Repetitorij Iz Troskova i Kalkulacija

Repetitorij iz predmeta – Troškovi i kalkulacije za studente Agronomskog fakulteta u Zagrebu Doc.dr.sc. Zoran Grgić

TROŠKOVI I KALKULACIJE Repetitorij za studente Agronomskog fakulteta u Zagrebu Priredio: Prof.dr.sc. Zoran Grgić

Zagreb, ožujka 2006 godine

1


Kazalo

RAZVITAK TEORIJE TROŠKOVA ................................................................... ............................... 3 MJESTO TROŠKOVA TROŠKOVA U STRUKTURI DRUŠTVENOG DRUŠTVENOG BRUTO PROIZVODA (DBP ILI BP) 4 TEMELJNI POJMOVI TEORIJE TROŠKOVA .............................................................. .................6 ................. 6 PROIZVODNI PROCESI TVRTKE....................................................................................................8 REPRODUKCIJSKO REPRODUKCIJSKO TROŠENJE ................................................................ .................................... 10 NOSITELJI POTROŠAKA...............................................................................................................11 MJESTO TROŠENJA ................................................... .............................................................................................................. .................................................................... .........12 12 TROŠENJE RADNE SNAGE (SILE) .......................................................... ............................................................................................... ..................................... 12 TROŠENJE TVARI...........................................................................................................................13 AMORTIZACIJA..............................................................................................................................14 METODE OBRAČ UNA UNA AMORTIZACIJE AMORTIZACIJE ...................................................... .................................................................................... .............................. 15 TROŠKOVI ODRŽAVANJA ODRŽAVANJA OSNOVNIH OSNOVNIH SREDSTAVA SREDSTAVA ............................................................... 16

TROŠKOVI - ODREĐENJE I RAZVRSTAVANJE........................................................................17 DJELUJU NA VISINU T R O Š K O V A .... ...... .... .... .... .... .... .... .... .... .... .... .... .... .... .... .... .... .... .... .... .... .... ....1 ..177 ČINITELJI KOJI DJELUJU NA RAZVRSTAVANJE TROŠKOVA .......................................................... ................................................................................................... ......................................... 18 TROŠKOVI I STUPANJ ISKORIŠTENJA KAPACITETA.............................................................22 STUPANJ ISKORIŠTENJA KAPACITETA...................................................................................23 DIFERENCIJALNI DIFERENCIJALNI TROŠAK TROŠAK.................................................................... .................................................................... .................................... 26 KOEFICIJENT OSJETLJIVOSTI ILI PRILAGODLJIVOSTI (REAGIBILNOSTI) TROŠKOVA.27 FIKSNI TROŠKOVI (FT) ........................................................ ................................................................................................................. ......................................................... 29 ZAKONITOSTI ZAKONITOSTI NEPROMJENJIVIH NEPROMJENJIVIH (FIKSNIH) (FIKSNIH) TROŠKOVA TROŠKOVA .................................................... 29 PROPORCIONALNO-VARIJABILNI TROŠKOVI (PT)................................................................33 ZAKONITOSTI ZAKONITOSTI PROPORCIONALNO PROPORCIONALNO-VARIJABI -VARIJABILNIH LNIH TROŠKOVA......................................... 33 DEGRESIVNO DEGRESIVNO - VARIJABILNI VARIJABILNI TROŠKOVI TROŠKOVI (DT)..................................................................... 35 PROGRESIVNO PROGRESIVNO VARIJABILNI VARIJABILNI TROŠKOVI TROŠKOVI (PGT).................................................................... (PGT). ................................................................... 36 UKUPNI VARIJABILNI VARIJABILNI TROŠKOVI (VT)................................ ................................................... 38 UKUPNI TROŠKOVI (UT).............................................................................................................40 GRANIČ NI TROŠKOVI (GT)..........................................................................................................42 FINANCIJSKI REZULTAT (FR)....................................................................................................43 GRANI Č FINANCIJSKI REZULTAT REZULTAT (gfr)...................................................................... .........44 ......... 44 Č NI FINANCIJSKI KRITIČ NE TOČKE U KRETANJU TROŠKOVA .......................................................... ........................................................................... .................47 47 DONJA I GORNJA GORNJA TOČ KA POKRI Ć A Ć A................................................... ................................................... ..................................... 47 TOČ KA POSLOVNOG POSLOVNOG MINIMUMA MINIMUMA i MAKSIMUMA MAKSIMUMA ................................................................. 48 TOČ KA OPTIMUMA OPTIMUMA TROŠKOVA TROŠKOVA................................................................. ................................................................. .............................. 49 TOČ KA MAKSIMUM MAKSIMUM POZITIVNOG POZITIVNOG i MAKSIMUM MAKSIMUM NEGATIVNOG NEGATIVNOG FINANCIJSKOG FINANCIJSKOG REZULTATA REZULTATA .............................................................. ........................................................... ........50 ........ 50 IREVERZIBILNOST TROŠKOVA (REMANENCIJA) ...................................................... .................................................................. ............50 50

KALKULACIJE (IZRAČUNI) TROŠKOVA ..................................................... ................................................................................... .............................. 52 POJAM I VRSTE KALKULACIJE...................................................................................................52 NAČ ELA KALKULACIJA... KALKULACIJA................................................................... ................................................................ .......................................... 52

VRSTE KALKULACIJA ............................................................... ..................................................... 54 STRUKTURA (ELEMENTI) KALKULACIJE ................................................ ............................................................................... ............................... 56 SASTAV CIJENE KOŠTANJA U POLJOPRIVREDI......................................................................58

METODE KALKULACIJA................................................................................................................60 MODERNI SUSTAVI I METODE OBRAČUNA TROŠKOVA ..................................................... 66


Kazalo

RAZVITAK TEORIJE TROŠKOVA ................................................................... ............................... 3 MJESTO TROŠKOVA TROŠKOVA U STRUKTURI DRUŠTVENOG DRUŠTVENOG BRUTO PROIZVODA (DBP ILI BP) 4 TEMELJNI POJMOVI TEORIJE TROŠKOVA .............................................................. .................6 ................. 6 PROIZVODNI PROCESI TVRTKE....................................................................................................8 REPRODUKCIJSKO REPRODUKCIJSKO TROŠENJE ................................................................ .................................... 10 NOSITELJI POTROŠAKA...............................................................................................................11 MJESTO TROŠENJA ................................................... .............................................................................................................. .................................................................... .........12 12 TROŠENJE RADNE SNAGE (SILE) .......................................................... ............................................................................................... ..................................... 12 TROŠENJE TVARI...........................................................................................................................13 AMORTIZACIJA..............................................................................................................................14 METODE OBRAČ UNA UNA AMORTIZACIJE AMORTIZACIJE ...................................................... .................................................................................... .............................. 15 TROŠKOVI ODRŽAVANJA ODRŽAVANJA OSNOVNIH OSNOVNIH SREDSTAVA SREDSTAVA ............................................................... 16

TROŠKOVI - ODREĐENJE I RAZVRSTAVANJE........................................................................17 DJELUJU NA VISINU T R O Š K O V A .... ...... .... .... .... .... .... .... .... .... .... .... .... .... .... .... .... .... .... .... .... .... .... ....1 ..177 ČINITELJI KOJI DJELUJU NA RAZVRSTAVANJE TROŠKOVA .......................................................... ................................................................................................... ......................................... 18 TROŠKOVI I STUPANJ ISKORIŠTENJA KAPACITETA.............................................................22 STUPANJ ISKORIŠTENJA KAPACITETA...................................................................................23 DIFERENCIJALNI DIFERENCIJALNI TROŠAK TROŠAK.................................................................... .................................................................... .................................... 26 KOEFICIJENT OSJETLJIVOSTI ILI PRILAGODLJIVOSTI (REAGIBILNOSTI) TROŠKOVA.27 FIKSNI TROŠKOVI (FT) ........................................................ ................................................................................................................. ......................................................... 29 ZAKONITOSTI ZAKONITOSTI NEPROMJENJIVIH NEPROMJENJIVIH (FIKSNIH) (FIKSNIH) TROŠKOVA TROŠKOVA .................................................... 29 PROPORCIONALNO-VARIJABILNI TROŠKOVI (PT)................................................................33 ZAKONITOSTI ZAKONITOSTI PROPORCIONALNO PROPORCIONALNO-VARIJABI -VARIJABILNIH LNIH TROŠKOVA......................................... 33 DEGRESIVNO DEGRESIVNO - VARIJABILNI VARIJABILNI TROŠKOVI TROŠKOVI (DT)..................................................................... 35 PROGRESIVNO PROGRESIVNO VARIJABILNI VARIJABILNI TROŠKOVI TROŠKOVI (PGT).................................................................... (PGT). ................................................................... 36 UKUPNI VARIJABILNI VARIJABILNI TROŠKOVI (VT)................................ ................................................... 38 UKUPNI TROŠKOVI (UT).............................................................................................................40 GRANIČ NI TROŠKOVI (GT)..........................................................................................................42 FINANCIJSKI REZULTAT (FR)....................................................................................................43 GRANI Č FINANCIJSKI REZULTAT REZULTAT (gfr)...................................................................... .........44 ......... 44 Č NI FINANCIJSKI KRITIČ NE TOČKE U KRETANJU TROŠKOVA .......................................................... ........................................................................... .................47 47 DONJA I GORNJA GORNJA TOČ KA POKRI Ć A Ć A................................................... ................................................... ..................................... 47 TOČ KA POSLOVNOG POSLOVNOG MINIMUMA MINIMUMA i MAKSIMUMA MAKSIMUMA ................................................................. 48 TOČ KA OPTIMUMA OPTIMUMA TROŠKOVA TROŠKOVA................................................................. ................................................................. .............................. 49 TOČ KA MAKSIMUM MAKSIMUM POZITIVNOG POZITIVNOG i MAKSIMUM MAKSIMUM NEGATIVNOG NEGATIVNOG FINANCIJSKOG FINANCIJSKOG REZULTATA REZULTATA .............................................................. ........................................................... ........50 ........ 50 IREVERZIBILNOST TROŠKOVA (REMANENCIJA) ...................................................... .................................................................. ............50 50

KALKULACIJE (IZRAČUNI) TROŠKOVA ..................................................... ................................................................................... .............................. 52 POJAM I VRSTE KALKULACIJE...................................................................................................52 NAČ ELA KALKULACIJA... KALKULACIJA................................................................... ................................................................ .......................................... 52

VRSTE KALKULACIJA ............................................................... ..................................................... 54 STRUKTURA (ELEMENTI) KALKULACIJE ................................................ ............................................................................... ............................... 56 SASTAV CIJENE KOŠTANJA U POLJOPRIVREDI......................................................................58

METODE KALKULACIJA................................................................................................................60 MODERNI SUSTAVI I METODE OBRAČUNA TROŠKOVA ..................................................... 66


RAZVITAK RAZVITAK TEORIJE TE ORIJE TROŠKOVA TROŠKOVA Intenzivno izučavanje troškova po čelo je krajem 19. i po četkom 20.stoljeća, kada se javljaju prve gospodarskih krize u kapitalističkim zemljama. Potreba za analizom troškova je određena pogoršanjem financijskih uvjeta poslovanja. Tvrtke su radi opstanka i razvitka na tržištu morale proizvoditi sa snižavanjem troškova proizvodnje, odnosno prodajne cijene. Za ostvarenje tog cilja morale su izučavati i dobro poznavati odnose troškova i učinaka.

Zahtjev: - Poslovanje uz snižavanje prodajne cijene i pokrivanje troškova izrade. Upitnost: - Do koje granice sniziti prodajnu cijenu da bi se bilo konkurentnim konkurentnim na tržištu, a poslovalo s dobitkom. dobitkom. Pojavom prvih industrijskih poduzeća nastaje industrijsko knjigovodstvo odnosno knjigovodstvo troškova koje biva podloga za temeljitu analizu troškova. Prvi pisani radovi koji tretiraju troškove vezani su uz fiziokraciju (vladavina prirode) i njezinog začetnika francuza Qvensija (1757.), koji u svojim radovima iznosi prve izra čune, ukupni kapital, troškove i dohodak francuskih poljoprivrednika. Prvi tiskani radovi i detaljni opisi izučavanja troškova javljaju se u radovima Eugena Schmalenbacha u Njema čkoj (marginalisti č čka k a Selbstkostechung und Preispolitik ”

škola).

U svom radu “Grundlagen

der

opisuje proporcionalne fiksne, degresijvne i progresivne

troškove. Ovaj autor autor je prvi opisao i postavio teoriju troškova. Teorija - gr čka riječ theoria - znači promatranje, ispitivanje, postavljanje. - vrhunac svake znanosti je teorija ili op ća važeća spoznaja o stvarima, zbivanjima i odnosima.


Teorija troškova u užem smislu - je proučavanje troškova strukture ili kako se troškovi ponašaju u odnosu na promjenu obujma proizvodnje. Teorija troškova u širem smislu - obuhvaća troškovnu strukturu uz analizu cijene učinka i ukupnu prihodovnu strukturu u okvirima tržišta. Teorija troškova se sastoji od

1. Teorije proizvodnje 2. Teorije cijene

MJESTO TROŠKOVA U STRUKTURI DRUŠTVENOG BRUTO PROIZVODA (DBP ili BP) Društveni bruto proizvod (produkt) je ukupna vrijednost materijalnih stvari i usluga proizvedenih u okviru određenih društva u određenom vremenskom razdoblju - može se zvati i Narodni bruto proizvod . Društveni bruto proizvod - predstavlja cjelokupnu vrijednost proizvodnje ostvarene u toku određenog razdoblja, uključujući materijalne troškove, amortizaciju i novostvorenu vrijednost

Društveni bruto proizvod ima materijalnu i vrijednosnu strukturu. Materijalna struktura DBP se sastoji od odijela A i B. Odjel “A” čine sredstva za proizvodnju odnosno: sredstva za rad i predmeti rada. Odjel “B” čine sredstva za potrošnju , odnosno: osobna i društvena potrošnja. Po materijalnim svojstvima, odnosno namjeni za koju je određen DBP se sastoji od: 1. sredstava proizvodnje - svi proizvodi i usluge u obliku sredstava za rad i predmeta za rad, koje ljudi koriste u procesu materijalne proizvodnje 2. sredstava potrošnje - svi proizvodi i usluge, koji su namijenjeni za osobne neproizvodne potrebe ljudi (osobna potrošnja), odnosno za pokriće materijalnih i osobnih rashoda neproizvodnih djelatnosti društva (društvena potrošnja). 4


Proizvodnja DBP predstavlja ujedno stvaranje vrijednosti, pa se u samom procesu stvaranja vrijednosti DBP dijeli na: 1. vrijednost troškova reprodukcije (preneseni dio vrijednosti - rezultat je nekog prethodnog procesa proizvodnje i kao takav u cijelosti ili djelomično ulazi u novi proizvod.) Troškovi reprodukcije se sastoje od troškova materijala i tuđih usluga te amortizacije. 2. novostvoreni dio vrijednosti (nacionalni dohodak) - je izvor društvenog standarda neke nacije a ostvaruje se putem: a) akumulacije - namijenjen proširenoj reprodukciji b) osobne potrošnje c) društvene potrošnje

Vrijednosna struktura DBP određena je odnosima nov čanih iznosa.

DBP = TR + NV (i li ND) TR - troškovi reprodukcije učinaka i usluga odnosno materijani troškovi i amortizacija

NV - novostvorena vrijednost ili ND narodni dohodak. Narodni dohodak dijeli se na:

ND ili NV: 1. osobna potrošnja 2. društvena potrošnja 3. akumulacija

DRUŠTVENI PROIZVOD - obuhvaća neto proizvod (novostvorenu vrijednost) uve ćanu za amortizaciju

5


NETO PROIZVOD (NACIONALNI DOHODAK) - obuhvaća samo novostvorenu vrijednost. Sastoji se od OD radnika i ostalih izdataka osobne potrošnje, doprinosa...

Nacionalni dohodak može se povećati povećanjem bruto-proizvoda - boljim korištenjem postojećih kapaciteta tj. povećanjem produktivnosti rada i proširenjem postojećih kapaciteta. UKUPAN PRIHOD - realiziran i naplaćeni dio BP na temelju kojega se raspodjeljuje ostvareni dohodak poduze ća. Sastoji se od utrošenih sredstava i ostvarenog dohotka.

TEMELJNI POJMOVI TEORIJE TROŠKOVA ISPLATA - svaki izdatak gotova novca iz blagajne, ne pita se kakva je namjena te isplate IZDATAK - može značiti isto što i isplata, ali samo onda, ako se radi o izdavanju gotovine. Te operacije pla ćanja ne dodiruju kalkulaciju, ve ć knjigovodstvo. Izdavati se mogu i druge stvari (priznanice, materijali, uvjerenja) RASHOD - ukazuje na bespovratno izdavanje, na “trošenje” novca i stvari. To je širi i općenitiji pojam od pojma troškova koji je uži i redovito označava samo onaj dio rashoda koji može biti ukalkuliran u cijenu koštanja proizvoda i usluga. TROŠAK - samo onaj dio rashoda koji može biti ukalkuliran u cijenu koštanja u činka.

6


Slika 1 Objašnjenje pojma – rashodi

RASHODI

POSLOVNI

NEPOSLOVNI

- uzrok je poslovanje tvrtke i mogu se ukalkulirati u cijenu učinka

- nisu povezani s poslovanjem tvrtke (doprinosi i obveze)

POSLOVNI RASHODI

UKALKULIRANI RASHODI

IZVANREDNI RASHODI

- troškovi nastali u tijeku proizvodnje

-troškovi koji su nastali nakon završetka proizvodnje (otpis osnovnog sredstva)

U teoriji troškova se uglavnom proučavaju obilježja i ponašanje ukalkuliranih rashoda, troškova i njihovo djelovanje na poduze će.

UKUPNI PRIHOD (UP)

Ukupni prihod je vrijednosno izražena koli čina naplaćenog novčanog kapitala jedne tvrtke u određenom vremenskom razdoblju.

7


Izvori ukupnog prihoda su: 1.

prihodi od sudjelućih interesa i ostalih ulaganja,

2.

prihodi od prodaje proizvoda proizvoda i usluga,

3.

prihodi od prodaje robe robe i trgovačkih usluga,

4.

ostali poslovni prihodi i

5.

izvanredni neuobi čajeni prihodi.

Navedene stavke stavke čine ukupni prihod ili bruto dobitak financijske godine . 1. UKUPNI PRIHOD PRIHOD ili BRUTO PRIHOD

minus utrošena sredstva = 2. BRUTO DOBIT

minus gubitak = 3. DOBIT financijske godine prije oporezivanja

minus porezi = 4. ČISTA DOBIT ili PROFIT.

PROIZVODNI PROCESI TVRTKE PROIZVODNI PROCES - sve radne operacije u poduze ćima koje se odvijaju po nekom planiranom redoslijedu.

Osnovni elementi proizvodnog procesa su: 1. rad, 2. predmeti rada, 3. sredstva za proizvodnju (tehnologija za rad), 4. usluge, 5. materijalni uvjeti rada (prostor, energija), 6. sociološki i psihofizički uvjeti rada.

8


Osiguranje novčanog kapitala je osnovni preduvjet normalnog funkconiranja temeljnih elementa proizvodnog proizvodnog procesa u nekoj tvrtki – poslovnom poslovnom subjektu. Proizvodni proces složen je od: a) proizvodnih metoda metoda - skup postupaka postupaka za postizanje odre đenih učinaka, b) tehnološke razine - skup proizvodnih metoda za izradu odre đenih učinaka.

Za izradu proizvoda iste vrste primjenjuju se razli čite proizvodne metode. U praksi se skup proizvodnih metoda za izradu odre đene vrste proizvoda naj češće naziva tehnološki horizont .

Što je on širi, sigurnije je da poduze će ima mogućnost da odabere za

njega najpovoljnije proizvodne metode koje će koristiti u svom proizvodnom procesu. Elementi proizvodnog procesa:

1. Rad 2. Predmeti rada (sirovina) 3. Sredstva za rad - djeluje se na 2. 4. usluge drugih 5. uvjeti za rad 6. određeni sociološki i psihofizi čki uvjeti rada

9


REPRODUKCIJSKO TROŠENJE Reprodukcijsko trošenje je svako trošenje radne snage, sredstava i predmeta rada u svrhu proizvodnje nekog korisnog proizvoda ili izvršenja neke korisne usluge. Reprodukcijsko trošenje se može promatrati s:

1. tehničkog stajališta - veličina trošenja određuje se - intenzitetom trošenja - trajanjem trošenja Reprodukcijsko trošenje se s tehni čkog stajališta izražava u fizičkim jedinicama

2. ekonomskog (gospodarskog) stajališta - izražava se u nov čanim jedinicama 1) TEHNIČKA RAZINA – je određena

a) intenzitetom trošenja

i

=

q t

b) trajanjem trošenja (t)

Ukupna količina potrošaka (T) jednaka je produktu intenziteta i trajanja.

T

=

i x t

=

t x

q t

=

i = intenzivnost trošenja t = trajanje q = količina potrošaka izmjerena fizičkim jedinicama T = količina potrošaka

10

T

=

q


2) GOSPODARSKA RAZINA

su svi činitelji o kojima ovisi količina potrošenih elemenata proizvodnog procesa, a mogu biti: 1. prirodni - svi elementi koji ovise o kakvo ći prirodnih resursa (klimatski i geografski uvjeti proizvodnje); 2. tehni č ki - svi elementi koji se troše u tehni čkom smislu, mogu im se pridodati i tehnološki elementi (tehnološke metode, sredstva za rad i njihov kapacitet); 3. društveni - svi zakoni i odnosi unutar zajednice koji reguliraju ponudu i potražnju na temelju kojih se formiraju cijene (cijene, odnos proizvo đač kao pojedinac prema ekonomiji poduzeća); 4. organizacijski - svi elementi trošenja izme đu materijalnih potrošaka i osobnih elemenata (razvijenost tvrtke) u proizvodnom procesu.

NOSITELJI POTROŠAKA su svi proizvodni učinci u poduzeću, a njihova racionalnost reprodukcijskog trošenja izračunava se: Reprodukcijsko trošenje (R) je omjer između količine proizvedenih učinaka (A), količine utrošenih elemenata proizvodnje (B): R

A =

B

međutim neke elemente trošenja možemo snimiti i evidentirati izravno, a neke posredno , te ih izračunski rasporediti na učinke.

11


MJESTO TROŠENJA Mjesto trošenja je svako radno mjesto u tvrtki. Radna mjesta mogu biti podijeljena na: a) Tehnološka – na kojem predmeti rada utroškom radne energije i sredstava za rad gube svoju prijašnju vrijednost b) Netehnološka - su sve službe i odjeli za osiguranje nesmetanog obavljanja proizvodnog procesa.

TROŠENJE RADNE SNAGE (SILE) Trošenje radne snage (sile) se ispituje s razine: 1. kvalifikacijske strukture - VSS, VŠS, KV 2. potrošenog radnog vremena a. izravni rad b. posredni rad 3. funkcija rada

12


TROŠENJE TVARI Trošenje tvari se analizira s tehni čke razine i razine uloge. Slika 2 Struktura analitike trošenja tvari

TVAR

TEHNIČKA RAZINA

- sirovine - poluproizvodi - međuproizvodi - gotovi proizvodi

RAZINA ULOGE

ULOGE

IZRAVNE TVARI

Izravne tvari (za poboljšanje uvjeta rada)

Osnovne - sirovine - dijelovi

Pomoćne - dodaci temeljnim tvarima

13


AMORTIZACIJA Trošenje osnovnih sredstava u procesu reprodukcije se prikazuje iznosima amortizacije. Amortizacija

je dio vrijednosti osnovnih sredstava za koji se smatra da je u toku

određenog vremenskog razdoblja fizi čki ili ekonomski potrošen.

Svako osnovno sredstvo ima svoj vijek uporabe koje ovisi o: 1. tehničkom svojstvu sredstava, 2. funkciji sredstava u tehnološkom procesu, 3. ekstenzivnosti rabljenja sredstava (koliko je sati rabljeno), 4. intenzivnosti rabljenja (pod kojim opterećenjem sredstava radi), 5. stručnosti rabljenja i 6. ekonomskim uvjetima rabljenja. Trošenje osnovnih sredstava dolazi uslijed tehnič kog i ekonomskog zaostajanja, kao posljedica razvoja tehnike i znanosti. EKONOMSKA zastara nastupa zbog:

1. modernijih i djelotvornijih osnovnih sredstava (tehnički) 2. tehnoloških naprednijih i 3. ako su učinci izgubili kupca. Amortizacija ima tri osnovna cilja: 1. održava ekonomsko trošenje i smanjivanje vrijednosti osnovnog sredstva, 2. služi kao veličina vrijednosti O.S. i 3. skupljeni novčani kapital služi za kupnju novog osnovnog sredstva (zanavljanje dijelova) Amortizacija je pridruživanje kapitaliziranih troškova prihodima budućeg razdoblja. Ostvaruje se kroz amortizacijski trošak, koji je sustavna razdioba izravnog troška

14


kapitaliziranog dobra (osnovno sredstvo) na onoliko budu ćih razdoblja (godina), koliko tvrtka očekuje ekonomsku korist. Ona tereti prihode izravno ili neizravno. Nova sredstva koja se akumuliraju otpisivanjem amortizacije koriste se za ponovnu nabavku novih sredstava kada stara budu dotrajala. Stope amortizacije su propisane posebnom uredbom, a sva osnovna sredstva svrstana su u 100 skupina te je za svaku skupinu odre đena minimalna stopa amortizacije. One su utvr đene na temelju prosje čnog trajanja osnovnog sredstva. (Poduze ća mogu stavljati i višu stopu amortizacije, ali samo iznad propisane minimalne stope)

METODE OBRAČUNA AMORTIZACIJE 1. PRAVOCRTNA ili LINEARNA METODA - amortizacijski trošak jednak je za cijelo razdoblje.

%

A

N V

( =

n

B

x

U b

B xn

%A = amortizacijska stopa NV = nabavna vrijednost O.S. n

%

100 =

)

N V

NVx =

L

−

= broj godina rabljenja O.S.

L = likvidacijska vrijednost O.S. B = novčani godišnji iznos amortizacije Ub = ukupni otpis vrijednosti O.S.

15

A

x

1 0 0


2. UBRZANE METODE - temelje se na nejednakoj koristi (u po četku veće, poslije sve

manja) a) Metoda opadaju će osnovice - amortizacija se izra čunava na neto vrijednost osnovnog sredstva na početku godine. b) Metoda zbroja godina ili digitalna metoda izračunava se po formuli:

Z . G . = n (

n

+

2

1

)

TROŠKOVI ODRŽAVANJA OSNOVNIH SREDSTAVA

U kategoriju trošenja osnovnih sredstava osim amortizacije uklju čeni su:

1. troškovi tekućeg održavanja i redovite njege 2. troškovi investicijskog održavanja (veći popravci...) Redovno i investiciono održavanje imaju karakter preventivnog održavanja, jer samo tako postoji mogućnost da se izbjegnu nepoželjni kvarovi i zastoji pri radu OS. Gubici koji nastaju zbog zastoja OS znatno su ve ći od mogućih troškova redovnog i investicionog održavanja

16


TROŠKOVI - ODRE ĐENJE I RAZVRSTAVANJE Definicija:

Troškovi su u novcu izražena koli či na živoga i opredmeć enoga rada, te

urač unatih ugovorenih i zakonskih obveza, potrebnih za proizvodnju odre đ enih uč inaka.

Svijesnim radom zaposlenih se uz pomo ć sredstava za rad (strojevi, alati) djeluje na predmete rada (sirovine, tvari, poluproizvode) da bi dobili željeni oblik određene tehničkotehnološke kakvoće koji ima novu, uvećanu uporabnu vrijednost. Stalno je pitanje u poslovanju tvrtke koja je razina potrebnih i gospodarski opravdano utrošenih utrošaka da se proizvede odre đeni učinak. Koliko je potrebno i ekonomski opravdano utrošiti potvr đuje se na tržištu. Razli čitom zakonskom regulativom se (što je posebno važno u poljoprivredi) djeluje na tržišne odnose, te tako dodatno utje če na razinu “opravdanih” troškova. U kontroli troškovi treba obratiti pozornost na ispitivanje i pronalaženje činitelja koji su izazvali sniženje ili povećanje troškovi. Zadatak analitičara nije da svojim ispitivanjem utvrdi koliki su stvarni troškovi, nego da utvrdi koliko bi oni uz konkretne uvjete trebali iznositi. Što je u tvrtki učinjeno, to će uvijek otkriti statistika i knjigovodstvo, a što je trebalo biti učinjeno, to treba utvrditi ekonomska analiza.

Č INITELJI

KOJI DJELUJU NA VISINU T R O Š K O V A

Visinu troškova određuju unutarnji i vanjski činitelji . Unutarnji činitelji u tvrtki mogu biti: a) tehničkih (objektivnih) značajki 1. tehnički normativi 17


2. tehnološki normativi 3. utrošak osnovnih i pomo ćnih tvari i slično; b) ustrojbenih (subjektivnih) značajki. 1. nestručnost 2. nadostatna pozornost 3. loši normativi i slično; Vanjski činitelji su: a) cijene proizvodnih elemenata kao posljedica tržnih odnosa b) propisi države. Na unutarnje i vanjske činitelje djeluje zakonska regulativa države temeljem zakona o poduzećima, carinskim propisima, porezima, kreditno-monetarnom politikom poslovnih banaka i središnje banke i slično.

RAZVRSTAVANJE TROŠKOVA Razvrstavanje troškova je način upoznavanja troškova i zakonitost njihovog ponašanja u različitim uvjetima. Troškovi se razvrstavaju prema: - podrijetlu i funkciji -

načinu snimanja i uračunavanja u cijenu

-

ulaganju u proizvodni proces

-

složenosti

-

odnosu prema stupnju iskorištenja kapaciteta

-

ukupnosti troškova

18


1. PODRIJETLO SADRŽAJA I FUNKCIJE TROŠKOVA Podjela na:

a) PRIRODNE VRSTE 1. troškovi tvari 2. tuđih usluga 3. angažiranih sredstava 4. rada 5. ugovorenih i zakonskih obveza

b) FUNKCIONALNE VRSTE troškova - koju su funkciju obavili u tvrtki . 2. NAČIN SNIMANJA I URA ČUNAVANJA TROŠKOVA U CIJENU PROIZVODA I USLUGA

Podijeljeni su na: a) IZRAVNE (direktne) troškove ili troškovi učinaka, su troškovi koje je tehni čki moguće i gospodarski opravdano snimiti neposredno po u čincima zbog kojih su i nastali. Još se zovu troškovi uč inaka ili troškovi izrade. Izravni troškovi su : 1. sirovine 2. tvari 3. pomoćne tvari 4. amortizacija 5. izravne plaće 6. kamate 7. zakup. b) POSREDNI troškovi ili režijski troškovi ili opći troškovi su troškovi odjela ili mjesta koje nije tehni čki moguće niti gospodarski opravdano snimiti po učincima već ih se raspoređuje po područ jima odgovornosti pomoću metode izračuna.

19


3. ULAGANJE TROŠKOVA U PROIZVODNI PROCES Podijeljeni su na:

a) PRIMARNE TROŠKOVE odnosno troškovi koji prvi i jedini put ulaze u proizvodnju (sirovine sa skladišta, u poljoprivredi - ugljen, sjeme, stočna hrana)

a) SEKUNDARNE TROŠKOVE, koji su ustvari troškovi što se više puta pojavljuju u proizvodnom procesu, ali mijenjaju oblik. Primjerice, kotlovnica proizvodi paru i prodaje je drugim proizvodnim jedinicama - u cijeni pare, kojom će te proizvodne jednice biti terećene, sadržani su troškovi ugljena, osobni dohotci i drugi troškovi koji su već kao primarni ušli u proizvodni proces, a sada ulaze kao trošak pare po drugi puta; svinjogojska farma s proizvodnjom odojaka i tovljenika ili proizvodnja mlijeka i mlječnih prerađevina su primjeri iz poljoprivrede. Pri proračunu troškova proizvodnje mora se voditi računa o njihovom dijeljenju prema nositeljima, a ne da se zaračunavaju u apsolutnom iznosu pri izra čunavanju cijene koštanja svakog proizvoda (npr. u obiteljskom gospodarstvu : mlijeko, prerađevine od mlijeka).

4. SLOŽENOST TROŠKOVA Prema složenosti dijeljeni su na: a) JEDNOSTAVNE (ORIGINALNE) troškove: Jednostavni troškovi su prirodne vrste troškova, te ih dalje nije mogu će raščlaniti. Nazivaju se i originalni, jer nisu izvedeni iz drugih troškova. b) SLOŽENE (KOMPLEKSNE) troškove: Kompleksni su troškovi složeni od dva ili više jednostavnih. Primjerice: 1. opći troškovi uprave 2. opći troškovi prodaje

20


5.

ODNOS TROŠKOVA PREMA STUPNJU ISKORIŠTENJA KAPACITETA

Prema ovom kriteriju podijeljeni su na: a) NEPROMJENJIVI TROŠKOVI Nepromjenjivi su oni troškovi koji u svom iznosu ostaju nepromijenjeni i onda ako se količina proizvoda mijenja. Nazivaju se još i troškovi kapaciteta. Karakteristika im je što oni ne nastaju ovisno o koli čini proizvoda koja je u nekom razdoblju proizvedena, nego ovisno o vremenu trajanja proizvodnje (zakupnina za 2 mj. bit će 2x veća od jednomjesečne, bez obzira koliko se u tim mjesecima proizvelo). Zbog te ovisnosti o vremenu za koje se oni obra čunavaju, u američkoj literaturi ih nazivaju “periodični troškovi” (period costs ili time costs - vremenski troškovi). Znači, nastaju bez obzira da li se proizvodi ili ne (troškovi kapaciteta).

b) PROMJENJIVI TROŠKOVI Promjenjivi su oni troškovi koji nastaju ovisno o proizvodnji u činaka. Nema ih ako nema proizvodnje. U američkoj literaturi ih zbog toga nazivaju troškovi proizvodnje. Troškovi koji imaju osobine promjenjivih ne mijenjaju se sukladno obujmu proizvodnje, pa su podijeljeni na skupine: 1. smanjujuće promjenjljivi troškovi (degresivno-varijabilni) 2. razmjerno promjenjljivi troškovi (proporcionalno-varijabilni) 3. rastuće promjenjljivi troškovi. (progresivno-varijabilni) 6. UKUPNOST TROŠKOVA Podijeljeni su na: a) UKUPNI TROŠKOVI (troškovi u masi) su iskazani u ukupnom iznosu za određeno vremensko razdoblje za ukupno proizvedenu koli činu učinaka. 21


b) PROSJEČNI TROŠKOVI (trošak po jedinici proizvoda) su kvocijent ukupnih troškova i proizvedenih u činaka ili cijene koštanja jednog učinka.

TROŠKOVI I STUPANJ ISKORIŠTENJA KAPACITETA Izraz kapacitet dolazi od lat. riječi capacitas - sposobnost, mogu ćnost def. Kapacitet je sposobnost neke tvrtke, stroja ili odjela ili bilo koje druge proizvodne jedinice da u određenom vremenu i pri punoj uposlenosti proizvede određenu količinu učinaka. Kapacitet je složen od: 1. sredstava za rad (tehni čke mogućnosti stroja), 2. svijesnog rada ljudi (sve više intelektualni) 3. intenzivnosti rada, 4. tehnoloških metoda i 5. režim rada u određenom vremenskom razdoblju. Svi navedeni elementi danas su pod utjecajem sve ve će razine tehnologije, tehnike, specijalizacije, informatike i slično.

K

=

Q T

Kapacitet (K) je odnos količine učinaka (Q) i vremena izrade (T). Kapacitet se izučava s gospodarskog i tehni čkog stajališta. 1. S tehni čk og je podijeljen na: 1. NAJNIŽI

- ispod kojega se proizvodnja ne obavlja, nije opravdano, ispod kojeg ne bi

bilo tehnički opravdano ili ne bi bilo tehni čki moguće proizvoditi;

22


2. OBIČNI ILI REALNI - kojeg tvrtka ostvaruje uz normalnu djelatnost; uz uobi čajene gubitke radnog vremena; 3. NAJVIŠI - mogao bi se postići isključivanjem svih gubitaka radnog vremena uz maksimalnu intenzivnost rada te uz tehni čki optimalnu organizaciju rada (rješavanje uskih grla i slično), tvrtka ga nikada ne ostvaruje, ali teži njemu; 4. PLANIRANI - je količinski kapacitet koji se uzima kao temelj za postavljanje proizvodnog plana u određenom vremenskom razdoblju. 2. S gospodarskog je podijeljen na: 1. NAJNIŽI - je najmanja količina učinaka ispod koje se ne isplati (financijski) proizvoditi učinke, jer se ne bi postigao prihod dovoljan niti za pokri će VT izazvanih proizvodnjom; 2. OPTIMALNI - je najveća količina učinaka standardne kakvo će ostvarena uz najniže prosječne troškove. Predstavlja u isto vrijeme obi čni i gospodarski kapacitet, odnosno s tehničke razine to je OBIČNI i s GOSPODARKE OPTIMALNI. 3. PLANIRANI – služi kao temelj za postavljanje plana tvrtke. Dobije se kombiniranjem tehnički planiranog kapaciteta i ostalih čimbenika koje nisu tehničke osobine izražene u novcu.

STUPANJ ISKORIŠTENJA KAPACITETA Kapaciteti mogu biti iskorišteni ili neiskorišteni, a unutar ove dvije krajnosti egzistiraju i slabo, dobro i najviše iskorišteni kapaciteti.

% I K

=

q x 100 K

%IK - stupanj iskorištenja kapaciteta 23


q

- stvarno proizvedena količina učinaka

K

- kapacitet tvrtke (mogući)

STUPANJ ISKORIŠTENJA RADNOG VREMENA

odre đeni sati djelatnika x 100 % IRV = mogući sati djelatnika

=

Os x 100 Ms

STUPANJ UČINKA Stupanj učinka je postotak koji ukazuje na razinu u činaka uzimajući u obzir stupanj iskorištenja kapaciteta i stvarno iskorištenje radnog vremena.

% U =

mogu ć e radno vrijeme st var na pro izvodnja x st va r no radno vrijeme kapacitet

%U =

Ms q x 100 x Os K

U okviru analize osnovnih sredstava, odnosno utvr đivanja korištenja kapaciteta su posebice značajni pokazatelji stupnja korištenja kapaciteta, stupnja uposlenosti i stupnja učinka. Navedeni pokazatelji se ra čunaju prema slijedećim jednadžbama: stupanj iskorištenja kapaciteta = (potencijalni kapacitet / ostvareni kapacitet)*100 stupanj uposlenosti = (planirani kapacitet*100) / potencijalni kapacitet

24


stupanj uč inka = (ostvareni kapacitet / planirani kapacitet)*100 ili stupanj iskorištenja kapaciteta = (stupanj uposlenosti * stupanj uč inka) / 100 stupanj uposlenosti = (stupanj iskorištenja kapaciteta * 100) / stupanj uč inka stupanj uč inka = (stupanj iskorištenja kapaciteta * 100) / stupanj uposlenosti

Primjerenost tako izračunatih pokazatelja je moguće ocijeniti uspoređivanjem dobivenih vrijednosti s vrijednostima istih u prethodnim razdobljima (vremenska dimenzija analitičkog ispitivanja), odnosno uspore đivanjem s vrijednostima u srodnim poduze ćima ili proizvodnjama. Uspoređivanjem vrijednosti pokazatelja s vrijednostima u srodnim poduzećima ocijenjuje se dostignuti tehnološki stupanj u samom poduze ću, dok se poredbom s vrijednostima prethodnog razdoblja može spoznati razina iskorištenosti, uzroci takvom stanju i ekonomske posljedice. Određenje ovih pokazatelja je prikazano u slijedećim primjerima: 1) poljoprivredno poduzeće ima 4 kombajna i 6 traktora. Potencijalni je kapacitet jednog kombajna 20 radnih dana u 2,5 smjene, što čini 400 sati rada (20*2,5*7). Planirani kapacitet je 18 radnih dana, odnosno 315 sati. U poljoprivredi se ra čuna se potencijalno korištenje traktora od 300 radnih dana. Planirani kapacitet jednog traktora je 250 radnih dana, odnosno 1750 sati rada voza ča traktora. U promatranoj godini je ukupno korištenje kombajna bilo 1100 sati, a traktora 9800 sati. Prema tome, za kombajne je stupanj uposlenosti=(1.260/1.600)*100=78,75% stupanj iskorištenja kapaciteta=(1.100/1.600)*100=68,75% stupanj uč inka=(1.100/1.260)*100=87,30%

za traktore je stupanj uposlenosti=(10.500/12.600)*100=83,33% stupanj iskorištenja kapaciteta=(9.800/12.600)*100=77,77% stupanj uč inka=(9.800/10.500)*100=93,33%

2) poljoprivredno poduzeće ima 3 staje za krave s ukupno 500 mjesta. Pomnoženo s brojem dana u godini to čini 182.500 hranidbenih dana. Planirana proizvodnja je ra čunala s 95%-tnim stupnjem uposlenosti. Broj krava se u promatranoj godini mijenjao od po četnog stanja (500 krava) i nakraju godine je utvr đen ukupni broj hranidbenih dana – 162.400. 25


potencijalni kapacitet=182.500 hranidbenih dana planirani kapacitet=173.375 hranidbenih dana ostvareni kapacitet=162.400 hranidbenih dana stupanj uposlenosti=(173.375/182.500)*100=95,00% stupanj iskorištenja kapaciteta=(162.400/182.500)*100=88,98% stupanj uč inka=(162.400/173.375)*100=93,67%

Tablica 1 Djelovanje stupnja iskorištenja kapaciteta na cijenu koštanja mlijeka Proizvodnja Ukupno Stupanj Tr.kapaciteta Tr.proizvoda mlijeka l tr.kapaciteta iskorištenja po jedinici po jedinici 190.000 2,460.500 10.00% 12.95 0.55 380.000 2,460.500 20.00% 6.48 0.55 570.000 2,460.500 30.00% 4.32 0.55 760.000 2,460.500 40.00% 3.24 0.55 950.000 2,460.500 50.00% 2.59 0.55 1,140.000 2,460.500 60.00% 2.16 0.55 1,330.000 2,460.500 70.00% 1.85 0.55 1,520.000 2,460.500 80.00% 1.62 0.55 1,710.000 2,460.500 90.00% 1.44 0.55 1,900.000 2,460.500 100.00% 1.30 0.55

Cijena koštanja 13.50 7.03 4.87 3.79 3.14 2.71 2.40 2.17 1.99 1.85

DIFERENCIJALNI TROŠAK Pri praćenju troškova kod različitog stupnja iskorištenja kapaciteta iskazuje se i razli čiti ukupni troškovi. Kod većeg stupnja iskorištenja kapaciteta su ve ći i ukupni troškovi, pa je važno da analitičari prate % IK i troškove, koje uvjetuje određeni kapacitet. U analitici se posebno prate troškovi i razlike troškova između postojeće i uvećane proizvodnje. U teoriji i praksi razlika između postojećeg i uvećanog ili smanjenog % IK naziva se sloj ili zona.

26


Definicija: Diferencijalni trošak je prosječ an trošak koji se javlja izmeđ u postojeć e i uveć ane odnosno smanjene proizvodnje (%IK) ili koji se javlja u bilo kojem sloju ili zoni.

∆T =

∆T ∆ % IK

∆

T

- diferencijalni trošak

∆

UT - trošak diferencije - prirast ili pad ukupnog troška

% IK - stupanj iskorištenja kapaciteta

KOEFICIJENT OSJETLJIVOSTI ILI PRILAGODLJIVOSTI (REAGIBILNOSTI) TROŠKOVA Regibilnost dolazi od latinske riječi reagere što znači

odgovoriti na neko djelovanje

djelovanjem. ost troškova na Definicija: Reagibilnost troškova je osjetljivost, prilagodljivost ili elasti čn

stupanj iskorištenja kapaciteta.

Osjetljivost troškova utvr đuje se pomoću koeficijenta osjetljivosti troškova, a to je odnos troškova i dinamike porasta proizvodnje.

Ko =

% ∆ UT % ∆ % IK

Ko =

koeficijent osjetljivosti troškova

% ∆ UT =

postotni porast ili smanjenje ukupnih troškova u zoni ili sloju

% ∆ %IK = postotni porast ili smanjenje obujma proizvodnje

27


Koeficijent osjetljivosti može biti: Ko = 0 Ko > 1 Ko < 1 = < Ko < 1 1. Koeficijent osjetljivosti jednak je nuli Ko = 0

Ovakvi troškovi koji ne reagiraju na stupanj iskorištenja kapaciteta nazivaju se nepromjenjivi ili fiksni troškovi .

2. KOEFICIJENT OSJETLJIVOSTI Ko je jednak “1”.

K 0 = 1 Troškovi koji se mijenjaju istom dinamikom, kao i volumen proizvodnje, nazivaju se proporcionalno varijabilni troškovi .

3. KOEFICIJENT OSJETLJIVOSTI TROŠKOVA

Ko je veći od “0”, a manje od “1”

0 < Ko < 1 Troškovi kojima trošak diferencije raste sporije od % IK nazivaju se degresivno varijabilni troškovi .

28


4. KOEFICIJENT OSJETLJIVOSTI IZNOSI Ko je veći od “1”.

Ko > 1

Troškovi koji rastu bržom dinamikom od proizvodnje, odnosno kojima je koeficijent osjetljivosti veći od jedan su progresivno varijabilni troškovi .

FIKSNI TROŠKOVI (FT) Osnovna osobitost nepromjenjivih (fiksnih) troškova je da nastaju neovisno o stupnju iskorištenja kapaciteta, a isto tako ne mijenjaju se promjenom volumena proizvodnje. Neki od nepromjenjivih troškova su: 1. amortizacija 2. kamate na kredit za O.S. 3. troškovi investicijskog održavanja 4. osiguranje O.S. 5. stalni doprinosi i članarine 6. plaće izravne izrade učinaka 7. zakupi, koncesija Nepromjenjive (fiksne) troškove uvjetuje 1. predviđeni volumen proizvodnje 2. odabir tehničko-tehnoloških metoda

ZAKONITOSTI NEPROMJENJIVIH (FIKSNIH) TROŠKOVA 1) FT u masi su stalni (njihov pravac je paralelan s osi X) 2) prosječni fiksni troškovi (ft) imaju degresivnu osobinu (hiperbola) s pove ćanjem volumena proizvodnje

29


3) diferencijalni trošak

FT = 0

4) koeficijent osjetljivosti FT = 0

1. Zakonitosti FT - constantni

2. Zakonitost ft - prosječni trošak ima osobine degresivnosti

f t 

=

F T X

prosječni fiksni troškovi imaju veliko značenje u poslovanju tvrtke zbog silaznog trenda (s povećanjem % IK sve su manji po učinku).

40.000

y

30.000

20.000 FT 10.000

0 0

20

40

60

Slika br. 1: Ukupan fiksni trošak

30

80

x 100


1.500

y/x

1.250 1.000 750 500

ft 250 0 0

20

40

60

x 100

80

Slika br. 2 Prosječan fiksni trošak 180.000

y FT

120.000

60.000 0

1

2

3

x 5

4 (u ooo)

Slika br 3: Ukupni relativno fiksni troškovi

31


40

y/x

30

ft

20

10

0

x

0

1

2

3

4

5

6

Slika br. 4: Prosječni relativno fiksni troškovi

PODVRSTE FIKSNIH TROŠKOVA 1. apsolutni FT (željezni troškovi) 2. relativni FT (zonalni)

Zakonitosti Ft su isti u jednoj zoni, ali se zbog povećanja količine proizvodnje mijenjaju jer su i kapaciteti veći zbog poslovne odluke.

NEISKORIŠTENI ILI JALOVI NEPROMJENJIVI FIKSNI TROŠKOVI Prosječni fiksni troškovi uvijek manji pri ve ćem iskorištenju kapaciteta. Kad se kapacitet koristi manje od maksimuma, svaka jedinica učinka biti će opterećena s većim iznosom FT.

32


PROPORCIONALNO-VARIJABILNI TROŠKOVI (PT) Proporcionalno-varijabilni troškovi se uvijek mijenjaju proporcionalno s porastom ili smanjenjem stupnja iskorištenja kapaciteta. Proporcionalno-varijabilni troškovi se dijele na: 1. ukupne PT 2. prosječne pt

ZAKONITOSTI PROPORCIONALNO-VARIJABILNIH TROŠKOVA

1. ZAKONITOST PT Ukupni PT - rastu u istoj proporciji, kao i % IK, pa se u grafikonu prikazuju pravcem koji polazi od ishodišta (bez obzira na kut zatvaranja s osi X), prikazuje se linearnom funkcijom. Yc = Y

Druga zakonitost glasi da su prosječni proporcionalno-varijabilni troškovi po jedinici proizvoda stalni, pravac im je paralelan s osi X. Treća zakonitost vezana je u zone ili slojeve troškova ili diferencijalni trošak. Tre ća zakonitost određena je pojavom da je diferencijalni trošak (T)

PT uvijek jednak

prosječnom proporcionalnom trošku. Ovu zakonitost potvr đuje koeficijent osjetljivosti. Koeficijent osjetljivosti proporcionalnih troškova uvijek je “1”.

33


200.000

y PT

160.000 120.000 80.000 40.000

x

0 0

20

40

60

80

100

Slika br. 5: Ukupni proporcionalno-varijabilni troškovi

2.500

Y/X pt

2.000 1.500 1.000 500 0 0

20

40

60

Slika br. 6: Prosječni proporcionalno-varijabilni troškovi

34

80

X 100


DEGRESIVNO - VARIJABILNI TROŠKOVI (DT) DT su troškovi koji u masi rastu sporije od stupnja iskorištenja kapaciteta. Dijele se na: - ukupne degresivne (DT) - prosječno degresivne

1) ZAKONITOST DT Prva zakonitost kazuje da ukupni (masi) degresivni troškovi uvijek imaju oblik krivulje, koja je naklonjena prema osi X (apscisi)

2) ZAKONITOST dt Druga zakonitost određena je pojavom da su prosje čni degresivni troškovi (dt) uvijek usmjereni prema osi X, i prikazuju se pravcem ili krivuljom. 3) ZAKONITOST - Diferencijalni trošak zone ili sloja

Treća zakonitost određena je pojavom da je diferencijalni trošak degresivnosti troška uvijek manji od prosječnog degresivnog troška. 4) ZAKONITOST - koeficijent osjetljivosti degresivnog troška Četvrta zakonitost potvr đuje treću zakonitost, odnosno da je koeficijent osjetljivosti

degresivnog troška uvjek manji od “1”, a ve ći od “0”.

35

Repetitorij iz predmeta – Troškovi i kalkulacije za studente Agronomskog fakulteta u Zagrebu Doc.dr.sc. Zoran Grgić 200.000

y

160.000 DT

120.000 80.000 40.000 0 0

20

40

60

x 100

80

Slika br. 7: Ukupni degresivno-varijabilni trošak y/x

2.500 2.000 dt

1.500 1.000 500 0 0

20

40

60

80

x 100

Slika br. 8: Prosječni degresivno-varijabilni trošak

PROGRESIVNO VARIJABILNI TROŠKOVI (PGT) PGT su troškovi koji rastu brže od rasta koli čine učinaka (%IK) i odraz su nenormalnih stanja u proizvodnji (nešto se forsira preko mogu ćnosti). Uvijek ih uvjetuju “uska grla” u proizvodnom procesu.

36


1) ZAKONITOST PGT govori da: Ukupni progresivni troškovi (PGT) rastu brže od rasta volumena proizvodnje, a krivulja im polazi od ishodišta i uvijek je naklonjena prema osi Y. 2) ZAKONITOST

pgt

- prosječni progresivni troškovi rastom %IK također su u stalnom porastu i obrnuto, a prikazujemo ih pravcem ili krivuljom. 3) ZAKONITOST - diferencijalni trošak progresivnog troška u zoni ili sloju.

Diferencijalni trošak progresivnog troška uvijek je veći od prosječnog progresivnog troška ili

4) ZAKONITOST ili koeficijent osjetljivosti progresivnog troška. Četvrta zakonitost potvr đuje treću zakonitost, odnosno koeficijent osjetljivosti

uvijek je veći od “1”.

37

PGT


300.000

y

PGT

200.000

100.000

x

0 0

20

40

60

80

100

Slika br. 9: Ukupni progresivno-varijabilni trošak 300.000

y

PGT

200.000

100.000

x

0 0

20

40

60

80

100

Slika br. 10: Prosječni progresivno-varijabilni troškovi

UKUPNI VARIJABILNI TROŠKOVI (VT) Ukupni varijabilni troškovi su zbroj svih pojedinačnih varijabilnih troškova nastalih u određenom vremenskom razdoblju: VT =

PT +

DT +

PGT

vt =

pt +

dt +

pgt

38


1) ZAKONITOST VT utvr đuje se pomoću “TANGENTALNOG FENOMENA” 1. A to je pravac povučen iz ishodišta na krivulju ukupnih VT.

2) ZAKONITOST pgt

Kod prosječnih varijabilnih troškova tangentalni fenomen 1. poprima oblik pravca koji je paralelan s osi X ili potpuno je identičan s proporcionalnim troškovima. U dinamici varijabilnih troškova jako je interval u kojemu su varijabilni troškovi proporcionalni, jer u toj točki prosječni varijabilni troškovi postižu svoju najnižu razinu, te se ta točka naziva optimum ukupnog varijabilnog troška . 3 i 4) ZAKONITOST VT po zonama: U pojedinim zonama varijabilni trošak poprima osobine proporcionalnog, degresivnog i progresivnog troška što potvr đujemo analizom diferencijalnog troška i koeficijenta osjetljivosti. 300.000

y

VT

250.000 tang 1

200.000 150.000 100.000 50.000 0

x

0

10

20

30

40

39

50

60

70

80


4.500

y/x

4.000

vt

3.500 tang 1

3.000 2.500 2.000 1.500 1.000 500 0 0

10

20

30

40

50

60

70

x 80

Slika br. 11: Ukupni i prosje čni varijabilni troškovi

UKUPNI TROŠKOVI (UT) Ukupni troškovi su zbroj svih troškova koji nastaju u jednom obra čunskom razdoblju jedne tvrtke. UT = FT + VT ut = ft + vt S obzirom na iskorištenje kapaciteta UT mogu poprimiti obilježja degresivnih, proporcionalnih i progresivnih troškova. Proporcionalnost UT dolazi jednu zonu kasnije nego li proporcionalnost troškova VT, jer u UT djeluje fiksna komponenta troškova koji su s povećanjem %IK sve manji.

1) ZAKONITOST UT

40


- isto je kao i kod tangentalnog fenomena 1. 2. ZAKONITOST ut Druga zakonitost je odre đena pojmom optimuma ukupnih troškova. Optimum je takvo tehničko rješenje koje će izazvati najniže prosje čne ukupne troškove jer je tangentalni fenomen 2. Pravac paralelan s osi X.

3 i 4) ZAKONITOST U određenoj zoni diferencijalni trošak VT je proporcionalan i ima Ko = 1, me đutim diferencijalni trošak UT ima osobinu degresivnosti jer je Ko manji od 1. U zoni ili sloju VT poprimaju progresivnu osobinu, pa je Ko > 1 , dok UT u ovoj zoni poprima osobinu proporcionalnosti i diferencijalni trošak ima Ko = 1. U nekoj zoni, VT, Ut imaju osobine progresivnih troškova s diferencijalnim troškom Ko > 1.

320.000

y

UT

280.000 tang 2

240.000 200.000 160.000 120.000 80.000 40.000

FT

0

x

0

10

20

30

40

41

50

60

70

80


6.000

y/x

5.000 ut

4.000

tang 2

3.000 2.000 1.000 x

0 0

10

20

30

40

50

60

70

80

Slika br. 12: Ukupni i prosje čni ukupni troškovi

GRANI Č NI TROŠKOVI (gt) Praćenjem troškova po zonama ili slojevima uočavaju se njihove promjene. Analiza troškova u posljednjem ili zadnjem sloju (kojega mi izaberemo) odnosno u grani čnom sloju bavi se grani č nim troškovima. Vrlo je važno uočiti kako su granični troškovi najosjetljiviji, jer registriraju samo novonastale troškove. i troškovi su prosje č ni varijabilni troškovi izazvani u posljednjem Definicija: Grani čn

sloju ili zoni.

Osnovna razlika između graničnog troška i prosječnog varijabilnog troška je da gt uzima u obzir samo prirast varijabilnog troška, a prosje čni varijabilni trošak je kvocjent ukupnog varijabilnog troška i ukupne koli čine učinaka.

Zakonitosti 1) granični trošak FT = 0 ili 2) granični trošak ( DT < dt ) degresivnog troška je manji od prosječnog degresivnog troška 42


3) granični trošak proporcionalnog troška jednak je prosje čnom proporcionalnom trošku ili gt PT = pt 4) granični trošak progresivnog troška je ve ći od prosječnog progresivnog troška ili gt PGT > pgt

Grafikon 1 Ponašanje i matematičko objašnjenje graničnih troškova

FINANCIJSKI REZULTAT (FR) Temeljeni cilj praćenja i poznavanja zakonitosti troškova je da se uz odre đenu proizvodnju ostvari i najbolji mogući financijski rezultat . Definicija: Financijski rezultat je razlika izmeđ u prihoda i troškova pri odre đ enom volumenu proizvodnje (%IK).

FR = UP - UT fr =

pc - ut

43


Ukupni prihod (UP) se ostvaruje da se određena količina učinaka proda po određenoj prodajnoj cijeni (PC) UP = pc x X

Pretpostavili smo da je prodajna cijena konstantna. Osnovno obilježje je da FR u masi u odnosu na %IK nije identi čan s dinamikom prosječnog fr i to osobito pri postizanju maksimuma. 1. Prosječni fr postiže svoj maksimum u optimumu prosječnih ukupnih troškova (ut su najniži), dok FR ili ukupni financijski rezultat postiže svoj maksimum pri većem %IK u pozitivnom intervalu. 2. Pri niskom i visokom stupnju iskorištenja FR i fr su negativni, jer je ukupni trošak veći od ukupnog prihoda, odnosno prosje čni ukupni trošak je ve ći od prodajne cijene ili FR = negativan jer UT > UP fr = negativan jer ut > pc

GRANIČNI FINANCIJSKI REZULTAT (gfr) Definicija: Grani č ni financijski rezultat je prosječ an financijski rezultat u posljednjem ili grani č nom sloju .

Ukupan granični rezultat se izračunava iz odnosa: GFR = gfr x X

44


Graničan financijski rezultat je bitan jer dok je pozitivan može se povećavati proizvodnju u okvirima postojećeg kapaciteta, odnosno ne mjenjaju će ukupne fiksne troškove. Kada je granični financijski rezultat nula (gfr=0), u tom trenutku ukupan financijski rezultat postiže svoj maksimum. U trenutku kada je granični financijski rezultat negativan, ukupni financijski rezultat počinje opadati. Ove su postavke odre đene slijedećim zakonitostima: gfr = gp - gt ili gp (granični prihod) veći, jednak ili manji od gt (graničnog troška).

- uz pretpostavku da je prodajna cijena (pc) konstantna. Praktično to znači da proizvodnju pove ćavamo (%IK) do onog trenutka dok se granični prihod ne izjednači s prodajnom cijenom. gp = pc

ili

gfr = pc - gt - znači da možemo povećati proizvodnju dok je: gt < pc Maksimum ukupnog financijskog rezultata (FR) postiže se u trenutku kada je: gfr = 0

ili

gt = pc Metoda izračunavanja: 1. UP - ukupni prihod UP = pc x X 2. ukupni troškovi UT = UP - FR 45


3. FT ili fiksni trošak vidljiv je iz X = 0 FR = -200 4. varijabilni trošak VT = UT - FT 5. granièni trošak ∆UT ∆ X

ili

∆VT ∆ X

xX

6. granični financijski rezultat

gfr =

∆ FR ∆ X

7. ukupni granični financijski rezultat

GFR = UP - GTili GFR = gfr x X 1. ukupni prihod UP = pc x X 2. ukupni financijski rezultat

FR = UP - UT 3. granični financijski rezultat

gfr =

∆ FR ∆ X

4. ukupni granični financijski rezultat

GFR = gfr x X

46


5. granični trošak

gt =

∆ UT ∆ X

E U KRETANJU TROŠKOVA KRITI Č NE TO ČK

Kritične točke su određene ponašanjem krivulje financijskog rezultata, a sjecišta su pojedinih krivulja: 1. ukupnog prihoda 2. ukupnih troškova 3. varijabilnih troškova

DONJA I GORNJA TOČKA POKRIĆA Krivulja ukupnog troška (UT) polazi od iznosa fiksnog troška (FT) i kreće se iznad ukupnog prihoda (UP). Pri određenom stupnju iskorištenja kapaciteta (%IK) krivulja ukupnog troška siječe pravac ukupnog prihoda, što zna či da je u tom sjecištu UT = UP. Spuštajući okomicu na os X iz točke 1, dobije se točka X1 iz koje je vidljivo da je u točki X1 financijski rezultat jednak nuli. Isto se događa i kod prosjeènih troškova (ut) i prosječnog financijskog rezultata. Odnosno u sjecištu krivulje ut s pravcem prodajne cijene (pc), fr = 0 jer je ut = pc. Ova prva kritična točka u kretanju troškova zove se prag rentabilnosti (ekonomiènosti) ili . donja toč ka pokri ća

Do ove točke tvrtka posluje s gubitkom jer je UT = UP, poslije točke 1. tvrtka posluje s pozitivnim financijskim rezultatom. Druga kritična točka u kojoj krivulja ukupnog troška (UT) siječe pravac ukupnog prihoda (UP) naziva se granica rentabilnosti ili gornja toč ka pokri ća - to je točka 2.

47


Do nje tvrtka posluje s dobitkom, a u njoj se potvr đuje zakonitost kao i kod praga rentabilnosti odnosno:

ZAKONITOST PRAGA RENTABILNOSTI

UP

= UT

ut

= pc

FR

= 0

fr

= 0

TOČKA POSLOVNOG MINIMUMA i MAKSIMUMA Ove dvije točke vezane su uz krivulju ukupnog varijabilnog troška i pravac ukupnog prihoda, odnosno uz prosječni varijabilni trošak i prodajnu cijenu. ZAKONITOSTI MINIMUMA I MAKSIMUMA: ukupni varijabilni trošak = ukupni prihod

VT = UP vt = pc Prvo sjecište krivulje Vt i UP naziva se točka poslovnog minimuma. Do ove točke tvrtka gubi varijabilne i fiksne troškove. U to čki minimuma tvrtka pokriva varijabilni trošak jer je VT = UP, ali i dalje ostvaruje gubitak fiksnog troška. U drugoj točki ili sjecištu VT s UP ponavlja se ista pojava i točku se naziva poslovni maksimum.

48


TOČKA OPTIMUMA TROŠKOVA Točka optimuma troškova nalazi se u intervalu izme đu praga i granice rentabilnosti troškova. Nalazi se na mjestu na kojem je postotak iskorištenja kapaciteta najve ći, ali uz uvjet da su prosje čni ukupni troškovi najmanji.

Slika Područ je optimalnog iskorištenja kapaciteta

ZAKONITOST TOČKE OPTIMUMA:

ut

-

minimum

UT i ut

-

proporcionalni

fr

=

max.

gt

=

ut

GT

=

UT

fr

=

gfr

FR

=

GFR

49


TOČKA MAKSIMUM POZITIVNOG i MAKSIMUM NEGATIVNOG FINANCIJSKOG REZULTATA Maksimum pozitivan ukupan financijski rezultat utvr đuje se pomoću tangentalnog fenomena 3. Na krivulji ukupnih troškova i pravcu ukupnog prihoda. U dodirnoj to čki gdje tangenta dira krivulju ukupnih troškova, te spuštaju ći okomicu na krivulju FR, dobiva se točka max. FR. Slijedi iz zakonitosti da je otklon između krivulje UT i pravca FR najveći tj. max. FR = UP - UT (max.)

IREVERZIBILNOST TROŠKOVA (REMANENCIJA) IREVERZIBILNOST TROŠKOVA se naziva histereza ili remanencija troškova. To je osobina troškova da ne opadaju istom brzinom pri smanjenju iskorištenja kapaciteta kojim su rasli kada je rastao i %IK. Ukupni troškovi (UT) pri smanjenju proizvodnje (%IK) sporije se vraćaju od njihovog rasta. Tome su uzrok djelovanje fiksnih troškova (FT) i koeficijenta koji je Kr = 0. Fiksni troškovi (FT) ostaju isti. Proporcionalni troškovi (PT) rastu i opadaju istom dinamikom kao i %IK.

Degresivni troškovi (DT) pri smanjenju proizvodnje (%IK) sporije opadaju od njihovog rasta. Progresivni troškovi (PGT) s nazadovanjem proizvodnje vraćaju se na normalu.

50


Grafikon 2 Prikaz remanencije troškova UZROCI REMANENCIJE TROŠKOVA

Uzroci su slijedećeg karaktera (prirode) : 1. pravnog 2. socijalnog 3. gospodarsko-političkog 4. organizacijskog 5. poslovno-političkog i 6. psihološkog PRAVNOG - najviše izazivaju uslijed troškova plaća i poreza (otkazni rok, otpremnina), SOCIJALNOG - otpuštanje radnika preko zime ili neotpušanje uslijed mirovine. GOSPODARSKOG - trebalo bi otpustiti djelatnike, ali zakon postavlja velika ograničenja. ORGANIZACIJSKOG - ako odmah ne reagiramo odmah na smanjenje

subjektivnog ili objektivnog propusta.

51

%IK zbog


POSLOVNO-POLITIČKOG – pri otpuštanju ili odlasku djelatnika visoke naobrazbe ili

znanja. PSIHOLOŠKOG - uslijed niskog %IK djelatnici svjesno daju još manji doprinos.

KALKULACIJE (IZRAČUNI) TROŠKOVA POJAM I VRSTE KALKULACIJE Definicija: Pod izra č unom se naj č eš ć e podrazumijeva ra č unski postupak pomo ć u kojeg se po odre đ enim metodama obrač unavaju troškovi koji č ine cijenu koštanja (C.K.) određ enog uč inka.

Osnovni cilj ovakovog obraèuna je u tome da se proizvedeni u činci opterete onim troškovima koje su i izazvali, kako bi se utvrdila C.K. a uz prodajnu cijenu i ukupni prihod odnosno financijski rezultat. Do cijene koštanja nije jednostavno do ći, jer se uz različite vrste troškova i njihovih obilježja mora uzeti u obzir i činjenica da se pri razli čitoj proizvodnji pojavljuje ne samo jedan finalni proizvod, već i više njih. Moguća je i u poljoprivredi je vrlo česta proizvodnja jednog glavnog proizvoda, te jednog ili više sporednih proizvoda. U praksi to uzrokuje nemogu ćnost objektivnog utvr đivanja odnosa troškova među pojedinim proizvodima.

NAČELA KALKULACIJA Kalkulacija kao metoda zahtjeva odre đenu postupnost koja se o čituje u dva temeljna zahtjeva: 52


- prvi zahtjev obuhvaća troškove prema odre đenim razinama kao što je: 

uzročnost



postupnost



dokumentiranost

- drugi zahtjev obuhvaæa raspodjelu troškova, odnosno daljne obra čunavanje troškova po nositeljima. Ova dva zahtjeva odre đuju i temeljna načela kalkulacije: Načela kalkulacija:

1. NAČELO VREMENSKOG RAZGRANIČENJA:

temeljem njega obuhvaćaju se svi troškovi koji su izazvani u odre đenom vremenskom razdoblju za određenu proizvedenu koli činu učinaka. 2. PRINCIP DIFERENCIRANJA - svi troškovi moraju se analizirati po mjestima nastanka i nositeljima, radi praćenja rasta ili pada ekonomičnosti. 3. NAČELO PRILAGODLJIVOSTI - svaka kalkulacija ili izračun mora biti podudaran (kompatibilan) s tehnološkom razinom i raznim poslovnim događajima u proizvodnji. 4. NAČELO DOKUMENTIRANOSTI: svi troškovi koji se prikazuju u kalkulaciji moraju biti dokumentirani. 5. NAČELO PREGLEDNOSTI, TOČNOSTI, EKONOMIČNOSTI I USPOREDIVOSTI KALKULACIJA: - izračun mora biti pregledan i davati rezultate na vrijeme, odnosno

analizirati i dovesti do ekonomske granice točnosti. Iznosi iskazani u njoj moraju biti točni i usporedivi s prijašnjim izra čunima iz prethodnog razdoblja. Osim troškova, kalkulacijama su obuhva ćene i cijene. Bez obzira na to gdje se roba nabavlja, iz njezine cijene nastaju troškovi, te ugradnjom pripadaju ćih troškova uz

53


troškove proizvodnje, formira se cijena koštanja proizvoda iz nastalih ukupnih troškova. Pri ovome tijeku uvijek se javljaju kalkulacije koje čine vezu između troškova i cijena. SIROVINE I TVARI (CIJENA) - TROŠAK + TROŠAK NAŠE PROIZVODNJE UKUPNI TROŠAK + POREZI I UGOVORENE OBVEZE = PRODAJNA CIJENA

Ovaj cijeli slijed povezuje kalkulacije ukupnih troškova proizvodnje. Pod izrazom kalkulacija se podrazumijeva: 1. računski postupak (metoda), 2. obračunavanje troškova i 3. izračunavanje C.K. proizvoda ili usluga.

VRSTE KALKULACIJA Podijela kalkulacija se provodi na temelju: -

cijene koja se izračunava

-

vremena izračunavanja

-

sustava obračuna troškova koji se izra čunavaju

1) Prema cijeni koja se izračunava: a) kalkulacija nabavne vrijednosti b) kalkulacija cijene koštanja (C.K.) c) kalkulacija prodajne cijene (P.C.) 2) Prema vremenu kada se izračunava cijena a) prethodna ili planska kalkulacija 54


b) naknadna ili obračunska kalkulacija Prethodna se kalkulacija izra đuje prije početka proizvodnje ili izrade u činka. Sačinjava se na temelju normativa utrošaka predmeta rada (rada i materijala), normama rada i propisima koji određuju doprinose i poreze. Svrha ove kalkulacije je utvr đivanje cijene učinka prije izrade kako bi se prema uspore đivanju cijene koštanja i prodajne cijene u činka izračunala isplativost proizvodnje učinka (izrade proizvoda ili obavljanja usluge). Pretkalkulacija se koristi kao osnova vo đenja politike cijena, kontrole troškova i proračun pokazatelja ekonomičnosti poslovanja. Uz pojam pretkalkulacije javlja se i pojam planske kalkulacije. Dok pretkalkulacija ozna čava izračun cijene koštanja prije početka proizvodnje učinka, planska kalkulacija se odnosi na izra čun prije početka novog ciklusa proizvodnje ve ć uvedenog učinka (za sljedeće proizvodno razdoblje). 3) Prema sustavu obračuna troškova koji se izra čunavaju a) kalkulacija po stvarnim troškovima b) kalkulacija po standardnim troškovima c) kalkulacija po varijabilnim troškovima

55


STRUKTURA (ELEMENTI) KALKULACIJE Definicija: predstavlja raspored, popis njezinih elemenata razvrstanih prema odre đ enom uč inkovitom redoslijedu.

Prema vrsti cijene koja se izra čunava razlikuju se elementi strukture cijene koštanja, elementi strukture prodajne cijene, elementi strukture nabavne cijene i dr. Raspored elemenata i struktura cijena trebaju se tako postaviti da omogu ćuju što jednostavniji i lakši obuhvat troškova, bolje uspoređivanje, kontrolu i analizu troškova, te utvr đivanje i mjerenje činitelja koji određuju visinu cijene. Elementi kalkulacije prodajne cijene se u pravilu pojednostavljeno razvrstavaju prema sljedećem rasporedu: -

troškovi materijala

-

amortizacija

- bruto plaća u proizvodnji -

ostali izravni troškovi u proizvodnji

-

opći troškovi proizvodnje učinaka

-

opći troškovi uprave i prometa

Ovi troškovi zbrojeni čine cijenu koštanja. Na cijenu koštanja se pridodaje dobitak (ili utvr đeni gubitak), što čini prodajnu cijenu bez poreza na dodanu vrijednost. Na ovu cijenu se prema propisanim stopama zaračunava porez na dodanu vrijednost i dobiva se prodajna cijena.

56


Tablica 2 Elementi i struktura kalkulacije prodajne cijene Red.broj 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 12

Opis troškovi materijala amortizacija bruto plaća ostali izravni troškovi opći troškovi proizvodnje opći troškovi uprave i prometa Cijena koštanja - sum (1:6) Dobitak (gubitak)= c.k.-p.cijena Prodajna cijena bez PDV-a PDV Prodajna cijena

Prodajna cijena se utvr đuje na tržištu, pa razlika izme đu prodajne cijene bez PDV-a i cijene koštanja predstavlja dobitak ili gubitak. Kad je prodajna cijena ve ća od cijene koštanja govori se o dobitku, a kad je manja radi se o gubitku. Struktura cijene koštanja se još raš članjuje po ovisnosti troškova o stupnju iskorištenja kapaciteta. Uključivanjem raspodjele promjenjivih (varijabilni) i stalnih (fiksni) troškova dobije se prikazana troškova struktura prodajne cijene. Ukupni promjenljivi troškovi obuhvaćaju slijedeće elemente: -

izravni troškovi materijala

-

funkcionalna amortizacija (po učinku)

- bruto plaća (po učinku) -

ostali izravni promjenljivi troškovi

- promjenljivi dio općih troškova proizvodnje u činka - promjenljivi dio općih troškova uprave i prodaje Promjenljivim troškovima se pridodaju pripadjući stalni troškovi izravne proizvodnje, te stalni dio općih troškova proizvodnje, uprave i prometa. Zbrojeni promjenljivi i stalni troškovi čine cijenu koštanja, a kako je ve ć navedeno uračunavanjem dobitka ili gubitka se dobiva prodajna cijena u činka.

57


Tablica 3 Elementi strukture prodajne cijene prema razvrstavanju promjenljivih i stalnih troškova Red.broj 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13

Opis Izravni troškovi materijala Funkcionalna amortizacija (po učinku) Bruto plaća (po učinku) Ostali izravni promjenljivi troškovi Promjenljivi dio općih troškova proizvodnje učinka Promjenljivi dio općih troškova uprave i prodaje Promjenljivi troškovi ukupno - sum (1:6) Stalni troškovi proizvodnje učinaka Stalni dio općih troškova proizvodnje učinaka Stalni dio općih troškova uprave i prometa Cijena koštanja sum (7:10) Dobitak - Gubitak Prodajna cijena (11+12)

SASTAV CIJENE KOŠTANJA U POLJOPRIVREDI Specifična obilježja poljoprivredne proizvodnje uzrokuju i poseban (složeniji) pristup ovoj problematici. Izravni troškovi su u pravilu razvrstani prema prirodnim vrstama troškova, a posredni prema mjestima troškova. Izravni troškove biljne proizvodnje su naj češće podijeljeni na: 1. troškovi temeljnih tvari a) troškovi sjemena b) rasadnih tvari c) gnojiva i dr.

58


2. troškovi pomoćnih tvari: a) troškovi sredstava za zaštitu bilja b) tvari za vezivanje i dr. 3. troškovi vlastitih (osobnih) usluga: a) troškovi mehanizacije (traktori, kombajni) b) transportna sredstva 4. troškovi usluga drugih: a) troškovi istraživanja kvalitete proizvoda b) troškovi zaštite 5. troškovi izravne amortizacije: a) temeljnih sredstava koja se izravno koriste u procesu proizvodnje b) za koje se sastavlja kalkulacija

6. troškovi plaća izrade: - plaće djelatnika koji izravno rade u proizvodnji 7. troškovi izravnih ugovornih obveza: - troškovi kamata, osiguranja usjeva, dugogodišnjih nasada, osnovnog stada i dr. Specifičnosti sastava cijena koštanja pri stočarskoj proizvodnji: 1. Izravni troškovi su: a) nabavna vrijednost stoke b) umjetno osjemenjivanje c) troškovi osnovnog materijala d) troškovi lijekova e) veterinarski troškovi

59


METODE KALKULACIJA Metode su sastavni dio svakog izra čuna i predstavljaju različite računski postupke za obračunavanje troškova radi utvr đivanja ukupnih troškova proizvodnje ili cijene koštanja pojedinog učinka. Razlikujemo nekoliko metoda kalkulacije cijene koštanja: 1) DIVIZIONA ILI DJELIDBENA 2) OBRAČUN CIJENE KOŠTANJA S DODACIMA 3) DIRECT COSTING METODA DIVIZIONA ili djelidbena kalkulacija koristi se isklju čivo za jedinstveni proizvod i na čin

masovne proizvodnje učinaka. Njeno obilježje je da se ukupni troškovi dijele s koli činom proizvoda, te se dobiva prosječni trošak po učinku.

C . K . =

U T Q

Djelidbena kalkulacija se dijeli na: jednostavni ili čisti izračun obračun pomoću ekvivalentnih brojeva, obračun vezanih (paralelnih) proizvoda. JEDNOSTAVNA ili ČISTA KALKULACIJA se primjenjuje u slučajevima proizvodnje

samo jednog proizvoda, kada su troškovi strukture raspore đeni na samo jedan proizvod. C.K. se izračunava tako da se ukupni troškovi podijele s koli činom učinaka.

C. K . proizvoda =

UT dovrsene proizvodnje Q dovrsene proizvodnje 60


KALKULACIJA POMOĆU EKVIVALENTNIH BROJEVA

Ova metoda kalkulacije se koristi za one proizvodnje u kojima se skupno proizvodi više vrsta srodnih proizvoda, a njihovi troškovi stoje jedan prema drugom u odreðenom odnosu. Tipièni sluèajevi pojavljuju se u poljodjelsko-prehrambenoj industriji. Srodni proizvodi su najčešće vezani za jedinstveni tehnološki postupak, odnosno proizvode se iz jedne sirovine i tvari, uz iste tehni čko-tehnološke metode, pa nije moguće temeljito odrediti sve pojedine troškove za svaki proizvod. Za odre đivanje pojedinačne C.K. svi nastali troškovi moraju se “prevaliti” na pojedine proizvode na temelju unaprijed utvr đenih odnosa. Ovi se odnosi nazivaju

ekvivalentnim brojevima.

Ekvivalentni brojevi predstavljaju uvjetno

izražen odnos troškova proizvodnje i poslovanja kod srodnih proizvoda. Za postavljanje ekvivalentnih brojeva postoje razli čite baze kao što su: radno vrijeme, površina, prirod, prodajna cijena ili sl. KALKULACIJA VEZANIH (PARALELNIH) PROIZVODA

Ova metoda predstavlja takav obra čun čija primjena je vezana za one proizvodnje kod kojih po prirodi - tehničko-tehnoloških procesa nastaju tzv. vezani proizvodi, to jest proizvodi koji se vežu jedan na drugi. Ovo je slučaj kod takvih proizvodnji gdje se pojavljuje jedan glavni proizvod, a uz njega još jedan ili više sporednih, nusproizvoda ili vezanih proizvoda. Kod ratarske i stočarske proizvodnje u kojima se uz pšenicu dobiva i slama, odnosno uz tov stoke i stajski gnoj koji ima tržnu vrijednost. U takvim slu čajevima je gotovo nemogu će odvojiti stvarne troškove proizvodnje glavnog proizvoda od troškova proizvodnje sporednog proizvoda. U praksi se često procjenjuje udio troškova po

61


proizvodima . Procjena se provodi najčešće tako da se od ukupnih troškova proizvodnje oduzme vrijednost odnosno ukupni prihod sporednog proizvoda, a zatim se djeljenjem preostalog iznosa troškova s proizvedenom količinom glavnog proizvoda dobiva jedini čna C.K. glavnog proizvoda:

UT − vrijednost sporednog proizvoda = UT glavnog proizvoda UT glavnog proizvoda = = C . K . glavnog proizvoda Q glavnog proizvoda Drugi način procjene je da se ukupni troškovi (UT) podijele s ukupnom vrijednošću proizvodnje (UP),. Dobiveni koeficijent K pokazuje koliko jedinica ukupnog troška dolazi na jednu jedinicu ukupnog prihoda. Koeficijent K pomnožen s jedini čnom tržnom cijenom (tc) glavnog proizvoda i tržnom cijenom sporednog proizvoda ili nekom drugom vrijednosti, dobiva se C.K. za svaki proizvod.

UT Koeficijent K = UP C.K. glavnog proizvoda = K x tc glavnog proizvoda C.K. sporednog proizvoda = K x tc sporednog proizvoda itd.

KALKULACIJA CIJENE KOŠTANJA S DODACIMA

Kod ove metode kalkulacije se radi o dodavanju nekih vrsta troškova - prema izabranim proporcijama ili ključevima, onim troškovima koje ne možemo izravno rasporediti po pojedinim proizvodima. Ona se javlja u slučajevima proizvodnje dva ili više razli čitih proizvoda, a primjenjuje se kod pojedinačne ili maloserijske proizvodnje. Cijena koštanja proizvoda se formira kombiniranjem izravnih troškova koji se automatski raspoređuju na proizvode i posrednih troškova koji se prvo raspoređuju na mjesta nastanka, 62


a odavde se pomoæu klju ča (koeficijent dodatka ili postotka) dodaju izravnim troškovima. Zbrajanjem izravnih i posrednih troškova dobiva se C.K. pojedinog proizvoda. Točnost C.K. usko je povezana s izborom pravilnog ključa za raspoređivanje općih troškova na pojedine proizvode. Za utvr đivanje ključa je potrebno prvo odrediti osnovicu za njegovo izračunavanje. Osnovicu trebaju činiti elementi ili zbroj stavki troškova koji će najtočnije odrediti udio općih troškova kod pojedinačnih proizvoda. U praksi se kao osnovica najčešće koriste plaće djelatnika, tvari za izradu ili neka druga kombinacija dodajući izravnu amortizaciju. Nakon toga se iznos posrednih troškova cijele proizvodnje podijeli s ukupnim iznosom i odabere se osnovica svih proizvoda za koje se radi kalkulacija. Tako se dobiva klju č za raspored općih troškova.

Ukupni posredni troškovi Ključ =

Ukupna odabrana osnovica Množenjem utvr đenog ključa s iznosom odabrane osnovice za svaki proizvod dobije se iznos posrednih troškova za proizvod. Iznos posrednog troška po proizvodu predstavlja umnožak ključa i iznosa odabrane osnovice za pojedini proizvod. Prema osnovnim postavkama ove metode razvijeni su razli čiti načini obračuna s jednim ili više dodataka. Po prilagođenosti i pogodnosti pojedinim granama poljoprivredne proizvodnje pojedine metode kalkulacija su podijeljene na slijede ći način: 1. JEDNOSTAVNA

a) krumpir, silažni kukuruz, krmno bilje, b) jabuke, breskve, kruške,

63


c) paprika, kupus 2. OBRAČUN POMOĆU EKVIVALENTNIH BROJEVA

a) voćarstvo b) povr ćarstvo c) vinogradarstvo d) ratarstvo e) stočarstvo 3. OBRAČUN VEZANIH PROIZVODA

- u poljodjelstvu gdje se pojavljuje glavni proizvod i još jedan

DIRECT COSTING METODA (DC)

Direct costing metoda je temeljena na tržnom odre đenu proizvodnje. Uprava tvrtke i prije nastanka vodi brigu o troškovima sukladno s izvršenjem planiranog opsega proizvodnje. Takva odluke mogu se donijeti samo u uvjetima prethodnog poznavanja kako se pojedini troškovi ponašaju pri različitom stupnju iskorištenja kapaciteta. Po metodi DC troškovi se dijele na: - troškove kapaciteta - troškove proizvoda

64


Tablica 4 Kalkulacija po direct costing metodi Kn A) UKUPNI PRIHOD

40.000,00

B) TROŠKOVI PROIZVODA

24.000,00

tvari izrade

20.000,00

troškovi proizvoda iz opæih troškova

4.000,00

C) DOPRINOS POKRIĆU

16.000,00

D) TROŠKOVI KAPACITETA

4.000,00

Amortizacija

3.200,00

opći troškovi za obračunsko razdoblje

800,00

E) FINANCIJSKI REZULTAT - DOBIT

12.000,00

Osnovna obilježja direct costing metode

Troškovi se dijele na izravne i posredne, a oni se dalje razlažu na troškove proizvoda i troškove kapaciteta.

Troškovi proizvoda ili opći troškovi se obračunavaju u odgovarajućem iznosu prema obračunatom ukupnom prihodu.

Troškovi kapaciteta se obračnavaju iz ukupnog prihoda u ukupnom iznosu u kojem su knjiženi za to obračunsko razdoblje. Prema tome se troškovi kapaciteta ne aktiviraju u zalihama. Tehničko obračunavanje po DC metodi se obavlja na slijedeći način: Od ukupnog prihoda se najprije oduzmu troškovi proizvoda. Razlika se naziva

doprinos pokri ć u . Doprinos pokri ć u se raspore đuje na troškove kapacieta koji su određeni proizvodnim potencijalom tvrtke. Nakon toga ostaje dobit. 65


Razlika DC i ostalih kalkulacija je u tome što DC metoda na robu ili učinke koji su na zalihama plaća troškove kapaciteta i uz uvjet da si smanji dobit, dok ostale metode zalihe vode u punom iznosu kao potraživanje.

MODERNI SUSTAVI I METODE OBRAČUNA TROŠKOVA Ekonomska teorija i praksa poznaju sustave obraèuna po stvarnim, planskim i standardnim troškovima, uz vrednovanje uèinaka s potpunim ili djelomiènim troškovima. Uz donošenje odluke o uvo đenju konkretnog oblika obra čuna troškova - kalkulacije ili izračuna, prije treba sagledati specifi čnost poslovanja i postignutu razinu ra čunovodstvene funkcije, to jest mora se voditi briga o činjenicama: 1. je li jednostavan u fazi uvođenja i primjene, 2. iziskuje li visoka materijalna ulaganja i stru čnu potporu, 3. osigurava li objektivnu kontrolu troškova, rezultata, 4. osigurava li pravodobne, objektivizirane informacije za poslovno odlučivanje, 5. osigurava li elemente za stimulirajuću raspodjelu po užim organizacijskim dijelovima u sklopu poslovnog sustava. Da bi osigurali tvrtki informacijsku podlogu za izvršenje upravljačkih zadataka uvode se metode: 1) RAZVIJENI OBRAČUN PO PLANSKIM TROŠKOVIMA:

1. obračun po čvrstim planskim troškovima 2. obračun po fleksibilnim planskim troškovima 2) OBRAČUN PO STANDARDNIM TROŠKOVIMA

3) OBRAČUN PO VARIJABILNIM TROŠKOVIMA

66

Repetitorij Iz Troskova i Kalkulacija

Recommend Documents