo kome sem Allahu, dž.š., da su mu na istom nivou i zlato i prašina, pohvala i pokuda, bogatstvo i siromaštvo, postojanje svijeta ili njegovo nepostojanje – te kad mu se ovo upotpuni, Allah Uzvišeni de mu iznad svega toga biti, te de mu od Njega potvrda upravljanja i vilajeta nad svijetom dodi. Iz Allahova izobilja, ko ovakvog vidi, okoristide se i nur de ga zahvatiti. „Gospodaru naš, daj nam ono što je dobro i na dunjaluku i na Ahiretu i sačuvaj nas od patnje u Vatri.“ (Suretul Bekare, 2010) Sa Ismullahom Milosnim Samilosnim, - počinjem! O zabrani licemjerstva-munafikluka U petak ujutro, 7.zu-l-kade, 545.g.h., Sejjid Abdul Kadir Gejlani, k.s. Allah zadovoljan s njim, rekao je sljedede; Dvoličnjače jedan! Allah očistio zemlju od tebe. Nije ti dovoljna tvoja dvoličnost pa učene ljude ogovaraš, i evlije i dobre, vjernike, jedudi im meso njihovo. Ti, kao i tvoja brada munafici, vama de ubrzo crvi jezike vaše i meso vaše jesti. Oni de vas komadati i rastakati, a zemlja de vas progutati, zdrobiti i ispremetati. Nema spasa onome ko nije imao lijepo mišljenje o Uzvišenom Gospodaru i Njegovim robovima dobrim i koji im nije bio u poslušnosti. Zašto da im ne budeš poslušan kad su oni poglavari i vojskovođe. Ko si ti u poređenju s njima?! Uzvišeni Hakk je predao njima mod oslobađanja i vezivanja. Po njima se kiša s neba spušta i rastinje iz zemlje niče. Sav svijet je njihovo stado. Svaki od njih je poput brda, nede ga pokolebati ni niti pokrenuti vjetrovi bolesti i nedada. Nepokolebljivo stoje u svome tevhidu i zadovoljstvu prema Uzvišenom Allahu, mole Mu se i oprosta traže za vaše grijehe, između vas i Njega i skrušeni su pred Njim. A šta je pred vama! Da ste spoznali, ne biste bili na tome na čemu ste sada. Sredite svoje ponašanje pred Uzvišenim Hakkom kao što su se ispravno ponašali oni koji su vas pretekli. Vi ste razmaženi i poput žena u poređenju s njima. Hrabrost pokazujete kad vam to narede vaši nefsovi, strati vaše i narav vaša. Hrabrost u vjeri se postiže izvršavanjem prava Hakka, dž.š. nemojte omalovažavati riječi mudrih i učenih. Njihov govor je lijek a riječi su im plod Allahove, dž.š. objave. Među vama nema Poslanika da ga vidite dok ga ne budete slijedili. Pa kada budete slijedili one istinski dosljedne sljedbenike Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve selleme, to je kao da i njega slijedite. Pa kada vidite njih kao da ste ved njega vidjeli. Družite se sa bogobojaznim
učenjacima jer je doista vaše druženje s njima blagoslov na vas. A nemojte se družiti sa onim učenjacima koji ne rade po onome što znaju jer de uistinu vaše druženje s njima biti nesreda za vas. Ako se družiš sa onim koji je vedi od tebe u bogobojaznosti i znanju, onda de tvoje druženje s njim biti blagoslov na tebe. A ako se družiš sa onim koji je od tebe stariji po godinama a koji nema bogobojaznosti niti znanja, onda de tvoje druženje s njim biti kobno po tebe. Radi u ime Uzvišenog Allaha a ne radi u ime nekoga drugog. Napuštaj zbog Njega a ne zbog nekoga drugoga. Raditi za nekog drugog je kufur, a kloniti se nečega ne zbog Allaha je licemjerstvo. Onaj ko ovo ne poznaje i radi suprotno on živi u iluzuji. Ubrzo de smrt dodi da ti razbije tvoje iluzije. Pazi se! Budi u vezi sa svojim Uzvišenim Gospodarom i u svome srcu prekini vezi sa drugima. Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve selleme, kaže: „Vezujte se za one koji su između vas i Gospodara vašega, bidete sretni.“ (Revahul – ibni Madže) Očistite ono što je između vas i vašeg Gospodara čuvajudi srca dobrih. Mladidu! Ako kod sebe nađeš razliku u primanju bogatoga i siromašnoga nema ti spasa. Ukaži počast strpljivim siromasima jer je tu blagoslov, i u susretu i druženju sa njima. Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve selleme, kaže: „Strpljivi siromasi de biti u društvu Milostivoga na Sudnjem danu.“ (Merfuan). Danas su u društvu s Njim, sa svojim srcima, sutra de biti i sa tijelima. To su oni čija su srca neovisna o dunjaluku i njegovim ukrsima suprostvaljena, koja su izabrala svoje siromaštvo nad bogatstvom i koja su u tome ustrajna. Kada im se ovo upotpuni, onda im se Ahiret obrada i on im svoju dušu podari te se oni za njega vezuju. Međutim, kada ga dobiju uvide da je i on nešto drugo a ne Gospodar njihov, onda se i od njega odvoje, te leđa svojih srca Ahiretu okrenu, bježe od njega stidedi se Uzvišenog Hakka. Kako su se mogli kod nečega mimo Allaha zastaviti i nastaniti se kod stvorenog i njemu prisno prijateljstvo iskazati? Ahiretu su predali djela i dobročinstva i sve su radili u pobožnosti, zatim su odlepršali Njemu na krilima iskrenosti tražedi Voljenog Gospodara. Kod Ahireta su napustili kavez, izišli su iz kaveza svoga opstojanja i odletjeli Onome koji ih je učinio postojedima. Oni traže Najuzvišenijeg Prijatelja. Oni traže Prvoga i Posljednjega, Vidljivog i Nevidljivoga. Stižu u blještavilo Njegove bliskosti. Postaju od onih za koje Uzvišeni Allah kaže: „I oni su zaista kod Nas od onih odabranih dobrih ljudi.“ (Suretul, Es-Sad, 47) Njihova srca su kod Nas, njihova briga i njihovo postojanje su kod Nas; njihova bit, dunjaluk i Ahiret su kod Nas. Kada se ovo upotpuni kod određenih ljudi, njih ni ovaj, a ni bududi svijet ne mogu obmanuti. Sva nebesa i Zemlja te sve što je na njima uključujudi i njihova srca i njihova skrivena bida učinili su isčezlim pred Njim, a On ih je učinio postojedim pred Sobom. Ako imaju kakvih dijelova na ovom svijetu, oni su ih vratili svome ademskom, i ljudskom aspektu radi upotpunjenja svojih dijelova, kako se ne bi znanje mijenjalo, određenje i dosuda. Na najljepši način se odnose prema Allahovom znanju, Njegovoj dosudi i određenju i koriste ono što im dolazi preko isposništva i napuštanja nefsa, strasti i želja. Vanjska prosuđenja kod njih je sačuvana u svim stanjima. Ne škrtare prema ljudima u dunjaluku, i kada bi bili u mogudnosti sve bi ih u blizinu Uzvišenog Hakka odveli i u njihovim srcima ne bi ostalo ni koliko trun mjesta za stvorenja. Dokle god si vezan za dunjaluk nema ti spoja sa Ahiretom, dokle god si vezan za Ahiret nema ti spoja sa Voljenim Gospodarom. Budi preduzimljiv, nemoj se zatupljivati pa da budeš od onih koje je Allah u zabludi ostavio znajudi ih. Iz skupine sredstava koja vode Allahu, dž.š. je i to da se sa siromasima povežeš dajudi im od onoga što posjeduješ. Zar ne znaš da je sadaka lijepo ophođenje sa Allahom, dž.š.koji je i Bogat i Plemenit, pa hode li se Bogati i Plemeniti lijepo ophoditi prema onome koji daje? Udijeli, Allaha radi, koliko jedno zrno, On de ti uzvratiti koliko brdo, udijeli kap On de ti dati more. I na ovom i na bududem svijetu dobit deš svoju nagradu i naknadu.
Ljudi! Ako hodete da se lijepo ophodite prema Hakku Uzvišenom koji daje da vam usjevi rastu, da vam rijeke teku, da vam listaju, granaju i plodove daju stabla vaša, - naređujte a zabranjujte zlo, pomozite Allahov din i Njemu se vratite. Iskren je onaj ko potvrđuje svoju iskrenost u dobru, i čija iskrenost traje i u osami (halvetu) i čišdenju, u sredi i nesredi, u neimaštini i izobilju. Tražite što vam je potrebno od Hakka Uzvišenog, a ne od Njegovih stvorenja. A ako se desi, što je i neminovno, da trebate stvorenja, onda Uzvišenom Hakku uđite srcima svojim pa de vam On s jedne strane među stranama, nadahnudem udovoljiti potraživanje. Pa ako vam se to uskrati ili ga dobijete, to de biti od Njega, ne do njih. Pravi ljudi su izbacili brigu za opskrbom iz svojih srca. Oni znaju da je ona određena i nastanili se na vratima svoga Voljenog Gospodara. Uz Allahov blagoslov, blizinu i znanje, nisu ni o čemu ovisni. Kada im se ovo stanje upotpuni, postaju mjesto kome se ljudi okredu i bivaju savjetodavci u tome kako se ulazi njihovom Gospodaru. Uzimaju ih za ruke njihovih srca i vode k Njemu zalažudi se da im On srca oslobodi i da njima bude zadovoljan. Jedan od takvih, Allah mu se smilovao, kaže: „Pravi Allahovi robovi su oni čije je robovanje istinski usmjereno samo Njemu i koji od Njega ne traže niti ovaj niti bududi svijet. Od Njega traže samo Njega Jedinog. Moj Allahu, uputi sav svijet na Svoja vrata! Ovo je uvijek moja dova, a Tebi pripada odredba. Ovo je opšta dova za koju On nagrađuje, a Uzvišeni čini sa svojim stvorenjima šta On hode. Kada je ispravno srce, ono se ispuni milošdu i samilošdu prema svakome.“ Drugi, neka mu se Allah smiluje, opet kaže: „Ima onih koji mnogo čine dobro a ne ostavljaju grijehe, takvi nisu jedino iskreni vjernici (siddikun). Iskren vjernik ostavlja i velike i male grijehe, zatim usavrši svoju čednu pobožnost ostavljajudi uživanja, zatim se kani onoga što je relativno dozvoljeno (mubah) tražedi da postigne apsolutni hal. Iskreni vjernik neprestano, gotovo dan i nod provodi u ibadetu Uzvišenom Allahu. Prevazilazi uobičajene odnose u svijetu, nesumnjivo, postiže da se njemu zakonitost pokorava: opskrbu dobija odakle se i ne nada, darove prima i po naređenju hranu uzima. Stvari mu jasne i duhovno pročišdene u njegovoj duši. Strpljivo je podnosio razbijanje svojih ovosvjetskih želja, ostajudi u svim situacijama pribran. Molio je, ali mu se molba nije uslišila, pitao je ali nije dobio odgovor. Na stanje se svoje tužio, ali mu je to samo povedalo tugu. Tražio je izbavljenje iz tegobe, ali ga nije našao. Bogobojaznost je pokazivao, ali nije nalazio izlaza. Pokazivao je pripadnost Jednome i iskrenost u svojim djelima ali nije vidio da se približio Onome za koga radi, kao da nije vjernik, niti muvehid. Međutim, pored svega toga bio je ljubazan i strpljiv nad ovakvim odvijanjem stvari. Znao je da je njegova strpljivost lijek za njegovo srce i sredstvo njegovog duhovnog čišdenja i približavanja te da de mu se pravo dobro dodi nakon ovih kušnji bududi su ovo ispiti da se jasno pokaže razlika između mu'mina i munafika, muvehhida i mušrika, iskrenoga i uobraženoga, hrabroga i strašljivoga, stabilnog i labilnog, strpljivog i uznemirenoga, pravoga i pokvarenog, iskrenog i lašca, voljenog i omraženog, sljedbenika i inovatora! Poslušaj riječi jednog od njih, Allah mu se smilovao: „Budi na ovom svijetu poput onoga koji skriva svoju ranu i strpljivo prati djelovanje lijekova težedi da ga muke prođu, sve kušnje i bolesti. Allahu pripisuješ druga vidjevši u ljudima štetu i korist, da oni daju i uskraduju. Svi lijekovi i nestanak neprilika nalaze se u otklanjanju svijeta ispred sebe, u odlučnosti pri prihvatanju dosude i odredbe sudbine, u tome da ne tražiš upravljanje i vlast nad ljudima, te da ti se srce jedino Gospodaru svome preda, da ti se nutrina očisti i da ti pažnja k Njemu bude usmjerena. Kada ovo postigneš, srce de ti se podidi i pridružiti redovima vjerovjesnika, poslanika, šehida, dobrih robova i Allahu osobito bliskih meleka. I dokle god si takav, postaješ sve vedi, uzvišeniji, uzdignutiji, bliži Istini, odbijajudi upravu i zapovijed. Sve de ti se vratiti, nečim deš upravljati a i dobideš što treba. Zaista, uskraden je onaj ko zabranjuje slušanje ovoga govora, vjerovanje u njegovu istinitost i ko ne ukazuje poštovanje prema njegovim pristašama. Vi koji ste se o životu zabavili, bogatstvo života je kod mene, dobit je kod mene, onosvjetsko uživanje je kod mene. Jedanputa vas zovem a drugi puta vam posredujem. Posjednik sam onosvjetskih blagodati. Svakoj stvari njeno pravo dajem. Kad nešto ahiretsko dobijem, ne pojedem ga sam, jer plemenit čovjek nikad ne jede sam. Ko god je dokučio plemenitost Uzvišenog Allaha, nedeš kod takvoga škrtosti nadi. Ko god je spoznao Uzvišenog Allaha, u očima mu sve drugo izblijedi. Škrtost
dolazi od nefsa, a duša onoga ko je istinski spoznao (arif) mrtva je ako se okrene dušama svijeta. Ona smirena iščekuje obeždanu nagradu od Uzvišenog Allaha i pribojava se Njegove obedane kazne. Moj Allahu, podari nam ono što si svima (odabranim) podario „i daj nam ono što je dobro i na dunjaluku i na Ahiretu i sačuvaj nas kazne u Vatri!“ (Suretul – Bekare, 201). Sa Ismullahom Milosnim Samilosnim, - počinjem! O spoznaji Allaha, dž.š. U petak ujutro, 29. ševala, 545.g.h., Sejjid Abdul Kadir Gejlani, k.s. Allah zadovoljan s njim, rekao je sljedede; Ljudi! Spoznajite Allaha, dž.š. – nemojte da ne znate za Njega! Njemu se pokoravajte – nemojte Mu biti neposlušni! Saglašavajte se s Njim, nemojte da Mu oponirate! Budite zadovoljni sa Njegovom odredbom – nemojte da joj se protivite! Silnog i Uzvišenog Hakka spoznajite preko onoga što On stvara. On je Tvorac Opskrbitelj, Prvi, Posljednji, Vidljivi, Nevidiljivi, Prvi bez postanka, Vječni bez nestanka i On radi šta hode. „On nede biti pitan za ono što radi, a oni de biti pitani.“ (Sure Enbija, 23). On je Onaj koji daje bogatstvo, koji daje siromaštvo, koji daje korist, koji daje život, koji daje smrt, koji kažnjava, koji uljeva strah, koji daje nadu…Bojte se Njega, a ne od nekog mimo Njega! Pokredite se sa Njegovom modi i Njegovom mudrošdu – dok mod ne pobijedi mudrost. Odgajajte se crnilom po bjelilu (tojest sprovodedi u praksu ono što se zna). To činite dotle dok se između vas i toga ne ispriječi „nešto“ što de učiniti da dete biti čuvani od kršenja granica šerijjata. Do ovoga ne dospijeva niko, izuzev rijetki pojedinci od dobrih robova. Mi nemamo nikakve potrebe koja je van šerijatskog kruga. Ovo ne poznaje niko, izuzev onaj ko je u ovo dospio. To se ne može spoznati na osnovu samog opisa. U svim svojim poslovima budite u rukama Poslanika, sallallahu alejhi ve selleme. Neka su vam vaši pasovi (strukovi) uvijek vezani s Njegovim zapovijedima, s Njegovim zabranama i slijeđenjem – dok vas Vladar ne pozove Sebi. Tada tražite izun od Poslanika, sallallahu alejhi ve selleme i uđite kod Njeg. Ebdali su nazvani ebdalima jer oni nemaju nikakve volje pored Allahove, dž.š. volje, niti prave bilo kakav izbor pored Njegovog izbora. Oni sude po vanjštini i čine djela po formi a zatim se izdvajaju i čine djela koja se odnose isključivo na njih. Što im se više povedavaju deredže (stupnjevi) i menzile (postaje) – to se sve više i čvršde drže zapovijedi i zabrana, dok ne dopspiju do stepena na kojoj nema ni zapovijedi ni zabrana ved se šerijatske zapovijedi odvijaju u njima i pridodaju im se, dok su oni izolirani. Oni su u izgubljenosti (gajbetu) spram Silnog i Uzvišenog Hakka. Oni se vradaju iz izgubljenosti u vrijeme nastupanja zapovijedi i zabrana, kako bi ih čuvali i kako ne bi prekršili ni jednu od šerijatskih granica. Jer, napuštanje obaveznih (farz) ibadeta je bezvjrstvo, a kršenje zabrana je neposlušnost. Niko se ne oslobađa farzova, ma u kakvom stanju (halu) on bio. Mladidu! Postupaj po Njegovim propisima i Njegovom znanju. Ne skredi sa pravca! Ne zaboravi (datu Mu) prisegu! Bori se sa svojim nefsom, svojom željom (hevom), svojim šejtanom, svojom lošom dudi i svojim dunjalukom! Ne gubi nadu u Allahovu, dž.š. pomod; ona de ti dodi ako budeš stabilan. Allah, dž.š.veli: „Zaista je Allah sa strpljivima“ (Suretul – Bekare, 153) Zatim „Allahova stranka je ta koja uistinu pobjeđuje!, kao i „A one koji se bore radi Nas, Mi demo uputiti našim putevima.“ (Suretul – Ankebut, 69)
Zaveži jezik svoga nefsa, kad htjedne da se žali stvorenjima! Nefsu i svim stvorenjima budi oponent u ime Allaha, dž.š; naređuj im da Mu budu pokorni, zabranjuj lutanje, novotarije (bidate), slijeđenje želje (heve), saglašavanje sa nefsom…Naređuj im slijeđenje Allahove dž.š- Knjige i Sunneta Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve selleme. Ljudi! Poštujte Allahovu, dž.š- Knjigu i neka vas ona odgaja. Ona je veza između vas i Allaha (dž.š.). Ne smatrajte je stvorenom. Allah dž.š. govori: „Ovo je Moj Govor!, a vi govorite: „Nije“ (Suretul – Maide, 56) Ko se suprostavi Allahu, dž.š. i Kur'anu, a.š. bude ga smatrao stvorenim – zanijekao je Allaha (dž.š.). Kur'an se takvoga odriče. Ovaj Kur'an koji se uči, koji se čita, koji se sluša i koji se gleda. Ovaj u mushafima napisani (Kur'an) – Njegov je Govor. Imami-Šafija i Imami-Ahmed, radijallahu anhuma, rekli su: „Pero je stvoreno, a ono što je njime napisano (tj.Kur'an) – nestvoreno je. Srce je stvoreno, a ono što je zapamtilo (od Kur'ana) – nestvoreno je.“ Ljudi! Preporučujte Kur'an – postupajudi po njemu a ne raspravljajudi o njemu. Ubjeđenje govori malo, a djela mnogo. Vi treba da vjerujete u Kur'an. Vašim srcima vjerujte u njegovu istinitost a vašom praksom ga potvrđujte! Pozabavite se onim što de vam koristiti i ne osvrdite se prema manjkavim i niskim razumima! Ljudi! Ono što je navedeno u predaji (tj.u Kur'anu i Hadisu) nikako se ne može dodi razumskim zaključivanjem. Tekst (Kur'ana i Hadisa) nikako se ne može napisati na osnovu logike. Ne napušta se jasan dokaz da bi se prihvatila obična tvrdnja. Od ljudi se ne može uzimati imetak na osnovu običnih tvrdnji bez jasnih dokaza. Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve selleme, je rekao: „Kada bi se ljudima sudilo samo na osnovu njihovih tvrdnji (tužbi) bilo bi ljudi koji bi tražili tuđu krv i imetak. Stoga onaj koji tvrdi (tuži) treba da iznese jasne dokaze, a onaj koji pobija tvrdnju (tužbu) treba da se zakune.“ (Merfuan) Prenosi se da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellme, rekao: „Za ovaj ummet najviše se plašim od munafika koji imaju učen jezik.“ (Merfuan). O učenjaci, o neznalice, o prisutni, o odsutni, stidite se Allaha, dž.š.! Gledajte Ga vašim srcima! Ponizite Mu se! Podmetnite se pod čekide Njegove odredbe! Postojano Mu zahvaljujte na Njegovim blagodatima i svojom pokornošdu Njemu razgonite svjetlom tminu! – Allah dž.š.de vam ukazati počast, uzdidi de vas i dati vam Džennet, i na dunjaluku i na Ahiretu. Mladidu! Trudi se da od dunjaluka ne ostane ništa što bi volio. Ako ti ti uspije, nedeš ni jednog momenta biti prepušten sam sebi. Ako se u tome na momenat zaboraviš, bideš potaknut, a ako se uspavaš – bideš probuđen. On te nede ostaviti da vidiš bilo šta mimo Njega. Ovo znaju samo oni koji su to iskusili. Ovu vrstu čine rijetki pojedinci od stvorenja, koji ne prihvataju smiraj uz stvorenja. O munafici! Na glavama vaših srdaca su nesrede i kušnje. Kada odabrani očima svojih srdaca vide nešto mimo Uzvišenog Hakka time su odmah osiromašili svoju sigurnost i smiraj uz Njega i u pristupu Njemu. Njihovo nastojanje da ne vide Njegova stvorenja zavezuje im jezike kojima bi se Njemu protivili. I tako im prolaze dani i nodi, mjeseci i godine a oni su u jednom stalnom i nepromijenljivom stanju u odnosu na Silnog i Uzvišenog Hakka. Oni su najpametnija Allahova, dž.š.stvorenja. Kada biste ih vidjeli, rekli biste: „Luđaci! – a kada bi oni vas vidjeli, rekli bi: „Ovi ne vjeruju u Sudnji dan!“ Njihova srca su razbijena riznica u rukama Uzvišenog Hakka. Neprestano Ga se boje i strahuju od Njega. Kad On njihovim srcima otkrije veo Svoje Uzvišenosti i Veličine, njihov strah se povedava, njihova srca samo što se ne raspadnu a njihove veze samo što ne popucaju. Kad On to vidi kod njih, otvara im kapije Svoje milosti, ljepote, blagosti i nade za njih, te se oni smiruju.
Ne želim da vidim nikog izuzev onoga koji traži Ahiret i onoga koji traži Uzvišenog Hakka. A što se tiče onoga koji traži dunjaluk, stvorenja, nefs i niske želje – šta sa njim da činim? Ja takvoga želim da liječim, jer je on bolestan. Sa bolesnikom jedino ljekar može imati strpljenja. Teško tebi! Ti svoj slučaj skrivaš od mene, ali on se ne može sakriti! Meni pokazuješ da tražiš Ahiret a u stvari tražiš dunjaluk. Ova glupost, koja je u tvom srcu, napisana ti je na čelu. Ono što tajiš pokazuje se na tvojoj vanjštini. Zlatnik koji držiš u ruci krivotvoren je. U njemu je vrlo malo zlata a sve ostalo je srebro. Ne prodaji mi ga pod zlatnik, jer ja sam ih mnogo takvih vidio. Dodaj mi ga i prepusti da ga ja istopim, da odvojim njegovo čisto zlato a da ostatak bacim. Malo, a dobro bolje je od mnogo a loše. Prepusti mi svoj zlatnik, jer ja sam taj koji kuje zlatnike i koji ima za to potrebni pribor. Pokaj se za oholost i munafikluk i ne stidi se priznati ih kod sebe! Ta, vedina onih koji su beprijekorno čisti bili su munafici. U tom smislu je neko, Allah mu se smilovao, i rekao: „Besprijekornu čistodu (ihlas) može upoznati samo onaj ko je bio uobražen.“ Prava rijetkost je da je neko besprijekorno čist od početka do kraja. Djeca u početku lažu, igraju se u prašini i prljavštini dovode se u pogibeljne siutacije, kradu od očeva i majki, klevedu…a kako postaju pametniji, tako to postepeno i napuštaju. Stidu odgoj očeva, majki i učitelja. Sa kim Allah dž.š. želi dobro, taj bude odgojen i on napušta ono u čemu je ranije bio, a s kim Allah, dž.š. želi zlo, on i dalje ostaje onakav kakav je i prije bio te se tako upropasti i na dunjaluku i na Ahiretu. Allah, dž.š. je stvorio i lijek i bolest. Neposlušnost je bolest a poslušnost je lijek. Nepravda je bolest a pravda lijek. Pogreška je bolest a ispravnost je lijek. Suprostavljanje Uzvišenog Hakku je bolset a pokajanje za opijenost grijesima je lijek. Istinski lijek deš postidi ako uspiješ da tvoje sce odvojiš od stvorenja, da ga sjediniš sa Uzvišenim Gospodarom, da ga uzdigneš do Njega i da ono ostane na nebesima a da pri tom tvoj duh i tvoja kuda budu na Zemlji. Znanjem izdvoj svoje srce sa Uzvišenim Hakkom a u propisima budi zajedno sa stvorenjima i djelima u kojima ne smiješ da budeš drugačiji od njih, tako da ni ON, a ni oni ne bi imali argumenata protiv tebe. Izdvoj se sa Uzvišenim Hakkom svojom nutrinom a sa stvorenjima budi svojom vanjštinom. Ne dozvoli svom nefsu da uzdigne glavu! Ako ti ne budeš jahao svoj nefs onda de on tebe uzjahati. Ako se protiv njega ne budeš borio, boride se on protiv tebe. Ako ti se ne bude pokoravao u onome u čemu ne želiš da budeš pokoran Allahu, dž.š, kazni ga bičevima gladi, žeđi, poniznosti, zabrane gizdanja i osamom na mjestu gdje nede imati prisnosti sa stvorenjima! Ne spuštaj ove bičeve dok se ne smiri i dok me bude pokoran Allahu, dž.š. u svakom stanju! Pa i kad se smiri, ne napuštaj kaznenički odnos između sebe i njega! – zaro to i to nisi uradio? – držedi ga neprestano u podređenom položaju. Zaista de ti sve ovo pomodi u traženju murada kod Allaha, dž.š., u saglašavanju sa Njim, u napuštanju nepokornosti Njemu, da tvoja vanjština i tvoja nutrina budu jedno, da postigneš suglasnost bez protivljenja, pokornost bez nepokornosti, zahvala bez nevjerstva, sjedanje bez zaborava i dobro bez zla. Nema ti srcu spasa ako je u njemu iko osim Allah, dž.š. Kada bi Mu hiljadu godina sedždu činio na žeravici a srcem prihvatao nekog mimo Njega, to ti ne bi koristilo. Srce nema kud na onaj svijet ako bude voljelo nekog mimo Silnog i Uzvišenog Gospodara. Nedeš imati srede sa ljubavlju srca dok iz njega ne izbrišeš sve (osim Allaha, dž.š.). Kakve koristi imaš od formalnog suzdržavanja od neki stvari ako ti srce za njim žudi? Zar ti ne znaš da Uzvišeni Allah zna šta je u grudima ljudi? Zar te nije stid da jezikom izgovaraš: „Oslanjam se na Allaha!, a u srcu ti je neko mimo Njega? Mladidu! Ne zavaravaj se Allahovom, dž.š. blagošdu prema tebi! Jer, zaista je Njegova kazna žestoka. Ne zavaravaj se učenjacima – neznalicama Allaha, dž.š.! Svo njihovo znanje je na njihovu štetu a ne u njihovu korist. Oni poznaju propise koje je Allah, dž.š.odredio ali ne poznaju Uzvišenog Allaha. Naređuju ljudima da čine dobra djela i sami ih ne čine. Zabranjuju da se čine loša djela a samo ih ne prestaju činiti. Pozivaju Uzvišenom Hakku a sami od Njega bježe. Protive Mu se svojom nepokornošdu i griješenjem. Ja imam datirana, popisana i pobrojana sva njihova imena.
Allahu moj, oprosti meni i njima i sve nas pokloni Tvom vjerovjesniku Muhammedu, sallallahu alejhi ve selleme i našem ocu Ibrahimu,a.s. Allahu moj, ne učini da jedni drugima odmažemo, učini da se međusobno potpomažemo i da budemo pod okriljem Tvoje milosti. Amin! Sa Ismullahom Milosnim Samilosnim, - počinjem! O izbjegavanju namještenog ponašanja U nedjelju ujutro, 24. ševvala, 545.g.h., Sejjid Abdul Kadir Gejlani, k.s. Allah zadovoljan s njim, rekao je sljedede; Prenosi se da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellme, rekao: „Ja i oni koji su bogobojazni od mog ummeta osobođeni smo opteredenja.“ (Revahul – Ahmed i Taberani) Mutekije (bogobojazni) se ne opterečuju ibadetom (robovanjem) Silnom i Uzvišenom Hakku, jer je ibadet postao njegova narav, tako da on Allahu, džš.š robuje i svojom vanjštinom i svojom nutrinom, bez da ga On zadužuje. Što se tiče munafika, oni su zaduženi u svim svojim stanjima. Pogotovo u činjenju ibadeta Silnom i Uzvišenom Hakku. Oni su zaduženi da Mu robuju svojom vanjštinom, ali oni napuštaju da Mu robuju svojom nutrinom. Oni nisu u stanju da uđu na ulaz bogobojaznih. Svako mjesto ima svoj određeni govor i svaki posao ima ljude (koji de ga obavljati). Za rat su stvoreni muškarci. O munafici! Pokajte se za svoj munafikluk! Vratite se iz dezerterstva! Kako možete da dopustite šejtanu da vam se smije i da se na vama iživljava? Ako klanjate ili postite – vi to činite stvorenjima, a ne Uzvišenom Hakku. Tako isto kada dijelite sadaku, dajete zekjat, obavljate hadždž… Vi ste „umorni (od rada), iznemoglih lica“ (tj.osoba ste koje Allah, dž.š.u džehennemu upošljava teškim poslovima), uskoro de te stiči u „užarenu vatru“ (El-Gašije, 3,4), ukoliko se ne popravite, ne dođete teobe i ne zatražite oprosta. Vaša obaveza je slijeđenje, bez ikakvih novotarija (bid'ata). Vi trebate da slijedite pravac (mezheb) prethodnih dobrih generacija. Idite ispravnim putem! Ne naginjite tešbihu niti ta'tilu, ved slijedite sunnet Allahovog dž.š- Poslanika, sallallahu alejhi ve selleme, bez ikakvog zaduživanja, poprimanja naravi, pooštravanja (otežavanja), kreveljenja i pametovanja, pa de vas obuhvatiti ono što je obuhvatilo ono koji su bili prije vas. Teško tebi! Pamtiš Kur'an a ne postupaš po njemu. Pamtiš sunnet Allahovog dž.š.Poslanika, sallallahu alejhi ve selleme – a ne postupaš po njemu. Pa, zbog čega to radiš? Naređuješ ljudima da čine dobra djela, a ti ih ne činiš, i zabranjuješ im da čine loša djela, a ti ih ne prestaješ činiti. Allah, dž.š.veli: „Kod Allaha izaziva veliku mržnju da govorite ono što ne činite.“ (Suretul Saff, 2) Zar vas nije stid da govorite ono što opovrgavate vlastitim djelima? Zašto tvrdite iman (tj.tvrdite da vjerujete) – a ne vjerujete. Iman je otporan na svako zlo, on postojano nosi naše terete, on je borac, ratnik, Iman je počašden onim što posjeduje, mimo dunjaluka. Iman je počašden sa Allahovim dž.š. licem. A prohtjevi duše pokazuju šejtansko lice i nefsanske sklonosti. Ko mimoiđe kapiju Silnog i Uzvišenog Hakka – nadi de se pred kapijama stvorenja. Ko izgubi put Silnog i Uzvišenog Hakka i odluta sa Njega – nadi de se na putu stvorenja. Kome Allah, dž.š. želi dobro – pred licem mu pozatvara kapije stvorenja i presiječe njihovo davanje njemu, tako da ga time vrada Sebi, dižudi ga iz ništavila u opstojanje. Teško tebi! Ti se raduješ svom sjedenju (u mulju) na zimskoj kiši.
Uskoro de dodi ljeto i osušide se ta tvoja voda pa deš umrijeti tu pored obale, jer tu ljeti nestaje vode a zimi se povedava i raste. Budi sa Allahom, dž.š.pa deš biti bogat, ugledan, bideš emir (naredbodavac), i drug emirima, bideš vodič ljudima. Ko se zadovolji sa Allahom, dž.š. (mimo svega ostalog) – postaje potreban svakoj stvari. Ovo se ne postiže gizdanjem i praznim željama i dovama, ved sa bremenom u grudima, koje potvrđuju djela. Mladidu! Neka ti šutnja bude navika, neka ti povučenost bude odjeda i neka tvoj jedini cilj bude bježanje od stvorenja. Ako si u stanju da u zemlji napraviš leglo, u koje bi se sakrio učini to. I neka ti skrivanje u njemu bude navika, sve dok se tvoj iman ne razvije, dok ne ojača stopalo tvog čvrstog uvjerenja, dok na krilima tvojih grudi ne naraste perje i dok s ene otvore oči tvoga srca, tako da možeš da se digneš iznad zemlje tvoje kude, da poletiš u nebo Allahovog, dž.š.znanja, da obiđeš istok i zapad, kopno i more, ravnice i brda, nebesa i zemlje…, a sve to sa Vodičem, Zaštitnikom, i Saputnikom. Tada pusti da ti jezik govori, skini odječu povučenosti, napusti bježanje od stvorenja i izađi pred njih iz svog legla, jer – ti si im lijek koji nema štetnog djelovanja. Nek te ne brine to da li ih je malo ili mnogo, da li te prihvataju ili ne prihvataju, da li te hvale ili kude…Neka te to uopšte ne brine! Dok si uz svog Silnog i Uzvišenog Gospodara, gdje god padneš – bideš podignut. Ljudi! Upoznajte svog Tvorca i odgajajte se pred Njim. Kad su vaša srca daleko od Njega – vi ste nevaspitani prema Njemu, a kad Mu se vaša srca približe – ona postaju vaspitana prema Njemu. Djeca pred kapijom dižu galamu sve dok ne naiđe vladar. A kada naiđe vladar – ona ušute i postaju vaspitana, jer su u vladarevoj blizini; tada svako od njih bježi u svoj došak. Pristajanje za stvorenjima nije ništa drugo do bježanje od Uzvišenog Hakka. Nema ti spasa dok ne otkažeš poslušnost kojekakvim gospodarima, ne isključiš djelovanje uzroka i ne napustiš viđenje stvorenja po pitanju koristi i štete. Vi ste zdravi bolesnici, bogati siromasi, živi mrtvaci, postojede nepostojanje. Dokle ovo dezetiranje i bježanje od Silnog i Uzvišenog Hakka? Dokle građenje dunjaluka a rušenje Ahireta? Svako od vas ima po jedno srce, pa – kako sa njim može da voli dunjaluk i Ahiret? Kako u njemu (srcu) može da bude i stvoreno i Stvoritelj? Kako se ovo može postidi u jednom stanju i u jednom srcu? – to je laž! Muhammed, sallallahu alejhi ve selleme, je rekao: „Laž je nespojiva sa vjerovanjem!“ (Revahul – ibn Adi od Ebu Bekra) Svaka posuda miriše na ono što je u njoj. Tvoja djela su pokazatelj tvoga ubjeđenja. Tvoja vanjština je pokazatelj tvoje nutrine. Stoga su poštovani rekli: „Vanjština je simbol nutrine“ Tvoja nutrina je vidjiva za Silnog i Uzvišenog Hakka i za Njegove odabrane robove. Ako seretneš nekog od njih – traži da te on vaspita i pokaj se za svoje grijehe prrije nego se sretneš sa njim. Pred njim se smanjni i unizi. Ako se uniziš pred dobrim (Allahovim dž.š.robovima) – unizio se pred Allahom, dž.š. zato se unizi, jer ko se unizi – Allah de ga uzvisiti. Lijepo se ophoditi sa starijima od sebe, jer je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellme, rekao: „(Vaš) blagoslov je u onima koji su stariji među vama.“ (Revahul – Hakem i ibn Hiban) Ovim Muhammed, sallallahu alejhi ve selleme, nije želio naglasiti samo starost po godinama, ved tom starješinstvu po godinama treba dodati bogobojaznost, izvršavanje vjerskih naredbi, nečinjenje onog što je vjerom zabranjeno i pridržavanje Knjige i Sunneta. Kad to ne bi bilo tako, pa – koliko je staraca koji ne zaslužuju poštovanje, niti da im se nazove selam, niti je u njihovom viđenju blagoslov!? „Stariji“ su oni koji su bogobojazni, koji su dobri, koji se suzdržavaju od bilo kakve prljavštine. „Stariji“ imaju srca koja su spoznala (Allaha, dž.š), koja znaju sa Allahom dž.š. i koja su Mu bliska, što se
povečava znanje srdaca – to se ona više približavaju svom Gospodaru. Svako srce u kkome ima ljubavi za dunjalukom zastrto je od Allahove, dž.š. blizine. Što ti je jača želja za dunjalukom – to je slabija želja za Ahiretom, a što ti je jača želja za Ahiretom – to ti je slabija ljubav prema Silnom i Uzvišenom Hakku. Spoznajte svoje vrijednosti i nemojte se smještati tamo gdje vas Allah, dž.š. nije smjestio. U vezi sa ovim je rečeno: „Ko ne spozna svoju vrijednost – sa njom de ga upoznati sudbina“, ne sjedaj na mjesto sa koga deš biti podignut! Kada ulaziš u kudu, ne sjedaj na mjesto na koje te ne posađuje kudevlasnik, jer deš sa njega biti dignut i protiv svoje volje, a ako se usprotiviš – bideš otjeran, ponižen i izbačen. Mladidu! Ti gubiš život u sticanju i pamdenju znanja iz knjiga, bez da ga primjenjuješ. Kakve koristi imaš od toga? Muhammed, sallallahu alejhi ve selleme, je rekao: „Na Kijametskom danu Alah, dž.š.de redi vjerovjesnicima i učenjacima (ulemi): „Vi ste bili pastiri stvorenja, pa šta ste uradili sa svojim stadima?“, a vladarima i bogatašima de redi: „Vi ste bili haznadari Moga blaga, jeste li darivali siromahe, hranili sirotinju i izdvajali iz imetka Moj hak koji sam vam propisao?“ (Merfuan) Ljudi! Primite savjete Muhammeda, sallallahu alejhi ve selleme i prihvatite njegovore riječi! Kako su samo vaša srca okrutna! Neka je Uzvišen Onaj koji mi je dao mod da podnosim okrutnosti stvorenja. Kad god sam želio da poletim, dolazile su makaze sudbine i podsijecala mi krila, ali sam se tješio. Kako da se ne tješim, kad sam ja u Vladarevoj odaji. Teško tebi, munafiče! Ti želiš da ja odem iz ovog grada. Kad bi se samo pomakao stvari bi se izmijenile, dijelo tijela bi se rastavili i promijenio bi se govor. Međutim, strahuj od Allahove, dž.š. kazne, zbog žurbe. Ja se ne trzam, ved se sa prefinjenošdu odnosim prema sudbini, jer ja sam suglasan sa njom i potpuno joj predan. Allahu moj, daruj mi mir i predanost. Teško tebi! Ti se meni izruguješ, a ja stojim na kapiji Uzvišenog Hakka. Pozivam stvorenja Njemu, vidječeš ti svoj odgovor! Gradi na gore aršin a na dolje hiljadu aršina! Vidjedete vi, munafici od Allaha, dž.š. patnju i kaznu na dunjaluku i na Ahiretu. Vrijeme je bremenito – vidjedete šta de od njega biti. Ja sam u Ruci Uzvišenog Hakka, u Ruci koja sve mijenja; ponekad me čini brdom a ponekad praškom, ponekad me čini morem a ponekad kapljicom, ponekad me čini suncem a ponekad tračkom i zrakom…mijenja me kao što mijenja dan i nod. „Svakog dana On je u djelovanju“ (Suretul – Rahman, 29) Šta više, svakog momenta. Za vas je dan a za druge momenat. Mladidu! Ako želiš širinu u grudima i prijatnost u scu – ne slušaj ono što govore stvorenja i ne osvrdi se na njihov govor! Zar ti ne znaš da oni nisu zadovoljni sa svojim Stvoriteljem, pa kako de biti sa tobom? Zar ti ne znaš da vedina njih nema razuma, ne vidi i ne vjeruju? Naprotiv, istinu nazivaju lažju i neče da je priznaju kao istinu. Slijedi sufije, koji ne razumijevaju nikog osim Uzvišenog Hakka, ne slušaju nikog osim Njega i ne vide nikog osim Njega. Strpi se kad te uznemiravaju stvorenja, tražedi zadovoljstvo Uzvišenog Hakka. Strpi se na svim iskušenjima sa kojima te On iskušava. Jer, to je Allahov, dž.š. običaj sa Njegovim odabranim i pokornim robovima; odvaja ih od svih, iskušava ih svim vrstama iskušenja, nedada i patnji i čini im tijesnim dunjaluk, ahiret i sve što je ispod Arša pa do pod zemlju, brišudi time njihovo postojanje. Tako, kada im izbiše postojanje, daje im da postoje za Njega a ne za druge, podiže ih sa Sobom a ne sa nekim drugim, stvara ih iznova, kao što veli Silni i Uzvišeni: „…Zatim smo ga stvorili drugim stvorenjem, - pa neka je Uzvišen Allah, najbolji Stvoritelj!“ (Suretul – Mu'min, 14)
Prvo stvaranje je zajedničko, a ovo stvaranje je posebno. Čini ga posebnim u odnosu na njegovu bradu i sinove njegovog roda od sinova Ademovih. Mijenja njegovu prvobitnu suštinu i zamjenjuje je. Njegovo „gore“ postaje „dolje“. Postaje božanski (rabbani), duhovni…Njegovo srce nije u stanju da vidi stvorenja. Vrata njegove tajne (sirra) prema stvorenjima se zatvaraju. Njemu dunjaluk, Ahiret, Džennet, Vatra (džehennem), sva stvorenja i sve što bitiše poprima oblik jedne stvari, zatim tu stvar predaje u ruku svoje tajne i ona je guta, a da se to na njoj ne primjeduje. U njoj pokazuje mod, kao što ju je pokazao u Musaovom, a.s. štapu. Neka je uzvišen Onaj koji pokazuje svoju mod u onome u čemu On hode i posredstvom onoga koga On hode. Musaov, a.s. štap je progutao mnogo tovara užadi i ostalih stvari a se njegov „stomak“ nije promijenio. Silni i Uzvišeni Hakk je htio da im stavi do znanja da je to mod a ne mudrost. Jer, ono što se je manifestovalo u Musaovom, a.s. štapu bila je mod Silnog i Uzvišenog Hakka, bilo je to nešto neuobičajeno i neizvodivo. Stoga je glavni sihirbaz rekao jednom od svojih drugova: „Pogledaj u kakvom je stanju Musa!“, pa mu je on odgovorio: „Njegova boja se promijenila a njegov štap obavlja svoj posao“, na što mu je on rekao: „Ovo je djelo Allaha, dž.š. a ne njegovo (Musaovo, a.s.) djelo, jer se sihirbaz ne boji sihira koji izvodi, niti se tvorac boji onoga što je stvorio“, pa je zatim povjerovao, a njegovi drugovi su ga u tome slijedili. Mladidu! Kada deš sa mudrosti da se digneš do modi? Kada de te zbog čistote tvojih djela dovesti do kapije bliskosti sa tvojim Silnim i Uzvišenim Gospodarom? Kada de ti sunce spoznaje pokazati lica običnih ljudi i lica njihove elite? Ne bježi od Hakka zbog iskušenja na koja te stavlja! On te stavlja na iskušenja da bi vidio hodeš li se vratiti na uzroke i napustiti Njegovu kapiju ili nedeš, hodeš li se vratiti formi ili ostati pri suštini, onome što je dokučivo ili onome što je nedokučivo, onome što je vidljivo ili onome što je nevidljivo. Allahu moj, ne stavljaj nas na iskušenja. Allahu moj, podari nam Tvoju blizinu, bez iskušenja. Allahu moj, daruj nam Sviju blizinu bez daljine. Mi ne možemo podnijeti udaljenost od Tebe niti trpiti iskušenja. Daruj nam Svoju blizinu, bez vatre tegoba. A ako je vatra tegobna nužna učini da u njoj budemo poput feniksa, koji se liježe i izlazi iz jajeta u vatri koja mu ne šteti i ne prži ga, učini da nam ona bude kao vatra Tvoga bliskog prijatelja Ibrahima, a.s., učini da oko nas bude zelenilo, kao što Si učinio da ono bude oko njega (kada je bačen u vatru), učini nas neovisnim o svim stvarima kao što Si učinio i njega, ukaži nam Svoju prisnost, štiti nas i čuvaj nas kao što si i njega štitio i čuvao. Amin. Ibrahim, a.s., je dobio saputnika prije polaska na put, komšiju prije kude i zadovljstvo prije sudbine. Učite od vašeg oca Ibrahima, a.s. i slijedite ga u njegovom govoru i njegovim djelima. Neka je Uzvišen Onaj koji mu je ukazao Svoju dobrotu u moru njegovih belaja, koji ga je zadužio da pliva u moru belaja i u tome ga pomagao, koji ga je zadužio da se bori protiv neprijatelja sa konjskom glavom. Koji ga je zadužio da se sa rukama na leđima uspne na visok stepen, koji ga je zadužio da poziva stvorenja da bi ih od sebe hranio i opskrbljivao…Ovo je nutarnja, skrivena dobrota. Mladidu! Budi sa Allahom, dž.š. nijem prilikom dolaska Njegove odredbe i Njegovog djelovanja pa de ti On ukazati brojne ljubaznosti. Jesi li čuo da se mudrac Galen, dok je bio dječak, pravio da je nijem, glup i šutljiv – dok nije naučio sve nauke. Allahova, dž.š.mudrost nede udi u tvoje srce ako budeš puno blebetao i ako Mu se budeš protivio i opirao. Allahu moj, učini da budemo saglasni sa Tobom, da napustimo protivljenje Tebi i „…daj nam ono što je dobro i na dunjaluku i na Ahiretu i sačuvaj nas od patnje u Vatri.“ (Suretul – Bekare, 201) Sa Ismullahom Milosnim Samilosnim, - počinjem! O iskušenjima mu'mina U petak ujutro, 22. ševvala, 545.g.h., u medresi je, Sejjid Abdul Kadir Gejlani, k.s. Allah zadovoljan s njim, rekao sljedede; Prenosi se da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve selleme, rekao:
„Zaista Allah ne kažnjava svog habiba (voljenog), ved ga pokatkad stavlja na iskušenje.“ (Merfuan) Vjernik je čvrsto ubjeđen da ga Allah., dž.š. ne stavlja na iskušenje ni za šta drugo nego za njegovu vlastitu korist, koja dolazi nakon iskušenja, bilo na dunjaluku bilo na Ahiretu. One je zadovoljan sa iskušenjem, strpljivo podnosi i za njega ne optužuje Silnog i Uzvišenog Gospodara. Silni i Uzvišeni Gospodar ga je stavio na belaj radi Sebe a ne da belaj bude njegov gospodar. O vi koji ste okupirani dunjalukom, ostavite se govora o ovim mekamima (položajima), jer vi govorite govorom vaših jezika a ne govorom srdaca. Vi se okredete od Allaha, dž.š od Njegovog govora i od Njegovih vjerovjesnika. Njihovi istinski sljedbenici (tj.sljebenici vjerovjesnika) su oni koji ih zamjenjuju i nasljeđuju. Vi se protivite sudbini i njenom Krotitelju. Vi se zadovoljavate onim što daju stvorenja, umjesto da budete zadovoljni sa davanjem i darivanjem od Silnog i uzvišenog Hakka. Vaš govor nede biti slušan kod Allaha, dž,š. niti kod Njegovih dobrih robova dok ne dođete teobe, dok se ne očistite teobom, ne ostanete čvrsto pri njoj, ne saglasite se sa određivanjem i sudbinom – u onome što je u vašu korist i što nije, u onome što uzvisuje i što unizuje, u bogatstvu, siromaštvu, u zdravlju, bolesti i u onome što volite i u onome što prezirete. Ljudi! Slijedite, da biste bili slijeđeni! Služite, da biste bili služeni! Slijedite prioritetnost i odredbe i njima služite, da biste bili slijeđeni i služeni. Pred njima se ponizite da bi se pred vama ponizilo. Zar vi niste čuli hadis: „Kako postupate prema drugima – tako de se postupati prema vama, kakvi budete prema drugima – tako de se biti prema vama.“ (Revahul – Ebu Naim i Dejlani) Vaša djela su vaša radna snaga. Silni i Uzvišeni Hakk ne čini nasilje svojim robovima; za malo – nagrađuje sa puno, ispravnog ne naziva smutljivcem, iskrenog ne naziva lašcem… Mladidu! Ako budeš služio – bideš služen, a ako prestaneš služiti – i tebi de se prestati služiti. Služi Silnom i Uzvišenom Hakku i nemoj da, pored Njega, budeš okupiran služenjem ovim vladarima, koji niti štete niti koriste! Šta mogu da ti daju? Hode li ti dati ono što ti nije propisano?, ili su u stanju da ti propišu nešto što ti nije propisao Silni i Uzvišeni Hakk? Od njih se ništa ne može očekivati. Ako ti kažeš da se davanje očekuje od njih – diniš kjufur. Zar ti ne znaš da nema nikoga koji daje, koji sprečava, koji šteti, koji koristi, koji ubrzava, koji usporava…izuzev Allah, dž.š. Ako ti kažeš: „Ja to znam“, ja te pitam: „Kako ti to znaš kad Mu druge pretpostavaljaš'?“ Teško tebi! Zašto upropaštavaš svoj Ahiret sa svojim dunjalukom? Zašto upropaštavaš pokornost svom Silnom i Uzvišenom Gospodaru sa pokornošdu svome nefsu, svojoj želji, svome šejtanu i stvorenjima??? Zašto upropaštvaš svoju bogobojaznost žaledi se nekome mimo Njega? Zar ti ne znaš da Allah, dž.š. čuva bogobojazne, da ih pomaže, da ih štiti, da ih poučava, da ih čini da Ga spoznaju, da ih uzima za ruke i spašava ih od zla??? I (zar ti ne znaš, da) On gleda u njihova srca i da ih opskrbljuje odakle i ne očekuju? Allah, dž.š.veli: „O sine Ademov, stidi se od Mene kao što bi se stidio od svog dobrog komšije!“ (Hadisi Kudsi) „Kada (Allahov dž.š) rob pozatvara vrata, spusti zavjese, sakrije se od stvorenja i u osami čini nepokornost Allahu, dž.š. Silni i Uzvišeni de mu redi: „O sine Ademov, zar da ti Ja budem najmanje bitan, od onih koji bi te mogli vidjeti?“ (Merfuan) Sa Ismullahom Milosnim Samilosnim, - počinjem! Lažno prikazivanje-pokazivanje pobožnosti U utorak naveče, ševvala, 545.g.h., u medresi je, Sejjid Abdul Kadir Gejlani, k.s. Allah zadovoljan s njim, rekao sljedede;
Odjeda uobraženih je čista a njegovo srce je nečisto. Takav se suzdržava od dozvoljenog, lijen je kad treba zarađivati, jede na račun svoje vjere, uopšte nema prave pobožnosti. Jede izričiti haram…Njegov slučaj je skriven od običnog svijeta ali ne i od elite. Sva njegova pobožnost i njegova pokornost su na njegovoj vanjštini. Njegova vanjština je izgrađena a njegova nutrina je ruševina. Teško tebi! Pokornost Allahu, dž.š. (čini se) sa srcem, a ne sa vanjštinom. Sve ove stvari u vezi su sa srcima, tajnama i značenjima (suštinama). Skini sa sebe ono u čemu si, tako da ti tu odjedu zamijenim sa odjedom od Silnog i Uzvišenog Hakka, koja se nikada nede pohabati. Razodij se da bi te On odjenuo. Skini odjedu želja, lakomislenosti, umišljenosti, munafikluka, želje da budeš prihvaden i priznat od strane stvorenja, želje da ti oni daju! Skini dunjalučku a obuci ahiretsku odjedu! Skini svoju snagu, svoju mod i svoju velikodušnost i baci se pred Silnog i Uzvišenog Hakka, bez snage, modi, zastajanja na uzrocima i činjenja širka sa stvorenjima! Pa kada uradiš navedeno, vidjedeš kako te okružuje Njegova zaštita; Njegova milost de te sastaviti a Njegova blagodat i doboročinstvo de te odjenuti i prigrliti. Bježi Njemu! Idi Mu tako što deš isključiti i sebe i druge. Idi Mu razdvojen i razjedinjen, tako da te On sastavi i sjedini sa kuvvetima vanjštine i tvoje nutrine. Tako, kada bi sve što bivstvuje pred tobom zatvorio i kada bi te na sve terete stavio, to ti ništa ne bi naškodilo. On bi te u tome čuvao. Ko rukom svog tevhida izbriše stvorenja, i rukom svog zuhda izbriše dunjaluk, i rukom volje izbriše sve ono što je mimo njegovog Silnog i Uzvišenog Gospodara, usavršio je svoju ispravnost i svoj spas i usredio se je hajrom i na dunjaluku i na Ahiretu. Vi treba da umrtvite vaše nefsove, vaše želje i vaše šejtane prije nego umrete. Vi treba da umrete posebnom smrdu, prije opšte smrti. Ljudi! Odazovite se ! Ja vas pozivam Allahu, dž.š., pozivam vas na Njegovu kapiju i na pokornost Njemu, a ne meni. Munafik ne poziva stvorenja Allahu,dž.š. ved ih poziva sebi. On traži da bude usreden i prihvaden (od strane stvorenja), traži dunjaluk. Neznalico! Ne želiš da čuješ ovaj govor, a sjediš u isposničkoj sobi sa svojim nefsom i svojom željom. Ti prije svega treba da se družiš sa šejhovima, (zatim) da ubiješ svoj nefs, svoju zlu dud i sve drugo osim Silnog i Uzvišenog Gospodara. Tvoja obaveza je da ideš na kapije šejhovskih kuda, da se potom izdvojiš od njih i sjediš u svojoj isposničkoj nastambi, sam sa Silnim i Uzvišenim Hakkom. Kada to upotpuniš, postadeš lijek za stvorenja i njihov upudivač i napudivač, ako to dozvoli Silni i Uzvišeni Hakk. Tvoj jezik je bogobojazan a tvoje srce griješnik. Tvoj jezik zahvaljuje Allahu, dž.š. a tvoje srce, Mu se protivi. Tvoja vanjština je musliman a tvoja nutrina kafir. Tvoja vanjština je muvehhid a tvoja nutrina je mušrik. Tvoj zuhd (pobožnost) i tvoja vjera su na tvojoj vanjštini, a tvoja nutrina je ruševina, kao kreč na nužniku ili poklopac na kanti za smede. Ako budeš takav, šejtan de na tvome srcu podidi šator i nastaniti se u njemu. Vjernik najprije izgrađuje svoju nutrinu pa tek onda svoju vanjštinu, kao onaj koji pravi kudu i na njenu unutrašnjost utroši ogromna sredstva a vrata i vanjština su još ruševina, pa kada potpuno uradi unutrašnjost kude onda prelazi na vanjštinu i postavlja vrata. Tako se isto (u vjeri) treba početi sa Allahom, dž.š. i Njegovim zadovoljstvom pa se tek onda, uz Njegovu dozvolu, okretati stvorenjima. Najprije treba postidi Ahiret pa tek onda tražiti udio u dunjaluku.
Sa Ismullahom Milosnim Samilosnim - počinjem!
O Saburu - strpljivosti U nedjelju, 17. ševala, 545.g.h., u tekiji je, Sejjid Abdul Kadir Gejlani, k.s., Allah zadovoljan s njim, rekao sljedede: Allahu moj, blagoslovi Muhammeda, sallallahu alejhi ve selleme i njegovu porodicu, „daruj nam strpljenje, učvrsti naša stopala“ (Suretul – Bekare, 250), umnoži nam Tvoje davanje i učini da Ti na Tvom davanju budemo zahvalni. Ljudi, budite strpljivi! Jer, sav dunjaluk su nesrede i nevolje. On to rijetko kad nije. Nema (slanja) blagodati a da uz nju nije (poslata) i kazna; nema radosti, a da uz nju nije i žalost; nema komoditeta a da uz njega nije i tjeskoba. Prepustite dunjaluk vašim zmijama, a vaš propisni udio u njemu uzimajte rukom šerijata, jer je on lijek kad se (čovjek) hrani onim što uzima od dunjaluka. Mladidu! Uzimaj propisani udio rukom šerijata, ako želiš Allaha, dž.š., i rukom emra (Allahove dž.š.naredbe), ako si od elite iskrenih, i rukom Allahovog dž.š.djelovanja, ako si pokoran, ako si se sjedinio (sa Allahom dž.š) i ako si u Njegovoj blizini, šerijat de te voditi, Naredbodavac de ti izricati naredbe i zabrane a (Allahovo dž.š.) djelovanje de te pokretati. ( Dodatak- primjedba G.R. Pojašnjenje za one koji nisu od ehli tesavvufa i nemaju muršidi kamila za vodiča: U vezi gornjih riječi: „Ako si se sjedinio sa…“, ili pak ako si ušao u tvrđavu tevhida“ , …treba znati da onog časa kada se salik rastane i oslobodi od svog opstojanja u kesretu (mnoštvu), tada nestane i širka.“ Značenje riječi „fena“ – „nestao“, je značenje tevhida u ef'alu, sifatima, ili Zata (jedinstvu akcije, jedinstvu atributa ili jedinstvu Bida). Ovo su nam izvoljeli redi posjednici tog mekama, radijallahu anhum edžmein. (Ovjde je bitno poznavati razliku između vahidijjeta i vahdanijeta pa i sa kim ili čim se šta ili ko obznanjuje (objavljuje i pojaljuje) a to znaju oni koji znaju (koji su imali muhakkike muvehide za vjeroučitelje) Ako bi se eventualno postavilo pitanje: „Ne krije li se u tim formulama hulul i ittihad – sjedinjenje s Bogom ili ulazak u Njega?“ Odgovor glasi: „ Hulul i ittihad su ujedinjenje dvije i više različitih stvari, a pošto su svi pejgamberi i evlije (alejhimusselam ve rahmetullahi alejhim edžmein) složili da nema dva postojanja, onda je gornje pitanje suvišno i besmisleno (bududi da vahdet isključuje svaki hulul i ittihad). Riječi sufija da se neko utopio u Hakka, spojio ili sastao sa Hakkom, imaju značenje da se pomenuta osoba oslobodila hidžabati-zulmanijje (zastora tmina stvari), i da je došla u deredže kešfi-šuhuda (stepena pravog otkrovenja i vida). Inače, između svakog vasila i mevesula, uslov je različitost. Ako salik bude spriječen, izgorio od ovog Nura, pa ne ostane, Svevišnji Allah je Vječan." ) Nastavak dersa: Tri su kategorije stvorenja: obični, odabrani i elita odabranih. Obični je onaj musliman koji je bogobojazan i čija ruka se uhvatila šerijata. On se drži šerijata i ne pušta ga. On radi po Allahovim dž.š.riječima: „Što vam poslanik bude dao, to uzmite, a što vam bude zabranio (od toga) se sustegnite!“ (Suretul Haašr, 7) Kad se to kod njega šerijat upotpuni i bude po tome postupao, formalno i suštinski, srce de mu postati osvijetljeno i sa njim de (modi) da vidi. Pa kad uzme nešto iz ruke Zakonodavca, njegovo srce postaje bogato i traži nadahnude od Silnog i Uzvišenog Hakka. Jer, Njegovo nadahnude obuhvata svaku stvar. Allah, dž.š. veli:
„Pa je (duši-nefsu) nadahnuo njeno griješenje i njenu bogobojaznost:“ (Suretul – Šems, Njegovo srce je bogobojazno i gleda nadahnude Silnog i Uzvišenog Hakka. Njegov znak je prosuđivanje o stvarima po njihovoj vanjštini, a to je da je sve što je u dudanu ovog našeg boravišta Njegovo vlasništvo i da je ono u Njegovoj Ruci (modi). Zatim se povrada i traži rasvjetljavanje od srčanog čovjeka, gledajudi šta je kod njega (srca) u vezi sa tim. To radi nakon što prethodno postupi po šerijatu, sa jakim imanom i tevhidom, (što postiže) nakon što njegovo srce napusti dunjaluk i stvorenja i prevali (dunjalučke) pustare i mora. Tada mu dolazi (svide) jutro, dolazi mu svjetlo vjere, svjetlo približenosti Silnom i Uzvišenom Gospodaru, svjetlo djela, svjetlo strpljivosti, svjetlo spokojstva i smiraja. Svi ovi plodovi i blagodati slijeđenja šerijata dolaze nakon što se prethodno udovolji šerijatskim pravima. Što se tiče ebdala, a oni su elita elite, oni najprije traže šerijatsko rješenje, zatim gledaju Allahovu dž.š.zapovjed (emr), Njegovo djelovanje, pokretanje i nadahnude. Sve što je mimo ove tri kategorije – propast je nad propastima, bolest nad bolestima, haram nad haramima, glavobolja u glavi vjere, unutarnja bolest srca i tuberkuloza u tijelu vjere. Ljudi! On sa vama postupa (onako kako On hode) da bi vidio kako de te vi postupati; da li dete biti stabilni ili malodušni, da li dete potvrditi istinu ili dete je zanijekati. Ko ne bude suglasan sa određenjem, nede imati saputnika niti de On sa njim biti suglasan. Ko ne bude zadovoljan sa sudbinom, nede se ni sa njim biti zadovoljno. Ko ne da, ni njemu se nede dati. Ko ne ponese teret, nede biti nošen. Neznalico! Želiš promjenu i zamjenu (želiš da mijenjaš sudbinu). Šta ti (imaš da) želiš? Jesi li ti drugi bog? Želiš da se Allah dž..š. saglasi s tobom? To se radi suprotno! Radi suprotno i radideš pravilno. Da nema (sudbinskih) odredbi ne bi se mogle raspoznati lažne tvrdnje. Pravi biser se raspoznaje prilikom ispitivanja. Ospori nefsu njegovo osporavanje Silnom i Uzvišenom Hakku! Ako budeš osporavao svome nefsu, modi deš da osporavaš i drugima. Od toga koliko ti je iman jak zavisi koliko deš pokuđenih (loših) djela od sebe odstraniti, a od toga koliko ti je ima slab zavisi koliko deš sjediti u svojoj kudi pravedi se nijem za odstranjivanje pokuđenih djela (tvojih grijeha). Stopala imana su ta koja su čvrsta (stabilna) u borbi sa insanskim i džinskim šejtanima. Ona su ta koja su stabilna prilikom silaska belaja i nezgoda. Stopala tvog imana nisu stabilna i (zato) nemoj da tvrdiš da si vjernik (mu'min). Zamrzi sve, a zavoli Stvoritelja svoga! Pa ako On htjedne da učini da zavoliš nešto od onoga što si zamrzio - bideš čuvan u tome. Jer, On je taj koji (treba da) čini da se nešto zavoli, a ne ti, i ne proturaj sebe. Vjerovjesnik, sallallahau alejhi ve selleme, je rekao: „Učinjeno je (dato je) da od vašeg dunjaluka zavolim miomirise i žene, i učinjeno je da mi radost moga oka bude u namazu.“ (Revahul - Taberani) Dozvoljeno mu je da zavoli, nakon što je zamrzio, ostavio, suzdržavao se i napustio. Isprazni svoje srce od svega osim Njega, dok ti On ne učini da zavoliš od toga što On htjedne! Sa Ismullahom Milosnim Samilosnim, - počinjem! O savjetovanju mu'mina – svoga brata
U Petak, 15. ševala, 545.g.h., u medresi je, Sejjid Abdul Kadir Gejlani, k.s. Allah zadovoljan s njim, rekao sljedede; Srca odabranih su pročišdena, čista, ne spominju stvorenja – sjedaju se Silnog i Uzvišenog Allaha, ne govore o dunjaluku, sjedaju se Ahireta, napustili su ono što je kod vas – sjedanja su njihova ono što je kod Njega. Vi ste zastrti od njih i svega onoga u čemu su oni. Vas je, umjesto Ahireta, okupirao dunjaluk. Vi ste ostavili stid u odnosu na vašeg Silnog i Uzvišenog Gospodara: prema Njemu ste bestidni. Prihvati savjet svoga brata vjernika – ne suprostvaljaj mu se! Jer, on vidi ono što ti ne vidiš. Resullullah, sallallahu alejhi ve selleme, je rekao: „Vjernik je vjerniku ogledalo.“ (Revahul Ebu Davud) Dajudu savjet svome bratu, vjernik mu istinito iznosi na vidjelo stvari koje su njumu skrivene, razlučuje mu dobra od loših djela, upoznaje ga sa onim što posjeduje i sa onim što mu nedostaje. Neka je Uzvišen Onaj koji je u moje srce ubacio da savjetujem stvorenja, i za to ne tražim nikakvu nagradu. Ja sam kod Mog Silnog i Uzvišenog postigao Ahiret. Ja ne tražim dunjaluk. Ja nisam rob dunjaluka, ni Ahireta, niti bilo čega drugog mimo Uzvišenog Hakka. Ne robujem nikom, izuzev Stvoritelju, Jednom, Jedinom, Vječnom. Moja radost je u vašem spasenju a moja žalost je u vašoj propasti. Kad vidim lice iskrenog murida koji se spasio učedi od mene – ja sam se zadovoljio, i napojio, i odjeo, radostan sam da je neko postao takav učedi od mene. Mladidu! Moja želja si ti, a ne ja. Da se ti promijeniš, a ne ja. Ja sam ved prešao na drugu stranu. Želja mi je da i tebe ponesem, da što prije pređeš. Ljudi! Ostavite se oholosti spram Allaha, dž.š. i Njegovoh stvorenja! Spoznajte koliko vrijedite i budite u sebi skrušeni! Vaš začetak je neznatna prljava kapljica tečnosti, a vaš kraj je bačeni leš. Ne budite od onih koji vodi pohlepa i lov želja, koja ih nosi pred vrata vlastodržaca, da bi od njih tražili ono što im nije propisano, ili da bi uz prezir i poniženje tražili ono što nam je propisano. Prenosi se da je Resullullah, sallallahalu alejhi ve sellme, rekao_ „Allah dž.š.najžešde kažnjava onog svog roba koji traži ono što nije njegov propisani udio.“ (Merfuan) Teško tebi! O ti koji ne znaš za sudbinu i za njenog Krojitelja! Zar ti misliš da su sinovi dunjaluka u stanju da ti daju ono što ti nije propisano? To je šejtanska vesvesa, koji se je domogao tvoga srca i tvoje glave. Ti nisi rob Silnog i Uzvišenog Allaha, ved si ti rob svoga nefsa, svoje želje, svoga šejtana, svoje zle dudi, svog prohtjeva i svog dinara. Pottrudi se da vidiš onoga koji se spasio, ne bi li se i ti spasio poput njega. Prenosi se da je neko, Allah mu se smilovao, rekao: „Ko ne vidi onoga koji se spasio – nede se spasiti.“ Ti vidiš onoga koji se je spasio. Međutim, vidiš ga očima tvoje glave, a ne očima tvoga srca i tvoje tajne. Tvoj iman nije na tvojoj strani, tako da nije čudo što nemaš srčanog vida kojim bi vidio druge. Allah, dž.š. veli: „Zaista nisu slijepe oči, nego su (im) slijepa srca koja su u grudima,“ (Suretul – Hadž, 46) Onaj koji sa pohlepom uzima dunjaluk iz ruku stvorenja, prodaje vjeru za smokvu, prodaje vječno za prolazno, tako da nije čudno što mu ruku nede dopasti ni ovo ni ono. Dok god si krnjavog imana – na raspolaganju ti je briga onoga od čega deš živjeti, da ne bi zavisio od ljudi. Ne prodaji im svoju vjeru, da bi dobio nešto od njihovog imetka koji deš jesti. Ako tvoj iman ojača i usavrši se – na raspolaganju ti je pouzdanje u Silnog i Uzvišenog Allaha, izlazak iz (okova) uzroka, kidanje veze sa lažnim gospodarima i napuštanje svih stvari, sa srcem. Izvedi svoje srce iz mjesta u kome živiš, od svoje porodice, iz svog dudana i od svih poznanika! Ono što je u tvojim
rukama predaj porodici, bradi i drugovima, p adeš postati kao daje melek smrti uzeo tvoj duh, kao da teje ugrabio onaj koji uzima život, kao da se je zemlja raspukla i progutala te, kao da su te talasi sudbine i predodređenja odnjeli umore znanja i utopili se. Ko uspije do ovog mekama (položaja), uzroci mu ne mogu naškoditi, jer oni ostaju na njegovoj vanjštini, a ne i u njegovoj nutrini; uzroci postoje za druge, ali ne i za nejga. Ljudi! Ako niste u stanju da iz vaših srdaca odstranite sve vidike uzroka i vezanja za njih, onda odstranite bar neke od njih. Ako niste u stanju sve, morate bar nešto. Naš Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve selleme, je rekao: „Klonite se dunjalučkih ambicija koliko god ste to u stanju.“ (Merfuan) Mladidu! Ako u stanju da se kloniš dunjalučkih ambicija – učini to! A ako to nisi u stanju, požuri sa svojim srcem Silnom i Uzvišenom Hakku i uhvati se za skut Njegove milosti, dok iz tvog srca ne izađe dunjalučka ambicija! Jer, On je u stanju da učini sve. On sve zna. U Njegovoj Ruci je svaka stvar. Drži se Njegove kapije, moli Ga da tvoje srce očisti od svega osim Njega, da da napuni imanom, spoznajom Njega, znanjem o Njemu i neovisnošdu sa Njim od Njegovih stvorenja. Moli Ga da ti da jekin (osvjedočenje), da ti srce učini prisnim sa Njim, i da ti organe uposli pokornošdu Njemu. Sve traži od Njega, a ne od nekog mimo Njeg. Ne ponižavaj se stvorenju poput tebe! Neka to bude Njemu, ne nekom mimo Njega. I neka tvoje djelovanje bude sa Njim i Njemu, a ne nekome mimo Njega. Mladidu! Znanje na jeziku bez rada srca, ne približava te Uzvišenom Hakku ni koraka. Istinski hod je, hod srca. Istinka blizina (sa Allahom dž.š.) je blizina tajne (sirra). Pravo djelo je smisao (suština) djela, uz čuvanje granica šerijata formom i skrušenost pred Allahom, dž.š. i Njegovim robovima. Ko sebi pridaje važnost, taj je bez važnosti. Ko svoja djela prikazuje stvorenjima, taj nema djela. Prava djela su djela u osami, koja te ne prikazuju javno, izuzev farzova koji se moraju pokazivati. Ti si napravio propust u utvrđivanju temelja. Kakve koristi umaš od onoga što na tome gradiš? Ako dođe do preuređivanja zgrade, a temelj bude dobro utvrđen – bideš u stanju da popraviš zgradu. Temelj djela su tevhid i ihlas. Pa ko nema tevhida i ihlasa, nema ni djela. Učvrsti temelj svojih djela sa tevhidom i ihlasom, a zatim zidaj djela sa Allahovom dž.š. snagom i modi, a ne sa tvojom snagom i tvojom modi. Ruka tevhida je ta koja zida, a ne ruka širka i munafikluka. Muvehhidovom djelu raste vrijednost, a munafikovom djelu – ne. Allahu moj, udalji nas od munafikluka u svim našim stanjima i „daj nam ono što je dobro i na dunjaluku i na Ahiretu i sačuvaj nas od patnje u Vatri.“ (Suretul – Bekare, 201) Sa Ismullahom Milosnim Samilosnim, - počinjem! O ljubavi prema Allahu, dž.š. U utorak naveče, 12. ševala, 545. Hidžretske godine, u medresi, Sejjid Abdul Kadir Gejlani, k.s. Allah zadovoljan s njim, rekao je sljedede; Mladidu! Gdje je robovanje Silnom i Uzvišenom Hakku? Daj istinsko robovanje i dobideš ono što de ti biti dovoljno u svim tvojim prilikama. Ti si odbjegli rob tvoga Gospodara. Vrati Mu se! Ponizi Mu se! Pokori se onome što naređuje – izvršavajudi, što ti zabranjuje – prestajudi raditi i onome što ti je odredio – strpljivo to podnosedi i saglašavajudi se s tim. Kada to upotpuniš – upotpunilo je se tvoje robovanju tvome Gospodaru, i od Njega de ti dolaziti ono što de ti biti dovoljno. Silni i Uzvišeni Allah veli: „Zar Allah nije dovoljan Svome robu?“ (Suretul – Kassas, 12 )
Ako tvoje robovanje Njemu bude ispravno, On de te zavoljeti, u tvom srcu de ojačati ljubav prema Njemu, učinide da budeš prisan sa Njim, približide te Sebi, nedeš imati poteškoda, nedeš tražiti društva mimo Njega i bideš zadovoljan sa Njim u svim situacijama. Ako bi ti On, Zemlju sa svim njenim prostranstvom, učinio tijesnom, i kada bi ti sva vrata pred tobom pozatvarao – ti se na Njega ne bi naljutio, ne bi se približiio ničijim vratima mimo Njegovih, ne bi je ničije hrane mimo Njegove… približio bi se Musa-u, a.s., za koga je Silni i Uzvišeni Allah rekao: „A Mi smo još ranije spriječili da ga zadoje dojilje.“ (Suretul – Ali Imran, 200) Naš Silni i Uzvišeni Gospodar je svakoj stvari svjedok, u svakoj stvari prisutan, svaku stvar motri, svakoj stvari je blizak… Vi ste ovisni o Njemu! Šta je negiranje, nakon spoznaje? Teško tebi! Znaš za Allaha, dž.š. a ipak Ga negiraš. Ne udaljavaj se od Njega, jer deš inače biti uskraden od svakog dobra. Budi strpljiv sa Njim, a ne budi strpljiv bez Njega! Zar ti ne znaš da je onaj ko je strpljiv – cijenjenn? Čemu ova pamet? I čemu žurba? Silni i Uzvišeni Allah veli: „O vjernici, budite strpljivi, budite izdržljivi, budite spremni (i budni za borbu), budite bogobojazni da biste bili spašeni.“ (Suretul – Zumer, 36) U Kur'anu ima mnogo ajeta o strpljivosti, koji ukazuju koliki je u njoj hajr i blagodat, i kakva lijepa nagrada, davanje i rahatluk, kako na ovom tako i na bududem svijetu. Prihvatite se strpljivosti pa dete vidjeti hajr, i u sadašnjosti i u budučnosti. Posjedujte groblja, obilazite Allahove, dž.š.dobre robove i činite dobra djela. Time dete postidi ispravnost. Ne budite od onih koji, kada im se daju savjeti – ne prihvataju, a kada čuju (savjet ili uputu) – ne rade (po onome što čuju). Vaša vjera odlazi sa četiri stvari: Ne radite po onome što znate, Radite po onome što ne znate, Ne učite ono što ne znate, ostajudi tako neznalice i Sprečavate ljude da nauče ono što ne znaju. Ljudi, kada idete na zajednički zikir, vi idete da biste se oslobodili briga a ne da biste tražili lijeka. Vi se okredete od vaza vaiza (ne prihvatate pouku), ved pamtite vaizove greške i podskliznuda da biste se rugali, ismijavali i izigravali. Vi ste se upustli u opasnu igru sa Allahom, dž.š., stavljajudi na kocku vlastite glave. Pokajte se za to! Ne positovjedujte se sa Allahovim dž.š.neprijateljima! okoristite se onim što čujete! Mladidu! Ti se držiš običaja, a Allah, dž.š.traži da se držiš onog što ti je propisano kao udio. Ti se zaustavlajaš kod uzroka, a zaboravaljaš Onoga koji ih daje i (zaboravljaš) da se na Njega osloniš. Ti posao treba da počeneš ispočetka i da ga činiš sa ihlasom. Silni i Uzvišeni Allah veli: „A džine i ljude nisam stvorio osim da Mi robuju.“ (Suretul – Zarijat, 56) Vi niste stvoreni za to da biste ludovali. Niste stvoreni za to da biste jeli, pili, spavali i stupali u brak. Probudite se, nemarnici, iz tog nemara! Tvoje srce prema Njemu napravi korak a Njegova ljubav prema tebi napravi korake i korake. On vatrenije želi susret sa onim koji Ga vole od njih samih. „On opskrbljuje onoga koga On hode, bez računa.“ (Suretul – Bekare, 212) Kada Allah, dž.š.hode nešto od svoga roba, On ga za to i pripremi. Ovo je u vezi sa suštinom a ne sa formom. Kada se kod Allahovog dž.š.roba upotpuni ono što sam spomenuo - ispravan je njegov zuhd u odnosu na dunjaluk, na Ahiret i sve drugo mimo njegovog Zaštitnika. Dolazi mu ispravnost, dolazi mu last, carstvo, gospodstvo… njegov atom postaje brdo, njegova kap – more, njegova zvijezda –
mjesec, njegov mjesec – sunce, njegovo malo – mnogo, njegovo nestajanje – postajanje, njegova prolaznost – vječnost, njegovo kretanje – stabilnost. Njegovo stablo se uzdiže visoko, do Arša, sa korijenom ispod zemlje, čije grane čine hlad i na dunjaluku i na Ahiretu. Šta su ove grane? To su propis (hukm) i znanje (ilm). Za nejga dunjaluk postaje kao halka od prstena. On nije pod vlašdu dunjaluka, niti ga veže Ahiret. Nad njim nema vlasti ni vladar ni podanik. Ne zastire ga nikakav zastor. Niko ga ne može uzeti. Ne može ga zamutiti prljavština. Kada se ovo upotpuni, ovakav rob je podoban da se pozabavi stvorenjima. Kada Uzvišeni Hakk hode sa robom hajr – učini ga vodičem stvorenja, učini ga njihovim liječnikom, odgajateljem, poučavateljem, tumačem, nosiocem blagoslova, oblikovateljem, svjetiljkom i suncem. Ako to od njega želi – to i bude. A ako ne želi – kod Sebe ga zakloni i učini ga da svima mimo Njega bude nepoznat (nevidljiv u njegovom pravom svjetlu). Rijetke pojedince od ovoga roda On vrada stvorenjima, uz Njegovo sveobuhvatno čuvanje i apsolutnu bezbjednost. Postavalja ih za dobro stvorenja i za njihovo upudivanje. Onaj ko se suzdržava (zahid) od dunjaluka, biva stavljen na iskušenje sa Ahiretom. Onaj ko se suzdržava i od dunjaluka i od Ahireta, biva stavljen na iskušenje sa Gospodarem dunjaluka i Ahireta. Vi ste se uspavali, kao da nedete umrijeti. I kao da na Kijametskom danu nedete biti sakupljeni. I kao da pred Uzvišenim Hakkom nedete računa polagati. I kao da preko Sirat-duprije nedete prelaziti. Takvi ste vi, a tvrdite da ste muslimani i vjernici. Ovaj Kur'an i znanje su jasan dokaz protiv vas, ukoliko ne budete postupali po njima. Kada odete kod učenih ljudi, ako ne prihvatate ono što vam oni govore – vaš odlazak kod njih bide jasan dokaz protiv vas, to de biti vaš grijeh kao da ste sreli Poslanika, sallallahu alejhi ve selleme, pa od njega niste htjeli da prihvatite uputu koju vam nudi. Na Kijametskom danu sva stvorenja de prekriti strah od Allahove, dž.š. Uzvišenosti, Veličajnosti, Uznositosti i Pravde. Otidi de dunjalučki vladari a ostade Njegova vlast. Na Kijametskom danu sve de se Njemu vratiti, pa de se pokazati carstvo odabranih, pokazede se njihova slava, njihovo bogatstvo i počast koju im ukazuje Silni i Uzvišeni Hakk. Oni danas nose (Allahove dž.š.) emrove, nose države, nose planine. Sa njima Zemlja opstoji. Oni su emiri (zapovjednici) stvorenja i njihovi poglavari. Oni su zastupnici (nuvab) Silnog i Uzvišenog Hakka. Oni su to po manevijatu (suštini) a ne po formi. Danas po suštini (ma'na), a sutra (na Kijametskom danu) i po formi (zahir). Hrabrost onih koji oponiraju kjafirima je u suprostavljanju njima i u stabilnosti spram njih; Hrabrost (Allahovih, dž.š.) dobrih robova je u suprostvaljanju svojim nefsovima, željama, zlim dudima, šejtanima i lošem društvu, koji su u stvari ljudi – šejtani; Hrabrost odabranih Allahovih, dž.š.robova (havas) je u suzdržavanju od dunjaluka, Ahireta i svega drugog mimo Uzvišenog Hakka. Mladidu! Potrudi se, prije nego budeš probuđen i protiv svoje volje. Prihvati se vjere i druži se sa ljudima od vjere, jer oni su pravi ljudi. Najpametniji među ljudima je onaj ko se pokorava Uzvišenom Allahu, a najgluplji je onaj ko Mu je nepokoran. Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve selleme, je rekao: „teribet jedak“ tj.“osiromašile ti ruke.“ (Revahul – Muslim) Ako se budeš družio sa onima čija srca su zadojena vjerom i zavoliš ih, potadeš bogat, a tvoje srce de bježati od munafikluka i munafika. Uobraženi dvoličnjak nema dobrih djela. Od tebe nede biti primljeno ništa izuzev onoga sa čime želiš Njegovo lice. Od tebe nede biti primljena forma tvog djela ved njegova suština i sadržina. Ukoliko u svom poslu budeš oponirao svom nefsu, svojoj želji, svom šejtanu i svom dunjaluku, onda de takav posao od tebe biti primljen. Radi, očisti svoj posao od svih ovih primjesa i ne gledaj više na nefs. Ukrtako: od tebe nede biti primljeno ništa, izuzev onoga sa čime želiš Njegovo Lice, a ne lice stvorenja.
Teško tebi! Ti radiš za stvorenja i želiš da ti taj posao primi Uzvišeni Hakk. To je glupo od tebe! Proši se pohlepe, obijesti i radovanja! Smanji svoju radost a povedaj tugu! Jer, ti si u kudi tuge, u zatvoru. Naš Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve selleme, je puno razmišljao; malo se radovao – mnogo žalostio; malo se smijao, izuzev osmijeha kojima je razgaljivao srca drugih. U njegovom srcu su bile tuge i brige. Da nije bilo ashaba i dunjalučkih obaveza – ne bi izlazio iz kude, niti bi bilo sa kim sjedio. Mladidu! Ako bude ispravna tvoja osama sa Allahom, dž.š. tvoja tajna (sirr) bide iznenađena, tvoje srce bide čisto, tvoj de pogled postati jak, tvoje srce de postati misao, tvoj duh (ruh) i tvoja bit (ma'na) bide sjedinjeni sa Uzvišenim Hakkom. Razmišljanje o dunjaluku je kazna i zastor (između roba i Allaha, dž.š), a razmišljanje o Ahiretu je znanje i život na srce. Razmišljanje roba nije istinsko razmišljanje ako mu nije dato znanje o stanjima dunjaluka i Ahireta. Teško tebi! Gubiš svoje srce u dunjaluku, a Allah, dž.š.je ved odredio tvoj udio o njemu. I odredio je vrijeme za taj tvoj udio, koje je Njemu poznato. Svakog dana opetuje se tvoja propisana nova opskrba, tražio je ti ili ne. Tvoja pohlepa te sramoti i kod Allaha, dž.š. i kod stvorenja. Dok ti je manjkav iman – tražiš opskrbu, kad ti se iman poveda – ne tražiš je, a kad ti je iman savršen – ti spavaš u odnosu na nju. Mladidu! Ne miješaj zbilju i šalu! Tvoje srce ne može sa stvorenjima. Kako da se tvoje srce sastane i bude sa Tvorcem uzorka ako Ga širk činiš sa uzrocima. Kako da se sastave zahir i batin, ono što razumiješ i ono što je kod Stvoritelja??? Glup li je onaj ko zaboravalja Tvorca uzroka a okupiran je uzrocima! Zastaje kod drugog a zaboravlja na Prvog, zaboravalja Vječnog a raduje se prolaznom. Mladidu! Ti se družiš sa neznalicama, pa se njihovo neznanje prenosi i na tebe. Druženje sa glupakom je glupo druženje. Druži se sa onima koji vjeruju, sa onima koji su na jekinu, sa onima koji znaju, sa onima koji postupaju po onome što znaju! Kako su samo lijepa stanja vjernika u svim njihovim postupcima! Kako su samo jaki u savladavanju svojih nefsova i želja! Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve selleme, je rekao: „Radost vjernika je na njegovom licu, a njegova tuga je u njegovom srcu.“ (Revahul – Dejlemi) To je dio njegove modi. U stanju je da pred licima stvorenja ispoljava radost, a da krije tugu o onome što je između njega i Allaha, dž.š. Njegova briga je trajna. Puno razmišlja. Mnogo plače. Malo se smije. Za takvog je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve selleme, rekao: „Vjernik nema rahatluka dok se ne sastane sa svojim Silnim i Uzvišenim Gospodarom.“ (Revahul – Dejlemi) Vjernik prikriva svoju tugu svojom radošdu. Njegova vanjština je u pokretu za zaradom, a njegova nutrina je u mirovanju sa njegovim Silnim i Uzvišenim Gospodarom. Njegova vanjština je za njegovu porodicu, a njegova nutrina je za njegovog Silnog i Uzvišenog Gospodara. Njegova tajna ne biva otkrivena njegovoj porodici, niti njegovom djetetu, niti njegovom susjedu, niti njegovoj susjetki, niti bilo kojem od stvorenja njegovog Silnog i Uzvišenog Gospodara. On je čuo za riječi Vjerovjesnika, sallaallahi u alejhi ve selleme: „Neka vam u vašim poslovima pomagač bude čuvanje tajne!“ (Revahul – Taberani) Neprestano skriva ono što je kod njega. Ako bude savladan ili mu se sa jezika otme riječ, on preduhitruje situaciju i preinačava ono štoje izgovorio, prikrivajudi ono što se javilo od njega i izvinjavajudi se za ono što je poteklo od njega.
Mladidu“ Učini me svojim ogledalom! Učini me ogledalom tvoga sca i tvoje tajne! Ogledalom tvojih djela! Približi mi se pa deš u sebi vidjeti ono što ne vidiš kad si daleko od mene. Ako ti je nešto potrebno u tvojoj vjeri, obrati se meni. Ja nedu prema tebi da budem popustljiv u Allahovoj, dž.š.vjeri. Ja posjedujem čvrstinu, koja potiče od Allahove dž.š. vjere. Mene je odgajala oštra ruka, a ne ona koja traži kakvu dobit niti ona koja je munafička. Ostavi svoj dunjaluk u svojoj kudi pa mi se približi! Jer, ja stojim na vratima Ahireta. I zastani kod mene, slušaj moj govor i radi prema njemu, prije nego umreš, što de biti uskoro. Sve se vrti oko straha i bojazni od Allaha (dž.š). ako ti od Njega ne budeš imao straha – nedeš imati mira ni na dunjaluku ni na Ahiretu. Bojazan od Allaha, dž.š. je samo znanje. Allah, dž.š. veli: „Allaha se, od Njegovih robova, boje oni koji znaju.“( Suretul-Fatir, 28) Silnog i Uzvišenog Allaha ne boji se niko, izuzev uleme praktičara, onih koji znaju i koji postupaju po tom znanju, koji ne traže od Uzvišenog Hakka nagradu za svoja djela, ved žele Njegovo Lice i Njegovu blizinu. Žele Njegovu ljubav i izbavljenje od odaljenosti i zaklonjenosti od Njega. Žele da im ne zatvori Svoje kapije pred njihovim licima, i na dunjaluku i na Ahiretu. Ne žele dunjaluk, niti Ahiret, niti bilo šta mimo Njega. Dunjaluk je za neke ljude. I Ahiret je za neke ljude. A Silni i Uzvišeni Hakk je za neke ljude. A to su oni koji vjeruju, koji su na jekinu, koji su Ga spoznali, koji Ga vole, koji su bogobojazni, koji Ga se boje, koji su zbog Njega tužni i razbijeni. Sufije se boje Silnog i Uzvišenog Allaha, kojega ne vide. On je nevidljiv za njihove oči i njihovu vanjštinu, a prisutan je pred očima njihovih srdaca. Kako da Ga se ne boje kad „On svakog momenta daje i uskraduje!, Preinačava i mijenja, ovoga pomaže a onome uskraduje pomod, ovoga oživljuje a onoga umrtvljuje, ovoga prima a onoga odbija, ovoga približava a onoga udaljava. „On nede biti pitan za ono što radi, a oni de biti pitani.“ (El-Enbija, 23) Allahu moj, približi nas Sebi a nemoj nas udaljavati od Sebe, „…i daj nam ono što je dobro i na dunjaluku i na ahiretu i sačuvaj nas od patnje u Vari.“ (SuretulBekare, 201) Sa Ismullahom Milosnim Samilosnim, - počinjem! O Tevbi (iskreno pokajanje) U nedjelju izjutra, 10. ševala, 545. Hidžretske godine, u tekiji, Sejjid Abdul Kadir Gejlani, k.s. Allah zadovoljan s njim, rekao je sljedede; Prenosi se da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve selleme, rekao: „Kome se otvore vrata dobra neka ih iskoristi, jer taj uistinu ne zna kada de mu se ona zatvoriti.“ (Merfuan) Ljudi! Iskoristite vrata života dok god su vam otvorena, jer de vam se ona uskoro zatvoriti. Iskoristite priliku za činjenje dobrih djela dok god ste u situaciji za to! Iskoristite vrata tevbe (pokajanja) i uđite na njih dok god su vam otvorena! Iskoristite vrata dove! – otvorena su vam. Iskoristite vrata natjecanja sa vašom dobrom bradom u činjenju dobrih djela! – i ona su vam otvorena. Ljudi! Sagradite ono što ste porušili! Operite ono što ste uprljali! Ispravite ono što ste pokvarili! Očistite ono što ste uprljali! Vratite ono što ste uzeli! Vratite se svome Uzvišenom Gospodaru od vašeg zaostajanja i vašeg bježanja!
Mladidu! Ne traži nikog izuzev Uzvišenog Stvoritelja. Ako si uz Stvoritelja – Njegov si rob, a ako si uz stvorenja – njihov si rob. Ti nemaš pravo da govoriš dok ne pređeš pustinje i pustinje, sa stajališta srca, i dok s ene rastaviš sa svakim, sa stajališta tvoje tajne. Zar ti ne znaš da se onaj koji traži Uzvišenog Hakka rastavlja sa svim? On je čvrsto ubijeđen da su sva stvorenja samo zastori između njega i Uzvišenog Hakka. S kojom god stvari se zabavili, njome bivate zastrti od Allaha, dž.š. Moadidu! Ne budi lijen, jer je ljenivac uvijek uskraden i u posljednjem času se neminovno kaje. Popravi svoja djela pa de Uzvišeni Hakk biti darežljiv prema tebi i na dunjaluku i na Ahiretu. Ebu Musa Al-Adžemi, Uzvišeni Allah mu se smilovao, je rekao: „Allahu moj, učini nas dobrim.“ Htio je reči: „Allahu moj, učini nas dobrom,“ ali ga jezik nije poslušao. Ko je to okusio – zna. Lijepo se ophoditi i slagati sa stvorenjima, uz čuvanje šerijatskih granica i Allahovog, dž.š. zadovoljstva je blagoslovljen posao. Međutim, ukoliko de to biti makar i uz djelimidno kršenje šerijatskih granica ili Allahovog, dž.š. zadovoljstva onda takvom društvu ne treba ukazivati počast. Odlika odabranih i odlikovanih Allahovih, dž.š. robova je ta da su poslušni onima koji uzvradaju poslušnošdu. Mladidu! Postavi mrežu dove i povuci se u Allahovo dž.š. zadovoljstvo! Ne čini dovu jezikom a da ti se srce protivi! Na Kijametskom danu čovjek de se sjetiti šta je na dunjaluku činio od dobra a šta od zla. Tamo od sjedanja i kajanja nede biti nikakve koristi. Tamo nema nikakve koristi od toga ako se čovjek sjeti da je trebao da uzore i posije, u vrijeme dok ljudi ubiru plodove. Prenosi se da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve selleme, rekao: „Dunjaluk je ahiretska njiva. Ko na njemu posije dobro – ubrade sredu, a ko posije zlo – ubrade kajanje.“ (Hadis prenosi Imami Gazali u Ihjau) Kada ti dođe smrt – probudideš se, ali ti tada probuđenost nede korisiti. Allahu moj, probudi nas od sna onih koji Te zaboravljaju i kkoji ne znaju za Tebe. Amin. Mladidu! Tvoje druženje sa lošim ljudima utiče na to da loše misliš o dobrim ljudima. Idi u hlad Allahove dž.š Knjige i sunneta Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve selleme, i bideš spašen. Ljudi! Istinski se stidite Uzvišenog Allaha! Ne dozvolite da vam vrijeme uzalud prolazi! Vi ste okupirani sakupljanjem onoga što nedete jesti. I nadate se onome što nedete dostidi. I gradite ono što nedete nastanjivati. Sve to vas zastire i odvaja od vašeg Gospodara. Sjedanje na Uzvišenog Allaha pokriva i obavija srca gnostika (arifima) i čini da se zaborave sjetiti bilo čega drugog. Kad se ovo postigne dobiva se utočište u Džennetu. U džennetu koji je obedan i Džennetu koji je nagrada. Nagrada na dunjaluku je kroz zadovoljstvo sa Allahovom, dž.š odredbom, blizinom srca i sa Njim, munadžatima i dizanjem zastora između roba i Gospodara, tako da je onaj ko ima ovako srce u svojoj osami, u svim svojim stanjima, sa Uzvišenim Hakkom, bez „kako?“ i bez „kao“. „Niko nije kao On. On sve čuje i sve vidi.“ (Suretul – Šura, 11) Obedani Džennet, koji Uzvišeni Allah na Ahiretu obedaje vjernicima dade im izravno, bez ikakvih zastora, i da gledaju u Njegovo časno LiceBez sumnje je, svo dobro kod Allaha (dž.š.), a svo zlo mimo Njega. Dobro je u okretanju Njemu a zlo u okretanju od Njega. Svako dobro djelo za koje zaželiš nadoknadu je djelo koje pripada tebi a svako djelo koje želiš da je u i ime Allaha je djelo koje pripada Njemu. Ako budeš radio i tražio nadoknadu, bideš nagrađen sa onim što je stvoreno. A ako budeš radio u ime Allaha tj.za Njegovo Lice, bideš nagrađen Njegovom blizinom i gledanjem u Njegovo Lice i nedeš tražiti bilo kakvu nagradu za svoja djela. Šta je dunjaluk, a šta Ahiret, i šta je sve osim Njega u odnosu na Njega?!
Traži Onoga koji daje blagodati a ne blagodat! Traži najprije komšiju pa tek onda kudu! On je opstojao prije svake stvari, uvodi u opstojanje svaku stvar i opstoji poslije svake stvari. Ti trebaš da se podsjedaš na smrt, da budeš strpljiv u nevoljama i da u svim situacijama tražiš oslonac u Allahu (dž.š). Ako upotpuniš ova tri svojstva – dobideš carstvo. Ako se budeš sjedao smrti, bide ispravno tvoje isposništvo (zuhd). Sa strpljivošdu deš kod Uzvišenog Gospodara postidi ono što želiš. Sa oslanjanjem na Allaha dž.š.isprazniti de ti se srce od svega, vezadeš se za svoga Gospodara, od tebe de se udaljiti dunjaluk, Ahiret i sve drugo osim tvoga Zaštitnika, dolazide ti lagodnost sa svih strana i bideš čuvan i štiden sa svih strana. Sa tvojih pet strana štitide te tvoj Gospodar. Ništa od onoga što je stvoreno nede ti modi pridi. Sve strane oko tebe bide zatvorene i sva vrata zaključana. Bideš od onih za koje Uzvišeni Allah veli: „Nad Mojim robovima ti nedeš imati vlast.“ (Suretul – Hidžra, 42) Kako da on (alejhilleane) ima vlast nad muvehhidima, muhlisima, onima koji ne vide stvorenja u činjenu njihovih djela? Govor dolazi na kraju, a ne na početku. Sav početak je u nijemost a sav kraj je govor. Carstvo muhlisa je u njihovom srcu. Njegova vlast je u njegovoj tajni. Nije tu riječ o formi (zahiru). Rijetki su oni koji objedinjuju i vanjsko i nutarnje (carstvo). Moraš neprekidno da kriješ svoje stanje – sve dok ne dospiješ do savršenstva i dok tvoje srce ne stigne do Uzvišenog Gospodara. A kada postaneš poptun (kamil) i srce ti stigne do Uzvišenog Gospodara, zašto tada da se brineš kad se tvoje stanje obistinilo, kad si stupio na položaj (mekam), kad je oko tebe garda, kada su stvorenja oko tebe kao stubovi ili drvede i kada ti je svejedno da li te hvale ili grde da li se okredu tebi ili od tebe? Tada deš postati onaj koji (ih) gradi i ruši. Postupadeš sa njima onako kako ti dozvoli njihov Stvoritelj. On de ti dati poptunu vlast. Na ruku tvoga srca stizade imperativ a na ruku tvoje tajne stizade znak (alamet) (objašnjenja i potvrde). Ništa ne govori dok se ovo ne postigne. Dok ovo ne psotigneš, budi pametan – ne luduj! Slijepac si! Traži onoga ko de te voditi! Neznalica si! Traži onoga ko de te podučiti! A kada ga naađeš, uhvati se za njega i prihvataj njegov govor i njegovo mišljenje (sud). I nek te on izvede na put. A kada tamo stigneš, ostani na njoj dok je istinski ne upoznaš. Tada de kod tebe tražiti utočište svi oni koji su zalutali. Bideš sofra za siromahe i bijednike. Jedna od vrlina viteštva (futuvveta) je čuvanje tajne Uzvišenog Allaha i lijepo ophođenje sa ljudima. Gdje si ti u traženju Hakka i zadovoljavanju sa Njim, mimo svega ostalog? Zar nisi čuo za riječi Uzvišenog: „Među vama ima onih koji žele ovaj svijet (dunjaluk) A ima i onih koji žele onaj svijet (Ahiret)“ A na Drugom mjestu rekao je: „Ima onih koji žele Njegovo lice.“ (Suretul – Ali Imran, 152, i Suretul – Kef, 28) Ako te usredi sreda, dodi de Ruka ljubomore, koja de te spasiti od ruku svega mimo Uzvišenog Allaha i koja de te povesti na kapiju Njegove blizine. „Tamo zaštita pripada Allahu Istinitom.“ (Suretul – Kef, 43) Kada ovo postigneš, dodi se ti dunjaluk i ahiret da ti budu sluge, bez ikakve muke i teškode. Kucaj na kapiju Uzvišenog Hakka i ostani čvrsto pri njoj! Ako se tu budeš čvrsto zadržao, postade ti jasno sva prava i pravde, p adeš znati za pravo nefsa, djelo želja, pravo srca, pravo iblisa i pravo Uzvišenog Vladara. Bide ti rečeno: „Ovo pravo je istina (hakk) a ovo djelo je laž (batil).“ Svako djelovanje deš modi raspoznati po znaku koji de ti biti poznat. Kada dospieš na ovaj mekam (položaj),
dobit deš pravo Uzvišenog Hakka, koji de te odgajati i učvršdivati, uspravljati te i posađivati, pokretati te i umirivati, naređivati ti i zabranjivati. Ljudi! Ne tražite ni da vam se uveda niti da vam se umanji, ni da vam se ubrza niti da vam se uspori. U odredbi je sadržano sve, za svakoga pojedinačno. Nema od vas niko a da nema zasebnu knjigu i zasebno vrijeme. Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve selleme, re rekao: „Vaš Gospodar je ved odredio šta de sve biti stvoreno, koju de ko nafaku dobiti i koliko de ko živjeti. Osušilo se je ono što je zapisano da de biti.“ (Merfuan) Allah, dž.š. je ved sve odredio. On je to unaprijed odredio. Međutim, došla je odredba pa je pokriveno ono što de biti, ono što nede biti i ono što je nužno. Nije dozvoljeno nikome da raspravlja o unaprijed određenom Allahovom, dž.š. sudu (sudbini), nego da kaže: „On nede biti pitan za ono što radi, a oni de biti pitani.“ (El-Enbija, 23) Ljudi! Prihvatite ove riječi. Radite po ovoj formi dok ne dođete do suštine. Ako budeš radio po ovoj formi, ona de te dovesti dotle da razumiješ suštinu. Najprije de to razumjeti tvoj atajna, koja de to prenijeti srcu, srce de to prenijeti nefsu, nefs de to prenijeti jeziku a tvoj jezik de to prenijeti ostalim stvorenjima, kojima de to biti prenešeno za njihovu korist i dobrobit. Blago li se tebi ako budeš pokoran Uzvišenom Haku i ako Ga zavoliš. Teško tebi! Ti tvrdiš da voliš Uzvišenog Allaha! Zar ti ne znaš da ta ljubav ima uslove? Jedan od uslova je taj da budeš pokoran sa svim onim šta čini sa tobom i drugima. U uslvove spada i to da nemaš smiraja sa nekim drugim, mimo Njega, da tražiš prisnost sa Njim i da nemaš nepovjerenja prema Njemu. Kad se ljubav prema Allahu, dž.š.nastani u srcu Njegovog roba, on je sa Njim prisan i veseo, a ne podnosi sve ono što ga odvrada od Njega. Pokaj se za tu tvoju lažnu tvrdnju! Ova ljubav ne može da ide uporedo sa napuštanjem, sa raznoraznim željama, sa lažima, sa dvoličnošdu i pretvaranjem. Pokaj se i ostani čvrst pri pokajanju! Nije stvar u tome da se pokaješ, ved u tome da ostaneš čvrsto na poziciji kajanja. Nije stvar u tome da ono uhvati korijen, (nego) da se razgrana i da daje plodove. Zatim je, Allah zadovoljan s njim, rekao još i slijedeče: Pokoravajte se Uzvišenom Hakku u nevoljama i nedadama, u siromaštvu i bogatstvu, u oskudici i obilju, u bolesti i zdravlju, dobru i zlu, u nagrađivanju i ne nagrađivanju. Ne vidim vam drugog lijeka osim da Mu se potpuno predate. Ako vam On nešto naredi, ne okredite se od Njega, ne suprostvaljajte Mu se u toj Njegovoj odredbi, nemojte se za to žaliti nekome mimo Njega, jer de vam se time još više povedati belaji, ved se smirite, prišutite i ne ističite se. Budite stabilni pred Njim i čekajte šta de u vama i sa vama raditi – bidete obradovani onim što On mijenja i preinačava. Ako budete takvi sa Njim, zasigurno de se odbojnost prema Njemu pretvoriti u prisnost, u jedinstvo i radost sa Njim. Allahu moj, učini da budemo s Tobom i uz Tebe i …daj nam ono što je dobro i na dunjaluku i na Ahiretu i sačuvaj nas od patnje u Vatri.“ (Suretul – Bekare, 201).
Sa Ismullahom Milosnim Samilosnim, - počinjem! Ne želiti bogatstvo
U petak ujutro, 8. ševvala, 545. Hidžretske godine, u medresi je, Sejjid Abdul Kadir Gejlani, k.s. Allah zadovoljan s njim, rekao sljedede; O Fakiru (Dervišu)! Nemoj da ti želja bude bogatstvo, jer ono može da bude uzrok tvoje propasti! Ni ti bolesniče, nemoj da ti želja bude ozdravljenje, jer ono može da bude uzrok tvoje propasti! Budi pametan! Čuvaj svoj plod pa de ti posao biti pohvaljen. Budi zadovoljan sa onim što imaš i nemoj da tražiš nešto više! Sve što ti Uzvišeni Hakk da na tvoju molbu bide zamudeno i sa srdžbom. Ja sam to ved isprobao. Izuzev ako Allahovom robu, putem srca, bude naređeno da nešto moli. Ukoliko mu bude naređeno da moli, u tome de biti beridet i od togaa de biti odstranjena svaka prljavština. Ono za što najviše trebaš da moliš je brisanje grijeha, zaštita i spas u vjeri, na dunjaluku i na Ahiretu. Zadovolji se samo sa tim! Ne uobražavaj da si bolji i silniji od Allaha, dž.š. jer de te On uništiti. Ako imaš mladost, snagu i imetak, ne uobražavaj da imaš vedu mod nad ljudima od Allaha, dž.š. jer de te On srušiti. I kaznide te, kao što je kaznio one koje je kaznio. A Njegova kazna je uistinu bolna i teška. Teško tebi! Tvoj jezik govori da je musliman, a srce nije, tvoj govor je govor muslimana, a djela nisu, ti si javno musliman a potajno nisi. Zar ne znaš da si munafik, koji je daleko od Allaha dž.š, ukoliko sa namazom, postom i svim ostalim dobrim djelima ne želiš Allahovo Lice (Vedžhullah)? Odmah se pokaj Allahu, dž.š. za sva svoja djela, za sve riječi i sve niske namjere! U djelima odabranih nema nimalo laskanja. Oni su uspjeli, uvjereni su monoteisti, čiste su akide i čiste pobožnosti, strpljivi su na iskušenjima i u nedadama, zahvalni na blagodatima i počastima. Spominju Ga svojim jezicima, zatim svojim srcima a zatim srčanim tajnama. Kada im ljudi naprave kakav belaj, oni im se smiju u lice. Dunjalučki vladari za njih ne postoje, svi oni koji su na Zemlji za njih su mrtvi, nemodni, bolesni i siromašni. Prema Džennetu se odnose kao da je on ruševina a prema Džehennemu kao da je ugašen. Za njih Zemlja, nebo i oni koji su na njima kao da ne postoje. Sve strane kod njih su ujedinjene u jednu. Najprije su bili sa dunjalukom i onima koji su na njemu i na kraju sa Gospodarom dunjaluka i Ahireta. Pridružili su se Njemu i onima koji Ga vole. Svojim srcima su krenuli sa NjimNjemu. Dobili su saputnika prije polaska na put. Otvorili su vrata između sebe i Njega. On ih se sjeda dok god se oni Njega sjedaju, dok to sjedanje sa njih, konačno, ne skine terete. Sa Njim postoje a sa drugima su izgubljeni. Čuli su za Njegove riječi: „Sjedajte se vi Mene, i Ja du se vas sjetiti, i Meni zahvaljujte, nevjernici ne budite“ (Suretul – Bekare, 125) Pa su ustrajali u sjedanju na Njega, u želji da se i On njih sjeti. Čuli su i za Njegove riječi: „Ja sam uz onoga koji Me se sjeda (ko Me spominje, ko me zikir čini)“ (Revahul – Dejlemi) Pa su napustili društvo stvorenja i zadovoljili se sa zikrom, kako bi bili uz Njega. Ljudi! Ne budite lakomisleni! Vi ste lakomisleni. Ovo znanje vam nede koristiti bez djela. Potrebno je da sa ovim crnilom radite po bjelilu. To je Allahov, dž.š. propis. To treba da činite dan za danom, godinu za godinom, sve dok vam Njegov plod ne dospije u ruke. Mladidu! Tvoje znanje te doziva: „Ja sam jasan dokaz protiv tebe ukoliko ne budeš postupao po meni, i jasan dokaz za tebe ukoliko budeš postupao po meni.“ Prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, rekao: „Znanje doziva djelo, da mu odgovori, a ako ne, - odlazi.“ (jedan dio hadisa) Odlazi njegova blagodat, a ostaje njegovo iskušenje, odlazi njegov šef'at za tebe kod njegovog Gospodara i prekida njegov dolazak tebi kada ti je potrebno, odlazi jer postaje ljuštura. Suština znanja je djelo (primjena). Tvoje slijeđenje Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve selleme, nede biti
ispravno ako ne budeš radio po onome što je on rekao. Ukoliko budeš izvršavao ono što je naredio, primide tvoje srce i tvoju tajnu i uvešde ih kod Uzvišenog Gospodara. Tvoje znanje te doziva ali ga ti ne čuješ, zato što nemaš srca. Slušaj ga uhom srca i tajne. I prihvati ono što ti govori, jer deš od toga imati koristi. Znanje sa djelom približuje te Onome koji zna, koji spušta znanje. Kada budeš radio po ovome hukumu, koji je prvo znanje, potedi de ti izvor drugog znanja. Tada deš imati dva izvora, kkoji de neprestano tedi, jer de ti srce strepiti od Allaha, dž.š. zbog mudrosti i znanja, zahira (forme) i batina (skrivenosti). Tada de biti vrijeme da na to daješ zekjat, tako da deš to dijeliti svojoj bradi i onima koji žele Allaha, dž.š. Zekjat na znanje je da se ono širi i da stvorenja (halk) pozivaju Uzvišenom Hakku. Mladidu! Ko bude strpljiv bide cijenjen. Alah dž.š. veli: „Zaista de oni koji budu strpljivi biti nagrađeni bez računa“ Hrani se zaradom, a ne hrani se prodajudi dinn. Zaradi i jedi, i udjeli nešto drugima. Zarade vjernika su sofre iskrenih Allahovih robova. U njihovim poslovima nema srede bez siromaha i sirotinje. Žele da ukažu milost Allahovim stvorenjima, tražedi time Njegovu ljubav i zadovoljstvo. Čuli su za riječi Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve selleme: „Ljudi su Allahova zajednica i najmili Uzvišenom Allahu je onaj ko je najkorisniji toj zajednici.“ (Suretul – Ez Zumer, 10) Allahovi dž.š. štidenici (evlije) u u odnosu na stvorenja gluhi, nijemi i slijepi. Kada im se srca približe Uzvišenom Hakku, ne čuju nikog osim Njega i ne vide nikog osim Njega. Obara ih Njegova blizina, prekriva ih Njegova veličina i ubija ih ljubav u blizini Ljubljenog. Oni su između Allahove, dž.š. uzvišenosti (dželala) i Njegove ljepote (džemala). Ne okredu se ni desno ni lijevo, za njih postoji „ispred“, bez „pozadi“. Na usluzi su im ljudi, džinni, meleki i ostala stvorenja. Na usluzi su im mudrost (el-hukm) i znanje (el-ilm). Hrana im je Allahova, dž.š.dobrota a pide im je „uns“ (prisnost sa Njim). Jedu hranu Njegove dobrote i piju pide unsa (Njegove prisnosti). Oni su prezauzeti da bi čuli govor stvorenja. Oni su u jednoj dolini a stvorenja u drugoj. Zamjenjuju vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve selleme u prenošenju Allahovih naredbi i zabrana vradanjem stvorenja na kapiju Uzvišenog Hakka. Oni su Njegov dokaz protiv njih. Postavljaju stvari na njihova mjesta, daju svemu ono što mu pripada i ne uskraduju ničije pravo. Nisu podložni svojim nefsovima niti niskim dudima. Vole i mrze u ime Uzvišenog Allaha. Svim svojim bidem predali su se Njemu, nikome drugome. Ko ovo postigne postigao je sohbet (razgovor s Njim), uspjeh i spas. I vole ga ljudi, džinni, meleki, zemlja i nebo. O munafide, obožavatelju stvorenja i uzroka, ti koji zaboravljaš Uzvišenog Hakka, ti bi hto da ovo postigneš a da budeš takav kakav si, niti imaš čast nit ugled. Prihvati islam, dođi teobe, nauči, postupaj po onoime što naučiš i neka sve to bude isključivo u ime Allaha (dž.š.) u suprotnom, nedeš biti upuden. Teško tebi! Između mene i tebe nema neprijateljstva. Ja jedino nedu da ti povlađujem u Allahovoj dž.š. vjeri. Ja sam se odgajao na žestokim riječima Šejhova i na žestini usamljenosti i siromaštva. Kada od mene čuješ riječ, prihvati je – od Allaha je, jer je On taj koji me pokrede u govoru. Kada dolaziš meni, dođi mi oslobođen od sebe, od svog nefsa i svoje želje. Kada bi ti imao basiret (srčani vid), vidio bi i mene oslobođenog od toga. Tvoj nedostatak je tvoje pogrešno shvatanje. O ti koji želiš da se družiš sa mnom i da se tim okoristiš, u mome halu (stanju) nema stvorenja, niti dunjaluka, niti Ahireta. Ko mi da ruku, pridruži mi se, ispravi svoje mišljenje o meni i radi ono što mu kažem – zadobit deš hal inšallah. Allah, dž.š. svoje vjerovjesnike odgaja svojim kelamom (govorom) a evlije svojim hadisom (govorom). Ovaj govor je nadahnude preko njihovih srdaca. Oni su nasljednici, zamjenici i djeca vjerovjesnika. Allah, dž.š. razgovara. Razgovarao je sa Musaom (a.s.). Musa, a.s. je Riječ a ne stvorenje. Riječ Onoga
koji poznaje neznano. Razgovarao je sa Njim govorom koji je razumio i koji je neposredno dospijevao do njegovog razuma. Allah, dž.š. je sa našim Pejgamberom, Muhammedom, sallallahu alejhi ve selleme, vodio razgovor, bez posredstva. Kur'an je čvrsto Allahovo uže između vas i vašeg Veličanstvenog i Uzvišenog Gospodara. Džibril (a.s.) ga je spustio Muhammedu, sallallahu alejehi ve selleme, onakvim kakav nam je on dostavio. To se ne smije poricati niti osporavati. Allahu moj, uputi sve, primi kajanje svih i smiluj se svima. Prenosi se da je vladar pravovjernih El-Mutesam Billahi, Allah mu se smilovao, na samrti kazao: „Tako mi Uzvišenog Allaha, ja se kajem za ono što sam uradio u odnosu na imami-Ahmeda ibn Hanbela, obzirom da sam bio samo njegov mukallid (formalni sljedbenik) dok drugi to nisu bili“ Bijedniče! Ostavi se govora od koga nemaš nikakve koristi i ne budi tvrdoglav u odnosu na mezheb. Zanimaj se onim što de ti koristiti i na dunjaluku i na Ahiretu. Uskoro deš vidjeti šta de s tobom biti i sjetideš se mojih riječi. Uskoro deš biti napadnut i koliko deš samo rana zadobiti ako ne budeš imao čime da se zaštitiš. Isprazni srce od dunjalučkih ambicija, jer deš uskoro sa njega otidi! Ne traži udoban život na dunjaluku, postigao šta ili ne postigao! Allahov Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve selleme, je rekao: „Pravi život je život na Ahiretu.“ (Mutefekun alejhi) Napusti svoju nadu pa deš biti asket (zahid) u odnosu na dunjaluk. Sav asketizam je u umanjivanju nade. Napusti loše društvo i prekini ljubav sa njima a uspostavi je sa dobrim Allahovim robovima! Napusti i bliskog ako pripada lošem društvu a uspostavi vezu sa onim koji ti je dalji ako pripada dobrom društvu! Koga god zavoliš između tebe i njega de se uspostaviti srodstvo. Zato, pazi s kim deš da uspostaviš ljubav! Neko je jednom prilikom upitan: „Šta je srodstvo?“ pa je on odgovorio: „Ljubav.“ Nemoj da tražiš ono što ti je propisano, niti ono što ti nije propisano! Ako tražiš ono što ti je propisano, onda je to dosađivanje a ako tražiš ono što ti nije propisano, onda je to mržnja i neudovoljavanje. Stoga je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi v eselleme i rekao: „Allah dž.š.kažnjava svog roba, između ostalog, i za to što traži ono što mu nije propisano.“ (Merfuan) Mladidu! Neka ti ono što čini Allah, dž.š. bude pokazatelj koji de te upudivati na Njega. Razmišljaj o stvaranju pa deš dospjeti do Tvorca. Vjernik koji je na jekinu, onaj koji Ga je spoznao, ima dva vanjska i dva nutarnja oka. Vanjskim očima vidi što je On stvorio na Zemlji a unutarnjim očima vidi ono što je On stvorio na nebesima. Zatim se sa njegova srca skidaju zastori i vidi Njega, bez sličnosti i bez „kako“ te biva približen i voljen i ništa mu ne biva skriveno. Zastori se skidaju sa onoga srca u kome nema mjesta za ružne stvari, kao što su nefs, niska dud, želja, šejtan. To je srce koje je bacilo ključeve zemaljskih riznica i za koje je dragi kamen i blato jedno te isto. Budi pametan! Razmisli o onome što ti govorim i pokušaj to prihvatiti! Ja govorim srčanim govorom. Pouka je u njegovoj suštini, u njegovoj nutrini, u njegovom značenju. Mladidu! Ne tuži se stvorenjima pored Stvoritelja! Potuži se Njemu jer je On taj koji sve može a ostali ne mogu ništa. U blaga dobročinstva spada čuvanje srčane tajne, čuvanje od nesreda i bolesti, sadake. Dijeli sadaku desnicom, nastojedi da za to ne zna tvoja ljevica. Čuvaj se dunjalučkog mora jer su se u njemu mnogi utopili! U Njemu se nisu utopili samo rijetki pojedinci. To je duboko more koje potapa sve. Međutim, Allah, dž.š.iz njega spašava onoga koga On hode od Svojih robova, kao što de na kijametskom danu spasiti vjernike od džehennemske vatre, obzirom da de svako u nju udi, pa de Allah, dž.š.iz nje spasiti onoga koga on htjedne od Svojih robova. Allah, dž.š. veli (Ajet Kur'anski i hadisi kudsija) :
„I svaki od vas de u džehennem dospjeti. Gospodar tvoj se sigurno tako zarekao“, Uzvišeni Allah de redi Vatri: „Budi hladna i spasonosna“ dok kroz tebe ne prođu Moji robovi i vjernici, oni koji su Mi odani, kkoji Me žele i koji su ravnodušni prema svemu osim Mene! Redi de joj to, kao što je rekao i vatri koju je Nimrud potpalio da bi u njoj izgorio Ibrahim, (a.s.) Isto tako Allah, dž.š. govori: „O dunjalučko more, o vodo, ne utapaj ovog Mog voljenog i dragog roba“, pa de se on spasiti i idi sigurno po njegovom suhom dnu, kao što je od mora bio spašen Musa, a.s. i njegov narod. Allah, dž.š. svoju dobrotu daruje kome On hode „i opskrbljuje koga On hode, bez računa.“ (Od ajeta Suretul-Merjem, 71 i Bekara, 212) Svo dobro je u Allahovoj dž.š- Ruci (modi). On je taj koji daje i koji sprečava. Koji daje bogatstvo i siromaštvo, koji uzvisuje i unižava – niko drugi do On. Pametan je onaj koji se stalno obrada na Njegovu kapiju a izbjegava druge kapije. O ti koji kupuješ planove! Ja vidim da se ti zadovoljavaš stvorenjima a srdiš Stvoritelja. Ti rušiš ahiret gradedi dunjaluk, Onaj koji kažnjava na sve mogude načine, kaznide te tako, što de te skinuti sa položaja, kaznide te bolešdu, unižavanjem, siromaštvom, kaznide te tako što dete opteretiti brigama i tugama, kaznide te prepustivši te na nemilost jezicima i rukama Svojih stvorenja, sva Svoja stvorenja okrenude protiv tebe…Probudi se, spavalico! Allahu moj, probudi nas s Tobom – Tebi. Amin. Mladidu! Ne budi u svom uzimanju dunjaluka kao onaj koji nodu sakuplja drva i koji ne zna za šta de prihvatiti svojom rukom. Ja vidim da si ti kao onaj koji sakuplja drva u mrkloj nodi, bez mjesečine, i bez svjetla uza se, u prašumi punoj smrtonosnih stanovnika. Svakog momenta može te nešto usmrtiti. Ti drva moraš sakupljati danju, jer se uz pomod sunčeve svjetlosti može čuvati da ne prihvatiš za ono od čega možeš stradati. U svojim postupcima budi uz sunce tevhida, šerijata i bogobojaznosti, jer de te ovo sunce spriječiti da padaš u mrežu želje, nefsa, šejtana i širka spriječide te da ne žuriš u hodu. Teško tebi! Ne žuri! Jer onaj ko žuri – griješi, ili mu malo fali da pogriješi, dok onaj ko je odmjeren – pogađa, ili mu malo fali da pogodi. Žurba je od šejtana a odmjerenost od Milostivog. Na žurbu te najviše tjera pohlepa za dunjalukom. Budi zadovoljan sa onim što imaš, jer zadovoljstvo je blago koje ne nestaje. Kako možeš tražiti ono što ti nije propisano i što nikad nedeš dobiti? Obuzdaj svoj nefs! Budi zadovoljan sa Njim a ravnodušan prema ostalom! Budi u tome uporan, dok ne spoznaš Uzvišenog Allaha. Tad deš biti neovisan o bilo čemu. Srce de ti stedi pouzdanje a tvoja tajna postade čista. Pučavade te tvoj Uzvišeni Gospodar. Tada de tvoja glava biti ravnodušna prema dunjaluku, oči tvog srca ravnodušne prema Ahiretu a oči tvoje tajne pema svemu izuzev Uzvišenog Hakka. Tada za tebe, osim Uzvišenog Hakka, ništa nede biti važno, a ti deš postati važan za sva ostala stvorenja. Mladidu! Ukoliko želiš da za tebe ni jedna vrata ne budu zatvorena – budi bogobojazan, jer je bogobojaznost ključ kojim se otvaraju svaka vrata. Uzvišeni Allah veli: „Ko bude bogobojazan Allah de mu dati izlaz iz svake situacije i opskrbide ga odakle se ne bude ni nadao.“ (Suretul – Talak, 2 i 3) Ne oponiraj Uzvišenom Hakku kada si u pitanju bilo ti, bilo tvoja porodica, bilo tvoj imetak, bilo tvoji savremenici! Zar te nije stid da Mu naređuješ da preinačava i mijenja? Zar si ti od Njega mudriji, znaniji i milostiviji? Ti i sva ostala stvorenja ste Njegovoi robovi i On upravlja i tobom i njima. Ukoliko želiš da budeš u njegovoj družini, i na dunjaluku i na ahiretu, moraš da se smiriš, ušutiš i zanijemiš. Allahovi, dž.š. štidenici (evlije) se odgojeno ponašaju pred Njim; ne prave ni jedan pokret niti korače i jedan korak bez izričite dozvole od Njega, koju im On dostavlja putem srdaca. Niti jedu ono što On nije dozvolio, niti se odijevaju, niti stupaju u brak, niti rade bilo šta bez Njegove dozovole, dostavljene u njihovim srcima. Oni postoje sa Uzvišenim Hakkom, sa Onim koji okrede srca i poglede. Oni ne mogu nadi mira dok se ne sastanu sa Njim, na dunjaluku srcem a na Ahiretu tijelom.
Allahu moj, podari nam susret sa Tobom i na dunjaluku i na Ahiretu, darju nam slast Tvoje blizine i Tvog viđenja, učini da ne budemo zadovoljni ni sa čim osim sa Tobom i „…daj nam ono što je dobro i na dunjaluku i na Ahiretu i sačuvaj nas od patnje u Vatri.“ (El – Bekare, 201) Sa Ismullahom Milosnim Samilosnim, - počinjem! O siromaštvu Petog ševvala, 545. Hidžretske godine, u medresi je, Sejjid Abdul Kadir Gejlani, k.s. rekao slijedede, Allah zadovoljan s njim; Tvoja nemarnost u odnosu na Allaha dž.š. odstranjuje te i udaljava od Njega. Prođi se svoje nemarnosti prije nego što dobiješ udarac, budeš ponižen i napadnu te zmije i škorpije belaja! Nisi okusio belaja pa si stoga, zasigurno, i zavaran. Ne raduj se puno onome što imaš, sve de to uskoro nestati. Allah dž.š.veli: „A kada bi se onome što im je dato obradovali, iznenada bismo ih kaznili.“ (Suretul-Enam, 44) Ono što je kod Allaha dž.š.postiže se sa strpljivošdu. Stoga Allah, dž.š. i naglašava imperativ strpljivosti. Siromaštvo i strpljivost su nespojivi, izuzev kod vjernika. Oni koji vole Allaha dž.š. bivaju stavljeni na iskušenja (belaje) ali su oni, uprkos tome, nadahnuti da čine dobra djela, strpljivo podnosedi sve ono čime ih Allah neprestano iskušava. Da nije strpljivosti ne biste me vidjelu među vama. Postavljena je mreža za hvatanje ptica. Iz nodi u nod otvara se sa mojih očiju i skida sa mojih nogu. Danju su mi oči zatvorene a noge vezane u mreži. To Allah, dž.š. čini za vaše dobro, a vi to ne znate! Da nije mog pokoravanja Allahu, dž.š., zar bi paemtan čovjek boravio u ovom gradu i družio se sa njegovim stanovništvom, u kome je zavladalo častohleplje, licemjerje, nasilje, sumnjičenje, haram? Sve više i više je nezahvalnosti prema Allahu, dž.š. na Njegovim blagodatima i korištenja istih u svrhu griješenja i nemorala. Namnožili su se oni koji su niko i ništa kad su u svojim kudama a koji se prave da su bogobojazni kad su u svojim dudanima, oni koji su otpadnici kad su tamo gdje se pije a koji glume iskrenost kad su na položaju. Da nije vjerskog propisa pričao bih vam o onome što je u vašim kudama. Međutim, ja imam temelj na kome treba graditi, imamo djecu koju treba odgajati. Kada bih vam otkrio nešto od onoga što je kod mene, bio bi to razlog razlaza između mene i vas. U ovom stanju, u kokme se nalazim, potrebna mi je snaga vjerovjesnika i poslanika, potrebna mi je strpljivost svih onih koji su živjeli od Adema, a.s. pa do današnjeg vakta, potrebna mi je božanska snaga…Allahu moj, daruj mi Svoje dobrote, pomodi i zadovoljstva. Amin. Mladidu! Nisi stvoren da vječno ostaneš na dunjaluku i da u njemu uživaš. Promijeni tu svoju odbojnost prema Allahu, dž.š.! Ti se zadovoljavaš time da tvoja pokornost bude izgovaranje riječi „La ilahe illallah Muhammedu-r-resulullah“. To ti nede koristiti ako time ne dodaš još nešto. Iman čine riječi i djela. Od tebe to nede biti primljeno niti de ti koristiti ukoliko se suprostavljaš Uzvišenom Hakku, ukoliko si Mu neposlušan i činiš grijehe. U tome si ustrajan, a ostavio si namaz, post, sadaku, činjenje dobrih djela…Šta ti tu može koristiti šehadet? Kada kažeš „La ilahe illallah“ ustvrdio si. Bide ti rečeno: „Ti koji to izgovaraš, imaš li ti jasan dokaz? I šta ti je dokaz?“ Izvršavanje onoga što ti je
naređeno, napuštanje onoga što ti je zabranjeno, strpljivo podnošenje nedada i potpuna predanost sudbini- to je jasan dokaz ovakve tvrdnje. Ukoliko budeš postupao prema navedenom, opet to od tebe nede biti primljeno ukoliko to ne budeš radio isključivo u ime Allaha, dž.š. Riječi se ne primaju bez djela a djela se ne primaju ukoliko nisu isključivo u ime Allaha, dž.š. i u skladu sa sunnetom. Utješite siromahe sa nečim od vašeg imetka. Ne odbijajte prosjaka ukoliko ste u mogudnosti da mu nešto udijelite, pa bilo to malo ili mnogo. Ravnajte se prema Silnom i Uzvišenom Hakku, kkoji voli udjeljivanje. I budite Mu zahvalni što vam je omogudio i učinio vas da budte od onih koji udjeljuju. Teško tebi! Ukoliko ti je prosjak poklon od Allaha, dž.š. i ukoliko si u mogudnosti da mu nešto udijeliš, kako možeš da vratiš poklon onome koji ga upuduje? Dok si preda mnom, ti slušaš i plačeš, a kad ti dođe prosjak, srce ti je tvrdo. To govori da tvoje slušanje i plakanje nije bilo u ime Allaha, dž.š. Mene se sluša najprije tajnom, zatim sa srcem pa onda sa organima, činedi dobro. Kada dolaziš meni, ostavi svoje znanje, svoja djela, svoj jezik, svoj položaj, svoje porijeklo, svoj imetak i svoju porodicu. Stoj preda mnom oslobođena srca od svega osim Uzvišenog Hakka, kako bi te On počastio svojom blizinom i okitio svojom dobrotom i darovima. Ukoliko budeš tako radio kada dolaziš kod mene, bideš kao ptica, koja dolazi prazna a odlazi puna srca Allahovog, dž.š. svjetla. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, je rekao: „Čuvajte se vjernikove pronicljivosti (oka), jer on gleda Allahovim dž.š.svjetlom.“ (Revahul-Taberani i Tirmizi) Pokvarenjače! Čuvaj se vjernika i ne idi mu dok si zaprljan nečistodom svoje neposlušnosti! Jer, on Allahovim, dž.š.svjetlom vidi ono u čemu si ti, vidi tvoj širk i tvoj munafiluk, vidi tvoju krađu sakrivenu ispod tvoje odjede, vidi tvoju bruku i sramotu. Ko ne vidi onoga koji se spasio nede se ni spasiti. Ti si lakomislen i družiš se sa lakomislenima. Neko je jednom upitao: „Dokle ovo sljepilo?“ pa mu je rečeno: „Sve dok ne naiđeš na liječnika, otpočinješ na njegovom pragu, popraviš svoje mišljenje o njemu, izbaciš iz srca optužbe protiv njega, pokupiš svoju djecu i posadiš ih pred njegovim vratima te budš strpljivo podnosio gorčinu njegovih lijekova koje ti daje. Tada de nestati sljepila sa tvojih očiju.“ Ponizi se Allahu, dž.š.i sve svoje potrebe Njemu izrazi. Ne posluj sa svojim nefsom – bankrotiradeš! Zatvori vrata između sebe i stvorenja a otvori vrata između sebe i Njega. Priznaj Mu svoje grijehe i traži ispriku za ono što si počinio. Budi čvrsto ubijeđen da nema nikog ko ti šteti, niti koristi, niti daje, niti sprečava izuzev On. Tada de nestati sljepila sa oka tvoga srca i bide pokrenut očni i srčani vid. Mladidu! Nije stvar u tome da budeš asketa o pitanju odijvanja i jela, ved da budeš isposnik po pitanju srca, otkri najprije svoju nutrinu (batin) isposništvom pa tek onda prelazi na svoju vanjštinu (zahir). On najprije odijeva svoju tajnu (sirr), zatim srce, potom nefs pa tek vanjštinu. Kada sve to bude odjeveno u isposničku odjedu, dolazi Ruka milosti, samilosti i dobrote i vrši potpuni preobražaj kod takve osobe: skida sa nje crnunu i odijeva je odjedom radosti, kaznu zamjennjuje užitkom, mržnju radošdu, strah sigurnošdu, daljinu blizinom i siromaštvo bogatstvom. Mladidu! Dunjalučka dobra prihvataj rukom isposništva a ne rukom želja! Onaj koji jede i plače nije isti kao onaj koji jede i smije se. Dok jedeš ono što ti je propisano neka ti je srce sa Uzvišenim Hakkom pa deš biti siguran od zla onoga što jedeš. Bolje ti je da jedeš ono što ti nudi liječnik nego da sam jedeš ono što ne znaš odakle potiče. Kako su samo vaša srca otvrdla! Između vas je nestalo povjerenja (emaneta) i samilosti. Ono što vam je povjereno (vaš emanet) su šerijatski propisi, a vi ste ih ostavili i iznevjerili. Teško tebi! Ukoliko ne budeš čuvao emanet, nede dugo prodi a oči de ti se napuniti vodom, ruke i noge bide ti vezane, Uzvišeni Hakk de između tebe i Njega zatvoriti vrata rahmeta, u srca svojih stvorenja ubacide okrutnost prema tebi i spriječide ih da ti daju.
Čuvajte se uz pomod Uzvišenog Gospodara. I budite oprezni, jer On žestoko kažnjava. Kanide vas onda kad mislite da ste sigurni, kad ste zdravi, obijesni i umišljeni. Bojte se Njega jer je on Stvoritelj nebesa i Zemlje. Njegove blagodati čuvajte zahvalnošdu. Njegova naređenja i zabrane prihvatite sa „čujemo i pokoravamo se.“ Teškode dodekujte sa strpljivošdu a olakšanja sa zahvalnošdu. Tako su postupali vjerovjesnici, poslanici i dobri Allahovi robovi koji su živjeli prije vas, zahvaljivali bi na blagodatima a strpljivo podnosili tegobe. Dignite se od trpeza neposlušnosti prema Njemu i jedite sa trpeza pokornosti Njemu! Čuvajte granice koje je On odredio! Ako vam dođe olakšanje, budite Mu zahvalni a ako vam dođu tegobe – činite pokajanje za vaše grijehe! Sebe preispitujte, jer Allah ne čini nasilje svojim robovima. Sjedajte se smrti i onoga što dolazi iza nje! Sjedajte se Uzvišenog Gospodara, Njegovog svođenja rčuna sa robovima i toga da vas On motri! Probudite se! Dokle ovo spavanje? Dokle ovo neznanje, zavaravanje neistinom i pristajanje uz nefs, želju, običaje??? Zašto se ne odgajate tako što dete robovati Uzvišenom Hakku i slijediti Njegov Zakon (šerijjat)? Robovanje Allahu (ibadet) je napuštanje običaja. Zašto se ne odgajate kur'anskim i hadiskim odgojom? Mladidu! Kada se miješaš sa ljudima, ne budi slijep, neznalica, nemaran i uspravan ved budi onaj koji vidi, koji zna i koji je budan! Kada kod ljudi primijetiš nešto što je pohvalno, to prihvati i slijedi a daka primijetiš nešto što de ti štetiti, to ostavi i pokušaj i druge od toga odvratiti! Vi ste potpuno nemarni u odnosu na Uzvišenog Hakka! Vi treba da ste budni u odnosu na Njega! Dužnost vam je držati se džamije i mnogo donositi salavate na Allahovog Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve selleme, koji je rekao: „Kada bi sa neba bila spuštena vatra od nje se ne bi spasio niko izuzev onih čija srca su vezana za džamiju.“ (Revahul- Muslim, Ebu Davud i Nisai) Ukoliko budete nemarni prema namazu, prekinude se vaše veze sa Uzvišenim Hakkom. Stoga je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme i rekao: „Rob je najbliži svome Gospodaru dok je na sedždi.“ (Revahul – Muslim, Ebu Davud i Nisai) Teško tebi! Ukoliko ti pribjegavaš iznalaženju opravdanja i olakšica! Onaj koji pribjegava iznalaženju opravdanja je varalica! Kamo srede da smo ponešeni odlučnošdu, da se čvrsto držimo idžma'a i da se što radimo radimo isključivo u ime Uzvišenog Hakka. A kako to da postignemo ako budemo pribjegavali iznalaženju opravdanja i olakšica? Nestalo je odlučnosti i onih koji su je praktikovali. Ovo je vrijeme olakšica a ne vrijeme odlučnosti. Ovo je vrijeme rijaluka, munafikluka i bespravnog sticanja imetka. Mnogo je onih koji klanjaju, poste, obavljaju hadždž, dijele zekjat i čine dobra djela u ime stvorenja a ne u ime Stvoritelja. Vedina ovog svijeta postala je stvoreno u stvorenome, bez Stvoritelja. Vaša srca su mrtva a nefsovi i želje su vam živi. Srce oživi odvajanjem od stvorenog i vezivanjem za Stvoritelja, sa stajališta značenja. Forma u ovom slučaju nije bitna. Život srca je u podložnosti naredbama Uzvišenog Hakka, napuštanju onog što je zabranio i strpljivom podnošenju iskušenja na koja vas stavlja i sudbine koju vam je odredio.
Mladidu! Budi dosljedan u prihvatanju Njegove sudbine a zatim ustraj u tome! Stvar je u tome da je nužno postaviti temelj a zatim graditi. Ustraj u tome svo vrijeme, inodu i danju! Teško tebi! Razmisli o sebi! Razmišljanje je stvar srca. Pa kada vidiš pri sebi dobro djelo, zahvali se Uzvišenom Allahu a kada vidiš pri sebi zlo, napusti ga i pokaj se! Sa ovim razmišljanjem oživjede tvoja vjera a umrijede tvoj šejtan. Za ovo je rečeno: „Sat razmišljanja bolji je od probdjevene nodi (u ibadetu) bez razmišljanja.“ O Muhammedov ummete! Budite zahvalni Allahu, dž.š.obzirom da Njegovo zadovoljstvo možete zadobiti sa manje dobrih djela u odnosu na ummete koji su živjeli prije vas! Vi ste na dunjaluku posljednji a na Kijametskom danu prvi. Ko od vas bude ispravan, niko mu od ispravnih nede biti ravan. Vi ste emiri, a drugi narodi izvan vas su podanici. Nedeš biti ispravan dok god si (gost) u kudi svoga nefsa, svoje želje i svoje niske dudi! Nedeš biti ispravan dok god budeš žudio za dunjalukom! Nedeš biti ispravan dok god tvoje srce bude vezano za nešto drugo mimo Uzvišenog Hakka! Allahu moj, podari nam ispravnost s Tobom i „daj nam Gospodaru ono što je dobro i na dunjaluku i na Ahiretu i sačuvaj nas od patnje u Vatri.“ (Suretul – Bekare, 201) Sa Ismullahom Milosnim Samilosnim, - počinjem! Zabrana suprostavljanja Allahu, dž.š. U nedjelju izjutra, 3. ševvala, 545. Hidžretske godine, naš sejjid, Šejh Muhjuddin Ebu Muhammed Abdul-Kadir, r.a., u tekiji je rekao sljedede: Protivljenje Silnom i Uzvišenom Hakku, prilikom spuštanja Njegovih odredbi, znak je umiranja vjere, umiranja tevhida, umiranja ihlasa. Mu'minsko srce ne zna za „zašto“ niti „kako“. Naprotiv, duša (nefs) je ta koja se cijelim svojim bidem protivi i odupire. Zato ko želi dobro svojoj duši (nefsu) neka se bori protiv nje i suzbija je, sve dok ne bude siguran i bezbjedan od njenog zla. Jer, duša (nefs) je zlo u zlu. Treba da se protiv nje vodi borba, sve dok se ne smiri, tada ona postaje dobra u dobru, postaje potpuno poslušna i u pokornosti Allahovim, dž.š. odredbama i napušta svaku neposlušnost. Takvoj duši bide rečeno: „O smirena dušo, vrati se svome Gospodaru, zadovoljna i sa kojom je On zadovljan!“ (Suretul-Fedžr, 27-28.) Težnja takve duše postaje ispravna, zlo od nje nestaje, ne veže se ni za što od stvorenog i s pravom se rodbinski vezuje za svog oca Ibrahima, a.s., koji se nije povodio za svojim nefsom, koji je napustio nefsanske želje, čije srce je smireno i koji je odbio pomod koju su mu nudila razna stvorenja, rekavši: „To što Allah dž.š. zna za moje stanje, isključuje i moju potrebu da Ga molim za pomod.“ Time je dokazao ispravnost svoje predanosti (teslim) i pouzdanja (tevekkul). Vatri u koju je bačen naređeno je: „Budi hladna i spasonosna Ibrahimu!“ Kao znak Allahove dž.š. pomodi onome koji se na dunjaluku neizmjerno okitio Njegovim atributom strpljivosti i koju de na Ahiretu neizmjerno (bez računa) nagraditi. Uzvišeni veli:
„Oni koji budu strpljivi bide bez računa nagrađeni.“ (Suretul – Ez Zumer, 10.) Allahu, dž.š. nije ništa skriveno od onoga što se podnosi u Njegovo ime. Okititte se Njegovom strpljivošdu sat vremena pa dete godinama uživati Njegovu dobrotu i blagodat. Biti hrabar, znači strpiti se u datom trenutku. „Zaista je Allah sa strpljivima“ (tako što im daje podršku i pobjedu) (Suretul Bekare, 153) Budtite strpljivi u Njegovo ime! Budite budni i pribrani! Ne budite nemarni u odnosu na Njega! Ne ostavljajte buđenje za poslije smrti, jer vam buđenje tada nede biti ni od kakve koristi! Probudite se prije nego se sretnete sa Njim! Probudite se prije nego vam duše, i protiv vaše volje, budu uzete, da se ne biste kajali onda kada od kajanja nede biti nikakve koristi! Uređujte vaša srca! Jer, ako vam ona budu ispravna, bide vam ispravna i ostala stanja (ahval). Za ovo je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve selleme, rekao: „U ljudskom tijelu ima jedan organ koji, kada je ispravan, isspravno je i čitavo tielo, a kada je neispravan, neispravno je i čitavo tijelo. Taj organ je srce.“ (Revaul – Buhari i Muslim) Ispravnost srca postiže se takvalukom, tevekkulom, tevhidom i ihlasom u djelima. Ako nema navedenog, srce je neispravno. Srce je kao ptica u kavezu tijela, kao biser u kutiji, kao blago u riznici. Bitna je ptica a ne kavez, biser a ne kutija, blago a ne riznica. Allahu moj, učini da naši organi, i danju i nodu, tokom čitavog našeg života, budu samo Tebi pokorni, i da naša srca samo Tebe spominju. Pridruži nas uz Svoje dobre robove koji su živjeli prije nas opskrbi i nas onim čime si i njih opskrbio i budi prema nama onakav kakav Si bio i prema njima. Amin. Ljudi, budite Allahu, dž.š. onakvi kakvi su Mu bili Njegovi dobri robovi, pa de i On vama biti onakav kakav je bio njima. Ako želite da Allah, dž.š. bude na vašoj strani, budite Mu pokorni, budite strpljivi i zadovoljni sa onim što čini sa vama i sa drugima. Odabrani ljudi su se povlačili od ovoga svijeta, svoj udio u njemu uzimali su sa oprezom, tražedi uz to drugi svijet (Ahiret) i radedi za njega. Bili su neposlušni svojim nefsovima, a pkorni svome Gospodaru, najprije bi savjetovali sebe pa tek onda druge. Mladidu, posavjetuj najprije sebe pa tek onda drugog! Dotjeraj svoj nefs! Ne napadaj drugog ukoliko i kod tebe ima onoga što mu treba ispravljati! Teško tebi! Zar ti misliš da znaš kako deš spasiti drugoga? Kako deš voditi drugog ako si slijep? Ljude može da vodi samo onaj koji vidi. Iz mora ih može spasiti samo onaj koji zna da dobro pliva. Ljude može vratiti Allahu dž.š. samo onaj koji Ga je spoznao. Kako da vidi onaj koji Ga nije spoznao? Ne raspravljaj o Allahovim dž.š. odredbama. Ako Ga voliš radi samo u Njegovo ime, ni u čije drugo! Boj se samo Njega, više nikoga! To se čini srcem a ne pokretanjem jezika, osamljivanjem (halvetom), a ne isticanjem (dževletom). Ako je tevhid na vratima kude, a širk unutar kude onda je to pravo licemjerje (nifak). Teško tebi, jezikom izražavaš bogobojaznost a srcem griješiš, jezikom zahvaljuješ a srcem se protiviš! Allah dž.š. veli: „O sine Ademov, od Mene tebi silazi dobro a od tebe Meni se diđe zlo.“ (Hadisi Kudsi)
Teško tebi! Tvrdiš da si Njegov rob a pokoravaš se drugom. Da si uistinu Njegov rob borio bi se i sklapao prijateljstva u Njegovo ime. Osvjedočeni vjernik se ne pokorava svom nefsu, niti svom šejtanu, niti svojoj želji. Nede da zna za šejtana, kamo li da mu se pokorava. Ne obrada pažnju za dunjalukom, kamo li da mu se ponižava. Štaviše, prezire ga i traži Ahiret. Ukoliko i postigne nešto od dunjaluka, ostavlja to i povezuje se sa svojim Gospodarom, Silnom i Uzvišenom, i robuje samo Njemu, u svakokm momentu. On je čuo riječi Silnog i Uzvišenog: „A naređeno im je da se samo Allahu klanjaju, da Mu iskreno, kao pravovjerni vjeru ispovjedaju…“ (Suretul- Bjene, 5.) Mani se širka, vezanja za stvorenja, uđi u čist tevhid Silnog i Uzvišenog Hakka! Jer, On je taj koji je sve stvorio i u čijoj ruci (modi) je svaka stvar. O ti koji tražiš nešto mimo Njega, ti si bez pameti! Zar postoji nešto što nije u Allahovoj dž.š- riznici? Uzvišeni Allah veli: „I ne postoji ništa čije riznice ne posjedujemo.“ (Suretul Hidžre, 21) Mladidu! Zaspi pod olukom sudbbine! Strpljivost uzmi umjesto jastuka, usaglasi se kao vjeran pristalica i sa pobožnošdu čekaj olakšanje! Kad budeš takav, Krojitelj sudbine de te obasuti takvom milošdu i dobrotom kakvu ti nisi dostojan ni tražiti ni poželjeti. O ljudi, usaglašavajte se sa sudbinom! Prihvatite moj savjet. Ja sam mudžtehid Abdulkadir! Moje usaglašavanje sa sudbinom (kaderom) dovelo me je do njenog Krojitelja (El-Kadira). O ljudi, dođite da se ponizimo pred Uzvišenim Allahom, pred Njegovom dosudom i Njegovim djelovanjem. Pognimo glave naših vanjština i naših nutrina, budimo saglasni sa sudbinom i zaputimo se u njenoj povorci, jer – ona je Vladarev izaslanik! Ukažimo Poslaniku dužno poštovanje, zbog Onoga koji ga je poslao! Ukoliko ga budemo tako dočekivali, on de nas voditi i ponijeti sa svojom družinom do El Kadira (Krojitelja sudbine), a „A tamo se je pod zaštitom Allaha istinitog.“ (Suretul- kef, 34) Neka ti je prijatno pide iz mora Njegovg znanja, jelo sa trpeze Njegove bliskoti i blaženstvo obasutosti Njegovom milošdu! Ovo je samo za pojedince od svakog miliona pojedinac, svih rodova i plemena. Mladidu, budi bogobojazan! Čuvaj granice šrijata! Suprostavljaj se nefsu, željama, šejtanu i lošem društvu! Vjernik u suprostavljanju navedenom ne skida kacige sa glave, ne stavlja mač u korice, ne rasedlava konja spava snom odabranih, čija hrana je uspjeh, čije siromaštvo je govor i čija navika je obavezna šutnja. Govori im sudbina i djelovanje njihovog – Gospodara koji pokrenu njihov govor na dunjaluku, kao što de sutra, na kijametskom danu, dati mogudnost pojedinim organima ljudskog tijela da govore. Mod govora dade im Uzvišeni Allah, koji tu mod daje svemu što govori. Dade im mod govora kao što de je dati i neživim stvarima. Dade im govorna sredstva i – oni de da govore. Kad hode da neko od Njegovoih stvorenja nešto uradi, on ga za to i osposobi. Htio je da stvorenja budu obavijšetena, da budu upozorena i obradovana i, da bi se protiv njih iznijeli dokazi – dao je vjerovjesnicima i poslanicima da govore. Nakkon što bi oni umirali, postavljao je ulemu, koja je postupala po njihovom učenju, pa je ona, umjesto njih, govorila stvorenjima o onome što je dobro za njih. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, je rekao: „Učenjaci su nasljednici vjerovjesnika!“ (Revahul – Ebu Davud, Tirmizi, Ahmed i Madže)
Ljudi, zahvaljujte Allahu, dž.š. na Njegovim blagodatima i od Njega ih očekujte, jer je On rekao: „Sve blagodati koje uživate od Allaha su.“ (Suretul – Nahl, 53) Gdje je vaša zahvala, o vi koji uživate u Njegovim blagodatima, vi koji mislite da vam je blagodat koje vam je On dao-dao neko drugi? Nekada za blagodati, koje su od Njega, mislite da su od nekog drugog, nekada ih smatrate neznatnim i težite za onim čega nemate a nekada, opet, Njegove blagodati koristite da biste Mu bili neposlušni. Mladidu! U tvom halvetu (osami) potrebna ti je suzdržljivost koja de te spašavati od neposlušnosti i poskliznuda i potrebna ti je murakaba (samokontrola) koja de te podjedati da te Allah dž.š.motri. to ti je u tvom halvetu itekako potrebno, štaviše – to ti je nužno. Zatim, trebaš da ratuješ sa nefsom, željom i šejtanom! Propast vedine ljudi je u griješenju, propast zahida (pobožnjaka) je u strastima, propast ebdala je u zamislima i pomislima u halvetu a propast siddika (iskrenih) je u privremenim duhovnim uživanjima. Oni koji su zauzeti čuvanjem svojih srdaca, oni su opunomodenici na vratima Uzvišenog Vladara. Oni su na mekamu da've (pozivaju) stvorenja da spoznaju Uzvišenog Hakka. Neprestano pozivaju srca govoredi: o srca, duše, ljudi, o džini, o vi koji ste pred Njim – krenimo ka Vladarevim vratima, ubrzajte stopala vaših srdaca, vašu bogobojaznost, tevhid i njegovu spoznaju, suvišnu suzdržljivost, ravnodušnost prema dunjaluku, Ahiretu i svemu osim Gospodara. Ovako rade odabrani, čija je ambicija da stvorenja učine dobrim, obuhvata i nebo i Zemlju, od Arša pa do ispod zemlje. Mladidu! Ostavi nefs i njegove želje! Budi zemlja pod stopalima ovakvih ljudi! Pred njima budi prašina! Allah, dž.š. je taj koji od neživog stvara živo a od živog – neživo. Stvorio je Ibraima, a.s. od njegovih roditelja koji su bili mrtvi mrtvilom nevjerovanja. Mu'min je živ a kjafir je mrtav. Muvehid je živ aa mušrik je mrtav. U tom smislu Allah dž.š.je rekao (Hadisi Kudsi): „Od mojih stvorenja najprije je umro Iblis“. U smislu da ne neposlušan Allahu, dž.š. pa je sa svojom neposlušnošdu mrtav. Ovo je ahiri-zeman. U opticaju je munafikluk i laž. Ne sjedite sa munaficima, lažljivcima, dedžalovcima u suprotnom teško tebi! Tvoj nefs je munafik, lažljivac, kjafir, griješnik, mušrik…Kako da sjediš s njim! Suprostavljaj se nefsu, ne povlađuj mu! Veži ga! Nemoj ga puštati! Uhapsi ga i daj mu njegov obavezni hakk koji mu pripada! Ukroti ga mudžajedom! (borbom sa nefsom). A želje uzjaši! Nemoj dozvoliti da one tebe jašu! Tako isto i sa niskom dudi. Ni sa njom nemoj da se družiš! Ona je malo dijete koje nema pameti. Zar da učiš i poprimiš nešto od malog djeteta? A šejtan – on ti je otvoreni neprijatelj. I neprijatelj tvoga oca Adema (a.s.). kako da se pouzdavaš u šejtana i od njega ponašanje poprimiš kada je između tebe i njega staro neprijateljstvo i krv? Ne vjeruj mu? On je ubica tvoga oca i tvoje majke. Ako te se domogne i tebe de ubiti kao što je i njih ubio. Neka ti takvaluk (pobožnost) bude oružje a vojska tevhid, murakaba, suzdržljivost u osamama, iskrenost i traženje pomodi od Allaha, dž.š. Ovo oružje i ova vojska su ti koji de pobijediti, srušiti i skrđiti šejtana i jegovu vojsku. Kako da ga ne pobijediš kad je Allah dž.š. na tvojoj strani? Mladidu! I dunjaluk i Ahiret stavi na jedno mjesto, a ti se izdvoji sa svojim Uzvišenim Gospodarom, sa srcem oslobođenim od svega što nije On. Nemoj da, umjesto sa Stvoriteljem uspostavljaš veze sa stvorenjima! Prekini ove veze i otkaži poslušnost ovim gospodarima! Kada to postigneš, neka ti dunjaluk bude za tvoj nefs, Ahiret za tvoje srce a Uzvišeni Gospodar za tvoj sirr (tajnu).
Mladidu! Ne budi uz nefs, niti želje, niti uz dunjaluk, niti uz Ahiret! Ne slijedi nikog izuzev Uzvišenog Hakka i dobideš blago koje nikada nede nestati. Tada de ti od Uzvišenog Hakka dodi uputa, poslije koje nede biti lutanja. Pokaj se za svoje grijehe i bejži od njih svome Gospodaru, Silnom i Uzvišenom. Kada učiniš pokajanje učini ga i svojom vanjštinom i svojom nutrinom. Pokajanje je mijenjanje domovine. Skini odjedu griješenja iskrenim pokajanjem i stidom od Allaha dž.š. i to stvarno (realno) a ne relativno. Ovo se radi srcem nakon što se vanjština očisti usvajanjem šerijata. Vanjština ima svoj rad a i srce ima svoj rad. Kada srce izađe iz pustinje uzroka i vezanosti za stvorenja, ono zaroni u more tevekkula, spoznaje Allaha, dž.š. i znanja o Njemu. Ostavlja uzroke i traži njihovog Tvorca. Kada zaroniš u ovo more redi deš: „Upuduje me Onaj Koji me je stvorio“. (Suretul Šuara, 78) Koji ga vodi od obale do obale, od mjesta do mjesta – dok ne stane na pravi put. I, kad god se sjeti svoga Gospodara, ukaže mu se Njegov put, sa koga se uklanja ono što ga je zastiralo. Srce onog koji traži Silnog i Uzvišenog Hakka prevaljuje rastojanje ostavljajudi sve iza sebe. Kada mu se u izvjesnom dijelu puta pojavi strah od propasti, nastupa njegov iman, hrabredi ga i gasedi vatre usamljenosti i straha, umjesto kojih se javlja svjetlo prisnosti i radosti zbog Allahove, dž.š. blizine. Mladidu? Ako te zadesi bolest, primi je rukom strpljenja i smiri se dok ti ne dođe lijek. Ako ti dođe lijek, primi ga rukom zahvale. Ako budeš ovako živio-živjedeš komotno. Strah od Vatre kida jetre vjernika i čini da im lica postaju žuta a srca žalosna. Kada ih to osvoji Allah, dž.š na njihova srca posipa vodu Svoje milosti i dobrote i otvara im vrata Ahireta, tako da vide mjesto koje im je osigurano. Pa kada se smire i umire i malo opuste, otvora im vrata svoje Veličanstvenosti (Dželala), o koje im se srca i tajne cijepaju i još više se pojadava strah. Kada im se i to upotpuni, otvara im vrata svoje ljepote (Džemala) i oni se smiruju, umiruju i dolaze sebi, i zauzimaju deredže. To su stupnjevi, koji dolaze jedan po jedan. Mladidu! Nemoj da ti ambicija bude ono što s ejede, pije, odijeva, ženi, nastanjuje, sakuplja…To je ambicija nefsa i niske dudi. A gdje je ambicija srca i tajne, traženje Silnog i Uzvišenog Hakka? Tvoja ambicija je ono čime si opsjednut. Pa neka ti ambicija bude tvoj Gospodar i ono što je kod Njega. Dunjaluk ima svoju kompenzaciju tj.Ahiret, astvorenja imaju svoju kompenzaciju tj.Silnog i Uzvišenog Stvoritelja. Kad god ostaviš nešto od dunjaluka, On ti to nadoknađuje boljim od toga, na Ahiretu. Uzmi da ti je od života ostao još samo današnji dan. Pripremi se za se za Ahiret, iščekujudi meleka smrti! Dunjaluk je mjesto na kome se sufije peku a Ahiert je mjesto za koje rade i grade. Kada se javi Allahova, dž.š.ljubomora, ona se ispreči između njih i Ahireta, dobijaju mekam tekvina i tada više ne čeznu ni za dunjalukom ni za Ahiretom. Lažljivče! Ti dok si u blagostanju, voliš Allaha, dž.š. a kada dođe iskušenje – bježiš, kao da Allah dž.š. nikada nije bio tvoj Voljeni. Na kušnji se rob pokazuje kakav je. Ukoliko budeš postojan dok si na kušnji na koju te Allah dž.š.stavlja, onda Ga ti zaista voliš. A, ukoliko se promijeniš, laž izađe na vidjelo, a ljubav se ruši i nestaje. Neki čovjek je došao Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve selleme i rekao:
!Allahov Poslaniče, ja tebe volim!, na šta mu je Allahov Poslanik rekao: „Pripremi se da ti siromaštvo bude odjeda!“ Neki drugi čovjek je došao Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve selleme i rekao mu: „Ja volim Allaha, dž.š.“ , na šta mu je Allahov dž.š. Poslanik rekao: „Pripremi se da ti iskušenja budu odjeda!“ (Merfuan). Ljubav prema Allahu dž.š. i Njegovom Poslanku nerazdvojne su od siromaštva i iskušenja. Stoga je neki od dobrih ljudi rekao: „Određen je belaj (iskušenje) da predstavlja ljubav, tako da je ne može svako tvrditi.“ Kada to ne bi bilo tako, onda bi svako mogao tvrditi da voli Allaha, dž.š. Stoga je i dato da se ova ljubav potvrđuje postojanošdu u iskušenjima i siromaštvu. „Gospodaru naš, daj nam ono što je dobro i na dunjaluku i na ahiretu i sačuvaj nas od patnje u Vatri.“ (Suretul – Bekare, 201). Sa Ismullahom Milosnim Samilosnim, - počinjem! Izbjegavati pouzdanje u dunjaluk rekao je, neka je Allah zadovoljan sa njim (Sejjid Abdul Kadir – Gejlani, k.s.), 20. šabana 545 godine h. Sve na dunjaluku je mudrost a sav rad na njemu je za ahiretsku mod. Ovaj svijet se zasniva na mudrosti a bududi na modi. Pa ti ne ostavljaj posao u kudu mudrosti, nemoj da ostaneš bez modi u kudi modi. Radi u kudi mudrosti po Njegovoj mudrosti, ne oslanjajudi se njegovu mod. Ne uzimaj sudbinu ( kader ) za pravdanje svoga nefsa ( duše ), jer on sudbinu uzima kao argument da bi ostavio posao. Pravdanje sudbinom je argument ljenivaca. Sudbina se može uzeti kao pravdanje u stvarima koje su van domena naređenja i zabrana. Između ostalog, Allah zadovoljan sa njim je rekao i sljedede: Vjernik nema smiraja na dunjaluku, niti u onome što je na dunjaluku. Uzima od njega svoj ( propisani ) dio i sa svojim srcem se odstranjuje ka Uzvišenom Hakku. Tu ostaje sve dok ne napusti dunjalučko blještavilo i dok se njegovom srcu ne dozvoli ( da izun ) da uđe kod Njeg. Glasnik njegove tajne ( sirra ) spušta tajnu u srce ( kalb ), a srce je spušta u smirenu dušu i pokorne tjelesne organe. Dok je on u tom stanju njegova porodica ostaje neovisna o njemu i bivaju razdvojeni. Allah ga štiti od zla stvorenja, čini ih pokornim njemu, rastavlja njegovo od njihovih srca ostaje sam sa svojim Uzvišenim Gospodarom. Stvorenja za njega kao i da nisu stvorena, kao da njegov Gospodar nema drugih stvorenja osim njega. Ostaje njegov Uzvišeni Gospodar, kao onaj koji postupa sa kojim se postupa. Ostaje Onaj koji se traži, a on je taj koji traži. Ostaje Korijen, a on je njegov izdanak. Ne zna za drugoga niti ikog osim Njega. Sakriva ga od stvorenja. Potom ga uključuje u njihovu sredinu. Za njihovo dobro, da ih upučuje na pravi put. I da strpljivo podnosi njihove naredbe, želedi zadovoljstvo Uzvišenim Allahom. Odabrana skupina su čuvari srca i tajni. Djeluju sa Uzvišenim Hakkom, a ne sa nekim mimo Njega. Rade za Njega a ne za nekog mimo Njega. O dvoličnjače! Ti pojma nemaš o ovoj skupini, niti o imanu, niti, pak, imaš prisnosti ( uns ) sa Uzvišenim Allahom. Uskoro češ umrijeti i kajati se poslije smrti. Zadovoljio si se rječitošdu jezika uz zamrlost srca. A to ti nede koristiti. Prava rječitost je rječitost srca, a ne jezika. Plači nad sobom hiljadu puta a nad drugim jedanput.
O ti što si mrtva srca, ti što si udaljen od odabrane skupine, ti što snuješ, ti što si sobom i stvorenjima zastrt od Uzvišenog Hakka!!! Allahu moj, ja sam bio nijem pa si mi dao govornu mod. Učini da se stvorenja okoriste mojim govorom. Upotpuni im njihovo ponašanje učinjenim od mene. U protivnom, oduzmi mi mod govora. (Ljudi ) Ja vas pozivam u crvenu smrt koja se sastoji u oponiranju neffsu ( duši ), niskim deljama, lošoj naravi, šejtanu, dunjaluku: napuštanju stvorenog i ostavljanu svega osim Uzvišenog Hakka. Ukratko, ulažite napor u tim stanjima i ne očajavajte, jer je Uzvišeni Hakk „Svakom momenta je u akciji (daje i oduzima)“ ( Er-Raman, 29. ). Tražite od Njega, obzirom na Njegovu mod, a ne obzirom na mudrost ( takvog postupka ). Tražite od Njega obzirom na Njegovo znanje, a ne obzirom na vaše znanje. Molite Ga vašim srcima i vašim srčanim tajnama, a ne molite Ga mlataranjem jezika. Molite Ga zaboravljajudi vaše znanje i vašu mod. Pred Njegovim rukama stojte kao da nigdje ništa nemate. Nemojte se praviti da znate bolje od Njega i nemojte se praviti močnijim od Njega; nemojte Njemu objašnjavati, ne odbacujte Njegov plan sa svojim planovima onih kkoji ništa ne znaju. Ko ne postupa po onome što zna – neznalica je. Bez obzira koliko to on savršeno pamtio i znao kako se primjenjuje. Tvoje sticanje znanja bez primjene vrada te stvorenom, a tvoje postupanje po znanju te vodi Uzvišenom Hakku, čini te suzdržljivim spram dunjaluka, daje ti uvid u tvoju nutrinu, odvrada te od uljepšavanja vanjštine i inspiriše na uljepšavanje tvoje nutrine. Tada de te Uzvišeni Hakk uzeti za prijatelja, jer si ti za Njega postao dobar. Uzvišeni Allah veli“.: .i On je prijatelj dobrim ljudima.“ Prihvata njihovu vanjštinu i njihovu nutrinu. Njihovu vanjštinu odgaja Svojom murošdu, a njihovu nutrinu rukom Svoga znanja. Tako da se ne boje nikog osim Njega, ne polažu nadu ni u koga osim u Njega, ne uzimaju ni od koga osim od Njega i ne daju ni u čije do u Njegovo ime. Od drugih zaziru a sa Njim osjedaju prisnost i uz Njega se smiruju. Ovo je ahiri zeman. U njemu su se namnožile promjene i zamjene. Ovo je vrijeme slabosti, munafika i muafikluka ( dvoličnjaštva ). O dvoličnjače! Ti si rob dunjaluka i stvorenja. Dvoličan si prema njima i radiš za njih, a zaboravljaš da te Uzvišeni Hakk promatra. Pokazuješ se da radiš za ahiret a sav tvoj posao i namjere su upravljene prema dunjaluku. Vjerovjesnik, s.a.v.s, je rekao: „Kada se ( moj ) rob okiti ahiretskim djelom, a ne želedi i ne tražedi, pritom, ahiret, biva proklet na nebesima po svom imenu i svom porijeklu.“ ( Merfuan ). Ja vas poznajem, o munafici, na osnovu propisa i znanja, ali vas prikrivam kao što vas i Uzvišeni Allah prikriva. Teško tebi! Ne stidiš se djela svojih tjelesnih organa. Nisu očišdeni od neposluha niti formalne nečistode. Tvrdiš da si čiste nutrine, čista srca. Kako da ti srčana tajna ( sirr ) bude čista kad ti srce nije čisto? Kako možeš tvrditi da si uljudan spram Stvoritelja kad nisi uljudan spram stvorenja? Poučavatelj ( Šejh ) nije zadovoljan tobom. Uz njega se nisi odgajao niti si prihvatao ono što ti se naređuje. Sjediš na počasnom mjestu i prolaziš ispred! Ti nemaš šta da pričaš dok sa svojim tevhidom ( jednoboštvom ) ne počneš od njegovih nogu, a učvrstiš ga pred Uzvišenim Hakkom, dok ne izađeš iz ljušture svoga postojanja i sjedeš u prostoriji prefinjenosti ( lutfa ) sa Njim, i dok ne budeš gutao plodove odanosti ( ihlasa ) i pio vode osvjedočenja ( mušahede ). Zatim ostaneš pri tome dok ne postaneš pijetao. Tada češ postati čuvar kokošiju, i iskazivati im ljubav. Postačeš mujezin i budit češ ljude. Dan-nod češ ih opominjati na pokornost njihovom Uzvišenom Gospodaru.
O neznalico! Pusti taj tefter ( Knjige ) iz ruke i dođi pa se naglavačke posadi preda mnom. Znanje se uzima iz usta ljudi a ne iz teftera, iz onoga što se proživljava a ne iz onoga što se o tome govori. Uzima se od onih koji su za sebe i za stvorenja nestali, a sa Uzvišenim Hakkom ostali. Sve se svodi na to da ti nestaneš od sebe i od njih a da zatim, sa Njim, postaneš. Umri za one mimo Njega a zatim oživi sa Njim i za Njega. Druži se sa onima koji služe Uzvišenom Hakku koji su uvijek na Njegovoj kapiji, koji su preokupirani izvršavanjem Njegovih zapovijedi, napuštanjem onoga što On zabranjuje i saglašavanjem sa Njegovom odredbom ( kaderom ), koje pokrede Njegova volja u njima i Njegovo djelovanje sa njima. Oni mu ne prigovaraju ni u vezi sa sobom, ni u vezi drugima. Ne protive Mu se ni u malom ni u velikom, ni u visokom ni u niskom. Nemoj da služenje Uzvišenom Hakku, budeš preokupiran služenjem svome nefsu (duši), žudedi da postigneš ono što tvoj nefs želi. Allahove evlije ( prijatelji štidenici ) se pretvaraju da nešto traže od stvorenja. Ona im nisu potrebna, ali ih Allah nadahnjuje da to rade, iz milosti prema stvorenjima. Evlija od njih ne traži za svoju dušu. Njihova duša se je ved smirila i ona više ne posjeduje svoju volju, niti strast za nečim dunjalučkim. Ti misliš da je njegova duša kao tvoja duša, koja ništa ne zna, koja te drži da mu služiš i postupa sa tobom po svojoj volji i svojim strastima. Da imaš pameti prošao bi se takvih misli a posvetio bi se služenju Uzvišenom Gospodaru. Tvoja duša ti je neprijatelj. Ispravno bi ti bilo da joj ne odgovaraš i da ne prihvataš ono što ona govori. Slušaj je kao što bi slušao ludaka, koji je izgubio pamet. Ne osvrdi se na ono što ona govori i na njeno traženje strasti, užitaka i besposlica. I tvoja i njena propast je u tome da joj se pokoravaš, a i tvoja i njena ispravnost je u tome da joj se suprostavljaš. Kada je duša pokorna Uzvišenom Allahu, u obilju joj dolazi opskrba sa svih strana, a kada je nepokorna i kada se osili, sa njom se kidaju veze i biva izložena neprijatnostima te propada, gubedi tako i dunjaluk i ahiret. Onaj čija duša je pokorna ( Allahu ) i zadovoljna sa onim što ima, biva služena. Gdje god da se usmjeri nalazio dio svoj, iz zadovoljstva sa Njim. Neusiljeno i draga srca obavlja ono što mu je obaveza ( farz ), srca čista od svega osim Uzvišenog Allaha, smirenih i nezamorenih tjelesnih organa u postizanju prolaznih dobara ovoga svijeta. O ti kome su date blagodati, budi zahvalan na njima, inače de ti biti oduzete. Zahvalnošdu odsjecaj krila blagodatima, inače de odletjeti od tebe. Mrtav je onaj ko je odumro od svog Uzvišenog Gospodara, makar on i bio živ na dunjaluku. Kakve koristi ima od svog života kada ga troši na strasti, naslade i besposlice. On je u suštini mrtav, a ne formalno. Allahu moj, učini da smo sa Tobom živi a da smo za sve druge mrtvi. O starče dječije naravi, dokle deš zbog svoje djetinje naravi juriti za ovosvjetskim hirovima. Dunjaluk si učinio svojom preokupacijom. Znaš li ti da je tvoja osnovna briga ono čime si peokupiran i da si ti rob onoga ko te drži na uzdi? Ako je tvoja uzda u ruci dunjaluka, onda si rob dunjaluka: ako ti je uzda u ruci ahireta onda si rob ahireta; ako ti je uzda u ruci Hakka, onda si ti Njegov rob, ako ti je uzda možda u ruci tvoje duše, onda si ti rob svoje duše ( nefsa ); ako ti je uzda u ruci stvorenja, onda si ti rob stvorenja. Zato pazi kome češ u ruke davati svoju uzdu. Velika večina vas želi dunjaluk, malo vas je koji žele ahiret, a među vama su rijetki oni koji žele lice Gospodara dunjaluka i ahireta. Druži se sa odabranom skupinom sa prefinjenom učtivošdu. Ne oponiraj im, ne suprostavaljaj im se i ne smatraj ih manjkavim da ti ne ispadneš manjkav. Ne budi neuljudan prema njima, da ne budeš upropašten. Budite pametni. Vi svojim djelima neprijateljujete sa Uzvišenim Hakkom. Ona kod Njega ne vrijede ni koliko krilo mušice, ukoliko Mu iste odani u vašoj osami u u svim vašim stanjima. Blago koje ne nestaje su; iskrenost ( sidk ), odanost ( ihlas ), strah od Uzvišenog Allaha, nada u Njega i vračanje Njemu u svim stanjima. Drži se imana i on de ti se pridružiti. Ako vidiš nekog od odabranih, spusti
pred njim svoja krila, poštuj njegovo stanje i ne proivi mu se zgog njega. Šuti! Ne uznemiravaj ga svojom neuljudnošdu i ne govori o onome što ne znaš. Islam je znanje i predanost u onome što znaš. O ti slabog ubjeđenja, ti nemaš ni dunjaluka ni ahireta. I to zbog tvoje neuljudnosti spram Uzvišenog Hakkaa, zbog tvog sumnjičenja Njegovih evlija i zamjenika Njegovih vjerovjesnika koje je Uzvišeni Hakk postavio umjesto njih i zadužio ih onim čime je zaduživao i vjerovjesnike i ( Svoje ) iskrene robove. Dao im je njihov posao i njihovo znanje. Učinio ih je nepostojedim za njihove duše i njihove želje a uveo ih je u postojanje sa Njim i postavio ih preda se. Srca im je očistio od svega osim Njega a učinio da im dunjaluk, ahiret i stvorenja budu u njihovim rukama. Pokazao im je Svoju mod, poučio ih Svojim odredbama i Svom znanju, njihovoj snazi sa Njim. Istina je da nema snage ni modi osim sa Allahom, Uzvišenim i Veličajnim. Oni su ovo prihvatili za istinu te su otpisali svoju mod i snagu stvorenja a čvrsto se uhvatili modi Uzvišenog Hakka. Muaz ibn Dževel, Allah mu se smilovao, bi govorio: „Allahu moj, ako sa mnom ne učiniš ono što ja želim, daj mi strpljenja na onome što ti želiš….( Kelamu Kibar ). Dječače! Zadovoljstvo sa sudbinom ( kadaom ) bolje jeod svađom dobijenog dunjaluka. Slast tog zadovoljstva veda je u srcima iskrenih od upražnjavanja strasti i užitaka. To zadovoljstvo je kod njih vede od cijelog dunjaluka i onoga što je na njemu, između ostalog, u svim vrstama i pdvrstama stanja, život čini prijatnijim. Ljudima govori jezikom znanja, kroz djela i odanost, a ne govori im jezikom znanja bez amela ( djela, prakse ), jer ono nede koristiti ni tebi ni onima koji su uz tebe. Od Vjerovjesnika, s.a.v.s., se prenosi da je rekao: „Znanje doziva djelo, pa ako mu odgovori….ako ne odgovori, ono odlazi.“ (Merfuan). Odlazi njegov blagoslov a ostaje njegov dokaz protiv tebe. Postaješ učenjakom koji je svojim znanjem uvučen u smutnju. Kod tebe ostaje stablo a od tebe odlazi njegov plod. Moli Uzvišenog Allaha da ti pred Sobom da stanje ( hal ) i položaj ( mekam ). Kada te tim opskrbi, moli Ga da to ostane tajna i da ne poželiš od toga ništa iznijeti na vidjelo. Ukoliko imaš želju da iznosiš u javnost ono što je između tebe i Uzvišenog Hakka, to de biti razlogom tvoje propasti. Čuvaj se samodopadanja u svojim stanjima i djelima, jer ono ne zna za namjeru i u očima Uzvišenog Hakka izaziva srdžbu prema samodopadljivcu. Čuvaj se želje govorenja i njihove primječivosti. Jer, to de ti štetiti a nede koristiti. Ne govori im ni jedne riječi za koju ne možeš jamčiti i dok ti iz srca ne dođe od Uzvišenog Hakka izrčita naredba. Kako možeš da pozivaš ljude u svoju kudu ako im nisi pripremio hranu? Ovoj stvari je potrebna osnova a tek potom dolazi građenje. Kopaj zemlju svog srca dok iz njeg ne protekne vodamudrosti. Zatim sa odanaošdu, borbom sa svojim slabostima i dobrim djelima pređi na izgradnju, dok ne podigneš svoj dvorac. Tek potom u njeg pozivaj ljude. Allahu moj, oživi tijela naših djela dubokom odanosti Tebi. Kakve koristi imaš od toga da se osamljuješ od stvorenja ako su ti stvorenja u srcu? Nikakvu čast nemaš ni ti ni takva tvoja osama. Ukoliko se osamljuješ a pritom ti stvorenja budu u srcu, ostaješ sam i nemaš osjedaja prisnosti sa Uzvišenim Allahom. Šta više, tada ti duštvo čine nefs ( duša ), šejtan i niske strasti. Ako ti je srce prisno sa Uzvišenim Allahom, ti si se osamio od stvorenja, makar bio usred svoje porodice i svog roda. Ako ti srcem ovlada prisnost ( sa Uzvišenim Allahom ) ona de porušiti zidove
tvog postojanja i otvoriti ti tvoj srčani vid, pa češ vidjeti Njegovu dobrotu i Njegovo djelo, bideš zadovoljan sa Njim a ne sa nečim mimo Njega. Ko, uz pridržavanje šerijata, bude u nekom od stanja ( halova ), ne poželivši ono što je iznad niti ono što je ispod tog stanja, niti, pak, njegovo prolaženje niti trajanje postigao je uslov ( ubudijjeta ). Teško tebi, nemoj da lažeš! Ti tvrdiš ( da si postigao ) zadovoljstvo a može te promijeniti obična stjenica, i zalogaj, ili riječ ili povreda časti. Nemoj da lažeš! Nedu da slušam tvoju laž, nedu po njoj da postupam i nedu da je prihvatam za istinu. Rijetkim pojedincima od stvorenja se objavljuje u srca, u njih se ubacuju samo njima namijenjene riječi. Oni poznaju dobro ( hajr ) i ostaju pri njemu. Kako da to ne bude tako kada oni slijede poslanika i u onome šta je govorio i u onome što je radio? Njemu je, s.a.v.s. – objavljeno javno a njihovim srcima se objavljuje tajno, jer su oni njegovi nasljednici i sljedbenici u svemu i što im je naredio. Ako i ti želiš da doživiš ovakvo stanje, često se sječaj smrti. Sječanje na nju de ti pomodi ( borbi ) protiv tvoga nefsa ( duše ), niskih želja, šejtana, u tvom izolovanju od dunjaluka. Ko se ne pouči smrdu teško mu je dati pouku. Vjerovjesnik, s.a.v.s. je rekao: „Dovoljna je pouka smrt“ ( Revahul – Taberani i Bejheki ). Tvoj ( propisani ) dio de ti dodi, želio ti njega ili ga ti ne želio. Ako ga ne budeš želio, on de ti dodi a ti češ zadržati ponos a ako ga budeš želio, on de ti dodi a ti nedeš zadržati ponos. Takav se u prisustvu dvoličnjaka stvorenja stidi Uzvišenog Allaha a kada se osami, prema Njemu pokazuje drskost. Teško tebi! Da ti je ispravna vjera ( iman ) u Njega, tvoje ubjeđenje, da te On motri, da je blizu tebe i da te nadzire – stidio bi Ga se. Ja vam govorim istinu, ne plašedi se vas i ne polažudi u vas nadu. Vi i ostali stanovnici na zemlji za mene ste poput sjenica i mravi, jer ja štetu i korist vidim od Uzvišenog Allaha a ne od vas. Podanici i vladari za mene su isti. Sebe i druge osporavaj te šerijatom, a ne osporavajte ih željom ved ga osporavaj svojim vjerovanjem ( imanom ). Iman je taj koji osporava, jekin ( čvrsto ubjeđenje, izvjesnost ) je taj koji dokrajčava. Uzvišeni Gospodar je onja koji te potpomaže i koji se s tobom ponosi. Uzvišeni Allah je rekao: „Ako Allaha pomognete, i on de vama pomod, korake vaše učvrstiti.“ ( Sure Muhammed, 7 ) Kada osporavaš sporitelja, ljubomora Uzvišenog Allaha ti potpomaže da ga eliminišeš, potpomaže ti protiv njegovoh pripadnika i potčinjava ti ih. A ako ga osporavaš sa svojim nefsom, svojom niskom željom, svojim šejtanom i svojom lošom naravlju, obeshrabride te, nede te potpomodi protiv njegovih pripadnika i nečeš ga biti u stanju eliminisati. Iman je taj koji osporava. Nijedan osporavatelj koji ne osporava sa imanom nije pravi osporavatelj. Osporavanje se vrši negacijom, da želiš da ga pridobiješ za Uzvišenog Allaha a ne za Njegova stvorenja, za Njegovu vjeru a ne za tvoju dušu ( nefs ), za Njega a ne za sebe. Prođi se bulažnjenja i budi odan svojim poslovima. Smrt te čeka z zasjedi. Ti moraš preči preko duprije. Prođi se pohlepe koja te toliko bruka. Ono što je tvoje neizostavno de ti dodi a ono što je tuđe nede ti dodi. Posveti se Uzvišenom Allahu a prpđi se traženja onog što je tvoje i što nije tvoje. Onome ko je spoznao uzvišenog Allaha najteža ( i najozbiljnija ) stvar je da govori i sjedi sa stvorenjima. Stoga od hiljadu arifa ( onih koji su spoznali Allaha ) govori samo jedan. Ali njemu je postrebna snaga vjerovjesnika, a,.s.. Kako da mu ne bude potrebna njihova snaga kadao on želi da sjedi sa raznoraznim ljudima. Druži se sa onima koji imaju kao i sa onima koji nemaju pameti. Sjeda sa munafikom i vjernikom. On je na velikoj muci, strpljiv u onome što po ko zna koji put ponavlja.
Pored svega toga on biva čuvan i potpomognut u svojoj ulozi, jer on izvršava zapovjed Uzvišenog Hakka po pitanju kazivanja stvorenjima. On im to ne govori po svojoj duši, po svojoj želji, po svom izboru niti po svojoj želji. On je prinuđen na govorenje pa nije nikakvo čudo da u tome bude čuvan. Ukoliko želiš da spoznaš Uzvišenog Allaha, izbaci iz svog srca da ti stvorenja mogu bilo šta naškoditi, ili, pak, koristiti. Drugačije Ga ne možeš spoznati. (Znaj!) Dunjaluk je dozvoljen ako je u ruci, dozvoljen ako je u džepu, dozvoljena je njegova štednja, kao sredstva sa dobrom namjerom. Ali, nije dozvoljen dunjaluk u srcu. Njegovo stajanje pred vratima je dozvoljeno ali nije dozvoljeno i nije plemenito ako ga pustiš da uđe na vrata srca. Kada ( Allahov ) rob nestane od dunjaluka i od stvorenja on postaje kao da je izgubljen i izbrisan. Kada ga zadesi nesreda njegova nutrina se ne mijenja. Dobija postojanje kada nastupi naredba Uzvišenog Allaha, pa je izvršava, i kada nastupi Njegova zabrana, pa je on ispoštuju. Ništa ne želi i ni za čim ne hlepi. U njegovo srce dolazi mod stvaranja ( tekvin ). Daje mu se ( da može ) da mijenja stvari. Gdje ste vi u odnosu na njih, izdajice znanja i primjene, neprijatelji Allaha i Njegovog poslanika, kradljivci Allahovih robova. Vi ste u očitom zulumu i očitom munafikluku! Dokle taj munafikluk, o učenjaci, o pobožnjaci?! Koliko ste samo dvolični prema vladarima i vlastodršcima dok od njih ne uzmete prolazna dunjalučka dobra, strasti i užitke? Vi i vedina vladara ovoga vremena ste, prema onome što Uzvišeni Allah nalaže, zulumčari i izdajice Njegovih robova. Allahu moj, slomi mod munafika ( dvoličnjaka ) i odmozi im, ili im oprosti. I zauzdaj zulumdare i očisti od njih zemlju, ili ih popravi, Amin. Još je, radijallahu anhu, rekao: O vladari, o podanici, o nepravednici, o pravednici, o dvoličnjaci, o odani: Ovaj svijet ( dunjaluk ) ima svoj kraj a bududi svijet ( ahiret ) nema kraja! Napusti sve osim Uzvišenog Hakka svojom borbom sa negativnostima u sebi ( mudžahedom ) i sa svojom pobožnošdu! Očisti svoje srce od svega osim svog Uzvišenog Gospodara! Pazi da te od tvog Uzvišenog Gospodara nešto ne ulovi, ili zadrži ili zaustavi! Kada ti dođe propisana nafaka prihvataj je kao zapovijed, prihvataj je svojim zadovoljstvom bez da to izbjegavaš a ne prihvataj je kao nešto što se odabire a želi suzdržavanje ( zuhd ), ako suzdržavanje potraje, djeluje u tijelu i u srcu izaziva tugu a u tijelu mršavost. Kada se postigne ova tuga i ova mršavost, od Uzvišnog Hakka dolazi izbavljenje, radost sa Njim, Njegovo spoznavanje te tuga i briga nestaju. Srce mu'mina je isključivo od stvorenja, i od bračnog druga, i od imetka i od djece. On se samo pravi da je preokupiran njima, dok mu srce očekuje dolazak Vladarevog glasnika na gradsku kapiju. On je se ved oprostio sa svojom porodicom a sjedi među njima. Vjernik se stalno oprašta. On je među stvorenjima a njegova nutrina sa Stvoriteljem. Kada se u srcu ustali tevhid ( jednost ) formalna djela postaju ispravna, jer On izjednačava tvoju vanjštinu i tvoju nutrinu, tvoje bogatstvo i tvoje siromaštvo, prihvadanje od strane stvorenja i njihovo neprihvatanje, to što te kude i to što te hvale. Kako da sve to odbaciš, kada te sve to, uz sav svoj komoditet, čini tjeskobnim a srce ti je, uz to, ispunjeno Uzvišenim Allahom, Njegovim spominjanjem i žestokom ljubavlju prema Njemu? A tada: „Ko da ti pomogne, niko, osim Allah“ ( El-Kehf, 43 ). Postaješ onaj koji istinski voli, učen – poučavan, mudar – koji se poučava mudrosti, blizak – koji biva približen, odgajatelj – kojeg se odgaja, neovisan od stvorenja tj. u potpunosti učinjen slobodnim bez njih.
O neznalico, poučavaj se! Iz svog neznanja si napustio učenje a posvetio se kazivaju. Ne zamaraj se! Od tebe ne može ništa potedi niti de se iko spasiti učedi od tebe: jer, kako može da poučava druge onaj ko ne umije da poučava sebe? Ljudi! Mod Uzvišenog Allaha ne smatrajte slabom, da ne budete pridruženi nevjernicima. Postupajte po ( Allahovom dž.š. ) propisima dov vas ta praksa ne dovede do znanja. Ako tu praksu budete ostvarivali, osjetidete mod. Tada de u ruke vaših srca i srčanih tajni biti dana mod stvaranja. Kada, po pitanju srca, između tebe i Allaha ne pude prepreka dade ti mod stvaranja, otkride ti riznice svojih tajni, nahranide te hranom Svoje dobrote, napojiti pidem svoje prisnosti i posaditi te na trpezu svoje bliskosti. Sve ovo su plodovi znanja iz Kur'ana i Sunneta. Postupaj po to dvoje i ne izlazi iz njih dok ti ne dođe Vlasnik znanja, Uzvišeni Allah, i uzme te Sebi. Ako ti dođe onaj koji de te poučavati ( Allahovim dž.š. ) propisima i bude upučen u Njegovu Knjigu, on de te odvesti do Knjige znanja, pa ako se na njoj potvrdiš, tvoje srce i tvoja duša de biti postavljeni pred Vjerovjesnika koji de te uzeti za ruke, uvesti kod Vladara i reči im: „Evo vas sa vašim Gospodarom“. Sa Ismullahom Milosnim Samilosnim, - počinjem! Osloboditi se dunjaluka I rekao je, neka je Allah zadovoljan sa njim (Sejjid Abdul Kadir – Gejlani, k.s.), u petak ujutro 18. šabana 545 godine h., između ostaloga: Nastoj da se popraviš i da budeš dobar. Prođi se „rekla – kazala“ i ovosvjetskih gluposti. Oslobodi se brige o tome onoliko koliko si u stanju. Vjerovjesnik, s.a.v.s. je rekao: „Oslobodite se ovosvjetskih briga koliko god možete!“ ( Merfuan ) O ti koji ne poznaješ dunjaluk, kada bi ga spoznao ne bi ga tražio. Ako ti dođe, zamori te, ako ti ode, čini te žalosnim. Da si upoznao Uzvišenog Allaha sa Njim bi upoznao i sve ostalo. Međutim ti Ga ne poznaješ ni Njega niti Njegove poslanike, vjerovjesnike i Njegove prijatelje ( evlije ). Teško tebi! Zašto ne izvučeš pouku iz onoga šta je dunjaluk uradio od minulih generacija? Traži spasa od dunjaluka. Skini njegovu odjedu i bježi od njega! Skini odjedu duše ( nefsa ) i zaputi se na kapiju Uzvišenog Hakka. Ako se oslobodiš svoga nefsa ( duše ), spasio si se od svega stvorenog ( dunjaluka ) osim Silnog Allaha. Sve ono što je mimo Allaha slijedi nefs, ti se okreni od svog nefsa pa češ vidjeti svog Silnog Gospodara. Predaj Mu se pa češ biti spašen. Bori se u Njegovo ime pa češ biti na pravom putu. Budi Mu zahvalan pa de ti On dati više. Sebe i stvorenja predaj Njemu. Ne protivi Mu se u onome što radi sa tobom niti onome šta radi sa drugima. Odabrana grupa, pored Allahove volje, nema svoje volje; niti pored Njegovog izbora imaju svog izbora. Ne traže sa pohlepom svoj propisan dio, niti gledaju za tuđim. Ukoliko želiš, budi suglasan sa onim što On govori, radi i želi. Ja vidim da si ti stvar obrnuo, pa si neslaganje sa Njim i protivljenje Njemu uzeo za svoju svakodnevnu obavezu. On ti kaže: - Uradi….! A ti ne uradiš. Kao da je On rob a ti onaj kome se robuje. Slavljen neka je, kako je samo blag! Da nije Njegove Blagosti, vidio bi ti svoje. Ukoliko želiš spas, trebaš da se umiriš pred Njegovim rukama, da ti bude smirena vanjština i nutrina. Kod mene imaju priliku i oni ružnog ponašanja, i ja im obedajem olakšanje. Izvršavaj naređenja. Ne čini ono što je zabranjeno, složi se sa sudbinom ( kader ) i nek ti vanjština i nutrina pred Njegovim rukama ništa ne govore, pa češ vidjeti dobro ( hair ) i na dunjaluku i na ahiretu. Ne moli svijet ni za što. Oni su nemodni i ovisni. Ni sebi ni drugima ne mogu ni štetiti ni koristiti. Budi srpljiv sa Uzviššenim Hakkom. Nemoj ga požurivati. Ne smatraj Ga škrtim i ne optužuj Ga za to. On je sažaljiviji prema vama od vas samih sebi, prema tebi od tebe samog. Neko je rekao:
„Šta je na meni moje?“ Vi trebate da se saglašavate sa Njim jer On vas bolje poznaje nego što vi poznajete sami sebe. Nemate uvid u sve ono u čemu je za vas nešto dobro jer: Uzvišeni Allah je rekao: „Ne volite nešto, a ono je dobro po vas; nešto volite, a ono je zlo po vas. Allah zna, a vi ne znate!“ ( ElBekare, 216 ). „On stvara ono što vi ne znate!“ ( En-Nahl, 8 ) „A vama je dato samo malo znanja!“ ( El-Isra, 85 ).
Ko želi da slijedi put Uzvišenog Hakka, neka prije toga vaspita i pokori svoju dušu. Duša ( nefs ) je silna neupudena ona naređuje zlo. Šta ona treba da radi kod Uzvišenog Hakka? Šta na tvom putu ka Njemu? Bori se protiv nje, dok se ona ne smiri, a kada se smiri povedi je sa sobom na Njegovou kapiju. Ne daji joj za pravo, prije njenog vježbanja, podučavanja, lijepog odgoja i smirenosti o pitanju Allahovih dž.š. obečanja i prijetnji. Ona je slijepa, nijema, gluha, bezumna. Ne poznaje svog Uzvišenog Gospodara. Neprijatelj Mu je. Svakodnevnom borbom ( mudžaheda ) otvaraju joj se oči, odvezuje joj se jezik, uši joj pročuju te nestaje njenog bezumlja, nepoznavanja i neprijateljstva spram Njenog Uzvišenog Gospodara. A za to su potrebni užad i ljudi, i rad iz sata u sat, iz dana u dan iz godine u godinu. Ovo se ne postiže borbom od jednog sata, dana ili mjesec dana. Udri je bičem gladi. Zabrani joj užitak a ispuni njena prava. Napadaj je i ne boj se njene sablje i njenog noža. Njena sablja je od drveta, nije od čelika. Ona priča a ne radi. Laže a ne govori istinu, obedava a ne ispunjava. Ona nema ljubavi. Samo bezuspješni pokušaj. Iblis, koji je njen zapovjednik, nije jači od vjernika koji se iskreno bore protiv njega i kkoji mu oponiraju, pa kako tek onda da bude jači. Nemoj misliti da je Iblis ušao u Džennet i iz njega izveo Adema, a.s. sa svojom snagom. Naprotiv, Uzvišeni Hakk mu je dao snagu za to, i učinio ga uzrokom a ne osnovom. O ti kratke pameti, ne bježi od kapije Uzvišenog Hakka zbog obidnog iskušenja kojim te On iskušava. On zna bolje od tebe šta je dobro za tebe. On te stavlja n akušnju jedino zbog neke koristi i mudrosti. Kada te stavi na kušnju, budi stabilan. Sjeti se svojih grijeha. Što više traži oprosta i čini pokajanja. Moli Ga da ti da strpljenja i izdržljivosti. Stoj pred Njim. Uhvati se za skut Njegove milosti. I moli Ga da iskušenje od tebe otkloni te da ti u njemu ukaže na stranu dobra. Ukolikko sebi želiš spasa, druži se sa Šejhom koji je upuden u mudrost i znanje Uzvišenog Allaha. Takav de te poučiti, odgojiti i pokazati put do Uzvišenog Allaha. Murid mora da ima vođu i vodida, bududi da je u divljini u kojoj ga vrebaju škorpije, zmije, zaraze, žeđ i divlje zvijeri, ko de ga upozoravati na ove opasnosti i uputiti ga na mejsto gdje ima vode i plodnog voda. Ukoliko je sam, bez vodida, uputide se u neophodnu divljinu punu zvijeri, škorpija, zmija i drugih opasnosti. O ti koji si se zaputio dunjalučkim putem, ne napuštaj karavanu, vodida i saputnike, inače češ ostati i bez imetka i bez duše. O ti koji si se zaputio ahiretskim putem, budi uvijek uz vodida ( Šejha ) sve dok te ne dovede do kude. Budi mu na usluzi na putu, lijepo se ophodi prema njemu i nemoj da se izgubiš iz njegova vida, pa de te on poučiti i sebi približiti. Zatim de od tebe tražiti da ga zamjenjuješ u putu., kada zapazi tvoju plemenitost, iskrenost i vještinu, pa de te postaviti za zapovjednika puta i vladara nad putnicima. Postvide te za svog zamjenika u svojoj povorci. Tako de to potrajati sve dok te ne dovede pred tvog Vjerovjesnika, s.a.v.s. i ne preda te njemu. On ( Muhammed, s.a.v.s.) de te približiti izvoru, a zatim te odrediti za zamjenika na srcima, stanjima i nutrinom te češ postati posrednik između Uzvišenog Allaha i Njegovih stvorenja, tad ideš stvorenjima, - sad Stvoritelju, vječan je pred svojim Vjerovjesnikom, s.a.v.s.. Ovo se ne postiže gizdanjem ( samo znanjem ) i priželjkivanjem ved sa jednik teretom u grudima kojeg potvrđuje praksa. Odabrana grupa ( Arifa ) su stranci ( Garibi ) u svojoj sredini, od milion osoba ako se nađe jedan takav. Oni slušaju govor Uzvišenog Allaha svojim srcima i svojim nutrinama a to slušanje potvrđuju praksom njihovih tjelesnih organa.
O neznalice! Pokajte se Uzvišenom Allahu i povrtite se na put iskrenih. Sliejdite ih u onome što govore i onome što rade. Ne slijedite stramputice dvoličnjaka, koji traže ovaj a okrenuli su leđa bududem svijetu, koji napuštaju put Uzvišenog Hakka kojim su išli prethodnici a zapuduju se desno, lijevo, unazad, tražedi put ljenivaca, koji slijededi svoj put ne nalaze pravi put, put ka Uzvišenom Hakku. Mladidu! Ljudi sa kojima se ti na ovome svijetu družiš, zbog ovoga svijeta, ti sutra nečeš vidjeti. Veze među vama de se pokidati. Kako da se ne pokidaju veze između tebe i lošeg društva sa kojim si se družio ne u ime Uzvišenog Allaha?! Ukoliko ved moraš da se družiš sa svijetom, druži se sa onima koji se čuvaju harama, koji su suzdržljivi, koji znaju i koji postupaju u skladu sa tim, koji žele Uzvišenog Hakka i koje On želi. Druži se sa onim ko de od tebe uzeti stvorenja a dati ti blizinu Uzvišenog Hakka, koji de od tebe uzeti lutanje i postaviti te na pravi put, koji de ti povezati oči da ne vide dunjaluk a potom ih otvoriti spram Ahireta. Oni de ispred tebe ukloniti dunjalučku sofru a umjesto nje ti postaviti ahiretsku sofru. Ko de te osloboditi od skrivanja a umjesto toga ponuditi ti slobodu? Ko de te osloboditi zmija, škorpija i zvijeri i obezbjediti ti sigurnost, udobnost i prijatnost? Druži se sa onim ko posjeduje ovakva svojstva, otrpi na onome što on govori i drži se onoga što naređuje ili zabranjuje pa češ ubrzo vidjti dobro. Prava je muškost uzeti štap i zembilj i sjesti na kapiji posla. Ako ti bude suđeno, radičeš. Dadni uzroku njegovo pravo, pouzdaj se u Allaha i sjedi na kapiji posla. Ako ti uzmu štap a tebe ne pozovu, ostani na svom mjestu dok ne izgubiš nadu da de te bilo ko pozvati da mu radiš. Tada se baci u more pouzdanja ( u Allaha, dž.š. ) i objedini uzrok i Uzročnika. Budi uljudan pred svojim učiteljom. Više šuti nego što češ govoriti. To de ti pomodi u poučavanju i približiti te promjeni. Uljudnost, lijepo ponašanje te približava a loše ponašanje udaljuje! Kako da budeš uljudan kada se ne družiš sa onima kokji poučavaju uljudnosti? Kako da budeš poučen ako nisi zadovoljan sa svojim učiteljom i ako ne gajiš lijepo mišljenje o njemu?!
Sa Imenom Milostivog Samilosnog Allaha, - počinjem! O darežljivosti prema onima koji traže I rekao je, Allah zadovoljan sa njim (Sejjid Abdul Kadir – Gejlani, k.s), u medresi, u petak 11. ša'bana 545. h. godine: Priča se kako je neki prosijak došao jednog dana kod Abdullah b.Mubareka, Allah mu se smilovao, i tražio da mu da nešto hrane. Trenutno nije imao ništa osim desetero jaja, pa je naredio ženi da mu ih sve dadne. Ona mu je dala devetero, a jedno je sklonila. Kada se spustio mrak, neko je došao na vrata i rekao: „Uzmite ovu košaru od mene!“ Abdullah izađe na vrata i uze košaru i ugleda u njoj jaja. Onih je nabrojao devedeset, i reče ženi: „Gdje je još jedno jaje“ Koliko si dala siromahu?“ Dala sam mu devetero“, - reče, „a nama sam ostavila jedno, da se imamo čime iftariti“. Oštetila si nas za desetero!“ – reče Abdullah. Ovako su se odabrani odnosili prema svome Uzvišenom Gospodaru. Vjerovali su i istinitim držali ono što je u Kur'anu i Sunnetu. Nisu postupali suprotno odredbama Kur'ana u svome kretanju i mirovanju, niti u uzimanju ili davanju! Prema Uzvišenom Allahu su se učtivo ponašali i dobili višestruku i zaslužnu naknadu za svoje ponašanje. Vidjeli su Njegova vrata otvorenim, i ušli na njih, a vrata drugih zatvorenim pa su ih napustili. Oni se s Njim slažu na štetu drugih a ne obratno. Saglasni su s Njim u srdžbi Njegovoj prema onome na koga se On srdi i u ljubavi prema onima koje On voli. U tom smislu je i jedan od njih rekao:
„Budite saglasni sa Uzvišenim Allahom na štetu ljudi, a nemojte biti saglasni sa ljudima suprostavljajudi se Njemu!“ Razbio se ko se razbio, i obogatio se ko se obogatio. Odabrana skupina vjernih su trajno na strani Uzvišenog Allaha i pomažu Njegov put uskračujudi sebi i drugima. U tome ih ničiji prijekor ne može pokolebati. Nikoga se oni ne plaše u sprovođenju Njegovih propisa i u uspostavljanju Njegovog šerijata. Mladidu! Odstrani od sebe opsjenu u kojoj se nalaziš i za kojom žudiš! Slijedi odabranu skupinu vjernih u njihovom govoru i postupcima! Ne traži da dostigneš njihove stupnjeve posredstvom svoje lažne izjave! Budi u iskušenjima strpljiv poput njih da bi postigao što i oni. Da nije iskušenja, svi bi ljudi bili pobožni i isposnici, ali, dolaze iskušenja u kojima se ne mogu strpiti pa su zato zaklonjeni od vrata Uzvišenog Allaha. Onaj ko nema sabura nema ni nagrade. Ako ti nedostaje strpljivosti i zadovoljsva, to de biti uzrokom tvoga izlaska iz stanja robovanja Uzvišenom Hakku. Uzvišeni Allah je, u jednoj od Svojih objava, rekao: „Ko se ne zadovolji Mojom dosudom i ne strpi se u iskušenjima koja Ja spuštam, neka traži sebi Boga mimo Mene.“ (Revahul-Taberani i ibni Hiban) Budite zadovoljni s Njim a ne s drugima. Onaj Koji sudbinu određuje je ili na vašoj strani ili protiv vas. Ostvarite svoju predanost u islamu, da biste dostigli vjerovanje (iman). Zatim upotpunite svoj iman da biste došli do sigurnog ubjeđenja (ikan). Tada dete vidjeti ono što ranije niste bili kadri vidjeti. On de vam pokazati stvari onakvim kakve u biti jesu. Znanje o nečemu de se javno očitovati. Čovjek de zaustaviti svoje srce kod Uzvišenog Hakka i On de mu pokazati Svoje stvari. Kada čovjek zaustavi svoje srce na vratima Uzvišenog Hakka, Ruka milosti ga dočeka i obaspe raznim počastima (keramet). Tada postaje plemenit i uzoritog ponašanja i ni u čemu ne škrtari spram dugih. Zdravo je ono srce koje je Uzvišeni Allah učinio ispravnim i plemenitim. Tajna (sirr) koja se uspjela sačuvati od besposlice je plemenita. A kako i da ne budu plemeniti kada ih je posebno počastio Najplemenitiji?! Ljudi! Vi dete postidi plemenito i uzorno ponašanje samo kroz pokornost Uzvišenom Hakku, a nikako kroz neposlušnost. Svaka blagodat koja se troši na putu neposlušnosti, izložena je propadanju. Uzajamno se potpomažite na ustrajnom pridržavanju djela pokornosti dok vam ne dođe stanje bliskosti s Njim kada de vam se ambicije vezati za Njega i s Njim, a ne za koga drugog. Tada de vam stizati hrana iz tanjira njegove blagodati i milodara, odakle se i ne nadate niti možete pojmiti. Nefs je taj koji ljude zaklanja od Njega, pa kada se on ukloni kao prepreka onda se dižu zastori. Zato, Ebu Jezid el-Bistami, Allah mu se smilovao, kaže: „U snu sam vidio svoga Gospodara i upitao Ga: „Kako se stiže do Tebe Uzvišeni Stvoritelju? – Rede: „Ostavi svoj nefs i dođi!“ – Ja sam se izvukao iz njega kao što se zmija izvlači iz svoje kože. Vrelo Uzvišenog Hakka je na nefsu, a ne negdje drugo, pa mu je Uzvišeni naredio da ga napusti jer okretanje dunjaluku i onome što je na njemu, i svemu ostalom mimo Uzvišenog Hakka, u vjelini predstavlja slijeđenje nefsa. Dunjaluk pripada nefsu i njegovj je miljenik, a i Ahiret pripada njemu, jer Uzvišeni Allah kaže: „U Džennetu de biti sve što duše (nefsovi) zažele i čime se oči naslađuju!“ (Ez-Zuruf, 71) Između ostaloga je još kazao: Odabrani vjerni ljudi su tokom dana zauzeti činedi dobro drugima i svojoj porodici, a kada se spusti nod oni su na usluzi Uzvišenom Gospodaru i usamljeni s Njim, takav je slučaj i sa vladarima, po cijeli dan su sa mladidima, rodbinom i ispunjavajudi svijetske potrebe i specijalnim savjetnicima. Poslušajte, Allah vam se smilovao! Ono što vam govorim poslušajte svojim srcima, naučite napamet i radite u skladu s tim. Ja govorim samo sa Hakkom i od Hakka. Ja vam se obradam da vam ukažem na put Uzvišenog Hakka. Ja vam
opisujem taj put da biste ga slijedili. Ne zadovoljavam se s tim da mi kažete kako sam vam lijepo izložio, nego mi to priznajte jezikom srca svojih. Radite po onome što vam govorim i budite iskreni u svojim djelima. Kada to primjetim kod vas, onda du vam čestitati. Kada čete se ved jednom osloboditi svoga nefsa, dunjaluka i Ahireta i svega mimo Uzvišenog Hakka? Svijet je zastor tvoga nefsa, nefs ti je zastor srca, a srce je zastor tvoje tajne. Dokle god pristaješ uz svijet nedeš vidjeti svoga nefsa, a ako ih napustiš sigurno deš ga vidjeti. Vidjet deš ga kao neprijatelja svoga Uzvišenog Gospodara. Ustrajno deš se boriti protiv njega sve dok se ne smiri (mutmeina) uz svoga Uzvišenog Gospodara, da se raduje Njegovom obedanju i da se boji Njegove prijetnje. Izvršavaj Njegova naređenja, kloni se onoga što je zabrana i prihvati Njegovu dosudu! Kada to postigneš otklonjit deš zastore sa svoga srca, svoje tajne. Oni de vidjeti ono što prije nisu bili kadri vidjeti. Upoznače Uzvišenog Gospodara, Njemu se prikloniti i, osim s Njim, nede ni s kimzastajati. Pravi znalac (arif) se ni na jednoj stvari ne zaustavlja nego trajno bude sa Stvoriteljem svake stvari. On nema sna, nema drijemeži niti ičega što bi ga odvojilo od Uzvišenog Gospodara. Zaljubljenik nema svoga opstojanja. On boravi u dolini sudine i znanja o Uzvišenom Gospodaru. Talasi mora znanja ga uzdižu i spuštaju. Dižu ga u nebo i spuštaju do dna mora. On je odsutan, zapanjen i ne razumije. Gluh je i slijep. Čuje samo Uzvišenog Hakka i ne vidi nikoga osim Njega. On je mrtav pred Njim, i kada On htjedne, On de ga proživjeti. Kada On htjedne učinide ga postojedim. Oni su trano u okrilju blizine. Kada dobiju poziv da donose presudu, oni su u sudnici a kada im dođe zapovijest da izađu u svijet, oni su na vratima. Oni uzimaju poruku iz svijeta. Oni postaju posrednici između njih i Uzvišenog Hakka. Ovo su njihova stanja, ali ima i onih koja se pokrivaju. Ljudi! Šta je sa vama? Vi ste zalutali i gubite vrijeme u besposlici! Strpite se sa Uzvišenim Allahom i vidjet dete dobro i na dunjaluku i na Ahiretu. Želiš li ostvariti Islam, moraš Mu se potpuno predati! Želiš li Njegovu blizinu, moraš pogeti glavu pred Njegovom dosudom i Njegovim djelovanjem. Bez. „zašto“ i „kako“. Tako deš Mu se približiti, ne želi ništa jer ti nede biti ispravno. Uzvišeni Allah veli: „A vi ne možete ništa htjeti ako to Allah nede.“ (Et-Tekvir, 29) Ako ti htijenje nije upotpunjeno, onda nemoj ni željeti! Nemoj Mu se suprotstavljati u onome što On radi. Kada ti oduzme ugled, imetak, zdravlje, porod i učini te iznemoglim, neka ti je veselo lice spram Njegove dosude, htijenja i mijenjanja. Budi takav ako istinski želiš Njegovu blizinu! Ako želiš da s Njim oplemeniš i da ti srce stigne Njemu dok si još na dunjaluku, pokrij svoju tugu i pokaži radost. S ljudima se lijepo ophodi! Resulullah, sallallahu alejhi ve selleme, je rekao: „Vjernik je ozarena lica a žalosnog srca.“ (Revahul-Tirmizi) Nikome se ne jadaj, jer ako se žališ Uzvišenog Allaha, izgubio si Mu se u očima, a osim toga i dalje deš ostati unesreden. Nemoj se diviti ni jednom svome djelu, jer uobraženost kvari i uništava djela. Učini da ti jedina ambicija bude On, jer ti se samo On može smilovati i podariti ti sredstva kojima deš dodi k Njemu. Kako ga možeš učiniti svojom ambicijom kada u svome govoru kazuješ o svojim
djeima? Ti koji tražiš da te drugi hvale i bojiš se njihovoga prijekora! Put Uzvišenom Hakku je sav ispunjen iskrenošdu! Odabrana skupina vjernih posjeduju iskrenost bez laži, i odanost koju ne pokazuju stalno. Njihova djela su brojnija od njihovih riječi. Oni su zastupnici Uzvišenog Hakka među Njegovim stvorenjima, Njegovi su namjesnici među ljudima. Oni su Njegovi upravitelji i komandanti na Zemlji. Oni su Njegovi izabrani pojedinci. Ti munafiče, ti ništa ne posjeduješ od toga i svojim licemjerjem ne prilazi u njihovo društvo. Ovo su stanja koja se ne postižu maštanjem, praznim željama i s onim „rekla-kazala“. Moj Allahu učini me od iskrenih i „daj nam ono što je dobro na dunjaluku i na Ahiretu, i sačuvaj nas od patnje u Vatri.“ (Sure Bekare, 201) Takođe je rekao, Allah zadovoljan s njim, slijedede: „Nemoj se zadovoljavati njihovim stanjima kroz riječi, niti se zamišljati da si kao oni, a niti ih u govoru oponašati, jer ti sve to ne koristi ako radiš suprotno njihovim djelima. Ti si hrđa bez sjaja, stvorenje bez Stvoritelja, materijalista bez Ahireta, iskvarenost bez smisla, forma bez suštine, riječ bez djela, djelo bez iskrenosti i iskrenost koja je suprotna Sunnetu Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve selleme. Tvoje tvrdnje su bez dokaza i zato ti se, bez sumnje, ništa nede primiti. Ako postigneš prijem kod ljudi i pored tvoje laži, nedeš postidi prijem kod Uzvišenog Hakka. On dobro poznaje što se u srcima krije. Nemoj da se izigravaš je Onaj kojite motri, sve vidi. Uzvišeni Allah gleda u tvoje srce a ne u tvoj oblik. On gleda u ono što se krje iza odječe, kože i kostiju. On gleda na tvoju nutrinu ne na vanjštinu. Zar se ne stidiš?! Svoj izgled pred ljudima si ukrasio a pred Uzvišenim Hakkom prljav stojiš! Želiš li sebi spasa, onda se pokaj za sve grijehe i budi iskren u svome pokajanju. Pokaj se za širk koji činiš s ljudima! Radi samo za Allaha! Ja vidim da si ti potpuni promašaj, jer si u zagrljaju nefsa, strasti, dunjaluka, niskih poriva i užitaka. Tvoje duhovno oslobođenje je prazno brbljanje, a sva ti je briga tvoj zalogaj. Zadovoljavaš se onim čime ti je nefs zadovoljan i srdiš se na ono na šta ti se on srdi! Ti si sam svoj rob. Nefs te je zauzdao! Gdje si ti u poređenju s onim robovima Uzvišenog Allaha koji su istinski ostvarili svoje robovanje Njemu (ubudijjet) i koji su zadovoljni s Njegovim djelima??? Hiljade iskušenja se na njih spušta, a oni su stabilni poput planina. Spuštaju se i ona djela koja su za njih i protiv njih, ali oni ih promatraju okom strpljenja i prihvatanja. Tijela svoja su prepustili iskušenjima, a svojim srcima su se vinuli Uzvišenom Hakku. Oni su šatori bez ljudi, kavezi bez ptica. Njihove duše (ervah) su kod Njega, a tijela pred Njim. O, vi koji oponirete svome Gospodaru! O, vi koji se nedostojno ponašate prema Njemu! Priđite mi da popravim odnos između vas i Njega. Molidu Mu se za vas. Donijet de vam sigurnost od Njega. Bidu skrušen pred Njim dok vam ne dadne vaše pravo koje On ima prema vama. Moj Allahu, povrati nas k Sebi i učvrsti nas na Svojim vratima. Učini nas da radimo za Tebe, u ime Tebe i s Tobom. Učini nas zadovoljnim za Tebe, u ime Tebe i s Tobom! Učini nas zadovoljnim u služenju Tebi! Učini da naše uzimanje i davanje budu radi Tebe! Očisti naše nutrine od svih drugih mimo Tebe! Ne pokazuj nam ono što si nam zabranio, a ne učini nas nesvjesnim pri izvršavanju onoga što si nam naredio. Ne daj da nam naše vanjštine u grijehu ogreznu, a naše nutrine da širk čine. Uzmi nas od nas Sebi. Učini da smo potpuno s Tobom zaokupljeni i da smo samo s Tobom bogati. Upozori nas na nemarnost prema Tebi! Učini nam htijenje okrenuto poslušnosti Tebi i Tvome obradanju. Našim srcima i tajnama učini radost Svojom blizinom.
Rastavi nas od griješenja kao što si rastavio nebo od zemlje. Približi nas pokornosti Tebi kao što si zjenice beonjačama približio. Rastavi nas od pokuđenih griješnih stvari kao što si rastavio Jusufa od Zulejhe! Takođe je govorio: Allah zadovoljan s njim, slijedede: Rastopite svoje nefsove, strasti i dudi, trajnim postom, trajnim namazom i trajnim strpljenjem. Kada čovjeku bude ispravno rastapanje njegovog nefsa, strasti i dudi, ostade sam sa svojim voljenim Gospodarom bez ikakvih stega. Ostade srce, tajna i Voljeni. Širina bez tjeskobe, zdravlje bez bolesti. Budite pametni, obrazujte se, provodite to u praksu i budite iskreno predani! Mladidu! Uči od stvorenja pa onda od Stvorittelja. Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve selleme, je rekao: „Ko radi po onome što zna Allah de mu ostaviti u naslijeđe znanja koja nije poznavao.“ (Revahul- Ebu Naim) Neophodno je učiti najprije od ljudi, jer je to propis, a onda od Stvoritelja koji daje Svoje znanje (ilmi ledun). To je znanje koje karakteriše srca. To je tajna kokja pristaje tajnama bida. Kako možeš išta da učiš bez učitelja? Ti si u kudi mudrosti, i zato traži nauku, jer je njeno traženje obavezno (farz). „Tražite nauku makar i u Kini“ (Revahul Bejheki i Dejlani) Mladidu? Druži se s onim ko de ti pomodi u borbi protiv niskih poriva nefsa, a ne s onim ko bi te pomogao protiv tebe. Ako se družiš sa Šejhom (učiteljem) neznalicom, licemjerom koji udovoljava svojim prohtjevima i strastima, on ti je pomagač nefsa protiv tebe. Šejhovi se ne vežu za dunjaluk, nego za Ahiret. Ako je Šejh sklon udovoljavanju ljudskoj naravi i strastima, on se vezao za dunjaluk, a ako je pristalica srca, on se vezao za Ahiret. Šejh kokji je okrenut svojoj tajni (sirr) vezuje se za Voljenog Gospodara. O ti što glumiš Šejha, što se prsiš i hodeš da si blizak istinskim Šejhovima u njihovim stanjima?! Sve dok budeš sa svojim nefsom i požudom tražio dunjaluk, ti si dijete! To je takva priroda, koja je čudnija od svake druge. Prepustiti nefsu da se dragovoljno i bez prisile odvoji od dunjaluka ili da bude smiren i postane srce. Malo je vjerovatno i rijetko da se tako desi. Ispravno je, kada se o nefsu radi, da oslijepi prema dunjaluku, Ahiretu i svemu drugom osim prema Uzvišenom Allahu. Kada god se jedan rob približi svome Gospodaru Uzvišenom, poveda mu se opreznost i strah. Zato je kod vladara najoprezniji njegov ministar, jer mu je najbliži. Vjernik Mu dolazi čistoga srca i tada je na oprezu. Skupina odabranih je na velikom operezu. Njihov se strah ne smiruje sve dok ne sretnu svoga Uzvišenog Gospodara. Onome ko spozna Uzvišenog Allaha pojača se strah. Zato je i Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve selleme, rekao: „Među vama ja najbolje poznam Allaha i ja Ga se od vas najviše bojim“ (Revahul Buhari) Uzvišeni Hakk prokušava Svoje prijatelje (evlije) da bi ih duhovno očistio. Oni su trajno na stopalima straha od promjena i zamjena. Oni Ga se boje mada obitavaju u stanju sigurnosti. Oni su uznemireni, mada im je smirenost podarena. Oni sebe kore na neznatnoj i kolik trun malenoj nemarnosti. Kada god ih On nastani na kakvo mirno mjesto, oni odleperšaju. Kad god ih On učini bogatima, oni zasiromaše, a kad ih učini bezbjednim, oni se pribojavaju. Kad god im On daje oni se ustežu, a ka ih
zasmije oni plaču. Kad god ih obraduje oni se ražaloste bojedi se prevrtljivosti pozicije i neželjenih posljedica. Oni znaju da njihov Uzvišeni Gospodar: „Nede biti pitan za ono što On radi, a oni de biti pitani!“ (El-Enbija, 23) A ti, neodgovorni stvore, pokazuješ se pred Uzvišenim Hakkom griješedi i odbijajudi pokornost, i opet se osjedaš sigurnim!? Ubrzo de se tvoja sigurnost pretvoriti u strah, tvoja rasteredenost u muku, zdravlje u bolest, ugled u poniženje, sigurnost u spuštanje, bogatstvo u siromaštvo. Znaj da je tvoja sigurnost od Allahove kazne na Ahiretu srazmjerna tvome strahu na dunjaluku! Ali, vi ste se utopili u more dunjaluka nastanjeni na dnu bunara nemarnosti. Bez sumnje, vaš život je sličan životinjskom! Samo znate za jelo, pide, razmnožavanje i spavanje. Vaša stanja su poznata onima koji odgajaju srca. Hlepnja za dunjalukom i njegovim sakupljanjem i traženje opskrbe su vas zaklonili od puta i vrata Uzvišenog Hakka. O, ti koga je iznevjerila njegova pohlepa! Kada bi došao i sakupio sav svijet da ti nešto priušte, ne bi ti priuštili više od onoga što ti je određeno! Zato, odagnaj od sebe pohlepu za traženjem onoga što tije ved dodijeljeno i za traženjem onoga što ti nede biti dosuđeno! Zar pristaje pametnom čovjeku da gubi svoje vrijeme u onome u čemu nema udjela?! Izbaci svijet iz svoga srca i ne posmatraj ih kao one koji donose štetu ili korist, dobit ili zapreku, pohvalu ili poniženje, počast ili pokudu, prijemljivost ili odbojnost! Budi čvrsto na tome da su šteta ili korist od Uzvišenog Allaha, da su dobro i zlo u Njegovim Rukama i da ih On dostavlja preko ljudskih ruku. Kada postigneš pravo stanje, postat deš posrednikom između svijeta i Stvoritelja i voditi za ruku do Njegove kapije. Vidjedeš ih nepostojedim u odnosu na tebe. Vidjet deš one koji su neposlušni svome Gospodaru da su obuzeti ludilom i neznanjem. Ti deš ih obilaziti, liječiti i trpiti njihove uvrede i neznanje. Oni koji su u pokornosti svome Uzvišenom Gospodaru jesu razborita ulema, a oni koji su Mu neposlušni jesu neznalice i bezumnici. Griješnik prema Uzvišenom Gospodaru je onaj koji slijedi šejtana i s njim se slaže. Da nije neznalica, ne bi Mu griješio: da je spoznao svoj nefs i vidio, da on navodi na zlo, ne bi mu se bio pokorio. Koliko li te samo upozoravam da se čuvaš Iblisa i njegovih pomagača, a ti se jednako družiš sa njima i primaš savjete nefsa, strasti, zle dudi i lošeg društva. Svih ovih se pričuvaj, jer su ti oni pravi neprijatelji. Ti nemaš pravo da iskreno voliš nikoga osim Uzvišenog Allaha. On želi tebi a drugi te žele sebi. Kada izgubiš svoj nefs u stanju osame i počneš Ga zajedno sa drugima tražiti, tada de tvoja osama postati prisno vezana za Uzvišenog Hakka. Kada prepustiš nefs dunjaluku, srce Ahiretu, a tajnu Voljenom, tada de tvoja osama postati bliskost sa Allahom. Međutim, bude li nefs tvoj kao i drugih (nefsovi) opstojali, nedeš postidi pravo stanje osame. Osamu s Njim predstavlja usamljenost bez ikoga drugoga, a Njega deš nadi tek nakon što zamrziš sve ostalo. Kada deš se ved očistiti da vidiš pravu čistodu i one koji je posjeduju? Kada deš postati iskren pa da vidiš iskrenost i one koji je posjeduju? Kada deš postati istinski predan pa da vidiš vrata Uzvišenog Hakka? Kada postigneš pravo mučeničko stanje, vidjet deš Njegove sluge gdje stoje tamo. A vrata Vladara ti nisi dodirnuo, a niti opazio, pa kako deš vidjeti Njegove mladide?! Nema izbora, dok ne vidiš vrata, nedeš vidjeti ni mladide. Nema izbora, dok ne sretneš Uzvišenog Allaha i nedeš postidi Iskrenost. Kada postigneš Iskrenost, ona de te nositi, unaprijediti i probuditi, a laž te unazađuje i uspavljuje. Budi sa Iskrenima dok ne uzradiš ono što su oni radili. Budi iskren u svom govoru i svojim djelima i strpi se u svim situacijama. Iskrenost je pravac ka tevhidu, ihlasu i tevekkulu na Uzvišenog Allaha. Susština tevekkula je u presijecanju uzroka i odbacivanju drugih božanstava, a zatim izlazak srcem i svojom tajnom iz vlastite modi i snage. Želiš li vezu s Njim, onda prekini sve veze osim one s Njim. Oslobodi se sebe i drugih. Oslobodi se stvorenja da bi došao do Stvoritelja! Nema ti spasa dokle god si vezan za sebe i za njih. Blizina Uzvišenom Hakku ne trpi mnoštvo. Od hiljada, hiljada, pa do kraja daha, jedan se od vas uspije povezati na način
kako sam rekao. Ostali de udi u Njegovu Evlijansku zaštitu, i uzimati blagoslov svojim prisustvom kod njega. Ja vam želim dobro i na ovom i na bududem svijetu! Ovaj svijet je tamnica za vjernika, a kada zaboravi na nju onda mu se razgali. Vjernici su u tamnici. Istinski poznavaoci (arifi) su u stanju zahvale (šukr). Oni su zanemarili zatvor. Njihov ih je Gospodar napoijo pidem čežnje za Njim, pidem prisutnosti s Njim, pidem traženja Njega, zapostavljanja svijeta, u Hadretu s Njim. On ih je napojio svim napitcima da su se izgubili, i s Njim se vinuli u duhovna prostranstva. Bivajudi s Njim, oni zaboravljaju na tamnicu i zatvorenike. Uzvišeni im je još na ovom sviejtu ubrzao njihovu vatru i džennet. Opskrba im je vatra, a zadovoljstvo i dosuda sa Njim su njihov džennet. (Momenat) Nemarnost je njihova vatra, a budnost (Hadret) im je džennet. Kijamametski dan je za običan svijet, dan polaganja računa, a u slučaju duhovne elite, to je momenat prijekora. Kako da ne budu takvi, kada su na sebi uspostavili Kijamet? Oni ved na dunjaluku plaču prije udaraca i taj im plač koristi u vrijeme kada, na Sudnjem danu, ti udarci stvarno dođu. Neko je usnio Sufjani Sevrije u snu i upitao ga: „Šta je Allah učinio s tobom?“ Reče: „Zaustavio me je pred Sobom i reče: „Sufjane, zar nisi znao da Ja praštam i da sam milostiv?“ Sav taj plač koga si imao je iz straha prema Meni, pa zar deš da se stidiš od Mene?!“ Napusti svoju zlu dud, svoju požudu i šejtana i ne obaziri se na njih. Kada to istinski postigneš, uspostavi neprijateljstvo sa lošom družinom i nemoj im ukazivati svoje prijateljstvo dok te ne prihvate onakvim kakav si u svome stanju. Iskreno pokajanje je promijenilo jednu cijelu državu! Ko se pokaje, a ne promijeni svoje ranije navike, slagao je u svome pokajanju. Tek kada se ti promijeniš, i tebi de se stanje promijeniti. Uzvišeni Allah kaže: „Allah, uistinu, nede promijeniti ništa u jednom narodu sve dotle dok njegovi članovi ne promijene ono što im je u dušama!“ (Er-Ra'd, 11) Ne čini nasilje ni prema kome na ovome svijetu, jer deš za to odgovarati na Ahiretu. Budi pravedan na ovome svijetu da ne bi bio zaveden sa puta u Dennet! Kada su silni griješnici napustili pravednost, skrenuli su sa puta koji vodi u Kudu pravednih. Stavi svaku stvar na njeno mjesto da bi tebi zapalo mjesto kod Uzvišenog Allaha! Ovo je Ahiri zeman! Vidim da ste se promijenili i izobličili, a ja se bojim zbog vaših promjena i izobličavanja. Nužno je učiniti ono što doprinosi promjeni stvari, ali sa halalom koji je skriven, Ljudi! Ja se borim za vaše popravljanje i za vaš interes. Želim zatvoriti kapije Vatre i učiniti je potpuno bezopasnim za vas, i da niko od Allahovih dž.š. stvorenja ne uđe u nju. Želim da otvorim džennetske kapije i da nikome od stvorenja ne bude zapriječen ulazak u njega. Imam ovu želju da pokažem Allahovu dž.š. milost o Njegovoj brizi prema svijetu. Moje sjedenje sa vama je radi ozdravljenja vaših srca, njihovog odgoja, a ne da bi vam mijenjao govor i poboljšao izražavanje. Ne uzmičite pred oštrinom mojih riječi, jer je i mene odgojio prijekor u dinnu Uzvišenog Allaha. Moj govor je surov, hrana koju nudim je gorka. Ko pobjegne od mene i onih koji su mi slični, nede se spasiti! Kada povrijediš pravila odgoja u onome što se tiče vjere, ja te nedu napustiti. Nedu ti reči da nastaviš s tim i da me ne zanima da li si prisutan ili odsutan na mojim predavanjima. Ne tražim da se vezujemo osim za Uzvišenog Allaha. To tražim samo od Njega, a ne od vas. Ja sam samo jedna strana vaše brojnosti i vaših računa!
Put kome ja pozivam, ne postiže se jezikom nego srcem. Ni desno ni lijevo, ni nazad. Samo naprijed, okrečudi prsa, a nikada leđa. Slijedim vjerovjesnike, poslanike i prve generacije, i trajno sam na njihovj strani u apsolutnom neprijateljstvu spram drugih, sve dok ne dođem u krug Njegove blizine. Pokajte se za svoje grijehe i loše ponašanje. Ova tevba je moja sadnica u zemlji vaših srdaca. To je građevina koju u vama sazdajem. Rušim šejtanska zdanja i podižem čvrste građevine Milostivoga, želedi vas dovesti našem Voljenom Gospodaru Veličanstvenom. Ja sam za jezgu, a ne za koru. Ova vanjština vaša je kora i ja se trudim da je razvijem. Ja odgajam vaše jezgre i skidam vam koru. Odgajam vas da bi se vaš Vjerovjesnik, sallalahu alejhi ve selleme, dičio sa vama. Mladidi! Ne pravite mi društvo radi dunjaluka nego radi Ahireta i bide mi dovoljno. Ako je ispravno vaše drženje sa mnom radi Ahireta, dunjaluk de vas slijediti u dovoljnim količinama. Uzmite ga onoliko koliko dete biti neovisni o njemu, i ja vam garantujem da zbog toga nedete biti pitani. Dajte prednost Ahiretu nad dunjalukom, nutrini nad vanjštinom, istini nad zabludom, vjednom nad prolaznim. Ostavite, a zatim uzmite! Ostavite naviku da uzmimate iz ruku ružne naravi, strasti i nefsa, a uzimajte iz ruku i tajne. Prođite se uzimanja iz svijetskih ruku i uzmite iz Ruke Stvoritelja. Budite pokorni Resulullahu, sallallahu alejhi ve selleme i prihvatite od njega ono što vam on naređuje i zabranjuje. „Ono što vam Poslanik dadne, to uzmite, a ono što vam zabranjuje, ostavite.“ (El-Hašr, 7) Budite krajnje odlučni u primjeni onoga što su naredili Uzvišeni Allah i Njegov Poslanik, a budite bolesni spram onoga šta su oni zabranili. Budite umrtvljeni kod spuštanja određenja i dosude, ali i pored toga lijepo se ponašajte pri druženju s ljudima. Ne tražite od Uzvišenog Allaha a da niste svjesni da On zna sve o vama. Budite saglasni s Njegovom dosudom i određenjem koje se odnosi na vas i druge. Prenosi se od Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve selleme, da je rekao: „Kada je Uzvišeni Allah stvorio Pero, naredio mu je:“Piši“ „Šta du pisati?“ – upita, „Piši sudbinu svim Mojim stvorenjima do Sudnjega dana! –reče.“ (Revahul – Tirmizi) O, vi, mrtvih srdaca! O vi, živih nefsova! Srca su vam zamrla, zašto se ne brinete nad tom nesredom koja je srce zadesila, nego drugim nesredama. Smrt srca je u njegovom zanemarivanju Uzvišenog Allaha i spominjanja Njega. Zato, ko od vas želi da oživi svoje srce, neka u srce smjesti spominjanje Uzvišenog Hakka, bliskost s Njim i pogled u Njegovo carstvo i uzvišenost, te Njegovu razdiobu svijeta. Mladidu! Najprije spomeni Uzvišenog Hakka svojim srcem pa tek onda svojim jezikom. Spomeni Ga srcem hiljadu puta, a jezikom jedanputa. Kada te savlada bolest, spomeni Ga svojim vidom. Kada ti dođe dunjaluk spomeni Ga ostavljanjem, a kada ti dođe Ahiret, prihvatanjem, a pri dolasku istine – tevhidom. Kada ti se bilo šta nametne, spominji Ga odstupanjem od toga. Kada uzmeš svoj nefs pod kontrolu i kada on tebi bude pokoran slijededi tvoju volju, pritegni ga uzdom pobožnosti i okani se priča „reklakazala“. Sjedanje na smrt de ti izglačati srce pa deš vidjeti da su ljudi prolazni smrtnici, podložni propadaju i starenju i da ti ne mogu štetu pričiniti niti ti koristiti. Sa Imenom Milostivog Samilosnog Allaha, - počinjem! O dobrim djelima
I rekao je, Allah zadovoljan sa njim (Sejjid Abdul Kadir – Gejlani, k.s), u utorak naveče u školi 8. ša'bana 545. h. godine: Prenosi se da je Vjerovjesnik, sallalahu alejhi ve selleme, rekao: „Ko se prema ljudima okiti s onim što oni vole a prema Allahu pokazuje ono što On ne voli, susrest de Uzvišenoga Allaha srdita na njega.“ (Merfuan) Poslušajte govor vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve selleme, - dvoličnjaci! O, vi koji ste prodali Ahiret za dunjaluk! O, vi koji ste prodali Uzvišenog Hakka za svijet! O, vi koji ste prodali vječnost za prolaznost! Propala vam je trgovina vaša, i nestalo je vaše glavnice. Vi ste izloženi srdžbi i preziru Uzvišenoga Allaha jer ko se predstavi ljudima onakvim kakav nije, On prospe Svoju srdžbu na njega. Ukrasi svoju vanjštinu šerijatskim propisima ponašanja, a svoju nutrinu tako da iz nje izbaciš stvorenja. zatvori vrata prema njima i učini ih nepostojedim u srcu tako da nisu ni stvoreni. Nemoj misliti da od njih dolazi šteta ili korist. Zauzet si ukrašavanjem svoga izgleda, a zapostavio si ukrašavanje srca. Srce se ukrašava tevhidom, odanošdu i povjerenjem u Uzvišenog Allaha, te ssjedanjem na Njega, a zaboravom na druge. Prenosi se da je Isa, a.s. rekao: „Dobro djelo je ono dobročinstvo za koje čovjek ne bi volio da se njemu pripisuje.“ O, nerazumni ljudi, naspram Ahireta i pametni u odnosu na dunjaluk! Ta vam pamet nede koristiti. Pokaj se, traži oprosta, osjedaj grižu savjesti i prospi svoje suze na dlanove, jer plač iz strahopoštovanja prema Allahu (dž.š.) gasi vatru griješenja i gasi vatru Allahove (dž.š.) srdžbe. Kada se pokaješ srcem, svjetlost iskrenog pokajanja de ti ozariti lice. Mladidu! Trudi se da očuvaš svoju tajnu koliko god si to u mogudnosti, pa ako ti dođe te budeš nadvladan, - imaš opravdanje. Ljubav ruši zidove koprena i zastora, zidove stida, zidove postojanja, zidove viđenja sviejta. Licemjer naređuje da se ona pokazuje, vjernik koga je ona nadvladala obrisat de tu prašinu sa svoga stopala. Kod prvoga je nefsanska, a kod drugoga srčana ljubav, prva je ljudska a druga božanska. Trudi se da ne budeš ti nego On. Trudi se da se ne pomjeraš u nastojanju da otklniš štetu niti da pribaviš korist sebi. Budeš li tako postupio, Uzvišeni Allah de ti dati nekoga ko de te uslužiti i neugodnosti ti otkloniti. Budi prema Njemu kao mejt prema gassalu, kao „Drugovi iu pedine“ prema Džibrilu, (a.s.). budi prema Njemu bez postojanja, bez volje i htijenja. Jednom riječju, učvrsti se pred Njim na stopalima svoga vjerovanja i svoje duše (nefs) za vrijeme spuštanja tegoba koje donosi sudbina i određenje. Vjerovanje staje i učvršduje se pred određenjem, dok dvločnjaštvo bježi. Kod dvoličnjaka, danima i nodima mršavi tijelo a deblja nefs, strast i ružna narav, osljepljuju mu oči njegove tajne srca. Vrata njegove kude su sazidana a njena unutrašnjost je ruševima. On spominje Uzvišenog Hakka svojim jezikom a ne srcem. On se srdi radi svoga nefsa a ne radi Allaha. Vjernik (mu'min) mu je suprotan. On spominje Uzvišenog Allaha i jezikom i srcem, a u vedini njegovog vremena srce spominje, a jezik šuti. Njegova srdžba je radi Allaha (dž.š) i Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve selleme a ne radi nefsa, radi strasti, i naravi ovoga svijeta. Nije zavidan niti su njemu zavidni, i ne spori se sa onima koji su sretni u svome vjerskom ushidenju. Mladidu! Dobro se čuvaj da onoga koji je zapao u vjersko oduševljenje optužuješ, jer je on spašen i uzdignut, a ti deš propasti i ječati i ponižen osramodem biti. Kako da promijeniš njegov udes kada je on u Allahovom znanju prethodio. Ako osporavaš Uzvišenom Hakku Njegovo znanje o tebi io drugima, pao si u Njegovim Očima, znanje ti tvoje nede korisiti. Kao što Uzvišeni veli: „Premorena i napadena (lica) (El-Gašijeh, 3) Odmah se pokaj Uzvišenom Allahu, jer čovjek bez greški postaje oštrouman. Nemoj se vradati kad si Mu ved krenuo zbog iskušenja koje ne na te spustio. Sačekaj da ti se to otkloni i ne gubi nadu jer iz časa u čas dolazi razgala.
„On se zanima nečim!“ (Er-Rahman, 29) Halovi se prenose sa jednih na druge. Strpi se s Njim i budi zadovoljan Njegovim određenjem, jer: „Ti ne znaš, Allah može poslije toga priliku pružiti.“ (Et-Talak, 1) Ako se strpiš On de ti ublažiti muku i dati ti nešto što On voli i što ti voliš. Ako si pak, uzrujan i pokušavaš Mu se oduprijeti, On ti oteža muku i od Njega te stige kazna zbog tvoga protivljenja. Uzrok vašeg opiranja i oponiranja je u vašoj privrženosti nefsu, srasti, ciljevima i u ljubavi prema dunjaluku i vašoj pohlepi da ga sakupite. Ljudi! Ako je mogude, a bilo bi nužno, da vam duše (nefs) budu na vratima ovoga svijeta, srca na vratima bududeg svijeta a tajne (sirr) na vratima Vladara do trenutka kada de duša dostidi srce, i kušati ono što ono kuša, zatim da ti srce dostigne tajnu i da kuša ono što tajna kuša, i konačno da tajna dostigne isčeznude (fen') gdje nema više kušanja niti naslade. Zatim de tajnu oživiti kod njega da ne vidi drugoga i tada deš postati alkemičar. Svaki njegov dihrem de u hiljadu miskala sličnih i pretvoriti ih u čisto zlato. Ov je konačni, osnovni i trajni cilj. Blago li onome ko je spoznao ovo što govorim i vjeruje u to! Blago li onome ko po tome postupa i u tome ostane iskreno i dosljedan! Blago li onoime ko uzme svoje djelo u ruku i ono ga približi Onome za koga ga je činio. Mladidu! Kada umreš vidjet deš me i prepoznati me. Vidjet deš me sa svoje desne i lijeve strane, nosim, pomažem ti i molim za tebe. Dokle deš biti mnogobožac s ljudima i oslanjati se na njih? Treba da znaš da ti niko od njh nede koristiti niti škoditi, ni bogataš niti siromah, ni velikodostojnik niti obespravljeni. Čuvaj se Uzvišenoga Allaha. Nemoj se oslanjati na ljude, niti na svoju platu, niti na svoju snagu i mod. Uzdaj se u Allahovu dž.š.blagodat. uzdaj se u Onoga koji ti je omogudio da zarađuješ i kod koga ti je opskrba tvoja. Uradiš li to tako, tvoj put je Njim i on de ti pokazati neobične ljepote svoje modi i blizine. Tvoje srce de Sebi prikučiti pa de mu, kada stigne do Njega, o njegovim proteklim danima govoriti kao što de se stanovnici Dženneta sjedati tamo svojih dana na ovom sviejtu. Kada podereš mrežu uzroka, stidi deš do Uzročnika. Kada promijeniš svoju prirodu, zakoni u prirodi de se tebi podrediti. Ko bude služio bide uslužen ko bude pokoran i njemu de se biti pokorno. Ko počasti, bide počašden. Ko se približi i njemu se približi, ko se spusti bide podignut, ko se bude plemenito ponašao i prema njemu de se tako postupiti. Ko uljepša svoj odgoj bide primaknut. Lijep odgoj te primiče, a ružan odgoj te udaljava. Lijep odgoj je pokornost Allahu, a ružan ne neposlušnost. Ljudi! Nemojte otezati sa sagledavanjem svojih duša (nefs) i njihoim preispitivanjem. Požurite s tim na ovom svijetu prije Ahireta. Od Vjerovjesnika, sallalllahu alejhi ve selleme, se prenose riječi: „Dosta se Allah usteže da propituje među Svojim robovima, one, koji se suzdržavaju na ovom svijetu.“ (Merfuan) Suzdrži se na ovom svijetu, u protivnom deš biti prepušten sumnjama. Budi suzdržljiv u svome odnosu prema ovom svijetu, inače de tvoja strast prerasti u razočarenje i na ovom i na bududem svijetu. Dunja je kuda vatre (nar) a dihrem kuda brige (hemm). Dakle, uzmeš li ih sa haramom i potroši li ih u haram, sutra de ti se ostvariti ono što ti ja danas govorim. Ti si slijep i gluh. Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve selleme, je rekao: „Tvoja ljubav prema nečemu čini te slijepim i gluhim.“ (Revahul - Ebu Davud i Askeri) Oslobodi svoje srce dunjaluka, učini ga gladnim i žednim da bi ga obukao, nahranio i napojio Uzvišeni Hakk. Prepusti svoju vanjštinu i nutrinu Njemu, i ne razmišljaj, jer postoji On bez tebe. Ovaj svijet je kuda djela, a Ahiret kuda nagrade, darovanja, izobilja što je vedinom obedao dobrim robovima. Rijedak je slučaj onih koga je On izdigao na ovom svijetu iznad djela, ukazao mu blagodat i smilovao mu se, dao mu da se odmori prije dolaska Ahireta, ostavio mu da izvršava farzove a oslobodio ga
nafila. Zaista farzovi ne mogu prestati kao obaveza ni u jednom stanju ili stepenu. Ovo je pravo rijetkih pojedinaca među Allahovim, dž.š- robovima a njih je najmanje. Mladidu! Suzdrži se i predaj, pa deš se ubrzo odmoriti. Ako ti je zacrtano da ti dođe tvoj dio ovoga svijeta, on de ti sigurno dodi. Dolazide ti pripadajudi dijelovi a ti deš biti uzdignut, počašden i odgovoran. Nedeš jesti svojim nefsom i svojom strašdu, jer su to zastori koji ti srce zaklanjaju od Uzvišenog Gospodara. Vjernik ne jede radi nefsa i po nefsu, ne oblači se radi njega niti uživa nego ga prehranjuje da bi ga osnažio za pokornost Uzvišenom Allahu. On jede ono što je pred njim i za što je siguran. Jede po šerijatu a ne po strasti. Allahov (dž.š.) miljenik jede po Njegovom naređenju, a zastupnik koji je vezir Kutba jede po djelovanju Uzvišenog Allaha, a Kutb ima jedenje i djeljenje onakvo kakvo je imao svaki vjerovjesnik (a.s). kako nede biti tako kada je on njegov sluga, zamjenik i zastupnik u Ummetu? On je halifa Resulullaha i halifa Uzvišenog Allaha. Ovo je tajni halifa Kutbi-zeman a kod muslimana je javni halifa, čije slijeđenje i pokornost nije dozvoljeno ni jednom muslimanu napustiti, sve dok je imam muslimana pravedan. Nemojte misliti da je to jednostavno. Za vas je zadužen melek koji vam zbraja vaša javna djela i vaša nutarnja djela osim onome koji de na Sudnjem danu tada biti sa melekima, koji su ga pratili na ovo svijetu. Upisivat de mu njegova dobra i loša djela i imat de devedeset i devet registara. Svaki registar je dužine pogleda i u njemu su njegova doborčinstva, grijesi i sve što je poteklo od njega. Bide naređeno da se svi pročitaju i bide pročitani, makr dotični na ovome sviejtu neznao pisati niti čitati je ovaj svijet kuda mudrosti a Ahiret to ne treba. Kada neko od vas bude poricao ono što je u njegovim registrima progovorit de mu njegovi organi o tome. Govorit de svaki organ ojedinačno o svemu u šta ga je koristio na dunjaluku. Vi ste stvoreni radi veličanstvene misije a vi o tome pojma nemate Uzvišeni Allah kaže: „Zar ste mislili da smo vas uzalud stvorili i da nam se nedete vratiti?!“ (E-Mu'minun, 115) Sa Imenom Milostivog Samilosnog Allaha, - počinjem! Da napustiš i omrziš ljude zbog zla kojeg čine I rekao je, Allah zadovoljan sa njim (Sejjid Abdul Kadir – Gejlani, k.s), u utorak u medresi početkom mjeseca ša'bana 545. h. godine: Izučavaj, zatim radi, očisti se, i oslobodi od sebe i od drugih, i: „Reci: „Allah!“ Zatim ih ostavi neka se lažima svojim zabavljaju.“ (El-En'am, 91) Reci: kao što je i Ibrahim, a.s. kazao: „Oni su, doista moji neprijatelji? (Eš-Šuara, 77) „A Allahu oni nede modi umači“ (El-Buruđ, 20) Napusti svijet i mrzi ih dokle god vidiš da ti štete. Kada ti tevhid postane ispravan i nestane prljavština mnogoboštva iz tvog srca, vrati im se i kontaktiraj s njima. Iskoristi znanje koje posjeduješ i upuduj ih na kapiju njihovog Uzvišenog Gospodara. Smrt odabranika je smrt prema svijetu u cjelini, smrt od volje i htijenja. Onaj čija je ova smrt ispravna, ispravan mu je život u vječnosti sa Uzvišenim Gospodarom. Njegova vanjska smrt de biti kao stanka, jedan trenutak pokrivenosti, trenutak odsutnosti, trenutak sna a zatim dolazi budnost. Ako želiš ovakvu smrt, uzimaj omamljujude sredstvo spoznaje i blizine i zaspi na pragu Uzvišenog Hakka dok te ne prihvati Ruka samilosti, blagodarnosti i poživi te vječitim životom. Duša (nefs) ima svoju hranu. Srce ima svoju, a tajna (sirr) svoju. U tom smislu je i Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve selleme, rekao:
„Doista sam ja u hladovini kod svoga Gospodara i On me hrani i poji.“ (Revahul-Buhari) Znači: moju tajnu (sirr) hrani sa značenjima, mome duhu (ruh) daje duhovonost (ruhanijjet) i hrani me onim što me karakteriše. Na mir'radž je najprije uznošen tijelom i srcem, zatim mu je nakon toga zaustavljeno tijelo a put je nastavio srcem i tajnom (sirr) a istovremeno je bio prisutan među ljudima. Takvi su i njegovi nasljednici u suštini – oni koji su sastavili znanje, djelo, iskrenost i podučavanje ljudi. Ljudi! Jedite ostatke iza odabranih. Pijte ono što je u njihovim zdjelama ostalo. O, ti koji tvrdiš da imaš znanje, tvoje znanje bez djela nema vrijednosti, tvoje djelo bez iskrenosti nema vrijednosti jer je ono tijelo bez duše. Znak tvoje iskrenosti je u tome da se ne obazireš na pohvale ljudi niti na njihove pogrede, da ne čezneš za onim što je u njihovim rukama nego da iskažeš odanost Gospodaru i (rububujjet) Njegovu pravu, da radiš radi Blagodarnoga a ne radi blagosti, radi Vladara a ne radi vlasti, radi Istine a ne radi zablude. Ono što je kod stvorenja je kora, a kod Stvoritelja je jezgra. Kada ti iskrenost i odanost prema Njemu budu ispravni i kada tvoje stajanje pred Njim potraje, On de te nahraniti uljem ove jezgre i pokazati ti jezgru jezgre, i tajnu tajne, i značenje značenja i tada deš se osloboditi svega osim Njega. Oslobađanje pripada srcu, a ne tijelu. Pobožnost je za srce, a ne za tijelo. Otkrovenja su za tajnu a ne za vanjštinu, rrazmišljanje je o značenju a ne o formi, gledaje je radi Uzvišenog Hakka a ne radi stvorenja. biti u halki je da budeš s Njim a ne s ljudima. Smatrajte nepostojedim ovaj i bududi svijet, a i vi sami da ste takvi, kao da nema ni dunjaluka niti ahireta, kao da ništa ne postoji osim Njega. Oni koji vole Uzvišenog Allaha, su Njegovi izabranici, uživaju u tjelesnim iskušenjima. Šehidi su oni koji su ubijeni kafirskim sabljama, to je kušnja za tijela, a kakvi su tek šehidi oni koji su ubijeni sabljama ljubavi. Palate i zgrade de biti načinjene ruševinama od strane obijesnih griješnika. Zar nisi vidio razrušena mjesta? Griješni i objesni njegovi stanovnici su ga načinili ruševinom. Uistinu, griješenje upropaštava gradove i uništava ljude. Takav si i ti. Tvoje tijelo je grad u kome de, ako budeš činio grijehe, dodi do rušenja. Budeš li griješio dodi se do rušenja tvoga tijela, zatim tijela tvoga dina, dodi de sljepilo, oronulost, gluhoda i malaksalost. Dodi de ti razne bolesti. Dodi de ti siromaštvo i srušiti kudu tvoga imetka i učiniti te ovisnim o tvojim prijateljima i neprijateljima. Teško tebi, licemjeru! Nemoj da varaš Uzvišenog Hakka. Učiniš jedno djelo i objavljuješ da je u ime Njega, a ono ti je radi svijeta. Stalo ti je do njihovog mišljenja, dvločan si s njima, dodvoravaš im se a zaboravljaš svoga Uzvišenog Gospodara. Ubrzo deš napustiti ovaj svijet bez igdje ičega. O, ti bolesne nutrine, - lijek ti je potreban a on se nalazi samo kod dobrih Allahovih (dž.š.) robova. Uzmi od njih lijek i upotrebljavaj ga pa de ti dodi trajno ozdravljenje i vječno zdravlje za tvoje osobine, tvoje srce, tvoju tajnu i osamu s Uzvišenim Gospodarom. Otvorit de ti se srčane oči i njima deš gledati svoga Gospodara Uzvišenog. Bideš od zaljubljenika koji stoje na Njegovim vratima, koji ne gledaju ni u šta drugo osim Njega. Kako može srce u kome je novotarija da gleda Uzvišenoga Hakka? Ljudi! Slijedite a ne izmišljajte novotarije. Prihvatite a nemojte odstupiti. Budite pokorni a ne griješni, odani a ne mnogobošci. Ispovjedajte tevhid Uzvišenog Hakka i od Njegovih vrata ne odlazite. Molite Njega a ne druge. Tražite pomod od Nega a ne od drugih, i uzdajte se u Njega a ne u druge. A vi, o odabrani, predajte svoje nefsove Njemu, budite zadovoljni Njegovim rasporedom među vama, budite zauzeti spominjanjem Njega bez da Ga za to molite. Zar niste čuli za Njegove riječi, u jednoj od objava: „Onaj koga spominjanje Mene zaokupi od toga da Me moli. Ja du mu dati bolje od onoga što dajem onima koji mole.“ O, ti koji si zauzet spominjanjem Njega i koji si svoje srce slomio radi Njega, zar nisi zadovoljan Njegovim darom a to je da ti On bude društvo. Uzvišeni Allah je kazao: (Hadisi Kudsi) „Ja sam u društvu onoga koji Me spominje.“ Takođe je rekao: „Ja sam uz one slomljenih srca zbog Mene!“ (Revahul-Dejlemi i Bejheki-Merfuan)
Mladižu! Tvoje spominjanje Njega srce de ti približiti Njemu, i udi deš u kudu Njegove bliskosti i bit gostom Njegovim. Gost se ugošduje a naročito gost Vladara. Dokle deš zapostavljati ovoga Vladara zbog vlasništva i vlasti? Ubrzo deš ostati bez vlasništva i vlasti. Ubrzo deš stidi na Ahiret i vidjeti da ovaj svijet kao da i ne postoji a Ahiret da je vječan. Nemojte od mene bježati zbog siromaštva moje ruke. Ja sam neovisan o vama i o stanovnicima istoka i zapada. Ja vas želim radi vas, i konope vam usukujem. Nemoj izmišljati i u Allahovu vjeru unositi ono čega tamo nema. Slijedi pravedna dva svjedoka: Kur'an i Sunnet jer de te oni dovesti tvome Uzvišenom Gospodaru. Budeš li, međutim, novator, onda de te svjedoci tvoji, razum i strast, odvesti u Vatru i pridružiti ti Faraonu, Hamanu i njihovoj vojsci. Nemoj se pravdati jer ti to nede biti primljeno. Nužno trebaš udi u kudu znanja i izučavanja, zatim raditi i iskren biti. Po tebi ništa ne dolazi i ništa te ne treba. Udini da ti korak bude usmjeren prema traženju nauke i rada a ne prema traženju dunjaluka. Ubrzo de ti se put prekinuti i zato ga učini ovakvim kakvim de ti koristan biti.“ Prišao mu je jedan čovjek i smjerno ga upitao: „šta je bilo razlogom pa je ova mlada žena imala sredu? – Njena ljubav prema mladidu prije svadbe“ odgovorio je. Mladidu! Negativnostima se suprostavi i trudi se da stekneš zadovoljstvo Uzvišenog Hakka, jer kad on s tobom bude zadovoljan On te zavoli. Otkloni brigu za opskrbom sa tvoga srca, pa de ti ona od Uzvišenog Allaha dodi bez tvoga zamora i truda. Otkloni sve želje sa svoga srca i učini da imaš samo jednu: Uzvišenoga Hakka, pa kada to učiniš sve de ti se ostale ispuniti. Tvoja želja je ono što te interesuje. Želiš li ovaj svijet, s njim si. Želiš li Ahiret, s njim si. Želiš li ljude, s njima si. A budeš li želio Uzvišenoga Hakka bideš s Njim i na ovom i na bududem svijetu. Sa Imenom Milostivog Samilosnog Allaha, - počinjem! O takvaluku (zaštiti se Allahove srdžbe i kazne) I rekao je, Allah zadovoljan sa njim (Sejjid Abdul Kadir – Gejlani, k.s), rano izjutra 19. redžeba, 545. h. godine: Prenosi se od Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellme, da je rekao: „Ko voli da bude najčasniji među ljudima, neka se Allaha boji. Ko voli da bude najjači među ljudima, neka se pouzda u Allaha, a ko voli da bude najbogatiji među ljudima, neka bude siguran da je ono što je u Allahovoj (dž.š.) Ruci sigurnije od onoga što je u njegovoj ruci“ (Merfuan) Ko hode da postigne čast i ovoga i bududeg svijeta, neka bude bogobojazan, jer Uzvišeni kaže: „Najuglednji kod Allaha je onaj ko je najbogobojazniji.“ (El-Hudžurat, 13) Čast je u bogobojaznosti (u takvaluku) a poniženja u griješenju. Ko želi snagu u vjeri Uzvišenoga Allaha, neka se na Njega oslanja, jer tako pouzdanje srce čini ispravnim i jakim, odgaja ga, upuduje i pokazuje mu čudnovate stvari. Nemoj se oslanjati na svoje dihreme, dinare i zaradu, jer te to čini slabim i nesigurnim. Osloni se na Uzvišenog Allaha, jer de te On učiniti snažnim i postojanim, obasut de te Svojom dobrotom, otvoriti ti Svoje riznice odakle se i ne nadaš i srce ti ojačati. Nede te uznemiravati dolazak ili odlazak ovosvjetskih dobara, počasti ili odbojnosti kod ljudi, jer deš tada biti najjači među njima. Osloniš li se, pak na svoj imetak, ugled, porodicu i zaradu, izložio si se Allahovom (dž.š.) preziru i riziku da sve što posjeduješ i izgubiš. On je ljubomoran i ne voli da u tvom srcu ikoga vidi osim Sebe. Ko želi da postigne bogastvo i ovoga i bududeg svijeta neka se samo Allaha Uzvišenog boji i nikoga drugog. Neka stane na Njegovim vratima i neka Ga je stid da bi stao na čija druga vrata. Neka obori svoj pogled pred svakim osim pred Njim. Mislim na pogled srčanih očiju a ne tjelesnih.
Kako možeš imati sigurnost na ono što ti je u rukama i što je prolazno, a napustiti sigurnost u Allaha dž.š. koji je neprolazan. Tvoje nepoznavanje Njega čini te da imaš povjerenje u drugoga. Tvoje povjerenje u Njega je istinsko bogastvo, a oslanjanje na drugoga je pravo siromaštvo. O, ti što napuštaš bogobojaznost, uskračena ti je čast i ovoga i bududeg svijeta. O, ti što se na ljude i svoju platu oslanjaš, uskradena ti je snaga i uzdizanje s Allahom (dž.š) na ovom i bududem svijetu. O ti što povjerenje u svoj posjed imaš, uskradeno ti je bogastvo s Uzvišenim Allahom, na ovom i bududem svijetu. Mladidu! Želiš li biti bogobojazan, s pouzdanjem u Allaha i s povjerenjem u Njega, budi strpljiv jer je strpljivost ossnova svakog dobra. Bude li strpljivost ispravnog nijjeta, i strpiš li se u ime Uzvišenog Allaha, Njegova nagrada tebi jeste da ti srce uvede u Svoju ljubav, Svoju blizinu na ovom i bududem svijetu. Strpljivost je u prihvatanju dosude Uzvišenog Hakka i Njegovog određenja koje prethodi čovjekovu znanju i nijedno stvorenje nije kadro izbrisati ga. Kada se to učvrsti kod vjernog i upudenog čovjeka, on se svjesno, a ne prisilno, strpi u onome što mu je dosuđeno. Strpljivost je na prvom koraku nametnuta a ved na drugom izabrana. Kako možeš tvrditi da posjeduješ vjerovanje kada nemaš strpljivosti? Kako možeš tvrditi da imaš spoznaju (ma'rifet) a nemaš zadovoljstva. Ovo se ne može postidi pukim tvrdnjama. Nedeš dobiti glas dok ne budeš vidio Vrata i ne budeš sebe korio, i dok ne budeš ustrajan u koracima sudbinskih stopala koristi i štete. Tijelo tvoga srca de koračati a ne tvoje fizičko tijelo, ti se nedeš micati sa svoga mjesta kao da si opčinjen, kao da si tijelo bbez duše. Ovo stanje traži mirovanje bez pokreta, slušanje bez govora, odssutnost od ljudi bez njihovog prisustva u svome srcu, svojoj tajni, svojoj nutrini i u svojoj stvarnoj suštini. Koliko dugo du vas upozoravati, a vi to ne činite. Kako vam dugo izlažem i objašnjavam a vi ne shvatate. Kako vam dugo nudim a vi ne uzimate! Kako vas dugo savjetujem a vi savjet ne primate. Kako su vam tvrda vaša srca i kako malo poznaju Uzvišenoga. Kada biste Ga poznavali, vjerovali u susret s Njim i sjedali se smrti i onoga što dolazi poslije nje, ne biste bili takvi. Zar niste bili svjedoci smrti vaših očeva, majki i rođaka? Zar niste bili svjedoci smrti vaših vladara? Pa zar od toga niste pouku primili i svoje nefsove osujetili u traženju oovoga svijeta i od ljubavi prema trajnom ostajanju na njemu. Zar niste promijenili svoja srca, zamijenili ih i očistili od prisustva ljudi? Uzvišeni veli: „Allah nede izmjeniti jedan narod dok on sam sebe ne izmijeni“ (El-Ra'd, 11) Vi govorite ali ne radite, a u onome koliko radite niste iskreni. Budite pametni! Svoj odgoj nemojte kvariti pred Uzvišenim Hakkom. Budite postojani i ostvarite cilj. Ddođite sebi i razmislite. Ovo u čemu se vi nalazite, nede vam koristiti na bududem svijetu. Vi ste škrtice prema svojoj duši. Da ste plemeniti prema njoj dali biste joj ono što de joj na Ahiretu koristiti. Vi ste zaokupljeni s onim što je prolazno a ono što je neprolazno vas mimoiđe. Ne budite predani sakupljanju imetka, ženama i djeci jer deš se ubrzo rastati sa svima njima. Nemojte da ste zauzeti traženjem dunjaluka i priznanja od ljudi, jer vam oni ništa ne koriste kod Uzvišenoga Allaha. Tvoje srce je zaprljano mnogoboštvom. Žališ se na Uzvišenoga Allaha, Njega okrivljuješ, Njemu se suprostavljaš u svim stanjima. Kada On to zapazi kod tebe, zamrzi te i u srca Svojih dobrih robova spusti prezir prema tebi. Jedan od odabranika, (Allah im se smilovao), izlazio je iz kude samo zatvorenih očiju, dok ga je vodio njegov sin. Upitan zašto to čini, odgovorio je: „Jednoga dana, izašao je iz kude otvorenih očiju, i kada je pogledao pao je onesvješden. Kako je žestoka bila njegova ljubomora prema Uzvišenom Allahu. Kako možeš obožavati drugoga osim Njega i širk Mu činiti? Kako možeš Njegove blagodati jesti a nevjeran Mu biti? Ali, vi to ne osjedate nego izrabljujete druge zajedno sjededi s nevjernicima jer u vašim srcima nema vjerovanja niti ljubomore prema Uzvišenom Hakku. Pokajte se, tražite oprosta od Njega i zastidite se pred Njim. Skinite sa sebe odjedu drskosti prema Njemu i raspuštenosti pred Njim. Izbjegavajte zabranjene i sumnjive stvari ovoga svijeta. Zatim se oslobodite dozvoljenih koje su rezultat pohlepe i strasti jer vas uzimanje strasti iz pohlepe udaljava od Uzvišenoga Hakka.
Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellme, je rekao: „Ovaj svijet je zatvor za mu'mina“ (Revahul –Muslim i Tirmizi) Kako zatvorenik može da se raduje u svojoj deliji? Ne raduje se nego mu je vedrina na licu a tuga u srcu. Vedrina je na njegovoj vanjštini a iskušenja ga presjecaju u njegovoj nutrini, samodi i biti. Njegove rane su grijesi ispod odjede. Svoje rane pokriva odjedom osmijeha. Zbog takvog držanja Allah s njime nadmede meleke, takv Mu ide na prstima. Svaki od njih je u državi Allahove (dž.š.) vjere i u svojoj tajni hrabar. Oni su stalno strpljivi i postojano podnose namete sudbine dok ih On ne zavoli. Uzvišeni Allah kaže: „Allah voli strpljive.“ (Ali Imran, 146) On te kuša ljubavlju prema Sebi. Kada god izvršiš kakvu dužnost a odbiješ kakvu zabranu, poveda ti se ljubav. Kada god se strpiš na Njegovim iskušenjima povedao si blizinu prema Njemu. Prenosi se da je jedan od odabranih, Allah im se smilovao, rekao: „Allah je odbio da kažnjava Svoga miljenika, ali ga zato stavlja na kušnju da bi se strpio.“ Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve selleme je rekao: „Kao da ovaj svijet nije ni postojao i kao da samo Ahiret traje.“ (Revahul –Ebu Naim) O, vi što tražite ovaj svijet! O, vi koji ste zaljubljeni u dunjaluk, priđite mi da vs upoznam s njegovim mahanama i da vas naputim na put Uzvišenog Hakka i priključim vas onima koji žele Lice Uzvišenog Allaha. Vi ste u zabludi! Poslušajte što vam govorim, radite po tome i budite iskreni u poslu. Kada shvatite što vam govorim i umrete radedi tako, bidete uzdignuti u društvo najodabranijih (Illijjuna). Vidjte dete mene tamo, kao i to, da korijen mojih riječi otuda počiva. Dozivat dete me, selam mi nazivati i uvjeriti se u stvarnost onoga na šta vam ukazujem. Ljudi! Manite se optužbi na oj račun koje dolaze iz vaših srca. Ja nisam zabavljač i željan ovoga svijeta. Ja govorim istinu i ukazujem na Istinu. Trajno sam, čitavog života imao lijepo mišljenje o dobrim ljudima (salihun) i bio im pri ruci. To je ono što mi je koristilo. Od vas ne tražim da mi platite što vas savjetujem i što vam govorim. Cijena moga govora je rad po njemu. To je govor koji je od koristi u samodi pri očišdenju. Licemjerstvo prestaje sa prekidanjem spona i uzroka njegovih. Mog govor sadrži vjeru i ubjeđenje i nije za nefsove i strasti a njega prima vjernik a ne dvoličnjak. Ljudi! Prođite se beskorisnih priča i lažnih nada a prihvatite se spominjanja Uzvišenog Allaha. Govorite ono što de vam koristiti a prešudujte ono što bi vam štetilo. Ako želiš da govoriš, najprije razmisli o tome šta želiš redi, priušti u tome lijepu namjeru pa tek onda govori. Zato je i rečeno: „Jezik neznalice je ispred njegovog srca a jezik razumnog učenjaka je iza njegovog srca.“ Zašuti! Ako Allah želi da govoriš On de ti dati tu mogudnost. Kada ti On želi nešto, osposobi te za to. Društvo s Njim je svo u slušanju. Kada se slušanje upotpuni, dođe govor od Njega ako to htjedne, ili ostavi da to traje do trenutka susreta na Ahiretu. Ovo je smisao riječi Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve selleme: „Ko spozna Allaha oteža mu jezik.“ (Revahul-Sujuti) Oteža njegov vanjski i unutarnji jezik da Mu se u bilo čemu suprostavlja. On postane prihvatanje bez oponiranja. Njegove srčane oči oslijepe za gledanje u drugoga osim Njega. Njegova tajna se cijepa a posao razara. Njegov imetak se rasparčava i on napusti svoje postojanje, napusti dunjaluk i Ahiret i nestane mu imena i traga. „I poslije de ga, kada On bude htio, oživjeti.“ (Abese, 22)
On mu da opstojanje nakon izgubljenosti i daruje mu drugi oblik. Učini ga nepostojedim, Rukom utrnuda nestane (fena) da bi ga oživio Rukom (Beka-a) vječnosti, te da bi iza toga našao susret s njim. Nakon toga On ga povrati među ljude da ih poziva iz siromaštva u bogastvo. Bogastvo je bogastvo s Uzvišenim Allahom u susretu s Njim. Siromaštvo je udaljenost od Uzvišenog Allaha i ovisnost o drugima. Bogat je onaj čije je srce zaparala blizina s Uzvišenim Gospodarom, a siromaštvo je bez toga. Ko želi ovo bogastvo, neka napusti dunjaluk, Ahiret i sve što je na njima, odnosno, sve osim Njega, a On de malo po malo izbacivati stvari iz njegovog srca. Nemojte se vezivati za bezvrijedne stvari koje posjedujete. On je učinio da to što imate bude hrana kojom dete se pomodi na putu ka Njemu. Darovao vam je blagodati da ih Njemu pripisujete i da se sa njima orijentišete na putu, i dao vam je znanje da radite po njemu i da njegovim svjetlom upudeni budete. Moj Allahu, uputi naša srca na put koji Tebi vodi i „daj nam na ovom sviejtu i na bududem sviejtu dobro, i sačuvaj nas kazne u vatri.“ (Sure El-Bekare, 201) Sa Imenom Milostivog Samilosnog Allaha, - počinjem! O slijeđenju Poslanika, s.a.v.s I rekao je, Allah zadovoljan sa njim (Sejjid Abdul Kadir – Gejlani, k.s), rano u nedjelju 18.redžeba, 545. h. godine: „Ovaj svijet je tržnica koja de se ubrzo zatvoriti. Zatvorite vrata gledanja stvorenja i otvorite vrata viđenja Uzvišenog Hakka. Zatvorite vrata sticanja i uzroke u stanju srčanog pročišdenja i duševnog približavanja kroz ono što se na vas posebno odnosi, a ne u onome što vas čini istim s drugima u porodici i među sljedbenicima. Neka bude sticanja za druge, koristi za druge i postizanja dobara za druge. Tražite ono što se na vas lično odnosi od viđenja Njegove blagodati. Postavite svoje nefsove s ovim svijetom, srca sa Ahiretom a tajne s Uzvišenim, pa dete znati što vam je željeti.“ Zatim je, Allah zadovoljan s njim između ostaloga rekao: Odabrana skupina vjernih su zamjenici (ebdal) vjerovjesnika, pa prihvatite od njih ono što vam naređuju, jer oni vam to naređuju po zapovijedi Allaha Uzvišenog i Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve selleme. Zabranjuju vam po zabrani Njih. Njima se govori i oni prenose. Njima se daje i oni uzimaju. Oni ne naprave ni najobičniji pokret po svojoj dudi i po svome nefsu. Svojim ličnostima ne čine Uzvišenom Hakku širk u vjeri. Slijede Resulullaha, sallallahu alejhi ve selleme u njegvoim riječima i djelima. Prihvatili su riječi Uzvišenog Allaha: „Ono što vam Poslanik dadne, to prihvatite, a ono što vam zabrani, ostavite!“ (El-Hašr, 7) Oni slijede Poslanika, sallallahu alejhi ve selleme da ih on povede do Onoga koji ga je poslao. Oni se približe Poslaniku pa ih on približi Uzvišenom Hakku i On im daje nazive, darove i upravu nad svijetom. O, dvoličnjaci! Mislite da je vjera brzopletost i da je ovaj trud uzaludan? Nema počasti ni vama niti vašim šejtanima i zlim drugovima. Moj Allahu, oprosti meni i njima i očisti ih od poniženja licemjerja i od stega mnogoboštva! Robujte Uzvišenom Allahu i ustrajte u ibadetu stičudi dozvoljeno (halal). Uistinu Allah voli vvjernog i poslušnog roba koji jede ono što je On dopustio, voli onoga koji jede i radi a mrzi onoga koji jede a ne radi. On voli onoga koji jede ono što je s halalom zaradio, a mrzi onoga koji jede sa svojim dvoličnjaštvom i oslanjanjem na ljude. On voli muvehhida a mrzi mušrika. Voli onoga koji Mu je predan a mrzi onoga koji Mu se suprostavlja. Jedan od uslova ljubavi je prihvatanje, a od uslova neprijateljstva je suprostavljanje. Predajte se Uzvišenom Gospodaru i budite zadovoljni Njegovim rasporedom na Dunjaluku i Ahiretu. Nekada sam bio stavljen na kušnju, pa sam zamolio Uzvišenog Allaha da mi je otkloni a On mi je dao drugu, težu od te. U tome sam zbunjen bio, pa mi je rečeno:
„Zar Nam nisi rekao na svome početnom stanju da je tvoje stanje, stanje pokornosti“ – pa sam se ispravio i zašutio. Teško tebi! Tvrdiš da voliš Uzvišenoga Allaha a voliš druge. On je čistota a drugi su prljavština. Kada svoju čistotu uprljaš ljubavlju prema drugima, On te stavi na kušnju. S tobom postupi onako kao što je postupio prema Ibrahimu Halilullahu, a.s. i Ja'kubu, a.s. kada su se okrenuli svojoj djeci i zbog njihove srčane gorljivosti prema njima, izložio ih je kušnji. Naš Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve selleme kada se okrenuo dvojici svojih unuka. Hasanu i husejnu, došao mu je Džibril (a.s.) i upitao: „Voliš li ih?“ „Da“ – odgovorio je. Reče: „Jedan od njih de biti otrovan a drugi ubijen. „otišli su iz njegovoga srca i potpuno se usmjerio Gospodaru Uzvišenom, pa se radost prema njima pretvorila u tugu. Uzvišeni Hakk je ljubomoran prema srcima Vjerovjesnika, evlija i dobrih robova. O, ti što svojim licemjerjem tražiš ovaj svijet, otvori svoju ruku i vidjet deš da je prazna. Teško tebi, oslobodio si se sticanja zarade a vezao se time da jedeš svijetske imetke preko svoje vjere. Sticanje zarade je put svih Vjerovjesnika. Niti jedan od njih nije bio bez sticanja zarade putem svoga zanimanja. Na ahiretu de po dozvoli Uzvišenog Hakka primati od stvorenja. O, ti opijeni vinom dunjaluka, strastima i ispraznim riječima, ubrzo deš vrištati u mezaru. Sa Imenom Milostivog Samilosnog Allaha, - počinjem! Držati se čvrsto veze I rekao je, Allah zadovoljan sa njim (Sejjid Abdul Kadir – Gejlani, k.s.), u medresi 16. redžeba izjutra, 545. h. godine: Prenosi se da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve selleme, rekao: „Proklet je, proklet je onaj ko bude imao vjeru u stvorenja kao što je i on sam.“ (Merfuan) Mnogi ljudi potpadaju pod ovo prokletstvo, jedni vjeruju Allahu Uzvišenom, a onaj ko Njemu vjeruje: „Drži se za najčvršdu vezu koja se nede prekinuti. (El-Bekare, 256). Onaj ko ima vjeru u stvorenja poput njega, liči na čovjeka koji gornjim dijelom ruke hode da zagrabi vode, i kad ruku otvori, vidi da je prazna. Teško tebi! Ljudi ti rješavaju tvoje potrebe, jedan, dva, tri dana pa i čitav mjesec, godinu ili dvije godine, a na Ahiretu de se srditi na tebe. Dužan si družiti se s Uzvišenim Hakkom i rješavati svoje potrebe s Njim, jer se On nede ljutiti na tebe, niti de odbijati da ispuni tvoje potrebe bilo na ovom ili bududem svijetu. Čovjek koji iskreno vjeruje u jednog i jedinog Boga (muvehhid), koji je u snazi očitovanja jedinstva, ne vidi ni oca, ni majku, ni porodicu niti prijatelja, ni neprijatelja ni njihov imetak, ni ugled niti primarnost kod bilo koje stvari. Njemu su jedino važna vezivanja za kapiju Uzvišenog Hakka i njegovih darova. O ti što se oslanjaš na dinar i dihrem koji su ti u ruci, ubrzo de ti otidi iz ruke, kao kazna jer su nestalni. Bili su u tuđoj ruci pa su prešli u tvoju ruku da bi se s njima pomogao u pokornosti svome Gospodaru, a ti si od novca, načinio sebi idol. O, neznalice! Obrazuj se Allaha radi i radi po tome pa de te On odgojiti. Znanje je život a neznanje smrt. Kada iskreni rob (siddik) završi sa izučavanjem opštih znanosti zađe u posebnu oblast znanja: znannja srca (kalb) i duše (sirri nefs). Kada se u tome usavrši postaje sultanom Allahovog (dž.š.) dinna. Naređuje i zabranjuje, daje i uskraduje po dozvoli Onoga koji ga je na taj položaj stavio. Naređuje po Allahovoj (dž.š.) zapovijesti, i uskraduje po Njegovoj zabrani. On ljudima uzima po Njegovoj odredbi i daje im po Njegovoj naredbi po propisu, a s Uzvišenim Hakkom postupa po znanju. Propis je kao čuvar na kudnim vratima, a znanje kao unutrašnjost te kude. Propis je opšti a znanje posebno. Istinski znalac (arif) stoji na vratima Uzvišenog Hakka, a On mu je predao znanje o spoznaji i otkrivenju stvari koje drugima nije dato. Naređuje mu se davanje, da dadne, naredi mu se uzimanje
pa on uzme. Naredi mu se da jede, pa jede, da bude gladan pa gladuje. Naredi mu se da jednu osobu primi a drugu odbije, od jedne osobe uzme a od druge odbije i tome slične pomodi su mu date. Obeshrabren je onaj koga takav obeshrabri. Odabranici dolaze vama i za vašu korist a ne iz svoje potrebe. Njima niko od ljudi nije neophodan. Konope ljudi oni čvrsto usukuju, njihove kude podupiru, nad njima su samilosni. Oni su stručnjaci Uzvšenog Hakka za ovaj i bududi svijet. Šta oni uzimaju od vas? Rade za vas a ne za sebe. Zauzeti su dijeljenjem savjeta ljudima i u tome su ustrajni, jer ono što dolazi od Uzvišenog Allaha traje i učvršduje, a od drugoga ne. Služi znanju i učenima koji rade po tome i ustraj u tome. Budeš li strpio služedi najprije znanju, nužno je da i ono tebe kasnije služi i u tome bude pouzdano kao što si ti bio prema njemu. Strpiš li se u služenju znanosti, dobideš srčano razumijevanje i unutarnju svjetlost. Ljudi! Prepustite vaše stvari Uzvišenom Hakku jer On poznaje vas bolje nego što poznate vi sami sebe. Čekajte Njegovo rješenje problema, iz časa u čas dolazi. Služite Uzvišenom Hakku i tražite da otvori Svoja vrata a sami zatvorite vrata svijeta i on de vam pokazati čudnovate stvari koje pojmiti ne možete. Teško tebi! Htjedne li Uzvišeni Allah da te preko ljudi pomogne, učinide to, a htjedne li preko njih da ti našteti, bit de ti to. On je Upravljač, koji njihova srca čini blagim ili grubim. On oživljuje i usmrduje, daje i oduzima. On uzvisuje i unizuje, daje bolest i liječi. On zasiduje i čini gladnim, daje i oduzima odjedu. On je dobar i grub, Prvi i Posljednji, Vidljivi i Nevidljivi. Sve je to samo On i niko drugi. Ovo čvrsto prihvati svojim srcem pa uljepšaj i svoj vanjski odnos prema odabranima. Ovo je poimanje dobrih i bogobojaznih koji u svim svojim stanjima imaju bogobojaznosti. Oni redovno savjetuju ljude, govore im ono što oni svojim srcima mogu shvatiti, na lijep način, na način Kur'ana i Sunneta. Naređuje im što je u izvorima, pa ako prihvate oni su im zahvalni na tome, a ako iziđu iz okvira tih izvora, onda među njima nema iskrenog prijateljstva i ljubavi. Odabranici su vrlo strogi prema ljudima kada su u pitanju naredbe Uzvišenoga Allaha i Njegove zabrane. Spusti svoje srce na sedždu i nemoj osim Uzvišenog Allaha nikoga dozivati, kao što On veli: „Džamije su Allaha radi, i ne molite se, pored Allaha, nikome.“ (El-Džinn, 18) Kada se stepen (deredža) čovjeka uzdigne sa islama na iman, a onda sa imana na ubjeđenje (ikan) zatim sa ubjeđenja na spoznaju (ihsan) sa spoznaje na znanje, sa znanja na ljubav, sa ljubavi na miljeništvo i želju za Njim na vječitu težnju. Tada, ako on što zanemari, to nede propustiti, a ako zaboravi, sjetit de se. Ako zaspi probudide se. Ako zašuti progovoride, da bi na koncu bio trajno budan i besprijekorno čist, jer su se posude njegovog srca očistile, a iz njihove vanjštine je mogude nazrijeti nutrinu. Ovak je svoju budnost naslijedio od svoga Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve selleme, kome su oči spavale a srce nikada, i koji je vidio nazad kao i naprijed. Svaki čovjek posjeduje budnost (Hadret) shodno stanju u kome se nalazi. Niko ne može dodi u stanje Vjerovjesnikove, sallallahu alejhi ve selleme, budnosti (Hadreta) i niko mu ne može biti suparnik u bilo kojoj od njegovih osobenosti. I ako ebdali i evlije iz njegovoga Ummeta žele da trajno kušaju njegovu hranu i pide, oni dobijaju samo kapljicu iz brojnih mora vjerovjesničkih stanja, (mekamat) i samo trun od brojnih planina njegove oplemenjenosti, jer su iz njega. Svi se čvrsto drže njegovog dinna i Šerijata. Neka je Allahov selam i blagoslov na njih i na sve njihove nasljednike do sudnjega dana. Mu'min oprezno zagleda ovaj svijet, poželi ga, traži da svoje srce ispuni s njim, a kada ga ovaj svijet htjedne uzeti pod svoje, on ga se oslobodi. Zatim traži Ahiret dok ga ne nađe i s njim ispuni srce svoje. Zatim se poboji da ga ne sputa i zatvori za sebe a ne za Uzvišenog Gospodara pa se i njeg oslobodi, stavljajudi ga pored dunjaluka i izvršavajudi ono što je obaveza (farz) prema njemu. Tada blagonaklono pogleda vrata Uzvišenoga Hakka, i trajno se nastani kod njih naslonjen na prag. On slijedi primjer Ibrahima, miljenika (a.s.) koji se oslobađao zvijezda, pa Mjeseca, pa Suca, da bi na koncu rekao: „Ja ne volim one koji zalaze.“ (El-En'am, 76) „Ja okredem lice svoje, kao pravi vjernik, onome koji je nebesa i Zemlju stvorio, ja nisam od onih koji Njemu druga pripisuju.“ (El-En'am, 79)
Ostajudi duže prislonjen za prag, spoznao je Uzvišenog Hakka, potvrdio iskrenost u traženju, otvorio vrata za svoje srce i uđe kod Njega. Uzvišeni ga je pitao o njegovom stanju, i što mu se dogodilo vezano za dunjaluk i Ahiret, mada On to bolje zna od njega. Kada mu je iznio svoj slučaj. On ga je Sebi primakao, prisnim učinio i s njim razgovarao. Ogrnuo ga je ogrtačem Svoga zadovoljstva, ispunio ga Svojom mudrošdu i znanjem, zatim pozvao Dunjaluk i Ahiret koje je ovaj ostavio i među njima uslovio da ga ne uznemiravaju, i da mu budu pokorni, da mu pripadajude dijelove daju. Ovaj je iznio pred njima svoju ljubav prema Uzvišenom, i stupanj (mekam) njegovog srca kod Uzvišenog Gospodara. Svega se, osim Njega, oslobađa i postaje slobodan rob, rob Uzvišenog Allaha, oslobođen svega osim Njega, oslobođen zemlje i neba tako da ga ništa ne posjeduje a on posjeduje sve stvari. Postaje vladar koga niko ne posjeduje, sem „Vladara“ čija mu se kapija otvara pred licem s apsolutnom dozvolom, bez vratara i zastora. Mladidu! Budi sljebenik ove odabarane skupine jer ovaj i bududi svijet njih služi. Kad god što požele uzmu po dozvoli Uzvišenog Hakka. Oni de vam dati sliku o ovome svijetu i značenje o bududem. Moj Allahu, upoznaj nas s njima i na ovom i na bududem svijetu. Sa Imenom Milostivog Samilosnog Allaha, - počinjem! O obrazovanju u vjeri Rekao je, Allah zadovoljan sa njim (Sejjid Abdul Kadir – Gejlani, k.s.), u tekiji, u nedjelju izjutra, 14. redžeba, 545 h. godine: Od Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve selleme, prenosi se da je rekao: „Kada Allah hode Svome robu dobro, On ga u vjerska znanja uputi i da mu da vidi svoje mahane.“ (Revahul – Bejheki) Upudenost u vjerske znanosti je uslov spoznaje duše. Ko spozna svoga Gospodara Uzvišenog s Njim de upoznati sve stvari. Bide mu isspravno robovanje kao i oslobađanje od ropstva drugome. Tebi nema spasa nisti uspjeha dok Njega ne postaviš ispred svega drugog, dok svoju vjeru ne postaviš ispred strasti, svoj Ahiret ispred dunjaluka, svoga Stvoritelja ispred stvorenja. Tvoja propast je u tome što daješ prednost svojoj strasti nad svojom vjerom, a ovome svijetu nad Ahiretom, stvorenjima nad Stvoriteljem. Radi kako ti savjetujem bide ti dovoljno. Ti si zaklonjen od Uzvišenog Hakka i dove ti se ne primaju. Primanje slijedi nakon odgovora. Ako Mu oddgovaraš djelom. On ti trenutno primi molbu. Postojanje plodova dolazi nakon sjetve. Posij da bi požnjeo. Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve selleme je rekao: „Ovaj svijet je ahiretska njiva.“ (Merfuan) Posij ovu njivu svojim srcemm i tijelom. To su vjerovanje (iman) i njegovo uzgajanje. Nadolijevaj ga i napajaj dobrim djelima. Bude li u tvome srcu blagost, naklonost i samilosti, izniknut de u njemu. Bude li pak, tvrdo, osoro i grubo, njegova zemlja de biti slana, a slano tlo ne daje da rastinje iz njega nikne. Siješ li u svojoj glavi neznanje, ono nede ni izniknuti, prije de te upropastiti. Nauči kako da siješ od onoga koji zna sijati. Ne budi svojim mišljenjem izdvojen. Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve selleme, je rekao: „Za svako dobro djelo tražite pomod od onoga koji je za to dobo upuden.“ (Merfeun) Ti si zaklonjen dunjalučkom a ne ahiretskom njivom. Zar ne znaš da onaj ko traži ovaj svijet nede na Ahiretu spašen biti? Nede Uzvišenoga Hakka vidjeti. Želiš li Ahiret, napusti ovaj svijet, a ako želiš Uzvišenog Hakka, onda se kloni užitaka i stvorenja, i sigurno deš Mu stidi. Kada ti to bude ispravno,
dodi de ti dunjaluk i Ahiret, i radosti i svijet, - milom ili silom da te prate. Jer, korijen je s tobom i sve grane prate taj korijen. Urazumi se! Ti nemaš vjere, nemaš pameti, nemaš sposobnosti razlikovanja. Ti stojiš uz svijet i njih Allahu kao druga pripisuješ. Propao si ako se ne pokaješ. Prikloni se putu odabranih. Priđi njihovim vratima. Nemoj im smetati svojim licemjerstvom, svojom samohvalisanjem i brbljanjem. Ovim odabranicima se pridružuje srcem u duhom, na pledima pouzdanja (tevekkul), strpljivosti na iskušenjimu (sabr) i zadovoljstva sa određenjem (rida). Mladidu! Budi pred Uzvišenim Hakkom. Iskušenja de se spuštati na tebe, a ti deš stajati na stopalima ljubavi prema Njemu. Nemoj se mijenjati. Vjetrovi i kiše neka te ne odnesu, plamenovi te nede spaliti. Bideš postojan u svojoj vanjštini i nutrini. Bideš na mjestu na kome nema ljudi, na kome nema dunjaluka, nema Ahireta, nema prava a niti udesa. Nema boli na tom mjestu, nema „kako“ na njemu, ništa sem Uzvišenog Hakka tu ne postoji. Nemoj da te pokoleba mišljenje ljudi i briga nad porodicom. Nemoj se mijenjati u neimaštini niti izobilju, ni u stanju kad te ponižavaju niti kad te hvale, ni kad te primaju niti kad ti leđa okredu. Bideš s Njim iznad ljudskih, džinskih, melekskih i uopšte svijetskih poimanja. Kako je lijepo jedan odabranik rekao: „Ako nisi iskren, nemoj nas slijediti.“ Strpljivost (sabr), odanost (ihlas) i iskrenost (sidk) su osnova ovoga što sam ti objasnio. Želiš li da sam u govoru prema tebi dvoličan, da ti blago kazujem, da se raduješ uspjehu svoga nefsa i da se sam sebi dopadaš misledi da si putem toga šta postigao? Ne, niti de mu kakva čast biti ukazana. Ja sam vatra, a vatru ne može izdržati ko nije feniks koji pobijeli, koji je ponosan, koji ustaje i sjeda u vatru. Trudi se da budeš feniks u vatri iskušenja, borbi, tegoba, da se strpiš nad usijanom zvijezdom koja ti leti po odredbi i dosudi da bi mogao ustrajati u mome društvu, u slušanju mojih riječi i prekora, ustrajan u radu po njima, bilo na vanjštini ili nutrini, javno ili tajno, najprije u tvojoj osami, zatim i među svijetom, te konačno, u svojoj darežljivosti. Bude li ovo valjano, dodi de ti spas na ovom svijetu i na Ahiretu po htijenju i određenju Uzvišenog Allaha. Ja nedu da se priklanjam nikome od Allahovih stvorenja u nečemu što pripada isključivo Njemu, a Njegovo je pravo to da se ne osvrčem na bilo koga bez Njegove naredbe. Šta više, s Njim postajem jači ispunjavajudi pravo prema Njemu prije onoga prema ljudima i to me ne ispcrpljuje. Postajem jači sa svojom dušom i prije je prihvatam nego njih. Prenosi se da je jedan od odabranika kazao: „Slaži se sa Uzvišenim Allahom pa i protiv stvorenja, a nipošto ne prihvataj stav ljudi protivno Allahovom (dž.š.) stavu. Razbio se ko se razbio. Ojačao je ko je ojačao. Kako da te uvažavam kad si neposlušan Uzvišenom Allahu, nemaran si prema Njegovim naredbama i zabranama, suprostavaljaš Mu se i danju i nodu, pa ti si onaj koga On srdi i proklinje. U jednos svojoj objavi Uzvišeni Allah kaže: „Ako si poslušan Ja du biti zadovoljan s tobom, a kada sam Ja zadovoljan obaspem te Svojim blagoslovom, a Moj blagoslov kraja nema. Kada si neposlušan, Ja se srdim, a kada se rasrdim onda proklinjem, a proklestvo Moje zahvata i do sedmog potomka.“ Došlo je vrijeme kad se vjera za smokvu prodaje. Vrijeme je duge nade i snižene pohlepe. Trudi se da ne budeš od onih o kojima Uzvišeni kaže: „I Mi demo pristupati djelima njihovim koja su učinili i u prah i pepeo ih pretvoriti.“ (El-Furkan, 23) Svako djelo kojim čovjek želi nešto ili nekoga drugog mimo Allaha, dž.š. su „prah i pepeo“ Teško tebi! Ako je tvoj slučaj nepoznat običnom svijetu, nije skriven posebnim odabranicima. Običnom čovjeku je skriveno tvoje lažno predstavljanje, kao dragulj, dok draguljaru nije. Od neukog se možeš sakriti, od učenog ne. Radi i budi iskren u svome poslu. Predaj se Uzvišenom Allahu, a prođi se onoga što te se ne tiče. Nevažno je to drugo, pa se ne zanimaj za njih. Svoju dušu (nefs) trebaš sposobnom učiniti a to deš modi ako je prvo osujetiš, učiniš poniznom, kontrolišeš i učiniš je pokornom, da je oslobodiš ovosvjetskih spona dok ne stigneš na Ahiret. Oslobodi se stvorenja da bi stigao do Uzvišenog Hakka. Kada to upotpuniš i ojačaš vodideš druge i izbavljati ih iz ovoga svijeta i dovesti ih pred Gospodara i hraniti ih zalogajima mudrosti. Budi iskren u govoru i ne govori zamršeno jer onaj ko govori nerazumljivo obmanjuje. Ne boj se ljudi i nemoj im težiti jer je to znak slabosti vjerovanja. Tvoj interes de se povedati i sam deš duhovno izrasti. Allah, dž.š. de te uzdizati prema stepenu tvoga interesa, iskrenosti i odanosti. Trudi se, nagonu nefsa se suprostavi i traži, jer po tebi
ništa nedeš postidi. Potrebno ti je da si zadužen sticanjem dobrih ddjela kao što si dužan sticati opskrbu. Šejtan se igra s običnim svijetom kao jahač na konju. On ih usmjerava kako mu volja, isto kao što neko od vas okrede svoju životinju kako hode. On ih bičuje po srcima, ukroti kako mu volja. Izgoni iz bogomolje, tjera ih iz mihraba i prisiljava da mu služe. U tome ga podržava nefs i olakšava mu puteve. (Mladidu) Udri svoga nefsa bidem gladi i ustezanjem od strasti, užitaka i besposlice. Udri svoje srce bičem straha i samokontrole. Učini da ti traženje oprosta bude navika duše, srca i tajne tvoga bida, jer svako ima grijeh koji ga karakteriše. Obaveži ga da prihvati Njegovou dosudu i da Ga slijedi u svim stanjima. Bududi da nisi kadar sudbinu odbiti od sebe, niti je promijeniti, izbrisati ili joj se suprostaviti, onda ne prihvataj ništa drugo nego samo ono što On hode. Pošto ti ne ide po tvome htijenju nego po Njegovom, onda nemoj htjeti. Ako On hode da ti se ispuni određena stvar, nemoj se zamarati i srce opteredivati time. Sve prepusti svome Gospodaru Uzvišenom. Rukom svoga pokajanja se zakači za sponu Njegove milosti. Ustraješ li na tome, dunjaluk de ti nestati pred srčanim očima i pred očima u glavi. Lahko deš podnijeti njegove udarce, napustiti strasti i uživanja. Nedeš se žaliti na njegovu gorčinu i surovost. Tvoje podnošenje kušnje bide kao kod Asije, r.a., žene Faraonove. Kada se ustanovilo da vjeruje u Uzvišenog Allaha, Faraon je naredio da je kazne. Na ruke i noge joj željezne okove stavio i počeo je bičevati. Podigla je glavu u nebo i vidjela gdje su džennetska vrata otvorena, i meleke da u njemu grade kudu. Došao joj melek smrti da joj oduzme dušu i rekao: Ova kuda pripada tebi. Nasmijala se. Nestalo je boli kažnjavanja i rekla je: „Gospodaru moj, sagradi mi kod Sebe kudu u Džennetu.“ (El-Tahrim, 11) Ovako de biti i s tobom, jer deš gledati očima svoga srca i čvrstog ubjeđenja u ono što se zbiva, te se strpi na iskušenjima i nedadama. Napustit de svoju mod i snagu, nedeš uzimati niti davati, nedeš se pokretati niti umiriti osim po Allahovoj (dž.š.) modi i snazi. Nestat deš pred Njim. Prepustit deš svoj slučaj Njemu i potpuno prihvatiti Njegovou odredbu prema tebi i prema drugima. Nedeš uz Njega planirati, niti prosuđivati uz Njegovu dosudu, niti birati uz Njegov izbor. Kome je ovo stanje poznato, taj osim Njega nikog ne traži. Taj nema sigurnost nego s Njim. Kako da pametan čovjek ne priželjkuje ovo stanje koje je uslov da bi neko bio u društvu Hakka Uzvišenog. Sa Imenom Milostivog Samilosnog Allaha, - počinjem! Dunjaluk je zatvor za mu'mina I rekao je, Allah zadovoljan sa njim (Sejjid Abdul Kadir – Gejlani, k.s.), u utorak naveče, u medresi, 13 redžeba, 545 h. godine: Mu'min je stranac na ovom svijetu, a pravom sufiji je stran Ahiret, a istinskom znalcu (arifu) je strano (napustio je) sve osim voljenog Gospodara. Mu'min je zatvorenik na dunjaluku, makar u izobilju i dvoru živio. Članovi njegove porodice se diče njegovim imetkom i ugledom, raduju se i smiju oko njega a on je u nutarnjem zatvoru. Ozarenog je lica, a žalosnog srca. Spoznao je dunjaluk i srcem svojim se rastavio od njega. Prvo je ostavio jedan njegov dio bojedi se da ne izazove pozornost drugih. Ostajudi u takvom stanju, Ahiret mu je otvorio svoju kapiju i iznenada mu pokazao ljepotu svoga lica. Zatim je dunjaluk pustio drugi put. Ahiret mu je došao i zagrlio ga. Tada je po tredi put pustio dunjaluk i kompletan ostao privržen Ahiretu. Boravedi tako s Ahiretom iznenada mu zasije svjetlost Uzvišenog Hakka pa se rastavi i od Ahireta. Dunjaluk ga je upitao: „Zašto si se rastao od mene?“ – „Zato što sam vidio ljepše od tebe“ – odgovorio je. Onda ga je Ahiret upitao: „A zašto si se rastavio od mene?“ – „Zato što si i ti stvoren i oblikovan, i ti nisi On, pa kako da te ne ostavim?“ tada deš ostvariti svoju spoznaju Uzvišenog Gospodara i postat deš oslobođen svega osim Njega. Postat deš stranac na ovom svijetu i na Ahiretu i u odsutnosti spram svemu, u potpunom brisanju svega. Dunjaluk de mu tako biti izložen uprkos činjenici da su njegova djela osobođena svih ukrasa koje pokazuju poklonici ovoga svijeta. On se tako odnosi prema dunjaluku i njegovo osvrtanje na njega je kao gledanje kraljice koja zavoli neku osobu i počne je obasipati svojim poklonima htijudi ga oslabiti i u okove baciti, ljubomorno ga čuvajudi od drugih. Okreni se svome Gospodaru svim svojim bidem. Ostavi ono sutra u odnosu na jučer, jer možda de sutrašnji dan osvanuti a ti da si mrtav. A ti, bogatašu, nemoj da
te tvoje bogatstvo odvrati od Njega, jer de sutrašnji dan dodi a ti siromašan biti. Ne budi sa stvarima nego sa Gospodarom svih stvari, kome ništa ne sliči. Ne nalazi kod bilo kkoga drugoga smiraja sem kod Njega! Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve selleme, je rekao: „Vjernik nema smiraja do susreta sa svojim Gospodarom.“ (Revahul-Dejlemi-Merfaun). Kada se poruše veze između tebe i stvorenja, povežu se one između tebe i Njega, On de te izabrati, pa nemoj da negoduješ na Njegov izbor. Ko se strpi s Uzvišenim Hakkom, vidjede izljeve Njegovih posebnih počasti. Ko se strpi u siromaštvu, dodi de mu bogastvo. Mnogo čini djela koja su vjerovjesništvom preporučena za pastira i nadahnuta prijateljstvom za poslušna i samotnjaka. Kad god se čovjek unizi, On ga uzvisi. Kada god Mu podložan On ga uzdigne. On je Onaj kkoji uzvisuje (ElMuizzu) i Onaj koji unizuje (El-Muzillu), koji uzdiže (Er-Rafi), koji spušta, koji ispunjava i olakšava. Da nije Njega ne bi Ga ni spoznali. O vi koji ste svojim djelima opčinjeni, šta vas je navelo da neupudeni budete? Da nema Njegova vodstva (teufik) ne biste klanjali, niti postili ni strpljivi bili. Vi ste na stupnju zahvalnosti a ne stupnju divljenja. Povedajte svoju pokornost, vi koji se divite svojim ibadetima i djelima. Razlog da neki traže zahvalnost i pohvalu od ljudi i čeznu za postizanjem dunjaluka i za naklonošdu njegovih poklonika, jeste u njihovom odobravanju nefsanskih želja i strasnih pobuda. Dunjaluk je miljenik nefsova, a Ahiret miljenik srca, a Uzvišeni Hakk miljenik duha (Ruha). Nakon izvršavanja propisa, u vaša srca On de mudrost ubaciti jer je ona predvodnik u ovom poslu. Ko tvrdi da od toga posjeduje nešto a istovremeno ne izvršava dužnost, taj laže, jer svaka zbiljnost (hakikat) koja nema potvrdu u vjerozakonu (šerijat) jeste odmetništvo (zindikat). Uzleti Uzvišenom Hakku na krilima Ku'rana i Sunneta. Uđi kod Njega držedi se za Resulullahovu, sallallahu alejhi ve selleme, ruku. Učini ga svojim vezirom i učiteljem. Daš li mu ruku, on de te ukrasiti, namirisati i predati Allahu. Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve selleme, je sudija među dušama i odgajatelj murida, poznavalac onih sa željama i zapovjednik dobrih (evlija) koji raspoređuju među njima stanja (ahval) i stupnjeve (mekamat). To mu je prepustio Uzvišeni Hakk. Učinio ga je zapovjednikom (gospodarom) svega. Kada od vladara oficiri iziđu pred vojsku oni zapovjedaju po naređenju pretpostavljenog. Tevhid je ibadet, a širk činiti s ljudima je običaj. Prihvati se ibadeta a ostavi običaje. Kada ti se promijeni ibadet, promijeni ti se i adet. Promijeni se da bi ti Allah nešto promijenio. On, neka je Uzvišen, kaže: „Allah nede izmijeniti nešto u narodu sve dotle dok se taj narod ne izmjeni u sebi (svome nefsu):“ (ElRa'd, 11). Izbaci svoju dušu i svijet iz svoga srca i ispuni ga njihovim skrivenostima da bi ti se povratio oblik. Ovo s ene postiže nevnim i nodnim bdijenjem, nego pranjem srca i čišdenjem duša. Prenosi se da je jedan izabranik, Allah mu se smilovao, rekao: „Post i nodno bdijenje sa iskrenošdu (sidk) su posuda i bokal na trpezi,“ a hrana je nešto drugo: „Oni su predjelo, zatim se smjenjuju raznovrsna jela, zatim glavno jelo i pranje ruku. Zatim dođe susret sa Uzvišenim Allahom, zatim osame i povučenost, upravljanje i ukaz, zatim mu se predaju gradovi i utvrde. Kada se srce mu'minsko potpuno preda Uzvišenom Hakku, kada se smjesti u Njegovu blizinu, On mu daruje kraljevstvo i upravu nad zemaljskim područjima. Allah mu preda širenje poziva ljudi u islam i strpljivost na njihovim uvredama. Preda mu oblast da mijenja pokvarene i otkriva istinu, daruje ga i učini bogatim, jer kada On daje-obogati. Svoju nutrinu tada čovjek ispuni s mudrošdu Uzvišenog Hakka, koji je učinio da diljem zemlje postoje srca Njegovih dobrih robova, koji su Ga spoznali i u čijim dolinama znanja rijeke mudrosti izviru, a dolaze s Njegovog Prijestolja i Ploče i teku ka srcima na Zemlji. Samo se griješni i onaj ko Ga nije spoznao Njemu suprostavlja. Mladidu! Jedenje zabranjenog (haram) usmrduje ti srce, a jedenje dozvoljenog (halal) ga oživljava. Jedan zalogaj ti prosvjetljava srce, adugi ga zatamnjuje. Jedan zalogaj te čini zauzetim ovim svijetom, a drugi Ahiretom, tredi te činineovisnim o njima, a četvrti ti stvara čežnju za Stvoriteljem. Haram hrana te čini zaokupljenim ovim svijetom i omili ti griješenje. Dopuštena (mubah) hrana te čini
zauzetim pobožnjakom i omili ti djela pokornosti, dok dozvoljena (halal) ishrana približava tvoje srce Voljenom Gospodaru. Ova hrana se poznaje samo preko spoznaje Uzvišenog Allaha. Spoznaja Njega biva u srcu a ne u sveskama, i dolazi od Njega, ane od ljudi. Spoznaja Allaha se postiže tek nekon (amela) djela koja je on propisao, odanosti i iskrenosti, nakon tevhida i dosljednosti u njemu, nakokn izlaska cjelovito iz stvorenog svijeta. Kako da spoznaš Uzvišenog Hakka a poznaješ samo ono što jedeš, piješ, oblačiš i ženiš. Ni za što te drugo nije briga. Zar nisi čuo za riječi Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve selleme: „Ko se ne brine odakle mu hrana i pide dolazi, pa Allah se nede brinuti na koju de od vatrenih kapija udi.“ (Merfaun) Nakon iznešenih objašnjenja, Allah zadovoljan s njim, je nastavio: „Nemoj da te je briga zbog ravnopravnosti stvorenog, nemoj da sam bilo šta definišeš, nemoj da te od predanosti Njemu bilo šta zaokupi. Nemoj da te iko od ljudi sputava od Njega, nego im kazuj ono što mogu da shvate, budi iskren prema njima u svojim predavanjima i radi po preporuci Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve selleme, koji je rekao: „Upudivanje ljudi je milostinja (sadaka).“ (Revahul – Taberani i Ebu Naim i Ibnul Haban) Daj mu od darova tvoga Gospodara Uzvišenog. Počasti ih s onim čime je tebe On počastio. Druži se s njima, budi dobar i blagog odnosa prema njima i tvoje ponašanje de biti odraz ahlaka Uzvišenoga, raddi po Njegovoj naredbi. Dvije su vrste Šejhova: Šejh zaduženja i Šejh znanja. Šejh de te odgajajudi uputiti na vrata blizine Uzvišenom Hakku. Dvoja su vrata kroz koja moraš prodi: vrata stvorenja i vrata Stvoritelja. Ovosvjetska i ahiretska vrata slijede jedna poslije drugih. Nedeš vidjeti druga vrata sve dok ne prođeš prva. Svojim srcem iziđi kroz vrata ovoga svijeta da bi ušao na vrata Ahireta. Budi sluga Šejhu propisa (zaduženja) da bi te on doveo do Šejha znanja. Napusti stvorenja da bi došao Uzvišenom Hakku. To su stupnjevi (deredže) koje dolaze jedan iza drugoga. To su suprotnosti koje je nemogude spojiti. Ovo su suprotnosti i nemoj pokušavati iznalaziti spoj među njima jer ti nede dopasti ruke. Srce je Hakkova kuda i ne prima sustanarstvo ni sa kim drugim. Kada meleki nede da uđu u kudu u kojoj se nalazi slika, kako de Uzvišeni Hakk udi u tvoje srce u kome su brojne slike idola? Sve osim Njega je idol, zato razbij idole i očisti ovu kudu i osjetit deš prisustvo njenog Vlasnika u njoj. Vidjet deš čudnovate stvari koje prije nisi mogao zamisliti. Moj Allahu, učvrsti nas na onome što nam pruža Tvoje zadovoljstvo! „Gospodaru naš, daj nam ono što je dobro na dunjaluku i na Ahiretu i sačuvaj nas patnje u Vatri.“ (Sure El-Bekare, 201). Sa Imenom Milostivog Samilosnog Allaha, - počinjem! O ljubavi prema Evlijama i Dobrim ljudima I rekao je, Allah zadovoljan sa njim (Sejjid Abdul Kadir – Gejlani, k.s.), u petak rano izjutra, u tekiji, 12.Redžeba, 545 h. godine: Ako želiš vlast ovoga i bududeg svijeta, sav se predaj Uzvišenom Allahu i postat deš zapovjednikom svoje duše (nefs) kao i duša drugih. Ja sam te dosta savjetovao i primi moje upute. Bio sam iskren prema tebi, pa budi i ti prema meni. Kada ti druge u laž utjerujuš i sam lažeš, ja du osporavati istinitost tvojih izjava i drugi de te u laž utjerivati. Ako ti drugima potvrđuješ iskrenost i sam iskreno govoriš, i ja du tvoju iskrenost potvrditi a drugi de prema tebi iskreni biti. „Kako posiješ požnjedeš“... Uzmi lijek za svoju vjeru od mene i koristi ga redovno pa de ti dodi zdravlje. Oni koji su prije vas živjeli, obilazili su istok i zapad tražedi odabrane miljenike (evlije), liječnike srca i vjere. Kada bi im neko od njih stigao tražio bi lijek za svoju vjeru. A vama su danas najmrži šerijatski pravnici, učenjaci i Božiji miljenici koji odgajaju i podučavaju, te je normalno da u svoje ruke ne dobijete lijek. Šta ti koristi moje znanje i moja sposobnost liječenja? Svakoga dana ja ti dajem duhovnu podlogu a ti je iznevjeriš.
Govorim ti da ne jedeš ovaj zalogaj jer je u njemu otrov, a da uzmeš drugi u kojima ti je lijek, ti mi oponiraš i uzimaš onaj u kome je otrov. Ubrzo de se posljedice toga ukazati u zgradi tvoje vjere i tvoga vjerovanja. Ja te savjetujem ne plašedi se tvoje sablje i ne želedi tvoje zlato. Ko bude s Uzvišenim Allahom iopde se nikoga nede plašiti, bilo džina ili ljudi, ni zemaljskih insekata, zvijeri ni njihovih lavova niti bilo čega među stvorenjima. Nemojte se izigravati sa Šejhovima koji postupaju po svome znanju. Vi ste neznalice prema Uzvišenom Allahu, Njegovim poslanicima i dobrim Njegovim robovima koji prihvataju Njegovu odredbu i kkoji su zadovoljni onim što On čini. Sav uspjeh je u zadovoljstvu s Allahovom dosudom, umanjenju lične nade i neovisnosti o ovom svijetu. Kada u duši osjetite slabost, osvrnite se na one koji su niže vas sjedajudi se smrti i umanjujudi nadu. Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve selleme je rekao prenosedi od Uzvišenog Allaha (Hadisi Kudsija): „Oni koji su Mi blizu, ničim Mi se ne mogu bolje približiti od izvršavanja obaveznih dužnosti (farzova). Moj Mi se rob neprestano približava činedi dobrovoljne ibadete (nafile) sve dok ga ne zavolim, a kada ga Ja zavolim, budem mu sluh, vid i ruka podržana, te sa Mnom čuje, sa Mnom vidi i sa Mnom radi.“ (Revahul – Buhari) Takav vidi sva Allahova djelovanja s Njim. S Njim napušta svoju snagu, mod i viđenje sebe i drugih. Njegovi pokreti, snaga i mod su po Allahu Uzvišenom, a ne po njemu niti po drugim stvorenjima. Takav se lišava svoga nefsa, ovoga i bududeg svijeta. Sav je utopljen u pokornost te de ta pokornost, nedvojbeno biti povodom ljubavi Uzvišenog Allaha prema njemu. Kroz pokornost On ih voli i Sebi približava, a zbog grijeha On mrzi i od Sebe udaljava. Kroz pokornost postiže se Božija naklonost, a zbog neposlušnosti dobijajau se životinjske osobine jer se onaj ko griješi spušta na taj nivo. Slijeđenjem Šerijata postiže se dobro a odbijanjem toga zlo. Onaj kome šerijat ne bude sudrug u svim njegovim stanjima, taj je propao zajedno sa onima koji su upropašteni. Radi, trudi se i ne hvali se za učinjeno dobro djelo. Onaj ko napušta dobo djelo je lakomislen, a onaj ko govori o svome djelu je uobražen i ohol. Neki senalaze između ovoga i onoga svijeta, neki između Dženneta i Džehennema, a neki između stvorenja i Stvoritelja. Ako si pobožan stajt deš između dunjaluka i Ahireta. Ako se bojiš, stajadeš između Dženneta i vatre, a ako si znalac (arif) nadi deš se između stvorenja i Stvoritelja. Jedanput deš gledati svijet, a jedanput Stvoritelja, postignut deš stepen odabranih i spoznat deš kao i oni sva stanja Ahireta, polaganje računa na njemu i sve što je za njega vezano. Šta više, neprestano deš biti informisan o tome što gledaš i zapažaš. A znati nije kao osvjedočiti se. Odabrana skupina vjernih iščekuje susret sa Uzvišenim Allahom, svakoga trena Njemu hrle ne bojedi se smrti koja je, u stvari, poovod viđenja Voljenog. Rastavi se od svijeta prije nego te rastave. Oprosti se prije nego se od tebe oproste. Preseli prije nego te preseli tvoja porodica i drugi ljudi. Oni ti ništa nede koristiti kada stigneš u kabur. Pokaj se od uzimanja dozvoljenoga iz strasti. Ljudi! Budite besprekorno pobožni u svim svojim stanjima. Pobožnost je ogrtač vjere. Tražite od mene ogrtač svoje vjere. Slijedite me jer sam ja na putu Resulullaha, sallallahu alejhi ve selleme. Ja ga slijedim u načinu ishrane, u pidu, u braku, u njegovim stanjima i u onome na šta je ukazivao. Trajno du na tome ustrajati dok po Allahovu htijenju ne dočekam kraj o kome, hvala Allahu, ne razmišljam. Ne zanima me tvoje hvaljenje ili kuđenje, tvoje davanje ili sprečavanje, tvoje dobro ili zlo, tvoja usrdnost ili negodovanje. Ti si neznalica a na neznalicu se niko ne obazire. Htjedneš li da se spasiš i počneš li dužnosti prema uZvišenom Allahu bez znanja izvršavati, tvoje obožavanje de ti biti vračeno jer predstavlja ibadet iz neznanja, a neznanje je zlo samo o sebi. Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve selleme je rekao: „Ko bude obožavao Uzvišenog Allaha iz neznanja, od toga de imati više štete nego koristi.“ (Merfaun) Nema ti spasa dok ne budeš slijedio Kitab i Sunnet. Jedan od odabranika je Allah mu se smilovao, kazao:
„Ko nema Šejha, Iblis mu je Šejh.“ Slijedi Šejhove koji su poznavaoci Kur'ana i Sunneta i koji postupaju po njima, i imaj lijepo mišljenje o njima. Nauči od njih i lijepo se ponašaj pred njima i kad si u njihovom društvu i bideš spašen. Ne budeš li slijedio Kur'an i Sunnet i Šejhove nema ti spasa. Zar nisi čuo izreku: „Ko se u svom mišljenju uzoholi, zalutao je.“ Treniraj svoju dušu (nefs) družeči se s onima koji su učeniji od tebe. Trudi se da je popraviš pa se onda okreni drugima. Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve selleme je rekao: „Počni sa svojom dušom (nefs) pa onda sa svojim najbližim.“ (RevahulHakim bin Hizam) I još je rekao: „Nema sadake za onoga ko ima svoga bližeg rođaka koji je potreban pomodi.“ (Revahul Tirmizi) Sa Imenom Milostivog Samilosnog Allaha, - počinjem! O koristima kelime La ilahe illallah Rekao je, neka je Allah zadovoljan sa njim (Sejjid Abdul Kadir – Gejlani, k.s.), u nedjelju u tekiji, 07.redžeba, 545 h. godine: Prenosi se da jeVjerovjesnik, sallallahu alejhi ve selleme, rekao: „Iznurite svoje šejtane riječima: „La ilahe illallah, Muhammedur-Resullullah“, jer se time iscrpljuje šejtan kao što neko od vas iznuri svoju kamilu brojnim jahanjem i njenim pretovaranjima. (Merfeun)
Ljudi! Iznurite soje šejtane iskrenošdu u učenju La ilahe illallah, a ne praznim riječima. Tevhid je spaljivanje šejtana među ljudima i džinnima jer je on vatra za šejtane a svjetlo za muvehhide. Kako možeš izgovarati la ilahe illallah a da toliko božanstava imaš u svom srcu? Svaka stvar na koju se oslanjaš i u koju imaš povjerenje je tvoj idol. Nede ti koristiti tevhid na jeziku ako ti je širk u srcu. Muvehhid iscrpljuje svoga šejtana, dok mušrika iscrpljuje njegov šejtan. Iskrenost (ihlas) je jezgra riječi i djela jer kada nje nedostaje oni su kora bez srži. Kora valja jedino za vatru. Poslušaj moje riječi i radi po tome jer de ti one ugasiti vatru tvoje pohlepe i razbiti bodlje tvoga nefsa. Nemoj sjediti na mjestima koja ti raspaljuju vatru tvoje dudi pa da ti se sruši kuda tvoga dinna i imana. Uzbudide ti se naprasna dud, strast i šejtan i ostadeš bez vjere, vjerovanja i ubjeđenja. Ne slušaj riječi ovih dvoličnjaka, koji lažno grade i lažnim ukrasima se kite. Pokvarena dud teži ukrašenom, zamršenom i neshvatljivom govoru, poput neslanog tijesta koje bi pokvarilo stomak onoga ko bi ga jeo i narušilo mu zdravlje. Pravo znanje se uzima iz usta odabranih ljudi a ne iz knjiga. Među njima ima koji su uvijek u službi Uzvišenog Hakka, bogobojaznih, što su svijet ostavili, nasljednika vjerovjesnika, koji su spoznali, koji znaju i koji su iskreno odani. Izvan bogobojaaznosti je buncanje i zabluda. Istinsko prijateljstvo (vilajet) pripada bogobojaznima (muttekun) i na ovom i na bududem sviejtu. Temelj i zdanje ovog i bududeg svijeta je za njih. Među Svojim robovima Allah, dž.š. voli bogobojazne, (muttekun) dobročinitelje (muhsinun) i strpljive (sabirun). Kada bi ti imao ispravan naum ti bi ih upoznao, zavolio ih i družio se s njima. Umje zdrav kada je srce prosvijetljeno spoznajom (ma'rifet) Uzvišenog Allaha. Ne budi zadovoljan svojim stavovima dok ti spoznaja ne bude ispravna i dok ti se ne pokaže valjanost i ispravnost njihova. Obori svoj pogled od zabranjenoga. Sustegi svoj nefs od strasti i navikni ga na dozvoljenu (halal) hranu. Čuvaj svoju nutrinu (batin) sviješdu o Allahovoj dž.š. prisutnosti a svoju vaanjštinu slijeđenjem Sunneta pa deš postidi ispravne i vjerodostojne stavove. Tvoja spoznaja Allaha, dž.š. de biti ispravna. Ja razvijam umove i srca a nikako nefsove, naravi i navike jer od toga nema blagdodati.
Mladidu! Izučavaj nauku i budi iskren da bi se oslobodio mreže licemjerstva i njegovoh zamki. Traži nauku radi Allaha Uzvišenoga a ne radi ljudi i ovoga svijeta. Znak da je tvoje traženje u ime Allaha jeste to da te obuzme strah i strahopoštovanje kada se susretneš s Njegovim naredbama i zabranama. Budi svjestan Njegove kontrole nad sobom i u svojoj duši budi ponizan prema Njemu. Budi blagonaklon prema ljudima nemajudi potrebu za njima. Nemoj da imaš želje za onim što je u njihovim rukama. Sklapaj iskrena prijateljstva u ime Allaha i ustraj u tome je prijateljstvo. Povjerenje u ime koga drugoga je propast a davanje u ime drugog je haram. Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve selleme, je rekao: „Vjerovanje (Iman) se dijeli na dvije polovine: pola je strpljivost (sabr) a pola je zahvalnost (šukr).“ (Revahul Dejlani) Ako nisi strpljiv u rukama i nisi zahvalan na blagodatima, nisi mu'min. Suština Islama čini potpuna predanost. Moj Allahu poživi naša srca da se uzdaju samo u Tebe, da su poslušna samo Tebi, da Te spominju, da prihvataju Tvoju dosudu i da Ti izražavaju jedinstvo. Da nema ljudi koji imaju ovakav život u svome srcu, a koji su jako neophodni na Zemlji, vi biste sigurno propali, bududi da Uzvišeni Hakk posredstvom njihove dove diže svoju kaznu sa stanovnika Zemlje. Forma vjerovjesništva (nubuvvet) se podigla a njihova suština je ostala da traje do Sudnjeg dana. U protivnom, na što bi se četrdeset odabranika na ovoj planeti pozivali? Među njima ima onih koji u sebi sadrže jedno od značenja vjerovjesništva (nubuvvet). Srce takvoga je kao srce jednog vjerovjesnika. Među njima ima i Allahovih i Resulullahovih, sallallahu alejhi ve selleme, zastupnika na Zemlji. Učenisi dobijaju opunomodenje od svojih profesora. Zato je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve selleme, rekao: „Učenjaci su nasljednici vjerovjesnika.“ (Revahul Ebu Davud i Tirmizi) Oni su nsaljednici čuvanjem i djelom, riječju i činom, bududi da riječi bez djela ne vrijede ništa. Puko izjašnjavanje bez jasne potvrde ne vrijedi ništa. Mladidu! Objasnio sam ti nužnost Kitaba i Sunneta, radi po njima, iskreno u djelu. Ja vidim da su vaši učenjaci neznalice. Vaši isposnici da traže dunjaluk i da mu se predaju. Oslanjaju se na ljude, a zaboravljaju na Uzvišenog Hakka. Iskrenost bez Uzvišenog Hakka uzrok je prokletstva. Prenosi se od Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve selleme, da je rekao: „Proklet je, proklet je onaj koji svoju iskrenost dokazuje stvorenju kao što je i on.“ Također je kazao: „Onaj ko se preko stvorenja uzdiže, bide ponižen!“ (Revahul Naim – Hadis Merfuan) Teško tebi! Kada se ne zadovoljiš kod stvorenja obredeš se kod Stvoritelja. On zna šta je s tobom i šta ti treba. Razluči ono što pripada tebi a što drugima. Drži se ustrajnosti, stalne prisutnosti na vratima Uzvišenog Hakka i nastoj prekinuti spone koje ti srce sputavaju pa deš vidjeti dobro i ovoga i bududeg svijeta. Ovo se ne može dostidi dok su stvorenja i umišljenost u tvome srcu. To se isto odnosi i na bududi svijet i na sve osim Uzvišenog Hakka makar to bilo i neznatno. Ne budeš li strpljiv, nedeš imati vjere inedeš imati glave svoga vjerovanja. Vjerovjesnik, sallalllahu alejhi ve selleme, je rekao: „Strpljivost je u odnosu na vjerovanje kao glava u odnosu na tijelo.“ (Revahul Dejlani) Smisao strpljivosti je da se nikom ne tužiš, da se ni za kakav uzrok ne vezuješ, da ti dolazede kušnje nisu odvratne i njeno uklanjanje da ti nije milo. Kada se čovjek ponizno preda Uzvišenom Hakku u stanju svoga siromaštva i bijede i uz Njegovu pomod bude postojan u svojoj odlučnosti, ne gnušajudi se na dozvoljene osobine te zamijeni tminu svjetlom u svome robovanju i isticanju dobara, gledat de Ga okom samilosti, a On de njega i njegovu porodicu obasuti odakle se i ne nada. Uzvišeni Allah kaže: „A onom ko se Allaha boji, On de izlaz nadi i opskrbide ga odakle se i ne nada!“ (El-Talak, 2-3)
Ti si kao liječnik koji otklanja bolest drugoga a u sebi ostavljaš bolest ništavila. Vidim da svoje vanjsko znanje proširuješ a unutarnje sužavaš. U Tevratu je zapisano: „Ko proširuje svoje znanje neka uveda i svoju bol.“ Šta je ova bol! To je strahopoštovanje (hauf) prema Uzvišenom Allahu, poniznost prema Njemu u predanosti. Ako nemaš znanja, obrazuj se! Ako nemaš znanje, djela, iskrenost odgoja niti lijepoga mišljenja o vjeroučiteljima, Šejhovima, zar može od tebe nešto da bude? Učinio si da ti je jedina briga ovaj svijet i njegove krhotine. Ubrzo deš se rastati s njim. Gdje si ti u usporedbi sa onim odabranicima koji imaju jednu brigu, kkoji su u svojoj nutrini svjesni Njegove prisutnosti kao što u svojoj vanjštini pokazuju. Oni odgajaju svoje srce kao što odagajaju tijelo. Kada su postigli taj stepen, nestalo im je interesa koji nastaje iz negativnog nagona. U srcu im je ostala samo jedna želja da traže Uzvišenog Allaha, Njegovu blizinu, Njegovu ljubav i ništa više. Pripovjeda se da su sinovi Israilovi zapali u veliko iskušenje, pa su se sakupili oko svoga vjerovjesnika i zamolili ga: „Obavijesti nas o tome čime da postignemo zadovoljstvo Uzvišenog Hakka da učinimo i da taj način bude uzrokom da nam On otkloni ovu tešku muku.“ Vjerovjesnik je za to upitao Uzvišenog i dobio ovakav odgovor: „Reci im, ako hodete zadovoljstvo, zadovoljite bijednike, a ako vi zadovoljite njihove potrebe i Ja du biti zadovoljan, a ako ih budete prezreli, i ja du vas prezreti.“ (Hadisi Kudsi) Poslušajte ovo vi što pamet imate, ta vi uporno prezirete bijednike a istovremno želite Allahove dž.š. zadovoljstvo. U vaša srca nije spušteno Njegovo zadovoljstvo nego se gubite u Njegovoj srdžbi. Strpite se na oštrini mojih riječi, bidete spašeni. Upornost donosi plod. Ja nikada nisam bježao od riječi Šejhova, i kada su one bile nježne i oštre, nego sam pokorno šutio i bespogovorno prihvatao. Prijekori su se spuštali na mene a ja sam šutio. Ti nisi strpljiv na njihovim riječima a želiš da se spasiš. Nedeš uspjeti, niti počasti kakve dobiti. Nedeš se spasiti sve dok ne prihvatiš dosudu koja je u prilog tebe i protiv tebe, dok se ne budeš družio sa Šejhovima odbacujudi bilo kakve optužbe u svojoj sudbini i svome udjelu, dok ih ne budeš slijedio u svim situacijama. Tek tada de ti dodi uspjeh i ovoga i bududeg svijeta. Shvatite što vam govorim i radite po tome. Razumijevanje bez djela ništa ne vrijedi. Djelo bez iskrenosti je prazna nada, a sama nada je prazna, suha bez ikakvog sadržaja. Obični ljudi ne poznaju tvoje lažno predstavljanje, ali stručnjak ga poznaje i on de običan svijet o tome upoznati da te se pripaze. Da si istinski strpljiv prema Uzvišenom Allahu, vidio bi neobične izljeve Njegove pažnje prema tebi. Kada se Jusuf, a.s.strpio na tome što su ga drugi odveli, što je bio u ropstvu, zatvoru i poniženju, prihvatajudi djelovanje Uzvišenog Gospodara, njegova plemenitost je došla do izražaja pa je postao vladar. Prešao je iz stanja poniženja u stanje nadmodi iz smrti u život. I ti, takođe, budeš li slijedio Šerijat, strpio se s Uzvišenim Allahom, bojao Ga se i nadao se Njegovoj milosti, zatim, suprostavljao se svome nefsu, svojoj strasti i šejtanu, preči deš iz stanja u kome se sada nalaziš i drugo. Predi češ iz onoga što ne podnosiš u ono što voliš. Bori se i trudi ali sam nedeš uspjeti ono što moraš učiniti. Trudi se i stidi dete svako dobro svako dobro. Ko traži i trudi se nađe! Nastoj da jedeš samo dozvoljeno (halal) jer de ti to osvijetliti srce i izvesti ga iz tmina u kojima se nalazi. Najkorisnija je ona pamet koja te dovodi do spoznaje blagosti Uzvišenog Allaha i koja te učini postojanim da Mu na tome budeš zahvalan, da te pomogne u priznavanju i dosudu toga. Mladidu! Ko se u spoznaji osvjedoči da je Allah svaku stvar s mjerom odredio, taj de izbjegavati da bilo od koga traži stidedi se Njega. Bide zaokupljen pominjanjem Njega a ne potraživanjem. Nede požurivati pripadajudi mu dio a niti priželjkivati da mu se da tuđi. Njegovo držanje je u poniznosti prema Hakku, poslušnost, lijepom ophođenju i napuštanju suprostavljanja. Ljudima se ne tuži za sitne niti krupne stvari. Prosijačenje od ljudi srcem kod mene je isto kao i prosijačenje jezikom. Sa stanovišta suštine (hakikat), među njima nema razlike. Teško tebi! Ne stidiš se da tražiš od drugoga
mimo Allaha Uzvišenoga a On ti je bliži od bilo ikoga. Od ljudi potražuješ ono što ti ne treba. Ti sa sobom imaš neiscrpnu riznicu, a opet se miješaš sa siromašnima radi zrna i sjemenja. Kada umreš bideš razdrobljen. Pokazadeš svoju razočaranost i svoje lažno predstavljanje i tvoji tjelesi organi de te proklinjati. Da si razborit bio, stekao bi trunku vjerovanja (iman) da makr time susretneš Allaha Uzvišenoga, družio bi se s dobrim, uz njihove riječi i djela bi se vaspitao dok ti se ne bi vjerovanje osvježilo, ubjeđenje upotpunilo da ti te Allah za Sebe pripremio i tvoje ponašanje, dužnost i zabrane vezane za srce On usmjeravao. O, robe idola oholosti! Još nisi osjetio miomiris blizine Uzvišenog Allaha, a ne dunjaluka ili Ahireta. O, ti što Mu stvorenja u robovanju pridružuješ kao druga, okreni se od njih jer od njih ne dolazi ni šteta, niti zapreka. Ne ispovjedaj da si sljedbenik tevhida činedi širk u svome srcu, jer na taj način ništa nedeš postidi. Sa Imenom Milostivog Samilosnog Allaha, - počinjem! O posjedivanju bolesnih I rekao je, neka je Allah zadovoljan sa njim (Sejjid Abdul Kadir – Gejlani, k.s.), rano u petak u medresi, petoga redžeba, 545 h. godine: Prenosi se od Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve selleme, da je rekao: „Obilazite bolesnike i slijedite dženaze jer de vas to podjedivati na bududi svijet.“ (Revahul Ahmed i Hiban) Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme je time htio redi da se sjedate Ahireta a vi bježite od njegovog spomena zaljubljeni u ovaj svijet. Usksoro dete se rastati s njim bez da to budete pitani. Bide vam oduzeto iz ruku ono čemu se sada radujete. Dodi de vam srdžba, i muka umjesto radosti. O, nemarni! Probudi se! Nisi stvoren radi ovoga svijeta nego radi Ahireta. Učinio si da radiš za svoje prohtjeve i užitke, te da sakupljaš ovaj svijet zbog dinara. Svoje tjelesne organe si igrom zaposlio. Ako te neko upozori na Ahiret i na smrt, ti mu kažeš da ti zagorčava život i svojom glavom odmahuješ. Došao ti je navjestitelj smrti a to je tvoja sijeda kosa. Ti je skraduješ i u crno farbaš, a kada ti smrtni čas dođe, đta žeš raditi? Kada ti dođe melek smrti sa svojim pomodnicima čime deš ga odbiti? Kada ti se prekine nafaka i kad ti se prikuči kraj, kojom varkom deš se poslužiti? Odbaci od sebe ovu obmanu. Ovaj svijet je sazdan na učinku. Radiš li na njemu dobit deš svoju platu, a ako ne radiš na njemu, šta deš dobiti? On je kuda rada i srpljenje na nedadama. Ovo je kuda umora a Ahiret kuda odmora. Na ovom svijetu vjernik se zamara ali de se bez sumnje na Ahiretu odmarati. A ti? Požurio si sa odmorom, oduglovačiš sa pokajanjem i odlažeš dan za danom, mjesec za mjesecom, godinu za godinom dok te čas smrti ne zaustavi. Ubrzo deš se kajati. Kako to da ne primaš savjete, da se ne osvijestiš i posvjedočiš, nisi iskren. (Teško tebi!) Greda s krova tvoga života je pukla. O, uobraženi! Zidine kraja tvoga života se izdižu nad ovosvjetskom kudom, što se ruši? Premještaš se iz jedne u drugu. Traži ahiretsku kudu i svojom nogom zakorači u nju. Šta je ta noga? To su dobra djela. Neka tvoj kapital ide prije tebe na Ahiret da ga nađeš kada tamo stigneš. O, ti što si ovim svijetom zavaran i što se besposlicom baviš. O, ti što si napustio dobar posao a zabavio se time da te služe. Teško tebi! Bududi svijet se time ne skuplja jer on ne prihvata gotovine. Izbaci to iz svoga srca i vidjet deš kako ti Ahiret dolazi i zaposjeda ti srce. Kada ti se ovo upotpuni, bideš pozvan u blizinu Uzvišenog Allaha. Tada napusti i Ahiret i traži Njega. Tu de ti se upotpuniti ispravnost srca i čistota tajnog bida (sirr). Mladidu! Kad ti bude srce ispravno to de posvjedočiti Allah, meleki i učeni. Dodijelide ti se neko ko tvrdi i svjedoči o tebi i nečeš imati potrebe da sam sebi posvjedočuješ ispravnost. Kada ti se ovo upotpuni, postadeš planina koju vjetrovi nede modi odnijeti, niti koplje srušiti. Na tebe nede uticaja
imati viđenje svijeta i druženje s njima. Srce ti se nede uzrujavati a niti čistoda tvoga duhovnoga bida uprljati. Ljudi! Izbjegavajte onoga koji čini djela radi stvorenja s ciljem da ga uvažavaju. On je odbjegli rob, Allahov neprijatelj koji poriče Njega i blagodati Njegove. Taj je zaklonjen, prezren i proklet. Takvi se protive srcu, dobru i vjeri. Od tebe žele načiniti mnogobošca koji je zaboravio na svoga Uzvišenog Gospodara. Oni žele sebi a ne tebi, a Uzvišeni Hakk te želi tebi a ne njima, pa traži onoga koji te želi tebi i budi Mu predan jer je zauzetost Njim prioritetnija od onoga koji te želi sebi. Kada bi došao u situaciju da nešto trebaš, traži od Njega a ne od Njegovih stvorenja. Uistinu, najmrži čovjek Uzvišenom Allahu je onaj koji traži ovaj svijet od Njegovoih stvorenja. Traži s Njim pomod kod Njega. On je Bogati a sva stvorenja siromašni. Oni ne mogu sebi ništa priuštiti, a niti drugome. Bilo dobro ili zlo. Traži Njegovu ljubav jer te On u početku želi kao onoga koji traži (murid) a On je taj Željeni (murad), dok deš na kraju ti biti željeni a On Onaj kkoji želi. Dijete dok je malo traži svoju majku, a kada odraste njega njegova majka traži. Kada on vidi da je tvoje htijenje Njega iskreno, onda i On želi tebe. Kada vidi da je tvoja ljubav prema Njemu iskrena On te zavoli i srce ti uputi da Mu se približi. Kako da se spasiš kada si u rukama svoga nefsa, strasti naravi a šejtan ti zaklopio oči srca? Skloni te radnje i vidjet deš stvari onakvim kakve stvarno jesu. Osujeti svoj nefs borbom i suprostavljanjem njemu. Osujeti svoju strast, ružnu dud i šejtana pa deš Ga nadi. Skloni te radnje pa de se podidi zastori imeđu tebe i tvoga Uzvišenog Gospodara, pa deš s Njim vidjeti sve drugo. Vidjet deš sebe i druge. Vidjeti deš svoje nedostatke pa deš iz izbjegavati. Vidjet deš mahane drugih pa deš ih izbjegavati. Kada ti se ovo upotpuni, On de te Sebi prikuditi i darovati te onim što oči nisu vidjele, niti uši čule, niti je ljudsko srce moglo zamisliti. On de izošttriti sluh tvoga srca i tvoje tajne kao i njihov vid. On de ih učiniti ispravnim i zaodjenuti ih i obasuti svojim posebnim darovima (keramet), učiniti te Svojim prijateljem (evlijom) imenovati te Svojim namjesnikom i dati ti vlast. Učinide da te ostali svijet poštuje i učiniti te vlasnikom svoga srca a Svoje meleke ti u službu staviti, pokazede ti duše Svojih vjerovjesnika i poslanika i učiniti ti poznatim sve svijetske tajne. Mladidu! Traži ovaj stepen (mekam) žudi za njim i učini ga svojim ciljem. Ostavi sve poslove u traženju ovoga svijeta je te on nede zasititi. Sve osim Uzvišenog Hakka te nede zasititi zato Mu se predaj jer de ti On udovoljiti. Kada On daje, on te počasti bogastvom i dunjaluka i Ahireta. O, nemarni, želi Onoga koji tebe želi. Traži Onoga kkoji tebe traži, voli Onoga koji tebe voli. Predaj se Onome ko ti je najpotrebniji. Zar nisi čuo riječi Uzvišenoga: Ili, riječi koje se prenose od Njega: „On njih voli i oni Njega vole!“ (El Maide, 54), zatim, „Ja se susretu sa vama najviše radujem.“ On te je stvorio da Mu robuješ pa se ne igraj. On te želi da se s Njim združiš pa nemoj da si s drugima zauzet. Kad voliš Njega, u ljubavi Mu druge ne pridružuj. Ako i druge voliš onda je ljubav kao pažnja, samilost, blagost to je dozvoljena ljubav duše (nefs), međutim ljubav srca nije dozvoljena, kao ni ljubav tajne (sirr). Kada se Adem, a.s. svojim srcem vezao ljubavlju za Džennetom, i kada mu je položaj u njemu mio postao, On ga je rastavio od Dženneta i izveo ga iz njega, zbog toga što je plod zabranjen kušao. Srce njegovo se okrenulo Havi i on je rastavio njega i nju učinivši rastojanje među njima od tri stotine godina. Njega je smjestio na Cejlon a nju u Džiddu. Dada je Ja'kub, a.s. jako zavolio Jusufa, a.s. ljubomorno ga čuvajudi, On ih je rastavio. Naš Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve selleme, kada je hadreti Aiši, radijallahu anha osobito postao naklonjen, desio se slučaj potvore i spletke na nju p aju Vjerovjesnik danima nije vidio. Predaj se Uzvišenom Allahu, a ne drugima! Ne nalazi smiraj kod drugih. Učini da ti stvorenja budu izvan srca, udaljena od dunjaluka, srce predaj samo Njemu. O, pokvarenjaci, lijenčine, vi koji tako malo primate. Ako od mene primaš poruk i po tome budeš postupao, radiš za svoju dobrobit. Ne budeš li postupao, nefs ti zaslužuje prekor i proklestvo.
Uzvišeni Allah veli: „U njegovu korist je dobro koje učini, a na njegovu štetu zlo koje učini.“ (El-Bekare, 286) I u drugom ajetu: „Sve što činite, činite sebi, dobro ili zlo.“ (El-Isra, 7) Sutra de duša nadi nagradu za svoja djela u vrtovima džennetskim, odnosno, nadi kaznu u plamenu džehennemskom. Prenosi se od Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve selleme, da je rekao: „Svojom hranom nahranite bogobojazne i svoje ogrtače dajte vjernima.“ (Merfeun) Ako si nahranio bogobojaznoga na ovom svijetu postao si njegov saučesnik u onome što on radi i prema njegovoj nagradi tvoja nede biti ništa umanjena jer si ga pomogao na njegovom putu, digao mu s leđa teret i ubrzao njegove korake prema Uzvišenom mu Gospodaru. Ukoliko si svojom hranom nahranio licemjera kkoji hodi putem grijeha i pomogao ga u ovosvjetskim stvarima, postao si njegov saučesnik u onome što radi a kazne kakva je njemu namjenjena, ni tebi nede ništa umanjeno biti jer si ga pomogao u griješenju prema Uzvišenom Hakku, pa se njegovo zlo i na tebe vrada. O, neznalice, stiči znanje, jer u robovanju nema dobra bez znanja, niti ubjeđeja bez znanja ima ikakvog dobra. Nauči i radi po tome pa deš imati uspjeha i na ovom i na bududem svijetu. Ako nisi ustrajan u sticanju znanja i u radu po njemu, kako deš uspjeti? Ako se sav posvetiš znanju On de ti dati jedan njegov udio. Jedan učenjak, Allah mu se smilovao, bio je upitan: „Kako si postigao to znanje? Odgovorio je: „Ranim ustajanjem gavrana, izdržljivošdu deve, pohlepnošdu svinje i umiljavanjem psa. Rano sam se izjutra nalazio pred vratima učenjaka kao što se gavran rano diže da leti. Strpljivo sam podnosio njihove terete poput deve koj aih izdržljivo podnosi. Žudio sam za sticanjem znanja kao što svinje žude za hranom. Umiljavao sam im se kao što se pas umiljava svome domadinu očekijudi da mu ovaj dadne da jede.“ O, tragaoče za znanjem, poslušaj ovoga učenjaka i radi po tome ako si željan znanja i spasa. Znanje je život, a neznanje smrt. Učenjak koji radi po svom znanju, koji je iskren u svom djelu, uporan u izučavanju pridružide se Uzvišenom Gospodaru i nede umrijeti, jer kada preseli, pridruži se svome Gospodaru i njegov život postane trajan s Njim. Moj Allahu daruj nam znanje i iskrenost u njemu. Sa Imenom Milostivog Samilosnog Allaha, - počinjem! O iskrenosti i odanosti Allahu dž.š. u djelima Rekao je, neka je Allah zadovoljan sa njim ( Sejjid Abdul Kadir – Gejlani, k.s.), u utorak početkom mjeseca redžeba 545 h. godine: „Ovaj svijet je kao pijaca. Nakon nekog vremena nikoga nema na njoj. Kada nastupi nod posjetioci je napuštaju. Trudite se da vi niti prodajete niti kupujete na ovoj pijaci osim ono što de vam koristiti sutra, na ahiretskoj tržnici, jer osobina pametnog je da bude obazriv. Jedinstvo Uzvišenog Hakka i iskrenost u djelu poslovanja radi Njega jesu tamo na cijeni. A toga je malo kod vas.“ Mladidu, budi pametan a ne brzoplet jer svojom brzinom ništa nedeš stidi. Nemoj dolaziti kasno u akšam i rano u sabah. Kamo srede da si se strpio i zaposlen bio od akšama pa da uzimaš hrane koju hodeš. Budi pametan i lijepo se ophodi prema Uzvišenom Hakku i Njegovim stvorenjima. Nemoj činiti nepravdu ljudima i ne traži od njih ono na što nemaš pravo. Nadahnuti govor nedeš dobiti dok odobrenje ne stigne od posjednika, a nedeš dobiti bez odobrenja ni truna. Drugi ti ne mogu dati ni koliko zrno gorušice, ni kesu ni more ni kaplju bez dozvole Uzvišenog Allaha; Njegovo je upravljanje i
nadhanude u njihovim srcima. Budi pametan jer ovo je razborito rezonovanje. Ustabili svoje mjesto pred Uzvišenim Hakkom jer je nafaku On odredio i u Njegovoj je Ruci. Teško tebi, kakvim deš Ga licem susresti sutra kada Mu se suprostavljaš na ovom svijetu. Okrenuo si se od Njega i usmjerio Njegovoim stvorenjima s kojima Mu pripisuješ sudruga. Svoje potrebe upotpunjuješ s njima i u svim problemima se na njih oslanjaš. Ovisnost o stvorenjima je kazna za vedinu prosjaka jer oni nisu izišli da prose osim zbog grijeha svojih. Malo je među njima onih kojima to nije grijeh i koji na to imaju pravo. Kada prosiš, zaslužuješ da budeš kažnjen bideš razočaran zbog uskradenog dara. Mladidu! Najprioritetnije kod mene je tvoje stanje da ni od kog aništa ne tražiš i da ništa ne posjeduješ i da te ne poznaju, da ne vidiš i da te ne vide. Ako si kadar da dadneš a d ane uzimaš učini to, da služiš a da ne tražiš da te drugi uslužuju učini to. Odabrana skupina vjernih rade u ime Njega s Njim, pa im je On pokazao svoje posebne darove na ovome i na bududem svijetu. Ukazao im svoju pažnju i pokazao ljubav prema njima. Mladidu! Ako nemaš islama nemaš ni vjerovanja, a ako nemaš vjerovanja nemaš ni ubjeđenja. Ako, pak, nemaš ubjeđenja onda nemaš ni spoznaje Njega niti znanja o Njemu. Ovo su stupnjevi i mekami. Kada ti je ispravan islam predan si Allahu Uzvšenom u svim svojim stanjima čuvajudi pro tome granice šerijata i pridržavanjem Nejegovih propisa. Predaj se Njemu u pravu svoga nefsa i pravu drugoga. Uljepšaj svoj odgoj s Njim i sa Njegovim stvorenjima. Ne čini nepravdu sebi niti drugome jer je nepravda tmina i ovoga i bududeg svijeta. Nepravda zatamnjuje srce, ocrnjuje lice i stranice na kojima se djela pišu. Nemoj činiti nasilje niti podržavati nasilnika. Vjerovjsnik, sallallahu alejhi ve selleme, je rekao: „Na Sudnjem danu de se dozvati: „Gdje su silnici? Gdje su pomagadi silnika. Gdje su oni što su im pero pripremili. Gdje su oni što su im divit punili? Sakupite ih i strpajte u vatreni tabut.“ (Merfuan) Bježi od svijeta i nastoj da ne budeš od onih kojima je nepravda učinjena niti od silnika. Radije budi od mazluma nego li od silnika, od obespravljenih nego od uzurpatora. Pomod Uzvišenog Hakka je za mazluma namijenjena. Bez sumnje je tako kada se ne može nadi pomagad među ljudima. Od Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve selleme, se prenosi da je rekao: „Kada se učini nepravda onome ko ne može nadi sebi pomagača osim Uzvišenog Hakka, On de reči: „Ja du te sigurno pomodi makar i nakon određenog vremena.“ (Revahul Taberani) Strpljivost je povod pomodi uzdignuda i veličine. Moj Allahu mi Te molimo za strpljivost s Tobom, i molimo Te za bogobojaznost, i da si nam samo Ti dovoljan, te za napuštanje svega a zauzetosti s Tobom, za podizanje zastora između nas i Tebe. Podignite prepreke između vas i Njega jer vaše ostajanje s tim preprekama je propast. Nema vlasti niti modi, niti bogastva niti veličine osim sa Hakkom Uzvišenim. Dvoličnjače, dokle deš se uobražavati i licemjeran biti? Šta si dobio od onog zbog koga si licemjeran? Teško tebi, zar se ne stidiš od Uzvišenog i zar ne vjeruješ u susret s Njim koji de skoro nastupiti? Činiš djela radi Njega a u biti su radi drugih. Varaš Ga i izigravaš se s Njim i s Njegovim znanjem o tebi. Povrati se i spoznaj svoj slučaj a namjere popravi. Trudi se da ne jedeš ni zalogaj niti da makneš koraka, niti da bilo šta uradiš a da za to nemaš lijep nijet koji priliči radi Uzvišenog Hakka. Kada ti je ovo ispravno svako djelo koje budeš bide ti radi Njega a ne radi drugoga. Oslobodi deš se obaveza. Ova namjera de biti svojstvena čovjeku tek onda kad on ispravnim učini robovanje Gospodaru Uzvišenom i tada nede biti potreban da Ga se optereduje jer On s njim upravalja. Kada čovjeka On vodi učini ga bogatim, zastre ga od ljudi i oni mu budu nepotrebni. Napor če te pratiti dokle god budeš murid s određenim ciljem i na putu. Kada stigneš i kada prekineš svoje putovanje nadi deš se u odaji blizine Gospodara Uzvišenom i obaveze de nestati. Tvoja prisnost s Njim de te učvrstiti i povedati da bi se prihvato njenih raznih vidova. Kada narasteš srce de ti se ispuniti Allahom Uzvišenim i drugi niko u njeg udi nede modi, niti de u njemu kakvih skrivenih mjesta biti. Ako želiš ovo dostidi, onda uz izvršavanje naređenog i izbjegavanje zabranjenog budi predan samo Njemu, u dobru i zlu. Bogatstvu i siromaštvu. Uspon i poniženja dolaze kada se dođe do ciljeva, od kojih se mnogi tiču ovoga i bududeg svijeta. Radi u ime Njega i ne potražuj nikakve naknade. Radi tako da ti
cilj bude Njegovo zadovoljstvo i Njegova blizina. Nagrada za to de biti Njegovo zadovoljstvo tobom i tvoja blizina Njemu, na ovom i bududem svijetu. Na ovom svijetu sa srcem a na bududem kompletnim bidem. Radi i nemoj progovarati ni na neznatnoj ni na velikoj svoti. Ne gledaj na svoje djelo, neka ti tjelesni organi budu s ddjelom u pokretu, srce s Onim za koga radiš. Kada psotigneš, to, u srcu de ti se javiti oči kojima deš gledati. Značenje de psotati formom a odsutna osoba prisutnom a svijet oko tebe jasan. Kada se čovjek očisti radi Allaha dž.š. onda je on s Njim u svim svojim stanjima. On ga učini Svojim namjesnikom i prenosi ga iz jednog u drugo stanje dok ne postane savršen. To znači d aje sav ispunjen vjerom, ubjeđenjem, spoznajom, blizinom i osvjedočenjem. Postaje dan bez nodi, svjetlo bez tame, čistoda bez prljavštine, srce vez duše (nefs), tajna (sirr) bez srca, isčeznude bez postojanja, odustnost bez prisutnosti. Tada postaje odsutan za druge i sebe. Osnova svemu ovome je prisnost (uns) s Uzvišenim Allahom. Nakon upotpunjenja ovoga nastaje nepsoredan dijalog između tebe i Njega. Udalji se za jedan korak od ljudi. Oni ti ne mogu nauditi niti koristiti, u to si se ved osvjdočio. Udalji se za jedan korak od svoga nefsa i emoj mu udovoljavati i on de se obreti u zadovoljstvu tvoga Uzvišenog Gospodara, što si iskusio. Svijet i nefs su dva mora i dvije vatre, dvije doline koje upropaštavaju. Čvrsto se odluči da raskomadaš ove što što upropaštavaju, ostvarit deš cilj. Vlast na ovom svijetu je bolest a na drugom Allahov lijek. Napusti i bolest i lijekove i sve boleštine jer pravi lijekovi su kod Njega u Njegovoj Ruci, te ih osim Njega niko ne može imati. Budeš li istrajan u jedinstvu dodi de ti bliskost (uns) s Jedinim. Strpiš li se u siromaštvu dodi de ti bogastvo. Ostavi ovaj svijet zatim traži Ahiret, a zatim blizinu Voljenog. Napusti stvorenja pa se vrati Stvoritelju. Teško tebi! Stvorenja i Stvoritelj su nespojivi. Dunjaluk i Ahiret u srcu su nespojivi. To je nezamislivo i nemogude. Od toga nema ništa. Ili su stvorenja ili Stvoritelj ili je onaj ili ovaj svijet. Mogude je zamisliti da su stvorenja u pojavnosti Stvoritelj u tvojoj skrivenosti, dunjaluk u tvojoj ruci a Ahiret u tvom srcu, ali, oba u srcu su nespojivi: Pogledaj na svoju dušu (nefs) i izaberi za nju. Ako odabereš dunjaluk, iz srca de ti iziči Ahiret, a odabereš li Ahiret, iz srca de ti iziči dunjaluk. Ako, pak, odabereš Voljenog Gospodara. Onda de i dunjaluk i Ahiret i sve osim Njega napustiti tvoje srce. Dokle god bude u tvom srcu imalo nečega drugog osim Njega nečeš dijeliti Njegovu blizinu niti de ti se ostvariti prisutnost i smiraj s Njim. Dokle god ti u budeš u srcu imao trun Ahireta nedeš vidjeti približavanje Uzvišenom Hakku. Budi razborit! Nemoj da Mu ideš na kapiju osim čistih stopala jer de te prigovarač otkriti. Teško tebi! Pokrivaš svoje mahane od svijeta a ne od Stvoritelja. Kako možeš to činiti? Ubrzo deš se osramotiti pred svijetom izgubiti sredstva iz džepa i iz kude. O ti što ostavljaš staklenu zdjelu da se ne razbije, sutra deš zbog nje biti grižen u svome mezaru i bide ti jasne posljedice toga. O ti što otrov jedeš, uskoro deš osjetiti njegovo djelovanje u svom srcu. Jedenje harama je otrov u tijelu tvoje vjere. Uskoro de te kazniti Uzvišeni Hakk siromaštvom i time da moliš od svijeta, a s njihovih srca de dodi samilost prema tebi. A ti što si napustio rad po svom znanju, ubrzo deš to znanje zaboraviti i nestat de njegovog blagoslova iz tvog srca. O neznalice, da ste Ga spoznali bile bi vam poznate i Njegove kazne. Uljepšajte svom odnos prema Njemu i prema sviejtu. Umanjite svoj govor u stvarima koje vas se ne tiču. Prenosi se da je neki odabranik kazao: „Vidio sam jednog mladida da prosi, pa mu rekoh: „Bolje bi bilo da radiš!“ Zbog tih riječi bio sa kažnjen zabranom nodnog ibadeta za vrijeme šest mjeseci.“ Mladidu! Ti si zaokupljen s onim što te se ne tiče. Odstrani svoj nefs iz srca i stidi čde te dobro, jer je nefs opasna nečist. Kad on napusti srce onda ostaje u njemu samo čistota bez prljavštine. Promijenit deš se: Uzvišeni Allah kaže: „Zaista Allah nede promijeniti situaciju jednog naroda sve dotle dok taj narod ne promijeni sebe (svoje nefsove).“ (Er-Ra'd) Čovječe, slušaj! Ljudi, poslušajte. O vi koji ste zaduženi saslušajte, dostavite ovo i shvatite govor Uzvišenoga Stvoritelja i Njegovoih izabranika. To su najistinitije riječi. Promjenite u svojim dušama ono što On prezire dok vas ne daruje i dok vas ne zavoli. Put je dovoljno prostran. Šta je sa vama, o
ukočeni? Ustanite i budite uporni. Radite i ne budite nemarni dokle god su vam oba kraja užeta u ruci. Iskoristite ga za ono što vam se donosi dobro. Zauzdajte svoje (duše) nefsove inače de one vas zauzdati. To je duša koja trajno preporučuje zlo i koja de se kajati na Ahiretu. Bježite od onoga koji vam odvrada pažnju od Uzvišenog Hakka kao što bježite od zvijeri. Radite u ime Njega jer onaj ko je Njime zaokupljen je spašen. Ko Allaha zavoli, voli i On njega; ko Njega želi, želi i On njega; ko Mu se približi i On mu je blizu; ko Njega spoznaje On mu spoznaju daruje. Poslušajte me i primite moje riječi jer na licu zemlje nema nikoga osim mene kao što se na ovaj način obrada ljudima. Želim vama, a ne sebi. Ako tražim Ahiret, tražim ga za vas. Svakokm riječju koju izgovorim želim jedino Uzvišenog Hakka. Šta de meni ovaj i bududi svijet i ono što je na njima? On zna moju iskrenost je On poznaje skrivene tajne. Dođite mi. Ja sam uporan, vlasnik kugle i kude udaraca. O licemjeru, šta buncaš? Tvoje blebetanje je prazno. Koliko li puta kažeš „ja“?! a ko si ti? Teško tebi, gledaš u druge osim Njega i govoriš „ja“. Družiš se sa drugima a tvrdiš da si s Njim. Tvrdiš da si nefsom postigao Njegovo zadovoljstvo, a on ti je suprotnost. Nazivaš nefs strpljivim a sve te u tebi uznemirava i za nevjerstvo tereti. Nedeš dobiti odgovor dok tvoje tijelo ne psotane umrtvljeno zbog mnoštva bolova i bolseti u njemu. Kada ne budeš osjedao boli i muke nedada, sav deš se predati osami s Njim. Srce de ti biti oslobođeno dunjaluka i Ahireta i sam deš uz njih i ono što je na njima, biti u nepostojanju. Tvoje opstojanje je biti u izvršavanju navedenog i ustezanju od zabranjenog. Jer de te On učiniti opstojedim i Njegovo djelovanje de te pokretati i umirivati. Bideš u Njegovoj blizini s Njim. Ni jedan duhovni nivo ti nede biti stabilan dok ti se ovaj mekam ne ostvari. Uzvišeni Hakk ne traži od čovjeka njegovu formu nego njegovu bit, a to su jedinstvo (tevhid) i odanost (ihlas); zatim odstranjenje iz srca ljubavi prema ovom i bududem svijetu te da sve stvari budu odbačene od nejga. Kada mu se ovo upotpuni, On ga zavoli i Sebi primaken i nad drugima ga uzdigne. O, Jedini, daj da samo Tebi jedinstvo iskazujemo, očisti nas od svijeta i samo nas za Sebe pripremi. Učini prijatnim naša srca i olakšaj nam naše poslove. Učini da prema Tebi budemo prisni a kritični prema svima osim Tebe. Učini da imamo jedan interes, a to je interesovanje za Tobom, bliskost Tebi i na ovom i na bududem svijetu. (Amin) „Gospodaru naš, daj nam ono što je dobro u na dunjaluku i na Ahiretu i sačuvaj nas od patnje u vatri.“ (Sure Bekare, 201) Sa Imenom Milostivog Samilosnog Allaha, - počinjem! O pohvaljenoj i pokuđenoj srditosti (ljutnji). Rekao je, neka je Allah zadovoljan sa njim (Sejjid Abdul Kadir – Gejlani, k.s.), naveče u medresi, 18.džumadel-ahira 545 h. godine: Srdžba kada je u ime Uzvišenog Allaha, pohvalna je, a ukoliko je u ime nekog drugog, pokuđena je. Mu'min je radi Allaha oštar a ne radi sebe. Oštrinu pokazuje branedi svoju vjeru a ne sebe. Srdi se kada se naruši jedan od Allahovih dž.š.propisa, kao što se razljuti leopard kad mu uzmu ulov. Nema sumnje da se i Allah srdi na onoga na koga se i ovaj srdi i da je zadovoljan onim čime je i on zadovoljan. Ne pokazuj srdžbu u ime Allaha ako je ona radi tebe samoga pa da budeš dvoličnjak ili tome slično. Ono što je u ime Allaha, to se upotpuni, to traje i povedava se, a ono što je u ime drugoga, to se mijenja i propada. Pa kada što učiniš odstrani svoj nefs, svoju strast i svoga šejtana od toga. Čini to jedino radi Allaha, dž.š.i izvršavajudi Njegovou zapovjest. Ništa ne čini što nije u skladu sa naredbom Uzvišenog Allaha koja dolazi bilo putem šerijata ili nadnhuda koje Allah spušta u srce koje je u saglasnosti sa šerijatom. Oslobodi se sebe samoga, lljudi i ovoga svijeta pa de ti se drugi smilovati. Usmjeri svoje želje da prisnost ne postoji nego s Njim. Odmora nema nego s Njim, ali tek nakon očišdenja od prljavštine pohotne duše, strasti i naravi. Budi s odabranima i uvrstičeš se njihovom podrškom. Progledadeš njihovim vidom i prema tebi de se blagonaklono odnositi kao što se prema njima odnosi. Prema tebi de se odnositi Vladar kao prema drugim Svojim slugama. Očisti svoje srce od svega mimo Njega jer deš tek s Njim vidjeti sve ostalo. Jednom riječju, vidjet deš Njega, a zatim s Njim vidjeti Njegova djela u svijetu. I kao što ti nije dopušteno da uđeš kod vladara s vidljivom
prljavštinom, ne možeš udi ni kod Vladara svih vladara, Uzvišenog Hakka, imajudi duhovnu prljavštinu. Ti si jdna ispunjena mješina. Šta da radi s tobom? Promijeni ono što je u tebi, očisti se, pa tek nakon toga modi deš uči vladarima. U srcu tome su grijesi nastanjeni i strah od ljudi, žudnja za njima i ljubav prema ovom svijetu i onome što je na njemu. A sve su to nečisti srca. Nema razgovora dok ne umre tvoj nefs i ne bude odnesen pred vrata gdje de se tvoja iskrenost uzvisiti. Tada te nede brinuti kako deš kod ljudi biti primljen. Dakle, dokle god kod tebe oni imaju svoje postojanje i dokle ih budeš vidio ne pružaj im svoju ruku da je poljube. Ni govora, sve dok ne budeš ozaren blizinom Svevišnjeg, a tek onda deš se modi pozabaviti njima, dati im da ti ruke ljube, davati im i uskradivati, hvaliti ih i prekoravati. Ako je ispravno pokajanje ispravno je i vjerovanje i ono se uvečava. Stav Ehli-sunneta je da se vjerovanje povedava i smanjuje, - povedava se pokornošdu, a umanjuje griješenjem. Ovo se odnosi na običan svijet (avam). Kod posebne skupine (havas) iman se povedava izlaskom svijeta iz njihovih srca, a smanjuje se ulaskom njih u srca. Povedava se kada su u društvu sa Allahom, a smanjuje kad su u društvu s drugima. Oni sena svoga Gospodara oslanjaju i samo u Njega povjernje imaju. Njemu se klanjaju, Njega se boje, i Njemu se nadaju. Njega potvrđuju kao Jedinog, u Njega se uzdaju, druga Mu ne pripisuju i u tome im iskušenja dolaze. Njihovo jedinstvo je u srcima njihovim, a svoje odbijanje svijeta oni javno pokazuju. Ako su oni nezapaženi, smai nisu nesvjesni. O Njima Uzvišeni kaže: „A kada im se neznalice obrate, oni im kažu: Selam!“ (E-Furkan, 63) Pridržavaj se šutnje i imaj obzira prem aneznanju neukog te nastoj uticati na njihovu dud, poriv i strast. Ako zgriješe pema Uzvišenom Hakku, onda je zabranjeno šutiti, a govor de psotati ibadet a njegovo naputanje grijeh. Ukoliko si u mogudnosti da naređuješ, dobor i zaranjuješ zlo, nemoj to izbjegavati jer je to kapija dobra koja se otvorila pred tvojim licem pa nstoj da na nju uđeš. Isa, a.s. je jeo pustinjsko bilje, pio vodu ustajalu, sklanjao se u pedinu i rruševinu i pod glavu stavljao kamen ili svoju ruku kad bi spavao. Mu'min ova čuni i odlučno želi da na taj način susrene svog aUzvišenog Gospodara. Ako mu neki ovosvjetski dijelovi dođu, on s njima svoju vanjštinu uljepšava, dok mu duša i srce ostaju nepromijenjeni uz Uzvišenog Allaha kao u prvom stanju. Kada se zuhd nastani u duši, nju ne može promijeniti dolazak ovog svijeta i uzimanje nekih njegovih dijelova. Kada bi kojim slučajem vjernik zavolio ovaj svijet, zatim one kkoji su mu se predali te njegove strasti i slasti ne bi mu se uspio oduprijeti niti jednog trenutka, danju i nodu. Ne bi izvršavao djela bogoslužja, niti bi kurban klao a niti Allaha, dž.š. spominjao i pokoran Mu bio. Allah mu je dao da vidi nedostatke svoga nefsa i z anjih se kaje, sebe prekorava što je dane besposlice u nehaju provodio. Allah mu da da vidi mahane ovoga svijeta putem Ku'rana, Sunneta i vjeroučitelja, i postane neovisan o njemu. Kada god pogleda neku mahanu, spazi i brojne druge, znajudi da je ovaj svijet prolazan i da de se njegov vijek ubrzo okončati. Njegove blagodati su prolazne a ljepota promijenljiva. Njegovo ponašanje je jogunasto, ruka mu je spremna da kolje, govor mu je otrovan. On je nešto što se kuša i što razara. On nema svoga povratka, korijena i spasa. Ostati u njemu je kao graditi kudu na vodi. Srčanom odlučnošdu vjernik ga ne uzima niti deli ostati u njemu da bi se zatim vinuo na stupnjeve, ojačao, ustabilio, i spoznao Uzvišenog Hakka. Srčanom odlučnošdu on ne uzima ni Ahiret; nego uzima bliskost svome Voljenom Gospodaru i ta ga odluka vodi kroz dunjaluk i ahiret. Za svoju tajnu i svoje srce, on gradi kudu tamo, i tada mu izgradnja ovoga svijeta ne šteti makr sazidao i hiljadu kuda, jer on gradi drugome a ne sebi. U tome on izvršava Allahove zapovjesti, prihvata Njegovo određenje i dosudu. Allah ga postavlja da služi ljudima i da tu blagodat i na njih prenosi. On prenosi svjetlost u tminu, donosi jelo i hljeb a sam toga ne proba. On dobija posebnu hranu u kojoj mu drugi ne prave društvo. On se, dakle, hrani svojom hranom, a posti i gladuje od hrane drugih. Pobožnjak posti od jela i pida a istinski znalac posti od onoga što nije spoznao. On je gladan i ne jede nego iz ruke liječnika. Njegova bolest je u daljini a lijek u blizini s Allahom. Post pobožnjaka je u toku dana, a post znalca je danju i nodu. Njegovom postu nema prestanka dok ne sretne svoga Uzvišenog Gospodra. Znalac posti cijeloga života i posjeduje trajnu groznicu. Cijeloga života posti svojim srcem a groznicu osjeda u svojoj tajni. On zna da je njegovo izlječenje susret sa Gospodarom i bliskost s Njim.
Mladidu! Želiš spasa, izbaci svijet iz svoga srca i nemoj ga se bojati, niti mu žuditi. Nemoj se prisno vezati za njega niti na njemu zastati. Oslobodi se svega i ustegni se ljudi kao da su suhe lešine. Kada ti ovo bude ispravno, bide ti ispravna i smirenost pri spominjanju Allaha, dž.š. i uznemirenost kada se ko drugi spomene. Sa Ismullahom Milosnim Samilosnim, - počinjem! O priznavanju blagodati Allaha dž.š. Rekao je, neka je Allah zadovoljan sa njim ( Sejjid Abdul Kadir – Gejlani, k.s.), izjutra u tekiji, 16.džumadel-ahira 545 h. godine: Blago li onome ko priznaje Uzvišenom Allahu Njegove blagodati i sve pripisuje Njemu a osobodi se svog nefsa, uzroka tih blagodati, svoje modi i snage. Pametan je onaj ko od Uzvišenog Allaha ne računa nagradu za svako djelo, a niti od Njega traži nagradu u svim svojim stanjima.. Teško tebi! Ti robuješ Uzvišenom Allahu bez znanja. Ti si pobožnjak bez znanja i uzimaš ovaj svijet bez znanja. To je zastor u zastoru, muka u muci, - ne razlikuješ dobor od lošega. Ne praviš razliku između onoga što je za tebe i onoga što je protiv tebe. Ne znaš ko ti je iskreni drug a ko tvoj neprijatelj. Sve je to stoga što ne poznaješ Allahove dž.š.propise, što napuštaš služenje Šejhova. Šejhovi zaduženja i Šejhovi znanja upuduju te na Uzvišenog Hakka. Prvo je riječ pa onda djelo i njime deš dodi Uzvišenom Hakku. Ko god Mu je došao, učinio je to sa znanjem, neovisnošdu o dunjaluku, i udaljavanjem od njega srcem i tijelom. Onaj koji glumi isposnika (zahida) ispustio je ovaj svijet iz ruke, a osvjedočeni zahid (pobožnjak) izbacio ga je iz srca. Oni su sa svojim srcima neovisni o dunjaluku, pa je zuhd postao dio njihove prirode koju čini njihova vanjština i nutrina. Zagasla je uzvrelost njihove naravi, razlila se njihova požuda, smirile im se duše i ostale sigurne od uticaja zla. Mladidu! Ovo isposništvo (zuhd) nije zanat koga možeš izučiti, niti je nešto što možeš uzeti svojom rukom i baciti, nego su u pitanju koraci, od kojih je prvi da pogledaš u lice dunjaluka i osmotriš ga onako kakvim su ga tretirali vjerovjesnici i poslanici, Allahovi miljenici i zastupnici bez kojih ni jedno vrijeme nije trajalo. Tvoje ispravno viđenje dunjaluka je u slijeđenju naaprijed spomenutih riječju i djelom. Budeš li ih slijedio vidjet deš što su oni vidjeli. Budeš li na tragu odabranika riječju i djelom, tajno i javno, znanjem i radom, formom i suštinom, da postiš kao što oni poste, da klanjaš kao što oni klanjaju, da uzimaš kao što su oni uzimali a ostavljaš kao što su oni ostavljali te da ih voliš, - tada de ti Allah dati svjetlo (nur) kojim deš vidjeti sebe i druge. On de ti pokazati tvoje i svjetske mahane, pa deš postati pobožan u sebi i uopšte u svijetu. Kada ti to bude valjano, dodi de „svjetla blizine“ do tvog srca, i postat deš mu'min, ubjeđeni rob koji spoznaje i koji zna, te deš vidjeti stvari u njihovoj vanjskoj formi a i u njihovoj duhovnoj punini. Vidjet deš ovaj svijet onako kako su ga vidjeli oni koji su ti prethodili od isposnika koji su ostali neovisni o njemu. Vidjet deš ga u liku starice nakazne, a ružnoga izgleda. On je kod ovih u ovom svojstvu, a kod svjetskih vladara kao nevjesta nagizdana u najljepšem liku. Ona je kod odabranika bespomodna i ponižena. Oni joj spaljuju kosu njenu i razdiru joj odjedu. Oni joj lice kidaju i uzimaju pripadajude im dijelove s mukom i na silu uprkos njenog izlaganja. Oni obitavaju u društvu Ahireta. Mladidu! Ako ti je ispravna neovisnost o ovom svijetu, onda se oslobodi svoga samoizbora. Prema ljudima nemoj imati straha a niti čezni za njima. Sve što ti tvoja duša (nefs) bude nudila, nemoj prihvatati dok ti ne dođe Allahova dž.š. zapovjest za to. Vedina obradanja tvome srcu bide posredstvom nadahnuda ili snoviđenja, -osebujno i neovisno o svim stvorenjima. Ako ti budu mirovali organi, nedeš smisao dokučivati, niti de ti to štetiti. Pravi smisao se postiže pri srčanom mirovanju. Ono je najveličanstvenija genijalnost. Nedeš postidi smiraj do je umrtviš svoj nefs, svoju narav, strast i sve što je mimo Gospodara, a onda deš oživjeti s Njegovom blizinom. Smrt je proživljenje. Zatim, ako On hode Sebi de te prikuditi, vratiti te među ljude da radiš za njihovo dobro i da ih vradaš Njegovoj kapiji. Javide ti se naklonost prema ovom svijetu ili prema Ahiretu da uzmeš svoje dijelove iz njih.
Javide ti se snaga da prosuđuješ u ljudima te da ih odvradaš od njihove zablude i da im naređuješ. Ako to ne htjedneš, bide ti dovoljno da su u Njegovoj blizini spasa od svakog drugog. Nedeš se zadovoljiti stvorenjima nakon što stigneš do Stvoritelja koji je dao forme stvarima prije nego su postojale. On je postojao prije svake stvari. On svakoj stvari oblik daje i postojat de kad svega nestane. Vaši su grijesi kao kapi kiše brojni, pa neka vam pokajanja istovremno budu u svakom trenu zastupljena. Teško tebi! Ti si obijest, zlo i pohota, ti si strast i puka forma. Pogledaj u mezarje kao školu, i razgovaraj sa njegovim stanarima jezikom imana pa de te oni obavijestiti o svoim stanjima. Mladidu! Zagovaraš da slijediš volju Uzvišenog Hakka i Njegovih miljenika. Ja te zovem, ne obmanjujem te i pazim na tebe. Ja sam odgovoran za vas po dozvoli Uzvišenog Hakka. Ja odsijecam vratove dvoličnjaka i onih koji lažu u svome govoru i djelu. Mnogo sam puta polagao račun pred Šejhovima dok mi shvatanje nije postalo ispravno. O stanovnici zemlje, mijesite tijesto svojih djela bez soli. Dođite i uzmite za nj soli. Ti što kupuješ sol, priđi! O munafici, vaše je tijesto bez soli! Za pitu treba i kvasac. Znanje i sol iskrenosti. O licemjeru, ti si zamješan nifakom. Ubrzo de ti se to dvoličnjaštvo pretvoriti u vatru. Očisti svoje srce o lažnog jedinstva i bideš iskren. Ako se srce očisti onda se i svi organi očiste i prečiste. Srce je pastir organa, pa kada je ono na pravom putu i oni su na pravom putu. Kada se ustabili srce i organi na pravom putu, upotpuni se vjernik i postaje čuvar svoje porodice i svojih komšija i sugrađana. Njegovo stanje se popravlja prema stepenu jačine vjerovanja i njegove blizine Gospodaru Uzvišenom. Ljudi! Uljepšajte svoje ophođenje sa Allahom Uzvišenim i čuvajte Ga se. Radite shodno Njegovim propisima jer vas je On zadužio djelima propisujudi vam da budete zauzeti prema prethodnom znanju koje je u vama. Radi po tim propisima i daj im njihovo pravo, jer budeš li po tome radio, tvoje de te djelo za ruku uzeti i odvesti te Onome u ime koga si ga radio, pa deš se o njega okoristiti i znanjem koje prije nisi imao. Tako deš biti svojim znanjem s Njim, a svojim djelima s Njegovim propisima, kada ti nešto uradiš ti odmah tražiš drugo. Međutim, kada ti se stopala učvrste na prvom stupnju, tek onda traži drugi. Mladidu, šta si vidio? Kako si se susreo sa učiteljem. Povrati se i budi pametan. Postigni znanje, zatim učini djela i budi iskren. Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve selleme, kaže: „Prvo shvati, pa se onda odvoji.“ (Revahul Ebu Naim i Ahmed) Vjernik je onaj ko nauči što mu je potrebno pa se zatim povuče od svijeta i posveti se robovanju svome Gospodaru Uzvišenom. Upoznao je svijet pa ga zamrzio, i upoznao je Uzvišenog Hakka pa Ga zavolio, našao i služi Mu. Svijet ga je zamarao pa je pobjegao. Saznao je da nema ni štete ni koristi, ni dobra ni zla u svjetskim rukama, a ako bi što god i došlo preko njihovih ruku, zna da je to od Uzvišenog Allaha, ne od njih. Vidio je da je udaljenost od njih bolja od bliskosti s njima. Povratio se svome korijenu i ostavio grane. Saznao je da su grane brojne, a da je korijen jedan i njega se prihvatio. Zagledao se u ogledalo razmišljanja i uvidio da je stajanje pred jednim vratima bolje od stajanja pred brojnim vratima. Zastao je pred njima i prihvatio se. Ubjeđeni vjernik, iskren i pametan dao je pamet svoju, pa je zato pobjegao od ljudi i počeo idi dalje od njih. Sa Ismullahom Milosnim Samilosnim, - počinjem! O viđenju Allaha na Sudnjem danu Rekao je, neka je Allah zadovoljan sa njim (Sejjid Abdul Kadir – Gejlani, k.s.), u tekiji u nedjelju izjutra 13.džumadel-ahira. 545 h. godine: „Ko vidi zaljubljenika u Uzvišenog Allaha, vidio je onoga ko gleda svojim srcem Allaha dž.š., i ušao je kod Njega svojom tajnom (sirr)“ Naš Uzvišeni Gospodar je postojedi koga je mogude vidjeti.
Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve selleme, je rekao: „Vidjet dete svoga Gospodara kao što vidite Sunce i Mjesec, pa nemojte sumnjati u viđenje Njega.“ (Hadisi kudsi) Danas Ga je mogude vidjeti očima svoga srca, a sutra očima u glavi. „Ništa nije kao On. On sve čuje i sve vidi.“ (Es-Šura, 11) Oni koji Njega vole, zadovoljni su Njime a ne s nekim drugim. Oni od Njega traže pomod a ustručavaju se tražiti je od koga drugog. Iskušenja siromaštva kod njih su slast. Siromaštvo od ovoga svijeta je pri njima. Zadovoljstvo s Njim je kod njih, uživanje Njegovoih blagodati je kod njih. Njihovo bogatstvo je u siromaštvu, a blagodat u bolesti. Njihova samilost je spram grubosti, blizina u udaljenosti, a ugođaj u zaamoru. Blago li vama strpljivi! Vi koji ste zadovoljni, i koji ste nadrasli svoje duše i strasti. Ljudi! Prihvatite i budite zadovoljni onim što vam On čini i što čini drugima. Nemojte se praviti učenijim i pametnijim od onoga ko je pametniji od vas. Uzvišeni Allah kaže: „Allah zna a vi ne znate.“ (En-Nur, 19) Stanite pred Njim na stopalima ništavnosti vaše pameti i vašeg znanja da biste postigli Njegovo znanje. Budite predani a ne izbirljivi. Predajte Mu se dok vam ne dođe Njegovo znanje. Predanost je prva, zatim dolazi znanje, pa onda postizanje znanja o pojavnom. Najprije namjera pa tek onda stizanje do cilja. Najprije želja pa onda postizanje željenog. Slušajte i znajte. Ja du vam usukati vaše konopce. Usukat du dotrajale konopce i spojiti one koji su prekinuti. Vaša briga mi je jedina briga. Vaša tuga mi je jedina tuga. Ja letim, i gdje god da padnem mogu da uzletim. Vi ste kao odbačeno kamenje. O vi koji ste se zapetljali, koji ste otežali, koji ste privezani svojim dušama, koji se povodite svojim strastima! Moj Allahu smiluj se meni i njima. Sa Ismullahom Milosnim Samilosnim, - počinjem! O izvršavanju naredbi i izbjegavanju zabrana. Rekao je, neka je Allah zadovoljan sa njim ( Sejjid Abdul Kadir – Gejlani, k.s.), u petak u medresi rano izjutra 11.džumadel-ahira 545 h. godine: Izvršavaj naređeno i prođi se zabranjenog, strpi se na neugodnostima i približi se svojim nafilama pa deš biti nazvan budnim koji de praktično tražiti vođenje od svoga Gospodara trudedi se i napuštajudi opteredenje prisutnih. Kapija djela za tebe je upotrebljiva. Upitaj Ga i budi ponizan pred Njim dok ti On ne podari puteve poslušnosti. Kada ti On nešto želi, On te čini i pripravnim za to. Naredio ti je da požuriš zbog tebe samoga. On tebi usmjerava Svoje vođenje po Sebi. Zapovjest je vidljiva a vođenje nevidljivo. Zabrana griješenja je vidljiva a čuvanje od griješenja je nevidljivo. Uspjet deš uz Allahovu pomod prihvatiti, a uz Njegovou zaštitu i čuvanje ostaviti a s Njegovom snagom se sttrpiti. Priđite mi svojim umom, odlučnošdu, svjesno i postojano. Okanite se optužbi na moj račun i imajte lijepo mišljenje o meni i koristide vam ono što govorim i shvatidete značenje moga kazivanja. O ti što me optužuješ, sutra de ti izadi na vidjelo moje stanje. Nemoj mi smetati u onome u čemu se nalazim. Srce ti je ozlojađeno i pobjeđeno. Tereti ovoga svijeta su na mojoj glavi, tereti Ahireta na mom srcu, a tereti Uzvišenog Hakka na mojoj tajni. Ima li nekoga ko bi mi pomogao? Ko je ispravan nek ami se primakne. Neka razmisli svojom glavom i neka hvali Uzvišenog Allaha. Meni nije potrebna ničija pomod pored Allahove dž.š. pomodi. Budite pametni i uljepšavajte svoj odnos prema odabranicima jer su oni pomagadi onih koji posrdu. Oni su upravnici gradova i ljudi. Preko njih se čuva zemlja. A da nije tako, šta bi se moglo sačuvati vašom umišljenošdu, lijemjerjem i mnogoboštvom. O dvoličnjaci! O neprijatelji Allaha i Njegova Poslanika! O gorivo džehennemsko! Moj Allahu, oprosti meni i njima. Moj Allahu, učini i mene i njih budnima. Smiluj mi se i smiluj im se. Učini da nam naša srca i naši organi
budu okrenuti samo Tebi, a ako nije mogude, neka nam organi budu okrenuti i duše bududem svijetu a srca i tajne Tebi! Amin!. Mladidu! Od tebe ništa ne dolazi i nužno je da se sobom zabaviš. Od tebe ništa ne dolazi i nužno je da ovdje budeš prisutan. Učvrsti vrata djela dok te ne upotrijebe u izgradnji. U kakvom si odnosu ti i Allahovo vođenje? Teško tebi! Svoju si dušu navikao da se boji ljudi i da polaže nadu u njih. Otkloni ove stege sa njenih nogu i onda de stati na put služenja Uzvišenom Gospodaru i postati smirena pred Njim. Učini je neovisnim o ovome svijetu, njenim prohtjevima, zaboravnosti i o svemu što je u njoj. Ako je njoj zapisano da nešto dobije, to de joj stidi, bez tvoje naredbe ili tvoga traženja. Tada deš kod Uzvišenog Hakka biti prozvan asketom (zahid). On de na tebe gledati pogledom plemenitosti, a dio koji ti pripada nede te mimoidi. Dokle god se budeš oslanjao na svoje mogudnosti i svoju snagu te na ono što ti je u ruci, iz svijeta neviđenog (gajb) nede ti ništa dodi. Neko je kazao: „Dokle god bude nešto u džepu, iz gajba nede stidi ništa.“ Moj Allahu, mi Ti se utječemo od našeg oslanjanja na uzroke, i od naše ustrajnosti u lakomislenosti, pohoti i običajima. Utječem Ti se od zla u svim stanjima. „Gospodaru naš, daj nam ono što je dobro i na dunjaluku i na Ahiretu i sačuvaj nas od patnje u vatri.“ (Sure' Bekare, 201) Sa Ismullahom Milosnim Samilosnim, - počinjem! O poniznosti bogatašu radi njegova bogatstva Rekao je, neka je Allah zadovoljan sa njim ( Sejjid Abdul Kadir – Gejlani, k.s.), 11. džumadel-ula, u medresi 545. hidžretske godine: Prenosi se od Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve selleme, da je rekao: „Ko ustane prema bogatašu tražedi ono što je u njegovoj ruci, otišle su mu dvije tredine vjere.“ (Revahul Bejheki) Poslušajte, licemjeri! Ovo je za onoga ko prema njima ustane, a šta je tek sa onim koji im se klanja, posti i hadždž obavlja i pragove im ljubi. O vi koji Uzvišenom Allahu pripisujete druge, zar nemate nikakve poruke od Njega i njegovog Poslanika?! Pokorite se i pokajte! Budite iskreni u svome pokajanju da vam se očisti vjerovanje i da vam se usavrši ubjeđenje i naraste vam tevhid da mu grane dosegnu do Arša. Mladidu, kada uzgojiš svoje vjerovanje i podigneš njegovo stablo, Uzvišeni Hakk de te učiniti neovisnim o tebi i svijetu i učiniti te neovisnim o tvojoj zaradi sebi i tvome privređivanju. Uzvišeni Hakk de zasititi tvoj nefs, srce i nutrinu, zaustaviti te na Svojim vratima, tvoje siromaštvo obogatiti spominjanjem Njega, blizinom Njemu i prisnošdu s Njim. Nedeš se osvrtati na onoga ko (jede) uzima ovaj svijet i ko je njime obuzet. Nede te interesovati u čijoj je on ruci, pa de tvoje viđenje takvoga biti milost, bez tereta i muka. O ti što tvrdiš da si učen a tražiš ovaj svijet od njegovih poklonika i koji se ponižavaš pred njima, Allah te je u zabludi ostavio, znajudi te! Nestalo je blagoslova u tvome znanju, nestala je njegova jezgra, a ostala je ljuštura. O ti koji tvrdiš da si pobožan, a čije srce obožave druge, boji ih se i u njih polaže svoje nade! Vanjština bogoslužja kao da je za Allaha, a nutrina je za svijet. Sve što tražiš i što te interesuje jeste ono što oni posjeduju od dirhema, dinara i zlata. Nadaš se njihovoj zahvali i blagoslovu, a pribojavaš se njihovog prijekora i otpora. Bojiš se da te ne odbiju, a nadaš se da te daruju zbog tvoje gramzivosti, prevrtljiv si i slatkorječiv na njihovim vratima. Teško li tebi, ti si mnogobožac, dvoličnjak, uobraženko, podmetač i otpadnik. Teško tebi, koga omalovažavaš Onoga koji:
„Zna poglede koji kriomice u ono što je zabranjeno gledaju, a i ono što grudi kriju.“ (El-Mu'min,19) Teško tebi! Stojiš u namazu i govoriš da je Allah najvedi, a lažeš u svome govoru. Ljudi su u tvome srcu vedi od Uzvišenog Allaha. Pokaj se Uzvišenom Allahu i ne čini nikakvo dobro u ime nekoga drugoga, ni radi ovoga ni radi bududeg svijeta! Budi od onih koji žele Njegovo Lice. Daj veličanstvu Uzvišenog pravo koje mu pripada i ne čini ništa radi zahvale ili nečijeg blagoslova, niti radi dobitka ili gubitka. Teško tebi, tvoja se nafaka nede niti uvedati niti smanjiti. Ono što ti je dosuđeno bilo od dobra ili zla, sigurno de dodi, pa nemoj da si zauzet nečim što je beskorisno, nego se pozabavi djelima pokornosti Njemu. Umanji svoju pohlepu i shvati svoju nadu. Učini da ti smrt bude pred očima i bideš spašen. Dužan si pridržavati se šerijata u svim svojim stanjima. Ljudi! Zar kod vas sljeđenje šerijata nije ved iščezlo?! Napustili ste ga iz svojih ruku, javno i tajno, a počeli ste slijediti svoje nefsove i strasti pa se iz dana u dan zavaravate Allahovom blagošdu prema vama. On je digao sa vas kaznu i muke, a na Ahiretu de ih spustiti na vas sa svih strana. On de te uzeti i oboriti. Zatim de ti dodi smrt i bideš u kabur spušten, a tamo te čeka njegova tjesnoda i patnja te deš tako ostati do Sudnjeg Dana. Zatim de ti biti vraden lik i bideš proživljen na najvedem prostranstvu. Zatim deš polagati račun za sve sitne stvari i za svaki sahat u šta si ga proveo. Bideš pitan za malo i veliko. Ti si kip bez duha, suha koža bez smisla i modi. Prispio si samo za vatru. U tvome bogoslužju nema iskrenosti. Bududi da u njemu nema duha ti i tvoj ibadet pripravni ste samo za vatru. Ne treba da se zamaraš, ako u djelima nemaš iskrenosti ona su beskorisna. Ti si od onih koji se iscrpljuju u radu. Radiš na ovom svijetu, a na Sudnjem danu završavaš u vatri, u koliko se ne pokaješ i ne zatražiš oprosta prije nego ti dođe smrt. Vrati se Uzvišenom Allahu obnovljenog islama, lijepoga pokajanja i iskrenosti u njemu, prije nego li nastupi smrt, i prije nego ti se pred licem zatvore vrata te ne budeš u mogudnosti udi na vrata pokajanja. Vrati Mu se stopama srca svoga da ti se pred licem ne zatvore vrata Njegove blagodati, da te prepusti samome sebi, tvojim problemima, tvome srcu i tvome imetku te da ne budeš bez blagoslova u svim svojim stanjima. Teško tebi! Ne stidiš se od Njega Uzvišenoga, a učinio si da ti dinar bude tvoj gospodar, a dirhem tvoja briga dok si Njega potpuno zaboravio. Ubrzo deš vidjeti u šta si se uvalio. Zato pazi! Učini da ti dudan i imetak pripadaju porodici, da zarađuješ po propisima Šerijata i da ti srce bude oslonjeno na Uzvišenog Allaha. Traži svoju opskrbu i opskrbu za njih od Njega ne od imetka i dudana. Tako de tvoja i njihova nafaka tedi preko tvoje ruke. Njegov blagodat, bliskost i prisnost učini brigom svoga srca, i On de tvoju porodicu učiniti neovisnom o tebi, a tebe de On neposredno nagraditi. Njih de hraniti čime On hode kako On hode, a tvom srcu de redi: „Ovo je za tebe, a ovo za tvoju porodicu.“ Kako da dostigneš da to čuješ kad je sav tvoj život mušrički. Zaklonjen si i prognan, nisi se zasitio svijeta i njegovog sakupljanja. Zaključaj vrata srca svoga i spriječi da išta u njega uđe, a spusti u njega samo spominjanje Hakka Uzvišenog. Trenutno se pokaj za djela koja si počinio! Prekori se zbog nedostatka samoprijekorom, za ružna djela i loše ponašanje. Povedaj plač nad onim što se s tobom zbilo. Obraduj siromahe nečim iz svog imetka i ne škrtari s njim jer deš se ubrzo rastati s njim. Mu'min koji je ubjeđen u prolaznost dunjaluka i dolazak Ahireta nije nikada škrtac. Prenosi se da je Isa, a.s. rekao Iblisu: „Ko ti je najdraži od ljudi“ – odgovorio je: „Vjernik koji je škrt.“ Zatim je upitao: „A ko ti je najmrži od njih“ – „Griješnik koji je plemenit“, Zatim ga je upitao: „A zašto je to tako“ – Odgovorio je: „Zato što de škrtog vjernika njegova škrtost baciti u griješenje, a bojim se da de plemenitog griješnika njegova plemenitost izbrisati grijehe.“ Budi zauzet ovim svijetom zbog Njega. Šerijat je propisao zaradu da bi se njome čovjek pomogao u služenju Uzvišenom Hakku, a ti se osposobljavaš za griješenje onim što zaradiš. Napustio si namaz i
činjenje dobra, zekat ne daješ. Ti si u grijehu, a ne u pokornosti. Tvoje sticanje imetka de postati kao drumsko razbojništvo. Ubrzo de stidi smrt kojoj de se vjernik radovati , a kafir i munafik ražalostiti. Prenosi se da je Vjerovjesnik, sallalahu alejhi ve selleme, rekao: „Kada mu'min umre, poželjede da na ovom svijetu nije ni trenutka boravio videdi Allahove, dž.š. blagodati prema njemu.“ (Merfeun) Gdje je onaj koji je ustrajan u pokajanju, koji teži da zadobije ljubav svoga Gospodara Uzvišenoga, koji je svjestan Njegovog nadzora u svim stanjima? Gdje je onaj što se usteže od harama u svojoj osami i javno? Gdje je onaj koji obara poglede želja svoga srca i svojih očiju? Prenosi se od Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve selleme, da je rekao: „Doista i oči čine blud, a njihov blud je gledanje zabranjenoga.“ (Rivajetul, Ahmet i Taberani). Koliko li su bluda počinile oči tvoje gledajudi tudje žene i mlade djevojke. Zar nisi čuo riječi Uzvišenoga: „Reci vjernicima neka obore poglede svoje...“ (En-Nur, 30) O, ti koji si siromašan! Strpi se u svome siromaštvu jer de ovosvjetsko siromaštvo prestati. Prenosi se da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve selleme, rekao hadreti Aiši, radijallahu anhu: „Aiša, suzbij prolazni dunjaluk radi ahiretske blagodati.“ (Merfuan) Da li znaš, kakvo ti je ime među ljudima? Da li si od nesretnih ili sretnih. Poznato je da je znanje o tome kod Allaha Uzvišenog i u Njegovom predznanju. Ali, nemoj napuštati strah (havf) oslanjajudi se na ovo znanje i određenje, pa da se izigravaš sa šerijatskim granicama. Trudi se da radiš ono što ti se naređuje jer ti nemaš ništa sa svim predznanjem. To je stvar koju ne poznaješ ti niti iko drugi, jer spada u red nedokučivih (gajb) stvari. Odabranici su stavili postelje ovoga svijeta, okrenuli mu leđa i stali pred svoga voljenog Gospodara, zaokupljeni dodatnim služenjem Njemu. Od ovoga svijeta uzimaju koliko je dovoljno da se preživi, a ne da uživaju. Šta više, to čine iz nužde. Svoje namjere su usmjerili robovanju, a svoje patnje čuvaju zaštidenim od mogudih zamki i šejtanskih obmana. U svemu tome pridržavaju se zapovijedi svoga Gospodara i slijede sunnet svoga Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve selleme. Sav njihov angažman je u izvršavanju naredbi i slijeđenju Sunneta. Oni posjeduju nadahnjujudi fadilet, snagu (zuhda) neovisnosti prema stvarima. Moj Allahu, učini nas od njih i podari nam blagoslova koga si njima darovao! Amin. Mladidu, dokle god u tvome srcu obitava ljubav prema ovom svijetu nedeš ništa od stanja dobrih (salihun) doživjeti. Dokle god budeš zaveden svijetom i njima pripisivao božanstvenost nede ti se otvoriti oči srca. Nema razgovora dok ne budeš neovisan o ovom svijetu i ljudima. Trudi se i vidjet deš što drugi ne vide. Prirodni zakoni de ti se potčiniti. Kada napustiš ono što je u tvome računu dodi de ti ono čega u njemu nema. Osloniš li se na Hakka Uzvišenog i budeš li Ga poštovao tajno i javno, On de te opskrbiti odakle se i ne nadaš. Ostavi ti, dade ti On. Budi neovisan. On de te zavoljeti. Na početku je napuštanje, a na Ahiretu uzimanje. U početku svoga puta zaduži srce da napusti strasti i dunjaluk, a na Ahiretu deš sve postidi. Najprije za bogobojazne (muttekun) a zatim za odabranike (ebdall) koji u postigli pokornost Allahu, dž.š. O ti umišljeni, munafiče i mušriče. Nemoj ove robove uznemiravati onim što napuštaš, jer, njihov broj je ograničen. Nemoj tražiti njihova stanja s onim što ti je u ruci zapalo. Oni su nadrasli prirodne zakone , a ti si im potčinjen. Oni su to postigli , a ti nisi. Oni ustaju kada ti spavaš. Oni poste kada se ti iftariš. Oni se boje kad si ti siguran a sigurni su kad si ti u strahu. Oni se žrtvuju kada se ti povlačiš. Oni sve čine radi Uzvišenog Hakka, a ti radi drugoga. Oni žele Njega , a ti drugoga. Oni prepuštaju stvari Njemu, a ti ih sebi prisvajaš i protiv Njega se boriš. Oni su po Njegovoj dosudi bogati. Svoje su jezike odsjekli prema ljudima, a ti to nisi učinio. Također, oni su strpljivi u nedadama i preobratili ih u slast. Noževi sudbine im režu meso, a oni se na to ne obaziru niti bol osjedaju, a to stoga što oni vide Davaoca boli i što su Njime zadivljeni. Ljudi su mirni od njih, i oni
nikome ne nanose bol. Priča se da su odabranici (ebrar) oni koji ni koliko trun nikog ne uznemiruju. A taj trun je kao mali mravi, koje je skoro nemogude vidjeti. Oni se odnose prema Uzvišenom Hakku činedi djela pokornosti, prema ljudima su blagonakloni, a prema porodici izvršavaju obaveze. Oni su u blagostanju ovoga i onoga svijeta. Na ovom svijetu prati ih blagodat blizine (kurb), a na Ahiretu blagodat Dženneta, viđenje Uzvišenog Allaha, primicanje Njemu i slušanje Njegovih riječi i oblačenje odjedom koju On daruje. Šta ti imaš zajedničko s njima? Obaveži i pokajanje zbog grijeha i bestidnog ponašanja prema svome Gospodaru izigravanje s Njim. Teško tebi! Stid treba da je prema Allahu, a ne prema ljudima. On je postojao prije svega, a ti se ustručavaš od stvorenoga a bezobziran si prema Bespočetnom. On je Plemenit, a vi ste za prijekore. On je Bogat, a svi drugi siromašni. Njegova osobina je da druje, a osobina drugih da uskraduju davanje. Svoje potrebe vrat Njemu jer je On preči od bilo koga drugoga. Traži naputak k Njemu u odnosu prema Njegovim stvorenjima. Pridržavaj se granica Njegovog vjerozakona i sebe obaveži bogobojaznošdu. Ukoliko se predaš bogobojaznosti, to de te dovesti k Njemu i spriječiti te da si čime drugo osim Njim zauzet. Traži naputka k Njemu, traži Ga i priđi pametnima (arifima) koje je njihov razum naputio k Allahu, dž.š. pa od njih nauči šta je to pamet i njome deš spoznati i sebe i Gospodara svoga. Teško tebi! Život ti se topi, a ti o tome pojma nemaš. Dokle de trajati to protivljenje Ahiretu i prisvajanje dunjaluka?! Teško tebi! Tvoju nafaku drugi pojesti nede. Tvoje mjesto u Džennetu ili Džehennemu niko drugi nede nastaniti. Tobom vlada nemar (gaflet), a strast te čini sretnim. Sva ti je briga jelo, pilo, brak, spavanje i postizanje ovosvjetskih ciljeva. Tvoja briga je briga kafira i munafika nakon što se zasitiš halalom i haramom. Ono što treba da ti je na srcu to ti je prije svega tvoja vjera. Bijedniče, imaš li snage nad sobom?! Umre ti dijete, a ti se ponašaš kao da ti je nastupio smak svijeta. Umre ti vjera, a tebe nije briga niti plačeš nad njom. Meleki koji su tobom zaduženi, nad tobom plaču videdi koliki je gubitak u riznici vjere. Ti pameti nemaš jer da je imaš plakao bi što te vjera napušta. Ti posjeduješ kapital ali ga ne upotrebljavaš. Ovaj razum i stid su capital, a ti nisi sposoban da ga iskoristiš. Po svome znanju ne radiš, a razumom se ne koristiš. Život ti je beskoristan, poput kude bez stanara, poput blaga nepoznatog, hrane koja se ne jede. Ako ti ne znaš u šta si zapao, znam ja. Ja posjedujem ogledalo šerijata koji je vanjski vjerozakon i ogledalo božanskog znanja, koje je znanje o neviđenom. Probudi se iz sna nemarnosti i okupaj svoje lice vodom budnosti i pogledaj se, jesi li mu'min ili kafir? Mu'min ili munafik, muvehid ili mušrik? Uobraženik ili skriveni rob, onaj koji prihvata odredbu ili je osporavaš, zadovoljan ili razočaran. Uzvišenog Hakka nije briga da li si ti zadovoljan ili razočaran. Šteta toga ili korist se tebi vradaju. Neka je slavljen Plemeniti, Blagi i Onaj što nagrađuje. Sve je uslovljeno Njegovom blagošdu i darivanjima. Ne bude li On blag prema nama, propast demo. Kada bismo svi prihvatili stvarnu protuvrijednost svojih djela, svi bismo propali. Mladidu! Svojim ibadetom prigovaraš Allahu, dž.š. i pored tvoje rasijanosti, umišljenosti i dvoličnosti, a istovremeno tražedi da ti On počast ukaže, želiš da se priključiš dobrima (salihun) sa svojim neredom. Nemaš ti ni pojma o Njima, a zagovaraš da ih poznaješ. O ti što si udaljen, prevrtljivče, ti koji si izišao iz kruga iskrenih muvehhida svoga ummeta. Teško tebi! Imaš li koga da plače s tobom? Sjedi u svojoj muci i obuci odijelo odabranih, dok neko od njih ne dođe i sjedne pored tebe. Ti si zaklonjen, a toga ni svjestan nisi. Jedan od dobrih (salihun) je rekao: „Teško zaklonjenima koji nisu svjesni da su zaklonjeni.“ Teško tebi, kakvo je tvoje srce? Šta shvataš? Kome deš se požaliti? Od koga deš pomod zatražiti? S kim deš raspraviti kada zapadneš u poteškode, u koga deš imati povjerenje? Pričaj mi! Meni je poznata tvoja neiskrenost i licemjerje. Ti i ljudi ste kod mene kao brbljivci. Iskrenog među vama ja poznajem i ja ga služim. Ako želi da me odnese na pijacu da me proda ili me nekome pripiše, neka to učini. Želi li da uzme moju odjedu i ono što mi je u ruci ili da mi sada zapovjeda do iznemoglosti, neka to učini. Ti nemaš iskrenosti, niti tevhida niti imana. Šta da radim sa tobom? Da začepim s tobom otvor. Ti si drvena olupina i nizašta nisi do li za vatru.
Ljudi! Ovaj svijet ide, građevine su prolazne. Ahiret vam je blizu. Vi se ne brinete za njega nego za ovaj svijet i njegovo sabiranje. Vi ste neprijatelji Allahovih blagodati. Ako vas kakvo zlo stigne to javno iznosite, a ako vam se kakvo dobro nađe, vi ga skrivate. Skrivate li Allahove blagodati i ne budete li Mu zahvalni sa njima On de ih didi sa vas. Prenosi se od Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve slleme, da je rekao: „Kada Allah obdari Svoga roba jednom blagodati On voli da se to na robu vidi.“ (Revahul Tirmizi). Odabranici su uzeli jedno blago, izbacili su sve iz svoga srca i u njemu nastanili nešto čemu nema primjera. Očistili su svoja bogosluženja od uobraženosti, dvoličnosti, i častoljublja. Ostvarili su svoje robovanje svome Gospodaru Uzvišenom. Vi ste, međutim, robovi svijeta, robovi oholosti i licemjerja, robovi ljudi i strasti, užitaka i hvala. Među vama nema onih koji su ostvarili svoje robovanje osim onih kojima to želi Uzvišeni Allah. To su rijetki pojednici. Jedni se, dakle, klanjaju dunjaluku, vole njegovo spominjanje i boje se njegovog nestanka. Drugi se, pak, klanjaju ljudima, boje ih se i za njima čeznu. Neki se, pak, klanjaju Džennetu, nadaju se njegovoim slastima ne želedi njegovog Stvoritelja. Neki se klanjaju Vatri, boje je se, a ne boje se njenog Stvoritelja. Šta je svijet, šta Džennet, a šta Vatra? Ko je još sem njih ostao? „A naređeno im je da se samo Allahu klanjaju, da Mu iskreno kao pravovjerni vjeru ispovjedaju.“ (ElBejjine, 5) Oni koji su Ga spoznali i koji Ga znaju samo se Njemu klanjaju. Oni daju obožavanju i robovanju njihovo pravo. Oni Mu robuju izvršavajudi zapovjedi voledi Ga a ne na drugi način. Jedino ih On pomaže, i niko drugi, te su napustili sve osim Njega. Vi ste likovi bez duha. Vi ste vanjština (zahir), a ovi odabranici su suština (batin). Vi ste izrazi, a oni značenja, vi ste pojava, a oni tajna. Oni su pratioci vjerovjesnika s njihove desne i lijeve strane, ispred i iza njih. Ostatak vjerovjesničke hrane i pida pripada njima. Oni poznaju vjerovjesničke znanosti, te je i ispravno njihovo nasljeđivanje od ovih. Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve selleme, kaže: „Učenjaci su nasljednici vjerovjesnika.“ (Revahul Davud i Tirmizi) Ako rade po vjerovjesničkim znanjima, bide njihovi zastupnici, nasljednici i zamjenici. Teško tebi! Nemoj mi dolaziti samo sa velikim znanjem. Kao što zagovaranje nečega ne koristi bez jasne potvrde, tako isto ni znanje ne koristi bez djela. Prenosi se da je Vjerovjesnik, sallalahu alejhi ve selleme, rekao: „Znanje se obrada djelu, da mu ono odgovori, u protivnom (znanje) odlazi.“ Odlazi njegov blagoslov, a ostaje ono što se teoretski savladalo. Ostaje kora, a jezgra odlazi. O vi koji ste napustili rad po znaju, jedan od vas vješto pravi stihove svojim izrazima i rječitošdu, a ne posjeduje ni djelo niti iskrenost. Da ti je srce odgojeno i tvoji bi se organi vaspitali jer je ono vlasnik organa. Kada je vladar odgojen odgojeni su i podanici. Znanje je ljuštura, a djelo je jezgra. Treba da se čuva ljuštura da bi se sačuvala jezgra, a jezgra se čuva da bi se iz nje iscijedilo ulje. Ako, pak, u ljušturi nema jezgre šta deš sa njom? Ako u jezgri nema ulja šta deš s njom. Znanje je nestalo, jer kada nestane djela, nestane i znanja. Šta ti koristi da ga napamet učiš i studiraš bez djela? O učenjače, želiš li dobro ovoga i bududeg svijeta radi o svome znanju i po znanju odabranih ljudi. O bogatašu, želiš li dobro i ovoga i bududeg svijeta, obraduj siromahe s nečim od svog imetka. Od Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve selleme, se prenosi da je rekao: „ Ljudi su Allahova zajednica, i najmiliji Uzvišenom Allahu je onaj koji je najkorisniji toj zajednici.“ (Merfuan).
Neka je slavljen Onaj koji je dao da jedni budu potrebni drugima. On je u tome dao mudrost. Ti bogatašu! Bježiš od mene da od tebe ne uzmem. Prispjede mi dobro od Uzvišenog Allaha i On de me učiniti neovisnim o vama, a vas potrebnim za mnom. Kada bi Ibrahim, a.s., vidio da kod siromaha ponestaje strpljivosti, rekao bi: „Moj Allahu, proširi nam dobro ovoga svijeta i učini nas neovisnim o njemu. Nemoj da ga digneš sa nas pa da za njim čeznemo i da u traganju propadnemo. Moj Allahu, obaspi nas blagošdu u Svojoj dosudi i odredbi.“ Sa Ismullahom Milosnim Samilosnim, - počinjem! O ljubavi u ime Allaha, dž.š. Rekao je, neka je Allah zadovoljan sa njim ( Sejjid Abdul Kadir – Gejlani, k.s.), u tekiji 9. džumadel-ula, 545.godine, h: Prenosi se od Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve selleme: „Došao mu je neki čovjek i reče: „Zaista te ja volim u ime Uzvišenog Allaha.“ On mu odgovori: „Uzmi iskušenja kao košulju, uzmi siromaštvo kao košulju.“ (Merfuan)
Pošto ti hodeš da se očistiš mojim svojstvima, očisti se sa mnom, jer uslov ljubavi je odanost. Kada je Ebu Bekr es – Siddik, radijallahu anhu potvrdio svoju iskrenost u ljubavi prema Poslaniku, sallallahu alejhi ve selleme da mu je na raspolaganje sav svoj imetak, očistio se njegovim svojstvima i pridružio mu se u siromaštvu da bi se navikao sa teškočama. Slagao se sa njim i po vanjštini i po nutrini, tajno i javno. A ti lažove, tvrdiš da voliš dobre robove a skrivaš od njih svoje dinare i dihreme i želiš da si im blizu i da se s njima družiš. Budi razuman. Ta ljubav je lažna. Onaj koji voli ne krije ništa od svoga voljenog i slijedi ga u svemu. Siromaštvo je stalno pratilo Vjerovjesika, sallallahu alejhi ve selleme inije se odvajalo od njega. Zato je rekao: „Siromaštvo ide brže onome ko me voli nego li što voda teče svome ušdu.“ (Revahul Ahmed) Hadreti Aiša, radijallahu anha, kaže: „Ovaj svijet nam je uvijek bio veliki navaljani grumen i težak svo vrijeme dok je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, bio među nama, a kada je preselio, ovaj svijet nam je dolazio u izobilju. Dakle, uslov ljubavi spram Poslanika, sallallahu alejhi ve selleme, je siromaštvo, a uslov ljubavi spram Uzvišenog Allaha su iskušenja.“ Prenosi se da je jedan odabranik rekao: „Iskušenje je usko povezano sa iskrenom ljubavlju, da neko ne bi uz laž, licemjerstvo i samoisticanje tvrdio da posjeduje ljubav prema Uzvišenom Allahu.“ Prođi se svojih tvrdnji i laži, nemoj stavljati glavu u opasnost. Ako si došao, onda budi iskren, u protivnom nemojnas slijediti. Nemoj se oholiti nad snalažljivim trgovocem jer on nede lažne robe primiti od tebe nego de te osramotiti. Nemoj se okretati zmijama i zvijerima jer de te uništiti. Ako si Hava onda priđi zmiji, ako posjeduješ snagu priđi zvijeri. Put Uzvišenog Hakka traži iskrenost i tttraži svjetlo spoznaje Njega. Sunce spoznaje izlazi u srcima iskrenih robova i ne zalazi ni nodu ni danju. Mladidu, kloni se licemjerja koji zaslužuje prezir Uzvišenog Allaha. Budi razuman i nemoj se večini današnjeg svijeta približavati, jer oni su vukovi u
odijelima. Uzmi ogledalo razmišljanja i pogledaj u njega, i moli Uzvišenog Allaha da ti da da vidiš i sebe i njih. Ja sam duboko razmišljao o stvorenjima i o Stvoritelju i zapazio sam da je zlo od stvorenja a dobro od Stvoritelja. Moj Allahu sačuvaj nas od njihovih zala, i obaspi nas Svojom dobrotom i ovoga i bududeg svijeta. Ja vas ne želim radi sebe nego radi vas samih. Vaša du užeta usukati. Ono što uzmem od vas to je vama a ne meni. Ja sam, što se mene tiče, neovisan o onome što od vas uzimam. Ja posjedujem samo zaradu ili pouzdanje u Allaha Uzvišenoga. Ja ne očekujem ono što mi se donosi kao što bi očekivao umišljeni licemjer koji se u vas uzda zaboravljajudi svoga Uzvišenoga Gospodara. Ja sam kamen kušnje za stanovnike Zemlje, pa budite razumni i nemojte se oholiti prema meni, jer ja poznajem među vama ko su dobri a ko loši, i to po uputi Uzvišenog Allaha što me je učinio sposobnim za to. Ako želiš spasa, budi nakovanj moga čekida da iskujem mozak tvoga nefsa, strasti i dudi, zatim tvoga šejtana, neprijatelja i loših drugova tvojih. Tražite pomod od Uzvišenog Gospodara protiv ovih neprijatelja. Pomognut de biti onaj ko se strpi nad njima, a prepušten sumnjama bide onaj ko im se prepusti. Neugodnosti su brojne, a Onaj kok ih spušta je Jedan. Bolesti su raličite a Jedan je liječnik. O bolesnici duša, prepustite svoje duše liječniku i nemojte Ga koriti za ono što učini sa vama, jer vam je On bolji prijatelj od vas samih sebi! Zašutite pred Njim i nemojte Mu se suprostavljati i imadete sva dobra ovoga i bududeg svijeta. Odabranici su u apsolutnoj šutnji, potpunoj tišini i zapanjenosti. Kada im se to stanje upotpuni, On im dadne da govore kao što de stvari govoriti na Sudnjem danu. Oni mogu govoriti samo kada im se omogudi da govore, ne uzimaju sve dok im se ne dadne niti pružaju ruku dok im se ne pruži. Njihova srca su se poistvjetila sa srcima meleka, za koje Uzvišeni Allah kaže: „Oni se onome što Allah zapovjedi ne opiru i izvršavaju ono što im se naredi!“ (El-Tahrim, 6) Pridružuju se melekima i nadmašuju ih u stepenu. Nadmašuju ih u spoznaji Uzvišenog Allaha i znanja o Njemu. Meleki su njihovi učenici i sljedbenici i od njih uče bududi su srca tih odabranika mjesta na kojima se neizmjerno uljeva mudrost. Srca su im zaštidena od svih bolesti. Mogu bolesti dodi u njihove organe, tijela i nefsove, ali ne i u njihova srca. Želiš li postidi njihove stupnjeve, potrudi se da ostvariš islam, zatim, da napustiš grijehe javne i tajne, zatim, očisti pobožnost, zatim se ustegni od dopuštenog i dozvoljenog uzimanja od svijeta, zatim se zadovolji sa dodijeljenim blagodatima od Uzvišenog Allaha, zatim postani neovisan i o tim blagodatima i zadovolji se Njegovom blizinom. Ako ti bude ispravno zadovoljstvo s Njegovom blizinom On de te obasuti neizmjernim blagodatima i otvoriti ti kapije Svojih odaja; vrata Svoje blagsoti, milosti i izobilja. Ovosvjetske blagodati de ti najprije uskratiti, a zatim ih do kraja pružiti. Oni koji ovo postignu su rijetki pojednici među evlijama i iskreno predanim robovima, jer On zna za njihovu bogobojaznost i ništa ih ne može odvratiti od Njega. Vedini takvih ovaj svijet je uzet jer oni vole da su prepušteni Njemu, da kod Njega ulaze i da od Njega traže. Kada bi im dao ovaj sviejt možda bi ih on zapriječio da samo Njemu služe, možda bi se zadržali na njemu. Ovoje najčešdi slučaj, a to kod njih su izuzeci, a izuzeci ne podliježu pravilu. I pored brojnih dobara ovoga svijeta koja su ponuđena vašem Vjerovjesnku, sallallahu alejhi ve selleme, on se nije njima zauzimao služedi Mu. Nije se osvrtao na ono što mu je dodijeljeno i pored savršenstva pobožnosti i neovisnosti. Ponuđeni su mu ključevi zemaljskih riznica, i on ih je odbio rekavši: „Moj Gospodaru, poživi me skromnog, usmrti me skromnog i proživi me sa skromnima.“ (Revahul Tirmizi). Njegovo odricanje je dobro djelo, i da nije tako, niko se ne bi mogao ustegnuti od dodijeljenog u iz ovoga sviejta. Vjernik je osobođen tereta pohlepe i svoj dio ne kupuje niti ga požuruje. Svvojim srcem je ravnodušan prema stvarima svojim unutarnjim bidem se okrenuo od njih i zauzet je samo s onim što mu se naređuje. Zna da ga njegov dio neče mimoidi. Ostavio je dijelove koji mu pripadaju da jure za njim, da su mu ponizni i da ga mole da ih primi. Mladidu, potrebno ti je vjerovanje da te se izvede na put Uzvišenog Hakka, a takođe i čvrsto ubjeđenje da te ustabili na njemu. Na početku, za napredovanje na ovom putu potrebna ti je novčarka (torba) a na samom kraju vjerovanje, s izuzetkom puta u Mekku. Neki kažu da za put u Mekku treba najprije vjerovanje pa onda novčana torba. Ovaj put na koji sam ukazao iziskuje torbu pa vjerovanje, od početka do kraja. Prenosi se za Sufjana es – Sevrija, radijallahu anhu, da je na početku svoga traganja za znanjem imao za pojasom kesu i u njoj 500 dinara koje je dijelio i koristio za potrebe obrazovanja. Govorio bi tapšudi je:
„Da nije tebe sa nama bi se brisali“ Kada je postigao znanje i spoznao Uzvišenog Hakka, ono što mu je preostalo podijelio je siromasima u jednom danu i rekao: „Kada bi nebo bilo od gvožđa ne bi kiša pala, kada bi zemlja bila sama stijena ne bi biljem obrasla, a ako bih se brinuo za opskrbom da je tražim, bio bih nevjernik.“ Trebaš se truditi da stičeš i da se vezuješ za neposredne uzroke na Uzročnika. Vjerovjesnici su, Allah im se smilovao, u početku svoje misije zarađivali, dobijali platu i vezivali se za neposredne uzročnike, dok su se na koncu na Allaha oslanjali, sastavljajudi od početka do kraja sticanje (kesb) i oslanjanje (tevekkul), vjerozakon (šerijat) i njegou bit (hakikkat). O nesretniče, ne puštaj iz Ruke privređivanje oslanjajudi se na ono što je u rukama ljudi jer deš početi prosjačiti od njih i zanijekati blagodati odredbi i izazvati srdžbu Uzvišenog Allaha koji de te udaljiti od Sebe. Napuštanje sticanja i prosjačenje od ljudi je kazna Uzvišenog Allaha za čovjeka. Kada je Sulejman, a.s., carstvo prekinuto On ga je stavio na razne muke među kojima je i prošenje od ljudi. U danima vladavine je zarađivao i od toga se izdržavao, a kada mu je Uzvišeni učinio tjeskobnim život i izbacio ga iz carstva, otežao mu je puteve opskrbe da je i od ljudi morao prositi. Razlog toga je to, što se žena u njegovoj kudi klanjala kumiru četrdeset dana, pa je ostao u teškodama, dan za dan, punih četrdeset dana. Odabranici nemaju radosti u svojoj tuzi, niti bijede u mukama, niti veselosti u očima, niti utjehe u nesreči sve dok ne sretnu svoga Gospodara Uzvišenoga. A njihov susret s Njim je na dva načina; svojim srcima i tajnama na ovom svijetu, što je rijetkost, i susret na Ahiretu, kada de Ga vidjeti i kada de im dodi blagostanje i radost, dok ih prije toga prate neugodnosti. Nakon ovoga govora rekao je o nefsu slijedede: „Mladidu, uskrati mu strasti i slasti i nahrani ga čistom hranom koja nede biti haram. Čisto je ono što je halal a nečisto što je haram. Hrani ga halalom sve dok ne prestane biti razuzdan, uobražen i ružnog ponašanja. Moj Allahu, upoznaj nas sa Tobom sve dok Te ne spoznamo. Amin. Sa Ismullahom Milosnim Samilosnim, - počinjem! O zabrani laži Rekao je, neka je Allah zadovoljan sa njim ( Sejjid Abdul Kadir – Gejlani, k.s.), u petak ujutro, u medresi 07.džumadel-ula 545, h.: Budi pametan i nemoj da lažeš. Govoriš da se bojiš Uzvišenog Allaha, a, u stvari, bojiš se drugoga. Ne boj se ni džina, ni čovjeka ni meleka, niti se boj kakve životinje bilo da ona pušta glas ili ne. Ne boj se ovosvjetske kazne, ne boj se ni ahiretske kazne, nego se boj Onoga koji kaznom kažnjava. Pametan se ne boji bilo kakvog prijekora kad je na putu Allaha Uzvšenog jer je gluh da sluša nekoga drugog osim Njega. Sva su stvorenja kod njega nemočna, bolesna i siromašna. Ovakvi i njima slični su pravi učenjaci kojima koristi njihovo znanje. Poznavaoci šerijata i islamskih istina su liječnici za vjeru koji popravljaju njenu razbijenost. O ti razbijene vjere, priđi im da ti otklone razbijenost. Onaj ko je dao bolest On je dao i lijek i On bolje zna za dobrobit od svakog drugog. Nemoj optuživati svog Uzvišenog Gospodara za ono što radi jer ti tvoj nefs govori da s eneko drugi optužuje i kori. Reci mu da je dar za onoga ko je pokoran a štap za onoga ko je neposlušan. Kad Uzvišeni Allah hode dobro svome robu. On ga odbije, pa ako se strpi On ga uzdigne, uljepša, daruje i zadovolji mu potrebe. Moj Allahu, molimo Te za bliskost Tebi bez da nas staviš na muke. Budi blag prema nama u Svojoj dosudi i odredbi. Sačuvaj nas zla zlikovaca i intriga griješnika. Sačuvaj nas kako Ti hodeš i na način kako Ti odlučiš. Molimo Te za oprost i zdravlje u vjeri, na ovom svijetu i Ahiretu. Molimo Te za pomod u dobrim djelima i iskrenost u svemu što radimo! Amin. Neki čovjek došao kod Ebu Jezida el-Bistamija, pa se počeo obazirati desno i lijevo. Ebu Jezid ga upita: „Šta ti je?“ Reče: „Tražim čisto mjesto da klanjam na njemu.“ On mu na to uzvrati:“Očisti svoje srce
pa onda klanjaj gdje hočeš“ Samo iskreno predani znaju šta je samoisticanje jer su bili u njemu i od njega se očistili. To je prepreka na putu odabrane skupine i oni moraju da je zapaze. Samoisticanje, samoljublje i licemjerstvo su šejtanska koplja koja on baca u srca. Primite od vjeroučitelja i naučite od njih kako se ide na putu koji vodi Uzvišenom Hakku, jer je to put koga su oni ved prošli. Upitajte ih za nedostatke nefsova, strasti i naravi jer su oni veš oprobali njihove nedostatke, spoznali su njihove zablude i ludosti i u tome su proveli jedno izvjesno vrijeme. Koliko li vas je ved nadvladanih a ovi su ih ved savladali i njima zavaldali. Nemoj se uznositi time što te je šejtan napuhao i nemoj potcjenjivati nefsanska koplja jer de te on svojim kopljem oboriti, jer ti šejtan može nauditi jedino preko nefsa. Džinski šejtani ti ne mogu nauditi bez šejtana među ljudima, a to su nefs i loše društvo. Traži pomod i podrške od Uzvišenog Allaha nad ovim neprijateljima i On de te pomodi. Pa kad Njega sretneš, vidiš što je u Njegovu posjedu i budeš sretan s Njim, vrati se onda od Njega svojoj porodici i svijetu i povedi ih Njemu. Reci im: „Dođite mi zajedno sa svom svojom porodicom.“ Kada je Jusuf, a.s. pridobio vladara i dobio vlast rekao je svojoj bradi: „I svu čeljad svoju mi dovedite (Jusuf, 93) Nesrednik je onaj kome je Uzvišeni Hakk uskratio, i čiji ga je ovaj i bududi svijet odvojio od Njegove blizine. U jednoj od objava Uzvišeni Allah je rekao: „Sine Ademov, ako te Ja mimoiđem, sve si izgubio.“ Kako da te ne mimoiđe Uzvišeni Hakk, a ti si se okrenuo od Njega i Njegovih vjernih robova. Ti ih uznemiravaš svojim riječima i djelima. Okrenut si od njih i svojim vanjštinom i nutrinom. Od Vjerovjesnika, sallallahu alejshi ve selleme, se prenosi da je rekao: „Uznemiravanje vjernika krupnije je kod Allaha od rušenja Ka'be i Bejti ma'mura za petnaest puta.“ (Revahul, Muslim, Nisai, Tirmizi) Poslušaj, teško li tebi koji uznemiruješ siromahe Uzvišenog Allaha, a oni su dobri Njegovi vjernici, koji Ga poznaju i samo u Njega se uzdaju. Teško tebi, ubrzo deš biti mrtav, i položen iz kude iznešen, a imetak tvoj kojim si se ponosio bide razgrabljen a tebi niti de korisititi niti biti vraden. Sa Imenom Milostivog Samilosnog Allaha, - počinjem! O adabima druženja Obaveza (murida) je da se lijepo druži sa svojom bradom, da bude nasmijana lica, bez namrgođenosti, da im se ne suprotstavlja u onome što žele od njega pod uslovom da u tome nema kršenja šerijata i prelaska njegovih granica, te činjenja grijeha, ved da to bude u okviru onoga što dozvoljava šerijat i što Gospodar dozvoljava, da ne bude iz rijaluka niti iz usiljenosti. Treba da bude stalno na pomodi bradi pod uslovima koje smo spomenuli, te da podnosi od njih ono u čemu mu se suprotstavljaju, da bude strpljiv na njihovim uznemiravanjima bez prezira prema njima. Ne smije ni prema kome od njih pokazati neprijateljstvo, mržnju i spletke, ne smije ih gibetiti kada su odsutni, niti činiti kakvo zlo kada su prisutni, ved treba da govori svako dobro o svome bratu kada je odsutan i da pokriva njegove mahane onoliko koliko je u mogudnosti. Ako se on (murid) razboli i niko ga ne obiđe od njegove brade, on de za njih tažiti opravdanje, a kada se nakon toga neko od njih razboli, nede mu uzvratiti istom mjerom ved de ga obidi i spajati veze sa onim ko sa njih prekida, davati onome ko njemu ne daje, opraštati onome ko njemu nepravdu čini.
Ako se neko od njih ružno ponese prema njemu, on de za njega kod sebe tražiti opravdanje i usmjeride,tražiti prekoravanje samog sebe. Ne smije vidjeti da je ono što on posjeduje (od imetka) zabranjeno njegovoj bradi, niti smije raspolagati njihovim posjedom bez njihovog izuna. Ne smije zaboraviti suzdržavanje u svim svojim kretnjama i mirovanjima, a ako neko od njegove brade bude slobodan u nečemu od njegovog imetka, on to treba dočekati radostan, obveseljen, sa sredom i radošdu, grledi ga radi te blagodati, jer je on slobodan sa njim i što je svoju potrebu iskazao njemu. Ne treba posuđivati ni od koga ništa ako je u mogudnosti. Ako neko nešto posudi od njega ne treba mu to tražiti dok ne bude u mogudnosti, jer taj ne bi od njega posuđivao da mu nije bila nužda. Ne dostoji viteštvu da se traži ono što se posudilo, kao što u šerijatu nije lijepo da se traži nazad ono što se poklonilo. Ako nije u mogudnosti da ne traži dug, on treba da mu ponovo pozajmi čim to bude u mogudnosti i da to ne odgađa niti jedan dan, jer ne doliči njegovom halu da se sa svojim imetkom odvaja od ostalih ljudi. On ne treba da bude u zarobljenbištvu neke stvari niti da posjeduje bilo šta, pošto onaj koji posjeduje nešto, ta stvar posjeduje njega. To je stoga što je čovjek rob onoga ko drži njegove ''povodce'' tako da on treba da smatra da sve stvari koie su kod njega pripadaju Allahu, azze ve dželle, a da su on i ostali ljudi robovi Allaha, azze ve dželle, i da su svo podjednaki u Njegovom, azze ve dželle, vlasništvu. A ono šo se nalazi u rukama drugih, on to treba upotrebljavati u skladu šerijatskihpropisa, opreznosti i čuvanja granica, da ne bi dopao u otpadničku skupinu onih koji sve dozvoljavaju. Za njega (za murida) je obaveza da, ako ga zapadne kakva muka i potreba, svoj hal sakrije od svoje brade koliko god je u mogudnosti, da ne bi njihova srca radi njega postala zaokupljena i da ih ne bi sobom opteretio. Također, ako ga zapadne nekakva briga ili tuga, to nede pokazivati pred svojom bradom, niti de im prigovarati to što su oni u sredi i radosti, rahatluku i užitku života. Kada vidi da su njihova brada odbacila brigu i tugu i da pokazuju sredu i radost, on de ih potpomodi u zahiru ispoljavajudi radost i veselje, a kride od njih ono što je u njemu od belaja, tuge i brige, tako da ih nede suočavati sa onim što oni ne vole, niti de se razlikovati od njih u bilo čemu od toga. Obaveza za njega u adabu lijepog druženja je da, kada osjeti odbojnost prema nečemu, da govori sa lijepim ahlakom i da usmjeri svoje srce prema njemu, da bi nestalo te odbojnosti. Obaveza mu je da u druženju svakog prihvati onakvog kakav jeste i da ga ne optereduje preko njegovih granica i mogudnosti, ved je bolje da se on njemu prilagodi, osim ako to ne traži kršenje šerijata jer je rekao Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem: ''Nama, skupini vjerovjesnika, je naređeno da govorimo ljudima prema stepenu njihovog razumijevanja'' Obaveza mu je da se sa onima koji su ispod njega druzi sa samilošdu, sa onima koji su iznad njega sa dostojanstvenim poštovanjem, a sa onima koji su kao on sa davanjem prednosti, počašdu i dobročinstvom. Sa Imenom Milostivog Samilosnog Allaha, - počinjem! O suprostavljanu svome nefsu (duši) Rekao je, neka je Allah zadovoljan sa njim (Sejjid Abdul Kadir – Gejlani, k.s.), u tekiji izjutra, 11.redžeba, 545 h. godine: Mladidu! Želiš li sebi spasa onda suprostavljaj se svojoj duši (nefs) kroz prihvatanje odredbi Uzvišenog Hakka. Služi se s nefsom u pokornosti Njemu a suprostavljaj joj se u griješenju prema Njemu. Tvoja duša (nefs) je zastor koji te sprečava da spoznaš stvorenja, a stvorenja su zastor koji te sprečava da
spoznaš Stvoritelja Uzvišenog. Dokle god budeš okrenut sebi nedeš upoznati stvorenja. Dokle god budeš sa stvorenjima nedeš spoznati Uzvišenog Hakka. Dokle god si s ovim svijetom nedeš upoznati bududi, a dokle god si s Ahiretom, nedeš spoznati Gospodara Ahireta. Vladar i rob s ne mogu poistovjetiti kao što se ne mogu spojiti ovaj i bududi svijet. Tako isto, nespojivi su Stvorittelj i stvoreno. Duša (nefs) je sklona zlu i to je njena narav. Koliko li je sve naredbi potrebno, koje dolaze od srca da se ona pokori. Suprostavljaj joj se takvoj u svim stanjima i nemoj joj primati kao izgovor riječi Uzvišenog: „Pa joj je put dobra i zla shvatljivim učinio.“ (Eš-Šems, 8) Njeno obuzdavanje je u suprostavljanju, pa kada se upokori i umrtvi, bude smirena uz srce. Zatim, srce uz tajnu a na koncu i tajna se smiri uz Uzvišenog Hakka. Tada prvo pide dolazi od Hakka, jer si upotpunio njenu pokornost, tada deš u srcu biti pozvan: „Ne ubijajte svoje nefsove! Allah je, zaista, prema vama milostiv.“ (En-nisa, 29) Uistinu de ovakve riječi dodi od strane Uzvišenog Hakka nakon što je očistiš od svojih prljavština u nakon što se njena zloda istopi. Učini svoje srce mjestom sa spominjanjem Uzvišenog Hakka i s djelima pokornosti. Ne budeš li ovo radio onda ne maštaj o približavanju sa prljavštinom i zlom. Kako duši (nefsu) može dodi blizina Vladara kada nije očišdena od prljavštine? Uskrati joj njenu nadu i bide ti pokorna gdje god je usmjeriš. Savjetuj je porukama Poslanika, sallallahu alejhi ve selleme, koji kaže: „Kada ustaneš izjutra, nemoj svojoj duši govoriti o tome kako deš omrknuti, a kada omrkneš ne govori joj o tome kako deš osvanuti, jer ne znaš ni kako ti je sutra ime.“ (Revahul-Buhari) Snaga tvoje nade i tvoje pohlepe učinila su da je izgubiš, a ti si joj od svih trebao biti najbrižljiviji, pa kako da je drugi paze i čuvaju? Trudi se da joj uskratiš nadu, umanjiš hlepnju, da se sjedaš smrti i da si svjestan prisutnosti Uzvišenog Hakka. Izliječit deš se dahovima iskrenih robova, njihovim riječima i spominjanjem Allaha danju i nodu da bi se očistio od prljavštine. Reci svojoj duši: „Tebi pripada ono što si stekla i dobideš prema onome što si zaradila. Niko za te nede ništa učiniti niti de ti od svoga djla dati. Zato je neophodno da radiš i da se trudiš. Prijatelj ti je onaj ko te osvješduje, a neprijatelj onaj ko te čini uobraženim.“ Ja vidim da si ti sa stvorenjima a ne sa Stvoriteljem Uzvišenim. Udovoljavaš duši i svijetu, a zaspostavljaš pravo Uzvišenog Hakka. Drugima zahvaljuješ na Njegovim blagodatima. Ko ti je drugi dao sve te blagodati koje posjeduješ da bi njemu zahvaljivao i da bi se njemu klanjao. Ako si svjestan da su blagodati koje posjeduješ od Uzvišenog Hakka, pa zašto Mu nisi zahvalan. Ako si svjestan da te je On stvorio pa gdje su tvoja djela pobožnosti u izvršavanju naređenog i izbjegavanju zabranjenog te strpljivost na Njegovim iskušenjima? Bori se protiv poriva duše da bi uputu dobio. Uzvišeni Allah kaže: „One koje se radi Nas bore, Mi demo sigurno putevima koji Nama vode uputiti.“(El-Ankebat, 69) Takođe je rakao: „O vjernici, ako Allaha pomognete i On de vama pomodi i korake vaše učvrstiti.“ (Muhammed, 7) Ne ugađaj duši i ne budi joj pokoran pa deš nadi spasa. Nemoj da joj se smiješ u lice i na svaki hiljaditi zahtjev udovolji joj jedan sve dok se ne izvježba, smiri i zadovolji. Bude li od tebe tražila strasti i uživanje odgodi joj to i reci joj, obedanje ti je u Džennetu. Učini je strpljivom na podnošenju uskradivanja dok joj ne dođe dar. Ako si je učinio strpljivom i ona postala čvrsta, Uzvišeni Allah je sa tobom, jer on kaže: „Zaista je Allah sa strpljivima,“ (El-Bekare, 153)
Ne prihvataj njene savjete jer ona jedino na zlo navodi. Ako joj odgovoriš, iznevjeri je jer je u tome njeno dobro. O, ti koji tvrdiš da prihvataš volju Uzvišenog Hakka, a udovoljavaš svojoj duši (nefs), lažeš u svojoj tvrdnji. Duša (nefs) i Hakk su nespojivi. Ovaj i bududi svijet su nesastavljivi. Onaj ko ostane sa svojom dušom, mimoidi de ga stajanje sa Uzvišenim Hakkom. Ko ostane uz dunjaluk, mašide ga stajanje sa Ahiretom. Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve selleme, je rekao: „Ko zavoli dunjaluk naškodit de svome Ahiretu, a ko zavoli Ahiret naškodit de svome dunjaluku.“(Revahul-Ahmed i Taberani) Strpi se, pa kada ti se strpljivost upotpuni, upotpunide ti se i zadovoljstvo (rida). Dodi se ti išdeznude (fena( pa de ti sve postati lijepo. Sve de ti se pretvoriti u zahvalu, daljine de se pretvoriti u blizinu, širk u tevhid, pa od ljudi nedeš vidjeti ni štetu ni korist. Nedeš vidjeti suprotnosti nego de se sva vrata i sve strane ujediniti i vidjet deš samo jednu stranu. To je stanje koje brojni ljudi ne mogu pojmiti. Ono je za rijetke pojedince, na svakih hiljadu, hiljada...do kraja daha, dolazi po jedan takav. Mladidu! Trudi se da umreš tu, pred Uzvišenim Hakkom. Potrudi se da ti duša (nefs) umre prije nego duh (ruh) napusti tvoje tijelo. Usmrduj dušu strpljivošdu i uskradivanjem jer deš ubrzo vidjeti pozitivne posljedice toga. Tvoja strpljivost ima kraja, nagrada za nju je beskrajna. Ja sam se strpio i posljedice toga lijepim doživio. Umro sam, pa me je On oživio, pa usmrtio. Zatim sam nestao pa me je povratio iz mog išdeznuda. Nestajao sam i nestajao pred Njim. Svoju sam dušu (nefs) učinio da napusti svoj izbor i volju dok nisam dobio. Sudbina me vodila, čežnja pomagala, djelo me pokretalo, ljubomora čuvala, volja mi se pokorila a predodređenje me preticalo i Allah (dž.š) me uzdigao. Teško tebi! Bježiš od mene a ja sam te podučio da čuvaš svoju dušu (nefs). Tvoje mjesto je uz mene, inače de propasti. O, neznalico, učini hadždž prema meni pa onda prema Ka'bi. Ja sam ulaz Ka'be. Dođi da te podučim kako da obaviš hadždž. Poučit du te djelima sa kojima deš se obračati Gospodaru Ka'be. Vidjet dete kada se prašina slegne. Sjedite i učvrstite se od mene jer sam ja dobio snagu od Uzvišenog Allaha. Odabrana skupina vam naređuje što vam je naređeno odvrada vas od onoga što vam je zabranjeno. Allah je njima prepustio da vas savjetuje i oni u tome izvršavaju amanet. Radite u kudi mudrosti da biste došli u kudu određenja. Ovaj svijet je mudrost, a bududi određenje. Mudrosti trebaju sredstva, alat i uzroci, dok određenju to nije potrebno. To je Uzvišeni Hakk tako psotavio da bi napravio razliku između kude određenja i kude mudrosti. Na Ahiretu se događaju stvari bez uzroka. Na njemu de vaši tjelesni organi govoriti i svjedočiti kakve ste grijehe prema Uzvišenom Hakku činili. Na Sudnjem danu de se dignuti prekrivač i obznaniti se nedjela, bilo da to hodete ili odbijete. Ni jedan čovjek nede udi u vatru nego hladnoga srca nosedi dokaze protiv sebe. Čitajte knjige svojih djela jezicima vaših misli, a zatim se pokajte od zlih djela i budite zahvalni na blagodatima. Usmjerite pažnju na knjige grijeha i na njihovim stranicama ispisujte pokajanje. Mladidu! Pokajao si se preko mene i došao u moje društvo. Ako ne primaš ono što ti kazujem, šta ti to koristi? Interesuje te forma a ne sadržaj. Ko hode da se druži sa mnom neka prihvata moje riječi i neka radi po tome. Neka prolazi kroz faze kroz koje sam i sam prošao, u protivnom, neka mi se ne pridružuje, jer de više izgubiti nego dobiti. Ja sam postavljena sofra, a niko ne jede ništa kod mene. Vrata su otvorena a na njih niko ne ulazi. Šta da činim s vama. Koliko li vam govorim, a vi ne slušate, jer ja govorim vama a ne sebi. Ja vas se ne bojim niti za vama čeznem. Ne pravim razliku između ruševina i palate, između živog i mrtvog, bogatstva i siromaštva, vladara i podanika. Moj slučaj nije u vašim rukama. Kad sam odstranio ljubav prema ovom svijetu, to stanje mi je postalo ispravno. Kako ti tevhid može biti valjan kada u srcu ljubav prema dunjaluku gajiš? Zar nisi čuo riječi: Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve selleme: „Ljubav prema ovom svijetu je glava svake omaške.“ (Revahul-Bejheki i Dejlani)
Za vrijeme od kako počneš, težnju za dunjalukom i kreneš na taj put, ljubav prema ovom svijetu de ti biti glava svake omaške. A kada tajna tvoga srca okonča put i nađe se u blizini Uzvišenog Hakka odražat de ti pripadajudi dijelovi ovoga svijeta a imadeš odvratnost prema dijelovima drugih. Bide ti mili tvoji dijelovi dok ih sve ne dobiješ kao potvrdu Njegovog predznanja o tebi. Time deš biti zadovoljan i ni na što se tuđe nedeš obazirati. Tvoje de srce stajati pred Njim ponašajudi se na dunjaluku kao što se stanovnici Dženneta u Džennetu ponašaju. Tako de ti sve biti drago što ti bude od Uzvišenog Hakka dolazilo, jer ti deš htjeti po Njegovom htijenju, odabirati po Njegovom izboru. Kretat deš se prema Njegovom određenju i od svoga srca deš otkinuti sve drugo. Dunjaluk i Ahiret deš odstraniti pa de tvoje uzimanje pripadajudih dijelova, i ljubav prema njima biti po Njemu a ne po tebi. Uobraženi i dvoličnjak koji se ponosi svojim znanjem, dane provodi u postu, a nodi u ibadetu, svoju hranu i odjedu učini bijednom, a unutarnjim i vanjskim bidem svojim je u tami. Ni koraka ne napreduje ka Gospodaru Uzvišenom, i on je od onih koji uzalud rade. Njegova suština je poznata iskrenim (siddikun), miljenicima (evlijama) i onima koji su stigli Hakku Uzvišenom. Danas ga prepoznaju najodabraniji među ljudima a sutra de ga upoznati i sav obični svijet. Kada ga izabranici primjete svojim ga srcima preziru, međutim oni ga Allahovim zastorom pokrivaju. Nemoj se priključivati odabranicima sa svojom dvoličnošdu jer je se ti nisi još oslobodio. Nedeš dobiti riječi iz gajba sve dok ne prekineš pojas, obnoviš islam, dok ne ostvariš srčano pokajanje, dok ne napustiš kudu svoje naravi, strasti i opstojanja i dok ne budeš priuštio korist sebi, a otklonio štetu od sebe. Nedeš dobiti te riječi dok ne iziđeš iz sebe napuštajudi svoj nefs, strast i dud na vratima, svoje srce ostavi u predvorju a svoju tajnu u prijemnoj odaji Vladarevoj. Požuri da uradiš temelj, pa kada završiš, požuri da gradiš kudu. Materijal osnove je pravilno shvatanje vjere, srčano a ne bukvalno razumijevanje. Srčano razumijevanje de te približiti uzvišenom Hakku, a razumijevanje jezikom te približuje ljudima i njihovim vladarima. Srčano razumijevanje de te zadražati u okrilju blizine s Uzvišenim Hakkom. Ono de te naprijed voditi, duhovno te uzdidi i primicati tvoje korake Uzvišenom Gospodaru. Teško tebi! Trošiš svoje vrijeme u traženju znanja a ne radiš po tome. Ti si na poziciji nesvjesnog častohleplja. Uslužuješ neprijatelje Uzvišenog Hakka i preko njih zapadaš u mnogoboštvo, a On je neovisan o tebi, o onome koga Mu ti kao sudruga pripisuješ. On ne prima sudruge od tebe. Nisi svjestan da si ti rob čiji je povodac u Njegovoj ruci. Želiš sebi spasa stavi uzde svoga srca u Ruke Uzvišenog Hakka i pouzdaj se u Njega iskrenim pouzdanjem. Služi Mu i svojim tijelom i dušom, a nemoj Ga optuživati jer to ne priliči Njemu. On bolje od tebe zna št aje dobro po tebe. On zna a ti ne znaš. Trebaš pred Njim zašutiti, a ne govoriti, oči zatvoriti, glavu oboriti i nijemo čekati od Njega dozvolu tražiti da govoriš. Progovorit deš po Njemu, a ne po sebi. Tvoj govor de tada biti lijek za srčane bolesti, oporavak za srčane tajne i svjetlost za umove. Moj Allahu, osvijetli naša srca i uputi ih na Sebe. Očisti naše duše i Sebi ih prikuči i „Daj nam ono što je dobro na dunjaluku i na Ahiretu i sačuvaj nas od patnje u vatri.“ (Sura El-Bekare, 201)
