LIJEČENJE STRAHA U NARODNOJ MEDICINI BiH
RAIF ESMEROVIĆ
Prema definiciji strah se opisuje kao intezivan i neugodan negativni osjećaj koji čovjek doživljava kad vidi ili očekuje opasnost, bila ona realna ili nerealna. To je urođena, genetski programirana reakcija na prijeteći ili bolan podražaj. Strah je primarna emocija, kao i sreća, tuga, iznenađenje, ljutnja i gađenje, što znači da se u različitim kulturama izražava na isti ili sličan način, odnosno da izražavanje straha nije naučeno. Strah nije nefunkcionalan, on poput boli, čiji je cilj zaštititi tijelo od daljnjih oštećenja, svojom intezivnom neugodom i isključivanjem svih drugih stvari koncentrira tijelo na obranu od onoga što izaziva strah, postavlja sistem u stanje spremnosti i potiče na pažljivo motrenje onoga od čega prijeti opasnost. (Wikipedia)
UVOD Proučavajući etnološku građu sa prijelaza devetnaestog u dvadeseto stoljeće vrlo je lako zaključiti kako su ljudi u nedostatku medicinskih i naučnih spoznaja bolest dijelili na dvije vrste – fizičke i duševne. Najraširenijim uzročnikom bolesti, zbog kojeg je najviše i pomrlo ljudi, bosanski narod je vidio u destruktivnom uticaju zlih očiju. Odmah iza toga je dolazio strah. Upravo iz tog razloga u slučaju pojave bilo kakve bolesti prvo bi se vršio obred sa gašenjem ugljena u vodi, protiv zlih očiju, ili izvodio ritual salijevanja olova/strahe, zbog sumnje u pojavu straha. Ukoliko se niti jedna metoda ne bi pokazala uspješnom tražila bi se neka druga rješenja poput ljekovitog bilja, mehlema, hodžinih molitvi i hamajlija, etc. Vrlo često, tek na kraju, za pomoć se obraćalo nekom liječniku, ali samo ako bi se on nalazio relativno blizu kuće tog bolesnika. Potreba da se pomoć prvo traži u magijskoreligijskom domenu produkt je arhaičnog vjerovanja po kojem se bolest zapravo smatrala božijom voljom ili kaznom, ili posljedicom agresije zlih duhova, koji bi svojim zaposjedanjem ljudskog tijela izazivali velike bolove i druge tegobe. Strah od zlih duhova, božije kazne, zlih očiju ili psihičkog šoka nije samo odraz neprosvjećenosti jednog vremena već i njegove surovosti. Koliko je strah ukorijenjen u kolektivnoj svijesti ovog naroda možda je najbolje predočiti kratkim 1
sažetkom istorije Bosne i bosanskog naroda, koji je još od antičkih, ilirskih vremena, bio konstantno izložen povijesnim previranjima, ratovima i okupacijama od strane većih država, te je u skladu sa tim vrlo lako zaključiti zašto je on akumuliran u tolikoj mjeri. To je u konačnici stvorilo psihološki dojam da postoji strah od straha, koji je intenzivniji od onog normalnog. Naime, kako to tvrdi moderna psihologija čovjek se rađa samo sa dva straha – od gladi i buke, dok sve one druge fobije najčešće stičemo u djetinjstvu i sa njima se borimo skoro cio život. Strah od gladi i strah od buke usko su povezani sa nagonom za preživljavanje, i oni se kroz odrastanje nadopunjuju sa nekim novim instinktivnim strahovima čija je primarna funkcija održavanje života. No, strah osim te pozitivne, egzistencijalne svrhe ima i svoju negativnu stranu, kada djeluje sasvim suprotno odnosno protiv samog čovjeka, ugrožavajući tako direktno njegov život. Krug straha počinje u djetinjstvu U narodu se vjeruje da su žrtve samog straha mnogo više djeca nego odrasli ljudi, prvenstveno zbog njihove tjelesne i psihičke ranjivosti. Već vijekovima u konzervativnom društvu, kakvo je uostalom i bosansko, djeca se vaspitaju strahom, odnosno nad njima se vršila određena psihička tortura kako bi se ona doslovno programirala da se ponašaju prema licemjernim mjerilima patrijarhalnog društva u kojem se tradicionalno guši svaka želja za različitošću ili individualizmom. Zbog toga uvijek i kažem da je pomalo ironično da iz najljepšeg perioda ljudskog života, kao što je djetinjstvo, ponesemo najviše trauma, kompleksa i frustracija, posebno od strane roditelja, sa kojima se onda borimo cio život. I prije, kao i sada, najveći problem u prekidanju tog začaranog kruga igra površnost i skoro nikakva volja za promjenama. Problem svakog društva je neshvatljiva potreba konstantnog nametanja sa kojim se mlado ljudsko biće susreće od doslovno prvog dana; nameću nam religiju, način ponašanja, oblačenja, komuniciranja, razmišljanja... Naravno da trebaju da postoje određene životne i svakodnevne norme ponašanja i reda, kako bi mogli živjeti jedni pored drugih, ali isto tako mora postojati sloboda izbora, jer bez toga čovjek nije čovjek nego obični robot. Mišljenja sam da upravo u tom nametanju strah ima svoje startno mjesto.
bosanskim narodom je da se uplašenoj ili potpuno malaksaloj osobi daje zašećerena čaša vode. Općepoznato je kako hladna voda ima blagotvoran učinak na osobu u šoku ako je se poprska ili umije, pošto sama hladnoća dovodi do kratkotrajnog i učinkovitog šoka, ali ovaj put onog pozitivnog.
Na osnovu svega do sada napisanog stiče se racionalan zaključak kako je za bolje razumijevanje samog pojma straha i njegovog uticaja na naš život, ali i svakog pojedinca, potrebno posvetiti što više pažnje proučavanju ovog fenomena ljudskog bića, a najbolje polazište takvog istraživanja uvijek se krije u narodnoj medicini, koja je za razliku od oficijalne, puno fleksibilnija i širih pogleda, te na jedan suptilan način zadire u samu intimu svakog pojedinca. Kad se strah sveže za smrt Nekad se mislilo da će se čovjek razboljeti ukoliko neočekivano pred njega iskoči neka životinja iz grma ili ga nešto drugo iznenadi na drugačiji način. Posljedice jednog takvog šoka imaju jednako poguban učinak kako za psihu tako i samo fizičko tijelo. Kroz neka empirijska, ali i magijska iskustva, bosanski narod je oduvijek smatrao da se usljed uticaja velikog šoka ili straha ljudsko tijelo doslovno smanji, ili bolje rečeno, - zgrči, što je svakako poznato i mnogim drugim kulturama svijeta, gdje su se takvi neprirodni deformiteti rješavali masažom, čiji je osnovni cilj da opusti tijelo i vrati ga u njegov normalni oblik.
Privlačenje pažnje praktikuje se i u drugim situacijama, na primjer, u cilju smirivanja dječijeg plača, koji je najčešće uzrokovan strahom od nekog ili nečeg, a što se generacijski prenosilo sa majke na kćerku. Naime, naše nene su uplašenom i uplakanom djetetu znale uz povlačenje prstima vrha nosa, kako bi se tom gestom privukla pažnja, i ispuštanjem visokog tona koji najviše podsjeća na oglašavanje miša (cccccc...), tako što bi stisnule usne i uvlačeči zrak u usta proizvodile zvuk slova C, privući pažnju i smiriti onaj najintenzivniji nagon za plakanjem histeriziranjem. Time bi kod djeteta dolazilo do postepenog smirivanja.* Strah prema kazivanju naroda ima toliko destruktivan uticaj na samog čovjeka da mu može izazvati čak i smrt. Pojedine stravarke po Bosni tvrde: „ da se u određenim situacijama strah može“ svezati“ bolesniku za smrt“ – odnosno, od njega čovjek doista i umre, te se takvim osobama ne može pomoći. O tome je pisao još u vrijeme austro-ugarske okupacije BiH i doktor Leopold Gluck („Prilog narodnom ljekarstvu Bosne i Hercegovine“), gdje on na samom početku svoje studije o folklornom poimanju straha kod bosanskog naroda navodi: „Istina je, da nenadani i nagli duševni potresi, koji se obično označavaju užasom i stravom, suviše u rjegjim prilikama, tako zvanim shokom, t.j. naprasnom klenuti živaca u glavnijim organima, naročito u srcu, može i smrt nastupiti. Ma da se je to i rijetko kad utvrdilo, opet je to narod primjetio, samo što je to u duhu narodnjeg ljekarstva postalo svagdašnjom pojavom"
No, posljedice šoka imaju daleko kompleksniji uticaj na ljudsko tijelo i um, što se po mišljenju naroda, najbolje očituje u tvrdnji da se usred naglog straha mogu pomjeriti pojedini organi u tijelu, poput srca i želuca. Oba organa sklona su da u tom naglom tjelesnom grču, kada čovjek doslovno izgubi dah, promjene svoj položaj i samim time dodatno zakompliciraju bolesnikovo stanje. Na osnovu takvog uvjerenja u narodnoj medicini kreirani su magijski obredi vraćanja u prvobitno stanje poput salivanja olova i salivanja strune, o čemu će kasnije biti više riječi. Usljed intezivnog stresa odnosno velikog straha kod čovjeka dolazi do rapidnog gubitka tjelesne tekućine u ustima, sline, pa se od davnina uplašenom nudila čaša vode "da dođe do sebe". Osjećaj straha je toliko jaka emocija koja trenutno oduzima tijelu veliku količinu energije -hipoglikemija- zbog čega je potrebno hitno reagirati kako bi se ona povratila nazad. Na temelju te spoznaje ustaljena praksa među 2
* Mada se plač djece u prvim mjesecima, ali i godinama života, ne smatra
lošim pošto pripomaže razvijanju pluća, nije se dozvoljavalo duže plakanje muške djece zbog straha od pojave bruha (hernia) ili klinčića (hidrokela).
Mjerenjem protiv straha Strah odnosno uplašenost mogu uzrokovati mnogi čimbenici poput laveža psa, udara groma, požara, vode, loših vijesti i drugog. Vrlo često upravo je on glavni krivac za mnoge životne poteškoće i neuspjehe jer čini čovjeka nesigurnim i sklonim povlačenju, podcjenjivanju samog sebe. Uplaši li se, na primjer, beba od nekog ili nečeg u prvim mjesecima života to često može biti od glavnih razloga zbog čega neko dijete teško napravi prve korake ili općenito prohoda. Uplašenost se može pojaviti bilo kada i bilo gdje, no ipak postoje specifične situacije kada smo mu direktno izloženi, kao u slučaju neke opasnosti. Osjeća li se čovjek preko dana kao mamuran a navečer pati od lošeg spavanja, razdražljiv je, sklon depresiji i tjeskobi, onda se obično misli da je žrtva pretrpljenog šoka. Postoje i neki alarmantni znaci da je strah u pretjeranoj mjeri prisutan u čovjeku a to su noćne more. Stravarke otkrivaju da ukoliko neka osoba sanja konja ili neku drugu životinju da nasrće na njega, siguran je znak velikog straha koji u sve većem intezitetu obuzima tijelo i um. Zanimljivo je navesti kako se u Latinskoj Americi strah naziva susto, što se doslovno prevodi kao "gubitak duha" i prema mišljenju tomošnjih curanderosa (iscjelitelja), susto je bolest uzrokovana jednim ili više traumatskih iskustava. Simptomi uključuju nemir, letargiju, depresiju, nesanicu i razdražljivost. Svaki od njih se slaže da je to jako loše stanje za čovjekov duh. Posebno zabrinjavajuće je ako preplašena osoba budi se umorna, ima teške noge i često osjeća gubitak tekućine u tijelu, naročito u ustima.
lijevog stopala, tojest vrha palca. Pri tome se nit zategne, kako bi se precizno odredila dužina. Onda se početak niti koji je bio na vrhu srednjeg prsta stavi na lijevu ruku, također na vrh srednjeg prsta a onaj koji je bio na lijevoj nozi na desnu nogu – palac. Nit se ponovo zategne, kao u prvom slučaju. Ispostavili se da postoji i minimalna razlika između prvog i drugog mjerenja (mjere) stravarka donosi finalnu dijagnozu – bolesnik je obolio usred velikog straha! No, utvrdi li se pak da su obje mjere iste dužine objavljuje se kako bolesnik pati od neke druge tegobe. U trećoj i finalnoj fazi rituala, koja je uslovljena ispravnom dijagnozom, ako je bolesnik obuzet strahom i tijelo mu se zgrčilo odnosno smanjilo zbog toga, stravarka izreže vunenu nit s makazama ili nožem na devet jednakih dijelova i kasnije ih odnosi baciti na centar njoj najbližeg raskrižja. Nakon što se uplašeni podigne pažljivo sa poda, stravarka uzima metlu i istim redom kako je postavljala dijelove ječmenog zrna pomete ih u smjeru četiri strane svijeta, pri tome ponavljajući kratku egzorcističku formulu: „Bježi strava, ubost će te krava!“. Iza toga izvuče četiri slamke iz metle i njih isto baci jednu po jednu u smjeru četiri strane svijeta slijedeći sunčevu putanju ( u smjeru kazaljke na satu), kako bi i tom ritualnom gestom uticala na ozdravljenje bolesnika. On dok napušta stravarkinu kuću mora se strogo pridržavati pravila da se na putu do svog doma ne okreće nazad, zbog vjerovanja da u suprotnom duh bolesti može tu gestu protumačiti znakom slabosti i vratiti se nazad u tijelo bolesnika.
Bosanske stravarke su mnogo više u prošlosti nego li u današnje vrijeme prakticirale jednu interesantnu metodu anuliranja učinaka straha iz bolesnika koristeći se mjerenjem dužine tijela uplašene osobe. Za nju postoji nekoliko naziva poput „odsjecanje krajčice“, „urezivanje krajčice“, „mjerenje skrate“ ili jednostavnije „mjerenje od straha“. Procedura provjere da li je bolesnikovo tijelo zgrčeno od straha nekada se izvodila na sljedeći način: bolesnik leži na zemlji ili podu okrenut licem prema dolje raširenih ruku i nogu. Stravarka uzima jedno zrno ječma i pažljivo ga prepolovi na četiri približno jednaka dijela. Ove minijaturne komadiće stavlja bolesniku pod dlanove obje ruke te ispod lijeve i desne noge. Kako je uočljivo u ovom primjeru ona slijedi drevno magijsko pravilo da se uvijek počinje i završava sa desnom stranom, koja se smatra pozitivnom i božijom*, odnosno prvi komadić zrna stavi se pod desni dlan, drugi pod lijevu nogu, treći ispod lijevog dlana a četvrti pod desnu nogu. Kada završi sa prvim dijelom rituala stravarka prelazi na mjerenje dužine bolesnika tako što će s vunenom niti dijagonalno mjeriti od desne ruke, vrha srednjeg prsta, do 3
* Svi magijski oblici liječenja u bosanskoj narodnoj medicini baziraju se na borbi protiv snaga „lijeve strane“ – zlih duhovni bića, uzročnika bolesti i nesreće – te se kroz ritualne geste i postupke potencira dominacija „desne strane“ na kojoj prema mitološkom vjerovanju borave meleci i druge čiste i pozitivne sile.
Uticaj straha na živce i crijeva U ljudskom tijelu strah se manifestira na dva načina – kroz crijeva i živce. Kako je zabilježio doktor Leopold Gluck prvi oblik javlja se prvenstveno kod djece u vidu nekontrolisanog trzanja tijela u vremenu dok spavaju, što se deklarira blažim oblikom, te u pojavi epilepsije, što je svakako teži oblik oboljenja. Kod odraslih strah se manifestuje kao akutni umobol ili žestoka glavobolja, slabost u udovima, naročito drhtavica u nogama i tamni krugovi oko očiju. Isto tako i česte noćne more su također popratni simptomi straha. Kada je strah akumuliran u crijevima onda bolesnik pati od kroničnog proljeva, usljed kojeg mu tijelo onemoća i izgubi snagu. U prilog tome, još i danas se smatra da odrasli ljudi koji od masne hrane dobiju proljev ili općenito pate od onog što se u klasičnoj medicini klasificira nazivom iritabilna crijeva u djetinjstvu su bili podvrgnuti fizičkom ili psihičkom zlostavljanju usljed čega im se pojavio veliki strah. U slučaju da je strah izazvao epilepsiju narodna medicina sugerira da se bolesno dijete u vrijeme epileptičkog napada ne smije se niti hraniti niti dodirivati, sve dok grčevi traju, a pod nos mu se mora staviti krpa zamočena u ocat, u namjeri da oštar miris ublaži trenutne poteškoće u kojima se nalazi. Onda kada grčevi postanu slabijeg inteziteta, majka djetetu obriše slinu sa usta, te mu stavlja obloge odnosno lanenu krpu umočenu u ocat na glavu (čelo) i pupak*.Tek onda kada grčevi potpuno prestanu, nakon nekog vremena, majka smije podojiti dijete. Ako je strah (bolest) zahvatio crijeva, prije sunčeva izlaska, preporučuje se nabrati nekoliko grančica sedefila (Ruta graveolens), stucati je, pomiješati sa malo vode, pa tu mješavinu procijediti kroz gazu. U procjeđenu tekućinu doda se po pola kašikice meda i šećera te se na kraju ta smjesa ostavi negdje napolju –„ na Suncu i zraku“ – 24 sata. Ovaj lijek se bolesnom djetetu daje tri dana uzastopno u zoru, odnosno sat vremena prije izlaska Sunca. Odraslim se, pak, ovaj je lijek daje duži period, obično oko devet dana, ili samo voda u koju je potopljeno istucano lišće biljke Veronica officinalis. Listovi ove biljke u prošlosti davani su kao profilaktičko sredstvo, u vidu amuleta, trudnicama, rodiljama i djeci, da ih nose na grudima kako bi bili zaštićeni od uticaja straha. U Visokom ali i drugim okolnim mjestima, Veronica officinalis ili stravna trava stavljala bi se u metalnu posudu sa izvorskom vodom, koja bi se poklopljena držala na šporetu sve dok voda ne provrije. Čim se to desi, stravarka držeći u jednoj ruci lavor ili tepsiju iznad bolesnikove glave, ali tako da nema fizičkog dodira, u nju izlije proključalu vodu iz posude a onda okrene naopako tu posudu na sredini tepsije. Ukoliko vakuum povuče vodu ispod posude -"upije vodu"bolesnik će se osloboditi posljedica straha. Identičan 4
postupak se ponovi još dva puta. Vodom se na kraju bolesnik umije po licu, obrišu mu se ruke i noge a ostatak, zajedno sa biljkom, izlije na raskršće. Za liječenje simptoma straha bosanske stravarke često preporučuju i ovu čajnu mješavinu: po prstohvat Mentha pulegium i Veronica officinalis se prelije sa dva decilitra vode i ostavi pola sata poklopljeno. Čaj se pije zaslađen s medom tri puta na dan. Ljekovita moć olova Za olovo se u bosanskom narodu vjeruje da posjeduje profilaktička svojstva čemu svjedoči i običaj da čim se čuje neka loša vijest, posebno o bolesti ili nesreći, kaže se: "olovo u šejtanove uši!". Najpoznatija specifičnost olova, zbog koje je uostalom i neizostavni rekvizit u liječenju straha, jeste ona da absorbira negativnu energiju u sebe. U folk medicini BiH primjetan je uticaj homeopatije te psihološkog uvjerenja kako se šok može liječiti novim šokom. Naime, kada se neki pojedinac, a posebno dijete, jako uplaši usljed neočekivanog i krajnje negativnog iznenađenja, da ga doslovno preplavi jeza i trnci po stomaku i grudima, preplašena osoba na tren izgubi dah i onda se može desiti, prema mišljenju stravarki, da se srce pomjeri "iskoči"- nekoliko milimetara ili centimetara na lijevu ili desnu stranu. Osim klasičnog simptoma napetosti, umora, bljedila u licu i naglog trzanja u snu, osoba kojoj se "pomjerilo srce" često gubi dah i nešto je probada u grudima. Jedini lijek tome stanju je, prema tvrdnji stravarki, ritual salivanja olova, čija efikasnost u ovom slučaju očito se bazira na ideji da će preplašena osoba, nad kojom se izvodi ritual, doživjeti novi šok od jakog zvuka koje proizvodi rastopljeno olovo u dodiru sa hladnom vodom. U toku tog kratkotrajnog stresa, tokom ponavljanja tri puta izlijevanja rastopljenog olova u posudu sa vodom, srce će se postepeno vratiti na svoje mjesto. Materijalni dokaz tome stravarke pronalaze u samom obliku olova koje mora imati oblik duguljaste suze, što se naziva - srce.
salila i onda je došao do zdravlja. Eno ga sad opet radi na Ilidži u mesari. Očito je da problem velikog straha u čovjeku zahtjeva i veliki angažman, čemu svjedoči još jedan slučaj iz prakse ove stravaruše: - Bila ti je neka žena. I htio je vo da je ubije, a nije. I ondar ti je ona pala u komu i od tada uvijek pomalo spava, pomalo pada u komu. Gdje god je zadesi, pane. Ništa ne zna. Evo, ima 79 straha da sam joj do sada salila i sad joj je to prestalo, haman eto po jednom je u hefti snađe. Dok još koji put salije, prestat će joj skroz. Samo straha. Ništa doktori ne znaju. Gledaju - sve ispravno, sve fino, a čovjek ne mere da živi. Straha oživi sve živo. Udari i u noge, i u ruke, i u glavu, i u sve. Tri strahe saliješ - isto ko da rukom odneseš. Otkako je svijeta i vijeka izliva se straha.
Nakon što je tako podvrgnuta egzorcističkom obredu sa olovom u vodu se bace i tri vruća ugljena čiji zvuci pištanja treba da imaju umirujući efekat na bolesnika, pošto taj prigušeni ton sam po sebi simbolizira gašenje odnosno smirivanja. Vodom se nakon svega poduzetog bolesnik umije i malo je otpije, čime je liječenje završeno. Nekada je egzistiralo pravilo da se mjerenje od straha izvede prije samog salivanja olova, kako bi se na taj način u potpunosti eliminisao svaki uticaj straha. Stravarke misle da strah može čovjeku ući u krv i kosti i "tada ga je teško istjerati iz insana", pa se mora biti uporan i domišljat u liječenju. * Bitno je za dokumentirati kako se upravo navedena mjesta na tijelu u bosanskom okultizmu smatraju dvjema kardinalnim tačkama preko koje je svaki čovjek povezan sa spiritualnim svijetom.
Primjeri liječenja straha Borba sa strahom nije jednostavna i često iziskuje puno strpljenja. Tome najbolje svjedoče stravarke čija su radna iskustva prepuna različitih slučajeva. Stravarka Emina Hadžihasanović jedne prilike je ispričala novinaru nekog sarajevskog magazina sljedeće: - Ja sam lila (salivala strahu) čovjeku, fatali ga četnici, zatvarali i svašta mu radili, a i u zgradi mu eksplodirala velika granata. Bio taman da umre. Više nije mogao maći. Nije smio nikud sam što nije dijete sa sobom vodio. Nije smio u WC otići da ga dijete ne bi odvelo. A mesar bio dobro sposoban, kršan. I doktorima išao, išao, a nema ništa - sve dobro, a tetura. Ja sam mu sedamdeset i sedam straha 5
Ilirska ostavština Za ritual salivanja olova, koji je poznat u mnogim zemljama Balkana, ali i Bliskog istoka poput Palestine, Sirije, Libanona, Egipta, iranski antropolozi misle da potiče od ilirskih ratnika, koji su u vojnoj službi Rimskog carstva proširili ga po svim onim zemljama gdje je sezalo moćno carstvo antičkog Rima. Zbog toga su ga preuzeli Turci, Arapi, Perzijanci i Židovi, što dovoljno potvrđuje da se radi o djelotvornom i učinkovitom obredu anuliranja straha, urokljivih očiju ali i magije. Kuriozitet koji se u narodu isključivo vezuje sa darom proricanja i salivanja olova jeste što su obje tehnike često poklon nadnaravnih sila nekom pojedincu. Naime, znanje o salivanju olova, prema kazivanju stravarki, često "dođe na san", odnosno buduća stravarka ga sanja. Jedan od takvih primjera je bila je i već spominjana Emina Hadžihasanović: - Ja sanjala da ću umrijet. A ova mi se kuća k'o obrela negdje na velikom brdu. I sad ja tražim nekoga da mi prouči Jasin, i nikoga ne nađoh. I onda turim pored ove sećije deku i legnem da umrem. Počnem učiti Jasin i tri mubina Jasina proučim, i umrem. Kad sam se izjutra probudila, znam šta sam sanjala i šta je bilo, i onda odem jednom hodži na Vratnik i kažem mu taj san. On kaže: To je dobro za tebe što si sanjala ako ćeš salijevati strahu. Nisam nikad, rekoh, ali, eto, mogu početi. Odatle dođem ovdje, kad, gore ima jedna žena - sve od doktora do doktora. Ufatilo je, ne može da makne. Kaže: Ja te noćas sanjala da mi salijevaš strahu. Ja se nasmijah i reče': nisam, bogami, nikome. E, kaže, meni ćeš je sad salit. E, reko', kad je tako, hoću. A ona uz stepenice moje na koljenima iziđe. Ne može da previje nogu. E, tu ja uzmem kašiku i počnem da salijevam strahu. Kad sam joj salila treću strahu, ona se ovako nešta ušinu, diže se na noge i počne hodati. Živjela je iza toga tri-četiri godine i umrla. A ja otad salijevam strahu.
U tri uzastopna izlijevanja rastopljenog olova ono doista oblikuje jednu ili više figurica onog čega se neka osoba uplašila. - Dođu mi žene i ne znaju da se ustvari plaše svog muža. Ja to odmah otkrijem i kažem joj - tebe je tvog muža strah! Naravno, ponekad nađem i figuru koja pokazuje da se muž plaši svoje supruge. Za uklanjanje straha najvažnije je otkriti uzrok.
Pomaže samo onom kome treba takva pomoć
Doktori ne mogu liječiti strah Stravarka Hadžinica iz Potur mahale u Travniku još je jedna od onih rjetkih kojima su internetski portali i općenito mediji posvetili malo prostora. U razgovoru sa novinarom koji ju je intervjuisao, Hadžinica otkriva neke od tajni ove drevne tehnike. - Nije ovo nikakva gatka, ovo je korisno, ali ima ljudi koji misle drugačije, pa ne bi voljela da se piše kako se zovem. Ne bi voljela ni zbog ostale familije, znaš kako ti je to pojašnjava. Kaže da joj dolaze ljudi odsvakud, iz cijele srednje Bosne, Zenice, pa i Sarajeva. Svako dođe sa svojom pričom i sa svojom nevoljom. Od radnika, pa do doktora, političara i pjevača. Adet je da se salijevanje strahe mora naplatiti. Neko da nešto novca, neko donese poklon, ali da bi sve bilo potpuno, mora se dati nagrada. Zato strahu ne mogu salijevati bliži srodnici koji žive u istoj kući. Iako je uvriježeno da se ovom starom egzorcističkom vještinom bave samo žene, strahu mogu salijevati i muškarci, ali kažu da nije zgodno da muškarac salije ženi strahu. Ritual sa olovom bez svake sumnje potiče iz šamanizma koji se bazira na animizmu. Vjerovatno zbog svoje pomalo misteriozne moći preobrazbe, da mjenja stanje iz čvrstog u tekuće i obratno, olovo je ponukalo drevne ilirske šamane da uz njegovu pomoć, kroz magijski ritual, pokušaju da promjene i trenutno stanje u kome se nalazi bolesnik. Osim toga, stravarke, ali i pojedine hodže, koji prakticiraju ovu metodu, slažu se u mišljenju kako olovo ima jednako ubojitu moć prema ljudima ali i demonima. Naime, kako god puščano zrno može ubiti čovjeka tako i olovo u šamanističkom ritualu može ubiti odnosno preciznije kazano zarobiti u sebe energiju nekog duha i tako ga udaljiti od bolesnika. 6
I u razgovoru sa nekim drugim stravarkama sa kojima sam imao priliku, a i čast, da razgovaram naišao sam na identično mišljenje. Svaka od njih kategorično tvrdi da sve ono što se pokaže u olovu prokazano je i ne može više nauditi bolesnome. - Salivanje olova će uvijek pomoći onome ko je slučaj za to, odnosno, ko je pun straha ili neke druge negativne energije, a ako njegov problem nije za strahu onda neće ni od nje imati koristi, govorila je za života Mevlida O. iz Velike Kladuše, jedna od onih stravarki koja je svoje iscjeliteljsko znanje nasljedila od svekrve. - Niko ne zna koliko je star ovaj običaj. Meni je žao što izumire, nema mladih žena koja bi htjele učiti, a i malo je oni koje bi to mogle - kaže Hadžinica i pojašnjava predispozicije koje su veoma stroge: onaj ko je već iskusan u salijevanju, učeniku daje izun, odnosno dozvolu. Žena mora biti pobožna, pokrivena i bilo bi poželjno da je obrazovana, posebno u islamskom duhu. Ne mora biti obavljen Hadž, ali kako kaže Hadžinca, nije zgoreg. U nastavku razgovora stravarka Hadžinica ispričala je kako su joj jedne prilike doveli i nekog pjevača koji je pjevao u obližnjem restoranu. - Kaže on meni, ne znam šta mi je, samo bi se svađao?! Pomislim sigurno ga je neko prepao. Salijem strahu, kad svaki put figura muškarca se pokaže. Pitam - ko te uplašio? I on mi onda ispriča sve, kako je jednog prijatelja primio u kuću da prenoći, a ovaj zapravo bio lopov i htio ga opljačkati. Pjevač je taj događaj prešutio i zadržao strah u sebi, a kad je došlo do problema, tek je onda potražio pomoć.
Nakon što hukne u nož stravarka opet ponavlja pokrete nožem od glave do pete citirajući tekst basme i tako ukupno devet puta. Nakon zadnjeg ponavljanja nož stravarka baci sebi iza leđa. Uočljivo je u samom tekstu formule kako se strah doživljava kao neko nadnaravno parazitsko biće bez spolnog obilježja odnosno "crni duh" koji je opsjeo bolesnika. Pri kraju formule stravarka ga prezrivo oslovljava i sa "prljava pogani" - nečista materija - aludirajući time da ga je pobjedila i razotkrila. Dodirujući nježno oštricom noža bolesnika po tijelu stravarka imitativnim pokretima i riječima ritualno kažnjava duha zbog toga što se usudio ući u ljudsko tijelo i mučiti ga*.
Presjecanje straha
Personifikacija straha kroz obličje mračnog duha nije slučajna već utemeljena na vjerovanju svih stravarki o postojanju crnog straha koji uđe čovjeku u glavu i vrlo ga je teško istjerati. Isto tako, postoji "dnevna straha" i "noćna straha" - uplaši li se neko po danu lakše će se izlječiti od straha nego ukoliko se prepao noću "jer to je crna straha i ona insanu uđe u glavu!".
Osim salivanja strahe i odsjecanja skrate stravaruše poznaju i druge metode liječenja straha, poput "uvarivanja strahe" ili presjecanja nožem. Ovaj zadnji metod vrlo je rjedak i danas je pravo čudo pronaći još neku stravarku koja ga prakticira. Po tome je krajem prošlog vijeka bila poznata sada već rahmetli Fatima Dizdarević, koju je tome podučila svekrva. Stravarka uzme nož sa crnom drškom (koricama) i kako dodiruje prestrašenog, koji leži na podu ili krevetu licem okrenut ka plafonu, tako prati tekst egzorcističke basme. Kao i u svim drugim bajanjima i u ovom stravarka počinje sa učenjem "od glave pa na dolje": Ne sječem N tebe i tvoje tijelo već sječem tebi crni strahu glavu, sječem ti grlo, sječem ti ramena, lijevu ruku, desnu ruku, prste od najmanjeg do najvećeg, param ti grudi, sječem ti srce, vadim ti drob, presjecam te po stomaku, lomim ti kičmu, sječem ti obje noge, oba stopala, i svih deset prstiju. Bježi, prljava pogani, nećeš ovdje jesti ni spavati, bježi, crni strahu, od N daleko; gdje pas ne laje, mačka ne mjauče, pijetao ne kukuruče, sa mojom basmom a božijom hazmom, huuuu! 7
Primjetno je u tekstualno kraćim ili dužim egzorcističkim formulama da se strah uvijek protjeruje iz kostiju ("utjerao mu strah u kosti"), poput ove sa Sandžaka gdje bošnjačka stravarka govori: Bježi, straho, iz kosti pod kožu, sa kože na dlaku, sa dlake u Crno more! Kažnjavanje straha nije rjetka pojava u narodnoj medicini Bosne i Hercegovine. U antologijskom djelu Antuna Hangija o životu i običajima Bošnjaka autor opisuje metodu salivanja olova i navodi kako stravarka na kraju obreda makazama "sječe" površinu vode u svim smjerovima, aludirajući tim pokretima na sječenje straha. Još jedan podatak jasno upućuje na narodnu predstavu straha kao duha, naime, sve stravarke imaju neka pravila koja izvode one ili sam bolesnik zbog opreza da se straha ne vrati nazad, bilo da je riječ o oblačenju nove odjeće, vješanju makaza i noža na ulazna vrata, ne osvrtanja unazad, itd.
Kad strah udari u stomak Moć pljuvačke U bosanskom narodu poznate su neke od profilaktičkih radnji sa kojima se želi trenutno anulirati uticaj straha. Najčešće je lagano pljucanje sebi među grudi. Kada se govori o negativnim pojedinostima, a posebno o bolesti, ili se pak čovjek nečega uplaši, bio je običaj da se blago razvuče okovratnik košulje ili majice, kako bi se oslobodila od dodira sa tijelom, i tako omogućilo pljuvački da padne na grudi, blizu srca. Tradicionalni običaj pljucanja u stranu ili ispred sebe, kada se svjesno želi udaljiti zlo, segment je istovjetne prakse. Naime, u onom slučaju ako se opaze na sredini raskršća bačeni komadi olova i ugljena, od salivanja strahe, a u cilju da ih neko nagazi i primi strah bolesnika na sebe, pljune se prema viđenom i kaže:" Na kome si bila na toga i pređi", u nakani da se sačuva od te natprirodne transmisije. Strah se poput magije, prema narodnom uvjerenju, može usmjeriti sa sebe na drugu osobu ali samo u onom najsvježijem trenutku, dok još nije ovladao potpuno umom osobe. Čim prođe prvi šok, preplašena osoba, ukoliko vidi neku drugu na pristojnoj udaljenosti, može tri puta ponoviti ovu kratku formulu fokusirano gledajući u svoju "metu": Na crvu crv, na mravu mrav, na konju konj, na kravi krava, a na tebi moja strava, huuuu od Boga hazma a od mene basma! Zatim pljune na svoj prst (kažiprst) i obriše ga uz drvo ili površinu zemlje, kako bi tim ritualnim postupkom dodatno se protjerao strah i na neki način pročistilo tijelo od njega. *U narodnoj medicini BiH praksa korištenja metala, kao učinkovitog sredstva zaplašivanja duhova bolesti, tradicionalna je i njeno porijeklo svakako treba tražiti u najranijoj ljudskoj povijesti. Ova vještina temelji se na uvjerenju kako sve ono što može povrijediti ili ubiti čovjeka, poput olova (metak) ili željeza (nož), može također imati identičan destruktivni učinak i na same demone bolesti. U krajnjem slučaju takva je predodžba i razumljiva ukoliko uzmemo u obzir da duhovi, koji napadaju i opsjedaju ljude, egzistiraju na sličan način kao i oni sami te da su samim time ranjivi.
8
U narodnoj medicini BiH najčešće žene liječe probleme sa želucem, koje se nazivaju želudarice, i kao u slučaju straha, poput stravarki, i one tvrde da se od "pomjerenog želuca može i umrijeti!". Većina njih rezonira da bi želudac trebao u tijelu biti pozicioniran u visini sa pupkom. Usred određenih nepovoljnih akcija i dešavanja, poput podizanja teškog tereta, pada sa visine, provođenja dugotrajnih dijeta, spavanja na rukama ili držanja ruku iznad glave, kod žena nakon poroda i sličnog, može doći do negativnih implikacija na rad i položaj želuca. Ponekad uzrok tome može biti jača prehlada, kada usred agresivnog kašljanja, želudac "iskoči" iz svog ležišta. Simptomi su gorušica, povraćanje i gubitak tjelesne mase. Uticaj šoka, stresa i općenito straha također je čest uzročnik pomjerenog želuca. Kada se određenom opservacijom utvrdi da je"strah udario u stomak" inzistira se na krajnje blagom i nježnom pristupu bolesniku. On sadrži tri ili više etapa koje bi se mogle podijeliti u slijedeće kategorije: Profilaktički pristup Prirodno liječenje Magijski angažman Masaža
Profilaktički pristup U narodu se vjeruje kako na probleme sa želucem dosta djeluje psiha, odnosno sklonost nervozi, brizi a posebno paničarenju. Zapravo, kako smo do sada mogli zaključiti, svaki oblik psihičke napetosti ili straha ima direktan uticaj na ljudsko zdravlje. Za onu osobu koja naglo izgubi apetit, slabo jede ili je "žuta u licu" vjeruje se kako ima problema sa strahom. Poznato je, isto tako, kako plahe i bojažljive osobe - "ko se često i lako prepada odnosno "strunjiva"- imaju najviše problema sa želucem. Njima se diskretno preporučuje da potraže kamen "ustavljak" i stave ga u čašu iz koje često piju vodu. Naime, kako to piše Antun Hangi, bošnjačke majke su za smirivanje histerične djece, koja puno plaču i ne žele zaspati, koristile kamen ustavljak. Do njega se dolazilo na vrlo jednostavan način: na neko drvo napolju bacalo bi se sitno kamenje sve dok jedan ili njih više ne bi se slučajno zaustavilo na nekoj grani. Taj se kamen uzimao i stavljao djetetu pod jastuk. Kamen ustavljak u narodnoj medicini BiH ima svojstvo da smiruje, opušta i na taj način ozdravljuje (1). Za probleme sa strahom, koji utiče na želudac, odabiralo se drvo gloga.
Prirodno liječenje Svaka bolest želuca nastala usred konstantne izloženosti stresu i šokovima stravarke i želudarice u prvoj fazi tretiraju tradicionalnim lijekovima poput onog kada se devet listova sedefila istuca i pomješa sa kilo meda te uzima tokom 40 dana (2). Učinkovitim se pokazao i čaj od grančica dunje, koji ima izuzetno ugodan okus i lijepu crvenu boju, koja prema homeopatskom shvatanju "stimulativno utiče na psihu" baš poput čaja od kamilice, čija žuta boja idealno djeluje na one koji imaju "žuto lice zbog bolova u stomaku".
Magijski angažman U kolektivnoj svijesti bosanskog naroda strah je neodvojiv sa problemima srca i želuca, što dovoljno uvjerljivo prezentira identičan način lječenja. Naime, ritual pod nazivom "uvarivanje strahe" koji se bazira na upotrebi proključale vode i okretanja prazne posude, kako bi vakuum povukao vruću vodu unutar posude, koristi se za liječenje želuca ali i straha. Jedina razlika u ritualima je da se u slučaju liječenja pomjerenog želuca voda na kraju prolijeva i ne dolazi u kontakt sa bolesnikom, dok kod neutralisanja straha bolesnik se njome umiva i peru mu se ruke i noge.
(1) Volšebna uloga kamenja u različitim segmentima magijskih aktivnosti
poznata je iz neolita i temelji se na kultu Velike Majke, najstarijeg božanstva u ljudskoj povijesti. Upravo iz tog vremena potječu i prve kamene statue i kipovi svih oblika Velike Majke "one koja daje život i štiti ga". Čak i većina obreda i svečanosti koja su se izvodila u njenu čast obavljali su se u pećinama, kako bi se u zemljinom utrobi ostvario što bliži kontakt sa ovim najstarijim božanstvom, bez kojeg je bio nezamisliv početak ljudske civilizacije. (2) Prema kazivanju stravarki prljava voda od kupanja vodom u kojoj se salivalo olovo, treba se proliti u potok ili rijeku, i "čim pređe devet kamenja zlo i bolest se razbilo!". Poznat je i stih egzorcističke basme "na devet kamenja da se obije i razbije". Devet je isto tako, uz broj 40, simbol Velike Majke (devet mjeseci trudnoće/40 tjedana), a njihovi uticaji su doslovno sveprisutni u bosanskoj ali i svim drugim magijama svijeta.
Masaža Laganim masiranjem nauljenim rukama, počevši od lijeve ruke te idući prema ramenima i spuštajući se niz leđa, između donjih rebara i zdjelice, sa stražnje strane, vrši se cjelokupna masaža tijela u namjeri vraćanja želuca na svoje mjesto. Treba naglasiti da općenito masaža se izvodi u onom najtežem obliku, kada niti jedna prethodna metoda nije imala učinka. Poneke želudarice jačim pokretima izmasiraju samo dio ruku do lakta a onda ga podvežu sa nekom krpom i tako ostave pola sata.
9
e-book Velika Kladuša, 2016.godina