Biblioteka POSEBNA IZDANJA
*
t Urednidki odbor STIJEPO OBAD IVO RUNTIC NIKSA STANEIC MIRKO TOMASOVIC
Urednik ANITA SIKIC
CIP - Katalogizacijau publikaciji Nacionalna i sveudiliSnabiblioteka, Zagreb UDK
323+886.21(497.13)(063):929Pavlinovi6, M.
MIHOVIL Pavlinovii u politici i knjiZevnosti / priredio Nik5a Standi6.- Zagreb: Globus [etc.], 1990.- 479 str.;24 cm. - (Biblioteka Posebnaizdanja / Globus) Zbornik radova sa znanstvenogskupa odrZanog u Podgori od 4-4.11. 1987.u po' vodu stogodiSnjicesmrti M. Pavlinoviia. - Bibliografske biljeike uz tekst. ISBN
86-34346234
1. Pavlinovi6,Mihovil 2. Standi6,NikSa
Mihovil Pavlinovi6 u politici i kttjiZevnosti Priredio
NxS,l stRNeIc ,
4i
,l
r'f
GLOBUS / ZAGREB Zavodza hrvatsku povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu SIZ kulture oP6ine Makarska
Mihovil Pavlinovi6 u politici i knjiZevnosti
GLOBUS / ZAGREB '
fakqlteidu lagv,ebv' zavid"u t *utstl*iponii"h di[ozofskog SIZ kulture oP6ine Makarska
O GLOBUS,Zagreb 1990.
Recenzenti STIJEPO OBAD MIRKO TOMASOUC
vf
Radovi sa znanstvenog skupa odrZanog pod pokroviteljstvom Jugoslavenskeakademije znanosti i umjetnosti iz Zagreba.
Objavljivgnje ove knjige sufinancirale su Republidka samoupravna interesna zajednica kulture SR'Hit'atske, SarriouprAvnainteresna zajednicaznariosti SR HrvatSke'i SIZ kulture Skup5tine op6ine Makarska. '
N i k 5 aS ta n d i i
MIHOVILPAVLINOVIE U NARODNOM PREPORODU U DALMACIJII U HRVATSKOJ POLITICI 19. STOU EEA l zme d uza vit,ala i domovine 1 O d P o d g o r ed o B e d a i n a t r a g Mihovil Pavlinovi6 rodio se 1831. god. u Podgori, selu smjeStenom - poput ve6ine sela tada na Makarskom primorju - visoko iznad mora, uz polja i pa5njake podno biokovske stijene, sa stanovni5tvom gospodarski upu6enim vi5e poljoprivredi i stodarstvu nego ribolovu, a prometno vi5e kopnenim komunikacijama nego moru. Lokalni svijet u kojemu su se kretali stanovnici Podgore bilo je Primorje izmedu Cetine i Neretve sa sredi5tem u Makarskoj, gradi6u sa, u to vrijeme, malo viSe od 1000 stanovnika, kojemu je - silaze6i preko biokovskog prijevoja Turije - gravitirao dio Zagore od Imotskog do Vrgorca i dio Bosne i Hercegovine iza turske granice. Pavlinovi6 je roden u uglednoj seljadkoj obitelji, ali ipak ne toliko imu6noj da bi mogla, kao Sto ne bi mogla i nijedna druga seljadka obitelj u Dalmaciji toga vremena, sveg bistrog i Zivahnog djedaka uzdrLavati na Skolama. To je usmjerilo Zivotni put tog seljadkog sina prema sve6enidkom zvanju, to prije Sto je u obitelji postojala tradicija koja je najavljivala nasljednika Pavlinovi6eva prastrica, uglednog sve6enika arcliakna Ivana Pavlinovi6a. Obitelj je djedaka mogla poslati u osnovnu Skolu u Makarskoj, smjestiv5i ga vjerojatno kod rodbine. Priviknuv5i se na ambijent gradi6a i na talijan5tinu u Skoli, djedak od deset-dvanaest godina proveo je zadnje razrede ude6i koliko je bilo potrebno, te ih je - prema rijedima bliskog prijatelja i biografa - >proturio kojekako [ ...] morskim kupanjem, love6 ptice i ja5u6 pustopa5ne konjen.t S dvanaest godina Skolovanje ga je odvelo izvan uileg zavitaja, u Split i zatim u Zadar, gdje 6e ostati viSe od jednog desetlje6a. U Splitu je stupio u sjemeniSte, ali je te5ko podnosio njegovu disciplinu. Zbogtogaje druge godine pohadao gimnaziju borave6i izvan sjemeni5ta, ali se u svojim igrama s novim druStvom po poljima oko Splita, tada gradi6a s jedva 10.000 stanovnika, toliko razmahao da se - prema rijedima biografa - ,digla cijela oluja na tog pustaiju, koji je tre6e godine opet morao u sjemenisten.z Od petog razred,a gimnazije, od 5k. god.1846/47, tj. kao Sesnaestogodi5njak, mladi se Pavlinovi6 podeo okretati drugim sadrZajima. notad je I KostoVojnovi6,MihovioPavlinovi1,,Obzor. 1887,br. ll4,2o. V; br. 115,21.V. 2 Vojnovi6, Mihovio
Padinovic,
n.dj.
ve6 savladao talijanski i latinski, podeo se zanimati za rimske i talijanske pisce, pa i piiati stihove na tim jezicima. Medutim, istodobno je, s jos nekim mladim i starijim vrsnjacima podeo reagirati na poticaje ilirskog pokreta koji su dolazili iz njegove jezgre u banskoj Hrvatskoj ili od njegovih malobrojnih sudionika u Dalmaciji. S Lukom Boti6em, tada takoder sjemeni$tarcem, organizirao je krug istomi$ljenika u splitskom sjemenistu, a zatim u zadarskoj bogosloviji. U ,syoj uLi zavidaj vratio se dobivSi dozvolu da zadnju godinustudija 1853154.provede na franjevadkoj bogosloviji u Makarskoj. Bilo je to ve6 vrijeme zastoja preporodnog pokreta, nakon neuspjeha revolucije 1848/49. god, u vrijeme neoapsolutizma (tzv. Bachova apsolutizma). God. 1855. postao je Zupnikom u Dra5nicama, a uskoro u rodnoj Podgori' Medutim, Pavlinovi6 se nije pretvorio u seoskog Zupnika. Boravak ga za izvan uLeg zaviLaja i znanje koje je tamo stjecao osposobili su u povratka prije se On sve6eniiko zvanje, ali i za ivjetovno djelovanje. podgoru oblikovao kao osoba posve posve6ena kako sve6enidkom, tako i javnom i nacionalnom djelovanju. Premda se nastanio u Podgori, nije ostao u njoj izoliran. So-iialni ambijent njegova zavibaja temeljrro gu je odredivao, ali on je djelovao na vi5e razina u svom ulerr' zajuZnoslavenviea'ju, u dalmatinskim, ali i u hrvatskim i dijelom Sirim sjemenista, iz je sudruzima svojim sa veze skim relacijama. OdrZavao je bio u kojima s ljudi krug Sirok stvaraju6i poznanstva te stjecao nova stalnom dodiru i s kojima su ga povezivala ista shvaianja. Povremeno i Alstrije, sjeverne hrvatske.zemlje, sloputuju6i obisao je dio Italije -Bot.tn i Hercegovinu pod turskom vla56u, Vojvodinu, zemlje, u.rrl. je veze s vode6im osobama polibliske Uspostavio Goru. crnu Srbiju, podettidkog Livota u banskoj Hrvatskoj. Nakon pada apsolutizma, od jedan je od ka pieporodnih kretanja u Dalmaciji 1860. god. postao saDalmatinskom uodl pi"porodnog pokreta. Biran je za zastupnika' jedanput i u Hrvatskom saboru. Zupniboru I gefkom plilu-".rt.r, kom nije dugo oitao, jer je nakon samo petnaest godina sluZbe uspio ishoditi umiiovljenje. Od tada je postao joS pokretniji, te se od 1871. god. mogao .tu drrii" godine preseliti u Zadar radi usmjeravanja 'Naiodnog l]sta", glasila Narodne stranke. Nakon toga smjestio se u Maje na Makarkarskoj, ne zapostavljaju6i nikad ni Podgoru' Djelovaou pokretanja i duhovna politidka prate6i skom frimorju i sa njega, jugu njih, na i utjedu6i na ilavenskom i krajini, u hrvatskim r"*t3u-u zasjepohadajuci bitke, u izborne se upu6uju6i doiisuju6i se, putuju6i, aan;a u Zadru i Bedu, crkvene i nacionalne proslave, drLeei propovijedi i politidke govore. U Saboru je bio poznat kao strastan govornik, a u voistvu Narodne stranke kao tvrd i nadelan sugovornik. U tisini svoga podgorskog boravi5ta pisao je politidke dlanke, koje je okupio u neje ["tlt o iu.ruka svojih spisa. Pokazivao je i knjiZevne ambicije. Pisao uglavjezikom bogatim i dojmljivim, ali je svoje knjizevne proizvode nom podvrgavao nacionalnoj i politidkoj funkciji. PiSuii pjesme, u takvim le prilikama svjesno piihva6ao ulogu i maniru pudkog pjesnika'
10
Za svojih putovanja po Dalmaciji i drugim hrvatskim zemljama sakupljao je narodne rijedi, pjesme, pride, poslovice i zagonetke, ali je istodobno svaku priliku koristio zarad u puku, za prosvjetni rad, te zapolitidki, nacionalni i vjerski odgojni rad u skladu s etnidkom svije56u, te s patrijarhalnim druitvenim i moralnim vrijednostima puka i njihovim mjestom u suvremenom dru5tvu kako ih je sam shva6ao. oPodgorski pustinjakn, kako su Pavlinovi6a zvali napose kada se posljednjih godina Livota ponovo trajno smjestio u Podgori, bio je dakle, svojom djelatno56u prisutan istodobno u svom uLem zavitaju, te na dalmatinskoj, hrvatskoj i juZnoslavenskoj sceni. U tom je djelovanju zauzimao specifidnu poziciju kojoj je obiljeZje davalo njegovo izvoriSte u interferenciji sa svim ostalim razinama na kojima je djelovao.
2 M e d u p r e p o r o d n i mp r v a c i m a Pavlinovi6 je bio jedan od voda hrvatskog narodnog preporoda u Dalmaciji koliko zbog svoje snaZne lidnosti, toliko i zato 5to je bio prvak i politidki votla pristaia preporodnog pokreta na cijelom jednom podrudju te austrijske pokrajine. To je 1912. god. konstatirao i Pavlinoviiev gojenac, urednik oNarodnog lista< Juraj Biankini kada je u jubilarnom broju ,Narodnog listau, u povodu 60-godi5njice izlaLenja, uvodni dlanak posvetio dvojici voda preporoda, Mihi Klaiiu i don Miji Pavlinovi6u, te u njemu napisao: ,Premda je Pavlinovi6 uvijek uvelike cijenio Klai6eve izvanredne sposobnosti i htio da se Klai6a smatra jedinim vodom stranke, faktidno su bili obojica. Ako je mogu6e tu razlike diniti, po velikom uplivu i ugledu, koji su jedan i drugi uZivali, valjalo bi re6i, da je Pavlinovid bio voda zagorske, a Klai6 primorske Dalmacije.nr Biankinijevu konstataciju o podrudju na kojem je Pavlinovi6 djelovao kao preporodni prvak treba ipak precizirati. Bila je zapravo rijed o Dalmatinskoj zagori, Makarskom primorju i neretvanskom podrudju. Pavlinoviia su doista od podetka preporodnih gibanja kao svog zastupnika birala izborni5tva ovanjskiho (seoskih) op6ina njegova Sireg zavidaja. U Dalmatinski sabor slao ga je izborni kotar Vrgorac-Makarska-Metkovi6, te kotar Imotski, a u Bedki parlament izborni kotar Sinj-Makarska-Metkovi6Imotski-Vrgorac. To je dio Sireg, povijesno i dru5tveno jedinstvena podrudja okrajinan koje se proteZe cijelim kopnenim i donekle obalnim pojasom Dalmacije, obuhva6ajuii Dalmatinsku zagoru, Makarsko primorje i neretvansko podrudje. Miho Klai6 bio je vocla dijela austrijske pokrajine Dalmacije koji nije bio jedinstven u povijesnom razvoju, ali je dinio jedinstvenu cjelinu u druStvenom pogledu, a obuhva1ao je obalni pojas nekada5nje Mletadke Dalmacije od Zrmanje do Cetine i 3 Juraj Biankini, Dr. Miho Klait i don Mijo Pavlinotlq u: ,Jubilarni broj Narodnog lista (II Nazionale) 1862-1912",Zadar 1912,str.2.
ll
sve njene otoke od Raba do Kordule, te podrudje nekadaSnjeDubrovadke Republike. To su bili dijelovi koji su se nasli zajedno posto je povijesni tok u njima prethodno izgradio razlidite oblike drustva, razli6ite mentalitete i razli(ita kulturna usmjerenja najvi5ih dru5tvenih slo-
stranku. Podrudje na kojem je djelovao Pavlinovi6, koje je do kraja 17. i podetka 18. st. bilo pod turskom vla56u i koje nakon dolaska u sklop Mletadke Dalmacije nije bilo uklopljeno u socijalni sustav >stare stedevineu, takoder je jos u 19. st. nosilo obiljeZjaoblikovana prijasnjih stolje-
Sp/ir4 Split 1984,2146.
t2
6a. U malobrojnim sitnim gradiiima i varo5ima kao Sto su bili Knin, Sinj, Imotski, Vrgorac, Makarska, Metkovi6, oblikovala se minijaturna struktura druStva kakva je postojala u primorskim i otodkim gradi6ima, te su oni bili enklave ogradskog dru5tva" na mletadkoj >novoj< i ,najnovijoj stedevini<. Medutim, na selu nije bio u ve6oj mjeri uspostavljen kolonatski odnos. oVlah" (,Morlak") nekadainjih turskih teritorija postao je u mletadkim "krajinama" seljak na drZavnoj zemlji, prvotno s vojnidkom obavezom. Od vremena napoleonske vladavine na podetku 19. st. on je postao privatni vlasnik, premda je od tada desto padao u ruke lihvara i postajao zakupnik na nekadaSnjoj vlastitoj zemlji. Pripadnici gornjih slojeva u gradidima i varo5ima su, sa svojim socijalnim statusom, sudjelovali i u autonomaStvu primorskog i otodkog "gradskog dru5tva". Meclutim, kao Sto su bili malobrojni autonoma5i, tako nisu bili brojni ni narodnjaci u gradi6ima i varo5ima toga dijela Dalmacije. Zbog toga je na podrudju oseljadkog dru5tvan Dalmatinske zagore, Makarskog primorja i neretvanskog podrudja vodstvo preporodnog pokreta preuzela najbrojnija skupina narodnjadke inteligencije - sve6enstvo. Bili su to preteZno Zupnici, svjetovni sve6enici i prije svega franjevci Provincije Presvetog Otkupitelja koji su tu imali svoje samostane i koji su tu tradicionalno, od turskih vremena obavljali Zupnidku sluZbu. To je bila ,pudka inteligencija( tog dru5tva diji je pripadnik, a zatim voda, ideolog i zastupnik u vodstvu preporodnog pokreta bio Mihovil Pavlinovid.
3. ldeolog U Pavlinoviievo vrijeme Dalmacija je bila pokrajina na periferiji Habsburike Monarhije, izvan glavnih tokova op6eg ekonomskog i socijalnog razvoja. Struktura njena dru5tva mijenjala se vrlo sporo re se ona uz veliko zaostajanje ukljudivala u suvremene modernizacijske i integracijske procese. S druge strane, bila je izloiena kulturnim i ideolo5kim utjecajima i reagirala je na nacionalne integracijske intencije susjednih sredi5ta, dakako onoliko koliko su njeni tanki viSi dru5tveni slojevi bili za to sposobni. Hrvatski etnidki prostor (koji se dijelom preklapao sa srpskim prostorom) bio je onda podijeljen na segmente koji su ujedno zatvarali dru5tvene cjeline razliiita povijesnog podrijetla - bansku Hrvatsku (civilnu Hrvatsku i Slavoniju), Vojnu krajinu (do njena razvojadenja 1881), Istru i Dalmaciju - a njegovo gospodarski, dru5tveno i kulturno najjade podrudje, banska Hrvatska sa Zagrebom, bilo se ve6 oblikovalo kao hrvatsko nacionalno integracijsko srediSte. Na hrvatskom su se prostoru takocler snaZno osje6ale integracijske intencije koje su nastajale na onim dijelovima jugoslavenskog prostora koji su bili rubni dijelovi HabsburSke Monarhije i Turskog Carstva i koje je dinamizirala gospodarska, napose trgovadka djelatnost sredi5njih dijelova Monarhije prelaze6i preko njih na putu prema Ja-
l3
dranskom moru (Trstu i Rijeci) ili preko Balkana prema istoku (preko Soluna i Carigrada). Te integracijske intencije osjeiale su se prije svega na najaktivnijem, sjevernom dijelu jugoslavenskogprostora, gdje su bila i nacionalna sredi5ta - slovensko,hrvatsko i srpsko - koja su u integracijska kretanja uvladila svoje sire, slabije socijalno dinamizirane etnidke prostore.e Zbog toga su se vode6e dru5tvene snage na hrvatskom prostoru u 19. st. oblikovale odreduju6i se prema integracijskim intencijama na tri razine - na juZnoslavenskoj i hrvatskoj, te na pokrajinskim razina' ma. One su na razlidite nadine prihva6ale i stavljale u medusobni odnos hrvatske i juZnoslavenske integracijske tokove, a protivila se pokrajinskim integracijskim tendencijama koje su se prema hrvatskom nacionalnom integracijskom procesu podele iskazivati kao pokrajinski partikularizmi. U vrijeme najveceg dijela Pavlinovi6eva Livota vodstvo u politidkom Zivotu banske Hrvatske imale su politidke snage koje su izraaavaleinteres najvisih drustvenih slojeva, imu6nijeg gradanstva i plemstva (do 1848.god.) odnosno slojeva proizi5lih iz plemstva. One su svojom ideologijom izraLavalehrvatske i juZnoslavenskeintegracijske intencije. Hrvatsku i juznoslavensku ideju pritom su u razliditim razdobljima stavljale u razlidit medusobni odnos, tj. spodetka su u prvi plan isticale oilirskuu odnosno ,jugoslovjenskuncjelinu a kasnije hrvatsku naciju u sklopu juZnoga slavenstva. JuZnoslavenskaje ideja ujedno svojom neutralnos6u imala funkciju potiskivanja partikularisti6kih osje6ajau pripadnika najvi5ih dru5tvenih slojevau pojedinim pokrajinama kao zasebnim dru5tvima-segmentima na hrvatskom prostoru, Sto se u drugoj polovici 19.st. odnosilo prije svegana dalmatinsko autonoma5tvo.To je do 1848.god. bila ideologija ilirizma, a od 1860. god. nakon pada apsolutizma i obnove politidkog Livota, ideologija Strossmaygrove Narodne stranke koju je najpregnantnije izrazio Franjo Radki.zNju su od 1860.zastupali i prista5e Narodne stranke u Dalmaciji. Ideologija dalmatinskih narodnjaka imala je nekih zasebnosti, koje su proizlazile iz specifidnosti dalmatinskih prilika, ali ni ona sama nije bila u svemu jedinstvena.Mogu se jasno uoditi zasebnevarijante, od kojih jednu zastupaju narodnjaci s podrudja Klai6eva )gradskog dru5tvan primorske i otodke Dalmacije, i drugu koju je formulirao Mi hovil Pavlinovii, a zastupaju je narodnjaci s podrudja ,seljadkog druStvau.Uzrok postojanja varijanata u ideologiji istog narodnjadkog tipa u razlikama je koje su postojale u socijalnoj strukturi i obiljeZjima nosilaca preporodnih kretanja, te obiljeZjima procesa hrvatske nacional6 O integracijskim procesima na hrvatskom i jugoslavenskom prostoru u 19. st. v. u: Nikia Standi6, Hrvatski narodni preporod 1790-1848,u zborniku-katalogu izloZbe: Hrvatski narodni preporod 1790-1848. Hrvatska u vrijeme ilirskog pokreta (ui. N. Standi6), Zagreb 1985,1-30. 7 O ide_ologijiNarodne stranke u banskoj Hrvatskoj i napose F. Radkog v. u: Mirjana Gross, "ldea iugosloyienstya< Franje Raikog u razdoblju njene lormulacije (1860-1862), ,Historijski zbornik" 29-30 (Zagreb) 197617,331-345; Mirjana Gros, O ideoloikom sustavu Franie Raikoga u oZbornik Zavod,aza povijesne znanosti IstraZivadkog centra JAZU. 9, Zagreb 1979,5-33.
t4
I
\ I
ne integracije u dvjema socijalnim sredinama tadasnje pokrajine Dalmacije. Dok je "horvatskiu kajkavski partikularizam u sjevernoj Hrvatskoj bio prevladan jos u vrijeme ilirizma, dalmatinsko ie autonomastvo
preporodni su pokret dva dijela Dalmacije usla na razlidite nadine. Mladi narodnjaci ,gradskog drustvan, prijemljivi za sire integracijske tokove, odbacuju6i dalmatinstvo zadrldri su u svojoj ideologiji slavenstvo, a u izravnom srazu s autonoma5tvom, protivnim hrvatskoj nacionalnoj ideji, stavili su u prvi plan juznoslavensku ideju pridavsi joj zna(a1 nacionalne ideje.Inteligencija "seljadkog dru5tva., dija je shva6anja uoblidio Pavlinovi6, prije svega zupnidko sve6enstvo, svjetovno i franjevadko, nije bila integrirana u ,gradsko drustvon te je s gornjim slojem svog dijela Dalmacije - trgovcima, imu6nijim seljacima, pojedincima_i skupinama gradanstva i inteligencije u gradiiima i varosima svog podrudja - svoju hrvatsku etnidku svijest izravno transponirala u hrvatsku nacionalnu svijest. K tome, na podrudju oseljadkog dru5tvan nije postojao najvi5i drustveni sloj koji bi bio socijalna osnovica dal-
* op6a obiljezja nacionalne ideologije kakva su prisutna u - lo ideologiji Mihovila Pavlinovi6a i njegova krugi u cijelom ruidobSr, luvlinovi6eva djelovanja. Ta se ideologija u pojedinim elementima razlikovala od ideologije dalmatinskih gradskih narodnjaka i narodnjaka u 8 O ideoloSkim sustavimau vrijeme preporoda u Dalmaciji v. u: NikSa Stanti(., Narodni preporod u Dalmaciji, u: Druitveni raivoi u Hrvatskoi bd 1'6.stoljeta do poietka 20. stolieca), ur. M. Gross,Zagreb 1981,231-250.
l5
banskoj Hrvatskoj, a Pavlinovi6 je s vremenom, reaglraJucr na nove pojave,nekenjeneelementedaljemodificiraoaliostaju6iuvijeku okuiri-a hrvatike nacionalne ideologije narodnjadkog tipa'
l l . U n a r o d n o mp r e p o r o d u D a l m a c i jii h r v a t s k opj o l i t i c i 1 . P o do z r a d j e mi l i r i z m a
njihovu djelatnost.
banskoj Hrvatskoj. U polomu ilirskih stremljenja nakon revolucionarnih zbivanja t84Blig. god, manji ali ipak ne i zanemariv broj napose mlaelih prista-
e Viktor Novak, Magnum tempus. Ilirizam i, katoliiko sveitenstvo. Ideje i liinosti teSUiAii,Seograd'l91i, passim.V. takodjer PredgovorN. Standi6a,str. 1-121.
t6
1e
5a ilirskog pokreta, okrenuo se od ilirstva. Ante Stardevi6 i Eugen Kvaternik odbacili su juZnoslavensku koncepciju ilirizma smatraju6i j. pogre5nom i obratili se iskljudivo hrvatskoj ideji. Pojedinci iz banske Hrvatske i Dalmacije privremeno su se ili trajno okrenuli prema Srbiji, polaLuci jedinu nadu u tu vazalnu ali ipak autonomnu kneZevinu u Turskom Carstvu. Iz takve orijentacije proizi5ao je podetkom pedesetih godina 19. st. i plan skupine klerika na zadarskoj bogosloviji, okupljene oko Pavlinoviia i Boti6a, o bijegu u Srbiju u Zelji da tu "zemlju slobodnu" potpomognu u radu na okupljanju srpskih i juZnoslavenskih zemalja. Medutim, nakon bijega preko Bosne, Boti6 nije u Srbiji nai5ao na odekivano razumijevanje te je pre5ao u Hrvatsku, a nakon njegovih pisama i Pavlinovi6 je prestao razmi5ljati o slidnoj pustolovini. Uostalom, uskoro je ponovo okrenuo pogled prema banskoj Hrvatskoj gdje se i u op6em politidkom mrtvilu odrLala u ogranidenoj mjeri kulturna djelatnost nekadainjih iliraca. Poglede prema njoj privladila mu je nova snaZna lidnost hrvatske kulturne i poslije politidke scene, mladi dakovadki biskup Josip Juraj Strossmayer, mecena o kojemu je Pavlinovi6u pisao Luka Boti6, tada jo5 neotkriveni pjesnik, aktuar u upravi biskupovih posjeda. Nakon razdoblja sumnja poslije sloma ilirskih ideala, Pavlinovi6 je oslonac svoje ridcionalne ideje potraZio u hrvatskoj etnidkoj svijesti svoje zavidajne sredine i u hrvatskoj i juZnoslavenskoj tradiciji ilirizma. to Pad apsolutizma i podetak preporodnih kretanja u Dalmaciji r960. god. Pavlinovi6 je dodekao kao zupnik u podgori, ali uz sve preduvjete koji su mu omogu6ivali da postane politidki voda na podrudju oieljadkog drustvau Dalmatinske zagore, Makarskog primorja i neretvanskog podrudja, te da tako u tridesetoj godini Livota ude u vodstvo preporodnog pokreta. Imao je razredlene bitne elemente proporodne nacionalne ideologije, te za sobom siroku mreZu osoba koje iu ga cijenile, koje su bile razasute po gradi6ima i selima na kopnenom dijelu Dalmacije izmedu Zrmanje i Neretve te ha Makarskom primorju i ioje je medusobno povezivao, pojedinaca l,z drugih dijelova Dalmacije i iz banske Hrvatske (1856. god. je u Bedu.qpoznao i strossmay"ru). N1.govo ga je podrudje 1861. god. poslalo u prvi Dalmatinski sabor. Autoritet mu je - uz odludnost i govornidku odrjebitost - dizalo to sto je bio jedini hrvatski narodnjadki, zastupnik izabran u sabor s podrudja uZe Dalmacije. ostali narodnjaci s tog podrudja bili su zastupnici iz preteZno srpskih izbornih kotareva sjeverne Dalmacije ili zastupnici s podrudja Dubrovnika i Boke Kotorske.
u
Ite ali ri)i od Ih iih va u ferle od fo-
su im al'
u ojrlina nije Ne su tjaui rm, iu iii nja ;ta-
10O Pavlinovi6u do podetka preporoda v. u: Standi6, Hrvatska nacionalna ideologija, 73-138;Benedikta Zeli6 - Budan, Luka Boti6 i regimenta ,,Ne boj se" pod utjecajem srpske nacio nalne p ropagande, oKolon, Zagreb I97 I, 249-262
t}Kl[ g
i
I L
l7
2 N a p o d e t k un a r o d n o gp r e p o r o d au D a l m a c i j i
ma banske Hrvatske i Dalmacije. Pavlinovii je zastupao taj op6i narodnjadki program, dapade je prvi, vei u kolovozu 1860'god, i2nie z,ahtjevza sjedinjenjem Dalmacije i banskom Hrvatskom.rrMedutim, u nacionalnim shvacanjimaiskaza-
Itlth""il pavlinovi6, A ita ce Dalmacija? Zaprieke i pomot njezinom ujedinjenju, " ,Glasnik dalmatinskiu 1860,br. 68'24.VIII.
18
3-
skoj solidarnosti, tj. uzajamnom podupiranju svih juZnoslavenskih naroda, napose Hrvata i Srba, u radu na oblikovanju zajednidkog jezika i kulture, te borbi za nacionalnu i politidku emancipaciju.rz
ie ))ep h S
ih )a ih eee, la
ille )g ri ka-
il1a 'eu',4-
[rlni ki ci-
3 . U p o t r a z iz a n e u t r a l n o m k o p d o m Kao Sto je ve6 redeno, slavo-dalmatska ideologija imala je svoju historijsku osnovicu u "gradskom dru5tvun obalnog i otodkog pojasa uZe, nekada5nje Mletadke Dalmacije, te je i autonoma5tvo na tom podrudju bilo najjade. Zbog toga su i najve6i teret borbe protiv autonoma5tva morali ponijeti narodnjaci tog podrudja. pavlinovii je, kao i ostali narodnjaci, shvatio da njihovoj borbi mora biti podvrgnut sav preporodni rad. Metlutim, bio je takocler svjestan da su se u Narodnoj stranci na programu ponarodenja i sjedinjenja Dalmacije s banskom Hrvatskom zajedno na5li elementi koji su povijesnim razvojem ili i nacionalno bili razliditi te su uz zajednidke imali i zasebnih interesa. Smatrao je da je zbog djelotvornosti preporodnog rada i oduvanja suradnje svih snaga okupljenih u Narodnoj stranci potrebno oblikovati jedinstvenu preporodnu ideologiju koja 6e biti podvrgnuta interesima prije svega gradskih narodnjaka i njihovoj borbi za prevladavanje uZedalmatinskog autonomastva, ali koja 6e biti prihvatljiva i svima ostalima - pripadnicima njegova kruga, nosiocima tradicionalnog dubrovadkog ,slovinstva< i srpskom gradanstvu. Stoga je u svojoj ideologiji teZiSte podeo prenositi na juZnoslavensku ideju. Time se pribliZio varijanti ideologije gradskih narodnjaka. Vjerovao je da bi neutralna juZnoslavenska ideja, li5ena izrazitih uZih nacionalnih odretlenja, mogla biti prihvatljiva i autonomasima slavo-dalmatske orijentacije. Glasovita je, uostalom, bila Bajamontijeva izjava o stajali5tu autonoma5a prema hrvatstvu i slavenstvu: oslavi anche domani, Croati maiu ( ,slaveni i sutra, Hrvati nikadau ).
je ije /.4-
ka ji tle 'vi )n-
na naslova "O narodnosti obzirom na Jugo-Slovjenstvoo tiskanom u ,Narodnom listun 1862. god.r+ U njemu je sada JuZnim Slavenima kao 12 Nikia r\r^r4 orduuru, Stan6i6, r\ Nacionalna uctonatnatntegracrcna i iona deorogija ideolo gij a dalmatinskih g60/ 61 dalmatinskih narodnj naro dnj aka aka 1 I g60 godine, zagreb r_97g,1g3-279;Grga Novak, "Radovi Insrituta za. hrvatsfu p."i:".i.-il, God. 1860.u polemiikim spisima,,Radoii r"'riit"tu iezu u Zadru. ru" 8, B. 1961,142. r}(\t t4) ri Franio Ratki, luposlovienstvo, o?ozor,, 1g60,br. 27, 21.'v. X _ br. 29,3. XI, tiskano u: ip J' strossmayer"_ strossmayer-- Franjo Franjo p"r,i,,-pltiiiii'ii,i'tp,i, Ratki, potiiSii'rol..rl tn.;" V r{nil.L\ jg;,g"* 7^dr^k 1011 i';s?ki, 2lri,Jf"l3rl, 277-290 ,,* ._ ldiltoyil Pavlinovii, O- narodnosti obzirom na Jugo-Sloyje,?st?o,DNarodni (Zad,ar) 7862,br.47,9.VIil- br. 59.20.IX
t9
cjelini pridavao obiljeZje nacije. Pri tom nije porekao postojanje uZih zasebnosti Slovenaca, Hrvata, Srba i Bugara, ali ih je sveo na razinu nplemenan. smatrao je da oni kao pripadnici neko6 jedinstvene etnidkL zajednice koja sada teii nacionalnom jedinstvu, moraju razvijati neke zajednidke osobine, kao Sto su jezik i kultura, te da moraju imati zajedniiko ime. pozivaju6i se prije svega na Kadi6ev oRazgovor ugodni ,rurodu slovinskoga" zbog njegova pudkog izvori5ta i njego.va utjecaja oslovjenci na na puk, za njih ie nairadiie rabio naziv oslovjenciu ili juZnoslavenske premaoblikovanja prilikom jugu.. njegovu" shva6aniu, pleipak ne i.Jbu pronoditi poipunu nivelaciju, niti potiskivati jer tomu se "u".i3" stapanja, do >Nije Slovjencem menske individualnosti. opiru narav, korist i zakonu - rekao je. Jugoslavenstvo.je za. Pavlinoviplemen6a sinteza najboljih osobina svih plemena, uz oduvanje onih autonomipolitidkih do tradicija povijesnih i obidaja skih osobina od ja - koje nisu uperene protiv juZnoslavenskog nacionalnog okupljanjat oSad b.ro bi se trebalo ostvariti sporazumno i zajednidkim radom. nam se narodno okupljati; daj da saberemo izrazlika cvieia kitu na$ih podnemastih (boja; N.S.)o --pozivao je. oDaj da se sastanemo, daj da mo dogovore, jednom ljubavlju i jednim ciljem'ots
4 . > K a o H r v a t iv r i e d n i s m o u s l a v 1 a n s t v u (
'""trvledutim, rod.
ve6 prije prve saborske pobjede 1870. god..dogadaji u za poloLaj vezi s borbom tu lrodstut u ujedinjenju njemadkih zemalja i rr Irt.-O pavlinovi6evudjelovanju 186245.god. v. u: Standi6,Hrvatskanacionalna ideologiia,189-272'
20
:ih 1U idIti Iti ni rja na ke leSE
vi)nnija. ad iih le-
)o-
tiieh rje, f.i ititjetvo ma adzali, inu rto)alrreruzapoiu .l,aj zlna
evropskog hegemona provocirali su razvoj koji je krenuo protivno bitnim interesima slavenskih naroda u Habsbur5koj Monarhiji. Poraz u ratu s Prusijom 1866.god. (nakon kojega je morala Italiji, savezniku Prusije, prepustiti mletadku oblast) prvi je put nakon 1848.god. zaprijetio samom opstanku Monarhije. Medutim, Prusija se zadovoljila iskljudenjem HabsburSke Monarhije iz Njemadkog saveza, dime ju je uklonila kao konkurenta u borbi za vodstvo u ujedinjavanju njemadkih zemalja. U novoj situaciji dvor se odludio na smirivanje unutraSnjopolitidkih odnosa nagodbom s vode6im madarskim politidkim snagama kao najjadim protivnikom. Austro-ugarskom nagodbom i uvodenjem dualizma 1867.god. bila je oduvanapremo6 Beta, uz podjelu vlasti izmedu Austrije i Ugarske nad nenjemadkim i nemadarskim, uglavnom slavenskim narodima Monarhije. Bio je to poraz slavenskih nacionalnih pokreta u Monarhiji, pa i hrvatskog. Narodnjadki program, koji je teiio Sto ve6oj samostalnosti i ujedinjenju hrvatskih zemalja, u uvjetima je dualizma (a on 6e potrajati do propasti Monarhije) postao neostvariv, jer je banska Hrvatska podvrgnuta Ugarskoj uz kr5enje ionako ogranideneautonomije koja joj je ostala nametnutom Hrvatsko-ugarskom nagodbom, a Dalmacija je ostala trajno odvojena od nje u sklopu druge, austrijske polovine sada dvojne Monarhije. Tih se godina pokazalo da autonoma5tvo viSe ne moZe osigurati podrSku ve6ine dalmatinskog gradanstva,ali takocler da u njemu preuzima vodstvo agresivna talijanska struja. Ona se Pavlinovi6u dinila to opasnijom,Stoje mogla talijanskoj iredentistidkojpolitici posluZiti kao argument za talijanstvo Dalmacije. Aspiracije Italije prema Dalmaciji bjelodano su se pokazalekad je ona, kao saveznikPrusije u ratu 1866. god, krenula flotom prema dalmatinskoj obali, ali je bila poraZenau bici pod Visom. S druge strane,uodavaoje da se i medu dalmatinskim Srbima podela sve viSeisticati srpska nacionalnaindividualnost,pa takoder iskazivati podetna teLnja za zasebnim politidkim organiziranjem, napose pod utjecajem pokreta Ujedinjene omladine srpske sa srediStem u juZnoj Ugarskoj (Vojvodini) i inspiriranoj od Svetozara Miletiia. Dapade, pojedinci i skupine podeli su izraLavati program srpskog nacionalnog i drZavnog ujedinjenja, temeljen na shva6anju o srpskoj nacionalnoj pripadnosti svih Stokavaca,koji je drZavnim granicama budu6e Srbije obuhva6ao i velik dio Hrvatske. U Dalmaciji su nastajale podruZnice Ujedinjene omladine srpske kao zasebnesrpske nacionalne organizacije, podele su se odrZavati svetosavske proslave kao srpske nacionalne svedanosti,javljali su se prijedlozi o pokretanju zasebnogsrpskogpolitidkog lista u Dalmaciji i sl.t0 Sve te promjene navele su Pavlinovica na zakljudak da je njegovo priklanjanje juZnoslavenskoj nacionalnoj koncepciji bilo ustupak koji nije urodio odekivanim plodom. Zakljudio je da je usprkos stavljanju hrvatstva u drugi plan, radi stvaranja slavenske i juZnoslavenskeplatto Nik5a Standi6, Program Mihovila Pavlinovi1a iz 1969, >Historijski zbornik< 23-24 (Zagreb) 1970-7l, 117-145:Standi6,Hryatska nacionalna ideologija, 273-339.
21
forme prihvatljive za autonoma5e i Srbe, podela jadati talijanska i srpska nacionalna i politidka individualizacija. U govoru na otvaranju ditaonice u Jelsi na Hvaru 1868. o tome je rekao: oRadi obzira prema autonoma5koj stranki, na5ega smo imena narodnoga i politidkoga pritajali. Mjesto Hrvata, rekosmo da smo Slovinci; mjesto aneksionista (prista5a sjedinjenja Dalmacije s banskom Hrvatskom; N.S.), rekosmo da smo narodnjaci [. . .] Pa Sta odtele? [. ..] Da razkolnici, koji su godine 61. Lalili da su nezreli sdruZenja, danas sdruZenje proglasuju hajkom, bajkom va vieki viekov. Protivnici, koji su 61.e ime dalmatinsko me1ali na suznak imenu hrvatskomu i slovinskomu, danas ga me6u obiliZjem talijanstva.u Istiduii etnidko jedinstvo JuZnih Slavena, koje naziva oJugoslavenima<(,pa takoder Hrvata i Srba, te potrebu njihove solidarnosti u borbi za ostvarivanje politidkih ciljeva, sada je stavio u prvi plan hrvatsku individualnost i hrvatski politidki program. U Jelsi ie to izrazio rijedima: ,Mi, dakle, najprije da smo Hrvati i tim smo srdena brata Srbom u politici, istovjetni u narodnosti. Kao Hrvati vriedni smo u slavjanstvu; kao Hrvati 6emo vr5iti najprede svoje duZnosti, mi 6emo djelotvorno Stititi najsvetiju i najmiliju stvar du5e na5e [.. '] Dajmo, dakle, puku sviesti, dajmo narodu ponosa; da u svakom hrvatska misao, hrvatska du5a Ziva ustane, kad rede: ia sam Hrvat.<< U sklopu jugoslavenstva istaknuo je hrvatsku, ali i srpsku drZavnu ideju. Pritom je Zelio izbjeli sukob hrvatskih i srpskih drZavnih interesa odvra6aju6i srpsku drZavnu ideju od granica Trojedne kraljevine koju naziva Hrvatskom.rT
5. Nacijai drZava Kad je nakon 1866. god. izgradio uglavnom konadan oblik svoje ideologije, Pavlinovi6 je - polaze6i od specifidnosti u nacionalnolr. razvoju na podrudju dalmatinskog oseljadkog druStvan - ne5to nagla5enije pratio op6u tendenciju u razvoju narodnjadke ideologije u banskoj Hrvatskoj i dijelom u Dalmaciji koja je, zadriavajuti predodZbu o juZnoslavenskom etnidkom, jezidnom i kulturnom jedinstvu, postupno sve nagla5enije isticala hrvatstvo kao nacionalnu kategoriju. I on je ideolo5ki izr aLavao dvij e razine inte gracij skih proce sa. JuZnoslavensku razinu izrai.avao je prenose6i na nju jezik i kulturu kao obiljeija jedinstvene juZnoslavenske etnidke cjeline. "Srbi su Hrvatom bra6au - rekao je 1866. god. u Jelsi. ,Uza sve razlike, koje se ne dadu pritajiti, ni kojom pjesmicom zagladiti, Srbi i Hrvati bitno smo 17 Mihovit Pavlinovi6, Besjeda na postanku jeike narodne iitaonice, Duhoua godine ,1868,oNarodni list. (Zadar) 1868,br. 4748, 13.VI; preneseno pod naslovom Hrvatstvo, srbsiyo, sloyinstyo i narodne iitaonice u: Mihovil Pavlinovi6, Pjesmei besiede,Zadar 1873, 262-281.Tiskajudi govor ponovo, Pavlinovi6 ga je na nekim mjestima mijenjao.
22
P I
anr-
.l ls
Ii nll-
bi iu !i-
u u; lo lu (a
tu ele
,je azri,oj LZ10
je
ru ta_
ne 10
lne to,
narod istovjetan [...] Neka (Hrvati i Srbi; N.S.) pogadjaju temelje samostalnoj prosvjeti jugoslavenskoj. Ne bila bliedi odsjev tudja veleumja, ve6 samotvor narodnoga duhalnre A kad je 1869. u tajnom programu >Hrvatska misaou, zadrlavaju6i juZnoslavenski jezidni i kulturni okvir, pokuSao identificirati te razlike izmedu Hrvata i Srba ,koje se ne dadu pritajiti, ni kojom pjesmicom zagladiti", mogao ih je potraZiti samo na onim podrudjima na kojima su se razlike oblikovale zbog njihova zasebnog povijesnog razvoja: oRazlika pa izmedju srbstva i hrvatstva, jeli to puka razlika riedi? Mi mislimo da nije. Te dvie riedi znade: dvie poviesti, dvie domovine, dvie dri.ave, dva vjerozakona, dvie izuke (culture), dva uliudstva (civilizacije), pa napokon i dvoja slova. Te razlike, uzprkos zajednici krvi i jezika, nisu prividne; dioba od pamtivieka nije bez svoga udinka; osebni razvoj nije bez svoje osebnosti. Hrvatstvo je u svojih razlikah od zapada; srbstvo od iStoka. Poviest se neda pomrsiti; Zivoj osobi ho6e se vlastitoga Livota. Mi sada neiemo razpitivati, koja ta izuka i koje to uljudstvo, zapadno li iztodno li, ima budu6nost; ne6emo razpitivati, koji su to plodovi u zadrugi i u drZavi bizantinstva, koji li latinstva; nego 6emo jedno kazati - da se to sve moZe nagoditi, medjusobno pop r a v i t i , u v i 5 u z a j e d n i c u s l o Z i t i ;a l i d a s e n e d a u j e d i n i c u n a t i e r a t i . < t s U drugoj polovini 19.st. proces hrvatske nacionalne integracije, te nacionalni integracijski proces u dviju Hrvatima susjednih nacija, slovenske i srpske, bio je u gradanstvu posve jasno izdiferenciran i bilo je vidljivo grupiranje graclanstva oko triju integracijskih jezgara - oko ljubljanskog sredi5ta kao slovenske i oko zagrebadkog sredi5ta kao hrvatske nacionalne integracijske jezgre, te oko vojvodanskog i srbijanskog sredi5ta koja su medusobno distribuirala razlitite funkcije srpske nacionalne integracijske jezgre. Proces indvidualizacije tih nacionalnih zajednica tekao je odvojeno, ali je na njihovim dodirnim dijelovima i na podrudjima gdje su se preklapale mogao umnogome i6i zajedno i dak imati zajednidke organizacijske oblike kao Sto su politidke, kulturne i dr. institucije dok se radilo o zajednidkom otporu poku5ajima oodnarodivanja" - germanizacije, madarizacije ili talijanizacije - odnosno o uspostavljanju diferencijalnog razmaka prema neslavenskim Nijemcima, Madarima i Talijanima. Tako su u istim preporodnim institucijama uz Hrvate u ilirskom pokretu prve polovice 19. st. djelovali Srbi i dijelom Slovenci, a u drugoj polovici 19. st. u preporodnom pokretu uz Hrvate su u Dalmaciji sudjelovali Srbi, a u Istri Slovenci. Jedna od takvih institucija je za Hrvate i Srbe angaLirane u preporodnom pokretu bio i politidki okvir, povijesnim razvojem oblikovani teritorij Trojedne kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije koji im je stvarno ili potencijalno osiguravao uvjete za nacionalni razvoj, te su se l8 Isto. re Mihovil Pavlinovi6, Hrvatska misa[o], rukopis tiskan u: Nikia Standi6, 17 rukopisne ostavitine Mihovila Pavlinovita, ,Historijski zborniku 2516 (Zagreb) 197213, 306-321 i u: Standi6,Hrvatska nacionalna ideologija,340-355 (citat sa str. 346).
23
zajedno borili za njegovu teritorijalnu cjelovitost i sto ve6u samostalnost u Monarhiji. Individualizaciji slovenske, hrvatske i srpske nacije u odnosu na susjedneneslavenskenacije sluZilaje i slavenskaideja, te - u razliditoj mjeri, na razlidite nadine i u razliditom obliku - juznosla-
noslavensku razinu kao obiljeZje etnidkog jedinstva Juznih Slavena,te
20O pojmu jezidne politike op6enito i o politici jezidne konvergencijev. u: Dubravko Skiljan, leziina politika, Zagreb 1988. .,A
t-
pravo narjedjem) naprotiv definirala srpsku naciju, jezidno jedinstvo nije prenosila na juZnoslavensku razinu, te je i razliku prema Hrvatima odreclivala jezikom dime je historijski oblikovanu hrvatsku etnidku zajednicu cijepala jezidnim kriterijem odvajaju6i Stokavce, smatraju6i ih Srbima, od kajkavaca i dakavaca kojima je u drugoj polovini 19. st. uglavnom priznavala hrvatsku nacionalnu pripadnost. Prilike su u drugoj polovici 19. st. utjecale na to da se uspostavljanje diferencijalnog razmaka hrvatske prema srpskoj naciji u sklopu narodnjadke i pravaSke ideologije provodilo preko drZavne politike. To je bilo moguie zbog suvremenog ideolo5kog poimanja o naciji-drZavi prema kojem se nacija ostvaruje u cijelosti tek u nacionalnoj drZavi. Rijed je zapravo o upotrebi nacije od strane njenih socijalnih nosilaca koji su se ogradivali od drugih skupina, te nacijom i nacionalnom drZavom segmentirali gradansko dru5tvo. Narodnjadka ideologija nije iznosila viziju nezavisne hrvatske drZave (kao Sto je to dinila prava5ka), ve6 je rje5enje hrvatskog pitanja odekivala u budu6nosti u juZnoslavenskoj, ali federativno uredenoj drZavi. Pritom je posebnu ulogu u radu na ostvarivanju tog cilja pridavala Hrvatskoj, koja je jedina od juZnoslavenskih zemalja u Habsbur5koj Monarhiji imala odredeni stupanj politidke autonomije, te Srbiji, tada autonomnoj kneZevini u Turskom carstvu, kasnije samostalnoj dri.avi. Zadatak bi Hrvatske i Srbije bio da jadaju svoju samostalnost, te da djeluju kao dva pola jedinstvenog procesa juZnoslavenskog ujedinjavanja, okupljaju6i juZnoslavenske zemlje, prva u Habsbur5koj Monarhiji, druga u Turskom Carstvu. Ta je politika dospjela u sukob sa srpskom politikom koja, kad je i prihva6ala neku od varijanata jugoslavenskog rje5enja, nije htjela Hrvatsku prihvatiti kao ravnopravna dinioca, a granicama samostalne Srbije ili Srbije kao federalne jedinice u sklopu jugoslavenske drZave obuhvadala je i velike dijelove Trojednice.zr Sukob izmeclu hrvatske i srpske politike je latentan, jer je narodnjadka politika i u juZnoslavenskoj dr|avi Leljela za Hrvatsku oduvati najmanje ono na Sto je reflektirala u Habsbur5koj Monarhiji, lj. teritorijalnu cjelokupnost Trojedne kraljevine i njen status federalne jedinice. problem je napose zamrsilo pitanje pripadnosti Bosne i Hercegovine. Da li 6e na povrsinu izbiti elementi koji su spajali ili oni koji su hrvatsku i srpsku politiku razdvajali, ovisilo je o brojnim okolnostima vanjskog i unutra5njeg razvoja. Kad je popu5tao pritisak izvana, hrvatske i srpske politidke snage mogle su samostanije djelovati pa i suradivati, a kad se dinio moguiim raspad Habsbur5ke Monarhije, 1866-67. god, sklopile su Strossmayerova Narodna stranka i vlada kneZevine Srbije dogovor o suradnji u radu na stvaranju jugoslavenske drZave.zz Medutim,
e .e te )i)a o n l-
e ili 3-
a 1-
r)d Z-
il-
ti9-
le )z ta ))'ij z:e ia. t-
r-
2.ro takvom_shva6anjuSvetozaraMileti6a v. u: Niksa Standi6,o nekim problemima iz pouiiest.iHlvapkos.narodnog preporoda u Dalmaciii i srpsko-hrvatskih odiosa, napose o Mihoyilu Pavlinovicu i SvetozaruMileticu, "easopis za suvremenu povijest. 7 (Zagreb) 1975,br. 2, 171-188. z2vasilije nagodba 1868.godine,Beograd 1969,34g-3g1;pe-Kresti6,Hrvatsk-o-ugarska tar Koruni6, Jugoslavenskaideja u hrtatskoj politici 1866-Ig6g, povi"Z6ornik zavod,aza lesne znanosti IstraZivadkogcentra JAZTJu Zagrebuo 11, l9gl, l-107.
ea-
25
-L
i nagodba izmedu Austrije i ugarske i dualizam udvrstili su Monarhiiu u dinilac politidki Hivatsku liSili mogu6nosti da postane samostalan Monarhiji, te je Srbija oslonac u teZnjama za prosirenjem svog teritorija na Bosnu potraZiia u Monarhiji. FoSto je Srbija odustala od zajed' ,rftt akcije, Matija Mrazovi6, voda Narodne stranke u banskoj Hrvatskoj," izrazio 3e 1408.god. u pismu Strossmayeruuvjerenje' ne vezuju6i u budu6nost flZnifr Siavena uz Habsbursku Monarhiju i radunaju6i da ujedinjenju, njihovu na radu budu6nosti na suradnju sa Srbijom u ni Narodna stranka u taia5njim piiliku*u ne bi ni trebala niti mogla li Sta u tom Pogledu Poduzimati "u eu drLaveu kojoj sada Zivimon.z:T u kojima su se hrvatske i srPske P< nim akcijama, a to je bila i Podlol njihovih politika, odnosno sukob h NaI pavlinovii je slijedio op6i pravac narodnjadke politike nakon isticanja neprestanog zagovornik te je dualizma, protivnik godbe. Bio prava Hrzahtleva za sledinieniem Dalmacije s banskom Hrvatskom i je s vrelrutrt" ,ru ,u*ortulnost u sklopu Monarhije' Vjerovao da 6e se austrijskih menom vrhovi Monarhije uvjeriti u Stetnost hegemonije s N1;"-u.u, opasnih po lvtonarhiju zbog njihove teZnje za ujedinjenjem kao Prusija, preuzela ostalim Nijemcima posto je voistvo u Njemadkoj i,, !,"trrori nagodbe s Madarima zbog njihove teZnje za hegemonijom. naSmatrao je da?e vrhovi Monarhije potraZiti oslonac u slavenskim rodimaida6esezbogtogaoprediielitizapreuredenjeMonarhijena stekla terinadelima federalizma.ll .[t"p" takve politike Hrvatska bi Hrvaojadana Tako Monarhiji. iorijalnu cjelokupnost i samoitalnost u politiku na jedinicama utjecala tska s ortuii- bi slavenskimpolitidkim pa i Srbije. o tvtonurhiie,te bi djelovala u interesu juznoga slavenstva, tome je rekao: oHrvati i Srbi (Trojedne kraljevine; N.S.) brane6 hrvatsko pravo od susjednih Talijanaca, od Ni"*u"u, od Magiara, najbolji smo spobornici Srbskoj knezevini. Kako smo srednjega vieka krs6anskomu zapadu bili predstraLaod nekr56enaiztoka, tako smo ti danas pozvani da srbskomu iztoku budemo predstraZa od zavidna i sumnjidava zapada.Sto god budu jadi na zapadu Hrvati, bit 6e to mirniji i ruku slobodniji na istoku Srbi.nz+ Medutim,trajnorje5enjezaHrvatskuiSrbijuvidiojeuzajednidkoj zemlje od Slovenije do BudrZavi koja bi olupila sve 3uznoslavenske gu.rL". U .adu na nSenom stvaranju trebali bi usporedo djelovati rade6' Hrvati i Srbi: "Hrvati sa zapada, a- Srbi sa iztoka usporedo jedino sa,r"rnu pogibeli da se kosnu u zavidnoj takmi [" '] Dapade' staze se krde Srba' mostalniit radom, s jedne strane Hrvata, a s druge budu6nosti, Sto dolikuje Jugoslaviji'nzs 23vera Ciliga,slom politike Narodnestranke(1865-1880),Zagreb 1970,94. 2aPavlinovi6,Besjeda,n. dj; Pavlinovit, Pjesmei besjede,268. 2sPavlinovi6,Besjeda,n. dj; Pavlinovrt, Pjesmei besjede,269'
26
i u i-
tt-
ti u ta i)te D.
rb a-
ia reih S IO
n. a1a
ri-
'a(u
o rd ici lu .b-
;:
ito na
;-
roj luati ?i, saVC
I II
T
U sklopu juZnoslavenske politike Pavlinovi6u se postavio upravo problem razgranidenja hrvatske i srpske drLavne ideje kako se ne bi dogodilo to da se one na putu prema zajednidkom cilju okosnu u zavidnoj takmin. U osnovi problema na5lo se pitanje nosioca suvereniteta Trojedne kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije, a time i njene sudbine. Srpska je politika op6enito branila samostalni poloZaj Trojednice zasnovan na njenom historijskom pravu. Medutim, polaze6i od uvjerenja o srpstvu svih Stokavaca, tj. ve6ine njena stanovni5tva, smatrala je da se taj politidki okvir ne smije ispuniti hrvatskim nacionalnim sadrZajem, da ona ne moZe biti hrvatska nacionalana drLava, te da se ne smije nazivati Hrvatskom. Tako je Svetozar Mileti6 zahtjev postavljen Hrvatskom saboru 1866. god. da prizna Srbe u Trojednoj kraljevini protumadio ne kao Zelju da se prizna postojanje srpskog naroda u Trojednici, ve6 kao zahtjev da se utvrdi da Hrvati moraju sa Srbima ,tako zvano javno, drZavno pravo delitin, ,da sabor trojedne kraljevine prizna i uzakoniti dade, da je srbski narod u trojednoj kraljevini Slavoniji, Hrvatskoj i Dalmaciji isto tako politidno ravnopravan kao i drugi (tj. hrvatski; N.S.) narod u drZaviu. Iztogaje proizi5ao njegov zahtjev ,da se narod trojedne kraljevine ni politidno nenazivlje ma i kakvim iskljudivim (tj. hrvatskim; N.S.) imenomo, ustvari zahtjev Saboru da donese zakljudak kojim bi proglasio da polititkt narod Trojednice (to je trojedne kraljevineu kad se nazivlje") nije "narod "politidno hrvatski ve6 srpsko-hrvatski. Pritom je zahtijevao autonomiju za Srbe u Trojednici i, nakon prisajedinjenja Vojne krajine i Dalmacije, uredenje zasebnih,srpskih Zupanija<.zo Pavlinovi6 se usprotivio takvim zahtjevima, jednako kao i Radki koji je smatrao da su oni upereni protiv suvereniteta i jedinstva Trojedne kraljevine,zT u osnovi da se njima Leli rezervirati dijelove Trojednice za budu6u jedinstvenu srpsku drZavu. Pavlinovii je Trojednicu oznadio kao hrvatsku nacionalnu drZavu, ali shva6anje o jezidnom i etnidkom jedinstvu Hrvata i Srba prijedilo ga je, kao i Radkog, da hrvatski drZavni prostor prema srpskom oznadi jezidno-nacionalnom granicom kako je to dinila srpska politika omeduju6i srpski drZavni prostor prema hrvatskom. Omedio ga je drLavno-nacionalnom granicom oslonjenom na hrvatsko nacionalno i drZavno pravo. U programu >Hrvatska misaoo oznadio je Trojednu kraljevinu kao Hrvatsku, pri demu je Zelio srpske drZavne pretenzije zaustaviti na njenim granicama. Naime, dopu5taju6i mogu6nost da Srbija u svom Sirenju zauzme Bosnu i Hercegovinu, rekao je: oTo jedino neka Srbi ne traLe od nas da im mi stvaramo veliku Srbiju kidaju6 Hrvatsku.ozs Pavlinovi6 je, kao i narodnjaci u banskoj Hrvatskoj, polaze6i od uvjerenja o etnidkom jedinstvu Hrvata i Srba i od hrvatskog drZavnog 26 [Svetozar Mileti6], Srbstvo u tojednoj kraljerini, "Zastava" 1866,2. III. O autorstvu dlanka v. u: Standi6,O nekim problemima, 179. 2i [Franjo Radki], Srbski zahtjeuiu trojednoj kraljeuini, oPozoro,1866,br. 106,23. III. O autorstvu dlanka v. u: Standi6,O nekimproblemima, 179-180. 28Pavlinovi6,Hrvatska misao,u: Standi6,Hrtatska nacionalnaideologija,345.
27
prava, smatrao da Srbi u Hrvatskoj - ne dovode6i time u pitanje svoju srpsrprk,, nacionalnu pripadnost, niti -se odridu6i podrske izgradnji hrvatsku prihvatiti trebaju ske drzave, kakvu je srbiji i sam davao hrvadrZavnu ideju, tj. s Hrvatima raditi na ostvarivanju cjelokupnosti juZnome u i uloge Monarhiji u tskih zematiu, ttiittou" samostalnosti slavenstvu. rakau je svoj zahtjev tumadio juZnoslavenskom solidarno56u i drZavnim pravom, uli i irrt"rpretirajuci drZavnost kao kategoriju koja povezuju6i etnidku i drzavnu razinu daje novu kvalitetu. Tu kategoii3,, naziia,narodno-drZavnomo osobinom, "politi6kim narodomo staili 'irZavl3anstvom(. Zbogtoga su, prema takvoj interpretaciji' svi Hrvati' 'politidkin ili pogledu ,nu.o-dtodrZavnomn ,, novnici Hivatske po pripadaju hrvatskom opolitidkom narodun, odnosno Hrvati su onarodno'arZau5lnstvu<.Isto tako, svi stanovnici Srbije su u -drZavnom. pogledu ili 'politidkio Srbi, pa i kad je rijed o Hrvatima u prema nacionalnom plgledu. 1'ako shva6enim oHrvatiman pripadaju' da je obrazlaze kad izridit pavlinovidu, i srbi u Hrvatskoj. Pavlinovii idedrzavnu time razumijeva pristajanje Srba u Hrvatskoj uz hrvatsku ju, bez oputt otii po- srpsku nacionalnu pripadnost' U programu ,Hrvatska misaoo o tome je naPisao: ,Hrvatski drZavljanin greko-istoene crkve, volil se zvati Srb nego Neka' Hrvat? Budi mu. Ho6el to ime na sam vjerozakon uporaviti? na sama li Ho6e jezik? to. i Nek na Ho6e li i na narod? Neka. Ho6e Ii crkve grdko'istodne bra6a i to slova? Pa i to. Sve to nesmeta Hrvatom; dado mile volje uzivaju u Hrvatskoj. Mi Hrvati utemeljeni na slobodi, vjerozakon svoj Srbi proti nami. n"diZ" stimo sva6iju slobodu, dok se sude' s' slobodno sliede, ko Sio i mi katolici; bni s' nami ude' s' nami kad mi i-oni; zapoviedaju zapoviedamo, gdje mi nami zakone kroje: kad jednake duZnosti; i prava name6u ,ili"iednuka sluZimo i oni sluZe. jeziku' ni Jt-"i nije nikakve zaprieke wsenju vlastitoga prava' ni u ogobiti "u slovih, niu vjeri, ni.u obredu i u pravnoj sposobnosti'nema jedvora ni u vrsenju nijedne drzavljanske duZnosti. Kad svi uzivamo sisvi smo kad ne hrvatske slotode, jedno isto pravo hrvatske drLave, drzavljanse ponositi novi iedne hrvatske iomovine, ivi smo i duzni bra6a stvom hrvatskim; svi smo duzni pred svietom se kazati rodjena majke Hrvatske'uzs
6 H r v a t s k au H a b s b u r S k oMj o n a r h i jii u J u g o s l a v i j i
2eN. dj. 342-343
28
I I I
) I
I
i
I i
It e e
stale mogu6nosti za vodenje samostalne hrvatske i srpske politike i pod kojima je bila blokirana mogu6nost bilo kakve jugoslavenske politike. Jadanje pritiska na juZnoslavenske zemlje u Monarhiji i na Balkanu bilo je posljedica promjena odnosa medu evropskim drZavama i u samoj Habsbur5koj Monarhiji. Nakon pobjede Prusije nad Francuskom Napoleona III, dotada5njeg evropskog hegemona, dovr5en je proces ujedinjenja Njemadke progla5enjem Njemadkog carstva 1871. god. Ujedinjenje je ostvareno prema malonjemadkom programu, tj. bez pripojenja austrijskih zemalja, ali je Njemadka, nova evropska sila, uskoro podela odludno utjecati na politiku Austro-Ugarske. Tako je nestalo latentne opasnosti po opstanak Habsbur5ke Monarhije, a istodobno je, poslije razdoblja kolebanja, u6vr56eno njeno dualisti6ko uredenje. To je Monarhiji omogudilo da, nakon desetlje6a u kojem je doZivljavala vojne poraze i gubila teritorije, podne razmi5ljati o ponovnom Sirenju. Pravac Sirenja usmjerila je prema Balkanu, najprije prema Bosni i Hercegovini. Prema tim je pokrajinama bio usmjeren jedan od prioritetnih pravaca Sirenja Srbije. I u narodnjadkom je programu njihovo oslobodenje bio jedan od najvaZnijih zadataka jugoslavenske politike. Narodnjaci su smatrali da one mogu pripasti bilo Hrvatskoj, bilo Srbiji i da njihovu sudbinu treba rje5avati s obzirom na ciljeve jugoslavenske politike, a konkretno ovisno o prilikama. Pavlinovi6 u programu >Hrvatska misaon 1869. god, oslanjaju6i se na nacionalno nadelo i drZavno pravo, teritorij tih pokrajina dijeli u dva dijela. Bosnom je nazivao podrudje istodne Bosne izmedu Vrbasa i Drine, a o,.njemu je pisao: ,A Bosna od Vrbasa do Drine, dija je Bosna? Bosna je ta bila Sto hrvatska, 5to srbska, Sto ugarsko-hrvatska, pa sama svoja, dok nije postala turska. Tko na Bosnu ima pravo? To je odevina po krvi nas svijuh, i Hrvata i Srba. Na Bosnu ima pravo, po Bogu i po naravi, brat koji ju prvi oslobodi.. Historijski teritorij hrvatske dri.ave prije turskih osvajanja, zapadnu Bosnu izmedu Une i Vrbasa, on je jezikom drZavnopravnih dokumenata nazivao Turskom Hrvatskom i smatrao da ona po drZavnom pravu pripada Hrvatskoj. Medutim, nije se i.elio zauzirr,ati za njihovo ukljudenje u sklop Habsbur5ke Monarhije ako one ne bi bile prikljudene Hrvatskoj, ako to ne bi utjecalo na promjenu poloZaja Hrvatske u Monarhiji i ako bi time bila samo uspostavljena njemadka i madarska vlast nad Bosnom i Hercegovinom. U tom ih je sludaju radije vidio u rukama Srbije. O tome je napisao: 'Nek (Srbi; N.S.) osvoje i staru Bosnu do Vrbasa, eto im je s blagoslovom. Oslobode li prije nas i Tursku Hrvatsku? Mi im je lje ne6emo otimati, da ju predademo Magjaru oli Niemcu.":o Ustanak u Bosni i Hercegovini 1875-78. god. mogao se tako dugo odrlavati zahvaljuju6i pomo6i koja mu je dolazila iz banske Hrvatske i Dalmacije. Hrvatska je javnost 1876. pozdravila ulazak Srbije i Crne Gore u rat protiv Turske za oslobodenje i pripojenje tih pokrajina. 30N. dj. 341,-345.
29
Monarhije na Medutim, poslije potaza Srbije i iskazanih pretenzija prihvajednako odusevljeno Bosnu i Hercegovinu, hrvatski 3" ;uuttott biti one 6e da odekuju6i Monarhiii' -du tifu -og"e"ost"njihova pripojenja HrvatpoloZ.aja promjenu e" to utjecati na prif.i:"e"""" Hrvaiskoj i zastupnik u parlaske u Monarhiji. Pavlinovi6 je, borave6i u Bedu kao krize doznati istodne prije izbijanja mentu, vjerojaino imao prilike ve6 HercegoBosne-i okupaciji o o razmi5ijanji-u u'vrhorrima Monarhije kanalizirati mogu6e Monarhije tf"". V:"t.,rio i" da je interes vrhovaje 1874'god, sa skupitako da bude od koristi za Hrvatsku. Stoga ve6 nastojao u ZaStrossmayerom' i ,ro- ,ta.odnjaka iz banske Hrvatske iznijeti im prii krugovima mjerodavnim s ;;;b" i Bedu do6i u dodir i Hercegovine Monarhiji i Hrvatskoj' te i;JG o prikljudenju Bosne davanjuvecesamostalnostiHrvatskojusklopudualistidkogsustava, tj'nude6izaHrvatsku(privremeno)subdualistidkorje5enje.3tKadse i Hercegovine nije i8z6. goa. pokazalo da pitanie pripadnosti Bosne odludivati oruZjem i uiS" .t]r.Uro,',re6 au t" o n3emup"8"lo konkretno izme.dumogu6noaogouotit"a velikih sila, mtrao ie javno opredijeliti svojih oRazgovo,ri"o toji-a je dotad bio razmisljao. u detiri izdanja tih pokrajina s ra<( 1876. i 1877. iznio je zahtjev za sjedinjenjem pravo' Za drZavno Hrvatskom. Udinio l" to po"iuajuci se na hrvatsko oBosna je izjavio: kad je .a prija.njih staiaii.ta, sada bio izridit .-iit" Siresvog pravac Srbija da laOe' god' Zelio :" frr"u,tf.t zemlii,,.t' Vee 1e Srbiiu' staru zadobiju oNek jugu' Srbi nja usmjeri prije ,u"gu p'"-a s' primorjem' nek se nek zadobiju Ra5iju,"koli"uku Nemanjida Zetu oHrvatska mije programu u pisao istinski spoje s Crnom io'o"tn razgovore( iz 'Hrvatske u prenio sao". Taj'je tekst gotovo doslovno da mogu6nost je dopu5tao iojima u 1877.god,,ali je ito'stavlo dll"lovt je joj osporio izridito dapade Srbija"zauz-" Bor.tu i Hercegovinu, pravo na to.33 i Hercegovine Pavlinovi6 ve6 1869. mogu6e pripojenje Bosnepreuredenja u HrLtstt"j-siautia Monarhiji i prikljuJenje \o1tek{ teritorijalno ojada u Monarhiji Hrvaiska da Juoir" Uorruil,i5". ZLii.:" i i Hercegovine) Bosne te krajine' i Vojne (prisajedinjenjem Ouf."uli:" oUjedinjena rekao: politiit i. cj to*" je u programu-'llrvatska misaou i sa toliko morem s' Bosni' u zemljom ,tu,"gt,tl* pa Hrvatsku, ,u IukA,Suezunaputu,p-ostalabinajprvasaveznakraljevina'njezinasnajamsrvo samostalnosti..,raMeilutim, ni tada ni ll^uil" ui joj najbolje "tuk"t' Hrvatsku staviti u sluZbu hegemonisti,ti1e 'umj"*uo ioslije 'rf.itri"zrrju prihvatiti lrrhorra Monarhije' Za potetak bio je pripravan Ugarsklopu u dualizam i subdualistidko rje5enje poloZaja Hrvatske 3r Usp. pisma M. pavlinovi6a J.J. Strossmayeruod sredine 1874'do sredine 1875'u: tvltiot,tla pavlinovi1a, u: Izdanje Historijskog Benedikta zeli6 - nuean,"iir-lr"lit-piri*i arhiva u Splitu,sv.7, Split 1969,311-316' 32Mihovil Pavlinovii, Hryatski razgovori, Zadar 1877,ll8' 33 Pavlinovi6, Hryatska misao, u'. standi6, Hrvatska nacionalna ideologija, 345; Pavlinovic, Hrvatski razgovori, 278 3aPavlinovi6,Hrvatskamisao,t: Standi6,Hrvatskanacionalnaideologija,344'
30
a l-
:i t-
:i ):i it-
ie t, e e i ))-
se istodno pitanje rijesi postupno ("bez nagle propasti rurskeu) i bez opasnosti od uspostavljanja austrijske i ruske hegemonije na Balkanu, dime bi se ,prokrdio put [...] preporodu iztokan,tj. rje5enju istodnog pitanja u interesu balkanskih naroda.3o Kad je teZio teritorijalnom prosirenju i jadanju politidke samostal-
S
,a ra [, ie iiz la to le
ia to
ri la io ani
riiti rru: og rli-
II t
,Jugoslavenski6e savezs'jedne najbolje uduvati najsvetijeosebnosti Slovencu, Hrvatu, Srbu, Bugaru, a s' druge 6e zajamditi zajednidku nezavisnostod vanjskoga premo6ja. svi ti narodi imadu razliditih interesa; ali su svim .lednat
31
J
,t4
razmiSljanjao budu6oj Jugoslaviji tlom, on bar tada nije vjerovao da oglednoj budu6nosti' Vanjske preRusiji i Turskoj' S druge strane' intenciiama, teLnjama za stvata-
tom iuZnoslavenskuideju za njihovc Pitanje PriPadnostiBosne i Her< preko kojega su se u Punoj snazi Pr vatske i srPske drZavne ideje' NeP' skog i dru5lvenog razvoiapoticali s. j r3enosiocejer njemadki madarski lv Prostor samostalnoj hrvatskoj i lisak sve jade osje6ao'Jednom aktidu hrvatske i srpske politike op6ei su se nacionalni programi' otvarai popu5taju6ispone iracionalnosti' stolieea, nakon poraza politike Na'otu banske Hrvatske vodstvo PreI
( ( I I
blok kad je njegov srPski dio 1871 osnovao drPsku narodnu stranku nu i drZavnu ideju zauzelastajalist skom Hrvatskom i u borbi Protiv pokret 1882' god' dodekao nju s autonoma5ima'Tako le preporodni sa sukobljenim snaga.makoje su ga gotoffUi"au nad autonoma5tvom se njih na5ao u savezu s lro drru desetlje6azajedno nosile' Dapade' dio nekada5njimProtivnicima' Zavr5ni din PrePoroda,Pobjedr izborima za sPlitsku oP6insku uPr joj je pristupanjem Italije savezu l j8zq) stvoren Trojni Pakt, "ot" evioirskih drLava koja 6e zavrSiti .< ratu. Od podetka osamdesetihgod: . i. narodima u svoJrmgrastaviti potpunu prevlast nad juZnoslavenskim javnim je i tajnim ugovorima osinicama, te nad s'ui:"-' coa. tast. 39 Pavlinovi6, Hrvatski razgovori, 281' 40N. dj. 103-110.
32
r r
i
t
I n p p 5
jr h ) U p
ll a tau ih :o eiiv Irtrje ki
ii ri!efa;ti. Iare-
gurala gospodarsku i politidku kontrolu nad Srbijom, a 1883. uveden je represivni rezim bana Khuena-Hedervaryja u banskoj Hrvatskoj i Benjamina Kallaya u Bosni i Hercegovini. pavlinovi6 je umro 1gg7. god. u prilikama u kojima je bio potpuno svjestan da je od ostvarenja dalje nego ikad njegov program sjedinjenja Dalmacije i prikljudenja Bosne i Hercegovine banskoj Hrvatskoj, samostalnosti Hrvatske u Habsbur5koj Monarhiji, razgranidenja ciljeva hrvatske i srpske politike i njihove suradnje, te zajednidkog rada u stvaranju juZnoslavenske drLave. Ne napu5taju6i ipak vjeru u njegovo ostvarenje, svoju je oporuku zavr5io rijedima: "OpraStajuc se od ovoga svita Zelim svomu hrvatskom narodu i ciIom slovinstvu pravu slobodu u pravoj viri i u narodnoj samostalnoSti.n4l Ostao je, dakle, dokraja Zivota narodnjak (podsje6amo da je pod ,slovinstvomu razumijevao Juzne Slavene) sa specifidnim shva6anjem hrvatskoga nacionalnoga identiteta i njegova odnosa prema juZnosravenskoj cjelini.
l l l . V r i j e m ek a d at r e b a) m u d a t ki(v r i i e m ek a d as e m o r a r e 6 i>j o k
rpike naedi iki ei ralanad(ao )tolus na ko,ljecija iom ;pograosi-
Narodnjadka je ideologija sadriavala hrvatsku i juznoslavensku ideju, a narodnjadkase politika u politidkoj borbi oslanjalana narodno i hrvatsko drZavno pravo, te je Pavlinovic samo naglasenije izraLavao drugi element te op6e narodnjadke ideologije. To ne znadi da je bio prava5. On je, kao Sto je pokazao u pismima Eugenu Kvaterniku
Nik^SaStantit, oporuka Mihovila paulinovita (1. Iv 1887).u: Izdanje Historijskog ,ar arhiva u Splitu,sv. 9, Split 1977,230. J-t
a2 Niksa Stanai6, Odnos nacionalno-politiiki,h shvatanja EyCg!! Kvaternika i Mihovila i zborniko 25-20 (Zagreb) |972J3' I63-187' P.di;;;;;;, "ni.toii;tt a3Mihovil Pavlinovi6, Hrvatski razmiiljaji' Zadat 1884' aa Dinko politeo, Izabrani ilanci. Predgouor.PredgovoraI. dio, Donja Tuzla [19011, str. CCXVII-CCXX.
34
)n tiroia)d, )nvu
Lije po.U seanse(og rka ntkoora u6i izna prrluo rje Hr)ma )anitro rslaSlom,i
u tom, juZnoslavenskom sklopu inzistirao je na hrvatskoj nacionalnoj i politidkoj individualnosti. U ovom prilogu, s obzirom na tematiku navedenu u naslovu, nije bilo rijedi o Pavlinovi6evim vjersko-socijalnim shva6anjima po kojima je on stajao na konzervativnijoj liniji evropskog razvoja, o demu je autor ovih redaka pisao na drugome mjestu.+s U politidkom pogledu Pavlinovi6 je, s ostalim narodnjacima u Dalmaciji i banskoj Hrvatskoj, pripadao gradanskim liberalima. On je svoja shva6anja gradio na tekovinama gradanskog druStva, te je zahtijevao gradanske i politidke slobode i bio protivnik apsolutizma. Zbog toga je razumljivo da je njegov najZe56i govor u Saboru bila glasovita protiv nezakonitog, "filipika( pod pritiskom vlade izvrSenog izbora splitskog okruZnog poglavara Alesanija za zastupnika u Saboru.+6Sva je ta graclanska i politidka prava obuhva6ao pojmom hrvatske ustavnosti. Polazeli od suvremenih politidkih doktrina zagovarao je princip autonomije uZih jedinica u sklopu nacionalne drLave, na demu se temeljila i suvremena op6inska samouprava. Pavlinovi6 je pobijao zahtjeve za dalmatinskom autonomijom jer je nalazio da se oni ne zasnivaju na narodnom Zivotu ve6 na interesu otudenih pojedinaca iz najviSih slojeva.+zNaprotiv, izvornom je smatrao autonomiju lokalnih za-. jednica Poljica, Makarskog primorja ili Ka5tela.asI sam je nastojao obli kovati uvjete lokalnog Zivljenja, napose u Podgori i Makarskom primorju. Uvjerenje o izvornosti i potrebi njegovanja lokalnog Zivljenja, koje nije protivno ve6 je temelj nacionalnom, iskazivalo se i u njegovoj jezidnoj praksi. Kao rodeni Stokavac ikavac, odgojen na Kadiievoj Piesmarici, on je i prve svoje sastave pisao ikavicom. Metlutim, prihvatio je ijekavicu standardnog jezika, ali mu je ona jo5 1857. god. pridinjavaIa teikoie, te je Stjepana Ivi6evi6a, Salju6i mu na pregled neki svoj prijevod, molio da posebnu paZnju obrati nna ulaganje onoga blaZenoga le<.+sMealutim, u intimi osobnog Livota i Zivota Makarskog primorja prednost je davao lokalnoj ikavici i njenoj knjiZevnoj tradiciji. Tako je i Makarska op6ina, donose6i odluku o uvodjenju narodnog jezika kao sluZbenog, na prijedlog KaZimira Ljubi6a, koji je to sigurno udinio u dogovoru sa svojim prijateljem Pavlinovidem, 1865. god. zakljudila da 6e u dopisivanju s tijelima izvan op6ine rabiti standardnu ijekavicu, a u saobradaju unutar op6ine ikavicu.so I sam je Pavlinovii kao poddeas Standi6, Hrvatska nacionalna ideologija, passim; usp. priloge V. Kapitanovi6a i T Ganza-Aras u ovom zborniku. 46 Govor ie Pavlinovi6 izrekao na Prijevod v u: Pavlinovi{ Pjesme i be-
sjede,242-246. a7 Mihovil ce (90-127).
Putki spisi,
1876,v. prilog: Crtice iz trogirske povjestni-
opila
a8 Pavlinovi6, Puiki spisi, v. priloge: Primorje i Primorci (35-46), Poljica i Poljitani (56-89), Crtice iz trogirske poyjestnice (125-127). ae M. Pavlinovi6 - S. Ivi6evi6u, Podgora 17. V. 1857. u: Zeli6-Budan, Stotinjak pisama, 347.
9011,
s0 [KaZimir Ljubi6], u Makarskoj na 24. Iistopada,,Narodni list. (Zadar) 1865,br. 88, 4. XI; usp. Standi6,Hrvatska nacionalnaideologija,222. J-)
kan za dio Makarskog Primorja Lu slao dopise pisane ikavicom,st a i sv< Razlikovao je "Pudkuu i "narodnuu kao odvojena ve6 kao komPlement kao pubki pisac, a svojim spisima, iz osposobiti ga za rima zelio^ je odgojiti puk nacionalno i politidki, te postupno politike' narodnjadke >ustavne borben i udiniii osloncem Livota' do razine nacionalnog izdignuti ^"-t:"f""itlrt
i aorilJ""ti
Uii" su bitne osobinePavlinovi6evelidno-
Zbog toga su ga sti, pa tako i nlegolrl ideologije i njegova djelovanja'
kao ,od suvremenicii nazivaiip"Jul;ri.rrt itti t r"-Lnjakom, osobom
i sl. Njegojednog kusan istesanom, gromadom otkinutom od Biokova '.,ru
Tako se znalo da nije htio reci mlai" iosSednosr uii" ."&a.tska. dobije dozvolu du misu prije nego sio ia splitskog biskupa Pinija damoZesluZitislavenskusluzbubozlu.'ostaroslavenskogsejezika tr vrijeme za' otad dosljedno drZao, te je u Hitzingu kraj Beda' g$je 1e s j e d a n j a p a r l a m e n t a b o r a v i o n a i m a n j u b a r u n a M e t e l a o Z e gpred ovi6a,u misu odsutnosti Zupnika na Tijelovo otpjevao staroslavensku hrvastini bio je takoder donjemadkim seljacima.ss ;il;j;;t!slojoj parlamentu, A pojedini naBedkom ;lj;J;;, te je hrvatski govorio i u poiupismena mu su P.rsmana hrvatpisali .Ja":^.f, lrie.ri tuliiunsiini, saDalmatinskom u su dok I prijekore's; skom kako bi lzU;egfifi"gou" poimenidnog izja5boru zastupnicl auicrnom"a5ii naiodnjaci prilikom pavlinovi6 je glasao hrvatski onon, osio i sa glasali talijanski ;i#t s"*a o d a n i - " j o k n l s z je znao ir" svu'odludnost, Pavlinovii je bio mudar politidar te oportunipostupiti kada je u interesu stvari koju je rusi.tpuo potrebno ,Ima stidki: Tako je 1g70.god. drrg"r., Kvaterniku u pismu tumadio: trupreko-materina dasov4kad je dovjeku duZnostsvoj barjak nositi.i da nalaLe dovje5tvo kada pla., aii taktdSer lima dasa kada iodoljubje, ili akrijedi od suspregnuo se mudi i mudati se moran.s8Sam se d;sto I cije, ali uvijek na nadin koji je pokazivao njegovo pravo stajali5te' jer to znadilo bi Sutjeti mogao nije iza-koje ,rrrii.k je postavio granicu "nadela. Cilj mL ie i bio odgojiti narod u Hrvatskoj, odie6i se^vlastitih pa i na slavenskomjugu, u Daimaciji i Makarskom primorju' svom uZem zavidaju,tako da tnillud,utreba omudatio,ali i kada mora .e6i "jokn' --rr it- p.ilog lvt cubelica u ovom zborniku' , s2Standi6,OPoruka,229-230' t' Si""lie, rtruatsko nacionalna ideologija,I58-159' 233-239' 5aM.Pavlinovi6-L.M.Piniju,'Podgoralg'XII.1854,NadbiskupskiarhivSplit,S -128' 1854I 2l35tStandi6,Hrvatska nacionalnaideologija,127 I, Donja Tuzla t19011,184-195' crtice politeo, ss Dinko lzabrani tlanci I. Zivotopisne 56J'PaStrovi6_M.Pavlinovicu,Zadar8.VI.l866,u:AntePalavr5i6-BenediktaZeli6, Ko, rp ordei'n"ija Mihot ila Pavlin ov it a, Split I 962' 38-39' " Karlo Eterovi6' Putatit o s7 Gabro Purati6, Prip,omeneuz livotopis M. Pavlinovita, u: l' 66' 1929'br' (Makarska) 8 '\iova revijau don Mihi Pavlinovi1u, s8M.Pavlinovi6-E.Kvaterniku,Podgora25.V.l87O,u:MarinPavlinovi6'studiie' eseii,prikazi, Zagreb 1930' 162-163'
36
IO .52
J u re K a 5 te l a n
le IO
li-
NOCU PODGORI-
LA IO
oga )d ;ot^
L4-
'lu ka la-
u ed Lotaatia-
r5rki
t,s rli6, i6o liie,
Tih dana bilo je Sto je bilo, tvrdo, kameno, drveno. Bio je rat, a mi smo to zvali revolucija, oslobodiladka borba naroda. Vrijeme najdubljeg pada i najvi5eg uzleta. Ovo Sto pi5em (gotovo poslije pedeset godina, krajem 1989) nisu ni memoari ni dnevnik, jer to i ne Zele biti. Moja je tema Pavlinovi1 i narodni izraz. Trebao sam je izlagati na simpoziju (Podgora, 4 - 6 studenoga 1987), uz stogodi5njicu smrti MihoviIa Pavlinovi6a (1831 - 1887). Reierat nisam odrZao, ostao ie nedovrSen. Mjesto oznadene teme biljeZim ove fragmente Noc u Podgori, 1943, kao pred-tekst ili mogudi put prema djelu knjiZevnika i istaknutog preporodnog radnika u Dalmaciji. A pomo6i ie i jasnijem odredenju sloZenog termina ,narodni izrazr.,koji je samo prividno moguc. I Ima doZivljaja jednostavnih i neobja5njivih. Svaki din, dim je izvrSen,postaje jednostavna dinjenica. Dogadaj, netom se zbio, dobiva svoj konadni oblik, kao misao izraLena napisanom redenicom. Ako taj konadni, jednostavni, prirodni oblik poku5amo rastvoriti i objasniti, dolazimo do neprozirne blizine njegove, do neobja5njivosti, do pada u provaliju. Svitanje se samo svitanjem obja5njava. A mrak mrakom. Takav je i ovaj dogatlaj s konjem. Tih dana i no6i (pred prolje(.e 1943) vladao je led. Probijali smo se od Livna prema Biokovu. Moja je duZnost bila da pazim i dovedem malog bosanskog konji6a i teret koji je nosio, na jo5 nepoznato odredi5te. A nosio je dvije oveie bale papira, po jednu sa svake strane samara i na sredini, u tr5eji, kantu crne Stamparske boje za ciklostil i dobro vezanu petromaks-lampu. Sav taj teret bio je pokriven nekakvim 6ebetom radi za5tite od vlage i inja. Drugi su imali druge duZnosti. Ovo je kolona Agitpropa za Dalmaciju u pokretu. List papira u to partizansko vrijeme bio je vrijedan koliko metak pa dak i kao sam Zivot. To je nepisani zakon. Pokret. Dalje. U dugom hodu nastane neko strujanje izmedu konja i dovjeka, neka uzajamnost i razumijevanje. einilo se da smo u sredi5tu svemira o Ove_ ofragmente<, koje je protumadio okao pred-tekst ili mogu6i put prema djelu . knjiZevnika i istaknutog preporodnog radnika u Dalmacijin Mihovila Pavlinovi6a, predao je Jure KaStelan uredniStvu zbornika krajem 1989, nekoliko mjeseci prije smrti koju je odekivao (umro je na podetku 1990) i oni su vjerojatno njegov posljed"rt ""Ot.il:l""tl;"
bitnom' sudbonosnom' U sai da svojim 6inom sudjelujemo u nedem moj istini svijeta' zahvalnosti' konj i ja' kad bisKoliko smo se puta pogledali odima lakse.izdrzimo napor' uspon' nizbrdicu' mo jedan drugom o;;Jtiiil O to-" se moZe Pridati i govoriti sam kazati malo budo ko'ie se A ja sam mislio neSto di'-tgo' Htio zbilo pred mojim odima' I dogodilo se. stranu Biokova i do5li kriPred svitanje pre5li smo na primorsku za-predah' Stali iroplanak' Pravo mjesto vudaju6i i posr6u6i "^:"* To more Sumi daleko' u mraku' smo na samom rubu neke padine' konja koji stoji miran i nepoSmi5liam kako rastovu-titi iti rasteretiti midan kao da je saliven' svitanja kao voda iz otvoreKad odjednom pode navirati rumenilo na Cetini' Odjednom u 6elo konia ne jaLekroz ka5ike i lukove mlinice zraka' Trenutak prva (kao i u moje odi) bljesne i obasja na.s ""tdu"u plaoutut gledam konja (u zlatu i sam obnevidio. Kr#oj';"i";l.rni na provaliju' u pada strmoglavo vetnilu) kako skade pt"pl": i kako " kameni '---N"if.t obronak, u dubinu' je povikao: Sto se dogada? Sto se dogodilo? Nema odgovora. , :^ !^ re6i' MoZda je to nagon unrSto 1" koilu bacilo u ponor, tko -moZe sunca' trzaj od svjetlostl' 1d Stenja, smrt sama, a moLda zaprepaStenje kao u silna velikih-krila Livota.Ili je moZda pod koZom o6utio "'ug" je postati ptiHtio svojehito'". orra. A mogu6e r ,u-u priroda sanja dogodilo se koje dudom tvim pred ca,Pegaz,Ikar, letjeti. Siojim nijem u sjaju prve sundane zrake' --*^-r:r: -^ J i rasporedili na drugi nacin' Teret koji je nosio rastovarili smo nabacahrpom snijega i kimelja koje smo Konj je ostao pod ;;itkt; baiaJe'dna So.ii.ima. prema kie6". t
38
t-
2 Potonulo djetinjstvo, to je Biokovo. Crne povorke Zena koje prolaze, dolaze, odlaze... prigu5eni jecaji... plad nevidljiva djeteta... kretanje sjena... jedro na pudini... kruZenje orlova... odron kamen j a . . . t o d i l a . . . k i S e . . . z i m s k i s n j e g o v i . . . v i 5 n j eu c v a t u. . . z v o n a . . . galebovi s nekim drugim tamnim suncem pod krilom.. . modrilo podn e v a . . . m o d r i n a . . . l a s t a v i c e. . .
ili I.
)e-
ia rk aTA
I1-
aj la
rilo n a la
tz-
rh rm ad ci ls-
oji
Svemir, to je Biokovo . . . sunce meilu suncima. . . vatra medu vatrama... kaos, vihor, tiSmen... u proticanju... u vrtnji bezprestank a . . . s k l a d . . . u k r u Z e n j u z v i j e z d ai g o d i 5 n j i h d o b a . . . u h o d u d o v j e ka... Antropomorhzam, prvi veo tajne. Biokovo je zvuk, glas, boja, sivi kamen, sura litica, du5a. Ispridat 6u ovaj doZivljaj. Kako sam se i kojim poslom na5ao u Podgori ne znam pouzdano a da sam bio, to je sigurno. Nisam bio sam. Silazili smo, ako se ne varam, prema obali. Nasred sela zaustavio me nesigurno odnekuda poznati glas: - Jure, jesi li ti to? Sje6a5 li se? . . . - Don Petre! sinulo mi je. - Nisi zaboravio, ali ja sam Vicko. Kako bih zaboravio .. . dva brata blizanca. . . petar i Vicko Veli6 . . . iz Tugara u Poljicima. oni u sedmom a ja u prvom razredu klasidne gimnazije. Sje6am se dugog hodnika u Biskupskom sjemenistu, onog slijepog mi5a koji je kruzio kao zlokobni znak. obojica su postali sve6enici. obojica braie Veli6a sahranjeni su u istoj sve6enidkoj grobnici na Tugarima: Petar (1913-1944), Vicko (1913-1977). U ono vrijeme poznavali smo se svi gimnazijalci iz istog zavidajnog kruga. Bilo nas je malo. I kad se nismo druZili, ostajali smo dobri znanci. A takav je i ovaj susret u Podgori. Te godine ovdje je bio Zupnik don Petar, a Vicko njegova ispomo6. Vicko je oti5ao za svojim poslom u neki dalji zaselak a ja sam krenuo pozdraviti ovog drugog Veliia, don Petra, koji mi je rukom dao znak da svratim. Ovaj kraj bio je istinski bedem partizanski. - No6as kreiemo dalje. Ni5ta se ne brini. Zvat 6emo te - poruduje mi drug komandir. Tako je i bilo. Pozdravili smo se. Petar me je ponudio komadom suha kruha, 5akom slanih maslina i 6a5om vina. Vladala je glad. Sjedili smo razgovaraju6i Sutnjom vi5e nego rijedima. Sto je to Sto nas spaja kao dvije potpuno razlidite sudbine? MoZda je to narod s kojim u ovom trenutku zajednidki i svaki na svoj nadin dijelimo dobro i zlo. A tko se sve ne poziva na narod? I zlodinac i Lrtva. Nitko nije odgonetao i proditao tajnu du5u naroda. Ako nije stvaralac kao mno5tvo, narod je pokretad energije pojedinca. Narod je i posjednik i duvar i prenosnik duha.
- Pustinjak je to znao.
Mihovil Pavlinovi6. pustinjak( ' Sa uliTamna je no6. Nad nama treperi slabasni plamidak uljanice. cedopiruuZurbanikoraciijedvadujnopreno5enjezapovijedi.Partiza.
vojiti -'- od politidara. po"rij,, treba osloboditi od svih predrasuda. ono Sto je danas prije bilo smijesno' postaje rodna dinjenica, jude je bilo otkri6e' Ono Sto
prvi put dotidem i podinjem ditati' Zad,oh knjigam, zadoh godinami, Kroz te zemlje triput obnovljene,
40
,nl
Kroz te grade triput razorene: Nebi l'naSo staka oku trudnu, Jal' utjehe samohranoj du5i. Trogranu sam zublju razmahnuo Kroz prosjeke minulih naroda...
L
vi
da rp[ena :o-
vidjeli. Iza5ao sam, vrata su se zatvorila, vani je bila tamna, duboka no6. Opet se vra6am u san i djetinjstvo, u svijet mita, ponovo slutim sveta boZanstva koja svijetle pod liticom u dubini i duvaiu svaki zemaliski kraj i podetak. Ova no6 i ovaj susret u mraku, ostaje razgovijetan oku koje vidi cjelinu svijeta u svakoj njegovoj destici, uzraci, u suzi, u kapljici vode, u kretnji ruke. Poslu5aj Sum krila nevidljivih duhova planine.
n-
t?,
ez6u rii la'ju [acu ;ki
3
ili za-
onog knjiZevnog, a to je posao knjiZevne kritike i antropoloskih istrazivanja. Mit je zajedni5tvo svijeta koje se odituje u paralelnim, slidnim, kao i u kontrastivnim, suprotnim, legendama i likovima pojedinih etnidkih skupina. Nadnaravna mitoloska bi6a simultano zive u razliditim sazvjezdima.Tako i Pavlinovi6ev Prometej (ognjisar) dijeli na svoj nadin sudbinu Biokova. Klasidni mit o Prometeju traje u misaonom pobratimstvu i zajednistvu s okovanim divovima i legendamakoje Zive sa obje padine Kavkaza. Jedna je od njih legenda o Amiraniju koji je sudbinski dvojnik prometeja. Studija Georgesa Charachidze Prometej ili Kavkaz otkriva jedno sazvjezdedodira i osmotidne snage koja stvara zajednistvo dovjedanstva. (Georges charachidze, Promethd.eoil le caucase.Flammarion. 1986). I Pavlinovi6 govori o ,divovima prikovanim i mudenim na kavkazkih hridinah". U svojoj interpretaciji, znanstveno utemeljenoj, on potvrduje da je mit o Prometeju (ognjisaru) svojina svih indoev.opikih naroda, ne samo Helena. A to zajedni5tvo iskazule stihovima.
toao
)dtrl-
rje /li,tu , ku je
Trogranu sam zublju razmahao kroz prosjeke minulih naroda, kroz lazine glasnih rukosada . . . 4l
A-
v4...
zvuk, u dim, u nebesku Plavet. Kuda to idemo... :u i ovaj svijet oko mene. .. Jedan ditav narod Larom Lrtve i mudeniprobija -Stuu...se kroz pomrdinu osvijetljen unutarnjim Uspinjemo se, tonemo, ronimo i podiZemoprema proplancima koji se jedva slute. Zar nestajemo ili smo samo zalutali? Koga upitati? Biokovo je pod snijegom,u bijelim pahuljama tiSine' Onaj prozor ostao je zatvoren. Svjetla su poga5ena' " posvuda' Idem kioz pomrdinu a pred zoru 6u moZda ugledati more. SvegamoZe biti. Stvari tonu u zaborav. Ali vjetar ne6e prestati da se igra oblacima po nebeskim travnjacima. Sviianje i sumrak ne mogu nestati. I zvijezde6e na nebu sijati. Tajnu ovih litica iznova ce, drugi putnik, proditati, kad razum i ustolidenje mira na zemlji obasja svemir. No6, ova no6 o kojoj govirim, Noi u Podgori, 1943, Ziva je jo5 u mome pam6enju,traje u sjeianju i u ovim slovima dok se drZe.Mozda ce ostati u snu planine. A-'
i
t
I
Stijepo Obad
E MAKARSKOPRIMORJ DOBA U PAVLINOVICEVO
t.ita aIA
cle
fe irierd u
d rila
ta. 2e ll
{ I
u la
Poslije dugih migracijskih kretanja stanovni5tva i njihova postupna smirivanja za mletadke uprave, te sukoba interesa velikih sila i druStvenih nemira za kratkotrajne austrijske i francuske vlasti, u novim politidkim prilikama za druge austrijske dominacije od kraja 1813.pa do prvoga svjetskog rata, narod u ovom kraju i Sirem dalmatinskom prostoru Zivi u relativnom miru. Za francuske i austrijske uprave u Dalmaciji uvode se civilizacijske tekovine koje povijest ustanova na ovom tlu do tada ne poznaje.Prija5nja plemiika vije6a zamjenjuje op6ina, nova ustanova s demokratskim sastavomop6inskogvije6a i uprave s nadelnikom na delu. Medu nove ustanove spada i kotar koji ujedinjuje upravnu i sudsku vlast te okruZje, najvi5i upravno-politidki organ vlasti izvan glavnoga grada pokrajine Zadra. Od godine 1813.Makarsko primorje ima dvije op6inet na razliditoj upravno-administrativnoj razini. Gornje primorje tvori op6insku zajednicu sa selima Ba6ina, Brist, Drvenik, Gradac,Podacai Zaostrog s izmjenidnim sjedi5tem op6ine u Drveniku,2 Podacama i Gracu. Donje primorje s naseljima Bast-Ba5kaVoda, Brela, Koti5ina, Dra5nice,Igrane, Makarska, Podgora, Tudepi, Velobrdo, Zivogo56edine prostorno ve6u op6inu sa sjedi5temu Makarskoj.: Makarska op6ina ima Op6insko vije6e, upravu, nadelnika, zamjenika i dinovnike, a drvenidka ima samo nadelnika i zamjenika na niZoj razini te je upravno i administrativno potdinjena Makarskoj op6ini. Obje te op6ine u sastavu su Kotara,asa sjedi5tem u Makarskoj, koji ima kotarskog poglavara, obid1 Kako arhiv makarske i drvenidke op6ine nije saduvan,ovaj rad uglavnom se temelji na rezultatima povijesne znanosti, vi5e novijega datuma, te vlastitih istraZivanja u Arhivu mapa, koji se duva u Historijskom arhivu u Splitu i Historijskom arhivu u Zadru. Takotler sam se koristio onodobnom dalmatinskom periodikom. Zahvaljujem se prof. fra Josipu A. Soldi koji mi je pruZio na uvid svoj rukopis o istoj problematici. 2 Almanacco provinciale della Dalmazia per 1' anno 1830, lll. (dalie APD). Nadelnik drvenidke op6ine (sindaco) je Ivan Matutinovi6 koji je tu duinost obavljao vi5e godina. Nakon njega 6e dodi Miho lvani5evi6 i na toj funkciji ostati do godine 1848(Manuale provinciale della Dalmazia pell'anno 1848,ll3; dalje MPD). 3 APD, 1830,111.Na delu je makarske op6ine Josip Bartulovi6 Puovi6 (podestd)i na toj duZnosti 6e ostati vi5e godina. Za ustavna Zivota godine 1848/49.nadelnidko mjesto zauzima Stipan Ividevi6, posjednik i biljeZnik, porijeklom iz Drvenika. 4 APD, 1830,99. Na delu politidko-sudske ustanove, zvane preture, je dr. Pavao PIenkovi6 (pretor) i na toj duZnosti ga se moZe pratiti, po dostupnim izvorima, sve do godine 1840.(MPD, 1848,101).
43
S t i j e p oOb a d
MAKARSKOPRIMORJE DOBA U PAVLINOVIEEVO
a'in ala
oeie ie e:i-
ried u d ri1a
ta.
ze 3l-
aji u da
Poslije dugih migracijskih kretanja stanovni5tva i njihova postupna smirivanja za mleta6ke uprave, te sukoba interesa velikih sila i druStvenih nemira za kratkotrajne austrijske i francuske vlasti, u novim politidkim prilikama za druge austrijske dominacije od kraja 1813. pa do prvoga svjetskog rata, narod u ovom kraju i Sirem dalmatinskom prostoru Zivi u relativnom miru. Za francuske i austrijske uprave u Dalmaciji uvode se civilizacijske tekovine koje povijest ustanova na ovom tlu do tada ne poznaje. Prija5nja plemi6ka vije6a zamjenjuje op6ina, nova ustanova s demokratskim sastavom op6inskog vije6a i uprave s nadelnikom na delu. Medu nove ustanove spada i kotar koji ujedinjuje upravnu i sudsku vlast te okruZje, najvi5i upravno-politidki organ vlasti izvan glavnoga grada pokrajine Zadra. Od godine 1813. Makarsko primorje ima dvije op6inet na razliditoj upravno-administrativnoj razini. Gornje primorje tvori op6insku zajednicu sa selima Ba6ina, Brist, Drvenik, Gradac, Podaca i Zaostrog s izmjenidnim sjedi5tem opdine u Drveniku,z Podacama i Gracu. Donje primorje s naseljima Bast-Ba5ka Voda, Brela, Koti5ina, Drainice, Igrane, Makarska, Podgora, Tudepi, Velobrdo, Zivogo56e dine prostorno ve6u op6inu sa sjedi5tem u Makarskoj.r Makarska op6ina ima Op6insko vije6e, upravu, nadelnika, zamjenika i dinovnike, a drvenidka ima samo nadelnika i zamjenika na niZoj razini te je upravno i administrativno potdinjena Makarskoj op6ini. Obje te op6ine u sastavu su Kotara,+ sa sjedi5tem u Makarskoj, koji ima kotarskog poglavara, obidI Kako arhiv makarske i drvenidke opiine nije saduvan, ovaj rad uglavnom se temelji na rezultatima povijesne znanosti, viSe novijega datuma, te vlastitih istraiivanja u Arhivu mapa, koji se duva u Historijskom arhivu u Splitu i Historijskom arhivu u Zadru. Takoder sam se koristio onodobnom dalmatinskom periodikom. Zahvaliuiem se prof. fra Josipu A. Soldi koji mi je pruZio na uvid svoj rukopis o istoj problemaiiii. 2 Almanacco prouinciale della Dalmazia per I' anno 1830, ln. (dalje APD). Nadelnik drvenidke opiine (sindaco) je Ivan Matutinovid koji je tu duZnost obavljao viSe godina. Nakon njega 6e do6i Miho lvani5evid i na toj funkciji ostati do godine 1848 (Manualeprovinciale della Dalmazia pell' anno 1848, Il3; dalje MPD). 3 APD, 1830, 111. Na delu je makarske opcine Josip Bartulovi6 Puovi6 (podestd) i na toj duZnosti 6e ostati vi5e godina. Za ustavna Zivota godine 1848/49. nadelnidko mjesto zauzima Stipan Ividevi6, posjednik i biljeZnik, porijeklom iz Drvenika. 4 APD, 1830,99. Na delu politidko-sudske ustanove, zvane preture, je dr. Pavao PIenkovii (pretor) i na toj duZnosti ga se moZe pratiti, po dostupnim izvorima, sve do godine 1840. (MPD, 1848, 101)
43
no suca i nekoliko dinovnika za upravne i sudske poslove. Taj kotar obuhva6a Primorje i vrgorsku krajinu. Na podetku druge austrijske uprave 1816.Makarska postaje sjediste okruZja, poput Zadra, Splita, Dubrovnika i Kotora, za primorsko-zagorskiprostor, ali je sljede6ego-
s ApD, 1830,120.Na delu makarske Serdarije je Giovanni Raizenstein.Tu je i.harambaSa Rur-elio Mirkovi6. Godine 1834.za serdara-dolazi Pavao Gorda i na toj duZnosti ortaie su. do godine 1847, da bi ga sljedecegodine zamijenio-viceserdarErnest Burovi6' U Giacu je viciserdar Marko Nikoli6 (APD' 1834'll9 i MPD, 1848'l2l')' 6 I Gornje primorje je imalo harambaSu,i to Ivana Naki6a, sa sjedi5temu Zaostrogu (APD, 1830,r2r). 7 Godine 1830.u srediSnjojDalmaciji su dvije pukovnije teritorijalne strale, jedna u
44
Ir le a, 0-
aeoLA
alr6
te ole
oj :le mrsti ri6. rgu TU
3U norna oje om tlu|f'a, Vla€rcr(,4
vre su,j je rial line )vi6 je6luZIIno
retDaodieli6.
vojna jedinicars u Makarskoj. Od kulturnih i prosvjetnih ustanova svjetovnoga i crkvenog obiljeija je gradanski Casinoloosnovanjo5 1800.i ViSa osnovna SkolarTu Makarskoj i niZe u Podgori, Ba5koj Vodi i Drveniku, koje se spominju potkraj prve polovice devetnaestoga stolje6a te su medu najstarijim osnovnim Skolama u tome kraju.ts Sezdesetihi sedamdesetih godina njima ie se pridruZiti Brist, Gradac i Igrane. Medu crkvenim je udili5tima niLa franjevadka gimnazijarei filozofija u samostanu u Zaostrogu, novicijat u samostanu u Zivogo56u i zavrSne dvije godine bogoslovije u samostanu u Makarskoj. U svjetovnim Skolama i drZavnim uredima nastavni i sluZbeni jezik je talijanski, a od druge polovice Sezdesetihgodina, kada su obje op6ine u hrvatskim rukama, umjesto talijanskog postepeno se uvodi hrvatski. U crkvenim je Skolama u uporabi talijanski, latinski i hrvatski. Medu crkvenim je ustanovama NadZupni ured u Makarskoj pri kojem su Zupe ili Zupni uredi ve6inom u franjevadkim rukama, a to su: Gradac, Brist, Drvenik, Zaostrog, Bast-Ba5ka Voda, Brela, Makarska, Dra5nice, Igrane, PodgoDo godine 1828.Makarska je bila ra, Tudepi, Velobrdo i Zivogo5ie.2o je sjedi5tebiskupije, ali to ukinuto papinom bulom ol-ocum Beati Petrio kao i za nekoliko drugih biskupija u Dalmaciji. Makarska je biskupija pridruZena splitskoj, a ubudu6e najviSa crkvena ustanova u Primorju ostat ie NadZupa (Dekanat) s nadZupnikom makarskog kaptola i vikarom biskupa u Splitu. Pod Makarskim primorjem razumijeva se prostor od Brelaztdo Zaostroga te od gornje strane Biokova do mora. Za prve izmjere zemlji Sta godine 1840.taj prostor je podijeljen na Sesnaestkatastarskihop6ina koje su uglavnom neobradive.U cjelini uzev5i85 posto povr5inaje neobradivo, a 15 posto se obraduje. Od toga je sedam posto pod maslinama i vinogradima, a osam posto pod Zitaricama i ostalim ratarskim kulturama.2z U usporedbi s obradivim povr5inama u splitskom okruZju stanje je lo5ije, ali je primorsko maslinarstvo i vinogradarstvo ls Historijski arhiv Split, Arhiv mapa, Operat katastarske op6ine Makarska (dalje HAS,AM). 16U katalogu prve hrvatsko-slavonsko-dalmatinske izloibe koja je odrZanau Zagrebu godine 1864.stoji daje makarski Casino osnovan godine 1825.(D. Foreti6, O ekonomskim prilikama u Dalmaciji u drugoj polotici XIX. stoljeta do prvog svjetskog rata, u zborniku Hrpatski narodni preporod u Dalmaciji i Istri, Matica hrvatska, Zagreb 1969,64.). l7 Upravitelji makarske osnovne Skole bile su crkvene osobe,vi5i dijecezanskisve6enici u Makarskoj. Uz kanonika Josipa GrubiSi6agodine 1830,koji upravlja 5kolom, tu je i uiitelj Andrija Stazi6,kasnije poznati ilirac u Splitu (AP4 1830,197; 1832,194.). 18Historijski arhiv Zadar (HAZd), Miscellanea 2, Pozicija D i S i MPD, 1845,225137; 1846,240-255; 1847,192-204. le HAS, AM, Operat katastarskeop6ine Zaostrog.Godine 1840.u samostanuje bilo sedamnaest franjevaca. Komisija zaizmjeru zemlji5ta zabiljeZila je da se u samostanu duvaju detiri zldtnakriLa i dvije kadionice, navodno grdke izrade, nacleno u nekom samostanu redovnika. 20V. Lago, Memorie sulla Dalmazia, Volume Primo, Venezia 1869,LVI-LVI 21HAS, AM, Operat katastarskeop6ine Brela. Katastarskaop6ina Brela pripadala je, prema podacima iz 1.840,op6ini Omi5, a Zupni ured Dekanatu u Omi5u. 22Statisticadel Circolo di Spalato,,La Dalmaziaubr. 3 od 5. III 1845,24.
45
23D.J.Pavlinovich,Primorje,,Zora dalmatinskaobr. ll od 1l' Il 1844,77' 24HAS, AM, Operat Katastarske op6ine Zaostrog, Makarska, Zivogo56e,Igrane i dr' 2s HAS, AM, Operati katastarskih op6ina lgrane, Zivogo56e,Zaostrog, Makarska, Podgora. 26 HAS, AM, Operati katastarskih op6ina, Makarska, Podgora, Tudepi, Zaostrog, lgra' ne, Zivogo5ie i dr. 27 br. 21 1846,164-165. "La Dalrnazia" 28M. Pavlinovit., Puiki spisi, Zad'ar 1876,34-35. 2eHAS, AM, Operati katastarskih op6ina Makarska i Zaostrog.
46
I
l-
ra ie iaiu szriru uie :o oj iji rifa
si (a to lo
rti m je rais6e ze na Lona ali vl-
rju na
odFa-
i katkad su toliko jake da nose zemlju i more te brodovi nisu pristajali u makarsku luku.ro Iako je u Primorju najvi5e neobradiva zemlji5ta, odekivalo bi se da ima dovoljno pa5njaka. Medutim, seljaci su oskudijevali dobrim ispasiStima jer su velike povr5ine kamenite ili isprane vodom, a preostali su dio zapu5teni vinogradi s oskudnom zemljom male dubine. Prema tome, to je podrudje oskudijevalo pa5njacima s ove i s one strane Biokova, pa 6e to svakako utjecati na slab razvoj stodarstva.:t I sijena je malo i slabe je kvalitete. Stoka pripada doma6oj pasmini, niska je rasta, a po sastavu je vi5e sitne nego krupne stoke. Magarci, konji i mazge sluZe za prijenos tereta i vudu, a od ostalih preZivada dobiva se meso, mlijeko, koZa i vuna koje sluLe za pravljenje obu6e i odje6e. Ima i pone5to svinja, a perad se ne spominje. Stodarski proizvodi uglavnom sluZe za podmirivanje doma6ih potreba. Kolikogod je zemlja bila osnovni izvor Livota, Primorci su znali iskoristiti i more, osobito kada urod zataji. Uz obradu zemlje bilo je seljaka u priobalnim naseljima, Makarskoj, Podgori, Tudepima, Dra5nicama, Gracu, Zivogo56u, Podacama, Bristu, Drveniku i Zaostrogu koji se sezonski ili stalno bave ribarstvom.3z Tako je primjerice, u Makarskoj godine 1844. bilo 8-12 barki, 3-6 veiih plovila tzv. potegada.rsPrimorci su iskusni ribari, bolji od svojih susjeda na kopnu i otocima izuzev Omi5ana. Ponajvi5e love plavu ribu, srdele, ciple, lokarde u Bradkom kanalu. Riba se koristila u doma6oj prehrani u svjeZem ili posoljenom stanju, osobito za nerodnih godina, a vi5kovi se prodaju na pazaru, u Zagori ili se izvoze. Svakako, ribarstvo je sluZilo kao dopunska gospodarska grana i da mu je obraiana ve6a paLnja, moglo je bitno pobolj5ati prehranu stanovni5tva.r+ Pojava tvornica za preradu ribe u Jelsi, KomiZi, Trpnju, Veloj Luci i Korduli potakla je primorske ribare na ve6i ulov, jer je riba donosila novac za koji je kupovana druga potrebna roba. Makarsko je primorje dugo ostalo izolirano od ostaloga dalmatinskog primorja i zagorja zbog zemljopisna poloZaja, osobito Biokova koje ga je kao visolia prirodna brana dijelilo od dijela Zagorja, udaljeno od ve6ih gradskih sredi5ta i prometnica, osobito zanemareno od austrijskih odnosno austrougarskih vlasti. Osim po5tanske ceste koja je povezivala Makarsku s Omi5em i Splitom s jedne te Opuzenom i Dubrovnikom s druge strane, te karavanskog puta od Makarske prema Vrgorcu, nije bilo nijedne moderne ceste koja bi povezala Primorje s Poljicima, Neretvom i Zagorjem. Prvi kilometri lokalne ceste u ovom kraju sagradeni su na podetku druge austrijske uprave godine 30Pavlinovi6,34-35. 3l HAS, AM, Operati katastarskih op6ina u Primorju. 32Isto. 33 "La Dalmazia" br. 42 1844, 442444 i ,Glasnik dalmatinskiu br. 12 od 12. VII 1849, 24. 3a oGlasnik dalmatinskin br. 12 od 8. II 1850,23 i 'Narodni listu br. 65 od 27. VIII 1881,3s (daljeNL).
47
primorje i povezivala Makarsku s 1818.koja je prolazila kroz Donje godina n-astoialase Brelima i Sestanovc"t* St"ai"-tt t"au-i"t"iih granice' sagraditi cesta od ;;;;";, ;"jest od.bosansko-hercegova6ke zamis[eno je. da to bude glavna prometnica ao ;;;'' ;;:ilZJ;;.iu svu trgovinu izmedu Cetine i od Zagoriaprema .;;H k* bi ott"tt"tu zamisao zauzeli i dalmatinski zaNeretve u tome smjeru'3sZa tu su se zastupnik Makarske u kuriji stupnici, medu to;ima I Kosto Vojnovi6' ostalo zauzimaiu za gradova, koji se u zajednidkoj promemoriji uz je podrzao u saboru Ilakarskoj' ro z";;;;i;;;;; :;;;;il'";:; "d zastupnik vanjskih op6ina izbornog kotara P;il;tit: i"?'ffirt""tr sagradenaje nova cesta Imotski. Uodi okupaliS"'Bo"t"^i Hercegovine cesta( koja je povezivala MakarMakarska -Duare nutiurru oRodi6eva Ta 6e cesta posluZiti u presku s Vrgorcem36i Juti" t Hercegovinom' je hrane' t"""1:]J-: i.topova' Sto bacivanju u.rrrro,rgui!ilth1;;p;, fo"iu' prometnicom prema stizalJu Makarsku' a odatle novom i..Jt"i*" razmienu ljudi i i ve6u brZu Vrgorcu i Hercegovini'szOna 6e omogu6iti cePrije,sagradena robe izmed, H.r""iou rn. i zu.goriaJPrimoriem.:s Sestanovca' do 1884. godine si" .Jnf.tarske dJ nrela prJduiena ie sa veze u Primorju i povezanostPrimorja Tako su izgledalep'o-"t"" stolje6a' proBloga godina susjednim kra3evima-do-r.lain" osamdesetih primorja s ostalim priobalnim i otoPomorske ""r"'iruftu;;ktg abe. Jedina je pomorska veza uz obalu rrsku jedanPut u tjednu' o 187-8'otvorena je nova linija Magodina Pro5irenana SPlit Makaruske brodskim su linijama Poveza-
I mali i srednji brodovi'q2 3s ,Zemljakn br' 10 od 10' IV 1874,4' 36LJ.J.Mihit,Podgora:Priroda-to"ljek.historiia,Podgora|986'277' 37V. Vrdi6, Imotska krajina, Vrgorac 1972'447 ' 38Mihi6, dj.277. 39o.Fio,ParobrodarstvoDalmacijelSTS_lglS,InstitutJAZU,Djela,knj.||,Zadar7962' 36-39. 40NL br' 91 od 20.XI 1880,183' ar NL br. 30 od 20. IV 1881,64 (Prilog)' 42,,Zoradalmatinskaubr 25 od 1'7'VI 1844'196
48
S
e "a I
a-
tii la
'u :a la
reje 1a ii :e:4. SA ia.
lorlu
t962,
Do otvaranja novih prometnica proizvodni vi5kovi toga kraja: vino, ulje i riba prodavali su se na makarskoj trLnici, godi5njim pazarirr'a u Makarskoj i Zaostrogu te u unutra5njosti, a riba u Italiji i Gr6koj. U prvim desetljedima druge polovice stolje6a nastaje konjunktura vinogradarstva u Dalmaciji i u Primorju zbog vinogradarske krize koja je zahvatila talijansko pa francusko vinogorje. Dobra proda dalmatinskog vina na talijanskom i francuskom trZiStu pridonijela je unapredivanju vinogradarstva. Ne zanemaruje se ni maslinarstvo, te na tu granu ne bi trebalo udarati velike namete, kaZe Mihovil Pavlinovi6 u Dalmatinskom saboru.+s Svakako, u zadnjoj detvrtini devetnaestog stolje6a postupno se razvija gospodarstvo, Sto se odituje u unapretlivanju poljodjelstva i djelovanju Poljodjelskog dru5tva ,Radi5an, po uzoru na ostala dru5tva u Dalmaciji.c+ Poslije prestanka kuZnih bolesti oZivljava karavanska trgovina i doma6i obrt. eetrdesetih godina u Makarskoj je viSe postolara, drvodjelaca, kovada, badvara, tapetara, krdmara, mesara, trgovaca suhomesnatom robom, dvije kavane, ljekarna, dvije radionice svije6a lojanica, dvije trgovine mje5ovite robe, dvije pre5e za ulje, brojni rudni mlinovi za masline, nekoliko ribara koji love ciple iz kojih se vadi ikra, a drugi se daju na srdele i sku5e.+sTu je i dvanaest turnjeva za ulje i sedam mlinova za Litarice na potoku Vrutac, koji je radio cijele godine. Razvojem pomorskoga i i,eljezni(kog prometa u tom dijelu Dalmacije zamjeiuje se Zivahnija razmjena robe i konkurencija izmedu Makarske, Trpnja i Metkovi6a. Trpanjski trgovci podeli su privladiti neretvansku robu, jer u Gracu nema luke i protive se da u nju pristaju, pa se Mihovil Pavlinovi6 potrudio u Bedu da se Sto prije sagradi luka u tome mjestu, kako bi Lloydovi parobrodi svra6ali ljeti, a po mogu6nosti i zimi, dok se ne otvori mala obalna plovidba. Pavlinovii savjetuje Nikoli VeZi6u da se op6ine u Drveniku, Opuzenu i Metkovicu postaraju kod vlade u Bedu da se Sto prije sagradi luka u Gracu i da se poveie morskom linijom kako bi se trgovina okrenula od Graca prema Neretvi i Mostaru.+0 Pavlinovi6 nastoji da se Makarska s ostalim Primorjem bolje prometno i trgovadki poveZe s drugim mjestima jer vlada u Bedu kani sklopiti ugovor s Namjesni5tvom uZadru da brod koji plovi iz Dubrovnika u Metkovi6 navrati u Gradac i Makarsku. Pavlinovi6 upozorava Yeii6,a da bi se makarska i drvenidka opiina trebale odmah obratiti namjesniku Gavrilu Rodiiu. Takva linija donijela bi korist trgovini i drZavnim sluZbama (brodovi su brzi i sigurni) jer deste i jake bure ne dopu5taju plovidbu manjim plovilima. Promet kopnom je vi5estruko skuplji.+z Tih godina trgovadki je promet oZivio u Makara3,Izvje36aDalmatinskog saborau,X, 1871,52. aaNL br. 73 1873:br. 99 od 18.XII 1880;br.2 1874,2i br. 42 1874,2. 4sHAS, AM, Operat katastarske op6ine Makarska. a6A. Palavr5i6-8. Zetit, Korespondencija Mihovila Pavlinopita, Split 1962.(M. Pavlinovi6-N.VeZicuod 27. XI 1877.)i J. Ravli6,Makarskai njeno Primorje,Split 1934,131-132. a7Palavr5i6-Ze1i6, n. dj. (M. Pavlinovi6 N. VeZi6uod 28. III 1878)i Ravli6, 137-138.
preprodavabi iz. Baike Vode skoj, Gracu i Ba5koj Vodi' Neki trgovici i Korduli i prodaju je u Hercegok,,rprr;.l rakiju na Visu, Bradu, Hvaru postaje u tim mjestima u vini i Bosni. O tome svjedode i financijske p'o-et robe i napla6uju drZavnu taksu'a8 Primorju koje kontrolffi ci su sa Zagorcima i Neretljanima a Pla6aju drZavni Porez' a seljaci u r kolonatskim i kmetskim zemlji5nadina rada, nedostatka trZnih vi-
:mlji. Tako su naprimjer neki seljaci mostanom, najjadim Posjednikom u sta, Lita i drugih kultura'st Slidne su
il: nn:n"iff'il.:'li"%";:?.;ff u v o d a . s 2O d g o d i n e 1 8 2 4 ' P o c e o s e iziednadeni svi stanovnici Dalmaci torskom okruZju. U Makarskom tr ali gospodarski ograniden malim; potkraj stolje6a podeo masovnrJe I nu Ameriku, Australiju, Novi Zelar Primorju' uo ,rur"l3" medu najnapudenijima u po potrebi hrabri i srdani vojPrimorac je 'dobar, miran i viran' stanovnicima Dalmaciie "dosta nik,u te u usporedbi s ostalim uljudano.s+
a8NL br. 66 od 5. IX 1885,143
sz Soldo, dj s3Soldo,379. saD. J. Pavlinovich'87'
50
le ,ou oa u i5vi ra nl-
ol, iosene rolci lu SU
ne ne ne KO8l'
rta ui.ho/ojsta
tod tZanjim
'nttil ,Za:l su use rubi
Kretanje stanovniStva po naseljima Naziv mjesta
I 830.
Makarska Bast-Baika Voda Brela KotiSina DraSnice Igrane Makar Podgora Tuiepi Veliko Brdo Zivogo56e Drvenik Ba6ina Brist Gradac Podaca Zaostrog
1613 617
Ukupno
7991
t25 432 415 209 974 629 173 393 423 335 362 428 326 487
Godina 1854. 2053 740 764 128 541 472 lt99 846 188 505 524 409 4t5 345 345 531 10005
1888. t 7t 5 998 789 152 631 674 326 1516 1118 255 629 609
))/
453 372 372 633 11799
Poslije lagana opadanja broja stanovnika, u prvih petnaestak godina druge austrijske uprave, kojemu uzroke treba traZiti u velikoj smrtnosti za epidemije kuge prvih godina austrijske vlasti u Dalmaciji, od prvoga sluZbenog, ali neobjelodanjenog popisa stanovni5tva u Dalmciji 1830, broj stanovnika u cjelini i po pojedinim katastarskim op6inama neprestano raste sve do godine 1854, osim Zupe Gradac. StanovniStvo se po selima pove6avalo prirodnim prirastom, a u Makarskoj kao op6inskom, preturskom, odnosno kotarskom sredi5tu uz prirodni prirast bilo je i doseljenika, dinovnika i njihovih obitelji. Po etnidkom i vjerskom sastavu Makarsko je primorje medu podrudjima s najve6im postotkom hrvatskog i katolidkog stanovni5tva u splitskom okruZju, a i u Dalmaciji. Po dru5tvenom sastavu apsolutna ve6ina stanovni5tva je seljadka, osobito u selima uz kojega Zupnika, uditelja, dinovnika, primjerice u Drveniku, Ba5koj Vodi i Gracu. Metlu drZavnim sluZbenicima prevladavaju ljudi hrvatskoga porijekla. Po socijalnom poloZaju izdvaja se nekoliko rodova u Makarskoj i razvijenijim priobalnim selima kao Sto su: Ivani5evi6i, Ivideviii, Aladevi6i, Grubi5iii, Mrku5i6i, KadiciPeke, Rizmondi i drugi. U Makarskoj kao upravnom, sudskom, gospodarskom i kulturnom sredi5tu primorja dru5tveni je sastav stanovniStva sloZeniji. Taj gradi6 rijetko je prema5ivao dvije tisu6e stanovnika, medu kojima je podosta seljaka koji se uglavnom bave poljodjelstvom, poneki ribarstvom, ali ima drZavnih sluZbenika na razliditim hijerarhijskim razinama, uditelja, lijednika, primalja, trgovaca, obrtnika, zanatlija, posjednika, dijecezanskih i franjevadkih sve6enika, pripadnika Teritorijalne straZe, odnosno Zandarmerijske postaje i neko vrijeme i vojne posade. Stanovnici Makarske Zive u povoljnijim uvjetima nego seljadko stanovni5tvo u primorju. Jedni Zive iskljudivo od zemlje, drugi pak od zarailena novca - od drZavnih pla6a, obrta i trgovine. Seljadko stanovni-
5l
de Iou na iu ii5viIra
ni,Ol,
ioseine roaci 1U SU
ine ine me ko8tr' aea luLhovoj)sta
uod rZarnjim hovil t,Zacl su su se rubi
Kretanje stanovni5tva po naseljima Naziv mjesta
1830.
Makarska Bast-Ba5ka Voda Brela KotiSina DraSnice Igrane Makar Podgora Tuiepi Veliko Brdo ZivogoS6e Drvenik Ba6ina Brist Gradac Podaca Zaostrog
16 1 3 617
Ukupno
7991
125 432 4t5 209 974 A)A
t73 5v5 +25 JJJ
362 428 326 487
Godina I 854.
1888.
2053 740 764 128 54r 472
t 7t 5 998 789 152 631 674
11,99 846 188 505 524 409 4t5 345 345
1516 1118 255 629 609 557 453 372 372 633
5ZO
53r 10005
11799
Poslije lagana opadanja broja stanovnika, u prvih petnaestak godina druge austrijske uprave, kojemu uzroke treba traLiti u velikoj smrtnosti za epidemije kuge prvih godina austrijske vlasti u Dalmaciji, od prvoga sluZbenog, ali neobjelodanjenog popisa stanovni5tva u Dalmciji 1830, broj stanovnika u cjelini i po pojedinim katastarskim opiinama neprestano raste sve do godine 1854, osim Zupe Gradac. StanovniStvo se po selima pove6avalo prirodnim prirastom, a u Makarskoj kao op6inskom, preturskom, odnosno kotarskom sredi5tu uz prirodni prirast bilo je i doseljenika, dinovnika i njihovih obitelji. Po etnidkom i vjerskom sastavu Makarsko je primorje medu podrudjima s najve6im postotkom hrvatskog i katolidkog stanovni5tva u splitskom okruZju, a i u Dalmaciji. Po dru5tvenom sastavu apsolutna ve6ina stanovni5tva je seljadka, osobito u selima uz kojega Zupnika, uditelja, dinovnika, primjerice u Drveniku, Ba5koj Vodi i Gracu. Medu drZavnim sluZbenici ma prevladavaju ljudi hrvatskoga porijekla. Po socijalnom poloZaju izdvaja se nekoliko rodova u Makarskoj i razvijenijim priobalnim selima kao Sto su: Ivani5evidi, Ividevi6i, Aladevi6i, GrubiSiii, Mrku5i6i, KadiiiPeke, Rizmondi i drugi. U Makarskoj kao upravnom, sudskom, gospodarskom i kulturnom sredi5tu primorja dru5tveni je sastav stanovniStva sloZeniji. Taj gradi6 rijetko je prema5ivao dvije tisu6e stanovnika, medu kojima je podosta seljaka koji se uglavnom bave poljodjelstvom, poneki ribarstvom, ali ima drZavnih sluZbenika na razliditim hijerarhijskim razinama, uditelja, lijednika, primalja, trgovaca, obrtnika, zanatlija, posjednika, dijecezanskih i franjevadkih sve6enika, pripadnika Teritorijalne straZe, odnosno Zandarmerijske postaje i neko vrijeme i vojne posade. Stanovnici Makarske Zive u povoljnijim uvjetima nego seljadko stanovni5tvo u primorju. Jedni Zive iskljudivo od zemlje, drugi pak od zaradena novca - od drZavnih plaia, obrta i trgovine. Seljadko stanovni-
5l
Ku6e su u Stvo preteZno ovisi o zemlji, manje- o moru i pomorstvu' Makarskojodkamena,t
52
u l,
i e o )I, t, Zt.
u u u ia ta u
cu alo e(e oa, m :i-
iu IO
lj, ri. lv aSC l(r
o)o ja
ke ul
radja, buditi ugodna moja xelja, u kojoje iskra one vatre iste koja tvoju xexe i raspaljuje".se Do pojave ,,Zore dalmatinske" godine 1844.uZadru, u Makarskom primorju nije bilo jadega odjeka medu svjetovnom i crkvenom inteli gencijom, ali to ne zna(,i da nije bilo rodoljuba koji su pasivno pratili preporodno gibanje i u Dalmaciji. O tome moZe posvjedoditi prvih dvanaest pretplatnika na list iz Makarskog primorja da bi se taj broj smanjio na devet, ali je kotarski poglavar Pavao Plenkovi6 naknadno zatraLio trideset primjeraka.ooMedu prvim su pretplatnicima crkvene i svjetovne osobe razliditih profesija iz Makarske, Podgore, Tudepa, Zivogo56ai Zavojana,a to su: Franjo Aladevi6,Josip e obrnii, Andrija Dominikovi6, August Gojak, Stjepan Ividevi6, Bonaventura Mori6, Andel Mio5ii, dr. Pavao Plenkovi6 u Makarskoj, Stjepan Bori6 u Podgori, Ivan Cvitanovii u Tudepima, Ivan Zderie,u ZivogoS6ui Bartul Sli5kovit. u Zavojanima.6lPo svemu sudedi, apsolutnu ve6inu tvore svedenici i to franjevci, uz trojicu svjetovnjaka: dr. Pavao Plenkovi6, sudac i poglavar Kotarskog poglavarstva u Makarskoj, Stipan Ividevii, biljeZnik u Makarskoj, i Franjo Aladevi6, trgovac u Makarskoj. Od njih jedino Stipan Ividevi6 aktivno sudjeluje u preporodnom radu suradnjom u ,,Zori,. i dopisuje se s preporoditeljima, osobito s Antom Kuzmani6em i BoZidarom Petranovi6em. Idejno Ividevid ne pripada Kuzmaniievu krugu koji zagovara hrvatsku nacionalnu ideju niti ilirskoj skupini, niti takozvanim Slavo-Dalmatima, ve6 prijelaznoj struji, idejno nedefiniranoj, koja se zauzima za dalmatinsku posebnost i slavenstvo Dalmacije. Cetrdesetosma5kogibanje u Dalmaciji imalo je odjeka i u Makarskom primorju. To se odituje u pozdravu dalmatinskih rodoljuba Sveslavenskom kongresu u Pragu meclu kojima je i Stipan Ividevi6.ozOn nije izraziti protivnik sjedinjenja Dalmacije s Hrvatskom, ali od sjevernih Hrvata traZi prethodno da se oslobode plemstva. Ipak se zauzima za trgovinu Dalmacije s Bosnom. On je svjestan vi5estoljetne hrvatske podijeljenosti,pokrajinske posebnosti i toga da preko no6i nije mogu6e hrvatsko sjedinjenje. Dalmaciju je smatrao jednom od ilirskih pokrajina, njoj je davao prvenstvo i Zelio da se druge juZnoslavenskezemlje, pa i Bosna i Hercegovina okupe oko nje. Zaustavna Zivota godine 1848.izabran je za nadelnika opcine u Makarskoj i dalmatinskogzastupnika u Bedkom parlamentu. U Bedu se uz ostalo zauzeoza uvottenje glagolja5kogudili5ta u Makarskoj i hrvatskog jezika kao nastavnog u trima dalmatinskim gimnazijarna, Zadru. Splitu i Dubrovniku, Sto je jedna od najznadajnijih tekovina 1848149.u Dalmaciji. S Petranoviiem seKnjiinica Franjevaikog samostanau Sinju, rkp., fasc. XXV[, I i Obad, 126. 60 S. Obad, Neki problemi oko Zore dalmatinske u poietku izlaienja, ,Radovio 24, Cen tar JAZU,Zadar7977,103,bilj. 41. 6t ,,Zora dalmatinskao 1844 (Izdatelji svojim P.t. predbrojiteljima) 2-6. 62 S. Obad Dalmacija revolucionarne 1848/49. godine, Odabrani izyori, Izdavadki cen. tar Rijeka, Rijeka 1987,140.
53
'Dalmatinsko-Frcegovadkoplanira pokrenuti novi list u Dalmaciji' da Makarska dobije tiskaru'04 Bosanskeoo3novine, a Ividevi6 zagovara Zapreku u hrvatskom sjePetranovi6 ga naziva dalmatinskim Gajem'es odnosima izmedu banske Hrvatdinjenju Ividevi6 tijl ""tijesenim " odnose s Bosnom' O gospodarske ske i Madarske te se zauzima za drzavi tj' *ogr" uiti iiieei jer je rijed o drugoj politidkoj zajednici "i:" je Makarska op6ina na pozive za sjeugarskom dijelu M.;;;hti;:Tako neodredeno' poput drudinjenje s HrvatskomTsi*otti3"m odgouorila jednome mjestu napikafo je to na gih op6ina ,-tlut.nu.iji t-"it"itei, ustavnih sloboda nego sjeverna vi5e sao Stipan Ivi6evi6, da ima u gradanuzrokovala su politidko diferenciranje "t$;ue';reviranja Augustin Bedu' u Makarana stvu Dalmacije i Makarske' Dvojica hrvatdolaska povodu u protest pavi5i6, uputili su Grubi5i66ai cezar u ,zahtjevanjao hrvatska caru ske delegacije u Bed t":. :.j podastrfa Dalmacije s Hrvatskom i Slavo-i kojima se uz ostaloll"zi i sleii";enje protivili imenovanju bana poledinci nijom. I u Makarsr.oj 1" ,"- iii"tt Dalmacije' MecluJosipa Jeladi6a,u giuiun'fog i uojttog eubernatora na skupu na -maloj obali' tarim, primor"i .r, tui.ui*a oStio oagouoti"ti vierno"st Jeladi6u i porudili protivnicima kozvanoj Marineti, iii*lti mu se onoga dasa glava ovo: otko god uz tu odluku ne pristane' imade op6ina nije prihvatiodrubiti bez razlike osobe ili siali5a..oeMakarska protiv Jeladi6evaimenovalu poriu splitske op6ine da se uputi protest je godine i itrizima radovanja'zoTako nja, ve6 mu je po.iutu pit-t podvajanje er1da.11wa'uT:d" rijetkim 1,848I49.uMakarsk"i "Iti"f" koji 6e se poslije razviti u pojedincimu ,roeu*it se obrisi separatizma Hrvate, Sto se lijepo odituautonomastvo, ili pak simpatije zi sjeverne Josipu Jelaje u podrSci hrvatJom banu i dalmatinskom gubernatoru di6u. rodoljuba iz Primorja Medu mlaclim nara5tajem javila se skupina Mihovil Pavlinovi6 iz ttt to koja traga ,u uturtiti,o:"uliottuttti- bi6em' Ivan BaikoGlavinic' Mihovil Podgore, Kazimir ;j"b;; Ii;houit 11tiut' sjemenisplitskom u yeLie udenici iz Brista/1 vi6 iz Makarske i Nit otu oPodruZinu u se udruZuju 1848' Stu. S joS nekim at"g"ui*u godine Svjetlost, Sarajevo 1968, *-*. ,",-ura , Nacionalno pitanje u Dalmaciji u xIX stolietu, tt.uo i nienom primoriu u 1g. storietu, u. Glavina,Kurturno-poritiika strujanja u.Makarskoi 5l' bili l,' Makarska l97o' 435' 'rtluf.uiJi t["i"lt 6sPetrovi6,84-87' 274' Odjel za filozofijske' 66 G. Novak Dalmacija na raskriiu 1848' god' Rad JAZU' kn1' 1948'17l' l'Zagreb knj iauke' historijske,pravne, ar,,stuli"i"["""-ttt" 67Isto. 68Petrovi6,90, bilj. 224'tJsp'Novak' 174-175i Glavina' 434' 18 1875'293' Vidi: Glavi 6eS. Milinovi6, Hrvatskeuspomeneiz Dalmacije,>Vienac<'br' na,435. 435436' 7o,Zoradalmatinskan br' 11 od 19' III 1849'43' Vidi: Glavina' srpske nacionalne utjecajem pod seo ' boi Ne 71 B. Zelie Budan, til
54
D,g
It-
o rj. e-
u)iIA
nin rtu ota u,,4.
na VA
tita-
ne m u .u1aja iz i.o-
ni)or6E, tu rke,
avr-
ine
bratimio koja je sljede6e godine promijenila naziv u Regimenta ,Ne boj se". Pod utjecajem neodredena slavenstva mladi sjemeniStarci ditaju djela Vuka Stefanovi6aKaradZi6ai Tommaseove ,Iskrice(, sastaju se, razgovaraju i raspravljaju o jeziku i kulturi. Poslije kratkotrajna ustavna Livota 1848149.uvodenjem neoapsolutizrna pedesetih godina, ponovo je zamro svaki javni, politidki i kulturni rad. U dvama primorskim samostanima Zaostrogu i Zivogo56u te u samostanu u Makarskoj nekoliko je bogoslova: Gabro Purati6, Ante Konstantin Matas, Stipan Zlalovi(., Spiro Tomi6, Petar Kadi6 Peko i dvojica iz biv5e Regimente ,Ne boj se", jedan je Mihovil Pavlinovi6, koji je poslije dvije godine bogoslovskih studija u Zadru do5ao \a zavr5ni studij na makarskoj bogosloviji. Tu je i Nikola Ye1i6.tzKao mladi bogoslovi zanose se domovinom i hrvatskom knjigom, a od prof. Pai6a dobivaju pouke iz hrvatskoga jezika. Poslije studija Pavlinovi6 dobiva Zupu Dra5nice,a sljede6egodine Podgoru u kojoj neprekidno ostaje do godine 1870. Nadareniji i perspektivniji franjevci odlaze na studij u Bed. KaZimir Ljubii postaje kapelan u Makru i Koti5ini, pa vikar i propovjednik u makarskoj sustolnici, a u Makar i Koti5inu dolazi Nikola YeLi6. Gabro Purati6 postavljen je za profesora u makarskoj bogosloviji, Petar Kadi6 Peko Zupnik je u Tudepima, pa u Kozici, a na njegovo mjesto dolazi Josip Lueti6Js Uz ostale rodoljube ta mlada skupina sve6enika,uglavnom franjevaca, spremno je dodekala kraj neoapsolutizma i podetak ustavnog Livota godine 1860/61. Na tom i Sirem podrudju dosta su Zive hrvatske tradicije o narodu i jeziku te prema Kukuljeviievoj anketi jezik naziva hrvat"puk svoj skim u Makarskom primorju, Poneretavlju, Imotskoj i Sinjskoj krajini, osim pravoslavaca koji sebe nazivaju hristjanima kao Sto ih drugi nazivaju".zt I po Jakovu Grupkovi6u hrvatsko ime je poznato u Dalmaciji, pa prema tome i u Primorju.zsTo izjavljuje i Mihovil Pavlinovid kada kaZe da sjeverno od Neretve Zive Hrvati i da govore hrvatski.zo Malo kasnije za Makarsko primorje kaLe da od Vrulje do u5ia Neretve Zivi dvanaest tisu6a ljudi 'do cigle jednog naroda i jedne vjere jer je Primorac Hrvat i katoliku.zz Nakon pada neoapsolutizma i obnove ustavnog Livota prvi nagovjeStaj narodnog budenja odituje se u Makarskom primorju. Naime, godin'e 1860.proslavljena je 100.obljetnica smrti Andrije Kadi6a Mio5i6a u Makarskoj, Bristu i Podacama.U makarskoj franjevadkoj crkvi Mihovil 72 K. Eterovii, O., Stipan Zlatovic, franjevac, Biogralske crtice o stogodiinjici rod.enja, oNovarevijao,br. 5 1932,384-385. 73Standi6.125. 74 T. Macan, Ivan Kukuljeuit i narodno-politiiki razvitak Dalmaciie, ,Historijski zbornik", XXVII-XXVIII,Zaereb Zagreb 1974-75,86i Petrovi6,267-269. 267-269,bili.47. Podaci prema prema fra Si ", XXVII-XXVIII, munu Milinovi6u. 7sPetrovi6, 27O,bilj. 49. 76M. Pavlinovit,, Odgovor iz Dalmacije grofu Borelliu drZavnomu yietniku u Beiu, u pitaniu hrvatsko-dalmatinskoga zdru/enja, oPozoro br. 30 od 5. XI 1860. Vidi: Standi6, 30, bilj. 12. 77Pavlinovi6,2l-31
55
cije, a to su bili don Augustin Grubi5i6, kanonik, fra Ante Luli6, provincijal, cezar Pavisii, pokrajinski Skolski nadzornik,at nadelnik op6ine, kotarski poglavar u Makarskoj i neki drugi dinovnici. U Primorju
kularizma vei je izravno imu6niji sloj s franjevadkim i dijelom dijecezanskim sve6enstvom transformirao svoju hrvatsku etnidku svijest na visu nacionalnu kvalitetu. Stoga Narodna stranka u Primorju, osim u kuriji gradova, za autonomaske dominacije u Saboru lako pobjeduje. Tako jie primorsko-vrgoradko-neretvansko podru6je bilo jedno od najjadih narodnjadkih upori5ta u Dalmaciji.
78 Besieda na stogodni ishodni dan otca Andrije Kaiica piesnika i-uiitelja yugkoq, i7r,9kao u crkvi malobraijanikau Makarskoi,syeienik M. P., ,Glasnik dalmatinskin br. 4 1861, j+. vlai p. Kaer, Aiakarska i Primorii, fujeka 1914, 156-157 i oGlasnik dalmatinskio br. 4647 1860;br.55 od 10.VII 1860,103i hr.3 od 8' I 1861,6. 7eG. Novak, Proilost Dalmacijell,Zagreb 1944'372. 80J. A. Soldo, IJloga lranjeyaca provincije preseetogOtkupitelja u-borb_amaza ponarodi' vanje optina u Datmiciji, zbornik: balmaciia 1870, Zad,ar 1972' 284' bilj' 55' 8l Petrovi6,162. 82I. Peri6,Dalmatinskisabor 1861-1912(1918)god.' Zadar 1978'217-218'
56
o
Ividevi6u je poni5ten mandat zbog sudjelovanja u karbonarskoj zavjeri godine 1821,te je umjesto njega izabran Jakov Vukovi6,sEodvjetnik i prista5a Autonoma5ke stranke. I tako 6e grad Makarska u Kuriji gradova tri puta na saborskim izborima birati Jakova Vukovi6a, i to u mandatima 1861-1864,1864-1867.i 1868-1870,dok je Mihovil Pavlinovi6 na svim tim izborima pobjedivao i predstavljao seosko stanovniStvo u sva tri mandata u Dalmatinskom saboru. Uzaludne su bile autonoma5ke agitacije da pridobiju seljake za izbora, primjerice makarskog nadelnika Milidi6a godine 1861.koji je pozvao primorske glavare i neke pojedince kako bi ih pridobio za Autonoma5ku stranku, na Sto su reagirali glavari DraSnicai Igrana u okruZnog poglavara Burattija u Splitu. Sredinom Sezdesetihgodina nastaju bitne promjene u organizaciji op6ina u Dalmaciji. Na temelju opdinskoga izbornog pravilnika, nadelnik, opiinska uprava, opiinsko vijede biraju se a ne postavljaju kao do tad, te op6ine poprimaju demokratsko i samoupravno obiljeZje. Od godine 1865.obje su opiine narodnjadke, u Makarskoj je nadelnik dr. Jakov Dudan,84a u Drveniku Nikola Viskovi6.esTada se uvodi hrvatski jezik u op6inskoj upravi. Da u op6ini dominira duh narodnjaka, svjedodi izbor Josipa Jurja Strossmayera za podasnog gradanina Makarske.soTada se pojavljuje prvi put hrvatska trobojnica na op6ini. Na sljededim izborima 1868. za nadelnika je izabran Volfgang Nonkovii,aza u Drveniku ponovo Nikola Viskovi6.eaDa su obje op6ine pohrva6ene, odituje se i u tome Sto su pozdravile odluku dalmatinskog namjesnika Franje Filipovi6a o uvoclenju hrvatskog jezika kao nastavnog u Skole.asU vezi s tim makarska je op6ina donijela odluku o uvoclenju hrvatskog jezika u urede, o uporabi op6inskog grba i hrvatske trobojniceeote uputila predstavku namjesniku o izjednadavanjuhrvatskoga s talijanskim jezikom. Vladinovci, okupljeni oko Luigija Lappene, poku5ali su ukloniti namjesnika Filipovi6a, koji je bio sklon narodnjacima, ali im se u Saboru usprotivio Mihovil Pavlinovi6, kojega su Primorci podrZali i pozdravili ovim rijedima: ,Mihovile na5a diko, slijedi kako si podeo,Bog je stobom, narod je stobom. NaSesrce uz tvoje srce, na5 glas uz tvoj glas, do groba i do vijeka, tvrda ti vjera
o h o u l3-
le :e
Itl-
)iu u l-
.o au la );iIA
n e. 'jih ia IE aoa-
:ia
83Isto. 84D. Foreti6, Borba za ponarodivanje opdina u Dalmaciji (1865-1900), u zborniku: I1rvatski narodni preporod u Dalmaciji i Istri, MaIica hrvatska, Zagreb 1969,155. 8sIsto. 86NL br. 3l od 17.IV 1869(Prilog). Usp. Glavina, ,148i NL br. 96 od 2. XII 1865(prilog). 87Foreti6, 155. 88Isto. 8eForeti6, 112. eoGlavina,450. el F. Ivani5evi6.
57
A
1884-1889.% Narodnjadka pobjeda na izborima za Dalrnatinski sabor godine 1870. zadalaje teZak udarac Autonoma5koj stranci te ona ubudu6e postepeno gubi pozicije koje je imala u prethodnom desetlje6u. Prodor liberalizma podijelio je narodnjake na liberale i konzervativce. Stoga se Mihovil Pavlinovid sedamdesetih godina ne pla5i autonoma5a nego Iiberala iz vlastite stranke, pa se zauzirrra za to da ubudu6e grad Makarsku zastupa konzervativac. To se odituje u pismu Mihovila Pavlinovi6a Nikoli VeZi6u u povodu kandidiranja Koste Vojnovi6a za zastupnika grada Makarske na podetku sedamdesetih godina. Pavlinovi6 se zauzima za Vojnovi6a, sastavlja proglas kojega su iz Primorja poslali Vojnoviiu. Poslije pobjede na izborima Pavlinovi6 upu6uje destitku Vojnovi6u ovakva sadrLaja:,JoS nikakav makarski zastupnik nije imao glasova koliko ih se ovoga puta sabralo oko tebe ... Kad se pomisli na nezakonitosti, prethodne i susjedne, na vlast, na silovanja, na mita, na osvete itd. kao Sto na glasove dinovnidke, tvoj je izbor presjajan. Protivnici nevide6 ikakve nade, natrpali su nezakonitosti ne bi Ii na prosto izbor bio uni5ten. Naravno, Barbieri dvojstruko je uradio da se osveti Tebi, koji si ga iz Sabornice pristojno iz6ero. Ali bojim se, da tjerajui lisicu, ovoga 6e puta istjerat: vuka. . ..ss Nakon verifikacije mandata op6inska uprava u Makarskoj s nadelnikom Volfgangom Nonkoviiem na delu destitala je Vojnovi6u na izboru ovim rijedima: oVelikim e2Peri6,n. dj. e3peri6, n. dj. i broj Narodnog lista,, 1912,107.Mihovil Pavlinovi6i KaZimir "Jubilarni r-i"Uii Liii'." o'1it"z".ri da organiziraju buriu u Makarskoj i Primorju (,Narodni listo br. 82 od29. X 1883,172.). eaPeric,n.220. es L. Vojnovi6, Kotor i Makarska, oNovo doban br. 298, od 24. XII 1932,9' Vidi: J. Ftavlit, pkia Miitovila pavlinovica i Natka Nodila Nikoli Veditu, Radovi, XXII-XXIII, Centar JAZU,Zadar 1976,126-127.
58
fl-
la 1,
.o ki t,92
b, ata
zaoj je le
le o-
)r ta lo aop' se rli iu IO la la oofsaa-
rim
nlr
br.
:J.
n,
odusevljenjem primila ob6ina i vasi biradi nestrpljivo odekivanu vijest va5ega progla5enja naiim pravovoljnim zastupnikomn.soI u Kuriji vanjskih op6ina primorsko-vrgoradko-neretvansko podrudje u svim mandatnim razdobljima zastupaju narodnjaci istog svjetonazora, KaLimir Ljubi6 (1870-1876),dr. Lovro Mati6 (1876-1881),Juraj Biankini, urednik Narodnog lista (1881-1886)i don Frane Buli6, profesor i arh e o l o g( 1 8 8 6 - 1 8 9 1 ) . e z Zatakav raspored zastupnika u obje kurije svakako je zasluZandon Mihovil Pavlinovi6 koji je preko istomi5ljenika u ovom izbornom kotaru osigurao pobjedu svakom kandidatu. Sedamdesetih i sljedeiih godina Pavlinovi6ev krug je u ofenzivi, osobito prema autonoma5ima i vladinovcima, primjerice Stjepanu Barbieriju, koji je poslije razdvajanja upravne od sudskevlasti godine 1868.ostao kotarski poglavar.On je uporno zadrilao talijanski jezik u dopisivanju, a u opiini i Kotarskom sudu u uporabi je hrvatski jezik. Na izborima godine 1869.pruZio je pomoi autonoma5imatako Sto je traZio asistenciju vojske, pa odgodio izbore.ssOp6ina se Zalila na takav postupak Zemaljskom odboru. SloZni narodnjaci pobijedili su autonoma5ko-vladinuspregu. Sedamdesetihgodina autonoma5aje u Primorju malo, a Talijanajedino ima u Makarskoj.Od 1715stanovnika u tome gradi6u godine 1880.,po jeziku opienja, sto dvadesetje Talijana. Taj broj ubudu6e stalno opada tako da su dvadeset godina poslije bila samo sedamdesetdetiri Talijana.eePoslije optuZbi protiv Barbierija i zahtjeva da ga se ukloni i umirovi,toopokrajinski namjesnik Gavrilo Rodi6 ga je godine 1873.smijenio i za kotarskog poglavarapostavio Dragutina Kutschiga de eajkovac. Bilo je zahtjeva da se smijeni i dr. Marko Vrcan te Skolski nadzornik za makarski kotar Stjepan Pavlovi6 Ludi6. Za takav ofenzivni nastup narodnjaka protiv autonomaia i vladina predstavnika Stjepana Barbierija i njegova kruga te za izbor narodnjadkih zastupnika svakako treba zahvaliti Pavlinovi6evu krugu u Primorju, Vrgorcu i Neretvi. Dva najjada jezgra od tada su oko nadelnika obiju opiina u Makarskoj i Drveniku. Sedamdesetih godina na delu su makarske op6ine dvojica uglednih narodnjaka Volfgang Nonkovi6 i Antun Aladevi6,r0la u Drveniku Nikola Viskovi6 i Danijel VeZi6.102 Gotovo su svi uredi u Primorju ponarodeni, pa i Kotarski sud koji se dopisuje na hrvatskom jeziku. Godine 1880.makarsko je Op6inskovijeie donijelo odluku da ne6e primati dopise od drZavnih ureda ako ne budu pisani na hrvatskom jeziku. Godine 1875.Makarskaje imala pote6Vojnovi6, 127. e7Perit.21.8-220. e8Foreti6, 124. eeForeti6, O etniikom sastaru stanovniitya u Dalmaciji u XIX st.,u zborniku: Dalmacija 1870, Zadar 1972,77. r00HAZd, Miscellanea,XXVm, Poz.16/49. r0r Foreti6, Borba za ponarod.ivanjeoptina u Dalmaciji, 155. 102Isto.
59
%
Previranja u Hercegovini i Bosni, koja su postupno prerasla u ustanak, imala su jaka odjeka u Dalmaciji i Primorju, a oditovala su se u slanju dobrovoljaca, hrane, odje6e, oruLia i municije, sanitetskog materijala i prihva6anju bjegunaca. Makarski kotarski poglavar Dragutin Kutschig de eajkovac potkraj rujna 1875. izvje5iuje namjesnika Gavrila Rodi6a u Zadru o skupljanju ustanika u Klobuku, kojima se pridruZuju i neki Vrgordani, a ustanici iz Ljubu5kog prebacuju se u Makarsku i odatle napadaju selo Tihaljinu. U makarsku luku pristiglo je vi5e brodova i dovezlo tisu6u i dvjesta vojnika, hrane, konja, mazga, topova i ratne opreme.ro4 Mnoge makarske ku6e, obala, spremi5ta i podrumi bili su puni materijala. Vojska je logorovala pod Satorima kraj groblja i u okolnim selima te su prilikom dolaska generala Stjepana Jovanovi' 6a dali zakletvu i uz glazbu preko Staze i Vrgorca krenuli u LjuDLISKI.It''
Makarskoj.tos Prema optuZbi Antuna Urli6a iz Drasnica, dovjeka u sluzbi makarkao skih autonomaSa, primorski su narodnjaci pomagali i sudjelovali r03Glavina,462463. ro4u:evie,4647. 10sIsto. 106HAZd, Predsjednidki spisi NamjesniStvaza Dalmaciju, Busta Xa, Fasc. 560, br. 636lpr. od 5. IV 1876.(dalje PSN). ro7HAZd, PSN,Busta IV, Fasc' 560,od 4. X 1875' 108HAZd, PSN,1875-1876, BustaIa, Kat. XIV/3,1, Fasc.561-I,br.3236 od 28.X 1875.
60
an atiz a-
au in iurle ta
ni ia 'i[a-
lr. nik vi tt,
ilje um ac m )a oSU
na Ir10
Dr.
dobrovoljci u ustanku. On optuZuje primorske narodnjake, ali i one iz vrgorske i neretvanske krajine za protuaustrijsku djelatnost koja se odituje u njihovoj Zelji da se Bosna i Hercegovina oslobodi i sjedini s Dalmacijom i ostalom Hrvatskom te da se sve zdruZe s Crnom Gorom i Srbijom i da se na kraju od tih zemalja formira oveliko slavensko csrstvou.tosUrli6 poimenice optuZuje narodnjake Mihovila Pavlinovi6a, KaZimira Ljubi6a, Nikolu Yeli6a, Danijela YeLi6.a,Zupnika Rai6a u Zaostrogu, Zupnika Simi6a u Drveniku, gvardijana samostana u Zivogo56u oca Vrdoljaka, iupnika Stojkovi6a u Igranama, Zupnika Mili6i6a iz DraSnicate nadelnika Makarske Antuna Aladevi6akojega ubraja metlu najaktivnije dlanove Odbora.ll0 Urli6ev memorijal nadleZne su vlasti u Splitu i Zadru, a o tome su bile obavije5tene i one u Bedu, shvatile kao posljedicu sukoba izmedu narodnjaka i autonoma5a, vi5e kao sumnjidenje Mihovila Pavlinovi6a i drugova nego kao stvarnu istinu te je tako taj podnesak stavljen od acta. Do preporodnog pokreta Sezdesetihi sedamdesetihgodina kulturni i zabavni Zivot u Makarskoj odvijao se u Casinu u kojemu se sastajao gornji sloj makarskog dru5tva, osobito inteligencija. Tu su se ditale doma6e i strane novine, razgovaralose i plesalo.Ono nije imalo politidke ciljeve. Od godine 1848.uz njega 6e djelovati mjesno diletantsko kazali5te, osnovano prethodne godine, kojim upravlja Nikola Bla5kovi6.tttU njemu 6e se odrZavatijavne priredbe, nastupati mjesni glazbari i diletanti i tako 6e djelovati do 1881,kada je zatvoreno, jer navodno dvorana nije bila osigurana od mogu6eg poLara. Prvih godina preporodnog pokreta u makarskom Casinu vlada pr! lidna sno5ljivost merdudlanovima bez obzira na politidka opredjeljenja. U njemu se jo5 godine 1866.ditao narodnjadki ,Il Nazionalen,uz autonoma5ki oll Dalmata(, premda je to narodnjadko glasilo bilo izbacivano iz drugih dalmatinskih casina godine 1862.i 1863.Kako se medustranadkanesno5ljivostpoo5travalaposlije godine 1866,makarski narodnjaci Zeljeli su imati svoju ditaonicu poput ostalih u Dalmaciji. Skupina rodoljuba podnijela je zahtjev NamjesniStvuu Zadar koje je odobrilo da se ditaonica otvori, pa je godine 1869.otpodbla djelovati kao Makarsko-primorska ditaonica. Na delu joje je predsjednik dr. Ante Kadi6-Pekoi tajnik Josip Puovi6. U po6etku je okupila sedamdesetak dlanova, a poslije se njihov broj stalno pove6avao. Makarskoprimorska ditaonica postala je glavno narodnjadko sastajali5teu kojem su se ditale novine na hrvatskom, talijanskom, njemadkom, francuskom i ruskom jeziku, stvarali planovi za akcije narodnjaka, osobito za op6inskih i saborskih izbora, ali i mjesto gdje se razgovaralo i zabavljalo. Po svom dru5tvenom sastavu i programu djelovanja eitaonica je bila demokratskija ustanova nego mjesni Casino koji je bio politidki antihrvatski usmjeren. Broj njegovih dlanova stalno ie opadati. SukotoeHAZd, PSN, Busta IV, Fasc,561,br. 938/M,I od 9. XII 1875. lll Glavina,454.
61
biizmedukonzervativizmailiberalizma,slavenstvaihrvatstvamedu osamnaimale su odraza i u Citaonici' pa je skupina od bratom i njegovim "uroJ":u.l-a Ludi6em est dlanova na delu s Lovrom Pavloviiem Stjepanomiza5laizeitaonicegodinel8S0.ipridruZilaseautonomaSkomCasing.rrz}1]4ls1e,onisu-uzostalo'zahtijevalidaseCitaonica oZastavu' i novopokrenuti p."ipf"ri na srpske listove, novosadsku usprotivila' tome uprava is.ptt i listo u iadru, ali se i podgori je osnov,ana MakarskoZurlrrgo_ Mihovila pavlinovi6a u sloga' streljadka 6eta, koja 6e poslije dobiti naziv Hrvatska p.i;;;;f. namijepo uzoru na Svicarske i francuske strijelce streljadka druzina rorot taliianskom Bersaglio, kako bi se mladi :Lbanju i razvijanju juna5tva'tt: Ona ,go i Omi5ane, Metkovdane' Vrgorge koji su joj Zeljeli pri6i'tta Sagraloja je imala knjiZnicu'rls Clanovi :setcetiri PuSke' Sedamdesetihgodinaosnovanojejosnekolikodru5tavaraz|i(\ta obiljeZja,primjericeSocietddicantoeBandamusicalecitadina'SoSocietd dramaticietd di mutuo soccorso fra gli operai ol-a speranzau' Godine makarsko-primorska' ca e musicale ,Sklad.,., Uljaiska druZba a primorski' gornjo razsadnik 1884. osnovan je u Vtuiu.tkoi Hrvatski riiet'Guslen' medu dru5tvo pjevadko dviie godine potom Hrvatsko kroz piesmu i kim pievadkim dru5tvima u Dalmaciji' Sva 6e ta dru6tva glu'b*okupljatigratlanstvoisvakakoprinositiku.lturnomrazvojui svijesti, Sto se vidi i iz naziva nekih od niih' 8"a"";" .tu.itnuli" MakarskoprimorjeuPavlinovie"uodobuprolazikrozdvijerazvojne faze.Prva faza seZe do sredine P obiljeZava uglavnom jednolidan gc turni i prosvjetni tazvoj. Primorje gospodarski zatvoreno Podrudje, tradicionalnog nadina rada na zem morstva, obrta, trgovine i drZavni stanovniStva u op6inskom srediStu i domaceg porijekla, Lavne ustanove, a sa r3i-a birokracija stranoga i mjesno Siole, Gradanski casino, bez politibkih ciljeva, ;;"; ,;;;"ne ostaje i dalje kazaliste u sklopu njega. Apsolutna ve6ina stanovnistva drugi a obraduje' je zemlje koju nepismena. Primorski i"ljuk vlasnik i Zaostrogu u manji broj je u na;amnom odnosu.prema samostanima iz uglavnom posjednicima' iti pat svjetovnim '"-qisttittt Zittg"se* koji su se gospodarski i nur"lju, primorrkih i drugihle6ih tvtuki..k" 1 1 2G l a v i n a 4 5 8 - 4 5 9 1873 godine' 1r3 F. Glavina, Streljaika ieta Mihovila Pavlinovita osnoeano u Podgori sporta< br 5 1971,422428' "Povijest 1874,3 11 4N L b r . 6 3 1 8 7 3 ,1 ; b r 8 7 1 8 7 3 , 2 ; b r 1 0 1 1 8 7 3 ,1 ; b r . 1 0 4 1 8 7 3 ,1 i b r ' 8 8 1rsNL br. 63 1873
62
lu
,Vi
dru5tveno uzdigli iznad Siroke seljadke osnovice. Poneki meclu njima su lihvari. Dru5tvena struktura toga imu6nijeg sloja jednostavnija je od tzv. oligarhijskog sloja u gradskom dru5tvu. Sastavljena je od posjednika zemlje i kuia u Makarskoj, rijetkih trgovaca i obrtnika i drugih profesionalnih skupina, koji s pudkom inteligencijom, franjevadkim i dijecezanskim sve6enstvom tvore takozvani gornji sloj seljadkog dru5tva u Primorju. Taj dru5tveni sloj gospodarski je neovisan i nije otuden od naroda iz kojega potjede, u njega, ali i u ostaloga seljaStva, Zivi svijest o hrvatskom imenu i jeziku. Rijetki medu njima aktivno sudjeluju u preporodnom gibanju tridesetih i detrdesetih godina 19. stolje6a, ali pod utjecajem ilirskog gibanja i detrdesetosma5kih previranja u sjevernoj Hrvatskoj postupno narasta narodna svijest i traganje za nacionalnim bi6em, osobito medu crkvenom inteligencijom pedesetih godina. Tako je Makarsko primorje dodekalo preporodni pokret dosta stabilno.
.ta iotine
U drugoj fazi, od sredine sezdesetih godina do pavlinoviceve smrti, zamje6uju se kvalitativne promjene u primorskom drustvu, ne toliko u gospodarskoj snazi imu6nijeg sloja, koliko u otvaraniu Makarske i pri_ morja prema gravitacijskom zaledu i ostalom primorju i otocima, na-
a-
m a:a rti oia. edi la
)r'a-
a
etri ri
ojrju ulli
od )olio lrla, no rje rgi ui iz ;ii
Usporedo sa skromnim narastanjem vi5ka radaiz tradicionalnih zanimanja i trgovine izmedu otoka, Primorja i zaleda i obrnuto jadao je imu6niji sloj, a s njim i pudka inteligencija, pa na prvim op6inskim izborima godine 1865. nastaju kvalitativne promjene u nacionalnoj integraciji, kada primorski narodnjaci stjedu premo6 nad autonoma5ima, jer su obje op6ine, makarska i drvenidka, ponarodene. Obaranjem autonoma5kog nadelnika Ljubidi6a koji je u predizbornoj kampanji prijetio biradima zatvorima, narodnjadkoj op6ini je bilo puno lak5e baviti se ponaroclivanjem drugih ustanova i osnivanjem novih Skola i udruZenja narodnjadke orijentacije. Skupina primorskih rodoljuba s don Mihom Pavlinovi6em na 6elu, koji tvore tzv. pudku inteligenciju, aktivno djeluje Zivom rijedju na seoskim zborovima, govorima u mjesnoj eitaonici, primjerom i perom. To se odrazilo na budenje nacionalne svijesti i samosvijesti u Primoraca. Ta se svijest oditovala na op6inskim i saborskim izborima, osobito godine 1870, poslije kojih su oba zastupnidka mjesta u Saboru, kuriji gradova i kuriji vanjskih (seoskih)
63
j
postigop6ina ubudu6e imali primorski narodnjaci. Upravo- te godine kvalitativne dose6i Primorje 6e .rlto 1" najvi5e Sto se moglo posti6i, te procesu prije nego neki drugi L nacionalno-integracijskom p.o-i".t" u gradskom dru5tvu' Sedamgovori .t" l.u;"ui u seljadkom, a da t" i drustva u Primorju, seljadkog gornji sloj desetih i osamdesetih godina kry1 nacionalnogeneracija, preporodna ko3egu predvodi ptnu Od godine 1870' interes' je dru5tveni svoj inteiracijski proces izrazio prezastupnicima je narodnjadkim Metlu odnos. stabilan urpJrturri3"n pona nema AutonomaSa svjetonazora' vladavaju ljudi konzervativnog postupno litidkoj sceni, uglavnom su okupljeni oko mjesnog Casina i jer im manje' sve narodnjaka, ruke u op6ine je, paJa splitske poslije ih oslobila autonoma5ka op6ina i" t.ra tcao na;;afa irednjodalmatinska za osnovica nac i snaga. Naime, u Primorju nije postojala dru5tvena autonomaSa nastanak slavo-dalmatske ideologije, skupina politidkih kojajujezagovaralauglavnomjesastavljenaodvladinihdinovnika, jedno mjesto u kuriji ,tiu.rit, i doriueih, te je jedva mogla osigurati u Dalmatinskom prevage Sezdesetih goiittl, za autonomaike ;;;;t" su rano podosta snage iaboru. prema to.rr", nacionalno-integracijske na opPobjede tisnule dezintegracijske teZnje autonomasa-talijanasa. i jezika u upravnu hrvatskog 6inskim i saboiskim izborima, uvodenje diMakarsko-primorske osnivanje sudsku praksu i u Skolsku nastavu, dete u taonice u opiinskom sredistu i Makarsko-primorske streljadke podgori i drugih udruzenja, vijorenje hrvatske trobojnice u svedanim za podasnog gradanina prig"odama, ^tf,tuka.rk", imenovanje Josipa-J. Strossmayera narodnjabkim prvai birada op6ina javne obiju podrsk" te pfoces u Makarskom prije nacionalno-i.rt"g.u.ijski .i."u, ,"1"dore da vecine bitata za u i sloju imu6nijem u korijene uhvatio duboke -.t:" nacionalno-integracijski Medutim, tijela. izborna opeinska i saborska p^ro.", u Makarskom primorju nije zavrsen smr6u Mihovila Pavlinovidrustvene 6a i njegova kruga. Budenje nacionalne i politidke svijesti i a samosvijesti nastavlja se i postupno zahvaca sve drustvene slojeve' to provode nove politidke stranke i ideologije'
o+
o-
o
:IC gt 11-
iu, ro-
r0. :ero00 LIn
loza rSa {4,
:ul )m )o)pIr 6i)u im na varriZA
ski rvi)ne :,4
lt. U POLITICI
A d ol f D ra g i d e vi i
NACIONALNO I SOCIJALNOU PAVLINOVIEN I U NJEGOVODOBA
Natura non facit saltus - u prirodi se sve dogacla postupno - stara dobra izreka koja izravno upozorava na to da u prirodi, a dru5tvo je njen organski dio, nema preskakanja niti munjevitih postignuia kojima bi se ni iz dega stvorilo neko dudo. Sve se odvija zakonomjernim slijedom i korakom koji samo moZe biti ubrzan ekspanzijom proizvodnih snaga i svjesnom akcijom progresivnih pokreta. Ako su dobro vodeni i u svojim nastojanjima uvijek moderni, ti pokreti mogu i znatno smanjiti i ublaZiti poroclajne bolove novog. Nalidje toga prirodnog toka dogadaja otkriva i spoznaja da se unaprijediti, prevladati i dokinuti moZe samo ono Sto postoji. Ona je osobito vaZna u prosudbi svake misaone i praktidne akcije za svakovrsno ljudsko emancipiranje. Tko do nje ne stiZe te vjeruje da po volji moZe krojiti novi svijet, redovito zapada u beznadni idealizam utopistidkog propisivanja i opisivanja savr5enog Zivota. Znanstveni se marksizam na samom podetku o5tro sukobio s dvjema velikim zabludama svoga vremena i zato je odmah podjednako odbacio i francusko-engleski utopijski socijalizam, i glavni zakljudak do kojeg su stigli i neposredni praktidni cilj kojem su teZili sljedbenici klasidne njemadke filozofije. Marx se nije posebno bavio ni osobito zanosio utopijskim svjetonazorom. Priklonio se Proudhonovoj,odvratnosti prema socijalistidkoj sentimentalnostio, izazivajuli )protiv sebe mnogo neprijateljstva svojim ismijavanjem glupavog, sentimentalnog, utopijskog socijalizma".t Tvrcli je orah bilo mladohegelijanstvo koje se zanosilo filozofskim pogledima svoga voile Bruna Bauera i skupa s njim vjerovalo da se lako moZe ostvariti radikalna njemadka politidka emancipacija, ako se za to pridobiju politidki modnici i intelektualni predvodnici. Marx je zakratko i sam pripadao toj struji, ali se brzo od nje odvojio. Priklonio se historijsko-materijalistidkom svjetonazoru i s toga stajali5ta ocijenio postignu6a svoje domovine te istakao bitne pretpostavke do kojih tek treba sti6i da bi se pristupilo radikalnoj politidkoj emancipaciji. Tim su propitivanjima ispunjeni rani Marxovi spisi, koji su za ovo na5e raspravljanje izuzetno vaZni. Napose problemi i moguinosti druStvene emancipacije. Po njegovoj ocjeni nema realnih uvjeta za radikalnu politidku emancipaciju njemadkog naroda, to prije jer jo5 nije 1 Pismo P. V. Annenkovu, 28. prosinca 1846.,u: Glavni radovi Marxa i Engelsa, 2. izd., Zagreb 1979,str. 1374
67
konstituila3je' prema postignuto njegovo nacionalno ujedinjenje i ,u sebe. A dok se god to tome ni formiranje .uJniff." klase kao tlut"
tnog gradanina i Postane u svom er vanju slobodan i ravnopravan pripi .iedniStva.
-
e,.":f;i,t Gdje nema te materijalne osnov
,--^_^r-^r.r^-
l'i;H:T, }fi: J;,)tii-
ljudi koji ih iniciraju i vode istinski u5tveni dimbenici' Shva6aju6i druupu6uje poruku svoiim zeStveno revolucioniranje u tom smrslu, Marx je dakle pozitivna mogucnost mljacima koja zapodinje upitom: 'Gdi3 njego,v odgovor: slijedi kojeg itu ,liernatk" emancipacij "?" ,Uformiranjujedneklasevezanera'dikalnirulancima,klasegradan. staleza koji je raspad skog dru5tva koja ;tj; kl;r" gradanskog dru5tva, karakter svojim universvih staleZa, sfere ktSa pos3;uje univerzalni zalnim patnjama i koja ne traZi nik n i c n a n i k a k v a P o s e b n an e P r a v d a , r moZe pozvati na historiisko nego t ne nalazi u jednostranoj suProtnc drZavnog uredenja, nego u svestranoJ ma toga=uredenja, napokon, jedna -sfr drustva i da time ne emana cla s! ne emancipira od svih ostalih sfera gubitak jednom rijeti je cipira sve ostale sfere druStva, koja .potpuni p o n o v nim zap o t p u n i m s a m o z a d o b i t i eJGt^, koja, dakle, moie sebe staleza posebnog obliku u drustva a-oiiroij"*" tori"ko.'oro .urpudunje jest Proletariiat."z - radnidke klase induDrugim rijedima, formiranje proletarijata, strijskogdruStva-apsolutnaje.iusvakojsredininezaobilaznapretpoptkreta i akcija kojima- je. konadna svrha stavka onih oslobJiladkih roul"ttu' oslobodlnjem radnidke klase i osloposvemasnje razo;;;;j" zadatku dorasla i zato moLodenjem iada. Agrar,tu dt"St"u nisu tom zahtijeva nacionalno okuraju biti industrijali zirana, a to prije svega kojem obitava - sa dime plju.ti. i ujedinjenj" ,uukog naroda-na tlu na stt 2 K. Marx, Prilog kritici Hegelote lilozofije prata, u: Glavni radovi Mttrxa i Engelsa,
136
68
L
I
ma to odnih za tarisak:lozanaivanaLnoj ateolukcirski
lruI ze10st lanpad verudi ene ase !kog vkairati nanbitak n zaileLa ndu3tpoivrha oslomookudime t4 str.
69
jalistidke politidke revolucije tinja kao nedovr5en proces i tek tada, nakon njene pobjede, doZivljava industrijalizacijom i elektrifikacijom zemlje pun zamah i konadan uspjeh. Specifidnost je toga povijesnog puta u formiranju proletarijata i u tome Sto je sada njegovo okupljanje i sabijanje u elektromehanizirane industrijske hale ujedno oslobodenie radniike klase, dok 6e u svijetu ve6 zapoteto izlaLenje radnika iz tih hala donijeti emancipiranom i ujedinjenom dovjedanstvu oslobodenie rada. Povijesno je iskustvo na svim stranama potvrdilo da formiranje radnidke klase, kao klase ,po sebin, i pogotovu njeno transformiranje u klasu ,za seben pretpostavlja, apsolutno pretpostavlja, narodno okupljanje i ujedinjenje u vlastitoj nacionalnoidrZavi. Etniika emancipacija prirodno vodi politiikoi emancipaciii narod prerasta u naciju, i tek se time stvara nuZan povijesni ambijent u kojem moZe otpodeti i s uspjehom se okondati klasna emancipaciia (oslobodenje radnidke klase), Sto tek omoguiuje socijalnu emancipaciiar (oslobodenje rada) - kojom konadno zavr5ava ljudska emancipacija, taj najvaZniji revolucionarni sadrZaj epohe klasnog dru5tva i pogotovu prijelazne etape (socijalizma) njegova okondanja i prerastanja u komunizam. Povijesni prirodni i stoga zakonomjerni put dugotrajne ljudske emancipacije vodi od one rane siroma5ne dovjekove egzistencije do skorog bogatog dovjekova univerzalna razvitka, te budu6nosti koja je podela, dakle od prvih ra5trkanih eksploatatorskih dru5tava do jedinstvenog svjetskog komu-
ku. r. ""'Za ono Sto ovdje propitujemo dobro 6e doii da svaki povijesni pomak objasnimo u potrebnoj mjeri. Razlikovanje izmedu naroda i naciie
organiziranosti.s s Z.Lerotit, Naiela lederalizma viienacionalne driave, Zagreb 1985, str. 35 i 50 oNaci ja izranja kao zajednica koja nosi, zarazliku od naroda, ideju zajednice kao vrijednost."
70
la, m )g je tie ih ie
Narodi se konstituiraju u doba raspada starih rodovsko-plemenskih zajednica i tijekom robovlasnidkog i feudalnog klasnog razvoja. Prijelazno razdoblje iz agrarnog u industrijsko drustvo, najdeS6e nazivamo dobom manufakture, obiljeZava nastojanje i borba za narodno nacionalno ujedinjenje i razvijanje. To je i razdoblje u kojem se racla i vlasnidka klasa i radnajzad osamostaljuj e burLoazija i proletarijat, ne bi bilo kapitaBez burLoazije nidka klasa kapitalistidkog drustva.
Je je u:i:k 1S-
excellence.
,, m ni izni 1e VA
ih unro
iu)nlejereza rorritedt)o-
:iie toaji, raso10j
acr-
,(
6 K. Marx-F. Engels, Manilest komunistiike partije, u: Glavni radovi Marxa-i Engelsa, str. 377. - oBorba p-roletarijaia protiv burZoazije spodetka je nacionalna po formi, iako nije to po sadriaju. Razumije se da proletarijat svake zemlje mora ponajprije svrsiti sa svojom vlastitom burloazijom." 7 Revolucija i kontrarevolucija u NjemaikoT, Beograd 1953, str. 18. 8 K.Marx, Kritika Gotskog programa, t: Glatni radovi Marxa i Engelsa, str 1098.
7l
Stvon i stoga ,rjesenje ovog problema zavisi od praktidne i teoretske
tome je bio nejednak razvitak pojedinih zemalja, prema tome i razliditi ili barem donekle razliditi historijski interes pojedinih naroda i njihovih eksploatiranih masa. U Spici su svjetskog razvoja Engleska i Francuska kao dobro organizirane nacionalne drZave u sredini proSlog stolje6a, s razvijenim i izdiferenciranim klasnim odnosima i inte."ri-u te klasnom borbom u kojoj proletarijat istide svoj socijalistidki program. Njemadka je tek bila na podetku tih pregnu6a, a AustrolUgarcku - kojoj pripada i Pavlinovi6eva domovina - bila je optere6ena feudalnim ostacima. Dominacija interesa i teznji radnidke klase najrazvijenijih zemalja, koje se u 19. stolje6u bore za socijalizam, nerijetko je potiskivala i ba.uiu r zasjenak borbu nerazvijenih u rje5avanju vlastitoga nacionalnog
nog pitanja. Pavlinovi6 zauzima istaknuto mjesto medu njima i zato sa svih strana dobiva zasluZena priznanja. ,sjedinjenje sa Hrvatskom i pohrvacenje Skola i ureda - to su bile dvije stoZerne todke programa hrvatske Narodne stranke, kojoj je Pavlinovi6 odmah u podetku bio jedan od prvaka. Da za misao toga programa pridobije zemlju, on je obi5ao mnoge njezine predjele od jedno9 K. Marx, Priyremeni xa i Engelsa,str.803
svijeta.
72
statut Medunarodnog
udru/enja
radnika, u: Glavni radovi Mar-
ga kraja do drugoga i ustrojio prvu narodnu vojsku. I tom svom obidaju Pavlinovid je ostao dosljedan do smrti. Pavlinovi6 je znao putovati, da prou6i, da sakupi, da ohrabri, da vr5i zad,atuapo5tola i propovjednika. On je tijekom svoga Livota proputovao Hrvatsku, Dalmaciju, Crnu Goru, Srbiju; on je bio uvijek ondje, gdje su ga zvale narodne borbe ili narodne i crkvene svedanosti.. . Kad se sastao prvi Dalmatinski sabor, te je bilo samo trinaest prista5a hrvatske Narodne stranke, obidajni jezik Sabora i od strane samih narodnih ljudi, bio je talijanski. Pavlinovii je govorio hrvatski.utt To djelovanje opravdava da se u skladu s gornjim marksistidkim historijskomaterijalistidkim svjetonazorom shvati i prihvati Mihovila Pavlinovi6a kao pripadnika avangarde svoga vremena i svoga naroda. On jasno zapala da nacionalno ujedinjenje dupa preostale korijene starih dru5tvenih odnosa i otvara put toliko potrebnom razvoju slobodne trgovine i obrta. Dobro uodava da je industrijski razvitak veliki narodni probitak te da sve treba udiniti kako bi mu se Dalmacija postupno prikljudila. Zanosi se postignuiima razvijenijih evropskih zemalja pa zakljuduje: ,Dalmacija prirodom obrtnidka pokrajina najlak5e moZe razviti onu mo6 na5egavieka, koja stvara Englesku prvom na
a, trg
svietu.< l2
t-
r-
Pavlinovi6 nije pledirao za revoluciju kao nasilnu prevratnidku akciju, niti je posezao za materijalistidkim svjetonazorom. Dapade,prije bi se moglo re6i da je bio protivnik nasilnog prevrata i isto tako protivnik materijalistidkog shva6anjapovijesti, dru5tva i dovjeka - Sto je, uostalom, u skladu sa njegovim sve6enidkim uvjerenjem i pozivom. Ali je via facti djelovao istinski avangardno kao zagovornik onog ekonomskog razvoja koji 6e hrvatskom narodu donijeti kapitalizam, Sto je preduvjet svake radikalnije ljudske emancipacije. U svom Ogniiiaru on poziva puk da prestane biti raja i da izide iz narodne pjesme. Svjestan je, medutim, da seljak nije niti moZe biti nosilac modernog druStvenog razvoja. U dlanku Primorje i Primorci nalazimo njegovu konstataciju: ,,Zemljaje teZaku boljim dijelom vlastita."tr-Njemu,seljaku,jo5 samo malo treba pa da dostigne ideal slobodnog lokalnog patrijarhalnog Zivota. Hrvatskoj treba dalji napredak i njega donosi tek razmah obrta, trgovine i prave moderne industrije u kojoj se Engleska oku5ala i potvrdila kao radionica svijeta. (Pavlinovi6 je jedino Zelio oduvati moralne vrijednosti patrijarhalnog dru5tva kako bi se izbjegle najgrublje forme kapitalistideeksploatacije.) U tome je vrijednost Pavlinovi6evih pogleda na aktualni povijesni zadataki domet njegova djela. Bitni elementi pristupa dru5tvu i njego'vu modernom razvoju posve su dostatni da ga uvrstimo u plejadu istinskih pripadnika avangarde u Zivotu na5ih naroda tijekom druge
'e o ll-
)j ))a a t-
i la e l-
))-
LO
la aa1l la
tt D. Politeo,Izabrani tlanci, Tuzla 1890,str. 181-182. 12Nieito lieka mnogim ranam, ,Narodni listu, br. 39 /1862. 13U Puikim spisima,Tadar 1876,str.35, nalazimo zakljudak da je primorski seljak postigaoi uvelike saduvaoslobodni sitni posjed.
73
,l
i knjiZevno djelo moZe biti polovice proslog stolje6a' Njegovo politidko samo s toga stajali5ta' ispravno shva6eno i znanstveno protumadeno postignu6a i ekopogle.da la uvaZavanjem tih .slobodarska Sto je u "j;g;;ih je poZeljno.sve i nomsku budu6nosti luogu "uiodu' Pozitivno afir: budu6nosti, prema tome i nacionalno najrazvijenivodstvom pod hrvatskih t"giju i brakulturnog i idejnog sredi5ta' Isticanje dru5tveni prvorazredan postaje Lih interesa napadaLvanie i pogotovu omalovaZavanje i
stva. Bilo je to doba u kojem zaPr na Kongresu u Brnu unijela u svoj ,unistidkoj 6e partiji Jugoslavije tregla do principa federativnog naciolustavno zagovara'r+ nogih svojih (i na5ih!) suvremenika' ie do6i uko t" zaPostavi Posebno
stva.( i uvjerav.anje da u PavlinoviBilo bi svakako pretjerano inzistiranje i pogresaka' A bilo p'o*usaja 6evu hrvatstvu i ;rrgoriuu"nrtvu nije delikatna i na svestrano zadovoljgdje ih nema k.d l;";;;T.dtl;i:5; - kao bitnog nacionalnog pitanja stvo gotovo .r".:"ii.t,i p-'Jt"-utika. Kao i u svih drust'"enih zbivanja i-&riaja' sadrLaja."uotrr"io.t*fih pretjeranosti' nalazilo i u njegl kojekakve drugih slirnih ;G;;i;, Zu"U" i temperamentne odgoneodrZivosti, nedorJtenosti, Zudljivosti,
u drukritita svesa tosa.n" :i'i::l'rasti vore i polemike. d;;;;il; vaZmanje ili nevazno g" f.t"i".t, pa irkriSa"om metodo- o'potuuuti i suvisje umjesna Kritika no - ignorirun:"-J -lotuvljanjen-r gla"nog' misao i akcija teZi' a s kojoj bttd"Ztost -;"J,t"uzuvu punoj la kad u u temeljnim pitamora i moZe toga stajaliStupu*ifi"ouie"uoj ideologiji odati puno pripromatrad i '^:.:*^ ; ^^.o.{ioli.niima obi&tivni kriiidar rhvale' pitanju. u Austro14 Iscrpan kritiCki prikaz problema i stavova o nacionalnom u knjizi: Od centralizma do lederattzma' Perovi6 Latinka daje Jugoslaviji Ugarskoj i staroj Zagreb 1984.
74
Drugim rijedima, koliko god bila minuciozna i o5tra, znanstvena kritika Pavlinovi6eva djela i djelovanja mora uvaZavati njegova nastojanja i njegove velike doprinose tada5njem i kasnijem rje5avanju politidkih, nacionalnih i kulturnih pitanja i problema na tlu hrvatske i cijele juZnoslavenske zajednice. Ona mora podjednako voditi raduna o onda5njim prilikama i napose o antihrvatskim i antislavenskim nasrtajima, a isto tako treba da promatra njegovu misao i njegovo djelo s obzirom na sva kasnija pa i suvremena dru5tvena postignu6a. Takvo nastojanje jasno pokazuje da je Pavlinovi6ev pristup klasnom i nacionalnom bio sasvim odgovaraju6i historijskoj situaciji i pozitivno utjecajan u cijelom stolje6u koje nas dijeli od njegova Zivljenja. ZasluLeno mu pripada dostojno mjesto medu istaknutim ideolozima, politidarima koji na ovim na5im prostorima pripadaju avangardi.
ler )m enenfje novoj re:ioka, oLei eb)je rna larIin-
rvi .A oljnog ivih rsti, lgo' lruv&visas ritapri-
t
I
_i,.
75
Vicko Kapitanovic
MIHOVIL PAVLINOVIEILIBERALIZAM U DRUGOJPOLOVICI19. STOLJEEA
Liberalni pokret, koji je zapljusnuo Evropu u 19. stoljeiu, podeo se u Hrvatskoj narodito vidljivo pojavljivati od revolucionarne 1848.godine. Prvi su mu jasni znaci u sjevernoj Hrvatskoj, posebno u Zagrebu, gdje su jade dopirala misaona strujanja sa Zapada.Nedovoljno iznijansirani oblici slobodoumne misli mogu se nejasnonaslutiti i prije.t Liberalizam je u teoriji nazor na svijet koji zahtijeva slobodu, kao rje5enje svih ljudskih problema, na svakom podrudju ljudskog djelovanja. U praksi je on, kao pokret, vrlo slojevit jer su razliditi dru5tveni slojevi, razlidite skupine i pojedinci slobodu razlidito shva6ali.Nekima je sloboda i jednakost bila alibi i maska iza kojih su skrivali vlastite probitke. Bududi da ie u ovom dlanku uz liberalizam u op6enitom smislu, diju sam odrednicu iznio, biti najvi5e govora o religioznom, i to katolidkom liberalizmu, odnosno liberalnom katolicizmu, potrebno je dodati da se katolidki liberalizam razlikuje od prije spomenutog liberalizrr,a, uzev5i ga opienito, po tome Sto nastoji pomiriti tradicionalnu katolidku vjeru i nadela iz 1789.Zapravo,rijed je o tome da su katolidki liberali prihva6ali novovjeke slobode ondje gdje im se dinilo da su one u skladu s kr56anstvom.z Nerije5ena teolo5ka pitanja i nejasnode koje su se u njima pojavljivale bile su, meilutim, desto uzrokom da liberalni katolici nisu imali jednako shva6anje o tome Sto treba prihvatiti a Sto odbaciti, pa su tako i nastale razlike medu njima. U brizi da oobranenslobodu na gospodarskom i religioznom podrudju liberalni su katolici vrlo desto bili nepovjerljivi prema uplitanju drZave na tim podrudjima pa su vi5e puta ostajali na konzervativnim stavovima. Ti njihovi stavovi mogu biti viSe ili manje konzervativni kao sto i liberalizam, uzet op6enito, moZe biti vi5e ili manie liberalan.:
3 Vrlo bogatu bibliografiju o katolidkom liberalizmu donose R. Aubert, Il pontificato di Pio IX (A Fliche, V. Martin lur.l, Storin della Chiesa dalle origini fino ai giorni nostri XXI), Torino 1964,345 i 789; E. PasserinD' Entreves, II cattolicesimoliberale in Europa
77
mlsaonlrazvo1 Pavlinovi6ev libera-lizmu moze najeini mi se da se Pavlinovi6ev odnos prema slobode kao ideala' lak5e uoditi posegnerilo i '" njegovim-shva6anjem da 3'eeavlinovi6 vi6 od gimnazijskih dana Kako nam je posve ;;;""; za politidku slobodu domovine' a takav bio prista5a, dak i ,i""t""pft njegov politidki je ostao do smrti, gotovo 3e . iuviSno dokazivati su profesori, gdje i Zadru, u ako ve6 ne Iiberalizam.s Za svog ltudija se moPavlinovi6 pogledao Nodilovu ,qJdotuttttvu, bili uskih ;;;; dvogodisnjeg za teologa sao susresti s idejama liberalnih katolidkih it.rai3u u Makarskoj'
katolik i jedan od prvaka katolibkoi objavio woje djelo Les paroles d'un. ,kana na hrvatskom jeziku encikl XVI. osudio to djelo.z Objavljivanj njezino dostavljanje Zupnicima moglr brsr ,rtu., ,u pretpostavku da se liberalizam sve6enstvomi laicima' po6eo pojavljivati i J":" nalazio prista5a medu pastoSvakako, za Pavlinovi6eva Skolovanja-u Makarskoj,..profesor liberalnog Luiz vrdoljak prevodi knjizicu ratne teologije fra ;;;;;i;
"iittinita d 1 1 * * l * d'Italia,I, "ntoneog u e l f o i1969, n l t a l565-606' ia,^tl:NuolequestionidistoriadelRisorgtmentoe Milano Martina' II libera+ Usp. E. Passerin D'Entrdves,II-cattolicesi.moliberale' 578-587;G' pontificato' 793-794:N' Stantic' I1 ntU"ti,n. tismo cZttotico itatiano,;'ffi;,ii;"krJli po*rito u Dal'maciji, zagreb 1980'2o9' Hrvatska nacionalna ideologiia prepofodnog sTajjeliberalizamposveo6itizStan6i6evaizvrsnogdjelanavedenoguprethodnoj biljeSci. 6A.Palavr5i6iB.ZeI\6,KorespondencijaMihodlaPavlinovi1a'Split1962'15' TUsp.U.Krizomali,PavaoKlementMioii|biskupsplitsko-makarskiiednocsolinski (1830-1537),Split 1941,84'
78
rlr
:i tiIt-
ilu boj t.
Ll-
{' ta. 1a lv
ki ri, oFO
'ot/u s lr-
tni lis ti-
medu ostalom bra6om u Makarskoj sludajem skupljenom. Ti sebe hrabriS, a druge slobodi5."sZanimljiv je i naziv koji Nodilo u istom pismu daje svom drugom nekadasnjem skolskom kolegi, a tada takocler studentu franjevadke bogoslovije u Makarskoj, don Nikoli veziiu nazivaju6i ga sinom vire i slobode.toTaj nas naziv neodoljivo upu6uje na usporedbu s nazivom koji su za se upotrebljavali talijanski libeialni katolici: >cattolicie liberalin. Oslanjajudi se na te malobrojne, ali prilidno jasne podatke, mogli bismo pretpostaviti da je Pavlinovi6 vei do kraja svojih filozofskoteoloskih studija zacrtao smjernice svoga djelovanja koje ie, doduse, s vremenom postajati jos izrazajnije, kovane i uvjetovane Zivotnom zbiljom, ali se u biti ne6e mijenjati.
ur ri )s'ee a, toog
oe
ne moze udiniti za slobodu domovine dovjek koji u slobodi vidi istinsko sredstvoStovanjaBoga, mislio je Tommaseo.r Nemamo,medutim,
erardi6, tnoj
d Kapitanovi6, Franjevaiki apostolat, 47. e Palavr5i6 iZelic, Korespondencija, 18. 10Palavr5i6 iZelt{ Korespondencija, 17. _..rr N. Tommaseo, Delle inovazioni religiose e politiche buone all'Itali4
r4I-r42.
Brescia 1963,
79
nazor rkazala koliko je taj njegov
klerikalizamn.tr
S l o b o d ak a o n a d e l od j e l o v a n l a stav prema liberalizmu, Da bismo ispravno ocijenili Pavlinoviiev Pavlinovi6 Pridavao je vaZnost kakvu potrJno je pnje svega odrediti kakvo je bilo zatim a sustavu vrednota' slobodi u svom -ttio"o*
t
nazvatiprogramatska' govosu dva, gotovo bismo ih mogli i u Makarskoj'ts U njima se ra o slobodi, gouo.i=;i'"uei-u " t"totttJ-ra ""iil:"r;t"
g' 1860-1914'za' D sepi6' Poviiesthrvatskognaroda rsiaur M. Gross,I' Karaman, greb - 1968,60. 159i 325' "- ir Standl6,Hruutskanacionalnaideologija' Zadar 1873' 308-333' i besjede' Pjesme tt" ra M. Pavlinovie , niraC'im' u Makarskoj 22' listopada I 873, 1sM' Pavlinov it, Besjedat
80
LOr ?0,
ije 11a.
kopo0D'
vonatNasvovrdi nje pri ,rale skujedri li skog tidki
i sljedbenitj. prista5om nazvao slobodnjakom, Pavlinovi6 doslovno i svoj olizami5lja te slobode sloboda i opisao kako on kom modernih beralizam". je u govoru biradima u Imotskom 1870 - ali za me nije "Ja sam slobodnjak rekao slobode bez Boga. Ljubim iivu slobodu; ali prezirem one prikaze slobode, koje samim imenom htjele bi se kod nas udomiti, zAle morine, da nam narod dave. Slobodna savjest, slobodna misao svakomu; ali nikomu slobodno ni po5teno, na vjeru dobiti od naroda zastupstvo, te zastupati svoje nazore i svoje misli, nikad prije javno oditovane; nazore i misli, Sto su u opreci s narodnim mislima i sa narodnim nazorima. Slobodnjak jesam; ali za slobode, koje mi daju prije svega,Zivot narodno-drZavni. Za me su prazne slobode, Sto su narodu mome kao rumeni cvjetovi na mrtvadkoj glavi. Ljubim slobodu; ali iza narodnoga Zivota slobodu; a ne iz njemadke, jali iz talijanskofrancuzke knjige slobodu." l6
Tekst je dovoljno jasan i dovoljno govori o svom autoru, a takvih bi se tekstova moglo nanizati i viSe. Pavlinovi6 je slobodu promatrao kao ljudsko prirodno pravo drLeti kako svaki dovjek ima prirodno pravo da u ljudskoj zajednici bude slobodan.tz Kao kr56anin slobodu je izvodio od Boga, kao i prirodno pravo, uvjeren da je Bog obdario dovjeka )podpunom slobodom, da vr5i hotinje svoje(.rESlobodu vjere vidio je u tome da vjernici mogu slobodno izralavati svoja uvjerenja i zadovoljavati vjerske potrebe.ts Ako analiziramo Pavlinovi6eve spise, mo6i 6emo zapaziti da je on posve prihvatio bratstvo, jedankost i slobodu za sve ljude i sve narode svakog staleZa i plemena, tj. ono Sto je istakla francuska revolucija.zo Slobodu je promatrao kao glavni ures ljudskog dostojanstva, vrlinu i svetinju "u koju nikomu nije prosto da svoje ruke ulaga<.zr ,Sloboda darobno je irrie - pisao je -jer ona nosi dovjeku du5evni Zivot, ljudsko dostojanstvo, odgovornost, zaslugu. Sloboda nosi ljudskoj zadrugi napredak, prosvjetu; sloboda je sunce koje sve na svijetu Sto je umna i duhovita grije, usavr5uje, oplemenjuje.o22
izmu, lavao : bilo le su Cinim pa je stupaZivotinovi6 govormase 914,Za'
IIIII T6I J,
Pavlinovi6 je zagovarao osobnu slobodu, slobodu obitelji, imutka, politidku i vjersku slobodu.zrZanosila ga je sloboda tiska, obrazovanja i udruZivanja.z+Palnju je osobito obraiao narodnoj (nacionalnoj) i vjerskoj slobodi. Pa i u samom programu Narodne stranke, koji je iznio 1872,a koji odi5e liberalizmom, oznadio je kao pravac narodnost i slobodu.zsOn je, naime, smatrao da u Dalmaciji tada nisu bile posrijedi pojedine slobode, bilo govora, bilo tiska, bilo udrulivanja, da nisu joS bili u pitanju odnosi izmeclu crkve i drZave,ve6 da je bilo u pitanju
,1.
16Pavlinovi6,Biraiim, u: Pjesmei besjedse,3l5-316. r7 Isto,3O8. 18Isto,325. re Usp. M. Pavlinovi6, Sta danas radi Europa, u: Razliiiti spisi, 86' 20M. Pavlinovit,, Slovinski navrtci, u: Razliiiti spisi, 162. 2r M. Pavlinovil, Slike iz sabora dalmatinskoga (godine 1863),v Razliiiti spisi,214. 22 M. Pavlinovit, Hruatski pudki uiitelii i hrvatski narod, naprama resolucijama I-e hrvatskeuiiteliske skupitine, u: Razliiiti spisi,288. 23M. Pavlinovit,,Vidimonak6j smo, u: Razliiiti spisi,223;Usp. StanEi6,210. 2aM. Pavlinovit,, Cetii slobode, u:,Razliiiti spisi,250. 2sM. Pavlinovil, Nai pololaj, v Razliiiti spisi,3Ol.
8l
narodno bi6e, da je bilo u pitanju biti narod ili ne biti narod, imati ili nemati elemente narodne sanlostalnosti.z.oI, prema tome, on je pred tim srZnim pitanjem odgadao rjeSavanje pitanja drugih sloboda. Nadao se, moZda, da 6e se ti problemi prelaskom u drugi plan poslije lak5e ri je5iti ili da 6e i5deznuti prije nego Sto dospiju do kritidne todke. Zbog toga de Pavlinovi6 sve do potlrraj Sezdesetih godina bavio uglavnom pitanjem politidke slobode. Svoju je politidku misao temeljio na slobodi i ustavnosti pa su mu zbog toga u samom dnu duse bile odurne austrijske centralistidke teZnje izraLene osobito u Schmerlingovu oveljadkom patentu( (1861) koji je Pavlinovi6 u zagrebadkom saboru nazvao >nesretnim sinom njemadke centralizacijeu. Te su ga centralistidke teLnje tolilo ozlojedile da nije vidio ,ni grada, ni sela, ni pisare, ni stolice, gdje se nije vrebalo domoljublje, progonilo po5tenje i samosvijest drZavljanska, gdje na ime zakona, za ljubav novoj uredbi, gazila se svetinja zakona i ljudskoga i BoZjega..'zzNije podnosio osloboduu koja bi bila opokornost Bachu, posluh Smerlingu, privrZenost Andrassyuo jer je takva sloboda za nj znatila hrvatsko poniZenje i ropstvo. >Proti takoj slobodi - pisao je - mi se borimo, mi je ne6emo. Pa uprav stoga, ne6emo ni slobode, koja bi nam narod li5ila vjeren.zsIz istih razloga on se poslije u parlamentu opirao i liberalnoj Njernadkoj ljevici (Deutsche Linke), vide6i u njezinu krajnjem liberalizmu Lelju za vla56u i proSirenjem utjecaja na slavensko podrudje, pa je ustao protiv toga da cislajtanski drZavnici mogu narode ,njemditi i kalupiti na svoju rukun.zs U religiozno-politidka pitanja Pavlinovi6 je zapravo, poslije, bio gurnut, posetno nakon donosenja tzv. svibanjskih zakona 1868. o gradanskoj Zenidbi i svjetovnom nadzoru nad Skolama. Tre6i, svibanjski zakon o jednakosti vjera Pavlinovi6 je, dini se, prihvatio kao nesto posv.e pitanjima, naravno. lJ izraLavanju svoga stava u religiozno-politidkim
,t-*
odluke, du5evnog jedinstva, hoie se vjere.o 27 M. Pavlinovit, Goyor na saboru zagrebaikom pri razpravi o poslanici na kralja god. 1868, u: Razliiiti spisi,258-259. 28 M. Pavlinovic,,Narodne noyine, i uiiteljska sloboda, u: Razlititi spisi, 288. 2e M. Pavlinovil, Govor u sjedniciT. oiujka carerinskoga vieta god. 1874, o uredjenju odnoiajd katoliike crkve, u: Razliiiti spisi, 598412.
82
li d o i-
koja 6e on od tada sve vi5e pretresati, bit 6e teoloski i Zivotno uvjetovan.
o ]e l-
tl-
ri I
'i, )lt
),a lz rj ia iv )-
rnaIe t;,
rla, loKU; rato Kaavl
:ru rdroZeatno, Mi uiLne od
qu
Na drugom krilu nalazili su se Strossmayer, Ra6ki, pa KIai6, Nodilo, Mrazovii itd; prva dvojica sve6enicia ostali katolidki laici, s nizom drugih istomi5ljenika koji su nastojali rastaviti vjeru od politike, na Sto su upozoravali i Pavlinoviia. obje su se struje razmimoilazile vise na religiozno-politidkom nego na teoloskom podrudju. Radki i Klai6 nastojali su pavlinovi6a uvjeriti da te "zapadnjadke teorije o razdruZenju skole od crkveo ostati u nas
,Bez njih - pisao je Mrazovii - ne 6e5ni ti biti slobodan braniti Zenidbu ka svetotajstvo,ni traZiti upliva u Skolu.Slobodom brani se sloboda; slobodom se drZi sloboda u medjah pravednosti, sloboda mora biti neomediasenado samom slobodom i pravom drugoga iskrnjega.o33 30Usp. Palavr5it. i Zelit., Korespondencija, ll7. ..3r.Palavr5i6 i zeli6, Koresp_91ley9jia,144; usp. rakoder V. Kapitanovit., Eugen Kraterg-14. nik vjernik i mistik, "Taveli6" XIY, 1974. 32Palavr5i6iZeli6, Korespondencija,179i 181. . 33 Isto,139-140.
83
urati6 mu je Pisao: razdvojatena'ako ne i raztrose ili ne htjelo, narodn^jitlilL\":.Dalmaciji sL vec vjerovna pitanja ftud'tu i;; "Htjelo poduSivati',ali iatena. To se mogro donekle moze''3s ne tt vec kriti uplela u ,vuko potitieiJpii""iti' t" 'i6 da se vjerskom Pitanju ne moze i Hrvatskim ti odistim katolidkim
o ga sto kostalo'so i ta: ditanjem' Posebno francuskih Pronacr im raimi5ljanjem Poku5ao )rnikovu i Vojnovi6evu radikalnom
3aIsto,146. 3s Isto,794. iclancije i lrancuskihautora vidljiv u Pavlinoviieviryr^sgvgrima 1l',lil#"ttranskih rsal'"palavrsi6i Zelic' p""ritt'""ic"]ii"irr ma. a to potvrduje i Nik;i;"S;;''u-pi'*' Korespondencija,398 38lavlinovic, Nai pololaj' u: Razliiiti spisi 304-305' u: 603; M' Pavlinovic' o redovnitLvu' 3e Pavlinovi6, couo' u-'ii'dnici' u" Razliiit.ispisi' u: Raztiiiti spisi' 660' p*ii"lliie, i';;i;;'i;"l;;ci.iii'' -*;;M. Raztititispisi, 613: n'r' 85' puuilnorrie,Stu danas radi Evropa' u: Razliiiti spisi' 135' spisi' Raztiiiti r: al M. Pavlinov \c, Neito lieka mnogim ranam' 650' spisi' Razliiiti u: a2Pavlinovi6,Stanleu Dalmaciji'
84
e'lc je
ru iti :orja
2e m latcr rm ta9l
5eloroj liti ati 5to luiao eztek rraika Pane tga, ne-
kad je vrlo dobro zapaiao i proturje6nosti u djelovanju nekih liberald. Tako je autonomaSima liberalima opravdano prigovarao da su sami pobijali svoja slobodoumna nadela kad nisu htjeli priznati seoske op6ine i dopustiti im slobodan izbor glavara 1864. godine.+s Jednako je pri govarao i liberalima koji su poricali vrijednost papinskih uputa o vjeri i 6udoredu a sami su, kad su bili na vlasti u pojedinim zemljama, ometali ili dak onemogu6ivali povezanost katolika s papom.++ Svoj stav o odnosu crkve i drLave Pavlinovid je temeljio uglavnom na djelu sv. Augustina oDe civitate Dein, na teolo5kim postavkama sv. Tome i na filozofskim pogledima Antonija Rosminia. Taj je stav ukratko ovakav. DrLava ima svrhu da njezini dlanovi postignu vremenito blagostanje a svrha je crkve vjedno blaZenstvo vjernika. A, ako su im svrhe razlidite, trebao bi im i djelokrug biti razlidit. No ta razdioba podrudjA djelovanja ne mora znatiti i odijeljenost jedne od druge. Pavlinovi6 je u du5i bio za sklad crkve i drZave jer je drZao da u tome podiva narodno dobro. ,Mje5ati vjeru s politikom to je gre5no - pisao je ali razdvajati ih to je bezumne.n+s U pojedinim trenucima svoga Livota, videii kako se drZava slabo brine za niZe sve6enstvo i upreZe ga u svoju sluZbu, i kako su biskupi desto ,privezani za necrkvena kolan, kao da je poZelio rastavljanje Crkve od drLave. Uostalom, od takva saveza, vidio je i sAm, Crkva je jedva i imala neku korist. Dapade, taj je savez jo5 viSe unosio >mrtveZ i tromost( u crkvene redove.a6 U najmanju ruku, iz njegovih se spisa stjede ponekad dojam da je simpatizirao rastavljanje Crkve od drZave, na na6in kako je bilo provedeno u Americi i Belgiji, tj. potpuno razdvajanje tih ustanova koje nisu bile u neprijateljstvu ve6 su se vi5e puta i pomagale. Odbijao je, medutim, Cavourovu postavku o slobodnoj Crkvi u slobodnoj drLavi, onako kako je bila provedena u Italiji, ili teze liberalnih vlada u Engleskoj, Francuskoj i Svicarskoj. Dapade, Cavourovoj postavci o slobodnoj Crkvi u slobodnoj drZavi suprotstavicr je protutezu da nije Crkva u drZavi ved da je drLava u Crkvi.+z Ako se uop6e moZe govoriti o Pavlinovi6evim idealima slobodne Crkve rastavljene od drZave, onda bi oni nalikovali na ameridko ili belgijsko ostvarenje. Posebno mu se dinilo da bi Belgija mogla biti Hrvatskoj uzor napretka izraslog iz slobode. Zbog toga se dak i poslije objavljivanja Syllabusa (koji je u 55. dlanu osudivao razdvajanja Crkve od drZave, kao idealno stanje) nije posve odrekao mi5ljenja o razdvajanju Crkve od drZave na ameridki ili belgijski nadin. A uvijek je bio i ostao protiv >svemogu6stva", kako ga je nazvao, ,sredinjadkeu, tj. centralistidke drLave kojoj se ni5ta ne moZe oteti, koja zadire do kraja i u
a3M. Pavlinovi6,,Obtinski zakon za kralje'ttinu Dalmaciiu, u: Razliiiti spisi, 241-242 aaPavlinovi6 Sta danas radi Europa, u: Razliiiti spisi,84-93. asM. Pavlinovit., O vjeri i politici, Zadar 1885,12. a6Pavlinovi6, Vi.dimona k6j smo!, u: Razliiiti spisi,225-226. a7Usp. Pavlinovil, Cetri slobode,u Razliiiti spisi,250.
i osjeprivatni i u obiteljski i u drustveni zivot.asPremda je i sam vidio njihova bez iio kotiko je razlikovanje djelokruga tih dviju zajednica, prema kojem odvajanja, ie5ko i zamr5eno, nadelno je zadrLao stajaliSte i i obiteljska i drZavna zajednica trebaju skladno djelovati i ":"irf., biti podvrgnuti konadnoj dobrobiti dovjeka'+s
K a t o l i d kl iib e r a l ?
uzeta,moZda i nehotice,iz evandelja.ss A to su uglavnom misli koje su na Zapadu zastupali katolidki libecausa rali. Dodu5e, Pavlinovi6 je prihvatio Syllabus kao Roma locutq, ,liberalniu Dupanloupov mil i n i t a , n o i i n i s e d a m u n i i e bio ba5 stran a8 Usp. Pavlino vi(, Govor u sjednici, u" Razliiiti spisi' 598412' 4e Pavlincrvic, O vjeri i politici, I3-I5' s0 Usp. palavrsii i Zeli6, Korespctnclencija,382; usp takoder Pavlinovi6 Biraiim, v Pjes' me i besjede, 314. 5I Usp. Palavr5 ic i Zelyt' Korespondencija, 177' s2 Usp Palavr5ii i Zeli6, Korespondencija,198 s3 Usp. Pavlinovi6', Sloyinski nayrtci, u: Razlititi spisi, 172. sa M. Pavlinovrc, Llmlje, rorloljublje i bogoitovje, u: Razliiiti ss Usp. Pavlinovic, O vjeri i politici, 24
86
spisi' 194'
nimalistidki komentar tog dokumenta.s6 No syilabus su, premda s ogordenjem (Sto se za Pavlinovi6a ne bi moglo ustvrditi) prihvatili, barem na javi, i ostali liberalni katolici.sz
9ta
n i
0-
9
s-
ro u 'ire n i,e
ie cta
n u
ta
ie :a ri iu e-
I
resa li
57Iz Hrvatske imamo o tome svjedodanstvoKoste Vojnovica o talijanskon-rredovniku Tondiniu koji je neko vrijeme boravio u Srbiji, a zatim u Dakovu kod biskupa Strossmayera, za kojeg Vojnovii kaZe: uSpada u vrst katolika liberalaca - ali vazda bezuvjetno pokoran Rimuo. Palavr5i6 i Zelic, Korespondenciia, 458.
87
Tereza Ganza-Aras
MIHOVILPAVLINOVIE U SUKOBU IZMEDUKLERIKALIZMA I LIBERALIZMA
Najavljenom temom Zeljela sam dati prilog raspravi o nekoliko pitanja, koja su po mome mi5ljenju temeljna za razumijevanje djelovanja i idejnog profila na5egslavljenika.r Pitanja bi glasila ovako: 1) Da li je Pavlinovi6evo suprotstavljanje liberalnim zakonima iz austrijskog okulturkampfa*z (tj. iz vremena borbe za potpunu laicizaciju javnog Livota i potiskivanja religije i Crkve u privatno podrudje) bilo motivirano samo time Sto tadaSnjedru5tveno-ekonomskei kulturne prilike u Dalmaciji nisu bile jo5 sazrele za prihva6anje progresivnih novosti gradanskog dru5tva razvijenih industrijskokapitalistidkih sredi5ta Monarhije i Evrope ili je zapravo i on sAm kao izdanak odredene (agrarne) sredine Dalmacije bio uvjeren u op6eljudsku Stetnostdru5tva oslobodenog od obavezaprema religioznosti? 2) Da li se podetak klerikalizma u ovim prostorima treba povezati s Mihovilom Pavlinovi6em? 3) Da li je todna tvrdnja da je Pavlinovi6 poistovjetio hrvatstvo s katoli6anstvom?
J{
ne Sezdesetihkada protestantska Pruska u svom snaznom gospodarskom razvoju podinje djelovati kao velesila i privladna rnagi zi relevantan dio Austrijanaca koji govore njemadkim jezikom, a Italija zavrSava svoje ujedinjenje ratuju6i zbog Rima s papinskom drZavom. I u Austriji tada liberalizam izbija u prvi plan politidkog Zivota, a vodi ga,
89
dakako,viSislojburLoaz\ieokupljeneokoLiberalnestranke'Liberali nakon poraza austrrj-ske vojske ,rj"dl."strr"to-potitilti,-,t3"tui "bt'o poziciju u vladi nakon pokraj Magenta i soiferina iSS9, u dominantnu koje su oni donijeli poraza Monarhije pot.uj Kciniggrdtza.l866' Zakoni jos JJkula.iruciju, zapodetu u Monarhiji trebali su napokon ot""futi Napoprotiv borbe jrr"fr"rJrf.im reformama, pa usporenu u vremenu je feudatna reakcija bila nakratko polipobjede i i;;;; ""d;i'"'ti;da revolucije 1848149' U Austrijskoj tidki ojadala, kao t p*iu; ""t"pj"huje Monarhiji onaj dio dru5tvene stru na zemlji5nom veleposjedu (aristokr tidku moi zbog dru5tvenog zaostaja jelovima EvroPe i Amerike i zato 5 odnosno dinastija, a vladar je imao drZavnombirokraciiom,pu"'"seivisokidrZavnidinovnicijednako kao i vi5i oficirski kadar uglavnom rt Gradanska je Privredna struktu
rovljena poslije 1866' Konkordat iz antiiiberalistidkih snaga i osigurao nedu crkvama cislajtanskog dijela
I ih nije ugroZavalo' ali je stajao na tvaranja gradanskog druStva' njegosnaZniji kapitalistidki krugovi i i1t9,, ," tlme, a osobito je to Pogadalo lih Zidova. Zahtjevi za emancipacij
stupiti i privladnije djelovati na dru-
ge crkve odnosno vjernike u Monarhiji, a preko njih i izvan Monarhije u austrijskim interesnim prostorima. povod za anuliranje Konkordata bilo je proglasenje dogme o nepogresivosti pape na vatikanskom koncilu 1870.
ali ke 0n eli ioS )o)li (oj ao )li di-' oI'
ad ko rla, ialje:ije atllz fao ela noSU
ala crcrongih
L
a,
KVe
na )goA
na sve napadaje na Katolidku crkvu tako Sto je papu proglasio nepogresivim u odlukama vezanim uz crkvu. Liberalni evropski tisak oznadio je Koncil kao najavu rata crkve protiv gradanskog zakonodavstva. Unutar crkve udinio je jos vidljivom podjelu na liberalne i konzervativne sve6enike i vjernike. Pristase papinskog nepomirljiva odnosa prema liberalnim zakonima nazvane su ,distim katoliciman, a ,dobrim katolicimao smatrani su oni koji su se zauzimali za mirnu koegzistenciju crkvene prakse s liberalnim shva6anjima o papinu poloZaju prema svjetovnim vladama, odnosno Crkve i drL.ave, odnosu vjernika prema drZavnim zakonima i sl. Krilaticom ,slobodna Crkva u slobodnoj drZavin koristili su se uglavnom i jedni i drugi, ali je teZiste shva6anja bilo razlidito. MoZemo odmah re6i, a to 6emo nastojati bolje razraditi poslije, da se Pavlinovi6 rukovodio mi5lju o mogu6nosti da crkva i drLava budu nezavisne u praktidnom smislu, ali da idejna podloga za djelovanje drZave bude kr56anska, Sto bi omogudilo da jedna drugu potpomaZu i nadopunjuju u interesu svih podanika, Crkve i same drZave. Tako je Pavlinovi6 u principu stajao na idejama Konkordata iz 1g55, koji nipoSto nije znadio obnovu polozaja crkve iz feudalnog razdoblja nego kompromisno rjedenje kojim je trebala biti uspostavljena ravnoteLa iz-
lte-
lalo stazta)as Clu:da lrubog Ldka rrili baci Cru-
3 ,Il Nazionalen, Zadar, 189.2rl, programma del Nazionale. tJ -1-2,tL. Sperato Nodilo, Programu se navodi da austrijska drLava,_doduse, ne vrsi neke"prisile p"gda; ali cra aI da je previSerevnosna " revnosna u tutorstvu "j;."-, tutorstvu nad nad razliditim Je prevlse razliditim vjerskim vierskim redovnidkim ."l;;;;ki;-,aierrnicama zajednicama (a.Narodnoj su stranci flanjevci bili bitan poritidki ostnact),
p" a; a;-;;-;arodniaci narodnjaci
uzimati da se crkva (katoli8ka)_oslobodiod pokroviteljstva.i:"t.tr* rasprsiti stare netrpeljivosti izmeclu pravoslai,nih i tltorit
-oei, ti-" i ti'a"ii"
za-
a. e" ^i"i
9l
nekaie liberalima i pripadnicima drLavtada do Prema uklanjanju r Katolidke crkve na javni i privaton zakonom stekle ravnopravnost korporacija podreno istodobno su potisnute u rang privatno-pravnih denih drZavnom zakonodavstvu'
--i" "'irt' ridke"c'iil' v.r,.'r Kato il5#r3fil :,:i,tl! ::-T3.';:tl';J
nom imovinom i uvedena obavezac
ale su jasan cilj: podrediti crkvene :lovanje drZavnoj vlasti i uop6e inua. U irenutku kada Pavlinovi6 sje,dni zastupnik atmosfera u odnosima (libe*ogio :".gl:t'ti t$: 6" se Crkve i drZave bila je takva da se nije ,urJtuuiti. tesko je bilo procijeralni) pravac djelov'anjl'p*r"" c.kui nitikoliko6eonbitirazorannesamozaCrkvukaoinstitucijunegoi katolidki sve6enik iz jedne zaostale
ju liberalima rukovodio uglavnom le Konkordat iz 1855'bio izraz apso-
92
F
tit
n o n d e 3l-
v-
u nIC
nta eeri
le za io lepto lo m rorm ;oa5rog 74. LniiiiintlZ. naska dim sro-
I
I
lutistidke politike krune i afirmacija feudalnog principa savezaodvora i oltara*6, za Pavlinovi6a su zahtjevi liberala za modernizacijorn drLave, a u taj je program spadala i sekularizacija dru5tva, bili ostvarivanje drZavnog centralizma, tj. "svemogujstvo sredinjadke drLaverr.7Centralizacija drLave za Pavlinovi6a, pripadnika sredine diji bi se interesi neizbjeZno morali podrediti interesima jezgre centralizirane drZave, u ovom sludaju uZeg austrijskog podrudja, ukazuje se velikim zlom, kako sa stajali5ta nacionalnih interesa, tako i sa stajali5ta morala uop6e. Kad se ,drZavi" pruZi prilika da zakodi bilo diju autonomnost, ona postaje "vrhovna mo6(, rukovodi se neometano svojim interesima, name6e svoje vrijednosne predodZbe,svoje zakone, Sto postaju promjenjtj. drZavni aparat i ljivi, jer ovise o tome u dijim je rukama ,,drLava<,, drZavna vlast odredenog trenutka.e Ovisnost zakona i pravosuda o (promjenjljivim) interesima i procjenama odredene grupacije uzrok je voluntarizmu, a to je negacija pravde i zakonitosti, istide Pavlinovid, pa tumadi da bi ono 5to bi se tada progla5avalojavnim miSljenjem zapravo bila samovolja mo6ne grupe.e Sto ie u toj situaciji biti s onim podanicima i podanidkim narodima diji interesi ne6e biti uvaZavani, pita Pavlinovi6, pa tvrdi s pravom da austrijska stranka liberala teZi da nenjemadke narode germanizira, da ih okalupio po svojoj mjeri.to Uvjerava da ideologija krupne burZoazije na kojoj se temelje planovi o centralizaciji, modernizaciji i germanizaciji nalazi uporiSte u racionalizmu i materijalizmu, u onim svjetonazorima koji uzdiZu dovjeka, Ijudski um i ljudsko stvarala5tvo na rang stvoritelja i naudavaju da ljudske vrijednosti nisu dane 'odozgou, pa da stoga ljudska djelatnost i ne podlijeZesudu boZjem,nego dru5tvenom,a to znati drZavnom.Ideologije koje tvrde da je drZava ili dru5tVo izvori5te svih prava, a ne - kako to smatra Pavlinovi6 - izvanvremenski i izvanzemaljski kriterij - Bog,tt korisne su vlastodr5cima,ali ne i za ljudsku zajednicu u cjelini.tzVei se na djelu vidi - upozorava Pavlinovii - kako su centralistidketendencije, uvode6i u Dalmaciju upravu istovjetnu onoj u razvijenom dijelu Monarhije, opteretile tu pokrajinu nepotrebnim troskovima zabiiokraciju premda njoj jo5 nije potreban toliki aparat.r3Zbog toga su pak morali biti dovedeni strani dinovnici, koji nisu poznavali hrvatski jepada 1873. u: Razliiiti spisi, 328-366. Tajni Pavlinovi6ev Program iz 1869. ne spominje probleme Crkve, ali navodi da bi bilo potrebno u interesu borbe za drZavnu samostalnost hrvatskih zemalja izboriti crkvenu samostalnostHrvatske. Cijeli tekst tog programa pod naslovom ,Hrvatska misao. donosi N. Standi6,u Hrvatska nacionalna ideologija, 340-355. 6 Vocelka, Verfassungoder Konkordat? 7 Govor u sjednici 7. odujka, u: Razliiiti spisi, 603. 8 Isto, 602. e Isto, 610. lo Isto. rl Isto, 613. l2 Isto, 610. t3 Hrvatsko pravo, ui Franjo Radki - Mihovil Pavlinovid - Natko Nodilo - BlaZ Lorkovrc, Izbori iz djela, Zagreb, 1968, 154-172.(Pet stoljeca hrvatske knjiievnosti, knj. 33)
93
zik, jer Dalmacija nije imala dovoljno odgovaraju6e Skolovanih ljudi, pr rL tuliiu.rski jezik prosirio po Dalmaciji vise nego Sto je to bilo prije austrijske uprave. Zbog dinovnistva (uz to preteZno stranog) koje je dobrim dijelom pla6eno iz centralnih drZavnih blagaini u Dalmaciji se trosi vise nego Sto se privreduje, harmonija njezine unutrasnje privre-
Nije zadatak ove radnje da se bavi Pavlinovi6evim nastojanjima u vezi s afirmacijom autonomnosti njegova naroda,ra ali treba odmah upozoriti na usku povezanost te borbe sa zanzimaniem za crkvenu autono-
muu. U obrani crkvene autonomnosti uz geslo ,slobodna crkva u slobodnoj drZavio i radi za5tite vjerskog vrijednosnog sustava kao dru5tvenop.ulrto priznatog, Pavlinovi6 je posezao za argumentacijom tipidnom i je crkvi od za klerikalizam. U carevinskom je vije6u govorio kako
izostane podr5ka drZave u tome. Premda je tako postavio principijelni redoslijed vrijednosne ovisnosti izmedu drzave-i Crkve a sa stajalista dovjeka pojedinca, ipak za
ra Vidi: Staniic, Hrvatska nacioncrlna ideologija, tc ostalu historiografsku vedenu u toi knjizi 15Govor u sjednici 7. oiujka, u: Razliiiti.?ist, 598 16Isto, 598-602; O fieri i politici, 14
94
literaturu na-
sv. Stolicom traZe odobrenje znati, po Pavlinovi6u, dovoditi da je crkva u svom djelovanju duhom (Duhom svetim) ali i Sto ga proklamiraju liberali.ts
od mjerodavne drzavne institucije i sl. u pitanje bozanstvenost crkve, poricati nadahnuta (stalno prisutnim) Isusovim ogrijesiti se o osnovno nadelo slobode
javno mnijenje, ni volja napretka, nego 6e nepromjenljiva nadela pravde i pravice, Bogom javljena i u du5u svoga stvorenja upeda6ena, biti pravilom vrhovnim dovjedjemu vladanju, bilo osobnomu, bilo drZavnomu<.zo Ako se udini eovjeka mjerilom stvari, nastat 6e kaos i dru5tveno ludilo, anarhija i carstvo sile i zlo6e, tvrdi pavlinovi6. Pavlinovii ne sumnja u primat duha nad tijelom i po tome mu se srednjovjekovna misao o nadredenosti crkve nad drzivom dini normalnim stanjem. Medutim svjestan je snage gradanske drZave i gradanske misli i zato se priklanja kompromisu: ravnopravna dvojnosi uz harmonidnu suradnju u praksi ne gube6i iz vida primat Crlve u 17Govor u sjednic,i7. oiujka, u: Razliiiti spisi, 603. .,. .l8,Ne vidim da.ima opravdanja govoriti o politidkom, tj. o militantnom klerikalizmu rlr Jeclnostavnoo klerikalizmu prije Koncila 1869/1870. re Cetii slobode,u: Razliiiti spisi, 250,253. 20Govor u sjednici 7. oiujka, u..Raztiiiti spisi, 608, 609.
' To stajali5te nije istovjetno onom ntaliteta, nego je prijelazan modus ve u Privatnu sferu Pojedinca' a clanskoJiberalnog shva6anja polov nije zadovoljavao ni jednu od su-
,";i"^i.u"; ;*: n' ;:'ill;lfi ;ii;;;;;r:'"er""i"r"intvorui"liiTT;":J;j"'l*T-i#:?:f'"#; i uz povremeno jak kulturobiljeZjima. Stoga u Austrijskoj Monarhiji tu#pf tiU".alizim nikada nije stvarno uspio trajno postati.dominirajuvrijedili i za DalZo-^prut rom. Liberalni zakoni iz ne9-t1l4, Sto su maciSu,upraksinisubilistriktnoprovedenizatostosuzatupokrajinije se moglo nu bili nerealni. se; ,rreeerrikado potkraj 19. stolje6a prije 20' stone odrLati Skolstvo, a civilni brak nitko i nije traZio, bar lje6a. u vra6anju na stari Da Pavlinovi6 ni kao politidar nije gledao izlaz samo osobom redu teza\ v Prvom Crkve' Potvrdominacijom ) i Pod na jugu Monarode slavenske , za 'ene u Monarhiji najodludnije ie zaoPravnih cjelina, dime je zapravo
odredena teritorija, jezidne ili povij na shvaianja o integriranju u cjelir Zaca koji integraciju obja5njavaju i log nacionalnog pokreta utemeljuj j"ti Pavlinovid'zrU narodnom je na misao. 19. st' ""t"a"ost,"istiee okupljanju oP6a korist'zz S iutui*-iaejama morao se sul de6eg bedkog kapitalistidkog krugr *u. OtPo. bedkom centralizmu i obliku modernizacije i liberalizmz cionalnim osje6ajem i religioznin gledaona kompleks nacionalnostik, a : etici, -r:^: na pravu slromasiosti, na moralnosti zasnovanoj u kr56anskoj seoske so;a se afirmira' To u njega poprima-ton odredene ;;;il i seoposjedniku zemljiSnom giultkom cijalne svijesti t"p.oi.iutf:"tt skom lihvaru.z: 2r Vidi se koi smo. lsto,223 22Isto,222. da liberali 23 pavlinovi6 prije svega misli sa stajalista prrdkih interesa. Njemu se dini parolom gurarodoi.iubivom bi da Dgomllu<, ea ga.za kao i racionalisti preziru puk i drze pribavljali prazne titule i rti.Jali ma"terijalna-bogui'rtuu, li u Zrtvovanje u ru."b.-J*. pavlino"vie vibra' vicku Didoli6u piesmi u l;;l;;;;;; ponosili se plandovanj"-. il;;
96
m us a .oiu.o-
u 1U
,m lr-
iual'ji;lo rolrr rm r/f-
lotavo inlje ;va er-
dr30-
:ivje voaliiu naje ddra5soeo-
Potrebu za ujedinjenjem jednog naroda smatra Pavlinovi6 boZjim zakonom, koji se - kao i svi boZji zakoni - treba ostvariti legalnim putem, tj. dopu5tenim sredstvima, a ne pobunama. Pavlinovid je tvrdio da je prolijevanje krvi, bez obzira na motive, apsolutno zlo, dakle zlo koje stvara novo zlo.2aCrkva nije priznavala pravo na revoluciju i Pavlinovi6 je s njom posve suglasan. On iskljuduje ve6 u principu nasilnidka sredstva, ali ne i nastojanja za poboljiavanjem Zivota potladenih i siroma5nih, Sto je, dapade, obaveza.Pavlinovi6eva teLnja za ujedinjenjem hrvatskih zemalja uz prihva6anje okvira Monarhije kao realnosti koja se bez rata ne moZe ukloniti nije proistekla iz njegova navodnog poistovje6ivanja hrvatstva s katolidanstvom, kako se to u historiografiji moZe proditati, nego iz toga Sto je bio legalist u najdubljem i naj5irem smislu toga pojma: nepriklanjanje trendovima koji se trenutadno dine prirodnima, nego - smatrao je - onima koji duvaju trajne vrijednosti. Stoga je inzistirao na drZavnom pravu kao legalnom sredstvu u politici. Uzeti pak prirodno pravo kao argument u nastojanjima da se poboljSaju uvjeti Livota za naciju znati za nj biti pripravan na nelegalne akcije, medu kojima su i oruZane pobune. U temelju je svakog legaliziranog prava prirodno pravo, - po njemu - iza golog prirodnog prava moZe stajati i teror. Pavlinovi6 ne vidi nikakva opravdanja za to da se odbaci hrvatsko drZavno pravo, to vi5e Sto u njemu vidi sadrZanoi prirodno pravo.2sPavlinovi6eva shva6anjanarodnosti podudaraju se s gradanskim demokratskim nadelima o vladavini naroda, ali i s boZjim poretkom. On kaZe:u prirodi sve leZi, ali kod ljudi ni5ta ne dolazi bez rada.2o"A da bolje veliko mno5tvo ljudi i obitelji podje onim putem Sto im je naminio, Bog je oslikao po svitu mista, jezika, 6udi i obidaje, te su ljudi kao na velika jata okupljeni, da se tako s bliZnjega pomaZu, da se ve6om snagom podupiru u dobru, a brane od zla. Pa kako je pojedincu, tako je i narodu svakomu naoseb Bog svoj posao u velikoj mdbi narodA'odredio;dio muke i dio slave naminio. I kao Sto se ni jedan dovik ne moZe da odrede svog uma i razuma, niti svoje du5e da utire, tako ni jedan narod nije prid Bogom vlastan da se odrede sebe i svoju svist da zataji.I kao Sto se dovik sam po svojoj du5i moZe sahraniti, tako i narod samo u svojoj svisti moZe Ziviti i Bogu povoljan biti. - eovik koji nema svisti nije dovik, nego na svitu Zalost; narod koji nema narodnosti nije narod, nego stoka i tuda podgonica. - Kada ti moli5 Sto ne razumi5, ti slabo zaBoga znade5;kada se tebi ne sudi tvojim jezikom, ti 6uje5 za zakon samo kad te pedipsava. Kada se ne drZi5 svoje navike i svoga obidaja, ti si tudin na svom pragu; ti su izrod ili narodnom zastupniku,uNarodni kalendaru, Zadar, 1869,168-169.- Jasnoje da su te kritike upu6ene domadim liberalima po gradovima. Polemiziraju6i s Nik5om Gradijem naziva ga "gospodaromo i Gradijeve osirokeumisli pripisuje njegovu gosparskomporijeklu i poloZaju u dru5tvu. Implicite sebe smatra tumadem pudkih slojeva. 24 Pjesmei besjede1860-1872,Zadar,1873,290-295. 2s Besjeda svojim biraiima rekao Mihovio Pavlinovi1. (Govor u Imotskom). Zadar, 1870.5-6. 26lsto,6.
97
rbodi i zakonu boZjem' Pri kojem Lki su; svi su Pozvani na istu viru' Sto Hrvati svoju narodnost jo5 ne su do5li kasno na ova Podrudja i >naSu narodnost da svojom imaju jake susjede, koji neprestano teZe 'na rodeni dan junakom na5ao' nile Pa kao sto se nitko ;;lii;i;. " ratt"go dui danas' daj sutra' malo-pomalo niti se tko pameta" l"ait' svega! eto pa eto snage' eto pameti' sti, jddri, trudi se, mudi se, i uei; otporu i t'pottt" nastojanju Pavlimiroljubivu Tako ti je i narodu'.'n U odreden tazvoi' tiai prirodan, ato za njega znadi P"g"T d""j"f1,-l^"1, "o"ie Pavlinovi6j" potl,io "a L1l"t""ja da ie duhovn-os.t " su stvarl Svjetovne cilju Zivota' vaLnija,jer usmjeruje djelovanje prema briduZan nije dovjek da ne znadi kao i tjelesne: prola'ne, Sto nipo5to probitku' svojem Tate.Lij?lnqm nuti se o svojem tijelu, odnosno o dobrobit zivljenja svakog podrustva ii"a.tog je organizu-li:" cilj Kako (moralposti6l bez primjene okrijeposnog" jedinca, ono se ,t"----" treba Zivljenja Nadin 'ukottu' i vjednog nog) principu, .t"p.o-le"iiliuog DuhovZiv'otu'go vjednom pi"-u biti sadrZan u traZenju najfoljeg pt'tu uilo 3" te5ko' palu ljude ni'ie donost i moralnost rur'i;uti'i njeglvatl podrudju' ako se niihov odbro ako se religioznost prepusti privatnom se ostavlja pojedincu na vogoj i obrazovanje oJvaju oi ttligile' te.ako nije moralno'3r Liudski um propulju da sam procje":"1"'S1" :"tt.t *9 Luta' pripravan da ru5i i tuda dieSten da sam sebi prosuduje najde56e skladiste je poda tt"it Ltttdi' r iudski um bez Boga i", ^ ""tri:.dan i gluposti' objaSnjava Pavlinovi6':z brkanih istina i ,";i;i;, "-"o'ti uvjere.n da za Zivljenje pojedinca i naje iuboko poput Syllabusct' Bio nisu ni dovoljni ni odgovaraju6i roda prema etidki; vrijednostima to isticali liberali i racionalisti. samo ljudska s,rlSesii sav;est, kako su gov.ri o samodovoljnosti 60Racionalistiiko-naturalistidka viziia v j e k o v a r a z u m a r u - u ' u l " o Z i v l j e n j e ' a P " a v l i n o v i 6 n a t o o d g o v a r a t vCovlerdbez vjerovanja u nadzemaljsko smatra njom, da ,prirodni t*' da je dobro- o"o.:lo je uspjelo' ka vrhovnim bi6em i udvr56uje aksiom t:t]"a uspjelo ono Sto drugi takvim ocjenjuju |""-lt:t^::,0^t.::T:boZje stvorenje' pa posta1e vr{ekao dobivenu vrijednost uti"""-"" i politidkim-kriterijima "uspjedan onoliko r.oritol"-p,, mut"rijalnim posluZio da bi postigaSan.. Pritom ie malo uuZ"o kojim se sredstvima teZi5te motivaciie stavlja ratio da o uspjeh.:: pu"fi"oi'ie i" t"-"9iq t" zato na korist.l materijalnu ouo'"-"li.t\: 1u lj";ril;g djelovanja probitak, "u ,ruaou"ruje materij arizam. rad se materijalni racionaliza- Pavlinovi6 - Nodilo - Lorkovi6' 27 Jedne noti u Primorju (o narodnrtstt)' u: F. Radki I 3 4 - 13 5 . 2 8I s t o , 1 3 5 . 29 Isto 30 Govctr u sjednici 7. oluikcL, t: Razliiiti 'spisi, 600' 3 1I s t o , 9 - 1 0 32 O Yjeri i Politici, 6' 3 3I s t o , 8 - 1 0 , 2 2 .
98
m u, le .i m o, aia! li-
rjffi
ri.u. orl)a rvod'ou-
ieroIa-
rdi )o.dielo, ko jeje,aije na rk, rit,
kojem je u osnovi sebidnost, postavi kao krajnji cilj dovjekova djelovanja, uzrokuje dru5tveno zlo, jer ozakonjuje hegemoniju ekonomski mo6nih i izrabljivanje slabih i siroma5nih postaje ne5to oprirodnon. Medutim, prije ili poslije, takvo stanje mora izazvati krvave obradune u dru5tvu. Materijalizam i sloboda bez Boga, odnosno liberalizam kao oslobotlenost od discipline religioznog morala uzrokuje, prema Pavlinoviiu, rasulo dru5tva. Ondje gdje se meduljudski odnosi reguliraju materijalnim interesima a ne moralnim dinom, dije je ishodiSte izvan dovjekove sfere utjecaja, moral je promjenjljiv, ovisan o promjenama na vlasti, a relativizacija moralnih vrijednosti donosi pravnu nestabilnost, Sto je ve6 dezintegracija dru5tva. Ako se jedan dru5tveni poredak i politika li5e vjere u izvandovjekovo ishodi5te pravde, za odrLanje rada ostaje mu samo sila, sveienika zamjenjuje oruZnik, a sila donosi rasulo.3+Stabilno, a time i prosperitetno dru5tvo moZe biti jedino ono u kojem se vrednuju prije svega duhovno-moralne vrijednosti, a opsjednutost materijalnim stvarima bez svijesti o onozemaljskim ciljevima uzrokuje pad morala. Materijalna bogatstva ne treba prezirati. Ona omogu6uju ve6i standard i kulturu, ali opasno je ako materijalni prosperitet postane jedini cilj. Kako vjera udi duZnosti prema Bogu, prema bliZnjem i prema samome sebi, ona daje sadrZajne oblike za obitelj, temelje za dru5tveno funkcioniranje, za prosperitet, za odnose ljudi medusobno i drZave u cjelini, a time je i podloga istinske kulture. Zato je i za poganske narode prijelaz na krS6anstvo bio neobidno vaLan. Tek je tada nastala klica sada5nje uljudbe i na5e civilizacije, kaZe Pavlinovi6, da bi istaknuo neodrZivost tvrdnje liberala kako se vjera ne tide drZave ni naroda.ss Dakako, treba razluditi duhovnu vlast od svjetovne i vjeru od politike, ali bez primjene vjerskih moralnih nadela i bez vrednovanja ljudi prema boZjim zakonima ljudska bi zajednica postala neslobodna i podijelila bi se na raju, tj. tegledu snagu i vukove gospodare,:e Drlava bi trebala omogu6iti Crkvi da se bavi etidkim usavr5avanjem vjernika i podanika, jer je to i u njezinu interesu, a podrudje crkvenog djelovanja nije politika, koja je drZavna stvar. U skladu izmedu Crkve i driave podiva narodno dobro, pa kako su im razlidite svrhe, neka im je i polje rada razludeno.rz Isticao je uporno da treba dijeliti politiku od religije, pa je i odredio Sto razumijeva pod politikom:a I nije vidio razloga za5to se ona ne moZe s uspjehom provoditi ne dirajuii u djelovanje Crkve. 3 aI s t o , 1 3 - 1 4 . 3sIsto, 11. 36 Isto. 37 Vidimo se koj smo, u: Razliiiti spisi, 223,226. 38 U politiku spada odredivanje poreza, briga oko vojske, melioracija tla, bavljenje gradnjom prometnica, otvaranje Skola, Sirenje pismenosti, osiguranje mira i reda, osiguranje osoba i imovine, za5tita i njegovanje narodnosti, za5tita slobode vjeroispovijesti, donodenje zakona, stvaranje uvjeta za proSirenje trgovine i unapreclenje op6eg gospodarskog blagostanj a. Besjeda u Makarskoj, isto, 362.
99
se Crkva podredi inKao Sto nije za dru5tvenu zajednicu dobro da progla5avaju drZavteresima drLave, nije dobro i di se vjerski zakoni da Kuran prestane biti nima. Pavlino',rie pordravlja odluku iarigrada to Sto 'uza svu diku drZavnim zakonom, u ., piuttotlavlju ne odobraua i Bugarskoj drLava donosve6enstvu<, crkva ovisi o drZavi, sto,t stbiil kneza'3s Praksu si zakone crkvenim vlastima i to pod predsjedanjem daseCrkvaprostireSamounutardrZavnihilinarodnihgranicaPavlijoj ispravnost sa.stajali5ta vjere novi6 naziv a bizantin\zmom i osporava (latholu, op6a' t1 'katolibkao)' Kod bikrS6anske koja je "fJ"f1"atftu sluZi vjerom i Crkvom' svrhe zantinizma drLava r" ,t tuult politidke Isusova poslanja, da duvarica Utoliko smatra a. l. k.t"iift . ..t'ttu vjeru s rase' i narode na. "Mije5ati njegova Crkva .t"-u ogranidenja "ali vjere i Narav je je bezumnoo'a0 to razdvajati to je gre5no, fufi,if.oje veza koja ih spaja, budu6i da narav politike ,-rir.rirt", ali izmedu nilh bi se smjele razlikovati' se clrustvene istine ne razlikuju, oclnosno ne je drZ11.eostvariti ovoi svrha briga Sto Kao istina. .a t:"ttr"f.onskih vjerskih nadela osiguzemaljsko blagostanje, isto je tako ideia vodilja moZe odrZati narod' misrati pojedincu vieino blaZenstvo' Bezvjera ne liPavlinovi6,a,dinimuse,ale\z'artvodiunazadovanjeidezorijentaciju naroda. Polemiziraiucisliberalima,obra6aimsenajde56eilikaoateistima ilikaoonimakojiignorirajudruStvenevrijednostikr56anskogvjerovaproblemu.Crkve i drLa' nja i moralu, pu ,rr"gotovo svi njegovi napisi o cjeline dru5tva i funkciji u" p.ij" svega ob.aria vjerskog"Usvjetonazora u je u strahu paull.,orriia kako osje6a se vjere kao potrebe poi"hi".u. da6eliberalnozakonodavstvo,akonebudenai5lonaopoziciju,toliko da 6e i sama viera ,.rri i t""g"6nost djelovanja Crkve u odgoju ljudi mora uloZiti je pojedinac da znao aoTi pit"anje. faki je bio svecenik, " duhovnog i intelektualnog napora da bi vjerovao u postojanje mnogo zahtjeve koje krivrhunaravn,rg i -no;o samodiscilpline da bi slijedio prirodna je dovjekova da osobina 6anska etika stavlju"pr"d njega.ol pravomstvarnoScuSmatraonoStomujenadohvatruke,onoStomoZe odokazatin.Dabidovjekvjerovaourelanostnevidljivogsvijeta,sma(obra6anje) od svog naravtraju teolozi, mora .tup.uuiti voljan obrat drLava i njezinog smjera promatranja.+z o religioznoj sf'eri dovjekovoj se briniti, a i pojeclinac prepu5ten sam sebi ni instrumenti ne t""i" je to Crkve' Isto tud,uZi, smatra Pavlinovii'a: DuZnost nije dorastao toj"dt;;;";;t ljudsku zajednije za Crkve korisna, i uloga klo sto je vjera sve6enici' pita on' tko cu pozitivna, uvjerava Pavlinovii' Ako se ukinu boZji pravac ne ce tbnavljati i produZivati boZic udenje?aaDodu5e' 3g Vidimo se koj sttto Isto,226 ao O vjeri i Politici' lI. ar Vjera, Vicku Did.olicu. uNarodni kalendarn, 168' 169' a2 Joseph Ratzinger, IJvod u kricanstvo' Zagr eb' 1970' a3 Vjera, Vicku Didolitu,,Narodni aa Isto.
100
kalcndarn.
,ntviti KU roSU
lire bim. da rS
3i da rti, roiuisci-
na IaLaai nu ko tra :iti rje
r5da tLe lalv:zi-
moZe dovjek pomrsiti, pa 6e on i dalje vaLitibez obzira na to sto se pojedinci ili grupe odme6u od bozjih zakona i vjerovanja.+s I budu6i da se sam Bog stara da vjera ne i5dezne, ona 6e ostati na svijetu do posljednjeg dovjeka, no time nije osigurano ni jednom nurod,r kao i ni jednom pojedincu da vjeruje ako se sam oko toga ne potrudi.46 Kad Pavlinovi6 govori o potrebi vjerovanja s izvanzemaljski smisao ljudskog postojanja, to dini u prvom redu zbog kolektivnog, a manje zbog individualnog dobra jer se taj sam po sebi razumije. Racionalisti, liberali, bezboinici do5li su, pa 6e i pro6i kad sazore ,kao list s duba Sto ga ljudstvom zovu<, ali narod u cjelini ne bi trebalo dati u ruke tim ljudima. Kako se, napokon, moZe imati povjerenja u one, koji su vjeru svojih otaca u kojoj su bili odgojeni odbacili, da 6e ostati vjerni tom istom narodu?+z Pavlinovi6 istide da oni zapravo i ne vide ,narodn premda se pozivaju na njega. Za njih to je- samo ,gomila<,+s za koju neie nikada prinijeti neku stvarnu Zrtvu.aeZelje su im usmjerene prema materijalnoj dobiti, ambicije prema pukim titulama, dokono56u se ponose, tvrdi Pavlinovil za racionaliste, materijaliste i liberale razmi5ljaju6i ba5 kao pudanin.so Pavlinovi6 uodava razliku izmeclu liberalizma i ateizma, ali mu se dini da na dru5tveno-politidkom planu obje struje teZe istim rezulratima, pa liberalce obidno poistovje6uje s ateistima, a naziva ih i materijalistima zato Sto drLe daje materijalni napredak pokretad ljudske djelatnosti, te stoga i cilj i smisao Ijudskog postojanja. Ne Zeli praviti razliku izmedu vjere i Crkve onda kad ga ne zanima filozofska strana religioznosti nego njezina dru5tveno djelotvorna snaga. Pavlinovi6 pita kako nepismeni puk (u Dalmaciji ogromna ve6ina stanovni5tva), koji Zivi na najelementarniji nadin povezan s hirovitom prirodom, poticati na samodisciplinu, na po5ten rad i po5tovanje prema bliZnjemu ako mu se oduzme udenje o boZjem porijeklu dovjeka i svijeta i o boZjim zakonima ponadanja; tko bi na takve vrijednosti upozoravao seljaka u zabitnim krajevima ako bi se Crkva dokinula,sr a S k o l ai o 5 n e m a ?
:bi ito niko ne
4sIsto. a 6I s t o , 1 9 . a 7I s t o . a8 Isto. ae Ognjiiar, Zad,ar, 1865. Pavlinovi6 obraduje prometejski simbol preko kojeg upozorava da ljudima donose dobro samo oni pojedinci koji ne misle na svoj osobni piobitak. s0 Viera, Vicku Didolitu, ,Narodni kalendaro. sl Treba imati na umu da se Pavlinovidu u atmosferi jako izraZenog kulturkampfa doista dinilo kako nastojanja za potpunim ukidanjem Crkve imaju realne izglede. s2 O fieri i politici, l5i O nadzoru uiione (gotor u XII. sjednici sabora dalmatinskog 1868),u: Pjesme i besjede, 255.
101
znaspoznaji, smatra Pavlinovi6. Velika je zabluda liberala Sto ne6e da proboZje pomoi ju ra siobodu ,s Bogom i u Bogu', za napredak uz se vidnosti, nego drZe Ja su i dovjek i znanost slobodni tek onda kad odbaci Bog.t' pavlinovi6 govori o tri osnovne drustvene kategorije preko kojih su ljudi drustveno organizirani. Jedna je ozadruga vjerozakonskan' odnostj' no povezanost purem vjeroispovijesti; druga je ozadruga doma6a"' ima svonjih od Svaka drZavnan' domovina ili naiija, atieca,zadruga ju svrhu i zadadu u od.nosu pojedinca prema njoj i nje prema pojedinposticu. Ipak su one povezane i bez njihove uskladenosti ne moze se harmonidZeli se Ako i sloboda.sa pravidnost 6i cilj dovjedanstva: sklad, no dru5tvt, potrebno ie da Crkva ima slobodu djelovanja u odgoju ljudi, da sudjeluje u izobrazbi omladine, pazi na bradnu zajednicu i obitelj, - jer su to temelji dru5tva. Zauzimajuti se za d.rustvenu obavezu relegioznosti, Pavlinovi6 se zalagao ta Lnaj odredeni oblik pristupa stvarnosti (bitku, egzistenciji, vlastitu biiu, svijetu, kozmosu) koji je prakticiran u religijama uop6e, a u Kr56anskoj crkvi napose. on je prihva6ao Syllabusssi to iz uvjerenja da je u tom popisu doista rijed o zabludama njegova vremena. Prihvatio le i dogmu o nepogre5ivosti pape, i to vjerojatno ne samo zbog u discipline .t"go i zbog uvjerenja u prisutnost boZanskog nadahnu6a papa kad i je obuzet njime Crkvl, jer ako to nadahnu6e postoji, onda donosi"vaZne odluke za kr$fanski svijet. Ne moZe se pak biti vjernik a ne vjerovati u prisutnost Duha Svetoga, smatra on' dsutluje reformisti6ke crkve ne samo iz dogmatskih razloga nego i zato sto sL se dale podvrgnuti apsolutistidkim svjetovnim vladarima.s6 Istu je podredenosf vidiol u pravoslavlju, o dijim sve6enicima i vjernijedino je clma inaee govori s uvazavanjem. od svih krs6anskih crkava a neogranidenost, i teritorijalnu neovisnost katolidka uipjela oduvati djeautonomnog za mogudnost osnovu upravo .t to-" vidi Pavlinovi6 i Iovanja Katolidke crkve prema politici. Podredenost Crkve drZavi je vladaju6oj odgovarala granice drzavne na njezina ogranidenost diZavnoj strukturi, pa otud napad gradanske drLave upravo na Katolidku crkvu, premda su i ostale crkve bile jednako tako duvarice starih, dobrih diielom prezivjelih dru5tvenih vrijednosti. U -Pavlinovi6evo vrijeme postojali su^realni izgledi da i Katolidka crkva doZivi sudbinu orLlih (Lr56anskih) crkava. Borbu za njezinu samostalnost, oduvanje dotada$njih pozicija i imovine izvan dohvata drZavne birokracije oznadilo je taaa liUeralno gradanstvo pojmom klerikalizma, koji se zbog toga i s pravom vezivao samo za Katolidku crkvu' Pavlinovi6 je sudjelovao u sukobu crkve i drZave i time sebe doveo u situaciju da ga politidki protivnici obiljeZe kao klerikalca. Danass3 Stodanas radi Eyropa, u: Razliiiti spisi,85. sao vieri i politici, 15-76' ss Stanje u Dalmaciji lY , u: Razlititi spisi,656 s6O vieri i Politici, 23-24.
102
naroSE
SE
)iji, te, re)riIog lu
:ad ka oi a.56
'ni)je ,'a tje'ii 6oj Lto;ta)vo inu nje na)og /eo ia5-
njem se istraZivadu njegov stav dini mnogo kompleksnijim. MoZda je manje vaLno Sto je sAm teZi5te svojih nastojanja stavljao na oduvanje vjere i krs6anskih etidkih vrijednosti u odnosu prema racionalistidkim i liberalistidkim idejama o osloboclenosti i samodovoljnosti dovjeka, jer kr56ansko-religiozni sistem razmi5ljanja i pona5anja nije mogao biti toliko ugroZen koliko se to njemu dinilo. JoS je manje uvjerljiva njegova tvrdnja da borbu Rimske kurije za grad Rim ne treba povezivati sa sukobom Crkve i gradanstva kao i s nastojanjima da se u Francuskoj ponovo dovedu na vlast burbonci,sz jer je sve to doista bilo povezano. eini nam se vaZnijim ne5to drugo. Bio je svjestan, prihva6ao je i isticao da je Crkva nepovratno izgubila nekada5nju poziciju u druStvu i da onapredna narodna 6ast( ne dopu5ta sve6enstvu da ima vodstvo u javno-politidkim poslovima,ss te traZio nadina da odredi nova mjesta u promijenjenom (gradanskom) svijetu. Premda ga ne zadovoljava ameridki crkveno-religiozni indiferentizam,se ipak bi to radije prihvatio nego podredenost Crkve drLavi,jer u ameridkom nadinu Crkva uZiva punu slobodu i ravnopravno sudjelovanje u demokratskim uvjetima ameridkog uredenja, a nije podreclena apsolutistidkoj, hegemonii po vode6im interesima njemadkoj stidkoj, centralistidko-birokratskoj je bila cislajtanska Austrija. Pavlinovi6 istide kao dobro drzavi kakva rje5enje odnosa Crkve i drZave praksu Sto je postojala u Belgiji, gdje je drZava osiguravala Crkvi neometano djelovanje, pla6ala sve6enike i sl., a nije se mijeSala u njezine unutra5nje stvari.oo Kad se protivi prijedlozima za ukidanje samostana Pavlinovic uz isticanje da se redovni|kim oblikom Livota postiZe savr$enstvo u njegovanju duhovnosti,6r ne zaboravlja da podsjeti na znadenje franjevaca za puk Dalmatinske zagore, kako u pro5losti u vezi s Turcima i Venecijancima, tako i u njegovo vrijeme u borbi protiv autonoma5a i talijana5a.62Zbog toga su franjevci bili neprestano meta napadaja, prikazivani kao izrabljivadi seljaka, kao oni koji selja6ke mase drLe u zatucanosti i biiedi,or a zapravo se iza tih optuZbi krio strah da franjevci ne bi podrZali seljake u njihovu otporu prema gospodi, i u nacionalnom i u socijalnom pogledu.oaDalmatinsko je srednje Skolstvo, a dijeIom i osnovno, bilo u Pavlinovi6evo doba na talijanskom jeziku, a samo su vjerske Skole njegovale hrvatski jezik. eak je i prva gimnazija na hrvatskom jeziku u Dalmaciji bila otvorena u franjevadkom samostanu u Sinju, pa su jo5 dugo u drugoj polovici 19. stolje6a upravo crkvene Skole i sve6enici razbijali sliku o talijanskom obiljezju dalmatinst Stanje u Dalmaciji, t s 8I s t o , 6 5 7 .
Razliiiti
spisi, 656
s eI s t o , 6 5 3 . 60 eetiri slobode, isto, 250-253 6t O redovniitvu, isto,674 t2 Stanje u Dalmaciji, isto, 653-654 63 Dalmata, Zadar 1869,34. 64oNarodni listn, Zadar 1867,35.
103
skeinteligencije,Skolstvaikulture,aliberalnisuzakonismjeralida da njenim irkvi-sudielovanje u nastavi i da ogranide pa dak javnosti' "a"r-" Skolamaukinu odnosno ospore pravo Skolu bila Dakako nakana je liberalnih iakona da sva mjesta dobiju i nastavnici narodni L su djelovali U selu' najzabadenijem i u ovnjaka o5to nije bilo dovoljno svjetovnih drZe nastavu na narodnom jeziku' de bili neprihvatljivi za Dalmaciju, 1 vezi uzrokovao dak ustanak u Boki ma. Neprimjeren i za seljaka teZak t pljanju poreza, o ku6arini, a za cije je iinski propisi itd.osRazumljivo 5t prema talijana5tvu, bili prista5e liberalokre6e godina i"e l"ra"r"tih pripadnost granog zakonodavitva.ooTomu nije razlo-gsamo njihova drZavnim zactanstvu.Ista se grupacijallpo'''o borila protiv toga da se privatnokonima riiesi tita;je kolonata dopu5taju6i samo. otkup je bez Sto prau.rim plt"rn. ruko t.t pridonosili odrZavanju kolonata' u dru5tva starog .,r*.t1" bila Sednaod osnovnih komponenti ostataka i 1884. u Saboru Dalmaciji. Zihtlev za ukidanjem kolonatskog odnosa dotadadnjih od agrarne djelatnosti ulinoviievoj struji,oTa bio je kljudna
TIffi.*liil: Ir 1?'oli,lTifilf nacionalnih PrePoroditelja'
JasnojedaiPravoslavnacrkvauDalmacijinijeimalarazlogaproNjezino se tiviti se liberalnim zakonima, jer time nije nista Subill zahva6eno bilo nije te Skolstvo nalazilo u ugarskom aiSelu Monarhije, oficijelno prestaje Austrija je odgovralo da kulturkampfom, a uzio joj u Dalpolitidari srpski i su biti smatrana katolidkom diZavom. Stoga unifii standardizacije Provodenje macai rado davali liberalne izjave. jedino je smetati moralo sistema kacije upravnog, skolskog, suiskog podjednahrvatskim preporoditeljima, Sto ne znali daje svaki od njih situaciju'0t ko sagledavaoi procjenjivao je u tome sto su NJsre6a po'ttii"tttbg trenutka tog podrudja b!! kulturtregerstva. obliku u ovdje dolazile iahtjeva provedbe napreinih udaljenih autonomnost za pokretima ,' ,. du ptluuu je pozrrat^ Op6e -uq3un
1870, zau Aras,pitanje sjedinjenja nakon uspostavedualizma, u'.Dalmociia dar 1972,215-218. 66Isto. 67 T. Ganza-Aras,Pokuiaji kapitalistiike preobruzbe sela i zadruini pokret u austriiskoi oRadovin Instituta za hrvatsku povi1918.'godiLee, razioitit'iii"iiti.iii'ionot**iilZ'd jest, sv. 19,Zagreb,1986,167-168' os o diskusijama u vezi s liberalnim zakonima v\di: Iztjeita hltloyi;y! i razglobna IX
,ori"airi-iiiiiii't.iii"Lrgiiiiisg
(taag u koiembi od' *bora od 2. do 1e.'tistopada
ioil"no za neizviesnovriieme, Zadar, 1869'
104
t-: F'i
pokrajina, posebno ako se one nacionalno razlikuju od metropole i ako se u nacionalnom pogledu javljaju otpori uvodenju programa ekonomske, administrativne, socijalne ili intelektualne modernizacije (a obidno to ide zajedno) jer se te novosti nuZno provode u sklopu interesa metropole, pa se interesi pokrajine moraju tome podrediti. Povijest, osobito 18. i 19. pa i 20. stolje6a, puna je primjera zato.Onajedva da i poznaje sludajeve koji bi pokazivali da bi nacionalno-oslobodiladke snage, kada izbijaju na povijesnu scenu bile ideolo5ki i ekonomski progresivnije od onih protiv kojih su se pokrenule. Austrijska je Monarhija upravo Skolski primjer tog mehanizma, kao i povijest cijelog balkanskog teritorija. Tek uspjelo provodenje nacionalne emancipacije stvara uvjete u kojima se modernizacija provodi pod tim imenom. Ona tada uskoro dosegne, a ponekad dak i ubrza i prestigne razvojnu razinu svoje biv5e metropole. Tada se novoj nacionalno oslobodenoj sredini korijeni procesa njezine emancipacije ukazuju u afirmativnom svjetlu, premda su zapravo bili dru5tveno zaostaliji od onih protiv kojih su se borili.os Pivlinovidevo zauzimanje za Crkvu nije izviralo iz potrebe da Stiti Zelje Rimske kurije, nego da zastupa interese i sistem vrijednosti seljadkog naroda svog podrudja. U njegovo vrijeme jo5 su Zupnici, franjevci i svjetovni sve6enici, bili glavna poluga u dizanju ljudske i nacionalne svijesti seljadkih masa i mogudi moralni oslonac u svakodnevnu Zivotu. Uzmemo li u obzir da je Pavlinovii ustaju6i protiv podreclivanja Crkve i crkvenog udenja interesima gradanske bedke vladajuie grupacije dinio to kao narodni zastupnik i osoba koja je utjecala na uredni5tvo uNarodnog listan u todno odredenoj politidkoj klimi ojadanih centralistidkih i germanisti6kih tendencija izraLenih u liberalnom zakonodavstvu bedke vlade od Sezdesetih pa i dalje, dakako, te dinjenicu da je primjena liberalizma kao dru5tveno-kulturne obaveze za sve podanike bila prenagla i preuranjena za svijest, nadin Zivota i stupanj kulture ogromne veiine dalmatinskog stanovni5tva, da je stoga tu moglo do6i do razaranja starog ali ne i izgradnje modernog dru5tva, te da je Pavlinovi6 izridito isticao kako pojedinci imaju puno pravo da budu liberalizo i da 6e se dak i sAm izjaSnjavati za liberalizam (slobodnjaStvo) do granice koja ne dira u vjerozakone, vlasni5tvo i nacionalne slobode,zt moramo zakljuditi da je temeljna motivacija njegova antiliberalistidkog djelovanja bila poticana religioznim razlozima i procjenama Sto bi tada na zatedenom razvoju njegova kraja moglo biti korisno ili Stetno. Nadalje, budu6i da je isticao kako svojim nastojanjem oko crkvene samostalnosti sluZi i Pravoslavnoj crkvi i nastupa kao zastupnik pravoslavnog stanovni5tva u Dalmaciji (o demu kasnije vi5e), te iz dinjenice da, iako je smatrao poZeljnim ujedinjenje svih kr56an-
a n a i
U h I. llll-
tie
ltt-
)iz
u i h ra ll,
ra
)ie lo
,o 'liLO
aiu a. ,h 'a-
iol vl-
@ O ovom problemu vidi: E.J. Hobsbawm, Doba rettolucije, Etropa 1987, 144 i passim. 70 Stanie u Dalmaciji II, v Razliiiti spisi, 641. 7r Besjeda u Makarskoj, isto, 362.
lx d-
1789-1848, Zagreb,
105
t]
(o skih crkava ipak se nije angaZiraooko unija6enja jemu-t1f:q:tr^q::
;i''l;'ffi;tdft;';;;'i;G"*".11:9dllt,:-'ul-?1:'::,i:l* hijerarhijK"::ti.*:*l:,, i ;;ffi # J';L * "i'.iJi.""oj :Il* crzagovaranjeodrZanja samostalnosti i imovine""5;;;;;""lt"3tiJ"t" il"#
Ur"r"tft tt-ilf,*",',t"Ua
;ffi;
i razrjesavanju crkye u obrazouanju
;;;,;;;il"p;il;;,i
ilil;^[;i;l"
seobjasniti time Sto je potekao i pripadao -^.l^--nm - ^I-^
^
:
--:-^l
o^
ca-
pTdi,1TY,6T,::,*:::T a"sr"u opasnost
d,,'sw"'o-g:1::5::t1:':ili,T'j:fl ll$#;';r"*;;; l;;;l'r' ::. o t" tle.stiedine't iu * i ;;;i";-i T ;;; 5 3.'tHiH ;l'.':T"t:il
ffi;;il.i,rzui
-b.'11'] 1':?J^tl I :: " :",interesa seljadkove6 crkvenihinteresa . r-- -: ^^ -*^-,,A"io
s uma kad se prosutluje pudkih slojeva i to ne treba nipoSto smetnuti
lizma u nas treba vezati za Mihovinuti ovo: kada je Austrija (Cislajta.anom 1870' odbacila sa sebe oficikako ie to tradicionalno s razloe iste gldine pojavljuje list pod na'avlinovi6 nije PriPadao toJ gruPr je Stovi5e do5ao s njima u sukob'zz uglavnom gradskog klera, nego Kadsegovorio"u""'"utnomkerikalizmuMihovilaPavlinovi6a, je sluZilo njegovo zauzimanie za treba mnogo viSe razmi5ljati 6emuautonomijuCrkvel*."'"a":uCrkveidrZavenegoobra6atipaZnju njegovim Pjedina6nim izjavama o Syliabusa ili istinitosti dogme o netr O neslaganju narodnjaka sa njel Crkve neee biti govora u ovoj radn Pavlinovi6 imao neformalnu gruPu stav nije bio i stav ve6ine narodnjal socijalne PriPadnosti' nauka i Katolidke crkve i Iz Pavlinovieeva nastojanja oko zai;tite t" i'todobno za bolju poziciju hrvatskog irtf"li"itr:i, njenog poloZaja " z$ljriea]< da je Pavlinonaroda u Monarhiji irutai se u historiografiji MoZda bi njegova sintagma vi6 hrvatstvo poirtoul"tio s katolicizmom' kao i misao izrai domovinu('74 'za vjeru ,Hrvat i katolikn, te uzredica jedinstvo i samostalnost Hrvatske ui Lena u tajnom p.;t;;;-at 9" crkrrena samostalnost i jedinstvo crkvelakse izveli kad bi !"-p"rtigr. navesti na pomisao da je on ne organizacije na hrvatskJm tlu' mogli odietlenoj Crkvi' kad on sam ne bi narodnost temetlio na ptlp"a"ttii poIzridito je rekao da nitko pametan' o tome pisao upravo ,t'p'tttto'
106
F,
)o 3-
u 3-
n )f,-
), L
a)ioapi a, LA
iu ;ti ja je )v (e :i )g ona 'aKE tef,n
bi )o-
slc, J.J. tol llu ML
raj
I
t
Sten i obrazovan ne smije brkati vjeroispovijed s narodno56u.7sOdgovaraju6i politidkim protivnicima na optuZbe da svojim stavom cijepa narod prema vjerskim kriterijima, tvrdio je da ludi vjeru od narodnsti, ali da ne prihva6a narodnost bez vjere i to zato Sto bezvjerstvo vodi u poganstvo. Poganstvo pak, po Pavlinoviiu, zna(i dezintegraciju i lidnosti i nacije, a smisao nacionalnosti sadrZan je upravo u integraciji odredene geografsko-ljudske zajednice. Jedan od bitnih integriraju6ih binitelja Sireg zajedniStva od krvnog srodstva dale su monoteistidke religije. Da Pavlinovi6 nije gledao Hrvate samo u katolicima, vidi se iz niza njegovih tekstova. Pitao se za5to bi baS svi "hri56anio, tj. pravoslavci u hrvatskim zemljama trebali biti poistovje6eni sa srpstvom, kada se zna da ima i Hrvata koji pripadaju toj Crkvi, tvrdi Pavlinovii.T0 Navodi da je turski obidaj priznavati narodnost po vjeri, Sto inade ,niti iole prosvijetljeni drZavnikn ne dini.zz Jedno je narod, drugo vjera, a trete drLava, te narodnost kao drZavnost, pri demu narodno ime ima veliku vaZnost. Sve su to samostalni, medusobno neovisni pojmovi, koji se mogu, ali ne moraju podudarati, dokazuje Pavlinovi6.78Za srpstvo u Srbiji kaZe da je obiljeZeno pravoslavljem,TeSto da je vjerojatno posljedica duhovno-nacionalne atmosfere Turskog Carstva. MoZda otud mnogi u Srbiji kad Zele da spomenu hrvatstvo upotrebljavaju pojam katolicizr'ira izbjegavaju6i hrvatsko ime, kaZe Pavlinovi6 s negodovanjem i napominje da medutim svoje nacionalno ime ne zamjenjuju s pojmom pravoslavlje, Sto da je u redu, pa bi tako trebali postupati i kada je rijed o Hrvatima. Oni naprotiv idu dak tako daleko da katolicizam poistovje6uju s latinstvom. Sve su to zablude, konstatira Pavlinovi6.soSto pak Rusi postovje6uju katolidanstvo u Poljskoj s polonizmom krivi su djelomidno i sami Poljaci, jer medu njima ima onih koji vjeroispovijest rabe u politidke, dak i u buntovne svrhe, s neodobravanjem pi5e Pavlinovi6 i tvrdi da se u katolika ne moZe dogoditi spajanje konfesije s nacijom u politidkom smislu ako postoji dvrsta vjera i crkvena disciplina.st Narodnost vezivati s konfesijom biva pretapati posebnost u op6enitost ili obrnuto i razbijati vjersko-crkvenu cjelovitost, koju njeguje katolidanstvo.8zPremda je Pavlinovi6 priZeljkivao crkveno jedinstvo i samostalnost u samostalnoj Hrvatskoj, istaknuvii da je tako nekada bilo pod splitskim nadbiskupom, nije time dirao u cjelinu katolidanstva niti hrvatstvo svodio samo na katolidanstvo. Pavlinovi6, navode6i elemente na kojima se po njegovu shvaianju temelji narodnost, ne spominje da bi bitno obiljeZje bilo pripadnost ci7s Besjeda u Makarskoj, u: Raz.lititi spisi,364; Besjeda u Imotskom,9 76Slavenstvo, jugoslavenstvo, srbohrvatstvo, u: Puiki spisi,483. 77 Isto. 78 Isto, 438-532 7 eI s t o , 4 3 8 . 80Nej/o lieka mnogim ranam, u: Razliiiti spisi, l4l 8 1K o s t a n c I r e n o j L u b j e n s k i , i s t o , 4 8 4 - 4 8 5 82Neito lieka mnogim ranam, isto, 141.
r07
zakona o odnosima Crkve i drZave ne moZe biti iskljudeno iz rasprave
83 Slavenstvo, iLtgoslarenstvo, srbohrvatslvr-t, u: I'uiki spisi, 428-532, posebno 485487. 8a Besjeda u Makurskoj, u: Razlititi s7l-sr,365. 85 Stanje u Dalntaciji, isto, 633. O neuspjelom Pavlinovi6cvu nastojanju da obaveLe zastupnikc da budu tumadi stavova Sirih slojeva birada vidi B' Zclic Budan, KlerikalizcLm Mihovila PcLvlinovita 86 Besjeda u Makarskoj, u: Razliiiti spisi, 364 37 Stanje tt DcLLmaciii,isto, 643
108
, ljava i na5im "suotadbenikom grdkoistodne crkve., jer i ta Crkva drZi do >svetotajstvaZenidbe, do kr56anskog odgoja sve mladeZi, d.o svoje samouprave, do 6ina kaluderskoga i do vlastnidtva svoga imanja.,sapa 6e time Stovi5ezastititi ne samo slobodu vjeroispovijedi nego i drLavnosti >naSebra6e na Istoku<, buduii da se ta drZavnostu turskim podrudjima temelji na vjeroispovijesti.ae(srbija naime jos nije bila potpuno samostalna). To je objasnjenje on dao zato sto u istom govoru istide da nikada ne ispusta iz vida jugoslavenski program i da ne zeli napraviti ni5ta Sto bi smetalo jedinstvu Juznih Slavena.soBio je uvjeren da njegovi stavovi u pogledu hrvatstva, katolidanstva i krsdanstva ne mogu biti prepreka slozi sa Srbima niti smetnja sirokom narodnom ujedinjavanju, koje treba ostvariti na konfederalistidkom principu. Istom stavu odgovara i njegovo drZanje u vezi s unijadenjem. Sama ideja o zbliZavanju kr56anskih crkava bila mu je draga.erUz nju je pristajao i iz juznoslavenskih razloga,jer je u ostvarivanju ideje o uniji vidio doprinos jugoslavenskoj misli. lJz to je bio uvjeren da bizantinizam na Istoku i febronianizam na Zapadu znate onapinjanje duha narodnosti proti univerzalnom duhuo.szOgranidenje Crkve na drZavne granice ili na nacionalne prostore dovodi u opasnost da se vjera zamijeni s narodno56u i obrnuto, a sve to rusi crkvenu univerzalnost i stavlja crkvu u sluzbu drLave i politiks.er okupljanjem svih krs6anskih crkava oko pape bila bi stvorena duhovna univerzalnost,6ime bi se dobila podloga za rad na obnovi zajedni5tva svijeta u tom vremenu izrazitih nacio-
I
l-
izazvao jos ve6u vjersko-nacionalnu sumnjidavost, pavlinovi6 je odustao od daljeg propagiranja ideje ujedinjavanja. Bio je mnogo suzdrLaniji od Strossmayera, diji je afirmativni stav u vezi s ujedinjavanjem obiju crkava nai5ao na oStro reagiranje dalmatinske pravoslavne crkve.es 88Isto. 8eBesjedau Makarskoj, isto, 360-361. eoIsto,364. 9r Besjedau Imotskom, g. ez Neito lieka mnogim ranam, t): Razliiiti spisi, 145. e3Isto. eaViesti i mnenja pred Vatikanski sabor, isto, 590. es.Na na ujedinjenje Strossmayer je -papinu encikliku uVeliki nalogo koja je bila poziv na uputio rtio okruZnicu okruZnicu s istom istom _preporukom. preporukom. Oba pravosiavna episkopa ep dalmatinski Stefan KneZevi6 eZevi6 tu Zad'ru Zadru i bokokotorski Gerasim Petranovi6 o5tio oiti su napali Strossmayera. ,Katoliika Dalmacija<, Zadar, 1881, 77 od 13. x, tl. osvrt na dvie posianice dvalu piavislavnih slavnih episkopa u Dalmnciji, Raspravio Antun Franki; M. Jadov, Autobiografija Autobiosrafiia Niliodima itikodima Milaia. Meiopita grada (Miscellanea), Beograd,
1983, 12,49-5L
109
Mora se konstatirati da Pavlinovi6 nije napisao nista Sto bi odisalo su ponetrpeljivo56u prema pravoslavlju. Katolidkim sve6enicima, koji sve6eniku' istodnom obredu, oZenjenom kazivali nesimpatiju p."-u je da su u skladu sa slavjanskom poiu"iu iamjeraoje i osporavao im Tvrdio je pitanjima'so tim sluZtenim stivom Katolidke .ikrr" pt"-a u katolicima smetao nije da, op6enito gledavsi, istodni obred nikada po katolika, u jo5 tradicija duvala se Dalmaciji. Do-Pavlinovi6evih dana za kojoj su- se i istodna i zapadna crkva smatrale 'pravimo crkvama u je ni da izjavio Pavlinovii .uilit., od protestantsko-evangelistidkih. pravoslavnu vieru'sz u dira ne njegovo vrijeme nitko u Dalmaciji
i.ui"iitu i pravoslaunih"kvarila zbog Koliko ," ,it.ru.ii ; ;;;;#; velikosrpskih sir"t:u ui-osfere t i".it uti'-a a koliko zbogprodiranja drLave srpske na Primorje ideja koje su pretendirale na Dalmaciju kao istraZipodinju se tek ne moiemo ouaj" tutp.avljati' Oba ta fenomena potkraj 19' i na poizraLenje Dalmaciji u ki"rikalizam uuti. Suutuko, i na pojavlja tek potkraj-Sezdesetih detku 20. stolje6a,ui" nutopi se s posukobu u crkva detku sedamdesetihgodina is. rt.l kada Rimska pa i oreT2izacije' politidke kretom risorgimentJst',,ara svoje svjetovne gioventu (u1-a 1869 stranku. prva je tut,*ru o.gunizati3a tilu ortrorruna u hrvatskim su zemljacattolicuo), u tt.uutrto-srp"ska razmimoilaZenja ma ranijeg datuma. je pazio da ne.povrijedi pripadIako se u Pavlinovi(a zapaLakako koje e? it-??\""tilo u Vanike Pravostulrr," ui ip"i:" odusevtienie "rt ce ciiila i Metoda 1881' udinilo da slavenskanego grdka politika i izza svjetovnom vla56u i mo6i' zbog ena oiudila, uPuti Poziv onima koji :de Primjer Svete Bra6e i Prionu.uz enciklike 'Grande munus( r unrJarzo odustao od takve propagande' .-.-- ----- opovr6i shva6anje da je katolidanstvo isto, :" *ajto na glagoljici'ssza koju se i vjetno latinstvu. Svoiule prvu-misao odrZao zagore poticao poslije neprestano ,Luli^uo' Franjevce iz Dalmatinske sjevero{ranjevaca primjer tutinrt, ,LzU" bozju "su.i slijede i. al glaje svoju 6uvala koja ""."" Jeionima, - oroet fokrajine dalmatinsko je Pavlinovi6 " jezika crkvi u goljasku tradiciju. U-"'up"Stu"j" latinskog je potiku""o-"utodttog preporoda' diju vidio put prema,.tt"tt"":" da se unutar jedinstve-ne' trebu isticao.looCini mu se posve mogu6im pod vodstvom Sv' Stodakako odnosno uniloerrulrreKr56anske crkvel prije sveganarodB-ogu' siuZenja Iice, njeguju ,p".itil,tittarodni oblici sluZbenog stava spisi, 144 - U tumaienju t, N"lr" heka mnogim ron(tm, u: Razliiiti pape Lava X i Kletta poziva se F""ri""'16 .it"i Katolidke ..ku" p."*3"i;;;;;i;;""j menta VIII. Isto. e7 Taini i neiskreni iepuri, rsto,94' e8 Pet srpnia u Rimu, nNarodni kalendaro, 1882, 178' 99 J. Ravli6, uvodna studija u: Radki, Pavlinovi6, Nodi]o, Lorkovi6, 116. tooffyala tre1orect i slavensko bogosludie, v Razliiiti spisi,428430'
t10
.F{
) L, I 3 I
) I
ni jezik u Crkvi, da i dalje postoje razlitite crkvene jedinice, razliditi kanoni, jedino da osnovna vjerska nadela ostanu nedirnuta. Kao Stoje postojala Grkokatolidka crkva pod vrhovni5tvom pape, tako je mogla postojati i Pravoslavna crkva u istom okviru, nedirnuta u svojoj unutraSnjosti,te su mogle postojati i narodno-preporodene crkve razlidite od Rimske crkve, misli Pavlinovi6. On je dakle i na jedinstvo kr56anskog svijeta gledao kroz princip federalistidkog, a ne unitaristidkog jedinstva.
I
g h e i)-
i ir l-
ltta
zrg tii LZ L.
0-
ri lo oaje oe, odva le-
Pavlinovi6 je pravio razliku izmedu vjere i politike, Crkve i drLave,roz izmedu kr56anstva kao odredenog sistema odgovora i uputa u bitnim pitanjima ljudske i dru5tvene egzistencije od uskocrkvenih interesa. Pravio je razliku izmedu Katolidke crkve i latinstva i interesa Rimske crkve. Inzistirao je na mogu6nosti postojanja narodnih'crkatva, glagoljici i 6irilo-metodskom kultu. Iskazivao je odbojnost prema strogo centralistidkoj i slijepo podloZnoj crkvenoj hijerarhiji i uop6e prema posvemainjoj ovisnosti niZeg sve6enstvao viSem,jer se u takvoj situaciji mo6 volje crkvenih poglavara (biskupa) lako pretvarala u samovolju prema niZem sve6enstvu,bilo Zupnidkom bilo redovnidkom. Zali lto Zupnidko sve6enstvone moZe imati svoje posebno tijelo, koje bi branilo njihova prava i potrebs.tosSmetalo mu je Sto su biskupi i kaptolski sve6enici bili skloni podrediti se drZavnoj vlasti, a manje patot Viesti i mnenja pred Vatikanski sabor, isto,576-595. to2Besiedamojim biraiima u Imotskom, g. 103Zadruino stanje. v Puiki spisi, 128.
111
l{
nacionalna ideologija' 341 ro4Hreatska misao (Program)' u: N' Standi6 ' Hrvatska
ro5vidi bili.72. to6Stanieu DalmacijiV, v Razliiiti spisi'660'
tt2
da ,ois 6u na teLA-
)sog ta-
/o)m :dIih )je tu :ao lonaije rde ili :oji ne rfe-
rsti ak, na nl-
eu bida ali)reavo dabili ma: 6ke
I
knjigen, jer su to za zaostali svijet Dalmacije >prazne slobodeo i orumeni cvjetovi na mrtvadkoj glaviu.loTOn se toliko osje6ao sra56ens takvim pukom da zapravo nije bio nezadovoljan tada5njim dru5tvenim odnosima premda nije bio zadovoljan i stanjem gospodarstva,te stupnjem kulture. U vezi s time imao je mnogo primjedbi, pri 6emu je Dalmacija i u usporedbi sa sjevernom Hrvatskom prikazana kao vrlo 74ssf3l3.t08 Veliku je vaZnostdavao tome Sto su seljaci Dalmacije pravno slobodni i iz toga zakljudivao da nema feudalnih povlastica. Tvrdio je da su u Dalmaciji feudalne veze samo iznimno ponegdje prisutne, a da kolonat ima obiljeZje suvlasniStva, te da su trgovina i obrt slobodni.roeZakljuduje da dalmatinsko dru5tvo nije stale5ko,pa da mu i nisu potrebne ,oslobadaju6eu doktrine. Ono se, po Pavlinovi6u, dije' lilo na tri socijalne grupacije: na puk, gradanstvo i na sve6enstvo.Pudanstvo je za Pavlinovi6a dio naroda koji govori narodnim jezikom i njeguje narodne obidaje i na temelju toga izgraclujei narodnu svijest. Puk za Pavlinovi6a nije samo ekonomsko-socijalna nego nacionalnopolitidka kategorija. Narodni se Zivot odvija u zadruZnim doma6instvima, oko Crkve i preko seoskih zborova.Bez seoskih glavara i seoskog zbora ne moZe niSta bitno za odredeno podrudje biti odludeno ni provedeno, istide Pavlinovid i u tome vidi postojanje demokracijs.tto|rJ4suprot puku stoji gradanstvo. To su oni osto s pudanstvom ne misle, ne govore i ne Zive<,trlnema ih ni deset tisuia, smje5tenisu uz more, a vi5e ih je u sjevernoj Dalmaciji. U njihovoj otuclenosti od puka vidi Pavlinovii uzrok ve6e zaostalosti seljaka sjeverne Dalmacije, prije svega zadarskog zaleda. Prema Pavlinovi6evoj ocjeni, bolja je situacija juZno od Cetine.tt2Za gradanstvo,a zapravo su posrijedi oni koji govore talijanski, Pavlinovi6 nema pozitivne rijedi. Izdignuti se iznad puka znadilo je prihvatiti da se piSe,govori i misli talijanski. Pavlinovi6 se, dakako, protiv toga borio, pa je razumljivo Sto su u njega hrva5tina i puk jedva djeljivi pojmovi. Za sve6enstvokaZe da se slijeva s pukom i Zivi od privredivanja seljaka. eini mu se da je posve u redu to da je 'svaka prvinau (od uroda) Zupnikova i da svedenik ima velik utjecaj u puku, jer je on ne samo du5obriZnik nego i njegov savjetnik, lijednik, sudac, tumad knjiga, uditelj, skupljad narodnog blaga itd.ttr Pavlinovi6 istide da bi liberalizam nasilnim uvodenjem individualnog vlasni5tva nad zemljom razorio seosku obiteljsku zadrugu, koja je u uvjetima malih posjeda i vrlo slabe tehnologije jedini temelj dalmatinske seoske privrede. Za uvodenje trZi5ne privrede pak potrebni su intenzivna obrada, prometnice, akumulirani novac. Za uvotlenje svjero7Besiedau Imotskom, 11. to8Puti godine 1867-1875Mihovila Padinoviia, Zad'at,1888,4-7. roeZadruZno stanje, u: Razlititi spisi, 123. r10Isto. 124-126. 1 1 1I s t o , 1 2 9 . l 1 2I s t o , 1 3 0 . r13Isto. 124-128.
113
tovne osnovne Skole po selima potrl koji su obrazovani za znanJe natoc .r"-u ni pribliZno dovoljno' Slobodz pu postoji i u Dalmaciji, ali joj za ra idi Pavlinovic u stjccanju naobrarosvietitelii, racionalisti i liberali' rraktidnom radu' Vjcrojatno se to
oriroda od Udcsa i 'knjigom se hvasta zI Bez. obzira na tehnolo5ki razv
114
ih iji riri
rli, to a( rlja, leic , lt 5
rja IO-
no jeal
ne
ku )ar prl berffi,
)no
tjute verda naza!u lna lj";im rtar
u rcu
drug, a ne rob. Pavlinovi6 Stovi5e istide da je Lena u na5im krajevima kvalitetnije, umnije i kultiviranije bi6e od mu5karaca, koji da su tvrdokorni, sebidni i lako nanose zlo drugima, posebno fsrrlrnv.1'zr Ta Pavlinovi6eva zapaLanja nisu plod nekakve romantike, nego iskustvo Zupnika i skupljada narodnog blaga, pjesama i obidaja. On tvrdi da je prave odgovore dobivao najde56e od Zena, a ne od mu5karaca. Obja5njenje za veiu civiliziranost Zena u toj agrarnoj sredini Pavlinovi6 vidi u okolnosti Sto su Zene viSe od mu5karaca prisutne u crkvi a mu5karci su dulje odsutni Liveci po pa5njacima, Sumama i poljima, postaju6i tamo >tupoglavi i nehajni".tzz Dok je mnogo opreza potrebno kad se govori o Pavlinovi6u kao o klerikalcu, jer ga u tome ,otkupljuju( osnovne intencije njegova angaLmana u interesu crkvene pozicije u dru5tvu: briga za kr56anski vrijednosni sustav kao dru5tveno obavezan za kr56ane, a ne za politi6ke pretenzije Rimske crkve, teinja ka narodnim crkvama, a ne centralistidko-hijerarhijskoj uniformnoj Crkvi, koja u cjelini funkcionira prema interesima centra u Rimu, zauzirnanje za podjelu sfera djelovanja izmedu Crkve i drZave uz autonomnost svake od njih, ravnopravnost i medusobnu suradnju, principijelno dijeljenje politike od vjere, tolerancija prema pravoslavlju i poku5aj suradnje s njim, nemije5anje u druge crkve, u pitanjima razvoja dru5tva moramo ga oznaditi konzervativcem, ali ne i reakcionarnim politidarom. Naime, biti reakcionaran znadi raditi za oduvanje preZivjelog dru5tvenog sistema, a konzervativnost je leLnja za oduvanjem dotada5njih jo5 funkcioniraju6ih moralnih i dru5tvenih vrijednosti uz oprezno prihva6anje, s mjerom novih oblika organiziranja i funkcioniranja gospodarskih i socijalnih odnosa. Pavlinovi6eva shva6anja temeljila su se na uvjerenju da su osnovne ne samo ljudske nego i dru5tvene vrijednosti date ,odozgon i time definitivne, a promjenjive samo povr5inski i uz boZju volju. Svijet treba popravljati i znanstveno-tehnolo5ki unapredivati, ali bez nasilja, revolucije i brzih nesazrelih promjena. Covjeku je Bog dao i mogu6nost i obavezu da stvara, da pobolj5ava Zivotne uvjete. Pavlinovid je s uvaZavanjem pisao o izumiteljima. Godine 1871. priredio je za tisak prijevod bro5ure pomaZe" britanskog "Radi5u Bog pisca, lijednika, socijalnog reformatora i novinara reformistidkog lista ,Leedsn Samuela Smilesa. KnjiZica je bila namijenjena samoodgoju radom u korist Sire zajednice, a za primjer su isticani uspje5ni industrijalci, poduzetnici i unaprediva6i tehnolo5kog procesa, izumitelji razliditih strojeva. Pavlinovi6 je napisao prilog toj knjizi s namjerom da popularizira Zivote uspje5nih trgovaca i poslovnih ljudi na5eg podneblja stavljaju6i ih u isti red s bogatim mecenama zasluZnim za razvoj kulturnih institucija. Time Pavlinovi6 pokazuje da ga pretkapitalistidko stale5ko dru5tvo u kojem su vrijednsoti dovjeka bile vezane uz porijeklo i prezir povla5tenih slojeva prema praktidnom radu ne zanima, t2r Isto,74. 122Isto, 80
115
vrijednosti osobni rad' kako u PriPivlinovi6 je blizak Smilesu u za.ila optimistidka vizija budu6nosti veno-lehnolo5ki naPredak' Mnogo i negativne strane naPretka' koje Smito Pavlinovi6' za razliku od Ies samo usput spominje kao opomenu' Uz
's;il"..ko ji jeui'.'ii""ri*";t"r'j:J";l*,T.t"',1".t':;?,:#"."';i:-
suplemenicima u granicama mogu diii i Siriti svoju Proizvodnju'
tt6
AndrijaSuljak t-
ri o id ))e ?tia e-
MIHOVILPAVLINOVIC I JOSIPJURAJ STROSSMAYER
Dakovadki biskup Josip Juraj Strossmayer (1815-1905) bez sumnje je jedna od najmarkantnijih pojava hrvatskoga politidkog, druStvenog, kulturnog i dakako, crkvenog Livota u drugoj polovici 19. stoljeia. Mnogi istraZivadi vide u njemu personifikaciju Zivota i djelovanja Katolidke crkve u Hrvatskoj njegova doba.t Bio je duSa Narodne stranke, utemeljitelj i mecena najviSih kulturnih institucija u Hrvatskoj, pokretad pothvata koji su joj dali suvremenu fizionomiju. Svojim djelovanjem u5ao je u Zivot ne samo svoga naroda nego i Monarhije, Europe, te slavenskog svijeta a slavenskog juga napose. Jedan je od pionira i klasika juZnoslavenske ideje. Svojim vizijama i pothvatima uvelike je utjecao na nova idejna i duhovna strujanja u Katolidkoj crkvi. Preteda je i jedan od idejnih otaca Drugog vatikanskog koncila.2 USavSiu srce nacionalnog Zivota bio je povezan s ljudima koji su ga stvarali i usmjeravali. Nad odrom svoga Zivotnog druga i svoje desne ruke Franje Radkog 1894. godine javno je priznao: oDobra polovica svega Sto sam stvorio njegovo je djelon.s Takvih prijatelja i suradnika, takvih umova kojima je on svojim poloZajem i lidno56u, autoritetom i materijalnim mogu6nostima pomogao da dadu svoj doprinos narodu bilo je viSe, ne6emo pretjerati ako kaZemo i mnogo. Ali i svi su oni utkani u njegovo djelo, jer su mu pomogli da ostvari ono Sto je stvorio. Strossmayera ne moZemo promatrati samoga, a ni mnoge na5e velikane njegova doba bez njega. U uskom krugu'probranih, posebno bliskih prijatelja i suradnika, svakako je i Mihovil Pavlinovi6. Ne smijemo zaboraviti da je Strossmayer bio biskup te da je i u onom op6em radu za dobrobit naroda napose cijenio suradnju sa sve6enicima. ViSe je puta govorio o idealnom liku sve6enika.aOn smatra da sve6enik mora imati detiri kvalitete. Mora biti duhovan i poboZan, intelektualno obrazovan i uden, mora biti dovjek Crkve i proZet ljubavlju prema svome narodu. Tu je posljednju kvalitetu desto isticao i na1 Ovakvu komparaciju i vrednovanje StrossmayerovaZivota i rada dine neki evropski povjesnidari.Medu njima je npr. Roger Aubert, II pontificato di Pio IX, Torino 1964, 619-621. 2 Ovo je miSljenjedanas op6enito uvjerenje suvremenih crkvenih povjesni6ara. 3 Ferdo Si\i6, Korespondencija Raiki-Strossmayer,IY , Zagreb 1931,415417 . a Milko Cepeli6-Matija Pavit, Biskup J.l.Strossmayer1850-1905,Zagreb 1900-1904, 4549.
t17
je iuo da ga je car imepose cijenio. Podsje6am na njegove rijedi kad 'nolruo biskup"'s iakovadkim biskupom: "Ja 6u biti prvi narodni je u Mihovilu PavlinoviUpravo takav idealan lik sve6enika otkrio se sreli i Sto se medu njima e,r. Siogu nije dudno ttiti;" sludajno Sto su jednako shva6ali svoj Zivotni razvilo Zivotno pri3atelisivo' Obo;ica su pozrv. s kojima je StrosKoliko zrlam, medu mnogim crkvenim osobama detiri su istaknuta lika u na.em ,*;;;; frijateljski i plodno luradivao na i kulturnom Zivotu s kojima je bio Povezan ..f.*""-,'poliiiekom najprisu To i- j" au".i o.d njih mnogo primio' poseban nadin, -";;; nadbiskup Josip Stadler'; istarski biskup je Franjo Radki,e .^i.:""tfti iuraj Dobrilat i Mihovil Pavlinovi6' [ihovilom Pavlinovi6em Podinje u : imali na Po6etku Sezdesetih godi-a Slrossmayerovajavnog nastupa)'
ustah naslu!;ao. Za sve ovo vrieme zapostavio' jali se Tvoga donije da sam i za eu, i',,o;" neumrle izglede Tebe, angielu Slabra zaborauio; .r"go ,"'rriruln usudjivao odvra6ati zabavljas. Ja s, mojimi pri. vjanski, od onog rada koim se za cio narod jateljinastojimstoZnamiStomogunasljedovatiprimjereTvojezavjeru i Domovinu<.e Yrela za Poznavanje tih Prijatel' va pisma, njihova koresPondencija Strossmayera Mihovilu Pavlinovi< Budan objavili u Izdanjima Histo 1962. godine, a Pod naslovom Kc Prvo od tih Pisama datirano je 9' t oZujka 1887. Zbirka je nepotpuna' ru skupu StrossmaYeru, Pohranjena u I u Dakovu. To je Ferdo sisie odnio iz Dijecezanskog arhiva ,r":"i"u". 1868, a posliednje 23' zbirka od 46 pisama. Prvo je datirano 12. sije6nja s Tacle Smidiklas, Nacrt livota i tljela biskupa J' J' Strossmayera' Zagrcb 1906' 8' ne bas kon'rpletna, u 4 knjigc: Fcrdo Si6 potvrcluje to njihova korespondencijl,ttli"u 1928-1 9 3 l' Zagreb I-IV, er, mtLy t r o is S aatkic i o iclen ii sie, t
118
I
ia ri j-
n ip
u i), t-
u a
), )I.
i-
)a l
it Z. n t. l-
e
3.
Je ou
oZujka 1887. godine. Objavili su ih S. Tralji6 u Radovima Instituta JAZIJ u Zadru, X, 1963. i B. Zeli6-Budan u Izdanjima Historijskog arhiv a S p l i t , s v . 7, 1 9 6 9 . U Dijecezanskom arhivu u Dakovu pohranjeno je jo5 osam pisama Mihovila Pavlinovi6a upu6enih biskupu Strossmayeru. Prvih je sedam izrazdoblja 1863-1867,a posljednje iz 1885. godine. Ni tih osam pisama u Dijecezanskom arhivu, dini se, nisu posve kompletirala njihovu korespondenciju. Ipak, pomakla su joj podetak sa 1867. na 1863. godinu, a posredno jo5 dalje, jer Pavlinovic u svom prvom poznatom nam pismu 1863. spominje da mu je od prvog susreta ve6 jednom pisao. Yrela za njihove odnose su i korespondencija Strossmayera i Pavlinovi6a s Franjom Radkim, Kostom Vojnovi6em, Mihom Klai6em i drugim dalmatinskim i banskohrvatskim prvacima Narodne stranke. Ono Sto ih je pribliZilo i sprijateljilo bio je hrvatski narod i njegovo ujedinjenje u jedinstvenu domovinu, kraljevinu Hrvatsku, bilo je to jedinstvo slavenskog juga i uop6e slavenski svijet. Obojica na sve to gledaju kao crkveni ljudi, u svjetlu katolicizma. Crkvenost i katolicizam ne moZemo iskljuditi iz njihovih vizija i njihova rada. Dapade, oni tim duhom Live i za nj djeluju. SluZbeno je Strossmayer povezan s Dalmacijom od 1860. godine, od svog nastupa u Pro5irenom carevinskom vije6u gdje je branio cjelokupnost Hrvatske i njezinu drZavnost. Tu je kao jedno od bitnih pitanja pokrenuo i zahtjev za sjedinjenjem Dalmacije s maticom zemljom Hrvatskom i Slavonijom. Taj zahtjev odnosno rad na sjedinjenju Dalmacije nastavio je na banskim konferencijama iste 1860. te na Hrvats k o m s a b o r u 1 8 6 1 .g o d i n e i d a l j e . Njegovom nemalom zaslugom na5li su se na podasnom mjestu u Saboru, najprije 29. travnja 1861. Miho Klai6 i Stjepan Ividevi6, a 16. svibnja iste godine i Mihovil Pavlinovi6. Nekoliko dana poslije Strossmayer je od saborskih delegata zatraLio da obra6i Dalmatincem podielimo votum informativum, da ako bi tko od njih htio progovoriti, da nam bratskim savjetom svojim u pomo6 pritedeo.toA odmah poslije biskupa zamolio je za rijed i nastupio upravo Mihovil Pavlinovi6. Je li to bilo spontano ili po dogovoru? Svakako podela je njihova zajednidka borba za ostvarenje programa Narodne stranke. Kako je ukljudivanje Dalmacije u Zivotne tokove dru5tvenog Livota Hrvatske bilo u suprotnosti s politidkim planovima Beda i PeSte,Pavlinovi6 je do5ao na ideju koju koncem prolje6a 1865. predlaZe biskupu Strossmayeru. Naime, ,da Hrvati imenuju na Sabor svoj i njekoliko rodoljuba iz Dalmacije, i to iz svakog okruZja po jednoga: imenito: Stefana Ljubi5u iz Boke, grofa Nikolu Pudi6a iz Dubrovnika, mene (kako bi svi prijatelji Zelili) od Spljeta, Doktor Jozu Antonietti od Zadra, i Doktor Mihu Klai6a. Ova petorica Dalmatinaca, koji se ne bi oglu5ili bratskom pozivu, mnogo bi olakotili zadaeu Sabora Hrvatskoga, i rijero Cepeli6-Pavi6, n. dj., 487
tt9
Senje Dalmatinskog pitanja, tim sto u zemlji za njima stoji-jaka stranka... Naimenovanje njekoliko poznatih Dalmatinaca udinilo bi Sabor Zagrebadki de fakio saborom ciele trojedne kraljevine, njegov bi se moralni autoritet znatno povisio pred prijateljem i zlotvorom nasim; pa pred svom Evropom. To bi imenovanje osnazilo umjerenu i disto ,rurldnn stranku Hrvatskun.lr Te su godine dalmatinski predstavnici u$li u Hrvatski sabor, ali kao predstavnici pojedinih kotareva banske Hrvatske. Mihovil Pavlinovi6 izabran je u Dakovadkom izbornom kotaru.t2 Ti su pokusaji trebali utjecati na dublju svijest o zajedn_istvu i medusobnoj pripad-nosti. Prava se bitka morala voditi na tlu Dalmacije i medu Dalmatincima. Upravo tu je Strossmayer Pavlinovi6u i ostalim narodnim vodama svojom potporom i prijateljstvom bio od velike koristi. Za preporodnu borbu u Dalmaciji bila su potrebna materijalna sredstva. Iz Pavlinovi6eve korespondencije sa Strossmayerom vidi se koliko je to bio osjetljiv problem. Pavlinovi6 se usudio pokucati na prava vrata. Strossmayer je kao mecena bio vrlo oprezan i odmjeren. Nije sipao Sakom i kapom. Nastojao je uvijek imati jamstvo da 6e ono Sto od sebe otkida biti uloZeno na pravo mjesto. Vrhovno mu je jamstvo bilo sud i preporuka Franje Radkoga. Zato se Pavlinovid obra6a najprije Radkom. I kad je u prolje6e 1864. sa Jovanom Sunde6i6em doSao u Dakovo da osobno zamole pomoi, do5li su s pismenom preporukom Franje Radkoga. U svojoj preporuci Radki pi5e: uEvo opet idu Dalmatinci kucat na vrata VaSe preuzvi5enosti. Pavlinovi6 6e stvar opSirnije razloLiti, a ja i Mrazovi6 preporudamo je dim vru6e. Radi se o zajamdenju opstanka ,Nazionalun, koj nam je neophodno potreban u Dalmaciji. U Dalmaciji sabrali su 80 dionicah po 100 forinti. Dalmatinci nadaju se, da 6e se u Hrvatskoj i Slavoniji sakupiti drugih 50 dionica, tj. 3.000 forinti. . . Dobro bi bilo da po mogu6nosti ovo odekivanje na5e stranke u Dalmaciji zadovoljimo; prem s druge strane znamo, da se svedjer crpi iz jednog bunara. . . Mi preporudamo tu stvar Sto srdnijen.rr Bila je dovoljna ta jedna intervencija Radkoga pa da Pavlinovi6 podne dobivati ne samo za svoje potrebe nego je i sam mnoge uspjeSno preporudivao. Prema oNazionalun biskup je bio vrlo osjetljiv pa 6e mu Pavlinovi6 slobodno mo6i poslati i listu svih godi5njih dugovanja. Mo6i 6e mu preporuditi ovu ili onu narodnu ditaonicu, koje su bile kolijevke narodnog duha. Na molbu svog prijatelja Strossmayer je znao poslati i za gladne. Pavlinovii ubrzo postaje osoba velikog povjerenja. Njegova korespondencija sa Strossmayerom prerasta u iskrene prijateljske razgovo' re, povjeravanja, nadanja i planiranja, ali i jadikovanja nad sudbionom 1l Dijecezanski arhiv Dakovo, Strossmayer-Pavlinovic. 12 Cepeli6-Pavi6, n. dj , 537. 13Dijecezanski arhiv Dakovo, Strossmayer-Ratki, Zbirka neobjavli enih pisama.
t20
L'
r 3 L;
)
I
I
)
tovuposrij. #ky"';tiffji f"';:' n:'.' ::"rt$f ::n :,"":,ii:;tr pismima.Bivatoposo
121
d l a n J u g o s l a v c n s k ci i k a d e m i j e z n a n o s t i i u m j c t n o s t i ' Ponekad Strossmaycr Pavlin<-rvi6asmatra prezestokin'r prema druje nas Miio gim narodnim prvacima u Dalmaciii ili 6e re6i ,mozda 'pocta'u, i s praviti' o t v o r e n o no biskup zna da priietelia smije iralo i.razotatania gordinu izlijevao Iako je desto u svoja pisma biskupu uszbog stanja u Dalmaciii, Pavlinovic radosno .iavlia priiate,lju svaki j e S t r o s s m ap l o d i o n d a i s t a k n u t i pieh, racluic mu se i ne zaboravlia ' I p a k ' s m o m i p i 5 e : g o d i n c 1 8 6 8 ' p o d c t k u verove potpore. Tako nar p a D a h n a c i i i ' u v l a d a n i v i 5 e iedna usadjeni; bez naSc snage ne mole n e n a s b e z u d i o n a , b i t i m o Z e n e n a s b e z bila i taliianska, radunati, uz n'roZe biti svedcnstva; cio puk, gdi ushi6cnije, gdi slabijc' pristaje zivotniji na slupa zakladom, Debcliak<-rv<-rm novom nas. NaSa Matica, i rad, nase glasilo sa svc)ir-ltrttiskanicom mc6e clubok korcn u narod, uPohri s c b e : S t r o s s n r a y c r a U v j e r a v a b i 1 i q . r 0 u c n t o z s v e c bcz njega ponoci, kadli tadli svoje uo.".,u i poitcna Dalrnaci.ja,naci 6c B<-r7-jom i S l a v o n i.iuu'zr H r v a t s k u s v c l i e p o s e s t r i m c miesto uz juznoslavcnsk
t22
Hercegovini predvidao je da one moraju do6i u sastav Hrvatske crkve.2a Strossmayerov tajnik Milko Cepelii o tom ,hladenjuo Strossmayera u njegovu oduSevljenju za ulogu Srbije u ostvarenju juZnoslavenskog jedinstva pi5e Pavlinovidu 1885. godine kao o oditoj promjeni u drZanju dakovadkog biskupa.zs MoZda tu promjenu, koju istidu i pojedini suvremeni povjesnidari, moramo tumaditi i kao plod prijateljstva s Mihovilom Pavlinovi6em, Josipom Stadlerom i jo5 nekim drugim hrvatskim uglednicima. Pavlinovic je zagrijan idejom slavenstva, ali u pojedinim situacijama mnogo manje od Strossmayera, nije se bojao obuzdavati prijatelja biskupa. "Mi Hrvati ne smimo ni5ta raditi na Skodu ostaloj slavenskoj bra6i. Ali po tom ne sliedi, da mi ne smimo koraka maknuti, ako to nije u prilog eesim ili Poljacim, koji danas kolo vode, pa bi nas htili exploitirati sebi u prilog. Na tom grebenu bojim se da 6e se razbiti naia doma6a uloga, jer se sloZne na5e reichsrathlije sasvim pustile vodstvu ljudi, kojim su Hrvatska i pravo hrvatsko, Sto i psu peta nOga(.26
4 to I.
i
,i)r
I l
Sav kulturno-prosvjetni i mecenatski rad biskupa Strossmayera odvija se u znaku obnove iirilometodske religiozno-kulturne ba5tine u Hrvatskoj. U viziji je gledao, na tome radio, da glagoljica i staroslavenski jezik ponovo udu u liturgiju cijele Hrvatske crkve. Vizija njegovog crkvenog jedinstva JuZnih Slavena, a kasnije i svih pravoslavnih Slavena s Katolidkom crkvom temeljila se prvenstveno na zajednidkoj ovoj sveslavenskoj kulturno-religioznoj ba5tini. Sto viSe, smatrao je da 6irilometodska ba5tina treba biti ono Sto 6e okupiti sve slavenske narode, a ne Rusija i okupljanje oko Rusije. Strah od Rusije, kolikogod je on volio i vidio posebnu ulogu za nju u okupljanju slavenskih naroda, poticao ga je da upozorava Svetu Stolicu na slavensko pitanje, predlaZu6i kao jedino rjeSenje 6irilometodsku ba5tinu. Zato je vet za prvog svog sluZbenog posjeta Rimu 1859. godine tadaSnjem papi Piju IX. podnio elaborat, zapravo vi5e nacrt o oduvanju glagoljske baStine i njezinoj korisnosti u radu medu Slavenima na sjedinjenju crkava. Medu ostalim Strossmayer je zamolio dopu5tenje za tiskanje novih staroslavenskih liturgijskih knjiga, napose novoga glagoljskog misala. Rim je tada od svih njegovih prijedloga prihvatio samo tiskanje novoga glagoljskog misala i brigu o tome povjerio samome Strossmayeru. Strossmayer u Pavlinovi6u vidi jednog od glavnih savjetnika, jer ga zna kao zaljubljenika u glagoljsku ba5tinu. Pavlinovi6 visoko cijeni obnovu staroslavenske ba5tine i smatra da biskup njome oudara temelj konadnoj na5oj emancipaciji", vidi i veliku njenu ulogu u ostvarivanju
IJ. 2aSuljak Andrija, Biskup J.J.Strossmayer inadbiskup Stadler,n. dj., 123,b.9 i 10 2s HAS, MO - XIV/2 odnosno: Palavr5id-Zeli6, KorespondencijaMihovila Pavlinovita, Split 1962,br. 391. 26AJA XI A/ PM 43, odnosno:Zeli6-Budan,Stotinjakpisama,337
t23
i prijatelja bicrkvenog jedinstva, no mnogo je realniji pa prizemljuje jezikom svetim najpre 6emo da or-g.doe"tt ,t,rpur ,if lu ,.rr-t s' Vami rastavljaju od istodne cirila i Metoda srusiti umjetne bedeme Sto nas razagnlu puste tlapne se im dok joi otimati, dugo bra6e; ali Srbi 6e se Va5oj neizmjernoj ljunje o svemo6noj prevladi bu5anova carstva " ' bavi, njihove toboZnje glave odgove zlotvora.. . Siromah narod nije tomt Za ostvarivanje Plana s novim gli bor strudnjaka. Po Strossmayerovo3 Pavlinovi6 iako se branio da on to I da se nece sro Krrvu IjaS* i kao crkveni dovjek, da Crkva bude sigurna najprije Ivana uzme .reirriri. On savjetuje biskup" da kao strudnjake je bio poi rado Pardi6a Berdi6a, u poriii" njegove smrti Dragutina da poZuri Strossmayera podsje6a n;*t"i Lirk'pu' ee56e *"Jrrik'ir-"au Misanovim prije Sto nas Pardi6a u radu i moli ga: 'bajte, obradujte i predaje na povratite lom, da tako la5nje Meiodovu'mitropoliju -svoje Miho Zalost,don Na biskupiamo'tt izgled svim hrvatskim ii-'dut" jer je misal dovrSen tek nije doZivio aou.S"t3" ovog velikog pothvata' pod kraj stoljeda. . r: , koristi' po svoJlm Stroismayer je poznar, desto se to i pretjerano je to napose prilidno o5trim izjaiama na radun Svete Stolice. Prisutno dopisivanju s Mihoviu njegovoj korespondenciji s Franjom Radkim' U je tome uzrok i PavlisuzdiZaniji. MoZda Iom pavlinovi6em Uitt"p'j" da tamo nije sve savrnovicev stav prema Rimu. Pavlinovi6 primje6uje ljudi svakojakih Seno, ali on zna razlikovati: 'Bit 6e i kod kurljalnih Rado se prii upliva, ali ljudi prolaze, a institucije ostaju<'ze ;;;; putuje u hododa56u druZuje Strossmayei, i ,ui"at'o u organiziranom biskup mu te posreduje Kosti Vojnovi6u Rim. Zajednidkom frllatef" sa Raduje grad' put u Vjebni kao znak priznanja i"ei .se .zajedno svieslovinskog ,znamenitost da Rim podinje shvi6ati Sir"rr*u'"rom se oNjegovoj Preuzvitao. On dak pretjerule kad pi5e prijatelju dive6i potla Boga i Svete je danas Senostio (Strossmayl..t) "ua koie nam ima"''o ga Hrvatska Rimske Stolice, svako dobro Sto PosvejerazumljivoStoPavlinovi6namolbuNikoleVorsakal8T5. ;mayera da svoje odnose s Rimom' na 1. vatikanskom koncilu' sredi' Vor3ak kao njegov ambasador i saskuP mora srediti svoje odnose sa 3 a ono radi dobra Hrvatske' Strospapom' sve sreduje i zahvasmayer uistinu odlazi u Rim, susre6e se s da to udini'rr Kroz ciljuje prijatelju Pavlinovi6u Sto ga je potaknuo n' dj' 328' zVg1sy1 61 PM 35,odnosno:Zeli6-Budan, n' dj' 327' 28AJAXI A/ PM 34,odnosno:Zeli6-Budan, n' dj' 313 2eAJAXI A/ PM 21,odnosno:Zeli6-Buian, n' dj' 329' 30AJAXI A/ PM 36,odnosno:Zeli6-Budan' 3IHAS,MP_LXXX[/5,LXXIII/16.iLX^XXII/6,odnosno:Palavr5i6-Zeli6,Korespon. denciiiMihovilaPavlinovita,br' 161,162i 163' 124
rl
bilrn ;ne ap-
liu' ies .27
odryil goivo ma pouri 6a' iei ilro lek
iir-n 0se lvivliM-
kih P,nBU
ilrp ,,SO
rrrezviGte
qln, Fdi.
jelu korespondenciju provijava nit, Zelja Pavlinovi6eva da posjeti svoga prijatelja, Dakovo, Slavoniju. Raduje se planovima o pruzi ZadarSlavonija i dolina Neretve-Slavonija.Poput djeteta odekuje Strossmayerov posjet Dalmaciji, jer tada ne6e mo6i zaobili ni njegov skromni dom u Podgori. S druge strane biskup se raduje nadanjima don Mihe da 6e gore u Slavoniju, a Zivotna mu je (i neostvarena) Zelja posjetiti Dalmaciju. Biskup se sve do posljednjeg trena brine o njegovu zdravlju, strepi nad njim. Njegovim posredovanjem u Rimu Pavlinovi6 dobiva ku6nu kapelicu u rodnoj ku6i u danima bolesti. Bili su uistinu prijatelji. Jedan drugog su obogatili. I mislim da moZemo re6i da ih tek zajedno moZemo shvatiti. Posve skladno i opravdano, iako ih nemamo zabiljeilene u kakvu opro5tajnu govoru, stoje i nad mrtvim Mihovilom Pavlinovi6em rijedi koje je biskup Strossmayer izgovorio nad odrom Franje Radkoga:ulzgubio sam najdraieg prijatelja. . . izgubio sam dio sebe... Dobar dio svegaSto sam udinio i njegovo je djelou.
M a r j a nD i kl i i
ODNOSIZMEDU M IHOVILA PAVLINOVICN I IVE PRODANA
Govoriti o odnosima izmedu Mihovila Pavlinovida i Ive Prodana zna(i, zapravo, govoriti o njihovoj netrpeljivosti, nesporazumima i neslaganju, te sukobima, borbama i obradunima u kojima su, naZalost, sudjelovali i neki drugi dalmatinski narodnjaci i pravaSi. Borba se vodila, kako 6emo vidjeti, i usmeno i pismeno, te putem stranadkog novinstva i politi6kih grupa, ali i preko posebno tiskanih bro5ura, prosvjeda i pouzdanica koje su se prikupljale na sve strane i objavljivale u novinama. Njihovi znatajni kontakti javljaju se potkraj sedamdesetih godina 19. stolje6a kada je Prodan, postav5i urednikom vjerskojavno istupati i aktivnipolitidkog lista "La Dalmazia Cattolica", podeo je sudjelovati u dru5tveno-politidkom Zivotu Dalmacije. No, o tome 6emo poslije, a sada rijed - dvije o Pavlinovi6u kao ideologu. Za narodnog se preporoda u Dalmaciji razvija hrvatska nacionalna svijest, osobito svijest o pripadnosti hrvatskoj drLavi i narodu. NajvaZniju ulogu u tome imali su narodnjaci, posebice Mihovil Pavlinovi6, jedan od vocla narodnog preporoda, glavni tvorac preporodne hrvatske nacionalne ideologije i jedan od najistaknutijih prvaka Narodne stranke u Dalmaciji.l Pavlinovi6 je u preporodnom razdoblju bio jedini izraziti ideolog iz 6jeg su ideolo5kog vrela crpili ideje ne samo narodnjaci nego i prvi dalmatinski prava5i. U njegovu nacionalno-integracijskom ideolo5kom sustavu nalazimo dvije karakteristidne razvojne faze.To su (uvjetno nazvane): faza jugoslavenstva i faza hrvatstva. U prvoj fazi, koja traje do kraja Sezdesetih godina 19. stolje6a, Pavlinovi6 je, iako je posjedovao i hrvatsku nacionalnu svijest, u prvom redu ideolog jugoslavenstva, a u drugoj fazi, koja traje od kraja Sezdesetih godina pa do njegove smrti 1887, izraziti je ideolog hrvatstva. Te dvije faze, premda naoko proturjedne, u njegovu se ideolo5kom sustavu posve ne iskljuduju, jer u prvoj je samo jade istaknuta jugoslavenska a u drugoj hrvatska nacionalna ideia. I Nik5a Standi6, Hrvatska naciontLlna ideologija preporodnog pokreta u Dalmaciii (Mihovil Pavlinoyil i njegou krug do 1869), Zagreb 1980, str. 266 i dalie;lsti, Misaoni razvoi Mihovila Pavlinovita u iezdesetim godinama 19 stoljeta, zbornik: Dalmacija 1870, Zadar 1972, sIr.243-253; Isti, Mihovil Pavlinovi6 1831-1887, oNaie temeo, XVII/1973, str 988-1002; Op5irniju bibliografiju o Pavlinovi6u vidi: Jak5a Ravlic, Bibliogralija Mihovila Pavlinoviia, Radovi instituta Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti u Zadru (dalje: RI JAZU), Zadar 1961, sv. VIII, str. 427476; Nikola Colak, Narodni preporod u Dalmacijiusvjetluhistoriografiie, RI JAZU, Zadar 1961, sv VIII, str 385-388
t27
va, ali u tome nije usPio.+
128
je Llo-
rehr,at-
drtio
drroiu 'rao !Z-
)oIta to go!no iloim (og !je goIao rsta no)ra-
ugo' 9st(, 'ag i rDi-
Premda odnosi izmedu dalmatinskih narodnjaka i prvih dalmatinskih prava5a, kao i njihovih glasila 'Narodnog lista. i oKatolidke Dalmacije", od podetka nisu bili dobri, dini nam se da potkraj sedamdesetih i na podetku osamdesetih godina 19. stolje6a oni jos nisu bili ozbiljnije poreme6eni jer, osim manjih neslaganjai sitnih trzavica, nekih ve6ih sukoba nije bilo. zapravo, tada ih i nije moglo biti jer se prodan tek pripremao za jezidno pohrva6enje svog listas kako bi ga, nakon toga, vi5e usmjerio u katolidkom i prava5kom pravcu: a pavlinovi6 se nadao da 6ebez ve6ih tesko6a uspjeti sebi podrediti i prodana i njegovo glasilo. Prve nesuglasice izmedu njih dvojice nastaju sredinom 1879.godine. Te je godine ol-a Dalmazia Cattolica" objavila vi5e dopisa iz Makarske u kojima se kritizira stara narodnjadka op6inska uprava s nadelnikom Antunom Aladevi6em na delu. Sumnja se u ispravnost
mom uredniku oNarodnog listau Jurju Biankiniju.z U spomenutom pismu Pavlinovi6 brani Aladevida i Ljubi6a, a optuZuje dopisnika iz Makarske da neopravdano napada na tucte poStenje i svojim neistinitim pisanjem raspaljuje strasti i ru5i toliko potrebnu slogu i mir. Odbacujudi takvo pisanje i brane6i svog dopisnika, Uredni5tvo lista ,La Dalmazia Cattolicau smatra da nije duZno tiskati nidije lekcije pa ni pavli novi6eve. Praveii se nevjestim, Prodan se toboze dudi pavlinovi6evu pisanju i pita se: ,demu sve ovo prot nama od osobe koju u zviezde kujemou.s Bez obzira na nastali spor, Prodan i njegovo katolidko glasilo pri izboru za carevinsko vijede 1879. godine podrzavali su kandidate Narodne stranke i njihov izborni program, osobito Mihovila pavlinovi6a
dza 977, isne ,J1
greb ,gija, ,vi6u wiia teve rvatriku, , str.
xviku geb zlno
xv-
t ^ f_{" podetku 1880. go4ine Prodan je izvrsio jezidno pohrva6enje lista >La Dalmazia Cattolicao koja od tad,a izlazi na hrvatskom jeziku pod nislovom uKatolidka Dalmacija.. Q--pravastvu Ive Prodana v: M. Gross, Pouiiest pravaike ideologiie zagreb 1973, itr. 283-309. o "La Dalmazia Cattolica<,ZaraX/1879, n. 60, pag. l-2. _ _1_M. Pavlinovi6, Otvoreno pismo na urednika, oNarodni listu (dalje: NL), Zadar XVIII/187q br. 61, str. 2. 8 vidi bilj.6 i 7. e pag.3; "La DalmaziaCattolicao., \ 1972,n.45,pag. l;n.47. pag. l; n.4g, pag. l;n.53,-S7S,"U.. 1,68, pag-.2-3; M. Pavlinovi6, Moji Biraii Sinjsko-Imoxko-ilIakarski, NI_,-XV[IZf 65, str. l; br. 74, str. 1.
129
ne, str.323. T3KD,XII/1881,br.84,str.3;br'91,str'1-3;br'94'str'3;br'96'str'4' i prava14KD, XII/1881, br. 84, str. 3; KD XIIIi 1882,br. 27, str' 1; t " l' Narodnjaittto 1-50' itvo u Dalmaciji, Zadat 1895,str'
130
og to ite
u lora. rti zitzez tS
pine ilo rje tai 1U
m rO-
ju ao la-
iuojla-
rje ni riItite
ritje ih tJ.
il,,4. land
stupnika u Dalmatinski sabor, ali zbog protivljenja narodnjaka nije bio izabran. U navedenom izborni5tvu pobijedili su kandidati Narodne stranke dr. Josip Pa5trovii i Pavao Zanki, nadZupnik Nina, a poraZeni su Prodan i autonoma5ki kandidat Kapovii.rs za tih saborskih izbora i dugo poslije njih vodile su se oStre polemike izmedu prodanove pravaSke grupe i vodstva Narodne stranke. JoS dok su izborne optuZbe pljustale na sve strane, odnosi izmedu pravasa i narodnjaka zaostravali su se sve vi5e i postupno pribliZavali vrhuncu netrpeljivosti. pravasi su preko ,Katolidke Dalmacijeo za Prodanov izborni neuspjeh najvi5e krivili narodnjake, tvrde6i da ga Izborni odbor Narodne stranke nije htio podrZati samo zato Sto je stardevi6anac, a narodnjaci su Zestoko uzvral.ah preko ,Narodnog listau, optuZuju6i Prodana za razbijanje narodnog jedinstva i suradnju sa Srbima i autonoma5ima.ro Poslije saborskih izbora 1883. godine prodanovci podinju djelovati odludnije. U Zadru pokreiu akciju za izdavanje novih pravaskih listova - >Stekli5an i zatim,Prava5an, a Prodan na podetku 1884. objavljuje svoj vjersko-politidki program.rz Premda taj klerikalno-prava5ki program nije odgovarao mladoj dalmatinskoj inteligenciji i liberalnom graclanstvu, prava5ke ideje ipak su hvatale korijena i podele su se postupno Siriti po Dalmaciji. Time se, logi6no, Sirio i politidki utjecaj Ive Prodana, osobito medu mladim dalmatinskim sve6enstvom, Sto se nije dopalo ni svjetovnim ni crkvenim vlastima, a ni prvacima Narodne stranke. LoSi od'nosi izmedu narodnjaka i prava5a kulminirali su u prolje6e 1884. godine, kada je izbio otvoreni sukob izmedu Pavlinovi6a i Prodana. Sukob je prvi zapodeo Pavlinovi6 kada je, raspravljaju6i u oNarodnom listun o politidkim prilikama u Dalmaciji, oStro kritizirao dalrnatinsko novinstvo, narodito oKatolidku Dalmacijun i njena urednika. U seriji dlanaka pod naslovom,Preokret u Dalmac.#lcra pt'nou't tuvlinovi6 doista ostro osuduje dalmatinski pravaski tisak, posebice oKatolidku Dalmacijun, Prodana i njegov suhoparni vjerski i politidki program. Kritizirajuii i napadaju6i Prodana, Pavlinovi6 mu najvise zamjera na onome Sto i kako pi5e o hrvatstvu, katolidanstvu, hrvatskom drZavnom pravu, te cjelokupnosti, nezavisnosti i granicama Hrvatske; zatim mu zamjera Sto svojim zajedljivim pisanjem neprestano izaziva polemike, trzavice, sukobe i narod dijeli na otaboreo. Takocler mu prigovara Sto se u velidanju hrvatstva i Hrvatske zalije6e preko Drine i Bojane, a ne vidi svakodnevnu te5ku borbu protiv ,talijan5tine i niemStinen,Sto ne pi5e znatno vise o borbi za hrvatski jezik, sto neopravdano osuduje cijelu Narodnu stranku zbog gre5aka pojedinaca, te sto previ5e pi5e za pla6e pudkih uditelja i Zupnidke ,kongrueo; na kraju rsNL,xxII/ 1883, br. 44,str.t, 3;br. 45,str.1,2,3; KD,xIV/1883,od br. 36do br. 43. 16NL,XX[/1883,br.47,str.2; KD,XIV/1883, br.45,str. t-2;br.46,str.1;vidi bilj. 15. tz [! Prodan],NaiprogramKD, XV/1884,od br. 1 do br. 8; lsti, tJspomene L Naiprogram,ll.Izdanje,Zadar7895,str. 1-64;nstekli5n, Zadarl/ 1883-84, br.-1,br.4, br.5, br.6, br.7; ,PravaSu n. d, str.48-49,55-56. , ZadarI/1884,br. 1;V. Ma5trovi6, 18M.[ihovil]P.[avlinovi6], Preokretu Dalmaciji,NL, XXIII/1884,od br. 24 d,obr. 27, str.l.
r31
Dalmacijao predbacuie mu sto se u posljednje vrijeme i "Katolidka pudani katolidko kler su za Bet du tamt posvjeiodi kako ir*p"t"il" stvo posve zadovoljni stanjem u Dalmaciji'ts kritiku odmah je uzvratio ?rodan' a Na tu oStru Pavlirroti6"ut urednik ostekli5an i podrZao ga je i Antun Dean, glavni pokretad i kritidara' oni smai optuZuju6i ,P.u.ruSu,I Odbijaju6i iznesenu-kritiku jer' s jedne strakrivo i sudi jednostrano pavlinovi6 postupa traju da navodno zato Sto ga ona ne, pretjerano ,tupudu 'Katolidku Dalmaciju"' da se isuvi5e zaStitnidki' druge' s a tutora, nije htjela prihvatiti za svog lista" i njegova oNarodnog greSkama p.'."*u g;ao"o roditeljski, odnosi optuZbe i Prodanove Deanove Odbacujuii urednika Jurja Biankinija.zo je 6e se da znao pavlinovi6 iskreno priznaje kako i.rr"rueu:"6i"udarac, juri5u Prodete zamleriti, uti du se ipak niie nadao 'krvavom se kada u trenutku da ""f.1-" danoveo. On upozorava i opominje Prodana Dalmacijin u naroda vo
2l M [ihovil] P.[avlinovi6], Krvad jurii iete Prodanoye, NL, XXI[/1884,
132
br 29, str. 1_2.
a( nd
I
ta'ana
ki, VA
be SE
'oSC
(Ce ii
tju ne {a)oSE
ca trl-
alVA,
jaali
oko ,Katolidke Dalmacije" i zagovarali odludniju sku politiku, bila je za Prodana.22
i radikalniju
hrvat-
Ne5to spontano, a najve6im dijelom na poticaj glavnih sudionika i njihovih pomagada u sukobu, pouzdanice i prosvjedi stizali su sa svih strana na uredni5tva "Narodnog listao i ,Katolidke Dalmacijen koja su ih redovito objavljivala. I tko zna koliko bi ovaj rat bio potrajao da Mihovil Pavlinovii, shvativ5i kako sve to najvi5e Skodi upravo njegovu ugledu i ugledu dalmatinskog sve6enstva, nije upozorio urednika ,Narodnog listao Jurja Biankinija da prestane s daljim objavljivanjerr, Prosvjeda i Pouzdanica.23 Na tu vijest reagirao je odmah Prodan tvrdnjom kako je Pavlinovi6u na pola bitke ponestalo ,praha" pa je poZelio mir.zc Uz Pavlinoviia i Prodana, koji su se izravno konfrontirali, dosta znadajnu ulogu u sukobu imali su Biankini i Dean. Od prvog trenutka oni su, agitirajuii pismeno i usmeno, aktivno sudjelovali u procesu nastajanja, prikupljanja i objavljivanja prosvjeda i pouzdanica. Dean se, Sto je posve razumljivo. angaLirao na Prodanovoj, a Biankini na Pavlinoviievoj strani.2s Razotkrivaju6i bit sukoba, KaZimir Ljubi6 pi5e Pavlinovidu: "Jesi li vidio ono gadne Katolidke? Gore nije ni Dalmata ni Srpski List. Kad se okupe dionidari za saborisanja valja gledati da je izdupamo iz ruku Prodanovih i Deanovih.(26 Stvaraju6i s Pavlinovi6em i Ljubi6em planove kako sru5iti Prodana i kako mu iz ruku istrgnuti uredivanje sve6enidkog glasila, Biankini obavje5tava Pavlinovi6a da oKatolidka Dalmacijan uima preko tri hiljade f. deficitan, te da 6e zbog toga Prodan biti primoran predati tiskaru i vlasniStvo lista posebnom odboru.2i Odbor je doista bio osnovan i u njemu su bila trojica privremenih upravitelja, a prvim upraviteljem imenovan je KaZimir Ljubii koji je s Prodanom trebao pregledati radune i utvrditi konadni ,deficit". Medutim, spomenuti odbor nikada nije preuzeo upravljanje oKatolidkom Dalmacijomo i njenom tiskarom jer je Prodan na skup5tini dionidara imao ve6inu, pa narodnjacima nije preostalo ni5ta drugo nego da i dalje stvaraju planove kako ooboritio Prodana i Deana. Ljubi6 je smatrao da bi, nakon pobjede nad prodanovcima ,Katolidku Dalmacijun trebalo temeljito preurediti: pretvoriti je u pravo sve6enidko glasilo i svesti u 22 ViSe o pouzdanicama i prosvjedima, te pouzdanidarima i prosvjedateljima vidi u: NL, XXIII/1884, od br.29 do br.36; KD, XV/1884,od br.23 do br.33; vidi takoaleri Jubilarni broj oNarodnog lista" 1862-1912,Zadar1912,str. l-3. 23M. Pavlinovi6- J. Biankiniiu, NL, XXII/1884, br. 36, str. 3. 24KD, XV/1884,br. 32,str. 1. 2sJ. Biankini - M. Pavlinoviiu, u: A. Palavr3i6-8. Zelit.,Korespondencija.. . , pis.319, 321,322,324; Vicko Skarpa - J. Biankinij\ ZaIon,22. IV. 1884,vidi: Benedikta Zelic' Budan, Joi iz ostavitine Mihovila Pavlinovica, Radovi Centra JAZU u Zadnt, sv. 21, pis 16. 2 6 K . L j u b i 6 - M P a v l i n o v i t t , Z a d a r 1, 0 .I V 1 8 8 4 , u : A . P a l a v r 5 i 6 - B . Z e l i c , K o r e s p o n dencija. ., pis. 320. 27J. Biankini - M. Pavlinovicu,Zad.ar,T. V. 1884,u: A. Palavr5i6-B Zelic, Korespondencija.. . , pis. 325.
133
granice >crkvene(, rodnoj stranci.za
a politiku
posve prepustiti
'Narodnom
listun i Na-
28K.Ljubi6_M.Pavlinovj.cu,Zad,ar1884,ko-d:A.Palavr5i6-B.Ze|it.Korespondencija zadar,8. IV. 1884,u: A. Palavr5i6 B. Zelic, Kores. . , 351; J. Biankini - M.-F;riil"icu, pondenciia.. ., Pis.331. 2evidi bilj. 23. 30Vidi NL, XXIII/1884, od br' 60 do br' 67' str' 1' 3r M. Pavlinovie, Hrvatski Razmiiljaji, Zadar 1884,str' 1-39' 32Isto, str. 24-29; Jaroslavsldak, Mirjana Gross, Igor Karaman, Dragovan Sepi6',Povl1968'str' 168-169' i"tt t iritti"s naroda g. 1860-1914,Zagreb 114
tJ+
td-
nl16i lata-
nu :ih :etaia-
Irli
IO-
te-
ru)a1rrvi 'li )adi luteni
zir, vrtoglavlje nad ponorom razpa< koje, kada bi se vi5e pro5irilo, moglo bi zaprijetiti i samostalnom opstanku Hrvatske.:r Na Pavlinovi6evu Zestoku kritiku stardevi6anstva najprije je odludno reagirala Prodanova oKatolidka Dalmacija",:+ odbaciv5i je kao pristranu i neosnovanu, a uslijedio je joS Ze56i odgovor grupe mladih zadarskih stekli5a u broSuri Razmiiljaji i istina.ts Kako na toj knjiZici nisu oznadeni autori, Juraj Biankini, informirajuci o tqme Pavlinovi6a na podetku 1885. godine i Saljuii mu jedan primjerak, smatra da je prvi dio nastao u Hrvatskoj, a sve ostalo da je oskuhano( u Zadru od poznata,firme Prodan-Ucellini-Rihtaric".3o Bez obzira na pitanje o formalnom autorstvu, ako prihvatimo Biankinijevo miSljenje, a ono nam se dini posve vjerodostojno, doista su najvaZniju ulogu u nastanku knjiZice Razmiiljaji i istina, pisane protiv Pavlinovi6a i njegovih Hrvatskih razmiiliaja, irrrali zadarski prava5i s Prodanom na delu. Odbacuju6i sve optuZbe i napadaje, oni smatraju da je najnovije Pavlinovi6evo djelo posve pristrano, neosnovano, nelogidno i neistinito; pisano s namjerom da se oocrni i podjari mrZnjun na Stardevi6a, Stranku prava i prava5tvo, te da se od njih odvrati hrvatska mladeZ i sve6enstvo.37Poslije tog sukoba u odnosima izmedu Mihovila Pavlinovi6a i Ive Prodana nastaje relativno zatiSje koje je potrajalo sve do Pavlinovieeve smrt i 1 8 8 7 .g o d i n e . Ni k-raju, posve logidno, pitanje je zbog dega su se sukobili ti dalmatinski politidari? osnovni uzrok sukoba izmedu Mihovila Pavlinoviia i Ive Prodana bio je, osim nekih njihovih ideoloskih razlika, osobnog neslaganja i borbe za prestit, u prvom redu u Pavlinovi6evom nastojanju da se i tiskara i uredni5tvo oKatolidke Dalmacijen kako bi Prodanu od.rt-. se onemogu6ilo njegov politidki utjecaj, osobito medu mladim dalmatinskim svedenstvom. Tako je Pavlinovi6 - uodavaju6i navrijeme po-
,ie, ai li(
hrloSC
ai ili recqa res-
politidki primat Narodne stranke i njenih prvaka.
33M. Pavlinovie,HruatskiRazmiiljaii,str. 30-33;M. Gross,Potiiestpravaikeideologiie' str.285-287. ,o [t. Prodan],Dakleito valjau hrvatskoi politici,KD, XV/1884,od br' 61 do br' 63,str ,. pamphlet,HrvatskiRazmiiljaii", 3s[...], Razmiitjajii istina.Odgovorna Paplinoyicev Zadar1884,str. 1-45. -B.zelic Ko36J. Biankini- M. Pavlinovicu,zadar,2. II. i 19.II. 1885,u: A. Palavr5i6 autorbrosureje BarePoparie . . . , pis.354i 355.PremanekimmiSljenjima respondencija - usp:M. Gross,Povlfestpravaikeideologije,str. 287. 37vidi bilj. 35.
135
J o s i p A n te S o l d o
PAVLINOVIE IFRANJEVCI
O prijateljskim odnosima franjevaca Provincije presv. Otkupitelja (Split) i Mihe Pavlinovi6a (1taSZ;, te o njihovu istovjetnom politidkom razvoju, iscrpno je pisao Nikia Standii.t On je uputio na korijene njihova zajedni5tva. Svi su oni, naime, rodeni u seljadkim obiteljima, duboko ukorijenjeni u tradicionalno kr5danstvo i u junadku povijest, uprisutljivu Kadi6evom pjesmaricom, s izrazitim ponosom koji je od iskona suprotstavljao crvenkapu gradskim klobucima (Sto se odraLava i u pripovijetkama Dinka Simunovi6a). U tlm su sredimana dobili istovjetan odgoj i svjetonazor, Sto se nastavljalo Skolovanjem. Iste su im bile Zivotne prilike i sluZbe, Zupnikovanje medu narodom po selima kojem su bili uditelji i vode, savjetnici glavara i nosioci borbe za narodna prava. Cijeli, zapravo, zbir unutarnjih i izvanjskih dinilaca povezivao ih je u isti mentalitet i zbliLavao u jedinstvenu narodnu, pudku snagu. Standi6 je svoje promatranje zavrSio godinom 1869, kad se iskristaIizirala Pavlinovi6eva, a i franjevadka politidka misao. Njegovu radu te5ko se moZe Sto dodati. U ovom dlanku nastojat 6emo pratiti to prijateljstvo i suradnju, ali i klice odvajanja, sve do smrti velikoga borca narodnog preporoda u Dalmaciji.
1 Preporodni zanos dadke skupine oNe boj seo iz splitskog biskupskog sjemeniSta pro5irio se mealu mladim franjevadkim sjemeni5tarcima velikim dijelom dolaskom na Visovac, u ,humaniteto, Spire Tomi6a, Filipa (fra Mate) Mlinara i Antuna Konstantina Matasa koji su neko vrijeme pohadali srednju Skolu u Splitu i bili bliski mladenadkoj zanesenoj skupini. Proces njihova prihva6anja narodne misli i prijelaz I N. Standi6, Hrvatska nacionalna ideologija preporodnog pokreta u Dalmaciji. Mihovil Pavlinoyit i njegov krug do 1869,Zagreb 1980 (unaprijed: Hry. nac. ideologija). Od franjevaca ne5to ve6i dlanak o Pavlinovi6u je napisao A. Cikojevi6, Don Miho Parlinovi1. Prigodom Stogodiinjicerodenja (1831-1931),,Novarevija< l0/193I, br. 1, str. 3-29;K Eterovi6 je objavio neka Pavlinoviieva pisma koja donosimo u tekstu. O Pavlinovi6u osim toga vidi: J. Biankini, Dr. Miho Klait i don Mijo Paulinotif, ,Jubilarni broj Narodnog listao 1912,str. 1-3; M. Stojkovi6, Mihovio Pavlinovi1 o stogodiinjici rodenja, >Hrvatsko koloo l2lI93l, str. 30-35; Marin Pavlinovi(., Mihovil Pavlinovit i Narodni preporod u Dalmaciji od godine 1848-1887.u svjetlu nepoznatnihiTvora,Zagreb 1936.
t37
je Stjepan Zlatkovi6 u Tomi6evu na Siru nacionalnu svijest opisao ZivotoPisu.2 Sude6i,naime,pobrojnimdlancimafrarraJeronimaLuizaVrdolja,zori dalmatinskoj*, njegova nacioka Imo6anina (+ tsisi, "t"ui,. u je joS unutar Kadi6eva"slovinstva nalna svijest, a ractiJo idrugih, bila D-al.mlcije' o 6emu smo s dosta lokalpatriotiz'ma ili"bolje velibanja poput Kadi6a napisali.r Tako, u ,uo,,' pro-atranjl o jeziku vrdoljak
istakaokakoje u Europi ill'"jl o.o:i"l'ir*ieil"i:"rir.. au"uip"onosno Iako je studirao u Bedu' do,slavskog naroda...--lf
da ne polo'"icuo' o prvim rezultatima slavisti6ke nahrvatskog jezika Pa time i naroda' jevjestan, ttip tt upu5tao dublje u Siokavsku ikavicu os na5im dalmajevdano zahtijevao da se hrvatski je mevara umjetni jezik' Vrdoljak javni matinsken' fiko 5e taj jedini
poput pisaca iz XVIII' stolje6a'.is i Ijak, a s njime i starija -Cer-IeTcU3',s nje u sjevernoj Hrvatskoj' On iak dllmatinske(, svog prijatelja Antu niti starog suradnika' Stjepana zdravio poziv ZagieUu'u 'ilait'ienjem' banu Jelat" 9i.T,tl*a Ividevi6a.aZa sjedinjenje, ttlit
138
)f -,
ljaioiva no na)pr lonada. jenajenevni xu rpinoj im)m, dobaore poana ela-
lela po iku, sviOni rema, riniaje Ina Zivo'avliregt '.ni6a, nje u
javnom i kulturnom podrudju. To je trajalo do 1850. ili todnije do sklapanja Konkordata 1855, kad je ukinut jozefinizam. Meclutim, mladi dlanovi izi5li iz Skola koje su se pod pritiskom austrijske drZavne vlasti uprilidile drZavnima, a i pod utjecajem spomenutih Tomi6a, Mlinara i Matasa, podeli su sve viSe upoznavati ideje narodnog preporoda tada prigu5enog Bachovim apsolutizmom. Zlatovi6 pi5e kako je njega i Tomi6a povezivalo iskreno prijateljstvo s Pavlinovi6em i Vickom Peri5i6em te su im oni, dok su bili u novicijatu u Zivogo5iu (1851-1852), pisali outje5ljiva pisma puna mudrosti", osobito o zvanju i upozoravali na vaZnost rada oko vlastita naroda.6 U Zaostrogu, za ofilozofskogn studija upoznali su hrvatsku literaturu i udili gramatiku, kako Zlatovid pi5e: oNaudismo komade iz Gunduli6eva'Osma'Uzdaha na' i Gjorgji6evih Mandaljene'; napisasmo dosta zadaca i pre'Zoru Dalvedosmo nekoliko Ciceronovih govorenja. Dobismo staru 'Danicu', 'Neven' i druge listove iz matinsku' a prijatelji nam posla5e Zagreba, te se od onoga vremena kriepismo u narodnom duhu svakdanjim pjevanjem narodnih pjesaman.z Boravak, iako kratak, na franjevadkoj bogosloviji Natka Nodila u Sibeniku (samostan Sv. Lovre) i dvije godine Pavlinovi6a i njegovih drugova u Makarskoj, zbliLio ih je i udvrstio u odluci da 6e se uza svoj du5obriZniiki rad posvetiti i preporodnom radu.e Prateii tisak sa sjevera prihvatili su Siru koncepciju hrvatskog naroda, nuZnost sjedinjenja hrvatskih zemalja i time su od etnidke pre5li na nacionalnu svijest. To se nije posve razvilo za studija na bogosloviji, nego joi vi5e u Bedu gdje je nekoliko franjevadkih klerika poslano da se osposobe za gimnazijske nastavnike i profesore. Tu su poprimili panslavistidke natruhe kao element nacionalne ideje.r Time se stvorila pudka, kako se izraLava Standi6, inteligencija, sposobna i odludna. Ona se pod Pavlinovi6evim vodstvom suprotstavljala autonoma5ima Zagore, Makarskog primorja pa i gradova istidu6i hrvatstvo odrjeSitije nego Sto su ga naglaiavali gradski narodnjaci. To se zbilo pedesetih godina XIX. stolje6a kad jada moderna hrvatska nacionalna svijest, o demu svjedode i pisma Simuna Milinoviia i Jakova Grupkovida godine 1858. Ivanu Kukuljevi6u o hrvatstvu Dalmacije zabacuju6i pisanje Vuka Stevanovi6a KaradLila da su Stokavci Srbi.to Suradnja se nastavila za Pavlinovi6eva Zupnikovanja u Dra5nicama i Podgori kad je on sam politidki sazrijevao. Mnogo je pojmova ra5diStavao s franjevcem Gabrom Purati6em (t 1905) s kojim je prijateljevao 6 Zlatovit, Zivotopis, str. 19-20. 7 Isto, str. 25. 8 Isto, str. 24. i sl. U Makarskoj 5k. godine 1854/55.bili su s Pavlinovi6emVicko Peri 5i6.Nikola VeZi6i Ivan Ba5kovi6. e Cim se Matas vratio u Sinj i postao vicedirektor sinjske gimnazije, drni5ka pretura upozorila je 17.rujna 1860.,u prigodi obilaska M. Bana, na njegov Dopasni
139
Pavlinovi6evu oPoruku od godine I ottSao u Bed' kao i drugu' kasnidugo boravio u Bedu na studiju r, bio manje Pod utjecajem bedkih ;kih nastavnika' osobito u Jakova linovi6 nije bio siguran u Matash' iinju, koji je preSao u dijecezanske kako dosad ali se tvtaia"' d"di-'
mu to rado udinio 'kad bi u tom bic vjerojatno odnosi na Matasove unu iiak mu predbacuje politidku nezrt
t"oil;,fii,iii1'r,.0,
ve6inom u pavlinoviiai njegovakruga(bili su to i gorazvijui 6" t" obostrano atstva' 'O' rg sazrijevanja bila je proslava 'ljlti
'.Va
br' 1' str' avlinovicu' oNova revijao 8'11929' sve do smrti doba toga i od ':ts'"fttcl-[f"iift napisao neko:dno nakon Pavlinovi6eve-smrti
dlana' i uiljilil'i'l ?'"i'iiauryeninautinovi6ev 'g lista'
1eI4)pii;eo J'Grupk:{:til"[?ti;ri'ffi ; :ajevo'^ utjecao n? nJ9gai:
ro Profesor str' z' , b;' 308' od 15 travnja' Hist' arhiva u 'Izdanja rt" ihovila Pattlinotsica' LkPisama)'
140
.e iu h 'a t,
.e d t-
)i o
velidnijemuo. Pavlinovi6 je odrZao i govor ,u Duhu Bogoslovnonarodnom(. Kako se 14. prosinca nije mogla odrLati oda6a. jer je bio petak, u nedjelju naveder u samostanu bila je svedana vedera ou Duhu slovinskom" a dijelile su se primorske kape oki6ene lovorom. Oko stola skupilo se oGospode, Pro5takah. Gradjanah i seljanah. Crkovnjakah i Svitovnjakahn. Uz brojne nazdravice zavr5ava Ividevi6: ,Nazdravismo, pobro, Sve5teni5tvu i jedne i druge strane, Zapadne i Iztodne. Nazdravismo Hrvatim i Slavoncim. Nazdravismo svim Dalmatincim - Primorcim, Zagorcim i Prekomorcim i sjedinjenju Hrvatskom zanajviSe<.taTo je bila atmosfera Kadideva slovinstva ali natruhnuta sjedinjenjem hrvatskih zemalja, s pozivom na slogu.
a,
)n )). ti. na-
ia rj, a ta io urioe-
(u Iiro: ,ri tu itr. Lrtt (o0anllan
tu
Tko jezika ne ie svoga Medu zviri neka tavnilts
Smatraiu6i Pavlinovi6a svojim prijateljem, franjevci su ga zvali da im svedanim govorima uzvelida proslave, ito je on rado prihvacao. Prva je bila 300. obljetnica djelovanja franjevaca na Visovcu godine 1876. uNarodni list< pozdravio je svedanost Lele1i da obude zalogom novomu procvatu rodoljubne bra6e franovaca, koji jo5 najbolje mogu pomo6i crkvi i domovini kr5ianskim i disto narodnim odgojem najjadega i najvjernijega dijela na5ega pukao. U pozivu Zlatovi(, tada visovadki gvardijan, proglasio je u pismu Pavlinoviia najboljim govornikom: ,tko bi to bolje opravio do Vas, koji ste proglaSeni zatodnikom viere i naroda, koji ste poznati kao darovit govornik i Prvinac Sve6enstva u Otadbini? Tko li bi od nas tako smion se ukazao da prid Popa Miju istakne se na pripovidaonicu?lo16 To su zacijelo mislili i ostali jer Pavlinovii je bio odlidan govornik. U svom govoru na Visovcu prikazao je burnu pro5lost visovadkih fratara i naroda: preseljeni, triput prekaljeni i robstvom i pro"triput gonstvom, i ognjem i madem, i gladom i morijomu. Gotovo pjesnidki, ali veoma stvarno, opisao je situaciju du5obriZni5tva pod osmanlijskom vla56u: "Gu56i gaj u kr5evitoj planini, ili na breZuljku pusta poljila Korespondencija St. Ividevi6a iz ostav5tine I. Vran'jicana, danas u makarskom samostanu, a prijepis u Rukopisnoj knjiZnici samostana Sinj, Fasc. XXXII/1, str. l3zt-136. ts M. Skrbie, Preporodno znaienje proslave stogodiiniice smrti Andrije Kaiit Mioiita, ,Zadarska revija" 17/1962, br. 3, str. 274122; K. Kosor, Clanovi provincije o Kaiicu i za Kaiiia, >Yjesnik Franjevadke provincije Presvetog Otkupitelja u Dalmacijin, Split 1960, br. 1l-12, str. 172-187. 16 A. Palavr5i6 - B. Zelit, Korespondencija Mihouila Pavlinovica, olzdanje Historijskog arhiva Splitu, 4 / 1962, str. 242-243 (unaprijed: Korespondencija).
t4l
cijelo krsianstvo razklimano, svojim pleiima podupro, nam si Hrvatirna srdce obranio od smrtna udarca; nam si Bosnu spasio;Dalmaciju 17Govor je objavljen u knjiZici: Tristogodiinjic_asamostanaBlal.eneGospena Visovcu u Zi"i""ic. t pavlinovi6em o proslavi i tiskanju knjiii Dalmaciji, zadar t876. o;;pi';tr;;1,; don Mije Pavlinovi1a Ocu Stiepanu Zlatovitu' "Nova ce vidi: IC Eterovi6, N"Liit[i-piiiilt revija. 10/1931,br' 1, str. 3G40. o ;K a t . D a l m a c i j alol l 1 8 8 2 , b r ' 7 7 , o d r 8 , N a r . l i s t . 2 1 l 1 8 8 2 , b r . 7 8 , o d 7 .I i s t o p a d a , s t r . 3
142
l--4
rega r6i rm nu ao vi ici rla
napudio, u vjeri, u narodnosti okriepio. I Bosni i Dalmaciji, ostavio si najmiliji zalog njihovoj do5astvoj sre6i, liepu kitu tvojih najvjernijih sinova, koji su evo gle danas kakve si nam ih poslao pudki sinovi, u puku za pukn. U Sibeniku, u crkvi Sv. Lovre odvijala se proslava pjevanjem lekcija ,ne6uvenog( Livota sveca, koje je za tu prigodu sastavio na hrvatskom jeziku franjevac Krsto Mareti6 (+ 1904), tako ganutljivo da "suze su probile slu5aju6i", dok je Petar Krst. Milo5evi6 (+ 1893), poslije student povijesti u Zagrebu i profesor u Sinju, propovijedao "gromkim glasom, distom hrva5tinom a predmetom najuzvi5enijim zadara srdca sluSateljao.zo
:olo-
Jubileju u Makarskoj prisustvovao je pavlino vi(, uz popa KaZimira Ljubi6a i rodoljuba lijednika Ivana Vranjicana.2r
SC In-
Pavlinovid je u Sinju odrlao godine 1883. korizmene propovijedi ,shodno, jezgrovito, a lz to puku razumljivo da je milinje slu5atin te je na odlasku u Imotski ovelidanstveno ispra6en<.zz
ku :dat-
or ll
:oj rje )sula.
)ru ,o:obi si tiju
Franjevci su, vjerojatno i pod Pavlinovi6evim utjecajem, bili odu5evljeni zbog proslave sv. Cirila i Metoda (1860), pa i oZivljavanja glagoljice iako nisu od starine bili glagolja5i. Kasnije ugledni franjevac Petar Krst. Ba6i6 (1 1931) napisao je u je u VII. razredu gimnazije u Sinju svojim "Uspomenaman kako (1868-69) udio staroslavenski pod vodstvom profesora A. K. Matasa prema bukvaru Ivana Brdiia.23 Zaljubio se u glagoljicu pa je kao starac rado uzimao taj udZbenik da, kako pi5e, ,pomalo razgalim du5u, napijaju6 se nektarom boZjeg slova u staroslavenskom jezikun. Ba6i6 je, pi5e, kao klerik godine 1869. iz Makarske sa Sest kolega podranio u Podgoru Pavlinovi6u da bi slu5ali staroslavensko pjevanje nekolicine pjevada preko obreda u crkvi: ,Pjeva Don Miho otresitim, zvonkim jakim glasom; mi uZivamo u skladnu odpjevanju pjevadau. Tako odgojeni u Skolama franjevci 6e se sve do 1905. godine uvelike priklanjati staroslavenskoj liturgiji i boriti se za njeno uvadanje. U franjevadkim crkvama (u Zadru kod tre6oredaca Sv. Mihovila), u Sibeniku u Gospi van grada, u Splitu na Dobrome sluZili su 1880. u 6irilo-metodskim proslavama popovi glagolja5i sluZbu a propovijedali
'tu
iui)va od Po;toala lva noat.
20 je proslavu uvelida"Kat. Dalmacijao 1,1/1882, br. 78, od 9. listopada,str. 3. U Kninu la glazbaa propovijedao je fra Dane Klari6 dok jL u Splitu na Dobrom Spiro Tomi6 kroz devetnicu govorio, a svedanumisu sluZio staroslavenskinarodnjak, varo5ki Zupnik Ante VuSkovi6a propovijedao S. Milinovi6. 2r oKat. Dalmacija" 13/1882,br.78, od 9. listopada,str.3. Govorje odrZao fra Vice Janovi6 a misu biskup Benedikt Pavlovi6-Ludii. 22 "Kat. Dalmacijao 14/1883,br. 14, od 22. veljair-,str. 4. i br.24, od 2. travnja, str.2. Sinjski gvardijan M. Broni6 javio je Biskupskom ordinarijatu 29. oLujka 1883.da je ,bez iznimke ukupni stali5 ove iupe priko zadovoljano 'Nadbiskupski arhiv Split., S-m, Poz. 137,spisi o. M. Pavlinovi6a.>Nar.Iist. 22l1883,br.27, od 11.travnja str.3). 23Rukopisna knjiZnica Sinj, Fasc.XXIX/4, str. 45-46.
r43
gimnazijski nafranjevci.2+svedano je bilo u Sinju gdje su sudjelovali je govor'2sVice Salino,,ut"l"i a pjesnik Ivan Despot tliAaOl sastavio (br' a7) pjesmom: il, ;"i" provincijal, javio se u oNarodnom listun uredbe oslovenskim sv. aposiolima cirilu i Metodu tisu6nim godom je osSinju u poslije ,turorl. jezika u leiurgiji zapadnecrkve'' Godinu predstavu prikazala. koja je n-a taj dan ,rouurru glumadka tflpi"u kralj hrvatski. u kuei narodnjaka Masovdi6a a sjemeni5tar"irro.ri-ir je iru"li glajoljski misu pod ravnanjem Ivana Barbi6a.zoMilinovi6 staroslavenskoj ili glagoljskoj "i* objavljivao u viSe nastavaka raspravu o je kao posebnu knjizicu st,rzui"uoziolu oKatolidkoj Dalmacijin i tiskao protivljenju zadar' usprkos >na uspomenu tisu6nog goda glago[ice", Hrvatskoj u sjevernoj i u kao s" skog ,radbiskupa.2iSvi"ti"napisl ulti i na Strosi Despot' pjeva kojoj o duhu poziva na sveslavenskuslogu, je dao napiMatas kako ili' slobodi' k ,-uy"rou., devizu ,)prosvjetom gimnaza sinjsku slici-medaljonu na knjigu ,duha vilinjskoga., ;;;i; Tako su prema Milinovi6u Sv' Bra6a nastoziju, "umietan - srietann.za jaia da oprosvjetom bizantskom i pravim vjeroizpoviedanjem rimskim' vjerozakonsko , ur.g.e'"a"ot6rr rluuerrskomu postignu oravnotezje i ekleziolopribliZio se Time zaiadom..ze i istokom medju pape munuso oGrande ":.-iifi:""i" Slorn gt"dunju na misiju Cirila i Metoda bule (1881)' Naluuu irfr. i poslanici titkup" Josipa Jurja Stroslmaygra (1863) ditaonici p.ori", Pavlinovid je malo pti3" t' govonl u splitskoj razvoja jer je ciril udvr56ivao iromatrao njihovu ulogu i ,rl.odrog
-
u splitu, * ,o. *ra" , Gradansko svecenstro splita_u zav.rlnici botbe^olg.nytarodenia u SibenirSSa,sft.203-2O4'. Q Proslavi u kniizi: Hryatski noroani'ir""piioi'i-Sp[iii, Spfit str' 3'-u Kninu je el-agoljaopop Toma -d ku vidi: oNar. listo 19/188"0,i;";s,-.J'ti'ilp":a, jd' aIilT,l1T
Morovi6 a propovij eda. tr; ;;;;'kili;
;k'
"u,orgulj e ud
|::'b:i:";If, l
lt
str. 3-4).
144
t na-
kr56anstvo metlu Slavenima
,priznaju6i
im jezik i vlastite obidaje"'
linolom:
:dbe 3 0s-
tavu Star,ii je rskoj iZicu ldarroj u ;trosnapimna,astoskim, Insko ziolopape r. Na1863) 6ivao
Splitu, Sibeni l Toma < uNar.
rma:br. a govo:r. 2). U rcijal V. ueblaguditelji m mlsu
- po rijedima novii obedao pregledati sastav. Kad se to saznalo, neki Sirom redodrZave da sam svetogrdje podinio' Zlatovica -,raztrubi5e
'. 52,od rvijedao r,br. 55, :, br. 46,
g nadbindenciia ;tolA( Lt-
it. iz Bal.svibnja,
145
i obilodanion' Usprkos svemu' >rodi fratar mu5terija koji bi ju priredio je' pavlinovi6u da mu pregleda rldnj;r,ja1linovi6 Zlatovi| se obratio mu je" !9 ruj13 1886.'javio kako medutim, bio tada te5ko bolestan te muvra6aspisejerzbogbolestinemoZeomislitionikakvojradnjiu'lz Pavlinovi6 je bio prijatelj bosant (+ 1905) i cijenio njegov rad, kao i 6a (+ 1888)od kojeg je dobio hrvats vu Suleku. Kad je Putovao Bosnor njoludki ZuPnik Ante KneZevi6'gr je pra(1874) Na putovanjn t -, Ji3"love Hercegovine -t*lt^1::t6" istom napisane oUspomene(' tio spomenuti Ba6i6 i o tome ostavio polja" Duvanjskog ona dnu S pavlinovieem se sastao u seonici 1925.34 Siroki Brijeg' u MoJiluo n"kitto ," pttfto Gvozda do.ao na i r a zatirn kroz Brotnjo na Huma star":i* Vrgorac a Pavlinovi6 u Vitinu k b saiali su se u Veljacima i odatle
je" (str.44). 3 Dok je Pavlinovi6 svoju politidku misao razradivao cijelog Livota, ra5di56avaou brojnim raspravama, dlancima i dopisima, udvrS6ivao iskustvima na >Putimau po do-ovini i skupljanju jezidnog, pjesnidkoga i poslovidnog blaga, franjevci su nakon prvih politidkih razradunaiania uglavno* pr"rluli javnim raspravama o politidkim i idejnim pitanjima. 'iil'th",
zna se da se u prvoj godinl ustavne :t:b-td-1 Mlinar, .9"?g:-"
,,..iilT'li.?i.rt,i.,toa
iavliaiu franievci Gabro Purati6,Bone
PetraKreiteli.a.Babiit^?Y:f'^:{jiiI;""i;i*'ir-'#l putne uspomene 3a 14K. Kosor, uspomenefra lru reltq Kosor, putne "'"'*"t*ri",*i;6"i;i; cattorican 4lrg75,br. p.ei"J" na Bosnu'Bu6i6 je priop6io u novir *.:" "od-12. liPnja, Podlistak' 47, ',"rii*'rli'urr""i, i sL N' stan' str',^25p.' tiskanja)' l. dio,ruzla (bez"godine ;t";:t;fiil: dalmatinskih ideologiia int"grocioia rr"-. nac. -^-; ideologiia, ;,l.^tnoiin str' 150,' f'io iiirirti. *lmatinskih tl:i I:ti' iriiioiro c:re,H;. "t"
i sr'(una242' *!07;,ti";itSi[1i'ifr#1,;i:iii#ffi;il;;;i'ru p.'ilE'tl||/te78'str' prijed: Nac. int. ideologiia)'
t46
tu, je, ko (,a dila)ala-
rm a( lorU
na im te ivi ?zl ta
rji-
ta, ao iotapine ar, oi no ki,
'utt,
r60; br. fan-
skih ma-
Mogli bismo utvrditi da je njihov nastup potaknuo Pavlinovi6 koji je 10. svibnja 1860. napao grofa Borellija zbog njegova protivljenja u proSirenom Carevinskom vije6u sjedinjenju hrvatskih zemalja.:o Purati6 je sodno popratio tu raspravu: ,Dalmacija ne moZe sama sebe zanijekatiln Izjasnio se za duhovno sjedinjenje sjevernih i juZnih Hrvata,3z pa je blizak Pavlinovi6ev suradnik imao s njim ve6 u podetku istovjetan pogled na osnovno nacionalno pitanje. U isto je vrijeme Antonio Smirich (anonimno pod znakom triju zvjezdica) traLio da se zemlji5ne knjige u Dalmaciji vode talijanskim jezikom, Sto je medu ostalima i.zazvaloi A.K. Matasa koji je Zestoko napao "trozvjezdana., broSurom: oGlas hrvatsko-slovinski iz Dalmacijen (Zagreb, 1860). Matas je upozorio na sitnu skupinu ralijaniziranih graclana nasuprot ve6ini Slavena - seljaka koji Austrijskom carstvu sve daju a ne dobivaju niSta. Zagorsko selo, i to siroma5no, bilo je teren rada franjevaca i stoga je Matas ustao protiv socijalne, a time i nacionalne nejednakosti. On je prije svega traZio isti poloZaj hrvatskoga i talijanskog jezika Sto se moglo postiii otvaranjem hrvatskih Skola da se narod u narodnom duhu i ,dozorio za politidki Zivot. Kao "zagoji" upravitelj jedine hrvatske srednje Skole (Sinj) u Dalmaciji, Zalosno je utvrdio kako hrvatskim mladi6ima, koji bi Zeljeli postari intelektualci, nije preostalo nego postati popovima ili fratrima. Matasu je bilo jasno da u Dalmaciji ve6inu stanovni5tva 6ine Slaveni - ,dalmatinski Slovinci ili Srbo-Hrvatio - ali se nije izjasnio o njihovim odnosima. U toj raspravi nije ni isticao zajednicu Dalmacije s banskom Hrvatskom. U tim prvim jezidnim raspravama Pavlinovid se 24. kolovoza u oGlasniku Dalmatinskomo prvi u odgovoru Smirichu, osim jezidnog, zauzeo i za politidko jedinstvo trai.e(l sjedinjenje Dalmacije s ostalim hrvatskim zemljama.:a U tim je prvim nastupima pudka inteligencija bila jo5 uvijek vezana uz Kadi6evo slovinstvo iako ga se brzo oslobadala. Bila je, naime, tradicionalno vezana uz posebnosti odrZavao, krajina koja bi trebala opstati i u sludaju sjedinjenja Trojednice. Takve partikularisridke teZnje ostat 6e u fratara, vezanih "kustodijanstvom< u vlastitoj zajednici, duZe nego u Pavlinovi6a.ss Suradnik Kukuljeviieva oArkiva. Kadi6-Peko uputio je na podetku 1861.iz kozidke osame oStovanoj Gospodi Dalmatinskim Talijanimo+o poziv za sjedinjenje hrvatskih zernalja, jer, pi5e: ,Hrvati su naSa mila bra(a, iele da se 5 njiman zdrsLirno, da budemo sloZni, da budemo 36 N Standi6, Hrv. nac ideologija, 3 7I s t i , s t r . 1 6 8 , b i l j 1 3 3 . 38 M. Pavlinovit, Jedna besieda lista
dalmatica", uGlasnik dalmatinskio 1860 , br. "Voce 62, 3. kolovoza. 3e Godine 1847 S. Ividevi6 pisao je Nikoli Tomazeu kako ie osnovati list o slovnici i rjedniku ,op6enoga Iliridkogao i predat ga >na pretresanje Derxavah: Daimatinske, Hervatske, Slavonske, Serbske, Bosanske, i Ercegovske" (str.42). a0 G. Bujas, Makarski kotar u borbi za sjedinjenie Dalmacije s Hryatskom, uZadarska revija" 10/1961, br.3, str. 196-200; J. Ravli6, Stjepan lyiievit i narodni preporod u Dalmaciji, za slavistikuo (Matica srpska) 4/1973, str. 108. i sl. "Zbornlk
147
at To bi moglo biti slidno ranom slavenskom PQBIeduS. Ividevi6a, inade prijatelja frabio za
,:lg;li';'*Tfii:: ir'#;'ff:{-:i'li*i;f:i:l*""1';.$: "^#i'.:i-il"iiariil,:ilrl
konfederaciji' ilis-Iivenskoj sravsr pi;. o h*atskoj nrvatsKoJ ur "tur je godine lE4U. rsA8.prsao t.:iJ"-e.ai"" ,rie,raca] nievaca, koji ivieevicgodine1860.izjasnioza sjedi sL Ivi6evi6 J;k se ,,i{..q zqqtiai"'J. Rur'li6, Ravli6]"n.5i;r:ii. n.dj.,str. 71. dok i"ii, i'ridl:[:.iJ. nje Trojednice(str.106).
a2 Novak, God- 1860.upolemitkim spisima, n.dj., str. 1-42; Standi6, Nac' int' ideologiia' Izvjestaj za Skolsku godinu str. 24g. O Matasu vidi: d. Petrov, Ante Konstantin Matas, 3-32. str. 1940, 1939.4O.,godiste 2, Sinj
148
ju JS
Lti aani rd a)g ti eio um nl le ,l-
.t;e m )( 0'l-
erO e:1,
u d erl-
'a-
u, e,4,
lu
rodnost i jezik hrvatski iako se jo5 mijeSa i Kadi6ev pojam slovinski, osobito u Salinovi6evim pjesmama i Milinovi6evim spisima. Kadi6Peko je dak zamjerio Vuku S. KaradZi6u Sto je pjesme koje postoje i ,u na5em hrvatskom naroduo pripisao Srbima, Hercegovcima i Dubrovdanima. Inade odnosi Hrvata i Srba u Dalmaciji bili su tada joS nepomu6eni a javljaju se, dodu5e rjede, i nazivi za narod,Srbo-Hrvatskio a za jezik r srbsko-hrvatskin.43 Grupkovi6, piSu6i dosta konfuzno, te5kim jezikom, vidi "jednogranu bra6u Hrvate i Srbeo u slavenskom moru, ali nije jasno odredio pojam naroda. Ipak je traLio sjedinjenje ali uz oduvanje dalmatinske autonomije.44 Metlutim, poslije tih nastupa franjevci su se sve manje javljali politidkim dlancima. Napisi u novinama bile su obrane od kleveta ili izjave u sludaju sporova. Tome su brojni uzroci. Najmanji je bio Sto franjevci kao redovnici nisu mogli ulaziti u poslanidka tijela. VaZniji su bili pritisci vlasti i dijela poslu5nih dinovnika. Austrija je odludno odbijaia sjedinjenje hrvatskih zemalja, ali je pod utjecajem pobjeda narodnjaka i vanjskih prilika morala postupno dopuStati uvodenje hrvatskog jezika u Skole, sudove i urede, predavati narodnjacima op6ine a dobivena je ve6ina u Dalmatinskom saboru i narodniaci postaju poslanici u Carevinskom vijeiu. Zbog djelovanja redovnika medu izbornicima sa sela i iz varo5i, koje bi bez njih autonoma5i lako varali, agitiranja za narodnjake, podnoSene su tuZbe protiv njih pred svim instancama od biskupskih ordinarijata do Beda i Rima, o demu je op5irnije pisao Karlo Kosor.+s JoS godine 1863. provincijal Ivan Simunovi6 dodao je okruZnici ove rijedi: oDrugo pada u obzir sadagni okolovina politidki u koim se nahode Zupnici, mnoghi na5i manastiri i u kripost naredbe i priporuka ministra generala dokazana od na5ega derZavnika 15. veliade dastno definitorie naregiva svim Zupnicima, redovnicim manastira u svakoj okolovini imadu se derZati daleko od svitovgni posala koj razgledaju odobrenje deputata, koliko drughi prilidni politibni posaln. Isti je prc-rvincijal upozorio godine 1865. da redovnici budu ,affato alieni dalle facende secolari, sia di elezione, sia di qualunque consimile affare".ou a3 O zajednidkim nastupima katolidkoga i pravoslavnog svedenstva vidi: J.A. Soldo, Uloga franjevaca Provincije presvetog Otkupitelja u borbama za ponarodenje optina u Dalmaciji, zbornik: ,Dalmacijao 1870, Zadar 1972, str.273190. aa J. Grupkovit, Zaorija na talijanstvo svoje jedan Dalmalin . . ., Bed 1861; Grupkovii je kasnije postao jedan od vode6ih Srba katolika: Standi6, Nac int. ideologiia, str.252154 4s K. Kosor, Sinjski lranjeuci u borbi za narodni preporod u Sinju i Cetini od 1860. do 1870. godine, u: Sinjska spomenica 1915-1965, Sinj 1965, str. 103-176; Isti, Drnii u ogledalu tiska za Hrvatskoga narodnog preporoda u Dalmaciji (1860-1921 ), ,Kadi6n 8 / I97 6, str. 5-54; A. Ujevi6, Imotska krajina, Split 1953, str. 121. i s1.;F. Glavina, Kuhurno-politiika strujanja zborniku I, Makarska 1970, str. u Makarskoj i njenom primorju u 19. stoljecu, "Makarski 446. i sl.; D. Plenda, Pot,ijesne suprotnosti emancipacije i integracije nacionalne i gradanske svijesti na prostorima sjevernodalmatinske zagore, ,Zadarska revija" 34/1985, br.4-5, str. 415-438. 46 J. A. Soldo, Uieice \4adislava Radnita u narodnom preporodu, ,Zadarska revijao 1 5 1 1 9 6 6b, r . 4 , s t r . 3 0 4 , b i l j . 2 .
r49
Godine 1870. provincijal Ante Luli6 tuZio se sinjskom gvardijanu: oS' jedne strane Gjeneral, s' druge strane vlada pak neznam kud kamoo. Bavljenje javnim poslovima, dugi boravci u ditaonicama, sitni sukobi po ulicama svakako su slabili redovnidku disciplinu, Sto je olak5avalo protivnicima da ih napadaju u novinama ili tuZakaju vi5im ustanovama. Na to se 1874. Zalio provincijal Serafin VeZic. Istaknuti narodnjak Tomi6 kao provincijal naredio je 1877. sinjskom gvardijanu da zovne k sebi fratre Markovida, Salinovi6a, Juki6a, Milinovi6a, Ivanovi6a, Balita te sinjskog Zupnika Stupari6a i da im zabrani pisanje po novinama o politidkim pitanjima, ali im nije zabranio objavljivanje dlanaka iz kulture ili povijesti.4TToga su se redovnici i drZali jer se Milinovi6 i zlatovil javljaju prikazima pojedinih povijesnih pitanja ili dlancima iz arheologije, Salinovi6 prigodnim pjesmama, Despot rodoljubnim pjesnidkim izljevima a Ba1ic povijesnim pripovijetkama, Gore od tih napadaja bilo je slabljenje redovnidkog duha zbog prevelikog izbivanja izvan samostana, po ditaonicama ili u izbornim guZvama. Stoga su neki istupili iz reda ili je posrijedi bila sekularizacija, i to sposobnijih poput Mate Mlinara koji je utekao u Srbiju,+s Matasa, Grupkovi6a, Ivanovi6a, Juki6a i drugih. To je poticalo duhovnije redovnike da se povlade iz javnoga, pa i politidkoga Livota. Osim toga, srednja je Skola u Sinju poslije ukidanja driavne potpo(1865) re imala velike te5ko6e, a franjevci su se jo5 prkosnije okupijali oko narodnjaka. Skola je napredovala i Matas je, Zele6i unaprijediti zavod, podeo pregovarati s drZavnim vlastima, tako da je gimnazija postala C. K. drZavni gimnazij. To je zna6ilo da je dospjela pod izravnu drZavnu kontrolu. To se nije svidjelo ni upravi a ni mnogim franjevcima. Ve6 spomenuti Pavlinovi6ev prigovor o Matasovoj politidkoj nezrelosti (1373) odnosi se na to priklanjanje podrZavljenju sinjske Skole Sto je proveo mimo znanja provincijske uprave. Ipak, gimnazija je i dalje kretala utrtim stazama iako je Matas, kao i drugi profesori, postao drZavni dinovnik i ubrzo premjeSten iz Sinja. Metlutim, baS u godini konadne pobjede narodnjaka (1880) Namjesni5tvo je javilo da sinjska Skola prestaje biti drZavnim zavodom.+sNije vaLno Sto tome nisu a7 Arhiv Franjcvatkog
samostana Sinj, Fasc. V.
Fac. XI, a, str. 1029 ). ae S. Petrov, Franjetaika kktsiina gimnazija u Sinju, ,Sinjska spomenicao, Sinj 1965, str. 185-186; Kosor, SlnTsfti franjerci, n.dj., str.2l0-2I2; M. eovi6, Borbaoko siniske franie' vatke gimnazije u beikom carevinskom vijetu godine 1865, 'Mandi6ev zborniko, Rim 1 9 6 5 ,s t r . 2 5 5 - 2 7 4 .
150
1U:
bili krivi narodnjaci. Naprotiv, oni su se za nju borili, ali vradanje na doma6u privatnu Skolu jedne je odvra6alo od javnih poslova a druge poticalo na nove putove, prema Prodanovu prava5tvu, o demu 6emo joS pisati.
ud tni Je im uti nu {a-
4
ue ue fiili :ola.
Iefit,i ia, :e-
roili '.4rO1U
reo:i oorjiu
''1I
lm 30tca ) L4-
,sti Je \l-
od jul
1elm
Franjevci su se, poput Pavlinovida, oslobadali Kadi6eva pa i kulturnoga slovinstva i prelazili na hrvatstvo iz istih onih razloga kakve je Standid iznio pi5u6i o Pavlinovi6evu politidkom razvoju. Pavlinovi6 je, dodu5e, 1862. polazio od tvrdnje da su JuZni Slaveni (i Bugari) u etnidkom pogledu jedan narod ali da nisu joS nacionalno jedinstveni, Sto bi trebao biti krajni cilj narodnjaka. Oni bi se morali oslovinci" sjediniti u jedinstvenu drZavu. pod nazivom "slovjencin ili Medutim, prate6i gibanja Srba u Hrvatskoj, Vojvodini i Dalmaciji, Pavlinovid se uvjerio da srpski gradanski politidari Hrvate suZavaju na kajkavce i dakavce, Sto je bilo nerealno jer je ba5 Pavlinovi6ev krug potjecao iz disto hrvatskih i Stokavskih krajeva u kojima Srba nije bilo mnogo. Zbog toga je Pavlinovi6 stvorio svoju ideologiju oblikovanu u tajnom programu oHrvatska misaoo (1869), po kojoj bi Srbi u Hrvatskoj morali biti u drZavnom pogledu Hrvati dok bi sve drugo, sebe, jezik, pismo, vjeru nazivali srpskim imenom. Iako ne znamo todno koIiko su razgovori s pojedinim franjevcima, osobito s Purati6em, djelovali na stvaranje te integralne hrvatske ideologije i programa >Hrvatska misaou, s kojim je bio upoznat, zna se sigurno, Ivan Markovi6,so ipak moZemo utvrditi da su osobito stariji redovnici prihvatili njegovu misao i ostali joj vjerni i poslije njegove smrti. Kao primjer mogli bismo iznijeti pisanje Milinovi6a, inade Pavlinovi6eva prijatelja,sr iz 1894. Tada je kao barski nadbiskup pisao J. J. Strossmayeru: "Iz novina razabirem da je tamo u Hrvatskoj sve slabo, i da se sada narodu ho6e da navrne nekakvo drugo ime samo da ga pomuti i odvrati od pravoga puta. NaS narod ne zna ni za stekli5e, ni za omladince, ni za prava5e,ni za neodvi5njake, nego on znade za'Hrvatsku', daklen svaki drugi 'Hrvatske' 'hrvatske naziv preko i stranke' Io je za njega smetnja ubitadna, makar i nehote neki novajlije htjeli da mu naude, kod na5ega naroda, koji Bogu hvala ima jo5 zdrava razuma, ostati 6e uviek ime 'Hrvat', 'Hrvatska' 'hrvatska i stranka' naziv svet i narodni. I ovde (u 'Hrvat', a nitko ne Crnoj Gori, op.p.) se duje de56e sa ponosom naziv 'prava5', zna 5to je to stekliS it.d.ns2To smo naveli da se vidi kako je jes0 Standi6, Hrv. nuc ideologija, str.224; Isti, Program Mihovila Pavlinovita i7 godine .1869, ,Historijski zbornikn 23-24 / 1970-7 1, str. I 17-45; A. Palavr5i6 - B. Zelic, Korespondencija, pisma 86, 89, 119 sl Pavlinovi6 je godine 1883 (27.lipnja) preporudio Kosti Vojnoviiu Milinovica za barskog nadbiskupa jer je ,dovjek strahoboZan, blage 6udi i nagodljive; Hrvat koji ljubi sve slavenstvo: srednji spisatelj, lak pripoviedaoc, zna latinski, talijanski, njemadki; u snazi je Zivota, bit ie mu oko 45 godina, zdrav k6 kremenn - vidi: N. Standi6, Iz rukopisne ostavitine Mihoyila Pavlinovita, "Historijski zborniku 25-261 1972-1973, st. 324 s2 Arhiv JAZU, Korespcndencija J.J. Strossmayera V, pismo od 14. svibnja 1894. iz R:rr rr
151
dan od blizih Pavlinovi6evih suradnika zadrLao njegov pogled na narodno opredjeljenje a mogli bismo iz istog vremena iznijeti i tuZaljku fratra Koste Krelje.sr Za razliku od Pavlinovi6a, franjevci su ostajali na oikavici( sve do kraja stolje6a a privatno i poslije. Najdosljedniji je bio Purati6, za njih ponajbolji poznavalac jezidnih pitanja. Naprotiv, Pavlinovii se nije upuStao u ta pitanja nego se prilagodavao Gajevu pravopisu a prihvatio je hercegovadki i dubrovadki ijekavski izgovor.s+ Sigurno su franjevci, Liveti u zabitnim selima, malovaro5kim sredinama, bili konzervativniji dio Narodne stranke, ali vaLan zbog izbora koji bi bez njih bili problematidniji za narodnjake. Osim toga, svojim su radom pomagali politidko uzdizanje nove gradanske klase u zagorskim varo5ima a po selima bogatijih seljaka izbornika. Ti su slojevi bili srdika Narodne stranke na podrudju Dalmatinske zagore i Makarskog primorja, suprotstavljaju6i se starijem gradanskom sloju koji je bio sklon autonoma5ima smatraju6i ih nosiocima kulture i napretka. Svojim nastupima pudka inteligencija, ve6inom franjevadki profesori, razbijala je kulturni primat autonoma5a u Dalmaciji pomaganjem osnivanja narodnih ditaonica, glazbenih dru5tava, osnivanjem zbirka u Sinju i Kninu (Marun), iskapanjima antidkih i starohrvatskih spomenika, pisanjem o pro5losti pa i bogoslovnih djela, skupljanjem narodnog blaga. Sve je to razbijalo uvrijeZeno mi5ljenje o bezuvjetnoj prednosti tali janske kulture, diju je vrijednost priznavao i Matas ali ne apsolutnu. Oni su pomogli da se na pozornici zbivanja pojavi narod pomo6u kojega je Narodna stranka pobjedivala i ponarodivala op6ine i druge drLavne ustanove. To je bila njihova najve6a zasluga a Pavlinovi6 je to veoma dobro znao i svim ih je silama pomagao, brane6i njihove posjede i prava jer - kao Sto je izjavljivao - pravno nezavisni mogli su bolje ulaziti u izborne borbe i raditi oko uzdizanja seoskoga i varo5kog puka zbog kojeg su i postojali.ss Za Pavlinovi6a redovni5tvo je koristilo hrvatskom narodu ne samo >prosvjetno-zadruinon, nego je u prvom redu njihova uloga bila ,bogo5tovna i drZavnan jer su oduvali vjeru i narodnost za osmanlijske vladavine a u njegovo vrijeme drLali su franjevci velik dio Zupa: oDignite ili ozledite i dan danas redovnike u Dalmaciji, vi ste digli du5obriZnike najve6im i najteZim Zupam, ostavili svojih ste do 150 hiljadA katolika razsijanih po planinahbezjedinih po svem carevine duhovnika: krenite u redovnike vi ste uni5tili upliv pretjerivanja u vanjskim nastupima, i Iztokuu. Bez obzira na slabosti ipak su redovnici ostajali na Pavlinovi6evu principu (1860) po kojem je svrha svedenstva Siriti opudku knjigun da bi se odgojila ,knjiZevnost i uljudnost narodnan.so Uzdizanje naroda preko vjere, po5tivanja morala i uz ljubav prema domovini, Sto je isticao Matas a poslije Bati6,s7 s3 Soldo, Uiei1e Vladislatta Radnita, n dj., str. 310-311. sa Standi6, Hrv. nac. ideologija, str.22l. ss M. Pavlinovic, O redovniitvu, Razliiiti spisi, Zad.ar 1g75, str. 613-520. s6 Standii, Hry. nac. ideologija, str. l6G-161.
152
/.
najku do rjih fje va-
:di)ra iim orrili iog bio vo'azvarju pirlallinu. rjedrto rje,lje og ilo )m ri rau iili jih )m
ostat 6e osnovna znadajka rada franjevaca bez obzira na proma5aje koje stranadka borba nuZno donosi. Medutim, metlu samim su narodnjacima nastala razdvajanja ali joS viSe razradunavanja protiv Pavlinovi6a, a time i fratara. Uzroci tih sukoba, nekako od sedamdesetih godina, bili su dijelom i vjerski. Sve6enstvo je te5ko prihva6alo tri svibanjska zakona u Austriji (1868), naime; prebacivanje brainih parnica s crkvenih na svjetovne sudove, uvodenje driavnoga nadzora nad Skolama i slobodu vjeroispovijedanja svakoga tko navrSi l4.godinu Zivota.sePoslije je do5lo i ukidanje papinske drLave u Italiji a javila su se i nova udenja u prirodnim znanostima i dru5tvenim naukama. Franjevci su se jednako kao i Pavlinovii teSko mirili s time, ali nisu javno svoja shvaianja isticali ieleti odrlatijedinstvo stranke, na iemu je inzistirao Miho Klai6. Privatno su bili protiv tih zakona, u6enja, kao i ukidanja papinske drZave jer su smatrali da to zadire u ,vjersko duvstvo na5ega ru.oduo.tn Veie su posljedice nastale jadanjem nacionalne svijesti srpske gradanske klase u Dalmaciji. Ona se, pa i zblilenjem s talijana5ima, protivila jadoj hrvatskoj gradanskoj klasi. To je austrijska vlada iskori5tavala da bi razdvajanjem Sto uspjelije vladala i jednim i drugim narodom. Odrazi idejnih suprotstavljanja, povezanih i s vjerom, Sto je Pavlinovi6 odludno odbijao, bili su sigurno jaki i produbljivali jaz a i slabili Narodnu stranku. 5 Zupnici, kao 5to smo ved rekli, angaZirali su se za izbora, pra6enih novinskim napadima i obranama s jedne i s druge stranke, uz gotovo neukusno isticanje slabosti pojedinaca. Dodu5e, to nije mnogo djelovalo na narod jer su napadi vedinom pisani talijanskim jezikom koji je na selu malo tko znao. Kao primjer neukusa iznosimo pisanje autonoma5ke novine ,Il Dalmatia( godine 1874l. ti (Pavlinovi6u, op.p.) "Da nebude popovah i fratarah imockih moga si se u lug zapreiati jer Krajina Sinjska nije te nikad htila pripoznat. . . Da ne bude fra Spire KaStelanac(Tomii, op.p.) sakupio pet prnjavorah, Sinjani obili bi ti plode; da Ti nebude bilo 6elavacah imockih, moga bi se zavu6 u Podgoru ko krtica. . . mislio si da su liudi na carevisnkom vi6u ka tvoi fra Gudi-
f8,
)m )st ra-
s7 Usp. Matasove govore pri kraju Skolskih godina koje je izdao J. Bartulovi6: Propovijedi Antuna Konstantina Matasa syeienika i profesora, prilog Duiobriinika, Zagreb 1912, str.287-347; Standi6, Nac. int. ideologija, str. 245-246. donio je todnu analizu Matasovih idejnih pogleda; P. Krst. Ba6.i(. Otvoreno pismo prijatelju popu M(ati) I(tankovitu), "La Dalmaziacatolicao 8/187, br. 34,58,66,74-75;6/1875,br.70,76,85, 1 0 1 , 1 0 7 - 1 0 8 . ;V . K a pitanovi6, Franjevaiki apostolat i moderne ideologije u 19. st.,,Kadiiu 14/1982, str. 53-55. s8 H Hantsch, Die Geschichte Osterreich 1648-1918, Graz, Wien, Kctln 1968, sv 2, str. 382; H. Jedin, Velika povijest Crkve, Zagreb 1987, sv. 6, polusvezak l, str. 622-523. i 707108. Goror Pavlinovicev u Carevinskom vijetu 7. ol.ujka 1874. tiskan je u Razliiitim spisima (Zagreb, 1875, str. 598-612). se T. Macan, Miho Klait, Zagreb 1980, str. 217.
153
ne, ka fra Loko - tvoje desno okoo. Sve je to bilo preuvelidano jer je narod bio za Narodnu stranku i ba5 te godine Pavlinovi6 je bio izabran za poslanika u Carevinsko vije6e u tim kotarovima koja "Il Dalmata< izruguje.6oAnte Cikojevid (+ 1956) piSe kako se sije6a zanosa za Pavlinovi6a godine 1883. kad se kandidirao u Imotskom za Dalmatinski sabor: "Silan narod priljegao je u Imotski i odludio pobjedom za Pavlinovi6a. Gledao sam kao diiete slavni barjak srpski, koji je izvoiStio silne pobjede na Balkanu, gdie stoii uz autonomaiki!n6t Kad se Pavlinovi6 natjecao-godine 1885. za Carevinsko vije6e, franjevci su sve udinili da uspije u kotarovima Sinj-Imotski-Makarska. Milinovie je 24. travnja te godine pisao Pavlinovi6u kako se Petar Tripalo iz Sinja ne namjerava kandidirati. U drugom je pismu napisao: osamostan franjevadki sa svim sveStenstvom uzdrLat 6e kandidaturu Pavlinovi6a proti amo budi tkomuo.oz Osim na izborima, franjevci su podrZavali Pavlinovi6a i u drugim pitanjima i nezgodama. Pojavu novina ol-a Dalmazia cattolicao godine 1878. ,Katolidka Dalmacijau) mnogi stariji redovnici nisu iszo-("a rado primili jer su smatrali da to moZe utjecati na razdor u Narodnoj stranci. Tako je sinjski gvardijan Josip Susti6 odgovorio 19. sijednja 1874' moga nikakva ordinari3atu ni poziv za pretplarnda-nije splitsko; - dali suprotno predbrojnika dobiii na Dnevnik - Dalmazia Cattolica Lnogi i mnogi preziru je radi slaba i nikakva zastupanja Naroda Hruack6ga Rimokatolidkog u Dalmaciji . . . a s koga uzroka,_to 6e bit najbolje poznato Tomu prisv. i Prip. Naredbenistvu."os Ipak, mlade sve6enstvo je prihva6alo novi list iako su mnogi priZeljkivali^hrvatski nazivi listal piodan je bio za to alije bio nemo6an. U pismu fratru Nikoli Bili6u (+ 1916) 28. prosinca 1877. pisao je: oiz petnih zila nastojim ne je bili nase hrvatsko-katolidko glasilo postalo takovo i po imenun, ali novdaje ovisio takvima o bas priznao da svatko tako ne misli. Kako ,odekino, nije to mogao udiniti. Ipak se nadao da 6e ubrzo udovoljiti otko pripominje: a Velebitao i onkraj vanju"hrvatskJg ob6instva bvkraj bude list da barem pise hrvatski, nek se ne stidi s\ro! slarrnog imena ve6inom pisan-hrvatski".oo Prodan je uspio godinu dana kasnije uvesti i naziv lista na hrvatskom. prijeIako su se Pavlinovif i Prodan u mnogodemu slagali, njegov napadapreveliko ni kao odobravao, pravastvo nije Pavlinovi6 laz na 60 U tim borbama isticali su se franjevci u Kotarima, Drni5u, K"il"-1 u-Imotskom R' je K' Sari6 odlaRudeZi Kleme Sari6 bili su istaknuti bbrci o demu 6e drugi pisati. Kad je za njim naglasiv5i zalio 2) str-. (br. 2. 10, ,Nu.oa"i list. r;;t;il;; ;i;; tisszl, -veljade, kako je branio-Pavlinovi6agodine 1876,1880.i 1883' 6r Cikojevii, n.dj., str. 19. 62A. Palavrsid- B. Zeli,t,Korespondencija,br. 369, str. 475476..ibt.376, str. 485-486' za Dalmatinski sabor u ime On je godine 1883.pisao Favlinovi6u o njegovoj._kandidaturi ,, op6i.,i predloZio Stiepo bpara (Isto, br' 299, stt' 394 395)' 5i":u ft":":" 63Arhiv Franjevadkog samostana Sinj, fasc IV, VII' 6aOstavitina fra Nikole Bili6a u Arhivu Franj. samostanau OmiSu koja nije jos sredena.
t54
tR
je zatalza inza oj-
raKa.
'ri-
ao: tru lm ne tsu roj 74. ,va no {rajvelaoli ne je ca-
kiko de sri jelaLR.
llaivSi
f86. me
J
II
I
jgt4
nje na Srbe i Crnogorce i osobito poistovje6enje vjere i narodnosti. On je Zelio da to bude disto vjerski list bez ulaZenja u aktivnu politiku. Prodanu se pridruZio i Podgoranac Antun Dean (+ 1884) s listom "StekliS" (od g. 1883). JoS su se godine 1881. pojavljivale klice razdvajanja.os Naime, "Narodni listn je pomirljivo javljao o uvoclenju domobranstva u Boki Kotorskoj. Stoga je ,Katolidka Dalmacijao predbacivala Pavlinovi6evoj grupi bez ikakva dokaza usluZbenost, to jest podkupljenost< a narodnim prvacima Sto nisu napadali umirovljenog namjesnika Gavru Rodi6a iako su mu svi, prema Pavlinovi6u, priznavali zasluge za Dalmaciju. U drugom dlanku Prodan je Zestoko uvrijedio urednika oNarodnog listan Jurja Biankinija kojega je ,znadajnost i neodvisnost" -piSe Pavlinovi6 - bila poznata.ooSlidno se nastavilo napadima i kroz godinu 1882. ,Narodni list., nagla5ava Pavlinovi6, donosio je vijest o Krivo5ijskom ustanku a za sarnog sebe je utvrdio kako nije nikad traZio dasti a ni odlika nego samo narodnu slobodu preko osobne slobode.oz"Katolidka Dalmacijao je napala godine 1882. i K. Krelju da ne piSe o J. Biankiniju niti o Rodi6u, dak da je oNarodni list. bliZi Srbima nego Hrvatima.os Sporovi su se nastavljali i Pavlinovi6 se odludnije suprotstavio Prodanu godine 1884. predbacuju6i mu da pi5e o velidini Hrvatske a ne ulazi u borbu za hrvatski jezik, da se zalije6e preko Drine i Bojane a ne vidi da 6e ,plima talijan5tine i njemstinen potopiti Hrvatsku. Pavlinovi6 je priznao da se i u oNarodnom listuo grije5i, ali list je uvijek branio narodna prava i pozvao je Prodana da se u tome s njim natjede, a da pusti s mirom ,Il Dalmatiun i "Srpski listo.6eProdan je na to Zestoko, pa i neukusno odgovorio. Pavlinovi6 ie tada napisao dlanak ,Krvavi juri5 dete Prodanove,,.70Po Pavlinoviiu, Prodan suhoparno brani hrvatsku cjelokupnost, antikvarski, te je posao novinara ne da kudi, nego da pomaZe i potide na borbu. Pravi sukob,zapravo, bio je u drukdijim pogledima na odnose s ostalim narodima u Hrvatskoj i oko nje. Prodan je, dudi se Pavlinovi6, mije5ao ,narodnu sa vjerozakonom< kad je pisao o crnogorskom knezu Nikoli (,kuku lele hrvatstvu i katolidanstvu, kad bi taki nazori zavladali") da vreba na Boku i da radi protiv katolicizma. U osnovi tog spora je Pavlinovi6ev pogled na odnos vjere i narodnosti, koje on nije nikada poistovje6ivao dok su prodanovci to sve vi5e isticali. Ipak je Pavlinovi6 po5tivao Prodanov rad, 6s Pavlinovi6 je upozoravao Prodana godine 1880. kako 6e list usmjeriti prema hrvatstvu i katolicizmu a ne prema sitnim stvarima, vidi Standi6, Iz rukopisne ostadtine, n.dj., str.322-323. 6 6, N a r . l i s t . . 2 0 / 1 8 8 1 , b r 9 2 , o d 3 . p r o s i n c a , s t r . 3 . i b r . 9 4 , o d 1 0 p r o s i n c a , s t r . 3 . 6 7 , N a r . l i s t . 2 0 1 1 8 8 1 ,b r . 9 1 , o d 3 0 s t u d e n o g , s t r 3 . i b r . 9 7 , o d 2 1 . p r o s i n c a , s t r 1 . 6 8 , K a t . D a l m a c i j a o 1 3 1 1 8 8 2 ,b r . 5 , 1 6 s i j e d n j a , s t r . 1 0 i b r . 4 4 , o d 1 2 . l i p n j a , s t r . 1 . 6e ,Nar list. 23/1884, br. 26, od 5. travnja, str. 1. dlanak: Preokret u Dalmacili . 70 ,Nar. list. 23/1884, br. 29, od 19. travnja, str. 1-2. Prodanje predbacio Pavlinovicu da uzdiZe sebe, da je nenavidan, da nosi krive odale, da govori protiv svojeg osvjedodenja, da nema osobitu pamet, da je klevetnik, da misli kako je ,Nar. listo hrvatski narod.
155
ali se nadao da 6e katolidko sve6enstvo znati razluditi "uzvi5enu zastavu katolicizma i hrvatstva od tvrdoglave plitkosti Zugljava popi6a".
F"
druo, sv. 21,1974,str. 176. 73nNar.list" 23l1884,br' 36,od 13.svibnja,str' 3' 7aA. Palavr5i6 - B. zelit, Korespondencija, br. 322, str. 425; Zelit-Btt(.arl Jo| i? ostavV. Skarpe kako.su on i Kreljalzaludno nastojali skupiti itine, itr. tZq-lli.do.ori-firmo 'da ih koja neugodna ne stigne, ako se iziasi,"ipr*. O" se-dak tuzi tra'fritre da se boje ne za Pavlinovi6ao.
156
I
t
protesta iz godine i890. koje su potpisivali franjevci Andelo cvitanovii, Stjepan Bori6 i Mate Gnied.Ts a)g a, :T,
6
la te i je to je te aa-
,.: slp lte rdrpri6, KOerrici lollaIne na:
e. Za-
av riti as-
II
,A
Smrt Pavlinovi6a (1887) u podgori dirnula je, kako sve tada narodnjake, tako i fratre. Na sprovodu medu mnogima govorio je franjevac Mate Simie (+1929)t0koji je od sedamdesetih godina igrao sve ve6u ulogu u Makarskom primorju, i to ,k6 daleki rod pokojnikan. On je u govoru naglasio kako je osadaSnji poloZaj ba5 jeziv i sa vi5e strana(, ali nije to jasno obrazloZio jer za to nije bio das, ni vrijeme. Simie je, inade, bio za stari nadin i ideje rada narodnjaka, Sto se vidi i iz fotografije na kojoj na zemljovidu ponosno pokazuje prostornost i jakost Slavena, ali je bio i za Sto odrje5itije isticanje nuZnosti sjedinjenja Trojednice. U toj prigodi javili su se u novinama epigramima G. Purati6 i Nikola Bili6 a Andrija Matutinovi6 je napisao pjesmu: oDuh Mihovila Pavlinovica<<,tt neki su poslali vijence a neki saZalnice,zsdok su po mjestima odrZane i u njihovim crkvama zadu5nice.zeTime su se ukljudili u opiu Zalost nad gubitkom prijateljan. "najmilijeg Medutim, nakon Pavlinovideve smrti nastalo je pitanje zamjenika na zastupnidkom polclZaju u Carevinskom vije6u. Mnogi su, pa i srediSnji klub Narodne stranke, bili za Biankinija, ali Purati6 s fratrima uspio je nametnuti don Franu Buli6a.eo Prema jednom Purati6evu pismu (1. lipnja 1887) fratru Bili6u dr. Ivan Vranjican, narodnjak iz Makarske, bez idijeg je savjeta razaslao pisma da se na to mjesto postavi Biankini. Medutim, makarski franjevci s Purati6em na delu Zeljeli su Buli6a. Oni su bili uvjereni da je on idejni nasljednik Pavlinovi6a. Stoga je u spomenutom pismu naglasio kako je to tralio sam Pavlinovii u njihovim medusobnim posljednjim razgovorima. Sam je Purati6 o Buliiu pisao: ,Vridnijega umom, zna(.ajem i rodoljubljem, za sada nebi se dvisto na5lo. U Bulidu imat 6e se 7 5 , N a r l. i s t . 2 9 l 1 8 9 0b. r . 3 0 .i 6 3 . 76 O Simi6u vidi: V. Sisari6, Otac fra Mate Simit, u almanahu: Vedre hryatske d.uie. Zagreb 1922, str. 287-292; G. Juri5i6, Simic lra Mate, u knjizi: Franjo medu Hrvatima, Zagreb 1976,str.275; o govoru vidi: "Nar. list" 26/1887,br. 40, od 21. svibnja, str. 2 i br. 46, od ll. lipnja,str.2. 77oNar.list" 26/1887,br.43, od 1. lipnja, str. 1-2; br.52, od 2. srpnja,str. 1; br.49, od 22. lipnja, str. 1. Pjesmuje u,Nar. listuo objavio i Grga Marri6 (br.-51-,od 29. lipnja, str. 1.).
78 SaZalnice su prema listuu poslali S. Tomii iz VaraZdinskih toplica, K. Sari6 iz ^ "Nar. orni5a, franjevadki bogoslovi iz Ljubljane a vijenacaje na sprovodu bilo preko 160 od kojih, inade neuobidajeno, od franjevaca: od redodrZave i od provincijala kao svom tre6ore.dcu, sinjski samostan, Zupnici Imotske krajine, G. Purati6, zivogosi
r57
izborom pokazat 6e se najve6a dakle najboljega zastupnika; njegovim ottogu koga je on Zelio; zamjnikodast prema pokojniku, biraju6i mu
tesesloZil b"riZl ;;;;.. i,bo,*, "':r'r'seff*:'till;,',",iil?#1,:.a krajina bit 6e za Buliea' a o Pri)aznaza pokojnikovu Zelju"' Sloga os<-rbitodon Ivana Milidi6a i da se rniku i njegovoj Lelji" a zatim neka
:Ji R::1Tiijj'iT#3;.;yiH:
uvrida pokojniku' Osim toga' Ljubi6a Sto bi po njemu obila najo.bitija jer bi ostala sama na cidilu i nitim bi se Neretva .r',1-u" Lrru*otitu, jedna Krajina nebi na to pristalao' je smatrao fratre Taj istup Purati6a iznenadio je Biankinija koji Bili6u 23' lipnja je spomenutomonajboljim mojim pti1u,..5i-un, pi'uo GluSdeMetkovi6a nadelnika oko iri" godir,", *tt"ei ga da se zauzme njega, za biti Purati6 tada 6e da jer se nadao vi6a a i oko opuz.iu.u tim vi5e Stoje za njega bio Klai6' Medutim, u Makarskoj se odrZi bili prisutni Ivan M' Vukovi6' G' Pu N ia Slveljevi6 i Frano Ivani5evi6' mora PreI Pt"*u jednom Biankini odrZi Pavlinovi6evu liniju a zastupl
Metkovi6) da odlude' Puratic je 27
KIai6 je Pre5aoPreko toga jer u stiznimkom koja neka se ne ponovi<'82 ;;;"; rati se i stoga ""k;;; 8l oNar.list. 26i 1887,br. 60, od 30' srpnja' str' 1' 82,Nar list. 26/1887,br.67, od 24 kolovoza'str' 1'
158
Ozlojetlen Ljubi6 takvim ishodom, pisao je Bili6u: "Bog prosti fra Gabri koji se je iz cele (sobice, op.p.) izvukao da razdor sije!" Naprotiv, Purati6 bi sigurno na to odgovorio da je iz 'celeo izisao da razdora ne bude. Bio je za Buli6a jer ga je smatrao najbliZim Pavlinovi6evu krugu. To je bila posljednja usluga a i zahvala velikom uditelju, vodi i predvodniku fratara kroz borbe narodnjaka u Dalmaciji. ***
83 Otkri6e spomenika I. Rendi6a obavljeno je 17. svibnja 1908.Vidi: D. Kedkemet, Ipan Rendi6, Supetar 1969,str. 390-391.
159
J o s i p Grb a va c
IZBORIU IMOTSKOJKRAJINI IMIHOVIL PAVLINOVIC-
Uvod Stanovni5tvo Imotske krajine nastanjeno je uglavnom oko plodnog Imotskog polja i manjih poljica i vrtada zabiokovskog podiudja. Prema podacima iz 1860. godine, na teritoriju imotske op6-insr Livjela su 24.062 stanovnika, od kojih 898 pravoslavaca.2Imotski je tada bio jedan od najpoznatijih varosi u zagorskoj Dalmaciji ,bog srrlg smjestaja uz granicu i Zive trgovine s bosansko-hercegovadkim zaledem. Tjedni pazari, koji su se odrZavali obidno srijedom, pretvorili su Imotski u vazno trgovadko srediSte uz austro-tursku granicu. posebno je poslije austrijske okupacije Bosne i Hercegovine lg7g. ojadala trgovinska razmjena robe izmedu Bosne i Hercegovine i jadranskih luka, sto je Imotski pretvorilo u vaZno tranzitno trgovadko srediste. Stanovnistvo se Krajine bavilo uglavnom zemljoradnjom, stodarstvom, sitnom trgovilom - ogalanterijomn - i zidarskim poslovima, po demu su i danas cijenjeni i traZeni. Posjedovno-agrarni odnosi bili su nasljecle pro5losti. Vlasnici ze-
mlje i obradivadi sklapali su ugovor prema kojem.yeprvi davao a drugi -obradivao zemlju uz odredena divanja. tui.o p.uurro slobodan, seljak je bio gospodarskipotdinjen jer ga jL izrabljivao dio vode6eg gradanskog sloja. Uni5tavaloga ie i iihvirsivo. poreznici su mu nametali -:ll"i,,
* r, Lrrr ogranititi samo-na izbore koji su vezani uz Pav.linovica, tj. na izborc z a D a l m a l i n s k i s e t b o r i C a r e v i n s k o v i j e c e . N a . t - r p c i n s k ei z b o r e o s v r n u t c u s e p o d r o b n i j e samo onoliko koliko ie nam to pomodi za bolje razumijevanje izbornih borbi za Sabor i Carevinsko vije6e. I Uodi 1861.godine.Dalma.cijaje.bila podijeljena na icr.iri okruZna poglavarslva (,ca.
Dubrovniki-Kotor).okr:uzisu se sasioli"liod upravno_ !1,11?l?,.i1::]ay,1 lady, Split, kotareva(prelurai, a oni od politidkrh t-otrt, pi"irr;; .#^ffF;;; L.,tt-r]:lt\ "pei"u. splitski splrtski s p t l t s k l okrug po^".^ii,._ o k r u g i obuhvaiala (siedi(re o b u h v a c a l a je jednu p o l i t i d k u
i e i e d n u politidku op6inu o o 6 i n u (sjedisterur Imotskomj. T m o i c L n m j Reorganiza_ ie cijom.od.1868.god. odvojena je sudska vlast od-rrp.uur", ukinuti.n i su okruzi, ok.rrri, a Dalmacija Dalmaciia
na lz,poliitkih"totareva.(capitanaloaistieltualei.N" *"""i tog zakoia iit-.-4ljqtj"."" formiran-kao politidki polirieki kotar, kotar, koj.e-muje kt-rjemu-iena na delu delu sraiao stajaokorarski korarski p"gL";u;];;;i pogla,iar(capi_ Il",tlij" |11"^,r,IiJ: L".:Tll.L!:" tano_ distrettuale). Kotar se dijelio na politidke i porezne op6ine odnosno^od-volene sud_ ske.kotarev_e. Imotski je imao-jedan .rrd.ki kotu.'lfmotskijijeJn;;;tt;[il;rj;;."; op6ine: ArZano, Biorine, cista, Dobranje, Grabovac, Imotski,' Krstatice, lbkvielei poljica, p-ostranje, Lovrei, Medovdolac, Lovrei, p-ostranje, proioLac, proioLac, nasZu"",-iici.e, Medovdolac, Podbablje, Podbablje, poljica, Ras6ane, iiEice, Runovi6i, Runovi6i,
slivno, Studenci, Vinjani, zagiozd i lupa (L. Maschek, prospLuo itl
iiipi)\i*ento
terri-
toriale amministrativo del Regno di Dalmazia, Zara lgTi). 2 C'-Vojnovi(., Cenni statistico economici sul Circola d.i Spalato - con speciale riguarclo . al quadriennio 1857-1860, Spalato 1864, str. l3-16.
161
1861-1863,
'+*;l' 5;;*$l+li[*r:rygg'3;,,;1;g 8 Isto.
, l"Nu.oa.rilisto,br' 69' 3 IX' 1879'
l;ilUfl5';"';r;!-1-!:j'ii1,",,',tTft ,::ii,";r,:,*,ih',i'i5iil,'S,:3 str -";'**,liti1*;rirlry;*';gltrhlf#zu::*lt 1888' i"D;liiiio,zu'u [i"'1"',::'iJi - 5u w:?#;1n'Eii##?'"1i,:;e:"t'ffi:;"t geograflco iepertorio 46-5 t).
162
SC
je 'ao :vo Iu.og 4L-
Ste lu an, Lko NS
uzolirje :iti, tzralj dio rre-
neCKI
norgo ruh sad (je SU
)rerda.il. nll
odnarodeni dinovnici kotarskoga suda, op6ine i poreznog ureda i nacionalno nesvjesnih varo5ana, uglavnom posjednika, koji 6e u idu6em preporodnom razdoblju odigrati nedasnu ulogu. Imali su povla5ten poloZaj i za5titu vi5ih austrijskih vlasti, diju su politiku provodili uz pomo6 talijanskog jezika. Bili su otudeni od naroda, provodili konzerviranje postoje6eg stanja, zagovarali dalmatinsku cjelinu i zasebnost. Da bi saduvali stedene pozicije, grdevito su se protivili integraciji hrvatskih zemalja. Davali su ton varo5kom pudanstvu, Sto ie se itekako odraziti i u idu6im politidkim odnosima. ZaLo nije nikakvo dudo Sto su, kad je buknuo prvi polemidki rat u Dalmaciji 1860. godine, imotski op6inski funkcionari, nadelnik Miro5evi6, zamjenik Marko6a i tajnik Vudemilovi{ obrazlagali u ,Glasniku dalmatinskom" svoje protivljenje Dalmacije s banskom Hrvatskom da ou ovoj krajini... Zivu samo Slaviani - Dalmatinci i samo serdani Dalmatinci - Slavianio razliditi od slavenskih stanovnika banske Hrvatske.tt Ta skupina najbogatijih i najobrazovanijih varo5ana, srodena s malom grupom doseljenih talijanaSa,u to je doba znadila veliku snagu i imala jak utjecaj na neprosvije6eni i siroma5ni seljadki Zivalj. Ona je taj svoj utjecaj iskoristila u ustavnom razdoblju austrijske uprave (poslije 1860) i formirala u Imotskom Autonoma5ku stranku koja ce onemogu6ivati program Narodne stranke, sjedinjenje Dalmacije s Hrvatskom i usporiti uvodenje hrvatskog jezika u javni Zivot Krajine. Njima nije bilo stalo "ni do autonomije ni do narodnosti, nego do gospodarenja u zemlji, pa njezine vodje sad pod izlikom autonoma5tva sad pod krabom talijanske narodnosti, ili skupa zaodjev5i autonomijom i talijanaStvom svoje pohlepe za gospodarstvom, povukoSe za sobom sve Sto je gospodstva kakvoga mu Zedno i zasnova5e ortakluk, kajiS, kako bi ga zvalin tz S druge strane, u moru nepismenih,t: javljaju se sveienici, koji su vjerovali u moralno-etidku nadmo6 seljadkog puka prema ,gospodin, kao jedini nosioci prosvjetnog, kulturnog, dru5tvenog i politidkog rada. Oni su bili u dru5tvenim politi6kim zbivanjima udarna snaga koja ie povesti seljadki puk u borbu za svoj jezik i svoju narodnost i tako osiguravati pobjedu narodnjaka u saborskim i op6inskim izborima. Razradunavajuii se s austrijskim apsolutizmom i centralizmom, s njima 6e se solidarizirati i dio gradanstva, koje se tek radalo. Sezdesetih godina njih je bilo malo, ali 6e s vremenom od nekada5njih nacionalno neizdiferenciranih Slavena postati nacionalno svjesni Hrvati, koji 6e sa sve6enstvom zametnuti Zestoku borbu protiv autonoma5tva.
rr Citat uzel izi N. Standi6, Hrvatska nacionalna ideologija preporodnog pokreta u Dalmaciji(Mihovil Pavlinovit i njegovkrug do 1869),Zagreb 1980,str. 148-149 12oNarodnilisto,br. 17,34.III 1870.
163
i1
I P o l i t i d kp e r i l i k ei p r v is a b o r s kiiz b o r i1 8 6 1 ' Diplomomod20.lipnjal860.ukinutjeuAustrijiapsolutizamiusJosip Sokdevi6 postavljeno novo, ustavrro dobu' Potom je hrvatski ban na kojoj je iurrruoL Zagrebu 26. studenog 1860.Bansku konferenciju i d"ase od cara Frani-eJosipa I. zatraLiuz ostalo sjedinjenje ,"tf:"f.", je studenogponijela nut-u.i;" s Hrvatsko-- "2"5" tu-iuu u Be6 28. car je odgotraLenje posebna deputacija s banom na 6elu. Na hrvatsko sporazumno trebaju vorio 5. prori.t.u iAOO.goa. da pitanje sjedinjenja rijeSiti piedstavnici Dalmacijei Banske konferencije't+ Natosuodmahe''".gie"oreagiraliautonoma5kipredstavnicidvio sjediju najvecih op6ina, spiitt i z"ara, Tamoliv5i cara da se rje5enje predstavkao 6e' koji sabo-ra' ;j""1" odgodi ao tutiuu"ja Dalmatinskog na pregovore.ts Uz tu nik dalmatinskog pudan"stva,lzabrati izislanike uputiv5i zadarop6ina je imotska i autonoma5ku inici;atiu,, ptittulu jeziku: hrvatskom na "U Imocki' skoj opdini 7. siieenjat86i' god' dopis MiroNikola Pritamni: ob6ine ove arr" z.^si.rrrju isot. u pieianici priob6eni Marko6a' Marko Kolumban, Sevii, ob6eni glavar ftuttio s i d n i c i - B l a | V u d e m i l o v i 6 , o b 6 e n i t a j n i k . o N a d e l n i k j e , k a L e sje e ucar doim kako pir,r, poruuo gla'oare i starce pojedinih sela i kazao je Hrvatski.:3bot predloZio odredio da Dalmaci:" a.Ui:" tubtt i da skom. oNjegovovelidanstvou neiz;e odgovoriti (na molbu Hrvatskog
::,,T,'Lll1iiHx:'':fj'j:ft:il" l1i'o Na to je najvedi dio oP6ine i
sindikataupraviocarumolbe,daseni5taneodluduje"doklenniesa. pitanje od sjedi,i."fi"" s"ior dalmatinski i nie isti sabor pritresao Na to su svi glaop6ine' njenjao. Tome se pridruZila i uprava imotske varii starci jednoglasnoodobrili pos Opcinska uPrava,koja se tada s ju je vlada, odludivalaje u ime cije odiuditi neprosvije6eni glavari sel gospodeu,koja je Stitila vlastite int u irt"- svrhom ialijana5ke su op6ine potkraj sijednja 1861. uputile nadelnik zastupao je op6inu imotsku kojoj Bed posebnu deputaciju, u je 12. veljade Nikola Miro5evic.rzZa vi5ednevnl boravka u Bedu ona 1g61.isposlovalaod ministarskog savjeta'zemaljski redza Kraljevinu Skolskom kotaru *-p^a su.hova apsolutizma 1860' godine zatekao ie u imotskom je slabo posje6ebila i ona a 1836. sod., samo iednu pret" Stoi,.I,1r"o"""" " fi-t.*ttrn "posje6ivaloiamo 77 ucenika (L' stoful! na. piema statistikama*'i;";;itr;- tAOS-ZO, i 87't' iara 1871'str' 99)' Maschek,Manuale del Regnodi Dalmaztaper t anno Hruatski narodni preporod u zborniku: u la G. Novak, Narodni preporod u D-almaciji. Dalmaciii i Istri, Zagreb l 969,str' 78-79' ls G. Novak,n. dj', str.79-81' 16G. Novak, Poviiest Dalmacije II, Zagreb 1944' str' 368' 17A. Ujevi6, Imotska krajina' Split 1954,str' 726'
164
ls-
i6 je je Ia olo vi-
1i-
Dalmacijuo i "Izborni red za Zemaljski sabor Kraljevine Dalmacije".ts Austrijska vlada, sklona talijana5ima, dala je za Dalmatinski sabor takav izborni red po kojemu je omogudeno talijana5ima da lako izbore saborsku vecinu. Izbori su za Dalmatinski sabor bili raspisani za oLujak 1861, kada su i odrZani. Narodnjaci su u izbore u5li neorganizirani i bez dovoljno iskustva, a na drugoj su strani bili dobro povezani varo5ki autonoma5i predvotleni sluZbenicima austrijske administracije. U Imotskom je za zastupnika izabran op6inski nadelnik Nikola Miro5evii, autonoma5. ,Siroma5ni narod u Imockoj bio je odito prevarenn, jer je poslanik Miro5evido obedao izbornicima da ie glasovati za siedinjenje, pa doSav5iu Zadar neispuni svoje obe6anje<.te
tv-
tu lr-
ki, :orilo:af iio izog loSA
ei sadi-
laala ,gli ,ke )S :u rik rde nu :anr eie(L. du
l l O p o z i c i j ap r o t i v a u t o n o m a S ai p o b j e d a n a r o d n j a k an a s a b o r s k i mi z b o r i m a1 8 6 4 i 1 8 6 7 Iako narodnjaci u izbornoj borbi za prvi Dalmatinski sabor nisu dobili ve6inu, ti su dogatlaji u cijeloj Dalmaciji uzbudili duhove, koji su se podeli idejno okupljati oko voda narodnog pokreta Mihovila Pavlinovi6a i Mihe Klai6a, dija su imena dvrsto vezana uz preporodno razdoblje u imotskoj op6ini. Pavlinovid je na prvim izborima izabran u Dalmatinski sabor kao zastupnik izbornog kruga vanjskih op6ina kotarova Vigorac - Makarska - Metkovi6. On je tim izborom i svojim politidkim angaZmanom u Saboru postao ubrzo jedan od voda preporodnog pokreta i najistaknutija lidnost narodnjadke pudke inteligencije, njezin voda i politidki ideolog. Obilazio je Dalmatinsku zagoru 5ire6i krug istomi5ljenika koji 6e dijeliti njegova dru5tvena i nacionalna shvaianja. U Imotskoj krajini gajio je prisne veze sa sve6enicim?, posebno s mnogim franjevcima, koji 6e biti njegove gorljive prista5e i osiguravati narodnjacima izborni5tvo u toj op6ini. Potaknuti pisanjem oNarodnog listan i djelovanjem narodnih ljudi Imo6ani su odmah poslije izbora stupili u opoziciju protiv nadelnika i zastupnika Miro5evi6a. Talijana5i su se u svom listu ,La Voce dalmatican Zestoko okomili na sveienstvo u Krajini, posebno na franjevce, optuZuju6i ih da se bogate pretjeranom redovinom na radun siroma5nih vjernika.zoTime su Zeljeli ubiti ugled klera kod naroda. Od tih napada branio ih je u oNarodnom listuu A. Konstantin Matas nabrajaju6i pojedine fratre koji su siromasima dijelili redovinu "bez kamata i pisman, 1 8G . N o v a k , N a r o d n i p r e p o r o d . . . n . d j . , s t r . 8 0 . le Pismo Bolid.ara Petranovi6a - Metelu OZegovi6u, Zadar 23. IV. 1861. Benedikta Zeli6 - Bu6an, Joi iz ostavitine Mihovila Pavlinovita, Centra JAZU uZadru", 1974, "Radovi str.163-164 2o ,La Voce dalmaticao. br. 5. 1862.
165
pukom diele kruh svoju' da su istiduci da su oni jedini koji 'sa svojim
r. Kad su Posrijedi novi kandidati' Kav sPorazum Prije nego Sto manjina glasova PoPusti ve6ini'23 i 30. kolovoza 1864.god. saborski .., iruo.i Lili sazvani za 20,25. zastupnidkih kandidata izbor uIl Nazionaleu je uporno preporudivao udinila sve da to sprijeje bila vlada iirto. prista5a Liberalnoji""ttti; birokracija i rezimski 6i. Ne samo sto su bili angaLiraniautonomaska
krivotvorili izborne liste, protivnic za njihove, ljude'zo okolo nagovarajuei ;i;";t; sela, da glasaju i2. kolouora' Za narod' odrZani iu 6iti Ui.uee Izbori za tzv. Uir?"" su dobili samo 60 glasova' njake je glasalo 780 glasadaa autonoma5i Unenaaa, 15. kolovoza umar5iralo 16. kolovoza je objavljeno da je-P: no, omoralne Prisile koju su nad s i opasnim insinuacijama*' Novo st Glavarima sela na izbornim listan -rt
pravednostL oPrilog k Na' yrp. 7,11"1roliko rieti na ustuk lali a na obranu naskotene potronoi oa*"i,it"ti"vih lratrah i bezimeni pra,o. ii ,it i' rodnom listuo br. 33 i 35, 1g62.i 45' 1862' br' listuu Narodnom k ftibc D"lmatica. ;"p;;'i;;str' 351-367;G' Novak' 22J. Beros, Liberalni saviz",Tadatska revijan ]Xllg6l' -V:t?:s' sv' 4-5, zasreb zadtuu, u, itzu i r"iitJ i.'"i potitiike pritike u n"tkiiii"iaii:iwi,",n 1959,str. 12-14. lista" 0862-1912)' 23 V. Kisi6, Listajuti stare godiiniake. . ., oJubilarni broj Narodnog 99. str. 24ull Nazionaleo,br. 64, 65,66,67,68,69' 1864' 2s ,II Nazionalen,br.70, 3l' VIII' 1864' 26oII Nazionaleo,br.67,20'VIII' 1864'
t66
I )c /o ta p(e te 'et7tt-
la orje 'aroLti, Uird. rta le;ki LU
)m tzilm ici ali
Na4ent
skom jeziku: ti se da obznani5 sverhu ovoga one tvoje selja"Zapovida ne koi imadu prav (dirit) , za oriuei mogu do6i . . . Tebi pak o5tro se zapovida dase prikaZe5... pod teZki tvoi odgovor, i multu od fior. 100." Nad seljacima se vr5ila prava moralna tortura. Liste su primane samo od onih koji su znali ditati i napamet nabrojiti svih 48 kandidata.2TOpet je glasalo preko 700 glasada za narodnjadke kandidate, a 63 za autonoma5e. Birani biradi su se sastali 19. kolovoza u poslijepodnevnim satima na biranje novog zastupnika. Predsjednik komisije bio je don Jure Pavlinovi6, Zupnik Ra56ana. Od 48 birada Ante Rossi je dobio 47 glasova. Dopisnik je u zavrSio svoj dopis rije"Nazionalu" dima: "Ne dinimo opoziciju iz principa, nego zato jer Zelimo biti slobodni gradani."zs Pavlinovi6 se te godine nije mogao kandidirati, jer je bio pod optuZbom, a u njegovu izbornom kotaru Vrgorac - Makarska - Metkovi6 izabran je Klai6. Novi zastupnik Rossi zahvaljivao je svojim biradima na izboru istidu6i da 6e braniti ,naSu slovinsku narodnostn, ,na5 slovinski jezik" i ,svu svoju snagu uloZiti da se taj jezik u udionam odmah, a u sudu Sto prije uvede". Nastojat 6e da se ,umanje danjci i dinovnicin, te uz ostalo, da se postigne >sporazum izmedju vlasnika i k-",o'tru".rn Rossi u svom politidkom programu uop6e ne spominje pitanje sjedinjenja Dalmacije s Hrvatskom. Nastojao je odrLavati srednji poloZaj izmedu narodnjaka i autonoma5a, te su ga autonoma5i ubrajali u pripadnika >tre6e strankeo, koja se po svojim shva6anjima pribliZila narodnjacima, jer je priznavala svoju op6enito slavensku a ne usko slavo - dalmatsku pripadnost, ali nije prihva6ala sjedinjenje Dalmacije s Hrvatskom.:o U jednom izvje5taju Namjesni5tvu (1. I. 1867) imotski pretur Julio Novak iznosi svoje mi5ljenje o Rossijevim karakternim osobinama i o politidkom stavu: ,Nema prigovora na njegov bilo moralni, bilo politidki stav. Po karakteru je dvrst, tvrdoglav i Zestok. Rado se druZi s osobama na visokom poloZaju, sklon je laskavim rijedima. Samo jedno lagano tap5anje po ramenu od osobe na vlasti bilo bi dovoljno da promijeni bilo koju odluku i miSljenje. Po politidkom opredjeljenju pripada stranci koja se zove nacionalno - autonomna ('Nazionale Autono'Nazionalissima'; mo'), ili bolje redeno apsolutno je protiv aneksije Dalmacije i Hrvatske. Clanovi partije narodnjaka, osobito kler, kako redovnidki tako i svjetovni, poduzeli su sve kako bi ga pridobili za svoju stranku, ali ga nisu uspjeli privoliti da promijeni svojc miSljenje.":t
vak,
reb
27,Il Nazionaleo, br.70, 31, VIII. 1864. 2 8o l l N a z i o n a l e o , b r 6 9 , 2 7 . V l l l . 1 8 6 4 2e,Prilog k Narodnom listun, br. 73. 10. IX. 1864. 30 N. Standi6, n. dj., str. 198. 31 Historijski arhiv Zadar (HAZd), Presidijalni spisi Namjesniilt.r 2 5 1 l p ,s v . 4 9 9 , 1 8 7 .
(PSN), kat. l/5-2, br
167
okomila na sve6enstvo Odmah poslije izbota 1864' vlada se Zestoko da prenese izvan tome na optuZbama da- radi u Krajini , t"SLidugih dopisa nekoliko U Austrije centar lugoslavenskog kraljevstva' ozpolitidkom o Alesanija poglaoara pr"t.ri 'radju Novak izvie5tava okruZiog angaLrnapolitidkim. svojim u Krajini. OptuZuje sveienstvo..da seljadkom puku nom Siri mrZnju i prezir prema Austriji i da obi6nom Novak posebno Pretur karaktera. potitiiku -iruo ,lauerrrkog nu-.6" ti6a, Zupnika Poljica, i don Juru Pavlilorbene fanatike slavenstva"' Glavni su istomi5ljenika u Krajini' Svi su svecajem, osim ZuPnika ArZana don Filon Mihovila Rubica, koji su jedini e sastanke, sad u jednoj, sad u druJulije Cvitkovi6 u Imotskom' Lueti6 govinu u politidku misiju i sastajao m ZuPama' U Mostaru je osnovao ,slavenski komitetn (Comitato slar hercegovadkim fratrima. Novak < ,vjernog povjerenikan doznao da ke principe kao i imotski fratri i s' 6e Lbrzo- vidjeti svoje snove real
32}j.AZI,PSN,kat. ll5.2,br' l758lp, sv' 478, 1864' 33HAZd, PSN,kat. I/5-1, br' 2la0/p' sv.478,1864
168
tvo /an rlsa ozna-
&u )no vliSU
veFiLini ru:ti6 lao tao US log tidda en:ed rte, taj peha. noj Lon .arrfg-
rte-
stranku.3+Idu6i u susret Austro - ugarskoj nagodbi vlada je raspustila gotovo sve zemaljske sabore i raspisala nove izbore. Izbori su odrZani u Imotskom 25. sijednja 1867. Za narodnog zastupnika bio je opet izabran Ante Rossi.:s Pavlinovi6 se vei 1866. sukobio s pojedinim dlanovima Narodne stranke, koji su, po njegovu miSljenju, stavili u pitanje disti program Narodne stranke, u prvom redu nadelnika i zastupnika Ante Rossia, koji je, kako smo vidjeli, bio vrlo blizak slavo - dalmatskoj orijentaciji. Da su ve6 tada Imo6ani bili Pavlinoviieve gorljive prista5e, vidi se iz jednog dopisa vrgorskog pretura okruZnom poglavaru u kojem ga informira kako je od dobro obavije5tene osobe dobio vijest da su osobe iz Makarske, Metkovi6a i Imotskoga odludili da se u velikom broju pojave naoruZani u Vrgorcu za saborskih izbora, da bi se osvetili radi uvreda koje su Vrgordani nanijeli Pavlinovi6u u veljadi (1867), kada je bio izabran za zastupnika.36 ReZimski organi, videii u narodnjacima protivnike dualistidke politike, pravili su 1868. i 1869. god. razlidite pritiske i nepravde prema Narodnoj stranci. U tome se posebno isticao namjesnik Ivan Wagner, na diji je prijedlog u Kopar premje5ten Miho Klai6, voda Narodne stranke i pokrajinski Skolski nadzornik. Ali Klaii nije prihvatio taj premje5taj nego se odrekao sluZbe. Medu brojnim op6inama koje su mu uputile izraze podr5ke i Imo6ani su mu izrazrli svoje destitke.:r Na vladine pritiske preko vjernog dinovni5tva narodnjaci su odgovarali neustra5ivoS6u i pojadanom politidkom aktivnoS6u. Najve6i autonoma5i u Imotskoj krajini bili su tajnik op6ine BlaZ Vudemilovi6, kojega su narodnjaci podrugljivo zvali "Florentinaco, i kotarski sudac Julije Celotta, kojemu je bila )prava svrha, uz vas napor da namami masnim riedima Imoiane na svoju ruku i savije ih u svoje vratolomno kolo, obe6ajui im zlalne kule od svog 6a6e Lapenneo.:s Ali - kao Sto je pisao ,Narodni list" - Imo6ani, stalni i neporodni kao kamene klisure, ni najZe56oj sili ne dadu se pokrenuti od svoje spasonosne misli.ts
JU
rtio da oci )og ra;ioJe dio tnu
l l l P a v l i n o v i 6n a o t v a r a n j ud i t a o n i c e Godina 1870. znadila je prekretnicu u cijeloj Dalmaciji. Narodnjaci su se spremali za konadan obradun s nenarodnim elementima. Svjesni teSko6a u vezi s nacionalnim osvje56ivanjem imotski su narodniaci od3a G. Novak, Politiike prilike. . n. dj., str. 41.; R. Horvat, Hrrtatski preporod u Dalmaciji, Zagreb 1935, str. 47-48. 3s HAZd, PSN, kat Il 5-2, br. 251 / p, sv 499, 1867. 36 HAZd, PSN, kat. I / 5--2, br. 328/p, sv. 499, 1867. 37,Narodni listn, br. 59, 1869 38 Lapenna dr. Luigi je bio konzervativni autonoma5, stup i organizator autonomaSkcr - birokratskog otpora narodnom preporodu u Dalmaciji 3e,Narodni listo, br 70, 1. IX. 1869.
169
T
2e.)
ar oll Dalmata", 6. X; 9. X; 13.X; 27' X' 1869' a2,Il Dalmata<,2' VI' 1869. a3DogradiojujeMateMarde('Narodnilistn,bt'16'23'IIIl870)' 4a Podasnim dlanovima ditaonice proglaieni su' osim M' Pavlinovi6a' Strossmayer, Klaii i Sunde6i6(,Il Nazionaleo,br' 2, 12' II' 1870)' 45,Narodni listn,br. 16,23.II. 1870'
170
bili :alo au
l V S a b o r s k ii z b o r i 1 B 7 0 i p o n o v n i P a v l i n o v i 6 edv o l a z a ku l m o t s k i
lgeranoskarvelense, rje
U Dalmaciji su 3. lipnja 1870. raspisani novi izbori za pokrajinsko predstavni5tvo. U oglasu koji je u povodu te odluke objavilo NamjesniStvo bilo je odredeno da se izbori zastupnika u kuriji vanjskih op6ina obave 4. srpnja. Za izborne pripreme ostalo je samo mjesec dana. Imo6ani su za svog kandidata odabrali Pavlinovi6a. ,Mi smo - pi5e dopisnik "Narodnog lista" - jednoglasno molili predast. Pavlinovi6a da nas unapried on zastupa, i budu6i nam to i obrekao, na5e je veselje potpuno. TonomaSi grizu brkove; malo ih je jadnika! Da nema nekoga c.k. ureda nebi im se ni znalo ku6e. Vjerujte, da su nam ovde koristni, jer dini da ne drimljemo.,,46 24. i 25. lipnja okupljali su se u Imotskom biradi pojedinih sela sa seoskim glavarima i Zupnicima na delu. ,Kada su do5li do varo5i poznado5e odito, da svi jedan jezik govore - hrvatski. . . Diele6i se od eitaonice, podjo5e do mjesta biranja, bez triske i bez ikakva najmanjega nereda - te svi jednoglasno poloZi5e imena svojih narodnih odabiraba, koji 6e paka, bez ikakve sumnje, jednoglasno odabrati i imenovati za svoga zastupnika dovika po5tena, vriedna, pravoga domorodca i narodnjaks."+z Glasala su samo 843 glasada i svi su jednoglasno dali glasove osobama koje je bio predloZio narodnjadki izborni odbor. Autonoma5ka se manjina nije usudila ni izi6i na izbore.+8 Izabrano je 48 biranih birada, koji su 4. srpnja jednoglasno izabrali Pavlinovi6a za svog zastupnika.ae"Neka se dakle uvjere jednom inostranci ove zemlje, da nje pravi sinovi jesu Hrvati, ne lacmani, a kamoli nimci, kako neki ho6e.oso Nakon izbora ovriedni Pavlinovi6 htide podastiti puk naS i svojim dolaskom, da duje glas puka, koji mu u susret dodje, i bi svedano poda56en u naSoj eitaonici, te pred mnogim pudanstvom, vie6nicim i glavarim izrete sjajnu besjedu nacrtav5i ukratko svoj politi6ki program s velikim odobravanjem." Besjeda "svakoga udi Sto smo bili, a Sto smo sada; kako imademo jedna prava, istu zajednidku svrhu, 6isto i bistro, kao bra6a preko Velebitao.st Oba Pavlinovi6eva govora u Imotskom, ovaj biradimas2 i onaj na otvaranju ditaonice,s: medu najvaZnijima su jer je prvi put javno iznio novi politidki program koji nosi hrvatsko drZavno-pravno obiljeZje.
370. PauU uta, rilo naom etu. t,..
am, raelik lrokad mi 'njiaialu6asti lmali ple;mo tri ova
rra O ovao "to
ayer,
a6oll Nazionalen, br.50, 22.VL.1870 a7,Il Nazionale", br.52,29. VI. 1870. 48HAZd, PSN, kat. Il5-2,br.1047 /p, sv. 518, 1870. 4eHAZd, PSN, kat. I/5-2,br.1818/p, sv. 518, 1870. s0 "Il Nazionalen, br. 52, 29.VI'1870. s1 ,Narodni listu. br.60.27. VIII. 1870. s2 M. Pavlinovic, Besjeda svojim biraiim, Zadar 1870. s3 M. Pavlinovic. Besieda na slavi imotske iitaonice. Zad,ar 1870.
t71
V l z b o r zi a C a r e v i n s kvoi j e 6 e1 8 7 3
koja sada sjajno i ponosito podimlje vijati'
sa I. Peri6, Dalmatinski sabor, ,Radovi Centra JAZU u Zadnto' sv' 21' Zadar 1978' str' 101. ss R. petrovi6 , Nacionalno pitanje u Dalmaciji u XIX stoljetu, Sarajevo Zagreb 1982, str.270. s6I. Peri6,n. dj', str' 102-103. sT,Zemljakobr-40,27. VII 1873' s8uNarodnilisto,br. 57, 16.VII. 1873 se ,Narodni listn, br 88, 1 XI. 1873
t72
V l N e s l o g am e d u n a r o d n j a c i m ai s a b o r s k i z b o r i1 8 7 6
(a aela ato b'
url
a;u tiu a. m ta. lli
str. )82,
Godine 1874. podelo se u Krajini mutiti politidko obzorje. Dok je Pavlinovi6 boravio u Bedu, podeli su na njega otvoreni napadi nekolicine dinovnika, pa i nadelnika Ivana Kolumbana, da je napustio interese Imotske krajine u korist Makarske i Neretve.ooU srpnju 1875. Pavlinovi6 je obi5ao Imotsku krajinu, te ostao cijeli tjedan (od 9. do 15). Svugdje je bio svedano dodekan. ,Narod se sa svojim zastupnikom do mile volje narazgovarao, i primio upute za nai polo'zaj, tiesan i tegotan; ali preznamenit za budu6nost hrvatske domovine." Pavlinovii nije propustio prigodu pudkih usta riedi manje poznate, za "da ne sabire iz najviSeoSiluivezu(. U nedjelju, 11. srpnja, po Zelji franjevaca, podastio je imotsku Zupu opjevajuii (na staroslavenskom) veliku misu, sa osobitim zadovoljstvom cieloga puka, koji se nasladjivao slu5anjem svoje rodne riedio. Poslije mise Pavlinovi6 je u op6ini obavijestio birade o svom zastupnidkom radu. U (idu6a) detiri dana ,niSta nije izostalo Zelji i pogledu don Mihinu . . . Sve je i svakoga obi5ao i na dobro nagovarao(.. U 6etvrtak, 15. srpnja, pozdravio se s nadelnikom i prijateljima, zalim si5ao u P o l j i c a ,a u p e t a k o t p u t o v a o p r e k o Z a g v o z d a i Z a d v a r j a u , s v o j e v i l o v i to Primorjeo. "Mi smo do sada poznavali svoga zastupnika don Mihu - ,ko Sto ga vec Pavlinovi6ao - izvje5tava dopisnik u "Narodnom listuo cio narod hrvatski poznaje; ali u ovoj prigodi kad je obilazio Krajinu mi smo ga jo5 bolje upoznali: njegov nadin mi5ljenja bistri i duboki, njegova muZka otvorenost i iskrenost, po5tenje njegove duSe, delidni njegov zna(aj i onaj Zar rodoljubni Sto mu siplje iz vatrenih prsiju, Sto mu zadinje svaki pojam, svaku ried, to je ne5to Sto ti osvaja i srdce i duSu. I mi s ponosom kaZemo svakomu prijatelju i protivniku, da mi ljubimo i dastimo na5ega don Mihu, da se s njim visoko ponosimo, i da mi ga metnusrno u sred duie na5e.n6rCijelo vrijeme Pavlinoviia je u Imotskom pratio nadelnik Ivan Kolumbani i na kraju se s njim ,srdadno" oproslio, pa se dinilo da se sve smirilo.oz Bilo je mirno sve do kolovoza 1876, kada se podelo govoriti o novim saborskim izborima. Tada Kolumbani "samovoljni narodnjak"e:, koji se morao odreii nadelnidke sluZbe 1875. god, oko sebe okuplja grupu nezadovoljnika (sina Josipa, Ivana i Franu Jerkoviia - dva stara gorljiva narodnjaka i Pavlinovi6eva prijatelja, Franu Dundara i Petra Sojiia), koji su Pavlinovi6u pridijevali izdajstvo imotskih interesa u odluci o pokrajinskim putovima. Naime, dok je Pavlinovii 1875. god. boravio u Bedu, u Dalmatinskom se saboru raspravljalo o drZavnim i pokrajinskim putovima. Na dnevnom je redu bilo i pitanje putan od Ugljana do "rimskog Imotskog, kojega je trebalo, po Zelji imotskih op6inara, popraviti i uvrstiti medu pokrajinske putove. Pavlinovii je znao za tu Lelju Imo6ana i 6 0, N a r o d n i l i s t . , b r . 4 4 , 3 . V I 1 8 7 4 ;, N a r o d n i l i s t " , b r 6r oNarodni listo. br 60.28. VIL 1875 6 2, N a r o d n i l i s t o . b r . 2 . 6 l . 1 8 7 7 .
1877.
63,Narodni listo, br. 21. 14.lll. 1877.
t73
V l N e s l o g a m e d u n a r o d n j a c i m ai s a b o r s k i i z b o r i 1 8 7 6
lncr koji la.sa
lj"n lCe(
Jo1Z<<,
ijih dko sa,ala dka Ilabiti ei ika ljaDe)ga vaog.
ru;ei zaSU
vlilu tja. )m na. ali
su. )82,
Godine 1874. podelo se u Krajini mutiti politidko obzorje. Dok je Pavlinovi6 boravio u Bedu, podeli su na njega otvoreni napadi nekolicine dinovnika, pa i nadelnika Ivana Kolumbana, da je napustio interese Imotske krajine u korist Makarske i Neretve.ooU srpnju 1875. Pavlinovi6 je obi5ao Imotsku krajinu, te ostao cijeli tjedan (od 9. do 15). Svugdje je bio svedano dodekan. ,Narod se sa svojim zastupnikom do mile volje narazgovarao, i primio upute za na5 poloLaj, tiesan i tegotan; ali preznamenit za budu6nost hrvatske domovine." Pavlinovii nije propustio prigodu ,da ne sabire iz pudkih usta riedi manje poznate, za najvi5eoSiluivezu(. U nedjelju, 11. srpnja, po Zelji franjevaca, podastio je imotsku Zupu opjevaju6i (na staroslavenskom) veliku misu, sa osobitim zadovoljstvom cieloga puka, koji se nasladjivao slu5anjem svoje rodne riedi". Poslije mise Pavlinovi6 je u op6ini obavijestio birade o svom zastupnidkom'radu. U (idu6a) detiri dana oni5ta nije izostalo Zelji i pogledu don Mihinu . . . Sve je i svakoga obi5ao i na dobro nagovarao(. U detvrtak, 15. srpnja, pozdravio se s nadelnikom i prijateljima,zatim si5ao u Poljica, a u petak otputovao preko Zagvozda i Zadvarja u "svoje vilovito Primorjen. ,Mi smo do sada poznavali svoga zastupnika don Mihu Pavlinovi6an - izvje5tava dopisnik u ,Narodnom listuo - ,ko Sto ga ve6 cio narod hrvatski poznaje; ali u ovoj prigodi kad je obilazio Krajinu mi smo ga jo5 bolje upoznali: njegov nadin mi5ljenja bistri i duboki, njegova muZka otvorenost i iskrenost, po5tenje njegove du5e, delidni njegov zna(aj i onaj Zar rodoljubni Sto mu siplje iz vatrenih prsiju, Sto mu zadinje svaki pojam, svaku ried, to je ne5to Sto ti osvaja i srdce i du5u. I mi s ponosom kaZemo svakomu prijatelju i protivniku, da mi ljubimo i dastimo na5ega don Mihu, da se s njim visoko ponosimo, i da mi ga metnusmo u sred du5e na5e.,.etCijelo vrijeme Pavlinovi6a je u Imotskom pratio nadelnik Ivan Kolumbani i na kraju se s njim osrdadno" oprostio, pa se dinilo da se sve smirilo.oz Bilo je mirno sve do kolovoza 1876, kada se podelo govoriti o novim saborskim izborima. Tada Kolumbani osamovoljni narodnjakoo:, koji se morao odre6i nadelnidke sluZbe 1875. god, oko sebe okuplja grupu nezadovoljnika (sina Josipa, Ivana i Franu Jerkovi6a - dva stara gorljiva narodnjaka i Pavlinoviieva prijatelja, Franu Dundara i Petra Soji6a), koji su Pavlinovi6u pridijevali izdajstvo imotskih interesa u odluci o pokrajinskim putovima. Naime, dok je Pavlinovi6 1875. god. boravio u Bedu, u Dalmatinskom se saboru raspravljalo o drZavnim i pokrajinskim putovima. Na dnevnom je redu bilo i pitanje orimskog putao od Ugljana do Imotskog, kojega je trebalo, po Zelji imotskih op6inara, popraviti i uvrstiti meclu pokrajinske putove. Pavlinovi6 je znao za tu Lelju Imoiana i 60,Narodni listn,br. 44,3. Vl. 1874;,Narodni listn,br. 2,6. l. 1877 6r uNarodnilist", br.60,28 VII 1875. 62,Narodni list". br. 2. 6. l. 1877. 63,Narodni listo. br 2L 14.lll. 1877. Lt3
zato jv je preporudio Klai6u da je zastupa u Saboru. Klai6 se zauzimao ,koliko je znao i mogao., ali je pobijedio Liubi6ev prijedlog da se gradi put od Zadvarja do Makarske. oPo5to je prijedlog Ljubi6ev bio primljen od sabora, a Klai6ev odbaden u odsutnosti na5ega zastupnika Pavlinovi6a, svi rodoljubi varo$a Imotskog, sdruZeni s nekoliko autonoma5a, osim nadelnika Vukovi6a, prisjednika Buli6a, dra Bitange i nadZupnika RudeZa, nisu se mogli uvjeriti, da je na5ega zastupnika zadrLala bolest u Bedu; nego su njegovoj odsutnosti iz sabora podeli pripisivati ni5ta manje nego izdajstvo, i zapodeli su misao, da ce u prvomu izboru birati drugoga zastupnika. . . VaroSki rodoljubi Sto su jednod rekli nisu htili pore6i.o Zato pode5e nositi za zasttpnika najprije prof. Matasa, a zatim prof. Peri6a. Kad je za taj razdor u Imotskoj krajini duo Ljubi5a,o+po5alje u Imotski jednog orasfratran6s(Jakova Grupkovi6a), koji je uz podr5ku Petra Dudana, biv5eg narodnjaka, podeo po Imotskom Siriti glasine da je Pavlinovi6 izdao narodnost u zakonu o realkama. Imotski talijana5i i Srbi, vidiev$i da su sela za Pavlinovi6a, a varo5ani nepopustiljvo protiv, prijedo5e na stranu pobunjenih varoSkih narodnjaka, pa se ubrzo nije vi5e spominjala kandidatura ni prof. Matasa ni Peri6a, nego autonoma5a dr. Dinka Depola, odvjetnika u Imotskom.oo
odbor u kojem je bilo sedam osoba. Sastavili su proglas, koji su svi potpisali: oPosto je predasni kanonik gospodin Mihovio Pavlinovi6 i do rada bio zastupnik imotske krajine; posto je on kao zastupnik nas svakomu na vidjelo iznio Liva na$a duvstva prema vjeri, kralju i zdra-
ske krajine; uvjereni, da u danasnjih ozbiljnih okolnostih, tim postupkom, ne6emo nanieti na se sramotu u narodnoj uspomeni ni u poviesti, po kojoj bi nas potomci naSi mogli osudjivati i proklinjati nam postupanje i rad nas kroz oZivotvorenje Hrvatske kraljevine, pod nasim kraljem."oz AIi kampanla protiv pavlinovi6a nije se smirila. O tome koliko je bio poljuljan njegov ugled u Imotskoj krajini svjedodi nam pismo dr' 6 aS t j e p a n M . L j u b i S a ( B u d v a , 1 8 2 4- B e d , 1 8 7 8 ) 6s ,Narodni listn, br 8, 29. I 1881 66 ,Narodni listu, br. 8, 29. I 1881. 6 7 , N a r o d n i l i s t o ,b r . 8 5 , 2 5 . X 1 8 7 6
174
o l-
ia )i t-
i)-
ttt-
c )
Lovre Matiia, koje mu je bio uputio u rujnu 1876: "Tvoj je poloZaj ovdje, pak i moj jako uzdrman. Tvoj Sto u ovomu varobu mudno bi osobu na5ao koja bi za te skodila, moj Sto sam zbog tebe na se mal ob6u mrZnju navukao ... Ti u ovoj krajini ima5 upliva kod nekoliko Zupnika, ali se bojim da njihov upliv ne6e moi nadjadati upliv cieloga varoSa, nekoliko Zupnika i drugih uplivnijih kraji5nika. UduZen novac, svojta, kmetstvo to su ti sredstva, kojim varo5 raspolaLe, a moguina su sredstva kod nesretnjeg neizobraLenog na5eg naroda. MoZda da stvari nabolje krenu, mogu6e da se sva bura utiSi, ali ne uti5i li se, veliki 6e se razdor u stranki dogoditi, a tvoj 6e izbor po svoj danaSnjoj prilici propasti."68 Bura se odito sti5ala i Pavlinovid je 18. studenog velikom ve6inom ponovo izabran za zastwpnika Imotske krajine u Dalmatinski sabor.os
a t-
t "l
e r.
V l l R a s c j e pu N a r o d n o j s t r a n c i i i z b o r iz a C a r e v i n s k ov i j e 6 e 1 8 7 9 Za op6inskih izbora 1877. god. izbile su politidke svade u Narodnoj stranci u Imotskom, ne samo s talijana5ima i Srbima, nego i s jednim dijelom Hrvata. Zauzirnanjem kotarskog lijednika Mazzija,,koji je nakon petnaest godina mrtvila talijana5ku stranku podigao na izbore<,70 autonoma5i, udruZeni s ostalim nezadovoljnicima, postado5e jaki protivnici Narodne stranke. To 6e se osobito odraziti u saborskim izborima 1883. godine. Na razdor je uvelike utjecao sam Pavlinovi6ev rodak, Zupnik Ra56ana, don Jure Pavlinovii, koji je slovio kao voda Narodne stranke u Krajini. U dogovoru s nekim narodnjacima nije niposto htio dopustiti da u op6insko vije6e uclu neki uvazeni varoski narodnjaci, nego se ,stao dogovarati s varo5kim talijana5i, nebi Ii i oni stupili u novo vije6e i opraviteljstvo pod narodnim imenom,. ' ' uzdajui se, da bi se mogli malo po malo upitomiti i narodnoj stranci priljubiti tako, da od deset vietnika predloZenih za varoS Imotski, upisao je sedam autonomaSa i tri Hrvala". Zupnici, na delu s fra Klemom Sari6em, ,pode5e se od njega ciepati i prelaziti k stranci varo5kih narodnjaka", jer je don Jure, po njihovu miSljenju, ,,zaiao s cielim odboromn- Izabrano je op6insko vije6e, kaZe dopisnik iz Imotskog, okojim nije upravljala nikakva politidka zrelost, nego nasuprot mrtva osobna mrZnja, koja je ovoj ob6ini doprinijela velike Stete, a joS ve6e sramote . . . Svak je mislio da je pop Juraj zadovoljan, kada se je izpunila njegova Liva LeIja, izborom sedmorice autonoma5a, s kojima je htio poku5ati izmirenje pod narodnim barjakom. Ali jok! Nije bilo dosta popu Jurju, premda je sasvim poSteno mislio da su iz novog vieia iztureni najvriedniji i naj68 Lovro Matic Mihovilu Pavlinoviiu, Imotski, 13. IX. 1876, A Palavr5i6 - B' Zelif, Korespondencija Mihorila Pavlinovica, Split I 962, str. 246147 . 6e oNarodni listo, br. 33,22.XL I876. 70 oNarodni listo. br. 7.26. I l88l
175
ll
zasluZniji rodoljubi, a da su na njihovo mjesto zasjeli najgadniji talijana5ki smutljivci, nego je jo5 htio, da nadelnikom bude imenovan Filip Vudemilovi6. . . stara autonoma5ina i mrtva neznalicao.Kad su za to "ioravo mi5ljenje" duli iupnici, glavari i ostali prvaci sela , podeli su, po "u strahu da se nebi izvr5ila i druga namjera popa Jurja", oblijetati Krajini radi izbora novog nadelnika.zt Prije samog izbora nadelnika narodnjaci su odrZali sastank na kojem je bio prisutan i don Jure Pavlinovii, oVide6i da je osamljen i zapu5ten od svih prijatelja,... popusti napokon i njegovagvozdenaruka, a za njim i svih sedam autonoma5kih vietnika, i tako ostade jednoglasno odabran nadelnikom poznati rodoljub Luka Vukovi6o, koji je tu sluZbu vr5io jo5 od 1875.godine, kada se na toj sluZbi zahvalio Ivan Kolumbani. Umjesto uobidajenih Sest,izabrana su samo detiri prisjednika: Miho Vrdoljak, Josip Buli6, Marko Jurdevii i Petar Benzon, koji je otakav talijana5 da ga Leill,egani u Splitu nema, i koji se nije stidio zakra6ivati svoj podpis ob6inskim spisim napisanim hrvatskim jezikomu. Zbog toga se morao odre6i prisjedni5tva,a na njegovoje mjesto izabran Filip Vudemilovi6, drugi autonoma5. Izbor je ispao ovakav jer se Du onoj Zalosnoj imeniciu nije nalazilo iz varo5a drugih narodnjaka osim Vukoviia, Vrdoljaka i Buliia. Ovaj onenadani izbor tako je smeo osamljenogpopa Jurja, da nikada vi5e u tri godine nije pristupio na nijednu sjednicu ob6inskog vietao.tz Ulazak austrijske vojske u Bosnu i Hercegovinu 1878.godine uzrokovao je konadan lom izmedu hrvatske i srpske politike u Dalmaciji. Srbi u Dalmaciji sve oditije podinju istupati protiv sjedinjenja Dalmacije s Hrvatskom, koje se, po njihovu mi5ljenju, protivi srpskim interesima. Autonoma5ki list ,Il Dalmatan otvoreno je pozivao autonoma5e da revidiraju svoj stav prema Srbima, jer i jedni i drugi imaju istog neprijatelja, hrvatsku stranku, koja se zove Narodnom. Ona ugroZavanji hovu narodnost, jezik i kulturu.zr Sve je to i u Krajini diferenciralo politidke stavove i poglede izmedu Hrvata i Srba, koji su dotad bili djelovali u zajednidkoj Narodnoj stranci. Pavlinovi6je jo5 vukao posljedicebolesti,koju je podeo osje6ati u Bedu 1875.godine. Posljednji saborski izbori koji su u Narodnu stranku podeli unositi neslogu i razdor, kao i lo5e zdravstveno stanje, stavili su u pitanje njegovu kandidaturu u izborima za Carevinsko vije6e,koji su se trebali odrZati u srpnju 1879.godine. Mjesec dana prije izbora kotarski poglavar Daucha izvje5tava Namjesni5tvo da je u krajini izraLenaapatija zabilo kakav politidki Zivot. Kao razloge spominje podvojenost Narodne stranke i nedostatak aktivnog vode, koji bi dao poticaj izbornom pokretu. O kandidatu za deputata jo5 se ni5ta ne govori, pa ne meZe biti ni govora o bilo kakvoj izbornoj grozr'ici.T4 7r "Narodni listo,br.9, 2. II. 1881. 72Isto. 73oll Dalmata",br.62,9.VIIL 1879. 74HAZ4 PSN,kat. I/5-1, br. 68/p, sv. 585, 1879
r76
ijalip to SU,
po kozaka, astu 'an edoji lio :zisto je. Lka teo na
nenoJ nu IJC,
ijeNarot. akdevoj
Daucha, koji je dobio nalog da iscrpno obavjestava o svemu sto se dogada tr Krajini, samo nekoliko dana poslije prvog dopisa, izvjestava NamjesniStvo da su u Krajini izabrani kandidati, i to: dr. Anrc Tr-ipalr.r, dr. Augustin Masovdi6 i da se kao posljednji spominje prof. Mataj. Daucha se ispridava da ne moZe iscrpnije izvijestiti o njihovu politidkom programu, jer da nisu iz imotskog izbornog kotara.zs U dopisu od 29.lipnja, samo tjedan dana prije izbora, Daucha izvjeStava Namjesni5tvo da je u Imotskom osnovan narodnjadki izborni odbor koji je zakljudio: ako bi ponovni Klai6ev izbor u benkovadkom kotaru do5ao u pitanje, treba ga birati u kotaru vanjskih opiina Sinj Imotski - Makarska. Naprotiv, ako bi Klai6ev izbor u benkovadkom kotaru bio osiguran, tada treba u kotaru Sinj - Imotski - Makarska opet izabrati Mihovila Pavlinovi6a, jer se dr. Masovdi6 u Sinju, navodno, odrekao kandidature.zo Meclutim, dogodilo se to da su se Srbi u benkovadkom kotaru udruZili s autonoma5ima, sru5ili Klai6a i izabrali autonoma5a dr. Gustava Ivani6a.zz Pavlinovi6 se u posljednji tren, na nagovor prijatelja, ,prignuon i prihvatio kandidaturu,T8 pa su ga Imo6ani 6. srpnja jednoglasno izabrali za zastupnika u Carevinsko vije6e.zo Dalmatinski su narodnjaci bili benkovadkim sludajem veoma oZalo56eni, jer je to bio jedini mandat koji nisu dobili u tim izborima. UvaZavaju6i potrebu da KIai6 bude u Carevinskom vije6u, narodnjadki su prvaci molili Pavlinovi6a da zbog lo5eg zdravlja ustupi svoj mandat Klai6u, na Sto je on dragovoljno pristao. Odmah poslije izbora poslao je Namjesni5tvu svoju odreku s obrazloZenjem: ostanje moga zdravlja i ine obstojnosti nastale nakon moga izbora, nedopuStaju6 mi da vrSim duZnosti zastupnika na Carevinskom Vie6u, odridem se te iasti, da u smislu zakona, novi izbor bude Sto prije obavljen. Imam dast najudtivije povratiti dostavljenu mi Izbornu svjedodbu, i biljeZit se preuzviSenosti Va5oj."so Pavlinovic je zahvalio i svojim biradima na >staroj ljubavi" i zamolio ih za razumijevanje zbog odreke na zastupstvo: oUzdam se, pomocu boZjom, da meni potrebiti odmor na jednoj brazdi, ne6e biti bezkoristan narodnomu tegu, kojemu sam se od svoje prve mladosti svesrdno podvrgao. Utjeha mi je, biradi, da vam se ovoga puta nije od potribe na okolo obazirati, da sebi nadjete didna zastupnika; pa da cemo jo5 jednom cielomu narodu dokazati: Sto to zna(i zastava hrvatskoga prava u po5tenim rukam!<8r 7sIJAZd,PSN,kat I/5-1, br. 26791p,sv. 585, 76HAZd, PSN,kat. I/5-1, br. 279/p, sv.585, 77I. Perii, n. di., str. i06 78 J. Bijankini - M. Pavlinovitu, 292-295.
Zadar, 7. VIII
PalavrSi6 - B Zclit, n. dj., str
7eHAZd,,PSN, kar. I/5-1, br. 't547 sv 585, 1879 /p, 80HAZd, PSN,kat. I/5-1, br. 479/p, sv 586,1879 81 "Narodni listn,br.65,20. VIII 1879.
177
U naknadnim izborima koji su odrZani 18. rujna biradi kotara Sinj Imotski - Makarska je Klai6evo "prosvjedovali su protiv svih kojima ime zazorno" i povjerili su narodni barjak Klaicu oda ga nosi u Bed..8z
V l l l P o s l j e d i c er a z d o r au N a r o d n o j s t r a n c i i s a b o r s k i i z b o r i 1 B B 3 . Godine 1880. izbile su ponovno svade u Narodnoj stranci u Imotskoj krajini. Prema rijedima dopisnika u oNarodnom listuo, novoizabrani izborni odbor, koji je trebao organizirati predizbornu kampanju za op6inske izbore, odludio je maknuti iz op6inskog vijeda >autonomaSke vietnike i smutljivce", koji su u5li u vije6e lakomisleno56u nekih narodnjaka u posljednjim op6inskim izborima 1877. godine. Izborni odbor, s dekanom fra Rajmundom RudeZom na delu, sastavio je novu listu kandidata za op6insko vije6e, koju je umnoZio i razaslao po cijeloj Krajini. Medu kandidatima na novoj listi ostalo je samo jedanaest starih vije6nika, medu kojima su bili i don Jure Pavlinovi6 i Marko Lueti6, a ostalih 25 vije6nika je zamijenjeno drugim imenima. To je toliko izazvalo varo5ke autonoma5e i Srbe da su, okupljeni oko dr. Mazzia, ,ve6 na dva mjeseca prije izbora podeli slaviti izbornu pobjedu", demu su se )sviesni narodnjaci( samo rugali. Tu sigurnost Narodne stranke ponovo je uzdrmao don Jure Pavlinovi6, koji s Markom i Marjanom Lueti6em iz Zupe i Antom Ujevi6em, glavarom u Poljicima, nije htio ,nipo5to pristati na imenicu vietnika predloZenu od ogromne ve6ine puka i njegovih prvakao. Zahtijevali su da s nove liste ,budu izbrisana dva brata, Iko i Frane Jerkovi6 i Jozip Buli6, jer inade da 6e se sdruZiti sa talijana5kom strankom protiva narodnoj". Narodnjadki izborni odbor nije htio udovoljiti njihovim zahtjevima, jer ,da bude i pristao na to, opet se nebi bili sloZili, jerbo ta detvorica htila su opet birati u vieie nekoliko autonoma5a, kao Sto su jih i birala u prvom izborni5tvu (1877), ni5ta manje nego devet; dodim krajina, na temelju dobivenog iskustva, nije htila ni jednogan. Medutim, ta se detvorka onije nikako dala razluditi od talijana5a, opravdavajuii se, da isti nikada nisu bili ba5 pravi talijanaii, nego da se tako zovu za inad Jerkovi6imau. Narodnjaci su uvelike zarr'jerali don Juri Pavlinovi6u Sto poslije 30 godina Zupnikovanja u Imotskoj krajini nije mogao upoznati one koji ,nisu talijanaii za inad nikome nego za ljubav svojim talijana5kim duvstvom i krivom uzgoju gaje talijana5tinu u krajini, toj staroj hrvatskoj Zupaniji, koji psuju narodne svetinje, i pogrdjuju narodne prvake". Zbog tog razdora u Narodnoj stranci, talijana5i su poslije dugogodi5njeg mrtvila opet Zivnuli uzdaju6 se u pobjedu u predstoje6im izborima. "ZaIo nemoZemoo - nastavlja dopisnik u ,Narodnom listun - oa 82nNarodni listo, br 74,20.[X.ibr.76,24.LX.
178
1879.
tl-
u l-
h li
u ?St .o
)r.
ci a, le ,zSC
tzi et iz-
njega pada, a Hrvatska da se diZeo.ss bija " 5 pogiavar-Nasso u jednom dopisu izvje5tava Namjesni5tvo da je protiv pailinovideve kandidature ustala jaka opozicija pod nazivom "Neje zavisni odbor., koja agitira za dr. Depola kao svoga kandidata. ovaj seoskog dio veliki ve6 partiii uodborn oduzeo oNarodno-klerikalnojn
ju ka iavl-
30 oji lvioj
Io)o)a
Kleme Sari6a,eofra Rajmunda RudeZaer i fra Ante Rake,s2da uznemiru83,Narodni list", br 12,12.II. 1881. 8 4 , N a r o d n il i s t o ,b r . 1 1 , 9 .I I . 1 8 8 1 . 8suNarodnilistu,br. 12,12.II. 1881. 86I. Peri6,n. dj., str. 106. 87 G. Novak, Podt,ojenenarodne snuge u Dalmaciii, oRadovi Instituta JAZU u Zadrs" sv 10.Zadar 1963.str.21-22. 88oNarodnilisto.br. 2. 6. I 1877. 8 eH A Z d ,P S N ,k a t . l / 5 - 2 , b r 1 1 3 5 / p s, v . 5 9 3 ,1 8 8 3 . e0IJAZd,PSN,kat. I/5-2,br.1428/p, sv 593,1883;,La Difesan,br 51,6. VIII. 1884. el oll Dalmatao,br 48, 16.VII. 1883;,Srpski listn,br.8,23. II 1882 e2HAZd, PSN,kat ll5-2,br. Il35/p, sv. 593,1883.
t79
I I I I I
ju i bune narod protiv Austrije i srpstva.e3 Proloski Zupnik fra Ante Rako bio je tuZen Namjesni5tvu u Zadar, koje je protiv njega povelo kazneni postupak, pa je Biskupski ordinarljat zatraLio od dekana Rudeza podrobnije informacije o tome. Mozda 6e nam najbolje predizbornu atmosferu u Krajini razjasniti upravo ovo RudeZovo pismo upu6eno ,biskupskom Namjesni5tvu<(,u kojem brani fra Antu zbog njegove ,agitatorske politike s oltaran: ,Je, istina, pak o. Rako pise RudeZ - posle nego je opazio strandarski duh u istom c.k. Poglavaru Nassu, usprkos naredaba koje je primio od mogu6ega zastitnika Hrvatskih Prava, Baruna Jovanovi6a, da se neupli6e u izbor, ve6 da se drZi zakona, posle nego je opazio strandarski duh u c'k. oruZni5tvu; posle nego je opazio agitiranje c.k. dinovnika, posle nego je opazio sramotno agitiranje Srba i Autonoma; posle nego je duo neizbrojene laZi i klevete, ,lrukorrrrnu napadanja misni5tva i narodnih uglednika, koje ortakluk sijao po Imotskom i po selih - digao je svoj glas i pobijao jelaLi, klevete odbijao, opominjao svoje stado, da se neda zastrasiti, opozoravao ga je na varke, da se nebi prevarilo u izboru zastpunika '. ' NaglaSavaoje da 6e on glasovati za kandidata Predasn. don Mihu Pavlinovi6a, budu6 da on imade destite svojnosti . . . Sto se tide Hri56ana, on je samo rekao: da su se Autonomi zdruZili sa Hris6anim, te kad bi predobili stranku Katolidko Hrvatsku, da bi to bilo Stetno po Katolidku crkvu i na5 narod... Uob6e bilo je Zupnicim od c. k. Poglavarstva peljeno da negovore ni$ta, dodim pu$tani su bili srbo - autonoma$ki agitatori, da govore svastao.e+Nasla su se odetiri razli(ita elementa koja su sastavljala protunarodnu stranku: neki dinovnici in capite, pak stari autonomasi, pa malobrojni nasi grdko - istodnjaci, nazovi Srbi i tri oli detri Hrvata slabi6a iz pojedinih sela. ovi posljednji nisu protiv Pavlinovi6a radi Pavlinovida, nego radi osobnih inada i natjecanja u postignuiu seoskevlastio.es U travnju 1883. godine Pavlinovi6 je, poslije osam godina, obisao svoj izborni imotski kotar, te ostao nekoliko dana. U ditaonici je u prisutnosti i Zupnika i glavara sela organizirana svedana vedera ("Galadinen). U prigodnom govoru Pavlinovi6 je istakao hrvatsku narodnu individualnost i narodno jedinstvo, koje je bilo uvelike uzdrmano u Imotskoj krajini.so Poglavar Nasso izvijestio je Namjesnistvo o tom dogadaju istaknuvsi dale proslava u bitaonici bila prerasla u pravu demonstraciju, koja nije ostala bez protureakcije.ez Na razdor je utjecao i posjet namjesnika Jovanovi6a Imotskom 24. travnja, kad je u dinovnika poCuzeo sve kako bi oslabio pozicije Narodne stranke i onemogu6io Pavlinovi6ev izbor,sssto 6e mu Pavlinovi6 e3 " s r p s k li i s t ub, r . 2 2 , 3 1V. . 1 8 8 3 . e4IJAZd,PSN,kat l/5-2,br.1081/p,sv 593,1883 e 5, N a r o d nlii s t ob, r . 3 8 , 2 2V 1 8 8 3 .
II I
I I I
i I
!!
e6,Narodni listn,br. 29, 18.III 1883. e7HAZd,PSN,kat. Il5-2,br.708/p, sv 593,1883 e8 1883. "Narodni listu,br.48, 27.VI.
180
u Saboru zestoko predbacivati. za izborne kampanje osrbsko - autonomasko - dinovindka( opozicija, pod imenom ,Izborni odborn, salje namjesniku Jovanovi6u u Zadar brzojav na talijanskom jeziku: "Op6ina ho6e da osigura izbornu pobjedu stranki pavlinovi6a koja preko krivih lista hoie da terorizira puk. Zupnik Rudei i uditelj pera glave su agitacije. Stranka reda i zakona ostat 6e kao i dosad svladana, ako 6e op6ina i ovi fanatidni agitatori mo6i u potpunosti djelovati. Molimo vlast zakona i javne moralnosti i pitamo samo pravdu za utu6i anarhistidku bandu. Izborni odbor Imotski.oss Ali, prema dopisima u oNarodnom listun, vlada je sa dinovni5tvom bila posve na strani autonomasa.r'' Bilo je tu potkupljivanja, laZnih obe6anja,tot zastrasivanja,r02kr'votvorenja izbornih 1it1l,ro:prijetnjiro+ Pa i fizidkih napada.ros Upotrebljavana su sva sredstva da bi se oslabile pozicije Narodne stranke, da bi se Pavlinovi6 ocrnio u odima seljaka, pa su narodnjaci preko Narodnog lista molili Pavlinovi6a da ,dlgns ruoi gla, u saboru i
ni optuZuju(i ga za sve nemire u Krajini uodi izbora: oDoznaje se da poglavitost Vasa nagovara uplivne osobe narodne veiine ove ob6ine kojoj se dastim biti nadelnikom, neka iste uplivaju da se pavlinovi6 nikako ne bira, a slobodno je Narodnoj stranci kojega god drugoga narodnjaka birati, da 6ete ga vi svojski podupirati. Sto vise! poglavitost vasa zale6ate se direktno i indirektno takodjer i na moje ob6. dinovnil-
a
t. l-
.9e Citat uzeL iz: A. Ujevi6, Imotska krajina u doba narodnog preporoda, ,Kadi6n XI, S D l i t 1 9 7 9 .s t r . 2 2 8 . 1 0 0, N a r o d n i l i s t u , b r . 4 0 , 3 0 . V . 1 8 8 3 . t9t D.. Mazzi, Jttre Bitanga i BlaZ Vrldemilovid obeiavali su seljacima u Krajini da, . ako budu gl?sali protiv_narodnog kandidata, ,nece vojnika caru da"vati, da neie poreza placati n.iti Kralju, niti Pokrajini, niti op6ini, da neie Zupnikom redovinu davati, a da 6e se.narodu u svademu pomagati, itd, itd. (HAZd, nSN, kat. I/5-2, br. 1455/p, sv. 593, 1883). 1 6 2 , , N a r o d n il i s t . , b r . 4 2 , 6 . V 1 . 1 8 8 3 ; H A Z d , p S N , kat l/5-2,br 1190/p,sv.593, 1883. 1 0 3, N a r o d n i l i s t o , b r . 4 8 , 2 7 . V I . 1 8 8 3 . 104)>Narodni listn, br. 40, 30. V. 1883. 105,'Narodni listn, br. 53, 14 VIL 1883. I 0 6, N a r o d n i l i s t o , b r . 5 5 , 2 1 . V I I . 1 8 8 3 . t o 7H A Z d , P S N , k a t . l / 5 - 2 . , b r . 1 8 6 8 / p , sv.593, 1883;,Narodni lisro, br.50, 1883.
181
1 0 8H A Z d . P S N , k a t . r l 5 - 2 , b r 1 1 9 0 l p ' s v . 5 9 3 , 1 8 8 3 1 0 e) ) N a r o d n i l i s t u , b r . 4 2 , 6 . V I . 1 8 8 3 . r 1 0, , N a r o d n i I i s t " , b r . 4 5 , 1 6 . V I . 1 8 8 3 . 1 1 1o \ 3 1 6 d n i l i s t u , b r . 4 2 , 6 V I ; i b r 4 3 , 9 V l l 8 t l 3 l 1 2 , , N a r o d n il i s t o , b r 4 4 , 1 3 .V I . 1 8 8 3 . 1 1 3, > N a r o d n i l i s t n , b r . 4 5 , 1 6 . V I . 1 8 8 3 . I r4,,Il Dalmata., 6r. 57, 18. VII. 1883;,La Difesau,br. 54, 17.VIII
t82
1884
raDO-
ao rih te, ne DU
bi 1i-
rsi te oa (u bi is, va b'ara 1U
m
imotsko sve6enstvo kao ,opaku, nedovjednu i proZdrljivu fratarsku sektuo, koja nezakonito ubire redovinu,rrs a cilj joj je da ga ,osumnjide kod vlade i sru5e ugled franjevaca u narodu..rro Na te nipade odgovorio je u oNarodnom listun franjevadki Zupnidki zbor imotskog dekanata, pobijaju6i tvrdnju po tvrdnju dopisnika ,La Difese*.u7 Nekoliko je puta franjevce branio dekan fra Rajmund RudeZ,1r8koji je postao najvaLniji dovjek u vodstvu Narodne stranke u Imotskoj krajini. On je pokuiao 1883. i 1884. godine izmiriti pristase Narodne stranke i autonomaStva te ujediniti Q45iner1ei ditaonicu. Sav mu se trud razbio o tvrdoglavost autonomaskih voda. o tim njegovim nastojanjima, politidkom radu i rodoljubnom djelovanju svjedodi nam dopisivanje s fra Klemom Sari6em, angaLiranim narodnjakom, Zupnikom u gludsnsirns.rzo
l X l z b o r rz a C a r e v i n s k ov i j e 6 e l B B b Stanje se u Krajini malo smirilo po5to je, nakon trideset godina sluZbovanja u Imotskom, u Metkovi6 premje5ten dr. Mazzi, koji se u podetku narodnog preporoda prikrivao pla5tem narodnja5tva. ,Narod se mirno ali odludno sprema na izbore za staroga zastupnika, didnoga Pavlinovi6an - ditamo u oNarodnom listun. - ,Izbori birada uredeni su za dan l. lipnja. Nije vi5e ni laganja ni pazarenja. NaS mir je neizmjerna zasluga uztrajne borbe ovoga izkusanoga naroda, pak i visoke vlade, koja je napokon i amo stavila malo reda. NaSa bra6a Srbi drZe se pasivno a tolomaii neznaju Sto 6e vi5en.rzr,La Difesao gotovo u svakom broju "dariva svoje dobro6udne predbrojnike dopisim, bave6i se o imotskim fratrim i nekim cc.kk. dinovnicim... Ono malo autonomaSkog rovarenja u na5em varo5u neznadi ni5ta, ono je kap alkohola u badvi vode, ono su diSperantni uzdasi, kojim obra6aju ledja i oni isti seljaci, koji su predlani bili zavedeni proti izboru predastnoga pavlinoviia. . . Ono pak malo autonoma5kih kmetova i duZnika takodjer javno govore, da su na velikim mukam sada uodi na5ih dvojstrudnihr22 izbora. . . A tko niie autnonoma5ki kmet ili duZnik. a takovih hvala
oIO
ki ai Lti
Irs ,,La Difesa< br 17,21, 51, 64, 1884; , "L'Avveniren, br 34, 1884. r l 6 , N a r o d n i l i s t u ,b r . 8 1 , 2 8 . X 1 8 8 4 . I 17Isto. 1 1 8, N a r o d n i l i s t n , b r . 2 2 , 2 4 , 2 5 , 2 7 , 1 8 8 5 . rre Casino je u Imotskom osnovan 1853. godine (D. Foretii, Druityene prilike u Dalmaciii od polovice XIX stoljeta do prvog sfietskog rata, u zborniku: Hrvatski narodni preporod u Dalmaciji i Istri, Zagreb 1969, str.64). t20 Hrl)eti i Talinaii u Imotskoj krajini, Zadar 1884. 1 2 1, N a r o d n i l i s t < , b r . 3 8 , 2 6 . V 1 8 8 5 .
183
Bogu ima na hiljade, taj nestrpljivo deka izbore, da neobidnim odu5evljenjem potvrdi svoje hrvatsko ime, ili da digne sa svoga obraza sumnju prija5nje nevjere, ili politidne prodaje.
U rodnoj je Podgori 18. svibnja 1887. umro Mihovil Pavlinovic, dugogodisnji imotski zastupnik (1870 - 1887). Njegova smrt, kako ditamo iz iaZalnice od 23. svibnja, duboko je potresla sve Hrvate u Imotskoj krajini: >Pameti su nam smu6ene, srca okamenjena. Zalost neopisiva
zadu5nice na kojima su sudjelovali svi uredi. Pavlinovi6 je u cijeloj Krajini bio poznat kao ,uskrisitelj hrvatske
ga osvaki pravi kraji5nik u srdcu nosi i spominje mu ime s kapom u ruci, a u ku6i mu sliku drZi kao svetinju..tzs A i on se rado sjedao svojih krajisnika, k njima rado zalazio i zahvaljivao im na dugogodisnjoj vjernosti. ,Bra6o krajiSnici, vi koji sidite pri gradu i zlatonosnu Vrliku pijete, i vi koji stojite na Biokovskom zaple6u, i vi Sto se naslanjate na zavelim, i vi starinska omladino Markovih Skakala i Sablida Kose . . . VaSa liubav, Krajisnici, meni je najmilija pla6a; vase hrvatsko srce, meni je najve6a dika, koja mi uznosi dusu, i kripi mi slabo tilo, da se borim i da ostanem dok sam Ziv VaS cio do du5e'<(r2e Na poloZaju u Carevinskom vije6u zamijenio ga je glasoviti arheolog don Frane Buli6, a na polozaju zastupnika u Dalmatinskom saboru narodnjak Luka vukovi6, koji je na izborima pobijedio dr. Iku Jerkovica. r 2 3) ) N a r o d n i l i s t o ,b r . 2 7 , 1 4 . I V . 1 8 8 5 . 124',5u.o4tri listo, br. 42, 9. VI. 1885 l2s SaZalnicu su potpisali: Frane Jerkovi('- nadelnik, dr. Augustin Bitanga, fra Rain-rund RudeZ, Martin Pera, Ivan Kolumban, fra Jakov Lovric, Petar Kolumban, Miho Vr'doliak, Luka Vukovi6, Mihovil Rako, Iko Radovi6, Stjepan Cale, Josip Buli6, Nikola Rako, Mate Furlan mlacli, fra Ivan Peri6, Ante Jerkovi6 i Ivan Buli6 (oNarodni list', br' 11,25' V. 1887). SaZalnicu Pavlinovi6evu bratu Simunu poslali su io5 ProloZac, Lovre6 i Studenci (oNarodni listu, br. 44,4 VI 1887) r 2 6 > N a r o d n il i s t " , b r . 2 , 6 l . 1 8 7 7 . 127 HAZd, PSN, kat. I/5-1, sv. 554, Interpolationem 1877 1 2 8> N a r o d n i l i s t o , b r . 2 , 6 l . 1 8 7 7 . L 2 e) ) N a r o d n i l i s t n , b r . 6 , 2 0 . I 1 8 7 2 .
184
1875; ,Narodni
list., br. 2, 6. I.
ena-
D r a g u ti nP a vl i d e vi i
MIHOVILPAVLINOVIE O ISTOENOM PITANJUI BOSANSKO-H ERCEGCVAEKOM usrANKU (1860 - 1878)
uto oj Ia
m LS-
.e1e (e ztae 'onto u 'oioj KU na :e, SE
O odnosu M. Pavlinovi6a prema rje5avanju istodnog pitanja i u vezi s tim prema oslobodenju, podjeli, okupaciji ili aneksiji Bosne i Hercegovine zasad nema veiih tematskih radova historiografskog znadaja, ali su taj problem zapazili i usputno opisali neki autori koji su istraZivali povijest Dalmacije, Hrvatske, Bosne, Hercegovine i Vojvodine u drugoj polovici 19. stolje6a. Prvi je na izuzetnu zainteresiranost Pavlinovi6a za Bosnu, osobito u doba ustanka, upozorio njegov mladi suvremenik i suradnik Juraj Biankini, dugogodi5nji glavni urednik zadarskog oNarodnog listan.t Relativno nepovoljnu ocjenu te djelatnosti dao je 1930. Vaso Cubrilovi6 u svojoj disertaciji o bosanskom ustanku.z Nakon njega objavio je vi5e radova publicist Marin Pavlinovi6.: Opisao je svu djelatnost svoga prezimenjaka, istaknuo odnos dalmatinskih narodnjaka prema okupaciji,a ali nije prihvatio Cubrilovi6evo mi5ljenje. U poslijeratnom razdoblju objavio je historidar Rade Petrovi6 m<.rnografiju o nacionalnom pitanju u Dalmaciji 19. stoljeias s teZi5tem na politi6kom radu Mihe Klai6a i M. Pavlinovi6a kao glavnih pokretada hrvatskoga preporoda u Dalmaciji. Slidan pokuSaj imao je i Kosta Milutinovi6 u svom radu o preporodu, pa o odnosima Dalmacije i Vojvodine.o Nik5a Standi6 je korigirao i dopunio Petrovi6ev i Milutinovi6ev rad,t a zatim obradio svu Pavlinovi6evu politidku dielatnost d o 1 8 6 9 .g o d i n e . a
og la-
tajVrKO,
25 en-
,I
I Jubilarni broj "Narodnog listao, Zadar 1912 2 Bosanski ustanak 1875-1878, Srpska kraljevska akademija, Posebna izdanja knj LXXXIII, DruStveni i istorijski spisi, knj 35, Beograd 1930. 3 Mihovil Pavlinovit i narodni preporod u Dalmaciji od godine 1848-1887. u svjetlu nepoznatih izvora, Zagreb 1936. a Narodnjaci i okupacija Bosne i Hercegorine, oObzorn 48 od I 3. 1938. s Nacionalno pitanje u Dalmaciji u XIX stoljecu (Narodna stranka i nacionalno pitanje 1860-1880), Sarajevo 1968. M. Ekmedi6 nije pisao gotovo niSta o Pavlinovi6evoj djelatnosti nego je samo ustvrdio da je uz generala Rodi6a on najviSe uradio na odvra6anju katolidkih sve6enika u Bosni od Srbije (Bosanski ustanak 1875-1878, Sarajevo 1960,245). 6 Narodni preporod u Dalmaciji i Istri i julnoslavenska misao 1860-1870 "Zadarska revijan X, 1961, I i zatim:Vojrodina i Dalmacija 1760-1914, Novi Sad 1873. 7 Hrtatstvo, srpstvo i jugoslavenstvo u Dalmaciji u vrijeme narodnog preporoda. U povodu knjige R. Petrovita: Nacionalno pitanje, ,Casopis za suvremenu povijesto II, Zagreb 1970, 2 Usp. i recenziju Milutinovi6eve knjige na i. mj., VI, 1974, I 8 Hrvatska nacionalna ideologija preporodnog pokreta u Dalmaciji Mihovil Pavlinovi1 i njegov krug do 1869, Zagreb 1980.
185
knjiZevniku.ts 1 . I n t e r e sz a r j e s e n j er s t o d n o gp r t a n j au d r u g o l p o l o v i c i 1 9 . s t o l j e 6 a
g Dalmaciia prema oslobodilaikom pokretu hercegovaiko'bosanske ra7e,,M^ogu6nostio 10, Split 196,i.S istom temom Grabovacje 1978.doktorirao na Filozofskom fakultetu u Zadru. ro Odjek bosanskogustanka (1875-1578)u sjevernojHrvatskoj, ,Radovi" (Instituta za hrvatsku povijest) 4,Zagreb 1973. tr Odjek bosansko-hercegoyaikog ustanka (1575-i578) u zadarskom ,Narodnom li"umjetno*sti Bosne i Hercegovine, Pos. izd. knj. xxx, odjelj. stun, u:. Akademiia nauka i dru5tv. nauka knj.4, II, Sarajevo 1977. 12 Isto, tom I-IIL i: Nauini skup Otpor austrougarskojokupaciji 1878.g. u BiH, knj. XLIII, Sarajevo 1979. t3 Hrvatski preporod u Dalmaciji, Zagreb 1935.i: Povijest Dalmacije II, Zagreb 1944 ra Dalmatinski sabor 1861-1912,zadar 1978.i: Miho Klait, zagreb 1980.gdje postoji i posebno poglavlje o Klaiievom odnosu prema Bosni i Hercegovini u doba ustanka 1875-1878. rs predgovor u knjizi: Franjo Ratki, Mihovil Pavlinovit, Natko Nodilo i Blal" Lorkovit, u: Pet stoljita hrvatske kniiietnosti, knj. 23, Zagreb 1969,109-123.
186
I
)
Svaka od postojecih balkanskih drZava ima svoje programe nacionalnog oslobodenja i pro5irenja, npr. Srbija, Crna Gora i G1!ka diji se intereii prelamaju u Makedoniji, pa na Kosovu, te Bosni i Hercegovini. To se odnosi i na programe koje imaju stranke tada potdinjenih naroda, npr. Bugara i Hrvata koji teZe za tim da dobiju Makedoniju, odnosno Bosnu i Hercegovinu. U Hrvatskoj se sve vise u borbi za nacionalnu integraciju isti6u prirodno, te historijsko i drZavno pravo, a u Srbiji prirodno pravo, osobito pitanje jezika jer se tada smatralo da su svi Stokavci Srbi i da se oko KneZevine Srbije i Beograda moraju okupiti dijelovi Vojvodine, cijela Bosna i Hercegovina pa i velik dio Hrvatske. Da bi se ujedinili svi Srbi, bilo je potrebno rusiti ne samo Tursku nego i Habsbursku Monarhiju. Hrvati, koji izvan Trojednice Zive joS u Bosni i Hercegovini, te djelomice u Vojvodini, mogli su se okupiti svi u jednoj drLavi potiskivanjem Turske iz Bosne i Hercegovine. Unutra$nja slabost hrvatskih gradanskih stranaka navodi na program kulturne, duhovne i djelomice gospodarske integracije oko banske Hrvatske i Zagreba, pa to uzrokuje nedostatak revolucionarno-oslobodiladkih programa koji, uostalom, nisu tada bili realni i mogu6i. U nepovoljnim vanjskopolitidkim prilikama su hrvatski i srpski programi ujedinjenja i oslobodenja postali antagonistidki i sukobljavali su se napose na pitanju Bosne. Zbog toga nikakav pokuSaj jugoslavenskog djelovanja nije u tom razdoblju bio mogu6, osobito poslije neuspjeha dogovora kneza Mihaila i Strossmayera o zajednidkoj akciji u Bosni iz 1,867. godine.to Bosna i Hercegovina bile su najzapadnije i najugroZenije turske pokrajine, usjedene poput klina izmedu Srbije, Crne Gore, Slavonije, Hrvatske i Dalmacije. U njoj su se prelamali interesi velikih sila, doma&g Ziv\ja, te Hrvatske, Srbije i Crne Gore. Turska osvajanja su od hrvatskih zemalja ostavila samo uski pojas poput polumjeseca okrenutog unutra5njom stranom prema Bosni, koju je obuhvatio gotovo sa tri strane. Prema sjeveru je bila plovna Sava kojoj su gravitirale detiri najve6e bosanske rijedne doline. Prema Uni i Sisku vodila je jedina bosanska LeIjeznica,l1a prema nedalekim dalmatinskim lukama tekla je najve6a hercegovadka rijeka Neretva i brojni karavanski putovi. Tim dolinama, rijekama i putovima kretala se uglavnom uvozno-izvozna Irgovina Bosne i Hercegovine, pa moZemo govoriti i o dvrstoj ekonomskoj povezanostir8 i orijentaciji prema Hrvatskoj i dalje slovenskim i austrijskim pokrajinama.
t
rj J
I
16 Dogovor o zajednidkoj akciji u Bosni nije knez Mihailo provodio, nego je promijenio vanjs-ku politiku i o svemu-o6avijestio Madare. Matija Mrazovi6 je to ocijenio kao izdaju zajedni-ekog programa (sidak, Gross, Karaman, sepit: Potijest hruatskog naroda 1860-1914), Zagreb 1968, 36. 1z Bila je to pruga od Banja Luke do Bosanskog Novog koja je izgraclena uodi ustanka 18 7 5 . ls Usp. o tome radove: D. Pavlidevii, Odraz bosanskohercegovaikog ustanka na gospodarske pritike u Hrvatskoj, "Casopis za suvremenu povijesto l, Zagteb 1971, 91-100' i M' Despot, Prilog prouiavan'ju trgodne Hrvatske s Bosnom i Hercegotinom 1873-1880, "Prilozi Instituta za istorijun 11-12, Sarajevo 1975-76,237-244.
r87
Zbog svega toga u Hrvatskoj, pa i uop6e u Austriji, prati se sve ono Sto se dogatla u Bosni i Hercegovini jer su svi bili svjesni da ce prvi korak u istodnom pitanju zapoieti baS u tim pokrajinaima. P<-rsebnu pozornost izazivale su 6este bune i ustanci, osobito oni koje je u Hercegovini vodio Luka Vukalovi6, zatim neuspjesi turskih reformi, pokolj koji je 50-ih godina 19. st. izveo Omer pa5a Latas, pogranidne darke uzduZ Voine krajine, sukob na Cukur-desmi u Beogradu 1862, nasilia nad raiom i franjevcima i dr. U Sarajevu i drugim vecim gradovima velesile otvaraju svoje konzwlate koji su postali informativni ali i Spijunski centri preko kojih se nalaze suradnici, agitatori pa i provokatori. Srbija ima svoju pla6enu sluZbu, a koristi se i dobrovoljcima iz redova Omladine srpske i Pravoslavnom crkvom, uostalom kao i hrvatska strana koja ima franjevce i njihove samostane. U te pokrajine odlaze ne samo brojni trgovci nego i intelektualci razliditih struka koji opisuju unutra5nje odnose, pi5u putopise, crtaju karte i putove. Tomu su pridonijeli i brojni pisci koji poput P.P. Njego5a i Ivana MaZuranida nalaze otursken teme, a neki kao Matija MaZuraniite i Luka Botidzo odlaze kao knjiZevnici i daju vrijedne zapise o tim liudima i krajevima. Zbog posebna interesa javnosti na5e a i svjetske novine Salju svoje reportere, osobito sredinom 70-ih godina, koji izvje5tavaju o egzotidnoj, siroma5noj ali izuzetnoj zemlji u kojoj se sukobljava i proZima Orijent i Zapad.zt Za inozemnima ne zaostaju doma6i publicisti i politidari, npr. 1858. objavljuje svoja zapaLanja Ivan Kukuljevi6 Sakcinski,zz dlanke u novinama i dasopisima pi5e publicist Klement BoLi6,zt u doba okupacije boravio je kao vojnik pisac E. Kumidi6,2a a pisali su i doma6i ljudi, Bo5njaci, npr. I. F. Jukii,2s M. Nedii,zo G. Marti627 i jo5 neki. MoZemo zakljuditi da je u drugoj polovici 19. st. u svim na5im zemljama postojao velik i trajan interes za Bosnu i Hercegovinu. Njega su u krugu svojih prijatelja i prista5a u hrvatskim zemljama podrZavali 19Napisao je 1842 putopis u Bosnu". "Put 20 Obiavio je u oNevenun 1854. spjev Pobratimstvo i pripovijetku Dilber'Hasan u koji' ma zastupa slogu Hrvata i Bosanaca (Muslimana). 2l M. Sami6, Francuski putnici u Bosni i u Hercegotini u XIX stoljecu 1836-1878, SaraPutovao je i poznati engleski arheolog Arthur J. Evans i napisao: Pieike kroz -jevo B o s n1981. u i Hercegorinu toiom ustanka... 1875, Sarajevo 1973. i joi neki ruski, njemadki i drugi autori. 22 Objavio je Putoeanje po Bosni, Zagreb 1858. 23 Pisao je u ,Viencuo i oPozoruo o Bosni i bio prevodilac pruskom konzulu u Sarajev u k o j i j e ( O t t o B l a u ) n a p i s a o 1 8 7 7 .p u t o p i s p o B o s n i i H e r c e g o v i n i . 2a Kumidi6 je napisao o tome novelu Pod puikom. 2 5 p i s a o j e p u t o p i s , a 1 8 5 0 .p o k r e n u o j e p r v i b o s a n s k i d a s o p i s , B o s a n s k i p r i j a t e l j " k o j i se tiskao u Zagrebu. 26 Opisao je brojne dogadaje u Bosni od 30-ih do 80-ih godina 19. st. 27 U sedam svezaka ,Osvetnikao opisao je u piesmi Luku Vukalovi6a, ratove Turaka i Crnogoraca 1862, ustanak 1.875-78,otpor okupaciji i okupaciju itd. Uz pomoi J. Kohariia napisio je kao starac svoja Zapamcenja (1906). Juki6, Nedi6 i Marti6 bili su prista5e ilirizrna i Sirili ga po Bosni i Hercegovini.
188
no rvl nu 3r)o:lrsi-
i J. J. Strossmayer koji je izravno bio odgovoran 'a Katolidku crkvu u
nSE lu o:i
Io iu
ii ki .ije idria,22
u Li
r5 e3 'li Iroz l1
le-
2 P a v l i n o v i 6 e v sor a l a l r s t eo i s t o d n o m p i t a n j u ( 1 B 6 0 _ 18 7 4 ) stajali5te Mihovila Pavlinovi6a o nuZnosti rjesavanja istodnog piranja za Hrvatsku nije u to doba bilo izuzetak, ali u vaZnosti koju je on tome pridavao, u odludnosti i dosljednosti kojom se borio da to ispadne Sto povoljnije za Hrvatsku, nije mu bilo premca u Dalmaciji a i u drugim hrvatskim zemljama. Ve6 u splitskoj gimnaziji i zadarskoj bogosloviji pokazivao je pavlinovi6 posebno zanimanje za Bosnu i Hercegovinu, i 1850. dogovorio se s Lukom Boti6em, prijateljem iz Skolskih klupa a poslije knjiZevnikom da zajedno pohode Bosnu kako bi upoznali narod i njegov jezik.tz Uskoro je Pavlinovi6 otpratio Boti6a do hercegovadke granice i zare^ kao se da ie i on prvom prilikom prema Bosni, ali je proilo vi5e od dvadeset godina dok tu namjeru nije ostvario (1874). Zanimao se pavlinovi6 i za druge krajeve, paje 1864. s J. Sundediiem putovao u Slavoniju i Srbiju.:: Od 1860. do kraja Livota Pavlinovii govori i pi5e o potrebi upoznavanja, oslobadanja Bosne i Hercegovine.:a Prvi put govori o pokretanju istodnog pitanja (1863), ali prije toga Zeli ujedinjavanje hrvatskih zemalja, jer "te5ko nami ako nismo na okupun.3s Uskoro (1866) pi$e kako je dalmatinskim Hrvatima, pa vjerojatno i obitelji pavlinovi6a, Bosna >stara didovinau.so U poznatom govoru za otvarania ditaonice u 28 Bogomili i Putureni, Rad JAZU VII i VIII, Zagreb 1869. i prilozi za poviest bosan. skih patnrena, Starine I, 1869. 2e.M-isl! jelnogq Hntata nedriaynika, o istotnom pitanju, ,pozoru br. 198 i s prekidima do 214-1862. Usp. o rome moj rad: Franjo Raiki i istoino pitanje (1860-lgg5),2bornik Zavoda za povijesne znanosti JAZU, vol. 9,185-216. 30 Das serbische Volk und seiner BedeLiung lur die orientalische Frage und europciische Civilization, Leipzig I 853. tl pitanje, Zagreb 1899. I E. Kvaternik je podeo pisati knjigu: Iztoino pitanje i __ !4gt_yo Hrvatil i II, Zagreb 1869, alije nije dovr5io. 32 Jak5a Ravlit, Botiteva pisma i neka pitanjcL i7krorutlogije njegova Zizola, ,Arhivski vjesniku XIII, Zagreb 1970,95. _^_tl Urp..o tgTe Grga Novak, Don Mijo Pavlinovit i pctp Jovan Sundeiit u Beogradu 1864. godine, uPolitikao 34/1937. 3a Isto kao bilj. 3 i 4. 3s Hrvatski raTgovori (O narodnosti), Zadar 1877, 14. 36 N. Standi6, Hrvatska nacionalna ideologija. . 285
189
t,
Jelsi (1868) iznosi neke istodne poglede, pioride jadanje Srbije na istoku. Hrvatske na zapadu i stvaranje Jugoslavije':7 Iduce g<-'dinc uoblidio je svoja politidka shva6anja u programatskom spisu oHrvatska misao. i istaknuo da je stara Bosna (izmeclu Vrbasa i Drine) zajednidka ,odevina. Hrvata i Srba na koju ima pravo koji je prvi oslobodio.:s Za Hrvatsku je tada predvidao zapadnu "brat Bosnu ili tzv, Tursku Hrvatsku do Vrbasa,:e ali polaZe povijesno pravo i na Tursku Dalmaciju od Livna do Trebinja.+o Za Srbiju je tada smatrao kako moZe dobiti Bosnu istodno od Vrbasa, pa i Tursku Hrvatsku ako je ne bude mogla dobiti Hrvatska. Kasnije Srbiju upu6uje na Staru Srbiju (Makedoniju), Kosovo, dakle izvan interesa Hrvatske i njenog drZavnog prava koje je Pavlinovi6 tada pro5irio na ditavu Bosnu i I
tt
Hercegovinu.+l C<_,iinc 1872, nakon ujedinjavanja Italije i Njemadke, odekivalo se pokretanje i rjesavanje istodnog pitanja i sli6no ujedinjavanje JuZnih ^Sluu".ru. Tada Pavlinovi6 pise opet o Bosni, o suprotnosti Bosnjaka i
I
I
zemlje na sve strane, ali nema IeLattva ni vo6arstva, ni vinogradarjedva stva. . . Svi zanati su u zametku . . . Kolarim, tesarim, kovadim, zlatorupe6i, od kruha znaju ne pSenice da ima imena. Od liepe svoje ne vune ne znadu sebi haljina tkuti'"ou
II I
I I I
i
r7 J. Ravli6, pet stoljeca,33, 140-153 gdje je obiavlien ditav Pavlinovicev govor. oOslaje snaga ustostrude,,iriuqse na ruske Slovince, Hrvati, Srbf flg"oslovinci osjecaju da im (145)' nu;'t,t.tku sila vidi da njoj nije dugovjedna produZenja" taj spis' 3 8 N . S t a n d i c , H r y a t s k u t t u t i 0 t t t L l t t titt l c o l t t y i j t t . . . 3 ' + 0 - 3 5 5d o t l o s i u c i j e l o s t i 3e Isto, 345. Dalmaci ao IJ Hrvatskim razgovorima 187.5, Pavlino vic obrazlaLe Sto smatra Turskom jom (153). jugu, a ne prema 4l Isto, 160 objaSnjava kako Srbi trebaju osvajati prema istoku i Bosni koja leZi zaPadno. a2Isto, 35. a3 Puti. (Godine 1867-75) Mihovila Pttvlinovita' Zadar 1888' Pavlinovitrt objavila j,e: I.zkniiievne ostavitine Mihovila 44 ,,Iskran, Zadar l89l,br'7-ll en u Putima' objelodanj nije koji Bosrzi Po p,-,topisa uk nu.tut as Puti,200. a6 Isto, 100
190
Pavlinovi6a posebno zanimaju odnosi Hrvata i Srba u Bosni, razvoi njihove nacionalne ideje, nazivi za jezik i utjecaji nacionalnih srediSta na taj razvoi,17susreti s franjevcima, posjeti samostanima i razgovor s obidnim pukom svih triju vjera.
) I
)
3 O d n o s p r e m a B o s n r i H e r c e g o v i n iu d o b a u s t a n k a 1 8 7 5 - 1 8 7 8 .
I
e h I
; 3-
i
ie TI
'iLiu: a. ta
rta
[-
la!e-
U travnju 1875. putovao je car i kralj Franjo Josip L tzduL dalmatinsko-bosanske granice koja je bila i meda dvaju carstava. Tek se poslije pokazalo da taj put nije bio nimalo sludajan i uobidajen, da je imao itekakve politidke odjeke jer je vladar primao i slu5ao ne samo svoje drZavljane nego i delegacije kr56ana iz Turske. Pavlinovii pozdravlja cara u Zadru, govorom koji je objavljen na naslovnoj stranici uNarodnog lista" a Rafo Pucii u Dubrovniku. Obojica to dine na hrvatskom jeziku i istidu Zelju da Monarhija neSto viSe uradi za siroma5nu i prometno izoliranu Dalmaciju. Pavlinovi6 je u svom govoru istakao u skladu sa svojim shva6anjem hrvatskog drZavnog prava da je Franjo Josip nasljednik Kre5imira IV, Kolomana I, Matija5a Korvina, Ferdinanda I, Leopolda I. i dr. pa prema tome kralj Hrvatske i Ugarske kome pripadaju po tom pravu sve zemlje koje su tada ili u pro5losti bile u sastavu tih kraljevina. Zastava tih kraljevina, kaLe Pavlinovi6, pri ,stra5noj bujici", tj. turskoj invaziji premjestana jeiz Jajca, prijestolnice bosanskih kraljeva, na Klis, Zrini Cetingrad, gdje su Hrvati svojom voljom izabrali Habsburgovce za svoje vladare.ae Osim spominjanja Jajca nema drugih podataka koji bi se odnosili na Bosnu, ali usputno navoclenje unovih stedevina" u Pavlinovi6evu govoru pokazuje da je on odito vei tada bio upoznat s namjerama bedke vlade.+s U svibnju 1875, tj. neposredno prije izbijanja ustanka u Hercegovini, Franjo Radki u pismu biskupu Strossmayeru kritizira stajaliSta M. Pavlinovi6a o Bosni za koju ,gaji uzgrijane nadeo koje nemaju )temeIja ni u nutarnjem ustrojstvu monarhije ni u vanjskih konstelacijaho.so Radki mu zamjera i pretjerano hrvatstvo u usporedbi s hrvatskim i jugoslavenskim programom koga su zastupali on i Strossmayer, iako se ne moZe tvrditi da i Pavlinovi6ev program nije bio jugoslavenski. Naime, Pavlinovi6 je uvijek kao krajnji cilj isticao iugoslavenstvo, ali Hr-
rCl-
a7 Pavlinovid svojim podacima pokazuje da je dotada na narod najve6i utjecaj prilikom oblikovanja nacionalne svijesti izvriila Crkva i sve6enstvo, kako katolidko tako i pravoslavno. 48 ,Narodni listo, Zadar, objavio je Pavlinovi6ev pozdrav na naslovnoj stranici tri puta ( 1 0 , 1 4 i 1 7 .t r a v n j a 1 8 7 5 ) . ae Ve6 u podetku 1875. Krunski savjet u Bedu zakljudio je da Bosnu i Hercegovinu treba uskoro zauzeti. Carev put bio je u sklopu tih nastojanja kao i izazivanje ustanka unutar tih pokrajina. s0 F Sisii, Korespondencija Raiki Strossmayer I, Zagreb 1928, 354, pismo od 24. 5 I 875.
t91
vatska u njega ne bi u5la neujedinjena nego kao formirana drLava u sklopu jedne federalistidke ili konfederalistidke zajednice. Radki je samo djelomice bio u pravu. Sto se tiie ,nutarnjeg ustrojstva< Ugarska ne bi tada kao i 1878. dala Bosnu i Hercegovinu Hrvatskoj odnosno Dalmaciji, ali Pavlinovi6 je radunao da sjedinjenjem ili ukljudivanjem tih pokrajina u Monarhiju hrvatske zemlje mogu samo dobiti. I "vanjske konstelacije( su se vrlo brzo promijenile iim je Austro-Ugarska odludila uzeti te pokrajine, jer uskoro se u Reichstadtu nagodila s Rusijom,st a u Berlinu 1878. s Engleskom i Njemadkom. Pavlinovi6 je tada odito bio bolje upu6en u tajnu politiku nego Radki i zato je zdu5no radio da Bosna i Hercegovina dodu u sklop Monarhije i Hrvatske.sz Pavlinovi6ev temeljni politidki zahtjev 1875-78.je integracija hrvatskih zemalja kako ih je on shva6ao, a to znati sjedinjenje banske Hrvatske, Dalmacije, Istre, Vojne krajine, te Bosne i Hercegovine. On je smatrao da bez Sirenja Monarhije i vanjskih promjena i potresa nema ni promjene dualistidke ravnoteZe u Monarhiji. Zato molemo zakljuditi da on ne Zeli okupaciju Bosne zbog nje same, nego zato da promjene odnosa i granica dovedu do ujedinjenja hrvatskih zemalja i promjene poloZaja Hrvatske u Monarhiji. Ve6 u prolje6e 1875. svi obavje5teniji politidari u Monarhiji znali su da je prireden teren i da 6e se i6i na osvajanje ili diplomatsko dobivanje Bosne i Hercegovine kako bi se naknadili gubici u Italiji i istiskivanje iz njemadkog Reicha. Tomu je, kako rekosmo, sluZio i carev put uz granice spomenutih pokrajina, a posljedica toga, kao i unutra5nje nezadovoljstvo, uzrokorn su ustanku hrvatskog Zivlja na Popovu polju pod vodstvom Ivana Musi6asr i zatirn Srba oko Nevesinja.sa Pavlinovi6 je "ob Uzkrsu" 1875. podeo pisati jo5 jedan svoj programatski spis: "O Slavenstvu, Jugoslavenstvu, Srbohrvatstvu, Srbstvu i Hrvatstvu( koga je dovr5io idu6e godine.ss U njemu je u obliku razgovora po jednog Dubrovdanina, Bokelja, Srbina iz Vojvodine i Hrvata iz Duvna obradio stajali5te detvorice politidara, njihovih stranaka i sr Usp. o tome: F. Si5i6, Kafto je doilo do okupacije a onda do aneksije Bosne i Hercegovine 1878, odnosno 1908, Zagreb 1938. JoS 1873. Austro-Ugarskaje u Sch6nbrunnu najavila Rusiji da ima u Bosni i Hercegovini vitalnih interesa. s2 J. Biankini u Jubilarnom broju ,Narodnog listao 1912 piSe kako su mu M. Klaii i M. Pavlinovii radili 1875. ne samo na pomaganju nego i na opodpirivanjun bosanskohercegovadkog ustanka. On je u vezi s dobivanjem Bosne za Hrvatsku iSao i do ministra C. Andrdssya, a Biankini izridito navodi da ga je Pavlinovid slao i na ustanidko podrudje r-rZupce u Hercegovini. 5r Urp. o tonrc moj rad: Odjek bosanskog ustanka (1875-1878) u sjevernoj Hrvatskoj. Ustanici su, kako pi5e ,Narodni listu u dopisu iz Vrgorca (br. 56 od 14. 7. 1875), dobili ,crvenbilen, tj. austrijske zastave i klicali Franji Josipu, hrvatskom kralju 5to je u skladu s Pavlinovi6evim pozdravom caru u istom listu. sa Ustanak u je 16. lipnja, a u okolici Nevesinja 9. srpnja 9abeli pod Musi6em podeo 1875. Prvi je po Senoinoj pjesmi nazvan puod Gabele", a drugi "Munjom "Nevesinjskom ikom". 55 Prema knjizi: Hwatski razgovori pisa' Mihovio Pavlinovit (IV. istanovice pregledano i popunjeno izdanje), Zadar 1877. Postoji vi5e izdanja. Prvi put je objavljeno u knjizi: Razgotori, Zadar 1876, a posljednji put s predgovorom Marina Paviinovi6a u Zagrebu 1943.
192
oJaIili no je Itu )a_ ll el
SU 'd'
riut
ue Ju 'atl otz I
vtcl (o-JU
oJ Ill
lu
ua tu-
no
To je aktualizirani povijesni pregled odnosa Srba i Hrvata sve Blasila.so do 1875. s osobitim teZi5tem na razlike oko istodnog pitanja, odnosno Bosne i Hercegovine na demu se definitivno razi5la hrvatsko-srpska narodnjadka politka u Dalmaciji, i ne samo u njoj.sz Tu je Pavlinovi6u istodno pitanje za Hrvatsku Bosna i Hercegovina, jer su istodno od Hrvatske, a Srbiji su te pokrajine zapadno, kao i Crnoj Gori. KneZevina Srbija geografski je zaokruZena cjelina i ima prirodnu granicu na Drini a ako se ho6e Siriti, to i moZe na svom istoku i jugu. Tako bi se Hrvatskoj vratilo Sto je po njegovu shva6anju bilo hrvatsko, a Srbiji Sto je bilo srpsko.s8O tome pi5e: "Iztok je Hrvatskoj u Turskoj Hrvatskoj i turskoj Dalmaciji,se i dalje i niZe, kud se kroz viekove hrvatski barjak vijao i krv hrvatska prolievala<.60Tu je prvi put bezrezervno vidio granice hrvatskih interesa na Drini i Limu.ot Postavlja se pitanje za5to je Pavlinovi6 odstupio od svojih dotada5njih stajali5ta? Da li ga je na to potakla politika srpskih listova koji su za sebe svojatali ne samo Bosnu i Hercegovinu nego i Slavoniju, Dalmaciju i velik dio Hrvatske, tj. sve ono Sto je naseljeno Stokavcima, ili, pak, a to je vjerojatnije, spoznaia da su Rusija i Austro-Ugarska podijeIile Balkanski poluotok na dva dijela. Istodno od Drine i Lima bio je rusko-srpski dio, a zapadno od toga austrougarski. On je tada, po svemu sudedi, dobro znao da zbog te podjele Srbija ni teorijski ne moZe dobiti Bosnu, a da je i dobije - tvrdio je - ne bi znala Sto bi s njom potela. Zato pi5e da bi bio oneprijatelj Srbijeo tko bio joj tada Dna vrat naprtio Bosnun, da bri,e propadns.oz Svoje dileme on je jasno opisao: ,Ja bih hotio, da Bosnu oslobodimo. A po5to to ne moZe prije vremena Hrvatska, bez dogovora s Ugarskom i Austriiom, bez dozvole joS dije;o:; po5to ne moZe, a te5ko da 6e ikad i moii Srbija, proti koristi i s6 U razgovorirna sudjeluju 4 osobe: Petar Duvnjak koji tumadi stajali5ta M. Pavlinovi. ca i,Narodnog listao, njemu se suprotstavlja Steva Badvanin koji bi'bio najbliZi pisanju rrovosadske "zastaveo i Svetozara Miletica; treii je gospar Vlaho, Dubrovdinin, umier. njak poput M. KlaiCa i detvrti kapetan Rista, Bokelj, umjercn i pomalo Sveslaven. ' \ e ' c 1 8 7 3 ,p o k r e t a n j e m " Z e m l i a k a " u Z a d r t r , r a z i s l i s u s c c l u l r r r l L r r n s kr ri a r o c l n . j u c i . Zbivarla oko ustanka u Bosni i Hercegovini samo su produbilzr te ploturjcdnosti, persc ne moZe prihvatiti tvrdnja da je Pavlinovi6 svojim dlar-rcima i knjigama u to doba izazvao raskol izmeclu hrvatskih i srpskih politidara u Dalmaciji. s8 Pavlinovi6 nijc protiv Sirenja Srbije na jugu i jugozapadu, ti. na Kosovo, Staru Srbiju, Makedonijtr, SandZak, Crnu Goru i sve do Bara i Ulcinja. Tu se 'dvoje Srbau, a to znadi srbijanska i crnogorska kneZevina, trebaju dogovoriti, a Hrvati 6e ih ,bralski podupiratl<. se Pojam oTurska Dalmacijao na5ao je Pavlinovic u J.K. Engela, njcmadkog historidara . koji je napisao Geschichte von Dalmatien, Croatien und Slavoiien, Geichichte Llngarns i dr,. To je zapravo jugozapadna Bosna i zapadna Hercegovina, dakle kraj uglavnom naseljen Hrvatima. 60 M. Pavlinovit., Hryatski razg,orori, n di, 160. On poruduje srpskim politidarima da ne nastoje uzimati ni5ta na zapadu Sto spacla u interese hrvatske drlave: ,nemojte se sijati, gdje ne moZete nicatio i one unosite srpa u tudju Zetvu". 61 Na to su ga, vjerojatno, naveli: sporazum Rusije i Austro-Ugarske u Schonbrunnu 1873. u kome jc Monarhija istaknula svoje interese u Bosni i Her-egovini i raskol hrvatske i srpske politike u Dalmaciji nakon pokretanja ,Zemljaka 62 M. Pavlinovit, Hryatski rr4govori, n. dj., 161. 63 Misli na velesile, poglavito na Rusiju
193
volji Ugarske, Austrije i ve6ine sama naroda u Bosni,oaZelio bih, da se dozovemo pameti, i da radimo na nadin, kako bi sigurnije Bosnu oslobodili, a Hrvatsku i Srbiju u snazi i u slozi ukriepili. Bosna, recimo da je na5 igon;ut pa tko bolje uzore.ooo On misli da je Bosna preteZak i prevelik zalogaj za Hrvatsku, za Srbiju pa i za obje zajedno. Zato kaLe oda tko sutra napredac daruje Srbiji ili Hrvatskoj Bosnu, da bi se ove imale dobro promisliti, ne nudia li im to moZda Zrvanj o vrat, da ih bolje pritegne u dubinu nereda i propasti(.67 Pa iako je davao prednost povijesnim, drZavnopravnim argumentima, Pavlinovi6 pi5e da je u Bosni pola ,naroda turskoga"oa i to ,najodludnijeg i najbogatijeg". Uz njih su i Hrvati (katolici) koji se protive pripojenju Bosne Srbiji, pa slijedi iz Ioga da "imamo ve6inu naroda, Sto neie dazna za Srbijun.os Isto tako ni Hrvatska ne bi sama mogla ni5ta uraditi s Bosnom: ,Ipak, da sutra osamljena Hrvatska naprti na svoja ledja svukoliku Bosnu, Hrvatska joS nestopljenazo do kraja s Vojnidkom krajinom; i osiroma5enom Dalmacijom; Hrvatska ne bi, bojim se, ni novdanom tro5ku, ni du5evnom naporu mogla sama da odoli."zr Svoje zahtjeve za dobivanjem Bosne Pavlinovi6 na ovom mjestu potkrepljuje geopolitidkim i ekonomskim razlozima. Prvo istide kako je "Hrvatska sa svih strana opasala Bomnot, pa ih veZe ,i zemljiSte i ob6enje i trgovinao. Eventualnim dobivanjem Bosne, ,Dalmacija dobiva svoje naravno zalede; a posavje hrvatsko, preko Banja Luke i preko Jajca, veLe se, k6 Sto je od pamtivijeka bilo vezano, s primorjem dalmatinskim".T3 Zbog toga Austrija i Ugarska ,nipo5to ne smidu dopustiti, da se ikoja nova drZava razmakne na Bosnuu. Ona bi tada, u tudim rukama, postala ,silnom prietnjom nezavisnosti gospodarskoj i drZavnoj, svemu posavju a i primorju hrvatskomu,,.74Za Pavlinovi6a je Bosna oklin u Hrvatsku; koji, kad bi sutra dopao u jade ruke, ode Dal64 Statistike toga doba su veoma nepouzdanc, ali se moZe zakljuditi da su tada u Bosni i Hercegovini svakako Muslimani i Hrvati, koji su bili protiv prikljudenja Srbiii, dinili zaiedno veiinu 6s Sgon ili slog je di
194
SE
loda irirlja ll
trBi SC
lu
m: (u il
m tu (o :i ri(o m ou ii je rl)sili oll
macija i Slavonija bez traga(.7s on istide zapadnu Bosnu i zapadnu Hercegovinu, tj. onaj njihov dio koji granidi s Dalmacijom, a etnidki je naseljen i d,o 900/ohivatskim Zivljem, pa kaZe: olmamo od Livna do Mostari i do Blagaja, od Rame uz Neretvu do pod Dumo5 i Trebinjezo vjerom, izgov<_,roh,teZnjom, pre_ dajom, tursku Dalmaciju (. .) Pitaj Livanjca: kako govoris? kazat 6e ti 'hrvatski'. Duvnjak jednako; pa i sam Mostarac..,77 Uredni5tvo zadarskog "Narodnog lista" (Il Nazionale) upuduje ve6 17. srpnja 1875. poziv za skupljanje pomo6i hercegovadkim ustanicima.Tsodbori po svim kotarskim i ve6im opiinskim sredistima Dalmacije osnivaju se vrlo brzo i organizirano, pa mozemo prerpostaviti da je taj posao pripreman i prije izbijanja ustanka jer je odusevljenje za pomo6 ustaloj raji bilo vrlo veliko. J. Biankini kao odevidac i sudionik tih zbivanja pi5e poslije da su se prostorije ,Narodnog listan, osobito u prvo vrijeme, doimale kao da je u njima >glavni stan ustaia<
195
namjere Austrije postase realnijeas i odite (. . .) podielilo se javno mnienje u Dalmaciji."so Brz i neodekivan poraz Srbije u ratu protiv Turske 1876' pokazao je da ona ne6e biti dinilac u rjesavanju istodnog pitanja. Otad najistaknutiji narodnjaci u Hrvatskoj i Dalmaciji sa Strossmayerom i Klai6em na delu sumnjaju da 6e se istodno pitanje mo6i rije5iti u korist malih, juZnoslavenskih naroda, ve6 uvidaju, iako te5ka srca, da 6e u tome sudjelovati po svojem nahodenju velesile, osobito Rusija i Austro-Ugarska.87 Pavlinovi6u, Mi5katovi6u i joS nekima bilo ie to ve6 i prije jasno, pa zato nastavljaju borbu za dobivanje Bosne i Hercegovine. Kako pritom nisu negirali ni srpstvo ni pravoslavlje, a nisu bili ni prista5e nikakve strane vlasti pa ni austrijske, ne moZemo prihvatiti tvrdnje da su to radili u sluZbi katolidke, klerikalne ili austro-madarske politike.88 Oni su znali da 6e nakraju ipak Monarhija dobiti pobunjene pokrajine, pa ako ih ona dobiva, neka zna da po drZavnom pravu pripadaju Hrvatskoj. Prema tome, nastojanje za dobivanjem Bosne nije upereno protiv Srbije i srpskog ujedinjenja, nego protiv austro-madarskih teLnji da zadrZe krajeve koje su dpbili medunarodnim ugovorima i na madu.8e Za sve narodnjake u Hrvatskoj i Dalmaciji koji su zastupali jugoslavenski program, a medu njima je bio i Pavlinovi6, rje5avanje istodnog pitanja promatrali su sa juZnoslavenskog stajali5ta u cjelini, pa su svaki uspjeh, npr. stvaranje bugarske dri.ave, smatrali uspjehom slavenskog svijeta uopie.e0 Tako su gledali i na Bosnu i Hercegovinu. VaZno ie bilo da se one rije5e turske vlasti, a ne tko 6e to udiniti i kome 6e te pokralinc nakon toga pripasti. Pavlinovid niie nikada smatrao da 6e sama Hrvatska, pa da se prije toga i ujedini, mo6i prihvatiti, unaprijediti i modernizirati Bosnu i ss Nakon sklapan;a ugovora Rusijc i Auslro-Ugarske u Rcichstadtu skorog poraza Slbiic kod Eunisa.
u srpnju 1876 i
8e pavlinovi6 je tvrdio da u Be6u i Pesti mogu radunati na Bosnu samo preko Hrvatske i da 6e samo'dobivanjem tog podrudja podeti ujedinjavanje Hrvatske' 90 F. Radki zbog toga nije ni sporazum u San Stefanu ocjenjivao tako porazno' jer je stvorena jedna noia sLtenska diZava (Bugars.kq), Srblja i-Crna Gora su se pro_sirile,-.a dobila Bosnu (usp. o tome motrad: Franjo Raiki i istoino pitanie, 185 216). e,"rt.i:u "i.i"
196
Je una
rzie.87
pa rm ve :aSU KO
oj. irlrt^
td-
)g n10 tc
ije Li
,6u G. vaLUE
se retii
iea de )rtto)va rli volaJatJ!
,a
Hercegovinu, ali usprkos tome Zeli da se one oslobode zaostale, feudalne turske vlasti.er Mi5katovi6, naprotiv, u jednom pismu Pavlinovi6u kaZe cla bi ujedinjena Hrvatska mogla i Bosnu opohrvatiti". Na istom mjestu kritizira Strossmayera i Radkoga koii i dalje vode >maglovitu politiku Jugoslavenstvan iako su u tom pogledu prilidno osamljeni u Hrvatskoj i Dalmaciji.ez U usporedbi sa Strossmayerom i Radkim politika koju vode Pavlinovi6 i Mi5katovi6 moZe se rrazvati hrvatskom ili velikohrvatskom.e: Istodobno su srpske ili velikosrpske zahtjeve zastupali srpski politidari u Dalmaciji i Vojvodini i listovi sa >Zastavom< na delu. Medutim, nitko medu njima nije prihvaiacl ni jugoslavensku ideju i istoimeni program. Politiku Strossmayera i Radkoga smatrali su neprihvatljivom, a neki i danas zastupaju stajali5te da je njihovo jugoslavenstvo bilo samo prikriveni oblik borbe za realizaciju hrvatskih interesa.e+ U vezi s Bosnom Pavlinovi6 je vodio i neku tajnu djelatnost. To potvrcluje jedno pismo koje je u rujnu 1876. uputio jednom franjevcu (kojega je upoznao za svoga posjeta Bosni) u ime hrvatskog katolidkog odbora u Makarskoj kome je bio predsjednik, a KaZimir Ljubi6 tajnik.esU njemu je Pavlinovi6 ponovio svoja poznata stajali5ta o hrvatskom drZavnom pravu prema Bosni, ali i islaknuo daljnji razlog zalto se boji da te pokrajine ne dodu pod KneZevinu Srbiju. On se bojao ,sve gnje6i i davi" Sto mu onepravoslavnog "fanatizma" srpskog koji do Saka dodjeo. Zatim istide da je to njegovo i njegovih prijatelja otvrdo osvidodenjen kako bi za katolike pod Srbijom bilo gore nego opod Turdinomo, a za >sve Hrvate bit 6e podetak novim napastim i krvavim zamr5ajemn.e6Usprkos tome sto nije imao povjerenja u Srbiju i njene korektne odnose prema drugim narodima i nepravoslavnim konfesijama, Pavlinovii pi5e daLeIi Srbima,sri6u na oruZju" kako bi se oslobodili turskog jarma i proiirili podrudje svoje drZave na jugu i istoku, ali ne i na zapadu, tj. u Bosni. Isto tako upozorava franjevce u Bosni da ne dine osmetnje srpskom oruZjun, nego da se bore za "virozakonsku slobodu svih Bo5njakau. Usput moli da natlu Sto vi5e potpisnika na el To svi u Hrvatskoj Zele, a srpski politidari zastupaju mi5ljenje da je bolje da Bosna _ i Hercegovina ostanu turske ako vei ne mogu pripasti KneZcvini Srbi.ji. 9 2 P a l a rl s i c - Z c l i c ,k o r a s p o n d e n c i j aM . p u r l n t t t t . i c , t , 214.
v. Krestit, Srpsko-hrvatski odnosi i jugoslovenska ideja, Beogracl 19g3, 151 pise: -.e4 "ugled strosmajera nece.se_umanjiti izricanjem istorijske istine da je njegovo jugoslovenstvo u odreclenom periodu bilo austroslavistidko." es F. Lukas, Pavlinovic o Bosni. Jedno Tnatajno pismo o pripadnosti Bosne i Hercegovitte, "Hrvatsko kolo. XXII, Zagreb 1941,6 - 1g s faksimilonipisma. e6Isto, 15. V. eubrilovi6, n. dj. 215 iznosi iste konstatacije o Srbima i Srbiji iz dokumcnata iz bedkog arhiva, samo on govori o ,Hrvatskom komitetuo, a u pismu se on naziva ,Hrvatski katolidki odbor".
t97
pismo koje im Salje, a to je, vjerojatno, bio protest na mogu6nost da se Bosna i Hercegovina dodijele KneZevini Srbiji.eT
( \
s
\ t (
J t t
nu pa mozemo zakljuditi da su to bili njegovi spomenuti ,Razgovori< za koje smo rekli da su bili programatski spis, iako pisani dijaloski i popularno, ali s ciljem da se istakne hrvatsko historijsko pravo na Bosnu i Hercegovinu.ee Nekako u isto vrijeme imamo u pismu Franje Radkoga odjek ob3avljivanja Pavlinovi6evih knjiga. on pita Strossmayera: >Jeste li ditali u Pavlinovi6evih spisih onaj politidki razgovor, koji su nasi 'prijatelji' upotrijebili proti Srbom i Vas takoder upleli? Mislim da je taj 'razgo-ni vor' u nevrijeme (doSao) i da je nepolitidan, a nije svagdje pravedan.ot00Strossmayer mu na to nije odgovorio, iako je ne5to prije toga ostrim rijedima govorio o Grgi Marti6u koji je u Bosni potpisao prosvjed protiv sjedinjenja Bosne i Srbile.rorU to vrijeme biskup je bio oprezan, jer se bojao da ne dode u sukob s vlastima koie su iedva dekale da ga skinu s biskupske stolice u Dakovu. Bojao se da ne pr,de kao brojni srbi koji su u to vrijeme u banskoj Hrvatskoj zarvarani zato Sto su nakon proglasa o ujedinjenju Bosne sa Srbijom navodno radili na tome da se i neke hrvatske zemlje iz skl.pa Monarhije prikljude Srbiji.toz U toku 1877. doznajemo o Pavlinoviievu radu pone5to iz prepiske koju su vodili Radki i Strossmayer i pisama koja su pavlinovi6u slali oni ili KIai6. Bilo je to vrijeme kad je poraLena Srbija istupila izrata, a Rusija se spremala krenuti s vojskom protiv Turske, dok je ustanak u Bosni i Hercegovini tinjao i imao vi5e oblik povremene hajdudije. Tako Radki javlja biskupu u Dakovo da mu je pisao pavlinovi6 koji se Zali Sto je on kritizirao jednog studenta koji, prema rijedima Radkoga, ,falsificira historiiu za svoje iskljudivo hrvatske sanjarije.. Bio je tcr
e7To tvrdi i Cubrilovii, n. d,j ,216. e8F. Lukas, n. dj., 16. e e _ I s t o ,1 7 . P a v l i n o v i c p i 5 e k a o 6 e p o s l a t i , j e d n u n'roju kniigu ob ovim poslim, u viSe iztisakau, tj. primjeraka. 'oo.F, _ -s]sic,-KorrspondenciicL Raiki strossmayer II (u daljnjem tekstu skraieno KoRS), Zag,reb 1929,43. Sisic neispravlo u je pavlinovi6 zastupao ,hrvatsko pra!ilj. l0 pise da vaSko stajali5ten, a treba stajali5tc hrvatskog drZavnog prava, .ler on s prava5in-ra nije imao nikakvc veze. 1 0 rs i s i i , K O R S I I , 4 0 - 4 1 . . l 0 2 . B i l a _ j e t o t z v . p a k r a i k a . a f _ e r a _ u _ k o j o js u n e k i S r b i i z H r v a t s k e b i l i o p t u z e n i z b o g veleizdaje. Usp. o tome moj rad: Odjek boiai.skog ustanka, n. di., 151 - l5?.
198
S
2
)dSU
ne ao jeat)srin ii na Iaiu lji' loni ije ao rio !etle rto lili Lie
;ke tali t,?
(u ije. SC
ga, to
RS), pranue
bog
dlanak o Bosni i njenom stanovniStvu.ro3Radki je obe6ao odgovor Pavlinovicu i uskoro ga je i napisao. U njemu mu je zamjerio zbog pogreSaka u pristupu pro5losti, osobito u odnosu prema Bosni koja je povremeno bila "posvema autonomnom pod svojimi banovi".toa U politidkom dijelu pisma Radki istide da postoje6a austrougarska vlast ne6e dopustiti "utjelovljenje Krajinen Hrvatskoj. To se odnosi i na Dalmaciju pa i na Bosnu, ju i zadobije".ros >A hrvatski narod ne pokazuje "da te snage, da bi mogao prisiliti tu vlast na ovakovo popu5tanje. Bosna u vlasti austro-ugarskoj bila bi druga Krajina, s tom razlikom da bi bosanski begovi pod uplivom politike Magjarske postali magjaroni. . .<(106 Zatim Radki govori o potrebi sloge izmedu Hrvata i $1$3tozi ujedinjavanju svih snaga.l08 U prolje6e 1877. Klaic destita Pavlinovi6u Uskrs i Zeli mu da se oslobodi pretjeranih simpatija prema Austriji i antipatija prema srpstvu i pravoslavlju jer su to njegove temeljne mane. Medutim, ako je oantipatija donekle zasluLena, simpatija bogme nije".toe Uskoro Radki kritizira spomenutog ,gradadkog daka<,ttojednog od prista5a Pavlinovi6evih ideja o hrvatstvu i srpstvu koji u Bosni vide samo Hrvate, ,a spas njezin naziru u aneksijin.rrr U podetku srpnja 1877. Radki pi5e Strossmayeru kako su Pavlinovi6 i njegov istomi5ljenik Kosta Vojnovi6 oplemeniti i destiti rodoljubi" kojim bi se htjela Bosna i Hercegovina, )a ne umijedu ishoditi ni sdruZenja Krajine, kamoli Dalmacijemorat Ce!< 106Isto Pavlinovi6 tu dodaje da imamo ionako madarone, ali da nestaju feudalna prava iz kojih nide madaronstvo. 107151e.Radki kaZe da je Pavlinoviievo mi5ljenjc da ne moZc doci do "sporazumlienjan izmedu Hrvatstva i Srpstva, a Pavlinovic dodaje: onije za sad barln 1 0 8I s t o , 2 5 1 . R a d k i g o v o r i d a t r e b a , d a o v e p o c i e p a n e s i l c u j e d i n i m o ( - i d a > p o s t a n e mo faktor u drZavnom-u Zivotuo, a Pavlinovii dodajc u skladu sa svojim federalistidkim shvaianjima da treba raditi "svak [. . .] na svom temcliuu i pita se da li Radki misli na panslavizam? roeT. Macan, Miho Klaic, Zagrcb 1980, 249-250. Klaic pi5e da je antipatija prema Srbiji donekle DzasluZena< zbog njer-ra neuspieha u ratu i stalnih napada srpskih listova na narodnjake i posebno na Pavlinovi6a. 1r0 F. Sisi6, KORS II, 104. Student prava u Grazu, Sukali6, koiije bio po Radkom veliki ,prista5a Pavlinovi6evih ideja o Hrvatstvu i Srpstvu" V. bilj. 145. tll Isto. Pavlinovi6 i njegove pristaSe nisu nikada bili prije svega za austrijsku aneksiju, nego su se zalagali ponajprije za oslobodenje od turskih vlasti, a zatim ujedinjenje tih pokrajina s Hrvatskom. 112151e,115. Radki tvrdi da Pavlinovid, Vojnovi6 i drugi njihovi istomiSljenici ne shvaiaju prilike kad "monarhijom vladajr"r Magiari i Niemci"
199
pretvarale u pravi novinarski rat.113Jsto tako nisu prestajali napadi na katolidanstvo, navodni jezuitizam i klerikalizam Pavlinovi6a i njegovih istomi5ljenika.r14 U prepisci izmedu Strossmayera i Radkoga nemamo podataka o Pavlinovi6evoj djelatnosti u vezi s Bosnom i Hercegovinom, nego samo vijest koja potvrcluje da je onamo 1874. putovao i radi skupljanja narodnog blaga. Naime, biskup o tome pi5e: >Vi 6ete se sje6ati, da je nai vrli Mihovil Pavlinovi6 donio iz Bosne silu stvari. Te su stvari, mislim, popisane i u muzej poslane. Ja sam Bo5njakom obe6ao od5tetu, a do danas nijesam ni5t udinio. Molim Vas lijepo, da bi imali dobrotu knjigd za njih toliko nakupovati.(rrs
4 O k u p a c i j aB o s n e i H e r c e g o v i n e Potkraj 1877. i u prvoj polovici 1878, kad je ruska vojska nekoliko puta potukla Turke, doprla do San Stefana nadomak Carigradu i potpisala povoljan mirovni ugovor, nemamo znadajnijih podataka o djelatnosti M. Pavlinovi(.a. Iz prepiske doznajemo da odri.ava i dalje prisne veze s franjevcima u Bosni,rooa isto tako s Radkim, Strossmayerom, Klai6em, Mi5katovi6em i drugima. Biskup se ljuti na njega Sto je u ,Narodnom listu" objavio dlanak ,Zradimonlrz u kome raspravlja o prilikama u Hrvatskoj i odstupu bana MaZuraniia.us Odgovorio mu je u "Obzorun Mi5katovi6, a Strossmayer dodaje kako su ,na5i ljudi niStarijen koji ne6e priznati da ,niSt nisu postigli" i da je sve ,po zlu poSIO<(.rrY
M. Klaii u pismu Pavlinovi6u kritizira njegovo stajali5te iz novinskog dlanka o Bosni kojoj ne treba ,mnoZina popov4a.tzoUpozorava ga u podetku 1878. da se ne6e te pokrajine sjediniti ou interesu slavenskom, dapade hrvatskomn i da se ne treba opirati okupaciji ,jer to preprijediti ne moZemo, ako je ugovorena( pa se treba drLati pasivno udokle ne vidimo Sto 6e otale biti". Ako bude zauzete izvedeno ,u smislu narodnome, to jest za oslobodenje i ujedinjenje naroda onih ll3 Usp o tome moj rad: Polemika izmedu hrvatskih i srpskih lislova o pripadnosti Bosne i Hercegotine u doba ustanka 1875 - 1878. godine, tt: ANU BiH, Pos. izd. knj. XXX, Odj. dru5tv. nauka, knj 4, Sarajevo 1977. 1r4 Usp o tome: M Pavlinovi6, Misao hrvatska misao srbska srbska u Dalmaciii, Zadar 1882, tska iimisao 38 citira ,Zastavuu 142 iz 1877. gdje piSe kakoo stiZu stii tom listu izjave iz Dalmacije protiv ,Narodnog listan, i ,kupljenog Pavlinovi6ao koji je, navodno, donio ,iz Djakova novi program nesrbskiu (dakle od Strossmayera, D. P.) i bori se da se ,neutvrdi Sizmatidka srpska drZavau. 1 r s S i S i 6 ,K O R S I I , r 1 6 I s t o , 1 4 0 . R a d k i piSe Strossmayeru kako mu Pavlinovi6 javlja za knjige koje treba poslati u Bosnu r17 Isto, 141. O tome Pavlinovi6u pi5e i Klai6 25. 12. 1877. Usp. o tome: Palavr5i6-Zelii, Korespondencija 259 118Isto. Klai6 pi5e da bi dlanak ,Zraiimon trebalo nazvati u vrijeme kad "Ruiimo"jer svi rade o smjenjivanju bana MaZuranica ne bi trebalo da o tome govori i Pavlinovi6. 1 l e S i s i 6 , K O R S I I , 1 4 1 .O d i t o j e d a b i s k u p t u m i s l i i n a p r i l i k e u v e z i s B o s n o m r 2 oT M a c a n , M . K l a i 6 , n . d i . , 2 5 2 .
200
na /ih no rvi)i lte tri. )m da
inga )nto no >u rih losKX, i82, )nv rroirp-
:ba li6, rad
pokrajina sa ovamoinjim, onda 6emo istu odobriti, ali ni tada jo5 ne klicati Zivio". Klai6 je uvjeren da 6e to biti prije svega >austrijsko djelo i austrijski pothvat" pa zato predlaZe Pavlinovi6u da bude prilikom pisanja oprezan i da se ne kompromitira obez potrebe i koristi(.121 Neposredno prije podetka okupacije barun Metel OZegovi6 pi5e Pavlinovi6u kao prista5i toga dina da bi zauzece "Bosne i Hercegovine moglo (...) biti sretan podetak nove dobe naSega narodnog preporodjenj4n.tzz14ft6 su u to vrijeme mislili i mnogi politidari unutar Narodne stranke u Hrvatskoj i Dalmaciji, pa donekle i KIai6 i u manjoj mjeri Radki i Strossmayer koji su isticali da 6e to na kraju ispasti lo5e i po Monarhilu.tzr Kad je okupacija ve6 bila blizu zavrietka, KIai6 je ublaZio svoje stajali5te o izrazitoj Stetnosti ulaska u Bosnu i iznio i neke pozitivnosti. On kaZe kako je >zaprema Bosnen postala ozbiljnim poslom, ali ,svako zlo za bolje. jer je o5tar otpor muslimanskih jedinica okupacijskoj vojsci >rasprsio lijepe sanke madarske i turkofilsken. Tako se osvajanje pretvorilo u oslobodenje koje nije bilo ; mogu6e bez sloma turske 5ils.tz+ Kad je okupacija bila gotova, Pavlinovi6 je potkraj 1878. u Carevinskom vije6u u Bedu poku5ao jo5 jednom uraditi nesto kako bi Hrvatska dobila Bosnu. U svom je govoru istaknuo kako je sin naroda koji je dao najvi5e Lrtava za uspjeh okupacijetzs i zbog toga zahtijeva da se osvojeni krajevi prikljude Hrvatskoj. Ako se tako ne uradi, predat 6e se ,prije nego Sto se misli Hrvatska i Dalmacija Bos.ri".''u Grga Marti6 istide u svojim "Zapam|.enjimao kako je Pavlinovi6 poku5ao u predstavku bosanske delegacije u Bedu unijeti neSto o hrvatstvu Bosne, ali je to prilikom zavrSne redakcije teksta ispu5teno.l27 Miho KIai6 je u austrijskoj delegaciji potkraj 1878. izjavio da su okupacijom ipak ostvarene narodne Lelje i da je ona bila ,radostan dogadjaj za moju uZju domovinuo i tako priznao politiku svr5enog ilns.tza Prema njegovu mi5ljenju poku5alo se iz Beda i PeSte sprijediti nsks ,jugoslavenske tvorbe" i stati na put ,sveslavenskom pokretu", ali je okupacija pridonijela zbliZavanju Bosne i Hercegovine sa Slavenima u Monarhiji. On misli da je to bilo svejedno stvaranje ,jedne jut2t lsIo,252. r22 Pirlirrlsic-Zclic, Korespondencija 266. OZegovi6 u pismu (17.7. 1878.) ipak iznosi sumnju da bi neprijatelji mogli ove prilike iskoristiti na Stetu Hrvatske. r23Usp. o tome moj navedeni rad: F. Raiki i istotno pitanje. r24 Zeli1-Palavr(it, Korespondencija, 270 i T. Macan, n. dj., 252. Klai6 je potcrtao rijedi: Dsvako zlo za boljen, tj. svalio zlo za neko dobro. To je bilo op6enito stajali5te ve6ine narodnjaka u vezi s okupacijom. 12s{Jsp. o tome moj rad: Otpor austrougarskoj okupaciji 1878. g. u Bosni i njegov odjek ubanskoi HrttarsftoT,u:-ANU BiH, Pos. izd. XLIII, sv.3, Sarajevo 1979.gdje brojdano pokazujem da je svaki detvrti od blizu 5'tisu6a poginulih u okupaciji bio iz hrvatskih, poglavi to dalmatinsko-istarskih pukova (271) 126f516. Usp. 266 iz studenog 1878. "Obzoru 259 i r 2 7N . d j . , 1 1 4 . 128T. Macan, n. dj., 253. To je priznao te5ka srca i u pismu Pavlinovi6u priznao da se i Kruni uladuo ,r.rumeludkiu. V. pismo od 17.9. 1878. u Palavrsii\zobzira pre-u r.-[i Zelic, Ko resp ondencij a, 27 0.
201
goslavenske tvorben. Oslobodenjem Bosne i Hercegovine od turskog jarma opruZila se onomu narodu prilika, da se pribliZi srodnim plemenom* jer tamo Zivi isti puk kao i u Dalmaciji, Vojnoj krajini, Hrvatskoj i Slavoniji.tze Klai6 je potkraj 1879. u Bedu prilikom odobravanja tro5kova za okupaciju rekao kako je priznanje kao nuZnost, ali iznosi i neke gospodarsko-politidke razloge za njenu provedbu. To je ,potreba osiguranja posjeda Dalmacije i tim poloZaja Monarhije kao velesileo, zatim njenog dominantnog poloZaja na Balkanskom poluotoku i oosiguranje naSih trgovadkih vezao koje 6e njegovoj zemlji pruZiti priliku ,da promakne svoje blagostanje<.r30S toga stajali5ta je okupaciju pozdravila narodnjadka ve6ina u Hrvatskoj, Slavoniji i Dalmaciji, osobito hrvatsko gradanstvo koje je imalo trgovadke interese u Bosni i Hercegovini. Mihovil Pavlinovid bio je samo djelomice zadovoljan izvedenom okupacijom. Doista, nestalo je granice sa zaostalom Turskom Carevinom od Knina do Trebinja, te od Knina do blizu Sremske Mitrovice. Nestalo je stalnih darki duZ ,turske mede" preko koje su dolazile ljud ske i stodne zaraze, ukinutje poseban krajiSki kordon i otvoren put trgovini kolonijalnom robom i uvozu sirovina i stoke, pove6an promet dalmatinskih luka i op6a komunikacija prema istoku. U Bosni i Hercegovini su na5li posao brojni strudnjaci iz Hrvatske, Slovenije, Vojvodine i podele seobe onamo iz svih slavenskih zemalja u Monarhiji.trr Medutim, Pavlinovi6 je ostao tvrd u vjeri da 6e Bosna i Hercegovina ipak biti izravno sjedinjene s Hrvatskom, zajedno s Krajinom i Dalmacijom, pa i Istrom. Vojnidki krugovi u Bedu i velikomaclarski u PeSti nisu htjeli dopustiti jadanje Hrvatske kao mogu6eg srediSta okupljanja JuZnih Slavena u Monarhiji jer bi to bila prijetnja dualistidkom ureclenju. U strahu od panslavizma i Rusije kao i brojnosti Slavena u Austro-Ugarskoj u Bedu i Pe5ti nisu namjeravali rije5iti istodno pitanje u skladu s drZavnim i povijesnim pravima Hrvatske kako se nadao M. Pavlinovi6, nego su nastojali razdvojiti Srbiju i Crnu Goru, oslabiti Hrvatsku i osigurati preko SandZaka vlastiti "prodor na istok((.r32 Oko sudbine Bosne i Hercegovine i rje5enja istodnog pitanja konadno su se razi5li hrvatski i srpski politidari u Dalmaciji pa i u Hrvatskoj u cijelosti. Bio je to sukob dviju drZavnih ideja od kojih su obje, i hrvatska i srpska, polagale pravo na Bosnu i Hercegovinu.r33To se odl 2 eT . M a c a n , n . d j . , 2 3 3 . 1 3 0I s t o .
13r Usp. o tome podatke u mom radu: Otpor ausLrougarskoj okupaciji, n. dj.,272 - 273. 132Pavlinovif je bio razodaran kad je pisao: ol-udu su misao u Peiti zadeli da od Bos"srbsko-hrvatsko tielo, pi na zabijanje tog klina, koji bi imao rasciepiti ne ,ru6l.re klin u mlat njem5tine u rukama nesposobnih i nea okameniti hrvatstvo, naprrsiaju ,.U.t"" -Patlinovii Mihovil, Enciklopedija Jugoslaviie 6, drZavnih radnikao (J. Ra;1i6, t.iJ"itr 444). r33 Posljedica toga razlaza je npr. poraz Klai6a na izborima u Dalmaciji 1879. zbog protivljenja tamo5njih Srba. Usp. o tom.e ocjenu N. Stan6i6a o kniizi K. Milutinoviia, Volvodini i Dalmacija, 125 i T. Macana, n. dj., 256.
202
r z J
S
r
S
L
r
a
trtffit'ha JugoslavenSku koncepciju ujedinjenja oko Hrvatske koju su zastupali Strossmayer i Radki, odnosno na velikosrpsku koja ie nastoj$srk"Rti sv6 zernljg oko Srbije*u kojirna se gpVorilo Stdk4vbk{.Fd.To sE odnosi i na Pavlino.yl6a koji je zastrlpao hrv,atski federalistidki, odnosno Klai6a koji 1''e;osobito u'poddiku ustanka, bio za integralni jugoslavenski program. Istodno je pitanje rije5eno na Kongresu u Berlinu, a unutra5nji odnosi i pripadnost Bosne i Hercegovine u Bedu i Budimpe5ti. Svi programi hrvatskih i srpskih politidara pa i njihove prepirke bile su suviSne. Bosna i Hercegovina postale su zajednidke austrougarskepokrajine.
,i. !g4 Urpro$e6e 1878.kad je odrlavan Berlinski kongr_eszagrebadki ,Obzor" je morao odeovoriii novosadskoi oZaitavio da se ne radi o tome da Bosna pripadne Srbiji, nego o torie da srpski politiEdri zahtijevaju Vojnu krajinu, Slavoniju, Srijem i Dalmaciju tvrde6i da su to osrpske zemljeu.
203
T o m i sl a vK ra l j a d i 6
ODJEKSMRTI MIHOVILA PAVLINOVIEN U BOSNIIHERCEGOVINI
U prvoj deceniji austrougarske uprave u Bosni i Hercegovini bila jc veoma uska sclciialna i politi6ka osnova za razvoj hrvatskog nacionalnog pokreta. Zbog odsustva razvijenijeg grailanstva i svjetovne inteligencije kod bosanskohercegovadkih katolika, nosioci hrvatske nacionalne ideologije u okupiranoj zemlji bili su franjevci. Njihov nacionalni rad ogranidavala je, s jedne strane slaba materiialna osnova, a s druge strane sukob sa biskupom Stadlerom, naslao zbog podjele franjevadkih Zupa nakon uvodenja redovne katolidke hijerarhije 1881. U tom sporu franjevci su se naSli u procijepu izmedu bosanskohercegovadke uprave i Stadlera. Uprava je vje5to koristila spor, pa su franjevci njemu podr5ku morali da pla6aju lojalno56u. Otuda je i njihov rad na njegovanju i Sirenju hrvatske nacionalne svijesti morao da se kre6e u veoma skromnim okvirima. Posebnoje Sirenje hrvatske nacionalne ideologije u Bosni i Hercegovini oteZavalo ustavno uredenie Austro-Ugarske i politika koju je vodila bosanskohercegovadka uprava radi oduvanja tog uredenja. Budu6i da priklju6enje Bosne i Hercegovine Monarhiji nije smjelo da ugrozi njenu dualisti6ku strukturu, vlasti spredavaju Sirenje hrvatske nacionalne ideje i nastoje da izoluiu Bosnu i Hercegovinu od hrvatskih nacionalno-politidkih uticaja. Smisao takve politike bio je da se onemogu6i razvoj nacionalno-politidkih procesa koji bi vodili zaposjednutu zemlju integraciji sa Hrvatskom ili Dalmacijom. Zbogtoga su zabranjivane javne manifestacije kojima se htjelo Siriti hrvatsku nacionalnu ideologiju. Zabrane su motivisane i otporima pravoslavnih i muslimana takvim manifestacijama, koji su rnogli da dovedu do ugroZavanja javnog reda i mira. Zemaljska je vlada upozoravala katolidko sve5tenstvo da svojim autoritetom suzbija kod katolika politidke tendenciie i radnje usmjerene protiv dualizma. U jednom takvom upozorenju upu6enom mostarskom biskupu Buconji6u 10. februara 1887. vlada traZi od njega da upotrebi svoj ,duhovni autoritet< na suzbijanju hrvatskih nacionalnih manifestacija.Uzto ga opominje da ne moZe ispred herce'pod govadkih katolika da govori oda oni ho6e kao Hrvati Hrvatskom' 'hrvatskim kraljem' da Ziveo niti da oNjeg(ovo) Velidanstvo na kratko tituli5e", jer to znadi ,kao negiranje ili barem ignorovanie postojeceg drZavnog poloLaja" okupirane zemlj e.r
i
I
I
I
I
Arhiv Bosne i Hercegovine, ZV,
II
126I 1887)
i
205
I l
'
:
i
ll
S druge strane, bosanskohercegovadka uprava spredava Sirenje nacionalno-politidkih uticaja iz Hrvatske i Dalmacije iz bojazni da bi oni mogli podsticati razvoj hrvatskog nacionalnog pokreta u Bosni i Hercegovini. Do podetka devedesetih godina glavna briga vlasti u suzbijanju tih uticaja usmjerena je na onemogu6ivanje sirenja pravaske ideologije. Glavni organ Stranke prava ,Hrvatskao u tom je razdoblju bio neprestano na listi zabranjenih listova. cinjeni su i znatni napori na spredavanju Sirenja uticaja hrvatskih nacionalnih kulturnih institucija. Na razne se nadine ometa unosenje izdanja Matice hrvatske i udlanjivanje u Maticu. U radu na izolovanju Bosne i Hercegovine od Hrvatske i Dalmacije nisu izostale i opseznije mjere nadzora granidnog saobra6aja. U nekim pogranidnim srezovima organizovane su posebne straLe, koje su, uza Zandarmeriju, kontrolisale prelaz granice. Zahvaljuju6i marljivosti Zandarmerije i pomo6i tih straZa mogao je sreski predstojnik u LjubuSkom sa zadovoljstvom da konstatuje 1887. kako su u srezu ,velikohrvatska rovarenja u njihovom korijenu sasjedena.nz U takvim okolnostima, u kojima se hrvatski nacionalni pokret oslanjao na tanku socijalnu bazu i u kojima je bio lisen znatnijih podsticaja i podr5ke iz Hrvatske i Dalmacije, taj je pokret za duLe vrijeme bio nemoian da dotle do svojih institucija, preko kojih bi se organizovano odgajala i Sirila hravatska nacionalna ideologija. Umjesto toga, hrvarsku nacionalnu misao preteZno Sire pojedinci, bilo da lidno agituju, bilo da povremeno, podstaknuti razliditim povodima, demonstriraju, najde5ie nose6i hrvatske nacionalne simbole. Za organizovanije manifestacije, medutim, bili su potrebni znatajniji povodi. Takav povod bila je i smrt don Mihe Pavlinoviia. Njegovi politidki pogledi i politidka borba bili su dobro poznati vode6im katolidkim krugovima u Bosni i Hercegovini. on je lidno redigovao adresu poklonstvene delegaciie bosanskih katolika podnesenu caru 1878. U adresi je delegacija zahtijevala ujedinjenje Bosne i Hercegovine sa Hrvatskom, Slavonijom i Dalmacijom, Sto je Pavlinovi6 posebno istakao. O tome fra Grgo Martii kaZe u svojim Zapamceniima: ,S pavlinovi6em je izvr5ena konsultacija i on je u Adresu po svome nahoclenju unio svoje stavke, a time pojadao izraLeno mi5ljenje o hrvatstvu, tj. o ujedinjenju Bosne i Hercegovine, Dalmacije, Slavonije, Hrvatske u jednu driavnu jedinicuo.r Stoga smrt Pavlinovi6a nije mogla da prode bez odjeka u Bosni i Hercegovini, ali isto tako nije mogla biti, zbog nerazvijenosti hrvatskog nacionalnog pokreta i protivljenja vlasti, ni pribliZno obiljeZena prema mjeri njegovih zasluga kao prvaka narodnog preporoda u Dalmaciji i politidara koji je pokazivao siroko interesovanie za Bosnu i Hercegovinu. 2_TomislavKraljacic, Kalajevrel.imuBosniiHercegovini(tSg2-1903),Sarajevol9g7, str 147. ] Luka Dakovi6, Politiiko organizoyanje bosanskohercegouaikihkatolika Hrvata, Zagreb 1985,str. 141.
206
) )
U ondaSnjoj Stampi, koja je bila podvrgnuta preventivnoj cenzuri, smrt don Miha Pavlinovi6a zabiljeLena je u veoma skromnim okvirije u rubrici ,Razne vijesti" kratku ma. Zvanidni "Sarajevski listo donio noticu koja je glasila: oU Makarskoj je preminuo Don Miho Pavlinovi6 poznati vodja hrvatske stranke u Dalmacijio.a Osim u tom, Pavlinovi6eva je smrt jedino jo5 registrovana u katolidkim listovima oVrhbosnao i oGlas Hercegovca(. List Kaptola vrhbosanskog ,Vrhbosna< u saZetom tekstu nagla5ava Pavlinovi6ev patriotizam i njegovu odanost vjeri i zakljuduje: "Umro je don Miho, da Zivi dok bude hrvatskih osieiaia i hrvatskih misli, da Zivi u svojih pjesmah, u svojih razgovorih, u svojih mislih, u svojih besiedah, ponajpade u svoiih dielih, koja boZjim duhom zadahnuta neumrie5e nikadlns Mnogo Sire od Vrhbosne obiljeZi
7, t-
6 "Glas Hercegovcau, br.20 od 21. svibnia 1887. 7 ,Glas Hercegovca", br.21 od 28. svibnja 1887. 8 ,Glas Hercegovca", br.22 od 4. lipnja 1887. e Tako je prenesen citirani napis iz i dio napisa iz ,NaSe slogen "Vrhbosnen l0 ,Glas Hercegovca", br 2l od 28. svibnja 1887
207
Povodom Pavlinoviieve smrti jedino je u Bosni i Hercegovini u Mostaru organizovana hrvatska nacionalna manifestacija. Kako su vlasti takve manifestacije zabranjivale, ova u Mostaru izvedena je u okvirima vjerskog obreda. Prema izvje5taju sreskog predstojnika u Mostaru duZe su se vremena mostarski ovelikohrvatio bavili mi$lju da odrZe zaduSnice don Mihu Pavlinovi6u, ali to nije udinjeno odmah zbog onelagodnostio, a zatim putovanja biskupa Buconji6a. Uslijed toga zadusnice su odrzane 15.jula, odnosno dva mjeseca nakon Pavlinovi6eve smrti. Obredu su prisustvovali biskup Buconji6 sa mostarskim sveStenstvom, sve5tenici iz Metkovi6a, Ljubu5kog i Gabele, te brojni gradani i nekoliko gostiju iz Metkovi6a.rl
nost politidkim i nacionalnim idealima za koje se borio Pavlinovif. I pusti nas, Sto sto Put s ovog kraja Uz Tvoje toPlo Privismo se krilo; Oj, borde naS! oj, sunce na5e milo! Oj, zatodnide naSih uzdisaja! Al neka! Gledaj, tamo sa vedrine Gdje Tvoja mis6 slobodna nas vodi Gdje Tvoje sjeme i klije i Plodi Gdje duje5 Zelje:jedne Domovine' Pa nek nas duh Tvoj s nebeskijeh vrata Ko otac duva kroz te strme Pute, I nek nas vodi kroz PrePreke ljute, Oj tamo, gdje je budu6nost Hrvata'ra Povodom zadusnica Stampani su i stihovi koje je Pavlinovidu u ime ,Mostarske mladeZi. posvetio Marko seselj, koji se u ditavoj toi akciji eksponirao kao jedan od najistaknutijih vodja. Ti stihovi slave Pavlino11 Arhiv Bosne i Hercegovine, ZV, Res 821/1887., Sreski ured Mostar - okruznoj oblasti Mostar, 15 jula 1887 t2 Isto. 13Arhiv Bosne i Hercegovine, ZV, Res. 821/1887 la Isto.
208
vi6a kao velikog nacionalnog borca za hrvatstvo i izraLavaju nadu da ce Bosna i Hercegovina ste6i slobodu i da 6e se ulediniti sa hrvatskim zemljama.
tiI vl-
Kad zlokobna pokosi nam dila SnaZna borca, velikana mila, Podgorskoga pustinjaka Miju, Dalmaciji za Hrvatstvo diva? Znai li da si time jad zadala I u srca ranu urezala Hiljadama naroda tuLnoga Svuda Sirom juga i sjevera? Moga5e li, kruta, podekati, O5trom kosom drugdje zamanuti Dok i na5a primorja se smire, Herceg-Bosna bolje vidi dane, Pa sve majci u okrilje p?ne?t-s
)-
t. i3-
IC
rji o-
oJ
oBratimski odbor" je bio svjestan toga da vlasti ne6e dopustiti Stampanje takvih stihova u kojima se Pavlinovi6 velida kao borac za ujedinjenje hrvatskih zemalja ukljuduju6i tu i Bosnu i Hercegovinu, pa je izbjegao da ih podnese preventivnoj cenzuri. Po5to su time prekr5eni propisi o preventivnoj cenzuri, sreski je predstojnik naredio policijsku istragu. Isto tako udinjen je prekr5aj i pri izdavanju poziva za zadu5nice, jer za to nije dobiveno uobidajeno odobrenje vlasti. Da bi izbjegao odgovornost za taj prekr5aj, ,Bratimski odboro je na poziv utisnuo Stambilj sa natpisom ,Bratov5tina sv. Antuna 1872. u Mostaru.n Po5to vlasti nisu odobrile to dru5tvo namjerno je, po miSljenju sreskog predstojnika, izmi5ljena 1872. godina kao godina osnivanja dru5tva, da bi se pokazalo da to dru5tvo egzistira jo5 iz razdoblja turske uprave i da je zbog toga legalno. I o ovome je sreska vlast naredila istragu.ro Iz toga se jasno vidi kako su vje5to izigrane vlasti da bi se posve vjerska manifestacija iskoristila za Sirenje hrvatske nacionalne ideologije. Tako se smrt Miha Pavlinovi6a odrazila u Mostaru kao podsticajan faktor za razvoj hrvatskog nacionalnog pokreta. Ta manifestacija mostarskih Hrvata bila je jedna od prvih organizovanih akcija hrvatskog nacionalnog pokreta u Bosni i Hercegovini, koji se tada nalazio tek u zadetku. OkruZna oblast u Mostaru ocijenila ju je kao opozicioni din i kao >novu kariku u dugom lancu demonstracija, koje su do sada inscenirane od nosilaca velikohrvatske partijen.rT Pa i pored takve ocjene, izostale su represivne mjere protiv njenih organizatora. Iako
l5 Isto. 16Arhiv Bosne i Hercegovine, ZV, Res. 821/1887, Sreski ured Mostar- OkruZnoj oblas t i M o s t a r , 1 5 .j u l a 1 8 8 7 . 1 7A r h i v _ B o s n e i H e r c e g o v i n e , Z Y , R e s 8 2 1 / 1 8 8 7 , O k r u Z n a o b l a s t M o s t a r - Z e m a l j s k o j _ v l a o l .z l . l u l a t 6 d / .
dane osobe i podvrgnuti nadzoru vlasti.
210
M a r k oCu b e l i i
ZUPXII KOVANJEU PAVLINOVIEEVO DRASNICAMAI PODGORI
Poslije uspjelih teoloSkih studija u Zadru i u Makarskoj don Mihovil Pavlinovie je 23. rujna 1854. godinc u splitskoj katedrali zareden za svecenika.r Svoju mladu misu namjenjuje )preporodjenju hrvatskog narodau.2 Prvu sluZbu je obna5ao u Dra5nicama, malom mjestu u Makarskom primorju, tik do Podgore, svoga rodnog m.iesta. Zupa Dra5nice pripadala je franjevadkoj Provinciji presvetog Otkupitelia i samostanu ZivogoSce.U njoj je 1854. godine Zivio samo 521 stanovnik u 122 obitelii. D i j e l i l a s e n a S e s t g l a v n i h z a s e o k a :O t o s k i , e i k i c a , I g a r , O a l s k i , B u l i 6 i i Kolednik. Najudaljenije ku6e u zaseoku Igaru bile su od Zupskc crkvc oko 16 kilometara ili tri sata hoda.: Za pastirskog pohoda 14. lipnja 1853.godine u vrlo su lo5em stanju bile i Zupska ku6a i Zupska crkva. Zapisnidar Mate Ividevii zabilieZio ic da ie crkva tiiesna, vlalna i ruSevnau svakom pogledu. Zupska misa nedjeljom i blagdanom sluZila svirna nedjeljorn prije se oko podneva. Vieronauk je Zupnik tun-radi<.r mise i za mise prije propovijedi a dieci napose svakog dana kroz korizmu. U podrudnim kapelama sv. Roka i sv. Katarine misa ie bila samo na blagdane tih svetaca, a u onoi sv. Stjepana jo5 nekoliko puta u godini.+Redovito su tu Zupu posluZivali franjevci, ali u oskudici njihovih sve6enika neke su njihove Zupe u Splitsko-makarskoj biskupiji posluZivali dijecezanski sve6enici, pa tako i Dra5nicc, gdie ie prvi Zupnik d i j e c e z a n s k is v e i e n i k b i o u p r a v o d o n M i h o v i l P a v l i n o v i c . s I Nadbiskupski arhiv (dalje NAS), S-M Ordinationes 1841-1900fol. 41r. 2 Frane Ivani6evi6, Mihovio Padinovic - prigodom.30 godiinjice njegove sntrli (+ 1887 1 9 1 7) , P . O . i z ' M l a d o s t i " , I S p l i t 1 9 1 7 ] , s t r . 7 . 3 Usp: Stalo del clero e popolo della diocesi di Spalato-Macarsca nell anno 1854, Spalato s. a., 32; Status personalis et localis dioecesis Spalatensis et Makarskensis pro anno Domini 1900, Spalati 1900, str. 84 4 NAS, S-M Poz.336 I dio F sveidid 4 pod ,Dra5nice. s Sve do g. 1854. biskupijski Sematizmi pod Dra5nicama navode imena Zupnika franjevaca. Posljednji je od tih bio fra Ante Medak rodom iz Komina (usp. ve6 navedeni: Srcro del clero nell' anno 1854. str. 32), a od podetka g. 1855, otkako je Dra5nice preuzeo Pavlinovi6, tu su Zupnidku sluZbu vrSili dijecezanski sve6cnici sve do 1890 Posljednji je od njih bio don Mate Mimica (usp. Sratrzs personalis et localis ... pro anno Domini 1890, S p a l a t i 1 8 9 0 ,s t r . 4 1 ) . U s p l i t s k o m N a d b i s k u p s k o m a r h i v u n c m a k o n c e p t a o d l u k e k o j o m je Pavlinovi6 imenovan upraviteljem Zupe Dradnice, a ni zapisnika o primopredaji ureda Iz urudZbenog se zapisnika splitskog Ordinarijata zna da je ta odluka bila izdana 8. prosinca 1854. pod br.2030. i poslana Paviinoviiu preko makarskog dekana (usp NAS, S-M Protokol g. 1854. br 2030). U Arhivu Zupskog ureda Dra5nice nema ni protokola ni pri mljenih sluZbenih spisa za 1854, kao ni za cijelo razdoblje prije toga Biskup je Pini posli-
211
Pavlinovi6 je svoju prvu Zupnidku misu u Dra5nicama na podetku godine 1855. slavio na staroslavenskom jeziku. DraSnidani su se odmah tomu usprotivili i zahtijevali da misu 6ita na latinskom poput prijaSnjih Zupnika. Don Mihovil je to odbio, pa su se oni Zalili preturi u Makarskoj. Meclutim, on je ostao pri svome, a preturi je uspio dokazat.i pravo staroslavenskog kao liturgijskog jezika u Dalmaciji.6 Otad 6e se on do kraja Zivota dr"zali iskljudivo staroslavenske sluZbe BoZje u Dalmaciji i izvan njc.7 Mic5tanima DraSnica, kao i ostalih primorskih i otodkih sela po srednjoj Dalmaciii, r,e6 je prije Pavlinovi6eva nastupa prijetila glad, jer jc prethodna ljetina posvucla bila podbacila. Pomoi se gladnima skupljala po svoj pokrajini.8 U njenu skupljanju i dijelienju najvaZniju su ulogu imali Zupnici, iako su skupljanje pokrenuli predstavnici drZavnih vlasti i u tu svrhu po pojeclinim micstima osnivali posebne odbore. Na 6elo tih odbora redovito su postavljali Zupnikc. Mladog je draSnidkog Zupnika to novo zad,ui.enje dovclo do prvog sukoba s kotarskim vlastima, ier ic on o5tro odbio prihvatiti njihovu naredbu da bude predsicdnik odbora za pomoc gladnirna prije nego Sto mu to biskup dopusti, Zele6i tako istaknuti autonomiju Crkve i crkvenih sluZbcnika pred austrijskim vlastima.e Kad su sc zbog toga kotarske vlasti p r o t i v n j c g a p o t u l i l e b i s k u p u P i n i i u , b i s k u p g a j e p r e d v l a s t i n - r an a zg
1c izjavio da jc Pavlinovicev prethodnik u Dra5nicama bio ncmaran u duvanju spisa (usp. NAS, S-M Spisi god. 1855 br 404) 6 Usp Nik5a Staniic, Hntatska nacionalna ideologija preporodnog pokreta u Dalmaciji (Mihovil Pavlinovit i njegov krug do 1869 ), Zagreb 1980, str. 128 - 129,136. 7 Usp. ondje str 129. 8 O tome usp. dopis od 10. prosinca 1854. u NAS, S-M Spisi Makarskog vikarijata god 1 8 5 4 .b r . 8 7 . 'Usp. Staniic, nav. dj. str. 135 1 0N A S , S - M S p i s i g o d 1 8 5 5 p o d b r . 4 0 4 i S t a n d i 6 , o n d j e .
212
5
Uvjeti Pavlinovi6eva LivoLa i djelovanja u Drasnicama nisu bili osobito dobri. Ako je rnoZda Zupska ku6a prije njegova dolaska i bila neSto popravljena, na njoj su mogli biti izvedeni sarno najnuZniji popra\ c i j e r j e o d v r e m e n a b i s k u p s k e v i z i t a c i j e u l i p n j u 1 8 5 3 .d o p a v l i n o v i i e va dolaska pro5lo jedva godinu i pol dana, a to je za vece gradevinske zahvate prekratak rok. Zupska ie crkva sv. Jure bila ve6 toliko dotraiala i raspukla da se svaki dan mogla iznenada sru5iti, o demu je on ve6 s u t r a d a np o s l u Z b c n o r np r e u z i m a n . j uu p r a v c t j . 2 3 . s i i c c n i a 1 8 5 5 .i z r i . j c stio dekana istidudi ujedno da je Zupu naSao ,u opccm nercdun i molc6i ga da dode sve to izvidieti na mjestu. Dekan je poslije izvida pavlin o v i 6 e v op i s m o p r o s l i j e d i o b i s k u p u u S p l i t d o d a j u i i d a 6 c r a z l i d i t e t c 5ko6e vjerskog livota mlacli i zauzeLizupnik s vremcnom sam riiesiti, ali je s obzirom na stanjc crkve potrebno donijcti odrnah priklerdncr r j e 5 e n j e ,d a s e n e b i d o g o d i l a s t r a S n a n c s r e 6 a , a k o s e s r u S i u v r i j c m e obreda.tr Kad su na sluZbeni upit predsjcdnik crkovinarstva Nikola G l u s d i n ai n o v i u p r a v i t e l j z u p e P a v l i n o v i 6 o d g o v o r i l i d a n e u p o t r c b l j i vu Zupsku crkvu naibolie mole privremcno zamiicniti kapcla sv. Katc, j e r j e n a j p r o s t r a n i j a i n a j d v r 5 6 ao d s v e d e t i r i u Z u p i , b i s k u p j c o d l u k o m o d 2 2 . v c l j a d e 1 8 5 5 .z a b r a n i o o b a v l j a n j e b o g o s l u i - j au Z u p s k o j c r k v i d o k s e t c m e l j i t o n e p o p r a v i i l i i z t e m c l j a n e p r e g r a d i . r 2K a d s c s v e t o u z r n c u o b z i r a u z t o v o d i r a d u n a o n e r a z u m i j e v a n j u D r a S n i d a n az a p a v l i n o viiu tako drago i za narod vaizno glagoljsko bogosluZje, slobod.o sc moZe pretpostaviti da ga pren-tjestaj posli.jc tri mjcseca sluZbc u ton-r slikovitom mjestu nije oZalostio. Z a s v e v r i j e m e d o n M i h < - r v i l o v aS k o l o v a n j a i k r a t k o g Z u p n i k o v a n j a u Dra5nicama Zupnikom je njcgove rodne Podgore bio r-rjegovstariji s u m j e 5 l a n i nd o n S t j e p a n B o r i i . t : K a d j e u t o B o r i i i m e n o v a n z a k a n o n i k a i Z u p n i k a u M a k a r s k o j , r +P o d g o r a n i s u u p u t i l i d c l c g a c i j u b i s k u p u traLeti za novog zupnika svoga sumjestanina dor-r Mihovila pavlinovica. To jc isto posebnim pismom biskupu predloZio i Bori6, istiiuci dar j e t o j e d n o d u 5 n a Z e l j a s v i h P o d g o r a n a . r sB i s k u p P i n i j e d o i s t a v c c 2 2 . o Z u j k a 1 8 5 5 .i m e n o v a o d o n M i h o v i l a p r i v r e m c n i m u p r a v i t e l j e m r o d n e Z u p e .U s k l a d u s t i m s v o j u j e b i v S u Z u p u D r a 5 n i c e p r c d a o n a s l j e d n i k u d o n A n d r i j i B a b i 6 u 1 7 . t r a v n j a 1 8 5 5 ,a i s t o g i c d a n a o d B o r i d a p r i m i o Podgoru.te Podgora ie tada bila jedno od najvc6ih i najuglednijih mjesra u Makarskom primorju s vrlo lijepom i prostranom crkvom Svih Svctih sagradenom u drugoj polovici 18. st. Ve6 tada u njoj je bilo vi5c mranrorr r N A S , S - M S p i s i g o d . 1 8 5 5 .b r . 2 8 7 . - D a j e Z u p u p r e u z e o o d f r a A n t e M e d a k a v i d i se iz dekanova pisma Ordinarijatu od 31. sijednja 1855 (ondje pod br. 288). 1 2N A S , S - M S p i s i g o d 1 8 5 5 .p o d b r . 4 3 9 . 1 3B o r i c j e Z u p n i k o v a o u P o d g o r i o d 1 8 3 6 . d o 1 8 5 5 Z a r c d c n j e z a s v c i c n i k a g 1 8 3 1 ,a iste se godine rodio i don Mihovil. ra Odluka je o Boriecvu imenovanju za kanonika izdana 18 veljade 1855 (NAS, S-M P r o t o k o l g o d . 1 8 5 5 .b r . 4 1 0 ) . ls Usp. Standii, nav. dj. str 724. 1 6N A S , S - M S p i s i g . 1 8 5 5 . p o d b r . 9 6 9 . zt.)
nih oltara, dvije velike slike umjetnidke vrijednosti s likovima u naravnoj velidini i ono po demu je Podgora postala nadaleko poznata: tijelo
(Vrulja, Marinovi6i, Vrutak, Stratinovac, Mala Lokva, Donja Gora i podgiogovnik). U to je doba bilo Sest sve6enika rodom iz Podgore (don Simun Pavlinovi6, don Jure Pavlinovii, don Kleme Pavlinovi6, don Stjepan Bori6, don Ante Mrkusi6 i don KaZimir Mrku5i6), a Mihovil je tada zavrSavao tre6u godinu bogoslovije.ta Budu6i da su Podgorani sami biskupu predloZili da im za novog Zupnika dade mladoga don Mihovila Pavlinovi6a, moLe se pretpostaviti da su ga, kad je 17. travnja 1855. preuzeo sluZbu, op6enito dobro primili. To Sto je novi Zupnik bio njihov sumjeStanin nije bila nikakva iznimka, jer su tu obidno Zupnikovali sve6enici rodom iz Podgore, barem od prve polovice I7. st., otkako se moZe pratiti, Sto 6e se nastaviti i dalje sve do podetka 20. stolje6a.ts Uza sve to u podetku se Pavlinovi6, dini se, dosta neugodno osje6ao pod teretom mnogih i teSkih Zupnidkih duZnosti, a bez prikladna pomo6nika. Dok su prije podgorski Zupnici redovito imali po dva kapelana, njemu je pomagao samo boleZljivi don KaZimir Mrku5i6. Zbog svega je toga, kako navodi Standi6, morao traLiti da se Mrku5i6 povude sa Zupe i da mu se dade drugi Zupnidki pomoinik.zo Dapade, pritisnut razliditim te5ko6ama poZelio je prije6i na novu sluZbu koralnog vikara u makarskoj katedrali, ali tu sluZbu nije dobio pa je ostao u Podgori.zt Prvih je godina Zupnikovao u Podgori s naslovom privremenog upravitelja Lupe, a Podgora je bila Zupa koja se popunjavala natjedajem, pa je s vremenom morala dobiti stalnoga Zupnika. Natjedaj je za popunjenje toga mjesta bio progla5en 28. listopadaa 1858. u cijeloj Splitsko-makarskoj biskupiji.zz Do tada se don Mihovil ve6 bio privikao na naporan Zupnidki Zivot i rad u rodnoj Podgori pa se za taj natjedaj i on prijavio. Prije toga je na podetku mjeseca studenoga pred posebnim ispitnim odborom u Makarskom generalnom vikarijatu s uspjehom poloZio Zupnidki ispit.z: Za stalnog je Zupnika imenovan 17. ve-
r? Vladimir Radoni6, Slavlje svetoga Vicenca u Podgori prigodom stote godiinjice njegova.prenosa,Sibenik tl93l.l, str.4-5 i7-12. 18NAS, S-M poz. 336 I. dio F sve5dic4 pod ,Podgoran re Usp. popis Zupnika u : Slavko Kovadi6,Iz proilosti LupePodgore(strojopis) str. 19 20Usp. Standi6,nav dj. str.124. zt Ondje str.124-125. 22NAS,S-M Spisi godine 1855.podbr.273 23 Usp. Zupski arhiv u Podgori (dalje ZAP), urudZbeni zapisnik 1854-1903god. 1858 br.105,109,121.
214
0
D
iZt-
ri ))(l
)-
a, rl
)' u r' Do
aq aecS-
t8
ljade l859.za Svedani obred postavljanja obavio je njegov mjeStanin i prethodnik don Stjepan Bori6, u to doba makarski dekan, 3. travnja 1859.2s Tu je sluZbu s uspjehom obavljao do godine 1870. a poslije je zbog duZih bolovanja morao izbivati iz Lupe da bi podjesen 1873. godine napokon bio umirovljen. U Podgori se nije susretao s onim te5koiama kakve je imao za kratke sluibe u Dra5nicama. Za razliku od Dra5nica Podgora je bila od starine glagoljaSka Zupa. Makar su prije njega neki Zupnici obidaj glagoljanja bili prekinuli pa preSli na latinski, uvijek je barem jedan od kapelana bio glagolja5. Tako su Podgorani bili zadovoljni Sto 6e don Mihovil "pivati misu na5ku<.zeMedutim, mladog su Zupnika u Podgori 6ekale teLe i raznovrsnije duZnosti, a on im je dodao vrlo opseZnu, u podetku preporoditeljsku, a od 1860. godine i politidku djelatnost. On uz redovite Zupske duZnosti: mise, propovijedi, vjeronauk, ispovijedi, pohadanje bolesnika, voclenje sprovoda, dijeljenje sakramenata, vodenje Zupskog ureda i poddekanatskog ureda vodi i pomo6nu pudku Skolu sve do prolje6a 1868. godine, kad je njegovim nastojanjem proradila redovita pudka Skola.zzGotovo je nevjerojatn<-l da je uz toliku zauzetost smogao vremena i snage jo5 i za poudavanje u teolo5kim predmetima nekolicine bogoslova iz Podgore i nekih drugih mjesta. Ta je njegova privatna obogoslovija" u Podgori djelovala uz odobrenje Biskupskog ordinarijata u Splitu od 1860. do 1867.2sRazumije se samo po sebi da ih je kao vatreni glagolja5 sve pripremao za glagoljsko bogosluZje. Kao Zupnik svim je marom radio na vjersko-moralnom uzdizanju svojih sumje5tana, a isto tako svim je silama nastojao pridonijeti i svakom drugom njihovu kulturnom napretku i materijalnom blagostanju i svugdje je ostvario napredak.ze Mladi je Zupnik zaljubljen u knjigu, a ne odvaja se ni od najjednostavnijeg svog Zupljanina.Za svoj rad nije imao vremena na pretek, pa je vrlo vje5to ogranidavao razgovore u posjetima, kojima je obilovao. Radio je do kasno u no6 i rano je ustajao. Mnogi njegovi prijatelji i 2 4N A S , S - M P r o t o k o l g o d . 1 8 5 9 . b r . 2 7 3 . 2 sZ A P , S p i s i g o d i n c 1 8 5 9 .b r . 1 9 . o d 1 9 . I I . 26 Usp Standii, nav dj. str 136. 2? Zanimljivo je da je u Zupskom arhivu u Podgori saduvano malo tragova Pavlinovi6eva rada u toj Zupskoj Skoli. Zauzet tolikim drugim duZnostima i poslovima nije mogao tom radu posvecivati dovoljno vremena pa se, kako izvje5iuje Makarski dekanat 13. IX. 1855, taj rad svodio na svakodnevno pouiavanje djedaka koji bi do5li u Skolu u iitanju i pisanju. Time nije bio zadovoljan pa se odmah podeo zauzimati za Io da Podgora dobije redovitu pudku Skolu. (O tome usp. koncept njegova dopisa upu6ena dekanu u ZAP, Spisi god. 1855 pod 13. IX.). Pokrajinska vlada uZadru odobrila je otvaranje redovite Skole u Podgori tek god. 1864. (ZAP, Spisi god. 1864. pod 12. IX). Otvorena je na proljede god. 1868 (ZAP,Spisigod. 1868.podbr.25,26,29).RavnateljemjeteSkoleimenovanZupnik Pavlinovii a uditeljem Pavao Mrku6ie (ZAP, Spisi god. 1868 pod br. 127). 28 S tim je Pavlinovi6evim radom povezano mnogo primljenih i poslanih spisa. Usp, Z A P , U r u d Z b e n i z a p i s n i k 1 8 5 4 - 1 9 0 3 .g o d . 1 8 6 0 . b r . 5 3 , 5 9 , 1 0 5 d o 1 0 7 ; g o d . 1 8 6 3 .b r . 5 1 , 6 4 , 6 8 , 7 7 ; g o d . 1 8 6 4 . b r . 4 - 5 , 1 3 , 2 5 , 2 7 , 2 9 ; g o d 1 8 6 5 . b r . 3 2 , 4 5 , 1 0 1 - 1 0 2 , 1 0 7 ; g o d . 1 8 6 6 .b r 3 5 ;g o d 1 8 6 7 b r 4 7 2e Usp. IvaniSevi6, nav. di str. 14.
215
Stovaoci zvali su ga podgorskim pustinjakom. No, don Mihovil, podgorski pustinjak, svoja najbolja djela iz pera ima zahvaliti baS svojoj pustinji u selu.3o Pavlinovi6 se, dakako, nije zadahurio u tu svoju "pustinju". Iz nje je desto izlazio krstare6i Makarskim primorjem i Dalmatinskom zagorom od Neretve do Knina. Susretao se s prijateljima, osobito sa Zupnicima, Sirio svoje ideje medu onima koji su dijelili s njim ista dru5tvena i nacionalna shva6anja. Na proputovanjima je prikupljao narodne pjesme, poslovice i rijetke rijedi te upoznavao prilike u kojima je puk Zivio.rr S vremenom je tako proiao gotovo kroz sve hrvatske krajeve.:z Od 1861. godine izLupe izbiva po koji mjesec u godini radi sudjelovanja u radu Dalmatinskog sabora, u kojem je bio zastupnik. Za sva kra(.a ili duZa izbivania u skladu s crkvenim zakonima traLioje od Makarskog vikarijata i Splitskog ordinarijata dopu5tenje i potrebnog zamjenika. Te je zamjenike redovito morao sam nalaziti i, dakako, sam za njih snositi tro5kove. Tako ga je npr. 1864. godine do povratka sa sabora iz Zadra zamjenjivao nekada5nji njegov Skolski kolega don Ivan Ba5kovi6,s:r1866. god don Mihovil Grani6,saa u godinama 1870. i 1871. don Ivan Bori6, rodom Podgoranin a svedenik Dakovadke biskupije.:s Te je zamjenike ntorao nalaziti, jer mu zbog nesta5ice sve6enika biskupija od godine 1.864. nije davala redovitog Zupskog pomoinika.:o S tim je Zupskim pomo6nicima od podetka svoje sluZbe u Podgori imao malo sre6e. Prvi je od njih don KaZimir Mrku5i6, kako je ve6 spomenuto , zbog slaba zdravlja Pavlinovidu malo mogao pomo6i a zadavao mu je i velikih te5ko6a.rzDrugi od njih don Nikola YeLit, imenovan na podetku godine 1857.,ve6 je koncem godine bio premjeSten za Zupnika u Vid.rs Pavlinovi6 je od tada ostao bez pomo6nika pune dvije godine. Novi pomoinik don Ivan Buljuba5i6 preuzeo je sluZbu u oZujku godine 1860.3eTakvu je dvostruku sluZbu u Podgori i u Dra5nicama+oobavljao i posljednji Pavlinovi6ev stalni pomo6nik don Nikola Roglii od podetka 1862. pa do podetka oZujka 1864.41 Kad je Pavlinovi6 preuzeo upravu podgorske Zupe, nije na5ao prostranu i dobro uredenu Zupsku ku6u. Njegovi su prethodnici stanovali 30 Usp. ondje str. 11-15; Sreiko Bezit, Svetenitki lik Mihoyiltt Paylinodta, "Crkva u svijetuu13 (1978)br. 1 str.72. 3l Usp.Standi6,nav. dj. str. 130. 32Usp. Ivani5evi6,nav. dj str. 44-46 (osvrt na Pavlinovi6evodjelo Puti) 33ZAP,IJrudLbenizapisnik 1854-1903,god. 1864 br 28 od 27. lL : + O n d j eg o d . 1 8 6 6b. r . 7 2 o d 1 1 .I X . 3sOndje god. 1870.br. 16 od 6 VIII i god. 1871.br.82 od 27.Vlll. 36 Otad godi5nji SematizmiSplitsko-makarskebiskupije (Statodel clero e popolo delIa diocesi di Spalato e Macarsca)pod Podgorom poslije Zupnikova imena dodaju ,Il cooperatore vi mancan. 37Usp. gore bilj 20 38ZAP,UrudZbenizapisnik1854-1903. god. 1857.br.9 i 119. :c Ondje god. 1860.br.26 od 8. III. aoOndje god 1860.br.83 od12 X. a r O n d j eg o d . 1 8 6 2b. r . 2 9 o d 2 8 .L i g o d . 1 8 6 4b. r . 2 4 o d 1 5 I I
216
doJ le m a, ae, S ),a :I. 1-
n ,a n i e l0
D
e o ))a e i n )ti
u kudi ba5tinika pok. Mate MrkuSida ostavljenoj podgorskom crkovinarstvu uz neke obveze u misama.+zOn je uspio rije5iti i to pitanje pa 1865.na upit ima li u Podgori Zupska ku6a odgovara da oima Zupni5ka ku6a crkovnau i da onjoj triba nikoliko popravakah koji bi se mogli priliepo izvesti troSkom nikoliko stotin fiorinan.+: Ivani5evid govore6i o don Mihovilovu radu u Podgori kaZe: ,Priredio je prostran i krasan Zupski stan, u koji svaki Podgoranin ulazi slobodno kao u svoju kuiu. Pavlinovi6 je hotio, da svaki Zupljanin doprinese bilo u novcu, u zemlji ili u radji, po tom da ima u toj zgradi i udjelao.+aCudno je meclutim Sto o tom velikom i znadajnom pothvatu u Zupskom arhivu u Podgori nije saduvana nikakva dokumentacija. Drugi znatajan graditeljski pothvat za don Mihovilova Zupnikovanja bila je obnova i dogradnja zvonika uz Zupsku crkvu Svih Svetih. U t a j j e z v o n i k 1 8 6 3 .u d a r i o g r o m i z n a t n o g a o S t e t i o . S t e t a j e p r o c i j e n j e na na 768 fiorina ne radunaju6i manualne radove preno5enja grade. Novac potreban za popravak osigurala je vjerozakonska zaklada, a crkovinarstvo i Zupljani obvezali su se da te snositi sve ostale tro5kove.as Budu6i da visina zvonika nije bila proporcionalna s crkvom, crkovinarstvo je na delu sa Zupnikom odludilo da se tom prilikom zvonik povisi. Svi su radovi povjereni ,meStru Ivi TeSolattiju redenom Doganjelo, majstoru splitskom", a dovr5eni su l867.ao Don Mihovilovim je nastojanjem u crkvi Svih Sverih na mjestu dotadasnjega neuglednog oltara sv. Vicenca s drvenorn rakom za svedeve kostia? podignut novi oltar od crvenkastoga mramora s lijepo obrikovanom rakom, takoder mramornom.+s vjerojatn<-rjc sve to izrailcno u radionici splitskog klesara Tesolattija koji je, kako je vec spomcnuto, radio na zvorriku. To bi znadilo da je i novi oltar sv. Vicenca postavljen izmedju godina 1864-1867,kada je zvonik nadogradivan. Da bi se mogli podmiriti tro5kovi za sve te pothvate, pavlinovi6 je nastojao voditi upravu imanja podgorske zupske crkve tako da prihodi budu sve ve6i. Zato neke crkvene zemlje nije vi5e davao u iakup nego su ih zupljani dobrovoljno obradivali pod vodstvom crkovinarstva. Kad je makarska pretura ustala protiv te promjene, splitski je bia2Usp. NAS, S-M poz. 336 I. dio F sve5d.4 pod "podgorao br. 10. a3ZAP,,UrudZbenizapisnik 1854-1903,godina 1865. br 43 od 20 IV, ito je odgovor na , dopis uvedenpod brojem 4l od 18.travnja. aaUsp. Ivani5evi6,nav dj. str. 16. 4s ZAP,tJrudlbenizapisnik1854-1903, god. 1863.br.4446 i god. 1864.br. 39.
i1 ljAS, S-M poz. 336 I. dio F sve5d.4 pod ,podgora( u opaskama (Rimarchi) pod d) i sveid.5 pod br. X. e. aaUsp. Radoni6,nav dj. str. 11.
zt7
I
II
lr I
skupski ordinarijar, koji je i inade podrZavao Pavlinovi6a u slidnim prigodama, stao na njegovu stranu.ae Ti su pothvati i nastojanja oko materijalnog napretka Zupe, dakako, zahtijevali od Zupnika i brige i truda, ali mnogo vise brige, truda i vremena bilo je potrebno za vjersko-moralni i prosvjetni rad sa Zupljanirna.Zarana se don Mihovil istakao kao vrstan propovjednik, ali se nije zadovoljavao samo misnim homilijama nego svake nedjelje i blagdana okuplja odrasle i drZi im kateheze.soIvanisevid koji o toj vrsti Pavlinovi6eva rada opSirnije govori istide Pavlinovi6a kao vrsna vjerouditelja. Pritom se poziva na sud zadarskog prof' katehetike Spani6a koji je Pavlinovi6a obidavao spominjati studentima kao uzor u tome'st Da bi mladariju odvratio od krdme, osnovao je dru$tvo ,Strelja6ku detu" u kome se uz tjelesno vjeZbanje i natjecanje udila redu, disciplini i uljudnosti. Za ljude starije dobi s istim je ciljem zamisljao ditaonicu koju medutim nije uspio otvoriti.sz Pavlinovi6 je i uredskog posla imao viSe nego obidni Zupnici jer nije bio samo Zupnik nego i poddekan za susjedne Zupe: DraSnice, Igrane, Zivog656e i Tudepe, koje su tada spadale u podgorski poddekanat.st Za poddekana je imenovan vei 1855. godine' Ljeti je te godine makarski generalni vikar biskup Vicko cima o toj Pavlinovi6evoj sluZbi obavijestio Zupnike u poddekanatu pozivajuii ih da ga svi ,priznaju, poStuju i slusajun, Sto je moZda smatrao potrebnim naglasiti radi Pavlinovideve mladosti.s+ Od tada su svi dopisi Splitskog biskupskog ordinarijata, Makarskog biskupskog vikarijata, Makarskog dekanata i svih drZavnih ureda od Namjesni5tva, Kotarskog poglavarstva do makarske op6ine i Preture za sve te Zupe isle preko Pavlinovi6eva poddekanatskog ureda i obrnuto spisi tih Zupa upravljani spomenutim ustanovama. Mladi je poddekan obra6aju6i se podreclenim Zupnicima znao pokazati jednostavnost i skromnost. Tako npr. dopis od 11. listopada 1865. zavrsava rijedima: oA pak ovo ne pisem toliko ka mistodekan, koliko ka pastir podgorski pastirom i duhovnicim, bra6i mojoj, Zupnicim nase okoliceo.ss Ponekad je odludno traLio izvrsenje nekih duZnosti i obveza. u dopisu od 2. sijednja 1856. pise: "Nemojte mene diniti prikorna radi va5e linosti..so Dostavljajuii im dekanov dopis od 10. aeUsp. NAS, S-M Spisi god. 1867.pod br. 1337i god. 1868.pod br' 1447i 1536' s0Usp. IvaniSevii, nav. dj. str. 15. st Ondje. sz Ondje str. 17.- IvaniSevii dodaje da je ditaonicu poslije otvorio_1qP"i\ Vuletin. Metlutim, Vuietin nije bio u Podgori Zupnik nego Zupski pomodnik od 1898-1902.(usp. S/atuspersonalis et tocalis dioeceiis Spalatensiset Makars,kensispro anno p^omiy! 1902, Spalat i 1 9 0 2 s. t r . 7 2 . ) . P r e m a t o m e d i t a o n i c a j e o t v o r e n a t e k n a p r i j e l a z u i zu1290. s t ' s3Usp. S/ato del clero e popolo della diocesidi Spalato-Macarsca nell'anno 1854,Spalato s. a.,str. 32. s4 zAP, Spisi god. 1855.dopis generalnog vikara biskupa cime od 25. srpnja. Don Mihovil je glivne stavke toga dopisa podcrtao plavom olovkom. s sZ A P ,S p i s ig o d . 1 8 5 5b. r . 6 6 o d 1 1 .X s6Ondje god. 1856.br 1 od 2. I.
218
srpnja 1855. dodao je: pritnja mlogo po5tovanoga "Eto vam ukor i dekana. Dakle znajte se vladatilnsT S tim u vezi zanimljivo je spomenuti da se Pavlinovi6 do 1860. godine u dopisivanju s vi5im crkvenim i drZavnim uredima sluZio tada sluZbenim talijanskim jezikom, ali je sve dopise namijenjene niZim uredima od njegova tj. Lupama u poddekanatu pisao samo hrvatski. Na hrvatskom je izdavao svojim Zupljanima razli(ite potvrde ("vireo) ako nisu bile namijenjene nekim viSim uredima. Medutim, od polovice 1860. preSao je u svemu na hrvatski jezik, vodenju matica i sastavljanju dopisa bilo koje vrste.s8 U suhoparnom je zapisivanju prispjelih spisa u urudZbeni zapisnik Zupskog poddekanatskog ureda ponekad dao odu5ka svom nezadovoljstvu politidko-crkvenim prilikama. Tako npr. kad je ljeti godine 1858. od Biskupskog ordinarijata iz Splita stigao dopis u kome je bio izraz "volja je njegova velidanstva" (bila je rijed o zahvalnici za caridin sretan porodaj), don Mihovil je rijedi: ,d volere di sua maestan podcrtao pa u uglate zagrade dodao oson parole dell' Ordinariato< (,To su rijedi Ordinarijatao) i zavr5io usklik dvama usklidnicima i jednim upitnikom.se Te je godine stigao i neki dopis o ve6 prethodnih godina sklopljenom Konkordatu izmedu Beda i Rima. Don Mihovil je u zakljudnu rubriku umjesto oad actan upisao odito ironidki srodene rijedi ,ad perpetuam rei memoriamn ("na vjedni spomen").00Otprilike u isto vrijeme za neki je dopis u kome je za vjerozakonsku zakladu bio upopolitico-religioso" (,politidko-religiozni fondn), trijebljen izraz "fondo upisuju6i ga u protokol podcrtao rije6i politico-religioso a u uglatu zagradu stavio najprije usklidnik pa upitnik.ot SadrZaj dopisa kojim su godine 1865. vlasti traLile da Zupnici potidu Zupljane na uredno pla6anje poreza srodio je za jednog sluZbenika odito opasnim tonom: "nadZupnik priporuduje priporuku Lappena - Gujina - Cima da se kupi da6a Mamuliu.oz Tko su u politidkom i upravnom Zivotu tada5nje Dalmacije bili Lappena i Mamula, dobro se zna. Manje je poznato tko su bili Gujina i Cima. Silvestar Gujina je tada upravljao Splitskomakarskom biskupijom kao kapitularni vikar poslije smrti biskupa Pinija, a ve6 spomenuti Vicko Cima bio je pomo6ni biskup splitsko-
)a 1,
i)f;
).
1
s7 Ondje god. 1855. dopis od 10. VII. (bez broja). - U popratnici kojom je 25. kolovoza 1855. Zupnicima u poddekanatu dostavio vi6e dopisa Biskupskog ordinarijata i Makarskog generalnog vikarijata posebno se osvr6e na onaj u kome je rijed o propovijedanju i katehiziranju. Tu kaZe: ,(...) naipade zbog pripovidanja i pridavanja nauka karstjanskoga o komu niki ter niki iole se bave, i ono malo, vi5e njima sluZi na pogardu negoli puku na poudenje, jere necarpaju nauk boZanstveni iz knjigah svetih nego izobilate torbe svoga neuminja i svoje linosti (. .).. Ondje Spisi god. 1855. br. 58 58 To se jasno vidi iz UrudZbenog zapisnika u koji je unosio sadrZaj pojedinog spisa onim jezikom kojim je bio i pisan. To se vidi i iz koncepata spisa kojih je on ostavio u seriji Spisi. Za jezik kojim je vodio matidne knjige usp. Danica BoZi6-BuZandi6, Iwentar zbirki matiinih kniiga u Historijskom arhivu u Splitu, Izdanje Historijskog arhiva u Splitu svezak7 (1969) str.455. s e Z A P , U r u d Z b e n i z a p i s n i k 1 8 5 4 - 1 9 0 3 ,g o d . 1 8 5 8 . b r . 7 6 60Ondje br 65. 61Ondje br.97. 6 z O n d j e g o d . 1 8 6 5 .b r . 4 8 .
2r9
makarskog biskupa, predstojnik makarskog kaptola i generalni vikar za makarsku subiskupiju.o: Treba svakako spomenuti da je 1858. godine izbio te5ki nesporazum izmedu Zupnika Pavlinovi6a i seoskog glavara Simuna Milidi6a, premda nije jasno u demu je zapravo bio spor.o+S vremenom su se u Zupi stvorile dvije stranke, jedna koja je podrZavala Zupnika i druga koja je podrZavala glavara. Izmirile su se za pastirskog pohoda pomo6nog biskupa Cime u Zupi Podgori 2. srpnja 1860. Protivnici su od Zupnika traZili opro5tenje, a on im je sve pripravno oprostio, o demu je sastavljen poseban zapisnik.osMalo poslije toga 2T.kolovoza 1860. Pavlinovi6 se dogovorio sa Zupljanima o novom nadinu pla6anja Zupske redovine. Ku6ni su se domaiini sloZili s time da umjesto 38 oka odnosno 48 bokala vina u godini daju u novcu 4 fiorina (protuvrijednost u najniZoj cijeni vina).66O tom je 6. rujna 1860. sastavljena sluZbena pogodba, koja je obvezivala samo one koji su je potpisivali a imala je ostati na snazi dok on bude Zupnik.oz Pavlinovid je svoje Zupnidke duZnosti obavliao tako zauzeto i savjesno da se ne moZe nigdje na6i prigovor upu6en njemu na taj radun od strane njegovih crkvenih poglavara. Naprotiv, o njemu su se vrlo pohvalno izraLavali. Poslije pastirskog poh
r
( r t f
r J I
S
t
t
c r l, I r L 1 S
I A
P
li n t( d n u o u
S(
t( n 21 5t 2r ll
o l-l
63 Usp Stato del clero e popolo dela diocesi di Spalato e Macarsca per I' anno /865, Spaiato s. a., str. 4547. 6 4 N A S , S - M M a k a r s k i v i k a r i j a t , p r o t o k o l g o d . 1 8 5 8 .b r . 8 1 4 o d 2 9 . X ' I l . 6 s N A S , S - M p o z . 3 3 6 I I d i o s v e 5 d i 63 a . I p r i l o g p o d b r . 7 9 0 g o d . 1 8 6 0 . 66 ZAP, Spisi god. 1860. br. 19. 67 Ondje br. 25. 08 Ondje Spisi god. 1857. pismo od 29. X. (bez broja). 6e NAS, S-M poz. 193, I dio god. 1859, tablica o dekanatskom pohodu Makarskog dekanata pod oPodgoran.
220
p J€ u
ci SI t( o IT
p
(ar
ra6a, )u ga r6lpJe )a-
ke rd)st lla
70Mihovil Pavlinovii, Razlititi spisi, Zadar 1875 srr 22g-229. jc .^_71Pavlinovi6 kao bogoslov cletvrtegodinc bogoslovijeu Makarskoj 6. listopada 1853.dobro,potvrduopcinskoglijccnika Vcirzana, k61,r1 st
la o, 6ta olo ar k
izjavljuje:."premdanedostatnu, u nadi neophodno potrebitih poboljsi^^ Irrdrrruscu Y_l_"-L:d.eci L4, ca, harnoScu primam mlrovlnu p|rmam mirbvin_u oclredJenu odredjenu mr p';_ mi u smislu smlsiu dubokoltovanoga Jub;6si;;;;;g;;r;;r;.i;otpisa toga pre_ svietlogai Prcpo5tovanogaNarednistva Biskupskoga pod br. fiti. i3-ijtlt"e"!u, i3-i.'teku6e!a, Nu Na l]i!tl"e" tom temelJu,ovim odridem se Zupnickoga.nadirja.-podgorskoga i mole6 d" .ua i;kt"g; obradunavanja obradunavanjasa nasljednikom nasljednikomu Z-upi, zupi, ii du da .e se rittoni ukloni !vata-i*Jr"ii-"" ivaka iredirrrimna i ;;;.;il;;; nczaslrriena moja.Steta,pomenuta mirovina podme teii p.vl- dosastogat*;;;J;^i. j.. Nes, s_u poz. 137Spisi o don Mihovilu pavlinovi6u uklopljeno u spis-br. 1779.
221
kveni obidaji i osobite navike Podgore, koja svojom crkvom i poloZajem ima velikog upliva na bogo5tovni Zivot vi5e okolnih Zupa, me6u mi na duSu, da upozorim Va5u Prisvitlost kako u Podgori ho6e se mlad tilom a zrio razborom i vi5t Zupnikovanju du5obriZnik, k6 Sto mislim od prilike da bi bio veledastni Andrija Kurti6".z+ Skromnom mirovinom od 300 fiorina nije uspijevao podmirivati sve svoje tro5kove pa je 1880. godine traLio povi5enje na 500 fiorina.zs Biskupski ordinarijat, uzev5i u obzir njegovo ekonomsko stanje, loSe zdravlje i razlidite potrebe sa svoje je strane preporudio tu povi5nicu. Tada je istakao Pavlinovi6evo predano i uspjelo Zupnidko djelovanje rijedima: "(...) kanonik Pavlinovi6 u dvadeset godina du5obriZnidke sluZbe, od dega petnaest godina stalni Zupnik Podgore u kojoj ie stekao izvanredne zasluge za izvanredni postupak prema njemu. Budu6i da je upotrijebio svoje rijetke talente i svoju neumornu marljivost u primjernom vr5enju svojih pastoralnih duZnosti i u drugim izvanrednim pothvatima, u demu ova biskupija zahvaljulje Sto ima vi5e vrijednih sve6enikan.To Zivotni je put don Mihovila Pavlinovi6a bio relativno kratak. Trajao je samo 56 godina. Poslije umirovljenja poZivio je joS nepunih detrnaest godina, a sve je to vrijeme ostao trajno povezan sa svojom rodnom Zupom u kojoj je Zupnikovao vi5e od 18 godina. Posljednjih godina Zivota imao je to zadovoljstvo da je u Podgori kao tre6i njegov nasljednik Zupnikom bio don Jozo Stojkovii, njegov clak koji je i bogosloviju zavr5io privatno kod njega u Podgori (god. 1867).zzNjega je imenovao izvr5iteljem svoje oporuke.T8 U njoj je odredio: ,Zelim da se moje mrtvo tilo ukopa u Podgori u grob ArciZakanov (. ..).ozeU toj se oporuci s nekoliko toplih rijedi oprostio i sa svojom Zupom, i to u onom dijelu u kojem kaZe: ,Qp1356aju6 [se] od ovog svita, Zelim svomu Hrvatskom narodu i cilom Slovinstvu pravu slobodu u pravoj viri i u narodnoj samostalnosti; priporudujem svoju du5u ba5tenikom koji 6e uZivati moje krvave trude, svomu narodu i svojoj Lupi za koje sam srdadno radio za Livota, da se mole da mi se dragi Bog smiluje na svom Sudun.8o 7aOndje spis br 252 od 28.I. 1872. 7s O toj Pavlinovi6evojmolbi Namjesni5tvoiz Zadra obavijestilo je Biskupski ordinarijat u Splitu 6. IV. 1880.traLeti o tome biskupovo misljenje. 16 Ondje, koncept odgovora Biskupskog ordinarijata datiran 11. IV. 1880.Zanimljivo je da Ordinarijat u tom odgovoru dodaje: ,Accordandogli tale aumento d sperabile clie il Canonico Pavlinovi6 possa ricuperarsi alquanto in salute e continuare, se non altro nel campo leterario, a lavorare per la Chiesae per lo Stato.n zz Stojkovi6je Zupnikovaou Podgori od 1883 do 1903.Usp. Kovadi6,nav. dj. str. 20.
ih lil kr pr bi
Pi
K ki
S€ V(
S1
S\J
bi P: nj to ni p( re za pr pr jer
>S
7eNAS, S-M poz. 137u sveidi6u naslova Temeljni spisi br. 3 e. 80Ondje.
222
gi da nc m
M i l e V i d o vi i
PAVLINOVIECVNBI BLIOTEKA
Pavlinovi6 je zarana knjige zavolio, nabavljao i davao drugima da ih ditaju i tako se duhovno oboga6uju. Tijekom vremena stvorio je veliku biblioteku sa 4000 svezaka. Mudilo ga je Sto sa njima udiniti, kome ih poslije smrti ostaviti? Bila mu je poznata sudbina ve6eg broja privatnih biblioteka u Makarskoj, koje su poslije smrti sv<-rjihvlasnika bile razgrabljene i propale, kao Sto su biblioteke knezova Grubi5i6a, Pavla IvaniSevida, bra6e sve6enika makarskih kanonika, Ivana i Jurja Kadi6a, prepozita makarskog kaptola Josipa Cobarni6a, bra6e sve6enika MrkuSi6a, sve6enika Ljubi5i6a i bra6e Ividevi6a.r Da njegova bogata biblioteka ne bi doZivjela istu sudbinu, za Livota se pobrinuo da joj osigura trajan opstanak i da narod od nje ima Sto ve6u korist.
Z a m i s a o o o s n i v a n j uj a v n e b i b l i o t e k e Pismom od 15. IX. 1877, koje je uputio Biskupskom ordinarijatu u Splitu, preko Generalnog vikarijata u Makarskoj, don Mihovil iznosi svoju zamisao o osnivanju javne biblioteke u Makarskoj, u kojoj bi bile knjige njegova pokojnog strica arhidakona (arciZakana) don Ivana Pavlinoviia i njegove knjige, koje bi ostavio toj bibilioteci. PiSe da je njegovih knjiga znatno vi5e i da su one vrednije od stridevih. Da bi se to moglo ostvariti, navodi kako je prije svega potrebno urediti pravilnik zaklade njegova pok. strica arhidakona don Ivana. (Naime, njegov pokojni stric ustanovio je zaklaldu za Skolovanje sve6enika, u prvom redu iz svoga roda, a ako njih ne bude, onda iz Sireg kruga. Iz fonda te zaklade bio je Skolovan i sam don Mihovil). Don Mihovil pi5e da je prona5ao oporuku svoga strica po kojoj je svoju knjiZnicu, Sto je imala pribliZno 1000 knjiga, lijepih i znametnih svezaka, ostavio prvom gojencu zaklade, te njegovim nasljednicima, uz obvezt da se knjige "stalno dobro uzdrile". Kako dosadaSnja sudbina tih knjiga, kao i drugih dokazuje da im nema trajna uzdrLavanja bez knjiZnice, zakljudio je da bi najbolje bilo da se strideva knjiZnica sjedini sa zakladom i njezinom upravom. Tada bi bio pripravan da svoju knjiZnicu, mnogo ve6u i mnogo dragocjeniju, spoji sa stridevom, ali.pod ovim uvjetima: I Petar Kaer, Makarska i Primorje,I. dio, Rijeka 1914, str. 88.
223
Odobrenjecrkvenevlasti
-',q.hi.,,.pht,ko-makarske 3 lsto, br' 1765/1877. a Isto, br.200411877s Isto. 6 Isto, br. 545I 18777 Isto, br.2l5ll1878. 114
LLA
nadbiskupije, Split, Pozicija |37,br.5|2/|877.
Da bi se mogao Sto jasnije odrediti status javne biblioteke, don Mihovil je najprije sastavio pravilnik zaklade svoga pok. strica don lvana, koji je poslao Ordinarijatu u Split, 14. II. 1880.s Sljede6e je godine Ordinarijat zatraLio od don Mihovila da izradi i nacrt pravilnika javne biblioteke, te da ga dostavi na pregled i odobrenje.n
I
t
Pavlinovi6 je osjetio da mu revizor raduna kanonik Tacconi pravi odredene te5ko6e u ostvarenju njegove zamisli, jer je previSe ulazio u sitnice, kako se to razabire u osvrtu prikaza raduna zaklade za godine 1880. i 1881, pa moli biskupa da dode u Makarsku. Pavlinovi6 pi5e: oNe bi bilo mogu6e s njim dalje voditi ozbiljne razgovore.( Da se to odve6 ne oduZi, Sto je bez ikakve potrebe, moli biskupa da bi se on udostojao taj posao uzeti u svoje ruke i prvom zgodom kada doclu u Makarsku da o tome usmeno rasprave ili pak da se taj posao povjeri generalnom vikaru u Makarskoj. Pavlinovi6 pi5e da bi se tom zgodom mogao urediti ne samo pravilnik javne knjiZnice oArciZakan Pavlinoviin, ,koju bih na vrieme rad bio za sludaj smrti s Presvietlim Biskupom utanaditi i providjeti ostalim zakonskim potrebitimi privolami<.ro Potom je biskup Marko Calogiera, 29.IIJ. 1882, zaduLio generalnog vikara u Makarskoj, pomo6nog biskupa Pavlovi6-Ludi6a, da sredi pitanje pravilnika zaklade kako bi se poslije toga mogao srediti pravilnik biblioteke.tt Vrijeme je prolazilo, a ni5ta se nije sredivalo. Zato don Mihovil pi5e Ordinarijatu u Split, 4. VIII. 1884, da je vi5e od godine dana pona5anje biskupa Pavlovi6a prema njemu takvo da mu ne dopu5ta bliZe odno5aje s njime pa moli da odredi nekoga drugoga koji bi sredio posao oko pravilnika zaklade i javne biblioteke, u sludaju njegove smrti.r2 Poslije toga Biskupski je ordinarijat u Splitu taj posao povjerio makarskom kanoniku Ivanu Ba5kovi6u.r: On se odmah prihvatio posla i ve6 5. VII. 1885. poslao Ordinarijatu nacrt zakladnog pisma za ustanovu javne biblioteke u Makarskoj pod imenom ,Biblioteka ArciZakan Pavlinovi6o.t+ Ordinarijat je na predloZeni nacrt pravilnika javne biblioteke imao neke primjedbe u vezi sa sluZbom bibliotekara i njegova zamjenika, te na ditanje zabranjenih knjiga, koje se trebaju nalaziti u posebnoj spremi, a mogu se davati na ditanje samo onima koji imaju pismenu dozvolu crkvenih starje5ina. Da bi se mogla odrediti visina naknade zakladi za ku6u u kojoj 6e biti biblioteka, Ordinarijat je od Pavlinovi6a 8 Isto, br.46311880. e Isto, br 2092/1881. 10Isto, br 644/1882. ll Isto. r2 Isto, br. 2108/1884. 13Isto, br. 2108/1884. ra Isto, br. 3682/1885.
225
d r Z a v n vel a s t t Odobrenje
1sIsto, br. 3682/1885 r6 Isto, br. 282/1886. 17Isto. 18Isto, br.2254/1886 re Isto, br. 123611887
226
eIA
o
ie LC ta
h e i i-
e
i n u il j-
ittd
Istom zgodom don Mihovil je Ordinarijatu poslao i sredeno zakladno pismo o ustanovljenju javne biblioteke.zo Po5to je prikupio sve potrebne dokumente, Ordinarijat ih je 20. IV. 1887. uputio Namjesni5tvu u Zadar, mole6i ga oda izvoli posti6i cesarsko odobrenjen. Ordinarijat pi5e da se prijedlog kanonika Pavlinoviia ima prihvatiti kao posve koristan zakladi. Sto se pak tide prosvjetne strane to se, pi5e splitsko-makarski biskup, ne moZe dovoljno preporuditi. oOsnivanje jedne biblioteke je znatan korak na prosvjetnom polju. Ova se biblioteka ima osnovati u Makarskoj, da li ne 6e biti jasno na 6ast i diku onoga grada, nego i cijele pokrajine, kao Sto i svega naroda; jer 6e biblioteka biti jedna od najboljih uspomena, Sto 6e ostaviti dovjek toli zasluLan sa svoga knjiZevnoga rada, kao Sto je kanonik Mihovio Pavlinovi6. A bit 6e takodjer dasno i didno i javnim vlastim Sto su sa svoje strane podpomogle, da se podigne zavod, toli koristanzaprosvjetu naroda, i Sto su u ovako plemenitom pothvatu poduprieli dovjeka s toga svake hvale dostojna. Radi ovih uzroka pi5u6i uhva se da 6e to Uzvi5eno cesarsko kraljevsko Namjesni5tvo i sa svoje strane poduprieti ovaj posao, te sa svom mogu6om pospje5no56u postignuti previ5nje cesarsko odobrenje.ozt Don Mihovila je zatekla smrt 17. V. 1887, pa nije dodekao konadno odobrenje drZavne vlasti za ustanovljenje javne biblioteke, iako je to s nestrpljenjem odekivao. Malo prije smrti posjetio ga je u Podgori urednik oNarodnog listan Juraj Biankini. Pavlinovi6 ga je pitao je li mu poznato da je vlada u Zadru potvrdila nacrt njegove zakladnice o uspostavi javne knjiZnice. Po5to je od Biankinia dobio negativan odgovor, don Mihovil mu je to uvelike preporudio.zz Kako je don Mihovil u svojoj oporuci od 1. IV. 1887. odredio za izvr5itelja oporuke podgorskog Zupnika i svoga dragog udenika, kako ga je nazivao, don Josipa Stojkovi6a, ovaj je 3. VI. iste godine zamolio Ordinarijat u Splitu oda bi dostavio barem prijepis oporuke pok. don Mihovila, jer je nepoznato Sto je i koliko je ostavio svoga pokretnoga i nepokretnoga imanja redenoj Bibliotecin.2s Ordinarijat je odgovorio da su 20. IV. 1887. svi spisi poslani Namjesni5tvu u Zadar i da su sada tamo.2a Namjesni5tvo u Zadru kao da je jedva dodekalo da Pavlinovi6 umre, pa je sve spise sa zakladnim pismom, 23.VL. 1887, povratilo Biskupskom ordinarijatu u Splitu i tom prilikom pisalo: ,Po5to je Pavlinovi6 umro nema viSe razloga da se ta stvar uzme u pretresanje, osim ako je on u oporuci naredio da se imadu potanko izvr5iti dotidne namjere koje je on za Livota oditovao.(2s
t.
20Isto, br. 1236/1887. 2r Isto, br. 1288/1887, 22Isto, br. 2l3I 1887. / 23Isto, br. 1858/1887. 24Isto. 2sIsto, br. 1997/1887.
227
Tada je ordinarijat zamolio Zupnika Stojkovi6a, da dostavi autentidan prijepis Pavlinovi6eveoporuke.zo Dne 10' VIII. 1887.zupnik stojkovi6 poslao je ordinarijatu prijepis oporuke, koju je ordinarijat 17.VIII. porluo Namjesnistvuuzad.ar.zz je vrijeme prolazilo a od Namjesnibtva nije stizalo potrebno - Kako odobrenje, ordinarijat je nekoliko puta poZurivao kod vlade u zad,ru odobrenje ustanovljenjabiblioteke.zs
Biskupski je ordinarijat odmah poslao dokumente u zad.armole6i Namjesni5tvoda ,izvoli sa svojim mo6nim uplivom doprinjeti uspjesnom rie5enju pitanja". Takoder je Namjesni5tvo zamolj"rro iu obaviiesti u kojem je stanju to pitanje.:z Namjesni5tvo je odgovorilo ,da se dotidni spisi jos nalaze kod c.k. ^ financijskog odvjetni5tva radi sastavljanja zakladnog pismao. U istom pismu javlja da je ubrzalo rjesenje predmeta i da ee ulkoro biti konaino utanadenidotidni modaliteti.s: 26Isto. 27Isto, br.2452/1887.,originalni primjerak oporuke nisam uspio pronaci, nego sam pronasao.prijepis originala, koji je ueinien na c.ri. sudu u Makarsi
228
Nakon mjesec dana Namjesni5tvo je dostavilo Ordinarijatu u Splitu mi5ljenje financijskog odvjetni5tva, tj. da oporudni izvr5itelj Josip Stojkovi6 poduzme potrebne korake kod kotarskog suda u Makarskoj da se Sto prije dode do "napisanja odnosnog zakladnog pismau, koje ce nakon odobrenja Biskupskog ordinarijata u Splitu biti dostavlieno na odobrenje NamjesniStvu u Zadar.3a Dne 26. VII. 1889. udinjeno je zakladno pismo i pravilnik bibliote ke, Sto ga donosim u cijelosti.
ZAKLADNO PISMO I. Na temelju oporuke pok. Kan Mihovila Pavlinovi6a ustanovljujc sc Javna Biblioteka u Makarskoj pod imenon-r ,Javna Biblioteka Arcilakan Pavlinovicu. II Javnoj Biblioteci ArciZakan Pavlinovi6 pripadaju svc kr.rjige (libri) kqie sc nahodc u ll-jedanest-spremastaklimpodkljudem; itoT-scdam-ust.rnugorircdenogapok Kan Mihovila Pavlinoviia u Makarskoj u kuii ArciZakanove Zaklade za crkvcnog gojenca pod Gradj. 8r.249; dvi -2- u Hr-vatskoj Citaonici u Makarskoi; a 2 -dvi- u ku6i istoga pokojnika u Podgori pod br. 12; spremc t
r aI s t o ,b r 2 1 3 8 / 1 8 8 9 .
229
iI
I I
podgore, a uknjiZene su u zemlji5tniku iste porezne ob6ine na ime Pavlinovi6 Don Mihovila pok. Mate: a. vinograd u ograde (uz Don vidovu Zidinu) kat. dest. 5335, zemlj. bi6e 10 zemlj. uloZka Br. 836. prostora hvata 162, medju mejasima: istok Ivan sumi6 pok. Nike; zapad dio Bori6 Pere a dio Bori6 Ivi6; podne put; bura nasljednici Bori6, cabala maslina 7, s lozom i smokvom, vriedi fiorina 198:08; b. Vrt u Ograde (iz pod Don Vidove Zidine vi5e plode) kat. test.5304/2, zemljistnidko bi6e 15 zemlj. UloZka Br. 836, prostora hvati 450 medju mejaSima: istok bast. pok. Stipe Pavlinovi6a, iapad Ploda i mrtvarine u Vodanovi6a; bura Joze Vodanovi6 i Zaklada ArciZakan; podne Zaklada ArciZakan Pavlinovi6, su 12 velikih cabala maslina, loze i smokve, vridi fiorina 261:63; c.,Vrt u Ograden (Podi i vise Poda) kat. dest.5379, Zemlj. bi6e ll,zemlj. ulozka Br. 836 prostora hvati 756, medju mejasima: istok put i Vodanovit; zapad Mrku5i6; bura simun Pavlinovi6 i Vodanovi6 podne put, su 22 velikih starih cabala maslina ostalo loza i smokva, vriedi fiorina 571:50; d. osuskovac i Dragaljevaco, kat dest. l2o7 i 1238, Zemlj. bi6e 3 i 4, zemlj. UloZka Br. 836 prosrorije jutro I i hvati 193, medju mejasima: istok potok; zapad Petar Vela i bast. srrmiei i dlelimice potok; bura put; podne simun Ljunjevi6 su 53 stara cabla masline, ostalo dub, smokvenice i loze vriedi fiorina 958:50; U sludaju pak da ba5t. pok. Kan. Mihovila Pavlinovi6a poloZu novce tada ostati ie u ArciZakan Pavlinovic samo gornje zemlje opisane pod a, b, c, koje su vlastnistvozalladi
Zemlji5tnidkoga Ureda u Makarskoj; VilL Ustanovitba Javne Biblioteke na korist ob6instva makarskoga a na zahvalnu us' pomenu Dobrotvora svojega plemena, sveienstva i gradu Makarske Presvj. ArciZakna Pavlinovica uvjetuje se sljede6emu pravilniku.
PRAVILA ZA BIBLIOTEKU
ARCIZAKAN PAVLINOVIC
U MAKARSKOJ
Glava I Uprava biblioteke: $ l. Na delu je biblioteci ArciZakan Pavlinovi6 bibliotekar kojemu je dan besplatni stan sa pokujstvom u ku6i Zaklade ArciZakan 8r.249 u kojoj se nahodi Biblioteka. Najstariji sve6enik odgojen na Zakladi ArciZakanovoj, od koljena Mate Pavlinovi6e pok. Mije, bibliotekar je po pravu. Ako on nebi stanovao u Makarskoj, on bira za tri godine svoga zamjenika iz koralnih Vikara Crkve Makarske ili drugoga sposobnoga svecenika, koji u gradu stanuje, sporazumivse o tom, ako je u sluZbi, s Prepo5tovanim Ordinarijatom. Takodjer ako nebi bilo sve6enika od koljena Mate Pavlinoviia p. Mihe, Upravitelj Zaklade ArciZakan Pavlinovi6 imenuje za tri godine bibliotekara od Vikara koralnih Crkve Makarske ili drugoga sposobnoga sve6enika koji u gradu stanuje, sporazumno ako je u sluZbi sa Prepo5tovanim Biskupskim Ordinarijatom. Pri svakoj promjeni bibliotekara biblioteka se prima i predaje todno po dotidnomu Imeniku, na zapisnik pred jednim odredjenikom Presvjetloga Ordinarijata i jednim Upravitelja Zaklade ArciZakan Nakon dega Bibliotekar u ruke Biskupove ili njegova zamjenika zakunese, da 6e du5evno duvati svc knjige i du5evno se drZati ovoga pravilnika. S 2. Bibliotekar poddinjen je u osobnih i di5iplinarnih t ivnih Presvjetlomu Ordinarijatu.
230
poslovih ko5to u administra-
dana daje mu dopust Presvjetli Ordinarijat
Glava II lJzdrLavanje i duvanje biblioteke g 6. po najglavnija je duznost bibliotekara, da duva knjiznicu od vatre, vlage, praha, truhline stetnlh insektah i svega Sto bi moglo knjige i druge sastojine biblioteke oStetiti. se ulaziti sa svi6om izim $ 7. U dvorane biblioteke gdje su knjige poredane, nesmije
okolnostih i uzkratiti dalnju porabu biblioteke
Glava III. UmnoZavanje biblioteke
6,
prvainje redovito vra6aju6 i to neo5te6ene. ' udtiviji ima_gledat da odstras 14.Bibliotekar ima biti prema ditaocem Sto prijazniji i ni po mogucnostr sve zaprieke stojece na putu s godnoj porabi Biblioteke. on 6e svakom izkussgodom p"oslu2iti mladeil svojim inanjem i izkustvom, te narodito upu6ivati manje odebi im koje knjiga ditanje im pa nedavati ditati Zele kojem n-" eitut"ry. o predmetu, o vidno na Stetu bile neKnjige od Crkve zabranjene koje su u posebnoj spremi oplatom.sliepo zatvorenoj pismeni od crsmi itrdati na Stivenje n"go ono-.r koji bi dokazao da ima dotidni dopust kvenih stareSina. dva sahta za Stivenje S 15. eitaonica Biblioteke imade biti svaki rabotni dan najmanje otvorena. Bibliotekar 6e ustanoviti te ure i obznaniti obdinstvo javnim oglasom. razgovorom neprestaS 16. Stioci imadu se u ditaonici pristojno ponasati, nesmidu te nim gibanjem itd. drugih u Stivenju buniti, paziti da knjige neostete ili dak neodnesu pona,...obe" itrogo drzati za biblioteku izdanih propisa. Ako se koji Stioc nepristojno 5a ili naredbam Biblioteke nepokori duZan ga je bibliotekar u ditaonicu boraveci opomenuti. i ako neposluhne naloZiti ie mu da rzadje iz Citaonice'
23r
$ 17. Bibliotekaru prosto stoji, ako pronadje za potrebito, izdati posebne propise za Citaonicu i uob6e izraditi ku6ni red, koji 6e se pribiti u eitaonici na s hodnom mjestu i koji 6e svak todno vrSiti; po5toga Presvj. Ordinarijat potvrdi. S 18. Tko Zeli u ditaonici knjigu kakovu Stiti ima se obratiti na bibliotekara, napisat na cedulju, za to priredjenu olovkom Zeljenu knjigu svoje ime i stali5 svoj. Zahtievana knjiga predat ie mu se odmah ako je pri ruci u prirudnih ormarih u eitaonici, ili ako je neupotrebljuje ve6 koji drugi 6itaoc. Neimali LraLene knjige pri ruci podekat 6e Stioc, dok se potraii u katalogu i donese. 5 19. Stioc nesmije obidno traZiti vi5e od jedne knjige na jedanput; istom nakon jednoga sahta moZe ju drugom zamjenuti. Izuzimlju se sludajevi gdje se Stioc nebi mogao okoristiti jednom knjigom, ako neima i ostalih svezakah istoga djela, ili pako druga razna djela. S 20. U interesu je svakoga pojedinca, da posudjivaju6 knjige dobro pazi kakova je knjiga, koju iz Bibiloteke prima. Ako je o5teiena neka se to na prijamnici zabiljeZi inade, ako povrati knjigu o5te6enu a na prijamnici nije zabiljeLeno, da je obte6enu ve6 dobio :raLft ee se od njega odSteta. $2l.Za svaku uzetu knjigu odgovara posudnik dotle dok je njegova prijamnica u Biblioteci. Stoga je u interesu posudnika da vra6aju6 posudjenu knjigu, traZi neka mu se izda vlastorudnim podpisom providjena prijamnica. Bibliotekar nesmije tom zahtjevu zadovoljiti dok nije i u posudjenoj knjizi zabiljeZio, daje posudjena knjiga povra6ena. $ 22. Pojedine ustanove ovoga pravilnikaizuzan S. S. 1 i 13 mogu se promjenuti ili popuniti, ako bi to traZila osnovana na izkustvo potreba. U tom sludaju sastavit 6e bibliotekar, u porazumku s Upraviteljem Zaklade ArciZakan, dotidne promjene, te ih Presvj. Ordinarijatu Biskupskomu na potvrdu podnieti. IX. Pokle gori reiena Javna biblioteka ustanovljena je od sada pok. Pred. Kan. Mihovila Pavlinovica na zahvalnu uspomenu Presvj. ArciZakna Pavlinovica i ima se smatrati kano pripadnost ArciZaknove Zaklade, te na istu Zakladu prilazi obveza jednogodiSnje Svete Mise naznadene u Zakladnom Pismu l0 Listopada 1886, ista Zaklada obvezuje se dati pjevati svake godine Svetu Misu po mogu6nosti Hrvatska, na dan Sv. Mihovila, za duSu pok. Kan Mihovila Pavlinovi6a a Upravitelj Biblioteke ima nastojati da se u isti dan drZi po mogu6nosti u Makarsko-Primorskoj Hrvatskoj eitaonici Akademija na uspomenu utemeljitelja Biblioteke Predastnoga Kan. Mihovila Pavlinovi6a. X. Svi troSkovi za ovo Zakladno Pismo i biljegice za uknjiZenje u javne zemljistnice i za prenos knjiga i smje5tanje istih u ku6u Zaklade ArciZakna Pavlinovi6a namirit6e baSt. pok. Kan, Mihovila Pavlinovica. XI. Ovo Zakladno pismo dostignut6e svoju kriepost'netom bude odobreno od NadleZnih Vlastih.3s
Dne 4. VIII. 1889.Kotarski sud u Makarskoj odobrio je Zakladno pismo. To je udinio i Ordinarijar u Splitu 7. VIII. iste godine. Isroga dana Ordinarijat je poslao spise Namjesni5tvuuZadar, mole6i da se to Sto prije odobri, jer je u interesu javne stvari da se biblio3sIsto. , Sto se tide dvaju ormara knjiga, u Hrvatskoj ditaonici u Makarskoj treba napomenuti, da su to Pavlinovi6eveknjige 5to ih je on 10. x. 1876.ustupio toj ditionici. Bil,o je samo 950 knjiga, a ustupio ih je uz ove uvjete: a) Pavlinovii je besplatni dlan eitaonice za Livota,a poslije smrti svake godine pjevat vatska misa na dan sv. Mihovila i istoga ie se iana, po morskoj odrZati akademija. a javna knjiZnica, priznaje se don Mihovilu i ige ustupe, uz iste obveze,toi kniiZnici. : te obveze, nasljednici imaju pravo oduzeti
krs6ansketeZnje (Isto, br.257g/rggg).
232
rsljednicima pravo nadziranja nad time da se rja knjigama u javne svrhe, kad bi Makarska toji mu drago nadin gajila nehrvatske ili ne-
teka
Sto prije otvori i tako ostvari ,didna nakana zasluZnos Pokojnikan.ro Namjesni5tvo u Zadru napokon je,2r.IX. lgg9, odobrilo Zakladno pismo, napisano u pet primjeraka, za utemeljenje javne knjiZnice u -arcizakan Makarskoj pod imenom: ,Javna Biblioteka pavlinovi6o. ovjerovljeni, odobreni primjerci zakladnog pisma trebali su biti izrudeni: Zupniku Stojkoviiu, simunu pavlinovi6u pok. Mate, upravitelju zaklade arciZakan Pavlinovii, Biskupskom ordinarijatu u Splilu, dokle peti primjerak ostao u arhivu NamjesniStvauZadru.3t Dne 26. X. 1889. Ordinarijat je primjerke pisma proslijedio gore oznadenim osobama s preporukom da se izvrsi sve kako je oporuditelj odredio.:a Podetkom veljade 1890. Zupnik stojkovii javio je NadZupnistvu u Makarskoj, da je izvrsio uknjiZbu kod suda u Makarskoi. pise da se prije to nije moglo udiniti zbog bolesti sudskog biljeznika. Jos nije uspio prenijeti knjige iz Hrvarske ditaonice u Makarskoj, jer ih nema u Sto staviti. ormari u kojima su one sada vlasnistvo su Makarske dita-
nove zanimale vlasti vi5e nego da se je radilo o uredbi Balkanskog poluotoka. Da se je ticalo miljunaske ostavstine, lakse bi se posao zavrsio, i siromah oporudni izvrsitelj manje bi truda i muke pretrpio; ali se tide knjiga kojih vode k prosvjeti, s' toga posao zapinje.<3e Potom je kanonik Ivan Ba5kovi6 javio Ordinarijatu da je sve obavljeno u vezi s bibliotekom, da su knjige smje5tene u ku6u i da je o tome udinjen zapisnik koji se Salje Ordinarijatu, kao i jedan prijepis popisa knjiga smje5tenih u kuiu odrealenu za biblioteku.+o Zapisnik o predaji knjiga, kao i dva imenika istih knjiga i svega pokuistva Sto se u ku6i nalazilo a bilo je vlasniitvo pok. don Mihovila, udinieni su 9. V. 1890.4t
R a db i b l i b t e kien j e z i n a sudbina Poslije toga rrebalo je imenovati bibliotekara. Ivan pavlinovi6, upravitelj zaklade,16.vII. 1890,pise ordinarijatu u Split, da je bibliotekarsku sluZbu ponudio don Mihi pavlinoviiu, udielju giaclanske 36Isto, br. 2138/1899. 37Isto, br. 2579 l8B9;br. 51l1890. / 38Isto, br. 2779/ls9g. 3eIsto, br. 431/1890. aoIsto,br. I 166/1890. 4l Isto.
Skole u Makarskoj, ali je on to odbio. PredloZio je za tu sluZbu don Simuna Brbi6a, koralnog vikara u Makarskoj, koji je to spreman prihvatiti.+z Ordinarijat je odgovorio da "zbog sluZbenih razloga, ne moZe pristati da don Simun Brbi6, bude imenovan bibliolekarom, pa odreduje da se predloZi nekoga drugogan.+: Nakon toga Ivan Pavlinovii je javio Ordinarijatu da ne moZe nikoga prona6i, jer oneki bi htjeli bolji stan, a neki i nagradu za tu sluZbu", pa moli Ordinarijat da sam nekoga imenuje.++ U mecluvremenu je spomenuti uditelj gradanske Skole u Makarskoj don Miho Pavlinovi6 uputio pismo Biskupskom ordinariiatu u Splitu, da prihva6a sluZbu bibliotckara, ali samo privremeno. Istide da je bio ponuclen, ali se odrekao zbog ovih razloga: 1. Bibliotekaru ostaje za stanovanje samo jedna sobica, a to nije dosta dovjeku u gradu; potrebne su barem dvije sobe. 2. Ne zna se tko 6e uzdri.avati ku6u, brinuti se o popravcima, jer je ku6a stara i tro5na. 3. Nije redeno tko 6e pla6ati kraljevske poreze na kuiu. 4. lJ Zakladnom pismu niSta nije redeno tko 6e podmirivati tro5kove p<-r5tarine,dopisivanja, nabave knjiga za indekse, rasviete, jer ,teSko da se nacle drugo vrijeme za ditanje osim uvedern. 5. Nema nikakve nagrade za sluSkinju koja bi ku6u mela i pospremala, jer one bi bilo pravo da to dini bibliotekar za samo jednu sobicu Sto bi uZivao". Navodi kako je pokojni zakladatelj govorio da ce ostaviti 100 fiorina nagrade bibliotekaru, ali to niie imao kada izvr5iti. Kad bi se sve to providjelo barem jednim prilidnim pauSalom on bi se rado primio sluZbe bibliotekara. ,Zaludu je re6i, da su to sve malenkosti, jer sto malih dini jednu veliku, a za moje i tako slabc-rekonomsko stanje, bilo bi ovo Stogod."+s D n e 1 3 . V I I I . 1 8 9 0 .O r d i n a r i j a t j e i m e n o v a o d o n M i h u p r i v r e m e n i m prema pravilniku bibliotekarske o preuzimanju bibliotekarom, sluZbe.+o Don Miho Pavlinovi6 preuzeo je biblioteku 19. VIII. 1890. Iz zapisnika primopredaje vidi se da je knjige preuzeo samo simbolidno u 11 ormara, jer nije bilo mogu6e primiti ih iednu po jednu i tako ustanoviti da li su sve na broju. Don Miho je nastojao da okroz ono malo dana prije otvorenja biblioteke knjige Sto bolje uredi i sredi ku6u kako je 5to bolie mogao. Otvor je bio privatno, dne 25. pr. mis. Njekoliko osoba je bilo da prigleda istu Biblioteku isti dan 25, kao i 26, 28 i 29. A do5lcr a2Isto.br. 1760/1890. a3Isto.br. 1856/1890 a4Isto,br. 1956/1890 4s Isto. a6 Isto
234
bi ih viSe,da je bila tabla sa natpisom na kuiu, koju tablu treba svakako postavitio da javnost zna gdje je biblioteka. On iznosi i neke primjedbe. Knjige su dupkom nabijene u 1l ormara sa staklenim vratima pod kljudem. Nemaju ventilacije, te bi mogle brzo istrunuti, osobito one Sto su u prizemlju. Donosi ove prijedloge: 1. Dok se ne napravi dvorana za biblioteku da se knjige iz prizemlja prenesu na kat, da sve ne istrunu, a poku6stvo da se stavi u prizemlje, 2, Da se zamoli makarska opiina za jedan pau5al za prve potrebe biblioteke, tj. valjalo bi napraviti tablu, pedat, vrata i potrebne knjige za uredovanje. 3. Da se zamoli Zemaljski odbor za jedan mjesedni ili godi5nji pau5al. 4. Preko javnih listova zamoliti pisce i nakladnike da biblioteci daruju po jedan primjerak svojih djela.+z O svim gore navedenim primjedbama i prijedlozima Ordinarijat je izvijestio makarsku op6inu, 9. IX. 1890. PiSeda je ,Biblioteka ArciLakan Pavlinovi6( ustanovljena >na korist i ures toga grada, pa se nada da 6e se Opiinsko Upraviteljstvo postarati da toli liepa ustanova ne propadneu.Nada se da 6e i Zemaljski Odbor pomo6i iz pijeteta piema ,didnoj pokojnikovoj uspomeni<.ee Na to je Op6insko upraviteljstvo odgovorilo, 2. X. iste godine. PiSe da je u izvje56ubibliotekara Pavlinovi6a veoma crno prikazano stanje ku6e i pokuistva i da to izvjeSdene moie proslijediti Zemaljskom odboru, jer ne bi bilo pristojno sramotiti nezaboravnog pokojnika pred tim odborom i pred javno56u. Misli da bi se ta pitanja mogla srediti na ovaj nadin: 1. Da koji privatni gradanin dobrovoljnim prinosom jromogne za prve male potrebe, kao Sto su pedat, upisna knjiga, druge potrebe, tablu sa natpisom, ako to ne bi mogla podmiriti op6ina. 2. Da op6ina na svom prvom zasjedanju odredi pau5al za redovite potrebe; kao Sto su di56enje,preno5enje knjiga i ostalo. Kad se biblioteka nadogradi i cijela ku6a ostane za stan bibliotekaru, tada 6e njegov posluZitelj mo6i obavljati te poslove. 3. upravitelj ArciZakanovezaklade moZe napraviti vrata i ostalo sto je u ku6i potrebno.
a7Isto, br. 2607/1890, a8Isto, br. 2211/ 1890.
235
odbora dobila godi5nja novdana pomo6, a tu bi molbu op6ina Zivo preporudila.as Godine 1897. bibliotekar Pavlinovi6 postao je ravnatelj Biskupskog sjemeni5ta u Splitu, a za bibliotekara je bio imenovan don Nikola Ribidi6.s0 Godine 1913. upraviteljem zaklade i biblioteke imenovan je don Milan Pavlinovi6, koji je tada bio Zupnik Tijarice, a tek je 1918. do5ao za Lupnika u Podgoru. Za prvoga svjetskog rata u ku6u bibliotekara uselila se vojska, a pri zavr5etku rata nepoznati lopovi provalili su vrata, pokrali sve ormare, a knjige izbacili na pod.sl Na podu su bile sve do 1934, kada je don Milan privremeno oti5ao u Novi Zeland, a knjige po vlastitoj volji prenio u franjevadki samostan u Makarskoj, gdje su ostale sve do 1963. godine, kada su prenesene u Zupsku ku6u u Makarskoj i smjeStene u biblioteku Zbornog kaptola, koja se od tada naziva,Kaptolska biblioteka Mihovil Pavlinovi6n.s2 Biblioteka joS nije sredena. Makarski Zupnik mons. Ante Juri6 dio knjiga je popisao, ali kako nisu katalogizirane, bibliotekom se jo5 ne moZe sluZiti, niti se moZe ustanoviti koje su knjige propale. Kako znamo Sto se dogatlalo s bibliotekom, moZemo pouzdano re6i da je odreden broj knjiga propao. Biblioteka sadrZi brojna vrijedna izdanja na razliditim jezicima. Osim materinskog, hrvatskog jezika, Pavlinovi6 je poznavao latinski, francuski, njemadki i talijanski, pa biblioteka obiluje izdanjima na svim tim jezicima. Osim pastoralno-teolo5kih knjiga u njoj su i knjige s drugih podrudja: povijesti, doma6e i strane, crkvene i svjetovne; geografije i hagiografije; prava i filozofije. Tu su brojna filozofska djela, od Platonovih i Aristotelovih do Kantovih. Tu je obilje knjiga s podrudja knjiZevnosti, doma6e i svjetske, suvremene i stare. Iz popisa knjiga, koji je saduvan, a napisan je 25. VI. 1889, vidi se da je biblioteka imala vi5e od 25 naslova razliditih novina, na hrvatskom i stranim jezicima, te gotovo sva onda5nja izdanja Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti, Matice hrvatske i Srbskog Udenog Dru5tva. Poznato nam je da je Pavlinovic za svoju biblioteku pribavio i ostatke biblioteke Pavla Ivani5eviia.s: Pavlinovideva biblioteka svjedok je velike i Siroke kulture toga naSeg narodnog prosvjetitelja i preporoditelja, koji je pratio sva ondasnja kulturna zbivanja na na5em tlu i na evropskom podrudju. Svoju je knjiZnicu stvarao s mnogo ljubavi i odricanja. Ona je cijeli kapital. Don Mihovil je bio svjestan vrijednosti i snage knjige. Zato moLemo razwmjeti i njegovo nastojanje da mu knjige trajno sluZe budenju narodne svijesti i prosvjetnom uzdizanju na5ega naroda. aeIsto, br. 2607/1890. soIsto, br. 3753/ 1897. sl Isto, br. 150811962. s2Isto. s3Petar Kaer, nav. dj. str.89.
236
SlavkoKovadii
ARCIZNTNru IVANPAVLINOVIC, PRASTRIC MIHOVILA PAVLINOVIEA
zvanJa.
._^'_u:p._l4qijan_ stoikovid, Podgora u xvII. stolietu. obiteljske i demotiine crtice orl l.62l..do 1730.godine, u: Zbornik za narodni iivot i obiiaje juinih slavena JAZU, knj.29 (1933),sv. I, 104, 108-109;slavko-Kova_iic,Najstariji tzt'ieitali o stanju maki:arske'b*kipile u Tajnom vatikanskomarhiv,u(1626-1658),spiit li7s, 33,34; Isti, Iz proilosti lupe roigora, strojopis iz god. 1981,5-6. 2 Rijgi >arciZakan
237
jelo u njemu ve6 od djetinjstva budilo zanimanje za knjigu i Skolu. Don Ivan ostavio je za sobom i glas za ono doba neobidno udena dovjeka i nadaleko poznata javnog djelatnika, pa je bez sumnje njegov primjer bio snaZan poticaj Mihovilu da krene istim putem. Kad se sve to uzme u obzir. moZe se slobodno re6i da bez arciLakna don Ivana Pavlinovi6a ne bi bilo ni hrvatskog preporoditelja i vode don Mihovila Pavlinovi6a, avee to opravdava poku5aj da se istraZi i bar ukratko prikaLe arciLaknov Zivotni put i njegovo djelovanje.
P o d r i j e t l oi S k o l o v a n l e Pavlinovi6i su se doselili u Podgoru sa sjeverne strane Biokova, iz stare Zupe Vrdola,o gdje i danas ima Pavlinoviia u selu Ra56anima.7 Rodoslovlje podgorskih Pavlinovi6a, Sto ga je g. 1886. izradio tadasnji podgorski zupnik don Jozo Stojkovi6,a podinje Ivancem Pavlinovi6em Matinim, djedom arciZakna don Ivana. Don Ivan prvo je dijete Ivandeva mladega sina Matee i Antice rod. Vodanovid Jakovljeve.to Njegovi roditelji Mate i Antica vjendali su se u Podgori 10. studenoga 1754,tt a on je roden 7. rujna 1755.12 Za Ivanova djetinjstva i mladosti kapelansku, podZupnidku i Zupnidku sluZbu u Podgori su vrsili doma6i sve6enici don Mate Lunjevi6 i don Ivan Vodanovi6, prvi od njih Ivanov krsni kum i, vjerojatno, bliZi roalak njegove majke,13a drugi njezin rodeni brat'ta Lunjevi6 i Vodanovi6, iodaci i vrsnjaci po godinama, zacijelo skupa odgojeni i Skolovani, 6 U podgorskim se matidnim knjigama oPavlina iz Vrdolau spominje vec 15. 2. 1628. kao svjedok u zapisu o ostavitini Kate Pe5ine crkvi Svih Svetih (Arhiv Hrvatske, Zagreb, dalje: AHZg, Mk. 1960 str.93). oStipan Pavlinovo se 21 1. 1630. vjendao s Lucijom Mandakovi6 pok. Lovrinca (ondje str.237) Pavlinovi6i spadaju u manji broj doseljenidkih obitelji koje su ostale u Podgori i poslije morejskog rataiza koje se vei od 1691. u maticama kaZe: ,od ove parokijeu ili oiz ovoga selao (usp. Stojkovic, nav. dj. str. 137) 7 U Raiianima su 1948. boravila 143 Pavlinoviia u 30 obitelji, dok ih je tada u Podgori bilo 36 u 7 obitelji (Leksik prezimena SR Hrvatske, Zagreb 1976, str. 489). 8 To je rodoslovlje izradeno za potrebe zaklade arciZakna Pavlinovi6a, pa je i saduvano u spisima te zaklade u NAS, S-M Poz. 137 sve5di6 I pod br. 4. Treba naglasiti da su neki stariji kronolo5ki podaci u tom rodoslovlju netodni. e Ivanac se vjendao u Podgori 19.2. 1708 Ivanicom, k6erkom Stipana Rosandiea (Historijski arhiv Zadar, dalje: HAZd, Mk 834, fol. 100 r). Djeca su im bila Matij (kr5ten 3. ll. 1 7 0 8 ) , J u r a j ( 2 2 . 2 . 1 7 1 O ) ,K a t a r i n a ( 1 0 . 7 1 7 1 2 ) ,M a n d a ( 6 . 6 . 1 7 1 5 ) ,d r u g a K a t a r i n a ( 2 2 . 1 . 1719) i drugi Matij (24. 2. 1723). Prvi Matij i prva Katarina odito su umrli u djetinjoj dobi! l0 HAZd Mk 827 str. 50. - Matina ie zarudnica Antica, kii Jakova Vodanovica i Anc Lunjcvic, kr5tena 16. l.1732. (HAZd Mk 824 fol 3 r) Njezin.je djed serdar Mijo Vodanovic doselio u Podgoru iz Ra66ana za morejskog rata, dakle kad i Pavlinovi6i (usp. Stojkovii, nav. dj. str 135). Njezini roditelji Jakov i Ana vjendani su 28. 10. 1725. (HAZd Mk 834 fol 113 rv). I I HAZd Mk 827 str 50. t2 }fAZd Mk 824 fol. 58 r. 13 Ivan je kr5ten 14. 9 1755 (usp. ondje). Majku mu je rodila Lunjevicka (usp. gore bili. 10). Don Mate je umro u Makarskoj kao kanonik 28. 3. 1808. u dobi od 88 godina Zivota (HAZd Mk 594 fol l48v), a to znadi daje roden oko g. 1728 la Roden je 11 1. 1728 (HAZd Mk 834 fbl. 51r), a umro je u Podgori 8.6 1787 (HAZd Mk 830 fol. 59v).
238
I
e
t
I Dostaje spomenuti d.aje -upravo dok su oni naizmjencevodili podgorsku zupu sa. gratlena monumentalna crkvi s.vil gygtil (usp- Kovadii, Iz p-tr;;t[i"pz-podgora, strojopis, stranice navedenc gore u bilj. 1) i da je Vodanovi6 uternellio za[ildu ,a otuararr;e ZupskeSkoleu Podgori (ondje str. iS). .t6Te sr1b-iskupovenaredbe zapisanes ostalim njegovim odlukana u podgorsku maticu kr5tenih (HAZd Mk 823 fol. 9r). lTTropagandni arhiv u Rimu, dalje prAR, collegi vari 36 (coll Illyr. di Loreto vol. 2) .tol.277r. , vari 36,fo1.282ri 283.r.Najvaznijije dio re zaklerveonaj u kome rlak ^,^'j_lrtR.collegi oa ce se.po svrsetkunauka vratiti u domovinu i sve svoic sile posvetiriradu na gDe.caJ:, k o n s td u S a( v .t e k s tt e z a k l e t v eo: n d i ef o l . 3 l l v _ 3 1 2 r ) . re Ondje fol. 309r. 20Ondje fol.326r. saduvanpopis daka za ik. god. r773/74, ali se zna da je retorika trajara dvije ^^,.1t-Itj" soolne. 22Ondje fol. 340r i 372r. z3Ondje fol. 38lr i 406r. 2aRektor loretskog kolegija u pismu od 15. 1. 177g.destita makarskom biskupu ,dell, presenresuo Alunno,,idodaje, da.kad on u ,rpniu J"uisi nauke,po_ :jl]:: itr:.'.l",del saucnovug claka,ali ,un uguale,che abbia ad imitarlo non meno nella pieta, che nello studio. (NAS,M. 1 fol. 14?rr.
239
6. lipnja I778.2sTada jo5 nije bio navr5io 23 godine. ZavrSiv5i redoviti studij podvrgao se strogim ispitima i postigao doktorate iz filozofije i teologije.zo Tada5nji je rektor kanonik Cristianopulo u pismu kojim je mladog sve6enika i dvostrukog doktora Pavlinovi6a popratio na odlasku u domovinu izrazio novom makarskom biskupu Fabijanu Bla5kovi6u (1778-1819) svoje dvrsto uvjerenje da 6e on tako sposoban i uzorna vladanja biti ,koristan djelatnik u Gospodnjemu vinogradun i da 6e zasluZiti biskupovu naklonost.zz Korisno je spomenuti i to, da su Pavlinovi6evi odgojitelji i uditelji u prve tri godine Skolovanja u Loretu bili isusovci, a poslije ukidanja druZbe Isusove, todnije od kraja ljeta 1773, drugi sveienici.zs Najveci je ugled medu hrvatskim studentima uZivao dominikanac Vittantonio Cavalloni, profesor teologije.ze Od Pavlinovi6evih sudrugova u Loretu uspjehom u naucima najvi5e su se istakli: Trogiranin Ivan Skakoc, Omi5anin Frane Duje Bilidi6, PeraStanin Vicko Mazarovi6 i Splidanin Anton Toki6. Svi su postigli doktorate.so O dru5tvenom Zivotu i knjiZevnim nastojanjima tada5njih hrvatskih studenata u tom kolegiju najbolje svjedodi njihov knjiZevni zbor oAccademici Palestini<.rt Pavlinovi6 je u taj zbor primljen 4. studenoga l774,zzdakle, kad je zapodeo filozofski dio nauka. Ve6 se iz toga vidi da je on u Loretu stekao za ono doba svestranu naobrazbu. a ne samo filozofsko-teolo5ku. 2s Pavlinovic je 8. 5. 1778.traZio oprost od nenavr5enedobi koju je Tridentinski koncil propisao za piimanje svedenidkogareda. (PrAR, Collegi vari 36 fol. 409r). Redovi su se u ono doba podjeljivali dan prije Duhova (Pentecoste),atajie 1778.padao na 6. lipnja.
fol. 3r). 27Pismood 16.7. 1778.u NAS,M. I fol. 3r. z8 Kolegijem su u tom razdoblju upravljali ovi rektori: isusovci Fausto del Re (do veljate 1772)i Giovanni de Dominicis (do kolovoza 1773),chiamski biskup Giovanni Petta;i (do sijednja 1774);od njegove smrti do imenovanja novoga rektora privremeno je upravljao vic-erektor Serafino Zaoletti (do kolovoza 1774),a od tada kanonik Giovanni Piodoiattaro Cristianopulo(Pr AR, Collegivari 36, fol.277r,309r,326r,334r,336r,342t, 4031404r.4l2r). 2eKad je g. 1780,dakle poslije Pavlinovi6evaodlaska iz Loreta, Cavalloni_bio premjgStenu Feriaru, studenti su vru6e molili Zbor za Sirenjevjere da ga vrati (ondje fol. 448r). Zacijeloje i Pavlinovi6 bio jedan od onih koji su tada ve6 bili u domovini, a Cavalloni ih je spremio za doktorat iz teologije. 30 Poslije se javnim djelovanjem u domovini najviSeistakao Skakoc koji je u Loretu boravio Ii64-1i73. (ondje 246r,'326r, 332r).Biliii6 je udio u Loretu 1767-1776.,(ondje), Mazarovi6 1769-1776.(ondje fol. 275r, 372r, 377r), a Tokit 1776-1780.(ondje fol' 379r, 397r, 415r, 451r). 31Saduvanaje originalna diploma tog dru5tva na tiskanici velidine 464 x 325 mm, Potpisana i zapedadenadru5tvenim peeatom izdana oDal Collegio Illirico di Loreto" 8. 11. 1776.ttouom dlanu Antunu Toki6u (Kaptolski arhiv Split, inv br. 182sve56i62fol'3). 32U popisu dokumenata koje je 1786.priloZio molbi za mjesto arhiprezbitera makarske katedrlle stoji i ovaj: "4. ll. 1774.Patente del medesimo dell' aggregazioneagl' Academici Palestini del Collegio Illirico di Loreto( (NAS,M. 29 fol. 160r).
240
Mladi fraljevci, prista5e narodnog preporoda Mihovila Pavlinoviia
sa Makarskog primorja, pripadnici
kruga
Mihovil Pavlinovii, grafika prema fotografiji iz 1861
I v a n P a v l i n o v i 6 ( 1 7 3 6 - 1 8 3 1 ) ,u g l e d n i p r a s t r i c i , p r e m a o b i t e l j s k o j t r a d i c i j i , p r e t e d a M i h o vila Pavlinovi6a
Mihovil Pavlinovii u mladim danima
Mihovil Pavlinovii u zrelim sodinama
M i l r o v i l P a r ' l i r r o v i 6| 8 6 8
Mihovil P:rvlinovii s Poclgorauinrir
l v a n P a v l i n o v i c 'b, r a t M i h o v i I a P a v l r n o v i c a
Zrilu ]i-ho!
IrmDro,i\
t,s,\
ZADAB trrotirloF l{.maddt. [Lh t87r,
,:?:i
' : 4 ' m K OJ L ' " : ..-.tpLti vBJILFR|\- Pi'Pl
Tisltani spisi Mihottila Pav linoviia
,gt$*'tr*r.*.;
**il
n*i1.,tri,pr'&.r
'.tp*t
'. fro.i4g-a ,4&. /g,e./€l;$g,',,t,, :..rai**;..Gdrr*a,irrl*r.i';grarir.}a:-,.;4.a;aa;,.ax):,.;-.o*r;Ap;;..x*;A,L.; 9+7r;l*sdo*rr*,*il
*1"4",
; .-$)*€,-.**f ,le"**,*f*,;*)|L.rD*+r;.}**,-ra
{i-
.Arri"i{);l,tura-
c6.'.)--^lidie, r*
7rcc*,*+ir
*: dyf
(4lt*;
<*+,jrCer'klirr) :t'E-V
..1*"*r sV.t*r
r..**,t -2;X
*r
d y 4Al "
**.t|} *t
.*rgtele;a,*-
**e^*fr"-
yit>+ia;.i;r,.4).ht.*-6.
&
.-+;r.r
*,?u
..
e*;lbo
"*-F.4
av&"
/*tr,"*.!}*;
;r5ri:rll.r.furgi+eX_ Se+.W&*i-.*lzy'< *:.
*tg4,2"i
n {dk**4*d,
Ap46e-rtiq+,rri.t6ab+
;t*;i;A.l
#i}jl;
*,-*;;>le.nyo*-;)_
;) rF #a.t..)o tnlr,,a. atea:,,t r}i},*, d-tt.,,tr *15*;"*<"
d*rrr*rgfiqf
*etal*er&i;*
S*l r: t*
rS .dj|r-\,
-;r;-*;,X.
".y. -,w. r-&*i-..i* ?^ :* rii.€}l;$*-.,{4.*.9*i!_, ',,/r*.n**.6;"i#.
*...*.e*.\*r&
e!r<,
gr* r,*to
@;,.-.ra*
&$a*ref5? o.*<;,4"
.-,j *.*6i.*i'
'f;.E*;d,|
tltV..,.&* *iittt W) j|t,.}t.P, ):#.rg.._r,-&.
xit*;r;i*;*
a*,+
0d"-:;X"fta;-e*#: *&."&x,ttr&
oeA.
8.d,} }b- ytu}4*-'6.anl'trFtdt:/r.,r:r}_jED
i &"fe*Le
ry}r$-fftndld*rb.:".|tud!,tq/D q. .* @*.d ., J, ra.da.p r&
)"*4..
l).A*-;1>-a: :.b,;,-*ajar.;b..elea
./8..
-:iy;l-"i,i-.,ir?f
?*6)
9rarir.,_.-
-<-a--+f*#*,*Sr.l'
-fz-
) n-. sao,. t*t
da4./.n
-&a*")#;*-
+ 4-il*
-. atn.-rt
. .ho"i . .*.11& *' ;. * *^ *
,uy;rlrA:r-**fi *ns$'*
)..*))*
€sar,
J,--z
Vtxf,afirb*;;L
4*w,q ry&4_n
p"Ssrd'$;$,
*€s.qpt|'jrr{S$€rb?h-,%,
+..
7;-6*ai..r".t:r*$r..8-r.jfr.i5.*ErE-... lif.42r*f;ria**;5+*-2r*pb,"Sr-*.p,X-,".1xr.",*-r.g_r&
*)s"**'!*S)d*rD'".t-,'I
r$*e,L--gr-;
ey*rreeB;.&*+
n-'
;ia o'., qt W* *a.4,!4y.*:*-xapb*b.***.-\2r:r_s*._
\?s.iinao
V,3.j;*;
'aSsau.lr;1p***r9;:*;-)d?rl,€-:;,:h->:-,*t};rrS):,1d, .'f9$-rr";{b**.*.r*Jap;.:r ."1ae*ffiry-*;&edd; 3-;ri"-*'a4..#. A-te;:;
g.:;.*i-.,-t6"-:) ;$i: r;-r*,;.a; tEr-\-p:>r r.w;rq : !*.tr-s,riin, -raddsEln-4-?.ia-4!6.xr{r}},il rti:-ra€_'.-,
*/-.-ei/d)*',
d..4..r"c.*-fi-lr-x,.,r>i.>--6*f,e*:..J;:ii_.:l,;r,."i:.&r.
*"*$,;?f h r:;+i,./,frrdf 'y.:jf-*.'epj3-.".1r},t);;"7;eX,S!j;".jr..Jliqr/
&d{."4"rF
\i}*l4#;,
..i&,,rh, - .-*.$
rrrr.a, xr"ai:$1.;;r)a..
A4ra, 4r'da;i, /s.&&&*te !frff*mfq. Tajni progran Mihovila Pavlinoviia "Hrvatska misaou iz 1869
-r.b.ilir ":),.,.il. -yFaa.:;
Oltar u Zupno.j crkvi Svih Svetih u staroj Podgori koji je po narudZbi Mihovila Pavlinovi6a izradio Ivan Rendi6
Zupna kuda u staroj Podgori koju je sagradio Mihovil Pavlinovi6
Ostaci rodne kuce Mihovila Pavlinoviia u staroj Podgori
Prijeruts pr.;sntrtnih ostataka Milnyila
Pavlinoviia iz stare tt novu grobnicu 1907
Podgora 1907 Dolazak gostiju u povodu prijcnosa posn'rrtnih ostataka Mihovila Pavlino vida iz stare u novu grobnicu
znanstveni skup u povodu stogodiinjice smrti Mihovila pa'vlinovi6a, podgora 1987.
SKUPSTI NA OPCINEMAKARSKA Zavodza hrvatskuporijest,Zagreb, Filozofskifakultet,Zadar
ZNANSTVENI SKUP u povodustogpdiSnjice smrti MIHOVILAPAVLINOVICE 1887- 1997.
P O DP O K R O V I T E L J S T V O M J U G O S L A V E N SAKKEA D E M I JZEN A N O S TI I U M J E T N O S TZIA , GREE - 7. studenog Podgora,4 1987. Program znanstvenogskupa
InZ Radovan Ividcvii, prcclsjcclnik Skr"rp S t i n c o p e i n c M e i k a r s k a i p r c c l s i c c l n i l
SI)litsl(i rrziclbiskup clr Frzrnc Flanic pcr z c l r a v l l az u a u s t v c u i s k l t p
R a d n o p r e d s j c d n i s t v o z n a n s t v e n o g s k u p _ a( p r c d s j c c l r - r i kI z - v r s n o g o d b o r a v i . t o m i r S u n ' r i 6 ' Lllbo Boban, pr'f. Peiar Puharii, prldsjcclnik Znanstvcnog odbora dr. Iv
Akademik Ivo Frange5 pozdrzrvlja znan stveni skup
otvaranjc Obad.
prigodne
izloZbe o Mihovilu
dr. NikSa Standii drZi uvodno preda-
Pavlir-rovicu Kroz. itloi,bu vodi prof. dr. Stijepo
Publika prati izlagania na znanslvcnon skupu
Prigodni program na svedanoj akademiji
NT Oo
rH @\q F F
6
od
r
: :,d
I
o r o. 6 co .dr
.- . 6
9H @\U r.d
I &'9
D<
o9 I 6)O .d.H r q da (t qx) 6
o> 2
rp
,l 8-
r o.d
AE
c
6N r6
o\, ox c kgo d d'n
-E
€oc r:9 0 6 C'h b t<
t@ @d>
.irrd 'Q Hd
H*
45[,
SH .dH iH
E
c or5
Et I ,a P'g
ts
M a bo
@
r
.x o6
N
r r
EPN r-d NO
o
€ . 9@ do
rd
r
iUH ..d X
o 'HTO H >'dH o!t CC. .d 60 d Dd
>o 6X..
A.d dq ood 6.dru aaa .!do > ts'h HH ts
o.d .JA € !6 clu doc Hro O C'h b4>
OO. @ co d
F
(!>
i.o
>-= ;>
atfl
B9 H H
gg
>=
< ' sa - o c4
6 d
t€ doq
N >.d FA d d.6 op o.d c 99O d c'E4>
@
H
r
o<
o
.r !@
r
. cx
io
@p@ dlN tru
@ o r I
*-s OrtC E90 I.
rF rH r to o
f-1 H H
R-j t
oN
!
H. N H
. ' q?. 4. .
g'rE
d
HE F.d ! dif
&
.i6 HH
NT FN @@
6 l|.d r.d c
,o Db
o N
3EF S boi:
U !
E6 o@ HI c6
or
Ad
@
lr N6
U d i t e l l s kd a j e l a t n o sut p o d g o r ir u M a k a r s k o j
33To on sam kaZc u svom prvom izvjestaju o radu koji je -poslao rimskom zboru za Sirenjevjere 28.6. 1779.(prAR, SC Dalmazia ubl. 1A fol. lTir)'. 3aOndje fol 316r. 3sondje fol. 40lr Tu istide i svoj uspjeh u tom radu (,con nobil profitto della gioven. ti.). 3ovodanovi6je umro_8.6.1787..(usp. gorc bilj. l4). Iz njegovezakladetrebaloje dava-. tr godisnjunagradu od 500 mletaikih lira podgorskomzupniku ili nekom od kipelana koJl bude prikladan i voljan odgajati clake ou svetom Bozjem strahu i krs6anskom nauditi ,ditati, pilat, abak i sva gramatidk; p.^"i1;;i";p. t"k.t opo.,rk" "Lu^"_t"^th. u ZAP,Spisi inv. br. 1, sve6di6Teunati 2). 37Pavlinovii u svom detvrtom gvjestaju o radu,aoji je poslao zboruza iirenje vjere 19.5. 1784.iz Makarske (pr AR, SC Oilmaiia vol. t4 fol."5b5iv). petom izvjestajuo radu, Makarska,18.8. 1786(ondje,SC Dalmaziavol. 15 fol. ."^': y tJJr) i u slijedecemizvjeStajuod 2. 12.1788(ondje fol. 396rv). 3eNAs, M.29 fol. l6ov. o^njeggyu nastavniikom radu u podgori govori se i u posvjedodenju koje su mu 4. 4. 1786."iidali don Ivan Vodanovic, poag'.i.til"p"ii, i sveeenici don Grgo Jureti6 i don Ivan Koki6 (ondje fol. 160r). je- pohvalnica tiskana.u: - .o.oT" ftampa dell' Illustrissimo e Reyerendissimo Monsignor Fabiano Blascovich vescovo di Macarica contro Nenadich stipich Coitrh it t"-gii", s.l.s.a.na str.67-71. Dva su primjerka te parnidke knjiZice tiskanih dok'r-..rutu " uvezana skupa s rukopisnom dokum-entaiijo-,-. NAS, M. 3g.
241
pred biskupom, kaptolom i sve6enstvom,at 5to znadi na svedanim javnim ispitima. Kao izvrstan uditelj toliko je do5ao na glas da ga je, kako tvrdi biskup Bla5kovi6, kordulanska op6ina i.eljela dobiti za uditelja duhovnoj i svjetovnoj mladeii u svom gradu.+z Nastavnidka mu je djelatnost toliko bila omiljela da je i poslije, dok je vr5io sluZbu makarskog Zupnika-arhiprezbitera, u slobodno vrijeme poudavao jednoga ili vi5e tlaka. Cini se da mu prvih godina poslije preuzimanja Zupnidke sluZbe (preuzeo ju je 1791) za taj dodatni rad nije ostajalo vremena, jer u izvje5taju o radu, koji je poslao u Rim 1795, nastavu uop6e nije spomenuo.a3 Meclutim, u izvje5taju iz 1805. nabrajaju6i svoje sluZbe i poslove dodao je da se ,u slobodno vrijemen posveduje oodgoju mladiia odrZavaju6i im gramatidku i retoridku nastavu<, a da "ponekom kleriku predaje i moralnu teologijuu.++ [J svom posljednjem izvje5taju, koji je poslao u Rim 1827, ve(. starac, u 72. godini Livota, govore6i o svom radu u protekle 22 godine od slanja prethodnog izvje5taja (u meduvremenu nije mogao izvje56ivati zbog poznatih tada5njih prilika u svijetu) naglasio je da se bavio uz ostalo i poudavanjem sve6enidkih pripravnika i "u lijepoj knjiZevnosti teologiji", i to besplatno (osamo iz ljubavi"), Sto ni sada ne propu5ta diniti.as Iz tih se njegovih rijedi, a i nekih dokumenata+e vidi, da se privatnim poudavanjem pojedinih daka i studenata bavio i kao Zupnik i poslije 1815. kao vr5itelj razliditih crkveno-upravnih sluZbi u Makarskoj gotovo sve do kraja svoga Zivota. Pavlinovii je dugi niz godina uz tu uditeljsku sluZbu, najprije redovitu i javnu, a zatim povremenu i privatnu, vr5io prigodimice i sluZbu sinodalnog ili biskupijskog ispitatelja. Biskup Fabijan Bla5kovi6 njemu i jo5 nekim udenim makarskim sve6enicima podijelio je taj naslov 24. sijednja 1787, i to na temelju posebne ovlasti rimskoga Zbora Koncila.+zKao sluZbeni ispitatelj nastupao je prigodom razliditih natje6ajnih ispita i prigodom biskupijskog ispita kandidata za primanje viSih sve6enidkih redova dakonata i nrezbiterata.+a 41 NAS, M. 38 l<,r1. 77v-:78r, u knjilici az Ondje fol. 78r (na str 70).
str. 68-69.
a3 PrAR, SC Dalmazia vol. 16 fol. 241r aa PrAR, SC Dalmazia vol. 17 fol.470r. Kod njega je u Makarskoj stanovao 1802. klerik Jure Pavlinovi6, sin njegova rodaka Stipe (NAS, M. 113, Stanje duSa Zupe Makarska str. 16). Bez sumnje je u njega privatno udio teologiju.Zacljelo je i Stjepan, sin lrjegova brata Mihe koji je umio u njegovoj kuii u Makarskoj u 14. godini Zivota (HAZd Mk 594 fol. 138r) stjecao u njega gramatidko obrazovanje pripremaju6i se za sve6enika. as PrAR, SC Dalmazia vol. 19 fol 211r. a6 Tako je npr. dokumentaciji reclenika makarske biskupije u g. 1817. priloZeno Pavlinovi6evo vlastorudno posvjedodenje izdano kleriku Andriji Covi6u iz Makarske, da je u protekle tri godine u njega udio gramatiku i retoriku i u tome lijepo napredovao (NAS, M. Spisi god. 1817.pod br.223). Anton Mrku5i6 je g. 1821.kod Pavlinovi6a privatno nastavio teolo5ki studij zapodet u goridkoj bogosloviji, prekinut zbog bolesti (NAS, M. Spisi god. 1821/I pod br. 362; Luigi Cesare Pavissich, Memorie macarensi, nuova serie, PolaTrieste 1900, str. 253). 47NAS, M. 29 fol 3lr. a8 Tako npr. posvjedodenje o rezultatu ispita fra Jeronima Ribaroviia, kandidata za r e c l e n j e , o d 2 3 . 4 1 8 2 7 . p o t p i s u j e medu ostalima i oArchidiaconus Joannes Pavlinovich, 1A''
sluZbe t o s t a l ep a s t o r a l n e Z,u p n i d k a Kapelanska
k e e d n ). (< I.
U u d
o
distili5ta.srTaj je mramorni oltar do danas saeuvan'
D
l-
u tl A T. d
3'1-
philosophie ac sac. theologie doctor 1 8 2 7 .p o d b r . 1 5 4 ) .
ik tr. rl.
et examinator
dioecesanus" (NAS, M
Spisi god
4e NAS, M. 29 fol. 160r. s0 u izvjestaju o radu iz tih godina svaki put spominje i.svoju kapelansku sluZbu, a (PrAR, SC kao glavne kapelaiske duZnosti ispoviiedanje i propovijedanje 1782. ;;ai Dalmaziavol. 14 fol. 172r,376r,401r, 585r)
ll-
u ,S, Iatsl
la-
za :h,
sa Dnevnik te vizitacije nalazi se u NAS, M' 103 fol 1-69v i M 104 fol' 1-70v'
243
radke i imotske krajine. Mnoga su od tih sela bila uz tursku granicu. U Makarsku su se vratili preko Brela i Basta poslije oko tri mjeseca Tre6i, i posljednji put, tu je sluZbuobavio 1789,kad su poizbivanja.ss novno obiSli primorske Zupeod Pasidinedo Tudepi.se Pavlinovi6je, prema rijedima biskupa Bla5kovi6a,prvih desetakgodina svogajavnog djelovanja ,stekao op6e po5tovanjei dastou cijeloj pokrajini, tako da su 1787.k njemu do5li predstavnici Zupe Zlarina u Sibenskoj biskupiji te ga tralili za svoga Zupniks.szMedutim, Lelja je njegovabiskupa bila da ostaneu Makarskoj i da tu s vremenom preko redovitog natjedaja prema propisima Tridentinskog koncila postane katedralni Zupnik.
prezbitersku sluZbu u makarskoj katedrali.oa
ss NAS, M. 110 fol. l-216v. Pavlinovi6evizvje5tajo radu od 18.8. 1786(PrAR, SC Dalmazia vol 15 fol. l33r). s6NAS,M. 110fol. 228r-299r.Biskup posvjedoduje15.5. 1789(NAS,M.38 fol.78rv)' sz Ondje fol. 78v. se Natjedajje otvoren 28.3. 1786.Pavlinovi6je bio jedan od tetvorice natjecatelja.Ispit je odrZan 7. 4. 1786.(NAS,M. 29 fol..52v-57v). seNikoli6 Dujmovi6 je umro 29. 4. 1789.(HAZd Mk 599 fol. 50r). 60 Javilo se Sestnarjecatelja,ali su poslije neki odustali. Dokumentacija o tome je.u NAS, M. 29 fol. 58rv, 7ft, 88r-91r, a o pirniii Stampa. ' . (potpuni naslov naveden u bilj. 40) od preko 100 stranica (2 su primjerka te Stampe, kako je ve6 spomenuto, u NAS, M' 38). 6r NAS, M.29 fol. 9lr-92v. U toj odluci biskup nabrajarazne Pavlinovi6eveodlike ne propuitaju6i ni njegovu ,Idiomatis Illyrici peritiamo. 62Ondje fol. 103-104(originalna dukala na pergameni,nestao olovni pedat!). o: Ondje fol.89r-90r 6aOndje fol. 92v-93r. Odulji je zapis o tome dogadaju unesen i u matidne knjige makarske zupe (HAZd Mk 599 fol. 67r i79r i 93r). Tom je prigodom kanonik Ivan Josip Pa-
244
Preuzimaju6i tu dasnu i odgovornu sluZbu nije mogao ni slutiti kakve sve prilike i neprilike dekaju njega i njegove Zupljane u tom prijeIomnom povijesnom razdoblju. Glasovi su o francuskoj revoluciji stizali, dakako, i do Makarske, ali tko je u prvi tren mogao i pomisliti da 6e ona tako brzo i snaZno utjecati na ostale evropske zemlje, da 6e uroditi tolikim Napoleonovim osvajanjima, dovesti do pada Mletadke Republike (u svibnju 1797), do vi5emjesednog bezvlada i nemira u Dalmaciji, do uspostave austrijske, pa francuske, pa ponovo austrijske vladavine, a sve u samo petnaestak godina.Zna se da se u Makarskoj poslije pada Mletadke Republike u krugu ljudi oko biskupa Bla5koviia snaZno oditovala teZnja da se Dalmacija poslije toliko stolje6a politidki-upravno ponovno sjedini s banskom Hrvatskom, ali su austrijske vlasti pobornike toga pokreta brzo u5utkale.os Tom je Bla5kovi6evu krugu vjerojatno pripadao i Pavlinovi6. Razumljivo je da je hrvatsko sveienstvo u Dalmaciji najmanje povjerenja imalo u francuske vlasti, pogotovu otkad je Napoleon papu odveo u zato6eni5tvo, a prema Crkvi stao sve samovoljnije postupati. Pavlinovi6 je za to nepovjerenje imao i nekoliko razloga viSe. Najprije, francuski su vojnici 1807. u kaznenom pohodu poharali njegovu Podgoru i oskvrnuli podgorske crkve i kapele.ooZatimje 1810. ostao bez sredstava zaLivot, a s njim i njegovi pomo6nici za grad i okolna sela Makar i Koti5inu, jer je nova drLava njihovu desetinu od 400 kanapa zemlje u Blatu i Podgraclu, selima omi5ke krajine, koja im je u mletadko doba donosila 70 cekina godiSnjega prihoda,6T koncem te godine uzela sebi, na Sto se Pavlinovii Zalio.osNjegovu je Zalbu Op6i komesarijat za pravdu Ilirskih pokrajina koncem sljede6e godine uvaLio,oeali zakupnici drZavnih poreza nisu htjeli vratiti ve6 pokupljeno.To Iz saduvanih spisa nije jasno nisu li ih vlasti na novu Pavlinoviievu Zalbu na to prisilile. Pavlinovi6 je arhiprezbiterski naslov prestao nositi na podetku proIje6a 1815,2tjer je tada bio promaknut za arhidakona, o demu 6e biti napose govora. Metlutim, i dalje je morao vr5iti arhiprezbitersku sluZvlovi6 Ludi6 Pavlinovicu posvetio svoju knjiZicu na hrvatskom jeziku, ali s latinskim naslovom: Doctrina christiana institutioni adolescentiunt (. ) accommodatan, Yenetlis 1792.Ta je posveta na str. I-II. U njoj naglaSava dajc to prorlaknuceizazvalo odobravanje,svih dobrihn. 6s Usp Grga Novak, Poftret z.a sjedinjenje Dalmacije s Hrvatskont (1797-1814), Rad JAZU knj. 269, Zagreb 1940, str 60-61; Stjepan Antoljak, Dalntatinsko pitanje kroz. vijekove,Zagreb 1944,str 92-95, 100, 105. 66 O tome je saduvano potresno svjedodanslvo Podgoranina don Simc Pavlinoviia u _ ZAP,Poz.o sv Vicencu. dok. br. 1l fol.2v-3v. 67 NAS, M. 29 fol. 153r To je, kaZe se tu, bio stalni prihod, komc sc mogu pribrojiti jo5 3 fiorina godiSnje nestalnog prihoda od Skolarine 68NadZupski arhiv u Makarskoj, dalje NZAM, I-P/9 ukloplieno u spis od 31. 10 1811 (kronoloSki su poredani!). oc Ondje. zoOndje pod25 4.1812. 7 l O d r e k a o g a s e 3 0 . 3 1 8 1 5 ,d a b i g a b i s k u p s u t r a d a n m o g a o u v e s t i u d u h o v n i p o s j e d arhidakonskoga dostojanstva Tu,je odreku sam napisao svojom rukom (NAS, M. 29 fol l8 r). )A<
bu, dok se ne odrZi natjedaj i ne dobije tako redoviti nasljednik. Tako ga je u njoj zatekla i stra5na kuga, koja je koncem prolje6a 1815. zahvatila Makarsku i okolicu i zatas u samome gradu pomorila vi5e od 550 osoba.zz Kad je po5ast jenjala, preZivjele su, medu kojima je bio i Pavlinovi6, preselili u logor podignut za njih u Ba5koj Vodi, gdje su neko vrijeme Zivjeli pod strogom paskom.zs Kad je opusto5eni grad potkraj godine opet oZivio, Pavlinovi6 je, zanzet preko mjere crkvenoupravnim poslovima, morao i prije izbora novoga arhiprezbitera 1.7. velja6e 1816. predati drugom privremenom upravitelju vr5enje Zupnidkih duinosti.rc Prikaz, pa i najkraii, toga razdoblja njegova Livota i rada ne bi bio potpun ako se ne bi barem spomenulo da je on, vr5e6i sve6enidkopastoralnu sluZbu u katedralnoj Zupi u Makarskoj u nepunih 26 godina (najprije ne5to vi5e od godine dana kao gradski kapelan, zatim 24 godine kao Zupnik i napokon malo manje od godine dana kao privremeni vr5itelj duZnosti) izrekao mno5tvo govora (katekeza i propovijedi) na hrvatskom jeziku, desto se suretao s obiteljima posje6uju6i bolesnike te svojim ujednadenim, prozradnim i ditkim rukopisom ispisao mnoge stranice u makarskim Zupskim maticama. Njegov je popis svih Makarana po ku6ama, tzv. stanje du5a, iz 1802. zanimljiv i vrlo vaLan dokumenat.zs
K a p t o l s k ia r h i d a k o ni b i s k u p o vo p 6 i n a m j e s n i k Kad je 15. kolovoza 1814. umro arhidakon makarskog kaptola i op6i namjesnik (generalni vikar) biskupa Bla5kovi6a dr. Ivan Nikoli6 Dujmovii,zo biskup je za njegova nasljednika odludio.uzeti dotada5njeg arhiprezbitera Pavlinovi6a. Metlutim, pravo izbora makarskog arhiclakona u mletadko je doba pripadalo duZdu, a u to vrijeme austrijskom caru. S tim ipak nije bilo te5ko6a, jer je bedki dvor prihvatio biskupov prijedlog i ve6. 7. veljade 1815. potvrdio Pavlinovica za arhidakona, Sto je 20. oZujka Pokrajinska vlada priop6ila biskupu, a on ga onda 31. oZujka uveo u ,duhovni posjed" arhidakonskoga crkvenog dostojanstva, dok ga je u ovremeniti posjedo uveo vladin subdelegat u Makarskoj.zz Pavlinovi6 je ve6 kao makarski arhiprezbiterta po 6asti i vaZnosti bio tre6a osoba u biskupiji. Bez obzira na to sto su neki tom naslovu 72Luigi Cezar Pavi5i6,Uspomenapouistna o kugi u Makarskojgod. 1815,Bed 1851,str. 32; isti, Memorie macarensi, Pola-Trieste 1900,str. 74. z3Ondje, str. 65, 70 i 71. 74NAS, M. 29 fol. 2tv. 7sNAS, M 113,Stanja du5a primorskih Zupa,Makarska. 76HAzd. Mk 594 fol. 166r. 77NAS, M. 29 fol. 20rv. 78 Pavi5ii za taj pojam na hrvatskom jeziku upotrebljavaiztaz oarkipopo (Pavi5i6, Uspomenapovistna. . . str. 40 bilj. 8).
246
za Sirenje vjere, da ga izabere za novoga hvarskog biskupa,at a i to, Sto mu je biskup Bla5kovi6 malo poslije toga odludio povjeriti sluzbu svoga opdega namjesnika i promaknuti ga za arhidakona, o demu je vec bilo govora. U dalmatinskim je biskupijama arhidakon stolnoga kaprola bi<> prvi crkveni dostojanstvenik do mjesnoga biskupa, Sto je za novoga arhidakona, odnosno, kako se u makarskom kraiu obidavalo reci, ,at'ciLaknan, Pavlinovi6a naglasio njcgov biskup Fabijan Bla5kovii u svcd a n o m d o k u m e n t u o d 1 0 . s v i b n j a 1 8 1 8 ,k o i i m g a j e s t a v i o n a d e l o d e l e gacije, koja je imala pozdraviti cara Franju L za njegova prolaska jednim dijelom makarske biskupijc na putu prerna Dubrovniku i Kotoru.82 Koliko su znadenje suvremenici pridavali arhiclakonskotnu naslovu, vidi se vet iz toga sto nitko nikad nije propustio taj naslov navesti ispred imena njegova nositelia, a izraz. "zrrciZakann postao jc i u makarskom kraju dugo ostao Pavlinovi6cv prarvi sinonim.
skupijom u njegovo ime i odrzavaju6i s njim stalno pismenu vezu ,rp.u"l;uo Paviinovi6, i to u podetku iz prihvatnoga logora u Baskoi Vtdi, zatim, posliie prestanka zabrane kretanja u okolici, iz Podgore i konadno od konca 1815, kad se podeo obnavljati Zivot u opusto$enom gradu, iz Makarske. on je slao okruznice, Zupnicima dijelio neke izvan-
81U pismuod 14.2 1813(PrAR,SCDalmazia vol 18fol 211r) 8 2 N A S , M . S p i s i g o d . 1 8 1 8 .s v e Z a n j 1 b r . 1 8 2 . 83 Arhiv Nadbiskupskog sjemenista u Splitu, dalje ANSjS, inv br. 60 sve2anj I spis br 68.
247
i
redne ovlasti i rjeSavao razlidite sludajeve iz crkvenog Livota.sa Medu odlukama, koje je tad izdao, bilo je i imenovanje njegova nasljednika u privremenom vr5enju duZnosti makarskoga Zupnika.as Posla je, razumije se, imao napretek.86Sve te nevolje, brige i poslovi utjecali su lo5e i na njegovo zdravlje. Na to se tuZio biskupu u pismu od 9. veljade 1816. obrazlailfti za5to ne bi Zelio putovati u Bed na delu kaptolske delegacije.ezNevoljama jo5 nije bio kraj, jer je 1817. po makarskoj bi skupiji vladala glad od koje se po selima i umiralo.ea Biskup se vratio u Makarsku potkraj ljeta 1816. Biskupijom je nastavio upravljati tih nekoliko posljednjih godina svoga Livota najvi5e se oslanjaju6i na dvojicu sve6enika Pavlinoviea: arcilakna i generalnoga vikara don Ivana, kojemu je povjerio i duZnost crkvenoga suca (auditora),8ei njegova rodaka don Lovru, biskupskog tajnika i kancelara.eo Kako biskup Bla5kovi6 zbog nemirnih prilika u pokrajini ve6 dugo (od g. 1800) nije mogao obaviti sluZbeni pohod po Zupama ni krizmavati, a vide6i da ne6e mo6i ni ubudu6e zbog duboke starosti, koja je u metluvremenu nastupila, zatraLio je od pape Pija VII. medu razliditim izvanrednim ovlastima i tu da njegov generalni vikar Pavlinovi6 mjesto njega obavi pastirski pohod i da tom prigodom smije krizmavati. Rim je starcu biskupu dao sve traZene ovlasti ljeti 1816, ali je austrijska Pokrajinska vlada uZadru odbila dati svoj pristanak ba5 na ovlast danu Pavlinovicuza krizmavanje.et Medutim, na Bla5kovi6evo uporno traZenje napokon je iza to dobiven pristanak.ez Kad je 30. rujna 1817. i makarsko OkruZno poglavarstvo izdalo Pavlinovi6u svoju vjerodajnicu (,credenzialeu),s: otr je 7. listopada zapoteo pastirski pohod primorskih Zupa od Ba6ine do Tudepi. Pritom je, okruZen svedanom pratnjom poput biskupa, dolazio u svaku pojedinu Zupu, nekoliko dana u svakoj od njih obavljao svedane obrede, drZao propovijedi, krizmavao, sluZbeno ispitivao Zupnike i crkovinare, pregledao uredske spise i knjige i napokon je, svedano ispra6an do granice susjedne Zupe, 84 Sve to Pavlinovi6 spominje u pismima poslanim biskupu u Split od prestanka karantene 21. 9. 1815.iz Baike Vode, od 24. l0 iz Podgore i poslije 28. 12. iz Makarske (NAS, M. Spisi god. 1816.sveZanj3. Unutra su i pisma iz jeseni g. 1815!).Taj njegov rad osobito dobro potvrtlujepismo od 18.3. 1816.(ondje). 8sVidi gore bilj. 74. 86U pismu od 18. 2. 1816.pi5e biskupu, da 6e novom privremenom upravitelju katedralne Zupe i njegovu pomoiniku rado pomagati, koliko mu to dopuste poslovi, ali istide da nema ni sata vremena za podinak (ondje). 87Ondje pod nadnevkom9.2. 1816. 88Usp. Pavissich,Memorie macarensistr.78. 8e U pregledu osoblja koje radi u Biskupskom ordinarijatu u Makarskoj g. 1817.za don Ivana pi5e da je genealni vikar i vr5ilac duZnosti auditora, dok je provikar bio don Anton Kadi6,a kancelar don Lovre Pavlinovi6 (NAS,M. Spisi god. 1817.pod br.2l). so Ondje. - Don Lovre je od 1804. do 1815. u Makarskoj pomagao Zupnikuarhiprezbiteru don Ivanu kao njegov Zupski pomo6nik (NAS,M.29 fol.23). er NAS,M. Spisi god. 1817.pod br. 136.Papinskije dokument bio datiran 21 7.1816. sz ondje pod br. 122i 254. s: Ondje pod br 315.
248
-2.lI), odlazio.gcU rodnoj Podgori ostao je pet dana (28. 10
odrZao -
skom kraju bio je predviclen za proljetne i ljetne mjesece 1819,97ali je
biskupova Livota i vi5e godina poslije njegove smrti, zbog(egaje putovao i u nekim slu6ajevima vi$e tjedana ostajao u neretvanskom, vrgoradkom ili imotskom kraju, ve6 prema tome gdje se pojedini od tih vodio.too postupaka Prema crkvenim zakonima, koji su bili na snazi sve do novijih vremena, biskupijom je poslije biskupove smrti, dok se ne imenuje novi biskup i ne preuzme sluZbu, trebao u ime stolnoga kaptola upravljati kapitularni vikar Sto ga izabire kaptol. Budu6i da makarski stolni kaptol poslije Bla5kovi6eve smrti nije uspio izabrati takva privremenog upravitelja biskupije, upravne su poslove vodili kaptolski prokuratori sve dok nije splitski kapitularni vikar metropolitanskom vla5cu za ma' karskog kapitularnog vikara imenovao makarskog arhiprezbitera Antuna Kadi6a.r0lArciZakan Pavlinovi6 u desetgodiSnjem razdoblju od biskupove pa do Kadi6eve smrti mogao je napokon mirnije Zivjeti, jer je eaOpis te vizitacijev. u NAS,M. Spisi god. 1818.pod br.457, a dnevnik u NAS,M. 100 fol. 2r-95v. esNAS, M 100fol 77r-87r. coOndje fol. 96r-108r e7NAS,M. Spisi god. 1819 sveZanj1 br.82. e8HAZd Mk 594 fol. 174v. Pavlinovi6je bio izvr5ilac Blaikovi6cve oporuke kojom jc biskup svu svoju imovinu ostavio splitskom sjemeniStu(NAS, M Spisi god. 1819sveZanj I br. 170). eeTako npr. Pavlinovid podjeljuje oprostc od Zenidbenihzapreka rodbinstva i tazbinstvadak i poietkom g. 1820.(NAS,M. Protokol spisagod. 1820.brojevi 27,44, 47, 65' 77, 102,113).ieje ovlasti novi kapitularni vikar Kadi6 dobio podetkom travnja 1820.(ondjc br.183). 100Tako je npr. u godinama 1818-1820.sudjelovao u istraznom p,ostupkupokrenYlu protiv Zupnika sela Vidonie u neretvanskom kraju (NAS, M. Spisi god. 1818.sveZanj1 br. u istraziprotiv zupnika selaPodiZS i:St; Spisi god. 1820.sveZanj1 br. 384),1820-1821. bablja u imotsk-omkraju (NAS, M. Protokol spisa god. 1820.br. 177;Protokol spisa god. 1821.br. 36 i 312)i g. 1821.protiv vrgoradkogZupnika(NAS,M. Spisi god. 1821.sveZanj1 smotak b.b). r01Izbornaje sjednicamakarskog kaptola odrzana 27.2.1819. Zatim su 2.3. 1819. prokuratori o tome obavijeitili metropolitansku kuriju u Splitu i u skladu s crkaptolski 'kvbnim zakonima zatraLili,da onaimenuje makarskog kapitularnoga vikara, kad ga oni nisu uspjeli izabrati. Splitski je kapitularni vikar Nikola Dido5 18. 3. 1819.imenovao za tu sluZbuKadi6a.traLeti drZavni placet za to imenovanje Dido5 istide da je izabiru6i Kadi6atraZio i obavijesti okruZnog pbglavara,Sto bi moglo zna(iti, da je Pavlinovi6 bio manje poiudan vlastima. Dokumentlcija o tome je u NAS, S. Spisi god. 1819.pod br. 65 i 89.
249
bio osloboden mnogih upravnih poslova. zato se i mogao ponovno vi5e baviti svojom omiljenom uditeljskom djelatnosiu, o demu ie ve6 bilo dovoljno govora.
N a d e l u m a k a r s k eb i s k u p i j e Makarski je arhiprezbiter i kapitularni vikar Kadic umro 31. srpnja 1829, a ve6 je 5. kolovoza 1829. za novoga kapitularnog vikara bio izabran arciZakan dr. Ivan Pavlinovi6,roz koji je posljednji upravljao samostalnom makarskom biskupijom prije njezina pridruZenja splitskoj biskupiji. Pokrajinska je vlada, ne dekajudi da stigne zatraLena potvrda toga izbora iz Beda,ro3odmah (7. kolovoza) naredila da se novoizabranom vikaru predaju sluZbeni spisi i pedati makarske biskupije.ro+Kada je to bilo izvr5eno, Zupnicima je 13. kolovoza 1829. poslana obavijest o izboru i imenovaniu novoga kapitularnog vikara.ros Od toga je dana Pavlinovid stvarno podeo voditi upravne poslove biskupije, a carsko je odobrenje dobio tek 21. prosinca 1829.106 Potrebno je iskustvo za tu sluZbu stekao rade6i kao generalni vikar uz biskupa BlaSkovi6a. Svakako, bilo je nezgodno Sto je u vrijeme izbora za kapitularnoga vikara bio ve6 u prilidno dubokoj starosti - upravo je navr5avao 74. godinu Livota - ali ionako se predvidalo da mu nova sluZba ne6e dugo trajati. To je postalo posve jasno na podetku prosinca 1829, kad je u Makarsku stigla vijest da je ve6 imenovan prvi biskup zdruZenih biskupija splitske i makarske, Makaranin Pavao Klement Mio5i6. Pavlinovi6 je, dakako, tom svome nekada5njem pomodnikuroT i budu6em biskupu odmah uputio destitku.r08 Kapitularni vikar Pavlinovii ostao je na delu makarske biskupije samo osam mjeseci, od 13. kolovoza 1829. do 12. travnja 1830, kad je u Makarskoj objavljena i provedena bula pape Leona XIL, ,Locum beati Petri< od 29.lipnja 1828,10e kojom je preureden sustav biskupija uz jadransku obalu od Trsta do Kotora. Vlada mu je za vikarsku pla6u odo102Podaci su o Kadi6evojsmrti i o Pavlinovi6evuizboru navedeni u biljesci kojom je zakljg!91 niz rednih blojeva spisa iz vremena Kadideveuprave (NAS, M. Frotokoi spiia god. 1829.poslije br.43, a prije br. 1 novoga niza rednih brojeva te godine). jez?traiIla tu porvrdu 5.8. 1829.istim dopisom kojim je obavijestila o izbo]0r-Kurijq ru Pokrajinsku vladu (ondje br. I novoga niza). lo4Ondje pod br. 12 novoga niza. t-ol . 9"ajq br. 22. Pavlinovi6 je istoga dana zatraiio od pape razne izvanredne ovlasti (ondje br. 23 i 24).Stigle su mu 15. 12. 1829.(ondje br. 446 i'44q. 106NAS, M. Spisi god. 1830.pod br. 170. 107..Pavlino,vi6 je podetkom g. 1816.Mioii6a uzeo Dper coadjutore, come il piri attivo , ed abile, si della parrochia che Curia.. Javljajuii to biskupu u Split kaZe:ue senzad,esso non^potevo suplire a tanti affari< (NAS, M. spisi god. 1816.svezanj3 pod nadnevkom 2. 2. 1816). r08cest-itkaje.datirann 4. 12. 1829.(NAS, M. protokol spisa god. 1829.br. 424 novoga . niza), a sluzbena je obavijest o Miosi6evu imenovanju stigla u Mikarsku 13. 12. lg2g. @:ndie br. 438). 10eNAS, M. Protokol spisa god. 1830.bilje5ka dodana poslije br. 577.
250
!
o ic
a t-
)ta t-
a a e I L-
a
brila 180 fiorina godisnje, Sto ne bi bilo dovoljno za odgovaraju6e troSkove aivota i sluZbe da nije ve6 otprije dobivao 800 fiorina godisnje na radun nadoknade za izgubljenu arhidakonsku desetinu,rl0 a to je za ono doba bila doista dobra pla6a. Treba svakako spomenuti da je Pavlinovi6 vrie6i tu visoku i odgovornu crkvenu sluZbu sastavio i Zupnicima poslao niz okruZnih pisama o razliditim pitanjima, svako od njih na hrvatskom jeziku u vi5e primjeraka, a jedva koji primierak na talijanskoms,rrr jer Zupnici glagoljasi ve6inom nisu vladali talijanskim jezikom, a neki ga nisu nimalo znali. U tim je okruZnicama, medu ostalim, poticao Zupnike, da otvore, gdje god se moZe, Zupsku skolu.r12Inade je Zupnike nastojao zastititi od pretjeranih zahtieva mjesnih vl351ltt: i obraniti od neopravdanih prigovora Pokrajinske vlade ili barem te prigovore ublaZiti.rra Ostale njegove redovite upravne poslove povezane s posve obidnim zbivanjima u crkvenom Zivotu, dakako, nije ovdje potrebno nabrajati. Od svih duZnosti koje je Pavlinovi6 u svojoj kratkoj sluZbi kapituIarnog vikara morao izvrSiti odito je najneugodnija i za njega osobno najbolnija bila provedba vei spomenute bule ol-ocum beati Petrio. Tim je dinom zavrsen visestoljetni samostalni Zivot stare makarske biskupije, koja, dodu$e, tada nije bila ukinuta, nego pridruZena splitskoj
I
: I
ll0 Tako je tih 180 fiorina ustvari bio dodatak za vikarsku sluZbu (NAS, M. Protokol niza), koli jq prema Vladinoj odluci tekao od 22.9. 1829. spisa god. ttizs. br. 287 novc,rga iir"Jj""U.. 447).pitanje nadof,nade ra izgubljin,.'rdesetinu dlanovima makarskog kaptola biloje ureelenopo."bno- dvorskom odlukom podetkomg. 1816.(NZAMI-Pl9 pod nadn e v K o m) . J . t 6 r o r .
I
I
i
3r).
god. 1830br.390) 113Tako kad su neke opiinske ,podestarije( i ,sindakatin traZili_odZupnika da im sastavljajustatistike puka, Zivotinja,biodova, Pavlinovii je zatraLioi dobio razja5njenjePokrajinske vlade (ondje br. 349)
251
ttt (NAS, M. Spisi god. 1830.pod br.472, dokument delegiranih izvriitelja izdan u G o r i c i 1 2 . 2 .1 8 3 0 ) . 116NAS, M. Protokol spisa god' 1829.br.389 novoga niza' r17NAS, M. Spisi god. 1830.pod br' 472,dok. delegiranih izvr5itelja' se uklopljen u br. 472 koji i9.n-1 r18Koncept te okruZnice na hrvatskom j_eziku.nalazi llZ. - Originalni primjerak te okruZnice v. u ZAP,inv. br' 1, sveZnji612 u"d"" goi" "'bilj. fol. 4rv. lle To im je pripomenuto u dostavnici okruZnice od 4' 4' 1830' r20Koncept uklopljen pod br. 472 kao gore. Potpisan je oJoannesPavlinovich Vicarius Capitularisn.
god. 1830.poslije br. 577). 123originalni primjerak se nalazi u NZAM I-P/9 pod nadnevkom 25.4. 1830'
252
a t-
n l-
)a 1). a e
1o o a i u e t-
e o tt-
a
2. el ;l: l-
svojim ordinarijatom kao prije, nego pomo6ni biskup splitskog i makarskog redovitog biskupa, njegov op6i namjesnik za makarsku subiskupiju i ujedno predstojnik makarskog konkatedralnoga kaptola.tza Taj je, dakako, trebao imati i svoj vikarijalni ured.tzs Pavlinovii je ve6 bio predstojnik makarskog kaptola, iako sa starim arhidakonskim naslovom, uobidajenim u na5im primorskim krajevima sve do tada, i ostao je na tome poloZaju do smrti. Da nije tada bio ve6 u dubokoj starosti, bilo bi normalno odekivati da 6e on postati prvi pomo6ni biskup u Makarskoj u skladu s navedenim novim uredbama. Medutim, ta je todka spomenute papinske bule izvr5ena tek sredinom 19. stolje6a,tzo dakle, mnogo vremena poslije Pavlinovi6eve smrti. Zadarska Pokrajinska vlada nareduju6i 11. oZujka 1830. Marku Dudanu da kao kapitularni vikar upravo tih dana zdruZenih biskupija splitske i makarske preuzme sve arhivske i kancelarijske spise biv5ih ordinarijata makarskog i trogirskog, dodala je joS i to da u Makarskoj i u Trogiru postavi po jednog dekana.r2TOn je, izvr5uju6i tu naredbu, za nove dekane izabrao biv5e kapitularne vikare, za makarskog dekana arciZakna Pavlinovica, aza trogirskog kanonika Lubina.r2s Od tada je Pavlinovi6 u crkvenopravnom smislu bio samo dekan, ali ie stvarno na crkvenom podrudiu imao znatno ve6u ulogu. To se odrazilo i na makar polusluZbenc naslove. On ie u podctku svoj ured nazivao "subiskupiiski vikarijal<,tzc u svom irncnu dodavao naslov nsubiskupiiski rnakarski vikar((,r3odime ie molda htio svima dati na znanje da crkvi u Makarskoj treba priznati barcm onoliko 6asti koliko joj i po novim uredbama pripada. Uostalom, podrudje njegove dekanske sluZbe nije bio samo neki uZi kraj, kao u sludaju ostalih dekana, nego cijelo prostrano podrudie makarske subiskupije.r3r r 2 4P a v l i n o v i i u s v o m , P r o g l a s e g n u n o d 4 . 4 . 1 8 3 0 . s a Z i n - r a1 e o d r e d b e ( N A S , M . S p i s i g o d . 1 8 3 0 ;k o n c c p t u k l o p l j e n t t b r 4 7 2 ) 12s Zato Pavlinovic u spomenutoi biljeSci kojom jc zakljudio protokol spisa Makaristituito un secondo del Vicariato Conskog ordinarijata s pravom dodaje riiedi: , diocesanou (v. gore biljeiku 122) 126Prvi je takav predstojnik makarskog sustolnog kaptola, pomocni biskup i generalni vikar za makarsku subiskupiju bio Vicko Cima, kaptolskim predstojnikom imenovan g. 1855, a zareden za biskupa g. 1856. (usp Srato del clero e popolo della diocesi di Spalatct e Macarsca per I' anno 1867, Spalato s.a, str. 7, 9 i 54; Petar Kaer, Makarska i Primorje I d i o , R i j e k a 1 9 1 4 ,s t r . 2 6 i 7 4 ) . r 2 7N A S , S M P r o t o k o l s p i s a g o d . 1 8 3 0 b r . 1 5 5 . 1 2 8D u d a n d n e 3 . 5 . 1 8 3 0 . o b a v j e i t a v a V l a d u , d a i h j e i m e n o v a o i d a s u p r i h v a t i l i , S t o znadi da je tu odluku izdao ili koncem travnja ili podetkom svibnja (NAS, S-M Spisi god 1 8 3 0 .p o d b r . 2 6 6 u k l o p l i e n o ) . l2e Tako npr. u dataciji spisa od 24. 5. 1830 pi$e ,Dal Vicariato condiocesano di Macarscan (ondie br 266) i opet 3. 6. 1830. (ondje br. 289). Taj je izraz. ponekad rabio i Splitski ordinarijat, npr. 10. 6. 1830. spominje )rapporto dell'attuale Vicariato condiocesano di Macarscan (ondje br. 275), dok je u spisu od 25. 5. 1830. staialo ,del vicario foraneo c o n d i o c e s a n o n ,S t o z n a d i , s u b i s k u p i j s k o g d e k a n a u ( o n d j e b r . 2 6 7 ) r 3 0N A S , S _ M S p i s i g o d . 1 8 3 0 .p o d b r . 3 0 2 o d 2 O . 8 . 1 8 3 0 . l3l Koncem 18. i podetkom 19 st na podrudju su makarske biskupije bili dekanati: neretvanski, vrgoradki i imotski, dok su g. 1830. na cijelom podrudju zdruZenih biskupija splitske i makarske bila samo detiri dekanata: poljidko-radobiljski, cetinski, makarski i
253
U toj dekansko-vikarskoj sluZbi ostavio ga je u kolovozu 1830. preuzeo svoju biskupsku Vr5io ju je sve do smrti koja ga je Makarskoj.l32 poslije kratke bolesti.133
i biskup MioSi6,kad je sluZbuuSplituiu sna5la27. oZuika1831.
Ako se poku5a jednim pogledom obuhvatiti prilidno dug i plodan Livot arciLakna Pavlinovi6a,u njemu se mogu odmah uoditi tri razlidire faze,od kojih je svaka bitno povezarras povijesnim kontekstom tadaSnjihprijelomnih vremena.
sluZbe. Tre6a faza njegova LivoIa podudara se s prvim dijelom razdoblja restauracijeu evropskoj povijesti. Tada je Zivio mirnije i sigurnije, ali u znatno skudenijem ozradju, koje je nametala poznala Metternichova dvorska politika. Tijesnapak povezanostizmedu trona i oltara, tipidna za to doba, Crkvi u Dalmaciji op6enito i makarskoj biskupiji napose zadala je te5kih udaraca, koje su ljudi na vi5im crkvenim poloZajima poput Pavlinovi6aponekad posebno bolno doZivljavali,to bolnije Sto svoju Zalost nisu smjeli javno izraziti. Njega je tako zapala neugodna duZnost da nalazeli se na delu makarske biskupije u posljednjim godinama svoga Livota po naredbama s najvi5ih mjesta u Crkvi i drLaviza' kljudi zauvijek njezin samostalni Zivot. trogirski. Trogirski je bio malen, jer je ve6i dio biv5e trogirske biskupije pripojen Sibenskoj biskupiji. Usp. NAS, S-M Protokol spisa god. 1830.br.696 i Spisi god. 1830.br.696. 132Posliie Mioii6eva dolaska Pavlinovi6 se 6e56esluZi izrazom ,dekano i"dekanski uredo (ondj-ebr. 528 od 10.9. 1830.i br. 529), ali podetkom slijede6egodine opet izostavljaizraz oforaneo. tipidan za odekanskio,odnosno ndekanatskiu(ondje Spisi god. 1831. bi.44,45,104-110). Dapadeu to doba i biskup svoj dopis adresira na: oReverendissimo Vicariato condiocesanodi Macarsca" (ondje br.203). 133O njegovoj je smrti odmah obavijestio biskupa MioSi6amakarski Zupnik Grubi5i6 pismom od 28. 3. 1831.naglaSavaju6ida je pokojnik vr5io i sluZbu "di vicario di Vostra Signoria lllustrbsima e Reierendissimain questa diocesi" (NAS, M. Spisi god. 1831.br. 446). 134U vi5e puta spomenutom izvjeStajuo radu koji je poslao u Rim g. 1827.spominje ole molteplici turbolenze politiche, dalle quali per si lungo tempo venne agitata l'Europau, a govore6i o godinama svoga Zupnikovanja u Makarskoj dodaje: ond quali ebbi a
254
le u 11.
ln !iaD5 Ie li te o-
ieli
rirlo
ti svoje vrijeme.
]U,
ne lja ali va na rse na ito na diza-
ren6. rski sta331. Lmo riSi6 stra br. inje IroDra
che desolarosoffrire molte disgustosevicende, anarchie, guerre, gravi fame, pes_tilenze, noluesta cittd raiendole quasi la metd degliabitanii . ... (PrAR, SC Dalmaziavol. 19 fol. 211r). l3s NAS, S-M Poz. 137 sve5di6I (Temeljni spisi), Zakladnica. r36endjg, Oporuka. 137Na njegovu lijepom portretu u NadZupskomuredu u Makarskoj pi5e: ,ArciZakan Pavlinovic izso-tsgt - Rodit 6e se naslidnikn.
255
T I
D r a g oS i m u n d Z a
ZNAEENJEI MJESTOMIHOVILA PAVLINOVIENU HRVATSKOJ
KNJIZTVruOSTI Poput svih znadajnih povijesnih lidnosti, i Mihovil Pavlinovi6 je u svom radu bio polivalentan, vi5edimenzionalan; djelovao je na nekoliko podrudja. Cilj mu je bio uvijek isti: preporod hrvatskoga naroda, a nadin ili, bolje, put k tome ostvarenju bio je vi5estruk i slojevit; zahtijevao je potpuni angaLman i neumoran rad na druStveno-politidkom, kulturnom, prosvjetiteljskom, duhovnom i knjiZevnom podrudju. Stoga je njegovo cjelokupno djelo, u svojoj nakani i sadrZajnom odredenju jedinstveno, u svojim postupcima i razliditim oblicima vi5estruko i raznoliko. Nakon opseZnih rasprava o nacionalnoj ideji i ideologiii Mihovila Pavlinovi6a, o Pavlinovi6evoj politidkoj djelatnosti, na redu je u ovom zborniku novi blok: njegovo kulturno, prosvjetiteljsko i knjiZevno djelovanje. Nas 6e u prvom redu zanimati Pavlinovi6evo knjiZevno stvaraIa5tvo i, op6enito, njegova spisateljska djelatnost. U cjelokupnom radu don Mihovila Pavlinovi6a njegovo literarno djelo, vezano uz njegovu prosvjetiteljsku i, Sire, duhovnu i kulturnu preporodnu ulogu, bez sumnje zauzima vaLno mjesto' Pisano u preporodnim okolnostima, funkcionalno i stilski poneseno, ono je imalo snaZnih odjeka i utjecaja u nacionalno-preporodnom, kulturnom i didaktidkom smislu, te u svom stvaraladko-knjiZevnom poticaju i odredenom umjetnidkom dosegu. Odito, Pavlinovi6evo knjiZevno djelo, iz vi5e razloga, zahtijeva slojevit pristup i vi5estruku analizu: povijesna i estetska kompariranja i vrednovanja. Zadaeaje to niza priloga u ovom zborniku. Ne6emo ovdje u sve ulaziti. NaS je cilj da ga sintetidki predodimo i, koliko se to moie , povijesno i literarno osvijetlimo, te tako okvirno naznadimo njegovo realno mjesto i znadenje u povijesti hrvatske knjiZevnosti.
G l a v n ek n j i T e v n ep r e o k u p a c i j eM i h o v r l aP a v l i n o v i 6 a Pavlinovid je dosta pisao. Tematski i stilski raznoliko. U funkciji svojih preporodnih ideja. Javljao se desto po kalendarima, dasopisima, glasnicima i novinama. Prilozi su mu redovito pudkog, poudnog, prosvjetiteljskog, odnosno publicistidko-polemidkog karaktera. No uz taj publicistidki i, uvjetno redeno, politidki materijal, ima u njega i izrazito
259
Iiterarnih tekstova: poetskih radova, knjiZevnih crtica, literarno kovanih govora i umjetnidki pisanih putopisa.
obli-
Iako se u tim djelima, kao u rijetko kojeg pisca, neprestano mijesaju preporodno-knjizevni i drustveno-politidki motivi, te desto ponavljaju slidne i iste teme, sva se mogu podijeriti u nekoliko tematikih kiu-
Dakako, nije u svemu imao jednak uspjeh; dapade, najve6i dio pavlinovi6eva literarnog rada moramo .rurrriii spisateljskim, a tek manji knjizevnim. No, kako 6emo vidjeti, usprkos tomu, plvlinovid zauzima znadajno mjesto u nasem preporodnom razdoblju ne samo u drustveno-politidkom nego i u knjiZevnom smislu.
P a v l i n o v i 6 e vt e o r i j s k i p r i s t u p k n j i Z e v n o s t i Pavlinovi6 je bio snazna i samosvjesna lidnost. Nadelan i autenti-
Pavlinoviieva )ar.s poetica(, ako je tako smijem o nazvati, izvirala je primarno iz ondasnjih prilika i potreba; manje iz stvarala6kog senzibiliteta. Po5tovao je, dakako, umjetnidke vrijednosti, za njih se zauzimao I Neka su mu djela doZivjela vi5e izdanja, na primjer . r-lla.
260
Hryatski
razgolori
detiri izda_
i kritidki ih zahtijevao.z No, unatod tomu, njegova je poetika podivala na narodnom odredenju, na funkcionalnom shva6anju knjiZevnosti. Ne odridu6i se ljepote, Pavlinovi6 je u teoriji i praksi wvaLavao faktor korisnosti. Staro Horacijevo nadelo opulchrum et utile< snaZno je utjecalo na Pavlinoviieve literarne poglede. Dobar poznavalac talijanske, a donekle i francuske i njemadke knjiZevnosti, Pavlinovii nije toliko u njima traLio uzore koliko se trsio da izvorno zadinje i stvara, lijepo i korisno istodobno.r Njegovo je shvaianje knjiZevnosti, zato, slojevito: estetsko i funkcionalno; dapade stupnjevito: pudko, na razini pudkog shvaianja, poudno-prosvjetiteljsko, i nacionalno-narodno, u smislu op6enitijeg shva6anja knjiZevnosti, slojevitijeg i razvijenijeg, za vi5e slojeveinaroducjelini.a Artizam i larpurlartizam, kao i druga disto literarna shva6anja, nisu imala mjesta u Pavlinovi6evim videnjima. Osje6ao se izdankom narodne du5e, bio je pragmatidar konkretne situacije; i premda je u sebi n<-rsio Zar stvaraladkog impulsa i u perspektivi isticao rast i razvoj naSc kulture i literature te u tom srrrislu preporudivao umjetnidki postupak i stilsku plastiku, nezaobilazno je u svojirn raspravama kao i u knjiZevnim djelima stavljao glavni naglasak na narodnu stvar i pudkoprosvjetiteljski naboj, imaju6i uvijek na umu jasno6u i nacionalnu korisnost. Poput Prometeja, o kojemu je pjevao i kroz njegovu vatru simbolizirao vaLnost i znadenje narodne borbe i preporodnih ideja,s i sam je viSe Sirio Zar kulture i vatru preporodne misli nego Sto je stvarao znadajna knjiZevna djela i vaLne estetske teorije. AIi ono Sto je udinio, i na teorijskom i na praktidnom podrudju, u cjelini je vrlo zna(aino, imalo ic i u odredenom smislu i danas ima svoju povijesno-knjiZevnu ulogu i vrijednost. 2 U svojim tcolijskim raspravama, na primjer Misli o prevodima, tc ovdje-ondjc u svojim pismima i spisima, Pavlir-rovi6 jasno istidc i umjctniiku vaZnost knjiZevnog rada. Tako u jednoj kritici o poeziji Ivana Dcspota, nepotpisanoj, vrlo odgovorno zahtijeva nc s a m o s a d r Z a j n e n e g o i e s t e t s k e v r i j e d n o s t i . U s p . " N a r o d n i l i s t " , 1 8 7 9 ,b r 3 , 4 . U s p t a k o d c r M i r k o C o v i c , F r a l v a n D e s p o t . Z i r o t i d j e l o , B e i 1 9 6 1 ,s t r 1 7 2 - 1 7 3 , p o s e b n o b i l j c 5 k a 1 n a str 172 3 Raspravljaju6i o knjiZevnosti, Pavlinovi6 govori o Istini i Ljepoti (piSe ih velikim podetnim slovom), te upu6uie pisca da se mora drZati i jedne i druge. Istodobno, istidu6i vaZnost Ljcpotc, upozorava na narodni duh i nacionalnu ulogu knjiZevnosti. On jc u tome beskompromisan: ,Oli valja da prcstancmo biti narodom, da zaboravimo naS jczik, na5u poviest, da promjenimo na5e podnebljc i na5u rra5tu; jali svc to pridrZavaju6i, red je da pjesniStvo, da knjiga bude narodnao (usp Misli o prevodima, "Narodni listu 1871b . r 51) rodoliublie smatrao moUostalom, Pavlinovi6 ie - i ne samo Pavlinovic u ono doba ralnom i estetskom vrijednoScu. Znadajna je njcgova misao: ,Ljubav roda najljep5a ljepota: Ljepota je svoja Domovinan. 4 ,Izmedju potreba narodnih, umne su mediu prvimi, dapade najprvc, jere bez njih ni pojma zadruZnosti (drZavi); po tomu narodna knjil.evnost. Ali i kod puka je uma, i on vapije te boZanstvcne hrane, koja mu se ne smije uskratiti, pod pedepsu narodnog propadnu6a. . . I puku dakle umne hrane, i svoje knjiievnosti pudke, koja ce preda nj prost.irati s l j u 5 t e n e i p r o b r a n e p l o d o v e n a r o d n i h u d e v n j a k a h . ( , N a r o d n i l i s t . , 1 8 6 2 ,b r . 2 5 , p r i l o g ) . s Ognji5ar je Prometej; Pavlinovic bogovima i osobama iz grtke mitologije daje hrvatska imena, prevodi ih. Ognji5ar je simbol narodne borbe; u njemu je autor politidar, preporoditelj, pjesnik i rodoljub.
261
P a v l i n o v i 6 e vpio g l e d i n a n e k e k n j i Z e v n eZ a n r o v e Kre6uii se, dakle, na funkcionalistidkoj koncepciji knjiZevnosti, Pavlinovi6 je u skladu sa svojim temeljnim idejama i nacionalnim opredjeljenjima oblikovao i svoje knjiZevne poglede.o Najznadajniji su mu o poeziji, o dramskoj umjetnosti, o prijevodima i o pudkoj knjiZevnosti. Dijelom nadideni ve6 u svom zadetku, u vrijeme na5eg protorealizma, povijesno su, u jeku preporodne borbe, dovoljno shvatljivi i djelomidno opravdani. Poezija je za Pavlinovi6a onajsjajniji pojav du5evnoga Livota... najuzvi5enija objava 6udi i sposobnosti narodne", kruna knjiZevnog stvarala5tva. I mada je i poezija, kao i knjiZevnost uop6e, u Pavlinovi6evim odima bitno vezana uz narodni duh, misao i pouku, inspiracija joj je, kaZe, prijeko potrebna. Jer, njezina izvornost i ljepota upozorava - ne ovise o predmetu o kojemu pjeva nego o nadinu i obliku u kojima se izrai.ava. ,,Oblik jen - re6i 6e on otvoreno - ,ne5to vi5e od zgoljnje oblake; on je usko spojen sa misli; i sama 6ut u obliku se upije.oz Isti6u6i spomenutu poetsku konstantu: inspiraciju i nadin iskaza, prema kojoj umjetnik stvara pjesmu, Pavlinovii ne zaboravlja i vaZnost sadrZaja, predmeta o kojemu se govori i poruke. Pjesnik u njegovu videnju treba pjevati o narodu i narodnoj stvarnosti kako bi, grade6i na proSlosti, otvarao bolje perspektive na5oj budu6nosti. Slidno postupa kad govori i o drugim rodovima. Estetsko, umjetnidko i narodno neprestano se u njegovim pogledima susre6u i prate. Posebno je bio otvoren prema drami. Odito stoga Sto je u njegovo doba kazali5te imalo izuzetntt ulogu. ,Igrokazn - piSe - ozaokuplja narodni, zadruLni i drZavni Zivot." BaS zbog toga, koliko je god otvoren prema dramskim Zanrovima, briZno preporuduje da oni budu po naSoj, a ne po tudoj mjeri krojeni. Treba da govore o narodu i narodnom bi6u, a ne o Zivotu ,rastrovana gradan. Zato poziva dramskog pisca da piSe o cjelini narodnog bi6a i da pazi na etidku pouku, te, kada treba, da ,ne Stedi ukora, ne Stedi smijeha".s Prevodilac jednog Smilesova djela,e Pavlinovi6 je napisao poznatu raspravu o prijevodima. U njoj je najiscrpnije iznio svoje poglede o knjiZevnosti. Pobornik nacionalne kulture i pudke knjige, Pavlinovi6 prihva6a prijevode. Prema njemu su nprijevodi uzor-djela ljudskog 6 Pogledi na koje se ovdje osvr6emo i sudovi koje donosimo odraz su op6ih Pavlinovi 6evih stajali5ta, izraLenih sporadidno u razliditim spisima, izlaganjima i osvrtima, posebno u studiji: Misli o pretodima (,Narodni listn 1871, br. 49, 51, 53, 59, 61, 63) i 6lanku: (,Narodnilisto 1862,br.23,25, Dttieknjilevnostiu jednom jeziku jalipiiikakopukgovori 27 , prilozl). 7 M i s l i o p r e v o d i m a , , N a r o d n i l i s t n 1 8 7 1 ,b r . 5 1 . 8 Usp. Jak5a Ravlie, Mihovil Pavlinoyit, u: Pet stoljeca hrvatske knjiiernosti, knj. 33, str.
t20-t2t. e Pavlinovi6 je preveo na hrvatski Smilesovo djelo Self-Help. Zapravo, posluZio se talijanskim prijevodom dotidne knjige u Strafforellovu prijevodu Chi si aiuta, Iddio I'aiuta. Djelo je bitno preradio i prilagodio ga na5im prilikama (usp. F IvaniSevic, Mihovio Pavlir z o v i c ,S p l i t , 1 9 1 7 ,s t r . 4 8 ) .
262
-\
uma( >najve6a blagodat po knjiZ€Vflostn.toNo, i prijevode treba briZno odabirati i, koliko je vi5e mogu6e, u narodnom ih duhu prericati. Jer, ,svaki narod ima osobitu 6ud, osobito svojstvo, osobit Zivot, osobito zvanje t zadruzi prosvietljenih naroda".tr Treba se stoga duvati stranih utjecaja i knjiga ,u kalupu nenarodnom". Od svih Pavlinovi6evih knjiZevnih postavki najoriginalnija je, dini se, njegova ideja o pudkoj knjiZevnosti. To vi5e Sto ju je on uporno teorijski branio i praktidno potvrdivao. (Budu6i da 6e o tome biti izravnog govora, ovdje 6emo samo ne5to nazna6iti.) Zna se, naime, da Pavlinovi6 nije iz vida ispuitao ni gradjanski sloj, pa ni onaj odnarodeni. Ali u uvjetima kad je selja5tvo u nas bilo predominantno, Pavlinovi6 je osjetio da puku, u kojemu je vidio glavni oslonac narodne ideje, treba pomo6i, da ga treba jo5 vi5e osvijestiti i prosvijetliti, za nj pisati i s njime graditi i stvarati. Zauzimao se stoga i pisao za ,jezgru i srdikun, najizvorniji dio naroda, puk, kako je govorio; s njim je i na njemu gradio svoje preporodne i politidke programe, u demu 6e mu kasnije biti slidan Stjepan Radi6. Za nj je stvorio i poseban stil, nadin pisanja i sugestivan izridaj, narodnu ideologiju i pudku knjiZevnost. U raspravi nDvije knjiZevnosti u jednom jeziku jali pi5i kako puk govorin on uporno stoji na teoriji jezidnog standarda, pudkoga, dakako, i ideji pudke knjiZevnosti. Pudka je knjiZevnost u njegovim odima dio nacionalne knjiZevnosti; ona stoji prema narodnoj, nacionalnoj, kao specifikum naj5ireg narodnog sloja, puka; njemu je posve6ena i namijenjena, da ga duhovno uzdiLe i umno prosvjetljuje.lra I pudka je knjiZevnost, dakle, umjetnidka knjiZevnost; samo: puk joj je smjer i odretlenje. - Puk je, u Pavlinoviievim videnjima, izvorni stvaralac. Na njemu se pisac treba nadahnjivati, od njega uditi i, jasno, za nj raditi pomaZudi mu da se putem knjige joS vi5e uzdigne. Zbog toga se zauzi' mao za pudku knjiZevnost.
N a l i n i j i p r e p o r o d n i hi d e j a i o n o d o b n i h t o k o v a h r v a t s k ek n j i Z e v n o s t i Pokubamo li Pavlinovi6a-knjiZevnika smjestiti u njegov prostor i vrijeme, u knjiZevne prilike i kriterije koji su vladali kad je on stvarao - Sto je inade vaZan uvjet objektivne analize i potrebnih komparacija vidjet 6emo, ve6 smo to osjetili, da Pavlinovi6 nije iznimka. On je samo
l o o N a r o d n i l i s t . 1 8 7 1 ,b r . 4 9 . rl Nav. dj.,br.51. 11a,'Pubki, mi velimoo - kaZe Pavlinovii - oSto je za pudke moZdane i pudku upotrebu, a narodno, Sto je za cjelokupan narod, to je za viSe du5evne potrebe i za junadki ugled i na uzajamnosti svih narodao (,Narodni list., 1871, br. 53). - O pojmu ,pudkeo i Dnarodne< knjiZevnosti usp. u: NikSa Standi6, Hrvatska nacionalna ideologiia preporodnog pokreta u Dalmaciji. Mihovil Pavlinovic i njegov krug do 1869. Zagreb 1980, str. 158,
183-185, 233-236.
263
istaknuti primjer preporodno-funkcionalno-pragmatidnog shva6anja knjiZevnosti i knjige. Naime, hrvatska je knjiZevnost u pro5lom stolje6u bitno obiljeZena druitveno-politidkim dinjenicama i prosvjetiteljskim odredenjima. s jedne je strane, posebno u svojim preporodnim fazama, izraz i odraz konkretnih prilika ili, bolje, neprilika, s druge neprestani napor i teZnja da se te (ne)prilike pobolj5aju i promijene. Razumljivo je da je ta i takva sudbina nase literature nuZno utjecala na njezine sadrzaje i motive, a donekle i na same stilske postupke, nadine izlaganja i estetske kriterije. Preporodna uloga i nacionalno-politidka funkcija, s prosvjetiteljskim i budnidkim akordima, bile su joj vaZnekomponente i usmjerenja. I sam Senoa,glavni arbitar nasih knjiZevnih kretanja u pavlinovi6evo doba, makar je Zivio u povoljnijim prilikama, rado je isticao i u neku ruku stvorio u ono vrijeme op6enito prihvaienu akomodativnu
paZnju<.tz pavlinovi6evim "Mi smo protivniciu, slaZese on potpuno s glediStima, ,nadela njemadkih knjiZevnika,rr da je knjiZevnost sama sebi svrha; knjizevnost, a narodito beletristika, jest sredstvo, da se razvije, usavrSi narod, dovjedanstvo.Utoliko mora da ie beletristika tendenciozna>.la
denciju u na5oj knjiZevnosti toga doba nazvao ,plemenitom<, jer ona u njegovim videnjima oplemenjuje, kaLe, i oboga6uje knjiZevno djelo, dok ga 6isti artizam i larpurlartizam u nasim 1ne;piitit
264
cijetsa- onda iemo lako razumjeti za5to se Pavlinovi6, glavni borac i pokretna snaga narodnog preporoda u Dalmaciji, vatreno zauzimao za prosvjetiteljsko-funkcionalni i didaktidko-nacionalni karakter i sadrZaj knjiZevnosti, te u tom duhu poticao i stvarao. Budu6i da su nam dinjenice ve6 poznate, ovdje 6emo samo napomenuti da je Pavlinovi6evo vrijeme bitno odredeno borbom za narodna prava. Jezik, kniiZevnost, prosvjeta i kultura bili su mu vaZna uporiSta. On stvara u vrijeme kad je na5a preporodna knjiZevnost joS u povojima, posebno u Dalmaciji, u kojoj Sezdesetih godina, kad najvi5e djeluje Pavlinovi6, nema znadajnijih knjiZevnika, a knjiZevno je glasilo, uz ,Narodni koledaru, samo ,Prilog" i podlistak "Narodnog lista (II Nazionale)". Pavlinovi6 dugo godina popunjava odredenu prazninu na splitskom i zadarskom podrudju, okuplja narodne snage iz pudke i gradanske inteligencije, usmjeruje op6e preporodne tokove, te stvara zamaSno spisateljsko djelo, Zanrovski dosta raznoliko, preporodnoprosvjetiteljske inspiracije.
\ / r ) n n c t i z n a t s o jne P a v l i n o v i 6 e v kan 1 i Z e v n orga d a u p r e p o r o d n o m tazdoblju Jasno je, ve6 smo kazali, da se cijelom Pavlinovi6evu djelu ne moZe dati knjiZevna valorizacija. Mnogo je toga obidne novinarske, izrazito politidke i razne pudko-didaktidke naravi. Iako, doduie, i takva tematika moZe imati i svojih knjiZevnih kvaliteta, ovdje, mahom, ne bismo na tome inzistirali. Mnogi radovi iz publicisttke, Puikih spisa, Razliiitih spisa i nekih drugih rasprava niti su posebno za tim iSli niti u sebi sadrZe bitne elemente knjiZevno-umjetnidkog djela. Medutim, promatramo Ii Pavlinovi6evo djelo u cjelini, pa i spomenuti spisateljski, polemidki i pudko-didaktidki rad, vidjet 6emo da je u svojoj onodobnoj preporodnoj, kulturnoj, prosvjetiteljskoj i povijesnoknjiZevnoj ulozi, u Sirem literarnom smislu, ono imalo vaLno znadenje, ulogu i vrijednost koliko u op6em narodnom osvje56enju toliko i u knjiZevnom ostvarenju. Apstrahiraju6i stoga od standardnih knjiZevnih kriterija i suvremenih literarnih norma, podsjetio bih baS na tu ulogu, na onaj funkcionalni, povijesno-literarni i povijesno-kulturni aspekt Pavlinovi6eva djela. Prva razina o kojoj ovdje govorimo bila bi narodno'preporodnog karaktera. Ona je u Pavlinoviia dovoljno poznata i priznata. Kao Sto je op6enito na5a preporodna knjiZevnost vodila neprestano brigu o narodnoj, dru5tveno-politidkoj i prosvjetiteljskoj tendenciji, tako je Pavlinovi6evo knjiZevno djelo neodoljivo teZilo toj svrsi. Svi su njegovi spisateljski i knjiZevni radovi, uz manje ili ve6e literarne pretenzije, nosili u sebi i taj pragmatidni naboj, radi potpore i razvoia narodne misli i l',, A. Flaker, Hrvatska knjiievnost unutar evropskih knjiZevnosti u XIX i XX stoljectt, u: Hrvatska knjilevnost prema etropskim knjil.evnostima, Liber, Zagreb 1970, str 7
265
opceg nacionalnog napretka. Dakako, sto je stilsko-estetska komponenta pojedinih priloga bila knjiZevno uspjelija, to je i u svojoj prepo_ rodnoj poruci, shva6enoj ovdje u najsirem smislu, bila djerotvornijaSvakako, govore6i o Pavlinovi6evu knjiZevnom djelu, ne moZemo mimoiii njegovu pragmatidnu funkciju. I koliko god nam se ona danas dinila literarno nevaZnom, dapade nepotrebnim optere6enjem, u odreilenom je trenutku imala svoju ulogu i znadenje; i danas je ne mozemo zanemariti, bar s po vijesno-literarno g gledi5ta. Druga razina Pavlinovi6eva knjiievnog angaLmana, gledano jo5 s pragmatidnog stajali5ta, s kojom je spomenuta usko povezana, jest op6ekulturnog ili, bolje, prosvietiteljsko-kulturnog znaienja. Naime, paviinovi6eva su djela, sva odreda, bila smjer i putokaz, odnosno svjedodanstvo i poticaj onodobnim duhovnim, kulturnim i knjizevnim nastojanjima. Ona su, bez sumnje, pridonijela ne samo razvojnim tokovima preporodnih ideja, nego - Sto ba5 ovdje Zelimo istaknuti - op6em napretku narodne svijesti, prosvjete i kulture, standardu hrvatskoga jezika i knjiZevnoga stila. Neumorni pregalac na svim podrudjima, pavtinovi6 je svojim radom, u prvom redu pisanom rijedju, publicistidkim zapisima i knjiZevnim ostvarenjima, krdio put narodnoj prosvjeti i kulturi, poticao i otvarao bolje perspektive knjiZevnom stvarala5tvu. I napokon, u ovom na5em povijesno-pragmatidkom osvrtu, za na5u je procjenu, sigurno, najvaZnija tre1a, povijesno-kniil.evna razina. Dok o
standarde, izritaj i stil, knjiZevne postupke i estetska mjerila.
16 Ovdje 6emo spomenuti samo neke: A. Senoa (,Vienacu 573), K. Vojnovic. (,!i.e1a9. 1_875,438441),M. Sabi6 (,,Iskrau,1886,18, 144_147,,1873, t:r. 20, 160-161);usp. i<-rs ovdie biljeSku 28.
266
zemljama i spontano se ukljuduju u matidne tokove i razvoine trendove hrvatske knjiZevnosti i kulture.
) S
Mnogi su se Pavlinoviievi suvremenici na nj ugledali i na njemu nadahnjivali; dapade i neki znadajni na5i knjiZevnici, kao naprimjer Senoa, koji mu je posvetio svoju Seliaiku bunu, zatim Franjo Markovi6, Eugen Kumidi6, Ksaver Sandor Gjalski, August Haramba5i6, Ivo Vojnovi6, Gustav Mato5. Drugi su se, uglavnom manje poznati pjesnici i pudki pisci, za njim zanosili i u njegovu duhu pisali: Jure Kapi6, Stjepan Buzoli6, Ivan Despot, Nikola Simie, Juraj Biankini, te niz drugih pudkih pisaca i publicista onoga doba.rz Dapade, Dinko politeo i Jovan Hranilovi6, naprimjer, koncem pro5loga stolje6a uporno su u svojim knjizevnim osvrtima i kritikama u vriieme borbe izmedu starih i mladih podetkom hrvatske moderne bianili pavlinovi6evsko-brunetiereovsku tendenciju u na5oj knjiZevnosti.ra Podsjetimo li jo5 samo kako su ga za njegova Livota, te posebno u povodu smrti, mnogi velidali,rs isticali kao uzor, pjevali mu pjesme i odavali priznanja - ne samo zbog njegovih nacionalno-polititkih zasluga nego i zbog op6e duhovne, kulturne i knjiZevne vrijednosti - priznat 6emo, i bez posebnih analiza, kako su i koliko su s poviiesnoknjizevnog motriSta bila znadajna i u povijesti nase literature vriiedna Pavlinovi6eva knjiZevna djela.
o d n o s i z m e d u k n j i z e v n o s tiip o l i t i k e u p a v l i n o v i 6 e v i mk n j i z e v n i md j e l i m a
18Usp. Drago SimundZa, Francuska knjiievnost u ,Vicncuu, passim i posebno str 262 re Usp. Marin Pavlinovic, Mihovil Pavlinovii i narodni preporotl tt Dalntaciji otl goditrc I818-1887, Zagreb, 1936,32, l9O-202.
267
jom cjelokupnog Pavlinovi6evadjela. Mislim da je preporodno mnogo dublje i snaZnije u pavlinovi6a nego samo ono Sto se moZe nazvati izravno politidkim. I premda se u njega jedno s drugim na mahove poistovje6uje, teileli za istim ciljem, kad je rijed o knjiZevnoj valorizaciji Pavlinovi6evadjela, o njegovoj povijesno-knjiZevnoj,kulturnoj, jezidnoj i didaktidkoj ulozi, spomenuta je distinkcija, premda nije rijed o velikim razlikama, taLna i opravdana. Pavlinovi6 je radio s jasnim ciljem; integracija i emancipacija hrvatske nacije bile su mu temeljnim odredi5tem. No znao je da se to ne moZe posti6i samo parlamentarnom,politidkom borbom; stogaje uz tu i takvu borbu mnogo dublje u narod zahvacao i istodobno preporodno djelovao na svim razinama. Pisao je, dakako, u funkciji iste ideje za koju se i politidki borio. on je nas izrazito angazirani knjizevnik. Ali, kad je rijed o knjiZevnoj prosudbi, ne bi trebalo,bez obzira na tematiku, davati prednost druStveno-politidkomsadrZaju pred knjiZevnom funkcijom i stilskim izridajem. Treba ga kao knjiZevnika, kako rede joS Tin Ujevi6, osloboditi od politidkih shva6anjai vrednovanja.zo Pavlinovi6evaje tematika doista tipi6na; sva su njegova djela usko vezana uz preporodnu misao i nacionalno osvje56enje,poudna su i angalirana stilom. No bez obzira o demu govore i kolika im je estetska vrijednost, sva su u nadelu knjiZevno koncipirana. VaLanim je literarni proc6d6, stilski postupak i figurativna plastika. Autor im stoga ne namjenjuje samo odredenu poruku, nego - Sto je za knjiZevno djelo posebno vaLno - utkiva u njih i nutarnju dinamiku, pri demu bih posebno istakao reljefnost stila, dijalo5ku formu, dramsku napetost i sugestivnost. Zahvaljuju6i tomu, i one izrazito dru5tveno-politidke teme, naprimjer njegovi politi6ki govori, besjede, kako ih on naziva, poprimaju znadajna knjiZevna obiljeZja. Aktualna tematika i pudka Sirina, odnosno izrazito politidki angaLman,ne ru5e nego u odredenom smislu oboga6uju literarne vrijednosti Pavlinovi6evih govora. Ukratko, koliko god je Pavlinovi6 pisao u sluZbi svoje preporodne misli, pa i same politidke ideologije, znao je kao knjiZevnik respektirati knjiZevne postupke, tako da je - vidjet 6e se to u nizu ovdje, u ovom zborniku izloZenih analitidkih rasprava o pojedinim aspektima njegova knjiZevnog djela - zauzimao znadajno mjesto i imao valnu ulogu u preporodnoj knjiZevnosti u Dalmaciji, usporedo s politidkom ulogom koju je izvr5io. 20Tin Ujevi6,Prstenobzorja,oJadranskapoitao, 1930, br. 82.
u io
b
,a e I l-
L r t e r a r n ov r e d n o v a n j eP a v l i n o v i d e v kan j i Z e v n o gd j e l a Nema sumnje, kako smo ve6 dali naslutiti, pavlinoviievi su knjiZevni radovi vaZniji u svojoj povijesnoj dimenziji nego u svom umjetnidkomu knjiZevnom dometu. Moramo stoga biti umjereniji kad govorimo o njihovim estetskim kvalitetama nego Sto smo bili kad smo govorili o njihovim preporodno-nacionalnim kulturnim, prosvjetiteljskim i historijsko-literarnim vrijednostima i znadenju. Pavlinovi6 je stvarao, pjevao i pisao, u razvojnom razdoblju, u za(ecima naie preporodno obnovljene knjiZevnosti. Razumljivo je stoga da je bio okrenut knjiZevnoj ekspresiji svoga doba, budnidkoj maniri i nacionalno-romantidnoj viziji uloge i znadenja knjiZevnosti. Sigurno su na njega, na njegov nadin pisanja, utjecale njegove preporodne ideje i spomenuta njegova koncepcija knjiZevnosti, osobito pudki angaZman, okrenutost puku, sa svim pojednostavnjenjima i spomenutim pudkopoudnim obiljeZjima. Ne ulaze6i ovdje u op5irnije analitidko razglabanje. ukratko bismcr mogli kazati da je vrlo razlitit, raznolik, umjetnidki domet Pavlinovi6evih radova.2l Makar on teZi za knjiZevnom ekspresijom i stilskim nabojem, njegovi poudne i publicistidke rasprave, nemaju "pudkio spisi, one literarne vrijednosti koje nalazimo u radovima izrazitije knjiZevne tendencije. Zbog toga u ve6ini Pavlinovi6eve didaktidke, didaktidkopolitidke literature i publicistike sva je vrijednost, koliko je ima, povijesno-prosvjetne i povijesno-knjiZevne naravi, dok u jednom uLem izboru iz njegove poezije, govora, putopisa i pudke novelistike - premda i u njima variraju kriteriji i postupci - ima potrebne inspiracije i kreativnih iskrica, stilskih i drugih literarno-estetskih kvaliteta. Taj izbor, m a k a r r a z n o l i k o t k a n , n i j e s a m o p o v i j e s n o - l i t e r a r n o v a Z a n ;i m a i s v t - r j u umjetnidku vrijednost. Kad to kaZem, mislim u prvom redu na Pavlinovi6eve putopisne slike i zapise (Puti, Neretva...), na mali dio crtica i novela (ledne no6i u primoriu, Primorje i Primorci), kra6i izbor iz poezlje i, posebno, na neke, stilski i knjiZevno skladno oblikovane govore (Besjede).Tu se, u najuspjelijim radovima, odituje Pavlinovi6ev knjiZevni talent; dapade, u putopisima i govorima moZe se mjeriti s vaZnijim postignu6ima, u tim Zanrovima, u na5oj literaturi. Mada neki kritidari umjereno hvale Pavlinovi6evu muzu/2 ona je, odito, lo5ija strana njegove kreacije. Motivika joj je dosta sku6ena. Ima ne5to lirskog Lanra, ali veiina je epskog stila, preporodne i nacionalno-povijesne inspiracije. Ovisna je o tradiciji i vremenu u kojemu je 2l S obzirom na to da 6emo u ostalim prilozima o pojedinadnim segmentima Pavlinoviieva djela imati priliku proditati kritidke sudove o pojedinim aspektima Pavlinoviceva knjiZevnog, kulturnog i filolo6kog rada, ovdje iemo se zaustaviti na glavnim zapaLanjima i vaZnijim zakljuccima. 22 Marin Sabi6, nav. dj.; Ante Petravii, u: oGlasnik Matice Dalmatinsken, knj. II, str. 170-171. Dapade, nalazimo ga prisutna u Senoinoj i Badali6evoj antologiji. Usp. iakodjer ovdje kritidki rad Mirka Tomasovi6a o Pavlinovi6evoj lirskoj poeziji.
269
nastala. Pavlinovi6 pjeva u osmercu i desetercu, na temelju binarne koncepcije oblika i sadrZaja. Bitna mu je pouka i poruka, zamah rijedi i ponesenost stiha. Zanimljivo je da je teorijski dobro svjetovao pjesnika da se duva pretjeranog izljeva vlastitih osje6aja iako se sam toga nije dovoljno pridrZavao. Jer, upravo kroz patetiku i ponesenost rijedi, didaktidku retoriku i opis sAm je izlijevao vlastitu duSu, i to vi5e ideje, programe i misli nego same doZivljaje. Zato je desto inspiraciju zadimao i podredivao funkcionalnosti pouke i poruke: Sto ja Vidjet Vidjet Da ne
Zelim? . . . moga roda zoru boljeg dana; Sto Bog nami poda, otme ruka strana.
Zelim ime da procvjeta, Na5e ime uznosito; Od kraj do kraj bijela svijeta, Da postane glasovito. Zelimjezik moje majke, Umom, srcem da odlijegne; Da mi bratac pozna svoje, Tudje dvore da odbjegne .. . Zelim kolo da igramo Slidno, sloZno, stope jedne; Da brat brata zagrljamo, Majke jedne i trojedne . . .
(Sto ia ielim?)
Donosimo ovu pjesmu kao primjer Pavlinoviieva pjesnidkog, stilskog i sadrZajnog, odretlenja. Na razini onoga doba, u jeku preporodno-budnidke poezije, kad nacionalni osjeiaj zamjenjuje umjetnidke kriterije, ti stihovi zauzimaju istaknuto mjesto. Ritmidki su dotjerani, skladni; sadrZajno su snaZni, budnidki poneseni, poudni i dovoljno dinamidni. Meclutim, nedostaje im dublje inspiracije, pjesnidkog naboja i snaZnijeg kreativnog daha, da bismo ih mogli doZivjeti kao stvarnu poetsku vrijednost. KaZu neki da je Pavlinovi6 svoj pjesnidki talent Zrtvovao idejnoj poruci. Sigurno da tu ima zrno istine. Njegova nacionalna ideja i pudka orijentacija nametale su mu odredene stege i usmjerenja' No, ipak bih izrazio svoje mi5ljenje: bio je pjesnik kojemu se ne moie pore6i talent, ali ga ne moZemo ni posebno vrednovati, smatrati ve6im nego Sto je doista bio. Dobro je o njemu zapazio Marin Sabi6,z: 5to ie poslije prihvatiti i 23 Marin Sabic,Mihovio Pavlinovic,pjesnik,,Iskran, 1886,br. 18, str' 144-147;br' 20 str.160-161.
270
1e eVA lo
)i ti-
il-
t-
Jak5a Ravli6, i neki drugi: Ima u njega dobrih stihova, dapade i pjesnidkih odlomaka, ali nema snaZne cjeline, dvrste kompozicije i jedinstvene, Zelim re6i zgusnute i nadahnute, cjelovite pjesme. posebno mu nedostaje lirske topline i prozradnosti, u modernom smislu rijedi. Naprotiv, u epskim stihovima ima snaZnih poruka i lijepih slika.2a U proznim je Zanrovima, uzev5i opienito, pavlinovi6 mnogo izraLajniji i u nekim podvrstama, kako rekosmo, uspjeliji. Iako i u njima teZi za konkretnim opisom i korisnom poukom, u duhu svoje funkcionalistidke koncepcije, stilski je vrlo zanimljiv, jasan i plastidan, kreativan i realistidan istodobno. Njegovo Primorje i primorci, puti i neke pudke crtice i novele obiluju zanimljivim opisima i realistidkim obiljeZjima. Po njima je Pavlinovid ne samo preteda hrvatskog realizma nego i sam realist, 5to je takoder odrealena kvaliteta pavlinoviia-kniiZevnika. Ukratko, u knjiZevnom izboru Pavlinovi6eva cjelokupnog djela ima dovoljno kompozicijskih i dijaloSkih odlika, stilskih i jezidnih vrijednosti, sugestivnih opisa, umjetnidkih postupaka i realistidkih zapaLanja. Po tome 6e sa svojim najboljim radovima ostati trajno prisutan u na5oj knjiZevnosti. Posebno je stilski vrijedan. Opor koji put u rijedi i obliku, sugestivan je i snaZan u ritmu, kompoziciji i izridaju. Stilske ce analize i ovdje izravno pokazati kako je paZljivo birao rijedi, traLio poredak, dotjerivao stil, brinuo se za cjelinu, ispravljao se i desto u tiskari korigirao ve6 sloZeni tekst, pronalazio ljep5u rijed i bolji izraz. U tome je bio vrlo senzibilan i zahtjevan. nJezik nam jeo - govorio je - okao i muzika, jedna samo iskrivljena nota pokvari svu melodiju".zs Time smo ve6 pomalo pre5li na stilsku i jezidnu analizu. No, to nam nije svrha. O tome 6e prof. Frange5 strudno i meritorno. Mi smo Zeljeli upozoriti, kako je knjiZevna faktura u Pavlinovi6evim djelima, usprkos spomenutoj slojevitosti i preporodnoj tendenciji, u Sto ubrajamo i politidkw, za autora vrlo vaZna i na mahove autonomna. Zato ioi posve6uje toliku paZnju i brigu.
't-
ti, lI
u l-
.a h
Pavlrnovi6 u s v j e t l u n a S e k n j i Z e v n ek r i t i k er p o v i j e s t i k n l i Z e v n o s t i U svoje vrijeme Pavlinovii je bio poznaL i priznat kao vrijedan stvaralac, pjesnik i pisac, bard hrvatske misli i kulture, pobornik narodnoga hrvatskog jezika i pudkog izraza, vrstan stilist i zagovornik pudke knjiZevnosti. Pozitivne ocjene o njegovim literarnim radovima dali su i znadajni naSi knjiZevnici i kritidari, kao Sto su August Senoa, Franjo Markovii, Nikola Andri6, Marin Sabi6 i neki drusi.zo Nikola Simle,
f
I
t0,
24 Posebno bih ovdje spomenuo Ognjiiara, Kotari i Zupnikovanje, putni spomenak i _ Poslanicu Niki Dubokovict . 2s Usp. Frane lvanileyii, nav. di., str. 33-34. 26 Govoreti o Paylinoyiceyim Pjesmama i Besjedama, Senoa u ,Viencun (1873, br. 36, ,Misao za mi5lju prodire iz umne glave, osjeiaj za osje6ajem plane iz rodo:.tr: 173) pi5e: " " ljubiva srca, a sve jc odjenuto slikom Zivom, be sjedom kiepkomu.
271
knjiZevnom
i u literarnom
smislu.
Jaksa Ravli6 i prof. Franges u novije vrijeme izvukli su ga iz zaboranaglasili su njegovu povijesnu ulogu u knjiZevva i kritidki ocijenili;I je i prof. Niksa Stan6i6 u svjetlu povijesnoucinio to nosti, kao sto povijesnih postignuia.3z FrangeS ga nai nacionalnih politidkih, idejnih u preporoda narodnog oglavnom figurom pravom naziva primjer s balmaciji", Siriteljem omoderne hrvatske mislin i ojednom od najve6ih pojava hrvatskoga XIX. stolje6so.rt Slidne su ocjene i misljenja i Stan-
hovil Pavlinovil i niegott krug do 1869'n'dj' 33Usp.:Povijesthrvatskeknjilevnosti,knj' IV, Zagteb' 1975'str' 371'
272
diia i Ravli6a, kad je rijed o preporodnoj, nacionalnoj, idejno-politidkoj, kulturnoj i literarnoj ulozi Mihovila pavlinovi6a.:r Da su Pavlinovi6eva djela vrijedna i zanimljiva, potvrdili su i urednici nasega reprezentativnog knjizevnog izdanja pet stolje1a hrvatske knji/evnosti. U njemu je i Pavlinovid, uZim izborom, na5ao mjesto (knjiga 33), s Radkim, Nodilom i Lorkovi6em.
Z a k l j u d n em i s l i osvr6u6i se zakljudno na Pavlinovidev knjiZevni rad, radi odredenja njegova mjesta i znadenja u hrvatskoj knjiZevnosti, moramo iskreno priznati da 6e analitidki prilozi u ovom zborniku, koji obraduju pojedine aspekte, u mnogome pridonijeti jasnijim i meritornijim osvjetljenjima cjelokupnog Pavlinovideva djela i njegova odgovaraju6eg mjesta i znadenja u povijesti na5e knjiZevnosti. No, drZe6i se na5ih izlaganja, neka nam bude dopuSteno, sintetidki, s op6e todke gledi5ta, saZeti ukratko na5e sudove i videnia. l. Predav5i se potpuno preporodnoj misiji, Mihovil Pavlinovi6 je i svoj knjiZevni rad, kao i onaj spisateljski, posvetio tom osnovnom pozivu. Namjerno je birao teme i motive iz narodne pro5losti i preporodne stvarnosti, te pisao u sluZbi op6eg nacionalnog, duhovnog, kulturnog, knjiZevnog, gospodarskog i politidkog napretka svoga naroda, u sluZbi preporodnih ideja. Bio je i ostao angaLirani djelatnik i pisac. 2. Uditelj stila i pregalac narodne kulture, nacionalne misli i pudke knjiZevnosti, u svojim je teorijskim, programskim videnjima i koncepcijama zastupao pragmatidko-funkcionalistidko shva6anje knjiZevnosti. Njegova je poEtica disala narodnom duSom, pudkom, kako bi on "ars rekao; vi5e je vodila raduna o tematskom izboru i didaktidkoj pouci nego o estetskim kriterijima i umjetnidkoj strukturi. 3. Jasno je da se cijelom Pavlinovi6evu djelu, svim njegovim knjiZevnim i spisateljskim radovima ne moZe dati knjiZevna valorizacija. Velik je dio samo povijesno-kulturnog, publicisti6kog i historijskoliterarnog karaktera. Dapade, i sam Pavlinovi6ev poetski opus ve6im je dijelom pobudnog i poudnog naboja, bez jade pjesnidke inspiracije. 4. Nezaobilazna je Pavlinoviieva uloga i vrijednost u preporodnonacionalnom, prosvjetiteljsko-kulturnom i povijesno-knjiZevnom znadenju. veliki dio svojih ostvarenja Pavlinovii je napisao zahvaljujudi tim aspektima i vrijednostima svoga djela.
3a Usp. njihova djela navedena u bilj
1la, 31. i 32.
273
6. Dakako, uz taj rad, treba Pavlinovi6u priznati i drugo, Sire, kulturno, jezikoslovno i prosvjetno djelovanje, osobito skupljanje narodnog blaga i razvoj hrvatske publicistike u Dalmaciji. 7. Makar Pavlinovi6 nije bio u cjelini, posebno s knjiZevnog i kulturoloskog gledi5ta, dovoljno vrednovan, u povijesti hrvatske kritike i povijesti hrvatske knjiZevnosti o njemu je dosta pisano, velikim dijelom vrlo pozitivno. No bilo je Sutnje i povrsnih sudova. Neki noviji radovi, iz povijesti i knjiZevnosti (Ravli6, Standi6, Frange5), kritidki iu ga ocijenili i u okvirima svojih studija vjerodostojno prezentirali. 8. Napokon, po naSem sudu, Pavlinovi6evi su knjiZevni radovi, poglavito ako uzmemo u obzir njegovo cijelo spisateljsko djelo, vaZniji u svojoj povijesnoj dimenziji nego po svom umjetnidkom dometu, tj. vaLnije im je, gledano u cjelini, kulturno i povijesno znadenje nego sama literarna vrijednost, koje bez sumnje ima. Zbog toga pavlinovi6 pripada srednjem redu naiih pisaca. Povijesno nezaobilazan, prvorazredna velidina u povijesno-literarnom smislu, samo 6e u svojim najboljim ostvarenjima, manjim izborom svojih radova, ostati trajna vrijednost u naSoi nacionalnoi kniiZevnosti.
1'7 A
Ve s n aJ aki i -C e sta ri 6
MISLISUVREMENI KA O PAVLINOVIETVO.I BESJEDIINJEGOVEO NAEIruU GOVORENJA U JAVNU NASTUPU Bujan u htijenjima, a v desetlje6u Bachova apsolutizma posve sapet, mladi Pavlinovi6 piSe, prije 1860. godine, u prvoj od svojih piesama, koje je 1874. tiskao pod naslovom Iskre; Da premeiem Sume, polja, Da pregazim sinja mora, Da se penjem u planine, Da zaronim u dubine; Sve me nutka, sve mi vapi: Ustaj, ustaj, rodu svom.l SnaZnih li tu glagola svojom radniom: premetati, pregaziti, penjati se, zaroniti, pa joS imperativ od ustati. ZamaSitih li slika i prostora: iume, polia i planine, sinja mora i dubine. Sve je tu snaZno, sve zahtjevno i napeto. Takav se sebi samu u svojim traZenjima, pa uskoro i drugima, objavio mladi Pavlinovi6. Uskoro, kad se ukazalo i otvorilo kojim putem to on moZe usmjeriti tu nabujalu potrebu za akcijom, da bi, kako zavr5ava gornja strofa, pomogao ,rodu svom(. pude godina 1860.o,kako se zorno izrazio Kosta Vojnovic, pi"U to 5u6i o Pavlinovi6u 1875. god. u zagrebadkom uViencu", predodiv5i tim iskazom svu burnu promjenu koja je nastala u Zivotu Dalmacije zbog otvorene mogu6nosti da se ona prisajedini ostaloj Hrvatskoj. I izbi Pavlinovi6 u prvi plan borbe za to sjedinjenje, i jo5 za jezik svoj i narodni gdje mu je god trebalo biti mjesto u javnom Zivotu pokrajine. A besjeda mu pri tima glavnim zadacima, za koje se sav zauzeo, postajala sve izbru5enija, kao Sto je i sebe mislima brusio, izrazom dotjerivao. Do5la u pravo vrijeme i s pravom mo6i, pa stvarala i vrijeme i mo6 toj sveobuhvatnoj misli, koja je izrastala iz probudene potrebe za programom kakav je podastirala i oko kojega je okupljala. Buknule odjednom Pavlinovi6eve teZnje u novim okolnostima, pokuljala mu prirodena i sva prikupljena mo6 rijedi. U pjesmi Ognjiinr, Sto mu je naziv za Prometeia, on je napisao: I Pjesme i besjede Mihoyila Paylinovita God. 1860J2, Zadar 1873, str 181
291
Trogranu sam zublju razmahnuo Kroz prosjeke minulih naroda, Kroz lazine glasnih rukosada, a u bilje5ci pojasnio: 'Sve se ovo odnosi na tri uljudstva: jelinsko, latinsko i kr$6anskoevropejsko, i na njihovetazne plodove zadruLne i knjiZevneo'z fakl", dakle, znalac velikih kultura, a s ljubavlju za rijed vlastita naroda i u potrazi za njom, ubrzo je njome pokrenuo zama$njak nad seoskim mlinicama dalmatinskim i ubrzo se u njima stalo novo mlivo
njom. A sto je to don Mijo tada traLio u vezi s djelovanjem i rijedju? Evo odgovora u mislima mu iz Ogniiiara:
Visom digni vedro delo, Korak dvrsti makni, kreni; Ti narodom zadji svojim, Zadji poljem i dubravom Zadji srdcem narodnijem, Kroz koje se divno roje Namienjene ljudem fimi: Srdcem srdce Zari svoje. Nosi ljubav na svom srdcu, A desnicom djeluj Pravo; DiZi desnu ruku svoju, Djeluj smjelo, otvorito. Htijenja su Pavlinoviieva: svemo6na pamet, dvrst i siguran nastup ,, akciji, srce ushiceno proplamsajem drugoga koji si sam potaknuo i izazval, a sve pokrenuto ljubavlju za rod, za slobodu, za kulturu i svaki napredak narodni. I uspio je u tima svojim velikim akcijama silno pokrenuti i druge, pa onda, t
292
1-
I
lemidno odgovorio grofu Borelliu na njegove rijedi u Carevinskom vije6u u Bedu da Dalmacija nije spremna na sjedinjenje s ostalom Hrvatskom, pa tim napisom Pavlinovi6 zapravo i potakao izja5njavanje, otvoren razgovor svakoga pojedinca kojemu je do vlastite svijesti bilo stalo, samog sa sobom i sa sumiSljenicima, ili s onima suprotna mi5ljenja; od toga je dasa dalje Pavlinovi6 krenuo na pohod za to sjedinjenje i za tu rijed u Dalmaciji krokom po seoskim Zupama i silnim napisima od 1862. godine u oNarodnom listuu, prilogu talijanski pisanog ,Nacionalau (Il Nazionale), da bi poslije ustolidio sam ,Narodni listu i ukinuo oNazionaleo, jer je u gradovima dalmatinskim ve6 takav odaziv na narodnu rijed bio. Uspijevao je Pavlinovii da gotovo svakoga tjedna svoje napise, razgovore, razmiSljanja u tome listu otisne i da ih svojim sunarodnjacima, posebno onima u dalmatinskim gradovima, za nova narodna htijenja u misao utisne. A preko njih - i 6ist, i pun domi5ljat izraz u svome jeziku iskaZe. Recimo briliantan i7ra1, jer tako su i suvremenici mislili, a takav je i za nas dana5nje. O podetnu mu djelovanju iskazao svoj dojam anonimni pjesnik pjesmom-oglasom u Zadru s naslovom Hrvatska domovina raztul.enoi omladini nad grobom Mihovila Pavlinovita: U zelenoj dobi zanesenja on ustade da mi sinke budi, pa mi divnom pjesmom uskrsenja stao Sirit jo5 sapete grudi,: A u drugoj pjesmi istim povodom Pavlinovi6eve smrti, koja se u Dalmaciji i cijeloj Hrvatskoj bila primila silnom ZaloSiu,a kaZe se:
Borac u prostoj odori Sukromna sve6enika Sprema se u boj dosmrtni Bez vodje i vojnika. Ko mu za naum doznaje Veli mu da je lud, Al ludjak taj svud uspio, Podigo narod svud. I dalje u istoj pjesmi: Vr5njaka svojih u kolu U sklopu domadarA U sastankurodoliubA 3 Vjekoslav MaStrovic, Zadarska oznanjenja iz XVIII, XIX i poietka XX. stoljeca, Zagreb 1979, str. 354. 4 N e k o l i k o b r o j e v a , N a r o d n o g l i s t a n n a k o n 1 8 . V 1 8 8 7 .i s p u n j e n o j e t i m e : g o v o r i , s k u povi, pjesme zahvalnice, mise zaduSnice, opis velidanstvenog pogreba u Podgori, na koji se slio narod sa svih strana Dalmaciie
293
U sboru poklisarA K6 daZd iz sbitog oblaka, Kd dvobrid oStar mad, Iz nadahnutih usana Izlijetala mu rijed.s A kakve je zahtjeve na tu rijed, onu na sastanku rodoljuba i onu na zboru poklisara - Sto 6e re6i u Dalmatinskoj sabornici u Zadru, i na Hrvatskom saboru u zagrebu i u carevinskom vije6u u Bedu - pavlinovi6 postavljao, iskazat 6emo ih onima koje je on u prvom desetlje6u svoga djelovanja napisao, govore6i o uspjehu djelovanja jednoga sve6enika: [. . .] udrio iz du5e besjedom, Ognja dao boZanskoga i.ara, Okitio slikom u zrcalu Svoga Ziva duhovnoga Li(.a.o Takva je rijed koja djeluje na slusateljsrvo: besjeda iz duse i vlastita zanosa. Po njima onda rijed tede i njima je natopljena. po njima onda i je bila Pavlinoviieva. Takva u zivu saobra6aju, ta9jelotvorna. Takva kva kad je bila napisana. Po tome zanosu, po toj vatri sto izbija iz rijedi mu i redenica i daje im silan ritam mnogi su pavlinovi6evi tekstovi - knjiZevni, pa bili oni i politidki napisi i govori. I ne umanjuje im knjiZevno obiljeZje nabijenost politidkom mi5lju, jer je upravo ona - prvenstvena za njezina stvaraoca - bila glavni poticaj za oslobatlanje njegovih izraLajnih mogu6nosti i njihov razvoj. pavlinovii politi6ar razvijao je Pavlinovi6a knjiZevnika, a Pavlinovi6 knjiZevnik uvelike pomagao uspjehu Pavlinovida politidara. Rijetko se kada, a u tolikoj mjeri u nasim stranama nikada, stekla tako korisna i plodotvorna sprega politidara i knjiZevnika kao u osobi Mihovila Pavlinoviia. I nisu samo u povodu prerane mu smrti anonimni pjesnici, suborci i sugradani, iskazali dast Pavlinovi6evoj rijedi u njegovu djelovanju. Jer, August je Senoa, prvo knjiieurro p"io Hrvatske"tJga vremena, jo5 1873. godine to u zagrebadkom oViencun udinio. pohvaliv5i mu i pjesme, za prozu mu kaZe: ,U nevezanu govoru pavlinovi6evu misao za mi5lju provire iz mudre mu glave, osje6aj za osjeiajem plane iz rodoljubiva srdca, a sve je odjenuto slikom Zivom, besjedom krepkomn.z A Kosta Vojnovii, iz ugledne dubrovadke obitelji, obrativsi se preko pavlinovi6evih rijedi u njegova istomisljenika, o njemu 1g75. godine za isti zagrebadki ,Vienac" u op5irnu napisu osim Zivotopisa kazuje da je njegova sil"Larka besjedaosvuda i na svakom mjestu p omagala no pobjedu hrvatske rijedi ( s p a c .V o j n o v i i ) u i misli Dalmaciji nasuprot talijanStini.s I dalje Vojnovii: oKao s O z . n a n j e n j a ,s t r . 3 5 8 - 3 6 1 6 Mihovicr Pavlinovii, Kotari i Zupnikovanje, Zadar 1g67, str. 4g 7 ,Vienaco, Zagreb,1873, br 36, str 573 d,Vienac",1875,br.27
294
a a i-
u
knjiZevnika svak ga broji medju prve hrvatske spisatelje, a u govornidkom stilu nema mu para. On je znao osvojiti vlastitosti zapadne kulture, kao jo5 nitko izmedu nas, te ih pretvoriti hrvatskim sokom, a da ne ostane traga tudinStini".q U povodu smrti, kad je u nekoliko brojeva "Narodnog lista" narod Dalmacije izraLavao svoju Zalost nad velikim narodnim gubitkom, zagrebadki djelatnik Hugo Badali6 u svojoj pjesmi istide mu "silu rijedi poput groma<,lo a u plakatu-epitafu u Zadrs skup Hrvata biogradske ditaonice kiti ga ,istinom, mudro56u, rjedito56u Demostenao kojom da je "na sborih i saborih kao div nedobitno carevao<.rr Mnogi se javipo Zadru, dalmatinIi pjesmama saZalnicama i plakatima-epitafima skoj sredi5njici, iskazujuii visoku cijenu Pavlinovi6evoj rijedi i djelu i veliku Zalost nad njegovim odlaskom.r2 ,Narodni listn, stranadko i Pavlinovi6evo glasilo, povodom smrti moglo bi se re6i svoga tvorca i neumorna suradnika - koji ga je svojim silnim napisima dvadeset i pet godina nosio i razvijao - u svom uvodniku, vjerojatno iz pera tada5njeg urednika Jurja Biankinia, pi5e: ,Kad narod u odajnoj borbi za svoju du5evnu i politidku emancipaciju stvara sebi velidanstvenu epopeju, pravi junaci takove epopeje valja da su Pavlinovi6eva kovao. I dalje: ,Samo delidna volja Mihovila Pavlinovi6a mogla je odoliti u odurnoj i odajnoj borbi proti talijanStini u Dalmaciji i zajamditi danaSnje stedevine na5emu jeziku u pokrajini, pa sutra, ako Bog da, kad naS jezik izvojuje zadnju i odludnu pobjedu, te bude uveden i u javnu upravu, nepristrana povijest na5eg preporoda dosudit 6e poglavitu zaslugu Mihovilu Pavlinovi6uu.rs Kada je deset godina nakon Pavlinovi6eve smrti o njemu napisao studiju izvrstan publicist i suradnik mu Dinko Politeo, najljepie iskaze upu6uje Pavlinovi6evoj rijedi, i to onoj Zivoj, u svagda5njem razgovoru, i onoj u njegovim govorima: "Bila je to rijed koja je u jednom jedinom izrazu sakupljala ditav jedan opis, ditav jedan poloZaj, ditavo jedno umovanje. Tom svojom rijedju Pavlinovii je gospodovao i name6ao seo.laRijed je ta Politea podsjeiala na jezgrovitost Tacita, a Senoa je u vrijeme mladog Pavlinovi6a bio napisao da ga on >u pjesnidkom slogun podsje6a na Horacija i Katula.ts Iako mu ne pridaje takvu snagu pjesmama, Politeo nadasve uzdlLe Pavlinovi6a govornika: "Kad govori ma5ta ga kadkada zana5a kao da umjetnidkim poletom hode da zasladi strogost svoga umovanjao. I e Isto mjesto. r0 oVienacn, 1878, br 22, prvi broj nakon Pavlinovi6eve smrti, donosi veliku pjesmu Huga Badali6a pod naslovom Mihovilu Pavlinovitu tr Oznanjenja, str. 356. 12 U zadarskom Historijskom arhivu pronaSao i u knjizi Oznanjenja objavio Vj. Ma5trovi6. 13 ,Narodni list", Zadar, 21. svibnja 1887. god la Dinko Politeo, Mihovio Pavlinoyic, izd. Matica dalmatinska, Zadar 1898, str.33-54. ls A. Senoa u navedenu dlanku; D. Politeo, n.d., str 51.
295
dalje: "Svaki njegov govor jest pravo umjetnidko djelo, koje bi se moglo kao uzor predoditio.16 A te je govore, tu ogromnu i poticajnu rijed pavlinovii najve6im dijelom sloZio u podgorskoj samo6i, koja nije bila i usamljenoit, kao sto je pri podetku svoga djelovanja bio i napisao: eistom srcu samota je divna i prepuna Livota, naslade.rz
Pr i l o g
D V I J EK R A T K EP A V LN I O V I E E VB EE S J E D E l s l . O n e z a k o n i t iuz b o r uz a s t u p n i k a (Pri razpravi u saboru dalmatinskom o izboru na zastupnidtvo kotarskoga poglavara spljetskoga,obavljenu vladinim bezakonjem,g. 1g63.uzprkos naporu;i.Ji"" tad ve6ina odbaci taj izbor.) 16D Politeo, u isroj knjizi. t7 Kotari i Zupnikouanje.str. 54. su govori mnogobrojni, .. -lt,l"urt,'guicevi -odprvih mu nastupa u Darmatinskom saboru u zaoru' goJeJe nastupao iskrjudivo hrvatskom rijedju, preko onog u Hrvatskom saboru
296
Gospodo narodni zastupnici, Ako pogledamo kroz vjekove, kroz koje se razmienuse na ovoj nebogoj zemlji razlidna gospodstva, red nam je priznati, da osnova sadanjeg vladanja zapodeta ! naredenim utornim_ austrijanskim gospodstvom, i majstorski razvedena, svom^ spravom birokratidkom srednje Evrope, u nas se razapela kaonoti po izbor-um; te kao da Lez nle za nas ne moZe da bude ni Zelje, ni uhvanja, ni napredka, nit ikakva dobra.
Junaiko hrvanje bliznje nase bra(.e za domovinu i za krunu carsku, (g. lgag) vjernost . i hrabrenost, dobiSe nam poglavara nase krvi. on nas je obljubio, i nastJiao da nisi uzivaju naSu domovinu. Ali i on zapleten i zamrsen birokratidkim predivom, nije mogao raztrgnutr niti otegnuti vladine osnove: i u deset godina u nas se je grdno umnozio bloi einori-rika. Naia mladeZ povladjena dobrim odvjetnikom, omamljena olaksicama stanja koje razmazuje i pribavlja hljeba ni skita ni prepedena, u siromasnoj pokrajini, listom stade se iinovn.iditi. odkad su ti se ovako Dalmatinci zanlli za dinovnidtvom, srdce im je izvodnilo, nit osobita dobra vidismo u upravi na5e kukavne otadbine. od nedista zraka i od kaljuzine zamrsene i kasne uprave, u nas se umanjio broj didnih i narodu koristnih glava; jer su pod jarmom: ljudi iu omlitavili, jer im nije dato sobom i(ta zapoteli; pametje zatupljena,jerboje osudjena da se zaja6im k6la. U tielu nam se grdna b6lja politidka ukopirila, to ti je birokracija; lju6a, jer je domaca; korenitija, jer se upitomila, i ve6 kao mjestom raste. u obrtnosti i u tigovini, mi smo ti ga izostali; jere najbolje nase glave vlada je najmila za mukli posao gluhih pisarnica. To veia je nasa nezgoda, moja gospodo, odkad se javio ovi ustavni Zivot. Gle, gdje se medu sobom koljemo! S jedne vlada koja bi htjela, da joj dalmatinski izmeca', novim kalupom, stare osnove vode; s druge, svi slobodni i nezavisni sinovi ove zemlje, koji zele zbiljimice dvrstu vladu uz istinitu slobodu. Ne povaclajmo se gospodo. Eto, nek i prebacimo zakidanje krarjevih ljudi za nasih pr. Vih izbora; red nam se danas zbilja smisliti, kako su sc vlasli mlesianskl zadnjih izbora prome6ale, i viSekrat svojom prodrle. Ja ne osvadjam uprav samu vladu, radi svih bezakonja sto su njezine sluge protrv nas -oeitih, udinile; nedu joj prigovarati grdno posiecanje njezinih riedi i djela tajnih i sto 1"
govora svojim biradima i nekoliko velikih pri otvaranju narodnih ditaoni l^zl-g-.:b:',.p" ca' I u ostatimvaznim prigodama,do onih u carevinskom'vijecu u B;au. ii iu gouori go_ vrlo opsezni,.mnogostrani..Far[;;;i, se za njih [ ili ad hoc izf"t.rif." ::y:_1"+:yi!"u sabornici bduurrrrcr kad Kaq bi ol se "ir" On bi ih nase zato za to .ukazala pot."Lrl pomno potreba) p6-r]" 'spisi, pripremao. l::^=L,flq I -tTKazala
pie1m3
y^ ii:g?yi- jn.iig**.a i besjede i' Raztiiiti eaj" l,rl.li.rrao, rznosei t:it $ili#l i;3i'.ii'1il'if ilii-n t,'.^3"i1;jf:i fi'fl':lii5'j'""',:l #;:#*i,l;iffi,i ma i naimanii uvid u pavlinovi6eria
cielinu. istupa, odabralt ;; d"tj:;iq;ii l."j"g.u mislima punokrvne pavlinoviceve"b..:"a", gji" prvenstvenop.titidku i drustvenu misao i misiju.izbija.ipak.i po koje zrno i dih'literaine "z pavlinovideve-iziazalnosti.trvrstan poetski odlomak iz njegova govora o Nerervi ao"o.i ut"J"rrk-i;;.gJ; u svome re_ feratu u ovom zborniku.
297
----------------
dvijuh zadnjih godina medju nami zamela; nit sam se danas spremio da ju pitam: odkud re bruke, da se kriZim daruju i dastima podiZu opadadi i zadetnici tamnovanja Vragolovina i Gavranijevo; za|etnici progonstva Radamanova, i ne kajane smrti. Bauline. Aja, pitat je ne6u, jer me plemeniti moj prijatelj knez Gjorgji izmienio. tlego, pitat ho6u danas vladu, odkud tolika njezina briga, da nam narodni sabor nadi je svojiminajmljenici? Nije li od Lelje da nadari svakogodisnjim odmorom, dobro podasutim, zasluge svoje deljadi? Jal' da viknemo nerodici ustava; kao Sto smo navikli nerodnoj birokraciji? Eto vam, gospodo, pod odima izborni spisi novoga sinjskoga zastupnika. Sre6aje htjela da ne poznam ni krjeposti ni mahne toga gospara Aleiania: s toga kad bih i htio o njem da sborim, ne mogu. Nego, netom pomislim, gospodo, na sve ono Sto sam vam nahrcio, te vidju kako se taj izbor opremio, Zivot mi se promie5a. Najirie izbor ovrsen izbornicima izabranimi evo dvie godine; to sve bez ikakva zakonita temelja. Uz to novi jedan izbornik od jednoga samoga mjesta nadoknadjen; te zabrana onomr.rnadelniku ob6inskomu, i biviem zastupniku, da se ne smi dogovarati o izboru; te zabrana umnolenom vie6u ob6inskomu da se sabere; te liepo daS6enje izbornikA, sve-
ono 5to me pede, to me danas najveie pla5i' Sviest moja, ka'postenjaka i misnika smu6ena je; duZnost zastupnidka me zove, da prosvjedujem; i da vas, goipodo, pozovnem da se jednodusno slozimo protiv ovakim bezbbrurnortirnu. Evo sgode da pokaZemo Dalmaciji, kako je njezini zastupnici ne izdaju, niti se pogadjaju o njezino po5tenje. Tvrda vjera, nebud o nam redeno, da smo ti ga zavarani, jali da se za bilo kim zavadjamo. Doba su da se vladi u brk kaze, kako 6emo ju mi srddeno poStovati, kad se ne bude name6ala naSemu osvjedodenju slobodnih i vjernih drZavljana. Danas, ljudi poSteni i slobodni obiju stranaka imadu pokazati svoju drZavnidku zreIost; slaZud se u uporavljanju nadela koje stoji visoko nad svakom strankom; nadelo u koje ne smi nijedna postena stranka zakidati: sloboda biranja. Tko mi na ovom temelju govori o pomirenju, taj me nagovara na izdajstvo. Tko spominje pri ovom poslu ljubav izkrnju, iini mi se da vriedja ljubav BoZju, ljubav istine i p.uui.". Istinu piije svega; svadije pravo svakomu; milost jednomu, nepravica je hiljada-
l l . P r o g l a sn a r o d uz a i z r a v n ei z b o r eu B e dg . 1 8 7 3 Narode! Sto za dvanaest tvrdih godina, kroz borbe, kroz nasilja, kroz tamnice ti si izvojevao, opet ti se stavlja na izbornu kocku. Sto kroz ob6ine, kroz sabore, kroz knjige, krvavo si stekao, evo ti se opet me6e na obklade. Izboriiz pojedinih kotara uprav na Bed, nova su vrsta borbe, na koju Kralj, i Domovi na, pozivaju na uskup cio Narod i svakoga pojedinca.
298
JoS jednom nam je svima zasvjedoditi: dija je zemlja ova? Ova, u kojoj podivaju kosti otaca naSih! Jo! jednom svakoga birada zakon pozivlje, neka glasno kazuje; ili je voljan robovati tudju jeziku, tudjoj samovolji, tudjoj svakovrstnoj obiesti; ili ho6e da Zivi na svojoj zemlji, svojim jezikom, svojim mirom, svojom slobodnom duSom, pod dikom svoga barjaka. Svak disto kaZi: ili 6ei narodnost, slobodu, poitenje, napredak, svjetlost; ili ie5 tudjinstvo, poniZenje, sramotu, nazadak, mrak. Ovo znamenuju izbori. Tvoji protivnici, kako svedjer, tako se i ovoga puta spremaju na te, na tvoju glavu i na tvoje pravice, Narode. - Jedni ho6e da ti zature jezik, da pravice zatome; a jedni opet da te od bra6e odvrate i pred njom ozloglase. Protivnici tvoji, Narode, nastoje da te neistinami truju, nebil'ti iz duSe izdupali pouzdanje u tvoj dan i u tvoje sinove od zakletve. Pla5e te mukam, i tjelesnim nevoljam tvojim, nebil' ti se srdce svakoj nadi zatvorilo; nebil' se ti pustio u njihovc okaljane ruke, da te kA niemu marvu oni Si5aju i za rzicu vode; pa da ti se sladko pred tudjinom nasmiju: ,vidi5 lude svjetine; vidi5 robske pasmine, gospodareo. Borbe su tvoje teZke, rane su tvoje duboke, Narode, stari zlopatnide. I neznanje i neimanje, i su5e i bolesti, i nerodice i prazna obetanja, sve se ovoga puta na te strovalilo, da padne5 izmoren u nesvicst; pa da te izkopajnici svake ruke vezanim odima nuraju u propast Ali, ti 6eS pri sviesti ostati, ti 6e5 se u svojoj vjeri odrZati. TeZka napast izmora i neuhvanja, ni ovoga puta, tebe preobladati nece; ier uza sve jade i siroma5tvo svoje, u srdcu hrani5 Zivu vjeru u Boga branitelja pravice; ti vjeruje5 u po5tenje, vjeruje5 u dan tvoj koji ie svanuti. Vjera 6e tvoja, Narode, i ovoga puta spasiti tvoju po5lenu du5u; vjcra 6e tvoja i c.rvoga puta osvjetlati svietlo tvoje lice Glas tvoj ti ne6e5, Narode, na trg pustiti; ti neie5 u tudju sramotu ugaziti; ti ne6e5 osude proti sebi sam svojom rukom podpisati. NeieS! Ti neieb ni ovoga puta nakon toliko dana izdangubljenih, nakon toliko muka pretrpljenih, ostaviti da ti drugi nameiu nepozvane Skrbnike Nijedan po5ten biraa ne smi bez grieha i bez sramote da se oglu5i pozivu zakona, da ne bira sebi zastupnika, koji 6e na ime njegovo govoriti, pravicu braniti, zakone krojiti i vladu nadgledati Nijedan narodnjak, bez vjeiita priekora, ne smi da odstupa sa izbornoga polja. Dan izbora vriedi za trista dana! Na izbornom polju, ti znai, Narode, sam koji su tvoji pravi prijatelji, ti ve6 poznajeS one koji tebe i tvoje dobro ljube; koji ljube tvoje pravo, tvoj jezik, tvoj napredak du5evni i tjelesni. Na izbornom polju, gdi se protivnik stari i lukavi u kojem nuglu utaborio, da te nadvlada, ti znaS, Narode, 5to tu pomaZe: tvoj glas Tvoj skladan glas dosta je na birali5tu; pa ie protivnik smotati skute: il bjeZati il Sutiti. Na izbornom polju gdi je neprijatelj dovjek kroz no6 ljulj posijao da te razdvoji i da te zavede, tu, izborni dan, Narode, za te je dan Zetve, da svojom rukom Zenje5 p5enicu u Zitnicu, a ljulj na oganj, da nestane ljulja na trudnoj muci tvojoj. Izmedu nas nestalo zauviek odmetnidtval Il' lieni, il' krivi; il protivni il nevjerni, svi iemo jedan po jedan koliko nas je, odgovarati za nastanje izborc. Po5tenjaka i stojana unuci ie blagosiivljati, Bog ie nadariti. Protivnika, odmetnika, potragljivca, jednako ie stignuti kletva i boZja i narodna. Svak ovoga puta valja da bude dionikom il slave, il sramote Tko nije s narodom na okupu, taj je narodni protivnik. Vojnik koji na glas bojne trublje ne leti na Kosovo, taj je bjeZan, taj je odmetnik. Do tvoga sklada, do tvoje volje je, Narode, da protivnici i odmetnici uzmaknu smeteni; a da se tvoji vjerni sinovi veselo okupe okolo tvoga slavnoga bar,.rka. Pohiti, Narode, na izbore; biraj vjerne birade. Upni tvoje odi u vjerne svoje prijatelje; glasno zovi na novi megdan stare vjerne svoje zatodnike. Nitko Ziv ne smi da ti se oglu5i: vojnik je da vojuje.
299
Biraj, Narode, biraj k6 za se. Jedan za sve,a svi za jednoga! I hvala i sramota, i korist i Steta,sva ie bit, Narode, tvoja. Ne boj se Stete od po5tenja; ne nadaj se koristi od sramote. Svi na noge na izbore, da pravicu branimo, da istini svjedodimo,da svoju zemlju, svoj jezik, svoja prava posvojimo. Na izbore, Narode, i gladni i Zedni, i trudni i umorni, da ti se ime ne otme, da ti se po5tenje ne pogazi; da ova gruda zemlje, Sto ti jo5 uz golu duSu ostaje, da ova gruda zemlje pod proklestvom tvoga razcvieljena roblja, tvoje mrtve kosti ne izmebe tad, kad nebude vremena kajanju. Svak Ziv, svak po5ten hiti na izbore; pa nede$ nitko plakati na izdaju; ne6e5 doiiviti sramotu; ne6e5vrat podvr6i jarmu jezika, misli, zapoviedi nepravde tudje. Na izbore, Narode; kralj zove, duZnost steZe,domovina vapije, tvoji te sinovi zaklinju: i du5a i po5tenje,i korist i napredak, i narodnost i pravo tvoje, sve je na dan izbora o tvoj glas zavezano,Narode. Na noge,na izbore! (Razliiiti spisi Mihouila Pavlinovita god. 1869-74, Zadar 1875,str. 355-358.)
300
Divna Ze\evi6,
I PUEKIPJESNIKMIHOVILPAVLINOVIE MISAOO DVIJEKNJIZTVruOSTI
Sve Sto je pisao, u stihu i prozi, Pavlinovid je podredio potrebama teku6e, svakodnevne borbe za nacionalni integracijski proces. U hrvatskoj knjiZevnosti to je dobro znana situacija u kojoj je knjizevna djelatn.os1odredena i vodena neknjiZevnom, utilitarnom, didaktidkom funk-
povijesti hrvatske knjiZevnosti 19. stoljeia. Drugim rijedima, pita se: oSto 6e nam one knjige koje ne moZemo trkom razumjeti?"'z Stoga, da bi se odgovorilo zada1.ama sto ih postavlja znadajna svakodnevica, za prosvje6ivanje i nacionalno osvje56ivanje dalmatinskog puka, Pavlinovi6 poziva na okretanje izvorima usmene knjiZevnosti i njezinu rjednidkom bogatstvu, a nacionalne knjiZevne velidine ostaju priur"-"no nefunkcionalne: ,nabavimo zlatne korice i liepo ih sahranimo u stesane policeo.l Pavlinovi6 razlikuje odvije knjiZevnosti u jednom jezikun, dva knjiLevna fenomena, od kojih umjetnidku, nacionalnu knjiZevnost hrvat'knjiZevnost pudku' na'narodnom knjiZevno56u' i drugo sku naziva mijenjenu puku, kojoj dobro poznaje tradiciju: ,DrZite se Korabljice, Ugodnoga razgovora, i Pi5tulara, BabuSe, Stipanjade i o.o+ 'narodna knjiZevnost', znadenjem i Dok je nacionalna knjiZevnost, ostvarenjima nadredena pudkoj, njihov medusobni odnos Pavlinovi6 smatra uzrobnim: oda nam bez pudke, nipo5to ne moZe da bude narodne knjige".s Upravo u nacionalnom integracijskom procesu vidi Pavlinovi6 ulogu i znadenje knjiZevnosti pudke: ,jer gdje puk ne idje uz narod, srta i I Piiikako puk govori. Mihovila Pavlinovica, Razliiiti spisi. U Zadru. Tiskom Narodnog lista, 1875. str.392 2 Dyie knjilevnosti u jednom jeziku, jali piii kako puk govori, Mihovil Pavlinovi6, nav. djelo, str.393. 3 Mihovil Pavlinovi6, nav. djelo, str. 394. a Vidi biljesku br. 2. O Pavlinovi6evu razlikovanju pudke i nacionalne knjiZevnosti v. u: Nikia Stinei6, Hrvatska nacionalna ideologija preporodnog pokreta u Dalmaciii. Mihovil Pavlinovic i njegou krug do 1869. Zagreb 1980, str. 158, 183-185, 233-236 s Mihovil Pavlinovid, nav. djelo, str. 397.
347
brloZi se; tamo je narod razstavljen, razkvaren, razglavljen i zaplienjen. I puku dakle umne hrane, i svoje knjiZevnosti pudke, koja 6e predanj prostirati slju5tene probavne plodove narodnih udevnjaka".o KnjiZevnosti pudkoj namjenjuje Pavlinovi6 prije svega kohezivnu funkciju: bez puka nema nacije (naroda), bez knjiZevnosti pudke ne moZe biti nacionalne knjiZevnosti hrvatske.z Dvije knjiZevnosti u jednom jeziku javljaju se u Pavlinovi6a kao jamstvo hrvatske nacionalne i jezi6ne jedinstvenosti niZih i vi5ih dru5tvenih slojeva. Najve6aje opasnost za jedinstvo upravo klasna pa stoga i nacionalna rascijepljenost. Pavlinovi6 detiri puta istide opasnost od narodne tj. nacionalne nejedinstvenosti: ,razstavljen, razkvaren, razglavljen i za'.0plienjenn.sObje se knjiZevnosti imaju po Pavlinovi6u pomagati;si noj i drugoj zajednidki je pudki jezik. Dok knjiZevnost pudka pomaZe nacionalnu (narodnu) knjiZevnost jezikom, nacionalna bi knjiZevnost trebala pomagati mislima knjiZevnost pudku. Takvu povezanost Pavlinovi6 smatra uvjetom skladnog razv oja hrvatske nacionalne knjiZevne cjelovitosti. Ako promotrimo tako zami5ljenu vezu izmedu dvije knjiZevnosti u jednom jeziku, izmedu dva knjiZevna fenomena, moZemo zakljuditi da je ona idealistidka: u njoj se lako prepoznaje odnos du5e i tijela. Pudkom je jeziku pripala uloga tijela, a funkciju du5e preuzele su ,mislin kojima bi nacionalna, umjetnidka knjiievnost trebala pomagati knjiZevnosti pudkoj. Zamisao je to o nerazludivu odnosu du5e i tijela, o odnosu kojim bi se odredivala osobnost hrvatske nacionalne knjiZevnosti, i o posljedicama naru5avanja odnosa kad se du5a okrene od tijela tj. kad se okrene tudinskom jeziku i knjiZevnosti, Sto uzrokuje knjiZevnu i nacionalnu razjedinjenost. ,Umirat 6u, al' prokletstvo Tudeg slova odbijat 6u. Umirat 6u, al'na pravdu Zivog Boga vapijat 6u..ro(Zavietotudena rodoliuba) ,Kukavice, mlitavce, dopuze Sibai krutom posmjeha porugom, Da tudinstvo na prnjavor stjera!(1r
6 Mihovil Pavlinovii, nav. djelo, str. 396 7 Mihovil Pavlinovi6,nav. djelo, str. 397. 8 Mihovil Pavlinovi6,nav. djelo, str. 396. e Mihovil Pavlinovi6,nav. djelo, str.401: okako obe te knjige imaju se uzporeda razvijati u vlastit-om topraku, nesplidu6 se niti se smetaju6, dapadi jednl drugoJ pomagaju6; pudka narodnoj jezikom, a narodna pudkoj mislima." lo Zavjgt otudena rodoljuba. u: Pjesme i besjedeMihovila Pavlinovita, god. 1860-72. Zadar, Tiskom oNarodnoglista", 1873.str. 185. tt ltalija. ,Iyanu Nikoli1u, hryatskih pjesama pjesniku-prevoditelju talijanskom4 godine 1872.M. Pavlinovi6, Pjesmei besiede186012, str.l17.
348
oEto naSih jada! Sto mi se ne moZemo osloniti na na5e udevnjake; jere jim je umni Livot iz tudine, i tuclinsko dekalo misli jim izporavlja. Kalup i tvorivo njihove misli, strani su jezici; divni, uzorni, ali strani i Slovincu nesrodni."tz Prednost je na pudkoj strani: ,Nismo pismeni, ali nismo ni izmoreni, ni otudeni, ni odrodeni; te sobom moZemo zateti Sto je Bogu drago i narodu spasonosno.( 13 KnjiZevnost pudka bila bi, prema Pavlinovi6u, knjiZevnost koju pripadnici Skolovanih, vi5ih slojeva dru5tva stvaraju za puk osiguravaju6i mu tako pristup svojim misaonim dostignuiima, drugim rijedima, u skladu s idealistidkom zamisli, Skolovani daju i udahnjuju duSu knjiZevnosti pudkoj. Zamisao ne pretpostavlja pisanje puka tj. pudku knjiZevnost, ne pretpostavlja pjevanje i mi5ljenje i niZih socijalnih slojeva koji o svemu imaju svoje misli onako kao Sto imaju svoj jezik. Puk dine, kako pi5e Pavlinovi6: "poljodjelci, obrtnici, pomorci, zanatlije, trgovci"; izmedu puka i nacionalne inteligencije mjesto je sve6enstvu i njegovoj posrednidkoj pa, prema tome, i kohezivnoj funkciji: oNejma puka gdje nema sveienstva.<
349
"Neki, pobro, opice pozivlju, Da im budu prvoroditelji: Odridu se duha stvoritelja, Da postanu gnjusa samotvori; Slave razum , da razum zaniedunlT Takoder iz straha pred uznapredovalim procesom sekularizacije i vjerskim indiferentizmom, kao krivci za to imenuju se u drugoj polovitodnije potkraj stoljeia, kao neprijatelji vjere: soqalisti, :i J9 ..|.tj."ca, zidovi i slobodni zidari.rs odjek vremena susre6emo i u pavlintvidevom Putnom spomenku Krapinske toplice 1g72. godine: ,Moj sokole Sto nad pe5tom stajeS, Nad njom pu5ta5 orla oglodana? Zar da sluti5 na udes madarski? Svabska trka, Zidovska pobrka; Madar bredi, blagom se razme6e, Vla56u Siba koga se dokopa; Madar brkom u odi zapreo, A Zidov ga do kostiju glode, A Svaba ga u raku sprovada; To uZasno ljepoti ,r"ulol,,,n
,Nevjera je zavladala sviietom opuhala du5e narodima
350
Dok pobjeda ovjenda ti glavu, Il'6e tebe vihar odtrgnuti Poput slamke u vrtloge crne.ol Pavlinovi6eve pjesme ispisane su pod geslom: "Vjerom i prosvjetom k slobodiln Sto je zapravo varijanta deseteradke sintagme: >Za krst dasni i slobodu zlatnuln koja se desto ponavlja u Pavlinovi6evim stihovima: oZa krst 6asni. za slobodu!nzz: ,Tu je mudrost i svetinja Zivit, umriet, pobiediti; Za krst dasni, za slobodu Sve na svietu pregoritioz: Pod istim geslom proslavljeni su i opjevani 1863. godine ,slavenski apostoli" Ciril i Metodije. O porijeklu sprege: odasni krsto u srpskim narodnim pjesmama znadajnu je raspravu napisao Miodrag Popovi6 i pokazao mitsko korijenje te sprege i prijelaz kad se ona vezuje za krS6anstvo i kr56anski simbol ,dasnog krstao u koji su bile ugratlene destice drveta na kojemu je Isus bio razapet. Formula: oZa krst dasni i slobodu zlatnuo vezivala se i rezonirala u 19. stolje6u uz borbeni stradalnidki poloZaj juZnoslavenskih naroda, pa se pokazuje da odasni krstn u sprezi sa "slobodom zlatnomn vezuje i u hrvatskom 19. stolje6u osim kr56anskih i druga znadenja: ratnidka, borbena i herojska koja je imao raniji poganski krst.za Pavlinovi6eve su pjesme podjednako borbene i didaktidke, one poudavaju na primjerima hrvatske povijesti, pozivaju na jedinstvo Hrvate i na bratstvo Hrvate i Srbe. du5o "Ustaj vilo, ustaj da pjevamo rodu svom: Ustaj rode, ustaj dive, Cika zora danu tvom!ozs ,Nek se Liviuz mrtve prislone Jednom du5om da narod zajekne, Na odigled stara grjehovanja Jednim srdcem da zaigra Livim Na odigled vrline, junadtva Za(me novo roda duvstvovanie!"26 2r Mihovil Pavlinovic, nav. djelo, sLr.146-147. 22 Mihovil Pavlinovi6, nav djelo, str 133. Sbogom na odlazku put Crne Gore popu Jovanu Sundeiicu, godine 1865. 23 Mihovil Pavlinovic, nav.djelo, str. 130 2a Miodrag Popovi6, Vidovdan i iasni krst Ogledi iz knjil.erne arheologije. ,Slovo ljubveo. Beograd, 1976. str. 102. 2s Mihovil Pavlinovii, nav. djelo, str. 181. ,Ustaj!, na Crljenom-kuku. 26 Mihovil Pavlinovi6, nav. dielo, str.176. Italija. Ivanu Nikolitu ..
351
U pudkim tiskanim pjesmaricama 19. stoljeia, omiljenih i rado pjevanih pjesama, pozivaju se jednokrvna bra6a, pjesme ih joS zovu blizancima, Srbi i Hrvati, da se vrate u bratsko kolo, pozivaju se na slogu i ljubav, to je poziv na povratak prvotnoj, iskonskoj bratskoj, slavenskoj slozi u dije iskonsko postojanje nije pozeljno sumnjati. poziv na slogu ostao je trajan i uporan lament 19. stolje6a, to je poziv na povratak u izgubljeni raj. o izgubljenom raju bratske sloge-pjeva ltihovil pavlinovi6: oOj, nam resti goro, sjajna goro, Na hrvatskoj zemlji nasadena! Tebi tekli srbi i Hrvati, Prvobitno da ponove bratstvo! U tebi se zametnulo gnijezdo Slovinskogajata jednolika!ozz U istoj sferi deZnjeza slogom pjeva i pobratim, prijatelj pavlinovi6ev, pop Jovan Sundedid u pjesmi: Poziv i molitva 1863. upu6enoj 'slavenskim apostolima': ,Molite ga jo5 da slogu Slogu cigli spas Slavenstvu, Ciglo sredstvo,kojim mogu Tei Slavjani k svom prvenstvu, On useli nam'u grudi, I izmijeni zle nam iudi.uza Sundedi6evapjesma u5la je u ,Pjesmaricu rado pjevanih pjesamah. Sabrao Duro Stj. DeZelii, u Zagrebu 1865." Sto je o6iti znak da je pjesma bila zapai.enai popularna. To Sto sloge nema obja5njavanoje u pudkim pjesmama 19. stoljeca time da su za razdor meclu braiom krivi tudinci, stranci. sundedi6 koji spominje: ,zle nam 6udin moZe se u tom pogledu smatrati iznimkom, jer je rijetkost u 19. stolje6u da se razlog nesloge ne traZi izvan braie i njihova bratskog odnosa. Na pitanje u pjesmi: Sto ia ielim?, pavlinovid odgovara u skladu sa Zeljamasvog vremena. ,Zelim Livot, Livot rodni, Da postanecviet slovinski, Sto nam do sad tudin odni, Da povrati sklad bratinski.uzs
27Mihovil Pavlinovi6,nav. djelo, str.93. putni spomenak,g. 1g64. 28Jovan sundedi6, Poziv i molitva, u: pjesmarica rad.opjevanih piesama, zagreb, 1g65. str.l 8 l. 2eMihovil Pavlinovi6,nav. djelo, str. 1g4. Stoia Zelim?
352
,1.
Ideal kojem stremi i koji proZima najintimnije Zelje, ideal kojim se Pavlinovi6 zanosi u radu i svojim stihovima, smje5ten je u pro5lost i knjiZevno je analogan i predoden kao deZnja za izgubljenim rajem. Na pudkom knjiZevnom planu vjera u obnovu prvobitnog, iskonskog bratstva Hrvata i Srba, vjera u mit o prvotnoj, iskonskoj bratskoj slozi svih slavenskih naroda, pokretala je Pavlinovi6eva nastojanja lcao Sto je pokretala i preporodna nastojanja ilirskih rodoljuba. U literaturi o Pavlinoviiu konstatirano je da su mu pjesme sluZiie za propagandu preporodnih ideala:0, pa se i pejzalzjavlja kao putokaz u povijesnu pro5lost. Ve6inu piesama ispjevao je u pu6korr desetercu (za razliku od deseterca usmene pjesme), daleko od namjere da pjeva o intimnim doZivljajima. Pjeva o dru5tvenim zbivanjima sa Zeljom da poudi 6itatelja, da ga pozove i izaz.ove na opredjeljenje. Upravo u nastojanju da nepclsredno djeluje na dru5tvo kojem se obra6a, da odgovori zadacima stranadke opredijeljenosti, da pjeva o manama i nedostacinra svog puka (Kotari), o znaieniu i uzvi5enosti Zupnikovania, odi, tuje se Pavlinovi6 kao pudki pjesnik. Pjevati o manama pretpostavlja Lelju za izravnim djelovan'iem; to je izraz povjcrenja u rijed koja moZer izmijeniti sve nedostatke dovjekove; stoga npr. u Kotarinta pjeva o svadama, grabeLi, paleLu, umaknuiu, ubojstrzima i praznorjericamzr.
1
1
l
Pavlinovii se ne Zeli i ne moZe otrgnuti teinji za poukom. Kad sc ditatelju udini da se pjesnik prepu5ta doZivljaju Zenske ljepote: 'Oj, ljepoto! oj, divoto! Nude gledaj srdce moje Kako ti je prionuloln3' pokazuje se ipak da je pjesnik prije svega prionuo pouci, pa tjelesnu ljepotu vidi, u tradiciji pudkih naboZnih pjesama, ve6 kao raspzrclljivr-r >tjelesnu otruhlinu". U skladu s neoplatonistidkom podjelom na du5u i tijelo, pjesnik traZi samo ono Sto je u ljepoti duhovno: "Cvati sviete, ocvao si! Oj, ljepoto, liepa ti si, Al si prvim dahom shvela! Ti me nemoS zagasiti, Dok ne cvane5 vjednirn duhom, Iz tjelesne otruhline, Na miline. na visine. ViSnjeg Zara divotnoga, Odkle se je okresnula Sjajna iskra djevojadka.u:z 30 Jak5a Fiavlit., Mihoyil Pat,Iinovit, u: >Pet .s/. hrvatske knjiietnosti,,, 1969, str. I22 "pyeni6 Ratlci, M. Pavlinoyic, N. Nodilo, B. Lorkovicn 3r Mihovil Pavlinovid, nav. djelo, str 182. Zelja blaienstva
kni
33, Zagreb,
32 Mihovil Pavlinovi6, nav. djelo, str.l83. Zelja bkdensnn.
353
i
TeLnja pouci ne umanjuje znadenje pjevanja, upu6uje samo na postojanje pjesama u kojima se ne pita za kojim su nadahnu"doLivljaj" te, nego za predmet obrade kao i neposrednu namjenu pjevanja koje je usmjereno na mijenjanje druStvenih mana i nedostataka; to je knjiZevnost usmjerena na pruZanje pomo6i i neposredne korisnosti ditateljn. U skladu s tim nastojanjem da se knjiZevnom djelatno56u pruZi neposredna pomo6 puku, Pavlinovi6 preraduje i izdaje o tro5ku Matice dalmatinske knjigu: Radiiu Bog pomaie (SeU-Help) Smilesa, Zadar, 1871. Knjiga je posve6ena Matiji Debeliaku diji je Zivot ispridan na kraju knjige kao krunski primjer radinosti i Stedljivosti: ,pa mu se nakon smrti sedamdeset hiljada na5lo gotova novca, i sve to oporukom namijenio prosvjeti i napretku svog narodan.33 Poudavajuii puk temeljnim vrlinama, Pavlinovi6 6e pokazati da sve one ostaju u zrakopraznom prostoru ako ih ne ujedinjuje i ne natkriljuje vrlina ljubavi i privrZenosti prema pripadnosti Siroj narodnoj tj. nacionalnoj zajednici: oSamo bi Zeljeli destitoj braii jo5 tu sre6u, da u svoje kr56ansko srce prime ljubav prema svom hrvatskom narodu, bez koje ljubavi blago je izgubljeno a duSa nije sahranjerra.n:+ "Narodnost bez narodne dri.ave, bez narodne vlade, bez narodne kuie, to vam je gola kost. Stecite svoju kuiu hrvatsku prije svega . . ,nrs Kad god moLe, Pavlinovi6 ne propu5ta priliku a da ne istakne hrvatsko sudjelovanje u povijesnim dogaclajima i zasluge hrvatske: "Kad Radetzky, hrvatskimi mi5icami, svlada Talijance ...o:o Pridaju6i o juna5tvu Tegetova (tj. Tegetthoffa): oTada se, kao i vi5e krat na kopnu i na moru, prolievala hrvatska krv na zdravlje nemcu.(37 U Pavlinoviievoj pouci sve se vrline potvrduju prema vrhovnoj vrlini narodnosti, prema hrvatstvu koje je uvijek promatrano u opoziciji prema tudinstvu, njegovoj negaciji, a s druge strane u odnosu prema integracijskom procesu kao njegovoj vrhovnoj afirmaciji. Poudnim primjerom o tom vrhovnom cilju integracije zavr5ava Pavlinovi6 knjigu RadiSu Bog pomai.e. Pavlinovi6eva je knjiZevna prerada izvedena u skladu s potrebama sredine kojoj je knjiga namijenjena; u cijelosti knjiga je usmjerena vrhovnom cilju jadanja integracije uz trajno prisutan realni povijesni pesimizam: oSvi su Vranjidani radili za zdruZenje Dalmacije sa posestrimom Hrvatsko-Slavonijom; jer su u tom zdruZenju, ti rodobljubi uviclali jedini spas ovoj na5oj ubogoj i zanemarenoj zemlji, koja je osamljena bila i bit 6e uvijek, plieno tudinstva."rs 33 Mihovil Pavlinovi6, Radiiu Bog pomale. (Self-Help)Smilesa, str. 133 3a Mihovil Pavlinovii, Radiiu Bog pomaZe, str. I 13. 3s Mihovil Pavlinovi6, nav. djelo, str. 117. 36 Mihovil Pavlinovid, nav. djelo, str. 132. 37 Mihovil Pavlinovi6, nav. djelo, str. 87. 38 Mihovil Pavlinovi6, nav. djelo, str. 184.
354
U svim primjerima u knjizi Radiitt Bog pomaie, kao u pudkon'r poudnom Stivu u<-rp6e,vrlina uvijek nadjadava materiialnu oskudicu i donosi ili slavu ili materijalno obilje k<-rjese, medutim, potvrduje u prvom redu kao moralno obilje i neizbjeZna posljedica vrline. Za pobjedu oskudice potrebno je imati: ,takovu tvrdu delidnu volju pred kojom kamenjc puca i kojoj nema zapreke ni protir,Stineo.3eU 19. stolje6u odekuje se od ,jake volje" rje5avanje i osobnih i politiakih nevolia.40Osobni iivot i p<-rvijesnastvarnost promatrani su i videni u okvirima poudnog knjiZevr-rogprecllo5ka p<-rkojem se iz ,nidegau poslizalo ,nc5too, iz oni5tao nastupalo je osveu,iz tamc tavorenja n-rarljivorn uporno56u stizalo se u sredi5te slave i njcnc sv.jetlosti. Na tai je poudan nadin Pavlinovi6 ispripovijedao Zivote uspje5nih Hrvata, Srba i Slovenaca kao i stranih znadajnih ljudi uv.ieravajuii ditaoce da o pojedincima ovisi narodni tj. nacionalni napredak. Kao poutne i poticajne primjere puku ispriiao je Pavlinovi1 iivote npr. Luke Botica, Julija Klovi6a, Ivana Pavlovica Luti6a, Vilima Tegetova, Ivana Jure Topi6.a, spomenuo je ,bana Zrinovicao, sv. Franju, braiu Mimbeli6, Milo5a Obrenovi6a, MiSu Anastasijevi6a i mnoge druge doma6e i strane istaknute ljude. Bitka kraj Visa bila je osobito popularan primjer i omilicn predmet pjevanja pudkih pjesnika. Tako se u Pavlinovi6ev<-rmtckstu, Tegetov obra6a mornarima op5irno, stihovima iz pudke pjesme u kojima se potanko navode imena mornara. Za buclenie rodoljublja, bitka kraj Visa bila je ohrabrujuii primjer: ,Kako je to na morskoj pudini bilo, nck svak sluSa Sto vila slovinkinja na svakom kraju hrvalske domovine joS danas pjeva od veselja, da smo pod Visom, nakon dugih stoljeca poieli krv svoiu proljevati za dom svoj (pod. D.Z.), i Talijanca ozbiljno uputili na njegov kraj.oat Na povijesnim primjerima Pavlinovii pokazuje da proSlost obavezuje sada5njost, pa se integracijski proces ukazuje kao nuZnost; pouka ide za tim da se pro5lost ukaZe kao neosporna i zadana. Sve Sto je Pavlinovi6 napisao bilo je u sluZbi njegovih dru5tvenih i politidkih nastojanja. KnjiZevnost namijenjena puku, uza svu konzervativnost traLenja rje5enja za sve probleme u jakoj, delidnoj volji "pred kojom kamenje puca<, nosi ditaocirnavaLan dru5tveni i politidki poziv.
3e Mihovil Pavlinovi6, nav djelo, str. 90. a0 vidi analizu kalendarskog teksta.u kojem se predlaze podizanje ujedne preparandi. i e . , ,S l , os e m o z e s a m o u z j a k u v o l j u ; u k n j i z i D i v n a ' Z e a c v i c , j e a c f t ok ' n j i i L v n u i t i v o u h r v u r . sktm katendarima prve polovice 19. stolieca, str. 3G_34. ar Mihovil Pavlinovi6, nav dielo, str 89
355
pudkom U svim primjerima u knjizi Radiiu Bog pontaie' kao u i oskudicu matcrijalnu nadiadava uvijek vrlina poudnom Stivu uop6e, prpotvrduje u ionori ili slavu ili materijalno obilie kojc se, medutim' Za pobjevrline. posljedica i neizbieZna oUitl" vom redu kao moralno volju pred kodu oskudice potrebno je imati: ,takovu tvrdu delidnu U 19' stoljejom kamenje puca i k
3e Mihovil Pavlinovic, nav. djelo, str. 90. a0 Vidi analizu kalendarskog teksta u kojcm se predlaZe podizanje "jedne preparandikniiicvno irivo u hrvati'skim cu. Sto se moze samo u. iutu-i"ij"' u knjizi Divna Zecevic. Putko 30-34' str' prve polovice 19stoljeca, kalendarima al Mihovil Paviinovi6, nav dielo, str. 89
PRILOG Na znanstveni skup o Mihovilu Pavlinovi6u doSaoje i slijepi pudki pjesnik Vice Juki6 iz Male Dube, sa svjeZompjesmom u ruci koju je ispjevao u dast Mihovila Pavlinovi6a; to je jedan od mnogih primjera kako pudki pjesnici prate zbivanja u svom kraju ili valne dogadaje za cijelu zemlju. Na skupu sam proditala drugi dio njegove pjesme koju ovdje donosim u cijelosti. V E L I K IP O D G O R S KTIR I B U N eitao sam pjesme Mije, tu se plade,a i smije, za slavenstvoi slobodu, za Hrvatsku u rashodu. Mijo hvali bra6u Srbe, spominje im ljude tvrde. Crnogorce,vjedneborce, on spominje sve Slavene, njine rijeke i planine, njina polja i doline. Mnogo cijeni Strossmajera, za nj' Mijo pjesme stvara, osniva akademije, deka novo, sretno vrijeme. Odekujeon te5ko6eod Germana, joS Talijana,zlih du5mana, Sto se desi kroz dva rata, istrebljenje od Hrvata, od Hitlera i od Baha.
Sveznadarsi Mijo bio, povijest roda obdario, bilo pjesmom, bilo rijedi, Primorac si ti najve6i. Uz Kadiia i Ividevica, za Podgoru slavuj ptica. Na Sutikli motri5 more, leClatvoja Stite gore. Slavni sine preporoda, Podgorati Stiti groba. Sto ti pjesmom, stihom, pladem, Podgorani tvoji madem, protjerali sve uhode, spavaj mirno sred Podgore. Pod nogam'ti val od mora, a nad glavom grana bora. Ve6 je davno pukla zora, cvjeta divna ti Podgora.
Vice Jukii, Mala Duba (Podgora)
356
V l a d i m i rA n i i
O JEZIKUMIHOVILAPAVLINOVIEA
0.1. O jeziku Mihovila Pavlinovi6a pisao sam vi5e puta, kako sa specijalnijega, gramatidkog stanovi5ta o njegovu jeziku (1973, 1975, 1977), tako i op6enitije oko jezika (1976, 1977 a) kao prilog odredenju njegova mjesta i vrednovanju u historiji na5e kulture. Zelio bih ovdje saZeti iskustva stedena u ustrajnom, mada ne i neprekidnom bavljenju njegovim djelom. 0.2. Javna djelatnost Pavlinovideva moZe se za na5 uvid radunati od teksta Iz mog putopisa 1856. do teksta O vjeri i politici 1885. Prvi tekst objavio je kad je imao dvadeset pet godina. Glavnina radova od 1869. do 1874. sakupljena je u Razliiitim spisima, Zadar 1875. Pavlinoviieva borba zaulazak hrvatskoga jezika u Dalmatinski sabor, Skolstvo i op6ine provijava kroz takore6i sve njegove tekstove, a programatski je izloZena u dlancima Naii Lupnici i narodni iezik i Naii odvietnici i narodni iezik. Poglede na jezik izloLio je t Dvie knjii"evnosti u jednom jeziku i Piii kako puk govori. Listanje RS pokazuje da se Pavlinovi6 u godinama borbe za ponarodivanie op6ina i emancipaciju od talijanskog jezika, uz sakupljadki rad na Rjeiniku hrvatskoga ili srpskog iezika JAZU postojano bavio jezikom kao temom (RS 134, l4l,l5l/2,152, 160,179,
391, 393,397, 403I 4). 1.0. Pavlinoviiev poloZaj u historiji jezika nije ni izdaleka tako odreden koliko se s razlogom tvrdi da je njegova zasluga znatna, pa bi se onda i njegovi pogledi na jezik, pa i "jeziku sam morali vi5ejako oplodivati u sada5njosti. Za ovaj paradoks ima razloga. Najprije, Pavlinovi6 je bio bez ielie filolog, kojemu nije bilo stalo da to bude: sakupljao je blago za rjednik, ali sam nije napisao leksikografsko ili gramatidko djelo. On ne ulazi u historiju jezika, ako se ona uspostavlja kao povijest naslova knjiga i njihovih autora. Zatim, on je plodan publicist koji nije napisao nijedno knjiZevno djelo. On ne ulazi u konvencionalnu povijest knjiZevnosti, ako se ona uspostavlja kao povijest osnovnih vrsta. Iz tih razloga Pavlinovi6ev jezik sluZi kao materijal za rje6nik, ali ne kao gramati6ki knjiZevni primjer. Djelomidno posljedica toga jest da njegov jezik ne moZe posluZiti kao predloZak za proudavanje jezika knjiZevnosti, nego za proudavanje knjiZevnog jezika u Sirem znadenju, posebno jezika publicistike. 1.1. U Pavlinovi6evu jeziku prelama se sudbina hrvatskoga (knjiZevnog) jezika u Dalmaciji. Ostaje da se tek objasni da li oskudna i na
357
neki nadin oka5njela produkcija uZe shvadenih knjiZevnih rodova (u prvom redu romana) ili administrativno-politidka konstelacija centara jadih od ijednoga koje je imala Dalmacija, inade zemlja gradova i municipija, uzrokuju Sto je vokabular dalmatinske kulture podveden pod neku ograniduju6u leksikografsku odrednicu i nije uzet ni kao rezervoar mogu6nosti u najutjecajnijem jezidnom savjetni5tvu. 1.2. Ako za kraj Pavlinovi6eve knjiZevne produkcije (mi 6emo je uzeti Sire) uzmemo godinu 1885, lako 6e biti izradunati da njegov rad pada u vrijeme punoga ostvarenja u praksi ilirskoga tipa knjiZevnog jezika. U njegovu jeziku i u stavovima ne vide se nedournice koje su zaokupljale dalmatinske preporoditelje zadarskoga kruga. Ilirci su, naSav5i uzor u dubrovadkoj knjiZevnosti i Vuku KaradZi6u, ustalili ijekavski izgovor. S onoliko sigurnosti koliko je mogao imati, Sto znadi da ona nije potpuna (UM 2) Pavlinovid pi5e ijekavski, ie u kratkim, ie u dugim slogovima. To 6e re6i da prvo pero dalmatinske publicistike prije Maretiteve Gramatike i stilistike hrvatskoga ili srpskoga jezika ne postavlja, ni u nadelu ni u praksi, kao pitanje odnos ijekavice i ikavice kao knjiZevnog refleksa jata (,izgovoran), inade dijalektoloSki gledano dosta odreclenih distinktivnih nacionalnih obiljeZja u Dalmaciji (nacionalnih u dana5njem smislu rijedi). Pavlinovi6 pi5e nakon Sto su ilirci vei napustili pisanje vokala pred vokalnim r, detiri godine nakon Sto je to SULEK (1864) objasnio. Njegov rad moZe se pojednostavljeno, ali ispravno ocrtati kao: ilirski tip jezika, r bez popratnog vokala, h je po etimologiji mjesto" (i "gdje mu de56e bez njega u genitivu mnoZine), stari padeZi u dativu, lokativu i instrumentalu mnoZine. KaZemo da je to pojednostavljeno, jer je u historiografiji kulture i knjiZevnog jezika predodZba o ilirskom i vukovskom tipu jezika svedena na to, bez podataka o sintaksi padeZnih odnosa, glagolskih vremena i redenice. 2.0. Ako poclemo od prividno sasvim jasne dinjenice da je Pavlinovi6 pisao knjiZevnim jezikom, to 6e nam pomo6i da uodimo: a. Pavlinovii ne pi5e kao da knjiZevni jezik podinje s njime, nego nastavlja na dalmatinsku tradiciju knjiZevnog jezika, u kojoj je odnjegovan. Ovdje mislimo na tradiciju pudkih spisa, narodnog blaga i novinstva i publicistike. ("Za5to Kadi6, - pita se Pavlinovi6, - prepunan pogrje5aka i pjesnidkih i jezikoslovnih, narodu je miliji od svih redom starih Dubrovdana?. RS 392). b. Pavlinovi6 - borac za jezik, koji se ne smatra reformatorom - pi5e u suglasju sa svojim pogledima na jezik. Piii kako puk govori (s pozivom u istom dlanku opiSite, gospodo, kako puk govori") program je za pisanje razumljivim jezikom, kakav se realno govori, pone5to proturjedan prema njegovu jeziku (oRied pudka neka je po izgovoru, po nadinu, po svojstvu, po slogu, po obliku, po upraviu RS 391.) Kao knjiZevne uzore spominje Kadi6a, Vuka i Njego5a. (oDoznali smo za Zelju na5e bra6e Hrvatah prekovelebitskih da se naude onomu jeziku kojim pi5u i govore Dalmatinci, BoSnjaci, Hercegovci; Crnogorci, Srblji, Slavonci, 358
u 'a I.
d
e d o
u T.
jeziku koji nam je dohranio narodne pjesme, kojeg je obljubila vila Kaii6eva, jeziku u kojem nam je bezsmrtni vladika rodu zapjevaon RS 397).rz ovih retoridki intoniranih riiedi vidi se da ni pavlinovi6 ne vidi k n j i Z e v n ij e z i k d r u g a c i j e n c g o k a o s t o k a v s k i ,a n c k a o n r j e s a v i n uu n a r jeija". 2.1. U jeziku kakvim je pisao svoje tekstove M. Pavlinovi6 nedemo na6i prostu reprodukciju nidega od toga, neg<-r: a. Otklon prema stanju knjiZevnog jezika u ilirskoi verziji u obliku sirovih dinjenica Stokavskog dalmatinskog zaled,a,sto se kao govor moie naznaditi od Ravnih Kotara do Biokova. b. Sloj izravnih ugledanja na uzore u smislu njegove op6e orijenta-
cue. a II
e )
t ) i I
c. Sloj dalmatinske tradicije s vlastitim terminolo5kim nastojanjima. 2.2. Pavlinovii pi5e ijekavski, ali u osnovi njegova jezika leZi ikavski Stokavski govor dalmatinskogzaleda. Djelomidno se i ikavskoj knjiZevnoj tradiciji mogu pripisati njegovi ikavizmi, koji inade dolaze uz nesigurne ijekavske reflekse, nedosljednu alternaci ju iz r i pseudoijekavske oblike (UM 2). Ima gramatidkih rijedi izravno uzetih iz govorA, neknjiZevnih danas i nezabiljezenih u weberovoj skladnii ilirskoga iezika, Bed 1859 (UM 3 a), kao i rijedi i oblika koji su rjedi i potencijalno mogu6i ili koji nisu normativni (UM 3 b-e). Uz oblike i riiedi koje predstavljaju kontinuitet knjiZevnog jezika i vokabulara, dijelom i takvih koji su u novijcm purizmu postali tcmama, dolaze i oblici s oditim upori5tem u gradskim govorima Dalmacije
( u M4 ) .
Otvoren na sve to, Pavlinovi6 je lojalan normativi. Iak<_rse odit<_r opire o govor koji smo naznadili, on ipak ne otvara vrata svemu, pa ni nekim vrl<.rdestim dinjenicama toga govora u sintaksi. Ako bi se u jos kojem ditanju, ostrijem nego Sto oko m<,rzc,i nasli takvi oblici (ut + infinitiv, zatim futur uz 3.1.zanij. gl. htjeti- nete jede), oni ne bi izmijeniri ovu op6u konstataciju. 2.3. Ako bismo dosada uodeno izludili kao donekle diste velidinc, zanemarujuii njihova proZimanja, onda bi ono ito ostnne bio specifi6an dio jezika M. Pavlinoviia. Tu 6e se uoditi: a. Tvorba glagolskih imenica od svrSenih glagola, d.jclomidno pre_ ma ikavskom obliku (skvar (iti) + nie> skvarenie, UM 5 a). b. Tvorba trajnog oblika glagola promjenom osnove (oi(e/i, kftv/A)a + ti > odikati, UM 5 a). c. Tvorbe bez oslonca u njegovoj jezidnoj osnovi (iibeniiki) i s osloncem u toj osnovi (saborisanie) svjedode o relativnosti pojmova pravilno-nepravilno i tesko6ama u metodologiji s obzirom na realan materijal knjiZevnog jezika (5 c). 2.4. rz sintakse, koja se teze normira, valja zapaziti iz naznadene osnove dalmatinskoga govora (MU 6 a-f): a. Rijed za pojadanje liiepo u znadenju ,makarn, opa ba5n,
359
b. futur II u tvorbi budem + infinitiv, c. reakcije sa akuzativom (koje se inade u stilistici bez osnova katkada drZe za idiolekatske jedinice) uz rekciju s instrumentalom, d. kongruenciju zb. im. na -ad + 3.1. mn., e. glagol htjeti/ne htieti kao upravni glagol + da + prezent. 2.5. Pavlinovi6ev stil zasluZuje da mu se priznaju sve dobre strane stila u lingvistidki ne lako mjerljivim ali oditim pojmovima kao Sto su Zivost i slikovitost, napojeni na izvoru koji Pavlinovi6 odlidno poznaje: on zahvata frazeme izLivogajezika koje moZemo potvrditi (UM 7 a) i druge, koje ako ne bismo potvrdili, moramo nazvati odlidnim primjerima izravne kreativnosti u njegovu gnomskom stilu (UM 7 b). Pavlinovi6 je u tom dijelu neiskori5ten izvor, utoliko vi5e Sto primjeri koje dajemo u uzorku nisu na5li mjesta u novim specijalnim rjednicima (MATESIC: 1982). Naravno, jasno6e pristupa radi re6i 6emo da je blagodat od Pavlinovida kao predloSka u ovom dijelu korist od teksta, a ne korist od jezika, jer su njegovi frazemi kreirani u postoje6im sintaktidkim strukturama. 2.6. U prebogatom rjedniku Pavlinovi6evu nalaze se a. realizacije tvorbenih potencija nezabiljeLene u rjebnicima kojima je Pavlinovi6 posluZio kao korpus (Rjeinik MH/MS, UM 8 a), b. primjeri dijahronijskih polisemija (rijedi koje danas imaju drugadije znadenje, UM 8 b), c. rijedi koje su danas ili prepoznatljiv arhaizam ili su prepoznatljive po znabenju, a nisu u na5oj kolektivnoj memoriji knjiZevnog jezika (ne Zive u na5oj svijesti kao arhaizmi s jasnim znadenjem, UM 8 c), d. terminolo5ki poku5aji tvorenja rijedi koje znate apstraktne i posebno dru5tveno-politidke pojmove (UM 8 d). Op6a je teZnja Pavlinovi6eva da po mogu6nosti iznade tvorbe koje 6e dati novu i tom smislu doma6u rijed, a ne da pojam pokrije internacionalnom rijedju. Cini se da Pavlinovi6 nije sumnjao, u demu nije ni poslije njegov sludaj usamljen, da je to samo po sebi nastojanje u najkorisnijem rodoljubnom duhu. Iako je to uvjerenje Zilavo, bilo je i terminologa koji su traZili razlog za jednak postupak u tome Sto 6e se lak5e razumjeti takve rijedi. Primjeri, odito, danas kad je proteklo vrijeme, pokazuju naivnost toga mi5ljenje: nerazumljivost bez konteksta, pa i uz pomo6 konteksta, osnovna je slabost takvih rijebi. Drugo je pitanje, koje se ovdje ne moZe ni nadeti, koji su internacionalizmi - dakle rijedi koje su vei usvojene - uop6e bile Pavlinoviiu tada na raspolaganju. Inade svoje tvorbe, koje naS jezik nije posvetio upotrebom, Pavlinovi6 obja5njava francuskim rijedima, vjerojatno u odbljesku frankofilskog duha tada u Dalmaciji i reputacije francuskog kao jezika diplomacije i politike. (Znanje jezika ne6e biti razlog, jer je Pavlinovi6 bar jednako dobro znao talijanski, na kojem je tu i tamo vodio i korespondenciju.) 3.0. lz iznesenoga se moZe zakljuditi da je djelo M. Pavlinovi6a vrijedno da bude korpus za izradivanje rjednika, posebno u dijelu svoje veze sa supstancijom jezika. U tom smislu njegov jezik pruZa informa360
ciju o dometima na planu tvorbe i tvorbenih potencija i izo5trava naS osjedaj u pravcu razumijevanja jezidne strukture. Na planu sintakse njegov jezik relativizira suvi5e dvrsta shvatanja o izbrojivosti gramati6kih rijedi i niihovu jednakom broju kroz pojedine presjeke vremena. Isto tako upotpunjava sliku o paralelnim jedinicama jezika u smislu odnosa pravilno-nepravilno u pojedinom presjeku vrentena, posebno u dana5njem, izgraclenom, stabilnom i standardiziranom jeziku. 3.1. Iako je ideja Pavlinoviieva da svoj jezik oboga6ujc na ukupnosti svega u njemu stvorenoga, ipak on podiva na dalmatinskom Stokavskom govoru i dalmatinskoj knjiZevnoj tradiciji. Kolikogod kao objekt proudavanja upravo zato zanirnljiv, moramo neovisno cld toga biti svjesni da nai jezik kakav je danas ne bi bio to Sto jest bcz Sircnja osnove u leksiku na nadin kako su svojizraz proSirili pisci u dvadesetom stolje6u. 3.2. Pavlinovi6evi tekstovi sami su po sebi izvor jezidnog bogatstva rijedi i smjelo uspostavljenih veza medu njima, koiih sc, pritisnuti maniriziranim jezikom i stilom, prisje6amo da postoje i da dine u nckoga vi5e u nekoga manje pasivan dio vokabulara i izraLainih valera (UM 7 b), iako ludimo bogatstvo teksta od bogatstva jezika. Njegov jezik ne vidimo danas kao mogu6nost za golu reprodukciiu, nego kao historijsku dinjenicu koja se mora zasluZeno visoko vrednovati unutar historije jezika i izraza. I koja suha grandica na drvu Zivota knjiZevnog jezika nosi otisak njegove ruke, ali bistrina njegove misli pomagal ce uvijek odrZanju svijesti o Zivom knjiZevnom jeziku kao izbru5enom obliku pu6koga jezika: oJere ried je zgoljna ljuska, a nam se ho6e jezgre sodne i neiztro5ene" (RS 398). KRATICE RS
UM
Mihovil Pavlinovi6. ReLzliiiti spisi. Zadar. Uzorak materijala Broika znadi stranu u RS
LITERATURA (l 864)
(I es3) (re73) (re7s) ( r e 76 )
SULEK, B. Zaito izostavljamo e pred r-om kao ftrsr? Neven. 1. Zagreb. STEVANOVIC, M. Naporedna upoteba infinitiva i prezenta sa svezicom da. NaS jezik. 3-4 (V), 3-6 (V). Beograd. ANIC, Y. Uzroina znaienia padeia u jeziku Mihovila pavlinovica. Jezik. l, 2 i 3 (XX). Zagreb. ANIC, Y. Prostorna znaienja padeia u jeziku Mihovila pavlinovi)a. Radovi Fil. fakulteta. l3 (8). Zadar. ANIC, V. Mihovil Pavlinovic - bez lelie filolog. Radovi fakulteta. 12. Zadar.
(re77) (1977a) ( l e80) (re82) ( I e86)
ANIC, V. Prijedloino-padeine konstrukciie s pridjevskim lnaieniem. Jezik. I i 2 (XXV). Zagreb. ANIC, V. Mihovil Pavlinovit i Paikval Vuiiit. Jedna plodna veza iz 19. stoljeia. Radovi Zavoda za sIav. filologiju. 15. Zagreb. MELVINGER, J. Sintaksa i semantika infinitiva u suvremenom hrvatskom knjii,evnom ieziku. Osijek. Rkp. MATESIC, J. Frazeoloiki rieinik hrvatskog ili srpskog jezika. Zagreb. BABIC, S. Tvorba rijeii u hrvatskom knjiLevnom ieziku. Zapreb.
UZORAK MATERIJALA Brojka oznaduje stranu u RS
t.
2.
3.a.
c.
d.
4.a.
362
crn, crkva 318 dohranio 397, shvati 399 g)ava, gen. mn. 395 oddenuta 179 njeki 395 ne zerizuje 128, sporazumiti 180, ne smi 341, vidismo 403, riednik 394, namjenjena 394, namjenjeno 395, povjest 390, zrienik 403, krjepost 182, krjepak 182 svjetati (svje6e) 393 Ove6i dio glava kojeg' naroda, odluden prirodno jali (ili) zakonito, zove se puk 395 ka Sto 395, jere 180, kojihzi 186 popustljiv 182, hosli (ho6e5 li) 338, idje (i6i) 338, podimlju 341 Z i v e ( : Z i v j e t i , 3 . l . j d ) 3 3 6 , i z v a d j a 3 . 1 .j d 3 3 7 , z n a d e 3 . 1 .j d 3 3 7 vangjelje 181, vangjeli5tar 402 najla5nje 182, najradje 176 slogi dat. jd 188 maldane 114, mnokrat 186, potla (poslije) 392, odtole 390, sresli (: sresti se - S naSim se viekom sreslo pismo knjiZevnosti narodne) 390 bliesk 186 desa (: Sto) 394 nahrciti 162, olina 177, bo 179, razliko (razlidito) 185, krstiti se 9, ostrvljanin 122, hljeb 135, 136, pokoljenje 173, vanredno 177, sobstvene 394, obezbjediti 139, obezbjed j e n j e 1 4 5 , 1 6 3 , 1 8 6 ,z v a n i c a 3 9 2 , n e o b h o d n o 3 9 5 svaki njih 180 Genitiv partitivni bez prijedloga. Obiino se tumati terminima stilistike. Ovdie ie nemarkiran prozni oblik.
pisaoc 398 Tvorbeni morfem pod analoiktm utjecajem paradigme. stalna teinia u tvorbi prema normativnom liku na -lac dobivenom naknadnim konstruiraniem. Snaga paradigmatske analogiie ponavlja se stalno u ieziku d.jeteta priie nego ito usvoji stan_ dard. e v r o p e j s k i 1 2 5 ,E v r o p a l 3 l , 1 3 4 Pavlinovit dosljedno piie diftong eu u poietnom polozaiu riieii u skladu s akcentom evrdpEjski, Evr6'pa / Evrgore< iz iednoga vremena (iii na Skolu, na gimanaziju - A. Kovadi6, iii na Rijeku). Danas odraiava se u prijedlodno-padelnoi sintagmi. U ieziinom savietniitvu i iaopisima za kulturu jeTika krivo se postavlja kclo normativno pitan.je (pravilno-nepravilno). na Sto 338 (Puk kopa hrvatsku zemlju; aI' ne zna u diie ime i na Sto je kopa) Prilog u zn. ,iemun. "radi iegan, Jelin 177, jelinski 182, varvarin 17l,175, poluvarvarstvo 394, Zid, 175, tisuia 390, todno 182, todnost 397, italijanski 39g Moze se pretpostaviti utiecai m.o. Daniiit-Vukova priievoda Svetog pisma i Njegoievih diela. Neke rijeii kao ,uieneu ne treba traZiti u ieziinoi osnovi pavlinovita, dok ie u drugima oiito od nie odstupio (: hiljada, tadka). 5.a.
domotanje 163, zaniekanje 163, skvarenje 177, zavlad,anje 17l, dotuZenje 168, razplodjenje 166, pomje5anje 164. o d i k a m o 1 8 1 ,o b u h i t a 1 7 7 ,z a m i e n i a m o 4 0 4
363
6.a.
b.
c.
d.
e. 364
Sibenidki 122 Pavlinovit ie oiito ielio odstupiti od realnog obtika koji je si_ gurno znao (Eibenski). A/l ,pravilann oblik u smislu tvorbe ie neregularan, i obratno ,nepravilann regularan: Siben (ik/A) + ski. IJienje jezika, a ne sluianje dovest 6e koga (iz drugoga kraja ili stranca) do ovoga Pavlinovi1eva oblika. basa (: basati) 396 Odliian primjer kako u kurentnom ieziku pada u frekvenciji osnovni oblik glagola prema obliku s prefiksom (basati nabasati), uz gubitak u glag. vidu. saborisanje 107 (U Hrvatskoj i Sloveniji pro5le godine, ako i nije saborisanjem izvojevan povratak na5ega starodavnoga ustava; . . . studena je glava onoj doma6oj aZdaji koja se tamo nazivlje strankom nadri-magjarskom) Sufiks -isati potvrduie se u Ravnim Kota.rima. Ima tumadenja (BABIC : 19g6 : 454) da se su't'iks .isati iavlja samo u nekoliko glagola (navedena pa se joi uputuie i na drugi oblik, pa i drugu osnovu (ka1ri), lajisati rza kositriti). Medutim, ne radi te o ,i1"ii*a, nego o kategoriji. Ako se ne mijeiaiu tvorbena i semantiika razini lingvistiike analize, onda ie iasno da -isati dolazi na osnovu neutralno (kalajisati) i u raTnim, brojnim obilieienim, uglavnom depreciiativnim niiansama kao kod pavlinovita saLorisati (majstorisati, advokatisati, dilemisati, etkerlsati : Oetker itd.). Proizvoljnim zamieniivaniem s njem. -irati ova se vriiednost kategoriie svodi na nepriliku sa >samo nekoliko glagolao. _ ko5tancijenski 178 ( : Konstanz) I Pavlinovi| je pokuiao izvesti pridjev od stranog imena mjesta. Ipak, on ie to uiinio u samom iinu pisanja, intuitivno. Danas se obiino dogada da,oni koji piiu" trade da ovu slabu mogutnost tvorbe, iesto s neprirodnoitu pogubnom za stil, rijeii normativa, ti. da se propiiu ,pravilni", ti. obavezni oblici. Intuicija i spontanost u publicistici uzmiiu pred pedanteriiom, koia ne vidi laku tvorbu genitiva posvojnog. Neka nas ne pla5i talijanstvo, da 6e nam jezik njegov zasjesti na ku6ni prag, ljdpo ga i prognali sa na5ih udiona i sa na5ih sudova 171l2 (Llsp.4.b. na uredu). Naiin kako je pavlinovic napisao daie slutiti da ie imao pred oiima ikavski lik. bude kraljevati 339 Oblik futura II koji niie standardiziran, ali ima ista sintaktiika znaienia kao i oblik budem + I-particip. vapijemo pudku knjigu 404 Rekciia sa akuzativom potvrduje se u Ravnim Kotarima. Ima ie i T. Uievi6. siroma5tvo narodno 176 Vrlo iest red riieii imenica + pridiev u dalmatinskom zaledu, osobito u zavrinoi sekvenciii reienice. Celjad otehu 337
f.
7.a.
ho6emo da zivimo 338, ne6emo da uzkra6ivamo dasti kniizevnim sjedinarn 314 Pravilna konstrukcija, notorna u struinoi literaturi (STEVANOVIC : 1953do MELVINGER: 1980) leZeiemu nema izora 34I, Zaito da bunar pokraj rieke kopamo 394, bu6ani istjerali ku6ane 404
b.
8.a.
b.
ulatindenjak 391,zlovidovo l8l Leksiko gralij a nij e impresionirana mo gutno stima j ezika, nego uiestaloitu riieii. Rieinik MH/MS ove rijeii nema, a zlovidjelica iz M. Boiita ima odrednicu,individualnon detnik 155, uljudnost 176, nesviest 176, poku6stvo 394 (u naro_ du na5emu jedina je ruda na5ega tjelesnoga i umnoga po_ ku6stva), probavni plodovi 396, pudka priitalost 4051 ruda narodna 396, uljudnost 178 (sretno 6e se rieiiti slavodobi6em kr56anske uljudnosti)
c.
d.
boljarstvo (aristocrarie) 395, prvotni uzrijaj (intuition primitiv_e),primi5ljaj (reflexion), samotvor (sponranit6), samotvor3e (l'oeuvre spontan6e est l'oeuvre de la foule)
365
Antonija Zaradija- KiS
NES.TO O PALEOSLAVENIZMIMA U
RJEENIKU MIHoVILA PAVLINoViEn
Pod pojmom paleoslavenizmi razumijevamo elemcnte star<_rslavenskog jezika (SJ) koji su u osnovi leksema Sto ih ovdje istraZujemo. Tcr su dakle relikti iskonskog jezlka na kojc se nakalemljuju razlidite promjene u vremenskom slijedu, tzv. lingvistidkom vremenu, da bi nas dovele do trenutnog oblika leksema koji proudavamo. Ovdle se ne Zelim izravno baviti problematikom razvoja leksema, tc utvrdivanjem starijih <-rdnosnomladjih oblika ier ta teorija lingvistidke dijakronije nije tema mog izlaganja.l Iz bogate jezidne ba5tine M. Pavlinovi6a poku5ala sam izdvojiti samo one leksitke jedinice za koje sam etimoloskim studijem utvrdila da su u korijenu staroslavcnske na osnovi dostupnog materijala.z (Njihov popis prilaZem ovoj radnji.) Osobitu paZnju obratila sam c.rnimrijedima dije sam potvrde nasla u hrvatskoj redakciji crkvenoslavenskog jezika (CSJ), od koiih 6u nekc ovdje prikazali, sluLeei se marerijalom za izradu Rlednika crkvenoslavcnskog iezika hrvatskc redakcije koji jc dugo prikupljan, a nalazi se u Staroslavenskom zavodu ,Svctozar Ritign 11Zagrebu.: U vezi s jezikom M. Pavlinovi6a i njcgovim razvojnim putem napomcnula bih da ie on uvelike uvjetovan Pavlinovi6evom naobrazbom i politidkim stavovima, o kojima ovdje ne6e biti govora, jer kako kaZc i sam Vatroslav Jagi6 u kritici drugog diiela Broz-Ivekovi6eva rjednika: ,Pavlinovi6 me se kao politidar ni5ta ne tide, ali je kao hrvatski pisac vladao bogatim dalmatinskim jezikom na nadin, koji zasluZuje svako p o s t o v a n j e . . . , . 4o d e m u o p S i r n o p i s e i S i b e n d a n i n N i k o l a T o m m a s e o u pismu Duri Puli6u u Dubrovnik.s I R. Kerliiic: la:it'tto yrijenrc,,Jczikoslovni o g l c d i u , Z a g r c b 1 9 7 1 ,s t r 1 5 8 - 1 6 9 2 . D . A . . P a r d i a :R j e t n i k h n , a t s k o - t a l i j t u t s k i , Z a c l a r 1 9 0 1 ,P . S k o k : E l r r r o l o g i j s k i r j e t n i k h r srpskog jez,ika, zagrcb t97r; Riet\nik hrvatskog ili srpskog jez.ii.'JAZ0, Zagr-cb yil:loF-lli 1 8 8 O 1 9 7 6 ;F . v o n M i k l o s i c h l . L e x i c c t r tp a l e o s l a v e n i c o - g r a e i o - k u i n u n r , ' S c i c n t i aV c r l a g A i l e n I 963. 3 T r a n - s l i t c r a c i i ag l a g o l i s k o g t e k s t z ru l a t i n i i k i izvricna jc prcma usustavljenim normama rzdanja Staroslavcnikog zav<.tda>Svctozerr Ritig": $ : b, inp: at u okruglim zaiiff: g r a d a n r a l a z l i j c S t . n es t r k r a i i c . . a Archiv fiir slavische Philologic, sv XXIV, str.237 s " G o s p o d i n k a n o n i k P a v l i n o v i 6 p . o s l a om i j c s v c z a k s l a v c n s k i h s p i s a u k o j c m r a z a b i re m stvari dostojne svake hvale, r-rsudiuicm se zaZcljati, da bude .io5 slavenskiji i .jo5 stariii i ios.noviii, tc'da uzmogne pomoii i proslaviti domovinu. U trinaest godina proigranih uzaludno Inogao .ic pripraviti dragocjeno gradivo za vcliki rjeinik sav dalmatinski, i bas u p r a v o z b o g t o g a . . . . i o s i z r : r z i t o s l a v c n s k i j i i u o p i e . i o s k l a s i d n i . i i ,t a k o d a b i s c m o s a o u s -
367
Promatraju6i M. Pavlinovi6a s filolo5ke, odnosno lingvistidke strane, ne smijemo smetnuti s uma njegovo temeljito znanje klasidnih jezika i staroslavenskog jezika, na Sto je puno utjecalo njegovo poznanstvo s profesorom SJ na bogosloviji u Zadru, glasovitim slavistom Ivanom Berdiiem (1824-1870).0 M. Pavlinovi6, taj minuciozni duvar hrvatske jezidne ba5tine, osobito njegove glagolja5ke tradicije, dok je sluZbovao kao Zupnik (1854-1870),uvijek je govorio misu na SJ sluZedise glagoljskim liturgijskim knjigama, pa na5ao se on u Zadru, Zagrebu, Rimu ili Bedu, jer kako i sAm kaZe u djelu Pjesme i besiede (Zadar 1873, str. 214): ,Uvidio je mudrost Ciril u ljepoti i bogatstvu slovinskoga jezika jezgru izvornoga umienstva.. .(, pritom odvaZno brane6i to jedinstveno nasljedstvo svete Bra6e, ne samo kao sveienik i crkveni mislilac nego i kao politidar koji glagoljici pridaje veliku vaZnost i zadatak da bude zlatnim spojem istoka i zapada.t Njegov odnos i gotovo kultni stav prema SJ i glagoljici kao da je prerastao u fanatizam, Sto se ogleda u njegovu jeziku za diju disto6u se zalaLecijelim svojim bi6em, a o demu svjedodezapisi mnogih na5ih knjiZevnika poput A. Senoe,K. S. Gjalskog, L. Boti6a, A. G Mato5a i drugih.a Iako se M. Pavlinovi6 nije smatrao filologom, a o filolozima se loSe i izraLavao,citiram: ,Kad su se god slovnidari dojali kojeg jezika, da ga izumiju i zanove,oni su mu perje pokidali i osakatili gan (Razliiiti spisi,Zadar 1875,str. 400), neosporan je njegov doprinos filoloSkoj znanosti, njegove primjedbe o tvorbi rijedi,ete izredene misli o jeziku i rijedi,tokoje svojom idejom prednjade pred filolo5kom znano56uonog, a i na5egvremena, dija je spoznajautemeljena na grdkoj i latinskoj tradiciji. Prije nego Sto se, dakle, posvetim odredenim leksidkim jedinicama, napomenula bih da iz cjelokupnog rjednika M. Pavlinovi6anije bilo jednostavno izdvojiti lekseme staroslavenskeprovenijencijebudu6i da u bogatstvo i raznolikost Pavlinovi6evajezika ulaze brojni grecizmi, germanizmi,romanizmi, dak i madarizmi, a osobito turcizmi.tt Spomenula bih i prisutnost odredenog broja neologizamvu i, nazovimo to,laLporediti u pogledu onoga Sto je doista znanstveno,sa Rigutinijevim i onim francuske Akademije.,te bi mogao daleko iza sebe ostaviti cruskin rpe"iti. Ako ho6emo jos je na -v5ij9me.1(iz pisma Duri Puli6u u Dubrovnik od 22. lx 1873),Marin pavlinovit: po;iiest, ljudi, istina,Zagreb 1978,str. 152. 6 D. F. Ivani5evi6: Mihovio Pavlinovit, prigodom 30. godiinjice njegove smrti (1887-1917), Split 1917,str. 7. 7 D. F. IvaniSevi6: Glagoljica u narodnom preporodu Dalmacije, oJadranska straza(, split 1929,str. 300-302. 8 Marin Pavlinovid: Povijest, ljudi, istina, Zagreb 1978,str.65-67. e V. Ani6: Mihovil Pavlinovic - bez ielje filolog, "Radovi< 14-15, Filozofski fakultet Zadar 1976,str. 13. l0 jeda rijed .. ".Poznato lije sav jezik, premda je i dalje u jeziku, kao Sto posebna uda nrjesu ljudsko tijelo, premda su u tijelu . .. niiee j-esjajn
368
nih palcoslavenizama prisutnih osobito u djelima pisaca od srcdinc pro5log stoljeca, diiom se upotrebom Zeljela uzvisiti poetidna i or-atorska vrijednost iezika, tc posti6i odrcclcni stilski efekt.tr Uzmirrio ra pnmjer imenicu zabiljcZcnu jedino u M. Pavlinovi(a biojerac. Po svemu b i s e m o g l o s m a t r a t i d a j e t o s t a r o s l a v e n s k ar i j e d u s p o r e c l i m o l i j e s r i j e d j u i s t o g z n a d c n j a i n o v j e r e r c ,k o i a ri e p o t v r d e n a u S J . r aT v o r b a j c k l a sidna za staroslavcnski: nominalni prefiks bez.-i intenica y€ra, tc slal'r p r o d t r k t i v n i s u f i k s - a c ( - r c < ' * - i k ) .P r v a d v a e l c m e n l a s u d i c l u i u t r l o r r miranju apstraktnih imenica tipa bczv€rie, bezv|r'stvic koje sn potrrldcn e u s v i m r e d a k c i j a m a C S J ( u h r v z r t s k o j r c c l a k c i . yui P s F r l 2 l a 7 l a 5 1 z t 94a), a imenica bDz,vjeracnije nigclje zabilieZcna. L o S a . j e s t r a n a o v o g r a d a r S t o s c n i s a m n - r o g l a sr l u Z i t i o r i g i n a l n i m l e k s i d k i m m a t e r i . j a l o m M . P a v l i n o v i i a l < o . j ji e o n p r i l < u p i o u s v o m k r a j u i n a p u t o v a n j i m a p o B o s n i , H c l c c g o v i n i i S l a v c l n i j i , r s1 c i z r a r , n o p o s l a o J u g o s l a v e n s k o ja k a d c m i j i z a i z r a d u R . i e d n i k a ,S t o i c p o t v r i l c n o n a s j c c l n i c i r a z r e d a f i l o l o g i d k o - l - r i s t o r i d k o g ao c l 1 2 . v c l . l a d c 1 8 6 9 .g o d . r r 'U s v i r - r ' r dlancima o M. Pavlinoviiu i njcgovoj liloloiko.i djclalnosti, tc rr njcgovoj korcspondenci.fi,tz zabil.jelcr-rojc cla jc lerj rr-ratcri.jzrl r,rAll.rivr-rJAZIJ, a l i d a n a s g z r o n c l j c n c m e l , j c r j c r - r a k o nc k s c c r p c i j c z a ri z r - a c l uR j c i n i k a u n i 5 t c n , o d c t n u s u n l c i n l ' o r m i r a l i z a t o l < o n ' r p c l c n t n il j r - r c l iD . aklc, za n o v a p r o u i a v a n . j a o . j r : z i k u M . P z n , l i n o v i c ao s t z r j r -j rc c l i n o n j c g o v a l < n j i Zc'.rnzrdfeia od kojih sr-ruruogzr uSlartr mertcri.ieilczzt.tt.rz,tclucln-rgilr hrv a t s k o - s r p s k i h r - l c d n i k a . r sK a k o s c c l z r k l c ,n i s a m n t o g l z r p o s l r - r l i t i o r i g i nalnim prikupl.jcnin-r n-rertcrijerlontM. Pitvlinovicar, uglervnorn sal'l't sc k o r i s t i l a r - r j c g o v i ml c k s i k o m u c h ' u g i m r j c t n i c i n r a , [ c l i s t n p z r l c o s l a v c niznrzr ko.ju prilaZcrn ni.icrpotpllnar vc(' jc sanro r.nirli prilog z.arburcluca l c k s i c k a ri s t r a i i v a n . j etrc v r s t c u . j c z i k u M . P a v l i n o v i c l t . j a b r e c a t i u S a b o r u k a ' r ' n u h a b r e k r . r l j a . "( r a z l . "Cuti 6ete kako 6u spis. 21). Zanima nas glagol brecati formiran na staroslavcnskoj onomatopejskoj osnovi br€k- (zadriana u imenici hrekulja), odaklc glzrgol r 3 R M . C c j t l i r - r :t , c k s i k u s t a r o s l a vj a r t s l c o g o juztkrt, Mosliva 1977, str. 23 ra inoverr,ct, Miklosiclr: Lexicott ptLleoslavenittt-gruet'o-ltLtittttrn, str. 258; P. Skok: h1ln t c t l o g i i s k ir j e t n i k h n t a t . s k o , gi l i s r p s k o g j e z i k a , s ' r . 6 0 3 ; I . l . S r c z n c v s i < i . jM : utcriult, dlja sl6t , u t ' j cdLr c v n e - r u s . s l c o g tj t; c t * t L , C r ' - t . 1 9 . 5 - 5s,t r . . 1 j 0 l ; D . D a n i t i i : R j c i t t i k i T . k n j i - l . c : , L i isl t a r h t u s r p s k i h , B c o g r a d 1 8 6 3 ,s t r ' .4 0 1 . r s S . U r l i i : N e i t o o j c : . i k t t M i h o t , i l t t P t n , l i n L t v i c t t,,C i l : r s Maticc Dulnratinskcn IIIi 190.+. sLr 289-291. 1 6R a c l J A Z U , k n i l I I , Z a g r e b 1 8 7 8 ,s r r . 2 4 1 1 7A . P a l a v r i i 6 - B . Z c l i 6 : K o r e . s p o n t l e t t c i j a L l i h o t , i l a P t n L i n o r t i r , S p l i t 1 9 6 2 ;M . S l o i k o vit: Mihovil Pavliruntit o s r o g o d i i n j i c i r c d j e u j u , > H n ' a ( s k o K o u , 2 a g r c b 1 9 3l , s r ' - X I I str. 45.
369
svirati, kucati, lupati, a odakle i ime_ :abiljeiio jedino M. pavlinovii.rs iem obliku i5diniv.o (rad. 7l) Iiitniti: : kalk za latinski glagol effectus. Na
jtll:#f J"ri,""',','f; ,ii,I\1,"lii dini v nemr (Is 5, 2).
- Pavlinovi6ev pridjev knitdan: knji.ki (ne.to o-i trr;ige) je staro, slavenski pridjev ksni/51520 11ojije u hrvatskoj ;" fu;k.rJr;otvrden u is19m -znadenju samo dva puta: vidchr i se ."r.u p.ortrita kr mn6 v n€iZe b65e svitakr kniZrni Br vo 434a (Ez 2, 9);'v ruit""-trrizn6emr pisano estr ps Lob 26r (ps 39, 8). Adverbij"l"i iiiur;il; po knjiskio (razg' 28) pak oznadava u M. pavrinovi6a nesto udinjeno po knjizi ili knjigama. od sintagme voditi koro jedino u M. pavrinovi6a ima rijet. kdrovo". . djakoja oznadavamjesto u vodenici gdje stoji koro. U hrvatskoj redakciji csJ takvo znadenje rijedi kdrovozii pronasla sam u prim;eru: oroperan ze ob'Sadr okoro obrdte da sivoren estr korovoid" . iz. ,pudaetr va vedenie vodi ihr . ot strani juZrne grada Br Vo 390d (Jdt z, 5-6;.zt - Glagol oddliati u M. pavlinovi6a ima viSe znadenja. U primjeru ,Razborom sudac smutru_u((govori se samo u ialmacij i) odd_ ljati znati udaljati, "d,"lj.u udarjavati, u"rrruu7rto; redakciji cSJ je samo jedan primjer: odaril' esi ot mne dr(u)ga iskr'nn€ga ps"Fr tiJ1p, 87, 19) s prefiksom otu (oda) koji se ari-iiruo , or.rouorn.22za ostara dva znadenja tog glagola u M. pavlinovida postanak je nelasar"_ a) - davati obilnost: oKad u polju duvanjskom rodi, odalja Litom, malom, svadim.n b) - pomagati,i6i na ruku: ,Dobar glavar odalja narodu.. lkoga znanja te mudro ih razsodi_ 5marukojat koju biljeZi M. pav'iino_ la je mjesto rijeti rukovet,23a ruko_ r u ps Fr l06d: ni 6ko bo rukoet, i6)Sebo tas'ee(ps 128,7). XVI st. glagol ima odreclenije znadenje: svi_ ima viie znadenja: slovo (littera), slovom obi_ ;cholasticus).
i lJi,7'rX2i: 01l,? i;j,,Z: ; T:^:l3;, :t iT!;;
22Ostali primieri u nr{O.!0!,-205b, 209d, 240c,.24t_d,, psFr 53b, 86d,97c;pslob l3v, 26r,35v,46r,67r.-73r.81r; BrN2-362a,i6{i,'ciOd,TSlb;.MVat+72d,93c,104a;Clvant64v:
z[.i:i':;n:::"i'o?"?:fi' 163tRi'ffi; i#'; " ehsiil;-ii"itii eii":" preriks 4ec,3e2a,464ac; Myata t31a, tTeb; cpet218r; coxf2ea; .rji,1:T:,ii?llii3B,r3Jl3 370
- ,Ti na5i mogutci u siroma5nom danas narodu Zivu.o (razl. spis. 1 3 8 ) .' N j e g a s u p o d u p i r a l i v e l m o Z c i m o g u t c i . u ( r a d . 2 8 ) . J c d i n o M . P a vlinovi6 upotrebljava imenicu mogutac: dovjek modan, imu6an, iz dije staroslavenske osnove m6c ('*mogtr) proizilazi glagol moci ('"mogt|) i imenica mogutb: mo6nik, velmoZa. U hrvatskoj redakciji CSJ potvrclena je ova imenica u Ps Lob 93r: da p<_rsadit'i s mogutmi ljudaiskimi (lRg 2,S).2+ - Iz nar<-rdnoggovora Daln-racije prilog tunje: rnukLc, badava, bilicZi j e d i n o M . P a v l i n o v i i . 2 sU m a t e r i j a l u z a R j e d n i k C S J h r v a t s k c r c d a k c i j e mnogo su de56i oblici prefiksalnih priloga: stutle, ostLrnt, zctstut.tb, a osnovni je oblik tune mnogo rjedi: iZc ne pedali sc tune dati . dto e(si) tune pridlr Br N, 430d; aa, ZaZdajueim' damr <.rtvodi Zivotnie tunc Br VO 280d (Ap2l,6). Zanin-rljivoie da se do danas u Zivom jeziku Dalmacije oduvao upravo osnovni oblik tune. - Vrlo je zanimljiva imcnica koju upotrebllava M. Pavlinovi6 i koiu u svoiim filolo5kim istraZivanjima pomno objasnio - rdlo: meso bez ie masnoie (,daj mi malo rdlao). Osnova jc staroslavenski pricljev rcdrc.. crven (rr,d€ll: crvenjeti).26U hrvatskoj redakci.ii CSJ pronaSla sam san-lo jedan primjer s glagolom n d€ti U Br VO 95a: da prozebcnie d66nie v ' z d a v ' S ir r , d e 6 i m ' s v 6 t i c m t . S a m a i m e n i c a r d l o , u D a l m a c i j i i m a s p e c i fidno znadenje odreduju6i vrlo uzak pojam uz koji je vezana prisutnost crvene boje. Bave6i se samo paleoslavcnizmima u rjcdniku M. Pavlinovica zapazila sam iznimno velik broj spcci.jalnih ruralnih termina, kao npr.: bravarica: duvar sitne stokc, tvilia: dvor n drvu, grtica; obla mala rodakva koja hrska pod zubima, kiier: istaknuta stiiena u planini, knaditi: stavljati panjeve u gomilu, lcrdsnati: tudi praznim kroSn.jar-na,kitpliar: onaj koji kupi masline, lelija: zapuitcni vinograd, mbcov: gnjicav nedovoljno peden kruh, dkromina: krai od koZc, povrtalje: povrtlarstvo, sluiniti se: skoriti se, u6i u sc (kad je rijed o kruhu koji nijc uzalao),zatim onih vezanih uz more i ribarcnjc kao npr.: irtv: dah vjetra, mdha: krilo mreZc, mrilomliia: suhi vielar, bbrve: obrud oko kojeg sc pravi zamka za rlbe iId. IzraLeno u postclcima, na ribarske i ruralne termine odnosi se oko 40 paleoslavenskih lcksema. ZnaIan je postotak (oko 200lo)leksema staroslavenskog postanja vezanih uz dovieka i njegove fizidke i moralne karakteristike kao npr.'. b'ilota; dovjek koii u govoru (pijanstvu) nejasno gcrvori, dile: nadimak dovjeku naborana vrata, klepov.' dovjek koji jedva ide i radi, kremenjak: dovjek jak kao kremen, ftrvavoia: dovjek izbuljenih otiju, ndktlilv: kradljiv, sebiradan: onaj koji Zeli da sve njemu sluli, skul.ast.'zdepast itd. 2 4v a r i j a n l e : s ' m o g u t i m i B r A c 3 6 b , s ' m o g u e i m i P s P a r ' 4 0 r , s k n e z i B r P u - r 3 5 0 b . t t r y r y oj e p r a s l a v e n s k i p r i d i c v p r i s u t a r - ru s v i m r e d a k c i i a n t a c r k v c n o s l z r v e n s k o g j c z i k a , _ ali je slabo oduvan do danaSnjil'r dana. 26 j c z i k u i e o d o v c o s n o v c n a s t a l a c i j e l a l e k s i k o g r - a l s k ap o r o d i c a , d o k j c _ U slovenskom u hrvatskom icziku ovai lckscm ncstzrcr
371
LISTA PALEOSLAVENIZAMA bdralo - grane ili stablo na kom se Sto bere bilaksati se - bjelasati se bidlika -bazga, zova blagovijdstiti - objaviti ne5to brAd - trgalac, berad briitimiti - moliti za neSto brat6v5tina - vjersko udruZenje svjetovnjaka bravdrica - duvar sitne stoke; pojata u kojoj bravi stoje brecukanje - zvonjava brdkulja - (za muhu) zunzara brdljuzak, brdljuska - jaje bez ljuske; mjesto gdje je zemrja bjelusasta bilota - nadimak 6ovjeku koji u gouoi,..r (pijanstvu) brda, nejasno govori brod6riti - prevoziti brodom brfizag - silno tedenje bizAk - brz konj buvdljAk - opanak ili postola Sto se obuva bez potrebe da se pripije kao dizma cdp6t - slap distac - dovjek moralno dist d6viti se - ponositi se, diditi se ddpast - (o suknu) nepode5ljan dupdljiv - gaveZljiv u jelu d0v - dah vjetra dvilja-dvorudrvetu d6tan - koji daje (za maslinu) dlaga - da5dica Sto se prislanja uz slomljenu kost da se ne mide d6jmiti se - dodirnuti se ddknadjati - dopuniti, dograditi dokidit, dokddljiv - onaj koji shva6a doslijdpati - do6i kao slijepac pipaju6i dd5lac - dovjek koji dotle (doseli u tude mjesto) dremdZljiv - dremljiv drevnica - drevni dio samara drondina - odrpan dovjek (aug.) drtiirina - ono Sto se nametne preko glave 372
dtrlo - rupa odakle izvire vrelo dtle - nadimak dovjeku naborana vrata dvono5ke - stoje6i na dvije noge gAtka - narodna pripovijetka puna ma5te, bajka goniZanje- prepiranje gdrnica - zemlja i vinograd u Hrvatskoj koje su seljaci uzimali u zakup od vlastele gdtov - pravi, nesumnjiv, dist govorajko - govorljiv dovjek grdbalje - Suma od graba grlbilac - grabljivac gtckati - kad se Sto jede da hruska gidica - obla mala rodakva Sto grca (hruska) pod zubima gilcAj - gutljaj gridalac - dvirad gudnja - svirka, sviranje guljar - onaj koji guli gizelj - buntovni iamor i5diniti - sasvim,dokraja ne5to udiniti izvrata - izvra6anje jadmer, jadmir - gnojna bubuljica jddikov - (fie.) put tegoba i jada, srdiba, bol, briga jahti konj - jaha6i konj jdpaga - jama medu Skripama u Sumi j\zavac - zvijer koja Zivi u jami jizva - zvijer kApi6 - lastavica ka5ljrikati - ka5ljucati kider - istaknuta stijena (u planini) klapalo - brbljavac klepov - dovjek koji jedva ide i radi kliti - nicati kljocnuti - kljucnuti' knaditi - sastavljati panjeve u gomilu knjiZan - knji5ki kdlovoeta- mjesto u vodenici gdje kolo stoji komrikati - dijeliti na sre6u (u igri) kopudina - komuSina ko56adan- koji je od kosti krabiti - rastapati krddikesa - kradljivac kradikonjica - konjokradica krlvosac - zmija za koju se misli da sisa krave kremenjAk - dovjek jak kao kremen (metafora) krdpdn - krupnih uda krepkd6a - krepost 373
krdsotina - otpaci od granja krinka - obrazina, krabonosica, krabulja, larva klke - nositi na krke, na ledima kfnje - Zena krnjastih zuba krbsnati - tu6i praznim kro5njama krtii - komadi6 stroja (npr. sata) krusiti, dokrusiti - jesti Sto s kruhom, istrajati s jednim kruhom, zajedno jesti i Piti, Zivjeti krvavoda - dovjek izbuljenih odiju kukva - koko5 sa dubom kuldbati se - Ijutiti se kumir - kip poganskog boZanstva, idol krimiti - nijemo koga glavom ili rukom k sebi prizivati krina - (naiimak) malen dovjek rijetkih nakostrije5enih brkova ktpljAr - koji kupi masline lastina - besposlica liizbina - mjesto kud se ulazi Iedjenica, ledjanica - trava koja poput jedma raste iz konjske ili magare6e krkaline, te mlad od nje zaleda leL6ja - zapu5teni vinograd lisina - skelet livast - Senut, nakriv lupina, ljupina - Ijuska na jajetu ljenica - koji je lijen ljunjati - hodati spustiv5i glavu ljutavidina - lutalac IjuteZ - mjesto kao zasadeno o5trim kamenjem mAha - krilo mreLe maldmalo - malo pomalo m6lomlija - suhi vjetar zbog kojeg se malo melje mdlfi5an - malen mamija - dijete Sto mami, sredstvo dime se mami manu5kati - polagano trti mav - zgoda da se moZe mahati; skok; prostor mdcov - (za kruh) gnjicav, nedovoljno peden misalj - misao mogutac - imu6an dovjek, svemogudi muddrdev - mudradev mudrrnja - mudrac miikinjast - <-rnajkoji je boie nalik na mukinju (mukinja, drvo poput duda) nadozidak - komad zida Sto se iznova po starom zida nakanica, nakanice - oklijevanje, oklijevaju6i nakor - Steta nakosan, nakosit - pomalo kos, kriv nakostr5iti se - nakostriieSiti se 374
nalisnuti - oglasiti se kao lisica naozribiti se - uzeti zub na kosa napadaj - napad nap6tati se - namuditi se, nahodati se napetica - ono Sto se nekom 6esto dosaala narebrice - sa strane nauma - volja, Zelja nauzvrh - uzvr5no navitak - preda navijena na vratilo, stamen neddskudica, neddskotica, neddskodica - oskudica, nuZda nidimice - naopako, nidice noktljiv - kradljiv nudati - nagovarati, poticati, pozivati ntrkovati - nagovarati nutkalo - onaj koji nagovara nutren - unutarnii dbrve - (ribarskiiermin) obrud oko kojeg se stavlja zamka od6ljati - udaljavati dkromina - kraj od koZe oplazit - sklizak oplaznuti se - okliznuti se perulja - trava koja visoko i Siroko raste peSnjati se - prostadki se biti plamcati, plancati - plamsati plAzilo - srednji dio jezika povor - kidmenica, hrptenica povrtalje, povrtelje, povrtlje - povrie, povrtlarstvo prdelju5ka - zau5nica, 6u5ka preliti - nalagati, nekome ne5to Zivo prijedalina - star, lo5 opanak pdstinov - o vuni koja nema vlasa puzimice - puze6i r6liti - orati rasknaditi - rasuti razbor - pamet, razum idar - crven idlo - samo meso bez loja itla5 - nevaljalko, nesta5ko
iga - (u mlinarskoj terminologiji) drvo na koje se koju ide senj Sto drZi papricu koja nosi mlin
grivna kroz
rinjavina - gurnjava rivina - strmi obronak; mjesto gdje je voda (bujic a) izrovala rukojat - rukovet sampasan - beskoristan, nepotreban sdsak - sisande; groZde koje ima bijelo duguljasto tvrdo zrno sastaluk - desto sastajanje
sdbiradan, sdbirad - koji Leli da sve njemu sluZi sebivost - sebidnost, egoizam seg - pruZanje,protezanje sjajuskati se - svjetlucati se sjekucati - sje6i na tanko sjtiZiti - ugrijati kao jugom sjiiZniti - isto kao sjiZiti; ugrijati vodu, juhu skralupa - kora; morska Zivotinja, vrsta polipa, scyphozoa skuZast- zdepast slaba5an- slab slusniti se - okoriti se, po6i u se (o kruhu Sto ne naraste),o obu6i Sto se okori, o suhom kukuruzu smbga - Zivotinjska pohlepa ok koje se smagne,kopni, 6ezne Sturiti se - postajati Stur, krZljati tunje - mukte, badava KRATICE - Akademijin brevijar (1384?) BrAc - Baromi6ev br:evijar(1493) BrBar - IL Novljanski brevijar (1495) BrN, - Pa5manskibrevijar (XIV. st.) BrPm - brevijar Vatikanski 5 (1379) BrVat. - brevijar Vida Omi5ljanina(1396) BrVo - Gr5kovi6evzbornik (XVI. st.) CGrSk - Ivandi6evzbornik (XVI' st.) Clvan - Oxfordski zbornik (XV. st.) COxf - Pari5ki zbornik (1375) CPar - Petrisov zbornik (1468) CPet - crkvenoslavenskijezik CSJ - Zgombi6evzbornik (XVI. st.) CZe - Misal Vatikanski 4 (XIV. st.) MVato - FraSdicevPsaltir (XV. st.) PsFr - Lobkoviczov Psaltir (1359) Pslob - Psaltir Pari5kogakodeksa (XIV. st.) PsPar - staroslavenskijezik SJ razl. spis. - uRazliditisPisio - oRazgovoro slavenstvu,jugoslavenstvui srbo-hrvatstvuo razg. - oRadi5uBog pomaZe.Self-helpSmilesan rad. RegBen - Regula Sv. Benedikta (XIV st.) RitKlim - Klimantovi6evobrednik (1501-1512)
376
J o s i pB r a t u l i i
MIHOVILPAVLINOVIEI EORBAZA U DALMACIJIU GLAGOLJICU 19. STOLJEEU Svoj poloZaj u narodu, svoju sluZbu i njen karakter odredio je jo5 onaj stari glagolja5 u srednjem vijeku kad je zapisao: ,Nam je biti meStrom i uditi i prosve6evati plku tmuo (Petrisov zbornik, 1468). Mihovil Pavlinovi6 i kad ne bi bio vezan za glagoljicu i slavensko bogosluZje, potpisao bi ovu karakterizaciju jer je bio istinski glagolja5. Pod glagoljicom u ovom saop6enju ne mislimo, dakako, samo na prvotno slavensko, Cirilovo pismo, nego i na sve ono Sto je ono predstavljalo kao kulturolo5ki i nacionalni fenomen u Hrvata. Kad je rijed o Pavlinovi6u - nastojanje da se povlastica glagoljanja, u XIX. st. tragidno zapostavljena, uvede jednako u Zupe u kojima je nekad postojala, kao i ondje gdje, kao povlastica cjelokupnom hrvatskom narodu, treba zaLivjeti upravo u XIX. st. kad je gotovo posve nestala s hrvatskih Zupa. Kad se Mihovil Pavlinovi6 rodio (1831), glagoljica joS nije predmet opseZnih filoloSkih istraZivanja, a glagolja5a u Zupama Dalmacije, Istre i otoka sve je manje te 6e ih gotovo nestati kad Pavlinovi6 bude rekao svoju mladu misu. Pavlinovi6 je, prema tome, u opredjeljenju za glagoljicu, tj. za slavensko bogosluZje samouk, autodidakt. U svojoj odluci da mladu misu otpjeva glagoljicom te da postane glagolja5 nije mogao naii podr5ke u sredini izkoje je potekao, Podgore ili Makarske, jer se tu vi5e nije glagoljalo. U bogosloviji u Zadru, istina, udilo se staroslavenski, ali kao sporedan Skolski predmet. Tada iz te bogoslovije nisu izlazili popovi glagoljaSi. Sve to govori o visokoj svijesti mladoga Mihovila Pavlinovi6a koji je odludio, nakon bogoslovskih nauka u Zadru da postane, i cijelog Livota ostane, pop glagolja5. JoS kao bogoslov Pavlinovii je spoznao da je glagoljica "nepoznata kukavica i zato zaba(ena kao sve na5en. On je samouk a ne osposobljeni davist i teolog koji je temeljne istine o glagoljici doznao na bogos,loviji. Po tome je on prethodnik one znamenite skupine hrvatskih narodnih sveienika koja je u drugoj polovici XIX. st. zapotela obnovu glagoljanja u Dalmaciji, po otocima i Istri s teZnjom da se to osebujno pravo proSiri na cijeli hrvatski narod. Podsjetimo se nadas kakve su spoznaje o glagoljici, 6irilometodskoj problematici i slavenskom bogosluZju bile prisutne kad je Pavlinovi6 bio student, a zatirn kapelan u Dra5nicama i mladi Zupnik u Podgori. Otac slavenske filologije, Josip Dobrovski 1823. izdao je temeljno djelo o slavenskim apostolima Cirilu i Metodu, u dalekom Pragu, na njemadkom jeziku. Dvije godine ra-
377
nije objavljena je njegova gramatika staroslavenskoga jezika.t Te knjige sigurno nisu dospjele do ruku Mihovila Pavlinovi6a. 1833. godine Pavao Josip Safarik izdao je u Pe5ti knjigu Serbiche Lcjsekorner, u kojoj je obradena gramatika starijeg crkvenoslavenskog jezika srpske redakcije.z U prilogu su doneseni stari srpski tekstovi, a dijelom i tekstovi hrvatske knjiZevnosti. Safarik je, naime, smatrao i u tome ga je uporno slijedio Vuk KaradLic, da su svi Stokavci Srbi, dakavci da su Hrvati, a kajkavci da su Slovenci. Bartolomej Kopitar izdao je 1835. znamenitu knjigu Glagolita Clozianus; to je prvo kritidko izdanje staroslavenskog teksta pisanog glagoljicom.: Isti je autor izdao 1840. knjigu Hesychii Glossographi discipulus. Godine 1845. Franc Miklo5id izdao je vaZnu knjigu Radices linguae slavicae dialecti veteris.c Temeljno djelo o starini, vaZnosti i znadenju glagoljice Pavla Josipa Safarika izaSlo je 1853.,Pamdtky hlaholskdho pisemnictvi. Tek 1858. izaSlo je njegovo kapitalno djelo o starini glagoljice (Glagolitische Fragmente), a vaLna je i njegova knjiga Pamdtky dlevniho pisemnictvi Jihoslovanfis gdje su Stampana i Zitja Cirila i Metodija. U nas, u Hrvatskoj, situacija je mnogo zamr5enija. U Danici Horvatsko-Slavonsko-Dalmatinskoi 1835. odgovaraju6i Ignjatu Alojziju Brli6u, koji je predlagao da Hrvati preuzmu 6irilicu umjesto tude latinice, Vjekoslav Babuku6 odgovara: ,Od kirili ce razlidna su prestara horvatska slova glagoljice, od glasa glagolja nazvana. Slavenci u Horvatskoj i Dalmaciji, svigdar goru6i svojega materinskoga jezika (. ..) dobi5e vdka trianestoga (. ..) dopu5tjenje slavenskim jezikom mise sluZiti. Dalmatinci nisu jo5 nikada dvoumili da je glagoljica od sv. Jerolima i tako mnogo starija od iirilice."o Danici Ilirskoi 1838. Ljubomir Dolinjski, Ilir iz Koruske, a to je ,u Urban Jarnik, pi5e o sv. Bra6i cirilu i Metodu (br. 22. i 23). u sedmom godi5tu Danice (1s41) nepotpisani autor govori u tri nastavka o knjiZevnosti u Dalmaciji. Sigurno je te tekstove poznavao i ditao pavlinovii, ali jedva da je moguie da bi ga to udinilo glagoljasem. Kad je ve6 bio na bogosloviji, sigurno je ditao Zagrebaiki kanrtikt list i tu se mogao susresti s raspravama tada mladoga Franje Radkoga o sv. Braii i o I Joseph Dobrowsky, Institutiones linguae sktyicae dialecti veteris quae quum apud Rrlssos, Serbos aliosque ritus graeci tum apud Dalmatas glagolitas ritus latini Slayos in libris sacris obtinet. Vinodobonae (Bea), 1822. 2 O Pavlu Josipu Safariku pogledati zbornik koji je 1963 izdala Matica srpska u Novom Sadu. 3 O Bartolomeju (Jerneju) Kopitaru vidi monografiju JoZe Pogadnika, Jernej Kopitar, Ljubljana 1977. (njemadko izdanje, Miinchen, 1978). a O predjagiievskom razdoblju povijesti slavistike, osim goleme knjige: Istorija slavihnskoj filologii, (Petrograd, 1910.) Jagiije u Radu JAZIJ 14. i 17. napisao raspravu Napredak slodnske.filologije poiljednjih godina (1871). O MikloSidu je Jagii posebno pisao u Radu JAZU 5., u raspravi Novija djela Mikloiiceva. s Pojedina djela koja su mogla biti interesantna i proudavaocima glagoljice i 6irilometodske znanosti, kao i sve6enicima-glagolja5ima, sabrao je i u fragmentima objavio u zborniku svojih Uspomena Ivo Prodan u knjizi: Borba za glagoljicu, I. dio - Povijeit glagolice i nje izvori, Zad.ar 1900 (200 + prilozi od A do I, koii su posebno paginirani). 6 o D a n i c a H o r v a t s k a , S l a v o n s k a i D a l m a t i n s k a " I , 1 8 3 5 ,b r 3 1
378
slavenskom bogosluZju medu Hrvatima. Ako je ta lektira i mogla uljecati na njega, sigurno ga nije mogla udiniti glagolja5em.T Xik5a Standi6, koji je napisao odlidnu monografiju o narodnom preporodu u Dalmaciji i o ulozi Mihovila Pavlinovica u njegovu prvom razdoblju, s pravom tvrdi da ,Pavlinoviia nije Skola stvorila glagoljaSemn. Ono Sto je u Zadru mogao nauditi o glagoljici <-rdstarog uditelja glagoljice Benedikta - Bene Mihaljeviia jedva da je spomena vriiedno. Iako hvaljen kao dobar doviek, taj profes<-rrnikoga od svoiih udenika nije zagrijao za glagoljicu. P<-rniemu ni Pavlinovic ne bi postao glagoljaSem. U godinama svoga Skolovanja Pavlinovii se sigurno druZio s mladim profcsorom Ivanom Berdi6em, ali ni on nijc utjcca<-rna n.jeg<.rvu <-rdlukuda od popa latina5a postane pop glagolja5. Bcrdii ic sc tek u godinama kad Pavlinovica vi5e ne budc u Zadru razviti u odlidnog poznavaoca staroslavenskog jezika i glagoljaSko-biblijskc kniilevnosti. On 6e 1862.izdati u Pragu Bulcvar za svoje studentc, a godinu dana potom u Zadru ie mu pridruZiti litografirani dodatak Glagoljska i bosanska rukopisa azbulca. Njegova odlidna Chreslontatia iziila je u Pragu jez.ika,takodcr 1859.,i zatim drugo izdanje kao einnkct .sttLroslavenskog u Pragu 1864. godinc. Berdi6evi Primjeri izaSli su ioS kasniie (1864-1871).8Katedru staroslavenskog jezika na zadarskoi bogosloviii Berdi6 je preuzeo dvije godine po5to je Pavlinovid zavr5io studij bogcrslovlja. Nik5a Standi6 zapai.a da bogoslovi Pavlinoviicve gencracijc nisu naudili dak ni dobro ditati glag<-rljicu.,Mihovil Pavlinovi6 ni u Zivotu, pa tako i na studiiama niic spadao medu obidne, prosjedne; prihva6anje glagoljice i slavenskog bogosluZla njegov ic osobni izbor. On je u glagoljici vidi<-rvrednotu koju je trebalo saduvati, potvrditi i raiiriti u hrvatskom narodu. Ubrzo nakon posveienja za svcienika, a prije mlade mise u P<-rdgori,obavijestio'je svoga biskupa da 6c sluZbu bo7-ju obavljati narodnim jezikon-r opravdavajuii t<-rsjedne stranc naravi naSega naroda "dija se snaZna vjerska duvstva nerijetko prctvaraju u prizor divljeg neznanja i ukorijenjenog praznovjerjau, a s druge stranc postavljajuci sebi u zadatak'.,nc smijem okliicvati nego moram iskoristiti sva sredstva Sto mi ih pruZa sluZenje Providnosti, sama narav sluZbe i stanje puka kojim upravljamu.ttt U Dra5nicama je Pavlinovi6, kao r-r-rladikapelan, odmah nakon p<-rloZenog ispita iz ditanja glagolja5kih tekstova k<-rddon Ante Rogli6a, 7 O Franji Radkom kao proudavaocu glagoljice i 6irilomctoclske problcmatike vidi raspravu Ivanke Petrovic, Frnnjo Ratki - otac hrvalske Cytrillo-Methodianc, Zltornik zavo. povijesne da za znanosti IC JAZU, vol.9, 1979, slr. 47-99. u o Ivanu je_ Jagic u izdanju Bcrdicevc knjige: Dvre slui.be rintskoga . _Berdi6u pisao obreda za svetkovinu svetih cirila i Mctudu, izclanjc JAZU, 1870.,;od naslovom: pop lvin Briit, str.III-XV. v Ni na5i studenti jugoslavistikc i slavistike, na Zalosl, nakon zavrienos studiia uslavznaju ditati glagoljicu, iako su ie udili, i polagali na ispitu, na-konpive [odil:3Jj1;:. r0 NikSa Standii, Hrvatska nacionalna ideotogija preporotlnog pokreta u DalmcLciji, Sveudili5te u Zagrebu, centar za povijesne znanosti - odjcl za hrvifsku povijest, Monografij e 1 1 , Z a g r c b 1 9 8 0 ,s t r . 1 2 8 .
379
Zupnika u Dusini kod vrgorca, rekao prvu svoju staroslavensku misu. B-ilo je tu u sijednju 1855. godine. Do kraja Livota ostao je vjeran svom obeianju da 6e misiti samo glagoljicop.rr ,Prvi Pavlinovi6ev javni politidki nastup zbio se onda kad je na poietku god. 1855. rekao u Drasnicam'a prvu misu na staroslavenskom.
vrJara.
1631.i
.lu
je djelomice oduvala hrvatsku redakciju staroslavenskog
r2 Nik5a Standi6, Hryatska nacionalna ideologija, str. 129
380
jezika. Karamanova redakcija Misala l7ol. vec je posve u tradiciji ruske redakcije staroslavenskog jezika. Glagolja5i su, dakako, ditali onako kako je usmena tradicija u njih Livjela, a ne onako kako su knjige tiskane, potvrduju6i i tako svoju tvrdoglavu postojanost koja ih je i sa6uvala kroz stolje6a. Kad se u cijeloj Evropi, nakon Tridentskoga koncila reformiraju Skole i odgojni zavodi za klerike, biskup splitski A. Bizza 1750. osniva glagolja5ko sjemeni5te u Priku pokraj Omi5a. Ne5to ranije i zadarski biskup Vinko Zrnajevi(., rodom iz Perasta, apostolski vizitator za Balkan, poduzeo je goleme napore za osnivanje i otvaranje glagolja5kog sjemeni5ta u Zadru, koje je otvoreno nakon njegove smrti (1748). Sjemeni5te u Priku zatvoreno je 1820.,a sjemeni5te Zmajevichianum u Zadru 1821. Tako su se i ugasila sjemeni5ta i zavodi koji su odgajali glagoljaSe. U XVIII. i na podetku XIX. st. pop Poljidanin oznadavao je popa neznalicu, naivnog, siromaSkog i skromnog seljaka koji je pobjegao u sve6enike od stada i motike. Takve je glagolja5e opisao Alberto Fortis u Putu po Dalmaciji. Glagolja5ku ba5tinu na iznimno visokoj cijeni zbog posebno ljubomorno njegovane tadicije podrZavali su kroz cijelo XIX. st. franjevci treioreci. To njihovo nastojanje poticat 6e, a njihov rad hvaliti, Mihovil Pavlinovi6. U dlanku Brata trecaci i Slovinslco bctgosluzenie (1864) on citira Poslanicu novoga redodrZavnika (bio je to je da se povratimo na prva6nje stope naJosip Dujmovi6): "Od potribe Sih praotaca, ako Zelimo da na novi Zivot bude podignuta ova na5a Provincija. Ona jur od podetka i od temelja svoga, pod za5titom Svetih Franciska i Jerolima obidaje ovr5ivati sluZbu boZju slavnim jezikom na5ega Slovinskoga Naroda, i zato se nazivlje ilirska lli Slovinska. Ovom prilipom i ridkom povlasticom mi se imamo diditi, njom iemo zadobiti Stovanje, i bit 6emo zasluLni na5oj otadbini; ovim darom dobro saduvanim ukripit 6emo i produgljiti na5 obstanak. Upametimo dakle veliku korist ovoga privilegija na5e Provincije, i znajmo ga dilim udvrstiti i uzdrZatin (Velika slova i interpunkcija kao u originalu).t, Pavlinovid u nastavku toga dlanka istide da bi se za fratrima tre6acima, tj. treiorecima, trebali povesti i franjevci drZave Prisvetoga Otkupitelja koji su ,zakrili sve na5e zagorje, i koji su se od vjekova ve6 narodu sljubili dvojstrukim kr56enjem i vode i krvin. S njima se i sam poistovje6uje kad kaZe: "Mi smo poslani da izgubljeno nadjemo, a da poderano obnovi-o.nto eini se da je ta njegova poruka, tiskana 1864. doista na5la odjeka meclu mladim franjevcima koji su ,zakrililiu ne samo Dalmatinskv zagorv nego i Sire podrudje Dalmacije. Da se opredijele za glagoljanje, sve6enicima i redovnicima u Dalmaciji presudan je bio primjer Mihovila Pavlinovi6a i njegovih prijatelja, prije svega Sime Milinovi6a i Frane Buli6a. Sto ie sve utjecalo, da se u Dalmaciji, na otocima i u Istri obnovi glagoljanje i da oZivi veC zamrli kult svete Bra6e? Da se utvrdi i pri5iri glagoljanje kao liturgijska 13Mihovil Pavlinovi6Razliiiti spisi,Zad.ar1875,str. 42g431. la Mihovil Pavlinovi6, nav. dielo, str. 430.
381
praksa i da kult Cirila i Metoda postane narodni obidaj, s krijesovima i svedanostima?ts U sklopu dubljih crkvenopovijesnih poticaja vaLan je bio spomen tisu6ugodi5njice slavenske misije (863-1863). U vezi s tim spomenom, a u okrilju Crkve u Hrvata postavilo se pitanje jednoga specifidnoga ekumenizma, koji se oblikovao u diskusijama, pismima, poslanicama i drugim nastojanjima Josipa Jurja Strossmayera i Franje Radkoga' eim je Strossmayer sjeo na biskupsku stolicu clakovadkih biskupa (koja je tada, dodu5e, nosila naslov bosanskih biskupa), sve se vi5e okretao dubokoj povijesti, te se podeo smatrati nasljednikom Metodijevim, tj' biskupom one biskupije koju je na upravu dobio Metodije, s dasnim naslovom legata Svete Stolice za slavenske narode. OZivljavanje glagoljanja kao praktidne liturgijske ekumenske djelatnosti hrvatskih narodnih sve6enika politidki je odgovor na te5ko podno5ljiv germanizatorski pritisak Bachova apsolutizma sve do 1860. Nakon sloma toga omrznutoga pritiska prihva6anje glagoljanja odgovor je na crkvene pritiske da se Sirenju glagoljanja stane na put, jer se u glagoljanju u crkvenim i politi6kim krugovima vidio opasan panslavizam, jednako mrzak Nijemcima kao i Talijanima.Iz tih oprednih tendencija rodit 6e se Livai na trenutke ogordena borba za glagoljicu, sve do kraja XIX. stoIje6a. Mihovil Pavlinovi6 nije bio historidar kao Franjo Radki, a nije imao ni crkveni autoritet biskupa kao Strossmayer. Ipak - njega su slijedili dista srca, uz povjerenje koje nadilazi povijesnost i autoritativnost. Pavlinovi6u je vjerovao narod, kao Sto su mu vjerovali i sve6enici, dak i kad ga nisu slijedili u glagoljanju. Pavlinovii je oZivljavanje kulta svete Bra6e, utvrdivanje glagoljanja i pro5irenje slavenskoga bogosluZja shvatio kao dublji zadatak, te je snagom cijeloga svoga temperamenta prihvatio tzazov 6irilometodske ba5tine kao Liv, vidljiv i prihvatiljiv ekumenizam na na5im prostorima. Svoje videnje o Cirilu i Metodu, kao i o sv. Jerolimu, Pavlinovi6 je izrazio u Besjedi prigodom otvarania Splitske iitaonice, ve6 1863. kad se slavenske misije. Pavlinovi6eva besjeda svedano slavila 1OOO-godiSnjica srodena je visokim stilom, s puno povijesnih i crkveno-povijesnih podataka, arhaidnim jezikom koji mnoge konstrukcije duguje glagoljaSkim tekstovima iz brevijara i misala; besjeda je izgovorena pred biranim skupom, a objavljena je zatim u ,Narodnom listuu listopada 1863' godine. Pavlinovi6 zrta da Jerolim nije Slaven, ali jest Dalmatinac, te imamo dojam da se sam Pavlinovi6 i du5om i tijelom, karakterom i zvanjem s njim poistovje6uje: oPlemenita srdca, postrane pameti, plodovite razmnive, nagle i duhnovite 6udi; mukla i razgovori5na, muZka hoda i pogleda, obilata i du5om i tielom: evo vam Dalmatinca, evo rs Tin Ujevic u biografskoj crtici u Hrvatskoj mladoj lirici (1914) piSe: ,Jedina data u mojem Zivotu, koja treba zadrLati,je moj rodendan; ta mi se vanredna stvar desila na Svetog Cirila 1891. (Skromno mislim, da je zbog toga 5. srpnja i izabran za narodni blagdan).o
382
Jerolima
.<(16
Prvi dio govora, tj. besjedu o sv. Jerolin-ru zakljuduje "Tebe Jerolime dadosmo kr5ianstvu: a ti Ljudi Slovenskih tvrdosti, moljacim Pomozi hotno, zastupnika da svi, Ctu6i Tebe, udujut tvoeja Desnicja d..".ott
Pavlinovi6, dakle, citira himan iz rimskog staroslavcnskog brevijara i to prcma rusificiranom ditaniu. Naii glagoliaSi bi bili proditali tekst ikavski, po svom dalmatinskom obidaju. U nastavku govora o sv. Bra6i Pavlinovic odmah iz p<-rdctkaistide ,da plodovi kr5ianstva nc beru sc iedino na polju dudoredja i umijenja, nego i na polju zadruLnoga Zivotau. ZadruLni livot - to jc politidki LivoL. ZcLdrugau Pavlinovi6evoj termin<-rlogiii znadi drzava, tj. opce dobro, res publica. Da kr56anslvo utvrduje pravcdnu drZavnu zajednicu, Pavlinovi6 6e i poslijc desto isticati. Toi tczi podrcdit 6c svcri dru5tveni i politidki Zivot i djelovanje. I po tome je on glagoljaS. U naslavku g<-rvora istakao jc, dakako, i svojc tczc o narodnosti za koju tvrdi da jc jaka poluga duSevnoga uiedinicnja dovjedanstva po uljudnosti i (tj. civilizaciji): ,Razlikoviti da su puci, ali da ne budu razdruZcni". Uzor uljudnosti, tj. civilizacijc Pavlinovii pronalazi ,kod veleuma prvoga kr5danina u Slovinstvun tj. u Zivotu i djclovanju sv. Cirila. Pavlinovii Zeli istaknuti da je misija sv. Bra6c iSla mimo grdku i mimo latinsku uljudnost, tj. civilizaciju. ,Na zadnjih obalah slovinskih, mimo veliki plamen jelinskc prosvjete, u solunskoj kupini spircna .jc slovinska Iudn. Ta lud je jezik. Stranim, tudim iczikon-r propovijedano krScanstvo slabo bi se ukorijenilo i jo5 slabijc naprcdovalo - >Jere jezik je u Slovinaca znamenje sve narodnoslin. Pavlinovid ho6c re6i da u Slavena jezik ozna(ava naciiu, narodnost (natio, ethnos), a sinonimno i jezik (lingua).18 Ciril i Metod zaduLrli su sve Slavenc, pa tako i Dalmatince, o ccmu ,jasno svjedodi sluZba (tj. liturgija, op.m.) koju su nam <-rtcina5i dohranili, da ju duvamo kao nasljedno dobro sl<-rvinskomupotomstvu.. Na zastavi splitske ditaonice zajedno su Jerolim i Ciril i Metod, re Split ,moZe opet biti, Sto je bic-rstarinom, u rimskom carstvu, i u kr56anskom svijetu, alem dragi kamen balkanskoga poluotoka, na obalah jadranskoga ffiora.ot, Osvriuii se 1864. opienito na proslavu tisucugodi5njicc slavenske misije svete Bra6e, u dlanku Vidimo nct k6j smo!, Pavlinovid je kon16Mihovil Pavlinovi6, Pjesme i besjede, 1860-1872,Zadar 1873, str 195. l7 Isto, str 205 18 Doista u staroslavenskom, pa tako i u starom hrvatskom jezjk oznai,ava etnos, upravo jezik jest etnos. U drugim jezicima to jest sinonimno znadenje, u slavenskom je jczik _bila prvotna odrednica za narod. Polemiku koju je bio zapo(eo sa mnom prof. di. Mlroslav Kravar u ,Jezikuo o tom pitanju nisam, na Zalost, prihvatio. re Mihovil Pavlinovii, Pjesme i besjede, str.22l
383
statirao: ,Tisu6oljetnica Cirilova i Methodijeva, koliko nam po svuda razastrla svetinju narodnu, i opomenula na kr56anske pripomo6i njene; toliko nas obradovala na Mariborskoj poljani, sjajnim dodekom hrvatskih gostiju, jere vidjesmo da braia Slovenci najveima osje6aju potrebu prionu(,a uz suplemenike svoje, i najbolje znadu za koristi narodnoga okupljanja.
384
Brat je mio, koje Vire bio Samo neka bratski misli i postupa.
2aMihovil Pavlinovi6,puiki spisi,Zadar 1g76,str. g5. 2sIsto, str. 405.
385
Kako se nami katolicim kaze: narodnost 6e vas pohris6aniti, tako sam duo da se hri5canim govori: katolici ie vas po5okditiu.z6Mihovil Pavlinovi6 je vlastitim primjerom pokazivao sirinu svojega vjerskog i nacionalnog odredenja. DruZio se s pravoslavnim sve6enicima kao i s pravoslavnim Zivljem. sukobi oko vjere javljali su se nakon sukoba u dijelu nacionalnoga odredenja i osjeianja. Vuk S. Karadzid govorio je o Srbima sva tri zakona tj. tvrdio je da su svi stokavci Srbi, a njegovi manje inteligentni nastavljadi isli su korak dalje tvrde6i da su svi stokavci (jer su ,Srbiu) u starini bili pravoslavci,i da ih je Katolidka crkva po5okdila,odnosno pohrvatila. Takvo shva6anjezaostrilo je poremike i podijelilo ljude, produbile su se i razgorjele strasti, porodiie su se nesloge. Govor o narodnosti optere6en je razgovorom o vjeri, a razgovor o vjeri nije se vi5e dao odvojiti od govora o narodnosti. Kad je pjesnik pop Jovan Sundedii ostao bez posla, kad mu je oduzeta katedra na zadarskojbogosloviji,a 1863.izgubio je i petogodi5njegsina, te nakon toga dobio i dekret da ide na selo - prijatelji su mu savjetovali da izda knjigu Krvava koiulja latinicom i 6irilicom. Knjigu su Sundedi6evi prijatelji prodavali po Dalmaciji i Hrvatskoj. od utrska knjige dobio je pjesnik toliko da je s Mihovilom pavlinoviiem krenuo na pur: preko Trsta, Ljubljane, Zagreba, Dakova, Vukovara, Fru5ke gore, Karlovca i Novog Sada,sve do Beograda.u Dakovu je dva pobratima primio biskup Strossmayer, u Beogradu su posjetili Iliju Girasanina, primljeni su i u audijenciju kod kneza Mihajla. Iz Beograda vratili su se u zadar, a zatim su krenuli na cetinje, gdje su se sastali s mradim knezom Nikolom. Sundedii se najeseni nastanio na cetinju s obitelji, gdje je 1865. podeo izdavati almanah oOrli6n u kome je suraalivao-i Pavlinovii.2Tsundedi6 je 1871.na cetinju podeo, kao vlasnik, izd.avati dasopis,Crnogoracn s knjiZevnim prilogom ,Crnogorkao. Urednik dasopisa,Simo Popovii, nije propu5tao prilike da iz broja u broj neSto ne napi5e protiv Katolidke crkve, pape, crkvene politike, kako je povrijedeno napisao Pavlinovi6,onameie se biskupu katolidkomu uditeljem katolidkih obredao. oMi ne6emo s crnogorcem vjerozakonskeprepirke, nit 6emo od njega braniti katolidku crkvu; nego 6emo mu samo hladnokrvno one dvije zapoviedi naravi napomenuti; sto ne Zelis da tebi drugi ne udini, nemoj diniti ni ti drugomu. Sto zelis da tebi drugi udini, dini i ti drugomeo.28 Nakon nekog vremena Sundedi6se klonio suradnje u tim listovima, a vjerojatno je tome pridonijela opomena starog pobratima. _ Putovanje dvojice pobratima: popa glagolja5A (katolika) i pravoslavnog popa moralo je biti slikovito. osobito se isticao lik Mihovila Pavlinovi6a: bio je obuden osebujno, u surku; u ,dalmatinskoj narodnoj torbici" nosio je sobom liturgijske knjige od kojih se nikad i nigdje 26Isto, str. 407. O,t9-. pyty prida i Hugo Badalii u predgovoru lzabranim pjesmamaJovana Hrani, ?: rovrca,KoJeJe rzdala Matica hrvatska lgg9, str. IX_X. 28Crnogorac Sundeiitev i crkva katoliik4 u knjizi: Razliiitisplsz, str. 317_g.
386
u Putima po Hrvatskoj, 1867.kad prolazi Vinodolom, on ne6e zabo-
tia, neminem sacerdotum posse ubi hocce libello in liturgia, quae characteribus glagoliticis edita juxta Missale Romanum tantum adhiberi
paplinovi1, Nodilo, Lorkoyic, Izbori iz d.iela_ pet ,. .2e,Citirarro-prema knjizi: Raiki, sto_ tlecahruatskeknjilevnosti 33,Zagreb,l969, str. 200_1. 30Isto. str. 199.
387
prihvatili Zupnici u Hrvatskom primorju, na otocima, u senjskoj biskupiji i Lici. Kanonik Mrkica je obe6ao knjigu ostaviti Dobrili oporudno, kad umre. Dobrila je - sigurno uz Pavlinovidevu pomo6 - ipak Mrki6inu knjigu dobio, te je 1875.pisao Mrkici o uredenju rukopisa. Nije mu se dopalo rogato d tj. "jato. Dobrila duhovito i zajedljivo pi5e: ,Rogati c imat 6e dosta protivnika; Sto je mene, ostavio bih roge autonomaSem,neka se dide njimi.o Preporudioje Mrkici da se knjiga ne zove tumai (tj. prijevod) ni piitolar, nego Stenja i evandjelia. Mrkidina knjiga ipak nije ugledala svijeta,bar ne pod njegovim imenom.sr Potrebe za crkvenom knjigom, kako ju je zamiSljao pavlinovii, bile su ipak jade od spore kongregacijeDe propagandafide, i 1880.tiskana su u Rijeci Stenia i evandjelia,koja je kao autor potpisao Matij Ivdevi6. Knjiga se u aprobaciji zadarskog nadbiskupa zove Tumai, a izdana je za Dalmaciju, Bosnu i Hercegovinu i Istru. Izdanjem Stenja i evandielja
novom ostrinom postavi pitanje: smije li se sluzba Bolja vrsiti na narodnom jeziku. Doista, molitve, ditanja, pa i dijelovi koje je sve6enik govorio s pukom bili su na hrvatskom, donekle arhaiziranom jeziku, na ikavici, dok se kanon, tj. tihi dio mise ditao na latinskom jeziku. Latinidko izdanje misala, itavet izi5lo je 1880.,one iste godine kad je papa Lav XIII. izdao encikliku oGrandemunus(, u kojoj je blagdan svete Bra6e, cirila i Metoda, prosiren na cijelu Katolidku irkvu.-sila je to znamenita pobjeda ekumenizma, afirmacija slavenske ideje u politici vatikana. Kao zahvala za takav velik dar (munus)sljedeie godine organizirano je veliko hodo6a56e koje je prozvano nacionalnim. u
,krasnoslovioo, svoju pjesmu Na 5. srpnja 1881.u Rimu. Pjesma je iza5lau >Katolidkom listuo 21. srpnja iste godine. U njoj je Pavlinovi6 ocrtao povijest misije, a posebno se osvrnuo na suvremene dogactaje.Komentari tiskani uz pjesmu jedva da tumade stihove. oni su tumadi politidkih zbivanja u domovini i svijetu. Uz stihove:
3r Mqrin_ Pavlinovi6, K-u\4rye i potitiike veze Dalmaciie i Istre (1874-1886/ u knjizi Pouijest,Ijudi, istina, Zagreb 1978,str. 139-146.
388
oKamo, kamo vi kr5ni Primorci Od pitome Sode do Bojane, Dok vam slovo pomeie se staro I djedina va5a otimljen? tiskan je komentar: "Jezik progonjen u crkvi i javnom Zivotu. Odcjepljenje Istre i Dalmacije; nasrtaji na Rijeku itd. Napokon hajka ustavovjersko-srbska na ime i pravo hrvatskon.:z Doista, od toga vremena zao5treni su odnosi izmedu katolidke i pravoslavne hijerarhije, osobito u Dalmaciji.rr Uspjeh rimskoga hododaS6a bio je doista golem. Vei sljede6e godine, u sijednju don Frane Buli6, s dvanaestoricom sve6enika iz splitske biskupije, potpisao je poziv i promemoriju ,stovanim sve6enikom po Dalmacijin u kojem ih je pozvao da prigrle staroslavenski jezik u sluZbi BoZjoj. Otad podinje i ogordena borba izmedu hijerarhije koja je morala slu5ati i Rim i Bed, i izmedu sve6enika koji su slu5ali svoje osjedaje. Te je godine u Rimu izi5ao nepromijenjeni dio mise (Ordo et Canon), glagoljicom, u redakciji Dragutina Pardi6a. eini se da je ditanje glagoljice (kao pisma) ipak zadavalo previ5e muke novim glagoljaSima, i 1882. nekoliko je sve6enika iz Splitskomakarske biskupije s Franom Buli6em na delu izdalo bro5uru, kao rukopis, s prijedlogom transliteracije glagoljskih slova u latinidka. BroSuru su poslali na razlidite adrese.3+Tako se borba za glagoljicu (pismo) i za bogosluZni jezik (staroslavenski hrvatske redakcije) zaoStrila. Pavlinovi6 vi5e nije bio u prvim redovima, ali ni5ta se bez njegova znanja nije dogadalo. Uostalom - u svim tim poslovima on je bio prethodnik, uzor i nepogre5iv savjetnik. Borbu za glagoljicu prihvatili su novi, mladi ljudi; kad je Pavlinovii leZao bolestan, pred smrt (1887), Sveta je Stolica odobrila 31. oZujka 1887. slavensko bogosluZje za Barsku nadbiskupiju. Ve6 12. svibnja iste godine nuncij u Bedu poslao je episkopars tzv. Austrijskog primorja okruZnicu da je dozvola izdana iskljudivo za Barsku nadbiskupiju, a ne za Dalmaciju, ili dak za Hrvatsku, ako u tim krajevima do sada nije bila upotrebljavana u bogosluZju. Ona je, dakle, samo dozvola (concessio). Splitsko-makarski biskup zakljudio je odmah da se to tide nekih drugih crkvenih pokrajina, ali ne i njegove biskupije, gdje je glagoljica uvijek imala isti status (,De Glagolica Dalmatica Declaratio haec tacet; quare apud nos intacta et statu quo glagolica manetlu) moZe se dakle upotrebljavati kao i do sada.3sSukobi i pravi ratovi oko glagoljice razgorjeli su se koju godinu poslije, kad je Pavlinovi6 ve6 bio mrtav, te se ime Pavlinoviievo tada spominje u kontekstu obnove 3, ,,f"r"fieti list<,XXXII, 1881,br. 30,str.233. _ "33O{jek_ to_ga_jeknjiga Antona Frankija, Dviie poslanice dvaiu pravoslavnih episkopa u Dalmaciji objelodanjene prigodom slarenskog hodoiaica u Rim, Zadar 1881, str. 188. 3a Frang Buli6, 1z oslovoo l,1952, str. 35-45; pogledati i Fontes historici -. "Zapamcenjao, Iiturgiae glagolito-romanae Luke Jeli6a, veglae (Krk), 1901. na-odgovaraju6im mjestima, kao i raspravu S. Kovadi6a, Don Frane BuliZ i glagoljica, ,Crkva u siriietu.., Split 1E82. 3s L. Jeli6, Fontes. XIy' st.. str. 87.
389
njezine i njenog otpora prema unija6enju specifidnoga, njemadkotalijanskoga tipa. Pavlinovi6 nije doZivio ni zabranu S6aveta 1890. Pavlinovi6eva borba za glagoljicu imala je paradoksalan zavrSetak mnogo kasnije i donijela je op6oj Crkvi neke nove plodove. Zahvaljuju6i oduvanoj i tradiranoj staroslavenskoj, glagolja5koj liturgiji, koju su upravo dalmatinski hododasnici u Rimu, u zajednidkoj molitvi i pjesmi prikazali dlanovima Komisije za obrede na Drugom vatikanskom saboru, dlanovi komisije i drugi koncilski oci, neodekivano i nepredvidivo, odludili su da se narodni, Livi jezici uvedu u obrede Katolidke crkve. Ono Sto ie bilo nezamislivo u drugoj polovici XIX. st., bez otpora i bez prigovora, uvedeno je u liturgiju Katolidke crkve na cijelom svijetu, a jedinstvo, katolicitet nije naruSeno. To je najveca pobjeda misli Miirovila Pavlinovica.
390
SADRZAJ
Uvodna napomena
I. >...traJeu sJeianJu i u ovim slovima dok se drZe..." Nik5a Standi6 MIHOVIL PAVLINOVIC U NARODNOM PREPORODUU DALMACIJI I HRV ATSKOJPOLITICI 19.STOLJECA Jure Ka5telan NOC U PODGORI
37
Stijepo Obad MAKARSKO PRIMORJE U PAVLINOVICEVO DOBA
43
II. U polittci
65
Adolf Dragidevi6 SOCIJALNO I NACIONALNO U PAVLINOVICA I U NJEGOVODOBA
67
Vicko Kapitanovi6 MIHOVIL PAVLINOVIC I LIBERALIZAM U DRUGOJ POLOVICI 19.STOLJECA
77
Tereza Ganza-Aras MIHOVIL PAVLINOVIC U SUKOBU IZMEDU LIBERALTZMA
I KLERIKALIZMA Andrija Suljak MIHOVIL PAVLINOVIC I JOSIP JURAJ STROSSMAYER
Il7
Marjan Dikli6 ODNOSIZMEDU MIHOVILA PAVLINOVICAI IVE PRODANA ...
127
Josip Ante Soldo PAVLINOVIC I FRANJEVCI
t37
Josip Grbavac IZBORI U IMOTSKOJKRAJINI I MIHOVIL PAVLINOVIC ......
16I 477
Dragutin Pavlidevi6 MIHOVIL PAVLINOVIC O ISTOENOM PITANJU I USTANKU ( I 860-1878) BOSANSKO-HERCEGOVAeKOM 6ODINE
185
Tomislav Kraljadi6 ODJEK SMRTI MIHOVILA PAVLINOVICAU BOSNI I HERCEGOVINI .
205
Marko Cubeli6 PAVLINOVICEVO ZUPNIKOVANJE U DRASNICAMA I pODGORI
2lI
Mile Vidovii PAVLINOVICEVABIBLIOTEKA
223
Slavko Kovadid ARCIZAKAN IVAN PAVLINOVIC, PRASTRICMIHOVILA PAVLINOVICA..
237
III. U knjiievnosti ....
257
Drago SimundZa ZNAEENJE I MJESTO MIHOVILA PAVLINOVICA U HRVATSKOJ KNJIZEVNOSTI
259
Ivo Frange5 PRIPOMENEO PAVLINOVICEVUSTILU
275
VesnaJakic-Cestaric MISLI SUVREMENIKA O PAVLINOVICEVOJBESJEDI I NJEGOVEO NACINU GOVORENJAU JAVNU NASTUPU
291
Mirko Tomasovi6 PAVLINOVICEVI LIRSKI OKUSAJI
3OI
Ivo Runti6 PAVLINOVICEVPROMETEJSKILIK NA EVROPSKOJ GALERIJI
317
Matko Pei6 PAVLINOVIC_ PUTOPISAC
323
Petar Puharid ZAVICAJ U DJELU MIHOVILA PAVLINOVICA
325
Josip Kekez USMENA KNJIZEVNOST U DJELOVANJUMIHOVILA PAVLINOVICA Divna Zetevie PUCKI PJESNIK MIHOVIL PAVLINOVIC I MISAO O DVIJE KNJIZEVNOSTI 478
55t
347
Vladimir Ani6 O JEZIKU MIHOVILA PAVLINOVICA
JJI
Antonija Zaradija-KiS NESTO O PALEOSLAVENIZMIMA U RJECNIKU MIHOVILA PAVLINOVICA Josip Bratuli6 MIHOVIL PAVLINOVICI BORBA ZA GLAGOLJICUU DALMACIJI U 19.STOLJECU Slavko Peleh ENIGMOGRAFSKO-ENIGMOLOSKIRAD MIHOVILA PAVLINOVICAU ,NARODNOM KOLEDARU NOVOM I STAROM"
367
377
391
I V . I z P a v l i n o v i 6 e v av r e m e n a . . . . . . . .
BoZena VranjeS-Soljan DEMOGRAFSKO.SOCIJALNE PRILIKE U DALMACIJI I SJEVERNOJHRVATSKOJU DRUGOJPOLOVICI 1 9 .S T O L J E C A. . Nevenka Bezic-BoLanic STANOVNISTVO MAKARSKOG PRIMORJA IZMEDU TRIDESETIHI OSAMDESETIHGODINA 19.STOLJECA..... . .. Mate Zaninovi6 SKOLSTVO MAKARSKOG PRIMORJA U PAVLINOVICEVO DOBA Vitomir Sumi6 ZA SPOMENIK MIHOVILU PAVLINOVICU Summary: Mihovil pavlinvi| Popis suradnika
in politics and Literature
401
415
449 +ot
...
471 475
479
