UNIVERZITET U SARAJEVU FAKULTET SPORTA I TJELESNOG ODGOJA
TEMA: PRIMJENA VJESTINE JIU-JITSU U POLICIJI / Diplomski rad /
Mentor: prof.dr. Izet Rađo
Student: Almir Krka
SADRŽAJ:
1. UVOD...............................................................................................3 1.1 Istorijat Jiu-Jitsu..............................................................................3 1.2 Glavno načelo Jiu Jitsu ...................................................................4 1.3 Osnovni principi Jiu Jitsu….............................................................4 2. PREDMET I PROBLEM RADA.........................................................5 3. CILJ I ZADATCI RADA.....................................................................6 4. METODOLOGIJA RADA..................................................................7 4.1 Primjena vjestine Jiu Jitsu u policiji................................................8 4.2 Tehnika odbrane od napada nozem – dole......................................9 4.3 Tehnika odbrane od nenaoruzane osobe –sakom............................10 4.4 Tehnika odbrane od napada palicom – gore...................................11 4.5 Tehnika odbrane od hvata za vrat – gusenje…..…………………....12 4.6 Tehnika odbrane od hvata za vrat – gusenje hvatom......................13 5. ZAKLJUCAK.....................................................................................14 6. LITERATURA....................................................................................15
-2-
1. UVOD: Upražnjavajući Jiu-jitsu borbene osposobljenosti i sigurnosti policijski službenici jačaju svoje zdravstvene sposobnosti, vitalnost, eleganciju, brzinu, izdržljivost i druge pozitivne osobine. Danas je primjena Jiu-jitsu aktuelna u svim policijama svijeta. Ipak, ne može se biti zadovoljno dostignutim stepenom praktične obuke, kao ni stepenom praktične primjene u svakodnevnoj praksi. Dakle, potrebno je stručno analizirati postojeću situaciju, izvršiti testove znanja i sposobnosti pripadnika policiej, a nakondobijenih rezultata i ostalih pokazatelja,može se predvidjeti realan godišnji fond časova za obuku u Jiu-jitsu. 1.1 Istorijat Jiu-jitsu: Jiu-Jitsu ironično znači : « NJEŽNA UMJETNOST « Postoji nekoliko hipoteza o nastanku i porijeklu Jiu-jitsu. Jedna hipoteza govori da je jiu jitsu u vremenskom periodu od XIV-og do XIX-og vijeka iz Kine prenesena u Japan. U Japanu je postojao jako veliki broj borilačkih vještina, a najpoznatije su : Javara, Kongusaku, Hakudo, Kempo i druge. Svaka od ovih škola ljubomorno je čuvala svoje vještine, a odavanje tajne kažnjavano je smrću. Tako je u Japanu Jiu-jitsu uvedena u vojsku, mornaricu i policiju, a kasnije su je prihvatile i ostale široke narodne mase. Tako je Jiu-jitsu postala obavezna stručna obuka. Za učitelje Jiu-jitsu propisano je obavezno četvorogodišnje školovanje. Japanske redarske službe kao i druge službe bezbjednosti su bili savršeni poznavaoci Jiu-jitsu da su vrlo rijetko ili nikada upotrebljavali vatreno oružje. Poslije II svjetskog rata Jiu-jitsu se naglo proširila po mnogim zemljama svijeta. Širili su je i prenosili japanski učitelji organizujući mnoge škole i seminare kako po Evropi, tako i po Americi.
-3-
1.2 Glavno načelo Jiu-jitsu: ‘’Da se sa malo snage savlada velika sila ili minimum snage – maksimum efikasnosti’’. Da bi se u tome uspjelo, potrebno je dobro poznavanje anatomije ljudskog tijela, kao i uvježbanost tehnike. Jiu-Jitsu se najbolje uči i savlađuje u kolektivnom radu pod vodstvom kvalifikovanog stručnog trenera. Nakon usvojene tehnike, potrebno je stalno povećavati brzinu izvođenja kao i prilagođavanje stvarnoj situaciji. Tehnika nikada nije do kraja naučena. To je proces koji nema kraja i vječno traje ali ima svoje realne vrijednosti, koje se očituju u najbržem mogućem reagovanju. 1.3 Osnovni principi Jiu-jitsu: Za uspješnu primjenu Jiu-jitsu potrebno je poznavati i njene najosnovnije principe, kao što su : princip koncentracije energije princip pravog momenta princip neopiranja – popuštanja princip neravnoteže princip savršenstva princip kombinacije tehnika princip brzine, kao i princip iznenađenja
-4-
2. PREDMET I PROBLEM RADA: Prilikom obavljanja redovnih poslova i zadataka policijski službenici se susreću sa velikim brojem lica koja su sklona kršenju zakona. Zato je neophodno da policijski službenici poznaju tehnike nekih borilačkih vještina u ovom slučaju Jiu-jitsu, kako bi spriječili ta lica u vršenju nedozvoljenih radnji. Predmet rada: je primjena Jiu-jitsu u konfliktnim situacijama s kojima se susreću službenici policije. Problem rada: je kako na što efikasniji način savladati protivnika i kako sa što manje štetnih posljedica odbiti napad od sebe i drugih lica.
-5-
3. CILJ I ZADACI RADA: Pošto se u svakodnevnim situacijama policijski službenici susreću sa licima koja su u stanju pružiti otpor i izvršiti napad na njih pri tome ne birajući sredstva kojima će izvršiti napad, pa čak ne prežu ni od upotrebe vatrenog oružja. Cilj rada: Je prikazati kako u određenim situacijama poznavanjem tehnika Jiu-jitsu službenik policije može da spasi svoj život, kao i život drugih osoba. Zadaci rada: Su objasniti kada i u kojim slučajevima primijeniti tehnike Jiu-jitsu i kako savladati lice koje pruža otpor bilo da je on aktivni ili pasivni.
-6-
4. METODOLOGIJA RADA: Za ovaj diplomski rad korištena je komparativna metoda na osnovu koje je izvršena analiza dostupne literature eminentnih stručnjaka iz oblasti borilačkih vještina kao i poznavanje borilačkih vještina od strane autora ovog diplomskog rada.
-7-
4.1 Primjena Jiu-jitsu u policiji: U svakodnevnom obavljanju radnih i zakonskih obaveza službenici policije dosta često nailaze na otpor. Poznavanje vještina Jiu-jitsu-e olakšava službenicima policije da savladaju otpor na koji nailaze bilo da je on aktivan ili pasivan. Kada ovom vještinom ovladaju biti će mnogo sigurniji i odlučniji prilikom otpočinjanja neke intervencije ili akcije. Neodlučnost koja najčesće proizilazi iz nesigurnosti, do sada je u mnogim slučajevima bila glavni uzrok da su službenici policije izbjegavali da intervenišu, a kada su to i činili obično je to bilo neefikasno. Službenici policije povremeno dolaze i u situacije da budu i sami napadnuti pa se moraju braniti. Isto tako nekada će morati braniti ličnost i život trećeg lica koji može biti ugrožen. Da bi do kraja izvršili svoje zakonom predviđene zadatke, službenici policije su prisiljeni da upotrijebe – primjene i silu, koja se ogleda u primjeni fizičke snage tj. primjenom naučenih tehnika iz borilačkih vještina kao i vatrenog oružja. Koje će sredstvo u datoj situaciji primijeniti zavisi upravo od vrste napada, načina napada, intenziteta napada, u kojoj je mjeri ugrožen život policajca ili nekog drugog lica, koja sredstva napadač koristi za napad, da li je napadač naoružan ili nenaoružan. Predmeti koji će poslužiti kao sredstvo napada dijele se na tri grupe : Prvu grupu sačinjavaju svi predmeti opasni za nanošenje tjelesnih povreda, drugu grupu čine nož te oštri predmeti, zatim treću grupu vatreno oružje. Kao najpodobniji za vrsenje napada su : Štap, flaša, pa zatim teži predmeti kao što su alatke, stolice i dr. Navedenim predmetima i oruđima zamah se može vršiti na više načina, kratkim predmetima sa gornje strane, sa bočne strane te sa donje strane. Većim i težim predmetima uglavnom sa gornje strane što ne mora biti i pravilo. Protiv svakog od ovih načina zamaha i napada postoji više vrsta odbrana, kao i više završnih radnji savlađivanja ili sprečavanja ponovnog napada. Napad ne treba potcjenjivati bez obzira kakav je predmet u pitanju. Tu je potrebna i vrlo razvijena sposobnost za koordinaciju, emocionalnu stabilnost i hladnokrvnost. Dakle službenik policije bi trebao biti do te mjere osposobljen, kako bi sve pomenute činjenice mogao vrlo brzo analizirati, donijeti odluku i reagovati.
Pravilnom primjenom tehnika Jiu-jitsu kao i drugih borilačkih vještina, svi ovi napadi mogu da se otklone brzo, efikasno i sa što manje štetnih posljedica kako za lica koja provode zakon tako i za lica koja ga krše. -84.2 Tehnika odbrane od napada nozem – dole.
Pošto nož spada u hladno oružje i vrlo je opasno sredstvo kojim se mogu nanijeti teške tjelesne povrede, a vrlo često i smrt.
U drugoj fazi objema rukama obuhvatimo šaku blokirane ruke, snažno je podižemo prema gore i uvrćemo. Također se vrši snažan pritisak na zglob šake dok napadač ne ispusti nož.
Odbranu vršimo ukrštenim rukama (desna nad lijevom), blokirajući ruku napadača koja je sa nožem u zamahu prema stomaku.
U trećoj fazi ćemo radi daljnjeg savlađivanja izvesti ključ na laktu kao i jak pritisak na bazu nosa.. Koje će mjere dalje preduzeti stvar je službenika policije.
-94.3 Tehnika odbrane od nenaoruzane osobe – sakom.
Napad pesnicom u pleksus solaris, dakle napadač za napad koristi direktan udarac čelom pasnice (OJ-TSUKI-CHUDAN).
U drugoj fazi obuhvatimo zglob šake, brzim i oštrim pokretom izvrnemo ruku napadača ruseci ga na tlo, iskoračujući lijevom nogom unazad i u stranu.
Uz istovremeno blokiranje svojim dlanom i podlakticom napadačeve ruke policajac sklanja tijelo sa linije napada zauzimajuci raskoracni stav.
U trećoj fazi okrećemo napadača na stomak nanoseći mu polugu na zglob šake i dovodeći ga u položaj za vezivanje.
-104.4 Tehnika odbrane od napada palicom – gore.
Kod ove vrste napada postoji velika doza opasnosti za nanošenje teških tjelesnih povreda pa čak i smrti.
Na zamah napadača postavi se svoja podlaktica kao blokada od tog napada (AGE-UKE), ruka koja je izvršila blokadu odmah hvata za odječu (rukav).
Druga ruka hvata oko protivnikovog vrata i izvodi – primjenjuje se bacanje (KOSHI-GURUMA).
U trecoj fazi policajac ima razne mogućnosti od udarca, pakovanja, vezivanja ili vođenja.
-11-
5. ZAKLJUCAK: Poznavanje vještina Jiu-jitsu važno je ne samo zbog savladavanja otpora osobe, nego i zbog toga što ljudski životi povremeno dođu i u situaciju da budu i sami napadnuti, pa se moraju braniti. Isto tako, nekada će morati odbraniti ličnost i život treće osobe koja može biti ugrožena. Za takve prilike ovlaštenja dozvoljavaju upotrebu bilo kojeg sredstva i to od napada nožem, palicom, daskom, pokušajem udarcem šakom u glavu pa čak sve do vatrenog oružja kao najtežeg sredstva prinude. Ako su okolnosti takve da upotreba oružja nije moguća tj. ako dođe do opasnosti da se nekog drugog ozljedi ili liši života, ili ako nema vremena za njegovu upotrebu onda jedino ostaju spretnost i vještine.
Treba imati u vidu i to da se kod nas sve više šire i omasovljavaju društva i klubovi u kojima se uče i uvježbavaju razne borilačke vještine. Tako je u zadnje vrijeme veliki broj lica sklonih da znanja iz sporta posebno borilačkih vještina zloupotrebljavaju u medjusobnim razračunavanjima pa i prilikom suprotstavljanja radnicima organa unutrašnjih poslova. Zato je neophodno da se svi službenici policije usavršavaju u tehnikama Jiu-jitsu kao i drugih borilačkih vještina, koje će im pomoči prilikom obavljanja redovnih poslova i zadataka koji se pred njih postave
-144.5Tehnika odbrane od hvata za vrat – gusenje.
Kod ove vrste napada postoji velika doza opasnosti nanosenje tjelesnih povreda – gusenje.
Da bih se odbranili uhvatimo desnom rukom zglob sake napadaca, a istovremeno lijevom rukom nanesemo udarac na lakat.
Napadac je uhvatio desnom rukom za vrat – grlo.
U drugoj fazi desnom rukom snazno uvrnemo saku napadaca oslobađajuci vrat i dovedemo tijelo nspadaca u duboki pretklon. U trecoj fazi mogu se primjeniti one tehnike za koje se smatraju da su naj adekvatnije npr. zadavanje udarca, prijelaz u tehnike za vođenje ili vezivanje.
-12-
6. LITERATURA: 1. 2. 3. 4.
Rađo,I., Kajmovic,H., Kapo,S. (2001). Judo, Sarajevo. Konstatinović, M., Sviben,B.,(1958). Judo i Jiu-Jitsu, Zagreb. Kosanović,B. (1988).Samoodbrana, Zagreb. Rađo,I., Kapo,S., Kajmovic,H.(2005). Procjena tehnicko-takticke efikasnosti ucesnika Međunarodnog karate turnira ,,Salko Curic,, - 2004. 5. Kapo,S., Kajmovic, H. (2005). Zastupljenost tehnicko-taktickih elemenata u boks-u na osnovu situacijske efikasnosti. 6. Kozarcanin, A. (2005) Savremena tehnoloska dostignuca – Nasilje u sportu. Internacionalni naucni simpozijum – Nove tehnologije u sportu. 7. Dautbasic, S. (1993) Međusobna povezanost ispoljavanja svojstva koordinacionih sposobnosti i usavrsavanja sistema kretanja (Boks) Sarajevo.
8. Rađo, I. (2000). Antropomotorika Mostar: Pedagoska Akademija. 9. Rađo, I. 220 Prilagođavanje kao osnovni preduvjet sportskog treninga Sarajevo. 10.Branimir M. Kondicijska priprema karatista i boksera Tuzla: Filozofski fakultet. 11. Malacko J., Rađo, I. 2004 Tehnologija sporta i sportskog treninga. Sarajevo: Fakultet sporta i tjelesnog odgoja. 12.Kapo, S. (1999). Tajlandski boks ''MAHI TAHI'' Sarajevo : Diplomski rad. 13.Kajmovic, H., Rađo, I., Kapo, S. (2004), Relativna uspjesnost đudo tehnika sa prvenstva BiH za seniore, Sarajevo 2001. Sportski logos, Mostar, godina 2, broj 3, 2004. 14.Rađo, I., Bratic, M. (1991) Relacije konativnih karakteristika i efikasnosti izvođenja.
-15-
4.6Tehnika odbrane od hvata za vrat - gusenje hvat.
Kod ove vrste napada postoji velika doza opsnosti za nanošenje tjelesnih povreda, gušenje hvatom za vrat.
Napadac je uhvatio desnom rukom oko vrata pomažući pritisak lijevom rukom, blokirajući pri tome tijelom mogučnost kretanja unaprijed.
U drugoj fazi lijevu ruku prebacujemo preko protivnikovog ramena i nanosimo udarac na bazu nosa savijajući mu glavu unazad, a istovremeno desnom rukom uhvatimo za nogavicu i snažnim trzajem podignemo na gore.
U trećoj fazi napadač pada na leđa gdje mu se vrši snažan pritisak na zglob šake i dovodi se u položaj za vezivanje.
-13-