UNIVERZITET U TUZLI MEDICINSKI FAKULTET Odsjek zdravstvenih studija Radiološka tehnologija
Kompjuterizovane radiološke metode
PRIMJENA KONTRASTNIH SREDSTAVA ( Seminarski rad )
Student : Esmeralda Kicić
Tuzla,2012.
UVOD Ako u ljudskom tijelu izmeĎu susjednih organa nema prirodnog
kontrasta, njihov prikaz je moguć jedino uz upotrebu umjetnog kontrastnog sredstva.
Otkriće kontrastnih sredstava bilo je odlučno za razvoj rendgenske dijagnostike oboljenja svih onih organa, koji se sami po sebi na
rendgenskoj snimci uopće ne prikazuju ili se prikazuju nedovoljno jasno.
Kontrastna sredstva koriste se u : Konvencionalnoj i digitalnoj radiologiji
Magnetnoj rezonanci
Ultrazvučnoj dijagnostici
KONTRASTNA SREDSTVA U KONVENCIONALNOJ I DIGITALNOJ RADIOLOGIJI
Kontrastna sredstva su tvari koje unesene u organizam mijenjaju apsorpciju rentgenskih zraka u nekom organu i time omogućuju njegovo prikazivanje na rentgenskoj slici i pri dijaskopiji. Prikazivanje organa i organskih sistemaa uz primjenu kontrastnih sredstava naziva se kontrastnim metodama.
KONTRASTNA SREDSTVA MOGU BITI: Negativna kontrastna sredstva: zrak
CO2 Pozitivna kontrastna sredstva:
netopiva vodotopiva
uljna
POZITIVNA KONTRASTNA SREDSTVA Supstance koje povećavaju apsorpciju X-zraka i daju intenzivnu rendgensku sjenu. To su spojevi joda i barija. Preparati barija isključivo se koriste za pregled probavnog trakta, a
preparati joda koriste se za ostale kontrastne metode pregleda Ova se kontastna sredtva uvode na različite načine u tijelo
Direktno izvana u tjelesne šupljine koje komuniciraju sa površinom tijela, npr. : Per os za prikaz probavnih organa, žućnog mjehura i žučnih puteva Kateterom ili sondom za pregled debelog crijeva, dišnih puteva, maternice i jajovoda, mokraćnih puteva, pljuvačnih žlijezda , suznih puteva, paranazalnih šupljina, mliječnih kanala dojke, te raznih fistula
Injekcijom u krvne sudove za prikaz krvnih žila srca ili parenhimatoznih organa u kojima se kontrastno sredstvo taloži ili ga selektivno izlučuju ( npr. jetra i bubrezi )
Injiciranjem kontrastnog sredstva direktno u šupljine tijela ili organe koji ne komuniciraju sa vanjskom površinom Npr. zglobni prostori, likvorni prostor mozga i kičmene moždine , peritonealna i pleuralna šupljina, retroperitonealni prostor, šupljine zuba , te patološke tvorevine kao što su apscesi, ciste i kaverne.
BARIJEVA KONTRASTNA SREDSTVA Netopiva kontrastna sredstva. BaSO4 - barijev sulfat, je neotrovan, ne resorbuje se nego izlučuje nepromijenjen kroz crijeva. To je vodena suspenzija čestica BaSO4 kojoj se dodaju razni aditivi koji regulišu el. naboj, pH, viskoznost i stabilnost, što je važno za dobro punjenje crijeva, obljepljivanje sluznice, sprečavanje flokulacije i pjenjenja kontrastnog sredstva .
Pregled se može izvesti tehnikom jednostrukog kontrasta pri kojoj koristimo samo barij ili neko drugo poozitivno kontrastno sredstvo.
Metoda dvostrukog kontrasta je druga metoda koja se koristi pri pregledu probavnog trakta. Za taj pregled koriste se barij i plin
( zrak ili ugljik dioksid ). Glavno područje primjene jesu pretrage probavnoga trakta :
jednjaka, želuca, tankoga i debeloga crijeva.
Pregled jednjaka, želuca i tankog crijeva sa BaSO4
Miller-Abbottova sonda i pregled debelog crijeva sa BaSO4
Kod pasaže crijeva pacijent kontrastno sredstvo se uzima na usta,
pijenjem. Drugi je način da se uvede Miller-Abbottova sonda dvostrukog
lumena koja ima primjenu i u dekompresiji crijeva. Kod irigografije, uvodi se rektalni nastavak u debelo crijevo, te se
retrogradno puni kontrastom. Moguć je pregled samo uz aplikaciju barija - monokontrastna
klizma ili u kombinaciji sa zrakom - dvostruki kontrast .
KOMPLIKACIJE KOD PRIMJENE BASO4 Aspiracije u bronh, Prodor u medijastinum ili peritonealni prostor kod neprepoznate perforacije probavne cijevi, Opstipacija,
pogoršanje
ileusa
zbog
zgušnjavanja
suspenzije na mjestu suženja probavne cijevi ,
barijeve
Embolija barijem kod irigografije u jetra ili pluća; moguća je kod ulceroznog kolitisa zbog oštećenja dubljih slojeva sluznice kolona Osjećaj nadutosti kod primjene efervescentnog praška, poremećaj motorike kolona Intravenozna primjena barijevog kontrasta je smrtonosna!!!
JODNA KONTRASTNA SREDSTVA
Vodotopiva kontrastna sredstva Sva u vodi topiva jodna kontrastna sredstva derivati su
trijodbenzena. Njihova visoka sposobnost apsorpcije X-zraka postignuta je
zahvaljujući jodu. U čistom obliku jod je toksičan. Jod je element visokog atomskog broja (Z=53) da stvara zadovo-
ljavajuću sjenu na rentgenogramu, a organska molekula čvrsto veže atome joda, te osigurava vodotopivost i prihvatljivu toksičnost.
Jodna kontrastna sredstva najraširenija su
i najvažnija skupina
kontrastnih sredstava Koriste se za prikazivanje organa, krvnih žila i tjelesnih šupljina. Koriste se u kovencionalnoj radiografiji i CT dijagnostici.
Fizikalno - hemijska svojstva jodnih kontrastnih sredstava su : vodotopiva kontrastna sredstva, izlučuju se preko bubrega - urotropna
ili preko jetre- hepatotropna urotropna kontrastna sredstva mogu biti u jonskom i nejonskom
obliku nejonska kontrastna sredstva imaju umjesto kationa nejonskim
radikalima vezane s benzenskim prstenom nejonska kontrastna sredstva imaju manju osmolarnost
izoosmolarna kontrastna sredstva primjenjuju se u subarahnoidalnom prostoru i za prikaz krvnih žila.
UROTROPNA KONTRASTNA SREDSTVA Vezuju se u niskom postotku za albumine Izlučuju se iz organizma glomerularnom filtracijom Nakupljaju se u izvodnim bubrežnim kanalima prikazujući kanalni sustav Intenzitet sjene kontrasta ovisi o koncentraciji kontrastnoga sredstva u krvi i o filtracijskoj sposobnosti bubrega Nejonska kontrastna sredstva djeluju poštedno na epitel
Nakupljanje kontrastnog sredstva u izvodnim kanalima i prikaz kanalnog sistema
HEPATOTROPNA KONTRASTNA SREDSTVA Prema načinu primjene dijele se u peroralna (više se ne primjenjuju) i intravenska kontrastna sredstva Ova kontrastna sredstva se u krvi vežu za albumine te ne prolaze gromeluralnu membranu Zbog afiniteta prema jetrenim stanicama ulaze u hepatocite, a odavde se izlučuju preko žući
Koncentracija kontrastnoga
sredstva ovisi o
sposobnosti hepatocita i o vezi s albuminima
eliminacijskoj
CT koronarografija
DOZIRANJE Kod intravaskularne primjene ne smije se preći doza od 1 g/kg tjelesne težine kod odraslih, odnosno 0,6 g/kg tjelesne težine kod djece. Pošto se jodno kontrastno sredstvo eliminiše putem bubrega, potrebmo je da pacijent bude dobro hidriran. Hidratacija je od najveće važnosti za davanje kontasta, za neke pacijente i.v. hidratacija može da bude neophodna
Kod oboljenja bubrega kontrastno sredstvo se daje tek nakon provjere kreatina u serumu. Za preglede kod kojih se jodno kontrastno sredsto daje intravaskularno , prethodno se obavezno uspostavlja dobro
fiksirana venska linija velikog kalibra. U CT dijagnostici i.v. linija se povezuje sa angioinjektorom koji
automatski ubrizgava kontrast u krvni sud što osigurava kontinuirani protok kontrastnog sredstva.
Prostorija mora da ima set za reanimaciju i potrebne lijekove u slučaju teških alergijskih reakcija.
ULJNA I ULJU SLIČNA KONTRASTNA SREDSTVA Primjenjuju se za kontrastnu limfografiju.
Injiciraju se tankom kanilom u prepariranu limfnu žilu na stopalu, prethodno markiranu.
Ostaje u limfnim čvorovima duže vrijeme. Moguća komplikacija jesu plućne embolije.
Prikaz limfnih čvorova limforgafijom
NEGATIVNA KONTRASTNA SREDSTVA Supstance koje smanjuju apsorpciju rendgenskih zraka , pa na rendgenskoj slici izazivaju sjene manje gustoće. Najčešće je u upotrebi atmosferski zrak koji se upuhuje pneumokolnom npr. kod virtualne kolonoskopije. Koristi se i CO2, N2O i O2.
KONTRASTNA SREDSTVA ZA MAGNETNU REZONANCU Sadrže paramagnetske jone koji pojačavaju protonsku relaksaciju.
Paramagnetska svojstva kontrastnih sredstava mijenjaju vremena relaksacije protona, a time i intenzitet kontrasta.
Efekti kontrastnih sredstava ovisni su o dozi i temelje se na razlikama normalnog i patološkog tipa prije i nakon primjene
kontrastnoga sredstva, kao i o sekvencama pulsa.
Koriste se
jonska i nejonska
kontrastna sredstva koja kao kontrastni jon sadrže gadolinij (GDDTPA,
GDDOTA)
superparamagnetski magnetni željezni oksid.
ili
kontrast
Preparati se apliciraju intravenski i izlučuju preko bubrega
Koriste se u dijagnostici mozga ( tumora, multiple skleroze, apscesa, arterio-venskih malformacija, aneurizama), orbite,
tumora kičmene moždine. Gadolinij se koristi u dijagnostici tumora jetre i zdjelice.
Magnetni željezni oksid primjenjuju se u dijagnostici malignih limfoma slezene.
Meningeom
KONTRASTNA SREDSTVA U ULTRAZVUČNOJ DIJAGNOSTICI Kontrastna sredstva u ultrazvučnoj dijagnostici služe se efektima koje stvaraju sitni mjehurići plina u otopini.
Injiciraju se u perifernu venu ili u srce, a najviše se primjenjuje u ehokardiografiji.
Mogu biti: vaskularna UZ kontrastna sredstva
tkivno specifična UZ kontrastna sredstva oralna UZ kontrastna sredstva
UZ pregled s kontrastom
NUSPOJAVE NAKON PRIMJENE KONTRASTNIH SREDSTAVA Reakcije nakon primjene kontrastnih sredstava mogu biti: lokalne opće
Lokalne
reakcije
mogu
biti
posljedica
hemotoksičnog
hiperosmolalnog djelovanja na mjestu primjene. Promjene na eritrocitima, žilnom endotelu, bubregu, mozgu…
ili
Opće
reakcije
mogu
biti
posljedica
hiperosmolalnosti,
hemotoksičnosti kao i alergijsko-anafilaktične reakcije.
Češće se pojavljuju u osoba koje pokazuju
bronhalnu astmu,
peludnu kijavicu, osjetljivost na lijekove.
Učestalost lakih reakcija iznosi 5 do 8%,srednje se reakcije javljaju u 0,5 %, a teške u 0,05% bolesnika.
KLASIFIKACIJA REAKCIJA NA KONTRASTNA SREDSTVA
PRAVILA UPOTREBE KONTRASTNIH SREDSTAVA Svako davanje kontrastnih sredstava koja sadrže atome joda mogu izazvati niz nepoželjnih reakcija bolesnika Kontrastna sredstva treba i.v. aplicirati samo ljekar ili inžinjer medicinske radiologije pod nadzorom ljekara radiologa.
Svaka dijagnostička rendgenska prostorija u kojoj se izvode
kontrastne radiološke pretrage mora imati kratke, jasne upute za postupak pružanja prve pomoći bolesniku u slučaju manifestacije
nepoželjnih reakcija
Dijagnostička prostorija mora imati i set za pružanje prve pomoći u tim slučajevima ( sadržaj seta: sterilna šprica, adrenalin, antihistaminik, kalcij, kortikosteroidi )
PREVENCIJA NEŽELJENIH REAKCIJA
Strogo postavljanje indikacija za izvoĎenje kontrastne pretrage Ciljanim uzimanjem podataka o rizičnim osobama s alergijskim
reakcijama, bubrežnoj insuficijenciji, dijabetesu, uričnoj dijatezi, koronarnoj insuficijenciji i paraproteinemijama.
Primjena
testa
preosjetljivosti
na
kontrastno
sredstvo
je
nepouzdana.
Rizične skupine bolesnika potrebno je učiniti pretragu s nejonskim kontrastnim sredstvima ili primjenom profilakse kortikoidima
ZAKLJUČAK Svrha primjene kontrastnih sredstava je pojačati i poboljšati dijagnostičke informacije kod slikovnih prikaza anatomije i patologije organa i sistema Kontrastna sredstva znacajnim udjelom sudjeluju u proracunu radiologije jer se radi o materijalu koji se svakodnevno koristi u
velikim količinama, posebice kod CT pretraga i angiografija, MRI, te u intervencijskoj radiologiji.
Da bi kontrastno sredstvo bilo dobro, ono mora
biti hemijski
stabilno, na mjestu aplikacije ne smije izazivati iritativne promjene, ne smije izazivati štetno djelovanje u organizmu kao što su promjene krvnog pritiska, toksično alergene reakcije , itd. Mora se brzo i potpuno izlučivati iz organizma i mora se dobro
miješati sa krvlju ( osim peroralnih kontrastnih sredstava ).
LITERATURA 1. Opća i specijalna radiologija; 2009; Lovrinčević ; Lincender; Vegar – Zubović; Klančević 2. Osnovi kliničke radiologije ; 2008; Oestmann; Walkd; Crosin 3. Slikovne dijagnosticke pretrage; prof.dr.sc. Damir Miletic, dr. med. 4. http://hr.wikipedia.org/wiki/Radiologija
5. http://perpetuum-lab.com.hr/forum/forum/198-radiologija-kliniekabiokemija-i-fizika-medicinske-dijagnostike/