Fotografija i društvo SKRIPTA

Gisele Freund — Fotograja i društvo — popularna igra — stavljanje predmeta na papir namazan srebrnom solju i izlaganje suncu >> predmeti ostavljali obris na papiru — nije bila poznata metoda fiksiranja pa bi slika brzo nestala

NICÉPHORE NIÉPC NIÉPCE E — izumitelj fotografije (1824.) — iz plemićke obitelji — imao naobrazbu i dovoljno vremena da se bavi znanstvenim radom — radio pokuse s litografijom (donesena u Francusku 1814.) >> teško nabavljao kamene ploče neophodne za te pokuse pa je zamijenio kamene ploče metalnim, a pisaljku sunčanom 2svjetlošću — 1824. — prva pr va primitivna fotografija — Pogled s prozora u Le Grasu

LOUIS DAGUERRE — usavršio Niépceov izum — s njegovim sinom sklopio ugovor o zajedničkom korištenju izuma — dagerotipija — napredan, ali još uvijek nedovoljno razrađen postupak — srebrna ploča senzibilizirana na svjetlo morala je direktno prije upotrebe biti izložena jodnim parama i razvijena odmah nakon izlaganja sunčevoj svjetlosti — eksponiranje je često bilo i dulje od pola sata — za snimanje pejzaža moralo se nositi šator i svu opremu sa sobom jer se fotografija morala razviti na licu mjesta — nemoguća izrada kopija! — 15. 6. 1839. — skupina zastupnika zastupnika u francuskoj Skupštini predložila da država otkupi izum fotografije i da ga preda u javnost >> ulazak fotografije u javni život, Daguerru i Niepceovom sinu doživotna renta — 1840. — Daguerre šalje svog predstavnika predstavnika Françoisa Gourauda u SAD da promovira dagerotipiju >> mlada nacija bila je ponosna na svoja dostignuća i našla je u fotografiji idealno sredstvo da se ovjekovječi

BAVARD i TALBOT — pronašli postupak fotografiranja na papiru — Bavard — srebrni jodid — Talbot — srebrni klorid — ubrzo je Daguerrova metalna ploča nadomještena negativima od stakla >> mogućnost izrade kopija — raste fotografska industrija

 Prvi fotogra—  Prva epoha — umjetnost portreta (slika u ulju, minijature, gravire) polako istisnuta >> umjetnici prelaze na fotografiju da bi preživjeli — prvi fotografi nemaju pretenzije na umjetničko izražavanje fotografijom — trgovci fotografijama pridjevaju robi umjetničku etiketu da bi privukli kupce >> ali izražajna kvaliteta fotografije se zbog hiperprodukcije zapravo smanjuje — mnogi od prvih fotografa pripadali su krugu boema — osrednje talentirani umjetnici koji se nisu uspjeli probiti — javljaju se 1843. — 4 godine nakon dolaska fotografije u javnost — 2 grupe — 1. ljudi iz umjetničkih krugova , starosti oko 40 g., koji su već postigli neki uspjeh i imali priličan ugled, najvećim dijelom su bili pripadnici visoke buržoazije  2. proleteri , starost oko 20 g., samo određen broj je uspio steći afirmaciju, siromašna provincijska buržoazija/ selo/obrtničke selo/ obrtničke obitelji/propala buržoazija... — društveni marginalci, njhovi intelektualni stavovi su bili u opoziciji prema vladajućoj građanskoj klasi i njezinu shvaćanju umjetnosti — fotografski portret se razvija u 2 smjera — estetski gledano, jedan predstavlja uspon a drugi pad — oko 1840. prve mušterije u foto-ateljeima su pozirale uz prozor izložene najjačem suncu >> mirovanje par minuta

1

>> izumljen “pridrživač glave”, učvrščivao tijelo modela da onemogući dodatno micanje >> ukočeni smiješak od par minuta je micao svaku individualnost modela

FÉLIX TOURNACHON NADAR — crtač, karikaturist, pisac, aeronaut — najbolji primjer fotografa-umjetnika tog doba — iz imućne obitelji, studirao u Parizu i Lyonu — nakon što mu otac bankrotira prisiljen naći neki posao — vraća se književnosti koja mu je već u Parizu bila glavna preokupacija — na poticaj rođaka karikaturista Gavarnija počinje crtati karikature — pridružuje se krugu boema — 1843. osnivaju Klub vodopija u kojem raspravljaju o umjetnosti >> Nadar zajedno s njima vodi neuredan život svojstven pripadnicima boema — aktivno se bori protiv buržuja — prilično je rastrošan pa stalno ima financijske probleme >> posjećuje ga pisac Chavette i kaže da poznanik prodaje kompletnu fotografsku opremu te da bi Nadar tako mogao zaraditi — Nadar prvo odbija iz osobnih uvjerenja, ali na kraju popušta i otvara atelje u ulici Sain-Lazare — ubrzo se proslavio i upoznao svu intelektualnu i umjetničku elitu Pariza — paralelno se i dalje bavi književnošću i karikaturom — vrlo izražajni portreti — Nadar pokušava u prvom redu istaknuti karakterističan izraz lica nekogčovjeka — radovi su mu lišeni vanjske utilitarnosti — sa modelima je bio u prisnom odnosu, novac nije bio prioritet, umjetnici su mu dolazili s punim povjerenjem i bili su dobri modeli >> prvu epohu fotografa karakteriziraju profesionalna svijest, odsutnost lažnih pretenzija i intelektualna kultura fotografa! — napušta fotografiju da bi zaradio u novinarstvu, ali joj se ipak vraća >> druga epoha — prilagođavanje ukusu građanstva, novac kao motivacija — 1856. realizira snimke iz balona — jako zainteresiran za zrakoplovstvo (braća Godard — izumitelji balona) — radi eksperimente s balonima pokušavajući izumiti kvalitetan sustav upravljanja >> nije uspio, financijski upropašten — ponovo se vraća fotografiji kao izvoru zarade — nakon što je Disderi izumio manji format fotografije, Nadar ga isto prihvatio i obogatio se — sav zanatski posao obavljalo je njegovo osoblje, a on je samo primao klijente i namještao ih u odgovarajuću pozu — u radove uveo pretjerano namještenu pozu, slike mu izgubile umjetničku kvalitetu

LE GRAY — slikar, napušta slikarstvo da bi postao fotograf — učenik Perea Picota (tradicija Davida, Derarda, Girodeta) — nezadovoljan tim umjetničkim poticajima jer su ti umjetnici po defaultu pripadali “zlatnoj sredini” u umjetnosti — najviše ga zanimala kemijska strana fotografije — izumio postupak sa suhim kolodijem — njegov financijer grof de Briges mu iznajmljuje kuću na rubu Pariza gdje je uredio atelje >> ubrzo se u istoj kući otvorio i fotografski atelje braće Bisson — braća Bisson i Le Gray su postali jako poznati u pariškim krugovima, ali njihova klijentela nema novaca pa su prisiljeni zatvoriti obrte — Le Gray odbija prihvatiti komercijalnu fotografiju i odustaje od fotografije — pravi umjetnik — radi bez retuširanja i izvještačenosti modela

HENRI FOX TALBOT — kalotipija — postupak koji omogućuje da negativ na papiru uz pomoć voska postane proziran — omogućuje izradu kopija! — nastaje u isto vrijeme kad i dagerotipija

DAVID OCTAVIUS HILL — engleski slikar — koristi kalotipiju

2

— životno djelo — narudžba da fotografira skup crkvenih dostojanstvenika u Edinburgu povodom otcjepljenja od prezbiterijanske crkve i osnivanja nove vjerske zajednice — ogromna montirana fotografija sa 500tinjak port reta — radio na njoj 20 godina ——————————————— — prva epoha fotografa prestaje 15ak godina nakon Niépceovog izuma — fotografi-umjetnici prepuštaju mjesto fotografima od zanata — tehnički napredak je u idućih pola stoljeća fotografiju lišio umjetničke vrijednosti (iako sam p o sebi nije loš)

 Fotograja za vrijeme drugog carstva—  Druga epoha — politika Napoleona III Francuskoj donjela razdoblje prosperiteta — procvat industrije i trgovine — raste platežna moć sitne buržoazije — osnovni zadatak fotografije postaje udovoljavanje njihovoj potrebi za reprezentacijom! — i slikari i fotografi izbjegavaju ružnoću modela, ali i pretjeranu idealizaciju — zlatna sredina — publika koja se oduševljava zlatnom sredinom nije obrazovana, iako je ekonomski procvat omogućio naobrazbu i nižim slojevima — Société héliographique — prvo fotografsko društvo, 1851. — njegovi članovi uglavnom umjetnici i znanstvenici — Velika industrijska izložba 1855. — posebno mjesto zauzima fotografija — izlagači — Salomon, Adolphe, de Berne-Bellecourt, Louis de Lucy, Nadar, Betall, Carjat ... — najveću pažnju izazivale slike velikog formata (pola metra) — potpuna odsutnost retuša kao umjetnička kvaliteta svih fotki — foto-ateljei kao pozornice s rekvizitima >> karakteristični rekviziti ateljea iz 1865. : stup, zastor, okrugli stolić >> o stolić se pridržava model u sjedećem ili stojećem položaju, fotograf snima njegovu punu veličinu, poluveličinu ili poprsje >> ovisno o društvenom rangu modela pozadini se dodaju daljnji simbolički i slikoviti rekviziti — poze ruku — s desnom rukom na prsima, u prsluku, igranje privjeskom džepnog sata, ležerno podočena o pasu.... >> u svima se osjeća stanovita unutrašnja nadutost, samovažnost, potreba za samoisticanjem — potreba da portreti budu savršeni dovodi do izuma retuša (1855.) >> pad umjetničke kvalitete fotografije — teži se vjerodostojnosti u smislu da “držanje bude u skladu sa životnom dobi, stasom, navikama i običajima pojedinaca” >> slično kao što slikari (npr. Delaroche) pokušavaju prikazati “vjerne” historijske scene — glavni pomoćnici uspješnog fotografa postaju režiseri i slikari >> slikari bojaju fotke jer u modu dolaze slike u boji — vrijednost fotografije više nije samo njena dokumentarnost, već i demokratičnost

DISDERI — počinje s radom oko 1852. — shvatio da će zanat postati unosan jedino ako se klijentela proširi i smanje cijene — smanjio format slike na cca 6x9 cm (format posjetnice — patentirao ga) + metalnu ploču zamijenio ranije izumljenim negativom od stakla >> značajno smanjio cijenu fotografija i približio ju manje imućnim građanima — kod njega se slučajno fotografirao Napoleon III 1859. g. — postao slavan zbog toga — portreti mu imaju odsutnost individualnosti — na slikama su tipizirani predstavnici društvenog sloja kojemu osoba pripada — za razliku od fotografa umjetnika snima lik u cijelosti — postao prvi teoretičar novog fotografskog žanra — prema njemu, svojstva dobre fotografije su slijedeća: 1. ugodna fizionomija 2. opća jasnoća 3. sjene i polusjene jasno izražene u svjetline briljantne 4. prirodne proporcije 5. sitne pojedinosti u tamnom tonu 6. ljepota

3

— s vremenom se raskalašio i prestao biti toliko po svećen fotografiji — klijenti su nezadovoljni pa mu ugled pada — umire siromašan, gluh i poluslijep u ubožnici u Nici

HAMPFSTÄNGL — münchenski fotograf — izumitelj retuša >> retuširane fotografije prvi put izložene 1855. na pariškoj Industrijskoj izložbi >> Hampstängl je izložio isti portret u neretuširanom i retuširanom obliku >> početak pada umjetničke kvalitete fotografije jer joj je neumjerena upotreba oduzela svojstvo vjerne reprodukcije

 Kretanja i stavovi epohe u odnosu na fotograju — društvena i ekonomska transformacija u okrilju buržoazije 19. st. >> razvoj industrije i tehnike, napredak znanosti... dovode do promjena u čovjekovoj predodžbi prirode i odnosa koji u njoj vladaju >> rađa se nova svijest o stvarnosti i dotad nepoznata procjena vrijednosti prirode >> u umjetnosti to rezultira težnjom prema objektivnosti koja o dgovara biti fotografije >> Hippolyte Taine: “Želim prikazati stvari onakvima kakve jesu ili kakve bi bile čak i kad ja ne bih postojao” — lajtmotiv nove estetike >> filozofija pozitivizma — pojava realizma u književosti i slikarstvu — društvena kritika — umjetničko djelo mora imati objektivan sadržaj izravno prenesen iz okolne prirode — unatoč svom programu, realisti nisu fotografiju smatrali umjetnošću — propituju da li je isključiva poanta umjetnosti apsolutna imitacija (“Ono što vidim... ulazi u moju glavu, silazi u moje pero i postaje ono što sam vidio... Budući da nije stroj, čovjek se prema predmetima ne može odnositi makinalno.”) — klasicisti (npr. Ingres) osuđuju moderni naturalizam jer se ugledaju samo u “božansku umjetnost Rimljana” — Charles Baudelaire — osuđuje fotografiju kao jeftinu industriju — Delacroix u fotografiji vidi vrijedno pomoćno sredstvo slikarstvu, ali ju ne vidi kao umjetnost — “portretist bi nam trebao pokazati više nego što smo navikli vidjeti”, poanta je u duhu slike a ne u vjernoj reprodukciji — kao pomoćno sredstvo najviše ju prihvaćaju slikari zlatne sredine, iako dio njih prosvjeduje protiv nje jer im uzima posao portretista

DELÉCLUZE vs. FRANCIS WAY — kritičari — Delécluze je starija generacija (70 g.), a Way mlađa (33 g.) — Delécluze osuđuje naturalizam — pad u umjetnosti pripisuje fotografiji — Francis Way brani naturalizam, smatra da je on doveo do pomicanja umjetnosti s mrtve točke >> “fotografija umjetnika vraća prirodi, ona ga približava izvoru nadahnuća čije je obilje beskonačno”

Uspon i pad fotografskog zanata — sudski procesi između fotografa su zapravo bili maska za međusobno uništavanje konkurencije — 1864. u svijetu izlazi čak 25 specijaliziranih fotografskih časopisa u 6 zemalja (samo 25 g. nakon prvog predstavljanja fotografije javnosti) — također postoji i oko 25 fotografskih društava — osim direktnih narudžbi portreta, glavni izvor novca je i prodaja fotografija poznatih osoba iz javnog života >> izrađivale se u formatu posjetnice — 1860. u Francuskoj još ne postoji nikakav poseban zakon o fotografiji >> suci na svakom primjeru zasebno donosili o dluku o tome je li fotografija umjetnost ili ne

4

>> sudske odluke često mijenjane na višim instancama (npr. Mayer&Pierson vs. Betheder&Scwabb) — format posjetnice je bio idealan da se u opticaj pusti erotični sadržaj — u sukobu s javnim moralom, kažnjavano strogom kaznom — portretiranje se jako proširilo krajem 19.st. — 1884. — izum smotanog filma (George Eastman) — tvrtka Kodak izumljuje prvi aparat za građanstvo (1888.) — Brownie >> vlasnik George Eastman >> “Vi samo pritisnite na dugme, a mi ćemo se pobrinuti za ostalo” >> kamera bila sposobna za 100 snimaka, nakon čega se film slalo natrag u Kodak na razvijanje >> popularizacija amaterske fotografije — fotomaton — automatiziran stroj koji u par minuta fotografira, razvija i dovršava nekoliko kopija fotke >> lišio fotografe prihoda od izrada slika za legitimacije — uz pomoć novih vrsta papira (masni, gumirani, pigmentni), novih tehnika razvijanja, retuša itd. fotografi po kušavaju fotografijama dati izgled slikarskog djela; miču iz slika njihovu osnovnu karakteristiku (jasnoću) — tom razmišljanju najviše kumovao impresionizam u slikarstvu — što je fotografija više ličila na slikarsko djelo, slaboobrazovana široka publika ju je smatrala “umjetničkijom”

 Fotograja kao sredstvo reprodukcije umjetničkog djela — velika polemika — fotografija izvlači umjetnost iz izolacije, ali ju i deformira — kadriranje, osvjetljavanje i naglašavanje određenih dijelova nekog predmeta mogu u potpunosti modificirati njegov izgled — Malraux (knjiga Imaginarni muzej ): “Reprodukcija je stvorila fiktivne umjetnosti time što je sistematski iskrivljavala mjere predmeta. Tako se na snimci orijentalni pečat ili kovani novčić doima jednako velikim kao i arhitektonski stup, a sićušni amulet kao divovska statua.” — 1860. Disderi predlaže francuskoj vladi da se fotografiraju slike u Louvreu >> htio osigurati sebi isključivo pravo reprodukcije, ali je bio previše zauzet portretima — nova industrija reprodukcije cvate — naravno, ima i dobrih i loših reprodukcija

ADOLPHE BRAUN — prvi čovjek koji se potpuno posvetio reprodukciji umjetničkih djela — crtač — oko 1862. započeo sa sistematskim fotografskim reproduciranjem crteža u muzejima — zahvaljujući pigmentnim papirima (postojanost pozitiva) postigao visoku kvalitetu rezultata — počeo objavljivati seriju monografija “Autografi majstora” — 1877. umire, a zanat preuzima sin i kasnije unuk — širenje posla — 1880. pronalazak želatiniziranih ploča sa srebrnim bromidom pridonosi još uspješnijoj djelatnosti poduzeća — Braun dobiva isključivo pravo na reprodukcije iz Louvrea — prelazak sa helogravire s ručnim otiskivanjem (60 otisaka na dan) na roto-graviru s tiskarskim crnilom i mehaničkim otiskivanjem (do 2000 otisaka na dan) — 1920. Braun&Co. izdaje stotine albuma i turističkih priručnika te milijune razglednica (sve i cb i u boji) — 1930. počinju izdavati seriju monografija “Majstori” (“Džepni muzej ”) >> trojezične >> reprodukcije isključivo u boji >> opus suvremenih slikara — Van Gogh, Gaugin, Bonard, Matisse, Braque, Picasso...

INDUSTRIJA POŠTANSKIH RAZGLEDNICA — izravno proizašla iz industrije fotoreprodukcije — uspon počeo 1865. g. u Njemačkoj — ministarstvo pošta izdalo zakon o službenoj upotrebi poštanskih razglednica (sličan zakon u Francuskoj 1872.) — počele se proizvoditi u velikim nakladama zahvaljujući izumu fotokolografije — François Borich — jedan od prvih koji su lansirali tip turističke razglednice s fotografijama pejzaža — psihološka pozadina oduševljenja razglednicama — djelomično identificiranje sa snimateljem, putovanje kao simbol društvenog statusa, ovjekovječavanje uspomena, sklonost kolekcionarstvu, lijenost (brže se napiše razglednica nego pismo)... — idealno sredstvo turističke propagande

5

 Fotograja u štampi — posljednja desetljeća 19. stoljeća označuju početak nove ere >> izum elektromotora, telefona >> širenje željeznice — 1880. u novinama se prvi put pojavljuje fotografija reproducirana posve mehanički >> 4. ožujka 1880., u Daily Heraldu u NY, pod naslovom “Shantytown” (četvrt daščara, slam) >> novi postupak nazvan halftone — kliširanje grafike preko rastera koji je dijeli na mnogo točkica — fotografija u novine ulazi polako >> klišei se izrađuju izvan štamparije što je n epraktično >> tek 1904. londonski Daily Mirror  počeo svoje stranice ilustrirati isključivo fotografijama >> njihov primjer 1919. slijedi njujorški Illustrated Daily News — u tjednicima i mjesečnicima fotografije već od 1885. g. (imaju više vremena za pripremu svojih izdanja) — od samih početaka fotografije pokušava se zabilježiti javne događaje

ROGER FENTON — među prvima uspio fotografirati prizore iz rata — 1885. se ukrcava na brod s namjerom da snimi krimski rat — nosio hrpu nepraktične i teške opreme (još se koristi postupak s vlažnim kolodijem) — slike mu prikazuju iskrivljenu i izrežiranu sliku rata jer su mu financirali misiju uz uvjet da ne prikazuje ratne strahote

MATTHEW B. BRADY — snimio na tisuće dagerotipskih snimki iz američkog građanskog rata (počeo 1861.) — sam financirao projekt, namjeravao se obogatiti na njemu — okupio ekipu od 20ak fotografa (među njima Timothy O’Sullivan i Alexander Gardner) — za razliku od Fentonovih fotki, njegove su realistične i prikazuju ratne strahote — bankrotirao, slike se nisu prodavale — za vrijeme francusko-pruskog rata 1870. g. branioci privremene Komune su se dali dobrovoljno slikati na barikadama >> kasnije ih prema tim slikama streljali

JACOB A. RIIS — Danac — došao u Ameriku 1870. — prvi se poslužio fotografijama kao sredstvom društvene kritike — početak socijalne fotografije >> koristi ih za svoje članke o bijednim uvjetima života u sirotinjskim četvrtima, novinar u New York Tribuneu — 1890. izdaje knjigu “How the other Half lives” koja je uzdrmala javno mnijenje

LEWIS W. HINE — sociolog — slijedi Riisov primjer — 1908. – 1914. objavljuje fotografije djece pripadnika najnižih slojeva kako rade po 12 sati dnevno na poljima i u tvornicama >> zbog tih fotografija potaknuta promjena zakona o radu djece —————————————— — ulaskom fotografije u štampu nastaje posao profesionalnih foto-reportera >> stekli lošu reputaciju jer: 1. za osvjetljenje interijera upotrebljavaju magnezij u prahu koji stvara zasljepljujuću svjetlost i istodobno širi oblak neugodna mirisa 2. oprema je bila teška pa je često bila važnija fizička snaga nego talent 3. jedini im je cilj da fotografija “uspije” — ljudi loše izgledaju na njima >> te fotke nikad nisu bile potpisivane, a idućih pola stoljeća taj posao je smatran inferiornim (kao da su sluge bez vlastite inicijative) — 50ih se u Italiji pojavljuju i paparazzi

6

 Rađanje foto-žurnalizma u Njemačkoj — prvi foto-reporteri su snimali fotografije kao popratni dio članka — tek kada su slike same po sebi postale vijest nastaje foto-žurnalizam >> u foto-žurnalizmu je događaj prepričan nizom fotografija, a prati ga oskudan tekst, često sveden samo na legendu >> nastaje u Njemačkoj — nakon WWI teško oštećena Njemačka dobiva prvu republiku — Weimarsku republiku — Weimarska republika održala se tek 15ak godina, ali je liberalni duh koji se u tom razdoblju razvio omogućio procvat umjetnosti i književnosti >> Thomas Mann, Kafka, slavni dirigenti i glazbenici, Einstein dobiva Nobela, slikari Kandinsky, Klee, Nolde, Grosz itd., otvaranje Bauhausa... — Berlin se afirmira kao centar umjetničkih i intelektualnih zbivanja — štampa je pod sve manjom cenzurom — u svim velikim njemačkim gradovima izlaze ilustrirani listovi >> najvažniji su Berliner Illustrierte i Munchner Illustrierte Presse >> njemački ilustrirani listovi predstavljaju početak zlatnog doba fotografskog žurnalizma i njegove izdavačkeformule >> crteži polako ustupaju mjesto fotografiji — novi foto-reporteri se jako razlikuju od prethodnika >> džentlmeni, uređeni, fini, obrazovani, govore strane jezike... >> najslavniji od njih je dr. Erich Solomon

Ermanox aparat — prvi njemački minijaturni aparat (1924.) — maksimalan otvor blende f:2 — ne treba fleš, idealan za brzo snimanje

dr. ERICH SOLOMON — imao akademsku naobrazbu odvjetnika — rođen 1886., umro u Auschwitzu 1944. — njegova fotografska djelatnost trajala samo od 1928.—1933. — nakon WWI morao zaraditi dovoljno za život — zaposlio se u reklamnom odjelu izdavače kuće Ullstein >> jedan od poslova mu je bio da nadzire isplaćivanje seljaka koji su s tvrtkom sklopili ugovor o iznajmljivanju zidova s vojnih kuća za reklamne plakate >> kad bi došlo do sudskih sporova, slikao bi sporne zidove — to su prve fotografije koje je uslikao — htio zaraditi na reportažama pa je kupio fotoaparat — koristi Ermanox fotoaparat — >> začetnik “spontane” fotografije! (neprimjetno snimljene) — prva fotografija koju je objavio — sa sudskog procesa, u Berliner Illustrierte 1928. >> na njoj se obogatio pa se potpuno posvećuje fotografiji — od tada se uvlači svugdje — na političke sastanke, na gala-večere, na međunarodne konferencije, na koncerte slavnih glazbenika... — 1931. objavljuje album “Slavni suvremenici fotografirani u trenucima kad se tome nisu nadali” — u predgovoru izlaže svoje viđenje dobrog novinskog fotografa: — treba se boriti protiv predrasuda koje postoje zbog fotografa koji i dalje rade s flešom — treba se boriti protiv činovnika, stražara i policije — treba se boriti protiv lošeg osvjetljenja i teškoća koje nastaju kod snimanja ljudi u pok retu — treba poštivati rokove — treba biti beskrajno strpljiv i miran — treba na vrijeme biti upoznat s aktualnim događajima i gdje će se oni odvijati — treba se služiti svim mogućim lukavstvima — Aristide Briand mu je nadjenuo nadimak Doktor Mefistofeles — zbog 2 prosjeda čuperka nad glavom — sve njegove fotografije su potpisane! — zahvaljujući njemu foto-reporter izlazi iz anonimnosti — oko Solomona se formira grupa mladih freelance fotografa; svaka njihova fotka je potpisana; većina potječe iz građanskih slojeva i posjeduje akademsku naobrazbu; neki od njih pripadaju agenciji Dephot

7

—”tajne” fotografije — snimke događaja koji se nisu smjeli fotografirati pa su bili senzacija — “ultra-tajne” fotografije — unaprijed izrežirane fotke jer se nikako nije moglo uslikati pravi događaj >> npr. Salomonova serija fotografija iz kasina u Monte Carlu (1929.)

KURT KORFF — tadašnji glavni urednik Berliner Illustrierte

STEFAN LORANT — 1930. postao glavni urednik Munchner Illustrierte — odbija raditi režirane fotografije — stvorio tip foto-reportaže sa pričanjem priče nizom fotografija — prvi shvatio da čitateljstvo ne želi biti informirano samo o životu slavnih, već i o svakodnevici

HANS BAUMMAN (FELIX H. MAN) — jedan od foto-reportera agencije Dephot — zahvaljujući agenciji upoznaje Stefana Loranta i 1929. počinje raditi za Munchner Illustrierte Presse >> pseudonim Felix H. Man — objavljuje prvu noćnu reportažu: “Između p onoći i zore na Kurfurstendammu” — prvi foto-reporter koji je, u suradnji s Lorantom, ostvario modernu formulu reportaže — početkom 30ih Lorant ga šalje u Rim da napravi foto-reportažu o Mussoliniju >> zbog prirodnosti i nenamještenosti fotografija bila je jako popularna — početkom 30ih Salomon, Man i drugi prelaze na fotoaparat Leica

 LE I CA

— tvrtka Leitz — konstruirao ju Oskar Barnack — maštao u aparatu koji bi se mogao staviti u džep — negativ je dvostruka površina tadašnjeg kino- formata, 24x36 mm — u aparat se ulaže svitak filma na koji se može snimiti 36 negativa — prvi put prikazan publici na industrijskom sajmu u Leipzigu — prvi objektiv mu je 1:3,5/50 mm, ali već 1930. se prodaje s nekoliko izmjenjivih objektiva — većina urednika je nepovjerljiva prema njemu jer izgleda neozbiljno, kasnije svi prelaze na njega — 1972. se tvrtka udružila s korporacijom Minolta — otada se kućišta proizvode u Japanu (jeftinija proizvodnja) —————————————— — slom burze 1929. u NY — velike posljedice za Njemačku jer je u njoj investiran velik dio američkog kapitala — 30.3.1933. Hitler postaje kancelar — tisuće intelektualaca i umjetnika prisiljeno emigrirati — štampa je ušutkana i počinje stroga cenzura — foto-reporteri također emigriraju >> šire svoje ideje u inozemstvu čime će izvršiti presudan utjecaj na t ransformaciju ilustrirane štampe u Francuskoj, Engleskoj i SAD—u

HEINRICH HOFFMAN — glavni čovjek nacističke ilustrirane štampe — počeo kao nepoznat fotograf — oko 1920. moćni američki novinski koncern Hearst nudi mu velik novac da nabavi Hitlerove fotografije — da bi imao pristup do Hitlera, učlanjuje se u nacističku partiju — ubrzo postaje jedan od Hitlerovih najintimnijih prijatelja — Hitler u njega ima apsolutno povjerenje i daje se fotografirati u svim mogućim pozama da bi odabrao najefektnije — ima ekskluzivno pravo snimanja Hitlera i službenih događaja, a sve štampe te fotke mogu dobivati preko njegove agencije — 1947. na procesu nacističkim glavešinama osuđen na kaznu od 10 g. prisilnog rada i oduzeti su mu svi prihodi — arhivi su mu zaplijenjeni; 60ih njegov sin uspijeva dobiti natrag pravo reprodukcije

8

francuski magazin VU  — osnovao ga 1928. Lucien Vogel — prvi magazin koji je preuzeo model njemačkih liberalnih novina — prvi moderni ilustrirani magazin u Francsukoj, zasnovan na fotografiji — već u prvom broju prekida s klasičnom formulom pojedinačne fotografije kakvu je primjenjivao L’Illustration (jedan od najstarijih magazina u Francuskoj) — Vogel izdaje i specijalne velike brojeve koji donose duboke i hrabre analize svjetskih događaja — ton i sadržaj Vua ne sviđaju se švicarskim dioničarima lista jer Vogel ne skriva svoje simpatije za ljevicu >> krupna industrija, glavni naručilac reklama, okreće mu leđa — posljednji broj izašao 1938.

 Masmedijski magazini u SAD-u HENRY R. LUCE — kalvinistički i puritanski odgoj te strogost kojom je bio okružen za vrijeme školovanja na Yaleu stvorili su od njega konzervativca >> vidjet će se u svim njegovim listovima (Life, Time) — vatreni patriot — u svim revijama se osjeća duh američkog nacionalnog ponosa — 1919. s kolegom s Yalea, Britonom Haddenom, osniva d.d. Time Inc. >> zaključuju da još ne postoji ni jedna revija prilagođena ubrazanom ritmu života i rada

magazin  T I M E   — prvi broj izašao u ožujku 1923. — s vremenom postigao golem uspjeh, Life pratio njegov recept u organizaciji redakcijskog rada magazin  LI FE  — pojavljuje se 3 godine nakon dolaska Hitlera na vlast — prvi broj izašao 23. 11. 1936. >> naslovna fotografija — Margaret Bourke-White, prikazuje branu Fort Peck u Montani i najavljuje reportažu o nezaposlenima >> na prvoj stranici je slika ginekologa koji drži dijete u rukama, popraćena tekstom “Life begins.” — nije prva američka revija koja se u potpunosti sastoji od fotografija (1896. NY Times počeo objavljivati tjedni dodatak s fotografijama) — nastao zbog niza faktora: 1. snažan razvoj filma — slika postepeno oblikovala čovjekov pogled na svijet 2. novi stil foto-žurnalizma koji su uveli njemački ilustrirani listovi i kasnije francuski VU 3. tehnički napredak fotografije i nove tehnike tiskanja (p ogotovo kolor tisak) 4. jedan od najpresudnijih faktora — uloga reklame — u Americi sve magazine u potpunosti financira reklama i o njoj ovisi profit — oglašivači posebno zainteresirani objavljivati reklame u tjednicima i mjesečnicima jer se oni, za razliku od novina, distribuiraju po cijeloj zemlji — Life će angažirati neke istaknute njemačke fotografe koji su pobjegli pred Hitlerom — redakcija se sastojala od 17 glavnih odjela — direktor odjela za fotografiju bio je u kontaktu sa svim zaposlenim fotografima >> posrednik između njih i redakcijskih odjela >> on im daje assignments (nalozi za reportaže) >> nadzire rad fotografa i kontrolira njihovo kretanje >> morao biti dobar psiholog — fotografi često pod stresom zbog prirode svog posla — Wilson Hicks — izvršio najveći utjecaj na karakteristični stil tog magazina kao direktor o djela fotografije — Life zapošljava i razne stručnajke da kontroliraju sadržaj članaka — osim fotografa u stalnom radnom odnosu, za Life su radili i nezavisni foto-reporteri te specijalizirane fotografske agencije — revija namijenjena svim članovima obitelji koja ne objavljuje šokantne stvari — Luceova uvjerenja odgovarala su idejama malog sloja pripadnika krupnog kapitala >> Life je nastojao biti odgajatelj masa

9

— svijet na stranicama Lifea bio je pseudo-svijet koji je masama ulijevao lažnu nadu — u očima neinformiranog čovjeka fotografija ne može lagati — ali mora mu se priznati da je uspio popularizirati znanost, dao uvid u nepoznate svijetove i pridonio upoznavanju umjetnosti reprodukcijama — u doba procvata Life je za sve svoje važnije reportaže nastojao osigurati blanket coverage >> unaprijed pripremljena dokumentacija i lokacije do najsitnijih detalja >> npr. pogreb Winstona Chruchilla — reportaža organizirana 2 godine unaprijed — 1965. televizija postaje opasan konkurent magazinima — Life eksperimentira ne bi li se dodvorio publici, ali bez previše uspjeha — 1972. prestao izlaziti zbog neprofitabilnosti >> ali korporacija Time Inc. ponovo dobiva na vrijednosti nakon što su se riješili Lifeovog deficita

— televizija postaje ozbiljan suparnik magazinima >> može prenositi direktno s mjesta događaja — većina ljudi aktualne vijesti saznaje preko TV—a i radija — Time Inc. se okreće specijaliziranim časopisima jer njima manje prijeti kriza >> prvi je bio Money

magazin  PA RI S —M ATC H  — vlasnik Jean Provoust — oponaša Life, a nakon njegove propasti ostale američke uspješne časopise — da bi bio zanimljiviji uvode se senzacionalistički članci >> npr. fotografije gole Jacqueline Kennedy

— foto-reporteri se moraju preorijentirati — dosta ih nalazi posao u redakcijama reklamnih revija >> cilj svih revija je reklamiranje proizvoda neke tvrtke, često upakiranih u naizgled nekomercijalan sadržaj — neki se zapošljavaju u knjižarskim izdavačkim kućama — neki počeli snimati dokumentarne filmove pokušavajući ih plasirati na TV-u — neki rade na sve popularnijim enciklopedijama >> atraktivne zbog opreme i mnogih fotografija u boji

 Fotograja kao instrument politike — nakon što se fotografija počela redovito koristiti u štampi, foto-agencije postaju stalni posrednici između nezavisnih fotografa i kupaca — George Grantham Bain — 1898. osnovao jednu od prvih foto-agencija u Americi, Montauk Photo Concern >> anagažira profi fotografe, među njima prvu istaknutu američku fotografkinju Frances Benjamin Johnson — 1947. Capa s nekoliko drugova osnovao agenciju Magnum >> suradnici su bili mnogi fotografi — Robert Capa, Henri Cartier-Bresson, David Seymour, George Rodger, Werner Bischof, Ernst Haas, Dennis Stock, Kryn Taconis... >> cilj im nije bio samo novac već su preko fotografije htjeli i izraziti vlastite osjećaje i stavove o bitnim problemima epohe — pokušava se građane osvijestiti o tome da je jako lako promijeniti slici značenje! 1. legendom ispod slike 2. načinom na koji se slike postavljaju jedna uz drugu 3. korištenjem naizgled nevine slike u reklamne svrhe 4. krivotvorenjem slika (izrežirane) — za vrijeme Prvog i drugog svjetskog rata fotografija je uglavnom režirana i cenzurirana — s ratom u Vijetnamu počinju dileme fotografa — mnogi počinju optuživati rat i njegove posljedice pomoću svojih fotografija, čak i ako su Amerikanci

10

 Fotograja i zakon — problem autorskih prava je cijelo vrijeme aktualan — još uvijek ne postoji međunarodni copyright koji bi svuda u svijetu automatski štitio pravo na neku fotografiju — 1957. u Francuskoj donesen zakon koji štiti svaku fotografiju kao autorsko djelo, doživotno i još 50 g. nakon smrti autora — u Americi je fotografija zaštićena jedino ako je to na njoj izričito navedeno znakom © iza kojeg slijedi ime autora ili nakladnika; trajanje prava je 28 g. nakon prvog objavljivanja ali se može produljiti za još 28 g. — u Zapadnoj Njemačkoj fotografija je automatski zaštićena 25 g. nakon što je snimljena ili objavljena; po isteku roka, ulazi u domenu javne upotrebe — u SSSR-u je od 1973. autorsko pravo doživotno i još 25 g. nakon smrti autora; međutim, pojedina savezna republika mogla je ograničiti trajanje primjene autorskog prava na fotografije (no ne na manje od 10 g. zaštite) — mnoge osobe slučajno snimljene na javnim mjestima su tužile foto-reportere >> no, iako zakon štiti pravo osobe, također kaže da javne osobe nemaju pravo spriječiti objavljivanje svojih fotografija; no o tome je li netko javna osoba odlučuje isključivo sudac po osobnom nahođenju >> npr. fotograf Robert Doisneau — uslikao mladu damu i starijeg gospodina kako ispijaju vino u bistrou, uz njihovo dopuštenje; kasnije se ta fotografija pojavila u člancima o alkoholizmu i prostituciji pa je stari gospodin tužio agenciju i fotografa; ali Doisneau je oslobođen optužbe jer “fotograf kao umjetnik ne snosi odgovornost”

 Bulevarska štampa  PAPARAZZI 

— 50ih godina bulevarska štampa postaje jako popularna u Italiji — nastaje novi tip foto-reportera: paparazzi — senzacionalistička ili Regenbogenpresse (“dugina štampa”) — služe se teleobjektivima da bi mogli ljude snimiti u njihovom privatnom životu — Fellini ih je prikazao u svom filmu Dolce Vita — postoji u svim kapitalističkim zemljama; u socijalističkim je zabranjena kao nemoralna — ta štampa živi od ljubavnih priča, tračeva itd. — stalno su joj potrebne odgovarajuće fotografije koje su urednici spremni skupo platiti — junaci članaka su filmske glumice, bogati industrijalci, princeze, plejboji... — fotografi danonoćno dežuraju pred njihovim kućama, restoranima, hotelima... — takva štampa služi kao ispušni ventil za frustracije nagomilane uslijed svakodnevnih problema — često fotografi imaju dopuštenje za takve fotke pa čak i budu obaviješteni unaprijed o kretanjima slavne osobe

— već 30ih godina pod etiketom “naturizam” izdavane su revije pune aktova >> ali nisu smjele biti otvoreno izlagane jer se fotografska reprodukcija golog tijela kažnjavala ako je sud proglasi nemoralnom — 50ih godina nestaju seksualni tabui i takve revije postaju sve brojnije

magazin  PLAYBOY  — osnivač Hugh Hefner — najslavniji erotski magazin na svijetu — prvi broj izašao 1953. — već u prvom broju uveo rubriku Playmate tj. fotografiju posve gole ljepotice >> prva je bila Marylin Monroe — uspjeh magazina počiva na dvije glavne aspiracije američkih srednjih slojeva: želji za seksipilom i želji za usponom na društvenoj ljestvici — reklama u časopisu ima iznimno važnu ulogu — na fotografijama se uglavnom vide lijepi i elegantni mladi ljudi pored svojih luksuznih automobila i jahti, praćeni pogledima zadivljenih lijepih djevojaka — Playboy se ipak smatra ozbiljnim časopisom — mnogi p oznati pisci i intelektualci su za njega pisali članke — čak se i Crkva ponekad koristi Playboyem u svrhu reklamiranja humanitarnih akcija — uvršten u revije stila WASP (White Anglo Saxon Protestant) — stil koji nastavlja tradiciju utemeljitelja SAD-a i osnivača protestantske etike — u Francuskoj objavljivanje golih fotografija nije išlo tako glatko, iako sami Francuzi nisu seks smatrali tabuom >> npr. pjevač Polnaref je morao platiti globu za plakate sa svojom golom stražnjicom

11

 Fotograja kao sredstvo umjetničkog izražavanja — dvije grupe fotografa: 1. oni kojima je fotografija sredstvo da izraze svoje osjećaje o preokupacijama našeg vremena; anagažirani, zaokupljaju ih prvenstveno ljudski i društveni problemi 2. oni kojima je fotografija sredstvo ostvarenja umjetničkih aspiracija

JOHN HEARTFIELD — izumitelj foto-montaže (~1920.) — žestoki ljevičar — koristi fotomontaže u svrhu klasne borbe — udružio se sa Georgeom Groszom

MAN RAY — radi svoje rayograme (nadrealistički, kao automatsko pisanje)

LASZLO MOHOLY NAGY — prvi veliki teoretičar fotografije — u knjizi “Slikarstvo, fotografija, film” (1925.) objavljenoj u Bauhausu nagovještava i opisuje put kojim će krenuti fotografija i suvremena umjetnost — izrađuje fotograme ne znajući za Rayeve rayograme — 1922. priređuje prvi izložbu svojih apstraktnih slika i fotograma u Berlinu — od 1923. predaje u Bauhausu u Weimaru — radi i eksperimentalne filmove npr. “Svjetlosni spektar u crnom, bijelom i sivom ” — 1933. emigrira u Amsterdam i zatim u London — 1937. ponuđeno mu je mjesto voditelja Bauhausa u Chicagu — eksperimenti sa svjetlošću ostaju mu najveća preokupacija — zaključuje staru raspravu o tome je li fotografija umjetnost time da fotografiju ne treba promatrati sa slikarskih stajališta nego naći zakonitosti svojstvene isključivo fotografiji prema kojima bi se mjerila njena vrijednost

 Fotoamateri — amaterska fotografija uzima maha od 1888. kad G. Eastman predstavlja prvi Kodak na tržištu >> košta 25 dolara i može snimiti 100 fotografija >> nakon snimanja aparat se šalje u tvornicu u Rochester gdje su ga razvili, a aparat napunjen novim filmom vraćali vlasniku — turistima je fotografija postala idealna za bilježenje dojmova s putovanja — 1963. Kodak predstavio Instamatic — jednostavan za rukovanje, ljudima draži nego komplicirani japanski i njemački aparati — 1972. Kodak predstavio novi tip Instamatic kamere džepnog formata >> iako minijaturne kamere nisu novost; najpoznatija od njih, Minox, proizvedena je davno u Njemačkoj >> ali noviji tipovi imaju kvalitetan film u boji, što prije nije postojalo kod mini-kamera — film u boji za amatere stvar je novijeg doba >> tek 1937. Kodak predstavio Kodachrome film, a tvrtka Agfa Agfacolor film (sve dijapozitivi) — ~ 1950. Kodak u prodaju stavlja negativ-film u boji, Kodacolor — Kodak gotovo da ima monopol — proizvodi filmove, strojeve za razvijanje, aparate za gledanje dijapozitiva...

12

tvrtka POLAROID >> u isto vrijeme kad je izašao novi džepni Instamatic, Polaroid lansira aparat SX-70 (džepni polaroid) >> aparat snima i odmah izrađuje gotovu fotografiju >> izumitelj mu je EDWIN ROBERT LAND >> velika prednost tog aparata je i što ne stvara nikakve otpatke — neobično važno za “društvo obilja”

— ubrzano se razvija i japanska fotografska industrija — 1972. u Japanu postoji preko 100 kompanija za proizvodnju fotoaparata i foto- materijala — Japanci tvornice grade u drugim azijskim zemljama gdje su troškovi proizvodnje još niži — u Japanu postoji ogromna količina foto-amatera, kao i školovanih fotografa

13