POSLOVNA ORGANIZACIJA 1 1.
Podjela rada i specijalizacija: a) potiĉu centralizaciju upravljanja u poduzeću b) ne primjenjuju se kao organizacijska naĉela u velikim industrijskim poduzećima c) u suprotnosti su s naĉelom pripremanja i planiranja d) svi prethodni odgovori su ispravni
2.
Tehnološki diskontinuitet je pojam vezan uz: a) prijelaz na potpuno novu tehnologiju u proizvodnji funkcionalno sliĉnih proizvoda b) serijsku proizvodnju u kojoj se konstrukcijska, tehnološka i operativna priprema obavljaju uvijek iznova za svaku novu proizvodnu seriju c) oblikovanje organizacijske strukture i raspodjelu zadataka zaposlenicima na naĉin da nastaje "jaz odgovornosti" d) niti jedan od prethodnih odgovora nije toĉan
3.
Integracijski procesi a) doprinose racionalizaciji poslovanja integriranih poduzeća u uvjetima kad dolazi do podjele asortimana i veće specijalizacije b) predstavljaju faktor okoline koji je imao najsnažniji utjecaj na ponašanje poduzeća na prijelazu iz 19. u 20. st. c) mogući su tek uz vlasniĉka spajanja i pripajanja poduzeća d) uvijek su horizontalni i usmjereni na postizanje monopolskog položaja na tržištu
4.
U visoko nestabilnoj okolini poduzeća bi trebala težiti: a) razvijanju sposobnosti oponašanja proizvoda i tehnologija konkurencije (tzv. "benchmarking") b) mehanicistiĉkim strukturama c) visokoj formalizaciji i preciznim razgraniĉenjima zadataka, ovlaštenja i odgovornosti d) ispravni su odgovori b i c
5.
Točno – netočno a) Konglomerati ne mogu biti ekonomski opravdani model organizacije. NETOĈNO b) Max Weber zalagao se za povezivanje vlasništva i upravljanja smatrajući da menadžer – vlasnik predstavlja boljeg menadžera od menadžera profesionalca. NETOĈNO c) Velika poduzeća imaju veće mogućnosti za precizno planiranje poslovanja, pa prema tome ih obilježava viši stupanj formalizacije, centralizacije ali u pravilu i racionalnosti, osobito u operativnom poslovanju. NETOĈNO d) U horizontalnom modelu integracija povezuju se poduzeća sa srodnim proizvodnim asortimanima i srodnim tehnologijama. TOĈNO e) Organska struktura po definiciji je kruta i neelastiĉna. NETOĈNO
6.
Definiraj pojam "vitke" organizacije ("lean" organization). Vitka organizacija je decentralizirana organizacija s velikom slobodom poslovnih jedinica koje se ne kontroliraju strogo od strane top menadžmenta.
7.
Navedi i kratko opiši osnovna obilježja organizacijske strukture. Osnovna obilježja organizacijske strukture su složenost, formalizacija i centralizacija. Pod složenošću organizacije razumijeva se razina horizontalne i vertikalne diferencijacije u organizaciji. Formalizacija je stupanj propisivanja organizacije, odnosno razine standarda, pravila i procedura kojima je odreĊeno funkcioniranje organizacije kao i ponašanja ĉlanova organizacije. Centralizacija je naĉin organizacije obavljanja odreĊenih poslova u organizaciji, ali još ĉešće i naĉin organizacije obavljanja funkcija upravljanja, menadžmenta te odluĉivanja u kojemu glavna uprava odnosno vrhovno rukovodstvo donosi sve najvažnije odluke.
1.
Joan Woodward prilikom utvrđivanja međuzavisnosti tehnologije i organizacije ne opisuje: a) industrijsku proizvodnju u velikim serijama i masovnu proizvodnju b) uslužne tehnologije i njihove razlike s obzirom na proizvodne tehnologije c) razlike u rasponu kontrole ovisno o tehnologiji koju primjenjuje poduzeće d) meĊusobne odnose sektore marketinga, razvoja i proizvodnje
2.
Koju od slijedećih faza razvojnog ciklusa poduzeća obilježava najviši stupanj birokracije a) poduzetniĉku fazu b) fazu kolektivnog duha c) fazu formalizacije d) fazu elaboracije
3.
Obilježja malih poduzeća jesu: a) profesionalni, funkcionalno specijaliziran menadžment b) visok stupanj diverzifikacije proizvoda i tehnologija kako bi uravnotežili rizike
POSLOVNA ORGANIZACIJA 2
c) ekonomije razmjera d) manja formalizacija uloga i veća fleksibilnost u korištenju raspoloživog radnog vremena zaposlenih 4.
U visoko nestabilnoj okolini poduzeća razvijaju: a) razraĊene tehnike planiranja proizvodnje, zasnovane na precizno utvrĊenim radnim normama b) organske tipove organizacijske strukture c) duboke organizacijske hijerarhije d) svi prethodni odgovori su toĉni
5.
Točno – netočno a) Strategija utjeĉe na organizacijsku strukturu tako što odreĊuje zadatke, utjeĉe na izbor tehnologije, sastav osoblja, te na okolinu u kojoj poduzeće ostvaruje svoju poslovnu aktivnost. TOĈNO b) Raspon kontrole i dubina organizacije odrazi su stupnja izloženosti organizacije. TOĈNO c) Teorije motivacije razvijene pedesetih i šezdesetih godina ovog stoljeća negiraju da postoji pravilnost u ljudskom ponašanju. NETOĈNO d) Uloge poduzetnika (menadžera) mijenjaju se kako se poduzeće razvija. TOĈNO e) Integracijski procesi znaĉajan su faktor poslovne okoline samo za mala i srednja poduzeća. TOĈNO
6.
Objasni pojam i ekonomsko značenje standardizacije. Standardizacija je specifiĉan postupak kojim se pronalaze optimalna rješenja odnosno utvrĊuje kakva jednoobrazna svojstva mora imati proizvod, materijal, tehnološki postupak itd. Njome se propisuje oblik, kvaliteta, dimenzije, težina i funkcionalnosti proizvoda (usluga), te tehniĉki postupci za njihovu izradu: sadržaj i oznaĉavanje proizvoda, projektna i tehniĉko-radna dokumentacija, naĉin pakiranja, rukovanje i transport proizvoda, ĉuvanje i sl.
7.
Navedi i objasni razlike suvremene i klasične organizacijske teorije. Klasiĉna teorija organizacije formirala se kao konzistentan teorijski pristup utemeljen na anatomiji organizacije, njenoj formalnoj strukturi, podjeli rada i specijalizaciji, rasponu kontrole i hijerarhiji. Pripadnici klasiĉne teorije okupirani su tehniĉkom strukturom organizacije, odnosno nastoje da se raspoloživim proizvodnim ĉimbenicima postigne maksimalna uĉinkovitost proizvodnje i poslovanja. Ljudski ĉimbenik ovdje je zanemaren jer se smatralo da radnik ne zna raditi i da je zainteresiran samo za plaću. Kod suvremene organizacijske teorije nastavlja se i produbljava istraživanje faktora koji utjeĉu na ponašanje radnika i predlaže odreĊene promjene u organizacijskoj strukturi humanizirajući u još većoj mjeri rukovoĊenje i tehnologiju donošenja odluka te poklanjajući izuzetnu pažnju komuniciranju i odnosima dijelova i cjeline u organizaciji. Promjene koje su izvršene: automatizacija i robotizacija, kibernetski pristup, decentralizacija, skupno odluĉivanje, poduzeća su tehniĉki sve složenija, usklaĊivanje rada kompliciranije, a donošenje odluka teže i odgovornije.
1.
Standardizacija je po Tayloru trebala obuhvatiti: a) standardizaciju postupaka u tehnološkom procesu b) standardizaciju vremena potrebnog za obavljanje pojedinih poslova c) standardizaciju uvjeta radne okoline u kojoj se rad obavlja d) svi prethodni odgovori su ispravni
2.
Tipizacija je postupak: a) ispitivanja i ĉuvanja uzoraka u laboratoriju b) utvrĊivanja obilježja konkurentne okoline kako bi poduzeće moglo odabrati najbolju poslovnu strategiju c) oba gore navedena odgovora su ispravna d) odbacivanja odreĊenog broja proizvoda radi veće racionalnosti proizvodnje
3.
Koja od navedenih tvrdnji nije u skladu s teorijom kontigencije: a) usspjeh poduzeća posljedica je organizacijske prilagodbe na faktore poslovne okoline b) vanjski i unutarnji faktori jesu dvije potpuno nezavisne kategorije faktora koji utjeĉu na organizacijsku strukturu, odnosno vanjski su faktori neformalni a unutarnji formalni c) situacijske varijable ukljuĉuju broj zaposlenih, razinu motivacije zaposlenih i kvalitetu menadžmenta d) za svaku priliku postoji optimalna organizacija
4.
T-oblik organizacije pojam je koji se odnosi na: a) oblik tehnološki uvjetovane mrežne organizacije b) tradicionalnu, tehnicistiĉku organizacijsku strukturu uspostavljenu prema postavkama teorije znanstvenog upravljanja c) visoku organizaciju s velikim brojem organizacijskih instanci d) niti jedan od prethodnih odgovora nije toĉan
POSLOVNA ORGANIZACIJA 3
5.
Točno – netočno a) Zaposlenici u sustavu masovne proizvodnje zahtijevaju strožiji nadzor i zbog toga je tamo raspon kontrole u pogonu uzak. NETOĈNO b) Mayo i suradnici kritizirali su postavne neoklasiĉne organizacijske teorije. NETOĈNO c) Ideju o fazama životnog ciklusa proizvoda iskoristio je BCG da bi ukazao na potrebu da poduzeća dugoroĉno odrede konkurentske strategije kojima će nadvladati izravnu konkurenciju na konkretnim tržištima. NETOĈNO d) Kriza voĊenja susreće se kao organizacijski problem u malim (novijim) poduzećima koja nadrastu menadžerske sposobnosti menadžera – osnivaĉa (kraj 1. faze životnog ciklusa poduzeća). TOĈNO e) U konglomeratskom modelu integracija povezuju se neposredno procesno povezana poduzeća unutar jednog proizvodno-prometnog lanca. NETOĈNO
6.
Objasni utjecaj lokacije na organizaciju. Smještaj organizacije na jednoj ili više lokacija utjeĉe na vrstu organizacijske strukture. Na organizaciju poduzeća utjeĉu makrolokacija i mikrolokacija. Makrolokacija – izbor lokacije poduzeća u okviru zemljopisno-gospodarskog podruĉja ocjenjuje se zemljopisnim i gospodarskim mjerilima. Mikrolokacija – izbor, položaj i raspored njegovih dijelova izabranom smještaju topografskim i tehniĉkim kriterijima. Poduzeće koje je locirano na neatraktivnom podruĉju, udaljeno od velikih gradova i brzih komunikacijskih putova, teško će privući kvalificirane i struĉne visokoobrazovane radnike što će se negativno reflektirati na organizaciju, a time i na ukupno poslovanje poduzeća.
7.
Navedi potrebna obilježja (tipove) menadžera ovisno o fazama u životnom ciklusu poduzeća. Pionir – faza izgradnje poduzeća, maher – faza rasta poduzeća, strateg – faza diferencijacije razvoja i trener – faza konsolidacije poduzeća.
1.
H. Fayol u svom djelu "Opće i industrijsko upravljanje" govori o: a) naĉelima dobre organizacije b) važnosti funkcionalne podjele upravljanja c) procesu upravljanja kroz faze (od planiranja do kontrole) d) svemu navedenom
2.
Tehnologija uslužnog tipa pretpostavlja: a) proizvodnju za nepoznatog kupca, dakle za zalihe b) ĉesto neformalne i fleksibilne organizacije c) najĉešće mali udio ljudskog rada i visoke troškove tehnologije d) ništa od navedenog
3.
Veličina poduzeća mjerljiva je: a) brojem zaposlenih b) ostvarenim prometom i/ili dobiti c) relativnim tržišnim udjelom d) svim navedenim mjerilima
4.
Kod konkurentskih strategija koje često zovu i strategijama tržišnog pozicioniranja razlikuje slijedeće vrste strategija: a) strategije investiranja, deinvestiranja (povlaĉenja) ili održavanja b) strategije troškovnog vodstva, proizvodnog vodstva i strategije fokusiranja c) individualne ili shematske strategije d) rutinske, zanatske, inženjerske i nerutinske strategije
5.
Prema Porterovoj sistematizaciji tržišnih subjekata, utjecaj tržišta na organizaciju proizlazi iz utjecaja: a) tržišta proizvodnih faktora: zemlje, rada, kapitala b) države, javnog mnijenja, nezavisnog sudstva, nezavisnog tiska c) dobavljaĉa, kupaca, neposredne konkurencije, potencijalne nove konkurencije, supstituta d) tehnološkog i društvenog razvoja
6.
Ideja da je menadžer uspješniji vođa ukoliko u svom djelovanju primjenjuju odgovarajuću tehniku, te ako je sposoban "prilagoditi" okolnosti istaknuta je kod: a) Fieldera b) Maslowa c) Chandlera d) Portera
7.
Radikalno restrukturiranje organizacije s naglaskom na procesima označavamo kraticama: a) MBO i LBO b) BPR i BPO
POSLOVNA ORGANIZACIJA 4
c) PTA i NGO d) CPM i PERT 8.
Tehničko tehnološki zadaci razvojne funkcije prvenstveno obuhvaćaju: a) istraživanje, odabir, projektiranje i brigu o nabavci i instalaciji opreme b) istraživanje tržišta da bi se utvrdila oĉekivanja potrošaĉa c) ekonomsko modeliranje tržišta d) ništa od navedenog
9.
Točno – netočno a) Ideja da postoji jedan najbolji naĉin organizacije ili poznati one best way odražava osnovno polazište teorije kontingencije. NETOĈNO b) Jaz odgovornosti je pojam koji govori o rasponu ovlasti nekog radnog mjesta, te se izražava u broju podreĊenih po jednom nadreĊenom radnom mjestu. NETOĈNO c) Tehnologija kao faktor predodreĊuje organizaciju tako što na stanovitoj razini razvoja gospodarstva odreĊuje optimalne veliĉine pogona (tzv. MES). TOĈNO d) Knjigom Strategija i struktura (1962.) dokazuje se meĊuzavisnost institucionalne okoline te oblika i naĉina djelovanja poslovnih organizacija. NETOĈNO e) Shematskom organizacijom pojednostavljujemo postupak planiranja i olakšavamo nadzor u velikim i diverzificiranim poduzećima. TOĈNO f) Tzv. proizvodnja za zalihe po unaprijed specificiranom postupku susreće se kod uslužnih djelatnosti, gdje je procjena vrijednosti usluge izrazito subjektivna. NETOĈNO g) Koncerni i holdinzi predstavljaju pravni oblik za organizaciju tržišno, tehnološki i financijski relativno samostalnih poduzeća. TOĈNO h) Kartel proizvodnih kvota ne utjeĉe na kretanje tržišnih cijena budući da se radi o vertikalnoj integraciji. NETOĈNO i) Zrcalna organizacijska struktura kao podvrsta funkcionalne strukture sliĉna je matriĉnoj utoliko što se i ovdje raspoznaju dva kriterija povezivanja zadataka. TOĈNO j) Standardnim dijagramima tijeka procesa obiĉno analiziramo efikasnost korištenja vremena kao kritiĉnog resursa. TOĈNO
10. Objasni zašto je važno da ciljevi budu jasni, ispravno odabrani i ostvarivi. Jasno formulirani ciljevi poduzeća pretpostavka su za definiranje zadataka. Moraju biti postavljeni u mjerljivim veliĉinama tako da se njihova realizacija može pratiti. Moraju realni jer samo takvi mogu biti ostvarivi. 11. Faze u životnom ciklusu poduzeća. 1.PODUZETNIĈKA FAZA (FAZA IZGRADNJE) -organizacijska struktura je neformalna i nebirokratska -s rastom poduzeća i povećanjem broja zaposlenih dolazi do prve krize i prvih problema (kriza voĊenja) -potreban sposoban menadžment da bi prebrodili prvu krizu s kojom su se suoĉili 2.FAZA RASTA (KOLEKTIVNI DUH) -uvodi se detaljnija podjela rada: formiranje novih organizacijskih jedinica i radnih mjesta -zaposleni se u potpunosti identificiraju s organizacijom: vlada pozitivna klima u poduzeću i oni se u potpunosti posvećuju organizaciji -kriza: potreba za delegiranjem -organizacija mora pronaći mehanizme koordinacije i kontrole odjela bez direktnog nadzora s razine vrhovnog rukovodstva (top menadžmenta) 3.FAZA FORMALIZACIJE (FAZA DIFERENCIJACIJE) -poduzeće uvodi pravila, procedure i kontrolne sustave u organizaciji -komunikacija se odvija kroz formalne kanale -top menadžment sve se više fokusira na strateška pitanja i planiranje, dok sve operativne poslove obavljaju menadžeri na srednjoj razini menadžmenta -kriza: gušenje inicijative menadžera na srednjoj razini 4.FAZA ELABORACIJE (FAZA KONSOLIDACIJE / USAVRŠAVANJA) -razvija se novi tip suradnje i timskog rada -organizacija je podijeljena na veliki broj podruĉja djelatnosti kako bi se na taj naĉin iskoristile prednosti malih organizacija -za organizaciju je neobiĉno važan njezin status i njezina reputacija -kriza: potreba za revitalizacijom 12. Nabavna funkcija. Nabavna funkcija je služba u organizaciji koja prva dolazi u dodir s novim idejama i novim proizvodima i ima najuži kontakt sa dobavljaĉima. Zadaci nabavne službe: istraživanje nabavnog tržišta, ispitivanje i usklaĊivanje zahtjeva za nabavu materijala, ispitivanje ponuda, nadzor rokova isporuke, primanje i ĉuvanje materijala. Ĉetiri važna ĉimbenika koji dominiraju u svim zadacima nabavne službe, a to su: kvaliteta, kvantiteta, rokovi isporuke i cijena. Organizacija nabavne
službe ovisi o veliĉini organizacije, veliĉini i vrijednosti nabava, rašĉlambi zadataka, struĉnosti i kvalificiranosti njezinih radnika.
POSLOVNA ORGANIZACIJA 5 1.
Kvalitetna organizacijska struktura mora omogućiti: a) ostvarivanje ciljeva organizacije b) jasno alociranje odgovornosti c) adekvatnu informiranost i fleksibilnost d) svi prethodni odgovori su toĉni
2.
Nije uobičajeno (nema smisla) provoditi raščlanjivanje zadataka prilikom oblikovanja organizacijske strukture u poduzeću: a) prema objektu b) prema svrsi (izvršenju) c) prema rangu d) prema vlasniku
3.
Početni oblik funkcijske strukture: a) organizacijski je vrlo razraĊen oblik organizacijske strukture u kojem se već na prvoj razini u organizacijskoj hijerarhiji pojavljuje velik broj razliĉitih struĉnih službi b) najbolji odgovara relativno malim monoproizvodnim poduzećima (npr. stotinjak zaposlenih) c) ne omogućava nastajanje jaza odgovornosti u operativnoj bazi d) niti jedan od prethodnih odgovora nije toĉan
4.
Pojam virtualne organizacije obično se veže uz: a) poslovanje u stabilnoj poslovnoj okolini b) odnose prema dobavljaĉima i kupcima u kojima je istovremeno izraženo i tržišno nadmetanje i poslovna suradnja c) visok stupanj vertikalne i horizontalne složenosti aktivnosti i resursa pojedinih ĉlanica d) izražene trendove okrupnjavanja kroz spajanja i pripajanja poduzeća
5.
Točno – netočno a) Kod divizionalnih struktura ne predviĊa se oblikovanje organizacijskih jedinica prema geografskim podruĉjima. NETOĈNO b) Veća horizontalna diferencijacija poslova i zadataka ujedno znaĉi veću specijalizaciju zaposlenih za uža tehniĉka podruĉja. TOĈNO c) Sistematizacija radnih mjesta je dokument koji sadrži popis i opis radnih mjesta. TOĈNO d) Prodajna mreža se može najbolje organizirati po principu centara odgovornosti tako da svaka prodajna jedinica dobije status troškovnog centra. TOĈNO e) Eksternalizacija aktivnosti koja se susreće kod mrežnih organizacija predstavlja naĉin da se organizacijskim prilagodbama postigne viši stupanj ekonomske efikasnosti. TOĈNO
6.
Definiraj pojam hibridne organizacijske strukture. Hibridna organizacijska struktura je oblik organizacije u kojemu se na istoj organizacijskoj razini kombiniraju funkcijske i multidivizijske komponente. U hibridnoj organizacijskoj strukturi primarno mjesto u strukturi imaju divizijske jedinice, kojima se dodaje jedna ili više funkcijskih jedinica.
7.
Navedi i opiši načela grupiranja zadataka prilikom oblikovanja OS. 1.RAŠĈLANJIVANJE UKUPNOG ZADATKA PODUZEĆA (ANALIZA) – postavljaju se kriteriji za specijalizaciju aktivnosti. Specijalizacija aktivnosti može polaziti od mjesta gdje se posao obavlja, vremena u kojem se obavlja, osoba koje aktivnost obavljaju, predmeta nad kojim se obavlja aktivnost te naĉina (metoda) kojima se aktivnost obavlja. Pod rašĉlanjivanjem se najĉešće misli upravo na rašĉlanjivanje složenih i dugoroĉnih zadataka na operativne poslove u koje ulaze i informacijski procesi, te nadzorne i koordinativne aktivnosti. 2.DEPARTMENTALIZACIJA – provodi se u cilju pojednostavljenja koordinacije, te se tako povezuju poslovi po sliĉnosti, procesnoj povezanosti, znaĉaju u okviru sustava odluĉivanja u organizaciji i sl. 3.KOORDINACIJA – sustav veza koji povezuje jednom definirane organizacijske jedinice. Mehanizmi koordinacije mogu biti raznorodni iako se prvenstveno, u skladu s klasiĉnim pristupom, misli na formalne mehanizme poput formalne organizacijske hijerarhije, formalnih komunikacijskih kanala i formalnih postupaka. 4.DELEGIRANJE (parametri za dizajniranje (oblikovanje) poslova i zadataka) – razina horizontalne rašĉlambe organizacijskih zadataka seže do razine radnih mjesta, a tek potom, u kasnijim fazama, prelazi na definiranje dimenzija organizacijskih jedinica i utvrĊivanje njihovih meĊusobnih veza.
POSLOVNA ORGANIZACIJA 6 1.
Funkcionalna organizacijska struktura omogućava: a) zadržavanje ĉvrste kontrole u rukama središnje uprave b) tzv. federalizaciju organizacije, odnosno autonomnost SPU c) pretežno oslanjanje na horizontalnu koordinaciju kojom se postiže odgovornost i kreativnost svakog zaposlenog d) svi prethodni odgovori su toĉni
2.
Adhokracija predstavlja: a) pristup strukturiranja organizacije po fazama poslovnog procesa b) pojam za proizvoljno uplitanje politiĉara i birokrata u poslovanje javnih poduzeća c) stil voĊenja suprotstavljen demokraciji d) organizaciju koja je fluidna i fleksibilna jer se formira prema potrebama konkretnog zadatka, nešto sliĉno projektnoj organizaciji
3.
Profitni centri su: a) najprikladniji oblik centara odgovornosti u funkcionalnoj organizacijskoj strukturi b) tip profitnog centra s najnižom razinom poslovne samostalnosti c) oba prethodna odgovora su toĉna d) kod multiproizvodnih poduzeća, jedan od naĉina uspostavljanja zadovoljavajuće razine kontrole a da istovremeno bude osigurana dovoljna razina poslovne samostalnosti
4.
Uz pojam virtualne organizacije obično se NE veže: a) poslovanje u stabilnoj poslovnoj okolini b) interesni odnosi i odnosi snaga, tj. odnosi prema dobavljaĉima i kupcima u kojima je istovremeno izraženo i tržišno nadmetanje i poslovna suradnja c) visok stupanj vertikalne i horizontalne složenosti aktivnosti i resursa d) izraženi trendovi okrupnjavanja kroz spajanja i pripajanja poduzeća
5.
Točno – netočno a) Organske strukture precizno razraĊuju podjelu poslova i organizacijsku hijerarhiju, te omogućavaju maksimalnu tehniĉku specijalizaciju osoblja i pregledne komunikacije. NETOĈNO b) Virtualna organizacija zasniva se pregovaraĉkim odnosima meĊu više poslovnih subjekata. TOĈNO c) Sistematizacija radnih mjesta je dokument koji sadrži popis i opis radnih mjesta. TOĈNO d) Nabavni centar je oblik centra odgovornosti koje autonomno definira svoju investicijsku politiku. NETOĈNO e) Linijski raspored opreme daje najviši stupanj fleksibilnosti u pogledu mogućnosti promjene proizvodnog asortimana, te je najprikladniji za maloserijsku proizvodnju. NETOĈNO
6.
Objasni prednosti i slabosti matrične strukture. PREDNOSTI: fleksibilnost, pojaĉana koordinacija i komunjciranje, veća motivacija zaposlenika i odanost organizaciji. NEDOSTACI: pojaĉana mogućnost konflikata zbog dualne odgovornosti te sukoba interesa izmeĊu linijskog (funkcijskog) i proizvodnog, teritorijalnog, projektnog i programskog menadžmenta, sporije odluĉivanje i povećani troškovi zbog dvostrukog menadžmenta.
7.
Opiši korake u postupku procjene radnih mjesta. 1.Popis i opis radnih mjesta 2.Analiza i stupnjevanje radnih mjesta 3.Bodovanje odnosno rangiranje radnih mjesta Popisom se utvrĊuje broj radnih mjesta potrebnih za izvršenje pojedine funkcije odnosno ukupnog zadatka. Popis radnih mjesta obavlja se razliĉito, ali prevladava naĉin popisa po pojedinim odjeljenjima ili po drugim organizacijskim jedinicama koje postoje u poduzeću. Opis radnog mjesta sastoji se od niza podataka o djelokrugu rada i normalnom uĉinku na radnom mjestu, pogonskim ureĊajima i alatima, tehnološkom procesu i tijeku radova i od niza drugih relevantnih podataka kojima se pojedino radno mjesto identificira. Analiza i stupnjevanje: kvalitativna analiza: pomoću zbrojne ili analitiĉke procjene → zbrojna metoda – promatra se ukupan rad na radnom mjestu, rad kao cjelina i na osnovi toga procjenjuje se težina pojedinog radnog mjesta → analitiĉka metoda – težina rada na radnom mjestu procjenjuje se na osnovi prethodne procjene svakog radnog zahtjeva kvantitativna klasifikacija → Jednostavnim redanjem utvrĊuje se težinski red radova na pojedinom radnom mjestu. Pritom se procijenjena radna mjesta pišu jedno ispod drugoga tako da radno mjesto koje je najviše procijenjeno stoji na vrhu, a ono koje je najniže procjenjeno na dnu rang liste. → Drugi postupak sastoji se u prethodnom odreĊivanju nekoliko stupnjeva za svaki zahtjev. Svaki rad ili skupina radova na pojedinim radnim mjestima uvrštava se u odgovarajući stupanj.
Bodovanje odnosno rangiranje radnih mjesta u kojoj se, zavisno od primijenjene metode, odreĊuju brojĉane vrijednosti za svako radno mjesto
POSLOVNA ORGANIZACIJA 7 1.
Proučavanje administrativne funkcije kao kombinacije predviđanja, planiranja, komandiranja, usklađivanja i kontrole susrećemo kod: a) F. W. Taylora b) H. Fayola c) M. Webera d) E. Maya
2.
Poznata knjiga Strategija i struktura A. Chandlera opisuje proces razvoja: a) kompanija Du Pont, Sears, Standard Oil i General Motors b) organizacijskih struktura nakon što su odabrane razvojne strategije c) razvoj divizionalnih struktura kojima je omogućeno uspješno upravljanje velikih diverzificiranih i prostorno raspršenih poduzeća d) sve navedeno
3.
Integracijski procesi kao vanjski faktor oblikovanja organizacija podrazumijevaju: a) razne oblike trajnijeg povezivanja poduzeća po vlasniĉkim i poslovnim osnovama b) sveukupnost obiĉaja, stavova, vjerovanja, zakona koji jednu društveno-gospodarsku cjelinu ĉine specifiĉnom poslovnom okolinom c) sustav planiranja koji usklaĊuje parcijalne (funkcijske) planove i povezuje ih u jednu cjelinu d) svi su prethodni odgovori netoĉni
4.
Tip organizacijske strukture koji nazivamo clusterom označava: a) veliko matiĉno poduzeće s podružnicama u kojima ima vlasniĉki udio b) podvrstu matriĉne strukture c) vrlo stabilan i strogo formalan (precizno planiran) tip organizacije d) grozd funkcionalno i prostorno povezanih poduzeća koji tvore virtualno veliko poduzeće
5.
Najvažniji princip BPR-a je: a) procesna orijentacija b) stvaranje visokih hijerarhija c) voĊenja reorganizacije od dna prema vrhu – basis-upwards princip d) zadržavanje svih postojećih menadžera i gotovo nikakva otpuštanja zaposlenih
6.
Tannenbaum i Schmidt svojom teorijom zagovaraju: a) relativiziranje iskljuĉivih stavova da je demokratsko voĊenje bolje od autoritarnog b) odabir stila voĊenja najprimjerenijeg situaciji c) ljestvicu (stupnjevanje) stilova tako da izmeĊu dvije krajnosti bude više modela ponašanja menadžera d) sve navedeno
7.
U pravilu, efikasna proizvodnja standardiziranih proizvoda u velikim serijama kroz dugo vremensko razdoblje: a) opravdava detaljan studij rada, alata i visoku automatizaciju procesa b) traži visoku obuĉenost, motiviranost i nezavisnost proizvodnih radnika c) zahtijeva relativno malo normiranja i planiranje d) proizvodnju bez zaliha, osobito bez zaliha finalnih proizvoda
8.
Porast značenja financijske funkcije u suvremenim poduzećima generirano je: a) razvojem financijskih tržišta i financijskih instrumenata b) porastom veliĉine i složenosti poduzeća c) većom nestabilnosti poslovne okoline koja traži stalan rast i ulaganja u nova tržišta i tehnologiju d) sve navedeno
9.
Točno – netočno a) Uži raspon kontrole podrazumijeva manji opseg poslova, te manje podreĊenih po jednom nadreĊenom. TOĈNO b) Mintzbergova rašĉlamba menadžerskih uloga razdvaja interpersonalne, informacijske i uloge odluĉivanja. TOĈNO c) Prodajni centar je oblik centara odgovornosti koje autonomno definira svoje investicijske ciljeve. NETOĈNO d) Neprijateljsko preuzimanje postojeći vlasnici i menadžeri ĉesto nastoje sprijeĉiti otrovnim pilulama. TOĈNO e) Danas se najpoznatijim zagovornikom BPR pristupa smatra A. Maslow. NETOĈNO f) Konglomeratske integracije su strategija razvoja koja s najviše vjerojatnosti stvara dominantan (monopolski) tržišni položaj. NETOĈNO g) Gantogramima predstavljamo socijalnu strukturu radne grupe. NETOĈNO
h) Mehanicistiĉka struktura istovjetna je organskim strukturama. NETOĈNO i) Samoupravni model organizacije podrazumijevao je da će se spojiti funkcije upravljanja i izvoĊenja, te time dobiti dobro motivirani i dobro informirani donositelji odluka. TOĈNO j) Teorija Z predstavlja hibridni model organizacije u kojem se kombiniraju dobri elementi japanske i ameriĉke poslovne prakse. TOĈNO 10. Objasni dobre strane projektne organizacijske strukture. → fleksibilnost – brzo se prilagoĊava promjenama u tehnologiji i zahtjevima okoline poduzeća → može poprimiti razliĉite organizacijske oblike i prema tome u većoj ili u manjoj mjeri izmijeniti postojeću organizacijsku strukturu poduzeća → kod ĉiste projektne organizacijske strukture projekti su potpuno samostalni i nezavisni od linijske organizacijske strukture, a ĉlanovi projektnog tima potpuno su izdvojeni iz hijerarhijske organizacije 11. Vertikalne integracije – pojam, učinci i primjeri. Vertikalna integracija je model integracije poduzeća u kojemu se integriraju poduzeća koja su meĊusobno povezana proizvodnjom sirovina, energije, poluproizvoda, pa sve do proizvodnje finalnih proizvoda. → Vertikalna integracija prema unaprijed: tip integracije kod kojeg poduzeće prikljuĉuje sebi proizvodne faze koje slijede nakon njegove proizvodnje. Npr. kad pilana prikljuĉi sebi tvornicu namještaja. → Vertikalna integracija prema unatrag: tip integracije kod kojeg poduzeće koje pokreće integraciju prikljuĉuje sebi poduzeće s fazama proizvodnje koje prethode njegovoj proizvodnji. To će biti sluĉaj npr. kada pilana sebi prikljuĉi šumsko gospodarstvo, ili ako je nosilac integracije tvornica namještaja, onda bi u tom modelu vertikalne integracije ona sebi trebala prikljuĉiti pilanu. Jedan od najvažnijih razloga jest smanjivanje troškova proizvodnje. Jedan od razloga za taj tip integracije je i to da se osigura sigurna opskrba sa sirovinama, napose u onim kombinatima gdje je osnovna sirovina kljuĉna supstancija i u finalnom proizvodu. Razlog za taj tip integracije može biti bolja kvaliteta proizvoda kao i jaĉa povezanost s tržištem za svoje proizvode. 12. Prodajna funkcija. Prodaja je jedna od najvažnijih funkcija u procesu reprodukcije jer omogućuje da se proizvedeni proizvodi realiziraju, pretvore u novac, odnosno da se dostave krajnjem potrošaĉu. Glavni zadatak prodajne službe je pravodobna i maksimalno povoljna prodaja proizvedene robe. Zadaci prodajne funkcije: → priprema prodaje → istraživanje tržišta – utvrditi moguće prodajne kvote i druge relevantne podatke → ekonomska promidžba – glavni joj je zadatak obavještavati kupce o znaĉajkama i prednostima proizvoda koje organizacija proizvodi ili namjerava proizvoditi → davanje ponude – njome se zapravo zakljuĉuje posao s kupcem i utvrĊuju svi potrebni uvjeti koji se odnose na proizvod ili uslugu koji su važni za kupca s kojim se ugovara Organizacija same funkcije ponude ovisi o homogenosti proizvodnje, tipu proizvoda, prodajnim metodama i dr.
POSLOVNA ORGANIZACIJA 8 1.BPR je kratica koja objašnjava situaciju: a) ĉestog izmjenjivanja voditelja projekta na razliĉitim projektima u projektno – organiziranom poduzeću b) znaĉajnih otpuštanja radnika radi preoblikovanja organizacije poduzeća na sustav koji bi bio troškovno i tržišno efikasniji od postojećeg c) prelaska iz zatvorenog tržišnog sustava na otvorenu tržišnu ekonomiju karakteristiĉnu za slobodne demokracije d) u kojoj zaposleni kupuju dionice (najĉešće državnih) poduzeća, popularno takvu situaciju nazivamo i ESOP 2.Integracijski procesi: a) uvijek su horizontalni i usmjereni na postizanje monopolskog položaja na tržištu b) doprinose racionalizaciji poslovanja integriranih poduzeća kroz razliĉite sinergije poput podjele troškova za istraživanje i razvoj ili transfera tehnologije c) sinom su iskljuĉivo za vlasniĉka spajanja i pripajanja poduzeća d) najizraženiji su kod malih obiteljskih poduzeća 3.Ukoliko neko veće poduzeće kupi kontrolni paket dionica drugog manjeg poduzeća u istoj branši, dogodila se: a) horizontalna integracija b) vertikalna integracija c) fuzija d) konfuzija 4.Tehnike mrežnog planiranja koriste se za: a) upravljanje poduzećima matriĉne organizacijske strukture b) grafiĉko prikazivanje odnosa unutar clustera c) definiranje vremena kod velikih poslova ili projekata
d) racionalizaciju uredskih poslova u velikim poduzećima 5.Financijskom knjigovodstvu osnovni je zadatak: a) voĊenje poslovnih knjiga iz kojih je moguće utvrditi stanje imovine i izvora sredstava, te prihode i rashode u nekom vremenskom periodu b) izrada organizacijske sheme pomoću T – konta c) isplata plaće i voĊenje blagajniĉkog poslovanja poduzeća d) svi prethodni odgovori su ispravni Točno/netočno: 1.Vertikalne integracije predstavljaju integriranje poduzeća koja proizvode sliĉne proizvode – Netoĉno 2.Inokosno poduzeće svoj životni vijek najĉešće vezuje uz sudbinu vlasnika osnivaĉa – Toĉno 3.Diverzifikacija proizvodnog asortimana ili širenje na nova geografska podruĉja zahtjeva primjenu naĉela BPR – a – Netoĉno 4.Društveno vlasništvo danas se smatra ekonomski neefikasnim zato što je povezalo izvršnu funkciju (odluĉivanje) s upravljaĉkom funkcijom (snošenje rizika) – Toĉno 5.Jedan od poslova nabavne funkcije je istraživanje tržišta distributera – Netoĉno 6.Organigrami su grafiĉko sredstvo za prikaz organizacijske hijerarhije – Toĉno 7.Pojam ˝Socijalistiĉke crne rupe˝ vezan je uz pokušaj srednjeg menadžmenta da prilikom raspodjele zadataka zaposlenicima izbjegne nastajanje ˝jaza odgovornosti˝- Netoĉno 8.Dioniĉko društvo je oblik poduzeća koji svoj životni vijek najĉešće vezuje uz sudbinu vlasnika osnivaĉa – Netoĉno 9.Holding predstavlja tradicionalnu, tehnicistiĉku organizacijsku strukturu uspostavljenu radi kontrole tržišta – Netoĉno 10.Kružne integracije su vrsta integracija iskljuĉivo nevlasniĉkog tipa karakteristiĉne za proces privatizacije uslužnih poduzeća Netoĉno
