Dr.
Asal Durakovit
MJESTO MUSTIMANA
U HNVATSKtIJ
NANOTINOJ
ZAJETINTCI
Prq 0F HAil/ltlroN l_o- BCX 5607b* ' sroNEy CCEhk, onl
Lsc scs
DR. ASAF DURAKOVIE
MJESTC MUSLIMANA HRVATSKOJ NARODNCJ ZAJEDNICI
197
2
TORONTO, ONTARIO, CANADA
PITANJE NACIONALNOG OPREDJELIENJA MUSLIMANA BOSNE I IIERCEGOVINE Dr. Asal
Durakovi(
DIVIDE ET IMPERA PITANJE nacionalnog opredjeljenja muslimana Bosne i Hercegovine dovedeno je do dana,dnje-taze nakon dugotraine tem-eljito pro,vodjene antihrvatske politike, koju je Ueo"graAik; vlada provodila u Bosni i Hercego-vini s poznatim rezuitatima.
upravni aparat Bosne i Hercegovine doseljen iz srbije u razlidita rremena novije povijesti, kao i famulusi toga sistema regruti_ rani iz.redola samoga stanovni5tva Bosne i i{ercegovin", dou* je svojim sistematskim-i_smi5ljenim radom do tog-a stupnja, da se danas vei moZe ozbiljno postaviti pitanje o b-ududnosii-nacionalnog opredjeljenja itanovnistva te republike. . -muslimanskog Muslimani se danas nalaze pred vitalnim pitanjem, koje u prvi mah izgleda dosta zamamno, a to je: da li prihvatiti p"onudfenu muslimansku nacionalnost, zasnovanu na nov6sFor.oioi teorijama o muslimanskoj etnidkoj posebnosti u Bosni i Hercegovini, "koje ne analiziraju povijest tih hrvatskih pokrajina iz pridislamskog razdoblja.
je-
pitanje od vaZnosti za muslimane Bosne
uf. it.TorarToga, $to se nije lako i
i
Hercegovine
-samo_
neopasno postaviti kao stalna grupa pged zbilania koja se nasluiuju u utistol bududnosti na burnoj balkanskoj vjetrometini. Iskuslva su ih iz povijesti naudila o.potrebi opreza pred Danajskim poklonima, ali j" orogu puta. teorija o odvajanju muslimana od misli o hrvatskoj pripai_ nost_i- stavljena u ruke,samih muslimana, koji su 5iritelji iAel" o
muslimanskoj nacionalnoj posebnosti, naravno u stuZbi zidetnika -tih ideja. Vrijeme je da se tome pitanju posveti zasluiena pnje nego nas buduinost poudi o u&njinim propustima, ?ry."i-?, i cijeli se hrvatski narod treba duboko zamisliti nad tim pitanj'em, koje prelazi okvire muslimanskog stanormibtva Bosne I fferc"govine i ulazi u pitanje buduinosti cijelog hrvatskog naroda.
HERCEGOVINA U SASTA\U STARE HRVATSKE DRZAVE danaKnje postojbine ve7-un .je Dolazak Hrvata u podrudje -nijete Hrvatske, koja se gulazil" iz * **bo hrvatskih plem6na su je hrvatska plea naseljavala planill, ; ;F; Karpatskih pradavne u migracila jednof svojih intefiauli u ;;; -dgTou-t:" HtS";d s podrudla Hinduku5a' poEetak migracije -11 njielg su kojimHeraklija, cara ;rk; vezin ie s ukazom bizantijskog bili su koje kraieua iz Avare protjerati imala n.uJtU ff"mena iauzeliod Bir*tu. U dugbtrainim borbama s avarskim plemenirna i shodno HeraiOUril, Hrvati su ih usfje[ protjerati na sjever zemlle t(oJe. ly obecane nagradu ffij""o Prostaxisu dobili su kao Ilirik Dalmaciju' provincije obuhva6ata *iU tO Avara. T.emliaje i od Jadranskoga Drine rij-ke do Istre od se prostiruii i t;;j", Seoba Hrvata na Jadran podinje ". ?-*oj -*" O,j riieke Save. a opisana je u studioznoj raspravi Kon;";;;;d1"oga stoljeia, se navode pojedinosti l?:"lI?yTJ" kojoj u it*tiou PorfirJgenetd, danainja Bosna.bila lijelom i
I
taxisu.
Povijesni podatci kazuju
d'a
su Hrvati naselili novu domoviru
vladarska obitelj iz rJu-'pr-*'"na, kojima' je vl-adala .stata postoje izvori koji spo"v"iir." Hrvatske u Zakarpatskoj domovini. od petero bra6e i minf aa i" ,"au- pG-"ou bio predvodjenoPlemena su zasebno dviie setre iz spomenute vladarske-porodiie' ditava a domovine' ig ou;;.,"1il;;;j"dtl"?i1"tou" svoje n-ove
*i:"""
i
pokra3lna nove zemlje bstala pod upravom brata pwijenca
njegovih nasljednika.
plemenu' Glavnina Hrvata, koji su pripadali najbrojnijem k:,t,::1j1ftl3l naselila je podruEje danainje Bosne s najbrojnijot" urltujl:l:- :* u-poa*fio Bosahske Krajine' To podrudje,nile, plemena u druga naselila su koju,uiiou, kao ni Hercegovinu, dana5nje fanumya,lojg i" podrudje f"lTpk"Jlt rtavunje i goin" Vtasida do Drine takodjet ptu"io" oa Naseljavanje ;;"i"": tako da je potpuno naseiij" *^o # naivece plemg- H*-dll plemena' Ti podatci' zaviXe goro" od bilo i Heicelovine. tjJoi" bilo banovina' iedno s 6nim d.a it f,J*fj. Bosne i Heicegovine. uraz, kazuiu 9i i:-'o,--"il.1 t':,:* lA l" poj am aut;htoni hrvatski naseljena iskljudivo hrv?timigracije.bila hrvatske ;;;#d {*1.- poiam je upravqao banovinom nije ioji oOU-fnita skim narodom. 2
bio poznat drugim narodima Europe, gla je biti iskljudivo hrvatska.
i
Bosna kao banovina mo_
Bosne i Hercegovine postoji izvora, od kojih posednu vriieAnoit 3rz ima zapis Duvanjskoga sabora tz 753., zvan ,,ilIethodos',, koji je pisan. hrvatsEm jezikom. Taj dokument kazuje, Oa je Hrvatska p.,odrijetla . vjerodostojm! 9 nltan1y hrats\9g povijesnih
sadinjena od Bijele Hrvatgke na zapadu, Crvene
i
itrvatite na jugu,
je obuhvadalo danalnju Bosnu, s granicom .9d.Z1e9rja koje
ia
rijeci Drini. Ljglopis iz osmoga sroljeia koji je posluiio kao gradja za _. djelo ,,Kraljeystyo Hrvata", napisano u ft. stotleeu, nivodi doslovce,_da j9 vladar Hrvata zaposjeo Bosnu kao dio svojega kraljev-
s{a.
,-rI
bi kralievstvo niegovo Bosna
i Valdemin iteri
do polonije,
krallevstvo', (o pojedinostima {}9 Lptl-orsko kao i "agorsko vidi: D. Mandi6: Etni6ka povijest Bosne i Hercegovine, Rim 1967.).
Mgdju ostalim dokumentima koji kazuju o hrvatskoj prii Hercegovine valja posebno istaii ,,Ljetopis-pbpa Dukljanina" iz 12. stoljeca, koji jesno navodi pripadnoit Bosne kraljevstw Hrvata. Arapski zemljopisac Ibn Idris iz 11. stoljeia pi3e o hrvatskom stanovni3tvu Bosne i Zahumlja. Za grad, Ston Ibn Idris kaZe, da su mu stanovnici Hrvati. Vrijedno je spomenuti uredno i znanstveno vodjene zapise _ Ivana Kinamosa, koji je kao tajnik cara Emanuela Komnena osobno putovao Srbijom i posvetio je Bosni i Hercegovini posebnu paZnju i zanimanje. Njegovi zapisi iz 12. stoljeiJkazuju, da je Bosna i Hercegovina zasebna drlava koju dijeli od Srbije rijeka Drina i nije pod bilo kakvom srpskom upravom. Taj je narod mogao biti jedino hrvatskoga podrijetla, jer su Srbi i Hrvati bili jedini slavenski narodi u Bosni i Rabi, a Kinamos jasno kazuje, da je zapadna granica Srbije rijeka Drina. Medju mnogobrojnim izvorima, koji su jasni u svojim stavo. vima da je Bosna i Hercegovina dio stare Hrvatske drZave, nije na odmet spomenuti i dokumente iz vremena turskih sultana Murata II. i Mehmeda el Fatiha, koji u svojim fermanima, kojima jamde slobodu trgovine Dubrovnika u turskome crstvu, jasno dijele Bosnu od Srbije. Neovisno o spomenutim autentidnim povijesnim izvorima bilo je, a ima i danas, pokuKaja da se mimoidju povijesne istine i da se stvore teorije o pripadnosti Bosne i Hercegovine Srbiji. Niti jedan takav pokuSaj nema znanstvene vrijednosti, jer je jedino razdoblje kada je Bosna bila pod srpskom upravom bilo u vrijeme
padnosti Bosne
vladavineKonstantinaPorfirogeneta,.kadajesrpskiZupanCaslav
ili":fl ,t"--}fi**ffi jer je ?:f*:;1.i"'61,'r'i'-i-viuu'u.'T*f nad Bosnom tra1ao svega 11 godina' (960') u Bos"l toga-vremena II. oovratio Bosnu ffti"tttoi i odteoije o srpskoj."q'*l Sve ;r""i: ..'-l:11 ;itl;;;tj;;til6* u'iit je teorija stvoreno velik broj' ostalu luJeme 1
ffiil i3"ii.tti, o pripaclnosti Bosne i ored snasom pou,1.,nii ;;;i';th dokaza il"o""gouln" hrvatskoj dr.i,wi' r- r^" -^..^,r'
naloai toliti ,,4 short history of Yugostavia]j stare srediXte bile Hercegovina i dosta kompromisno, ll *'not"u otvoDerby u svojoj
unatoE svome
Gl' 5/58i' Taj engleski autor' Bosne' ipak ne renom stavu lutnie iieiria ttt'"uttfo-.podriietlu p"'it?"ti"i"--n;ii*itt'ittinu' pa u rdcenici
il;;tk;;Ave
moZe izbjeci nuzno'f
;:i,".',:'t#iis"*g;in*iu1+:lrutr:1$"Ti'li;ix britanskih autora da ne pono gotovo ,ru*"'oojilf tt*i11tt!"39
autor u svojoj analizi sveiuju dostojnu p;;i; povijesti }I.rvata' na Balkanskom domovine dolaska Slavena p'#*5it ian1S"19 kraljevstvu HrBosne " poluotoku ne istieetil"i*t" i:ou'd"o't jasno diiele svaku povezanost iata. UnatoE ,orn", ilitgiue riiefi iiio ttttiu Bosni' Lazar jc tek Bosne sa Srbijom: ,,;'"fl;i;;t-k; -F.rrrl-n kruiiio bio knez u Srbiji". t l?1J .Aa' r-^r^ oa se Tvrtko krrrr.' d9 sv9 'kada je banovina bila Bosna obale i otoka otl za kralja, u ,utovi'ii""il"tJ19t1e iadranske todke uspona' doveli su Madjara, koji su o""ii"gJ;;io'oujytsgi Dalmaciie' Derby strogo Hrvatike do modnoga kurl"*iou so;' t4o -tu nakon Kosovske bitke ouuooi i S';l;; od diieli Bosnu ";i"&il;-gosni' Krai mo6noga kraljevstva rnnogi Srbi traZili upi*'l] ot*anliiskog carstva godine vezaln ie uz pad B"r;;;; ,fttf ednu 6a B os ne
utin, o ak on zapo .,'iuiii.-r"ri "T"nr r[-" J iit i *1 e To m aie vi a' Razdobl e ko dao po gubiti *o"i lg"'^t'i-i " !i n ._t:louposebnosti o etnidko! sliiedi osnov" r" oJti- teorijarna poo totttoit upravom primilo s i
j
6
nirtva Bosne Islam.
v
j
n""J"!**it"l;Gj" BOSNE I HRVATI 'pnnaatu i
I#RCEGOVINE KRSeANSTvo
jerasrarodreurih{rvatat*.1'-#tff tfli;,titit"l".tlltt
iz Iranske pradomovine' S tom T.YJ:t koii-ie bio Prri vladar'::ou9' osvoiene oo euul].'il; KIG stn it"ortti" mnogobo'stua' ali ie ved niegov
Il,Hi,*"r, ;q"dill; zajedio_ J iH;;,ro- "901",*Jo,lffili, T-Siffiil"r# "Ii;k;
'G; *ff Jilil",il i'J#'fJ'?:"* fig 4
i"'
ii*o'
hrvatsko
pleme,.koje.je. naseljavllo juggzapadnu Bosnu i Zahumlje, bilo kridanitvo, taj se val prelio i ; ;J;; prvo. qlemq koje je -p_ri-ilo nrv'atska plemena. Nesuglasice s krb6anstvorn bile su, medjutim, redovan pratilac Sirenja vjere medju Hrvatima, tako da su se neka -pooouo plemena nakon_ prihvaianja k Sia"st"a orueuiu- ,turoJ vjeri."Posebno je zanimljiv sludaj Neretljanskih Hrvata, k;ii; sc odricali krsianstva iz ruzlogi 5ro im ie Crkva t"d.;;ii;j; gusarenje. Panonski Hrvati koji su bili iiloze* napaaaliria oo strane kr5ianskih vladara Europe takodier su nakon stanovitos vremena prihvadali odbadenu vjeiu srarih lrrvatskih ptem"na. leJai od primjera te faze kr$ianstva u krajevirna panonske Hrvatske jest.borba kneza viiesrava s markgroiom prilrom, koii ie pred-
vodio vojsku franadkoga kratja Karla, Iiredi kridanrtro'tu" i"ggvor nljltkanju hrva-rskih_ plemena. Njegova je vojska, *"Oiutl*. bila potuiena kod KaStela od kneza vilesrava. T; su p-okreti protiv krlians-wa ip?k bili lokatrizirani, i val kr#anstva urlor. ;" zahvatio sva hrvatska. plemena, tako da su Neretrjansti HrvJti konadno prihvatili kr$ianstvo u IX" stoljedu, u vriiern" k;";; Branimira, a Panonski Hrvati u vrijeme Metodija i njegovtr ulenika' otprilike krajem isrog stoljeci. oo trala "g. rrorj&u stutua na latinskom-je-ziku bila je zamijenjena glagoljadkom sluibom, diji su zaietnici bili slavenski aposioli Sv. biiit i UetoCile. BOGOMILSKI POKRET Krajem desetog stoljeia Bosna je zahvacena iirenjem bogo. .- milskog polrgp koii ie zadet' Bugarskoj od pravoslavnog pip" je lqgoryi|a, \oji podeo svoje udenje u prvoj polovini toga ,iotieia. Pripadnici bogomilske zajednice (Fataieni,' Sawleni kritjani, " Bosansli-krsljani) posebno su ojadali u podetku 13. stoljeca, kada su proglarKeni pravovjernim kt'$danims, nakon Eto su priinali vrhovnu $ufgynu ylryt lage Inocencija III. IJnatod tome priznavanju koje j.e bilo tek formalno, oni se nisu oclricali svoga-udenja i'na,6ina je bio strogi iivot molitve i oclricinja. fo ;e dovelo 4u9,q. koji do kriZarskih pohoda od strane europskih vladara, ali ti ju pohodi samo. ojalali bogomilstvo u Bosni, jer se time pokret gotoio poistovjetio s borbom za slobodu i nezavisnost, iako da su mu se mlogr pridruiili. U toku 13. i 14. stolje6a, bogumilsH se pokrer .-"-ttio po ditavoj Bosni, osim bosanske posavine koja nije pripad4,a b-osaqskoj banovini, te osim Hercegovine i nekih Arugiir dranjih dijelova Bosne (Duvno, Livno, GlamoI), u kojimi se taj pokret nije uspio znatnije proXiriti. - StvarTje bogomilske crkve bosanskih krstjana podetak je odvajanja Bosne od hrvatskih katoliikih krajeva. To le posebno
jasno izdoba Kulin-bana' tada se Bosna bogomiiskog i'OoUitu TrradE dvojila iz hrvatske t"iiri&" *"Oi*
do$lo do uraLaia
u
sredilta'
" se Iookazala dovolino usBorba protiv bogomila ratom ruJe u Bosni osnivaiu ,.Uo'Uo' pjeinom, pa ry 1a tatolidke obnavljanje i '"titji"i-ntpt.u"l*qkll' hereze piotivfranievaike m$rJe za Odonis''u reda ttanlev-adkog viere. Taj je rad t"plE"""g"""iat prvol stlepanom Kotromanidem' u sDoxazumu s
bosanstii-ian8m
uspjeian' i P.'-g i" ii"[ffiii4: ".G"?ii"r*;i;il" Time se ilJe vieru. katoti.tu illi.i,1ii^.i*# put.*-pririii dal ie stai ali prip adni ci isk-orii ni o okret, *':; J;";iGqlt tti I bosomili su istierani iz p
e
mnogi-su
o
j
svoie zaiednice' Poloii#'fi'-siori9e1 pt"imio Herceg Stjepan' irt le gosne od strane k'ulj;;;t;S9' "ri protjerivania-o:9fd^i p"ii"z"*'iitrlto bio koii mu nije koje su bogomut pnTurke' pod ffiazi do puou Coto" o*l*oait"rl" oc ptogottu katolidkih vladara'
n't*
;';il
"f;i;^
il
PAD BOSNE POD TURKE I PRIJELAZ ISLAM HRVATA NA BOSANSKO.UENCECOVAEKIH ie L463' sa svojom Turski sultan Mehmed el Fatih -zaweo a utvrd j enog st arog i,.q i f oO, AAi"u"t voi skorn glavni grad'ii".ii"-l kralia Stiepana Tomaje poguuit"ffiti-t"t'"^rttg srada dao sindzakatom i prikljucena je poIeviia. Te je godine il"*" ii"grasena osvojene Bosne neXto ie Osmanlijskom carstvu' Ctu'ii"u ugarsko-hrvatskog kralia Maiisnuta na istok u'pi"!oi'" ratovima i Islama kroz die Korvina i o,'u1t'iuT;;;1;;;;tf1o.K'liun'tva ;ii;ilf330* ;tOiottueni narod rt dva nenotouo detiri stolji", -,,lii"-lii&"^i"u"*:-.dl;f
,'f,:,,l:l? j;'o.;:ff :t,;fi
ii;*_i.: ft .:iTf,:i#llhillill,'i?li'i",{.ii!,!;1::-,"::':*illi'?Tu1 na.roda' it' iltil'i'"z"nje hrvatskog, l.:' g:L:: i:fi X;Tii .; u"t'"i za oiuvanjJ sigurnosti dvaju svje^ ianstva' trairla aonut
drZave'
i"i",'*t"urienih u srcu hrvatske
istoka i zapada"u t't:Oli:"i" Osim ratova na granici sukoba Eimbenik iseljenja' ler su
hrvatskog naroda
t#tit i" "r;Ci t*l:^:
mnos,napuitari4;n'"";;'*i:*":n-"^'it['#t*#:i:i'"?3'"d;
r:i:sruu;,x':"ffi #"**;;;;;1j""^li mlesro iseljenih a neslavensk", ptati"'f"'
vlete' su se Vlasi' pravoslavne Austn3e strane od bili.pomaeani -crkve, i ostaiali su na
t"ii*u "il*il.n'fl;i':i";;;;i"';;il]ry::-T^;
i Madiarske. ruo'i'ot'i;prk;' ;;";"slavne zelniii' isellenih Hrvata' 6
U wijeme pada Bosne stanovni3tvo je bilo iskljuiivo hrvatsko, podijeljeno u katolidku i bogomilsku vjeru, s malim brojem Hrvata pravoslavne vjere, koji su tivjeli u nekim dijelovima Travunje i Zahumlja. O islamizaciji Bosne i Hercegovine postoje razliCite teorije, _ od kojih neke zastupaju mi5ljenje, kako danalnji muslimani potjeEu iskljuEivo od bogomila (A. Solovjev, cit. D. Mandii, 1963.). Studij zapadnih kao i istodnih inrora kazuje, medjutim, kako glavnina dana5njih muslimana potjede od Hrvata-katolika, jer je broj bogomila bio relativno malen u vrijeme pada Bosne. Porast broja bogomila bio je samo u Hercegovini, u kojoj su bili na.Sli utodi5ta, nakon progona od strane kralja Toma5a, dok se porast broja muslimana u Bosni, nakon pada pod Turke, ne moZe pripisati bogomilskoj frakciji Hrvata, s obzirom da ih je u Bosni bio ostao malen broj. Taj se porast muslimanskog stanovniBtva ne moie pripisati niti doseljavanju stanovni$tva iz azijskih krajeva, jer su turski podanici azijskog podrijetla dolazili u Bosnu mahom
na kra6e vrijeme i nakon odredjenog roka se vraiali u svoje postopine unutar velikog carstva. O tome postoje podatci u velikom opusu turskog profesora Barkana (cit. Mandid 1963.), koji u wojim temeljitim istraZivanjima nije naiao slurdajeva trajnog naseljavanja muslimana n Azije u Bosnu i Hercegovinu. Shodno tome, glavnina muslimana Bosne i Hercegovine potjede od Hrvatakatolika za koje u carskim fermanirna postoje zapisi da su to .stari mjeStani koji ne poznaju turskoga jezika". Nakon osvajanja Bosne sultan Mehmed je dao slobodu vjeroispovijesti katolicirna Bosne i Hercegovine, kao i svecenicima
Katoliike Crkve. Ukazom ,,Ahd-nama" sultan je, osim zajam-
denih sloboda, katolicima prisegao i na niz ustupaka osvojenim kraievima, uz uvjet priznavanja vrhovne vlasti Visoke Pofte. eak p obnovljena vlast kraljevske ku6e Kotromanida, unutar turske uprave.
Unatoi zajamdenom poXtivanju vjerskih sloboda pod novom :.pravom, mnogi su bogomili prihvaiali islam, jer je ta vjera u mnosome bila bliZa patarenima od katolidke. Nisu bili zaborav!,eai progoni bogomila od strane katolidkih vladara, tako da je islam znaiio konadno oslobodjenje od svih progona. Prijelaz katolika na islam podeo se zbivati tek kasnije, kada su katolici, a posebno sveienici preknlili ugovor utemeljen ,,Ahdua.usm" sultana Mehmeda, kojom jamdi slobodu vjere uz obavezu pokornosti turskoj upravi. Otvorena suradnja i tajni rad protiv Turske i'medju kr#anskih zemalja i katolika Bosne dovela je karotiike svedenike i narod u nemilost i rezultat su bili progoni
stav prema
blauonakloni od strane Turaka, koji su promijenili svoj za rad protiv primjeijivate su koje kaz'ne NajstroZe katolicima. sv#enika orosonima u. domet carevine, dosizale .o t*i na;viSi progona bila tih rosl;edici ;;;;;t"""' i lsd6vnika i ,utuurunii,i; pi"i"z""i.i katolika na islam' ;"';;;; * p,!3; Proces islamizacije Bosne i Herccgovine-nastavljao vellKrn nakon u'drugoj polovini 16' stolieca'
ianim intenzitetom la krsiansku raiu' da bi se pokrileje uui ;;;;'il;ji-ru To ';;;;i potrebe carevlne *o3u1" nalazila u neprestanim ratovima' je doseglo.svoj koje kaiolika' utolu #;"jiuun;u ["""r" o. u prvoj p;i;;;il7' siolj#a'.kada je zbog slab-ljenja maksimum".iik"g caxstva do3lo do .X,t""1"Jt"it """lttufojeg-ured;enja' Iod 5:-lt pod stalnom sumnjom-.rada ru -",i bili uglavnom katolici, ostao je u katolidkoi ff "" orotiv turskog . :l1ry" i Hercegovrn' broj Hrvata u Bosni ii*.r t.L malin"urrt*''iitupm " Bosne i Hercegovine ' U toku cijeloga procesa -islamizacije slobodi koju je jer unato6 se Srbi nisu imali nikat'vu "O1"tu, carstva' velik turskoga unutar Srpska pravoslavna CtWu "Liuufu Pravokrajeva osvojenih -StPiJ"t' broi Srba selio premi tl"nttu iz Meirmeda jo* od pada ,ujtuou ,"sri*. :i;iJ" il;"iii"-i.-p,ii koga ie sdm sultan proglasio Carigrada, ler ie patri'jaih Genadije' iuradjivao sa sultanonr vrhovnim poglauu,om'FtuuotrtunJ Crki'e' neprijateli Rima je nepomirliivi kao io5 prije pada Carigi"O". i91 Srpska pravoslavna
nazivao suladnike , tutoii"i*u apostatama'progonabilo ryl:,t]i"ith Crkva priznavala i.'tiitt"-"i"tt i'nije mnogobrolnt masvjedole-netaknuti demu o crkve, *?"*lu niti oerioda turske uprave' nastiri, koji su t" ,hu"Ai tokom cijeloga dio Srba pri-
U toku cielokupne?i;; u-p; t"t ilt ""^utan ' hvatio islam. --:L :--,^rovtizvora a Iz statistiikih podataka iz stariiih i suvremenih Bosne i Herecegovine dentno je da ie ptl.;;;;%-t;limana najiiBii hrvatski saEuvalo hrvatskog podrijeUai?"o ;" ti"t*"iSwo dg-*".i..p* postivanja wetosti uslijed iezik i naidiSdu ,t*ttu*, obiiaja starih je dio ut^liki ,oaice u islamskoJ?""it,l"to da po' muslimanske strukture Hrvata ostao sa€ui* oo"iu' Ivrste jer je rodice. Toga nisu
ostalitr kraieva Hrvatske,
"t*;i-ii-ati mijen jalo obidaj e' tradici jc i' jezik' miieSanie r rurriditii-t'"uldima islamske obitelji' iltf;ti;1tl; "-tt*r"a"i""i ttttg"g"'avota Hrvata-muslimana doU vrijeme *"t" uprave Y"fi{i" broi mloiu imenima kojima se sizao visoke
rurti o'"-u"lwo, tuko ai
se
i*o*u,oiriturskJ;;tiil.;.1?1"-'- '-i:i,:.f,"":L?tJ';TiJil; tim dostojanstvemcrma po kana. Medju iz hrvatskih r.r"i"t'o]"il'"Tiu 8
;#il;;til
po'o"i je lr/iahmud-para
k9.ii je bio miljenik sulrana Mehmeda, Davur-pa5a BogoHercegovid, Sinan-pa5a Borovini6, Rustdmpala Hrv'at. Mehmed-paKa Sokolovid, jedan od najsposobnijih vezira u turskoj povijesti; Sijavu5-pa$a Hrvat, Murat-paXa Urvit, Dilaver-paia Hwat, Ishak-pa5a Gazi, Jakub-pa5a Hadun, _{akubpasa lg1jaf,-.Salih-pata Nevesinjac, Sulejman-paIa prijepoljac i mnogi itri (vidi Safvet Badagii: Znameniti Hrvati, Bo$njaci i HLrcegovci u turskoj earevini).
llrygt, jevii, Ahmed-paia
BOS\A
I
HERCEGOVINA U SVIJETLU HRVATSKOG NAR.ODNOG PREPORODA Veliki pokreti u Europi u drugoj polovini iB. i u podetku 19. stoljeca radjaju teZnju habsburske vladaladke kuie za uvodjenjem jedinstvene uprave i jedinstvenog jezika u cijelome car9nu. Taj se pokulaj sukobio s otporom pokrajina carstva, medju kojima i Hrvatske, u kojoj se stvara pokret za kulturno i politidko okupljanje svih Hrvata. Taj jc pokret zahvatio kako Hrvate kalslike, tako i muslimane, diji preporoditelji (Janko Draikovii, Ljudevit Gaj i dr.), nisu zaboravili Bosnu koja se nalazila pod i.urskom upravom. Hrvatski narodni preporod uskoro je prerastao u preporod JuZnih Slavena, uzevii naziv Ilirski pokret, prema urrijeZenom naiinu stranaca nazivanja Hrvata llirima. Pokret je naGao na velik odaziv u Bosni, a na slab odaziv medju Srbima, Slovencima i Bugarima. Pokret je bio zabranjen zbog naziranja opasnog Panslavizma, ali niti kasniji Strossmayerov pokuiaj oiivljavanja pokreta pod jugoslavenskim imenom nije nai5ao na odjek kod Srba i Slovenaca. Srbi su bili protivni kako ilirstvu, tako i Strossmayerovu jugoslavenstvu, jer su uspje$ni srpski ustanci ofivljavali mogudnost obnavljanja DuSanova carstva, s idejom o ujedinjavanju svih Juinih Slavena pod srpskom upravom, u Iemu s bili podupirani od nekih slavista toga vremena. Ideje nisu o*ale bez djela i te su teZnje dobile formu u ,,Naiertaniju" Ilije GaraSanina 7844., u vrijeme kneza Aleksandra Karadjordjeviia. Ideja velikosrpstva, data u ,,Ne,iertaniju", iSla je tako daleko, da se upotrebljavala terminilogija o ,,Srbima zapadnog i istodnog reroispovedanija". Vuk Stefanovii KaradZii ide dak tako daleko, da Hrvatima smatra samo dakavce i kajkavce u lupaniji zagrebaEkoj. varaidinskoj i kriZevalkoj, dok su Bosna i Hercegovina, Banat, Badka, Srijem, Slavonija, Dalmacija, Lika i Krbava
rpske pokrajine.
-
Te su koncepcije s jasnom pozadinom nai5le na otpor hrvat-
tkih suvremenika" posebno Ante Stardeviia, koji je u nizu govora i ilanaka razotkrio Karadtideve tendencije, kao i tendencije svih
onih koji ga potpomaZu,
Hrvatomtt.
i
saZeo
ih je u nalelu ,,Hrvatska
Tendencija srpske propagande u polovini 19. stolje6a bila je ujediniti Bosnu sa Srbijom, a Hercegovinu s Crnom Gorom. Pravoslavni Srbi su se pridruZili Hercegovadkom ustanku, koji je bio podignut od strane Hrvata, i traiili su, suprotno zahtjew Hrvata, ujedinjenje Bosne i Hercegovine sa Srbijom i Crnom Gorom. Hercegovadki su katolici, medjutim, uputili sluibeni proglas Visokoj Porti i europskim drLavama, da ne Zele ujedinjenje sa Srbijom. Rat Srbije i Crne Gore s Turskom 1875., a zatim Rusko. turski rat L877., doveli su do Berlinskog kongresa, koji je 1878" donio na prijedlog Engleske odluku, da se Bosna i Hercegovita pripoje Austro-Ugarskoj, {to je bio i zahtjev podetka Hercegovai-
kog ustanka. Iste godine Austro-Ugarska izvr5ila je Bosne
i
aneksiju
Hercegovine.
LI SVIJEST O HRVATSKOJ PRIPADNOSTI U MUSLIMANA BOSNE I HERCEGOVINE
POSTOJI
Unatod privilegijama, koje je Srpska pravoslavna Crkva ufivala u Osmanlijskom carstvu, trajno prisutna tradicionalna nesno5ljivost Srba prema svemu 5to je vezano za mudne uspomene iz doba turske upravs, zahva(ala je sve 5to je u vezi ne samo s Turskom, nego i s Islamom u iirem pojmu rijedi. Ta se mrZnja trajno ispoljavala u podetku oslobodjenja Srbije, nad muslimanskim stanovni5tvom Srbije, a kasnije zahvaiuju6i i muslimane Bosne i Hercegovine u vrijeme kada su povijesne prilike rodile srpsku teZnju dominacije nad tim tradicionalno hrvatskim krajevima. Stvaranje ,,Ktvave Krajine" 1804. i pokolji dahija, u kojg su bili uklju8eni i mnogi neduini muslimani, a ne samo oni koji su bili u vezi s omrznutim dahijama, a zatim borbe u srpskim usiancima stvarale su atmosferu konaino dodekane osvete i u tim danima ranog devetnaestog stoljeca ne moie se govoriti o prisutnosti viteikog momenta od strane Srba prema muslimanima. Treba se razumijeti mnoge pojedinosti iz toga doba, jer je ojadjeni srpski narod imao dosta laziLoga za obradun s dahijama i tiranijggt, tcja je uvedena u Srbiju u vrijeme njihove vladavine, koja- je bila o*,rai-etru i od strane Porte, ali nisu svi oni koji su nepravedno bili
sasjeleni imali drugog ,,grijeha" prema tome narodu osig Pripadnosti muslimanskoj vjeri. Trajna tYinia za osvetom -Ko.so.ya p,ostojala je joi od prvitr dana oslobodjenja Srbije, i-traje jo$ i danas, a bila je radogom da su muslimani ne samo Srbije nego 1a
i otul+
krajeva, toji su naseljeni muslimanskim stanovniltvonn, imali dovoljno prilika ry djelu vidjeri zavjetnu mrznju srba protiv Ugovorom u Drino?olju, koji je bio potpisan izmedju !l*u. Rusije i Turske, muslimani su morali napustiti Srbiju. fo ie stanovni5tvo naselilo u istodnu Bosnu u dolini rijeke Drine. sirenje Srbije pojadavalo je te progone, i muslimanslo stanovni5tvo po_ye i Hercegovine nuZno je upiralo svoj pogled prema Ausrriji i Hrvatskoj. SAm je Husein-beg Grada5deviC naXio utodi5ta u slobodnoj Hrvatskoj nakon svoga neuspjelog ustanka. Hrvatski narodni preporod, te ilirski i jugoslavenski pokret koji su u 19. stoljeiu podigli nacionalnu gordost Hrvatske imali su u svome programu kao vaZnu komponentu nuinost konadnog piipajanja Bosne i Hercegovine svojoj iskonskoj rnatici, sa zajedl iikim jezikom koji bi bio Itokavski jezik HerCegovine. Te su ideje nalazile odjek ne samo medju katoliikim, nego i medju muslimanskim stanovniXtvom Bosne i Hercegovine. lfi su dogodjaji, medjutim, bili pomno praieni i od strane veliko:rpskih krugova, koji su imali kao vitalnu zada(a anektiranje los.ne i Hercegovine Srbiji i Crnoj Gori. Srpski interesi za poJruije Bosne i Hercegovine nisu, medjutim, imali rnoguinost po-
:ularnosti na tlu same Bosne i Hercegovine, Iije je stanovniltvo :iadicionalno svjedodilo inkompatibilnost srpskog i muslimanskog .lementa. Povijesni motivi svakako nisu postojali u teZnji Srbije ::ina Bosni i kazuju suprotno, u nizu vjerodostojnih primjera" F{rvatska misao tinjala je u Bosni i u vrijeme turske uprave" \Jl.-rge su stare i 6asne muslimanske obitelji duvale i Stovale :r,'atsku zastat'u kao obiteljsku dragocjenost; brojne su dZamije 3sne i Hercegovine bile ukralene hrvatskom trobojnicorn (vidi l'I:rdii. 1963.), a Ali-PaIa Rizvanbegovid ratovao je pod hrvat.kcn zastavom. Sjeverozapadni dio Bosne (Ikajina) nazivao se r'; Co dolaska Austrije turskom Hrvatskom. Turska uprava u Sarajevu naziva bosanski jezik hrvatskim 15:6.), a hrvatski jezik bio je drugi diplomatski jezik na dvoru T-:rske carevine. Hrvatsko osjecanje Omer-pa5e Latasa bilo je j:{rienuto u pismu I.F. Jukiia Ljudevitu Gaju (1850.), u kome ixminje podast, koju je Omer-pa5a ukazivao bamr Jeladidu, 3a- ;;i nu Fadi-pa5u s izrazima svojega :Ktovanja. Niz je drugih -".zr.r g& p rvenstveno klasidne i neizbrisive nepodn oBlj ivosti iz rned iu ::!a i muslimana, 5to su muslimani Bosne i Hercegovine bili '""Ieko skloniji prihvatiti manje od dva zla i prikloniti se radije L:s:nii negoli Srbiji, koja je insistirala na aneksiji Bosne i Ftrer;rtor-ine. - Cinjenica da muslimani Bosne i Hercegovine dugo vremena rrie:r inali jasne predodlbe o svome pravom podrijetlu i svoloj
ll
ina svoj korijen u dimbeniku naobrazbe stanovni5tva,, koja je bila suprimirana, i to s jasnom tendencijom, da se muslimanima onemogu6i visoko Skolovanje. Ta je tendencija bila realno prisutna u vremenu od pokreta medju stanovniitvom dana5nje Jugoslavije za odbacivanjem utjecaja tudjinaca i samostalnoKdu. Cim su muslimanski intelektualci irnali prilike zboritr u ime svojega naroda, bila je jasna orijentacija muslimana Bosne i Ilercegovine. Cinjenica je, medjutim, da takovi stavovi nisu imali uvijek jednaki odjek kod muslimana, jer je pojam hn'atske pripadnosti bio vezan uz pojam koji je krjvo srastao s pojrnonr Hrvat, a to je pripadnost Rimokatolidkoj Crkvi, koia je u povijeBti imala jednako neprijateljski stav prerna Sirenju Islarna' kao $to su ga imali i Srbi prema turskoj okupaciji. Stoga je razumljivo oklijevanje muslimana za iziu{niavanje Hrvatima, jer je povijest bila pisana krvavirn slovima na granici katolidke Hrvatske prema Bosni i Hercegovini. Ta je vjerska podvojenost bila uzrokom, da su muslimani radije ostajali na neutralnirn pnzicijama u vezi s nacionainim momentorn, jer se steklo uvjerenje da su muslimani u moguinosti da budu izigrani jednako od strane Hrvatske kao i od strane Srbije. Takovi stavovi nisu bili gu$eni niti u samom hrvatskom katolilkom Ziteljstvu, u kojemu je pojant muslimana dugo vremena krivo tumaien i prema kome je umjetna odrZavana atmosfera udaljenosti. Muslimani nisu imali osjecaj pravoga mjesta, zahvaljujudi kratkovidnosti onih Hlyata, koji su poistovieeiroati pripadnost rimskoj Crkvi s pripadno$iu hrvatskom narodu. Energidan borac protiv tih vitalno opasnih stavova za bududnost hrvatskih muslimana u Bosni i Hercegovini bio je s6m Ante StarEevii, koji je bio borac za stavljanje muslimana na mjesto koje im pripada, priznavajudi im kvalitet najstarijeg i plemstva Hrvatske. najIiSdeg ' Zaa{& ra ii{davanja pojma vjere i pojma nacionalnosti pripala je intelektualcima Bosne i Hercegovine, koji su, u.prvome i"du pt-*to pera knjiZevnika muslimana, kao i pre!9 -{as-opi1a Behaf (Sarajevo 1900.-1910.) i Biser (Mostar 1912.-i918.) doveli do iirenja pokreta hrvatske misli medju muslimanima' Bio je niz drugih iasopisa, kao Gairet, Muslimanska Sviiest' Narodna uzdanica i dr., koji su njegovali hrvatsku nacionalnu svijest muslimana, a medju imenima koja su ostala u povijesti..tih.Pgkreta, vrijedna su spomena: kao Osman Hadii6, Hamid DZinii, Safvetbci Ba3aeii. Ekt"* Mulabdii, iasni poglavar -Musa Reis-ul-u ema Cazim Catic' bZ-em*uain Cau5evi6, Halidbeg Hrasnica' Diafer-beg Kulenovii, Hamdiji Kre3evljakovid i mnogi drugt O jasnoj irrvatskoj orijentaciji- muslimana Bosne i Hercegovlqe goriori i'sAm Sveto'zar Pribicevi6, u svome djelu .,Diktatura kratrla pripadnosti
t2
Aleksandrat, u kome,, medju ostalim, jasno navodi istovjetnost bosansko-hercegovadkih muslimana s ostalim Hrvatima. Unatod prosvjetiteljskim stavovima koji su jednako odrZavali ideju Hrvatstva, kako dolazeci od strane katoiiikog, tako i od muslimanskog stanovni5tva Bosne i Hrvatske, jo! jt i danas os_ talo dosta negativnih stavova od strane hrvatskbg katoliikqg stanovniitva o mjestu muslirnana u hrvatskoj zajednici. Ti $aI vovi koji se u pravilu zasnivaju na vjerskom momentu, toliko su Stetni i negativni, da o njihovom energi{nom likvidiranju u mnogome ovisi i pitanje nacionalnog opredjeljenja muslimana Bosne
i
Hercegovine.
POKUSAJI STVARANJA BOSANSKE NARODNOSTI I MUSLIMANSKE ETNICKE PRIPADNOSTI stvaranja bosanske narodnosti o kojoj se govori u novije .. Idejai nije ''rijgme tako nova. Te su ideje imale svoj temelj jo5 u $litici Austro-Ugarske, kojoj je smetala ideja ujedinjenja Bosne ! Hercegovine s matidnom Hrvatskom. Ideja bosanske nacionaliosti bila je posebno zagovarana od Kallaya i grofa Bilinskog, koii su u toj podijeljenosti gajili ideje rrajne aneksije Bosne i l{:rcegovine Madjarskoj, odnosno Austriji. Hrvatski Sabor je :;aiio u Zagrebu jo5 1878. od kralj,a Hrvatske Franje Josipa, da s Bosna prikljudi Hrvatskoj, 3to je Franjo Josip odbio i raspustio ,e Sabor, s motivacijom da je prekoraUio svoje kompetenciie. Austrija je sistematski radila na uni3tenju hrvatske nnisli u Bosni i Hercegovini, lukavom politikom uvodjenja ,,bos'anskog r€:dka", favoriziraju€i nepismenost i zaostalost nnuslirnanskoga cenevai!1y3 u isto vrijeme sa svojom nazovi prosvjetiteljskom 'losom, koja bi, prema njihovoj propagandi, irnala pobolj5ati sta-nje u Bosni uvodjenjem samostalnosti u toj pokrajini. S druge rrarle, austrijska je uprava pomagala Srbe u Bosni i Hercegovini, a iemu su posebno aktivnu ulogu imali Kallay i Burian a taz'toblju od 1883. do 1911., u isto vrijeme, kada je Khuen Heder^ rar]' nastojao uguXiti budjenje hrvatske misli u vrijeme svojega tuaovanja u Hrvatskoj od 1882. do 1903. Hedervary je jednako rootrebljavao pomod Srba za slabljenje Hrvata, pornaZudi $irenje rmvoslavlja u Hrvatskoj, na jednak nadin na koji je, prema upu* -'ma 'tz PeBte, Iinio i Kallay u Bosni. To je urodilo jadanjem Erpcrla u Bosni, kao potencijalnog oruija protiv jedinstva Bosne
. Hercegovine i Hrvatske. Ta se politika nije ogranidila samo na jaEanje pravoslavlja, :lw i na muslimane Bosne i Hercegovine, koji su se prema Saiertaniju" Ilije Garaianina trebali pridobiti za srpske teZnje
I3
u Bosni i Hercegovini. U tome se dijelom i uspjelo, nakon neprihvaianja nuslimanskog Ziteljswa Bosne i Hercegovine, da se sloZe s aneksijom Bosne Austro-Ugarskoj nakon Berlinskog kon* gresa. Te nakane muslimana suprotstavljanju aneksiji bile su pomagane od strane Srbije. Nakon 5to je aneksija bila izw5ena protivno tim teZnjama, austrijska je vlast okrutno obradunala s muslimanima. koji su se protivili pripajanju Bosne i Hercegovine Austriji. Nakon Hercegovadkog ustanka protiv sluZbe u austrijskoj vojsci (1881.). Srbi su ponovo pokuiali suradnju s muslimanima, 6to su, uostalom, pokuiavali i u nekotko kasnijih navrata, prikazujudi se zaititnicima Islama protiv opasnosti od Hrvata-katolika. Ta su nastojanja prikazana u sr"ijetlu dogodjaja kasnije povijesti kao tal-tidki potez protiv iirenja hrvatske misli medju muslimanima, dija je pozadina bila likv'idacija 5to je muslimansko i trajno zaposjednuie Bosne i Hercegovine srpskim stanovniltvont. Ti su pokuiaji, medjutim. u prarilu zavr6avali neuspjehom, jer su muslimani shvatili pozadi-nu ..skrbi" Srbije za Islam. Pod propagandom opasnosti za vjeru pred utjecajem katoliike Austrije i Hwatske, Srbi su potpomagali iseljavanje puslimana iz Bosne i Hercegovine u Tursku. da bi kupovali u bescijenje njihove zemlje naseljavajudi srpsko stanorniStvo. Tendencije srbizaciie Bosne i Hercegovine uzele su toliko rnaha nakon Prvog svjetskog rata- da se pojam 6u3limana Hrvata smatrao opasnim za onosa rko b'i se njime deklarirao. Ta se tendencija silno poveiala nalion Drugog svjexkog rata, kada su se gotovo tvi alsslimani izjasnili kao neopredijeljeni. Duboke rnotive toga fenomena bilo bi nuino analizirati posebnom studijo-m, ali se mogu razumjeti pomnim praienjem metodidnog rada Ko' munistidke partije Jugoslartje na ofivljavanju starih, uvijek prisutnih srpskih h-egemonistitkih ideja. koie su odrZavane na tajni nadin u novoj Jugoslaviji. iije panijsko rukovodstvo dine ugiavnom Srbi. Pod njihovom je propagandom pojam Hrvata bio, a joX je iesto i danas, poistovj#ivan s pojmom o ubojicama, na-
ioOnim neprij ateljima, ustalam a. f a"listima, suradnicima okupatora i slidno. Ti propaganda nije niti izdaleka toliko primjenjivana na Srbe, koji su si 6orili protiv komunistidke Jugoslavije, niti su u njoj niSli mjesta zlodini detnika. bar ne u onoj mjeri, u kojoj se moZe govoriti neutralnom znanstYenom usporedborn promatra-
njem tijeka novije Povijesti. Ta je situacija srbiziranja Jugoslavije pod mas!9m Koryq" nistidke partije najsnainije ostala prisutna u Bosni i Hercegovini, u kojoj le uijecai i teror Srba uzeo toliko maha, da ne santo uupo.f""lt i druXiveni poloZaj, nego iak i sloboda, pa i Zivot, 14
nisu
bili sigurni onima koji bi
se smjelo deklarirali Hrvatima,
posebno ako su pripadnici muslimanske vjeroispovijesti. Izjainjavanje nnuslimana Bosne i Hercegovine neopredijeljenima, irraitto je u-godinama poslijeratnog terora nad Hrvatima tek izjaKnjavanje
muslimana da ne pripadaju srpskoj nacionalnosti. Neki so muilimani, koji su bili posebnog karaktera, prihvadali srpsku narodnost, takovih je bilo malo, i stav ostalih muslimana prema
-ali takovim muslimanskim neprijateljima jasan je u svakodnevnorn fivotu, u kome irna mnogo primjera o preziru prema takovim izdajnicima i slabiiima, koji su prodali East za dru5tveni poloiaj. _ -. Mnogi su od tih prija5njih muslimana u novije vrijeme po. Eeli razumijevati u'dinjenu pogrje5ku, ali se prezir ne moie-izbrrisati niti novijim prihvaianjem umjetno stvarane muslimanske pripadnosti. Ti su primjeri, medjutim, beznaiajni po svojoj malobrojnosti. Muslimansko stanovni5tvo Bosne i Hercegovini do te je mjere uspjelo sagledati igre koje se vrie oko muslimana, da tendencije stvaranja posebne narodnosti, koliko god bile -su @upirane ,Sirokom akcijom Komunistidke partije i brojnim prigodno stvorenim djelima i raspravama, jasne i jednostivne u svojoj providnosti, jer je iza stvaranja te umjetne narodnosti jod uvijek prisutna stvarnost u Bosni i Hercegovini, koja je u znaku rpske uprave i srpskoga jezika, kojim je uniSten iisti i lijepi brvatski govor bosansko-hercegovaCkih muslimana. Na njegovo ur-iesto doSao je jezik kojim se danas sluZi Bosna i Hercegovina, a koji ne treba zasebnoga komentara. Dovoljno je tek proditati bilo koju publikaciju, objavljenu u Sarajevu ili u bilo kome dijelu tsmne. ili pogledati jezik sarajevskih novina, pa da se vidi pozedins potpomaganja stvaranja zasebne nacionalnosti muslimana Ecsne i Hercegovine. To nije ostalo samo u planu rada od kcmunistidke Jugoslavije naovamo, jer je zavjetna teZnja Srba ,gd dar:oine bila borba protiv muslimana svim moguiim sredstvima, k ;a je dosegla kulminaciju vje5tine u novijim danima sakrivanja fr ideja iza crvene zastave Komunistidke partije. O pozadini trajne teZnje Srba za dominacijom u Bosni i za r,:ranjem ,,srpske Bosne" bez muslimanskog stanovniStva kazulr Eln€r primjeri iz povijesti. Srpski ministar Blaznavac izjavio je tr" $''o{ne razgovom s franjevcem Antom KneZevi6ern 1875., da -:eka se 6gslimani sele ili krste, u protivnom da 6e biti .;rseieni", ito je naiSlo na osudu KneZevi6a i na gnu5anje hqfu je komentirao tu Blaznavdevu izjavu. Jednako je znailajna r zjar-u Stojana Proti6a (*) u vrijeme sastanka Jugoslavenskog [ad-
r?l Yidi: Ivan Me.Strovit, Uspomene na polititke liude i [efi;rice Hrvatske revije, Bs. As. Aires, 1961.
dogodiaje,
t5
odbora u Ca"nesu 1917., koju je dao u prisutnosti hrvatskih dlanova Jugoslavenskog odbora, a kojom je izjasnio stav Srbije prema muslimanima, koji je bio jednak prije spomenutom stavu. Te su se ideje ostvarile u pokoljima izvrlenima od strane srpskih i crnogorskih detnika nad neduinim muslimanskim stanovni3tvom Bosne i Hercegovile, posebno u podrudju istolne Bosne, o iemu je saduvan potresan dokumentacijski materijal, koji nije dostupan javnosti u komunistiikoj Jugoslaviji, s obzirom da srbokomunistima nije bilo u interesu sj#ati ili upoznavati narod sa dolinima nad muslimanima Bosne i Hercegovine, s obzirom da njihov rad u Bosni i Hercegovini jo( nije zavrlen. fetniiki zloii-ni nad muslimanima izwleni su u skladu s odobienjem srpske izbjegliike vlade u Londonu i bili su sastavni dio programa srpske borbe. Nema nadila da se opi3u strahote
tih zloiina. posebno u koarerima Cajnide, Fo{a, Rogatica, ViSegrad. Postoje saiuvani autentidni izvjeitaji Eetnidkih oficira, upuienih Vrhovnoj komandi i Draii N{ihajloviiu, o monstruozno preciznim pojedinosdma lihidacije stanovniifva Bosne i Hercegovine. u kojima se s neljudski cinidnom pedantno36u navodi broi
futara
i
nadin na
koji su lihidirane. Tragovi tih dolina jo$ i
danas postoje neizbrisani u okrnjenim porodicama muslimanskog sfanovniStva istoEne Bosne d*gh krajeva, i svi oni muslimani
i
koji su se iselili iz tih krajeva. a sada iive u drugrm krajevima Bosne i Hrvatske, firi su svjedoci strahota koje su bile podinjene nad ilanovima njihovih obitelji. Drugi svjetski rat definitivno je uniStio svaku i najmanju nit, koja bi eventualno mogla povezivati Srbe I 6x5limane u buduinosti. Zloiini iive i ne zaboravljaju se; dok je zadnjeg 6s5limana u Bosni i Hercegwinj, prenosit ce se Xvi i saEuvani s koljena na koljeno,.. kao sjeianje na iskonsko neprijateljstvo Srbije prema svemu Sto je musliujedno i hrvatsko. Nema naEina Ito je jo5 gore mansko i pred muslimanima u ulozi pojavi da se Srbija bilo kada ponovo mirotvorca.
I NALICJE POLITIKE KOMI.NISTICKE JUGOSLAVIJE PREI{A MUSLIMANIMA U BOSNI i HERCEGOWNI U prvim godinama nakon Drugog svjetskog rxa bila je vei od sam6g poditka jasna politika beogradske vlade o stvaranju jakog ant-ihrvatskog pokreta u Bosni i Hercegovini. -Ta se politika Lur*iu stala provodiii naseljavanjem Srba u Bosnu i Hercegovinu, s upravnim funkcijama i vla3iu, koji *,S poEetka imali.zadaCu onemogudavanja wih onih, koji nisu bili u skladu s novim tenLICE
t6
dgnojama antihrvatske misli, koja je bila zaodjenuta u ruho sjeCanja na ustaltvo. Posebnu !g ulogu u pomaganiu tih do5ljaka imali muslimani, koji su prihvatili kompromis z.a datL im privilegije od strane_vlade i koji su pomagali stvaranje mita o foseUn6jti B*l: i Hercegovine, koja nema nidega zajedniEkog s iaiistidkim teorijama o njezinom hrvatskom podrijetlu. Ta je pottika vr5ena na nadin koji zasluZuje svaku paZnju po beskrupuloznosti koja je dovedena do saw3enstva. Ta se poliiika stvarala na nadin da
je obecavala i jo5 i danas obedava samostalnu Bosnu, muslimansku narodnost i druge pogodnosti. Cinjenica je, medjutim, da te sve ideje dolaze ne od strane samih muslimina, koji su od rata do naiih dana bili naudeni sluZiti s pokorno56u, jei su pale i prevelike Zrtve, a da ih ne bi naudile $utnji, nego od strane neograda
koji nakon novije povijesti ponovno radja ulogu prijatelja,hiroivorca i prosvjetitelja. Svakom je, medjutim, tko 1 nnalo poznaje rezultate toga..rada, jasna politika koja je ua njega sakrivena, jer ie vec i previ3e dokaza u svakodnevnom iivotu-Bosne i Flerieeovine koji kazuju o pozadini roga rada. _.Shodno temeljito razradjenoj politici o potrebi rada medju nuslimanima preko samih muslimana, stvoren je odredjeni broj .-misionara" za Kirenje tih ideja, medju kojima imade i nekoliko rynena koja su vrijedna svake paZnje, jer ih njihova djela kvaliSciraju znanstvenim radnicima, usmjerenima na studij posebnosti
:suslimana Bosne i Hercegovine u povijesnom i etnidkom po_dCu. Djela nekih od tih autora plod su dugotrajnog studijskog mda i fusto su izwsno dokumentirana velikim brojem znanstve'rih radova, ali u pravilu su pisana na nadin svojstven komu* rsiikim piscima, a taj je nedovoljna analiza ili neadekvatno :azmatranje suprotnih stavova onih djela koja su navedena u rlrhovim bibliografskim podatcima. Vrijedna je paZnje Einjeni;a- da je medju nekima od tih autora iskristaliziran dio onih koji sa u tome radu doista podeli vjerovati u posebnost bosansko. lercegovalkih muslimana, pa u tome svijetlu jednako kritidki
:osupaju kako s Hrvatima tako i sa Srbima, komentirajudi rybove argumente o muslimanima Bosne i Hercegovine s obzireci sa njihovo podrijetlo. Atif Purivatra u knjizi ,,Nacionqlni i politiCki razvitak mufrilI', jednako je beskompromisan u svojim stavovima protiv Tkp srpstitr tako i hrvatskih autora o pretenzijama na Bosnu i F{erccgovinu, dajudi muslimanima naslov posebne etnidke skupine,
Jdentifikujuii se kao poseban, pa donekle i samostalan etnidki Neovisno o izvrsnom poznavanju materije i velikoj bileryefiti. to se djelo moZe primiti s dosta zamjerki, jer nena
d!clc".
T7
i uzima iz citiranih djela tek onLe stavke koje sluie kao doprinos postavljenim tezama od strane aBtora. Komentirajuii ideje o hrvarskom podrijetlu muslirnana,
dostatne znanstvene kritidnosti
autor navodi i uvaZenog povjesniiara D. Mzrndiia. nazivajudi njegove dokaze nedovoljno argumeniiranima, ne ulaze6i u aralizu bilo kojeg od tih nedovoljno argunaentiranih dokaza, koje D. Mandii navodi napretek u svojim studioznim raspravama o Bosni
i Hercegovini i podrijetlu stanovniirva tih pokrajina. Jezik fr;:ojirn je ta knjiga pisana takodjer dovoljno govori i s6m je sebi dovofian komentar.
Autor, medjutim, navoCi i zapaianla koja su clostojna pa:*njc, a ta su sadriana u podatcima da je pitanje muslimana narmjerno zanemareno. kako od strane srpskih. tako i hn,atskilr ar,ltclra novijeg vremena. Ienoriranje muslimana s jedne ili clruge sfr&ne svakako ce imati svoju reperkusiju u oprecljeljcnju muslim:lana novostvorenoj narodnosti. jer na pr. ,.Enciklopedija Jugoslavija'. nema uvdtenog ni pojma muslimana, Ito sigurno ne ie lmlatj pozitivan odjek medju muslimanima, kojima se niti danas me pridaje dovoljna painja i pomaie se ideja o njihovoj etnidicoj posebnosti.
Utjecaj propagandisriikog obavjeitavanja javnosti, kakqa Iui drugih znmalja, koji je plod politike uskradivanja hrva*kog podrijetla muslimana Bosne i Hercegovine, jasala .[e i u mnogim djelima stranih izdavadkih kuia. Tako Muriel F{eppel u wojoj knjizi ,,Yugoslavia" (London 1961.), stoji na i:wxrita antihrvatskim tendencijama. spominjuii pretjerane hryatske arnbicije za svoj teritorij. Tome se, medjutim, nije iuditi, ako se ima na umu da su diplomatski, kulturni i ekonomski predstavnici Jugoslavije u pravilu oni kojima je anrihrvatska polirika hiia preporukom za njihove poloiaje. Ipak u toj knjizi autorica ni"ie mogla izbjeci podatak da je muslimansko stanovniitvo, koje dini l2Vo ttkupne populacije, bilo mahom na strani Nezavisne Dri.ave Hrvatske. Neovisno o povijesnoj analizi prijaSnjih razdoblja, taj navod britanske autorice jasno kazuje, kako nije bilo suradnje izmedju muslimana i Srba do vremena kada su muslimamf pristupali komunistidkoj vojsci, ali tih je sluiajeva bilo naano u usporedbi s ostalim musiimanskim vojnicima u Drugorn svjetskom goslavije tako
ratu.
Engleski povjesnidar H.C. Darby ide dak tako daleho ur svojoj povr6noj ili nedobronamjernoj informiranosti, da. ne sarxlo povijest Bosne i Hercegovine, trego i povijest Dalmacije razrnetna zasebno od povijesti Hrvatske. (t ,18
Unatod jasnim povijesnim izvorima o podrijetlu muslim.ana, je, medjutim, da su muslimani bosne I F{ercegovine imali dosta nzloga u povijesti biti sumnjidavi ne s"*o prema Srbima, nego i prema Hrvatima nemuslirranima. ,,predzidj; kr5danstva" u tome je odigralo svoju ulogu i ta je podvojenost, koja je sfvorena drugom vjeronn, i danas u uspomeni muslimana kao razlog za rezeritanost, jer se neovisno o bogatstvu rnuslimanskog naslijedja gotovo nikakva palnja nije posvetila regisrriranju i gajenju muslimanskih obidaja, znanstvenog, kulturnog i drugih doprinosa muslimanskog stanovniitva povijesti F{rvata, a u novije wijeme jednaka je (utnja i nove Jugoslavije prema muslirnanskom doprinosu. To dakako. ne moie stvoriti veliki iuteres muslirnana za zajeCnice koje ih nedostatno priznaju, i na tome se problemu imademo zarnisiiti, jer o njemu ovisi i prihvadanje povijesnih istira muslimana o vlastitome podrijeriu i pripactrnosti. Zanentarivanje toga pitanja imat de trajne a rnoida i nepopravljive pos!jedice za i:itanje rijedinjcnja rezdvojenih <.iijelava hrvatskog laroda. Ne smije se, medjutim, postupati nepravedno u tim ocjenama sutnje prema muslirnanima i teretiti tim sumnjidenjem cijeli hr';atski intelektualni svijet. Ima pristupa popravljanju tih po. gfeiaka, ali ti su pristupi vezani mahom na dalekovidnije hrvatske :acnike. koji su u stanju ocijeniti vaZnost toga pitanja. A stavovi Lryatskih znanstvenika jo5 su uvijek daleko skloniji nnuslimanirna { istih takovih razmatranja od strane Srba. Tako na pr. Milenkc Filip'ovi6 (1959.) navodi potpuno izostajanje svijesti o nacionalnoj :npadnosti medju tzv.,,srpskohrvatskim muhamedancima"" Taj a';ior koji je ibez tih svojih stavova poznat po svojim nacionalisatkim stavovima u vezi s pitanjem Srbije, iesto niti ne zazire rC rzostavljanja pojma Bosne i Hercegovine, zamjenjujudi stanov:Eilo tih krajeva izrazom ,,Muhamedanci srpske i hrvatske na:reralnosti". Njima on pripisuje ubrzavanje procesa nacionalnog :gredieljenja, bez analize povijesnih podataka i s jasnorn tenjetcijon jednakog davanja moguinosti izja6njavanju muslimana dinjg-niga
:;
srpeku narodnost.
A. Purivatra navodi i dmgi primjer, koji je clostojan svakog i osude, a to je izostavljanje pojma rnuslimana u ,,EnciCrpedili Jugoslavije", u dijem su stvaranju velikim dijelom radiii ::-srski znansfveni radnici. Tu nema niti traga doprinosu mus'-rara kulturi JuZnih Slavena, ito, dakako, ne moic rezultirati :iohrohotnom primanju toga problema od strane muslimana. PuT''atra citira i druge sluibene izvore Jugoslavije, kao 5to je r:otikacija Saveznog Sekretarijata za informacije (ABC- einjenice
rai;coja
t9
Jugoslaviji), u kojoj je odsutan pojam muslimana. Autori t€ edicije ipak nisu zaboravili unijeti je.dan krivi podatak koji pripisuju povijesti, a taj je, da je Bosna u Srednjem vijeku bila dio srpske drZave. O nau6noj osnovanosti toga stava moZe kazati dovoljno svaki priruEn-ik povijesti Jurnih Slavena, a publikacija ilustrira tko stoji iza te edicije, koja je sluZbeno odobrena kao informativni materijal o Jugoslaviji. Stoj#i na pozicijama favorizkanja etnidke pripadnosti muslimana posebnoj grupi JuZnih Slavena. Purivatra tek povr$no i letimilno spominje wijeme moguieg radjanja te etnidke po' sebnosti. Specifidnost razvitka Bosne i Hercegovine podinje u 15. stoljeiu. a traje pod neprekinutim utjecajem izvora nove kulture, koja je adaptirana zahtjerima i obogaiena duhorn Slavena, do 19. stolj#a, kada je i taj matiEni utjecaj istodne kulture prestao i ustupio mjesto 1i4 pzliEitih utjecaja drugog podrijetla i maEaja. U rrijeme kada su hrvatska plemena naselila Bosnu, prorok Islama tek je propovijedao Islam arapskirn plemenima u HedZasu. U to je rrijeme u Bosni ve6 postojala naseobina Hrvata sa starom plemenskom organizacijom i vladarima a sttte vladaladke kuce. Autor nije naiao vrijednim analizirati strukturu toga osebujnog i etniiki posebnog stanoniStva u toku 8 stolj#a od dolaska Hn'ata do islamizacije Bosne. Nisu li ti stanovnici bili etniEka posebnost i u rrijeme heretitkih pokreta u tim krajevima, kao i vrijeme velike drlave i mocnih vladara. Mcrle se svakako prihvatiti stav Purivatre, da je islamizacija stvorila definitivnu posebnost muslimana Bosne i Hercegovine. Ta se posebnost, medjutim, sworila na jednoj naslijedjenoj osnoli, a naslijedje je hrv'atsko. O tome svjedodi jezik, koji je saduvan u
o
ekskluzivnoj strukturi muslimanske porodice, kao i mnogi podatci iz narodnog naslijedja, kako lirskih. tako i epskolirskih pjesama, pa i narodnih epova iz muslimanskog ciklusa. Valja spomenuti stihove koje je napisao saraievski pjesnik, muslimanski redovnik, $ejh Ahmed Kaimija: Oi Hrvati iuite me i potuite me
Islamu se prignite, Allahu se dignite... zasnovano na hrvatskoj tradicionalnoj ocnovi, ima mnogo dokumenata i nije ih moguie razmotriti na ovome mjestu. O njima je solidan izvor medju inima djelo D, lvf*ndiia: Etnilka povijest Bosne i Hercegovine. Taj podatak o posebnosti novonastale kulture i etniEke posebnosti od odredjenog vremena nije medjutim bio dovoljan izazov Hrvatima nspuslimanima da se upuste u Sire razmatranje pitanja toga integralnog dijela hrvatske kulturne ba-5tine, molda
O naslijedju koje je
2il
n
razloga dto su Hrvati-katolici jo3 uvijek u snu povijesne nelogidnosti, koja je bila podupirana od onih koji su od toga imali interesa, da je pojam Hrvat ujedno i nuZno pojam katolik. Zapostavljanje Bosne i Hercegovine koja je prihvatila krivu vjeru prema definicijama Rima i podcijenjivanje muslimanskih Hrvata koje je rczdtat trajnih povijesnih zabluda, niti je nova niti ogra-
niiena pojava. Ivan Muiii, u svojoj knjizi ,rRazmatrania o poviiesti IIrvata", Split 1963., pravednim gnjevom usmjerava svoju kritiku o poistovjeiivanju katolidke vjere i Hrvatstva, koje je nanijelo mnogo zla hrvatskom narodu. Gorki plodovi te zablude joK de se Cesto okusiti u zoru novih zbivanja u povijesti Balkana. Stanko Vujica u svojoj potkrijepi Muii6evim mislima navodi na str.l47 svoje knjige ,,R.azmiSliania o sadaBniosti Hrvata" (1968.), da unutar naKih granica iive Hrvati dviju vjera, katolici i muslimani. Razmi5ljanje o jednoj porodici, podijeljenoj samo vjerom, ne ukljuEuje ni u kome sludaju i Srbe, jer izmedju njih nema nikakve povezanosti, osim svijesti o trajnom neslaganju, koje je bilo odrZavano od strane Srba, jer zavjetna misao o obnovi Du$anova carstva nije nestala i trajno je prisutna u namjeri i u djelu. Ta ie zavjelna misao dolazlla do izraiaia ne samo u ratu, nego i u mirnom dobu, kada je usred mira u kraljevini Jugoslaviji 1924. poklano u samim Sehovi6ima 3 000 neduZnih muslimana, osim ostalih bezakonja, o kojima postoji rjerodostojna evidencija. Ta je zavjetna misao pokazana i t 2. wjetskom ratu, pokoljem 5 000 mustmanskih Eena, djece i staraca u F&i 1942., paljenjem 49 muslimanskih sela od strane ietnidkog bandita Pavla DjuriXiia, u kome je paljenju ubijeno nekoliko tisuia muslimana i odvezeno 2 000 vagona Ziveinih aemirni6s, paljenjem 172 muslimanskih sela u Pljevaljskom i Pribojskom kotaru i ubijanjem 4 200 muslimana, pokoljem u diamiji u Kasindolu, silovanjem muslimanskih djevojaka u Poljanici, gradnjom monstruozne ,dlamije" od 47 muslimanskih leieva sve su to pojmovi, koji su dovijeka uniBtili svaku moglctrost- Srbije da nadje i tradak povjerenja od strane muslimana. Onima kojima su nabrajanja tih strahota tek jednostrana osuda od srane ojadjenih muslimana, koja nema objektivnosti, neka posluie za ilustraciju zapisi iz dnevnika partizanskog generala Koste Ndjq koji ih je opisao nakon protjerivanja detnika iz FoEe, godi* 1942. Bilo je i srpskih oficira koji su s gnu3anjem komentirali donine rulje pljaika5a, koljada i moralnih bijednika u detnidkoj roisci. Jezdimir Dangri spominje 1942. zloline srpske vojske i le&, da ga je ,,sram 3to se Srbinom naziva". 21
Cak poznati Dobrivoje Jevdjevi6 r4zmatra ta bezakonja s ogorienjem, ali su takovi primjeri ljudskog karaktera ostali ograniEeni na usamljenike. Ti svi podatci kazuju, da nema mogudnosti srpske dominacije nad muslimanima Bosne i Hercegovine mirnim puten. To bi moglo biti moguce tek putem sile, ali dini se da je sila Jugoslavije kao cjeline, a posebno srpskih hegemonista, na svome zalasku. O tome ie vi5e re6i bliska budu€nost. Dr. Mladen ealdarevii pii; 1963.. da se neovisno o podrijetlu muslimani Bosne i Herce-eovine osjecaju kao posebna etnidko-historijska grupa. Tu on ubraja i pojam osjeianja o posebnoj vjerskoj pripadnosti. Dostojno ie iudjenja ditati takove neprecizne konstatacije, ier je u znanslvenoj raspravi pojam ,,osjed.ati se" ogtaniien, pa smo skloni smatrati, kako ealdarevid u svome {lanliu u sarajevskoj ..Svjetiosti" nije imao znanstvenitt pretenzija. Muslimani se ne osjejaju pripadnicima Islama, jer to prelazi donaenu pojma osjeianja. niti se netko moZe osjecati pripadnikell neke ernilke posebnosti. Za sve pojmove postoje kvantitativne i objektivne kateeorije. tako Ca se iak i Purivatr:a, kcji bi imao potkrijepiti stav o etnidkoj posebnosti muslimana, kr:iiiiki zaustavlja nad tim ealdareviievim razmiSljanjima, nazivajufi ih nejasnima.
Stavovi muslimanskih nacionalisia o etnidkoj poscbnosli bi se uzeti ozbiljno, da su osnovani na znan= stvenoj podlozi. Nije, medjutim, ozbiljno kritiiki citirati r:ekt znaiajne autore, s tvrdnjema, da nisu dovoljno argumentirana njihova djela" i modda je stav nekih autora o ozbiljnim znansvenim raspravama, osim neobjeltivnosti metode pristupa problemu, sadrZan i u dinjenici, da su mnoga djela koja razmatraju objektivne istine o povijesti Bosne i Hercegovine, zabranjena iiieratura u komunistidkoj Jugoslaviji. Osim D. Mandiia, u tu kategoriju su uvriteni i Ivan MuZi6, kao i sam V. Holjevac sa svojim djelom ,rHrvati izvan domovine". Svaka teorija, makar ne imala nikakve objektivne vrijednosti, moZe se rczraditi do studioznih pojedinosti, o demu svjedode primjeri iz novije povijesti. u kojima su djela odredjenih filozofa uzimbna kao osnova za kreiranje lazliEitih teorija, koje su naknadno pokazane neosnovanima. U Iirenju ideje o muslimanskoj nacionalnosti u Bosni i Hercegovini sudjelovali su brojni pomagadi zadetnika te ideje, medju kojim se imenima moie vidieti i nekih koja nisu nepoznata javnosti, kao E. Kardelj, E' Redii6, I. Kosanovid, 5. Kuli5ii, V. Jokanovi6 i dr. Purivatra kal'e u citiranju nekih od tih autora, a bez vlastite 'analize tih radova muslimana mogli
22
y lvome djelu, kako su njihove tvrdnje
dokunnentovane".
,,op$irno obrazloZene i
Te stavove-koji su sWoreni na ideju komunistiikog ruko_ se- zanemariti, ier su zahvatili"javnost na Sirokom i solidno pripremljenom planu, tako da ie pod iz_ ravnim utjecajem propagande dosta muslimana Bosne i Herce_ gov{ne ved pokazalo sklonost prihvadanja tih teorija. To je zato, ito-je-realna poyrjes! nepoznata, s obzirom na nastivne prclrame u lkolama Jugoslavije, a_i stoga, ,Ito je propaganda o tini iOe;anna osnovana na solidnoj podlozi, s dovoljnim flnincijskim sredstvima qodporom vlade. Ved od 20. sjednice CK SK BiH 1968., na !kojoj je raspravljano o muslimanskoj narodnosti, stvoren je velik broj" s-uradnika koji su se ukljuiili u razradu i {irenje tih ranije zarni3ljenih l"9.ttlu. Sredstva q!1enja tih ideja nisu samo {tanpa, radio i telgvizila. Rad je zami5ljen mnogo iuptilnije. Broj suraanika povecao se na taj naiin da su se samli dlanovi isiamskih vjerskih zajednica regrutirali u njihove redove, zbog odredjenih l1loga i shodno svojoj dotada6njoj reputaciji i ugledu -nogi od njih su idealno oruZje u rukama onih koji su u pozadini tih te;rija. 7,ato se sistematski radi dak na upoznavanju s tim stavovima krugova islamskih vjerskih zajednica, a ulogu predavada dobili su sami muslimani. Unatod tome, taj rad nema onoga usojeha koii bi trebalo oEekivati. Jedan od tih predavada izjavio-je u filzgovoru s autorom ovog dlanka, kako, naZalost, muslimani jo5 nisu razvijeni politidki do te visine da mogu prihvatiti te teorije, niti mogu razumjeti, da je to nacionalna renesansa
,
vocistva- Jugoslavije, ne moze
mustimanskog stanovni3tva Bosne i Hercegovine. Ti su predavadi izvan granica Bosne i Hercegovine i vr5e svoj utjecaj dak i na muslimane u uZoj Hrvatskoj, ali s jo5 manje uspjeha, jer je odbor Hrvatske Islamske Zajedntce sastavljen od dlanova, koji se nalaze na viloj intelektualnoj razini od samih vrhova islamske zajr:dnice Jugoslavije, a da se i ne spominju ostale zajednice Bosne i Hercegovine, tako da su te teorije bile jo5 u poletku prepoznate od Islamske zajednice u Hrvatskoj. Cesto citiranu gqdnja, da se prilikom popisa stanovniitva Jugoslavije 1948. muslimani nisu izjalnjavali ni- Srbima niti Hrvatima, nakon odobrenja da se mogu izjasniti neopredijeljenima, sasvim je jednostavna za interpretaciju. Srbima se, osim malog broja nisu feljeli izjasniti, a Hrvatima se nisu smjeli, zbog pritiski i opasnosti za poloLaj i Cak liSenje slobode, jer se u-diklaturi uvijek moZe naknadno stvoriti razlog za kaziu. popisi stanovniStva, dakle, ne kazuju mnogo, jer je i danas pojam hrvatske
izilli
23
nardnosti obiljeZen kao, u najmanju ruke, negativan, napose Bosni
i
u
Hercegovini. Tu politiku Jugoslavije nije
teiko razumijeti. Problemi Jugoslavije nisu ostali ogranideni samo na ekonomski beznadnu situaciju, nego i na egzistenciju jugoslavenstva. Stvaranje posebne etniike grupacije muslimana u Bosni i Hercegovini imalo bi zadaiu zaustaviti barem jedan dio medju:racionalnih nerazumijevanja, unutar slabe Jugoslavije, koja su iz daoa u dan sve veda opasnost za mir unutar njezinih granica. Bosna i Hercegovina trebala bi pridonijeti spasavanju Jugoslavije, diji je famulus ostao vjerna frazeologija ,,Socijalistiiko Jugoslovens*o produkt je naieg istorijskog" drultvenog i ekonomskog, kao i politidkog :.ez,vitka dija je dinamika na5om revolucijom dobila snaian zamah" (crtat iz ,,znanstvenog" djela A. Purivatre). Mnoge su rasprave o pitanju muslimanske osebujnosti i ostale u okvirima sliine nakaradne frazeologije i nur treba im posebnog komentara. Taj snaian zamah jest zamah snjeZne lavine koja je zapodela svoj put. Njegovi su putevi jasni i.ak i iz perspektive samoga Balkana, iz koje se istine uspijeva"lu sagledati kasnije nego iz slobodnoga svijeta. U svojoj tendenciji davanja vlastite nacionalnosti muslimanima Bosne i Hercegovine. Komunistidka partija Jugoslavile imala je i nekih rudimenata pozitivnih stavova, jer se u odbijanju hrvatske narodnosti morala jednako postaviti i prema svojatanju 6uslimana od strane Srba. Brojne srpske teorije o muslimanima bile su osudjivanje bez kompromisa, a pn'o zasjedanje Avnoi-a navodi, da se ,,velikosrpski pljadkaii ne ie viSe nadmetati okt: muslimana". Nisu ipak mogli prijeii preko povijesti koja je rbk prethodila prvome zasjedanju Avnoj-a SAm je Tito u vi6e svojih govora isticao zloiine srpskih hegemonista nad muslimanskim stanovni5tvom istoine Bosne od strane Nedicevih, Pedandevih. Ljotiievih i drugih ietnika. Draia tr{ihajlovid je u razgovoru s Titom 1941. izlawo, da muslimani i Hrvati, nakon kazne i odmazde, moraju biti potpuno potEinjeni Srbima. Tito je na wijerne shvatio vainost smirivanja muslimana Bosne i Hercegovine i kaZe: ,, Dokazivali smo svim mogudim nadinima ojadjenom muslimanskom i hrvatskom stanovni5tlu, da Srbi nisu zlikovci i da zlodine w5i samo Saka tetnika Mihajloviia, Peianca i Nedi6a". U toku rata komunistidka partija nastojala je mobilizirati tr svoje redove sve ito je bilo raspoloiivo. Proglasi mladim musllmanima, Hrvatima, Srbima, imali su zada(u mobilizaciju da bi dolazak na vlast. Nakon rata podeo se ispunio cilj revolucije je sudbina pokreta Mladi Muslije, medjutim, obraiun. Poznata jo5 i danas 6ame u tamnicama mani, od kojeg neki dlanovi 24
tmrunistidke Jugoslavije, a mnogi su izgubili bodnoj" Jugoslaviji.
i
fivote
u
,,slo-
ULOGA ISLAMSKE VJERSKE ZAJEDNICE
U PITANJU NACIONALNOG OPREDJELJENJA MUSLIMANA BOSNE
I
HERCEGOVINE
pnpadnosti islamskoj_.vjerskoj zajednici sastavni je .. Pltanjepokreta koji su se zbivali medju muslimanimu ou o6$g_-svih [uekoJ pozornici Bosne i Hercegovine. politidke stranke koii su bile.posebno b.rojne u podetku ovoga stoljeda, imale ., , pr*ii, muslimanski_ vjerski znalaj;. u-okviru svoga politidk.g p;.rFil;. ,T lif su bile.najpo"natije Muslimansk-a narodna organizacija, uJedmjena muslimanska organizacija, Musrimanska demokratska stranka, Muslimanska narodna stranka, Muslimansku .;;;tt;;
stranka i dr. Reis-ul-ulema DZemaludin eaudevii, toji je jeaan od najsvjetlijih likova novije povijesti muslimana irorri" i d;;g-ovine, bio je sasvim jasan u-pitanju nacionalne pripaonosii-muslimana Bosne i Hercegovine, kao i Safvet U"g bafugit k;jt j. bio predsjednik bosanskog Sabora, Dr. Halid-Hrasni"ca'i d'r"'-
brojnih politidkih stranaka rnedju muslimanim a
fojava odludivanja muslimana Boine i Hercegovine o 4u j" WEglan yfastito] sudb.ini, jer su mimoilaZenja muslimana ,, pititittom
zna_
fivotu Bosne i Hercegovine bila redovna pojava. poznat je primjer memorand"ma- koji je bio predan ugarJkom predstavniku grofu T*i 9 prolivljenju stanovnika Bosne i HercLgovin" prlpo"i"oju Ugars-koj. Na tome memorandumu, koji je bio-pisan ,i i-"'.t'u_ novniltva Bosne i Hercegoving, nije bilo potpisa niti jednoga muslimana. Poznato je, da {ti u Jugoslav-ensi
O odsutnosti slobode politiEke aktivnosti muslimana u kra_ ljevstvu SHS kazuje izjava muslimanskih predstavnika iz I9lg., kojom su se imali obavezati na potpunu poslu5nost Narodnom vijeiu SHS, bez prava na vlastite stavove. O muslimana u novostvorenoj kraljevini koia je bila pod-poloZaju srpskom dominacijom kazuju zlolini, vr5ini u mirnom 25
clobu nad nnuslimanskim stanovni5tvom kralievine Jugoslavije. Ti su zlodini dosegli tolike razmjere, da je na zahtjev muslimanskih predstavnika, ministar Pribicevid morao traiiti uvodjenje enerkoji su bili u ltoitt mjera za oluvanje mirasrpskit -19*tii. Muslimani, su..pomod traiili pljaikaia, fillufm"i i ubijani od itrane je po{tivanie traZio uzaludno koji prLto R"ir-ut-uleme eauSevii4 svetosti kufnoga praga, osobne slobode i fivota muslimana. N{usnmanrka vjerJka'zajiOnica radila je svim snagama na ublalivaniu 6u5limana nisu ostala nepoznata.slobodtih bezakonja. Stradanja 'eauievii je jer bio objavio neke pojedilosti u nome svijeiu. \{inistar Pribi6evi6 je na 1919." temps. iiitu francuskome -t-e zatrtiev beogradske vlade trafio od cauiertia, da pod prijetnjom suspenzije 6po*gn" te viiesti. -(to je taj dostojanstveni - starac *Ctilo, unatoi toie ito je bio iz.loZen pritisku od strane vlade. jugoslavenska muslimanska organizacija osnovana 1919' odigrali je dosta znaiajnu ulo-zu u TlyTj" muslimana od.srp .mf; progona. Organi'aiija se jasno deklarirala protivnom velikosrpskim"teorijami o Srbima triju vjera. vjenki znatai.te.organ;iracije bio je jasno odredjen principiTa o borbi za zaititu islam*t" ,1'.r" i traaicila" ,"noopr"roosti islam.a s krlianstvom, za3titi ,uo3iri" islamske zajednice,- djelatnosti ierijatskih sudova, obavezobuci i poitivanju islamskih principa u vojsci' "ol'u1"rtto1 Neprestanabezakonjanadmuslimanimadovelasudododina komita u Bilecu 1920., kada je doslo do protestnog sastanka muslimanauSarajeru,kojijesa2000prisutnihizvojevaorezoi""fi" r6titi Zivota i imetla muslimana. 5to je nai5lo na velik odjek "u Bosni i Hercegovini. Muslimanska narodna stranka osnovana 1920' njie se -uspijevala odrZati pred,,Muslimanskom jugoslav.enskom.organizaL-ijo*", jer je zastupali interese begova i velikih feudalaca' "Ju3" prizn al a j e ?a5iievu. vladu g,ltr""Jt"t"'muslimanska orgaq i z3ciJ-ali ia pomoc Paiiievoj vl{i pro;sdma. mnogim unatod iizt., na po?9lli Vidovdanskom ustavu nijejerimala znatnijeg :i:q3 nastavlla-n' dallg i progom se su Sanle sigurnosti muslimana, politilkih stranaka lizliiitih os36 je vrijeme to u Oriit niqO, bilo mredju muslimanima Bosne
i
Hercegovine'
UnatoddiktaturiinedovoljnojslobodiustarojJugoslaviji, u stYarnosti. nimalo poboljlalo .luk* svjetskog raia, jer su tendencije borbe protiv Suslimanbtulog "tt"uAi"ila ouitauq.te od strane komunistidke Jugoslavije'- pod utit vjerskih sloboda' Te su slobode ustavnom maskom garantiranih -*S"o3o slu'benft a a diamij .t aiaja ur Joli"- Ao r ubiia:lu ti:1s.|$ onlentranl potiueki i zatvaranju miadih muslimana, koji su bili stanje muslimana nije se
26
yreya tlr"*r\oj ili prema samostalnosti muslimana. Velik je broj sru"Senih hramova i ubijenih muslimanskih intelektualac;. Poznat--je primjer ruSenja dZamije a Zagrebu, za koju su komunisti silom sakupili potpise muslimanf Zagreba, iao potporu rylenju te prekrasne gradjevine. Oni koji su odbili potpisati taj dokument, zavrXili su u zatvorima pod batinama i priilom Ai potpi5u taj,za.htjev. Bilo ih je koji nisu niti pred vefikorn opasno56u potpisali taj nedasni dokument. einjenica je da su ta komunistidka zlodjela ostala poznata javnosti i ba se fraz,e iz Ustava- Jugor_lquij. mogu shvatiti
kao slovo koje ni{ta ne kazuje. Zagrebu odneseni su skupocjeni zlatni ukrasi, ,a prekrasni sagovi bili rasjeleni u manje diieiove i razneseni bez traga. Takovih je primjera pljadke i baibarstva bilo u velikorn broju po cijeloj Bosni i Her-egovini, kao i u ostalim lgajevima gdje ima muslimanskog Livlja, ukljudujuii Sandiak, K.9s9v9 i dijelove Makedonije. O tim bezakonjima postoji eviden-
Iz sru5ene diamije u
cija koja je satuvana, unatod svim nastojanjima komunistidke vtasti da_ne ostane traga tim zlodjelima. Novija povijest, koja 6e slijediti r;akon pada komunistidke Jugoslavije, imat de prilike upoznati iavnost s onirn djelima, koja su ostala sakrivena javnosti u toku trajanja konaunistidke diktature. U politici kontroliranja muslimana vlast u Jugoslaviji upo. trijebila je islamsku vjersku zajednicu, starodrevnim nadinbm kompcije, ucjene i poloZaja. Kako je struktura vrhovnog islamskog starjeXinstva produkt demokratskog nadela Islama, da se svi predstavnici biraju od osnovnih jedinica, koje su odbori is-
lamskih vjerskih zajednica odredjenog podrudja. do vrhovnih vjerskih upravnih organa, to nije bilo telko u muslimanske krugove infiltrirati suradnike vlasti, koji su bili sami iz muslimanskih redova i shodno tome imali su pravo uIe#a u biranju vjerskih upravnih organa. Na taj su nadin svi vrhovni sluZbenici imali slu"Ziti vlasti, ili izgubiti poloiaj. Mnogi Casni i Eestiti muslimani nisu pristajali na taj kompromis i gubili su poloiaje, pa i slobodu, dok su drugi prodavali svoj znadaj za pol&aj, gubili dast i ostali poglavari islamske zajedniee s trajnim biljegom na tasti, koji se ne moZe izbrisati, jer se sve o tim djelima zna" Medju tirn suradnicima komunistidke vlasti bio je prijainji Reisul-ulerna FejiC, kao i sadalnji vrhovni poglavar IVZ HadZi Sulejman Kemura. Te su kompromise dinili i drugi sluibenici trslamskog vrhormog starje5instvaw razToga, da bi oduvali svoje poloZaje u vrhovnom islamskom starjeXinstw. Poznato je da se u tome starjelinstvu nalazi i odredjeni broj drugih sluibenika, koji svojim kvalifrkacijanna ne odgovaraju duZnostima koje obavljaju. A s 27
druge strane, postoji nekoliko uvaienih teolgsa- i orijentalista, obavljaju tojioir" dinili'kompromise koji su bili trainni, i sadamanje spodok naobrazbe, J"Lotti koje nisu na visini njihove nisu privilegije koji ulivaju *ot"i ,ruzu"nici toga starjesinstva zaiednica' vjerskih drugih predstavnicima poznati je- vrijeme Islamska vjerska zajednica u Zagrebu u novije u. Saraievu' starjelinstva vrhornog postala glavna meta 5llmskgS Zagrebu nadma5ili u mnou Odbor{wz rada izuttati i;;* Bosne i Hercegovine' Cinjenica da su ;;*;t"d ;nogih odbora iluslimani Hrv-atske osnovali vils puslimanskih centara q .P?druliu Hrvatske i Slovenije bez detaljnijeg konsultiranja sredisnjeg centra u Jdotu u Sarajevu, kao i program gradnje islamskog Sarajeva' strane od Zug"A", nattazi na najveii oipot ttptauo iz Beograda' nastoje Aii ti"^ti predstavnici, slijede6i uputeninjenici da se Zagreunaio'd toga'c€trtra-. tririi#ti izgradnju einjefinancijskuza obratio FtT:. nikJne nlje iJii "au"i poveliku 7a-grebu stekao oi.u i",-."O1uiim, da je odbor. u 'NZ Bosne podrudju na p"f.**t -.0;n ostali; odborima i au zu mnog predavaEi iz Sarajeva' Soji nisuza-u i i"r""goui". -odnosima rrhor:n]m- starjeiinstvom, te kojima ie. s dobrim pozvani od bili siarjeSinstva' strane od javni nastup ti*i." ^ su na tribini detvrtkonn, ;t;;" a*.ebaikog odbora i drZalizajednici'. javna .preIslamskoj k;;:" oErZaua u ZagrebaEkoj davanja. Na prijetnju \irhowe islamske ?jTP": ,= :5:j:Y:' mjere pr.otiv Islamske za1ednree ii t'"'poduze^ti admin;strarivne j t" greb aiki e odb or t-ate gorilti tdC:y"::i ^dl,:"r -i,t zaiecnt"-2"-*it", u torie sludaju proglasiti samostalnim Odborom lslamsKe starjeiinstva jurisdikciju whovnog ce za Hrvatsku, ne priznavajuci desio.se nakon 5to je Islamska o"tpoi*i" Vtfrooui Vt"i"".. ";"i;;;" H*utrt. oJ.-eitulu tl-o^gu predstavnika za kanonizaciiu je do3lo bez konsultiranja Sv. Nikole Taveli6a o-d*u' 1970" ito vlade Reis-ul-ulema je-po'd pritiikom t-'Slt"i"""-, i nakon-dega u Zagrebu' zaiednice iitamske X".ttJ pokufuo tutputtii oauor zajednice islamske jer stroga.prarila To mu nije poilo ,t'.uLo-, su bez koji viernika' glisa nlno Jtp"Il":i "it**Eap- ';bora Zacrebu' Kod nastojanja u"" p;litikt rezerve poduprli angaZirati musli;&;!;"fi;-y'"g*uut-t"g Jro.u pokuSal-o sep9-drijetla" a Liue mane, koji ,u *ut.Aottog {'albansko.g ali odbora' ooluka protiv gl*ali ii a" pJnrJ."oL u*ut.Loi, toga " uoutoi'dobro tmisllenom planu swgavanja to niie uspjelo, i dalje nmtavlja sa svojim radom' tiii ;b;i;, sa strane ko' Pritisak na taj odbor vrlen je s raznih strara' vladinih funkvisokih ttt*" iu i tao ,olrii" zu G.rf" fiit"ti", 28
ciorera. Poznata je izjava koju je dao Miko Tripalo I97A., a koja-glasi:,,Suprotstavljamo se nekim reakcionarnim tendencijama da se u Zagrebu gradi Islamski Centar". Pritisak je bio jak s {fr+ stlana, putem novinskih Elanaka, od kojih je poznat ilanak Abida Budimlida ,,Muslimanski nesporazumf', do oiobnog posjeta sluibenika komisije za vjerska pitanja odboru u Zagrebu, koji nisu urodili plodom, jer zahvaljuju6i nekolicini karakternih aktivista toga odbora, Islamska zajednica u Hrvatskoj nastavlja svoj aktivan i plodonosan rad na Sirenju vjerskoga iivota muslinnana u Hrvatskoj, a njeni slulbenici, koji nisu profesionalci nego entuzijasti, medju kojima je i velik broj rrdadih dlanova, nisr podloZni pritiscima sa strane, niti bilo kakvom kompromisu" Sve veia suradnja toga odbora s velikim brojem drugih odbora WZ iz Bosne i Hercegovine dokazom je, da je autoritet predstavldka vrhovnog islamsftog starje5instva kompromitiran do te mjere, da se suradnja sa Zagrebadkim odborom smatra pitanjem 6asti i pokazivanja ravnodu5nosti prema sluibenim stavovima 'NZ tr Sarajew. sredi5njeg odbora
ZAKLJUEAK Bosna
i
Hercegovina
su povijesno jedinstvena cjelina
s
erstalim hrvatskim zemljama, koja se razvijala
u specifidnim uvjekultura, od vremena pada
tirna utjecaja dviju razliditih v,:ra i Bosne pod Osmanlijsko carsfvo. Geografski Bosna i Hercegovina dine ifltegralni dio hrvatskog podrudja, kojemu je isto6na granica na rijeci Drini, koja je bila prirodna granica izmedju istodnog i zapadnog Rimskog carstva. Bosna i Hercegovina vitalno su srediXte stare hrvatske drZave jo5 od vremena, kada su prva hrvatska plemena naselila danalnju domovinu, i od toga su se vremena trajno nalazile unutar velike hrvatske drZave do vremena odvajanja Bosne i Hercegovine utjecajem islama, od ostalih hrvatskih pokrajina. Teorije o utjecaju Srbije u Bosni i Hercegovini u Snednjem vijeku jesu tek tvrdnje, koje nemaju povilesne $snOve.
Muslimansko slanovni5tvo Bosne i Hercegovine jest u 95Vo shdajwa hrvatskoga podrijetla, o demu kazuju podatci iz povijesti.
O
istovjetnosti bosansko-hercegovadkih muslimana
s
ost-alim
hrsatskim stanovni5tvom postoji niz dokaza iz podruIja govora, pisma" obilaja, zajednidkih ostataka stare hrvatske mitologije i sl" Promjene u strukturi stanovni3tva Bosne i Hercegovine tek su novijeg datuma, jer se useljavanje Srba u Bosnu u veiem CIps€gu poEelo zbivati tek nakon aneksije Bosne i Hercegor.ine 29
Austro-Ugarskoj. Prijainje su migracije imale svoj smjer pre{na sjeveru a ne prema zapadu, ukljudujudi i veliku seobu u vrijerne Arsenija Crnojevi6a koncem 17. stolje6a. Novija zbivanja u Jugosiaviji koja su pode{ak znafajnih promjena, koje ie se u bliskoj budu6nosti odigrati u roj polinacijskoj zajednici Juinih Slavena i Neslavena, namedr; r:u*nim razrnatranje pitanja sudbine i buduinosti nacionainog opredjeljenja nnuslimana Bosne i Hercegovine, koji su sistematskim radorn beograd-
ske vlade dovedeni u stanje odludivanja o vlastitoj izotriranosti i izlaganju dogodjajima koji slijede. Swaranie r'lastite nacionalncsti muslimana tek je jedan viSi stupanj u igri oko potpunog odvaianja muslimana Bosne i Hercegovine od matidnog hrvatskog naroda, a ulogu prosvjetitelja o"o!u putu nemaju oii toii -su"ustvari i
stvorili tu teoriju. nego su oni mobilizirani iz redova samih stanovnika muslimanskog podriie:la. koji su. pouieni nafinu Sirenja novih ideja, poieli i sami vjerovati u moguinost njihova ostvarenja. a moida i nji}ova poziiir:nog utjecaja na budu6nost muslimana Bosne i Hercegorine. Ti Siritelji ideje o muslimanskoj nacionalnosti. kao da ne ride stanje u Bosni i Hercegovini u ovome dasu. kada zagovaraiu odvajanje muslimala od narnda od kojega potjeiu. i kac' da zaboravljaju, ako ne stariju, a ono noviju porijest. koju su dobrim dijelom stvarali oni koji nisu daleko od stvaratelja muslimanske ..renesanse" u Bosni i FIercegovini. Narod. medjutim. aiie zaboravio ni pouke iz pro5losti, niti stanje koje dana-s vlada u Bosni. kao latentna srbizacija, koja ima viie rezultata nego da ie provodjena ranijim nadinima pri* mjene sile. To je i razlog ito se ideje o nacionalnoj posebnosti ne prihvaiaju u onom ops€gu. koji bi trebalo oiekivati prema trudu i dugotrajnom strpljivo uloZenom vremenu u tu akciiu. Pred tim se dogodjajiraa ne smije stajati u ulozi promalrada sa znatiZeljom ito 6e buducnost doniieti na tu pazornicu oduvijek kobnih dogodjaja. psadina je te poliiike usmierena na slabljenje Hrvatske. a putem porpunog odv-ajan.fa rauslimana hrvatskog podrijetla od naroda kome porijesno pripadaju. Nadin pristupa tome problereu iest iedn:k naiinu, koiirn se u Bosni i Hercegolini sistematski guSila sr"aka hnatska misao" a taj je bio putem netodnog inforrniralia- prooe"ande i sakrivania po',,ijesnih istina. PrilaZenje tome problemu
reba se rniti na jednak naCin, a to je pruianje podataka o istinama o poriiesnoj pripadnosti, koje treba davati na uvid sima mudi.nnanima. ikoluju6i ih za zadatu rasvjetljavanja zatajenih isdna- koje ie pomo6i rnusiirnanskom stanorrriStvu da shrati sr-oj polcriai u zaiednici * na30
rodima Jugoslavije, kao poloZaj vlastite izoliranosti onim Easom. kada se za tw izoliranost sami odlule. Na taj se das 6eka od onih koji de se tim dogodjajima posluiiti u ostvarenju vlastitih ciljeva"
Njima, medjutirn, treba dati do znanja, da hn'atski narod
ne
de uskratiti svoju pomo6 niti onirn prevarenim rnuslimanima, jer su i oni pripadnici jedne iste porodice, i svaka nepravda i beza\6njs naneseno muslimanirna jest naneseno i njihovoj ostaloj braCi Hrvatirna drugih vjera. Tko dirne u muslirnane, dirnuo !e u cijeli hrvatski narod, i Zelja ie Hrvata da rnuslimani ne ostanu prevareni u ovirn kobnim iasovima novije povijesti, a ako i ostanu, ne ie biti napu3teni. U ovo vrijeme, kada se sloboda hrvatske misli ne moZe zaustaviti kontrolom oslabljene Jugoslavije,
tas je za pruianje povijesnih istina narodu Hrvatske, ukljudujuii obadvije vjere, da bi sagiedali one istine. koje su toliko dugo sakrivane i mijenjane nedovoljnim i krivim odgajanjem generacija, polev{i od osnovne naobrazbe. Kod toga treba pomagaii svaku onu akciju koja dolazi od strane muslimana, koji su svijesni svoje hrvatske pripadnosti, a takovih ie velik broj, i treba im pruiiti svaku pomoi u radu na iirenju istina o pravom podrijetlu musli-rnana medju cjelokupnim stanovni5tvom Bosne i Hercegovine islamske vjeroispovijesti. O tim ie momentima ovisiti bliska bududnost toga dijela stanovni{tva Bosne i Hercegovine, koje treba pogledati u odi istini, da jedino i puno prijateljstvo, upori-Ite i pomot mote, oEekivati samo od hrvatskog naroda, koji je i necvisno o razlikama o toku povijesti joI uvijek narod iste krvi
i
iskona.
Na tim se temeljima ima graditi bududnost uz najvede rnedjusobno po5tivanje i suprotstavljanje utjecajima koji rade protiv toga cilja. PoistovjeCivanje vjere i narodnosti treba se energidno suzbijati unutar hrvatskog naroda katolidke vjere, koje je donij'elo dosta zla hrvatskome narodu. Ta su vitalna pitanja od valnosti ne samo za sudbinu nacionalnog opredjeljenja muslimana Bosne i Hercegovine, nego i za bududnost cijelog hrvatskog naroda.
2. lipnja
1971.
3l
VAZ}IIJI LITERATURNI IZVORI
BALIC, S"; Etnidko nalitje bosansko-hercegovatkih muslimana, B&,, 1962, DARBY, I{. C.; SET'rON-WATSON, R. W.; PHYLIS, A.; LAFFAN
t.G.n.; CLISSOLD, S: A Short History of Yugoslavia from turly Times to 1966, Caliribridge Univ. Press, 1966. FIEPPEL, M.; SINGLETON, F. B: Yugoslavia (Nations of the Modern World), London, Ernest Benn Ltd. 1961. MANDIC, D.: Bogomilska crkva bosanskih krstiana, Hrv. Pov. Inrt". Chicago, 1962.
fr{ANDIC, D.: Rasprave i prilozi iz stare hrvatske povijesti, Hrv. Pov. Inst., Rim, 1963. MANDIC, D.: Herceg-Bosna i Hrvats&c, Hrvatska revija. g, XITL/4, 52, 423-462, Posebni otisak, Buenos Aires, 1963. MANDIC, D.: Etnitka povijest Bosne i Hercegovine, Hrv. Pov. Inst..
Rim, 1967. MANDIC, D.: Bosna ie Hrvatska, Hrv. Misao,
4l/l-8,
Buenos Aires,
1963.
MUZlf, I.: Razmatranja o povijesti Hrvata, Split, 1967. FI.IRMTRA, A.: Nacionalni i polititki razvitak muslimana,
Svietloct,
Sarajevo, 1969.
o sadaJniosti Hrvata, ,,Croatia". Cultural Publisbing Centre, Chicago, 1968.
VUJICA, S.: Raztnatranja
i2
Frank Vedrina Printing Toronto, Ont., Canada
