PETER & LINDA MURRAY
UMJETNOST RENESANSE
DAVOR ŠIFTAR
PRODUCTION
2. POGLAVLJE .
GIOTTO je umjetnosti zapada postavio novu viziju: scene iz Biblije i života svetaca dane su humanije i dramatičnije, igrao se fizionomijama, likovi su realniji i stoga se prikazani prizor lakše čita. Također je učinio ogroman napredak u tehnici prikazivanja ljudskog tijela i stvorio je tako realističan stil kakav nije bio poznat od antičkih vremena. Inspirirao se skulpturom, a prethodila su mu kiparska djela Nikole i Giovannija Pisana, koji su se također ispirirali antičkom umjetnošću.
1348. g. kuga prekida poticaje koje je dao Giotto i t ek početkom 15. st. njegove će ideje ponovo oživjeti. Zadnjih godina 14. st. opet se osjetila radost življenja. Umjetnost je napravila malo inovacija u stilu, ali je svjedočila o novoj slici svijeta, bezbrižnoj, rafiniranoj, elegantnoj i lansirat će modu koja će vrlo brzo biti prihvaćena u Francuskoj i Italiji. Ovaj se st il naziva INTERNACIO - NALNOM GOTIKOM .
MELCHIOR BROEDERLAM RETABL IZ DIJONA oko 1390. Izrađen za opatiju u Champmolu kraj Dijona. Sačuvana su dva krila; na unutrašnjoj strani lijevih nalaze se Navještenje i Vizitacija, a na desnima su Prikazanje u Hramu i Bijeg u Egipat. Boje su svjetle i svježe, a detalji pitoreskni. Djelo ima sličnosti s Giottom, Simoneom de Martinijem i braćom Lorenzetti, što pokazuje prodor talijanskih ideja u Avignon, gdje je 70 godina bilo papinsko sjedište, odakle se šire Europom. Time se objašnjava ju talijanski utjecaji na gotiku, koji dovode do plodne sinteze Sjevera i Juga i nastanka internacionalne ternacionalne gotike.
NAVJEŠTENJE I VIZITACIJA
PRIKAZANJE U HRAMU I BIJEG U EGIPAT
CLAUS SLUTER SKULPTURE PORTALA U CHAMPMOLU Za opatiju u Champmolu, na velikom portalu Sluter radi skulpture vojvode Filipa i vojvotkinje, koje njihovi sveci zaštitnici predstavljaju Djevici s djetetom, smještenoj na trumeau dvostrukog ulaza. Likovi su izvedeni kao realistički portreti, s duboko modeliranim naborima odjeće.
1
MOJSIJEV ZDENAC U samostanu Champmol nalazi se i ovo Sluterovo remek-djelo, preživjelo samo u fragmentima. Sačuvana je skupina od 6 proroka, snažne monumentalnosti. monumentalnosti.
BRAĆA LIMBOURG
MOJSIJE
ČASOSLOV VOJVODE OD BERRYJA 1416. Najpoznatije Najpoznatije i najuspjelije najuspjelije djelo internacionalne gotike, koje su napravila braća Pol, Henequin i Herman de Limbourg. To je proizvod dvorske umjetnosti u kojem se vidi utjecaj Broederlamova retabla. Veća pažnja je posvećena kostimima figura nego njihovu volumenu, frizure dama su po zadnjoj modi, konji i psi su naslikani s puno realizma u detaljima, a pozadina je plitka kao na tapiseriji. Upravo po tome se internacionalna gotika razlikuje od stila velikih firentinskih umjetnika na početku 15. st. Dekorativni karakter ovakvih djela godio je ukusu mecena i zahvaljujući dopadljivosti ovaj se stil brzo proširio cijelom Europom.
L O R E N Z O M O N A C O 1370 - 1425. Dolazak internacionalne gotike u Firenzu ogleda se u radovima Lorenza Monaca, čija su djela u Giottovoj tradiciji. U Firenzu je stigao iz rodne Sienne i ušao u samostan Svete Marije od Anđela u kojem je bila poznata iluminatorska škola.
KRUNIDBA BOGORODICE 1413. Monaco je napravio dvije verzije Krunidbe Bogorodice, jednu 1413. i drugu, veoma sličnu, iste godine. Oba djela slijede tradicionalnu formu retabla 14. st: na pozlaćenoj pozadini likovi su bez težine i živih bo ja, a pespektiva i volumeni tijela su prikazani sumarno i konvencionalno.
POKLONSTVO KRALJEVA Rad nije datiran, ali nastaje pri kraju njegova života. Djelo je drugačije od prethodnih i u njemu se jasno osjeća utjecaj Gentilea da Fabriana. Kompozicija je lukovima podijeljena podijeljena u tri t ri dijela, Bogorodica s djetetom u krilu i Sv. Josip su na lijevom panou, a kraljevi s mnogobrojnom pratnjom zauzimaju srednji i desni 2
pano. Prostor je premalen za tako t ako veliku skupinu.
G E N T I L E D A F A B R I A N O 1370 - 1427. Vrhunac internacionalne gotike poklapa se s dolaskom Gentilea da Fabriana u Firencu. Radio je freske u Sv. Ivanu Lateranskom i Duždevoj palači u Veneciji, a nakon njegove smrti radove je nastavio Pisanello.
POKLONSTVO KRALJEVA 1423. U tretmanu kostima vidi se utjecaj dvorske umjetnosti sa Sjevera. Retabl je lukovima podijeljen podijeljen na 3 dijela, Bogorodica s djetetom i Sv. Josipom je na lijevoj strani, dok ostatak prostora zauzima ju kraljevi i pratnja.
A N T O N I O P I S A N E L L O 1395 - 1455. Pokazuje strastven interes za ptice, životinje i kostime. Sjajan je interpretator internacionalne gotike, odličan portretist i graver medalja (prva medalja 1438.). Kao i ostali umjetnici internacionalne gotike, radio je brojne crteže na kojima razrađuje detalje: konje, pse, divlje životinje, odjeću, biljke itd. RAJSKI VRT, CRTEŽ
Početkom 15. st. u Firenci se očituju 2 suprotna stila koja su se borila kako bi zamijenila giotovsku tradiciju. Primjerice, Gentile da Fabriano i Masaccio rade Bogorodice s djetetom koje se međusobno razlikuju, a Ghiberti i Brunelleschi rade Abrahamovu žrtvu na natječaju za vratnice baptisterija u Firenci.
GENTILE DA FABRIANO: Bogorodica s djetetom - centralni dio retabla s oltara obitelji Quaratesi: Madona lijepog lica drži lijepo dijete, a sa svake strane zavjese proviruju mali anđeli. Boje inkarnata su nježne i blijede, a izraz lica je beživotan. Četiri sveca nose jednaku elegantnu odjeću, lelujavih nabora. To je šarmantno djelo internacionalne internacionalne gotike.
MASACCIO: Bogorodica s djetetom - dio poliptiha iz Pise: dijete je ružno, Madona nije lijepa, jaka svjetlost pada slijeva, a sjene tvore dubinu. Prednji anđeli svirači su obasjani, stražnji anđeli su u sjeni. Po prvi put je slikar time dobio iluziju prostora. Tijela imaju volumen, vidljiv je dekorativni naturalizam. naturalizam.
FABRIANO
MASACCIO
3
GHIBERTI Godine 1401. na natječaju za izradu vratnica baptisterija u Firenci pobjeđuje pobjeđuje Brunelleshija i Jacopa della Querciju s temom t emom Abrahamova žrtva. Njegov je rad bio tehnički trijumf jer je izliven u jednom komadu. Nema dramatike, anđeo se lagano spušta s neba, a lijepa figura Abrahamova inspirirana je klasikom.
BRUNELLESCHI Njegova je ploča izrađena iz više dijelova koji su kasnije sastavljani, sastavljani, a u tehničkom pogledu ne dostiže nježno modeliranje i briljantnu obradu površine Ghibertijeve scene. Brunelleschijev Brunelleschijev iskrivljeni i uplašeni Izak brani se od noža, a anđeo se strelovito spušta kako bi zaustavio Abrahamovu ruku.
M A S A C C I O 1401 - 1428. POLIPTIH ZA KARMELIĆANSKU CRKVU
Pisa, 1427.
Poliptih je rastavljen, a dijelovi se nalaze u raznim muzejima. Najvažniji pano je Bogorodica s djetetom. Ostali dijelovi su: Sveti Pavao u Pisi i Raspeće u Napulju. Zadržao je neke karakteristike 14. st: zlatnu pozadinu i tretiranje svake figure zasebno. Ipak je drugačiji od suvremenika i internacionalne internacionalne gotike: trodimenzionalni likovi zauzimaju definirano mjesto u prostoru i podvrgnuti su istoj perspektivi. Njegov realizam velikim dijelom derivira iz skulptura N. i G. Pisana, Donatella i Brunelleschija. RASPEĆE, NAPULJ
FRESKE U KAPELI BRANCACCI
S. Maria del Carmine, 1425 - 1428.
U kapeli rade Masaccio, Masolino i Filippino Lippi. Freske koje nalikuju poliptihu poliptihu pripisuju se Masacciju, a one nalik internacionalnoj internacionalnoj gotici Masolinu. Masolinu. POREZNI NOVČIĆ : jednostavni kontrasti boja i
masa artikuliraju kompoziciju. kompoziciju. Svi likovi su pod istim zakonom perspektive i dobivaju svjetlost iz iste točke koja odgovara prozoru kapele. Dramatična tenzija vidljiva je u svim detaljima lica, tako da je svaki apostol prepoznatljiv. prepoznatljiv. POREZNI NOVČIĆ
4
M A S O L I N O 1383 - 1447. Radi u tradiciji Giotta, a vidljiv je i jak utjecaj Masaccia. Vjerojatno je radio s Ghilbertijem na prvim vratima baptisterija. Ima ukus za kostime i anegdotalne detalje. Radio je freske u kapeli Brancacci, s Masacciom i Filippinom Lippijem. Nakon smrti Masaccia kod njega još više dolazi do izražaja internacionalna gotika.
BOGORODICA S KRISTOM Masolinov prvi sigurno datirani rad, ne pokazu je utjecaj Masaccia, već više nalikuje na Bogorodice Lorenza Monaca.
USKRSNUĆE TABITA Elegantni mladići koji se šeću u stražnjem planu freske pokazuju njegov smisao za kostime i detalje. Nedostaje mu Masacciov osjećaj za trodimenzionalni oblik i modeliranje pomoću svjetla i sjene.
HERODOVA GOZBA
Castiglione kod Milana, 1435. Likovi na freski pokazuju sličnost s onima na Poklonstvu kraljeva Gentilea da Fabriana, a kostimi su pod utjecajem Pisanella.
L E O N B A T T I S T A A L B E R T I 1404 - 1472. Rođen u Genovi, s obitelji dolazi u Firencu 1428. g. Bio je humanist, znanstvenik i arhitekt, ali više u teoriji estetike nego graditelj. Zbog toga je trebao suradnike za rješavanje tehničkih problema: Mattea de' Pastija za Tempio Malatestiano u Riminiju, Bernarda Rossellina u Firenci i Fancellija u Mantovi. Bio je prvi koji je pročelje artikulirao pilastrima klasičnog reda i prvi je pročelje rimskog hrama primijenio na kršćanskoj crkvi. 5
Palača Rucellai (1446.) njegovo je prvo djelo u Firenci. Internacionalna gotika u Njemačkoj i Češkoj drugačija je od realizma Majstora Flemallea i Jana Van Eycka, što je vidljivo upravo u tretiranju draperije - uglasti stil (der eckige Stil).
3. POGLAVLJE .
JACQUES DARET POLIPTIH ROĐENJA KRISTOVOG 1435. Poliptih se sastoji od 4 panoa i rađen je za samostan Sv. Waast pored Arrasa. Ovo Rođenje ima puno toga zajedničkoga s Rođenjem Majstora iz Flemallea.
MAJSTOR
Z FLÉMALLEA
Robert Campin? ( Robert )
TRIPTIH NAVJEŠTENJA IZ MERODEA Na jednoj strani se nalaze dva donatora, a na drugoj Sv. Josip koji radi mišolovku. Karakteristični su snažan realizam i uglaste forme, f orme, teška draperija pada u gustim naborima, a u enterijeru je mnoštvo detalja.
Na centralnom panou Navještenja naslikan je niz detalja: obješen kotao za vodu s ručnikom pored njega, rešetkasti kapci na prozorima, dugačka klupa na koju se naslanja Bogorodica, Bogorodica, knjiga, svijeća i cvijet u vazi.
SVETI JOSIP RADI MIŠOLOVKU
6
OLTAR IZ WERLA Sačuvane su samo vratnice. Na jednima su prikazani donator (svećenik) i Ivan Krstitelj, a na drugima Bogorodica koja sjedi i čita pored vatre, dok je u pozadini otvoren prozor prema pejzažu. Iza Ivana Krstitelja je konveksno ogledalo koje reflektira scenu - detalj posuđen sa slike Zaruke Arnolfinijevih Jana Van Eycka.
JAN VAN EYCK
umro 1441.
Nisu poznati ni datum ni mjesto njegova rođenja. Godine 1425. ulazi u službu vojvode Filipa Dobrog u Burgundiji i kao dvorski slikar tamo ostaje do kraja života. Velik broj djela mu je potpisan i datiran. Pokazuje konstantnu kvalitetu i relativno brz razvoj.
GENTSKI OLTAR 1432. Široki poliptih, otvoren ima oko 5 m, a visok je 3,5 m. Na njemu je sudjelovao sudjelovao i stariji brat Hubert. Među panoima nema povezanosti:
gornji dio dio centralnog centralnog panoa: panoa: lijevo i desno od sredine: lijevo i desno na krajevima: donji dio centralnog panoa:
Bog Otac između Marije Marije i Sv. Ivana Krstitelja anđeli sviraju i pjevaju goli Adam i Eva Obožavanje janjeta
Na zatvorenim vratnicama: - na vrhu su 4 male figure figure sibila i proroka, proroka, a na trakama je je tekst - u sredini je Navještenje , a između Djevice i anđela su 2 mala panoa: na lijevom je prikazana bifora s pogledom na gradski trg, na desnom su vrč, umivaonik i ručnik u niši - u donjem dijelu dijelu su na krajevima krajevima donator i njegova njegova žena, a u sredini donjeg dijela njihova 2 sveca zaštitnika - dva Sv. Ivana, prikazana kao skulpture. 7
Svjetlo je čudno i ne odgovara prozorima na slici. Eyck je pokušao stvoriti jedinstvo, pa je u srednjem dijelu strop s gredama zajednički, a u donjem svi panoi imaju trolisne t rolisne lukove. Na unutrašnjoj strani likovi su raznih veličina: najveći je Bog Otac (srednjovjekovna tradicija: veličina daje značaj).
ČOVJEK SA CRVENIM TURBANOM 1443. Djelo je slično Portretu čovjeka Majstora Flemallea, a lik ima sitno i bezizražajno lice.
ZARUKE ARNOLFINIJEVIH 1434. Iznad glave talijanskog trgovca je zapaljena svijeća koja simbolizira božju prisutnost, do nogu mlade žene nalazi se mali pas kao simbol bračne vjernosti, a iznad ogledala koje odražava scenu nalazi se natpis Johannes de Eyck fuit hic 1434. Perspektiva sobe je daleko od optičkih teorija u Firenci onog vremena, ali ipak je iluzija realnosti odlična.
MADONA KANONIKA VAN DER PAELEA U djelima Jana Van Eycka nema dramatike, tek ponekad neodređen nejasan pokret kao kod Sv. Juraja. Bogorodica koja s poluosmjehom gleda dijete, sjedi kao velika dama na prijestolju ispod raskošnog baldahina. Slikarstvo Sjevera je štafelajno, dok talijanske mecene preferiraju freske.
MADONA KANCELARA ROLINA Usprkos svoje virtuoznosti, Van Eyck nije imao toliko utjecaja u Njemačkoj ni Europi kao Rogier van der Weyden. Perspektivno nisu dobro definirana dva lika u srednjem planu koja gledaju prema udaljenom gradu.
8
KONRAD W IT KRIST HODA PO VODI 1444. Scena je prikazana realistički realistički i čak se može prepoznati Ženevsko jezero. Djelo je bliže Majstoru iz Flemallea nego Janu Van Eycku.
PETRUS CHRISTUS Nakon Janove smrti 1441. on je najvažniji slikar u Brugesu. Po objektivističkom realizmu djela su mu najbliža Janu, ali ga nikada nije dostigao kvalitetom. Najbolji je u portretima.
SV. ELIGIJE I ZARUČNICI 1449. Svetac je prikazan kao zlatar koji mladom paru pokazuje prsten. Detalji interijera podsjećaju na Eyckove Zaruke Arnolfinijevih , a i tema je slična.
POLAGANJE U GROB Nastoji postići dojam tragičnosti, ali ukočene poze, zdepasti, besmisleni oblici, nedostatak uvjerljivosti osjećaja i nespretni oblici draperije onemogućili su njegov napor.
SV. JERONIM Atribucija djela nije posve razriješena, razriješena, ima dosta pretpostavki, a možda je kopija Van Eyckovog originala iz 15. st.
9
4. .
POGLAVLJE
NAJVEĆI SLIKARI U FIRENCI SREDINOM 15. ST:
.
FRA ANGELICO FRA FILIPPO LIPPI DOMENICO VENEZIANO ANDREA DEL CASTAGNO
FRA AN GELIC
oko 1400 - 1455.
Suvremenik Masolina i Donatella. U djelima se os jeća utjecaj Masaccia, koji je također utjecao i na Fra Filippa Lippija. Učenik: Benozzo Gozzoli. Tri faze: u Fiesolu, u S. Marku u Firenci i u Rimu.
MADONA LINAIUOLI 1433. Ovaj retabl je njegovo prvo djelo datirano sa sigurnošću. Osjeća se utjecaj Masaccia. MADONNA LINAIUOLI
DJEVICA S DJETETOM, SVECIMA I ANĐELIMA Sv. Marko, Firenca, 1440. Retabl iz samostana Sv. Marka. Kompozicija Kompozicija je slobodnija, prostor je manje natrpan, prijestolje ima klasičnu formu i posuđeno je iz Michelozzove niše u Or San Michele, gdje se sada nalazi Nevjerica Sv. Tome.
Fra Angelico je Angelico je u samostanu Sv. Marka u Firenci apravio mnogo fresaka: po jednu u svakoj ćeliji, a veće u kapitularnoj dvorani, na odmorištima i hodnicima. U ćelijama je ikonografija manje direktna i scene nisu posve realistične. U radu sudjelu ju i njegovi učenici. DJEVICA S DJETETOM, SVECIMA I ANĐELIMA
DJEVICA S DJETETOM I OSAM SVETACA
Sv. Marko, Firenca
Jednostavna kompozicija: kompozicija: po 4 sveca okupljena su sa svake strane, 4 pilastra dekoriraju zid na kojem je niša s prijestoljem. Konvencionalno prikazana Djevica pokazuje vrlo lijepo dijete, također konvencionalno naslikano. Jednom rukom blagoslivlja, a drugom drži kuglu. U osvjetljenju nema logike: pilastri bacaju sjene, unutrašnjost niše je u sjeni, lica su obasjana slijeva, što odgovara prirodnom svjetlu na hodniku, ali ni jedna osoba ne baca sjenu na pod, pa slika nema dubinu.
10
NAVJEŠTENJE Sv. Marko, Firenca Likovi također ne bacaju sjenu, iako jako svjetlo dolazi s lijeve strane.
SCENE IZ ŽIVOTA SV. LOVRE I SV. STJEPANA Rim, 1447. Freska je dio dekoracije privatne kapele Nikole V. u Rimu. Logičan realizam vlada u perspektivi, prisutna je jasnoća proporcija i narativnog sadržaja. Arhitektonski kadrovi odvajaju scene, detalji su pitoreskni i anegdotalni. Upotreba chiaroscura figurama daje čvrstinu.
F R A F I L I P P O L I P P I 1406 - 1469. Radio je freske u koru katedrale u Pratu, otezao je posao kako bi što dulje bio uz Lukreci ju Buti, redovnicu samostana u kojem je bio kapelan, koja mu je rodila sina Filippina (1457). Učenici su mu bili sin Filippino i Botticelli.
MADONA TARQUINIA 1437. Lippi se udaljava od Masaccija i približava Donatellu. Lice djeteta je ružno i podsjeća na robustne putte s Donatellove Cantorije. Dekor je arhitektonski.
RETABL BARBADORI poč. 1437. Jedan od prvih datiranih primjera Sacra conversatione. Dekor je arhitektonski, a Bogorodica sjedi na pri jestolju u obliku niše. Lica malih anđena na balustradi podsjećaju na Donatellove putte. Svaki lik je individualiziran u najmanjim detaljima.
11
KRUNIDBA BOGORODICE 1447. Bogata površina; nema logičnog odnosa proporcija: centralne figure Boga i Djevice s dva anđela veće su od onih u prvom planu, ako se gleda perspektivno.
HERODOVA GOZBA katedrala u Pratu Prikazana je dramatika trenutka, stil je narativan, a nekoliko epizoda istodobno prikazanih, koje bi trebale bolje objasniti priču, izazivaju konfuziju.
BOGORODICA S DJETETOM
tondo Pitti, 1452. U stražnjem planu prikazana je priča o Sv. Ani.
BOGORODICA OBOŽAVA DIJETE U ŠUMI 1455 - 7. Na ovom djelu, kao i na prethodnoj Bogorodici s djetetom (tondo Pitti) vidi se promjena Lippijeva Lippijeva stila: realizam nestaje do nivoa sladunjavosti i završava u patetici.
12
DOMENICO VENEZIANO
umro 1461.
Pripada prvoj generaciji slikara firentinske renesanse. Bio je iz Venecije, a datum rođenja je nepoznat. Od 1432. do 1445. g. radi freske u Firenci, od kojih su sačuvani samo fragmenti. Pomoćnik mu je bio Piero della Francesca, koji se tada prvi put susreo s firentinskom umjetnošću. Domenico je najveću pažnju poklanjao boji i igri svjetla, što će postati karakteristika evolucije stila Piera della Francesca, a time slikarstva i izvan Firence. Samo su dva djela sigurno njegova i potpisana: "Bogorodica s dva sveca" i retabl Sv. Lucije.
TONDO POKLONSTVO KRALJEVA
1432 - 1445.
Djelo svjedoči o njegovoj fazi f azi internacionalne gotike.
RETABL SV. LUCIJE Perspektiva arhitekture i proporcije figura su prostudirane bolje nego na ostalim Sacra converzatione do tada naslikanim. Svjetlost je bljeđa i hladnija, a boja čišća.
SV. IVAN KRSTITELJ I SV. FRANJO Freska u Santa Croce, Venezianovo Venezianovo drugo potpisano djelo, pokazuje grublji linearni realizam.
13
A N D R E A D E L C A S T A G N O umro 1457. Najvažniji firentinski umjetnik nakon Masaccia. Ne brine se za volumen, već linearni ritam Donatella prebacuje u domenu slikarstva. Ova se linearnost očito slagala s firentinskim temperamentom jer se održala do kraja stoljeća, dok su boje i igra svjetlosti Domenica Veneziana naišle na indiferentnost. Između 1440. i 1457. g. napravio je niz fresaka u Firenci (npr. Posljednja večera, scene Muke, slavni muškarci i žene).
POSLJEDNJA VEČERA freska, Firenca Scena djeluje kao produljenje pravog refektorija u očištu gledatelja, a pod, strop i zidovi prekriveni su mramornim šarama. Juda je jedina osoba s prednje strane stola, što daje jak dramatski, vizualni i psihološki efekt. Snažno ocrtane obrve, teški očni kapci, tamna kosa, aureole koje kao sjajni metalni tanjuri reflektiraju glave likova i nabori vijugave draperije doprinose živoj i gruboj realnosti.
SCENE KRISTOVE MUKE freske, Firenca Scene su žestoke, a takvi svjetlosni efekti nikada ranije nisu bili slikani. Raspeti Krist osvjetljen je odozdo svjetlošću koja dolazi iz pravih prozora.
USKRSNUĆE freska, Firenca Krist se trijumfalno kao pobjednik diže iz groba, a ne mučno i otežalih udova, kao na posljednjim Donatellovim prikazima ove scene. Takav pristup nikad ranije nije bio viđen: svi pokreti i forme definirani su snažnim i čvrstim potezima, a pespektiva i figure izvedeni su precizno i savršeno jasno. Poznavanje anatomije je sasvim vizualno, ali njegovi oblici imaju opipljivu čvrstinu. USKRSNUĆE
SLAVNI MUŠKARCI I ŽENE freske, Firenca Pojedinačne Pojedinačne figure sjaju blistavom svjetlošću ispred tamnih "mramornih" niša. Prikaz ratnika Pippa Spana podsjeća na Donatellovog Sv. Jurja, a likovi Dantea i Petrarke podsjećaju na Donatellove proroke iznad vrata Stare sakristije.
3 pjesnika, 3 vojskovođe, 3 žene
DANTE
PIPPO SPANO
14
KONJANIČKA FIGURA NICOLOA DA TOLENTINA freska, katedrala u Firenci, 1456.
Pokazuje očit i namjeran utjecaj Donatellovog konjaničkog spomenika Gattamelate. Kićenija od Donatellove skulpture, freska je monokromatska i prikazana u neobičnoj perspektivi, ali ipak daje dojam slikane skulpture.
UZAŠAŠĆE freska, Firenca, 1450. Bogorodica se izdiže iz ružama ispunjenog groba u blistavoj mandorli koju nose 4 male figure anđela, a okružena je likovima Sv. Julijana i Sv. Miniata. Anđeli podsjećaju na internacionalnu internacionalnu gotiku, ali je crtež moderan i posve Castagnin.
P A O L O U C E L L O 1396 - 1475. Radio je na prvim Ghibertijevim vratima baptisterija (od 1407.) i bio obrazovan u duhu internacionalne gotike. Godine 1425. odlazi u Veneciju i pet godina radi na mozaicima Sv. Marka. Kad se (1431.) vratio u Firencu, donekle slika u Masolinovu stilu, a kasnije ga počinju zanimati perspektivna skraćenja, iako nikada nije posve ovladao tim sustavom.
POTOP samostan S. Maria Novella, Novella, 1445. Najznačajnije djelo , slikano pretežno u zelenkastom tonu. Monokromatika i jak akcent na svjetlosti i sjeni stvaraju ekstremnu reljefnost, što je u skladu s Albertijevim traktatom o slikarstvu, u kojem zagovara upotrebu monokromatike. monokromatike.
TRI SLIKE BITAKA 1454 - 1457. Nalaze se u Londonu, Uffiziju i Louvreu. Zamišljene su kao dekorativne površine, prekrivene konjima, jahačima, leševima i oružjem, a u pozadini su šarolika polja s raštrkanim vojnicima. Tvrdo naslikani, bojni konji nose jahače u raskošnoj šarenoj odjeći, koplja i zastave daju dojam tapiserije, kolorit je iracionalan, iracionalan, a kompozicija kompozicija fantastična. BITKA KOD SAN ROMANA
MOZAIK na Sv. Marku, Venecija, Venecija, 1425 - 1430. Paolo Ucello 1430. završava mozaik nad glavnim portalom Sv. Marka u Veneciji. 15
OSIM FIRENCE, JAKA SU JOŠ 4 UMJETNIČKA CENTRA: CENTRA: SIENA - pod utjecajem Firence CENTRALNA TOSKANA I URBINO - Piero della Francesca PADOVA I MANTOVA - Mantegna FERRARA - utjecaj Donatella, Mantegne i Piera della Francesca
P I E R O D E L L A F R A N C E S C A 1416 - 1492. Rođen je u Borgo San Sepolcro. Danas vjerojatno najcjenjeniji slikar 15. st, ali njegovo remek-djelo, ciklus fresaka u San Francescu u Arezzu, stoljećima je bilo zanemarivano. Radio je freske u svom rodnom Borgu, Arezzu i Urbinu, a one u Rimu i Ferrari su uništene. Bio je pomoćnik svom učitelju Domenicu Venezianu u Firenzi (1439.), na ciklusu fresaka u bolnici Sta Maria Nuova.
KRŠTENJE KRISTOVO 1440. (sl. 98) Figure su dostojanstvene, prisutan je kontrast između apsolutne frontalnosti i apsolutnog profila, Krist je naglašen postavljanjem postavljanjem pored drveta, anđeli su mirni i veličanstveni. veličanstveni. Svjetlo koje ravnomjerno, bez sjena, obasjava sve likove i svjetli kolorit vjerojatno su utjecaj Donatella.
CIKLUS FRESAKA u S. Francescu, Arezzo, poč. 1452. Ciklus ilustrira legendu o pronalaženju pronalaženju svetog križa. Događaji su prikazani bez reda, prisutna je simetrija u postavljanju prikaza, ponavlja se kontrastiranje frontalno postavljenih postavljenih likova s onima u profilu. Nema dramatike, pretjeranih gesta niti ekspresivnosti. Nedostaje perspektivna dubina, a jednostavni ravni oblici i blijede boje naglašavaju ravninu zida. PRONALAŽENJE KRIŽA
USKRSNUĆE freska, Borgo San Sepolcro Kompozicija je slična Castagnovom Uskrsnuću, ali Piero della Francesca jače naglašava frontalnost, pejzaž u pozadini je jasniji, a Krista koji uskrsava postavlja dublje u grob. Sam grob nalikuje oltaru i previše je naglašen jer mu nedostaje perspektivno skraćenje.
16
BIČEVANJE KRISTA 1450 - 1460. Mali pano slikan brižljivom brižljivom tehnikom i kolorističkim bogatstvom. Ikonografski su nejasna tri čovjeka na desnoj strani i njihova veza s bičevanjem bičevanjem Krista u prostoriji na lijevoj strani.
PORTRETI VOJVODE I VOJVOTKINJE OD URBINA 1472. Portret vojvotkinje vojvotkinje rađen je je na flamanski način, način, a postavljanje u profil potječe od rimskih portretnih medalja. Profil Federiga da Montefeltra ima i praktično objašnjenje: objašnjenje: vojvoda je imao povrijeđenu desnu stranu lica.
U to doba se javlja interes za flamansku tehniku slikanja uljem, pogotovo u Urbinu, gdje je došao Joos van Gent radi jedne slikarske narudžbe. U Urbinu Piero della Francesca s Albertijem istražuje perspektivu, matematiku i arhitekturu. Moguće je da je Bramante, rođen blizu Urbina, u to vrijeme bio njegov učenik. Perspektivna slika savršenoga grada iz palače Urbino vjerojatno je Pierovo djelo, inspirirano Albertijevim idejama. Napisao je rasprave: Perspektiva u slikarstvu i Pet pravilnih tijela (o matematici).
ROĐENJE conversazione" (Brera, Nedovršeno "Rođenje" "Rođenje" i " Sacra conversazione Milano, 1475.) njegove su posljednje posljednje slike koje pokazu ju jak flamanski utjecaj, osobito vidljiv na "Rođenju" gdje zbor anđela pjeva otvorenih usta, a Bogorodica kleći pred djetetom položenim na skut njene haljine. Slika je ostala nedovršena. nedovršena.
OLTAR U BRERI "Bogorodica s Kristom, anđelima i 6 svetaca ko- jima se moli Federigo Montefeltro" jedan je od najranijih primjera potpuno razvijenog tipa sacra conversazione s arhitektonskom pozadinom koja je tretirana kao nastavak stvarne kapele u kojoj je skupina postavljena. postavljena. Ovaj oblik su u Veneciji razvijali Giovanni Bellini i Antonello da Messina. Kompozicija je neobična: snažna svjetlost obasjava Bogorodicu s djetetom smještenu ispred kora, a iznad njih je obješeno jedno jaje, vjerojatno kao simbol vječnosti. Naglašene horizontale: linija izdignutog poda, ujednačena linija glava likova, friz arhitrava i vijenac ispod kasetiranog svoda, presjecaju jednako jake vertikale figura i elemenata arhitekture. 17
A N D R E A M A N T E G N A Padova, 1431 - 1506. Bio je suvremenik Antonija Pollaiuola i Giovannija Bellinija. Odrastao je u Padovi, u kojoj se u to vrijeme osobito proučavala antika. Intenzivno se zanimao za arheologiju i klasičnu umjetnost. Oženio se Bellinijevom sestrom (1454.) i njegov klasicizam preko Bellinija prodire u Veneciju, ali tamo pod njegovom rukom postaje nježniji i humaniji.
FRESKE U KAPELI OVETARI eremitska crkva, Padova Freske su uništene, osim Sv. Kristofora i Uzašašća, ali postoje fotografije cijelog ciklusa. 4 freske o životu Sv. Jakova raspoređene su u 2 reda. Gornje freske: Sv. Jakov krsti Hermogena na putu za gubilište Sv. Jakov pred sucem, perspektiva je postavljena prema visini oka gledatelja i prikaz "lebdi" u prostoru. Donje freske: SV. JAKOVA VODE NA GUBILIŠTE MUČENJE SV. JAKOVA
SV. JAKOVA VODE NA GUBILIŠTE
točka promatranja je u podnožju fresaka, pa su prikazane iz mnogo oštrijeg kuta. Detaljno i arheološkom točnošću prikazani su trijumfalni lukovi i oklopi likova. Čvrstoća formi f ormi potjeće od Donatella, kolorit varira od neobične svježine do gotovo monokromatike, a obrada detalja lica i draperije je nevjerojatno precizna.
Mučenje Sv. Kristofora na suprotnom zidu pokazu je nešto nježniju obradu, a dva dijela priče spojena su zajedničkim arhitektonskim okvirom. MUČENJE SVETOG JAKOVA
OLTAR SV. ZENONA Verona, 1456 - 1459. Raskid sa starim tipom poliptiha i nastavak razvoja sacra conversazione u tip jedinstvene pale. Bogorodica okružena anđelčićima mirno sjedi na prijestolju, prijestolju, a na panoima s obje strane stoje sveci koji čitaju ili razgovaraju. razgovaraju. Zajednički arhitektonski okvir povezuje sva 3 panoa u oblik otvorene lođe, kroz koju se vidi ograda od ruža i nebo. Panoi su podijeljeni pilastrima, a s arhitrava vise girlande voća i lišća koje se protežu s jednog na drugi pano. Detalji friza, medaljona, draperije i prijestolja savršeno su obrađeni, što će postati važnom odlikom firentinskog slikarstva. Svjetlo je ravnomjerno i čini jasnim raspored figura i prostor. Tonovi inkarnata su hladni, a oblici tako detaljno obrađeni da djeluju kao da su od kamena ili metala.
18
FRESKE U CAMERI DEGLI SPOSI palača Gonzage, Mantova, 1474.
Prva renesansna posve iluzionistička dekoracija. Na 2 zida su prikazani događaji događaji u vezi s obitelji Gonzaga, ali tako da su u kompoziciju uključeni kamin i arhitektonski elementi sobe. Na prikazu obitelji koja okružuje vladara likovi su iznad kamina, pa izgleda kao da zaista tamo stoje i sjede, a izvorne kožnate zavjese prostorije naslikane su i na freskama. se prividno otvara prema nebu iznad balustrade preko koje se naginju figure i gledaju dolje u sobu. Iluziju pojačavaju 3 putta koja stoje na vanjskom rubu balustrade i posuda s biljkama na njenoj ogradi.
SUSRET LODOVICA SA SINOM KARDINALOM Freska prikazuje Gonzagu koji se pozdravlja sa sinom Francescom, kardinalom kardinalom u Rimu. U pozadini je naslikan lijep pejzaž. Tvrdoća formi je znatno omekšana, a frontalna i poza u profilu podsjećaju na tretiranje likova Piera della Francesce.
KRIST NA ODRU (Cristo Scorto) Brera, Milano Izvanredno snažan efekt perspektivnog skraćenja.
5. .
POGLAVLJE
R O G I E R V A N D E R W E Y D E N 1400 - 1464. Rođen u Tournaiju, bio je Campinov učenik. Iako nije bio dvorski slikar kao Jan van Eyck, nosio je titulu slikara grada Bruxellesa sve do svoje smrti. Posjećivao je Rim i Ferraru. Ne postoje njegova signirana i datirana djela, pa mu se radovi atribuiraju prema velikom 19
oltaru koja je se sada nalazi u Pradu. Bio je izvrstan portretist.
SKIDANJE S KRIŽA iz Escoriala Polaganjem u Slika ima mnogo dodirnih točaka s Polaganjem grob Majstora iz Flemallea: izduženo, teško i opušteno Kristovo tijelo, krute poze ostalih figura, crte lica Bogorodice, realizam bogatog brokata, teški nabori draperije i homogena svjetlost preko cijelog prizora. Figure su postavljene kao masivan friz ispred čvrstog zida, koji predstavlja modernizaciju tradicionalne zlatne pozadine.
SV. LUKA SLIKA BOGORODICU Djelo pokazuje blisku vezu s Bogorodicom kancelara Rolina Jana van Eycka: figure sjede u prostoriji koja ima prozor s kolonadom i pogled na daleki grad pres ječen rijekom, pored koje dvije male figure gledaju s ograde u srednjem planu. Kod Rogiera vladaju veća elegancija likova i osjećajnost prikaza.
NAVJEŠTENJE Po naturalističkom prikazu interijera slika pokazuje Arnolfinijevih Jana utjecaj oltara iz Mérodea i Zaruka Arnolfinijevih van Eycka. NAVJEŠTENJE
POLAGANJE U GROB galerija Uffizi Pravokutni grob u stijeni i ikonografija polaganja polaganja u grob s uzdignutim Kristovim tijelom prikazanim kao Imago pietatis, nalikuju jednom djelu iz radionice Fra Angelica.
OLTAR SV. KOLOMBE Lik jednog od mudraca (na desnoj strani) predstavlja Karla Smjelog, ohola držanja.
20
H A N S M E M L I N G umro 1949. Rođen je u Seligenstadtu blizu Frankfurta na Majni i bio je najznačajniji Rogierov sljedbenik. Postao je građaninom Brugesa (1465.) i doživio velik uspjeh. Dekorativniji je od Rogiera, manje inventivan u kompoziciji, zanima ga narativnost koja nadilazi značaj samog događaja, a samo u portretima dosiže svog velikog prethodnika. Najveći majstor bio je u diptisima s Bogorodicom i Kristom na jednoj strani i donatorima na drugoj.
TRIPTIH DONNE 1477. conversazione , Primjer flamanskog oblika sacra conversazione koji se najprije pojavio kod Jana van Eycka u Bogorodici kanonika Van der Paelea . Detalji su lijepi, kolorit je dražestan, a obrada je savršena.
OLTAR SV. URSULE bolnica u Brugesu
TRIPTIH
DONNE
Navodi se kao Memlingovo najveće djelo. Također ima sve osobine Triptiha Donne, ali još uz dodatak bukvalne narativne obrade.
HUGO VAN DER GOES
umro 1482.
OLTAR PORTINARI 1475. Triptih rađen za Tommasa Portinarija, predstavnika Medicija u Gendu, velikih je dimenzija, dimenzija, a svi su portreti u prirodnoj veličini. veličini. Utjecao je na talijanske umjetnike od Ghirlandaija do Leonarda. Na centralnom panou prikazano je Rođenje.
POKLONSTVO MUDRACA Monumentalan primjer snažnog osjećaja za bo je i bogatstva kolorita. Kombinirao je virtuoznu obradu detalja sa smislom za monumentalnost, u čemu je dostigao van Eycka i Rogiera.
21
MAJSTOR NAVJEŠTENJA IZ AIXA Neidentificirani francuski majstor, nazvan prema svom najznačajnijem djelu.
NAVJEŠTENJE IZ AIXA 1442 - 1445. Narudžba jednog suknara, a ne plemića. Figure su kompaktne, arhitektonski detalji su realistični, a scena je smještena u trijem crkve. Na krilima triptiha, koja su razdvojena i nalaze se u Rotterdamu i Bruxellesu, naslikana su dva proroka i svaki iznad glave ima policu s gomilom knjiga i pisaćim priborom.
JEAN FOUQUET
1420 - 1481.
Živio je i radio u Toursu, gdje je vjerojatno imao radionicu i dobio je titulu slikara Louisa XI. Putovao je u Italiju, što je vidljivo iz prikaza talijanske renesansne arhitekture na pozadini njegovih slika, iako talijanska umjetnost na njega nije osobito utjecala.
PORTRET ETIENNEA CHEVALIERA Portret je nekad bio dijelom triptiha Melun, koji je sada podijeljen između Berlina i Antwerpena.
6. .
POGLAVLJE
MARTIN SCHONGAUER Slikar iz Colmara, izgravirao je petnaest slika i uglavnom preuzeo tipove i kompoziciju od Rogiera van der Weydena, koji je bio glavna inspiracija nizozemskim i njemačkim slikarima krajem 15. st.
BOGORODICA U RUŽIĆNJAKU 22
Jedina sigurna Schongauerova slika. Figura u natprirodnoj veličini i gotičkoj tradiciji pokazuje sličnost s Rogierovim radovima.
ISKUŠENJE SV. ANTUNA Schongauerove Schongauerove gravure bile su poznate u Italiji, a Vasari navodi kako je mladi Michelangelo kopirao ovo djelo.
A N T O N I O P O L L A IU O L O BORBA GOLIH LJUDI 1475. Pollaiuolo je jedan od rijetkih talijanskih umjetnika koji je radio gravure. Ovo djelo je radio istovremeno s velikom palom Sv. Sebastijana i slično je po stilu, ali gravura ima snagu i neposrednost neposrednost koje nedostaju slici.
ANDREA MANTEGNA BORBA MORSKIH BOGOVA Mantegna je drugi talijanski umjetnik koji se bavio graviranjem. graviranjem. Sam je zradio oko 9 gravura, a ostale se pripisuju njegovoj radionici. Borba morskih bogova slična je Pollaiuolovoj Borbi golih ljudi . Dürer je sigurno poznavao Mantegnine grafike.
A L B R E C H T D U R E R 1471 - 1528. Rođen u Nürnbergu, bio je najveći umjetnik koji se bavio graviranjem i nasljednik svih grafičkih tehničkih izuma Njemačke. Izradio je oko 200 drvoreza i 100 gravura u metalu, a eksperimentirao je sa suhom iglom i kiselinom. Od 1494. do 1495. bio je u Veneciji, a možda i u Mantovi, Padovi i Kremoni, gdje je upoznao talijansku renesansu, što je promijenilo pravac njegova razvoja.
AUTOPORTRET sada u Pradu, 1498. Na njemu Dürer nosi najfiniju odjeću i pokazuje toliko sujete da su ga zbog toga prijatelji zadirkivali. Najznačajnije je leonardovsko oduševljenje kosom. 23
MUŠKO KUPALIŠTE Jedan od najranijih velikih drvoreza (38 x 29 cm). Oblici su detaljni, crtež precizan, osjeća se atmosfera do tada nepoznata, a prikazani su tekstura i priroda predmeta.
SIN RAZMETNI 1498. Novo ikonografsko rješenje: prije je Sin razmetni stajao u polju među svinjama, a sada je postavljen u dvorište imanja u kojem gospodarske zgrade da ju realitet sceni i on kleči među njima uzdignutih ruku u molitvi i pokajanju.
APOKALIPSA 1498. Sadrži 14 drvoreza preko cijele stranice, a tekst je otisnut na poleđini. To je djelo koje stoji uz bok Leonardove Posljednje Posljednje večere i Michelangelova stropa Sikstinske kapele.
ADAM I EVA Grafika koja se treba čitati kao knjiga, bez sitnih detalja koji bi smetali kompliciranom, mračnom, srednjovjekovnom srednjovjekovnom načinu mišljenja. Adam i Eva su pesonifikacije ideala klasične ljepote, harmoni je i proporcije, a Adam podsjeća na Apolona Belvederskog.
DRVOREZI "ŽIVOT BOGORODICE " Zadnje djelo prije nego što je po drugi put otišao u Veneciju. Planirao je da serija ima 20 ilustracija, 17 je napravio prije odlaska, ostatak kasnijih godi24
na, a sve je izdano kao knjiga, slično Apokalipsi.
SV. EUSTAHIJE 1501. Najveća i najsjajnija od svih Durerovih gravura (24,5 x 33 cm). Ispunjena je minuciozno izvedenim detaljima, a glavni predmet je odnos proporcija čovjeka, životinja i prirode. Dubina pejzaža izvedena je u postupnim etapama, a sve figure su prikazane frontalno, tročetvrtinski i u profilu.
BOGORODICA SA ČEŠLJUGAROM 1506. Slika nastala u Veneciji, prikazuje malog Sv. Ivana na leonardovski način. BOGORODICA SA ČEŠLJUGAROM
ČETIRI APOSTOLA 1526. Dva panoa zamišljena kao krila za jedan triptih. Na svakom su po dva apostola: Sv. Ivan i Sv. Petar na jednom, a na drugom Sv. Pavao i Sv. Marko. Ove 4 figure f igure personificiraju personificiraju i 4 temperamenta: sangvinika, kolerika, melankolika i flegf legmatika. Čini se da podsjećaju na 4 sveca s krila Bellinijeva oltara u S. Maria dei Frari. To je posljednje veliko Dürerovo djelo.
SV. IVAN I PETAR
7. .
SV. PAVAO I MARKO
POGLAVLJE
HIERONYMUS BOSCH
1450 - 1516.
Izvanredan tehničar u slikanju uljem i jedan od najčudnijih slikara svih vremena. Razvio je đavolom opsjednutu maštu, karakterističnu za srednji vijek. Dobar dio njegovih simbolizama je teško razumjeti. Srodni su mu bili Breughel u kasnijem 16. st. i potom Grunewald.
25
VRT UŽIVANJA
BROD BUDALA
RASPEĆE
G R U N E W A L D 1470 - 1528. Veći dio života provodi u službi nadbiskupa iz Mainza, a kasnije kardinala Albrechta, također u Mainzu. Djela mu izražavaju patnju ranog 16. st. više nego djela ostalih umjetnika. Po slikanju strašnih rana i lica umirućih u agoniji, on stoji na suprotnom polu od elegične mirnoće visoke renesanse, koja je tada u Rimu bila u završnoj fazi.
IZENHAJMSKI OLTAR 1515. Grunewaldovo Grunewaldovo remek-djelo, na kojem upotrebljava izmučene gotičke likove radi postizanja izražajnosti. Koristio je svoje veliko slikarsko tehničko znanje kako bi izrazio emocionalnu poruku užasnog realizma. Oltar ima 4 sloja slikanih površina: dva krila obuhvaćaju centralni oltar, koji se sastoji od 3 skupine svetaca rezbarenih u drvetu. Uz to postoje 2 bočna panoa i predela. Na oltaru su prikazani Sv. Sebastijan (zaštitnik od gube), Sv. Antun opat i Sv. Pavao pustinjak. RASPEĆE na vanjskoj strani oltara nije prikazano
RASPEĆE
kao događaj, već kao razmišljanje o najstrašnijim vidovima patnje, koju naglašava Sv. Ivan Krstitelj upirući prstom na izmućeno Kristovo tijelo. Ispod križa nalazi se žrtveno janje. Na prvim unutrašnjim stranama krila nalaze se Nav ještenje, Rođenje i Uzašašće, a na sljedeće dvije unutrašnje stranice su Sv. Pavao i Sv. Antun, te I skušenje Sv. Antuna.
ROĐENJE
S A N D R O B O T T I C E LL I
1445 - 1510.
Vjerojatno je bio učenik Fra Filippa Lippija. Uz firentinsko naslijeđe najviše ga veže linearnost. Uz nježnu ljupkost i bespolnu senzualnost, djela pokazuju tvrde, krute konture i mramornu čvrstoću površina. Ljiljane, ruže, čežnju i ushićenje objedinjuje skoro gotička preciznost linije, a traženje čvrstih formi proizlazi iz firentinske zaokupljenosti skulpturom. Oko 1480. radi i tri freske za Sikstinsku kapelu.
ROĐENJE VENERE Krajnje rafiniran prikaz koji u obliku jednostavne mitologije interpretira Venerin mit u kršćanskom duhu. 26
ALEGORIJA PROLJEĆA Vrsta alegorije koja Veneru prikazuje kao personifikaciju poganske Bogorodice, koja čovjekov duh treba uzdignuti prema razmišljanju o božanskoj ljepoti.
MISTIČNO ROĐENJE Botticellijevo Botticellijevo kršćanstvo postaje manje neobično i jasnije kršćansko. Kako bi istaknuo značaj Bogorodice i Krista i relativnu nevažnost ljudi, okrenuo se ranom srednjovjekovnom srednjovjekovnom načinu zanemarivanja odnosa veličina i perspektive, prikazujući visinu likova prema njihovoj važnosti, pa je Bogorodica najveća iako je postavljena u srednji plan slike.
SKIDANJE S KRIŽA Posljednja djela imaju nešto od emocionalnog emocionalnog intenziteta sjevernjaka. Ovo djelo može se usporediti s 10 godina kasnijim Raspećem Grünewalda. Tragična maska Bogorodice i opušteno Kristovo tijelo su patetični, ali ravnoteža kompozicije i upotreba čistih formi kako bi se izrazila tuga, različiti su od Grünewaldove užasne vizije.
F I L I P P I N O L I P P I 1458 - 1504. Nakon smrti svog oca (1469.) vjerojatno je bio Botticellijev učenik. U njegovim djelima ima još više nervoze i pokreta: svaka draperija divlje leprša, sve figure lebde ili se drže afektirano, likovi pokazuju i previše strasti, ali na njima su manje izraženi pravi osjećaji. Ovo se ne odnosi jedino na njegovo remek-djelo "Bogorodica se javlja Sv. Bernardu".
BOGORODICA SE JAVLJA SV. BERNARDU Slika je nastala istodobno kad i mirna, ali prilično otužna Peruginova verzija iste teme. Ova Filippinova Filippinova slika ima ljupkost i nježnost koje njegova djela samo ponekad dosežu. 27
BOGORODICA S KRISTOM, SV. DOMINIKOM I SV. JERONIMOM Također jedno od Lippijevih djela koje pokazuje ljupkost i nježnost.
SV. FILIP ISTJERUJE ĐAVOLA
freska u kapeli Strozzi
Freske u kapeli Strozzi u Firenci pokazuju Lippi jevu želju da postigne emocionalno uzbuđenje i pokaže svoje poznavanje antičkih tema.
Ove su slike rađene krajem 15. st. i pokazuju kako je tok umjetnosti skrenuo prema trezvenosti i realizmu Perugina i Leonarda, čija su istraživanja bila više usmjerena prema stvarnosti i jednostavnim kompozicijama, a ne grozničavoj emocionalnosti manirista 15. st.
PIERO DI COSIMO Njegova su djela na pola puta između Filippina i Botticellija na jednoj strani i Perugina i Leonarda na drugoj. Bio je samovoljan i ekstravagantan, a najveću slavu kod suvremenika stekao je nacrtima za karnevalske povorke.
LAPITI I KENTAURI Djelo pokazuje ljubav prema prirodi i poluljudskim bićima.
8. .
POGLAVLJE
LEONARDO DA VINCI
1452 - 1519.
Uvijek je bio slavan zbog velikog raspona svog genija: jedan od najvećih slikara, najbolji anatom na svijetu, istraživao je botaniku, geologiju, mehaniku i čak aeronautiku. Naslikao 28
je oko 15 slika, ali neke su tako oštećene da ih se ne može restaurirati. Počeo je kao Verrochijev učenik, koji ga je zaposlio kao glavnog slikara u radionici. Koristio je novu uljanu tehniku, ali je eksperimentirao ovom metodom, pa su zato mnoge slike oštećene.
NAVJEŠTENJE Djelo koje je naslikao dok je još bio u Verrocijevoj radionici. Krila anđela su u detaljima napravljena prema krilima ptice, različito od uobičajenih prikaza krila drugih umjetnika, a draperija Bogorodice slikana je prema stvarnom komadu tkanine, dok su drugi radili po sjećanju.
BOGORODICA S KARANFILOM 1470. Vaza sa cvijećem i kapljicama rose tako je vješto i minuciozno naslikana, da je Vasari o tome pisao cijelo stoljeće kasnije.
PORTRET GINEVRE DE BENCI 1474. Blijedo lice modela izvire iz tamne pozadine na kojoj su pažljivo izrađene grane smreke (ginepra ) što ukazuje na njeno ime. Izvorno su biile naslikane i ruke, ali je slika kasnije podrezana. Leonardo Leonardo je već tada razvio portret do pasa, koji kasnije vodi prema Mona Lisi.
POKLONSTVO MUDRACA poč. 1481. Najznačajnije Najznačajnije djelo tog perioda, koje Leonardo nije završio. Velik broj figura okupljenih oko Bogorodice s Kristom tako je raspoređen da najbitniji likovi nisu zagušeni. To je postignuto piramidalnim oblikom kompozicije koji stvara efeknu dubinu i vodi oko prema najvažnijim dijelovima. Na slici je mnoštvo prostudiranih pokreta i izraza lica, a sjenom obavijene figure okupljene su oko osvjetljene centralne skupine.Ova slika je prekretnica i određuje pravac firentinskog, a time i talijanskog talijanskog slikarstva.
BOGORODICA MEĐU STIJENAMA Postoje 2 verzije ove slike (u Louvreu i Nacionalnoj galeriji u Londonu). Osnovni oblik kompozicije je piramidalan, a međusobni odnosi figura tvore trokut na čijem je vrhu glava Bogorodice. Leonardov interes za botaniku i geologiju vidi se u čud29
noj dekoraciji pećine i cvijeću koje prekriva tlo.
POSLJEDNJA VEČERA
u Sta Maria delle Grazie, oko 1497. Najslavnija Najslavnija slika na svijetu, djelo visoke renesanse, danas je veličanstvena ruina. Prvi put apostoli nisu postavljeni simetrično lije lijevo vo i desno od Krista, nego u skupinama po tri različita tipa. Juda se ne izdvaja smještajem ispred stola, nego povlaćenjem povlaćenjem unazad i licem koje je jedino u sjeni.
Krajem 1499. Francuzi su zauzeli Milano, dinastija Sforza je pala, a Leonardo i Bramante napuštaju grad. Bramante je otišao u Rim, gdje će graditi arhitekturu koja čini srž visoke renesanse i posvetiti se planovima novog Sv. Petra. Leonardo preko Mantove i Venecije stiže u Firencu (1500.) gdje je proveo 6 godina i intezivno proučavao anatomiju.
BOGORODICA S KRISTOM I SV. ANOM Na nekoliko kartona razradio je problem kako u oblik piramide ukomponirati fizički i psihološki psihološki povezanu skupinu dvoje odraslih i dvoje djece. Najraniji Najraniji karton, sada u Londonu, izrađen je pri kraju boravka u Milanu. Bogorodica sjedi na koljenu Sv. Ane držeći Krista koji se naslanja na njih obje, a mali Sv. Ivan nije sasvim povezan sa skupinom.
MONA LIZA Portret supruge jednog firentinskog činovnika. Svo jim prekriženim rukama na naslonu stolice čini klasičnu portretnu pozu do pasa, a prozor iza nje gleda u sjenovit i tajanstveni pejzaž. Rađena je finom uljanom tehnikom.
Leonardo se sporazumio s francuskim osvajačima i 1506. se vraća u Milano, gdje postaje slikar Francoisa I. Uz proučavanje anatomije, bavio se projektom spomenika guvernera Trivulzija. Nakon završetka francuske vladavine (1512.), na zahtjev Giulija de Medicija nastanio se u Vatikanu, gdje 4 godine nije ništa radio, dok su Rafael i Michelangelo stvarali svoja najveća djela. Na poziv Francoisa I. (1517. g.), umoran i ostario odlazi u 30
Francusku. Utjecaj Leonarda u Italiji bio je toliko velik da su mnogi kopirali njegov stil.
9. .
POGLAVLJE
S I G N O R E L L I oko 1440 - 1523. Rođen u Cortoni, bio je učenik Piera della Francesca. Kasnije odlazi u Firencu, a oko 1480. dobiva narudžbu za jednu fresku u Sikstinskoj kapeli. Njegova kasnija djela (od 1505.) karakterizira sirov, kričav kolorit i nezanimljivo ponavljanje, u skladu s provincijskom radionicom koju je držao posljednjih godina života.
CIKLUS FRESAKA katedrala u Orvietu, 1499 - 1503. Ciklus predstavlja vrhunac njegove karijere i jedno od karakterističnih djela kasnog 15. st. Cijela kapela je oslikana: na zidovima su 4 velike freske, a manje su na svakoj strani prozora iznad oltara, na svodovima i oko luka ulaza. Na POSLJEDNJEM SUDU , ispod fra Angelicove Angelicove figure Krista, nalazi se prikaz blagoslovljenih blagoslovljenih i prokletih. Đavoli i prokleti crtani su snažnim tvrdim konturama; đavoli nalik ljudima muče svoje zgrčene žrtve i naslikani su sivom, purpurnom i zelenom bojom, koja povećava njihovu grozotu. Nedostatak Signorellijevih Signorellijevih fresaka: ispunjene su mnoštvom gestikulirajućih stikulirajućih likova, pa je nemoguće u toj zbrci odrediti koje su figure značajnije od drugih. POSLJEDNJI SUD
P E R U G I N O oko 1499 - 1523. Rođen blizu Perugie, vjerojatno je otišao u Firencu odmah nakon izlaska iz radionice Piera della Francesce. G. 1481. dobio je narudžbu za glavnu fresku u Sikstinskoj kapeli - najvažniju narudžbu kasnog 15. st. jer je obuhvaćala kompletan ciklus fresaka na kojem su radili svi najveći tadašnji slikari, uključujući Perugina, Pinturicchija i Signorellija. Bio je omiljeni slikar Siksta IV. Oko 1506. povukao se u Perugiu kad mu je postalo jasno da je njegov stil toliko zastario da u Rimu i Firenci više nije mogao raditi. Učenik mu je bio Rafael.
FRESKE U SIKSTINSKOJ KAPELI Izradio je fresku Predaja ključeva Sv. Petru i dvije povijesne freske na zidu oko oltara Uzašašća, ko jeg je također oslikao i koje su bile uništene da bi se napravilo mjesto za Michelangelov Posljednji sud. PREDAJA KLJUČEVA SV. PETRU izdvaja se
od ostalih fresaka u kapeli po jasnoći kompozicije i važnosti arhitektonskih elemenata, koji nisu samo dekorativni dodaci. Crkva u pozadini je centar
31
kompozicije, kompozicije, a perspektiva, raspored figura i tri jumfalni lukovi usmjeravaju pažnju na centralnu točku. BOGORODICA SE JAVLJA SV. BERNARDU
Slično tretiranje kompozicije, kompozicije, mir i red vide se i na ovoj slici.
FRESKE U SALI DEL CAMBIO
Perugia, 1496 - 1500.
Ciklus Peruginovih fresaka iz Sale del Cambio u Perugi istovjetan je ciklusu fresaka Signorellija u Orvietu. Peruginove freske su vjerojatno utjecale na mladog Rafaela i njegov kasniji rad.
BOGORODICA SE JAVLJA SV. BERNARDU
DOMENICO GHIRLANDAI
1449 - 1494.
Iznimno vješt slikar fresaka i tijekom života naslikao je niz velikih fresaka u firentinskim crkvama i jednu u Sikstinskoj kapeli. Gotovo sve freske nominalno prikazuju religijske teme, ali i portrete donatora, njihovih porodica i prijatelja. Umjetnost mu je bila trezvena, pomalo zastarjela i pod utjecajem flamanskog naturalizma. Učenik mu je bio Michelangelo.
POZIVANJE PRVIH APOSTOLA
Sikstinska kapela, 1482.
Glavna tema zauzima relativno malo prostora, a na većem dijelu su izvanredni portreti značajnih članova firentinske zajednice u Rimu.
FRESKE U S. MARIA NOVELLA Freske iz velikog ciklusa u koru S. Maria Novella također uz religiozne teme sadrže likove donatora i obitelji. ("Susret Marije i Elizabete") SUSRET MARIJE I ELIZABETE
POKLONSTVO PASTIRA 1485. Slika u temperi s oltara kapele obitelji Sassetti. Figure na desnoj strani jasno pokazuju tragove flamanskog naturalizma i utjecaja velikog triptiha Huga van der Goesa, koji je u Firencu stigao oko 1475. g. Goli Krist koji leži na tlu odjek je sjevernjačkog sjevernjačkog tipa Rođenja. Rođenja. Antički sarkofag i trijumfalni luk u pozadini pokazuju kako je Ghirlandaio bio zanesen idejama antike. 32
A N T O N E L L O D A M E S S I N A 1430 - 1479. Jedan od rijetkih talijanskih slikara koji je dobro ovladao tehnikom slikanja u ulju. Rođen na Siciliji, bio je jedini veliki slikar s juga koji je imao značajan utjecaj u Veneciji, u koju dolazi 1475. g. Stil mu je pod utjecajem van Eycka, a mnoga djela su mu uništena.
OLTAR ZA SAN CASSIANO Venecija, 1476. Oltar je sačuvan samo u fragmentima (u Beču), a slika je poznata iz kopijâ. To je jedan od 3 velika oltara iz sredine 1470-tih godina (oltar iz Brere i Bellinijev u Veneciji) na kojima je razvijena ideja o produženju stvarnog prostora slikom, kao da su figure u imaginarnom prostoru, izvan stvarnog svijeta gledatelja, a oltari su tipa sacra conversazione. Ideja nije nova i javlja se u djelima Fra Angelica, Fra Filippa Lippija, Veneziana Veneziana i Mantegne, ali ova 3 oltara produžuju prostor stvarne kapele u prostoru slike.
J A C O P O B E L L I N I 1400 - 1471. Bio je učenik Gentilea da Fabriana u Firenci. Odgojen je u stilu internacionalne gotike, a u Veneciji je imao radionicu sve do svoje smrti.
BOGORODICA S KRISTOM Jedno od preostalih djela u kojem se vidi veza s internacionalnom internacionalnom gotikom.
SKICE Dva omota skica sačuvana su u Britanskom muzeju i Louvreu. Sadrže stotine crteža, slične Pisanellovim, ali s još boljom perspektivom prostora, fantastičnim dvorcima i klasičnim spomenicispomenicima, s nominalno nominalno religijskim temama.
33
KRIST PRED PILATOM, CRTEŽ
G I O V A N N I B E L L I N I 1430 - 1516. Sin Jacopa Bellinija, radio je u obiteljskoj radionici u Veneciji do njegove smrti. Sestra mu se udala za Mantegnu, pa su stroge forme padovanskog klasicizma veoma utjecale na Giovannija i njegova brata Gentilea. Učenici Giovannija Bellinija bili su Giorgone, Tizian i Sebastiano del Piombo.
MOLITVA U GESTIMANSKOM VRTU U usporedbi s istom temom koju je naslikao Mantegna, Bellinijeva slika pokazuje ublažavanje oštrih formi i stvaranje pejzaža s ugođajem, dakle udaljavanje udaljavanje od Mantegne prema ćulnom i kolorističkom stilu karakterističnom za Veneciju.
PORTRET DUŽDA LOREDANA Venecija, 1502. Jedan od preostalih službenih portreta, pokazuje flamanski tip portreta u poluprofilu poluprofilu (na drugima je u pozadini i pejzaž).
BOGORODICE S KRISTOM Ove vrste slika su mu donijele najviše slave, bilo da su malih dimenzija, bilo kao niz oltarnih pala, koje su predstavljale predstavljale razvoj novog oblika sacra conversazione: Bogorodica je naslikana do pasa, postavljena pred nisku pregradu s pejzažom u pozadini, a figura malog Krista je prikazana cijela. cijela.
OLTAR S. GIOBBEA 1480 - 1485. Prijestolje s Bogorodicom je postavljeno visoko, realni prostor produžen je na slici, a ispod prijestolja sviraju anđeli. Prizor se događa u interijeru, jako svjetlo pada s desne strane i baca duge sjene u apsidu. Gola tijela Sv. Giobbea i Sv. Sebastijana obasjana su jarkim svjetlom. 34
OLTAR U S. MARIA DEI FRARI Oltar je znatno manji, a figure su u pola prirodne veličine. Sveci su u nišama, pilastrima odvojeni odvojeni od Bogorodice.
OLTAR SV. ZAHARIJE 1505. Sumira sve Bellinijeve eksperimente. Prostor na slici je produžetak realnog prostora, točka gledanja smještena je dosta iznad slike, pa je vidljiv dio poda ispred anđela-svirača anđela-svirača u sredini. Duboka niša s apsidom u ko joj je prijestolje postavljena je u otvorenom prostoru i sa svake strane se vidi drveće i oblačno nebo. Dva sveca na vanjskim stranama okrenuta su prema gledatelju, a dvije žene prikazane u profilu gledaju prema prijestolju. Hladno svjetlo klizi preko oblika, a sve je u savršenom miru i kontemplaciji. Bogorodica je još ovozemaljska majka s djetetom, sjedi između a ne iznad svetaca, pristupačna je a ne izdvojena. izdvojena.
PRAZNIK BOGOVA 1514. To je esej novog tipa mitologije: bogovi s Olimpa su pretvoreni u vesele seljake na nebeskom izletu, s notom laganog i elegičnog erotizma.
ŽENA S OGLEDALOM 1515. Gola figura podsjeća na mir i prisnost poetične umjetnosti Giorgionea. Giorgionea.
VELIKI OLTAR U SS. GIOVANNI E PAOLO Oltar je izgorio, pa je slika poznata iz kopija. Realni prostor nastavlja se u prostoru slike, na pozadini je otvoreno nebo, prijestolje s Bogorodicom Bogorodicom dignuto je iznad nivoa svetaca koji je okružuju, a ljupki dječaci - anđeli pjevaju ispod prijestolja.
35
Kasnije, početkom 16. st., Bogorodica se prikazuje u slavi, ljudsko je zamijenjeno nebeskom veličanstvenošću, ona postaje kraljicom neba, počinje izgledati nedostupno, izvještačeno i pomodno ljupko.
10. .
POGLAVLJE
Glavne osobine visoke renesanse: harmonija, simetrija, razumijevanje i ponovno osvajanje klasične antike za ciljeve novih ideala.
F R A B A R T O L O M E O 1474 - 1517. Bio je oko godinu dana stariji od Michelangela, ali u to doba nije bilo tako velike razlike u vještini između njega i Rafaela, kao što je bila između Rafaela i Michelangela.
BOGORODICA SE JAVLJA SV. BERNARDU 1506. Na ovoj slici Rafael je mogao mnogo toga naučiti. Jasno su razdvojene natprirodne pojave na lijevoj strani od prirodnih bića na desnoj. Bogorodica je prikazana kako lebdi u zraku, umjesto da ulazi u prostoriju, kao na varijantama ove teme iz 15. st. Ona je ovdje natprirodna pojava koja silazi umotana u veliki svečani ogrtač, praćena anđelima koji se guraju oko nje, ispunjeni strahopoštovanjem. strahopoštovanjem.
R A F A E L 1483 - 1520. Rođen je u Urbinu, provincijsko obrazovanje je stekao kod Perugina i sa 17 godina bio je jedan od mladih slikara koji najviše obećava. Ubrzo odlazi u Firencu gdje je shvatio nepotpunost svog provincijskog školovanja i počinje proučavati Leonarda i Michelangela. Oko 1508. odlazi u Rim i tamo, s 26 godina, dobiva veliku narudžbu: dekoriranje vatikanske Stanze. U to je vrijeme Michelangelo započeo rad na Sikstinskoj kapeli.
UZAŠAŠĆE I KRUNIDBA BOGORODICE Vidljiv je jak utjecaj Perugina.
PORTRET MADDALENE DONI Ovaj portret gotovo sve duguje Leonardovoj Leonardovoj Mona Lizi. MADDALENA DONI
BOGORODICA S ČEŠLJUGAROM Jedna od niza kompozicija kompozicija koje predstavljaju predstavljaju vježbe na temelju Leonardovih kartona za 36
Bogorodicu s Kristom i Sv. Anom.
BOGORODICA VELIKOG VOJVODE Vidljivo je eksperimentiranje s jednostavnom jednostavnom tamnom pozadinom, koju je Leonardo koristio kako bi postigao veći efekt reljefnosti i jednostavnosti kompozicije. kompozicije.
ATENSKA ŠKOLA 1509 - 1511. RASPRAVA O PRIČESTI 1509. Još uvijek jasno pokazuje utjecaje Perugina i Fra Bartolomea, osobito u krutim nizovima svetaca na gotovo previše čvrstim oblacima. Na zemlji su figure vješto grupirane, tako da vode pogled na centar slike.
RASPRAVA O PRIČESTI
MICHELANGELO Kod Ghirlandaija je naučio fresko-tehniku, ali sebe je smatrao prvenstveno kiparom. Maniristička umjetnost se ne može razumijeti bez impulsa koji joj je on dao u pravcu virtuoznosti.
TONDO DONI (Sveta obitelj)
(sl. 248)
Oblike zamišlja kao isklesane komade kojima se naknadno dodaje boja. Naglasak je na pokretu: Bogorodičino Bogorodičino tijelo t ijelo u veličanstvenom veličanstvenom kontrapostu tu i snaga njene lijeve ruke odvraćaju pažnju od izrazito nespretne kretnje kojom preko ramena dohvaća dijete, umjesto da se okrene prema njemu.
FRESKE U SIKSTINSKOJ KAPELI poč. 1508. Ležeći na leđima, Michelangelo je godinama slikao priču o stvaranju svijeta, potopu i stvaranju prvog čovjeka. STVARANJE ADAMA - dvadeset godina ranije
nitko nije imao takvo tehničko savršenstvo ko jim bi mogao napraviti tako savršen ljudski oblik, sličan grčkom bogu. Zemlja je samo nazna-
37
čena iza Adama, dok je sve koncentrirano na njegovo još malaksalo tromo tijelo, oživljeno impulsom koji prolazi kroz njegovu ruku.
38
