Realizam književno razoblje koje traje o 1830. do 1870. godine nakon romantizma koji ističe izdvojenog pojedinca , pojedinca , realizam opisuje svakiašnju saašnjost likovi su obični ljui iz svakonevnog života i iz svih ruštvenih slojeva prostori su također obični također obični – stanovi, ulice, tržnice, nodni lokali... ponašanje , interijeri otkrivaju socijalnu motivaciju likova koja uvjetuje njihove postupke postupke , , ponašanje , psihologiju i svjetonazor detaljni opisi ambijenata socijalno i psihološki karakteriziraju likove koji su najčešde i uvjetovani sredinom iz koje potječu u težnji za istinitim prikazom, pisci unose autentične govore (narječja, provincijaliz provincijalizme, me, žargonizme...) realistični junak - želi ruštveni ruštveni uspon , uspjeh uspon , naglašena socijalno-moralna problematika – kritički onos pisaca pisac a prema stvarnosti realisti se pozivaju na znanstvene spoznaje o čovjeku i ruštvu voeda filozofska oktrina 19. stoljeda je pozitivizam – vjera u znanost i razum (utemeljitelj Auguste ) Auguste Comte Comte ) ok su romantičari njegovali liriku, realisti se okredu okredu prozi prozi – – roman postaje glavna književna vrsta ideju o romanu kao o zrcalu stvarnosti iznosi iznosi Stendhal u svom romanu Crveno i crno Stendhal u ( 1830. ) 1 830. ) l ik ik Julien Sorel svojom inteligencijom i nizom veza kroči ka vrhu, ali naomak sredi gubi Sorel svojom inteligencijom kontrolu jer se nije snašao u svijetu velikih i utjecajnih; osuđen na smrt, ogorčen je na ruštvo koje zatvara vrata sposobnima i siromašnima realistički pripovjeač - najčešde je objektivan objektivan , , iskazan u tredem licu i nenazočan u ranji slijedi kronološki kronološki re zbivanja, a ogađaji su povezani čvrstim uzročno uzročno- fabula – slijedi posljeičnim vezama poređena je stvaranju karaktera koji je u pravilu socijalno motiviran motivacija likova – oređena je njihovim karakterima i socijalnim okolnostima socijalna motivacija psihološka motivacija genetska (biološka) m otivacija najčešdi postupci – portretiranje portretiranje , portretiranje s pomodu ambijenta ambijenta , , detaljno i precizno opisivanje i pripovijedanje realisti su književnost približili znanosti uveli analitičku metou prikazivanja stvarnosti znanosti i uveli analitičku Rusija
ruski realizam nastaje četresetih goina 19.stoljeda kad nastupa vrijeme pripovjedne proze visoki realizam – Fjoor Mihajlovič Dostojevski , Lav Nikolajevič
Lav Nikolajevič Tolstoj – Ana Karenjina 1828.-1910. – ruski pripovjeač i ramatičar, plemidka obitelj najbolji romani – Ana Karenjina te Rat i mir Rat i mir – opisuje Napoleonov napad na Rusiju 1812. i reakcije pet aristokratskih obitelji Ana Karenjina – likovi Ana i njezin suprug Karenjin , ljubavnik Vronski (Ana+Karenjin+Vronski) njen brat Stiv Oblonski i njegova žena Doli (Stiv+Doli) Dolina sestra Kiti i njezin suprug Levin (Kiti+Levin) kroz Levina Tolstoj iznosi svoje ieje braka, ruštva i života opdenito) tema romana – brak, licemjerje, ljubomora, vjernost i obiteljski život – vrhunskog djelo ruske i svjetske književnosti smatra se modernom romanesknom tragedijom inspiraciju za Anu nalazi u Puškinovoj najstarijoj kderi Mariji
Naturalizam nastavak i proužetak realizma književni pokret koji traje o 1880. do 1900. godine još više o realizma pronalazi uhovne zasae u pozitivističkom shvadanju znanosti teoretičar – Hippolyte Taine – učenje a je čovjek proizvo tri motivacije nasljeđe (rasa) sredina (milje) trenutak (povijesna situacija) najvažniji pisac i ujeno i teoretičar je Emile Zola koji u djelu Eksperimentalni roman ( 1 880. ) i u predgovoru Thérése Rauqin ističe a je zaada naturalista a preuzmu eksperimentalne metode iz prirodnih znanosti Zolin sljedbenik Guy de Maupassant u svojim jelima (npr. Meanske večeri) i romanima zastupa naturalističku koncepciju, al i ističe kako književnost ne može prikazati potpunu istinu , ved svatko stvara svoje viđenje svijeta naturalizam opisuje i najružnije strane života ( e stetika ružnode ) naturalistički pisci razotkrivaju socijalnu i moralnu izopačenost , zločin, uševne bolesti, grubu seksualnost, nastranost za razliku od realista, uvode masu kao književnog junaka
Ruski realizam Zaèetak ruskoga realizma u èetrdesetim godinama devetnaestoga stoljeæa vezan je za preokret koji se zbiva u cjelokupnoj ruskoj knjizevnosti - namjesto romantièarske poezije u sreište književnoga zanimanja olazi pripovjena proza što svoju graðu uzima iz svaganje ruštvene zbilje. Razoblje ruskoga realizma obièno se ijeli u tri faze - rani, razvijeni i visoki realizam. Prvu fazu ili rani real i zam obilježava postupni razvoj pripovjednih oblika, a u temama pripovijesti i romana prepoznaju se ostaci romantizma. Nikolaj Vasiljeviè Gogolj, 1809-1852. glavni je predstavnik ranoga ruskog realizma, a njegove novele Veceri na majuru kod Dikanjke imaju obilježja prijelaznog razdoblja izmeðu romantizma i realizma. Gogoljeva pripovijetka Kabanica, meðutim, vazan je datum u povijesti ruskog realizma - u njoj pripovjedaè pridaje veliku pozornost pojedinostima pri opisu glavnoga junaka i okoline u kojoj se on kreæe. Ivan Sergejeviè Turgenjev, 1818-1883. najvažniji je prestavnik srenje ili razvijene faze ruskog realizma. Znamenit postaje po svojim novelama Lovèevi zapisi u kojima se realistièko zanimanje pripovjeaèa u prikazivanju socijalnopsiholoških tipova miješa s poetiziranim opisima prirode i èovjeka. Vrhunac ruskoga realizma svakako predstavljaju romanopisci Fjodor Mihajloviè Dostojevski, 1821-1881. i Lav Nikolajeviè Tolstoj, 1828 -1910 U svojim je romanima (Bijedni judi, Zloèin i kazna, Braæa Karamazovi, Idiot, Bjesovi). Dostojevski prošao sve faze ruskoga realizma. Osnovna je tematska crta svih njegovih jela rastakanje ruskoga ruštva i obitelji, a njegovi likovi nisu tipizirani prosjeèni prestavnici ruštva veæ su to reovito buntovnici, nositelji radikalnih filozofskih ili religijskih uvjerenja. Dostojevski, takoðer, i u naèinu pripovijedanja odudara od klasiènoga realistièkog modela te u prikazivanju svijesti svojih junaka uvoi tehniku unutrašnjeg monologa. Za Tolstojevo jelo najvazniji su romani Rat i mir i Ana Karenjina. Rat i mir, najveæi Tolstojevljev roman, sintetièko je djelo u kojemu se prikazuje velik broj, likova te zbivanja u duljem vremenskom razdoblju. Iako se Tolstoj pojavljuje kao povjesnièar što poznaje okumentarnu graðu o Napoleonovim ratovima, Rat i mir nije povijesni roman, veæ djelo u kojem su najbitniji ruštvena analiza saašnjosti i psihologizacija glavnih karaktera. Ana Karenjina, s druge strane, roman je s izrazito suvremenom temom i mnogi tumaèi smatraju ga modernom romanesknom tragedijom. Fabula je zasnovana na problemu odnosa braka i ljubavi, a u njoj je Tolstoj, putem usporene prièe, ugraio i više tema iz šire ruštvene stvarnosti Rusije. Naturalizam
Književnopovijesno razoblje naturalizma možemo smatrati nastavkom i proužetkom realistièkog doba. U razdoblju od 1880. do 1900. godine naturalizam je prisutan kao književni pokret u veæini europskih zemalja. Duhovne zasae naturalizam pronalazi, jos dosljednije nego realizam, u pozitivistickom poimanju znanosti, a posebno mjesto u oblikovanju naturalistièke poetike zauzima uèenje Hippolytea Tainea. Taine, naime, smatra daje èovjek, kao biæe koje se nalazi u svijetu osjetilnih pojava, proizvod triju skupina èinitelja: naslijeða (rase), sredine i povijesne situac ije. Zadaæa naturali stièkog pisca, kako je odreðuje u svojemu djelu Eksperimentalni roman (1880.) najvažniji pisac naturalizma, Emile Zola (Emil Zola, 1840-1902), sastoji se u preuzimanju eksperimentalnih metoda iz prirodnih znanosti. Roman je za Zolu neposreno opažanje svega što postoji, dokument stvarnosti i prikaz ljudske svakodnevice: najbolje se to vidi u njegovim vlastitim djelima, romanima Germinal i Therese Raquin. I Zolin sljedbenik, Guy de Maupassant (Gi d Mopasan, 1850-1893), u svojim djelima (Medanske veèeri ) i romanima prati naturalistièku koncepciju, ali istièe kako književnost ne može prikazati "potpunu istinu", veæ svaki pisac radi poseban izbor graðe i u djelu stvara vlastitu sliku o svijetu. Znaèenje realizma i naturalizma u povijesti k n jiževnosti Realizam i naturalizam najvažniji su književni smjerovi u evetnaestome stoljeæu, što su uvelike utjecali na književnost o anašnjih ana. Roman je postao vlaajuæom književnom vrstom, a književnost je obila zaaæu ne samo prikazivanja veæ i kritike stvarnosti - ta realistièka namjera èesto æe se u ovome stoljeæu krivotvoriti u razlièitim oblicima tenenciozne socrealistièke književnosti. Naposljetku, valja reæi a umjetnièka važnost Balzacovih i Flaubertovih romana, ili romana Dostojevskoga i Tolstoja, svojom vrijenošæu nailazi granice književne epohe u kojoj su nastali, a svojim neiscrpnim pripovjednim sadrzajima zaokupljuju pozornost suvremenog èitatelja.
Novija ruska književnost pojavljuje se na prelazu iz 17.u 18. vek. Zasniva se na
zapadnoevropskim uzorima, na tradiciji grčko -
rimske civilizacije i duha humanizma. U 18.veku ruski narodni jezik potpuno je zamenio staroslovenski. Vladari Katarina Velika,
Petar Veliki i njegovi naslednici doprineli su razvoju književnosti, pomažući piscima i približavajući Rusiju zapadnim uzorima. Želja i interesovanje za književnost bila je sve veća. Svoj dvor carica Katarina Velika, koja je bila i književnica, pretvorila je u kulturno središte.
U novijoj ruskoj književnosti, u
18. veku
najznačajniji književnik,
naučnik, jezički reformator i utemeljivač Moskovskog sveučilišta Mihail Vasiljevič Lomonosov . Njegova ,,Ruska gramatika" je prva gramatika ruskog jezika. Bavio se književnim pitanjima u bio je
svojoj ,,Retorici ".
Značajno je spomeniti i njegove ode, kao i to da
se bavio hemijom, fizikom, astronomijom, geografijom,
geologijom, istorijom, filologijom i da je došao do brojnih otkrića. Naistaknutiji pesnik toga doba bio je dramaturg
Gavril Romanovič Deržavin ,
Denis Ivanovič Fonvizin, prozni pisci Nikolaj
Radiščev iNikolaj Karamzin. Svi oni stvarali su u duhu epohe klasicizma i prosvetiteljstva, vrlo često inspirisani liberalnim idejama francuskih filozofa.
Vrhunac ruske književnosti pripada 19.veku. Ova epoha se naziva i ,,zlatno doba’’, budući da su u njemu zastupljena jedna od najvećih imena ruske književnosti: Aleksandar Sergejevič Puškin, Mihail Jurjevič Ljermontov, Nikolaj Vasiljevič Gogolj, Ivan Sergejevič Turgenjev, Lav Nikolajevič Tolstoj, Fjodor Mihajlovič Dostojevski i Anton Pavlovič Čehov . Zlatno doba poezije započeo je Aleksandar
Sergejevič Puškin , koji se smatra ocem nove ruske književnosti. Obeležio je epohu romantizma. Začetnik je ruskog realizma i jedan od najvećih liričara svetske književnosti. Među prvima je u Rusiji počeo da piše narodnim jezikom i distancirao se od romantičarske književnosti popularne u zapadnoj Evropi. Napravio je stil koji je mešao satiru, romantiku i dramu. Neka od njegovih značajnijih dela su: roman u stihovima ,,Evgenije Onjegin’’, poeme ,,Cigani’’, ,,Ruslan i Ljudmila’’, male tragedije u
stihovima ,,Mocart i Salijeri’’, ,,Kameni gost’’, drame ,,Boris Godunov’’, ,,Rusalka’’, prozna dela ,,Pikova dama’’, ,,Egipatske noći’’, bajke u stihovima ,,Bajka o caru Saltanu’’, ,,Bajka o ribaru i ribici’’, roman u prozi ,,Kapetanova kći’’... Puškin je otvorio put plejadi svetski značajnih pisaca u 19.veku. Za njim u svet stupaju Nikolaja Vasiljeviča Gogolja, čijom se pojavom na literarnoj sceni u Rusiji završava period imitiranja zapadne književnosti i otpočinje ruski realizam. U svojim delima i ostali velikani poput
on je iskazivao poštovanje i razumevanje za ljude, mentalitet, kulturu i istoriju Rusije i Ukrajine. Pisao je romane, pripovetke i
komedije. Značajnija dela su: komedije ,,Revizor’’, ,,Ženidba’’, roman ,,Mrtve duše’’,
zbirke pripovedaka ,,Arabeske’’, ,,Mirgorod’’... Ivan Sergejevič Turgenjev je jedan od ključnih pisaca koji je u velikoj meri doprineo da ruska književnost dobije svetski status. Bio je pripovedač i romanopisac, najznačajniji predstavnik ruskog realizma.
Njegovo delo ,,Očevi i deca’’ smatra se jednim od najvažnijih romana 19. veka. Vrhunac ruskog, a i svetskog romana označili su Lav Nikolajevič Tolstoj i Fjodor Mihajlovič Dostojevski. Tolstoj je jedan od najvećih realista toga doba. Bio je i esejista , dramski pisac, kritičar, moralni filozof. Poznat je po svoja dva najveća dela ,,Ana Karenjina’’ i ,,Rat i mir’’ koja oslikavaju duboku psihološku i društvenu pozadinu Rusije i njenog društva u 20. veku. Ruska književnost je usmerena i prema drugim narodima i književnostima, jer je tesno povezana sa životom i stvarnošću i osnovnim ljudskim i moralnim vrednostima.
