Praistorija, Stara Grcka i Rim, Ilustrovana Skripta

PREGLED PRAPOVIJESTI Odnos prapovijesti i povijesti

Počeci čovjeka • • • • • • •

• •

Afrika – ishodište čovječanstva prije 7 do 5 mil. god. cijepanje linije primata – pongidi i hominidi australopitecini – prije 4 mil. god. uspravan hod, 1,5 m visoki, oko 50 kg teški zapremina mozga – oko 500 cm³ dva oblika – gracilni i robusni prvi predstavnik naše vrste – Homo habilis (spretan) – razvio se od gracilnog oblika australopitecina – prije cca. 2,5 mil. god. mozak – 630 cm³ “spretan” – prve kamene alatke – sjekači (chopper)

Sjekači s lokaliteta Olduvai Gorge, Tanzanija

Rekonstrukcija australopitecina

Lubanja australopitecina

Lubanja Homo habilisa

Rekonstrukcija Homo habilisa

Počeci čovjeka • • • • • •

•

•

iz Homo hab. – razvio se Homo erectus – prije 1,7 – 1,5 mil. god. Homo ergaster – ponekad se smatra starijim oblikom erectusa “erectus” – uspravan: u 19. st. se smatralo da je to prvi uspravni čovjek – mozak: 1000 cm³ izlazak čovjeka iz Afrike – prvi ljudi u Europi i na Mediteranu složeniji alati – ašelejenska kultura – prije 1,7 mil. god. – 250 tis. god. šačnici: obostrana obrada kamena – upotreba koplja (400 000 god.) – ovladavanje vatrom: dokazano na nalazištima prije oko 250 000 god., ali vj. znatno prije Atapuerca, Toralba, Ambrona (E); Abbeville, St. Acheul, Vallonet (F); Clacton on Sea (VB); Punikve, Šandalja I (HR) iz erectusa se razvio arhaični Homo sapiens: Homo heidelbergensis: prije 600 000 – 250 000 god.

Vremenski odnosi ljudskih predaka

Rekonstrukcija Homo erectusa

Rasprostranjenost Homo erectusa

Počeci čovjeka • • • • • • • • • •

• • •

Homo sapiens neanderthalensis eponimni lokalitet Neanderthal (D) niži, robusniji i zdepastiji od modernih ljudi – nastali od H. heid. prosječna visina oko 167 cm, težina oko 80 kg veći mozak od modernog čovjeka 350 000 – 32 000 tis. god. prije sadašnjosti – srednji paleolitik uglavnom razdoblje vrlo hladne klime: ledeno doba musterijenska kultura – levaloaška metoda; šatelperonijen (prijelazna kultura) upotreba koštanih alatki život u spiljskim i predspiljskim lokalitetima – La Ferassie, La Moustier, La Chapelle-aux-Saints, Arago (F), Monte Circeo (I), Toralba, Ambrona (E), Shanidar (Irak) rasprostranjen u Europi i zap. Aziji naznake duhovnog života i kultnih obreda – neki elementi umjetnosti sposobnost govora?

Rekonstrukcija pračovjeka iz Neanderthala nastala u 19. st.

Kamene alatke iz Krapine

Novija rekonstrukcija krapinskog pračovjeka

Počeci čovjeka

Hušnjakovo brdo u Krapini – rekonstrukcije praljudi

•

• • • • •

neandertalski čovjek – najstariji ljudski ostaci kod nas – Krapina – Dragutin Gorjanović Kramberger 1899. Krapina – svjetski značajno nalazište – lokalitet Hušnjakovo brdo – ostaci stari oko 100 000 god. Veternica, Vindija, Velika Pećina, Mujina pećina – ostali spiljski lokaliteti neandertalskog čovjeka mogući tragovi kanibalizma na nekim kostima iz Krapine – lomljenje kostiju, tragovi struganja Vindija – nalazi kostiju neandertalca zajedno s alatkama koje se inače vezuju uz kromanjonskog čovjeka Vindija – meñu najmlañim neandertalcima – stari 32 000 god.

Dragutin Gorjanović Kramberger

Krambergerovo iskopavanje u Krapini

Počeci čovjeka

Vindija

Starija rekonstrukcija pračovjeka u Krapini

Istraživanje u Mujinoj pećini

Krapinski pračovjek u viziji Dimitrija Popovića

Suvremene rekonstrukcije pračovjeka u Krapini

Počeci čovjeka

Počeci čovjeka

Počeci čovjeka •

• • • • • • • • •

pojava modernih ljudi – Homo sapiens sapiens – u Europi prije oko 35 000 god. (u svijetu – Afrika: prije 200 000 god.) kromanjonski pračovjek – eponimni lokalitet Cro-Magnon početak gornjeg paleolitika orinjasijenska, gravetijenska, solitrejenska i magdalenijenska kultura – Šandalja, Vindija preciznija obrada kamena i kosti bolja lovna tehnika – izbacivač za koplje pojava umjetnosti: slikarstvo i kiparstvo izrada nakita izgradnja nastambi: od drveta i životinjskih kostiju gornji paleolitik završava prije oko 10 000 god. u našim krajevima – počinje mezolitik – srednje kameno doba – slabije zastupljen i istražen – kod nas: Vindija – tardenoazijen

Lubanja iz Cro-Magnona, Francuska Rekonstrukcija kromanjonskog pračovjeka

Solitrejenski šiljci

Solitrejenski šiljci iz profila Willendorfska Venera, Austrija

Počeci čovjeka

Gravura u stijeni iz Badnja (BiH) Ukrašeni koštani izbacivač koplja, Trois-Freres, Francuska

Bacanje koplja uz pomoć izbacivača

Slikarije iz spilje Lascaux, Francuska

Slikarije iz spilje Lascaux, Francuska

Počeci čovjeka

Počeci čovjeka

Neolitička revolucija • • • • • • •

• • •

neolitik – mlañe kameno doba – različito trajanje goleme promjene u organizaciji gospodarskog i društvenog života poljodjelstvo i stočarstvo sjedilački način života otkriće keramike – lončarska proizvodnja glačanje i poliranje kao tehnike pri izradi kamenih alatki najraniji neolitik na Bliskom istoku i Maloj Aziji – Jerihon (Izrael) – oko 8300. g. pr. Kr.; Çatalhöyük (Turska) – oko 7500. g. pr. Kr. – pretkeramički neolitik u Hrvatskoj od 6000. do 3500. god. pr. Kr. zamjetno kašnjenje našeg prostora za Bliskim istokom, Grčkom i Balkanom jadranski prostor odvojen od unutrašnjosti u kulturnom razvoju

Neolitik

Neolitik u Grčkoj Tesalija: • pretkeramička faza: 7000. – 6000. g. pr. Kr. • rani neolitik : 6000. – 5000. • srednji neolitik: 5000. – 4000. Sesklo • kasni neolitik: 4000. – 3000./2800. – Tsangli-Arapi, Otzaki-Dimini Keramika kulture Sesklo

Kreta: • rani neolitik : 5700. – 3700. g. pr. Kr. • srednji neolitik: 3700. – 3600. • kasni neolitik: 3600. – 2800. Kikladi: • Salagios kultura: 4300. – 3700. g. pr. Kr. • Kefala kultura: 3300. – 3200.

Keramika kulture Dimini

Neolitik u Grčkoj Tesalija: • pretkeramička faza: 7000. – 6000. g. pr. Kr. – naselja zemljanih koliba (pojačane šibama i trskom), uz stočarstvo i ratarstvo prisutni i lov i ribolov, koštana i kamena oruña

•

rani neolitik : 6000. – 5000 – protosesklo i predsesklo – pojava keramike (posuñe) i opsidijana za izradu alatki

•

srednji neolitik: 5000. – 4000. – Sesklo – kultura Sesklo – pojava kamenih fortifikacija i kamenih objekata: s pravokutnom ili megaronskom osnovom

•

kasni neolitik: 4000. – 3000./2800. – Tsangli-Arapi, Otzaki-Dimini – najznačajniji lokalitet je Dimini – brojne kružne zidine s megaronom unutar njih – ispred megarona veliki kružni trg

Opsidijan – vulkansko staklo

Neolitik u Italiji • • • • • • •

•

6000. – 2500. g. pr. Kr. impresso – cardium keramika – najstarija pojava – kao i na istočnoj jadranskoj obali pojava ratarstva i stočarstva – lov i ribolov ostaju kao dopunske djelatnosti pokapanje zgrčenih mrtvih – položaj fetusa kultura Fiorano – srednji neolitik kasne neolitičke skupine Lagozza i Diana keramike stanovništvo: jak utjecaj paleolitskih skupina – dvije struje: iz Afrike preko Španjolske i iz istočne Europe preko Alpa i Jadrana neolitički lokaliteti: Prato Don Michele, Guadone, Masseria La Quercia, Ripoli, Serra D’Alto

Keramički nalazi kulture Fiorano

Kameni šiljci za strelice

Neolitik u Hrvatskoj •

•

•

•

razvoj vezan uz neolitičke horizonte i kulture na širem području Europe veza s balkanskim prostorom i Grčkom – slikana keramika – starčevačka kultura veza s europskim horizontom linearnotrakaste keramike – korenovska kultura jadranski krug – impresso i danilska kultura


• • •

•

• •

starčevačka kultura – eponimni lokalitet Starčevo u Vojvodini kod Pančeva – oslikana keramika – pripada širem balkanskom horizontu rani neolitik ovog prostora – prva kultura Slavonija, Vojovdina, SJ Srbija i SJ Bosna zemunički tip naseobina s šatorastim krovom na drvenoj konstrukciji naselja na povišenim riječnim obalama, blagim brežuljcima i uzvišenjima u blizini izvora vode lokaliteti: Sarvaš, Vučedol, Vinkovci, Zadubravlje oksidacijsko pečenje keramike – crvena keramika

Neolitik u Hrvatskoj • • • • • •

• •

kultura impresso-keramike (6000. – 4500. pr. Kr.) – cijela istočna jadranska obala – rani neolitik najstarija neolitička kultura u priobalju autohtona pojava na Jadranu – na obje obale Jadrana – istočna i zapadna keramika ukrašena utiskivanjem nazubljenog ruba školjke čančice (cardium) spiljski objekti i naselja na otvorenom blizu vode u najstarijoj fazi nositelji kulture su se bavili lovom i ribolovom – nema tragova obrade zemlje – mezolitička obilježja litičke alatke takoñer imaju više mezolitička obilježja lokaliteti: Smilčić, Gudnja, Markova špilja (Hvar), Ižula-Medulin, Vela Spila (Korčula)


•

• • • • •

vinčanska kultura – samo krajnji istok Hrvatske – Bapska, Vukovar – obuhvaća Vojvodinu, Srbiju, Kosovo i SZ Rumunjsku sopotska kultura – meñurječje Save, Drave i Dunava – širenjem prešla u bosansku Posavinu i Mañarsku (lenñelska kultura) – srednji neolitik nastala pod snažnim utjecajem vinčanske kulture redukcijsko pečenje keramike – Glačana kamena sjekira, Špišić Bukovica tamna keramika oblici posuda i ukrašavanje slično vinčanskom – urezivanje i ubadanje (ubodne vrpce), glačanje lokaliteti: Sopot, Osijek, Vukovar, Klokočevik, Pepelana prva nizinska utvrñena naselja u ovom dijelu Europe – palisade i jarci

Neolitik u Hrvatskoj • • • • • • • •

korenovska kultura – SZ Hrvatska i zap. Slavonija – srednji i kasni neolitik pripada širem kompleksu linearnotrakaste keramike – od Nizozemske do Ukrajine u većem dijelu tog prostora predstavlja prvu neolitičku kulturu – kašnjenje za balkanskim prostorom u Hrvatskoj korenovska kultura nastaje na supstratu starčevačke tamna i mrljasta keramika – redukcijsko pečenje primijenjeno tek na kraju ukrašavanje posuda urezivanjem linija naselja na povišenim riječnim obalama, blagim brežuljcima i uzvišenjima u blizini izvora vode lokaliteti: Malo Korenovo, Kaniška Iva, Tomašica, Drljanovac


•

•

• •

•

srednji neolitik na jadranskoj obali – danilska kultura – od Trsta do središnje Albanije – nasljednica impresso kulture glavna naselja na otvorenom u plodnom polju – postoje mnoga nalazišta u špiljama: zaštita od opasnosti naselja polukružnog ili kružnog oblika – u blizini izvora vode – objekti od drveta, pruća i nabijene zemlje lokaliteti: Danilo, Smilčić, Brijuni, Bribir ukrašavanje keramike oslikavanjem (cik-cak crte, trokuti, rombovi) urezivanje (spiralni i meandarski motivi) ritoni – karakteristične obredne posude


• •

• • •

kasni neolitik na jadranskoj obali – hvarska kultura – nasljednica danilske naselja na otvorenom – postoje i nalazišta u špiljama lokaliteti: Grapčeva i Markova špilja na Hvaru, Vela špilja na Korčuli, Gudnja na Pelješcu, Smilčić nastavlja se direktno na danilsku i nosi mnoga njena obilježja novost: geometrijski motivi na keramici ispunjeni bojom ritoni kao element postoje i dalje

Eneolitik • • • • • • • •

• • •

nova tradicija – upotreba metala – bakar, ali i zlato – zadržavaju se i kamene alatke aeneus (mjeden, bakren) prevlast stočarstva na ratarstvom intenzivnija razmjena i trgovina formiranje čvršće povezanih i organiziranih patrijarhalnih rodovskih i plemenskih zajednica ovakve populacije su nadmoćnije nad neolitičkim eneolitik se širi iz Male Azije preko Balkane u naše krajeve pojavljuje se i novo ishodište migracija: Pont, Zakavkazje, južnoruske stepe – seoba preko Karpata i Dunava bakar – kao čist metal je mekan i nepodesan za oruñe i oružje dodavanje arsena – arsenski bakar ili bronca zlato kao samorodni metal – ukrasni predmeti

Bakrena rudača

Eneolitička kamena sjekira

Ledeni čovjek - Oetzi

Eneolitik Grčke • • • • • •

kulture Larisa i Rahmani – 3300. – 2700. g. pr. Kr. – eneoltik i prijelaz na brončano doba Larisa – tanka crna keramika sa žljebićima i urezima popunjenim bijelom bojom Rahmani – inkrustrirana keramika s motivima spirala obojenih svijetlom bojom na tamnoj podlozi utjecaj balkanskog prostora – inkrustriranje (Vučedol) Rahmani lokaliteti: Rahmani, Sesklo, Pefkakija, Pirasos ranoheladsko razdoblje: 2800. – 2100. g. pr. Kr. – početak brončanog doba u Grčkoj

Eneolitik Italije • •

•

• • •

•

Italija – od 2500. g. pr. Kr. razvoj metalurgije pod utjecajem egejsko-maloazijskog areala i kultura iz središnje i zapadne Europe megalitski ukopi – 2400. – 1900. g. pr. Kr. – uspravno kamenje i dolmeni (“grobnice divova”) na Sardiniji, Malti i Korzici kultura sojenica – od početka 2. tis. pr. Kr. – SJ Italija nastala pod utjecajem prostora s druge strane Alpa kultura terramare – Emilia Romagna – nastala pod utjecajem iz srednje Europe – kraj eneolitika i početak brončanog doba obred spaljivanja pokojnika – utjecaj iz srednje Europe

Uspravno kamenje, Pedras Marmuradas, Sardinija

“Grobnica divova”, Li Lolghi, Sardinija

Eneolitik u Hrvatskoj • • • • • • • • •

lasinjska kultura – SZ Hrvatska i Slavonija prijelaz iz kasnog neolitika na eneolitik nastala pod utjecajem sopotske i lenñelske kulture nomadski život stanovnika – prevladava stočarstvo dosada nisu pronañeni bakreni predmeti ukrašavanje – plastične aplikacije, istaci (protome), urezivanje, žigosanje i ubadanje redukcijsko pečenje lokaliteti: Lasinja, Ozalj, Čakovac, Beketinec, Ždralovi, Koška na istim lokalitetima se pojavljuje i Retz-Gajary kultura – stočarsko i vrlo pokretljivo stanovništvo u panonskom bazenu – naseljavaju se u brežuljkastim predjelima

Eneolitik u Hrvatskoj • • • • • • • •

•

badenska kultura – ist. Slavonija raširena po skoro čitavoj panonskoj zavali novo stanovništvo: iz maloazijskog ili pontskog prostora – vj. Indoeuropoljani vrlo kvalitetna keramika – imitira metalne posude – glačanje vj. pojava kotača u ovim prostorima lokaliteti: Vinkovci, Vučedol, Sarvaš utjecaji sopotske i lenñelske kulture kostolačka kultura – krajnji istok Slavonije – prvo razdoblje: suživot s badenskom – drugo razdoblje: potiskivanje badenske iz tog područja – vjerojatno ostatak neolitičke populacije koju badenska kultura nije u potpunosti asimilirala žigosana keramika – glavno obilježje

Eneolitik u Hrvatskoj • • • • • • • • • •

vučedolska kultura – isprva ograničena na ist. Slavoniju i Srijem – eponimni lokalitet Vučedol kraj Vukovara drugi važni lokaliteti: Vinkovci, Sarvaš trajanje: 2900. – 2300. g. pr. Kr. u kasnoj fazi se širi na veliki prostor od Jadrana do Karpata i današnje Austrije u kasnoj fazi razvila se u niz regionalnih varijanti utvrñena naselja na terasama uz rijeke i brežuljcima – dotjerivanje strmih padina, palisade, vodeni opkopi vrlo kvalitetna keramika – inkrustacija: glavni način ukrašavanja razvijena metalurgija – arsenska bronca Gradac na Vučedolu – neka vrsta akropole, upravnog i kultrunog središta na Gradcu – nalaz dva megarona različite starosti s talioničkim pećima – dvostruki ukop muškarca i žene s bogatim prilozima i žrtveni ukop jelena – vj. sve u vezi s kultom metalurgije

Eneolitik u Hrvatskoj

•

nasljednice vučedolske kulture i tradicije: vinkovačka i ljubljanska kultura – početak brončanog doba

Vučedolska sjekira

Eneolitik u Hrvatskoj •

Literatura:

Dimitrijević, Stojan – Težak-Gregl, Tihomila – Majnarić-Pandžić, Nives: Prapovijest, Zagreb: Naprijed, 1998 Karavanić, Ivor: Život neandertalaca, Zagreb: Školska knjiga, 2004 Karavanić, Ivor – Balen, Jacqueline: Osvit tehnologije, Zagreb: Arheološki muzej u Zagrebu, 2003 Whittle, Alasdair: Neolithic Europe: a survey, Cambridge: Cambridge University Press, 1985 Povijest, sv. 2, ur. E. Cravetto (gl. ur. hrv. izdanja I. Goldstein), Zagreb: Europapress holding, 2007 Povijest, sv. 3, ur. E. Cravetto (gl. ur. hrv. izdanja I. Goldstein), Zagreb: Europapress holding, 2007 Praistorija jugoslavenskih zemalja, sv. 1, ur. A. Benac, Sarajevo: Svjetlost, Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, Centar za balkanološka istraživanja, 1979 Praistorija jugoslavenskih zemalja, sv. 2, ur. A. Benac, Sarajevo: Svjetlost, Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, Centar za balkanološka istraživanja, 1979

OSVIT EUROPSKE POVIJESTI Kontakti izmeñu žarišta razvoja i hrvatskog povijesnog prostora

Mediteranski prostor

Brončano doba • • •

• • • •

•

početak brončanog doba na Bliskom istoku i Mezopotamiji – oko 3300. g. pr. Kr. u isto vrijeme – počeci velikih civilizacija: Egipat, Sumer Cu 85 – 90 % (bakar) + Sn 10 – 15 % (kositar) = bronca: legura dobrih svojstava – čvršća i trajniji od čistog bakra – mnogo pogodnija za izradu oruña i oružja lijevanje – najvažnija tehnika brončanodobne metalurgije brončano doba počinje u Europi oko 3000. – 2700. g. pr. Kr. povezano s novim prodorima indoeuropskih populacija nove civilizacijske stečevine prodiru u Europu s istoka – pod utjecajem visokih civilizacija Bliskog istoka – preko Levanta i Male Azije velika nalazišta bakra – Kavkaske planine, Mala Azija, Cipar – važna središta brončane metalurgije

Sumerski ratnici

Brončano doba • •

•

• • •

•

velike promjene u društvenom i gospodarskom životu u Europi razvoj poljoprivrede – naprednije ratarstvo i stočarstvo – na Mediteranu se širi uzgoj masline i vinove loze jačaju kontakti, veze i trgovina izmeñu različitih krajeva i populacija, nositelja regionalnih kulturnih pojava razvoj brodarstva na Mediteranu – jačanje kontakata izmeñu Bliskog istoka i egejskog prostora stratifikacija društva – pojava vladajućih elita – bogato opremljeni grobovi – tzv. “kneževski ukopi” razvoj naoružanja i vojske – bronca omogućuje izradu kvalitetnijeg oružja (sjekire, bodeži, mačevi, koplja) i zaštitne oprema vojnika izgradnja utvrñenih lokaliteta na povišenim položajima – naselja gradinskog tipa – nesigurnost i turbulentnost razdoblja

Bakreni ingot

Brončanodobni brodovi s freski iz Akrotirija, otok Santorini

Brončano doba

Brončano doba

Brončano doba na egejskom prostoru • • • •

• •

• •

Kreta – početak razvoja zasebne visoke civilizacije minojsko razdoblje: 3600/3500. – 1100. g. pr. Kr. početak brončanog doba: 3000. – 2800. g. pr. Kr. ispod palače u Knosu otkriveni ostaci ovog razdoblja – obilježja visoke kulture – kvalitetna oslikana keramika, kamena plastika, pečati (od bjelokosti, steatita i poludragog kamenja) pečati kao potvrda vlasništva – utjecaj Bliskog istoka od 2800. g. pr. Kr. – razvijeno brodarstvo – brodovi ravnih paluba s pogonom na vesla i s pomoćnim jedrom (prikazi s keramičkih posuda i pečata) zajednički ukopi u velike kružne grobne humke oko 2000. god. pr. Kr. – početak korištenja pisma – linear A – nastao pod utjecajem Bliskog istoka (Sirija, Ugarit) – nije dešifrirano

Ranominojska keramika

Disk iz Festa – linear A pismo

Brončano doba na egejskom prostoru •

•

• •

• •

•

izgradnja neutvrñenih palača – od 2000. g. pr. Kr. – razdoblje palača – traje do oko 1450. g. pr. Kr. – Knosu, Fest, Malija i Hagija Triada stradanje palača oko 1700. g. pr. Kr. – potres ili možda ratno razaranje (u to vrijeme Hiksi u Egiptu) – obnova palača – počinje kasnominojsko razdoblje minojska talasokracija – jamac sigurnosti otoka – nepostojanje utvrñenja oko palača palače – upravni, kulturni, religijski i gospodarski centri – oko njih se odvija ukupan život gospodarstvo – obrti (keramika, nakit, metalurgija) i trgovina religija – kult bika – najpoznatiji 16. i 15. st. – vrhunac Kretske civilizacije – utjecaji na grčko kopno i mikensku civilizaciju, Kikladske otoke i maloazijsku obalu veze s Egiptom – na grobnim freskama 18. din. – poslanici iz zemlje Keftiu (Krete)

Palača u Knosu

Freska iz palače u Knosu – tauromahija

Brončano doba na egejskom prostoru

Arhitektura palače u Knosu

Prijestolna dvorana u Knosu

Brončano doba na egejskom prostoru • • • • • • •

• •

oko 1450. g. pr. Kr. – erupcija vulkana na Teri (Santorini) – propast palača i upravnog sustava negdje u vrijeme nakon kataklizme počinje mikenska dominacija nad Kretom linear B pismo se pojavljuje na Kreti – natpisi na grčkom jeziku opstaje samo Knos – druge palače su napuštene – postpalatijalno kasnominojsko razdoblje značaj kretske civilizacije opada – mikenska civilizacija preuzima primat do kraja 11. st. pr. Kr. minojska civilizacija nestaje u potpunosti Arthur Evans – najpoznatiji istraživač Knosa – 1900. g. – osmislio pojam “minojska” civilizacija prema mitskom kralju Krete Minosu – ocu Minotaura iz mita o Tezeju prije njega – neuspješni pokušaj istraživanja H. Schliemanna

Spremišta za hranu u Knosu

Kanominojska keramička posuda

“Princ ljiljana” – freska iz Knosa Arthur Evans

Brončano doba na egejskom prostoru • •

• •

•

•

• •

Kikladska kultura (civilizacija) – otoci Naks, Par, Sir i Sam – od 3000. g. pr. Kr. – 2000. g. pr. Kr. Kikladski otoci – na putu izmeñu Male Azije i Grčke – kontakti i s Kretom – Kikladi kao mjesto susreta različitih kultura prisutna etnička raznolikost: vidljivo iz različitih pogrebnih običaja originalna civilizacija brončanog doba – obilježja: gravirana keramika i mramorni idoli poluapstraktnog prikaza krajem 3. tis. pr. Kr. Kikladi žive samostalno uz jak utjecaj s Krete – mikensko širenje: konačna integracija Kiklada u grčki svijet na obali Male Azije – snažan centar brončanog doba: Troja – lokalitet Hisarlik – od 3000. g. pr. Kr. do oko 950. pr. Kr. – faze: Troja I. – VIIb3. faza VIIa (1300. – 1190. g. pr. Kr.) najčešće se povezuje s trojanskim ratom – tragovi razaranja istraživanja Heinricha Schliemanna: 1868. – 1871. i 1879. god. – najstarije slojeve držao za one iz Homerovih epova

Gravirana keramička plitica – kikladska kultura Kikladski svirači na harfi s otoka Kera

Heinrich Schliemann

Plan arheološkog nalazišta Hisarlik – Troja

Brončano doba na egejskom prostoru •

početak brončanog doba na grčkom kopnu – ranoheladsko razdoblje (RH): 2800. – 2100. g. pr. Kr. – velike sličnosti s ranim brončanim dobom u Maloj Aziji materijalna kultura: brončani predmeti i proizvodnja oslikane keramike ili keramike s politurom koja imitira metalni sjaj gusto zbijena naselja na vrhovima uzvisina Pelazgi – mogući negrčki nositelji kulture RH razdoblja – moguća povezanost njihovih pokreta s “narodima s mora” i Filistejcima

•

• •

1.

2. Karta lokaliteta brončanog doba na egejskom prostoru

1. Ranoheladski keramički vrč s politurom metalnog sjaja 2. Zlatna posuda iz ranoheladskog razdoblja


•

• • • • • •

srednjoheladsko razdoblje: 2100. – 1600/1550. g. pr. Kr. tragovi razaranja na gotovo svim lokalitetima na početku razdoblja – prodor novog stanovništva sa sjevera (možda istoka) – novi indoeuropski val miješanje s starosjedilačkim stanovništvom (vj. Pelazgi) – vj. počeci formiranja Jonjana i Eoljana – tj. formiranja budućeg grčkog supstrata pojava novog ratničkog sloja – borna kola s dva kotača nova naselja – pretežno seoskog karaktera – duge kuće s apsidalnim završetkom i kuće-megaroni sahranjivanje u kamenim sanducima lončarsko kolo – siva minijska i mutno oslikana keramika prvi jači kontakti s Kretom jačanje utvrñenih palača (Mikena, Tirint, Pil i dr.) – oko 1600/1550. g. pr. Kr. – početak novog civilizacijskog razdoblja

Minijska keramika

Borna kola – prikaz s nadgrobnog spomenika iz Mikene – oko 1500. g. pr. Kr.


•

• • •

•

kasnoheladsko razdoblje: 1550. – 1060. g. pr. Kr. snažan uspon gospodarstva – jačanje vladajućeg sloja – novi način ukopavanja: grobovi u obliku rova i grobovi s lažnom kamenom kupolom (tholosi) vojna oprema u grobovima: dugi mač, bodež, štit, borna kola – dobro opremljeni ratnici – novost: bogati “Agamemnonova maska” zlatni prilozi (pehari, zlatne maske) Grobni krug A u Mikeni porijeklo zlata – možda plaća mikenskih plaćenika za protjerivanje Hiksa iz Egipta – oko 1570. god. Linear B pismo razvoj keramičke proizvodnje i zlatarstva – utjecaji s Krete Mikena, Tirint, Pil i Arg – utvrñene palače – centri moći – iskopavanja u Mikeni 1876. – 1877. – Heinrich Schliemann upotreba pisma – linear B (od cca. 1500. g. pr. Kr.) – slogovno pismo – grčki jezik – dešifrirali ga John Chadwick (lingvist) i Michael Ventris (arhitekt) 50-ih godina 20. st.

Pehar iz Vafija

Brončano doba na egejskom prostoru

Mikenski oklop iz Dendre u Argolidi, 15. st. pr. Kr.

Karta najvažnijih mikenskih nalazišta u Grčkoj Michael Ventris

Glinena pločica s linear B natpisom iz Pila


otkriveni arhivi glinenih pločica s linearom B – Mikena, Pil, Knos podaci o društvenoj strukturi, vojsci i gospodarstvu – vladar – vanaks: upravna i vjerska funkcija – lavos – ratnički stalež: plemići-ratnici – lavagetas: njihov zapovjednik – prvi do vanaksa) – damos – činovnici, zemljoradnici, obrtnici – kamaeves – najniži sloj – fizički radnici – temenos – vladareva ili plemićka zemlja – slično feudu – basileus – službenik na čelu lokalnih zajednica – manje važna funkcija

•

• • •

•

Lavlja vrata u Mikeni

Homerova slika mikenskog društva – djelomično točna – dio potječe elemenata iz njegovog vremena – 8. st. pr. Kr. – kod Homera: basileus je kralj – jednak po statusu s plemstvom (basileidai) otkriveni trgovački popisi robe i popisi vlasništva iz tablica vidljiva razvijena poljoprivreda: žito i razne mediteranske kulture, uzgoj stoke, uzgoj konja i lovačkih pasa religija – popisi bogova na linear B pločicama – imena slična klasičnim grčkim – prisutan i stariji mediteranski kult plodnosti – utjecaji s Krete: kult bika, žrtvenici s dva roga vjerovanje u zagrobni život – bogata grobna oprema Homer


•

• •

• •

vrhunac mikenske civilizacije – oko 1400. g. pr. Kr. prodor na Kretu – relativno miran način – nakon prirodne kataklizme – pitanje karaktera vlasti - grčki jezik i pismo (linear B) na Kreti utjecaji Mikene na Cipru – moguće veze s Filistejcima na Palestinskoj obali – slična materijalna kultura veze s Malom Azijom – na hetitskim natpisima spominje se narod Ahijawa – Ahejci? Mikenjani na zapadu – Italija: Tarentski zaljev, Sicilija, Lipari, tirenska obala, možda i do Španjolske, manji tragovi mikenske civilizacije i na Jadranu prodor na zapad – vezan uz pilsko kraljevstvo na vrhuncu moći: 1400. g. – 12. st. pr. Kr. glinene pločice u Pilu – toponimi Pisa i Metapa (Metapont)

Kiklopske zidine Tirinta

Ulaz u Atrejevu riznicu

Rekonstrukcija Mikene

Brončano doba na egejskom prostoru • • • • • • • • • •

kraj mikenske civilizacije – u sklopu kaotičnih zbivanja na Mediteranu – vrijeme prodora “naroda s mora” unutrašnji sukobi i iscrpljivanje mikenskih centara – oko 1200. g. pr. Kr. prodor Dorana sa sjevera (zadnji grčki val) – ne toliko presudan ali ipak bitan Teba – izgorjela i propala početkom 14. st. pr. Kr. rat s Trojom – oko 1200. g. pr. Kr. – poznat iz homerovih epova – veže se za propast Troje VIIa kraj 13. i poč. 12. st. pr. Kr. – razoreni i napušteni Mikena, Pil i Tirint – zapečene glinene pločice s natpisima u Pilu – Atena jedina preživjela jonska seoba u Malu Aziju – uzrokovana ovim dogañajima pad broja stanovnika u Grčkoj i ukupne civilizacijske razine mikenska kultura se sačuvala u zabačenijim krajevima: Arkadija, dijelovi Tesalije, Cipar, otoci Del i Kej (jug Atike) 11. st. – početak “mračnog doba” – grčki srednji vijek – željezno doba

Mikenski bodeži

Mikenska keramička posuda iz 12. st. pr. Kr.

Brončano doba u Italiji •

• • • • • •

•

nastavak kulture terramare iz eneolitika na poluotoku – pod utjecajem srednjoeuropskog prostora (kremacija, sojenička naselja) – migracija sa sjevera Italije prema jugu apeninska civilizacija – nakon 2000. g. pr. Kr. – polunomadsko stočarsko stanovništvo porast broja stanovnika i napredovanje poljoprivrede – bolji zemljoradnički alat – uzgoj žitarica i mahunarki raslojavanje društva – novi ratnički sloj – mačevi, kacige, oklopi – s istoka preko mora uvezen konj i borna kola grobnice poput mikenskog tholosa s lažnom kupolom premještanje skupina iz unutrašnjosti dolinama rijeka prema obali – subapeninska civilizacija – aktivnija faza na obali kontakti s utjecajima s Krete, Grčke i Fenikije – kulture Pantalica i Thapsos na Siciliji – miješanje raznih grobnih rituala – spaljivanje i ukopavanje u završnoj fazi brončanog doba oko 1000. g. pr. Kr. – pojava naselja na uzvisinama s obrambenim zidinama – na sjeveru u Trentinu – sličnost s Istrom

Brončanodobna nekropola u Pantalici

Bodeži iz brončanog doba

Gravure u stijeni iz brončanog doba – Capo di Ponte, Valle Camonica, Lombardija

Brončano doba u Italiji •

• • • • • • • • • •

utjecaji mikenske civilizacije – 14. – 12. st. pr. Kr. – legende o putovanjima homerovih junaka na zapad – Diomed, Odisej i Antenor – Hesperija: bajoslovna zemlja na zapadu mikenska keramika u Italiji (Tarantski zaljev, Gargano, Etrurija) i Siciliji (Pantalica) nalazi ratne opreme – mikenski mačevi pločice iz Pila – Metapa (Metapont) i Pisa trgovinski odnosi s Mikenjanima – moguća i mikenska naselja u Italiji “narodi s mora” – egipatski tekstovi: Akaiouša (Ahejci), Turša (mogući preci Etruščana), Šardani (Sardinija) – veze italskog prostora s Egiptom ekspanzija Feničana – Sardinija (bogata bakrom), Korzika, Španjolska na Sardiniji u ranom brončanom dobu – nastavak eneolitičke kulture – stanovništvo vj. afričkog i hispanskog porijekla dolmeni – nadgrobni spomenici od uspravnih kamenih ploča nuraghi – okrugli kameni suhozidni tornjevi s više katova (18. – 11. st. pr. Kr.)– obično okruženi manjim nastambama – vj. društvo feudalnog tipa brončani bodeži i mačevi, opsidijan – utjecaj egejskokretskog i mikenskog svijeta

Nuraghe u Su Nuraxiju

Nuraghe u Nuradeu

Brončano doba na hrvatskom povijesnom prostoru • •

• • • •

•

početak brončanog doba na ovim prostorima – oko 2300. g. pr. Kr. nakon turbulentnog razdoblja indoeuropskih seoba u eneolitiku – smirivanje – miješanje starih i novih etničkih komponenti počinje razvoj koji će teći relativno mirno kroz daljnja stoljeća – do kraja 2. tis. pr. Kr. glavno obilježje: disperzivan razvoj kulturnih grupa glavni interes na razvoju i proizvodnji metalnih proizvoda stvaranje komunikacijske i trgovačke mreže – povezana karpatska ležišta ruda s panonskim Podunavljem, jugoistočnim alpskim prostorom, Italijom i Balkanom proizvodnja keramike i dalje vrlo značajna – nosi karakteristična obilježja pojedinih kult. grupa

Brončano doba na hrvatskom povijesnom prostoru

Brončano doba na hrvatskom povijesnom prostoru • • • • • • • •

•

rano brončano doba – 2300. – 1600. g. pr. Kr. kositar – relativno rijedak: atlantske obale, Češko Rudogorje, Slovačka bodeži – novi tip oružja razvoja metalurgije – novi obrtnički stalež više zlatnih nalaza na našem području – potvrda jače trgovine stočarstvo i ratarstvo i dalje nose gospodarstvo vinkovačka grupa u Slavoniji – nasljednica vučedolskog kulturnog kompleksa na obali: kulturno neodreñeno rano brončano doba Istre i Hrv. primorja, cetinska i posuška grupa poveznica sjevera i juga – bosansko područje sa svojim ranim brončanim dobom


•

•

• •

cetinska grupa – bogati metalni nalazi – posebno oružje: bodeži metalni predmeti kao prilozi u tumulima (grobnim humcima) – utjecaj istočnih stepskih krajeva i indoeuropskog vala doseljavanja cetinska grupa – zamršen etnički razvoj – nastaje supstrat za razvoj kasnijih etničkih skupina u Istri – u ranom brončanom dobu – razvoj prvih kasteljera (gradinskih naselja) – kasniji utjecaj na susjedna talijanska područja grobovi od kamenih ploča – ukop zgrčenih pokojnika jadranski prostor – pouzdani kontakti sa drugom jadranskom obalom

Keramička posuda cetinske kulturne grupe – tip Kotorac

Brončano doba na hrvatskom povijesnom prostoru •

• •

•

•

srednje brončano doba – 1600. – 1300. g. pr. Kr. – jačanje kontakata s okolnim prostorom i kulturnim pojavama vatinska kulturna grupa – Slavonija, Srijem – poveznica s karpatskim prostorom naselja s nalazima tzv, panonske (transdanubijske) inkrustrirane keramike i lokalna grupa Bijelo Brdo-Dalj – Slavonija i Baranja – kontakti s srednjoeuropskim prostorom licenska keramika – ukrašavanje otisnutim vrpčastim ukrasom – pojava iz zapadne Panonije – SZ Hrvatska u Lici – kontaktna zona panonsko-karpatskog i sjevernoitalskog i alpskog područja – tumulski grobovi sa skeletnim ukopima


Idol iz Dalja


•

•

• •

Istra – daljnja izgradnja kasteljera – Gradina na Velom Brijunu i Monkodonja kod Rovinja – najbolje istražene složen sustav ulaza na gradine – na Monkodonji – pravokutne kuće u gustim redovima Grobovi i dalje od kamenih ploča – na gradini Vrčin kod Vodnjana – više grobova omeñenom suhozidnim ogradama – obiteljska grobna polja kontakti Istre s italskim prostorom slaba istraženost ostatka naše jadranske obale – slabo poznat razvoj u ovom razdoblju


•

•

•

•

kasno brončano doba (KBD) – 1300. – 750. g. pr. Kr. dolazak nositelja kulture polja sa žarama (KPŽ) sa sjeveroistoka – zadnja velika indoeuropska seoba KBD – još uvijek doba etničke anonimnosti – zajednice iz ovog razdoblja čine osnovu formiranja etničkih zajednica u željeznom dobu – neprekinut povijesni razvoj do antike KPŽ – SJ Hrvatska (stariji stupanj KBD, 1300. – 1050. g. pr. Kr.): virovitička grupa, grupa Greñani-Barice, grupa Belegiš I. i II. pojava pojma ostava – skupina predmeta ukopanih u zemlju – arheološki fenomen čest u brončano doba urezivanje i iskucavanje brončanog lima – nove tehnike



•

• •

mlañi stupanj KBD: 1050. – 750. g. pr. Kr. u SJ Hrvatskoj – nastavak KPŽ-a: grupa Dalj, grupa Novigrad – Donja Dolina, grupa Zagreb, grupa Velika Gorica Japodska grupa, grupa Istra, Liburnijska skupina, Srednjodalmatinska grupa – pokazuju naznake budućih etničkih zajednica u željeznom dobu – daljnji razvoj teče neprekinuto na prostoru antičkih Histra, Liburna i Japoda u Japodskoj grupi – miješanje inhumacije (utjecaj KPŽ-a) i incineracije kultura Japoda – direktni nastavak ove grupe

Brončano doba na hrvatskom povijesnom prostoru • • • • • • • • •

u 12. i 11. st. – značajne trgovačke veze Jadrana s mikenskom i postmikenskom Grčkom – razvoj pomorstva i plovidbe jantarski put završava na sjeveru Jadrana – nalazi mikenske keramike, nakita i ingota bakra s naše obale – moguće i veze s feničkim krajevima trgovina jaka i u zaleñu obale – liburnsko i japodsko zaleñe 11. i 10. st. pr. Kr. – prijelomno razdoblje za istarski i liburnski prostor prijelazna faza iz brončanog u željezno doba utjecaj KPŽ-a takoñer i na liburnski prostor – još slabije nego kod Japode prva faze liburnske kulture u 9.st. je već željeznodobna – gradinska naselja arheološki podaci ukazuju na jake veza Liburna s prostorom oko antičkog Picenuma u Italiji – teze o mogućoj seobi s naše obale u Italiju potvrda razvoja liburnskog pomorstva


• •

• •

•

u Istri – 11. i 10. st. je takoñer prijelomno razdoblje povezanost s panonskom i jugoistočnoalpskom KPŽ jača nego kod Japoda i Liburna prva faza kulture Histra – 11. st. – pokopavanje spaljenog pokojnika u žari neprekinut razvoj kulture do dolaska Rimljana – razvoj gradinskih naselja i napredovanje materijalne kulture središta kulture Histra – Nezakcij, Picugi i Beram vjedro tipa Hajduböszermeny iz Picuga – veza s karpatskopanonskim prostorom kontakti i sa Alpskim prostorom – sojeničarska naselja u Švicarskoj – perle od staklene paste


Literatura:

Cunliffe, Barry: The Oxford Illustrated History of Prehistoric Europe, Oxford: Oxford University Press, 1994 Dimitrijević, Stojan – Težak-Gregl, Tihomila – Majnarić-Pandžić, Nives: Prapovijest, Zagreb: Naprijed, 1998 Martin, Thomas: Ancient Greece: From Prehistoric to Hellenistic Times, Yale – London: Yale University Press, 2000 MacKay, Christopher: Ancient Rome: A Military and Political History, New York: Cambridge University Press, 2004 Povijest, sv. 2, ur. E. Cravetto (gl. ur. hrv. izdanja I. Goldstein), Zagreb: Europapress holding, 2007 Povijest, sv. 3, ur. E. Cravetto (gl. ur. hrv. izdanja I. Goldstein), Zagreb: Europapress holding, 2007 Praistorija jugoslavenskih zemalja, sv. 4, ur. A. Benac, Sarajevo: Svjetlost, Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, Centar za balkanološka istraživanja, 1983 Velika ilustrirana povijest svijeta, sv. 1, ur. G. Du Ry van Beest Holle, Rijeka: Otokar Keršovani, 1974 Velika ilustrirana povijest svijeta, sv. 2, ur. G. Du Ry van Beest Holle, Rijeka: Otokar Keršovani, 1974

ARHAJSKA DRUŠTVA izmeñu Alpa i Egeja


“Mračno doba” u Grčkoj • • • • • •

•

• •

“mračno doba”: 1100. – 800/750. g. pr. Kr. nestanak pisma (linear B) – arheološki i kasniji pisani izvori (homerski epovi) statično razdoblje, relativno siromašno povijesnim dogañajima znatno smanjen broj stanovnika – depopulacija i iseljavanje razvoj aristokracije – u njega vj. ulaze i ostaci mikenskog plemstva odnos: aristoi (najbolji) – demos (puk) – plemstvo je vladajući sloj: drži civilnu, sudsku, religijsku i vojnu vlast – bazirano na tradiciji plemići – uzor u mikenskoj aristokraciji – nasljedni kralj basileus: malo veće ovlasti od ostalih plemića cilj plemićke elite – areté (krepost) – odvažnost, snaga, lukavstvo, pravičnost Homerovi epovi – slika društva tog vremena

Protogeometrijska keramika

“Mračno doba” u Grčkoj •

• • • •

• •

gospodarstvo: manje površine pod obradom nego u mikensko doba – manja produkcija hrane – stočarstvo: jača grana gospodarstva smanjen opseg trgovine i pomorstva – stare veze s istokom su ipak opstale nema monumentalne arhitekture – ne postoje palače i masivni obrambeni sustavi željezo – polako ulazi u upotrebu 1050. – 900. g. pr. Kr. – novo oruñe i oružje – utjecaj istoka: Cipar, Anadolija umjetnost: protogeometrijska faza: 11. i 10. st. pr. Kr. – 9. i 8. st. pr. Kr.: geometrijski stil – glavna manifestacija: ukrašavanje keramičkih posuda isprva pravilni geometrijski motivi – 9/8. st. pr. Kr. – pojava prikaza živih bića na keramici prikazi: tužaljke za mrtvim i pogrebne povorke na grobnim posudama, junački bojevi, pomorske bitke Geometrijski stil, krater, 8. st. pr Kr.

“Mračno doba” u Grčkoj •

•

• • • •

• •

oko 900. g. pr. Kr. – poboljšanje gospodarskih prilika – napredak poljoprivrede – veća količina hrane – porast broj stanovništva porast blagostanja – bogatiji grobni prilozi – više nakita i luksuznih predmeta: bogati ukopi Lefkandi (Eubeja) i Atena razvoj željezne metalurgije i rudarstva – metalna oruña i oružje postaju sve dostupniji novi metal: u mnogome bolja svojstva – čvrstoća, trajnost, oštrina oklop i dijelovi štita – i dalje od bronce – problem nabave kositra: prekid starih trgovačkih ruta u 9. st. pr. Kr. naznake razvoja kasnijih polisa – okupljanje stanovništva oko kraljevskog sjedišta: plemstvo, obrtnici, trgovci uz seljake u okolici – jača meñusobna povezanost i ovisnost razvoj luke, izgradnja bedema, Jonija – Atika i Atena – najpoznatiji primjeri ovakvog razvoja u Grčkoj

Geometrijski stil, dipilonska amfora, 8. st. pr Kr.

Atenska akropola

Arhajsko doba u Grčkoj – razvoj polisa • • • • • • • • • •

izlazak iz mračnog razdoblja – 800/750. g. pr. Kr. – arhajsko doba oko 750. g. pr. Kr. – razvoj polisa – grada-države – osnovne teritorijalne cjeline antičke Grčke geografsko-reljefna uvjetovanost – rascjepkanost i nepovezanost mogući uzori: gradovi-države Cipra i Fenikije postepeno stjecanje trojake samostalnosti: autarkija, autonomija, eleuterija polis: teritorij grada i okolni agrarni prostor – prostorne sastavnice grada: akropola, agora stanovnici: od aristokracije do robova – politička prava imaju odrasli muškarci podjela na file (plemena) i fratrije (bratstva) – plemstvo ima vodstvo u filama polisi nose ime zajednice grañana – Atenjani, Lakedemonjani, Korinćani oligarhija, tiranija, demokracija – oblici vladavina u polisima

Ostaci Sparte

Današnja Sparta i gorje Tajget u pozadini

Karta antičke Grčke

Arhajsko doba u Grčkoj – velika kolonizacija • • • • •

• • • •

velika kolonizacija: 750. – 550. g. pr. Kr. uzroci: prenapučenost (porast stanovništva nakon mračnog doba), socijalna previranja, širenje trgovine glavna područja kolonizacije: Italija, Sicilija, Francuska, Španjolska, obale Crnog mora Eubeja: oko 800. g. pr. Kr. – Al-Mina (Sirija), 775. g. pr. Kr. – Ischia – Pitekusa (Napuljski zaljev) glavni kolonizatori: Milet (Crno more, Naukratis), Fokeja (Eleja, Masilija), Halkida (Kume), Megara (Bizancij), Korint (Sirakuza) glavni grad (metropolis) priprema iseljenje – oikist: voña putovanja i osnivač novog naselja česti sukobi s lokalnim stanovništvom i konkurentima – Feničani, Etruščani izvoz preko kolonija: keramika, tekstil, nakit – uvoz: žito, metal, vuna, lan, jantar veze matičnog grada i kolonije – isti kultovi, pomoć u ratovima

Hram u Akragantu, Sicilija

Krater iz Vixa, 6. st. pr. Kr.

Matični grčki prostor i kolonije, oko 550. g. pr. Kr.

Arhajsko doba u Grčkoj • • • •

• •

• • • •

obilježje grčkog svijeta: rascjepkanost zajednička homerska tradicija zajednička religija – kultovi se šire kolonizacijom velike svečanosti: Istmijske igre (u čast Posejdona) – Korint, Pitijske igre (Apolon) – Delfi, Nemejske igre (Zeus) – Argolida najvažnije: Olimpijske igre (Zeus) – od 776. g. pr. Kr. – po njima računanje Zeusov hram u Olimpiji vremena (Olimpijade) atletska natjecanja uvode se postepeno: trčanje (prvo natjecanje Igara), petoboj, konjske trke, hrvanje, šakanje, pankration, utrka hoplita Milon iz Krotona – najpoznatiji pobjednik – pet puta u hrvanju – prvi put 540. g. pr. Kr. zajedničko pismo: alfabet – kraj 9./poč. 8. st. pr. Kr. – nastao od feničkog pisma kovani novac – kraj 7. st. pr. Kr. u maloazijskim grčkim gradovima – po uzoru na lidijski novac hopliti i falanga – nov način ratovanja Pankration, kombinacija šakanja i hrvanja, preteča suvremenih okrutnih borilačkih vještina

Arhajsko doba u Grčkoj

Atenski kovani novac

Grčki alfabet

Feničko pismo

Arhajsko doba u Grčkoj – politički sustavi • •

•

•

• • •

oko sredine 7. st. pr. Kr. – politička i socijalna kriza u polisima dugovanja sitnih seljaka plemstvu – dužničko ropstvo – bijeg sa sela u gradove: gradski proletarijat – i dalje grañani sa svojim pravima grañani traže više učešća u vlasti – zbog učešća u ratovima (hopliti) i bogaćenja trgovinom i obrtima – nestabilnost oligarhijske vlasti plemstva usponi tirana u mnogim polisima – izraz nestabilnosti – tirani su obično aristokrati koje podupiru niži i srednji slojevi tirani uspijevaju stabilizirati društvo – reforma starog sustava fila i fratrija – zapisivanje zakona poznati tirani: Kipsel (Korint), Kilon (Atena), Teagen (Megara), Trazibul (Milet), Polikrat (Samos) pojava ideje i razvoj demokracije – prvenstveno Atena

Prikaz utrke hoplita

Prikaz borbe hoplita

Arhajsko doba u Grčkoj – kultura • • • • • • • • •

razvoj svih grana umjetnosti – arhajska umjetnost pjesništvo: Homer, Heziod, Kalin, Arhiloh, Tirtej, Ezop, Alkej, Sapfo, Anakreont, Pindar arhitekura: razvoj hramova – dorski i kasniji jonski stil kraj 7. i 6. st. pr. Kr. – rani hramovi: Herin hram u Olimpiji, Artemidin na Krfu, arhajski Atenin hram na Akropoli arhajsko kiparstvo: samostalna plastika i reljefno kiparstvo – zatvorenije forme – statičan položaj tijela keramika – slikarstvo na posudama – važna grana umjetnosti kraj geom. razdoblja – prijelaz s 8. na 7. st. pr. Kr. 7. st. pr. Kr. – orijentalizirajuća umjetnost: utjecaj istoka, životinjski frizovi – korintski stil: ljudske i život. figure 6. st. pr. Kr. – crnofiguralni stil oslikavanja posuda – od 530. – 520. g. pr. Kr.: crvenofiguralni stil – Atena preuzima primat u keramičkoj proizvodnji

Korintska kermika, 6. st. pr. Kr.

Herin hram u Olimpiji

Kouros

Arhajsko doba u Grčkoj – Atena i Sparta • • • •

• • • •

•

Atena i Sparta – središta grčkog svijeta Atika – oko 1000. g. pr. Kr. – preživjela mikenska tradicija – atenska akropola postaje središte novog polisa uklanjanje monarhije – arhonti – areopag: aristokratska skupština Drakon 621. g. pr. Kr.: kodifikacija – Solon 594/593. g.: uspostava timokracije – Pizistrat 546. – 527. g.: tiranida – Klisten 508/507. g.: 10 teritorijalnih fila – vijeće 500 Atena – put prema demokraciji – gospodarski i kulturni uspon – Atena postaje središte grčkog svijeta Sparta – nastala oko 900. g. pr. Kr. – od 760. g. pr. Kr.: širenja teritorija polisa podjela društva: slobodni grañani (spartijati), slobodni seljaci (perijeci), heloti (državni robovi) – vojno ustrojeno društvo mitski kralj Likurg: ustav – dva kralja na čelu države: zapovjednici u ratu – u vrijeme mira vlada pet efora i geruzija (vijeće staraca) uspon Sparte – vojno najmoćniji grčki polis – sredinom 6. st. pr. Kr. – Peloponeski savez – uzrok sukoba s Atenom

Solon

Likurg

Arhajsko doba u Grčkoj – ostatak grčkog svijeta • •

• • • • • • •

Korint – jak centar u 7. i 6. st. pr. Kr. – povoljan položaj na prevlaci: prometni značaj – snažna keramička proizvodnja i izvoz na zapadu – razvoj snažnih gradova na Siciliji i južnoj Italiji – Gela, Sirakuza, Akragant, Kime – tiranida uobičajen način vladavine u 6. i 5. st. pr. Kr. na Siciliji – povezivanje više polisa: začeci teritorijalne države Masilija – značajna kolonija – kontakti s halštatskim krugom i Keltima u unutrašnjosti Europe na istoku – gradovi iz Male Azije koloniziraju Crno more – Milet i Efez dobri odnosi s lidijskom državom – grčki gradovi priznaju lidijsku vrhovnu vlast pritisak Kimerana i Skita na Malu Aziju – bez velikog utjecaja na grčke gradove na istoku uspon nove sile – Perzijanci – 547. g. pr. Kr. – prodor u Malu Aziju – rušenje lidijske države – Sard postaje glavni grad satrapije Milet se dobrovoljno predaje – ostali gradovi pokoreni – dio Grka se odseljava znatno otežan položaj grčkih gradova – Perzijanci preferiraju Feničane

Teatar u Miletu

Perzijski car Darije I

Arhajsko doba u Grčkoj – ratovi s Perzijancima • • • • •

•

• •

•

jonski ustanak protiv Perzijanaca – 500. do 493. g. pr. Kr. – pomoć Atene i Eretrije s Eubeje – slom ustanka povjesničar Herodot – glavni izvor za ratove s Perzijancima 492. g. pr. Kr. – Mardonije – vodi perzijski pohod da Makedoniju i Trakiju Temistoklo – izabran za arhonta pa prognan perzijski kazneni pohod na Atenu i Eretriju – Datis i Artaferno – 490. g. pr. Kr. – osvojenje kikladskih otoka, Roda i Eubeje – razaranje Eretrije Maraton – istočna Atika – iskrcavanje 20 000 Perzijanaca – Miltijad vodi Atenjane (oko 10 000) – poraz Perzijanaca – Datisova flota odustaje od osvajanja Atene politički nemiri u Ateni – Temistoklo se vraća iz progonstva – gradi flotu od 180 brodova – priprema se za novi rat 481. g. pr. Kr. – skupština grčkih gradova u Korintu – proglašen opći meñugrčki mir – bojni savez (simahija) – vodstvo povjereno Spartancima novi perzijski vladar Kserkso I (486. – 477. g. pr. Kr.) – mlañi Darijev sin – slama pobune u više dijelova carstva

Bitka kod Maratona

Grčka falanga (suvremeni crtež)

Arhajsko doba u Grčkoj – ratovi s Perzijancima •

•

• • • •

•

proljeće 480. g. pr. Kr. – iz Sarda kreće velika vojska (cca. 200 000 ljudi) preko dva pontonska mosta na Helespontu – prati ih velika flota (1 000 brodova) klanac Termopile – Leonida drži obranu s oko 7 000 ljudi – izdaja: Perzijanci zaobilaze klanac – Leonida otpušta vojsku – ostaje 300 Spartanaca i 700 Tespijaca – bore se do posljednjeg čovjeka grčka flota se brani kod rta Artemizija i otoka Argironeza – nanose teške gubitke Perzijancima Temistoklo povlači stanovništvo s Atike na Eginu i Salaminu – na Akropoli mala vojna posada – Perzijanci je osvajaju i ruše bitka u tjesnacu kod Salamine – poraz Perzijanaca – flota i vojska se povlače prema Beotiji i Maloj Aziji 479. g. pr. Kr. – potpuno potučena perzijska vojska kod Plateje u Beotiji (Pauzanije) i flota kod kod rta Mikale u Joniji (Leotihida) nova pobuna jonskih gradova – Atena sklapa saveze s nekim od tih gradova – začetak prvog atičkog pomorskog saveza

Bitka kod Termopila i Salamine

Temistoklo

Italija u željeznom dobu • •

•

• •

•

brončano doba: apeninska i terramare kultura – do kraja brončanog doba novi prodor indoeuropskih naroda sa sjevera – oko 1000. g. pr. Kr. – dio šire europske populacije, nositelja kulture polja sa žarama širenje novog načina ukopavanja na čitavu Italiju i Siciliju – još uvijek obilježja brončanodobne kulture – malo željeznih predmeta novo stanovništvo se stapa s starosjedilačkim – nastaju italske skupine italičko stanovništvo – dvije jezične grupe: – manja latino-faliskijska (Latini, Falisci) – veća oskijsko-umbričko-sabelska grupa (Umbri, Volšćani, Sabinjani, Samnićani, Oski, Lukanci, Vestini) – brdoviti krajevi Apenina plemenski organizirano stanovništvo – naselja seoskog tipa – centri na utvrñenim uzvisinama

Karta s etničkim zajednicama u željeznodobnoj Italiji, 8. – 6. st. pr. Kr.

Italija u željeznom dobu • •

•

• •

•

•

Ligurija i Lombardija – ostaci predindoeuropskog stanovništva – Liguri jadranska obala – Piceni – današnja pokrajina Marche – veze s Liburnima – sličnost materijalne kulture – moguće seobe s istočnojadranske obale Apulija: Dauni, Japigi i Mesapijsci – moguće ilirsko porijeklo – sličnost imena Japiga i Japoda – sličnost materijalne kulture – prema Herodotu: Japigi i Mesapijci su s Krete Veneti – SI Italija – Veneto, Furlanija, južni Tirol – sličnost s histarskom kulturom Vilanovska kultura (1000. – 700. g. pr. Kr.) – Emilia-Romagna i Toskana – lokalitet Villanova kod Bologne – eponimni lokalitet – spaljivanje mrtvih i žarni ukopi – jedna od osnova razvoja etruščanske civilizacije grčka kolonizacija: Kume (740. g. pr. Kr. – Halkida i Eretrija), Sirakuza (733. g. pr. Kr. – Korint), Megara Hibleja (728. g. pr. Kr. – Megara) na Sardiniji – nastavak kulture nuraghija – do 8. st. pr. Kr. – kontakti s Feničanima koji koloniziraju obale Sardinije i Korzike

Daunijska keramika

Mesapijska keramika

Italija – Etruščani •

•

• •

•

•

tri glavne teorije o porijeklu Etruščana: istočno porijeklo – iz Male Azije (Herodot), autohtono porijeklo (Dionizije iz Halikarnasa), sa sjevera (Livije) – kombinacija ova tri elementa – vjerojatno rješenje ovog pitanja tri elementa postanka Etruščana – autohtona bronačnodobna kultura u Toskani – vilanovska kultura – utjecaji s istoka: egejsko-maloazijski prostor (8. st. pr. Kr.) – priljev stanovnika iz Male Azije Etruščani – Raseni, Tireni, Tusci matično područje – Toskana – širenje prema jugu (do Kapue u Kampaniji) i sjeveroistoku (Umbrija, Emilia Romagna, do rijeke Po i Jadrana) – kulturni utjecaji na Retijce u Alpama Etruščani – bez centralne organizacije države – samostalni gradovi s pripadajućim teritorijem – na čelu im je lukumon (kralj) – oko 600. g. pt. Kr.: savez 12 gradova najvažniji gradovi: Caere (Cerveteri), Populonia, Veji, Vetulonija, Tarkvinija, Volturnum (Capua), Nola Sarkofag iz Cerveterija

Italija – Etruščani • •

• • • • • • • •

najviši stupanj civilizacije – druga polovica 6. st. pr. Kr. – pobjeda nad grčkom flotom kod Alalije 540. g. pr. Kr. oko 525. g. pr. Kr. – Etruščani prelaze Apenine – osnivaju gradove na jadranskoj obali – Rimini, Ravenna, Spina – razvoj trgovine po Jadranu gospodarstvo: napredna metalurgija (oružje, nakit, situle) i keramička proizvodnja – Etruščanski grobni humci u Cerveterija oponašanje grčke keramike razvijena poljoprivreda – navodnjavanje i isušivanje – istočnjačke tradicije gradovi – razvijena komunalna infrastruktura gradnja velikih grobnica – grobni humci ili komore u stijeni religija – izražen kult mrtvih – vrhovni bog Tinija (ekvivalent Jupitru), Uni (Junona), Meniva (Minerva) etruščanski hramovi – utjecaj na kasnije rimske – stupovi samo na pročelju slikarstvo i kiparstvo– sačuvano u grobnicama – grčki utjecaj pismo – dešifrirano – jezik ostao nerazumljiv – nastalo pod utjecajem grčkog alfabeta – vj. iz Freska iz etruščanskog groba, Tarkvinija Kume

Italija – počeci Rima • • •

• • • • • • •

•

oko 1000. g. pr. Kr. – prva mala naselja na rimskim brežuljcima iznad močvarnog tla u nizinama prijelaz preko Tibera – trgovački put soli na Forumu – iz sredine 9. st. pr. Kr. – vilanovski žarni grobovi – nešto kasnije grobovi s hrastovim ljesovima ili kamenom arhitekturom – inhumacija dva grobna ritusa upućuju na suživot dvije različite skupine ljudi na Palatinu – Roma Quadrata – najstarije Romul i Rem s vučicom naselje – vj. utvrñeno – Latini na Kvirinalu obitavali Sabinjani naseljeni i Eskvilin, Viminal i Celij Sabinjani na Kvirinalu – moguća podloga za nastanak legende o otmici Sabinjanki druga legenda – trojanski junak Eneja – praotac Latina prema legendi Rim osnovan 753. g. pr. Kr. – Ab Urbe condita računanje vremena (Varon) – Romul i Rem: Enejini potomci – izoravanje brazde – etruščanski običaj prema arheološkim podacima – osnutak Željeznodobni ostaci na Kapitoliju grada oko 575. g. pr. Kr. – osnivači su Etruščani – Roma (Ruma) – etruščansko ime

Italija – počeci Rima •

• • • •

• • • •

razdoblje kraljeva – sedam kraljeva: Romul, Numa Pompilije, Tul Hostilije, Anko Marcije, Tarkvinije Prisko, Servije Tulije, Tarkvinije Superbo (Superbus – Ohol) – povjesničar Tit Livije: Ab Urbe Condita – povijest Rima uz kralja vlada Senat – predstavnici uglednih obitelji – patres familias Romul: vj. mitski lik – ostali povijesne ličnosti – kraljevska titula nije nasljedna Tul Hostilije – rat protiv grada Alba Longa Anko Marcije – osvojio ušće Tibera – osnovao luku u Ostiji – sagradio prvi čvrsti most preko rijeke nizvodno od riječnog otoka u Rimu Rim podijeljen na 3 plemena (Ramnes, Luceres, Tities) – 30 kurija – vojna sila od oko 3000 pješaka i 300 konjanika Tarkvinije Prisko – Etruščanin – vlast slična grčkoj tiranidi – dolazak gradske kulture iz Etrurije Forum – prvo popločenje: oko 575. g. pr. Kr. – postaje političko, vjersko i gospodarsko središte proširenje senata: gentes minores – uvoñenje gladijatorskih igara

Karta ranog Rima

Rimski forum

Italija – počeci Rima • • • • •

•

• • •

T. Prisko uvodi štovanje kapitolijske trijade – Jupiter, Junona, Minerva – podiže hram Jupiteru Optimu Maksimu Servije Tulije – Latin – podiže prvi gradski zid – oko 8 km u duljinu uveo staleško ustrojstvo – ordines i gradus digninatis – ukidaju se tri stara tribusa i uvode porezni razredi nova 4 gradska i više seoskih tribusa – ukida se značaj rodovske i plemenske pripadnosti – uvodi se teritorijalna podjela Tarkvinije Superbo (Oholi) – ubija S. Tulija – povratak etruščanske dinastije – despotski karakter vlasti – nastoji pridobiti široke mase grañevnom djelatnošću – procvat etruščanske umjetnosti u Rimu Lucije Junije Brut – protjerivanje T. Superba – legenda o silovanju Lukrecije od strane kraljevog sina Seksta – povod za rušenje kraljevske vlasti prijelaz je vjerojatno bio postupniji – kraljevi su polako gubili moć osnutak republike – oko 509. g. pr. Kr. – podudara se s padom etruščanske moći konzuli zadržavaju neka kraljevska obilježja

Lucije Junije Brut

Željezno doba na hrvatskom povijesnom prostoru •

• • •

•

•

8. st. pr. Kr. – nove veze panonskog prostora s kavkaskopontskim i donjodunavskim područjem – prodor željezne metalurgije, pojava konjanikaratnika tzv. “tračko-kimerijski” prodor kraj kasne KPŽ u Panoniji manje grupe nosioca KPŽ-a – povlače se na zapad – sudjeluju u formiranju željeznodobne kulture na jugoistočnoalpskom prostoru pod utjecajem istočnog halštatskog kulturnog kruga – buduće jezgro visoke kulture koje će utjecati na Z i SJ Hrvatsku 8. st. pr. Kr. – veći dio Europe – nova razvojna etapa civilizacije – u kulturnom, gospodarskom i duhovnom smislu naši krajevi – na rubu nove grčke, italske i etrurske civilizacije

Starije željezno doba na hrvatskom povijesnom prostoru •

•

•

• •

panonski prostor – prilično opustošen – stanovništvo izbjeglo u predalpski brdski prostor – ležišta željezne rudače smanjen broj ukopanih ostava – novi kontakti s balkanskim prostorom – pojava skeletnih ukopa u Panoniji daljska grupa – naslijeñe iz razdoblja KPŽ: zadržavanje žarnog ukopa – novi utjecaji s istoka – konjička oprema, keramika s istoka, zlatni nalazi, tehnika lijevanja bronce na proboj u SJ Hrvatskoj – pojava životinjske plastike – od bronce i keramike kulturna grupa Martijanec – Kaptol – rano želj. doba SZ Hrvatske – tradicija KPŽ (žarni ukop) i novih elemenata – sahranjivanje istaknutih pojedinaca pod tumulima uz brojne priloge

Starije željezno doba na hrvatskom povijesnom prostoru • • •

• • • • • •

tumuli u Martijancu kod Varaždina i Kaptolu kod Požege – ratnički (tzv. kneževski) grobovi s članovima obitelji (3 – 5 pokojnika) najveći tumul u Jalžabetu – vis. 8, prom. 70 m – grobna arhitektura od kamenih ploča u Kaptolu – uz konjsku opremu – nalaz korintske kacige, grčko-ilirske kacige i grčkih knemida – svjedoci o kontaktima – 7. i 6. st. pr. Kr. – slični nalazi u Makedoniji i BiH (Glasinac) ratnici slični prikazima s dolenjskih situla – na njima ratnici nose italske ili alpske tipove kaciga utvrñena naselja (Kaptol, Budinjak) oko 550. g. pr. Kr. – kraj kult. grupe Martijanec – Kaptol i vj. daljske grupe novi utjecaji s balkanskog prostora – posebno u Slavoniji i Srijemu u 5. i 4. st. pr. Kr. – prvi kontakti s keltskim svijetom na sjeveru 3. st. pr. Kr. – latenska kultura i Kelti u SZ Hrvatskoj, Slavoniji i Srijemu


•

• • • •

•

Histarska grupa – kontinuiran kulturni razvoj od KBD do Rimljana – 6 razvojnih faza od 11. st. do 177. g. pr. Kr. – jasno razvijen etnik Histra 9/8. st. pr. Kr. – veze sa sjevernom Italijom – kulturni utjecaji iz Marche i Veneta – sličnost kulture Veneta (Este), Notranjske, Istre, Picenuma i Liburna uvoz etrurskih metalnih predmeta te apulske i grčke slikane keramike nalazi situla s figuralnim prikazima kamena plastika – 6. st. pr. Kr. gradinska naselja – centri društva: Picugi, Beram, Pula, Kaštel kod Buja – predurbana i protourbana faza Nezakcij – centar plemenskog saveza


• • • • • •

•

Japodska grupa (9. – 4. st. pr. Kr.) – nastavlja se do dolaska Rimljana – japodski etnik – Lika, dio ist. Slovenije i zap. Bosne Pokuplje – kontaktna zona s Kolapijanima gradinska naselja: Prozor, Kompolje, Viničica (Josipdol) u podnožju gradina: grobni humci i ravni grobovi – biritualnost prijevoj Vratnik – komunikacija s morem obrada bronce – karakteristični nalazi japodskih kapa, brončane figurice životinja, dvodijelne fibule (tip Prozor) kontakti s prekojadranskim etrurskoitalskim prostorom – importi figuralne plastike od jantara iz područja rijeke Po: 6. – 5. st. pr. Kr. u 4. st. pr. Kr. počinju kontakti s keltsko-latenskim utjecajima sa sjevera Gradine Veliki i Mali Vital, Prozor kod Otočca

Starije željezno doba na hrvatskom povijesnom prostoru • • • • •

• • •

Liburnska grupa (9. – 4. st. pr. Kr.) – nositelji Liburni – prostor od Raše do Krke željezno doba od 9. st. pr. Kr. – jadranska orijentacija – odvojenost od balkanskog zaleña 734. g. pr. Kr. – sukob oko Krfa s Grcima (Korint) – o tome piše Strabon podatak koji govori o liburnskoj pomorskoj moći – vrhunac u razdoblju 9. – pol. 6. st. pr. Kr. veliki broj gradina – 600 registriranih – Bribir, Nadin, Aserija – na kopnu postoji sustav putova – dobro organiziran i povezan jedinstveni kulturni prostor nema izrazitog središta poput Nezakcija niti tragova centralizacije Zadar i Nin – nizinski primorski centri importi apulske i korintske keramike (vj. iz korintskih kolonija u Italiji)

Liburna

Bribirska glavica


• • •

• • •

Delmatska skupina (9. – 4. st. pr. Kr.) – od Krke do Neretve – duboko u unutrašnjost: JZ Bosna i Z Hercegovina etnički nejedinstven prostor – tek od 4. st. pr. Kr. ujedinjen pod dominantnim Delmatima gradinska naselja – oko 400 registriranih od 6. st. pr. Kr. – Delmati imaju ratničke ukope s dugačkim krivim noževima (slično grčkim mahairama) – takve ukope nemaju Liburni i Histri brojni nalazi grčko-ilirskih kaciga – uvozi s Jonskog mora od 4. st. pr. Kr. – megalitski način gradnje zidova – Tor na Hvaru – utjecaj grčkih naseobina od 6. st. pr. Kr. – uvoz grčke korintske keramike – Solin i Korčula – dokaz grčke plovidbe Jadranom u to vrijeme Kula Tor na Hvaru

Grčko-ilirska kaciga iz rijeke Cetine

Arhajska društva izmeñu Alpa i Egeja • Literatura: Cabanes, Pierre: Iliri: od Bardileja do Gencija, Zagreb: Svitava, 2002 Cunliffe, Barry: The Oxford Illustrated History of Prehistoric Europe, Oxford: Oxford University Press, 1994 Dimitrijević, Stojan – Težak-Gregl, Tihomila – Majnarić-Pandžić, Nives: Prapovijest, Zagreb: Naprijed, 1998 Martin, Thomas: Ancient Greece: From Prehistoric to Hellenistic Times, Yale – London: Yale University Press, 2000 MacKay, Christopher: Ancient Rome: A Military and Political History, New York: Cambridge University Press, 2004 Novak, Grga: Prošlost Dalmacije, knj. 1., Split: Marjan tisak, 2004 Novak, Grga: Jadransko more u sukobima i borbama kroz stoljeća, knj. 1., Split: Marjan tisak, 2004 Povijest, sv. 2, ur. E. Cravetto (gl. ur. hrv. izdanja I. Goldstein), Zagreb: Europapress holding, 2007 Povijest, sv. 3, ur. E. Cravetto (gl. ur. hrv. izdanja I. Goldstein), Zagreb: Europapress holding, 2007 Praistorija jugoslavenskih zemalja, sv. 5, ur. A. Benac, Sarajevo: Svjetlost, Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, Centar za balkanološka istraživanja, 1987 Šišić, Ferdo: Povijest Hrvata u vrijeme narodnih vladara, Zagreb: Naklada školskih knjiga, 1925 The Oxford History of Greece and the Hellenistic World, ur. J. Boardman, J. Griffin i O. Murray, Oxford: Oxford University Press, 2001 The Oxford History of the Roman World, ur. J. Boardman, J. Griffin i O. Murray, Oxford: Oxford University Press, 2001 Velika ilustrirana povijest svijeta, sv. 3, ur. G. Du Ry van Beest Holle, Rijeka: Otokar Keršovani, 1974 Velika ilustrirana povijest svijeta, sv. 4, ur. G. Du Ry van Beest Holle, Rijeka: Otokar Keršovani, 1974

ATENA I SPARTA: usporedna povijest GRCI I KELTI na hrvatskom povijesnom prostoru


Arhajsko doba u Grčkoj – Atena • • • • • •

• •

•

Atika – oko 1000. g. pr. Kr. – preživjela mikenska tradicija – atenska akropola postaje središte novog polisa sinekizam – okupljanje stanovništva u podnožju akropole uklanjanje monarhije – arhonti: trojica s vlašću od jedne godine – areopag: aristokratska skupština od 683. g. pr. Kr. – popis arhonata Kilonov pokušaj uvoñenja tiranije – 632. g. pr. Kr. Drakonovi zakoni – 621. g. pr. Kr. – popisivanje zakona – dotada običajno pravo – put ka jednakosti grañana – uvoñenje strogih kazni kraj 7. st. pr. Kr. – sve veće napetosti u društvu – eupatridi drže vlast na temelju plemenitog porijekla sitni seljaci – šestinaši (daju 1/6 prihoda) veleposjednicima – sve teža ekonomska ovisnost – dužničko ropstvo čitavih obitelji – teška situacija u društvu arhont s izvanrednim ovlastima – Solon 594/593. g. pr. Kr. – ukida dužničko ropstvo – izravnava sve dugove (sisahtija)

Solon

Atenski areopag

Arhajsko doba u Grčkoj – Atena •

•

uvodi gornju granicu veleposjeda – početak kovanja novca (srebro iz Lauriona) – novi propisi o mjerama, utezima – promicanje obrta – uspon Atene kao trgovačkog središta – konkurencija Korintu Solon – uspostava timokracije – podjela grañana na 4 imovna razreda – prihod u mjerama žita – – – –

•

• • •

1. razred: 500 mjera 2. razred: 300 mjera 3. razred: 150 – 200 mjera 4. razred: bez prihoda

učešće u vlasti prema imovnom cenzusu – svi glasaju u narodnoj skupštini – vijeće 400 (bule): samo prva tri razreda – 2. i 3. razred: niže službe, 1. razred: 9 arhonata areopag: vrhovna nadzorna vlast – sud za krvne delikte nakon Solona – stranačke borbe – nezadovoljstvo zemljoposjednika, siromašnih seljaka i obrtnika Pizistrat – tiranida: 546. – 527. g. pr. Kr. – oslonjen na siromašnije slojeve – indirektno ojačao Solonov poredak – gospodarski i kulturni uspon Atene – keramika proizvodnja, trgovina, vodovod u Ateni, Panataneje

Atenski novac

Atenska crnofiguralna keramika

Arhajsko doba u Grčkoj – Atena •

• • •

•

•

•

sinovi Hiparh i Hipija – nasljednici vlasti – Hiparh ubijen 514. g. pr. Kr.: Harmodije i Aristogiton – Hipija svrgnut 510. g. pr. Kr. – uz pomoć Spartanaca daljnje borbe za vlast – Isagora: zalaže se za oligarhiju – potpora Sparte: kralj Kleomen Klisten pobjeñuje Isagoru i Kleomena 510. g. – zbog ugroženosti simbolično se pokorava Perzijancima Klisten – 508/507. g. pr. Kr. – dokida staru plemensku podjelu – novi ustroj: 10 teritorijalnih fila – daju predstavnike u vijeće 500 (bule) – svaka fila daje po jednu falangu i konjanički odred postavljeni temelji stvarne ravnopravnosti grañana i osnove demokracije – u narodnoj skupštini svaki grañanin može davati prijedloge i glasati o drugim prijedlozima uvoñenje ostrakizma – nominiranje potencijalnih tirana – osoba s najviše glasova je preventivno prognana na 10 godina daljnji gospodarski i kulturni uspon – Atena postaje središte grčkog svijeta – 506. g. atenska pobjeda na Halkidom

Ostrakiza – keramički ulomci s imenima potencijalnih tirana

Tiranoubojice: Harmodije i Aristogiton

Arhajsko doba u Grčkoj – Sparta •

• •

• • •

•

doseljenje Dorana – potiskivanje starog stanovništva – podjela društva na slobodne grañane (spartijati), slobodne seljake (perijeci) i helote (državni robovi) vojno ustrojeno društvo – stalna ratna sprema – žestoka vojna obuka Sparta – nastala od 4 sela – oko 900. g. pr. Kr. – osvojenje preddorske utvrde Amiklaje oko 760. g. pr. Kr. – početak širenja teritorija polisa mitski kralj Likurg: ustav – dva kralja na čelu države 8. i 7. st. pr. Kr. – mesenijski ratovi – širenje teritorija nad južnim Peloponezom pobuna vojnika nakon ratova – traže veća prava – dva kralja ostaju vojni zapovjednici u ratu – u vrijeme mira vlada pet efora i geruzija (vijeće staraca) – slobodni Spartanci: jednaki (homoioi) čine narodnu skupštinu koja potvrñuje ili odbija zaključke uspon Sparte – vojno najmoćniji grčki polis – sredinom 6. st. pr. Kr. s Tegejom sklapaju savez – pridružuju se Mantineja, Orhomen, Korint, Megara i Egina – Peloponeski savez – traje jedno stoljeće

Mitski spartanski kralj i zakonodavac Likurg

Spartanski teritorij

Delsko-atički pomorski savez • •

•

• • • •

• •

nakon ratova s Perzijancima – Atena i Sparta izlaze kao glavne grčke sile 478. g. pr. Kr.– Temistoklo gradi zidine oko Atene – 6 km duljineplanira povezati i Pirej – Sparta i Egina protiv izgradnje Sparta se povlači iz daljnjeg ratovanja sa Perzijancima – Atena preuzima vodstvo – 478/477. g.: Delsko-atički pomorski savez Del – sjedište zajedničkog savjeta i centralna blagajna blagajnom upravlja 10 atenskih činovnika: kolegij helenotamija u savez je uključena većina obalnih i otočnih egejskih gradova – Atena vodi glavnu ulogu i kontrolira situaciju jačanje saveza u 70-im i 60-im godinama 5. st. – Atena postaje najjača sila na Egeju – pomorski aspekt Sparta – predvodi Peloponeski savez – vodeća kopnena sila grčkog svijeta Temistoklo – predviña sukob Atene i Sparte oko prevlasti

Temistoklo

Delsko-atički pomorski savez •

•

• •

•

• •

471. g. – Temistoklo: sukob sa Sparti prijateljski naklonjenim aristokratom Kimonom (Miltijadov sin) – prognan ostrakizmom u Arg Temistoklo iz Arga bježi pred Spartancima u Perziju – postaje perzijski upravitelj u Magneziji do smrti 450. g. Kimon preuzima vodstvo u Ateni u slijedećih deset godina Pauzanije – perzijski kralj – pobjednik kod Plateje – vlada kao samostalan vladar u Bizanciju od 477. g. – opozvan od efora – 476. g. protjeran od strane Delsko-atičkog saveza efori ga pozivaju u Spartu – sude mu za izdaju s Perzijancima – 469. g. osloboñen – ponovno optužen od efora za suradnju s helotima – umire zazidan u Ateninom hramu u Sparti 468. g. u Ateni: sve jače tendencije prema suodlučivanju demosa u Sparti: prevlast efora nad kraljevima

Sparta

Korijeni sukoba Atene i Sparte •

• • •

• •

•

• •

466. g. – pobjeda Kimona nad perzijskom vojskom i mornaricom kod Eurimedonta na jugu Male Azije 464. g. – prevrat u Perziji: ubijen Kserkso – Artakserkso I. na vlasti Atenjani naseljavaju 10 000 kolonista iz Atike u Trakiji zbog tog poteza Tas (Thasos) napušta savez – 465. g. napadnut od Atene i ostatka saveza – Atena beskompromisno štiti svoje interese sve veće spartansko nepovjerenje 464. g. – 3. mesenijski rat – potres u Sparti – pogibija znatnog broja Spartanaca – ustanak helota i perijeka Sparta traži pomoć Atene – strateg Efijalt odbija pomoći – Kimon: ponovno strateg 462. g. – vodi 4000 hoplita u pomoć Spartanaci odbijaju pomoć – Atena otkazuje savezništvo iz 481. g. 459. g. – predaja mesenskih ustanika – dobivaju pravo da se odsele – prihvaća ih Atena – spartansko nezadovoljstvo

Položaj Tasa

Klasično razdoblje u Atene •

•

•

• •

• •

•

Kimon u Meseniji – ustavne promjene u Ateni – areopag gubi sve instrumente izvršne vlasti zadržava funkciju krivičnog suda i nadzor na vjerskim obredima – bule, narodna skupština i porotni sud – sve veće značenje Kimon pokušao nakon povratka ukinuti reforme – prognan ostrakzimom 461. g. – iste godine ubijen Efijalt – Periklo na vlasti put prema atenskoj demokraciji uvodi dnevnice (dijete) za porotnike, vijećnike i činovnike – dostupnost tih službi siromašnima odšteta za gubitak vremena zbog posjete kazalištu – odraz porasta općeg blagostanja seljaci se i dalje mogu služiti pravima nego atenski obrtnici – zbog udaljenosti mjesta prebivanja od 458. – zeugiti mogu biti arhonti – teti i dalje ne

Periklo

Klasično razdoblje u Atene •

•

• •

• • • • •

Periklo nastupa kao voña puka – nepodmitljiv – uživa ugled u puku – prema Tukididu: atenska demokracija – Periklova vladavina – vladavina njegovog autoriteta atenska demokracija – ostvarenje potpune ravnopravnosti – izonomija – izravna demokracija muškarci stariji od 20 god. – oko 40 000 ljudi uključenih u demokratsko odlučivanje narodna skupština – eklezija – zakonske odluke, o ratu i miru, davanje grañanskog prava – svi mogu sudjelovati u radu skupštine vijeće 500 (bule) – birano ždrijebom pritanija – odbor pedesetorice – vode poslove barem 1/10 godine helieja – porotnički sud – najmanje 501 porotnik 10 stratega – iz svake file po 1 9 arhonta – ždrijebom

Atenska agora

Klasično razdoblje u Atene • • •

• • • •

•

•

Atena postaje gospodarska sila država kontrolira trgovinu žitom – spriječene špekulacije u južnoj Italiji atenska kolonija u Turiji 444. g. – konkurencija korintskoj prevlasti srebro iz Lauriona – srebrni novac izvoz obrtničkih proizvoda – keramika, metal, tekstil zarañeni novac se ulaže u velike gradnje izgradnja utvrñenja oko Atene, Pireja i Falerona – “Duge zidine” – štite gradsku vezu s lukom – pružaju zaštitu svom stanovništvu u slučaju rata nove gradnje na razrušenoj Akropoli – Partenon, Erehtejon, Propileje – vrhunci grčkog graditeljstva korištenje sredstava delsko-atičkog saveza – 1/6 prihoda za “bogove”

“Duge zidine”

Erehtejon Propileje

Partenon Atenska Akropola

Atenska vanjska politika • •

•

•

• •

•

•

Atena od 461. g. – vodi vanjsku imperijalistička politika pobuna u Egiptu protiv perzijske vlasti – knez Inar traži atensku pomoć – Atenjani šalju 200 brodova s Cipra 460. g. poraz ustanika i Atenjana 456. g. – 454. g. Periklo prenosi blagajnu Delsko-atičkog saveza u Atenu zbog perzijske opasnosti sa Spartom još bez otvorenog sukoba – 460. g.: Arg i atenski dobrovoljci poražavaju Spartance Megara prelazi na atensku stranu – Korint: ključan položaj izmeñu Atene i Sparte Sparta postaje aktivna u središnjoj Grčkoj – 457. g. pobjeda nad Atenom kod Tanagre – Atenjani pobjeñuju Beoćane Atena osvaja Eginu i spartansko brodogradilište u Giteionu – atensko rasipanje vojnih resursa bez prave inicijative 451. g. – Kimonov mir sa Spartom – na 5 godina – neriješen status dviju sila

Atenska vanjska politika •

•

•

•

•

• •

Kimon pokreće novi pohod na perzijsku državu – umire kod Cipra – atenska pobjeda kod Salamine 450. g. – Cipar izgubljen već slijedeće godine 448. g. – Kalijin mir – Perzijanci: neće slati brodovlje u Egej, poštivanje autonomije grčkih gradova u Maloj Aziji – Atenjani: neće pomagati ustanke protiv perz. vlasti atički savez: sredstvo izražavanje atenske premoći – miješanje u unutrašnju politiku i kažnjavanje buntovnih članova novi atenski neuspjesi u središnjoj Grčkoj – osamostalila se Beotija – pobuna u Fokidi, Lokridi, Eubeji i Megari – Sparta pomaže Megari – peloponeske čete upadaju u Atiku teška situacija u Ateni – Periklo 446. g. sklapa novi mir sa Spartom – Atena se odriče utjecaja na Peloponez i središnju Grčkoj zacementiran dualizam dviju sila – saveznici s obiju strana ne smiju mijenjati položaj treća stranu su neutralne države – mogu izabrati stranu

Hoplit

Delsko-atički savez

Peloponeski rat •

•

• •

Atena pomaže Korkiru u sukobu s matičnim gradom – Korint potiče Potideju na Halkidici da istupi iz atičkog saveza – Periklo zatvara Megari luke saveza Sparta objavljuje da su prekršene odredbe mira iz 446. g. – traži raspuštanje atičkog saveza – Atena odbija Sparta i Pelop. savez objavljuju rat – cilj: osloboñenje Grka od atenske hegemonije tri dijela: – Arhidamov rat (431. – 421. g. pr. Kr.) – sicilska ekspedicija (415. – 413. g. pr. Kr.) – dekelejski rat (413. – 404. g. pr. Kr.)

•

•

Arhidamov rat – spartanski kralj Arhidam prodire u Atiku – stanovništvo se sklanja iz “Dugih zidina” – zbog jače mornarice atičkog saveza Arhidam se povlači mornarica saveza napada peloponeske obale – 430. g.: kuga u Ateni – stradalo 2/3 stanovništva – Periklo gubi pa ponovno dobiva vlast – umire 429. g. od kuge

Peloponeski rat • •

• •

•

•

•

Perikla nasljeñuje Kleon – novi strateg: Nikija 421. g. – Nikija i spart. kralj Plistoanakt sklapaju atičko-spartanski obrambeni savez na 50 godina trajanja – Atena zadržava atički savez – Nikijin mir Megara, Korint i Teba traže nastavak rata u Ateni – Alkibijad (Periklov nećak) traži nastavak borbe – sklapanje saveza s Argom, Mantinejom i Elidom – tradicionalni peloponeski neprijatelji Sparte 418. g. – kod Mantineje – poraz atenskih i argivskih snaga – Sparta ponovno kontrolira Peloponez 415. g. – Segesta i Leontini sa Sicilije traže atensku pomoć – Alkibijad, Nikija i Lamah: 134 trijere s 20 000 članova posade i još 6 400 vojnika – Alkibijad opozvan tijekom puta – prelazi na spartansku stranu napad na Sirakuzu – opsada – Sirakužani traže pomoć – spartanski kralj Gilip se iskrcava u Himeri

Položaj antičke Sirakuze

Peloponeski rat •

• • • • • •

Atena: pojačanje od 5 000 ljudi pod vodstvom Demostena – propast atenske flote – uništenje vojske na Siciliji – 7000 zarobljenih – Sirakužani ubijaju Nikiju i Demostena Sparta uz perz. potporu – po Alkibijadovoj uputi – zauzima Dekeleju na Atici 413. g. 411. g. u Ateni – oligarsi preuzimaju vlast: “diktatura 400” – 410. g. ponovno demokracija Alkibijad ponovno na atenskoj strani – pomorske pobjede kod Sime i Kizika – 411. i 410. g. – novi uspon atenske moći 407. g. poraz kod Notija od spartanskog generala Lisandra – Alkibijad gubi službu stratega 405. konačna spartanska pobjeda kod Egospotama – Lisandar – Atena se predaje 404. g. Korint i Teba žele uništiti Atenu – Sparta to ne dopušta – težak mirovni sporazum: – Atena gubi sve vanjske posjede, raspušta se atički savez, ruše se “Duge zidine” i druge utvrde, ostaje bez mornarice (osim 12 brodova), pristupa Peloponeskom savezu

Trijera

Rekonstrukcija trijere

Propadanje grčkih gradova • •

• •

•

•

• •

kraj atenske moći – Sparta: prevlast uz pomoć Perzije u Ateni – oligarsi preuzimaju vlast 404. g. – 5 efora – “vladavina 30” – strahovlada uz potporu Sparte – uklanjanje polit. protivnika Teramen i Kritija – voñe oligarha – Teramen smaknut od reakcionarnog i okrutnog Kritije Trazibul i demokrati – preuzimaju vlast iz Tebe – obnova demokracije – Spartanci pokušavaju spriječiti promjenu vlasti u Ateni Lisandar – svrgnut od efora 403. g. zbog prevelike moći – Sparta ograničava interese na Peloponez – pobjeñuje Elidu Spartanci podupiru Kira protiv Artakserksa II. – pohod 10 000 – 401. g. Kunaksa – Ksenofontova Anabaza Sparta nadzire oligarhije u grčkim gradovima – potpomaže grčke gradove u Maloj Aziji Perzijanci potiču zlatom Atenu i Tebu na pobunu protiv Sparte

Ksenofont

Put Ksenofonta i 10 000 Grka

Propadanje grčkih gradova •

•

• • • •

•

Spartansko-perzijski rat: 400. – 394. g. – Spartanci ratuju u Joniji s perzijskom vojskom – pobjeda Agezilaja kod Sarda – ne uspijeva zauzeti grad – Spartanci se povlače Korintski rat: 395. – 387. g. – Lisandar ratuje u Beotiji – Atenjanin Konon s perz. flotom pobjeñuje spart. flotu kod Knida 394. g. Spartanci (Agezilaj) pobjeñuju na kopnu Atenjane i Tebance kod Koroneje 393. g. Konon gradi nove “Duge zidine” Spartanci i Perzijanci sklapaju novi savez – prisiljavaju Atenu na mir mirovni kongresi u Sardu i Sparti – 386. g. Antialkidin mir (kraljevski mir) – Mala Azija i Cipar perzijski; Lemnos, Imbros i Skiros Atenski; Sparta – prevlast u grčkom svijetu uz perz. pomoć – stvarni kraj Peloponeskog rata Sparta ratuje protiv Olinta na Halkidici – Teba se ne drži vojnih obaveza – Spartanci potpomažu oligarhe u Tebi

Zapadni dio Male Azije

Propadanje grčkih gradova •

•

•

•

•

•

Atena i Teba ulaze u savez 377. g. – novi atički pomorski savez na ravnopravnoj bazi – pristupaju mu mnogi egejski otoci, grčki gradovi u Trakiji i Makedonija 371. g. Atena i Sparta sklapaju mir posredovanjem perzijskog kralja i Dionizija I. Sirakuškog – Teba se protivi Spartanci upadaju u Beotiju – poraženi od Epaminonde kod Leuktre – tebanski “kosi vojni poredak” tebanska hegemonija slijedeće desetljeće – osloboñenje Arkadije i Mesenije od Spratanaca Sparta i Atena – novi savez zbog tebanskog uspona – 362. pobjeda Tebanaca kod Bitka kod Leuktre Mantineje – Epaminondina pogibija: kraj tebanske prevlasti iscrpljenost grčkih gradova stalnim ratovanjem – uspon nove sile na sjeveru: Makedonija – naznake drastičnih promjena u grčkom svijetu

Kultura klasične Grčke • • • • • • •

Atena – centar kulture i umjetnosti grčkog svijeta graditeljstvo – Arkopola kiparstvo – Fidija, Miron, Poliklet slikarstvo – sačuvano na vazama tragedija – Eshil, Sofoklo, Euripid komedija – Aristofan historiografija: – Hekatej iz Mileta – prvo geografsko djelo, logograf po tradiciji – Herodot – “otac povijesti” – povijest do 479. g. – Tukidid – kritički nastrojen autor – o Pelop. ratu – do 411. g. - nedovršeno – Ksenofont – Anabaza – povlačanje 10 000 grčkih plaćenika poslije bitke kod Kunakse – Helenska povijest – do 362. g. – nastavak na Tukidida

•

filozofija – Sokrat, Platon, Aristotel – osnova filozofije zapadnog svijeta

Platon

Grci na Jadranu • •

• • • • • • • •

mikensko razdoblje – prvi ulasci Grka u Jadran – glavni razlog: trgovina jantarom u sjevernojadranskim lukama materijalni tragovi: fragmenti mikenske keramike, bakreni ingot iz Makarske (vj. ciparskog porijekla), perle tipa Tirint: Vrsi i Privlaka na liburnskom području, Solin mitološke priče: Kadmo, Jason, Odisej, Diomed i Antenor plove po Jadranu mogući ulasci Feničana u Jadran – 9/8. st. pr. Kr. mračno doba Grčke – slabljenje i gotovo prestanak grčke plovidbe Jadranom i kontakata s ovim prostorima 2. polovina 8. st. pr. Kr. – obnova grčke plovidbe po Jadranu Korinćani – koloniziraju Siciliju i južnu Italiju – Sirakuza (734. g. pr. Kr.) Sparta: Tarant (706. g. pr. Kr.) – spartanska djeca iz nezakonitih brakova (Parteni) poč. 8. st. pr. Kr. – vj. postojanje eubejske kolonije Orik na otočiću u Valonskom zaljevu – moguće i naseljavanje Eubejaca na Krfu prema Pseudo Skimnu: Eubejci su Orik osnovali nakon trojanskog rata

Grci na Jadranu •

• • • • • •

735/734. g. pr. Kr. – nakon protjerivanja liburnske posade – osnutak Korkire (Kerkire) – po Strabonu i Tukididu – uporište za trgovinu i širenje grčkog utjecaja dalje po Jadranu povoljan položaj: Korkira brzo napreduje – uz pomoć metropole Korinta počinje osnivati svoje kolonije unutar ilirskog područja 627. g. pr. Kr. – oikist Bakhijad iz Korinta – Epidamno (Dirahij) – današnji Drač u Albaniji nešto južnije od Epidamna – oko 600. g. pr. Kr. – Apolonija – današnje Pojane u Albaniji Epidamno i Apolonija – razvija se suživot Grka i Ilira Epidamno – Solun: pravac širenja grčke civilizacije i utjecaja u dubinu Balkana drugi takvi pravci: Solun – Vardar – Morava – Dunav – Panonija Crno more – Dunav – Panonija

•

veze Jadrana i Panonske nizine – dolinama rijeka Neretva – Bosna – Sava Cetina, Krka – Una – Sava Kvarner – Kupa – Sava Tršćanski zaljev – Postojnska vrata – Vrhnika (Nauportus) – Ljubljanica – Sava

Artemdin hram na Krfu, poč. 6. st. pr. Kr.

Rimski amfiteatar u Epidamnu


Grci na Jadranu

Srebrni novac kovan u Epidamnu (Dirahiju)

Karta antičkog Epira i južne Iliride

Grci na Jadranu • •

•

•

•

•

•

napredovanje Grka prema sjeveru – potiskivanje Liburna i njihove talasokracije na istočnoj jadranskoj obali u 7. st. pr. Kr. – razvijaju se stalna grčka pristaništa: Budva, Boka Kotorska, Korčula, ušće Neretve (vj. na mjestu Narone) 6. st. pr. Kr. – Kniñani su vjerojatno utemeljili polis na Korčuli – možda Korkira Melaina – nije se održao – nepoznata točna lokacija u 7/6. st. pr. Kr. – plovidba dalje na sjever: prema Kvarneru, Istri i Tršćanskom zaljevu – završetak jantarskog puta na talijanskoj obali – Spina i Hadrija: meñunarodna trgovišta pod etruščanskom kontrolom – po Hadriji ime dobiva sjeverni dio Jonskog mora: Adrías kólpos 5. st. pr. Kr. – moguć osnutak Herkleje – Pseudo Skilak – polis na nepoznatom mjestu na istočnoj jadranskoj obali – Rogoznica, Salona, nasuprot Krfa, Korčula, grad Hvar 5/4. st. – pouzdani početak grčke kolonizacija hrvatskog dijela Jadrana

Budva

Delta Neretve

Grci na Jadranu •

• • •

• •

• •

grčki obrtnički proizvodi – keramički i metalni proizvodi – od 7. st. pr. Kr. prisutni na lokalitetima u hrvatskom povijesnom prostoru Nezakcij – fragmenti monumentalne kamene plastike – utjecaj arhajske grčke skulpture – 6. st. pr. Kr. situle – takoñer vidljiv utjecaj arhajske umjetnosti – 6/5. st. pr. Kr. keramičko posuñe – uglavnom korintska (7/6. st. pr. Kr.) i atička (6/5. st. pr. Kr.) keramika – Nezakcij, Nin, Solin, Korčula, vojna oprema – iz Grčke i grčkih jonskih gradova kacige: – korintske (Arareva gomila, Glasinac – BiH) – grčko-ilirske (Viča luka – Brač, Sućuraj – Hvar, Imotsko polje, rijeka Cetina, Stolac – BiH) knemide: Viča luka, Krk, Čitluk (BiH) 4. – 1. st. pr. Kr. – helenističko doba – proizvodi iz grčkih gradova i kolonija i dalje prisutni kod domaćeg stanovništva

Grčko-ilirska kaciga, Stolac, BiH

Grci na Jadranu

• •

•

Pseudo-Scylax: Periplus – Oplovba uz napučene obale Europe, Azije i Libije – antički peljar nastao polovicom 4. st. pr. Kr. – pogrešno se smatralo da je nastao u 6. st. pr. Kr. kao djelo pomorca Skilaka iz Karijande – spominje lokalitete koji tada nisu postojali najstariji opis jadranske obale i stanovnika koji je nastanjuju – navodi Histre, Liburne i Ilire

Kelti •

• • • • • •

•

jezgra predkeltske kulture – SI Francuska, zapadna i južna Njemačka – područje oko Rajne – prvi tragovi već u brončanom dobu – od 1500. g. pr. Kr. do 13. st. pr. Kr. – Kelti prodiru na istok do Češke i zapad do središta Francuske – tumulski grobovi 12. – 8. st. pr. Kr. – KPŽ razdoblje – Kelti se šire na jug Francuske, dio Španjolske i Portugala (Galicija) u tom razdoblju – prelazak sa stočarskog na zemljoradničko gospodarstvo, prve utvrde – zemljane i drvene fortifikacije u 8. st. pr. Kr. – utjecaji s istoka – poboljšana metalurgija, pojava ratnika-konjanika Kelti u željezno doba – nosioci halštatske i kasnije latenske kulture u srednjoj Europi – La Tène, Švicarska latensko razdoblje – od sredina 5. do 1. st. pr. Kr. – novi prodori Kelta: Britansko otočje, čitava Francuska, dalje u Španjolsku, sjeverna Italija, Panonija, donje Podunavlje, Balkan, Grčka, Mala Azija (Galatija) Kelti u latenskom razdoblju – visok stupanj kulturne homogenosti i razvijena tehnologija obrade željeza

Keltski knez, oko 500. g. pr. Kr., Glauberg, Njemačka

Krater iz Vixa, 6. st. pr. Kr.

Kelti Keltska kaciga, 4/3. st. pr. Kr., Agris (Charente), Francuska

Karta rasprostranjenosti Kelta u 3. st. pr. Kr.

Kelti Keltski tumul Kleinaspergle i naselje Hohenasperg u pozadini, 5. st. pr. Kr., Njemačka

Keltska kaciga, Ciumeşti, Rumunjska

•

•

Kelti – nisu jedinstvena etnička zajednica – grupa raznovrsnih etničkih skupina mješovitog porijekla i srodnih jezika nisu stvorili državnu cjelinu – udruživali su se u plemenske saveze labave strukture Ukop keltskog veledostojnika

Kelti

Umirući Gal, rimska kopija helenističke bronce iz Pergama, 230. – 200. g. pr. Kr., skulptura nastala nakon pobjede Atala I. nad Keltima (Galaćanima)

Kelti na hrvatskom povijesnom prostoru •

• • • • •

•

•

oko 400. g. pr. Kr. – početak širenja Kelta na istok i jug – prva pol. 4. st.: osvajanje sjev. Italije – 4. st.: prodor u srednje Podunavlje sjev. Hrvatska i Srijem – od kraja 4. st. – prisutnost latenskog materijala – keltski prodori prema Grčkoj 4/3. st. pr. Kr. – domaća kultura u ist. Hrvatskoj i Srijemu – sasvim potisnuta keltsko-latenskom nakon poraza kod Delfa 279. g. pr. Kr. – Skordisci se naseljavaju u ist. Slavoniji, Srijemu i sjev. Srbiji SZ Hrvatska i ist. dio Slovenije – keltski Taurisci – prodrli sa sjevera ostatak sjev. Hrvatske – panonsko stanovništvo – proces stapanja s keltskim stanovništvom – do dolaska Rimljana u 1. st. pr. Kr. nove etničke skupine: Kolapijani, Segestani, Varcijani, Oserijati, Jasi, Breuci, Kornakati, Amantini – izvor: Plinije Stariji, Naturalis Historia 3/2. st. pr. Kr. – keltski utjecaji na Japode, Liburne i Delmate – proces latenizacije – najsnažniji utjecaj na Japode – posebno u porječju Une

Kelti na hrvatskom povijesnom prostoru • • •

•

keltska civilizacijska postignuća: keramika – brzorotirajuće keramičarsko kolo – bolje pečenje u posebnim lončarskim pećima znatno kvalitetnija obrada željeza: bolje oruñe i oružje (dugi mačevi, masivni bojni noževi, koplja, željezom okovani štitovi) 2/1. st. pr. Kr. – novi tip prostranih utvrñenih naselja na strateški povoljnim položajima – oppida – u Panoniji: zemljani bedemi i drvene palisade s vodenim opkopima – bez drvenih kazeta napunjenih zemljom i kamene obloge bedema tipičnih za druge keltske krajeve

• •

•

opidda – centri uprave, trgovine i obrta – kod nas: Segesta, Vinkovci, Osijek upotreba novca – priljev srebrnih tetradrahmi Filipa II. i peonskog novca kralja Audoleonta – plaća keltskih plaćenika sred. 2. st. pr. Kr. – podunavski Kelti počinju kovati vlastiti novac po uzoru na makedonski – isprva vjerne kopije – kasnije: stilizacija Zeusovog lika i konjanika (ponekad samo konj)

ATENA I SPARTA: usporedna povijest GRCI I KELTI na hrvatskom povijesnom prostoru • Literatura: Cabanes, Pierre: Iliri: od Bardileja do Gencija, Zagreb: Svitava, 2002 Cunliffe, Barry: The Oxford Illustrated History of Prehistoric Europe, Oxford: Oxford University Press, 1994 Dimitrijević, Stojan – Težak-Gregl, Tihomila – Majnarić-Pandžić, Nives: Prapovijest, Zagreb: Naprijed, 1998 Kuntić-Makvić, Bruna: Grčka i rimska starina, Hrvatska i Europa I: Rano doba hrvatske kulture, ur. I. Supičić, Zagreb: HAZU – AGM, 1997, 73 – 91 Kuntić-Makvić, Bruna: Područje rimskog Illirika uoči dolaska Hrvata, Povijest Hrvata I: Srednji vijek, ur. F. Šanjek – F. Mirošević, Zagreb: Školska knjiga, 2003, 5 – 38 Martin, Thomas: Ancient Greece: From Prehistoric to Hellenistic Times, Yale – London: Yale University Press, 2000 Novak, Grga: Prošlost Dalmacije, knj. 1., Split: Marjan tisak, 2004 Novak, Grga: Jadransko more u sukobima i borbama kroz stoljeća, knj. 1., Split: Marjan tisak, 2004 Povijest, sv. 2, ur. E. Cravetto (gl. ur. hrv. izdanja I. Goldstein), Zagreb: Europapress holding, 2007 Povijest, sv. 3, ur. E. Cravetto (gl. ur. hrv. izdanja I. Goldstein), Zagreb: Europapress holding, 2007 Praistorija jugoslavenskih zemalja, sv. 5, ur. A. Benac, Sarajevo: Svjetlost, Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, Centar za balkanološka istraživanja, 1987 Šišić, Ferdo: Povijest Hrvata u vrijeme narodnih vladara, Zagreb: Naklada školskih knjiga, 1925 The Oxford History of Greece and the Hellenistic World, ur. J. Boardman, J. Griffin i O. Murray, Oxford: Oxford University Press, 2001 Velika ilustrirana povijest svijeta, sv. 4, ur. G. Du Ry van Beest Holle, Rijeka: Otokar Keršovani, 1974 Velika ilustrirana povijest svijeta, sv. 5, ur. G. Du Ry van Beest Holle, Rijeka: Otokar Keršovani, 1974

ODNOSI IZMEðU ANTIČKIH CIVILIZACIJSKIH ŽARIŠTA – POVIJEST JADRANSKIH GRKA



Grci na istoku – Mala Azija •

•

Grci u Maloj Aziji – jonski i eolski gradovi nastali nakon krajem mikenskog razdoblja – prodor Dorana – seoba u Malu Aziju – završetak prvih seoba: oko 1000. g. pr. Kr. Mala Azijia – od sjevera prema jugu duž obale: Eoljani – Jonjani – Dorani – eolski gradovi: Kime, Mitilena (Lezb) – jonski gradovi: Milet, Efez, Smirna, Fokeja – dorski gradovi: Knid, Halikarnas

•

•

• •

dobri odnosi s Frigijcima u pozadini: 10 – 7. st. – mitski kralj Mida – živi kontakti, trgovina, utjecaj istočnjačke umjetnosti i kulture – orijentalizirajući stil u 7. st. pr. Kr. se prenosi prema zapadu – Korint povoljna situacija do pada frigijske države – provala Kimerana – uništenje Gordija (695 – 690. g.) – Midino samoubojstvo – grčki maloazijski gradovi nisu direktno pogoñeni kontakti i trgovina s Feničanima i bliskoistočnim prostorom 8. st. – početak zanimanja za Crno more grčka središta na maloazijskoj obali i otocima

Frigijci

Frigijska umjetnost

Grci na istoku – Crno more •

•

• •

• • •

•

oko 800. g. pr. Kr. – Eubjeci osnivaju emporij Al-Mina na ušću rijeke Oront u Siriji – jačanje kontakata s feničkim centrima u današnjem Libanonu: Tir, Sidon, Biblos nakon propasti frigijske države – jačanje lidijske države s centrom u Sardu – pogoršanje položaja grčkih gradova – prvi sukobi s Liñanima – dodatni poticaj za kolonizaciju prodor Skita oko 650. g. – grčki gradovi nisu izravno ugroženi 7. st. – kolonizacija na Propontidi (Mramorno more i Dardaneli) – Milet je vodeći kolonizator: Abid, Kizik, Prokonez – Fokeja: Lampsak kolonizacija (Tračkog) Bospora – 1. pol. 7. st. – Megara: Halkedon, Bizancij kolonizacija Crnog mora – Póntos Eúkseinos (Pindar) – “gostoljubivo more” Milet predvodi kolonizaciju – Sinopa i Trapezunt (Trabzon) na južnoj obali – mogući osnutka u 8. st. – vjerojatnije sredinom 7. st. u 6. st. Megarani i Beoćani: Herakleja Pontska – izmeñu Bospora i Sinope

Karta Prpontide


Grci na istoku – Crno more • •

•

južne kolonije – zbog lidijske ekspanzije prekinuti trgovački putovi preko male Azije nastale na geografski nepovoljnom području – visoke planine, strme obale, malo zaštićenih luka – važnost zbog ležišta metala: željezo, bakar, srebro Milet – osniva većinu kolonija na Pontu – neke uz pomoć svojih starijih kolonija (7 – 6. st. pr. Kr.): – – – – – –

• • • •

zapadna obala: Apolonija, Odes ušće Dunava: Istar, Tomi ušće Dnestra: Tiras ušće Dnjepra: Olbija, Berezan Krim: Pantikapej (današnji Kerč) Kolhida: Fasis

ostatak kolonizacije: sudjelovanje Fokejaca, Tejana, Hijana i Megarana Krim – Herakleja Pontska osniva važnu kolonija Hersonez – 4. st. gospodarstvo sjevernih kolonija – žito, riba, robovi – u klasično doba: Atena ovisna o pontskom žitu razmjena proizvoda sa skitskim zaleñem za sirovine – koža, drvo, plemeniti metali

Ostaci Pantikapeja

Ostaci Hersoneza

Grci na istoku – Crno more • •

•

•

• • • •

Kimerijski Bospor – tjesnac izmeñu ist. dijela Krima i poluotoka Taman od 5. st. pr. Kr. – nekoliko gradova se udružuje u Bosporsko kraljevstvo – prijestolnica u Pantikapeju – poprima obilježja helenističke države osvaja ga Mitridat (Pontsko kraljevstvo) – postaje vazalno kraljevstvo Rimskog carstva – postoji do 4. st. pos. Kr. – propada u seobama naroda zapadne kolonije – današnja obala Bugarske i Rumunjske – trgovina s tračkim zaleñem – važne takoñer zbog žita kolonije na ušću Dunava – početna točka plovidbenog puta u unutrašnjost prema dako-getskim narodima tradicija mitske Jazonove plovidbe – potvrda starosti poznavanja ovog plovnog puta istočne kolonije – na rubu mitske zemlje Kolhide – dobava metala (bakar, željezo, zlato i srebro) podaci o grčkom Pontu – Herodot, Pseudo-Skilak, Polibije

Bosporska fijala, 4. st. pr. Kr.

Oslikani sarkofag, Bosporsko kraljevstvo, 1. st. pos. Kr.

Grčke kolonije na sjevernoj obali Crnog mora – uključene u Bosporsko kraljevstvo

Karta Kolhide i grčkih kolonija na istoku Ponta

Grci na istoku – pod stranom vlašću •

• • •

• •

• •

ratovi s Liñanima – smanjenje poljoprivredne površine grčkih maloazijskih gradova – stanovništvo sve više odlazi u kolonije Milet – veliki gubici obradive površine – za vrijeme Krezove vladavine (560. – 546. g. pr. Kr.): smirivanje odnosa 546. g. – Perzija osvaja lidijsko kraljevstvo – Krez se predaje grčki gradovi u Maloj Aziji priznaju perzijsku vlast – pod upravom perzijskih satrapa iz Sarda i Daskilejona – teža vlast od lidijske Miletski tiranin Histijej ratuje protiv Skita kao dio perz. vojske – nagrañen lenom u Trakiji 500 – 493. g.: jonski ustanak – na čelu miletski tiranin Aristagora – pomoć Atene i Eretrije – ustanici zauzimaju Sard – satrap Artafern se održava u utvrdi – pobjeda na moru protiv perzijske flote 497. g. perzijska vojska vraća pod svoju kontrolu većinu gradova Male Azije i Cipar Atena, Sam i Lezb povlače svoje brodove – slom ustanka i pad Mileta 493. g.

Lidijska država i grčki gradovi u Maloj Aziji

Krez – atička crvenofiguralna amfora

Grci na istoku – pod stranom vlašću • •

• • •

•

•

maloazijski grčki gradovi – pod čvrstom perzijskom vlašću do 479. g. pr. Kr. Atenjani predvode Delsko-atički savez protiv Perzijanaca – rat promjenjivog ishoda do 448. g. – Kalijin mir – Perzija poštuje autonomiju grčkih gradova Spartanci podupiru Kira protiv Artakserksa II. – pohod 10 000 – 401. g. Kunaksa – slabost perz. države Sparta nadzire oligarhije u grčkim gradovima – potpomaže grčke gradove u Maloj Aziji spartansko-perzijski rat: 400. – 394. g. – Spartanci uspješno ratuju u Joniji protiv perzijske vojske – Agezilaj ne uspijeva zauzeti Sard – Spartanci se povlače korintski rat: 395 – 387. g. – 386. g.: Antialkidin mir (kraljevski mir) – Mala Azija i Cipar perzijski; Sparta – prevlast u grčkom svijetu; Lemnos, Imbros i Skiros atenski Grci u Maloj Aziji – pod perzijskom vlašću sve do osvajanja Aleksandra Makedonskog

Ruševina Sarda

Delsko-atički savez

Grci na zapadu – kolonizacija • • • • •

•

9. st. pr. Kr. – Feničani intenzivno plove na zapadni Mediteran koloniziraju sj. Afriku, Maltu, SZ Siciliju (Mozia), Sardiniju, Korziku, Baleare i južnu Španjolsku osnutak Kartage – prema legendi: 814. g. pr. Kr. prva grčka naseobina na zapadu – oko 775. g. – Eubejci osnovali Pitekusu na otoku Ischiji u Napuljskom zaljevu Pitekusa – trgovački emporij i mjesto prerade etrurske željezne rude – željezni proizvodi za potrebe stanovništva Italije prava kolonizacija – u 2. pol. 8. st.

Feničke kolonije na zapadu Mediterana

– Eubeja (Eretrija i Halkida): Kume (napuljski zaljev), Zankle (Messina), Region (Reggio); Naks, Katanija, Leontini (Sicilija) – Korint: Sirakuza, 734. g. – Ahejci: Sibaris i Kroton – Megara: Hiblejska Megara – Sparta: Tarent

•

•

7. st. – nastavak kolonizacije: Metapont (Ahejci), Himera (Halkida), Gela (Rod i Kreta), Lokri Epizefiri (Lokriñani), Selinunt (Megara), Eleja (Fokeja) u isto vrijeme – Feničani se učvršćuju na Siciliji i Sardiniji

Amfore iz Pitekuse

Južna Italija u antici

Grci na zapadu – kolonizacija •

•

•

• • • •

•

najzapadnije grčke kolonije: Fokejci osnivaju Masiliju oko 600. g. pr. Kr. i Alaliju na Korzici 565. g. – Emporion (Ampurias) i Herejoskopej u Španjolskoj zbog perzijskog pritiska u Maloj Aziji – sve veći priliv stanovništva iz Fokeje na Korziku – jača gusarenje Alalijaca – ugroženi interesi Kartažana i Etruščana 535. g. Etruščani i Kartažani pobjeñuju grčku flotu kod Alalije – Fokejci napuštaju Alaliju – prekid grčkog naseljavanja Korzike krajem 7., u 6. i 5. st. – grčke kolonije u Selinunt Italiji osnivaju svoje kolonije: Gela osniva Akragant, Sibaris Posidoniju Sibaris, Gela i Sirakuza – ulaze u krug najvažnijih gradova grčkog svijeta Sikani i Sikuli – domorodačko stanovništvo Sicilije – promjenjiv odnos prema grčkim kolonizatorima južna Italija – prijateljski odnos grčkih kolonizatora s italskim stanovništvom – jača pritisak Etruščana u 2. pol. 6. st. kao dio njihove ekspanzije prema istoku i jugu 525. g. – Etruščani pokušali osvojiti Položaj Kume u Napuljskom zaljevu Kumu – uspješna grčka obrana

Utjecaj grčke arhajske umjetnosti na etruščansku

Sjeverna Italija u antici

Grci na zapadu – borbe za prevlast • • • • •

• • •

•

Sicilija – 6. st. pr. Kr. – razdoblje snažnog uspona grčkih gradova: Gela, Sirakuza, Akragant tiranida – tipičan oblik vladavine na Siciliji od polovine 6. st. polisi na Siciliji se razvijaju u teritorijalne države – znatno prije nego u matičnoj Grčki i na istoku Gela – tiranin Kleandar – od oko 505. g. – temelji kasnijoj snažnoj dvojnoj državi Gele i Sirakuze Kleandrov brat Hipokrat tiranin u Geli (498. – 491. g.) – svladava Sikule – formira teritorijalnu državu izmeñu istočne i zapadne obale Sicilije Gelon (491. – 478. g.) – seli svoje sjedište u Sirakuzu 485. g. u Akragantu (488. – 472. g.) – tiranin Teron – osvaja Himeru 483. g. Anaksilaj (494. – 476. g.) – ujedinjuje Zankle i Region – preimenovao Zankle u Mesanu (Messinu) nakon naseljavanja Mesenijaca tirani manjih kolonija – traže pomoć od Kartage pred nadirućim teritorijalnim državama na Siciliji

Konkordijin hram u Akragantu

Dorski hram u Sirakuzi uklopljen u srednjovjekovnu katedralu

Grci na zapadu – sirakuška hegemonija •

• •

•

• •

• •

Kartažani – u dogovoru s Perzijom – napad na Siciliju (Hamilkar) – Gelon predvodi Grke – 480. g. grčka pobjeda kod Himere – samoubojstvo Hamilkara Hijeron (478. – 467. g.) – Gelonov brat – pobjeda nad Etruščanima kod Kume 474. g. 453/2. g. – kraj etrurske prevlasti na moru – Sirakuza postaje sila na zapadu – podvrgava pod svoju vlast brojne polise u drugom dijelu Peloponeskog rata (415. – 413. g.) – napad Atene na Sirakuzu – pobjeda Sirakuze – učvršćenje Sirakuze kao sile na grčkom zapadu 401. g. Sirakuza šalje 3 000 hoplita kao dio 10 000 kao pomoć Kiru kod Kunakse nove napetosti izmeñu Grka i Kartažana – borba oko kolonizatorskog područja, plemenitih metala i trgovinskog utjecaja nad lokalnim stanovništvom Kartažani krajem 5. st. šire svoj posjed na Siciliji – osvajaju Himeru, Selinunt i Akragant sukobi izmeñu Sirakuze i Kartažana – nastavljeni i u 4. st.

Teatar u Sirakuzi

Sirakuška tetradrahma s kraja 5. st. pr. Kr.

Grci na zapadu – sirakuška hegemonija •

•

•

• •

• •

početkom 4. st. pr. Kr. – tiranin Dionizije Stariji – rat s Kartagom – gubitak Gele – utvrñivanje Sirakuze zidovima duljine 22 km 392. g. – mirovni sporazum s Kartagom – usprkos gubicima Sirakuza zadržava status sile – osvaja Region – kolonizira Jadran: Ankon, Adria, Numana, Tindari, Tauromen, Isa Dionizije Mlañi – na vlasti od 367. g. – ruši ga Dion 356. g. – ponovno na vlasti od 346. do 344. g. – početak unutarnje nestabilnosti u Sirakuzi uvoñenje demokracije – Timoleon 345. g. – pobjeda nad Kartažanima 339. g. – nove nestabilnosti u Sirakuzi od 317. g. nova tiranida – Agatoklo – ratuje s Kartagom s promjenjivim uspjehom – uspijeva prenijeti rat u Afriku i pobijediti ih na matičnom tlu novi mirovni sporazum zadržava status quo izmeñu Sirakuze i Kartage nakon Agatoklove smrti 289. g. – Sirakužani pozivaju epirskog kralja Pira u pomoć – od 275. g. na vlasti Hijeron II. – stabilizacija i novi uspon Sirakuze

Reggio di Calabria – grčki Region

Ancona – grčki Ankon

Grčka naselja na Siciliji

Povijest jadranskih Grka • • • • •

•

•

•

7. st. pr. Kr. – stalna grčka pristaništa: Budva, Boka Kotorska, Korčula, ušće Neretve 6. st. pr. Kr. – Kniñani – polis na Korčuli – Korkira Melaina – nepoznata lokacija – nije se održao 5. st. pr. Kr. – moguć osnutak Herkleje – Pseudo Skilak – polis na nepoznatom mjestu na istočnoj jadranskoj obali početak 4. st. – osnivanje dvije najvažnije grčke kolonije – Isa i Far Diodor Sicilski – 1. st. pr. Kr. – kratki odlomak u djelu Povijesna biblioteka – izvještaj o osnivanju Fara – Faros (Diod. Sicul., 15, 13, 4) stanovnici Para osnovali koloniju Far uz pomoć Dionizija Starijeg – datirano prema atenskim arhontima, rimskim konzulima i olimpijadama u 385/384. g. napadnuti od 10 000 Ilira s Hvara i kopna – Farani pozivaju Dionizijeva eparha iz Lisa – dolazi s ratnim lañama i poražava napadače pitanje Lisa – Isa ili Lješ – vjerojatnije Isa

Povijest jadranskih Grka


Srednji Jadran

Povijest jadranskih Grka – Isa •

• • •

• •

• • •

Isa (Issa) – prema nekim autorima: moguće postojanje starijeg grčkog naselja iz 6. st. – prema ostacima bedema (kiklopski zid, nalazi korintske keramike, arhajska kamena glava) Isa – vj. osnovana izmeñu 392. i 385. g. mogući ostaci starijeg naselja – uništeni kasnijom grčkom i rimskom izgradnjom pitanje Jonija – Jonijev novac i kameni natpis gdje se Isa spominje kao Jonijev otok – Jonije: možda mitski osnivač grada položaj grčkog naselja – na rubu današnjeg grada Visa – SZ od središta mjesta prostor trapezoidnog oblika – 350 X 250 m – cca. 8,5 ha površine – s poluotokom Prirovo koji je bio dio grada 10 ha – vj. najstariji dio naseobine izvori pitke vode unutar areala grada grad je imao bedeme i ureñenu obalu – helenistički teatar na mjestu današnjeg samostana na Prirovu nekadašnja gradska luka u najviše uvučenom dijelu viške luke – dobro zaštićena od bure i juga

Vis

Poluotok Prirovo

Povijest jadranskih Grka – Isa •

• •

• • • • • • •

Vis – položaj na sredini jadranskog plovidbenog puta – od Hvara udaljen 18 km – od istočne ubale udaljen 55, od zapadne (Gargano) 125 km plovidbeni put preko Jadrana: Split – Vis – Palagruža – Tremiti – Gargano u zaleñu Ise – dva krška polja pogodna za proizvodnju hrane za potrebe grada – ukupno oko 450 ha – uočeni tragovi grčke podjele zemlje – poljoprivredne površine nedovoljne za izvoz hrane ribarstvo – vj. važna gospodarska grana gospodarstvo Ise – osnova: razmjena roba iz drugih polisa s domaćim starosjedilačkim stanovništvom Isa – važan ekonomski čimbenik na Jadranu slijedećih 350 godina dorski karakter naseobina – tri dorske file: Hili, Dimani i Pamfili jonske kolonije imaju 4 file – slabije izražena rodovska povezanost Isa: narodna skupština – bira vijeće (bule) od 50 članova i činovnike Isa kuje novac – prvi novac je prekov sirakuškog – posljednje emisije novca – 1. pol. 2. st.

Prekojadranski plovni put

Povijest jadranskih Grka – Isa • • • • •

religijski život u Isi – glavni kultovi: Dioniz, Artemida i Afrodita hramski dio grada – vj. na Prirovu graditeljski ostaci grčke Ise – vrlo slabo poznati – uništeni i prekriveni rimskim slojem grada Prirovo – obodni zida teatra – vj. rimskog – danas vanjski zid franjevačkog samostana gradske nekropole:

Viška Artemida

– Martvilo – zapadno od grada – Vlaška njiva – SI od grada

• • • • • •

tijekom 4. st. – jačanje Ise u drugoj pol. 4. st. – Isa osniva koloniju na poluotoku Koludrt u Lumbardi – nepoznato ime naseobine kolonije lumbardska psefizma – ugovor dvojice Ilira i Isejaca – dokument o osnivanju ove kolonije psefizma pronañena fragmentirana 1877. g. – nedostaju veliki dijelovi hijeromnamon Praksidam – Iliri Pil i Daz – popis kolonista u 3 stupca – tri dorske file na popisu je sačuvano 158 imena – bilo ih je 195 (3 stupca po 65) – ukupno oko 780 naseljenika

Lumbardska psefizma

Povijest jadranskih Grka – isejska kolonizacija • • • • • • • •

• •

zapisana podjela zemlje prvih doseljenika koji su utvrdili grad – 3 pletra – 3 X 885 m2 = 2655 m2 – mali zemljišni posjed naseljenici koji dolaze naknadno – 4,5 pletra lošije zemlje (oko 4000 m2) u drugim kolonijama se dobiva 40 – 50 pletara zemlje po naseljeniku vrlo malo arheoloških tragova naselja – samo pojedinačni nalazi grobova naselje živjelo možda do ilirskih ratova krajem 3. ili početkom 2. st. – tada vjerojatno napušteno u 3. st. Isa osniva dva nova emporija – Tragurij (Trogir) i Epetij (Stobreč) osnovani vj. nakon prva dva ilirska rata: 217. – 205. g. pr. Kr. – Rim je tada zaštitnik Ise a ilirski kraljevi saveznici Rima Tragurij (Tragúrion) – otočić u blizini obale – dvije luke – površina naselja od oko 3 ha (150 X 200 m) – malo grčkih ostataka ispod srednjovjekovnog grada – ostaci bedema pronañeno nekoliko grčkih natpisa i reljefa Epetij (Epétion) – na malom poluotoku nešto većem od Tragurija – zaštićena luka – pronañeni ostaci bedema i gradskih vrata – vrlo malo pokretnih grčkih nalaza

Lumbarda

Stobreč – antički Epetij

Povijest jadranskih Grka – Far •

• • •

• • • • •

oba emporija važna za kontakt i trgovinu sa starosjediocima – izmeñu njih velika delmatska gradina i pristanište Salona na ušću Jadra – spominje ih Strabon Far – vrijeme osnivanja – 385/384. g. – pomoć Dionizija Starijeg naseljenicima s Para u starogradskom zaljevu – naselje utvrñeno bedemima – današnji Stari Grad obrana novog naselja od otočkog starosjedilačkog stanovništva i njihovih pomagača s kopna – Dionizijevi brodovi iz Lisa poražava napadače sačuvan natpis – vj. dio tropeja koji su Farani podigli nakon te pobjede – na njemu etnik Jadasinoi Jadasini – pomagači hvarskog starosjedilačkog stanovništva – okolica Zadra ili područje oko rijeke Jadro za Dionizija Mlañeg – opadanje sirakuške moći – Far traži nove saveznike farska psefizma – imenovanje tročlanog povjerenstva koje se upućuje u Par i neki drugi grad radi pomoći pri obnovi grada drugi grad – više mišljenja: Atena, neki drugi grad na Jadranu, Rimljani

Farska psefizma

Povijest jadranskih Grka – Far • •

Šime Ljubić 1873. g. prvi smjestio Far u Stari grad arheološki tragovi Fara: – ostaci sjevernog bedema unutar središta Starog grada – megalitski način gradnje – istočni bedem i ulaz u grad zaštićen kulama – kod crkve sv. Ivana – pronañen i južni bedem nadaleko od crkve sv. Ivana – položaj Remetin vrt

•

•

•

• •

grčki slojevi oštećeni ili uništeni kasnijom rimskom i srednjovjekovnom izgradnjom – istraživanje otežano zbog današnjeg grada Far – kuje svoj novac – srebrni i brončani – kuje ga s prekidima do rimskog doba – temeljio se na parskom i sirakuškom novcu – legende na reversu: ΦΑ, ΦΑΡ, ΦΑΡΙ, ΦΑΡΙΩΝ potkraj 4. st. – kovan novac sa Zeusom na aversu i kozom na reversu – legenda ∆Ι – možda početna slova grada Dimale u današnjoj Albaniji – moguće veza dva grada – zasad neutvrñena 2. st. – na Hvaru se kuje novac ilirskog kralja Baleja na Hvaru – brojni nalazi novca Herakleje

Stari Grad – antički Far

Farski novac

Povijest jadranskih Grka – Far •

•

• •

• •

• •

gospodarstvo Fara – prostrano Starogradsko polje – 6 X 2 km – podijeljeno na čestice 180 X 900 m (1 X 5 stadija) – 73 takve čestice grčka parcelacija sačuvana do danas – slični primjeri: Metapont (Italija), Megara Hibleja (Sicilija), Rodu, Hersonez (Krim) parcelacija farske hore – UNESCO-v popis zaštićene baštine grčke poljoprivredne kulture: loza, masline, voće, povrće, žitarice – dovoljno hrane za Far – možda i za izvoz pomorstvo i trgovina – važne gospodarske djelatnosti – manje povoljan položaj od Ise Far postupno gubi isključivo grčki identitet – ilirizacija stanovništva – obostrana akulturacija – od druge polovice 4. st. jačanje ardijejske države krajem 4. i u 3. st. pr. Kr. – ilirizirani Far priznaje vrhovnu vlast nove jadranske sile Demetrije Farski – Grk u službi ilirskih vladara u 1. ilirskom ratu

Starogradsko polje

Starogradsko polje – vinogradi

ODNOSI IZMEðU ANTIČKIH CIVILIZACIJSKIH ŽARIŠTA POVIJEST JADRANSKIH GRKA • Literatura: Kuntić-Makvić, Bruna: Grčka i rimska starina, Hrvatska i Europa I: Rano doba hrvatske kulture, ur. I. Supičić, Zagreb: HAZU – AGM, 1997, 73 – 91 Kuntić-Makvić, Bruna: Područje rimskog Illirika uoči dolaska Hrvata, Povijest Hrvata I: Srednji vijek, ur. F. Šanjek – F. Mirošević, Zagreb: Školska knjiga, 2003, 5 – 38 Martin, Thomas: Ancient Greece: From Prehistoric to Hellenistic Times, Yale – London: Yale University Press, 2000 Matijašić, Robert: Povijest hrvatskih zemalja u antici do cara Dioklecijana, Zagreb: Leykam international, 2009 Novak, Grga: Prošlost Dalmacije, knj. 1., Split: Marjan tisak, 2004 Novak, Grga: Jadransko more u sukobima i borbama kroz stoljeća, knj. 1., Split: Marjan tisak, 2004 Povijest, sv. 2, ur. E. Cravetto (gl. ur. hrv. izdanja I. Goldstein), Zagreb: Europapress holding, 2007 Povijest, sv. 3, ur. E. Cravetto (gl. ur. hrv. izdanja I. Goldstein), Zagreb: Europapress holding, 2007 Suić, Mate: Antički grad na istočnom Jadranu, Zagreb: Golden marketing, 2003 Šišić, Ferdo: Povijest Hrvata u vrijeme narodnih vladara, Zagreb: Naklada školskih knjiga, 1925 The Oxford History of Greece and the Hellenistic World, ur. J. Boardman, J. Griffin i O. Murray, Oxford: Oxford University Press, 2001 Velika ilustrirana povijest svijeta, sv. 4, ur. G. Du Ry van Beest Holle, Rijeka: Otokar Keršovani, 1974 Velika ilustrirana povijest svijeta, sv. 5, ur. G. Du Ry van Beest Holle, Rijeka: Otokar Keršovani, 1974

Helenizam Južna Ilirida i grčki svijet

Karta antičke Grčke na početku Peloponeskog rata

Karta sjevernog dijela antičke Grčke

Uspon Makedonije • • • • •

•

•

•

•

Makedonija – kraljevstvo od kraja 8. ili početka 7. st. pr. Kr. – dinastija Argeada jezgra države – današnja Donja Makedonija 7. i 6. st. – zatvorena vanjska politika Aminta I. (540. – 498. g.): početak vanjskopolitičke orijentacije Makedonije – vazal perzijskog kralja Darija za vrijeme Aleksandra I. (498. – 454. g.): širenje kraljevstva na sjever – obnova samostalnosti nakon perzijskog poraza kod Plateje 479. g. – približavanje klasičnom grčkom svijetu Arhelaj (413. – 399. g.) – gradnja cesta – razvoje trgovine – nastavak približavanja grčkoj civilizaciji – ratovanja s Ilirima i Dardancima Aminta III. (cca. 393. – 370. g.) – proširenje države na sjever: južni dio današnje Makedonije – ratuje s Ilirima – veze s Atenom “helenizacija” države – uz zadržavanje arhajskih osobina: nasljedna monarhija, palača kao vladarsko središte, poligamija, sustav sličan feudalnom Aleksandar II. i Perdika III. – kratka vladavina – Perdika pogiba u borbi s Ilirima

Pela

Karta Makedonije

Uspon Makedonije – Filip II. • • • • •

• • •

• •

Filip II. – treći Amintin sin – vlada od 359. g. – pridružuje sve gornjomakedonske kneževine kraljevstvu reforma vojske – makedonska falanga pobjeda nad koalicijom Ilira, Tračana i Atenjana – posljedica: raspad 2. atičkog saveza 356. g. osvajanja na istoku – Halkidika, Trakija uspješan rat protiv Fokiñana i Atene: 356. – 346. g. – Filip smješta stalnu vojnu posadu u savezničku Tesaliju – postaje doživotni arhont Tesalije: 342. g. pod makedonskom kontrolom – sjeverna i srednja Grčka, Epir Filip želi ujediniti Grke u osveti Perzijancima za rat osvajanja 480. g. sklapa savez o nenapadanju s Perzijom – napada Bizancij 340. g. – ugrožava dobavu žita s Crnog mora – posebno ugroženi atenski interesi Atena okuplja novi protumakedonski savez – Teba i Beoćani se pridružuju 338. g. – bitka kod Heroneje u Beotiji – poraz Atenjana i Beoćana – Filip postaje gospodar cijele Grčke – Korintska liga

Filip II. Makedonski

Heronejsko polje

Heronejski lav

Bitka kod Heroneje

Filipova grobnica u Vergini

Uspon Makedonije – Filip II.

Nalazi iz Filipove grobnice u Vergini

Aleksandar • • • •

• • • •

336. g. pr. Kr. – Filip ubijen u atentatu Aleksandar dolazi na vlast – ratuje s Ilirima i Tračanima na zapadu i sjeveru vraća pod kontrolu grčke polise koji su izašli iz Korintske lige nakon Filipove smrti – razaranje Tebe 335. g. 334. g. – nastavak očevih planova – napad na Perziju – prelazi Helespont Granik – pobjeda nad perzijskom vojskom – ostvarena heterskim konjaništvom pod Aleksandrovim vodstvom u grčkim gradovima na maloazijskoj obali Aleksandar dočekan kao osloboditelj – Milet se odupire daljni prodor kroz Malu Aziju: Likija, Pamfilija, Pizidija (Gordij), Kapadokija, Kilikija (Tars) 333. g. – perzijski plaćenik Memnon (Grk s Roda) umire na Lezbu – kraj pohoda perzijske flote na Grčku u ljeto 333. g. – Darije osobno vodi vojsku protiv Aleksandra – bitka kod Isa u Kilikiji – poraz Perzijanaca – zarobljeni Darijevi majka, žena i djeca – Darije bježi ostavljajući vojsku

Aleksandar

Perzijsko carstvo

Karta Aleksandrove države


Bitka kod Isa

Aleksandar • • • • • • • • • •

prodor u Siriju – Aleksandar kod Damaska zarobljava perzijsku ratnu blagajnu Fenikija – predaju se Sidon i Biblos – sedmomjesečna opsada Tira – opsadni strojevi i nasip od 800 m 332. g. – Aleksandru se predaje Egipat – u Memfisu proglašen faraonom gornjeg i donjeg Egipta – posjet oazi Siva 331. g. – Darije III. skuplja vojsku kod Babilona – priprema bojno polje za kola sa srpovima kod Gaugamele (Arbele) noć prije bitke Makedonska vojska se odmara – perzijska ostaje na položajima početni uspjesi indijskog i perzijskog konjaništva – prodiru u makedonski logor Aleksandar s konjaništvom odbija napad – u borbu ulazi skitsko i baktrijsko konjaništvo te kola sa srpovima makedonsko hetersko konjaništvo prodire kroz procjep u perzijskim linijama – Darije bježi – raspad i uništenje perzijske vojske vojna skupština proglašava Aleksandra “kraljem Azije” Mezopotamija i Babilon – osvojeni bez borbe – u Suzi prisvojena carska riznica – novac pušten u opticaj

Tir

Karta Egipta – položaj oaze Siva

Arbela – današnji Erbil (Irbil) u sjevernom Iraku (Kurdistan)

Bitka kod Gaugamele

Kola sa srpovima

Aleksandar • •

• • •

• • •

daljnji prodor prema istoku – teške borbe s Kurdima kroz zimu 331/330. – osvojen i spaljen Perzepolis u proljeće 330. g. u Ekbatani Aleksandar proglašava rat završenim – raspušta savezničke snage – vojnici koji ostaju u vojsci postaju plaćenici Darije bježi kod medijskog satrapa Besa koji ga svrgava i zarobljava Aleksandar ih progoni – Bes daje ubiti Darija – Aleksandar ga sahranjuje u Perzepolisu uz počasti Bes se proglašava kraljem – podržavaju ga istočni satrapi – bježi dalje na istok – 329. g. Ptolemej – uhvaćen i pogubljen u Zariaspi Aleksandar nastupa kao novi perzijski kralj – prima u službu Darijeve azijske vojnike i grčke plaćenike do 327. g. – pokoreni odmetnuti istočnoperzijski satrapi Baktrija – organizirani otpor: Spitamen – 328. g. Aleksandar ga pobjeñuje na sogdijanskoj granici – Spitamena ubijaju Skiti s kojima bježi – kraj ustanka u Baktriji i Sogdijani – ženidba Roksanom

Perzepolis

Aleksandar • • •

• • •

• • • •

ljeto 327. g – Aleksandar kreće iz Baktrije na Indiju – Hindukuš – kabulska dolina 326. g. prima 5 000 vojnika savezničkih snaga u današnjem Pakistanu na rijeci Hidasp – bitka s kraljem Porom – 200 ratnih slonova na indijskoj strani – teško ostvarena Aleksandrova pobjeda – Por postaje vazalni vladar rijeka Hipasis (Sutlej) – krajnja točka Aleksandrovog prodora – planira krenuti prema Gangesu i oceanu pobuna vojske – Aleksandar u rujnu 326. g. nareñuje povratak iz Bukefale niz Hidasp i Ind – Nearh vodi novosagrañenu flotu – Krater i Hefestij vode vojsku uz rijeke – pokorena dolina Inda – nove satrapije 325. g. – Nearh plovi od delte Inda do ušća Eufrata – istraživački značaj puta Aleksandar – kroz pustinje Gedrozije (Beludžistan) – Krater kroz Arahoziju teški gubitci Aleksandrovih snaga na povratku – bolesti, žeñ, glad u ožujku 324. g. – susret flote i vojske u Hormuzu – povratak u Mezopotamiju

Bitka s Porom

Ratni slon – prikaz s epirske keramike, 3. st. pr. Kr.


Aleksandrov kraj • •

• • • • • • •

•

324/323. g. – Aleksandar u Pasargadi i Suzi – pobune makedonskih i perzijskih satrapa – uspješno smirivanje situacije Aleksandar uspostavlja apsolutnu vlast po perzijskom uzoru – orijentalni dvorski ceremonijal – Babilon: nova prijestolnica države simbolično povezivanje istoka i zapada – ženidba 10 000 grčkih i makedonskih vojnika s Perzijankama nezadovoljstvo i pobuna grčkih i makedonskih vojnika – Aleksandar otpušta većinu veterana Aleksandar planira novu ekspediciju – oko Arabije do Egipta – možda i na zapad Afrike umire 13. 6. 323. g. godine nakon kratke bolesti – malarija, groznica glavni izvori za Aleksandra: Arijan i Diodor Sicilski ubrzo počinje urušavanje države 323/322. – ustanak u Grčkoj pod vodstvom Atene – Lamijev rat – ugušen nakon poraza ustanika na kopnu (kod Kranona) i moru (kod Amorgasa) kontrolu i vlast u državi preuzimaju Aleksandrovi vojni zapovjednici

Aleksandrov novac

Aleksandrova smrt

Borbe dijadoha •

• • • • • • •

Aleksandrova majka Olimpija – pokušava maloljetnog Aleksandrovog sina postaviti za makedonskog kralja – daje ubiti Filipa III. Arhidaja (Aleksandrov brat) kontrola nad državom – sve više u rukama dijadoha – počinju podjele i sukobi izmeñu njih oko teritorija i prevlasti 321. g. pr. Kr. – Antigon i Kasandar (Antipatrov sin) dijele državu Antipatar: državni namjesnik u Grčkoj i Makedoniji – Perdika: regent Aleksandrovom maloljetnom sinu Atena – ponovno samostalna od 317. do 307. g. – oligarhija: Demetrije Faleronski – zadnji uspon Atene 316. g. – Kasandar ubija Olimpiju – preuzima kompletnu vlast u Makedoniji Antigon – pokušava ujediniti državu pod svojom vlašću – bez uspjeha podjela Aleksandrove države: – – – – –

Kasandar – Makedonija, Grčka Antigon – Mala Azija i Medija Seleuk – Sirija, Mezopotamija, dio Perzije Ptolemej – Egipat, južni dio Sirije Lizimah – Trakija

Novac Antigona I.

Kasandrov novac

Države dijadoha oko 303. g. pr. Kr.

Borbe dijadoha • • •

• • •

izmeñu dijadoha – izbijanje čestih sukoba i prekrajanje granica 310/309. – Kasandar ubija Roksanu, Aleksandra mlañeg i Herakla (Aleksandrov nezakoniti sin) 309. – 306. g. – rat Ptolemeja i Antigona za Grčku – Antigonov sin Demetrije Poliorket poražava Ptolemejevu flotu – zauzima Atenu – kraj atenske samostalnosti 306. g. Antigon se proglašava kraljem – za njim isto rade Kasandar, Lizimah, Seleuk i Ptolemej 301. g. – bitka kod kod Ipsa – Lizimah i Seleuk (s 400 slonova) pobjeñuju Antigona (s 75 slonova) koji pogiba u bitci podjela Antigonove države: – – – – –

•

• •

280. g. – ubijen zadnji dijadoh – Seleuk tri nove dinastije: – Antigonidi u Makedoniji (Antigon Gonatas) – Seleukidi – Antioh I (sin Seleuka Nikatora) – Egipat – Lagidi (Ptolemej II.)

Kasandar: Makedonija i Grčka Lizimah: velik dio zapada Male Azije Seleuk: Armenija, Kapadokija, SJ Sirija Plistarh (Kasandrov brat): Kilikija, Karija Ptolemej: južna Sirija

kraj svih mogućnosti postojanja jedinstvene države Seleuk I. Nikator

Bitka kod Ipsa

Države dijadoha nakon bitke kod Ipsa

Makedonija • • • • • • • •

• • • •

298. g. pr. Kr.– umire Kasandar 294. g. – Demetrije Poliorket – osvaja Atenu – pridobiva makedonsko prijestolje epirski kralj Pir i Lizimah mu 288. g. otimaju kraljevsku naslov 281. g. – Seleuk pobjeñuje Lizimaha – smatra se makedonskim kraljem 280. g. – Seleuka ubija Ptolemej Karaun – stradava slijedeće godine u keltskom napadu na Makedoniju i Grčku Antigon Gonatas (sin Demetrija Poliorketa) – na makedonskom prijestolju (276. – 239. g.) dinastija Antigonida na vlasti do Rimljana 266. – 261.: nova grčka pobuna – hremonijadski rat – neuspjeh ustanka – makedonske vojne posade razmještene po Grčkoj 229. g. – Atena ponovno stječe nezavisnost jačanje Etolije – Ahejci vode novi savez u kojemu su Korint i Arg kriza u Sparti – samo 700 punopravnih grañana – Kleomen 226. g. ruši efore – oslobaña helote – daje im puna prava pokušaj uspostave nove spartanske hegemonije

Demetrije Poliorket

Makedonija • • • • • • • • • • • • •

rat Sparte i Ahejskog saveza – 222. g. – poraz Spartanaca kod Selasije Makedonija: pod pritiskom Etolaca, Ptolemejevića i Seleukida Filip V. (221. – 179. g.) – novi maked. kralj 220. – 217. g.: suzbija etolsko gusarstvo rimski ratovi s Ilirima i njihov prodor u Ilirik – nova opasnost za Makedoniju 215. g. – ugovor Filipa V. s Hanibalom – počinju makedonski ratovi – posljedica: Rimljani ulaze u Makedoniju, Grčku, Malu Aziju i Egipat 215. – 205. g.: prvi makedonski rat 200. – 197. g.: drugi makedonski rat opadanje makedonske moći – sve veći rimski upliv na Balkanu Filipa V. nasljeñuje sin Perzej (179. – 168. g.) – 3. makedonski rat – 168. g.: konačni poraz kod Pidne 148. – 146. g.: ustanak protiv rimske vlasti u Makedoniji i Grčkoj – poraz ustanka – uništenje Korinta osnovana provincija Makedonija: Epir, Makedonija, sjev. dio Grčke, južna Albanija Sparta i Atena – zadržavaju samo formalnu samostalnost – zapravo pod rimskom vlašću

Novac Filipa V.

Novac Perzeja

Lagidi i Seleukidi • • •

• • • • • • •

Lagidi – Ptolemej I. – preuzima apsolutistički sistem vladavine – vlada kao faraon prijestolnica u Aleksandriji – postaje kulturni centar – osniva se Muzeion sukob sa Seleukidima zbog sjevernih granica u Siriji i kontrole nad Ciprom i egejskim otocima – četiri sirijska rata od 278. do 218. g. od Ptolemeja V. (278. – 217. g.) – početak opadanja države – sve jači utjecaj Rima posljednji Lagid – Kleopatra – najduže postojeća dijadoška država Seleukidi – Seleuk I. – ženi se baktrijskom princezom – od 312. g. babilonski satrap – od 305. g. samoproglašeni kralj Arahoziju i Gedroziju daje indijskom kralju Čandragupti – u zamjenu za ratne slonove 281. g. pobjeñuje Lizimaha Antioh I. (280. – 261. g.) – pobjeñuje Kelte (Galate) u Maloj Aziji za Antioha II. (261. – 246. g.) – od države otpadaju dijelovi Male Azije (od 263. g. pergamsko kraljevstvo)

• • •

baktrijsko kraljevstvo (239. – 130. g.) – uništeno prodorom Parta 188. g. poraz Antioha III. od rimsko-makedonske koalicije kod Apameje – Rim ulazi u Malu Aziju nakon Antioha IV. (175. – 164. g.) – Mezopotamija postaje dio partske države – Pompej 64. g. osvaja Siriju – kraj seleukidske države

Ostaci iz lagidskog razdoblja u Aleksandriji

Karta dijadoških država 188. g.

Kultura u helenističkom razdoblju • • • • • • • • • • • •

novi centri kulturnog u društvenog života – gradovi u helenističkim državama zajednički jezik helenizma – grčki koiné – u upotrebi duboko u Aziji, meñu Židovima i prvim kršćanima prožimanje pridošle helenske i starih istočnjačkih kultura filozofi, pjesnici i umjetnici – često na dvoru helenistički vladara – odmak od život ranijih polisa kao centara kulturnog života u središtima gradova: gimnaziji – vježbališta graditeljstvo – jonski i korintski red grañenja – tolos u Epidauru – veliki hramovi u Joniji slikarstvo na vazama nestaje – novi stil ukrašavanja keramike – Gnathia stil plastika – Nika sa Samotrake, Afrodita s Mela ilirsko i epsko pjesništvo – Kalimah, Teokrit, Apolonije Rodski filologija – Zenodot i Aristofan iz Bizancija prirodne znanosti, matematika, medicina i tehnika – Euklid, Arhimed, Ktezibije, Aristarh iz Sama, Eratosten filozofija: Zenon iz Kitiona

Nika sa Samotrake

Pergam – veliki oltar

Južna Ilirida •

•

• •

•

•

teritorij južne Iliride – omeñen Epirom na jugu i Gornjom Makedonijom i Trakijom na istoku, Neretvom na sjeverozapadu – na sjeveru nema prave granice prema grčkim izvorima (Tukidid, Pseudo-Skilak) – Iliri i Epirani žive po selima – oznaka barbarstva – za razliku od grčkih polisa Epirani – nejasna pripadnost – na razmeñu grčkog i ilirskog svijeta Dardanci – uglavnom izdvojeni iz ilirskog kruga – imaju više tračkih od ilirskih elemenata osnivanje Epidamna i Apolonije u 7. st. pr. Kr. – poticaj za otvaranje ilirskih krajeva i modernizaciju – djelomičnu helenizaciju ilirskog zaleña narodi južne Iliride – Atintani, Partini, Dasareti, Enheleji, Taulanti, Labeati, Ardijejci

Karta Iliride, Epira i Makedonije


Južna Ilirida • • • • • • • • • • • •

Grabo – prvi poznati ilirski kralj (440. – 415. g. pr. Kr.) – u vezi s Atenjanima Aminta III. se ženi Euridikom Linkestiñankom – otac i majka Filipa II. Bardilej – vlada od početka 4. do 358/357. g. – podvrgnuo pod svoju vlast Makedonce (Aminta) 393. g. i Mološane 385. g. 360. g. pobjeda nad maked. kraljem Perdikom – pogibija 4000 ratnika i kralja 359. g. Filip II. poražava Ilire zahvaljujući falangi – nova borbena formacija 358/357. g. Bardilej umire Grabo II. – spominje se od 356. g. – savez s Halkidikom, Atenom, Tračanima, Peoncima 356. g.: poraz od Filipa II. (Grabo II. postaje vazalni knez) Pleurija – Pleurat: novi ilirski vladar Šar-planina 345. g.: uspješan Filipov pohod na Ilire i Dardance do Šar-planine – poraz Pleurije 335. g. – Dasaret Klit (Bardilejev sin) ratuje s Peoncima protiv Aleksandra Klit osvaja pograničnu utvrdu Pelij (izmeñu Ilirije i Makedonije) – Glaukije (kralj Taulanata) stiže u pomoć Klitu

Južna Ilirida •

• • • • • • • •

Klitova i Glaukijina vojska naoružane poput makedonske ili grčke (velika konjica, kopljanici, praćkaši, znatan broj hoplita) – Arijanov opis Aleksandar noću kod Pelija poražava Klita i Glaukiju – obojica bježe k Glaukiji i Taulanatima dio Ilira uključen u Aleksandrovu vojsku u pohodu na Aziju – Ilir Piton – satrap Velike Medije Glaukija 317. g. prima svoju zaštitu dvogodišnjeg Pira – budućeg epirskog kralja Kasandar 314. g. podvrgava Glaukiji po svoju vladavinu – nudi 200 talenata za izručenje Pira – Glaukija odbija slijedeće godine Glaukija i Korkirani istjeruju makedonsku posadu iz Apolonije i Dirahija – Dirahij predan Glaukiji 312. g. Kasandar opsjeda Apoloniju – poražen od Ilira i Korkirana – makedonska posada protjerana i s Leukade 307. g. – Glaukija postavlja Pira na epirsko prijestolje Glaukija vlada do posljednjih godina 4. st.

Pir

Južna Ilirida • • • • • • • • • • • •

Bardilej II. – vjerojatno Klitov sin – ilirski kralj početkom 3. st. iz naroda Dasareta udaje svoju kćer za Pira – dobri odnosi i veze s Pirom – slabljenje ilirske države Pir širi svoje kraljevstvo na makedonske i neke ilirske krajeve Monunije – oko 280. g. – vjerojatno kralj Taulanata – kuje svoj novac – vjerojatno u Dirahiju Mitil – oko 270. g. – takoñer kuje svoj novac oba vladara nemaju veći značaj poput Bardileja ili Glaukija u razdoblju od 5. do 3. st. – gospodarska i društvena transformacija južne Iliride povećanje broja stanovnika – potrebne veće količine hrane – razvoj ratarstva osnivanje gradova – silazak s gradina – pojava u južnoj Iliridi, Makedoniji i Epiru utjecaj grčkog svijeta na običaje, religiju i svakodnevni život kovanje novca ilirskih vladara uporaba tipične grčke vojne opreme

Monunijev novac

Helenizam Južna Ilirida i grčki svijet • Literatura: Cabanes, Pierre: Iliri: od Bardileja do Gencija, Zagreb: Svitava, 2002 Dimitrijević, Stojan – Težak-Gregl, Tihomila – Majnarić-Pandžić, Nives: Prapovijest, Zagreb: Naprijed, 1998 Kuntić-Makvić, Bruna: Grčka i rimska starina, Hrvatska i Europa I: Rano doba hrvatske kulture, ur. I. Supičić, Zagreb: HAZU – AGM, 1997, 73 – 91 Kuntić-Makvić, Bruna: Područje rimskog Illirika uoči dolaska Hrvata, Povijest Hrvata I: Srednji vijek, ur. F. Šanjek – F. Mirošević, Zagreb: Školska knjiga, 2003, 5 – 38 Martin, Thomas: Ancient Greece: From Prehistoric to Hellenistic Times, Yale – London: Yale University Press, 2000 Novak, Grga: Jadransko more u sukobima i borbama kroz stoljeća, knj. 1., Split: Marjan tisak, 2004 Povijest, sv. 2, ur. E. Cravetto (gl. ur. hrv. izdanja I. Goldstein), Zagreb: Europapress holding, 2007 Povijest, sv. 3, ur. E. Cravetto (gl. ur. hrv. izdanja I. Goldstein), Zagreb: Europapress holding, 2007 Šišić, Ferdo: Povijest Hrvata u vrijeme narodnih vladara, Zagreb: Naklada školskih knjiga, 1925 The Oxford History of Greece and the Hellenistic World, ur. J. Boardman, J. Griffin i O. Murray, Oxford: Oxford University Press, 2001 Velika ilustrirana povijest svijeta, sv. 4, ur. G. Du Ry van Beest Holle, Rijeka: Otokar Keršovani, 1974 Velika ilustrirana povijest svijeta, sv. 5, ur. G. Du Ry van Beest Holle, Rijeka: Otokar Keršovani, 1974

Rimska ekspanzija: 5. – 2. st. pr. Kr.

Početak republike – unutarnja previranja • • • • • • • • • • • •

509. g. pr. Kr. – ukidanje monarhije – podudarnost s općim padom moći Etruščana – L. Junije Brut – rušenje Tarkvinija Superba vlast preuzima aristokracija – patricijske obitelji (gens) – latinske, sabinjanske i etruščanske – patres – poglavari rodova res publica – javna stvar magistrati – javni službenici – biraju se na raznim skupštinama vrhovni magistrati – dva konzula – biraju se na jednu godinu – računanje vremena prema konzulima imperium – moć zapovijedanja i upravljanja pomerium – gradsko područje unutar zidova diktator – bira ga senat na 6 mjeseci – veće ovlasti od konzula – viši imperij senat – vijeće staraca – poglavari obitelji i bivši činovnici posljedica ovoga sustava: sva vlast u rukama patricija plebejci (plebs, punilo = puk) – obespravljeni – plebejac je klijent nekog plemićkog roda – pred zakonom ga zastupa njegov patron zametak budućih klasnih borbi

Lucije Junije Brut

Početak republike – unutarnja previranja • •

•

•

• •

• •

•

kraj 5. i poč. 4. st. pr. Kr. – stalni ratovi Rima s okolnim stanovništvom ratovi uključuju i plebejce – traže veća prava – političko suodlučivanje i privatno-pravno izjednačenje s plemstvom odlazak plebejaca iz grada na Sveto brdo – oko 494. g. – ultimatum patricijatu – prijetnja secesijom – patriciji popuštaju institucija pučkih tribuna i narodne skupštine – 4 pa 10 pučkih tribuna – pravo veta u senatu (veto – zabranjujem) ukidanje rodovske podjele – tribusi po mjestima stanovanja mali pomaci do polovice 5. st. – 451. g.: popisivanje običajnog prava kolegij desetorice (decemviri): Zakon 12 ploča (Lex duodecim tabularum) – postavljene kod govornice na Forumu odvajanje pravne nauke od svećeničkog poznavanja prava podjela na centurije – uzor: vojna organizacija – 193 centurije – izborne jedinice sa svojim skupštinama – comitia centuriata podijeljene na 6 imovnih razreda – timokracijski sustav

Početak republike – unutarnja previranja • • •

• •

• • •

•

najviši razred – 18 centurija konjanika i 80 pješaka – prvi glasaju – najčešće odlučuju senat, magistrati i narodna skupština – nositelji državne vlasti najvažniji magistrati – službe: konzuli (2), pretori (suci u miru, vojni zapovjednici), cenzori (od 443. g. pr. Kr. – procjenitelji imovine – svrstavaju u imovne razrede), kvestori (nadziru financije države i vojne poslove) ukinuta zabrana brakova plebejaca i patricija 445. g. – lex Canuleia nije postignuta stvarna ravnopravnost – nastavak staleške borbe – sve veću ustupci plebsu – plebejci stječu pravo ulaska u senat – conscripti 409. g. – prvi plebejac kvestor – Leges Liciniae Sextiae: od 367. g. plebejci mogu postati konzuli – od 351. g. cenzori – od 337. g. pretori lex Ogulnia 300. g. – plebejci mogu postati svećenici (pontifices) lex Valeria 300. g. – ius provocationis – pravo svakog grañanina da se pozove na narod u slučaju ugrožavanja života ili imovine od strane magistrata ili neke uredbe – samo u gradu lex Hortensia – 287. g. – odluke plebejskih skupština (plebiscita) dobivaju zakonsku snagu

Početak republike – rimska obitelj (gens) •

• •

• • •

•

•

gens – plemenita velika obitelj – temeljni element starorimskog društva – autonomna zajednica u zakonskom smislu – široka samostalnost na čelu – pater familias: pravo nad životom i smrću, svećeničke ovlasti, raspolaganje svom imovinom obitelji pripadaju svi članovi – liberi: supruga, mlaña braća i sestre, sinovi, usvojena djeca, njihova djeca i žene – kasnije čak i robovi obitelj kao moralna i tradicijska vertikala rimskog društva štovanje kulta predaka – njegovanje običaja: mos maiorum gens – najvažnija uloga kod davanja imena – samo 16 muških imena – čak i po brojevima (Quintus, Sextus) – ženska često po gensu (Julija, Kornelija) obitelj ima i klijentelu – plebejci sa sela – patron pruža klijentu pravnu i gospodarsku pomoć – zauzvrat ovaj glasa za njega i podupire ga odnos temeljen na meñusobnom povjerenju

Struktura gensa

Početak rimske ekspanzije • •

•

• • • •

prvi meñunarodni ugovor – 509. g. pr. Kr. s Kartagom – meñunarodni oslonac u italskim sukobima rat Rima s ostalim Latinima – pobuna protiv rimskog primata – pobjeda Rima oko 497. g. – pod vodstvom prvog diktatora konzul Spurije Kasije sklapa foedus Cassianum – Latinima priznata jednakost s Rimljanima – obnovljen latinski savez – vj zbog opasnosti od italskog prodora s Apenina: Ekvi, Volščani, Aurunci, Sabinjani opasnost prijeti i od etruščanskih gradova Veja i Cere borba s italskim narodima i Etruščanima traje kroz čitavo 5. st. – 396. g. Marko Furije Kamilo osvaja Veje Rim udvostručuje teritorij i stanovništvo – oko 1 500 km² Kelti (Gali) – krajem 5. st. osvojili Padsku nizinu – Insubri, Boji, Cenomani i Senoni – 387. g. poraz Rimljana kod Alije od Senona – dies ater – osvojen Rim – održao se samo Kapitolij – Rimljani plaćaju otkupninu

Keltski (galski) ratnik

Početak rimske ekspanzije • • • •

• •

•

•

poslije keltskog upada – dodatno utvrñivanje grada – tzv. Servijeve zidine (oko 380. g.) obnova saveza s Latinima – osvajanje volščanskog područja i južne Etrurije 358. ili 354. g. – savez s Samnićanima – Samnićani drže Kampaniju i grad Kapuu 343. – 341. g. – 1. samnitski rat – pobjeda Rimljana – Samnićani se povlače iz Kampanije – prestrojavanje rimske legije – manipuli umjesto klasične falange 340. – 338. g. – pobuna Latina nakon pohoda protiv Samnićana – Rim izvlači svu korist od osvojenih područja pobjeda Rima – raspušta se latinski savez – pojedini gradovi su priključeni gradskom području – neki ostaju saveznici – divide et impera 326. – 304. g. – 2. samnitski rat – težak poraz rimske vojske u Kaudinskom klancu – zarobljeni vojnici prolaze ispod jarma – Rim daje 600 vitezova kao taoce i vraća osvojena područja – sklopljen mir na 5 god. 316. g. – nastavak rata – 304. g. zarobljen glavni samnitski vojskovoña – sklopljen mir – Kampanija pripada Rimu – samnitski savez postoji i dalje

Latinski ratnik, 4. st. pr. Kr.

Početak rimske ekspanzije •

• • • •

• • • •

Rim pridobiva nove saveznike – pokoreni Ekvi i Vestini – rimski saveznici i kolonije opkoljavaju samnitski teritorij – status quo – neizbježan novi rat 299. – 290. g. pr. Kr. – 3. samnitski rat – Samnićani, Lukanci, Etruščani i Gali protiv Rima težak položaj Rima na početku – Rimljani ratuju na jugu i sjeveru – poraz kod Kamerina odlučujuća pobjeda kod Sentinuma u Umbriji nad udruženim Samnićanima i Galima – prema Rimljanima poginulo 100 000 Gala u slijedećim godinama – poraz Etruščana i Sabinjana – poraženi etruščanski gradovi sklapaju “vječne” saveze – Sabinjani gube samostalnost osvajanje samnitskog grada Venuzija koji postaje rimska kolonija s 20 00 ljudi mir 290. g. pr. Kr. – opstanak samnitskog saveza – ulazi u savez s Rimom Rim – vodeći položaj na italskom poluotoku u isto vrijeme u Rimu – završetak staleških borbi – stvaranje novog vladajućeg sloja – bogati plebejci i patriciji – nobilitet: činovničko plemstvo – bivši i aktivni konzuli, pretori i dr.

Samnitski ratnici

Početak rimske ekspanzije • • • •

• •

• •

Rim dolazi u kontakt s grčkim kolonijama na jugu italskog poluotoka – najvažniji Tarant Tarant osjeća ugroženost – ugovor izmeñu Taranta i Rima zabranjuje rimskim brodovima plovidbu južnije od Krotona 282. g. pr. Kr. – Rimljani krše sporazum zbog rata s Lukancima i Brutijcima – Tarantinci potapaju brodove – Rim ne želi rat Samnićani se odmeću i pridružuju Tarantu i Lukancima – Tarant poziva epirskog kralja Pira – 280. g. Pir dolazi s vojskom: 20 000 pješaka u falangi, 2 000 strijelaca, 500 praćkaša, 3 000 konjanika, 20 slonova bitka kod Herakleje u Lukaniji – “Pirova pobjeda” – izgubio 4 000 ljudi – slonovi donijeli prevagu Piru se pridružuju Samnićani, Lukanci i Brutijci – kreće na Rim – u Laciju ne nalazi saveznike – nudi mir i podjelu poluotoka – planira osnutak kraljevine u južnoj Italiji – povlači se krajem 280. u Tarant 279. g. – kod Auskula – još jedna “Pirova pobjeda” Pir prelazi na Siciliju ratovati protiv Kartažana na poziv sicilskih Grka

Pir

Početak rimske ekspanzije • • • • • • • • • • •

Pir nudi novi sporazum Rimljanima – ovi ga odbijaju – sklapaju savez s Kartažanima neuspjeh Pira na Siciliji – Kartažani se uspijevaju obraniti u Lilibeju Pir se vraća u Italiju – 275. g. bitka kod Maleventa – Pirov poraz – od tada Benevent Pir napušta Italiju – ostavlja sina Helena s većim dijelom vojske u Tarantu Tarant odstupa Rimu znatan dio teritorija – drugi grčki gradovi u Italiji postaju rimski saveznici osnivaju se nove kolonije s grañ. pravom – Benevent, Ariminij, Brundizij Rim postaje gospodar italskog poluotoka – nema jedinstvene države – povezanost savezima ager romanus – 27 000 km², 900 tis. st. saveznici – 125 00 km², 2,2 mil. st. 279. g. – 287 000 rimskih grañana sposobnih za oružje – otprilike još toliko saveznika legija – oko 5000 ljudi od 367. g.: principes, hastati, traiarii – dijeli se na manipule i centurije – konjaništvo: alae (krila) – obično saveznici

Pirov pohod na Italiju

Tarantski novac

Početak rimske ekspanzije

Unutrašnji razvoj Rima i Italije • •

• • •

•

•

•

kolonije – puno grañansko pravo – naseljenici iz Rima i Lacija municipiji – djelomično grañansko pravo – bez izbornog prava – uključeni u vojsku – polugrañani: Etruščani, Volščani, Aurunci, Sabinjani – Rim ih želi imati pod čvrstom kontrolom saveznici – socii – vječan savez s Rimom – foedus aequum i foedus iniguum (Samnićani) težnja italskog stanovništva – stjecanje punog grañanskog prava rimska vladajući sloj – sve više oslonjen na timokratsko načelo – stvaranje nobiliteta – bogate obitelji (patricijske i plebejske) sve veća moć senata (tj. nobiliteta) – nobilitet utječe na glasovanje svoje klijentele – zabrana održavanja skupština na sajmene dana – pučki tribuni i dalje element kontrole države odreñena službenička karijera – cursus honorum: vojna služba (do 27. g.), kvestor (od 31. g.), edil (od 37. g.), pretor (od 40. g.), konzul (od 43. g.) u 2. st. pr. Kr. – nobilitet koristi državnu vlast za svoj ekonomski probitak – početak krize Republike

1. punski rat • •

• • •

•

•

rimski interesi na Siciliji se poklapaju s Kartaškim – neizbježan sukob Rim pomaže Mamertinima (oskijski plaćenici) protiv Hijerona II. Sirakuškog (kartaški saveznik) – 264. g. pr. Kr. – 1. punski rat 263. g. – četiri rimske legije na Siciliji – Hijeron pristaje uz Rimljane – Kartažani odolijevaju u utvrñenim gradovima Rimljani grade mornaricu po uzoru na Feničane – nova taktika: hvatanje brodova kukama i pomični mostovi – corvus 260. g. pomorska pobjeda Rimljana kod Mila na sjeveru Sicilije – 256. g. Rimljani prenose uspješno rat u Afriku – traže da Kartaga preda Siciliju i Sardiniju – Kartažani odbijaju spartanski plaćenici pomažu Kartažanima da okrenu rat – uništenje rimske invazijske vojske – neuspjeh mornarice u više navrata zbog oluje – rat ponovno na Siciliji – Kartažani se brane u Lilibeju i Drepanu – uspješne gerilske akcije Hamilkara Barkasa Rim gradi novu flotu – 200 pentera – 241. g. pobjeda kod Egatskih otoka – Kartaga sklapa mir s Rimom: odstupa Siciliju, priznaje Hijerona II., 3 200 talenata ratne odštete u roku 10 godina

Kartaga danas

Corvus – rimska naprava za hvatanje, privlačenje i pješački napad na kartaške brodove

1. punski rat

Ratne operacije na Siciliji tijekom 1. punskog rata

1. punski rat

Ratne operacije na Siciliji tijekom 1. punskog rata

1. punski rat •

•

• • •

• •

kriza u Kartagi – pobuna neisplaćenih plaćenika – Hamilkar spašava Kartagu – Rim i Hijeron II. opskrbljuju Kartagu žitom Hamilkar postaje vrhovni zapovjednik – 237/236. g. pr. Kr. kreće u osvajački pohod u Španjolsku – Kartaga traži nova područja zbog pomoći Rim traži od Kartage Sardiniju i Korziku – Kartaga pristaje – Rim osniva prve provincije 227. g. Rim je postao velesila – Kartaga glavni oponent – rat je teško iscrpio obje strane Rim sreñuje situaciju na sjeveru Italije – pokorenje dijela Gala u porječju rijeke Pad (Po) – zauzima Mediolan i osniva Placenciju i Kremonu na Padu kao granične utvrde – 218. g. izgradnja sustava cesta po Italiji – nova Via Flaminia Jadransko i Tirensko more – rimske prometnice – na drugoj Jadranskoj obali – jačanje ilirske države – česti gusarski prepadi – naznake novih sukoba

Ilirska država prije ratova s Rimom • • • • • • •

•

•

druga polovica 3. st. pr. Kr. – novi uspon ilirskog kraljevstva pod vodstvom Ardijejaca područje Ardijejaca: primorje od Neretve do Drima u Albaniji – središta: Rizon, Skodra, Lis ardijejski plemenski savez – država – od Neretve do središnje Albanije i Kosova kralj Agron – Pleuratov sin (prema Polibiju) – jačanje vojske i mornarice – lembi: brodovi s oko 50 ljudi – gusarenje savez s Makedonijom protiv Etolaca – 100 lemba s 5 tis. ilirskih ratnika plovi na jug – pobjeda gradom Medionom 231. g. Agron umire iste godine – nasljeñuje ga Teuta kao regentkinja mladog Pinesa 230. g. – rat s Epiranima – Agronov brat Skerdilaida osvaja epirski glavni grad Fenike – zaključeno primirje zbog napada Dardanaca na Ilirsko kraljevstvo sklopljen savez Ilira s Epiranima i Akarnancima – Teuta kontrolira južne ilirske krajeve – ilirski gusarski napadi do Elide i Mesenije na Peloponezu na sjeveru: širenje ilirske vlasti možda i na delmatsko područje – opsada Ise 230. g. – Far vj. priznaje Teutinu vlast

Fenike

Vis

Ilirska država prije ratova s Rimom


Prvi ilirski rat • •

•

•

•

gusarenje i napadi na italske trgovce u južnoj Iliridi – nezadovoljstva Rima poslanstvo braće Gaja i Lucija Korunkanija kod Teute – Teuta obećava da ilirska država neće napadati rimske brodove i trgovce – ne daje garanciju da ilirski pojedinci neće gusariti u svoju korist neuspjeh poslanstva – jedan poslanik ubijen – Rimljani pripremaju napad: 200 brodova, 20 000 pješaka, 2 000 konjanika – vojska: konzul Aulo Postumije – mornarica: konzul Gnej Fulvije Centumal proljeće 229. g. pr. Kr. – Teutin novi pohod na Epidamno, Apoloniju i Korkiru (Krf) – Ahejci i Etolci šalju pomoć napadnutima grčkim gradovima – ilirska pobjeda nad njima kod otoka Paksa kod Krfa – Korkira se predaje ilirskoj posadi na čelu s Demetrijem Farskim rimska flota kreće iz Brundizija – Demetrije Farski prelazi na rimsku stranu – vj. zbog loših odnosa s Teutom – plovi s Rimljanima pod Apoloniju – iskrcavanje i prodor vojske u unutrašnjost države prema sjeveru

Artemdin hram na Krfu, poč. 6. st. pr. Kr.

Prvi ilirski rat • • • • •

Korkira, Apolonija i Epidamno se stavljaju pod zaštitu (skrbništvo) Rima rimska flota plovi na sjever sve do Ise – Partini i Atintani se stavljaju pod rimsku zaštitu Teuta se povukla vj. u Rizon – ilirska flota se povlači prema Neretvi proljeće 228. g. pr. Kr. – zaključen mir izmeñu Teute i Rimljana Teutino kraljevstvo podijeljeno na tri dijela: – Demetrije Farski: obalno područje i otoci oko Fara, dio ilirskog kopna – slobodni pod rimskim protektoratom: Korkira, Apolonija, Epidamno, Isa, Partini i Atintani – ilirska država – Pines i Skerdilaida – unutrašnjost i obala oko Boke i Skadra

• •

Iliri istodobno ne smiju slati više od dva nenaoružana lemba južno od Lisa – plaćaju danak Rimu konzul Gnej Fulvije Centumal slavi 228. g. trijumf nad Ilirima

Arheološki ostaci Fara u Starigradu na Hvaru

Drugi ilirski rat •

•

•

• • • • •

•

Demetrije širi vlast na obalu i unutrašnjost Ilirije – skrbništvo nad Pinesom – odvaja Atintane od Rima izmeñu 224. i 222. g. pr. Kr. – obnova gusarenja približavanje Makedoniji – savez s regentom Filipa V. Antigonom Dosonom – sudjelovanje u Helenskom savezu protiv Kleomena III. Rim zauzet ratovanjem s Keltima – na sjeveru Jadrana histarsko gusarenje – 221. g. – prvi histarsko-rimski rat – Apijan: Demetrije pomaže Histrima – moguć savez Demetrije i Skerdilaida gusare na Peloponezu i Kikladima 220. g. prijetnja rimskim saveznicima: Partini i gradovi Epidamno, Apolonija i Korkira Kartaška prijetnja raste – Rimljani se odlučuju riješiti ilirske prijetnje – vojni pohod ljeti 219. g. – konzul Lucije Emilije brzi poraz Demetrija Farskog: pad Dimala i Fara – ostala ilirska uporišta se predaju – Demetrije bježi kod Filipa V. obnova ugovora iz 228. g. – Pines ostaje na vlasti u dijelu Ilirije (Apijan) – Skerdilaida i drugi manji vladari vladaju ostalim dijelovima krajem ljeta 219. – trijumf L. Emilija


• • •

• • •

•

Kartažani u Španjolskoj – prva naselja već od 11. st. pr. Kr. Hamilkar i Hazdrubal osvajaju 237/236. g. velike dijelove Španjolske – nastoje osigurati matično područje vlasti Barkida – zbog jake opozicije u Kartagi zabrinutost Rima – šalje poslanstvo – Ebro postaje linija razgraničenja utjecaja Rima i Kartažana centar: Carthago Nova (Carthagena) – Hazdrubal pogiba – Hanibal (Hamilkarov sin) postaje novi vojskovoña Hanibal napada rimskog saveznika Sagunt 220. g. – Rim ne poduzima ništa – u proljeće 218. g. Hanibal prelazi Ebro s 100 000 vojnika rimski ultimatum Kartagi – izbija rat Hanibal kreće na Italiju – krajem ljeta dolazi do Rhone s 60 000 ljudi Rimljani kreću na Španjolsku – u Masiliji P. Kornelije Scipion saznaje vijesti o Hanibalu – šalje Gneja Scipiona u Španjolsku – sam se vraća u Italiju Hanibal kreće preko Alpa s 40 000 ljudi – u listopadu 218. g. stiže u Padsku dolinu s 20 000 pješaka i 6 000 konjanika

Hanibal

Hanibalov novac

2. punski rat

Karta Hanibalovog pohoda

2. punski rat


• • •

• • •

rimski poraz na rijeci Ticino – Kelti prilaze Hanibalu – njih 14 000 Scipionu se pridružuje T. Sempronije Longo s vojskom namijenjenom napadu na Kartagu – poraz Rimljana kod rijeke Trebije 217. g. pr. Kr. – Hanibal ulazi u Etruriju – nova pobjeda kod Trazimenskog jezera – pogibija konzula G. Flaminija diktator postaje Kvint Fabije Piktor – oklijeva napasti Hanibala koji se spušta u Kampaniju i Apuliju novi konzuli L. Emilije Paulo i M. Terencije Varon – okupljaju veliku vojsku – strašan poraz kod Kane u Apuliji – poginulo oko 50 000 Rimljana i L. E. Paulo Apulija i Kapua staju na Hanibalovu stranu – Hanibalov savez s Makedonijom i Siarkuzom 215. g. Hanibal prezimljuje u Kapui – ne stiže mu pomoć niti iz Kartage niti Španjolske Rimljani zauzimaju Sirakuzu 213. g. – 211. g. opsjedaju Kapuu – Hanibal kreće na Rim – odustaje – 210 g. Kartažani napuštaju Siciliju

Hanibal prelazi Alpe

2. punski rat

Bitka kod Kane

2. punski rat • • •

• • •

•

•

u Španjolskoj – promjenjiva ratna sreća – 211. g. pogibaju oba Scipiona (Publije i Gnej) nasljeñuje ih mlañi P. K. Scipion (sin poginulog Publija) – 209. g. osvaja Kartagenu Hazdrubalova (Hanibalov brat) vojska uništena kod Metaura na jadranskoj obali – neuspio pokušaj Magona (najmlañi Hanibalov brat) u otvaranju novog fronta kod Genove 205. g. – Scipion postaje konzul – prenosi rat u Afriku – primirje s Kartagom – savezništvo s Numiñanima (kralj Masinisa) Hanibal se vraća u Afriku – rat se ponovno razbuktava – 202. g. konačni poraz Hanibala kod Zame Kartaga gubi sve prekomorske posjede – Numidija postaje neovisna – ratna odšteta: u 50 g. moraju platiti 10 000 talenata – mora predati sve slonove i brodove osim 10 trijera – smije ratovati samo u Africi s rimskim dopuštenjem Rim se obračunava s Hanibalovim saveznicima u Italiji – pokorava Gale i gradi Akvileju – Sirakuza i Kapua gube svoju samostalnost – dvije nove kolonije u Španjolskoj Rim ostaje jedina velesila u zap. Mediteranu

Scipion Afrički

2. punski rat

Bitka kod Zame

Ilirija i Makedonija – 1. makedonski rat •

•

• • •

• •

Skerdilaida – saveznik Filipa V.: 218. g. pr. Kr. – pomaže s 15 lemba Makedonce protiv Etolaca – mora se povući zbog dinastičkih nemira: anarhija u Iliriji Demetrije Farski – savjetnik Filipa V. – prekid rata s Etolcima 217. g. – nagovara Filipa na rat s Rimom – poginuo 214. g. Skerdilaida napušta savez s Filipom V. zbog neisplate ugovorenih 20 talenata – postaje rimski saveznik Pines se zadnji put spominje 217. g. – Skerdilaida jača i širi svoj teritorij 217/216. g. – makedonski pohod na Iliriju i rimski protektorat – mornarica 100 lemba sagrañenih u Makedoniji plovi do Vlorskog zaljeva – povlačenje mornarice zbog straha od rimske mornarice – početak 1. maked. rata 215. g. 215. g. – ugovor Filipa V. (zajedno s Helenskim savezom) i Hanibala 214. g. – Filip V. sa 120 lemba opsjeda Apoloniju i osvaja Orik – Rimljani protjeruju Filipa V. koji spaljuje brodove kod Apolonije

Novac Filipa V.

Vlorski zaljev

Ilirija i Makedonija – 1. makedonski rat •

• •

•

• • •

•

213. g. pr. Kr. – Filip V. osvaja veći dio rimskog protektorata: Partini, Atintani, Dimale – otima Lis od Skerdilaide – odsjekao ga od Rimljana Rimljanima ostaju Epidamno (Dirahij), Apolonija, Korkira i Orik 212. – Rim okuplja savez protiv Filipa V. – Etolci, Sparta, pergamski kralj Atal, Dardanci, Iliri – kralj Skerdilaida i sin Pleurat Makedonija napadnuta s više strana – težak položaj – 209. g. Iliri vraćaju Lis i osvajaju dio južne Ilirije – odsijecaju Makedoniju od Jadrana Filipov položaj slabi pod napadima Ilira, Dardanaca, Tračana i Etolaca 206. g. – rimsko iskrcavanje u Dirahiju 205. g. sklapa mir s Rimljanima u gradu Fenike – završetak 1. makedonskog rata – Atintanija pripada Makedoniji – rimski protektorat: Dirahij, Apolonija, Orik, Korkira, Isa, teritorij Partina, Dimale, Bargul i Eugenij Pleurat se spominje kao vladar ilirske države – Skerdilaida umro izmeñu 208. i 205. g. – centar države u Skodri

Ilirija – 2. makedonski rat i rat s Antiohom III. •

•

• • •

• •

•

2. maked. rat – 200. g. pr. Kr. – Atal i Etolci traže rimsku pomoć – rat s Makedoncima u južnoj Iliriji, Epiru i Tesaliji – Pleurat, Etolci i Ahejci na strani Rimljana 197. g. – bitka kod Kinoskefala: konzul T. Kvinkcije Flaminin – poraz Filipa V. – gubi posjede u Trakiji i Iliriji – Pleurat dobiva Lihnid i zemlju Partina – etolski i ahejski savez proširuju svoja područja vj. od 196. g. – Delmati pod Pleuratom 192. g. – napad Antioha III. na Makedoniju i Grčku – Hanibal je Antiohov vojni savjetnik Rim intervenira na poziv Etolaca – Makedonci pristaju uz Rimljane – poraz Antiohovih snaga kod Termopila 190. g. – Pleurat kao saveznik Rima 189. g. pljačka epirsku obalu 190. g. – konačni poraz Antioha kod Magnezije na Sipilu (u Lidiji) mir u Apameji 188. g. – Antioh predaje Rimu mornaricu i sva područja zapadno od gorja Taurus – 10 000 talenata odštete – Pergam dobiva nova područja – grčki maloazijski gradovi proglašeni slobodnima Hanibal se ubio 183. g. progonjen od Rimljana u Bitiniji

Antioh III.

Pad Histra pod rimsku vlast • •

• •

• • • •

221. g. pr. Kr. – 1. histarski rat – nakon prodora Rimljana u Padsku nizinu i poraza Kelta pokušaj suzbijanja histarskog gusarstva i kopnenih pljačkaških pohoda – Histri pristaju na prestanak pljačke i gusarenja – ostaju samostalni Rimljani osnivaju 181. g. koloniju Akvileju – buduće rimsko uporište na sjeveru Jadrana 178/177. g. – drugi histarski rat – Histre predvodi kralj Epulon – kralj: pokazatelj višeg organizacijskog stupnja društva kod Histra – nasuprot Japodima, Liburnima i Delmatima 178. g. – Histri osvajaju rimski logor – u protunapadu Rimljana stradalo 8 000 Histra 177. g. – novi poraz Histra – Rimljani relativno lako napreduju prema sjedištu kraljevske vlastu – opsada Nezakcija pad Nezakcija iste godine – Epulon izvršava samoubojstvo kraj histarske slobode – Histri priznaju rimsko vrhovništvo

Nezakcij

Ilirija – 3. makedonski rat i kraj ilirskog kraljevstva • •

• • • • • •

• •

Pleurat umire izmeñu 189. i 181. g. (vj. bliže 181. g.) – nasljeñuje ga Gencije Gencije – nasljeñuje snažnu državu od oca – centar države u Skodri – u prvo vrijeme saveznik Rima – Gencije kuje svoj novac u Skodri i Lisu Labeati i Daorsi kuju svoj novac s Gencijevim likom – Rizon i Lihnid bez kraljeva lika Delmati priznaju njegovu vlast još neko vrijeme – Polibije: Delmati otpali od kraljevstva nakon Pleuratove smrti obnova ilirskog gusarstva – od 182. g. pr. Kr. – pljačkanje Taranta i Brundizija Rimljani šalju poslanstvo koje Gencija odbija primiti 178. g. – imenovani duumviri navales – za borbu protiv ilirskih gusara približavanje Perzeju (sin Filipa V.) – od 172. g. – Rimljani pojačavaju vojnu prisutnost u svojim prekojadranskim protektoratima Gencije postaje sumnjiv Rimljanima – rimska poslanstva pokušavaju što više ilirskih dinasta odvojiti od Gencija od 171. g.: 3. maked. rat – 170/169. g.: Perzejev pohod u južnu Iliriju i Epir

Skadar

Gencijev novac

Ilirija – 3. makedonski rat i kraj ilirskog kraljevstva •

• • • •

• •

Perzej pridobiva dio rimskih saveznika Epirana – pobjeda nad Dardancima – osvajanje utvrda s rimskom posadom u južnoj Iliriji i Epiru – otežan rimski strateški položaj Perzej traži savezništvo od Gencija – Gencije traži novac za pokretanje rata nakon nekoliko uzajamnih poslanstava – Perzejev novac Gencije se uključuje u rat – zatvara dva rimska poslanika pretor Lucije Anicije započinje 168. g. pr. Kr. operacije protiv Gencija – 3. ilirski rat L. Anicije kreće iz Apolonije prema sjeveru s 20 000 vojnika – poraz i predaja Gencija kod Skodre – njegova obitelj zarobljena u Meteonu – sudjeluju u Anicijevom trijumfu 167. g. u Rimu – internirani u Italiji Perzej poražen kod Pidne 168. g. – predaje se – kraj makedonske države L. Anicije – saziva skupštinu ilirskih voña u Skodri – kraj ardijejske države: – Iliri ostaju slobodni – Rimljani će se povući – Ilirija podijeljena na tri dijela – rimski saveznici osloboñeni nameta – ostali plaćaju polovicu danka koji su davali Genciju

Bitka kod Pidne

Rim – gospodar na Mediteranu • • •

• • • • • •

•

nakon 168. g. pr. Kr. – podjela Makedonije na 4 samostalna područja Rim kažnjava nevjerne grčke saveznike – deportacije talaca, porobljavanje socijalni nemiri u Grčkoj – Rim se oslanja na vladajuće slojeve – pobuna ahejskog saveza – 146. g. razaranje Korinta – osniva se provincija Makedonija Ptolemej VIII. – 155. g. ostavio oporučno Kirenaiku Rimljanima – Atal III. ostavlja cijelu državu Rimljanima 133. g. 149. – 146. g.: 3. punski rat – Scipion Afrički razara Kartagu – osnovana provincija Afrika Delmati ugrožavaju Isu i Daorse – 158. g. neuspjelo rimsko poslanstvo: Gaj Fanije 156. – 155. g.: 1. delmatski rat – P. K. Scipion Nazika spalio Delminij 155. g. – pacifikacija Delmata na neko vrijeme 136/135. g. – ugušen ustanak Ardijejaca i Plereja – Ardijejci preseljeni u unutrašnjost 20 g. ratovanja u Španjolskoj – 133. g. – osvojena Numancia – Scipion Afrički – pacifikacija keltiberskih plemena – pax romana u cijeloj državi Rim vlada najvećim dijelom Mediterana

Korint

Numancia

Unutrašnji razvoj Rima i Italije •

• •

•

• • • •

2. st. pr. Kr. – priljev jeftinog žita sa Sicilije i Afrike – preorijentacija na maslinarstvo, voćarstvo i vinogradarstvo – osiromašenje seljaka – prodaja zemlje veleposjednicima – latifundije – robovski rad: jeftini proizvodi osiromašeni seljaci odlaze u Rim – gradski proletarijat – smanjuje se baza za regrutaciju vojske – sve jača agrarna kriza uspon viteškog staleža – financijski utjecajni bogataši – s malo i ili bez zemlje – bave se zakupom carine i poreza, nabavkama za vojsku aristokrati zarañuju korištenje državne zemlje za poljoprivredu – povezivanje državnih službi i gospodarstva – enromno bogaćenje osiromašenje obrtnika zbog manufaktura s robovskom radnom snagom – pridružuju se osiromašenom seljaštvu italski saveznici traže pravno izjednačenje s rimskim grañanima ustanci robova zbog lošeg položaja: 136. – 132. g. na Siciliji senatorski sloj nije spreman na ustupke i reforme – nategnuti odnosi u državi koja je postala svjetska sila

Villa rustica – centar latifundije

Kultura i umjetnost •

• • • • • • • •

7. i 6. st. pr. Kr. – snažan etruščanski utjecaj na rimsku kulturu – od 5. st. početka propadanja etrušč. kulture – sve slabiji utjecaj na Rim etruščanski utjecaj na rimsku religiju – Jupiter, Junona, Minerva – od kraja 6. st. gradnja hramova od drveta – stambeni objekti od nepečene cigle – malo arheoloških tragova tih objekata od 400. g. – lijevani novac isprva etruščanski utjecaj u kiparstvu – 4/3. st.: sve jači grčki utjecaj – helenizacija 3. i 2. st. – helenistička epoha italskoetrurske umjetnosti – prodiru grčki kultovi od 269. g. – rimski srebrni kovani novac 3. st. – gradnja zidanih hramova – etruščanski tip – gradnja cesta (Via Appia) i prvog vodovoda (Anio vetus) 3. i 2. st.: početak rimske književnosti: L. Livije Andronik (dramska djela), Gnej Nevije (epika i dramska djela), Plaut (komedije) Mars iz Todija, 4. st. pr. Kr.

Kultura i umjetnost • • • • • •

• • • •

3/2. st. pr. Kr. – Kvint Enije – poezija i historiografija (epički Anali) utjecaj grčkog obrazovanja i pismenosti – Krat, Polibije, Diogen homo novus M. Porcije Katon – idealizam starog rimskog načina života – suprotstavlja se idealima helenizma 2. st. – razvoj freskoslikarstva u Rimu gradnja kazališta od kamena, dvorana i kuća sa stupovima – javni objekti postaju raskošniji – javna kamena skulptura 179. g. pons Aemilius – gradnja tržnica po grčkom uzoru: 184. g. basilica Porcia – 179. g. basilica Aemilia – 170. g. basilica Sempronia od 174. g. – popločavanje rimskih ulica – 157. g. mramor u Herkulovom hramu 146. g. porticus Metelli – u potpunosti od mramora polovica 2. st. – gradnja mostova i akvedukata s lukovima – novi pons Aemilius 143. g. pr. Kr. 2. st. – novo buñenje etrurske umjetnosti – Perugia, Volterra, Tomba Francois u Vulciju

Kameja , orao s palmom i vijencem, poč. 2. st. pr. Kr.

Pons Aemilius

Izvori za stariju rimsku povijest • •

•

•

najvažniji izvori za stariju rimsku povijest Tit Livije (59. g. pr. Kr. – 17. g. pos. Kr.) – Ab Urbe condita – od legendarnog osnutka grada do njegovog vremena – od ukupno 167 knjiga sačuvane 1 – 10. i 21 – 45. knjiga Polibije (oko 200. – 118. g. pr. Kr.) – došao u Rim kao talac poslije 3. makedonskog rata – piše o 1. i 2. punskom te o 3. makedonskom ratu – pouzdan povjesničar – na tradiciji Tukidida – od ukupno 40 knjiga sačuvano prvih pet Dion Kasije (164 – 229. g.) – povijest Rima u Grčkoj – sačuvane knjige 36 – 60 i veći ulomci drugih – glavni izvor za kasnu Republiku i rano Carstvo

Tit Livije

Rimska ekspanzija: 5. – 2. st. pr. Kr. • Literatura: Bratož, Rajko: Rimska zgodovina. 1. del: Od začetkov do nastopa cesarja Dioklecijana, Ljubljana: Zveza zgodovinskih društev Slovenije, 2007 Cabanes, Pierre: Iliri: od Bardileja do Gencija, Zagreb: Svitava, 2002 Kuntić-Makvić, Bruna: Grčka i rimska starina, Hrvatska i Europa I: Rano doba hrvatske kulture, ur. I. Supičić, Zagreb: HAZU – AGM, 1997, 73 – 91 Kuntić-Makvić, Bruna: Područje rimskog Illirika uoči dolaska Hrvata, Povijest Hrvata I: Srednji vijek, ur. F. Šanjek – F. Mirošević, Zagreb: Školska knjiga, 2003, 5 – 38 Matijašić, Robert: Povijest hrvatskih zemalja u antici do cara Dioklecijana, Zagreb: Leykam international, 2009 McKay, Christopher: Ancient Rome: A Military and Political History, New York: Cambridge University Press, 2007 Novak, Grga: Prošlost Dalmacije, knj. 1., Split: Marjan tisak, 2004 Novak, Grga: Jadransko more u sukobima i borbama kroz stoljeća, knj. 1., Split: Marjan tisak, 2004 Povijest, sv. 3, ur. E. Cravetto (gl. ur. hrv. izdanja I. Goldstein), Zagreb: Europapress holding, 2007 Šišić, Ferdo: Povijest Hrvata u vrijeme narodnih vladara, Zagreb: Naklada školskih knjiga, 1925 The Oxford History of the Roman World, ur. J. Boardman, J. Griffin i O. Murray, Oxford: Oxford University Press, 2001 Velika ilustrirana povijest svijeta, sv. 4, ur. G. Du Ry van Beest Holle, Rijeka: Otokar Keršovani, 1974 Velika ilustrirana povijest svijeta, sv. 5, ur. G. Du Ry van Beest Holle, Rijeka: Otokar Keršovani, 1974 Velika ilustrirana povijest svijeta, sv. 6, ur. G. Du Ry van Beest Holle, Rijeka: Otokar Keršovani, 1974

Kriza i pad Republike Rim i hrvatski povijesni prostor od 2. st. pr. Kr. do Augustovog doba

Uzroci krize rimske Republike •

• •

•

• • • •

2. st. pr. Kr. – priljev jeftinog žita sa Sicilije i Afrike – preorijentacija na maslinarstvo, voćarstvo i vinogradarstvo – osiromašenje seljaka – prodaja zemlje veleposjednicima – latifundije – robovski rad: jeftini proizvodi osiromašeni seljaci odlaze u Rim – gradski proletarijat – smanjuje se baza za regrutaciju vojske – sve jača agrarna kriza uspon viteškog staleža – financijski utjecajni bogataši – s malo i ili bez zemlje – bave se zakupom carine i poreza, nabavkama za vojsku aristokrati zarañuju korištenje državne zemlje za poljoprivredu – povezivanje državnih službi i gospodarstva – enromno bogaćenje osiromašenje obrtnika zbog manufaktura s robovskom radnom snagom – pridružuju se osiromašenom seljaštvu italski saveznici traže pravno izjednačenje s rimskim grañanima ustanci robova zbog lošeg položaja: 136. – 132. na Siciliji senatorski sloj nije spreman na ustupke i reforme – nategnuti odnosi u državi koja je postala svjetska sila

Villa rustica – centar latifundije (velikog poljoprivrednog imanja)

Počeci krize – reforme braće Grahko •

•

•

• • • • •

133. g. pr. Kr. – pučki tribun Tiberije Sempronije Grahko i brat Gaj – početak sukoba s nobilitetom – pripadaju stranci koja je u sukobu s Scipionima braća su samo dijelom pučkog porijekla – majka braće Grahko Kornelija – kći starijeg Scipiona Afričkog – po ocu Tiberiju plebejci – otac im je bio konzul i vojni zapovjednik Tiberije predlaže agrarnu reformu – ograničavanje iskorištavanja državne zemlje na 500 jutara po nositelju prava – uz još po 250 jutara za oba prva sina prijedlog zakona na dira privatni posjed – višak državne zemlje tročlani kolegije podijelit će osiromašenim seljacima drugi pučki tribun Okatvije i senat protiv tog prijedloga – Oktavije primjenjuje pravo intercesije Tiberije i narodna skupština – svrgavaju Oktavija – radi protiv interesa puka – neustavni potez Tiberija Grahka Tiberije proširuje zahtjeve – negira isključivo senatsko pravo raspolaganjem državnim financijama traži da se naslijeñeno pergamsko bogatstvo podijeli za ureñenje kuća novih kolonizatora

Tiberije Grahko


•

•

• • • • •

Tiberije traži protuustavan potez narodne skupštine – svoj ponovni izbor za tribuna slijedeće godine – ostali tribuni se ne usuñuju suprotstaviti senatorska većina proglašava stanje prijeke državne nužde (senatus consultum ultimum) – konzul Mucije Scaevola odgaña akcijsko djelovanje pristaše senata pod vodstvom Scipiona Nazike provaljuju na tribunsku izbornu skupštinu – ubijaju (zatuku) Tiberija Grahka i njegovih 200 – 300 pristaša država dolazi na rub grañanskog rata – jaka podjela na dva tabora – napeta situacija u državi senatska stranka pristaje na ustupke – nesmetan rad tročlane agrarne komisije uskoro u komisiju ulazi Gaj Grahko – sve radikalniji zahtjevi – senat obustavlja rad komisije Gaj postaje kvestor na Siciliji – 124. g. pr. Kr. – vraća su u Rim i natječe za pučkog tribuna majka Kornelija traži od Gaja napuštanje politike: politika je uzrok obiteljske nesreću i državnog razdora

braća Grahko


od 123. g. pr. Kr. – Gajeve reforme: – stvaranje zakonskih uvjeta za reizbor tribuna i omogućavanje narodnog opoziva tribuna – pridobivanje siromašnih seljaka: novi agrarni propisi – povoljno žito za gradski proletarijat – država garantira povoljnu cijenu – pogoduje viteškom staležu – sudsko pravo u provincijama za financijske nepravilnosti – veći porezi u Aziiji: vitezovi ga prikupljaju

•

• •

• •

Gaj želi dati grañansko pravo svim Italicima i jednako pravo pri vanjskoj kolonizaciji – namjerava osnivati kolonije isključivo van Italije – plan za kolonizaciju Kartage drugi tribun M. Livije Druzo i puk – protivnici ovakvog pogodovanja Italicima – Druzo predlaže osnivanje 12 kolonija u Italiji 121. g. – Gaj ne postaje tribun po treći put – proglašeno stanje prijeke državne nužde – Grahko daje da ga ubije njegov rob prije nego ga uhvate i ubiju protivnici pogubljeno 3 000 Grahkovih pristaša – ukinute sve Grahkove mjere – vitezovi se sporazumijevaju s senatskom strankom vladavina optimata – na drugoj strani: populari – trajni raskol koji će dokrajčiti Republiku

Gaj Grahko

Uspon Gaja Marija • • • •

• •

• • •

na istoku: Parti ruše seleukidsku državu – ulaze u Siriju na zapadu: uspješan prodor Rima u Galiju – 121. g. pr. Kr. osnovana Gallia Narbonensis prodori Cimbra sa sjevera – rimski poraz kod Noreja u Noriku 113. g. i kod Arauzija u Galiji 105. g. u Africi: uspon Jugurte u Numidiji – dugotrajan rat s Rimom (111. – 105. g.) – nesposobnost i korumpiranost rimskih vojskovoña optimata uspon Gaja Marija – pučanin iz Arpina – homo novus – podzapovjednik Kvinta Cecilja Metele protiv Jugurte 107. g. postaje konzul – vraća se u Afriku i dovršava rat – Jugurtu zarobljava Marijev kasniji protivnik, tada Marijev kvestor Lucije Kornelije Sula 105. g. Marije slavi trijumf protiv Jugurte 104. g. od 104. – 100. g. pet puta biran za konzula zaredom (7 puta ukupno) završava rat protiv Cimbra i Teutona – poražava Teutone 102. g. (Aquae Sextiae u transalpinskoj Galiji) i Cimbre 101. g. (Vercellae u cisalpinskoj Galiji)

Gaj Marije

Marijeve reforme •

provodi reformu vojske – uvrštava u vojsku i bezemljaše – uvodi vojnu plaću – država financira vojsku – profesionalna stajaća vojska – 16 god. službe – 1 godina obuke vojske – razlika od prijašnje narodne vojske (milicije) – legija: 6000 ljudi (od toga 5200 boraca) – 6 kohorti – 10 centurija (s oko 80 ljudi) – vojska nosi svu svoju potrebnu opremu i namirnice sa sobom – “Marijeve mule” – vojni veterani dobivaju zemlju na osvojenim područjima

• • • • • •

vojska postaje vezana uz zapovjednika Marije daje puno grañansko pravo italskim saveznicima nakon bitke kod Vercele 100. g. pr. Kr.– Marije se povlači zbog sukoba s obje stranke – nije izabran za konzula nastavak političkih i socijalnih nemira – politička ubojstva i teror na ulicama – 95. g. istjerani Italici nastanjeni u Rimu 91. g. – M. Livije Druzo – pokušaj reformi – davanje grañanskog prava Italicima kao naknadu za odstupanje javne zemlje neslaganje senata i vitezova s Druzom – Druz ubijen – ubojstva Druzovih pristaša u Rimu

Gaj Marije u progonstvu

Početak grañanskih ratova • • • • • • • • •

ustanak Italika: 91. – 89. g. pr. Kr.: saveznički ili Marsijski rat – prvi grañanski rat Italici osnivaju grad Italiju sa senatom i dva konzula – kuju i svoj novac Rim mobilizira sve raspoložive snage – otpor Italika slomljen – objavljen zakon o grañanskom pravu Samnićani se i dalje bore za samostalnost – Sula se vrlo okrutno obračunava s njima Italija postaje jedinstvena država – svi grañani ipak nisu parlamentarno zastupani – pristup vlasti imaju samo gornji slojevi biračko pravo se može izvršavati samo u Rimu – Italici dobivaju 8 od 35 tribusa 88. g. – ustanak protiv Rima u Maloj Aziji – glavni pokretač: pontski kralj Mitridat – ustanak i u Grčkoj u Rimu – grañanski rat oko vodstva rata protiv Mitridata – senat za Sulu – populari za Marija: oduzimaju zapovjedništvo Suli Sula ulazi s vojskom u gradsko područje (pomerium) – povreda ustavnosti – protjeruje Marija i pristaše – Marije bježi u Afriku – Sula započinje rat s Mitridatom

Lucije Kornelije Sula

Početak grañanskih ratova • • • •

• • • •

marijevac L. Kornelije Cina postaje konzul 87. g. pr. Kr. – obnova grañanskog rata – Cina uzmiče pred Sulinim pristašama Cina okuplja Italike – uključuje i robove u vojsku – Marije se vraća iz Afrike – većina vojnika prelazi u Italiji prelazi Mariju senat predaje grad – Marije ulazi u Rim – osveta i pokolj Sulinih pristaša Sula uspješno ratuje protiv pobunjenih dijelova Male Azije i Grčke – sklapa kompromisan mir s Mitridatom 86. g. – planira povratak u Italiju – Marije umire iste godine Cina 83. g. vodi vojsku u Ilirik s namjerom da krene na Sulu preko Balkana – ubijen od pobunjenih vojnika Sula se vraća u Italiju 83. g. – na strani Sule: Pompej i M. Licinije Kras 82. g. pobjeñuje marijevce i italske pobunjenike – ulazi u Rim – raspisuje “Suline proskripcije” pobijeno 6000 grañana u cirkusu – uglavnom bogatih – njihova zemlja dana Sulinim veteranima – 10 000 osloboñenih robova od proskribiranih grañana postaju imenom Kornelijevci

Suline proskripcije

Suline reforme

• •

•

•

Sula se 82. g. pr. Kr. daje izabrati za diktatora na neodreñeno vrijeme – Sulin cilj: osiguranje vlasti senata smanjenje ovlasti pučkih tribuna – gube inicijativu pri donošenju zakona – ne mogu obavljati nijednu višu funkciju – zatvaranje daljnje političke karijere budućih tribuna odijelio je političku službu od vojnog zapovjedništva da bi spriječio državne udare – konzuli i pretori djeluju samo u Italiji bez vojske tek slijedeće godine preuzimaju vojnu upravu provincija kao prokonzuli i propretori – samo na jednu godinu

• • • • • •

svaka provincija dobiva svoj promagistrat – povećan broj višeg činovništva u senat primljeni najodličniji pripadnici viteškog staleža i Italika – udvostručen broj senatora na 600 isključio vitezove iz porotničkih sudova dokinuo jeftinu prodaju žita sirotinji konačni rezultat: uvedeni čvrsti propisi koji su pojačali vlast senata smatrajući da je završio posao 79. g. odrekao se diktature – umire slijedeće godine

Pompejev uspon • • • •

• • • • •

neuspjeh Sulinih reformi – nema mira u državi – Marijevi pristaše pod vodstvom vojskovoñe Sertorije iz Hispanije – u kontakt s Mitridatom u Italiji – veliki ustanak robova od 73. g. pr. Kr. – Spartakov ustanak jačanje gusarstvo na istoku Mediterana – ugrožavanje dovoza žita – prijetnja ukupnoj trgovini i gospodarstvu države senat i vojska podupiru mladog Gneja Pompeja – pobjeñuje 78. g. konzula Lepida koji je htio ukinuti Sulin pravni sustav – od 76. do 72. g.: pobjeñuje sertorijevce i sreñuje prilike u Hispaniji M. Licinije Kras – obogatio se u Sulinim proskripcijama – guši robovski ustanak u Italiji 71. g. 70. g. Pompej i Kras traže konzulat – rivalitet dvojice pobjednika uspijevaju postati konzuli uz podršku populara – zauzvrat modificiraju Sulin sustav – povoljniji uvjeti za tribune i reforma porotničkih sudova Pompej pobjeñuje gusare 67. g. – slijedeće godine: rat s Mitridatom – konačna pobjeda 63. g. – nove provincije: Kilikija, Bitinija i Sirija Pompej se vraća u Italiju 62. g. i raspušta vojsku – senat ga prima bez počasti – uskraćuje opskrbu njegovih veterana

Gnej Pompej

Karta Male Azije u Mitridatovo doba (prva pol. 1. st. pr. Kr.)

Prvi trijumvirat i Cezarov uspon • • • • • • • • • •

•

Gaj Julije Cezar – roñen 100. g. pr. Kr. – pripadnik starog plemićkog gensa – Cinin zet i Marijev nećak: povezan i s popularima 67. g. glasao u senatu protiv dodjele zapovjedništva Pompeju u ratu s gusarima obogatio se kao kvestor u Hispaniji – 65. g. edil: pridobiva puk organiziranjem igara – 63. g. pontifex maximus – potpora Katilininoj uroti 63. g. tijekom stjecanja časti – Cezar je potrošio bogatstvo i pao u dugove podupire Pompeja 60. g. – izmiruje ga s Krasom – sklapaju tajni dogovor: prvi trijumvirat – sva trojica teže za samovlašću Cezar isprva djeluje povučen u pozadini druge dvojice – nema sredstava za vlast 59. g. postaje konzul – radi u Pompejevu korist na seoska gospodarstva naseljava 20 000 siromašnih gradskih stanovnika doba na upravu Galiju Citerior (Padska nizina) i Galiju Narbonensis – tri legije na raspolaganju 58. – 51. g. osvaja cijelu transalpinsku Galiju – pobjeñuje germanske Sveve – dvije ekspediciju u Britaniju – konačan pobjeda kod Alezije nad Vercingetoriksom – nova granica na Rajni Cezar se obogatio pljačkom zlata iz Galije – vraća dugove – priskrbljuje sredstva za vlast

Gaj Julije Cezar

Cezarov put na vlast • • • • • •

•

•

56. g. pr. Kr. u Luki: obnovljen trijumvirat – počinje se osjećati napetost izmeñu Cezara i Pompeja 55. g. nova podjela zapovjedništva nad provincijama – Cezar u Galiji, Pompej u Španjolskoj, Kras u Siriji Kras pokreće rat s Partima – sramotni poraz i njegova pogibija kod Carrhae 53. g. – 20 000 poginulih legionara ostaju samo Pompej i Cezar – umire Julija, Pompjeva žena i Cezarova kći – sve veći razdor izmeñu njih Cezar ima 10 vjernih i dobro izvježbanih legija pod sobom senat se povezuje s Pompejem – on 52. g. postaje jedini konzul (consul sine collega) i upravlja svojom provincijom iz Rima – opskrbljuje grad žitom senat sprečava Cezara da postane konzul iako je prije bilo dogovoreno da se on natječe u odsutnosti jer nije mogao napustiti provinciju Cezar traži da Pompej raspusti vojsku i odstupi s konzulskog mjesta – Pompej i Ciceron voljni izaći u susret Cezaru – većina senatora za taj prijedlog

Marko Licinije Kras

Bitka kod Carrhae

Cezarov put na vlast •

• • •

• • • •

•

dogovor propada zbog senatskih spletki i otvorenog huškanja – Cezar je 7. siječnja 49. g. pr. Kr. pozvan da položi zapovjedništvo u Galiji Pompej sprema vojsku za obranu Republike – Cezar je naveden na vojno rješenje iako je nudio političko rješenje 10. 1. 49. g. – prelazi Rubikon s vojskom – granica Galije i Italije senat je iznenañen brzim Cezarovim napredovanjem – optimatska vojska se povlači s Pompejem na istok u bogate provincije Cezar u Italiji – pokušava privući što više neprijatelja – pomirljiva politika Cezar bez flote – prvo eliminira Pompejeve snage u Hispaniji u zimi 49/48. g. uspijeva preći Jadran – poražen kod Dirahija – optimati se nadaju skorom Cezarovom porazu Cezarova konačna pobjeda kod Farsala u Tesaliji 48. g. – Pompej bježi u Egipat gdje ga ubijaju pouzdanici Ptolemeja XIII. – Ptolemej naklonjen Cezaru Cezar odlazi u Egipat – instalira Kleopatru na vlast – vraća se u Italiju

Cezar i Kleopatra

Cezarov put na vlast

Bitka kod Farsala

Cezarove reforme •

• •

• •

•

•

46. g. pr. Kr. Cezar pobjeñuje pompejevce i republikance kod Tapsa u Africi – 45. g. nova Cezarova pobjeda kod Munde u Hispaniji: poražena dva Pompejeva sina – uskoro uhvaćen i pogubljen mlañi Pompejev sin Gnej – Sekst bježi na siciliju u rujnu 45. g. Cezar se vraća u Italiju – učvršćuje samovladu – problem legitimacije trajne vlasti od 49. g. diktator – više puta konzul pa opet diktator (nakon Tapsa u trajanju od 10 god.) – neograničena tribunska vlast – od Galije neprekidno vojskovoña Cezar ima formalnu svu vlast u svojim rukama – drugi državni organi imaju samo privid vlasti pokreće sveobuhvatne reforme – slijedi ideje braće Grahko – šalje veterane i proletarijat u kolonizaciju van Italije – kolonizacija Kartage i Korinta izbjegava kolonizaciju u Italiji: za zemlju otetu zbog kolonizacije plaća punu odštetu italskom stanovništvu – integracija Italije kao cjeline s punim grañanskim pravom smanjio broj onih koji su primali žito s 320 000 na 150 000 – omogućio dodatno zaposlenje na javnim gradnjama

Cezarov novac

Ruševina rimske Kartage

Cezarove reforme •

•

• • • • •

•

proširio polovično ili puno grañansko pravo po državi – posebno u provincijama s jačom kolonizacijom: Sicilija, SJ Italija, Hispanija Gallia Cisalpina je priključena Italiji – proširio senat na 900 članova – uveo gornji sloj iz Italije i elitu iz provincija u senat sredio kalendar – Julijanski kalendar 365 i ¼ dana zabranio promet teretnim kolima po danu u Rimu – regulirao čišćenje ulica – poticao javne gradnje dopuštao slobodu javnog mnijenja: rugalice spram njegovih vojnika i njegove veze s Kleopatrom doveo Kleopatru u Rim – s njom ima sina Cezariona – uvrstio je u krug rimskih saveznika i prijatelja dobiva i neke božanske počasti – mjesec Juli – gens julijevaca prema legendi vuče božansko porijeklo od Eneje (Afroditin sin) – kipovi Julija Jupitra: deifikacija Cezara nezadovoljstvo senata i puka – Cezarovo zadržavanje diktature i uzimanje božanskih počasti

Gaj Julije Cezar

Cezarov kraj Ubojstvo Cezara u senatu na martovske ide

•

•

•

•

•

•

Cezar prima senat u predvorju hrama Venere Genetriks – navodne pramajke julijevaca po Eneji Cezar teži k osiguranju svoje vlasti po uzoru na helenističke monarhije Istoka 15. veljače 44. g. pr. Kr. njegov pouzdanik Marko Antonije ga kruni dijademom – nezadovoljstvo javnosti Cezar priprema pohod na Parte da bi primirio javnost – glasine u javnosti da želi preseliti prijestolnicu na istok u Troju Cezar se izjašnjava da želi nositi kraljevski naslov izvan Rima – senat će raspraviti o tome na martovske ide unatoč najavama mogućeg napada na njega – otpušta svoju tjelesnu stražu i odlazi na tu senatsku sjednicu

• •

• • • •

unatoč najavama mogućeg napada na njega – otpušta svoju tjelesnu stražu i odlazi na senatsko zasjedanje 15. 3. 44. g. ubijen pri ulasku u senatu – isplaniran čin – Antonije zadržan na ulazu – zavjeru vode Brut i Kasije – Brut potječe od prvog konzula Junija Bruta – odgojen od Katona mlañeg kao strogi republikanac svaki ubojica mu zadaje po jedan ubod nožem – radi podjele krivnje – 23 uboda ukupno senat se razbježao – drugi konzul Ciceron predlaže da se atentatori oslobode kazne – pokušaj očuvanja jedinstva države Brut odbija ukloniti Antonija usprkos planovima – zavjerenici nemaju političkog plana Antonije raspolaže Cezarovom oporukom – preuzima i političku inicijativu u Rimu

Borba za Cezarovo naslijeñe • • • •

•

• • •

Antonije daje po Cezarovoj oporuci po 75 drahmi svakom Rimljaninu – predaje puku Cezarove vrtove Antonije pridobiva mase – nakon spaljivanja mrtvog Cezara objavljuje da ne može jamčiti sigurnost zavjerenicima koji bježe iz Rima sprema se iz svoje provincije Galije Comate (Francuska) preuzeti vlast – ima potporu Cezarovih veterana u Rimu se javlja Gaj Julije Cezar Okatvijan – legitimni nasljednik Cezara po oporuci – odlučuje preuzeti političko naslijeñe adoptivnog oca Oktavijan pridobiva rimsko stanovništvo isplatom velikih svota vlastitog novca – novcem pridobiva Cezarove veterane i 2 Antonijeve legije Ciceron u govorima agitira protiv Antonija a za Oktavijana koriteći ga kao senatsko oružje – senat Oktavijana proglašava vojskovoñom napada Antonija koji je prisiljen napustiti Italiju – u rukama republikanaca je i istok države Oktavijan okreće vojsku na Rim – prisiljava senat da ga izabere za konzula, da se protjeraju Cezarove ubojice i da se Antonije stavi izvan zakona

Marko Tulije Ciceron

Borba za Cezarovo naslijeñe – 2. trijumvirat •

•

• •

• •

• •

cezarovac Lepid posreduje izmeñu Antonija i Oktavijana – 2. trijumvirat u Bolonji – studeni 43. g. pr. Kr. – zaključili su da će nakon ulaska vojske u Rim zajedno preuzeti diktaturu republikanci vladaju na istoku, Africi i na moru – izbija brutalan grañanski rat – tisuće poginulih vojnika i grañana (žrtve proskripcija) pljačke i izgoni zbog naseljavanja veterana republikanci pod Brutom i Kasijem skupljaju snage u Makedoniji – jesen 42. g. – poraz kod Filipa – Antonijeva pobjeda – vojno nenadareni Oktavijan pada u sjenu podjela države: Oktavijan – Italija, Antonije Istok, Lepid – Afrika u Italiji i dalje bjesni grañanski rat – problem zbrinjavanja veterana: gradovi i općine Italije odbijaju izvlašćenje zemljišta za tu potrebu – Antonijevi roñaci podrivaju Oktavijana sposobni Agripa postaje Oktavijanov vojskovoña – preokret u ratovanju nakon pobjede nad Antonijevim bratom Oktavijan daje pobiti 300 rimskih uglednika na žrtveniku diviniziranog Cezara

Marko Antonije

Borba za Cezarovo naslijeñe – novi grañanski rat •

• •

• •

• • •

Antonije stiže u Italiju – Cezarovi veterani na obje strane se odbijaju boriti za dva protivnika – 40. g. pr. Kr. – sporazum izmeñu Oktavijana i Antonija – Oktavijan dobiva cijeli zapad države: njegova politička pobjeda sporazum potvrñen udajom Oktavijanove sestre Oktavije za Antonija iste godine Antonije – uspjesi na istoku: pobjeda nad Partima – stupa u vezu s Kleopatrom – organizira “sveto vjenčanje” s njom kao Afroditom Egipat – centar njegove vlasti – uzima počasti diviniziranih helenističkih vladara – raskošan život s Kleopatrom Oktavijan propagandno djeluje protiv Antonija – protupravno objavljuje njegovu oporuku gdje on ostavlja svojoj djeci iz veze s Kleopatrom kao kraljevstva zemlje dijelove Azije Oktavijan se nastoji prikazati kao obnovitelj starorimskih običaja 32. g. – Antonijevi pristaše nakon isteka zajedničke diktature traže uspostavu Republike – lom izmeñu Antonija i Oktavijana Oktavijan pod izlikom javne prisege stanovništva Italije i zapada države sebi daje neograničenu vlast

Oktavijan

Borba za Cezarovo naslijeñe: Oktavijanova pobjeda

Kleoptarina smrt

• • • •

Antonije se demonstrativno razvodi od Oktavije – s Kleopatrom sprema vojni pohod u Efezu Oktavijan proglašava nacionalni rat protiv Egipta uz starinske vjerske ceremonije 31. g. pr. Kr. kod Akcija – pomorska bitka – Antonije i Kleopatra poraženi – bježe u Egipat Antonije izvršava samoubojstvo nakon novog poraza u Egiptu – zarobljena Kleopatra nastoji pridobiti i Oktavijana – ne uspijeva: Oktavijan je želi provesti u trijumfu Rimom – izvršava samoubojstvo

•

• •

•

29. g. – Oktavijan slavi trostruki trijumf – svi protivnici su pokoreni – svečano zatvara vrata Janusovog hrama – pax Augusta – mir uzvišenog Augusta Rim – spreman prihvatiti vladavinu jednog čovjeka i gubitak republikanske slobode – ako to donosi stabilnost i mir odrekao se titule kralja – početak novog sustava – principat: princeps – prvi grañanin – poziva se starorimsku tradiciju i ideale rimska država kreće putem uspona i obnove nakon dugog razdoblja grañanskih ratova

Bitka kod Akcija

Rim – gospodar na Mediteranu • • •

• • • • • •

•

nakon 168. g. pr. Kr. – podjela Makedonije na 4 samostalna područja Rim kažnjava nevjerne grčke saveznike – deportacije talaca, porobljavanje socijalni nemiri u Grčkoj – Rim se oslanja na vladajuće slojeve – pobuna ahejskog saveza – 146. g. razaranje Korinta – osniva se provincija Makedonija Ptolemej VIII. – 155. g. ostavio oporučno Kirenaiku Rimljanima – Atal III. ostavlja cijelu pergamsku državu Rimljanima 133. g. 149. – 146. g.: 3. punski rat – Scipion Afrički razara Kartagu – osnovana provincija Afrika Delmati ugrožavaju Isu i Daorse – 158. g. neuspjelo rimsko poslanstvo: Gaj Fanije 156. – 155. g.: 1. delmatski rat – P. Kornelije Scipion Nazika spalio Delminij 155. g. – pacifikacija Delmata na neko vrijeme 136/135. g. – ugušen ustanak Ardijejaca i Plereja – Ardijejci preseljeni u unutrašnjost 20 g. ratovanja u Španjolskoj – 133. g. – osvojena Numancia – Scipion Afrički – pacifikacija keltiberskih plemena – pax romana u cijeloj državi Rim vlada najvećim dijelom Mediterana

Korint

Numancia

Rimska ekspanzija u 2. i 1. st. pr. Kr. •

• • •

• •

• •

122. – 118. g. pr. Kr. – pokorena galska plemena u južnoj Francuskoj – osnovana Gallia Narbonensis – glavni grad Narbona Marije poražava Cimbre i Teutone 102. i 101. g. pr. Kr. nakon teških rimskih poraza kod Noreje i Arauzije Svevi na Rajni 72. g. – pomicanje stanovništva u Galiji – seoba Helvećana 58. g. Cezar se odlučuje na akciju – od 58. do 51. g. – osvajanje čitave Galije – pobjeda kod Alezije nad Vercingetoriksom 52. g. 55. i 54. g. – dvije ekspedicije u Britaniju – zaplašivanje tamošnjih Kelta osnovane tri provincije u Galiji: Aquitania (Burdigala), Gallia Belgica (Augusta Treverorum) i Gallia Lugdunensis (Lugdunum) Cezar 55. g. prelazi Rajnu u ekspedicijskom pohodu na Germane – osigurao Rajnu kao granicu države kasniji Augustovi pohodi utvrñuju granice rimske države prema Germanima – Recija

Alezija

Porta Nigra – Trier (Augusta Treverorum)

Bitka kod Alezije

Karta Galije

Rimska ekspanzija u 2. i 1. st. pr. Kr. • • • •

• •

• • •

sjeverna Afrika – rat s Jugurtom – 111. – 105. g. pr. Kr.: Numidija ostaje izvan rimske države provincija Afrika – jedan dio Tunisa – nastala nakon uništenja Kartage 46. g. – bitka kod Tapsa poraz Pompejevih snaga i savezničkog numidskog vladara Jube I. Cezar osniva novu provinciju Mauretaniju i povećava Afriku – uprava Mauretanije dana Jubi II. – sinu Jube I. odgojenom u Rimu Egipat postaje provincija za Oktavijana 30. g. – nakon poraza Antonija i Kleopatre na istoku: 84. – 64. g. pr. Kr. – tri rata protiv Mitridata i rat protiv Armenije – konačni Mitridatov poraz – Pompej osniva tri nove provincije: Kilikiju, Bitiniju i Siriju borbe s Partima koji su uništili seleukidsku državu – težak Krasov poraz i pogibija kod Carrhae 53. g. 38. g. – rimska pobjeda nad Partima – P. Ventidije Bas – osiguravanje Sirije širenje rimske vlasti na Balkanu – Trakija i Mezija dolaze pod rimski utjecaj

Partski knez – možda Surena: pobjednik kod Carrhae

Rimski pohodi na hrvatskom povijesnom prostoru u 2. i 1. st. pr. Kr. • • • •

• • • •

129. g. pr. Kr. – konzul Gaj Sempronije Tuditan – uspješan pohod na Japode – slavi trijumf – de Japudibus Tuditan plovi ratnom flotom od Kvarnera do ušća Krke – Liburni priznaju rimsku vlast – vj. na miran način 119. g. – konzul Lucije Cecilije Metela – prvi pohod na Panoniju – prodire do Segestike i osvaja je Metela nakon toga vodi pohod preko Liburnije na Delmate – osvajanje Delminija – 117. g. slavi trijumf nad Delmatima – dobio pridjev Delmaticus 83. g. pr. Kr. – novi rimski pohod na Panoniju – konzul L. Scipion Aziagen privremeno osvaja Segestiku 78. – 76. g. – novi delmatski ustanak – guši ga prokonzul Gaj Koskonije 59. g. – Ilirik ulazi u prokonzularno područje Gaja Julija Cezara – Ilirik vj. tada postaje provincija Cezar boravi ovdje 57/56. i 54. g. – težište njegovih interesa u Galiji – Ilirik van interesa – loša uprava – bezvlañe

Rimski pohodi na hrvatskom povijesnom prostoru za vrijeme grañanskih ratova Cezar i Pompeja • • • • • • • •

52. g. pr. Kr. – novi delmatski ustanak – Delmati osvajaju liburnsku utvrdu Promonu na lijevoj obali Krke 50. g. rimsko-liburnska intervencija – poraz od Delmata kod Promone grañanski rat Cezara i Pompeja – uz Pompeja cijeli Ilirik osim Salone i Epidaura Pompejeva flota (M. Oktavije i L. Skribonije Libon) operira u Jadranu bitka s Cezarovom flote (G. Antonije i P. Kornelije Dolabela) kod Krka 49. g. – poraz Cezarove flote – Antonije zarobljen obrat grañanskog rata kod Farsala 6. lipnja 48. g. pr. Kr. – Pompejev poraz Cezar šalje Aula Gabinija s vojskom sa sjevera – teške bitke s Japodima 48/47. g. – porazi Rimljana Gabinije prodire na delmatsko područje – težak poraz kod Sinodija 47. g. (moguće Balina glavica kod Drniša) – 2 000 mrtvih rimskih vojnika – Delmati otimaju bojne znakove – Gabinije bježi u Salonu gdje umire

Grčko-ilirska kaciga iz rijeke Cetine

Rimski pohodi na hrvatskom povijesnom prostoru za vrijeme grañanskih ratova Cezar i Pompeja •

• • •

•

• • •

ohrabreni Delmati opsjedaju Salonu – Cezarov legat Publije Vatinije vodi flotu iz Brundizija – poražava Pompejevo brodovlje kod Tauride (vj. Šćedro) koja napušta Jadran Delmati prekidaju opsadu Salone – 46. g. pr. Kr. šalju Cezaru taoce i priznaju vlast Rima Salona i Narona postaju kolonija u Cezarovo vrijeme, možda i Jader nakon Cezarove smrti – novi ustanak Delmata – osvajaju Salonu – pobunjuju se i Partini vj. 40/39. g. – Asinije Polion kreće iz Italije duž ist. jadranske obale – pokorava Delmate – osvaja Salonu – pokorava Partine – slavi trijumf nad Delmatima od plijena iz rata Polion gradi prvu javnu knjižnicu u Rimu Rim vlada područjem od Kvarnera do Lisa – još uvijek nestabilna vlast cca. 43. g. – Pula postaje kolonija Salona

Oktavijanovi prvi pohodi na Ilirik •

•

• •

•

•

nakon završetka grañanskog rata – Oktavijan odlučuje srediti prilike u Iliriku – cilj: pacifikacija Ilirika i pomicanje granice države na Dunav 35. g. pr. Kr. osobno vodi pohod (uz pomoć zeta Agripe) – pohod počinje na sjeveru – iskrcavanje u Senju pravac djelovanja: Japodi – Segestika teške borbe: osvojen Arupij (Arupium – vj. Prozor kod Otočca) – Metul (Metulum – vj. Viničica kod Josipdola) – kod Metula ranjen i sam Oktavijan (desna noga i obje ruke) – potpuni poraz Japoda prodor kroz teritorij Kolapijana i Gradine Veliki i Mali Vital, Prozor kod Otočca, vj. antički Arupij Segestana – 30 dnevna opsada Segestike i osvojenje – ostavio 25 kohorti – nastanak vojnog logora u Sisciji povratak kroz japodsko područje na Jadran – prekid liburnskog gusarenja – oduzeti su im brodovi – završna pacifikacija Liburna

Oktavijanovi prvi pohodi na Ilirik

Planina Promina

•

•

rat s Delmatima – 34/33. g. pr. Kr. – opsada Promone – gradinu brani Verzo s 12 000 ratnika – Rimljani pobjeñuju – dalje osvajaju Sinodij i Setoviju – izbija glad meñu Delmatima – slom delmatskog otpora 33. g. predaju 700 dječaka kao taoce – vraćaju Gabinijeve bojne znakove – obavezuju se na plaćanje godišnjeg danka

• • • •

nakon pokorenja Delmata – nastavak ratovanja po Bosni i Panonskoj nizini nastavak ostvarenje cilja: stabilna granica rimske države na Dunavu 29. g. – Oktavijan slavi veliki trijumf nad Delmatima u sklopu trostrukog trijumfa 27. g. – Oktavijan predaje Ilirik senatu na upravljanje kao mirnu provinciju

Kultura u 2. i 1. st. pr. Kr. •

književnost – klasično razdoblje – G. Salustije Krisp (86. – 35. g.) – povjesničar: Katilinina urota, Jugurtin rat – G. Julije Cezar (100. – 44. g.): Galski i civilni rat – M. Tulije Ciceron (106. – 43. g.): govorništvo, pravni govori i spisi – T. Lukrecija Kar (100. – 55. g.) – De rerum natura – G. Valerije Katul (84. – 54. g.) – elegije – P. Vergilije Maron (70. – 19. g.) – Bucolica; epovi Georgica i Eneida – Kv. Horacije Flak (65. – 8. g.) – satire i epistole

• • • •

•

razvoj slikarstva i kiparstva – razvoj portretne umjetnosti jaki grčki i helenistički utjecaji na kiparstvo rimska karakteristika kiparstva: izražen realizam u prikazu lica graditeljstvo – razvoj rimskog hrama – pristupačan samo s jedne strane – visoko postolje: etruščanska tradicija – čeona strana obično gleda na trg okrugli luk i presvoñenje zatvorenih prostora – rimske inovacije u gradnji

Vergilije na tunižanskoj poštanskoj marki

Izvori za rimsku povijest – 2. i 1. st. pr. Kr. •

•

•

•

Gaj Julije Cezar (100. – 44. g. pr. Kr.) – Galski i civilni rat, Aleksandrijski rat, Hispanski rat, Afrički rat Gaj Salustije Krisp (86. – 35. g. pr. Kr.) – Katilinina urota, Katilinin rat, Jugurtin rat Dion Kasije (164. – 229. g.) – povijest Rima u Grčkoj – sačuvane knjige 36 – 60 i veći ulomci drugih – glavni izvor za kasnu Republiku i rano Carstvo Apijan (95. – 165. g.) – Grk iz Aleksandrije – rimska povijest u 24 knjige – sačuvano 5 o grañanskim ratovima

Kriza i pad Republike Rim i hrvatski povijesni prostor od 2. st. pr. Kr. do Augustovog doba • Literatura: Bratož, Rajko: Rimska zgodovina. 1. del: Od začetkov do nastopa cesarja Dioklecijana, Ljubljana: Zveza zgodovinskih društev Slovenije, 2007 Cabanes, Pierre: Iliri: od Bardileja do Gencija, Zagreb: Svitava, 2002 Kuntić-Makvić, Bruna: Grčka i rimska starina, Hrvatska i Europa I: Rano doba hrvatske kulture, ur. I. Supičić, Zagreb: HAZU – AGM, 1997, 73 – 91 Kuntić-Makvić, Bruna: Područje rimskog Illirika uoči dolaska Hrvata, Povijest Hrvata I: Srednji vijek, ur. F. Šanjek – F. Mirošević, Zagreb: Školska knjiga, 2003, 5 – 38 Matijašić, Robert: Povijest hrvatskih zemalja u antici do cara Dioklecijana, Zagreb: Leykam international, 2009 McKay, Christopher: Ancient Rome: A Military and Political History, New York: Cambridge University Press, 2007 Novak, Grga: Prošlost Dalmacije, knj. 1., Split: Marjan tisak, 2004 Novak, Grga: Jadransko more u sukobima i borbama kroz stoljeća, knj. 1., Split: Marjan tisak, 2004 Povijest, sv. 4, ur. E. Cravetto (gl. ur. hrv. izdanja I. Goldstein), Zagreb: Europapress holding, 2007 Šišić, Ferdo: Povijest Hrvata u vrijeme narodnih vladara, Zagreb: Naklada školskih knjiga, 1925 The Oxford History of the Roman World, ur. J. Boardman, J. Griffin i O. Murray, Oxford: Oxford University Press, 2001 Velika ilustrirana povijest svijeta, sv. 5, ur. G. Du Ry van Beest Holle, Rijeka: Otokar Keršovani, 1974 Velika ilustrirana povijest svijeta, sv. 6, ur. G. Du Ry van Beest Holle, Rijeka: Otokar Keršovani, 1974

Principat od Augusta do Septimija Severa

Augustov principat • •

•

• • •

•

• • •

od 29. g. pr. Kr. – Oktavijan jedini sposoban za organiziranje vlasti u državi Rim – spremnost prihvaćanja vladavine jednog čovjeka i gubitka republikanske slobode – zalog stabilnosti i mira Oktavijan se odriče netradicionalnih oblika vlasti – odriče se korištenja titule kralja – poziva se na starorimsku tradiciju i ideale priprema za trajni ostanak na vlasti novi sustav vladanja – principat – Princeps 13. 1. 27. g. – predaje svu vlast u ruke senata i puka – ponovna formalna uspostava republike – on postaje konzul senat mu daje titulu Augustus – Uzvišeni – titula mu postaje dio imena koje se prenosi na njegove nasljednike po njemu ime dobiva rimski šesti mjesec u godini – August – do tada Sextilis početak božanskog štovanja – Divus Augustus senat – traži aklamacijom od Augusta da i dalje upravlja državom

August kao magistrat

Augustov principat •

• •

•

• • •

stvarno učvršćivanje i ozakonjenje položaja na vlasti – August dobiva desetgodišnji prokonzularni imperij u Galiji, Hispaniji, Egiptu i Siriji – poslije pridodan i Ilirik – Imperator sve naveden provincije su s vojskom – dobivanje potpune moći u državi u ostalim senatskim (pacificiranim) provincijama – uprava povjerena magistratima u svim provincijama – imperium proconsulare maius – nadležnost nad upravom svih provincija preko carskih kuratora i legata senatske provincije su bez vojske – nema opasnosti da netko ugrozi njegov položaj poslije isteka 10 godina – prokonzularni imperij mu je redovito produžavan u Rimu i Italiji – 9 kohorti pretorijanaca – svaka kohorta s 500 ljudi – kasnije do 1000 – tri kohorte August drži stalno u Rimu

Augustova pretorijanska garda


• • • • •

•

do 23. g.pr. Kr. – August je konzul svake godine – od 23. formalno nije konzul – zadržava konzulski imperium i pravo da uvijek može preuzeti političku vlast kao konzul – još samo dva puta konzul: 5. i 2. g. pr. Kr. zadržava pravo na kurulsku stolicu (sella curulis) i liktore 23. g. – prenosi na sebe doživotnu tribunsku vlast – trajni utjecaj na donošenje zakona i svako političko djelovanje sacrosanctitas – posvećenost i nepovredivost osobe tribuna vrijeme vladavine budućih careva se broji prema godinama obnove tribunske časti August – kao doživotni pučki tribun trajno nastupa kao branitelj puka – preuzima u Rimu opskrbu puka hranom – cura annonae dodatne mogućnosti Augustovog utjecaja na vlasti i upravu:

Sella curulis

– carski kazneni sud – calculus Minervae: pravo da presudi u porotničkom sudovanju pri jednakom broju glasova Liktor


•

• •

•

• •

za izbor magistrata i senatora – vrhovno mjerodavan August – manji troškovi kandidata prilikom izbora – manja korupcija i pljačka provincija radi novca potrebnog za politički uspon od 12. g. pr. Kr. – August je pontifex maximus – vrhovni nadzor nad državnim kultom – potpun utjecaj na važna područja rimskog života M. V. Agripa (oženjen za Augustovu kći Juliju)– legatus Augusti – vrhovni Augustov zastupnik obilježje principata – nijedna Augustova ovlast ne prelazi ovlasti republičkih magistrata – opstanak političkih formi republike August izbjegava kraljevske atribute i provokaciju onih koji drže do republikanskih tradicija – senatori sjede u njegovoj prisutnosti na početku – nemiri i pokušaji atentata na Augusta – nosi oklop ispod tunike udaljavanje i kažnjavanje nepoćudnih senatora

August kao pontifex maximus – August s Via Labicana


•

•

•

•

uz sve atribute princepsa – puno Augustovo ime je: Imperator Caesar Divi Filius Augustus 2. g. pos. Kr. – pater patriae – povezivanje s Romulom – ne uzima Romulovo ime radi njegovog kraljevskog naslova August se nastoji proglasiti božanstvom – divinizacija vladara u samom Rimu ograničeno štovanje iz oprez prema tradicijama – na istoku: štovanje slično kao i kod helenističkih vladara – njegovi kipovi pored božice Rome August naglašava sebe kao spasitelja Rima i donositelja mira – izgradnja Ara Pacis Augustae

Ara Pacis Augustae

Reforme državne uprave • •

• • • • • • •

plaćeno činovništvo – briga o financijskom stanju senatora – sprečavanje korupcije, bavljenja novčarskim poslovima mjere protiv izrabljivanja provincija – uz namjesnike provincija – nezavisna financijska uprava na čelu s prokuratorom koji polaže račune carskom fisku senat – uprava nad državnom riznicom radi točnog oporezivanja: provoñenje popisa stanovništva u državi i odreñivanje cenzusa vojska – stacionirana u carskim provincijama – konačno ureñena kao stajaća vojska ukupno oko 170 000 legionara u 28 legija – i dalje većinom Italici – pomoćne postrojbe iz provincija nakon 20 službe u vojsci – legionari se naseljava u kolonijama širom države – osnova romanizacije u Rimu – osnutak vatrogasnih i policijskih Gemma Augustea postrojbi (vigiles) – pod gradskom prefekturom August u Rimu dijeli 30 kg žita mjesečno po glavi za 200 000 siromaha – česta organizacija gladijatorskih igara – panem et circenses

Obnova rimskih tradicija i ćudoreña •

•

•

•

•

obnova starih rimskih i italskih tradicija – jedna od važnih sastavnica Augustove vladavine obnova štovanja starih rimskih kultova – obnova hramova – stare vjerske svečanosti kao protuteža istočnjačkim kultovima – Izida, Mitra uvoñenje ćudorednih zakona – zdrav obiteljski život kao osnova ispravnog državnog poretka aristokracija – moralna vertikala i stup obnove – strogi kriteriji za primanje u senat i izbor za magistrate poticanje na rañanje djece: – bogati bez djece ne nasljeñuju ništa – nagrañuju se oni s mnogo djece: konzuli s više djece mogu birati provinciju gdje će raditi

•

•

ćudoredne zakone August primjenjuje i na svoju obitelj – progoni nepoćudne umjetnike: Ovidije prognan na Pont gdje je i umro pjesnici Horacije i Vergilije – pristaše i podupiratelji Augustovih ideja i reformi

Publije Ovidije Nazon

Augustov kraj • •

• • •

•

•

13. g. pos. Kr. – August sastavlja Res Gestae Divi Augusti – idealiziran popis Augustovih djela i postignuća u obliku kamenih ili brončanih ploča postavljen u svim važnim centrima države – sačuvan u Ankari na latinskom i grčkom: “Monumentum Ancyranum” August ostavlja ureñen sustav i državni aparat – izgrañene mnoge javni objekti u Rimu i širom države umire 14. g. pos. Kr. u 77. godini – dugačak život: jedan od uzroka problema oko njegovog nasljednika Druz i Tiberije – djeca iz prvog braka Augustove supruge Livije – takoñer posinjeni – Druz umire 9. g. pr. Kr. u Germaniji rano preminuli Gaj i Lucije – posinjeni Augustovi unuci (djeca kćerke Julije i Agripe) – Agripa Postum: treći njihov sin prognan od Augusta 7. g. pos. Kr. – August ukinuo posinjenje nad njim Tiberije ostaje jedini nasljednik – August je prisiljen odlučiti se konačno za njega usprkos nepovjerenju

Monumentum Ancyranum

Julijevsko-klaudijevska dinastija • • • • • • •

• • • •

julijevsko-klaudijevska dinastija (14. – 68. g.) Tiberije (14. – 37. g.) – nastoji vladati poput Augusta – zadržava njegov oblik vladanja u prvom dijelu vladavine nastoji da senat ima veći utjecaj i da preuzme odgovornost designira i posvaja Germanika za svog nasljednika – daje mu istok države na upravu – Germanik umire 19. g. Druz postaje nasljednik – misteriozno umire 23. g. 26. g. Tiberije postaje nepovjerljiv i sumnjičav – povlači se na Capri prefekt pretorijanaca Sejan (Lucius Aelius Seianus) preuzima stvarnu vlast u Rimu – okuplja sve pretorijance u novom logoru kod grada – castra praetoria nasilje nad senatom i carskom obitelji – navodno svladavanje zavjere protiv Tiberija Tiberije uklanja Sejana 31. g. – provodi čistke i suñenja u senatorskim redovima vrlo nepopularna vladavina – povlači se iz Rima i umire u Mizenu 37. g. u 78 god. senat ga ne proglašava božanstvom – pučka parola: u Tiber s Tiberijem

Tiberije

Julijevsko-klaudijevska dinastija •

•

•

•

• • •

Tiberija naslijeñuje Kaligula (Gaj) – Germanikov sin – u prve dvije godine umjeren vladar u druge dvije godine postaje okrutni tiranin prema izvorima duševni bolesnik – uklonili ga pretorijanci i senat 41. g. Klaudije (Tiberius Claudius Caesar Augustus Germanicus) – vlada od 41. do 54. god. – Germanikov brat – pretorijanci ga postavili za vladara uspješna vladavina – sreñivanje uprave – javne gradnje – 2 nova akvedukta – nova luka na Tiberu (Portus) – obnovio Circus Maximus pokorio Britaniju – anektirao Mauretaniju, Pamfiliju, Likiju, Judeju, Trakiju i Norik druga strana vladavine – sukobi sa senatom i aristokracijom ubija svoju treću ženu Mesalinu 48. g. zbog urote – 54. g. daje ga ubiti četvrta žena Agripina – Klaudijev nećak i Agripinin posinak Neron postaje car

Kaligula

Klaudije

Julijevsko-klaudijevska dinastija • • •

• • •

•

•

Neron (Nero Claudius Caesar Augustus Germanicus) – 54. do 68. g. – postao vladar s 16 godina prvi potez na vlasti – zajedno sa senatom deificira Klaudija isprva uspješna i umjerena vladavina u slozi sa senatom – utjecaj Neronovog učitelj stoičkog filozofa Seneke – znatan upliv pomajke Agripine gušenje ustanka u Britaniji – Budika (60. – 61. g.) tijekom vladavine počinje obračune s protivnicima – ubojstvo polubrata Britanika 55. i pomajke Agripine 59. g. Tacit, Kasije Dion i Svetonije – prikazuju ga u negativnom svjetlu: kao tirana koji provodi strahovladu – manji broj izvora navodi njegovu popularnost – posebna na istoku države glavno nedjela – palež Rima u umjetničke svrhe – optužuje kršćane za to – prvi progoni kršćana u Rimu – stradavanje sv. Petra i Pavla senat i vojska ustaju protiv Nerona – samoubojstvo uz pomoć osobnog sekretara

Aureus Nerona i Agripine

Neron

Flavijevska dinastija • • • • • • •

• •

• •

68. g. – grañanski rat – Oton:kandidat pretorijanaca – Galba i Vitelije: vojni zapovjednici ustanci u državi: Judeja (od 66.) i Germanija četvrti car u istoj godini – Vespazijan (Titus Flavius Vespasianus) – vojskovoña vojske u ist. provincijama (69. – 79. g.) Njegov sin Tit guši 70. g. ustanak u Judeji Vespazijan – sreñena vladavina – uzor: August – štedljivost u drž. upravi – gradi Kolosej – pridobiva puk 79. – 81. g.: stariji Vespazijanov sin Tit – kratka i uspješna vladavina – u njegovo vrijeme erupcija Vezuva – umro od bolesti 81. – 96. g.: mlañi Vespazijanov sin Domicijan – sreñena uprava i vanjskopolitička inicijativa: širenje posjeda u Britaniji i rat s Dačanima – Germania Inferior i Superior ekonomski uspon države i monetarna reforma autokratska ali učinkovita vladavina – sukob sa senatom: vlada uglavnom bez njega – orijentalni ceremonijal – omražen u Rimu – suprotnost stoičkom idealu vladara progoni kršćana – zbog protivljenja carskom kultu ubijen kao žrtva zavjere od dvorskih činovnika – senat: damnatio memoriae

Vespazijan

Titov slavoluk

Adoptivni carevi •

• •

• •

• • • •

96. – 98. g.: Nerva – stari senator – stoičke zasade – adoptiranje najboljeg u državi za nasljednika – prvi od “5 dobrih careva” – svi adoptivni do Marka Aurelija 98. – 117. g: Trajan (Marcus Ulpius Nerva Traianus) – Hispanac – poštuje prava senata – uspješna vladavina – novi procvat države teritorijalna ekspanzija države – nove provincije: Armenija, Mezopotamija, Asirija, Arabija Petreja i Dacija (Trajanov stup) – zadnja velika osvajanja novih krajeva – u njegovo vrijeme država obuhvaća najveći teritorijalni opseg njegovi ratovi: veliki financijski i vojni napori države – država na rubu kolapsa 117. – 138. g.: Hadrijan (Publius Aelius Hadrianus) – sreñivanje unutrašnjih prilika u državi – gospodarski uspon države i komunalna izgradnja pobornik grčke kulture i ideala – gradnja vile u Tivoliju kod Rima – mauzolej u Rimu smanjena vojske – negativna tendencija: sve više barbara u vojsci – napuštanje ist. provincija – granica na Eufratu 130. – 135. g.: novi židovski ustanak učvršćuje državne granice – limes u Panoniji i Germaniji – utvrñenja sa stalnom posadom – Hadrijanov zid u Britaniji

Trajanov stup u Rimu

Hadrijanov mauzolej u Rimu

Rim Carstvo za Trajana

Adoptivni carevi • • •

• • • • •

•

138. – 161. g.: Antonin Pio – miroljubiva vladavina – nastavak gospodarskog i kulturnog blagostanja u državi – Antoninov zid u Britaniji 161. . 180. g.: nećak Antonina Pija – Marko Aurelija – ideal vladara-stoika – do 169. vlada s Lucijem Verom vrlo nemirna vladavina obilježena stalnim ratovima – Mezopotamija, Armenija – pobuna Avidija Kasija na istoku – Markomani i Kvadi prodiru do Akvileje i Jadrana prvi napadi Gota, Langobarda i Vandala kuga u Italiji – pomor velikog broja stanovnika – povećana porezna opterećenja radi stalnih ratova car uspijeva pobijediti vanjske neprijatelje – uspjeh na istoku – umire u Vindoboni pred pobjedom nad Markomanima 180. – 192. g.: Komod (sin M. Aurelija) – ukida sve očeve pozitivne mjere promiče istočnjačke kultove: Izida i Baal – povezuje se s Heraklom – traži božanske počasti za sebe još za života – bori se kao gladijator ubijen u uroti od strane pretorijanaca

Antonin Pio

Adoptivni carevi

Marko Aurelije

Komod kao Heraklo

Severi • •

• • • • • • • • •

nakon Komodove likvidacije – metež oko prijestolja – pretorijanci prodaju carski tron – grañanski rat Pertinaks i Didije Julijan – na vlasti od 192. – 193. g. – Pescenije Niger, Klodije Albin i Septimije Sever – pretendenti na tron – godina pet careva pobjeñuje panonski namjesnik – Septimije Sever (193. – 211. g.) oslanja se na vjernu vojsku – progoni senatore koji ga ne podupiru – uspješna vlast – obnova urušenog Carstva – skrb za provincije 211. – 217. g.: Karakala – Septimijev stariji sin – dijeli vlast s bratom Getom – ubija ga iste godine 212. g. Constitutio Antoniniana – grañansko pravo svim slobodnim stanovnicima države gradnja najvećih termi u Rimu – pridobivanje puka okrutan vladar – ubijen nakon tiranske vlasti 217. – 218. g.: Makrin – pretorijanski prefekt – porijeklom Berber 218. – 222. g.: Elagabal – uveden Baalov kult – ubili ga pretorijanci 222. – 235. g.: Aleksandar Sever – ubijen od vojnika XXII. legije za vrijeme pohoda na germanskom limesu

Septimije Sever

Leptis Magna

Vanjska politika države • • • • • • • •

• • •

August – uglavnom ne vodi vojne pohode – Agripa, Tiberije i Druz vode ratove za njega 20. g. pr. Kr. – pregovorima vraća od Parta bojne znakove – izgubio ih Kras 53. g. pr. Kr. 15. – 12. g. pr. Kr.: osvajanje alpskog područja i zemalja uz gornji tok Rajne – Švapska, Recija – Tiberije i Druz osnovana provincija Recija – gl. grad Augusta Vindelicorum osvojena Panonija do Dunava i Drave dovršeno osvajanje u Hispaniji – reorganizacija u 3 provincije 12. g. pr. Kr. – 6. g. pos. Kr.: pokušaj pomicanja limesa na Labu te kroz Češku do Dunava Druz prodire s ušća Labe u unutrašnjost – Tiberije sprema napad na Marboda i Markomane u Češkoj – ustanak u Iliriku prekida Tiberijev pohod 9. g. pos. Kr. – Arminije – voña Heruska – u Teutoburškoj šumi – uništava 3 legije Kvintilija Vara – 20 000 palih Rimljana odustaje se od pomicanja limesa na Labu August zacrtava trajne granice države – Rajna, Dunav, Eufrat

Spomenik Arminiju – Hermanu u Teutoburškoj šumi

Vanjska politika države •

• •

• •

•

•

•

Germanik predvodi kaznenu ekspediciju protiv Germana: 14. – 19. g. pos. Kr. – nekoliko pobjeda nad Arminijem – veći dio Germanije ostaje van Rimskog Carstva Marbod i Arminije ratuju meñusobno – Marbod 19. g. bježi na rimski teritorij – Arminija ubijaju roñaci skloni Rimu Vespazijan i Domicijan šire rimski posjed na Majni – 85. g. područje sjeverno od Majne u rimskim rukama – prema Neckaru limes: Rajna – Majna – Neckar – Dunav Domicijan – osniva Gornju i Donju Germaniju – gl. gradovi: Mogontiacum (Mainz): Gornja Germanija i Colonia Agripina (Köln): Donja Germanija 16. g. pr. Kr. – noričko kraljevstvo je priključeno rimskoj državi – 45. g. za Klaudija postaje provincija – nakon smrti posljednjeg noričkog kralja 2. st. – ponovno jači germanski upadi preko Rajne i Dunava: 166. – 180. g.: markomanski rat – nakon njihovog prodora do Akvileje i Jadrana 3. st. – obnova germanskih napada

Gradska varata: Mogontiacum – Mainz

Vanjska politika države • •

• • • • •

•

kraj 1. i poč 2. st. – napadi Sarmata i Dačana na srednjem i donjem Dunavu: 100. – 107. g. Trajan osvaja Daciju osniva nove provincije na istoku: Armenija, Mezopotamija, Asirija, Arabija Petreja – napušta ih Hadrijan – granica na Eufratu Britanija – 55. i 54. g. pr. Kr. – Cezar: dvije kaznene ekspedicije – bez većeg uspjeha za Klaudija – osvajanje južne i središnje Engleske 60. – 61. g.: ustanka Budike – vrlo žestoke borbe 78. – 85. g. – prodor u sjevernu Englesku Hadrijan gradi zid u SJ Engleskoj zbog upada Pikta iz Škotske – Antonin Pio gradi drugi zid sjevernije – 184. g. napušten kao obrambena linija 197. g. – ustanci u SJ Engleskoj – Septimije Sever – gušenje – Britanija ostaje mirna do 5. st.

Rimska Britanija

Rimsko Carstvo za Trajana

Augustov pohod na Ilirik • • • • • • • • • • •

nakon pokorenja Delmata – nastavak ratovanja po Bosni i Panonskoj nizini nastavak ostvarenje cilja: stabilna granica rimske države na Dunavu 29. g. pr. Kr. – Oktavijan slavi veliki trijumf nad Delmatima 27. g. – Oktavijan August predaje Ilirik senatu na upravljanje kao mirnu provinciju vojni logori u Dalmaciji: XI. legija: Burnum (Ivoševci kod Kistanja) i VII. legija: Tilurium (Gardun kod Trilja) osnovana rimska kolonija u Epidauru i možda u Jaderu 16. g. – pokorenje keltskih Tauriska – područje današnje Slovenije i SZ Hrvatske – vojni pohod vodio Tiberije 16/15. g. – Tiberije uspješno ratuje protiv Skordiska – keltski Skordisci postaju rimski saveznici 16. g. – manji delmatski ustanak – svladao ga Publije Silije 12. do 8. g. pr. Kr. – pokoreni Breuci i Amantini – osvojeno područje do Drave i Dunava 11. – 9. g. pr. Kr. – nova pobuna Delmata – uskoro svladana – Ilirik opet postaje carska provincija

Burnum

Tilurij

Batonski ustanak •

• • • •

• • •

6. g. pos. Kr. – Tiberije ratuje s Marbodom – kralj Markomana – pokušaj rimskog pripajanja današnje Češke i Moravske novačenje u Iliriku – nezadovoljstvo lokalnog stanovništva – kod Dezitijata: otvorena pobuna – na čelu Baton ustanak se brzo širi na cijeli Ilirik – Breuci: uz Dezitijate glavni nositelji ustanka – kralj Pines i vojskovoña Baton Velej Paterkul: 800 000 ustanika – 200 000 pješaka i 9 000 konjanika Breuci opsjedaju Sirmij – namjesnik Mezije Antonije Cecina Sever potiskuje Breuke i poražava ih kod rijeke Drave – zbog provale Dačana mora se vratiti na istok Dezitijati prodiru do Salone poražavajući manje rimske posade – ustanci pustoše jadransku obalu i provaljuju u Makedoniju strah u Rimu – August uvodi nove poreze i novačenja – vraća i veterane u vojsku – Tiberija imenuje voñom pohoda Tiberije sklapa mir s Marbodom – šalje Valerija Mesalina s manjom vojskom u Ilirik – poražava Dezitijate koji su krenuli na Akvileju – Baton prisiljen na uzmak

Starosjedilački narodi na hrvatskom povijesnom prostoru

Batonski ustanak •

• •

•

•

• •

Tiberije dolazi u Sisciju s 10 legija – Velej Paterkul: 10 legija, 14 konjičkih ala, 70 pješačkih kohorti pomoćnih četa, 10 000 veterana i dobrovoljaca – ukupno oko 100 000 ljudi – Tiberije se utaboruje i čeka u Rimu – nezadovoljstvo Tiberijevom pasivnošću – sam August odlazi u Ravenu da bi bio bliže operacijama Tiberije se ograničava na manji rat i uništavanje neprijateljskih resursa – Dezitijati se povlače prema Breucima – utaboruju se na područje Fruške Gore (Alma mons) – novi pokušaj napada na Sirmij s istoka prodiru Cecina Sever i azijski namjesnik Plaucije Silvan s 5 legija i tračkim konjaništvom – Tiberije ratuje s ustanicima u slavonskim gorama (Papuk, Psunj, Krndija) Volcae paludes – močvare uz Vuku izmeñu Osijeka, ðakova i Vinkovaca – oba Batona napadaju istočnu vojsku – teška pobjeda rimske vojske – neodrživ položaj ustanika u Slavoniji 8. g. Germanik pustoši mezejsku zemlju – izmeñu Vrbasa i Drine 8. g. breučki Baton polaže oružje na rijeci Bathinus (možda Bosna ili Bosut) – predaje Pinesa – dezitijatski Baton hvata i pogubljuje izdajničkog breučkog Batona

Starosjedilačko stanovništvo Panonije

Batonski ustanak • •

•

•

•

• •

ustanak se ograničava na Dalmaciju – krajem 8. g. pos. Kr. Tiberije se vraća u Rim Germanik kreće iz Siscije na jug – prodor japodskim područjem – vj. dolinom Une – teške borbe – sporo napredovanje na jug Tiberije se vraća u proljeće 9. g. – uključuje se u ratne operacije – dijeli vojsku na tri dijela – Plaucije Silvan ostaje s dijelom vojske u Panoniji – M. Emilije Lepid kreće u Dalmaciju prema Germaniku – Tiberije se pridružuje Germaniku Baton u Andetriju (vj. Muć) – predaje se nakon opsade – poslan u Ravenu – umire 12. g. kao politički zatvorenik Germanik nastavlja rat – posljednji otpor u Ardubi (vj. u BiH) – dio branitelja i žena s djecom se baca u smrt s gradine u rijeku kraj velikog ilirsko-panonskog ustanka – počinje pacifikacija i romanizacija Ilirika Tiberije slavi trijumf nad Delmatima i Panoncima tek 12. g. – zbog poraza u Teutoburškoj šumi

Germanik

Hrvatski povijesni prostor nakon panonsko-delmatskog ustanka •

•

•

•

• •

• •

Ilirik – provincija vj. od Cezarovog vremena – Augustova osvajanja – znatno proširenje teritorija provincije Istra odvojena od Ilirika – zajedno s venetskim područjem čini 10. regiju Italije – granica na Raši – vj. 18. g. pr. Kr. prva podjela: Gornji i Donji Ilirik – vj. nakon pomicanja granice na Dravu oko 9. g. pr. Kr. ubrzo nakon batonskog ustanka – podjela Ilirika na Dalmaciju i Panoniju – možda već 10. g. pos. Kr. prema nekim mišljenjima – podjela Ilirika tek za Vespazijana Dalmacija – od Raše do meñurječja Drine i Morave – u Albaniji do rijeke Mati – na sjeveru granice ide sj. obroncima Dinarskog gorja glavni grad Dalmacije – Salona tri sudbena područja (konventa): Skardona, Salona, Narona

Oktavijan August

Hrvatski povijesni prostor nakon panonsko-delmatskog ustanka • • • •

•

• • •

Panonija – od Dalmacije na sjever – na sjeveru i istoku granica je Dunav zapadna granica se pomicala – Emona je kasnije postala dio Italije moguća prva središta provincije: Emona, Petovij, Karnunt i Siscija u ovo vrijeme – početak romanizacije prostora ovih dviju provincija – isprva znatno snažnija romanizacija u Dalmaciji Salona i Narona – kolonije već od Cezarovog vremena – od 43. g. pr. Kr. kolonija je i Pola za Augusta – Epidaur i Jader postaju kolonije municipiji iz Augustovog vremena: Poreč, Trogir, Vis, Risan, Budva, Kotor, Ulcinj gradovi – centri romanizacije i prodora italske kulture – ujedno i centri gospodarskog i kulturnog razvitka

Salona

Augusteum u Naroni

Dalmacija i Panonija u 1. st. pos. Kr. •

•

•

•

• •

u Dalmaciji trajno stacionirane dvije legije – VII. u Tiluriju (Gardun kod Trilja) – XI. u Burnumu (Ivoševci kod Kistanja) u Panoniji u Augustovo vrijeme stacionirane VIII., IX. i XV. legija – vj. u Emoni, Sisciji i Sirmiju – kasnije se legije izmjenjuju u Dalmaciji oko 14. g. upravitelj postaje Publije Kornelije Dolabela – gradi ceste iz Salone prema zaleñu i Panoniji – glavnih 5 pravaca s ishodištem u Saloni ceste imaju strateški značaj – brzo kretanje vojske kroz neprohodne krajeve – nekoć značajna poteškoća u doba ratova s Delmatima Tiberije šalje sina Druza 17. g. na vojnu izobrazbu u Dalmaciju Parentium (Poreč) postaje kolonija u Tiberijevo vrijeme

Poreč

Dalmacija i Panonija u 1. st. pos. Kr. •

•

• •

•

•

•

nakon Kaliguline smrti – pobuna dalmatinskog legata Furija Kamila Skribonijana – usmjerena na povratak republike – protiv Klaudija VII. i XI. legija ne pristaju uz pobunu – ostaju vjerne novom caru Klaudiju (41. – 54. g.) – zarobljavaju i pogubljuju Skribonijana i pobunjene časnike obje legije stječu naslov: Claudia pia fidelis Klaudije osniva koloniju Ekvum (Colonia Claudia Aequum) – Čitluk kod Sinja Panonija i dalje slabije urbanizirana i romanizirana od Dalmacije – započinje s ureñenjem limesa na Dunavu nakon kraja Neronove vladavine 68. g. – dalmatinske legije podupiru Otona do njegovog poraza nakon Otonovog poraza – pristaju uz Vespazijana (Flavijevci)

Tilurij

Burnum

Dalmacija i Panonija u 1. st. pos. Kr. • • • • •

•

•

flavijevsko vrijeme – pojačana romanizacija i naseljavanje italskog stanovništva u Panoniji u Dalmaciji i Panoniji – snažan gospodarski i kulturni uspon Siscija i Sirmij postaju kolonije za Vespazijana Andautonija i Neviodun (Drnovo kod Krškog) – flavijevski municipiji Vespazijan izmješta VII. i XI. legiju na limes – Dalmacija postaje provincija bez vojske (provincia intermis) – u njoj ubuduće borave samo manje pomoćne jedinice za Vespazijana u Panoniji stacionirane XIII. i XV. legija – reorganizirao riječnu ratnu flotu – Classis Flavia Pannonica – baze flote: Mursa, Taurun, Sirmij, Servicij, Siscija za Flavijevaca – uspostava limesa sa stalnim posadama na Dunavu – posebno za Domicijana zbog napada Sarmata i Dačana – povećanje broja legija u Panoniji

Vespazijan

Rimska riječna ratna galija

Dalmacija i Panonija u 2. st. •

•

• •

• •

•

Trajan (98. – 117. g.) – izmeñu 105. i 107. g. dijeli Panoniju na Gornju (središte: Karnunt – Carnuntum) i Donju (središte: Akvink – Aquincum) nastavak utvrñivanja dunavskog limesa – napadi Sarmata, Dačana, Jaziga i Roksolana na Panoniju 100. do 106. g. pohod na Dačane – 107. g. provincija Dacija Hadrijan (117. – 138. g.) – završetak ureñenja dunavskog limesa – snažan gospodarski uspon Panonije Hadrijan posjećuje Panoniju 124. g. Mursa postaje kolonija – Cibale i vj. Akve Balise (Aquae Balissae – današnji Daruvar) municipiji Antonin Pio (138. – 161. g.) – nastavak prosperitetnog i mirnog razdoblja u čitavom Carstvu

Hadrijan

Karta Panonije nakon Trajanove podjele


•

•

•

• •

•

Marko Aurelije (161. – 180. g.) – nemirno razdoblje u Panoniji i Dalmaciji 166. – 180. g. – markomanski rat – uz Markomane: Kvadi, Jazigi i Langobardi prodor barbara preko limesa – velika razaranja u Panoniji – prodor do Jadrana i Akvileje utvrñivanje gradova u Dalmaciji – Salona tada dobiva nove bedeme – veći dio Dalmacije ipak pošteñen razaranja za razliku od Panonije slom gospodarskog i kulturnog života u Panoniji Marko Aurelije umire u Vindoboni pri kraju rata u kojem su Rimljani pobjeñivali – rat ostaje nezavršen početak obnove limesa i provincije za vrijeme Komoda (180. – 192. g.) Marko Aurelije


•

• •

•

•

•

car postaje Afrikanac Septimije Sever (193. – 211. g.), namjesnik Gornje Panonije – uz pomoć legija iz Panonije i Dalmacije – nova dinastija Severa – do 235. g. novi gospodarski uspon u Panoniji i Dalmaciji – obnova Panonije i njenih gradova Cibale postaju kolonija – najkasnije za Septimijevog sina Karakale Karakala (211. – 217. g.) – 212. g. Constitutio Antoniniana – novi napadi na dunavski limes: Karpi i Vandali Kasije Dion – upravitelj Dalmacije 226. g. – za vrijeme Aleksandra Severa Aleksandrova smrt 235. g. – početak nemirnog razdoblja grañanskih ratova pola stoljeća vojničkih careva – od tridesetak careva samo je jedan umro prirodnom smrću

Karakala

Kultura u carsko doba •

književnost – srebrno razdoblje – p. Ovidije Nazon (43. pr. Kr. – 18. g. pos. Kr.) – pjesnik: Ars amatoria, Metamorfoze – prognan od Augusta na Crno More: Tristia, Epistulae ex Ponto – M. Enej Lukan (39. – 65. g. pos. Kr.) – epičar – ep o grañanskom ratu: Pharsalia – G. Petronije Arbiter (27. – 66. g.) – Satyricon – Valerije Marcijal (41. – 104. g.) Epigrami – Decim Junije Juvenal (1. – 2. st.) – Satire

•

historiografija – P. Kornelije Tacit (56. – 117. g.) – Annales i Historiae – od Tiberija do smrti Domicijana – G. Svetonije Trnakvil (67. – 130. g.) – De vita Caesarum – od Cezara do Domicijana – Kasije Dion (164. – 229. g.) – važan izvor za kasnu Republiku i rano Carstvo

•

filozofija – L. Enej Seneka (4. – 65. g.) – stoik – Neronov učitelj – G. Plinije Sekundo – Plinije Stariji (23. – 79. g.) – Naturalis historia

Principat od Augusta do Septimija Severa • Literatura: Bratož, Rajko: Rimska zgodovina. 1. del: Od začetkov do nastopa cesarja Dioklecijana, Ljubljana: Zveza zgodovinskih društev Slovenije, 2007 Kuntić-Makvić, Bruna: Grčka i rimska starina, Hrvatska i Europa I: Rano doba hrvatske kulture, ur. I. Supičić, Zagreb: HAZU – AGM, 1997, 73 – 91 Kuntić-Makvić, Bruna: Područje rimskog Illirika uoči dolaska Hrvata, Povijest Hrvata I: Srednji vijek, ur. F. Šanjek – F. Mirošević, Zagreb: Školska knjiga, 2003, 5 – 38 Matijašić, Robert: Povijest hrvatskih zemalja u antici do cara Dioklecijana, Zagreb: Leykam international, 2009 McKay, Christopher: Ancient Rome: A Military and Political History, New York: Cambridge University Press, 2007 Novak, Grga: Prošlost Dalmacije, knj. 1., Split: Marjan tisak, 2004 Povijest, sv. 4, ur. E. Cravetto (gl. ur. hrv. izdanja I. Goldstein), Zagreb: Europapress holding, 2007 Suić, Mate: Antički grad na istočnom Jadranu, Zagreb: Golden marketing, 2003 Šišić, Ferdo: Povijest Hrvata u vrijeme narodnih vladara, Zagreb: Naklada školskih knjiga, 1925 The Archaeology of Roman Pannonia, ur. A. Lengyel, G. T. B. Radan, Budapest, Lexington: Akadémiai Kiadó, The University Press of Kentucky, 1980 The Autonomous Towns of Noricum and Pannonia 1, ur. M. Šašel Kos, P. Scherrer, Situla 41, Ljubljana: Narodni muzej Slovenije, 2003 The Oxford History of the Roman World, ur. J. Boardman, J. Griffin i O. Murray, Oxford: Oxford University Press, 2001 Velika ilustrirana povijest svijeta, sv. 6, ur. Du Ry van Beest Holle, Rijeka: Otokar Keršovani, 1974

Kasno carstvo Zapad i Istok rimskog svijeta – Ilirik na razmeñi

Vojnički carevi • • •

• •

•

•

•

222. – 235. g.: Aleksandar Sever – ubijen od vojnika XXII. legije za vrijeme pohoda na germanskom limesu 235. – 285. g.: razdoblje vojničkih careva – kaos i grañanski ratovi – propadanje države u svim vidovima vojni zapovjednici (uglavnom barbari s granice) – izmjenjuju se kao carevi – grañanski ratovi careva i protucareva po cijeloj državi u slijedećih 50 godina; samo jedan car od njih tridesetak doživio prirodnu smrt – ubili ih protucarevi ili njihova vlastita vojska povremeni raspad države na nezavisne dijelove – pojedine provincije ili više njih – 262. – 272. g.: palmirska država – Zenobija i Valbalat – uzurpatorska država obuhvaćala Bliski istok, Egipat i Malu Aziju raste barbarski pritisak izvana: Alamani, Goti, Vandali, Franci, Langobardi – prodiru duboko u državu – limes zapušten i u rasulu – anarhija i opći kaos Alamani i Franci – Rim napušta 260 .g. područje s desne obale Rajne – tek Dioklecijan ponovno uspostavlja čvrsti limes na Rajni od 240. g. – Goti upadaju u Rimsko Carstvo preko donjeg toka Dunava – s brodovima prolaze kroz Bospor i pljačkaju grčke otoke

Maksimin Tračanin – prvi car barbarskog porijekla (235. – 238. g.)

Palmira u Siriji

Vojnički carevi • • •

• • • • • • •

Trajan Decije (249. – 251. g.) – roñen kod Sirmija – poginuo u borbi s Gotima i Karpima u Dobrudži (SI Bugarska) 270. g. – Klaudije II. Gotički – pobijedio Gote kod Naisa – protjerao ih s Balkana za vrijeme Aurelijana napuštena Dacija 271/2. g. – prodor Alamana u Italiju 271. g. – Aurelijan ih uspijeva pobijediti nakon teškog poraza kod Placentije Aurelijan protjeruje barbare iz Ilirika, Trakije i Mezije uspon sasanidske Perzije na istoku – trajni neprijatelj rimskoj državi – kasnije i Bizantu – sve do arapskih osvajanja u 6. i 7. st. visoki porezi zbog vojnih napora – pljačkanje i razaranje u ratovima – propadanje obrta i trgovine – osiromašenje stanovništva visoka inflacija u državi – obezvrjeñivanje novca – pojava naturalne razmjene sve više kršćana u državi – protivljenje carskom kultu – novi progoni kršćana pod Trajanom Decijem od 268. g. carevi iz Ilirika: Klaudije Gotički, Aurelijan, Prob – postupan izlazak iz krize i stabilizacija države nakon Karove smrti – Numerijan i Karin proglašeni Augustima – Karin vlada u Rimu – Numerijan uskoro ubijen na istoku

Zlatni novac Trajana Decija

Aurelijanove zidine u Rimu

Dioklecijan na vlasti •

• •

•

•

• • •

Numerijanovi zapovjednici u Nikomediji – izabiru Diokla (Diocles) za novog cara – uzima latinizirano ime Dioklecijan (Gaius Aurelius Valerius Diocletianus) 285. g. pobjeñuje Karina na rijeci Margus – ostaje jedini car u državi – završetak grañ. ratova i razdoblja vojničkih careva Dioklecijan se prihvaća sreñivanja stanja u državi – imenuje prijatelja Maksimijana 285. g. suvladarom (Cezarom) na zapadu Carstva odlazi na istok – ureñivanje stanja u Siriji i na ist. limesu – pobjeda nad Perzijom – za kralja Armenije postavlja Tiridata III. odgojenog u Rimu 286. g. Maksimijan se proglašava Augustom – Dioklecijan se vraća s istoka – obojica ratuju protiv Alamana na desnoj obali Rajne Maksimijan sam sreñuje stanje u Galiji i ratuje s uzurpatorom Karauzijem u Britaniji Dioklecijan se vraća na istok – usput pobjeñuje Sarmate na Dunavu 287. g.: Dioklecijan – Iovius; Maksimijan – Herculius

Dioklecijan

Dioklecijan – uspostava tetrarhije •

293. g. – uspostava tetrarhije: – Maksimijan (August) u Mediolanu (Milanu) – Konstancije Klor (Cezar) u Trieru – Dioklecijan (August) u Nikomediji – Galerije (Cezar) u Solunu

•

•

•

•

Dioklecijan 294. i 295. g. pobjeñuje iznova Sarmate – gradi novi sustav utvrda na lijevoj obali Dunava – nasuprot već postojećim vojnim logorima kao mostobrane – Ripa Sarmatica 295/296. g.: novi sukob s Perzijancima – Narzes protjeruje Tiridata III. i pobjeñuje Galerija Galerije uspijeva 298. g. uz pojačanja s Dunava pobijediti Narzesa i osvojiti Ktesifon – 299. g. sklopljen mir: Rim dobiva nova područja izmeñu Eufrata Tigrisa – Tiridat III. vraćen na prijestolje u Armeniji Dioklecijan u Egiptu pobjeñuje uzurpatore Domicijana koji se proglasio Augustom i Ahila 297/298. g.

Galerije

Ruševine Ktesifona

Dioklecijanove reforme • •

•

•

•

• •

Dioklecijan sebe i suvladare prikazuje kao obnovitelje države nestanak zadnjih tradicija republike i principata – purpurna odjeća cara i zlatna kruna – orijentalni način štovanja: proskineza Rim gubi značaj kao glavni grad države – senat postaje gradsku organ uprave u Rimu – Italija postaje jedna od provincija teritorijalna reogranizacija države – 4 prefekture (Orientis, Illyrici, Galliarum, Italiae) – 13 dijeceza – 116 provincija smanjenje provincija radi bolje kontrole nad činovništvom u njima – odvajanje civilne (vicarii i praesides) od vojne uprave (duces) u provincijama reforma grañanskog pravnog sustava – kraj klasičnog perioda rimskog prava kodifikaciju carskih konstitucija – dva pravnika porijeklom s istoka – Gregorianus (Codex Gregorianus 291. g.) i Hermogenianus (C. Hermogenianus 295. g.)

Tetrarsi

Dioklecijanova reorganizacija Carstva

Dioklecijanove reforme • • •

• • • • •

reforma vojske – povećanje broja vojnika s 390 000 (cca. 285. g.) na oko 580 000 za njegove vladavine 1:25 (omjer vojnici : muškarci) – raste na 1:15 konjaništvo – osnova vojske – bolja pokretljivost – oklopljeni konjanici i konjanici-strijelci – većinu vojske čine barbari (ponajviše Germani) gospodarstvo u službi vojske – zabrana napuštanja pojedinih zanimanja – obavezno nasljeñivanje znatno pojednostavljenje poreznog sustava – capita i iuga: po glavi i po zemlji monetarna reforma 293. g. – pokušaj obuzdavanja inflacije – uvoñenje novih novčanih nominala neuspjeh novog sustava – 301. g. car prepolavlja vrijednost novca ediktom – devalvacija Dioklecijan odredio najviše cijene pojedinih proizvoda u cijeloj državi – maksimizacija cijena – edikt De pretiis – vrlo štetna odluka za slobodno tržište

Dio edikta De pretiis

Kraj Dioklecijanove vladavine •

•

•

•

• • •

zalagao se za povratak starorimskih tradicija – progoni istočnjačke kultove – uključivo i kršćane od 299. g. 303. g. – izdaje u Nikomediji “Edikt protiv kršćanstva” – uzrok: protivljenje kršćana carskom kultu i deifikaciji – veliki progoni kršćana - nastanak kršćanskih mučenika Dioklecijan se 303. g. vraća u Rim – 304.. polazi u pohod na dunavski limes iz Ravenne – vraća se u Nikomediju abdicira 305. g. zbog bolesti – povlači se u palaču kod Salone – umro vj. 311. g. – Maksimijan se takoñer povlači na imanja u Kampaniji zapad: Konstancije Klor (August) – Sever (Cezar) istok: Galerije (August) – Maksimin Daja (Cezar) Dikolecijanova ostavština – apsolutna monarhija – tetrarhija – definitivni kraj principata – uvod u novi sistem koji će se razviti za Konstantina: dominat

Maksimijanov novac

Konstantinov uspon • • • •

• • •

•

306. g. umire Konstancije Klor – Konstantin novi August – proglašen od britanskih legija u Rimu – Augustom proglašen Maksencije – Maksimijanov sin Sever – isprva takoñer želi postati August – odriče se vlasti 307. g. – Maksencije ga pogubljuje 308. g. – sastanak careva u Karnuntu – zapad: Licinije (August), Konstantin (Cezar) – istok: Galerije (August), Maksimin Daja (Cezar) Maksencije – uzurpator u Italiji – protjeruje oca Maksimijana koji bježi Konstantinu koji ga daje pogubiti 310. g. 311. g. – Galerijeva smrt – neposredno prije ukida edikt o progonu kršćana 312. g. – Konstantin kreće na Maksencija – bitke: Torino, Verona, Milvijski most – In hoc signo vinces – poraženi Maksencije se utapa u Tiberu Konstantin podiže na forumu svoj kip s križem – znak pobjede – izjednačava kršćanstvo sa starim vjerovanjima koja ne dira – zadržava titulu Pontifex Maximus

Maksencijeva bazilika u Rimu

Maksencijev novac

Konstantin i Licinije •

•

•

•

• • •

313. g. Milano – Konstantinov edikt o vjerskoj toleranciji – pridobiva kršćane: početak povezivanja države i crkve Licinije u savezništvu s Konstantinom – uklanja Maksimina Daju na istoku – postaje istočni August 314. g. počinje sukob Konstantina i Licinija – bitka kod Cibala – Licinijev poraz – sklopljen sporazum – iliričke provincije prelaze pod Konstantinovu vlast – Licinije ostaje na vlasti na istoku Konstantin – brani limes od Germana i Sarmata – Licinije na istoku vodi protukršćansku politiku – novi sukob s Konstantinom 324. g. – bitke kod Hadrianopola i Krisopola – Licinije poražen i interniran – ubijen 325. g. Konstantin Veliki – ostaje jedini vladar u cijelom Carstvu proglašava svoje sinove Cezarima: Krisp i Konstantin II. 317. g. – Konstancije II. 324. g. – Konstans 333. g.

Konstantin

Konstantinove reforme • • • •

centralizacija uprave i vlasti – težnja k apsolutnoj monarhiji – daljnje razvlašćivanje senata zadržava Dioklecijanovu podjelu države – novo – tri prefekture u Carstvu: istočna, zapadna, središnja strogo oporezivanje – razrezivanje poreza po veličini i kvaliteti zemljišnog posjeda – svake 5. godine nova prijestolnica – Konstantinopol (nekadašnji Bizancij) – 330. g. – – – – –

• •

•

strateški položaj simbolika novog kršćanskog Rima zabranjeni stari kultovi gradnja brojnih crkava unutarnja organizacija po uzoru na Rim – senat, Kapitol, besplatna opskrba žitom

Rim i Konstantinopol odvojeni od teritorijalnog ustroja države – upravu u njima drže 4 senatska prefekta – vojna i civilna vlast car postaje Kristov zastupnik – gospodar države i crkve – dominat (dominus) – apsolutni vladar – zadržana poganska božanska obilježja vladara – orijentalni dvorski ceremonijal 328. i 332. g. – Konstantin II. pobjeñuje Alamane i Gote – novi napad Perzijanaca

Carigradski bedemi

Konstantinovi nasljednici • • • • • •

• • •

337. g. – Konstantin umire u Nikomediji – sahranjen u Konstantinopolu vlast preuzimaju 3 sina – Konstantin II., Konstancije II. i Konstans – uskoro počinje njihov meñusobni sukob Konstantin II. – pogiba 340. u bici protiv Konstansa kod Akvileje 340. – 350. g. – Konstans na zapadu – Novac Konstancija II. Konstancije II. na istoku – stalni napadi Germana, Sarmata i Perzijanaca 350. g. – Magnencije Magnus detronizira i ubija Konstansa 351. g. Konstancije II. poražava Magnencija kod Murse i 353. g. u južnoj Galiji – samoubojstvo Magnencija – Konstancije II. ostaje jedini vladar do svoje smrti 361. g. car postaje Julijan – Konstancijev nećak – pobornik neoplatonizma i stare rimske religije nastoji potisnuti kršćanstvo i obnoviti stara vjerovanja – Apostata (otpadnik) – pogiba 363. u borbi sa Sasanidima 363. g.: Flavije Jovijan – opoziva Julijanov edikt protiv kršćanstva – prepušta Perzijancima područja istočno od Tigrisa i Armeniju – Jovijan Julijan Apostata umire 364. g.

Valentinijan i Valent • • • • • • • •

• • •

vojska izabire dvojicu braće – panonskih vojnih zapovjednika za Auguste Flavije Valentinijan (364. – 375.) na zapadu – Flavije Valent (364. – 378.) na istoku Valentinijan uspijeva održati limes na Rajni i Dunavu – 364. – 368. g.: prodire na desnu obalu Rajne – rezidenciju seli u Trier 370. g. – pohod protiv Pikta u Britaniji – vodi ga vojni zapovjednik Teodozije – budući car 372. – 375. g.: ustanak u Mauretaniji – 373. g.: Kvadi i Sarmati – upad u Panoniju – rimska vojska potisnuta iza Drave Valentinijan i Teodozije uspijevaju potisnuti napadače i uspostaviti limes Valentinijan umire 375. g. – nasljednik sin Gracijan Istočni i Zapadni Goti potisnuti od Huna – pokreću se prema Carstvu – 376. g. Zapadni Goti (Vizigoti) naseljavaju se kao federati u Meziji – uz dozvolu Valenta – njih 70 000 uskoro pobuna zbog sukoba s carskom upravom – kreću pod Fritigernom na Carigrad Gracijan zauzet borbama s Alamanima – ne može pomoći Valentu Valent pogiba u teškom porazu rimske vojske kod Hadrijanopola 378. g.

Valent

Bitka kod Hadrijanopola 378. g.

Teodozije i protivnici • • •

• • • • • •

Gracijan postavlja Teodozija za Augusta na istoku Teodozije uspijeva potisnuti najopasnije skupine Gota s Balkana – dio Gota ulazi u sastav rimske vojske novi federatski ugovor: Vizigoti u Meziji, Ostrogoti u Panoniji – posebne povlastice: puna autonomija, osloboñenje od poreza, dodatne plaća za čuvanje granice Teodozije zabranjuje poganske kultove – 391. g. proglašava kršćanstvo državnom religijom na zapadu – Magnus Klement Maksim s britanskim i galskim legijama – pobuna protiv Gracijana – Gracijan pogiba kod Lugdunuma germanske čete izabiru Gracijanova polubrata Valentinijana II. za cara 383. g. Teodozije ga priznaje – pomaže mu u ratu protiv Maksima – Maksim poražen kod Siscije i Petovija – zarobljen kod Akvileje Valentinijan II. – uz pomoć Franka Arbogasta poražava i Maksimovog sina Viktora 392. g. – Valentnijan II. ubijen – Arbogast proglašava Eugenija carem na zapadu – Teodozije ga ne priznaje

Teodozijev novac

Podjela Carstva •

•

•

•

•

394. g. – bitka kod Vipave (Frigidus) u Sloveniji – poraz i smrt Eugenija i Arbogasta Teodozije ostaje jedini car – prije smrti 395. g. dijeli carstvo na dva dijela – na dvije upravne cjeline iste države – nije mislio na podjelu na dvije države dvojica Teodozijevih sinova postaju carevi – istok: Arkadije (Konstantinopol) – zapad: Honorije (Milano, Ravenna) imenuje regente – na istoku prefekt Rufin – uskoro zamijenjen Eutorpijem – njega nasljeñuje Got Gainas (magister militum) – regent na zapadu: Vandal Stilihon (magister militum) na zapadu: Stilihon nastavlja Teodozijevu politiku prema Germanima – u Carigradu raste otpor barbarima u vojsci i na položajima – sve veći raskol izmeñu Istoka i Zapada

Honorijev novac

Arkadijev novac

Dalmacija i Panonija u 3. st. • • • • • • •

• • • •

235. g. – Maksimin Tračanin – vlada u Sirmiju Trajan Decije (249. – 251. g.) – roñen u Sirmiju – poginuo u borbi s Gotima 258. g. – kod Murse bitka Galijena (260. – 268. g.) i Ingenua (Ingenuus) – poraz i smrt Ingenua Galijen i protucar Regalijan takoñer ratuju u Panoniji za prijestolje oko 265. – Galijen osniva kovnicu novca u Sisku Klaudije II. Gotički (268. – 270. g.) – roñen u Sirmiju – pobijedio Gote kod Naisa 269. i protjerao ih s Balkana Aurelijan (270. – 275. g.) – pobijedio u Panoniji na Dunavu Gote, Vandale i Gepide – 271. napušta Daciju – protjerao barbare iz Ilirika i Trakije Prob (276. – 282. g.) – takoñer iz Sirmija – sreñuje stanje u Panoniji – protjeruje Vandale s Dunava – ubijen u Sirmiju ponovno mir u Dalmaciji – smirivanje stanja u Panoniji – Marko Aurelije Kar (282. – 283. g.) pobjeñuje Sarmate u Panoniji nakon razdoblja vojničkih careva – Panonija teško opustošena – Dalmacija u znatno boljoj poziciji – Carstvo u lošem stanju 284. g. Dioklecijan – proglašen novim carem

Galijen

Aurelijanov novac

Dioklecijanovo razdoblje • •

• •

Dioklecijan boravi u Sirmiju 290. – 291. g. – ratuje protiv Vandala, Gota i Sarmata 293. g. – uspostava tetrarhije – Sirmij postaje jedno od carskih sjedišta – Galerije provodi Dioklecijanove reforme u Panoniji – modernizacija limesa, vojne i civilne reforme, podjela provincija 295. god. nova podjela provincija podjela iliričkih provincija: – Gornja Panonija: Pannonia Prima (Savaria – Szombathely) i Pannonia Savia (Siscia) – Donja Panonija: Pannonia Valeria (Sopianae – Pečuh) i Pannonia Secunda (Sirmium) – Dalmacija: Dalmacija (od Raše do Budve) i Prevalitana – Praevalis (Skodra)

•

•

sve četiri Panonije, Dalmacija i dva Norika – 8. (Ilirička ili Panonska) dijeceza, kasniji Zapadni Ilirik – podreñena prefekturi Italije i Ilirika (u Konstantinovo doba) Prevalitana ulazi u 7. (Dačku) dijecezu – spada pod prefekturu Ilirik (u Konstantinovo doba), kasniji Istočni Ilirik

Sirmij

Podzemne grobnice u Sopijanama (Pečuh), 4. st.

Dioklecijanova podjela iliričkih provincija

Dioklecijanovo razdoblje •

• •

299. – 311. g. – Galerije pobjeñuje Sarmate tri puta na dunavskom limesu – stabilno stanje u Panonijama 303 – 306. g. – progoni kršćana u Dalmaciji i Panonijama mučenici: – Salona: Sv. Dujam (Manstirine), Sv. Anastazije – Siscija: Sv. Kvirin – mučen i ubijen u Savariji – Sirmij: Sv. Donat, Sv. Irenej, Sv. Anastazija, Sv. Hermagora, Sv. Fortunat, petorica klesara (bačeni u olovnim sanducima u rijeku) – Cibale: Sv. Polion

•

•

Ranokršćanski kompleks Manastirine u Saloni

Dioklecijan za vrijeme aktivnog vladanja gradi palaču kod Salone – današnji Split povlači se u nju nakon abdikacije zbog bolesti 305. g. – živi ondje do svoje smrti 311. g. Dioklecijanova palača

Dalmacija i Panonije u 4. st. •

•

•

•

•

•

308. g. – Licinije kao novi August dobiva pod upravu Ilirik na sastanku careva u Karnuntu 314. god. – bitka izmeñu Licinija i Konstantina kod Cibala – pobjeda Konstantina – iliričke provincije postaju dio zapadnog dijela države – Sirmij postaje Konstantinovo sjedište 322. g. – značajna Konstantinova pobjeda nad Sarmatima u Panoniji – ureñenje limesa – gotski napadi na Dunavu poslije Konstantinovog edikta o vjerskoj toleranciji – razvoj crkvene organizacije u Dalmaciji i Panoniji biskupska središta u Dalmaciji: Salona (od 2. pol. 3. st.), Narona, Arba, Jader, Skardona, Epidaur, Bistue Nova – nadbiskupski naslov se pojavljuje tek od 6. st. (Salona) biskupska središta u južnoj Panoniji: Siscija, Sirmij, Mursa, Cibale, Basijane – sirmijska biskupija postaje metropolija

Rab (antička Arba)

Dalmacija i Panonije u 4. st. •

•

• •

•

•

•

351. g. – sukob Konstancija II. i protucara Magnencija – Konstancijeva pobjeda kod Murse – Magnencije izvršava samoubojstvo nakon 351. g. – Konstancije II. često boravi u Sirmiju – 357/358. g. uspješno ratuje protiv Kvada i Sarmata – proglašava arijanstvo službenom religijom 361. Julijan kao novi car ulazi trijumfalno u Sirmij 365. g. – susret Valentinijana i Valenta u Sirmiju – dogovor oko rata s barbarima 373. g.: Kvadi i Sarmati – upad u Panoniju – rimska vojska potisnuta južno od Drave – velika razaranja u Panoniji Primi i Valeriji Valentinijan ponovno dograñuje utvrñenja na panonskom limesu – promatračnice i zidovi 375. – 378. g. – Valentinijan II. vlada u Sirmiju

Magnencijev novac

Valentinijanov novac

Dalmacija i Panonije u 4. st. • • •

•

•

•

378. g. – nakon Valentovog poraza i pogibije kod Hadrijanopola – Vizigoti pustoše Meziju i Panoniju 379. g.: Teodozije proglašen carem u Sirmiju novi federatski ugovor s Gotima: Vizigoti u Meziji, Ostrogoti u Panoniji – posebne povlastice: puna autonomija, osloboñenje od poreza, dodatne plaća za čuvanje granice 388. g. Teodozije pobjeñuje uzurpatora Maksima – kod Siscije uz pomoć hunskih federata – kod Petovije uz pomoć Ostrogota i Alana 395. g. – Teodozije prije smrti 395. g. dijeli carstvo na dva dijela – Dalmacija i sve četiri Panonije ulaze u zapadni dio carstva – Sirmij sjedište Zapadnog Ilirika – Prevalitana postaje dio Istočnog carstva 396. g. Vizigoti (Alarih) pljačkaju Trakiju, Makedoniju i Tesaliju – zapadni magister militum Stilihon ih smiruje – Alarih postaje magister militum za Ilirik

Teodozije

Gradovi u iliričkim provincijama • •

•

• •

•

• • •

gradovi u provincijama – kolonije i municipiji – različit stupanj grañanskih prava kolonije – naselja rimskih i italskih naseljenika ili vojnih veterana – puno grañansko pravo municipiji – djelomično grañansko pravo – obično naselja saveznika ili pokorenog lokalnog stanovništva koje je dobilo lokalnu samoupravu lokalne zajednice koje su stekle civitet – niži stupanj samouprave gradovi – nositelji romanizacije – centri političkog života, društvenog i gospodarskog razvoja uprava gradova – na čelu duoviri – po uzoru na dva konzula – mandat od 1 godine – bira ih općinsko vijeće dva edila: javna sigurnost kvestori: financijski poslovi općinsko vijeće (Ordo decurionum) – vijećnici birani prema imovini (cenzusu) – biraju ih duoviri quinquenales

Počasni natpis cara Trajana Decija iz Stenjevca

Gradovi u iliričkim provincijama •

kolonije na Jadranu: – Martia Iulia Salona i Narona – za Cezara – Colonia Pola pietas Iulia – 43. g. pr. Kr. – Iader i Epidaurum – za Augusta – Colonia Iulia Parentium – za Tiberija – Colonia Claudia Aequum – za Klaudija – veteranska kolonija – prva u unutrašnjosti (Čitluk kod Sinja)

•

kolonije u Panoniji: – Colonia Flavia Siscia i Colonia Flavia Sirmium – za Vespazijana – Colonia Aelia Mursa – za Hadrijana – Colonia Aurelia Cibalae – za Septimija Severa ili Karakale

•

•

municipiji na Jadranu: Issa, Tragurium, Rhizinium, Buthua, Olcinium, Varvaria (Varvarini), Nedinum (Neditae), Asseriates (Asseria) municipiji u Panoniji: Andautonia (Ščitarjevo), Aquae Balissae (Municipium Iasorum – Daruvar), Iovia Botivo (Ludbreg) Rimski forum u Zadru

Ostaci rimske Murse


• •

•

• •

u gradovima – javne izgradnje po uzoru na Rim i italske gradove bedemi – važni za sigurnost grada – služe i kao dokaz prestiža grada – javna financiranje – često financirani od careva ili viših dužnosnika – dio grada ostaje izvan bedema: predgraña vodovodi i cisterne – javni objekti – dokaz civilizacijske razine teatri i amfiteatri – sačuvan teatar u Puli i Saloni – amfiteatri u Puli, Saloni i Burnumu – kod ovih objekata česte carske donacije terme (kupališta) – javna mjesta – važna za društveni život – često donirana od bogatih pojedinaca bazilike i kurije – javna izgradnja – ponekad i privatna donacija hramovi – javna i privatna izgradnja – sačuvani hramovi: Augustov hram u Puli, Zadar, Split

Amfiteatar u Burnumu

Augustov hram u Puli


• •

•

Salona i Sirmij – dva najveća i najrazvijenija grada na našem povijesnom prostoru u Sirmiju kasnije sagrañena carska palača i hipodrom – kraj Salone sagrañena Dioklecijanova palača – oba grada dobivaju carski značaj Salona – sjedište provincije Dalmacije – prije i Ilirika uz sjedište provincije važni i konventi – sudbeno-upravna središta – namjesnik provincije u odreñene dane u pretoriju svakog konventa vrši sudovanje u Dalmaciji – tri konventa:

Skradin

– za Liburniju i Japode: Skardona – za središnji dio Dalmacije – Salona – za južni dio – Narona

•

•

Siscija postaje važan centar u kasnoj antici – 3. i 4. st. – važna kovnica novca – osnovana za Galijena oko 265. g. – traje do vladavine Arkadija (395. – 408. g.) Sirmij – kovnica radi: 324. – 328. i 351. g. do Arkadija

Rimski novci kovani u Sisciji

Povezanost i prometni pravci u iliričkim provincijama •

• • •

ceste – gradnje prvenstveno radi vojnih potreba i državnih interesa – omogućuje brzo kretanje vojnika prema zadanom odredištu – strateški značaj uz izgradnju – vrlo važno je i njihovo održavanje – mnogi dokazi govore o tome – miljokazi raznih careva na istom pravcu Akvileja – ishodište cesta prema Dalmaciji i Panoniji važni prometni pravci: – Akvileja – Nauport – Emona – Celeja – Petovij – Savarija – Karnunt – Petovij – Akva Viva – Mursa – CibaleSirmij – Singidun – Nais – Serdika – Filipopol (Plovdiv) – Hadrijanopol (Jedrene) – Konstantinopol – cesta uz dunavski limes – od Vindobone nizvodno uz Dunav – Karnunt – Petovij – Akva Viva – Andautonija – Siscija – Salona – Emona – Neviodun – Siscija – Servicij – Marsonija – Cibale – Sirmij – Akvileja – Parencij – Pola – Albona – Tarsatika – Senija – Vratnik – Siscija – Senija – Arupij – Burnum – Salona – Narona – Epidaur – Rizinij – Dirahij – Via Egnatia – Solun

Miljokaz iz Jelkovca kod Zagreba postavljen od cara Maksimina Tračanina 235. – 238. g.

Povezanost i prometni pravci u iliričkim provincijama • •

izgradnja cesta u Dalmaciji – najveća zasluga upravitelja provincije Publija Kornelija Dolabele (14. – 20. g.) Salona – ishodište cesta u Dalmaciji – 5 glavnih pravaca: – Salona – Tragurij – Danilo (Rider) – Skardona – Jader – Salona – Andetrij (Muć) – Burnum – Jader ili prema Arupiju i Seniji ili dolinom Une preko Retinija (Golubić) prema sjeveru i Sisku – Salona – Ekvum – Salvij – Servicij (Bosanska Gradiška) – Salona – Tilurij – Bistua Vetus (Bugojno) – Domavia (Srebrenica) – Drina – Sirmij – Salona – Bigeste (Ljubuški) – Narona – Epidaur – Olcinij – Dirahij – Via Egnatia

• • • • •

osim cestovnih prometnih pravaca – velika važnost rijeke Krka: plovidba do Skardone i Burnuma – Neretva: do Narone panonski plovni put: Nauportus (Vrhnika) – Ljubljanica – Sava – Dunav važne luke: Nauport, Neviodun, Andautonija, Siscija, Servicij ostale plovne rijeke: Drava, Kupa, Una, Sana, Bosut

Struktura rimske ceste

Karta Panonije nakon Trajanove podjele

Gospodarski život •

•

gradovi – nositelji gospodarskih aktivnosti u obje provincije – gradsko obrtništvo i manufakture obrtnici u gradovima – udruženi u kolegije (collegii): – – – – – –

collegium fabrum – kovači collegium fabrum Veneris – zlatari collegium dendroforum – tesari collegium lapidariorum – klesari collegium aeneatorum – glazbenici collegium purpurariorum – bojadiseri purpurom – collegium naviculariorum – lañari (u Sisku)

• • • •

trgovina – unutarnja i vanjska vanjska trgovina – izvan Carstva – samo na odreñenim mjestima na limesu zabrana izvoza van Carstva za oružje, željezo, vino, ulje, žito, sol, zlato za svaki uvoz u provinciju se plaća carina – portorium – u iliričkim provincijama 2,5 % vrijednosti robe

Rimski kovač

Amfora

Gospodarski život • • • • • • • • •

•

•

rudarstvo – važan izvor državnih prihoda vañenje metala – na potezu od današnje Banovine u Hrvatskoj preko bosanskog gorja do Srebrenice i rijeke Drine rudarstvo – jaka predrimska tradicija – ilirska i ponajviše keltska zlato – ispiranje i kopanje – porječje Vrbasa, Fojnice i Lašve srebro – Domavia i Argentaria: Srebrenica – cesta od Salone do Argentarije: Via Argentaria srebrni rudnici poznati i u sjevernoj Panoniji olovo – Plumbum (današnje Olovo u BiH) željezo – Topusko, Gvozdansko, Ljubija, Sanski most, Japra, Fojnica, Visoko, Vareš rudnici željeza na Banovini i SZ Bosni u službi sisačkih radionica za obradu željeza – oružje i oruñe za potrebe okolnih provincija i vojske na limesu kamenolomi: Kirmenjak kod Poreča, Vinkuran kod Medulina, Trogir, Brač (Splitska, Škrip), Čiovo, Medvednica, Fruška Gora kamena sol: Ad Salinas (Tuzla)

Srebrenica

Rimski kamenolom u Vinkuranu

Gospodarski život •

•

•

•

•

•

poljoprivreda – napredak pod rimskom vlašću: uvoñenje novih kultura – bolja obrada zemlje – veći prinosi villae rusticae – osnovne jedinice poljoprivredne proizvodnje – u Istri i na Brijunima postoje i velike latifundije – neke vj. u carskom vlasništvu jadranska obala – mediteranske kulture – ponajviše masline i vinova loza – ove kulture uvedene kod nas od grčkih kolonista – širenje na veće površine uz obalu Panonija – oranice, pašnjaci i šume – krčenje šuma radi dobivanja obradivih površina u blizini Sirmija sredine 3. st. – velika carska imanja – car Prob sadi vinovu lozu na Sirmij dinarski planinski prostor – zadržavanje tradicionalnog transhumantnog stočarstva

Rekonstrukcija rimske vile rustike

Rimska vila na Brijunima

Duhovna sfera života u Dalmaciji i Panoniji •

• • •

• • • •

s rimskom državom – prodor rimskog državnog kulta – posebno u gradskim sredinama naseljenim italskim doseljenicima kontakt s religijskim vjerovanjima starosjedilačkog stanovništva povezivanje i identifikacija starih božanstava s novim rimskim antički Silvan identificiran s sličnim domaćim božanstvom – božanstvo voda i izvora Bind izjednačen s Neptunom nastavak štovanja starih riječnih božanstava – Savus, Dravus, Danuvius pojava istočnjačkih kultova: Mitra, Kibela (Magna Mater), Izida, Serapis prvi tragovi kršćanstva u Dalmaciji potkraj 1. st. – pojedinačne općine u drugoj polovici 3. st. – osnutak salonitanske biskupije – mučeništvo Sv. Venancija (prvi salonitanski i dalmatinski biskup) u Delminiju – oko 257. g.

Mitrej iz Močića u Konavlima

Kasno carstvo Zapad i Istok rimskog svijeta – Ilirik na razmeñi • Literatura: Kuntić-Makvić, Bruna: Grčka i rimska starina, Hrvatska i Europa I: Rano doba hrvatske kulture, ur. I. Supičić, Zagreb: HAZU – AGM, 1997, 73 – 91 Kuntić-Makvić, Bruna: Područje rimskog Illirika uoči dolaska Hrvata, Povijest Hrvata I: Srednji vijek, ur. F. Šanjek – F. Mirošević, Zagreb: Školska knjiga, 2003, 5 – 38 Matijašić, Robert: Povijest hrvatskih zemalja u antici do cara Dioklecijana, Zagreb: Leykam international, 2009 McKay, Christopher: Ancient Rome: A Military and Political History, New York: Cambridge University Press, 2007 Novak, Grga: Prošlost Dalmacije, knj. 1., Split: Marjan tisak, 2004 Povijest, sv. 4, ur. E. Cravetto (gl. ur. hrv. izdanja I. Goldstein), Zagreb: Europapress holding, 2007 Povijest, sv. 5, ur. E. Cravetto (gl. ur. hrv. izdanja I. Goldstein), Zagreb: Europapress holding, 2007 Suić, Mate: Antički grad na istočnom Jadranu, Zagreb: Golden marketing, 2003 Šišić, Ferdo: Povijest Hrvata u vrijeme narodnih vladara, Zagreb: Naklada školskih knjiga, 1925 The Archaeology of Roman Pannonia, ur. A. Lengyel, G. T. B. Radan, Budapest, Lexington: Akadémiai Kiadó, The University Press of Kentucky, 1980 The Autonomous Towns of Noricum and Pannonia 1, ur. M. Šašel Kos, P. Scherrer, Situla 41, Ljubljana: Narodni muzej Slovenije, 2003 The Oxford History of the Roman World, ur. J. Boardman, J. Griffin i O. Murray, Oxford: Oxford University Press, 2001 Velika ilustrirana povijest svijeta, sv. 6, ur. Du Ry van Beest Holle, Rijeka: Otokar Keršovani, 1974 Velika ilustrirana povijest svijeta, sv. 7, ur. Du Ry van Beest Holle, Rijeka: Otokar Keršovani, 1974

Kasna antika na Mediteranu Izmak antike na hrvatskom povijesnom prostoru

Podjela Carstva • • •

Teodozije – posljednji car jedinstvene države prije smrti 395. g. dijeli carstvo na dva dijela – dvije upravne cjeline iste države dvojica Teodozijevih sinova postaju carevi: – istok: Arkadije (Konstantinopol) – zapad: Honorije (Milano, Ravenna)

•

maloljetnim sinovima imenuje regente: – na istoku: prefekt Rufin – uskoro zamijenjen Eutorpijem – njega nasljeñuje Got Gainas (magister militum) – regent na zapadu: Vandal Stilihon – jedini magister militum

• • •

na zapadu: Stilihon nastavlja Teodozijevu politiku prema Germanima istok: u Konstantinopolu raste otpor barbarima u vojsci i na položajima sve veći raskol izmeñu Istoka i Zapada – razvijaju se u dvije samostalne države – Zapad u mnogo težem položaju

Teodozijev novac

Honorijev novac

Podjela Carstva •

•

•

•

•

• •

395. g. Huni provaljuju u Malu Aziju s istoka – prve hunske provale u Istočno carstvo 396. g. Vizigoti pod vodstvom Alariha – iz Mezije pljačkaju Trakiju, Makedoniju i Tesaliju zapadni magister militum Stilihon ih smiruje – Alarih postaje magister militum za Ilirik 396. – 398. g.: Stilihon guši ustanak rimsko-berberskog stanovništva u SJ Africi Got Gainas – po nalogu Stilihona ubija prefekta Rufina – Arkadije poziva Gainasa na odgovornost Gainas se pridružuje pobunjenim Gotima – ulazi u Carigrad s gotskim četama nakon odlaska Gainasa i gotskih vojnika – pobuna grañana protiv Gota – masakr u gradu: pobijeno 7 000 Gota – Gainas bježi – kasnije ga ubijaju Huni

Stilihon s obitelji

Arkadijev novac

Početak sloma na zapadu • • • • • • • • •

401. g. Alarih napada Italiju – Stilihon ga odbija 403. g. kod Verone – Vizigoti dobivaju novo zemljište uz Savu – plaća im se tribut zbog Alariha – Stilihon povukao vojsku iz Galije – posljedice: Vandali, Alamani, Svevi, Burgundi i Alani trajno probijaju limes i ulaze u Carstvo 405. Ostrogoti (Radagais) – prodiru preko Dunava i Alpa prema Italiji – pobijeñeni kod Firence – Radagais zarobljen i pogubljen Ravenna – zaštićena močvarom i lagunama – postaje novo carsko središte 408. g. – Arkadije umire – Stilihon želi ostvariti i stvarnu vlast na istoku senat i političke skupine protivne Germanima vrše pritisak na Honorija – Honorije pogubljuje Stilihona 408. g. Alarih 408. g. ponovno kreće na Italiju – traži novu zemlju u Noriku – ne uspijeva zauzeti Ravennu – grad štite i čete iz Istočnog carstva 410. g. – Vizigoti pljačkaju Rim – zarobljavaju Honorijevu sestru Galu Placidiju Alarih želi odvesti Vizigote u SJ Afriku – umire iste godine u južnoj Italiji – sahranjen u rijeci Busento kod Cosenze

Honorije

Kratkotrajno sreñivanje stanja na zapadu •

•

•

•

•

•

prorimski orijentirani novi kralj Ataulf – odvodi Vizigote iz Italije u južnu Galiju – ženi se Galom Placidijom u Narbonni Vandali, Svevi i Alani – naseljavaju se 411. g. u Hispaniji – faktični kraj rimske vlasti u Hispaniji novi magister militum Konstancije – pacificira Galiju – sporazumi s Francima i Burgundima o naseljavanju 413. g. – Franci oko Triera, Burgundi oko Wormsa s obje strane Rajne uspostavlja mir u Carstvu svedenom na Italiju, Siciliju, dio Ilirika i manje dijelove Galije, Hispanije i SJ Afriku Konstancije se ženi Galom Placidijom nakon Ataulfove smrti – sin Valentinijan – budući zapadni car (Valentinijan III.) Honorije imenuje Konstancija suvladarom – istočni car Teodozije II. se protivi – Konstancije umire 421. – Honorije umire 423. g. – bez carskog nasljednika

Mauzolej Gale Placidije u Ravenni

Kratkotrajno sreñivanje stanja na zapadu •

•

•

•

•

•

•

nove borbe za vlast na zapadu – senat izabire dvorskog pravnika Ivana za cara – 423. – 425. g. ist. car Teodozije II. – odreñuje 425. g. Valentinijana III. za cara – majka Gala Placidija postaje regentica do njegove punoljetnosti uz nju: magister militum Aecije (429. – 452. g.) – održava zapadno Carstvo na životu 429. g. Vanadali (Geiserih) se prebacuju u SJ Afriku iz Španjolske – od 439. g. kraljevstvo u Kartagi – razvijaju mornaricu – gusarenje i pljačka mediter. obala Aecije odražava dobre odnose s Hunima i Germanima – 436. g. uz pomoć Huna pobjeñuje burgundskog kralja Gunthera koji je prekršio savez s Rimom Burgundi preseljeni uz Rhônu i Saônu – na bivši burgundski teritorij useljavaju Alamani Franci – rimski federati u SJ Galiji – Klodion i Hilderik

Teodozije II.

Konačni slom Zapadnog rimskog carstva • • • • • • • •

441. – 445. g.: Huni (Atila i Bleda) napadaju Istočno carstvo – prodor preko Dunava do Carigrada osvojeni Singidun, Nais, Serdika i Filipopol – poraz dviju carskih vojski – Teodozije II. prisiljen plaćati tribut u zlatu Atila se okreće na zapad – preko Panonije, Norika i Germanije – napad na Galiju Aecije poražava Hune, Ostrogote i Gepide 451. g. na Katalaunskim poljima – uz pomoć Vizigota (Teodorik I.), Burgunda, Franaka i Alana 452. g. Atila prodire u Italiju – uništava Akvileju – Atilu od napada na Rim odvraća papa Leon I. kod Mantove Gala Placidija umire 450. – iste godine umire Teodozije II. na istoku – Marcijan novi car na istoku – do 457. g. 454. g. ubijen Aecije – 455. svrgnut i ubijen Valentinijan III. – početka kraja Zap. carstva germanske države na zapadu: – Vizigoti vladaju područjem od Loire do Gibraltara – Vandali iz SJ Afrike pljačkaju Rim 455. g.: odvode udovicu i kći Valentinijana III. – Burgundi se šire na jug: zauzimaju Lyon

Atila

Bitka na Katalaunskim poljima

Konačni slom Zapadnog rimskog carstva • • • • • • • • •

•

Istočno carstvo – unutarnje borbe za vlast i borbe s Ostrogotima – ne može pružiti pomoć Zapadnom carstvu novi caru Rimu – senator Petronije – do 457. g. – beznačajan vladar nasljeñuje ga Majorijan (457. – 461. g.) – neuspjeli pohod protiv Vandala magister militum Ricimer postavlja Libija Severa (461. – 465. g.) – beznačajan vladar 465. – 472. g.. Antemije – istočnorimski vojskovoña – novi car na zapadu na istoku: Leon (Lav) I (457. – 474. g.) – zajedno s Zap. carstvom: još jedan neuspio pomorski pohod protiv Vandala 472. g. Antemije ubijen – car Anicije Olibrije (472. – 474. g.) – smaknuo Ricimera 474. – 475. g. Julije Nepot – preživio pad Zapadnog carstva u Diokl. palači do 480. g. 475. – 476. g. – vojskovoña Orest instalira svog sina Romula Augustula u Ravenni – zbog uskraćivanja podjele zemlje germanskim vojnicima – skirski knez Odoakar zbacuje s prijestolja Romula Augustula 476. g. Istočno carstvo ga priznaje kao patricija i carskog namjesnika u Italiji

Novac Romula Augustula

Granice Carstava 476 g.

Kultura kasnog carstva • • • • • •

kršćanstvo – sve više pripadnika zajednice – sve utjecajnije u 3. st. progoni u 3. st. – kulminacija poč. 4. st. – Dioklecijan i Galerije – protivljenje carskom kultu 313. g. Milanski edikt – poganski kultovi su sve više potisnuti – kršćanstvo sve više vezano uz državu crkvi su vraćena crkvena dobra – biskupi stječu senatorske povlastice Konstantin Veliki poklanja papi Lateransku palaču za sjedište – temelj kasnije crkvene vlasti i države kršćanstvo sve više utječe na svakodnevni život – ukida se smrtna kazna pribijanjem na križ 315. g. – 319. g. službena zabrana privatnih poganskih žrtava – 325. g. zabranjene gladijatorske igre – iz opticaja se povlači novac s poganskim simbolima – smanjuje se pravo raspolaganja i kažnjavanja nad robovima

Pozlaćeno stakleno dno – Sv. Petar i Pavao

Kultura kasnog carstva •

• • •

•

• •

•

325. – 1. ekumenski koncil u Niceji – osuda arijanstva – spor oko Svetog trojstva – podjela na arijanski istok i zapad sklon nicejskom tumačenju kršćanski pisci: Jeronim iz Stridona (345. – 420. g.), Aurelije Augustin (354. – 430. g.) 4/5. st. – uspostava redovništva – Benedikt iz Nursije – benediktinci car Teodozije – odriče se svih poganskih ostavština – kršćanstvo postaje državna religija – zabrana poganskih kultova – razaranje i uništavanje poganskih hramova 381. g. – 2. ekumenski koncil u Carigradu – Carigrad postaje sjedište crkve u Ist. carstvu – potvrda nicejskih zaključaka 431. – 3. koncil u Efezu – osuda nestorijanstva 451. – 4. koncil u Kalcedonu – osuda monofizitizma – začetak raskola istoka i zapada papinstvo u Rimu preživljava kraj Zapadnog carstva – odvojeni kršćanski zapad i istok – sve jača podjela – obilježje srednjeg vijeka

Sv. Aurelije Augustin

Kultura kasnog carstva • • • •

• • • •

• •

graditeljstvo – novi uzlet u 4. st. Dioklecijan – izgradnja palače u Splitu – elementi luksuzne vile i vojnog logora upotreba okruglog luka i bačvastog svoda česta gradnja opekom Konstantinovo vrijeme i kasnije – izgradnja velikih višebrodnih kršćanskih bazilika – Sv. Petra, Sv. Ivan Lateranski – crkve u Konstantinopolu u Ravenni – intenzivna izgradnja crkava za vrijeme Gale Placidije u Siriji – bazilike s dva zvonika – uzor u srednjem vijeku – križarski kontakti sa Sirijom prilikom gradnji koriste se kameni elementi starijih grañevina – stupovi, kapiteli, arhitravi kiparstvo – reljefi: kršćanski sarkofazi – naracija – mitski, poganski prikazi često kombinirani s prikazima iz Starog i Novog zavjeta Konstantinov slavoluk – neposrednost prikaza cara – obraća se izravno promatraču slikarstvo – razvoj mozaičke umjetnosti – kršćanski prikazi iz apsida i luneta crkava u Rimu i Ravenni

Konstantinova bazilika Sv. Petra

Konstantinov slavoluk u Rimu

Kultura kasnog carstva •

pjesništvo i književnost: – Prudencije (348. – 405. g.): prvi kršćanski pjesnik – Psychomachie – Grgur Nazijanac, Efrem Sirijac – himne – biskup Ambrozije 370. g. uvodi pjevanje orijentalnih himni na Zapadu – klasicistička obnova – Kvint Aurelije Simah: poganske rimske tradicije – Simahov krug – Klaudije Klaudijan iz Aleksandrije – pripadnik Simahovog kruga

•

povjesničari: – Amijan Marcelin (310. – 395. g.) – Sirijac – piše na grčkom – 31 knjiga rimske povijesti – do bitke kod Hadrijanopola 378. g. – Eutropije (sredina 4. st.) – posvećuje Valentu svoju rimsku povijest – korisne informacije za 3. i 4. st. – Euzebije (260. – 339. g.) – biskup u Cezareji (Judeja) – “Povijest crkve” i “Konstantinov život” – – Zosim (kraj 5. – rano 6. st.) – Historia Nova – povijest Carstva do pljačke Rima 410. g.

Res Gestae – Amijan Marcelin

Barbarsko naseljavanje i njihove države – Vandali •

•

• •

• • • •

Vandali – zajedno sa Svevima i Alanima – oko 400. g. pomiču se pred Hunima prema zapadu iz porječja Tise – 406. pod Gunderihom prelaze Rajnu – pobjeñuje Franke – ulaze u Galiju 408. g. odlaze u Hispaniju – 411. Honorije im daje Hispaniju kao federatsku zemlju – Hasdinzi i Svevi u Galiciji – Silinzi u Andaluziji – Alani na jugozapadu Piren. poluotoka – početak meñusobnih borbi Vizigoti na rimski nagovor uništavaju Vandale na sjeveru – Svevi takoñer ratuju protiv Vandala – Vandali potisnuti na jug k Alanima – udružuju se osvajaju pomorske gradove – grade flotu – 429. g. Geiserih vodi Vandale i Alane preko Gibraltara – oko 80 000 ljudi – osvajaju SJ Afriku – Kartaga osvojena 439. g. – uspostava kraljevstva – Rim im priznaje neovisnost i suverenitet 442. g. rast vandalske pomorske moći – pljačkanje obala i gusarenje – osvajaju Baleare, Korziku i Sardiniju – 455. g. pljačkaju Rim neuspjeli ratovi dvaju Carstava protiv Vandala – priznati od Ist. Carstva 474. g. – “vječni mir” 477. g. Geiseriha nasljeñuje sin – apsolutistička monarhija – nema izbora vladara – polagano slabljenje vandalske moći vandalsko kraljevstvo pada 533. g. – osvojeno od Justinijanovog vojskovoñe Belizara

Vandali pljačkaju Rim

Barbarsko naseljavanje i njihove države – Burgundi • •

• • • •

•

413. g. – u okolici Wormsa – plemenski savez pod kraljem Gundaharom 436. Aecije uništava njihovu državu zbog pokušaja širenja prema Belgiji (Galiji Belgici) – 443. g. preseljeni u Savoju i uz rijeke Rhônu i Saônu širenje države u borbama s Alamanima i Francima – osvajaju Lyon (Lugdunum) – novi glavni grad Gundobad (490. – 516. g.) – savez s Istočnim carstvom i Teodorikovom državom – ratovanje s Francima Gundobad mijenja stranu – prelazi Francima (Klodvig) – rat s Vizigotima i Ostrogotima nasljeñuje ga Sigismund (516. – 523. g.) – Burgundi postaju katolici (prije arijanci) – obnova neprijateljstva s Francima – Sigismund gine u ratu protiv njih 532. g. bitka kod Autuna – konačni poraz Burgunda pod Godomerom – franački kralj Teudebert I. pripaja burgundsku državu Franačkoj

Karta burgundskog kraljevstva

Barbarsko naseljavanje i njihove države – Vizigoti •

•

•

•

•

•

410. g. Ataulf – vodi Gote iz Italije – naseljavaju se u južnu Galiju – Narbonne: glavni grad – ženi se Galom Placidijom (Honorijeva sestra) neuspjeli pregovori s Rimom: novi rat – magister militum Konstancije ih tjera na jug – Vizigoti osvajaju Bracelonu – 415. Ataulf ondje ubijen nasljeñuje ga brat Valija – sporazum s Honorijem: potiskuju Vandale i Alane – Honorije im daje područje izmeñu Loire i Garonne – centar u Tolosi (Tolouse) – “toloska država” (418. – 507. g) 451. g. Teodorik I. pogiba kao Aecijev saveznik protiv Huna na Katalaunskim poljima 462. g. Teodorik II. osvaja Galiju Narbonensis (pristup na more) – do 475. g. Vizigoti osvajaju veći dio Pirenejskog poluotoka – osim svevske Galicije i baskijskih krajeva nakon 480. g. Vizigoti osvajaju Arles i Marseille – najveći opseg države pod Eurihom (466. – 484. g.)

Vizigotsko kraljevstvo oko 500. g.

Barbarsko naseljavanje i njihove države – Vizigoti •

•

• • • • • • •

sve veći pritisak Franaka i Burgunda – 507. g. bitka kod Vougléa u blizini Poitiersa – Klodvig pobjeñuje Alariha II. – Alarihu su pomoć poslali Ostrogoti (Teodorik Veliki) – Alarih pogiba u bici Vizigoti gube sva područja u Galiji – osim obalnog područja od Rhône do Pireneja (Galija Narbonensis) – sačuvano uz pomoć Teodorika Velikog težište države se premješta u Kastiliju – novi centar države postaje Toledo – “toledska država” Justinijan zauzima samo dio Andaluzije i Cordobu – Vizigoti to uspijevaju ponovno osvojiti u 80-im godinama 6. st. za vrijeme cara Mauricija Romani i Vizigoti se sve više miješaju – polako se gube razlike – preuzeta kasnorimska uprava i porezni sistem apsolutna monarhija organizirana po uzoru na istočnorimsku – potisnuto germansko izborno kraljevstvo tijekom 7. st. Vizigoti postaju katolici – nestanak arijanstva proglašen Lex Romana Visigothorum (Rekesvint: 649. – 672. g.) – uveden jedinstveni pravni sustav za Gote i Romane – pospješeno asimiliranje država sve slabija od kraja 7. st. – 711. g. osvajaju je Arapi

Zavjetna kruna kralja Rekesvinta

Barbarsko naseljavanje i njihove države – Franci • • • • •

• • • •

Franci – početkom 5. st. prodiru u Galiju preko donje Rajne Klodion – prvi utvrñeni merovinški knez – prodire do Somme – Aecije ga prisiljava da prizna rimsko vrhovništvo njegov nasljednik Hilderik vlada u Tournaiju – do 482. g. Hilderikov sin Klodvig I. (482. – 511. g.) – osloboñenje od rimske vrhovne vlasti – samostalna franačka država širenje na jug i istok – pobjeda nad Siagrijem 486/487. g. kod Soissonsa – Siagrije: sin rimskog namjesnika Egidija – uzeo titulu “rex Romanorum” pobjeda nad Alamanima 497. g. – uključeni u franačku državu 499. g. u Reimsu – Klodvig i 3 000 njegovih vojnika prihvaćaju katoličanstvo – stječe naklonost crkve i pape 507. pobjeda nad Vizigotima – Vizigotima oteta Akvitanija – od Loire do Garonne Klodvig umire 511. g. – ostavlja snažnu državu četvorici sinova – sinovi nastavljaju širenje države – franačka države opstaje do polovice 9. st.

Mač – arheološki nalaz iz Hilderikove grobnice u Tournaiju

Klodvigovo pokrštenje

Europa oko 526. g.

Italija nakon 476. g. •

• • • • • •

•

Odoakar vlada u Italiji nakon 476. g. u svojstvu namjesnika Istočnog carstva – zapravo samostalno – uz podršku rimskog senata i pape Feliksa III. 480. g. ubijen Julije Nepot – Dalmacija priključena Odoakarovoj državi Istočni Goti (Ostrogoti) – napuštaju federatsku zemlju u Panoniji – kreću se po Balkanskom poluotoku pod vodstvom Teodorika car Zenon (474. – 491. g.) dodjeljuje im zemlju u donjoj Meziji – Ostrogoti i dalje predstavljaju opasnost za Istočno carstvo Zenon daje Teodoriku titulu magister militum – navodi ga da napadne Odoakara 489. g. – Teodorik prodire u Italiju – pobjede na Soči i kod Verone – 490. na rijeci Addi Odoakar se povlači u Ravennu – nakon dvije i pol godine opsade – predaje se 493. g. na prevaru – ponuñena mu zajednička uprava s Teodorikom – nakon predaje pogubljen od 493. g. – Teodorik vlada Italijom, Dalmacijom i južnom Panonijom kao patricij Istočnog carstva – istočnogotska država je u državnopravnom smislu dio Istočnog carstva

Romul Augustul predaje krunu Odoakaru

Ostrogotska država •

• •

• •

• • • •

Teodorik Veliki (493. – 526. g.) – prijateljske veze s Carigradom – izgrañuje sustav saveza s ostalim germanskim državama – nastoji uspostaviti ravnotežu sila izmeñu Carigrada i Germana u Italiji – Goti naseljeni uglavnom na sjeveru – na jugu ih gotovo uopće nema odvojeni od domaćeg romanskog stanovništva – germansko i rimsko pravo – zabrana meñusobnih ženidbi – arijanstvo i katoličanstvo: Teodorik tolerantan prema katoličanstvu zadnji uspon gospodarstva i kulture antičke Italije savezi s drugim Germanima nesigurni – pomože Vizigotima protiv Franaka i Burgunda 507. g. – ne dopušta Francima i Burgundima izlazak na Sredozemno more – savez s Herulima i Tirinzima protiv Franaka pred kraj života Teodorik postaje nepovjerljiv prema Romanima i Ist. carstvu – zatvara i papu nasljeñuje ga desetgodišnji unuk Atalarih – regentica njegova majka Amalasvinta – prepušta Burgundima Provansu – dobri odnosi s Istokom 534. umire Atalarih – nemiri: gotsko plemstvo traži muškog suvladara – Amalasvinta se udaje Teodabadom koji je ubija 535. g. Justinijan ovaj dogañaj koristi kao povod za napad na ostrogotsku državu

Teodorikov mauzolej u Ravenni

Ostrogotska država – rat s Justinijanom •

• • •

•

• • •

vojskovoña Belizar (pobjednik nad Vandalima) 535. g. napada na dvije strane – preko Dalmacije i s juga na Siciliji – poraz Gota kod Salone – Belizar osvaja Siciliju i Napulj Ostrogoti biraju vojskovoñu Vitiga (Vitiges) za novog kralja – on se povlači na sjever – ženi se u Ravenni Amalasvintinom kćerkom 536. Belizar osvaja Rim, cijelu južnu i srednju Italiju – Vitig ga 537. bezuspješno pokušava preoteti Vitig poziva Franke i Teudeberta I. u pomoć – Franci se bore protiv Belizarovih snaga – napadaju i Ostrogote – osvajaju Milano, Veneciju i Liguriju zbog lošeg položaja Vitig prihvaća carsku vlast nad Gotima i Italijom – Belizar prihvaća ponudu – u Ravenni zarobljava Vitiga i kraljicu – odvodi ih 540. u Carigrad zajedno s kraljevskom riznicom Ostrogoti biraju Totilu za novog kralja 541. g. ponovno osvaja južnu Italiju i Napulj – Belizar ratuje s Perzijom Totila traži od Carigrada priznanje svoje vlasti – Belizar se vraća u Italiju – ratuje bez većeg uspjeha – opozvan 548. g. – vraća u Carigrad ostrogotska vlast se za još neko vrijeme učvršćuje u Italiji

Totilin (Baduilin) novac

Slom ostrogotske države – bizantska vlast u Italiji – Langobardi • • • • • • • • • •

551. g. Justinijan šalje novu vojsku pod vodstvom Narzesa – napada Italiju sa sjevera duž jadranske obale osvaja Veneciju i prijestolnicu Ravennu – Ostrogoti poraženi kod Tadine sjeverno od Spoleta 552. g. – Totila poginuo u bitci ostatak gotske vojske imenuje novog kralja Teju – utvrñuju se na Vezuvu – uskoro poraženi – poginula većina Ostrogota i kralj Teja 553. g. na sjeveru Italije svladani zadnji uporišta gotskog otpora – Istočni Goti nestaju skoro u potpunosti – ostatak se stopio s romanskim stanovništvom u Italiju sa sjevera prodiru franačko-alamanske postrojbe pod vodstvom Leutara i Butilina Narzes poražava Leutara kod Capue – Butilin i njegova vojska stradali kod Venecije od groznice 555. g. Italija postaje provincija Istočnog carstva – Narzes prvi namjesnik Italija – opustošena i uništena dugotrajnim ratovima – znatno smanjen broj stanovnika mir nije dugotrajan – 568. g. u Italiju prodiru Langobardi – osvajaju Paviju 572.: prijestolnica nove langobardske države bizantska vlast ograničena na Veneciju, Ravennu, Rim, Kalabriju, Apuliju i Siciliju – konačan kraj antičke kulture i civilizacije u Italiji

Karta s operacijama iz gotskog rata

Istočno rimsko carstvo • •

Teodozije II. (408. – 450. g.) – Codex Theodosianus – sve carske uredbe od Konstantina nadalje nakon smrti Teodozija II. 450. g. – tri vojna zapovjednika postaju carevi: – Marcijan (450. – 457. g.) – Leon (Lav) I. (457. – 474. g.) – Zenon (474. – 491. g.)

• •

• • • • •

za vrijeme Marcijana i Leona – uklanjanje germanskih plaćenika iz vojske – 471. g. uklonjen magister militum Alan Asper gorštaci Isaurijci zamjenjuju Germane u vojsci – isaurijski voña Tarasikodisa postaje car Zenon 474. g. – prvi car kojeg je okrunio carigradski patrijarh Zenon – uspješan vladar – stabilna država tolerantan prema monofizitima – sukob s papom Feliksom III. – 484. g. monofizitska šizma Anastazije I. (491. – 518. g.) – oženio se Zenonovom udovicom sukob s Perzijom – prodori Slavena i Bugara preko donjeg Dunava – zbog tih prodora car gradi zid preko Trakije novi porezni sustav – priskrbljeno 320 000 funti zlata za državu blagajnu

Leon I.

Zenonov novac

Istočno rimsko carstvo – dolazak Justinijana na vlast • •

• • • • •

zbog careve naklonosti monofizitima – pobune i ustanci protivnika monofizitizma (ortodoksi) u državi razvoj cirkuskih stranaka: plavi (ortodoksi) i zeleni (monofiziti) – njihov utjecaj jača i izvan cirkusa i stadiona – postaju politička i paravojna snaga 518. – Anastazije umire – ostavlja političku nesigurnost u državi novi car Justin (518. – 527. g.) – zapovjednik carske garde – uz podršku gradskog senata i vojske – utemeljitelj dardanske dinastije protivnik monofizita – priznaje zaključke Kalcedonskog koncila – progoni monofizite 527. g. adoptira nećaka Justinijana i proglašava ga suvladarom – Justin umire iste godine Justinijan I. na prijestolju – povoljna situacija:

Anastazijev novac

– nestanak germanske opasnosti sa sjevera – germanske države nestabilne i relativno slabe – napunjena državna blagajna – odlični suradnici: Belizar, Narzes, Ivan iz Kapadokije (prefekt pretorijanaca, unutarnji poslovi i financije), Tribonijan (pravni stručnjak) – carica Teodora – snažna potpora

•

Justinijan – ideja o ponovnoj obnovi cjelovitog Carstva – borba protiv Germana-arijanaca

Justinijan I. – San Vitale, Ravenna

Justinijan • • • • • • • • • •

532. g. – ustanak “Nika” – pobuna najsiromašnijih slojeva protiv bogataša – nositelji pobuna: zajedno stranke plavih i zelenih car popušta buntovnicima – otpušta omražene činovnike Ivana iz Kapadokije i Tribonijana – nemiri se ne smiruju Belizar s tri veteranske jedinice vraćene iz rata s Perzijom guši ustanak u krvi – Ivan iz Kapadokije i Tribonijan vraćeni na pozicije Justinijan provodi temeljite reforme – upravne, financijske i pravne – borba protiv korupcije Corpus iuris civilis – 3 dijela: Codex Iustinianus, Digesta, Institutiones obnova i izgradnja novog Carigrada – novi karakter grada – nestaju carski forumi – nove crkve – Hagia Sofia rat sa sasanidskom Perzijom na istoku – 539. razorena Antiohija – 545. rat završen bizantskim ustupcima – 562.: potpisan 50 godišnji mir osvajanja na zapadu – uništena vandalska i ostrogotska država – osvojena JI Španjolska velika naprezanja države zbog tih ratova – ljudska i financijska – teško održive nove zapadne provincije posljedica orijentacije na zapad – prekasno uočena slavensko-avarska opasnost

Sv. Sofija, Carigrad

Justinijanova osvajanja na zapadu

Justinijanovi nasljednici • • • • • •

• • • •

Justin II. – Justinijanov nećak (565. – 578. g.) vojni neuspjesi: Slaveni preplavljuju velike dijelove Balkana – Langobardi zauzimaju velik dio Italije Perzijanci pustoše Siriju i Kapadokiju – rat na istoku traje od 572. do 591. g. – Bizant uspijeva povratiti Kapadokiju i dijelove Armenije Tiberije II. (574. – 582.) – preuzeo vlast od mentalno bolesnog Justina II. – 579. g. velika provala Slavena na Balkanu Mauricije II. (582. – 602.) – vojni zapovjednik na istoku – izabran od Tiberija II. teški ratovi na Balkanu: protiv Avara i Slavena – gubitak Sirmija, opsada Soluna, Slaveni na Peloponezu – organizacija egzarhata: Ravenna i SJ Afrika – gubitak svih teritorija u Španjolskoj 602. g. – pobuna vojske na Dunavu – uskraćeno im zimovanje na državnom teritoriju – ubijen car i sinovi zapovjednik vojske Foka postaje novi car – uvodi teror protiv nepoćudnih grañana i aristokracije – ulične borbe cirkuskih stranaka – grañanski ratovi raspad obrane Balkana – Perzijanci prodiru duboko u Malu Aziju – pljačkaju Antiohiju 611. g. 610. g. – sin kartaškog egzarha Heraklije – novi vladar – nove reforme i uspon države

Fokin stup – posljednji spomenik podignut na rimskom forumu

Kultura kasne antike •

Teodorikovo vrijeme: – graditeljstvo – nastavak na tradiciju iz doba Gale Placidije – velike gradnje u Ravenni: palača, Teodorikov mauzolej, nadbiskupska kapela, San Apollinare Nuovo (arijanska dvorska crkva) – znanost: Kasiodor – sedam slobodnih umijeća: gramatika, retorika, dijalektika, muzika, aritmetika, geometrija, astronomija – povijest: Jordanes – Povijest Gota

• • • • •

Justinijanovo doba – novi uzlet kulture na istoku – odjeci i utjecaji na zapadu graditeljstvo – centralne grañevine s kupolama – Sv. Sofija, San Vitale (Ravenna), San Apollinare in Classe slikarstvo – mozaična umjetnost na vrhuncu – San Vitale, San Apollinare in Classe slikarstvo – razvoj ikona – enkaustika historiografija: Prokopije iz Cezareje – Historikon: povijest Justinijanovih ratova – Peri ktismaton: o Justinijanovim grañevinama – hvali cara kao dalekovidnog vladara – Anekdota: “tajna povijest” – prikazao cara kao ubojicu i demona, marionetu caricebludnice

Mozaik s prikazom Teodorikove palače

San Vitale, Ravenna

Kultura kasne antike

Mozaik iz crkve San Vitale u Ravenni – car Justinijan s pratnjom

Kultura kasne antike

Mozaik iz crkve San Vitale u Ravenni – carica Teodora s pratnjom

Rimska Dalmacija i Panonije u 5. st.

Dioklecijanova podjela iliričkih provincija

Rimska Dalmacija i Panonije u 5. st. • • •

•

•

• •

•

401/402. g. – Alarihovi Vizigoti se naseljavaju u južnoj Panoniji uz Savu 405. – 410. g.: Alarih vodi Vizigote u Italiju – mir u Panoniji od 410. g. 427. g. – Rua (Ruga) na čelu Huna – Panonija Druga (Secunda) i Savija pod hunskom vlašću – Siscija vj. ostaje pod rimskom vlašću 433. g.: Huni priključuju svojem teritoriju Panoniju Prvu – postaju federati – 441. g.: Huni osvojili Sirmij Atila nasljeñuje Rugu – dobiva od Zap. carstva titulu magister militum – od Ist. carstva titulu bazileja 451/452. – Atilin pohod na Galiju i Italiju Atila umire 454. g. – iste godine gepidski kralj Ardarih pobjeñuje Hune – Huni se povlače iz Panonije na crnomorsko primorje zapadni car Avit (Eparchius Avitus, 455. – 456. g.) posjetio 455. g. Panoniju – posljednji boravak nekog rimskog vladara u Panoniji

Avitov novac

Rimska Dalmacija i Panonije u 5. st. •

• •

• •

•

437. g. Gala Placidija oženila sina Valentinijana III. Licinijom Eudoksijom – kćerkom Teodozija II. – Dalmacija predana kao svadbeni dar Istočnom carstvu Dalmacija je još uvijek relativno mirna i sigurna – utočište za brojne izbjeglice iz unutrašnjosti 454. g. u Dalmaciji upravitelj Marcelin – vlada iz Salone prilično neovisno u odnosu na Istočno i Zapadno carstvo – snažna mornarica – 468. g. ubijen na Siciliji za vrijeme rata protiv Vandala od 455. g. – Ostrogoti (Istočni Goti) zauzimaju Panoniju – 457. Valamer osvaja Slavoniju Tudimer 469. ujedinjuje Ostrogote – poražava ostale ujedinjene Germane u Panoniji – 471. g. napada Istočno carstvo – umire kod Niša (Naisa) nasljeñuje ga sin Teodorik – 476. g. Teodorik podupire Zenona – saveznički odnos s njim – začetak ostrogotske države u Panoniji

Salona – Manastirine

Rimska Dalmacija i Panonije u 5. st. •

•

•

•

• • •

Marcelinov nećak Julije Nepot – gotovo samostalan vladar u Dalmaciji – sa svojom vojskom ruši Glicerija s carskog prijestolja u Rimu 474. g. – Glicerija postavlja za salonitanskog biskupa 475. g. – J. Nepot svrgnut od Oresta – za cara postavio svog sina Romula Augustula – Julije Nepot u Saloni ostaje legitimni vladar Zapada 476. g. – Odoakar svrgava Romula Augustula – Istočno carstvo ga priznaje kao rimskog patricija i carskog namjesnika u Italiji – kralj Italije 480. g. u Saloni ubijen Julije Nepot od bliskih suradnika Viatora i Ovida – Odoakar postaje vladar Dalmacije i Panonije Savije 488. g. Teodorikovi Ostrogoti poražavaju Gepide u Panoniji Sekundi 489. g. kreću na poticaj cara Zenona u Italiju – Odoakar poražen i ubijen 493. Teodorik postaje kralj u Ravenni – vlada u Italiji, Dalmaciji i Panoniji Saviji kao patricij Istočnog carstva

Novac Julija Nepota

Hrvatski povijesni prostor u sklopu Ostrogotske države • •

504. g. – Teodorik pokorava Gepide i osvaja Panoniju Sekundu i Sirmij – 505. osvaja sjev. Meziju i Singidun gotski teritorij se dijeli na dvije upravne cjeline: – Dalmacija i Panonija Savija – Salona – Panonija Sekunda i sj. Mezija – Sirmij

• • • • •

•

na čelu svake cjeline – gotski comes – zapovijeda gotskom vojnom posadom – upravlja i civilnom vlašću Teodorik ostavio institucije rimske uprave u provincijama – odvojeni sudovi za Gote i Romane – zabranjeni meñusobni brakovi gospodarski i kulturni uspon u Dalmaciji i Panoniji pod gotskom vlašću salonitanski nadbiskup Honorije II. gradi križnu baziliku – pokraj starije iz 4. st. (graditelji biskupi Simferije i Hezihije) 530. i 533. – dva crkvena sabora u Saloni – na saborima sudjeluje i sisački biskup – dokaz šire jurisdikcije salonitanske nadbiskupije 535. – početak rata izmeñu Istočnog carstva i ostrogotskog kraljevstva

Episkopalni kompleks u Saloni

Gotski rat •

• •

•

• •

• •

535. g. – Justinijanove snage zauzimaju Sirmij – grad je pridružen metropoliji u gradu Justinijana Prima (u južnoj Srbiji ili Makedoniji) carski vojskovoña Mundo zauzima Salonu – Goti je odmah preotimaju i šalju pojačanja vojskovoña Konstancije dolazi sa novom snažnom flotom i vojskom s juga – Goti napuštaju Dalmaciju – do kraja 535. g. samo P. Savija ostaje u gotskim rukama 537. g. – novi gotski pokušaj ponovnog osvajanja Dalmacije – gotska flota poražena pred Salonom – gotska se vojska povlači u Saviju Salona i Dalmacija postaju mjesto prikupljanja carskih četa za Italiju u zaleñu – Gepidi 536. g. ponovno osvajaju Srijem – Langobardi ulaze u Panoniju Primu i Sekundu – pojava Slavena na Donjem Dunavu 548. g. gotska flota pod Indulfom pustoši kraj izmeñu Makarske i Salone – zadnji pohod Gota u Dalmaciji Narzes prolazi kroz Dalmaciju pri završnom pohodu na Italiju 551. g. – 552. osvaja Istru – 553. rat završen

Gotski rat na karti

Hrvatski povijesni prostor u 6. st. •

•

•

•

•

•

•

Dalmacija i Istra – velika razaranja gradova u ratu – obnova pod novom upravom Istra spada direktno pod Ravenski egzarhat – gradnja novih crkava: Eufrazijeva bazilika u Poreču, Sv. Marija Formoza u Puli – obje sagrañene zalaganjem ravenskog nadbiskupa Maksimijana obnova Salone i drugih gradova u Dalmaciji – novi uzlet u priobalnom dijelu Dalmacije od 547. g. – snažnije provale Slavena na Dunavu – 558.: prodiru do Termopila i Galipolja 547/548. g. – Langobardi pod Audoinom naseljavaju meñurječje Save i Drave – uz Justinijanovu dozvolu 567. g. Langobardi (Alboin) i Avari uništavaju gepidsko kraljevstvo (Kunimund) u Bačkoj i Srijemu Avari jačaju – 568. g. Langobardi sele iz avarskog susjedstva u Italiju

Unutrašnjost Eufrazijeve bazilike u Poreču

Hrvatski povijesni prostor u 6. st. • •

• •

• • •

•

Avari i Slaveni zauzimaju cijelu Panoniju – osim bizantske Sekunde – Podunavlje je postalo središte avarskog kaganata 568. – 582. g. – izmjenični sukobi i pregovori oko plaćanja danka izmeñu Bizanta i Avara oko Panonije Sekunde i Sirmija – 582. g. Bizant prepušta Sirmij i Sekundu Avarima Slaveni se naseljavaju uz Savu, Dravu, Blatno jezero – prodiru duboko u alpska područja (Norik) od 578. g. Slaveni iz Sklavinije u Vlaškoj prelazeći Dunav neprestano ugrožavaju Bizantsko carstvo – 584. Slaveni prodrli do Soluna 592. g. car Mauricije – protjerao Avare s desne obale donjeg Dunava i Trakije – očistio Balkan od Slavena 593. – 597. g. bizantski stratezi Prisko i Petar s promjenjivim uspjehom ratuju protiv Sirmij Slavena u na lijevoj obali Dunava 597. g. avarski kagan Bajan pošao na rimsku Dalmaciju – bizantske snage ga poražavaju negdje na prostoru današnje Bosne 599. g. avarsko-slavenske čete provaljuju preko Dalmacije i Istre sve do Italije

Hrvatski povijesni prostor u 7. st. • • • •

•

• • •

oko 600. g. papa Grgur I. javlja solinskom biskupu Maksimu o slavenskom prodiranju kroz istarski prolaz 601. g. nove vijesti o takvim provalama u Istri – iste godine bizantske snage na Tisi zarobile 8 000 Avara i Slavena 611. g. nove provale Avara i Slavena u Dalmaciju, Istru i Italiju 610. – 641. g. – u vrijeme cara Heraklija – Slaveni masovno prodiru na Balkan – naselili Dalmaciju, Meziju, Trakiju i Grčku sve do Peloponeza stradavanje mnogih gradova: Singidun, Skardona, Delminij, Narona, Epidaur i Salona – stanovništvo bježi na otoke – naseljavanje Dioklecijanove palače oko 614. g.: tradicionalna datacija pada Salone i propasti rimske (bizantske) Dalmacije – vjerojatnije se to dogodilo desetljeće poslije u ovom turbulentnom razdoblju – propast antičke civilizacije u većem dijelu Dalmacije – moguće i doseljenje Hrvata u ovo vrijeme oko 641. g. – papa Ivan IV. šalje opata Martina u Istru i Dalmaciju – Martinov zadatak: otkup crkvenih relikvija i zarobljenika od pogana – vj. Slavena

Dioklecijanova palača

Kasna antika na Mediteranu – izmak antike na hrvatskom povijesnom prostoru • Literatura: Kuntić-Makvić, Bruna: Grčka i rimska starina, Hrvatska i Europa I: Rano doba hrvatske kulture, ur. I. Supičić, Zagreb: HAZU – AGM, 1997, 73 – 91 Kuntić-Makvić, Bruna: Područje rimskog Illirika uoči dolaska Hrvata, Povijest Hrvata I: Srednji vijek, ur. F. Šanjek – F. Mirošević, Zagreb: Školska knjiga, 2003, 5 – 38 McKay, Christopher: Ancient Rome: A Military and Political History, New York: Cambridge University Press, 2007 Novak, Grga: Prošlost Dalmacije, knj. 1., Split: Marjan tisak, 2004 Povijest, sv. 4, ur. E. Cravetto (gl. ur. hrv. izdanja I. Goldstein), Zagreb: Europapress holding, 2007 Povijest, sv. 5, ur. E. Cravetto (gl. ur. hrv. izdanja I. Goldstein), Zagreb: Europapress holding, 2007 Šišić, Ferdo: Povijest Hrvata u vrijeme narodnih vladara, Zagreb: Naklada školskih knjiga, 1925 The Archaeology of Roman Pannonia, ur. A. Lengyel, G. T. B. Radan, Budapest, Lexington: Akadémiai Kiadó, The University Press of Kentucky, 1980 The Oxford History of the Roman World, ur. J. Boardman, J. Griffin i O. Murray, Oxford: Oxford University Press, 2001 Velika ilustrirana povijest svijeta, sv. 6, ur. Du Ry van Beest Holle, Rijeka: Otokar Keršovani, 1974 Velika ilustrirana povijest svijeta, sv. 7, ur. Du Ry van Beest Holle, Rijeka: Otokar Keršovani, 1974

Praistorija, Stara Grcka i Rim, Ilustrovana Skripta

Recommend Documents