Julie James
JULIE JAMES
♥`•.¸.•´♥ Naslov izvornika A Lot Like Love
Prevela s engleskoga Danijela Banović
2
Neobično nalik na ljubav
Mojoj sestri. zbog priče o Barbie kaubojki i mnogih drugih vječnih klasika.
3
Julie James
Zahvale HVALA MOJOJ nevjerojatnoj urednici, Wendy McCurdy, na njezinim primjedbama, prijedlozima i potpori, te mojoj divnoj agentici Susan Crawford, na njezinoj posvećenosti i ogromnom entuzijazmu. Isto tako hvala čitavoj ekipi u Berkleyu. Svi oni nevjerojatno predano odrađuju svoj posao i njihove doprinose jako cijenim. Posebna zahvala Denise i Martinu Codyju, zbog toga što su mi otkrili tajne vođenja trgovine vinima i što su tako ljubazno odgovorili na sva moja dosadna pitanja. Također hvala i vinskom edukatoru i sommelieru Johnu Laloganesu na njegovoj fantastičnoj maloj vinskoj školi. Mariji i Brianu Guarraciju, Mattu i Melissi Boresi, Jen Adamo i, posebno, Peteu Montenaru, mom consigliereu iz New Yorka, zahvaljujem na savjetima i predivnim pričama o talijanskim obiteljima. Da sam barem mogla upotrijebiti sve priče koje su podijelili sa mnom – osobito onu o sadnici rajčice. Također hvala mom svekru na njegovim istražiteljskim vještinama i vještinama njegovih tajnih »izvora«, jer su mi pomogli razviti priču u njenim ranim fazama. Mojim nevjerojatnim pokusnim čitateljicama, Elyssi Papa i Kat Dancy, na njihovim korisnim prijedlozima; posebno hvala Elyssi za naslov ove knjige. Hvala mojoj obitelji i prijateljima za svu ljubav i potporu, osobito zato što su me trpjeli kad se počeo bližiti rok. I konačno, hvala mom suprugu zato što me uvijek sluša, pomaže i savjetuje, ali i zato što je predivan u svakom pogledu.
4
Neobično nalik na ljubav
PRVO POGLAVLJE OD TRENUTKA kad je Nick McCall ušetao u šefov ured, znao je da se nešto sprema. S obzirom na to da je specijalni agent FBI-a, bio je stručnjak i za govor tijela i za čitanje između redaka te bi često izvukao sve što treba znati iz nemarno odabrane riječi ili najmanjeg pokreta. Ta bi mu vještina često dobro došla. Kad je ušao u prostoriju, vidio je kako se Mike Davis, specijalni agent zadužen za područni ured u Chicagu, poigrava s papirnatim omotom Starbucksove čaše od sedam decilitara (čak je i on odbijao piti sranje koje su imali u uredu) – pokretom koji su mnogi stariji agenti primijetili još prije mnogo godina. To je bio Davisov tik i Nick je točno znao što znači. Nevolju. Još jedan dugački tajni zadatak, nagađao je. Nije mu smetalo biti na tajnom zadatku – zapravo, proteklih nekoliko godina gotovo se isključivo bavio takvom vrstom istrage. No, s obzirom na to da je tek završio jedan osobito naporan zadatak, čak je i on bio spreman na predah. Sjeo je na stolac ispred Davisova stola, gledajući kako njegov šef uvrće omot oko dna Starbucksove čaše. Sranje, nagrabusio je. Svi su znali da je uvrtanje omota gore od okretanja čaše. Nick nije vidio svrhe u okolišanju. »U redu. Reci.« Davis ga je dočekao s osmijehom. »Dobro jutro i tebi, sunašce. I dobrodošao natrag. Baš mi je nedostajalo naše ugodno čavrljanje dok si radio na Fivestaru.« »Oprosti. Krenut ću ispočetka. Lijepo je ponovo biti ovdje, gospodine. Hvala Vam.«
5
Julie James
»Pretpostavljam da si bez većih problema pronašao svoj ured?« upitao je Davis sarkastično. Nick se raskomotio u stolcu i zanemario sarkazam. Istina, dok je radio na Operaciji Fivestar, proteklih šest mjeseci, nije bio mnogo u uredu. I bilo je dobro vratiti se. Iznenađen, shvatio je da mu jesu nedostajali razgovori s Davisom. Naravno, njegov je šef ponekad znao biti mrzovoljan, ali uza sva sranja s kojima se morao baviti kao glavni specijalni agent, to se moglo i očekivati. »Lutao sam po katu dok nisam pronašao vrata s mojim imenom. Nitko me još nije izbacio, pa pretpostavljam da sam na pravom mjestu.« Promotrio je Davisa. »Imaš malo više sjedina oko sljepoočnica, šefe.« Davis je zagunđao. »Proveo sam posljednjih šest mjeseci svog života bojeći se da ćeš zeznuti istragu.« Nick je ispružio noge ispred sebe. On ne bi zeznuo istragu. »Jesam li ti ikada dao razlog da posumnjaš u mene?« »Vjerojatno. Samo to prikrivaš bolje od većine ostalih.« »To je istina. Dakle, hoćeš li nastaviti i priopćiti mi loše vijesti?« »Tako si uvjeren da ti imam nešto reći.« Davis je glumio naivca dok je pokazivao na čašu iz Starbucksa. »Ne može li čovjek jednostavno porazgovarati uz kavu sa svojim najboljim agentom u uredu?« »Dakle, sad sam tvoj najbolji agent?« »Oduvijek si bio moj najbolji agent.« Nick je podignuo obrvu. »Nemoj da te čuje Pallas«, rekao je, govoreći o drugom agentu iz njihova ureda, kojemu je nedavno krenulo s određenim uhićenjima poznatih osoba. »Obojica ste moji vrhunski agenti«, rekao je Davis diplomatski, kao majka koju su upravo upitali koje joj je dijete najdraže. »Lijepo si se izvukao.«
6
Neobično nalik na ljubav
»Zapravo, nisam se šalio s onim dijelom o razgovoru. Čuo sam da su prošlotjedna uhićenja bila malo grublja.« Nick je odmahnuo na ovo. »To se zna dogoditi kod uhićenja. Smiješno, zapravo, ali to uglavnom nije iskustvo koje pokazuje ljude u njihovom najboljem izdanju.« Davis ga je proučavao svojim pronicljivim sivim očima. »Vratiti se s tajnog zadatka nikad nije lako, osobito ako je tako težak kao Fivestar. Uhićenje dvadeset i sedam čikaških policajaca optuženih za korupciju pravi je uspjeh. Izvrsno si to odradio, Nick. Direktor me nazvao ranije jutros i rekao mi da ti prenesem njegove osobne čestitke.« »Drago mi je da ste ti i direktor zadovoljni.« »Ne mogu ne pomisliti da su te ta uhićenja možda pogodila u živac, s obzirom na tvoje podrijetlo.« Nick zapravo ne bi rekao da ga je taj slučaj pogodio u živac, unatoč njegovu podrijetlu. Zatvaranje policajaca ne kotira previsoko na njegovom popisu zabavnih aktivnosti. Ipak njegovim venama teče policijska krv – sam je bivši policajac, radio je u Odjelu za poroke njujorške policije šest godina prije nego što se prijavio u FBI-u. Njegov je otac služio u njujorškoj policiji trideset godina prije umirovljenja, a i jedan od Nickove braće je policajac. Ali dvadeset i sedam policajaca koje je uhitio prošlog petka, prešli su granicu. Po njegovom mišljenju, zbog činjenice da nose značke, zlikovci su bili još manje vrijedni sućuti. »To su korumpirani policajci, Mike. Nije mi bio problem srediti ih«, rekao je Nick. Davis je djelovao zadovoljno. »Dobro. Drago mi je da smo to riješili. Vidio sam da si podnio molbu za dopust.« »Vraćam se u New York na nekoliko dana da iznenadim majku. U nedjelju će napuniti šezdeset godina i moja obitelj organizira veliku proslavu.« »Kad putuješ?«
7
Julie James
Nick je osjetio da ovo pitanje nije tek usputno, kao što Davisov glas dao naslutiti. »Večeras. Zašto?« upitao je sumnjičavo. »Što bi rekao kad bih te zamolio da razmisliš o tome da odgodiš put za nekoliko dana?« »Rekao bih da očito ne poznaješ moju majku. Ako se ne vratim kući na vrijeme za zabavu, trebat će ti buldožer da me iskopaš iz hrpe osjećaja krivice kojom će me zasuti.« Davis se nasmijao. »Ne moraš propustiti njezinu zabavu; još uvijek možeš biti u New Yorku na vrijeme. Recimo... u subotu navečer. Ili najkasnije u nedjelju ujutro.« »Šališ se, očito. S obzirom na to da sam tražio otprilike dva slobodna dana u zadnjih šest godina, mislim da se i očekuje da odem na ovaj dopust.« Davis se uozbiljio. »Znam da je tako, Nick. Vjeruj mi, ne bih pitao da nije važno.« Nick je potisnuo uobičajeni sarkastični odgovor. Poštovao je Davisa. Radili su zajedno šest godina i smatrao je da je Davis fer i iskren. A čitavo vrijeme dok je radio u čikaškom područnom uredu, nikad nije čuo da Davis od nekoga traži uslugu. Zbog toga je bilo praktički nemoguće odbiti ga. Uzdahnuo je. »Ne kažem da ću prihvatiti. Ali znatiželje radi, koji je zadatak?« Davis je nanjušio početak njegove kapitulacije i nagnuo se naprijed u svom stolcu. »Nazvao bih to savjetodavnim poslom, recimo. Došlo je do neočekivanog razvoja događaja u istrazi koju zajedno vode Odsjek za financijski kriminal i Odsjek za organizirani kriminal, a ja moram dovesti nekoga s tvojom razinom iskustva u tajnim operacijama. Stvari bi se mogle malo zakomplicirati.« »O kakvom je slučaju riječ?« upitao je Nick. »Pranje novca.« »Tko vodi istragu?« »Seth Huxley.« 8
Neobično nalik na ljubav
Nick je viđao Huxleya po uredu, ali jedva je razmijenio s njim desetak riječi. Njegov prvi – i jedini – dojam bio je da se Huxley čini vrlo... organiziranim. Ako Nick dobro pamti, Huxley je došao u Biro preko pravnog programa, a pohađao je neku prestižnu školu prije nego što se pridružio Odsjeku za financijski kriminal. »Što trebaš od mene?« »Huxley će te uputiti u detalje slučaja. Uskoro se nalazimo s njim«, rekao je Davis. »Uvjerio sam ga da nisi tu kako bi ga zamijenio – već nekoliko mjeseci radi na tom slučaju.« Nick je shvatio da je njegov pristanak zapravo čitavo vrijeme bio formalnost. »Pa zašto onda trebaš mene?« »Da budemo sigurni da se Huxley nije preduboko uvalio. To mu je prvi tajni zadatak. Ne volim sputavati agenta, a Huxley mi nije ni dao nikakav razlog za to. Svatko jednom mora imati svoj prvi tajni zadatak. Ali slučaj prati državna odvjetnica, što znači da nema prostora za pogrešku.« »Ima li i u jednom tvom slučaju prostora za grešku?« Davis je to potvrdio širokim osmijehom. »Ne. Ali ovog puta osobito ne smije biti prostora za grešku. Tako ja to klasificiram: zapravo nema prostora za grešku, nema prostora za grešku, i osobito nema prostora za grešku. Vrlo je stručno.« Nick se sjetio nečega što je Davis upravo rekao. »Spomenuo si da državna odvjetnica prati slučaj. Je li to dio istrage protiv Martina?« Davis je kimnuo. »Sad razumiješ zašto ne smije biti nikakvih pogrešaka.« Nije više trebao ništa reći. Prije tri mjeseca, nakon skandala koji je rezultirao uhićenjem i ostavkom njezinog prethodnika, imenovana je nova državna odvjetnica. Otkad je imenovana Cameron Lynde, istraga protiv Martina postala joj je prioritet. Kao takva, bila je i prioritet FBI-evom uredu u Chicagu. Godinama je Roberto Martino vodio najveći zločinački sindikat u Chicagu – njegova je organizacija bila odgovorna za gotovo trećinu preprodaje droge u gradu, a njegovi su ljudi iznuđivali, podmićivali, 9
Julie James
prijetili i ubijali svakoga tko bi im se našao na putu. No, tijekom nekoliko proteklih mjeseci, FBI je uhitio preko trideset članova Martinove bande, uključujući i samog Roberta Martina. I glavna tužiteljica i direktor FBI-a izjavili su da su ta uhićenja velika pobjeda u ratu protiv kriminala. S obzirom na to da je posljednjih šest mjeseci proveo na tajnoj operaciji Fivestar, Nick nije bio uključen ni u jedno od uhićenja u operaciji Martino. Neki drugi agenti pokupili su svu slavu, a ta je činjenica donekle mučila njegov natjecateljski ego. »Želiš saznati više?« upitao je Davis, sa znalačkim sjajem u očima. Kvragu, radi se o manje od tjedan dana, shvatio je Nick. U sljedećih nekoliko dana mogao bi prenijeti svoje iskustvo s tajnih zadataka mlađem agentu, osvojiti bodove kod šefa, razbiti koje gangstersko dupe i još uvijek stići u New York do nedjelje, kako bi otpjevao majci »Sretan rođendan«. S njegovog stajališta, bila je to u svakom pogledu situacija u kojoj svatko dobiva. »U redu«, kimnuo je. »Nađimo se s Huxleyem.« ♥`•.¸.•´♥ Agent Huxley već ih je čekao u konferencijskoj sali. Nick je brzo procijenio svog novog partnera: pažljivo počešljana plava kosa, naočale s metalnim okvirom i skupo trodijelno odijelo. Njegove su se oči zadržale na odjevnom predmetu kojeg je Huxley nosio ispod sakoa. Prsluk. Ali ne onaj neprobojni. Obični prsluk. Dakle, Huxley nije samo nosio odijelo, već je imao cijeli komplet: tamnosmeđe hlače i sako, urednu prugastu košulju, prsluk s V izrezom i svijetlosmeđu svilenu kravatu. Nick je, s druge strane, odjenuo svoje standardno, strogo sivo odijelo, bijelu košulju i tamnomodru kravatu. Zato što muškarci koji su odrasli u Brooklynu ne nose kompletiće. A zasigurno ni prsluke. Istina, bio je početak veljače u Chicagu i vani je bilo minus dvanaest, 10
Neobično nalik na ljubav
pa je pretpostavljao da prsluk služi nekakvoj svrsi. Možda ga grije, ali ipak... Po Nickovom mišljenju, jedini dodaci koje bi FBI-ev agent trebao kombinirati s odijelom su rameni pojas i pištolj. Možda lisice, ovisno o formalnosti situacije. Nick je kimnuo Huxleyu i brzo ga pozdravio dok je zauzimao mjesto nasuprot njemu, za mramornim konferencijskim stolom. Davis je sjeo na čelo stola i započeo. »Dakle, rekao sam Nicku da posljednjih nekoliko mjeseci radiš na istrazi protiv Eckharta.« Barem je sada saznao ime, i to jedno koje mu je bilo poznato – ime za koje su čuli mnogi ljudi u Chicagu. »Xander Eckhart? Frajer s restoranima?« »Noćni klubovi i restorani, zapravo«, ispravio ga je Huxley. Popravio je naočale sjedeći uspravno u stolcu. »Eckhart posjeduje tri restorana i četiri bara na području Chicaga, a sve su to skupa mjesta za bogataše. Najvrjedniji je francuski restoran, Bordeaux, smješten odmah zapadno od Petlje. Nalazi se uz rijeku i ima ekskluzivni VIP vinski bar koji poslužuje bogatu klijentelu.« »Već sam rekao Nicku da je istraga povezana sa slučajem Martino. Možeš nastaviti odatle«, predložio je Davis. Huxley je izvadio svoje prijenosno računalo, uzeo daljinski upravljač i uz pritisak dugmeta iz stropa se spustilo platno u prednjem dijelu prostorije. Svjetla u konferencijskoj sali su se prigušila, a Huxley je započeo svoju prezentaciju. »Nakon uhićenja Roberta Martina i drugih članova njegove zločinačke organizacije, počeli smo uviđati da je obujam Martinovog nezakonitog djelovanja mnogo širi nego što smo to prije mislili. Kao i njegova povezanost s ovim čovjekom ovdje.« Na platnu pred sobom Nick je ugledao fotografiju čovjeka u srednjim tridesetima. Imao je smeđu kosu srednje dužine, moderno začešljanu unatrag s čela. Nosio je odijelo koje se činilo još skuplje od Huxleyevog, a pod rukom je držao visoku, vitku brinetu u ranim dvadesetima. »To je Xander Eckhart«, rekao je Huxley. »Cura je nevažna, trenutačna zanimacija. Na osnovi dokaza koje smo prikupili u 11
Julie James
posljednjih nekoliko mjeseci, vjerujemo da Eckhart pere velike svote novca od droge za Roberta Martina. Martino miješa svoj novac sa zaradom od Eckhartovih restorana i barova – noćni klubovi pretežno posluju s gotovinom i pružaju savršenu krinku. Eckhart zatim prijavi prljavi novac kao dio svog prihoda i, voila, čist je. Surađujemo s Poreznom upravom, kako bismo pronašli dokaze u poreznim podacima koje je Eckhart prijavio za svoje tvrtke tijekom nekoliko proteklih godina, ali u međuvremenu državna je odvjetnica zatražila da nađemo dodatne dokaze.« »Nešto na što bi porota zapravo obratila pozornost«, objasnio je Davis Nicku. Nick je shvaćao kako razmišlja državna odvjetnica. Surađivao je s dovoljno tužitelja da zna kako ne vole slučajeve u kojima su dokazi većinom potkrijepljeni dokumentima. Staviti dosadnog poreznog istražitelja na mjesto za svjedoke, da ih provede kroz stranice i stranice nerazumljivih poreznih prijava, bio je najsigurniji način kako uspavati porotu – i izgubiti osuđujuću presudu. »I, kakve još dokaze imamo?« upitao je. »Motrim Eckharta posljednjih nekoliko tjedana i vidio sam kako se nalazi s ovim čovjekom.« Huxley je izvukao još jednu sliku, fotografiju čovjeka s izrazito crnom kosom, srednjih do kasnih četrdesetih godina. Nosio je tamni kaput s uzdignutim ovratnikom dok je žurio u zgradu koju Nick nije prepoznao. »To je Carlo Trilani, a snimljen je ispred Bordeauxa«, rekao je Huxley. »Bio je ondje u nekoliko navrata, kako bi se susreo s Eckhartom, uvijek kad je restoran zatvoren. Sumnjamo da je Trilani jedan od Martinovih ljudi, iako još nemamo dovoljno dokaza da nekog uhitimo. Nadamo se da ćemo imati i njega i Eckharta za vrijeme ove istrage.« Nick je brzo hvatao korak. »Pretpostavljam da se opipljivi dokazi koje tražimo nalaze u njihovim sastancima.« Nick je vidio kamo Huxley smjera: želi elektronički nadzor. FBI ga je koristio češće no što bi pomislila prosječna osoba. To je bila istražna tehnika koja im je često pružala čvrste dokaze koje su trebali. 12
Neobično nalik na ljubav
No, trik je bio u podmetanju prislušnih uređaja, a da sumnjivci ne saznaju za to. Ali FBI je imao svoje načine. »Kažeš da se nalaze u Bordeauxu?« upitao je Nick. »Trebao sam biti jasniji. Zapravo se ne nalaze u restoranu. Eckhart, ili vjerojatnije Trilani, prepametan je da bi to učinio.« Huxley je izvukao računalno generirane nacrte zgrade na dvije etaže. »Ovo je nacrt zgrade u kojoj je smješten Bordeaux.« Niz slika prolazio je preko ekrana, a različita područja na nacrtu bila su označena žutom bojom. Huxley je nastavio. »Na glavnoj etaži je restoran, s vanjskom terasom koja gleda na rijeku. VIP vinski bar smješten je pored toga, u ovom prostoru ovdje. Ispod restorana i vinskog bara nalazi se donja etaža, gdje je Eckhartov privatni ured. Tu se sastaju on i Trilani.« »Možeš li doći do donje etaže kroz bar?« upitao je Nick. »I da i ne.« Huxley je zumirao nacrte za glavnu etažu. »Postoje unutarnja vrata u vinskom baru koja vode do stepeništa za donji kat. Ovdje je i odvojeni vanjski ulaz, odmah pored stražnjeg ulaza za glavni bar. Problem je u tom što su vrata koja vode prema donjoj etaži – kao i svi prozori – zaštićena alarmnim uređajem.« »Eckhart ima odvojeni sustav zaštite za svoj ured?« upitao je Nick. »Mislim da ga više brine ovaj prostor ovdje.« Huxley je izvukao nacrte za donju etažu i označio veliki prostor, smješten na kraju hodnika, dalje od Eckhartovog ureda. »Ovo je vinski podrum za VIP bar i restoran. To je razlog za sigurnosni sustav – Eckhart dolje drži preko šest tisuća butelja vina. Samo vrhunske stvari. Malo sam istraživao. Čini se da je Eckhart veliki kolekcionar. Prošle godine, Wine Spectator je objavio na naslovnici priču o njemu i podrumu u Bordeauxu. A prije nekoliko tjedana podignuo je veliku buru u vinskoj zajednici, plativši dvjesto pedeset i osam tisuća dolara za sanduk rijetkog vina.« »Četvrt milijuna dolara za vino?« Nick je odmahnuo glavom u nevjerici. Što sve bogataši neće činiti sa svojim novcem.
13
Julie James
»A to je samo jedan sanduk od šest tisuća butelja«, nastavio je Huxley. »Po svemu sudeći, uz vino i šampanjac, Eckhart ima gotovo tri milijuna dolara u pićima, lako prenosivim dobrima koja čuče ispod njegovog restorana.« Davis je zazviždao. »To objašnjava sigurnosni sustav.« Nick se podsmjehnuo; nije se dao lako impresionirati. Naravno, možda Eckhartova kolekcija vrijedi hrpu novca, ali to je ipak samo vino. Neka slobodno kažu da je neuglađen, ali ne namjerava se nervirati zbog hrpe fermentiranog soka od grožđa. Muško piće treba biti jako i zapeći malo na putu dolje. Kao na primjer burbon. »Tko ima pristup šifri za sigurnosni sustav?« »Samo Eckhart i njegova dva upravitelja, od kojih jedan mora biti u Bordeauxu dok god je otvoren. A prema našim izvješćima, mijenjaju šifru svakog tjedna.« »Kakvim izvješćima?« upitao je Nick. »Imamo agenticu koja je na tajnom zadatku kao konobarica – stavili smo je na tu poziciju prije nekoliko tjedana«, odgovorio je Huxley. »Planirali smo je iskoristiti da se domognemo donje etaže restorana, ali Eckhartovo se osiguranje pokazalo tvrđim orahom no što smo očekivali.« Nick je slegnuo ramenima. »Ne vidim zašto nam ona uopće treba – naš se sljedeći korak čini vrlo jednostavnim. Dobijemo sudski nalog koji će prisiliti zaštitarsku tvrtku da nam preda lozinke za Eckhartov sigurnosni sustav, zatim uđemo i ozvučimo mjesto usred noći.« »Nažalost, to u ovom slučaju nije opcija«, rekao je Huxley. »Eckhart koristi kompaniju koja se zove RLK Security. Provjerio sam ih – bave se osiguranjem privatnih kuća i poslovnih prostora. Uključujući, naravno, i kuću Roberta Martina.« Nick je bio impresioniran Huxleyevom temeljitošću. »Sumnjam da je to slučajnost. Pretpostavljam da je Martino povezao Eckharta sa svojom zaštitarskom ekipom kad su zajedno krenuli u posao.«
14
Neobično nalik na ljubav
»Čak i s nalogom o tajnosti, previše je riskantno reći RLK Securityju za naš plan. Onaj kome Martino vjeruje, nije FBI-ev prijatelj«, rekao je Huxley. Tu su se slagali. »Dakle, što to onda znači za nas?« upitao je Nick. Huxley je bacio pogled prema Davisu. Nick je osjetio da je idući dio onaj zbog kojeg su ga doveli na savjetovanje. »Znači da ćemo to napraviti otvoreno«, rekao je Huxley. »Svake godine na Valentinovo Eckhart je domaćin ekskluzivne dobrotvorne zabave u Bordeauxu. Stotinu ljudi na popisu, pet tisuća dolara po glavi. Kao dio tog događanja, Eckhart nudi kušanje rijetkih vina koja posjeduje. Kao mjeru predostrožnosti ima čuvara smještenog u privatnoj sobi za kušanje, odmah pored podruma, ali gosti imaju pristup donjoj etaži. Što znači da bi se agent koji se pretvara da je gost, mogao maknuti od ostalih za vrijeme zabave, provaliti u Eckhartov ured i postaviti mikrofone na određeno mjesto.« Nakašljao se. »A to ću biti ja.« Nick nešto nije shvaćao. «Zašto ne bismo iskoristili agenticu koju već imamo unutra da postavi uređaje za snimanje? Zbog čega se i dalje pretvara da je konobarica?« Huxley je to potvrdio kimanjem. »Prvotno, to je i bio plan. Ali agentica Simms je saznala da zaposlenici nemaju pristup donjoj etaži za vrijeme zabave – Eckhart je unajmio privatnog sommeliera da gostima toči najskuplja vina iz podruma. To je bio neočekivan razvoj događaja, ali nije potpuni gubitak – Simms može poslužiti kao potpora gore, dok ja postavljam prislušne uređaje u Eckhartovom uredu.« »A kako točno namjeravaš ući na zabavu?« upitao je Nick. »Pretpostavljam da FBI nije na Eckhartovom popisu uzvanika.« »Istina. Umjesto toga, pretvarat ću se da sam pratnja jedne od gošći.« Nick je zastao i opustio se u svom stolcu razmišljajući o tom. »To znači uključiti civila.« Općenito, nije mu se sviđalo koristiti civile u
15
Julie James
tajnim operacijama. Bili su nepredvidljivi i, iskreno, značili su rizik. No, ponekad, okolnosti su ih zahtijevale. Huxley je brzo nastavio. »To je jednokratan dogovor, a rizik da će civil biti ozlijeđen je minimalan. Ona ne mora učiniti ništa osim uvesti me na zabavu. Kad uđem unutra, mogu nastaviti sam.« Davis je progovorio, prvi put otkad je Huxley započeo skicirati parametre ovog zadatka. »Što misliš, Nick?« Nick je proučavao nacrte na platnu pred sobom. Osim mogućnosti da se zaobiđe alarmni uređaj, nije vidio nikakvog drugog načina. »Ne kažem da ne može funkcionirati. Ali ovo, jasno, nije najtipičniji način postavljanja prislušnih uređaja.« »Dobro. Dečki u Rockfordu mogu se baviti tipičnim stvarima«, rekao je Davis. Nick se na to nasmiješio. »Istina. Ali trebat će pronaći Huxleyu pratilju za ovu zabavu. Onu koja će biti spremna surađivati s nama.« Huxley se opet okrenuo k svom računalu, efikasan kao i uvijek. »Zapravo, već sam prošao kroz popis gostiju. Imam na umu savršenu kandidatkinju.« »Znatiželje radi, koliko još traje tvoja prezentacija?« upitao je Nick. »Još samo osamnaest slajdova.« »Trebat će nam još kave«, promrmljao je Nick okrećući se Davisu. Zatim je skrenuo pogled na platno pred sobom i ugledao fotografiju žene koju je, kako se čini, Huxley htio uključiti u Operaciju Eckhart. Oh, prokletstvo. Nick je odmah prepoznao ženu. Ne zato što ju je osobno poznavao, nego zato što bi je svi u Chicagu – a vjerojatno i pola zemlje s obzirom na nedavne događaje – prepoznali. »Jordan Rhodes?« upitao je u nevjerici. »To je najbogatija žena u Chicagu.« Huxley je na ovo samo odmahnuo rukom. »Ne baš. Tu je Oprah, naravno. Nitko ne može nadmašiti Opru.«
16
Neobično nalik na ljubav
Davis je dobacio s čela stola. »Nemoj zaboraviti ni Pritzkere.« »Dobro. Mislim da bih zapravo stavio Jordan Rhodes na mjesto četvrte najbogatije«, glasno je razmišljao Huxley. Nick je obojicu presjekao bijesnim pogledom. »Dobro, recimo da je među Top pet.« »Tehnički, to je novac njezinog oca, a ne njen«, primijetio je Huxley. »Forbesov popis četiri stotine najbogatijih Amerikanaca procjenjuje neto vrijednost Greya Rhodesa na milijardu i dvije stotine milijuna dolara.« Jednu milijardu i dvjesta milijuna. »A mi želimo uvući kći tog čovjeka u tajnu operaciju?« upitao je Nick. »To nam je najbolja šansa?« »Popis ljudi koji će doći na Eckhartovu zabavu vrlo je ekskluzivan«, rekao je Huxley. »A baš i nemamo luksuz intervjuiranja kandidata. Trebamo nekoga za koga smo sigurni da će pristati pomoći nam. Nekoga tko ima veliku motivaciju da pristane.« Nick je promatrao fotografiju Jordan Rhodes na platnu. Nevoljko, morao je priznati da je Huxleyev argument dobar – bila ona četvrta najbogatija žena u Chicagu ili ne, imaju moć nad njom. Znatnu moć. »Što je, McCall? Bojiš se da je predobra za tebe?« upitao je Davis, lukavo se nacerivši. »Profesionalno govoreći.« Nick je morao potisnuti smijeh. U posljednjih šest mjeseci na tajnom zadatku, bio je sve – od dilera droge do lopova i prevaranta – i proveo je gotovo trideset noći u zatvoru te sredio dvadeset i sedam korumpiranih čikaških policajaca. Zasigurno će se moći nositi s jednom milijarderskom nasljednicom. Xander Eckhart sad je njegova meta, barem sljedećih pet dana, a činilo se da im je Jordan Rhodes najbolja šansa da im istraga uspije. Što je značilo da više nije pitanje hoće li surađivati s njima, nego kada. Kimnuo je Davisu, službeno. »Smatraj to učinjenim, šefe.«
17
Julie James
DRUGO POGLAVLJE OGLASILO SE zvonce na ulazu u trgovinu vinima. Jordan Rhodes izašla je iz stražnje prostorije, gdje je pokušavala na brzinu pojesti nešto za ručak. Nasmiješila se svom kupcu. »Opet ti.« To je bio frajer od prošlog tjedna, onaj koji je bio skeptičan kad je predložila cabernet iz Južne Afrike koji – jao – ima navojni čep. »Dakle? Kako ti se svidio Excelsior?« upitala je. »Dobro pamćenje«, rekao je, impresioniran. »Imala si pravo. Dobar je. Osobito po toj cijeni.« »Dobar je po bilo kojoj cijeni«, rekla je Jordan. »Zbog činjenice da se prodaje za manje od deset dolara, prava je prilika.« Muškarčeve plave oči zasjale su dok se smiješio. Bio je odjeven u tamnomodri kratki kaput i traperice, a nosio je i skupe talijanske kožne mokasine – vjerojatno preskupe za petnaest do dvadeset centimetara snijega koliko se očekivalo te večeri. Njegova svijetlosmeđa kosa bila je raščupana od vjetra. »Uvjerila si me. Zapiši me za cijeli sanduk. Organiziram večeru za nekoliko tjedana i Excelsior će biti savršen.« Skinuo je kožne rukavice i stavio ih na dugački pult od ebanovine koji je služio i kao šank. »Mislim da ću ga poslužiti s janjećim butom, možda začinjenim crnim paprom i sjemenkama gorušice. Plus krumpir s ružmarinom.« Jordan je podignula obrvu. Ovaj se muškarac razumije u hranu. »Zvuči slasno.« Excelsior će zasigurno nadopuniti jelovnik, iako se ona osobno slagala s opuštenijom filozofijom vina. »Pij što želiš«, bilo joj je draže nego da stavlja naglasak na pronalaženje savršene kombinacije s određenim jelom – što je redovno skandaliziralo njezinog pomoćnog upravitelja trgovine. Taj kvalificirani sommelier treće razine imao je određeni pogled na stvari, dok je ona, s druge strane, kao vlasnica trgovine vjerovala da vino treba biti što pristupačnije kupcu. Naravno, voljela je romantiku u vinu – to je bio 18
Neobično nalik na ljubav
jedan od glavnih razloga zašto je otvorila trgovinu Podrumi DeVine. Ali za nju, to je bio i posao. »Pretpostavljam da kuhaš«, rekla je muškarcu s prekrasnim osmijehom. Ali i prekrasnom kosom, primijetila je uz odobravanje. Lijepo oblikovana, malo duža. Nosio je sivi šal nemamo omotan oko vrata, koji mu je davao izgled ležerne profinjenosti. Nije bio previše izbirljiv, ali svakako je bio muškarac koji cijeni fine stvari u životu. Slegnuo je ramenima. »Razumijem se u hranu. To ide uz moj posao.« »Da pogodim – kuhar si«, rekla je Jordan. »Gastrokritičar. Za Tribune.« Jordan je podignula glavu, odjednom shvativši. »Ti si Cal Kittredge.« Činio se zadovoljan time što ga je prepoznala. »Čitaš moje recenzije.« Da, čita ih, kao i mnogi drugi u Chicagu. »Pobožno. Uz toliko restorana u ovom gradu među kojima treba odabrati, lijepo je imati mišljenje stručnjaka.« Cal se oslonio na pult. »Stručnjak, ha... polaskan sam, Jordan.« Dakle. Zna joj ime. Nažalost, mnogi ljudi znaju njezino ime. Zbog očeva bogatstva i bratove nedavne sramote, samo rijetkim osobama, barem u Chicagu, nije bila poznata obitelj Rhodes. Zanemarivši na trenutak tu činjenicu, Jordan je otišla iza pulta i otvorila laptop koji je ondje stajao. »Dakle, sanduk Excelsiora.« Izvukla je raspored dostave svog distributera. »Može stići u trgovinu idući tjedan.« »Imamo dovoljno vremena. Da platim sada ili kad dođem po vino?« pitao je Cal. »Kako želiš. Znam da ćeš platiti. A sada znam i gdje te mogu naći ako pokušaš pobjeći.«
19
Julie James
Da, možda je malo koketirala. Možda malo previše. Posljednjih nekoliko mjeseci njezina je obitelj živjela pod velikim povećalom javnosti zbog zbrke s njezinim bratom i, iskreno, veza joj je bila zadnja stvar na pameti. Ali situacija se konačno počela smirivati – koliko se može smiriti kad ti je brat blizanac u zatvoru – i bio je lijep osjećaj koketirati. Pogotovo ako predmet tog koketiranja slučajno izgleda uglađeno i profinjeno, a usto je i prvoklasni poznavatelj kulinarstva, pa, tim bolje. »Možda bih trebao pobjeći, samo kako bi me došla potražiti«, našalio se Cal. A možda ona nije jedina koja malo koketira. Stajao je nasuprot njoj, a između njih je bio pult. »S obzirom na to da čitaš moje recenzije, pretpostavljam da vjeruješ mom mišljenju o restoranima?« Jordan je uputila Calu pogled preko svog računala, završavajući s unosom njegove narudžbe vina. »Valjda onoliko koliko bih vjerovala potpunom strancu u vezi s bilo čime.« »Dobro. U Clarkovoj je upravo otvoren tajlandski restoran koji ima fantastične stvari.« »Drago mi je da to čujem. Morat ću ga jednom posjetiti.« Prvi put otkako je ušao u trgovinu, Cal je izgledao nesigurno. »Oh. Htio sam reći da sam mislio da bi možda htjela otići onamo sa mnom.« Jordan se nasmiješila. Da, shvatila je to. Ali tihi alarm za uzbunu oglasio se u njezinoj glavi dok se pitala s koliko je drugih žena Cal Kittredge upotrijebio rečenicu »Vjeruješ li mom mišljenju o restoranima?« Bez sumnje, bio je šarmantan i uglađen. Pitanje je bilo je li možda previše uglađen. Uspravila se iza svog računala i oslonila jednim bedrom na pult. »Recimo to ovako – kada dođeš po Excelsior, tada ćeš mi ispričati nešto više o tom novom restoranu.« Cal se činio iznenađen njenim odbijanjem, ali ne nužno i obeshrabren. »U redu. Dogovoreno.« 20
Neobično nalik na ljubav
»Nazvala bih to više... nastavkom razgovora.« »Jesi li uvijek tako stroga prema svojim kupcima?« upitao je. »Samo s onima koji me žele odvesti u novi tajlandski restoran.« »Sljedeći put, dakle, predložit ću talijanski.« Namignuvši, Cal je uzeo rukavice s pulta i napustio trgovinu. Jordan ga je promatrala dok je prolazio pored izloga i primijetila da je vani počeo padati snijeg. Ne prvi put bilo joj je drago što živi samo pet minuta pješačenja od trgovine. I što ima dobar par čizama za snijeg. »Moj Bože, mislio sam da nikad neće otići«, začuo se glas iza nje. Jordan se okrenula i ugledala svog pomoćnika Martina kako stoji koji metar dalje, blizu stražnjeg hodnika. Prišao je noseći sanduk zinfandela koji je donio iz podruma. Stavio je vino na pult i odmaknuo nekoliko nestašnih crvenkastosmeđih kovrča koje su mu padale na oči. »Uh. Cijelu sam vječnost stajao otraga držeći ovo. Htio sam vam dati malo privatnosti. Usput sam razmišljao o tom kako te odmjeravao i prošlog tjedna kad je bio ovdje. Pretpostavljam da sam u pravu.« »Koliko si čuo?« upitala je Jordan dok mu je pomagala raspakirati butelje. »Čuo sam da je to Cal Kittredge.« Naravno da se Martin usredotočio na to. Bilo mu je dvadeset i sedam godina, bio je načitaniji od ikoga koga poznaje, a nije ni pokušavao prikriti činjenicu da je veliki kulinarski i vinski snob. Ali znao je sve o vinu i postao joj je drag. Jordan nije mogla zamisliti da vodi trgovinu bez njega. »Pozvao me u neki novi tajlandski restoran u Clarkovoj«, rekla je. Martin je odmah bio impresioniran. »Već dva tjedna pokušavam ondje dobiti rezervaciju.« Poredao je preostale butelje na šank i bacio prazni sanduk na pod. »Blago tebi. Ako počneš izlaziti s Calom Kittredgeom, moći ćeš ući u najbolje restorane. Besplatno.«
21
Julie James
Jordan je skromno šutjela dok je uzimala dvije butelje zinfandela i nosila ih prema stalcima za vino, pored ulaza u trgovinu. »O, naravno«, rekao je Martin. »Zaboravljam da imaš milijardu dolara. Pretpostavljam da ti ne treba pomoć kako bi ušla u neki restoran.« Dobacila mu je pogled dok je uzimala još dvije butelje. »Ja nemam milijardu dolara.« Prolazili su kroz istu raspravu gotovo svaki put kad bi se spomenuo novac. Budući da joj se Martin sviđao, trpjela je to. Ali uz iznimku njega i manjeg kruga najbližih prijatelja, općenito je izbjegavala razgovor o novcu. No, to zapravo i nije bila tajna. Njezin je otac bogat čovjek. Dobro, ekstremno bogat. Ali nije odrasla s novcem. To je bilo nešto što se njezinoj obitelji dogodilo slučajno. Njezin otac, računalni geek kao i njezin brat, dospio je u jednu od onih priča o uspjehu koje su Forbes i Newsweek voljeli stavljati na naslovnicu. Nakon što je magistrirao računalne znanosti na Sveučilištu u Illinoisu, Grey Rhodes krenuo je u Poslovnu školu Kellogg na Sveučilištu Northwestern. Zatim je osnovao tvrtku u Chicagu i razvio antivirusni program koji je doživio svjetski uspjeh. U roku dvije godine nakon prezentiranja u javnosti, antivirusni program Rhodes štitio je svako treće računalo u Americi (taj statistički podatak njezin je otac obvezno isticao u svakom intervjuu). A onda je došao novac. Puno novca. Netko bi mogao izvući određene pretpostavke o njenom načinu života, razmišljala je Jordan, s obzirom na poslovni uspjeh njezinog oca. Neki dojmovi bili bi točni, drugi ne bi. Njezin je otac postavio smjernice od trenutka kad je zaradio prvi milijun, a najosnovnija je bila da će Jordan i njezin brat Kyle sami zarađivati za život – baš kao i on. Kao odrasle osobe bili su potpuno financijski neovisni o svom ocu, a ni Jordan ni Kyle ne bi željeli da je drugačije. S druge strane, njihov je otac bio poznat po ekstravagantnim darovima, osobito nakon što im je prije devet godina umrla majka. Uzmimo, naprimjer, Maserati Quattroporte koji se nalazio u Jordaninoj garaži. Vjerojatno nije najtipičniji poklon za nekoga tko završi poslovnu školu. »Već smo vodili ovaj razgovor, Martine. To je novac mog oca, a ne moj.« Jordan je obrisala ruke ručnikom koji su držali ispod pulta, 22
Neobično nalik na ljubav
za brisanje prašine s butelja vina. Pokazala je na trgovinu. »Ovo je moje.« U glasu joj se jasno čuo ponos. Bila je jedina vlasnica Podruma DeVine i posao je išao dobro. Zapravo jako dobro – zasigurno bolje nego što je planirala da će biti u njezinom desetogodišnjem planu. Naravno, nije zaradila ni blizu 1.2 milijarde, koliko bi njezin otac možda vrijedio (nikad nije potvrdila podatke o njegovom novcu), ali zarađivala je jako dobro vlastitom zaslugom. Zarađivala je dovoljno da si može priuštiti kuću od gotovo četiri stotine kvadratnih metara u imućnoj četvrti Lincoln Park, mogla je odsjedati u finim hotelima kad bi putovala, a još bi joj uvijek ostalo dovoljno novca za sjajne cipele. Nijedna žena ne bi mogla tražiti više od toga. »Možda. Ali još uvijek možeš ući u restoran u koji poželiš«, istaknuo je Martin. »To je uglavnom istina. Ali moram platiti, ako se zbog toga osjećaš malo bolje.« Martin je šmrcnuo. »Malo. Dakle, hoćeš li reći >dada< čemu?« upitala je Jordan. »Calu Kittredgeu.« »Razmišljam o tome.« Istina, bio je tu blagi višak uglađenosti. Ali, pozitivno je to što voli hranu i vino, i zna kuhati. Gotovo pa renesansni čovjek. »Mislim da bi trebala neko vrijeme zavlačiti Kittredgea«, glasno je razmišljao Martin. »Natjeraj ga da se vrati nekoliko puta i kupi još koji sanduk vina prije nego što se obvežeš.« »Sjajna ideja. Možda bismo trebali početi dijeliti i kartice vjernosti«, predložila je Jordan. »Spoj s vlasnicom nakon šest kupnji, tako nešto.« »Primjećujem malo sarkazma«, rekao je Martin. »Zapravo šteta, jer ta ideja s karticom vjernosti uopće nije loša.« »Uvijek možemo ponuditi tebe kao nagradu.«
23
Julie James
Martin je uzdahnuo dok se oslanjao na pult. Leptir-mašna koju je odabrao tog dana bila je crvene boje i Jordan je smatrala da lijepo nadopunjuje njegov tamnosmeđi sako od tvida. »Nažalost, ne cijene me dovoljno«, rekao je, zvučeći pomiren sa sudbinom. »Ja sam nešto kao lagani pinot, neprimijećen u svijetu kojim dominiraju puni, drski caberneti.« Jordan je suosjećajno stavila ruku na njegovo rame. »Možda još nisi dostigao punu zrelost. Možda se još odmaraš na polici i čekaš da dozriješ i dosegneš svoj puni potencijal.« Martin je razmišljao o tome. »Dakle, ti kažeš... da sam kao Pahlmeyer Sonoma Coast Pinot.« Naravno, točno ono o čemu je razmišljala. »Da. To si ti.« »Očekuju se sjajne stvari od Pahlmeyera, znaš to.« Jordan se nasmiješila. »Bolje da se svi čuvamo.« Čini se da je ta pomisao odobrovoljila Martina. Opet dobro raspoložen, uputio se u podrum po još jedan sanduk zinfandela, a Jordan se vratila u stražnju prostoriju kako bi završila ručak. Bila su tri sata, što je značilo da, ako ga ne pojede sada, neće imati priliku sve do zatvaranja trgovine u devet. Uskoro će krenuti stalan dotok kupaca. Vino je bilo hit, jedna od rijetkih grana industrije koja je nastavila dobro poslovati, unatoč ekonomskoj krizi. Ali Jordan je voljela misliti da se uspješan rad njezine trgovine ne temelji samo na trendu. Mjesecima je tražila savršeno mjesto, u glavnoj ulici u kojoj ima mnogo prolaznika, dovoljno veliko da se u njega može smjestiti nekoliko stolova i stolaca, uz prostor koji će joj trebati za izlaganje vina. Zbog toplih tonova i izložbenih zidova od opeke, atmosfera u trgovini bila je intimna, a to je privlačilo kupce i pozivalo ih da se neko vrijeme zadrže unutra. Daleko najpametnija poslovna odluka koju je donijela bila je prijaviti se za dozvolu točenja alkohola, što im je omogućavalo da u trgovini toče i poslužuju vino. Postavila je barske stolove i stolce uz prozore u prednjem dijelu trgovine i dodala nekoliko ekstra stolova u 24
Neobično nalik na ljubav
udobne kutke između polica s vinima. Počevši oko pet sati poslije podne, gotovo svake večeri kad su bili otvoreni, mjesto bi bilo puno kupaca koji su kupovali vino na čaše i pregledavali butelje koje su planirali kupiti na odlasku. No, danas nije bio jedan od tih dana. Vani je i dalje uporno padao snijeg. Do sedam sati meteorolozi su ažurirali svoje prognoze i sad su najavljivali dvadeset do dvadeset i pet centimetara. U iščekivanju snježne mećave ljudi su ostajali kod kuće. Jordan je te večeri imala rezervirano vrijeme za kušanje vina u trgovini, ali klijent je nazvao kako bi promijenio termin. Martinu je trebalo duže vremena da stigne kući, pa ga je pustila ranije. U sedam i trideset počela je zatvarati trgovinu, smatrajući da je malo vjerojatno da će biti još kupaca. Kad je završila u prednjem dijelu, Jordan je otišla u stražnju prostoriju i isključila stereo. Trgovina je djelovala sablasno tiho i prazno bez eklektičnog miksa Billie Holiday, the Shinsa i Nore Jones koji je složila kao današnju zvučnu podlogu. Uzela je čizme za snijeg koje su bile iza vrata i upravo sjela za svoj stol, kako bi zamijenila crne kožne čizme koje je dotad nosila, kad se oglasilo zvonce na ulazu. Kupac. Iznenađenje. Ustala je i izašla iz stražnje prostorije, misleći kako netko mora biti zaista očajan da dođe po vino po ovakvom vremenu. »Imate sreće. Upravo sam htjela zatvoriti...« Riječi su joj zamrle u grlu kad je zastala jer je ugledala dvojicu muškaraca pred ulazom u trgovinu. Iz nekog razloga osjećala je peckanje na zatiljku. Možda je to imalo veze s muškarcem koji je stajao bliže vratima. Njezin je pogled odmah pao na njega – nije izgledao kao tipičan kupac. Imao je kestenjastosmeđu kosu i jednodnevnu bradu na četvrtastoj vilici, što mu je davalo mračan izgled zločestog dečka. Bio je visok i nosio je crnu vunenu jaknu preko, činilo se, dobro građenog tijela. Ovaj sigurno ne nosi talijanske mokasine. Za razliku od Cala Kittredgea, ovaj je muškarac bio zgodan na onaj snažan, muževan 25
Julie James
način. Bilo je tu nešto pomalo... grubo u vezi s njim. Osim očiju. Zelene poput smaragda, blistavo su se isticale uz njegovu tamnu kosu i neobrijano lice, dok ju je pažljivo promatrao. Koraknuo je prema njoj. Jordan je pošla korak natrag. Lagan osmijeh zaigrao mu je na rubovima usana, kao da mu je ovo smiješno. Jordan se pitala koliko brzo može stići do pulta i gumba za alarm u hitnim slučajevima. Plavokosi muškarac, onaj koji je nosio naočale i ogrtač u boji devine dlake, nakašljao se. »Jeste li vi Jordan Rhodes?« Razmišljala je bi li mu odgovorila. Ali plavokosi muškarac činio se manje opasnim od visokog tamnoputog. »Jesam.« Izvukao je značku iz jakne. »Ja sam agent Seth Huxley, a ovo je agent Nick McCall. Radimo za Federalni istražni biro.« Ovo ju je zateklo nespremnu. FBI? Zadnji put kad je vidjela nekoga iz FBI-a, to je bilo na Kyleovom čitanju optužnice. »Htjeli bismo razgovarati o vašem bratu«, nastavio je plavokosi muškarac. Činio se vrlo ozbiljan u vezi s onim što joj je imao reći. Jordanina se utroba zaplela u čvor. Ali prisilila je samu sebe da ne paničari. Još. »Je li Kyle ozlijeđen?« upitala je. U četiri mjeseca, koliko je njezin brat proveo u zatvoru, već je došlo do nekoliko sukoba. Čini se da su neki zatvorenici u zatvoru Metropolitan smatrali da će bogati računalni geek biti laka meta. Kyle ju je uvjeravao da je dovoljno sposoban brinuti se za sebe, kad bi ga, tijekom svojih posjeta, pitala za sukobe. Ali svakog dana otkako je počeo izdržavati kaznu, brinula se da će primiti telefonski poziv koji će joj reći da nije imao pravo. Ako je FBI poslao dva agenta u njezinu trgovinu za vrijeme snježne mećave, što god su joj trebali reći sigurno nije bilo dobro. Tamnokosi muškarac progovorio je prvi put. Njegov je glas bio tih, ali ipak ugodniji no što je Jordan očekivala. »Vaš je brat dobro. Barem koliko mi znamo.« 26
Neobično nalik na ljubav
Jordan je podignula glavu. Kakva čudna izjava. »A koliko vi znate? Zvuči kao da je nestao ili nešto slično.« Zastala je i prekrižila ruke na grudima. Oh... ne. »Nemojte mi reći da je pobjegao.« Kyle ne bi bio tako glup. Pa, dobro, jednom je bio tako glup i dospio je u zatvor, ali ne vjeruje da bi to ponovo učinio. Zato i jest priznao krivnju umjesto odlaska na suđenje. Htio je priznati svoje greške i prihvatiti posljedice. Poznavala je svog brata bolje od ikoga. Istina, bio je tehnološki genij, a uz pretpostavku da se negdje unutar dosega zatvorenika nalazilo računalo, vjerojatno bi mogao učitati kakav kod ili virus, ili nešto slično, zbog čega bi se vrata na ćelijama otvorila i oslobodila sve zatvorenike u luđačkom stampedu. Ali Kyle to ne bi učinio. Barem se nadala da ne bi. »Pobjegao? Zanimljiva pomisao.« Agent McCall ju je promatrao. »Želite li nešto podijeliti s nama, gđice Rhodes?« Nešto kod ovoga specijalnog agenta ju je živciralo. Osjećala se kao da se suočava s protivnikom koji ima royal flush u partiji pokera koju nije ni shvatila da igra. A sad nipošto nije bila raspoložena igrati igrice s FBI-em. Niti bilo kada. Optužili su njezinog brata i zatražili najveću moguću kaznu, zatvorili su ga u Metropolitan i ponašali se prema njemu kao da je prijetnja društvu zbog nečega što je, po njezinom, iako pristranom mišljenju, bila samo jedna velika pogreška. A počinio ju je netko tko nije imao dosje, primijetila je. Zaboga, Kyle nije nikog ubio, samo je izazvao malo panike i nereda – kod otprilike pedeset milijuna ljudi. »Rekli ste da se radi o mom bratu. Kako vam mogu pomoći, agente McCall?« upitala je hladno. »Nažalost, ne mogu vas ovdje uputiti u detalje. Agent Huxley i ja htjeli bismo nastaviti ovaj razgovor s vama nasamo. U FBI-evom uredu.« A njoj bi bilo draže da ne mora ništa reći FBI-u, da je nisu mamili s tom pričom o Kyleu. Pokazala je prema praznoj prodavaonici vina. »Sigurna sam da će, što god mi imali reći, chardonnay čuvati tajnu.«
27
Julie James
»Nikad ne vjerujem chardonnayu«, rekao je agent McCall. »A ja ne vjerujem FBI-u.« Riječi su lebdjele u zraku između njih. Našli su se u slijepoj ulici, no umiješao se agent Huxley. »Razumijemo Vaše oklijevanje, gđice Rhodes, ali kao što je agent McCall istaknuo, stvar je povjerljive prirode. Ispred ulaza nas čeka automobil i jako bismo cijenili kad biste pošli s nama u FBI-ev ured. Ondje ćemo Vam rado sve objasniti.« Razmislila je o tom. »U redu. Nazvat ću svog odvjetnika i reći mu da nas čeka ondje.« Agent McCall je odmahnuo glavom. »Bez odvjetnika, gđice Rhodes. Samo vi.« Jordanino lice bilo je bezizražajno, ali iznutra, njezina se frustracija pojačala. Osim općenite averzije prema FBI-u, zbog načina na koji su se ponašali prema njezinom bratu, tu se nalazilo i nešto što se zove ponos. Oni su došli u njezinu trgovinu, a ovaj Nick McCall je smatrao da bi trebala skočiti samo zato što on tako kaže. Umjesto toga, nije se dala smesti. »Vjerujem da možete i bolje, agente McCall. Došli ste ovamo usred mećave, što znači da želite nešto od mene. Ako mi ne date više informacija, nećete to dobiti.« Činilo se da McCall razmišlja o tom koje su mu mogućnosti. Jordan je dobila izrazit dojam da jedna od tih mogućnosti uključuje i to da je prebaci preko ramena i odvuče njezino dupe iz trgovine. Izgledao je kao takav tip. Umjesto toga odmaknuo se od pulta i prišao joj bliže, a onda još bliže. Zurio je odozgo u nju, a njegove blistavozelene oči nisu se dale pokolebati. »Kako bi vam se svidjelo da vašeg brata pustimo iz zatvora, gđice Rhodes?« Zapanjena ponudom, Jordan je oprezno pogledala u njegove oči. Tražila je bilo kakav znak obmane ili prevare, iako je shvatila da u očima Nicka McCalla neće vidjeti ništa što on ne želi. Slijepo povjerenje. Razmišljala je da li da mu vjeruje.
28
Neobično nalik na ljubav
»Uzet ću kaput.«
29
Julie James
TREĆE POGLAVLJE VOŽNJA DO FBI-eva ureda trajala je duže od očekivanog, s obzirom na vremenske prilike. Ceste su bile užasne, ali terenac je bez većih problema podnio vožnju od nekih trinaest kilometara. Udobno smješten iza upravljača, Nick je skrenuo pogled s ceste, dovoljno dugo da u retrovizoru krišom pogleda putnicu na stražnjem sjedalu. Jordan Rhodes. Milijarderska nasljednica vozi se na stražnjem sjedalu Chevyja Tahoe. Njegov radni dan obično ne završava tako. Gledala je u tišini kroz prozor. Plava kosa padala je preko ramena njezinog crnog kaputa, a ona je odsutno maknula zalutali pramen s očiju. Oko vrata je nosila šal od kašmira krem boje – barem je pretpostavljao da se radi o kašmiru – i odgovarajuće rukavice. I prije je vidio njezine fotografije, ne samo one koje je Huxley uključio u svoju vrlo detaljnu prezentaciju. S obzirom na bogatstvo njezine obitelji i zanimanje javnosti za slučaj njezinog brata, gotovo svake novine, televizija, kablovski i internetski portal, detaljno su izvijestili da je Kyle Rhodes uhićen i da je priznao krivnju. Nick se prisjetio da je vidio nekoliko fotografija Jordan i njezinog oca kako ulaze u sudnicu ili izlaze iz nje pored Kylea. Objektivno govoreći, Nick je znao da je Jordan prekrasna. Duga plava kosa, vitko tijelo i karipsko plave oči, bez sumnje bi se svidjeli mnogim muškarcima. Sa svojim očito skupim kaputom i čizmama s visokom potpeticom, potpuno nepraktičnim za snijeg, podsjećala ga je na ultramoderne djevojke u dizajnerskoj odjeći s Manhattana kakve bi povremeno sretao dok je živio u New Yorku. Nije bila njegov tip. U prvom redu, više voli brinete. S oblinama. I žene čiji bliski rođaci nisu u zatvoru s maksimalnim osiguranjem. Ili one bez nasljedstva koje se može mjeriti s bruto nacionalnim dohotkom omanje države. Zbog tolikog bogatstva ljudi sigurno postanu... čudni. 30
Neobično nalik na ljubav
Vjerojatno i snobovi i razmetljivci. Činilo se da to potvrđuju i nepraktične čizme s visokim potpeticama. Zbog njezine čvrsto stisnute vilice, bilo mu je jasno da zna da ju on gleda. Činilo se da joj se ne sviđa previše. To ga nije osobito mučilo. Ljepota ovog zadatka bila je u tome da se ne mora svidjeti Jordan Rhodes. Huxley će joj biti pratnja na Eckhartovoj zabavi – on bi je mogao šarmirati. Uz pretpostavku da Huxley zna šarmirati. Nickov zadatak, s druge strane, bio je osigurati suradnju Jordan Rhodes. Kako bi to učinio, morao je najprije riješiti nekoliko neodgovorenih pitanja. »I, kako ide prodaja vina ovih dana?« upitao je da bi prekinuo šutnju. Jordan je okrenula glavu od prozora i susrela njegov pogled u retrovizoru. »Ne morate čavrljati sa mnom, agente McCall. Shvaćam da ovo nije kurtoazan posjet.« Slegnuo je ramenima. »Što da kažem? Ne volim baš neugodnu tišinu.« »A kakav je vaš stav o neugodnom razgovoru?« Nick je na to morao potisnuti smiješak. Kriste, baš je drska. »Kakvo vrijeme«, rekao je Huxley, brzo se ubacujući kako bi atmosfera ostala ležernija. »Dobro je što imaš pogon na četiri kotača, Nick.« »Istina«, složio se McCall. »Iako vjerujem da voziti Chevy Tahoe sigurno nije ni približno zabavno kao voziti Maserati Quattroporte.« Jordan se zabuljila u Nicka s mješavinom iznenađenja i razdraženosti. »Otkud vi znate kakav auto vozim?« »Znam puno stvari o vama. Vjerujte mi, imam pune fascikle pitanja koja vam mogu postavljati dok milimo kroz ovu mećavu brzinom od petnaest kilometara na sat. Mislio sam da će vino biti najmanje opasna tema.«
31
Julie James
Uzdahnula je kao da se miri sa sudbinom. »Prodaja vina ide dobro.« »Znatiželjan sam: tko su tipični kupci?« nastavio je. »Imate li mnogo zagriženih kolekcionara ili je više lokalaca iz četvrti?« »Ima ih svih vrsta. Neki se ljudi tek počinju baviti vinom i traže ugodno mjesto na kojem bi mogli više naučiti. Drugi su iskusniji s pićem pa vole doći i opustiti se dok kušaju vina koja smo taj dan otvorili. A tu je i treća grupa, koju bih opisala kao ozbiljne kolekcionare.« Kao što je Nick i pretpostavio, opustila se dok je govorila o vinu. To je dobro. »Ne znam mnogo o vinima. No, prije nekoliko tjedana čuo sam priču o nekom kolekcionaru iz Chicaga koji je potrošio više od dvjesto pedeset tisuća dolara na sanduk vina.« Okrenuo se prema Huxleyu. »Možeš li to vjerovati? Dvjesto pedeset tisuća!?« Pogledao je u retrovizor. »Vi ste stručnjakinja, gđice Rhodes u vinskom svijetu – što čovjek može dobiti za četvrt milijuna dolara?« »Chateau Mouton-Rothschild iz 1945.« »Opa. Jako brzo ste to rekli. Pretpostavljam da ste i vi čuli za aukciju?« »Zapravo, pomogla sam tom kolekcionaru da uđe u trag vinu«, rekla je. »Znala sam da će biti aukcija i da će ga zanimati.« »Frajer je imao neobično ime... mislim da je vlasnik nekog restorana ili nešto slično.« Huxley je pogledao Nicka, ali je šutio, s obzirom na to da je shvatio da je njihovo ispitivanje Jordan Rhodes već započelo. »Xander Eckhart«, rekla je Jordan. »Sigurno je lijepo imati kupce koji kupuju vino za četvrt milijuna dolara.« Nakratko se opustila. »Nažalost, ta je zarada išla Sotheby’su«, rekla je uz osmijeh. »Ali da, Xander je dobar kupac.« I tu leži pravo pitanje, pomislio je Nick. Koliko dobar? »Pretpostavljam da ga dobro poznajete?« 32
Neobično nalik na ljubav
»Dosta dobro, valjda.« »Koliko dobro?« Nastala je stanka, a zatim je vidio kako se Jordan ukočila u trenutku kad je shvatila. »Želite saznati nešto o Xanderu? O tom se ovdje radi?« upitala je. »Da.« Izgledala je iskreno šokirana. »Zašto biste istraživali Xandera?« Nick je ignorirao pitanje, zauzimajući ispitivački stav. »Kako biste opisali prirodu svog odnosa s Eckhartom?« Činilo se da važe opcije prije nego što je odgovorila. Dok god sjedi na stražnjem sjedalu terenca, usred mećave, s dva naoružana FBI-eva agenta ispred sebe, nije ih imala mnogo. »Xander je već nekoliko godina redovan kupac u mojoj trgovini. Često obavljam posebne narudžbe za njega, tražeći skupa ili rijetka vina koja se ne mogu dobiti preko distributera.« »Jeste li imali kakvih susreta s njim izvan trgovine?« ispitivao je Nick. »Možda bih zaista trebala nazvati svog odvjetnika. Ova mi je situacija vrlo nelagodna, agente McCall.« »Zašto bi vam razgovor o Xanderu Eckhartu pričinjao nelagodu?« Udobnije se namjestila na stražnjem sjedalu, prebacivši jednu nogu preko druge. »Zašto me ne poštedite ispitivanja i ne prijeđete na stvar?« »Viđate li Eckharta u slobodno vrijeme izvan trgovine?« »Ponekad. Imamo neke zajedničke poznanike, pa ga s vremena na vrijeme sretnem na nekom društvenom događanju ili u nekom od njegovih restorana. A svake godine odem i na humanitarnu zabavu koju organizira u Bordeauxu. A ta je zabava upravo ovog vikenda.« »Je li to sve što se tiče vaše osobne povezanosti?«
33
Julie James
Ukrstila je pogled s njegovim u retrovizoru. »Kakvu bismo to vezu trebali imati, agente McCall?« »Imate li možda intimnu vezu s Eckhartom?« Njezin je glas bio prigušen u tami stražnjeg sjedala. »Oboje duboko cijenimo dobro vino.« Okrenula se od njega i još jednom se zagledala kroz prozor. Nick je shvatio poruku, jasno i glasno: Razgovor je gotov. Kad su stigli u FBI-ev ured, parkirao je auto na mjestu koje je bilo najbliže ulazu u zgradu od stakla i čelika srednje visine. Parkiralište je bilo praktički prazno – zbog snježne oluje svi su te večeri već otišli svojim kućama. Kimnuvši glavom, dao je znak Huxleyu da će on otvoriti vrata Jordan. Izašao je iz auta i otvorio stražnja vrata. Jordan je oklijevala prije nego što je kliznula preko sjedala, a zatim iskoračila iz terenca – najprije jednom nogom u kožnoj čizmi s visokom potpeticom, a zatim drugom. Budući da je Nick držao vrata otvorenima, stajali su jedno blizu drugog. Guste pahulje padale su oko njih i zapletale joj se u kosu. Glas joj je bio tih, a ton hladan poput zraka koji ih je okruživao. »Kad sljedeći put budete nešto htjeli doznati, agente McCall, nemojte se truditi najprije me šarmirati. Jednostavno pitajte.« »Budite sigurni, gđice Rhodes, da žena koju šarmiram to zna.« Učtivo joj je pružio ruku. »Nećete stići daleko u tim čizmama.« Ignorirala je njegovu ruku. »Samo me gledajte.« Okrenula se na potpeticama i pošla dalje od automobila, uputivši se preko napola očišćenog parkirališta prekrivenog snijegom i ledom prema ulazu u središnjicu FBI-a. I, svega mu, ni jednom se nije poskliznula. Huxley je zastao pored Nicka. »Mogao si mi dati znak da je planiraš ispitivati u automobilu. Zašto nisi čekao do ureda da spomeneš Eckharta?« »Htio sam je uloviti nespremnu. Morali smo se uvjeriti da mu ona nije trenutačna zanimacija.« 34
Neobično nalik na ljubav
»Misliš da je dobra ideja ovako je razljutiti? Namjeravamo je zamoliti da surađuje s nama.« »Surađivat će.« Nick uopće nije sumnjao u to. Znao je to otprilike tridesetak sekundi nakon što je ušao u njezinu trgovinu, vidjevši brigu na licu kad su prvi put spomenuli njezina brata. Je li Kyle ozlijeđen? Nick se možda nije svidio Jordan, ali očito je zabrinuta za svog brata. Na kraju krajeva, to je jedino važno. ♥`•.¸.•´♥ Dvojica agenata odveli su Jordan u konferencijsku salu na jedanaestom katu i rekli joj da se raskomoti dok oni »odu po dosje«. Sumnjala je da je to FBI-eva šifra za nešto povjerljivo, ali nije bila sasvim sigurna što. Ali znala je da mora, nakon ne tako bezazlenog ispitivanja agenta McCalla za vrijeme vožnje, jednim okom paziti na njega. S oba, zapravo. Skinula je kaput, šal i rukavice i očistila snijeg sa čizama. Da, dobro, kao što je agent McCall iritantno istaknuo, njezine Christian Louboutin čizme nisu baš čvrsta obuća za sve vremenske prilike. Dok su bili u trgovini, kad je uzimala kaput iz stražnje prostorije, na trenutak je mislila preobuti se. Ali čizme za snijeg koje je kupila prošlog studenog – s obzirom na to da nije imala pojma da će biti u ovakvoj neprilici – teško da su bile prikladne u nekoj poslovnoj situaciji. Iz njezine perspektive, pitanja stila moraju imati prednost nad praktičnošću, a odmah na vrhu zasigurno je bilo pravilo koje kaže da se na sastanak s FBI-em ne može ići u crnim hlačama i ružičastim uggsicama. Barem to ne može netko tko ne želi izgledati kao budala. Jordan je sjela za konferencijski stol. Promatrala je mećavu koja je bjesnjela s druge strane prozora koji su se pružali cijelom duljinom i visinom zida, užasavajući se snijega koji će morati očistiti lopatom kad se vrati kući. Možda bi trebala razmisliti o nabavci jednog od onih električnih čistača snijega, razmišljala je. Ili o muškarcu. I jedno i drugo može biti jako praktično tijekom vremenskih nepogoda. No 35
Julie James
ipak, čistači za snijeg zauzimaju mnogo garažnog prostora, a općenito je voljela ostaviti barem jedan metar prostora oko Maseratija. A što se tiče muškaraca, većina onih koje je sretala po svoj su prilici bili još manje zainteresirani za čišćenje snijega lopatom – vrlo vjerojatno bi unajmili nekoga drugog za takve stvari. A minus je i to ako izlaziš s tipovima koji nose talijanske mokasine. Vjerojatno. Možda bi trebala pronaći pravog muškarca. Jednog od onih koji bi znao zapaliti vatru s dvije grančice, promijeniti probušenu gumu s jednom rukom zavezanom na leđima, muškarca koji se ne bi bojao da će mu lopata za snijeg oštetiti kašmirom podstavljene Burberry rukavice. Vrata su se naglo otvorila i ušao je Nick McCall. Nekoga tko zna što znači riječ britva. »Oprostite što ste čekali, gđice Rhodes.« Dok je Huxley ulazio za Nickom u konferencijsku salu, Jordan je primijetila da su oba muškarca skinuli jakne. Također je vidjela da su naoružani jer je nakratko opazila ramene pojaseve i pištolje koje su nosili ispod sakoa. »Što se dogodilo s vašim dosjeom?« »Možete li vjerovati? Nismo mogli pronaći tu prokletu stvar«, rekao je Nick. »Morat ćemo nastaviti bez njega.« Kimnuo je Huxleyu. »Sve što ćemo Vam reći vrlo je povjerljivo, gđice Rhodes«, započeo je Huxley. »Ne smijete nikom odati svrhu ovog sastanka.« To će joj biti lako, budući da ni sama ne shvaća svrhu ovog sastanka. »U redu.« »Već znate da se ovo tiče Xandera Eckharta. Već neko vrijeme ga istražujemo. Vjerujemo da pere novac od prodaje droge kroz svoje noćne klubove i restorane, za zločinačku organizaciju koju vodi Roberto Martino. Možda ste čuli za nedavne optužnice protiv Martina i ljudi u njegovoj organizaciji.« Huxley je dao Jordan trenutak da probavi sve ovo. 36
Neobično nalik na ljubav
»Činite se iznenađeni«, rekao je Nick. Pogledala ga je. »Naravno da sam iznenađena. Nisam imala pojma da je Xander umiješan u nešto takvo. Jeste li sigurni?« Huxley je kimnuo. »Da. Već neko vrijeme nadziremo Eckharta. Vidjeli smo ga u više navrata s čovjekom za kojeg znamo da je jedan od Martinovih ortaka. Nalaze se u Eckhartovom uredu, ispod glavne etaže njegovog restorana Bordeaux.« »Mislite na prostoriju koja se nalazi na suprotnoj strani od njegovog vinskog podruma?« upitala je Jordan. Nick se uspravio u stolcu, naglo zaintrigiran. »Bili ste u Eckhartovom uredu?« »Da. Prošle godine na zabavi povodom Valentinova. Poveo me u obilazak čitavog Bordeauxa.« »Koliko se dobro sjećate unutrašnjosti njegova ureda?« upitao je Huxley. »Biste li ga mogli opisati i reći nam kakav je raspored namještaja i ostalih stvari?« »Svakako mogu pokušati«, rekla je Jordan. »O tome se radi? Želite da vam opišem Xanderov ured?« Činilo se previše beznačajnim za sve te tajnoagentske gluposti. Nick je odmahnuo glavom. »Nažalost, nije tako jednostavno. Želimo da nam pomognete ući u Eckhartov ured. U subotu navečer.« Trebalo joj je malo vremena da shvati. »Mislite za vrijeme zabave?« Nick je prekrižio ruke na stolu. »Što mislite o tome da povedete sa sobom kao pratnju agenta na tajnom zadatku, gđice Rhodes?« Jordan se nagnula kako bi se našli na pola puta. »Mislim da to ovisi o tome tko je pratnja, agente McCall.« Sjedeći pored Nicka, Huxley je gurnuo naočale na nosu. »Ja.« Jordan ga je pogledala, iznenađena. »Oh. U redu onda.« »Pokušajte malo prikriti olakšanje«, rekao je Nick sarkastično.
37
Julie James
»Oprostite. Samo, agent Huxley se čini više...« Tražila je pravu riječ. »Kao fensi vinski tip?« dometnuo je Nick sarkastično. »Namjeravala sam reći >ugodan<.« »Zapravo, dosta sam proučavao vina zbog ove istrage«, ubacio se Huxley. »Koliko sam shvatio, Eckhart posjeduje zaista impresivnu kolekciju.« Dobacio je Nicku pogled i nakašljao se. »Naravno, te večeri neću piti.« Prema Huxleyevom nervoznom pogledu, Jordan je nagađala da Nick ima nekakav autoritet nad mlađim agentom. Još jedna od FBIevih upitnih prosudbi. »Dakle, želite da vas povedem kao svoju pratnju. Što će se onda dogoditi?« upitala je Huxleya. »U jednom ću se trenutku udaljiti sa zabave i postaviti nekoliko prislušnih uređaja u Eckhartov ured.« Zvučalo je jednostavno. Njima možda i jest. »Recite mi kako se moj brat uklapa u ovo.« Nick je ovdje preuzeo. »Državna odvjetnica pristala je smanjiti kaznu vašem bratu za period koji je već odslužio. Ako budete surađivali s nama, njezin će ured podnijeti taj prijedlog u ponedjeljak. Dok budemo čekali odluku suda, možemo srediti da vašeg brata prebace u kućni pritvor.« Jordan je pažljivo promatrala oba agenta. »U čemu je kvaka? Mora biti u nečem, ako ste spremni pustiti Kylea. Prije nekoliko mjeseci državni se odvjetnik jako zabavljao radeći javni spektakl od tog slučaja. To je njegov način da bude nepopustljiv prema zločinu, pretpostavljam.« »Bivši državni odvjetnik je napravio javni spektakl od slučaja vašeg brata«, ispravio ju je Nick. »Ali, novi ima drugačiji plan.« »Morate biti svjesni da u svakoj tajnoj operaciju postoji rizik od opasnosti«, dodao je Huxley. »Smatramo da možemo smanjiti taj rizik, no ipak trebate to uzeti u obzir.« »Koliko vremena imam da donesem odluku?« upitala je Jordan. 38
Neobično nalik na ljubav
»Mislim da svi znamo da ste već donijeli odluku, gđice Rhodes«, rekao je Nick. Jordan je jako željela da mu može reći da je ne poznaje ni upola tako dobro kao što misli. No, nažalost, u ovom slučaju, bio je u pravu. »Imam jedan uvjet. Kyle ne smije znati ništa o našem dogovoru. Previše bi se brinuo zbog mene.« »Nitko ne smije znati ništa o ovome, sve dok ne bude gotovo«, istaknuo je Huxley. »Da bismo imali paravan, svi moraju misliti da sam zaista vaša pratnja te večeri.« Porumenio je. »Naravno, ne kažem da se moramo – hm – ponašati zaljubljeno ili nešto slično.« Nick nije skidao pogled s nje. »Dakle, jesmo li se dogovorili?« Unatoč činjenici da će Huxley biti njezina pratnja u subotu, Jordan se nije mogla othrvati pomisli da se sprema poći u krevet s vragom. Zelenookim, k tome. Kimnula je. »Dogovoreno.« ♥`•.¸.•´♥ Na kraju sastanka, Jordan i Huxley su se dogovorili da se nađu u četvrtak navečer, kad je bio Martinov red zatvoriti trgovinu. Prema planu, tada će dogovoriti detalje za subotu navečer. Nakon što su je otpratili do predvorja, Huxley se okrenuo prema Nicku. »Ja ću odvesti Jordan kući.« Nasmiješio joj se. »To će mi dati vremena da saznam nešto više o mojoj novoj djevojci.« Pokazao je na snijeg koji je neumorno padao s druge strane prozora. »Nisam parkirao tako blizu kao Nick, pa ću dovesti auto ovamo.« Rekavši to, navukao je rukavice i odjurio. Ostavljajući Jordan i Nicka same. Oprezno ga je promatrala, pripremajući se za još jednu iritantnu primjedbu, budući da mu je to bila specijalnost, kako se činilo. Ono što je rekao umjesto toga, prilično ju je iznenadilo. »Dakle, pretpostavljam da je to to.«
39
Julie James
»Nećete biti u blizini za vrijeme velikog događaja u subotu navečer?« pitala je. »O, bit ću tamo«, uvjeravao ju je Nick. »Ali bit ću nekoliko ulica dalje od Bordeauxa, u kombiju, s našom ekipom za tehničku podršku i brinut ću se da uređaji za snimanje dobro rade. A ako me ipak vidite u subotu, to će značiti da je nešto pošlo po krivu s našom tajnom operacijom.« Između Jordan i Nicka zavladala je tišina. Pokušala je ignorirati težinu njegovog pogleda, ali to joj je bilo nemoguće. »Što je?« »Upravo sam razmišljao kako je vaš brat sretan što ima sestru koja je spremna učiniti nešto takvo za njega.« Jordan je odmaknula šiške s očiju, ne očekujući od njega pravi kompliment. Točno, njezin propalitet od brata ima puno sreće. Ali radilo se o tome što je znala da bi i on, bez razmišljanja, učinio isto za nju. »Kyle zaslužuje malo sreće.« Vidjela je skeptičan izraz na Nickovom licu i uzdahnula. »Samo dajte, agente McCall. Što god željeli reći o mom bratu, već sam prije čula.« »I ja imam dva brata, gđice Rhodes. Razumijem što znači obiteljska odanost.« Čekala je ostatak. »Ali?« »Ali vaš je brat prekršio zakon. Desetak njih, zapravo. Preuzeo je kontrolu nad globalnom komunikacijskom mrežom i stvorio masovnu paniku, izazivajući prekid rada koji je utjecao na desetke milijuna ljudi.« Jordan je zakolutala očima. »Možete prestati s dramatičnim riječima, gospodine FBI. Moj je brat hakirao Twitter i blokirao tu stranicu, nakon što je njegova djevojka postavila poveznicu na video na kojem se glupira u jacuzziju s drugim frajerom.« »Blokirao je čitavu stranicu na dva dana. U najnaprednijem napadu uskraćivanja usluge koji je itko ikad vidio.« »Radilo se o Twitteru. Ne o web stranici Ministarstva obrane ili Nacionalne sigurnosti. Frajer koji je prošle godine blokirao Facebook, kažnjen je globom i društveno-korisnim radom. Ali u 40
Neobično nalik na ljubav
Kyleovom slučaju, državni odvjetnik – oprostite, bivši državni odvjetnik – rekao je sucu da globa ne bi bila dovoljno stroga kazna, zbog novca mog oca. Šteta što Kyle i ja ne živimo od očevog novca.« Nick je zamahnuo rukom. »Stigao je vaš prijevoz.« Jordan je zastala usred tirade i pogledala kroz prozor. Ispred ulaza je vidjela Huxleyev automobil. Još jedan terenac, iako je ovo bio Range Rover. Okrenula se natrag prema Nicku. »Recite mi nešto. Pokušavate li na meni zaraditi povišicu ili ste i inače ovako iritantni?« Nickove oči veselo su prešle preko nje. »Pretpostavljam da vas ipak pokušavam malo naljutiti.« »Zašto?« upitala je Jordan ogorčeno. Činilo se da on malo razmišlja o tome. »Možda zato što mogu. Vrlo jednostavno, čini mi se.« Napravio je korak bliže i promotrio njezino lice. »Kladim se da vam treba još nekoliko ljudi u životu da vas živciraju, gđice Rhodes.« Zapravo, ima brata blizanca u zatvoru koji to čini jako dobro. A što se tiče procjene Nicka McCalla, već se naviknula na to da ljudi donose brze zaključke o njoj zbog bogatstva njezinog oca. Iako obično nisu tako otvoreni. »Sad pitam ozbiljno, tko si ti?« pogledala ga je. Nasmiješio se. »Dobro pitanje. Mijenjam se svakih šest do devet mjeseci.« To su bile zadnje riječi koje je izgovorio prije nego što je Jordan izašla iz zgrade FBI-a i ušla u Huxleyev auto. Kad se osvrnula, vidjela je da je Nick već nestao iz predvorja. »Spremni za pokret?« upitao je Huxley. Jordan se okrenula i pogledala cestu pred njima. »Definitivno.«
41
Julie James
ČETVRTO POGLAVLJE JORDAN JE požurila kako bi ulovila semafor u Van Burenovoj ulici, pomislivši da će biti zaista sretna ako više nikad, nakon idućeg tjedna, ne bude morala vidjeti zatvor Metropolitan. Zgrada je bila pravo ruglo: ružni, sivi trokut koji se uzdizao preko trideset katova uvis i imao sićušne okomite proreze umjesto prozora. Posjećivala je Kylea ranije svake srijede jer je s Martinom dogovorila raspored koji je to omogućavao. Jako je cijenila to što je njezin pomoćnik tog jutra stigao na vrijeme u trgovinu, unatoč gotovo trideset centimetara snijega koji su pripadnici gradske čistoće još uvijek čistili s ulica. Budući da joj je automobil bio zatrpan, a taksi rijetkost, kao uvijek po lošem vremenu, morala je ići vlakom do centra, za što joj je trebalo više vremena. Budući da su posjetitelje puštali u zatvor redom kojim bi dolazili, voljela je doći odmah u podne, kad su počinjali posjeti. Jordan je provjerila koliko je sati dok se približavala zgradi i vidjela da je stigla točno na vrijeme. Progurala se kroz vrata i ušla u predvorje. Barem je bilo toplije od ledenih minus deset vani. Barem neka pozitivna strana zatvora. Na recepciji je ispunila formular Obavijest posjetiteljima i predala je Dominion, čuvaru u predvorju, zajedno sa svojom vozačkom dozvolom. Budući da je posjećivala Kylea svake srijede posljednja četiri mjeseca, procedura joj je bila dobro poznata. »Dakle, napola sam odgledao drugu sezonu Izgubljenih«, rekao joj je Dominic. Osim što bi vidjela Kylea, čuvar u predvorju i njihovi razgovori o televizijskim emisijama, bili su jedino što se Jordan sviđalo u ovom zatvoru. »Opa, zaista si projurio kroz prvu sezonu«, rekla je. »A što je s Drugima?« pitao je. »Jezivi su.« »Saznat ćeš za nekih stotinjak epizoda. Otprilike.« 42
Neobično nalik na ljubav
»O, nemoj mi to govoriti.« Dominic joj je vratio vozačku dozvolu. »Jeste li ti i tvoj brat sigurni da vam ne nedostaje jedan trojček? Sličnost je nevjerojatna.« Jordan se nasmiješila. Otkad su Izgubljeni prvi put emitirani, ljudi su komentirali kako Kyle izgleda kao jedan poznati lik iz te serije – što je on mrzio. Vjerojatno iz tog razloga, zatvorsko osoblje i drugi zatvorenici su ga zezali kad god su mogli. Osobno, sve joj je to bilo jako zabavno. »Prilično sam sigurna da nismo u rodu«, rekla je. Ili to, ili bi njezin otac trebao mnogo toga objasniti. Dominic je pokazao na njezin vrat. »Nemoj zaboraviti ostaviti šal kad budeš prijavljivala svoje stvari. Vidimo se idućeg tjedna, Jordan.« Ne ako sve bude išlo po planu. Osjećala se vrlo tajanstveno, budući da je imala povjerljiv dogovor s FBI-em. Shvatila je da mora biti oprezna da se ne oda pred Kyleom. Prečesto ju je mogao čitati kao otvorenu knjigu. Prema zatvorskim pravilima, stavila je kaput, torbicu, šal i rukavice u jedan od ormarića iza recepcije. Drugi zatvorski čuvar otpratio je nju i još nekoliko posjetitelja do dizala i odvezao se s njima do središnje prostorije za posjete na osmom katu. Dizala su se otvorila, a nju i druge posjetitelje odveli su u prostor za sigurnosnu provjeru. Prošla je kroz detektore za metal, pričekala da treći čuvar otključa niz teških vrata od čelika i stakla otpornog na metke, a zatim ušla u sobu za posjete. Kad je prvi put posjetila Kylea u Metropolitanu, bila je iznenađena. Možda je to bila posljedica previše gledanja televizije, ali mislila je da će biti razdvojeni staklom i da će morati razgovarati preko telefona. Bilo joj je drago kad je otkrila da je zatvorenicima dopušteno susresti svoje posjetitelje u prostranoj zajedničkoj prostoriji. Naravno, čitavo su ih vrijeme nadgledala četvorica naoružanih stražara, ali barem je mogla sjesti sa svojim bratom licem u lice.
43
Julie James
Ignorirajući gorki mulj koji su zvali kavom – pogreška u vrijeme njezina prvog posjeta koja se više ne smije ponoviti – Jordan se odlučila za bočicu vode iz jednog od prodajnih automata. Odabrala je stol pored prozora zaštićenog rešetkama i sjela. Kao i svakog tjedna, pokušavala je gledati svoja posla i trudila se ne pridavati preveliku pozornost ostalim posjetiteljima koji su čekali za drugim stolovima, pretpostavljajući da preferiraju malo privatnosti, baš kao i ona. Misli su joj odlutale jer je znala da ima nekoliko minuta prije nego Kyle prođe različite sigurnosne provjere i dovedu ga u prostoriju za posjete. Jordo – zabrljao sam. To su bile prve riječi koje su izašle iz Kyleovih usta kad ju je nazvao one sudbonosne večeri prije pet mjeseci. Nije imala pojma što je učinio, ali na kraju se sve svodilo na jedno. »Možeš li to popraviti?« upitala je. »Ne znam«, zastenjao je zabrinuto. Začuo se zvuk tupog udarca. Pretpostavila je da je to bila njegova glava kojom je udarao u zid. »Gdje si? Doći ću po tebe i riješit ćemo to zajedno.« Riječi su mu bile nerazgovijetne. »U Tijuani. Opijam se.« O, Bože. »Kyle! Što si učinio?« Glas mu se ljutito povisio. »Blokirao sam Twitter, eto što sam učinio. Zbog onoga s kujom. Prokleta Dani.« Jordan nije sve razumjela, ali je ulovila dovoljno da shvati da je njezin brat, računalni geek, učinio nešto jako, jako loše. A učinio je to zbog Daniele, svoje djevojke. Kyle je bio magnet koji privlači pogrešne djevojke – što je značilo plitke, sponzoruše, droljaste – a, kao što je Jordan konačno saznala kroz bratovo pijano trabunjanje te večeri, Daniela, brazilski model Victoria’s Secreta, nije bila iznimka. Upoznali su se u jednoj njujorškoj galeriji na izložbi umjetnika koji im je bio zajednički prijatelj. Održavali su vezu na daljinu šest mjeseci, što je bio rekord za Kylea. Zatim je Daniela odletjela u Los Angeles kako bi snimila
44
Neobično nalik na ljubav
glazbeni video; velika prilika, rekla je, zato jer je željela postati glumica. Naravno da jest. Drugi dan putovanja prestala je zvati Kylea. Zabrinut, ostavljao joj je poruke na mobitelu i u njenom hotelu, ali bez odgovora. Kasno četvrte večeri, konačno je dobio odgovor. Preko Twittera. @KyleRhodes Oprosti, neće ići među nama. Čilat ću u LA s nekim kog sam upoznala. Sladak si ali previše pričaš o računalima. Dvadeset minuta kasnije, u sljedećoj objavi, Daniela je postavila poveznicu na video u kojem se vidi kako se u Hollywoodu ljubaka u jacuzziju s filmskom zvijezdom Scottom Caseyem. Teško je reći što je više zasmetalo Kylea – činjenica da je ostavljen preko Twittera ili činjenica da se Daniela ne libi javno mu nabijati rogove. S obzirom na njegovo bogatstvo i njezin status omanje zvijezde, o njihovoj se vezi često govorilo u tračerskim rubrikama u New Yorku i Chicagu, a spomenuta je i nekoliko puta na TMZ.com. Kyle se razumio u tehnologiju. Znao je da je samo pitanje vremena prije nego što video Daniele i slavnog glumca postane viralan i proširi se posvuda. Pa je učinio ono što bi učinio svaki bijesni, čistokrvni računalni geek, nakon što uhvati svoju djevojku kako pod vodom oralno zadovoljava drugog muškarca: hakirao je Twitter i izbrisao i video i njezinu prijašnju objavu s te stranice. A zatim, bijesan na svijet koji je toliko nazadovao u civiliziranosti da je prekid u 140 znakova postao prihvatljiv, blokirao je čitavu mrežu napadom uskraćivanja usluge koji je trajao dva dana. I tako je započela Velika blokada Twittera 2011. Zemlja se gotovo prestala okretati. Uslijedili su panika i nered dok je Twitter neuspješno pokušavao neutralizirati ono što se činilo najsofisticiranijom blokadom koju su
45
Julie James
ikad iskusili. U međuvremenu, FBI je čekao ili zahtjev za otkupninom ili političku tvrdnju takozvanog »terorista s Twittera«. Ali ni jedno ni drugo nije stizalo, budući da terorist s Twittera nije imao politički program, već je posjedovao milijune i, što je bilo vrlo nezgodno, nalazio se u Tijuani, u Meksiku, opijajući se do besvijesti jeftinom tekilom koju mu je točio osmoprsti konobar imena Esteban. Kasno druge večeri, nakon neugodnog susreta s kaktusom koji ga je ubo u čelo dok se saginjao kako bi povratio ispred Estebanovog kafića, Kyle je doživio trenutak djelomičnog otrježnjenja. Spotičući se, došao je u svoju hotelsku sobu i nazvao Jordan, a zatim, uvidjevši svoje pogreške, uključio laptop. Odlučan ispraviti to što je napravio, još je jednom hakirao Twitter i zaustavio svoj prijašnji napad. Samo, ovoga puta Kyle nije bio jednako pažljiv. Lokanje jeftine tekile koju poslužuje osmoprsti konobar imalo je svoju cijenu. A sljedećeg dana, kad je trijezan i posramljen odletio natrag u Chicago, Kyle je naletio na FBI koji ga je čekao na vratima. Unatoč svim pokušajima njegovih odvjetnika da ga odgovore od toga, Kyle je nepokolebljivo inzistirao da prizna krivicu. Počinio je zločin, pa će i odslužiti kaznu, rekao je. Jordan je to smatrala vrijednim divljenja, iako će ga zapravo koštati godinu i pol života. Teška dvostruka vrata su se otvorila i naglo vratila Jordan natrag u stvarnost. Vrlo stvarnu stvarnost od neprobojnog stakla, prozora s rešetkama i naoružanih čuvara. Zatvorenici su ulazili u sobu za posjete u jednom redu. Jordan je vidjela kako su prva dva muškarca ugledali svoje obitelji i uputili se prema obližnjim stolovima. Kyle, njezin brat, računalni geek, bio je treći u redu. Njegov široki osmijeh bio je isti svaki put kad bi ga došla posjetiti: napola posramljen što je vidi u ovakvim okolnostima, a napola sretan zato što je vidi. Prišao je u svom narančastom kombinezonu i plavim tenisicama dok je ona ustajala. »Jordo«, obratio joj se nadimkom kojim ju je zvao još od djetinjstva. S obzirom na to da je očito kod začeća ukrao od nje sve gene za visinu, što mu ni do danas nije oprostila, sagnuo se kako bi je 46
Neobično nalik na ljubav
zagrlio. To i još jedan kratak zagrljaj na kraju posjeta, bili su jedini dozvoljeni kontakt. »Vidim da ti pristaje narančasto«, rekla je Jordan u šali. Poškakljao ju je ispod brade. »I ti si meni nedostajala, seko.« Dok su sjedali za stol, Jordan je primijetila kako neke posjetiteljice ne baš suptilno odmjeravaju Kylea. U petom razredu osnovne, njezine su prijateljice počele pisati poruke koje je trebala dati svom bratu poslije škole, a takva vrsta pažnje uopće nije jenjala. Iskreno, Jordan je sve to jako čudilo. Zaboga, pa to je samo Kyle. »Je li vani tako loše kao što kažu?« upitao je. »S mojih petnaest centimetara prozora, čini se da nas je pogodila vraška mećava.« »Jutros mi je trebalo skoro sat vremena da lopatom očistim pločnik«, odgovorila je Jordan. Kyle je odmaknuo s lica svoju, do vrata dugu tamnoplavu kosu. »Vidiš? Jedna od pozitivnih stvari kad si u zatvoru. Nema čišćenja lopatom.« Njezin je brat odavno postavio pravila u vezi s posjetom. Vicevi o boravku u zatvoru očekuju se i dobro su došli, ali ne i suosjećanje. Što je bilo dobro za oboje, s obzirom na to da njezinoj obitelji nikad nisu išle osjećajnost i sentimentalnost. »Živiš u penthouseu i godinama nisi lopatom čistio snijeg«, istaknula je. »Promišljena odluka koju sam donio zbog trauma iz djetinjstva«, rekao je Kyle. »Sjećaš li se kako me tata tjerao da čistim čitavu ulicu, svaki put kada bi pao snijeg? Bilo mi je osam godina kad je smislio taj plan – bio sam jedva viši od lopate.« »A ja sam smjela ostati unutra i pripremati vruću čokoladu s mamom.« Jordan je odmahnula rukom kad je vidjela da stiže odgovor. »Hej, bilo je to dobro za tebe – izgradilo ti je karakter.« Zastala je na tren, pogledom upijajući okruženje s čeličnim rešetkama. »Možda te tata trebao natjerati da očistiš i susjednu ulicu.«
47
Julie James
»Baš slatko od tebe.« »I ja bih tako rekla.« Jedan zatvorenik doviknuo je s druge strane prostorije. »Hej, Sawyeru! Sawyeru! Kad ćeš me upoznati sa sestrom?« Kyle se namrštio, dok je ignorirao glas. »Hej! Sawyeru!« Zatvorenik je brzo ušutkan kad mu je prišao naoružani čuvar. Jordan nije ni pokušala skriti smijeh. »Mislim da ti netko pokušava privući pozornost.« »Ne odazivam se na to ime«, zarežao je Kyle. »Kad bi se barem ošišao«, predložila je glumeći suosjećajnost. »Jebeš Josha Hollowaya«, frustrirano je uzviknuo Kyle. »Imam ovakvu frizuru već godinama.« »Malo smo glasni, Sawyeru«, upozorio ga je čuvar prolazeći pored njihovog stola. Jordan je veselo promatrala kako njezin brat lagano kipi. »Ali frizura je funkcionirala na Sawyeru, jer su živjeli slobodno na otoku. Iako smatram da je sigurno postojao nekakav salon ili toplice u kampu Drugih. Hoću reći, izvodili su operacije na ljudima. Pretpostavljam da su negdje mogli zdipiti pošten par škara za šišanje–« »Kunem ti se, ako ne prestaneš s time, maknut ću te sa svoje liste za posjete.« Nasmijala se razmišljajući o vjerojatnosti da se to dogodi. »Zapeo si za mene od rođenja, kao žvakaća guma za potplat na cipeli. Što bi ti bez mojih šarmantnih doskočica da te uveseljavaju svakog tjedna?« Podignula je pogled kad je jedan zatvorenik u srednjim tridesetima zastao pored njihovog stola. Čim je progovorio, prepoznala je glas muškarca koji je vikao s druge strane prostorije. »Ti si mu sestra.« Pogledao ju je procjenjivački i nasmiješio se, uspijevajući izgledati dovoljno bezazleno, unatoč tetovaži crne zmije 48
Neobično nalik na ljubav
koja se uvijala oko njegove desne podlaktice. »Pomozi mi s upoznavanjem, Sawyeru – uradimo ovo kako treba.« Čuvar je doviknuo s druge strane prostorije. »Neću ti ponavljati, Puchalski. Nema razgovora s drugim gostima.« S pogledom punim žaljenja, koji im je dobacio preko ramena, zatvorenik se odgegao. Jordan se opet okrenula prema Kyleu. »Pretpostavljam da je tata bio ovdje u ponedjeljak?« Osim ako ne bi iskrsnulo nešto važno, njezin je otac bio redovan posjetitelj zatvora, baš kao i ona. »Čini se da posao ide bolje. Mislim da kriza polako prolazi«, rekao je Kyle, govoreći o činjenici da tvrtka njihova oca, iznenađujuće, nije pretrpjela udarac u prethodnom kvartalu. Neobično je kako se ljudi naljute kad optuže i zatvore zbog hakiranja zamjenika predsjednika korporacije za računalni softver – i sina izvršnog direktora. Jordan se upravo spremala odgovoriti kad se Kyle okrenuo na stolcu, pokušavajući se udobnije namjestiti. Primijetila je nešto – izblijedjelu žutu masnicu duž lijeve strane čeljusti. Pogledala je prema stolu i vidjela izdajničke posjekotine na člancima desne šake. »Opet si se tukao.« »Nije to ništa.« »Ne izgleda mi tako. Daj da vidim.« Posegnula je rukom i dodirnula mu bradu da bolje pogleda. »Jordan, znaš da ne smiješ –« U hipu, stražar se našao pored njihova stola. »Oprostite, gospođo, bez kontakta.« Odmaknula je ruku. »Ispričavam se.« Udahnula je duboko da se smiri. Inače je dosta dobro podnosila zatvorsku proceduru, koliko se to moglo očekivati, ali povremeno bi joj bilo previše. Primjerice, kad ne bi smjela ni provjeriti je li joj brat ozlijeđen. »Što se ovog puta dogodilo?« upitala je Kylea nakon što je stražar otišao.
49
Julie James
»Samo razgovor koji je izmaknuo kontroli«, rekao je odmahujući rukom. »Neki ljudi ovdje nemaju pametnijeg posla nego pričati gluposti.« »Kyle, pametniji si od njih.« »To mi je i mama rekla kad sam došao kući nakon što sam se potukao s Robbiejem Wilmerom u šestom razredu. To mi je bila prva šljiva.« »Pa. budući da mama nije tu, moraš to čuti od nekoga drugog.« »Ne pokušavam upasti u nevolju, Jordo.« Kyle ju je pogledao u oči. »Ali ovo nije Osnovna škola Jane Addams. Ovdje vladaju drugačija pravila i, ako želim preživjeti idućih četrnaest mjeseci, moram igrati po njima.« U tom je trenutku zaista bila u iskušenju reći mu za dogovor koji je postigla s FBI-em. Nema još četrnaest mjeseci. Samo tjedan dana. Ali šutjela je. »Jesi li zbog sukoba opet imao problema s čuvarima?« »Malo samice nikom nije naškodilo. Spremala si se reći nešto drugo u tom trenutku.« Zaista je predobro poznaje. »Namjeravala sam još malo vikati na tebe, ali sam odlučila da bi to bio uzaludan trud.« »Zašto mislim da postoji nešto što mi ne govoriš?« »Zato što... imaš previše vremena ovih dana pa tražiš misterije tamo gdje ih nema?« rekla je. »Ili sam možda zaista pronicljiv. Ako nešto kriješ od mene, Jordo, saznat ću to.« »Hvala na upozorenju, gospodine Pronicljivi. Kad bi barem upotrijebio svoju >pronicljivost< da se držiš podalje od zatvora, odsad pa nadalje, to bi zaista pomoglo.” Kyle joj je stisnuo ruku. »Aaa, tako mi je drago što si došla. seko. Nemaš pojma koliko uživam u ovim našim malim raspravama. Ah... sranje.« Stražar je opet došao do njihovog stola. 50
Neobično nalik na ljubav
Kyle je maknuo ruku s njezine. »Znam, znam. Bez kontakta.« Jordan je podignula pogled prema čuvaru. »Što je sa svim tim pravilima? Čovjek bi pomislio da smo u zatvoru.« Čuvarev stoički izraz lica ostao je nepromijenjen kad se okrenuo i otišao. Jordan se okrenula prema Kyleu. »Ozbiljno, ni smiješak nisam dobila za to? Neka zahtjevna publika.« Kyle je bacio pogled na zatvorenike u narančastim kombinezonima i naoružane čuvare. »Zaista? Nisam primijetio.« Ulovila je njegov pogled i nasmiješila se. Ali ovog je puta bila pažljivija, kako ne bi odala svoje misli. Još tjedan dana, Kyle. Drži se.
51
Julie James
PETO POGLAVLJE »I, KAKO je Kyle?« Jordan je natočila tri čaše vina i pružila po jednu Melindi i Corinne. »Znate Kylea. Kaže da je dobro.« Stavila je bocu vina sa strane i uzela treću čašu. »Ali sudeći po masnici na licu i posjekotinama po rukama, rekla bih da se njegova definicija riječi >dobro< razlikuje od moje.« Ona i njezine dvije prijateljice našle su se u Podrumima DeVine nakon zatvaranja trgovine. Sad su sjedile za stolom blizu polica s pjenušavim vinima i šampanjcima. Kao i inače, Jordan je osigurala vino, a Melinda i Corinne donijele su večeru i desert. »Opet se potukao?« upitala je Melinda. »Što je to s tim zatvorom? Zar tamo nemaju čuvare ili tom ludnicom upravljaju zatvorenici?« Corinne je bila malo taktičnija. »Zar ne mogu razdvojiti Kylea od frajera koji ga provociraju?« »Kyle kaže da ne želi poseban tretman. Smatra da će prestati ako ne uzmakne, kao da je to nekakav obred inicijacije. Rekao mi je da bi, da ga ti momci zaista žele ozlijediti, upotrijebili nekakvo oružje.« Jordan je zavrtjela vino u čaši, puštajući da se otvori. »Ne mogu vjerovati da je trenutačni vrhunac u životu mog tridesettrogodišnjeg brata to što u sukobima nije bilo oružja.« Vidjela je brigu na licima Melinde i Corinne. »Oprostite. Nećemo više o meni i problemima moje obitelji. Pričajmo o nečem drugom. Što se događa kod vas?« Dok su jele, razgovarale su o poslu. I Melinda i Corinne bile su profesorice. Corinne je radila u državnoj srednjoj školi u jednom od najsiromašnijih okruga u gradu, a Melinda je podučavala kazališni mjuzikl na Sveučilištu Northwestern, gdje su sve tri zajedno studirale.
52
Neobično nalik na ljubav
Melinda je popila još jedan gutljaj vina i nagnula čašu prema Jordan. »Ovo je stvarno dobro. Rekla si da je to merlot?« »Iz južne Australije. Marquis Phillips iz 2008.« »Sviđa mi se njegov voćni buke.« Jordan je bila impresionirana. »Vidi nju kako se razbacuje vinskom terminologijom.« Tapkala je ubrusom oko očiju, glumeći suze. »Kao da gledam dijete koje pravi svoje prve korake. Jako sam ponosna na tebe.« Melinda ju je pogodila ubrusom. »Samo me podsjeti da uzmem butelju prije nego odemo. Želim da ga Pete proba. Još uvijek ne želi ni pipnuti merlot zbog Stranputice.« Jordan je to neprekidno slušala. Jadni merlot je izvrijeđan u filmu i još uvijek nije u potpunosti povratio reputaciju. »Razjasnit ću Peteu neke stvari kad ga sljedeći put vidim.« »Dobro da si spomenula – još uvijek vrijedi dogovor za nas petero sljedeće subote, zar ne?« upitala je Corinne. »Da. Ali pričajmo najprije o ovom vikendu. Imaš neke posebne planove za Valentinovo, Jordan?« pitala je Melinda. Nakon ovog pitanja Jordan je zastala usred gutljaja. Ovog vikenda? Nemam posebne planove, stvarno. Samo pomažem FBI-u da upadne u jazbinu bogatog ugostitelja koji pere novac za zloglasni narkokartel. A ti? Corinne se ubacila. »Zar ovog vikenda nije zabava kod Xandera Eckharta?« »Da.« Jordan je zadržala dah u tihoj molitvi. Nemoj pitati vodim li koga. Nemoj pitati vodim li koga. »Pa, vodiš li koga?« upitala je Melinda. Zeznule su je. Uvidjevši da postoji velika mogućnost da će se ta tema spomenuti, Jordan je provela neko vrijeme razmišljajući o mogućim odgovorima na to pitanje. Odlučila je da je najbolji pristup biti ležerna. »Dakle,
53
Julie James
postoji jedan frajer kojeg sam upoznala prije par dana i namjeravala sam ga pozvati.« Slegnula je ramenima. »Ili ću možda ići sama, tko zna.« Melinda je spustila vilicu, ciljajući svoju metu poput rakete na toplinsko navođenje. »Tko je frajer kojeg si upoznala prije par dana? I zašto tek sada prvi put čujemo za njega?« »Jer sam ga upoznala tek prije koji dan.« Corinne je protrljala ruke, željna detalja. »Dakle? Ispričaj nam. Kako si ga upoznala?« »Čime se bavi?« pitala je Melinda. »Bravo, Melinda. Tako si plitka.« Corinne se opet okrenula ka Jordan. »Je li seksi?« Naravno, Jordan je znala da će biti takvih pitanja. Njih su tri bile prijateljice od fakulteta i još su se uvijek redovito viđale unatoč pretrpanom rasporedu, a druženja bi tekla otprilike ovako. Prije nego što se Corinne udala, pričale su o njezinom sadašnjem mužu, Charlesu. Isto je vrijedilo i za Melindu i njezinog novopečenog zaručnika, Petea, pa je Jordan znala da se i od nje očekuju sočne pričice u sličnim okolnostima. Ali isto tako je znala da zaista ne želi lagati svojim prijateljicama. S tim mislima na umu, smislila je rezervni plan u slučaju da razgovor krene u ovom smjeru. Budući da nije imala izbora, pribjegla je strategiji koju je koristila u drugim problematičnim situacijama, još od vremena kad joj je bilo pet godina i kad je zapalila kosu svoje Barbie kaubojke dok ju je pokušavala osunčati pod svjetiljkom u dnevnoj sobi. Svali krivnju na Kylea. Želim zahvaliti Akademiji... »Naravno, ispričat ću vam sve o tom novom frajeru. Upoznali smo se nekidan i on je... hm...« Zastala je, a zatim je prošla rukama kroz kosu i dramatično izdahnula. »Oprostite. Smeta li vam ako poslije razgovaramo o tome? Nakon što sam danas vidjela Kylea s masnicom na licu, osjećam grižnju savjesti dok blebećem o Xanderovoj zabavi. Kao da ne shvaćam dovoljno 54
Neobično nalik na ljubav
ozbiljno bratov zatvor.« Zagrizla je usnu, osjećajući krivicu zbog laži. Tako mi je žao, cure. Ali ovo zasad mora ostati mojom tajnom. Njezina diverzija u potpunosti je uspjela. Jedna od malog broja prednosti što ti je brat osuđeni kriminalac, poznat kao Terorist s Twittera, možda je bila u tom što joj nikad neće nedostajati pogrešnih zaključaka u izbjegavanju neželjenih razgovora. Corinne je ispružila ruku i stisnula njezinu. »Nitko nije bio uz Kylea kao ti, Jordan. Ali razumijemo te. Možemo razgovarati o ovom neki drugi put. Pokušaj se ne uzrujavati – Kyle se može brinuti za sebe. On je veliki dečko.« »Oh, definitivno jest«, rekla je Melinda sa sjajem u očima. Jordan se nasmiješila. »Hvala, Corinne.« Okrenula se Melindi, u potpunosti zgrožena. »I, fuj – Kyle?« Melinda je ležerno slegnula ramenima. »Tebi je on samo brat. Ali ostatku ženske populacije ima određenu privlačnost. Recimo to tako.« »Nekad je prdio u bazenčić našega Gospodina Kornjače i govorio da je to jacuzzi. Eto ti privlačnosti.« »Ah... način života bogatih i slavnih«, rekla je Corinne uz osmijeh. »Sad kad su moje tajne fantazije o Kyleu Rhodesu u potpunosti uništene, predlažem da stavimo privremenu zabranu na daljnje rasprave o manje lijepom spolu«, rekla je Melinda. »Podržavam prijedlog«, složila se Jordan i tri su se žene kucnule čašama u znak slaganja. Jordan je otpila gutljaj vina, uzdahnuvši s olakšanjem. Još tri dana – samo toliko mora izdržati. A onda će se sve vratiti u normalu.
55
Julie James
ŠESTO POGLAVLJE OPĆENITO JE poznata činjenica da će se FBI-evi agenti koji posjeduju veliku vještinu i talent, vjerojatno povremeno uključiti u međusobno provociranje. Nick je – budući da posjeduje takvu vještinu i talent – u četvrtak uvečer sudjelovao u toj praksi zajedno s Jackom Pallasom, Davisovim navodno drugim »najboljim« specijalnim agentom. Njih su dvojica upravo završili trening u vrlo modernoj sportskoj dvorani, smještenoj na drugom katu zgrade koja je bila otvorena non-stop. Neki bi agenti izgubili formu nakon diplome na Akademiji, ali ne oni u Davisovu uredu. Za svoje agente imao je visoke fizičke standarde i, kao što bi otvoreno rekao u govoru kojim bi im poželio dobrodošlicu u Chicago, očekivao je vidjeti njihove guzice u dvorani. U majicama i znojni, Jack i Nick zgrabili su ručnike s police kad su ušli u svlačionicu. Samo nekoliko trenutaka ranije dovršili su utrku od jedanaest kilometara na unutarnjoj stazi u dvorani. Dok su neprimjetno pokušavali trčati brže i više od onoga drugog, ulovili su se za neke sitnice koje je Nick propustio tijekom šest mjeseci koje je proveo na tajnoj operaciji Fivestar. Konačno, razgovor je skrenuo na uhićenja Roberta Martina i drugih članova organizacije te na istragu protiv Xandera Eckharta. »Čujem da ovih dana primaš naređenja od Setha Huxleya«, rekao je Jack dok su se probijali kroz gužvu u svlačionici. Na kraju radnog dana, očekivano, bilo je najviše ljudi u dvorani, jer su mnogi agenti odlučili odraditi trening prije odlaska kućama. »Kako ide?« »Ako pod >primanjem naredbe< podrazumijevaš prenošenje znanja s tajnih zadataka kao uslugu našem šefu, onda bih rekao da ide sjajno.« Nick je hinio zbunjenost. »Pokušavam shvatiti zašto me Davis uopće morao dovesti na ovaj slučaj. Mogao bih se zakleti da
56
Neobično nalik na ljubav
neki drugi agent već vodi istragu protiv Martina... O, čekaj – to bi trebao biti ti, Jack.« Jack je sjeo na klupu ispred njihovih ormarića. »Malo sam zauzet ovih dana. Trideset i četiri uhićenja u posljednja četiri mjeseca, McCall. To mi je novi rekord.« Nick je svukao svoju vlažnu majicu i ogolio prsa. »Dvadeset i sedam uhićenja samo prošlog tjedna. Novi rekord ureda.« »Još si uvijek sedam uhićenja iza mene, prijatelju.« Ne zadugo, ako se bude pitalo Nicka. »Bit će samo pet nakon Eckharta i Trilanija.« Jack je prezrivo frknuo na ovo. »Eckhart je slučaj pranja novca. Ono što dolazi iz Financijske donosi samo pola boda.« Ustao je i skinuo majicu, otkrivajući nekoliko ožiljaka, opekline od struje i ranu od metka na prsima. Budući da je nekoliko godina povremeno radio s Jackom i s obzirom na to da su obojica redovito dolazila u dvoranu, Nick je i prije vidio ožiljke drugog agenta – suvenire od ona dva dana kad su Jacka mučili ljudi Roberta Martina. Dva dana u kojima im nije rekao apsolutno ništa. Ožiljci su bili brz podsjetnik na ponos koji je Nick osjećao zbog toga što je specijalni agent u jednom od najopakijih FBI-evih ureda u zemlji, ali i na nevoljko poštovanje koje je gajio prema Jacku. Kad se zanemare sva podbadanja, međusobno su razumjeli posvećenost poslu onoga drugog. Davis ne postaje mlađi, a kad ode u mirovinu kao glavni specijalni agent, vrlo će vjerojatno tražiti ili od Nicka ili od Jacka da zauzmu tu poziciju. Ni jedan nije bio siguran da to želi, iako im je satisfakcija koju će osjećati kad pobijede onoga drugog pružala snažnu motivaciju da barem razmotre tu mogućnost. Nick je ignorirao ožiljke na Jackovim grudima, kao što se i očekivalo. Skinuo je ostatak svoje odjeće i prebacio ručnik preko bokova. »Znaš, zanimljivo je to što si maloprije rekao o primanju naredbi. Koliko sam čuo, i sam primaš dosta naredbi ovih dana. Od nove državne tužiteljice.« Zapravo, iz onoga što je čuo iz nekoliko
57
Julie James
izvora u uredu, Jack je bio dodijeljen kao zaštita novoj državnoj odvjetnici. Bio je to dio istrage o ubojstvu i Jack je skočio sa stepeništa na trećem katu kako bi joj spasio život. Isto tako, prema ovim izvorima – koji su govorili samo pod uvjetom potpune anonimnosti – njih dvoje sada žive zajedno i Jack je nakon toga malo »omekšao« u odnosu na to kakav je bio prije. »Svima nama ovdje zapovijeda državna odvjetnica«, rekao je Jack. »Ona je nešto posebno.« Kutovi njegovih usana su se podignuli dok je svlačio hlače za trčanje. Nick ga je zapanjeno promatrao. »Je li to bio pravi osmijeh? Sranje, Pallas – svih ovih godina, koliko radimo zajedno, uopće nisam bio siguran imaš li zube.« »To je sve dio one osjećajnije strane ličnosti koju Jack sada isprobava«, rekao je glas koji se začuo iza ugla. Mlađi, dobro građeni Afroamerikanac došetao je iz smjera tuševa. Baš kao Jack i Nick, i on je bio gol, osim što je imao ručnik oko bokova. »Zapravo, to je baš lijepo – jedva da više ljudima prijeti smrću.« Mladi agent došao je do klupe u sredini reda i pružio Nicku ruku. »Ja sam Jackov partner, jedinstveni Sam Wilkins«, rekao je predstavljajući se. »Viđao sam te po uredu ovih nekoliko dana.« Nick se rukovao s njime. »Nick McCall. Ti si novi dečko s Yalea, je li tako? Čuo sam za tebe. Ljudi kažu da imaš garderobu koja se može mjeriti s Huxleyevom.« »Tko ima garderobu koja se može mjeriti s mojom?« Huxley se pojavio iza ugla s ručnikom i – velikog li iznenađenja – u Polo papučama za tuširanje. Izvadio je naočale iz ormarića i stavio ih, a onda je ugledao Wilkinsa. »O. Zdravo... Wilkins.« »Bok, Huxley«, odgovorio je Wilkins hladnokrvno. Nick je pokazao na njih. »Dečki, imate li kakav problem?« »Nema problema«, rekao je Huxley. »Samo malo prijateljskog, školskog suparništva.«
58
Neobično nalik na ljubav
»Ne radi se toliko o suparništvu«, ispravio ga je Wilkins. »Nazvao bih to uzajamnim razumijevanjem između nas dvojice, da je Huxley išao na drugi prestižni fakultet; onaj koji na ljestvicama slijedi Yale.« »A isto tako uzajamnim razumijevanjem da je Wilkins pohađao pravni fakultet koji, iako teoretski prestižan kao i Harvard, uči studente sasvim nepraktičnim predmetima kao što je Zakon i leptirov efekt«, primijetio je Huxley. Smijući se, Jack je ispod glasa došapnuo Nicku. »Kao da gledamo šminkersku, pristojnu verziju tebe i mene kako se podbadamo.« Uputio se prema tuševima. Huxley je izgledao uvrijeđeno. »Nisam toliki šminker.« Gol, osim papuča za tuširanje, izvadio je par uredno ispeglanih bokserica iz sportske torbe i navukao ih. Nick je odlučio preusmjeriti razgovor. »I, kako je prošao tvoj današnji sastanak s Jordan Rhodes?« »Dobro. Našli smo se u njezinoj kući i dogovorili detalje za subotu. Ako netko na zabavi bude pitao kako smo se upoznali, reći ćemo da kupujem u njezinoj trgovini. Znam dovoljno o vinima da to mogu izvesti bez problema. A moram ti reći – nismo mogli odabrati bolju osobu da nam pomogne s operacijom. Jordan mi je dala detaljan opis Eckhartovog ureda. Ne očekujem da će biti problem brzo postaviti prislušne uređaje.« »Morat ćeš smisliti kako se iskrasti od ostalih gostiju«, upozorio ga je Nick. Huxley je navukao svijetloplavu košulju. »To je već riješeno. Jordan će odvući Eckharta i razgovarati s njim o nekom posebnom vinu koje mu pokušava nabaviti. Dok mu ona bude skretala pozornost, ja ću umaknuti ostalim gostima i iskrasti se do ureda.« Znalački je pogledao Nicka dok je zakopčavao košulju. »Gle, znam da je Davis tražio od tebe da me dadiljaš.« Podignuo je dlan. »Shvaćam, ovo mi je prvi tajni zadatak. Ah. vjeruj mi, već tri mjeseca radim na ovom slučaju – nitko više od mene ne želi da subotnja večer protekne u redu. Spreman sam za to.«
59
Julie James
Zvučalo je dobro, pa se Nick složio s njegovim planom. ♥`•.¸.•´♥ Dvadeset minuta kasnije, Nick je prešao preko parkirališta do svog terenca, otključao vrata i ušao unutra. Kvragu, hladno je. Zadnjih šest godina naučilo ga je da se New York ne može usporediti s Chicagom po oštrim zimama. Upalio je automobil i pustio ga da se zagrijava nekoliko minuta. Upravo je izlazio s parkirališta kad mu je zazvonio mobitel, a zvuk se pronio kroza zvučnike preko sustava Bluetooth u autu. Nick je na zaslonu radija provjerio tko ga zove. Lisa. Nije se čuo s njom šest mjeseci, nešto prije nego što je započeo operaciju Fivestar. Iskreno, nije planirao ponovo razgovarati s njom. Naravno, proveli su nekoliko zabavnih noći, ali bio je jasan od početka, rekavši joj da među njima nema ništa ozbiljno Ipak, nije htio biti nepristojan i ignorirati je. Javio se na telefon. »Lisa, zdravo.« Promukli ženski glas začuo se iz zvučnika. »Čula sam da si se vratio u grad.« »Imaš špijune vani?« našalio se Nick. »Maya je rekla da si došao po hranu u Schoolhouse Tavern prije par večeri«, rekla je Lisa, govoreći o konobarici koja se javila i zaprimila njegovu narudžbu. »Da, zaboravio sam da honorarno podučava u tvom studiju za jogu.« »Rekla je da izgledaš isto kao ranije.« »Nije prošlo toliko vremena, Lisa.« »Šest mjeseci.« »Pa, rekao sam ti da će proći neko vrijeme prije no što se opet čujemo.« Ako ikad.
60
Neobično nalik na ljubav
»Ali sad si se vratio. Ima li šanse da si slobodan večeras?« upitala je izazovno. Nick je osjetio da je ovo trenutak gdje treba pristojno – ali odlučno – prekinuti s Lisom. Zapravo, mislio je da je to učinio prije šest mjeseci. Od samog početka objasnio je Lisi isto što je objašnjavao svakoj ženi s kojom se zabavljao: ne petlja s vezama. Mjeseci koje je provodio na tajnim zadacima u potpunosti su isključivali takvu mogućnost. Sad je bio usredotočen samo na svoj posao i volio je biti usredotočen na posao. Već šest godina radio je na tajnim zadacima i bio je dobar u tome. Sve dok podnosi izvješća Davisu, bavio se svojim slučajevima onako kako želi, što mu je sasvim odgovaralo. Kad je bio dijete, Nick bi ugledao olakšanje na majčinom licu svaki put kad bi otac prošao kroz vrata na kraju jedne od svojih policijskih smjena. No, za razliku od oca, bilo je mnogo noći, i tjedana, i mjeseci, kad uopće ne bi došao kući. Možda i jest usredotočen na svoju karijeru, ali barem je znao da ne treba nametnuti svoj nepredvidljivi način života nekom drugom. »Lisa, gledaj – već smo prije razgovarali o tom. Ovo među nama bilo je bez obveza«, rekao je. »Ali mislila sam da nam je bilo zabavno zajedno.« »I jest. Ali sad se bavim nekim važnim stvarima na poslu i nakon toga planiram uzeti nekoliko slobodnih dana, pa mi ovo nije najbolji trenutak.« Lisin glas je postao sumnjičav. »Postoji neka druga, zar ne? Ne moraš lagati o tome.« »Nema nikoga drugog. Samo nisam u poziciji pružiti ti ono što tražiš.« U telefonu je na trenutak zavladala tišina. Koliko god Nick pokušavao biti pošten dečko, ponekad bi se žene razljutile kad bi shvatile da je – unatoč vrućem seksu – ozbiljno mislio kad je rekao da ne želi vezu.
61
Julie James
»Dobro. Postat ćeš usamljen ako budeš cijelo vrijeme sam, Nick«, rekla je Lisa. »Kad se to dogodi, sjeti se kako nam je bilo zabavno. I nazovi me.« Poklopila je. Nick je izdahnuo s olakšanjem i provjerio je li poziv prekinut. To nije bilo strašno. Kad Lisa vidi da je ne zove, krenut će dalje. Ipak je to bio samo seks. Nikakvih slatkih besmislica, nikakvih nježnosti, nikakvih obećanja o zajedničkoj budućnosti. Uskoro će shvatiti da negdje drugdje može bolje proći. Upravo je izašao s autoceste u ulici Ohio kad mu je mobitel opet zazvonio. Bacio je pogled i provjerio tko ga zove. Sranje. Brzo se pokušao prisjetiti koliko je vremena prošlo od njihovog posljednjeg razgovora i znao je da se očito mora pozabaviti još jednom bijesnom ženom. Možda je ovo bio jedan od razloga zašto voli biti na tajnom zadatku. Tad ne odgovaraš nikomu. Pripremajući se, kliknuo je gumb na upravljaču i javio se. »Mama – upravo sam te htio nazvati.« »Da. Mogla bih biti i mrtva, a ti to ne bi znao.« Nick se nasmiješio. Unatoč tome što je savršeno zdrava i u formi s gotovo šezdeset godina, njegova je majka imala česte izjave o svojoj smrti i načinima na koji će joj ljudi zasigurno učiniti neku nepravdu. »Mislim da bi me tata, Matt ili Anthony vjerojatno nazvali da se to dogodi.« Njegova majka, čuvena Angela Giuliano, koja je svojevremeno razočarala svakog opčinjenog, strastvenog Talijana u Brooklynu u dobi prikladnoj za ženidbu (kako se to često prepričavalo Nicku i njegovoj braći), dopustivši snažnom, šutljivom, a k tome ne-Talijanu, Johnu McCallu, da je odveze kući iz Moonlight Loungea te sudbonosne večeri na proslavi nove godine prije trideset i šest godina, frknula je nosom izražavajući neslaganje. »Što tvoja braća znaju? Obojica žive manje od dvadeset i četiri kilometra od ove kuće, a tvoj otac i ja ih nikad ne viđamo.« 62
Neobično nalik na ljubav
Nick je slučajno znao da obojica braće, kao gotovo svi živući rođaci s majčine strane obitelji, koji stanuju u New Yorku, dolaze na večeru u kuću njegovih roditelja u tri sata poslije podne svake nedjelje, bez iznimke. Njegov je otac već odavno prihvatio tjednu invaziju Talijana, kao cijenu koju čovjek mora platiti kad oženi nekoga iz obitelji Giuliano. Kao i svaki put kad bi razgovarao sa svojim roditeljima ili braćom, Nick bi osjetio žalac krivnje. Bio je neovisniji od svoja dva mlađa brata i u tom pogledu, tisuću i šesto kilometara udaljenosti od roditelja nije bila sasvim loša stvar. Ali ipak, ponekad su mu nedostajale njihove večere nedjeljom. »Vidiš Matta i Anthonyja svakog tjedna. Svakoga od njih vidiš svakog tjedna.« »Ne svakoga, Nick«, rekla je majka odsječno. A onda joj se glas promijenio i postao topliji. »Pa vidim, osim ovog vikenda.« Nick je zastao kad je čuo te riječi. To bi mogla biti zamka. Možda je njegova majka posumnjala da se događa nešto u vezi s njezinim rođendanom, pa je pokušavala izvući informacije. Iako je bio iznenađen što se obratila njemu – uglavnom bi pitala Anthonyja koji je čuvao tajne vješto poput četverogodišnjaka. »Zašto? Što je ovog vikenda?« upitao je nemarno. »Oh, ništa posebno. Samo sam načula nešto o zabavi povodom šezdesetog rođendana koju tata i vi dečki planirate za mene.« Jebem ti Anthonyja! »I nemoj kriviti Anthonyja«, rekla je njegova majka, uzimajući u zaštitu najmlađeg sina. »Čula sam za to od tete Donne prije nego što se on izlanuo.« Nick je znao kakvo će biti njezino sljedeće pitanje i prije no što su joj riječi izašle iz usta. »I? Dovodiš li koga?« htjela je znati. »Žao mi je, mama. Dolazim sam.« »Kojeg li iznenađenja.«
63
Julie James
Zaustavio se na prilazu koji je vodio prema garaži zgrade u kojoj je stanovao. »Samo da te upozorim, spremam se ući u garažu – možda će se veza prekinuti.« »Kako prikladno«, rekla je njegova majka, »a ja sam baš isplanirala lijepo predavanje.« »Da pogodim najbolje dijelove: uključuje mene koji se moram usredotočiti na još nešto, osim na posao, i tebe, koja ćeš umrijeti jadna i slomljena srca bez unuka. Jesam li blizu?« »Nije loše. Ali sačuvat ću ostatak predavanja za nedjelju. S moje strane će biti dosta gestikulacije, a telefon to ne može dobro predočiti.« Nick se nasmiješio. »Šokiran sam, ali radujem se tome. Vidimo se u nedjelju, mama.« Glas joj se smekšao. »Znam koliko si zauzet, Nick. Puno mi znači to što dolaziš kući.« Znao je da je to istina. »Ne bih to propustio ni za što na svijetu.« U subotu rano ujutro, Nick je primio još jedan telefonski poziv. Otvorio je oči i vidio da je vani još uvijek mrak. Otkotrljao se preko kreveta i pogledao sat koji je bio na noćnom ormariću. Pet i trideset osam ujutro. Posegnuo je za mobitelom i provjerio tko ga zove. Huxley. Danas je veliki dan i Nick je zaista cijenio entuzijazam mlađeg agenta. Imao je potpuno pravo biti uzbuđen zbog svoga prvog tajnog zadatka. Samo ne u 5:38 ujutro. Javio se na telefon, a glas mu je bio tih i grub zbog pospanosti. »U ovo doba bolje da je netko mrtav, Huxley.« S druge strane linije začulo se izmučeno stenjanje. Nick se uspravio u krevetu. »Huxley?« Slabašan glas je odgovorio.
64
Neobično nalik na ljubav
»Nitko nije mrtav. Ali mislim da sam možda blizu.«
65
Julie James
SEDMO POGLAVLJE NICK JE pozvonio na drvenom okviru vrata Huxleyevog stana na dvije etaže. Dok je čekao na prednjem stepeništu, osvrnuo se oko sebe. Unatoč mećavi koja ih je zadesila ranije tog tjedna, stepenice, staza i prednji pločnik bili su besprijekorno očišćeni. U dvorištu nije bilo ni trunčice smeća, a zimzeleno grmlje ispred trijema bilo je oblikovano u urednu liniju savršenih trokuta. Tu definitivno stanuje Huxley. Opet je pozvonio i pričekao nekoliko sekundi prije no što je pokušao otvoriti vrata. Huxley je rekao da uđe sam ako se on ne javi, u slučaju da ne može. Nick je gurnuo ulazna vrata i oprezno ušao u tihu kuću. Instinktivno je posegnuo za pištoljem koji je bio u ramenom pojasu pod jaknom, a onda je zastao. Prema onom što je čuo, meci vjerojatno ne bi mogli zaustaviti ono što je ulovilo Huxleya. Nick je zastao na ulazu. »Huxley? ‘Si živ?« Njemu slijeva nalazilo se stepenište koje je vodilo na kat, a ispred njega je bio mračni hodnik. Činilo se da nigdje u stanu nisu upaljena svjetla. Provjerio je kupaonicu s desne strane. Prazna. Zatim se začuo slabašan glas. »Ovdje sam.« Slijedeći glas, Nick je krenuo kroz hodnik, a ujednačeni udarci njegovih koraka po parketu bili su jedini zvuk u kući. Hodnik se otvarao u prostranu dnevnu sobu i kuhinju koji su izgledali otprilike kao iz kataloga Pottery Barna. Ondje je ugledao Huxleya. Ili barem ono što je mislio da je Huxley. Uredni agent kojeg je navikao vidjeti u trodijelnim odijelima i prslucima, ispružio se potrbuške preko kutne garniture bež boje, mlitavo držeći jednom rukom kantu za smeće na podu pored sebe. Daleko od trodijelnog odijela, bio je odjeven u mornarskoplavu
66
Neobično nalik na ljubav
majicu i karirane hlače od flanela. Neobično, imao je samo jednu čarapu. Nick je skinuo jaknu i prišao mu s druge strane kauča. Huxley je slabašno podignuo glavu. Oči su mu bile staklaste, a kosa s lijeve strane njegove glave podignuta u zrak kao plavokosa irokezica. »Ne bih se previše približavao da sam na tvom mjestu«, upozorio ga je Huxley. Napor podizanja glave bio mu je previše, pa mu se lice naglo zabilo natrag na jastuk. Nick je sjeo na najudaljeniji kraj kauča. »Opa. Izgledaš užasno.« Pobliže se zagledao. »Što ti se desilo s kosom?« Huxley je progovorio u jastuk, prigušenim glasom. »Grčevi u trbuhu ulovili su me kad sam bio pod tušem. Morao sam hitno izaći. Usred šamponiranja.« Nick je kimnuo. »A čarapa koje nema?« »U pranju je. Povratio sam na stopalo.« »Oh.« Uz pomno usporene pokrete, Huxley se okrenuo. Zastenjao je, zavalivši glavu na jastuk. »Dobra je vijest da nisam povratio čitavih dvanaest minuta. Prije toga sam uspio stići samo do devet.« »Mislim da to nije kao kod trudova, Seth. Što god imaš, ne izgleda kao nešto što će brzo proći. Bi li moglo biti trovanje hranom?« »Sumnjam. Imam vrućicu. Trideset osam sa osam.« »Želučana viroza, dakle.« »Čini se da je tako.« Prije nego što je Nick uspio išta reći, začulo se kucanje na vratima. Huxley je zatvorio oči. »To je vjerojatno Jordan. Nazvao sam je odmah nakon tebe i ostavio poruku da imamo problem.« O da, imaju problem. Nekoliko njih. Za početak, Eckhartova zabava je večeras, a njegov partner očito ni izdaleka nije na visini zadatka. Drugo, postojalo je otprilike pet tisuća viceva koje je Nick
67
Julie James
htio ispričati o Huxleyevoj frizuri i nije bio siguran može li se i dalje suzdržavati. »Ja ću otvoriti vrata.« Nick je krenuo kroz hodnik, razmišljajući koje su im opcije. U sebi je gunđao, uviđajući da u ovom trenutku imaju samo jednu. Ovo je trebao biti jednostavan zadatak. Samo konzultacija, obećao je Davis. A sad su zapeli. Potiho je izbacio nekoliko bruklinških psovki, a onda otvorio vrata. Nick je zatreptao kad je ugledao Jordan koja je stajala pred njim. Očekivao je da će ugledati elegantnu ženu odjevenu u dizajnersku odjeću, koju je sreo prije pet dana. Umjesto toga, Jordan je stajala na trijemu odjevena u crnu skijašku jaknu, crne tajice i ružičaste čizme za snijeg. Kosa joj je bila zavezana u visoki konjski rep, a nekoliko pramenova uokvirivalo joj je lice. Nije imala ni trun šminke, obrazi su joj bili rumeni od hladnoće, a plave oči blistale su na jutarnjem zimskom suncu. Zanimljivo. Ovo je bila nova strana Jordan Rhodes. Bez dizajnerske odjeće, bilo je dobro za njega što je plavuša i što ima neodgovornu rodbinu, inače bi se mogao naći u opasnosti ako pomisli da je slatka. A s obzirom na to da se njegova uloga u istrazi protiv Eckharta upravo deseterostruko povećala, sada mu nije trebalo skretanje pozornosti na njezinu ljupkost. Kad ga je vidjela kako stoji na Huxleyevim vratima, oči su joj se iznenađeno raširile. »Agente McCall.« Nick je podignuo obrvu. »Lijepe čizme.« Presjekla ga je bijesnim pogledom. Očito su čizme bile tabu tema. »Rekao si da će, ako se danas budemo vidjeli, značiti da je nešto pošlo po krivu s tajnom operacijom«, podsjetila ga je. Stao je pored vrata. »Mislim da bi trebala sama pogledati.« Zatvorio je vrata za njom i našli su se u malom predsoblju. »Ali upozoravam te – malo je uznemirujuće.« Poveo ju je niz hodnik i u
68
Neobično nalik na ljubav
dnevnu sobu, gdje je polumrtva verzija njegovog partnera ležala na kauču. »O, moj Bože, što se dogodilo?« upitala je Jordan. Drhteći, Huxley je uspio nabaciti slabašan osmijeh. »Vjerojatno izgledam jednako loše kao što se i osjećam.« »Uglavnom se radi o frizuri«, rekao je Nick diplomatski. »Smiješna je.« »Ne mogu se sada nositi s češljanjem. Preteško je.« Huxley je umorno uzdahnuo. »Malo sam bolestan«, objasnio je Jordan. »Blago rečeno«, rekla je. »Drhtiš – je li ti hladno?« »To je groznica.« Tiho se obratila Nicku. »Postoji li razlog zbog kojeg ima samo jednu čarapu?« »Povratio je na stopalo.« »Oh.« Opet se okrenula Huxleyu. »Možemo li ti donijeti drugu čarapu? Možda pokrivač ili nešto drugo?« Huxley je sjeo, izgledajući izmučen tim naporom. »U redu je«, zastenjao je. »Idem gore. Ako biste me vas dvoje ispričali...« Primio se za trbuh. »Mislim da će ovo biti gadno.« Jordan je gledala dok se Huxley držao za ogradu i vukao gore. Kad je čula kako se vrata zatvaraju, okrenula se i vidjela da je Nick otišao u kuhinju. Slijedila ga je, a zatim gledala kako otvara ormariće, tražeći nešto. »Poznajem Huxleya. Mora biti tu negdje«, promrmljao je sam sebi. »Ah – evo ga.« Zatvorio je vrata ormarića i pružio Jordan bočicu. Dezinfekcijsko sredstvo za ruke. »Nemoj reći da ti nikad ništa nisam dao«, rekao je. Iako to nije namjeravala, Jordan se nasmiješila. »Hvala«, rekla je, uzimajući bočicu od njega. Izlila je obilnu količinu na svoje ruke i
69
Julie James
napravila mentalnu zabilješku da dodiruje što je moguće manje stvari unutar kuće. S kata se čulo tiho Huxleyevo stenjanje. »Bismo li trebali nešto učiniti?« upitala je Nicka. »Mislim da bi sada više volio biti sam.« Kimnula je. Prva je izrekla te riječi jer je morala izbaciti to iz sebe. »Neće večeras moći na zabavu, zar ne?« »Ne, neće. A to je šteta, jer znam koliko je ovo želio. Ali drhti, izgleda grozno i ne može biti izvan kupaonice duže od dvadeset minuta.« Jordan je bilo žao Huxleya. Osim očitih fizičkih tegoba, znala je koliko je uložio u ovu istragu. Iako sebično, u ovom je trenutku imala na umu druge probleme, kao na primjer činjenicu da joj je ovo jedina prilika da izvuče brata iz zatvora. »Znači li to da plan za večeras više ne vrijedi?« Nick se naslonio na pult nasuprot njoj i protegnuo svoje visoko, vitko, mišićavo tijelo. Nosio je mornarskoplavu vestu s okruglim izrezom, traperice i pojas za pištolj zbog kojeg je izgledao još opasnije nego one večeri u njezinoj trgovini. Primijetila je snažnu, četvrtastu vilicu, koja je opet bila tamna i neobrijana. Nije to bio najgori izgled koji je vidjela na frajeru. Ne bi išla tako daleko i rekla da joj se sviđa ili nešto slično, ali pretpostavljala je da bi nekim ženama takva očita... muževnost bila itekako privlačna. »Nećemo odustati od plana«, rekao je Nick. »Ovo bi nam mogla biti jedina prilika da pritisnemo Eckharta. Ali ovakav razvoj događaja s Huxleyjem znači da moramo napraviti određene promjene.« »Kao na primjer?« Njegove zelene oči gledale su njezine. »Čini se da ćeš večeras imati novog pratitelja.« Sranje. »Imala sam osjećaj da ćeš to reći, agente McCall.«
70
Neobično nalik na ljubav
Odmahnuo je glavom. »Nisam više agent McCall. Od ovog trenutka ja sam Nick Stanton, privatni investitor u nekretnine«, rekao je, govoreći o paravanu koji su namjeravali upotrijebiti kod Huxleya. »Posjedujem nekoliko stambenih zgrada na sjevernoj strani grada, a stanove u njima iznajmljujem uglavnom studentima i onima koji su nedavno diplomirali. Upoznali smo se kad sam došao u tvoju trgovinu kupiti butelju vina za svog iznajmljivača Ethana, jer se upravo zaručio djevojkom koja se zove Becky, direktoricom marketinga rodom iz Des Moinesa, koja je nekad živjela u jednoj od mojih zgrada. Pomogla si mi odabrati savršenu bocu vina, a ja sam bio toliko zadivljen da uopće nisam pazio što kupujem.« Počešao se po bradi, glumeći da se pokušava prisjetiti. »Koje je to vino bilo, dušo? Nešto francusko za koje nikad nisam čuo.« Jordan je primijetila da pomalo improvizira. »Gamay?« Nick je pucnuo prstima. »Gamay – tako je.« »S Huxleyem, to je bio carmenere iz Čilea. I on ga je odabrao.« »Pa, Huxley zna o vinima mnogo više od mene. Budući da nemam vremena učiti, moj će lik biti puno veći početnik.« Nasmijao se. »Tvoj lik smatra da je to osvježenje u odnosu na sve one uštogljene vinske snobove koje obično srećeš.« »Ali moj lik vjerojatno neće naglašavati tu činjenicu, budući da će većina tih uštogljenih vinskih snobova večeras biti na njegovoj zabavi«, odvratila je. Gledali su kako Huxley posrćući ide natrag prema dnevnom boravku i tone u kauč. »Načuo sam vaš razgovor. Ti ćeš me, dakle, zamijeniti?« upitao je Nicka. »To nam je jedina opcija u ovom trenutku.« Huxley je potišteno odmahnuo glavom. »Tri godine radim za FBI i nikad nisam bio na bolovanju. A od svih dana, to se dogodi baš danas.« Naslonio se na jastuke i pogledao Nicka. »Trebat će ti odijelo.« »Imam nekoliko odijela«, rekao je Nick, naizgled uvrijeđen. 71
Julie James
Huxley se nije činio impresioniran. »Pravo odijelo. »Podignuo je ruku i presjekao Nickov prigovor. »Bez uvrede, ali Men’s Wearhouse ili što god da je, večeras neće biti dovoljan. Želiš se uklopiti, sjećaš se? Svaka osoba na zabavi gledat će tko je frajer koji je došao s Jordan Rhodes. Moraš izgledati kao netko koga bi očekivali vidjeti s njom.« »Hej. Ja bih izlazila s frajerom koji nosi odijelo iz Men’s Wearhousea«, rekla je Jordan uvrijeđeno. Nick ju je odmjerio. »Huxley je u pravu. Bolje da nabavim novo odijelo.« Jordan je sklopila ruke na grudima zauzevši obrambeni stav. »Vas dvojica prelazite sve granice s takvim pretpostavkama o meni.« Nick se okrenuo licem prema njoj, zagrizavši mamac. »U redu, sad ću poreći svoje riječi ako možeš iskreno reći da si u posljednje tri godine izlazila s nekim tko je nosio odijela iz Men’s Wearhousea.« Jordan ga je gledala u oči, želeći više od ičega dokazati kako je u krivu. Ali. Oklijevajući je šmrcnula. »Samo da bude jasno, to nije moj kriterij. Istina, uglavnom srećem muškarce koji imaju bolje plaćene poslove. Ako oni žele trošiti novac na skupa odijela, pa, to je njihova stvar.« Nick je slegnuo ramenima. »Ne moraš se meni opravdavati, princezo.« Jordanine oči iznenađeno su se raširile. Prišla mu je i uspravila se do svojih čitavih metar i šezdeset i sedam centimetara. »Slušaj, ne znam tko si ni odakle dolaziš, ali ovdje nitko nikoga neće zvati princezom.« »Brooklyn.« »Molim?« »Ja sam iz Brooklyna.« Rubovi Nickovih usana podigli su se u širok osmijeh. »Vaše Veličanstvo.«
72
Neobično nalik na ljubav
Jordan je zurila u njega još jedan trenutak, a onda se okrenula ka Huxleyu. »Zar FBI nema nekakvu tajnu vitaminsku injekciju koju da je agentima u ovakvim situacijama? Nešto što te može izliječiti do večeras? Bilo što?« »Žao mi je. Bojim se da si osuđena na Nicka.« Krasno. »Vjeruj mi, ni ja time nisam baš oduševljen«, rekao je Nick. »Nemoj se ljutiti, ali biti zatvoren u kombiju sedam sati zvuči zabavnije nego družiti se s nekakvim snobovima i ljubiteljima vina.« Bacio je pogled na svoj sat i potiho opsovao. »Nemamo mnogo vremena organizirati sve to. Sad kad moram zauzeti tvoje mjesto, moram pronaći zamjenika i uputiti ga u sve«, rekao je Huxleyu. »A moram i u šoping.« Bio je toliko ljutit u vezi s prokletim odijelom, da je Jordan odlučila držati jezik za zubima i pustiti ga da sam to riješi. Sviđalo joj se to ili ne, ali zbog Kylea, njih su dvoje u ovom bili zajedno. Pa je izvukla svoj mobitel. »Ja ću se pobrinuti za odijelo.« Listala je kroz imenik, pronašla osobu koju je tražila i nazvala. Na drugoj strani javio se muški glas. »Molim te reci mi da dolaziš u trgovinu. Mrtvi smo čitavog tjedna zbog ove mećave.« Jordan se nasmiješila. Prije dvije godine otkrila je Christiana, osobnog kupca u trgovini Ralpha Laurena, i nikad je nije iznevjerio, bez obzira na to kakav hitan slučaj bio. »Radiš li jutros? Treba mi muško odijelo. Brzo.« »Nema problema. Već sam u trgovini.« »Savršeno. On nema puno vremena za kupnju, pa mi učini uslugu – unaprijed izvuci neka odijela. Košulje i kravate, također. Ništa previše trendovsko, nešto klasično. Treba mi veličina...« Pogledala je Nicka s iščekivanjem. Nije izgledao oduševljen time što ona preuzima kontrolu, ali nije ni prigovarao. »Dugački 54.«
73
Julie James
Ponovila je taj podatak Christianu koji je zvučao zaintrigirano. »Nikad mi prije nisi poslala muškarca«, rekao je. »Ovaj dugački 54 je sigurno poseban.« »O, dakako da je poseban. I bit će tamo za petnaest minuta.« »Čekaj«, rekao je Christian prije nego što je prekinula. »Umirem, Jordan. Moraš mi barem nešto reći. Tko je tajanstveni muškarac?« Oklijevala je časak, a onda shvatila da mora pregristi i u jednom trenutku početi lagati. Mogla bi probiti led s Christianom. »Zove se Nick. On je... moj dečko.« Na putu van, Nick joj je pridržao vrata Huxleyevog stana. »Dečko, ha? Nisam znao da smo napredovali do te faze.« »Oh, oprosti – ovo mi je prvi tajni zadatak«, rekla je Jordan. »Pravila su mi pomalo nejasna. Viđamo li se i s drugima u ovoj lažnoj vezi?« Slijedio ju je niza stepenice i prema pločniku. »Očekuješ da odmah donesem tu odluku? Ja sam muškarac, Jordan. Ne smije me se prisiljavati na ovakve stvari.« Široko mu se osmjehnula. »Srećom za tebe, sve će biti brzo gotovo. Sutra možeš imati lažni bijesni ispad zbog problema s vezivanjem, što će dovesti do lažnog prekida. Nakon toga, mislim da će naši likovi zaista morati provoditi vrijeme odvojeno.« Krenula je prema cesti. Nick ju je ulovio za rukav jakne. »Mislim da moramo nešto razjasniti. Možda i jesi naviknuta naređivati svojim osobnim asistentima, ili malcima u svojoj trgovini, ali ovo sad je moja istraga. Što znači da sam ovdje glavni ja – samo ja.« Izvukla je mobitel i poput nevinašceta podignula glavu. »Da onda otkažem odijelo?« Kad ju je bijesno pogledao, iako ništa nije rekao, nasmiješila se. »Shvatit ću to kao >Hvala ti, Jordan. Zahvalan sam što mi pomažeš u ovakvom škripcu.<« Krenula je prema automobilu, ali Nick ju je opet ulovio za rukav. »Kamo ćeš? Ideš sa mnom u trgovinu Ralpha Laurena.« 74
Neobično nalik na ljubav
»Zašto bih išla?« »Zato što imam osam sati na raspolaganju kako bih osigurao da ovaj tajni zadatak uspije, a ti mi trebaš prenijeti sve što si rekla Huxleyu u četvrtak. Osobito opis Eckhartovog ureda.« Jordan je podignula rukav jakne i pogledala na sat. »Prošlo je devet. Bit ćemo na knap s vremenom ako odem u centar s tobom. Moram otvoriti trgovinu u deset, a prije toga još moram otići kući i presvući se.« »Zar te netko ne može zamijeniti?« »Nažalost, ne«, rekla je. Martin i Andrea – još jedna pomoćnica koja radi u Podrumima DeVine – su je trebali zamijeniti te večeri kad bude na Xanderovoj zabavi, a njezin drugi suradnik, Robert, provodi vikend izvan grada. Osim toga, imaju veliku rasprodaju nekoliko vina koja njezini distributeri daju po jako povoljnim cijenama, pa mora postaviti cijene prije otvaranja trgovine. »Možemo li razgovarati u neko drugo vrijeme?« Nick je bacio pogled na njezin auto. »Ima li taj Maserati Bluetooth?« Za više od sto tisuća, jedino što Maserati nema su sjedala za izbacivanje i padobran. »Aha.« »Onda ćemo to obaviti telefonom. Imam tvoj broj.« Naravno da ima. Razdvojili su se na ulici i ušli svatko u svoj automobil. Čim je pokrenula auto, Jordan je pritisnula gumb za grijanje smećkastih kožnih sjedala. Isto kao dobro vino i sjajne cipele, grijana sjedala ovakvog jutra u veljači bila su visoko na njezinom popisu najdragocjenijih luksuza. Pustila je auto neko vrijeme da radi, a zatim ga je izvukla s uskog parkirnog mjesta. Vozeći u istom pravcu kao i Nick, krenula je jednosmjernom pokrajnjom uličicom prema Lake Shore Driveu i sustigla ga pored znaka za zaustavljanje. Vidjela je kako je bacio pogled u retrovizor i ugledao je iza sebe. Nekoliko trenutaka kasnije zazvonio joj je mobitel. Kad je
75
Julie James
odgovorila, njegov glas, snažan poput viskija, začuo se iz zvučnika automobila. »Dakle, razmišljao sam o tvom pitanju. Moj lik je odlučio da se ne želi viđati s drugim ljudima.« »Zbog čega si se predomislio? Da pogodim – zbog Maseratija.« Zacerekao se. »Naš paravan izgleda tako da je moj lik opčinjen tobom od trenutka kad te upoznao. Ne namjerava pustiti ni jednog drugog muškarca da ti se približi.« »Tvoj lik zvuči malo posesivno. Je li to nešto zbog čega bi se moj lik trebao zabrinuti?« Zaustavili su se kod semafora koji će ih odvesti na Drive. Nickov je glas bio tih, čak tiši nego motor automobila. »Mislim da se tvom liku to potajno sviđa. Već dugo vremena izlaziš s dosadnim, uštogljenim frajerima. Željela si nešto drugačije.« Jordan je oštro pogledala terenac pred sobom. »Mislim da je tvoj lik previše drzak.« Pogledi su im se susreli u retrovizoru. »Je li?« Upalilo se zeleno svjetlo i oni su se odvezli u suprotnim smjerovima. Dok je Jordan išla prema sjeveru, dalje od centra i na sigurnoj udaljenosti od Nickovog automobila, odlučila je da je vrijeme da promijene temu. »Što želiš znati o rasporedu Eckhartovog ureda?« »Što god mi možeš reći.« Dok je jurila niz Drive, uz sivo prostranstvo jezera Michigan s desne strane, Jordan mu je ispričala sve čega se sjećala. Završila je razgovor s Nickom dok je ulazila u garažu. Prekinula je vezu i ostala sjediti nekoliko trenutaka u automobilu, razmišljajući o njegovom komentaru. Tražiš nešto drugačije. To su drske riječi. Vrlo drske. Ali nije mogla ne upitati se ima li u njima istine. Gurajući tu pomisao iz svoje glave, otvorila je vrata
76
Neobično nalik na ljubav
automobila i požurila u kuću. Ipak je postojala jedna stvar u koju je barem bila sasvim sigurna. Bilo je previše hladno da bi sjedila vani i razmišljala o Nicku McCallu. ♥`•.¸.•´♥ Trideset minuta kasnije, s odijelom u rukama, Nick je hodao po Aveniji Michigan, prema garaži u kojoj je ostavio svoj auto. Nazvao je jedan broj. Općenito je poznata činjenica da FBI-evi agenti koji posjeduju veliku vještinu i talent, čak i oni koji se često međusobno provociraju, razumiju da postoje trenuci kad se sva sranja moraju zanemariti kako bi se posao odradio. Ovo je bio jedan od takvih trenutaka. Nakon dva zvona, drugi agent je odgovorio na Nickov poziv. »Pallas.« »McCall je. Imam problem.« »Operacija Eckhart?« »Da. Huxley ima želučanu virozu.« »Što trebaš?« »Podršku u kombiju.« »Bacam se na to.« »Nađimo se u uredu za deset minuta.« »Dogovoreno.« Nick je prekinuo poziv, prolazeći u glavi kroz popis stvari koje treba obaviti. Pretjerano skupo odijelo Ralpha Laurena? Tisuću i šesto dolara, koje će tražiti od Biroa. Podrška? Gotovo besplatno, iako će mu Pallas to dugo spominjati. Ščepati financijaša najozloglašenijeg gangstera u gradu, ubacujući se na njegovu ekskluzivnu zabavu kušanja vina? 77
Julie James
Neprocjenjivo.
78
Neobično nalik na ljubav
OSMO POGLAVLJE NAKON DESETOMINUTNOG zaustavljanja kod kuće, kako bi se presvukla i nabacila malo šminke, Jordan je žurno izašla kroz vrata i prošetala tri ulice do Podruma DeVine. Ulice su bile relativno tihe, budući da većina trgovina i tvrtki još nije bila otvorena. Mobitel joj je glasno zavibrirao u torbici. Vidjela je da je zove Christian pa se javila. »Nisi mi mogla poslati nekog metroseksualca s kojim bih mogao raditi?« upitao je. Nasmijala se. »Kako je prošao šoping s Nickom?« »Preživjeli smo. To je sve što mogu reći. Trebala si vidjeti njegov izraz lica kad je vidio boje kravata koje sam izvukao, iako idu uz odijelo. Rekao mi je da tamo odakle on dolazi, muškarci ne nose bordo. Zadrhtim pri samoj pomisli da postoji takvo mjesto.« »Bordo? Sretan si što si preživio. Hvala ti, Christiane. Zahvalna sam ti na pomoći.« Jordan je napravila mentalnu zabilješku da mu pošalje butelju vina iz trgovine. »Slobodno mi pošalji sve klijente koji žele kupiti odijelo. Mislim da ćeš biti zadovoljna rezultatom.« Njegov je glas postao lukav. »Sretno Valentinovo, Jordan. Imam osjećaj da će ti biti lijepo.« Naravno, pomislila je dok je prekidala vezu. Zato što joj je Nick pratnja. A naravno da je svakoj ženi koja provede Valentinovo s nekim tko izgleda kao Nick, zajamčena noć puna beskrajnog i fantastičnog seksa. Žestokog seksa s neobrijanom zvijeri koja će je baciti na stol i ševiti do besvijesti. A vjerojatno bi bilo i prostota. Možda to i nije najgori način da se provede Valentinovo, složila se. Ali to joj nije pisalo u kartama. 79
Julie James
Jordan je ušla u trgovinu i objesila jaknu u stražnjoj prostoriji. Izula je svoje čizme za snijeg i upalila svjetla i glazbu. Voljela je otvarati trgovinu – taj dio dana, više nego bilo koji drugi, činio se kao da zaista pripada samo njoj. Ujutro obično ne bi bilo puno posla i tako je bilo do otprilike jedanaest, pa je imala dobar sat kako bi izvadila reklame i oznake za rasprodaju, napravila inventuru i počistila. No, sumnjala je da će trebati mnogo čistiti. Martin je zatvorio prethodne večeri, a bio je podjednako opsjednut čistoćom koliko je bio i vinski snob. To je bila dobrodošla odlika za pomoćnika upravitelja. Provjerila je račune od prethodne večeri i vidjela da su imali dobar posao. Uz redovitu prodaju, dodali su još četiri kupca svom vinskom klubu. Vinski klub bio je nešto čime su započeli prije dvije godine. Budući da su kupci često tražili njezinu ili Martinovu preporuku, činilo se da bi to bilo vrijedno truda. Svakog mjeseca ona i Martin odabrali bi dva vina koja bi zajedno stajala između sto i sto pedeset dolara. Najprije je oklijevala s tom cijenom, pitajući Martina bi li trebali razmisliti o tome da ponude jeftinija vina. Bojala se da po toj cijeni ljudi neće biti spremni za članstvo u klubu. »Ako ih ja odaberem, doći će«, Martin je dramatično prošaptao. Dala mu je šest mjeseci da dokaže da je u pravu. Bio je. S gotovo osam stotina članova, vinski klub bio je velik uspjeh. Ponekad bi se kockali s vinima koja bi odabrali – izvrsne kvalitete, ali često od manje poznatih proizvođača. A Martin, uvijek tradicionalist, inzistirao bi na tome da odabere jedno europsko vino, unatoč činjenici da su istraživanja pokazala da potrošači više vole američka vina, zbog njihovih pristupačnijih etiketa. Pa ipak, dosad se nitko u vinskom klubu nije požalio. »Obožavaju te. Ozbiljno. Kad ćeš otvoriti vlastitu trgovinu i ostaviti me bez posla?« zezala je Martina jednog dana. »Nisam ja bitan. Ti si ta«, odgovorio je ležerno. 80
Neobično nalik na ljubav
»Jedva – to je tvoja zasluga. Da se mene pitalo, u ovom vinskom klubu devedeset posto vina bili bi kalifornijski caberneti. A ljeti novozelandski sauvignon bijeli od deset dolara.« »I opet bi imala osamsto članova«, rekao je Martin. »Budimo iskreni, Jordan. Bogati ljudi vole ono što vole drugi bogataši. Kupuju vina koja odaberem zato što im ti tako kažeš.« Odmah je otvorila usta kako bi protestirala – ovaj razgovor počeo je zvučati previše kao Carevo novo ruho – ali dio nje je znao da Martin nije sasvim u krivu. Što se tiče tržišnog udjela, znala je da velik dio bogatih čikaških kupaca vina dolazi u njezinu trgovinu. Možda i jest financijski neovisna, ali novac njezinog oca ipak je bio prisutan, a s njim je dolazio i određeni nivo fascinacije drugih ljudi. »Ti si otprilike kao Paris Hilton vina«, rekao je Martin. Gotovo se onesvijestila od grozote. »Ako obećaš da više nikad, ali nikad, nećeš napraviti takvu usporedbu, dopustit ću ti da odabereš dva europska vina za sljedeći mjesec«, rekla je Jordan. Martin je željno protrljao ruke. »Može li jedan od njih biti Brunello iz Montalcina?« »Uvijek si govorio da kvaliteta Brunella nije postojana.« »To bi bio problem za nekog tko ne zna svoj posao«, rekao je Martin. »Kažem ti, Jordan, s tvojim imenom i mojim nepogrešivim nosom, mislim da bismo zaista mogli daleko dospjeti s ovom trgovinom.« Dosad nije pogriješio.
81
Julie James
DEVETO POGLAVLJE NICK JE parkirao automobil pola ulice dalje od Jordanine kuće i po hladnoći pješice prešao tu kratku udaljenost. Otvorio je visoka dvorišna vrata od kovanog željeza i ušao u prednje dvorište i vrt. Pretpostavljao je da će kuća biti jako lijepa – vrlo lijepa – i nije pogriješio. Zidana kuća uzdizala se dva i pol kata iznad tla, a elegantni lažni balkoni izvijali su se ispod lučnih staklenih prozora u prizemlju. Prostrani balkon od opeke i vapnenca, koji je vjerojatno bio dio velike spavaće sobe, gledao je na prednje dvorište s drugog kata. Dok se penjao stepenicama prema ulaznim vratima, ulovio je sebe kako se pita je li kuću kupio Jordanin otac, ili zarađuje dovoljno da si je sama priušti. To ga se nije ticalo, ali bio je malo... znatiželjan. Pozvonio je i začuo kroz vrata melodičan zvuk. Kad je prošla minuta ili dvije bez odgovora, opet je posegnuo za zvonom. Vrata su se naglo otvorila. »Oprosti«, rekla je Jordan zadihano. »Problemi sa zatvaračem.« Nick je pokušao ne pokazati nikakvu reakciju jer je samo... zurio. On nije vidio nikakav problem. Tamnoljubičasta haljina grlila je sve obline njenog vitkog tijela. Kosa joj je bila podignuta, a nekoliko zalutalih plavih pramenova bilo je začešljano preko njezinih tamnom olovkom obrubljenih očiju boje oceana – očiju koje su blistale jače nego dijamanti na njezinim ušima. Naslonila je jednu ruku na okvir vrata. »To je najdulje što si izdržao bez riječi otkad smo se upoznali, Brooklyn. Rekla bih da ti se haljina sviđa.« Ulovila ga je nespremnog.
82
Neobično nalik na ljubav
Ali Nick se brzo pribrao. »Nemoj se previše uobraziti. Samo sam pokušavao shvatiti gdje ću sakriti mikrofon.« Jordan se pomaknula ustranu dok je ulazio u kuću i zatvorila vrata za njim. Nickove oči gotovo su ispale iz očnih duplji. Moj Bože, stražnji dio njezine haljine... provokativno se spuštao vrlo nisko i praktički ga preklinjao da joj zuri u dupe. »Što si mislio s tim da moram nositi mikrofon?« upitala je. Blijedo je trepnuo. »Oprosti?« »Rekao si da ću nositi mikrofon«, pomogla mu je. Točno. Mikrofon. Tajna operacija. »To je samo mjera predostrožnosti. Želim čuti kako ti i Eckhart razgovarate dok sam dolje u njegovom uredu.« Nick je posegnuo u džep svog sakoa i izvukao bežični mikrofon veličine šest milimetara. »Sretno Valentinovo.« Jordan ga je znatiželjno promotrila. »Ne mogu vjerovati da je tako malen.« »Lovi glasove na udaljenosti do petnaest metara, čak i kroz odjeću. Samo ga moraš staviti u grudnjak.« Njegov je pogled pao na njezin V-izrez. »Pod pretpostavkom da nosiš grudnjak s tom haljinom.« »Ne. Samo flastere preko bradavica.« Šest godina na tajnim zadacima za FBI, plus onih pet godina u Odsjeku za poroke njujorške policije, ali Nick ipak nije imao pojma kako riješiti taj problem. Jordan se nasmijala. »Šalim se.« Zavrtjela je prstom. »Okreni se.« Poslušao je. Nemoj misliti na njezine bradavice. Nemoj misliti na njezine bradavice. Mislio je na njezine bradavice. »Jesi li gotova?« upitao je oštro. Možda bi se stvari brže kretale kad bi joj pružio pomoć...
83
Julie James
»Mislim da mogu sama«, rekla je Jordan iza njega. Nick se okrenuo i promatrao kako namješta izrez, provjeravajući je li grudnjak opet skriven. Uspravila se i pogledala ga. »Što misliš? Dobro?« Njegove oči lutale su po njoj. Dobro je bio eufemizam. Umjesto odgovora pokazao je prema vratima. Vidio je da ih ispred čeka automobil i bilo je vrijeme za polazak. »Spremna?« Jordan je duboko udahnula. »Ne. Ali ću svejedno to učiniti.« ♥`•.¸.•´♥ Zbog vina koje će popiti na Xanderovoj zabavi, Jordan je te večeri unajmila automobil. Tako je radila svake godine, a osim toga, Nick je naglasio da je važno da se drži rutine što je više moguće. Dok je sjedila pored njega na stražnjem sjedalu, pokušala je zanemariti leptiriće u trbuhu. Spremala se službeno sudjelovati u tajnoj operaciji i prevari, a višak nervoze večeras samo bi joj mogao pokvariti planove. U prošlosti, najbliže što je došla opasnosti bilo je onog dana kad je pijani beskućnik ušetao u njezinu trgovinu i srušio izloženi syrah prije nego što se onesvijestio na podu. Jedina opasnost bila je da bi mogla stati na komadić stakla ili zaprljati cipele dok je čistila nered, jer je čovjek bio toliko pijan da se nije ni probudio nakon svog dramatičnog ulaska. A Martin je bio ondje kako bi je zaštitio i stajao je nad čovjekom s punom buteljom Cotes du Rhonea, sve dok nije došla policija. Jordan je pogledala Nicka koji je, sumnjala je, nosio nešto mnogo opasnije od Cotes du Rhonea. Iako je mogla samo nagađati gdje je mogao sakriti pištolj u to savršeno skrojeno odijelo. Obrijao se za tu večer, a na sredini njegove brade nalazila se malena jamica koju prije nije primijetila. Stražnji dio njegove tamnosmeđe kose dodirivao je ovratnik kaputa – bio je i na šišanju. Kad je došao u njezinu kuću, na trenutak je bila zapanjena jer je izgledao profinjeno i naočito u kaputu i odijelu. Bez ikakvog
84
Neobično nalik na ljubav
problema uklopit će se na Xanderovu zabavu. Zanimljivo, ipak je pomislila da joj se više sviđa neobrijan i u trapericama. Hvala Bogu što je živcira dobrih devedeset i pet posto vremena koje provode zajedno, jer nije imala apsolutno nikakvu želju da je privuče Nick McCall. Odnosno Nick Stanton. Tko god bio te večeri. Ulovio ju je kako ga promatra dok se automobil zaustavljao ispred Bordeauxa. Vozač je izašao i prošao s druge strane, do Jordaninih vrata. Nick ju je pažljivo promotrio, kao da želi procijeniti kako je raspoložena. »Dakle, to je to.« Pokušala je zvučati nonšalantno, ali glas joj je lagano podrhtavao. Vozač je otvorio vrata, a ona je zadrhtala kad je hladni zrak veljače nahrupio u auto. Nick se nagnuo naprijed i obratio vozaču. »Trebat će nam jedan trenutak.« Zatvorio je vrata da bi im osigurao malo privatnosti. Progovorio je tiho. »Jordan, pogledaj me.« Poslušala ga je, a on joj je uzvratio pogled. »Bit ćeš dobro, vjeruj mi.« Kimnula je, pronalazeći utjehu u njegovom mirnom glasu. »U redu.« Zatim je stavio ruku na njezinu bradu i primaknuo se bliže – čekaj, hoće li je poljubiti? – a ona je osjetila toplinu njegova daha na svom vratu dok joj je šaptao na uho. »Ali ako večeras nešto pođe po krivu, pronađi crvenokosu konobaricu. Ona je prijateljica.« Jordanine oči su se naglo otvorile. Po krivu? Nije imala vremena pitati što bi moglo poći po krivu, jer je Nick već otvorio vrata, a vozač je automatski posegnuo za njenom rukom. Namjestila je pokeraški izraz lica i izašla iz auta. Nick ju je slijedio i zajedno su pošli do ulaza u restoran pa ušli. Jordan je bila u Bordeauxu nekoliko puta, ali elegantni dekor opet ju je impresionirao. Stropovi visoki pet i pol metara, kristalni lusteri koji odašilju topli sjaj i svileni zidni paneli krem boje, stvarali su 85
Julie James
svijetlu, prozračnu atmosferu. Njima zdesna, s druge strane prostora za jelo, nalazio se lakirani luk, također krem boje, koji je vodio u VIP vinski bar. Na suprotnoj strani te prostorije bila je vanjska terasa s pogledom na rijeku i drugi bar. Xander je pomoću lampi za grijanje održavao terasu na ugodnoj temperaturi i u zimskim mjesecima. Prema planu, u jednom će trenutku pozvati Xandera da joj se pridruži uz piće na terasi, kako bi prodiskutirali o vinu koje je našla za njega, a tada će Nick povući svoj potez. Ona i Nick ostavili su kapute kod domaćice i uputili se prema restoranu. Jordan je odmah uočila nekoliko gostiju koje je poznavala, ali oklijevala je prije nego što se uputi k njima. Još samo jedna minuta. Samo to je htjela prije nego predstavi svog »dečka« svijetu, kad će ta njezina igra postati vrlo stvarna. Činilo se da joj Nick čita misli. »Zašto ne bismo otišli po piće?« Uočio ih je konobar koji je prolazio. »Cristal?« upitao je konobar, nudeći svakom po jednu čašu. Jordan je primijetila butelju dok je točio – Cristal rose Louisa Roederera iz 2002. Kao uvijek, Xander nije štedio. Usredotoči se na vino, rekla je samoj sebi. Nick ima teži posao u ovom zadatku, ne ona. Tijekom nekoliko idućih sati ne treba činiti ništa osim smiješiti se i popiti nekoliko čaša pića za koje je postala polustručnjak ovih proteklih godina. Nick je skeptično promotrio piće kad je konobar otišao. »Prikladno, kad si me pozvala večeras, propustila si spomenuti da će se služiti ružičasta pića.« Osjetila je kako napetost malo popušta. Nije znala što očekivati od čitavog tog pretvaranja da hodaju, ali činilo se da je dosad među njima sve ostalo u domeni posla, kao i inače. »To je rose.« Činilo se da je to razumio. »O, kao bijeli zinfandel. Moja ga je baka nekad pila.« Hvala Bogu da Jordan nije popila gutljaj šampanjca, jer bi se sad zagrcnula. »Prvo pravilo ove večeri: nikad, ama baš nikad ne spominji bijeli zinfandel među ovim ljudima, ili bi stvari vrlo brzo
86
Neobično nalik na ljubav
mogle postati jako ružne.« Prinijela je čašu sa šampanjcem nosu pa je proradio instinkt. Zatvorila je oči i udahnula, osjećajući miris pečenih jabuka, badema i sušenog voća. Otpila je mali gutljaj, puštajući da se šampanjac rasprši u njezinim ustima prije no što je progutala. Okusi su se poigravali u njezinim ustima, lagani i sramežljivi. Otvorila je oči i vidjela da je Nick pažljivo gleda. »Dobro?« pitao je. Blago rečeno. »Probaj.« »Ne pijem ružičasta pića.« Podignuo je glavu. »Misliš da si spremna krenuti na vinski bar?« Jordan je shvatila poruku – morali su ići dalje. »Naravno. Da vidimo što nam je Xander pripremio večeras.« Zajedno su došli do privatne prostorije. Kušanje vina je započelo i bar je bio bučan dok su gosti razgovarali o svojim pićima. Gotovo odmah Jordan je primijetila crvenokosu konobaricu, vjerojatno »prijateljicu« koju je Nick ranije spomenuo. Bila je privlačna i nimalo nalik na ono što bi Jordan očekivala od agentice FBI-a. Na trenutak, ulovila je sebe kako se pita je li ta žena dobra »prijateljica« Nicku. A onda se sjetila da je se to ne tiče. »Tek počinjete?« upitala je crvenokosa kad su se približili šanku. Nije dala nikakav znak da ih je prepoznala. Jordan je primijetila da je konobaričina crvena kosa uređena na način da joj pokriva uši. Možda da pokrije prijamnik u uhu? Zaintrigirana, odlučila je kasnije pitati Nicka o tome. »Uzet ćemo prvo, što god da je.« »Kako ovo funkcionira?« upitao je Nick nakon što je konobarica stavila po jednu čašu ispred svakog od njih. »Ovo je moje prvo kušanje.« »Hmmm, vinokušački djevac«, rekla je Jordan. »Ima toliko toga čemu bih te mogla naučiti.« »Skrati, Rhodes. Osnove.«
87
Julie James
»U redu, evo moje prognoze za večeras. Osim ako Xander ne planira prekršiti neka pravila, počet ćemo s par bijelih vina lagane strukture, pa prijeći na jedan chardonnay, a onda ćemo promijeniti čaše i započeti s crnim. Tada zapravo počinje zabava.« Nick je dohvatio jedan od menija kušanja sa šanka. »U redu. Provjerimo koliko si dobra. Reci koje je prvo.« »Sauvignon blanc«, Jordan je nagađala. »Vjerojatno iz doline Loire. Zatim rizling, pa sivi pinot i kalifornijski chardonnay.« Izgledao je impresionirano. »Nije loše.« Slegnula je ramenima. »Snalazim se na kušanjima.« »Osim što si zeznula sa chardonnayem.« Iznenađena, Jordan je uzela meni. U prošlosti, Xander bi uvijek birao kalifornijski chardonnay, ali ovogodišnji odabir bio je iz Burgundije, u Francuskoj. »Zanimljivo, zar ne?« rekao je muški glas njoj slijeva. Jordan se okrenula i vidjela Rafea Velasqueza, suvlasnika unosnog hedge fonda sa sjedištem izvan Chicaga. Kao i ona, i on je bio redovit gost na zabavi. Pozdravila ga je sa smiješkom. »Zdravo, Rafe.« Osvrnula se po sobi. »Gdje je Emily?« »Odlučila je ostati kod kuće – iako vrlo nevoljko. Naše najmlađe dijete bori se s gripom čitavog tjedna pa joj nije bilo zgodno ostaviti ga s dadiljom. Mislim da nešto hara. Svi s kojima sam razgovarao ovih dana su bolesni.« Jordan se sjetila Huxleya, ispruženog preko kauča sa svojom plavom irokezicom. Nešto hara okolo, i to nešto ružno. Okrenuvši se prema Nicku, upoznala ih je. »Rafe Velasquez, Nick Stanton.« Dok su se njih dvojica rukovali, uzdahnula je s olakšanjem. Preživjela je prvo upoznavanje, a da ništa nije upropastila. »Sigurno se ponosiš sobom«, rekao joj je Rafe. Zbunjeno je podignula glavu. »A to znači...?« Rafe je pokazao prema vinskom meniju. »Crna vina?« 88
Neobično nalik na ljubav
»Nisam još došla tako daleko – još ne mogu prijeći preko činjenice da Xander nije odabrao kalifornijski chardonnay.« »Zaboravi chardonnay – provjeri cabernete.« Jordanin pogled brzo je prešao preko menija. Iznenađeno se odmaknula kad je pročitala imena dvaju caberneta koje je Xander odabrao za tu večer. »Što ti si čini?« upita je Rafe lukavo. Nije odmah odgovorila. Imala je osjećaj da zna na što Rafe aludira, ali to nije moglo značiti... pa, to. »Čini se da netko ima tajnog obožavatelja«, rekao je. Nick se namrštio, odjednom vrlo zainteresiran za njihov razgovor. Rafe je objasnio. »Na prošlogodišnjoj zabavi, Xander, Jordan i ja upustili smo se u raspravu o njegovom izbornu crnog vina. Vidiš, Xander uvijek odabere Screaming Eagle za cabernet – što je fantastično vino, nemoj me krivo shvatiti. Ali Jordan je u šali rekla da će, ako ikada bude htio unijeti malo promjene, biti sretna dati mu koji prijedlog. Pa ju je Xander upitao koji su njoj omiljeni caberneti.« Nick se okrenuo ka Jordan. »Što si mu rekla?« »Ja... možda sam spomenula cabernet s imanja Vineyard 29«, rekla je. Nick je provjerio meni kušanja. »Taj je na popisu.« Da, jest. »Isto je tako rekla da je velika obožavateljica Quintesse meritage. S čim se ja u potpunosti slažem, usput budi rečeno«, nastavio je Rafe. Nick je opet provjerio. »I to je na popisu.« Da, jest. Nick je zaškiljio. »Samo da razjasnimo: dva od pet crnih vina na ovoj vrlo ekskluzivnoj listi su ona za koja si mu rekla da su tvoja omiljena?«
89
Julie James
Pa, kad to tako kažeš... Braneći se, Jordan je osjetila potrebu nešto istaknuti. »Ja jesam vlasnica trgovine vinima. Ovo je vrlo vjerojatno profesionalni kompliment, a ne osobni.« »Jesi li sigurna u to?« Nickove zelene oči pažljivo su promatrale njezine. Prije odgovora, Jordan je razmislila kakve je susrete imala nedavno sa Xanderom. Ništa nije iskakalo kao neobično, nikakav razgovor kojeg bi se mogla odmah prisjetiti, a koji bi signalizirao nekakvo posebno zanimanje za nju. Naravno, Xander je često navraćao u trgovinu, kao i mnogi njezini redoviti klijenti. Povremeno je i očijukao s njom, ali Xander je očijukao sa svima. Bio je poznati ženskar i stalno je izlazio sa ženama koje bi upoznavao u svojim klubovima – obično dugonogim brinetama, mlađim od dvadeset i pet. S obzirom na to da je plavuša, visoka metar i šezdeset sedam kad bi se zaista uspravila, i stara trideset i tri godine, Jordan nije zadovoljavala ni jedan njegov kriterij. Ali kad je bolje razmislila o tome... bio je tu jedan malo neobičan razgovor – prije pet mjeseci, netom prije no što je Kyle uhićen, nakon što se ona vratila s puta u dolinu Napa. Xander je navratio u trgovinu, a ona mu je rekla za neka nova vina koja je otkrila. »Težak je to život, ti poslovni odlasci u Napu nekoliko puta godišnje«, zafrkavao ju je Xander, pregledavajući police u trgovini. Jordan se nasmijala dok mu je dodavala čašu novog crnog pinota koji je upravo otvorila, ne proturječeći mu. »Oh, a i tebi je jako teško. Ideš kamo želiš i kad želiš.« Znala je to jer se hvalio svojim egzotičnim putovanjima kad god bi posjetio trgovinu. Xander je uzeo od nje čašu pinota. »Da, ali Napa je drugačija. To nije mjesto na koje želiš ići sam. Trebala bi biti s nekim tko zna cijeniti to iskustvo.« Otpio je gutljaj vina. »Dobar je.« »Preporučio mi ga je jedan konobar. Toliko mi se svidio da su mi poslali dva sanduka.« Xander ju je slijedio do pulta. »Gdje si odsjela dok si bila ondje?« 90
Neobično nalik na ljubav
»Na ranču Calistoga. Jesi li bio tamo?« »Ne. Ali sam čuo lijepe stvari.« »Predivno je«, rekla je Jordan. »Odsjela sam u privatnoj kolibi s pogledom na kanjon. Svakog sam jutra doručkovala na terasi dok se sunce dizalo iznad brežuljaka, a navečer bih sjedila pod zvijezdama i pila vino.« »I sad mi reci da ne bi bilo bolje da je još netko bio s tobom.« Xander je sklopio ruke na prsima, kao da je izaziva da mu se usudi proturječiti. Nosio je crnu dizajnersku košulju s dva otkopčana gornja gumba, hlače boje ugljena i novi sat Jaeger LeCoultre. Bio je zgodan muškarac, ali bilo je nešto u vezi s njim što je povremeno nerviralo Jordan. Činilo se da uživa pokazivati novac, osobito pred njom. S obzirom na to da je bio jako dobar kupac, nasmiješila se i udovoljila mu. »Možda sljedeći put. Bit će još puno putovanja u Napu. Već sam isplanirala sljedeće za početak ožujka.« »Zašto čekati dotad?« Xander je izvukao svoj mobitel. »Mogu nam rezervirati prvi razred za dvije minute.« Nasmijala se. Kao da može sve ostaviti i istog trena uskočiti na avion. »Da je barem tako lako.« Uzela je nekoliko butelja pinota i odnijela ih do police pored ulaza u trgovinu. »Jordan.« Ozbiljan prizvuk u Xanderovom glasu naglo ju je zaustavio. Pogledala je preko ramena i vidjela da ima vrlo čudan izraz na licu. »U čemu je problem?« upitala je. Upravo tada u prostoriju je ušao Martin, završivši s inventurom u podrumu. »Mislim da bismo trebali naručiti još jedan sanduk Zulua. Ljudi su ludi za južnoafričkim vinima – oh, gospodine Eckhart, nisam znao da ste navratili.« Zastao je i pogledao jedno pa drugo. »Prekidam li nešto?« Jordan je pomislila da je vidjela bljesak ljutnje u Xanderovim očima. Ali onda je nestao, pa je pretpostavila da si je samo umislila. Xander je volio razgovarati s Martinom. Njih dvojica imali su vrlo
91
Julie James
sličan ukus kad je riječ o vinima. Nije vidjela nikakvog razloga da ga smeta prisutnost njezinog voditelja trgovine. Xander je odmahnuo rukom na to pitanje. »Ništa ne prekidaš. Samo uživam u ovom novom pinotu.« Pokazao je na čašu. »Koja je cijena?« »Trideset dolara po butelji.« Jordan je nastavila tražiti bilo kakav znak napetosti koju je vidjela na njegovom licu prije nekoliko trenutka. Ali nije bilo ničega – Izgledao je opušteno kao i uvijek. »Možda ću ga početi nuditi u svojim restoranima«, rekao je. Još su malo diskutirali o ocjeni vina prema skali Roberta Parkera i Martinovom uvjerenju da je nepošteno podcijenjeno zbog Parkerove preferencije velikih, jakih crnih vina. Ubrzo nakon toga Xander je otišao, a Jordan više nije razmišljala o tom neobičnom trenutku. Ali sada, možda ipak ima drugačije mišljenje o tom razgovoru. Nije mogla ne upitati se je li Xander tog dana bio zainteresiran za nešto više od samog pinota. Pretpostavljala je da se šalio o putovanju u Napu, no možda i nije. Ubrzo nakon tog razgovora Kyle je uhićen i njezin je život zapao u potpuni kaos. Maknula se s društvene scene i uzela pauzu od izlazaka. Možda je Xander vrebao sve otad, čekajući prikladnije vrijeme da otkrije svoje osjećaje. Naprimjer, večeras, sa svojom vinskom listom »Odavanje počasti Jordan«. Ukrstila je pogled s Nickovim. »Mi... možda imamo problem.«
92
Neobično nalik na ljubav
DESETO POGLAVLJE PROBLEM. To nisu bile riječi koje je Nick želio čuti. Niti jedan agent usred tajnog zadatka ne bi htio čuti takve riječi. Pristojno se nasmiješio Rafeu. »Bi li nas ispričao na trenutak? Moram porazgovarati sa svojom djevojkom.« Bez otezanja, primio je Jordan za ruku i odveo je u kut prostorije. Naslonio je jednu ruku na zid pored nje i odozgo se zagledao u njezine oči. »Dušo, prije nego što smo došli na ovu zabavu, mogla si spomenuti da je domaćin zagrijan za tebe.« Uzvratila mu je pogled, ne izgledajući pretjerano zaplašeno. U jedanaest godina rada u policiji, mnogi osumnjičenici su se znojili pod prijetnjom njegovog izraza lica, za koji je znao da znači >ne zajebavaj se sa mnom<, pa ipak, ona nije ni trepnula. Naravno, nijedan od tih osumnjičenika nije imao na sebi takvu fantastičnu haljinu s prorezom gotovo do dupeta, pa možda njegov prijeteći izraz lica tada nije bio u najboljoj formi. »Ni sama nisam znala, dragi«, rekla je. »A još uvijek nismo sigurno u to. Ali recimo, rasprave radi, da Xander gaji prema meni više od profesionalnog interesa. Hoće li ti to biti problem?« Njezine su riječi bile pažljive i odmjerene. Nekome tko možda sluša činilo bi se kao da jednostavno smiruje ljubomornog ljubavnika, a ne FBI-evog agenta koji je malo mrzovoljan zato što je tek saznao za novi razvoj događaja usred tajne operacije. »Mogu se nositi s time.« U određenom pogledu, pretpostavljao je Nick, Eckhartov interes za Jordan mogao bi im dobro doći. Sumnjao je da će joj biti teško uvjeriti ga da joj se pridruži na piću. Ipak, želio je da nastave dalje. Morali su se družiti. Popiti malo vina. Postaviti nekoliko bežičnih uređaja za snimanje. Uobičajene društvene obveze.
93
Julie James
»Trebali bismo se vratiti ostalima«, rekao je. »Čekaj.« Jordan je stavila ruku na njegovu, zaustavljajući ga prije nego što se okrenuo. Njene oči bile su zamračene brigom. »Žao mi je ako sam te večeras dovela u nezgodan položaj. Zaista nisam znala sve dok nisam vidjela vinsku listu.« Izgledala je tako iskreno uznemirena da si Nick nije mogao pomoći. Ispružio je ruku i dodirnuo joj bradu. »Ne brini, Rhodes. Riješit ću to.« Nasmijao se. »Mislim da te čeka čaša vina na šanku.« »Za pet tisuća dolara po osobi, bolje da ih bude više, a ne samo jedna.« »Sad razumijem zašto nitko ne dolazi automobilom na ovu zabavu.« Primio je Jordan za ruku, okrenuo se i – gotovo se zabio u Xandera Eckharta, domaćina zabave i Nickovu metu te večeri. »Uvijek sam smatrao da je to zato što je ovdje teško naći parking«, rekao je Xander, kao odgovor na Nickov komentar. Usprkos njegovom ležernom tonu, oči su mu bile ledene dok je pružao ruku. »Xander Eckhart.« Nick se rukovao s njime, stišćući malo snažnije nego što je bilo potrebno. »Nick Stanton.« »Vidim da si došao s Jordan.« »Jesam.« Jordan je stala pored njega. »Xanderu, pitala sam se kad ćemo te vidjeti. Nadmašio si samog sebe večeras.« Xander je odmaknuo svoj pogled s Nicka, dovoljno dugo da skrene pozornost na Jordan. Promotrio ju je. »Kao i ti, Jordan. Polaskan sam što si uspjela doći. Znam da se ne izlažeš previše zbog onoga što se dogodilo tvojem bratu. Zapravo, iznenadio sam se kad mi je tajnica rekla da si nazvala ovog tjedna kako bi dodala na popis još jednog gosta. Nisam znao da se viđaš s nekim.« Nick je isprepleo svoje prste s Jordaninima. »Ja sam kriv za kasnu potvrdu. Isprva sam planirao biti izvan grada ovog vikenda. Ali kad sam shvatio da je Valentinovo, odgodio sam putovanje kako bih 94
Neobično nalik na ljubav
mogao biti s Jordan. Nisam mogao propustiti najromantičniju večer u godini, zar ne?« »Da, to bi bila velika šteta«, rekao je Xander sarkastično. »Nick i ja smo upravo raspravljali o vinima na meniju za kušanje«, ubacila se Jordan. »Čini se da će večer biti fantastična.« »Valjda bismo mogli reći da sam se nadao da ću ostaviti nezaboravan utisak ovog Valentinova. No, zbog nekih novijih događaja, pitam se jesam li malo pretjerao.« Xander je pokazao na njih dvoje. »Volio bih čuti kako ste se vas dvoje upoznali.« »U Jordaninoj trgovini«, rekao je Nick. »Oh, i ti se razumiješ u vina, Nick?« »Ne baš. Znam da postoji bijelo i crno.« Jordan mu je namignula. »A sad i ružičasto.« Nick se nasmiješio. Istina. »I ružičasto.« Xander ih je pogledao. Što god da je vidio, nije mu se svidjelo. »Hoću li zvučati previše nadobudno ako kažem da jedva čekam vidjeti što imaš u podrumu?« upitala je Jordan Eckharta. »Uvijek si pun iznenađenja, Xanderu.« Nick je morao priznati da je impresioniran. Mali broj civila bi se mogao ponašati ovako prirodno na tajnom zadatku, osobito pred nekim za koga znaju da pere novac za narkokartel. Njezin prijedlog je prihvaćen. »Tko sam ja da ovako lijepa žena čeka zbog mene?« Xander je pokazao prema otvorenim vratima na suprotnoj strani vinskog bara. »Sam ću vas odvesti dolje. Slijedite me.« ♥`•.¸.•´♥ Eckhart ih je proveo kroz vrata pa niz samostojeće stakleno stepenište. »Budući da ti je ovo prvi put, Nick, provest ću te ovuda.«
95
Julie James
Zapravo, FBI je već platio pet tisuća dolara za taj privilegij. »Bio bih ti zahvalan, Xanderu.« »S obzirom na vrijednost moje kolekcije, ova vrata gore obično su zaključana«, rekao mu je Xander. »Ali vjerujem svojim gostima večeras. Ili većini njih. A što se tiče drugih, vjerujem čuvaru visokom dva metra i teškom sto dvadeset kilograma kojeg sam postavio dolje.« Dok su se spuštali na donju etažu, Nick je ubrzo uvidio razlog za Eckhartov alarmni sustav. Proučio je nacrte zgrade i vidio da vinski podrum zauzima velik dio prostora. Ali ni ti nacrti ni Jordanin opis nisu ga pripremili za veličinu vinskog podruma koji je upravo ugledao. Bolje rečeno, vinskih podruma. Stajali su ispred tri pravokutne staklene komore, od kojih je svaka bila otprilike sedam i pol metara dugačka i tri metra široka. Kroz staklene ploče koje su sezale od poda do stropa, vidio je redove i redove, a prema Huxleyevom izvješću znao je da se ovdje nalazi preko šest tisuća butelja vina, vodoravno položenih na otvorene police od ebanovine. Staklena vrata debela desetak centimetara, s kompliciranim alarmnim sustavom sa svake strane, bila su na svakoj od tri komore u podrumu. »Crna, bijela, šampanjci i desertna vina«, rekao je Xander, pokazujući na svaku od tri komore u podrumu. »Različite temperature čuvanja za svako od njih, naravno.« Naravno. »Preko tri milijuna dolara u vinima«, nastavio je Xander, i ne pokušavajući skriti ponos. »Naravno, dosta toga je za restoran. Moja osobna kolekcija vrijedi otprilike jedan milijun.« Nick se odupro napasti upitati koji je dio te kolekcije kupljen novcem od droge Roberta Martina. »To je zaista puno vina.« Skupina od otprilike deset ljudi družila se pored vrata s njihove desne strane, a Nick je prema nacrtima znao da vode u privatnu sobu za kušanje. Snažan čovjek u ranim četrdesetima prišao im je i oduševljeno pozdravio Jordan.
96
Neobično nalik na ljubav
»Jordan, ovo je savršen tajming. Moraš mi razriješiti jednu nedoumicu. Točno ili netočno: prije dvije godine na ovoj zabavi ti i ja smo razgovarali točno ovdje, kad je neki pijani muškarac, očito nečija pratnja, izašao iz toaleta s otvorenim šlicom i sakoom od tvida zataknutim u hlače kao da je košulja. Razgovarao je s nama otprilike pet minuta, a da to nije ni primijetio.« »Čista istina. Profrfljao je nešto da se nikad u životu nije napio jer ima jako visoku toleranciju na alkohol.« Muškarac se ponosno okrenuo prema skupini na vratima. »Vidite? Rekao sam vam. Mogu li te ukrasti na nekoliko minuta?« upitao je Jordan. »Trebaš uvjeriti ove dečke da ne izmišljam.« Uz brz pogled prema Nicku, ona se pristojno nasmiješila. »Naravno.« Nick ju je promatrao kako odlazi, kao i Xander. Zatim su se dva muškarca okrenula jedan prema drugome. »Dakle. Nisi spomenuo čime se baviš, Nick.« »Nekretninama.« »Graditelj si?« »Investitor. Iznajmljujem stambene objekte, uglavnom studentima i onima koji su nedavno diplomirali.« »Tržište nekretninama je dosta potonulo posljednjih nekoliko godina, zar ne?« »Srećom ne i nekretnine za iznajmljivanje, Xanderu. Budući da u današnje vrijeme svi ostaju na faksu jer ne mogu naći posao, moram čak odbijati ljude.« Xander se nadmeno nasmijao. «Tko bi pomislio da niskobudžetno stambeno tržište može biti toliko unosno?« »Ja.« Uslijedila je tišina. »Smijem li ti dati savjet, Nick?«
97
Julie James
Nicku je palo na pamet otprilike stotinu ne toliko pristojnih odgovora, uključujući i njegov najdraži, onaj gdje točno može gurnuti svoj savjet, ali zbog tajne operacije pregrizao je jezik. Izazvati scenu pa da ga izbaci njegov čuvar od dva metra i sto dvadeset kila, ne bi baš bilo u interesu FBI-a. Zato je obuzdao svoj sarkazam. »Pretvorio sam se u uho.« Xander je zvučao samodopadno. »Možda si Jordan trenutačno zabavan, ali što misliš koliko će to trajati? Viđam muškarce poput tebe cijelo vrijeme u svojim klubovima i restoranima. Možeš obući odijelo i izgledati prikladno, ali obojica znamo da je ona predobra za tebe. Samo je pitanje vremena kad će i ona to shvatiti.« Nick se pretvarao da razmišlja o ovom. »Zanimljiv savjet. Ali koliko vidim, Jordan vrlo dobro zna sama odlučiti za koga jest, a za koga nije predobra.« Primio je Eckhartovo rame i stisnuo ga. »Popij nešto, Xanderu – zvučiš kao da ti treba.« Otišao je, ostavljajući Eckharta samoga u kutu. »Sve u redu?« pitala je Jordan dok se približavao. »Samo se upoznajem s našim ljubaznim domaćinom«, rekao je Nick. »Što čovjek mora učiniti da bi dobio piće?« Kimnula je glavom. »Slijedi me.« Jordan je odvela Nicka u privatnu prostoriju za kušanje, odmah pored Xanderovog podruma, u kojoj je atmosfera bila ugodnija nego u ostatku donjeg kata. Iako su gosti mogli slobodno dolaziti i odlaziti čitave noći, nekoliko ih je sjedilo u kožnim naslonjačima, okrenuti prema upaljenom kaminu, znajući da je to mjesto na kojem će se posluživati najbolje stvari. Muškarac u četrdesetima, u odijelu – sommelier kojeg je Xander unajmio te večeri – stajao je za šankom i točio male količine vina u kristalne čaše. Veliki čuvar, odjeven u crno, stajao je u blizini stražnjeg dijela prostorije, diskretno neuočljiv, ali ipak ondje. Jordan je dovela Nicka za šank gdje ih je uočio sommelier, isti onaj kojeg je Xander unajmljivao za zabave nekoliko proteklih godina.
98
Neobično nalik na ljubav
Nasmiješio se kad im je prišao. »Gđice Rhodes! Nadao sam se da ćete večeras biti ovdje. Čuvam nešto posebno za Vas. Chateau Sevonne iz 1990.« Sevonne iz ‘90. Slatki Isuse, srce joj je počelo udarati. »Jesi li ti to upravo uzdahnula?« upitao je Nick dok im je sommelier točio vino u čaše. Jordan je pokušala ostati hladnokrvna. »Ne bih rekla.« »Prilično sam siguran da sam čuo.« »U redu, možda sam ispustila sićušan uzdah«, priznala je, »jer je Chateau Sevonne iz 1990. navodno izvanredan. Senzacionalno vino. Oduzima dah.« »Zvuči orgazmično«, rekao je Nick sa zločestim sjajem u očima. Sommelier se brzo povukao. Jordan je pokazala prema njemu. »Vrlo lijepo – otjerao si ga prije nego što nam je uspio ispričati nešto o vinu.« »Je li to bitno?« upitao je Nick skeptično. »Na kraju krajeva, zar nemaju otprilike isti okus?« Odmahnula je glavom. »Zaista, Nick. Uopće ne znam odakle bih počela s tobom.« Samouvjereno se naslonio na šank, izazivajući je svojim smijehom. »Već odustaješ?« Promotrila ga je od glave do pete, razmišljajući. Zatim je uzela dvije čaše koje im je sommelier natočio i pružila mu jednu. »Još ne.« Zaustavila je Nicka, stavivši ruku na njegovu kad je nagnuo čašu da bi ispio gutljaj. »Ne, ne, djevče. S ovakvim vinom, potrebno je malo predigre.« Pogledao ju je preko ruba čaše. »Predigre?« »Apsolutno.« Vrijeme je za lekciju Uvod u kušanje vina. »Dakle, evo kako to funkcionira. Kad kušaš vino, za razliku od onih koji povremeno piju, postoje četiri osnovna koraka koja moraš zapamtiti: izgled, miris, okus, a zatim ispljuni ili progutaj.« 99
Julie James
Nick je zastao na ovom zadnjem dijelu i nagnuo glavu. »A tvoja osobna preferencija kod ovog posljednjeg bi bila...?« »Samo mekušci ispljunu.« Njegovo se desno oko počelo trzati. Jordan je podignula čašu i potpuno se uživjela u ulogu učiteljice. »Prvi je korak izgled.« Nick je brzo pogledao čašu. »Meni izgleda kao vino.« Odmahnula je glavom. »Ne, nakrivi čašu i stavi je iznad bijelog stolnjaka.« Demonstrirala je, držeći čašu pod kutom od četrdeset i pet stupnjeva. »Trebaš gledati i u središte vina, kako bi mu odredio intenzitet, i na njegov rub, da provjeriš nijansu.« »A zašto to činim?« »Boja vina može ti reći puno o tome je li mlado ili pokazuje znakove starenja.« Nastavila je svoju demonstraciju. »Zatim zavrti vino u čaši i gledaj koliko mu treba da se smiri nakon što se prestane kretati. Što sporije vinske nožice teku niz stijenke, to je viši sadržaj alkohola u čaši.« »Znaš, po zakonu moraju otisnuti postotak alkohola na etiketi. I to bi mogao biti dobar trag.« »Možda bismo trebali sačuvati pitanja i komentare za kraj kušanja.« Nick je slegnuo ramenima. »Što se mene tiče, to je u redu. Kao i svi ostali, pretpostavljam, želim doći do onog ispljuni ili progutaj.« Tako će požaliti što mu je pružila to oružje. »Sljedeći korak je miris vina.« »Ta je predigra stvarno dugačka.« Nick je virnuo prema baru. »Zar nemaju tamo otraga neka vina koja se mogu popiti na brzaka?« Jordan se hrabro borila, no kutovi usana su joj se počeli trzali. Nemoj se smijati. To će ga samo ohrabriti. Nastavila je. »Trebaš zavrtjeti čašu kako bi otpustio arome vina, a zatim je prinesi nosu i pomiriši.« Promotrila je njegovu tehniku i onda ga ispravila. »Nemoj 100
Neobično nalik na ljubav
predugo držati čašu pod nosom – tvoji osjeti mirisa će se umoriti i nećeš moći osjetiti različite arome.« Još jedan skeptičan pogled. »Zamor njuha?« »Samo pokušaj ponovo«, rekla je Jordan. »Ovog puta reci mi što si namirisao.« Nick je učinio ono što je tražila. »Mirišem vino.« Jordan se umirujuće nasmiješila. »I ja sam govorila isto kad sam tek počela. Treba neko vrijeme da se razvije nos za vino, da se mogu razlikovati različite arome.« »U redu, gđice Stručnjaković, što si ti namirisala?« »Oprosti. Nema pomoći dok sam ne probaš«, rekla je. »Kad uzmeš gutljaj vina, udahni malo zraka – to će mu otvoriti okuse. Zatim ga malo progrgljaj po ustima prije no što ga progutaš. Inače bih rekla da ga možeš ispljunuti ako želiš, ali ovo vino košta tisuću i petsto dolara po butelji. Ako ga ispljuneš, otprilike dvadeset ljudi u ovoj prostoriji umrijet će od srčanog udara.« Podignula je čašu, spremna kušati vino, kad je ugledala šokirani izraz na Nickovom licu. »Što ti je?« »Tisuću i petsto dolara po butelji!?« ponovio je. »Aha.« Podigla je čašu. »Živjeli.« Otpila je gutljaj vina i ponovila cijelu proceduru: udisanje, grgljanje i gutanje. Osjetila je snažnu navalu, tekuću toplinu koja joj je strujila kroz tijelo i osjećaj blaženstva koji je jačao, doživio vrhunac, a zatim se polako povukao. I konačno, vrtoglavi osjećaj vreline. I rumenilo. Kao orgazam, zaista. Otvorila je oči i vidjela Nicka kako zuri u nju. »Osjećam se kao da mi treba cigareta i tuš nakon što sam to vidio.« Njegov se pogled činio toplijim nego inače. »Reci mi.« »Što da ti kažem?« »Ono što bi inače rekla nakon što popiješ takvo vino.«
101
Julie James
»Rekla bih kakav je osjećaj dok mi je u ustima i kakvog je okusa«, objasnila je. Njegov se pogled spustio na njezine usne. »I, kakav je osjećaj?« »Bilo je intenzivno i glatko. Bila su ga puna usta.« »Zezaš me?« Jordan se nasmijala njegovom izrazu lica. »Ne, ozbiljna sam – tako bih opisala ovo vino. Nije moj problem ako bi netko drugi mogao unijeti određene konotacije u to. Vino je vrlo senzualna stvar.« Prišao im je Rafe Velasquez. »Što ti se čini od Sevonnea? Zaista su ga puna usta, zar ne? Intenzivno i glatko.« »Svi mi to govore«, Nick je progunđao. »On nema iskustva s vinima«, objasnila je Jordan. Rafe je pokazao na nju. »Ah, dobro. Večeras si sigurno u pravim rukama.« U tom trenutku primijetila je da Xander kreće prema vratima i sprema se otići. Vrijeme je da povuče svoj potez. »Ako biste me vas dvojica ispričali... vidim da je Xander krenuo gore. Moram ga malo ukrasti i porazgovarati o poslu. Hoćeš li biti dobro?« upitala je Nicka. Njegovo ponašanje bilo je tako ležerno da je gotovo pomislila da nije shvatio njezin signal. »Bit ću dobro«, odgovorio je. »Siguran sam da ću se nekako zabaviti dok te nema.« Rafe ga je pljesnuo po ramenu. »Ne brini, Jordan. Pobrinut ću se da ne upadne u nevolju.« »Hvala ti, Rafe, to je jako lijepo od tebe«, rekla je, misleći kako će se kasnije tome dobro nasmijati. Ponovo se okrenula Nicku. »Dakle, vidimo se za koju minutu?« Plan je bio takav da će on doći gore i pronaći je na terasi, kad završi postavljanje prislušnih uređaja.
102
Neobično nalik na ljubav
Pogledao ju je oči, smireno i staloženo kao i uvijek. »Prije nego što misliš.«
103
Julie James
JEDANAESTO POGLAVLJE JORDAN JE vidjela kako se Xander penje po staklenom stepeništu pa ga je pozvala. »Xanderu – čekaj.« Okrenuo se na stepenicama. »Jordan. Uživaš li večeras?« »Na tvojoj zabavi? Uvijek.« Zastala je na stepenici ispod njegove i pokazala svoju čašu. »Usput, Sevonne je fantastičan. Sviđaju mi se vina koja si odabrao za ovu večer.« »Obratio sam pozornost na tvoje preporuke prošle godine.« »Polaskana sam. A kad već govorimo o fantastičnim vinima, ima još nešto što bi te moglo zanimati.« »Što to?« Jordan se popela još jednu stepenicu kako bi stala pored njega. »Chateau Petrus iz 2000.« Xanderove oči sa zanimanjem su zablistale. »Ispričaj mi.« »Jedan sanduk, ide na aukciju preko Sotheby’sa.« »Kada i gdje?« Hong Kong u travnju, ali to mu nije još rekla. Htjela je glumiti da ne zna, što baš nije rado činila, ali izgledalo je kao najlakši način da osigura da se Xander makne Nicku s puta. Duboko je udahnula i zaronila. »Pridruži mi se na piću na terasi i ispričat ću ti.« Upropastila je. Glas joj je bio previše visok, a riječi prebrze. Ipak, izvana je zadržala mirnoću i čekala, dok je Xander razmišljao o njenoj ponudi, činilo se, čitavu vječnost. Konačno, nagnuo je čašu prema njezinoj. »Što čekamo?«
104
Neobično nalik na ljubav
Pokazao joj je da ga vodi. Kad je okrenula leđa Xanderu, Jordan je konačno počela disati, pitajući se kako itko može preživjeti tajne zadatke. Trideset minuta na svom prvom – i posljednjem – zadatku i gotovo joj je izbio osip. Morat će biti opuštenija, osobito kad ona i Xander konačno dođu na terasu. Kako god bilo, sad je prepuštena sama sebi. ♥`•.¸.•´♥ Nick je čekao pet minuta nakon što je otišla iz prostorije. Pristojno je slušao goste oko sebe, privlačeći što je moguće manje pozornosti na sebe, dok su raspravljali o taninima i nijansama i strukturi i ostalim besmislicama koje ga nisu ni upola zanimale kao kad bi Jordan pričala o vinu. Kad je završio s čašom Chateau Nekog Fensi Francuskog Sranja, upitao je Rafea gdje se nalaze toaleti. »Niz hodnik, s desne strane«, uputio ga je Rafe. Naravno, Nick je to već znao. Ispričao se i napustio prostoriju. Prošao je pored kupaonica i nastavio prema stepeništu. Ako ga netko ugleda, on je jednostavno gost koji se izgubio na prostranoj donjoj etaži, nakon što je popio nekoliko pića. Zastao je s druge strane stepeništa, na kraju hodnika koji je vodio prema Xanderovom uredu. Zadovoljan što nikog nema u blizini, krenuo je dalje. Iza prvih vrata s njegove lijeve strane bilo je skladište. Sljedeća vrata, s njegove desne strane, vodila su u veliku ostavu u kojoj se nalazio sustav grijanja i hlađenja zgrade. Kad je došao do vrata na kraju hodnika, zgrabio je kvaku i pritisnuo. Zaključano. Naravno, to je i očekivao, ali u svakom slučaju vrijedilo je provjeriti. Nick je posegnuo ispod svog sakoa i košulje, do male vrećice koju je pričvrstio za bok. Izvukao je pribor za obijanje brave. Jedna od prednosti što je šest mjeseci igrao ulogu kriminalca bila je u tom što je usavršio određene nedopuštene vještine, Zato je smatrao da mu Eckhartova jednostavna brava neće zadati previše problema. Pazeći da ne ostavi za sobom trag prčkanja po bravi, ugurao je u nju
105
Julie James
ravnu, tanku zmijicu i pritisnuo. Zatim je upotrijebio iglu kako bi podignuo sigurnosne čepiće, jedan po jedan. Kad je i posljednji čepić bio na mjestu, okrenuo je zmijicu poput ključa. Voila. Nick je ušao u ured. Zatvorio je vrata za sobom i zaključao ih. Zatim je posegnuo u unutarnji džep sakoa i stavio mali prijamnik u desno uho. »Jack. Unutra sam.« Pallasov glas začuo se bez ikakvih smetnji. »Zvuči kao da se ti i Eckhart odlično slažete.« Barem je znao da mikrofon, zalijepljen za prsa, koji je bio aktivan otkad su on i Jordan došli na zabavu, funkcionira. »Eckhart ima sreće što sam večeras u ulozi džentlmena. Inače bih bio u iskušenju prebaciti mu kaput preko glave, ubaciti ga u stražnji dio kombija i pokazati mu što se dogodi ljudima koji postanu previše lajavi s FBIevim agentima.« »A ljudi kažu da ja imam mračnu stranu«, dodao je Jack. »Barem učiš ponešto o vinima. Drago mi je čuti da se toliko trudiš napredovati.« »Zna li državna odvjetnica kako voliš subotom navečer prisluškivati privatne razgovore?« upitao je Nick. »Državna odvjetnica točno zna što volim raditi subotom uvečer.« Nick se nasmijao. Zatim je pregledao sobu i primio se posla. Eckhartov ured bio je baš onakav kakvim ga je Jordan opisala: preveliki stol od mahagonija, dva zida s ugrađenim policama, ormarić za spise u jugozapadnom uglu prostorije (provjerio ga je – zaključan), te dva kožna naslonjača, smještena pored stolića. Pet prislušnih uređaja bi vrlo jednostavno trebalo pokriti čitav prostor. Njegov je pogled prešao na dvije utičnice za struju, nisko na zidu, koje su odmah upadale u oči, a potom na stakleni luster na stropu u sredini prostorije. Sjajna mjesta za početak. Još jedan uređaj ispod stolića, pa peti, pričvršćen ispod Xanderovog radnog stola i sve bi trebalo biti u redu.
106
Neobično nalik na ljubav
Nick je izvukao maleni odvijač iz svog pribora za obijanje brava. »Jeste li spremni, dečki?« »Spremni«, rekao je Jack u njegovo uho. »Čim smjestiš prvu bubu, obavit ćemo testiranje zvuka.« Prije dvije večeri, nakon što se Bordeaux zatvorio, Reed i Jansen, tehničari koji su sada bili u kombiju s Jackom, pričvrstili su mali prijamnik s antenom na klima uređaj izvan zgrade. Prijamnik će emitirati signal iz prislušnih uređaja u Eckhartovom uredu preko radijusa od nekoliko ulica, što će im omogućiti da parkiraju kombi s opremom za nadzor dalje od restorana, kako bi bili manje uočljivi. Nick je uzeo prvi prislušni uređaj iz džepa odijela, spreman započeti. »Čuje li nas agentica Simms?« »Ovdje sam«, prošaptala je agentica Simms, >konobarica< koja radi u VIP prostoriji. »Vidim Eckharta i Rhodes. Upravo su se popeli stepenicama.« »Zašto nisam povezan s Jordaninim mikrofonom, Jack?« upitao je Nick nestrpljivo. Htio je biti siguran da može čuti njezin razgovor s Xanderom. I zbog uspjeha zadatka i... zato. »Radimo na tom«, rekao je Jack. »Radimo s osam različitih frekvencija, kad zbrojiš mikrofone na vas troje i bube. U redu, Reed kaže da bi sada trebao biti u stanju čuti Jordan i Eckharta.« ♥`•.¸.•´♥ »I, kako si saznala za aukciju?« upitao je Xander dok su prolazili kroz VIP prostoriju. »Nisam čuo ništa o tome da će sanduk Petrusa iz 2000. biti pušten u prodaju.« »Imam svoje izvore«, rekla je Jordan s prizvukom tajanstvenosti. Zapravo, nije bilo velike tajne. Njezina prijateljica s Northwesterna radila je u Odjelu za vina u Sotheby’su i često bi je unaprijed upozorila na skupa vina prije nego što bi ih unijeli u svoj katalog. Ona i Xander zastali su pored šanka kako bi uzeli piće.
107
Julie James
»Čime vas mogu poslužiti, gospodine Eckhart?« upitala je crvenokosa konobarica. Njezin pogled na trenutak se zadržao na Jordan. Xander je dao znak Jordan da odabere prva. »Što želiš?« »Teška odluka. Znaš da volim i Vineyard 29 i Quintessu.« »Zatvori oči. Iznenadit ću te«, rekao je. Jordan se upitala kako bi se nosila s ovom situacijom da nije umiješana u tajnu operaciju s FBI-em. Došla je na zabavu s drugim muškarcem, a je Xander ipak očijukao s njom. Konačno je shvatila da u ovoj situaciji nema luksuz da postupi onako kao inače. Zaokupiti Xanderovu pozornost sad je bio njezin jedini zadatak. Poslušno je zatvorila oči. Čula je da je Xander nešto šapnuo konobarici. »Ovo će biti neki trik, zar ne? Natočit ćeš mi čašu vina od deset dolara da vidiš mogu li ih razlikovati«, rekla je Jordan. »Kao da bih ikad poslužio vino od deset dolara«, prezrivo je frknuo Xander. »U redu. Sad možeš otvoriti oči.« Učinila je kako joj je rekao i vidjela da Xander drži u rukama dvije čaše crnog vina. »Hoćemo li?« upitao je, kimnuvši u pravcu terase. Nekoliko ih je gostiju sa zanimanjem promatralo dok su izlazili iz VIP prostorije i prolazili kroz glavni salon. Čim su izašli na terasu, Jordan je osjetila nalet hladnog zraka kako joj prelazi preko golih ramena. »Ovamo«, rekao je Xander, vodeći je prema lampi za grijanje, smještenoj pored balkona koji je gledao na rijeku Chicago. Ostali su gosti bili unutra i Jordan se odjednom zapitala može li ih itko vidjeti. Malo ju je utješila činjenica da je Nick barem može čuti. Xander joj je pružio jednu čašu. »Sretno Valentinovo.« Kucnuo je čašom o njezinu.
108
Neobično nalik na ljubav
»Hvala ti.« Jordan je otpila gutljaj vina, osjećajući okus tamnocrvenog voća, ružinih latica, čokolade i čili papričice. »To je Vineyard 29.« »Dobra si«, rekao je Xander. »Jedno od mojih omiljenih. Trebala bih ga već biti u stanju raspoznati.« »Koliko ljudi zna dovoljno o vinima da bi zaista mogli procijeniti koliko je ovo vino fantastično?« Xander je stajao uz ogradu, pružajući jednu ruku prema njoj. »Valjda bi bolje pitanje bilo, koliko si ljudi može uopće priuštiti ovo vino, da bi znali koliko je dobro? Ti i ja smo slični na mnogo načina, Jordan.« Hmm... ne baš. Prvo, uopće se ne druži s okorjelim zločincima. Uz iznimku brata blizanca. Drugo, obično je izbjegavala biti toliki snob, karakterna crta s kojom, čini se, Xander ima manje problema. Mijenjajući temu, pogledala je rijeku i noćne obrise Chicaga. »Ovaj pogled je prekrasan.« Xander joj se približio, držeći pogled na njezinom licu. »Da, jest.« Ispružio je ruku i sklonio zalutali pramen kose iza njenog uha. Uh - oh. Jordan je razmišljala kako se elegantno izvući iz ove neprilike. Nadala se da Nick radi što je moguće brže, dolje u Xanderovom uredu, jer je situacija ovdje gore postajala problematična. Inače bi Xander već dobio uglađeniju verziju njezinog govora »prste k sebi, frajeru«, s obzirom na to da nije imala nikakvu želju potpirivati osjećaje muškarca koji je u dosluhu sa zloglasnim gangsterima. Ali, s obzirom na parametre te večeri, morala je još malo izdržati. Kyle, dragi moj brate, ako dobiješ samo kaznu za parkiranje nakon ovoga, zvat ću te Sawyer do kraja života. Oh – i reći ću tati za onaj put kad si razbio maminu stolicu za ljuljanje dok si se igrao Wrestlemanije s Dannyjem Zellerom i okrivio psa. »Laskaš mi, Xanderu«, rekla je Jordan neprimjetno, dodajući još nekoliko centimetara prostora između njih. »Ali vidjela sam slike one manekenke s kojim izlaziš. Prekrasna je.« 109
Julie James
»Daj, Jordan. Znaš da si predivna«, rekao je. »A ako ti tvoj dečko večeras nije to rekao barem deset puta, onda je idiot.« »Moj dečko vjerojatno ne bi bio jako sretan da zna da sad razgovaramo o tome.« »Pa ipak si me pozvala van.« »Da porazgovaramo o Petrusu.« Xander je na to samo odmahnuo rukom. »Mogla si mi poslati email o Petrusu. Htjela si sa mnom razgovarati nasamo. A mislim da znam i zašto.« Stavio je prst na njezino lice i pomilovao je po obrazu. »Xanderu«, rekla je smirenim glasom. »Zao mi je ako si pogrešno protumačio razloge zbog kojih sam te pozvala van. Ali večeras sam s Nickom.« Podignula je ruku i maknula njegovu sa svog lica. S bratom osuđenim zločincem ili bez njega, ovaj šupak koji pere novac, više je neće taknuti. Na njezin otpor, Xanderov izraz lica postao je oštriji. »Oprostite, gospodine Eckhart?« Jordan se lecnula na neočekivan zvuk ženskog glasa. Okrenula se i vidjela crvenokosu konobaricu/FBI-evu agenticu, kako stoji metar dalje od njih, ispred vrata koja su vodila u restoran. »Da?« upitao je Xander, očito iznerviran prekidom. »Gotovo smo ostali bez zinfandela. Pitala sam se što biste htjeli da otvorimo umjesto njega?« Xander se namrštio. »To je nemoguće. Trebalo ga je biti više nego dovoljno. Oprosti na trenutak, Jordan.« Prišao je konobarici i povukao je ustranu da razgovaraju nasamo. Jordan im je okrenula leđa. Gledajući prema rijeci, zgrabila je ogradu i s olakšanjem izdahnula. Imala je osjećaj da određeni specijalni agent pazi na nju sa svog položaja u Xanderovom uredu. Spustila je pogled prema svojim grudima, pipajući mikrofon spremljen na sigurno mjesto, u njezinom grudnjaku. »Lijep potez, Brooklyn«, tiho je prošaptala. 110
Neobično nalik na ljubav
Xanderu i konobarici trebalo je nekoliko minuta da završe razgovor, a zatim je djevojka otišla. Xander je prišao Jordan, odmahujući glavom. »Nemam pojma kako je došlo do ovog. Ovo je peta godina kako organiziram zabavu i mislim da znam koliko vina treba naručiti. Rekao sam joj da postoje rezervni sanduci svih vina u skladištu, ali uporno je tvrdila da nemamo više zinfandela. A onda mi odjednom kaže da je zaboravila provjeriti police iza vrata.« Okrenuo je očima. »Jebena glupača. Otpustit ću je nakon ove večeri.« Ta te glupača sada sluša, pomislila je Jordan, I jako će se zabavljati kad te uhiti u ne previše dalekoj budućnosti. Xander je opet zauzeo svoje mjesto pored ograde. Činilo sa da je upadica smirila njegovu prijašnju reakciju na njezino odbijanje. »Dakle, gdje smo stali?« »Razgovarali smo o Petrusu«, rekla je Jordan. Odmahnuo je glavom. »Ne. Razgovarali smo o nama.« »Xanderu, mi ne postojimo.« »Trebali bismo. To ti već odavno želim reći. Kad sam te ugledao ovdje sa Stantonom, shvatio sam da sam bio budala što ti to nisam ranije rekao.« »Ali to je problem, Xanderu. Ovdje sam s Nickom.« »To među vama neće potrajati.« Odmaknula se od njega. »Zašto to kažeš?« Uputio joj je pogled koji govori da se uozbilji. »Zar ne smatraš da bi trebala biti s nekim tko je više na tvom nivou?« Stavio je ruku preko njezine i prešao palcem preko njezinih prstiju. »Jordan, Nick Stanton je nitko.« »Taj će nitko baciti tvoju guzicu u rijeku ako ne makneš prste s moje djevojke.« Ono što je zapanjilo Jordan, kad ga je pogledala nakon što mu je začula glas, bilo je to da Nick kojeg je vidjela da stoji s njihove desne
111
Julie James
strane nije onaj bezbrižni muškarac kakvog je poznavala, s uvijek spremnom dosjetkom. Ovaj muškarac je bio ljutit. Nickov izraz lica bio je mračan i zastrašujući. Njegov glas, pak, ostao je smiren. »Imaš goste koji te traže, Eckharte.« Xander se pomaknuo. Nakon što je jedan trenutak promatrao Nicka, činilo se da je odlučio da mu je najsigurniji potez brzo se maknuti. »Možemo kasnije dovršiti naš razgovor, Jordan«, rekao je hladnokrvno. Prošao je pored Nicka dok je išao prema vratima. »Stvarno me počinješ nervirati, Stantone.« Nick nije ni trepnuo. »Dobro. Nadam se da ću do kraja večeri taj zadatak i završiti.« Xanderov mrki pogled još se više smračio dok se okretao i odlazio s terase. Nick ga je promatrao kako odlazi prije no što je skrenuo pozornost na Jordan. Promotrio ju je, a glas mu se smekšao. »Jesi li dobro?« »Da.« Izdahnula je dok je prilazio. »To je na trenutak postalo malo preblizu da bih se ugodno osjećala.« Pokazala je na njegovo lice. »Kakav je to pogled?« »To je moj prijeteći izraz lica.« Jordan je kimnula, pod dojmom. »Nije loš.« »Hvala.« Nick se lagano nasmiješio i činilo se da napetost popušta, dok je tama nestajala s njegovog lica. Podignuo je obrvu. »Dobro si to obavila.« Da, istina, poprilično je rasturila ovaj zadatak. Osim dijela kad joj je gotovo izbio osip. I one sitnice na kraju, kad ju je Nick ipak morao spasiti od Xandera. Jordan je svoje sljedeće riječi odabrala pažljivo, u slučaju da ih netko sluša. »Jesi li se uspio nekako zabaviti dok sam ja bila ovdje?« Nick je gurnuo ruke u džepove i ležerno slegnuo ramenima. »Pronašao sam nekoliko stvari koje su mi zaokupile pozornost.« 112
Neobično nalik na ljubav
Nije mogla ne nasmiješiti se. Uvijek se činio pun samopouzdanja, bez ikakvog napora, kao da ga ništa ne može zbuniti. »To je dobro.« Dok su stajali ondje i promatrali jedno drugo, među njima je vladala čudna tišina. Hladan povjetarac puhao je preko Jordaninih ramena. Sad kad su obavili svoj zadatak, shvatila je da će njezin posao za FBI uskoro biti gotov. Na kraju večeri ona i Nick će krenuti svatko svojim putem. A kasnije, jednog dana, imat će opaku priču koju će moći ispričati prijateljicama. Teško je reći što će im ispričati o Nicku. Vjerojatno će im reći kako ju je nervirao dobrih osamdeset i sedam posto vremena koje su proveli zajedno. »Drhtiš. Trebali bismo se vratiti unutra«, rekao je. »Vjerojatno bismo trebali.« Jordanin pogled zadržao se na Nicku još jedan trenutak, a onda se konačno okrenula i pošla prema vratima koja su vodila u restoran. Čula je kako se Nick naglašeno nakašljava, pa se osvrnula preko ramena. Ispružio je ruku, čekajući. »Dušo?« Da. U nekoliko laganih koraka Jordan mu je prišla i zavukla ruku u njegovu. Njegov je stisak bio topao, čvrst i snažan. Primijetila je i njegov zadovoljan izraz lica. »Ti doista uživaš večeras, zar ne?« Nasmijao se, zabacio glavu i priznao. »Više nego što sam mislio da hoću, Rhodes. To ti priznajem.«
113
Julie James
DVANAESTO POGLAVLJE U UGLU, u suprotnom dijelu VIP prostorije, Xander Eckhart stajao je u krugu svojih prijatelja. Promatrao je Jordan i Stantona dok su prilazili šanku. Pogled mu se smrknuo kad se ona nasmiješila nečemu što je Stanton rekao. Krajičkom oka ugledao je Willa Parsonsa, jednog od dvojice Bordeauxovih menadžera. »Ispričajte me na trenutak. Moram nešto provjeriti.« Xander se odmaknuo od društva. »Čini se da večer zasad dobro napreduje«, rekao je Will kad mu se približio. Naravno, pomislio je Xander. Osim dijela kad je morao gledati nekog idiota, vlasnika nekretnina za iznajmljivanje, koji usto nema blage veze o vinima, kako se zbližava sa ženom koja je večeras trebala biti s njim. »Moraš u moje ime nazvati Gila Mercksa«, rekao je, govoreći o čovjeku kojeg su često koristili u, recimo tako, >problematičnim< situacijama. »Reci mu da ga odmah moram vidjeti. Neka dođe na stražnji ulaz i nazove me na mobitel kad stigne. Važno je da ga gosti ne vide.« Will je zvučao iznenađeno. »Trebaš Mercksa večeras? Postoji li problem sa sigurnošću? Upravo sam provjerio podrum i razgovarao sa čuvarom. Nije postojao nikakav problem.« Ako Xander nešto nije volio, to su bili ljudi koji postavljaju previše pitanja. »Stvar je osobne prirode. Samo nazovi Mercksa i reci mu da dođe ovamo što je prije moguće.« ♥`•.¸.•´♥ Xander je čekao dolje u svom uredu. Mercks mu je ostavio poruku da je na pet minuta od Bordeauxa. Cijenio je što mu je to javio, jer mu je 114
Neobično nalik na ljubav
trebalo nekoliko minuta da se odmakne od mnoštva gostiju koji su ga htjeli stjerati u kut i gnjaviti pričama o vinu. Inače bi uživao u takvom obožavanju, ali ne večeras. Opustio se u stolcu za radnim stolom i provukao prste kroz kosu. Pet je mjeseci poput budale čekao da priđe Jordan. Imao je priliku onog popodneva u njezinoj trgovini, kad su razgovarali o njenom putovanju u Napu, ali spriječio ga je onaj prokleti pomoćnik. Zatim je njezin brat izveo ono s Twitterom i ona je postala zaokupljena obiteljskim problemima. Nakon što je prošlo još nekoliko tjedana, a zatim i nekoliko mjeseci, a da se nije pojavio pravi trenutak, odlučio je da će sam stvoriti savršen trenutak – na svojoj zabavi. Ipak im je vino zajednički interes, strast koju oboje dijele. Jordan bi znala što joj pokušava reći kad prouči meni za kušanje, a da on ne mora ništa učiniti. Toliko o pomnom planiranju. Xander je izdefinirao poslovnu stranu svog života. Bio je vlasnik vrhunskih restorana i noćnih klubova u Chicagu, a prije godinu dana pokrenuo je neke poslove kako bi se još proširio. Uz vrlo tajnu pomoć zloglasnog – ali moćnog – Roberta Martina, planirao je preuzeti četiri velike scene u industriji noćnih klubova: New York, Las Vegas, Los Angeles i Miami. U zamjenu za miješanje Martinovog novca od droge s prihodom iz Bordeauxa i njegovih ostalih klubova i restorana, Martino je – kroz zapletenu mrežu fiktivnih korporacija – financijski podupirao projekte kojima se Xander bavio. To je uključivalo i imanja koja je kupio u Los Angelesu i New Yorku, klubove koji su se trebali otvoriti ovog ljeta, kao i šesti restoran u Chicagu, koji je planirao renovirati i ponovo otvoriti sljedećeg proljeća. U zamjenu, morao se baviti Trilanijem i napornim dostavama gotovine te vođenjem računa za novac koji je prolazio kroz njegove klubove. Naravno, postojao je i mali problem. To što je radio za Martina bilo je nezakonito. Ali Xander se nikad nije bojao prekršiti pravila kad se radilo o poslu – zapravo, neki bi tvrdili da je jako nemilosrdan – a po njegovom mišljenju, zbog zarade je vrijedilo zaobići nekoliko saveznih zakona. Po njegovom mišljenju također,
115
Julie James
svijet mu je bio na dlanu – planirao je uživati u njemu i zaliti to zadovoljstvo vrlo suhim Sancerreom. Njegov osobni život, s druge strane, nije bio blagoslovljen istom količinom obilja. Bio je izbirljiv čovjek. Naravno, ševio je mnoge prekrasne žene koje su dolazile u njegove klubove i restorane, ali to je bio samo usputni seks. Još nije naišao ni na jednu ženu koju je smatrao sebi ravnom, ni po njezinim poslovnim sposobnostima, ni po ljubavi prema vinu, osim Jordan Rhodes. A pola milijarde dolara koje će Jordan jednog dana naslijediti, samo je šlag na torti. S tolikim novcem u rukama ne bi mu trebala financijska potpora Roberta Martina – nije namjeravao unedogled nastavljati njihov dogovor. To je značilo da su Jordan Rhodes i to njezino lijepo, nevjerojatno nasljedstvo, definitivno bili vrijedni borbe. A prvi korak u svakoj borbi je upoznati svog neprijatelja. Xanderov mobitel je zazvonio, prekidajući njegove misli. »Vani si?« upitao je. »Na stražnjem ulazu«, rekao je Mercks. »Odmah dolazim.« Xander je izašao iz ureda, pazeći da nikog nema u blizini. Mogao je čuti glasove gostiju koji su dolazili s druge strane stepeništa. Srećom, stražnji ulaz nalazio se na drugom kraju hodnika, u suprotnom smjeru od vinskog podruma i sobe za kušanje, što je značilo da ga nitko ne bi trebao vidjeti s Mercksom. Utipkao je šifru u alarm pored stražnjeg ulaza, tiho ga deaktivirajući. Kad je otvorio vrata, Mercks je ušao unutra. Bio je to čovjek prosječna izgleda, s naočalama i neuočljivom, sve rjeđom smeđom kosom. Nosio je sivi kaput i činio se posve bezazlenim. Xander je pretpostavljao da u tome i jest poanta. »Ovo je malo neobično, Eckharte«, rekao je Mercks. Njegove su se naočale zamaglile od toplog zraka. Skinuo ih je i obrisao rubom šala.
116
Neobično nalik na ljubav
Xander je dao znak Mercksu da ga slijedi. »Ovo nije moglo čekati. Slijedi me pa ću ti objasniti.« U svom uredu, dao je privatnom istražitelju znak da sjedne na jedan od kožnih naslonjača pored stolića. »Parsons je rekao da se radi o privatnoj stvari«, krenuo je Mercks. »Da.« Budući da se morao vratiti na zabavu prije nego što ga počnu tražiti, Xander je odmah prešao na stvar. »Ovdje je jedan muškarac koji je postao problem. Njegovo je ime Nick Stanton.« »Kakav problem?« upitao je Mercks. »Došao je sa ženom s kojom sam večeras ja trebao biti.« Mercks je kimnuo. »Ah. Što mogu učiniti da ti pomognem?« »Želim da ga slijediš. Želim znati sve što saznaš o njemu.« »Riješeno«, rekao je Mercks a da nije ni trepnuo. »Što sada znaš?« »Ne mnogo. Kaže da se bavi nekretninama. Iznajmljivanjem stanova. Vrijeme je u ovom ključno. Moraš iskopati kakvu god prljavštinu možeš, prije nego što se on i ta žena zbliže. Zato sam tražio da večeras dođeš ovamo – želim da ga odmah počneš slijediti.« »Imam frajera koji za pet minuta može biti vani i čekati ga«, rekao je Mercks. »Moramo razjasniti dvije stvari prije nego počnem: prvo, ovakva vrsta nadzora i provjere neće biti jeftina.« Xander je odmahnuo rukom. »Novac nije problem. Ne kad se radi o ovoj ženi.« »Drugo, uvijek postoji mogućnost da neću iskopati ništa o frajeru. Kako znaš da nije sasvim bezazlen?« Xander se prisjetio mračnog izraza na Nickovom licu kad ga je pronašao na terasi s Jordan. »Ovaj frajer nije bezazlen«, uvjerio je Mercksa. »Pronaći ćeš nešto. Uvijek postoji nešto.«
117
Julie James
TRINAESTO POGLAVLJE NICK JE to mrzio priznati, ali Huxley je bio u pravu. Čitave večeri ljudi su ga znatiželjno promatrali. Jako su se trudili uključiti ga u razgovor i – s izuzetkom Eckharta – postavljali su pristojna pitanja o njemu i Jordan, ne prelazeći granicu i ne postajući nametljivi ili nepristojni. Uglavnom su željeli znati kako su se upoznali. Ako se sviđa njoj, i njima je dovoljno dobar. Ta se filozofija prenosila i na vino, primijetio je. Ljudi su čekali da čuju njezinu reakciju na vino prije nego što bi ga sami prokomentirali i gotovo bi uvijek izrekli slično mišljenje. Možda je njezino nepce jednostavno tako dobro, no smatrao je da slaganje ima neke veze i s činjenicom da ih je većina promatrala Jordan s ne malom količinom fascinacije. Bila je pametna, lijepa, nevjerojatno bogata (ili će barem postati jednog dana), a njezinu je obitelj nedavno zadesio javni skandal. U bilo kojem okruženju, to bi je učinilo zanimljivom osobom. U ozbiljnim krugovima čikaške vinske zajednice, ona je bila zvijezda. Nick ju je promatrao dok je razgovarala s parom srednjih tridesetih godina, pitajući se uviđa li koliki utjecaj ima. Da ga pritisnu, morao bi priznati da je drugačija od onog što je očekivao kad su se tek upoznali. Stalno je čekao da pokaže nekakav znak čudnog ponašanja i/ili snobizma, no dosad se činila relativno, pa recimo, normalnom. Ponešto iritantan zaključak s obzirom na to koliko je mrzio priznati da nije bio u pravu. »I, kako ste se ti i Jordan upoznali?« upitao je muškarac koji je stajao nasuprot Nicku. Nick je poželio da može malo začiniti stvari, s obzirom na to da je ovo bio šesti put u posljednjih pola sata da mu postavljaju isto pitanje. Zanimljiva priča, zapravo. Sreli smo se u njezinoj trgovini vinima, kad sam joj ponudio dogovor da joj izbavimo brata iz
118
Neobično nalik na ljubav
zatvora, u zamjenu za suradnju u tajnoj istrazi FBI-a. »To je bila jedna od onih priča«, počeo je, započinjući sad već poznatu priču o njihovoj romansi. »Navratio sam u Jordaninu trgovinu kako bih kupio butelju vina za svog iznajmljivača. Tog se vikenda zaručio, pa sam pomislio da bih trebao – « Namrštio se kad je osjetio da mu mobitel vibrira u sakou. Posegnuo je u džep i izvukao ga, ispričavajući se. »Oprostite. Moram se javiti zbog posla.« Pogledao je tko ga zove i odmah znao. Nešto nije bilo u redu. Ulovio je Jordanin znatiželjan pogled. »Ethan je. Trebao bih se javiti.« Kimnula je – shvaćajući da Ethan očito ne postoji – i uspjela nabaciti osmijeh razumijevanja. »Naravno.« Nick je pošao u hodnik, dalje od ostalih. Javio se opuštenim glasom. »Ethane, iznenađen sam što me zoveš. Zar nikad nemaš slobodnu večer?« Javio se Jack, kratko i jasno. »Imaš sjenu. Netko će večeras slijediti tebe i Jordan kući.« Nickova čeljust se ukočila. »Imaš li pojma kako se to moglo desiti?« »Eckhart pokušava osvojiti Jordan. Unajmio je frajera da te slijedi i iskopa bilo kakvu prljavštinu o Nicku Stantonu.« Baš im je to trebalo. »Morat ću te nazvati da porazgovaramo o tom«, rekao je Nick. »Ali naravno, to mijenja našu poziciju.« »Ima i dobrih vijesti«, primijetio je Jack. »Kojih?« upitao je Nick. »Barem znamo da bube u Eckhartovom uredu funkcioniraju.« ♥`•.¸.•´♥
119
Julie James
Budući da je shvatila da je »Ethan« šifra, Jordan je bila nestrpljiva da dobije odgovore. Nick je izvrsno odradio predstavu pred ostalim gostima, ali ona je primijetila neznatnu promjenu u njegovom držanju, nakon što je primio tajanstveni telefonski poziv. Xanderova zabava je bila događaj kojemu se veselila svake godine, ali ove je večeri brojila minute da ona i Nick mogu otići a da ne privuku pozornost. Dva duga sata poslije, došli su do automobila i smjestili se na stražnje sjedalo. Čim je vozač zatvorio njihova vrata, Jordan je otvorila usta jer je morala saznati bilo što. Nick je stavio ruku na njezinu nogu, odmah iznad koljena i stisnuo je. Pogledao ju je u oči i jedva primjetno odmahnuo glavom. Nemoj. Zatvorila je usta i promatrala ga, u nadi da će dobiti još kakav znak. Vozač je ušao u auto i pogledao ih u retrovizoru. »Vraćamo se kući, gđice Rhodes?« »Da«, odgovorio je Nick umjesto nje. Opet se okrenuo k Jordan ponašajući se kao da je sve u redu. »Jesi li se dobro zabavila večeras?« Jordan možda nije imala pojma što se događa, ali je shvatila da mora prihvatiti ovu igru i nastaviti čavrljati. »Jesam. A ti?« »Upoznavanje s vinskom scenom bilo mi je vrlo zanimljivo. A kad već govorimo o zanimljivom, sjećaš se onog projekta na kojem Ethan i ja radimo? Dobio sam večeras od njega e-mail s neočekivanim novostima. Pokazat ću ti.« Pružio je svoj mobitel Jordan. Kad ga je uzela, vidjela je na ekranu utipkano upozorenje: PRATE NAS RADI ŠTO I JA
120
Neobično nalik na ljubav
Jeza joj je prošla niz leđa. Tko ih prati? I zašto? Vratila je Nicku mobitel, a srce joj je odjednom počelo lupati. »To jesu neočekivane novosti.« Zašutjela je jer nije bila sigurna hoće li moći umiriti glas da ne drhti. Nick je učinio nešto neočekivano. Ispružio je ruku i prekrio njezinu. »Ja ću to riješiti.« Čvrstoća njegovog pogleda to je i potvrdila. »Vjeruj mi.« Jordan je duboko udahnula, osjećajući da mu vjeruje. Nije uopće poznavala Nicka, a iskreno, nije joj se ni sviđala većina onoga što je znala, ali nije nimalo sumnjala da bi mogao riješiti bilo koji problem na koji naiđu. Zato je ostavila svoju ruku tamo gdje je bila, ispod njegove. Kad se limuzina konačno zaustavila ispred njezine kuće, oduprla se porivu da odmah iskoči. Umjesto toga, usiljenim strpljenjem sačekala je da joj vozač pruži knjižicu s računom koji je trebala potpisati. Brzo je dodala napojnicu i vratila mu knjižicu. »Hvala.« »U svako doba, gđice Rhodes.« Otvorila je vrata i izašla iz automobila ne čekajući vozača – maleno kršenje pravila lijepog ponašanja kod unajmljivanja automobila, ali morala se usredotočiti na važnije stvari od uloge razmažene bogatašice. Kad te slijede nepoznati zlikovci i kad se upustiš u unutarnju špijunažu, logično je da promijeniš prioritete. Našla je Nicka na pločniku – izašao je iz auta kad i ona – a on ju je primio, za ruku i poveo prema kući. Vidjela je kako opušteno pogledava pored nje, prema ulici. »Nastavi hodati normalnim korakom«, šapnuo joj je na uho. »Mi smo samo običan par koji se vraća kući sa zabave.« »Možeš li mi, molim te, reći što se događa?« odvratila je šapatom. »Jedan automobil je skrenuo u ulicu i parkirao se nekoliko kuća niže. Vozač je ugasio motor, ali nije izašao. Ljudi obično ne sjede u autu s ugašenim grijanjem u ovako hladnoj noći.« Otvorio je dvorišna vrata i poveo je prema stepenicama. »Žuriš, Jordan.«
121
Julie James
Da, istina, ubrzala je korak. Krenula je prema stepenicama koje su vodile do ulaznih vrata. »Vani je minus deset«, prošaptala je nestrpljivo. »A mi smo kao na sastanku za Valentinovo, sjećaš se? Možda moj lik jednostavno želi što prije doći do dijela s vrućim seksom.« Nick ju je zaustavio na vrhu stepenica i privukao bliže. »To nije loša ideja.« Jordanino je srce počelo brže kucati. »Što to radiš?« upitala je zadihano. Njegove oči, blistavo zelene na mjesečini, plamteći su promatrale njezine, a njegove namjere nisu se mogle krivo protumačiti. »Ipak nam je to paravan.« »Poljubit ćeš me ovdje? Sada?« prošaptala je. Podignuo je ruke i obujmio joj obraze. »Da. Potrudi se da izgleda dobro, Rhodes.« Bez daljnjeg razgovora, njegova su se usta spustila na njezina. Ispočetka, poljubac je bio lagan i provokativan, dok su njegove usne nježno dodirivale njezine. Jordan je trebalo pola sekunde da reagira, ali onda je uvidjela nešto: on se poigrava s njom. Pokušavao je preuzeti kontrolu nad čitavom tom procedurom koja je govorila da je on, gospodin FBI-ev agent, ipak glavni. Dovraga s tim, pomislila je. Ako u ovoj tajnoj operaciji mora biti i ljubljenja, odradit će to kako treba. Stavila je ruke oko Nickova vrata i privukla ga bliže. Razdvojila je usne i uzvratila mu poljubac, nježno se spajajući s njegovim. Osjetila je kako se ukočio – ha, ha, to nije očekivao – a onda odjednom – ljubio ju je. Zaista ju je ljubio. I... Opa. Dok je rukama još uvijek držao njezine obraze, njegov je jezik zaokružio oko njezinog, u vrelim pokretima od kojih joj je zastao dah. Ljubili su se sve dok hladni zrak veljače nije postao topliji i počeo pucketati od elektriciteta. Uronila je prste u Nickovu kosu i morala potisnuti uzdah kad ju je on gurnuo unatrag i pritisnuo čvrsto uz ulazna vrata. 122
Neobično nalik na ljubav
Ne prekidajući poljubac, zgrabio je malu srebrnu torbicu koja je visjela s njezine ruke i počeo tražiti nešto u njoj. Izvukao je njezine ključeve, prošao rukom pored njezina bedra i stao pipati po bravi. Osjetila je kako vrata popuštaju, a potom su u zadihanoj hrpi, spotičući se, ušli u kuću. Nick je zalupio vrata za njima, ali ni jedno od njih nije se pomaknulo. Zarobio ju je među svojim rukama, a njegove su usne bile jedva dva centimetra od njezinih dok je odozgo gledao u njezine oči. »Ljubiš li ovako sve svoje lažne dečke?« upitao je hrapavim glasom. »S obzirom na to da si ti jedini lažni dečko kojeg sam ikad imala, da«, rekla je dašćući. Dok je čekao da kaže još nešto, namjestila je svoj najbolji, nevini izraz lica i pokušala zvučati nonšalantno. »Što je sad? Rekao si da se potrudim da izgleda dobro, pa i jesam.« Nickov mobitel zazvonio je u njegovoj jakni, prekidajući ih. ♥`•.¸.•´♥ Kad ih je omela zvonjava mobitela, Jordan je iskliznula iz Nickovog naručja i otišla u kuhinju. Promatrao ju je kako odlazi i primijetio da je prstima dodirnula usne dok je skretala iza ugla. Još uvijek je mogao osjetiti njezine usne, još uvijek je mogao oćutjeti njezin opojni okus. Možda nema pojma o cabernetu, pinotu i drugim vrstama vina, ali njezin poljubac bio je nešto što mu ne bi bio problem opisati: sočan, bogat i zamaman. Mobitel mu je opet zazvonio. Pa da, ima posla. Sićušan tajni zadatak na koji bi se trebao usredotočiti. Izvukao je mobitel i vidio da ga zove Pallas. »Vratili smo se u Jordaninu kuću«, odgovorio je. Hvala Bogu da je mikrofon zalijepljen za njegova prsa izvan dosega prijamnika, jer bi dečki u kombiju još prije nekoliko trenutaka svašta čuli. »Reci mi sve.« Dok mu je Pallas prepričavao detalje prisluškivanog razgovora između Eckharta i Mercksa, Nick je skinuo kaput i raskopčao košulju. Odlijepio je mikrofon i traku sa svojih grudi. »Dovde nas je
123
Julie James
slijedio crni automobil«, rekao je kad je Jack završio. »Nisam uspio vidjeti vozača. Jesi li još u kombiju?« »Ostavio sam ondje Reeda i Jansena. Upravo sam stigao u ured i dok razgovaram s tobom slažemo novi profil«, rekao je Jack. »Davis je na putu. Želi da ga nazoveš.« Trideset sekundi kasnije Nick je imao na vezi svog šefa. »Pallas me uputio u sve«, rekao je Davis. »Još pokušavam odlučiti tko ide na moju crnu listu zbog ovog nereda.« »Xander Eckhart je na vrhu moje«, rekao je Nick. »Pa, ne mogu urlati na njega«, progunđao je Davis. »Što je s Huxleyem? Radi na ovom mjesecima. On je taj koji je odabrao Jordan Rhodes. Cijenili bismo upozorenje da postoji romantična veza između nje i Eckharta.« »Ne postoji romantična veza«, rekao je Nick. »Nemoj kriviti Huxleya – nismo mogli znati da će se ovo dogoditi.« »Znaš što znači čim je Eckhart poslao nekoga da te slijedi.« Da, znao je. Nick je to znao od trenutka kad ga je Pallas nazvao na Eckhartovoj zabavi. »Znači da ću igrati ulogu Nicka Stantona duže od očekivanog.« Davis je zastao. »Jasno, sutra ne možeš ići u New York.« Nick se uštipnuo između očiju. »Znam.« »Zaista mi je žao, Nick. Ja sam te prisilio na ovo i sad nećeš stići na maminu zabavu.« »To je dio posla. Znaš to, Mike – ovo si činio godinama.« »Jesam. A isto tako znam da takav posao nakon nekog vremena uzme svoj danak. Šest godina gotovo neprestanih tajnih zadataka puno je vremena. Da nisi tako dobar u tome, već bih te odavno rasporedio negdje drugdje.« Ali bio je dobar u tome. Nick je promijenio temu. »Što znamo o ovom Mercksu koji nas prati za Eckharta?«
124
Neobično nalik na ljubav
»Provjerili smo ga i usporedili s našom bazom podataka. Posjeduje privatnu istražiteljsku kompaniju u Petlji. Čini se da ima dosta bogate klijente.« »Postoji li kakva veza s Robertom Martinom?« »Nismo je pronašli. Možda je znatiželjan i izaziva probleme, ali smatram da ne predstavlja nikakvu prijetnju.« Nick je osjetio olakšanje kad je to čuo. Posljednja stvar koju je želio bila je da netko povezan s Robertom Martinom kampira blizu Jordanine kuće. »Moramo prodiskutirati o još jednoj stvari«, rekao je Davis. »Jordan.« »Shvaćaš li što znači ovakav razvoj događaja s Eckhartom u vezi s njezinim stalnim uključenjem u istragu?« upitao je Davis. »Da.« »Shvaća li ona?« »Ne još«, rekao je Nick. »Objasnit ću joj sve čim završimo razgovor.« »Neće joj se svidjeti.« Ne, neće. To nije bio razgovor kojem se Nick radovao, ali morao je obaviti zadatak, a ovo je bio njegov dio. On i Davis su prodiskutirali nekoliko neriješenih stvari povezanih s istragom, jer je njegov šef htio biti siguran da se razumiju. Zatim je Nick prekinuo vezu i otišao u kuhinju, spreman priopćiti Jordan loše vijesti.
125
Julie James
ČETRNAESTO POGLAVLJE JORDAN JE stajala za kuhinjskim pultom dok ga je čekala, provjeravajući svoj e-mail na iPhoneu. Učinila je to više iz navike nego iz interesa, budući da je jedina osoba s kojom je sada htjela razgovarati bio Nick. Ostavila je mobitel sa strane kad je Nick ušao u kuhinju. Njezin pogled na trenutak se zadržao na gumbima koje je otkopčao na ovratniku košulje. Olabavio je i kravatu, a košulja mu je bila ležerno raskopčana oko vrata, što joj je dalo priliku da vidi komadić glatke, tamne kože. Ponovo se usredotočila. Zlikovci ispred njezine kuće. Nije dobro. »Možeš li mi sada reći što se događa?« »Tvoj prijatelj Xander izaziva nove probleme.« Nick joj je ispričao o privatnom istražitelju kojeg je Eckhart unajmio da ga slijedi. Jordan je utonula u barski stolac. »Pretpostavljala sam da Xander očijuka sa mnom, kao i sa svima ostalima. Nisam mislila da to shvaća ozbiljno. U svoju obranu mogu reći da, otkad ga znam, nikad nije izlazio s nekom ženom starijom od dvadeset pet godina. Pretpostavljala sam da mu je to nekakvo pravilo.« »Čini se da je voljan prekršiti pravila u tvom slučaju«, rekao je Nick. »Ali sad ćemo to riješiti. Što me dovodi do sljedeće točke: budući da me slijede, ne mogu se večeras vratiti u svoj stan. Jasno, ne smije biti nikakve povezanosti između Nicka Stantona i Nicka McCalla. Što znači da moram ostati ovdje.« Jordan je podignula obrvu. »Shvaćam.« »Samo večeras«, rekao je. »Do sutra ujutro moj će ured riješiti alternativni smještaj.« Pogledala je na sat. »Već je prošla ponoć. Vi FBI-evci ste brzi.«
126
Neobično nalik na ljubav
»Moramo, s obzirom na naš problem. To jest, osim ako naši likovi nisu razmišljali o tome da zajedno žive.« Nacerio se. »Mislio sam da još nismo spremni za taj korak.« »Mislim da dobro razmišljaš. Što će se desiti nakon sutra?« »Pa, vidiš, tu stvari postaju zanimljive«, rekao je Nick. »Sad kad me slijede, ne smijemo dati Eckhartu razlog da posumnja u nešto. Što znači da moram ostati na tajnom zadatku dok ne prikupimo dokaze koji nam trebaju, pomoću elektroničkog nadzora. Pa ću zasad nastaviti biti Nick Stanton, investitor u nekretnine koji iznajmljuje stanove studentima i ljudima u ranim dvadesetima. I koji usto... hoda s tobom.« Trebao joj je jedan trenutak da shvati. »Moramo se pretvarati da hodamo?« upitala je Jordan. »Kao, dulje, ne samo večeras?« »Da.« Imala je osjećaj kao da su je namamili, a onda zeznuli. »Moj dogovor s FBI-em bio je jednokratan. Sada mijenjate pravila igre.« »Xander Eckhart je promijenio pravila igra«, naglasio je Nick. »Svima nama. Vjeruj mi, da smo znali da ga zanimaš, nikad ti ne bismo prišli s ovim prijedlogom.« Jordan si je zagrizla usnu, još uvijek osjećajući krivicu zbog toga. »Ne krivim te«, rekao je. »Samo ti pokušavam objasniti zašto smo u ovom položaju. Nakon večeras djelovat će čudno ako nas više ne budu vidjeli zajedno. A ne djeluj čudno je pravilo broj jedan na tajnom zadatku.« »U redu. Recimo da pristanem na to. Koliko dugo bismo se trebali pretvarati da hodamo?« Osjećala je žeđ, pa je ustala i prišla jednom od ormarića. Izvukla je dvije čaše. »Vode?« Potvrdno je kimnuo. »Ne mogu ti dati točan vremenski okvir, iako ne očekujem da će trajati jako dugo. Tjedan. Možda malo duže. Koliko god bude trebalo da prikupimo potrebne dokaze pomoću buba u Eckhartovom uredu.«
127
Julie James
Jordan je napunila obje čaše vodom iz hladnjaka, a zatim stavila jednu ispred njega. »Objasni mi sve. Što bih trebala raditi kao navodna djevojka investitora u stanove koje iznajmljuje studentima i ljudima u dvadesetim godinama?« Otpila je gutljaj vode iz svoje čaše. »Trebala bi se jako puno seksati sa mnom.« Jordan se zagrcnula s vodom i počela kašljati. Nick je zatreptao kao nevinašce. »Nije dobro?« Njezine suzne oči nesumnjivo su umanjile efekt bijesnog pogleda. Nick se nasmiješio. »Odgovor je da se moramo ponašati tako da svima izvana izgleda kao da smo pravi par. Xander sigurno misli da ti se dovoljno sviđam da potrošiš pet tisuća dolara kako bi me dovela na njegovu zabavu te da sam i ja prilično opčinjen da otkažem poslovne planove, kako bih bio s tobom na Valentinovo. Da je sve to istina, što bi sljedeće napravila?« »Ne znam... vjerojatno bih počela tako da nazovem svoje prijateljice i nađem se s njima sutra na kasnom doručku, kako bih im ispričala sve o tebi«, rekla je Jordan. »Eto ga.« Zaprijetila je prstom kako bi istaknula svoje riječi. »Nema šanse. Trebaš moju pomoć, i... dobro, pristala sam, pa ću ti pomoći. Ali to ostaje među nama. Neću uvlačiti svoje prijatelje i obitelj u ovo.« Nick je promislio o njezinim riječima. »U redu. Ako možemo držati tvoje prijatelje i obitelj izvan ovoga, složit su se s tobom. Ni ja im ne želim lagati.« Postao je neobično ozbiljan. »Kad već govorimo o obitelji, ima još nešto što ti moram reći. I neće ti se svidjeti.« To baš nije bio uvod koji je Jordan bio drag. »Što to?« Protrljao je bradu i uzdahnuo. »Stvarno ti se neće svidjeti.« »U redu, sad me činiš nervoznom.« Pogledao ju je ravno u oči. »Ne možemo pustiti tvog brata u ponedjeljak.« 128
Neobično nalik na ljubav
Te su riječi poput kamena pale između njih. Jordan na trenutak nije rekla ništa. U vezi s tom temom, između njih ne bi bilo šala ni gluposti. »Reci mi istinu: jesi li uopće namjeravao pustiti Kylea ili si to jednostavno izmislio kako bi me natjerao da te povedem na Xanderovu zabavu?« »Puštanje tvog brata bio je dio plana«, rekao je Nick. »I još uvijek je. Samo sad ne možemo. Sad kad Eckhart pazi na nas, moramo nastaviti oprezno. Ako iz neobjašnjivog razloga pustimo tvog brata iz zatvora četrnaest mjeseci prije isteka kazne, neka bi kriva osoba mogla početi postavljati prava pitanja.« »Prije se nisi brinuo što će se desiti ako Kylea pustite ranije.« »Prije nije bilo čovjeka koji sjedi u autu pred tvojom kućom, koji nas slijedi i provjerava me.« Jordan je prekrižila ruke na grudima. »Možda. Ali moj brat i ja izvlačimo deblji kraj u ovom dogovoru. Kyle je razlog zbog kojeg sam vam pristala pomoći. Učinila sam sve što ste tražili. Čak sam i pristala nastaviti se pretvarati da sam tvoja djevojka, što dobrano nadilazi prvotni plan. A sad, kad je došlo vrijeme da FBI ispuni svoj dio pogodbe, naravno, postoji problem. Baš prikladno.« »Razumijem tvoju frustraciju, Jordan«, tiho je rekao Nick. »Vjeruj mi, ovo nije idealna situacija ni za koga od nas.« Njegov blagi glas ju je razoružao. A poznajući Nicka, to mu je i bila namjera. Bila je bijesna i ljutila se na njega, iako je racionalni dio nje uviđao da to nije njegova krivica. Ljutila se na FBI općenito. I na Xandera. Čak i na Kylea. Ali ono što je sad osjećala uglavnom je bio umor. Prošla je rukama kroz kosu. »Mislim da bih ti trebala pokazati gdje ćeš večeras spavati. Kasno je.« ♥`•.¸.•´♥ Nakon što je odvela Nicka u spavaću sobu za goste, Jordan ga je ostavila, pristojno mu poželjevši laku noć. Čuo je njezine korake
129
Julie James
kako se udaljavaju po parketu hodnika, a zatim i tihi klik kad je zatvorila vrata svoje spavaće sobe. Jasno, Jordan nije bila sretna s vijestima o njezinom bratu, a Nick nije mogao reći da je krivi. Izvukla je deblji kraj pogodbe s FBI-em, ali ponekad bi se tako desilo. Zbog toga su je, konačno, i odabrali. Kad je sloboda njezina brata na kocki, neće nikud ići – bez obzira na to koliko bila nesretna što su promijenili uvjete dogovora. Specijalni agent u njemu znao je sve to i bio sretan što operacija nije u potpunosti propala zbog Eckhartovog iznenađenja te večeri. No čovjek u njemu osjećao se kao govno. Nick je zatvorio vrata i promotrio spavaću sobu za goste. Njegove oči prešle su preko velikog kreveta s ogromnim jastucima koji su ga mamili i svilenim plavim pokrivačem. Kroz vrata s njegove desne strane pronašao je pripadajuću kupaonicu od mramora krem boje, dobro opremljenu svim mogućim toaletnim potrepštinama. Sigurno je bila bolja od ćelije veličine dva i pol puta dva i pol metra, u kojoj je spavao kao dio svog posljednjeg tajnog zadatka. Raskomotio se, skinuo sako i obavio posljednji telefonski poziv te večeri. »Dakle? Je li Jordan pristala?« upitao je Davis. »Naravno. Eckhart neće tako lako umaknuti. Ali postoji kvaka.« Nick se raskomotio na krevetu. »Želim da mi učiniš uslugu koju mi duguješ. Onu koja se upravo utrostručila zbog frke u koju si me uvalio.« Davis je zvučao iznenađeno. I pomalo sumnjičavo. »Kakvu uslugu?« »Je li agent Griegs još u igri?« upitao je Nick. »Da. Zašto?« »Ovo će se i njega ticati.« Davis je uzdahnuo. »Neće mi se svidjeti ova usluga, zar ne?« »Vjerojatno neće«, rekao je Nick. »Ali dvojio sam između ovoga i toga da nazoveš moju majku i objasniš joj da si ti kriv što ne mogu 130
Neobično nalik na ljubav
doći na njezin šezdeseti rođendan. Biraj. Ali trebao bih te upozoriti. Moja je majka Talijanka. Talijanka iz New Yorka, što je kao da si petsto posto Talijan.« Davis je tiho opsovao. »Prokletstvo. Naći ću Griegsa.«
131
Julie James
PETNAESTO POGLAVLJE SLJEDEĆEG JUTRA Nick se probudio, ne prepoznajući odmah svoju okolinu. I to je bio dio poslovnog rizika. Kad je osjetio svileni pokrivač kako mu miluje gole grudi, sjetio se. Jordan. Pitao se hoće li biti ljutita i jutros. Da pripada nekoj od onih introspektivnih osoba, nekima koje stupaju u dodir sa svojim skrivenim emocijama – tj. da je žena – vjerojatno bi primijetio činjenicu da mu je sada bilo mnogo teže zanemariti to što joj se ne sviđa, nego prije samo šest dana. A osim toga, da je zaista introspektivna osoba, možda bi se zapitao što je zapravo mislio kad je sinoć odlučio naplatiti uslugu od svog šefa. Hvala Bogu da ipak nije takva osoba. A da jest, morao bi reći samom sebi da zašuti i prestane postavljati toliko glupih pitanja. Imao je zadatak na koji se trebao usredotočiti. Uspravio se i oslušnuo čuje li se kakav zvuk izvan gostinske sobe, pitajući se je li Jordan budna. Pogledao je sat na noćnom ormariću, vidio da je prošlo sedam sati i pretpostavio da još spava, nakon što su sinoć kasno otišli na počinak. Strgnuo je pokrivač i otišao u kupaonicu. Brzo je obavio tuširanje i nabacio košulju i hlače koje je nosio i večer prije, jer nije imao druge odjeće. Unatoč luksuzu, u palači Rhodes nije bilo rezervne muške odjeće. Pogledao se u zrcalo i odlučio preskočiti brijanje. Za onoga tko sjedi u crnom automobilu na ulici ispred kuće i promatra, Nick Stanton je upravo proveo noć valjajući se po krevetu s pametnom, seksi ženom i zasigurno ima pametnije stvari na umu nego što je brijanje. Nick Stanton je, dakle, srećković. 132
Neobično nalik na ljubav
Nick McCall, s druge strane, ima posla, a započet će s nekoliko telefonskih poziva. Uključujući i jedan kojeg se osobito užasavao. Spustio se dolje do kuhinje, pronašao aparat za espresso koji je izgledao skupo i činio se neupotrebljavanim, a zatim je malo pročačkao, no nije vidio nikakvu drugu aparaturu u kući koja bi mogla proizvesti kofein. To je izazvalo rundu gunđanja o bogatim fensi ljudima i njihovim fensi napravicama dok je sjedao za pult i zvao ured. »Imamo stan za tebe u Bucktownu«, rekao mu je Davis. »North Waveland 1841, stan 3A. Odgovarat će ti – dvije spavaće sobe i ured, vrhunski sadržaji. Dovoljno je lijep da ne pobudi nikakvu sumnju.« »Dečko Jordan Rhodes ne smije stanovati u straćari, zar ne?« progunđao je Nick. »Nisam mislio toliko o djevojci, koliko o tome da uspješan investitor kao ti ne bi stanovao u straćari«, rekao je Davis. »Što te je jutros spopalo, sunašce?« Nick je zagunđao. Prokleta, dosadna pitanja. »Ništa, samo nisam popio svoju jutarnju kavu, šefe.« »Savršeno. Ti i tvoja djevojka možete skoknuti do Starbucksa gdje ćemo vam ostaviti ključeve tvog novog stana. Ima jedan, nekoliko ulica dalje od Jordanine kuće, na uglu Barryjeve i Grenviewa. Pallas će se naći s vama tamo u deset sati – proceduru znaš. Imam za tebe i ključeve automobila – pronaći ćeš Lexus na parkiralištu ispred svog novog stana.« »Čini se kao da idem nabolje.« »Kaže se, s kim si takav si«, dobacio je Davis. Kad je Nick završio razgovor sa šefom, provjerio je koliko je sati. U New Yorku je bilo gotovo devet, što je značilo da ima jedva dovoljno vremena nazvati majku prije odlaska u crkvu. Ohrabrio se i utipkao broj. Kvragu, s obzirom na to da je jedna žena ovog jutra već bijesna na njega zbog njegovog posla, mogao bi razljutiti još jednu. Njegova je majka podignula slušalicu nakon drugog zvona.
133
Julie James
»Sretan rođendan, mama«, rekao je. »Nick! Iznenađena sam što te čujem«, rekla je pretjerano dramatičnim glasom. Spustila je glas do šapta. »Čekaj – daj da odem u drugu sobu.« Nakon kratke stanke ponovo se javila. »U redu je, zrak je čist. Tvoj otac još misli da ne znam za zabavu. Jesi li na aerodromu? Trebao bi nazvati Anthonyja ili Matta da dođu po tebe – reci im da te odmah dovedu ovamo. Tko zna koliko je prošlo otkad si zadnji put nešto pošteno pojeo? Lonac s umakom već je na štednjaku.« Nick je zatvorio oči. Kuhala je njegove omiljene penne arrabiata. Neka ga netko odmah upuca. Nije imalo smisla odgađati neizbježno. »Mama, nema jednostavnog načina da ti kažem ovo, ali... nažalost, ne mogu doći danas. Stavili su me na neki novi tajni zadatak i došlo je do nenadanog razvoja događaja, što znači da ne mogu ići u New York. Ali čim zadatak bude gotov, doći ću na cijeli tjedan. Obećavam.« Čekao je. Gotovo je mogao čuti njezine misli. Tvoja obećanja ne vrijede mnogo ovih dana, zar ne? A to bi bila istina. »Razumijem«, konačno je rekla. »Znam koliko puno radiš, Nick. Tvoj posao je na prvom mjestu. Učini ono što moraš.« Pokušao joj je objasniti što je bolje mogao, a da ne ulazi previše u detalje. »To nije nešto što sam planirao. Slučaj je trebao završiti sinoć. Znaš da bih, da postoji bilo kakav način da dođem danas, i došao.« »Ne brini zbog toga«, rekla je majka kratko. »Obitelj će biti razočarana, ali ja ću im objasniti. Iskreno, mislim da nitko neće biti previše iznenađen što ne dolaziš.« Brzo je našla izliku kako se mora spremiti za misu, rekla mu da se uskoro javi i prekinula vezu. Nick je spustio mobitel na pult i hrapavo izdahnuo. Kratko i jasno, užas. Bilo bi mu draže da se jednostavno izvikala na njega – s tim se
134
Neobično nalik na ljubav
mogao nositi. Ali čuti razočaranje u njezinom glasu bilo je posebno teško. Čuo je kako se Jordan nakašljala na vratima. Pogledao je prema njoj jer nije shvatio da je ondje. Pomaknula se s nelagodom. »Načula sam tvoj razgovor dok sam silazila niza stepenice.« Prišla je i sjela na stolac pored njega. »Rođendan tvoje majke je ovog vikenda?« Nick je kimnuo. »Šezdeseti. Moja je obitelj isplanirala veliku zabavu za nju.« »Rođena je godinu nakon moje majke. Mojoj bi mami u lipnju bila šezdeset i jedna.« Oklijevala je prije nego što je nastavila. »Poginula je u automobilskoj nesreći prije devet godina. Možda si to već znao.« Zapravo, znao je to iz Huxleyevog dosjea. Jordan je pohađala poslovnu školu u vrijeme majčine prometne nesreće. »Da.« »Naravno, malo sam pristrana kad se radi o majkama. Ali dala bih sve da sam joj mogla organizirati zabavu povodom šezdesetog rođendana.« Jordan mu je uzvratila pogled. »Žao mi je što ne možeš biti sa svojima ovaj vikend.« Naslonila je bradu na ruku i uzdahnula. »Što da kažem? Xander je seronja.« Nick je zatreptao, a onda se nasmijao. A zatim ga je nešto stegnulo u grudima kad je shvatio da je upravo to htjela postići. »Nisam znao da je bogatim nasljednicama dopušteno reći seronja.« Uz lagani osmijeh, pogledala ga je iskosa. »Ne znaš mnogo o nasljednicama, zar ne?« »Ne.« Iako je znao jednu koja izgleda užasno slatko u svojim trapericama i mornarskoplavoj majici dugih rukava, koja je još više isticala njezine plave oči. Odjednom osjećajući nelagodu, Nick je skrenuo pogled i nakašljao se. »Treba nam kava.« Pokazao je na ultramoderni aparat za espresso. »Misliš da bi mogla preskočiti domaću kavu pa da skoknemo do Starbucksa? Moram preuzeti ključeve novog stana od agenta koji će biti tamo u deset. Mislio sam da bi možda mogla biti kontakt-osoba za dostavu.« 135
Julie James
Jordanine oči su se raširile. »Ooh, to zvuči vrlo misteriozno. Kako ću znati od koga trebam dobiti ključeve? Trebam li neku vrstu tajne lozinke?« »Ne brini. On će pronaći tebe.« Upravo tada začulo se zvono na ulaznim vratima. Jordan je pogledala Nicka, a on joj je uzvratio pogled. «Očekuješ li nekoga jutros?« upitao je. »Ne. A ti?« Ni jedno se nije pomaklo, ali zvono se začulo opet. Dvaput u brzom slijedu. »Tko god da je, zvuči kao da ne namjerava otići.« Nick je ustao i izvukao pištolj iz futrole na listu. Zataknuo ga je otraga u hlače, gdje mu je bio dostupniji. »Ostani blizu mene dok provjerim tko je.« Jordan je pokazala rukom pištolj dok je slijedila Nicka prema prednjim vratima. »Polako, kauboju. Ne želim da propucaš nekog sirotog čovjeka koji traži donacije za Greenpeace.« »Prikupljanje sredstava od vrata do vrata na minus deset stupnjeva?« upitao je Nick. »Ne bih rekao.« Zvono se začulo i treći put. Nick je pokazao prema vratima. »Imaš knjižnicu, vinski podrum, aparat za espresso koji izgleda kao da bi mogao lansirati svemirsku letjelicu, ali nemaš špijunku. Osobna sigurnost nije tvoj prioritet?« »Imam drugu mjeru sigurnosti koja sasvim dobro funkcionira«, odvratila je Jordan. »Zove se alarmni uređaj.« Koristeći ploču na zidu pored vrata, deaktivirala je sigurnosni alarm prije nego što je otključala vrata. Bacila je pogled prema Nicku, koji je došao do nje i stao iza vrata. Kimnuo je. Jordan je otvorila vrata i – uspaničila se.
136
Neobično nalik na ljubav
Melinda je stajala na vratima i drhtala. »Isuse, dugo ti je trebalo da otvoriš. Pusti me da uđem – vani je jako hladno.« Prije nego sto je Jordan uspjela išta reći, Melinda se progurala pored nje i ušla. Dok je njezina prijateljica odmotavala šal, Jordan se navirila preko njezinog ramena i vidjela Nicka kako stoji iza vrata. Bespomoćno je slegnuo ramenima. Naslonila se na vrata, držeći ih otvorenima da Melinda ne može vidjeti Nicka. Nadala se da, koji god razlog bio za ovako rani posjet, može biti kratak i brz. Da se i ne pomakne sa svog mjesta. »Dakle, evo pitanja«, krenula je Melinda. »Tko je visok, cm i seksi?« Jordan je nonšalantno zamahnula slobodnom rukom, onom koja nije bila u smrtonosnom stisku na vratima. »Rekla bih Gerard Butler u 300. Ili onaj goli frajer iz prvog filma Seks i grad.« Melinda se napola složila, »Dobri odgovori. Ali danas nijedan nije točan.« Izvukla je presavijene novine iz svoje ogromne torbe. »Ovo je upravo objavljeno u Sun Timesu, u kolumni Anne Welch, Scene sa scene, kao vikend izvješće.« Stala je glasno čitati iz novina. »>Na dobrotvornoj godišnjoj zabavi koju je priredio ugostitelj, milijunaš Xander Eckhart, u ultra otmjenom restoranu i noćnom klubu Bordeaux, prikupljeno je više od sto tisuća dolara za Dječju memorijalnu bolnicu. Bordeaux se još jednom pokazao kao mjesto na kojem čikaška društvena elita voli biti viđena.<« Podignula je prst kako bi naglasila sljedeći dio. »>Prekrasno odjevena, u haljini bez leđa boje ametista, vinska poduzetnica Jordan Rhodes, kći milijardera Greya Rhodesa i sestra čuvenog Kylea Rhodesa, koji je prije pet mjeseci dospio na naslovnice kad je...<« Melinda je pročistila grlo. »Pa, mislim da možemo preskočiti ovaj dio, Twitter, zatvor, itakodalje, itakodalje. Aha, evo ga: >Gđica Rhodes došla je na zabavu u pratnji nepoznatog muškarca kojeg izvori opisuju kao visokog, crnog i seksi. Izvori isto tako kažu da se par činio jako bliskim. Nadajmo se da je blizanka Rhodes sretnija u ljubavi od svog brata.<«
137
Julie James
Melinda je presavila novine i s iščekivanjem se zagledala u Jordan. »Ponavljam: tko je visok, crn i seksi?« Jordan je opsovala u sebi – sočne, odvratne, uvredljive psovke koje nesumnjivo ne čine dio vokabulara većine milijarderskih nasljednica. Znala je da Melinda ne bi nikad, ni za milijun godina, odustala od ovoga, prije nego što dobije bar neke odgovore. Igra je i službeno započela. Odgurnula je vrata i otkrila Nicka. Nasmiješio se i pružio ruku predstavivši se. »Nick Stanton.« »Zanimljivo.« Melindine oči su se raširile dok se polako rukovala s njime. »Melinda Jackson.« Bila je visoka točno 152 cm, pa joj je pogled lutao gore-dolje prije nego što je stigla do Nickovog lica. Čini se da je odmah primijetila njegovu neobrijanu bradu i ležerno spuštenu košulju. Okrenula se prema Jordan s osmijehom koji je mnogo otkrivao. Netko se poševio. »Sad znam zašto ti je trebalo toliko dugo da dođeš do vrata.« »Lijepo, Mel. Samo smo...« Jordan je pogledala Nicka tražeći pomoć. »Pokušavali pokrenuti aparat za espresso«, dodao je. Melinda je podignula obrvu. »Tako vi to zovete u današnje vrijeme, djeco?« »Jesi li došla jutros samo zato da bi me maltretirala zbog mog izlaska?« upitala je Jordan. »Zapravo, nakon što sam pročitala novine, došla sam ovamo da te odvedem na doručak. Nisam shvatila da izlazak još traje. Ispričaj mi nešto o sebi, Nick. Željna sam čuti detalje, budući da je Jordan jako tajnovita ovih dana.« Nick je otvorio usta, ali Jordan ga je spremno presjekla. Morala je ovdje postaviti neka pravila: bez laži, ili što je manje moguće, njezinim prijateljima i obitelji. »Zapravo, Mel, morat ćemo odgoditi
138
Neobično nalik na ljubav
upoznavanje. Nick i ja smo upravo htjeli izaći. Mogu li te nazvati kasnije?« Melinda ju je sumnjičavo pogledala. »Ponašaš se jako čudno. Što se ovdje događa?« Nick joj je pohitao upomoć. »Ja sam kriv. Prisilio sam Jordan da ide sa mnom naći se s prijateljem na kavi. Moj lukav način da produžimo izlazak.« Stavio je ruku oko Jordanina struka i privukao je k sebi. »Baš ste slatki.« Melinda se nasmiješila Nicku. »Neki drugi put, onda. Oh, znam – Jordan bi te trebala dovesti na večeru kod Corinne u subotu. Tako bi nas mogao upoznati sve odjednom.« Jordan je odmahnula glavom. Nema šanse, ne – jer bi to značilo lagati prijateljima cijele večeri. »Oh, nažalost, Nick već ima planove za subotu.« Okrenula se prema njemu, zbog čega se njezino tijelo priljubilo uz njegove čvrste – vrlo čvrste – grudi. Opa. Očima ga je molila da prihvati igru. »Znaš, ono što si prije spomenuo da moraš obaviti. U subotu.« »Misliš na ono s građevinarom o kojem sam ti pričao«, rekao je Nick bez oklijevanja. »Onim koji za mene gradi novi kompleks u Starom gradu.« Mogla bi ga odmah poljubiti. Dobro dođu tajni FBI-evi agenti, kad moraš brzo smisliti laž. Jordan se opet okrenula Melindi, nevoljko slegnuvši ramenima. »Prokleti građevinari.« Nježno je potapšala Nicka po obrazu. »Zar on ne zna koliko se želim praviti važna s visokim, crnim i seksi frajerom pred svojim prijateljima?« Dobacio joj je pogled koji je govorio da mora umuknuti. Brzo. Jordan je sklopila ruke i složila se s tim. »Dakle. Ne želim te tjerati, Mel« – naravno da želi – »ali Nick i ja zaista moramo krenuti.«
139
Julie James
Nekako je uspjela ispratiti prijateljicu bez novih laži i trikova, i gunđajući zatvorila vrata za Melindom. »Mrzim što sam joj morala ovako lagati. Hvala što si mi pomogao kad te pozvala na večeru u subotu. Nisam vješta u ovim tajnoagentskim poslovima.« »Samo izdrži još dvadeset minuta i ostatak dana možeš biti slobodna od svih tajnoagentskih odgovornosti.« Nick je pokazao u smjeru vrata. »Starbucks. Ja častim.« »Jesi li siguran da nam ne treba lozinka ili nešto takvo?« upitala je Jordan. »Možda nam zatreba za svaki slučaj.« »Bit ćeš dobro, Rhodes. Vjeruj mi.« ♥`•.¸.•´♥ Na putu prema Starbucksu, Jordan je primijetila kako Nick oprezno promatra okolinu, dok su pješice išli tih nekoliko ulica od njezine kuće – po svoj prilici da vidi slijede li ih. Kako li je sada nadrealan njezin život, pomislila je. Izmislila je lažnog dečka, lagala najboljoj prijateljici i pazila na sumnjivog privatnog istražitelja kojeg je unajmila osoba koja pere novac. Kad bi se barem mogla vratiti u one jednostavnije dane, kad je samo bila sestra najzloglasnijeg internetskog terorista i kći milijardera. Nick joj je pridržao vrata kad su stigli u Starbucks. Požurila je u kafić, zahvalna na toplini u prostoriji, iščekujući vrlo potreban kofeinski fiks. Pogledala je ostale goste, tražeći bilo koga tko bi mogao biti kontakt iz FBI-a. Zadrhtala je, i zbog živaca i zbog uzbuđenja, i pomislila da je postala zaista opaka ovih dana. Ona ima kontakt u FBI-u. Nick joj nije rekao ništa o tome kako će izgledati predaja, pa je slijedila standardnu proceduru i ponašala se normalno. Naručila je za šankom. »Molim srednje veliku kavu, s malo sirupa, bez šećera, s vanilijom i sojinim mlijekom.« Činilo se da Nicka njezina narudžba zabavlja. Naravno. »Velika kava za mene«, rekao je. 140
Neobično nalik na ljubav
Jordan se odmaknula sa strane kako bi pričekala da je pozovu da dođe po kavu, kad se netko zabio u nju sleđa. Pridržala ju je čvrsta ruka na njezinom ramenu. »Oprostite. Ja sam kriv«, rekao je muški glas. »Nema problema.« Pogledala je čovjeka gotovo crne kose koji se nasmiješio ispričavajući se, dok je odlazio iz kafića. Izvukla je mobitel iz džepa kaputa. Očekivano, našla je poruku od Melinde: NAZOVI ME KASNIJE – ŽELIM SVE DETALJE O NICKU. USPUT, ON JE ČISTI SEKS.
Suptilnost je uvijek bila jedna od Melindinih jačih strana. Jordan je spremila mobitel kad su je pozvali da dođe po kavu. Nick joj se pridružio sa svojom kavom. »Spremna?« upitao je. Nagnula je glavu, zbunjena. »Zar ne moraš obaviti ono?« »Već je riješeno.« Nick je stavio njezinu ruku u rukavici u svoju i ležerno je izveo iz kafića. Bilo kome tko bi ih gledao, bili su samo prosječan, običan par koji je u nedjeljno jutro došao po kavu. Jordan ga je promotrila kad su se zaustavili na uglu ispred Starbucksa. Konačno je shvatila. »Frajer koji se zabio u mene.« »Da. Ključevi su u tvom lijevom džepu.« »Jebote, kako je samo dobar.« Nick se samouvjereno nasmijao. »Rekao sam ti, Rhodes. Tako mi radimo.« Nick je odveo Jordan kući i rekao joj da će je kasnije nazvati. Budući da nije vidio crni automobil koji ih je slijedio prošle noći, niti bilo koga drugoga tko je izgledao sumnjivo, odlučio je da mogu preskočiti poljubac za rastanak. Dok se spuštao niz njezine ulazne stepenice, na trenutak se ulovio u razmišljanju kako želi da ih jesu pratili.
141
Julie James
Njegova misaona strana – koja srećom ne postoji – s tim bi se jako dobro zabavila. Na pola puta niz ulicu uočio je svoj automobil, još uvijek parkiran tamo gdje je bio čitave noći. Nastavio je hodati – nije mogao riskirati da ga netko vidi u njemu i uđe u trag registarskim pločicama. Uputio se do najbližeg raskršća kako bi zaustavio taksi, razmišljajući kako mora reći nekom iz ureda da mu pokupi auto i vrati ga do njegovog stana. Njegovog pravog stana. Brzo je pronašao taksi i dao taksistu adresu koja će biti njegov dom idućih tjedan ili dva. Provjerio je telefon i preslušao dvije poruke od Huxleya, koji se jako ispričavao što ga je prisilio na ovaj zadatak i upropastio mu planove da odleti u New York. Iako je Nick cijenio te poruke, nisu bile potrebne. Nitko ga nije ni na što prisilio i nije uopće sumnjao da bi bilo koji agent u čikaškom uredu odlučio isto kao i on. Bio je to dio posla za koji su se prijavili. Da je očekivao da ga maze i paze na tajnim zadacima, otišao bi raditi za CIA-u. Telefon mu je zazvonio u trenutku kad ga je opet vraćao u kaput. Vidio je da ga zove Matt, pa se javio. »Imao sam osjećaj da ćeš nazvati, brate.« »Je li ti itko ikad rekao da si kreten?« Nick se nasmijao njihovoj privatnoj šali. Kad su on i njegova braća bili mlađi, jednom su se zanijeli i »slučajno« bacili tri nogometne lopte kroz prozore stana Tommyja Angolinija na drugom katu, nakon što je ovaj tvrdio da škotski kreteni ne znaju udariti loptu. Tommy je bio dvostruko u krivu. Prvo, zato što nije znao da su oni samo poluškotski kreteni, a drugo, zato što je posumnjao u sportsko umijeće braće McCall. Stoga ne iznenađuje da je ta dobronamjerna šala zaustavila bilo kakvo daljnje vrijeđanje od strane Tommyja Angolinija, ali je isto tako jako razbjesnila njihovog oca. U to vrijeme narednik u njujorškoj policiji, otac je pokupio Nicka i njegovu braću, doveo ih u Šezdeset treću postaju i zatvorio ih u praznu ćeliju. Na šest sati.
142
Neobično nalik na ljubav
Braća McCall su nakon toga razvila zdrav respekt prema onome kako se trebaju ponašati deseto, deveto i sedmogodišnjak koji poštuju zakon. Naravno, jedina osoba koja je bila više istraumatizirana njihovim zatvaranjem od njih samih, bila je njihova majka koja je provela šest sati plačući, odbijajući razgovarati s njihovim ocem i pripremajući lazanje i cannole – a nakon povratka iz zatvora praktički je silom nahranila svakog sina s tri porcije. »Zadnja osoba koja me tako nazvala gledala je kako tri nogometne lopte razbijaju prozore njezinog dnevnog boravka«, rekao je Nick. »S obzirom na to da ne znaš pronaći put do New Yorka ni da ti život ovisi o tome, ne brinem se previše«, uzvratio je Matt. »Bolje ti je da spašavaš svijet od eventualnog napada biološkim oružjem ili da spriječiš atentat na predsjednika.« »To mi je u planu za idući tjedan.« »Ozbiljno, Nick – nisi li mogao doći barem na mamin rođendan? Planiramo ovo mjesecima.« Osjećajući se kao veliki seronja, Nick si je skrenuo pozornost gledajući kroz stražnji prozor taksija i pazeći slijede li ga. »Znam. Ali nešto je iskrsnulo i bilo mi je nemoguće otići. Naći ću neki način da se iskupim mami. Kako je to primila?« »Kaže da ti više neće slati arrabiatu preko FedExa«, rekao je Matt. Nick je zazviždao. Njegova je majka zaista bijesna ako prijeti da više neće slati hranu. »To je loše.« »Osim ako odjednom objaviš da imaš djevojku, ili da se ženiš, ili nešto slično, mislim da ćeš joj neko vrijeme biti na crnoj listi.« Matt se zahihotao. S obzirom na to da je bio srednje dijete i mirotvorac u obitelji, nikad se ne bi dugo ljutio. »Poludjela je s tom unučadi, znaš. Ako samo spomenem da idem na piće s nekom ženom, ona već zove oca Toma i pita koji je dan crkva slobodna za vjenčanje.« »Nažalost, nema nikakve skorašnje najave ni s moje strane, pa ću neko vrijeme biti u nemilosti.« Smiješno, Nick je ulovio sebe kako se pita što bi njegova majka mislila o Jordan. Teško je reći bi li je više izbezumilo nasljedstvo od pola milijarde dolara ili brat, osuđeni 143
Julie James
kriminalac. No to nije bilo bitno. »Planiram doći čim završim ovaj projekt. Ako me mama ne bude pustila da uđem, mogu li spavati kod tebe?« »Naravno. Ne brini za mamu«, rekao je Matt. »Reći ću joj da postoji slatka nova pomoćnica državnog odvjetnika koju sam upoznao u postaji. To bi joj na neko vrijeme trebalo skrenuti pozornost s tebe, bijedne kopije sina.« »Hvala. Znatiželje radi, jesi li stvarno upoznao novu slatku pomoćnicu državnog odvjetnika?« Njegov brat je zvučao prepredeno. »I više nego slatku. Znaš da volim žene u cipelama s visokom potpeticom i kostimićima. Hej – Anthony želi razgovarati s tobom. Evo ga.« Nick je čuo prigušene zvukove dok je Matt pružao mobitel najmlađem bratu, a zatim se čuo njegov glas. »Hej – je li ti itko ikad rekao da si kreten?« I tako su nastavili.
144
Neobično nalik na ljubav
ŠESNAESTO POGLAVLJE NAKON VIKENDA punog uzbuđenja, Jordan je bilo čudno vratiti se svojoj uobičajenoj rutini u ponedjeljak. Čitav dan u trgovini bila je na rubu, čekajući da se nešto desi, recimo, nekakav problematičan razvoj događaja u slučaju da Xander otkrije uređaje za prisluškivanje u svom uredu, da Mercks otkrije Nickov pravi identitet, ili da FBI, iz tko zna kojeg razloga, odluči sve opozvati. No ništa se nije dogodilo. Do utorka navečer moglo bi se reći da se uglavnom vratila svojoj normalnoj rutini, s jednom značajnom novosti: Nick je zvao svake večeri u devet i trideset, kad bi se vratila kući iz Podruma DeVine, da provjeri kako je. Od njega je saznala da su se Xander i Trilani sastali tog jutra što je, prvo i najvažnije, značilo da Xander ne sumnja, a kao drugo, da je FBI na putu da prikupi dokaze koji im trebaju da obave uhićenja. »Ako se ovako nastavi, brzo ćeš me se riješiti«, rekao je Nick zafrkantski. A onda je, treću večer zaredom, upitao je li primijetila išta neobično preko dana. »Stalno to pitaš«, rekla je Jordan. »Vjeruj mi, bit ćeš prva osoba koju ću nazvati ako se nešto bude činilo neuobičajenim. Nemam nikakvih uzvišenih ambicija junačiti se u svemu ovom.« »Samo pazim na tebe, Rhodes.« Sljedećeg dana Jordan se borila s prometom u centru grada i krenula opet u zatvor. Toliko o tome da je prošlog tjedna bio moj zadnji posjet, pomislila je dok se vozila dizalom. Ona i njezin brat dobili su uobičajeni stol, odmah ispred prljavog, neprobojnog prozora, zaštićenog čeličnim rešetkama. Samo najbolje sjedalo u kući, kad se posjećuje Kylea Rhodesa. Napao ju je čim je sjela. »Tko je visok, crn i seksi?« 145
Julie James
Jordan je zinula. »Umukni. Čitaš Scene sa scene?« Kyle je pokazao na rešetke. »Što bih drugo trebao raditi na ovom mjestu?« »Pokajati se. Razmišljati o svojim grijesima. Rehabilitirati svoj zločinački um.« »Izbjegavaš pitanje.« Da, izbjegavala ga je, jer je njezin brat bio broj dva na listi ljudi kojima zaista, zaista nije htjela lagati, odmah nakon njezinog oca. »Nitko poseban. Samo frajer kojeg sam povela na Xanderovu zabavu.« Koji, eto, slučajno, jest visok, crn i seksi. Navodno. I koji je povremeno nasmijava, kad joj se ne zavlači pod kožu. Kao svrbež kojeg se ne možeš riješiti. Ili tik. »Za pet tisuća dolara po glavi, sumnjam da je >samo frajer<«, rekao je Kyle. Odjednom, njihov prijatelj Puchalski, zatvorenik s tetovažom crne zmije, našao se za njihovim stolom. »Dakle, tko je taj visoki, crni i seksi kreten?« upitao je Jordan, naizgled uvrijeđeno. Jordan je ispružila ruke. »Ozbiljno, zar svi vi ovdje čitate Scene sa scene?« Puchalski je pokazao prema Kyleu. »Uzeo sam to od Sawyera dok je čitao financijski dio. Moram biti u toku s najnovijim događajima.« Namignuo je. »Neću zauvijek biti ovdje, znaš.« »Hoćeš ako ne zatvoriš gubicu i ne počneš slijediti pravila, Puchalski«, upozorio ga je čuvar dok je prolazio pored njih. Zatvorenik je otišao. Kyle je nastavio tamo gdje su stali. »Sad se otkrila velika tajna.« Jordan je bijesno pogledala brata, koji je očito odlučio živcirati je s ovim više nego inače. »Da, istina je – imala sam spoj. Uh, koji šok.« A onda se nečeg sjetila. »Čekaj, zna li tata za ovu tračersku kolumnu?«
146
Neobično nalik na ljubav
»Nije ju spomenuo kad je bio ovdje u ponedjeljak. Sumnjam da čita Scene sa scene.« Kyle se opustio na stolcu, pažljivo trljajući vilicu. »Ovo je zanimljiva situacija, Jordo... Koliko ti vrijedi da sačuvam ovu informaciju u tajnosti? Znaš, trebat će mi nekakva lova kad izađem odavde, a čujem da se tvoj posao s vinima zahuktao.« »Uozbilji se. Duguješ mi.« Kyle se ogorčeno uspravio. »Zbog čega?« Jordan je prekrižila ruke na stolu. »Druga godina. Uzeo si mamin auto iz garaže usred noći – bez vozačke dozvole – i odvezao se kod Amande Carroll. Tata je mislio da je čuo nekakav zvuk dok si se pokušavao ušuljati natrag, a ja sam mu skrenula pozornost rekavši da sam vidjela neku čudnu osobu u stražnjem dvorištu. Dok je gledao kroz prozor moje spavaće sobe, ušuljao si se i prošaptao, >Dugujem ti.< Eto, sad želim naplatiti uslugu.« »To je bilo prije sedamnaest godina«, rekao je Kyle. »Prilično sam siguran da postoji zastara na zadužnice.« »Ne sjećam se da sam čula bilo kakvo poricanje, rok valjanosti ili upozorenje u to vrijeme.« »Bio sam maloljetan. Ugovor nije valjan.« »Ako se želiš licemjerjem izvući iz ovoga, pretpostavljam da je to istina.« Jordan je čekala, znajući da ga je ukebala. Unatoč dojmu koji bi netko mogao imati zbog narančastog kombinezona, njezin brat je bio prilično častan mladić. I uvijek bi održao riječ. »U redu«, progunđao je. »Konačno imam nekakav trač o tebi, gđice Savršena, prvi put u trideset i tri godine, i sad mi je propao.« Nacerio se. »Dobro da je noćni izlet kod Amande Carroll bio vrijedan toga, inače bih sada bio jako ljutit.« Jordan je napravila grimasu. Daleko previše podataka. »Teško da sam savršena. Samo sam puno bolja od tebe u tome da me ne ulove.« Promotrila je njihovo okruženje. »Možda sam ti trebala dati nekoliko smjernica.« Kyle je kimnuo odobravajući. »Dobra si.«
147
Julie James
»Imam sličnog materijala za nekoliko mjeseci«, rekla je Jordan. »Bolje da ga iskoristim... dok mi je još svjež u glavi.« Uh. Mora biti pažljivija – gotovo se odala. »Htjela si reći nešto drugo.« Kyle ju je sumnjičavo pogledao. Zaista, ona je najgori pomoćnik tajnog agenta na svijetu. ♥`•.¸.•´♥ Ali u četvrtak je Jordanin kratki normalni period došao kraju. U trgovini su priredili zabavu upoznavanja za članove kluba, i ondje je bilo puno kupaca. Robert i Andrea, dvoje pomoćnika, imali su stalno gužvu na blagajni, dok su Martin i Jordan radili za šankom i po trgovini, točeći vino i pričajući ljudima o buteljama koje su otvorili te večeri. U devet i trideset, kad je konačno zatvorila trgovinu, pola sata kasnije nego inače, Jordan je bila iscrpljena, ali zadovoljna. Utržak od kušanja vina bio je dobar, što nije bilo iznenađenje, jer je jedan od najboljih trenutaka za prodaju vina bio nakon što bi ljudi već popili nekoliko čaša. Pospremali su trgovinu – Martin je čistio, Jordan slagala potvrde o prodaji, a Andrea brisala čaše nakon što ih je Robert oprao – kad je Jordan čula da joj zvoni mobitel. Otišla je po nj u stražnju prostoriju. »Zašto se ne javljaš na telefon?« htio je znati Nick kad je odgovorila na poziv. »Pokušavam te dobiti cijele večeri.« »Imala sam šezdeset ljudi u trgovini do prije nekoliko minuta. Nisam čula da zvoni, a da i jesam, ne bih se mogla javiti.« »U autu sam, dvije minute od trgovine. Kad dođem, razgovarat ćemo o tvom manjku opreza u vezi s mobitelom.« »Ne – čekaj.« Jordan je zatvorila vrata da je drugi ne čuju. »Slušaj Nick, smlavljena sam. Večeras smo imali zabavu upoznavanja, imam tri zaposlenika u trgovini i zaista nemam energije pretvarati se pred njima da hodamo. Osim toga, zvučiš kao da šiziš zbog ovoga pa, koliko god inače uživam slušati predavanja nakon čitavog dana na
148
Neobično nalik na ljubav
poslu, pitam se bismo li mogli to sačuvati za neki drugi put. Kao, naprimjer, za nikad.« Nick par trenutaka nije ništa rekao. Kad je konačno progovorio, njegov je glas imao prizvuk sumnjičavosti. »Što je zabava upoznavanja? Zvuči sumnjivo. A definitivno ne zvuči kao nešto u čemu bi moja djevojka trebala sudjelovati.« »To je zabava na kojoj članovi kluba upoznaju vino. A ne ljude.« Zvučao je donekle zadovoljno. »Hmm. Sve dok netko ne stavi ključeve u akvarij za ribice ili nešto slično.« Jordan se nasmiješila. »Kako staromodno od tebe. Mislim da su sad u modi ručni satovi, a ne ključevi.« »Uopće ne želim čuti kako to znaš.« Nick je zastao. »Ozbiljno, kako to znaš?« »Vidjela sam u Oprinoj emisiji.« Jordan je sjela za stol. »U čemu je zapravo problem? Pretpostavljam da postoji, ako me pokušavaš dobiti cijele večeri.« »Netko me slijedi cijeli dan.« Postala je ozbiljna. »Misliš li da smo u nevolji?« »Ne, zapravo mislim da je to dobar znak«, rekao je Nick. »Eckhartov istražitelj sigurno postaje očajan jer nije uspio iskopati nikakvu prljavštinu o meni. Ali budući da nas promatra, moramo se pobrinuti da sve izgleda kako treba.« »A to znači...?« »Da ti i ja idemo na još jedan spoj. Vikend počinje sutra. S obzirom na to koliko se sviđaš Nicku Stantonu, htio bi te ponovo vidjeti. Uskoro.« »Nick Stanton ne igra uobičajene igrice u vezi. Mislim da mi se sviđa taj frajer. Pričekaj sekundu i vidjet ću što mogu učiniti.« Jordan je provjerila kalendar na svom mobitelu. »Što misliš o ručku u nedjelju? Obično uzmem pola sata pauze kad dođe Martin.«
149
Julie James
Nick je zvučao uvrijeđeno. »Pokušavaš mi uvaliti spoj u nedjelju po danu ? To je najjadniji od svih spojeva vikendom – u koji obično uguraš jadnike koji su jedva zanimljiviji od pranja veša. Želim spoj u petak ili subotu navečer. Točka.« Oz Veliki je rekao svoje. »Oprosti, ali u petak večeram s ocem. A kao što već znaš, u subotu imam planove s prijateljima«, rekla je Jordan. »Ali ako će ti biti lakše, mogla bih te ugurati u nedjelju navečer, nakon zatvaranja trgovine.« »Postoji čovjek koji promatra svaki moj korak zadnjih osam sati, Jordan. Pitat će se što se događa kad Nick Stanton, koji navodno ima djevojku i normalan život, bude sjedio sam kod kuće u petak i subotu navečer. FBI mi nije nekim čudom nabavio i prijatelje kao dio ovog zadatka. Osim moje lažne kuće i lažnog ureda, nema mnogo mjesta na koja mogu otići, jer ne mogu riskirati da me netko prepozna. Ti si dio zadatka zbog kojeg sve izgleda normalno. Pa će biti ili večera s tvojim ocem u petak ili subota s tvojim prijateljima. Ti biraš.« Jordan je pregrizla jezik, znajući da je barem djelomice u pravu. Ipak, za jednog lažnog dečka, jako voli naređivati. »Dobro. Možeš doći po mene u subotu navečer i odvest ću te na večeru sa svojim prijateljima. Reći ću im da je tvoj poslovni sastanak otkazan ili nešto slično.« »Vidiš? Je li bilo tako teško?« Bilo je, jer sada mora lagati još trima osobama do kojih joj je jako stalo, ali brinut će o tome kasnije. »Samo dođi po mene u sedam.« ♥`•.¸.•´♥ Dok se vozio natrag prema svom stanu – a netko ga je pratio – Nickov mobitel je zazvonio, nekoliko minuta nakon što je završio razgovor s Jordan. Vidio je da je to Huxley, kojeg je Davis zadužio da bude kontakt u usluzi koju je Nick odlučio naplatiti. Naposljetku, Nick je čitav dan očekivao taj poziv. »Mislio sam da si zaboravio moj broj«, rekao je kad se agent javio. 150
Neobično nalik na ljubav
»Oprosti zbog kašnjenja«, rekao je Huxley. »Nije lako doći do Griegsa, s obzirom na okolnosti.« Istina. »I, kakva je njegova procjena situacije?« upitao je Nick. »Da Kyle Rhodes nije baš Mister popularnosti kod nekih zatvorenika u Metropolitanu. Već je bio uključen u nekoliko sukoba. Čini se da ih nije započeo, no unatoč tome čuvari su ga počeli stavljati u samicu, vjerojatno misleći da će tako umiriti bilo koga tko smatra da dobiva poseban tretman zbog svog novca.« Prvi put Nick je suosjećao s Kyleom Rhodesom. Biti osuđen na zatvor za zločin koji je namjerno počinio bilo je jedno, ali biti bačen u samicu samo zato što se branio, nešto je sasvim drugo. »Ali Griegs će paziti na njega?« »Kaže da će pokušati. Ali rekao mi je da te upozorim da vjerojatno ne može puno učiniti. Čini se da Rhodes baš i ne pomaže – brani se kad je ugrožen. Griegs kaže da je jednako vjerojatno da će i Rhodes ozlijediti nekoga drugog za vrijeme tučnjave. Kako god okreneš, nije dobro.« »Ne, nije.« To nije bilo izvješće kojem se Nick nadao. »Kyle Rhodes zvuči kao tempirana bomba.« »A ako eksplodira, Jordan Rhodes će se povući iz ove pogodbe«, rekao je Huxley. »Imaš li kakvu ideju kako držati njezinog brata pod kontrolom?« »Uvijek imam ideje, Huxley. Čut ćemo se uskoro.«
151
Julie James
SEDAMNAESTO POGLAVLJE »DAKLE, PRIČAJ MI O SVOJIM PRIJATELJIMA.« Jordan je bacila pogled na Nicka. Inzistirao je na tome da vozi, iako je ona htjela uzeti taksi. S obzirom na okolnosti, što je značilo da se ta večer za njega broji kao večer na poslu, rekao je da ne planira mnogo piti. Šteta, jer je ponijela neka fantastična vina i planirala pretvoriti Nicka u pravog ljubitelja. Možda neće imati drugu priliku. Činilo se da stvari dobro napreduju što se tiče Xanderovog nadzora, što je značilo da ova predstava s izlascima neće dugo trajati. »Pa, već si upoznao Melindu«, rekla je. »Bit će ondje sa svojim dečkom Peteom.« »Čim se on bavi?« upitao je Nick. »Piše opere. Tako su se on i Melinda i upoznali – oboje se bave kazališnim mjuziklom.« Nick ju je skeptično promotrio. »Neće odjednom početi pjevati za vrijeme večere, zar ne?« »Ovisi o tome koliko ćemo butelja popiti.« Nick je promrmljao nešto o tome kako se muškarci iz Brooklyna ne bave kazališnim mjuziklom. »A drugi par?« »Gorinne je srednjoškolska profesorica, a njezin muž Charles je odvjetnik.« Ovo je barem naišlo na njegovo odobravanje. »Zvuči kao nešto što mi više odgovara.« »Pokušaj se slagati sa svima, dušo«, rekla je Jordan. »Sjeti se da smo u onoj fazi veze gdje me pokušavaš impresionirati upoznajući moje prijatelje.« »Nikad nisam bio jako dobar u toj fazi.« Nick je razmislio o ovom. »Zapravo, nikad nisam bio u toj fazi.« 152
Neobično nalik na ljubav
»Sigurna sam da možeš izdržati jednu večer. Samo čini ono što inače radiš na spoju.« Nick ju je pogledao s lukavim sjajem u očima. »Osim toga«, rekla je Jordan. Charles i Corinne živjeli su sa svojim sinom u trosobnoj prizemnici u Andersonvilleu, šarmantnoj četvrti, nekoliko kilometara sjeverno od centra Chicaga. Dok su se penjali stepenicama prema prednjem trijemu, Jordan je vidjela da Nick pogledava na desnu stranu. Čula je kako se neki automobil približava ulicom, isti tren kad je osjetila njegovu ruku oko svog struka. Pričekala je dok nisu došli do ulaza i tiho upitala. »Slijede li nas opet?« »Da.« Pozvonila je i duboko udahnula, pripremajući se za sljedeću epizodu šoua Nick i Jordan. ♥`•.¸.•´♥ Nick je nabacio šarmantan osmijeh upravo kad su se vrata otvorila. Žena s ravnom crnom kosom pozdravila ih je veselim osmijehom. »Hej, ljudi.« Držala je vrata i predstavila se. »Ja sam Corinne. Tako mi je drago upoznati te, Nick. Čuli smo... pa, iskreno, nismo ništa čuli o tebi. Jordan je bila neobično tiha o svemu ovom. Melinda govori svima da si nekakav špijun ili tajni agent.« Jordan se spotaknula preko dječje čizmice i pala bi da je Nick nije povukao u naručje. Uputio joj je pogled. Ostani smirena. Corinne se ispričala Jordan i šutnula čizmicu da više ne smeta, dok su Melinda i muškarac srednje građe, s kosom boje pijeska izlazili iz kuhinje. »Ne shvaćaj to osobno«, rekao je muškarac Nicku uz hihot. »Mel ovih dana misli da su svi špijuni ili tajni agenti. Ovisna je o gledanju serije 24 na DVD-u.« Rukovao se s Nickom. »Pete Garofalo.«
153
Julie James
Melinda je udarila Petea u rame. »Nisam rekla da mislim da je špijun, rekla sam da izgleda kao James Bond, onako s poludnevnom bradom, u košulji i hlačama.« Drugi muškarac, u kariranoj crveno-bijeloj pregači, pozdravio je Jordan i Nicka iz kuhinje, dobacujući, »Koliko sam čuo, čini se da vas je Melinda ulovila u nezgodno vrijeme u nedjelju ujutro. Nešto o tome koliko vam je trebalo da otvorite vrata?« Drsko se nacerio dok je držao par hvataljki za salatu, pozdravljajući Nicka. »Usput, ja sam Charles.« Corinne je prekorila muža s vrata. »Charles Kim – kakav si ti domaćin? Dopusti barem gostu da skine kaput prije nego se počnemo sramotiti.« Melinda je još uvijek govorila o seriji 24. »Ne vidim baš da mi otimaš daljinski kad onaj sat krene odbrojavati«, rekla je Peteu. »Osim da brzo pogledaš rezultate ponedjeljkom navečer.« Nickove uši su se naćulile na spomen rezultata. Sport. E to je bila tema o kojoj je mogao pjesnički blagoglagoljiti. »Šteta što je završio nogomet ponedjeljkom navečer«, požalio se Peteu. »Ali uvijek je tu košarka. Koga vidiš u Final Fouru?« Činilo se da je Peteu lagano neugodno dok je pokazivao na Melindu. »Ona, hm, govori o rezultatima u Plesu sa zvijezdama.« »A on voli kad izvode paso doble«, dobacila je Melinda. »Taj ples simbolizira dramu, umijeće i strast u borbi s bikovima. Vrlo je muževan«, objasnio je Pete. »Osim dijela sa šljokicama i sprejem za tamnjenje«, dodala je Melinda. Pete je pljesnuo rukama, zanemarujući to. »A ti, Nick? Jesi li ti obožavatelj izvedbenih umjetnosti na reality TV-u?« Nick je dobacio pogled Jordan, pokušavajući odlučiti je li njegov lik toliko opčinjen da mora hiniti zanimanje za bilo koju temu koja uključuje šljokice i sprej za tamnjenje, a da u isto vrijeme ne uključuje i navijačice.
154
Neobično nalik na ljubav
Podignula se na nožne prste i šapnula mu u uho. »Ne brini. To je kao butelja vina koja mora prodisati. Opustit će se za otprilike sat vremena.« ♥`•.¸.•´♥ Večera je prošla dovoljno glatko jer se pokazalo da su Jordanini prijatelji topla i srdačna družina. Nick se činio zadovoljnim što su se vanjskom oku – ili njih osam – on i Jordan činili kao normalan frajer i cura na spoju u subotu navečer. Za vrijeme večere povremeno bi znatiželjno promotrio Jordan. Teško mu je bilo procijeniti što je, točno, njoj >normalno<. Prije tjedan dana bila je u svom elementu na Eckhartovoj dobrotvornoj zabavi, dok je čavrljala s čikaškom elitom odjevena u dizajnersku haljinu i pila vino koje je stajalo više od onoga što većina ljudi zaradi u tjedan dana. S druge strane, činilo se da joj je jednako udobno dok s prijateljima, odjevena u traperice i vestu, jede domaću pizzu u kući koja izgleda kao trgovina igračkama u kojoj je eksplodirala bomba. Stalno ga je iznenađivala. Mogao se nositi sa svime što bi mu priredio Xander Eckhart. Nije bio uznemiren pranjem novca, tajnim zadacima, lažnim identitetima, lažnim stanovima, uredima i automobilima te privatnim istražiteljima koji su ga neprekidno slijedili i promatrali svaki njegov korak. Ali Jordan je uspjela više od jednom uloviti ga nespremnog i Nick je znao da to može biti opasno. Najbolji primjer bio je poljubac koji nijedno od njih nije priznalo. lako je trajao mnogo kraće i objektivno bio mnogo ugodniji od bilo kojeg drugog zadatka koji mu je dan, ovo je bila tajna operacija čijem se završetku radovao. Nek’ završi brzo. Prije nego što se bilo što... zakomplicira. Skrećući pozornost s Jordan, Nick se okrenuo ka Charlesu, odvjetniku koji mu je sjedio s desne strane. Njih dvojica razgovarali su o Charlesovom poslu branitelja, a Nick je bio oprezan da ne oda činjenicu da očito zna mnogo više o pravosudnom sustavu od prosječnog investitora u nekretnine.
155
Julie James
»Bavi li se tvoja tvrtka s puno razvikanih slučajeva?« upitao je. Nije prepoznao ime tvrtke kad ju je Charles ranije spomenuo, no Chicago je velik grad s mnogo odvjetnika. »Imamo ih dosta«, odgovorio je Charles. »Hoću reći, ništa tako razvikano kao suđenje Robertu Martinu, no moja tvrtka ne bi ni zastupala njemu slične.« Spustio je glas. »U jednom trenutku razgovarali smo s Jordaninim bratom o preuzimanju njegova slučaja, ali odlučio se za drugu tvrtku. Šteta, zapravo, s obzirom na to kako je sve ispalo. Hoću reći, Kyle dobije osamnaest mjeseci u zatvoru za zločin koji nikom nije naštetio, a FBI-u i Uredu državnog odvjetnika ipak su trebale godine da se saberu i uhite jednog od najzloglasnijih zločinaca u zemlji. To je naš pravosudni sustav na djelu.« »Charles.« Corinne je pružila ruku i dodirnula svog muža, značajno pogledavši u Jordaninom pravcu. »Znaš da se ona brine za Kylea. Nemojmo to više spominjati.« Nasmiješila se. »Nick, možda bi nam mogao ispričati kako ste se ti i Jordan upoznali.« Razgovor za stolom naglo je zamro. Iskreno, Nick je bio iznenađen što je trebalo ovoliko dugo da bi netko postavio to pitanje. Krajičkom oka vidio je kako je Jordan nervozno otpila gutljaj vina. Znao je da je ovo bio dio večeri kojeg se pribojavala, dio u kojem mora prijateljima napričati još laži. Možda bi joj mogao pomoći s tim. »Jordan i ja smo se upoznali prije dva tjedna u njezinoj trgovini«, rekao je. »U noći velike snježne oluje.« Pete se zahihotao. »Sigurno si jako žudio za vinom kad si izašao po tom vremenu.« Nick je posegnuo preko stola i isprepleo prste s Jordaninima. »Mislim da je sudbina imala viši cilj kad me dovela u trgovinu te večeri.« Namignuo joj je. Ja ću ovo srediti. Melinda se rastopila. »To je tako slatko.« »I, što se onda dogodilo?« poticala ga je Corinne.
156
Neobično nalik na ljubav
Nick se okrenuo prema Jordaninim prijateljima. Zbog nje će reći istinu – možda ne baš u potpunosti – ali barem ništa osim toga. »Pa, postavio sam Jordan par pitanja, izmijenili smo nekoliko dosjetki, a sjećam se i da sam u jednom trenutku izrekao sarkastičan komentar o chardonnayu. Ne znam točno što se dalje dešavalo, ali pet dana kasnije našao sam se na zabavi Xandera Eckharta i pio ružičasti šampanjac.« Njezini prijatelji su se nasmijali, a Charles je podigao čašu. »Tako se to dešava, Nick. Sladak osmijeh, nekoliko pametnih riječi i pet godina kasnije, umjesto nogometa, ponedjeljkom navečer gledaš Ples sa zvijezdama.« »Hej, nemoj kritizirati dok nisi probao«, rekao je Pete gnjevno. Dok je skupina zafrkavala Petea, Nick je osjetio kako mu je Jordan ispod stola stisnula koljeno. Tiho je progovorila dok su se gledali u oči. »Hvala ti.« Trebalo mu je puno više truda nego inače da mu glas zvuči nonšalantno kao i obično. »Uvijek, Rhodes.« ♥`•.¸.•´♥ Melinda i Corinne brzo su krenule u napad i zaskočile Jordan u kuhinji dok je otvarala butelju Moscata d’Asti koju je donijela uz desert. »Što se tiče tvog tajanstvenog muškarca«, krenula je Melinda, »mislim da mu se stvarno sviđaš.« »Slažem se. Ovaj ima potencijala«, rekla je Corinne. »Meni se on sviđa. Što je, naravno, najvažnija stvar.« »Nama se sviđa«, naglasila je Melinda. Jordan je stavila otvarač na pult, a zbog njihovog oduševljenja osjećala se kao još veći idiot nego prije. Naravno da im se Nick
157
Julie James
morao svidjeti, lako nije mogla reći da ih krivi – večeras je bio šarmantniji nego inače. »Nadam se da mu se sviđam«, rekla je, pokušavajući riječima pažljivo balansirati između istine i laži. »Zar se to ne bi trebalo dogoditi kad se ljudi viđaju?« Posegnula je u ormarić iza sebe i uzela šest čaša za šampanjac. »No, smiješno je. Čini se kao da to nekako pokušava sakriti. Kao kad te stalno krišom gledao za vrijeme večere«, rekla je Melinda. Corinne je uzviknula. »I ja sam to primijetila!« Jordan se okrenula. »A ja nisam primijetila nikakvu neobičnu količinu pogleda.« Na tren je razmislila o ovom. Ako ju je Nick gledao, vjerojatno je to bio dio njegove uloge. »Sviđa mi se kad te zove Rhodes«, rekla je Corinne. »To mi i jest prezime.« »Da, ali zvuči nježno kad on to izgovori. Zvuči zaigrano.« »Zavodnički«, složila se Melinda. »Zločesto«, dodala je Corinne. Obje su prasnule u smijeh. Oh, Bože. Jordan je otpila gutljaj muškata, razmišljajući kako će joj ubrzo trebati druga runda ako Melinda i Corinne nastave s ispitivanjem i nakon večere. Pokušala je umanjiti njihovo zanimanje, a da ništa ne oda. »Gledajte, Nick je složena osoba. Možda bismo trebali pustiti da se sve to krčka neko vrijeme prije nego što pripišemo preveliko značenje svakom njegovom pokretu.« Melinda ju je presjekla pogledom. »Jordan. Ne moraš se pretvarati kad si s nama. U redu je priznati da ti se sviđa ovaj frajer.« S nelagodom se promeškoljila. »Pa, dovela sam ga večeras. To govori samo za sebe, zar ne?« I Corinne i Mel su napeto iščekivale.
158
Neobično nalik na ljubav
Jordan je popustila i pružila im ono što žele, naslućujući da neće odustati – i da neće imati mira ostatak večeri – dok to ne učini. »U redu. Kvragu. Sviđa mi se ovaj frajer, u redu?« Čekala je loš osjećaj koji će doći sa saznanjem da je svojim prijateljicama izrekla još jednu laž. To se nije dogodilo. Sigurno postaje puno bolja no što misli u svom savezništvu s tajnim agentom.
159
Julie James
OSAMNAESTO POGLAVLJE »KAKO TO misliš, nisi pronašao ništa o Stantonu?« htio je znati Xander. »Vjerojatno se ne trudiš dovoljno.« Ako Mercks misli da će ga plaćati četiristo dolara na sat za ovako loš nadzor, neka promisli opet. Bila je nedjelja ujutro – više od tjedan dana nakon što je Mercks započeo svoj zadatak. Bili su opet u Xanderovom uredu, u kojem je obavljao sve poslove. Zbog sigurnosnog sustava koji je ugradio kako bi zaštitio svoj podrum, bilo je to jedino mjesto na kojem se uvijek osjećao sigurno. »Vjeruj mi, tražimo.« Mercks je sjedio na jednom od stolaca ispred Xanderovog stola. »Počeli smo s osnovama: Nick Stanton nema zločinačke prošlosti, ima dobru financijsku povijest, nema kazni za vožnju. Posjeduje stan u Bucktownu koji je procijenjen na malo niže od pola milijuna i na vrijeme plaća hipoteku. S tekućim i štednim računima, dionicama, investicijskim fondovima, konvertibilnim vrijednosnim papirima i obveznicama, vrijedi otprilike još jedan milijun. Nema nepodmirenih dugova i nema neobičnog podizanja novca s njegovih bankovnih računa.« »Zatim smo krenuli na osobne podatke. Jedinac je, oba roditelja su preminula. Nema bivših žena ni djece, barem ih nismo mogli naći. Odrastao je u srednje velikom gradu izvan Philadelphije i pohađao Penn State. Magistrirao je menadžment na poslovnoj školi. Nema ništa osobito u njegovim akademskim podacima. Došao je u Chicago godinu dana nakon što je magistrirao i otad živi ovdje.« »Što je s njegovim poslom?« upitao je Xander. »Onaj posao s nekretninama ili što već radi.« Mercks je kimnuo. »Stanton je jedini vlasnik tvrtke za ulaganje u nekretnine koja posjeduje stanove za iznajmljivanje. Ima mali ured u Lakeviewu u kojem su, čini se, još dva zaposlenika, barem prema
160
Neobično nalik na ljubav
onom što sam vidio. Stanton dolazi na posao svakog jutra do osam i trideset, a odlazi u šest. Uzme pola sata pauze za ručak oko jedan, a čini se da preferira Jimmy John’s. Nisam siguran voli li puretinu ili goveđe pečenje – to mi se nije činilo bitno za izvještaj.« Xander ga je mrko pogledao, jer mu se šala nije svidjela. »A njegova veza s Jordan?« »Pratimo ga sve od tvoje zabave, kao što si tražio. Proveo je tu noć u njezinoj kući, a zatim su ujutro otišli na kavu. Opet ju je vidio sinoć – večerali su s nekim njezinim prijateljima koji žive u Andersonvilleu. Dovezao ju je kući oko ponoći i proveo oko dvadeset minuta unutra prije nego što je otišao.« »Nije proveo noć kod nje?« upitao je Xander. »Možda ju je boljela glava.« »Možda joj je dosadio.« Mercks je slegnuo ramenima. »Možeš sam odlučiti. Fotografirali smo ih zajedno.« Bacio je žućkastu omotnicu na njegov stol. »Složene su po kronološkom redoslijedu.« Xander je izvukao fotografije. Na prvoj su bili Stanton i Jordan u noći njegove zabave, sudeći po ljubičastoj haljini koju je vidio da viri ispod njezinog kaputa. Ljubili su se ispred ulaza u kuću i uopće nisu izgledali kao da se dosađuju. Prolistao je preostale slike. Jordan drži Stantonovu ruku dok izlaze iz Starbucksa. Stanton s rukom oko njezina struka, nešto joj šapuće na uho dok čekaju na trijemu ispred neke nepoznate kuće, vjerojatno kuće njezinih prijatelja. Na posljednjoj fotografiji vidio je Stantona kako izlazi iz Jordanine kuće dok ona stoji na vratima. »Posljednja fotografija snimljena je sinoć«, rekao je Mercks. Xander je spremio fotografije natrag u omotnicu i gurnuo ih sa strane. »Nisam uvjeren. A daj da ti kažem i zašto. Poznajem mnogo ljudi u ovom gradu i raspitivao sam se o Nicku Stantonu. Nitko nikad nije čuo za tog frajera. A ja bih trebao povjerovati da ta nula, koja ne
161
Julie James
zna ništa o vinu, dođe niotkud i jednostavno ušeta u Jordaninu trgovinu i obori je s nogu? Ne vjerujem u to.« »Ljudi se tako upoznaju čitavo vrijeme«, rekao je Mercks. Xander je lupkao kažiprstom po stolu kako bi naglasio. »Ljudi ne upoznaju tako Jordan Rhodes čitavo vrijeme. Njezin otac ima milijardu i dvije stotine milijuna dolara. Milijardu. I sad ću to reći – ovo je nekakva namještaljka. Stanton želi njezin novac. Vjerojatno je prevarant ili nešto slično.« Uperio je prst prema Mercksu. »Nastavi slijediti Stantona dok ti ne kažem da prestaneš. Ima tu još nešto. Osjećam to.« ♥`•.¸.•´♥ Sljedećeg dana u svom lažnom uredu, Nick se opustio u stolcu za radnim stolom. Nasmijao se, zabavljen najnovijim izvještajem. »Dakle, Eckhart misli da sam prevarant koji želi Jordanin novac. Dobro. To bi mu neko vrijeme trebalo skrenuti pozornost.« Nazvao je Huxleya nakon što je preslušao snimku razgovora. Njegov partner bio je smješten u kombiju, nekoliko ulica dalje od Bordeauxa, svakog dana nakon što se oporavio od crijevne viroze. Tijekom proteklih tjedan i pol, razvili su dobar poslovni odnos: Huxley je uživo iz kombija prisluškivao Eckhartove razgovore, zatim bi e-mailom poslao digitalne audiozapise da ih Nick presluša, zajedno s oznakama za minute i sekunde, za razgovore osobito bitne za njihovu istragu. Huxley je odrađivao dnevnu smjenu u kombiju, a druga dva agenta su radila večernje i ranojutarnje smjene – uključujući i agenticu Simms, koja je, prema Eckhartovom obećanju, bila otpuštena s mjesta konobarice dan nakon njegove zabave. Agenti koji su odrađivali drugu i treću smjenu također bi poslali audiozapise da ih Nick presluša, iako je dosad bilo vrlo malo čvrstih dokaza prikupljenih pomoću uređaja za prisluškivanje za vrijeme tih sati. Snimili su i drugi razgovor između Trilanija i Eckharta, i to je bio dobar napredak u njihovom slučaju. No, ništa od toga nije bilo 162
Neobično nalik na ljubav
osobito uzbudljivo. Ali Nick je morao nešto raditi dok je boravio u svom lažnom uredu, a s ovim je bio prilično zauzet. I tako su nastavili: Huxley, skriven u kombiju sedam dana tjedno, češljao je sate i sate Eckhartovih dosadnih razgovora o vinima, noćnim klubovima i restoranima, a Nick je čučao u zagušljivom uredu pet dana tjedno s dvoje stažista koji su se pretvarali da su iznajmljivač »Ethan«, i »Susie«, asistentica u uredu. Nick je provirio kroz staklenu stijenku koja je razdvajala njegov privatni ured od prednjeg dijela u kojem je radilo njegovih dvoje stažista. Barem su oni mogli raditi na daljinu pomoću laptopa, pa ovaj paravan ipak nije bio totalno rasipanje sredstava Biroa. Ipak, mogao je samo zamisliti uzbuđenje na njihovim licima kad im je Davis prišao i ponudio priliku da rade na tajnom zadatku. Dosadni uredski posao vjerojatno nije bio ono što su imali na umu. »Dok god Eckhart misli da ste ti i Jordan u vezi, sve bi trebalo biti u redu«, rekao je Huxley. »Ipak, osjećat ću se bolje kad nadzor završi i kad sve ovo bude gotovo.« Nick je provukao prste kroz kosu, slažući se s tim stavom. Situacija s Jordan počinjala je izgledati previše stvarna da bi se osjećao dobro. Ovo bi inače bio trenutak kad bi se on, naslućujući moguće vezivanje, obično povukao. Ali s njom se našao u stupici. Jedino što je mogao učiniti bilo je nastaviti kao inače, s obzirom na to da je frajer koji ne dopušta da situacija postane previše stvarna, koji uvijek ima nekakvu doskočicu, ali nema osjećaje dublje od toga. Zato što ih nema. Agenti na tajnom zadatku ne mogu sebi dopustiti da se vežu za slučaj ili bilo koga umiješanog u njega. Nije se žalio – zbog toga se i bavi takvim poslom. Naporno je radio da dođe tu gdje je sada, a biti najbolji tajni agent u čikaškom uredu bilo je veliko postignuće. To je bila njegova specijalnost i to ga je razlikovalo od ostalih agenata u uredu. Bez toga, bio bi samo još jedan frajer sa značkom, pištoljem i cool jednodnevnom bradom. Kvragu, bio bi Pallas. Već to mu je bila dovoljna motivacija da se usredotoči.
163
Julie James
»I ja ću odahnuti, Huxley«, rekao je svom partneru. »Čim prije ovo završimo, tim bolje. Za sve nas.«
164
Neobično nalik na ljubav
DEVETNAESTO POGLAVLJE JORDAN JE odglumila prijazan osmijeh za svoje kupce. »Kako vam se čini?« Par u kasnim dvadesetima izmijenio je pogled. »Sviđa mi se«, rekla je žena, vrteći pola decilitra chardonnaya u čaši. »I meni se sviđa«, složio se muškarac. »Nije tako mekan, kao mnogi chardonnayi koje sam probao. Uzmimo butelju.« »Savršeno.« Jordan ih je uslužila. Zatim se uputila prema stolu u kutu, gdje je skupina žena u ranim četrdesetima pila vino na čaše. »Kako ste, moje dame? Mogu li odgovoriti na koje pitanje o vinu?« Kad je završila kod njih, krenula je do sljedećeg stola, a zatim do polica gdje je još nekoliko kupaca razgledavalo, prije no što je požurila natrag do pulta kako bi uslužila jednog od redovnih klijenata. »Večeras ima puno posla«, primijetio je. Jordan je stavila u vrećicu njegove četiri butelje. »Ne mogu se požaliti.« Ustvari, mogla bi se žaliti – vrlo jednostavno, zapravo – ali neće. Ne pred kupcima, u svakom slučaju. Crijevna viroza pogodila je Podrume DeVine. Oboje njezinih pomoćnika bili su na bolovanju od ponedjeljka, što je značilo da ona i Martin moraju podijeliti smjene. To inače ne bi bio problem, ali tog je dana posjetila Kylea, iako je morala sama odraditi večernju smjenu – kad je bilo najviše posla. S obzirom na to, trčkarala je uokolo gotovo neprestano od pet i trideset, nije jela, nije čak stigla ni otići u toalet, i osjećala se poprilično čangrizavo. Ali ne pred kupcima. Nabacila je još jedan osmijeh dok je zaobilazila pult i jurila prema hodniku otraga. Činilo se kao da su trenutačno svi zadovoljni, pa je sljedećih trideset sekundi bila jedina prilika da brzo pobjegne. 165
Julie James
Oglasilo se zvono na vratima. Pas mater. Ako još jedan prokleti kupac uđe kroz ta prokleta vrata prije nego što se stigne popiškiti, netko će dobiti vadičep u – Požurila je iza ugla provjeriti vrata i zabila se ravno u visoko, snažno tijelo. Nick. Ulovio ju je u naručje. »Hej. Čini se da sam nekom nedostajao«, u šali je rekao. Jordan ga je pogledala molećivo. »Molim te, pomozi mi.« Njegov izraz lica postao je ozbiljan. »Bilo što. Samo reci.« »Hvala ti.« Jordan je stavila ruke na Nickove bokove i okrenula ga licem prema ostatku trgovine. »Stani ovdje. Pazi da nitko ništa ne ukrade ili krišom ne ispije koju čašu vina.« Napravila je korak niz hodnik prije nego što se osvrnula. »I ništa ne diraj.« Požurila je u toalet prije nego što joj očne jabučice ne požute i ne iscure iz lubanje. Kad se vratila, Nick je mirno stajao na svom mjestu. Pokazao je prema vratima. »Je li u redu što su ona dva frajera ušla s tačkama i otišla s dva sanduka vina? Uzeli su samo ono ružičasto, pa sam pretpostavio da nitko neće raditi veliku frku oko toga.« »Ha, ha.« Jordan ga je brzo zaobišla i kliznula ispod šanka. »Hvala što si pazio. Što radiš ovdje?« Ispravila se, svjesna da ima i drugih u blizini. »Hoću reći, to je ugodno iznenađenje, dragi.« Nick je slegnuo ramenima. »Radio sam dokasno večeras i htio sam se odvesti kući kad me obuzela nagla želja da vidim svoju djevojku.« Šifra da ga slijede, pogodila je Jordan. »Zatvaram za dvadeset minuta, a onda bismo mogli nešto pojesti.« Nick je pogledao na sat. »Još nisi večerala? Bit će devet i trideset prije negoli izađeš odavde.« Dobacila mu je šarmantan pogled. »Devet i dvadeset, ako mi moj divni dečko pomogne počistiti trgovinu.« Vidjela je kako se neki kupac približava pultu na suprotnom kraju, pa je ostavila Nicka da 166
Neobično nalik na ljubav
gunđa. Nekoliko minuta kasnije, kad je došla predahnuti, primijetila je da je otišao. Pogledala je po trgovini, no nije ga nigdje vidjela, a nije ni imala vremena usredotočiti se na to sve dok i posljednji kupac nije otišao iz trgovine. Jordan je zatvorila vrata i zaključala ih uz dramatičan pokret. Preživjela je. Neka se njezini prekrasni kupci, čiji novac jako cijeni, ne ljute, ali već je mislila da nikad neće otići. Spustila je žaluzine na prednjim prozorima i osvrnula se po trgovini. Sranje, izgleda užasno. Začula je kucanje na vratima. Prišla je, spremna reći onomu tko je bio na vratima da je trgovina zatvorena. No, kroz staklo je ugledala Nicka. Otključala je vrata i pustila ga da uđe. Još je uvijek gunđao. »Stvarno si premršava«, rekao je osorno. »Da te moja majka vidi, lisičinama bi te privezala za kuhinjski stol i natjerala da jedeš lazanje tjedan dana.« Podignuo je dvije vrećice iz Portilla. »Nisam znao vole li nasljednice više hot dog, hamburger ili talijansku govedinu – preskočit ću očitu doskočicu – pa sam uzeo sve to.« Jordanina koljena su zaklecala kad je ugledala crveno-bijele prugaste vrećice. Čikaška kuhinja u svom najboljem izdanju. »Molim te, reci mi da imaš i krumpiriće sa sirom«, prošaptala je. »Kako znaš?« Gotovo mu je istrgnula vrećice iz ruku. »Ti si bog.« Odabrali su stol uvučen između dviju vinskih polica. Dok je Nick servirao hranu, Jordan je zgrabila otvorenu bocu zinfandela i natočila si čašu. »A ti?« upitala je. Podignuo je obrvu. »Vino s krumpirićima sa sirom? Ne, hvala.« »Vino sa svim. Jer vino znači da je najteži dio dana završen.« Nakon što je dramatično natočila vino, Jordan je razmotrila koje su joj opcije i odlučila da nasljednice najviše vole hamburger uz 167
Julie James
krumpiriće sa sirom. Sretno je uzdahnula dok je sjedala, prvi put u nekoliko sati. Odgrizla je komad hamburgera i zastenjala. Nick je zamahnuo svojim sendvičem od talijanske govedine. »Ovo nadmašuje tvoju reakciju na vino koje smo pili na Eckhartovoj zabavi. Chateau Seville ili što već.« »Sevonne. A ništa nije bolje od ovakvog hamburgera. Kad sam bila dijete, gotovo svake subote navečer naručili bismo ih iz Portilla.« Odgrizla je još jedan zalogaj i zatvorila oči. »Bože, ovo nisam jela godinama.« Kad je otvorila oči, vidjela je kako je Nick pažljivo promatra. »Što je?« »Ništa, samo... kad jedeš i piješ, radiš grimase koje su – « zastao je i izdahnuo. »Nema veze. O čemu smo razgovarali?« Jordan je pokazala na svoj hamburger. »O hrani. I vinu.« Kimnuo je. »Da. Dakle, vino znači da je najteži dio dana završen, ha? To je lako pamtljivo. Trebala bi to staviti na naljepnicu i zalijepiti na Maserati.« Nasmiješila se. »Imat ću to na umu.« Nick je otpio gutljaj svog bezalkoholnog pića. »Kako si se počela zanimati za vino?« Jordan je umočila krumpirić u umak od sira. »Zapravo, zaslužna je moja mama. Jako je voljela vino. Kad sam bila u srednjoj školi, moj je tata imao ložu u United Centreu. Ljeti preko tjedna on i Kyle bi išli na utakmice Bullsa. Htio je voditi i mene, ali sport« – napravila je grimasu – »nije baš za mene.« »Lakrdija.« »Rekla bih isto jer ti propuštaš dobro vino.« »Hmm.« Nick nije izgledao uvjereno. Nastavila je priču. »Dakle, tih večeri mama i ja izašle bismo na večeru. Zvala je to našim ženskim izlascima. Dopustila bi mi da popijem čašu vina uz jelo – zbog čega sam se, naravno, osjećala jako 168
Neobično nalik na ljubav
odraslom. Nisam smjela ništa reći tati ili Kyleu o tom dijelu. Vino je bilo naša mala tajna, nešto što smo samo mama i ja dijelile.« Nasmiješila se toj uspomeni prije nego što je otpila još jedan gutljaj vina. »Žao mi je što nije uspjela vidjeti ovo mjesto«, rekao je Nick blago. »Siguran sam da bi bila jako ponosna.« Jordan je kimnula i osjetila kako je peku oči. Pročistila je grlo i nastavila ležernije. »To je samo zato što izgledam dobro u usporedbi s Kyleom. On trenutačno postavlja letvicu vrlo, vrlo nisko za blizance Rhodes.« Nick se nasmijao. »Mislim da izgledaš jako dobro u usporedbi s bilo kim.« Jordan se iznenađeno odmaknula. »Opa. Je li to bio kompliment?« Zastao je usred zalogaja, kao da je upravo shvatio što je rekao. Uzeo. je trenutak, završio sa žvakanjem, a zatim slegnuo ramenima. »Naravno. Čak i ja mogu dati svojoj lažnoj djevojci kompliment kad to traži uloga.« Namignuo je. »Trebala bi me čuti dok šapćem slatke besmislice.« »Sigurna sam da je to prava poslastica.« Jordan je uzela još jedan krumpirić i umočila ga u posudicu s rastopljenim sirom božanstvenog okusa. »A ti? Kako si završio u FBI-u?« »Pa, sve je počelo kad sam imao deset godina i završio u zatvoru«, rekao je Nick. Nasmijala se. »Deseti Oh, Nick, ti mala nevoljo. Što si učinio?« »Moja braća i ja razbili smo par prozora nakon što nas je jedan klinac nazvao kretenima. Moj otac, koji je u to vrijeme bio narednik u njujorškoj policiji, doveo nas je u postaju i zaključao u ćeliju na šest sati. Prestravio nas je.« »Mogu misliti«, rekla je Jordan uz smijeh. »Oprosti. Sigurna sam da je to bilo prilično traumatično iskustvo.« Nick joj je ukrao krumpirić iz ruku. »Nastavi me zezati i sve ću ti pojesti.« 169
Julie James
Namjestila je ozbiljan izraz lica. »Slušam.« »Kada smo došli kući te večeri, moj je otac posjeo braću i mene i rekao nam da se njegova djela odražavaju na njujoršku policiju, a da se naša djela odražavaju na njega. I da se nada da ćemo se ubuduće ponašati na način koji poštuje značku koju nosi.« Zastao je. »Sjećam se kako sam razmišljao da i ja jednog dana želim imati posao kojim ću se jednako ponositi. To me pratilo čitavo vrijeme pa sam se pridružio njujorškim policajcima čim sam završio fakultet. Sviđalo mi se, ali nakon pet godina osjetio sam da želim više. I to me dovelo u FBI. Nakon što sam završio Akademiju, premjestili su me u Chicago. To je trebalo biti samo na tri godine, ali sviđa mi se ovdje. Imati malo distance od obitelji nije u potpunosti loše.« Jordan je zavrtjela vino u čaši. »Što oni misle o tome što radiš na svim tim tajnim zadacima?« Nick se nasmijao. »Trebala bi čuti moju majku kako dan i noć priča o tome.« Počeo je govoriti teškim njujorškim naglaskom. »>Moj sin je FBI-ev agent – misliš da ima vremena nazvati uza sve te velike, važne slučajeve na kojima radi? Mogla bih biti i mrtva, a on ne bi znao.<« Jordan se nasmijala, uživajući u rijetkim pogledima u pravi svijet Nicka McCalla. Dosad je bio donekle tajna. »Sigurno ti nedostaju.« Slegnuo je ramenima. »Naravno. Iako se trudim skrivati tu činjenicu od svoje braće. Naša povezanost temelji se više na sarkazmu i tome da jedan drugog iživciramo do krajnjih granica.« »O, mislim da znam o čemu govoriš«, rekla je Jordan. Ni njezin odnos s Kyleom nije baš definirala otvorena osjećajnost. Kad su završili s jelom, Nick se ponudio da joj pomogne počistiti trgovinu. »Ne moraš mi pomagati«, rekla je. »Samo sam se šalila.« »I da te pustim da obaviš sav taj teški posao? Ako bilo tko gleda, moj lik mora izgledati kao dečko koji pomaže i pruža podršku.« Dobacila mu je krpu za suđe. »U tom slučaju, tvoj lik može se pozabaviti prljavim čašama za vino.« 170
Neobično nalik na ljubav
Njih dvoje su zajedno brzo počistili trgovinu. Nick je parkirao ispred ulaza, pa je odvezao Jordan četiri ulice do njezine kuće, gdje je inzistirao na tome da je otprati do vrata. Kao i inače, vidjela je kako provjerava automobile parkirane na ulici. »Jesu li nas slijedili?« upitala je. »Zapravo, mislim da nisu«, rekao je Nick. »Zrak je čist.« »Oh, dobro.« Jordan je zastala na vrhu stepenica. Dok su stajali na mjesečini, uvidjela je da je ovo bila prva večer koju je provela nasamo s Nickom. Bez privatnih istražitelja koji ih promatraju, bez prijatelja, bez Xandera Eckharta i društva. Samo njih dvoje. Gotovo kao pravi spoj. »Hvala na večeri, i što si mi pomogao večeras.« Zastala je, zapanjena jer je ono što se spremala izreći istina. »Zaista sam se dobro zabavila.« Činilo se da Nicka zabavlja njezina zbunjenost. Napravio je još jedan korak i pridružio joj se na vrhu stepenica. »Ne moraš zvučati tako šokirano. Nisam sasvim loš, znaš.« »Možda samo većinom loš«, našalila se Jordan. Nick je nagnuo glavu, razmišljajući o tome. »Većinom loš... valjda je to napredak.« Stajali su vrlo blizu, primijetila je Jordan. Kao na kraju izlaska, kad razmišlja treba li ga pozvati u kuću. Što nije imalo smisla, s obzirom na to da je dogovor između nje i Nicka uključivao samo glumu. Oboje su ušutjeli na nekoliko sekundi. Noć, ulica i sve ostalo odjednom su se činili vrlo mirni. Konačno, Jordan je pokazala prema kući. »Vjerojatno bih trebala ući unutra. Temperatura ispod nule i sve to.« Nick je pokazao prema automobilu. »Da. A ja se moram vratiti kući. Moram rano ustati da stignem na svoj lažni posao.« »U redu onda.«
171
Julie James
»Super.« Ni jedno se nije pomaknulo. »Vidimo se kasnije«, rekla je Jordan. Okrenula se da ode – ako ni zbog čega drugog, onda zato jer su joj se stopala počela smrzavati u čizmama i uskoro se neće moći ni pomaknuti. Nick ju je uhvatio za ruku. »Jordan.« Izgovorio je njezino ime tako tiho, da ga možda ne bi ni čula da nije bilo relativne tišine noći. Kad se okrenula, njegove su oči gledale u njezine kao da nešto traže. A onda odjednom, taj je trenutak nestao. Kratko joj je kimnuo, a njegov izraz lica opet je postao nečitljiv. »Nazvat ću te kasnije.« Pustio joj je ruku i otišao niza stepenice bez osvrtanja.
172
Neobično nalik na ljubav
DVADESETO POGLAVLJE SLJEDEĆEG JUTRA Jordan je provela prvi sat u trgovini radeći inventuru i naručujući od svojih distributera zalihe vina za sljedeći mjesec. U petak putuje u dolinu Napa, što je isplanirano već mjesecima unaprijed. Iako se trudila tri ili četiri puta godišnje poslovno otputovati u vinorodno područje, bila je osobito uzbuđena zbog ovog putovanja – imala je dogovoren posjet novoj vinariji čiji je debitantski cabernet planirala uvrstiti u klub ljubitelja vina u svojoj trgovini. Osim toga, trebao joj je vikend-bijeg od Chicaga, od FBI-evih tajnih zadataka i svega ostalog. Dobro će joj doći nekoliko dana nasamo; opet će moći jasno razmišljati. A možda će se prestati pitati je li je Nick sinoć htio poljubiti. Nekako je u svojoj glavi zamaglila granicu između onoga što je stvarno i lažno u njezinoj situaciji. Ali pravi dečko bi je sinoć poljubio, ne bi joj samo rekao »Nazvat ću te kasnije« prije nego što pobjegne s njenog trijema. Pa ipak evo je tu, razmišljao njemu. Jordan se prekorila, tjerajući se da se usredotoči na posao. Želeći se iskupiti za dodatne smjene koje će natovariti svom osoblju za vrijeme boravka u Napi, odlučila je da će tog dana i otvoriti i zatvoriti trgovinu. Srećom, Andrea se osjećala bolje i trebala je doći u jedan sat, što je značilo da Jordan neće ponovo morati sama odraditi večernju smjenu. Nakon što je riješila narudžbe, objavila je na Facebook stranici trgovine posebnu ponudu za taj vikend: kupac koji uzme tri butelje crnog vina, četvrtu će dobiti u pola cijene. Zatim je krenula na svoj omiljeni zadatak – plaćanje računa. Zadrhtala je kad je ugledala račun za plin i proklela smiješno visoku cijenu grijanja velike trgovine zimi. Čini se da su ljudi u Plinari smatrali da ima na raspolaganju pola milijarde dolara.
173
Julie James
Malo nasljedničkog humora. Malo prije podne zazvonilo je zvonce na vratima i prvi klijent tog dana ušao je u trgovinu. Jordan je podignula pogled sa šanka i nasmiješila se ženi, privlačnoj brineti koja je nosila jaknu North Face i tajice ispod kojih su se nazirale obline njezina privlačnog tijela. Ili je na putu iz sportske dvorane ili ide u nju, nagađala je Jordan. »Mogu li Vam pomoći?« Činilo se da žena na trenutak razmišlja o tom pitanju. »Samo razgledavam, zasad.« Pogledala je po trgovini, kao da provjerava ima li koga u blizini. Jordan se upitala je li Martin konačno pronašao ženu koja cijeni lagane pinote koji nose leptir-mašne. »Uzmite si vremena. Ako imate pitanja, samo recite.« Žena je zastala. »Zapravo, kvragu sve. Imam pitanje.« Bijesno je došla do pulta. »Je li to između Vas i Nicka ozbiljno?« Ovo pitanje, potpuno neočekivano, ulovilo je Jordan nespremnu. »Molim?« »Nick McCall. Je li to među vama ozbiljno?« Jordan je trebao trenutak da reagira, razmišljajući pažljivo o svom odgovoru. »Poznajem Nicka Stantona, ali ne i Nicka McCalla.« Promotrila je ženu. »Oprostite – nisam čula Vaše ime.« »Lisa. A ime frajera koji je sinoć bio u vašoj trgovini je Nick McCall. Vjerujte mi – znam to. Poznajem Nicka jako dobro.« Bila njezina reakcija razumna ili ne, ali Jordan se malo nakostriješila na tu insinuaciju. »Ako poznajete Nicka tako dobro, zašto onda pitate mene je li među nama ozbiljno?« Lisa se nelagodno promeškoljila i činilo se kao da malo oklijeva. »Nisam se čula s njim nekoliko tjedana. A zatim ga jučer vidim u autu. Slijedila sam ga dovde i htjela ga uloviti u trgovini, ali onda sam uočila vas dvoje za stolom. Izgledali ste prilično opušteno.«
174
Neobično nalik na ljubav
Čini se da je Nickov i Jordanin šou svakim danom imao sve više gledatelja. »Mislim da je ovo razgovor koji trebate voditi s Nickom, a ne sa mnom.« Lisa se tome nasmijala. »Možda ga ipak tako dobro ne poznajete. Jer da ga poznajete, znali biste da se Nicku ne postavljaju pitanja. To je dio njegove politike bez obveza i nepetljanja s vezama.« Podignula je obrvu. »Ili Vam još nije održao taj govor?« Slušajući ženine riječi, Jordan je to osjetila. Žalac razočaranja, dovoljno snažan da nije imala izbora nego priznati samoj sebi. Nick ne stupa u veze. To nije trebalo značiti ništa. Naravno da joj nije održao takav govor – nije bilo razloga da to učini. Naime, baš kao što je i mislila, bilo kakva povezanost između njih bila je imaginarna. S tim na umu, uspjela je zadržati pred Lisom nonšalantan stav. Ovo je njezina trgovina i nitko je neće natjerati da izgleda kao glupača u njoj. »Ne očekujete valjda da Vam ispričam o čemu Nick i ja razgovaramo, zar ne?« upitala je hladnokrvno. »Oh... shvaćam. Još nisi spavala s njim, zar ne?« Lisa se podmuklo nasmiješila. »Slušaj, dušo, mrzim donositi loše vijesti, ali čut ćeš taj govor vrlo skoro – trenutak prije nego što te poševi. To je dio njegovog kodeksa ponašanja ili što već. Vjeruj mi, mnoge su žene već bile u toj situaciji s Nickom.« Jordan se pretvarala da razmišlja o tom. »Zahvaljujem na savjetu, Lisa. Sve je to bilo jako informativno. Osobito onaj jezivi dio kako si slijedila Nicka i stajala pred mojom trgovinom i gledala nas.« Pokazala je na izloženo vino. »Hej – znaš što ja volim učiniti nakon uhođenja bivšeg dečka? Natočiti si lijepu čašu Petite Siraha. Imaš sreće, jer su crna vina danas na rasprodaji...« ♥`•.¸.•´♥ S druge strane ceste, Mercksov istražitelj, čovjek imena Tennyson, smrzavao se s fotoaparatom u ruci kad su se vrata Podruma DeVine naglo otvorila. Iz trgovine je izjurila brineta u tajicama, izgledajući 175
Julie James
bijesno. Prešla je preko ceste i krenula ravno prema automobilu u kojem je sjedio. Tennyson se uspaničio. Naglo je odlučio slijediti Jordan Rhodes da vidi hoće li im ona nešto dati. Bilo što. Nakon što je tjedan dana slijedio Stantona, nisu našli ništa značajno što bi prijavili Eckhartu. Dosad je već bio upoznat sa Stantonovom rutinom. Frajer ne bi otišao iz ureda prije jedan sat, u vrijeme ručka, što je značilo da mora ubiti još dosta vremena. Slijediti Jordan isprva se činilo ništa manje dosadno nego slijediti Stantona. Tennyson je parkirao automobil s druge strane ulice i, koristeći zum na fotoaparatu, promatrao je trgovinu vinima kroz prednje prozore. Rhodes je obavila mnogo telefonskih poziva, radila za pultom na svom laptopu i presložila butelje s vinima. Vrlo uzbudljiv materijal. Ali zatim se pojavila brineta s tijelom seks bombe i stvari su postale zanimljive. Tennyson je na početku pretpostavio da je brineta redovni kupac, a koliko je mogao vidjeti kroz leću fotoaparata, to je pomislila i Jordan Rhodes. Ali brineta je zatim rekla nešto zbog čega je Rhodes postala napeta, a Tennyson ih je počeo pozornije pratiti. Nije imao pojma što je koja rekla, ali prema njihovom ukočenom govoru tijela, osobno se nadao da će doći do tuče. Ali Rhodes se nasmiješila, pokazala prema nekim buteljama vina na pultu i brineta je izjurila van. Tennyson je brzo bacio fotoaparat na suvozačevo sjedalo pored sebe i prekrio ga ruksakom punim grickalica, vode i cigareta, koje je uvijek imao pri ruci za vrijeme nadzora. Zgrabio je mobitel i pretvarao se da razgovara. Brineta je izvukla ključeve i pritisnula gumb za otključavanje, a svjetla na automobilu ispred njega su zatreperila. Dosad ga nije primijetila. Tennyson ju je promatrao krajičkom oka dok je izvlačila mobitel iz džepa jakne i birala broj. Zapalio je cigaretu u automobilu nekoliko minuta ranije, pa je odškrinuo prozor kako bi ušlo malo svježeg zraka. Tako je bio u savršenoj poziciji čuti njezin dio
176
Neobično nalik na ljubav
razgovora dok se približavala svom automobilu. Zvučalo je kao da nekom ostavlja glasovnu poruku. »Zdravo, Nick McCall, ili bih trebala reći, Nick Stanton, tko god bio danas. Pretpostavljala sam da se ne javljaš zato jer si na nekom drugom tajnom zadatku, a ne zato što ti je veseljko zapeo u nekoj mršavoj plavokosoj kuji. Mislila sam da si mi rekao da se ne radi o drugoj ženi? Valjda si mi lagao. A zašto nisam iznenađena? Konačno, ti od toga živiš. Lažeš ljudima.« Ostatak brinetine tirade postao je prigušen kad je ušla u automobil i brzo zalupila vratima na vozačevoj strani, nakon čega se sve utišalo. Tennyson je sjedio u svom automobilu – nepomičan – još uvijek držeći mobitel u ruci. Jebemti sve! Nakon što se brineta odvezla, sam je obavio poziv. »Mercks. Nećeš vjerovati. Mislim da sam pronašao nešto o Stantonu. Hoću reći, imam nešto. Moramo obaviti drugu provjeru. Ovog puta na ime Nick McCall.«
177
Julie James
DVADESET PRVO POGLAVLJE U OSAM sati iste večeri, trgovina Podrumi DeVine bila je krcata. Četvrtkom navečer obično je bilo najviše posla jer su ljudi voljeli riješiti svoje vinske probleme prije vikenda. Ni ova večer nije bila iznimka. Andrea je povukla Jordan ustranu. »Nick Stanton te treba na telefon. Kaže da je važno.« »Na mom mobitelu?« »Ne, na telefonu u trgovini.« »Hvala, Andrea.« Jordan je otišla u stražnju prostoriju i podigla slušalicu. »Halo?« Nick nije zvučao zadovoljno. »Zovem te na mobitel čitav dan.« »Dobila sam tvoje poruke, samo nisam imala vremena nazvati te.« »Moramo razgovarati o Lisi«, rekao je. »Nema se tu puno reći, osim onoga što sam ti već napisala u poruci.« Nazvala je Nicka nakon što je Lisa bijesno izjurila iz trgovine – nije imala pojma zašto – i ostavila poruku da bi možda trebao pripaziti na polupsihotičnu bivšu djevojku u tajicama. »Žao mi je što ti je prišla u trgovini. To je bilo potpuno neprihvatljivo.« Zastao je. »Što ti je točno rekla?« »Pa, postavila je neka pitanja o nama«, rekla je Jordan. »Zatim je tu bilo govora o tvom pravilu o nepetljanju s vezama. Kako uvijek kažeš ženama s kojima se zabavljaš da ni s kim ne želiš imati ozbiljnu vezu.« S druge strane linije uslijedila je duga tišina. Dakle, istina je, pomislila je Jordan.
178
Neobično nalik na ljubav
Nick je hrapavo uzdahnuo. »Gledaj, Jordan – ne mogu sad otići iz ureda jer radim na nečemu što će mi uzeti još jedan sat. Ali moramo razgovarati. Navratit ću u trgovinu čim budem slobodan.« Pokušala je zvučati drsko. »Zaista nemamo o čemu razgovarati. Ne duguješ meni nekakva objašnjenja. Iako je moj lik bio donekle iznenađen kad je saznao da si jedan od onih jadnih frajera s problemima s vezivanjem.« Toliko o drskosti. Nick je zastao. »Imam dobar razlog biti jedan od tih frajera, znaš.« Ma daj. »Takvi frajeri uvijek imaju dobre razloge.« Jordan je čula buku kupaca vani. »Moram ići. Imam trgovinu punu kupaca.« »Ne, Jordan, moramo –« Netko je pokucao na vrata, a Andrea je uvukla glavu. »Oprosti. Jedan kupac u trgovini želi razgovarati s tobom.« »Nažalost, dušo, sada stvarno moram ići«, rekla je Nicku. »Nazvat ću te kasnije.« Poklopila je prije nego što kaže nešto zbog čega će požaliti. Uz dubok uzdah nabacila je svoj najbolji osmijeh, odlučna usredotočiti se na posao. Okrenula se opet prema Andrei. »Hvala ti. Jesu li gospodin ili gospođa rekli o čemu žele razgovarati sa mnom?« »On. Vrlo zgodan muškarac«, rekla je Andrea uz osmijeh. Jordan je umorno ustala sa stolca. »Molim te reci mi da to nije Xander Eckhart.« Sad definitivno nije bila raspoložena nositi se s njime. »Nije Xander. Ovaj frajer kaže da mu duguješ sanduk vina.« Znatiželjna, Jordan je slijedila Andreu iz stražnje prostorije. Trgovina je bila puna kupaca, a za gotovo svim stolovima bili su ljudi koji su pili vino. Uočila je tajanstvenog muškarca koji je sjedio sam za stolom pored dijela za desertna vina i šampanjce. Pogledao ju je s divljenjem dok je prilazila. »Jordan Rhodes. Lijepo te opet vidjeti.«
179
Julie James
Stala je pred njim i nasmiješila se. »Cal Kittredge. Nismo se dugo vidjeli.« ♥`•.¸.•´♥ Sat kasnije Nick je tiho opsovao, proklinjući manjak parkirnih mjesta ispred Podruma DeVine. Pronašao ga je jednu ulicu dalje, parkirao automobil i izašao. On je večeras bio čovjek s misijom, a njegova meta bila je Jordan Rhodes. Htjela to ili ne, moraju razgovarati. Došao je do Podruma DeVine odmah nakon devet sati. Povirio je kroz prednji prozor, znajući da će je vjerojatno vidjeti kako zatvara trgovinu. Bingo. Pratio ju je pogledom dok je prilazila pultu u crnoj svilenoj bluzi, uskoj suknji i cipelama s visokim potpeticama. Prije ulaska dopustio si je nekoliko sekunda da je promatra kako uzima butelju vina i nosi je prema stolu u kutu. Zaista je bila prekrasna. Bilo koji muškarac bio bi sretan – Nick je zastao usred misli, odjednom ugledavši frajera prema kojem se uputila. Srednje visine i savršene smeđe kose, kao u modela, sa šalom omotanim oko vrata, unatoč činjenici da je u trgovini dvadesetak stupnjeva. Očito neki papak. Jordan je natočila vino u dvije čaše na stolu. Spustila je butelju i sjela na stolac nasuprot papku. Rekao je nešto što je njoj očito bilo zabavno, a zatim je uzeo butelju i dolio još vina u njezinu čašu. Nick je promatrao kako Jordan pijucka vino, dok joj zavodnički izraz na licu govori, »Dovraga s vinom, trebao bi me vidjeti kako izgledam dok se seksam«. Barem je on to tako protumačio. Promatrajući je grabežljivim pogledom, papak se nasmijao. Čini se da je i on protumačio njezin izraz lica na sličan način. Nešto u Nicku se prelomilo.
180
Neobično nalik na ljubav
Tu unutra je njegova lažna djevojka. Sjedi za stolom za kojim su večer prije njih dvoje podijelili krumpiriće sa sirom. Ako misli da može dobacivati vruće seksi poglede bilo kakvom mlakonji sa šalom, koji joj uđe u trgovinu, bolje joj je da dobro promisli. Ima i on pogled koji može pokazati tom papku. Bilo je vrijeme da izvuče svoj ubojiti pogled. ♥`•.¸.•´♥ Jordan je spustila čašu i zatvorila oči dok su je obuzimali okusi vina. »Mmm, trebalo mi je to.« »Dugačak dan?« upitao je Cal. »Vrlo.« Pogledala je po prostoriji. Pustila je Andreu da ode prije nekoliko minuta, da joj se iskupi za dodatnu smjenu koju će morati odraditi preko vikenda. Osjetila je olakšanje jer se činilo da sve izgleda relativno pristojno. Činilo se da joj Cal čita misli. »Što misliš da ostanem i pomognem ti zatvoriti trgovinu? Onda bismo mogli provjeriti onaj novi tajlandski restoran o kojem sam ti govorio. Sam donosiš svoje piće, pa odaberi vino koje želiš.« Uz osmijeh je pokazao vina na policama iza njih. »Kuća časti.« »Kako velikodušno od tebe.« Jordan je zavrtjela svoje vino u čaši. »Ali mislim da ću preskočiti tajlandski restoran.« »Ima li to kakve veze s visokim, crnim i seksi?« Gunđajući u sebi o smiješnoj kolumni Scene sa scene, Jordan je razmislila koji je najbolji način da odgovori na Calovo pitanje. »Situacija s visokim, crnim i seksi je... komplicirana.« »Koliko komplicirana?« upitao je Cal. Ne bi vjerovao ni da ti kažem. Oglasilo se zvonce i kroz vrata je ušao hladan zapuh vjetra. Jordan je pogledala u tom smjeru i iznenadila se kad je vidjela Nicka kako stoji na vratima. 181
Julie James
Imao je tamni kaput i prilično mrk izraz lica. S pogledom uperenim u nju i Cala, prišao je njihovom stolu. »Čini se da sam stigao na vrijeme za zadnju rundu.« Ne gubeći ni trena, pružio je ruku Calu. »Nick.« »Cal Kittredge.« »Drago mi je što smo se upoznali, Cal. Trgovina je zatvorena.« Jordan ga je pogledom upozorila na nepristojnost. »Nick.« Podignuo je sat i kucnuo po njemu. »Vidiš? Devet sati.« Cal je pogledavao jedno, pa drugo. »Imam osjećaj da sam se umiješao u nešto.« Nick se nasmiješio, ne baš prijateljski. »Da. A ovo ti je prilika da se makneš.« Zgrabio je Calov kaput s naslona stolca i pružio mu ga. Jordan ga je bijesno pogledala. »Ne misliš valjda ozbiljno.« »Ozbiljan sam kao srčani udar, dušo. Moramo razgovarati.« Okrenula se opet Calu. »Tako mi je žao zbog ovoga. Zaista ne moraš ići.« Cal je podignuo ruku i ustao. »Ne brini, Jordan. Vjerojatno je bolje da odem. Možemo razgovarati kasnije kad se vratim po vino.« Nick se još jače namrgodio kad je to čuo. Jordan je ustala od stola, prošla pored Nicka i otpratila Cala do vrata. Našalila se, pokušavajući tako prikriti svoju nelagodu. »Ovo nije način na koji se Podrumi DeVine obično ponašaju prema svojim kupcima. Valjda sam te trebala upozoriti da je danas dan kad mi visoki, crni i seksi dolazi na posao.« »Podsjeti me na taj dan sljedeće godine. Mislim da ću ostati kod kuće«, rekao je Cal. Nakon brzog pozdrava, otišao je. Jordan je trebala jedan trenutak kako bi se smirila, a onda je zaključala vrata i spustila žaluzine na prednjim prozorima. Nikakav usputni prolaznik ne treba vidjeti da se upravo sprema posvađati sa svojim lažnim dečkom magarcem.
182
Neobično nalik na ljubav
Kad se sabrala, okrenula se prema Nicku. »Ne mogu vjerovati što si upravo učinio.« Nick je u međuvremenu skinuo kaput i stavio ga preko stolca, što je značilo da ne planira nikamo ići. Naslonio se na stol i prekrižio ruke, a njegov svijetlosivi džemper zategnuo se preko njegovih širokih prsa. »Oh, oprosti. Jesam li prekinuo nešto između tebe i tvog kupca?« »Da, prekinuo si nešto. A to se zove razgovor. Osim što je kupac, to je Cal Kittredge iz Tribuneovog priloga Hrana i vino. Ljudi koji se bave mojim poslom obično ga ne razljute tako da ga potegnu za uho i izbace van.« »Nisam znao da ti je toliko važan«, dobacio je Nick sarkastično. Jordan ga je bijesno pogledala. »Što te spopalo večeras?« Nick se odmaknuo od pulta i približio joj se. »Reći ću ti što me spopalo. Što misliš kako bi izgledalo da vas je netko večeras promatrao? Vidio bi moju navodnu djevojku kako ispija piće s drugim muškarcem.« Naravno, pomislila je Jordan. Istraga. Jedino do čega mu je stalo. »Uostalom zašto je bio ovdje?« upitao je Nick. »Zanima li te... taj frajer?« Otišla je od njega. »Ne moram odgovoriti na to.« Nick ju je slijedio. »Da, moraš. Moglo bi biti važno za našu tajnu operaciju.« Jordan se naglo okrenula. »Tko šljivi tebe i tvoju tajnu operaciju? Ja nisam postavljala nikakva pitanja kad je tvoja bivša cura ušetala u moju trgovinu i ispričala mi za brojne žene koje si poševio. Kao i to da te nije briga ni za jednu od njih jer ti ne petljaš s vezama. Pa onda isto pravilo vrijedi i za tebe: bez pitanja. Znači, ako želim popiti piće s Calom Kittredgeom, ili s bilo kojim drugim muškarcem, to je moja briga, a ne tvoja.« Stavila je ruke na Nickove grudi i gurnula ga. Eto ti. Nije se ni pomaknuo. 183
Julie James
Umjesto toga, uhvatio je svojim rukama njenu i privukao je bliže. »Vraga nije«, zarežao je. »Postat će i moja briga.« Nickova usta spustila su se na njezina i on ju je poljubio. Stavio je ruku na njezin zatiljak dok joj je grubo i posesivno tražio usne. Jordan je bila bijesna i uzrujana, pa ga je zgrabila za džemper s namjerom da ga odgurne, ali... Bože, da. Umjesto da ga odgurne, zgrabila ga je za džemper i privukla bliže. Ljubio ju je sve dok nije ostala bez daha, a zatim se odmaknuo i pogledao je odozgo plamtećim zelenim očima. »Eto. Vidi može li te i taj papak ovako poljubiti«, rekao je hrapavo, ljutitim ali ipak zadovoljnim glasom. Jordanini obrazi gorjeli su od bijesa. »Kladim se da ima puno papaka koji bi me mogli tako poljubiti.« »Onda ću se morati još više potruditi kako bih se istaknuo u mnoštvu.« Nick ju je opet zgrabio. Udarili su o zid od opeke, pored polica s vinima. Nickova usta kliznula su niz njezin vrat, a Jordan se osjećala kao da su joj se noge rastopile. Morala je potisnuti uzdah kad je njegovo neobrijano lice zagrebalo po njezinoj koži. Grubo. Baš kao što je i zamišljala. »Ne bih trebala ovo raditi«, prošaptala mu je na uho. »Čak mi se i ne sviđaš sedamdeset i pet posto vremena.« Njegov glas zvučao je poput svilenkastog, vrućeg milovanja. »A što misliš o ostalih dvadeset i pet posto?« Ne čekajući odgovor, njegove ruke kliznule su po prednjem dijelu njezine bluze i zgrabile ovratnik. Nestrpljivo je povukao i prvi se gumb otvorio. Zatim i drugi. Odmaknuo se i pogledao njezin izloženi grudnjak. Oči su mu prešle na njezino lice i uzvratio joj je vrelim pogledom. Otvorio je i treći gumb dok ga je Jordan promatrala. »Mogla bi mi reći da stanem«, rekao je hrapavo. 184
Neobično nalik na ljubav
Da, mogla bi. Kad nije rekla ništa, povukao je još jače i otvorio četvrti i posljednji gumb istovremeno. Osjetila je nalet hladnog zraka na svojoj vrućoj koži kad je Nick svojim ustima zarobio njezina. Dok je njegov jezik kružio oko njezinog, povukao je jednu košaricu grudnjaka i zastenjao duboko u sebi kad se njezina dojka oslobodila. »Nick«, uzdahnula je. Spustio je glavu i stao provocirati jezikom jednu bradavicu. Jordan je prolazila prstima kroz njegovu kosu i uživala u gustim, mekim pramenovima. Spustio je i drugu košaricu grudnjaka, tako da su sada obje njezine dojke bile ispred njegovih usta. Zastenjao je kad se željno izvila uza zid. »Bože, Jordan, tako si jebeno seksi.« Za tebe, gotovo je izlanula. Zagrizla je donju usnu i zatvorila oči kad je njegov jezik stao kružiti oko uzdignutog vrha njezine druge dojke. Jednom rukom je kliznuo uz bedro ispod njezine suknje, a njezino je tijelo drhtalo od iščekivanja. Gricnuo joj je čvrstu bradavicu u istom trenutku kad joj je kliznuo rukom u gaćice i čvrsto je stisnuo. Uzdahnula je, preplavljena osjećajima. Gurnuo je prst u nju i klizio njime unutra-van, u ugodnim, sporim pokretima. Dodao je još jedan prst, a zatim palcem protrljao klitoris, provocirajući je sve dok joj se noge nisu počele tresti. »Želiš li ovo?« njegove usne brzo su prešle preko njezinih, dok je nastavljao ugodnu torturu prstima. »Želim čuti kako to kažeš. Bez igrica, bez sarkazma. Samo istinu.« Nije morala razmišljati – već je znala istinu. Možda je bila budala što nastavlja, unatoč svemu što je Lisa rekla o Nicku. Ali bila bi još veća budala da dopusti da ljubomorne riječi nekog stranca diktiraju kako će urediti svoj život. Donosit će sama svoje odluke o Nicku, pa nikog osim sebe neće moći kriviti za posljedice. Odmaknula se i pogledala ga u oči. »Odvedi me kući.« Nešto se dogodilo.
185
Julie James
Vidjela je to na njegovom licu – izraz mu se smekšao. Gruba vanjština, zidovi i maska koju je nosio kao tajni agent rastopili su se i ostao je samo Nick. Izgovorio je njezino ime i opet je poljubio, a ona je željno dočekala njegove usne. Bez suzdržavanja, odmaknuli su se od zida i došli do stražnje prostorije. Nick joj je držao lice u rukama, a pogled mu je bio vruć i posesivan. »Ako te odvedem kući, ostajem čitavu noć.« Jordan je kimnula. »Očekujem i puno prostih riječi.« Nasmijao se, a zatim joj pomilovao obraz svojim palcem. »Ozbiljno, Rhodes. Nakon tebe su razbili kalup.« Nasmiješila se kad se on nagnuo i pomilovao joj vrat. Melinda i Corinne bile su u pravu – sviđao joj se način na koji izgovara njezino prezime. Njezin mobitel zazvonio je u stražnjoj prostoriji. Što je, naravno, ignorirala. Ali kad je zazvonio i telefon u trgovini, osjetila je kako se Nick ukočio. »Zanemari ga«, rekla je Jordan promuklim glasom. »Daj da uzmem kaput i idemo odavde.« Telefon u trgovini prestao je zvoniti. Njezin mobitel je opet započeo. Nick je opsovao, bjesomučno odmahujući glavom. »Ne mogu vjerovati da sam to učinio. Ne mogu vjerovati da sam to učinio.« Spustio je pogled prema njoj, odjednom vrlo ozbiljan. »Moraš se javiti na telefon, Jordan.« Ispružila je ruke prema njemu. »Tko god da je, može čekati. Sad sam zauzeta.« »Zapravo, ne može čekati. Vjerojatno... netko zove da ti kaže da je tvoj brat upravo izboden u zatvoru.« Jordanino srce je stalo. Odmaknula je ruku. »Zašto bi netko zvao da mi to kaže?«
186
Neobično nalik na ljubav
Nick je pogledao na sat. »Zato jer su prije otprilike deset minuta tvog brata izboli u zatvoru.« Podignuo je ruku kad je vidio njezin izraz lica. »Dobro je. Obećavam. Ali trebala bi preuzeti ovaj poziv. To je tvoj otac, ne želim da paničari. Mogu zamisliti što govore u vijestima.« »Vijestima?« Odgurnula ga je. »Kog si vraga upravo učinio mom bratu?« Brzo je namjestila grudnjak i povukla košulju, držeći je zatvorenu jednom rukom dok je išla prema stražnjoj prostoriji, kako bi se javila na mobitel koji je i dalje zvonio. Nick ju je sustigao u hodniku. »Znam da si prestrašena. Ali sad mi moraš vjerovati. Ako je na telefonu tvoj otac, reci mu da si razgovarala sa sestrom na prijamnom odjelu hitne službe u Northwestern Memorialu i da je rekla da je Kyle dobro.« Progutala je knedlu. »Kyle je na hitnoj?« Zelene oči smireno su je gledale. »Samo reci tati da je dobro.« Još jedno slijepo povjerenje. Izvukla je ruku iz Nickova stiska, požurila u stražnju prostoriju i iščupala mobitel iz torbice. Spustila je pogled i vidjela kako joj je košulja rastvorena, a grudnjak izložen pogledu. Krasno. Javila se na mobitel. »Tata?« »Jordan – jesi li čula vijesti?« Ne, oprosti. Bila sam zauzeta pipajući se sa svojim lažnim dečkom, naslonjena na zid. »O Kyleu, znam. Upravo sam te htjela nazvati.« Njen otac je izdahnuo, kao da osjeća olakšanje što joj ne mora priopćiti loše vijesti. »Znam samo ono što govore na TV-u – da je izboden za vrijeme nekakve tučnjave. Odveli su ga iz zatvora u bolničkim kolima i doveli ga u Northwestern Memorial. Pokušavam dobiti nekoga tko nešto zna. Bilo koga.« Jordan je gledala Nicka u oči dok je odgovarala svom ocu. »Upravo sam razgovarala sa sestrom na prijamnom odjelu u hitnoj službi. Rekla mi je da će Kyle biti dobro.« 187
Julie James
»O, hvala Bogu. Zašto su ga onda odveli iz zatvora?« htio je znati. Tu je trebalo malo improvizacije. »Sestra je rekla da mi ne može dati nikakve detalje preko telefona.« Naslonila je mobitel na rame, oslobađajući ruke tako da može zakopčati košulju. »Sad idem po auto, tata. Naći ćemo se u bolnici. Sve će biti u redu.« »Vjerujem kad ti to kažeš, dijete. Ja... mislim da bi znala da nešto nije u redu s Kyleom, zar ne. Vas dvoje uvijek znate.« Nakašljao se. »I ja sam na putu u bolnicu. Bio sam na večeri s prijateljima u Evanstonu, ali bit ću tamo što prije budem mogao.« Nakon što je Jordan prekinula vezu, na trenutak se zagledala u Nicka. »Upravo sam lagala svom ocu. To je bila jedina granica koju nisam prešla u svemu ovom.« Nick joj je prišao otraga i stavio ruke na njezina ramena. »Nisi lagala kad si rekla da ti je brat dobro. On jest dobro.« Izmaknula se. »Reci mi što se događa. Zašto je Kyle na hitnoj?« »Priča koju plasiraju u medijima – i za koju vjeruju da je istina – glasi da je Kylea izbo drugi zatvorenik, za vrijeme tučnjave koja je izbila pri povratku u ćeliju«, rekao je Nick. Jordan se borila protiv panike koja joj se dizala u grlu. »A istina?« »Istina je da je tvog brata malo bocnuo agent na tajnom zadatku, u pažljivo osmišljenoj operaciji koja će nam pružiti vjerodostojan izgovor da ga maknemo iz zatvora.« U glavi joj se zavrtjelo. »Čekaj – zna li Kyle za to?« »Naravno da ne zna«, rekao je Nick otvoreno. »To se nije promijenilo – nitko ne smije znati za naš dogovor sve dok istraga protiv Eckharta ne bude gotova.« Naš dogovor. Naravno. »Trebao si mi reći.« Nick je podignuo ruke. »Znam – zaribao sam. Jako. Vidio sam te s papkom, a zatim smo se počeli svađati i... zatim smo počeli raditi puno više od toga. Tada sam jednostavno zaboravio na sve ostalo. Žao mi je.«
188
Neobično nalik na ljubav
Jordan je izdahnula jer nije mogla probaviti dio o >svemu ostalom<. Provjeriti je li joj brat u redu bio je prioritet broj jedan. »Moram ići u bolnicu.« Nick ju je pogledao. »Mogu li s tobom?« Odmahnula je glavom. »Moj tata će biti tamo. Htjet će znati tko si, a nisam spremna obaviti taj razgovor.« Iskreno, ni sama nije znala što se događa između nje i Nicka, pa zasigurno to ne bi mogla objasniti ni svom ocu. Kao reakcija na njezin odgovor, Nickov izraz lica postao je službeniji. Kimnuo je. »Naravno. Trebaš biti sa svojom obitelji.« Nakon toga je otišao, a Jordan je ostala u stražnjoj prostoriji dok nije čula da se oglasilo zvonce na vratima. Uzela si je trenutak da se sabere, a zatim zgrabila kaput i uputila se u bolnicu.
189
Julie James
DVADESET DRUGO POGLAVLJE XANDER JE promotrio mračni i zapušteni interijer bara, sumnjajući da će na ovakvom mjestu dobiti pristojnu čašu vina. Zašto je Mercks predložio da se nađu u ovoj rupi, nije imao pojma. No, sve u vezi s porukom koju je ranije tog dana primio od Mercksa, bilo je nekako čudno. MORAMO RAZGOVARATI. NE U TVOM UREDU – LINCOLN TAVERN NA ROSCOEU U 10 NAVEČER. NEMOJ NIKOME GOVORITI O OVOM.
Prvo, bilo je neobično što mu je Mercks poslao poruku – nikad prije nisu komunicirali na taj način. Drugo, zašto se nisu mogli naći u njegovom uredu? Uvijek su se nalazili u njegovom uredu. To je mjesto bilo poput tvrđave. Xander je pronašao stol u blizini stražnjeg dijela bara i sjeo, nadajući se da će proći što neprimjetnije. Daj Bože da ga ne primijeti nitko tko će ga prepoznati i da nitko ne sazna da je stupio nogom na ovo mjesto. Ubila bi ga sramota – ako ga prije ne ubije bijedno točeno pivo koje ovdje nude. »Nemate vinsku kartu?« sarkastično je upitao kad je njegovom stolu prišla konobarica srednjih godina i izblajhane kose. Daleko od dotjeranih, lijepih curetaka koji su posluživali za stolovima i šankom u njegovim klubovima i restoranima. »Uzet ću džin i tonik. I čistu čašu, molim.« Ignorirao je konobaričin pogled kad se uputila natrag prema šanku. Stresao je kaput sa sebe i bacio pogled na sat. Namrštio se kad je vidio da Mercks kasni. Nadao se da će ovo biti brz sastanak, o čemu god se radilo. Htio se vratiti u Bordeaux prije nego što rulja u jedanaest sati nahrupi unutra. Četvrtkom su uvijek bile uspješne
190
Neobično nalik na ljubav
večeri i volio je tada biti u Bordeauxu, gledati ljude, družiti se i ponosno upijati atmosferu. Vodio je dobar život – kvragu, sjajan život. A šlag na torti bit će Jordan Rhodes. S njezinim novcem, njegovim znanjem o noćnim klubovima i restoranima te njihovom zajedničkim strašću za vinom, mogli bi biti nezaustavljiv tim. Bila je savršen izbor za njega – samo to treba sama uvidjeti. Nadao se da Mercks ima kakve pozitivne vijesti na tom polju. Nekoliko minuta kasnije Mercks se konačno pojavio. »Oprosti. Promet na Driveu bio je gori nego što sam očekivao.« Spustio je crnu kožnu torbu s ramena na stolac pored sebe. »Uobičajeno«, rekao je konobarici kad je prišla. »Dolaziš ovdje redovito?« zaprepašten. »Zašto?«
Xander
je
pogledao
uokolo,
»Zato što ovdje nitko ne postavlja pitanja.« »Naravno. Sve skupa imaju ukupno tri moždane stanice koje funkcioniraju.« Xander je pokazao na čovjeka koji je ležao na šanku. »Mislim da ovaj frajer čak nije ni živ.« »Ne brini ti za njih. Umjesto toga, usredotoči se na pitanje koje bi trebao postaviti«, rekao je Mercks. Xander ga je mrko pogledao. Nikad nije volio igrice. »Koje je to pitanje?« Mercks je naglasio riječi. »Tko je Nick Stanton?« Xander se nagnuo u stolcu, zainteresiran. »Pronašao si nešto? Znao sam. Nitko nije tako čist. On je prevarant, je li tako?« »Pretpostavljam da bismo mogli i tako reći, na neki način.« Mercks je izvukao fascikl iz aktovke i stavio ga na stol. »Pogledaj sam.« Xander je otvorio fascikl i ugledao fotografiju na vrhu. Budući da je prizor bio neočekivan, trebalo mu je nekoliko trenutaka da pojmi ono što vidi: Nick Stanton u neprobojnom prsluku, majici dugih rukava i trapericama, stoji ispred bijelo-plavog policijskog 191
Julie James
automobila i razgovara s dva uniformirana policajca. Činilo se da se radi o nekakvom mjestu zločina. Na policijskom automobilu istaknutim je slovima sa strane pisalo NYPD. Podignuo je pogled prema Mercksu, zbunjen. »Ne shvaćam. Stanton je bio njujorški policajac?« »Nick Stanton ne postoji – to je lažni identitet«, rekao je Mercks. »Nick McCall, pak, nekad je bio pripadnik Odjela za poroke njujorške policije. Proveo je pet godina tamo prije nego što se vratio u školu. Na malu akademiju u Quanticu, u Virginiji.« Xanderovo tijelo se sledilo. »Radi za FBI?« prosiktao je. »Da.« Xander je prstom udario fotografiju. »Ovaj čovjek, koji je bio u mom restoranu, pio moje vino, je jebeni savezni agent?« »Da. Bilo je teško pronaći nešto novije o njemu – sumnjam da u posljednje vrijeme radi na tajnim zadacima. Ali znamo da je diplomirao na Akademiji prije šest godina, a onda se preselio ovamo.« »Zašto je bio na mojoj zabavi?« upitao je Xander. Mercks ga je presjekao pogledom. »Mislim da ćeš na to pitanje bolje odgovoriti ti negoli ja.« Nastao je trenutak u kome nijedan muškarac nije ništa rekao. Xander se pitao koliko Mercks zna o njegovim poslovima s Robertom Martinom. Mislio je da je poduzeo dovoljne mjere predostrožnosti da Martino bude tihi, skriveni partner u njegovim tvrtkama, ali možda ta informacija nije bila toliko tajna kao što je vjerovao. Činjenica da je FBI poslao tajnog agenta na njegovu dobrotvornu zabavu to je potvrđivala. »U što god da si se umiješao, Eckharte, FBI zna«, rekao je Mercks tiho.
192
Neobično nalik na ljubav
Zbunjen, Xander je ustao sa stolca. »Moram ići.« Izvukao je novčanik i bacio novčanicu na stol, a da je nije ni pogledao. »Ne govori nikom o ovom.« Krenuo je prema izlazu, a zatim zastao i osvrnuo se, sjetivši se nečega. »Jordan. Je li ona znala za to?« Mercks je zatresao glavom. »Nemam pojma. Čovjek koji je slijedio McCalla ulovio je kraj svađe između nje i neke druge žene. Jordan je sigurno upotrijebila ime Nick Stanton, jer se činilo da je druga žena zbunjena. Načuli smo kako izgovara njegovo pravo ime kad mu je ostavljala poruku. Čini se kako se njih dvije ne slažu oko toga tko hoda s pravim Nickom. Pa je moguće da Jordan nema pojma što se događa i da je McCall čitavo vrijeme izigrava.« S Xanderovih riječi cijedio se led. »Saznaj. Želim znati je li mi ona ovo učinila.«
193
Julie James
DVADESET TREĆE POGLAVLJE ZA VRIJEME vožnje u bolnicu, Jordan je ulovila vijesti na lokalnoj radijskoj postaji koje su objavile, riječima bez emocija, da je Kylea Rhodesa, sina milijardera, računalnog softverskog magnata Greya Rhodesa i zloglasnog cyber-terorista – »Bio je to Twitter, ljudi!« – izbo drugi zatvorenik te je premješten u bolnicu Northwestern Memorial. Prema izvješću, >neimenovani izvori< u zatvoru Metropolitan izdali su priopćenje kojim se potvrđuje da je zatvor poduzeo određene mjere koje je smatrao potrebnima kako bi osigurao jednog od svojih zatvorenika koji je bio žrtva nasilja u više navrata. Kad je to čula, Jordan je prstima stegnula upravljač. Prisjetila se Nickovog obećanja da je njezin brat dobro. Kad je stigla u bolnicu, zastala je ispred portirove kućice, ne gubeći vrijeme s garažom i parkiranjem. Portir u ranim dvadesetima sa strahopoštovanjem je promotrio Maserati dok je ona izlazila s vozačeva mjesta. »Lijep auto«, rekao je. Brzo mu je predala ključeve. »Samo ga nemoj naganjati.« Požurila je kroz klizna vrata hitne službe, pokušavajući ne misliti na posljednji put kad je žurila ovamo, nakon što je primila uspaničeni poziv svog oca. Taj ju je poziv izvijestio o automobilskoj nesreći njezine majke, a kad je stigla u bolnicu već je bilo kasno. Jordan je odbacila to sjećanje iz svojih misli. Ne ovog puta. Došla je do recepcije, gdje ju je mlada recepcionarka pozdravila pristojnim smiješkom. »Mogu li vidjeti svog brata, Kylea Rhodesa? Doveli su ga prije otprilike pola sata.«
194
Neobično nalik na ljubav
Recepcionarkine oči su se raširile. »Oh, da – prošao je ovuda. Bilo ga je teško ne primijetiti, u narančastom kombinezonu i s dvojicom stražara koji su išli za nosilima.« »Nosilima?« udahnula je Jordan nemirno. »Je li izgledao, znate, u redu?« Recepcionarkino lice se ozarilo dok je poprimala pogled koji žene uglavnom imaju u Kyleovoj blizini. »Činio se ljutitim zbog nosila, ali osim toga, izgledao je dobro. Iako mu je gornji dio kombinezona bio spušten, sa zavojem na lijevoj ruci. Nosio je samo majicu, ali nisam vidjela nikakvu krv niti bilo što drugo. Samo tu usku, bijelu majicu. Vrlo usku. Pripijenu, rekla bih...« Njen je glas postao tiši kad se sanjivo zagledala u daljinu. Jordan je zakolutala očima. »Gurao je Skittlese u nos i ispucavao ih u mamine lonce s cvijećem. Zvao je to >gađanje<.« Zapucketala je prstima, pokušavajući vratiti ženu u stvarnost. »Dakle – gdje je on?« Recepcionarka se probudila iz omame. »Da. Oprostite.« Utipkala je nešto u računalo. »Odveli su ga u sobu 360 A.« Pokazala joj je. »Dizala su niz hodnik pa lijevo.« ♥`•.¸.•´♥ Bilo bi teško promašiti Kyleovu sobu, s obzirom na to da je bila jedina ispred koje su bila dva naoružana čuvara. Jordan je prepoznala jednog od njih kao svog frenda iz posjeta zatvoru, Gospodina Mrzovoljnog s puno pravila. Podignuo je obrvu kad se približila. »Sawyerica... pitali smo se kad ćeš se pojaviti.« Jordan je zastala pred njim. »Znači li ovo da smo sada prijatelji?« Pokazao je na njihovo okruženje. »Drugo mjesto, druga pravila.« »Kako je moj brat?«
195
Julie James
»Malo je nervozan. Uglavnom ljutit zbog nosila.« Pokazao je prema vratima iza sebe. »Liječnik ga upravo pregledava. Možeš ući ako želiš«, rekao je ljubaznijim glasom nego inače. »Hvala ti.« Jordan je zastala, misleći da je vidjela vragolastu iskru u očima Gospodina Mrzovoljnog. Pitala se koliko čuvar zna o njezinom dogovoru s FBI-em i ima li to kakve veze s njegovom naglom promjenom raspoloženja. Odgodila je razmišljanje o tom i otvorila vrata Kyleove sobe. Njezin je brat sjedio uspravno na krevetu za pregled, narančasti kombinezon bio mu je spušten do struka, a na podlaktici je imao zavoj. Njegova druga ruka bila je lisicama privezana za krevet. Svađao se s liječnikom koji je obigravao oko njega s iglom u ruci. »Injekcija tetanusa? Doveli ste me ovdje kao invalida zbog injekcije tetanusa?« Mrko ga je gledao. »Ignorirajte ga. Uvijek je bio beba kad su u pitanju igle«, rekla je Jordan s vrata. Kyle je pogledao prema njoj i nasmijao se. »Jordo.« Liječnik je iskoristio skretanje pozornosti i brzo mu zabio iglu u rame. »Pas m...« viknuo je Kyle iznenađeno. »To je boljelo više od proklete vilice.« »Vjerojatno će vas nekoliko dana boljeti na mjestu uboda«, rekao je liječnik koji uopće nije izgledao kao da mu je žao. Zalijepio je flaster na Kyleovo rame. Jordan se nasmiješila kad je vidjela da su na njemu Elmova lica. Koji opak frajer, taj njezin brat. Prišla je stolu, misleći da ga je sigurno krivo čula. »Jesi li to upravo rekao da su te uboli vilicom?« »Da, uboden sam vilicom«, progunđao je Kyle. Kutovi Jordaninih usana su se trzali. »Shvaćam.« Kyle joj je rukom dao znak. »U redu. Daj da završimo s tim.« »Onom za salatu ili običnom?« 196
Neobično nalik na ljubav
»Znaš, nisam zastao da je izmjerim dok mi se zabijala u ruku«, rekao je Kyle sarkastično. »Prokleti Puchalski.« Jordan je zinula od čuda i jedva je primijetila kad je liječnik napustio sobu. »Puchalski? Bezazleni ćelavac s tetovažom zmije?« On je tajni agent u zatvoru? Nevjerojatno. Kyle je ogorčeno podignuo slobodnu ruku. »Znam – on i ja smo se uvijek dobro slagali. A onda smo večeras, za vrijeme povratka u ćelije, stajali u redu i opet je počeo s onim sranjima o Sawyeru. Pa sam mu rekao da prestane, kao što sam mu rekao i sto puta prije, ali on je jednostavno poludio. Zgrabio me za ovratnik, srušio na pod i počeo urlati da će me zvati kako on hoće. Zatim je izvukao vilicu iz cipele i učinio mi ovo.« Pomaknuo se i podigao zavoj rukom u lisicama, otkrivajući četiri crvene – vrlo sićušne – ubodne rane. Jordan je zaškiljila. »Postoji li tu nešto što bih trebala vidjeti?« Kyle je napravio grimasu. »Vrlo smiješno. Jako je boljelo. Barem... dvije ili tri minute.« Vidio je kako Jordan zuri u njega pa je nagnuo glavu. »Što je?« Jordan nije rekla ništa. Umjesto toga, ispružila je ruke i učinila nešto što nije mogla učiniti četiri mjeseca. Snažno je zagrlila brata i šutke ga držala. »Samo mi je drago što si dobro.« »Nemoj mi sad postati sentimentalna. Znaš pravila«, zarežao je Kyle. Ali uzvratio joj je zagrljaj svojom slobodnom rukom. Osjetila je kako joj suze olakšanja izbijaju na oči. »Drugo mjesto, druga pravila.« Odmaknula se i brzo obrisala oči. »To mi je rekao Gospodin Mrzovoljni, zatvorski čuvar.« »Je li ti rekao zašto su me doveli u bolnicu?« upitao je Kyle. »Jer ja to sam ne mogu shvatiti.« Začuo se glas s njihove lijeve strane. »Doveli su vas ovdje zato što sam ih ja zamolila.«
197
Julie James
Privlačna žena duge smeđe kose, u sivom prugastom odijelu, stajala je na vratima. Prišla je i rukovala se s Jordan i Kyleom. »Cameron Lynde, američka državna odvjetnica«, rekla je predstavljajući se. Prekrižila je ruke na prsima i promotrila Kylea. »Dakle, što ćemo sada s vama, gospodine Rhodes? Dobivam različite izvještaje da imate problema u zatvoru.« Kyle je defenzivno maknuo kosu s lica. »Ništa s čime se ne mogu nositi.« »Šest sukoba u posljednja četiri mjeseca – a sad i ovaj napad. Vi ste PR katastrofa koja samo čeka da se desi«, rekla je Cameron. Jordan je dobacila Kyleu pogled. »Rekao si mi samo za četiri sukoba.« »Nije to ništa«, rekao je Kyle objema. Činilo se da državna odvjetnica razmišlja o ovom. »Ne sviđa mi se to. S obzirom na zanimanje medija o ovom slučaju, da vam se nešto dogodilo u zatvoru, moj bi ured bio pod velikim pritiskom.« »Vaš ured se nije činio jako zabrinut za moju dobrobit prije četiri mjeseca«, odvratio je Kyle. »Mislim da možemo reći da je bivši državni odvjetnik imao posve drugačiji plan nego što ga imam ja. Pošteno ste odslužili četiri mjeseca – teže od mnogih drugih. Možda bismo mogli razmotriti novu nagodbu.« »Hvala, ali ne bih, hvala. Ne želim da me odvedu u drugi zatvor – isto će se dešavati i tamo.« Kyle je nevoljko pokazao na Jordan. »Isto tako, ako me odvedete iz Chicaga, nedostajat će mi veseli posjeti moje dosadne sestre.« Jordan se opet jedva suzdržala da ne zaplače. To je možda bila najljepša stvar koju joj je davež od njezina brata ikad rekao. Zagrlila ga je. »On je žvakaća guma koju ne mogu ostrugati s potplata na cipeli«, objasnila je državnoj odvjetnici.
198
Neobično nalik na ljubav
Cameron se nasmijala. »Imam i ja takvog prijatelja.« Okrenula se opet prema Kyleu. »Nisam govorila o tome da vas prebacimo u drugi zatvor. Mislila sam na nešto poput kućnog pritvora.« Vrata su se opet otvorila i u sobu je ušao visok i dobro građen muškarac u trapericama i sakou od samta. U jednoj ruci nosio je ruksak. Jordan ga je prepoznala kao FBI-evog agenta koji se »slučajno« sudario s njom u Starbucksu i ubacio Nickove ključeve u džep njezine jakne. Ali, ako ju je agent i prepoznao – a bila je sigurna da jest – nije to ničim odao. »Agente Pallas. Savršen tajming«, rekla je Cameron. »Je li sve spremno?« upitao je. »Upravo sam namjeravala objasniti gospodinu Rhodesu kako to ide.« Okrenula se opet prema Kyleu. »Ovo je specijalni agent Jack Pallas – namjestit će vam elektronički uređaj za nadzor koji ćete nositi oko gležnja dvadeset i četiri sata dnevno. U uređaju se nalazi GPS prijenosnik koji će pokazivati socijalnom radniku zaduženom za Vašu uvjetnu slobodu gdje se u koje doba nalazite. Moći ćete raditi i bit će vam dopušteno izaći iz kuće zbog unaprijed odobrenih razloga, kao npr. liječničkog pregleda, pojavljivanja na sudu i takvih stvari. Socijalni radnik objasnit će vam detalje tog dogovora.« Kyle je podignuo ruku, zbunjen. »Socijalni radnik, uvjetni otpust – o čemu vi govorite? Moram još odslužiti dvanaest mjeseci kazne.« »Ne više. Idete kući, gospodine Rhodes.« Agent Pallas prišao je Kyleu, izvadio ključić iz džepa i otključao lisice. Kyle je jedan trenutak zurio u svoju slobodnu ruku, a zatim podignuo glavu prema Cameron sa zbunjenim izrazom lica. »Ne razumijem. Zašto biste to napravili?« Naravno, troje ljudi u sobi znalo je pravi odgovor na to pitanje. Ali Jordan je zadržala pokeraški izraz lica, kao i državna odvjetnica. »Zato što je tako pošteno, gospodine Rhodes. To je najbolji odgovor koji vam mogu dati«, rekla je Cameron. »Jedna stvar, ipak – zbog slike u javnosti – mislim da bi bilo najbolje da noćas ostanete u 199
Julie James
bolnici. I bila bih vam zahvalna kad ne biste privlačili pozornost sljedećih nekoliko tjedana.« »Nije problem. Baš i nemam aktivan društveni život ovih dana«, rekao je Kyle. »Sjednite i podignite lijevu nogu na stol«, rekao mu je agent Pallas. Otkopčao je ruksak i izvukao crni monitor za gležanj. Kyle je podignuo nogavicu narančastog kombinezona. »Ne znam što bih rekao«, obratio se Cameron. »Hvala, pretpostavljam. Dobro je vidjeti da su zamijenili Silasa Briggsa nekim tko je malo razumniji.« Nasmijao se. »Da ne kažem, i s nekim tko ima puno ljepše lice.« Agent Pallas je zakopčao uređaj, a Kyle je bolno uzviknuo. »Pas mater, ulovio si mi malo kože!« rekao je Pallasu. Cameron je uputila pogled FBI-evom agentu. »Jack.« On je slegnuo ramenima. »Skliznuo mi je.« Okrenuo se prema Kyleu i odmjerio ga pogledom od kojeg bi i biljke mogle uvenuti. »Polako, Wolverine«, progunđao je Kyle. »Uvuci kandže – nisam mislio ništa loše.« Netko je pokucao na vrata. Gospodin Mrzovoljni, zatvorski čuvar, provirio je unutra. »Hej – imamo paket za Sawyera.« »Već imaš dostavu u bolnicu?« upitala je Jordan svog brata. Agent Pallas je otišao do vrata i uzeo paket od Gospodina. Mrzovoljnog. Ispostavilo se da je to plava vreća za odjeću, pa ju je unio u sobu. Objesio je vreću na stražnju stranu vrata, otvorio je i brzo pregledao sadržaj. »Odjeća? Jesi li se ti za to pobrinuo?« Cameron je upitala Jacka. Odmahnuo je glavom. »Sigurno je to bio neki drugi agent.« Kriomice je pogledao Jordan i ona je znala. Nick. Cameron je pljesnula rukama. »Dobro. Sigurna sam da vas dvoje ne želite da se još motamo ovuda.« Izvukla je karticu iz jakne i
200
Neobično nalik na ljubav
pružila je Kyleu. »Ovu su kontakt podaci vašeg socijalnog radnika. Očekivat će vaš poziv sutra kada dođete kući. Zapamtite, promatrat ćemo vas.« Pridružila se agentu Pallasu na vratima i zastala prije nego što su otišli. »I, klonite se Twittera, gospodine Rhodes. Zbog svih nas.« Uz efikasan okret na potpeticama, otišla je. »Misle li oni ozbiljno?« Kyle je upitao Jordan. »Jednostavno mogu sutra otići odavde?« Nevješto je slegnula ramenima. »Čini se da je tako.« Pokazala je na vreću s odjećom. »Pogledajmo što je unutra.« Kyle je ustao s bolničkog kreveta i otišao do vreće. Odvezao ju je i izvukao traperice i sivu košulju dugih rukava. »Traperice.« Opipao je tkaninu i zašutio. Kad je konačno progovorio, njegov je glas bio nabijen emocijama. »Nikad nisam ni pomislio da će mi biti toliko drago što vidim traper.« Pribrao se i ironično pogledao Jordan. »Tko bi rekao da FBI-evci mogu biti tako pažljivi?« Prišla je i naslonila glavu na rame svog brata. Ili barem jedan agent. »Mislim da ima nešto više u nekim FBI-evim agentima nego što se čini na prvi pogled.« Vrata su se naglo otvorila i u sobu je uletio Grey Rhodes, izgledajući izmučeno unatoč svom, po mjeri šivanom sportskom kaputu i tamnim hlačama. Pogledao je Kylea, izdahnuo s olakšanjem i oslonio ruke na koljena kao da bi se mogao onesvijestiti od trčanja. »Tu si.« »Ne zadugo.« Kyle je uz osmijeh podignuo ruke. »Od sutra sam slobodan čovjek.« Grey je pogledao Jordan. »Nisu rekli da ima ozljedu na glavi?« Jordan se nasmiješila. »Ne, istina je, tata. Kylea su pustili iz zatvora. A uboli su ga samo vilicom.« Njezin se brat zagledao u strop. »Slušat ću to godinama, zar ne?« »Kyle, dragi moj brate, i ne slutiš koliko si u pravu.«
201
Julie James
♥`•.¸.•´♥ »Sve u redu, Xanderu?« Pitanje je došlo od Willa Parsonsa, koji je te večeri opet bio na dužnosti generalnog direktora. Bordeaux je bio krcat, što je bilo očekivano. Xander je stajao na vratima između glavnog salona i vinskog bara, na mjestu s kojeg je mogao vidjeti doslovno čitav klub. Htio je promatrati nekoliko minuta. I sve polako upiti. »Dobro sam«, rekao je Willu. Naravno, to nije bila istina. Bio je sjeban. Trebao je biti zadovoljan time što je vlasnik najboljeg, vrhunskog noćnog kluba i restorana u gradu. Ali prije godinu dana, postao je pohlepan. Naravno, mogao bi reći da nitko ne odbija Roberta Martina. I to je bila istina – nitko nije odbio Roberta Martina, a da nije pretrpio vrlo ozbiljne posljedice. Ali Xandera nije trebalo prisiljavati. Bio je savršeno spreman da Martino investira u njegove tvrtke kao tihi partner. A sada će, činilo se, platiti za to. »Idem dolje u ured. Ne želim da me smetaju«, rekao je Willu. Will je kimnuo. »Naravno.« Xander je prošao kroz VIP vinski bar i unio šifru u uređaj pored vrata koja su vodila na donju etažu. Dok se spuštao stepenicama i išao kroz hodnik prema svom uredu, prebirao je u mislima događaje s kušanja vina prije dva tjedna – te večeri kad je Nick Stanton, isto tako poznat i kao specijalni agent Nick McCall, ušao u središte njegova carstva. On nije bio budala – imao je prilično dobru predodžbu što je McCall tražio te večeri. Pristup njegovim sastancima s Trilanijem. Da to nije značilo da je potpuno nagrabusio, Xander bi se gotovo mogao diviti FBI-evoj pameti. Iskoristiti Jordan Rhodes – sa ili bez njezina znanja – kako bi ušli u njegov ured, praktički jedine večeri kad je takav čin bio moguć, zahtijevalo je pažljivo i pomno planiranje.
202
Neobično nalik na ljubav
A sad je bio mrtav čovjek. Roberto Martino će ga ubiti zato što je pustio FBI unutra – slučajno ili ne. To je bila cijena koja se plaća kad netko posluje s Martinom – greške se ne toleriraju, osobito tamo gdje se radi o novcu. Xander je budalasto pretpostavio da je on iznad takvih pogrešaka. Ušao je u svoj ured i sjeo za stol. Dok je tako sjedio, znajući da je soba zasigurno ozvučena, ozbiljnost situacije pritiskala ga je poput nakovnja. FBI dolazi sprijeda, pripremajući se napasti svom snagom, a Roberto Martino otraga, spreman prerezati mu vrat na prvi znak problema. Izvukao je mobitel iz jakne i nazvao Trilanija, znajući da će dobiti njegovu glasovnu poštu. Začuo je zvučni signal. »Carlo«, rekao je usiljenim, slabim glasom. »Ne možemo se naći sutra. Imam crijevnu virozu, ili što već hara. Vjeruj mi, ne želiš se približavati ovom. Trebao bih se oporaviti do idućeg tjedna – nađimo se u utorak umjesto toga.« Xander je prekinuo. Jeste li čuli sve, vi pederčine iz FBI-a? Nije mogao odoljeti, pa je tiho prošao rukom ispod stola, tražeći bube. Nije pronašao ništa. Ustao je i prišao policama s knjigama na drugoj strani ureda i detaljno ih pregledao. Opet ništa. Zatim je krenuo prema stoliću i stolcima u kutu prostorije i opipao ih. Opet nije pronašao ništa. Nick McCall se očito razumije u postavljanje buba na dobro skrivena mjesta. A zatim je tu bio i problem s Jordan. Xander se i predobro sjećao kako ga je odvukla od gostiju i zamolila da popije s njom piće na terasi – navodno kako bi razgovarali o sanduku Petrusa koji će ići na aukciju. Nije želio vjerovati da ga je namjerno izdala. Možda je postojao dio njega koji jednostavno nije želio prihvatiti činjenicu da je mogao tako naivno gajiti osjećaje prema nekom komu nije bio problem zabiti mu nož u leđa.
203
Julie James
Kao što je rekao Mercksu, želio je doznati koliko Jordan zna. A ako se pokaže da je povezana s FBI-em, platit će za svoju izdaju. To je barem jedini dio ove komplicirane situacije koji može kontrolirati.
204
Neobično nalik na ljubav
DVADESET ČETVRTO POGLAVLJE JORDAN JE otišla iz bolnice odmah nakon ponoći. Izašla je van kako bi preuzela svoj automobil od portira, ali je otkrila da portira nema. Na znaku je pisalo da su portiri dostupni do jedanaest sati informacija koja bi joj pomogla prije sat vremena. Vratila se natrag u bolnicu, predala karticu u Službi za korisnike na prvom katu, a službenik ju je uputio prema garaži s druge strane ceste. »Portir ostavlja automobile po koje nitko nije došao na drugom katu«, rekao je. Suprotstavljajući se ledenom vjetru koji je dolazio s jezera Michigan, Jordan je poslušno gazila prema suprotnoj strani ceste. Pored dizala je vidjela da je svakom nivou dodijeljen poznati pjevač i pjesma, kako bi se ljudi lakše sjetili gdje su parkirali. Na drugom nivou, njezinoj stanici, bio je to Frank Sinatra. »Chicago«, naravno. U dizalu je umorno naslonila glavu na zid. Dugačak dan. Ludi dan. Najprije neočekivani Lisin posjet, zatim njezina ljutita svađa s Nickom, onda ne tako ljutiti trenuci s Nickom, zatim su joj brata izboli (recimo) i pustili iz zatvora. Definitivno je bila spremna za Napu. Kad je dizalo stiglo na njezin kat, izašla je i ugledala svoj automobil. Iznenađeno je zastala kad je vidjela i Nicka kako je čeka oslonjen na Maserati. Srce joj je preskočilo. Zanimljiva činjenica, jer obično nije bila djevojka kojoj srce preskače. »Nisam očekivala da ću te ovdje vidjeti«, rekla je.
205
Julie James
Gledao ju je kako se približava. »Nisam mogao otići i samo tako ostaviti ono što se desilo među nama. Nadam se da ne misliš da sam preveliki kreten.« Zapravo, uopće nije mislila da je kreten. Prišla je bliže. »Sigurno se smrzavaš stojeći ovdje«, rekla je nježno. Pokazao je prema svom automobilu. »Ovdje sam otprilike minutu. Izašao sam iz auta tek kad sam vidio da dolazi dizalo. Možemo li razgovarati?« Jordan je stisnula gumb za otključavanje na svom ključu i Maseratijeva svjetla su bljesnula. »Sjedni.« Obišla je automobil i kliznula na vozačevu stranu automobila. Nick je ušao na suvozačevo mjesto, a njegove dugačke noge i visoko tijelo ispunili su prostor pored nje. Upalila je motor i uključila grijače sjedala – najprije njegov, zatim svoj. Činilo se da ga i zabavlja i dira ta gesta. »Hvala ti.« Topli zrak nahrupio je posvuda oko njih i postajalo je sve ugodnije. Jordan se okrenula na svom sjedalu i bez riječi nagnula naprijed kako bi ga poljubila. Dugačkim, dubokim poljupcem. »To je zbog svega što si učinio za mog brata«, rekla je kad se odmaknula. Njegove su oči blistale poput smaragda. »Rekao sam ti da ću ga izvući iz zatvora. Samo je trebalo malo kreativnosti.« »Ali mu nisi trebao poslati odjeću. To je Kyleu puno značilo.« Nick je prošao prstom duž njezinog obraza, a glas mu je bio promukao kad je rekao. »Oboje znamo da to nisam učinio zbog Kylea.« Znala je to. Gurnula je ruke u jaknu i primaknula se bliže toplini koja je isijavala s njega. »Pa, reci mi, Nick McCall. Što ćemo sada?« Nick si je i sam postavljao to pitanje čitave večeri. Odlučio se za istinu. »Nemam pojma.« Podignuo joj je bradu jer ju je htio gledati u oči dok bude govorio. »Znaš da moj posao komplicira situaciju. 206
Neobično nalik na ljubav
Vidjela si to iz prve ruke. Idem od identiteta do identiteta, a na zadacima sam ponekad tjednima i mjesecima.« Jordan je zastala. »I?« Nakrivio je glavu jer nije shvatio. »I... to je to što komplicira situaciju.« »Ne. Razumijem taj dio. Samo čekam ostatak. Po Lisi, trebao bi mi održati dugački govor. Osjećam se malo izostavljeno.« Poškakljao ju je ispod brade. Pametnjakovićka. »Nećeš dobiti isti govor kao i ostale.« »Oh.« Nasmiješila se, naizgled jako zadovoljna. »Dobro.« »Ali to nam još uvijek ne govori što ćemo sad.« Jordan se naslonila u sjedalu i zagledala u njega jedan dugi trenutak, kao da o nečemu razmišlja. »Sutra idem u Napu i ostat ću preko vikenda. Mogao bi poći sa mnom.« Podignula je obrvu. »To je čak u skladu s tvojim likom. Nick Stanton nikad ne bi dopustio svojoj djevojci da ide sama na tako romantično mjesto.« Sada je bio Nickov red da zašuti. Ne zato što nije bio u iskušenju jer je bio, i to jako – ali bilo je tu i nešto drugo. »Ne znam što zaista želiš«, rekao je iskreno. Razmislila je trenutak. »Zasad samo pitam želiš li provesti vikend sa mnom u Napi.« Čitav vikend sam s njom. U hotelskoj sobi. Kriste, dobio je erekciju od same pomisli na to. »Muškarac bi trebao biti svetac da ne dođe u iskušenje zbog takve ponude, Rhodes.« Osjećajući njegovo oklijevanje, Jordan je oslonila lakat na sjedalo od fine talijanske kože smećkaste boje. »Ja sam velika cura, Nick. I u potpunosti sam informirana o tvojim >problemima< s vezama, pa me možeš smatrati upozorenom.« Nasmiješila se vragolasto. »Iskreno, mislim da to neće biti bitno. Postoji barem pedeset posto šanse da ćeš me toliko iznervirati na ovom putovanju da ću poslije biti sretna kad odeš.«
207
Julie James
Nick se tome nasmijao i zakvačio svoj prst za njezin kaput. Privukao ju je bliže. »A ako nekim čudom ne uspijem u tome?« Glas joj je bio tih i promukao, u iščekivanju poljupca. »Onda ćemo se time pozabaviti kad stignemo dotle.« Nicka je nešto stegnulo u prsima. Xander Eckhart imao je pravo u jednoj stvari: Jordan Rhodes bila je predobra za njega. Kvragu, bila je predobra za bilo koga. Ranije spomenuti svetac vjerojatno bi otišao, znajući da muškarac koji ima posao kakav je njegov, ne treba ulaziti u dublji odnos sa ženom poput Jordan. A svetac bi isto tako znao da, što god mogao pružiti Jordan, ona će uvijek zaslužiti više. Pa ga slobodno zovite vragom. Otići od nje u takvim okolnostima bilo je nešto što nije mogao učiniti. Umjesto toga, nagnuo se iznad njezinih usana, polako je ljubeći. Više nije bilo potrebe žuriti – počevši od sutra, bit će njegova pune dvije noći. I dva dana. A mogućnosti... »Trebala bih napomenuti jednu stvar«, rekla je Jordan. »Hmm?« smeteno je upitao. Njegove usne odvojile su se od njezinih kako bi ocrtale stazu duž njezinog vrata. Dovraga i vino – umjesto toga podsjećala ga je na najfiniji jaki burbon koji je ikad probao. I definitivno je zbog nje gorio. »Ovo je za mene poslovni put«, nastavila je. »Pa ćeš morati ići na neke degustacije vina.« Nick je opsovao u sebi a njegove usne na njezinom vratu su se umirile. »Znao sam da će biti neka kvaka.« Jordan se nasmijala. »Preživjet ćeš.« Odmaknula se i nagnula glavu. »Mogu li te nešto pitati? Muči me cijele večeri.« »Pucaj.« »Puchalski je savezni agent?! Kakav paravan!« »Smjestili smo ga u Metropolitan prije dva mjeseca. Njegov cimer je jedan od vođa bande s južne strane – netko za koga mislimo da je
208
Neobično nalik na ljubav
odgovoran za niz ubojstava. Nadamo se da će cimer postati pričljiv i početi se hvaliti svojim takozvanim postignućima.« »Kako ste ga uvjerili da pristane ubosti mog brata? Jadni Puchalski. Vjerojatno je u samici zbog svega ovog.« Nick je frknuo. »Da bismo ga smjestili u pravu ćeliju, morali smo surađivati sa zatvorom. Čuvari znaju tko je. Tvoj prijatelj >Puchalski< će biti dobro. Vjerojatno je u uredu upravitelja zatvora, pije pivo i gleda TV dok se pretvara da je u samici.« »Pa, vrlo sam impresionirana kako si sve to izveo.« Jordan se lukavo nasmiješila. »Znaš... ovo sa specijalnim agentima ponekad izgleda vrlo seksi.« Nick se nasmiješio sam sebi. Dobro. Neka papak to pokuša nadmašiti.
209
Julie James
DVADESET PETO POGLAVLJE XANDER JE počeo paničariti. Bio je zatočen u vlastitom domu, pod izlikom da se oporavlja od želučane viroze. Naravno, njegov dom bio je stan od tristo sedamdeset kvadratnih metara, s tri spavaće sobe, u luksuznom hotelu i poslovnom neboderu Trump International, pa biti zatočen u njemu i nije bilo tako tegobno. Ali čitavo vrijeme koje je proveo sam, dalo mu je sate i sate da razmisli o ogromnoj, vrućoj hrpi govana koju mu je FBI upravo istresao pred vrata. Prva pomisao bila mu je poderati svaki izvadak računa, financijsku evidenciju i porezni dokument povezan s Bordeauxom te ostalim njegovim klubovima i restoranima. Zatim je shvatio da bi to bio beskoristan pothvat – njegovi računovođe, banke te Porezna uprava imaju vlastite primjerke i zapise svega što je ikad prijavio. Osim toga, većinu tih podataka čuvao je u uredu u Bordeauxu, a sigurno ne želi da FBI čuje kako uklanja spise. Jedina prednost koju je sada imao, bila je što nitko osim Mercksa ne zna da ih je otkrio. Njegova druga pomisao bila je da se preda saveznim agentima i pokuša postići nekakvu nagodbu, da svjedoči protiv Martina. No u tom je bio jedan problem: sto postotna šansa da će ga Martino pokušati ubiti prije nego uopće stigne svjedočiti, i devedesetipet postotna šansa da će i uspjeti u tome, čak ako ga savezni agenti stave pod zaštitu. Bili su to loši omjeri. Jednostavno, Xander nije želio umrijeti. Činilo se čudno tako razmišljati. Naravno da ne želi umrijeti. Nitko ne želi umrijeti. Ali u posljednja dvadeset i četiri sata palo mu je na pamet da je to vrlo stvarna i vrlo izgledna mogućnost. Ako Roberto Martino ikad otkrije da je Xander praktički sam predao dokaze njihova pranja novca FBI-u – jebote, proveo je Nicka 210
Neobično nalik na ljubav
McCalla po donjoj etaži – ta smrt neće biti samo izgledna, nego i ekstremno bolna. Još prije nekoliko dana mislio je da je na putu da postane kralj svijeta. Njegova najveća briga bila je žena. Što bi sve dao da se može vratiti unatrag i zamrznuti život baš u tom vremenu. Xander je stajao u kuhinji i zurio u ogromni hladnjak koji je dvaput tjedno punila njegova domaćica – sad joj je dao slobodan vikend, koristeći virozu kao ispriku. U ovom trenutku nije vjerovao nikom. Trebao se prisiliti da nešto pojede, unatoč stalnom, izjedajućem osjećaju mučnine u utrobi. Morao je čuvati energiju kako bi mogao misliti. Zazvonio mu je telefon. Posegnuo je u džep na hlačama, izvukao ga i vidio da ga zove Mercks. »Što si saznao?« »Misliš osim onoga što govore na TV-u?« upitao je Mercks. Xanderova usta su se osušila. »Govore o meni na TV-u? Je li FBI išta objavio?« »Ne, ne govore o tebi. Mislio sam na Kylea Rhodesa. Posvuda je – u novinama, na TV-u, na internetu. Je li ti to promaknulo?« Xander se uputio u knjižnicu. Kako je mogao propustiti neku nebitnu priču o Kyleu Rhodesu? Televizija je u današnje vrijeme užasna, eto kako – sve reality emisije i jednosatne drame govore o nekom tajanstvenom događaju koji se razvlači sedam sezona prije potpunog antiklimaksa, u kojem se onda ništa ne objasni. I dok je čitao novine, bio je zaokupljen drugim stvarima, naročito posljednjih osamnaest sati – prvenstveno time kako ostati živ i izvan zatvora. »Čekaj malo – imam ovdje negdje Tribune.« Pronašao ga je na stolu u knjižnici gdje ga je bio bacio ranije tog jutra, skupa s poštom, ispod novog broja Wine Spectatora. Izvukao je novine i pročitao naslov: »Terorist s Twittera oslobođen nakon ranjavanja.« »Rhodes je slobodan?« upitao je Mercksa. »Čini se da je napadnut u zatvoru. Državna odvjetnica dala je izjavu da je pristala dopustiti mu da odsluži ostatak kazne u kućnom pritvoru zbog zabrinutosti za njegovu sigurnost.« 211
Julie James
»A zašto bi me to trebalo zanimati?« »Pitam se je li Kyle Rhodes oslobođen zato što je netko drugi platio njegov dug društvu.« Xander je osjetio mučninu izdaje u svojoj utrobi. »Misliš da se Jordan dogovorila s njim? Da oslobodi njezinog brata?« »Mislim da je to izgledna mogućnost.« Xander je na trenutak utihnuo. »Gdje je ona sada?« »Odvezla se jutros na aerodrom s McCallom. Tennyson ih je slijedio po terminalu i vidio kako se prijavljuju. Ulovili su let za San Francisco.« Xander je poznavao Jordan – ona i McCall neće ostati u San Franciscu. Kladio bi se u pola milijarde dolara da su umjesto toga otišli u dolini Napa. »Mislim da si mi rekao sve što trebam znati.« Usta su mu se stisnula. »Ne vidim razlog da se ona i McCall još druže.« »Znam da to nije informacija koju si želio.« »Obavio si svoj posao, Mercks. Ne brini, bit ćeš plaćen.« Nakon što je Xander prekinuo vezu, stao je hodati po svom penthouseu poput tigra u kavezu. Osjećao je da je u zamci i jedva je mogao disati. Provukao je ruku kroz kosu – prvi put otkako mu je Mercks javio vijesti o FBI-u, osjećao se divlje i bio potpuno izvan kontrole. Prokleta Jordan Rhodes ga je prodala. »Jebena kuja!« Naglo se okrenuo i bacio mobitel u ukrasno zrcalo sa srebrnim okvirom koje je visjelo na zidu u predsoblju. Staklo se smrskalo i palo u velikim krhotinama na pod od travertina. Zurio je u razbijeno staklo i prošao preko njega. Proteklih osamnaest sati nije mogao usmjeriti svoj bijes ni na koga drugog osim na sebe samog. On je bio pohlepni gad. On je, kao i mnogi drugi ljudi, naivno pretpostavio da su Martino i njegova organizacija nedodirljivi i izvan dosega zakona. No, činilo se kako nova državna odvjetnica, s njezinim takozvanim ratom koji je objavila kriminalu, 212
Neobično nalik na ljubav
nije primila dopis: Ovo je Chicago – korupcija se ovdje očekuje. lako je prezirao FBI, nije bio iznenađen njihovim postupcima – oni su prokleti žbirovi, to im je posao. On je za njih nitko i ništa, samo ime na dosjeu. Laka meta. Ali Jordan ga poznaje. Poznaje ga dovoljno dobro da ga može zafrkavati u vezi s njegovim omiljenim vrstama vina. Dovoljno dobro da svake godine dobije pozivnicu za njegovu ekskluzivnu zabavu. Dovoljno dobro da ga natjera da prema njoj gaji osjećaje. Xander je odabrao najveću krhotinu stakla s pločica. Prošao je prstom duž hrapavog ruba i lecnuo se kad mu je probila kožu. Pojavila se kap krvi, crvena poput caberneta, a on se zagledao u nju, odjednom se osjećajući prizemnije i trezvenije nego što je to bio danima.
213
Julie James
DVADESET ŠESTO POGLAVLJE »MOŽDA BIH ja trebao voziti ostatak puta. Da možeš predahnuti.« Jordan je maknula pogled s ceste i pogledala Nicka. »Još je samo osam kilometara do odmarališta. Prilično sam sigurna da ću uspjeti.« »Ali ovo su brdske ceste, pune zavoja. Zar se ne bi osjećala udobnije da ja vozim?« »Ide mi sasvim dobro posljednja tri i pol sata.« Zapravo, i Nicku je bilo sasvim dobro. Jako je uživao u tome da ga Jordan vozi od zračne luke. To mu je pružilo mnogo vremena za uživanje u prekrasnom pogledu na dugu, plavu kosu, zaglađenu u sofisticiranu punđu, lijepu bijelu ljetnu haljinu, svileni šal, elegantno omotan oko njezinog vrata te puno centimetara elegantnih i vitkih nogu. A ni slikoviti, valoviti brežuljci, istočkani bijelim i ružičastim cvijećem u cvatu nisu uopće izgledali loše. »Ali možda bi meni bilo udobnije da vozim ostatak puta«, rekao je. Očito nije shvatila njegovu suptilnu poruku. Jordan je zaustavila automobil u traci za skretanje ulijevo na autoputu, koja ih je trebala odvesti na sporednu cestu koja ide prema kanjonu. Okrenula se prema njemu. »U redu. Što se događa? Zašto bi tebi odjednom bilo ugodnije ako voziš?« »Ne bismo se trebali isticati, sjećaš se? Još uvijek smo na tajnom zadatku. A pretpostavljam da su na luksuznim mjestima kao što je ovo navikli vidjeti da muškarac vozi automobil. Ljudi će pomisliti da sam ti pomoćnik ili nešto slično.« Nasmijala se. »Pa to bi bio zabavan paravan – učinimo tako za promjenu. Ja ću biti glavna, a ti ćeš me morati zvati gđice Rhodes cijeli vikend.«
214
Neobično nalik na ljubav
»Ne.« »Čak ću ti nabaviti i mali blokić, pa me možeš slijediti uokolo i bilježiti ono što kažem. I natjerat ću te da se odvezeš petnaest kilometara do najbližeg Starbucksa i donesaš mi kavu s mlijekom, koju ću triput vraćati, sve dok ne pogodiš pravi okus. Jer tako rade bogate žene.« »Šališ se.« »Naravno da se šalim«, rekla je Jordan. »Inače bih morala ozbiljno shvatiti tvoj komentar kako auto mora voziti muškarac, ali sad sam predobro raspoložena da bih ti držala predavanje o činjenici da se politika o odnosu među spolovima ponešto promijenila od pedesetih godina do danas.« »Kad već spominjemo pedesete, je li ti itko ikad rekao da izgledaš poput Grace Kelly?« Jordan se opustila i zagladila kosu. »Zapravo, moj djed je to govorio. Pokušavaš promijeniti temu, zar ne?« »Definitivno. Kad bolje razmislim, taj komentar o pomoćniku vjerojatno nije bio previše spretan. Trebao bih te upozoriti – možda ću povremeno imati neandertalske ispade. Pomirimo se.« Jordan je otvorila usta kako bi nešto rekla, ali ih je brzo zatvorila. Podigla je ruke u zrak. »Kako ti to uspijeva? Na rubu si da me totalno razbjesniš, a zatim se spretno izvučeš slatkorječivošću.« Nick se nasmiješio. »Aha. Rekao sam ti kad smo se upoznali da ćeš znati kad te budem šarmirao.« Jordan je gledala kroz prednji vjetrobran, odmahujući glavom. »Ozbiljno, sigurno sam ubila nečiju nagrađivanu kozu ili učinila nešto slično u prošlom životu. A ovo mi je pokora.« Nick se nasmijao. »Priznaj. Obožavaš to kod mene.« »To je taj dio s pokorom. Moj polagani silazak u ludilo.« Vidjevši smiješak koji lagano izvija rubove njezinih usana, Nick se nagnuo naprijed u svom sjedalu kako bi je poljubio. »Tako predivno govoriš.« A ne bi ni htio da je drugačije. 215
Julie James
Nastavili su s vožnjom. Dok su stabla postajala sve gušća, počeo je razmišljati o odmaralištu u koje ga vodi. Zašli su iza jednog zavoja i Jordan je skrenula na cestu s jednim trakom koja ih je odvela preko uskog mosta. »Kako se zove mjesto u kojem ćemo odsjesti?« Shvatio je kako je čudno što to mora pitati. Otkad su sletjeli u San Francisco, Jordan je bila glavna. I FBI-ev agent i neandertalac u njemu bili su zbog toga malo uznemireni. On je bio naviknut preuzimati kontrolu u svakoj situaciji – bilo kakvoj. Još jednom pogledavši Jordan, Nick je odlučio prepustiti se. Zasad. To će mu dati još nekoliko minuta da uživa u pogledu. »Ranč Calistoga«, odgovorila mu je. »Zvuči relativno zabačeno.« »Atmosfera na njemu trebala bi biti rustikalna, u dodiru s prirodom«, rekla je Jordan. Zaobišli su još jedan zavoj, a zatim se zaustavili na čistini ispred nečega što je izgledalo kao glavna kuća. Nekoliko automobila bilo je poredano na prilazu pred njima i Nick ih je brzo prebrojio: dva Mercedesa, jedan Porche 911, BMW serije 6 i Aston Martin. Nick je podignuo obrvu dok je Jordan parkirala njihov iznajmljeni auto iza Aston Martina. »Rustikalno?« »Pa... nazovimo to >bogataški rustikalno<«, objasnila je. Otvorila je svoja vrata i izašla iz automobila, sva u dugačkim, vitkim nogama i potpeticama, dok joj je zlaćana kosa blistala na toplom kalifornijskom suncu. U trenu je izgledala kao da tu pripada. »Dobrodošli natrag, gđice Rhodes«, rekao je pomoćnik uzimajući od nje ključeve. »Je li let bio ugodan?« »Vrlo ugodan. Hvala.« »Stavit ću vaše torbe u vozilo dok se prijavljujete.« Kratko kimnuvši, pomoćnik je otišao. Nick je došao s druge strane auta i primio Jordan za ruku. »Vozilo?« 216
Neobično nalik na ljubav
»Automobilima nije dopušteno biti u odmaralištu, pa nas voze do sobe i natrag vozilom za golf.« »Bogataška rustika ne uključuje hodanje?« »Naša je soba udaljena kilometar i pol. Uzbrdo.« Privukla ga je bliže. »Znam da puno tražim, dragi, ali pokušaj uživati. Mogao bi se iznenaditi i moglo bi ti se zaista svidjeti.« Nick je promotrio okolinu. Njegova prva pomisao bila je da je dobro što neko vrijeme nije išao na godišnji, jer će mu definitivno trebati ekstra novac kako bi platio svoju polovicu putovanja. Ako Jordan misli da će joj dopustiti da ona podmiri račun, neka dobro promisli. Tamo odakle on dolazi, muškarce ne uzdržavaju njihove djevojke. Čak ni njihove bezobrazno bogate djevojke nasljednice. Djevojka. Lijevo mu se oko počelo trzati. Jordan ga je pogledala. »Jesi dobro?« »Samo malo peludi ili nešto slično.« Protrljao je oko kako bi to naglasio. Ušli su u veliku brvnaru u kaubojskom stilu gdje ih je pozdravila recepcionarka. Činilo se da je odmah prepoznala Jordan, potvrdila njezinu rezervaciju za kućicu na brijegu s jednom spavaćom sobom i izvadila prave ključeve. Čini se da bogataška rustika ne uključuje ni magnetske kartice. Za nekoliko minuta bili su u golf vozilu i kretali se po maloj popločanoj stazi s gusto pošumljenom liticom s jedne strane i jezerom s druge. Usput su prošli pored nekoliko gostinskih kućica nalik na bungalove, dovoljno međusobno udaljenih zbog privatnosti. Iza svojih sunčanih naočala, Nick je proučavao pomoćnika na prednjem sjedalu golf vozila. Dečko star oko dvadeset i tri godine, plavokos, tamnoput, izgledao je kao da bi trebao sjediti na plaži u stolcu spasioca. No, živahno je čavrljao s Jordan o vinariji koju je nedavno otkrio.
217
Julie James
Nakon nekoliko minuta vožnje, parkirao je vozilo na rubu staze koja je vodila uzbrdo. »Znaš proceduru, Jordan. Odavde moramo pješice. Ja ću uzeti torbe.« »Ja ću uzeti torbe.« Nick mu je dao napojnicu i uputio pogled koji govori da nikakva daljnja pomoć, pitanja, komentari ili razgovor o vinu, nisu potrebni. Jordan ga je veselo pogledala, ali nije rekla ništa dok ga je vodila uza stazu po stepenicama koje su se protezale prema bungalovu na brdu. Otključala je ulazna vrata, a zatim su došli u veliko natkriveno dvorište na kojem se nalazio kamin, vanjski dnevni boravak i nevjerojatan pogled na kanjon ispod njih. Upotrijebila je drugi ključ kako bi otključala staklena vrata koja su ih odvela u kućicu i u dnevni boravak s kaminom, okruženim mramorom i najmodernijim kućnim kinom. »Znači, ovako izgleda bogataška rustika.« Nick je spustio torbe i pogledao uokolo. Vidio je kroz prozore da je spavaća soba potpuno odvojen prostor na suprotnoj strani dvorišta. Opet je izašao van, prešao preko terase i otvorio vrata spavaće sobe. Razgledao je veliki krevet pokriven plišanim jastucima te komode i noćne ormariće u tamnocrvenoj boji. Pored spavaće sobe nalazila se velika kupaonica od kamena i granita. U njoj su bila dva umivaonika s ormarićima, ogromna kada i parna tuš kabina. Dvokrilna vrata na jednom zidu kupaonice vodila su prema privatnom vanjskom tušu. »Misliš da će poslužiti?« upitala je Jordan iza njega. Nick se okrenuo i bilo mu je pomalo neugodno što ga je ulovila dok se zablenuo u okolinu. Slegnuo je ramenima, poprimajući nonšalantan ton. »Naravno. Samo nikad nisam upoznao nekoga tko si može ovako nešto priuštiti.« Spustio je ruke i otkopčao s noge pojas za pištolj. Stavio ga je na noćni ormarić pored kreveta, skupa s novčanikom. Jordan je pokazala pištolj. »Pa, ni ja nikad nisam upoznala nekoga tko hoda naokolo s time na nozi. Ovo je očito nešto novo za svako od nas.«
218
Neobično nalik na ljubav
Nick se uspravio, a stvarnost situacije ga je zatekla. Evo ga tu: FBI-ev agent iz Brooklyna provodi vikend u vinorodnom području sa ženom koja će jednog dana naslijediti pola milijarde dolara. Prišao joj je. »Što mi to radimo?« Jordan se lagano nasmiješila, kao da se i sama pita. »Nemam pojma.« Nick ju je pogledao odozgo, nalazeći se blizu, ali još uvijek ne preblizu točke nakon koje nema povratka. Jordan se nije ni pomaknula, samo ga je gledala kroz poluzatvorene oči. I čekala. Bez riječi je podignuo ruku i raspleo joj kosu iz punđe. Promatrao je kako se rasipa preko njezinih ramena u plavim valovima, kao divlji kontrast elegantnoj haljini, šalu i dizajnerskim cipelama s visokom potpeticom. Prešao je ostatak prostora koji ih je razdvajao. »Dakle, što nasljednice milijardi vole raditi u dolini Napa?« Uzvratila mu je pogled. »U ovom trenu vjerojatno isto ono što i FBI-evi agenti iz Brooklyna.« U potpunosti se slagao. ♥`•.¸.•´♥ Jordan je znala, iz pogleda u Nickovim očima, kad ju je podignuo na ruke i spustio na pokrivače, da je vrijeme šale završilo. Jednom rukom pritisnuo je njezine na prekrivač, a zatim se spustio i poljubio je, vruće i strastveno. Kružila je jezikom oko njegovog, ovaj put bez poigravanja i bez provokacija. Kad se privila uza nj, Nick je popustio stisak i kliznuo dlanovima niz njezine ruke. Zatim je nastavio preko njezinih uzdignutih grudi. Zgrabio je haljinu na V izrez i potrgao je. Uzdahnula je pod njegovim ustima. »Bože, što je netko nestrpljiv.«
219
Julie James
Njegov je glas imao grub prizvuk. »Ti si kriva. Htio sam te svući otkad sam te prvi put vidio kako piješ vino.« Prešao je palcem po njezinoj donjoj usni. »Razmišljao sam o mnogim stvarima.« Dok ga je gledala u oči, Jordan je liznula vrh njegovog palca, promatrajući kako mu pogled postaje mračan i vreo. Povukao joj je haljinu niz ramena i bacio je na pod, a odletio je i šal s njezina vrata. Zatim se odmaknuo i pogledao je. Inače bi osjećala nelagodu dok leži samo u grudnjaku i gaćicama, a jarko svjetlo popodnevnog sunca ulazi u sobu. Ali Nick je prošao rukom niz njezino tijelo, od vrata do bedara, a zbog neskrivene želje koju je vidjela na njegovom licu, osjećala se vrlo odvažno. Odbacila je cipele i posegnula za njegovom košuljom. »Ti si na redu.« Promatrao ju je dok je otkopčavala gumbe na njegovoj košulji. Nakon što ju je svukla s njega, zgrabio je donji rub svoje bijele majice s kratkim rukavima i povukao je preko glave. Klečao je nad njom, bez majice i prekrasan, a njegove grudi, ruke i trbuh bili su čvrsto isklesani, kao kod nekog rimskog boga. Bio je prekrasan. Savršen. Jordan je znala da Nick skriva puno toga lijepog ispod svoje odjeće, ali ovo je nadilazilo sva očekivanja. Njezin je glas zvučao gotovo kao šapat. »A ostalo?« »Ako inzistiraš.« Uz vragolast osmijeh, ustao je i stao pored dna kreveta. Zbacio je cipele, a zatim otkopčao gumb i zatvarač na hlačama. Bez oklijevanja je skinuo traperice, bokserice i čarape. Stajao je pred njom, gol na sunčevoj svjetlosti, bez imalo srama. Oslonjena na laktove, Jordan je promotrila svaki centimetar preplanule kože i glatkih mišića, a oči su joj se raširile kad je ugledala njegovu punu, čvrstu erekciju. »Misliš da će poslužiti?« zezao ju je, ponavljajući njezino prijašnje pitanje. Prstom ga je pozvala natrag na krevet. 220
Neobično nalik na ljubav
Nick se spustio preko nje. Oči su mu bile obasjane vatrom boje smaragda zbog koje joj je srce počelo jače kucati. Vješto je jednom rukom sprijeda otkopčao njezin grudnjak i gledao kako joj se dojke oslobađaju. »To je već nešto.« Položio ju je na pokrivač i spustio naramenice grudnjaka preko njezinih ramena. Jordan je drhtala od iščekivanja. »Nick«, prošaptala je, žudeći za njegovim poljupcem. Usta su im se spojila i ona je uzdahnula kad joj je prešao prstima preko bradavica. Spustio je glavu, namjestio njezine dojke i uvukao jednu bradavicu u svoja usta. Drugom rukom raširio joj je noge i uronio svojim bokovima među njih. Zastenjala je i instinktivno se privila uz njega, dok je jezikom prelazio preko njezinih grudi. Vijugala je prstima kroz njegovu tamnu kosu dok joj je vreli plamen obuzimao nutrinu, a zatim željno podignula bokove kad je stavio ruke na njih i skinuo joj gaćice. »Trebao bih usporiti«, rekao je hrapavim glasom dok je uvlačio njezinu bradavicu u usta i nježno je sisao. Usporiti? »Nema šanse, Brooklyne.« Nasmiješio se, a njegovo neobrijano lice grebalo joj je grudi. »Sad ću definitivno usporiti.« Upotrijebio je prste kako bi razdvojio meke, vlažne nabore između njezinih nogu, otvorio je, a zatim stao dražiti kažiprstom, činilo se, cijelu vječnost. Dok se njezin jezik pleo s njegovim, uzdahnula je kad je njegov prst kliznuo u nju i počeo se pomicati unutra-van u laganom, sporom ritmu. Zločesto joj je prošaptao na uho »Volim ti gledati izraz lica kad te dodirujem. Možda bih te trebao promatrati kako svršavaš samo ovako.« Prostote. Oh, kakva prljava igra. Ali šou Nicka i Jordan bio je šou za dvije osobe. Kliznula je dlanovima preko njegovih mišićavih prsa, dodirujući prstima sitne tamne dlačice. Rekla mu je samo dvije riječi. »Okreni se.« Oči su mu bljesnule. Činilo se da mu se ta ideja svidjela. 221
Julie James
Zgrabio ju je za bokove i okrenuo je u jednom glatkom pokretu Opkoračila ga je, stavljajući njegov kruti penis između svojih nogu, s kožom na koži. Začula je tiho bubnjanje u njegovim grudima. Ta mu se ideja definitivno svidjela. Nick je zatvorio oči kad se Jordan nagnula kako bi ga poljubila. Prvo njegov vrat i grlo, a zatim je ocrtala put duž njegovih grudi. Dopustiti joj da preuzme kontrolu činilo se dobrom zamisli prije tridesetak sekundi, ali sada nije bio tako siguran da će moći dugo podnijeti njezina usta na svojima. Kriste, počela se spuštati. Promijenila je položaj i svojim izazovno mekim usnama stala ucrtavati vreli put niz njegov trbuh. Nemirno je izdahnuo kad je njezin jezik liznuo trag dlačica koji počinje ispod njegova pupka, dok mu je penis pulsirao u iščekivanju. Spusti se. Primila je prstima njegovo nabreklo koplje i počela ga milovati. Dok ga je obrađivala rukom, ljubila mu je bok, unutarnju stranu bedara... a on je otvorio oči kako bi je promatrao. Spusti se. Nježno je liznula glavić njegovog penisa u erekciji. Kliznula je jezikom oko nabreklog vrha, ne žureći. Kuša ga, shvatio je, baš kao vino. Zastenjao je i zapetljao prste u njezinu kosu. »Jordan... stavi ga u usta.« Sa zavodničkim osmijehom na usnama, učinila je upravo to. Zarežao je iz dubine prsa kad je uvukla u usta njegov penis. A kad je tome dodala i svoj jezik, njegove oči su se gotovo preokrenule u glavi. Nježno ju je dlanom milovao po kosi, ponajviše kako bi umirio sebe, promatrajući kako ga gura dublje u usta. Uhvatila je rukom korijen penisa i milovala ga glatkim, fluidnim pokretima dok nije počeo pulsirati od želje. Zaustavio joj je ruku i prikovao je pogledom kad je podigla glavu. »Dođi ovamo.« Vidio je odgovor u lukavoj iskri u njenim plavim očima. 222
Neobično nalik na ljubav
Ne. Dok su se tako gledali, dražila je glavić njegovog penisa jezikom, a zatim ga opet gurnula natrag u svoja topla, vlažna usta. Gotovo odmah je svršio. Nije mogao odoljeti pa je nastavio promatrati je kad je krenula dalje s ugodnom torturom koja je potrajala još nekoliko trenutaka. Što zbog međusobnog gledanja u oči, a što zbog činjenice da je to ona, ovo je bio apsolutno najseksi trenutak u njegovom životu. Njegov je glas bio tih i promukao. »Jordan.« Kad je čula napetost u njegovom glasu, oslobodila ga je iz svojih usta i uspravila se, a potom ga opkoračila, dok mu je penis bio smješten točno između njezinih nogu. Kliznuo je rukama prema gore i obujmio joj dojke, klizeći palcem preko bradavica. »Jesi li spremna?« upitao je, razmišljajući kako bi mogao spontano planuti ako odmah ne uđe u nju. »Jako spremna«, rekla je promuklim glasom. Nick je uzeo svoj novčanik s noćnog ormarića i izvukao kondom. Odmotao ga je, stavio na vrh penisa i primio je za ruku, želeći da ona to učiniti. Obujmio joj je rukama stražnjicu dok ga je odmatala. Zatim se nagnula naprijed i naslonila ruke na njegove grudi dok se on namještao. Poljubio ju je kad se spustila na njega, zarobljavajući joj dah u ustima dok se rastezala kako bi ga primila u sebe. Kad je bio potpuno u njoj, stisnuo je zube boreći se protiv navale osjećaja. Bila je tako topla, tako vlažna i tako jebeno dobra, da su njegova usta počela sama govoriti. »Zajaši me, Jordan«, zastenjao je. »O, Bože, dušo... voli me.« Nagnula se unatrag i počela kliziti gore-dolje na njemu. Primio ju je za bokove vodeći je, pomičući je u polaganom, senzualnom ritmu, boreći se protiv poriva da svrši dok je gleda golu iznad sebe na jarkoj svjetlosti dana. »Nagni se naprijed«, rekao je promuklo. »Želim jednu od tih prekrasnih dojki u svojim ustima.« 223
Julie James
Uz oštar uzdah, postupila je kako je tražio. Uzeo je jednu ružičastu bradavicu u usta i prešao jezikom preko nje. Još ga uvijek polako jašući, Jordan je ispustila prigušen jecaj po kojem je znao da se približava vrhuncu. »Jače raširi noge«, prošaptao je. Kad se pomaknula, primio ju je za bokove i pomogao joj da se umiri. Preuzeo je kontrolu nad njezinim ritmom, zabijajući se u nju laganim, dubokim pokretima. Opet je željno izgovorila njegovo ime, i on je znao da je na rubu. A i on je bio ondje, skupa s njom. Zastenjala je i zatvorila oči, a taj zvuk, kao i blaženi izraz na njezinom licu, gurnuo ga je preko ruba. »Daj da te osjetim, dušo«, zastenjao je. Poljubio ju je kad su oboje eksplodirali, najprije ona, glasno uzviknuvši, a zatim ju je slijedio on, osjećajući kako se steže oko njega i uvlači ga dublje u sebe. Zajedno su se kretali, uzdišući i pomičući se kroz naknadno podrhtavanje, dok Jordan nije konačno usporila, zastala i srušila se na njegove grudi. Ležali su tako jedno vrijeme, tijelo uz tijelo, dok su im srca ludo udarala. Nakon nekoliko minuta Jordan je prekinula tišinu. »To je najduže što smo proveli bez priče.« Podignula je glavu. »Nisam ništa slomila, zar ne?« Nick joj je prstom odmaknuo uvojak kose s očiju i zataknuo ga iza njezina uha. »Nisi.« Imala je zabrinut izraz lica kad je ponovo utihnuo. »Jesi li dobro?« »Definitivno. Samo razmišljam kako nikad nije bilo...« Nespretno je zastao. Čovječe, kako mu ovo loše ide. Njen je izraz lica postao nježan, a pogled je govorio da ga razumije kad se nagnula naprijed kako bi prekrila njegove usne svojima. »Ni meni«, tiho je prošaptala.
224
Neobično nalik na ljubav
DVADESET SEDMO POGLAVLJE JORDAN JE virnula kroz prozor automobila prema teškoj ogradi od kovanog željeza koja se uzdizala ispred njih. Vrata su imala mramorni grb s detaljno izrađenim slovom B, logom vinarije Barrasford Estates. Nick je sjedio pored nje na stražnjem sjedalu. »Nitko se ne javlja. Šteta. Valjda ćemo se morati vratiti u odmaralište.« Pucnuo je prstima. Prokletstvo. »Čini se da vozač razgovara s nekim preko interkoma. Oh – vrata se otvaraju. Vidiš, rekla sam ti da nas očekuju«, rekla je, gurkajući ga. »Radujem se. Stvarno. Koliko dugo moramo ostati?« Jordan mu je dobacila pogled. »Ovo je kušanje vina, Nick. Nije da te netko muči.« »Bilo što što me sprečava da budem sam s tobom, za mene je mučenje, Rhodes.« Zatresla je glavom. »Ha – to ti ovog puta neće upaliti.« Uperila je prst. »Iza ovih vrata nalazi se ono za što se šuška da je novi cabernet koji se može mjeriti s najboljima u čitavoj Napi i Sonomi. Obožavam cabernet. U Napi sam već« – pogledala je na sat – »dva sata i trideset i osam minuta, a još nisam popila ni kap vina. Nemoj me krivo shvatiti. Volim fantastičan seks, kao i svaka cura, ali sad ćemo ući unutra i probati to vino.« »Što će se desiti ako odbijem?« »Uglavnom se možeš pozdraviti sa ispljuni ili progutaj.« Nick je u hipu izašao iz auta. Jordan je veselo promatrala kako ga obilazi, otvara vrata i pruža joj ruku, poput pravog džentlmena.
225
Julie James
»Gospođice Rhodes.« »Gospodine Stanton.« Gurnula je ruku u njegovu, radujući se danu kad će opet biti samo Nick McCall. Njihov im je vozač kimnuo dok su prolazili kroz ulazna vrata. »Uživajte u vinu. Čuo sam samo lijepe stvari.« Jordan je pogledala na sat. Ona i Nick imali su zakazano u četiri i bilo je to posljednje kušanje tog dana. »Vjerojatno će nam trebati oko sat i pol.« »Samo polako«, rekao je vozač, uz ležeran osmijeh čovjeka kojeg dobro plaćaju, i to po satu. Držeći se za ruke, hodali su kroz dvorište uređeno u mediteranskom stilu, s prekrasnom fontanom. »U redu, ispričaj mi što moram znati o ovom mjestu«, rekao je Nick. »Novi su – prva berba će biti idući mjesec. Nemaju veliki vinograd, samo četrdeset jutara. Proizvode jedino cabernet sauvignon. Vrlo su željni natjecanja s najboljim vinarijama na tržištu, a za samo stotinu dolara po butelji, imaju i dobru cijenu, pa bi to mogli postići.« Nick joj je dobacio pogled. »Samo sto dolara po butelji?« »Za velike dečke caberneta, to nije loša cijena. Ako ih budem mogla nagovoriti da odobre popust na količinu, planiram ga staviti u klub kao jedno od vina mjeseca u svibnju. Pod uvjetom da mi se svidi ono što ću probati.« Na kraju dvorišta bila su ogromna vrata od hrastovine – visoka barem četiri i pol metra – koja su vodila u postrojenje za proizvodnju vina koje se prostiralo na dva kata. Vrata su bila otvorena, a profesionalno odjevena žena u kasnim dvadesetima srdačno ih je pozdravila. »Dobrodošli u Barrasford Estates, gđice Rhodes«, rekla je. Jordan se nasmiješila i rukovala s njom. »Zovite me Jordan. Ovo je Nick Stanton.« 226
Neobično nalik na ljubav
»Ja sam Claire«, rekla je, rukujući se zatim s Nickom. »Slijedite me.« Malo su čavrljali i Claire ih je upitala kako su putovali, dok ih je vodila kroz postrojenja za proizvodnju vina. Kao oštar kontrast toplom mediteranskom stilu vani, unutra je sve bilo moderno, izrađeno od čistog nehrđajućeg čelika – osim dvanaest masivnih fermentora od francuske hrastovine koji su bili otprilike četiri i pol metra visoki i tri metra široki. »Ovo objašnjava veličinu vrata«, primijetio je Nick. Claire je kimnula. »Unijeti te fermentore ovamo bila je prava avantura, to vam mogu potvrditi.« Obilazak postrojenja bio je kraći od mnogih na kojima je Jordan bila u drugim vinarijama, pa se upitala zašto, sve dok Claire nije objasnila. »Ovdje to radimo malo drugačije«, rekla je. »Volimo da ljudi vide sve faze proizvodnje vina, pa ćemo vam pokazati kratak dokumentarni film koji pokriva sve, od berbe do buteljiranja.« Povela ih je u veliku konferencijsku salu u kojoj je jedan zid, od poda do stropa, bio prekriven prozorima koji su gledali na dolinu i planinski lanac Mayacamas. Claire ih je pozvala da sjednu za stol ukrašen mramorom i otvorila bocu vina. Dok je točila u dvije čaše, usput je objašnjavala, »Dakle, ovo je cabernet s našeg imanja – koji će se prvi put pojaviti na tržištu u svibnju. Grožđe je ubrano prije dvije i pol godine, a zatim je vino dozrijevalo osamnaest mjeseci u hrastovim bačvama.« Dodala je po čašu Nicku i Jordan. »Uživajte u vinu dok gledate film. Vratit ću se za petnaest minuta i rado ću vam odgovoriti na eventualna pitanja.« Nakon što je Claire otišla, Jordan je zavrtjela čašu i oslobodila arome tamnocrvenog, mirisnog vina. »Ovo je službenije no što sam očekivao«, rekao je Nick. »Jesu li sva kušanja vina ovakva?« »Razlikuju se. Neki te provedu po postrojenju ili te odvedu u vinograd. Drugi su opušteniji, pa samo privučeš stolac i pijuckaš. 227
Julie James
Imanje Barrasford očito ima film.« Otpila je gutljaj. Vino je bilo sočno i jako, točno ono što je voljela u cabernetu. »Dakle, to se misli kad se kaže da su ga puna usta.« Namignula je Nicku dok su svjetla u prostoriji slabjela, a u prednjem dijelu se spustilo platno. Nakon što je film završio, Claire se vratila i upitala što misle o vinu. Jordan je objasnila tko je kad je zakazala kušanje, pa su znali da je došla poslovno. Pohvalila je vino i spomenula da bi ga voljela predstaviti članovima kluba u svojoj trgovini. »Vaš cabernet je neznatno skuplji od moje uobičajene cijene, ali nadam se da možemo postići dogovor, s obzirom na veličinu moje narudžbe«, rekla je Claire. »Nisam ovlaštena obavljati bilo kakve pregovore u vezi s cijenom«, rekla je Claire ispričavajući se. »Naravno.« Jordan je izvukla vizitku iz torbice. »Ovo su moji podaci i molim Vas da ih proslijedite svojoj direktorici prodaje. Možete joj reći da vinski klub moje trgovine ima preko osamsto članova kojima bih predstavila vaše vino, uz preporuku i od mene i od voditelja moje trgovine. Među nama, mislim da možemo zagrijati većinu čikaške vinske zajednice za novo vino s imanja Barrasford. S kojim distributerom surađujete na području Chicaga?« Po zakonu, nije smjela kupovati vino za maloprodaju direktno iz vinarije, ali ako Barrasford surađuje s nekim od njezinih uobičajenih distributera, ne bi trebalo biti problema u postizanju dogovora. »Midwest Wine and Spirits, mislim«, rekla je Claire. Jordan je kimnula. »Redovito poslujem s njima.« Pokazala je vizitku. »Planiram za vrijeme ovog putovanja Analizirati odabir za svibanj, za moj vinski klub, pa zamolite vašu direktoricu da me nazove prije kraja vikenda ako je zainteresirana.« Nekoliko minuta kasnije, Nick i Jordan sjedili su za stolom na otvorenoj terasi vinarije. Nekoliko grupica ljudi, uglavnom parova, sjedilo je za obližnjim stolovima, a atmosfera je bila opuštenija i srdačnija nego na drugim dijelovima obilaska.
228
Neobično nalik na ljubav
Sjedeći s druge strane stola, s tamnim sunčanim naočalama, neobrijan, u trapericama i crnoj košulji, Nick je definitivno izgledao kao previše zločest dečko za obično kusanje vina. No to Jordan nije osobito smetalo. Neka se dečki s kojima je inače izlazila ne ljute, ali Nicku nisu bili ni do koljena. »Beskompromisna si«, rekao je, misleći na njezine pregovore s Claire. Odmahnula je rukom. »Ono što sam joj predložila je dobra pogodba za sve strane.« Lagani povjetarac otpuhnuo joj je šiške u oči, pa ih je opet zagladila u punđu u koju je oblikovala kosu nakon odijevanja u njihovoj sobi. »Misliš li da će ti se direktorica prodaje javiti prije ponedjeljka?« upitao je. »Mislim da će mi se direktorica prodaje javiti još danas, prije nego odemo odavde«, rekla je samouvjereno. Nick ju je promatrao kroz svoje sunčane naočale. »To je hrabra izjava. Valjda ćemo saznati koliko si zaista dobra.« Claire se vratila s pladnjem sa šest čaša vina i košaricom krekera. Najprije je spustila dvije najveće čaše, po jednu ispred svakoga od njih. »Donijela sam vam još jednu čašu našeg caberneta. Za usporedbu, pomislila sam da biste željeli kušati i en primeur vino od sljedeće godine.« Postavila je dvije manje čaše za kušanje ispred njih. »Dakle, nakon što poberemo grožđe i vino fermentira, avionom doputuje profesionalni kušač iz Francuske – poznati Philippe Fournier. Smjestimo ga u prostoriju s uzorcima vina iz naših dvadeset i osam vinograda i on tri dana kuša vino i da je nam preporuke koliki bi postotak pojedinog uzorka trebao činiti konačni cabernet s našeg imanja.« Nasmiješila se. »Zatim svi piju i zabavljaju se još dva dana, prije nego što se vratimo na posao.« Sklopila je ruke. »Imate li kakvih pitanja na koja sada mogu odgovoriti?« »Mislim da je zasad u redu. Hvala vam«, rekla je Jordan.
229
Julie James
Kad su opet ostali sami, Nick se nagnuo i tiho rekao. »A pitanje za stotinu dolara po butelji glasi: Je li išta od toga zaista važno?« »Ako ljudi uživaju u vinu dovoljno da na njega potroše stotinu dolara, onda je, naravno, važno.« Izgledao je skeptično. »Ne možeš misliti o tome samo kao o piću, Nick – svaka čaša vina je iskustvo za sebe«, objasnila mu je Jordan. »Priđi mu na isti način na koji bi prišao, recimo, novoj vezi.« Sad je izgledao još skeptičnije. »Vezi?« Jordan je uzela svoju čašu caberneta. »Naravno, razmisli o tome. Počinješ tako što promatraš vino. To je tvoj prvi dojam. Zapitaš se, >lzgleda li mi ovo dobro? Želim li saznati više?< Zatim se još malo približiš vinu. Kušaš njegove arome, a ako je to nešto što ti se sviđa, tvoje će tijelo reagirati instinktivno, počet će vibrirati u iščekivanju nastavka. Potom dopustiš vinu da te počne izazivati, privlačiti, zavoditi. U tom si trenutku blizu tome da ga okusiš, ali još uvijek to ne činiš. Možda ćeš se još malo suzdržati i odgoditi konačno zadovoljstvo, držeći se na rubu koliko je god moguće. I konačno, kada dođeš do točke da više ne možeš čekati, kušat ćeš ga. Predaješ se uzbuđenju, glatkom, svilenkastom osjećaju vina, njegovim okusima, mirisima, i kušaš opet. I opet. Sve dok ne osjetiš da je vrelina počela jačati i oćutiš taj topli, peckavi, euforični osjećaj koji traje i traje, čak i nakon što si ispio zadnju kap, prije nego što polako odlebdiš na oblaku blaženstva.« Nagnula je svoju čašu. »O tome se radi kad piješ vino.« Nickov izraz lica ostao je zagonetan, a oči skrivene iz tamnih sunčanih naočala. Zatim je pogledao Claire dok je prolazila pored njihovog stola. »Mislim da će nam trebati i druga runda.« Oduševljeno je zapljeskala. »Divno! Drago mi je čuti da uživate u vinu.« Nakon što je otišla, Nick je skinuo sunčane naočale i stavio ih na stol. Uzeo je svoju čašu i nagnuo je prema Jordaninoj. »U redu,
230
Neobično nalik na ljubav
Rhodes. Zbog tebe ću zaista pokušati.« Zavrtio je čašom, pomirisao kao profesionalac i otpio dobar, velik gutljaj. Na trenutak je zatvorio oči, kao da dvoji, a zatim ju je pogledao. »Crna trešnja. I sladić.« Jordanino srce vinske štreberice gotovo se raspuknulo od ponosa. »Znala sam da imaš to u sebi.« Pored njihovog stola zaustavila se neka žena i predstavila se. »Bok Jordan. Ja sam Denise, direktorica prodaje. Claire je spomenula da želiš predstaviti naše vino u svojoj trgovini. Daj da uzmem olovku sa šanka pa možemo porazgovarati o detaljima.« Nick je kimnuo glavom, impresioniran, dok je direktorica odlazila. »Dobro odrađeno.« Jordan se nasmiješila. »Rekla sam ti, Nick. Tako ja radim.« ♥`•.¸.•´♥ Nick je privukao Jordan u naručje čim su se vratili u svoj bungalov. Osjetila je navalu uzbuđenja – i sreće – kad je spustio glavu kako bi je poljubio. Primijetila je način na koji ju je gledao za vrijeme vožnje natrag u odmaralište i osjetila da ima druge stvari na umu, a ne još kušanja vina. Inače bi predložila da popiju piće na terasi bara u odmaralištu, dok sunce zalazi, ali bila je spremna malo popustiti... ako on to želi. Spustio je ruke na njezin struk i poljubio joj vrat. »Dakle, što je iduće na rasporedu?« Jordan je zatvorila oči i pomislila kako bi se definitivno mogla naviknuti na to da je Nick u blizini kad kuša vino, ako je ovo bilo nešto čemu se poslije mogla radovati. »Nećemo pretjerivati. Možemo naručiti večeru u sobu i jesti vani, na terasi.« Bilo je malo prohladno, ali kamin će ih zagrijati. Nije željela propustiti priliku da večeraju pod zvijezdama. Sada, kad je konačno imala nekoga s kime može podijeliti Napu, planirala se raspištoljiti.
231
Julie James
»Sviđa mi se ideja«, prošaptao je s usnama na njezinom vratu. Podignuo je ruku i pažljivo otkopčao gornji gumb na njezinoj haljinici, naizgled strpljiviji nego prošli put. »Ali trebat će barem jedan sat da nam donesu večeru u sobu. Što znači da prije toga moramo ubiti malo vremena.« I ona je to pomislila. »Istina. Htjela sam se okupati i malo opustiti.« Njegova se ruka umirila na drugom gumbu njezine haljine. »Oh. Naravno.« »Mislila sam da bi mogao sa mnom.« Nick je nakrivio glavu. »Da... nisam baš tip za kupke.« Pogled mu je postao zločest. »Ali uvijek je tu vanjski tuš.« Jordan je nonšalantno slegnula ramenima. Nick McCall ima previše pravila – krajnje je vrijeme da ih počne kršiti. »Kako želiš. Ali ako se predomisliš, znaš gdje me možeš naći.« Izvukla se iz njegovog zagrljaja i otišla do bara. Slijedio ju je i naslonio se na zid, gledajući kako toči vino u čašu iz poluprazne boce koju su dobili na imanju Barrasford kad su odlazili. Osjećajući Nickov pogled, uputila se na drugu stranu terase, u spavaću sobu. Pjevušila je u sebi dok je ulazila u kupaonicu i počela puniti kadu. Stavila je čašu s vinom na mramorni rub kade, prilagodila temperaturu vode i dodala malo pjene za kupanje. Pijuckala je vino, puštajući vodu da teče nekoliko minuta prije nego što se vratila natrag u spavaću sobu. Svaka prostorija u bungalovu imala je prozore koji su vertikalno prekrivali tri četvrtine zida, što je značilo da može vidjeti preko druge strane terase, u dnevnu sobu. Nick je sjedio na kauču s daljinskim upravljačem u ruci i gledao košarkašku utakmicu. Jordan je zakolutala očima. Muškarci. Pogledao ju je i vidio da ga promatra. Okrenula je leđa, glumeći nevinašce, i nastavila se baviti svojim poslom. Dok je bila ispred prozora, otkopčala je haljinu i pustila da padne na pod. 232
Neobično nalik na ljubav
Sasvim slučajno, u tom je trenutku na sebi imala tange. Nogom je odgurnula haljinu ustranu. Zatim je otkopčala grudnjak – vjerojatno joj je trebao trenutak duže no što je bilo potrebno da spusti naramenice s ramena – pa je i njega bacila na pod. Zatim je ušetala u kupaonicu, gola, osim tangi i potpetica. U kupaonici, izvukla je kopču iz nesesera i podignula kosu. Zatim je skinula tange i cipele i kliznula u vodu koja se pušila. Uzela je čašu s vinom, naslonila se na kadu i tiho počela brojiti do deset. Došla je do šest. »Nisi rekla da će biti mjehurića.« Stojeći na vratima, Nick se namrštio kad je ugledao odvratnu bijelu pjenu. Jordan se pokušala ne nasmijati. »Agente McCall... koja slučajnost što se ovdje susrećemo. Predomislili ste se u vezi s kupkom?« »Razmišljao sam o tom.« S pogledom uperenim na nju u kadi, ušao je u kupaonicu. Nosio je otvorenu bocu vina i čašu u jednoj ruci. Jordan ga je promatrala dok ih je stavljao na rub kade. Bez riječi je otkopčao remen za pištolj na listu i stavio ga na ormarić. Zatim je izvukao kondom iz džepa i stavio ga pored butelje vina. »Vidim da si opet naoružan.« Podignula je jednu nogu iz pjene i stopalom zatvorila slavinu. Nickov pogled zadržao se na njezinoj goloj nozi, a zatim se podigao do njezinih dojki koje su virile iz vode. »A ja vidim da netko vjeruje da ona povlači poteze s ovim pjenušavim igricama moći.« Razodjenuo se. Jordan je otpila još jedan gutljaj vina – trebalo joj je nešto da utaži žeđ u odjednom suhim ustima – dok je Nick ulazio u kadu i spuštao svoje nago tijelo u vodu. Zgrabio ju je za gležanj i povukao u svoje krilo, tako da ga opkorači. »Dakle, ovo je tvoj pokušaj da povratiš autoritet?« provocirala ga je.
233
Julie James
Odgovorio joj je poljupcem od kojeg su se zamaglila zrcala u kupaonici. Dok su se njihova usta spajala, u sporom, sanjivom ritmu, Jordanine grudi postale su čvrste, a bradavice krute, spremne za njegov dodir. Kad se instinktivno počela pomicati naprijed na njegovom krilu, njegov ukrućeni penis smjestio se točno između njezinih nogu, čvrsto stisnut uz osjetljivu kožu. Jordanina se ruka nagnula – zaboravila je da drži čašu – a vino se gotovo izlilo na Nicka prije nego što ju je uspravila. »Umalo sam te zalila.« Ispružila je ruku i smjestila čašu na rub kade. Uzeo ju je od nje. »To mi je dalo ideju.« Pritisnuo joj je rub čaše na okruglu lijevu dojku i promatrao njezino lice dok je uviđala što namjerava. Jordan je udahnula, a vinska štreberica u njoj borila se s jednom jako napaljenom ženom. »To je... jako dobro vino.« »Zato mi ne pada na pamet bolje spajanje.« Nagnuo je čašu, a potočić vina kliznuo je niz njezinu dojku, prekrivajući joj bradavicu. »Možda je vrijeme da ti pokažem kako ja volim kušati vino.« Uzdahnula je kad je podignuo dojku prema svojim usnama i posisao je. Prešao je jezikom oko krutog vrha. »Mmm... osjećam okus drskosti. I jako puno draži.« Posegnuo je za čašom i izlio vino preko druge bradavice. Opet je spustio čašu i uvukao drugu dojku u svoja usta. Uz tihi jecaj, Jordan je prešla prstima preko napetih mišića na njegovim ramenima i rukama. Pomaknula mu se u krilu, tako da je vrh njegova ukrućenog penisa bio točno na toplom, vlažnom ulazu između njezinih nogu. Zastenjao je i maknuo svoja usta s njezinih grudi. Ukopao je prste dublje u njezinu kosu, žestoko je ljubeći. »Ne izazivaj me, Jordan. Nemaš pojma koliko želim biti u tebi, a da nas ništa ne dijeli.« Podignuo ju je sa svog krila i spustio u toplu vodu punu mjehurića. Vidjela mu je na licu prijeteći izraz. Njegovu zapovjedničku, ali nevjerojatno seksi verziju. »Sjedni na rub«, rekao je.
234
Neobično nalik na ljubav
Podignula je obrvu. »Nisam navikla izvršavati naredbe u kadi, agente McCall.« »I bolje ti je da nisi.« Smiješeći se u sebi posesivnom tonu njegova glasa, Jordan se pomaknula na rub kade. Možda, odlučila je, čak i snažna žena kao što je ona, može popustiti u zanimljivim situacijama, poput na primjer ove. Podignula se iz vode i kade. Zbog hladnog zraka prošli su je srsi dok se voda cijedila niz njezino golo tijelo. Još jedna naredba. »Raširi noge.« Njezino se tijelo pretvorilo u žele. »Što će se dogoditi ako kažem ne?« Osmijeh pun samopouzdanja zaigrao mu je na usnama. »Nećeš.« Prokletstvo. Istina je. Dok joj je tijelo vibriralo u iščekivanju, polako je učinila ono što je tražio. Nick se na koljenima podignuo iz vode, a njegov užareni pogled upijao je njezine raširene noge. Voda je curila niz njegov zategnuti trbuh i mišićava bedra, a njegovo nabreklo koplje stršilo je na njegovom tijelu. Jordan je progutala knedlu. Opet je uzeo čašu, pomaknuo se prema njoj i nakrivio rub prema njezinom pupku. Dok je promatrala, izlio je malu količinu vina niz njen trbuh. Glas mu je ovog puta bio nježniji. »Nasloni se.« Oslonjena na laktove, Jordan je zatvorila oči i uzdahnula kad je osjetila njegov topli dah na unutarnjoj strani svojih bedara. Kad je njegov jezik razdvojio njezine stidne usne, noge su joj postale mlitave, a onda se... samo predala. Osjetila je na svojim bedrima njegov čvrsti stisak, kojim ju je držao otvorenu za sebe. Nikad se nije osjećala tako izloženo, a opet tako nevjerojatno seksi, kao sad dok ju je Nick mučio svojim ustima sve dok se nije počela tresti. Doveo ju
235
Julie James
je gotovo do vrhunca, do trenutka kad je počela bez prestanka izgovarati njegovo ime, a zatim je naglo stao. »Ne«, dahtala je. Njegov je glas zvučao napregnuto. »Kad tako uzdišeš moje ime, eksplodirat ću ako ne uđem u tebe.« Uzeo je kondom s kade. »Okreni se.« Naravno, morat će porazgovarati o njegovoj tendenciji da dominira u seksu. Kasnije. Mnogo kasnije. Jordan se spustila u vodu i nagnula preko ruba kade, s laktovima na mramoru. Pogledala ga je preko ramena. »Ovako?« Gledala ga je kako otvara omot i stavlja kondom. Zatim je stao iza nje i zgrabio je za bokove kako bi joj podignuo stražnjicu, tako da bude na koljenima. »Ovako.« »Tko sada igra igrice moći?« Imala je jedva dovoljno prisebnosti za ovaj posljednji drski komentar, prije nego što je osjetila kako je njegovo kruto, vrelo koplje otvara. Zatvorila je oči i zastenjala, a prsti su joj se raširili preko mramornog ruba dok je polako odostraga ulazio u nju. Nagnuo se naprijed i poljubio je u zatiljak. »Ja. A ti to voliš.«
236
Neobično nalik na ljubav
DVADESET OSMO POGLAVLJE SLJEDEĆEG DANA Nick se našao na još jednoj zavojitoj cesti okruženoj stablima, na putu prema još jednoj vinariji. Vinarija imanja Kuleto, rekla je Jordan – što njemu, naravno, nije ništa značilo. Pa je umjesto odgovora ispustio svoje uobičajene čangrizave zvukove protesta, iako je nešto od toga bilo više radi predstave. Nakon prošle noći malo je omekšao – samo malo – u pogledu vina. To ipak nije najgora stvar koju jedan muškarac može popiti, pomislio je. Bez sumnje, i dalje mu je bio najdraži dobri, jaki burbon, ali počeo je otkrivati da vino ima određenu privlačnost u pravim okolnostima. U njegovim mislima bljesnula je slika Jordan kako leži na rubu kade i stenjući izgovara njegovo ime, dok se izvija pod njegovim ustima. Odmah mu se ukrutio. Bacio je pogled na uzrok svog problema, koji je sjedio pored njega na stražnjem sjedalu limuzine koju je unajmila da ih vozi tog dana. Brzo je shvatio da gledanje Jordan neće nimalo pomoći. Opet je bila ona staložena, elegantna i dotjerana žena, u svojoj mornarskoplavoj haljini i visokim potpeticama, a sve o čemu je on ovog trena mogao razmišljati je to kako da je razbaruši. Zapravo, da se njega pita, ova nasljednica bila bi sasvim sigurno razbarušena cijeli vikend. Naravno, kad se radilo o Jordan, nije bilo uvijek samo do njega. »Koliko će dugo trajati ovo kušanje?« upitao je. »Sate. Uključuje i ručak.« Nick je zagunđao od nezadovoljstva. Veselo se nasmiješila, a ta je gesta bila nezgodno zarazna. Planirao je glumiti uvrijeđenost još barem pet minuta.
237
Julie James
Potom je primijetio da se cesta suzila dok je vijugala uz planinu. Kad su litice s desne strane automobila postale strme, vidio je da se Jordan čvrsto primila za rub svojeg sjedala. Stavio je ruku preko njezine. »‘Si dobro?« »Mrzim ovaj dio puta.« »Zašto onda idemo?« »Vidjet ćeš kad stignemo.« Dvadeset minuta kasnije automobil se zaustavio na vrhu planine. Vozač je parkirao auto, izašao i otvorio Jordanina vrata. »Uzet ću košaru iz prtljažnika i odnijeti je u vinariju, gđice Rhodes. Reći ću im da je stave u hladnjak.« Nick ju je slijedio iz automobila. »Kakvu košaru?« Njegova FBIevska antena se podigla – kad su on i Jordan došli u glavnu kuću, nakon što su ih iz sobe dovezli u vozilu za golf, limuzina ih je već čekala pa nije imao pojma što bi moglo biti u prtljažniku. »U odmaralištu su nam pripremili košaru za piknik«, rekla je. »Nakon kušanja vina, htjela sam da nešto pregrizemo, pa, bilo gdje.« Pokazala je na pejzaž oko njih. Nick je prvi put dobro pogledao mjesto. Iako možda i nije tip koji bi se rastopio pri pogledu na kakav pejzaž, čak je i on morao cijeniti pogled pred sobom. Vinarija je gledala na strme vinograde, smaragdnozelene valovite brežuljke, dolinu i blistavoplavo jezero ispod. Na kraju kratke staze nalazila se idilična vila u toskanskom stilu, okružena cvijećem, vrtovima i bogatim, sjenovitim drvećem. »Što misliš?« upitala je Jordan. Dok je upijao pogled, Nicku je palo na pamet da je negativna strana toga što uvijek ima kontrolu i postavlja pravila u svojim vezama – a taj termin koristi vrlo široko – ta što ga nitko nikad nije iznenadio s nečim ovakvim. Zapravo, nijedna ga žena nikad i nije iznenadila, i točka. Obično im ne bi dao priliku za to. No ipak, evo ga ovdje, posve neočekivano, na vrhu brda u Napi, sa ženom koja ga uglavnom obori s nogu svaki put kad su zajedno. Bio bi vrlo bijesan
238
Neobično nalik na ljubav
zbog toga da nije nekako uspjela učiniti to stavljajući mu osmijeh na lice. Vrlo lukavo od nje. Nevjerojatan pogled podsjetio ga je na nešto što je želio reći Jordan još otkad su stigli u Napu. Stavio je ruke na njezin struk i privukao je bliže, gledajući je u oči. »Mislim da je ovaj vikend predivan. Ali znaš da meni ništa od toga ne treba, zar ne? Ovdje sam zbog tebe – a ne zbog luksuznih odmarališta ili večere uz kamin ili piknika na vrhu kalifornijskog brežuljka.« Nasmiješila se i dodirnula mu lice. »Znam. Ali zbog toga je sve to još bolje.« Začuo se glas iza njih. »Jordan Rhodes.« Nick se okrenuo i vidio muškarca s kosom boje pijeska kako im prilazi. »Mike. Tako mi je drago što te opet vidim«, rekla je Jordan. »Pogledaj se – prekrasna, kao i obično«, rekao je muškarac. »Vidio sam tvoje ime na današnjem popisu. S pratnjom si, ha? Bilo je i vrijeme.« Rukovao se s Nickom. »Vi ste sigurno pratnja.« Nick je uzvratio stisak. »Nick Stanton.« >Pratnja< je već bila umorna od tog imena. Mike je pokazao prema vili. »Dođite – danas imamo malu gužvu, ali mislim da ćemo naći mjesto kod šanka.« Slijedili su ga u vinariju i ušli u bučnu, udobnu prostoriju. Gosti su pili vino za dugačkim stolom za banket, za koktel stolovima smještenima uza zidove i za velikim šankom u kutu. Prijateljski nastrojen crni labrador kružio je među gostima, zadovoljan što ga ispod stolova hrane sirom brie i krekerima. Nick se opustio kad su se on i Jordan smjestili na posljednja dva stolca za šankom. Ovakvo kušanje vina bilo je mnogo više u njegovom stilu.
239
Julie James
Mike je stavio pred njih dvije prazne čaše. »Odakle želite početi, ljudi?« Nick je razmislio. »Imate li išta ružičasto?« Mike je oduševljeno uzeo butelju sa stražnjeg dijela šanka. »Zapravo, imamo prekrasan Rosato. Uglavnom napravljen od caberneta i grožđa Sangiovese, fermentirao je u nehrđajućem čeliku te kratko u francuskoj hrastovini. To je sočna, aromatična mješavina šumske jagode i crvene naranče, punog okusa u ustima, a nije pretežak. Upravo savršen za sunčan, proljetni dan kao što je ovaj.« »Zvuči dobro«, rekao je Nick. »Uzet ću bilo što osim toga.« ♥`•.¸.•´♥ Kasnije te večeri, Nick je ležao na boku i slušao Jordanino mirno disanje dok je spavala pored njega. Nakon što su veći dio poslijepodneva proveli u vinariji Kuleto, a zatim još sat vremena u manjoj vinariji koju je htjela pogledati zbog odabira vina za svoj vinski klub ljeti, vratili su se u bungalov i konačno istražili vanjski tuš. Za večeru, otišli su se u restoran odmarališta, brvnaru koja se nalazila na jezeru smještenom između brda s visokim borovima. Dobili su stol na terasi i razgovarali dok je sunce zalazilo – o njegovoj obitelji, njezinoj obitelji, i drugim stvarima. No postojala je jedna tema koju nisu načeli. Oni. Ujutro će otići iz Nape i vratiti se u Chicago, a onda... Nick nije bio siguran što će se potom dogoditi. Za jednog frajera čije su veze sa ženama bile jednostavne i ležerne, ovo je bio neobičan položaj. Obično nije razmišljao o sljedećem koraku jer ga i nije bilo. Ali Jordan Rhodes ušetala je u njegov život i eto ga sad – gleda je u mraku, promatrajući kako spava. To je bilo nešto što bi učinio sentimentalan, introspektivan muškarac. A ne on. S druge strane, Nick je racionalan, smiren tip, a tu je i nekoliko nepobitnih činjenica koje su mu zurile u lice. Prvo, poznaje Jordan samo tri tjedna. Tri tjedna. A službeno su bili skupa posljednjih četrdeset i osam sati. Drugo, sljedeći korak s njom značio bi jednu od 240
Neobično nalik na ljubav
dvije stvari: ili bi provodili duža razdoblja odvojeno, dok je on na tajnom zadatku, ili mora razmisliti o značajnoj promjeni u karijeri. Činjenica da uopće razmišlja o tome činila mu se suludom. Čovjek jednostavno ne može donositi takve odluke nakon što hoda sa ženom četrdeset i osam sati. Ali. Alternativa je značila oprostiti se s Jordan čim završi istraga protiv Eckharta. A to bi jednostavno bilo... pogrešno. Sviđalo mu se gledati je kako leži u krevetu pored njega i htio ju je ondje češće viđati. Mnogo češće. Drugim riječima, htio je i sve ostalo – a to se jednostavno ne može dogoditi. Zato mora donijeti drugu tešku odluku. Postojao je još jedan problem koji komplicira njegovu odluku: nije imao pojma što Jordan misli. Naravno, znao je da joj se sviđa, ali ni jednom nije spomenula ono što će se dogoditi kad se vrate u Chicago. Možda još nije htjela razgovarati o toj temi ili jednostavno ni sama nema prave odgovore. Možda je jednako zbunjena kao i on. Uvijek je bio iskren prema ženama. Ali ovaj razgovor, s ovom ženom, nekako ga je plašio. Ako će biti iskren prema sebi – znao je da postoji dio njega, dobar dio njega, koji joj želi postaviti pitanja koja je obično pokušavao izbjeći. Htio ju je čuti da izgovara riječi za koje nikad nije dao priliku drugoj ženi. Na primjer, da ovaj vikend znači nešto više od običnog vikenda. Jordan se promeškoljila i protegnula u snu. Zakotrljala se još bliže, pokušavajući ga istisnuti na mizernu trećinu velikog kreveta. Nije odolio da se ne nasmiješi, dok je čvrsto odbijao uzmaknuti – čak i u snu pokušava preuzeti kontrolu. Bila je pametna, lijepa i uspješna, a vjerojatno i najizuzetnija žena koju je ikad upoznao. Uza sve te prednosti, bilo je teško misliti da joj išta nedostaje – ili treba. Pa iako nikad ne bi želio promijeniti njezinu snagu i neovisnost, nekakav neandertalac koji maše toljagom i stari pohlepni gad duboko u njemu, ipak je htio znati da treba njega.
241
Julie James
Došao je u Napu. Čak je i napola svojevoljno otišao na kusanja vina – čak triput. Usto joj je posebno naglasio da neće dobiti njegov uobičajeni govor o nepetljanju s vezama. Iz njegovog kuta gledanja, sljedeći je korak bio njezin. Naravno, tetošila ga je, ali možda se to i moglo očekivati od jedne nasljednice. A prije no što se dalje izloži i razmisli o odlukama vezanim za karijeru, o kojima nije mogao vjerovati da razmišlja, želio je od nje nešto više. Nevjerojatno, ali ovaj put je čak želio razgovarati o osjećajima – ali ne želi biti taj koji će ih prvi spomenuti. On je muškarac. Ima nekog ponosa. Ipak, to ne znači da joj ne može pokazati kako se osjeća. Nickov pogled prešao je po Jordan, upijajući majicu i gaćice u kojima je spavala. Pomaknuo se i kliznuo između njezinih nogu, pazeći da zadrži težinu na podlakticama dok joj je ljubio vrat i ključnu kost kako bi je probudio. Zadovoljno je uzdahnula i nasmiješila se kad je otvorila oči i ugledala ga. Pomilovao ju je palcem po obrazu – taj bi ga osmijeh svaki put dirnuo. »Hej, ti«, rekao je nježno. »Sanjala sam te.« Obavila je ruke oko njegova vrata i privukla ga bliže. »Ali ovo je bolje.« Ponosan ili ne, da je bio jedan od onih osjećajnih tipova, rekao bi da je ovo trenutak kojem je znao da je gotov.
242
Neobično nalik na ljubav
DVADESET DEVETO POGLAVLJE SLJEDEĆEG JUTRA, dok su on i Jordan pakirali kovčege, zazvonio je Nickov mobitel. Zvao ga je šef. To nije bilo neočekivano – zapravo, čekao je ovaj poziv čitav vikend. Čekao je da ga Davis pita kog vraga radi. »Drago mi je što se čujemo, šefe«, odgovorio je Nick pristojno. Izašao je na terasu i čekao da razgovor od tog trenutka krene nizbrdo. »Kog vraga misliš da radiš u Napi?« htio je znati Davis. Bingo. »Nick Stanton je pomislio da bi se mogao počastiti s malo odmora i rekreacije. Tržištu nekretnina za iznajmljivanje ide jako dobro u današnje vrijeme.« »Nemoj mi se izvlačiti na Nicka Stantona«, upozorio ga je Davis. »Moram li te podsjećati da smo usred istrage?« »Istrage čiji je primarni cilj pretvarati se da hodam s Jordan Rhodes. S obzirom na to, ne vidim konflikt sa svojom sadašnjom lokacijom. Da ne spominjem da sam se čuo s Huxleyem i drugim agentima u timu nekoliko puta otkako sam otišao. Eckhart je tih ovog vikenda, bolestan je, ima crijevnu virozu. Ima sastanak s Trilanijem u utorak ujutro, a ja ću se vratiti u grad puno prije toga. Zapravo danas.« Davis je zagunđao. »Dakle, na sve imaš odgovor?« »Ne bi ni očekivao ništa manje od mene, šefe.« »Očekujem da zapamtiš da si FBI-ev agent, eto što očekujem.« »Vjeruj mi, tu činjenicu nisam zaboravio ni jednom otkako sam ovdje«, rekao je Nick oštro.
243
Julie James
Davis je zastao, vrlo vjerojatno iznenađen njegovim tonom. Odgovorio je oprezno. »U redu, Nick. Čini se da imaš sve pod kontrolom. Valjda si zaslužio malo slobode.« »Hvala ti. Nećeš mi... valjda opet održati emocionalni govor kako sam tvoj najbolji agent?« Davis se nasmijao. »Nikakav govor. Samo pitanje: nasilna motoristička banda ili zloupotreba povlaštenih informaciju u trgovanju vrijednosnim papirima?« »Pitaš me što mislim? Općenito, ne sviđa mi se ni jedno ni drugo.« »Dobro. Jer jedno od toga će biti tvoj sljedeći tajni zadatak. Htio sam da sam izabereš. Osobno, ja bih odabrao trgovanje vrijednosnim papirima zbog lagodnijeg načina života. Pretvarao bi se da trguješ hedge fondovima, pa bismo ti vjerojatno mogli nabaviti nešto bolje od Lexusa. lako mi je Pallas obećao da će te naučiti voziti motor ako odabereš motorističku bandu.« Unatoč šali, Nick je šutio. Novi zadatak. Sve se odvija prebrzo. »Još uvijek si tu, McCall?« »Da. Samo razmišljam da mi se ovaj razgovor čini malo preuranjenim. Nisam još završio istragu protiv Eckharta.« »Prema onom što kaže Huxley, blizu ste. Činio se poprilično sigurnim da ćete to završiti u utorak, nakon Eckhartovog sastanka s Trilanijem. Slažeš se?« Nick je zastao. »Ne.« »Drago mi je što to čujem. Osim što sam zeznuo tebe, tri moja agenta posljednja dva tjedna praktički žive u kombiju u blizini Bordeauxa. Čim prije to obavimo, tim bolje«, rekao je Davis. »Znam da te čeka put u New York, ali čim se vratiš, mislim da te možemo početi pripremati za sljedeći slučaj.« Nick je znao da to tako funkcionira. Tako je bilo otkad je počeo s tajnim zadacima prije nekoliko godina. Išao bi od zadatka do zadatka i ne bi stigao dvaput razmisliti o tome. Ali sada...
244
Neobično nalik na ljubav
Pogledao je kroz prozor i vidio Jordan kako stoji pored kreveta i pakira bijelu haljinu u otvoreni kovčeg. Sviđalo mu se to ili ne, bilo je vrijeme za odluke. ♥`•.¸.•´♥ Jordan je postajala nervozna. Nick se ponašao čudno sve otkako je primio telefonski poziv u odmaralištu. Bilo je slično kao onaj put kad ga je nazvao »Ethan« na Eckhartovoj zabavi – znala je da se nešto sprema. Naravno, trudio se to skriti za vrijeme vožnje iz Nape do aerodroma, pa opet za vrijeme leta kući, ali vidjela je to u njegovim očima. Dvaput ga je pitala što nije u redu i nije nikamo dospjela. Počela je misliti da mora primijeniti neke vrlo opake tehnike ispitivanja – a onda je shvatila da ih uopće nema. Iako je dobro reagirao na tehniku tangi i visokih potpetica. To treba zapamtiti. Kad su došli u njezinu kuću, Nick je ostavio svoj kufer pored ulaznih vrata i odnio njezin na kat, u spavaću sobu. Jordan je čekala u kuhinji, gledajući kufer pored ulaznih vrata i postajući sve zabrinutija dok je razmišljala o njegovom značenju. Ako čita između redaka i nagađa o Nickovom misterioznom ponašanju - nešto što nije željela učiniti, ali budući da joj ništa ne govori, baš i nema izbora – morala bi reći da se čini da ne namjerava prenoćiti. Odjednom je imala loš osjećaj da zna zbog čega se Nick tako čudno ponaša. Tražila je od njega samo vikend, a sad je taj vikend završio. Čula ga je kako se spušta niza stepenice i brzo se pribrala. Očito pretjeruje. Sigurno. Sviđa mu se i upravo su proveli zajedno dva nevjerojatna dana. Nije bilo razloga da odjednom postane zabrinuta i drska. Nabacila je osmijeh kad je Nick ušao u kuhinju. »Hvala ti što si ga odnio gore«, rekla je, govoreći o svom kuferu.
245
Julie James
»Koliko si butelja vina stavila u nj?« upitao je. »Zapravo, unutra su cipele.« Pokušala je izgledati opušteno. »Dakle, bismo li trebali razgovarati o onome što izbjegavaš cijeli dan?« Stojeći na suprotnom kraju pulta, Nick je kimnuo. »Da. Oprosti – razmišljao sam o nekim stvarima.« Zastao je, kao da smišlja odakle početi. »Jutrošnji poziv bio je od šefa. Htio je razgovarati o mom sljedećem tajnom zadatku.« Jordan je iznenađeno trepnula. »Tvom sljedećem zadatku? Pa još nisi završio ni ovaj sa Xanderom.« »Eckhart se u utorak ujutro planira susresti s Trilanijem«, rekao je. »Mislim da ćemo završiti nakon toga.« Jordanino se lice rastužilo. Tako brzo. Naravno, znala je da se kraj istrage nazire, ali nije mislila da je tako blizu. »Kad počinješ sa sljedećim zadatkom? Pretpostavljam da ćeš dobiti barem malo slobodnog vremena, je li tako?« Odmahnuo je glavom. »Ne mnogo. Planirao sam otići u New York i provesti nekoliko dana s obitelji, a čim se vratim moj šef želi da se upoznam sa sljedećim zadatkom.« Što će biti s nama? Jordan je zaustavila te riječi prije nego što su joj izašle iz usta. Nickov izraz lica bio je zagonetan, pa joj je palo na pamet da možda i nije pretjerala s reakcijom na kufer pored vrata. Možda je, unatoč svim riječima i zaista, zaista fantastičnom seksu i njenom instinktu, pogriješila kad je pomislila da je njezin vikend s Nickom postao nešto više od pukog vikenda. Drugim riječima, možda je upravo postala druga Lisa. Nick joj ništa nije obećao preko vikenda. Zapravo, ni jednom nije spomenuo što bi se moglo dogoditi kad se vrate u Chicago. Što se nje tiče, namjerno je izbjegavala tu temu, jer nije htjela previše navaljivati niti izgledati očajno. Osim toga, smatrala je da je ona ta koja je napravila prvi korak i zamolila ga da pođe s njom u Napu.
246
Neobično nalik na ljubav
A sad se činilo da on povlači taj potez. Unatrag. Pravo kroz ulazna vrata. Ipak, još uvijek nije bila spremna odustati. Ostala je pribrana, odlučna čuti što god joj Nick želi reći. Pretpostavljajući da želi nešto reći. »Kakav je to zadatak?« upitala je. Eto – čak je uspjela zvučati ležerno. Nelagodno se promeškoljio. Loš znak. »Mogao bih odabrati ili motorističku bandu ili zloupotrebu povjerljivih informacija u trgovanju vrijednosnim papirima«, rekao je. Mogao bi ne odabrati ništa, pomislila je. Ali to nije rekla. Umjesto toga, odlučila se za drugačiju taktiku. Dovraga i okolišanje. »Što je s nama?« Nick je oklijevao, a zatim izbjegao odgovor. »Što ti misliš, što će biti s nama?« Što bi sve Jordan u tom trenutku dala za one opake tehnike ispitivanja. Bio je previše lukav. Što također nije bio dobar znak. Ipak, navaljivala je i dalje. Kvragu, olakšat će mu to što je više moguće – čak će i započeti umjesto njega. »Mislim da je ovo bio fantastičan vikend.« Zastala je, čekajući da Nick nastavi. I meni također, Jordan, mogao bi reći. I želim da se to među nama nastavi. Ne zanima me što će sve biti potrebno učiniti – ali fantastični smo zajedno. Nešto u tom stilu. Bilo što. Zurila je u njega s iščekivanjem. Uzvratio joj je pogled. Ovo je nesumnjivo drugo najduže razdoblje koje su proveli ne govoreći. Zatim... vrlo neobičan izraz rezignacije prešao je preko Nickova lica. Onda je nastavio tamo gdje je ona stala. Osim što nije rekao ono što je htjela čuti.
247
Julie James
»Ali oboje smo znali da je to samo vikend«, završio je bezizražajnim glasom. Jordan je osjetila bol – oštru bol – kako je presijeca. Meni je značio puno više od toga. Umjesto toga, namjestila je hrabar izraz na lice. Ovih joj je dana jako dobro išlo laganje; moći će podnijeti još jednu laž. »Rekao si da tvoj posao sve komplicira. Valjda je ovo taj komplicirani dio.« Nick ju je pomno promatrao tim svojim prekrasnim zelenim očima. »Nadao sam se, zapravo, da stvari neće biti tako komplicirane«, tiho je rekao. Ah, shvatila je – nije želio da zbog nje bude mučno. Vjerojatno je bio naviknut na takvu reakciju od svih drugih Lisa u svom životu. Ali ona ima ponosa. Kao što mu je prije rekla, velika je cura. Neće vikati, neće plakati, neće ga ni preklinjati da ostane. Ali mora otići. Oči su je zapekle pri toj pomisli. Sada. Trebala je da ode sada. »Oboje smo odrasli, Nick. Ovo ne mora biti dugačka, razvučena diskusija. Proveli smo vikend zajedno, a sad smo se vratili u stvarni svijet. Ti imaš posao i sve zavrzlame i pravila koja idu s njim.« Napravio je korak prema njoj. »I to je to?« Jordan je nagađala da je očekivao da će ona tražiti da ostane barem još jednu noć. Ali svaki trenutak koji provede s njim bio bi joj još teži. »Mislim da je vjerojatno najbolje da to obavimo brzo. S obzirom na ono neminovno.« »Neminovno.« Uspravio se i prekrižio ruke na prsima. »Moram reći da nisam ovako zamišljao ovaj razgovor.« Nakrivila je glavu kad je to čula. »Pa, postoji li koja druga opcija?« Iako joj je izraz lica bio posve neutralan, iznutra se osjećala sasvim drugačije. Reci da ne želiš otići. Nick ju je dugi trenutak samo gledao. »Ne, pretpostavljam da ne postoji.«
248
Neobično nalik na ljubav
Među njima je zavladala tišina. »Mislim da je, s obzirom na sve, najbolje da sad odeš.« Jordan se prisilila uzvratiti mu pogled, a zatim ga je skrenula prije nego što u njemu uspije pročitati previše toga. Kimnuo je. »Da, i ja tako mislim.« Pažljivo je krenuo prema ulaznim vratima, a zatim zastao. »Da te nazovem u utorak i javim ti kako je prošlo sve to s Eckhartom?« »Naravno.« Jordan ga je slijedila i gledala kako uzima kufer. Nickova slika, kako odlazi iz njezine kuće s kuferom u ruci, vjerojatno će joj ostati urezana u misli još dugo vremena. Ali zasad, hrabro je dignula glavu. Samo mora ostati sabrana dok on ne ode. Nick je stavio ruku na kvaku, a kad ju je pogledao posljednji put. ono što je vidjela jako ju je iznenadilo. Oči su mu sijevale od ljutnje. »Pa, Rhodes, hvala na vikendu«, rekao je stisnute čeljusti. »Poslat ću ti ček za moju polovicu računa. Hej, mogao bih to otpisati kao poslovni trošak.« Dakle, to joj je bio šamar u lice. Ali Jordan je bila zbunjena. Zašto bi se on ljutio na nju? »To je pomalo hladno. Ne moraš biti takav seronja.« Njegov izraz lica pokazivao je nevjericu. »Ja seronja?« Pokazala je jedno pa drugo. »Jesam li nešto propustila? Samo sam rekla –« »Ne trudi se, čuo sam te i prvi put«, rekao je Nick, prekidajući je i otvarajući vrata. »Čuo sam svaku riječ.« Izjurio je iz kuće, zalupivši vrata za sobom. Jordan je stajala u svojoj dnevnoj sobi, zbunjeno zureći u vrata. Dakle. Nije imala pojma što je to bilo.
249
Julie James
TRIDESETO POGLAVLJE NAKON ŠTO je Kyle pustio Jordan da uđe u njegov penthouse, muškarac odjeven u crno odijelo došao je iza ugla i pozdravio je. »Dobra večer, gospođice Rhodes.« Pružio je ruku. »Smijem li uzeti vaš kaput?« »Naravno. Hvala.« Jordan mu je dala kaput i dobacila bratu pogled iskosa kad je čovjek otišao. »Unajmio si batlera?« To bi bilo tako nalik na Kylea. Prebacio je ruku oko njezina vrata, napola je grleći, a napola vukući prema dnevnoj sobi. »Ne, tata je doveo konobara za večeru. Nadam se da si raspoložena za sushi, jer je podmitio glavnog kuhara u Japonaisu da kuha za nas.« Zapravo, nije bila raspoložena za sushi. Ni za bilo kakvu večeru. Posljednja dvadeset i četiri sata sve o čemu je mogla razmišljati bio je Nick. A razmišljanje je bilo sve što je učinila, jer joj nije uzvratio ni jedan poziv. Zvala ga je na mobitel tri puta i ostavila mu poruke. Nije odgovorio ni jednu riječ. S obzirom na to kako je izjurio iz njezine kuće u nedjelju navečer, bilo je jasno da je došlo do nekakvog nesporazuma. Očito moraju poraditi na komunikacijskim vještinama – problem kojim se namjeravala pozabaviti čim joj uzvrati poziv. Zasad se, pak, morala pozabaviti vlastitom obitelji. Ovo je bila bratova večera povodom povratka kući i njih su se troje našli prvi put od njegovog puštanja iz zatvora i bolnice. »Čini se da se tata zaista isprsio«, rekla je Kyleu. Grey ih je čekao u blagovaonici, sa čašom škotskog viskija u rukama. Velikodušno je raširio ruke. »Što da kažem? Koliko često otac može proslaviti sinovo puštanje iz zatvora?« Njegove prodorne,
250
Neobično nalik na ljubav
poluzatvorene plave oči usmjerile su se na Kylea. »Bolje ti je da kažeš >samo jednom<.« Kyle je nedužno podignuo ruke. »Samo jednom. Obećavam.« Zauzeli su mjesta za stolom na kojem su stajale kristalne čaše i porculan. »Budući da je ovo nekakva proslava, dobro je što sam i ja nešto donijela.« Jordan je pružila Kyleu vrećicu s logom njezine trgovine. »Pomislila sam da već neko vrijeme nisi popio poštenu čašu vina. Pa sam pomno razmišljala o savršenoj butelji za tebe.« Kyle je izgledao dirnuto. »O, Jordo, nisi trebala. Ali rado ću je popiti bez obzira na to.« Izvukao je butelju i pogledao etiketu. Dobacio joj je pogled. »Vrlo smiješno.« Grey se nagnuo naprijed. »Što je to?« Kyle je stavio butelju na stol kako bi mu pokazao etiketu. »Orin Swift. Zatvorenik.« Njezin se otac nasmijao, a Jordan se nedužno nasmiješila. »To zapravo i jest jedno od mojih omiljenih.« Kad im je konobar počeo posluživati sashimi i ceviche od žutorepe tune, Jordan i njezin otac dopustili su Kyleu da odluči želi li uopće razgovarati o vremenu provedenom u zatvoru. Uglavnom je govorio o tome kako ne može vjerovati da je vani. »Šteta što se nisam stigao oprostiti s drugim zatvorenicima«, rekao je sarkastično. »Zapravo, Puchalski je bio jedini koji mi se sviđao. Još uvijek ne mogu shvatiti što ga je spopalo.« Dok je Jordan koristila štapiće da podigne komad hamachija, odlučila je da je najbolje da makne svog brata od te teme što je prije moguće. »Čini se kao da je jednostavno pukao.« »Ali zašto bi imao vilicu u cipeli?« glasno je razmišljao Kyle. »Zbog toga izgleda da je planirao napad, ali to mi nema smisla.« Pusti, Kyle. Slegnula je ramenima. »Možda uvijek nosi vilicu u cipeli. Tko bi razumio zašto zločinci rade to što rade?«
251
Julie James
»Hej. I ja sam jedan od tih zločinaca.« Grey im je nazdravio čašom vina. »Tko bi pomislio da ćeš učiniti to što jesi?« »To je bio Twitter«, promrmljao je Kyle tiho. »Možda bismo trebali promijeniti temu«, predložila je Jordan, osjećajući da daljnji razgovor o tom može krenuti samo nizbrdo. »U redu. Razgovarajmo o tebi«, rekao je Grey. »Nisam stigao pitati – kako je prošla Xanderova zabava?« Dakle, ta je tema bila potencijalno opasna. »Prošla je dobro. Uglavnom isto kao i uvijek.« Osim malo unutarnje špijunaže. Uputila je Kyleu pogled jer je trebala pomoć. Promijeni temu. Brzo. Blijedo joj je uzvratio pogled. Zašto? Bijesno ga je pogledala. Učini to. Napravio je grimasu. U redu, u redu. »Kad već govorimo o vinu, Jordo, kako je prošao put u Napu?« Sjajno. Brat genijalac odabrao je drugu temu koju je htjela izbjeći. »Posjetila sam novu vinariju o kojoj sam ti pričala. Trebali bismo postići dogovor ovog tjedna, tako da će moja trgovina biti prva na području Chicaga s njihovim vinom.« Greyev ton bio je ležeran. »Jesi li povela sa sobom visokog, crnog i seksi?« Jordan je spustila štapiće i pogledala oca. Nasmiješio se drsko dok je otpijao gutljaj vina. »I ti čitaš Scene sa scene?« upitala je. Grey je prezrivo frknuo. »Naravno da ne. Ljudi čitaju za mene. Pola vremena to je jedini način da saznam što se dešava s vama. I ne izbjegavaj pitanje. Ispričaj nam sve o tom novom frajeru s kojim se viđaš. Vrlo mi je čudno što ga nikad nisi spomenula.« Prikovao je pogled na nju poput Sauronova oka. Jordan je duboko uzdahnula, odjednom vrlo umorna od svih laži i tajnoagentskih igrica. Osim toga, morala se suočiti s istinom, prije ili 252
Neobično nalik na ljubav
poslije. »Pa, tata, ne znam moraš li se više brinuti zbog visokog, crnog i seksi. Trenutačno ne razgovara sa mnom.« Kyleovo lice se smrknulo. »Visok, crn i seksi zvuči mi kao moron.« Grey je kimnuo, a izraz lica izražavao je neodobravanje. »Slažem se. Možeš ti i puno bolje od morona, dijete.« »Hvala. Ali nije tako jednostavno. Njegov posao predstavlja neke... prepreke.« To definitivno nije trebala reći. »Zašto? Kakvim se poslom bavi?« odmah je upitao njezin otac. Jordan je odugovlačila. Možda je malo pretjerala s obećanjem da više neće biti laži. Dobacila je Kyleu još jedan očajnički pogled. Učini nešto. Opet. Kyle je kimnuo. Sredit ću to. Opustio se u svom stolcu i ispružio svoje isprepletene ruke, trljajući prste. »Koga briga čime se taj kreten bavi? Pošalji mi njegovu e-mail adresu, Jordo – i ja ću to srediti. Mogu izazvati svakakve probleme u životu visokog, crnog i seksi u manje od dvije minute.« Sa zločestim smijehom, oponašao je tipkanje na tipkovnici. Njezin je otac izgledao spreman da pošizi. »O, ne – ti se ne smiješ ni šaliti«, rekao je Kyleu. »Jordan i ja se smijemo šaliti. Izašao si iz zatvora tek prije četiri dana i ozbiljno se nadam da si naučio lekciju, mladiću...« Dok se očeva lekcija nastavljala, Jordan se zahvalno osmjehnula svom bratu na drugoj strani stola. Kyle je namignuo. Nema problema.. ♥`•.¸.•´♥ No, trebala je shvatiti da se nije u potpunosti izvukla. »Hoćeš li mi ispričati o čemu se tu radi?« upitao je Kyle čim je njihov otac otišao. 253
Julie James
Jordan je uzdahnula. »Ne znam otkuda početi.« Nešto ju je mučilo cijele večeri. Da, ljutila se na Nicka što je nije nazvao, ali se počela pitati dijeli li i ona s njim majušni dio odgovornosti za njihovu svađu. Odsutno se igrala stalkom svoje vinske čaše. »Pomisliš li ikad da nismo... dovoljno otvoreni?« upitala je Kylea. »U vezi s našim osjećajima, hoću reći. Pretpostavljam da smo ponekad pomalo sarkastični.« Svaka mu čast, nije se ni nasmijao niti je prezrivo frknuo na ovo pitanje. »Mama je uvijek bila otvorena s osjećajima. Kad je umrla, mislim da smo nas troje nekako zapali u rutinu.« Nasmiješio se u rijetko iskrenom trenutku među njima. »Ali mislim da se dobro snalazimo.« I Jordan se nasmiješila. I ona je smatrala da njezinoj obitelji ide dobro. Uz iznimku saveznog zatvora. »Ali što je s drugim ljudima?« Na ovo je Kyle slegnuo ramenima. »Srušio sam Twitter nakon što sam saznao da me cura prevarila. To mi se čini prilično ekspresivno.« »Mogao si joj jednostavno reći koliko si povrijeđen«, rekla je Jordan nježno. Kyle je zašutio na njezin komentar. Mnogo su razgovarali o zloglasnom incidentu s Twitterom, ali ne i o osjećajima koji su ga izazvali. Osjetila je da njezin brat jedva želi samom sebi priznati da postoje takvi osjećaji. »Reći nekom kako se osjećaš može biti riskantno, Jordo«, konačno je rekao. »Kad riječi jednom iziđu van, više nema povlačenja.« Slagala se s njim. Ali ako je alternativa tome da prikupi malo hrabrosti i otvoreno progovori o svojim osjećajima, postati zloglasni internetski terorist, možda je i ne bi ubilo da bude otvorena s Nickom. Da, mogao joj je olakšati i ne ponašati se kao tvrdoglavi idiot, ali ništa u vezi s Nickom nije bilo jednostavno, još od one noći kad su se upoznali. Bila je to jedna od stvari koje su joj se sviđale u vezi s njim. Osamdeset i dva posto vremena. Duboko je udahnula, spremna biti iskrena sa samom sobom. »Kyle... mislim da sam zabrljala.« Podignula je ruku kako bi to 254
Neobično nalik na ljubav
objasnila. »Djelomično. Visoki, crni i seksi zaslužuje velik dio krivnje. Barem polovicu. Možda dvije trećine. Naravno, sada se vjerojatno negdje duri i misli da sam ja ta koja je u krivu. Malo me frustrira u tom pogledu. Zavuče ti se pod kožu kao krpelj, ili kakva špranja, ili trn, ili...« Pogledom je tražila od brata pomoć. »Što ti se još zavuče pod kožu?« »Svrab?« predložio je. »Svrab? To je sve što si smislio?« Kyle je gledao u nju kao da je pošandrcala. »Nemam pojma o čemu pričaš, Jordo. Ali reći ću ti ovo: ako misliš da si zeznula, ima samo jedno pitanje – ono isto koje si ti postavila meni prije pet mjeseci. Možeš li to popraviti?« Jordan je uzdahnula. »Trudim se.« Pogled njezinog brata bio je čvrst. »Potrudi se jače.« Bijesno ga je pogledala. »U redu.« A zatim je, nakon trenutka razmišljanja, pomirljivo kimnula. »U redu.«
255
Julie James
TRIDESET PRVO POGLAVLJE PODRUMI DEVINE bili su spremni za otvaranje točno u deset sati, kao i Jordan. Nick joj još uvijek nije uzvratio poziv, ali to je bilo u redu. Bila je nabrijana, ponovo puna energije, pa ako i ne bude htio primiti njezine pozive, i to je u redu. Otići će ravno u onaj njegov lažni ured i osobno mu reći kako se osjeća. Nadala se da će biti kakve naznake da joj uzvraća osjećaje, ali nije se mogla previše zadržavati na tome. Ovo je za nju novi teritorij – sve to sentimentalno, otvoreno pokazivanje osjećaja – i ako bude previše razmišljala o tome, možda će se prepasti i pribjeći svojim starim, sarkastičnim načinima samozaštite. A vidi gdje ju je to dovelo. Iz prijašnjeg razgovora s Nickom znala je da se Xander toga jutra nalazi s Trilanijem, pa je nagađala da će Nick biti zauzet najveći dio dana. Da se zabavi do tada, bacila se na poslove otvaranja trgovine. Kad je sve obavila do 10:22, potražila je nešto čime bi si mogla skrenuti pozornost. Dvojila je bi li složila vina u trgovini prema abecednom redu vrsti i geografskom podrijetlu, kad se oglasilo zvonce na ulaznim vratima. Hvala Bogu, kupac. Jordan se okrenula, a osmijeh joj se zaledio prije nego što se pribrala. Xander Eckhart ušao je u njezinu trgovinu. Jordan je brzo prikrila iznenađenje. Očito su Xander i Trilani odgodili sastanak. Budući da ona i Nick nisu razgovarali od nedjelje, nije bila upućena. Priklonila se sad već standardnoj metodi postupanja u situacijama kad nije imala pojma ni o čemu – ponašala se normalno. Ili je barem pokušala. »Xanderu. Lijepo te opet vidjeti. Prošlo je već nekoliko tjedana.«
256
Neobično nalik na ljubav
»Od večeri moje zabave.« Naravno, s obzirom na hladne temperature vani, nosio je topli, tamni kaput i crne kožne rukavice. »Kako si?« Jordan se nadala da ne zvuči uplašeno kao što se osjećala. Nije računala na to da će vidjeti Xandera opet... prije... pa, zapravo nikad. Možda je to s njezine strane bila samo pusta želja – ipak je on redovan kupac u njezinoj trgovini. Možeš ti to, hrabrila se ona. Uspjela je održati paravan srdačnosti za vrijeme zabave. Sigurno će moći i malo čavrljati dok on pogleda po trgovini. Tako su blizu – FBI bi uskoro trebao biti gotov s istragom. Neće sada sve upropastiti. Ipak, osjećala je trnce na zatiljku. Zašto nije na sastanku s Trilanijem? Gledala je kako Xander prolazi – bez stajanja – pored police »Novo i zanimljivo«, u prednjem dijelu trgovine. Uvijek bi zastao i provjerio tu policu. Snob u njemu ne bi mogao odoljeti i ne bi mogao podnijeti pomisao da bi moglo postojati neko novo vino za koje on ne zna. Jordan je progutala knedlu. Uz što manje pokreta, spustila je ruku ispod pulta i pritisnula dugme za alarm. »Kako sam?« upitao je Xander. »Iskreno, Jordan, ne tako sjajno. Uopće nisam sjajno.« »Žao mi je što to čujem. Je li se nešto desilo?« Dok je prilazio, Jordan je vidjela da mu je lice skamenjeno. »Zapravo, nešto se jest desilo. Saznao sam da mi je netko za koga sam mislio da mu mogu vjerovati, lagao. Izdao me.« Zaustavio se točno nasuprot njoj koja je bila iza pulta. Između njih se uvukla tišina. »Samo mi reci zašto si to učinila«, Xander je konačno progovorio. »Ali trebao bih te upozoriti, Jordan – ako mi se ne svidi tvoj odgovor, situacija bi mogla postati vrlo ružna za tebe.«
257
Julie James
Posegnuo je u kaput i izvukao pištolj. »Osim toga, imam osjećaj da postoji jako velika šansa da mi se tvoj odgovor neće svidjeti.« ♥`•.¸.•´♥ Nick je koračao po svom lažnom uredu, čekajući da mu mobitel zazvoni. Rekao je Huxleyu da nazove čim Trilani stigne u Bordeaux na sastanak s Eckhartom, ali dosad nije čuo ni riječi. Dok je hodao, pokušao je ne razmišljati o Jordan. Kao muško, znao je da ne bi trebao priznati takve stvari, ali čitava ta svađa s njom potpuno ga je izbezumila. Tijekom samo nekoliko dana poznanstva poludio je kad ju je vidio da razgovara s papkom, naplatio je svaku uslugu koju su mu dugovali da joj izvuče brata zločinca iz zatvora, proveli su nevjerojatan vikend u najljepšem vinorodnom području, zbog nje je razmišljao i o promjeni posla, a zatim su se posvađali i on je izjurio iz njezine kuće osjećajući se kao da je iskorišten samo zbog seksa. Očito nije pri sebi ovih dana. A jedini način da opet postati onaj stari Nick, bio je presjeći problem i potpuno maknuti Jordan iz svog života. Zbog toga je bio još više izbezumljen. Nekako, svojim lukavim načinima, uspjela mu se uvući pod kožu i poremetiti mu sve planove. Bio je savršeno sretan svojim životom sve dok nije došla ona, sa svojim vinima i svojom drskošću te svojim blistavim plavim očima i načinom na koji ga je nasmijavala. Smijao bi se sam sebi što je postao takav papak... ali nije se ni nasmiješio otkako je u nedjelju otišao iz njezine kuće. Sve se dogodilo prebrzo. Uvijek je mislio da će mu jednog dana dosaditi tajni zadaci i da će polako prestati biti neženja kad se to dogodi. Ali ovo – ova divljačka, uzbudljiva vožnja u vlaku smrti između njega i Jordan, od koje lupa srce i kidaju se živci – bila je zaista luđačka. Jednom riječju. A najviše ga izbezumljuje činjenica
258
Neobično nalik na ljubav
da je nekako postao jedan od onih osjećajnih, introspektivnih tipova. Rekao bi da su osjećaji koje gaji prema Jordan neobično nalik na ljubav, a on, Nick McCall, ne petlja s ljubavlju. Dovraga, možda i petlja. Još uvijek koračajući po uredu, dodao je tome čitavu hrpu psovki s okusom Brooklyna, za većinu kojih prosječni, osjećajni, introspektivni tip vjerojatno ne bi ni znao što znače. Po njemu, imao je dvije mogućnosti. Plan A: nastavi izbjegavati Jordan i vidi hoće li osjećaj od kojeg mu lupa srce i kidaju se živci, nestati jednako brzo kao što se i pojavio. Prisjetio se nečega što je jednom načuo na nekoj obiteljskoj zabavi. Njegova sestrična Maria brbljala je o problemima s dečkom i rekla da je pročitala u Cosmu da osobi treba pola vremena koje je provela u vezi da preboli prekid. To ne zvuči loše, pomislio je Nick. Ako broji samo vrijeme koje su proveli skupa, on i Jordan su bili zajedno samo tri dana. Prema Cosmu, trebao bi je preboljeti za trideset i šest sati. Pogledao je na sat. Prokletstvo. Po njegovim izračunima to se trebalo dogoditi prije tri sata i dvadeset i četiri minute. Loš znak. Što ga je dovelo do plana B: zajebi Cosmo i prihvati činjenicu da osjećaj od kojeg lupa srce i kidaju se živci, nikad neće nestati. I suoči se s tim. Plan B imao je jednu pozitivnu stvar – značio je da može odjuriti u Jordaninu trgovinu i reći joj koliko je bijesan što mu je poremetila planove. Nije bio siguran kamo će ga odvesti taj razgovor, ali smislit će nešto. Ili će jednostavno zanemariti razgovor i početi je ljubiti dok se ne sjeti kako bi joj život bio dosadan da se nastavi družiti s papcima koji nose šalove. Dakle, to je bio pravi plan. Zazvonio je mobitel i Nick je pogledao tko zove. Huxley. Bilo je i vrijeme. Ali vijesti nisu bile onakve kakve je očekivao. »Čini se da je Eckhart preskočio još jedan sastanak«, rekao je Huxley. »Je li još bolestan?«
259
Julie James
»Nemam pojma. Nije bilo komunikacije u njegovom uredu čitavog jutra.« Nicku se nije sviđalo kako to zvuči. Eckhart je bio vrlo tih posljednjih nekoliko dana. Budući da su pretpostavljali da ima crijevnu virozu, to nije odmah izazvalo sumnju. Ali ljudi koji rade za Roberta Martina ne odgađaju redovito sastanke s njegovim ljudima. »Ne sviđa mi se to što ga odjednom više ne čujemo.« »Misliš da nas je otkrio?« upitao je Huxley. Nick je tiho opsovao. Nije znao kako je to moguće, ni što ih je iznenada odalo Eckhartu, ali bio je uključen u dovoljno tajnih istraga da zna da je agent, ako mora pitati je li otkriven, vjerojatno i otkriven. »Moramo ovo brzo završiti.« »Misliš da imamo dovoljno dokaza za sud?« »Morat će biti dovoljno. Nazvat ću Davisa i javiti mu da bismo trebali nastaviti i uhititi Eckharta i Trilanija.« Nickova druga linija se oglasila, pa je pogledao tko zove. »Mi o vuku. Kunem se da Davis ima paranormalne sposobnosti, ili nam prisluškuje telefon. Uvijek zna kad se ovakve stvari dese.« Kliknuo je i preuzeo Davisov poziv. »Upravo sam te htio nazvati, šefe. Imamo problem s Eckhartom.« Davisov je glas zvučao neobično grubo. »Kakav problem?« Nick je objasnio da se Eckhart nije pojavio na sastanku s Trilanijem. Kad je završio, sljedeće Davisovo pitanje dočekalo ga je nespremnog. »Gdje je sada Jordan Rhodes?« Nick nije shvaćao zašto je to u ovom trenutku relevantno. »Valjda je otvorila trgovinu u deset. Zašto?« »Presreli smo poziv upućen s telefonske linije u Podrumima DeVine. Linije povezane s alarmnim uređajem«, rekao je Davis. »Netko je ondje pritisnuo gumb za alarm.« Jordan.
260
Neobično nalik na ljubav
Nick je već imao ključeve automobila u ruci i trčao prema vratima. »Krećem.« ♥`•.¸.•´♥ Jordanine oči gledale su pištolj uperen u nju. Pokušala je zadržati miran glas. »Xanderu. Što radiš?« Čvršće je stisnuo pištolj. »Obiđi pult. Polako. I spusti žaluzine.« Telefon u trgovini počeo je zvoniti. Zaštitarska tvrtka, pomislila je. Ako se ne javi, poslat će policiju. Što znači da mora navesti Xandera da govori sve dok ne dođu. Prvi put ga dobro pogledavši, vidjela je da se nije brijao nekoliko dana. Ispod njegovih očiju koje su je promatrale s proračunatim bijesom, nalazili su se tamni krugovi. »Mislim da moraš odložiti pištolj kako bismo mogli porazgovarati o ovom.« »A ja mislim da bi ti morala zatvoriti svoja lažljiva usta. Spusti proklete žaluzine.« Jordan nije bila u poziciji da se usprotivi, pa je učinila što je tražio. Xander je držao pištolj uperen u nju dok je prilazila prednjim prozorima i spuštala žaluzine, jednu po jednu. »I onu iznad vrata«, naredio je. Stajao je odmah iza nje i stavio joj pištolj na zatiljak. »Nemoj da ti padne na pamet bježati.« Jordan je zatvorila oči, osjećajući pritisak cijevi na zatiljku. Samo odugovlači. Kad je spustila i zadnju žaluzinu iznad vrata, s nadom je pogledala prolazi li netko ispred trgovine, netko komu bi mogla dati signal. Nije imala sreće. U glavi je obavila brzu procjenu. Vjerojatno si je dosad kupila barem tri ili četiri minute. Policija je sigurno na putu. Kad je završila sa spuštanjem žaluzina, začula je kako joj zvoni mobitel u stražnjoj prostoriji. »Zaključaj vrata.« Pištolj se zabio dublje u njezin zatiljak. Učinila je što je tražio. 261
Julie James
»Sad se vrati natrag na sredinu prostorije.« Jordan je pogledala po trgovini. Posvuda su se nalazile butelje s vinom. Možda bi mogla zgrabiti jednu i upotrijebiti je kao oružje i... riskirati da je upuca čovjek koji ima skrivene motive, čovjek koji bi nesumnjivo bio presretan da ima još jednu izliku povući okidač. I nije neki plan. Krenula je prema sredini trgovine i okrenula se. »Sad možemo razgovarati bez straha da će nas netko prekinuti«, rekao je Xander. Još odugovlačenja. »Sjajno. Možda bi mi konačno mogao reći zašto si uperio pištolj u mene.« »Prestani s jebenom glumom, Jordan. Znam sve. Tvoj dečko, Nick McCall, radi za FBI. Dovela si ga na moju zabavu kako bi mi mogao ozvučiti ured.« Xander je nagnuo glavu i primaknuo se bliže. »Bilo je to onda kad si me pozvala da ti se pridružim na terasi, je li tako? Je li to tada učinio?« »Ime mog dečka je Nick Stanton i on se bavi nekretninama«, rekla je Jordan smireno. »Te večeri na zabavi zamolila sam te da mi se pridružiš na terasi kako bismo porazgovarali o vinu. To je sve.« Xander ju je udario nadlanicom slobodne ruke preko lica. Nespremna, pala je unatrag i spotaknula se o nogu stola. Njezin je zglob krenuo kad je dotaknuo pločice na podu, dok je pokušavala ublažiti pad. Oči su joj se zamaglile od oštrog bola u obrazu te u ručnom zglobu. Pažljivo je dotaknula lice i lecnula se. Držeći lijevu ruku uz tijelo, poduprla se drugom rukom i okrenula prema Xanderu. Stajao je pred njom sa zadovoljnim sjajem u očima. »Sada nisi tako samouvjerena, zar ne?« Kleknuo je pored nje. »Reci mi istinu.« Ponovo je prinio pištolj njezinoj glavi. S obzirom na okolnosti Jordan je znala da mu mora nešto pružiti. Kad si u nevolji... odlučila se za uobičajeno rješenje. 262
Neobično nalik na ljubav
»Učinila sam to za Kylea.« Glas joj je bio napet od pulsirajućeg bola u zapešću dok je počela govoriti laži. »FBI mi je prijetio. Rekli su da će se pobrinuti za to da mu se zaniječe bilo kakva prilika za rani uvjetni otpust i da će mu zagorčati život u zatvoru.« Pogledala je Xandera kao da ga preklinje da shvati. »On je moj brat, Xanderu. Nisam imala izbora.« Na trenutak se činio nesigurnim. A zatim se nemilosrdan izraz vratio na njegovo lice. »Sereš. Svuda je u vijestima – tvog su brata pustili iz zatvora. To je bila tvoja pogodba.« »Misliš da bih bila tako blesava da pristanem na to da ostave Kylea u zatvoru nakon što su mu prijetili? Rekla sam da neću surađivati, osim ako državni odvjetnik ne obeća napismeno da će ga osloboditi.« Na trenutak se činilo da joj je Xander povjerovao. U tom trenutku Jordan bi se uhvatila za bilo što. Xander je odmahnuo glavom. »Dobar pokušaj. Ali mislim da se ne bi spetljala s McCallom nakon što je prijetio tvom bratu.« »Čitava naša veza bila je namještaljka. Zbog buba u tvom uredu FBI je znao da slijediš Nicka. Natjerali su me da surađujem – rekli su mi da se moram pretvarati da mi je dečko.« »A put u Napu s njim – i to je bio dio glume?« Jordan je zastala, jer nije znala da je Xander doznao i za to. »To je bio unaprijed dogovoren poslovni put, a Nick je mislio da će izgledati uvjerljivije ako ide sa mnom.« Molila se da je popušio. »Moram ti priznati, Jordan – dobra si«, rekao je Xander uz gorak smijeh. »Gotovo sam ti povjerovao. Ali tvoji dani glume su završili.« Pokazao je pištoljem. »Sve ti je gotovo savršeno upalilo. Izvučeš brata iz zatvora, a u međuvremenu uloviš dečka. Čak si uspjela ukomponirati i romantičan put u Napu, kao što si oduvijek htjela. A sve si to dobila na moj jebeni račun«, zaključio je kroz stisnute zube. Pritisnuo je pištolj o njenu sljepoočnicu, dok mu je ruka drhtala.
263
Julie James
Jordan je zatvorila oči. O, Bože. »Uništila si mi život«, prosiktao je Xander. »Izgubit ću sve zbog ovoga. Svoje restorane, svoj dom, kolekciju vina... Martinov novac je u svemu, a savezni agenti će to uzeti.« Zario je pištolj dublje u njezinu kožu. »Ići ću u zatvor, ako me Martino prvi ne ščepa. Ja sam mrtav čovjek, Jordan. Zbog tebe.« Dok je ležala na podu svoje trgovine i drhtala, Jordan je shvatila da nije razmišljala o tome što će se desiti Xanderu kad završi istraga. »Xanderu, ja –« »Nemoj.« Ruka mu je zadrhtala. »Upropastila si me, a sad ću ja to učiniti tebi. Kidam odavde. Otputovat ću daleko, na neko mjesto gdje ne postoji sporazum o izručenju. Provest ću ostatak života osvrćući se i brinući o tom tko će me prije pronaći – FBI ili Martino. Nisam mislio da će se situacija tako razriješiti za mene. Ali barem imam jedno: zadovoljštinu što ću se sjećati izraza tvog lica kad povučem obarač.« Bio je očajan. Jordan je vidjela kako mu znoj curi niz čelo i znala je da gleda čovjeka koji je na rubu. Pa se probila kroz strah koji je prijetio da će je preplaviti i odigrala svoju posljednju kartu. »Moj će ti otac platiti koliko želiš«, izletjelo joj je. Xander se umirio. Privukla mu je pozornost. Zatim je začula glasove pred ulazom. ♥`•.¸.•´♥ Nick se zaustavio ispred Podruma DeVine upravo na vrijeme da vidi dvojicu čikaških policajaca u uniformama kako se približavaju vratima. Zaustavili su se metar dalje od trgovine, dok je on nasumično parkirao uz pločnik. Iskočio je iz auta i brzo procijenio situaciju – primjećujući spuštene žaluzine na prozorima i vratima – te požurio natrag do auta kako bi otvorio prtljažnik. Jednom je rukom pokazao značku dok su policajci prilazili, a potom uzeo iz auta metalnu kutiju srednje veličine.
264
Neobično nalik na ljubav
»FBI«, rekao je tiho, ne želeći da ih Xander čuje. »Primili smo poziv da vi dečki dolazite«, rekao je stariji policajac. »Jeste li stupili u kontakt s nekim u trgovini?« upitao je Nick. »Stigli smo prije nekoliko sekundi, malo prije nego što si se ti zaustavio.« »Možda imamo talačku situaciju.« Nick je otvorio kutiju ključem na svom privjesku i, dok je uzimao rezervni pištolj i pribor za obijanje brava, začuo je kako se zaustavlja još jedan automobil. Bacio je pogled preko ramena i ugledao kako se poznati Ford LTD Crown Victoria zaustavlja iza njega. Zatvarao je prtljažnik na svom automobilu dok su Jack Pallas i njegov partner Wilkins prilazili. Pallas nije gubio vrijeme na pripreme. Dodao je Nicku neprobojni prsluk. »Kakav je plan?« Nick je stavio prsluk preko košulje. Podrazumijevalo se da je on glavni. To je njegova istraga, a što je još važnije, Xander Eckhart unutra drži njegovu curu. Proklet bio ako pusti da netko drugi bude glavni. »Idem kroz stražnji ulaz«, rekao je. »Jack, pokrivaj me. Ti Wilkins – stražari sprijeda.« Kimnuo je dvojici policajaca u uniformama. »Oni mogu biti podrška.« »Javit ću ti kad uđemo«, rekao je Jack Wilkinsu, pokazujući na mali prijamnik u svom uhu. Wilkins je također imao prijamnik u uhu, a obojica su imali odašiljače na ovratniku neprobojnog prsluka. »Ne miči se dok ne dobiješ moj signal, Sam.« Wilkins je povukao obarač na pištolju. »Na putu je i druga ekipa koja će stići za nekoliko minuta«, rekao je Nicku. »Jesi li siguran da ne želiš čekati?« »Nećemo čekati.« Nick je krenuo prema uličici, a Jack ga je slijedio. Prošli su kroz uličicu i zaustavili se pred stražnjim ulazom u Podrume DeVine. Nick je vidio da je brava standardna, sa zasunom, i
265
Julie James
molio se da Jordan nema lanac s unutarnje strane vrata koji bi spriječio brz i tih ulazak. Pogledao je Pallasa dok je vadio pribor za obijanje brava. »Ja ću srediti Eckharta. Ti provjeri je li zrak čist – moguće je da je i Trilani unutra s njima.« Stao je raditi na bravi. Kretao se brzo i mimo, ali ipak mu je trebalo vremena i brinuo se da ga nema dovoljno. U glavi je vrtio što bi se sve moglo dešavati u Jordaninoj trgovini. Jedno je znao: on je jebena budala. Njegov posao, to što je najbolji tajni agent, njegov glupi ponos – sve mu to više ništa nije značilo. Jedino što je želio bilo je znati da je ona na sigurnom. Zaškrgutao je zubima dok je gurao sigurnosne čepiće na mjesto s iglom. »To ne smije biti kraj. Nema teorije. Moram joj reći puno toga.« Nije shvatio da govori naglas dok mu Jack nije odgovorio. »Imat ćeš priliku.« Nick se zagledao drugom agentu u oči. »I bolje. Samo da bude jasno, ovisno o tome što ćemo zateći unutra, postoji velika mogućnost da ću ubiti to govno.« ♥`•.¸.•´♥ Kad je čuo glasove, Xanderov je pogled sijevnuo prema ulazu. »Tko je to?« Molim te, neka bude policija, molila se Jordan. Oboje su promatrali vrata, činilo se, cijelu vječnost. Kad se ništa nije dogodilo, Xander je neznatno olabavio stisak na pištolju. »Čini se da je otišao.« »Vratimo se novcu«, rekla je Jordan, opet odugovlačeći. »Moj bi ti otac mogao poslati koliko hoćeš, u zamjenu za moju slobodu. Pedeset milijuna. Sto. Gdje god planiraš biti, to će ti pomoći da ti ništa ne nedostaje.«
266
Neobično nalik na ljubav
Xanderove usne su se podrugljivo zategnule. »Postoji samo jedan problem: ne bih smio ni pipnuti taj novac. Zahvaljujući tebi, savezni agenti prate sve moje račune.« »Moj je brat blokirao Twitter s laptopa u Tijuani u Meksiku. Vjeruj mi – on i moj otac mogu otvoriti bankovni račun gdje god želiš, i pod kojim god imenom hoćeš.« Xander je opet zastao. Uspravio se, kolebajući se iznad Jordan koja je bila na koljenima. Vidjela je njegovo oklijevanje. »Novac će ti vratiti tvoj život, Xa –« »Umukni!« Gurnuo ju je na pod i udarila je zatiljkom o pločice. Jednom je rukom obrisao znoj s čela, a glas mu je postao jači. »Ne mogu razmišljati uza tu tvoju priču! Umukni!« Jordan se pripremila kad je vidjela kako pomiče drugu ruku i namjerava je udariti pištoljem. Zatvorila je oči i tiho preklinjala – molim te, neka ne boli previše – Hitac iz pištolja odjeknuo je kroz trgovinu. Naglo je otvorila oči. Xander se iznenada trznuo unatrag i ispustio pištolj na pod. Stisnuo je rame, a ruka mu se mlitavo objesila sa strane, pogođena savršeno naciljanim metkom. Vidio je da nešto dolazi iz pravca stražnjih vrata, a oči su mu se od panike raširile. Osovio je se na noge i brzo odmaknuo od Jordan. Podignuo je ruke braneći se. »Ja nisam-« Nick je jurnuo prema Xanderu uz prijeteći pogled. »Rekao sam ti da makneš šape s nje«, viknuo je uz tiho režanje. Zgrabio je Xandera za vrat i srušio ga na pod jednim udarcem. Pritisnuo je koljenom Xanderova prsa, prikliještio ga na pod i uperio pištolj ravno među njegove oči. »Tko je predobar za koga, seronjo?« Xander je ostao nepokretan i tih što je, nesumnjivo, bila najpametnija odluka koju je donio tog jutra.
267
Julie James
Nick je dugo zurio odozgo u njega, s ledenim izrazom na licu. Konačno je pogledao prema Jordan. »Jesi li dobro?« Kimnula je. »Jesam.« Kad je čula drhtanje u svom glasu, pročistila je grlo. »Mislim da jesam.« Podignula se, oslanjajući se na jednu ruku i privijajući ozlijeđeni zglob na grudi. »Ozlijeđena si.« Nick je uperio pištolj u Xandera koji je napola zaroktao, a napola zacvilio. »Bi li objasnio kako se to dogodilo?« »Spotaknula se i pala.« »Dakle, koji originalan odgovor«, rekao je Nick s gađenjem. Netko im je prišao iz stražnjeg dijela trgovine. Jordan se okrenula i vidjela agenta koji je stavio uređaj za praćenje na Kyleov gležanj. Agent Pallas, ako je pamćenje služi. »Provjerio sam podrum«, rekao je Nicku. »Nema znaka od Trilanija niti koga drugog.« Podignuo je obrvu kad je vidio Xanderov položaj. »Je li sve u redu ovdje?« Nick je maknuo pištolj sa Xanderovog čela, činilo se, vrlo nevoljko. »Da. U redu je.« Jednom rukom uzeo je lisičine koje mu je agent Pallas dobacio i povukao Xandera za rever kaputa. »Molim te, pokušaj se opirati. To bi mi popravilo dan.« »Jebi se, McCall«, rekao je Xander. Ali pomirljivo je ispružio ruke dok je Nick stavljao lisičine. Agent Pallas prišao je ulaznim vratima i otključao ih. »Zrak je čist.« Još jedan FBI-ev agent u neprobojnom prsluku i dva policajca utrčali su u trgovinu s izvučenim pištoljima. Nick je predao Xandera drugim agentima, a zatim je prišao Jordan. Sagnuo se i primio je za ruku. »Možeš li ustati?« upitao je nježno. Bila je vrlo svjesna pet dodatnih pari očiju na sebi, od kojih je jedan pripadao čovjeku koji joj je maloprije držao pištolj uperen u glavu. »Odvedi me odavde. Molim te.« Nick je kimnuo. Pomogao joj je da ustane, pazeći na njezin zglob. Poveo ju je prema vratima, zaustavivši se kako bi se obratio mlađem FBI-evom agentu. »Jesi li pozvao hitnu?« 268
Neobično nalik na ljubav
»Na putu je«, odgovorio je agent. Nick je pogledao Xandera, čije je lice bilo napeto od bola zbog rane. »Zovi još jedna kola za njega. Reci im da ne žure.« Dok je izvodio Jordan iz trgovine, udarila se rukom u grudi, pa je udahnula kad je osjetila bljesak bola. »Mislim da se pogoršava.« »Adrenalin popušta«, kratko je rekao Nick. Odveo ju je do svog automobila i otvorio stražnja vrata. »Sjedni tu dok dođe vozilo hitne pomoći.« »Samo upozorenje. Možda ću ti povratiti u auto.« Bljesak mu je prešao preko očiju, ali ipak nije bilo ni dosjetke ni sarkastičnog komentara. Ponašao se vrlo nekarakteristično za samog sebe. »Mogu se nositi s time«, rekao je. Nakon što ju je smjestio, ustao je i učinio nešto vrlo čudno. Počeo je koračati pored automobila. Jordan ga je promatrala kako ide naprijed-natrag, brzim koracima i bijesnim okretima. U jednom trenutku prešao je rukama preko lica i duboko udahnuo. Zatim je naglo stao i kleknuo pored auta. »Još uvijek ti se čini da ćeš povratiti?« Zbunjena, Jordan je odmahnula glavom. »Ne.« »Dobro.« Zgrabio ju je za zatiljak i poljubio je. Dakle. Potpuno je zaboravila na bol u ruci. Nick se odmaknuo i pogledao je, a lice mu je bilo prekriveno brigom. »Još sekunda i udario bi te pištoljem. I tko zna što još. Kad pomislim što se sve moglo dogoditi...« Odlučno ju je primio za ramena. »Trebao sam ti ovo reći prije, Jordan. Sad kad imam priliku, čut ćeš to, htjela ili ne. Ušla si u moj život i posve ga poremetila i sad sam nastradao. Jer te volim. Ludo, preko ušiju, toliko da bih gledao s tobom Ples sa zvijezdama ponedjeljkom navečer, pio vino i kupao se
269
Julie James
u pjenušavim kupkama. Kvragu, mislim da bih za tebe čak nosio i šal u zatvorenom prostoru.« Jordan se nasmiješila, a oči su joj se zamaglile kad mu je dotaknula obraz. »To je prava ljubav.« Duboko je udahnula. »I ja moram reći nekoliko stvari. Zapravo, samo jednu. Nemoj prihvatiti sljedeći tajni zadatak. Ostani sa mnom.« Nickove oči prodirale su u njezine, odbijajući je pustiti da se tako lako izvuče. »Reci mi zašto.« »Zato... jer te volim.« Izdahnula je. Nema uzmicanja. Riječi su izašle, jednom zauvijek. Ali osjećaj je bio sjajan. Privinuo ju je na svoj neprobojni prsluk. »Bilo je i vrijeme da to kažeš«, rekao je osorno. »Prošla su tri prokleta tjedna.« Poljubio ju je, a u trenutku kad se njegova ruka spustila na njezin zatiljak, netko iza njih se nakašljao. Jordan se odmaknula i vidjela sjedokosog čovjeka u strogom FBIevskom odijelu kako stoji pored automobila. Također je vidjela da je, za razliku od maloprije, ispred njezine trgovine vinima sada bilo mnogo FBI-evih agenata i policajaca. Ups. »Najprije Pallas, a sad i ti«, rekao je sjedokosi čovjek, odmahujući glavom kad je vidio Nicka. »Kao da vodim prokletu agenciju za ljubavno posredovanje.« Okrenuo se. »Wilkins! Huxley!« uzviknuo je. »U sljedećem slučaju u koji bude uključena žena bez partnera – vi ste na redu.« Stojeći na pločniku, agent Wilkins je uzbuđeno stisnuo šaku. »To.« Huxley je uz osmijeh namjestio naočale, vrlo zadovoljan. »To je trebao biti sarkazam. Postajem prestar za ovakva sranja«, tiho je promrmljao sjedokosi muškarac. Uz osmijeh se okrenuo prema Jordan. »Gđice Rhodes – ja sam Mike Davis, glavni specijalni 270
Neobično nalik na ljubav
agent. Ne mogu Vam reći koliko mi je laknulo što vidim da ste dobro.« Kimnuo je s odobravanjem Nicku prije nego što je otišao. »Dobro odrađeno, McCall. Kao i uvijek.« Jordan se sjetila nečega. »Čekaj – kako si znao da sam u nevolji?« pitala je Nicka. »Gumb za alarm poziva policiju, ne FBI.« »Dan nakon Xanderove zabave stavio sam bubu na tvoj kućni telefon i na liniju u trgovini«, rekao je. »Ne sjećam se da smo razgovarali o tome.« Nick se drsko nasmijao, izgledajući opet kao onaj stari. »Rekao sam ti da pazim na tebe, Rhodes.« Začula je sirenu vozila za hitnu pomoć koje se brzo približavalo. Bio je to znak. »Ne želim igrati na kartu zahtjevne djevojke, Nick, ali misliš li da bi mogao poći sa mnom u bolnicu? Mislim da bih se svakog trenutka mogla izbezumiti kad se sjetim da mi je u glavu bio uperen pištolj i neće mi biti lako.« Nije imala pojma što je rekla, ali zbog iznenadne nježnosti na Nickovom licu, činilo se da je djelovalo. Podignuo je ruku i pomilovao je po ozlijeđenom obrazu. »Ako me trebaš, neću se micati od tebe. Obećavam.«
271
Julie James
TRIDESET DRUGO POGLAVLJE NATJERALI SU GA DA SE MAKNE OD NJE. Zahvaljujući takozvanim bolničkim pravilima i sigurnosnim propisima – tj. hrpi sranja – nisu dopustili Nicku da otprati Jordan u sobu za rendgen. Dvojio je treba li izvući pištolj ili FBI-evu značku – pretpostavljajući da bi jedno od to dvoje trebalo upaliti – kad mu je Jordan stisnula ruku. »Bit ću dobro. Možda mi možeš probati naći neki analgetik za ruku?« predložila je. Dobacio joj je znalački pogled. »Pokušavaš mi skrenuti pozornost.« »Da. Jer vidim da imaš onaj prijeteći izraz lica. Ako počneš pucati u ljude, bit će na redu za snimanje prije mene, a onda ću stvarno nagrabusiti.« Dobacujući bijesne poglede prema bolničkom osoblju, Nick se nevoljko uputio u čekaonicu. Kako bi si nečim odvukao pozornost, nazvao je Davisa. »Znaš li kako je Eckhart saznao da smo mu na tragu?« »Ništa ne govori«, rekao je Davis. »Osim, naravno, da želi razgovarati s odvjetnikom. Kako je Jordan?« »Sad je na rendgenu. Zglob joj je definitivno slomljen. Ne znam još za jagodičnu kost. Možeš reći državnoj odvjetnici da joj je bolje da na Eckhartovoj optužnici vidim i tužbu za napad, tjelesnu povredu i lišavanje slobode.« Nick je zastao. »A kad se vratim u ured, želim razgovarati s tobom privatno. O vrsti posla koju ću ubuduće obavljati.« Davis je na trenutak utihnuo. »U redu, McCall. Kad god budeš spreman.«
272
Neobično nalik na ljubav
Nick je uočio dva muškarca koje bi prepoznao bilo gdje, kako ulaze na odjel za radiologiju i žure prema recepciji. »Moram ići, Mike. Uskoro ćemo obaviti taj razgovor.« Prekinuo je vezu i gledao kako mlađi od dvojice ljutito gestikulira gledajući prema službeniku za pultom. Čini se kako ni Kyleu Rhodesu nije bilo drago čuti da ne može k Jordan. Nick im je prišao. Krasan način da se upozna obitelj. Vidio je ekipe s kamerama kako se okupljaju kod Podruma DeVine, dok je vozilo hitne pomoći odlazilo – netko je očito obavijestio medije. »Gospodine Rhodes – mogu li porazgovarati s Vama, molim Vas? Radi se o Jordan.« I Grey i Kyle su se okrenuli. Jordanin otac izgledao je isto kao u Timesu, Newsweeku i Wall Street Journalu, s brižljivo njegovanom srebrnoplavom kosom i odijelom skrojenim po mjeri. Kyle, koji je bio odjeven u cargo hlače i tamnosivu vestu, izgledao je spreman posvađati se s bilo kim tko bi mu stao na put. Zanimljiva suprotnost Jordan, pomislio je Nick. Naravno, ona je sarkastična, ali činila se daleko smirenijom i razboritijom od svog brata blizanca. Grey je ispitivački pogledao Nicka. Njegove su se oči zadržale na pojasu za pištolj koji je Nick nosio preko košulje. »A vi ste...?« Pružio je ruku. »Specijalni agent Nick McCall. Prvo, morate znati da će vaša kći biti dobro.« Vidio je kako su i Kyle i Grey s olakšanjem izdahnuli. »Jordan je puno toga prošla, ali ona je...« Nevjerojatna.. Snažna. Pametna. Prekrasna. Prava vatra u krevetu. Vjerojatno je najpametnije da taj dio zadrži za sebe. »... prilično žilava«, završio je. Grey Rhodes se oprezno rukovao s njim. »Hvala vam, agente McCall. Da, jest.« Nick je pokazao prema mjestu gdje mogu razgovarati, a da ih ostali ne gledaju. »Zašto ne bismo porazgovarali tamo gdje nema toliko ljudi?«
273
Julie James
Dvojica muškaraca su ga slijedila. »Govore u vijestima da je moja sestra napadnuta u svojoj trgovini«, rekao je Kyle kad su ostali sami. Briga za Jordan ocrtavala mu se na licu. »Znači li to da FBI istražuje slučaj?« »Malo je složenije od toga. Jordan je napao čovjek koji se zove Xander Eckhart, lokalni biznismen. Možda ste čuli za njega. Došlo je do borbe i slomljen joj je ručni zglob te ozlijeđena jagodična kost. Eckhart je imao pištolj, ali Jordan ga je uspjela zavlačiti dok nismo stigli na mjesto zločina.« Kyle i Grey izmijenili su šokirane poglede. »Ali Xander i Jordan su prijatelji«, rekao je Grey. »Ili barem bliski poznanici. Svake godine ide na njegovu humanitarnu zabavu.« »Radilo se o ljubomori, zar ne? Ubit ću Eckharta«, rekao je Kyle. »Bio sam u njegovim klubovima nekoliko puta i uvijek me pitao za nju.« Okrenuo se ka svom ocu. »Kladim se da je to zato što ju je vidio na svojoj zabavi s tim novim frajerom – gospodinom visokim, crnim i seksi ili kako već. S kretenom koji sad ne razgovara s njom.« Kretenu su trebale sve sposobnosti tajnog agenta da ne reagira na ovo. »Nije bilo zbog ljubomore«, rekao je Nick. »U svakom slučaju, ne izravno. Eckhart je napao Jordan zbog suradnje s FBI-em u tajnoj istrazi čiji je predmet bio on. Eckhart je nekako saznao za Jordaninu ulogu u istrazi i htio joj se osvetiti.« »Tajna FBl-eva istraga?« u čudu je ponovio Grey. »Kako bi vam moja kći mogla pomoći u nečemu takvom?« »Trebao nam je pristup Eckhartovom uredu na donjoj etaži u Bordeauxu. Zabava nam je bila jedina prilika, pa je Jordan pristala povesti sa sobom kao pratnju tajnog agenta.« Greyeve oči bile su ledene kao čelik. »To zvuči vrlo opasno, agente McCall.« »Zvuči.« Kyle je napravio korak bliže Nicku. »Prije pet mjeseci iskusio sam način na koji se FBI odnosi prema obitelji Rhodes. Zato prestanimo s ovim sranjem. Kakvim ste to prijetnjama natjerali moju sestru na suradnju u vašoj istrazi?« 274
Neobično nalik na ljubav
U nekim drugim okolnostima Nick ne bi ljubazno reagirao na naprasite bivše zatvorenike koji mu upadnu u osobni prostor. Ali baš ovaj naprasiti bivši zatvorenik slučajno dijeli DNK s njegovom djevojkom, pa je bio spreman biti ljubazniji nego inače. »Nisam prijetio tvojoj sestri, Kyle.« »O, pretpostavljam da je odlučila pomoći vam zato što ima dobro srce«, rekao je mladić sarkastično. »Ako želiš znati zašto nam je Jordan pomogla, predlažem da je sam pitaš.« »Vjeruj mi – to i planiram.« Kyleov je glas postajao sve jači dok je pokazivao prema prostoriji za rendgen. »Moja sestra je unutra sa slomljenim rukom, a prema onom što čujem, za dlaku je umakla smrti. A sve zato što ju je FBI izložio opasnosti. Želio bih znati zašto bi vam ikad pristala pomoći osim –« Zastao je kad mu je sinulo. »Ne.« Naglasio je, »Nemoj mi reći da je to učinila zbog mene.« Nick više nije morao ništa reći. Kyle je uzmaknuo jedan korak i prošao prstima kroz kosu. Neko vrijeme nije ništa rekao. Zatim je obrisao oči i pogledao u plafon, odmahujući glavom. »Prokletstvo, Jordo.« Grey se nakašljao i zajedljivo pogledao Nicka. »Htio bih znati više o tom tajnom agentu koji je glumio pratioca moje kćeri. Sveprisutnom visokom, crnom i seksi.« Nick je namjestio svoj najbolji osmijeh za upoznavanje s roditeljima. »Općenito mi je draže da me zovu Nick.« Kyle ga je opet pogledao. »Ti? Ti si kreten koji hoda s mojom sestrom?« »Je li to problem?« »Hm, da. Nekako jest«, rekao je Kyle odsječno. »Zadnji FBI-ev agent kojeg sam upoznao gotovo mi je slomio gležanj dok mi je stavljao uređaj za praćenje. A dvojica agenata prije toga strpala su me
275
Julie James
u zatvor. Zato ni jedan FBI-ev agent neće njuškati oko moje obitelji. I točka.« Nick je prekrižio ruke na prsima, ni najmanje zabrinut. »U kojoj paralelnoj stvarnosti misliš da bi Jordan dopustila bilo kome da umjesto nje donosi odluke?« Pokazao je prema vratima koja su vodila u sobu s rendgenom. »Ali trebao bi joj sada održati taj govor. Dobro bi joj došlo malo smijeha, a to bi trebalo poslužiti svrsi.« »Bože, sarkastičan je kao i ona«, Kyle je tiho promrmljao Greyu. Kad je to čuo, Nick je znao da je upao. S klanom Rhodes, to je bila najbolja potvrda kvalitete. ♥`•.¸.•´♥ Jordan je sjedila na stolu za preglede i podignula zglob da vidi novi plastični gips. »Koliko dugo moram ovo nositi?« Barem joj jagodična kost nije bila slomljena. Iako će, zahvaljujući Xanderu, imati vrašku masnicu sljedećeg tjedna. »Šest tjedana«, rekao joj je specijalizant. »I pazite da vam gips bude suh. Predložio bih vam kupke.« Jordan se sjetila svoje zadnje kupke. Vjerojatno bi bilo najbolje zadržati određenog FBI-evog agenta izvan kade, ako želi ostati suha. »Napisao sam vam recept za lijek protiv bolova. A ako vas ruka počne svrbjeti, možete niz gips uperiti hladan mlaz zraka sušilom za kosu«, nastavio je liječnik. »Ako to ne upali, pokušajte s antihistaminikom.« Nakon što su prošli ostale upute prije otpuštanja, liječnik je otišao. Jordan je pokušavala uzeti svoju torbicu, jaknu i bolničke papire kad je začula na vratima poznati glas. »Već pokušavaš sve sama napraviti? Zamisli ti to.« Okrenula sa i vidjela Kylea. Prišao joj je i uzeo stvari iz njezinih ruku te ih stavio na stol za pregled. »Tu si«, rekla je Jordan iznenađeno. 276
Neobično nalik na ljubav
»I tata je ovdje. Dojurili smo kad smo čuli da si napadnuta u trgovini.« Kyle je podignuo nogavicu svojih hlača i pokazao uređaj za praćenje oko gležnja. »Evo nešto smiješno – mislio sam da bi ovaj uređaj trebao uzbuniti odjel za uvjetni otpust ako izađem izvan određenih granica. Čitavo vrijeme ovdje mislio sam kako će uletjeti ekipa policajaca s izvučenim pištoljima. Ali – ništa.« Snažno je pokucao po monitoru na gležnju i slegnuo ramenima. »Znaš, Jordo, počinjem misliti da ova prokleta stvar ne radi.« Jordan se naslonila na stol za preglede. Imala je osjećaj da će joj brzo zatrebati analgetik kako bi obavila ovaj razgovor bez glavobolje. »U redu. Koliko znaš, a koliko samo misliš da znaš?« Kyle je uperio prst prema njoj. »Znam sve. Kao na primjer da si najbudalastija, najtvrdoglavija, previše zaštitnički nastrojena i... najbolja sestra na čitavom svijetu.« Zgrabio ju je i privukao u veliki medvjeđi zagrljaj. »Da ti se nešto dogodilo nikad si to ne bih oprostio«, rekao je naslonivši usne na njezinu glavu. »Zašto si to učinila? Rekao sam ti da se mogu nositi s problemima u zatvoru.« Jordan je razmišljala kako bi mu to najbolje objasnila. »Sjećaš li se panike koju si osjećao kad si čuo da sam napadnuta u trgovini?« »Da. Bilo je užasno.« »Pa, ja sam osjećala nešto slično svaki dan koji si ti proveo u zatvoru.« »O, sranje, Jordo.« Jače ju je stisnuo. Lecnula se. Ne da nije htjela produžiti lijepi bratsko-sestrinski trenutak, ali ruka joj je bila prikliještena uz njegova prsa. »Kyle... zglob. Upomoć.« Odmaknuo se i plašljivo nasmiješio. »Oprosti. Koliko ćeš dugo morati nositi gips?« »Šest tjedana.« »Oh, to je grozno. Ruka će ti sigurno biti sva smežurana i zakržljala kad ga maknu.« I tada je lijepi bratsko-sestrinski trenutak bio gotov.
277
Julie James
»Hvala«, Jordan ga je pogledala. »Jesi li rekao da je i tata ovdje?« Kyle joj je uputio pogled koji je govorio – gotova si. »Da, jest. Vani je, u čekaonici, ispituje visokog, crnog i sarkastičnog.« Jordanina usta poprimila su oblik tihog slova O. Ulovljena je. »Upoznali ste Nicka?« »Da, upoznali smo se, jesmo. Bio je dovoljno ljubazan da me obavijesti da apsolutno nemam pravo glasa u tome hoćete li vas dvoje biti zajedno.« »Pa i nemaš.« »Znaš, barem si se mogla pretvarati da ti je moje mišljenje bitno.« Kyle joj je uputio pogled iskosa. »Sviđa ti se ovaj frajer, zar ne?« Jordan nije mogla maknuti osmijeh s lica. »Da, sviđa mi se taj frajer. Spasio me od luđaka s pištoljem, nasmijava me i svoju majku zove mama. Rekla bih da ga vrijedi zadržati.« ♥`•.¸.•´♥ Nick je preživio ispitivanje Jordaninog oca o čestitosti svojih namjera, te joj rekao da je voli bez i najmanjeg trzaja očnog živca. Kako bi njihova veza postala službena, preostalo je samo jedno. Upotrijebio je komande na upravljaču automobila kako bi utipkao broj na mobitelu. Bilo je dobro biti opet u svom pravom automobilu, isto kao što je prije nekoliko minuta bilo dobro biti opet u svom stanu. Zastao je tamo da pokupi nekoliko stvari, nakon što je odvezao Jordan njezinoj kući. Njezini prijatelji i Martin čuli su vijesti o napadu i obrušili su se na kuću u kaotičnim, zabrinutim rojevima. Dok su oni bili tamo, Nick ju je mogao nakratko ostaviti i otići na kratak izlet. Zamolila ga je da neko vrijeme ostane u njezinoj kući – u šali govoreći da joj treba pomoćnik dok se navikne na gips na ruci – i on je pristao. Iskreno, cijelo je vrijeme planirao ostati s njom. Sad kad ga je svojim lukavim ženskim smicalicama navela da joj bude dečko, neka zna da će to odraditi kako treba. 278
Neobično nalik na ljubav
Osoba s druge strane linije odgovorila je nakon tri zvona. Glas joj je bio ozbiljan. »Dakle, sjećaš se ovog broja. Zamisli ti to.« Nick se nasmijao. Neke se stvari nikad ne mijenjaju. »Znači li to da opet razgovaraš sa mnom?« Majka je nevoljko šmrcnula. »Valjda. Još uvijek ti ne daju mira u Birou? Radiš na važnim slučajevima?« Nick je osjetio nalet emocija. Naravno, njegova je majka ponekad bila teška, ali njezin ponos zbog njegova posla nikad nije oslabio. »Zapravo, danas sam odradio jedno uhićenje. Sredio sam facu, vlasnika restorana, u istrazi koja je povezana sa slučajem Roberta Martina o kojem si vjerojatno čitala u novinama. Što znači da je moj tajni zadatak gotov.« »Znaš li na što će te sljedeće rasporediti?« »Nemam pojma. Ali tražit ću da me maknu s tajnih zadataka.« Šok u glasu njegove majke mogao se čuti kroza zvučnike. »Odustaješ od tajnih zadataka? Zašto?« Nick je duboko udahnuo i pripremio se na ispitivanje. »Pa, mama, vidiš... ima ta jedna cura.« Tišina. Provjerio je da li je poziv prekinut. »Jesi li još tu, mama?« Šmrcanje. »Valjda ne plačeš, mama«, rekao je. »Još ti nisam rekao ništa o njoj.« »Nije važno, Nick«, rekla je njegova majka kroz suze. »To su četiri riječi koje sam čekala da izgovoriš trideset i četiri godine.«
279
Julie James
TRIDESET TREĆE POGLAVLJE OKO ŠEST sati sljedeće večeri, na kraju svog prvog dana u uredu, Nick je pokucao na vrata Jacka Pallasa i provirio unutra. Bio je to dugačak dan, zajedno s uhićenjima i papirologijom i izjavama koje se odnose na Eckharta (upucati sumnjivca, čak i kretena, imalo je svoje birokratske nedostatke), i bio je spreman za predah. Pallas se opustio u svom stolcu i rukom mu dao znak da uđe. »U redu. Daj da to riješimo.« »Pronašli smo Trilanija kod jedne od njegovih bivših cura u garsonijeri u južnom dijelu grada«, rekao je Nick. »S Eckhartom, to je mojih dvadeset i devet uhićenja u posljednja četiri tjedna.« »Još uvijek vodim sa trideset i četiri.« »Nisam siguran da ćeš još dugo zadržati vodstvo.« Nick je nakrivio glavu. »Jesi li slobodan da odemo na piće? Ja častim.« Pallas ga je znatiželjno promotrio. »Naravno, osim ako se ne radi o kakvom trendovskom vinskom baru. Čuo sam s kakvim se ljudima družiš u posljednje vrijeme.« »Zna li državna odvjetnica da provodiš dane na poslu slušajući uredske tračeve?« Jack se zadovoljno nasmijao. »Državna odvjetnica je oduševljena da konačno postoji netko drugi koga ured može tračati.« Uputili su se u sportski bar smješten preko puta FBI-evih ureda. Naručili su piće i neko vrijeme razgovarali o poslu, uglavnom o istrazi protiv Eckharta i nadolazećem suđenju Martinu. Budući da je dugo radio na tajnim zadacima, Nick je shvatio da mu nedostaje savezništvo između agenata koje se stvara kad si redovito u uredu. Što ga je dovelo do razloga zbog kojeg je htio razgovarati s Jackom. Iznašao je mogućnost kako se baviti vlastitim slučajevima i ostati na vrhu, a u isto vrijeme biti svake noći s Jordan. Ili barem, 280
Neobično nalik na ljubav
većinu noći. »Dakle, rekao sam Davisu da želim predah od tajnih zadataka«, počeo je. Jack je otpio gutljaj Grey Goosea s ledom. »Pitam se zašto.« »Nazovimo to podešavanjem prioriteta.« Nick nije vidio razlog da okoliša oko sljedećeg dijela. Pallas je bio dobar frajer i odličan agent. »Ima još nešto. I ti i ja znamo da Davis razmišlja o mirovini. Rekao sam mu danas da želim, kad se to dogodi, da me uzme u obzir za mjesto glavnog specijalnog agenta. Htio sam da to najprije čuješ od mene. Pomislio sam da si možda i ti bacio oko na to mjesto.« Jack je razmišljao o ovom što je čuo. »I ja sam razmišljao o tom«, priznao je. »Ali politički, sumnjam da bi dobro prošlo da su glavni specijalni agent u Chicagu i državna odvjetnica s istog područja u vezi.« Izraz na njegovom licu odražavao je ponos. »A budući da je Cameron stigla prva, čini se da i ja moram podesiti prioritete.« Zastao je. »A čujem da ljudi misle da sam mrzovoljan.« Protrljao si je bradu razmišljajući. »Nisam siguran zašto je tako.« »Možda je to zbog svega tog mrgođenja i buljenja.« »Nitko se ne žali kad ti izvučeš svoju prijeteću facu.« »Istina. Ali ja imam prirodni šarm koji pridobija ljude.« Nick se opet uozbiljio. »Dakle, sve je u redu među nama?« »Nick McCall, glavni specijalni agent.« Jack ga je pljesnuo po ramenu. »Valjda ima i gorih stvari koje bi mogle zadesiti ovaj ured.« Njegov je pogled odlutao do televizora na zidu iza Nicka. »Dakle, ovo je prizor od kojeg se nikad ne umorim.« Nick se okrenuo kako bi pogledao. Na televiziji, državna odvjetnica Cameron Lynde imala je konferenciju za tisak o uhićenju Xandera Eckharta, talačkoj situaciji u Podrumima DeVine te povezanosti sa suđenjem Robertu Martinu. Dvojica agenata gledala su kako Cameron s lakoćom odgovara na novinarska pitanja. Zatim je došao red na video snimke junakinje dana, >nasljednice milijardi i poslovne žene< Jordan Rhodes. Na ekranu se pojavila slika Jordan dok izlazi iz Maseratija, elegantna i profinjena kao i uvijek, unatoč gipsu na ruci.
281
Julie James
Jack se nagnuo. »Čini li ti se ikad da su ove žene daleko predobre za nas?« »Upucao sam zadnjeg frajera koji mi je to rekao.« »A ljudi kažu da sam ja mrzovoljan.« Nick se nasmijao dok mu se pogled vraćao na ekran. Kako se ispostavilo, nije mu bilo bitno tko je dobar za Jordan. Bilo je jedino bitno da je njegova. ♥`•.¸.•´♥ Četiri dana kasnije, Nick je sjedio na ogromnom kauču u Jordaninoj dnevnoj sobi. Okrenut licem prema njoj, stavio je malu crnu kutiju u njezine ruke i rekao dvije riječi. »Učinimo to.« Spustila je pogled prema kutijici, a zatim pogledala njega. »Ovo je zaista veliki korak, Nick.« »Spreman sam.« »Jesi li siguran? Nakon ovoga, nema povratka.« »Želim da bude službeno.« Pokazao je prema kutijici. »Hajde – napetost me ubija.« »U redu. Nemoj reći da te nisam upozorila.« Jordan je uperila mali crni daljinski upravljač prema televizoru. Još tri klika i Nick je čuo riječi koje će mu zauvijek zapečatiti sudbinu. »UŽIVO! Ples sa zvijezdama!« Jordan se namjestila pored njega na kauču, dok je parada »zvijezda« šepireći se silazila niz veliko stepenište, zauzevši cijeli ekran. Bacila je pogled prema Nicku kako bi vidjela njegovu reakciju. »Držiš se?« Nick je zurio u ekran. Nije bilo riječi. »Čak je... i gore nego što sam zamišljao«, prošaptao je. »Postoji li razlog zbog kojeg nijedan muškarac nema gumbe na košuljama?« 282
Neobično nalik na ljubav
Užasnut, gledao je umjetnu preplanulost, šljokice i perje, slojeve šminke i duboke dekoltee. A sve su to frajeri. Pokazao je prstom. »Ima li ovaj frajer tuš za oči?« Jordan mu je nježno potapšala koljeno. »Još nije prekasno. Vjerojatno negdje ima košarkaška utakmica.« Nick je pogledao daljinski upravljač koji se nalazio na stoliću pred njima. Bio je u iskušenju. Ali obećao je. Usmjerio je pozornost natrag na ekran, šokiran i zapanjen čudnim prizorima i zvukovima, pa gotovo nije ni primijetio kad je Jordan ustala s kauča i uputila se prema baru iza njih. Čuo je da otvara bocu i toči piće. Zatim je ovila ruke oko njega i stavila mu čašu u ruke. »Evo. Možda će ovo pomoći.« Nick je spustio pogled, očekujući da će vidjeti čašu vina. Umjesto toga, ugledao je u čaši poznatu tekućinu boje jantara. Burbon. »Ti si boginja«, rekao joj je. Jordan se nasmiješila. »Čak sam našla mjesto u mom vinskom podrumu za jednu bocu.« Nick je stavio čašu na stolić i privukao je u svoje naručje. »Cijelo jedno mjesto? To je znak ozbiljne veze.« Poljubio ju je, provokativno joj grickajući donju usnu. Kad je ponudila svoja usta njegovima, privukao ju je još bliže i gurnuo ruke ispod njezine majice. Zatvorio je oči dok su njezine usne ocrtavale put po njegovom vratu. Glas joj je bio promukao i zavodnički. »Znaš, jako mi je seksi to što ćeš gledati ovu emisiju samo zbog mene.« Ding! I tek tako, u Nickovoj se glavi upalila lampica. Otvorio je oči i mudro se nasmiješio. »O, sada shvaćam zašto to dečki gledaju.« Izdahnuo je s olakšanjem, a njegova vjera u muški rod ponovo se vratila. Uh.
283
Julie James
Jordan se nasmiješila njegovoj reakciji. »I sve je opet bilo u redu sa svijetom.« Nick se zagledao u njezine razdragane oči dok se udobno gnijezdila u njegovim rukama. Zaista jest.
♥`•.¸.•´♥
Marta
www.crowarez.org
284
Neobično nalik na ljubav
O AUTORICI JULIE JAMES talentirana je i uspješna autorica ljubavnih romana prevedenih i objavljenih širom svijeta. Spisateljsku karijeru započela je pisanjem scenarija za filmove, a kada su se za njih zainteresirali holivudski producenti, napustila je pravnički poziv i potpuno se posvetila pisanju. Njezine knjige munjevito su osvojile srca milijunske čitateljske publike i našle se na vrhovima svih značajnijih top lista ljubavnih romana. American Library Association uvrstio ih je na listu najčitanijih romana u tom žanru, a po izboru Booklista više su puta proglašene najljepšim romansama. S mužem i dvoje djece živi u Chicagu gdje neumorno stvara svoje zabavne i istinski romantične književne poslastice.
285
