Mi Bos. Herc. Muslimani u krilu jugoslovenske zajednice - Suljaga Salihagic

SULJAGA SALIHAGIC

Mi 3OS. HERC. MUSTIMANI

u krilu jugoslovenske

zaJednice

Kratak polltldki pogled 'na nagu proSlost od nafslarifih Yromona do danas

S?amparija Zvonimir JoviC

i

Co., Banja Luka,

*t '.:

'1 "

Pitanje preuredenja naie driave, pokrenuto sporazumom od 26. avgusta i939, izbacilo je na pcvr5inu i pitanje autonomijc Bosne i Hercegovine. Rat, koji je u5ao u drugu svoju godinu, ovo je pitanje rnalo odloZio, ali ga nije otklonio. Muslimani Bosne i }lercegovine su se izjasnili go{tovo 100c,,1r za autonomiju. NaHi uli zemljari, pravoslavcl i katolici su davali razne izjave za i protiv autonormije, ali ie njihovo stansvi5te joi neodredeno. Nas raduje, 5to ih ima dcsta i na jednoj i na drugoj strani, koji su za naiu "6etvr' tu jedinicuu u okvitu jugoslwenske drZave. Mi u ovima vidirno naiu pravu bra6u, koja ne L,ele, da nas potEihe i koji Zele, da na5 zajedniiki glas dode ja6e do izraLaia u izgradnji ove naie zajedniike drlave. Tim povodorn je bilo i Zestoke poLemike, pa i napadaja na nas muslimane. Ova radnja ide u prvom redu za tim, da dokaLe, da je naE danalnji stav samo ldgilna konsekvencija istoriskih, politiEkih, vjerskih i kulturnih prilika kro,z koje je prdazila Bosna i Hercegovina od najstarijih vredrugom'redu, da skrene paZnju na5e mena do danas - i uukome javnosti na polo!.aj, se nalazimo danas mi bosanskohercegovadki muslimani i koji narn isto diktira ovaj naJ stav.

Pisac je ovih redaka Zelio, da o ovoj temi govori javno

u obliku predavanja i on je q njdi i. govorio u nelto skra6enom obliku u Kotor-Varo6u 5. maja 1940 3odine. On je Zelio, da to predav4nj e o.ilrLi i u Banjoj Luci' pa

i

u kom drulom miostu na5e ddrnovine, ali ie u to do5la policiska zabraraq predavanja i tz rabrafia nije dignuta ni do danas. Po5to smatram, d4 se ova rijeE treba da iuje, to je predajem javnosti, nadopunjenu i u Sthmpanorn obliku. Banja Luka, sredinom septembra 1940. S.

5

4 poloZaj nas bosansko hercc8ovailtilr rnuslimftllal i lrltrif domovine, Bdsne i Hercegovine, u krilu lrltslte i lrrvntskcl nacije i jugoslovenske drZave, jeste je'drrir tcttttq koitt 1c tt;t ilnevnom redu od kako se je kod nas pst i cliskusiju naie clrialje vilc 1cg9 iliirtl;r .rrl ,tkrrprrcijc l|)strc i I lcr(:egovrlle clo danas. Zahtjev zit auf(tll,()lllii(rlll llildrr trlt' otaclibine Bosne i llercegovint: t. .j. ar 14rtt'lrtt,rtlt, tlthtl zvtunom >detvrtofir jedinic:orrr" tt ollvirrt itt;1tt:rl.,vettskc clriave, koji smo rni muslinrrrtri. postirvili i lrrr:;tilvli:tlttto, izazvao je kod jednoga dijolrr rrirlih :itrttirr(xhl,litltir izvjcsni revolt, kdji prelazi lesto i rr nlpirrlirlr', pit i vlijcdanje, Sto mi prema na5em najdubljcrrr rtvlcrcniu trismo zasluZili ni kao dio ovoga jugosloven' slioA ili recimo srpskdg ili hrvatskog plemena, ni kao grarllni ovcr na3e drZave. Pa i sve kada bismo mi bili samo jeclna posebna vjerska skupina, kako nas nastoje prlkazt' vati, i niith viie, misJimo, ne bi trebalo qpu6ivati na naiu sdresu ovake nalpadaje, ako se ne6e do kraja da profani5e ona poslovica: >Brat je mio, koje vjere bio"'

Ustati protiv ovakvih napadaja, dokazivati, da je nai zahtjev za posebnim, autonolmnim uredenjem na'ie uL,e do' movine istoriska ko{nsekventnost i politicka nuZnosti i da jc isto t.;tko ttpntvclltr, krtil i srlii'rri zllrtjcvi rliriilr Iracioualr rrilr l;t1r[,'1t,'tttl.,r, (6 ir' ll;tri,l ptvit rltt:lttt*'it tl (lirlrililrje doba i t(t J,'lr'ttt,l I ovttl:;l ll.liiug lll,'tl,tvitll;;t. ()v,rr lr'ptul,lr'ttl tl,lr rtc o njelnu mogu pr1,1 11,r lilllp.lll, poku5ati qvdje da kllll[t', Mt et'ttltl sttti r ,pisirrr(' ijtl I lltr\'!' kdko ne bi iza5li ll.l llrllllll llllr' t llllt'lli('(" S.l ()[ritlli(itll{, iz okvira jctlrtogir [tlr:tlir\'irlll,r,

Ujedno naporninjemo,, da iemo se truditi, da u ovo predar,'anje udemo'sa objektivno3iu i da ne unosuno lifna osvjedodenja nacionalua ili politiika.

***, Ako ho6emo, da razmotrimo ovo na5e pitanje, rnorarno iz daleka, dhl vidimo, kako je nastalo grupisanje naroda i 6r2arrat u svijetu uopSte. Neosporno je, da j" pti grupisanju narodnith i drZavnih zajedhica igrala glavnu, rrlogu rasa i {ezik, ali je neospcrno i rco, d,a su ljudski rodl okupljale i rdeje, narolitd vjerska pripadnostS a i drugen bez razlike na rasu i'nal jezik. IJ srednjem je vijeku bila vierska pripadnost glavna baza za formiranje velikih i rno6nih zajednica. IJ novije doba se pdjavljuje isto teZnja za idejninr grupisanjem ljudi, ali ne na vjerskoj, ne€o na druCoj -- socijalnolj - bazL \relika francuska revoluctja koncem 'XVIU sto[je6a izbacila je na povriinu na,cionalni problem u moderuo;p snrislu rijeii, iako Francuska nije i3la za tirn, jer je bila nacionalno ujedinjena. Borba francuskog naroda je tada iSla za slobodoin, koju su s.putavali drZavna apsolutistidka vlast i brkva. I polto je srulila bruiaflnro i jednu i drugtt ta revolucij a je izbacild na povriinu jedan nol'v kult, jedan ideal, kdjemu se francuski novi ideal, - Nacionalizam, naroJ priklonuo uz svoje po;nate devlze: Egalit6, Liberit6 Fraternitir (jednahost, slobclCa i bratt.t-rro). Zata se frarr' cuska revolucija smatra izvorqrn nacionalne ideje. Ideje' J:oja je kasnije da1a,p,e1511gk za ujedinjenje ltalij,e i Njernatke i z.a iijim se je primjerom povoJCic i dbbar dio kulturnih naroda, Evrope u prvoLn redu. A1i, kakc smo napofirenuli, jedinstvo rase i iezil
7 Tako mi imamo drZavnih zaiednica razliEitc ralse i iel
njema6ka, francusl
""'

svajcarskoj:

opet postoje narodne zdjednice isto'qir dovele hor jcne i ijgli'ira' dije su o-otaLe sociolo5ke opreEnosti posve, zasnovale za,jed.nice ,lotlr,,
N;;;;"ititu"i

..r :,{.r,..1,'l,ri,l,l,'1v6ir. ,,ttt;tl,'r',':t,'tttlit'" l']rrAlt'sl
.lll,llr'tillll

le.zika i

l,t:11'.

llor.rrrt' istirn jezikorn, ali su Irci katolid' l.(' \, 1('r,'. rr l'lttlllczi protenstanske-anglikanske' To i 'socij,rlni r,r:'lr,::i str :\lavni pokretall nepre$lednih borbi Irske'za i nezhvisnost, koie joE trajtt-, tako da Irci ';v,,ju slolr<,ltltr r rrcr r.ti:cstvuju u dana5njem 1'atu na strani Engleza'

i lrci

*** kocl nalih balkanskih naroda francuska revolucija i njene tekovine poEele su se davno osj'edati' Francuska, koja je stupala tacla na 6elu evropske civilizacije, bila je rrzorak :a balkanske narode, naro6ilo balkanske Slovene' Ali m'ieJavina vjcrska i nacionalna, koja se pdjavljuje kod nas kro lijctl
I

?

*f*

't'lltli11111"'' S h0jtrtft tt" Slldif SamO-

'.l.,lt,, ,lt-.r\'( ll('lll,lirl rril;t,rt ::lrit'tlrrickog tlsim * l,lnrll,.,ri

proSlosti. Ovaj je pogled apsolutno potreban, jer istorija, "utiteljica Zivota" treba naEolito u ovom na5em zamrlenom problemu, da nam poYnogne. Razum€ se da ovaj po€Ied moZe da bude kratak, uzimhJu6l u obzir samd ono 5to je u najuZoj vezi s na5orn temom. Kada bacimo takav pogled na naSe zerrrlje, i lnai naroil u pro-ilosti, vidjeiemo, da ni jedan kraj zemaljske kugle nile pretrpio toliko udaraca tokom istorije, kao nade zemlje i' da nijedan narod nal svijetu nije bio pold.vrgnut tolikirrl raznim uplivima, kao na5. Ovi su krajevi bili velika raskrsnica velikih zavojevada i velik,t bojiSta istcdne i zapadne crkye, i kasnije krsta i polumjeseca. Tragovi tih borbi ostali su u naltrLa i naiim duEama i danas, a ostaie vjetovatno jo5 dugi niz godina.

Prije dolaska naiih pradjedova, Slovena, iz svoje prijalnje domovine na Balkatrr, znanao, da su tu livjela tazna) tradka plemena na istodnom dijelu - i Iliri u dara5njim jugoslovenskim zemljama. Na jugu su bili Gtci. Sta je bilo sa ovirn plemenima po dolasku Slovena; a narofito s Iiirima? Jesu

li ii(eAa, ili

su se pretopilaunovedoBljail
Istorija nam ne male da dade na ovo pitanje pozitiT an odgovor.

Pa onda: ko su sve biia ta slavenska plemena, 5tq su doselila, - koliko ih je bil,c i |ako su se zvala, ni to ne znama iaEno. Istina, i*u o toml zabilj e?akti ali te bilje' Ske nisu p,ouzdane, tako da ih kasniji i'storidari, osobito na3ih vrernena, tumade Eesto posve opr'edno. A koji govori istinu i koji je istoridar taEno ocjenio i razumio tadogadaje, ko 6e to da utvrdi' danje 'Prcrr^a izvjesnirn istoriskim podatcimd Srbi (Sorabi)-su zauzd\ istoini dio nale danaEnje naroCne teritorije, Hrvati (Chrobati) zapaldni dio, dok je iedno p'leme p-"4. t-""r.om 'Bcri.. zatrzelo centar Lzmedu srpskih i hrvatskih pl:' mena i neki istoridari wrde da. je otale nastalo ime bo' sansko i Bosna*) To je sve brlo po-etkom VII stoljeCa i 5ta se je sve dogadalo do XI vijeA4, kadh je naia istoriia bila vrio mraini na. to nam istoliska nauka ne moZe da dade pozitivan odgovor. *) Kneievi6: Pad Eosne str'

11.

$tefanovid-Vilovskir Dle Serben

str'

51'

I

E

TRI DRZAVNE JEDINICE l'Jeospnrnc je, da se iz toSa mraanoga nadeq doba i iz onih nei;oii.ko ptrernenskih drZ4vica, koje su u tom p'eriodtt nastale, kristnli6"r tri drZavne jed'ini'ce, koie se razvijajiri i clo kraljevskog ranga kac hrvats"ka' srpska i bosatrslrii'.r i clobar dio srpskiilr i dalmh:tinsliih I'r'rn.;tlirr, l;tlio tl,it 1t jt: 1-roltrlst)'() tlrt::vit(l "lira,l j Srl'rljcm' Ilostrr' i l'r irrrrrl jl". ( )rr ir' ptJrl svtritt vlrtst tlt>v,ro naivedi

,li,r:'r'ttt'rlj;t, kojr'tl;ttt,t'r:;:ti'itti:rvitirl Krirlicvirttr Jtrgolila,vijrr. .'.:r'l'r,rtl,,,r tvrrl'i isloriiirr Slltrrolr'vii, cllr jc s tnciott'al' llrrrr ,tT,',r,.r,,t t't(:i t'ltt,l',tl,tt t,tl crtr,t l)tt!ana") l1vl1'11'f:iurlrro

i,' ::rrhilici:iri i tu i-injcnicu, da je

Bosahska

tlrt.;l'r,ir rr;rrl'i,.,il,r i lr'rvutslttr i srpsl
VJERSKA BORBA

Di sr"t se Ll nagem narodtt jo5 tada razvile tri drZavrre jedir,icc irra se mncgo pripisati vjerskim razlozima i vj'arskim borhama, koje su naS narod po'-ele razdirati joB sredinonr IX stolje6a, dakle jo5 prije vi5e od 1000 godirrar' Borba izrneri.r isrcrlne i zapadne crkve, izmedu pravoslavJja i katoliianstva, odigrala se je medu jugo,slovenskirn plerncrirna i ostavila. ttalinc tragove u narodnlm du3amat' ()rrrr jt' bilir rrai:rl'ir kt>ncctn XII i poc'etkom XIlI stoljeia' katlir srr iirpski vlltl:rrrci sntatrirli na:jvciom ia5iu, da. prirnrr krirljtrvskrr kltttttt i: rtrl
StanoJovl4: lstorlJa srptkog naroda str. 174'

kornost rimskom papi-u, kaloc to naglaBava Stanojer.ii*) Kasnije 2 gocline Stefan se je povratio opet pravoslavnoj crkvi, pod uplivom svoga brata Sv. Save. Pa i 'sam Nemanjlt bio je neko vrijeme pripadnik katoli-ke crkve. A rr;cgov najstariji sin Vukan' primio je katolidku vjeru kao drZavnu i bori,o se na strani Madara protiv svoga brata Stevana.**) BOGUMILSTVO

Ali niiesu samo istcrIna i

zapa'dna crl
njino pojavljuje se Bogumilstvo, nova jelezr krS6aestr,:r, dolazeti iz Bugarske' i koju Nemanja brr.ttalno progoni iz Srbije. Ta nova hri56anska religija prodite u Botnu i talazi tu najplodnije tlo za svoi razvitak. Usprkos svih progona rirr.skih papa

i njih,ovih eksprrnenaiia

madarskih kra-

ljeva, usprkos 4 krsta5ke vojne, l
u Bosni, bude desto nazivana i bosanshon vjeromr BOSANEICA:

Pa ni pismo, kojim se

niti je danas jedinstveno.

je

sluZio nai naroC, nije bilo

Dol< je onaj dio naieg naroda, koji je pao pod uticaj i latinsko je je drugi kom na mu ta ser.rirana, d,rtie religija ;;istno, dio naieg naroda, kdji je pap pod uticaj istoine, pravozapadne, katolidke crkve, primio s tom religijom

*) Str.

";

124.

Stanojovi6 str,

115.

1t

10

je tim pismom slavne crkve prim'Io i tirllsko pismo, ier Xirio religiju tako zyani osla'venski apostol< Citilo i njacov griko ilrut ivtuioaije, poriieklom solunski Grci' preradivii ,1a',renski jezik, koje se je pc njemu i prczvalo ;ir;" "a

Cirilicom' - - -O".;

dio naroda na5ega' koji je bio u Bosni preudesio ju t,, .turu iirilicu prema svome duhu i shvatafrfu i na' zvao ir. svoiim narddnim imenom bosanEicom' Vrlc; ic va:ino i karakteristilno, da se ie ovo pismo o'rlr:-:;rl, i pnsli'ic clo"laska Turaka u ove krajeve i poslije tVe d'o okttpacije Ro' lrriru,tt,i,, lsl,r,r,,, o':l slrlttrc ltllllrrmiJa okttprrci ic |ralarzilo se jc' snr' i IIt'rtciloVillt'. l)ir i lxrslilt' ilr 1l1r'rrtir':ltih prtrqlica' 1r:r sc igr'; i
BOSNJAKLUK Sasvim

je logidno i konsekventno, da je zernlja' koja

je imala svoju po'sebnu drZavnost, svoju posebnu vieru I *rroj. p,osebnr pismo imala i svoje posebno nacionalno irr'..: bo.srtnsh-'t i svcij poscbni rr::ziv zd iezik i to bo' spnshi. Ja znatn, cla 'ie danas ovaj' naziv ' crvena toka za mnogc i 'i'ai osjcCam sve one prrigovo/e i napadaie, kada se ve6 polncnc ovo imt', l
u naXoi litc'ratrr-ri ili itrlmp'i. Ali p'ostdji istorislii fakat, da su se nagi prcili :rv;rli []o:itriacima ili Bo5riianima sve od Kulina Bana, pa cl.r i::rr rikrrp,zrcije Bcsne i Hercegovine i da je ime Bolnjak g'ott)ivo j'edrni naziv, koji sretamo u

l i \

I { I ';

t

naEoi starijoi i svoj stranoi literir,turi, kaila fe god govor d na,ma. Pa i dainas na5 mus'limanski sellak ne ie kazati, da Advori srpskim ili hrvatskim iezikom, negb'bosanskim. Pa i pravdslavni i katroliEki seliak (u koliko propag,anda nije u njega dublje zaBla) kale, da govori b;rsanski. Pod srrrskim on razumijs vjeru, a pod hrvahskim on razumije ono, 5td le u Hrvatskoj t NaEi iseljenici u Turskof, koji su iselili prife ove nb.ciolnalne hajke na nas i kdii su najhferodamiii za nrosudivanje ovoga problelna, osje6ajrr se samo Boiniacima i ka/.u, da govore bdsanskir Fa i oni iz Hercegovine liaZu, da su Bolnjiaci i da govore bosatrskim jezikom. Mora se apsolufno odhiti tvrdnia, da je Austrija "stvorila bosansku narddndst" kako to danas neki vole d'a kaiu. Austrija ie podrlavala neko vrijeme ono, 5to je zatekla a noslii', je nomagaila da. se to ime ubije, kako su traiili Srbi i Hrvati. t: *

,1.

Svrha ovome predavahiu nije, da oiivl'uie bosanskrr nacionalnost ve6 i raldi tofa, 5t'r je na5a inteligencija, - nosi.lac na5e.g naci,ona,lnog i kulturnog rada - poiela odavno napu5tati tr:r ime pod raznim ideol,cd,kim i politi-kim rrti. cajirna i priJikarna i poEela se opredjelj'iiad za hrvatsku i srpsk-r nacionalnost, pa i za "integralnot jugoslovenstvo< ko'je kod nas ima naljvi5e 'izgleda na usp'ieh. Svrha je ovt)g:r predavan'ia, kao 5to .*6 ., uvodu spomenuli, da ukaie na posebni potroZaj nas muslimana u dana5nioj nr,cionalnoj i drZavnof naloj zajednici i da osvijetli sve one momente, koii su u vezi s oivcm temom{ te da naroEito lstakna i 10. da smo mi muslimani imali, i imamo pravo i na na6e posebno im'e, koje smo napustili i napulta.mo lz Sirokogrudnosti, Zeleci i tirne dokaza.ti. da mi ne 6erno, da se izdvajamo od zajedni,Eke saradnj'e s na5drn narodnom bra6om drugih vjera. Ali neka.natn je dopr'.r5teno, da ovom prilikom napomenemo, da je to bila, po svoj orillci, greSka iz razloga, 5to smo mi svi stvarno jednh nacionalna jedinica, koja govoYi istim jezikom, bez razlika kako se on zvac, .1 zove. Za ta je trebalo iekati, dok se i ostdli dijelor"i na5eg trovjerno€ nproda ooredijele za jedno n.^rodno imr: (ako do toga uopite dbde) a ne ostaviti, dd

t3

t9, dr,iic ulershe ledinice lzriiu sucie viershc t-tbilieiifc( nscicnalnc i;ne, a mi o:tajemo s na5om masom pod vjerskirn bajra,korn. tako, da nas kao vjersku i ona.:ir-'nr1t''o neopredjeljenu grupu.. stalno prikazuju i nalpadaju' Jer ak<, jedar isti iezih moZe imti dva razliiita imena, :a5to ne rrroZe imati i trete? O torn,e nalern nacionhlizmu kasnije iemo progov'oriti foi ne'koliko rije&. Sada derno joi rnalo, da se pozabavtmo tim bosanshim r-racionair.rim irnenom t.rkom nafe proSlosti, koje se mi ne trcbarn;1ir clob't o:rt,ritrirr na nadgrobnim spomenicima da tu leii "diobri Bo5njartirr". Kasnij: prelazi taj narziv u ime "BoEnjak", kojim srr st: ponosilt naSi stari sve do n4jskcrijih daira. 1: svega ovoga, 5to smo naveli, vidi se iirsno, cla it: tr n;rXim kraje'r.irna, a naroiito u naSoj uZoj domovirri Rosrri i Hercegovini jod prije clolaska Turafka i Sirenja Islatttit u ovirn krajevima, postoj.ata i u
Vrlo jc vaino ,spolneuuti, da su Turci pozivani ,r

.

BOSNA

I

l t

HERCEGOVINA POD TURCIMA

Dol:r'::rk Turakri u naFe krajeve, po-inj'e joi 5 goJina prije Kosovske bitke, u godini 1384. prodiranjem u istodni dihail
j

II I I

Bosnu od strane na5ih moinih velikaSa, kao Hrvoja i drugih - 50 godina prije pada Jajca - da im pomognu u borbi kciii je vodio, po. protir rr,adarskog -kra,lja Sigismunda; protiv papinoj, rctove hlstaihe Bosne i njene boguielji rniiske vjere. Ova velika mrZnja r'Bogumila protiv rimskog katolidanstva i velike slidnosti izme
l5

l4 religije 'da saluvalu svo'je posjeden' jer ti p'osjedi nisu od katoliike religijel. bili - - ugroZen! I;;1"" je, da su na5i pradjedovi sa6uvali svoje stare baitine i dobijali tilmare i zijamete, ali samo legalnim na: iinom: nasljedstvom i zaslugama uiinjenim drZavi' Isto je tako laZna tvrdnja, da smo mi, ili Ostmanlije SiriU. islarn "ognjem i madem" kako neki istoridari ho6e cla nes ocrne. To je o;xowgao skoro i naF doma{ci istoridar prof. Skari6..) Jer da se je doista islamska religija na tai naii , iirila , zat br bilo hriS6ana barem na balkanskom p'11Iuostrvu',/ Sta jc smetalo na pr. Turcimar, da pcislije ono€

l.adr su na njihovirn universitetima u Spanifi studirali kr56ani, koji su poslrje po'stajali i same pape (Eneja Silvije Pije II). - papa Ukinutu pe6ku patrifardiju obnavlja Mehmed paia SokoloVio u godini 1557 i postavlja za patrijatha svoga stritevitz Makarilja- Star,i manastiri, i zadulbine, kao Visoki Dedani, Gradanrca, pe6ka patrfiariijhl i mnogi drugi, Sirom svih zemaija, gdJe je bilo pravoslavne vjere, ostaju po5ledeni, pa i iuvarti i oduvalni sve do dana5njih da,na. A kakva. vjerska toieraprcija vlada danas u tim istim krajevimal' To se vidi po ruienju dZamija, gdje "regula-

ili uiasr:ro{ sloma krsta3ke vojrne pod Vatnom' na Kosovu Muhaikom polju istrijebe kri6anstvo iz ovih krajeva? Naprotiv, na5i kr5iarri, odtrosno hrii6ani' koji Zelc
iacioni planovi" udaraiju puna.lviie na dZamije, koie se mogu postediti, gdje se dZamfie proglasavajs "5klonim padu.. iako to nisu, kao u PrGtini, gdje se pale i gdje sreski na6elnici obaraju karnenite munare bombama, kaq u G,ostivaru, - ili gdje sluZe kao vojniiki magacini, kao ito monumentalna Sinan-pa5ina di,aynijl,a u Prizrenu i slia'noi, I to danas, u dpadesetohr vijeku, vjeku vj;erskih sloboda i tolerancije,. Nacidnalna sna,ga naSih pradjedova u turskoj driavi &riala se na svima podrudjima javnttg rada i djetrovanjaOsim Sokolovi6a, dolaze do najvi5ih poioiaija u drZavnoj upravi mnogi Boinjaci, kao pa1ie, veziri, admirali, iiii je

Ji*o p,, radnjarna natpise: Hasandehajic, llciircvic' lJcdunovia, Alii, HodZid i t. d. dok nt jednoga mcdu trjirna nerna muslimantu sve su to sami kri6ani' S.r nacionalnog je gledGta vaUno utvrditi, da

naii djcvoljom dol,i, kojr su primili slobodnom 'tursku" vjcru' l
* ** Tcletdncija. koju su pokazivali naSi muslirnanski praclje
j*

i; ,r6alrot'

sarrno o,ne

tolerancije, koju Su pokalzlvali Arapl

V. Skeri6: SlrenJo islama u Bosnl 1940.

i Hcrccgovlni,

Kalendar

broj

ogronran.

n'i'n

Vrlo je vaiafl knjiieuni rad, bosansho hercegoya\hih za koji kaZe istoridhr Prelog, da ne samo Sto nisu zaostah za svojim zemljacima prauoslgpnog i hato'musiim,ana"

I

t

\

lithog zakona, nego su ih daleko natkrilili.") Istina rrajzoa. menitifa njihova knjiZevna djela su p,isana orijentalnim jeZicirna: turskim, arapskim, i perziskirn, alli se i kbkl Hrvata u .Hrvatskoj pisalo latlnskim jezikom i pismom, s-,re do pot-etka ilirskog pokreta, a kod pravoslavnihh Srba starosl,avenskim, crkvenigr jezikom sve do Dositeja. Ali ni kod na5ih pradjedova nisu izostala ni djela na svorne na rodnom bosanskom jeziku, kojim su pisaii Kaimija, Ilharnija, Gaibija, Sirija i dr. jo6 u XVII. vijeku. Ni knji-Zevni podetci ostalih na5ih saplemenika (izu' zimajudi Dubrovdane) nijesu ni5ta bolji od ovih na,iih. r)

Prelogr PovJest Bosne ll. dio str, 174,

17

16

Vrlo je karilkterist'ina vjerska lolerrancija i srisao nai:ir,ritlrrog jecliinstva Boirrjaka kod l{evaije, koji je okolo 1550 godlne izrekao ovu na5u nacionatrnu misao, koja doLi.r odgovara naiirn d'analnjrrn prilikama: jedan, jedna mati, ',Otac Prvo bi nam valja znati, Jer iemo se paski klati".

Naic lro.sar:,slze m.uslimanshe nqrodne piesme predstav' ljljrr ri jctlio blago rraie t'riltodne dude. One nam slikaju i opjcvirjr,, sl:rvu i vcliii-inr-r naiih r-rqjboljih dana.. Ni o'ne,

ni r-irostlrjtr ni rr;rjrrrir[rrjc :iii rutlodniim -tvorcvinatna llariih pravo:rlavni.lr i ka,tolii'liilr :crn,liitk;t i istoplemcnikn. Mislirrr, rll i za njihir, snriicnr() r-t'[,i tla ilr i natkriljuju. NaJu divnir pjcsttr'r. oFllrsat.rlrgilrictt" ko'ia jc prclio tau cvropsku knjiicvnost preko Herdera u njernaiku, oduievi,la jc i saFnoA (lctca'

liiansk-og popir lio,rtisa 1774 pre(l,a

i

Naie lirske pjesme "sevdahiinlce. ili kalio rtanas vulgarire zovu "sevdalinke" natkriljuju daleko i nesrirzmjernc svu ostalu sli6nu poedriju i srp,sk,u i hlvatsku. One su prodrle danas u Eitavo na.5e drudtvo' u naJc porodice, u nodne lokale i na na5em radiju se naj[adije slu5aju bal one. NaZall,ost iesto slulamo, kako po gdjeki revnosni i.nterpretator tih pjesama zamjenjuje Muju s Jovom, (mjcsto "budio je ljepi Mujo", on iskre6e "budio' jc ljepi Jovo") pa Ce bez sumnje za kqji decenij isp,asti, da, ni te, pjesnre nisu bile naSe bosanske muslimanske', kaic 5tq ni zemlje vi5e nisu na5el t *rn Snaga nalih praldjeddva odrZavala se naroEito na svirna bcji5tinra, gdje su Turci ratovali. Sta viSe, naii su prerci pogdjekada svojorn vlastitom snalgom, bez pomo6i oslnalrliskc vrsili djela od istoriske vaZnolsti. Takaiv znaiaj irria Boj pcrcl Ilanjorr, Lukom u godini 1737, kadi,a zu satmi Bolnjaci-muslimarri odbili pod zidinamrtr ovoga grada silnu vojsku austriskoga 6esard. Pod komandom Princa Hildburghatisena jc te godine nap4la Cesarska vojska sa aetiri

strane Bosnu i Hercegovinu: p'rema BuZimu, prema Ostrovici, prema Zvorniku i prema Banjoj Luci. Ali su sami Bc;Sniaci takcl snaZno ru"bili Hildburghausenovu vojsk'r, da se je po S'njegovih voijnika hvatalo za jedan konjski rep. da preplivpju Vrbas ispod grada, kako bi pobjegli prema GradGkoj, odiahle su do51i'') Ova'i j,:, s1u6aj od tako velike istqnslke i nacionalle vainosti, da bi ga trebalo slaviti i u Skole uvesti' I on bi bi,o slavljerr i rel{lamisan' d.a su to izr"eli naii piavo\slavci ili kato\ici i da to nije fielo bosarnskih muslimana' Jer da jc Austrija tada, prije 200 godina zakoraiila ira Balka.-,r, pitanja je, kalko bi on danas izgledao' Iin.' las Bo5niaka" a narodito na5e glasovito i.rna!t"io irrilc se je daleko izvarr granica na5e bosanske zemlje. Danas nalo ko zna, da su naii diedOvi, kac glasoviti voj'nicl i junaci dinili elitne trup's t mnogim evropskiin drZavarrna' kao u Holandiji, Dapskoj, Saskoj, Poljskoj,, pa i u samoj u gcdinama 1746 i nadhlje Prusko;. Tu su - naroiito ,bosanske batjrake" p'r i pukcl'e (Die posebne svoje imaii Bcsnja' Bo'snjalken-Lancenreiter, Bosnjaken, Fahnen der s posebne d.) i svo'je uniforrnb naiim ken-Regirnenter i t. narodnim emblemima.*n) Cvaj veliki nacionalni usp,jeh naBih predaka dlgac je silno san opo,uzdanjc i p,onos ionako ponosnih E,oinja,lre. To i dekadansa osm,anliska, koja se sve vi5e p,oka.i.;ala, uzrokoro je, da se p,o raznim |rajevima Bcdne i Hercegovine pojavljuju pojedini atani i kap,etani, koli ho6e nezavisno da vladalju u svome kraju, up'ravo onako, kaho su viadali Hrvatini6i, Hra.ni6i, Altomanovi6i, PavlofviEi i clrugi.

BORBA PROTIV OSMANLIJA

i turske vlasti u Bosni, ito smijemo svesti jedino na nacionalnu bazu. Bosna traZi sve viSe, da umanji upliv turske vlasti i
*) H. KreSevljakovi6 : Bitka pod Banjom Lukom str. 13. +t) Franz Goethe: Die Geschichte der bosnischen Lauzenreiter

in den Armeen fremder Mdchte.

19

18

zire, kao DZelaliju, Abdurahmarra, Vedzihiju i dr., koji sti pobili najbolje sindve ovih zemalja. Sam DZelalija je pogubio preko 300 nalih ajana', medu njim'a i glasovlto$ 11' hanriju, dok najposlije godine 1850 - 52' nije zloglasni Omer-paia - slomic u potur-eni Lidanin Mi6a Latas krvi otpor i sna'gu Bobne i Hercegovin€. I tako - moZda i nesvjesno pripremio pad Bdsne pod austrisku r'last u

-

Sodini 1876. Ktrlninaciia ove naie borbe protiv Turske jeste rtstariak, koji je digao Husein-kapetaFr Gradaiievi6 "Zmai od IJosne... Tada su BcFnjaci p'od njegovi,rn r,odsfvom prvi prrt u godint 183'1 iesn': postavili zahtieu za autonomiiom Basne 'i H ercegouine.* Iako bosanski velika5i nisu bili sloini, ipak uspije Husei:r-kapetan da prodre sve do Ko'sova i da tu porazi velil.r,g vezira Rebid-pa'5u i razbije:tursku vojsku. Ali su se i tu na5i djedovi pokazali ve6im junar cirna, nego politiiarima. Reiid-paia ih prcvara, da 6e im isposlovati ferman or autonomiji i postaviti Husein-kapetana za vezira, samo neka se vrate kuii. I oni to povjerova$e, na samu rije6, ne tra\\eii niSta na pisrneno. Razumije se, da su ih Osmanllje prevaiilL mpdu . Bolnjdke bacili razdor, spreSnili novu voljsku i razbili Husei,n-kapetana kod Sa,rajeva gdje je pod Znajevi. i Ali pa5orn Fidahiiem palo 8 konja.**) Vrlo je zna(ajrw, kako se tom ptilikom pona5ao knez Srbije, Miloi Obrenovi6. Mjesto. da pomogne svoj'u nacionalnu bra6u u toj ,borbi za oslobodenje od Turaka, on je gledao svoga p,osla i vodh raiuna salno o svojoj Srbiji' On se nudio. da izmiri Boinjake sa Sultanonr, Sto su ovi ponosno odbili, jer im nije Milo5 pomogao, kada su ga zva1i, "da svete Kosovo.. a*.

nacionaliemu u tursko doba u modernom te smislt', rije6i, t. j. o osjeianju bratstva ili zaljednice po j:eziku i krvi medu bradom triju vjera, jedva se moie go' voritl Bortra krsta i polumjeseca je talCa bila joS i suvi5e' jaka i mrZnja jednih naprama drugima tako velika, da

O nekom

Drag. Pavlovi6, Pokret protl reforama u Bosni str. **; Prelog: Povjcst Bosne ll. str. 49

')

18

su sve

tri

na5e religije Zivile svaka za se posebnin Zivoto,rn.

Braitstvo se smatralo samd po vjer.i, i narod se razlikovao samo po vjeri. Ir{.uslimani se nisu tada nazivali ni tim vjerskim imenom, nego ))turcio, pravoslavni hriS6anima ili srbima, a katoilici ovim imenom, u koliko se nisu upotrebljavala druga" podrugljiva imena, ko vlasi, iokci i sl. O Hrvatstvu i Srpstvu hao nz Sirr naci'onalnim imeniJrna, koje bi obuhvatalo dvije ili sve tri vjere, nije tada bilo ni govcra, osim moZda u glavi kojeg rijetkog prosvi,je6encg -ovjeka. Ta se imena pojavljuju kod nas u Bosni istom u posljedne doba turske uprave od godine 1862, kako to pGe Toma Hrka1ovi.6, neliadanji dragoman austriskog konzulata u Sarajevu.') Vrlo je zna(ajno, kako se je ta-d,a (pa besbo i danasl) tursko nacionalno ime uzelo kao oznaka muslimanske vjere, kao 5to i srpsko nacionalno ime, kao oznaka p,ravoslavne vjere, iako nema ni lurske, ni srpske vjere, nego turska i srpska narodnost. Ono, ito mi danas zovemo turdin, ono se je u Bosni zvalo TurkrrFa i niko od naSih starih ne bi 'ni poSto n.azvao sebe tim imenom. Naprotiv, naSi predi su mrdili TurkuBe i ponosili se, da su Bc5njaci. Ova je mrinja. u"51a i u mnoge poslovice, p.a i u istorijur i onai {b ujednn i najbolj.i znak nadeg nacirnalnog diferencira" nja. To je dobro uoEio i pokojni Petar Kodi6. Sjeiam sa Zivo naieg razgovqra po ovome p,redmetu u zatvoru tuzlanskb€ okruZnog suda u Iietu godine 1908,'gdje mi ie pri-ao kako je nekqg AdZu nazvap Turku5om, a ovai mu ie odvratio, da o1r niie Turku5a, nego Turdin.

MI U TURSKO DOBA, Pored imena >turcin<, kojim smo se mi muslimani u vjerskcrn pofledu razlikolvali od ostalih na5ih sunarodnika, kr56ana, mi smo se u nacionalnom pogledu nazlikovali od pravih oturaka.< ili turkula narodnim bosanskim imenorn, i jenkam ,bo,sanskim". Ovaj naziv preni"Boinjacima" jeli su nali pradjedovi iz bogumilskoga doba i ponosile se njime kroz vjekove, pa je pod tim imencm pr,e5ao' i u literaturu stlranu i na5u stabiju- I danas ima sela i u Srbiji +) T. Herkalovid

Hercegovine str.

17

r

Vorgeschichte der Occupation Bosniens s,

2l

20

i u Hrvatskdj, koja se zovu Boinjaci, ka,o 5to ima i potodica, -ije je pr'ezime Boinjak, 5to je najbolji dokaz postojanja ovog imena. *** Da sc vidf kako je ta)Ja bila jaka nacionalna svi'j:st

naiih otaca, spomenudu o{vdje jednu anegdotu, koja se desto prepri-ava: U starijr: tursko doba, dok je postojala ustanova spa' hija, 6esto su plrta pojedine na$e spahije morale i6i u Stambol, pla6u za usluge, u-injene dtZavi' Ali' da dohiju oulefu',. zbog sp,ore i nevaljaie administra,cije, mnqgi je spahija morao iekati mjesecima, dok bi dobio tu svoju plafu. Tako je jedan naS, kraji5ki spalhija, Eekaju6i dugo na ulefu pohadao svakog petka dZamiju, u kojoj je klanjao i Sultan. Sliriir,-r ie pri tome, kako hatib, uEeEi hudbu, stalno spomi" nje Atape i "Aciieme" ' t. j. Perztlance' a Bo5njake ne spominje. To sc kr5nome sinu ove zenlje nije nikako svidjelo. Njegov se naciohalni ponos bunio i on sadeka jecinom iza kianj'anja dlume hatiba i zatr:iii od njega obavjcStenje. Hatib mu je obja5njavao, da je takav tekst hudbe i da se pod AdZemif,na razumijrl i Boinjaci. A1i to nije nikako moglc zadovoljiti sina ponosne rBosne i on najodludnije zatrali oC hatiba, da pod svaku cijenu prilikom iduieg p'etka ima u hudbi spornenuti i Boinjake - inai'e da

bi

biti svaita. zaista, kada se hatib drugo€ petka popeo' na mimberu i poEne uditi hudbu, opazi prema sebi na mahfilu dotvjeka, koji mu se je zapr'tjetio' ako pri hudbi ne spcmetrre i BoSnjake, kada bude spominjao Arape i AdZeme'. I kada ie doiao pri u-enju do onoga rmjesta, gcije se o tome govorl o6i mu utekode na Bo5njaka, koji j-e pratio svaku rijgE hatibovu. i pri susrefu njihovih c6iju, Bcdnjak se dotakne rukom mjesta, gdje stoji bal6ak od sab-Jje. Hatib le razumio, lra to -.:.'i:i znao i-e, da u stari.h Bo5njaka nije bilo Xale' i Boinjaci! pa dodade "Vel Boinjakati.., mogL,o

I

-

Sva se dZamiia iznenadi tome neobiino,me dodatku' sarri Sulta:r. Poslije dZume pazov,e on hatiba i zatraliod nje€a objaSnjenje, l
i

slu-aj ne predstavlja r-ijedak primjer naci' onalne svijesti i ponosa nalih starih generacija'/ je Pa i na5i iseljenici u Turs,koj - ,muhadiiri", kojih puna Mala Azija r kojih ima cliclo 300.000 na broju, na' nva.ju se redom BoSnjacima i svoj jezik bosanskim. Iako su mnogi od njih prije maclgo decenija n-ipustili svoju domovinu, i.pak su saduvali i svoj jezik i svoi'e nacicnalne osebine. Oni se rijetkc i iene s Turci'mn i mi smc be o svemu tome lidn,o uvjerili u godini1923. Ali se bojimo da ie podledi novoim duhu nacionalizovanja, koji se provodi

Zar

ovai.

od Kemalova dolaska na vlast.

Da se vidi, kako je ovaj na5 svijet saduvao' svoju narodnu svijest i osje6aj, bi6u slobodan, da ispri-am ovai listiniti dogadaj iz sk^ore proilosti. Jedan na5 mladi zemljak, 6iji je otac odselio iz Banje Luke iza aneksrje Bosne i 'Hercegovine 1909 sluZio je kroz ditav svjetski rat kao rezervni oficir u turskoj vojsci. Po zavr5etku rata, koji je u Turskoj traliao duie zbog invazije Grka, vra6a se on svojcj ku6i u Ada'Pazar, !cderan i izmoren. U kafani, u druitvu sa svojim zemlia'

cima, govori svoljim materinskim bosanskirn jezikom. Siu' ia to neki turski narodni poslanik, novope-eni nationalista, opominje ga da smije govoriti saYno turski, i kada mu nai Begler obrusi poiteno, tuZi ga hu6umetu. Pri sudenju nad zemljak ne ie ni da odgbvara. i ijnovnik ga kaZnjava sa 10 lira globe. Tu je prisutau i fedarr drugi nai zemljak, ugledna liinost, kod kemaJjstiikih vlasti. Njemu je to krivo i on Sapatoln kori Beglera, za(to se ne pokorava propisima. Ali rnu ovaj cdgovara glasno, svojim materinjim jezikom, pun pondsa: "Kada umrem i kalda pri dode Munkir i Nekir, p'a ako me ne budu pitali bcsalnski, ne

iu ni njima dati dZevapa{!" Pa i vjersko ime ,musliman. kojim

se mi danas diferenciramo od ostalih' naiih sunalrodnika i koje je ,,zva' nidnoo ime za sav islamski svijet bilo je gotorro nepoznato q Bosni i Heriegovini sve do godine 1900, kada je u listu ,rBeiraru" ustao Osman-Nuri H?iALii protiv naziva 'muhamedanac" itralia, da se zovemo im'enom ,musliman...

oo

23 POEETAK NACIONALNOG DIFERENCIRANJ.A

:

Mije5anje nacionalnih i vierskih pojmova je bila ka' raktelistika svih naBih juGoslovenskih elemenata ili ple' menar.

srpskoj knjiZevnosti i javnosti prvi je poieo luiiti vjeru od narodnosti Dosrtije Obradovi6, neSdainji kaX.uder On je i prvi poieo pisati naroHnim jezikom, mjesto starim crkvenim, "staroslavenskim" jezikom. To mu je sawemeno uuEeno druStvo" Zestoko zamjerilo, kao Xto i nje^ govom protagonisti Vuku Stefanovidu-KaraHZidrj' tvorcu naie€ novog pravopisa i jezika. Da se vidi, kakve je sve napadaje.imao da 'wikil Vuk, treba znafti, da su ta velika njegova nastojanjal naziv ana "tjeranjem rimske propagand€< i imputiralo mu se, da hode Srbe da poEokEi - zato Sto je izbacio iz pravopisa staroslavensko "jati. i uveo )j( a njegov novi knjiZevni jezik ie rrazivan njezikorn babe Smiljanen i rgovedarskim".') Eto, tako je tq bilc u Srbiji prije jedva stotinjak godinal I i
U

TLIRSKI POKRET je Joi inter,esantniji po-etak nacionalnog rada u Hrvatskoj. On je posljedica kulturnih i politidkih prilika u tadanjoj austro ugarskoj monaYhiji i reakcija rra germa'ri;aciju, koju je poieo provoditi Josip II prosrrijeieni habsbur3ki vladalac. I on je pod uticajem francuske revolucije

')

$urmin: Povjest knlilevnosti str.

165

poleo uvoditi nacionalni Zivot u svoj narod i njemaiti jezik, rnjesto latinsko€, koji je do tada vlaldao ditavom Evropom.

Vrlo je vaZno i karaktleristiino, da to nacionalno btru' janje nije imalo hrvatski katakter. Ono je poEelo na Sirokoj osno'r'i, koja je trebala dq obuhvati sva jugoslovenska plemena i sve naie elemente "od Crnoda do' Jaltanskoga mora<(. To je glasoiviti llirski pokret, koji se pojavio godine 1835. u Zagrebu, s Dr Ljudevitom Gajem na de1u. Mi ne moZemo o,vdje ulaziti dublje u razmatranja o o\/ome pokretu. Mi Zelimo ovom prilikom samo da istaknerno, da je ilirski pokret jedan klasidan primjer nacionalne iirokogrudnosti njegovih pokreta-a, aii isto talhav primjer tr'aienja naie nacion'alne oriientaciie. ler niko ne moZe osporiti i GaJu i njegovirn seradnicirn4 i dsoku kultu,ru i iiroki patriolizam i dubpku naci,onalnu svijest, pa lpak i pored svega toga, taj pokret nije uspirr i darnas niko n'e6e niSta da -uje o tome, da smo mi lliri. Treba spomenuti, da je ovaj pokret bip zahvatio i bosa.nske F'ranjevce i Ea su naljvaZniji njihovi predstavnici' kao Juki6, Martii, i I{neZevi6 biii odu5evljeni Iliri. Ali i pored toga Juki6, kdjega DujmuJid naziva "najvecim ro' doljubom Hrvatskim Herceg-Bosne XIX vijeka" ne govori nigdje o Hrvatstvu, ne€o naziva sebe i orstale zernljake "IliroBoirijacima", odbijajuii pri tome tezw, da su "Bosanci pravi Srbi, i bosanska azbuka srpsko pismo., pa kale, da' su BoSnjaci ne samo

gledu

u

zemljopi,sncan, neg;r,

i u rodoslovnom

po-

slauni narod iltrshixrt'dakie tre6a ',pra,ri Boinjaci, jugioslovenska jedinica.*) Da se vidi, kako je Juki6 mislio o naiem narionalizmu i jeziku, citira6emo' ,ova dva pasusa iz opisa njegova pro€onstva pc' Omer-pa5i Latasun u godini 1852, kojemu ja on Cotle sluZio u Latascvoj akciji protiv bosarrskih muslirrraba. Govoreii o Novom Pazaru, kai,e da u varoiu irna i dosta naseljenih -Na Arnzuta, 'koji gqvore oba je{ka: drugorrn mjestu, €ovoredi o selu Jabosansbi i svoj.. njevtr kod PriStin e, kaLe da tu ima polo,vica katolika, ,>hoji gouore bosanshi a sebe Hrvari nazivaju, Turci pak arnautski govore i Arnafuti se nazivaju".n') Za. tadanje shvatanje naSeg nacionalizma u Bosni i Hercegovini karakteristiEno je i p,ismo profesoral Aleksan*)

Alaupovic; lvan Frano Juxi6 str.

B

**) Dujmusi6: Fra Frano ,luki6 str, 9

i lC

24

?5

dra Sto'jatkovica, Srbina iz Karlovaca, kojim nudi Fra G'rgi Marti6u, d4 mu dtampa molitvenik ,,srpsh.om iii ako on bai leli bosanskom d,zbukom,,. P,a i Fra Grgo Mabtii, koji se smatra najznameniiijim kulturnim radni.kom'i najve6im knjiZevnikom medu frainjevcima, nij.r mdgao prona6i pravu nacionalnu ori;jentaiiju. I on je zapald,ao i u Srpstvq i u Hrvatstvo i u Ilirstvo i u Slavenstvo'). fnteresantnc je zabiljeZir:i, da u rrjegovim "Zapahn6enjiima", - posljedhjem delu, koij'e je kao starac diktirao stendfrafu Mohori6u u godini 1901, ne govori nigdje o Flrvatstvu, nego samo o Slalvenstvu. Sta viSe kaZe (str. 10) (u godj.ni 1B4B) nije joi bilo "onda

srpstva u Bosdi". Fra Anto l(neZevi6, knjiZevnik i istoriiar, kojije nar pisao "Kratku povjest kralja bo'sanskih", 'P,ad Bosnen, ,Krvavu turski namjesnici", knjigu" i dr. bio je "Carsko iskljuEivi BoSnjak'i kad god je 5ta napisao i svoje ime jo5 dodao potpisao, stavio bi uz ti i "Bo3nja,k< a Eesto bi iz Yarcarzi. lJ svohe predgovcnu o "Padu Bosne., Stampanotn 1885, KneZevii grdi sve one, pa i Hrvate, koji poridrr postojanje posebne bosanske na,cicnalnosti. Za nje1a kaie Jelenid (str. 201) da nije bio ni Srbi.n, ni Hreat, nego otvoreni Bodnjak. Nitje teZio ni za ujedfnjegjem sa Srbima, ni s Hrvatirna nego za o.utononlijorn Bosnle'i Her,cegouine!'n) Ali niie se sarn KneZevi6'osjeiao Bo5njakom. Velika vei[na bosanskth frarrjevaca se je osje6ala BoSnjacima jol od starijih vremena, a jezik nazivala bosanshim. Medu star rijim knjiZevnim radnicima su se narodito isticali kao vatreni Boinjaci Matijai Divkovi6 i Stipan Margitid. Pa i sam preminuli biskup banjolu-ki Fra Marjan Markovid se je pfiznavao Boinjakorn.

* ** Ilirski pokret nije uspio. Nije uspio u prvom redu zatb ito kod pojedinih dijelova JuZnih Slovena nije bilo do voljno razvijene svijesti o naciona;lnoj zajednici. Dok su Hrvati katolici bili skloni, da prime za vorlju jedinstva ") Jeleni6: Kultura i bos. Franjevci str. 176 i ,Jeleni6: Kultura i bos. Franjevci str. 201.

")

212,

i ilirsko i jugostrovensko ime, pravoslavni Srbi, kan najaIi dio nalega naroda nisu htjeli da Zrtvuju svoie ime i mi smijemro re6,i, da su i ovome neuspjehu Ilkizma najvi5e krive vjerske i kulturne razlike. Prigovor nedovoljnog istorisko-etniikog fundiranja ilirskog imena, iako donekle opravdan, nije smio da bude razlog za ovaj neuspjeh. Mi smo gore n,aveli, da je i t,aliiansho ime geografsko,g pcrijekla i da ni Rornul, ni Rem nisu bili Ta$ani, niti su se papska driava, Mlet,aika republikal, Sicilija, Sardinija, Toskana, "Piemont i italijanskog p'oluo,strva osjedale Talijani'na' Nije ni tamo vladdo talijanski jezik, nego lirtinski, p,oneilo iskvareni, iz koga se izkristalizovac istom u 16 stoije6u talijanskf kao vulga.rni, narodni jezik. I danainji talijanski jezik sa Sicilije i Lombardije je kud i kaimo razliiitiji, nego svi nadi dijalekti jugoslovenskih plemen4 ili dru 6e dri,avice

elemenata.

Pa i pored toEla se je Italija ujedrinila u jednu driavnu i nacjonalnu zajedni.cu - tek prije 80-90 g,odina - i danao' Italija pretstavlja mo6nu i snainu dry',,avu, a njen se narod ponosno naziva jednim italijanskim imenom. je bilo i s Rumunijo:n i s Rurnunjima. Sli6no

* ** I >>integralno 'jugosloyenstyc,,, koje je imalo i irna 'da zamjeni Ilirstvo i -iji sut pokretabi biii Strosr.rajer: i Radki, dva visoko obrazovana katoliika svedtenika, Hrvata, svrSilo je isto neuspjehorn iz istih razloga, kar 5to i llirizam iz nedostatka svijesti, da smo jeJan naro,l, a to s toga, 5to smo podijeljeni po vjeramal, po kulturama i po tradicijama i 5to niko nete da i,rtvuje ni5ta svoje, u uvjerenju, da je bolje od onoga drugoga. Pa i naziv .danainji naie drZave, trebalo je smjelosti, dok je posjeieno ono SHS i na'zvana Jugosfavijom. * ** Da se vidi, kako se, je giedalo na nas muslimane u Bo,sni i I{ercegovini job prije 70 godina u najviSim krugovima u Beogradu, na,ve56u ovdje prema Dr. Jelenidu (str. 207) jddan rarzgoVdr Fra Ante rKnelevita, spqme,nutog frar:jevca i istoriiara, kojega je biskup Strosmajer poslaq

27

26

u Beograd, da kod srpske vlade poradf kako bi se Bosna i Hercegovina oslobodila od "Tugakan. Mi 1869 godine

6emo ovdje navesti samo raizgovor KneZevi,6ev sa tadanjim Kraljevskim Namjesnikom Blaznat,cem, koii mu je obedao

pomod srpske vlade za oslobodenje Bosne, ali da krd6ani "raja" dignu ustanak u Bosni i da odmah na podetku ustankal izdaju proglas ')na turke(< t. i. na nas, tla se ili hrstitno; ili. selirno, a ako ne 6emo ni jedno, ni drugo, da se isijeEemo. KneL,ei6 nijp mo€ao nikako pristati ha ovakove mjere protiv nama, jer veli, "'iako smo Turci' opet smo bra6a". To Blaznavca buni i on odgovara: "Ne vjerujte irrr.., Turci su p. .. . uj.-re i dok god budu rr toj p . . . . , vjeri, vi nigda miraima,ti ne iete: I tni smo ih' morali rastjerati, jer nisu bili zahvalni prgma dobrima, koja smc im ukazali",

*** A kakva su im ,dobra uk:rzivali i lraiEo su iivj.:ii T'urci u Beogradu, u d,oba na koje misli Blaznavac' to nam pri-a ruski putnik Bantis'Ketnensbi, koji je u godini 1808 bcrravio u Beogradu i koii premai 'Politici' oJ'2 au$usta 1932 medu ostalin kaLe'. je r.r Reogradu .",rlo mncgc, i njihorta vrsokr "Diamija nrinareta, koja sc iz daleka bele, sadinjavaju nemaii ukras grada. Sa,mo rt jednoi oJ njih Tur:ci mogu da vrSe svoje obrede, a ostale su prarzne. IJ nekima su du6ani, a u nekima' 'kako su mi govorili, pasu 6ak i svinje. U Beogradu je dcsta veliki bro,j Turaka. Oni su u ve6ini na radu, Zive u vclikoj bijedi i vrlo su priteEnj'cni. Teikc je gledati te ljude, medu kojima ni jednog veseloig lica... Interesantno je napomenuti, da se je ovo dogadalo odnrah poslije prvog osvojenja Beograida po Karadordu i ustanka na Dahije, p'rotiv kojima su bili n€ S?rno Srbi, nego i sami 'carski Turci., a koji su pomagali i bosanski muslitrnani, ka., HadLi beg iz Srebrenice i Novop'azarski pa3a Ferhatagii, kako to tvrdi Stojan Novakovi6 u' svojoj poznatoj knjizi olJstanak na Dahije". Tako Novai
vojsci bilo mnogo Tur'aka, pGe Novakovi6, medu njiina i dvojica hodZa. Karda je Karadordeva vojska po-eln paliti Karanovac. te dvije hodle srr stale pred diamijtr i moilile' da sc on r poitedi. Katadotde 'je na to ptividno pristao, ali je poslije poslao nekoliko vojnika, da i dZamiju zapale"*)

DOLAZAK AIJSTRIJE Okupacij"r Bosne i Hercegovine mijenja" iz ternelja ne politiEki pqloZaj naie zemlie, nego i kulturni. PoloZaj nas muslinan:r je te6ko pogorden. Mjesto a'utonomije, za kojom smo teiili. dobivamo novog gospcdara, stranog i po vjeri i po narodnosti i p,o kulturi. NaX rnuslirna",rski svijet je to s'i,e irstiktivnc osjetid, i za to se listom
samo

Iako je ulazak Austrije u Bosnu predstavljao neosporno nacionalni udarac ne samo za ove kr4jeve nego i za ditavo Jugoslovensfvo, ip'ak su u titrn krvarlim borbarna

')

Novakovif: Ustanak na dahije, str'

194

g9

28 udestv
NaBi batolia su likovali c'{ vgse1ja. Oni su u dclaskrr Austrije €ledali prevlast katoiidke reiigije nad obje orstale. To raspoloZenje tumadi najbol"ie Dr. Jeleni,6, kada kale: "Hrvati su bi]i usne austro-ugarske monarhije, Ito su bosanskim krS6anima Saputale on,o: 5to je sva austro-ugarska monarhija mislila i osje6,a1a; o,ni su bili trublja, koia je glasno pozivala Borsnu i Herceg,ovinu u okvir habsbur5ke dinastilje. A kato-lici su, iza kakc su se raskrinkale srpske aspiracije, potpuno shvatili Sapat usena i glas trub1je".') Frcklik na5ih katolika toga vremena: >Nesta lirsta od tri p,rsta, nesta dina od Medina", je jasno potvrdivao ove Jeleni6eve retke, kao i naiu tvrdnju, da sve naBe akcije pokreiu u prvorn redu uiershi motivi. Ali ne samo kod nas muslimanal, nego i kod drugih !

BORBA ZA VJERSKU AUTONOMI]U Ovo shvatanje nalih katolika i politidke tendencije ckupacionih vlasti, koje su se oslarrjale na katolill i elemenat, kao sebi najpouzdaniji, dovele su dc zbliZen.ia izmedu muslimana i prarvoslarrnih. To je zbll1enje do5lo do izraiaja narodito u borbi za autonomiju Bosne i H.ercegovine i to kako u vjerskom, tako i u driar,no-pravnom pogledu. Ono pcEinje brzo iza okupaqijs i traje sve do aneksije Bosne

i

Hercegovine, kada postiZe svoju kulminaciju. Opseg ovoga predavanja nalr l1e dopuita, da se upu-

Stamo u duZa razmatranja ove vrlo interesantne bor'be. Mi 6emo na ovotrne mjestu istaknuti sarno njene rezultate, koji su bili veliki i karakteristi(ni. Zajednidka borba mu' sfimana i pravoslavnih protiv vlasti habsbur5ke monarhije, dovela je do maksirnuma zblilenja ova dva elementa, kao nikada ni prije ni poslije toga doba. Ime srpsko, iako smatrano 6esto vjerskim o.L'iljeZjem naiih pravoslavnih konacionalaca, poiela je prihva6ati naba muslirnanska inteii-

*) Jeleni6 strana

Ql6

Sencija i iz toga doba potiie najveii dio ua5ih inteleltttralaca sa srpskom nacionalnom orijentacijom. Srpsfvo postaje sinonimom slobcdre misli i slobode uop'Ste, kod najve6eg dijela muslimana te generacije. Hrvatstvo op'et, kole je austriska uprava pretpostavljala srpstvu i dtji su nosicci bili mnogi visoki austriski iinovnici i funkcionerl nalazilo je jadeg oslo,nca kod ono€ dijela naJe inteligencije' koja je u-ila u Zagrebs'i koja je pomagana po bosanskoj vladi Stipendijama i dr. U takovom r aspolcZenju 5e doila anehsija Bosne i Hercegouine po Austro-Ugarskoj. Ona je oduSevila samo katolike Hrvate, dok je rnuslimafre i pravoslavce ujela za srce. Mjesto kidanja ili slabljenja veza s Austrijom, kako su to Zelili i pra.,"os1avni i muslimalni, aneksija joS jaie veie Bosnu sa Monarhijorn. Osje6aj zajednice izmedu pravoslavnih i tnuslimana penje se do krajnosti. I ,Mu.savat,. i nSrpska Rije-" piiu samo u bratskom tonu, a pozivanje na slogu nije bilo uoplte pctrebno. I 'Srpska rije-" ka,o 5to i "Musavat" piSu panegirike u slavu Sultanova stupanja na prijesto i slave ga kao >svoga( vladaoca. Prilikom otvaranja mladoturskog parlamenta, 17. decembra 1908, donosi "Srpska Rije-" (u.brcju 263) oduievljen uvodni -lanak i depeSe, koje je redakcija uputila, PredsjedniStvu Otomanskog p,arla.menta, Ali Riza begu i Ali Hajdar Midhat begu, kao nosiocima mladoturske misli. U istom broju list donqsl i pjesrrru Kralja Nikotre: "Turdinu.. (rSto te ruZe lafe stari...") "Zajednitka poruka naroduo od 11. oktobra 1908, tri danz iza progla5enja aneksije, koju je potpisao prvi Ali beg Firdus, pe za njim Gligorije Jefta,novii, Mahmut beg Fa. dilpaiid pa Kosta, KujundZi6 i tako sve po jedan muslitnan i pravoslavni, svega 3i na broju prvaka muslimanske i pravosiavne narocine organizacije, zavr5ava rijedima: ,'Sarla u oyint odludnim tasovima, padaiu za uuijeh sve pregrade i.z proilosti.,. Ali ta je vjeiitost bila vrlo kratkog vijeka. Kada je aneksiia Bosne i Hercegovine poatala stvarnost i kada se ni T'urska, ni Srbija, ni Rusija nisu usrrdile da otvore rat na ovome pitaniu, pojavljuju se brzo 'pregrade iz prolSostiu. Pravoslavni Srbi daju za to povoda'

3t

30

Da bi izbili koristi za svoj elemenat u rje5avanju ag* po' rarnog pitanja - na inicijativu advokata Dimovida laze u Be- Jeftanovi6 i Sola (bez KujundLila) i 3' rnaia 1909. podnose austriskom caru 'izjalve lojalnosti i jod neke 2e1je". A te su se lelje tigale ba5 a€rarnog pitanja. Kada se je saznalo n te ,,leli2,< i kada je aneksija postala clavno stvarnost, dolazi i muslimanska organizacija tek 10. februara ze1910. - pod vodstvorn Firdusovim, ne u BeE, nego La maljsku vladu u Sarajevu, da ka'o posljednja poiliticl
Austrija je nastojala, da se koristi tom podjelom, pa je formirala medu muslimalnima i katolicima "zaititne odrede", poznate pod imencrm ,riuchora., dija je duZnost bila da pomaZu Zandarmeriju, naroEito u sludaju unutraS:rjih nernira od strane pravoslavnih Srba. Bilo je zatsta sluEajeva, gdje su Suckori prekoradivali granice svoga zadatka i nasjedali ratrnim hu6kanjima, ali je bilc i obratnih sludajeva, gdje su Fuckori uzimali u zaititu pravoslavne l(qmr Sije i iestc im unapred dojavljivali premetaiine, koie su s.: in-ale provoditi

Poslijc Ujedinjenja su Iuckori postali krilatica nekih pravoslavr,ih hudkaia, koji su kuiali prikazivati sve i(lrtsliniar-e. kao Suckore, t. j. kao pristalic,e i pomaga-e Austrije, Lakc bi imali razloga, da nam se Sto bolje osvetc. Oni su preiuiivali pri tome mnoge grijehe ,'nacionaltro svesnih srba*, iako su njihovi nabionalni grijesi 6esto lrili nlnogr, teZi od na5ih. Poznatc je vrlo dobro, da su mnogi pravoslavni Srbi sluiili okupacionim vlasti'rne i u politiikomr i u vojhii'6!nusni atentat na prejasnog naSeg prestolonaslednika" i ka[
Mi znamo i to, kako su neki danalnji ultranacionalisti i patrioci za vrijeme velikog svjetskog rata izbjegavali, da kai,u, kako govore "srpski" nego bi govorili, da govore ',htvatski. - dok mnogi muslimanski srpski nacionalisti i u najteZim iasovi,rnA nisu krili, da govore "srpskio. Mi znamo dobrq, da je najbolji dio austriske vojne snage iz pro5log ratq koji se poveo protiv Srje bije, podivao na liikim Srbima' - da Svetozar Borojevi6 nosio na sebi talijanski front, da su Puhalo od Brloga, Rai' mund. Gerba (Rade Grba), Terkulja i dr. bili zvdijezde u austriskoj vojsci, dok su za 40 godina austriske uprave iedva 2 muslimanal dogurala do pukovni-kog 6ina.

33

32

Mi znamo dobro, kako je mladi austriski oficir,

Gojko Glogovac iz Trebinja poiinio takav heroizam za vrijeme prollog svjetskog rata, da je dobio austrisko barunstvo i je.l,za krst ivlarije Tetezrje, - najvGe odlikov;.nje, koje ie dobio koji drugi austriski oficir u iitavom ratu. Mi znamo i to, da se nikada nisu objavile tajne aust:iske politidke i policajne arhive, koje su pale u ruke napravostavne Sirn vlastima, jer bi to komprovitovalo mnoge

-

Srbe.

Sve se to zfid^ i sve to zna|u i oha druga gospoia, ali ne vide jet mi obiino viciimo u tudem oku dlaku, a u svorne nc vidimo brvnal

I {

NTUSLIMANI

U KRILU

JUGOSLAVIJE

Pobjedom Saveznika, i srpske vojske u jesen 1918 go, dine, raspada se austro-ugarska monarhija u vi5e dijeLrva. Na njenom se Jugu formira nova jugoslovenska drltva, kojr se ujedinjuje s Kraljevinom Srbijorn u drZavu S.H.S' U sklop ove nove drlave ulazi i Bosrra i Hercegovina sa prekc 500.000 muslimana, osim muslimaaa SandZaka i Juine Srbije. Priznati treba, da kod vedine muslimana i veiine katolika nije biio velikog oduievljenja za ovu novu drZavru zajccinicu, ali nije bilo ni protivljenja. Vjerske i kulturne razlike, razliiita pro5lost i tradicija, kac i ranija trvenja, obavijala su zebnjom srca mnogih na5ih gradana, koji inade nisu imali nikakva razloga, da lale propast tude austriske vlasti u ovim zemljama. Ovo naroEito vrtjedi za nas rr.uslimane, koji nisu imali nikakvih' ni vjerskih ni nacionalnih razloga, da Zalimo odlazak onih, protiv kojih smo sc borili i na iije smo bajonete udarali. Naia zebnja, s kojom smo u5ii u ovu novu drZavnu zajednicu, nam"r srodnu u jeziinom pogtredu, dolazila je od onilr "p.regradaiz proilosti". Nai srazmjerno mali broj, nabe slalro ekonomsko i kulturno stanje, nala druga vjera i tradicija i naiie drukdije gledanje na razfle na5e probleme' zadavali su nam mnogo brige i nisu dali razloga nel{onl

il il

veiem odu5evljenju pri stupanju u ovu, kako nam se stalrro €ovorilo, naiu dr1avnu zajednicu. Mnogi naii idealisti, Skolovani i zaclojeni iistinn nacio'r:alizmom, koji ih je dovec i do aradskih kazamata, tie' rovali su ivrsto u slilnost pogleda i osje6anja- i na drutoj si:rar,i, i Eokazivalli, da d,e i muslimani u novolj drZavi imaui pnrnu jsdnakost i ravnopralvnost s ostalirn jugoslovensl
55

v4 gao

utvriti, da nismo etnografski najEisii slavenski, srpski,

brrratski, ako ne 6ete ba5 bosanski elemenat. Takc je brzo iza ujedinjenja izbila na povr5ihu rlrava realnost: mjesto bratstva pojavile su se svade i plja-ke u kojima smo mi muslimani, kao slabiji, ljtlto nastradali. Da bi se mogao bolje ocijeniti poloZaj nas muslimana u ovoj jugoslovenskoj zajednici, treba uzeti u obzir t prvom redu broj6ani nad odnos pfema ostalom, tako zvanom >>naciaralnor,l< stanovniStvu ovih zemalja. Prema statistici iz godine 1931 bilo je u naSoj driavi svega stanovniSrva 13,389.000, od toga 11,675.000 nacil" onalnih Ju€oslovena. Od ovih raduna Dr. Biianii:*) Srba pravrnslavnih 5,963.000 tlt 42,72010, Hrvata katolika 3,220.NA ili 230/0, Slovenaca 1,133.000 ili 8,120,'n i bosanskih muslimana 729.000 ili 5,260h. Llkupni broj nacionalnih manjina u na5oj dri,avt iznosio je 2t256.0A0 od toga je musiimana Arnauta i Turaka bilo 832.000

ili

5Bo/0.

Iz ovih se cifara vidi, da smo mi bosanski muslimani manjina u vjerskom poSledu. A pc,Ito je kod nas i danas vjersko obiLjeZ.je glavna nacionalna veza i karakteristika, to rnoZemo mirne duie re6i, da sm'c t pos,ebna grana na j,u

gc slou en

skcvm s tablu.

NAS NACIONALIZAM: NaSa nacionalna p,ripadnost! To je problem, koji se pojavio u pojadanoj mjeri medu prvima iza Ujedinjerja. Da Ii smo Srbi ili Hrvati i da ii smo Jugosloveni, ili Sioveni uoplte? Da li nas treba. i sad,q nahcn 5A0 godiru trpjeth kako nam u Narodnoj SkupStini otvoreno dobaci jedan aktivni "doma6i" ministar, ili. smo hru naie kryi ,,hcjima se na ielu vi.di, da su im stari. careuali<<; kako mu ddgovori odmah jedan Eestiti ,prea.anski" Srbin? To su ,p'itanja, hoja su stavl'jena ,na dnevni red, kad god se pdvqla rije6 o namal, o na3em nacionalizmu uopite, a pogotovo naSoj muslitmanskoj nacionalnoj vrijednosti - i to ") Dr.

R, BiCani6: Ekonomsha

podloga Hrvatskog pitanjastr.0

se pitanje potey',e sve do danas, u Skup5tini, u Btampi, na zborovima i u druX'tvu. Ako rezimiramo ono, 3to smo do sada iznijeli po ovom pitanju, vidi se, da je naS narod u glavnoYn ernidki i jezi6no jeditnstven, a1i vjerski i kulturno rastrojen i da je bai ova vierska i kulturna nzllka ono, Sto nas dijeil 5to nam je nametnulo razna nacionalna imena i ito dini i'glavnu, ako ne i jedinu ratrliku izm'edu dva naEa naia' pravoslavnih i katolika. 6a elementa: Srba i Hrvata Ovo je jedan, da tako kal,em naB specij,alitet. Nije nam poznato, da jo5 ima gdje narod i,stoga jeztka i korjena, a da se ne ptiznaje i jedniln narodom, osim politi6kin' naroda: Engleza i Sjevero-Amerikanaca, - i Spanaca i recimo JuZnoamerikanaca, i sL Arnautski je narod podijeljen na siid,an naEin, karr i nai na tri vjete, ali se svi zovu istim arnautskim nacionalnim imenom. Koliko je jak religij'ski faktor u nadem nacionalnorne Zivotu vidi se najbcilje po tome, 5to mnogi stranci; koji dosele u naie kraj,ev,e prirnaju onu na5u nacidtralnu oznal
Do ovakvog i joi goreg naci,onalno rashog apsurduma dolazimo mi muslimani,, kdji se dijelimo na Srbe i Hrvate'

')

H. St. Chamberlain, Rasse qnd Nation.

57

36 Sinovi jednog istog naroda i zemlje, pripadnici jedne iste religije i kulture, Lesto Sta viSe i braca od jedne iste majke, p,a jedan Srbin, a drugi Hrvatl Zat je to znanstveno i objektivno mqgu6e, zar to nije apsurdtrm sa stanovista teorije o r,asi i naciji?l To je samo produkat na5e pogreSne nacionalne orijentarc;ije, to, je produkat na5eg subjektivnog osje6anja, a to ne stvara ni elemenat jedno'g istog naroda' a kam,o li posebnu rasu ili naciju! Mi imamo porodica iz Dalimacije, tri brata, od hojih se jedan ptiznaje Srbiu':rm' drugi lJrvatortl, ? trefu Ta\janorc"l Zar se ne vidr iz ovoga i sva greinost onih, koji nas bosansko-hercegovaike muslimane smatraju tnaciprralnim{< sarno on
Mi smo gore ianij'eli, razne periptetge, kxoz koje je prol,azio i jori i dana,s proldzi naB nacj,onalni problem, naroiito kod nas u Bosnr. Spomenuti 'Ioma Hrkalovi6 cvrqi da srr se i naii pra,voslavci u Bosni i l{ercegoviru poceli tek od godine 7862 tazwati Srbirna i da je tada 'rsnovan i odbor,, s Teo$ilom Petranoviiem na delu, sa zadatkom' cia propagirir o'vu idej-u. Po njihovom primjeru su osnovali i naii katolici slidan odbqr na ielu s Klementom Bobir,m'

(dragonanom njemaikog poslanstva, Dalmatincem), koji je tad,a podeo propa"girati Hrvatsku naci,onalnu ideju, kod hatolika..) Ako analizirarmo i kriqikr po$natramo ove sve c^" njenice, vidimo, kako je konplikovan i sloZen nad naci' *) T. Herkalovid: Vorgeschichte der Occupation Bosniens u' str. l7-20 tlercegovina der

onalni problem, JoS i danats on je pun raznih, naroEito religiozr.ih prirrjesa i oznaka. Srpstvo i Hrvatstvo, koje se oznaluju na5im dviema naciicnalnim jedinibarna' u stvari su dvije vjerske jedinice, iednoga istoga na,roda, koji svoje nazlidite vjerske pripadnosti pokriva naci'orr,alnim nazivima. Srpstvo i Hrvatstvo opravdava uporno svoj'e postojanj:, ah se j,e brzo sporazurnllo, da "Bo5njakluk" ne posto'ji, iako izrnedu Borlnjakluka s jedne s,lrante i Srpstva ili Hrvatstva s d'ruge strane. nema nikakve ve6e razlike, nego li iznre drr samoga Hrvatstva ili Srpstva: razlika po vjeri' razlika po tradiciji, ra*ika po istoriji! drugi poJam ,Bosanac,. mjesto ,Bo'Enjak" kako bi ,orznaiili sebe i nas provinciialnim pripadnicirn; Bosne, a nipoito naci'onalnirn. Po5to svaki elemenat na5e jugoslovenske nat'odne zaj'edr:ice sr.atra 5ssj1r" vjeru najboljcm, svoju istoriju najIjepSom, svoj provincijalni jezik najdiBiim, pa i svoi dijaIel.at ni.jprikladnijim, to ga ljubornorno fu\ral i nastoji Sta viEe nametnuti ostalo'i zajednici. Za ts kbd nas postoje
Tak.'oni

dana,s stvaraju

Ali nc samo 5to porstoji velika razlika medu nama'r prsvcslavnim, kato icima, i muslimanima, nego s'e i sami pra. vosl.avni Srbi jasno di;"1u t razlikuju, prenur krajevima, u kojima Zwe i pro5lcisti, kroz koju au prolazi[i tokom na$e burne politiike istotije. Zar se ne zapaha velika railika izme.dt Srba i: Srbije i onih iz Vojvodine, Hrvatske, Like, Bosne, F{ercegovins, x^- Crne Go.re. Zar s'e te zapaLa i iz. vjesni antagonizahn izmedu Crnogoraca i Srbijanaca i pored' tdga, 5to jle Crna Gora isto toliko srpska zemlja, koliko i Srbija? Zar iiii)s i u Crnoj Goii d,csta jak federalistldki i ,autonomi,stidki pokr,et i pored punog jedinstva vjere j nacionalizma,?

Obratno, postoji izvjesna srodnost izrnedu nqs u krajerrima, ri kojirna smo zqjedno Zivj'eli, pod istirn politidkim prilikama, bez rqzllke na vj,eru. To se dobro vidi ba3 kod nas u i H'ercegovini, gdje i pored vj,erske razlike 'rnD^sni ima medrr nama mnogo sliinorsti u karakternim crtama. ZiVo se sjeiam, kada rni jednorn prilikom re6e u Beogradu neki

38

59

prijatelj, da smo svi mi iz Bosne ,Turcio, sarno, kaZel ima pravoslaunih, hatoliikih i, musliTnanshi.h Turaha*Za ta ne treba nikoga da Eudi, 5to pod ovakvim naiim kaleidoskoporn vjerskih, kulturnih i plemenskih prilika, t'e3ko napreduje na5e naci,onalno niveli,sanje. Za to je propao poku5ai izjednatenja naiega narodnog pisma i za to se na5 jugoslovenski narod sluZi i danas sa dva pi"jedinstvent" sma. Za to je propao p,okuiaj i izjednadenja kaXendara iznredu pravoslavne i katolidke crkve, iako je znanstveno priznato, da je gregori,janski kalendar taEniji od julijanskog. Pa i jedinstvo zastave, n,aXeg nacionalnog emblema, uvede' no sa toliko autoriteta, nije se moglo odrZati' Koliko svaka na5a religija ljubornorno -uva svoj prestii pokazala nam je najbolje skora5nja borba, koju je vodila pravoslavna crkva protiv honhord,ata. I to salno za to, ito 'ie katoli6ka crkva trebala novim konkordatom r{a dobije iiri zakonski djelokrug, negc li ga ima p'ravoslavud crkva.

*** Za ta nema niko prava, da i nama muslirnanima, osporava pravo, da i mi ljuborno,rnc Euvamo svoju re'[igijrt' i svoje tr,adicLle, jer Zivimo u dubokom uvjerenju, da IslanC kao rauka nije zaostao za krSianstvom. Naprotiv, mi vjerujemo, da je "svojckn velikom duievnom nldms(i", kako kaZe Lilek, nadmai5i,o ostale vjere.") Onaj veliki kulfurni zan mah, i teritorijalno Sirenje, Loje je pokazala svjeZ,a nartka Isl.ama odmah po svo;ioj objp"vi, najt'olje potvrduje ovu tvrdr:ju. einjenica, 5to su islamski narodi posljednih sto,lje6a u nazaLku prema kri6anskim, ne moZe da bude dokaz superiornosti Kriianstrta nad Islamorn. Ovdje su pc srijedi dru1i razlozi, o kojima ,ovdje ne rnoZe biti mjesta Sirem raspravljanju. (Ko Zeli d.a se zabavi op5irnije ovim pitanjem, neka proEita studiju "Z&to su Muslimani nazadovali< od Emira Sekiba Arslana u p'revodu Dr. S. Sikiriia i M. Paii6a). Pod ovakvim na5!m komplikovanim vje.rskim i nacionalnim prilikama nije nikakvo iudo, Sto se kod nas pojav*) Povijest sredniega vijeka za niZe razrede u B. i H. str. 105

Ijnjra razne trzaiice i 5to se 6esto identifikufe vj,era s nacijom. Ali ne samo krJd nas muslimana, nego baX kod onilr, koji nas u-e naci,c4a,lizmu. i koji Zele da nam izdaju svjedadi,bc

c

nacionalizmu.

MIJESANJE V]ERE

I

NACIJE

Da se vidi, kako p,o ovim pitanjima misle i gor.ore 6esto i visoki predstavnici crkve, pra i drtigi faktori, uaye5a,u nekoliko kara'literistidnih primj,era,: Nedavno je arhimandrit Justin objavio Ilanak u je "srpstuo identi\na "Srpskom Glasu" u kome tvrdi, da s pratsoslauliem" i da 'nema Srpstva bez Svetosavlja". Na siidan se na6in izjainjar,ta i episkop Benjarnin u 226 broju ''Moravskolg Glasnikan, gdje rnedu ostalim kaZe i ovo: .')Bezuman je svaki o,nalj, koii misli, da moi,e razdvcjiti Sipstvo o,l Pravoslavljao da moLe biti'Srbin, a d"a tr,e budc pr auoslar:ni hri!funin!" Ove krupne rijisii, iako od ljudi iz crkve, niko nije do sada naSao za shodno da ispravi iii demantuje. Pa niku sarno visoki kleri,ci, koji ovako misle. I dobar dio svjetovne inteligencije svjesno mijeia vjeru i naciju. Tako je na pr. na 13. IX 1940 drZao predavanje na beogr. radiju neki g, Eije ime nisam uspio da doznam, "O integralnoirn i hri56anskom naci,onalizmu. IJ tom prodavaniu g. pred'avad otklanja ,integrafni" itraLt "hri5da,nizirani nacionali=amo kao bazu naSega nacionalnog vasp,itanj.a! Samo rte ztlatrn, kako g. pred,avaE zami5lja to "hri,i6anizirano naciohalno vaspitanjeo' kod mtrslimanskog dijela, - recimo, - srpskog naroda? Za ista ni,je dudo, Sto je i pravoslavna masa vaspitana u ovakovi.rr shvatanjima. Zato i ja tek sada mogu da razumijem jedan sludaj iz doba velikog rata koji mi se de.sio u Madvi.

Jednoga dana,

u jesen

1915 godrne, do5ao sarrr sa svo-

jedno setro bli.zu Kosjeri6a kao "Baukurnp,anijomn u lnl.e'fiet u austriskor oficirskoj uniforrqi i sa fesorrr na glavi. Zapazim jednu grupr: i,ena i djece, koji su nas radoznalo posmatrali, Narzovern im Boga. Oni se za(ude i jedna rne %ena

jom

4t

40 upita, od kuda ja lnks "1epo srpski govorim<. Pa i ja sam Srbin, odgovcrrirn joj. A Sta 6e Vam taj fes na glavi, kada ste Srbini'upita me ona. E, ja sam Srbin muslimauske vjere, odgovorim ja. A, tako, Vi ste Turiin, odgovori ona. Ne' nisam ja TurEin, ja jedva znam ko.iu rijed turski, odgcrvorim. "Pa 5to se ne vratite u statru pradedovsku veru kada ste Srbinn, upita ona. Nqjprijle se vratite vi u staru la.5u pradedovsku vjeru, prije hrid6anstvav pa 6u se watiti i [a" odgovorim ja: Zena to nije mogla da razume. Za fiu je hri*6anstvo i srpd,rvo bio jedan isti pojam, kao i za mih.june drugih, osirn ono nekoliko prosvije6enih. Pd i qd ovih mnogi ne moZe da ra5iisti ove pcjrnove, 5to nije ni -udo' kada ih ovako ude arhipastiri, pa i dobar dio svjetovnd inteligencije. Za to o neko,m pravom nacionalizmu u nadem trarodu ne moze biti ni govora. Za nacionalno je osje6anje polrebno jedinstveno osjeianje svega naleg naroda, a toga osje6anja nema kod nas!

Kakc sc mijela ko'd nas vlera i nacija pokazuje nam i sarn naziv prvosve5teni,ka. pravoslavne crkve, koji sa :ove ,,Srpslzim Patrijarhom" iako ima i rnuslimana, i ne6to, katclika, loji se priznaju Srbirna, ali sumnjamo, da bi pristali na to, da P,atrijarh bude i njihov prvolsvestenrk. Za $to se prvosvedtenik pravoslavne crkve ne bi zvan makar rr5rpsko-pravoslavni Patrijarh

?

Spo'menih palim borci'ma

na

Kosor,'u,

polju, dignffi

po-

slija Ujedinjenja. nosi naslov "Za lzrst da.Eni i slobod'tt' ;lot' na!. Istina 1e zaist4 da snr se MiloS Obili6 i braia Jugovi6i i ostali borili za krst 6arsni, ali onda te junake ne bi trebrlo .slaviti u Skolama, .qdje ima i muslimanske djece, i traiid prilikom ispita i drugih sve6aEesto ba5 od ove djece nosti, da deklamuju kosovske pjesme. Zar se od njih mole traYziti, cla slave i veliiaju one, koji su se borili "za krst 6asni... kako se to s najmjerodavnijeg mjesta- eto priznqje.

Obratno, nigdje se ne spo'minju u naiim udZbenicima nali bosanski muslimanski junaci, kao Gerzelez Alija, I{rnjica Mujo, Tankovid Osmaq i drugi iija junaitva De zaostaju za lvlarkovim i Milor5evin. Ali oni su se borili protiv krsta i L,a to o njirna nema ni gcyvora u naiim narodnim ditankarna.

SLAVE Jedarr tipidan prim,ier miie5ahja vjerc

i

nacije

iini

slav.

ljenje "krsnih slava. u nar5em drultvu i nadleitvima poslije Ujedinlenja. To jrs slavljenje onoga sveca pravoslavne crkve, koji je dotiinu porodicu ili pleme preveo u krilo pravoslavne crkve. Tvrdi se, da{ slava ima svo,j korijen u religiji starih Slovena, 5dc je i mogudno. Ali onalj

naziv "krsna" i vezanlje za nekog sveca pravosla',,'ne crkve, jasno obiljeZava njen hliSianski karakter. Niko nema nGta protiv tqga! a najmanje mi rnuslirnani, pravoslalvna da naSa bra6ia i njihbve porodice slave sve. ono, 5to njihbva reli'gija i vjerski obiEa.ii traY,e i propisuju. Ali srr.atramo opet, da niko nema prava fraLiti, a joi manje siliti nas muslimane, da aktivno udesrvujemo u tom hri5danskom obredu naie pralvoslavne brate i kom5ija, a to se dogada naroiito kod na3e vojske. Kada bi naia voj'ska slavilt uspomenu na neki va?an lstoriski dogadaj u naSoj' narodnoj istoriji, pogotovu, kad,a bi ta slava brla vezana i za koji svijetao istotiski momenat i rna3, boisanskin mi ne bi imali niBta protiv toga. Ali, 3a sc trali dd na5ih muslimanskih vojnika da slave uspomene na Sv. Damjama, K.uzmana, Dimitrija i dr. ka;ko se to Eini i ovdje, u naSoj sredini, to ne moZemo razumiti. Taj kult krsnih slava preSao je Sta vGe i na politiike stranke. Tako irna kod nas stranaka, koji se ne oznaduju ni srpskim, n- pravoslavnim, ali su zavele ipak rkrsnu slavun . Te stranke pnvaj;u u svoje r,edo've i .muslimane i katolike, a ne vode raduna o tome, da ni jedni, ni drugi ne lele imati ni5ta zajednidkog sa tirn svecima pravoslavne crkve. I iz ovoga se vidi, kako je srpstvo i pravoslavlje -- vezano prello nedujno i u sadainjost, usko u pro$o5ti

-

42 KRSTENJA

SV. SAVO

Nai pravosla,vni svijet odaje naroEito visoko poitovanje kultu Sv. Save, Eije je svjetovno ime bilo Rastko i koga je pravoslavna crkva uzdigla na narodito visoki rang sveca i prosvjetitelja. Mi ovaj visoki kult Sv. Save kod pravoslavno€ svijeta naieg vrlo dobro razumijemo' Ali rni ne moiemo da razumijemo, da se i bd nale djece traZilo, tia i oni slave kult jednoga sveca pravosla.une crkve, -iji je hriSianski karalkter izvan sumnje i koga je i Driavnl savjei kao takvoga priznao. l\{i nc moZemo ni to da razumijemo, da se ovaj kult Sv. Save nastoji prenijeti i na nalu srednjoikotrsku omladinu na taj naEin, 5to se n tai dan raspisuju ra:ne Skolske teme i dijele rnnoge nagrade, iako bi za naiu vjerski izmijeianu sredinu za takove teme i na$rade bolje odgovarao jed;,rr iisto nacionalni darum, kao dan Ujedinjenja ili sliino' Drugo je to mo@lo biti u Srbiji' zemLji vjerski hom'ogenoj' a drugo je to u Jugoslaviji, zemlji vjerski izmijeiarrcj i gdje svaki elenr,enat ljubomorno 6uva svoj vjerski osje6ai.

i

takovih sluEajeva, (doduie ne kod nas, nego u Juircj Srbiji) gdje su Skolske vlasti prisiljavale mtrslintansktt djecu, da prisustvuju -asovima iz pravoslavne vjeronauke. Bilo je Skolskih upravitelja, koji nisu dozvoljavali, da musli,manska djeca unesu kuran u Skolske prostorijc, p:e st, nije dozvoljavalo ni otvaranje, "sibjan-mekteba", bez niro6itog odobrenja Ministra prosvjete, jer ila su to toBilo ie

boZe osnovne 5kole.')

* ** lfii

se dudimo

i

ne razumijemo, da se.i temelji svake,

i vrlo neznatue javne zgrade, moraju osveitavati po svima crkvenirn propisima, mjesto, da se taj crkveni obred zamijeni )svjetovnim otvorenjem,<, i svetano5du, ito bi odgovaralo bolje na5oj raznolikoj vjerskoj sredini' -est
') lz predstavke V. Vier. starj. g, predsjedniku

od l. Xl.

1932,

kralj. vlade

Ne mislimo ovdje iznositi slulajeve pokrstenja muslimana, koji nisu baF tako rijetki. Ne mislimo isticati ni onaj sluEaj u MalEi, iiako je obavljen u masl i bez primj eoe zaftonskih propisa o prelazu iz ltedne vjere u drugu. Ovo posljednje ne Einiimo ra to,5to se pokazalo, da su na5e vjerske vlasti u tirrn krajevima gotovo isto toliko skrivile ovaJ slufaj, jer se nisu brinule o vjsrskom vaspitainju i odgoju one zapuEtene sredine iz okdline Ni5a. Ako neko, odrastao

i

zreo, - bez narodi,te propagande, - smatra da mu neka druga vj:era pru1a vi5e utjehe i zadovoljstva, nego islamska i ako je ispunio propisame zakonske formalnosti, neka slobodno ide, pa makar tu bio i lifni interes po srijedi. Mi ho6emo cxvdjre, d'a ukaZemo na uvla6enje u naH mjeSoviti vjerski Zir,'od i naXu onaciorrralnu.. sredinu ovoga izraza gdje mu ne bi smjelo biti mjesta. 'krdtenj,a.. i tamo, Mi stalnc, ditamo po dnevnim'listovima kako ie 'kr5ten< ovaj ili onaj brod, ova ili ona jed'rilica, na5e 'nacionalne< dri,.ave, kao da taj brod ne smije zaploviti u more, niti ona j:edrilica u nebeske visine, dok ne dobije znamenje hriS3nnske vjere,, Pa i prilikom naiih aeromitinga, stalno slu5amo o >vazdu5no,rn krEtenju" onih, koji prvi puta sjednu u pa makar to bilt i avion muslimani.

-

-

HRVATSTVO

I

I

KATOLIEANSTVO

Nl kod na5ih kato[ka/ stvari ne stdje niSta bolje. Naprotiv, katoliiki kler ie u ovome pogledu iesto mhogo revnosniji i manjc tolerantniii. Mi se sjedarno Zivo akcije, korju je vodio ta.i kler za vrijem: austrisko. BaB se ovih dana ponovo ptei,e sludaf Fate Omanovtl'tz Bijelog Polja kod Mostara, koju su katoliiki klerici odveli od ku6e, krili p,o samostaniur-ral i pokrstili. Istcm sada, nalkon 40 gddina, Fata je pronadena u Ljuhljani, po'd imenom Darinke Prijatelj.!

4*5

44

I koJ naiih katolika se Eesto miieia i kod n'iiha su visoki klerici qcrvorili, -hatoli'lz moie biti C dobcr Hrvatl

viera s naciiom da sano dobor

kako su

i

naoionalne

kod na5ib katolika vjerski pojmovi vezani uz i kako ih ni najvi5i faktori ne znaju rastaviti.

Ulazeti u ovu novu naiu drZa'rnu zajednicu, Pa kada. bi ovako govorili samo visoki klerici, mi bi to nekako razumjeli, iaiko se ni to ne da pravdati. All ie ne' davno i naift,orr,petentniji p,ollitirEki pre&'tavnik hrvaiskog naroda g. Dr. Vlatleo Makh'dao izraza takcvom miiadaniu katoliEke religije i hrvatskog nacionalizma, na naEin, koji nas, upravo iznenaldu,ie. To je bilo u novembru proBle 1939 go'dine, prilikom hodo6a5ia rr Rim na;ih katolr",ka, pod vodrstvom najviSih predstarrnikat svog'a ktrera i na'i roditog izaslanika g. Dr. MaLka. To ie visoko iza-lanstvo traZilo od Pape. pogla'ralra katctidke crkve, posebnom adrcslohn i uz nalivefu potnps, da proglalsi svecem katoliEke crkve Niko1u Tave1i6a. dalmatinskog misiotnara, koji je vei stekao stepen rblaZenstval<< za to, dto je kao misi,onar 12 godina odvra6ao Bogumifle od n'jihove vjere i kasnije u bodini 1391. - poslije zavr5enih i neus.pjelih krstalkih ratova -- otiBao u Jemsaliim. i. tu pred dZamijom izlio svu silu pogrda na Islam, nazvav5i ga i poganorn vjerom. Radi to€ia hulenja fslahske vier'e ie bi,o doveden p'rad kadiju i poevan da povuEe te pogrde. A1i orr to nije htio uiiniti, pa je, po redormorm sudu, osuden na smrt i pogubljea' Mi nemamo, raztrme se, nirlta protiv totqa, da katoli6ka crkva bira svoje svece po svolme nahodenju i Ito je tai izt'or pao baE i na, Nikolu Ta,reliia. Mi nemarrno ni5tir ni protiv toga, 'da i Gospodin Dr. Maiek kaoi katolik dade izraza svdme religioznop osje6alnju na naiin kako se to njc,rntr svida. Ali mi se Eudimo, kako je g. Ma6ek mo{Elbo u svojoj adresi Papi traliti to progla5enje Tavellda sve'cerm politidkolg vodstva, z,ejedno s cijelim hr',uirne hrvatskog uatsh.im narodom.r, Mi ne moEemc predbostaviti, da g .Ma6ek ne zna, da rimta, i'ruuslimana' koji se osj'edaju i priznaju Hrvatima, aili je trebao da zna i to, da oni sigurno ne6e biti oduSevljeni,, da g. Maisk i u njihovo im'e moli Papu, da proglafsi,. svecem katoftiike crkve blaZenog Nikolu Taveli6a. Mi ovo istiiemb sa4na za to, da se vidi'

narna

bosansko-hercegovaikim muslirnatrima su se postavljal.a

tri

problema za rje$avanje: da iuvarno svolju religiju, kao i do sada, da hivarno svoj starodrevni posj,ed i da se prilikom uredenja naSe drZavne zajednke osiguramo sebi takovu drZavnu formu, koja 6e nagra musiimanima omogucttiiz: vjestan upliv na naie unutrainje prilike, narodito na prilike u naioj uZoj otad/ibni, Bcsni i Hercegovinr, te koji 6e odgovarati na6oj tradicionalnoj tellaji, za autonomijom tih na-

iih

zemalja.

VJERSKO PITANJE

i"

Mi muslimani, ulaze6i u ovu nadu drZavnu zajednicu, srnatrali smo, da u vjerskom pogledu ne 6emo imati poteSkoEa i da ne iemo imati nasrtaja na naiu vj.eru, ko,4'u smo toliko vjeko,va duvali i s kojom smo tako srasli. Mi smo slu6ali mnogo o vjerskoj. toleranciji pravosl. Srba u Srbiji i 'o njihovoj poznatoj krilatici: "brat je mio. koe vjere bio,.. Ali iskustvo, koje smo i'mali tokom ovih protekiih 20 godiua, pokazalo narn je, da je religilzrrt osjetai naSeg pravoslavnog stanovniStva mnogo veci, no 5to smo oiekivali. trstina' on se je srodio s nacipnalizmom vi5e, nego kod naiiir katolika, aii bai ovaj sludaj. krije u sebi izvjesne Qpa.snostir koje mi moramq trai,itt i traZimo, da se odstrane.

Niedje se ne vidi jade, koliko se je pomije$alg i srodila vjerra i nacija kod naSeg pravoslavnq:g elernenta, kao u ikalshfun udibenicima i to narobto u udibenicima za Er, Eetnu, osnovnu nastavu. Bad qvdje, gdje bi trebalo najviie gnzitl, da se u naie narodne Skole unosi samo ono, 5to nas spaja, Sto j.e opite nacicrnalno i bp6te kulqurno i ito Ce buditi medusobnu ljubav kod naSe Cliece ruznlb vjerar -

47

46

u naie se udZbenike unose 5tiva, koja su protivna rr6enju islamske religije i koja desto vrijeda{iu svo{im sadrZajein iako je Islamska vjera (Jstavorn' Islam i nas musLirn?tr€r

-

najviSim zemaljskim zakonom, prtztata kao ravnopravna s ostalim reiigijama. Ne radi se oydj.e o jedndj, ili dvije ditanke, koje donose stiva, sa gotdvo prozelitskim katrakterom' Nema gotovo ditanke za osnovnu nastavu, koja ne sadrZi takav materijal" Mi 6erno ovdje navesti imena pisaca i iitanaka, koje sadrZe takovo nepodesno Skolsko gra.divo, kao 5to su: Mi.lorad A. Vuiannc: Bukvar zaI razre.d osnovnih iko' Ia i 6itanka za III razred osnovnih Skola (ova posijednja je bita tako pretjerana, da ju je napokorr zabranilo Min. prosvjete). Mihajlo Jovi6 (dvije ditanke), Stevarr A. Obradovio Mih. M. Stanojevrc i Ziv. N. Stefanovi6, Ljub. Protic i Vlad. Stojanovi6 (tri iitanke), Sigm. eajkovac (tri iitanje ke - pisac katolik!), Vlado Stdjanovi6, Toma Jovanovi6 i Vuji,6, Milan Rabrenovi6 (dva istoriska udZbenika), Damjan Raiii6: istorija, Dj. S. Koji6: radunlca s geornetri-

jom

i t.

d.

Da se vidi, kakva se sve itiva pruZaju muslimanskoj djcci naiih narodnih 5kola, nave36emo samo nasiove Stiva

nekih ditanaka, vednom za II razred, dakJ.e za djecu, koja su istom nauiila iitati - kao 5to su: "Utop,ni,lk i sv, Niko1a, Br:Zi(.eva ma$ka, Bogojavljenje, Bo?ja majka i (r, sritelj Jovan, Rodenje Flristovo, Vaskrs, Za vjera, Na Sv. Savu, Majka dete na Vrbicu sprorl,€rrcr i t .d. Yet, iz samih tih naslova se vidi hriSianski karakter tih Stiva AIi ima i mnogih 5tiva, diji nasl,ov nema hriseanski karakter, ali iiji je sadriaj uzet iz kricalnske nauke o vjeri kao Sto' su: 'O zdravlju, Andeo mira, Praaniiko jutro, Prava se muka rre da sakriti, Ljut sudija" Djevojka i sqnce, Yjera i dobra djela, Kako se seljaci mole Bogu, Za Eta je Hercegoviua kamenita i t. d. ala

Isto tako 'i srefuliolkolske knjige, osobit'o

udZbenici

za istoriju sadrZe Eesto Stiva, koja vrijedau islausko vje'

rovanje i koje su protivne istoriskoj istini u pogledu Mu, harneda a. s. i nauke Islama. Pa ukoliko i ne vrijedaju Isiam i,Muhameda a. s, oni o njimh goiqore na jedhn

banalan nadin - dok krSianstvo i svece l
akciju

prezir kr56annjihovim drugovirna.

rzazivaju svadu, podrugivanje i

ske djece prema

Islamu

i

islamske vjere, a kod muslimanske djece, odvratnoist prema 5koli, koia ih udi protivno onome, 5to im je iCazivao vjerou-itelj i 5to su duli u roditeljskoj kudi. Roditelji muslimani, koji doznaju zar ovake udZbenike od svoje dece, srr.atraju, da se njihova djeca ho6e preko 5kole, da odvrate od uienja islamske ,vjere, Sto u njima ne mdZe da budi povjerenje prema upravi, koja njihovoj dje'ci natura\ i propisuje ovake udZbenike.

Frotiv ovakvih nedopu5tenih udZbenika dizalli su se i danas se diZu protesti. Ndrodito sa strane naieg vrhovnog vjerskog Starjeiinstva, nahrisane su Eitave arhive' predstavki lVlinistarstvu prosvjete, ali ru
nici ne unose u naie narodne ikolskoj djeci.

Skdlre

i

ne serviraju najoj

, *l Mnogi se od nas sjeiaju, kako se je digao revolt mu. slimanskih masa protiv austriskoj upravi, khda se je dozna)o, da se u na.5im srednjim Skolama uporrebljava kao uCZbenik Hoifeva istorija srednjeg vijeka,, Ixema kojcj je taj autor prihazivao objavu (vahj) Muhameda a. ,s. kao -ovjeka slabih iivacan. Tadanja je bosarrska "balucinacije vlada odma,h naredila tadanjem nastavniku sarajevske gi" mnazije, nedavno premrrrulom, prcf. LiJeku, da napiSe novi udZbenik za istoriju, Sto je odmah i iiiinjeno i obradenat ova i sliine teme na naiin, koji je zadovoljilo i nas muslimane i istorisku istinu.

r)

D. Lrzercvl6: lrtorlje za lll, r, srcdnJih Skola

49

48

AGRARNO

PITANJE I .,,/

Prvi problem, koji nam se je postavio odmah iza U' jedinjenja, to je pitanje agrarno, pitanje ekonomsko, pitanje, hbdemo li i u o'voj naSoj drZavnoj i narodnoj zajednici ostati vlasnicimal na5ega starodrevnoga posjeda, koji smo stotinama goldina naslij.pdivali i duvali, kako je to istoriskr nedvojbeno dokazano, i koje narn ni tuda trprava nije smjela oteti. Obzirom na faze, kroz koje je ovo pitanje prola:ito u prollosti i na tendencije, kcje su zavladale, svakonre je rrar.iem politiikom iovjeku bilo jasno, da te ovo pita;rje biti stavljeno na dnevni red kao prvo iza Ujedinjenja i da 6e se od nas traliti Lrtve. Ali niko nije mogao vjerovati, da 6e ovo pitanje biti rjebavarro' protivno svima pravilimr istinite agrarne reforme, da 6e nam se oduzeti ne samo sve kn^etske, nego i najve6i dio begiu6kih t. i. slobcdnih zenralja, L.ez pravedne dd5tete i bez ikakva minimuma! Nije ovdje mjesto, da se op5irno raspravlja o tome problemg. Mi smo to udilili u Memorandumu, upu6enom Nj. Kr. Visodanstvu Knezu-Namjesniku 27. IX i938. god' A1i, kada se govori o poloZaju nas muslimana u krilu jugoslsvenske zajednice' onda se ne moZe pref,L, a da se ovo pitanje, makar u najkraiim crtama ne spomene.

n** Pritanje, koje je pre5lo i u iiteraturu, da smo mi muslirnani oteli zemlje pravoslavcima i katolicimar' posve je laino i tendenciozno. U posjedu sam originalnih "spahinskih tapija" iz kojih se vidi, da je moja porodica doiia do svoga posjeda posve legalno: da smo svoj posjed naslijedili dijelom, a dijelorn kupili i to sve od muslimana. 'Nadi uegdairji ,krnetio su se naselili n4 na5e zemLje i jagrna je bila medu posjednicima - kada bi se ponudio koji nadoili sefiak i traLio zemTje za obradv - ko ce ga sebi uzeti, dh mu zemlju radi. Sjeiam se Livo rijedi svoga qca, koji rri je €ovotio., da znade za polovicu naiirrL kmeta, ka'dla i odakle su doili, a za drugu polovicu da znade njegov otac! "Koji god knret dokaZe, da je viSe od 150 godina na rnojoj -emlji, dlaba mu jeo, rekao bi iesto. I zaista, kada sam pro-

fla3ao ove dokumente, vidi,m, da je to tvrdenje posve taino.

A kako je u mojoj porodici, tako je sigunio i kod osta]ilr. Aii trr:balc je nekako opravdati pljadku nad nama, koja je

izvrlena u vidu agrarne reforme, sluZi ova neistina.

-

za to je trebala du po-

t **

Oditeta za hmetshe zernli,e u visini od 25.; milijttna dinara u 4olu slgyvynim obveznicama je stvarno vi5e sadaka, nego odSteta, 5to iemro qdmah i dokazati. Kmetske zemljo je trilo u BoSni i Hercegovini 7,752.340 dunuma'), a to je rrjedno treiina" cjelokup'ne ziratne zemlje B,esne i Hercegovine" Ako se ova dddteta od 255 milijuna podijeli s brojern dunrrrna ne otpadb na 1 dunum zemlje ni 33 dinarai Ali, poito bivii posjednici od dana ujedinjenja" u godini 1918 pa sve do godine 1923, dakle krne pane(<. Na t l nadin su obveznice pale na berzi do 18% nomirralne vrijedno.sti pa i niZe. Takc, se jc umanjila ooiteta* od 33 dinara po dunu4u, na jedva 5 do 6 efektivnih dinara. A podto je u to doba nai papirnati dinatr vrijedio na medunarodnom trZiStu samo 4 do 5 santima : fwa, to je pla1eno uirne oditete za 1000 m2 hmetsh.e zemlile za vjeina vremena, samo 25 para do najvii: jedan d'inat (ukoliko je neko uspio da ih proda po 750: it<; je velika iiUetkobt), radunajudi u datnoj, pr:d., ratrroj valuti.

**

*

Po gdlekoli posjednik! rnedu njirna i moj otac primiti ovaku ddStetu. On je uloZio'utok i protest nije htio

r)

Feifalik: Ein neuer akt. Weg zur Losung bosn. Agrarfrage

5t

50

protiv Ol",raluna o likvidaciji br. 10585 od 15. dec:tnhra 7922 u korn je cifrana dohezao, da bi tt ::odini 1L)22 moggo irr.ati prihoCa od svojih zemalit 277.68:" Cimara doh mu ie C"asudena nom. surna od 145.622 dinara, razume se '.r 4o'b obve znicama 6ija je vrijednost daleko ispod nominalel Zna' it nr t,clovicu, jednop.odi|njeg pri.hod'a: sve kada bi ono 146.622 dinara bila efektivna, a ne nominalna cifra!

Pa da je ovako postupljeiro i prema ostalim krajevima naS: drZave i BoZe pomoz;i! Rekli bismo, jednako za sva' l
,k

Ali nije bilo dosta, Sto je nama' muslimanima oduzer j'dr im potezom pera -itav na5 kmetski posjed. NaSa naciore,lna brada su se pobojala, da te u naSim rukama ostilti j-i dosta ze mlje. Zato je dcnesen specijalni zakon - tako

xvana >Begluika uredba", (kasnije Begl. Zakon), premu kome

je svaki teiak imao pravo da potraZuje tudu zemlju, samo ako ju je obradivac neprekidno od 1908 do 1918 godine'

jer - zapravo do 1914 se ratne godine ne raaunaju. Na ovaj je naiin oduzeto oC nas najmanje joi onolihc> zemlie, hcliht> kmatske (statistika ne postoji za ove zemlje). Ima biviih

,ve6ih posjednl,ka, kojim" je na ovaj naEin oduzeto od 45.000 dunuma sve do 550 dunuma tako, da mu nije ostalo ni I ii2o,,n od njihova posjeda.

*** Pa ni danas, nakon 22 godltne, nije "rijeieno{< na5ei agrarl\() pitanje. I danas, nakon 22 godtine ima sporova, Iccji rr,srr rijcieni nr u prvoj instanciji. Inade ih se mnogc proviaii 1ro Uprar,nirn Sudo,vimtu driavnom Savjetu i redovnir-n suclovima. Postupak, koji je zaveden, gdje admir,istrativne vlasti presuduju sporove 6iste privattne svojine, a sudskt- r'lasti izvriuju te sporove izgleda kao da je sraiurrat na to, da pcsjednik ne moLe da dode do svoje zenrlje ni nakon 20 godina "vodertja parnicen, - sve kadb je i dobic proces. lnra slu-ajeva, gdje je posjedniku kao zakofiitom vlasru ku pleclana. zemlja u posjed prije 5 tli 6 godina, (nalcon 17 godina rorlenja sp,ryaj, ali je cbijesni teZak, uzurplnt: i danas drii kao svoju, pro,tivno svima zakonskim propisima, po5to sucl izbjegava di,r primjeni protiv uzurpanta prisilna zakonska sredstva i da uzme vlasnika u za5titu. ima slu-ajeva, gdje su seijaci prije tri godine opii rii,alr darCak posjednidki (pcito su joi prije 20 godina dobili sve okolne, zemlj,e u pcvr5ini od 38.500 dunuma), ,od' nijeli svu plostirku i pokuistvro, povadili vrata, prozore i je tunrne, - koje su iandari pohvatali, - i snd ih kazrric samo sa. 1so 8 dana zatuoral Ima slucajevar gdje je seljak na oiigled sudskog izaslarika i iah-rciarmeriske patrole zapalio sijena vlasnii''.,tslortnorr.

Ima sludajeva, gdje su driavne vlasti besp'ravnc di jelilc posiedniiku zemlju dobrovoljci.rna iz Amerike, .;dje

"samo Ministarstvo p,oljoprivrede ustarrovilo, Ca je ovdje po sriiedi nezakonitost' ali do danas niti je pla6ena od5teta vlasnicima, niti im je vra6ena zemlja, usprkos svih r.oguiih predstavki i moljakanja.

jc i

Ako neko sumnja u ove navode, spreman sanr da mu to dokaiem originalnim dokumentima u svako dobal

53

s9

Posljedica ovakvog rjeSavanja bosansko-hercegovaakog Fgrarnog pitanja vidi se na strukturi naiega dru5tva, osobito naiih gradova. Ona je prcrizvela pauperizaciju muslimana, Ovim oduzimanjem je upropaS6eno u prvom red'u ?5 000-80.000 begovskih i aginskih duSa a to iini prehc lColo muslimonshog stanovni|tva Bosnc i Herce,ou'ine. I to bats onaj dio nas muslimana, koji je ptulaa glavni otpor i turskoj i austriskoj upravi. Njihovim padom, je nestalo je nezavisnrcg i slobodnog onog na5eg faktora - koji glavni pruZi svakoj narodnoj otpor pruZao i mogao da n{pravdi. uz o.re, direktno pogodene posjed'nike, pogodeno je joS dva putr toliko sluga i subaSal a njihov je pad osjer:iia i na3a carSifa i na5e zanadlie, koje su izgubile svoje prve -llo mr Sterije. Za. to re moze mkne duie re6i da je na$e agra pitar^je muslirnansko pitanje.

-

***

Agrarnc. pitanje kod nas u Bosni i Hercegovini po svojol zamlsli i 1rc svome izvodenju nema uiSta zajedniikog s pravom agrarnom reformom, koja se provodi iz socijalnitr i nacionalnih radqga. Prava agrarna reforma bi prije svegia platiLa waved'no onu zemljri kcrju bi oduzelar i drugc, ostavila bi vlasnicima barem 25'50olo njiauviir poJjeda. U begluike kao popve slobodnc zemlie se uije srrjeio diratl osim ako bi se donio agrarni zakon, jednak 7a sve zemlje Kraljevine Jugoslavije, a ne samo za Bosnu i Hercegoviuu.

Oduzimanje naiih zemalja na naiin kako je proveden, i kako se i cianas provodi, predstavlja negacrju nama bos.-herc. muslimanirna da smo dio ovoga naroia- S or;im'svijeton, koji se smatra uistinu svojim, ovakc se )re: Iorrre* ne provodel Za ra\e agrarno zakouodavstvo kaie Ceda Mitrinovii, da je to "najgrubiji zakono' koji je dor^c:€r rr naioj drlavi, a Danilo Dimovii, odlidni w',.na' valac naiih prilika tvrdi, da su raii agrarni zah'oni i njiit -lx prcuedho fc,ri od, onih u Soujetsb.oj Rusiji. Dimoviri rnisli, da je iikvidaciju naEeg agrarnog pitanja trebalo provolitj prpreznc i postepeno, a Le naglo, jer takav nadin dovodi uv-

jek do nerrgodnih posljedica. Za to ne trcba nikoga da 6udi Sto je i predstavnik Muslimana u sadhnioj vladi, aktivni ministar g. Dr. DZafer Kulenovi6 27' VIII. 1940 dan iajlzr'r zagrebadkim novinahima, da xt bosansho-hercegouathi 'mu ,slin,ani Abropaldeni i.'d'a i.m ie cteto sve, osim po.nosa' UREDEN]E DRZAVNO Tre6i problem, koii je bio ,..d najve6e€ znaEeila za coloiaj' nas, muslimaha kao posebne individtralnosti u iugosloverrskoj zajednici jeste bitanje naEe.q drZavnol€ uredenj,r. Ve6 i: ovo'ga, Sto, smo do sada iznijeli, jasno proizlaC, da centralistidko uredenje naSe drZavne zajeldnice ne odgolvara, i nc moZe odgovarati nacicnalnoj, istoriskoj i osieiajnoi strukturi razr-rih elemenata. ili ako tete i plem'ena jugosloti venskog naloda. AIi ne samo, Ca to proi:zlazi iz teoretskiit posmatranja oyorga naSeg pitanja, kako smo ga ovdje u, kratko izloZili, negio je to p,otvrdil:r i ova na3a 20-godi5'rjat zaje dniika proilost. Mi ne smijemo l
-

Velika greika, uEinJena na Vidcv-dan 1921

g'odinc'

kada jr: donesen centralistiiki ustav, protivno opoziciji

Hr-

i protivno lelji - priguSenoj i pritisnutoj lelji bo' iakc su svi tadanji poslanici J.M.U'. sansLih muslimana jednoga, glasali za takav ustav, sveti se. Uzalu.i osim su bile sve Zelje istinitih 'jugoslovenskih ideologa i sve p'ri'' jetnje i progoni srpsko'pravoslavnih hegemoni.sta i jugo' vata

slovenskih ekstremnih ideologa, centralistidki, vid'ovdanski se, da ni autoritativni ustav diktature iz godine 1931 nije mogao tzlijediti ono bo' lesno stanje, jer je kao bolesno fundirano. Uz velike borbe i irtve Hrvata protiv relima" od 6 januan 1929, do51a je

je ustav mrta\z i pokopan. Razrtme

55

54 borba uvidavnih srpsliih, dernokratskih, op'ozicionih stra' naka, dok se najposlije nije d,o5lo do )sporazlrrna od B. ok" tobra 1938." Ovaj sporazum na Zalost nije prihva6en, pa uodi rata{ * 26. augusta proSle godine, nase je
i

u mirno doba. Za lto sve to? Za to,5to je naia driavna

Za to, jer smo podijeljeni u tri vjere, usisale tri kulture, Zivile ti tri drZavne jedinice, imamo tri razliiite tra,'dicije.

oni, u dijim je rukama objektivui prema namat biti centrt.listi,Eka vla,st mogu koji smo druge vjere, drugog nacionalnog imena i drugcga osjedanja. O tome se svemu nije vodilo raauna pri donodenju temeljnog drZavnog zakona, ustava u godini 1921. sumnjamo" da

Nije se vodilo raduna o tome, da smo mi sloZen naro'l i da sioien narod zahtiieva i' sloienu driauv. To ie ona greika, koja nam se sveti, holja je izazivala naie merdusobne p,otrese i koje 6e i u budu6e izazivatt, ako ne brrdemo stekli

Beograda moglo

ga. ie5de

spominju, dok su ga prije radi to/ga napadali i osu'

divali.

zgrada brla

postavljena na centralistiiku bazu, mjesto na decenlralistiiku. Zet to, jer mi hismo jedinstven narod, po vjeri, t,adic-ji i istoriji, nego samo pc jeziku i porijeklu, a to se 'pokazalo kao pdsve nedovoljno za centralistiiki i z'a, uriitaristiilii sistem. Za to jelu nama ne iivi jcdinstven duh i jcdinstve-n osje6,aj, a to mora da bude u uskoj vezi sa jedinstvom zajedn\oe drZavne i nacionalne.

I za to ito

pljunuti na njenu granicu" kako ie to nel.-ada govorio pckojni Stojan Proti6' 41i sdarrji odhrdtr' jtrii faktori ga nisu pcsluiali. Za to se lrrlogi kaju i tlanas

iz

nelto parneti za ot\,'ro 20 proteklih godina.

Danas je ponovno otvoneno pitanje naSeg drZavno$ uredenja. MoZda na nezgodan na6in'" i u ne:godno I'rijeme'. Mi smo miSljenja, da bi nairr dri;rvuu zgradu trebalo trrediti vi5c na kantonalinoj bazi, nego na plemenskoj, jer je te5ko pbvu6i plemenske gianice tnedu nrma. Nama bi trebao da bude uzor Svajcafska, zemlja sa tri nacionalna imena, sa Eetiri konfesionalne zdjednice' i sa nejedhakim razrnierima Nijemaca, Francuza, Talijana- Pa ipak sva tri ta naroda Zivc sloZno i zadovoljno u toj zemlji, dok se izvan nje kolju i satiru. A za 5to tct? Za to, sto svaki kzrutc'n omogu6ava ndrodu, da njegova volja odluiuje o njegovoj sudbini. Tako ne dolazi do izraLaja ni prevlast Nijemaca'

iako ih je

72olo u Svajca.rskoj. Mi treba da bacimo pcgle4 i na 48 dtiava

Sjedinjene

Sjeverne Amerike, koje su f ederativno wveza\e i pokazuiu 'najuredeniju i najsavrSeniju dr^ip,vnu zaednicu, iako je svaka od tih jedinica, posebna dtZavica. Iako sav taj narod govori jednim jezikom engleskim * i ima jedno pori' jeklo, on se dijeli na posebne drlavice, prsrna tradici,jl,, koja potiEe najvi5e ocl vremena; kada su pojedini skrrpovi dcBli u taj kraj i pod jednakim prilikama iivili, pa se kasnije ujcdinil; u lednu snai,nu driavnu zajednlcu, koja imponira Eitavom svijetu. doskorabnje Criavno je uredenje njema-kog Reicha koje se sastojalo od 26 drldva (ujedinjenih 1871), od koPa

l)arras se sa viSe p"'eteta sje6amo onih ta5ih drZavtrika, koji su joS onda vidjeli sve ove elcmente u naioj narodnoj duii, koji su mogli iazumjrrli i Hrva,tr: i bosanske Muslimane i Slovence i koji su uzalud doka'zivali, da danaS^rja Jtrgoslavija nije isto, 5to i predratna Srbija, ,kada se je

i

jih su bile detiri kraljevine, razvilo takovu snagu' je proili veliki rat dri,aTo gotovo sav na sebi, protiv

da 28

prctivniikih savezniakih drL.avd. Kadr, bi se i nd5e drZavno uredenje provelo na sliInoj ba:i, dala bi se narodu Potrebna prava' izbjegio bi

57

56 se nezgodno ftzgranitenje pojedinih elemenata i ostala bi umirnd Bosna!<

ili

plemena

-

turr ija rego smo mi sadao a 'maida ne bi postigla d.rnainji stepen kulture da sq nije njen rrarod slobodno razvijao?

**

r$

Da, zaista ova poslovica dobiva rr ovom slu6aju svoje prav,r zr'aienje. Mirna Bosna, to je danas jedhn rruZni je danas jedan vedrZa.rrri irnperativ, - mirnirj Bosna to liki na5 problem i da ostane ,mirna Bosna* to traZiino i to lelirr,o specijalno mi Inuslimani pa i drugi treSi trametni zemljaci. Neka se niko ne dudi, neka se niko

ne uznemiruje, neka nam niko ne zamjer'a' Bosua jr nam* najbliia i najdraia! N{i smc se zbili u c'vaj

kutak naie jugoslovenske zemlje, mi srnd za nju girru)i' nii smo u njoj LivrJi, pjevali i veselili 32. ,,I2as svalzo drpo potsjcia na Vaiu proilosto, reEe jednom prilikom pisctr ovih redaka pokcdni PaEi6.

Mi

izvan Bosne llemamo naEih "bosanskih ne moiemo da preko njenili

niuslimanao, mi

granica pre.tendujemo na neka Sirenja )na tud radun'' N{i zrarno, da sarno u Bosni i u njenim granicama moZe da se iuje i na5a rijei! Mi to Zelimo, mi to ho6erno, mi sma' tramo da imamo pravo na to. Mi ne 6emo, da nas nestane' da r:cstane i njenog ifnena, kako bi neki htjeli.

Nije ovdje po srijedi bojazan od posljedica autonomistiikog drZavnog uredenja ,kahvo traZimo mi, - mi, koji sm r osjetili na svojoj koZi rezultate dosad'anjeg na6ina upravljanja i ce,ryrtralizma, nego ie ovdje po sriiedil ic.lja onih, koj? hoie da naC rrarna r'ladaju i da nas pljaEkaju. Uostalom, za 5to da se kod nas vlada protivno ieljl Iitavih elemenatd jugoslovenske zajednice? Za Hto se kod nas stvaraju dijelovii naroda ocrvla56enog i podr'1a56enog? Da 1:. se ovake metode i tendeocije mogu nazivati ua5im Oslobodenjem, kako se to stalno istide' ili podjarmljenje"rn' k<;jc te\e p,ada od bratske ruke,- nego od tudinske.

Tragedija je na'6aga naroda, da je uviek pritiskiivao' svo€a brata, slabijega, iim mu se oruZila prilika, da burie iz"ii oi rjega. Ja ovdje ne izuzi'nam ni nas Muslimane, ali mislim, da ne6u pogrijeiiti, ako tvrdim, da smo mi bili >rra;jrnerhametlijir", da se tako izrazim. Mi u ovakovimr prilikama gubimo mjeru i za.poravljamo onu veliku narodnu mudrost: ,rKo ne drii brata 4a brata, tuj ee tud,i.ne. za gcspodara!,,

*{'rl Ali svi ovi primjeri i

dokazi ne kor ,fe naiim ,,driavnicinra.,. Oni stalno od.govaraju r:r.t ovake argttmente: ,,E, rrismo mi Svajcarska, nismo mi Arnerika, nismo mi NjemaIka. Vi biste pobjegli od nas, da vam damo a'utonomije i federacijeo. Zaista je tadno, da mi nismo ni Svajcarski, ni ameriiki, ni njemaiki kulturni nerod. Ali pitamo mi njiha, da- li je danaSnja Svajcatska bila na ovome stepenu kulture i haptetka prije 500 godina, kada sp je oslobodila i ujedinila u svoje kantone. Mozda nije bila tada ni kul-

NASA ADMINISTRACI]A Ovakovom pogreXnom osnovnom rije3enju naXeg temeljnog drZavnog uredenja pridruZila se je i na5a nevaljala administraciju. U na5oj nacionalnoj mrinji protiv Austrije, mi smo rr'rzi[ i napadali i njenu administraciju. Ali kada smo imalt prilike, da osjetimo greike naKe nove admini" stracije iza uje&njenja, mi smo istom onda mogli tadnije da ocjenimo onu austrisku administraciju i da osjetimo

58

59

visoki stepen, na korne se ona nilazila. Nekvalifiko"'anl drZavni iinovnici, Eestor s jednim ili dva razreda girlrlr;r"zije, g
dc

od 98 iinovniha Nar. shup5tine o musl. ,14 o Senata 0" , 163 Min. vani. posl. (od posla-

-

rrinimuma.

vrlo karakteristiinu i autoritativnu o,cjenu naie adrninistracije dao je Dr. Nikola Stoj,anovi6, podpredsjedrrih srpskog lluba u Beogradu i nekatlanji poslanik u bosanskr-'m saboru. U predavarrju, koje je oCriao 15. aprila ove 1940' godine, rekao je za nal5u admiuistraciju
i t

.ci."*)

Od. ovake 1o5e administracije su stradali mnqqi,

a naj-

i icstitih iznimakr, ali ve6i dio administrativnih Einovnika iinio je krivo taiem, rllLrviEe mi muslimani. Ima zaista

slimanskom elementu, gdje mu se samo pruZila prilika. Mnogo bi mjesta zauzelo" akc bi htjeii i:irositi primjere raznih nepravdi, ko'je su dinjene na naiu Stetu. To :na i osje6a svaki od nas i mi smo se na to prilidoo i navikli.

Ovo je dolazilo i dolazi odatle, 5to smo mi muslimani u vrlo malom broju i nesrazmjerno zastupl.jeni u naSoj adrninistraciji. To se vidi dobro iz ove tabele, koja nam pokazuje, kako smo mi muslimani ned,ovoljtto zastupljeni u drZavnim nadleltvima, naroiito u viiitn, - dok smo r1a sluiiteljskim (podvorni6kiim) poloiajima prili6no napredovali. *) ,,Srpski glasu br. 23 od

MIXLIMANI PRI DRZAVNIM I-IADLESTVIMA

18 aprila 1940

64,

n 261 n

niha na strani, honzula, pa Sefova otsieha i ostalih cin. Min. unutr. posl. i to pripr.

0, 7, 8, 3, 1r

Banovina (banova o, podban 1 na6el. I od 59 177 din. Minist. fin. samo sr:hretar " 317 sreshih nadelnilra , 8l saviet. i direhtora Fin. direhc. 1, " c} , 50 dinovn. Min. pravde 6&t , 906 sudaca h,rsacije i apelaciie drZ, 201 , , suda za zaititu drlave 9, 84 din. Vrh. dri. pravobranioitva 0, " , JO vi5ih dinovniha Min. Saobraiaia 0, viSa tin.lvlin. poita telef. i tegr. " 154 (direhtora, iefova i dr.) 0o , 29 viSih din. Min. polfoprivrecie 0r,

,90, n41 ,

, ott -a

,

i D n

n Sumairuda 0n ,, Pf OSViete o, rsoC. p:1. i nar. :dr. 7,

, l2l , D ,gradevina ott n 48 dlanova i sehreia'ra Dr!. Savjeta 7, n 59 predsi., sudaca i sehr. Upr. sud. 2, u 63 dinovnilra Glavne Kontrole 0r 5efova , odi. direhtora "95 i dr. Nar. banhe o 5efova odi, c'iirehtora " "44 i dr. Poit. 5tedionica , 94 vi5a din. Dr!. Hipoteharne banhe s upravom i nadz. r viSih 26 funhc. Priv. Agr. ban. dir. , inspeht. naclz. odbora, samo dl.

O

O

upr. t

Prema tome na 2.492 din. otpada musl. samo

3,O=1.20/e

+) lz predavanja M. Kamari6,a, odrlatog u Beogradskom Gajretu oOsman Djiki6" na Kurban Bajram 1939 god,

60

61

SPORAZUM

I MI

Muslimani su Zelili sporazum izmedu Srba i Hrvata i radovali mu se. Mi muilimani smo u sporazumu gledali o€ samo slogu izmedu ova dva najaEa elementa ju$osloverrske za' jednice, nego smo Evrsto ra6unali, da Ce u tome sporazttmu na6ii smirenje i naie Vdj:e" i naFi 'interesi' Za tcs smo se svi vrude zala€ ali za tai sporazum. Ali stvari su isp'ale naopiako po nas. Istina, prienati se mora' da je glavno vodstvo muslimanske politike svojim vrludanjem skrivilo mnogo, moZda stiuaciju. I6i najvide, ovu na5u danainju i s poMadeikovim pod bajrakom na izbore s Hrvatirna pa sje
*l

*

Mnogi se 6ude, 5to smo mi muslimarri proriv dana(njeg sporazuma. Treba, da im darno na to odgovor: Svaki elemenat na5eg naroda nastoji da olstane na okupu, a rni ovim sporazumom postajemo podijeljeni i kalko iuiemo, ta bi dio' ba trebala io5 i da se nastavi. Iz ovoga 5to smo do sadn r'a.reli, vidi se jasno, kakatv je nepovoljan poloZaj nai u ovoj na'

sc,j lugoslovenskoj zajednici; jo5 kada smo svi bili zaiedno. A kada bismo ostali podijeljeni, na5a bi se ionako mala snaga, raspardala i postala jo'I manja, a na5 poloZaj joi slabiji.

Mi smo ovirn sporaeumom izgubili 13 srezova, clakle iitavu detvrtinu naSe tedtorije banovinu Hrvatsku - na je na drugu stranu od i okolo 165.000 muslirnana otrgnuto naie zi jednice. Sporazum danaJnji nije gotova stq,.rr i de.

finitivna, nagla5ava se sa svih strana. Hvala Bogu, da je tako! Ali, Sta 6e biti sutra, na to treba svi da mislimo. Rije5enja irma mnogro. Mi muslimatri ne 6emo primiti svojom vdljom ni jedno rije5enje, koje bi cjepalo nas i naju harodnu teritoriju, Bolsnu i H,ercegovinu. Neka se niko ne vara, da je drukdije naie raspoloZenje, - ako bude rncr6luinosti, da ga slobodno, kao'ljudi i slobodni gradani manifestujemo.

MUSLIMANI U BANOVINI HRVATSKOJ Vrlo je interesantan i uprado pouEan poloiaj onih rnu, slimana, koji su pali pod banovinu Hrvatsku. Da budemo iskreni, moramo odmah reotr, da je mnogi od nas razo(aran. njihovinr stanjem. Neki su mislili da ie situa,cija muslimana u barroviui Hrvatskoj biti bolja, nego - da se vul. garno izrazint - pod Srbijom. Ali je naistalo jedho veliko ra:oEaralrje i to kod mnogih onih muslimana, koji ru bili

simpatizeti hrvatske narcionalne rr5lsUl i ko$i su se op,redjeIjivalr za Hrvafte, Mjesto vi5e pravde i viSe jednako;tl oni doZivljulu manje i jedhoga i drugoga. Prema pisanju jednoga drijela naFe Stampe, a i prema usmenirrl i pismenim lzjavama mnogih naiih prijatelja koji su potpal: pod bancxvinu Hrvatsku, stvari nisu bai ruZii'aste pc, nas, Muslimani se tamo kao iinovnici iesto gone

bJ

62

i neka srr mjesta gotovo opustila od muslirnana dinovnika' pod novim prilikama. U Konjicu je izbaten iz driavne sluibc po banskoj vlasti u Zagrebu Dr. L Popcvac, iako je kandldovao na listi Dr. Ma6eka i dana-s, voljom

opcina nijc crkva i da Eije znamenje nije krst.

muslimana,

naroda, izabrat za pretsjednika op6ine.

f)a zavriimo ! I: svega ovoga,

U drugim krajevima, osobito, u nalioj Posavini muslimani se pregirupisavan.iem op6ina bacaju posve >na spo' redne trainice". To se vi'di najbolje po Ora5ju' jednom naprednom i gotovo kompaktnonr muslimanskom mjestLr na Savi. Tu su muslimani irnaili npiinskrr uptavu u svojirn rukama i sve funkcionere. Pa ipak su puStali u op6insko vijeCe po dva katolika i jednoga pravoslavca, iako to nistr rnorali, po principu veiine. Prema sporazumu od 24. auglrsta proile godine i Oraije je doilo u okvir banoiine Hrvatske. Treba znatt i istnknuti, da je u Ora5ju bilo uglerlnih inuslimana, koji se smalraju Hrvatima i kao tako;vi radovali se, ito 6e sadal u sklcpu banovine Hrvatske, OraSje ojadati i uZivati vi5e pravidnosti, neg'o kada je pripadalor "nedieljivoj Kraijevini Jugoslaviji". Ali se dogada obratno. Da bi pojadala utrcaj katolidkog elementa pregrupisava batrska vlast u Zagrebu mnoge opiine u >novoosvojenittr.. krajevima Bosne i Hercegovine (jer se narod nije pitao). N{edtr ostalim i ,opiinu Ora5je, na taj nadin, ito joj je pridodala nekoliko okolnih katolidkih sela i tako forrnirala novu op6inu Donjo-Mahalsku u koju je uSlo 30 katc''lika i 6 muslimana. Tako se muslimani majori'zirani doili u p'odreden poloZaj i beznadajnu manjinu, ovisnu potpuno od svojih komlija, katalika' Muslimani se iz Oraija bune protiv ovako6l nepravednog, i neoiekivanog smanjivanja qjihovog uptriva na prilike u svome gradi6u, Oni pi5u pretstavke na sve nadleLne partiske i sluibene forume' kume i mole, ali l,'ez uspjeha, .- niko im i iae odgovata' A njihove komlije, katolici, da bi ispoljili svoje religiozno raspoloZenje, ur:ijel, su u op'iinsku upravu, koja se nalazi u samome Qraiju, joi i /&'se i rarspelo, ne vodeii raiuna o torne, da

5to smc na brzu ruku preletlii, vidi se, da smo mi muslimani - jo5 prije, nego smo to postali bili jedan posebz-rr.r eler.nenat u zajednici jugoslovenskihelemenata ili plemcna i iedna posebna grana, na jugosloven' sl
A

narodito, neka na,ln

p'olitici,

je

r

to

niko ne predbacuje vrdanje

u

je polje, gdje se ucpite najvi5e vrda! I'osebe i desno i ljjevo, pa ierno vidjeti razne

gletlajnro okolrr narode, koji su se do ju6er

krvili, gdje

se danas grlar

i ljube.

64 IZ BOSANSKE BIBLIOTEKE

Pogledajmo i odnos na5e drlave sa njenim susjedima, pa 6emo vidjeti isto, kako se danas ljubimc s onima, koji su na nas valjali doskora drvlje i kamenje, a i mi na njiha! [)a za 5to, da se nama zamJera, na"ma muslimanima, ako mi rrirpadnuti od jednoga brata, traltmo pomo6 i zaiate od drugcglr brata,?l Mi Zeiimo da se odrZimo, mi na to inarno pravo -- to jc na5a borba za opstanak. NaSa su nastojanja u tom pogledu posve legitimna' Ona se kre6u u okviru Jugioslovenstva i Jugoslavije' Mi smo jedna oaza islamska u lugoslovenskoj zaiednici, koja je ostala ovamo, na granici Balkana, na granici Istoka i Za' pada. Mislimo cia bi tu oazu trebalo ostaviti da Livt' i ne' ur^iStavati je. Da I ie se na nas primjeniti ona Njegu5eva "Drum'-x'i ie poieljet Turaka, al Turaka viSe biti ne 6en ?' Mi nemamo i ne moiemo da imamo nikakvih visopretenzija' Mi Zelimo samo, da' nas naSa ja6a politidkih kih i modnija braca bolje razvme' da nas - >ne u$uSe u svome zagrljajuu i da nam dadu ono, na 5to imamo pravo' kac destiti i ispravni ljudi i grad.a-ni' i kao rasno 6isti dio ovoga naroda, zva(r se on Jugoslovenima, Srbima, Flrvatima' BoMuslimanima! Snjacima! ifi samo

KI-)LTURA BOSNJAKA:

Dr.

Smail Bali6',

A

-

1030 Wien, Ungargasse

9/20 Austria IIOSNA U HISTORIJSKOJ PERSPEKTTVI: Kamil L Avdit 628 APcrlane Wheeling, Ill. 60090 U. S' A. KLASICNA KULTURA ISLAMA: Nerkez S mailo git, Zagreb, LoPaliieva 6

LEGENDA O ALI-PASI: Enver Colukovicl ,,Stampa Znanie" Zagreb KUR'AN cASNI: Prijevotl HFZ N. Putrdic i Di. cauleviia ,,stvarnost" Zagreb

ilISERJE,

IZ

BOS. KNJIZEVNOSTI: Aliia Isakovic, ,,Stvarnost" Zagreb

NARODNIHUMoRIMUDROSTMUSE:NuskoFrnilit,,Stvarnclst'.Zagreb

MUSLIMANSKE JUNACKE PJESME: Nasko Frndit ,,Stvarnost" Zagreb Teianj ,,MUSA CAZIM CATIe": Otl Aliie Namettka, izdao Nar' Unir"

SABRANADJELAMUSECAZIMAcATIeA:IzdaoNar'Univ.Tc(anj i ! j'.,

f

p

i: i' .4

p

-

PORIJEKLO OSMANSKOG CARSTVA: F' KOPRULU, Stampn Vesclin Maslc-ia, Sarajevo

LJETOPIS MULA MUSTAFE IIESESKIJIT: F' KOPRULIt, Stampa Vosclin Maslcilt, Slrajcvtr DERVIS I SMRT: Mcin Selitnrtv'li(, Srpska KnjiZcvna Zadrtrga. Bcograd

'IVRDJAVA: Mc,iu Stlirnttt'ir(, Srpska KniiTevna Z'xlrtga, Ilcogracl

'IAKVIM 1975: Stlmpn Nl'SI),,()slobocljenjc", Srrrrjcvo KLONI SE ZLA: Ku:;int l)rthruda, izdalo Starjcl. IVZ, Sarajevo ,,GLASNIK" Mjescinik Vrhovrtog tsl' Starjclinstva, Sarajevo, Savc KolaEeviia Br. 2

"rgxs*

lu

Armije 8l ,,PREPOROD" Mjcscdnik tJtlrrrl,cnjn ILMIJJE' Sarajevo, Jugosl' poSarajcvo, l.)tlrtrZcnj:rrGlzi Ilusr, Mcdrc'sc, Djai'kog ,,ZEMZEM" List brovoljadka 50

*

h

OD TRADICIIJE DO IDIIN'flTnTn'. Dr. M. Hadiiialtii, ,,Svjctlost"

i6

IZABRANA D.IEI-A SAt;VnT BECA BASAGICA: ,,Svjetlost"' Sarujcvo SEVDALINKE, BAL.Al)li l{OMANSIi ll i H: Sait Orahrtvuc, ,,Svjctlost",

I

B i H U VRIJEMF. AUSTII()UC}ARSKE MONARIJE: Dr.

Sarajevo

Sarajevo

il

rl'

,,Svjetlost", Sarljcvo

I POI-l'rl('Kl I{AZVITAK MUSLIMANA Dr. Aril Pttri' vdlzr,,,Svjcllost", Sarajcvo L M. O. U POLIT. ZIVO'ILJ KIT.ALJEVINE SHS: Dr. Atif Purivatra, -

NACIONALNI

,,Svjctlost", Sarajcvo

MUSLIMANI

I S-H

IEZIK: Salim (eri(,,,Svjetlost",

POEZ,IJ A SARAJEVA : PUTOPIS EVLIJE CELEBIJE I I u se

H

r

Kapidiit,

i

n

Sarajevo

Tohmi'iCil,,,Svjet1ocl", Sarajevo