Marino Restrepo - Katolici i Utjecaj Novoga Doba

Katolici i utjecaj “novoga doba”

Marino Restrepo

Katolici i utjecaj “novoga doba”

1

Marino Restrepo

2

Katolici i utjecaj “novoga doba”

Marino Restrepo

Katolici i utjecaj “novoga doba”

Zagreb, 2008. 3

Marino Restrepo

biblioteka Svjetlo Istine ureðuje Anðina Markiæ

CIP zapis dostupan u raèunalnom katalogu Nacionalne i sveuèilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem ISBN 978-953-7476-10-6

4

Katolici i utjecaj “novoga doba” Naslov izvornika Los Catolicos y el impacto de la Nueva Era

© Marino Restrepo Hernández, 2005. Prvo izdanje na španjolskome jeziku, rujan 2005. © Za hrvatsko izdanje: DETECTA d.o.o, Zagreb, kolovoz 2008. Sva prava pridržana. Ovu se knjigu, kao ni njezine dijelove, ne smije reproducirati ni koristiti u bilo kojem obliku, elektronskom, fotografskom ni mehanièkom, ukljuèujuæi i fotokopiranje, snimanje i svaki oblik pohranjivanja, bez pisanog odobrenja Nakladnika, osim kratkih navoda, kao dijelova novinskih èlanaka i izvješæa.

5

SADRŽAJ PREDGOVOR UVOD Prvo poglavlje OBITELJSKA FORMACIJA Drugo poglavlje “NOVO DOBA” UNUTAR CRKVE Treæe poglavlje BROJNE GRANE, SLIKE, IMENA, NASLOVI, ZAJEDNICE, JEZICI I PUTEVI KOMUNUKACIJE “NOVOGA DOBA” Reiki Sinkretizam – sve i svi su vrijedni u jednome Doba Vodenjaka Joga Homeopatija Èaranje, vraèanje, èini Moda Homoseksualizam Teilhard de Chardin Teologija Teilharda de Chardina Grješno kamenje i teozofski korjeni Paulo Coelho J. J. Benitez Deepak Chopra Dan Brown Lažni proroci

9 13 21 43

83 88 91 93 95 98 101 106 117 126 131 133 135 136 137 138 139

Masoni (slobodni zidari) Nespojivost masonerije i Katolièke crkve Simbolika “novoga doba” u medijima, industriji i trgovini Zakljuèak Bibliografija

142 146 167 173 177

Predgovor

“NOVO DOBA” (New Age)*

Ovaj uvod zapoèinjem pitanjem: Kako bi ovaj apostol Evanðelja mogao šutjeti na zbivanja našega vremena - na “novo doba”, i ne pridonijeti, ovim djelom, da bismo sa sigurnošæu i beskompromisno razotkrili golemu štetnost ovoga pokreta, èak i u krilu naše ljubljene Crkve, i da bi nam pomogao pobijediti toga tvrdokornog neprijatelja naše vjere? “Novo doba” zapoèelo je veæ u samim poèetcima kršæanstva. Tada je bilo poznato kao gnoza, koja je za sebe tvrdila da je duboko znanje o onostranoj stvarnosti i “put spasenja”. Ona je bila prvi i najgori neprijatelj kršæanstva na samome njegovu poèetku. Zaèudno, i danas, kada smo na samome kraju posljednjih vremena, ponovno oživljava taj stari neprijatelj, pod novim imenom – “novo doba”. * U izvorniku, na španjolskome jeziku, “Nueva Era”, kao španjolska inaèica za engleski naziv pokreta “New Age”, što znaèi “novo doba”.

Marino Restrepo

“Novo doba”, kako kazuje autor ovoga djela, obièno se predstavlja svojim brojnim licima, oblicima, bezbrojnim oèitovanjima, koja traže zajednièki cilj – pretvoriti èovjeka u središte sebeidolatrije; drugim rijeèima, da èovjek sam sebi postane bog. Zato “novo doba” promièe niz moguænosti koje nisu ništa novo, nego ono staro ljudsko, ono što bismo mogli nazvati “proto-grijehom”, jer je i prvi grijeh bio povezan s tim. “Novo doba” nudi èovjeku dijametralnu suprotnost “umjesto vjere u kojoj Bog postaje èovjekom, ono nudi religiju u kojoj èovjek želi biti Bog”. No, to nije kraj, jer, kada se èovjeka pretvara u boga i kada èovjek naposljetku uvidi da æe se taj projekt razmrskati u sudaru sa cjelokupnom stvarnošæu, i kada uvidi bijedu vlastitih ogranièenja, on æe shvatiti besmisao te zamisli. Upravo u tome trenutku oèitovat æe se onaj koji je zaèetnik cijeloga toga projekta i reæi æe èovjeku ono što je toliko puta rekao mladima koje je odveo u samoubojstvo: “Tvoj bog je Sotona”, kako to kazuje glazba heavy metal. Kroz cijelo svoje djelo autor sasvim jasno upozorava na divovski svjetski projekt sebeidolatrije u orijentalnom ruhu, koji se provodi uglavnom kroz stare filozofije, pseudoreligije, što nam najèešæe stižu s Istoka. Takoðer nam uvjerljivo predstavlja filozofsku podlogu cijeloga ovoga pokreta, nazoènog u pojavi postmodernizma, koji negira naèelo razuma i zato obiluje eksplozijom iracionalnosti. Stoga je danas nevažna razumska argumentacija, važne su intuicija, želja, strast, mašta itd., cijeli taj 10

Katolici i utjecaj “novoga doba”

iracionalni svijet ljudskoga biæa. Osim toga, “novo doba” negira i sekularizam, ali ne u korist Boga, ne u korist religije, nego u korist ovih pseudoreligija, èiji je cilj èovjeka uvesti u sebeidolatriju. Postmodernizam i s njim “novo doba” preko svake mjere uzvisuju “slobodu”. Rijeè je, zapravo, o eksploziji anarhije. Danas se promièe svjetonazor da je èovjeku sve dopušteno. To ne bi bilo loše kada bi svijet prema svemu imao dužnosti, i to odgovarajuæe dužnosti. No nije tako. Postoje sva moguæa jamstva i obeæanja, ali minimun obveza i odgovornosti. Drugim rijeèima, eksplozija individualizma. Ovakvo anarhistièko okruženje, gdje se negira Božji zakon, gdje se negiraju temeljne Istine, lako postaje “rasadnik” iz kojega æe niknuti spomenuto “novo doba”. Pozivam vas, dakle, da krenete na hodoèašæe, voðeni rukom Božanskoga Uèitelja, koji svojom èudesnom mudrošæu prosvjetljuje Marina Restrepa, svoga izabranika. On æe nas, dobro upuæen i na temelju bogatog iskustva te vlastitih istraživanja, voditi doktrinalno ispravnim putevima, koji æe nam pokazati kako æemo izbjeæi pad u blatna podruèja “novoga doba”. Zahvaljujem mu na prijateljstvu i hrabrom svjedoèanstvu. Ruben Dario Espejo, prbo.

11

Marino Restrepo

12

Katolici i utjecaj “novoga doba”

Uvod

ŠTO JE “NOVO DOBA”

U katolièkoj religijskoj terminologiji ovaj se pojam odnosi na sile zla koje vrlo podmuklo imitiraju Svjetlo i Mudrost Božju kako bi zbunile vjernika i povele ga iluzornim, zavodljivim putem zla, na kojemu æe ga mnogim primamljivim filozofijama te poganskim, magijskim, ezoterijskim i praznovjernim praksama navesti da se klanja stvorenjima. Tako ga te sile lukavo odvlaèe od štovanja Boga i od Prve zapovijedi Božje. Te privlaène i maštovite sile toliko su smrtonosne za vjernika koji je slab u doktrinalnoj i duhovnoj strukturi vjere u Isusa Krista da ga s lakoæom odvlaèe daleko od Istine, daleko od Svjetla. Te sile stavljaju dušu u podruèje teškoga grijeha, koji Bog naziva odvratnim (Pnz 18). Bilo koja od tih praksa, bilo da se izvodi radi zabave bilo zbog nerazboritosti, bilo iz neznanja, može otvoriti zlokoban put za ulazak zloduha (Katekizam Katolièke Crkve, 2116, 2117). Vatikanska Kongregacija za meðureligijski dijalog u jednome razmišljanju o “novome dobu” daje nam, meðu mnogim drugima, i ovaj komentar: 13

Marino Restrepo

“Ono što je ‘novo’ u ‘novome dobu’ jest ‘sinkretizam ezoterijskih i sekularnih elemenata’. Vezuje se uz široko rasprostranjeno stajalište koje kaže da je dozrelo vrijeme za temeljitu promjenu pojedinaca, društva i svijeta.” Postoje razni izrazi ove potrebe za promjenom: – od Newtonove mehanièke fizike na kvantnu fiziku, – od modernistièkog uzvisivanja razuma na pridavanje vrijednosti osjeæaju, emociji i doživljaju (što se èesto opisuje kao pomak racionalnog mišljenja iz “lijevoga dijela mozga” u intuitivno mišljenje “desne strane mozga”), – od vladavine muškosti i patrijarhata na velièanje ženskosti u pojedincima i u društvu. U ovome se kontekstu èesto koristi termin “pomak paradigme”*. Ponekad se uzima zdravo za gotovo da je takva promjena ne samo poželjna nego i neizbježna. Odbacivanje suvremenosti, koje se krije u ovoj želji za promjenom, nije novo. Štoviše, ono se može opisati kao “ponovno uspostavljanje ili moderni ‘preporod’ poganskih religija, u kojemu se miješaju utjecaji istoènjaèkih religija, psihologije, filozofije, znanosti i moderne kontrakulture, stvorenih pedesetih i šezdesetih godina”. “Novo doba” nije ništa drugo nego svjedok kulturne revolucije, složena reakcija na dominantne ideje i vrijednosti zapadne kulture, unatoè idealistièkoj kritici, koja je, paradoksalno, tipièna za kulturu koju kritizira.**

* U izvorniku: cambio de paradigma (na engleskom: paradigma shif) ** Iz nauka citiranog Pontifikalnog vijeæa

14

Katolici i utjecaj “novoga doba”

Svako doba èovjeèanstva, još od poèetka izgona iz Raja, što je posljedica istoènoga grijeha, prati neizbježna bitka protiv sila sotone, krvnog neprijatelja Božjih duša. Svako razdoblje nosi specifièan jezik svoga vremena. Ðavao se prikriva kroz kulturu, obrazovanje i tradicije svakog razdoblja ljudske povijesti, i postaje nevidljiv neopreznim dušama koje žive u lošem odnosu s Bogom, koje su svojevoljno odijeljene od Njega ili Ga jednostavno ne poznaju. Sotona ih tako smješta na ranjivo podruèje, na kojemu ih može zavesti ili prevariti svojim zlim djelima. Duše vjerne Bogu ne mogu vidjeti ðavla izravno u stvarnom obliku, osim u iznimnim sluèajevima, kao što se to dogaða kod mistika. No, mogu vidjeti njegova zla djela i prepoznati njegove napasti po Božjem daru raspoznavanja, razluèivanjem, kojim raspolažu po svojoj vjernosti Istini. Tako su, po svojoj vjernosti, zaštiæeni od zla. “Novo doba” zapoèinje padom Adama i Eve po istoènome grijehu. Kada ih je Bog istjerao iz Raja i postavio kerubine i plameni maè okrenut na istok od Edenskoga vrta (da štite stazu koja vodi k stablu života, kako mu se èovjek ne bi primakao) (Post 3,24), cijelo èovjeèanstvo, sve potomstvo praroditelja Adama i Eve, odlazi u progonstvo gdje je knez sotona (kako nam je jasno objavio naš Gospodin Isus Krist u izvješæu o ðavlovu napastovanju Isusa u pustinji –Lk 4,5-8). Pokazavši Isusu s visoke planine sva kraljevstva svijeta, sotona mu reèe: Tebi æu dati svu ovu vlast i slavu njihovu jer meni je dana i komu hoæu dajem je. Ako se dakle pokloniš preda mnom, sve je tvoje. Ovdje Evanðelje konstatira 15

Marino Restrepo

tešku ljudsku stvarnost zbog neprijatelja kojeg imamo i moæi koju on ima nad neraskajanim grješnikom, nevjernom Božjem Zakonu, odijeljenom od nauka i vjere u Krista. Neprijatelj je taj koji muèi i vjerne duše pomoæu stalnih zamka i napasti svake vrste tijekom zemaljskoga života, pa èak i dok se èiste u vremenitoj kazni èistilišta, gdje se èiste duše koje nisu postigle svetost tijekom zemaljskoga života, nego su milosrðem Božanskoga Suca našega Gospodina Isusa Krista izuzete od vjeène kazne (1Kor 3,13-14). Bitka ovozemnog života vodi se na život ili na vjeènu smrt, a imamo neprijatelja koji ne spava, koji ne propusti nijednu priliku da nasrne na naše slabosti i zle sklonosti naše duše i srca. Ovaj se zakon neæe promijeniti niti æe prestati sve do dana kada se slavodobitno pojavi Gospodin Isus, okružen svojim Anðelima, koji æe dokrajèiti sotonino “novo doba” uspostavljajuæi svoje Nebesko Kraljevstvo meðu svim ljudima, i kada æe zbaciti zlu zmiju, “sotonu”, sa svom njegovom vojskom zla, u najdublji ponor. To je išèekivanje Parusije, žive nade svakog krštenika. Nije jednostavno baviti se ovom temom o “novom dobu” jer to znaèi prodrijeti na podruèje što ga je minirao neprijatelj duše, koji na sve naèine želi onemoguæiti postizanje vjeènoga spasenja, koji po svaku cijenu želi da èovjek izgubi moguænost vjeènoga spasenja što je imaju sve duše, bez obzira na vjerovanje ili rasu. To znaèi, rastrgati paukovu mrežu ispletenu od poèetka izgona, 16

Katolici i utjecaj “novoga doba”

koja æe se plesti i dalje, sve do povratka Gospodina Isusa. Ali, uz pomoæ milosti Duha Svetoga, upuštam se u ovo iskustvo s Vama, dragi èitatelji, da zajedno otkrijemo u kojemu smo dijelu toga zlog tkanja zarobljeni te da bismo mogli prepoznati i prerezati svaku nit što nas spaja s paukovom mrežom pakla. U današnjoj obnovljenoj Katolièkoj crkvi vrlo èesto možemo slušati o ovoj temi, a još èešæe pronaæi niz knjiga koje se njome bave. No, informacije u svezi s time veæinom su vrlo oskudne, èisto historijske ili tek opisuju razne prakse koje su ðavolskog podrijetla. Ta djela ne daju rješenja za probleme što ih ovakve prakse sa sobom donose niti daju praktiènu i objektivnu informaciju koja bi zainteresiranoj osobi, koja iskreno i odluèno želi raspoznati do kojega je stupnja zagaðena i s time osobno povezana, to mogla i otkriti. Ona ne govore o tome kako se promijeniti i prekinuti svaku magijsku, ezoterijsku i praznovjernu vezu koja sprjeèava èist odnos s Bogom. Za samoga pisca, ili za istražitelja koji se odvažuje pristupiti ovoj temi s kršæanskom ljubavlju i bez želje za osobnom slavom, veæ sama ta èinjenica podrazumijeva bitku. Ðavao æe uspjeti iskoristiti oholost zbog intelektualnog bogatstva uèene, akademski obrazovane osobe, teologa, filozofa, kako bi preokrenuo djelo u obiènu intelektualnu farsu tašta karaktera, pretvarajuæi je u knjigu toga istog “novog doba”. Plod æe toga naposljetku biti uznemiren duh mlaka katolika, slaba u vjeri te zbunjenost, razoèaranje ratnika koji ide u potragu za pravom vodom 17

Marino Restrepo

Života i trèi od Božjeg izvora samo rijekama poniznosti i nesebièna predanja u potrazi za širenjem Kraljevstva Božjega meðu ljudima. S ovim objašnjenjem neka se nitko ne osjeæa izuzetim od toga da bude napastovan u svojoj taštini i intelektualnim težnjama kada prihvaæa izazov ovakve teme i pristaje usitniti je na dijelove koji se mogu upiti i primijeniti na svakodnevni život, kako bi uklonio tamu – hodeæi ovim teškim i tajanstvenim putem zemaljskoga života. Ako æemo govoriti o “novom dobu”, poènimo tako što æemo otkriti i priznati koliko od njega ima u nama, u našoj obitelji, u našemu društvu, u našoj župi, u našoj Katolièkoj crkvi opæenito. Ovakvim uvodom u ovu knjigu želim što je moguæe više razotkriti svako i najsitnije oèitovanje koje je u suprotnosti sa zapovjedi Duha Svetoga, koji nas želi osloboditi, odvezati, otkriti svako zagaðenje, razotkriti svaku praksu tame, i tako nam oslobaðati srce dok èitamo svaki redak, svaku stranicu. Neka Bog u nama to èini, tako da možemo osjetiti kako nam, otkrivajuæi kukolj što ga je zli posijao na njivi našega srca, rasvetljuje podruèje na koje je ðavao lukavo prodro tijekom godina i mnogih prošlih naraštaja. Da osjetimo kako smo uistinu poèeli plijeviti Božji vrt u svojoj duši, te tako ponovno uspostavimo mir i radost što su nam dani na Krštenju, a koje smo izgubili u ratu s neprijateljem tijekom svoga zemaljskog života. To je izazov prema starom èovjeku u nama kojega treba rasvijetliti, kojega treba proèistiti i osloboditi od 18

Katolici i utjecaj “novoga doba”

svakog utjecaja i veze s duhovnom tamom, da bi oživjele kosti novog èovjeka u Kristu, kako bi se potpuno odijelio od zloga i nasljedovao Kraljevstvo Božje. Treba poèeti tako što æemo priznati da smo u prošlosti voljno ulazili u brojna mraèna podruèja s kojima smo trgovali tražeæi vremenite koristi iskljuèivo materijalnog karaktera. Ti su nas odnosi toliko ispunili zlom, da nam je potrebno podrezivanje velike unutarnje šume. Oni su predali teren neprijatelju kako bi se on osjeæao kao kod svoje kuæe. Iz ove bujne šume, koju je veæ zasijao u našoj nutrini, slobodno gura svakojake ponude kojima nas neprestance sve više i više uranja u ponor duhovne tame grijeha. Unatoè tome što je èovjek vjernik, i što mnogi doživljavaju korjenito i iskreno obraæenje, sasjeæi zlo što ga je ðavao posijao jest pipljiva zadaæa koja zahtijeva mnogo rada, jer ne znamo dokle smo mu dopustili prodrijeti u našu nutrinu. Nevidljivi su i duša i neprijatelj duše, pa je tako i posao protiv nas nevidljiv. S ovakvim stajalištem i sa èvrstim vjerom da je sotona pobijeðen uspjet æemo se pomalo uspinjati prema visinama Božanskog Duha. Pomalo æe biti sve više svjetla u nama, više nade, zadobivat æemo dobrostivije srce i sve jasniju svijest o pravom putu, putu u Isusu Kristu. Za pravi poèetak iskrenog traženja duhovnog savršenstva treba se iskreno odreæi samoga sebe i poèeti se oslobaðati svih spona sa svijetom, ðavlom i tijelom. To je prvi udarac na putu izravnog uništenja svake veze sa sotoninim “novim dobom”. Tako æemo ponovno preuzeti vlast 19

Marino Restrepo

nad poslanjem za koje smo stvoreni i, u jednostavnosti koju donosi prava poniznost, sve æemo jasnije prepoznavati cijeli niz krakova kojima nas je Zli, poput hobotnice, sputao. Moæi æemo se rasteretiti, osloboditi od svih tih pipaka kroz koje prema našemu srcu teèe otrovni sok iz pakla. Bio bi vrlo ambiciozan pothvat pokušati ovom temom obuhvatiti mnogo. Za to nitko nije pripravan. Podruèje “novoga doba” prostrano je koliko i sama povijest èovjekova izgona. Za svaki pojedini život i za svako razdoblje toga života sotona je satkao svoje sasvim jedinstveno, osobito tkanje za provedbu svoje strategije. Ne zato što bi sotona bio svemoguæ i što bi mogao izumiti sve suprotno onome što Bog stvori. Naprotiv. Buduæi da Bog ne prestaje stvarati i nikada se ne ponavlja ni u kojem stvorenju i ni u kojem razdoblju ljudske povijesti, ðavao, koji je struènjak za laž i kopiranje, za svako novo Božje stvorenje izmišlja drukèiju laž. No, unatoè tome što sve njegove strategije izgledaju vrlo sliène, ako ih se uzima pojedinaèno, uz pomoæ Božju otkrivamo bitnost njihovih sadržaja, a time se razotkriva i njihova zlobna lukavost.

20

Katolici i utjecaj “novoga doba”

Prvo poglavlje

OBITELJSKA FORMACIJA

Rodila nas je zemaljska majka u bolnom porodu, onako kako je to Bog presudio Evi pri izgonu iz Raja. Nedugo poslije roðenja otkrili smo kako moramo umrijeti. To je èovjekova najbolje èuvana tajna. Možemo govoriti o smrti cijeloga svijeta, ali o svojoj ne govorimo; to je najmanje spominjana tema. Priznanje ovoga neizbježnog dogaðaja u našemu ljudskom postojanju èini nas osjetljivima na svaku opasnost koja bi mogla ugroziri naše otajstveno vremenito postojanje u tijelu. Zbog ovoga straha lako trgujemo sa svakom moguænošæu koja nam, u krhkosti naše ljudske egzistencije, donosi “sigurnost”. Iznenaðuje kako èesto otkrivamo da se veæina nas ljudskih biæa nije pomirila sa èinjenicom istoènoga grijeha i lanèano nastavljamo èiniti ono što su uèinili naši praroditelji pred Bogom, kada ih je, dok su još bili u Raju, pozvao i našao ih kako se skrivaju, prvi put svjesni svoje golotinje. Adam je okrivljivao Evu, Eva je okrivljivala zmiju. A mi krivimo sve troje. No mnogi, izgleda, ne prihvaæaju odgovornost pa stoga ostaju u rukama kralja neposluha, prijestolja napasti. 21

Marino Restrepo

Dok se ne pomirimo s ovim prvotnim dogaðajem, neæemo se moæi rastaviti od stare zmije i njezine napasti. Moramo priznati da u svome tijelu nosimo prvotni, istoèni zakon, prema kojemu moramo biti pozorni, bdjeti u svakome trenutku. Jer, ne samo da je to trag koji ne možemo nazvati ožiljkom buduæi da još uvijek krvari u našoj nutrini, nego je to trag koji je pravi ponor što se otvara u tamu ako se prepustimo da nas vuèe njegova sila, njegova pogrješka, njegov loš utjecaj, njegove loše sklonosti. Treba poèeti tako što æemo reæi: “Optužujem se, Gospodine Isuse, jer sam sagriješio. Ja sam kriv za sva svoja zla. Oprosti mi, Gospodine.” Iako nismo bili s Evom u trenutku kada je prihvatila zmijino napastovanje i pala, priznajmo postojanje ovoga grijeha kako bismo prihvatili egzorcizam kršæanskoga Krštenja i shvatili ozbiljnost ovoga utjecaja na naš život. Kao što je naš Papa, Njegova Svetost Ivan Pavao II., išao po svijetu moleæi oprost za grijehe što ih je poèinila Crkva tijekom godina, tražeæi za Crkvu pomirenje s Bogom i s ljudima, i iako on sâm nije bio nazoèan kada su poèinjeni ti grijesi niti je u njima na bilo koji naèin sudjelovao, držao je sebe dijelom tih pogrješaka buduæi da je i sâm èlan te iste Crkve, toga istoga Tijela. Tako æemo, u svjetlu Božje ljubavi, napokon progledati. Otkrit æemo kako cijeli život živimo okrivljujuæi cijeli svijet, i zmiju, ali nikada svoju volju, koja odabire i odluèuje svakodnevno o ishodu našega postojanja. Mi smo rezultat onoga što sami èinimo s blagom slobode mišljenja što nam ga je dao dobri Otac Nebeski, naš Bog i Stvoritelj. 22

Katolici i utjecaj “novoga doba”

Veæina èovjeèanstva nije ništa napravila niti je osvijestila istoèni grijeh, koji je stvarni razlog naše smrtnosti, razlog zbog kojega svijet sve više napreduje u materijalizmu i sve više zaostaje u duhovnosti. Pomirili smo se s vremenitim životom i vrlo oslabili vezu s Vjeènim Životom. Sve zbog straha od smrti zbog koje tražimo lažni raj, zemaljsku sreæu, koja prividno umrtvljuje neizbježnu tvrdu stvarnost suoèenja s krajem zemaljskoga postojanja. Moramo pogledati u dubinu samih sebe kako bismo otkrili koliko smo oneèišæeni “novim dobom”. Ova je zadaæa muèna i tegobna, ali nas oslobaða i dovodi u podruèje Svjetlosti, kao vojnike pripremljene za obranu podruèja duša koje nam je dodijeljeno pri krštenju, i za koje æemo biti odgovorni pred Bogom, poèevši od svoje duše. Nemojmo ovo naèelo pomiješati s maniheistièkom sljedbom, u kojoj se tijelo prikazuje kao “zlo”. Ovo razmišljanje nema ništa s tim. Daleko bilo od toga da se tijelo demonizira. Istièe se zakon koji je u njemu, kako to dobro objašnjava sveti Pavao u Rim 7, 21-23. Strah od smrti ulijeva nam od ranog djetinjstva prirodnu paniku, kakva nastaje i od prirodnih pojava kao što su munje i gromovi, potresi, cikloni, tornada, oluje, poplave i druge neizbježne opasnosti, poput straha od životinja, ponora, nasilja. Od svih tih opasnosti pronalazimo zaklon u okrilju zemaljskog majèinstva, kada je ono dostupno i spremno s ljubavlju poslužiti kao zaklon. No ovo se utoèište postupno pretvara u tešku navezanost ako se ne dogodi zdrav raskid usmjeren prema 23

Marino Restrepo

podruèju zdravog duhovnog rasta, što pruža bolju kolijevku. Duhovno oblikovanje djeteta èini ga sposobnim ili nesposobnim uæi u bitku protiv neprijatelja duše koju æe neizbježno morati voditi u ovome životu. Zbog toga je presudno ovu majèinsku zaštitu usmjeriti u duhovnu Božju zaštitu, pa da dijete odraste usmjeravajuæi svu svoju ljudsku borbu prema Bogu, a ne prema ljudima. Traumatièan raskid s utoèištem majèina krila ili nepostojanje te sigurnosti, zbog, primjerice, prerane smrti majke, pri roðenju djeteta ili nedugo poslije roðenja, nehajnog zapuštanja djeteta itd., mogu biti razlog traženju umjetnih skloništa kao zamjene. A vlasnik prijevare, lažac, stara zmija, sotona, najspremniji je posvojiti takvu napuštenu ljudsku djecu. Odbaèenost od majèine utrobe, tjelesni nedostatci od roðenja, plašljivost ili drugi neoèekivani razlozi koji mogu prouzroèiti tjelesne ili psihièke deformacije uzrok su negativna odnosa s bližnjima. Sve to u osobi stvara prazninu, koja ga, ako je navrijeme ne ispuni Božja ljubav po duhovnom životu koji se pobožno hrani i usmjerava, smješta na podruèje puno raznih prijedloga umjetne ljubavi. A nju nudi sotona na milijune naèina, što nižoj èovjekovoj prirodi nudi ugodnosti i užitke: njegovu tijelu, osjetilima, nagonima, razumu, intelektualnim i materijalnim ambicijama. Društveni èimbenici suvremene civilizacije u kojoj živimo navode roditelje da pretvore televizor u dadilju. Oni ne shvaæaju što se dogaða pri takvom zabavljanju djeteta. Elektronske igre, literatura sotonistièkog podrijetla, horor filmovi, sve se to pretvara u djetetovu 24

Katolici i utjecaj “novoga doba”

duhovnu hranu. Ta ga duhovna hrana usmjerava nutarnjem životu bez mira, punom tjeskoba, životu za koji æe se podruèje istoènjaèkog poganstva, praznovjerja i drugih zlih praksa u bliskoj buduænosti pretvoriti u veliku uspavanku kao alternativu za samoæu i egzistencijalnu tjeskobu što ga obuzima. Sklonost prema okultnome predaèka je priroda zbog Evina grijeha, zbog njezine znatiželje. Ta je prirodna sklonost podvrgnuta milosti Duha Božjega primljenoj na krštenju, koja nas je oslobodila od lanaca i prokletstva. No, kada se èovjek zatekne u loše usmjerenom odrastanju, zbog bilo kojih od veæ spomenutih razloga, kao i razloga iz njih izvedenih, prijeti mu gubitak krsne milosti i neizbježan pad u loše predaèke i meðugeneracijske korijene. Kao što svakodnevno moramo hraniti materijalno tijelo da bi moglo opstati, moramo to èiniti i s duhovnim tijelom, s dušom. Svi imamo dušu, a ona traži svoju hranu. Osigurajmo sebi to da veæ od vrlo ranih dana naša djeca poèinju tražiti ovu duhovnu hranu na pravom izvoru, jer, u protivnom, ðavao æe biti potpuno spreman vrlo vješto obaviti taj posao. Odgojit æe dijete za svoju vojsku, dajuæi mu dudicu iz pakla posredstvom mnogih elektonskih igara, filmova strave i užasa, televizijskih serija, mode, nekih vrsta glazbe i cijele lepeze loše literature. Filmovi strave i užasa, primjerice, èovjeka veæ od djetinje dobi privikavaju živjeti duhovni život u kojemu nema mira, u kojemu vladaju nasilje, krv, strah, opasnost, nesigurnost, zloæa, napetost. To su neke od sastavnica ove vrste ðavolske pedagogije. Kada dijete oneèišæeno ovom 25

Marino Restrepo

vrstom hrane za dušu uðe u neku crkvu, duša mu neæe naæi poèinka. Njegovu æe dušu staviti u tjeskobu pravi mir, tišina i ljubav koji su u njoj, jer je naviknut duhovno se hraniti sasvim suprotnom snagom, bez mira, a kamoli ljubavi. Ljudsko biæe koje je odraslo bez strogog i discipliniranog duhovnog odgoja èije je središte nauk vjere u Krista, koje nema dovoljno znanja i vjere da bi prosijalo lošu informaciju, jest biæe potpuno osjetljivo, podložno na opsadu sotonskog “novog doba”. U materijalizmu, koji sve više udaljuje od Boga i njegovih zapovijedi, obitelj nestaje. Grijeh više nije grijeh, nego filozofija života, moderan i starih vrijednosti lišen put, put bez prošlosti. Na djelu je konzumizam, koji je iz èovjekova srca istrgnuo èak i svetu tradiciju naših otaca, držeæi je zastarjelom i neprikladnom za današnja vremena, ukljuèujuæi i “osloboðenje” od Evanðelja Isusa Krista, koje se prilagoðava današnjemu svijetu. Djeca više nisu Božji dar, sveti plod braka koji traži posluh i duhovni sklad u obitelji. Ona su teret i odgovornost, koju se mora proraèunato isplanirati, sve dok se ne stigne do sredstava protiv zaèeæa kako bi se izbjeglo moguænost da se Božja Volja može uplesti u ljudske planove braènog para, koji je nema vremena slijediti. Spolni život u braku ne poštuje moralne odrednice Crkvene poduke i zato se pretvara u odnos ekscesa i neèistih praksa. To daje više nego katastrofalne rezultate u braènoj vezi. Duboko se prelazi preko praga Božjeg reda i zapovjedi, u podruèje gdje više ne postoje èistoæa i lju26

Katolici i utjecaj “novoga doba”

bav braènog blagoslova, nego tjelesna glad koja nièim ne može zadovoljiti sve veæu pohlepu što je budi zlostavljana spolnost. Neutaživa potreba za tijelom, s jedinim uèinkom – da se rasipa ljudsko sjeme, bez ikakve druge svrhe osim užitka. To je bahatost zbog koje smo odgovorni pred Božjim Sudom. “Novo doba” jest jedno od najjaèih sredstava za promicanje degradacije prijenosa života koji je u našoj spolnosti. Jer, sotona napada na život. Pritom se nasiæuje radeæi protiv svega što je stvoreno na sliku Boga, kojega najviše mrzi. Masturbacija je rasipanje dara prijenosa života. Stoga u èistilištu ima mnogo duša koje se èiste od ovoga teškoga grijeha, pa i sveæenika, redovnika i redovnica. Ðavao prodire u intelektualnu oholost samostana i opravdava im taj grijeh psihološkim argumentima koji su vrlo daleko od Evanðelja i pravog Nauka Crkve. Lukava i muèna zamka! Uzrok gubitka mnogih zvanja velikih redovnièkih potencijala. Ovaj grijeh, osobito u životu osobe posveæene celibatu, èistoæi, potièe tijelo koje se mora oprijeti svojim osjetnim apetitima. Stoga ga se ne smije poticati u njegovoj spolnosti. Masturbacija ga uzbuðuje i stvara tjelesnu potrebu, koja, buduæi da je umjetna (porok), ometa njegovu vjernost Bogu, njegov duhovni rast. Tako otvara ðavlu vrata – ðavlu, èija omiljena lovina jesu zavjeti jednoga Posveæenika, i to ne samo što otvara vrata, nego daje snagu napastima. Masturbacija je neèisto sredstvo, pogubno po bilo kojeg èovjeka. 27

Marino Restrepo

Istina je da muž ima dužnost prema ženi, a tako i žena prema mužu (1Kor 7,3-5). No, istina je i da njih oboje imaju dužnost prvo prema Bogu. Sve što braèni par èini u svojoj intimnosti treba èiniti èestito i s poštovanjem s kojim se èini sve što posveæujemo na Slavu Božju. Samo takvo ponašanje održava Božji blagoslov nad obitelji. Jednako je i sa sveæenièkim i redovnièkim zavjetima, koji su izravan brak s Bogom, najveæi dar što ga ljudsko biæe može primiti – Božanskog Zaruènika. Posveæenik ima prema svome Božanskom Zaruèniku dužnost poštovanja i vjernosti, onako kako to Božanski Zaruènik uvijek èini prema svome Posveæeniku. Neumjerenosti u intimnosti braènoga para jesu najveæi izvor osobnih sukoba, koji obje osobe i njihovu djecu dovode na podruèje zloga. Braèni par koji se u svojoj spolnoj intimnosti uzajamno ne poštuje, završava u preljubu. A posljedica toga jest rastava. Jednako tako, prijestupi posveæene osobe protiv èistoæe jesu najjaèi izvor opasnosti po vjernost Bogu, gubitka sveæenièkog i redovnièkog zvanja, duhovnog preljuba. Prvi znaci uranjanja braka u sile “novog doba” mogu se prepoznati po rekreativnim aktivnostima, hobijima, po štivu koje se èita, prijateljima. Kada se sklopi brak, pred braènim parovima stoji život, što podrazumijeva odnos sa svijetom. To su društveni, ekonomski i politièki uvjeti, koji su razlièiti u svakoj zajednici, zemlji i kulturi. Ako se ovaj odnos ne odvija u strogoj poslušnosti Nauku Crkve, može se ubrzo preokrenuti u najveæi 28

Katolici i utjecaj “novoga doba”

forum utjecaja što poèinju razarati moral, kao ostvarenje prilika za “napredak” što ga svijet poèinje nuditi. Ovi se utjecaji promièu kroz sredstva komunikacije – oglase, televizijske prièe, televizijske serije, modu, glazbu, kino, kazalište, književnost... Podruèje djelovanja ove vrste neogranièeno je. Jednako se dogaða sveæeniku, redovniku, redovnici, opæenito posveæenoj osobi, koja dopusti da bude ulovljena u modernizam i traži kako bi se prilagodila vremenu umjesto da se prilagodi jedinoj Istini – Evanðelju Isusa Krista i Nauku Crkve, strogom posluhu Božjim Zapovjedima. Živimo u svijetu u kojemu smo suoèeni s posljednjom bitkom izmeðu utjelovljenih duša i vojske zla. Sotona je sve karte stavio na stol, izvadio sve svoje igraèke i prijedloge. Nikada prije svijet nije nudio bogatiju lepezu materijalnog zavoðenja i osjetilnih užitaka. Ako èovjek nema èvrste nutarnje duhovne temelje, doživljava siguran brodolom u ovoj nabujaloj, razbludnoj i šarolikoj vodi neprijateljeve rijeke. Od poèetka zaruka, i zatim braka, mora se odluèiti biti poslušan Bogu, pa èak i ako se ne uspije postiæi ritam uspjeha kakav bi nam osigurao nemoralan i beskrupulozan život. To ne znaèi da æe svatko tko je poslušan Bogu završiti u blatnoj kolibi i spavati na podu. To znaèi da æe to biti život jednostavna srca, iskren, prepušten Božjoj Volji prije nego bilo èemu drugom. Bog nekoj svojoj djeci daje materijalno obilje, drugima daje osrednje, treæima malo, a nekima vrlo malo. To 29

Marino Restrepo

ne znaèi da su oni što su primili materijalno obilje više ljubljeni ili povlašteni. Ovakav odnos Oca Nebeskog s njegovom djecom temelji se strogo na bitci za uspostavu Kraljevstva Nebeskog meðu nama. Bog ne daje svojim sinovima udobnosti i materijalno bogatsvo da bi ih nagradio, niti drugima odreðuje siromašvo da bi ih kaznio. Bog æe na dan Suda od svakoga tražiti ono isto što mu je dao. Onima koji nisu pozvani na život materijalnog obilja daje drugo bogatstvo radi ispunjenja zadaæa onoga poslanja za koje ih je Bog stvorio. Ta djeca, koja idu putem materijalne neimaštine, moæno su oruðe Presvetoga Srca, jer je njihov zemaljski život kao post. Bog im proviða kruh i vodu, ali im ne dopušta više, kako bi ih život u odricanju održao jakima u duhu. Mnogo je opasniji život Kristova vojnika kojega je zapalo rukovanje materijalnim bogatstvima, jer mu ðavao može zamrznuti osjeæaje za duhovno i razviti ljubav prema moæi i uživanje u materijanom što ga je primio od Boga. No, Bog mu daje osobite sposobnosti ako se održava budnim i pozornim za djela koja treba èiniti s tim bogatstvima. Osobu koja nije pozvana na materijalno bogatstvo u njezinoj neimaštini napastuje duh zavisti, lakomosti i ljubomore. Napastovanje u neimaštini i napastovanje u obilju èini isti zli duh. Otac Nebeski daje dopuštenje tamnièaru (ðavlu) da pritišæe njegovu djecu, i pita ih: “Ljubiš li me unatoè svome siromaštvu?” Ili “Ljubiš li me unatoè svome bogatstvu?” Tako ih jaèa. Ako proðu kušnju, priprema ih za još težu bitku protiv veæih neprija30

Katolici i utjecaj “novoga doba”

telja. Božja je pedagogija prema njegovoj djeci otajstvena, stroga, savršena i apsolutno sveta. Uvijek je usmjerena na duhovni rast, koji nadasve donosi vjeène koristi. Tko je poslušan Bogu unatoè neobjašnjivosti i nepredvidivosti njegove Božanske pedagogije, taj pobjeðuje i sigurno postiže Vjeènu Nebesku Slavu. Otac Nebeski svojim stvorenjima u svakom trenutku u svakom odnosu nastoji prvo dati vjeèna dobra, prije nego što æe im dati neko vremenito dobro. Obitelj je središe sjedinjenja svih èimbenika koji èine ljudsku strukturu Crkve, duhovnu sol zemlje. Treba nasljedovati dom iz Nazareta, Josipa i Mariju. Nije sluèajno što je Isus svoje prvo javno èudo uèinio na svadbi, i to po zagovoru svoje Presvete Majke, uvijek Djevice Marije. Ta èinjenica sadrži jasnu poruku, kojom Bog poziva ljudski zbor da se ujedini sa zauzimanjem crkvene zajednice. Tako æe On kraljevati u svakome od plodova svoje obitelji – djeci. Zato se voda, koju se donosi pred Gospodnji oltar na dan svadbe, mora pretvoriti u vino žrtvom stvarnog i poniznog predanja jednoga drugome, unatoè svim nestalnostima što æe im donijeti život, u krvi ljubavi prema Bogu, posredstvom èuda njegovih ljubljenih ruku položenih nad vodu srca braènoga para da ih blagoslovi, proèisti i ujedini u braku za cijeli zemaljski život. Obitelj treba graditi strogo u vjeri i održavati predanost Braènom Sakramentu. Taj Sakrament jest moæ što je Bog daje èovjeku da se kao obitelj brani od ðavla, da je 31

Marino Restrepo

koristi kao maè koji štiti djecu i interese obitelji u svakoj prigodi njezina zemaljskog života, ako se održi vjernost obeæanju danom pred oltarom. Slobodna veza, bez Božjega blagoslova, jest bludna ili preljubna veza, ovisno o sluèaju. Ona nema nikakvu Božju zaštitu, jer je u punoj neposlušnosti i u vezi s grijehom, sa sotonom, bez obzira na okolnosti u kojima se takva veza ostvarila. Što je grijeh, pred Bogom je grijeh, i nema mjesta da se drukèije prikazuje. Ako neki sveæenik u ispovijedi dopusti nekom paru što živi u slobodnoj vezi prièestiti se, možete to staviti pred objavu svetoga Pavla u Gal 1,8-9, gdje kaže: ili kada bi vam anðeo s neba navješæivao neko evanðelje mimo onoga koje vam mi navijestismo, neka je proklet! Nitko ne može mijenjati Zapovijedi, Božji Zakon. Kada izgradnja obitelji izgubi ove sastojnice, nužne za mir i sklad, dolazi sotona predstaviti svoju ðavolsku pedagogiju. Tada se dom poèinje puniti primjerice horoskopima i kristalima, praksama joge i reikija, traženjem sreæe u èitanju karata i spiritizmu. Sakrament Braka gazi se, obezvrjeðuje i pretvara u maè prokletstva za braèni par, za njihovu djecu te za njihova duhovna i materijalna dobra. Stiže ðavolska vojska i pretvara cijelu obitelj u svoje oruðe, kojim kvari mnoge duše. Obitelj koja svoju djecu i osobne interese stavlja pod neku astralnu kartu, pod neku arkanu ili vraèanje, neizbježno pada u prokletstvo. Najveæe sotonino zavoðenje obitelji “novim dobom” usmjereno je na osjetne užitke i na duhovnu oholost, èija 32

Katolici i utjecaj “novoga doba”

je glad uvijek željna znatiželjnog zabadanja u filozofije svijeta, poganske pojmove, u napast novca posredstvom onih moæi što ih sotona daje vidovnjacima, medijima i èarobnjacima, astrolozima i èitaèima iz dlanova i karata, u kult klanjanja mineralnom kraljevstvu, fizièkim zakonima prirode i ljudskom tijelu. Povijest Crkve pokazuje nam kako je ova sklonost uvijek bila jaèa kod žene u grijehu, nego li kod muškarca, po njezinoj predaèkoj znatiželji, koja potjeèe od Eve. Ali nam danas znakovi vremena pokazuju kako se muškarac koji živi u grijehu, po svome moralnom izopaèenju, po grijesima protiv èistoæe iz raznih naraštaja, feminizirao i na kraju postao još znatiželjniji od žene. Zbog spolne izopaèenosti pradjedova, u obitelji se pojavio snažan duh homoseksualnosti i lezbijstva, što je rezultat i posljedica spolne neèistoæe. Stoga možemo zakljuèiti da vrata otvorena “novom dobu” i današnja razina oneèišæenja odgojem s kuænog ognjišta sasvim jasno jesu razlog zbog kojega se naposljetku naðemo uronjeni u ove prakse, bez snage za obranu. Isto vrijedi i za osobe koje nisu blagoslovljene roðenjem u obitelji koja je po Božjemu zakonu utemeljena pred Bogom, pa se nisu propisno pripremili za duhovni život u posluhu Bogu i njegovim Zapovjedima. Kada se nekom djetetu dopusti da bez duhovnog usmjerenja i vodstva èita knjigu o Harryju Potteru, sasvim æe lako prijeæi od uživljenosti u fantaziju ove knjige na ezoterijski život. Jer, svoje je ezoterijsko iskustvo u 33

Marino Restrepo

vrlo ranoj dobi doživjelo pod obiteljskim krovom, koji je èak osiguravao krila ovakve njegove djetinje sigurnosti. A to je temeljna dob u èovjekovu razvoju, ne samo tjelesnom nego i duhovnom. Sve što je djeci dopušteno živjeti u obiteljskom domu u ovim godinama prve formacije, nastavit æe se kao druga priroda i kao vodiè za svaki utjecaj i informaciju iz svijeta. Harry Potter je knjiga koju je Crkva osudila, a dokazana je povezanost spisateljice sa sotonistièkim obredima. Otac obitelji, buduæi da je djelo, nažalost, tako popularno, mora sjesti s djetetom i objasniti mu zašto treba biti oprezan s ovom literaturom, ali je i proèitati kako bi èinjenicama dokazao razlog osude ove knjige. Jednako je i s knjigom Da Vincijev kod. Zabranom èitanja nekog mraènog djela, kao štu su ova spomenuta, neizbježno æe se kod djeteta pojaviti napast da ih potajno proèita s prijateljima negdje izvan roditeljskog doma. Stoga prva obrana od sila zla poèinje s odgojem punim ljubavi za Boga u okruženju obiteljske topline. Nijedno dijete ni adolescent ne može doæi do samoubojstva zato što je slušalo jednu metallic rock pjesmu ili proèitalo jednu sotonistièku knjigu, ili zato što je gledalo jedan ezoterijski film. Može se poèeti okretati k samouništenju ako prima i upija ðavolske pouke koje nudi naše moderno društvo na ulici ili daleko od duhovnog usmjeravanja roditelja i Crkve. Isus u velikosveæenièkoj molitvi Nebeskom Ocu za apostole, prije nego æe otiæi, kaže: Ne molim te da ih uzmeš sa svijeta, nego da ih oèuvaš od Zloga (Iv 34

Katolici i utjecaj “novoga doba”

17,15). Ne možemo tražiti to da djecu izoliramo od svijeta, ali ih možemo pripremiti i pouèiti prouèavajuæi zajedno s njima loše stvari koje donose u kuæu ili slušaju i uèe izvan nje. I trebamo im pokazati u èemu je to loše, umjesto da demoniziramo stvari bez ikakva objašnjenja. Zbog toga nemojmo zaboraviti, kada neki otac obitelji tvrdi da mu se sin ubio zbog nekih od ovih mraènih praksa, da ga je, u biti, ubilo pomanjkanje ljubavi i duhovne formacije što ih je trebao primiti u svome domu, u školi, u svojoj župi. Prije nego što okrive metalic glazbu, sotonistièku literaturu itd., što je oèito velik dio uzroka samoubojstva neèije kæeri ili sina, roditelji moraju prvo sebe izjasniti krivcima. Tako æe poèeti poražavati sotoninu silu, koja je prodrla u njihov dom i koju se može istjerati samo moænim oružjem poniznosti. Što ima lošega kod Harryja Pottera? Predstavljaju se svi ezoterijski elementi, u svijetu punom glamurozne fantazije i u prividnoj borbi izmeðu dobra i zla. Djecu se izlaže prihvaæanju ovih praksa, a to je napast veæ po tome što djeca gledaju svoje vršnjake kako se njima bave i pritom se zabavljaju. Naš odnos s “novim dobom” poèinje s manjkom ljubavi. S odijeljenošæu od Boga. “Novo doba” znaèi: novi otac, biti posvojeni sin Zloga, raskid u srcu s kršæanskim domom. Postoje mnoga podruèja gdje mogu biti korijeni našega odnosa sa silama tame. Cijeli svijet propovijeda duhovni sinkretizam, u najvještijem i najzavodljivijem obliku. No, ako se odgoj djece Božje u Uskrslom Kristu našemu 35

Marino Restrepo

Spasitelju provodi u ljubavi i vjernosti prema Bogu, nitko i ništa neæe moæi izopaèiti ta srca, koja su Božja i koja su Bogu u svemu bila vjerna. Što uèiniti kada je naš život u roditeljskom domu pošao krivim putem, kada su se svi iskvarili i okruženi su kristalima, jogom, reikijem, eneagramima, kada je suprug otišao s Herodom, a žena s Pilatom, sinovi s Barabom, a prijatelji s Judom Iskariotskim? Treba se vratiti Isusu. Treba se uteæi zagovoru Majke Božje, Presvete Djevice Marije. Svim silama naše duše, uma i srca, svim svojim biæem treba moliti pomoæ od Neba prije negoli svima bude prekasno. Bog oprašta u svome Sinu Isusu Kristu. Bog zaboravlja sve grijehe za koje se optužimo i pokajemo se što smo ih poèinili. Bog èeka i daje nam moguænost da obnovimo svoj život. U ovome novom životu blista nada uskrsnuæa. Krist je došao spasiti bolesne, grješnike koji se kaju, priznaju i prihvaæaju da je Isus Gospodin, i koji napuštaju svaku sotoninu vlast, raskidaju potpuno s praksom “novoga doba”... Magijske predmete treba blagosloviti i spaliti, ne pokušavajuæi ih ni prodati, bez obzira na to koliko su stajali. Ne želimo biti odgovorni za oneèišæenje koje bismo nanijeli drugima kada bismo ponovno prihvatili prakse joge, astrologije, eneagrama, tarota, spiritizma, svih vrsta èarobnjaštva i praznovjerja, polarizaciju, harmonizaciju sa silama svemira, kemijsku ravnotežu našega organizma pomoæu duhovnih i magnetnih sila. Jedna od najèešæih današnjih zamka za kršæanina jest alternativna medicina. Neka bolest može èak i vrlo sveta 36

Katolici i utjecaj “novoga doba”

èovjeka navesti da pribjegne magijskim silama što ih obavljaju lukavi vraèevi prerušeni u lijeènike. I sotona lijeèi bolesti. Zašto? Veæina bolesti nastaje zbog grijeha, i njegova su posljedica (Iv 5, 1-16). Ako Bog dopušta kušnju i patnju od neke bolesti, to je zato što je grješniku dao priliku da se proèisti u ovome životu i da se dobro pripravi za susret s Božanskim Sucem. Ako se èovjek za pomoæ utjeèe nekoj magijskoj metodi ozdravljenja ili nekom spiritistu ili nadritravaru*, ðavao – koji stoji iza ovih praksa – “izlijeèit” æe bolesnika kako bi mu oduzeo priliku da se proèisti po tjelesnoj patnji koju mu je Bog udijelio. Bolesnik sasvim sigurno treba otiæi lijeèniku i tražiti pomoæ. To èovjek mora, to je obveza koju svatko ima. No, ako nas tradicionalna medicina, koju nam je Bog providio, ne izlijeèi, to je zato što nije Božja volja da se to dogodi. A tada uvijek dolazi ðavao, po osobi koja je oneèišæena “novim dobom” i bliska bolesniku. Ili putem oholosti, putem nedostatka poniznosti i nedostatka prepuštanja Božjoj Volji samog pacijenta. Život u obitelji prvi je scenarij gdje se priprema djelo jednog ljudskog života za vjeènost. Što æe s nama biti ovisi o sredstvima kojima æemo zapoèeti taj osjetljiv posao. Slavodobitno æemo pobjediti onda kada postignemo Vjeèni Život, Kraljevstvo Božje, koje nam je Otac Nebeski po utjelovljenju svoga Sina Isusa Krista i po * Travari se spominju kasnije, u poglavlju o homeopatiji, gdje se kaže: Želim upozoriti da se ni na koji naèin ne osuðuje medicina s prirodnim travama jer svi kemijski laboratoriji proizvode lijekove iz tih trava. Optužuje se samo ezoterijska djela u kojima se svakoj travi dodjeljuje jedna „Arkana“ ili duhovna sila ili duh, kao što je to sluèaj s homeopatijom.

37

Marino Restrepo

njegovoj Muci dao bez naše zasluge i otkupio nas. A propast æemo ako su sredstva koja odaberemo alat što ga sotona nudi iz “novog doba” svoga zemaljskog carstva. Moramo razmotriti svoj život i otkriti odakle smo, od naše rane dobi u roditeljskom domu, loše krenuli. Ako smo još uvijek u obitelji, imamo priliku ispraviti put, poravnati ga, lakše ga popraviti. Ako nismo imali obiteljski život jer smo odrasli kao siroèad, ili smo bili posvojeni pod neljudskim uvjetima, ako smo vrlo mladi otišli iz obiteljskoga života i suoèili se sa svijetom prije nego što smo dovoljno odrasli pod krilima kuæne topline… u svim ovim okolnostima, i mnogim drugima, uvijek postoji isto rješenje – sve se može postiæi u Kristu našemu Gospodinu, nikada nije kasno. Pogledaj Dizmu, dobrog razbojnika na križu, koji je završio „grabeæi“ u Raj. Božje je Milosrðe s nama sve do posljednjeg izdaha našega progonstva. U Isusu sve može ozdraviti, osloboditi se, razvezati se i popraviti. Ako se u Njega pouzdajemo i Njemu se predajemo poslušno, u vjeri i ljubavi, duša æe na kraju teške škole na zemlji pobijediti i zauvijek primiti krunu u Vjeènoj Slavi. Da bismo zadobili potpunu spremnost za istinsku promjenu, za pravo obraæenje, za potpuno i trajno osloboðenje od sila sotonskoga “novog doba”, moramo se dobro preispitati i odluèno suoèiti sa svojom bijedom i grijehom. Najpopularnija i najraširenija hrana koju guraju sile zla jest znatiželja. Jeli smo od ploda od kojega nismo smjeli jesti. Jeli smo od ploda s drveta spoznaje dobra i zla. Stekli smo znanje koje nismo smjeli imati. To je pro38

Katolici i utjecaj “novoga doba”

kletstvo još od izgona. Zato je najveæi cilj èovjeka koji traži duhovno savršenstvo – svetost, da umre sebi. To znaèi smanjivati se da Krist raste i da On živi u nama, kako kaže sveti Pavao, kako naviješta glasnik Ivan Krstitelj. Moramo vrlo pozorno paziti na sve ono što znamo, a još oprezniji moramo biti sa sklonosti koju imamo još od istoènoga grijeha, a koja se zove “znatiželja”. Ona je majka pokretaèica i onih informacija, koje su otrovne za naš Vjeèni Život. Nije sluèajno da nikada prije, u cijeloj povijesti èovjeèanstva obaviještenost nije bila na tako visokoj razini kao danas. Zašto toliko informacija, takva obaviještenost? Jer je znatiželja to naša najveæa slabost. To je razlog zašto se jedan sveæenik, koji je u riznici Katolièke crkve po svemu sadržanom u svim Nauèiteljima Crkve i u samom Evanðelju primio najbogatije i najmoænije teološko nasljeðe što ga ljudsko biæe može primiti, ipak upušta u poganske prakse i poèinje prakticirati zla poput joge i mnogih drugih. Zbog svoje znatiželje, zbog oholosti što ju je ðavao posijao u njegovu srcu kako bi ga udaljio od dobrih obreda svete tradicije. Zašto se jedna udana žena upušta u traženje ljubavnika i pada u preljub? Zbog znatiželje, želje za promjenom, žeði za neèim drukèijim, traženja druge prilike. Sve je to posljedica istoènoga grijeha. Ova sklonost zahtjeva veliku duhovnu budnost. Zašto nemamo jedan televizijski kanal, nego ih ima 200? Zato što moramo održavati svoju žeð za znatiželjom. Prije negoli odemo spavati, moramo saznati što su da39

Marino Restrepo

nas jeli Japanci. Sve vrijeme trebamo znati što radi ostatak svijeta. Zato nemamo vremena razmišljati o vlastitom životu, o svome odnosu s Bogom i sa svojim bližnjima. Ðavao zna da nam tako može ukrasti naše dragocjeno vrijeme koje nam je darovano kako bismo radili na svome duhovnom rastu, jedinom važnom poslu u našemu zemaljskom postojanju, jer samo to preostaje od nas kada umre tijelo. Formacija èovjeka ovisi o svijesti usmjerenoj samo na Slavu i Volju Božju u našemu životu. Sve ostalo što èinimo jest deformacija – štovanje samoga sebe, samopoštovanje, psihoterapija, relativizam, sebeljublje, egocentrièan život, egoistièan i tašt, koji èovjeka vodi samo u propast. Mi Katolici pozvani smo živjeti Kristopoštovanje. Kada me koja žena upita treba li se odreæi dragulja radi postizanja djelotvornijeg duhovnog rasta, i da bi se oslobodila taštine, uvijek joj odgovorim: “Ako želiš saznati putem koje žene u svome životu hodiš, pogledaj se u ogledalo i dobro promotri: kome želiš više slièiti, Djevici Mariji ili kraljici Izebeli?” Jednako je i sa šminkanjem. Naravno da žena posjeduje vrlo osjetljive tjelesne atribute, kao što je, primjerice, njezina koža, i treba paziti na sebe s ljubavlju, a sve potrebno za ovo održavanje dio su i njezina osobnog zdravlja. No, boje koje se miješaju s onim što èini zdravlje, odvode to održavanje na drugu razinu. Zar nas Bog nije stvorio s bojom koju On želi, s licem i izrazom koje je On odabrao? Mi smo njegovo umjetnièko djelo. Zašto bismo ga obojili kako se boji avanturistièka knjiga ili kako slikar boji neki krajobraz, 40

Katolici i utjecaj “novoga doba”

nastojeæi promijeniti nešto što je po prirodi lijepo i iz Božjih je ruka? Bilo bi to kao da gledamo ljetni zalazak sunca i nastojimo ga nacrtati drukèije. A ljepota prirode što je Bog stvorio, kao i njegovih stvorenja, nosi ljepotu njegove Ljubavi i njegove Božanske i savršene poteze! Govorimo o duhovnom savršenstvu. Znam da je potrebno mnogo hrabrosti i žrtve da bi se dostiglo ovu razinu svijesti. No, oèekujem da je cilj duhovno savršenstvo, osim ako na kraju ovoga života ne želimo završiti onamo gdje završavaju mlaki, oni koji se nikada nisu duhovno uzdigli, jer su u svome životu samo htjeli preskakati sve ono što im se nije sviðalo i što im je smetalo. Kada me koji muškarac upita što treba èiniti da živi pravim kršæanskim životom, kažem mu kako treba zapoèeti tako da položi na tlo oružje macho-muškarca te da u hodu po ulicama svoga svakodnevnog života podigne zastavu poniznosti. Treba živjeti svakodnevni život trudeæi se da više ljubi negoli da pobjeðuje u svijetu. Treba se zauzeti oko pomirenja s voljenim biæima i svakim od svojih bližnjih s kojim je imao nesuglasice. Treba prihvatiti svoju ženu kao sestru u Kristu, a ne kao niže biæe. Treba poštovati mišljenja djece, nepismenih, nekulturnih, marginaliziranih, zlih i dobrih. Nauèiti prignuti glavu i poslušati dobar savjet, bez obzira na to odakle i od koga dolazi, prepoznati Boga u svemu dobrome, pa i kada se to dobro naðe u nekoj baruštini. Jasno spoznati kako za Boga ljudsko znanje, èovjekovo intelektualno bogatstvo, akademsko obrazovanje, moždana biblioteka znanstvenika jesu tek zapu41

Marino Restrepo

šteni posjedi. Nauèiti da ni u supruzi ni u svojim kæerima ni u kojoj drugoj ženi ne traži svoju majku. Zaboraviti osobnost vlastitoga oca kao karakter, a nasljedovati samo njegova djela ljubavi. Novac odrediti kao sredstvo za preživljavanje, a ne kao identitet, sliku i osobnost. Nauèiti opraštati. Ne samo onome tko nas je uvrijedio, nego opraštati drugima njihove nedostatke, stajališta onih koji nam se ne sviðaju, prihvaæati fizièki i psihološki izgled bližnjega koji nas uznemiruje. Svima opraštati pogrješke, pa i vlastite, da bi nam bilo oprošteno od Boga i od ljudi. Svi ovi osnovni elementi, i mnogi drugi, pridonose da bismo sazdali život bez “novog doba”, život koji se neæe prignuti ni pokvariti pred ponudama brzog stroja što proizvodi napasti svijeta, ðavla i tijela. Otkriti ljepotu života, ne kao idelogije, nego kao Dara Božje Ljubavi, besplatno i nezasluženo primljena nama na vjeènu korist. Gledati na drugo ljudsko stvorenje kao na živi èin Božje Ljubavi, a ne kao na puko biološko, stanièno biæe.

42

Katolici i utjecaj “novoga doba”

Drugo poglavlje

“NOVO DOBA” UNUTAR CRKVE

Roditi se u katolièkom domu u današnje vrijeme ili, kao rezultat toga, biti kršæanin, znaèi suoèiti se s morem opasnost. Ne zato što je hod za Kristom u prošlosti bio drukèiji od današnjega. Crkva je, naime, utemeljena na muèenièkoj Krvi Kristovoj, i tako prolazi kroz vjekove. To je zato što živimo u sasvim posebnom vremenu, živimo posred duhovne bitke sa zlom koje hoæe proždrijeti cijelo èovjeèanstvo, sijuæi materijalizam razvijen do krajnjih granica, kakav nikada u povijesti nije postojao… Nije to razlog da bismo širili “evanðelje” posljednjih vremena, koje je mnogim sektama postalo oružje za osvajanje mlakih i neopreznih. No, doista moramo shvatiti da ovo udaljenje od Boga, u kojemu živi ljudska obitelj današnjice, zavrjeðuje pozornost i ozbiljno razmišljanje. Bitku sa zlom vodimo do posljednjeg daha, a ta je borba utemeljena na sposobnosti koju imamo – reæi “da” poslušnosti svim Božjim Zakonima. Upravo je to proturjeèno i neprihvatljivo današnjim ljudima. 43

Marino Restrepo

Zbog toga se mi kao katolici (jer je Crkvu utemeljio sam Isus Krist i ona sadrži sve Istine) nalazimo u stanju aktivnog progonstva. Što to znaèi? Da nam u vrlo ranoj dobi života ovo potrošaèko i industrijsko društvo u kojemu živimo pokazuje na našu vjeru kao na neprijatelja užitka, kao na napad na ugodnosti i prilike što nam ih život pruža, kao na uzrok svih oružanih sukoba u svijetu, kao na vrlo strogog suca èistoæe. Zapravo, ona to veæinom i jest. Sam nas je Krist upozorio da nije došao donijeti mir, nego podjelu, jer sve ovo nije u skladu s Crkvenim Naukom, nego je svjetska filozofija. A, kao pravi sinovi Božji i vojnici Kristove vojske, mi nismo od svijeta, iako nas sve mami da živimo u njemu dok prolazimo putevima progonstva u smjeru Kuæe Oca Nebeskoga, našega pravoga i jedinoga doma. Iako je sigurno da se nisu svi bojni sukobi vodili zbog naše vjere, ipak je istina da su se zbog naviještanja Evanðelja, od poèetka Crkve, vodili mnogi ratovi za obranu vjere i njezinih naèela. Ni danas nismo u drukèijoj situaciji. Materijalizam u kojemu živimo, udaljenost od Boga, èini da mnogima naš odnos s Bogom putem naše katolièke vjere sve više izgleda kao oblik fanatizma i, kako se mnogima èini, nešto što više nije u skladu s današnjim vremenom. Zbog toga opažamo da je razina progonstva vrlo tankoæutno i razraðeno razvijena. Tako se vjernika marginalizira na vrlo perfidan naèin, koji ga guši, društveno ga zastrašuje i izaziva, da se, u filozofskom i teološkom pogledu, opredijeli za vjeru ili za razum. 44

Katolici i utjecaj “novoga doba”

To je jasan znak jezika kojim se sotona služi za ova vremena – njegova strategija za “novo doba”. Ubija se a da se ne ubije fizièko tijelo, jer se izgradilo društvo u kojemu je moral na tako niskoj razini da je dovoljno nekome uništiti dobar glas da bi on postao beskoristan u zajednici, komercijalno neupotrebljiv i nesposoban preživjeti sa sredstvima koja daje sustav. To je nov oblik izražavanja sila zla, gdje vlada prividno civiliziran naèin djelovanja bez pribjegavanja tjelesnoj kazni uništenja tijela. Masonski je kult danas silno ojaèao i to je takoðer jasan znak vremena. U nekim zemljama, primjerice Kanadi, postoje snažne infiltracije masonerije u Kolumbove vitezove, osobito u pokrajini Ontario, i tako po mnogim drugim granama Crkve. Kod katolika ne postoji jasno znanje o tome tko su masoni. Ne poznaju dovoljno najopasnijeg neprijatelja što ga je Katolièka crkva imala još od Heroda Agripe. Jedna sotonistièka loža usmjerava cijelo svoje predanje i prodaje dušu sotoni u zamjenu za materijalnu moæ, slavu, tjelesno zdravlje, uz obvezu da proganja sve što od Krista dolazi ili k Njemu ide. Masonerija je tema koja traži posebnu obradu i trebalo bi nekoliko svezaka s mnogo stranica za njezino jasno razotkrivanje. Sve što o njima mogu sažeto reæi jest ovo: “Oni su sotonski kult, proganjaju Katolièku crkvu i apsolutno su prokletstvo za svakoga tko s njima ima bilo kakvu vezu. Osim toga, oni su vrlo žilava žila kroz koju teèe krv ‘novog doba’.” 45

Marino Restrepo

“Novo doba” suptilno se infiltrira u mnoga podruèja laièkih zajednica. Primjerice, neka udruženja ili laièke zajednice koje uspijevaju izgraditi molitvene, slavljenièke, evangelizacijske djelatnosti, pouke o raznim podruèjima vjere, stvaraju niz služba u okviru zajednice i prakticiraju niz raznih “karizma”. One su sotoni najdraže, po njima ubrizgava svoju strategiju “novog doba”. Ta udruženja vješto ulaze u djelatnost koju bismo mogli nazvati religijska industrijalizacija, kao što je proizvodnja religijskih èlanaka, knjiga itd. U proizvodnji tih knjiga najèešæa zamka jest poticanje žeði za informacijom o metodama i taktikama evangelizacije, pri èemu se ne daje dovoljna pozornost strogoj vjernosti Majci Crkvi, i pada se u koketiranje s protestantskim sektama. Najzavodljivija je promocija tih protestantskih knjiga u njihovim katolièkim knjižarama. To je sotonino najprobranije jelo. Tako sile zla odvlaèe slabiæe u vjeri i odvode ih u kršæanske zajednice odvojene od poslušnosti Katolièkoj crkvi. Nema ništa dražega Zlome od toga da Katoliku oduzme Sakramente. To je jedna od najsmrtonosnijih kraða unutar našega kršæanstva, osobito kraða Euharistije i Nebeskog Majèinstva. Nakon što je proèitao prvu protestantsku knjigu koju je pronašao u svojoj najdražoj molitvenoj skupini, koja je možda u klerièkim krugovima i u cijeloj zajednici vrlo cijenjena, slabiæ se osjeæa ovlaštenim otvoreno sudjelovati u protestantskom bogoštovlju. Od èitanja prelazi na slušanje posebnih propovjednika na radiju i televeziji, a 46

Katolici i utjecaj “novoga doba”

zatim poèinje posjeæivati bogoštovlja nedjeljom. Slijedi ono najžalosnije: slušanje argumenata protestantskog pastora po kojima bi se ta osoba morala povuæi iz Katolièke crkve. Uobièajeno je da su, primjerice, u Latinskoj Americi, mnogi protestantski pastori bili katolici po roðenju, a privukao ih je neki vješt propovjednik koji im je pokrao njihovu Katolièku crkvu i nauèio ih otvarati protestantske crkve s vjernicima katolicima. To je vrlo popularna industrija u Sjedinjenim Amerièkim Državama, a veæ je poprimila goleme razmjere u Latinskoj Americi. Èesto se dogaða da neki kršæanin, bez obzira na to koliko bio vjerski pripremljen, otvori nekakvu radionicu ili gostionicu u bilo kojem dijelu grada, dade joj ime nekog sveca ili je nazove, primjerice, “Hram Duha Svetoga“, i tako ispuni što je potrebno kako bi privukao nerazborite i uspavane vjernike Katolièke vjere. Potrebno je samo dobro rukovanje Biblijom, dobar ritam molitve za “osloboðenje”, “ozdravljenje” i služba za obilje, te dobra taktika za diskreditiranje Katolièke crkve. Kada se ovim elementima dobro upravlja, brzo se može sazdati vrlo produktivnu sektu. To je jasna infiltracija ðavla u Crkvu, ðavla koji imitira Krista. Ima protestantskih sekta, kao što su evangelici, koje vode popis o tome koliko je osoba svaki od njih “obratio” s katolièanstva na protestantizam. Èudno je to što veæina njih ne zna da su protestanti. Jednom sam prilikom u Bogoti upoznao ženu koja je tijekom nepune dvije godine 231 osobu istrgla iz Kato47

Marino Restrepo

lièke crkve, ukljuèujuæi i cijelu njezinu obitelj i sve prijatelje. Vidio sam ih na izlazu iz dobro posjeæene crkve kako èekaju vjernike koji izlaze s nedjeljne Sv. mise, s transparentima i svakovrsnim bombardiranjem o tome kako nas je Krist spasio, te s tisuæama drugih kristo-komercijalno-amerièkih ideja, koje su bile strategija trgovanja stotina sekta u Sjevernoj Americi. Protestant stiže s Isusom do Posljednje Veèere i odande skaèe na Uskrsnuæe, a ne prolazi ni jednom postajom Kalvarije niti prati Isusa s Marijom, svetim Ivanom i svetim jeruzalemskim ženama do pod Križ. Ne želi znati ništa o Križu. Oni žive samo s uskrslim Kristom i propovijedaju uskrsloga Krista. Martin Luter osvojio je crkve u Èehoslovaèkoj i uništio sva raspela što ih je pronašao. Uništio je i sve slike Svetaca, jer su za njega bile kao noæna mora. On se odrekao i svetosti i Križa kada se odijelio od Crkve i utemeljio Protestantsku crkvu, koja veæ 500 godina živi u grijehu da u Kristovo ime propovijeda zabludu. Prodavati protestantske knjige u katolièkoj knjižari jednako je otrovno kao i prodavati bilo kakvo djelo o “novom dobu”. Razlog je vrlo jednostavn: katolik koji se zanima za protestantsku teologiju i literaturu više nema vremena nastaviti prodirati u vlastiti nauk, prouèavati Nauèitelje i Mistike Crkve, stjecati znanja za širenje vjere s temeljima potpune vjernosti Nauku Crkve, razmatrati rijeèi Svetoga pisma, èitati Katekizam, koji mnogi katolici nisu nikada temeljito prouèili. Rasipa se u nepotreb48

Katolici i utjecaj “novoga doba”

nim prouèavanjima i znatiželjama proizvedenim u susjedovu šatoru, dok u vlastitoj kuæi ima sva blaga, dostatna da ih se podijeli cijelom èovjeèanstvu. Ne možemo dopustiti da postanemo ravnodušni prema širenju protestantske “kršæanske” informacije, prema širenju njihovih bezbrojnih ponuda za ozdravljenje, osloboðenje i metoda za poboljšanje svih emocionalnih kriza psihološke i ekonomske naravi. Te sekte najèešæe trguju upravo tim “karizmama”. Neke katolièke skupine, u želji da mnoštvo održe animiranim i pod nadzorom, na kraju kopiraju te komercijalne metode duhovne makinacije i to èine s vrlo fino izgraðenim molitvenim životom i prividnim velikim pobožnostima. No, u biti, ðavao je veæ ušao u njihova srca i ispunio ih taštinom, nadutošæu, ohološæu i velikom pohlepom do te mjere da ako se neka osoba i pokuša povuæi iz takvih skupina, vrlo je profinjeno oznaèe kao dezertera i vješto je diskreditiraju u zajednici. Drugim rijeèima, pretvaraju se u prave sekte, s teškim manipulacijama prema osobama koje su ukljuèene u te pokrete. Velika su opasnost po zdravlje Crkve. Ekonomska moæ koju uspijevaju nakupiti omoguæuje im zadobiti savjesti unutar same Crkve. Zbog svega ovoga, sveti nas Pavao opominje da ne podržavamo sekte unutar Crkve. Poziv Katolièke crkve nikada nije bio stvarati vjerske spektakle, u kojima se mnoštvo ljudi dovodi do toga da dožive duhovnu histeriju. To su, kao jedino oružje zavoðenja, koristile te kršæanske sekte, jer te skupine nemaju Svetu Tradiciju ni Sakramente koje bi živjeli. Stoga njiho49

Marino Restrepo

va Služba poèiva samo na slavljenju i navještaju Rijeèi. Odatle su se razvile poznate “službe oslobaðanja” što ih provode televizijski evangelizatori, koji se uvijek obrušavaju na drugog zloduha iz svojih kongregacija. Katolièka je crkva kontemplativna, a ne euforièna, pa kada, pod krilima Svetoga Oca na zajednièkom i masovnom mjestu, slavi susret svojih vojnika, središte sastanka jesu molitva i Euharistija. Naša je vjera Sveta par excellence. Time se ne želi reæi da se Crkva ne bi trebala masovno sastajati s nakanom da moli i slavi Boga, proseæi od njega da ozdravi i oslobodi svoj narod, jer to je èisto Evanðelje. Želi se reæi to da ne vodimo Božji narod na okupljanja i u aktivnosti za koje on nije pripravan i gdje najživlji interes kongregacije jest prikupljanje milodara. Nažalost, ima sveæenika potpuno uronjenih u prakse joge, te idu tako daleko da imaju službu pod imenom “kršæanska joga”. Takav sveæenik ili redovnik, koji je zapao u te prakse, vrlo je ugrožen. Prvo što mu se dogaða jest potpuno napuštanje Liturgije Èasoslova, ravnodušnost prema misticima i nauèiteljima Crkve, oholost i tvrdoglavost kojima brani svoje poganske prakse. Èesto slijedi lanac u koji se ukljuèuje, prihvaæanjem mnogih drugih praksa, kao što je eneagram, metoda Silva, reiki, tai chi, meditacija s mantrama, gdje se lukavo koriste rijeèi izvuèene iz Oèenaša i dugih molitava radi smirivanja katolika koji se može osjetiti loše dok izvodi poganske obrede unutar Božjeg hrama. Tome nema kraja. A zatim zapadaju u vidovnjaštvo, polazeæi od astrologije, 50

Katolici i utjecaj “novoga doba”

pa u obraæanje duhovnim medijima, vidovnjacima te u štovanje kristala kao feng shuia itd. Prvi razgovor o praksi joge jest: Što ima lošega u njoj? To je samo tjelovježba, i k tome vrlo zdrava. Odgovor na to jest: Joga ima 7 razina, a prva razina su tjelesne vježbe. No, èinjenica da su tjelesne ne znaèi da nisu i duhovne, to jest da nisu i vježbe klanjanja lažnim božanstvima. Joga potjeèe iz hinduizma, koji se klanja više nego milijunu božanstava. U ovoj religiji božanstva se nalaze u svim stvarima. Obavljajuæi jednu seansu hatha joge, a to je joga koju najèešæe prakticiraju sveæenici, redovnici, redovnice i laici koji su upali u zamku “novog doba”, ovisno o voditelju i o primjenjenoj metodi, oko jedan sat vježbaju vježbe u kojima svakih trideset sekunda mijenjaju položaj. Svaki položaj predstavlja jedno božanstvo za koje postoji kip s potpuno istim položajem ili, drugim rijeèima, u svakom od ovih položaja klanja se drugom poganskom božanstvu. Kada se, dakle, završi jedna cijela seansa joge, time se izmolila jedna molitva. Postavlja se pitanje: Kome se molilo? Znaju li te osobe kome se klanjaju vježbajuæi ove “nevine” vježbice? Naša Katolièka vjera nema obrede klanjanja Bogu koji se provode samo tjelesno, jezikom tijela kao što to èine pogani svojim nebrojenim božanstvima. Mi se za komunikaciju s Bogom ne koristimo mantrama, niti moramo isprazniti um da bismo se stopili s Božanskim Duhom. Naprotiv, naša nas Crkva uèi o opasnostima koje proizlaze iz ispražnjenja uma. Ona nas uèi da ga ispraznimo od sebe, od svijeta i od svih slabo51

Marino Restrepo

sti tijela, da ga ispraznimo od svega što dolazi od ðavla i da ga stalno ispunjavamo Duhom Božjim, ne ostavljajuæi ga nikada na milost i nemilost silama što dolaze zrakom, a to znaèi silama kojima se prepuštaju pogani u svojim meditacijskim praksama kada se otvaraju svemirskim silama, kozmièkim energijama, kako ih nazivaju u svome jeziku. A one nisu ništa drugo do zli duhovi koji lutaju zrakom tražeæi duše u kojima ne prebiva Bog, koje su zaokupljene samima sobom, tražeæi uvijek “osobno ostvarenje”(Ef 6,12). U Prvoj Zapovjedi naše katolièke vjere Bog od nas traži da se ne klanjamo nijednom drugom Bogu osim Njemu. Vrlo je jednostavan razlog zbog kojega se èovjek ne smije baviti jogom ni bilo èime što je poganskog, ezoterijskog, magijskog, spiritistièkog, vidovnjaèkog, astrološkog podrijetla. Mi, kao katolici, klanjamo se samo jednome Bogu, Presvetome Trojstvu, i nièemu i nikome više. Ne smijemo dopustiti da nas prevari neki redovnik ili redovnica što su upali u te prakse. Ne možemo to prihvatiti, unatoè svim razlozima koje nam daju i koliko god inteligentni oni bili. Èinjenica da se zbog te prakse osjeæamo dobro, da nam se kratkotrajno popravi zdravlje, a u nekim sluèajevima èak i nestanu razne tegobe ne znaèi da se time smijemo baviti. Ima mnogo udanih žena koje u braku imaju velikih problema s mužem. Dobro bi se osjeæale kad bi našle ljubavnika. No, je li to opravdano? Ne! To bi bio preljub. Slièno se dogaða sa svim poganskim praksama kada ih mi kao katolici 52

Katolici i utjecaj “novoga doba”

prihvaæamo. Bio bi to preljub protiv Boga. Sveti Pavao kaže u 1 Kor 6,12: Sve mi je dopušteno, ali sve ne koristi. Potuno je sigurno da ako se u nekom samostanu, župi, ili u bilo kojoj redovnièkoj zajednici bave takvim praksama, da je samo pitanje vremena kada æe se osipati zvanja, kada æe se redovnice povuæi iz samostanskog života, kada æe se Župnik zaljubiti u neku ženu ili mladiæa iz Crkve, ili æe se potpuno predati ezoteriji i magiji. Ništa dobroga ne dolazi na put onima koji su nevjerni Bogu. Oni su predali gospodstvo sotoni i on æe se pobrinuti da im uništi život. Kada kroz prozor svoga doma promatramo život susjeda preko puta i vidimo kako suprug dolazi pijan i zlostavlja suprugu, sinovi se druže s ovisnicima, kæeri provode vrijeme na ulici do kasnih noæih sati, samo je pitanje vremena kada æemo vidjeti potpun raspad te obitelji. Brak se raspada, djeca postaju ovisnici, homoseksualci, lezbijke, a prostitucija kuca na vrata poput mljekara. Nedugo zatim to više neæe biti obitelj. Takvu scenu, nažalost, vidimo kada kroz prozor promatramo, Božjim oèima, svjetsku obitelj danas. U svijetu u kojemu danas živimo jezik ove knjige drži se radikalnim, fanatiènim, fundamentalistièkim. No, isto se tako gleda i na Zapovjedi Božjeg Zakona i Nauk Katolièke crkve. Veæina nas koji ovako svjedoèimo neæemo doživjeti divljenje veæine ljudi, niti æe nas prihvaæati, osim vrlo malog broja ljudi. No, pred Svetim Božjim Sudom stajat æemo samo mi i On, pred vagom vašega života. Nijedna od tih osoba koja vas ne voli zato što vjerujete u po53

Marino Restrepo

slušnost Bogu i njegovim Zapovjedima, zato što ste se opredijelili slijediti ih i nasljedovati u djelovanju i mišljenju, nijedna od tih osoba neæe biti onamo da vas brani i da u Njegovoj Prisutnosti opravda uzrok vaših pogrješaka i nevjeru prema Njemu i njegovim Zapovjedima. Zamke “novog doba” postoje i u samoj utrobi naše Crkve. Postoje crkve gdje je sveæenik, iz svoje strašne oholosti, odluèio promijeniti red Liturgije. Primjerice, postoje crkve, osobito u Sjevernoj Americi, gdje su iz klupa maknuli klecala i ljudi ni u jednom trenutku dok se slavi Sveta misa ne mogu kleknuti. Ima sveæenika koji su zaredili žene kao Poslužitelje Rijeèi, a ove žene èitaju i propovijedaju Evanðelje u nedjeljnoj Misi. Drugi sveæenici odbijaju vjernicima dati Euharistiju u usta i traže da je primaju samo na ruku, te im zabranjuju i to da Svetu Euharistiju primaju kleèeæi. Ima takoðer sveæenika koji sjede dok se vjernicima dijeli Euharistija, a tu su Službu prepustili iskljuèivo rukama Poslužitelja Euharistije koje su u mnogim takvim sluèajevima postavili bez strogog i odgovarajuæeg odabira ili pripreme. U nekim katolièkim crkvama – primjerice, sluèaj na koji sam naišao na sjeveru Irske – sveæenik ne propovijeda svoju Homiliju ni na kojoj tjednoj, pa ni nedjeljnoj Sv. misi, a sastaje se sa svojim prijateljima u gostionici (baru) te pije alkohol do kasnih noænih sati. Na isti takav sluèaj, èak mnogo teži, naišao sam u jednom gradu u Kolumbiji na podruèju gdje se uzgaja kava, gdje je uobièajeno susresti neke sveæenike u diskotekama, kako plešu i piju alkohol sve dok se ne opiju, i to vrlo èesto. 54

Katolici i utjecaj “novoga doba”

Ima vrlo mnogo sveæenika koji ne nose svoj sveæenièki ovratnik kada izlaze na ulicu, nego ga nose samo za poslove strogo vezane uz bogoštovlje ili kao neku formalnost na biskupijskoj razini. To su osobe koje ljudi s kojima se na ulici susreæu neæe ni zamijetiti. Kada bi se na nekom mjestu kuda ovakav sveæenik, bez svoga sveæenièkog ovratnika, prolazi, pojavio sluèaj krajnje hitnosti i potrebe za sveæenikom, nitko ne bi znao da mu je u tome trenutku sveæenik dostupan i da je upravo pred njima. Kada bi se zatekli u zrakoplovu, vlaku, brodu i imali svoj sveæenièki ovratnik, postojala bi moguænost da tijekom toga putovanja, po dostupnosti sveæenika, pomognu vratiti u Milost osobu koja dugo godina nije bila u Milosti. Neizbrojive su usluge koje Božji pomazanik, sveæenik, može pružiti svojom nazoènošæu na bilo kojem mjestu, u bilo kojem trenutku i pod bilo kojom okolnosti. A sve to vrijeme, tijekom kojega zbog taštine, oholosti, ponosa i èesto zbog srama nije nosio svoj sveæenièki ovratnik, platit æe se pred Svetim Gospodnjim Sudom. Sveæenik je u sveæenièkoj službi sve do dana svoje smrti. Sotonino “novo doba” kvari sveæenièke krjeposti, a sveæenike pretvara u profesionalce èija je Crkva samo još jedna društvena, ekonomska i politièka institucija više, koja èovjeku i zajednici daje zaposlenje i razne dobre prigode. Iz ovoga se raðaju velike pogrješke, kao što je teologija osloboðenja ili marksistièki sveæenici. Iznièu sveæenici oportunisti, koji se raðaju u obiteljima siro55

Marino Restrepo

mašnih ekonomskih prilika te nemaju novca za studij, pa traže Crkvu kao besplatno sredstvo obrazovanja. Kasnije se upravo takvi žene, nakon što su napustili sveæeništvo. To su oni koji se pretvaraju u politièare i gradonaèelnike, nakon što su se po svojim župnim djelima društvenog tipa dobro popeli na društvenoj i politièkoj ljestvici. Homoseksualci se koriste sjemeništima kao jazbinama za svoje izopaèene poroke i naposljetku završe kao zareðeni sveæenici donoseæi Crkvi velike pedofilske skandale i sve vrste neèistih praksa. Neki stjeèu velike fakultetske titule izvan svojih sveæenièkih studija, u psihologiji, pravu, antropologiji i drugdje, da bi kasnije napustili sveæeništvo i vezali se uz svijet, kamo su im, u biti, i bile uprte oèi. Drugi, pak, nesreðena i ohola biæa, nakon što su se zaredili odluèuju kako se sveæenici trebaju ženiti, obrazlažuæi to time da tako neæe biti toliko problema sa spolnošæu kod Klera, pa èak vode i pokrete koji promièu takve ideje. To je kao kada bi neki èovjek, nakon što je sklopio crkveni brak, odluèio misliti kako je bolje da osnuje pokret koji bi zagovarao da oženjeni muškarci mogu imati ljubavnice kako bi se time ojaèalo zdravlje braènog doma jer bi se zadovoljile seksualne potrebe muškarca koje mu supruga ne zadovoljava. Ovaj tip sveæenika “novog doba” dopušta paru koji živi u slobodnoj zajednici da se prièešæuje i opravdava im život u tome grijehu. Tako pronalaze društvo koje je u bijedi grijeha u koji su sami upali, a to su neke od tolikih pogrješaka što 56

Katolici i utjecaj “novoga doba”

ih poèine osobe koje su u velikoj mjeri zahvaæene utjecajem tame. Drugom jednom prigodom u jednom vrlo siromašnom i rubnom podruèju Bogote posjetio sam koledž što pripada jednoj redovnièkoj zajednici katolièkih odgajatelja. Ondje sam se susreo sa sveæenikom koji je bio rektor koledža, rasadnika znanja s najmanje dvije tisuæe studenata. Bio je to èovjek koji je izgledao kao da je izišao iz neke revije metallic rocka, duge kose, neugodna izgleda i vrlo arogantna ponašanja. Upravo se pripremao za slavljenje Euharistije u kapeli koledža. Kada sam ušao u kapelu našao sam se u tako mrtvaèkom okruženju da je izgledalo kao da sam upao na slavljenje crne mise, u nekom ezoterijskom kultu. Svi zidovi crkve, ukljuèujuæi i oltar, bili su prekriveni nekim crnim zavjesama. Samo se vidjelo golemo raspelo na kojemu se mogao èuti plaè zbog toga izgubljenog sina. Osoba koja me vodila objasnila mi je da je to poznato kao “misoteka” ili, drugim rijeèima, Misa koja ima okružje rock diskoteke. Na toj se Euharistiji svirala metallic rock glazba, a cijela se Liturgija odvijala u spektaklu svjetala koja su u diskotekama poznata kao crna svjetla i davala su dojam da se nalazite u baru. Apsolutno svetogrðe! Gdje su bile crkvene vlasti? Zar nitko za to ne zna?! Kako to nitko ne vidi ili ne prijavi?! Kada sam ovoga sveæenika upitao zašto to radi, odgovorio je: “Do mladih treba doprijeti njihovim jezikom, protestantske nam sekte odvode mlade s kršæanskim rockom, a mi moramo nešto poduzeti da dobijemo tu bi57

Marino Restrepo

tku”. Ovakav argument izgleda vrlo opravdan, ali što je s Presvetim Oltarskim Sakramentom? Zar sekte, možda, imaju Euharistiju, Sakramente ili Svetu Tradiciju koju mogu štovati? Kako se može usporediti jedna garaža ili staro kazalište s Božjim hramom u njegovoj Euharistijskoj Prisutnosti? Prikazavši ovu mraènu sliku koja pokazuje kako ðavao oneèišæuje i same redove Crkve, ni u kojem trenutku i nikako mi nije namjera zauzeti stajalište da je naša Katolièka crkva u tome stanju po veæini svoga klera. To nije toèno. Katolièka crkva jest Sveta i uvijek æe biti Sveta. No, ovakvi pojedinci, infiltrirani u Crkvu pod izravnim ili neizravnim utjecajem sotone, stvaraju veliku sablazan pred zajednicama i, iako nije rijeè o velikom broju, šteta koju zadaju vrlo je velika u dušama slabih vjernika i u dušama onih koji tek promatraju vjeru iz svjetskih krugova te bi mogli postati buduæi kršæani kada bi svjedoèanstvo života nas koji smo u Crkvi bilo snažnije i vjernije Bogu. Osim toga, sve što dolazi od zla vrlo je buèno i izdaleka se èuje. Druga opasna pojava unutar današnje Crkve jest loše utemeljen ekumenizam. U nekim dijelovima Sjeverne Amerike postoje vrlo teška stanja. Neke su biskupije preplavljene brojnim poganskim utjecajima. Ondje se otišlo tako daleko da se poziva hinduske gurue, budiste i druge poganske sekte da propovijedaju tijekom nedjeljne propovijedi. Susret pape Ivana Pavla II. s predstavnicima svih tih azijskih religija u Asisiju vrlo je loše protumaèen buduæi 58

Katolici i utjecaj “novoga doba”

da mnogi ne znaju pravi cilj toga sastanka, pravi cilj Katolièke crkve s glede ekumenizma i meðureligijskog dijaloga. Nije namjera stvoriti veliku konglomeregaciju religija, gdje bismo se svi okupljali da sudjelujemo u jedinstvenom obredu i mogli zajednièki, pod istim krovom, sudjelovati u našim razlièitim oblicima klanjanja Bogu ili božanstvima, prema svakom pojedinom vjerovanju. Upravo se i propovijeda protiv takve zamisli. Svi jesmo djeca Božja, jer nas je sve Bog stvorio, i On želi da se svi spasimo, ali ne vjerujemo svi isto i nemamo svi istoga Boga, a pogotovo se ne klanjamo svi istome Bogu. U srcu katolika to mora biti sasvim jasno. Cilj meðusobnog približavanja religija jest pronaæi zajednièki jezik mira, da ne bude proganjanja meðu razlièitim vjerama, te da postoji trajni dijalog kako bi se tako pridonijelo izgradnji svijeta u kojemu æemo, unatoè razlikama po rasi i religiji, moæi zajedno sjesti i u miru porazgovarati o našim razlikama, uz moguænost da se pomirimo, a ne da jedni druge napadamo. Meðureligijski dijalog Katolièkoj je crkvi donio mnogo uspjeha unutar poslanja njezina Društvenog Nauka. No, ni izdaleka nije poziv katoliku da se sastaje s drugima, nekatolicima i nekršæanima, i da zajedno propovijedaju tijekom Sv. mise nedjeljom, ili bilo kojega drugoga dana, da ondje netko govori o Buddhi ili Zoroastru ili tko zna o koliko drugih vjerovanja. Meðu jasnim ciljevima misionarskog duha Katolièke crkve jest evangelizacija, èija je snaga i bît u Duhu Sveto59

Marino Restrepo

me. Oèekuje se da æe se na tim susretima Kristov Duh moæi bliže primaknuti svima koji ga ne poznaju. No, nikako se ne želi da poruka ovih sastanaka bude ta da bi katolici trebali prihvatiti duh krišne ili bilo koji drugi duh ili božanstvo, osim našega Presvetoga Trojstva. Dakle, oèito nije rijeè o evangeliziranju veæ evangeliziranoga. Sveti nam Pavao o ovome jasno govori kada nam u Rim 15,20-21 kaže: i to tako da sam se trsio navješæivati evanðelje ne gdje se veæ spominjao Krist – da ne bih gradio na temeljima drugih – nego, kako je pisano: Vidjet æe ga oni kojima nije naviješten, shvatiti oni koji za nj nisu èuli. Neka ovo posluži kao primjer onima koji krste Katolike i pronose laž o Crkvi. Što bi oni htjeli reæi? Da Duh koji mi Katolici primamo na Krštenju nije bio Duh Božji? Ako je tako, znaèi da nam govore da primamo duha zla, jer samo ta dva duha postoje. Ja bih ih pozvao da temeljito prouèe što znaèi grijeh protiv Duha Svetoga, jer koliko ja mogu sagledati, to se dogaða kada krstimo krštenoga. Najistanèaniji upliv “novoga doba” Katolièku crkvu jest njezina protestantizacija u nekim dijelovima svijeta. Iz nekih su crkava izneseni svi kipovi, a na mjesto glavnog raspela na oltaru stavljeno je raspelo s uskrslim Kristom. Odustaje se od molitve Krunice, a i od raznih pobožnosti Svecima i njihovih Devetnica. Veliki Tjedan predstavlja se s povijesnog i narativnog gledišta, zanemaruje se mistièno iskustvo Muke, Smrti i Uskrsnuæa našega Spasitelja Isusa Krista. Euharistije slièe maratonu umjesto da budu najuzvišeniji trenutak našega života, najveæi dar našega Oca Nebeskoga. 60

Katolici i utjecaj “novoga doba”

Više se može osjetiti miris kave negoli miris tamjana. S više oèekivanja i pripreme pristupa se sastancima koji prethode Sv. misi negoli samoj Sv. misi. Neki sveæenici ponekad toliko žure da se neke djelove Liturgije ne može raspoznati zbog žurbe, a neki vjernici uvijek kasne na Euharistijsko slavlje i izlaze prije završetka. To su oni isti koji se mogu naprièati u samoj crkvi kao da su kod kuæe. Cijeli ovaj udarac “novog doba” na Katolièku crkvu, s ciljem njezine postupne protestantizacije, zapoèeo je s pobunom Martina Lutera i Kalvina. Te su dvije osobe bile prvi proroci “novoga doba” unutar kršæanstva. Bili su odjeveni u kršæansku odjeæu i govorili su jezikom kršæana. No donijeli su teške otrove, primjerice ukidanje Dogme o postojanju èistilišta i zanemarivanje vremenite kazne za otpuštenje grijeha u ovome životu i poslije smrti. Veæ to ih automatski èini nevjernima onome što stoji u dokumentima Trentskog Koncila, (Kanon XXX, Sjednica VI. od 13. sijeènja 1547). To je dovoljno da bismo se na kilometre trebalo udaljiti od svakog žarišta što dolazi od odijeljenog kršæanina koji živi u tako teškim zabludama i grješkama. Ne govorimo samo o ovakvom tipu pogrješaka, jer su brojne, nego moramo znati da ne možemo koketirati s kršæanskim sektama samo zato što one takoðer vjeruju u Krista i propovijedaju u njegovo ime. Martin Luter (1483. - 1546.) upravio je svoj program protiv dekadentnog, politiziranog i razmetljivog duha vremena antipapa. Sveæenstvo èesto nije mnogo marilo za 61

Marino Restrepo

dostojno obrazovanje i život u jednostavnosti. Biskupi su nosili maè i oklop umjesto biskupskog štapa. Oni, riznièari crkvenih dobara. Sve to èini bazu koja podržava Luterov nauk i njegove avanture, dok on zapoèinje svoju “reformu” udvarajuæi se niskim strastima kojima naginje svaki èovjek i omalovažavajuæi zaslugu dobrih djela za zadobivanje Vjeènoga Života. “Budi grješnik (pisao je Luter 10. kolovoza 1521. Melanchtonu, jednom od svojih prvih prijatelja i sljedbenika), i jako griješi, ali još jaèe vjeruj i raduj se u Kristu, koji je pobjednik grijeha, smrti i svijeta... nama je dovoljno što smo milošæu božanske velikodušnosti zadobili Jaganjca koji oduzima grijehe svijeta: grijeh nas ne može odijeliti od Njega, èak i kada bismo u istom danu poèinili tisuæe i tisuæe puta razlièite preljube i ubojstva” (2.74). Nitko ne može nijekati štetu koju je Crkvi uèinio i koju joj i dalje èini. No, ne više sam, nego kao predvodik 1.400 sekta. Protestantizam je pod vodstvom ovoga krivovjerca, poremetio svjetski mir krvavim i dugogodišnjim ratovima, a i danas nastavlja biti u ratu sa Svetom Tradicijom i s nepopustljivim nastojanjem da se poništi veza s Djevicom Marijom, koja je èvrsto oružje protiv ðavla. Protestantizam je jedno od najveæih ðavlovih izrugivanja Kristovoj Crkvi. To je ustanova sekta, bez hijerarhije i bez korijena, što omalovažava Majku Božju i cijelu nebesku obitelj Anðela i Svetaca. Zanimljiva je ta ogoljelost i nije joj teško razaznati ishodište. Zatražimo od Luterovih sljedbenika njegovo neraspadnuto tijelo ili dokaze èudesa koja je Bog uèinio po njego62

Katolici i utjecaj “novoga doba”

vu zagovoru poslije njegove smrti. Nema nijednog protestantskog voðe koji je, uz sve svoje kršæanske pogrješke, bio posebno istaknut, a da je umro u ozraèju svetosti, kao što su umrli svi Nauèitelji Katolièke crkve. Ne može se postiæi neraspadljivost tijela osim po svetosti, koja se postiže samo po Euharistiji. Veæ samo to trebalo bi nam pokazati razlog zbog kojega se nikada ne bismo smjeli upuštati u znatiželju ni koketiranje s tim “kršæanima”. To je vjera bez korijena i bez svete tradicije, izbaèena iz srca neposlušnoga i drska katolièkog redovnika koji je stvorio svoga vlastitog Krista i izmislio križ od papira! Jedan od najslasnijih sotoninih jezika kojim se upliæe u redove Crkve upravo je unutarnji jezik Crkve. Zato protestant postaje teško oružje protiv katolika, buduæi da posjeduje poznati jezik, ali koji želi uništiti živu Kristovu bît u nama, Euharistiju i sve druge Sakramente, odsjecajuæi, u Ime Krista, sve najplemenitije i najvažnije darove koji su nam dani po Duhu Svetome; razarajuæi našu vezu s Djevicom Marijom te tako prekidajuæi jedan od najtranscendentalnijih trenutaka Kristove muke na Križu, kada nam u svojim posljednjim trenutcima daje u nasljeðe svoju Presvetu Majku (podno toga Križa), i kada Ivana, svoga ljubljenog Uèenika, uèini prvim posvojenim sinom Svete Majke, bez grijeha zaèete. Moglo bi se nabrojiti još mnogo fatalnih pogrješaka što samo pridonose zbrci i napuštanju, ako èovjek nema dostatnu èvrstoæu vjere da bi se odupro tako istanèanimm argumentima izravno iz usta Stare zmije prerušene u kršæanina. 63

Marino Restrepo

Neprijatelj je i unutar same Crkve, i zaodjene se kao redovnica, kao sveæenik, kao laik, kao Biskup i kao mnogi drugi likovi, ovisno o svojoj strategiji u tome trenutku. Sjetimo se da je u Katolièkoj crkvi postojao trenutak kada smo imali dvojicu papa – jednog dobrog i jednog zlog. Zato je vrlo važno ostati u Božjoj Milosti, kako bismo uživali dar jasnog razluèivanja, te u svakome trenutku raspoznali koji nam to duh govori preko osoba koje nam dolaze u život. Nije sluèajno da je Juda Iskariotski do posljednjega trenutka ostao u Isusovu javnom životu, a Isus je znao da je on izdajnik. Svi Apostoli nisu poznavali izdajnika i na Posljednjoj su veèeri Isusa uporno ispitivali preko Ivana, najdražega Apostola. Isusova poruka Crkvi jasna je: na Posljednjoj veèeri uvijek ima neki Juda, koji je dio svega djela što nosi oznaku Križa našega Gospodina Isusa Krista. Danas èesto nalazimo crkve koje više slièe nekoj protestantskoj garaži nego katolièkom hramu, jer u njima nema osnovnih liturgijskih simbola što predstavljaju Svetu Tradiciju. Susret tijekom Euharistije više slièi nekom društvenom sastanku, nego susretu s Bogom. Nema nikakva poštovanja prema Presvetom Sakramentu u Svetohraništu. Mnogi ne pokleknu kada prolaze ispred Njega i u veæini ne znaju da je Krist stvarno živ i prisutan meðu njima u tome hramu gdje se nalaze. U našoj se Katolièkoj crkvi potièe velika re-evangelizacija njezinih vjernika. Moramo se, od samih temelja, ponovno odgojiti. Razlog zašto se industrija kršæanskih sekta sve više širi, osobito u Latinskoj Americi, jest taj što je 64

Katolici i utjecaj “novoga doba”

današnje katolièko stanovništvo loše evangelizirano i ne poznaje svoju vjeru, svoj Nauk. Jedino iskustvo svoje Crkve što ga veæina današnjih katolika ima jest dijecezanska Crkva, gdje je Župnik toliko zauzet pokapanjem mrtvih, sklapanjem brakova, krštenjima i krizmama, ispovijedima i blagoslovom relikvija da nema vremena za osobnu pozornost prema svojim vjernicima. Tužno je što ovi vjernici ne znaju da je Katolièka crkva mnogo bogatija od samoga života na dijecezanskoj razini. Katolièka crkva sadrži beskrajno bogatstvo u redovnièkim zajednicma, kamo se vjernici mogu uteæi radi pažljivijeg, temeljitijeg duhovnog vodstva. Takve zajednice imaju više vremena, jer pod svojom upravom nemaju iste obveze kao dijecezansko Sveæenstvo. Vrlo je važno primjenjivati ovo blago na naš svakodnevni život. Time pomažemo svome Župniku i duhovno rastemo pod dobrim vodstvom. Sve obavijesti o adresama ovih zajednica postoje u biskupskom dvoru, u biskupijskom uredu. Uvijek treba paziti da se te redovnièke zajednice nisu oneèistile “novim dobom”. Zajednica koja ostaje samo na dijecezanskom iskustvu shvatit æe svoj odnos s Bogom po primjeru ponašanja svoga Župnika. U životu katolika to je ozbiljno pitanje, jer Župnik može biti sveæenik zanemarena molitvenog života, koji je svu svoju pozornost usmjerio na administrativne djelatnosti. To æe ga sigurno duhovno oslabiti do te mjere da ga sotona može oboriti i pretvoriti u sablazan za zajednicu, ako zajednica svoj odnos s Bogom polaže samo 65

Marino Restrepo

u eventualnu svetost svoga Župnika. Mnoge osobe koje su slabe u vjeri napuštaju Katolièku crkvu i odlaze u kršæanske sekte, jer su se razoèarale u svoga Župnika. Vjera mnogih ljudi u današnjim katolièkim zajednicama takva je da gleda na to koliko su drugi ljudi vjerni svojoj vjeri, a ne na to koliko su oni sami vjerni prije svega Bogu. Budimo sigurni da ne postoji ni jedno ljudsko biæe koje nas ne bi iznevjerilo. Sva oèekivanja koja jedni prema drugima gajimo jednog æe se dana izjaloviti. Nesavršena smo i grješna biæa i zato nam je Krist došao pokazati put, korak po korak, da možemo izgraðivati svoju savršenost u poslušnosti Njemu i slijedeæi Njega, jedini put do savršenstva. Ljubiti jedni druge znaèi nauèiti opraštati svu bijedu koja u nama postoji. I zato moramo ljubiti svoga Župnika, unatoè njegovim slabostima i manama. Služba oslobaðanja vrlo je moæno oružje protiv vojske zla, ali ako se ostvari u neposlušnosti, može biti oružje s dvostrukom oštricom, koje zapada u lance “novog doba”. Ima katolièkih zajednica i skupina koje postaju popularne po svojoj Službi oslobaðanja. Najtužnije u cijeloj ovoj službi jest to što su to velikom veæinom nedopuštene djelatnosti, buduæi da ih dijecezanski Biskup biskupije kojoj pripadaju nikada nije odobrio niti je provedena pravilna priprema za obavljanje te Službe. Nijedan laik ne smije obavljati Službu oslobaðanja bez odgovarajuæeg ovlaštenja svoga Biskupa. Èiniti to bez ovoga ovlaštenja znaèi obavljati tu službu u neposlušnosti, a vršiti je u neposlušnosti znaèi predati gospodstvo sotoni da vlada 66

Katolici i utjecaj “novoga doba”

u toj zajednici ili skupini na vrlo profinjen naèin i sa smrtonosnim uèinkom. Skupine poput ovih spomenutih, koje zapadaju u ovakav tip neposluha, postaju vrlo popularne, a svu tu aktivnost neoprezni ljudi drže karizmama. To je farsa. Upravo takva religiozna aktivnost otvara vrata sotoni, a on sam donosi popularnost pa èak i materijalna bogatstva. Crkva obavlja sve vitalne funkcije vodeæi duhovnu borbu protiv neprijatelja duše. Ova bitka je rat, i mora se voditi pod strogom Crkvenom Hijerarhijom. Osoba koja kao laik sebi uzima slobodu da na svoju ruku djeluje protiv pale vojske završava u njezinim rukama. Crkva vlada moæima koje joj je dao Duh Sveti i samo ona može iz svoje Hijerarhije davati funkcije sveæenicima, laicima i redovnicima. Poslušnost je od životne važnosti u suèeljavanju s vojskom neposluha. Jednom neposlušniku neæe se podložiti drugi neposlušnik, nego æe ga ismijavati. Sablazni izazvane zbog sveæenika pedofila i grijeha propusta ponekih Biskupa, osobito u Sjevernoj Americi, koji nisu postupili sveto i na vrijeme, prouzroèiti su velik sram u redovima vjernih katolika koji su slabi i nesigurni u vjeri. Bila je to prava kušnja vjere. Mnogi su otišli iz Crkve, neki su prišli raznim poganskim sektama i kršæanskim sektama protestantskih denominacija. Mnogi se sveæenici srame nositi svoj sveæenièki ovratnik u strahu da ne dožive diskriminaciju i proganjanje. Žalosno je što ti sveæenici, kao i posramljeni, razoèarani i preplašeni vjernici, nisu vojnici koji bi dali život za svo67

Marino Restrepo

ga Božanskog Uèitelja, pa zato, nažalost, ni Gospodin neæe posvjedoèiti u njihovu korist pred Ocem Nebeskim. Živimo u posebnim vremenima, u velikoj bitci za Božje Kraljevstvo. Onoga tko se dobro ne pripremi i radikalno ne opredijeli za Božje redove, “na kraju” æe oboriti sile zla. Nema mjesta osrednjostima. Kako kaže jedan Nauèitelj Crkve: “Nitko ne može sjesti na zid kako bi gledao i pravio se da živi na obje strane, na strani dobra, i na strani zla”. Došao je trenutak kada ovce i vukove jasno obilježavaju njihovi domaæini i gospodari. Utvrdimo tko je naš pravi Gospodar. Dobro utvrdimo kome služimo. Unutar same Crkve možemo naæi kamen o koji æemo se spotaknuti. Osrednja pobožnost može nam poveæati opasnost od osude. Osoba koja mlako proživljava svoju vjeru prièešæuje se svetogrdno, jer nema poštovanja ni vjere u pravu Božju Prisutnost u Otajstvu pretvorbe, Isusa Krista u Euharistiji, koji je postao Tijelo i Krv da bude naša hrana Vjeènoga Života. Svatko tko se usudio približiti Gospodnjem oltaru bez pripreme traži vlastitu propast. Danas na nedjeljnoj Sv. misi gotovo svi idu primiti Svetu Prièest. Ali ako Župnika pitamo o postotku vjernika koji dolaze primiti Sakrament Pomirenja, onih koji se ispovijedaju, taj je postotak zabrinjavajuæe nizak. Jednom sam sudjelovao u Euharistiji što je prethodila konferenciji koju sam vodio u gradu Dublinu, u Irskoj. Sveæenik je vjernike molio da na nedjeljnim Sv. misama pripaze i pogledaju ispod klupa jer se dogaðalo nešto strašno: “Ima ljudi koji æe primiti Svetu Hostiju, a po68

Katolici i utjecaj “novoga doba”

slije je bace pod klupu”. Razlog je izgleda bio taj, kako je objasnio sveæenik, što su te osobe radije postupale tako, nego da pred svojom obitelji i prijateljima ispadnu veliki grješnici zato što se ne prièešæuju. Toliko je neznanje i oholost u koje smo upali. Tako smo daleko došli. Što æe biti od nas ako se ne promijenimo? Što æe biti od nas ako ne padnemo na koljena i ne nadoknadimo za sve one koji èine sva ta strašna svetogrða protiv Presvetog Sakramenta? Na odreðen, ali apsurdan, naèin može se reæi kako te osobe, koje bacaju Hostiju pod klupu, ipak brinu da je ne konzumiraju u grijehu. Zato je bacaju, ali ne misle o tome kako je grijeh koji èine bacajuæi je još gori nego kad bi je konzumirali. Iako su oba ta grijeha krajnje teška, postoji nešto što zavrjeðuje da o tome promislimo, a to je duhovna neishranjenost u kojoj živi velik broj katolika na svijetu. Još je jedno perfidno zlo na djelu danas u svijetu. Organizacije ekoloških pokreta veæinom su masonskoga podrijetla i podržavaju politièki i društveni pritisak na temu prevelike napuèenosti, a to je tek promicanje pobaèaja i kontraceptivnih metoda. Sigurno je da èovjeèanstvo mora biti educirano i da mu se mora probuditi svijest o zaštiti okoliša, prirode koja nam tako plemenito služi za svakodnevnu prehranu, poèevši od zraka koji udišemo. Sigurno je i to da ne možemo biti protiv prirodnih bogastava, kao što su šume i velike prašume, koje su pluæa zemlje. Ljude je potrebno nauèiti i to da ne rasipaju životna dobra, kao što je pitka voda. No, nema apsolutno nièeg isti69

Marino Restrepo

nitog u tvrdnji da je svijet prenapuèen i da trošimo vodu i prirodne rezerve. Nema nièeg apsurdnijeg ni ðavolskijeg ni bezbožnijeg od ovakva ‘argumenta’. Može li se jednog pravog vjernika u Presveto Trojstvo uvjeriti u ovako veliku pogrješku? Možemo li zamisliti Stvoritelja koji je loše proraèunao i dopustio više života nego što može održati? Zar mu je ponestalo stvaralaštva da bi nahranio i dao krov svojim stvorenjima? Nije li bolje reæi da su gradovi prenapuèeni zbog goleme manipulacije onih ekonomskih organizacija koje rukovode svjetskom ekonomijom i koje guše èovjeka? Odvode ga iz sela i smještaju meðu betonske zidove gradova, gdje se pretvaraju u doživotne robove sa svojim kreditima koje nikada ne prestaju otplaæivati? Nije li bolje reæi da interesi multinacionalnih kompanija traže odreðen broj osoba pomoæu kojih mogu upravljati svojim globalnim planovima. U njima se razvija cijelo mnoštvo politièkih i komercijlnih organizacija koje istinska ljudska prava apsolutno ne zanimaju, unatoè tome što njihova filozofija i javni planovi njihovih trgovinskih strategija izgledaju kao da imaju vrlo osjetljivu i suæutnu narav prema boli bliženjega, kojega u biti iskorištavaju? Nije li rijeè o tome da je za glad milijuna osoba na svijetu krivo to što jelo koje pripada njima pluta svijetskim morima od luke do luke, u rukama beskrupuloznih trgovaca kojima je jedino važno svoj teret negdje usput prodati, a nije im važno hoæe li taj teret, životna hrana njihova bližnjega, biti pojeden onako kako bi tre70

Katolici i utjecaj “novoga doba”

balo biti? Hrana gladnih putuje od jedne do druge škrte ruke, od jedne do druge luke, od jedne do druge zraène luke, a nikada ne stiže u ruke gladnih. Na kraju se taj teret ošteti, plaæaju ga osiguravajuæa društva, naposljetku se baca u more nakon što su se na njemu obogatile stotine trgovaca. A milijuni ljudi, ispaæenih i siromašnih, ostaju bez hrane. Ovo je jedan od razloga zašto sedmorica moænih s tolikom pozornošæu nastoje kontrolirati natalitet u zemljama treæega svijeta kao što je Latinska Amerika – da se ne bi potrošila prirodna bogatstva za koja znaju da æe ubrzo trebati njima da bi prehranili ljudski i mehanièki aparat svojih industrijaliziranih zemalja. To je razlog zbog kojega je Katolièka crkva, koja štiti Dar života, progonjena i istržena u zamjenu za društveno ispolitizirano kršæanstvo protestantizma. Jedan od najzlokobnijih planova koji se u ovim trenutcima pokreæu velikom brzinom jest stvaranje univerzalne Crkve, u kojoj se želi ujediniti graðane da slave boga bez imena i bez Svetoga pisma, da zahvale životu i dobrim politièkim i ekonomskim moænicima za dobro stanje koje daju svijetu. Crkvu gdje æe se ostvarivati spektakularna karitativna djela kakvih prije nije bilo, gdje æe se okupljati najpoznatiji i najmoæniji ljudi da razgovaraju kako pomoæi siromašnima. Ovaj je plan tako perfidan da bi u njega mogli upasti mnogi vjernici i napustiti svoju vjeru. Bit æe to crkva puna profesionalnih moguænosti i dobrih prigoda za njezine èlanove, osobito eko71

Marino Restrepo

nomskih. Glavni joj je ‘argument’ tvrdnja da svi oružani sukobi na zemlji i sva teroristièka djelovanja nastaju zbog religija. Tako æe se uspostaviti vrlo suptilno i indirektno proganjanje svake religije, a svakoga æe se vjernika obilježiti kao fundamentalista, kao sumnjivu i opasnu osobu koja, da bi objavila svoja vjerovanja, može posegnuti za krajnostima. To je najizravniji napad u svrhu uklanjanja religija. Ovo je stvarnost, i moramo mnogo moliti za slabe i ambiciozne ljude, koji, iako posjeduju velik blagoslov Kristova spasenja time što su krštenjem postali katolici, ipak više štovanja pokazuju prema svijetu nego prema Bogu, koji ih je stvorio i dao im vjeru da ih spasi. Oni bi mogli prvi pasti. Isus nas je opomenuo da æe u ovim vremenima ðavao raditi velika djela, slièna èudima, i da æe mnogi vjernici pasti. Vrijeme je da se èvrsto držimo Križa našega Gospodina, jedinoga izvora Istine, vjeène sigurnosti. Brojne su opasnosti po našu Katolièku crkvu, no nijedna od njih neæe je nadvladati, jer to je Božje obeæanje, a Bog je Istina. Cilj iznošenja ovakvih informacija nije stvaranje panike u ljudskom srcu da bi ga se približilo Bogu ni da se na taj naèin promijeni srce koje je udaljeno od Boga, u stanju mlakosti. Ništa od toga svega. Rijeè je jednostavno o tome da se otvore oèi onome tko želi vidjeti, da obogati razumijevanje svijeta u kojemu živi i prepoznavanje sila koje kruže po podruèju gdje se èovjek kreæe i živi. To je ujedno i sredstvo da se otkrije spona 72

Katolici i utjecaj “novoga doba”

koju možemo imati s nekom aktivnošæu, stajalištem ili pogrješnom ljudskom vezom, protivnom nauèavanju Crkve. Ako ste veæ upoznati s ovom problematikom, a informacija koju èitate nije vam ništa novo, neka vam posluži kao potvrda onoga što veæ znate. Kao što sam rekao na poèetku: Katolièka crkva jest Crkva èiji temelj jest i ostat æe uspostavljen na krvi Muèenika, poèevši s Krvlju Nebeskog Jaganjca, i uvijek æe biti progonjena. Naša je dužnost, kao Kristovih vojnika, suoèiti se s ovim silama koje poznajemo pod nazivom “novo doba“” i u svakoj ih moguæoj prigodi razotkrivati, uvijek s ljubavlju i suosjeæanjem koje nam je Krist pokazao i koje nam stalno pokazuje po životu Svetaca koji nam ostavljaju u nasljeðe primjer života proživljena u Kristu, po Kristu i samo za Krista. Osvræuæi se na teme kao što su ekološki pokreti i svjetska bezbožna crkva, izgleda kao da postoji neka odreðena skupina osoba ili kultova koji sve to promièu i organiziraju. Istina je da to nije tako. Jedino zli ima kontrolu nad tim planom. Sve se te razlièite skupine meðusobno natjeèu, jer je najveæi interes svih tih organizacija uvijek moæ i novac. Svi ti èlanovi na ljudskoj razini samo su ðavlove šahovske figure. Samo on zna gdje se i u kojemu trenutku zadaje šah mat dušama njegovih neopreznih žrtava. Svjetsku bezbožnu crkvu izravno u Ujedinjenim narodima promièu masoni. To je èinjenica koja se veæ doga73

Marino Restrepo

ða, a podupire je divovski proraèun. Jednu od posljednjih velikih i važnih donacija Ujedinjenim narodima, iz koje æe se izvuæi velik dio ovoga proraèuna, dao je Ted Turner, vlasnik CNN-a. On je donirao dvije milijarde dolara, a meðu njegovim je prijedlozima i prijedlog da se krene naprijed sa svjetskom crkvom. S druge strane, nevezano s prethodnim, postoje skupine koje promièu kontrolu svjetskog stanovništva. Zatim postoje razlièite i brojne skupine koje èine dio velike industrije za marketing astrologije, feng shuia, svih vrsta joge, vidovnjaka, èarobnjaka, proricatelja, spiritista svih vrsta, travara, lijeènika koji se služe kozmièkim silama i ezoterijskim energijama i cijeli niz poganskih i magijskih doktrina što izgledaju kao golem pokret u kojemu svatko radi za vlastite interese, no èine dio tijela i duha Antikrista, Zloga. Mi smo jedno tijelo u Kristu, našemu Gospodinu, a oni su jedno tijelo u Zlome. Životno je važno dobro razotkriti podruèje koje pokriva ono što oznaèavamo kao “novo doba”, te gdje smo mi u odnosu na to podruèje, kako naša vjera ne bi bila samo ruho, a ono što mi stvarno jesmo da ne bude dio nekih vrlo sofisticiranih grana “novoga doba”. U Katolièkoj crkvi èesto nalazimo kulture koje žive vjeru zaodjenutu vlastitim posebnostima, a ne Duhom Svetim. Kao primjer možemo navesti talijansku mafiju, èiji pripadnici besprijekorno održavaju odlaske u katolièke crkve, a poèinjaju krvava djela organiziranog kri74

Katolici i utjecaj “novoga doba”

minala, sklapaju brakove u Crkvi, krste svoju djecu i odlaze na nedjeljne Sv. mise i svetkovine kao što su Veliki Tjedan i Božiæ. Ubrajaju se u najvjernije donatore velikih kolièina novca, a sve to èine uz veliku dozu praznovjerja. Takve se pojave mogu sresti i u Latinskoj Americi, u bandama, pobunjenièkim skupinama i gradskom kriminalu. U takvim se sredinama blagoslovine kao što je blagoslovljena voda, ulje, relikvije (kao krunica), medaljice i škapulari koriste izravno kao amuleti za zaštitu. Nije nikakva rijetkost naæi seoskog plaæenog ubojicu na nedjeljnoj Sv. misi, s ljubavnicom i djecom. Nerazborita æe osoba vjerovati kako u ovakvim stajalištima ima i neèeg dobrog. Èak æe iæi i u tu krajnost da vjeruje kako je netko tko se predao organiziranom kriminalu, a sagradio kuæu za siromahe, osoba dobroga srca. No, istinska ljubav prema bližnjemu ovdje je potpuno zatrovana i izgubljena u praznovjernoj trgovini, po kojoj se lažnom samilošæu pokušava kupiti Boga i ljude. Ne može se služiti dvojici gospodara: ili se služi Bogu ili se služi ðavlu. Kako to sveti Pavao dobro objašnjava: neko grješno djelo ne opravdava dobro koje kasnije možemo uèiniti s onim što je iz toga grješnog djela proizišlo. Zlo koje se poèini, u zlu ostaje i zlu pripada. Takoðer možemo procijeniti pojavu iz Sjeverne Irske: protestanti ili ljudi poznati kao “Orange” u biti su britanski masoni, a katolici fundamentalisti, ili IRA, nasilni su kršæani koji ni u èemu ne svjedoèe pravu kršæansku vjeru. Ove dvije skupine “kršæana” na sjeveru Irske pripadaju više podruèju 75

Marino Restrepo

Zloga. Pravi vjernici katolici u Sjevernoj Irskoj izvrsni su katolici i u svojim obiteljima imaju mnogo muèenika, koji su muèenišvo podnijeli od masona koji sebe predstavljaju kršæanima protestantima. Svi ovi razlièiti oblici unutarnjeg stanja Crkve specifièni su. Nije važno koliko sami sebe pokušavamo prevariti lažnim izlikama. Istinu svatko od nas zna u svome srcu. Mlaki zna da je mlak, zli zna da je zao, licemjer zna da je licemjer, nevjerni zna da je nevjeran. Svatko zna kamo najviše naginje njegova narav i gdje su njegove slabosti i grijesi. Moramo se suoèiti s ovim negativnim stvarnostima u vlastitom životu. Po svome Milosrðu, Bog nam daje Milost da se odrièemo negativnog i èinimo dobro, ako milost prihvatimo i odluèimo, te se tako možemo promijeniti. Kako je dobro i kako je veliko kada ponizno prihvatimo èinjenicu koliko smo uistinu grješni i koliko smo u biti bijedni. Kako je dobro kada prestanemo gledati na sebe kao na golubove koje svijet želi raniti i uloviti, kao na ptice izmuèene zloæom drugih. Kako je dobro podiæi se iz ove obmane samoljublja i hrabro položiti oružje oholosti pa poèeti od nule. Tako èini pravi vojnik oboren usred bitke, no odmah se diže da bi nastavio još odluènije i snažnije u nastojanju da pobijedi neprijatelja, a to smo u ovome sluèaju mi sami. Djelujuæi tako, naš se život preobražava, sve se mijenja na dobro. Svake noæi možemo odmoriti glavu na jastuku i dan zapoèeti u miru s Bogom i ljudima. Svoj složeni svjetski život preobraža76

Katolici i utjecaj “novoga doba”

vamo u život jednostavan, prostodušan i usredotoèen na slavljenje Boga, a ne na naše apetite i neuredne strasti. Možemo svakome pogledati u oèi, a, što je važnije, možemo zahvaliti Gospodinu Isusu što nas je otkupio, moliti ga da nas uèini ribarima ljudi, što je najplemenitiji i najvažniji posao što ga ljudsko biæe može poduzeti. Nema puta koji bi donio više svjetla i radosti nego što donosi Isusov put. Crkvi treba zajednica bez “novog doba”, zdrava, vjerna i predana Evanðelju; spremna sve dati za Isusa. Trebamo vjerovati da u svakome od nas prebiva golem potencijal, da bez straha ili bojažljivosti možemo prenositi radosnu vijest Evanðelja. Trebamo dopustiti da nas u svakome trenutku vodi i nadahnjuje Duh Gospodina Isusa. Moramo davati zadovoljštinu za sve one vjernike koji pripadaju Crkvi, a izgubljeni su u grijehu te uzrokuju toliku zbrku i nanose tako teške uvrede Presvetome Sakramentu. Moramo se nièice baciti pred Presveti Sakrament i moliti za Sveæenike, Redovnike i Redovnice te laike na svim razinama. Budimo na koljenima što je moguæe èešæe i molimo da se te duše ne izgube i da prije smrti naðu svjetlo spasenja, te, nadasve, da više ne siju sjeme zla unutar Crkve ni bilo gdje drugdje. Da završim ovaj dio o “novom dobu” u Crkvi, želim vam skrenuti pozornost na propadanje tolikih redovnièkih zajednica koje su stoljeæima bile stupovi Katolièke crkve, a sada na cijelome svijetu nestaju zapanjujuæom 77

Marino Restrepo

brzinom. Svaka je od tih zajednica na podruèju gdje su im samostani pokrivala odreðeno podruèje duša za koje su ti redovnici i redovnice predali svoje živote. Tim su redovnièkim životom u samostanu, u predanosti Bogu, davale zadovoljštinu za sve osobe koje ne mole, koje ne vjeruju, koje ne traže oproštenje niti same opraštaju. I to za sve duše, za katolike i za one koji to nisu. Njihova molitva i žrtva prikazivane su za cijelo podruèje duša koje pripada župi gdje je smješten neki samostan. Sakramentalni Isus iz toga Svetohraništa sa cijelom zajednicom, kao svjedokom, zagovora i moli Milost pred Nebeskim Ocem za ovo podruèje duša. Dok su ti redovnici bili svakodnevno u klanjanju pred Presvetim Sakramentom, mnoge su se duše s toga podruèja spasile od vjeène osude, mnogi se grijesi nisu poèinili tijekom tih sati klanjanja zbog Milosti što ih je izlijevalo Božansko Milosrðe, koje prima molitvu i žrtvu od malobrojnih da spasi mnoge. Što uèiniti danas kada neki od ovih samostana proživljavaju rak “novoga doba” i mogu ubrzo preminuti? Rješenje i odgovor jesu u Presvetom Sakramentu. Moramo se promijeniti i klanjati se Gospodinu, posjeæivati ga, zagovarati za sve koji ne mole, koji se ne klanjaju, koji ne mole oproštenje, ne opraštaju i ne vjeruju. Tako æemo pokriti dio podruèja koje treba molitvu, zaštitu. Svakoga æemo dana susretati sve više kapela vjeènog klanjanja. To je blagoslov što nam ga Bog daje da èuvamo ono što su drugi napustili. To je jasan znak vremena. 78

Katolici i utjecaj “novoga doba”

Jer, sve je jasnija ravnodušnost prema Svetoj Tradiciji Crkve. Postoji mnogo “modernih” katolika koji traže „aktualizaciju“ Evanðelja u skladu s današnjim vremenom. Moramo se dobro pripremiti da bismo mogli posvjedoèiti posred ove epidemije religioznog modernizma i pripravljati duhovnu kuæu za naraštaje koji dolaze, a za koje smo mi odgovorni, da nas – plaæajuæi u bolnom Èistilištu – ne zapadne da trpimo za sve što smo u ovome životu propustili uèiniti. Nema vremena za gubljenje! Kada vidimo kojim se žarom šire razne vrste joge i poduke svih zamka Zloga, te umnažaju sekte smišljeno nazvane “kršæanskima”, mi moramo obuæi Božju bojnu opremu i poæi u obranu vlatite vjere, naših institucija i paziti na svaku dušu koja nam dolazi na put, noseæi u svome srcu stalno sve gorljivije i trajnije Euharistijskoga Krista. Ne smijemo se uspavati. Nema vremena za gubljenje. Poslije smrti bit æe mnogo vremena za razmišljanje i odmor, kada doðemo u slavu vjeènosti Oca Nebeskoga. Sada je vrijeme vojevanja, a vojnik uvijek mora bdjeti na položaju. Što više budeš opažao da laðe “novog doba” i sekta budu pristajale u luku tvoje župe, to snažnije moraš istupiti da predoèiš Kristove vjerodajnice kako bi On zapovjedio ðavlu da odstupi u ponor. Imamo vlast da u Ime Isusovo zapovjedimo tim silama da se povuku iz života naše obitelji, naše Crkve, našega života. No, da bismo s apsolutnom sigurnošæu zadobili ovu vlast, moramo živjeti u poslušnosti Zapovjedniku naše vojske, koji je u 79

Marino Restrepo

Svetohraništu – Euharistijskom Isusu, u poslušnosti Majci Crkvi. Sve je ovo moguæe ostvariti ako tražimo pravu promjenu srca, ako uistinu živimo za Krista i ako smo živo svjedoèanstvo njegove Ljubavi i Milosrða. Ne budimo oni župni zanesenjaci koji su u svemu prvi u Crkvi, najpopularniji, najdostupniji, koji imaju najbolji ugled, a u stvarnosti su tek bludnici, lažljivci i biæa što ne mogoše napustiti ni najosnovnije grijehe, unatoè godinama i godinama revne službe u Crkvi. To samo sablažnjuje najslabije. Ne možemo Boga prevariti religioznom predstavom. Ako se ne možemo ostaviti poroka alkohola, cigareta, droge, neèistoæe, niti možemo vladati svojim jezikom, bolje je da zauzmemo vrlo umjereno mjesto u Crkvi i da tražimo da zajednica za nas mnogo moli kako bismo nadvladali svoje grijehe. Tek kada poènemo zadobivati vlast nad svakim od ovih zala, možemo se malo pomalo pojavljivati u nekoj vidljivijoj djelatnosti. Kako æemo opominjati druge na promjenu ako æe nas oni po izlasku iz Crkve zateæi kako robujemo svojim porocima. Time postajemo sablazom i razlog za obeshrabrenje u vjeri svima koji još ne mogu sami usidriti svoju duhovnu laðu, nego to mogu samo gledajuæi susjedovu. Ne smijemo zaboraviti da smo odgovorni za svaku dušu koja nam dolazi na put, iako s njima nismo bili bliski, pa èak ni progovorili jednu jedinu rijeè. Mi smo svjetiljka koja svijetli na stolu, a ne ispod kreveta. U sebi moramo nositi svjedoèanstvo života koje pokazuje da Isus pobjeðuje po80

Katolici i utjecaj “novoga doba”

rok i grijeh, da je Isus potpuno preokrenuo naš život i da u nama stvarno živi On, pa zbog toga nadvladavamo sve poroke i vodimo pravu bitku kako bismo ostali vjerni Božjim Zapovjedima, unatoè našoj teškoj grješnoj ljudskosti.

81

Marino Restrepo

82

Katolici i utjecaj “novoga doba”

Treæe poglavlje

BROJNE GRANE, SLIKE, IMENA, NASLOVI, ZAJEDNICE, JEZICI I PUTEVI KOMUNIKACIJE “NOVOGA DOBA”

Bilo bi nemoguæe nabrojiti sve izdanke “novog doba” u njegovu golemom tisuæljetnom zlom djelovanju na zemlji. Kao što sam veæ rekao, svako razdoblje povjesti èovjeèanstva i svaki naraštaj, doživljava napad ovih sila tame jednim sasvim novim jezikom i taktikom. Zlo uvijek djeluje skrovito, perfidno i rano se prikrije u èovjekovu životu, prije nego što se èovjek podigne do svoga duhovnog razbora. Ono uvijek promatra duše. Zlo živi u vjeènosti i nije podložno vremenskom ni prostornom ogranièenju u kojemu živi èovjek. Èovjekov je život tek jedan trenutak u toj vjeènosti, te zato ova ðavolska stvorenja trajno, bez ikakve muke, bdiju nad dušama. Time ne želim reæi da je èovjek cijelo vrijeme pod opsadom neke zle sile od koje se ne može obraniti. Jednostavno, èovjek kroèi putem koji za ovoga zemaljskog života nije posut 83

Marino Restrepo

ružama, nego je posut ispraznostima upravo onako kako to želi oslikati neprijatelj duša da bi se èovjek zaljubio u vremenite ciljeve i iluzije što pružaju ljepotu i raskoš koju nude stvoreni svijet i stvorenja. Time ne kažem da su priroda i stvorenja zli, ili, kako kažu hindusi, da je materijalni svijet obièna iluzija. Samo želim razjasniti veliku razliku koja postoji izmeðu zaljubljivanja i ljubavi. Zaljubiti se znaèi posjedovati i navezati se na ljudsko biæe, životinju ili materijalno imanje bilo koje vrste. Ljubiti znaèi živjeti svoj odnos sa stvorenom stvarnošæu i stvorenjima u Božanskoj bîti Stvoritelja, koji je sama Ljubav. Zato u današnjemu svijetu ima toliko zbrke oko rijeèi ljubav. Ova savršena i Božanska rijeè izopaèena je šezdesetih godina, za vrijeme seksualne revolucije u Sjevernoj Americi, a imenom ljubavi nazvalo se sve ono što je bilo razbludno, što se ticalo tjelesnih strasti i tjelesne zaljubljenosti, izopaèujuæi tako èistoæu i moral što ih obuhvaæa prava Ljubav, koja dolazi samo od Boga i koja je bez neurednih ljudskih strasti. Kaže se: “vodimo ljubav”. Ovaj izraz sam po sebi pogrješno oznaèava pojam što je ljubav. Ljubav se ne vodi, a najmanje je rade ljudske ruke. Ljubav jest, i jest od vjeènosti. Nema ni poèetka ni kraja. Ljubav je sam Bog. Stoga nije ljubav ono što èinimo i vodimo danas. Naprotiv, razaramo ljubav profanirajuæi je ako je pokušavamo živjeti u nižoj prirodi, unutar dekadencije spolnosti i neèistih i razvratnih ljudskih odnosa. Ako ovaj današnji svijet nešto obilježava, to je manjak ljubavi, odsustvo Boga. 84

Katolici i utjecaj “novoga doba”

Velika veæina èovjeèanstva, osobito u potrošaèkim i industrijaliziranim društvima, živi zaljubljenost u sve što je ovozemno, te nezainteresiranost za ljubav prema duhovnome, Kraljevstvu Božjem. Neprijatelj duše, sotona, lukavo, posredstvom svih svojih dostignuæa “novoga doba”, donosi èovjeku prijedlog duhovnosti koji mu omoguæuje da živi prividan “duhovni” život, prakticirajuæi sve vrste èaranja, predrasuda i poganskih, magijskih i vidovnjaèkih filozofija. Ðavao zna da èovjekova duša, osobito onoga tko je kršten u Kristu Isusu i tko je primio Duha Svetoga, traži ovu duhovnu hranu u svakome trenutku, jer dajuæi joj svoga Duha Svetoga Utješitelja, Bog joj je dao žeð i glad za Njegovom Ljubavlju. Zato, nakon što je naveo èovjeka da padne u njegove napasti tijela i svijeta, nakon što ga je uèinio robom ovih slabosti tako što se èovjek u to sve “zaljubio”, ðavao zapoèinje fazu “duhovnosti”, u kojoj daje novu inicijaciju – u ezoteriju, u magijsko. Svu èovjekovu žeð za pravom ljubavlju prema Bogu zamjenjuje žeðu i glaðu za zemaljskim bogatstvima i užitcima. U tu svrhu smješta ga u podruèje ambicija, na kojemu se lako može povezati s lažnim filozofijama i lažnim bogovima, kao što su novac i stvorenja. Pretvara ga u obožavatelja sebe(ljublja). Držeæi ga sputanim u ovoj mreži, osigurava da put prema Bogu bude zatvoren zbog vjerovanja što ih probude lažne prakse i pouke koje mu ispunjavaju srce magijskom i spektakularnom duhovnošæu, u kojoj postoje lažna èudesa i lažna ozdravljenja, lažni mir i lažna ljubav. To je filozofija pakla. To je neprijateljeva taktika. 85

Marino Restrepo

Stvoriti zonu lažne duhovne hrane kako bi na kraju puta susreo dušu koju može lako progutati, jer je ona potpuno neishranjena, bez snage, buduæi da se odijelila od stvarnoga izvora hrane koja daje Vjeèni Život, odijelila se od Krista i pripojila se na ðavlovu dudicu, èije se mlijeko zove “vjeèna smrt”. Kako sotona zarobljenim dušama pribavlja ovu paklensku dudicu? Nabrojit æu niz ponuda i praksa koje on nudi u ovo vrijeme. Niti su one nove, niti su sve pobrojene. To su samo neke od onih kojima djeluje meðu današnjim ljudima. Sve one sadrže jedan zajednièki element, a on je, da tako kažemo, sok tame koji dovodi do fermentacije piæa i eliksira što su ih u dubinama ponora pripravili vješti ðavlovi kuhari. Taj se zajednièki element zove ezoterija. Santerija, vudu, kandonbé, alkemija, Aleksandrova tehnika, èitanje akashi, aikido, ozdravljenje vodom, antropozofija, aromaterapija, energetska sazvježða, fotografiranje aure, terapija aure, èitanje aure, aura soma, astrologija, ayurveda, cvjetna terapija dr. Bacha, biodinamika, bioenergija, biosinteza, terapija biorezonancije, bioritmi, mozgovna gimnastika, ozdravljenje èakri, kanaliziranje ili osobina medijuma, terapia craneosacra, Dan energija, terapija dragim kamenjem, masaža u energetskim zonama, intenzivna iluminacija, eneagrami, Falun gong, pritisak bojama, feng shui, ozdravljenje na daljinu, vatreni krugovi, pet tibetanaca, grafologija, geomancija, èitanje iz dlana, kamenje što iscjeljuje, osjetljivost 86

Katolici i utjecaj “novoga doba”

na svjetlo, vidovnjaštvo, heksagrami, alotropska terapija, homeopatija, horoskop, Hoffmanov proces, terapija hipnozom, I-Ching, inkasan, inicijacijska terapija, dijagnoza šarenice oka, kabala, kineziologija, kamasutra, karmièka analiza, fotografija Kirlian, sonomasaža, kristaloterapija, gledanje u kristalnu kuglu, hrana po svjetlu kundalini, lunatizam, terapija fabula, magija, iscjeljenje magnetskim poljem, mentalni stroj mar-ka-ba, molekularno cerebralno jelo, nada brama, neurolingvistièno programiranje (NLP), Naikan, numerologija, orgon terapija, terapija polarizacije, pozitivno mišljenje, primarna terapija, visak, položajna integracija, pranoiscjeljenje, prenatalne masaže, predspoznaja, energija piramida qi-gong, radiestezija, rebalansiranje, preporod, reiki, refleksologija, terapija reinkarnacije, regresija u prošle živote, èitanje magije runa, šamanizam, šatori znojenja, Silva metoda mentalne kontrole, fonologija, subliminalna terapija, ozdravljenje tachyone, tantra, èitanje tarota, telekineza, telepatija, tai-chi, teozofija, ozdravljenje dodirom, ples u transu, preobražavajuæa terapija, tibetansko opipavanje pulsa, tri u jedan, TNI, ta-ke-ti-na, transcendentalna meditacija, ufologija (prouèavanje neidentificiranih leteæih objekata), proricanje sreæe, watsu, joga, Cony Mendez, spiritizam, mentalizam, Harry Potter, Da Vincijev kod... Možemo uzeti svaku pojedinu od ovih praksa i teleskopski je promotriti, no na kraju ispita doæi æemo do istog rezultata: to su ðavlove kæeri.

87

Marino Restrepo

Reiki

Neke od njih, poput reikija, imaju sljedeæu povijest. Ovo je najuobièajenija verzija meðu “majstorima” reikija. U 19. stoljeæu jedan je japanski budistièki redovnik, koji se zvao Mikao Usui, pouèavao u nekoj samostanskoj školi u Kyotu, i studentima je objavio poslanje koje je htio zapoèeti. Bila je rijeè o tome da, nakon što provede neko vrijeme u žrtvama, postu i drugim mrtvljenjima na nekoj dalekoj planini, pronaðe božansku energiju ili, kako se na japanskom zove, reiki. Kada je završio s tim vratio se u svoju školu i isprièao uèenicima “metodu” koja mu je objavljena na planini. Dugo se ova “objava” održala u maloj skupini japanskih “inicijata”, koje je inicirao monah Mikao. Tek kada je, osamdesetih godina dvadesetoga stoljeæa, procvjetao ezoterizam na Zapadu u svom punom sjaju, ova se praksa usadila u srce glavne arterije pokreta “novoga doba” i pretvorila se u golemu industriju. Magi koji je prakticiraju predstavljaju je u njezinoj komercijalizaciji kao reiki, na japanskom: životna univerzalna energija. To je definicija žive i djelatne energije u svemu stvorenome. Slog “rei” opisuje univerzalnu energiju i neogranièen vid, dok slog “ki” oznaèava životnu silu koja teèe kroz svako živo biæe. To je vjerojatno ista energija koju Kinezi zovu “èi”, Hindusi “prana”, drevni 88

Katolici i utjecaj “novoga doba”

Egipæani «Ka», a Rusi «bio plazma». Ta se metoda drsko opisuje kao “krajnje sveta” i tvrdi da ima detoksikacijski uèinak na tijelo i na dušu. Reiki se takoðer temelji na zamisli da je cijeli svemir prožet božanskom silom, a ako se ta sila na neki naèin blokira i ne protjeèe dobro u svako tjelesno podruèje, èovjek æe se, tvrde, razboljeti. Ova zamisao izokreæe osobnu koncepciju kršæanske vjere, buduæi da ovdje èovjekov život ne podržava i ne zaštiæuje otajstvena i neizmjerna Božja Ljubav, nego on ovisi o životnoj energiji koja je “nešto”, bezlièan objekt. Žele reæi da je Duh Sveti isto što i neka energija èi, prana ili bioplazma. S objašnjenjima koja daju žele reæi da se Duh Sveti može kanalizirati po specifiènim tehnikama – “sposobnost medijstva“. Ozdravljenje u Kristu ne znaèi samo obnovu funkcija fizièkog tijela, nego ponovno uspostavljanje odnosa ljubavi izmeðu èovjeka i Boga. Molitvu za ozdravljenje nikada se ne smije uzeti kao neku dozu lijeka, nego kao izravni put do Boga, koji je Osoba. Ovaj monah Mikao nije znao da je Isus Spasenje. Polaganje ruka na osobu nije neka tehnika, nego je ljudski i prijateljski dodir ljubavi po kojemu Bog izlijeva svoju ljubav. Isus nije neki “uèitelj” koji “zna to uèiniti” ili koji pouèava svoje uèenike tehnikama kojima æe pomoæi èovjeku da bude u skladu s kozmosom. Isus nije neki uèitelj koji èovjeku pokazuje nove puteve. Isus objavljuje da je On jedini cilj, Put, Istina i Život (Ivan 14,6). 89

Marino Restrepo

Sljedbenici reikija propovijedaju da je Isus uèitelj koji je nekoliko koraka ispred obièna èovjeka, netko tko zna rabiti kozmièke sile. A to je, po njima, nešto što svaki èovjek može nauèiti. Reiki se temelji na hermetièkom kozmosu, u kojemu je sve energija. Drugim rijeèima, reiki je ezoterièki kult, proizvod Kneza tame, a prerušen u lijeènika svjetla. Žalosno je što sam uoèio da se mnogi laici, pa i neki redovnici i katolièki sveæenici u raznim zemljama u kojima sam misionario bave ovom praksom. Drže prièe da je Mikao bio katolièki redovnik Japanac, a na tu su farsu pali mnogi mlaki katolici koji ne poznaju svoju vjeru.

90

Katolici i utjecaj “novoga doba”

Sinkretizam – sve i svi su vrijedni u jednome

Posljednji krik ezoterièke mode jest globalizirani sinkretizam. Iz raznih tradicija i kultura izvuèena su vjerovanja, obredi, simboli i uzeti su bez razlike, bez obzira na njihov izvorni duhovni kontekst, pa su spojeni u nove konstelacije. Odjednom danas imamo nešto što se zgodno zove “kršæanska joga”. Strašno je, ali èak postoje sveæenici, redovnici i redovnice koji pouèavaju i pripremaju laike u praksama joge, i to u crkvama i samostanima. Trebaju èitati Drugu knjigu o Makabejcima 12, 38-42, da vide što se dogaða Božjim vojnicima koji se usuðuju klanjati drugim bogovima i prakticirati poganstvo u bilo kojoj mjeri, a osobito onome tko profanira sam Božji hram i njegov ljudski stan, a to je naše tijelo. Knjige za djecu s krugovima koje treba obojiti, a koji predstavljaju mandale hinduizma, za što se pretpostavlja da djecu smiruje! Hinduske Mudre koriste se kao “sredstva za zadobivanje više energije”. Zen, feng shui, qui ong vrlo su toplo primljeni u katolièkim krugovima, osobito kod odgajatelja. Neki su stigli do krajnosti i koriste se krunicom kao “viskom”, a vrlo malo ovih katolika može razlikovati kršæansku molitvu za ozdravljenje i reiki. U 91

Marino Restrepo

mnogim katolièkim hodoèasnièkim mjestima prodaju krunice, fetiše, tzv. èudotvorno kamenje, amulete, protestantske knjige, a sve to u jednoj sinkretiziranoj salati koja slabome u vjeri daje odobrenje da tu juhu punu opasne zbrke prihvati kao nešto dobro i normalno. Došlo se do te krajnosti da se može naæi križeve sa simbolom yingyang umjesto Kristova lika. Ekumenizam “novoga doba”, koji pogrješno poziva sve nekatolièke religije da otvoreno sudjeluju u Euharistijskom bogoštovlju, te èak ide dotle da poziva pastore i poglavare drugih religijskih praksa da propovijedaju nedjeljnu Homiliju i da primaju Svetu Euharistiju. To nije ekumenizam, nego religijski sinkretizam.

92

Katolici i utjecaj “novoga doba”

Doba vodenjaka

“Novo doba” je dobrodošlo ezoteristima – “doba vodenjaka”, zlatno i rajsko doba, koje zamjenjuje “doba ribe”. Ovaj se pojam odnosi na astronomsku èinjenicu koja se zove “svjetska godina”, jedna varijacija u zemljinoj osi. Zemljina se os polako vrti. Potpuna rotacija zemljine osi traje 25 725 godina. Odatle zakljuèuju da svakih 2.100 godina sunce zauzima drugi znak zodijaka, svakog 21. ožujka (ekvinocij). Po njima u posljednjih 2.000 godina sunce se vidjelo “unutar znaka ribe” na poèetku proljeæa, no sada se opaža pomak koji æe se održati sljedeæih 2.000 godina – sunce æe biti “u znaku vodenjaka” i bit æe vidljivo u proljeæe. Stajalište je ezoterièara da svaku od ovih sunèevih faza u kretanju zodijakom karakteriziraju specifièni “zaštitnici” èovjekova mišljenja. Prema ovim èarobnjacima, od ovoga “novog doba vodenjaka” moramo oèekivati sljedeæe: kršæanstvo, religija ribara i riba, bilo je velik dogaðaj zaštitnika mišljenja doba ribe, koje je prema njima veæ prošlo. Poganstvo i okultizam bit æe religija “novog doba vodenjaka”. U vrijeme ovoga “novog doba” sve ono što se pouèavalo i prakticiralo potajno i skriveno èinit æe se pri svjetlu, 93

Marino Restrepo

pred svima i na svim mjestima. S ovako razjašnjenim stajalištem možemo imati dublji pogled u ezoteriju i “novo doba”, što je dio istog ðavlova ruha.

94

Katolici i utjecaj “novoga doba”

Joga

Podrobnije æemo opisati tužnu stvarnost koju danas možemo susresti u Katolièkoj crkvi. Isprièat æu jedan žaljenja vrijedan sluèaj. Navodim vlastita imena i mjesto, jer je to odluka vrlo brojne skupine laika katolika u Sjevernoj Americi kojoj pripadam. Javno iznosim taj sluèaj da posluži kao primjer svima koji danas rade slièno negdje drugdje u Crkvi na svijetu. Nakon što sam napravio tri koraka, kako nas Evanðelje poduèava da postupimo s bratom koji griješi i koji je na položaju koji mu u Crkvi daje vlast, a pouèava takve pogrješne stvari, odluèili smo da je sljedeæi sluèaj zavrijedio da ga se iznese pred cijelu zajednicu Božjeg Naroda: “U crkvi Uskrsnuæa u gradu Solomu, u Ohiu u Sjedinjenim Amerièkim Državama, održavaju se satovi joge, èetvrtkom u 08,30 sati prije podne i u 05,30 poslije podne, i izmjenjuju se sa satovima reikija. Sve se to èini uz objašnjenje da se tako podiže razina molitve i ozdravljenja u katolièkom okruženju”. Mnogi vjernici katolici iz te župe žalili su se dijecezanskom tajniku ocu Ralphu E. Wiatrowskom iz Clevelanda u Ohiju. Na iznenaðenje svih tužitelja, evo kakav je bio odgovor oca Wiatrowskog: “Što se tièe joge i reikija koji se pouèavaju u nekim crkvama Biskupije, molim vas da primite na znanje da, iako ove 95

Marino Restrepo

prakse nisu kršæanskog podrijetla, one obuhvaæaju naèela koja su od velike koristi u kršæanskoj meditaciji, a pružaju i odliène tehnike relaksacije u pripremi za molitvu. Iako ove prakse nisu bile formalno preporuèene, ne nalazim u njima ništa loše što bi nas trebalo brinuti”. To je napisao 19. kolovoza 2005. I ponovio u jednom intervjuu što ga je dao listu Spirit Daily. Ovo, naravno, mora duboko ražalostiti kršæanina vjerna Katolièkoj crkvi. Pogledajmo malo bolje prirodu joge. Joga dolazi od sanskritske rijeèi yug, što znaèi “spajanje” (s božanskim ili èovjekovim višim biæem). To je put za “nadilaženje obiènog, normalnog uma, za dostizanje stapanja s višom prirodom pojedinca ili s njegovim božanskim ja (božanstvom)”. Joga znaèi “sjediniti se”, sjediniti se s Brahmanom (“beskrajno”, “univerzalni duh”, neosobna sila koju hindusi zovu bog) posredstvom izmijenjenog stanja svijesti, teoretski reèeno, oslobaðajuæi sebe od nebrojenih spona reinkarnacija. Joga proistjeèe iz hinduskih Veda. Ide sve do Patanjalija, koji je bio vjerski voða. Šiva, jedan od triju najmoænijih hinduskih božanstava, bio je poznat kao “razaraè”, naziva se yogi Swara ili “gospodar joge”. U zapadnome svijetu joga se koristi kao oblik opuštanja, a to je bila velika zamka u koju su pali mnogi èlanovi Crkve. Zazvonilo je na uzbunu zbog prožetosti okultnim koje sadrži i zbog brzine kojom se proširila unutar Katolièke crkve, osobito na Zapadu.

96

Katolici i utjecaj “novoga doba”

U jednom nedavnom dokumentu o „novom dobu“ što ga je objavilo Pontifikalno vijeæe za kulturu i Pontifikalno vijeæe za meðureligijski dijalog, Vatikan je upozorio: “Neke od tradicija ‘novog doba’ jesu drevne okultne prakse koje potjeèu iz Egipta, od kabale, gnosticizma prvih kršæana, sufizma, druidizma, keltskog kršæanstva, srednjovjekovne alkemije, renesansnog hermetizma, zen budizma, joge i još mnogo toga”. Joga je, sasvim je jasno, pojam “novoga doba”, koji je duboko religiozan i panteistièki po svome podrijetlu. Joga se takoðer povezuje sa španjolskom. “imagineriom”* vizualizacijom, hipnozom, mentalnom magijom, pjevanjem mantra pozitivnog mišljenja, Silva metodama za mentalnu kontrolu, koji ne samo da nisu biblijski, nego su i opasni. Kada jogu nažalost prakticiraju neki katolici koji ispovijedaju svoju vjeru, izlažu se duhovnom utjecaju koji obezvrjeðuje svetopisamske pouke (2 Kor 6,14-18 i 2 Kor 4,4). Joga ima sedam razina, a prva razina, hatha yoga, jest ona u koju najèešæe upadaju kršæani.

* Imagineria znaèi rezbarenje kipova svetaca i slikanje svetaèkih slika .

97

Marino Restrepo

Homeopatija

Homeopatiju je, kao “zdravstvenu terapiju”, stvorio Samuel Friedrick Hahnemann (1755. - 1843.). Hahnemann se rodio u Meissenu (Njemaèka), a u Leipzigu, Beèu i Erlagenu zauzeo se oko prevoðenja medicinskih i lingvistièkih djela. Prve zamisli o homeopatiji nièu pri prijevodu knjige “Klinièka materija”, koju je napisao Cullen. U toj se knjizi opisuju uèinci kinina u lijeèenju povratnih groznica. Hahnemann je poèeo istraživati opisanu pojavu tako što je sam sebi propisivao goleme doze kinina i eksperimentirao s rezultatima. Promatrajuæi uèinke u vlastitom tijelu, zakljuèio je kako se izljeèenje bolesti može postiæi uzimanjem malih doza tvari èiji su uèinci slièni uèincima bolesti. Ovo temeljno naèelo terapije koju je razvio Hahnemann je nazvao homeopatijom, èije ime znaèi „lijeèiti istim“ to znaèi, lijeèiti onim što na isti naèin razbolijeva pojedinca. Po Hahnemannu, organizam ima vitalnu energiju ili naèelo, èija se funkcija u normalnom stanju sastoji od toga da regulira cijeli organizam odmjeravajuæi mu prirodnu sposobnost samolijeèenja. To Hahnemann naziva natura mediatriz. Kada se ova životna energija poremeti, organizam se razboli. 98

Katolici i utjecaj “novoga doba”

Jedini proces istraživaèkoga karaktera u izvoðenju homeopatije jest navedeno patogenetsko prouèavanje. To se prouèavanje sastoji od veæ spomenute primjene raznih tvari na nekoj zdravoj osobi da bi se vidjelo jesu li proizvedeni simptomi isti kao i kod bolesti koju se želi izlijeèiti. Nikakvo drugo prouèavanje osim ovoga i nikakva statistièka analiza za vrjednovanje rezultata ne postoji u homeopatskoj literaturi. Homeopatija, dakle, ima ezoterièko podrijetlo i živi u magijskom vjerovanju u prirodne energije, te zato navodi da nièemu ne koristi poznavati uzroke nekog zla, tvrdeæi da podrijetlo bolesti leži u neravnoteži životne energije. Homeopatija je bila vrlo prihvaæena u 18. stoljeæu, no s medicinskim napretkom i razvojem tehnika lijeèenja koje su manje agresivne nego sama bolest, ovaj je medicinski nihilizam izgubio smisao, pa je popularnost homeopatije poèela jenjavati. U 20. stoljeæu homeopatija je polako zaboravljena. Njezina ponovna pojava posljednjih godina dogodila se zahvaljujuæi širenju svake vrste ezoterièke alternativne medicine, koja je postala maticom vrlo velike privlaènosti što danas postoji za svako okultno i magijsko djelo koje nudi prividna trenutaèna rješenja svim današnjim problemima. Kako god dobro razraðeno i prestižno izgledalo sveuèilište na kojemu se studiraju ova stara djela magijske medicine, ova æe praksa uvijek biti samo proizvod sila zla. Nije lako ustati protiv neèega i razotkriti ga dok se naizgled stvara dojam kako je to isto zlo donijelo toliko koristi velikom broju ljudi. To je kao u ono vrijeme kada su sveti 99

Marino Restrepo

Pavao i njegovi uèenici ustali protiv božice Artemide, pa su ih progonili svi magi koji su živjeli od izrade srebrnih predmeta kojima su odavali štovanje lažnoj božici. Ni danas nije mnogo drukèije. Sve osobe koje su na bilo koji naèin povezane s velikom industrijom homeopatskih iscjelitelja zapodjenut æe veliku bitku sa svakim tko ustane protiv njihove unosne ezoterièke medicinske prakse. No, i dalje æemo ustajati protiv svega što nije od Boga, a svaki æe vjernik moæi sam raspoznati i slobodno odluèiti kakvu æe odluku donijeti glede ovih naših optužaba. Želim upozoriti da se ne želi osuditi medicinu s prirodnim travama, jer svi kemijski laboratoriji prave lijekove od tih trava. Optužuje se samo ezoterijska djela u kojima se svakoj travi dodjeljuje jedna „arkana“ ili duhovna sila ili duh, kao što se to èini s homeopatijom. Tužna je èinjenica da mnogi studenti koji su eksperimentirali s ovom okultnom znanošæu i pravili recepte na temelju ovih znanja ne znaju da je sve što stavljaju u recepte posveæeno hijerarhiji brojnih “arkana”. Ne znaju ni to da je to industrija visokog ekonomskog kalibra.

100

Katolici i utjecaj “novoga doba”

Èaranje, vraèanje, èini

Ezoterijske prakse navode èovjeka da traži sve moguæe puteve koji mu obeæavaju da æe se riješiti svih svojih egzistencijalnih nemire. Ti se nemiri uglavnom svode na potrebu za duhovnim životom što postoji u èovjeku, buduæi da ima dušu. Buduæi da ljudi imaju dušu, trebaju je i hraniti. Kada èovjeka ne vodi vjera, kada nije pouèen u vjeri i ne traži da ga vodi Duh Sveti, njime ovladaju niže sile, a tako i sile i duh prirode, te na njega djeluju na mnogo razina. Za osobu koja nema duhovnog temelja kojim upravlja moralni kodeks i jednu doktrinalnu strukturu zdanja vrijednosti, sa skladom i ljudskog u božanskome, prirodno je da oèajnièki traži duhovnu hranu. Traži je prije svega u prirodi, u stvorenju, u kozmosu. Zato i vidimo da se uroðenik klanja zemlji, da se klanja zvijezdama, nebu, svim elementima prirode. Odatle prelazi na stimuliranje nižih elemenata u svojim neurednim nagonima i strastima i tu ulazi na drugu razinu, a to je razina ezoterije. Kada nema znanje o Bogu utemeljeno u vjeri, èovjekovim životom poèinju upravljati druge duhovne sile. Kako kaže sveti Pavao: Jer nije nam se boriti protiv krvi i mesa, nego protiv Vrhovništava, 101

Marino Restrepo

protiv Vlasti, protiv upravljaèa ovoga mraènoga svijeta, protiv zlih duhova po nebesima (Ef 6,12). Dakle, kada se èovjek odijeli od Ljubavi, a nema doktrinalnu strukturu koja bi ga vodila, duhovi zraka, zli duhovi, postat æe njegovi vodièi i poèet æe hraniti nered njegovih nagona i strasti. Tuda ulaze okultizam, ezoterizam i sva djela tame koja èovjeka zavode na spektakularan, fantastièan, magièan, zasljepljujuæi, opèinjujuæi i zavodljiv naèin. Jer, da bi se uzbudilo nagone i osjete, da bi ih se moglo stimulirati, treba postojati fantazija, treba biti magije, spektakla, treba onoga izvanrednog što donose prirodni i nadprirodni dogaðaji, pojave, i to èovjeka oduševi. Odavde se raða sva sklonost prema èaranju, vraèanju, èinima. Odakle saznanje o ovim praksama? Dakle, duh zla poèinje hraniti èovjeka i èovjeku ne treba ni najmanji napor da se ispuni svim tim zabludama. To besplatno donosi duh zla, sotona. U svakoj kulturi, u svakom povijesnom razdoblju postoje razni elementi vraèanja. Ima ljudi koji pronalaze pisana djela što su napisana u vrlo složenim civilizacijama, kao što su egipatska pisana djela, cijelo babilonsko znanje, cijelo rimsko i grèko poganstvo i njihova idolatrijska djela s mitologijom utemeljenom upravo na proricanju, na praznovjerju, na magiji. To je naslijeðe ostavština èovjeèanstvu, kojom se ono hrani stoljeæima. Još se i danas projicira gnostièki pokret iz vremena Prve Crkve, jer u današnje vrijeme vidimo da se popularizira Judino ‘evanðelje’. To je proizvod poznat još od dvjestote 102

Katolici i utjecaj “novoga doba”

godine. To je nešto vrlo staro, a danas ga predstavljaju kao neko veliko otkriæe. Crkva ga poznaje, napisali su ga gnostici i te se zablude prenose kroz naraštaje. U latinskoamerièkim kulturama postoji mješavina primitivnog i uroðenièkog. Ondje je klanjanje elementima prirode i neba popraæeno svim europskim praznovjerjima što su ih Španjolci donijeli u Ameriku. Tu još dolaze arapski, afrièki i keltski utjecaji. Zbog toga Latinska Amerika živi mješavinu kultura. U njihovu ezoterizmu, okultizmu i magiji sve se to isprepliæe i miješa i èini jedno posebno okultistièko religiozno stanje. Na Karibima je središte vudua i santerije* , u Južnoj Americi je središte candombléa iz Brazila i svih spiritistièkih praksa iz Venezuele, koje su izravan utjecaj Kubanaca iz Babalúa, tako da svaka zemlja ima neko krivo usmjerenje. U zapadnom svijetu, madame Blavatsky, nauèiteljica teozofije, poèetkom 19. stoljeæa oživljava spiritizam te ponovno snažno jaèa “novo doba”, osobito s ovom ezoterièkom bazom. Dakle, drugim rijeèima, èovjek ulazi u vraèarstvo i èarobnjaštvo zato što nema duhovnog vodstva. Èovjek koji nema doktrinalno usmjerenje ni pouku Kristova nauka, koji nema vjere, koji nema Boga, koji se potpuno udaljio

* Santeria je trgovina svetaèkim predmetima kao što su slike, kipovi, krunice itd., a u nekim zemljama Latinske Amerike, primjerice na Kubi, pod time se misli na èaroliju, uroke.

103

Marino Restrepo

od Istine, u nakani da se usmjeri traži elemente vlastite svojoj nižoj prirodi, te nastoji zadovoljiti svoje materijalne potrebe, svoje ambicije, želje, bez obzira na to kakvi su njegovi ciljevi u životu. Odatle dolaze sve opasnosti, jer sve što se postiže posredstvom nagona, osjeta i uma, a bez Božjega reda, bez poznavanja Božjega Zakona, bez vodstva Duha Svetoga, jest nered, vraèanje, èaranje. Vraèanje i èaranje imaju mnogo razina. Meðu njima postoji jedna koja je izravni sotonizam, izravno i voljno predanje duhu zla. Ta razina veæ ulazi u razine demonske hijerarhije, gdje osobe koje su u to ukljuèene jesu svjesni i izravni instrumenti u rukama pale vojske. Druga razina jest srednja razina. Toj razini pripadaju osobe koje prakticiraju sve vrste poganskih praksa i okultnih ezoterièkih znanja s jedinim ciljem – da steknu ekonomsku i materijalnu korist, da stimuliraju svoj intelekt, da “riješe” egzistencijalne tjeskobe, znatiželje ili, jednostavno po praznovjernom duhu. Ove osobe ne prodiru duboko u te ‘nauke’, ali ta ‘znanja’ imaju na njih vrlo ozbiljan i težak utjecaj. Postoji i druga skupina, a to su osobe koje izravno trguju s ovim elementima i koriste ih jedino kao industriju. Na njih sve to djeluje, te su osobe zagaðene, ali su u tim dogaðajima površno. S njima drugi manipuliraju i koriste njihovu izvanrednu, zasljepljujuæu projekciju da bi privukli nerazborite i zadovoljili svoje ekonomske ciljeve. Vraèevi privlaèe neoprezne klijente simbolikom koja odgovara religiji svakoga od njih. Katolika primaju s olta104

Katolici i utjecaj “novoga doba”

rom prepunim svetaca iz njegove Crkve, a svakom demonu vraè mijenja ime u ime sveca iz vjere te osobe: sotonu zove Isus, a svima drugima iz demonskih hijerarhija daje imena Anðela Božjih, Svetaca ili svetišta Djevice Marije. Mogli bismo o tome dugo govoriti, no da pojednostavnimo: vraèanje je potpuno udaljenje od Boga i ono je demonska sila. Postoje bijela magija i crna magija, no nesmijemo se zavaravati, svaka magija dolazi od ðavla, jer ništa od Boga nije magijsko. Zbog toga i bijela i crna magija jesu okultizam. Obje su tama, obje su sotona.

105

Marino Restrepo

Moda

Modna industrija pruža beskrajnu šarolikost ponuda kojima je od ljudskoga tijela postupno uèinjen kult senzualnosti. Pokušava se nametnuti neka pravila i nazore gdje bi trebao kraljevati nemoral koji bi se opravdao brigom oko estetike koju èovjek po prirodi ima prema svome materijalnom tijelu. Treba razmotriti mnogo toga. Odjeæa je dio stanja izravno povezana s istoènim grijehom. Ljudsko je biæe bilo stvoreno bez lukavosti, pokvarenosti u odnosu prema vlastitom tijelu. U trenutku kada prelazi na zabranjeno podruèje drva spoznaje dobra i zla, otkriva svoju golotinju. Kada ga je Bog istjerao iz Raja, èovjek, pokriven lišæem, kožom živi s vlastitom podozrivošæu, lukavošæu, pokvarenošæu, skriven od vlastitih oèiju, što je stekao grijehom. S jedne strane, vidimo kako je ljudska narav u svome materijalnom tijelu lijepa i stvorena u stanju savršene èistoæe. S druge strane, vidimo kako je ova narav istoènim grijehom pokvarena. U svojoj zloj lukavosti ðavao izmišlja umjetnièke i intelektualne elemente kako bi ponovno uzdizao stanje prvotne ljepote i èistoæe materijalnog tijela i pobuðuje èovjeka 106

Katolici i utjecaj “novoga doba”

da se predstavlja fizièki razgoliæen u svojoj prvotnoj prirodi, kao da se tijelo nikada nije pokvarilo. Istièe njegovu ljepotu i potrebu da joj se iskaže divljenje, bez kompleksa i predrasuda, u stanju golotinje, sa svom „prirodnošæu“. Pritom vrlo vješto èini da èovjek zaboravi neizbježnu stvarnost u kojoj je stid bitna sastavnica ljudskog, a osobito kršæanskog života, te kompromitira èovjeka požudnom senzualnošæu i time ga uranja u ponor grijeha neèistoæe. Evo odjeka mode u životu suvremenog èovjeka: Sotona je utjecao na današnjeg èovjeka da uroni u ponor neèistoæe, tako da su homoseksualnost i lezbijstvo bitni sastojci mode. Iz tih neèistih elemenata i iz sirovog životinjskog zakona projicira se èovjeèanstvu jedno od najveæih zala. Danas nalazimo pokret mode kojim veæim dijelom rukovodi brojni lobi homoseksualaca i lezbijka, koji su svoj izopaèeni život umjetnièki preoblikovali u dizajn odjeæe. Oni su ljudsko tijelo srozali na tako ogavan naèin da se žena pretvorila u seksualni objekt svakog komercijalnog proizvoda. Njezinu su sliku pred muškarcem prostituirali, prodajuæi je kao životinju za seksualnu potrošnju, kao pogansku božicu za tjelesne užitke, kao hranu za apetite i strasti tijela. Predstavljaju je kao agresivnu zavodnicu, razotkrivajuæi pred muškarcem njezine vitalne dijelove tijela na naèin koji je toliko izopaèen da u naravi muškarca razvezuje senzualnu silu koja se može utažiti samo u rukama promiskuiteta. Dovodi tako muškarca do toga da izgu107

Marino Restrepo

bi svako poštovanje za bitnu i vitalnu narav žene, kao što su njezin nutarnji život, majèinstvo, duhovna snaga, sve priroðene kvalitete žene koje ju èine savršenom družicom muškarcu, dokidajuæi moguænost da se s njom sjedini u braku gdje su moralna naèela i duhovni integritet središte odnosa. Umjesto toga, gurnuta je pred muškarcem u nepovoljan položaj i to je pretvara u družbenicu koja je prije svega predmet ljudske animalne naravi, spolnosti. Ista ta spolno degenerirana skupina koja vlada današnjom modom uvela je tako feminiziranu muškost da posredstvom manekena za donje muško rublje prikazuje mladež s tijelom muškarca, a s izgledom iz vremena s kraja Rimskoga Carstva – slabu, našminkanu, s naušnicama i s jezikom tijela na koji je potpuno djelovala odjeæa u ženskom duhu koju su nosili. Kao što ženu prikazuju kao nekakvo anoreksièno, nezdravo tijelo, kao obiènu vješalicu za odjeæu, muškarca prikazuju kao gladijatora bez snage, koji, podstavljen voluminoznim mišiæima i savršenim torzom, na kraju ipak više izgleda kao žena koja nosi muško tijelo. To je pad ljudskoga carstva koji ima sve znakove kraja. Muškarci su više nalik ženama, a žene muškarcima. Vjerujem da smo veæ u onim vremenima što su ih proroci nekoæ najavili. Na današnjim se sveuèilištima vrlo èesto može susresti mladiæe adolescente s depiliranim obrvama i našminkanim obrazima, s naušnicama, ogrlicama i priborom koji je primjeren ženi. 108

Katolici i utjecaj “novoga doba”

Utjecaj ove izopaèene skupine pojedinaca dizajnera, šminkera i trgovaca odjeæom takav je da ženska mladež ne uspijeva ni shvatiti dokle se razodjenula te kako naèinom odijevanja uzbuðuje muškarca. Jer, homoseksualna kultura proizvela je osjeæaj da je u svakodnevnom životu važno i potrebno biti “seksi”, da žena mora biti „lijepa“. Ljepota o kojoj se govori znaèi ljepotu kojom æe se naèinom odijevanja zavesti muškarce. Žena pritom ne razmišlja o tome kako je “seksi” oblaèenje ne može dovesti do poznanstva s muškarcem koji æe s njom stupiti u ozbiljnu vezu ljubavi. Ona istodobno seksualno uzbuðuje i druge muškarce, koji æe je upoznati samo za provod. To je razlog zašto je danas tjelesno silovanje postalo jedno od najèešæe poèinjenih, a najmanje prijavljivanih zloèina. Muškarac koji je pijan ili je drogiran ili je mentalno neuravnotežen neæe dvaput razmisliti prije negoli seksualno napadne neku ženu koja ga zavodi svojim naèinom odjevanja, nego æe to držati dopuštenjem, osjetit æe se ovlaštenim, i to na jedan istanèan, ali vrlo izravan naèin. Bludnost je grijeh protiv èistoæe i zato donosi nesretne posljedice, jer nema Božanske zaštite nad neèistim ponašanjem. U ovome što se odnosi na modu, o èemu bi se još mnogo toga moglo iznijeti, može se opaziti simbolika “novog doba”. Mitologija spolnosti projicira se kroz odjeæu, šminkanje, u strojevima kao što su automobili i u tehnologiji. Svi ovi magièni simboli, usmjereni samo na stvaranje novca, moæi i ljudskih užitaka, jesu dio cijele mreže krakova što se pružaju iz samoga ponora pakla. 109

Marino Restrepo

Iako je sigurno da neki od ovih elemenata èine dio radnog pribora nužnog za èovjekovo svakodnevno preživljavanje, želi se razjasniti kako se upotrebljavaju svi ovi predmeti na koje se projiciraju spomenuti poroci. Svaka kultura donosi svoju dozu dekadencije. Tako se preko mode pojavljuju bludnost i izopaèenja. Engleska je, primjerice, znatno pridonijela modi s pojavama kao što su bitnici (Bit Nicks), potkraj pedesetih i poèetkom šezdesetih godina. Istodobno kada se uvozio rock and roll iz Amerike, cvala je i ekscentrièna moda crne odjeæe, lica namazana bijelim, tužna izgleda, što se promicalo poezijom koja je propovijedala potpuno odbacivanje svih društvenih pravila. Oni su, primjerice, prakticirali suicid kao oblik umjetnièkog izraza nostalgiènog duha. Piercing* , primitivnu pojavu vlastitu domorodcima Afrike i Latinske Amerike, uvele su engleske punk zajednice. One su se u poèetku izražavale glazbom, a zatim su joj pridružili sotonizam te, kao posljedicu toga, samosakaæenje dijelova tijela, kao piercing nosa, jezika, pupka, klitorisa, bradavica i mnogih drugih dijelova ljudskog tijela. Cilj svega toga bio je prije svega proizvesti dojam šoka i sablazan u srcu bližnjega, a to je središte punk filozofije, da je nekako nazovemo. To su djela pomoæu kojih ova skupina nalazi užitak i daje maha svome duhu pobune.

* Probadanje dijelova lica ili drugih dijelova tijela,

110

Katolici i utjecaj “novoga doba”

To se kombinira s nasiljem, primjerice kažnjavanje staraca i djece, spontano i iznenadno, na postajama podzemne željeznice i na drugim javnim mjestima. Èak ima i sluèajeva ubojstva. Tijekom punk koncerata zabavljaju se tako što nasræu jedni na druge uz pljuvanje i sve vrste verbalnih i fizièkih uvreda. Kroz sve ove engleske utjecaje otkriva se stoljetni utjecaj okultizma, latentnog u svim društvenim slojevima, od plemstva do radnièkoga sloja. Danas ga možemo vidjetiti u popularnosti knjiga o Harryju Potteru, koji je englesko ezoterièko djelo. Poznati britanski glazbenici i glumci sudjelovali su u posveæivanju svojih duša sotoni posredstvom najmraènije sotonistièke crkve koja veæ više od 120 godina postoji u Liverpoolu. Danas u Engleskoj nalazimo novu pojavu: mladi snimaju napade na prolaznike koje udaraju s nevjerojatnom okrutnošæu, do te mjere da je bilo i ubojstava. Kasnije se tako snimljeni filmovi prikazuju na Internetu, a neki su od njih sudjelovali na natjeèajima na kojima mogu zaraditi velik novac, nešto kao „virtualna brutalnost“. Ta se moda veæ proširila meðu mladima u mnogim zemljama. Sjevernoamerièka kultura, neumorni predvodnik najsablažnjivije dekadencije u modi, donosi u razlièitim razdobljima veliku dozu mraènih ponuda: pedesetih godina promovira idolatrizaciju osoba iz svijeta glazbe, od kojih èini prava božanstva posredstvom najzavodljivijeg i najagresivnijeg publiciteta s komercijalnim predstavljanjem rock and rolla, èija je kolijevka afroamerièka kultura. Prenosi ga u anglosaksonsku skupinu i predstavlja 111

Marino Restrepo

Elvisa Presleya kao njihova, da bi ga naposljetku izruèila tragiènoj smrti od narkotika. Taj utjecaj rock glazbe afroamerièkog podrijetla širi se cijelom amerièkom kulturom i prožima duh šezdesetih godina. Tada se, u kombinaciji s Vijetnamskim ratom, pretvara u pokret poznat kao hippie pokret, koji se osobito okupio u San Franciscu u Kaliforniji. Taj se pokret u poèetku bavi prosvjedima protiv nepravednog rata u Vijetnamu i potièe odbijanje obvezne vojne službe. Toj se kampanji pridružuje i prosvjed protiv kršenja ljudskih i graðanskih prava etnièkih skupina kao što su crnci, Hispanoamerikanci, Azijati i drugi. Buduæi da je taj pokret svoja okupljanja održavao na javnim mjestima, poèeo je rasti i poprimati izgled muèeništva zbog Vladina progona što je uslijedio. Javno okupljanje prikazuje se glazbenim spektaklom, što izgleda legalnije od obièna prosvjeda. Rock and roll tako ispada idealan stil. Bio je oblik revolucije, nešto sasvim novo, s izvinutim dreèavim elektriènim gitarama i afrokubanskim udaraljkama. To je glazbi davalo dimenziju zajedništva s diskriminiranim etnièkim skupinama koje je bijela zajednica proganjala. Sve je to u poèetku izgledalo kao opravdana reakcija na oèitu nepravdu politièkog i društvenog položaja Vlade i bijelaèkog amerièkog društva. U sve to bio je upleten jedan drugi duh, koji se perfidno provlaèio kako bi unio nešto što je bilo duhovno zlo. Taj isti pokret naposljetku prosvjeduje protiv moralnih i vjerskih pravila i podiže se protiv braka i obi112

Katolici i utjecaj “novoga doba”

telji, a promièe slobodnu zajednicu i razvezuje sve spone kako bi se dogodilo “osloboðenje spolova”. Stvaraju se zatim zajednice u kojima se okupljaju muškarci i žene koji u skupinama intimno žive zajedno, bez ikakva osobnog obvezivanja. Dogaðaju se spolni odnosi izmeðu jednih i drugih, što nekada prerasta i u orgije. U ove zajednice zatim stiže i porok marihuane, zatim LSD-a. Nastavlja se rastuæa ljestvica koja kao da nema kraja u uporabi psihotropnih biljaka kakve su mezcalina, amazonski yajé (jahé), halucinogene gljive, amfetamini i mnoge druge. Prosvjed koji se ticao samo amerièkoga naroda pretvara se u univerzalnu modu koja obuhvaæa mladež cijeloga svijeta. Više nije usmjeren na Vijetnamski rat, nego na širenje halucinogenih droga i revoluciju odijevanja, dugu kosu i bradu kod muškaraca, koji poprimaju srednjevojekovni izgled. Utjecaji se množe, a njima se pridružuje prilagoðavanje poganskih religija Istoka. One, pak, infiltriraju u mladež filozofiju joge i transcendentalne meditacije. Došavši tako daleko, poèetni prosvjed protiv rata i drugih nepravda postao je naèin života. Nestalo je braka, napustilo se svako moralno i vjersko pravilo. Stvara se novo društvo, roðeno u San Francisku u Kaliforniji, no s krakovima ispruženim po cijelom èovjeèanstvu. Društvo smrti u svakom pogledu. Glamurizirani grijeh u krajnje umjetnièkom obliku, kakav se nikada nije moglo ni zamisliti, a sve to moguæe je samo po ðavlovim rukama. Za par godina hippie pokret opio je mladež cijeloga svijeta, a njegove ponude, u poèetku umjetnièko-glazbe113

Marino Restrepo

ne, sve se više pretvaraju u spektar magije, praznovjerja i svih vrsta okultnih praksa. Taj je utjecaj tako snažan i šarolik da se širi putem filma, televizije i literature te obuhvaæa razlièite generacije. Danas sa sigurnošæu možemo reæi da je, poèevši od šezdesetih godina, ljudska obitelj proživjela korjenitu kulturnu revoluciju. Umjesto da sada krene umjerenijim putem, jer se kreæe prema potpunom moralnom propadanju, ona se još više ubrzava prema ponoru potpunog gubitka svih vrijednosti. S padom sovjetskog komunizma i nestankom pritiska Hladnoga rata nastupa poptun uspon industrijaliziranog svijeta, a potrošaèki se mentalitet širi do najviših granica, pretvarajuæi veæinu èovjeèanstva u radnièku masu vjeèno podvrgnutu gospodarstvu, koje ga porobljava i od kojega se, izgleda, nikada, ni u kojem trenutku i ni u kojoj dobi svoga života, ne uspijeva osloboditi. Multinacionalnih kompanija, kakve danas poznajemo, ima sve manje, jer su se pretvorile u divovske hobotnice na kojima stalno izrastaju novi krakovi i obuhvaæaju sve veæe podruèje. Same sebe proždiru i daju jasne obrise jednog novog svjetskog poretka, kojim æe strogo upravljati jedna sila i gospodarska moæ, a tek æe malen broj moæi ostati izvan nje. Te sile, sa središtem u jednoj od njih, upravljaju cijelim èovjeèanstvom, kontrolirajuæi ljudsko ponašanje pomoæu publiciteta, nameæuæi modu u skladu sa strategijama svoga hladnog i proraèunatog tržišta. Tako se stvara novi 114

Katolici i utjecaj “novoga doba”

svjetski poredak, koji neizbježno završava u jednoj svjetskoj vladi. Sav taj industrijski i tehnološki razvoj nije pridonio rješavanju problema gladi, života, sredstava za preživljavanje ni zdravlja više od dvije treæine èovjeèanstva. Sva industrija koristi se sredstvima publiciteta za svoje osvajanje tržišta. To je nešto što je od životne važnosti i sasvim normalno u svakom sluèaju komercijalizacije. U svemu ovome ima teških, ozbiljnih elemenata: stvaraju se lažna oèekivanja u pogledu zdravlja, promièe se niz otrovnih i nepotrebnih proizvoda strategijom audiovizalnog bombardiranja. Ljudi troše brojne proizvode koji su im prodani „osmozom“. Samo perfidnom silom publiciteta, koji svakim danom postaje sve razraðeniji i složeniji, farmaceutska industrija prodaje odgovarajuæe lijekove za rješenje i stabilizaciju teških medicinskih dijagnoza, a istodobno komercijalizira golemu kolièinu lažnih lijekova, koji ni izdaleka nisu rješenje. Naprotiv, uništavaju zdravlje. Jednom rukom lijeèe, a drugom ubijaju. Bankarstvo se pretvorilo u najmoænije sredstvo ropstva. Beskrajno mnoštvo ljudi ustaje svakoga dana diljem svijeta kako bi služilo interesima porobljavajuæih sustava kredita, od kojih se nikada neæe moæi osloboditi. Mogle bi se ispisati stranice i stranice o mrtvaèkom duhu cijele ove mraène slike današnjega svijeta, no, ne kanimo stvarati zastrašujuæe djelo koje æe prestrašiti èovjeèanstvo. Iznošenjem ovih èinjenica teži se tome da se vjerni katolik osvjesti i spozna gdje je neprijatelj i kako 115

Marino Restrepo

on djeluje, te da katolik živi kršæanskim životom kojemu je središte Isus Krist, da zdravo raspoznaje i razluèje, da živi svoj život u Božjoj volji, jednostavno i daleko od svjetovnih fantazija. Pritome svojim obiteljima i braæi u kršæanskoj vjeri treba pružati istinito i prosvijetljeno svjedoèanstvo života u poslušnosti Bogu, a ne u ponudama društva koje je s Bogom izgubilo svaku vezu.

116

Katolici i utjecaj “novoga doba”

Homoseksualizam

Odakle ljudska biæa primaju svoja razlikovna obilježja? Mnoga se razlikovna obilježja primaju iz spolnosti. Obilježja osobnosti ljudskog biæa odreðuje to je li osoba muško ili žensko. Drugim rijeèima, u Božanskoj Providnosti razlika izmeðu muškarca i žene nije samo, ni u prvome redu biološka, nego je i duhovna. A kakav je današnji moral, kakve su današnje moralne prakse? Posvuda se raširila sveopæa moralna izopaèenost, a jedan od najjasnijih znakova jest razuzdano uzdizanje neèiste spolnosti. Pomoæu medija ova je iskvarenost preplavila i obrazovna podruèja i zagadila mentalitet cijelih nacija. Kako su odgojitelji i moralisti pridonijeli ovoj iskvarenosti? Oni promièu ideje i oblike ponašanja koji su apsolutno suprotni ispravnom moralu ljudske osobe. Neki su išli toliko daleko da su poticali na razvratni hedonizam. Koji je bio neposredni rezultat promicanja ovakva nemorala? Rezultat je bila „zbrka“, èak ponegdje i meðu katolicima. A Božanski Zakon je sasvim jasan. Tko su odgovorne osobe koje bi trebale pomagati vjernicima katolicima kada se trebaju suoèiti s prevladavanjem ovih nemoralnih stanja? To su Biskupi Katolièke Crkve, potpomognuti smjernicama i poukama Rimskoga Biskupa. 117

Marino Restrepo

Zašto je Kristov Vikar 1975. godine zapovjedio neka se objave dokumenta o moralnosti? Zato što, iako su mnogi Biskupi dotaknuli temu èeste zbrke u svezi s moralom, to nije bilo dovoljno za suprotstavljanje bujici moralnih pogrješaka. Zbog toga je Papa zapovjedio da se objavi pismo s izjavom o spolnom moralu. Što nauèava Drugi vatikanski sabor o moralnom zakonu? U dokumentu Crkva u suvremenom svijetu Sabor izjavljuje da o pitanjima morala èovjek ne može suditi na temelju svojih hirova. U dubini svijesti èovjek ima zakon koji ne nameæe sam sebi, a koji ga vezuje na poslušnost, èovjek u srcu ima Zakon što ga je upisao Bog. Posluh tome zakonu znaèi da živi svoje dostojanstvo i u skladu s tom poslušnošæu bit æe suðen. Je li ljudski razum jedini izvor znanja o moralu? Ne. Bog je dao da se njegova Božanska Volja spozna ne samo po svjetlu razuma, nego i po Njegovoj nadnaravnoj Objavi. Tako imamo Sveto Pismo i Svetu Tradiciju, da nam rasvjetljavaju um o Božanskoj Volji u moralnom redu. Bismo li mogli reæi da postoje nepromjenjiva naèela o moralu? Da, svaki razvoj morala, i svaka prilagodba raznim kulturama moraju se održavati unutar granica što ih nameæu Božanski Zakoni. Koja je osnovna pogrješka onih koji negiraju postojanje nepromjenjivih naèela moralnoga zakona? Oni pribjegavaju onome što nazivaju “opæim zakonom ljubavi i poštovanjem dostojanstva ljudske osobe”. Svoje navode oslanjanju na to da norme prirodnog zakona ili 118

Katolici i utjecaj “novoga doba”

odredbe onoga što je objavio Bog jesu samo izrazi jednog osobitog oblika kulture u odreðenom razdoblju ljudske povijesti. Što o takvim idejama kaže Crkva? Crkva kaže da je ljudska priroda, u biti, uvijek jednaka. Zato u svekolikoj ljudskoj povijesti ne treba nikakva temeljna promjena èovjekovih moralnih obveza. Osim toga, ova se naèela primjenjuju na cijelo èovjeèanstvo, buduæi da svi imamo istu narav. Primjenjuju li se nepromjenjivi moralni zakoni i na spolnost? Odgovor je apsolutno da! To je dio poslanja Crkve kao uèiteljice Istine za cijeli ljudski rod. Bez obzira na to kakve su moralne prakse i mišljenje svijeta, moralna naèela Crkve ne mogu se mijenjati. Ona ne podliježu dvojbi niti se prilagoðavaju dolaskom nekog „novog doba“ ili kulture. Koje temeljno naèelo Crkva istièe o moralnosti u spolnosti? To temeljno naèelo jest: Spolna narav èovjekova i èovjekova sposobnost da raða bitno su nadreðene (superiorne) svakom nižem (inferiornom) obliku života. Korijen ove nadreðenosti poèiva u èinjenici da ljudska spolnost pripada braku i jedinstvenoj svrsi živih biæa u vidljivu svijetu. Što još nauèava Sabor o spolnom moralu? Nauèava da spolne aktivnosti pripadaju braènom životu. One ne ovise samo o dobrim namjerama ni pobudama ljudi. Moralnost u spolnosti mora biti odreðena na temelju objektivnih uzora, objektivnih smjernica. Ovi se uzori, ove smjernice, temelje na naravi ljudskih biæa i na njiho119

Marino Restrepo

vim èinima, a èuvaju ukupan smisao uzajamnog predanja i raðanja u okružju prave ljubavi. Što Crkva nauèava o moralnosti spolne aktivnosti? Voðena Božanskom Objavom i vlašæu da tumaèi prirodni zakon, Crkva objavljuje da korištenje spolne funkcije ima svoje pravo znaèenje i svoj moralni smjer samo u valjano sklopljenom braku. Kroz stoljeæa se spolnoj aktivnosti pridodavalo more krivih znaèenja. Tako se došlo i do toga da se zajedništvo meðu dvjema osobama istoga spola naziva “brakom”. U današnjemu svijetu, u kojemu mi živimo, važno je da budemo sigurni u to kako se spolni moral primjenjuje samo u ispravnom braku, a ne u grješnim izopaèenim spolnim zajednicama. Što pridonosi širenju homoseksualizma? Ono što je najviše pridonijelo sodomiji koja je zarazila suvremeni svijet jest tvrdnja da su predbraèni odnosi dopušteni. Ta pogrješna tvrdnja ne samo što je suprotna kršæanskom moralu, nego i otvara vrata ideji da dvije osobe mogu imati spolne odnose neovisno o svrsi za koju je Bog stvorio dva roda, muško i žensko. Neèistoæa spolnih odnosa izvan braka poziva na izopaèenje, na homoseksualizam. Kako predbraèni spolni život pridonosi ozakonjenju homoseksualizma? Slobodna zajednica odgaja djecu èiji æe život biti nestabilan glede roditeljskih obveza. To je pogubno za emocionalno i duhovno zdravlje djece. Ovakve slobodne veze izmeðu muškarca i žene neizravno i perfidno promièu spolnost koja je usmjerena samo na užitak i blokirana je za dar 120

Katolici i utjecaj “novoga doba”

raðanja. Tako se dogaða da oni slabiji naðu u spolnosti tjelesnu zabavu u kojoj ne postoje granice meðu spolovima te im je stoga važna samo ugoda, pa bila ona i meðu istim spolovima. Sve to ispisuje kartu za ulazak homoseksualizma, lezbijstva i svakog drugog spolnog izopaèenja. Homoseksualni odnosi iskljuèuju raðanje djece. To je egoistièno samozadovoljenje spolnog užitka dviju osoba istoga spola, koje tvrde da se uzajamno vole iskljuèujuæi ljubav prema djeci veæ samom èinjenicom da ne mogu raðati djecu. Time negiraju pravo na život koje je dano svakom èovjeku po njegovim spolnim funkcijama. Odavde dolazi lažna pretpostavka da æe se posvojenjem djece riješiti ovo profaniranje dara života. To, pak, djetetovu nevinost izlaže iskvarenim rukama pojedinca ili pojedinaca koji su odluèili sodomizirati svoj spolni život. Ovu praksu danas su dopustile neke nemoralne i beskrupulozne vlade nekih zemalja. Koja su dva glavna oblika homoseksualizma, kako ih opisuju psiholozi i neki moralni teolozi? U osnovi se dva oblika homoseksualizma identificiraju kao neizljeèiv i izljeèiv. Navodi se da je za izljeèivi oblik kriv pogrješan odgoj, nedostatak normalnog razvitka spolnosti, navika, loš primjer ili drugi slièni uzroci. Za ovaj oblik homoseksualizma kažu da je prolazan i izljeèiv. Kod neizljeèiva oblika, postoji èvrsto uroðen smisao za homoseksualizam ili patološko stanje u njegovoj ljudskoj naravi. Rezultat ovakva znanstvenog stajališta jest opravdavanje prakticiranja homoseksualizma. Po njima su homoseksual121

Marino Restrepo

ni odnosi unutar iskrenog zajedništva života i ljubavi jednaki braku. Skloni su mišljenju kako ovaj tip homoseksualaca ne može preživjeti samaèki život. Kakvo je stajalište Crkve prema ovim osobama? “Treba ih prihvatiti s poštovanjem, suosjeæanjem i obzirnošæu. Prema njima treba izbjegavati svaki znak nepravedne diskriminacije” (Katekizam Katolièke crkve, 2358), s nadom da æe nadvladati svoje osobne poteškoæe. “Oni su protivni prirodnom zakonu. Spolni èin zatvaraju daru života. Ne proizlaze iz istinske afektivne i spolne komplementarnosti. Njihove postavke ne treba im nikako odobravati.” (Katekizam Katolièke crkve, 2357). Kakav je pravorijek katolièkog morala o homoseksualnim osobama? Pravorijek je: Neprihvatljivo. Homoseksualni odnosi nemaju bitnu ni nužnu svrhu. Svrha spolne aktinosti samo je za oženjene ljude koji suraðuju s Bogom u zaèeæu djece i za izražavanje i njegovanje uzajamne ljubavi braènoga para. Homoseksualni odnosi jesu èin samozadovoljenja izmeðu dviju osoba istoga spola, gdje ne postoji izgled za trudnoæu ni obvezanost prema daru života, daru raðanja. Što Katolièka crkva nauèava o samozadovoljavanju (masturbaciji)? Katolièki nauk kaže da samozadovoljavanje, jest teški moralni nered. Zato je to, kada se èini s punom privolom i sviješæu, smrtni grijeh. Ne iznenaðuje što i u samoj Crkvi ima mnogih koji to nijeèu. Tvrde da suvremena psihologija i sociologija pokazuju kako je masturba122

Katolici i utjecaj “novoga doba”

cija normalna pojava spolnog razvoja, osobito meðu mladima (vidi Katekizam Katolièke crkve, 2352). Dakle, ovo je tema o kojoj bi se moglo napisati cijelu enciklopediju. Mislim da svi mi, sva ljudska biæa, imamo sklonosti èiniti nešto protivno moralu, ali naša vjera u Krista, živoga i uskrsloga, uèi nas i dokazuje nam kroz vjekove da u Njemu imamo snagu nadvladati sve naše zle sklonosi i slabosti. Ako mi u nekom trenutku bijesa doðe napast da poželim ubiti nekoga, ne znaèi da æu to i uèiniti. Ako mi doðe napast da poželim imati grješni spolni odnos, ni to neæu uèiniti. Ako mi u trenutku oèajanja napast ubaci želju da se bacim u neki ponor, ni to neæu uèiniti. Ako sam napastovan imati odnose s osobom istoga spola, ni to neæu uèiniti. Ako sam napastovan da pomislim kako bi bilo dobro ukrasti, ni to neæu uèiniti. Nitko ne mora biti rob svojih nagona, strasti ni sklonosti. Ako to èini, èini to zato što to želi. Nema biološkog opravdanja ni razloga, a još mnogo manje psihološkog. Ako netko misli da ima tih razloga, uz dobro Duhovno Vodstvo moæi æe nadvladati sve te slabosti Krvlju Kristovom i zagovorom naše Svete Majke Djevice Marije. Bogu ništa nije nemoguæe. Nada da æemo pobijediti grijeh i svaku tamu naše duše po daru kršæanskoga Krštenja jest živa Istina, i ona je za svakoga tko priznaje da je Krist Gospodin i da æemo s njim pobijediti svoju grješnu ljudskost i svako zlo koje nam se može približiti za našega ljudskog života u progonstvu. 123

Marino Restrepo

Neki katolici danas iznose razloge da Sveto pismo ništa ne govori izravno o homoseksualizmu, slièno kao što i protestanti navode o postojanju Èistilišta. No u zabludi su! Bog ne bi mogao jasnije objaviti. Primjerice: u 1 Kor 6,9 sveti Pavao identificira muškoložnike kao dio onih što neæe baštiniti Kraljevstva Božjega. U Rim 1,1832 sveti Pavao govori o homoseksualizmu kao dijelu sljepoæe koja je obuzela ljudska biæa. Umjesto da se traži sklad izmeðu stvorenja i Stvoritelja, idolatrija je mnoge ljude gurnula u moralnu iskvarenost. Jedna od najpritajenijih iskvarenosti jest homoseksualizam. Uvijek moramo imati iskreno i milosrdno srce, pa nas objava Istine koju nam je Bog objavio po svome Sinu Isusu Kristu, našemu Gospodinu i Spasitelju, ne èini sucima svoje braæe, pa ni sucima samih sebe, nego nas jednostavno èini apostolima Evanðelja koje je nepromjenjivo i ne ovisi ni o kojem èovjeku, nego o samome Bogu. Èovjekovo spasenje ovisi samo o njegovoj poslušnosti Objavljenoj Istini. Grijeh homoseksualizma ne može se pravdati homofobiènošæu, jer, to bi bilo proturjeèno Objavljenoj Istini. Božja Rijeè jest „prva ljubav“ o svim stvarima. Ne optužujemo grješnika, nego grijeh, a grijeh je sotona. Zato ovdje ne optužujemo homoseksualca, jer on je naš brat grješnik, nego optužujemo homoseksualizam koji je sotona, koji je grijeh. Nema razlike izmeðu homoseksualca i preljubnika, ili lopova, ili ubojice, ili lažljivca, ili klevetnika. Svi su grje124

Katolici i utjecaj “novoga doba”

šnici i svi vrijeðaju Boga, te ako se ne pokaju i ne promijene, mogu biti osuðeni. Spominje se upravo ovaj grijeh homoseksualizma zato što ga se danas u materijalizmu i udaljenom od Boga, želi prikazati kao nešto što nije grijeh, a upravo to treba razotkriti i optužiti, jer to jest grijeh, i to smrtni.

125

Marino Restrepo

Teilhard de Chardin Duh „novoga doba“ prolazi mnogim putovima. Želi zaæi i na puteve onih koji odluèe iæi putem Istine, a koje je pokazao Krist naš Gospodin. Zli kopira sve što Bog pokazuje kao dobro, kao pravi put, i èini da put zla izgleda kao svjetlo kako bi omeo i iskvario vjernika. U ovome kontekstu navest æemo jedan težak sluèaj, tužan i bolan za Crkvu, sluèaj isusovca sveæenika Teilharda de Chardina. On je bio èovjek koji je neko vrijeme, u poèetku svoga sveæenièkog života, hodao ispravno, i u poslušnosti evanðeoskoj objavi. No poslije je zastranio i nikada se više nije vratio u središte kristologije koju je, nakon što se zaredio za sveæenika, prigrlivši isto drvo križa koje je prigrlio Isus, zamijenio za drvo svoje intelektualne arogancije skinuvši sa sebe Križ. Sišao je s Križa i sa svoga intelektualnog prijestolja izazvao sve što je objavio razapeti Mesija koji ga je zaredio za sveæenika. On je iznio jednu znanstvenu raspravu gdje je red naravi bio u poslušnosti jednom cilju kojemu je èovjek mogao biti prepreka. To je bio razlog zbog kojega ga sva ezoterijska ekologija prihvaæa kao znanstveno božanstvo filozofskog duha i teološkog jezika. Ovaj sveæenik isusovac, koji je umro prije mnogo godina, danas je jedan od najcitiranijih apostola „novoga doba“. Sva se njegova djela danas poslužuju na srebrnom pladnju i uz velike poèasti u svakoj ezoterièkoj biblioteci, u svakom suvremenom magijskom djelu, u svakoj formuli okultne metafizike. 126

Katolici i utjecaj “novoga doba”

Godine 1980. Marilyn Ferguson, još jedna od najokorjelijih promicatelja „novoga doba“ u Sjevernoj Americi, koja je Theilarda de Chardina uèinila vrlo popularnim, objavila je svoju glasovitu knjigu pod naslovom Zavjera Vodenjaka, knjigu osobne i društvene preobrazbe osamdesetih godina, u kojoj ona s mnogo oduševljenja opisuje bajkovita dostignuæa „novoga doba“: „To je moæan pokret koji je bez voðe, a radi na tome da u Sjedinjene Amerièke Države donese korjenitu promjenu. Njegovi su èlanovi dekodirali neke kljuène elemente zapadnjaèke misli i, možda takoðer, dekodirali kontinuitet ljudske povijesti.“ Opisala je kako posvuda nove ideje mijenjaju ljude, u poslovima, u religiji, u sportu i mnogo više. Ona kaže: „Izgleda da sve ovo govori o neèem vrlo drevnom. Možda æe spoj magije sa znanošæu, umjetnošæu i tehnologijom imati gromoglasan uspjeh u svemu gdje ni konji ni ljudi povijesnih kraljeva nisu mogli pobijediti... Kako god èudno proces preobrazbe izgledao u poèetku, vrlo se brzo dokazuje neupitno ispravnim. Gdje nalazimo razloga za borbu u jednom smjeru koji nam pokazuje siguran put ‘kuæi’, tuda nastavljamo predani sve dok to ne postignemo, i nema toga što æe nas odijeliti od toga cilja.” Nijedna politièka stranka ni vjerska organizacija nema strožu vjernost svome cilju od ovoga pokreta „novog doba“. U ovome je stilu napisala cijelu knjigu. Veæ možete zamisliti ostali dio. Hinduistièki okus mnogih religija iz „novoga doba“ nešto je što æe mnogi zapadnjaci teško prihvatiti zbog 127

Marino Restrepo

njihova propovijedanja da je materija iluzija. To ne prodire lako na ovu stranu svijeta zato što je on toliko materijalistièki. No, sveæenik isusovac Teilhard de Chardin donio je filozofski kamen za koji su se uhvatili mnogi ezoterièari Zapada. Taj sveæenik, èiji je rad velièao materiju umjesto da joj dade odgovarajuæe vrjednovanje, došao je kao neko olakšanje ovome pokretu. Zbog materijalistièkog duha u kojemu su svi ovi zapadnjaèki pristaše „novog doba“ odrasli, to ih je chardinovsko stajalište duboko osvojilo. De Chardin je materiju držao „svetom“, on je od zamisli „Bog u meni“ stvorio nešto poželjno. On je teorijski skovao neku sintezu duhovnog i materijalnog na naèin koji je posvuda zahvatio srca i umove mnogih katolika i èlanova pokreta „novo doba“. Marilyn Ferguson u svojoj knjizi objavljuje popis osoba zahvaæenih „društvenom preobrazbom“. Ti samoproglašeni zavjerenici istièu jednog èovjeka èešæe nego bilo kojeg drugog – Pierrea Teilharda de Chardina. On je bio najèešæe navoðen kao osoba koja je najsnažnije utjecala na njihov naèin mišljenja. Na vrhu ovoga popisa stoji taj sveæenik, a slijede ga imena kao C. G. Jung, Aldous Huxley, Swami Muktananda, Thomas Merton, Buckminster Fuller, Werner Erhard i Maharishi Mahesh Yogi, Anthony de Melo i drugi. Želim rasvijetliti spoznaju èitatelja o ovome sveæeniku isusovcu i o njegovu utjecaju na ezoterièkom i magijskom podruèju kako se ne bi dali privuæi lažnom privlaènošæu 128

Katolici i utjecaj “novoga doba”

koju njegova teozofija sadrži. U nastavku æu iznijeti kronologiju, iako ne u cijelosti, koju je ovaj isusovac imao s Majkom Katolièkom crkvom: 1911. Pierre Teilhard de Chardin zareðen je za sveæenika. 1920. Pouèava u Katolièkom institutu u Parizu. 1924. Poèinju njegovi prvi problemi, kada nijeèe èovjekov pad u prvi grijeh, nijeèe postojanje Adama i Eve i Raja, i to sve u jednom ispitu. 1925. Vatikan traži da dade ostavku na mjesto profesora Instituta te da u pisanom obliku povuèe sve što je u svezi s tim ustvrdio. 1927. Vatikan odbija dati Imprimatur za njegovo djelo Divine Millieu. 1933. Zapovjeðeno mu je da ne pouèava u Parizu i uskraæeno mu je dopuštenje da objavi knjigu Ljudska energija. 1937. U svibnju dobiva zapovjed od poglavara da prestane širiti svoje zablude. 1944. Zabranjeno je njegovo najslavnije djelo Fenomen èovjeka. Zabranjena mu je profesura na College de France. 1947. Knjiga Fenomen èovjeka revidirana je i naširoko ispravljena kako bi ipak uspjela proæi temeljitu provjeru Crkve, no Vatikan zabranjuje njegova djela i pouke na svim podruèjima. Ostaje da se uzme u obzir samo znanstveno. 1948. Ponovno je uskraæeno pravo objavljivanja knjige Fenomen èovjeka. 129

Marino Restrepo

1949. Njegova su pisana djela i njegove djelatnosti pod restrikcijom. 1951. Živi u Sjedinjenima Amerièkim Državama, do 1955. 1955. Ponovno su osporavane njegove knjige i djelatnosti. Pierre Teilhard de Chardin umire 10. travnja 1955. 1957. Sveta Stolica zapovjeda da se sva njegova djela povuku iz katolièkih knjižnica, redovnièkih instituta i biblioteka. 1962. Ivan XXIII. objavljuje MONITUM* o vrlo ozbiljnim teološkim pogrješkama u djelima Teilharda de Chardina. 1981. Observatorio Romano objavljuje da je MONITUM i dalje na snazi. Od 1903., kada je Giuseppe Sarto, biskup Venecije, izabran kao papa Pio X., iako je de Chardin bio još vrlo mlad, a Crkva još nije poznavala njegova zastranjenja, veæ tada se branio licemjernim obranama modernista kakav je bio francuski opat Alfred Loisy. On je popularizirao modernistièke ideje uvezene od liberalnih protestantskih teologa Njemaèke. Ovaj ga je Sveti Otac stavio na INDEX** , po kojemu se zabranjivalo objavljivanje nekog djela, neka poruka, apostolat ili osoba sama po sebi.

* upozorenje ** Vatikanski Kodeks cenzure

130

Katolici i utjecaj “novoga doba”

Teorija Teilharda de Chardina

De Chardin je vjerovao u dvije vrste energije vlastite svakoj materiji. Prvo, govorio je, postoji dodirljiva materija, koja je vrlo poznata jer nas okružuje. To je fizièka energija ili ono što je držao „izvanjskim“. Dodirljiva energija naginje neredu ili difuziji. No, on je teoretski razradio drugu vrstu energije, koju je nazvao radijalnom energijom. Ova unutarnja energija ili „nutarnjost“ mogla bi se nazvati duhovnom ili psihièkom energijom. Suprotno dodirljivoj energiji, radijalna energija naginje složenome. Ima cilj ili svijest, kojoj osigurava smjer u njezinu razvojnom tijeku. U naèelu, prema njegovoj teoriji, krajnje jednostavna svijest najelementarnije materije dovoljna je da prouzroèi stvaranje najsloženijih molekula. Ovakav rezultat složenijih molekula stvara više stanje svijesti. Ovaj ciklus svijesti i složenosti, „viša svijest i viša složenost“, on koristi kao mehanizam i teoriju evolucije. On hoæe reæi da se ovu radijalnu energiju ili svijest može usporediti s Bogom. Istina je da Bog u svakom trenutku podržava cijeli svemir u postojanju, kako kaže sveti Pavao: U njemu doista živimo, mièemo se i jesmo (Dj 17,28). No, pogrješno je reæi da je Bog „imanentan“, jer imanentan znaèi 131

Marino Restrepo

da je unatarnji svome stvorenju. Time se Boga proglašava prolaznim, konaènim. A negirati èinjenicu da je Bog transcendentan i da postoji neovisno o svome stvorenju, znaèi negirati postojanje Njega kao Boga. Bog Teilharda de Chardina postoji samo u materiji. Jer, po njemu, bez materije ne bi mogao postojati. U svojoj knjizi Ljudska energija on je napisao: “Jedno je od drugog nedjeljivo (misli na materiju i duh). Jedno nikada nije bez drugoga... Nijedan Duh (èak ni Bog unutar granica naše egzistencije) ne postoji, ne može postojati strukturalno bez višestrukog pridruženika, kao što središte ne može postojati bez svoga kruga ili kružnice. U konkretnom smislu – nema materije ni duha. Postoji samo materija koja se pretvara u duh. Za toliko duha treba toliko materije.” Prema njegovu uèenju, mi smo zatvoreni unutar autokreativnog sustava u kojemu se materija na kraju pretvara u duh, kada se postigla potrebna razina složenosti i svijesti. Ova rastuæa “složena svijest” uzlazna je spirala koja je doživjela razlièita ostvarenja. Ovakva progresija od predživota u život, od života u misao, nastavlja se sve do sljedeæe razine, na kojoj se sve radijalne energije cijeloga èovjeèanstva stapaju u kolektivni organizam te se šire preko cijeloga planeta. Uèenici “novog doba” išèekuju ovu posljednju razinu, ali, da bi se to omoguæilo, misle da je potreban kritièan broj združenih pojedinaca u jednom jedinom nastojanju. De Chardin to naziva toèkom Omega. Kao što se lanèana 132

Katolici i utjecaj “novoga doba”

nuklearna reakcija može dogoditi kada se spoji odreðena kritièna masa urana ili plutonija, tako se i skok na toèku Omega može dogoditi samo onda kada bude spreman dovoljno masivan ljudski lanac. Ovime se može objasniti stalna okupljanja ovih uèenika “novoga doba”, propovjednika “nad-svijesti” radi “meditacija za planetarno ozdravljenje”. Oni se okupljaju tražeæi kako ostvariti skok na Teilhardovu toèku Omega. Grješno kamenje i teozofski korjeni Ovaj je Teilhardov sustav koherentan. Èini se èvrstim. No, je li to istina? De Chardin je bio uvjeren da æe se cilj materije potpuno ostvariti, no pojedinci ili civilizacije mogu ometati ili zadržati spomenuti cilj. Zajednièki osjeæaj uèenika “novoga doba” jest da jedini pravi grijeh jest odbijati živjeti za naše evolucijske zadaæe i ne pripremiti se za našu neizbježnu buduænost. U ovome kontekstu sotona te Adam i Eva nisu bili prvi grješnici. De Chardinove zamisli u ovome pogledu toliko su smiješne da èitatelj ne bi vjerovao kada ne bismo ovo spomenuli: rekao je kako možemo potvrditi da su karakteristike minerala odabrale krivi put koji ih je prerano zatvorio unutar njih samih, da su prvi grijeh poèinile stijene koje su izabrale pogrješan put. Da su dobre stijene bile oni prvi minerali koji su bili vjerni svojim dužnostima i pretvorile se u mega molekule sposobne tvoriti varijabilne uzorke potrebne za ostva133

Marino Restrepo

renje koraka od pred-života u život. Takoðer je, kaže, bilo grješnih stijena koje su iskljuèivo tvorile kristale sposobne živjeti u skladu samo s jednim uzorkom jednog jedinog oblika koji nije promjenjiv. Istaknuti teolozi iz Teilhardove vlastite zemlje, Francuske, kao fra Filip od Trojstva O.C.D., jedan od savjetnika Drugog vatikanskog koncila, te drugi istaknuti znanstvenik kao što je profesor Bounoure, tvrde za Teilharda de Chardina da nema nikaka razloga zbog kojega bi ga se moglo nazvati velikim znanstvenikom, nego bi ga sasvim sigurno bolje bilo zvati teozofom. Na popisu sveæenika koji su ušli u sfere „novog doba“ i pokušavali, ili još uvijek pokušavaju, iskvariti nauk sadržan u Svetoj Tradiciji Crkve ezoterièkim, magijskim ili znanstvenim idejama iz razlièitih kutova mišljenja, jest i Anthony de Melo sa žarištem koje pada u orijentalno i, na kraju, takoðer u teozofsko. Unatoè tome što je zapoèeo sveæenièki život kroèeæi u svetom smjeru, duž puta nailazi na kobnu stranputicu na kojoj ostaje bez Krista i predaje se sebi kao središtu, gubeæi Milost sveæenièkog Pomazanja, te doživljava osudu Majke Katolièke crkve i, kao Teilhard de Chardin, pridonosi pometnji i gubitku velikoga broja duša. Nažalost, osobito u Latinskoj Americi, zbog utjecaja teologije osloboðenja, revolucionarnog mentaliteta Camila Torresa i želje za pravdom, neki sveæenici koji iskreno osjeæaju bol zbog društvenih, politièkih i ekonomskih nepravda u ovim zemljama u razvoju, zapadaju u ovakve 134

Katolici i utjecaj “novoga doba”

pogrješke koje su latentna pobuna protiv dogme te prelaze crtu vjernosti i poslušnosti svojim sveæenièkim zavjetima i ulaze na podruèje neposlušnosti. To podruèje jest smrtni otrov za slabe i mlake katolike, koji se zaklanjaju iza ovih dogaðaja da bi napustili Katolièku crkvu i svrstali se u najžalosnije redove protestantskih gurua koji se utaboruju u naprašeno Evanðelje garaža i starih kazališta, gdje se vrbuje neoprezne koji su pozaspali u vjeri i dopuštaju da im srca obuzme ogorèenje zbog pogrješaka malog broja sveæenika koji se gube u svojoj oholosti ili dopuštaju da ih zavede ljudska želja za pravdom izvan Božanskog reda objavljenog u Kristu. Paulo Coelho Drugi pisac sa èarom zmije jest Paolo Coelho, koji sjajno oblikuje univerzum pseudoduhovne dubine i vrhunskom lukavošæu obmanjuje mlakog mislitelja kršæanske vjere koji je gladan mudrosti i ljudskih intelektualnih poticaja. Èitatelj katolik visokog akademskog obrazovanja ili obièan èitatelj popularne literature postaju istog trenutka žrtve ove briljantno izokrenute teologije, koja zauzima položaj kao da govori iz teologije Svjetlosti, a zapravo proizlazi iz opake mašte bez kompasa i bez kormila jednog opasnog skitnièkog duha.

135

Marino Restrepo

J. J. Benitez “Katolièka crkva na mene gleda kao na sotonu jer pobuðujem na sumnju, napadam njezino poslovanje”, tako on kaže na svojoj web stranici. Ovaj lukavi pisac iz Pamplone u Španjolskoj tipièan je europski intelektualac, mozgovan, koji stvara literaturu tipa “udarac u glavu”. To znaèi isto ono što rade homoseksualci kada u ljetnoj povorci izlože svu prljavštinu svojih izopaèenosti i udarcima žele utjecati na èovjeèanstvo, da ne bi moglo reagirati. Za jednu skupinu španjolskih pisaca i intelektualaca tipièno je da napadaju Katolièku crkvu i da prema njoj postupaju kao prema bludnici, kao da je lažna, kao da je nastrana institucija. Razlog je vrlo drevan, a ima korjene i u Francu zbog odnosa španjolske Crkve s njim tijekom godina njegove diktature. Ovi intelektualci ne raspoznaju, ili to ne žele, da bi se trebalo prisjetiti da je Crkva jedna, pa ako su neki španjolski katolici u odreðenom trenutku ili povijesnom razdoblju izgubili kompas vjere i udružili se s lošim, to ne znaèi da je to uèinila sveopæa Crkva. Ako se u nekoj obitelji dogodi da se jedan od braæe povezao s majèinim neprijateljem, to ne znaèi da su to uèinili i svi ostali. Ovome tipu pisaca njihova je zemlja cijeli svemir, nešto slièno što se dogaða Sjevernoamerikancu koji vjeruje da su Sjedinjene Amerièke Države cijeli svemir. Zbog toga gube perspektivu istine i uranjaju u magijsku literaturu, u kojoj se više ne prepoznaju Božji Zakoni, nego ljudski zakoni, koje oni sami sebi zacrtavaju. Taj je pisac 136

Katolici i utjecaj “novoga doba”

stvorio jednu fantastiènu stvarnost, koja u nekim sluèajevima može uvesti pomutnju kod bezazlene osobe kakav je vjernik katolièke vjere. Nema neku doktrinalnu strukturu dostatno snažnu da otkloni znatiželjno njuškanje po dvorištima intelektualne oholosti. Zbog toga autor traži “udarne” naslove, one koji mogu ostvariti dojam na ljude u dubini njihovih pomutnja ili duhovnih i egzistencijalnih znatiželja, onih koje hrani duh ezoterije, teozofije i praznovjerja, što nudi magijski i vidovnjaèki dinamizam. Kao zakljuèak: ovo je pisac koji ne pruža apsolutno ništa što bi nas na neki naèin moglo izgraditi u ljubavi, jasnoæi ili u rastu djece Božje. Deepak Chopra Porijeklom iz Indije, obrazovan na Zapadu. Njegovi filozofski temelji proizlaze iz znanstvenog hinduizma i takozvane mentalne kontrole. Nešto kao znanost poganskog duha s jezikom znanstvenika s Harvarda. Njegova je zavodljivost uglavnom u osobnoj fluidnosti gurua što se uvijek projicira u osobno ostvarenje pojedinca, koji ga mora postiæi bez prihvaæanja barijera i kao apsolutni cilj svoga postojanja; susret s nekim bogom koji se postiže u nirvani (hinduskom nebu) i koji zraèi sreæu na zemaljsko. Filozofska pedagogija koja žedno biæe uspavljuje u zlatnoj kolijevci pomoæu pseudo duhovnih podražaja gdje se postiže “mir” i ne nalazi obveza. Kako izgleda, nema ni izravne ovisnosti, tu èovjek sam po sebi, bez nekog Božjeg zahvata, pokušava postiæi svoje ostva137

Marino Restrepo

renje utjeèuæi se samo svome osobnom shvaæanju sreæe kojom upravlja “prosvijetljeni uèitelj”. Zakljuèak: Tko je taj èovjek za katolike? To je guru koji nudi nešto sasvim suprotno Istinama objavljenim po Kristu našem Gospodinu. Dan Brown (Da Vincijev kod) Što bi bilo važno u dekodiranju Da Vincijeve slike Posljednje veèere? Isto što se ima dekodirati u Monalisi – da Monalisa nije bila žena, nego homoseksualac, ljubavnik slikarev. Dekodirati klasiènu sliku jednako je èitanju misli osobe koja je ostavila tragove na pijesku plaže. Ova knjiga, koja je (prema stvarnoj tužbi u sjevernoamerièkim sudovima), djelomièno plagijat drugog senzacionalistièkog pisca koji sada za sebe tvrdi da je originalan autor velikog dijela ove farse, jest opaka prièa koja ima samo jedan cilj, a to je ismijati i opovrgnuti istnu Katolièke crkve i samoga Krista. Ova je knjiga apsurdna komedija povijesnih situacija karikiranih u obliku objave. Prikazuje literarne besmislice, u kojima je Katolièka crkva prijevara koja je pokopala pravi Kristov identitet. Prema ovome piscu, Kristovo je Božanstvo izmislio car Konstantin, koji je, prema ovome romanu, prisilio jedan Vatikanski koncil iz treæeg stoljeæa da Isusa objavi kao Božanstvo. Mislim da više ništa ne treba dodavati jer veæ ovo govori sve o sadržaju knjige. 138

Katolici i utjecaj “novoga doba”

Lažni proroci

Još jedna otrovna sila koja napada Katolièku crkvu jesu proroci užasa. Nažalost, ova je pojava bila proizvod zagaðenja iz protestanstkih sekta, osobito s juga Sjedinjenih Amerièkih Država, koji su poznati kao milenijski proroci (milenaristi). Usredotoèuju se na propovijedanje o posljednjim vremenima i to se spliæe u mraènu mrežu takvih dimenzija da svoje sljedbenike pozivaju da se sklone na udaljena mjesta gdje uskladištuju velike kolièine hrane i drugih potrepština za potpuno odvajanje od urbane zajednice. Govore o peèatu zvijeri, o duhovima koji ih vode, tvrdeæi kako su to duhovi svetog Mihovila Arkanðela ili Oca Nebeskoga. U veæini sluèajeva, ovi proroci su muškarci, u nekim izoliranim sluèajevima to su žene ili braèni parovi. Neki imaju medijska oèitovanja “nebeskih” glasova. Manipulacija ide dotle da sljedbenike dovodi do toga da prodaju svoju imovinu i da ulože ušteðevinu u kupnju ovakvih skloništa. U nekim se sluèajevima dogaðaju takozvana sveæenièka zareðenja i zareðenje biskupa izravno od “Nebeskog Oca”. Neki su došli do toga da èine svetogrðe i posveæuju “Euharistiju” po “nebeskom redu”. Njihovi viši vodièi, koji govore posredstvom ovih “in139

Marino Restrepo

strumenata”, kažu im da su sveæenici Crkve i biskupi došli do takve razine pokvarenosti da sam Nebeski Otac mora tajno izabirati svoje sveæenike i osnovati izbjeglu Crkvu koja æe oèuvati pravi nauk. Ove skupine, koje ponekad èak djeluju i unutar Katolièke crkve, postaju sve brojnije. U stvarnosti, to su sekte što žive u potpunom neposluhu prema crkvenoj hijerarhiji. Isus nas je poduèio da je ovaj svijet prolazan, te da ne trebamo tražiti kako zaštititi svoj život, nego da ga predamo Njemu kako bismo mogli postiæi Vjeèni Život. Jedini peèat zvijeri jest grijeh i taj nas peèat može pretvoriti u njezinu djecu u Paklu. Budemo li mi katolici tumaèili Knjigu Otkrivenja kako su je protumaèili južnoamerièki baptisti, evangelici i sekte kakvi su Jehovini svjedoci, možemo iskopati vrlo dubok podrum da se u nj sakrijemo ali neæemo pobjeæi Istini. Eshatologija kakvu mi katolici živimo po djelu i nadahnuæu Duha Svetoga sastoji se od pripreme za vremena koja su veæ ovdje, gdje nema mjesta bajkama ni osrednjosti, nego da budemo pravi ratnici Križa, spremni dati život za objavu Kraljevstva Božjega svim ljudima. Ako smo mi Kristovi vojnici, kako može neki katolik zamisliti da bi pobjegao u neko sklonište s malom skupinom što ju je “Nebeski Otac” izabrao? Da sami potajice jedu svoju hranu, dok iza sebe ostavljaju tisuæe okovanih duša prepuštenih svakoj vrsti grijeha i u opasnosti od vjeène osude? Ako u nama ima nešto od katolika, onda smo vojnici i pozvani smo na èelo bitke. Nismo pozvani biti 140

Katolici i utjecaj “novoga doba”

dezerteri niti se s izabranom skupinom skrivati negdje daleko kao kukavice u kakvu podrumu. Nijedan se Kristov vojnik tijekom kršæanske povijesti nije posvetio ni postigao savršenstvo tako što je pobjegao i sakrio se sa svojom obitelji i prijateljima, a napustio bolesne, grješnike, kojima je pozvan služiti, lijeèiti ih i braniti od ðavla u Ime Isusovo. Rijeè kršæanin dolazi od rijeèi Križ i svaki kršæanin kada je kršten postaje raspet s Gospodinom Isusom. Jedini put na Golgotu ovih posljednjih vremena nije briga oko propovijedanja što planira zvijer, nego da se Euharistijski pripremamo, ako je potrebno sve do muèeništva, za sve nas koji hodamo u ritmu èavala i trnove krune, u ritmu Marijinih suza na Križnome Putu, u ritmu Muke Mistiènoga Isusova Tijela. Katolièka crkva osuðuje sva ova proroštva užasa i poziva nas na istinsko obraæenje i svetu duhovnu dosljednost, a to je ona koja nas priprema za vjerne i hrabre vojnike pod savršenom poslušnošæu Svetome Pastiru Rimskom Biskupu. Kada bi ova proroštva bila sigurna, bismo li mogli zamisliti da Vatikan o njima ništa ne zna, jer se nije pripremio, nema skloništa, nema velikih zaliha hrane? Da je Papu napustio Duh Sveti? Ili je rijeè o tome da nam ovi proroci žele reæi kako æe se spasiti samo oni koji æe njih slijediti u podzemne peæine? Ili nam žele reæi da je naš Sveti Otac nevjernik, kako ga ocrnjuju evangelici.

141

Marino Restrepo

Masoni (slobodni zidari)

Jedna vrlo opaka praksa koja na poseban naèin zavodi i upropašæava duše, pa i meðu katolicima, sila koja strašno gnjeèi i koja postoji odavno jest – masonstvo. To je tema koja bi trebala mnogo svezaka kada bismo samo htjeli iznijeti potrebne informacije na temelju kojih bi Katolik mogao dobro shvatiti koliko je opasan ovaj neprijatelj naše vjere. U ovoj knjizi iznijet æu samo ono što držim ovdje važnim. Vrlo velik broj ljudi na masone gleda kao na dobronamjernu organizaciju ili karitativno bratsvo koje je na neki naèin utemeljeno na Bibliji, provodi tajne obrede u svojim hramovima i osigurava odanost svojih èlanova pomoæu kodiranih rijeèi, zakletva, odreðenih pozdrava rukom i simbola. Loža ne izgleda mnogo drukèije od Rotary kluba ili Lions kluba. Iako je ovakvu ložu odbacilo više od devedeset milijuna amerièkih protestanata i više od milijarde katolika cijeloga svijeta, tužno je što se još nalaze neka podruèja kršæanstva obmanuta ovim zlom. Sve nâs koji ne pripadamo loži oni nazivaju “profanima”. Kao što nitko ne bi mogao upoznati spiritizam a da ne sudjeluje u spiritistièkoj seansi, tako isto nitko ne bi 142

Katolici i utjecaj “novoga doba”

mogao razumjeti što je masonstvo a da ne pozna tri razlièita stupnja inicijacije. Masonstvo kakvo poznajemo datira iz 1717. godine, no masonske legende tvrde da je mnogo starije. Mnogi neoprezni èlanovi ove lože te legende uzimaju kao sigurne i vjeruju da poèetci masonstva sežu sve do hrama kralja Salomona. Masoni meðu sobom propovijedaju ove ideje o starini kako bi svojoj loži dali više vjerodostojnosti i ugleda. Veæina ove bajke drži sigurnima. U to oèigledno ne vjeruju njihovi najmoæniji èlanovi, koji su magijski dovoljno visoko da saznaju istinu od svoga “velikog arhitekta” kojemu su predani dušom i tijelom i od kojega saznavaju o njegovim vlastitim lažima. Tijekom trideset godina, od 1940. do 1971., pravnim sustavom Sjedinjenih Amerièkih Država praktièki su vladali masoni. Mišljenjima veæine ovih pravnika vladalo je protukatolièko, protukršæansko uvjerenje, osobito kada su im se odluke odnosile na pitanja vjerskog karaktera u svezi s prvim amandmanom Amerièkog ustava. Iako je veæina amerièkoga naroda nezadovljna stajalištem Vrhovnog suda o mjestu koje je u Ustavu dano religiji, ipak vjeruju da je ta institucija pravedna, buduæi da ne znaju, u golemoj veæini, da je ta pravna ustanova zagaðena sotonistièkim masonskim duhom koji je tijekom trideset godina cementirao ove mraène temelje. Tijekom toga razdoblja, što je trajalo više od trideset godina, ti su pravnici potpuno uklonili judeo-kršæansku tradiciju iz škola i javnih ustanova. U nekim zemljama, 143

Marino Restrepo

primjerice, Kolumbiji i Ekvadoru, ta se masonska škola oèituje posebno u predavanjima iz prava o politièkom i pravosudnom redu. U Kolumbiji je jedna od dviju tradicionalnih politièkih stranaka bila gnijezdo ove duhovne bolesti i uklonila je molitvu i praktiènu vjeru iz državnih škola. Žalosno je što su joj tu moguænost dale protestantske sekte, koje su, nakon što su stekle mjesta u Kongresu, prosvjedovale protiv vjerskog utjecaja Katolièke crkve i pretvorile se u ðavlove instrumente omoguæavajuæi masoneriji da djeluje na temelju njihovih žalba. Danas se u Kolumbiji crkvama poèinju propisivati porezi i sve više ih se iskljuèuje iz središnjih aktivnosti društva, pa se time režu krila Evanðelju. Sekte, u nastojanju da sve više promièu svoju kršæansku industriju iz garaža, usredotoèuju svoju žeð za vjerskom moæi na mržnju prema Katolièkoj crkvi, od koje su svi potekli kao sinovi, jer je ona Majka Crkva koju je utemeljio sam Krist kojega oni propovijedaju. U Ekvadoru je predsjednik koji je posvetio zemlju Presvetom Srcu Isusovu pretrpio muèeništvo, a ubili su ga masoni. Mason koji je iniciran u prva dva stupnja i priprema se da ga uvedu u stupanj 33. više se ne može povuæi. Ako to uèini, ubiju ga. Mnogo bi se moglo govoriti o moæi ekonomskih društava u cijeloj Latinskoj Americi što su se obogatila preko svojih veza s masonskim ložama Sjeverne Amerike, koje rade s njima u dogovoru, manipulirajuæi vladama i ostvarujuæi gospodarske poslove na vrlo visokim razinama. Osobama koje su pod dojmom da su masoni klub ljudi dobre volje što se okupljaju sa svrhom da èine dobro i 144

Katolici i utjecaj “novoga doba”

da se uzajamno potpomažu, treba pokazati da to nije istina. Naprotiv, u posljednjem, 33. stupnju, to je izravan sotonski kult, s ozbiljnim žrtvama krajnjeg okultizma, koji oskvrnjuje sve što proizlazi iz Božanske Kristove naravi. Oni te svoje žrtve prikazuju kao prinos njihovu “velikom arhitektu” – Luciferu, kojemu prinose kult i kojemu se klanjaju. Ne zaèuðuje što je danas na tržištu knjiga Masoni i templari autora Michaela Baigenta i Richarda Leigha, u kojoj, u uvodu, tvrde da oni nisu masoni i da nemaju namjeru napadati ili braniti masone. Treba uoèiti da su ta dva pisca instrumenti masonerije, koji su lukavo napisali obranu te masonerije te istodobno predstavljaju tipiènu milenijsku sliku koju cijela masonerija nastoji prikazati kako bi privukla nerazborite osobe. S mnogo novinarskog umijeæa i velikom vještinom u ovoj knjizi predstavljaju glamurozno povijesnu sliku jedne okultne logike, koja je u stvarnosti daleko od toga da ima povijesni karakter imalo drukèiji od onoga što se može pripisati svim magijskim, ezoterijskim, praznovjernim i èarobnjaèkim skupinama što stoljeæima teku rijekom ljudske obitelji. Ljudsko biæe u razuzdanom provoðenju politièke, društvene i ekonomske moæi traži sva moguæa sredstva kako bi dostiglo ove ciljeve, jer ne raspolaže duhovnom izgradnjom koja bi ga smjestila na smjer ispravnog morala, na smjer naèela gdje njegova vjeèna duhovna priroda vlada nad njegovom vremenitošæu. Tako se èovjek nasukava u 145

Marino Restrepo

svijet ambicija, u kojemu u njegov život ulaze magijske i praznovjerne alternative i poèinju igrati temeljnu ulogu u njegovu životu, odvodeæi ga u vjeènu propast i pretvarajuæi ga u instrument propasti za mnoge druge duše. Ne treba milijun stranica pa da Katolik, vjeran Crkvenoj Hijerahiji, Božanskim Zakonima što ih je sam Bog objavio svome narodu po prorocima i po samom Bogoèovjeku, našemu Gospodinu Isusu Kristu, doðe do zakljuèka: ako je osam Papa osudilo masoneriju, onda nema dvojbe da u toj loži ima neko užasno zlo. Nespojivost masonerije i Katolièke crkve Svaki katolik koji se pridruži nekoj masonskoj loži automatski se iskljuèuje iz sakramenta Sv. prièesti, te sve dok joj pripada, i ne pokaje se, ne može primiti odrješenje u sakramentu Sv. ispovijedi. Kandidati za masonski red trebaju primiti niz od tri stupnja prije nego što prime puno èlanstvo u plavoj loži, kako je oni svojim unutarnjim jezikom nazivaju. To su: 10.“Poèetnik”, kao uvedeni šegrt 20. “Potvrðeni”, kao pomoænik (kolega obrtnik) 30. “Uzdignuti, postavljen na položaj” kao majstor zidar* .

* Nazivi šegrt, pomoænik i majstor preuzeti iz Masonstvo u Hrvata I. Mužiæa, Nakladni zavod Matice hrvatske, 1989.

146

Katolici i utjecaj “novoga doba”

Inicijacija u ova tri stupnja obavlja se na zasebnim obredima u razlièite noæi. Da bi neki mason postigao tri stupnja, mora proæi odreðene probe nametnute po tradicijama, koje se razlikuju po nekim ložama. Ova slika o stupnjevima odnosi se na Ameriku, osobito na Škotski obred i Obred od Yorka. Kada postignu stupanj majstora masona, veæ poznaju sve tajne i mogu putovati u druge zemlje da za ložu obavljaju posebno plaæene poslove. Kada mason bude pozvan da ga se uvede u treæi stupanj, ili stupanj 33, više se ne može pokajati, jer otkrivene tajne tako su osjetljive i ukljuèuju sigurnost toliko velikog broja èlanova (povezanih s vladom, kaznenim i pravosudnim sustavom, graðanskim i vojnim sustavima, ekonomskim grupacijama i osobama infiltriranim u Katolièku crkvu), da izdaja znaèi smrt. Svaku molbu za prijem u ložu treba podnijeti u pisanom obliku, i trebaju je preporuèiti dva èlana masona. Strogo govoreæi, molbu ne preporuèuju ni prijatelji ni roðaci masoni, nego dva èlana što ne pripadaju u te odnose. U razgovorima s dvojicom protestantskih pastora u dva razlièita grada Sjedinjenih Amerièkih Država dobio sam informacije kako su im pristupili masoni nudeæi im sudjelovanje u loži. U oba ova sluèaja ovi su pastori odbili te ponude. Ovim naèinom masonerija, iako javno ne oglašava primanje èlanstva, ipak odabire osobe za koje zna da ih može povesti uspinjuæim stubama svojih stupnjeva i uèi147

Marino Restrepo

niti ih dijelom svoje tajne organizacije. Redovito pristupaju sveuèilištima, osobito pravnim fakultetima, jer su pravnici najpoželjniji èlanovi. A takoðer obiteljima i osobama iz vlasti. Uz zapeèaæenu tajnost, lukavost i uz magijsku sposobnost obmane, zarobljuju inicirane navodeæi ih da vjeruju kako æe pripadati klubu dobrostojeæih, dobronamjernih ljudi. Prostorija za masonski sastanak mora imati najmanje sedam èlanova masona s dopuštenjem jednoga hrama velike lože. Nalazi se na drugom ili treæem katu neke zgrade, na nju strogo paze stražari da bi se izbjeglo svako uhoðenje kojekakvih uljeza ili nemasona ili “profanih”, kako nazivaju sve nas koji ne pripadamo masoneriji.

Plan jedne masonske lože s oznakom položaja njezinih službenika

148

Katolici i utjecaj “novoga doba”

Svaka velika loža ili glavni hram ima jednog službenika, velikog èitaèa, koji odlazi na mjesta sastanka u gradovima koji mu odgovaraju po geografskom dodjeljenju, i pouèava u službenim obredima za taj posebni dio teritorija, što znaèi: Englezi, kada su pokrenuli ovu ložu, nisu uspostavili jedan obred ili jednoobrazne rituale za sve, nego oni slobodno variraju, bez nekog posebnog ogranièenja. Ovdje predstavljen materijal dekodiran je iz publikacije Ecce Orienti (nekada se spominje pod nazivom Kralj Salomon), knjige kojom se koriste službenici loža. Svaka loža ima svoju verziju, a kodovi kojima se koriste mogu se dekodirati elementarnom kriptografijom. Postoje dva jednostavnija masonska obreda bez kodova, kojima se neki od njih èesto koriste: Ronayneov i Duncanov. Detalje potkrjepljuju masoni instruktori, katalozi i razna oprema, ili po svjedoèanstvu “separatista”.

149

Marino Restrepo

Pokušaji da se ove obrede zadrži u tajnosti apsolutno su apsurdni, jer detalji ovih “tajnih” obreda postaju sve poznatiji. Bilo bi nepotrebno potanko prikazivati sve korake njihovih obreda, jer nije mi namjera glamurizirati sotonizam, nego æu nastojati skraæeno prijeæi te korake ili obrede i dati neke ilustracije... U sobi lože, u sredini, stoji “oltar” na kojemu leži svezak “svetog zakona”, obièno Biblija, kvadrat i kompas. U blizini su tri upaljene svijeæe. Slovo G visi ili je naslikano na sjedištu majstora, i oznaèava Božju geometriju. Majstor sjeda na istoènu stranu i stavlja svoju pregaèu, kapu, pojas i dužnosni dragi kamen. Drugi èlanovi odjenut æe bijele pregaèe i dužnosne drage kamenove ako su službenici na dužnosti. Ako æe se kandidati uvesti kao inicirani šegrti, majstor zove ložu ovim redom.

Èuvar uz iniciranog šegrta.

Znak iniciranog šegrta.

Èuvar uz èlana pomoænika – masona.

Masonska inicijacija

150

Znak èlana pomoænika – masona.

Katolici i utjecaj “novoga doba”

“Ovoga trenutka objavljujem da je ova loža majstora masona zatvorena i uvodim šegrta. Brate niži ðakone, izvijesti èuvara vrata! Brate viši ðakone, posluži za oltarom”! Stavlja oba šiljka šestara ispod kvadrata, daje znak samo jednim udarcem i èlanovi zauzimlju svoja sjedišta. U tome trenutku izvješæuje nižeg ðakona da se obrati svojim pomoænicima (višem i nižem poslužitelju) u predvorju, gdje èeka kandidat. Tajnik ih prati u predvorje i dobiva potvrdne odgovore na sljedeæa pitanja: “Izjavljujete li s punom ozbiljnošæu i uz èasnu rijeè da se vi, bez utjecaja prijatelja i bez plaæenièkih pobuda, prikazujete slobodno i voljno kao kandidat za masonske misterije?” “Izjavljujete li s punom ozbiljnošæu i uz èasnu rijeè da ste skloni zatražiti povlastice masonstva s povoljnim mišljenjem prema instituciji, željom za znanjem i iskrenom željom da služite svojim stvorenjima sudrugovima?” “Izjavljujete li s punom ozbiljnošæu i uz èasnu rijeè da æete se podvrgnuti svim cehovskim pravilima Reda?” Tajnik se vraæa u sobu lože i izvješæuje da je kandidat dao zadovoljavajuæe odgovore. Kandidat je pripravan za prvi stupanj. Upuæuje ga se da skine gornji ogrtaè, cipele, èarape, hlaèe i da skine sve metalne predmete koje nosi na sebi (novac, sat, prstenje i drugo). Niži ðakon pribavlja mu hlaèe od lože i pokazuje mu da desnu ruku sa èelne strane ostavi golu, isto kao i lijevu stranu prsiju. Ðakon mu stavlja traku kojom mu pokriva oèi (koja se zove ka151

Marino Restrepo

puljaèa za trepavice), stavlja mu papuèu na lijevu nogu i vezuje mu oko vrata omèu od plave svile (koja se zove uže za vuèu), a koja se pruža do poda. Viši ðakon unutra izvješæuje: “Majstore obreda, na unutarnjim vratima naše lože ima znak za uzbunu”. Majstor obreda moli ga neka objasni uzrok uzbune, a niži ðakon, govoreæi u ime kandidata, kaže: “Gospodin ........., koji je uvijek živio u tami, a sada traži da ga se dovede na svjetlo kako bi uživao u dobrobitima i pravima ove lože, kako bi se izgradi pred bogom i posvetio svetom Ivanu kao što su to sva druga braæa i drugovi prije uèinili.” Vrlo je jasno, vrlo oèito: kada kandidat prihvaæa da je u tami, a moli masoneriju da mu donese svjetlo, u tome se trenutku automatski odrièe svoje kršæanske vjere, ako je kršæanin, te je pod zakletvom drži tamom. To je izravan naèin da ga se veæ od poèetka navede da se odrekne svoje vjerske pripadnosti. U nizu pitanja postavljenih nižem ðakonu, viši ðakon kaže: “Zaslužuje li kandidat i je li kvalificiran, pripremljen i ispitan, priznat kao èovjek dostojan ove lože, i ima li dobre preporuke?” Viši ðakon nosi odgovore majstoru obreda i uzima s oltara šestar. Kada niži ðakon i kandidat ulaze u sobu lože, viši ðakon zabada mu jedan šiljak šestara u razgoliæeni dio 152

Katolici i utjecaj “novoga doba”

lijeve strane prsiju i kaže mu: „Gospodine ......., kada ulazite u ovu ložu prvi put, primam vas zabadajuæi vam ovaj šestar u lijevu stranu grudiju kako bih vam pokazao da, kao što je ovo instrument muèenja u vašim prsima, takva neka bude i u vašemu pamæenju i svijesti èinjenica da neæete moæi izdati ni otkriti tajne ove lože”. Ovaj je obred poznat kao “udarni ulaz” ili “obred uvoðenja”. To je krvna prijetnja za sluèaj izdaje. Ne želim davati više informacija o ovoj temi, jer mi nije namjera dati priruènik masonstva, da ne bi neke neoprezne osobe poèele to u svojoj kuæi prakticirati. U kakvom vremenu živimo danas, netko bi mogao izmisliti neku novu sektu s varijacijama ovih apsurdnih obreda. Vjerujem da èitatelj veæ ima dobar uvid u to kako masonstvo nije nekakav bezazlen klub poštenih i karitativnih ljudi. Dat æu vam jedan primjer naèina manipulacije kolumbijanske masonerije. Godine 1995. objavili su u jednom poslovnom èasopisu apsurdan glamurozan èlanak u kojemu se predstavljaju kao skupina moænih ljudi iz visokog društva bez ièega dijabolièna ili misteriozna. Èudno je da se fotografije ovih sveæenika tame nalaze na naslovnici èasopisa, i to s ozraèjem kraljevskog dostojanstva. Ako èitatelj poznaje politièku i gospodarsku povijest Kolumbije, iznenadit æe se kada vidi koja su važna imena oni sami objavili kao èlanove ove “lože”. Prilažem i popis poznatih osoba masona iz cijeloga svijeta, kako biste procijenili put nekih od velikih genija koji nisu prezali ni od èega da bi dostigli svoje ciljeve: 153

Marino Restrepo

Ludwig Van Beethoven, Wolfgang Amadeus Mozart, Johanes Brahms, Voltaire, Herman Hesse, Goethe, Richard Bach, Honoré de Balzac, George Isaacs, José Maria Vargas Vila, Americo Carcicelli, George Washington, Benito Juarez, José de San Martín, Francisco de Paula Santander, Jose Marti, Antonio Miranda, Abraham Lincoln, Harry S. Truman, Gerald Ford, Teodor Roosevelt, Salvador Allende, Walt Disney, Richard Aldrin, Rafael Reyes.

Pitam se, gdje li se danas nalaze njihove duše? Hoæe li im zemaljska moæ, koju im je dao njihov “veliki arhitekt” – Lucifer, koristiti za ono što je uslijedilo poslije smrti? 154

Katolici i utjecaj “novoga doba”

Masonstvo, postati èlan masonerije, znaèi prodati vlastitu dušu Sotoni. To je Judin korak, izdaja Boga i sebe samoga. Masonstvo je suluda prodaja božanskog života koji nam je Krist svojom krvlju zaslužio. Duša je predragocjena. Bogoèovjek, Krist, svojom je krvlju otkupljuje, a po masonstvu èovjek svju dušu predaje Sotoni, što je, zapravo, jedini cilj Ðavla, pa zato sve i nudi za dušu, jer je sve drugo propadljivo i prolazno. Znaèi, svaki èovjek ulaznicu u masoneriju plaæa vlastitom dušom, božanskim životom. Dakle, cijena je stravièna.

155

Simbolika “novoga doba” u medijima, u industriji i trgovini

Katolici i utjecaj “novoga doba”

Zakljuèak

Razotkriti i obznaniti djela tame znaèi izazvati ih. Uèiniti to znaèi – odluèiti biti poslušan Bogu. U protivnom, isti onaj tužitelj iz pakla koji je prije optuživao svoju braæu na Nebu neæe ni danas propustiti niti jednu jedinu prigodu da uzima vlast nad svakim èinom neposlušnosti što ga poèini neka duša na zemlji koja se odrekla njegova sjaja i njegovih moæi, da bi je ozbiljno optužio te postigao to da je ožalosti i skrene s pravoga puta. U istinskom duhovnom rastu presudna je poslušnost Istinama što ih je Isus Krist otkrio svim dušama koje mu je Nebeski Otac dao. Ako nema apsolutne vjernosti Bogu, èovjek je podijeljen, a u podijeljenom srcu ne stanuje Bog. On je ljubomoran, i sve se nalazi u Njemu. Ili je odijeljeno od Njega. Nema nièega u sredini. U vjernom srcu Bog je Svet i savršen. Èitatelj æe uvidjeti da danas ima toliko toga što pripada tami, èime se možda i osobno bavio, ili netko u njegovoj obitelji ili na poslu. Kada se to dogodi, èovjeku preostaju samo dvije moguænosti: ili ih odbacuje kao pretjerivanje i fanatizam, ili ih priznaje i odrièe ih se. U svemu što se tièe dobra i zla nema nekog mjesta izmeðu njih gdje bi èovjek mogao opstajati. Postoje samo dva podruèja: Božje i ðavlovo. 173

Marino Restrepo

U životu svakog ljudskog biæa nastupa trenutak kada se mora nužno odrediti kome pripada. Bog dopušta svakome stvorenju da koraèa po kaljuži ovoga progonstva i da joj upozna smrad i gorèinu. Ako ga jednoga dana pozove i stavi pred odluku, što ako je duša veæ u opasnosti da se izgubi i ako ne daje znakove povratka Svjelosti? Moj je savjet da ne trebamo odgaðati povratak Bogu. Nema nièega na ovome svijetu što bi moglo nadomjestiti Slavu koja nas èeka u Kristu našemu Gospodinu. Traži jednostavnost srca, dragi èitatelju, budi prostodušan, živi životom koji se neæe brinuti oko aktivistièkih i konzumistièkih ponuda svijeta. Bog prebiva u jednostavnim i malenim stvarima, Bog je u želji za svetim i savršenim. Svijet ti neæe moæi pružiti Vjeèni Život. Krist hoæe. Blaguj njegovo Tijelo i pij od njegove Krvi da ne žeðaš ni gladuješ u duhovnom životu. Noæ veæ poodmaèe, kaže sveti Pavao, nema vremena za gubljenje. Probudi se, obrati se istinski Kristu, brate moj! I, posljednja preporuka: S mnogo nježnosti traži ruku Djevice Marije, siguran oslonac za hod izravno prema Isusu. Nebesko majèinstvo jest presudno za život Božjeg djeteta. Èuvaj se kršæanskih sekta koje te žele otkinuti od Marijine ljubavi i od ljubavi prema Mariji. To je sotonino djelo. Znam da æe èitatelj, kada proèita popis praksa “novoga doba”, shvatiti kako smo potpuno okruženi. To je istina. Zašto je tako? Živimo na kraju kraja posljednjih vremena i sotona je sve karte izvadio na stol. To je njegova posljednja bitka za utjelovljene duše. On želi zauzeti 174

Katolici i utjecaj “novoga doba”

svaki èovjekov trenutak da èovjek ne bi mogao misliti na Boga, da ne bi mogao uzvraæati na Božja djela ljubavi. Zato su najpopularnije prakse one koje hrane osjetila, nagone i razum, nisku èovjekovu narav. Odatle proizlazi da èovjek traži laganu duhovnost, duhovnost bez žrtve i onu koja odmah pruža koristi. Isus Krist, sav u krvi – raspet na križu, pokazuje nam koliko nas voli, koliko mu znaèimo, svjedoèi nam da nas ljubi više nego vlastiti život. Isus nam s križa pokazuje koliko je svemoguæem Bogu vrijedna naša duša. Èuvajmo vlastitu dušu, uzvratimo Bogu ljubav, samo On je vrijedan našega srca. Neka Otac našega Gospodina Isusa Krista iskaže svoje Milosrðe svima nama i neka nam udijeli vjeèno spasenje.

175

Marino Restrepo

176

Katolici i utjecaj “novoga doba”

Bibliografija

Catecismo de la Iglesia Católica. Cumbe, Constance, The Hidder Dangers of the Rainbow, Huntington House, Inc., Lafayette, LA 70505, 1983. England, Randy, The Unicorn in the Sanctuary, Tan Books and Publishers Inc., Rockford, Illinois 61105, 1990. Esoteric practices and new age. Izvorni naslov, na njemaèkome: Esoterik und christlicher Glaube Hilfen zur Unterscheidung, Gasl Druck u. Neue Medien, Bad Voslau, Beè, Austrija, 2001. Fisher, Paul. A., Behind the Lodge Door, Tan Books and Publishers, Inc., Rockford, Illinois 61105, 1991. Galan, Jairo Chavarriaga, Simbología, Bogota, Columbija, [email protected] Homeopatía: Arp-sociedad para el avance del pensamiento, www.arp-sapc.org/articulos/homeopatia/ origen.html Jesucristo portador del Agua Viva. Consejo Pontificio de la cultura, Consejo Pontificio para el diálogo interreligioso, Ediciones Paulinas, 2003. Madden, Bro. Charles, O.F.M. Conv., Freemasonry, Mankind’s Hidden Enemy, Tan Books and Publishers, Inc., Rockford, Illinois 61105, 1995. Whalen, William, Christianity and American Freemasonry, Ignatius Press, San Francisco, SAD, 1987. 177

Biblioteka Svjetlo Istine Marino Restrepo KATOLICI I UTJECAJ “NOVOGA DOBA”

Nakladnik DETECTA d.o.o. Zagreb Za nakladnika ANTE MATIÆ

Grafièki urednik i naslovnica ANTE MATIÆ

Tisak GRAFIÈKI ZAVOD HRVATSKE d.o.o. Zagreb

ISBN 978-953-7476-10-6

© za hrvatsko izdanje DETECTA d.o.o. Zagreb, kolovoz 2008.