Škola: Gimnazija
Ime i prezime nastavnika: Kristina Jozak
Školska godina: 2014./2015.
Razredni odjel: III b
PRIPRAVA ZA NASTAVNI SAT IZ HRVATSKOGA JEZIKA
Autori i naslov udžbenika: Sandra Rossetti-Bazdan, Dragica Dujmović-Markusi, Književni vremeplov 3, čitanka iz hrvatskog jezika za treći razred gimnazije, Profil, Zagreb, 2009.
1
PRIPRAVA ZA NASTAVNI SAT IZ HRVATSKOGA JEZIKA
Nastavna tema/jedinica ishoda učenja
Fjodor Mihajlovič Dostojevski, Zločin i kazna, Raskoljnikov kao glavni lik romana Zločin i kazna
Nastavni sadržaj
Realizam u ruskoj književnosti
Ishodi učenja na kognitivnom području
Učenik će moći smjestiti ovo djelo u književnu epohu, odrediti ga kao roman, definirati vrstu romana. Moći će detaljnije analizirati likove, njihove karakterne crte, društveni ugled, unutarnje dvojbe i stavove, način na koji se nose s osudama, teškim životnim situacijama... Prepoznat će proturječnosti Raskoljnikovljeve osobnosti. Također će razvrstati likove Sonje, Marmeladova, Svidrigajlova, Razumihina kao nositelje nekih novih ideja i usporediti ih s glavnim likom. Zaključiti analizu i interpretaciju promišljajući o moralnoj opravdanosti zločina. Moći će povezati roman Zločin i kazna s romanom Ana Karenjina i utvrditi poveznicu između glavnih likova ta dva romana.
Korelacija s drugim predmetima
Povijest, filozofija, sociologija, psihologija, etika, vjeronauk
Literatura za učenike
Sandra Rossetti-Bazdan, Dragica Dujmović-Markusi, Književni vremeplov 3, čitanka iz hrvatskog jezika za treći razred gimnazije, Profil, Zagreb, 2009. Zločin i kazna, Fjodor Mihajlovič Dostojevski; s ruskoga preveo Zlatko Crnković; priredio Gajo Peleš; metodička obrada Mirjana Živny; Školska knjiga, Zagreb, 2003.
Literatura za nastavnike
Sandra Rossetti-Bazdan, Dragica Dujmović-Markusi, Književni vremeplov 3, čitanka iz hrvatskog jezika za treći razred gimnazije, Profil, Zagreb, 2009. Zločin i kazna, Fjodor Mihajlovič Dostojevski; s ruskoga preveo Zlatko Crnković; priredio Gajo Peleš; metodička obrada Mirjana Živny; Školska knjiga, Zagreb, 2003. Pranjić, Marko, Nastavna metodika u slici i riječi, Hrvatski studiji sveučilišta u Zagrebu, 2013.
2
Tip nastavnog sata
sat interpretacije ulomka romana, lektira
Cilj nastavnoga sata
Utvrditi učeničko predznanje o književnopovijesnom razdoblju realizma na primjeru romana Zločin i kazna, primijeniti stečeno znanje o realističnim obilježjima likova na Raskoljnikovljev lik, uvidjeti socijalne, psihološke i filozofske motivacije na lika, povezati stečeno znanje s ostalim likovima i djelima književnopovijesnog razdoblja realizma
Zadaće nastavnoga sata
Obrazovne: - Učenici će na temelju prethodnih znanja iz teorije i povijesti književnosti (europskog realizma) definirati vrstu romana (psihološki, socijalni, društveni...), uočiti u njemu poetiku realizma (detaljiziranje, objektivni pripovjedač...), ali i obilježja modernog romana - Učenici će smjestiti djelo u širi povijesni kontekst (Rusija 70ih godina 19. stoljeća, ukidanje kemtstva, obećanja o prosperitetu ruskog sela, život plemstva i seljaka) - Učenici će uočiti realistična (siromašan student, detaljiziran opis prostora kao odraz psihološkog stanja lika, sumnja u vlastitu teoriju koja rezultira unutrašnjim sukobom, želja za društvenom afirmacijom, odlučuje se na ubojstvo potaknut socijalnim, psiholškim i moralnim razlozima) i modernistička obilježja glavnog lika (podsvjesna motivacija – san o konju, unutrašnji monolozi koji prate misli glavnog lika, otuđenje i 3
potraga za identitetom, filozofska motivacija – teorija o nadčovjeku, relativno doživljavanje vremena lika) - Upamtiti da su i pisac i djelo reprezentativni primjer ruskog realizma - Uočiti da Dostojevski stvara novi tip romana tj. psihološki roman Odgojne: - Učenici će, na temelju sadržaja djela i vlastitog iskustva, objasniti pitanje ''prava na zločin'', objasnit će snagu negativnoga društvenog utjecaja na razvoj osobnosti i društvene postavke koje se smatraju prihvatiljivima ili neprihvatljivima - Spoznavanje ideje morala i moralnosti kao pokretača čovječanstva. Funkcionalne: - Učenici će aktvnim sudjelovanjem na satu izražavati osobni stav, razvijat će sposobnost doživljavanja, zapažanja, aktualiziranja, povezivanja, apstrahiranja, uočavanja, psihološkog nijansiranja, zaključivanja Komunikacijske: - Učenici će izricati svoje kritičko mišljenje, razgovarati i raspravljati - Argumentirano će izražavati svoje stavove i oprimjeriti ih navodima iz romana - Samostalno će voditi bilješke - Argumentirano će iznositi i braniti svoje teze, uz međusobno uvažavanje, primjereno ophođenje i slušanje sugovornika
Nastavna sredstva
Udžbenik, nastavni listić, bilježnica
4
Nastavna pomagala
Power point prezentacija
Nastavne metode
Nastavničko izlaganje, dijaloška metoda, rad s udžbenikom, rad s posebno pripremljenim materijalom, pisani rad (pisano izražavanje)
Nastavni oblici
Frontalni rad, individualni rad
STRUKTURA NASTAVNOGA SATA FAZE NAST. SATA I NJIHOVO TRAJANJE
SADRŽAJI NASTAVE ILI AKTIVNOSTI UČIT./NAST.
NASTAVNI OBLICI METODE I MET. POSTUPCI
1. DOŽIVLJAJNOSPOZNAJNA MOTIVACIJA
AKTIVNOSTI UČENIKA
frontalni rad, Učenici prate N: Dobar dan. Zovem se Kristina Jozak. Studentica nastavničko izlaganje izlaganje nastavnice. sam druge godine diplomskog studija kroatologije i hrvatskog latiniteta na Hrvatskim studijima. Danas ću vam održati sat književnosti. Nadam se da ćemo dobro surađivati. N: Prije samoga početka nastave prisjetimo se o čemu smo razgovarali prethodni sat. Naime, ako se metoda razmišljanja sjećate, govorili smo o Fjodoru Mihajloviču Dostojevskom i njegovom romanu Zločin i kazna. Može li mi netko ukratko prepričati radnju romana? 5
U: U romanu Zločin i kazna se radi o siromašnom studentu Rodionu Romanoviču Raskoljnikovu koji se odlučuje na ubojstvo čitanje i govorenje stare lihvarice Aljone Ivanovne. Nakon ubojstva ima grižnju savjesti i svoj zločin povjerava Sonji. Čudnim ponašanjem skreće pozornost istražitelja na sebe. Na kraju biva uhvaćen i kažnjen za zločin (robija u Sibiru). S robije se vraća obraćen, kao potpuno novi čovjek, a Sonja ga čeka.
2. NAJAVA TEKSTA
N: Odlično, dragi moji današnji sat ćemo posvetiti glavnom liku romana Rodionu Romanoviču Heuristički razgovor, Raskoljnikovom. Započela dijaloška metoda bih s jednom rečenicom koju pronalazimo u djelu Braća Karamazovi, koje je također napisao Dostojevski: ,,Nema ničega privlačnijeg za čovjeka nego što je sloboda njegove savjesti, ali i ničeg mučnijeg nema.'' Može li mi netko reći zašto ovu rečenicu možemo primjeniti na lik Raskoljnikova?
Učenici prate izlaganje i nastavnice i sudjeluju u diskusiji.
Učenici prate izlaganje i nastavnice i pozorno slušaju pitanje.
U: Možemo vidjeti da Raskoljnikova muči njegova savjest. Nakon ubojstva on proživljava halucinacije, strah, uplašenost. Savjest ga muči i progoni. On ne može priznati sam sebi da je ubio 6
staru lihvaricu. Teško se nosi s nastalom situacijom. N: Dobro, zanima me što vi mislite opravdava li cilj sredstvo i kako to možete potkrijepiti na Raskoljnikovljevu Učenici slušaju pitanje i primjeru? Što mislite koji je bio Raskoljnikovljev cilj? Heuristički razgovor, uključuju se u diskusiju. dijaloška metoda U: Smatram da cilj ne opravdava sredstvo jer nijednom čovjeku ne bi sredstvo trebalo biti ubojstvo. Smatram da je Raskoljnikovljev cilj bio afirmacija u društvo, pomoći društvu ubojstvom obične, nebitne lihvarice, spasiti samog sebe, domoći se novaca, postati samostalim čovjekom, izgraditi karijeru...
LOKALIZACIJA TEKSTA
N: Ako se prisjetite našeg razgovora na prethodnom satu rekli smo da je Raskoljnikov u svom članku podijelio ljude na ''obične'' i ''neobične'', koja su prava ''neobičnih'' ljudi? Koga Heuristički razgovor Raskoljnikov uzima za primjer? Zašto? Možete li uočiti kakve ideje i svjetonazore zastupaju drugi likovi (Razumihin, Marmeladov, Sonja Marmeladova, Svidrigajlov? Kakvi su njihovi stavovi u odnosu na glavnog lika?
Učenici pažljivo slušaju i uključuju se u diskusiju.
U: Sjećam se da smo govorili o tome i govorili smo kako 7
''neobični'' ljudi imaju imaju pravo sve učiniti pa čak i ubiti jer su pokretači društva. On kaže za ''obične'' ljude da su oni gospodari sadašnjosti, Učenici a ''neobični'' budućnosti. odgovaraju na ''Neobični'' su spremni zbog pitanja. neke ideje učiniti i korak više, čak i koračati preko leševa. Kao takvog pojedinca on Heuristički razgovor, ističe Napoleona. Napoleon dijaloška metoda je bio francuski car. Za vrijeme francuske revolucije postigao je veliki uspjeh svojim vojnim pohodima. Raskoljnikov se pistovjećuje s Napoleonom, on je želio pripadati višoj vrsti ljudi kako bi mu zločin bio opravdan. Spominje kako su ljudi poput Napoleona i Aleksandra Velikog ubili na tisuće ljudi, a zločin im je bio oprošten. Štoviše još su ih i slavili. Raskoljnikov sam sebe smatra slabićem jer se nije ponio kao Napoleon. Razumihin je suprotstavljen glavnom junaku na idejnom planu. Njegovo ime sugerira razum za razliku od glavnog junaka, čije ime otkriva njegovu podijeljenu i rascijepljenu ličnost. On se iz svog teškog materijalnog stanja izvlači radom i odricanjem i samim tim dokazuje da za čovjeka ne postoji stanje ,,kada se više nema kuda.'' Marmeladov je činovnik, ali propalica i pijanica. Siromašan je i u bezizlaznom položaju kao i Raskoljnikov. Sebičan je i prihvaća kćerkinu žrtvu te troši posljednji novac na piće ostavljajući djecu da gladuju, dok s druge strane imamo Raskoljnikova koji ne prihvaća sestrinu žrtvu, a 8
malo novaca što mu je preostalo poklanja supruzi pokojnog Marmeladova za troškove sahrane. Svidrigajlov je strastveni kockar, razbludan i nemoralan. Tipičan negativac, koji svjesno ili nesvjesno uzrokuje smrt mnogih ljudi da bi ostvario neke svoje ciljeve – prouzrokovao je i smrt vlastite žene. Raskoljnikov ubija u ime novog i boljeg svijeta, Svidrigajlov ubija iz egoističnih pobuda. Ali i jedan i drugi ne mogu nositi teret ubojstva. Sonja Marmeladova je prostituka koja je kao i Raskoljnikov ''žrtva'' siromaštva. Dok Raskoljnikov svoj zločin opravdava, ona nema razumijevanja za taj čin. Dok je on često šutljiv i grub, ona je beskrajno odana i spremna shvatiti i trpiti njegove postupke. N: Nastavljamo dalje, vidim da ste se jako zainteresirali po pitanju Raskoljnikova i njegovoga zločina. Zadnji put ste za zadaću dobili pročitati ulomak iz knjige. 3.INTERPRETATIVNO Danas ćemo razgovarati o Heuristički razgovor, njemu i pokušati uočiti neke ČITANJE dijaloška metoda nama zanimljive elemente. Za početak bih voljela da mi netko u nekoliko rečenica smjesti ulomak u kontekst romana, nacionalne književnosti i vremena u kojem je nastao.
Učenici prate izlaganje nastavnice i pozorno slušaju pitanje i zadatak.
U: Roman je nastao 1860-ih godina i pripada razdoblju 9
visokog ruskog realizma. Ovdje se radio o 5. dijelu romana gdje Raskoljnikov priznaje Sonji zločin. Možemo uočiti prikaz Raskoljnikovljeva života. Njegov odnos s majkom i sestrom, kako je siromašan i kako se morao prestati školovati. Također uočavamo Raskoljnikovljev odnos prema svijetu. Te pitanje moralno opravdanog ubojstva. N: Dobro, spomenuli ste da Raskoljnikov priznaje zločin Sonji. Već prije smo utvrdili na koji način je ona u odnosu s Raskoljnikom. Kako bi vi protumačili njezinu ulogu u ovom ulomku?
Učenici prate izlaganje U: Sonja je u ovom ulomku, nastavnice i ali općenitu u cijelom Metoda zapažanja pozorno slušaju romanu, prikazana kao Heuristički razgovor te odgovaraju najmoralniji lik (bez obzirna na pitanja. na njen društveni položaj). Ona je ta koja zagovara tezu da su svi ljudi jednaki i da nitko nema pravo ubiti drugog čovjeka. Ona u nastavku romana vodi Raskoljnikova do zaključka da zločin nije smio počiniti. N: Odlično, što mislite što je Raskoljnikov želio saznati o sebi svojim činom? Možete li potkrijepiti rečenicama iz teksta? U: Raskoljnikov se želio
Učenici pozorno slušaju pitanja i sudjeluju u 10
odvažiti, želio je doznati ''...i to što prije doznati, jesam li Dijaloška metoda, gnjida kao i svi, ili sam govorenje, čovjek? Hoću moći preskočiti zapreku ili neću? Hoću li se metoda zapažanja odvažiti da se sagnem i uzmem ili neću? Jesam li puzav stvor ili imam pravo?''
diskusiji.
N: Dobro, no kako Sonja doživljava njegovo obajašnjenje zašto je počinio zločin? U: Nije zadovoljna objašnjenjima koja joj daje Raskoljnikov jer je odgojena u katoličkom duhu. Heuristički razgovor Nepojmljivo joj je nečije ubojstvo bez obzira kakvo opravdanje imalo. Sonja koleba Raskoljnikova i ''gura'' do pokajanja. Cijelu njegovu pojavu doživljava kao vapaj čovjeka koji je zapao u depresiju, čovjeka kojemu treba pomoć. Smatra da treba prihvatiti kaznu.
Učenici prate izlaganje i nastavnice i pozorno slušaju pitanje i zadatak.
N: Odlično, vidim da ste vrlo lijepo ušli u problematiku romana i da vrlo dobro razumijete o čemo govorimo. Kako vidite Raskoljnikovljevo opravdanje ''...samo sam jednu običnu gnjidu ubio, Sonja, beskorisnu odvratnu, štetnu gnjidu.'' Možete li to Heuristički razgovor, povezati s dijaloška metoda Raskoljnikovljevim unutrašnjim previranjima? Koja obilježja lika možete uočiti? Pokušajte pronaći 11
citate u tekstu. U: Raskoljnikov se tim riječima pokušava opravdati pred Sonjom, ali onda se pokoleba kada mu Sonja kaže da ljudsko biće ne može biti gnjida. On to i sam uviđa i kaže: ''...ma znam i ja da nije...'' Odmah zatim u tekstu vidimo tu njegovu unutrašnju borbu: ''Oči su mu gorjele kao u groznici. Samo što nije počeo buncati, na usnama mu je titrao nemiran osmijeh.'' Tu vidimo modernistička obilježja lika, gdje se unutrašnjim monolozima prate misli glavnog lika.
Učenici prate izlaganje i nastavnice i pozorno slušaju pitanje i zadatak.
N: Na koji način Raskoljnikov tumači Sonji svoje razloge za ubojstvo stare lihvarice? Čime je on motiviran? U: Na početku joj govori o socijalnim razlozima, o tome Učenici slušaju kako se nije mogao školovati, i odgovaraju na kako je bio jedina nada pitanja. svojoj majci i sestri, kako se Heuristički razgovor, želio domoći ''babinih para'' dijaloška metoda da se pobrine za vlastito školovanje. Zatim ulazi u filozofska pitanja, uspoređujući se s Napoleonom. Objašnjava Sonji da vlast može zadobiti samo onaj tko se najviše usudi. Zatim sve negira i govorio da je ubio radi sebe, da bi mogao doznati je li on puzav stvor ili ima prava. Ovdje uočavamo da je on 12
motiviran socijalnim, psihološkim i filozofskim elementima. N: U redu, uočava li netko u kojoj formi je napisan roman? Smatrate li da je u ovom ulomku važniji dijalog koji Raskoljnikov vodi sa Sonjom ili onaj koji vodi sam sa sobom? U: Roman je napisan u er formi (u trećem licu). Po meni je važniji onaj koji vodi sam sa sobom jer više doznajemo o njegovom stanju Heuristički razgovor i o tome koliko ga to muči. Meni se čini da je važniji onaj koji vodi sa Sonjom jer Učenici priznanjem Sonji olakšava odgovaraju na svoju dušu, ali se i približava pitanja. tome da prizna zločin. Sonja igra veliku ulogu u njegovom ''kolebanju'' samog sa sobom. Po meni su važna oba dijaloga jer iz oba puno bolje vidimo cijelu sitaciju.
4. SINTEZA
N: Kako biste relistična obilježja romana kao što su težnja za društvenom afirmacijom, detaljizirani opisi prostora koji uvjetuju psihološka stanja lika, socijalna motivacija lika, likovi kao tipovi i objektivni pripovjedač primjeniti na Raskoljnikovljev lik? U: Možemo vidjeti kako su socijalni čimbenici utjecali na Raskoljnika, kako je prostor njegove skučene
Učenici odgovaraju na pitanja. 13
sobice utjecao na njegovo psihološko stanje, također vidimo utjecaj društva na pojedinca i javlja se pitanje morala. N: A koja od modernističkih obilježja kao što su potraga za identitetom, subjektvini pripovjedač, esejistički (filozofski) elementi, Heuristički razgovor unutarnji monolog (struja svijesti), snovi, halucinacije, te likovi ideje možete pronaći kod Raskoljnikova? U: Raskoljnikov razvija teoriju o nadčovjeku i tu primjećujemo filozofske elemente, također se javljaju snovi – san o konju i Raskoljnikov često vodi utrašnje monologe. Glavni lik je u potrazi za vlastitim identitetom, on razmišlja o stanju društva i razrađuje filozofiju zločina. N: Kako biste povezali moto romana Ana Karenjina ''Osveta je moja i ja ću je vratiti'' s naslovom romana? U: Isto kao što je Raskoljnikov ubio staru lihvaricu, tako se i Ana osvećuje zbog načina na koji ih društvo tretira. Raskoljnikov je htio pravdu za društvo, riješiti se ''štetočine'', a Ana pravdu za sebe. Heuristički razgovor, 14
N: Sada bih svakoga dijaloška metoda pojedinačno zamolila da u par kratkih rečenica napiše svoj stav o ideji ''prava na zločin''. Zatim ću prozvati nekoga da pročita svoj uradak. N: Jeste li završili? Sada bih zamolila jednog dobrovoljca da pročita svoj tekst. 5.ZADACI ZA SAMOSTALAN RAD UČENIKA
N: Dobro, prije nego završimo za domaću zadaću imate napisati kratki esej na temu ''Ja sam sebe ubio, a ne babu!'' Probajte to učiniti tako da promatrate iz Raskoljnikovljeve perspektive, obrazlažite i potkrepljujte citatima iz teksta. Nadovežite se na cijelo djelo. I na kraju ne zaboravite biti kreativni i dati vlastitu ideju i mišljenje o svemu. To će vam biti dobra vježba za državnu maturu. Sljedeći sat ću pokupiti eseje i ispraviti ih.
N: Hvala vam na suradnji i pažnji. Bili ste jako dobri. Doviđenja.
15
PLAN PLOČE
FJODOR MIHAJLOVIČ DOSTOJEVSKI: Zločin i kazna Rodion Romanovič Raskoljnikov kao glavni lik romana FJODOR MIHAJLOVIČ DOSTOJEVSKI ZLOČIN 16
& KAZNA RODION ROMANOVIČ RASKOLJNIKOV kao glavni lik romana •
‘’Nema ničega privlačnijeg za čovjeka nego što je sloboda njegove savjesti, ali i ničega mučnijeg nema.’’ (Braća Karamazovi) RASKOLJNIKOV ? CILJ OPRAVDAVA SREDSTVO?
• • DA/NE Raskoljnikov i njegov cilj? Teorija o iznimnom pojedincu? Podjela ljudi na ‘’obične’’ i ‘’neobične’’ • Raskoljnikov • Napoleon • • •
RAZUMihin
Svidrigajlov RASKOLJNIKOV
Marmeladov SONJA
SONJA MARMELADOVA? Utjecaj? Dvojbe? Spoznaja? Osjećaj krivnje i kazna?
Opravdanje: ‘’samo sam jednu običnu gnjidu ubio, Sonja, beskorisnu odvratnu, štetnu gnjidu.’’ Unutrašnja previranja? Razlozi?
RASKOLJ NIKOV PONOVIMO • Realistična i modernistička obilježja lika • ‘’Osveta je moja i ja ću je vratiti’’ (Ana Karenjina)
17
PRILOG 1.
DOSTOJEVSKI: Zločin i kazna, Peti dio, IV:
On
se
okrene
njoj,
tužno
je
pogleda
i
uhvati
za
ruku. — I opet imaš pravo, Sonja! Ma sve je to besmislica, puko naklapanje, tako reći! Vidiš, valjda znaš da je moja majka gotovo bez igdje ičeg. Sestra je slučajno stekla neku naobrazbu i osuđena je da se potuca od nemila do nedraga, kao guvernanta. Ja sam im bio sva nada. Studirao sam, ali se nisam mogao samuzdržavati pa sam morao privremeno prekinuti studij. Ali, sve da sam se inastavio tako školovati, mogao sam se nadati da ću za deset--dvanaest godina (kad bi se prilike popravile) ipak postati nekakav profesor ili činovnik, sa tisuću rubalja plaće... — Govorio je kao da je sve to naučio napamet. — Dotle bi mi se majka sasušila od briga i jada a da je ipak ne bih nikako mogao zbrinuti, a sestra... pa, sestra bi možda još i gore prošla! (...) I eto... eto, stoga sam odlučio da se domognem babinih para pa da ih utrošim na svoje prve godine, da se bez majčine muke pobrinem za svoje školovanje, za prve korake nakon studija — i da sve to obavim pozamašno, temeljito, da napravim sasvim novu karijeru i pođem novim, samostalnim putem... E pa... e pa, to je, eto, sve... Ma jasno, što sam babu ubio, to nisam dobro učinio... ali sad je dosta! Posve iznemogao dogurao je do kraja svoga kazivanja i nikom poniknuo. — Ah, to nije ono pravo, nije — uzviče se ojađena Sonja. — I zar se može tako... ne, to nije ipak ono pravo, to nije ono pravo! — I sama vidiš da nije!... Ali sam ti iskreno ispričao, živu istinu! — Ali, kakva je to istina! O, bože moj! — Samo sam jednu običnu gnjidu ubio, Sonja, beskorisnu, odvratnu,štetnu gnjidu. — Da je ljudsko čeljade gnjida! — Ma znam i ja da nije — odvrati on gledajući je nekako čudno. (...) Oči su mu gorjele kao u groznici. Samo što nije počeo buncati; na usnama mu je titrao nemiran osmijeh. Iz njegova duševnog uzbuđenja već je izbijala strašna klonulost. Sonja
18
pojmi koliko se on muči. I njoj se zavrti u glavi. I kako je samo čudno govorio: kao da joj je ponešto razumljivo, ali opet... »Kako!Kako! O, bože!« I opet je kršila ruke od očaja. — Ne, Sonja, nije to ono pravo! - poče on opet i iznenada digne glavu,kao da ga je prenerazio i ponovo uzbudio nekakav obrat u mislima. - Nije to ono! Nego radije... zamisli (jest, tako će zbilja biti bolje!), zamisli da sam tašt,zavidan, opak, odvratan, osvetoljubiv, pa... možda čak i sklon ludilu. (Neka bude sve odjednom! O ludilu su mi i prije govorili, znam!) Eto, maloprije sam t irekao da se nisam mogao sam uzdržavati na studijama. A znaš li da sam možda imogao? Majka bi mi poslala da uplatim što treba, a za odjeću, obuću i kruh mogao sam i sam zaraditi, sigurno! Davao sam instrukcije; plaćali su mi po pola rublja. Pa i Razumihin radi! Ali sam se ja nekako raspakostio i baš nisam htio. Upravo sam se raspakostio (to je dobra riječ!). Zavukao sam se, kao pauk, u svoj kut. Pa bila si u onom mom brlogu, vidjela si i sama... Znaš li ti, Sonja, danizak strop i tijesna sobica pritišću um i dušu! O, kako sam mrzio onaj svoj brlog! Pa ipak nisam htio izići iz njega. Baš nisam htio! Po cijele dane nisam izlazio i nisam htio raditi, čak ni jesti nisam htio, samo sam ležao. Ako mi Nastasja što donese — pojedem, a ako ne donese — i opet mi prođe dan; iz puke pakosti nisam ništa tražio! Po noći nemam svjetla, ležim u mraku, a neću da zaradim ni za
svijeću.
Treba
učiti,
a
ja
rasprodao
knjige;
na
stolu
mi,
na bilješkama, na tekama i sad ima prst prašine. Najvolio sam ležati i razmišljati. Neprestano sam nešto razmišljao... I sve sam sanjao takve neke snove, čudne,svakojake snove, ne vrijedi ni govoriti kakve! Ali tek mi se tada počelo pričinjati da... Ne, opet nije dobro! Opet ne pričam dobro! Neprestance sam se, vidiš, pitao: zašto sam toliko glup? Kad su već drugi glupi, i kad pouzdano znam da su glupi, zašto onda ja neću da budem pametniji? Poslije sam shvatio, Sonja, da neću tako lako dočekati da se svi opamete... Zatim sam shvatio da se to nikad neće dogoditi, da se ljudi neće promijeniti, da ih nitko ne može preobraziti i da se ne vrijedi mučiti uzalud! Jest, tako je to! Takav je ljudski zakon... Zakon, Sonja! To je tako!... I sad znam, Sonja: tko je snažan i moćan umom i duhom, taj gospodari svima njima! Tko
se
više
usudi,
taj
ima
i
pravo.
Tko
na
više
toga pljune, taj im je zakonodavac, a tko se najviše od svih usudi, taj ima i najviše prava!Tako je bilo do sada i takoće uvijek biti! Samo slijepac to ne vidi! Govoreći to, Raskoljnikov je doduše gledao Sonju, ali se nije više brinuo hoće li ga shvatiti ili neće. Potpuno ga je obuzela groznica. Bio je u nekom sumornom zanosu. (Zaista nije suviše dugo ni s kim razgovarao!) Sonja pojmi da je njemu taj mračni katehizam postao vjera i zakon.
19
— Tada sam se, Sonja, dosjetio — produži on zaneseno — da vlast može zadobiti samo onaj tko se usudi sagnuti se i uzeti je u svoje ruke. Tu se traži jedno, tek jedno: treba se samo usuditi! Tada sam nadošao na
jednu
misao, prvi put u životu, na koju još nitko nikad prije toga nije bio nadošao! Nitko!Odjednom mi je sinulo, jasno kao sunce: kako to da se nitko dosad nije usudioniti se usuđuje, prolazeći pored sve te besmislice, zgrabiti prosto-naprosto sve zarep i baciti do vraga! Ja... ja sam poželio da se odvažim i ubio sam... samo sam poželio da se odvažim, Sonja, eto, to je bio svemu razlog! — Ma šutite, šutite! — uzvikne Sonja i pljesne rukama. - Od Boga ste se odvratili i Bog vas je pokarao, predao vas đavolu!... — Pa, zbilja, Sonja, dok sam ono u mraku ležao pa mi se sve nešto priviđalo, to me je valjda đavo kušao, a? — Šutite! Ne rugajte se, bogohulniče, ništa, ništa vi ne razumijete! O, bože! Ništa, ništa neće razumjeti! — Šuti, Sonja, uopće se ne rugam, i sam znam da me je đavo zaveo. Šuti,Sonja, šuti! — ponovi on sumorno i tvrdokorno. — Sve ja to znam. Sve sam to već premetnuo u mislima i rekao šapatom sam sebi dok sam onda ležao u mraku... Sve sam to raspravio sa samim sobom, sve do u tančine, i sve znam, sve! Ikako mi je samo onda dojadilo sve to naklapanje! Htio sam sve zaboraviti i iznova započeti, Sonja, i prestati naklapati! I zar zbilja misliš da sam krenuo u tokao budala, grlom u jagode? Krenuo sam kao pametna glava, a baš me je to i upropastilo! I zar zbilja misliš da nisam znao, recimo, bar to: ako sam se već počeo pitati i ispitivati imam li pravo da prigrabim vlast ili nemam, onda to znači — da nemam prava na vlast. Ili, ako već zadajem sebi pitanje: je li čovjek gnjida, onda znači da za mene čovjek nije gnjida, nego da je gnjida za onoga kome to uopće ne pada na pamet i tko ide dalje bez pitanja... I čim sam se dane i dane mučio pitanjem: bi li Napoleon to učinio ili ne bi, onda znači da sam već jasno naslućivao da nisam Napoleon ... Sve, sve muke tog naklapanja podniosam, Sonja, i htio sam ih skinuti sebi s vrata, poželio sam, Sonja, da ubijem bez kazuistike, da ubijem radi sebe, samo radi sebe! Čak ni sebe nisam htio u tome obmanjivati! Nisam ubio radi toga da pomognem majci — koješta! Nisam ubio ni radi toga da se domognem sredstava i vlasti pa da postanem dobrotvor čovječanstva! Jednostavno sam ubio; radi sebe sam ubio, samo radi sebe: a hoću li ikad postati nečiji dobrotvor ili ću do kraja 20
života, kao pauk, loviti sve oko sebe u paučinu i svima njima piti krv, to mi je u onom trenutku zacijelo bilo sasvim svejedno!... I, što je najvažnije, nisu meni novci bili potrebni, Sonja, kad sam ubio; nisu mi toliko bili potrebni novci koliko nešto drugo... Sve ja to sad dobro znam... Shvati me, kad bih opet išao tim istim putem, možda se ne bih nikad više latio ubojstva. Nešto sam drugo morao doznati, nešto me je drugo guralo naprijed: morao sam tada doznati, i to što prije doznati, jesam li gnjida kao i svi, ili sam čovjek? Hoću li moći preskočiti zapreku ili neću? Hoću li s eodvažiti da se sagnem i uzmem ili neću? Jesam li puzav stvor ili imam pravo...
— Ubijati? Imate li pravo ubijati? — pljesne Sonja rukama.- E-eh, Sonja! — uzvikne on srdito, htjede joj nešto odbrusiti, ali umjesto toga prezirno umukne. — Nemoj me, Sonja, prekidati! Htio sam ti samo nešto dokazati: da me je đavo onda bio zaveo, a tek mi je poslije objasnio da nisam imao prava da idem tim putem, jer sam upravo isto takva gnjida kao i svi ostali! Narugao mi se pa sam zato i došao sad k tebi! Primi gosta! Da nisam gnjida, zar bih došao? Čuj, kad sam onda išao k babi, mislio sam samo da pokušam... Tako da znaš! - A ubili ste je! Ubili! - Ali, kako sam je ubio? Zar se tako ubija? Zar se tako radi kad se hoće nekog ubiti? Jednom ću ti ispričati kako sam to uradio... Zar sam ja babu ubio? sam sebe ubio, a ne babu! Tu sam odmah umlatio lijepo sebe na vijeke vjekova!... A onu je babu đavo ubio, a ne ja... Dosta, Sonja, dosta! Okani me se - poviče najednom, obuzet grčevitom tjeskobom. - Okani me se! Nalakti se na koljena i stisne glavu dlanovima kao kliještima. — Kakve su to muke! — ote se Sonji bolan vapaj. — Pa što da sad radim, hajde reci! — upita je on pa iznenada digne glavu i zagleda se u Sonju. Lice mu bijaše izobličeno od očaja. — Što da radiš? — usklikne ona i naglo skoči s mjesta, sijevajući očima koje su dotad bile pune suza. - Ustani! — i ščepa ga za rame, a on se pridigne gledajući je gotovo u čudu. — Idi sad odmah do prvog raskršća, stani, poklon ise, poljubi najprije zemlju koju si oskvrnio, a onda se pokloni cijelom svijetu, na sve četiri strane, i reci svima, na sav glas: »Ubio sam!« Pa će ti Bog opet vratiti život. Hoćeš li? Hoćeš li? — zapitkivaše ga ona sva uzdrhtala, kao da ju
21
je spopala groznica, te ga uhvati za obje ruke i čvrsto ih stisne gledajući ga plamenim pogledom. Raskoljnikov se začudi, štoviše, zaprepasti od tog njena nenadanog zanosa. — To ti misliš, valjda, na robiju, Sonja? Misliš da se sam prijavim?
—
upita
je
smrknuto. — Primi patnju na sebe i tako se iskupi, eto što treba da radiš. — Neću! Ne idem ja k njima, Sonja. — A kako ćeš živjeti, kako ćeš dalje živjeti? Sa čime ćeš na duši živjeti?
22
