Primjena kontrastnih sredstava

UNIVERZITET U TUZLI MEDICINSKI FAKULTET Odsjek zdravstvenih studija Radiološka tehnologija

Kompjuterizovane radiološke metode

PRIMJENA KONTRASTNIH SREDSTAVA ( Seminarski rad )

Student : Esmeralda Kicić

Tuzla,2012.

UVOD  Ako u ljudskom tijelu izmeĎu susjednih organa nema prirodnog

kontrasta, njihov prikaz je moguć jedino uz upotrebu umjetnog kontrastnog sredstva.

 Otkriće kontrastnih sredstava bilo je odlučno za razvoj rendgenske dijagnostike oboljenja svih onih organa, koji se sami po sebi na

rendgenskoj snimci uopće ne prikazuju ili se prikazuju nedovoljno jasno.

Kontrastna sredstva koriste se u :  Konvencionalnoj i digitalnoj radiologiji

 Magnetnoj rezonanci

 Ultrazvučnoj dijagnostici

KONTRASTNA SREDSTVA U KONVENCIONALNOJ I DIGITALNOJ RADIOLOGIJI

 Kontrastna sredstva su tvari koje unesene u organizam mijenjaju apsorpciju rentgenskih zraka u nekom organu i time omogućuju njegovo prikazivanje na rentgenskoj slici i pri dijaskopiji.  Prikazivanje organa i organskih sistemaa uz primjenu kontrastnih sredstava naziva se kontrastnim metodama.

KONTRASTNA SREDSTVA MOGU BITI:  Negativna kontrastna sredstva:  zrak

 CO2  Pozitivna kontrastna sredstva:

 netopiva  vodotopiva

 uljna

POZITIVNA KONTRASTNA SREDSTVA  Supstance koje povećavaju apsorpciju X-zraka i daju intenzivnu rendgensku sjenu.  To su spojevi joda i barija.  Preparati barija isključivo se koriste za pregled probavnog trakta, a

preparati joda koriste se za ostale kontrastne metode pregleda  Ova se kontastna sredtva uvode na različite načine u tijelo

 Direktno izvana u tjelesne šupljine koje komuniciraju sa površinom tijela, npr. :  Per os za prikaz probavnih organa, žućnog mjehura i žučnih puteva  Kateterom ili sondom za pregled debelog crijeva, dišnih puteva, maternice i jajovoda, mokraćnih puteva, pljuvačnih žlijezda , suznih puteva, paranazalnih šupljina, mliječnih kanala dojke, te raznih fistula

 Injekcijom u krvne sudove za prikaz krvnih žila srca ili parenhimatoznih organa u kojima se kontrastno sredstvo taloži ili ga selektivno izlučuju ( npr. jetra i bubrezi )

 Injiciranjem kontrastnog sredstva direktno u šupljine tijela ili organe koji ne komuniciraju sa vanjskom površinom  Npr. zglobni prostori, likvorni prostor mozga i kičmene moždine , peritonealna i pleuralna šupljina, retroperitonealni prostor, šupljine zuba , te patološke tvorevine kao što su apscesi, ciste i kaverne.

BARIJEVA KONTRASTNA SREDSTVA  Netopiva kontrastna sredstva.  BaSO4 - barijev sulfat, je neotrovan, ne resorbuje se nego izlučuje nepromijenjen kroz crijeva.  To je vodena suspenzija čestica BaSO4 kojoj se dodaju razni aditivi koji regulišu el. naboj, pH, viskoznost i stabilnost, što je važno za dobro punjenje crijeva, obljepljivanje sluznice, sprečavanje flokulacije i pjenjenja kontrastnog sredstva .

 Pregled se može izvesti tehnikom jednostrukog kontrasta pri kojoj koristimo samo barij ili neko drugo poozitivno kontrastno sredstvo.

 Metoda dvostrukog kontrasta je druga metoda koja se koristi pri pregledu probavnog trakta. Za taj pregled koriste se barij i plin

( zrak ili ugljik dioksid ).  Glavno područje primjene jesu pretrage probavnoga trakta :

jednjaka, želuca, tankoga i debeloga crijeva.

Pregled jednjaka, želuca i tankog crijeva sa BaSO4

Miller-Abbottova sonda i pregled debelog crijeva sa BaSO4

 Kod pasaže crijeva pacijent kontrastno sredstvo se uzima na usta,

pijenjem.  Drugi je način da se uvede Miller-Abbottova sonda dvostrukog

lumena koja ima primjenu i u dekompresiji crijeva.  Kod irigografije, uvodi se rektalni nastavak u debelo crijevo, te se

retrogradno puni kontrastom.  Moguć je pregled samo uz aplikaciju barija - monokontrastna

klizma ili u kombinaciji sa zrakom - dvostruki kontrast .

KOMPLIKACIJE KOD PRIMJENE BASO4  Aspiracije u bronh,  Prodor u medijastinum ili peritonealni prostor kod neprepoznate perforacije probavne cijevi,  Opstipacija,

pogoršanje

ileusa

zbog

zgušnjavanja

suspenzije na mjestu suženja probavne cijevi ,

barijeve

 Embolija barijem kod irigografije u jetra ili pluća; moguća je kod ulceroznog kolitisa zbog oštećenja dubljih slojeva sluznice kolona  Osjećaj nadutosti kod primjene efervescentnog praška, poremećaj motorike kolona  Intravenozna primjena barijevog kontrasta je smrtonosna!!!

JODNA KONTRASTNA SREDSTVA

 Vodotopiva kontrastna sredstva  Sva u vodi topiva jodna kontrastna sredstva derivati su

trijodbenzena.  Njihova visoka sposobnost apsorpcije X-zraka postignuta je

zahvaljujući jodu. U čistom obliku jod je toksičan.  Jod je element visokog atomskog broja (Z=53) da stvara zadovo-

ljavajuću sjenu na rentgenogramu, a organska molekula čvrsto veže atome joda, te osigurava vodotopivost i prihvatljivu toksičnost.

 Jodna kontrastna sredstva najraširenija su

i najvažnija skupina

kontrastnih sredstava  Koriste se za prikazivanje organa, krvnih žila i tjelesnih šupljina.  Koriste se u kovencionalnoj radiografiji i CT dijagnostici.

 Fizikalno - hemijska svojstva jodnih kontrastnih sredstava su :  vodotopiva kontrastna sredstva, izlučuju se preko bubrega - urotropna

ili preko jetre- hepatotropna  urotropna kontrastna sredstva mogu biti u jonskom i nejonskom

obliku  nejonska kontrastna sredstva imaju umjesto kationa nejonskim

radikalima vezane s benzenskim prstenom  nejonska kontrastna sredstva imaju manju osmolarnost

 izoosmolarna kontrastna sredstva primjenjuju se u subarahnoidalnom prostoru i za prikaz krvnih žila.

UROTROPNA KONTRASTNA SREDSTVA  Vezuju se u niskom postotku za albumine  Izlučuju se iz organizma glomerularnom filtracijom  Nakupljaju se u izvodnim bubrežnim kanalima prikazujući kanalni sustav  Intenzitet sjene kontrasta ovisi o koncentraciji kontrastnoga sredstva u krvi i o filtracijskoj sposobnosti bubrega  Nejonska kontrastna sredstva djeluju poštedno na epitel

Nakupljanje kontrastnog sredstva u izvodnim kanalima i prikaz kanalnog sistema

HEPATOTROPNA KONTRASTNA SREDSTVA  Prema načinu primjene dijele se u peroralna (više se ne primjenjuju) i intravenska kontrastna sredstva  Ova kontrastna sredstva se u krvi vežu za albumine te ne prolaze gromeluralnu membranu  Zbog afiniteta prema jetrenim stanicama ulaze u hepatocite, a odavde se izlučuju preko žući

 Koncentracija kontrastnoga

sredstva ovisi o

sposobnosti hepatocita i o vezi s albuminima

eliminacijskoj

CT koronarografija

DOZIRANJE  Kod intravaskularne primjene ne smije se preći doza od 1 g/kg tjelesne težine kod odraslih, odnosno 0,6 g/kg tjelesne težine kod djece.  Pošto se jodno kontrastno sredstvo eliminiše putem bubrega, potrebmo je da pacijent bude dobro hidriran.  Hidratacija je od najveće važnosti za davanje kontasta, za neke pacijente i.v. hidratacija može da bude neophodna

 Kod oboljenja bubrega kontrastno sredstvo se daje tek nakon provjere kreatina u serumu.  Za preglede kod kojih se jodno kontrastno sredsto daje intravaskularno , prethodno se obavezno uspostavlja dobro

fiksirana venska linija velikog kalibra.  U CT dijagnostici i.v. linija se povezuje sa angioinjektorom koji

automatski ubrizgava kontrast u krvni sud što osigurava kontinuirani protok kontrastnog sredstva.

 Prostorija mora da ima set za reanimaciju i potrebne lijekove u slučaju teških alergijskih reakcija.

ULJNA I ULJU SLIČNA KONTRASTNA SREDSTVA  Primjenjuju se za kontrastnu limfografiju.

 Injiciraju se tankom kanilom u prepariranu limfnu žilu na stopalu, prethodno markiranu.

 Ostaje u limfnim čvorovima duže vrijeme.  Moguća komplikacija jesu plućne embolije.

Prikaz limfnih čvorova limforgafijom

NEGATIVNA KONTRASTNA SREDSTVA  Supstance koje smanjuju apsorpciju rendgenskih zraka , pa na rendgenskoj slici izazivaju sjene manje gustoće.  Najčešće je u upotrebi atmosferski zrak koji se upuhuje pneumokolnom npr. kod virtualne kolonoskopije.  Koristi se i CO2, N2O i O2.

KONTRASTNA SREDSTVA ZA MAGNETNU REZONANCU  Sadrže paramagnetske jone koji pojačavaju protonsku relaksaciju.

 Paramagnetska svojstva kontrastnih sredstava mijenjaju vremena relaksacije protona, a time i intenzitet kontrasta.

 Efekti kontrastnih sredstava ovisni su o dozi i temelje se na razlikama normalnog i patološkog tipa prije i nakon primjene

kontrastnoga sredstva, kao i o sekvencama pulsa.

 Koriste se

jonska i nejonska

kontrastna sredstva koja kao kontrastni jon sadrže gadolinij (GDDTPA,

GDDOTA)

superparamagnetski magnetni željezni oksid.

ili

kontrast

 Preparati se apliciraju intravenski i izlučuju preko bubrega

 Koriste se u dijagnostici mozga ( tumora, multiple skleroze, apscesa, arterio-venskih malformacija, aneurizama), orbite,

tumora kičmene moždine.  Gadolinij se koristi u dijagnostici tumora jetre i zdjelice.

 Magnetni željezni oksid primjenjuju se u dijagnostici malignih limfoma slezene.

Meningeom

KONTRASTNA SREDSTVA U ULTRAZVUČNOJ DIJAGNOSTICI  Kontrastna sredstva u ultrazvučnoj dijagnostici služe se efektima koje stvaraju sitni mjehurići plina u otopini.

 Injiciraju se u perifernu venu ili u srce, a najviše se primjenjuje u ehokardiografiji.

 Mogu biti:  vaskularna UZ kontrastna sredstva

 tkivno specifična UZ kontrastna sredstva  oralna UZ kontrastna sredstva

UZ pregled s kontrastom

NUSPOJAVE NAKON PRIMJENE KONTRASTNIH SREDSTAVA  Reakcije nakon primjene kontrastnih sredstava mogu biti:  lokalne  opće

 Lokalne

reakcije

mogu

biti

posljedica

hemotoksičnog

hiperosmolalnog djelovanja na mjestu primjene.  Promjene na eritrocitima, žilnom endotelu, bubregu, mozgu…

ili

 Opće

reakcije

mogu

biti

posljedica

hiperosmolalnosti,

hemotoksičnosti kao i alergijsko-anafilaktične reakcije.

 Češće se pojavljuju u osoba koje pokazuju

bronhalnu astmu,

peludnu kijavicu, osjetljivost na lijekove.

 Učestalost lakih reakcija iznosi 5 do 8%,srednje se reakcije javljaju u 0,5 %, a teške u 0,05% bolesnika.

KLASIFIKACIJA REAKCIJA NA KONTRASTNA SREDSTVA

PRAVILA UPOTREBE KONTRASTNIH SREDSTAVA  Svako davanje kontrastnih sredstava koja sadrže atome joda mogu izazvati niz nepoželjnih reakcija bolesnika  Kontrastna sredstva treba i.v. aplicirati samo ljekar ili inžinjer medicinske radiologije pod nadzorom ljekara radiologa.

 Svaka dijagnostička rendgenska prostorija u kojoj se izvode

kontrastne radiološke pretrage mora imati kratke, jasne upute za postupak pružanja prve pomoći bolesniku u slučaju manifestacije

nepoželjnih reakcija

 Dijagnostička prostorija mora imati i set za pružanje prve pomoći u tim slučajevima ( sadržaj seta: sterilna šprica, adrenalin, antihistaminik, kalcij, kortikosteroidi )

PREVENCIJA NEŽELJENIH REAKCIJA

 Strogo postavljanje indikacija za izvoĎenje kontrastne pretrage  Ciljanim uzimanjem podataka o rizičnim osobama s alergijskim

reakcijama, bubrežnoj insuficijenciji, dijabetesu, uričnoj dijatezi, koronarnoj insuficijenciji i paraproteinemijama.

 Primjena

testa

preosjetljivosti

na

kontrastno

sredstvo

je

nepouzdana.

 Rizične skupine bolesnika potrebno je učiniti pretragu s nejonskim kontrastnim sredstvima ili primjenom profilakse kortikoidima

ZAKLJUČAK  Svrha primjene kontrastnih sredstava je pojačati i poboljšati dijagnostičke informacije kod slikovnih prikaza anatomije i patologije organa i sistema  Kontrastna sredstva znacajnim udjelom sudjeluju u proracunu radiologije jer se radi o materijalu koji se svakodnevno koristi u

velikim količinama, posebice kod CT pretraga i angiografija, MRI, te u intervencijskoj radiologiji.

 Da bi kontrastno sredstvo bilo dobro, ono mora

biti hemijski

stabilno, na mjestu aplikacije ne smije izazivati iritativne promjene, ne smije izazivati štetno djelovanje u organizmu kao što su promjene krvnog pritiska, toksično alergene reakcije , itd.  Mora se brzo i potpuno izlučivati iz organizma i mora se dobro

miješati sa krvlju ( osim peroralnih kontrastnih sredstava ).

LITERATURA 1. Opća i specijalna radiologija; 2009; Lovrinčević ; Lincender; Vegar – Zubović; Klančević 2. Osnovi kliničke radiologije ; 2008; Oestmann; Walkd; Crosin 3. Slikovne dijagnosticke pretrage; prof.dr.sc. Damir Miletic, dr. med. 4. http://hr.wikipedia.org/wiki/Radiologija

5. http://perpetuum-lab.com.hr/forum/forum/198-radiologija-kliniekabiokemija-i-fizika-medicinske-dijagnostike/