GRČKA – SKULPTURA Razlikujemo ARHAJSKU, KLASIČNU I HELENISTIČKU fazu kod razvoja grčke skulpture. Ove faze odgovaraju razdobljima ljudskog života – mladost, zrelost i starost, tj. u prvoj fazi prikazi su skromni, u drugoj fazi imamo pun
razvoj, u trećoj fazi gubitak sklada. ARHAJSKO RAZDOBLJE
grč. arheo = staro, 8. – 5- st. pr. Kr.
Skulptura se
javlja u vidu: a) trodimenzionalne skulpture b) reljefa a) trodimenzionalna skulptura skulptura muškog lika – KUROS skulptura ženskog lika - KORA b) reljef uz arhitekturu – TRIGLIFI i METOPE
KUROS je skulptura mladića bez odjeće, ukočenog stojećeg stava, s rukama uz tijelo, jedna noga je ukočena, druga u iskoraku, glava je zaobljena, svi detalji se plitko izdižu od lica, a glava je u odnosu na tijelo prevelika ( omjer je 1: 5), kosa je prikazana poput ornamenta, usporednim valovitim linijama. Anatomija je pomalo naivna.
KUROS
KORA je skulptura ženskog lika, ukočen stav , noge paralelne, ispod haljine
se naziru ženska obilježja. Glava je prikazana kao i kod muškog lika iako malo nježnije.
KORA b)Reljef je vezan uz arhitekturu. Obrada reljefa je linearna i plošna. Kompozicija je smirena i jasna. Skulptura je bila bojana živim bojama, ali su ju
isprale kiše.
TRIGLIFI I METOPE 1
KLASIČNO RAZDOBLJE To je razdoblje 5. – 4. st. pr. Kr. Skulpturu možemo pratiti kao i u arhajskom razdoblju, kao trodimenzionalnu i kao reljef. a) trodimenzionalna skulptura muški lik je u stavu KONTRAPOSTA ( oslonac na jednu nogu,
vidljivo u visini bokova, jedan je viši a drugi niži ). Anatomija je savladana u potpunosti, odnos tijela i glave je 1:6. Lice je prikazano realnije.
HERMES S MLADIM DIONIZOM ( Praksitel )
ženski lik je također u stavu KONTRAPOSTA , lik ima prozirnu odjeću ispod koje se zamjećiju ženska obilježja, prikaz je realan, savladana je proporcija tijela.
VENERA OD FREJUSA
2
Potrebno je spomenuti KARIJATIDE, skulpture koje predstavljaju ženski lik koji nosi gredu umjesto stupa. Kao primjer možemo navesti karijatide na Erehteionu.
b)Reljef je vezan uz arhitekturu. Pratimo skulpturu na plitkom trokutu zabatnog zida kod hramova koji zovemo TIMPANON. Najpoznatija je skulptura na timpanonu Partenona čiji je autor skulptor Fidija. Kvalitetno je
riješena kompozicija, na način da u sredini figure stoje, zatim su likovi pognuti ili kleče, a zatim leže iz razloga da se što uspješnije uklopi u okvir timpanona.
POLOŽAJ SKULPTURA NA TIMPANONU PARTENONA
3
METOPA S PARTENONA
HELENISTIČKO RAZDOBLJE Razdoblje 4. st. pr. Kr. , u skulpturi promatramo kompoziciju s vrlo
naglašenom dinamikom, promatramo nemir, pokret. Teme su muški i ženski likovi, u odjeći ili bez nje. Na licima zamjećujemo emociju, ponekad čak prejako izraženu. Promatrajući primjere helenističke skulpture, vidimo da tijelo ili odjeća imaju izuzetno isturene ili uvučene dijelove koji čine kontrast svijetla i sjene, čime je naglašena dinamika.
NIKA SA SAMOTRAKE
4
LAOKON I SINOVI
GRČKO SLIKARSTVO Uglavnom pratimo slikarstvo vezano uz vaze. U prvoj, ARHAJSKOJ fazi,
prikazuje se na plošan, linearan način. Prevladava geometrijski ornament. Ljudski lik zauzima manji dio površine, prikaz lika je geometrijski, tijelo je trokutasto, glava i noge u profilu.
POGREBNA VAZA IZ DIPYLONA
Koriste se crvenkasta i crna boja, na način da su likovi crni a podloga crvenkasta ili obrnuto. 5
U drugoj, KLASIČNOJ fazi, slikanje je realističnije, ali ipak plošno, bez dubine. Slikaju se prizori a ne više ornamenti. Likovi su skladnih proporcija, uvjerljivih pokreta, detaljno oslikanih izraza lica i detalja odjeće.
PRIZORI S PRIČAMA O HERAKLU U skulpturi HELENISTIČKE faze, osim crvenkaste i crne boje nalazimo i bijelu boju kojom se crtaju pojedinosti na crnoj podlozi.
6
Teme na vazama su MITOLOŠKE, POVIJESNE, IZ SVAKIDAŠNJEG ŽIVOTA.
GRČKI LOKALITETI NA TLU HRVATSKE Grci iz Sirakuze, 390 g. pr. Kr., dolaze na Vis (Issa), Hvar (Pharos) i Korčulu (Corcyra Nigra), gdje osnivaju gradove- države i žive podosta izolirano. Grade se obalni gradovi (Tragurion, Salona, Epetion ), vile, hramovi i teatri (Vis). Razvijena je trgovina pa se grade i luke, javne zgrade, itd. Iliri
osvajaju ove gradove i organiziraju državu s centrom oko Neretve.
APOKSIOMEN ( skulptura pronađena nedaleko Lošinja )
7
ETRUŠĆANI Etrušćani su narod koji je naseljavao dio Apeninskog poluotoka, današnje pokrajina Toscanu i Umbriju. To je razdoblje od 8. – 3. st. pr. Kr.
Arhitektura nije sačuvana osim utvrda koje su građene od velikih kamenih blokova. Materijal za gradnju je bio drvo i nepečena opeka. Gradili su hramove, za koje se pretpostavlja da su imali utjecaja na gradnju hramova u rimskom carstvu. Hram je tlocrtno bio blizu kvadratu, imao je trijem s prednje
strane ( to je glavno pročelje )na kojoj su bile stepenice kojima se je dolazilo na postolje, koje je puno više od grčkog postolja. U unutrašnjosti je prostor od tri cele. Hram je bio intenzivno ukrašen, a krov je imao strehu naglašenu sa sve četiri strane.
8
ETRUŠĆANSKI HRAM
9
10
11
