Katolici, probudite se!

Uredile Neđeljka Batinović Anđina Markić Stručna recenzija don ]osip Radić CIP zapis dostupan u računalnome katalogu Nacio­ nalne i sveučilišne knjižnice pod brojem 772461 ISBN 978­953­7793­09­8

2

Marino Restrepo

KATOLICI, PROBUDITE SE!

S engleskoga prevela lvana Pešić Zagreb, 2011.

3

*** U ovo vrijeme postoji velika uznemirenost u svijetu, kao i u Crkvi, a u pitanju je upravo vjera. Događa se da u ova vremena sebi ponavljam sumornu Isusovu rečenicu izgovorenu u Lukinu Evanđelju: Ali kad Sin Čovječji do­ đe, hoće li naći vjere na zemlji? (Lk 18, 8). Događa se da se pojavljuju knjige u kojima vjera uzmiče glede nekih bitnih pitanja. Episkopat šuti, pa se na te knjige i ne gle­ da kao na nešto neobično. Meni je to upravo čudno. Ponekad čitam dijelove Evanđelja u kojima se govori o kraju vremena, te prepoznajem da se u današnje doba neki od tih znakova već pojavljuju. Jesmo li blizu kraja? To nikada nećemo doznati. Uvijek moramo biti priprav­ ni, no sve bi to moglo još dugo potrajati. Kada razmiš­ ljam o katoličkom svijetu, ponekad me pogađa činjenica da unutar samoga katoličanstva kao da od vremena do vremena prevladava nekatolički način razmišljanja, te se može dogoditi da upravo ta nekatolička misao unutar katoličanstva sutra prevlada. No, ona nikada neće predstavljati razmišljanje Crkve. Potrebno je da opstane malo stado, kako god malo ono bilo. (Pavao VI.) *** Naglašavati da je Crkva i u ovome povijesnom tre­ nutku pozvana na novu evangelizaciju, znači snažiti mi­ sionarsko djelovanje da u cijelosti odgovori na Gospo­ dinovu zapovijed. 4

Drugi vatikanski koncil istaknuo je da Crkva djeluje u svijetu koji se naglo mijenja i stoga se nalazi u sasvim novim okolnostima. Te promijenjene okolnosti zahtije­ vaju i novi način naviještanja Evanđelja. Iz javnosti se želi isključiti Boga, a religiju sasvim potisnuti u privatni okvir. U prošlosti je opći kršćanski smisao povezivao naraštaje, a kultura se razvijala u sjeni vjere. Današnje pak društvo, nažalost, nema čvrsto uporište, premda ima osoba koje žele pripadati Crkvi ali im je viđenje ži­ vota u opreci s vjerom. Stoga je teže naviještati Krista danas negoli je bilo u prošlosti, ali naša se zadaća nije promijenila, niti se smi­ je mijenjati zanos i hrabrost, što je bila odlika apostola i prvih učenika. Duh Sveti potaknuo ih je da iziđu na uli­ ce, učinio ih je navjestiteljima radosne vijesti. Taj isti Duh i danas potiče Crkvu da naviješta nadu ljudima na­ šega doba. Da se suvremenog čovjeka, često rastresenog i neosjetljivog, uvjeri, potrebni su novi navjestitelji i no­ va snaga za učinkovitije naviještanje. I onima koji su navezani na kršćanske korijene, a te­ ško im pada odnos s modernošću, valja objasniti da krš­ ćanstvo nije neka vrsta svagdašnjeg ili svečanog odijela, nego je istinski život, sposoban prihvatiti sve ono što je dobro u modernosti. Žurnost naviještanja ne smije za­ nemariti odgoj novih naraštaja. Život se vjernika ima odlikovati „istinskom vjerodostojnošću"koja mora biti to uvjerljivija što je dramatičnije stanje onih kojima se · vjernici obraćaju. Crkva će svojim življenjem evangelizi­ rati svijet, a to znači svojim svetim životom. (Benedikt XVI.,govoreći sudionicima Prve Opće skupštine Papinskog vijeća za novu evangelizaciju) 5

1. PRAVI VJERNIK KATOLIČKE CRKVE Kao ljudska bića koja imaju iskustvo Boga, mi mo­ ramo odrediti svoj odnos prema njemu na temelju čvrs­ tog i jasnog razumijevanja da je on Bog, a da smo mi njegova stvorenja. Ako krenemo s te točke gledišta, pos­ tavit ćemo se ispravno prema njegovu Veličanstvu. Po­ nizna i jednostavna srca, podvrgnut ćemo se njegovoj moći i snazi. Ipak, slijedeći svoj prvi intuitivni osjećaj, opažam kako se, postavljamo na osobni, naoko siguran i lagodan put. Naime, poslije buđenja i ulaska u ovaj tajnoviti i neobjašnjivi zemaljski život, počinjemo stvarati osob­ nost tako da preživimo među drugim ljudima i u nei­ zmjernoj prisutnosti stvorenja. Na tome putu gradimo obrazac ponašanja u skladu s uvjetima koji na nas utje­ ču i oblikuju nas. S druge strane,kao kršćani otkrivamo duhovni svijet kroz upoznavanje i otkrivanje svoje vjere. Susrećemo se s definicijom Boga. Tako jednom dolazimo do trenutka kada se svi planovi naših mladenačkih godina na zemlji zaustavljaju i počinjemo otkrivati činjenicu Božjeg pla­ na i djelovanja. Prvi sraz s tom novom stvarnošću rađa poticaj da se odreknemo osobnosti koju smo oblikovali mimo njegove volje. Vrlo brzo otkrivamo da nismo nas­ tojali živjeti na njegovu sliku, da smo izobličeni vlasti­ 6

tim poimanjem života i načina na koji trebamo živjeti. No, otkrivena istina priskače nam u pomoć. Ljudska nas priroda, izgleda, sprječava prihvatiti či­ njenicu da svoju ljudsku volju trebamo podrediti Božjoj volji. Većina nas prihvaća religiju, ali ne prihvaća pot­ puno Boga. Zadržavamo neke od svojih planova. A to će biti najveći sraz u nutarnjem životu jednog kršćani na tijekom cijeloga života. I to je dobar način da shvatimo kako neprestano živimo na putu obraćenja, sve do tre­ nutka kada napustimo ovaj zemaljski život. Već deset godina, od ljeta 1999., živim i djelujem kao katolički misionar laik. Dvije godine prije toga vratio sam se u Katoličku crkvu. Ukupno je prošlo malo više od trinaest godina otkako me naš Gospodin Isus spasio iz dubokog mraka, čijemu sam gospodaru robovao tride­ set tri godine. Tijekom tih godina svjedočenja u više od devedeset zemalja na pet kontinenata osjećao sam veliku potrebu probuditi u katolicima mnogo dublju svijest o našoj vje­ ri, o dubljem poimanju i ostvarivanju Crkve kao vojske „Božje vojske". Duboko sam uvjeren u to kako je da­ nas došlo vrijeme da čvrsto stisnemo oružje Evanđelja koje nam je Bog dao kako bismo branili duše od teškog stanja materijalizma koji milijune ljudi odvodi u pro­ past pred našim očima. Ono što je još gore jest činjenica da se to događa dok naša moćna otajstvena oružja pok­ raj nas miruju. Vrlo mi je tužno gledati katolike, pripadnike naše moćne Crkve, kako su usredotočeni samo na vlastite in­ terese i sebeljublje. 7

Jer, poslanje Crkve jest neprestano biti dobar boj Evanđelja, poučavati i usmjeravati ljude po Božjemu zakonu i voditi ih da hode onim istim stazama koje je postavio Božanski Učitelj, naš Gospodin Isus Krist, navi­ ještati Kraljevstvo Božje svim narodima svijeta, osobito svjedočanstvom vlastitog života. Kada sam se vratio u Crkvu, bio sam doista zbunjen aferama o homoseksualnom životu mnogih nevjernih svećenika i brojnim redovnicima koji su prihvatili mno­ govrsne bajke i učenja poganskih tradicija, alternativne medicine, magije, tehnika mentalne kontrole, praznov­ jernih praksa, krivovjerja i marksističke filozofije. Pitao sam se jesu li svi u Crkvi izgubili razum, jesu li svi ti lju­ di tako slijepi i zatvoreni Duhu da više ne shvaćaju kako idu ravno u pakao ako se ne promijene? Što učiniti po pitanju toga strašnog scenarija? Može li čovjek ostati nijem i pasivan gledajući to? Treba li se suočiti sa Sotonom, licem u lice, bez straha od posljedi­ ca? Bi li to značilo dati svoj život za Isusa? Može li poje­ dinac nešto promijeniti?Ima li uopće nade? Čovjek se doista ražalosti kada čita o sramotnim od­ lukama što su ih donijeli neki crkveni autoriteti, o toli­ kim zlodjelima vezanim za svetu Predaju, o neposluš­ nosti tolikim nalozima Svete Stolice i pape te o pogrješ­ nom postupanju u liturgiji. Jasno se vidi kako su neki od tih crkvenih autoriteta zavedeni i kako se bez straha javno pokazuju pred cijelom Katoličkom crkvom koja ima više od milijardu vjernika. Unatoč tome, vrlo se ma­ lo čini da se to popravi, osim što se to kritizira ili se o tome daju različite prosudbe, jer su takvi ljudi poznati kao „moderni i liberalni teolozi". Kao da su zauzeli po­ 8

ložaj u Crkvi i učvrstili mjesto za sebe na gotovo jednak način na koji su aktivni relativisti, feministi i homosek­ sualci uspjeli postići da ih današnje društvo prihvati. U nekim krajevima, u Crkvi, nema velike razlike između „vanjskoga" svijeta, koji živi mimo Božjih zakona, i tih modernih katolika koji su stvorili vlastitu „crkvu". Zašto smo tako ravnodušni prema onome što se do­ gađa u našoj Crkvi? Je li to zato što ne razumijemo tko smo mi uistinu? Ili zato što ne poznajemo moć koju nam je dao naš Gospodin Isus? Razmislimo o tome. Ako ništa ne poduzmemo u svezi s tim, onda će se, i prije negoli to shvatimo, u velikom dijelu naše Crkve ostvarivati san njemačkoga katoličkog redovnika Martina Lutera, oca protestantizma, a ne istina našega raspetoga Gospodina Isusa Krista. Postat ćemo protestantska crkva. Već ima župa u Kanadi, SAD­u i nekim europskim zemljama u kojima se čovjek osjeća kao da ulazi u hladnu protes­ tantsku dvoranu, lišenu svetosti, ogoljenu od mistike, bez svete Predaje, crnu od oholosti. Je li to, možda, vr­ hunski plan Neprijatelja? Mi smo jedno tijelo u Kristu Isusu i kao jedno tijelo sposobni smo suočiti se s uljezima te ih tako protresti da neće imati drugog izbora osim otići, ili se obratiti. Moramo spasiti ona područja Katoličke crkve koja je zaposjeo Sotona, poput mnogih župa u Sjevernoj Ame­ rici i drugdje. Da bismo razumjeli o čemu je ovdje riječ, što treba­ mo učiniti i kako, mora nam biti vrlo jasno što je du­ hovna vojska. Morat ćemo se ujediniti kao vjerna Crkva da bismo se suočili licem u lice s neposlušnima i doveli ih za stol Istine. Nikako ne možemo dopustiti daljnju 9

prisutnost i djelovanje toga svećenstva i tih laika koji očito nisu katolici u srcu, nego su kao stado oportunista koje Crkvu samo koristi kao pozadinu na kojoj će osli­ kavati svoj lažan i smušen život. Prikazat ću i ono o čemu sam meditirao pred našim Gospodinom Isusom, u molitvi i klanjanju pred Presve­ tim Sakramentom, glede katoličke vojske ­ vojujuće Crkve na zemlji. Znam da je Crkva u ranijim povijesnim razdobljima doživjela vojne sukobe u doslovnom smislu riječi. Osim toga, više je mistika prikazalo svoje iskustvo Crkve kao vojske koja bije duhovni boj. Znam i to da se djelovanje Duha Svetoga u Crkvi neprekidno obnavlja i da Bog stalno vodi svoj narod kroz progonstvo, te da u svim vremenima prisnim razgovorima održava vrlo blizak dodir s njim. Crkva je na hodočašću i Bog voli svoje ho­ dočasnike, i uvijek je uz njih, podupire ih i jasno im go­ vori. Bog se ne skriva iza oblaka na nebu, odakle proma­ tra svoje stvorenje. Bog je živ među nama, kreće se i di­ še u svima nama. On je intiman dio našega postojanja. On je sam naš život. Govorimo, onda, o tome tko mi uis­ tinu jesmo. MI SMO BOŽJA VOJSKA. Jedan Bog, jedna vjera, jedna Crkva ­ katolička Božja vojska.

10

2. PRAVOM KRISTOVU VOJNIKU POTREBAN JE DOBAR DUHOVNI OKLOP Danas kada je svaki mogući aspekt čovječnosti glo­ baliziran, čovjek koji želi pronaći smisao nema drugoga načina gledanja na svijet osim očima kršćanina. Sto naše kršćanske oči vide? Vidimo čovječanstvo koje je jedna­ ko oholo kao što je bilo i ono koje je Bog sreo u Kuli ba­ bilonskoj ­ čovječanstvo koje je pokušavale vlastitim snagama dosegnuti nebo, gradeći materijalno zdanje koje bi bilo dovoljno visoko da dosegne ono duhovno Nebo, Božje Nebo. Ta ljudska tlapnja posljedica je tašti­ ne, pohlepe i oholosti. Danas smo suočeni s jednim još većim zlom ­ čovje­ čanstvo ne samo što je izmislile svoje bogove, nego čak koristi Isusovo ime da osnuje religijsku industriju koju prodaje diljem svijeta pod izlikom širenja radosne vijes­ ti Evanđelja. Doista, izmislili su lažnog isusa! Ovo je svi­ jet u kojemu čovjek mnogo čuje o Isusu, ali ga malo vidi u ljudskim srcima. Imamo posla s ljudima koji su izgradili novu Kulu babilonsku, nudi nam se neka nova pravila kao pravila Presvetoga Trojstva ­ „miješanjem duhovnih jezika" 11

čovječanstvo ne želi danas dati Bogu mjesto koje mu pripada i usuđuje se izazivati Boga tako što nastoji pro­ vesti u djelo masonski san o „jednom svjetskom poret­ ku", tj. o globalizaciji bez Boga, o izgradnji bezbožnoga svijeta. A biti kršćanin znači biti raspet s Isusom, biti mrtav grijehu, umrijeti sebi i potpuno predati svoj život Bogu. Biti kršćanin znači postati kao Krist . Biti kršćanin znači biti vojnik najmoćnije,nebeske vojske. Biti kršćanin znači biti dio jedne vojske . Biti unova­ čen u tu vojsku znači biti na dužnosti dvadeset četiri sa­ ta dnevno do dana kada budemo pozvani pred Božji sud. Ondje ćemo morati položiti račun o poslanju koje nam je bilo povjereno, o brojnim dušama koje su nam bile dodijeljene da ih štitimo i čuvamo sve vrijeme. Duhovna oprema Božjega vojnika dana nam je u trenutku krštenja. U vrijeme primanja Prve svete Pri­ česti počinjemo se hraniti tijelom i krvlju našega Gos­ podina Isusa, čime Bog učvršćuje našu dušu i pripre­ mamo se da budemo poslani na bojišnicu progonstva. Kada ulazimo u sakrament potvrde, dok biskup polaže ruke na nas, primamo Duha Svetoga kao zapovijed da krenemo u dobar boj Evanđelja do kraja života, zapovi­ jed koja nam kaže da smo i spremni i savršeno naoru­ žani za obranu duša od kandža Đavla i njegove zle voj­ ske. Upravo smo primili Duha Svetoga, ispunjeni smo Duhom Gospodnjim i dodijeljeno nam je područje duša koje trebamo braniti ­ to su sve one duše koje se nađu na našemu putu tijekom cijeloga našega života. Upravo tu započinje naš život Kristova vojnika. Ni­ jednoj dobnoj skupini nije dodijeljen nikakav poseban 12

položaj. Od trenutka kada primi sakrament svete potvr­ de čovjek je potpuno zreo vojnik, sposoban poraziti naj­ žešći Sotonin bataljun. Vjeran katolički vojnik koji ima petnaest godina nema nimalo manju ni veću sposobnost napasti neprijateljsko područje od vjernika koji ima se­ damdeset godina. Obojica imaju sve što je potrebno za napad. To je duhovni rat. Duše nemaju dobi i borba se vodi protiv palih anđela koji su također bezvremeni. Ia­ ko tu bitku vodimo u materijalnom svijetu, to je duhov­ na bitka, jer se izravno i strogo tiče vječnoga spasenja cijeloga čovječanstva, a bojišnica se nalazi unutar nevid­ ljiva područja duhovnoga svijeta, protiv moći, gospod­ stva i vrhovništva Đavla. U Poslanici svetoga Pavla čitamo da nam se nije bo­ riti samo protiv krvi i mesa, nego protiv duhova koji lu­ taju svemirom. Vojujuća Crkva na zemlji dio je triju Crkava. Te su tri Crkve kao jedno tijelo, jedna vojska, zajedništvo svetaca s jednim ciljem ­ spašavanje duša: * proslavljena Crkva na Nebu, * trpeća Crkva u čistilištu, * vojujuća Crkva na zemlji. Katolik treba prepoznati ulogu koju ima kao Kristov vojnik, veličinu svoje zadaće i moć svoje vojske. U pro­ tivnom, njegov će život u Kristu biti tako slab da ga neće moći poduprijeti pred Božjim sudom u trenutku smrti. Bit će poput vojnika koji je dezertirao iz vojske, izdajice koji je bacio oružje i pobjegao da sebe spasi.

13

Biti po rođenju unovačen u Božju vojsku, povlastica je i odgovornost koja je čovjeku dana kao rezultat save­ za sklopljenog s Abrahamom. To nas čini Abrahamovom djecom, onako kako mu je Bog to obećao na mjestu žrt­ vovanja njegova sina Izaka. Biti pak unovačen u odras­ loj dobi, pozvan iz drugih vjera, uključujući i protes­ tantske, znači biti zamilovan uzdizanjem u Duhu, dobiti veću odgovornost, koja sadrži sve moguće blagoslove za buduće naraštaje. To će ispuniti ono Isusovo obećanje kada je rekao: ako ste vjerni u malim stvarima, dat ću vam još više. Nije slučajnost biti katolik po rođenju. Milost je Bož­ ja kada u tako ranoj dobi možemo po sakramentu krš­ tenja primiti molitvu otklinjanja, oslobođenje od veza predaka i očišćenje od Istočnoga grijeha. Odanost svetoj Predaji jest stanje poslušnosti koje nas oslobađa. Zato je Sotona usadio duha oholosti i pod­ jele u one koji su napustili Crkvu prije 500 godina, ot­ cjepljujući ih od svete Katoličke crkve koju je ustanovio sam Krist 1.500 godina prije reformacije. Neki kršćani, pod lažnim utjecajem duha podjele, propovijedaju krštenje u odrasloj dobi, dajući doslovno i pogrješno tumačenje Svetoga pisma. Pozivaju se na Isusovo krštenje koje je bilo kada je on imao 30 godina. Ono što nas je Isus doista učio jest da zamijenimo obre­ zanje u tijelu, osmoga dana, za obrezanje srca po sak­ ramentu krštenja. Neposluh će dovesti čovjeka do gubitka milosti tu­ mačenja Svetoga pisma, a oholost će prevagnuti kroz in­ telektualni pristup onome što je sveto, a to je Riječ Bož­ ja. Ako je doslovno tumačimo, postajemo fundamenta­ 14

listi. Stoga će naša kršćanska svijest biti pogrješna vo­ đena i usmjeravana. Nećemo ni izdaleka biti duhovni, nego slični kakvom prepisivaču Evanđelja. Upravo se to dogodilo Martinu Lutheru i njegovim protestantskim sljedbenicima prije 500 godina. Prava je tragedija gle­ dati tolike milijune protestantskih kršćana koji nisu krš­ teni po rođenju pa stoga plutaju ovim mutnim vodama progonstva , bez primljene molitve otklinjanja, mučno je gledati djecu protestantskih obitelji koja se toliko go­ dina moraju nositi s ovim zamračenim svijetom bez to­ ga sakramenta. Neka od njih umru prije krštenja, što je dvostruka tragedija s obzirom na činjenicu da nisu poš­ tivali dogmu o postojanju čistilišta pa vjerojatno nitko neće ni moliti za te duše koje su umrle nekrštene. Kakvu je nevjerojatnu štetu prouzročio jedan jedini čovjek koji je zastranio zbog oholosti i poslao milijune duša u naj­ slabiji oblik kršćanstva!

15

3. DOBRO SE PRIPREMAJMO ZA DUHOVNU BITKU Postati vojnik Katoličke crkve znači ući odmah u boj s Knezom ovoga svijeta. Čim uđemo u ovaj materijalni svijet, neprestano smo pod okom Neprijatelja, koji će učiniti sve što mu bude moguće kako bi nas spriječio da budemo aktivni odani vojnici, istinski članovi svoje Crkve, kako bi potkopao ono što nam je dano kao pravo poslanje u ovome životu i kako bi nam nudio najpri­ mamljivija zemaljska blaga, užitke i ljudsku slavu. To će biti silovit početak suočavanja s Neprijateljem ­ zauzi­ manja položaja istinskih vojnika spremnih hrabro se suočiti s crtom bojišnice Neprijatelja tako što mu daje­ mo do znanja da smo svjesni tko smo i da on nema ništa što bismo mi željeli imati. Prve se bitke odvijaju unutar nas samih kako se suo­ čavamo s vlastitim neurednim strastima, područjima na kojima će nas neprijatelj snažno napasti kako bi nas os­ labio i usadio nam osjećaj krivnje. To će nas stajati mnogih borba i razočarenja. Nećemo uvijek pobijediti. Vjerojatno ćemo ponekad pasti. To će biti područje na kojemu će mnogo toga biti vrlo teško raspoznavati. Trebamo u istini sagledavati koliko smo dragovoljno popustili i koliko smo doista mrzili grijeh i iskreno se 16

borili protiv njega? Tu će pokajanje odrediti brzinu na­ šega napredovanja. U tome razdoblju moramo znati ka­ ko rukovati Božjim sredstvima koja su nam darovana kako bismo sudjelovali u borbi, i onda kada smo ranjeni. Ta sredstva, ta oružja, jesu sakramenti. Primanje sakramenata bit će životno važan uvjet za postizanje visoke stege. Čovjek ni u kom slučaju ne mo­ že osvojiti neprijateljski teritorij ako nije u savršenom miru s Bogom. Ako želimo biti svjesni ranjivosti i krh­ kosti svoje ljudske prirode, morat ćemo što češće ići na sakrament svete ispovijedi, kako bismo bili što čišći od sebe i svoga ponosa i kako bismo bili kadri boriti se protiv napasti tijela. Ispovijed pred svećenikom, koji je čovjek grješnik, kao i mi, kroti našu ljudskost i pomaže nam ponovno zadobiti malo poniznosti, koja je presudna kako bismo odoljeli neprijateljskim snagama . Samo mala kap ponosa dovest će nas u vrlo nepovoljan položaj u bitkama protiv taštine i uobraže­ nosti jer su to pravi otrovi za srce i najbrži način našega slabljenja, najbrži način da nenaoružani stanemo pred Neprijatelja duše. Ako nam srce nije čisto, makar strogo i pomno živjeli život pravednosti i čestitosti, bit ćemo potpuno nespo­ sobni uporabiti bilo koje oružje što nam ga je Bog dao. Svako ćemo Božje oružje morati držati rukama Božje ljubavi, kako bi ono u svakom trenutku bilo onoliko dje­ lotvorno koliko Bog to želi. Naše oslobođenje od okova što nas sputavaju odre­ dit će našu sposobnost djelovanja protiv zla i Zloga. Mo­ ramo bdjeti dok iz svoje nutrine nastojimo ukloniti čimbenike zagađenja da Đavao, u trenutku izravnog 17

sraza, ne bi u nama prepoznao ništa što je njegovo, jer bi to oslabilo našu snagu i povezalo nas s njim preko, primjerice, osjećaja krivnje. Ako se to dogodi, izgubit ćemo snagu za borbu protiv njega. Ako dajemo sve od sebe kako bismo ostali čisti, koli­ ko god nam je to moguće, postajemo primatelji ljubavi anđela i svetaca, naše nebeske Majke i same Božanske providnosti. Bog će uvijek nadopuniti ono što nam ne­ dostaje zbog naših ograničenja, grješne naravi i nesavr­ šenog prolaznog stanja. Bog zna da sami nećemo uspje­ ti. To su glavni razlozi zbog kojih pripadamo trojnoj vojsci koja čini jedno otajstvena tijelo. Sto god vojujuća Crkva na zemlji nije kadra ispuniti zbog ljudskog ogra­ ničenja u ključnim trenutcima bitke, nadopunit će ne­ beska vojska. Kad god vojujuća Crkva postaje slaba u molitvi , pokajanju i izmirenju s Bogom, u pomoć joj pri­ tječe trpeća Crkva. U tome zajedništvu Crkava postoji savršena ravnoteža. Ako želimo razumjeti svoju ulogu u Kristovoj vojsci, trebamo biti pravi primatelji milosti koja se dodjeljuje pravim vojnicima . Božja će volja biti savršeno jasna samo čovjeku koji pozorno sluša njegov poziv, poziv koji će primatelj čuti samo ako je slobodan od samoga sebe, od svijeta i tijela. Nikakva druga razina odnosa s Gospodinom Isusom, Kraljem , neće biti tako djelotvorna pa bi čovjek mogao zakazati u ispunjavanju zadaće. Budući da Bog poznaje stanje svakoga svoga vojnika, on neće zahtijevati teške zadaće od onoga koji se još hrani duhovnim mlijekom pa stoga još nije sposoban prijeći na krutu hranu. Što je vojnik po godinama stariji, a još se hrani mlijekom iako 18

u sebi ima sve što mu je potrebno da bi mogao primiti krutu hranu, to će izrasti u slabijeg vojnika. Takav će vojnik lakše upasti u stanje mlakosti. *** U molitvi i meditaciji upitao sam svetoga Mihovila tko uopće može biti prikladan i služiti kao pravi vojnik, tko uopće može biti potpuno slobodan od sebe, svijeta i tijela dok još živi u njima. Njegov je odgovor glasio da Isus želi da mi znamo u svako doba kako je On taj koji čini stvari mogućima za nas. On želi da znamo kako se ništa ne pokreće mimo volje Očeve. Želi da znamo kako je voljan uvijek nam davati Duha Svetoga na pomoć, sve dok vjerno čekamo pokraj puta svojih ljudskih ograničenja, poput slijepca iz Jerihona, spremni da budemo spašeni od svoje nemo­ ći da pobijedimo sebe, od zavođenja ovoga svijeta i od borbe s tijelom koje uvijek naginje grijehu. Duh Sveti bit će naš tješitelj, naš mir, naše razlučivanje, naša radosti snaga, naš kompas i zemljovid, naš svjetionik i ruka vo­ dilja. Nikada nećemo biti sami sve dok budemo voljni čvrsto se držati Božjega oružja, održavati svoje srce savršeno čistim, biti na oprezu od grijeha. Dokle god živimo na tome području poslušnosti, obavijeni smo svjetlom koje će zaslijepiti Neprijatelja, čak i onda kada je on još vrlo daleko. Slabi će postati ja­ ki u Gospodinu, Stvoritelju svega svijeta. Oni koji su vjerni a slabi, postat će jaki u pouzdanju i sposobni po­ raziti najveće divove pakla. 19

20

4. BOŽJI VOJNIK TREBA PRAVU DUHOVNU HRANU Kako možemo znati da je osoba spremna prihvatiti krutu duhovnu hranu? Što je to kruta duhovna hrana? Osoba koja je krštena u Isusu Kristu kao katolik, odmah je i raspeta s njim. Po sakramentu krštenja oslobođena je od Istočnoga grijeha i pozvana na život u poslušnosti Bogu, i to na vrlo poseban način, drukčiji od puta poga­ na i od puta bilo koje filozofije ili religije, uključujući i protestantizam. Ono što taj život i put čini sasvim pose­ bnim jest sveta Euharistija. Učenici iz Emausa nisu pre­ poznali Isusa iako je s njima hodao dobar dio puta. Nisu ga zapravo prepoznali sve dok nije razlomio kruh. To je bilo njegovo prvo otkrivenje nama, otkrivenje njegove stvarne prisutnosti u kruhu, koja ga prikazuje u samom njegovu tijelu i krvi. Tako svatko tko ne zna ili poriče da je Isus doista živ i prisutan u Euharistiji, niječe cijeloga Krista te nikako ne može imati onu svijest koja je potre­ bna da bi se mogao hraniti krutom hranom Duha Božje­ ga. Mnogi će kršćani imati vrlo iscrpljenu dušu kada stanu pred Božanskog sudca Isusa, dušu koja se hranila samo duhovnim mlijekom, a to je hrana koja ih neće od­ vesti ravno u Nebo. Iako će takva duša biti spašena, ona će morati proći kroz vatru ojačanja koja će je uzdići u 21

visine Svemogućega. To je predio gdje se duše još hra­ ne, nalaze se u stanju čišćenja i učvršćivanja. Ta kruta duhovna hrana jest milost koja dolazi samo od Boga. Ona nas jača koliko nam je potrebno da pod­ nesemo pritisak bitke na bilo kojoj razini borbe . Da bi vjernik bio spreman primiti krutu hranu, on se mora obvezati na takvu vjernost Bogu koja je velika kao sama svetost. Duhovno govoreći, prelazak s uzimanja mlijeka na krutu hranu jest poput prijelaza iz adolescencije u punoljetnost. Odrastao katolik koji se još uvijek hrani samo du­ hovnim mlijekom vodi dvostruk život ­ svoj život i život s Bogom, koji je strogo tradicionalan u smislu sakra­ mentalnog života ­ živi ga samo dok moli, dok nazočni svetoj Misi, ide na svetu ispovijed, pokapa mrtve, čini neko djelo milosrđa ili sudjeluje na vjenčanju. Takav čovjek nije ni izdaleka duhovan koliko to traži njegov sveti poziv katolika. Nema ni govora o tome da će takva osoba biti spremna položiti život za svoga Božanskog Učitelja. Ona neće biti kadra hrabro i s pouzdanjem svjedočiti svoju vjeru pred drugim ljudima. Neće znati kako proslavljati Boga u svemu i na svakome mjestu. Budući da još nije cijela sazdana na Bogu, dovoljna je mala oluja da uzdrma njezine temelje i nanese joj veliku štetu. Takav vjernik neće biti spreman suočiti se s Evanđe­ ljem u plamenu i vatri, neće biti nikada sposoban pota­ knuti nikoga po ognju Duha Svetoga. Jasno se vidi koji ljudi ne primaju krutu hranu, jer je cijelo njihovo držanje i ponašanje nemoćno kada se na­ đu u muci i nevolji, općenito kada su suočeni s duhov­ 22

nim stvarnostima. Takav će vjernik kod nevjernika iza­ zvati samo žaljenje. Nikada neće biti sposoban nijednu dušu privesti u Božje Kraljevstvo, bit će neostvaren vjernik. Takav će čovjek vjerojatno odgurnuti ljude još dalje od Boga, što je opasno protu svjedočanstvo VJere. U današnjem Božjem pozivu na vjeru nema „sred­ njega puta". To je poziv na potpunu i korjenitu promje­ nu te istinsko obraćenje srca. To je jedini način kojim ćemo biti dobar boj Evanđelja. Vojska Neprijatelja duša primjenjuje sva svoja oružja, ne trati nimalo vremena i koristi svaku priliku koju joj čovjek pruža da ga prož­ dre. Ovo je posljednja borba dobra protiv zla za one ut­ jelovljene duše na zemlji koje još hodaju u progonstvu. Katolik ima sva sredstva za duhovnu borbu i može biti savršeno sposoban obraniti svoj položaj. Ako je vje­ ran Bogu, Euharistija će ga osnažiti i vinuti visoko ka duhovnoj vitalnosti, a Duh Sveti uporabit će ga na vrlo zahtjevnim dijelovima bojišnice. Što se svakodnevno sve više usredotočujemo na borbu, to više zadaća dobi­ vamo od svoga Gospodina, a naš će se život pokazati kao najdragocjeniji život odana vojnika koji i u najsilo­ vitijoj borbi ostaje u savršenu miru i radosti, te ulijeva strah svakom neprijatelju duša koji mu se nađe na putu. Davat ćemo utjehu i nadu slabima i hromima. Nadahnji­ vat ćemo mlade i stare, blagoslivljati cijelu vojujuću Crkvu i pružati veliku radost svetim anđelima i cijelome nebeskom dvoru. Ovo su vremena u kojima je katolik pozvan da bude vjeran kao nikada prije. Ljudi općenito žeđaju za Bogom a da to ni ne znaju . Traže nešto što nisu kadri opisati ni objasniti. To je zato što se mi, kao cjelokupna ljudska 23

obitelj, približavamo samome kraju posljednjih vreme­ na, i svaka duša na zemlji, bez obzira na rasu , nacional­ nost, kulturno podrijetlo, religijsko ili nereligijsko op­ redjeljenje, svaka osoba, bez iznimke, osjeća tu veliku nutarnju prazninu koju treba ispuniti. Đavao je spre­ man iskoristiti takve potrebe i ispunit će tu prazninu la­ žnom hranom koju će upakirati u omot stvarne hrane kao istinsko svjetlo. Zato nas Isus upozorava na ova vremena tako što nam govori da će biti mnogo lažnih proroka koji će naučavati sve vrste bajka i filozofija mračnih sila. Neki ljudi više teže tome da pronađu duhovni smi­ sao i smjer u životu, a neki svoj život više temelje na prirodi svijeta i tijela, što ih automatski smješta u grani­ ce površnog i materijalističkog života. U svakoj od ovih dviju skupina možemo raspoznati niz ogranaka . Skupi­ na koju čine oni koji teže za duhovnim smislom i smje­ rom može imati mnogo ogranaka,to ne znači nužno da je osoba na putu duhovnog života Isusa Krista, našega Gospodina i Boga. To može obuhvaćati svaku vrstu du­ hovnog smjera. Jer, sama činjenica da neka osoba nap­ rosto ima duhovnih nagnuća , čini tu osobu mogućim plijenom duhovnoga svijeta. A u današnjem svijetu imamo toliko različitih du­ hovnosti dostupnih ljudima, kao nikada prije. Svaki se mogući kult nudi na javnom tržištu . Svaka je moguća fi­ lozofija, bilo poganska, ezoterična, magijska ili znan­ stvena , dostupna čovjeku posredstvom svih vrsta me­ dija i svjetskog tržišta ­ svako moguće područje gatanja, čaranja, vračanja i golem niz okultnih ponuda i drevnih sotonskih praksa. 24

Stoga, ako govorimo o skupini koja ima duhovni smisao i smjer koji slijedi vjeru unutar nauka Katoličke crkve i svete kršćanske Predaje, tu ćemo naći narod izabran da bude vojska koja će braniti duše od. Đavla. Ako je ta skupina ukorijenjena u istinskoj poslušnosti Svetoj Stolici, ona će biti ono što možemo nazvati kato­ ličkom vojskom. Svaki drugi način sudjelovanja na boji­ šnicama Crkve bit će neprihvatljiv i držat će vjernika na otvorenu području, potpuno izložena mračnom djelo­ vanju Sotone. Temelj služenja u Božjoj vojsci jest stroga posluš­ nost hijerarhiji Crkve. Čovjek mora čvrsto stati u red savršene i skladne vojske, koja je duhovno ujedinjena s cijelim nebeskim korom Božjih anđela i sa svim svetim vojnicima trpeće Crkve u čistilištu. Najveći ispit vojnika Katoličke crkve jest njegova sposobnost da bude poslušan hijerarhiji Crkve, koja ima iste čimbenike slabosti i mane kakve su prikazane u Evanđelju u karakterima samih apostola. Vidimo sveto­ ga Pavla kako mnogo godina poslije Isusova uzlaska na Nebo poziva svetoga Petra da bude svjestan svoga po­ našanja prema poganima u vrijeme kada su ga Židovi, prijatelji svetog Jakova, došli posjetiti pa se osjećao ne­ kako posramljen da ga vide s poganima. Ovo je samo je­ dan od mnogih primjera što ih možemo dati kako bismo pokazali koliko moramo biti svjesni da, služeći u Crkvi preko ljudi, ne služimo ljudima nego samome Bogu. Mo­ ramo izdignuti glavu iznad svoje ljudskosti da bismo dosegnuli visine Svemogućega i bili sposobni primiti njegove upute za potrebe svoje svakodnevne borbe. Te će nam upute biti dane preko djelovanja ljudi u Crkvi, 25

najvjerojatnije preko autoriteta pape, biskupa, svećeni­ ka, redovnika i posvećenih laika. Životno je važno polo­ žiti ovaj ispit. On će vjernika dovesti do takva stupnja vjerodostojnosti na kojemu će u njemu početi teći Božje milosti na Božju slavu i na dobrobit bitke protiv zla. Drugi ispit po važnosti jest shvatiti svoj život kao potpuno predanje Bogu ­ biti kadar živjeti samo za Bo­ ga, prikazati sve aspekte života na Božju slavu, a ne na osobni dobitak ni na svoju slavu, biti kadar sve svoje is­ tinski predati u Očevu volju, razumjeti put posvećenja koji se postiže jednostavnim svakodnevnim životom u kojemu je čovjek vjeran Božjim zapovijedima i Isusovu Evanđelju.

26

5. SAMO JE ISUS PUT, ISTINA I ŽIVOT Glavni ustroj Katoličke crkve temelji se na sprem­ nosti da živimo u istini, da prihvatimo da je Isus Istina, na sposobnosti da od Boga molimo milost istinske spo­ znaje da je Isus pravi i jedini Put, da u najdublje predje­ le svoga srca usadimo istinsko razumijevanje da je Isus sam Život. Ovo će biti tri glavna uvjeta da bi vjernik bio u skladu s Božjom voljom u svim aspektima, duhovnim i materijalnim. Ovo istinsko poimanje vjere dovest će čovjeka na područje mudrosti u odnosu prema Bogu i do poniznos­ ti srca, kroz koje će darovi Duha Svetoga slobodno teći. To će čovjeka osposobiti da bude slobodan u svome od­ nosu prema bližnjima i prema osobama koje su mu au­ toritet. Nakon što to postigne vjernik će biti spreman bezuv­ jetno i do kraja života služiti Isusu Kristu, Kralju. Jer, svaku osobu koja traži istinu ništa ne može tako nadah­ nuti kao susret s vjernim Božjim slugom u čijim se oči­ ma vidi svjetlo koje dolazi samo iz Izvora vječnog živo­ ta. S tim postignućem započinje djelatna služba pravo­ ga Božjega vojnika. Nema načina na koji se može služiti i Bogu i svijetu, što je u Evanđelju zapisano ovim riječi­ 27

ma: „Ne možete služiti dvojici gospodara u isto vrije­ me". Prema tome, čovjek može provesti cijeli život djelu­ jući aktivno u Crkvi, živeći religioznim životom i čak či­ neći velika djela milosrđa, ali ako se nije odrekao svega što ne pripada Bogu, nikada nije istinski služio Bogu. Sve što je učinio, učinio je iz koristi i sebeljublja, a ne na Božju slavu. Čovjeku je lako sebe zavarati u ovome ma­ terijalnom svijetu u kojemu danas živimo. Lako je imati Boga kao slugu koji može ispuniti sve naše želje i potre­ be, kojemu samo dolazimo moliti ga za usluge kojima nema kraja. Tako se gotovo nikada ne klanjamo Bogu. A kada vidimo ljude koji mu se doista klanjaju, ponekad im se čudimo i mislimo da su pomalo ili čak mnogo fa­ natični, čak ih se sramimo pred drugim ljudima. „Bog kao moj sluga". Kada vidimo ove riječi ovako napisane, teško je povjerovati i prihvatiti da doista ra­ zmišljamo i živimo na takav način. Vrlo je tužna istina da se ponekad, a neki od nas i uvijek, prema Bogu odno­ simo kao prema sluzi. Sve se to mora ispraviti pred Bogom, jer za takva pa­ log kršćanina nema ispunjenja u presvetoj katoličkoj vjeri, jer on više voli ljenčariti na zemlji negoli se uspra­ van sučeliti u borbi koju Bog zajedno sa svojima vodi za spasenje cijeloga svijeta. Poziv Božjega vojnika nadnaravne je prirode. To je poziv potpuna predanja, bezuvjetna sebedarja, samo radi Kraljevstva Božjega. Nakon što vjernik u dubini srca shvati ovo poslanje, težina svake duhovne borbe postaje sporedna. Bit će to istinsko predanje života za Krista u svakom trenutku. 28

To je sigurno jedan od najljepših prizora Božjim an­ đelima, koji se savršeno raduju u društvu vjernog kato­ lika na zemlji. Nema načina na koji se može izraziti visi­ nu i širinu djela što ih nebeska Božja vojska može posti­ ći pomoću takva kršćanina. Svaku se bitku protiv sila zla, radi spasenja duša, mora voditi davanjem zadovoljštine u tijelu. Cijela je bitka usredotočena na zaštitu ovoga prolaznog života radi vječnoga života. Đavao zna da izopačavanje čovjeka u njegovu odnosu prema materijalnom svijetu istodob­ no narušava njegovo duhovno zdravlje i odvodi dušu u vječnu propast. Zašto Sotona toliko žestoko želi izopačiti i pokvariti mlade? Zato što je to ključna dob u kojoj može započeti proces demoniziranja duše. On zna kako je naše materi­ jalno bivanje kratko i kako nas se lako može prevariti stvarima ovoga svijeta. Danas je vrlo uobičajeno vidjeti vrlo mlade ljude kako počinjaju samoubojstvo ili upada­ ju u strašnu ovisnost o seksu, drogi, novcu i svakom mogućem zlu koje se promiče preko medija, mode itd. Ako nas Sotona u mladim godinama ščepa u svoje ruke, teže ćemo se vratiti na prvotni put dobra. Budući da preko svojih osjetila, instinkta i razuma upijamo vrlo snažne emocije, samo se milošću Božjom možemo vrati­ ti na područje na kojemu se bojimo grijeha, na kojemu se bojimo da ne uvrijedimo Boga, jer je Đavao odavno uzurpirao to područje. U tome su smislu znakovi vremena jasni. Nekoć je vrlo mlada osoba mogla naslijediti prijestolje nekog kraljevstva i započeti vladati. To je bilo moguće u mo­ narhijama i dinastijama. Danas vidimo kolika je moć 29

dana mladima od sredine 20. stoljeća. Vrlo mlade osobe mogu postati slavne i bogate te tako ući u društvo na velika vrata, biti ravnopravne sa starim posjednicima novca i moći, koji često potječu iz velikih izvora zla. Da­ nas mlada osoba može postati dio te predstave, ući u nju nespremna i s još neoblikovanom ljudskom svijesti, što će takvu osobu automatski pretvoriti u svjedoka po­ stizanja brze moći i slave te potaknuti druge mlade lju­ de da se ugledaju u nekoga tko im je preko noći postao idol. To je gotovo slično kao da vidite osobu koja ne zna upravljati ni automobilom a pokušava upravljati sofisti­ ciranim ili bilo kakvim zrakoplovom. To je pogubno za ljudski rod. Samo je pitanje vremena kada će čovjek postati sar­ kastičan i ravnodušan prema Božjemu narodu i Božjim putovima. Jednom kada se čovjek promijeni na takav način, pada sve dublje u mrak i završava tako što žudi za sve više uzbuđenja u onome što je izopačeno i pore­ mećena. Takva osoba više ne može imati normalan od­ nos ni s jednom drugom osobom ni predmetom što do­ lazi od Boga, s područja dobrote. Takva osoba postaje zaslijepljena svjetlom kao slijepi miš, koji vidi samo no­ ću. Svaki joj miroljubivi put izgleda bljutav, nevažan i nezanimljiv. Njezino je nutarnje biće pretvoreno u vrlo bučnu prostoriju. Ona se mora stalno zabavljati, zato što je njezina nutarnja osamljenost, prouzročena odvojeno­ šću od Božje ljubavi, tako duboka i nezasitna da cijelo vrijeme ima potrebu razonoditi se u nekom umjetnom društvu. Ovo je najbrži put u sve vrste poroka, koji onda postanu „lijek" za to naizgled neizlječivo stanje. Prvo rješenje što ga u takvom slučaju nudi ljudsko razmišlja­ 30

nje sastoji se od samopoštovanja i samoostvarenja, od tehnika mentalne kontrole i svih vrsta svjetovnih puto­ va kao što je općeprisutno pozitivno razmišljanje. Bilo što, što takvoj osobi omogućuje da se usredotoči na sa­ mu sebe. A to je još više udaljava od središta Božansko­ ga u njezinoj nutrini, od Isusa u njoj, od priznanja Boga u svome postojanju. To je stvaranje umjetnog i površnog društva koje je bezbožno i potpuno neosjetljivo na Božjega Duha.

31

6. PRIHVATIMO ISTINU I PO NJOJ ŽIVIMO Možemo reći da smo dostigli onu točku ljudske povi­ jesti na kojoj više nemamo vremena samo se pitati što bi u našemu životu mogla biti Božja volja ni što trebamo učiniti da bi naš život bio ugodniji Bogu. Došlo je vrije­ me da uzmemo oružje koje nam je dano i da krenemo na prvu crtu bojišnice kako bismo vodili dobar boj Ra­ dosne vijesti. To je vrijeme nove evangelizacije. Znamo što je dobro, a što loše. Poznajemo doktrinu, svoju vjeru, Božje zapovijedi i Božji zakon. Ne možemo više gubiti vrijeme na pokušaje da promijenimo svoj ži­ vot. Ozračje bitke dopušta nam samo jednu mogućnost ­ da zaboravimo na sebe i da se sasvim predamo za dob­ robit Kraljevstva nebeskoga među nama. Ovo su vremena kada se ratnici dobra i ratnici zla sučeljavaju licem u lice i ništa više nije skriveno. Sve sile dobra i sve sile zla potpuno su razotkrivene pred nama. Vrijeme je da odredimo područje i stranu na kojoj se borimo. Tko god se srami svjedočiti za Božje Kraljevstvo, njega će zanemariti anđeli Božji koji prolaze pokraj nas dok hodaju zemljom stavljajući Božjim ovcama znak na čelo. Mnogi se uznemire kada se ovo spomene, jer ne 32

razumiju stvarnost naše duhovne borbe. Malo je njih doista svjesno koliko je stvarno ono što čitaju u Evanđe­ lju i čuju na nedjeljnoj svetoj Misi. Mnogima se te istine događaju u svetim knjigama, ali daleko od toga da se događaju unutar njihovih malih srdaca. Postoji ponor između otkrivene istine i njezina stvarnog poimanja u nutrini čovjekova srca, a ovdje govorimo o nekim tako­ zvanim vjernicima , o ljudima koji misle da doista prak­ ticiraju vjeru zato što ispunjaju neke liturgijske zahtjeve u određenim trenutcima, u stvarnosti nisu usvojili nije­ dnu od istina sadržanih u samoj ispovijesti vjere. Da bi čovjek bio djelotvoran i u potpunom spozna­ nju darova Duha, mora u sebi imati mistično poimanje odgovornosti koju nam je dao Bog Otac u osobi svoga Sina, Gospodina Isusa Krista. Čovjek mora započeti tako da se prvo suoči s Evanđeljem, i to tako da sebi postavi pitanje o tome je li savršeno točno da doista živi po isti­ ni koja je otkrivena u Evanđelju. Sve drugo znači da čov­ jek nije ni izdaleka aktivan Kristov vojnik, nego je u sta­ nju dezerterstva. Ako smo dezerteri iz Božje vojske, onda lako posta­ jemo izravna meta snagama zla, jer, iako više nismo ak­ tivni u vojsci u koju smo bili unovačeni, Neprijatelj nas drži pripadnicima tuđih, tj. neprijateljskih snaga, i učinit će sve da nas uništi još brže negoli neku nekrštenu oso­ bu koja ne pripada Kristu. Ovo nisu vremena u kojima možemo biti dvosmisle­ ni. Pozvani smo da budemo potpuno svjesni odgovor­ nosti koju imamo. Sveti nas Pavao poučava i podsjeća na to da nas je Bog Otac izabrao za svoga Sina Isusa prije negoli smo se 33

rodili, još od vječnosti. Mi se nismo rodili slučajno. Biti katolik znači biti uistinu pozvan. Čak je i one koji su ka­ snije u životu pozvani iz drugih vjera Otac izabrao od ci­ jele vječnosti, jer nitko ne stupa u Katoličku crkvu slu­ čajno ni samo ljudskom voljom. Tajna Božjega vremena sa svakom pojedinom dušom nedokučiva je i ona je neš­ to što nikako ne možemo razumjeti na ljudski način. Biti pozvan u Kristovu Crkvu doista je čin Božanske volje. Samo Bog, kao Stvoritelj svega svijeta, može ne­ koga pozvati u svoju Crkvu. Kakva je to čast! Nitko, baš nitko, ne postaje katolik pukom ljudskom voljom. Da bi osoba bila duhovni vojnik, bitno je· da shvati kako je ona duhovna osoba. Ovo nas može zbuniti, ali činjenica je da osoba mora shvatiti što to­zapravo znači biti duhovan. Kako se osoba može boriti protiv nevidlji­ ve, duhovne vojske, ako nije svjesna da i ona ima duh i da je pozvana sučeliti se, licem u lice, s duhovima mraka koji su stvoreni superiornijima od nas? Vrlo je važno shvatiti da smo sposobni razoriti carstva zla iako smo stvoreni inferiornijima u odnosu na njihove moći. Zar to nema golemu vrijednost? To je čudo utjelovljenja naše­ ga Gospodina Isusa Krista, koji nam je sve to omogućio. On je došao radi nas i pobijedio, i oslobodio nas od Đav­ la. Svojom je krvlju platio kaznu i potpuno nas oslobo­ dio od sila zla. Stoga nam treba biti jasno da su naši na­ čini i sredstva za borbu protiv Neprijatelja potpuno na­ dnaravnog podrijetla. Ne bismo mogli pobijediti ni u je­ dnoj bitci da nam za to nije dana milost. To je ljepota pripadanja Kristu, poslušnosti njemu i nasljedovanja njega sve do kraja. To je dar ljepši od svih drugih daro­ va. 34

Ako želimo biti djelotvorni u svojim svakodnevnim borbama, moramo mnogo dublje shvatiti smisao toga da smo duhovna bića. Ako u tome ne uspijemo, bit ćemo puki promatrači jednog neshvatljiva postojanja u koje­ mu se svi događaji odvijaju poput čina fikcije od kojega smo mi odijeljeni. Tragedija ovakva stanja jest u tome što je svaka duša doista dio sveukupnog duhovnog scenarija, koji je nep­ restano izložen pred nama, dio jedne te iste bitke . Biti odsutan pripadnik te bitke znači dovesti ·sebe u krajnje opasan položaj pred neprijateljem, kao da prelazimo glavnu cestu a ne obaziremo se na promet. Možemo pokušati živjeti život usredotočen samo na materijalni svijet, život u kojemu jedino što je doista va­ žno jest ono što je vidljivo i opipljivo. No, za katolika je takav prazan život gotovo jednak samoubojstvu . Nepri­ jateljska će vojska punom snagom navaliti na takvu osobu s jedinim ciljem ­ da uništi sve u njezinu životu. Nema načina na koji možemo preživjeti ovaj zemalj­ ski život ako nismo duhovni, bez obzira na to jesmo li kršteni ili ne. Doista imamo dušu, i ta se činjenica neće promijeniti bez obzira na to što tko o tome mislio ili vje­ rovao. Činjenica je da ono što ne vidimo jest ono što će uistinu zauvijek postojati, a da će ono što sada vidimo prije ili kasnije završiti. Mi smo duhovna bića privre­ meno u progonstvu u materijalnom svijetu, u kojemu je duša inicirana u najveću snagu, koja se zove ljubav, sna­ gu koja omogućuje ljudskom postojanju prijeći u obeća­ nje vječnoga spasenja, koje je nama katolicima dao naš Gospodin i Otkupitelj Isus Krist. 35

Nema drugoga načina na koji možemo preživjeti ovo zemaljsko prebivalište osim podložnošću višoj razini svoga postojanja u poslušnosti Božjim zapovijedima i zakonu. Tužna je činjenica da je ljudima današnjice to vrlo teško. Ljudi su toliko udaljeni od istine da i samim govorenjem na ovakav način čovjek sebe dovodi u neu­ godno stanje pred svjetovnim ljudskim bićima, koja žele biti samo tjelesna. Ali nemojmo se dalje brinuti o tome tko ovo shvaća a tko ne. Umjesto toga, usredotočimo se na to da budemo dio Crkve sada i da ispunjamo svoju kršćansku zadaću tako što ćemo biti budni u službi na koju smo pozvani. Bitno je kao aktivan vjernik stati pred Isusa Krista, našega Gospodina, našega Boga prisu­ tnoga u Presvetom Sakramentu Euharistije. Kako mogu, u današnjem svijetu, doista biti siguran da će ljudi vjeru shvatiti toliko ozbiljno koliko se o njoj ozbiljno govori u ovoj knjizi? Zar nije zastarjelo biti sto posto usredoto­ čen na duhovno? Nije li čovječanstvo danas otkrilo bolji način življenja i vjerovanja od naših predaka i očeva? Želimo li reći da je ova civilizacija besmislena? Sva bi ova pitanja mogla lako pasti na pamet svakoj osobi zdrava razuma koja nije doživjela osobno iskus­ tvo Krista niti je imala bilo kakvo duhovno iskustvo. To ne znači da je netko tko nije doživio nikakvo iskustvo Boga zla osoba. Naprotiv, ovo nas samo usmjerava na više razumijevanje nas samih, da bismo mogli prerastati u višu razinu postojanja, leteći iznad niže razine posto­ janja koristeći se potencijalom koji, nedirnut i neiskori­ šten, leži u nama. Ovo je poziv da živimo život u njego­ voj punini. Tako možemo biti dio predivna plana, koji je genijalno osmišljen od cijele vječnosti i koji je bezvre­ 36

men i savršen. To je spoznaja: ako u ovome tajanstve­ nom životu nastojim živjeti svoj život po svom osobnom planu, onda je to isto kao da pokušavam živjeti svezanih očiju i bez vodstva.

37

7. PRAVI KRISTOV VJERNIK TREBA UVIJEK SLUŽITI BOGU Ima članova Katoličke crkve koji su svoju vjeru pri­ mili preko svojih roditelja i predaka koji su tu vjeru imali stoljećima. Ima vojnika koji su pozvani po rođenju, a ima i onih koji su pozvani kasnije u životu mnoštvom raznih okolnosti. Svakoga od njih, bez obzira na to tko je, Svemogući je već odabrao i predao našemu Gospodinu Isusu Kris­ tu. Sam početak duhovne borbe svake osobe započinje odmah na krštenju. Ovaj sveti sakrament polaže temelje za sve. Biti kršten znači biti oslobođen od svake veza­ nosti na Istočni grijeh i od svih mogućih grješnih veza koje su nam prenesene od naših predaka. Čovjek koji je kršten i pozvan na dužnost u ranoj dobi, očito je pripravljen na takav poziv. U njemu se oči­ tuje život u stezi i svetosti, spremnost da bez napora i dvojbe ispunja Božji zakon. Takav vojnik možda neće imati dug život na zemlji, ali će napraviti dubok utjecaj i onostran plod u duhovnoj borbi sveopće Crkve protiv carstva zla. Katolici koji su tako rano pozvani na dužnost, boga­ to su opremljeni i nanose najveću štetu neprijateljskim snagama. 38

Svi drugi vjernici pozvani su na puno djelovanje u raznim razdobljima života, neki čak vrlo kratko prije odlaska iz zemaljskog prebivališta. Kršćani koji su kasnije pozvani u službu prolaze u životu strašnu nutarnju borbu i patnju zbog pritiska što ga na njih neprestano čine neprijateljske sile. Budući da ne shvaćaju narav svoje borbe i budući da su njezini ra­ zlozi teški i tajanstveni, ta borba utječe na njihovo pro­ čišćenje i pripremu za nadolazeću bitku. Vjernik koji je kasnije pozvan mora se suočiti s nep­ rijateljem koji je svjestan njegova potencijala protiv sila zla. Takav čovjek, a da toga još nije potpuno svjestan, mora voditi tih i tajni rat protiv neprijatelja koji ga želi potopiti u duboke vode materijalnoga svijeta, očekujući da će ga ovaj svijet privući prije vremena njegova pozi­ va. Nešto duboko u nutrini bića odabranog Kristova vjernika uvijek mu govori da je on na posebnom putu u ovome životu, iako mu nikakvo objašnjenje za to nije dostupno. Zašto Bog ne dopušta svojim vjernicima da budu svjesni svojih nadolazećih dužnosti, da budu svjesni ba­ rem toga da su izabrani i da će najjačim oružjem biti pripremani za borbu protiv Neprijatelja duša? Zapravo, Bog svojim vjernicima doista govori sve o njihovim bitkama. Svakome tko je u vjeri dana su sva upozorenja kroz nauk Crkve. Svakome je savjetovano da bude vjeran i na oprezu,da uvijek bude poslušan Božjim zakonima. Evanđelje jasno iznosi činjenice vezane za kršćanske dužnosti i odgovornosti .Današnje je kršćanstvo, pak, 39

suočeno s vrlo teškom zadaćom ­ da nadvlada svijet koji je zaposleniji negoli ikada u povijesti i zahvaćen materi­ jalizmom i besmislenim informacijama, svijet toliko hi­ peraktivan da se gotovo okreće sam oko sebe, odvojen od svoje osi. Stoga nas ne treba iznenaditi činjenica da čak i vjer­ nici bivaju prevareni pričama svih vrsta koje im ljušte u lice sa svih strana. Dar razlučivanja vrlo je slab u mno­ gih katolika. Sve to vjernike čini doista izloženima zamkama. Ovo su vremena visokog opreza, vjerojatno najvišeg u ljuds­ koj povijesti. Ne možemo sebi ni u kom slučaju priuštiti da budemo opušteni i uspavani glede naših katoličkih obveza. Od ljudi se traži akcija, čak i od onih koji očito još nisu na dužnosti, da budu spremni za službu u Gos­ podinovu vinogradu, tako da sama naša prisutnost čini bedem pred kojim će neprijateljske sile doista morati napraviti korak natrag prije negoli se usude krenuti da­ lje na područje na kojemu će nas pronaći spremne za obranu. Iako možda nismo svjesni svoje snage i obram­ benog položaja protiv Neprijatelja, činjenica je da igra­ mo svoju ulogu time što smo na položaju i potpuno svjesni bitke, znajući da smo Kristovi vojnici, na strani dobra. To nas samo po sebi postavlja u postrojbu, gdje Neprijatelj više nema nikakve moći nad područjem koje branimo. To je poput stražara na dužnosti pred vratima draguljarnice. Naoružan je i jak, pa lopovi koji prolaze pokraj njega znaju da to nije dobro mjesto za pljačku. Dok ljudi prolaze, stražar ne zna tko je od njih lopov, ali njegova nazočnost i snaga pružaju sigurnost toj trgovi­ ni. Nema velike razlike između takva stražara i Kristova 40

vojnika koji budan i na oprezu brani područje duša koje mu je dano samo zato što je u svako doba vjeran i na položaju. Koji je to položaj? To je ono savršeno mjesto koje osoba zauzima svakodnevno kada živi u skladu s Bož­ jom voljom, iako je potpuno nesvjesna načina na koji sve to duhovno djeluje. Smisao toga da smo vojnici u toj bitci dobit ćemo priznavajaući vjeru onako kako ju je objavio Isus u Evanđelju i pokoravajući joj se točno onako kako je za­ pisana u nauku Crkve, onako kako je postala vjerom i kako je prenošena mnogim naraštajima katolika više od dvije tisuće godina. Čovjek nikada ne · može zanemariti čvrste i jasne is­ tine kršćanstva. One su sve javno pokazane na visinama Golgote, upravo na drvu križa na kojemu Isus visi ras­ pet našim grijesima. Mogli bismo jednostavno započeti odavde. Mogli bi­ smo samo zakoračiti na stranu svetoga Ivana, apostola ljubavi, u podnožje križa i sudjelovati s njim u golemom i snažnom otajstvu smrti njegova Božanskog Učitelja. U to kako je bio kadar hodati s Njim cijelim putem do Kal­ varije, do srca Golgote, i biti sudionik najnemilosrdnije­ ga čina okrutnosti koji je ikada nanesen nekom ljuds­ kom biću, jer on je bio Bogo­čovjek, nevin, bezgrješan, Bog, koji je došao samo zato da nas izbavi iz okova So­ tone. Sveti je Ivan uspio doći do mjesta razapinjanja ia­ ko nije ništa razumio. Znao je da je njegov Učitelj Bog. Vidio ga je preobražena. Bio je svjedok gotovo svakog čuda koje je on učinio. Znajući da je on Bog, a s obzirom na apsurdnost prizora kada je vidio da sam Bog dopušta 41

brojnim kukavicama da ga udaraju i ponižavaju, Ivan je to ipak prihvatio kao nešto što tako mora biti, samo zbog ljubavi koju je imao prema svome Učitelju i zbog pouzdanja u savršenstvo Božje volje prema njegovu Si­ nu i prema čovječanstvu. Takav odnos, tj. odnos svetoga Ivana, jest smjer u kojemu naša vjera treba kročiti. To je smjer u kojemu naše srce treba kucati i to je pravi ritam kojim naše ru­ ke trebaju veslati u vodama zemaljske plovidbe našega progonstva. Nema drugoga načina na koji Božji vjernik može pri­ jeći pustinju ovoga zemaljskog života osim uzimanjem u ruke duhovnog oružja sakramenata u suočavanju sa svakodnevnim teškoćama, gigantskom upornošću, sigu­ ran da se bori na strani dobra i da je pripadnik najmoć­ nije sile. Kršćanin koji je u dodiru s ovom duhovnom stvar­ nošću ide putem dobrote i razvija u svome srcu sjeme istine koje mu je usađeno na krštenju. To će pokrenuti darove Duha Svetoga na korist vojujuće Crkve na zemlji. Moramo razumjeti da biti aktivan i vjeran Bogu zna­ či biti povezan s nebeskom vojskom, s cijelim korom Božjih anđela. Sve ono iz duhovnoga svijeta što ne mo­ žemo vidjeti zbog toga što smo u tijelu, štite Božji duho­ vi koji su na našoj strani kao dio iste vojske kojoj i mi pripadamo. Oni nadopunjuju i uravnotežuju sve što nama nedostaje kako bismo bili potpuno učinkoviti ka­ da se suočimo s neprijateljem . Ako svim snagama nastojimo biti poslušni Božjoj vo­ lji, duhovi Božji djeluju kao oči naše duše i mi, ujedinje­ 42

ni s njima, tvorimo savršen sklad dobrote pa u našem srcu ne može opstati nijedan djelić tame. Budući da su anđeli intelektualna bića, oni djeluju preko naših osjetila, instikata, misli i mašte. Obraćaju nam se i preko naših snova, i djeluju sa svim intelektu­ alnim informacijama koje smo prikupili tijekom zemalj­ skog postojanja. Imaju golemo područje djelovanja u nama, gdje nam mogu pomoći u našoj svakodnevnoj plovidbi vodama progonstva. Oni ne narušavaju našu privatnost. Neće djelovati u nama ni na kojem našemu području ako ne nastojimo biti poslušni Božjim zapovijedima i zakonu. Oni su u savršenu skladu s Božjom voljom. Biti vjeran pozivu kršćanina znači biti otvoren daro­ vima Duha, a Božji anđeli tvore velik dio tih darova Du­ ha. Moramo shvatiti da jedan dio Božje vojske čine sve­ ci. Čim uđemo u Božju slavu, postajemo pripadnici jed­ nog kora anđela. Naš anđeo čuvar pripada posebnom koru anđela, a njegovu je duhovnost Bog odabrao za nas i ona će biti naše svjetlo koje će nas odvesti u Božje Kra­ ljevstvo. U trenutku kada duša ulazi u vječno prebivališ­ te Božje slave, ona se ujedinjuje s odabranim korom an­ đela, i to s korom svoga anđela čuvara. To ne znači da ćemo se pretvoriti u anđele. Mi ćemo uvijek biti ljudska bića kakvima smo i stvoreni, ali ćemo tada biti usavrše­ ni i u tome ćemo smislu biti poput anđela. Pravo znače­ nje onoga što jest Otajstveno Tijelo Kristovo izvan je ljudskoga poimanja. Moramo sebe predati toj tajni i imati toliko vjere u Boga da mu budemo poslušni una­ toč tome što ne shvaćamo ništa o tajnama vjere. To će 43

nas samo po sebi dovesti u vrlo povoljan položaj. To će nas ujediniti s višom razinom našega bića, odvesti nas ravno u nebeske redove, gdje su Božji nalozi jasno shvaćeni u svako vrijeme. Biti na oprezu, ponizan i poslušan Božjoj volji, smje­ šta nas na vrlo plodonosno tlo, potiče nas da se snažno držimo pravila Božje vojske i oblikuje nas u moćno oru­ žje protiv Neprijatelja duša.

44

8. IMAJMO BESKRAJNO POVJERENJE U NE­ VIDLJIVU BOŽJU MOĆ Nema veće radosti na Nebu od slike vjernog katolika na zemlji koji se, unatoč tome što ne vidi duhovni svijet, odano bori protiv nevidljivog Neprijatelja nevidljivim oružjem i na strani nevidljivih prijateljskih snaga koje ga podupiru. To je veličanstven prizor, jer je to prizor svetosti koji nije moguće postići mimo Božje volje. To je čudo Kris­ tova otkupljenja. Odano povjerenje u nevidljivu Božju moć, u neopip­ ljivu potporu koju nam on daje po našoj vjeri, nad na­ ravne je prirode i moguće je samo po Njemu i zbog Nje­ ga. Biti u dodiru s nebeskim snagama dobra jest nadna­ ravan čin i dopušta nam, kao običnim smrtnicima, sud­ jelovati u nečem nadnaravnom. Biti svjesno aktivan u toj duhovnoj vojsci čini čovje­ ka nadnaravnim pred niskim silama zla, jer je po vjeri uzdignut na visinu Božjega anđela na području duhov­ nog ratovanja. Čak i najmanji na zemlji, ako se bori u savršenoj pos­ lušnosti našemu Gospodinu Isusu Kristu, našemu

45

Bogu, sposoban je poraziti najvećeg diva pakla. Ne­ ma granica moći koja je dana Božjim izabranicima za borbu protiv Sotone. Kada bismo samo malo poznavali svoju vjeru, kojoj kao kršćani pripadamo, bili bismo najsretniji i najodani­ ji vjernici. Svijet nas zavarava tako da gubimo najvrjednije vri­ jeme u životu. To je sve dio plana Neprijatelja, po koje­ mu on crpi snagu krštenih ljudi, navodeći nas da previ­ dimo i zanemarimo darove svoje vjere. Tužno je vidjeti kako kršćani koji su odlučili slijediti putove svijeta mrze i toliko gaze Božje veličine. To je kao da gledamo Isusa ponovno raspeta, kao da gledamo kako mu opet čavlima probijaju ruke. Strašno je gledati Kristova vojnika koji ima i potreb­ nu odoru i oružje, ali je izgubljen u cirkusu ovoga svije­ ta, kako prostituiranjem s lažnim bogovima svijeta, kao što su novac, prestiž, slava, politička moć i zadovoljstva, iskvaruje dušu, otvrdnjuje srce i čini ga neosjetljivim na vjerske aktivnosti, što vjernika pretvara u izdajnika. Pronalaženje svoga mjesta i dužnosti u Božjoj Crkvi samo je pitanje razumijevanja prvoga od svih pravila koje glasi: Bog zna, a on je Onaj koji jest. No, kamo nas to vodi? Vodi nas do razumijevanja či­ njenice da nam predanje u Njegovu svetu volju daje mir i sigurnost u spoznaji da smo pod krilima njegove lju­ bavi i zaštite i da on ima savršen plan za nas. Što to znači predanje u njegovu volju? Kako to djelu­ je u životu?

46

To je vjerovanje da je Isus Bog, ispovijedanje naše vjere. To je prihvaćanje otajstava naše katoličke vjere, bez preispitivanja, i odvažnost da se pokoravamo tim otajstvima unatoč našoj tvrdoglavosti i ponosu. To je nasljedovanje učenja Evanđelja kao naše savršene istine po kojoj trebamo živjeti. To je podređivanje Božanskim zakonima što ih je Bog objavio Mojsiju u gorućem grmu. To je poimanje nauka kao zemljovida na kojemu slije­ dimo svoje putovanje na ovoj zemlji progonstva. To je prihvaćanje da trebamo živjeti svoj vjerski život bez svjetovnih praksa i bez robovanja buntovnim strastima tijela. To znači pripadati Bogu, a ne Đavlu ovoga svijeta. Ako smo svjesni i potpuno prožeti spoznajom vjere, sposobni smo ići stopama našega Spasitelja Isusa Krista i bit ćemo kadri svladati sve prepreke na koje naiđemo na hodočasničkom putu ovoga zemaljskoga života. Pronaći katoličku vjeru svjesno,znači doživjeti oso­ bno iskustvo Isusa. To znači doživjeti obnovu u kojoj sav sadržaj blaga naše vjere počinje dobivati savršen smisao u duši i srcu te počinjemo živjeti život s Bogom, u kojemu je sve povezano s njegovom slavom bez obzi­ ra na prirodu stvari ili njihove okolnosti. Shvatiti moć katoličke vjere znači pronaći najčudes­ niju moć, znati da nam je ona dana kao dar, kao poslanje čiji smo mi dio ­ poslanje nad poslanjem ­ poslanje spa­ šavanja duša. Ne može postojati veće poslanje na zemlji od poslanja spašavanja duša. Spašavanje duša automatski podrazumijeva istinsku bitku protiv neprijatelja duša ­ Sotonine vojske palih anđela. Tu bitku protiv neprijatelja duša ne možemo ni­ kako voditi bez savršene svijesti o odgovornostima koje 47

ona uključuje. Ovdje ulazimo na područje bitke koje zahtijeva najveću pozornost. Moramo sebe pripremiti kao savršeno poslušne vjernike kako bismo se suočili s takvom vojskom oholosti, neposluha i zla. Stoga, jedini način na koji se možemo suočiti s Nep­ rijateljem jest da potpuno prekinemo svaku vezu s njim. Istina je da dokle god živimo u ovome smrtnome tijelu, živimo na području grijeha i nema načina na koji mo­ žemo prijeći cijeli put svoga progonstva bez posrtaja; ali dokle god se budemo opirali rukama neprijatelja koje nas pokušavaju gurnuti u pad, pokazujemo da naš pad nije dragovoljan, nego neizbježan dio bitke. Tako mo­ žemo biti ranjeni vojnici, koje odnose u bolnicu pomi­ renja, ali koji se odande mogu vratiti na bojišnicu. Po oproštenju naših grijeha mi ćemo ozdraviti, oporaviti se i bit će nam vraćena snaga za nastavak borbe. Da bi razumio ovaj vojni duhovni jezik, čovjek mora prvo shvatiti što znači prihvatiti ulogu vojnika. U pro­ tivnom će zaći na intelektualno područje, koje će samo potaknuti carstvo mašte i hraniti ljudske tlapnje te tako pretvoriti cijelo djelovanje iz duhovne bitke u puku oča­ ravajuću dolinu uzvišene teologije. Može uzeti stvarnost onoga što se ovdje duhovno iznosi i pretvoriti je u boga­ tu pustolovinu sofisticirane ljudske znatiželje. Posjedujemo urođen smisao za usvajanje istina, koji je poput snažnog tonika za našu taštinu, koji je jednak bilo kojoj vrsti duhovnog poticaja što umiruje potrebu za hranjenjem duše. Dakle, prepoznajemo nešto kao is­ tinu i to tako cijenimo, prihvaćamo kao duhovnu hranu, ali ne živimo po toj istini. 48

Ta prijetvorna narav upravlja srcem brojnih katolika koji nisu imali pravi osobni odnos s darovima Duha Sve­ toga i koji, stoga, nemaju nikakvih milosti, nemaju poj­ ma o snazi koju im je dala Crkva po svetim sakramen­ tima.

49

9. ZAODJENIMO SE DAROM VJERE Ako želimo ući na to posebno područje na kojemu ćemo biti odvojeni od neprijateljske vojske i savršeno povezani sa snagama Božje vojske, moramo jasno shva­ titi razinu odgovornosti koja podrazumijeva odanost našoj vjeri. Ovo može zvučati suvišno, ali ni izdaleka ni­ je suvišno. Naprotiv, upravo je o tome riječ. Moramo biti čvrsti i odlučni u tome da nemamo u sebi nijedno pod­ ručje o kojemu pregovaramo s mračnim silama. U pro­ tivnom, Neprijatelj nam može oduzeti oružja u koja smo odjeveni za neku duhovnu bitku, zato što nas može za­ teći u odori sastavljenoj od dobra i zla. To odmah pot­ kopava snagu naše obrane i čini nas potpuno izloženi­ ma Neprijatelju. Dakle, što je moja odora, od čega je napravljena? Odora katoličkog vojnika jesu njegovi krsni zavjeti. Što je oružje i od čega je napravljeno? To su sakramenti i oni darovi Duha Svetoga Crkvi koje je ustanovio Isus, koji je umro i uskrsnuo, a koji su osnaženi njegovom krvlju kako bi nas za vrijeme ze­ maljskog progona prekrivali i štitili od svega zla. Nap­ ravljeni su od Božje milosti, ljubavi i praštanja grijeha.

50

Oni su snaga koja nas krijepi kako bismo preživjeli prelazak iz ovoga vremenita života u vječnu Božju sla­ vu, koju nam je zadobio Isus na Križnome putu. Kako i kada potpuno započinjemo aktivno sudjelo­ vati u duhovnoj bitci? Čim katolik primi prvu svetu pričest, on je već spreman za puno djelovanje. Život i djela katoličkog vjernika u korijenjeni su u snazi Euharistije. Postati Kri­ stovo sredstvo hraneći se njegovom krvlju i tijelom zna­ či da osoba postaje dionik muke i uskrsnuća našega spasitelja Isusa Krista, jer ulazi u otajstvo pretvorbe. Već to otajstvo postavlja nas u žarište borbe za nakane Presvetoga Srca, a te nakane vode cijelu bitku u svim vremenima. Sve nakane Bezgrješnoga Srca Marijina, Božjih anđela i svetaca zapisane su i začete u njihovu srcu uvijek u skladu s voljom Božjom. Sve nužno moraju proizlaziti od Božjega djelovanja, koje Bog usađuje u sr­ ce svakoga stvorenja, bilo anđeoskog bilo ljudskog. Primanje svete pričesti čini nas pravim Kristovim sred­ stvom, omogućuje nam kročiti na put suobličenja s Kris­ tom dok živimo euharistijskim životom, životom koji je istinski usredotočen na isključivo hranjenje tijelom i krvlju Isusa Krista. Kada bismo samo mogli duboko spoznati koliko je doista uzvišeno to otajstvo, ušli bismo doslovno u stanje ekstaze. Katolik koji živi pravim eu­ haristijskim životom jest katolik koji se postupno suob­ ličava svojoj hrani. On postaje poput Krista preobraz­ bom koju otajstvena prisutnost tijela i krvi Isusa Krista tijekom vremena usavršuje. Što se više umnažaju dani pričešćivanja,to se više produbljuje put duše u muku Kristovu, koji je snažno pripravlja na pravo uskrsnuće 51

koje je čeka na kraju ovoga vremena progonstva. Cijelo je biće uronjeno u stanje raspeća, u kojemu živi ovaj prolazni život u nadnaravnom obliku, stječe čvrst život u duhu te čvrsto i ustrajno pokorava tijelo višoj razini svoga bića. Sve je ovo moguće samo ako Kristov vjernik živi ži­ vot u vjernosti Bogu, u predanosti Bogu koja je toliko iskrena i stroga da ne ostavlja nimalo mjesta oklijevanju ni sumnji. Kristov vojnik mora hodati kroz život gleda­ jući ravno naprijed i nikada se ne okretati ni u kom smjeru. To znači nasljedovati duh Lota, početak zakona progonstva koji su postavili anđeli Gospodnji kada su Lota izvodili iz Sodome i Gomore prije negoli su ti gra­ dovi bili sprženi do temelja. Dakle, biti katolik znači imati duboku svijesti o od­ govornostima koje su nam dane sakramentom krštenja, a vjernik mora preuzeti punu snagu darova u trenutku primanja prve svete pričesti, koja stavlja u pogon svaki otajstveni smisao bivanja u Kristu. Kada vjernik uđe u puninu otajstva kršćanstva, pre­ tvara se u silu koja će, ako je u potpunoj poslušnosti, biti nepobjediva. Ništa ne može stajati na putu Kristovu vojniku koji uistinu s uvjerenjem i pouzdanjem drži svoja duhovna oružja. Kada bi izabrana Božja vojska bila potpuno svjesna snage koju joj je Bog dao po Isusu, cijelo bi čovječanstvo do sada već upoznalo Isusa i postalo katoličko. Samo je vrlo malen postotak izabranih vojnika Kris­ tove vojske potpuno svjestan darova Duha Božjega. Ve­ ćina ljudi poima svoje postojanje na temelju osnovnih doktrinalnih spoznaja i na tome ostane. To je razlog 52

zbog kojega poruka Evanđelja ne teče onako brzo kao što je tekla u prvoj Crkvi, u vrijeme Isusovih apostola. To je razlog zbog kojega gotovo i nemamo mučenika ­ vojnika spremnih bez oklijevanja sučeliti se na prvoj cr­ ti bojišnice ne mareći za svoje zemaljske brige i odnose. To slabo kršćanstvo stvorilo je najtužniji pristup kršćanskim istinama. Današnji kršćani (uglavnom pro­ testanti) usredotočeni su na Krista kao čudotvorca , na Krista koji ozdravlja i dolazi učiniti sve za nas, ispuniti nas obiljem zemaljskih darova i povlastica. Kao što sam već rekao,ako ne shvatimo svoje kršćanstvo u smislu otajstva, nikada nećemo biti onoliko duhovni koliko bi­ smo trebali biti niti ćemo biti kadri držati oružje koje nam je dano da bijemo dobar boj Evanđelja. Gledamo slavne propovjednike, izvođače svih vrsta čuda za mase. Vidimo ozdravljenja i Božju ruku u većini tih ozdravlje­ nja, ali to samo po sebi nije znak svetosti ni vjernosti Bogu. I Juda Iškariotski bio je ozdravitelj i čudotvorac u Isusovo ime. Tako je ovo predivno kršćanstvo, bogato čudima i znakovima, često daleko od stvaranja svetaca za Crkvu. Ono često stvara veliki spektakl u Isusovo ime, te neke pretvara u bogataše zemaljskim dobrima.

53

10. BUDIMO POTPUNO ODANI AUTORI­ TETU CRKVE Život u Katoličkoj crkvi živi se u otajstvenom svijetu, u krilu Evanđelja i u dosljednom prihvaćanju naputaka Svete Stolice. Ovo je temeljno pravilo kršćanske plovid­ be. Katolik koji ne poštuje glavu autoriteta nevjeran je i, prije ili kasnije, nestat će u bitci. Ovo „kasnije" može značiti i na samom kraju života, u trenutku smrti, pre­ sudnom i kritičnom trenutku za dušu, kada će sav nje­ zin odnos s Bogom i Đavlom biti zauvijek određen. Nadnaravni život Kristovih vjernika jest život ljuds­ kog žrtvovanja, ali je obogaćen spoznavanjem nevidlji­ vih milosti na svakom koraku svakodnevnog života. To je život koji više ne ovisi o ljudskim događajima, nego opstaje samo po Božjoj ljubavi. To je život koji se živi u skladu s duhom svetog Ivana, koji je Ivana vodio hoditi put Kalvarije s njegovim Božanskim Učiteljem. Ivan je to učinio iako, kao čovjek, nije razumio zašto Bog u osobi njegova Učitelja dopušta da ga razapinju ljudska stvorenja, koja je On stvorio i koja nemaju poj­ ma o njegovu Božanstvu. Ali, Ivan je to prihvatio bez propitivanja, ne sumnjajući ni na tren da to, ako Bog to želi, nije savršeno. To treba biti duh koji će usmjeravati 54

svakog katolika ­ čvrsto razumijevanje da je Bog doista u svakoj odluci koju donese Sveta Stolica, na svakom koraku plovidbe kroz progonstvo vojujuće Crkve na zemlji. Prihvatiti svaki scenarij svakodnevnog života kao savršen scenarij, koliko god apsurdan izgledao, znači živjeti u savršenoj poslušnosti Božjoj volji. Držati duhovno oružje u duhu spoznaje sadržaja snage koju ono ima, već znači poraz neprijateljskih sila, koje se neće usuditi ni približiti snažnoj i prijetećoj sili takvih razmjera. Osoba koja kao vrlo ponizno ljudsko biće izlazi s ju­ tarnje svete Mise, odjevena jednostavno i bez pretjeri­ vanja, ali koja nosi blago upravo primljene svete pričes­ ti u Euharistiji, nije ništa manje od najmoćnije sile. I ta se sila širi posvuda oko toga pričesnika ako je on istin­ ski vjernik i potpuno svjestan duhovnih darova. Nijedan demon ni ijedna sila zla neće biti kadri čvrsto stajati u prisutnosti te osobe. U očima svijeta Božja će vojska izgledati beznačajna. Prolazit će nevidljivo, kao i Bog, pokraj nevjernika, a ponekad, što je žalosno, i pokraj mlakih vjernika. Ima mnogo katoličkih duša, i onih koje se svakodnevno pri­ češćuju, koje su daleko od toga da budu posude za otaj­ stva što su im povjerena, jer nemaju svjestan i svet od­ nos prema istinskoj prisutnosti Krista u Euharistiji. To je kao da savršeno specijaliziran liječnik napusti svoje zvanje i zaposli se kao pipničar. (Ovo je slaba usporedba s obzirom na veličinu teme, ali je ipak način oslikavanja ljudskim riječima.) Ako želimo spoznati Boga, traženje Boga mora pos­ tati naš životni cilj. Tek će nam se tada Bog pokazati bez 55

ikakve tajne ili s onoliko tajne koliko on, u svojoj mud­ rosti, drži dobrim za nas da nas bljesak njegove svjet­ losti ne pretvori u prah. Jer, moramo shvatiti da je gle­ danje Božjega lika toliko snažno da ga možemo podnije­ ti samo zato što je naša priroda napravljena na sliku Božju po posvećujućoj milosti. To je poput sina koji uvi­ jek može gledati očevu snagu i ljepotu bez osjećaja straha ili gubitka hrabrosti. Ali, čovjeku je dopušteno gledati Boga licem u lice samo u Nebu, gdje svetost čini duhove sposobnima promatrati Boga. Dok čovjek živi na zemlji, on podržava tu spoznaju o prisutnosti Boga čvrsto u vjeri, koja nas onda još više jača .

56

11. BRANIMO BESKOMPROMISNO ISTINE NAŠE VJERE Kao katolici suočeni smo s Crkvom kojoj je mnogo gdje oduzeta svijest o nadnaravnom, s klerom koji u mnogim slučajevima postupno postaje sve skeptičniji glede duhovnoga svijeta i sve racionalniji, praktično i institucionalno, do te razine da više sliči nekom protes­ tantskom tijelu. Ovo nije nikako sveopća istina, jer imamo čvrstog svećenstva koje plovi s Isusom iz Naza­ reta pod zastavom svete Predaje i živi vjernost Božan­ skoj liturgiji. Ipak, utjecaj i infiltracija masonerije i umova velikih korporacija u srce slabih svećeničkih zvanja svih ovih godina uzima danak i počinje biti vid­ ljiv u Sjevernoj Americi i Europi, a postoji opasnost da zagadi i cijelo tijelo Crkve. U sjemeništima u Indiji svećenstvo se obrazuje u ok­ ruženju koje je uvelo hinduističku kulturu i religiju u kršćanstvo unoseći elemente hatha joge(ili „joge za vje­ žbu", kako je poznata na Zapadu) i tehnike meditacije . Na isti način svjedoci smo da se čak i u najtradicionalni­ jim sjemeništima i teološkim školama diljem Europe i Sjeverne Amerike ozbiljno rasipa sveta Predaja i razvo­ dnjava sveta liturgija. Ono što vrlo iznenađuje jest či­ njenica da se to osobito događa među dijecezanskim 57

svećenstvom, koje pomaže u teološkoj formaciji na svje­ tovnim sveučilištima, koja su većinom ateistička, te u vjerskim redovima kao što su isusovci i benediktinci. Taj se popis stalno povećava kako se muka Crkve pribli­ žava svome žarištu. Nisu svi dijecezanski svećenici zah­ vaćeni time, a ni svi pripadnici spomenutih vjerskih re­ dova. No, to je kao kada bismo rekli da u obitelji od de­ setero članova petero ozbiljno boluje od zarazne boles­ ti. Možda se ovo viđenje vremena i stanja Crkve neće svidjeti onima koji su uronjeni u utrobu svijeta, i imat će smisla samo onima koji doista prate znakove vremena. Crkva je danas blagoslovljena što ima papu Benedik­ ta XVI., koji ima duboku spoznaju o najzdravijoj mogu­ ćoj teologiji, toliko bogatoj, jasnoj i pedagoškoj koliko samo Božanski Učitelj može to dati po djelovanju Duha Svetoga u vodstvu Svete Stolice. No, jedan broj katolič­ kih biskupa i svećenika diljem svijeta nisu spremni ob­ ratiti ni najmanje pozornosti na ono što Sveti Otac ima reći. Nisu mu poslušni, ne poštuju ga i ni u čemu ga ne nasljeduju. Sama ova činjenica znači duhovni pad jednog dijela Crkve. Svrha iznošenja ove realne slike jest ukazati na rane što ih je vojska Zloga zadala tijelu Crkve kako bismo ja­ sno sagledali veličinu bitke s kojom smo suočeni. Jer, Neprijatelj je ušao i u samu Crkvu. Moramo biti oprezni i trijezni, hrabri i trezveni kako bismo počeli istjerivati uljeze iz srca Crkve i oslobađati ih od njihovih demona snagom molitve i oklopom svetosti. 58

Naše najveće oružje jest Euharistija, ali puninu nje­ zinih darova i snage možemo primiti samo ako je cijelo naše biće predano krvi Jaganjčevoj, spremno postati poput Krista i prekinuti sve veze s neprijateljskim pod­ ručjem. Na taj ćemo se način potpuno staviti na raspo­ laganje Bogu kao vjerne posude njegovih Božanskih mi­ losti, uvijek spremne izliti se na zarobljene kako bi bili oslobođeni iz okova Sotone i vraćeni na sigurno. Ovo moraju biti vremena velike budnosti. Nema mjesta znatiželji ni vremena za gubljenje na uvjerava­ nja. Ne smijemo slušati nikakve bajke ni filozofije o ma­ gijskoj stvarnosti, ne smijemo obraćati nimalo pozor­ nosti nekršćanskim glasovima. Nemamo nimalo vreme­ na ni ikakve potrebe za učenje od susjednih vjera. Krist je svojoj Crkvi dao sve darove u punini njezine ljubavi i milosrđa. Ne nedostaje nam ni jedan jedini otkucaj te is­ tine. Najživopisnija kušnja za svećenstvo i laike jest mno­ štvo religijskih informacija i inovacija dostupnih preko medija. Zbog toga vrlo lako padaju u sinkretizam sup­ tilnih dimenzija, koji u početku izgleda bezazlen, ali koji će na kraju postati kiseo i imati velike i štetne posljedi­ ce za integritet vjere. Izgleda da danas neki propovjednici uokolo kupuju „otkačene" ideje, koje im omogućuju čvrsto se držati pulsa vremena, biti moderni i u „trendu". Već ih sam taj čimbenik vodi u najopasniju zonu, a to je zona znatiže­ lje, čiji jedini gospodar jest pohlepa. Ako se mi, kao Kristovi vojnici, ne budemo držali prave vjere, prave Predaje i prave stege apostola poslije 59

Pedesetnice, nećemo biti kadri preživjeti ni služiti Bož­ jim zapovjedima. Bit ćemo gluhi na Božje zapovjedi. Vojska koja je potrebna za današnju duhovnu borbu ne smije biti samo dobra i vjerna. Od te se vojske traži neustrašivost i hrabrost, sve do mučeništva, ako je pot­ rebno. Ima previše područja koja su loša i kojih se treba odreći. Papa Celestin VI. ovako je govorio u svoje vrijeme o svijetu: „Postoje samo dva lica čovjeka, jedan naspram dru­ gome ­ekumenski, sa svim svojim apetitima, i Božji, sa svim svojim osvjedočenjima. Prvi vlada u sadašnjosti i odveo je svijet do krajnjih granica potpunog uništenja života. Drugi čeka svoje Kraljevstvo u budućnosti. Kra­ ljevstvo suglasja, uzvišeno kraljevstvo sreće i pomire­ nja." Mogli bismo uzeti ove Papine riječi za današnji svi­ jet, u kojemu riječ „ekumenski" zvoni poznato mnogim kršćanima. Jer više se ne temeljimo na svetoj Predaji, nego se trudimo slagati se jedni s drugima bez sukoba. Nije nas briga koliko se moramo odreći onoga što je sveto sve dok se uspijemo naći negdje na sredini gdje su svi sretni i sporazumjeti se oko svake razlike koja nas dijeli. To je filozofija koja teologiju zaodijeva na vrlo lu­ kav i moderan način, bez obzira na to koliko se u tome procesu razvodnjava pravo Kristovo Evanđelje. No, tako se gradi slaba Crkva. Tako se Crkvu pretva­ ra u „masonski san".

60

Tko se može suprostaviti brojnim slabićima proiziš­ lim iz plesa u kojemu su zagrljena razna vjerovanja , moderne ideje i prakse krščanstva, prakse što su ih ve­ ćinom osmislile mračne i proračunate sile, kao što su masoni, koji su se infiltrirali u Katoličku crkvu? O istini se ne raspravlja. Nju se samo navješćuje, svjedoči, uzvisuje i časti. Nju se treba postaviti kao či­ njenicu, a ne kao predmet rasprave. Koji je onda smisao križa? Što je to onda duh raspe­ ća? Ako je čovjek pozvan raspravljati o istini i ubaci je u ring rasprave, gdje jedno krilo pokušava dokazati da je ona lažna, onda mučeništva izgleda suvišno. Krist je on­ da uzalud umro. Mogao je o tome raspraviti s Poncijem Pilatom i Herodom te, možda, sklopiti dogovor o uza­ jamnom razumijevanju. Mogao se ponašati tako eku­ menski sa Židovima. Ne, smisao kršćanstva mnogo je viši od toga! To je čvrsta istina u kojoj osoba treba hodati strogo u jednom smjeru, a taj smjer ide na istok, prema Golgoti. Unutar okvira doktrinalnih činjenica ne može biti nikakva ko­ lebanja. Mi smo odgovorni za posljedice svojih djela glede pristupa koji imamo prema pravom licu Neprijatelja. Ne možemo sebi priuštiti prihvaćanje nikakve vrste ljuds­ kog razmišljanja, bez obzira na to kako je ono filozofski predstavljena, sve dok je takvo razmišljanje predstav­ ljena na način koji je nespojiv s onim što znači biti pravi katolik. Drugim riječima, ne možemo prihvatiti ništa ni ikoga izvan naše svete Predaje. Iznimka je kada dono­ simo pravo obraćenje, gdje nema nikakve dvojbe da je Bog doista dodirnuo dotičnu osobu i da je ta osoba pri­ 61

mila jasno pomazanje razumijevanja istinske prisutnos­ ti Krista u Euharistiji, i mnogih drugih istina koje čine otajstvena i nadnaravno tijelo Crkve ­ Otajstvena Tijelo Kristova. Ne smijemo sebi postavljati nikakav drugi cilj osim prihvaćanja svetosti kao jedinoga puta za postizanje i ispunjavanje poslanja za koje smo stvoreni. Ovdje smo kako bismo prosvijetlili hodočasnike koji se mogu uda­ ljiti od Boga dok prolaze mutnim vodama progonstva i utopiti se u dubinama materijalizma te se tako odcijepi­ ti od više razine svoga bića i postati potpuno tjelesni. Ovo je uobičajen zajednički nazivnik za zemaljski život kada se udaljujemo od izvora života, od Boga. Kakvu li nam je veliku odgovornost Bog stavio u ru­ ke! Znamo li to doista? Dani su nam potrebno znanje i prikladan alat i oruž­ ja za obranu i hranjenje točno određene potrebe hodo­ časničkih duša. Kada iznosim ovu činjenicu, pretpostavljam da smo svjesni koliko moramo duhovno biti u dobroj formi. Što to znači biti u dobroj formi za svoju ulogu? To znači biti čist od bilo kakve veze s područjem zla, biti uravnotežen na području vjernosti, biti čvrsto uci­ jepljen u Krista. U protivnom, čovjeku nije nikako mo­ guće sukobiti se s takvim silama i pobijediti, čovjek uo­ pće ne bi imao dar razlučivanja.

62

12. DUHOVNI BOJ Naš Gospodin i Spasitelj Isus Krist prikazao nam je vrlo jasno svaki oblik ovozemaljskog života kao privre­ meno stanje bivanja. Obilno nam je i velikodušno obja­ vio činjenicu da smo u progonstvu i da ćemo se, ako bu­ demo poslušni njegovu učenju, na kraju osloboditi i za­ dobiti trajno oslobođenje od nižega svijeta u koji smo pali zbog Istočnoga grijeha. Obećao nam je dati vječno spasenje, podići nas iz dubine ponora i odvesti nas u vječnu slavu svoga Oca. Dakle, mi tu objavu prihvaćamo ili odbacujemo. Ako je odbacimo i živimo zemaljski život na religij­ ski ali neduhovan način, onda će nam duša biti ozbiljno pothranjena na kraju materijalnog postojanja kada pot­ puno uđemo u duhovni svijet odvajanjem od tijela u trenutku smrti. Živjeti religioznim životom bez osjećaja duhovnosti isto je kao odjenuti farizejske haljine, kako je opisano u Evanđelju. Tvrdimo da smo Božji, ali sve što radimo u ime Božje radimo doista samo za sebe. Žalosno je što je u današnjoj Katoličkoj crkvi ovo uobičajena stvarnost među svećenicima i laicima. Jedan od najvećih razloga nedostatka zvanja u mnogim dijelo­ vima svijeta jest nedostatak duhovnosti. Zvanja mogu 63

cvjetati samo u vrlo pobožnoj zajednici,u Crkvi koja je prisutna pred Presvetim Oltarskim Sakramentom, u za­ jednici koja sakrament pomirenja poima kao životno važan dio naše duhovne hrane. Za zvanja je potreban narod koji će sebe izgrađivati po darovima Duha Sveto­ ga; ne po ideologijama ili modernim filozofijama, nego po svetoj Predaji i Božanskoj liturgiji, Božji narod koji shvaća poziv Boga Oca da obrani duše i živi dosljedan život čvrsto sazdan na objavljenoj istini. Sotona nas napastuje da slijedimo oblike kršćanstva zasađene za vrijeme reformacije , kršćanstva u kojemu nema otajstvenosti ni duhovnosti naših praotaca u Crk­ vi, kršćanstva koje je moderno i spektakularna . Nudi nam kršćanski show koji odgovara poganskim srcima što tvrde da žive u ritmu otkucaja Presvetoga Srca i štu­ ju samo onoga Isusa koji umnaža kruhove i ozdravlja bolesne, Isusa zemaljskog napretka, da budemo narod koji traži samo prolaznu korist i prolazne moći. Biti Kristov vojnik znači prigrliti puninu povijesti kršćanstva , poznavati staze Evanđelja. Vojnik bez cje­ lovita znanja o veličini bitke dobar je koliko i mrtav vojnik. Vojnik bez poslušnosti hijerarhiji ne vrijedi ništa pred neprijateljskim redovima. Neprijatelj će ga prega­ ziti, a vjerojatno i uništiti. Povijest kršćanstva započinje naviještenjem arkanđela Gabrijela našoj Gospi, Djevici Mariji, nastavlja se u bitkama više od dvije tisuće godina i ona je neprekidno putovanje Božjega naroda prema Gradu Jeruzalemu na nebesima. Osoba nikako ne može ući u borbu i biti aktivan Kri­ stov vojnik ako odbacuje svetu Predaju, iskustva i uče­ nja koja su postavili praoci naše Crkve. Od takva tobož­ 64

njeg vjernika Đavao će napraviti vrlo blještav cirkus. To će izgledati jednako kao kada Sotonin klaun izvodi ču­ desa u ime Isusa, ali s duhom Đavla, što je često ruglo kršćanstva danas. Ako se mislimo boriti na otvorenu polju duhovnoga svijeta kao vjerni Kristovi vojnici, tre­ bamo stajati unutar okvira punine Crkve. Suprotno to­ me, ako stojimo u okvirima djelomične istine i djelomi­ čne poslušnosti, nismo ništa više od izložena i krhka ljudskog bića koje se šakama bori protiv vjetra. Sotoni­ ne će snage pobijediti takva vjernika. Danas je vrlo po­ pularno vidjeti na mnogim područjima kršćanstva kako ljudi izvode službe oslobođenja, i laici i svećenici, a ne­ maju potrebno znanje ni blagoslov crkvenih vlasti. Za mnoge ljude to je prilično zanimljiv prizor. Očito­ vanja sila zla golema su i daju točno određenu lepezu odgovora po uputama protestantskog pastora ili nepos­ lušna katoličkog laika, ili bilo kakva nesavjesna i neupu­ ćena katoličkog svećenika. Đavao je znalac u stvaranju vrlo privlačna ozračja za tu vrstu službe tako što je hoće učiniti popularnom po izvođenju čudesnih oslobođenja brojnih posjednutih,tlačenih i opsjednutih osoba. Ono što te osobe koje provode tu službu ne znaju jest to da Đavao igra opasnu igru s njima. On će joj dopustiti da uđe u njegov svijet i da godinama izvodi nekakva vidlji­ va „ozdravljenja". Ali u međuvremenu priprema teren za iznenadan napad na obitelj i na osobu ili osobe koje su uključene u te prakse. Ljudi koji su bili naizgled oz­ dravljeni i oslobođeni, u stvarnosti to nisu, pa kasnije zapadnu u još gore stanje i tako truju veći dio duhovnog područja negoli prije sudjelovanja neposlušnoj službi. Kada zao duh uđe u ljudsko srce i tijelo, on tako zarazi 65

tijelo da ono postane kao zarazna bolest, jer posjeduje u sebi demonske klice koje se šire kao kuga među ljudima koji nisu duhovni, među onima koji su u smrtnom grije­ hu i onima koji se bave okultnim praksama, čarobnjaš­ tvom i magijom. Ovo su vremena u kojima đavolske snage izvode najčarobnije predstave i upravo tada ljudi s religioznim ambicijama i duhovnom pohlepom upadaju u najveće zamke zabilježene u povijesti kršćanstva. Kršćanski će mađioničari napučiti arene religijskih spektakla diljem svijeta i milijuni će ljudi biti prevareni predstavom koju će Đavao prikazivati preko njih. Čudesna ozdravljenja i čudesa velikih razmjera ostavit će dubok dojam na srce i oči mnogih ljudi. Đavolska se vještina ukorjenjuje u karakteru izvođa­ ča, koji neprestano nastoji privući pozornost. Živimo u svijetu izvođača, svijetu glumaca i gatara. Naša je pozornost vrlo kratka vijeka. Naučili su nas da se koncentriramo dvije do tri minute. To je kalup koji ne dopušta izbora. Poslije tih dvije do tri minute cijeli naš ljudski sustav traži promjenu slika i likova; a ako se to ne dogodi, mijenja kanale i usredotočuje se na nešto drugo. Tu nam je fiksaciju usadio svijet komunikacija, koji danas obrazuje čovječanstvo. Mediji su postali glavni rasadnik (ne)kulture, obrazovanja i. odnosa me­ đu ljudima po cijelome svijetu. Za mnoge ljude oni su snažno sredstvo zarade za život, ali za mnoge razorno. Ako se s njima ne rukuje pravilno, to može prouzročiti ozbiljne negativne posljedice koje će teško oštetiti te­ meljnu ljudsku strukturu te plodno i životno važno tlo nutarnjeg zdravlja. 66

Kada je čovjek dresiran za tako kratko vrijeme po­ zornosti, ostaje mu vrlo malo prostora za snošljivost, strpljivost ili samilost. To ga automatski dovodi na krh­ ko područje, gdje nema nikakvih vrlina. To je jedan od najsofisticiranijih napada što su ga zle sile pokrenule na čovječanstvo u cijeloj njegovoj povijesti. Nesposobnost da jedni druge slušamo mijenja cijeli temelj komunikacije među nama. Ona ubija pravu lju­ bav i uništava dobrotu, pretvara nas u neprijateljski svi­ jet koji je na kraju ovisan o ljudskoj znanosti, u život navezan na savjetovanje i terapiju, u slabašan ljudski život koji nema snage ni za najjednostavnije i najosnov­ nije svakodnevne događaje, u život koji se održava na receptima i psihološkim pokusima, što je danas jedna od najvećih industrija i najpopularnijih profesija. Glavni način na koji možemo spasiti duše od tako radikalnog otpada od milosti u današnjoj kulturi smrti jest da budemo svjesni nadnaravne taktike koju je Đa­ vao osmislio. Te su taktike tako stare da prolaze gotovo neopaženo mimo mnogih ljudi, izgledaju prirodne jer su postojale od dana kada smo postali svjesni ovozemalj­ skog života. Pojavile su se od prvoga dana s prvim zra­ kama sunca i još su bile ondje kada je sunce zašlo. Čini se kao da su ondje oduvijek. Ali istina je da su ih posadi­ le zle sile kao mamac budućim žrtvama. Lešinari pakla uvijek su na djelu dok Božji narod prolazi progonstvom u kojemu nije uvijek poslušan glasovima Neba. Nije prirodno živjeti u varljivu svijetu koji su minira­ le sile što čine sve moguće samo da mi ne stignemo u Nebo. 67

Možda se zapitate zašto je tim silama tako žarko sta­ lo da nam naštete, da nas spriječe da stignemo u Kra­ ljevstvo nebesko? Zar nisu svojom slobodnom voljom odbacile i odrek­ le se Boga? Zašto onda nas ne puste da sami donesemo svoju odluku? Zar i njima nije bila dana slobodna volja za donošenje odluka, baš kao i nama? Zar ne bi trebale biti anđeli, viša bića od nas? Odgovor je: da, sve gore navedeno točno je, ali nema ljubavi ni samilosti u srcu nijednog stvorenja, anđeos­ kog ni ljudskog, koje odluči ne živjeti u Božjoj posluš­ nosti. Ljubav i samilost dolaze samo od Boga. Dakle, su­ očeni smo sa silama zla koje su zbačene s Neba i posla­ ne na zemaljske predjele na kojima mi prebivamo u na­ šemu progonstvu. Tako je rečeno u Otkrivenju 12. S njihove strane nema oprosta. Oni znaju da se nika­ da neće uspjeti vratiti u Nebo, a sama činjenica da mi to možemo, bez obzira na to što smo inferiorni u odnosu na njih, čini ih silno i vječno srditima i zavidnima.

68

13. ĐAVAO DANAS USPIJEVA OPČINITI SVIJET Dok promatramo scenarij svijeta u kojemu danas ži­ vimo, vidimo dim iznad polja. Puške pucaju svuda oko nas i nema nigdje mjesta gdje bismo se mogli nasloniti i sakriti. Živimo usred najžešće bitke, najljućeg duhovnog boja . Što boj postaje ozbiljniji, to je manje vidljiv onima koji se brinu za svoje zemaljske poslove klanjajući se ljudima, novcu, stvorenju i nižoj prirodi tijela. Đavao je oduvijek bio stručnjak za opčinjavanje us­ pavljujućim vjetrom koji ih sprječava da osjete njegove paklene dimove, da čitaju znakove vremena i usmjera­ vaju svoju pozornost na čitanje vremenske prognoze. Sotonin duh stvara globaliziranu ljudsku rasu, koja se brine samo o „dobrobiti" planeta, što vladama i lju­ dima na vrh popisa prioriteta stavlja ozonski omotač. Na taj način nismo sposobni vidjeti ni zaštititi ozonski omotač srca. Ako postoji nešto što je uništeno i u velikoj opasnos­ ti, onda je to ozonski omotač ljudskog srca. Taj je omo­ tač teško oštećen i kroz rupe nastale zbog grijeha prodi­ ru plameni jezici paklene vatre i na smrt sažižu samu srž ljudske prirode, ubijajući u njoj ljubav, milosrđe i samilost. 69

Pozivaju nas na svijest o nuklearnom otpadu i o na­ činu na koji se ponašamo prema životinjama i okolini, što su dobre građanske dužnosti i obveze, ali sve to ne znači ništa kada se ljudsko srce ne mijenja i kada čovje­ čanstvo postaje sve iskvarenije. Vidimo zemlje koje bi­ smo mogli držati „civiliziranima", gdje estetika kraljuje a fizička ljepota posvuda obiluje, gdje je provedba za­ kona toliko stroga da ta zemlja izgleda gotovo kao poli­ cijska država. Ali, kada bismo pogledali duboko u srce tih vlada i društava, vidjeli bismo narod koji je potpuno izgubio moral, vrijednosti i načela, narod koji se odre­ kao starih istina i zamijenio ih gay pokretima, feminis­ tičkim organizacijama, zakonima o abortusu, eutanaziji, istospolnim brakovima, zakonima mržnje koji ograni­ čavaju propovijedanje Evanđelja, pornografijom i mnoš­ tvom drugih nemoralnih životnih pojava koje stvaraju najpovoljnije okružje što daje podstreka svakoj mogu­ ćoj fanatičnoj sili da iz paklenoga mraka izbija na povr­ šinu i proglašava što je ispravno a što krivo. To je jasna slika ljudske obitelji koja je zastranila sve do posljednjih vrata samoga ponora vječnog mraka, što omogućuje svakom ludilu iz mraka da se oslobodi i aktivira u sferi zemaljskog života. Jednom kada kao ljudska obitelj uđemo u predjele neposluha, kao što smo ušli danas, suočavamo se s oz­ biljnim događajima u kojima apsolutno sve može izma­ knuti kontroli. Mračne će se sile pojaviti iznenada, sa snagom i strategijom koja će biti mnogo iznad naših očekivanja. To se događa zato što nas život u stanju ne­ posluha odvraća od Boga i ostajemo bez dara razlučiva­ nja i zaštite, pa kao rezultat toga nemamo temeljno 70

znanje potrebno za borbu protiv mračnog Neprijatelja. Bog će dokazati da je cijeli sofisticirani arsenal izgrađen ljudskom ohološću poslije Drugoga svjetskoga rata pot­ puno beskoristan pred snagom koju smo mi sami pre­ dali Đavlu. Čovječanstvo će morati pasti na koljena, i to pred oružjem koje je toliko jednostavno i primitivno da će poniziti svjetske velesile do njihovih temelja , sve dok ne shvate da to Bog govori. Tada bi već moglo biti pre­ kasno. Nedostatak duhovne svijesti bacit će čovječanstvo na koljena, nesigurno u onome što treba učiniti. To će iznenaditi svijet pun duša koje pate zbog akutne du­ hovne pothranjenosti. Pothranjene ,duše ne mogu voljeti ni praštati . Ne­ maju milosti ni samilosti jedna za drugu i cijelo svoje biće usredotočuju na život u sebeljublju. One su kao otoci koji nastoje živjeti vlastitim snagama, kao izgub­ ljena stvorenja koja se trude hraniti izvan svoga prirod­ nog staništa, čiji se život drži na vrlo kratkoj niti prola­ znog života koji nema vječne budućnosti u Kraljevstvu Božjemu. To su stvorenja koja imaju svaki Bogom dani dar, ali su ih odlučili zamijeniti mrtvim silama zemalj­ skih prebivališta, i prodati svoju dušu najodvratnijim nižim silama materijalizma. Čovjek nikako ne može shvatiti taj jezik ako ga čita doslovno. To bi bilo kao da čita kakvo djelo fikcije. Čovjek mora težiti mnogo višem od čistog razuma. Poticaj u ovome vremenu jest da dopustimo vjeri da uđe u najdublji dio našega bića kako bismo bili kadri govoriti jezikom duha i zatim prihvatili razum s Božjom 71

mudrošću, koja će iz dubina vjere izići poput skladna oblaka. To je Božja milost koja dodiruje zemlju tražeći duše koje žele dati smisao svome zemaljskom putovanju. Ali cijeli ovaj prikaz današnjega svijeta nije ni izdaleka dje­ lo fikcije. To je ozbiljna stvarnost. Ovo je poziv na buđenje kako bismo postali svjesni pravoga stanja vremena u kojemu živimo i onoga što moramo učiniti kako bismo svojim zajednicama i naro­ dima donijeli smisao života. Čovječanstvo nikako ne može bez Boga. Kad god je to pokušalo tijekom svoje povijesti, nijedno carstvo, nijedno razdoblje ljudske po­ vijesti nije nikada preživjela, nikada kada je otkazalo poslušnost Božjim zakonima. Danas smo dio jednog zla i iskvarena društva, druš­ tva koje je potpuno nemoralno. Izgleda nam da smo već dotaknuli dno dna. Duhovno govoreći, ne može biti mračnije negoli jest. Živimo u povijesnom vremenu u kojemu je svatko od nas pozvan prihvatiti korjenite promjene na svakom području života. Moramo svoje moralno ponašanje, vri­ jednosti i načela dovesti do najviše razine kako bismo ponovno zauzeli golema područja koja su izgubljena zbog teškog nemorala i prljavog načina života, života sazdana na varljivim filozofijama koje su se tijekom po­ vijesti pokazale pogubnima, ali koje su kroz stoljeća iz­ nova izranjale. To je kao da smo toliko slijepi pa neprestano upa­ damo u jednu te istu zamku. Izgleda da ne učimo iz po­ grješaka što su ih naraštaji za naraštajima činili. 72

Nije nikakav slučaj da su najpoznatiji idoli današnje­ ga svijeta bezbožni i da žive po poganskim filozofijama. To dobro oslikava razinu idolatrije koju smo dosegnuli. Po odbijanju svoje pripadnosti Bogu, oni prihvaćaju svjetovnu slobodu koja im donosi uspjeh u prolaznim svjetovnim ciljevima, dok preziru sve ono što ima veze s objavljenom istinom. To je vrlo stihijska stanje življenja koje dopušta slo­ bodno stjecanje svega što su iz dubina pakla na svijet donijele snage zla. Život mimo Božjih zapovjedi daje ljudima drsku smjelost da odbace moralna stajališta i omogućuje pristup svakoj želji njihova srca bez prepre­ ka. Takvo stajalište dovodi čovjeka u stanje potpune odvojenosti od Boga i smješta ga u stanje plutanja, u ko­ jemu osoba može lutati duhovnim svijetom od praznov­ jerja do magije, jer se sva ta područja savršeno hrane poganskim filozofijama i intelektualnim ljudskim ideo­ logijama. Takva će osoba biti nepredvidiva, potpuno u ropstvu svojih nagona, osjećaja i razuma, koje stvara emocionalni život što nikada neće biti potpuno ispu­ njen, život hranjen na euforičnu eliksiru koji potiče sa­ mo privremen probitak, prolazne užitke i materijalni uspjeh. To je naizgled nešto što se može dobiti besplatno. Ali ono što se pod zlim silama čini besplatno, u stvarnosti znači velik račun kod računovođe iz pakla, koji neće propustiti nijednu stavku bez naplate. Kada govorimo o naplati u okvirima nižih sila, onda govorimo o razinama osude što će se dogoditi u trenut­ 73

ku kada prestane stanje tjelesnosti i dođe kraj ovoze­ maljskom životu neke duše. Kada je čovjek toliko duboko potonuo u stanje tjele­ snosti i duša mu je tako slaba da ne može ni pojmiti ovaj duhovni govor, njemu će smetati i uznemiriti ga ili uvri­ jediti ovaj način promišljanja o pravim odgovornostima našega života pred Bogom. Ali, važno je da osobe koje žive u spoznanju o tim istinama nastave neprestano go­ voriti o njima. Kako bismo drukčije mogli pomoći i težiti da se promijene oni koji su još uvijek zaslijepljeni blješ­ tavilom i tlapnjom ovoga prolaznog života? Istina je da nam je Bog dao slobodnu volju i da se ni­ kada ne bismo trebali miješati ni u čiju slobodu odabira puta, ali to ne znači da bismo trebali sjediti mirno i ni­ jemo pred zapanjujućom povorkom duša koje idu ravno u ponor pakla. Moramo naviještati Evanđelje kao glasna truba pre­ lijepa zvuka, koja svakoga poziva da postane dionikom darova spasenja što ih je Bog dao u osobi Isusa Krista. To je naša zadaća, naše poslanje pravih Kristovih vjer­ nika. Moramo naporno raditi svakoga dana našega krat­ kog zemaljskog života, biti ozbiljni svjedoci nade u vje­ čnu slavu koja će doći i koja je obećana onima što su spremni predati svoj život Božjoj ljubavi koja se nalazi nevidljiva i neopipljiva u ranjivu ljudskom životu, ljuba­ vi koja je stvarna i koja nas ispunja pravom radošću i is­ tinskim mirom. Nije nimalo jednostavno shvatiti da ljudi zapravo mogu ući u vječno prokletstvo po svome izboru. Možda 74

ćete se upitati znaju li ljudi da pakao postoji, ili samo ne žele znati. Ili je riječ o tome da ih nije briga, iako znaju? Kada govorimo o kršćanima, govorimo o onima koji znaju. Kada govorimo o poganima i njima sličnima, go­ vorimo o onima kojima Bog nije dao svijest o tome na onakvoj razini odgovornosti i znanja kakva je dana ne­ kom kršćaninu . No, svi imamo savjest, i Bog će nas pita­ ti kako smo se prema njoj odnosili. Poznavati te istine, kao spoznanje o stvarnosti pakla, znači da je osoba dobila ne samo odgovornost nego i iz­ vanrednu milost. Ako osoba doista želi shvatiti veličinu dara znanja o nepoznatom, vjerovanja u nevidljivo u vjeri, to će joj stanje donijeti nutarnji mir koji se ne mo­ že opisati ljudskim riječima, nego ga se može shvatiti samo u duhu. Ako smo doista svjesni onoga što nam je Bog predao u osobi svoga Sina Isusa Krista , našega Go­ spodina, onda smo već slobodni. Bog je toliko divan u vječnoj darežljivosti prema svojoj djeci da nam neće uskratiti nijedan dar. On nam želi dati puninu darova kako bismo doista postali posu­ de njegove slave za koju nas je stvorio. Zato nam je Isus rekao da ćemo, ako vjerujemo da je on Gospodin i nas­ ljedujemo njegov put, biti kadri činiti sve što je On činio među nama, čak i više od toga. To je obećanje, a Bog ne može prevariti ni prevaren biti.

75

14. PRAVI KRISTOV VJERNIK TREBA BUDITI CRKVU Naša je Katolička crkva div koji se tako polako budi. Ne koristimo se veličanstvenim darovima koji su nam dani i bit ćemo vrlo žalosni na kraju ovoga života kada prođemo kroz vrata smrti i sjetimo se bezbrojnih milos­ ti koje smo za života protratili. Iznad svega ćemo biti ža­ losni kada vidimo koliko smo više toga mogli učiniti i tako poboljšati život mnogih i osloboditi ih iz okova ko­ je ćemo jasno vidjeti i koji zaobljuju čovječanstvo dok je ono u progonstvu, jer nemamo cjelovitu spoznaju du­ hovnoga svijeta ni sila koje u njemu djeluju za nas i pro­ tiv nas. Nismo kadri prihvatiti puninu onoga što nam je da­ no zato što život trošimo lutajući zemljom trčeći za vjet­ rom, zato što živimo od prolaznih tlapnja koje ne vode nikamo i koje na kraju života ne znače ništa. To je prava tragedija i apsolutna zbrka za dušu. Kada bismo samo živjeli dostojni poslanja koje smo došli ispuniti, ostavili bismo u ostavštinu golemo bogat­ stvo oruđa za obranu mnogih duša koje će doći poslije nas, kao i onih koje susrećemo tijekom vlastitog puto­ vanja ovozemaljskim životom.

76

Potrebna je prava ljubav kako bismo bili kadri me­ đusobno razmjenjivati i sačuvati protjecanje takvih in­ formacija kroz vrijeme. Đavao će posijati ljubomoru i oholost u srce vjernika jer želi da borbe i pobjede što su ih njihova braća kršćani ostvarila u prošlosti budu od­ bačene i prezrene ili jednostavno shvaćene kao minuli događaji. Jedna od najtragičnijih činjenica za vjernike jest oz­ biljna podjela između svećenika i laika. Ima zemalja u kojima svećenici doslovno ne dopuštaju laicima sudje­ lovati ni u kakvom aktivnom obliku evangelizacije ni sakramentalne službe, poput službe poslužitelja na sve­ toj Misi, službe pričešćivanja bolesnih, svjedočenja, vodstva u odgoju mladih i drugih pastoralnih poslova . Takve su podjele još uvijek uobičajene u zemljama po­ put Koreje, u nekim dijelovima Afrike i Latinske Ameri­ ke . Slično je, nažalost, na nekim područjima u visokoj hijerarhiji Crkve, gdje se pučku pobožnost praktički za­ nemaruje, a ponegdje čak ismijava i prezire. Zapravo, pučka pobožnost jest čvrst temelj za očuvanje otajstve­ nosti katoličke vjere na takvoj razini duhovnosti po ko­ joj ćemo se duboko razlikovati od protestantskih sekta kojima je umišljenost uma uništila otajstvenost. Mjesta hodočašća i molitve u životu laika pokazala su se kao mjesta gdje slabi ponekad bivaju obnovljeni i osnaženi, gdje se događaju velika obraćenja. Ali neki svećenici do­ ista zanemaruju te darove Duha Svetoga i tako mase slabih katolika, koji bi inače mogli biti osnaženi, šalju u ruke agresivnih susjednih područja bezbrojnih kultova i oslabljenih oblika protestantskog kršćanstva sazdanih 77

na stjecanju zemaljskih dobara i na blagodatima fizičkih ozdravljenja, u ruke kultova nedjeljnih čudesa u službi napretka itd. Sve se to događa kao rezultat nesretna čina oholosti koji slabe vjernike izbacuje iz ravnoteže i stavlja ih u ruke neprijatelja Crkve, koja time pretvara narod u pli­ jen za tu vrstu grabežljivca. Bezbrojne protestantske sekte, kao i kultovi sa svim vrstama magije i poganske filozofije, kakvih je danas u izobilju, često usredotočuju svoje propovijedanje na napade na slabosti Katoličke crkve. Katolička crkva morat će se probuditi za ova vreme­ na. Suočavamo se s duhovnom bitkom u koju su uklju­ čene sve četiri strane svijeta. Napadaju nas iz svih smje­ rova i samo će snažni u vjeri to preživjeti. To je vrlo po­ dmukla bitka koja se čini gotovo miroljubivom, ali je do­ ista najrazornija od svih, jer baca duše u ponor pomut­ nje. Previše nam se glasova obraća, a većina njih osmiš­ ljena je kako bi pogađala u srž našega cjelovitog čovješ­ tva i raspon im se kreće od prodaje osnovnih proizvoda za naše svakodnevne potrebe do bezbrojnih područja na kojima se promiče najmračniji i najnemoralniji način života. Poruke osmišljavaju tako da stvaraju potpuno suvišne potrebe, da stvaraju pogled na život koji će nas udaljiti od jednostavnih temelja pravoga životnog puta utemeljena na duhovnoj spoznaji Božjih zapovijedi i Božjih zakona. Moramo se ujediniti kao Crkva. Svećenici i laici mo­ raju biti jedna Crkva, kao što su to bili na samome po­ četku. Ovo nisu vremena za umišljenost ni oholost. Ovo su vremena nužnosti najdubljeg zajedništva, na najsna­ 78

žniji način po najsvetijemu sakramentu ­ sakramentu Euharistije. Duh podjele mogli bismo držati najgorim duhom ovoga vremena. On lako prodire u katoličku vjeru zato što svoja jaja polaže u gnijezdo oholosti, u tu žilu kuca­ vicu Istočnoga grijeha, koji je toliko pritajen u našoj na­ ravi, unatoč krštenju, dokle god smo u ovome tijelu. Ia­ ko smo krštenjem od njega doista oslobođeni, sklonost grijehu još uvijek prebiva u nama, umrtvljena kada smo vjerni Bogu, a aktivna kada smo u grijehu. Njegove se snage mogu pokrenuti i zapaliti pomoću vatre pale So­ tonine vojske, koja nas napada preko naših slabosti. Te su slabosti u Crkvi najvidljivije na području pastoralnog rada, ondje gdje hijerarhija nije voljna prihvatiti duhov­ ne darove laika i ondje gdje laici nisu poslušni hijerarhi­ ji. Ovo je prava znanost, koju moramo svladati kako bi­ smo pobijedili glavne neprijateljske snage, jer one stal­ no odnose pobjede na području oholosti koju uspijevaju posijati preko duha podjele. Dakle, nema drugog načina osim da doista naučimo biti jedno. To je prilično težak poziv s obzirom na velik broj neposlušnih katolika koji su skrenuli s puta tako što su postali toliko liberalni da su postali više kritičari Crkve negoli njezina djeca. Velika većina njih nema iz­ građen ispravan odnos prema Svetome Ocu. Većina njih nije nikada prolistala nijednu papinu encikliku, a neki čak i loše govore o njemu. Mnogi su katolici danas toliko svjetovni da će ih pak­ leni vjetrovi sigurno otpuhnuti ako se istinski ne obrate. Danas je vjera kušana do krajnjih granica, i oni koji doi­ sta nemaju vjeru morat će odlučiti hoće li potražiti vjeru 79

duboko u sebi ili će ići u susret pjevu sirena dok prelaze more tlapnja ovozemaljskoga života, ploveći po njemu bez Božjih svjetionika i vjerujući samo osmijehu sirena. Moramo se vratiti dobroj praksi formacije sjemeništa­ raca po načelima svete Predaje, a ne pod kapom mo­ dernog i ohološću vođenog intelektualizma, koji je gni­ jezdo masonerije, ateizma, relativizma i svake ohole i uobražene filozofije i ideologije koja ljude odvodi u po­ nor i koja je onamo odvela na stotine svećenika i redov­ nika, osobito tijekom posljednjih dvaju stoljeća. Takva grozota danas rađa svećenike i redovnike koji ulaze u svaku vrstu poganske prakse. Danas možemo vidjeti cijele tradicionalne zajednice vjernika kako pro­ padaju, na stotine samostana i župa koje gube sve mi­ losti, potpuno opustošene, bez ijednog novog zvanja, uronjene u eneagramske sprave, u satove joge, sastanke reikija, u gatanje s viskom, u molitvene sastanke zvane „channeling", u tehnike meditacije, teologiju oslobođe­ nja i mnoga druga moderna usmjerenja koja im oduzi­ maju smisao za pravi put i pretvaraju ih u Sotonine lude što izgledaju kao najtužniji klaunovi. Svatko tko opo­ mene takvu osobu koja je upala duboko u blato oholosti vjerojatno će biti žestoko napadnut, što je prvi znak da se demonska priroda već nastanila u tu ljudsku posudu, koja je nekoć sveto služila, ali je postala primateljicom sotonske nečistoće, koja je sam grijeh. Narav ove današnje bitke ne zove na osrednjost. To je pravi poziv da budemo svjesni stvarnosti. Vrijeme je da čitamo svetoga Pavla i da ga nasljeđujemo. Vrijeme je da im kažemo da nas razapnu s glavom prema dolje, kao što su razapeli svetoga Petra. Došlo je vrijeme da 80

iziđemo van i propovijedamo onako kako jest, s ciljem o kojemu nema pregovaranja, a to je da slavimo samo Gospodina i naviještamo njegovo Kraljevstvo među nama. Zato, izabrana djeco Svemogućega, pokrenimo se! Dano nam je golemo područje duša na obranu i došlo je vrijeme da se ispunimo vatrom Duha Svetoga kako bis­ mo njegovom otkupiteljskom vatrom zapalili cijeli svi­ jet. Svijet je već napučen mnoštvom ljudi koji su na putu demoniziranja samih sebe. Zato moramo punom sna­ gom krenuti putem na kojemu ćemo se posvetiti kako bismo bili kadri povratiti jasan pogled i osjećaj za pravi smjer onima kojima je to oduzela tama, kako bismo pos­ tali stupovi svjetla, nade i jasno nadahnuće svakome koga upoznamo. Na temeljima koje je položio Isus, naš Gospodin i Spasitelj, moramo izgraditi veliko zdanje. To moramo učiniti tako što ćemo pozvati cijelo čovječanstvo da živi životom usredotočenim na Boga, životom u kojemu međusobno podnosimo svoja ljudska ograničenja, svoj nedostatak međusobnog razumijevanja u globalizira­ nome svijetu koji nas pokušava staliti u jedan lonac, a sam nas je Bog podijelio na tisuće kultura i tradicija ka­ ko bi nas udaljio od duha Kule babilonske. Moramo očuvati svoj identitet u Bogu kao zasebne osobe stvore­ ne na sliku Božju. Pozvani smo živjeti na njegovu sliku u ovome ljudskom životu na zemlji, sa svrhom da nauči­ mo lekciju bezuvjetne ljubavi i pružimo tu istu ljubav za dobro svake osobe koju susretnemo i na slavu Svemo­ gućega Boga. Pošto smo oslobođeni Mojsijeva zakona 81

„oko za oko, zub za zub", dobili smo kao kršćani dar praštanja. Ako u svakoj prilici ne upotrijebimo taj dar, nastat će velika praznina na našemu putu prema Bož­ jem Kraljevstvu i to će nas sigurno dovesti u teško sta­ nje čišćenja na kraju ovozemaljskog putovanja. Biti uživatelj takva dara znači da nam je dana gole­ ma odgovornost unutar ljudske obitelji. Već sam dar oprosta jest poslanje, ne računajući sve druge darove, od kojih je najveći Euharistija. Jer Euharistija je najmo­ ćnije oružje protiv Sotone i najjača duhovna snaga koju nam je Isus dao kako ne bismo ogladnjeli ni ožednjeli dok prolazimo ovom pustinjom progonstva i kako bis­ mo bili pripravni za trenutak prolaska kroz vrata smrti u puninu duhovnoga kraljevstva. Ako je osobi dana milost praštanja, tada iz toga proi­ zlazi da ona automatski postaje sredstvo Božjega mira među ljudima na zemlji. Ali, ako zanemarimo taj dar i umjesto toga živimo nižu prirodu ljudskog bića, tada postajemo prepreka na putu Božjega plana, posebnoga plana radi čijega smo ispunjenja i stvoreni. Darovi Duha moraju se očitovati u našemu svakod­ nevnom životu, u svakom aspektu našega jedinstva s bližnjim, s nama samima i s Bogom. To jedinstvo jest poziv da budemo sama ljubav. Biti ljubav znači biti pra­ štanje, a biti praštanje znači živjeti u Bogu, što znači vr­ šiti njegovu volju. Naše svakodnevno prepoznavanje neprijateljskog djelovanja ovisit će o budnosti koju nužno moramo ima­ ti. Odlazak na spavanje jest priprema za sljedeću bitku , koja će se dogoditi čim sunce opet grane. Prema tome, to treba biti pomno pripremljena radnja, a ne samo jed­ 82

nostavno lijeganje i odmaranje umorna tijela poslije dnevnoga rada. Naš život kao izabrane Božje djece jest život u stal­ noj pripravnosti. Dok promatramo Isusa u Getseman­ skom vrtu kako govori Ivanu, Petru i Jakovu da ne zas­ pu , opažamo nešto vrlo važno. Isus ih opominje: „Bdij­ te, da ne padnete u napast". Ako duboko proniknemo u ove Isusove riječi njegovim apostolima , možemo u nji­ ma pronaći jasnu pouku za nas glede stege koju mora­ mo prihvatiti u ovozemaljskom životu. On nam jasno govori da ni mi ne smijemo zaspati. To je poruka za cije­ li naš život, za sve buduće naraštaje, za dobro svih bita­ ka koje ćemo morati voditi protiv neprijateljske vojske do Isusova ponovnog dolaska.

83

15. ODUPRIMO SE SILAMA ZLA Ne smijemo živjeti životom užitaka i navezanosti na prolazna bogatstva. Naprotiv, moramo biti dobri upra­ vitelji odgovornosti koje nam je Bog povjerio. Biti na oprezu i duhovno budan znači, prvo, biti u miru s Bo­ gom i imati potpuno pouzdanje u njegovo milosrđe, lju­ bav, praštanje i samilost. To su životno važna područja naše vjere, na kojima moramo prebivati ako želimo biti dovoljno snažni u duhu i ne dopustiti da težina tijela, svjetovne tlapnje ni đavolske napasti uzmu danak na našemu putovanju i spriječe nas biti dobri i učinkoviti Kristovi vojnici. Lako možemo pronaći neku sofisticiranu teologiju koja bi nam razumski pokazala kako biti „vjeran Bogu" i kako „biti siguran da poznajemo Božju volju" u svome životu. To je jedna od naših velikih slabosti zbog Istoč­ noga grijeha. Previše želimo biti kreativni i nismo zado­ voljni jednostavnim odgovorima, zbog čega postajemo žrtva svih vrsta učenja i gledišta. Mnoga od tih učenja prikazuje se u okvirima same vjere, ali su previše slože­ na da bi bila objektivna, praktična i dovoljno učinkovita za primjenu u svakodnevnom životu. To je razlog zbog kojega toliki svećenici i obrazovani laici postaju krajnje bahati i oholi te tako gube najvažniju sastavnicu koja bi ih pretvorila u prave i djelotvorne Kristove vojnike, a ta 84

sastavnica jest dar poniznosti . To je temeljni dar ako se moramo boriti protiv neprijateljskih sila, jer ćemo im se teško oduprijeti ako u sebi nosimo srce oholosti, oho­ losti koja nastaje u uzavrelim vodama pakla. Oholost je prijestolje grijeha, sami Sotona. Zaraženost tim otrovom kršćaninu će uništiti srce. Previše nam se glasova danas obraća i većina njih je pomućena. Takvi su glasovi po­ sebno osmišljeni da unesu element sinkretizma i relati­ vizma s bezbrojnim vizijama okultnih sila. Svi su ti gla­ sovi ujedinjeni u jedno tijelo, tijelo Antikrista. Iako se čini da ne rade zajedno, oni doista jesu zajedno i djeluju kao jedno. Neki astrolog i čitač tarot karata mogu biti na različi­ tim kontinentima. Učitelj reikija i učitelj joge mogu se natjecati u istome susjedstvu, kao i neki spiritualist i šaman. Ali sve te prakse dio su iste sile, a ljudski čimbe­ nik u tom slučaju nije ništa drugo nego puko demonsko sredstvo koje djeluje na zemlji da uništava duše. Taj isti mračni element ulazi na područje Crkve i ko­ risti se vrlo sofisticiranim sredstvima. Jedno takvo go­ lemo područje jest područje spolne nečistoće u svećeni­ ka, pozvanih na zavjet celibata. To je područje najvjero­ jatnije među onima koja je najteže obraniti. Kada nava­ ljuju na neku instituciju, kao sjemenište ili tijelo dijece­ ze ili redovnički samostan, duhovi nečistoće načine čvrst krug, toliko čvrst da ga je vrlo teško razbiti. To u pojedinim slučajevima ide vrlo visoko, čak do položaja biskupa koji drži stranu aktivnim homoseksualcima koji obavljaju važne administrativne poslove Crkve u školama, sjemeništima, župama, samosta­ nima itd. Kada Đavao posadi tako duboke korijene neči­ 85

stoće na nekom području Crkve, to postane plodno tlo za potpun nered, a vjerni svećenici i laici koji ondje pre­ bivaju bit će silno proganjani, ušutkivani i prezirani od iskvarenih osoba koje je zaposjeo Sotona. Svećenstvo koje je zaraženo nečistoćom i koje je iz­ gubilo vlastiti celibat postaje toliko zlo da je sposobno uništiti i unijeti pomutnju i podjelu na golemim područ­ jima vojujuće Crkve. Tada je strašna snaga djelovanja tame protiv čistih i poslušnih, jednostavno zato što glavni ciljevi duhovnoga neprijatelja jesu upravo sveće­ nici i redovnici. Jednom kada ih obori, pretvara ih u naj­ niže među niskima, u najsofisticiranije oruđe zla. To je tako žestoka sila da je sigurno u prošlosti uniš­ tila velik broj zvanja i stvorila golemu sablazan među slabim vjernicima i ljudima izvan vjere. Ali su iz te kušnje i patnje izrasli i mučenici. Druga velika mračna sila u redovima Crkve jest inte­ lektualno tijelo. To područje uključuje sofisticirani tip svećenika i laika. Ta skupina obuhvaća one koji sebe dr­ že pametnima i one koji, možda zbog svog aristokrats­ kog podrijetla, imaju moć pružati ekonomsku potporu za dobrotvorna djela ili za izgradnju crkava i drugih crkvenih projekata koja zahtijevaju velika ulaganja. Na taj se način ta skupina može činiti svetom i može izgle­ dati da takve osobe zaslužuju visoke administrativne položaje u Crkvi, što je uobičajena praksa posebno u zemljama trećega svijeta. Moderne teologe možemo svrstati u tu drugu skupi­ nu. Oni su tipičan plijen masona, koji su se ubacili u sjemeništa kako bi poučavali i promicali kaotične teori­ je, poput liberalne teologije, koja vrlo odgovara intelek­ 86

tualnom umu već zaraženom ohološću. Razmotrite uče­ nja heretičnih svećenika poput isusovaca Pierrea Thei­ lard de Chardina i Anthonyja de Mella. Ili razmotrite evolucionistične tipove koji spajaju moderne znanstve­ ne ideje s kršćanstvom i miješaju ih zajedno kako bi op­ ravdali područja grijeha na kojima su posebno aktivni. Još jedan primjer jesu konceptualisti, koji unose ele­ mente razlučivanja Svetoga pisma i tvrde da se slažu s gnostičkim otkrićima poput zamisli da Isus nije hodao po vodi ni umnožio kruhove,da je Jona bio legenda, da su Adam i Eva bajka i da Mojsije nije razdvojio vode Cr­ venog mora. To doista možemo čuti s propovjedaonica u zemljama Latinske Amerike i u nekim drugim dijelo­ vima katoličkoga svijeta. Toj bismo skupini mogli pridružiti i one koji prila­ gođavaju katekizam svome načinu života. Oni smišljaju nove načine obavljanja sakramenata i nove načine slav­ ljenja svete liturgije. Oni se protive svetoj Predaji i puč­ kim pobožnostima. Takvi su ljudi danas u Crkvi poznati kao liberali, naziv koji već podrazumijeva demosku silu na djelu. U toj ćete posebnoj skupini pronaći svećenika koji daje opća odriješenja oslabljenoj župi u kojoj jedva itko ide na ispovijed i mnogi se pričešćuju u stanju smrtnoga grijeha. Tu obično vidite parove koji žive nevjenčano a ipak se pričešćuju uz dopuštenje svećenika, koji je, oči­ to, i sam u još gorem stanju grijeha. Na takvim mjestima imate mise koje se slavi za aktivne homoseksualne pa­ rove kojima je dopušteno da s rukom u ruci idu na pri­ čest. 87

Toj skupini pripadaju i oni svećenici i laici koji se bave enagramima, jogom, reikijem, mentalnom kontro­ lom i istočnjačkim tehnikama meditacije. Ti istočnjački utjecaji u Katoličkoj crkvi danas rezultat su spajanja kultura ljudske obitelji. Katolički svećenici i redovnici postaju pomodni i svjetovni i, budući da ne žive život poslušnosti svojim zavjetima, ne uspijevaju se oduprije­ ti utjecaju velike količine informacija koje upijaju preko interneta i drugih medija, što se može pročistiti samo snagom Duha Svetoga u poslušnosti. Činjenica da su se zavjetovali na vjernost čistoći, siromaštvu i poslušnost crkvenom autoritetu jest velika odgovornost o kojoj su ti pojedinci godinama učili prije negoli su postali sveće­ nici i redovnici. Imaju dovoljno vremena odlučiti o tome jesu li doista spremni za tu ulogu i hoće li biti kadri živ­ jeti u skladu sa zavjetima do kraja života. Same te činjenice pokazuju da ti pojedinci,kada tvr­ de da Crkva ne bi trebala zahtijevati celibat od svojih svećenika i redovnika, to tvrde zato što su oni već otpali od te milosti ili ozbiljno razmišljaju o svojevoljnom pa­ du. Nemaju opravdanja. To se može dogoditi na bilo ko­ jem području ljudskoga života jer je to jednostavno nev­ jernost. To je osrednjost. Takvi će ljudi vjerojatno biti jednako nestabilni, nesigurni i nevjerni i u nekom dru­ gom zvanju ili zanimanju kojim se bave. Oni će biti nev­ jerni muževi i žene, nepošteni liječnici i nepošteni dr­ vodjelci, bit će osrednji kamo god išli i što god radili.

88

16. ČVRSTO ODLUČIMO VJERNO SLIJEDITI NAUK KATOLIČKE CRKVE Možemo reći da postoje oni ljudi koji se iskreno tru­ de biti poslušni Bogu, jednostavno tako što žive u skla­ du s temeljnim znanjem o dobru i zlu koje je Bog usadio u njihovo srce po rođenju, te oni koji ne žele slušati niš­ ta što ima veze s Bogom na bilo kojem području, koji ot­ voreno idu protiv svoje urođene spoznaje o dobru i zlu i radije odabiru živjeti prema svojoj volji nego prema vo­ lji svoga Stvoritelja. To je tako korjenito, tu nema sredine. Biti pravi ka­ tolik znači živjeti u skladu s pravom vjerom, a prava vjera dolazi jedino po razumijevanju nužnosti prihva­ ćanja temelja katoličke vjere čija je snaga sazdana u sa­ mome Isusu. Kada govorimo o katoličkoj vjeri, govori­ mo o svetoj Predaji. Riječ je o judeo­kršćanskim korje­ nima. Nismo, dakle, suočeni s kršćanstvom koje je stvo­ rio čovjek i koje su oblikovali katolički pobunjenički re­ dovnici i heretički kraljevi i intelektualaci za vrijeme re­ formacije, nego s čvrstim naslijeđem koje nosi Kristove rane u svome otajstvenome tijelu koje je sama Crkva, Crkva koja je vojevala dobar boj Evanđelja . To je Crkva koja je dvije tisuća godina svoje povijesti utirala put 89

krvlju milijuna katoličkih mučenika, koji su umrli kako bi dali temelje spasenja za one koji su već odabrani da uđu u slavu uskrsnuća s Kristom, našim Gospodinom. To je Crkva koja putuje progonstvom zemaljskoga živo­ ta dajući Isusa Krista živoga u Euharistiji, koji je čvrsta anđeoska hrana što jača crkvene vojnike i predstavlja sakramentalni put spasenja pripravljen u čvrstom sak­ ramentu pomirenja, čija je snaga dana samo apostolima (Iv 20, 21­23). To je Crkva koja iščekuje dolazak Isusa Krista u njegovoj slavi, s njegovim anđelima i svetima, dok priprema izabrani Božji narod na susret s Njim i na uskrsnuće s Njim u posljednji dan, kao što nam je obe­ ćao sam Krist, naš Gospodin. Ovdje govorimo o Božjem učenju koje vodi čovje­ čanstvo kroz put obnove. Kada govorimo ovim riječima, mi podastiremo činjenice koje se mora uzimati iz same vjere, jer moramo odlučiti hoćemo li vjerovati u objav­ ljenu istinu ili nećemo .Ako osoba vjeruje, onda će prih­ vatiti činjenicu pada u Istočni grijeh i, prema tome, stvarnost da smo hodočasnici u prolazu do obećanoga grada svjetlosti, da smo u progonstvu i moramo proći kroz pustinju kušnja dok smo na putu izlaska iz Egipta, koji u sebi obuhvaća cijeli svijet. Prava je milost imati snage osloboditi se okova koji nas vežu za tlapnje ovoga Egipta. Pravi život u duhu jest kada se možemo usredotočiti na obzorje nade u vječni život. Radost je biti kadar hodati hod zemaljskog hodo­ čašća znajući da prava sreća postoji samo na svijetu po­ slije ovoga, svijetu koji je Isus jasno pokazao dok je umirao na križu, na zastrašujućem tvrdom drvetu ospo­ ravanja za one koji su samo od ovoga svijeta i koji 90

se klanjaju samo čuvstvima, instinktima i razumu. To je spas za one koji mogu čuti plač raspetoga Isusa koji umire kako bi još jednom uzdigao one koji će slije­ diti njegov put i koji su dovoljno hrabri leći na isto drvo da budu raspeti s njim. Nema strašnijeg ni tužnijeg scenarija katoličanstvu od svećenstva koje je samo svjetovno i uopće nema os­ jećaja za duhovnost. To je kao da gledamo prekrasan brod usidren u luci, brod čija jedra nikada neće vidjeti duboko more duhovnosti, brod koji nikada neće uplovi­ ti u luku svoga odredišta, u Božje duboko more. Može­ mo vidjeti razočaranje takvih pojedinaca. Ponekad čak izgledaju euforično, ali najčešće možemo vidjeti tešku i žalosnu bijedu kroz veo njihove umiruće duše. Većina njih pronađe izlaz iz duhovne paralize na području svo­ ga intelekta pa postanu inteligentni svećenici i redovni­ ci koji tvrde kako daju alternativno viđenje istine koju je objavio naš Gospodin Isus u Evanđelju. Ali, na taj na­ čin postaju žrtve svih demona oholosti koji mogu doći iz duhovnoga svijeta pakla. Naša zadaća kao Kristovih vojnika u ovim vremeni­ ma borbe protiv demona ravnodušnosti i oholosti jest da snažnije svjedočimo svoj život u Kristu. To znači biti dovoljno hrabar svjedočiti istinu tako što je živimo ona­ ko kako nam ju je objavio naš Gospodin, bez pregovara­ nja o ijednoj crtici zakona, ijednoj riječi iz Evanđelja. Prva skupina koju smo spomenuli nema osjećaja za otajstvenost, ne razumije Krista kao duhovnu vječnu prisutnost u svome životu. Oni žive Krista koji je dobav­ ljač okultne robe kojom se oni hrane i zadovoljavaju materijalne potrebe i sredstva za preživljavanje. 91

Njihov pristup kršćanstvu jest čisto ljudski, bez ika­ kva prelaska na područje duhovnog Kraljevstva Boga Svemogućega. Iako imaju puno znanje istine, ti ljudi jedva prihva­ ćaju njezinu dubinu i umjesto toga odabiru vjeru koja zadovoljava njihovo površno gledanje života. Oni su moderni potomci farizeja Isusova vremena, nastavak ljudi tvrda srca, narod koji tvrdi da je Božji tako što is­ punjava zakon u svim njegovim načelima, a ni izdaleka ne živi u skladu s njim u duhu. Mogli bismo reći da je Crkva uvijek to imala,od svo­ ga početka. Takva je priroda bitke. Danas smo, naime, bliži Isusovu povratku pa je očito i prirodno da je borba protiv Neprijatelja duša žešća što je Isusov povratak bliži. Životno je važno da pravi katolik treba biti na opre­ zu i pripravan boriti se protiv sila tame, koje se stalno umnažaju i miniraju područja Božjih hodočasnika, prije negoli te sile shvate gdje se nalaze. Budući da se mi bo­ rimo protiv palih anđela, koji su znatno brži negoli to možemo i zamisliti, nemamo drugog izbora osim da se ojačamo tako što ćemo biti vjerni, kao što je više puta rečeno u Bibliji. Svijet je uvijek svijet, i njegovu prirodu uvijek mo­ žemo označiti kao Egipat, mjesto u kojemu ljudska pri­ roda cvjeta u svoj svojoj punini, pokušava preživjeti i vladati . na zemlji bez Boga, ugrađujući sebe u stanje obmane. Prema tome, ništa nas ne bi trebalo iznenaditi u današnjemu svijetu. To je samo jedno te isto. To je isti onaj svijet koji je Abraham ostavio u Babilonu, isti svijet u kojemu je Mojsije živio i Salomon izgradio Božji hram. 92

Svijet koji je raspeo Isusa i koji danas nastoji postati je­ dna kultura i jedan bog udobnosti i obilja, bez Svetoga pisma. Sve bi se to trebalo događati pod globaliziranim kišobranom jedinstva i mira, bez vjera i narodnih tradi­ cija, koje samo prouzročuju sukob, rat i podjelu među ljudskim zajednicama . Podsjećam ovdje čitatelja da mi ovdje govorimo du­ hovnim jezikom, daleko od političke teologije i liberal­ nog poimanja vjere. Govorim riječima otajstvena svijeta, koje ljudsko biće, opčinjeno i zaljubljeno u ovozemalj­ sko prebivalište, neće razumijeti vjerojatnoće ga držati ludim. Nije slučajno da je većina proroka u povijesti bila ubijena zato što su govorili o svijetu koji ćemo vidjeti poslije ovoga. To je samo po sebi već dovoljno dobar ra­ zlog da vas kamenuju ljudi koji pokušavaju osvojiti ma­ lo lažnoga mira ili, češće, lavlji dio onoga što svijet nudi.

93

17. ODGOVORNI SMO ZA DUŠE KOJE NAM JE BOG POVJERIO Kako sve to može funkcionirati izvan okvira posve­ ćena svećenstva i redovništva, koje je položilo zavjete poslušnosti, siromaštva i čistoće? To je najvažnije pitanje današnje katoličke vojske . Dio smo klerikalne Crkve, koja putuje kroz stoljeća bo­ reći se u duhovnoj bitci protiv Sotonina carstva zla. Lai­ ci gotovo nisu ni sudjelovali u tome, nego su imali dis­ tanciran odnos, kao da se sve to zbivalo na nekom pije­ destalu s kojega padaju blagoslovi i oprosti, tako da ta dva tijela ne izgledaju ujedinjena u jednu Kristovu voj­ sku. Jedna od najozbiljnijih posljedica te činjenice jest reformacija i, od tada nadalje, velika je privlačnost laika prema alternativnim kršćanskim skupinama budući da su reformatori širom otvorili vrata neposluhu svetoj Predaji . Danas smo pozvani na preustroj i na svijest o tome tko smo. Kao što možemo vidjeti u Svetome pismu da su Božji anđeli u savršenu hijerarhijskom redu, to smo i mi kao vojujuća Crkva. Ovdje nije riječ o tome tko je naj­ snažniji i najvažniji među nama, nego o tome tko je vje­ ran i dovoljno hrabar u mrijeti za našega Kralja i Spasi­ telja Isusa Krista. Tko je kadar najviše voljeti i praštati? 94

Tko je kadar najsavršenije nasljedovati našega Božan­ skog Učitelja? Tu nalazimo pravi put naše borbe . Da bi­ smo bili pravi članovi ove zemaljske vojujuće Crkve, moramo razumjeti da dani položaj i čin nisu važni kada bitka počne. Važno je koliko smo dobro opremljeni i uv­ ježbani boriti se i osvajati duše koje nam je Bog povjeri­ o. Nije važno nosim li liturgijsku odjeću kao biskup ili svećenik, jesam li časna sestra, redovnik ili običan laik koji se bori sa svog poniznog položaja u žarištu svjets­ kih događaja. Snaga i sila vjernika jest u vjernosti našemu Gospo­ dinu Isusu. Ako je vjernik vjeran, on je snažan i može oslijepiti cijele legije demona . Ako je uistinu vjeran, on nosi snažno svjetlo prisutnosti i zaštite Božjih anđela pa za tren može rastjerati tamu koje ima svuda oko nas. Sve ovo može zvučati nestvarno onima koji nisu ni­ kada doživjeli pravo iskustvo toga što to znači biti pravi katolički vjernik, onima koji još uvijek misle da je pakao samo apstraktan pojam i da Đavao ne postoji . Ovu knji­ gu pišem i za takve ljude, kako bi ušli u svijet kršćanske stvarnosti težeći za nečim što im se sada čini kao nešto u dalekoj stratosferi. U tu skupinu pripada i znatan broj svećenika i re­ dovnika. To su oni koji su otpali od milosti zbog intelek­ tualnih i liberalnih teologija koje poučavaju masoni i „biblijski mađioničari" obmanjivačkih kršćanskih sekta. Bitka s kojom smo suočeni u ovim vremenima jest bitka visoke razine, tj. razine demona koji nasrću na nas i napadaju duše čim one uđu u progonstvo, a osobito one duše koje se spremaju napustiti ovo progonstvo, jer one su Đavlove najdraže žrtve. 95

Apsolutno je tragično gledati vojsku odgovornu za obranu duša potpuno nesvjesnu svoje zadaće; vidjeti župnika potpuno zaokupljena svjetovnim pitanjima, priključena na televizor, koji se brine o svojoj mirovini a izbjegava duše kojima trebaju njegovi savjeti i sakra­ mentalna pomoć. Jednako je tragično vidjeti supruga katolika koji čini preljub i vraća se navečer kući poljubiti svoju djecu i ženu prije odlaska na počinak. Takav čovjek izlaže svoju obitelj najstrašnijim duhovnim opasnostima jer drago­ voljno dovodi u obitelj cijeli postroj demona, koji imaju snagu djelovati na ukućane i život cijele obitelji pretvo­ riti u pravi nered. Isto vrijedi i za korumpirana katoličkog političara, koji prodaje dušu za prljav novac i prljavu moć te time dovodi u opasnost, ponekad na mnogo godina u buduć­ nosti, mir i dobrobit cijele zemlje, grada i zajednice, po­ litičara koji svoju političku moć koristi kako bi podupro zakon o abortusu i sve to opravdava pozivajući se na ljudsku znanost, koja je duhovno slijepa. Svaki katolički vjernik, bez obzira na čin i položaj u Crkvi, ima područje duša koje mora braniti. Ako izgubi kontrolu nad dobivenim položajem, napast će ga naj­ zlobniji demoni sa samoga dna pakla. Ti nas demoni preziru i žele nam duhovnu i vječnu smrt zbog onoga što jesmo i što smo kadri učiniti, zbog snage koju ima­ mo i odgovornosti koju nam je Bog dao. Znaju sve o to­ me i to apsolutno zauvijek mrze. Oni nama katolicima nanose pravu štetu tako što nam podmeću treći oblik Isusove kušnje u pustinji: „Sve mi je ovo dano. Ako se pokloniš preda mnom, sve ću ti to dati", kaže Sotona 96

Isusu na vrhu gore. Jedan od najvećih ispita katolika jest kloniti se napasti sudjelovanja u takvim svjetovnim po­ nudama. Ako te Đavao ne dobije novcem, pokušat će društvenom i vjerskom moći, a ako mu ni to ne uspije, onda će pokušati pomoću čuvstvenih užitaka i senzual­ nosti. Ako smo vrlo disciplinirani i ako živimo u skladu s vjerom, u vjerskom i svećeničkom životu, Đavao će nas pokušati pridobiti pozivajući nas da se visoko iz­ gradimo po pitanjima vjere, izazivajući u nama golemu žeđ za znanjem, koju opravdava na duhovan način i ta­ ko sprječava naše pravo poslanje s dušama kojima je vrijeme vrlo ograničeno, odbrojena i kratka vijeka. Današnja je vjera slaba i postala je razvodnjena krš­ ćanstvo, što je prava sramota. Neka područja katoličan­ stva više sliče na nekakav tradicionalan društveni klub, a kler ponekad postaje puki pijun koji svake nedjelje vr­ ti istu ploču. To je tužno gledati. Mi smo uistinu slobodni, ali tu slobodu moramo usmjeriti na pravi put kako bismo razumijeli „otkuplje­ nje u Kristu". Stoga svoju slobodu moramo iskoristiti tako što ćemo prvo sebe probuditi, zatim otići na prvu crtu bojišnice, puhnuti u borbenu trubu, sve ljude dig­ nuti na noge i razbuditi ih kako bismo postali djelotvor­ ni na području duša koje nam je povjerena.

97

18. NAŠA JE SNAGA U POSLUŠNOSTI BOGU PO CRKVI Mnogo sam puta spomenuo „područje duša koje nam je povjerena". To sam namjerno činio, a vjerojatno ću to i ponoviti prije završetka pisanja ove knjige. Jer ci­ jeli naš život kao katolika usko je vezan za duše. Ne sa­ mo za našu dušu, nego i za duše milijuna ljudskih bića koje bi mogle biti nahranjene za ovo kratko vrijeme ko­ je trošimo na zemaljskom hodočašću. Čudesno je pomisliti kako u ovome kratkom životu imamo sposobnost ostaviti iza sebe naslijeđe duhov­ nosti koje Duh Sveti nadahnjuje, naslijeđe koje može pomoći budućim naraštajima i poslužiti im kao kompas i zemljovid u budućim vremenima. To može biti svjedo­ čanstvo života po kojemu bi svatko mogao vidjeti kako je jedno obično ljudsko stvorenje bilo kadro postati ve­ liki svetac samo po poslušnosti poniznim lekcijama Bo­ žanskoga Učitelja i nauku Evanđelja. Svatko od nas može svjedočiti promjenu, i to pravu, jer smo uistinu oruđa savršenoga Božjega plana. Ako se dovoljno ponizimo, ispunit ćemo poslanje ko­ je nam je dano, a naš će Stvoritelj postići nešto veliko preko našeg jednostavna, beznačajna i krhka života. 98

Bog se koristi nama, vrlo jednostavnim i bijednim ljudskim stvorenjima, kako bi ostvario veličanstvena djela. Kada bismo samo to mogli shvatiti, već bismo bili savršeno sretni. Ne bismo željeli ništa drugo osim be­ zuvjetno postati Božjim oruđem. To bi bila najveća ra­ dost. Kao katolici moramo moliti da nam Bog otvori oči za predivna otajstvo naše vjere. Kada bismo samo mogli zaviriti u to otajstvo, bili bismo na koljenima u klanjanju pred Bogom i stavili bismo se u službu tako velikog da­ ra kao prava djeca. Jako me ražalosti kada vidim katolike koje su preva­ rila alternativna kršćanstva i gledam ih kako se klanja­ nju na jednom od onih hladnih i usamljenih mjesta kao što su skladišta i stara kazališta, s Biblijom u rukama, dok glasno pjevaju Aleluja i istjeruju sve vrste demona iz onih koji su nekada molili krunicu i imali u kući kip našega Gospodina Isusa ili naše Gospe. Izgledaju kao da su se ukrcali na izgubljeni brod koji nikada neće otplo­ viti, ali mašu rukama kao da su već na dalekoj pučini. Ruke su im duhovno amputirane pa nisu više kadri pre­ križiti se znakom Svetoga Križa. Uplaše se od pogleda na raspeće i gaje mržnju prema sjedištu sv. Petra u Ri­ mu, huleći protiv njega bez imalo žaljenja i straha Bož­ jega. To je jedan od najsofisticiranijih napada Sotone na slabe katolike, a oni se lijepe na to kao pčele na med . Ovo su vremena na koja nas je Isus upozorio i obećao da će i vjernici pasti u zamke Zloga. Trebamo spoznati smisao autoriteta Crkve i u ljuba­ vi ga prihvatiti. 99

Prvo moramo uzeti Djela apostolska i pročitati vrlo važno poglavlje u kojemu nam sveti Luka govori o sve­ tom Pavlu koji putuje u Jeruzalem dati izvješće svetom Petru i svetom Jakovu. On nas izvješćuje o tome da oni nisu pronašli ništa pogrješna u Pavlovu nauku i čak ka­ že da ga vođe apostola nisu imali naučiti ništa novo. Po­ ložili su ruke na njega i na njegova učenika i poslali ih propovijedati poganima, a preporučili su im samo da paze na siromahe. Ovo je najvjerojatnije jedan od najljepših primjera poslušnosti crkvenom autoritetu koji možemo naći u Bibliji. Vrlo je jasno prikazan kao čin poslušnosti sve­ tome Petru. Sam je Isus svetom Pavlu dao sve. Isus je ulio svu svoju mudrost u Pavlova srce, tako da Pavao ni­ je trebao ničije dopuštenje da propovijeda Evanđelje, nego ga je Duh Sveti doveo u Jeruzalem i pokazao mu Petra kao glavu Crkve. Isto vrijedi i danas ­ svaki kršća­ nin koji vjeruje u poslušnost vodstvu Duha Svetoga mo­ ra prihvatiti vodstvo sjedišta svetoga Petra u Rimu. U suprotnom bismo se trebali upitati tko vodi one koji ni­ su poslušni. Najvitalnija žila posluha u Crkvi jest u razumijevanju Otajstvena Tijela lsusova ­ Crkve ­ kao prave duhovne stvarnosti naše vjere. Kada čovjek spozna činjenicu da je naša Crkva u svo­ joj biti istinsko otajstvo, istinsko Kraljevstvo koje nije od ovoga svijeta i u koje je moguće ući samo preko drva Križa, tada će biti savršeno svjestan naravi i odgovor­ nosti dara kršćanstva. Kada uistinu shvatimo ova pitanja vjere, spremni smo prihvatiti nadnaravni život i preobraziti se. Naš na­ 100

čin života više neće biti utemeljen samo na našoj ljuds­ koj prirodi, nego će biti usredotočen na Boga. Imat će­ mo pravi smisao za put u život, a Evanđelje će oživjeti i postati pravi suputnik i vodilja u svim našim svakod­ nevnim nastojanjima. Buđenje za pravi kršćanski život na toj razini omo­ gućit će nam da vrlo jednostavno shvatimo i prihvatimo autoritet vojujuće Crkve. Ako osoba nema nikakva otaj­ stvenog poimanja vjere, neće nikada biti kadra podredi­ ti se crkvenom autoritetu ni slušati nikakav naputak pape, svoga biskupa ni župnika. Kada smo potpuno svjesni toga autoriteta, velika je radost slušati župnika ili biskupa te neprestano otkriva­ ti učenja i naputke pape. To će donijeti mnogo blagoslo­ va po djelovanju Duha Svetoga u Crkvi diljem svijeta. To će nas učiniti dionicima sveopćeg pomazanja Božje pri­ sutnosti među njegovim narodom, pomazanja koje nas uvijek vodi ravno kući. Najvažnije je shvatiti dubinu naše vjere ako želimo prigrliti dar zemaljske Crkve i prihvatiti njezinu čovječ­ nost , ograničenja i grješnu narav. Tek tada možemo imati samilosti i ljubavi prema svojoj braći katolicima ­ svećenicima, redovnicima i laicima, i tek ćemo se tada dragovoljno pridružiti mjesnim strukturama pastoral­ nog rada i poslaničkog života biskupije, te tako oboga­ ćivati život u duhu župnog zajedništva. Biti poslušan autoritetu Crkve, onakvom kakav je povjeren svećenstvu i kako ga ono ispunjava, ne znači raditi isto što i oni ni oponašati njihov način života. Neki svećenici žive životom koji nadahnjuje, a neki ne žive tako. Ali poslušnost u smislu crkvenog autoriteta pove­ 101

zana je s naukom, sa svetom Predajom, zapovijedima, sakramentima i mnogim drugim različitim putovima poslanja koji su povezani s dužnostima vjernika. Mnogi katolici skrenu s puta zbog lošeg ponašanja nekih sve­ ćenika i laika. Pravi smisao za smjer koji će nas voditi čvrstim i sigurnim putem (putem koji će nas očuvati ra­ zborite i postojane u vjeri) bit će usredotočen na Boga, a ne na ljude. Ovo je najistančanija i najosjetljivija činjeni­ ca kada je riječ o odnosu ljudi prema osjećaju za autori­ tet. Biti kadar vidjeti iza vela ljudske prirode i dokučiti dubine otajstvene prisutnosti i autoriteta Isusa u Crkvi jest pitanje duhovnoga rasta. To je jedini način svlada­ vanja prepreke ljudskog čimbenika, ali i odskočna das­ ka s koje moramo skočiti kako bismo dosegnuli područ­ je duhovne biti Crkve, jedine prave i trajne sile koja će nas sačuvati kroz borbe progonstva. To je kao kada bismo ljudskim riječima rekli da čov­ jek prvo mora naučiti hodati, a onda trčati. Ako imamo poteškoća s poslušnošću zbog ljudskog ponašanja, to je znak da nismo kadri nadići niže područ­ je kršćanskoga života u Crkvi, burno područje ljudske naravi. Kada je riječ o kršćaninu, to znači da ljudska pri­ roda, iako je iscijeljena i oslobođena od Istočnoga grije­ ha, naginje griješiti sve dok je duša u tijelu. Da bi nas Bog naučio poslušnosti njegovoj volji, on putuje s nama kroz stoljeća postojane i čvrste pedagogi­ je. Izbacuje Adama i Evu iz raja čim su neposlušni i go­ vori im što moraju učiniti kada su ostali bez velike pov­ lastice Božje prisutnosti. Govori im po kojim pravilima moraju živjeti i kako će preživjeti izvan raja, gdje su imali sve, uključujući i vječni život, život bez smrti. 102

Bog uči Kaina o posljedicama grijeha ubojstva vlasti­ tog brata tako što ga šalje izvan njemu poznatog okruž­ ja. Iako mu Bog nije uskratio nijedno sredstvo za preživ­ ljavanje, potjerao ga je izravnom zapovijedi da se odijeli od ostalih, što je značilo da ga šalje u još dublje progon­ stvo. Njegovi potomci i danas žive poganskim životom, što, vjerskim rječnikom, znači u stanju dublje odvoje­ nosti od Boga. Bog uči čovjeka bezuvjetnom putu poslušnosti po Abelovim djelima, jasno nam pokazuje kako nas to mo­ že odvesti u ruke neprijatelja, ali samo glede onoga što je smrtno i prolazno,dok promatramo kako zavist i nasi­ lje Abelova brata uništavaju njegovo dobro vladanje. Ovo je najkompliciranija i najstrašnija stvarnost za krš­ tene u Kristu i koji prema tome imaju pravu spoznaju duha i moraju naučiti odreći se svojih navezanosti na zemaljsko prebivalište, što uključuje i fizičko tijelo. Ako namjeravaju slijediti Abelov put, moraju se odvažiti živ­ jeti u punoj spoznaji da su hodočasnici koji su kušani u ljubavi i u poslušnosti, a to su bile dvije vrline koje su Istočnim grijehom prekršene. Učenje o Kainu i Abelu jest druga velika lekcija Boga, koji putuje s nama i pokazuje nam kako da se vratimo u prvotno stanje bivanja u koje nas je stvorio. Bog nam dopušta da odlučujemo svojom slobodnom voljom, ali nam uvijek pokaže posljedice te volje kako bi pokazao koliko smo bespomoćni bez njega u trenutku odlučiva­ nja. Bog nas ne gleda s nebeskih visina kako bi osudio naše odluke, nego je uvijek spreman učiniti savršenim ono što smo mi pogrješno učinili. On je dobar Otac. Još i danas putujemo pod krilima njegova milosrdna nauka, 103

a sada imamo i blagoslov Euharistije kao naše prave hrane i prave duhovne snage. Moramo se osvrnuti unat­ rag na svoju svetu povijest kako bismo vidjeli Boga koji hoda uz nas od samih početaka vremena. Zbog dara sa­ kramenata sada smo kadri ne samo pojmiti otajstva Bo­ žje pedagogije u svome životu, nego i svakodnevno sli­ jediti njegova učenja te tako postati pravi svjetionici u srcu vrlo mračnoga svijeta. Bog je došao među nas na najčudesniji način. Od ka­ da smo poslani u progonstvo, on neprestano bdije nad svakom našom patnjom, nad našom nesposobnošću da ga vidimo, našim neuspjehom da vlastitim snagama bu­ demo dobri. On zna što smo postali pa zato stotinama naraštaja hoda s nama, polako nas uči kako se moramo ponašati, što moramo učiniti kako bismo ponovno za­ dobili njegovo prijateljstvo. Oprostio nam je i zaboravio svako zlo koje smo počinili protiv njega od početka na­ šega progonstva. On dolazi znajući kako ne bismo bili kadri prepozna­ ti ga vlastitim snagama. Toliko smo daleko od prvotne milosti da smo potpuno izgubili sposobnost vidjeti Boga u svojoj blizini. On je znao da ćemo ga prije ubiti negoli prihvatiti. Naša se priroda toliko iskvarila da smo dose­ gnuli žestoku samo destruktivnu prirodu koja nam ne dopušta da obnovimo,spasimo prvotno stanje svoga bi­ vanja, u stanje savršene ljubavi i mira s Bogom. Bog je znao da smo ozbiljno ranjeni i da nas samo njegova milost i praštanje mogu obnoviti, iscijeliti i ot­ kupiti. Došao je s visina i smjestio se u granice smrtnoga svijeta nesavršenosti i kaosa. Ali osobno nas je zagrlio, 104

više nam ne govori iz gorućega grma, više se ne pojav­ ljuje u gromu i munji, više ne šalje glasnike da nas upo­ zore. On je postao savršeno prisutan,pokazao se kao je­ dan od nas kako bismo ga mogli dotaknuti, čuti, a da ne umremo od pogleda na njega ili od zvuka njegova glasa. On je morao oplijeniti sebe ulaskom u ljudsko tijelo, po­ stajući stvorenje od krvi i mesa. Toliko smo se bili uda­ ljili. Ni na jedan drugi način nismo mogli uspostaviti odnos s njim; i ,iako je on to sve učinio za nas, mnogi od nas još nisu kadri uspostaviti odnos s tim Bogo­ čovjekom Evanđelja kao pravim Bogom. To je razlog za­ što ljudi još žive u stanju grijeha i nemaju nikakav strah od Boga, iako je istina objavljena i iako se Duh Sveti na­ stanio u njihovo srce po sakramentima. Naša je zadaća izići iz Egipta, a to ne bismo nikako mogli učiniti da nije Isusa. I danas možemo, nažalost, vidjeti to kako, među ho­ dočasničkim Božjim narodom koji putuje kroz pustinju prema svome domu, svećenik, koji očito krši svoj zavjet čistoće i živi nečistim životom, obavlja svećeničku služ­ bu i slavi sakramente dok živi u stanju smrtnoga grije­ ha. To nije nimalo drukčije od Isusova vremena u judeji, kada je svećenstvo bilo strašno iskvareno nemoralnim životom u grijehu.

105

19. ČUVAJMO BLAGO ISTINE KOJE NAM JE DANO Tumačenje Svetoga pisma jest najvažnije pitanje. Tu su posebnu zadaću za vrijeme reformacije zlouporabili Martin Luter i njegovi sljedbenici, koji su započeli tako­ zvanu biblijsku kulturu, bez pomazanja Euharistije. Ta posebna skupina biblijskih propovjednika posijala je ozbiljne pogrješke među slabim katolicima. Tim je pogr­ ješkama prošireno ovo egipatsko tumačenje Pisama mi­ lijunima ljudi koji su (zahvaljujući lukavom marketin­ gu) slušali o Isusu, ali im je , nažalost, predstavljana osakaćena Biblija . Bibliju je osakatila ljudska oholost pa je ostala bez sedam svetih knjiga koje sadrže važno svjetlo koje nam omogućuje iščitavati smjer što nam ga je Bog dao preko proroka, povijesti Božjega naroda i apostola . Životno je važno pogledati kroz veo vremena i kroz povijest kršćanstva kako bismo istinski spoznali objav­ ljenu istinu. Sveto je pismo posljednjih 500 godina u nemarnim rukama i bezobzirni se karakteri njime služe kako bi posijali slabo i puko zemaljsko poimanje riječi Božje. Središte naše duhovne borbe nalazi se u objavljenoj istini. Svaka riječ koja izlazi iz usta Stvoriteljevih ima 106

razarajući učinak na neprijateljske snage koje su među nama u progonstvu. Nijedno stvorenje tame ne može čvrsto stajati na glas riječi Božje. Ona potpuno poništa­ va velika područja tame . Mnogi koji sebe nazivaju vjer­ nicima ni izdaleka nemaju onaj osjećaj odgovornosti ko­ ji bi trebali imati u čitanju i navještenju riječi Božje. Je­ dno od najvećih iznenađenja na kraju ovoga smrtnog života bit će otkriće dubine i dimenzija značenja Božje riječi. Nije Majka Crkva samo iz jednostavnih ljudskih pobuda branila laicima samovoljno tumačiti Sveto pis­ mo na vlastitu ruku. Takvo su čitanje uvijek nadzirali svećenici. Sve dok reformatori nisu počinili veliki grijeh neposluha tako što su krenuli putem drukčijim od puta Katoličke crkve. Netko će se vjerojatno ovome žestoko usprotiviti i reći kako je davanje Biblije u ruke cijeloga čovječanstva svakome pružilo priliku neposredno upoznati Božju ri­ ječ. I to je točno. Ali, postoji mnogo više toga iza svetog vela riječi Božje nego što ograničen ljudski um može pojmiti. Čovjek mora biti vođen Duhom Svetim kako bi ušao u duh riječi Božje. A Duh Sveti neće praviti razliku među ljudima kako bi otkrio najdublje tajne, on će prije odabrati hrome i neuke negoli mudre i obrazovane. Isus je osnovao Crkvu kojoj je dao sakramente i doktrinalno vodstvo koje će voditi narod kroz stoljeća putem vjer­ ske stege, gdje poslušnost svetoj Predaja osigurava vjeri da ostane u granicama duhovne razboritosti i jedinstva. Prema tome, tumačenje Svetoga pisma mora se prepus­ titi vodstvu Crkve, prema Božjemu planu. Možemo reći da je sada za mnogo toga prekasno, jer će, poslije reformacije, trebati proći mnogo godina da se 107

to ispravi. Crkva putuje pustinjom progonstva i mora platiti cijenu time što doživljava ograničenja ljudskih odluka koja će stoljećima skretati područja vjere na kri­ vi put i stavljati svete posude u ruke mađioničara i tr­ govaca svetom Predajom, koji se prema njoj ponašaju kao prema robi. To se dogodilo odabranim plemenima u povijesti Staroga zavjeta i događat će se sve do Isusova ponovnog dolaska, jer je to, izgleda, dio našega putova­ nja kući. Svaki čin neposluha stvara tamnu točku na to­ me putovanju, gdje narod može biti obmanut, krivo vo­ đen zbog posljedica neke pogrješke, i ponekad moraju proći stoljeća da se to ponovno ispravi. Možemo vidjeti iz Svetoga pisma kako je Božji narod stoljećima bio poslan u progonstvo i stavljen u ruke strašnih poganskih sila koje su obeščastile čak i svete posude hrama Božjega, kao što je to bilo s kraljem Na­ bukodonosorom i njegovim sinovima u Knjizi Danielo­ voj. Stanje se nije mnogo promijenilo. Bog nas nastavlja poučavati nježno i milosrdno, a kada je nužno to čini i čvrsto, i činit će to sve do Isusova ponovnog dolaska, kada će sile pakla biti trajno podložene pod Njegove noge, a žalac smrti više neće biti usmjeren protiv Božje­ ga naroda. Egipat će i dalje biti Egipat dokle god postoji zemlja, gdje je smrt vladarica smrtnicima i gdje Istočni grijeh kraljuje u srcu mnogih. To je škola za duše, u kojoj jasno moramo shvatiti narav našega zemaljskog putovanja. Nikako ne možemo ostati slijepi pred činjenicom da se povijest neprestano ponavlja. To se ne događa zato što je Bog zaboravio stvoriti nešto novo. Riječ je o tome da moramo naučiti jednu jedinu lekciju prije negoli pri­ 108

jeđemo na sljedeću . razinu, ako želimo napredovati Bo­ žjom pedagogijom i slijediti njegova Sina, Gospodina našega Isusa Krista. Zbog Istočnoga grijeha naša ljudska narav nije zadovoljna informacijama koje Bog stoljeći­ ma daje čovječanstvu, nego zahtijeva više informacija o nevidljivom i nepoznatom duhovnom svijetu, koji up­ ravlja nama s one strane fizičkog i intelektualnog vidok­ ruga. Mi očekujemo mnogo više . Ohološću zaslijepljeni, držimo da je jezik objavljene istine mračan i nepotpun pa ga zato prije prihvaćamo samo kao nešto što su napi­ sala ljudska stvorenja koja su dala svoje mišljenje i uče­ nje o Božjoj volji, u namjeri da vode ljude i drže ih dale­ ko od njihove divlje prirode kojom nanose štetu druš­ tvu. U tim spisima i tradicionalnim učenjima opažamo jednostavnu ljudsku vjeru bez prave prisutnosti Boga. Na spomenuti način mnogi shvaćaju vjeru i zato od­ bacuju Božji zakon i nauk. Jedan od glavnih razloga zašto su kršćani vrlo skloni prihvatiti magijsko kršćanstvo jest u pothranjenosti njihove duše koju je prouzročio materijalizam . Jedno od prvih područja svijeta gdje je Isus postao predmetom trgovine bila je Sjeverna Amerika,osobito Sjedinjene Američke Države i Kanada, koja je slijedila odmah poslije nje. Ljudi su oblikovali vjeru tako da od­ govara njihovu načinu života i stvorili su 'Isusa fizičkog ozdravljenja i kralja materijalnog napretka. Cijela povi­ jest čovječanstva dospjela je u ruke divovskog procesa TV evangelizacije, gdje jedina razlika između komerci­ jalne sapunice i kršćanskog spektakla jest u Isusovu imenu koje ubace u svaku scenu. S jedne strane, njegovo se ime koristi kao oblik masovne propagande za prikup­ 109

ljanje novca, a s druge strane, da pokaže propovjednika koji obavlja službu iz Biblije dok pokazuje visoku razinu emocija uz dramatičan govor tijela usmjeren da u gleda­ teljstvu potakne stanje histerije. Ljude se odatle može odvesti na magijska područje fizičkog iscjeljenja, a odat­ le u obred posvećenja bogu darivanja (novcu), koristeći se nekim poglavljem iz Svetoga pisma. Kao rezultat ovakva trgovanja, Isusa se iskorištava strategijom komercijalnog propovijedanja kako bi se stvorilo oružje razdora među narodima zemalja koje su u ratu. To možemo vidjeti, primjerice, u zemljama Sred­ nje Amerike u kojima se narod, koji je S stoljeća bio ka­ tolički, podijelio na stotine djelića, na tisuće je obraće­ nih u sve oblike ljudski stvorenih vjera iz Sjeverne Amerike. To je osiguralo plodno tlo za političku i vojnu strategiju multinacionalnih kompanija i za globalne po­ litičke interese moćnih krugova međunarodne zajedni­ ce. Ne može se dijeliti narod ujedinjen u Bogu i jednom kršćantvu, kako je nekada stoljećima bilo u Latinskoj Americi i Europi, gdje je narod živio pod vodstvom Maj­ ke Crkve. Danas vidimo Latinsku Ameriku pod opsadom svih vrsta „kršćanskih glasova". Posljedica toga jest da više ne postoji jedan duhovni smjer. Svi ti „trgovci imenom Isusovim" hvataju sve uspavane, zbunjene, otpale i mla­ ke katolike i obraćaju ih na najtužniji spektakl slavljenja i propovijedanja „u snazi krvi i imena Isusova". Te iste sile podjele i pomutnje ulaze u tradicionalno katoličke zemlje Europe, poput Irske, Španjolske i Por­ tugala (među ostalima). Američki mađioničari, poput Bennyja Hinna, pune stadione i opčinjuju tisuće ljudi 110

čudesnim spektaklom u kojemu stotine padaju u duhu na mahanje ruke propovijednika. Svi su ti ljudi gladni nadnaravne predstave, plaćaju koliko god se od njih traži, kupuju što god se prodaje i sudjeluju u areni koja nije nimalo drukčija od dvorane nekog mađioničara po­ put Davida Coperfielda u Las Vegasu u Nevadi. Jedina je razlika u tome što je Isusovo ime stavljena u središte magijskoga čina, ali su obje spomenute osobe prošle obuku u istoj školi za mađioničare. Ljudi nisu naivni, samo su praznovjerni i slabi na magiju i gatanje. Ako se magiju i gatanje nudi u ime Isu­ sa, onda ih to čini vjerski legalnim. Posebno taj Hinn pokupi informacije iz knjiga naučitelja Katoličke crkve, primjerice svetog Ivana od Križa, svetog Franje Asiškog i drugih, i iz njihova učenja piše knjige i prikazuje ih kao nadahnuće od Boga. To je uobičajena praksa te vrste tr­ govaca Kristom, kao što je ženski luteranski pisac Basie­ la Schlink, koja je pomiješala teozofiju gospođe Blavatsky s učenjima svete Terezije, Malenog Cvijeta, kako bi osmislila formule duhovne borbe koje izgledaju tradicionalno katoličke, i tako prevarila nespremne vjernike Majke Crkve. To je duhovni rat i mi smo u žarištu žestoke bitke. Sotona umiljato dolazi koristeći se našim jezikom, na­ šom kulturom, našom tradicijom i vjerom. Najučinkovitiji način osvajanja nekog područja jest stvoriti podjelu na njemu. To je strategija Zloga. Bog ne osvaja, Bog ljubi. Kao Kristovi vojnici moramo mudro razabrati kretanje snaga Zloga na kršćanskom području. Najgrublja od svih strategija jest protestantizam. To je jedno od najsnažnijih oružja masonerije protiv kato­ 111

ličanstva. To je najbrži i najdjelotvorniji način unošenja podjele među nama katolicima i, koristeći ime Isusa Krista,to stvara svaku vrstu sumnje u svetu Predaju. Vidimo da je Crkva uvijek otvorena za povratak svo­ jih rasipnih sinova i upravo zbog toga ona otvara vrata „ekumenizmu". Kako se Neprijatelj koristi ekumenizmom? Ekumenizam bi trebao podrazumijevati to da se sje­ dne za okrugli stol sa svim različitim kršćanskim skupi­ nama i razgovara zašto mi jesmo i zašto ćemo uvijek biti Majka Crkva, i zašto bismo svi trebali biti u jednoj crkvi ako doista ispovijedamo pravo kršćanstvo, koje je ute­ meljio osobno naš Gospodin za vrijeme svoga javnog djelovanja u Judeji. Umjesto toga, Đavao je to izokrenuo pa često susrećemo oblik ekumenizma gdje se sastaje­ mo kako bismo slavili i propovijedali i pretvarali se da smo, kao katolici, samo još jedna kršćanska denomina­ cija, tvrdeći da smo, ako se ovako slažemo, već jedno i nema nikakve potrebe slušati ni obazirati se na svetu Predaju ni na bilo koje područje našeg judeo­ kršćanskog nasljeđa, kao što je biti poslušan Stolici sve­ toga Petra u Rimu. To im uspijeva. Znam da u Južnoj Americi ima kato­ ličkih laičkih molitvenih zajednica koje postoje već više od 25 godina i koje već dugo imaju svaka svoju protes­ tantsku skupinu s kojom moli i koje zajednički propovi­ jedaju „svoja učenja". Posljedice te pojave toliko su po­ gubne da bi čovjek najradije plakao. Stotine katolika, pripadnika tih zajednica, prihvatile su evangeličke ob­ rede i pentekostalne kultove, a nijedan evangelik ni pentekostalac, od kojih su 90 posto nekada bili katolici, 112

nije se vratio u Katoličku crkvu. Dakle, te posebne „ekumenske molitvene zajednice" postale su područje novačenja i jezero za pecanje onim sektama koje su u Latinskoj Americi ekstremno nasilne prema Katoličkoj crkvi.

113

20. LJUBIMO MAJKU CRKVU I ČINIMO SVE DA ONA BUDE SVETA Kako reagirati na to zlo i ostati trezven, pravedan i pun ljubavi prema onima koji su opčinjeni obmanama umjetnog kršćanstva i sada postaju „ribari duša" u svo­ jim obiteljima i među prijateljima? To zlo moramo javno objavljivati i razotkrivati kad god i gdje god možemo .Moramo izgraditi strategije za spašavanje mnogih katoličkih duša koje je Sotona ukrao pomoću tih trgovaca koji iskorištavaju Kristovo ime u obliku svoga proizvoda. Njihov će broj samo rasti, jer je to vrlo privlačna industrija. Svatko može uzeti Bibliju, otvoriti skladište ili unajmiti staro kino ili kazalište, i evo novog kršćanskog pastora uokvirena usred TV ek­ rana koji izvodi čudesna „izlječenja" u ime Isusovo. To nije Crkva koju je Isus utemeljio. To je Crkva koju je že­ lio Šimun mag iz Djela apostolskih. Vratili smo se u Odiseju i Efez u vrijeme svetoga Pavla ­ srce pogana traži čuda i znakove. Moramo po­ novno evangelizirati našu Crkvu duhom svetoga Pavla, opominjati ljude da se ujedine u jedno tijelo, da presta­ nu tražiti prolaznu korist i da počnu graditi duhovnu ekonomiju. Moramo se pobrinuti da nas sva ta magija , koja će s vremenom samo rasti, ne prevari i ne opčini. 114

Moramo biti pozorni kako bismo se usredotočili na Kra­ ljevstvo Božje. Isus je predvidio ova vremena i rekao nam je da će čak vjernici biti prevareni svim čudima koja će Sotona činiti u njegovo ime. Prema tome, zadaća nam je kao vojsci biti dobar boj Evanđelja , u spoznaji da nemamo posla s društvenim nego s duhovnim područjem, koje zahtijeva žurno djelovanje . Neki će nam svećenici reći da se klonimo čiste istine, da izbjegavamo Pavlovu školu, da budemo ljubazni i mi­ losrdni. To je uobičajen pristup onih koji nastoje udovo­ ljiti ljudima a ne Bogu, onih koji uvijek nastoje spasiti vlastiti ugled unatoč poruci Evanđelja, ili koji ne žele uzburkati more ni dovesti u pitanje svoj ego. Opominjati ljude Pavlovim srcem ne znači nužno biti nemilosrdan ni neljubazan . Ne mogu zamisliti ništa mi­ losrdnije ni ljubaznije od opominjanja osobe da se kloni grijeha i da ide Isusovim putem , od toga da ljude koji žive u smrtnom grijehu otvoreno upozoravamo na sve loše što čine i pomažemo im spoznati činjenicu da će ih ti grijesi osuditi na vječnu propast. Kada u svijetu u kakvu danas živimo, punom magije, praznovjerja i svih vrsta ezoterijskih praksa, poganske i okultne filozofije, vidimo neku biskupiju koja nema slu­ žbenog egzorciste , čovjek može zaključiti da u hijerar­ hiji te biskupije postoji ozbiljno neznanje i neodgovor­ nost u dijela svećenstva. I potpuno nezainteresiranu čovjeku na ulici već je jasno da se mlade opčinjava svim oblicima gatanja, pomoću mode, Interneta, medija i gla­ zbe. Mnogi već doživljavaju demonska posjednute, tla­ čenje i opsjednute, što su glavni razlozi povećanog broja 115

samoubojstava. Ne treba biti genij pa da to shvatimo. Zašto bismo očekivali da Crkva spava kada je suočena s tako gorućom potrebom? Kada vidimo stado katolika bez egzorcista, nameću nam se ozbiljna pitanja. Čovjek se zapita tko je odgovoran za tu biskupiju. Je li u pitanju ravnodušnost, nedostatak shvaćanja đavolskog djelo­ vanja i dužnosti biskupa, ili nešto drugo? Postoje obite­ lji u kojima su djeca upoznala Sotonu preko interneta i pridružila se sotonskoj crkvi na mreži. Takva djeca do­ življavaju demonska očitovanja i već su okužili svoj dom i obitelj legijama duhova što izlaze iz utrobe pakla i ulaze u srce te mladeži koja je zašla duboko na područja tame. U svakom slučaju, to moramo što prije ispraviti, jer će u protivnom Đavao uzeti još veći danak kod vjer­ nika. Moramo u ljubavi ali otvoreno reći da postoji nedos­ tatak odgovornosti kod odgovornih. Na nekim područ­ jima svijeta imamo Crkvu gdje je svećenstvo apsolutno sablaznio. Ako se ne obrate, trebali bi napustiti Crkvu. Ovo nisu vremena u kojima trebamo šutjeti i držati svo­ je srce u stanju grijeha propusta. Da, takvo gledište nije dobrodošlo onima na odgovornim položajima u Crkvi, onima koji pripadaj u tome stadu nevjernika i koji će progoniti takvo gledište, ali, jeli ikada bilo drukčije? Isu­ sa je razapeo njegov narod, zato što je On javno i otvo­ reno objavio njegovo nepoštenje, osrednjost i dvolič­ nost. Zato je Krist ponovno raspet. Ne trebamo se bojati borbe za istinu. Naša Crkva treba prave vjernike za du­ hovnu borbu. Ne trebamo aktivne homoseksualce odje­ vene u svećeničke haljine. Oni koji odaberu Sotonu za

116

svoga gospodara, ne mogu vršiti svetu službu svećenika i redovnika i posvećenih laika. Trebali bismo ih razotkrivati, pozivati ih da prigrle obraćenje, da započnu s ozdravljenjem i da prestanu tvrditi kako su dionici najsvetije dužnosti što je ikada dana ljudskom biću. Katolička crkva nije poduzeće ni društveni klub ni institucija za ljudska prava. Biti sve­ ćenik ili redovnik nije zanimanje. To je sveti poziv, izra­ van poziv od Boga. Svi ti ljudi koji su se ubacili u Crkvu i koji djeluju kao svećenici ili redovnici u stanju nevjere po tome što krše svoje zavjete i sudjeluju u razvratnu životu (poneki imaju i djecu ili su prihvatili poganske i magijske filozofije, liberalnu teologiju ili bilo koju od brojnih hereza) moraju se obratiti ili odmah napustiti Crkvu. Ne bojmo se njihove reakcije. Oni obično oko svojih poroka izgrade tim, snažan krug potpore, ali vjerna vojska može amputirati ta đavolska djela i Bog će biti na njezinoj strani. To nas poziva da pročitamo Knji­ gu Makabejaca. Ondje vidimo prave Božje vojnike, toli­ ko vjerne i hrabre da nijedan nevjeran svećenik ni obi­ čan nevjeran vojnik ne može preživjeti pod njihovom stražom. Takvu vojsku moramo imati danas. Uvijek poštivajući poslušnost prema Crkvi, u svim vremenima, ta bi se djela trebala provoditi pod strogim duhovnim vodstvom same Crkve. Jedno je sigurno: oni koji su vjerni Bogu i koji sve vrijeme žive u Božjoj milos­ ti nemaju ništa protiv te akcije čišćenja. Kad god se provodi kakav oblik revizije, opažamo da su zabrinuti samo nepošteni i oni koji žive u neposluhu. Dakle, dobar znak potvrde da u ribnjaku nešto nije u redu bit će kada osoba o kojoj je riječ žestoko reagira i 117

napada. Razotkrit ćemo ih tako što ćemo dati prijedlog i čekati reakciju na te riječi. Mogli bismo započeti cijelo jedno poslanje čineći to. Mogli bismo isprati mnoge tru­ le pozive iz matične kuće tako što ćemo ih najprije ot­ kriti slušajući njihovo gledište o tim pitanjima. Zašto je toliko važno započeti našu sadašnju bitku čišćenjem vojske? Zato da nas Neprijatelj prestane ga­ đati iznutra. Našu Crkvu treba probuditi i popraviti prije negoli vukovi počnu odvoditi još više duša u mesarsku klaoni­ cu. Poslani smo braniti duše od Sotone, raditi 24 sata dnevno za njihovo spasenje i ne smijemo gubiti nimalo vremena sjedeći i raspravljajući za okruglim stolovima ni gledajući kako leševi duša plutaju po kraj nas dok mi, kao „dobri katolici", uživamo pjevajući Aleluja na oba­ lama naše„vjere".

118

21. BUDIMO SVJESNI OGRANIČENOSTI LJUSKOGA RAZUMA Većini današnjih katoličkih svećenika i laika otvrd­ nuće srca dolazi dijelom od razuma. Kada razum nije usredotočen na bezgraničnu Božju ljubav, saplićemo se o čovjekovo smrtonosno sebeljublje. Sadašnje doba jest doba u kojemu se razum uzvisuje iznad svakog razuma. Moderni racionalist kaže: „Čuda se ne mogu dogoditi". Naoružan svojevoljno stvorenom dogmom, on dalje tvrdi da Krist nikada nije učinio čudo pa da se ne može dokazati da je on Bog. Bez obzira na to koliko su snažni povijesni dokazi o Isusovoj svetosti, čudesima, uskrsnuću i sadašnjoj prisutnosti, učenik razuma drži se svojih načela. Ipak, ljudski je razum toliko ograničen da bez pomo­ ći mnogo toga ne može znati. Ne može znati što se nala­ zi u glavi drugoga, ne može znati što se događa ili se do­ godilo na nekom udaljenom mjestu i u dalekom vreme­ nu. Da bi čovjek to otkrio, netko mu drugi mora to reći, netko tko to zna. U suprotnom, mora ostati u neznanju. Uzmimo, primjerice, sljedeća pitanja: „Koja je svrha našega postojanja? Zašto je Bog stvorio čovjeka? Kako izgleda život poslije života? Što je Bogu bilo na umu kada je stvorio čovjeka?" To ne možemo znati, 119

osim ako nam sam Bog ne kaže. Ne možemo čak točno znati što je u glavi drugog čovjeka, osim ako nam on to ne kaže. Stoga nam je potrebna objava ili nešto što nam je Bog rekao o svrsi i cilju našega života . U suprotnom, naše je postojanje potpuno besciljno i nema nikakvu poznatu svrhu. Pokazane nam je da je Krist utemeljio Crkvu kako bi ljudima omogućio da slijede njegov nauk do kraja vre­ mena. Ta Crkva jest Božja predstavnica, njegov jedini kanal komunikacije s ljudima. Znamo da Bog priječi toj Crkvi da ljude poučava po­ grješnu nauku i znamo da Bog čuva tu Crkvu kroz vri­ jeme da ne padne u ruke nečistih i nevjernih svećenika i laika. Neki moderni teolozi tvrde da Isus nije stvarno pri­ sutan u Euharistiji. Oni iznose tvrdnje protiv praktično svakog nadnaravnog područja objavljene istine. Oni se doista boje to priznati kao istinu zato što žive grješnim životom, i upravo je to glavni razlog zbog kojega su pos­ tali „moderni". Naša je zadaća čvrsto stajati na straži u predvorju i u svakom se trenutku pobrinuti da naša svijest o grijesi­ ma Crkve nikada ne ostane pasivna ni nedjelotvorna. Na našemu životnom putu ne bi se trebao pojaviti nijedan propust. Bolje je izgubiti potporu nevjernika, negoli iz­ nevjeriti Boga nepovjerenjem prema njemu. Ovaj svijet u kojemu danas živimo jest svijet „političke ispravnos­ ti", u kojemu se ljudi više brinu o tome da se slažu, ali ta ispravnost često vodi slaganju koje je samo sebi svr­ hom, a ne nastojanju da budemo istiniti i vjerni Bogu. 120

Sa svim se ovdje spomenutim pitanjima trebamo suočiti s ljubavlju i trezveno. Ne želimo započeti sukob tako što ćemo izravno izreći istinu. Pripremamo se iza­ zvati promjenu koja je životno važna danas u našoj Crk­ vi u svijetu. Previše se toga dogodilo posljednjih stotinu godina i te su promjene obilježile našu vjeru tako što su dovele vjernike u stanje uspavanosti, smetenosti i ne­ moći da išta naprave po tome pitanju. Koje su to prom­ jene? Ljudska je obitelj zapala u duhovni zaborav, zat­ ravljena ljudskom znanošću i industrijalizacijom. Mate­ rijalne su stvari tako brzo napredovale u jednom stolje­ ću da ljudi nisu kadri zadržati duhovnu budnost kako bi razaznali što je dobro a što loše u tim promjenama. Bož­ ji je narod ostao zatečen. Crkva je spavala dok su sile tame radile i sada, kada se Crkva počela buditi, nalazi leševe milijuna duša kako leže pokraj puta, opijene tla­ pnjama i opčinjene materijalizmom. Nema nikakve razlike između našega vremena i pro­ šlih vremena Crkve i njezine borbe sa Zlom. Nikada nije ni bilo drukčije. Jedina promjena jest ona povezana s duhovnim ciklusima i smjenama, a samo Bog zna kako oni djeluju. Znamo zbog objavljene istine da je, što više vremena prolazi, Isusov ponovni dolazak bliži. Sama ta spoznaja osvijestit će nam činjenicu da će biti sve teže kako se budemo približavali tome kraju. Istodobno, Bog svoje vojnike uvijek šalje savršeno opremljene i sprem­ ne u određenu bitku s kojom se moraju suočiti za vrije­ me njihova progonstva na zemlji. To nam ne bi trebalo stvarati nikakav strah. Naprotiv, to bi nam trebalo dati snage. Sama spoznaja o tome koliko Bog s nama usko

121

surađuje, treba nam uliti sigurnost da se borimo u uvje­ renju i vjeri. Bog je očitovao svoje prijateljstvo i ljubav prema ljudima od prvoga dana našega progonstva. Već je po­ kazao milosrđe i praštanje u postupanju s Abelovim gri­ jehom. Moramo prihvatiti Božje prijateljstvo tako što ćemo mu biti vjerni. Bog je na našoj strani i nijedna prirodna sila ni stvorenje ni materijalne prilike neće zaustaviti protok toga prijateljstva kroz vrijeme prema nama . Nemamo se čega bojati. Dakle, došlo je vrijeme da ustanemo i otiđemo na polja istine braniti našu svetu Predaju i biti čuvari svete liturgije. Naša Crkva treba vojnike koji su svjesni svetosti vjere. Moramo ići i govo­ riti u našim župama o tome tko smo mi. Moramo pod­ sjećati ljude da je Isus doista prisutan u Euharistiji i da su svetohraništa u našim hramovima najsvetija mjesta na zemlji. Kada ulazimo u katolički hram, ulazimo na sveto tlo. Bog je živ pred nama, sjedi na svome Božan­ skome prijestolju upravo u svetohraništu naše župe . Ako župljani nisu toga svjesni, ako su nezainteresirani i ravnodušni , moramo svjedočiti činjenicu da dolazimo Bogu u svetohraništu, bez obzira na to što oni mislili ili rekli o tome. Ne postoji ništa svetije što moramo brani­ ti. Čak ako su našega župnika obrazovali liberalni teolo­ zi ili masoni, koji su se ubacili u sjemenište ili sveučiliš­ te, i ako on ne vjeruje u stvarnu prisutnost Isusa u Eu­ haristiji, svejedno moramo svjedočiti. Ovo nisu vremena u kojima ćemo udovoljavati ljudima i bojati se onoga što nam mogu učiniti. Naša Crkva pada u pogubnu protes­ tantizaciju i to moramo zaustaviti. 122

Tko će prenositi naše običaje? Hoće li išta preostati od svete Predaje s obzirom na brzinu kojom se krećemo danas, kada kršćanstvo promiču mađioničari koji ga pretvaraju u industriju i prikazuju umjetnog krista? Ne smijemo zaboraviti početak svete liturgije : Abraham prinese žrtvu Bogu, a desetinu od svoga dade Melkise­ deku. Taj susret sa svećenstvom položio je temelje sve­ ćeničkoj predaji, koja će nastaviti biti dio našega ze­ maljskog putovanja sve do dana Isusova povratka. Po­ kušati ukinuti takav odnos prema liturgiji jest isto što i pokušati preživjeti bez disanja. Božjemu je narodu dana Crkva, koja je Božja vojska na zemlji, i tu će ostati kroz sva vremena kao stijena na kojoj odani vojnici čvrsto stoje i biju dobar boj Evanđelja kako bi tako ispunili vojničku dužnost spašavanja duša za Kraljevstvo Božje. Sunce se ponekad može pojaviti sivo, ali Bog jest i uvijek će biti iza sjena ove doline suza čekajući da iz da­ na u dan uzimamo svoj križ sve dok sigurno ne stigne­ mo do vrha Golgote. Nikada nismo sami. Tješi nas ob­ javljena Istina. Dobili smo zemljovid i kompas i pokazan nam je put prema Očevu prebivalištu.

123

22. NEBO JE NAŠA DOMOVINA Čudesno je hodati zemaljskom stazom u spoznaji da smo djeca Božja i da imamo mnogo bolje odredište od groba koji nas naizgled čeka na kraju ovoga materijal­ nog života. Biti kadar u ovome trenutku prevladati u sr­ cu trenutak smrti, znači dati zdravlje i olakšanje našoj bijednoj i izmučenoj smrtnosti koja se boji završetka smrtnoga tijela što neprestano propada. Bog nam je u osobi svoga Sina Isusa Krista dao nadu u vječni život, a Isus nam je dao jamstvo u svojoj krvi i tijelu. Tim jam­ stvom možemo osnaživati svoju dušu do trenutka spoz­ nanja svoje besmrtnosti u Isusu i na taj način prevladati prolaznu narav ovozemaljskoga života, što nas čini sna­ žnima i sigurnima u život koji nikada neće prestati i sla­ vu u kojoj neće biti zalaza sunca ni smrti. Kako je prek­ rasno disati na vječnom tlu i znati da je čovjek besmr­ tan! Koliko je to suprotno svjetovnim filozofijama! Razlika između čovjeka koji hoda ovom zemljom hraneći svoju besmrtnu dušu i čovjeka koji živi život podložan smrti toliko je nevjerojatno velika da izgledaju kao dva potpuno različita ljudska bića, po načinu razmi­ šljanja,osjećaja i obavljanja dnevnih poslova. To je gotovo kao da žive u dvije različite dimenzije. Jednoga muči svršetak ovoga prolaznog života, a drugi čini sve kako bi udovoljio Bogu i pripremio se za susret 124

s njim na kraju prolaznog života. Prvi je izgubio zvijez­ du vodilju, odnosno Boga, i svu svoju pozornost usmje­ rava na materijalna dobra i ljudske ambicije. Njime up­ ravljaju ljudi i prolazne želje. Takva je osoba potpuno nepouzdana. Danas te voli zbog usluge koju joj možeš dati, a sutra će te mrziti kada joj neka usluga više ne bude donosila nikakvu zaradu. Crta između ljudi koji shvaćaju svoju besmrtnost i onih koji je ne shvaćaju toliko je duboka da možemo za­ ključiti kako jedino što imaju zajedničko jest mjera sa­ milosti koju imaju i jedni i drugi. Najveća poteškoća jest kada u Crkvi nađemo ljude koji ne vjeruju u besmrtnost i prakticiraju svoju vjeru s religijskoga gledišta koje ne nadilazi materijalni svijet. To su preživjeli farizeji Evan­ đelja, koji putuju kroz vrijeme i koje bit Evanđelja, Isu­ sovo raspeće ni uskrsnuće, nisu ni dotaknuli. Još razgla­ baju o teologiji koja je podređena njihovu siromašnu poimanju Boga. Ponekad ih se može čuti kako s propov­ jedaonice govore da Mojsije nije razdvojio more, da su Adam i Eva samo simboli, i mnoge druge iskrivljene po­ glede na objavljenu istinu . Tada vidimo smrtnike koji ne poznaju Boga. Svi nas oni potiču da postanemo još sjajniji svjetionici kako bismo što više duša doveli u Kraljevstvo Božje, kako bi više duša spoznala vječni dar Isusa Krista, našega Gospodina. Pozvani smo prihvatiti dar vjere i pokazivati ga svi­ ma na području duša koje nam je povjerena. Svakod­ nevna nam je zadaća bezuvjetno prenositi vjeru koju smo naslijedili od praotaca naše vjere. Jer ta vjera nije samo dar. Ona je i odgovornost, koja neće čekati da bu­ de prenesena. Jednako će biti darovana krivima i pra­ 125

vima, bez obzira na to što mi činili. Vjera koja živi u na­ ma, koja je ulivena u naše srce po sakramentu krštenja, izvirat će iz nas u svemu što činimo. Ako nismo vjerni Bogu, izići će kao strašno protu svjedočanstvo. Ako smo vjerni Bogu, izići će kao ozdravljujuće svjetlo što donosi nadu i mir svima koje sretnemo. Živimo u svijetu u kojemu su ljudska bića toliko us­ redotočena na materijalni život da su izgubila svaki smisao za duhovno. Nemaju nikakav odnos s Bogom. Radije žive život u kojemu hrane svoje „ja" praznovjer­ jem, ako ga uopće hrane. U takvom je životu Bog samo vjerska ideja, a fanatizam i relativizam sastaju se u par­ ku ljudskog nemorala kao nikada prije u povijesti čovje­ čanstva. Čovječanstvo se udaljila do krajnjih granica. Ostatak Božjih vjernika tako je malen da nam otkriva Božje milosrđe, koje se koristi vrlo malenom obitelji vjernika kako bi oprostilo mnogim nevjernicima. Mnogi udovi Katoličke crkve moraju biti ponovno evangelizirani. Postali smo preslabi. Crkva diljem svije­ ta, uz malen broj iznimaka crkava istočnoga obreda, pretvorila se u plitke društvene zajednice, gdje se prvo klanja ljudima. Bog je na drugome mjestu. Postali smo slični protestantima. Nestalo je otajstvene stvarnosti. Više nismo kontemplativna Crkva. Presveti Sakrament napušten je, stavljen na stranu. Više ne priznajemo oz­ biljnost onoga što nam je povjerena ­ bdjenje pred sve­ tohraništem, novim Kovčegom saveza. Isus Krist u Eu­ haristiji, Živi Kruh Života, ostavljen je sam i napušten diljem svijeta. Toliko je strašno vidjeti svećenika koji se penje na oltar i slavi nevjerojatno bezvjernu misu. To je svećenik 126

čiji se kalež pretvara u čašu vina, u čašu njegove osude. Možemo osjetiti smrad izgaranja te duše u dubinama pakla i malo se toga može učiniti u svezi s tim, vrlo malo možemo učiniti po tome pitanju. Možemo samo moliti Boga da se smiluje tim dušama. Toliko je strašno vidjeti velik broj katolika koji prilaze Božjem oltaru na nedjelj­ noj svetoj Misi primiti Euharistiju dok su u stanju smrt­ noga grijeha ­ neka se Bog smiluje njihovim dušama! Oni jedu vlastitu propast. Toliko je strašno čuti svećeni­ ka koji dopušta „pokajniku" da i dalje živi u grijehu kako bi opravdao vlastita zla djela i činio kompromise o Bož­ jim zakonima kako bi udovoljio ljudskim slabostima. Ovo je strašno vrijeme za vjernike, jer je Sotona ušao u Crkvu. Ne govorim ovdje o pukom zapažanju, nego o misti­ čnom iskustvu, u kojemu sam vidio milijune ljudi u sa­ mim dubinama vječne vatre. I vidio sam milijune prote­ stantskih kršćana u zastrašujućem stanju čišćenja, a nitko za njih ne moli. Jednom sam vidio protestantskog pastora u Los An­ gelesu, u Kaliforniji, za vrijeme obreda bdjenja kod oso­ be koju sam poznavao, kako o pokojniku govori da mu je duša otišla ravno u raj. A ja sam vidio tu dušu u mu­ kama kako žudi za pomoći i molitvom. To je bilo toliko strašno, toliko užasno, i toj sam duši mogao obećati sa­ mo to da ću moliti za nju i za toga pastora čija je duša bila u velikoj opasnosti. Ta mi se duša ukazivala još ne­ koliko puta poslije toga dana sve dok nije došla u stanje mira, iz kojega će nastaviti svoj duhovni rast u predjele bez tamnih prisutnosti, u više stanje čišćenja. 127

Samo Bog zna koliko će se ta duša čistiti prije ulaska u vječnu slavu, ali sam se vrlo obradovao zbog njezina napretka u svjetlost. Tu dušu nisam vidio već pet godi­ na, ali još uvijek molim i nastavit ću moliti za nju.

128

23. POSLUŠNOST PAPI I CRKVI Kako bih volio da ljudi mogu zaviriti u duhovni svi­ jet, barem na jednu sekundu! Znam da tada mnogi više ne bi činili zlo. Ali, Bog ima plan, a ovo je škola za duše. Nije nam još dano vidjeti duhovni svijet. Samo Bog, u skladu sa svojom tajanstvenom voljom, poziva određe­ ne osobe da vide više od drugih kako bi se tako ispunila proročka zadaća, kao dio simfonije spasenja duša. Mogli bismo se prisjetiti što je Isus rekao svetom Tomi poslije uskrsnuća: „Blaženi koji ne vidješe, a vjeruju". Prva je zapovijed jasna po pitanju toga koliko je Bog ljubomoran glede tajnosti onoga što treba doći. Mrski su mu oni koji se savjetuju s mrtvima. Bog to drži odvratnim činom protiv Njega. Vrlo je važno da kršća­ nin shvati svetost duhovnoga svijeta, onoga što nam je još nevidljivo. Ne smijemo zaći duboko u taj svijet, osim ako Bog ne vodi našu dušu na to područje duha. Samo On to može učiniti. Sotona će nam uvijek reći da nas je­ denje toga voća neće ubiti i onda će nas odvesti u magi­ ju, gatanje i praznovjerje. Na mnogim područjima krš­ ćanske vjere danas možemo vidjeti kako se praksa du­ hovnih karizma preobrazila u magiju i gatanje. Možemo vidjeti kršćane kako vode ljudske živote kroz oblik mo­ litve koji je daleko od istine, molitve koja je puna du­ hovne oholosti. 129

Uzeti tu slobodu i djelovati po„darovima Duha Sve­ toga" bez strogog duhovnog vodstva Crkve prava je tra­ gedija. Ni vodstvo samo jednog svećenika nije uvijek dovoljno, jer danas moramo jako paziti da tražimo du­ hovno vodstvo samo od onih koji ostaju poslušni Svetoj Stolici i Svetome Ocu. Nema nikakve koristi od toga da primamo upute iz ruku neposlušnih. Duhovna bitka u koju smo kao katolici uključeni utemeljena je na poslušnosti prema pologu naše vjere . Ne postoji nijedan drugi način borbe protiv Neprijatelja duša. Najbolji način razlučivanja tko je na strani istine u katoličkoj vjeri jest vidjeti razinu njegove poslušnosti prema Svetoj Stolici. Ako nađemo bilo koga, svećenika i laika, tko nije u toj poslušnosti, pronašli smo pogrješnu osobu, nekoga kome nikako ne možemo vjerovati. Čitajući ove retke, možemo steći dojam da nemamo nikakve nade, ali prava je poruka upravo suprotna ­ imamo samo nadu. Bog je uvijek dobar i on želi samo to da se svi spase. Naša zadaća, naše poslanje i dužnost u ovome životu kao katolika jest potrošiti dane na zemlji donoseći Isusa ljudima. Ne postoji nijedna druga poruka koja bi zauzela njegovo mjesto niti ijedno drugo posla­ nje koje bi trebalo zaokupiti našu pozornost. Rođeni smo u vojsci koja je zadužena za spasenje duša i mora­ mo stalno biti na straži. Ništa nas ne smije udaljiti od ove dužnosti. Vidimo koliko se oni koji su slabi u srcu i duši lako mogu opčiniti ovim materijalnim svijetom. Čovjeka mo­ gu snažno zaokupiti neko očaravajuće stvorenje, ljuds­ ka naklonost, imovina, intelektualnost, obrazovanje i tradicija, tjelesni užitci, seksualnost i mnogi drugi puto­ 130

vi privlačenja i zavođenja, po našim željama i čežnjama. Taj je popis praktički neiscrpan. To bi nam samo po sebi trebalo usaditi osjećaj prijeke potrebe za borbom za one duše čiji je duh slab i usredotočen samo na tjelo. To su kandidati za vječno prokletstvo. Naša je zadaća pozivati ljude da se trude vidjeti ono što je iznad osjetila i nagona, ukazivati im na ozbiljnost onoga što će doći poslije ovozemaljskoga života u tijelu, poticati ih da shvate i vjeruju kako postoji mnogo više od onoga što oko vidi. Moramo pokazivati da se mi ljudi suočavamo s vječnom stvarnošću, o kojoj se odlučuje ovdje, za vrijeme ovozemaljskoga života, da od trenutka začetka u zemaljskoj utrobi svoje majke već stojimo u vječnosti. Moramo pokazivati čvrstu sliku stvarnosti u kojoj smo već na putu, koji nikada neće prestati. Pozvani smo živjeti u toj svijesti, u tome spoznanju. To će biti bit pravoga svjedočanstva, koje će pokazati da doista vjerujemo i živimo takvo poimanje života, života koji nadilazi stanje ovoga materijalnoga svijeta i živopi­ sno pokazuje prisustvo duhovnog kraljevstva po snazi naše vjere i po načinu na koji rješavamo svakodnevne poslove. Obratiti se čovjeku koji je opčinjen materijalnim i pozvati ga da živi duhovno jest poticaj kojemu nema ravna. Kako uopće pridobiti nekoga da odustane od ne­ čega što je opipljivo i stvarno, od zadovoljavanja isklju­ čivo ljudskih osjećaja, i kako uvjeriti tu osobu da ljudski osjećaji ne bi trebali voditi samo, primjerice, ka seksu­ alnosti, osim ako nije riječ o sakramentu braka i potpu­ noj otvorenosti daru rađanja? Kako navesti čovjeka da povjeruje da ono što nam je sada nevidljivo jest prava i 131

trajna stvarnost?Ta i mnoga druga pitanja prevladavat će u našoj zadaći pridobivanja duša za Kraljevstvo Bož­ je. Bit je u ovome: samo nam Bog može dati milost da pružimo ruku i dotaknemo ljudsko srce na duhovan na­ čin. Dakle, početak našega životnog poslanja kao katoli­ ka jest dašto snažnije pripravimo srce kako bismo cijelo biće uzdigli na duhovnu razinu. Mi smo oni koji bis tre­ bali prigrliti svjetlo Evanđelja bez oklijevanja, bez dvoj­ be, dajući sve svoje za spasenje duša. Pozvani smo uči­ niti golem skok, kada više nećemo gledati unatrag, nego ćemo ići naprijed u smjeru u kojemu je Božji anđeo vo­ dio Lota kada ga je izvodio iz Sodome i Gomore, u smje­ ru Božjeg Kraljevstva. Kada je čovjek svjestan veličine Božjega plana za čovječanstvo, potpuno je uvjeren kako ne bi trebao ići ni u jednom drugom smjeru, nego bez oklijevanja koračati Isusovim stopama. Svećenik koji nije poslušan hijerarhiji Crkve jest osoba kojoj ne treba vjerovati i koju ne treba slijediti. Ako sretnete bilo kojega katoličkog svećenika koji nije poslušan Rimu, Svetoj Stolici, znači da nešto doista nije u redu s njim i s njegovim vjerskim životom. Obično je ta vrsta neposluha znak vrlo uznemirena srca. Moramo mnogo moliti za one koji pripadaju toj ka­ tegoriji. Oni se na kraju života suočavaju s pravom vat­ rom. Njihovo se srce pretvorilo u kamen, a odnos s Bo­ gom otvrdnuo je tijekom vremena koje su proveli u sta­ nju oholosti, koja je veliko područje djelovanja zlih sila. Oholost je kao sotonske olimpijske igre. Zemlja je stadion na kojemu se odvijaju te igre, a športaši u toj 132

utrci grješnici su koji su već utopljeni u duboko more propasti. Neprijateljevu prisutnost treba sagledati u cijelosti. Ako postoji i najmanja naznaka da smo u našemu ze­ maljskom životu na bilo koji način povezani s njegovim područjem, nećemo imati nimalo snage nad njim jer on ima načina doći do nas tako što ulazi kroz vrata koja smo mu ostavili otvorena u svome srcu zbog nekog po­ dručja grijeha. Moramo cijelo vrijeme biti spremni ot­ krivati mračne sile koje se uspijevaju ušuljati na naše unutarnje područje svakodnevnog svjetovnog djelova­ nja.

133

24. SAKRAMENTI ­ NEPOBJEDIVA SNAGA PRAVOG VJERNIKA KATOLIKA Po krštenju postajemo sredstvo po kojemu Bog pod­ jeljuje svoje milosti čovječanstvu, a rođeni smo oprem­ ljeni tako da možemo biti savršeni i učinkoviti. Zaduže­ ni smo čuvati to sredstvo koje jesmo u stanju istinske čistoće. Kako bi bilo učinkovito u primjeni oružja koje nam je Bog dao, to sredstvo mora biti pripravno. Potre­ bna je visoka stega kako bismo ostali uspravni na otvo­ renim bojišnicama duhovne bitke. Poznavati svoje naoružanje znači poznavati svoju vojsku, a poznavati vojsku znači poznavati njezina vr­ hovnog zapovjednika. Služimo jednom Bogu i samo nje­ ga veličamo. U očima nosimo njegov pogled kada gle­ damo neprijatelja, tako da njegov pogled neprijatelja prži. Ta prisutnost Božjega Duha u nama jest oružje nad oružjima. Da, imamo sedam sakramenata, koji su najveći iz­ danci Izvora svih oružja, Duha Svetoga, ali je sva naša duhovna snaga sazdana oko samoga Boga. Nemoguće je biti pravi vojnik ako osoba ne zna gdje se nalazi središte

134

snage. Sva naša pozornost mora se bezuvjetno vježbati na Središtu, na Izvoru, na Bogu. Katolicima koji su uključeni u vjeru samo na religio­ znoj razini, koji svoju vjeru žive po zakonu, ali ne i po duhu, moj će vojni jezik izgledati uvrjedljiv, čak bahat. Nije nam moguće pojmiti svoju vjeru u okvirima du­ hovnoga područja kojemu pripada ako ne težimo za onim što je duhovno. Ona nam jednostavno neće biti ni od kakve koristi. Danas vidimo religije koje sliče na vojske što uvjež­ baju neku vrstu borbe, ali, kada bolje pogledamo njih i njihove postupke, vidimo vjeru koja traži prevlast i is­ ključuje druge iz onoga što tvrde da su primili od Boga. To je fundamentalistička vojska, koja ne donosi čovje­ čanstvu nikakvu nadu ni praštanje. Takav način razmiš­ ljanja automatski ih stavlja u nešto što nikako ne može biti Božje. Ako postoji nešto što čovjeku mora biti jasno, onda je to činjenica da Bog, koji nas je stvorio, svakoga poje­ dinog od nas, jest dobar Bog, Bog milosrđa i praštanja, koji samo želi spasenje svakom ljudskom biću, bez obzi­ ra na religiju, filozofiju ili bilo koje uvjerenje. Prema tome, svaka osoba i svaka vjera koja tvrdi da donosi spasenje samo jednom dijelu ljudskoga roda, propovi­ jeda svjetovnu i ljudsku religiju koja nikako ne dolazi od Boga, bez obzira na svetu dokumentaciju kojom se služi ili koju oponaša. Poznajem ljude koji čitaju isto Sveto pismo kao i ja, ali vjeruju u ono u što odaberu vjerovati i tumače svetu riječ onako kako odgovara njihovim svje­ tovnim interesima. 135

Kako možemo dotaknuti srce ljudi koji su toliko zag­ libili u današnje more materijalizma da više ne vide svjetlost? Ostali su bez Božjega svjetla. To nećemo biti kadri učiniti svojim snagama, ali imamo Isusa Krista, našega Gospodina, koji će dovršiti ono što mi ljudi nis­ mo kadri ispuniti zbog svojih ograničenja. To je Božja vojska i u Bogu ćemo osvojiti nezamisliva područja za koja smo mislili da ih je nemoguće osvojiti. Razmotrimo sada, po redu, svaki od sedam svetih oružja katoličkog Božjeg vojnika.

SAKRAMENT SVETOG KRŠTENJA Po krštenju smo postali Božja djeca, Božji vojnici čija je zadaća boriti se za Božje Kraljevstvo. Čovjek je po molitvi otklinjanja potpuno i posve os­ lobođen od prošlosti, od grijeha predaka, počevši od grijeha koji je grijeh svih grijeha ­ Istočnoga grijeha. Biti kršten znači biti pozvan, a biti pozvan znači biti odabran. Dakle, duša se polako počinje buditi u stanju čovječnosti, u kojemu prebiva, to jest, u ljudskom fizič­ kom tijelu, prepoznavajući što je materijalno a što du­ hovno. Sama činjenica da smo kršteni podiže duhovni borbeni bijes u Sotone i njegove pale vojske. Sotona zna da će taj vojnik, ako prihvati puninu darova koja je dana svakom vojniku Kraljevstva, učiniti veliku štetu njego­ vim planovima za uništenje duša. Većina katolika danas nije uopće svjesna tko su niti je svjesna odgovornosti koju, samo zato što su kršteni kao katolici, imaju pred Božjim sudom. Upravo zbog to­ 136

ga mnogi završe tako što svoj dar krštenja i odgovor­ nost zamijene za nešto uzbudljivije njihovu umu, njiho­ vim strastima, znatiželji ili najčešće njihovoj čistoj ljudskoj pohlepi. Čak se priključuju manjim i zbunjenim kršćanskim sektama, ili čak čistoj magiji poganskih filo­ zofija i praznovjerja svake vrste. Po udjeljenju dara krštenja Bog nas čuva za vrlo po­ sebno i osebujno putovanje, za pravu borbu protiv So­ tone. Pozvani smo biti dionici zadaće koja će trajati do kraja vremena. Čak i kada napustimo ovozemaljski život nastavit ćemo se boriti kao Božji sinovi i kćeri, sve dok se Isus ne vrati i ne ukloni zle sile te smrti više ne bude. Dakle, sakrament krštenja počinje kao opremanje ·vojnika. Niža razina našega bića, naša čovječnost posvećena je Bogu. Ako smo vjerni Bogu, to pomazanje Duha Svetoga koje nas je učinilo legitimnom djecom Kraljevstva postaje smrtonosno oružje protiv tame, jer će sama naša prisutnost zaslijepiti neprijateljske snage. Svjetlost koja obuhvaća Božjega vojnika jest kiša milosti koja izravno pada s Neba iznad nas i ne postoji nijedna ljudska sila ni anđeoska snaga koja to može spriječiti. Cijeli je nebeski dvor na našoj strani i Đavao to zna. Upravo smo zbog toga pozvani živjeti u toj duhovnoj stvarnosti. Mnogo je pozvanih, ali malo odabranih. Mnogi se Božji vjernici svojevoljno predaju načinima svijeta i silama zemlje, ruše dar sakramenta, odbacuju svoju predanost Bogu, odlaze iz pripadništva Kraljev­ stvu Svjetla. Teško je povjerovati da čovjek može biti to­ liko slijep i vječnu dobit zamijeniti za prolazan dobitak. Svjetovnim riječima, to uopće ne sliči na razuman i logi­ čan potez. 137

Jednom kada katolik postane potpuno svjestan ču­ desne veličine dara krštenja, stalno će osjećati straho­ poštovanje prema Božjoj ljubavi, samilosti, milosrđu i snazi. Bit će nadahnut živjeti u skladu s dobrotom Kris­ tova Evanđelja, a prava radost i pravi mir kupat će nje­ govu dušu i srce. To je početak procesa u kojemu se ka­ tolik priprema zagaziti u duboko more kako bi lovio ve­ like ribe, ribar koji postaje pravi kruh života za čovje­ čanstvo, svjetlost, nada i mir svima koje susretne na svome putu. Demoni će pobjeći iz njegove prisutnosti i mnoge će duše ozdraviti i biti oslobođene. Vrlo je važno razmotriti bitku i okolnosti koje okru­ žuju ljudsko biće prije primanja toga sakramenta. Vrlo često u našemu materijalističkom svijetu katolički rodi­ telji odvode dijete na krštenje iako sami ne ispovijedaju svoju vjeru. Ima roditelja koji godinama žive otpali od vjere i klanjaju se lažnim bogovima, ali snaga poziva to­ liko je jaka da nešto duboko u njihovu srcu budi Božju prisutnost koja poziva njihovo dijete da primi sakra­ ment koji su roditelji odbacili. To je čudesno i odvija se neopaženo, prvo kod roditelja koje je Duh Božji dotak­ nuo da dovedu dijete na pomazanje u crkvenu krstioni­ cu. Koliku li ljubav Bog ima prema svojoj djeci! Nitko ne može pobjeći od njegove milosti! To je kao tihi znak koji će putovati s nama kroz progonstvo, iako nismo vjerni tome sakramentu. Na kraju ovoga života, kada duša do­ lazi pred Božji sud, shvatit će veliku pogrješku što nije živjela dostojno svoj dar i dobit će posljednju priliku da se pokaje i moli za Božje milosrđe. Ako to učini, duša će biti podvrgnuta kazni čišćenja kako bi mogla živjeti is­ kustvo Boga, kojega je odbacila dok je bila u tijelu, iako 138

će i dalje biti podvrgnuta stanju gledanja nižih duhova koji lutaju zemljom tražeći propast duša. To nije ugodan prizor. Iako ti duhovi ništa ne mogu učiniti protiv duše u čistilištu, činjenica da ta duša može vidjeti demonska djela protiv čovječanstva i nije kadra pomoći sama po sebi jest najveće čišćenje, potpuno drukčije od osobnog čišćenja područja koja nisu bila ispunjena Božjom lju­ bavlju za vrijeme njezina života u tijelu. Mogli bismo reći da, kada nas Bog jednom pomaže tom milošću, postajemo obilježeni njegovim Božanskim pečatom i uživat ćemo bezuvjetnu Božju zaštitu, koju nam daje po svojim anđelima koji nas prate kad god smo vjerni. U današnjem svijetu mi kršćani pripadamo okvirima dvaju oblika krštenja. Prvom obliku pripadaju kršćani katolici koji su krš­ teni u okvirima svete Predaje judeo­kršćanskoga nasli­ jeđa i nasljeduju kršćanstvo unutar granica svete litur­ gije. To je krštenje koje se počinje graditi u liturgijskom odnosu između Abrahama i Melkisedeka, početak save­ za koji je vodio ljudsku obitelj, odabrane, sve do silaska Mesije s Neba, koji nam je dao krštenje u vodi i duhu, zapečaćeno krvlju njegove žrtve na Križu, pravo dovr­ šenje Svetoga saveza između Boga i ljudi. Drugom obliku pripadaju kršćani koji su kršteni u krugu reformacije i alternativnog kršćanstva modernih biblijskih kultova. Ovo će biti vrlo osjetljiva tema, tema velike raspre. To je jednako sporno kao i preispitivanje činjenica u pozadini želje Henryja VIII. da se razvede od žene i oženi drugom, te njegove odluke da se odvoji od Majke Crkve nakon što nije uspio uvjeriti Papu da pro­ 139

mijeni Božji zakon i stajalište Crkve o sakramentu že­ nidbe. Iako je kršćansko krštenje u tim protestantskim sektama valjano, moramo istaknuti činjenicu da kršte­ nje nije obavio svećenik Majke Crkve. To je odvojeno krilo, koje je otišlo na svoju ruku izvan granica svete Predaje, granica koje ni sam Isus nije prešao. Očito je da je to posljedica višegodišnjih grijeha Majke Crkve. Mi katolici moramo biti svjesni te činjenice i priznati da imamo veliku odgovornost moliti za te druge kršćane i činiti zadovoljštinu za njihove grijehe i njihov gubitak sakramenata i milosti koje teku iz snage Euharistije. Postoji korjenita razlika između prve i druge skupi­ ne kršćana. Rečeno je u Djelima apostolskim da su Petrova i Pavlova sjena mogle izliječiti bolesne bez polaganja ru­ ku, dok su oni prolazili. Kao katolici dobro znamo da njihove sjene nisu mogle liječiti, nego sam Duh Gospo­ dina Isusa, koji je živo bio prisutan u njima. Taj Duh Go­ spodinov, koji je na takav prisan način živio u njima, prelazi granice sakramenta krštenja. On pripada u sna­ gu Euharistije, koja slijedi poslije temeljite priprave kroz sakrament pomirenja. Biti rođeni kao katolici znači biti stvoreni da bude­ mo jedno . To znači biti stvoren preživjeti poslanje po­ moću potrebnih sredstava koja su nam dana kao pravo po rođenju, kako bismo bili spremni za ulogu u budućoj bitci za koju je neka duša stvorena. To je više od puke ljudske kulture i tradicije, kakve mogu postojati u bilo kojem religijskom iskustvu koje živi po pukom prihva­ ćanju otajstava stvaranja, po tome što smo stvorenja. U 140

slučaju Božje vojske to znači mnogo više, a započinje odabirom Abrahama. Možemo se zapitati' je li i čovjek koji se u kasnijoj dobi obrati na katoličanstvo stvoren da bude jedno. Od­ govor je: da. Čovjeku je Božja pedagogija obično toliko nerazumljiva da je možda teško prihvatiti kako nitko ne može postati katolik ako nije stvoren da bude jedno. Ži­ vot koji je osoba godinama živjela daleko od vjere prije negoli je postala katolik nije ništa drugo nego priprema toga čovjeka da sa svojim iskustvom služi Kraljevstvu. To znači da će sve što je ta osoba proživjela prije negoli je postala katolik biti iskorišteno za poslanje koje poči­ nje onda kada se krsti i primi potvrdu kao katolik i bude pozvana na aktivnu duhovnu dužnost. Bog neke radnike rano zove u jutro njihova života, neke u podne, a neke popodne, ali svima će isplatiti istu plaću. Da zaključimo, sakrament krštenja određuje katoli­ ka za početak duhovnog borbenog života. Poslije toga on napreduje prema višim razinama duhovne odgovor­ nosti, za koje Bog daje pomazanje nizom uvođenja u ra­ zličite razine sakramenata koji će ojačati i osnažiti vjer­ nika. Kada je čovjek jednom iniciran u tu duboku tajnu sila, bit će poslan naviještati Kraljevstvo na bilo kojem području koje Bog odredi. Isto tako možemo zaključiti da je reformacija prere­ zala ljestve po kojima se kršćani penju da dobiju oružje za svoje duhovno ratovanje kao Božji vojnici. Drugim rječima, stvoreni ljudi postali su duhovni eunusi, čuvari Riječi, ali nesposobni uroditi bilo kojim plodom Duha ostalim sakramentima koji su im mogli dati punu snagu 141

za borbu na višim razinama neprijateljskih sila. To je kao kastracija, kojom se sprječava rađanje, što je u ovome slučaju duhovno rađanje borbe za spas duša od Đavla. To je jedan od razloga zbog koje ih duhovni eu­ nuh, kada ga Bog pozove u višu službu u vojsci, obično uđe u stanje sreće i jakosti koje baca veliko svjetlo na bojišnicu. Drugim riječima, kada kršćanin koji nije bio katolik uđe u puninu darova vojske tako što postane ka­ tolik, dogode se sve te i druge izvanredne stvari. Najuzvišeniji ulazak bit će onaj kada židovski vjernik postane katolik. To je ispunjenje izvanrednog i radika­ lanog događaja, konačan čin prolaska kroz vrata. Židov­ ski narod ostaje i dalje će biti Božji Izabrani narod tako da za njih postati katolik znači prihvatiti puninu Duha u srcu svetih jaslica Betlehema. To je dovršenje hoda pro­ roka kroz cijelu svetu povijest koja najavljuje dolazak Mesije koji će spasiti izraelski narod.

SAKRAMENTALNA EKONOMIJA Evo što nam Kompendij Katekizma Katoličke crkve govori usvojim prvim poglavljima pod naslovom „Sak­ ramenti kršćanske inicijacije": Kako se ostvaruje kršćanska inicijacija? 251.Ostvaruje se sakramentima koji postavljaju te­ melje kršćanskoga života: preporođeni u krštenju, vjer­ nici su osnaženi potvrdom i hrane se euharistijom (Ka­ tekizam: 1212, 1275). Kako se naziva prvi sakrament inicijacije? 142

251.Ponajprije se zove krštenje zbog središnjeg ob­ reda kojim se slavi: krstiti (baptizen) znači uroniti u vodu. Krštenik se uranja u Kristovu smrt, odakle on us­ taje kao „novo stvorenje" (2 Kor 5,17). Također se zove i „kupelj novoga rođenja i obnavljanja po Duhu Svetom" (Tit 3,5) te „prosvjetljenje", jer krštenik postaje „sinom svjetlosti" ( Ef 5,8). Dakle, biti kršten znači biti odabran. Kakvo li je to otajstvo i odgovornost! Tisuće pripadnika Božjega na­ roda koji je putovao kroz pustinju pod vodstvom veli­ koga proroka Mojsije nikada nisu razumjeli ni prihvatili što to znači biti odabran. Neprestano su se vraćali i iz­ nova oslanjali na vlastite snage i poganske sklonosti, kojima su bili okuženi za vrijeme progonstva u Egiptu. Svi su ti ljudi umrli a da nisu uspjeli prevladati kušnju koju im je Đavao natovario. Oni koji su uspjeli doći do obećane zemlje bili su kadri prenijeti naslijeđe vjernosti na sve nas koji smo došli poslije njih kako bismo nasta­ vili biti žive stijene u ekonomiji spasenja živoga hrama Božjega. Danas, nakon što smo prošli kroz pustinju i ušli u obećanu zemlju i postali pripravni za utjelovljenje Mesi­ je, ponovno smo opterećeni nedostatkom vjere i nismo spremni usredotočiti se na svoje nad naravno pomaza­ nje koje smo primili po snažnom sakramentu krštenja. Ako toliki ljudi iz prve skupine odabranih nisu uspjeli doći do obećane zemlje, koja je bila na zemlji, što će se dogoditi s drugom skupinom? Ta druga skupina uklju­ čuje nas nacijepljene na izvorno stablo prve skupine, pozvane da prigrlimo puninu dara otkupljenja Isusa Krista kako bismo ušli u hram Uzvišenoga, u obećanu 143

zemlju na Nebesima, gdje ćemo vječno biti u prisustvuj Boga Oca. Od nas će se tražiti mnogo više. Isus, po svojoj svetoj žrtvi u svetoj Misi, djeluje kao naš posrednik i šti­ ti nas od uništenja kao posljedice naših grijeha. Ali ako ne ispravimo svoje pogrješke protiv Boga za vrijeme dok smo na zemlji, čeka nas veliko i teško čišćenje čim uđemo u duhovni svijet poslije ovoga prolaznog i mate­ rijalnog života. Naša je odgovornost veća od odgovor­ nosti ostalog čovječanstva zato što smo mnogo više do­ bili. Da bismo bolje shvatili veličinu toga što znači biti kršten, moramo to pomno razmotriti tako da pronik­ nemo u svaki pojedini moćni sakrament koji vodi i up­ ravlja našim nadnaravnim životom na zemlji. Čitatelju mogu dati samo vrlo ograničenu informaci­ ju o toj beskrajnoj i otajstvenoj dimenziji. U ovoj knjizi radim na poticanju Božjega naroda da isplovi na pučinu Duha Gospodnjega, kako bi shvatio veličanstven beskraj obilja milosti koje nam je Bog već dao po svome Sinu Isusu Kristu. Te su nam milosti dane da ih prihvatimo ne samo za naše dobro, nego za jačanje i razumijevanje poslanja spašavanja duša za Boga. Što se usudimo gaziti dalje u duboko Božje more, to ćemo bolje razumijevati nadnaravni život i bolje ćemo upotrebljavati sakramen­ te. Postat ćemo bolja Božja sredstva, bolje i vjernije gli­ nene posude za nošenje blaga, kako je rekao sveti Pava­ o. Probuđen euharistijski Božji vojnik doista može premještati planine. I, evo nas tu, pušemo u trube di­ ljem svijeta, pozivamo vojnike da se spreme i budu vjerni svome pozivu, svojoj duhovnoj dužnosti. Previše vojnika spava, a previše je demona budno i rade protiv 144

Božjega Kraljevstva, koje smo poslani braniti. Naša za­ daća nije samo da probudimo sebe, nego i sve druge vojnike. Lako je zapaziti kako snage ljudskih filozofija, vojske kultova i sekta zemaljskoga podrijetla i demonskih na­ dahnuća vrlo poduzetno rade. Neprestano upadaju me­ đu uspavanu Božju vojsku, hvataju vojnike na obalama njihove slabe vjere i odvlače ih na pijesak. Jednom kada ih uguše izvan područja na kojemu mogu disati, posje­ duju ih. Prvo im oduzmu duhovnu snagu, a na kraju mi­ losti koje su primili po sakramentima. Možete ih vidjeti kako kao zombiji napadaju vlastiti narod, svoje pretke i svetu Predaju. Te zemaljske i demonski nadahnute sile uvijek su budne i rade. One moraju teško raditi jer nji­ hova snaga ne dolazi od Boga, nego iz ponora, gdje žive od isparina mračnog Sotonina daha, koje se uzdižu iz toga ponora. Upravo zbog toga mi, vojnici moćne Božje vojske, moramo izići i spašavati duše sada, a ne sutra. Vojnik ne čeka sutra, jer pravi je vojnik na dužnosti da­ nas, u ovome trenutku. Pokrenimo se, dakle, i spašavajmo duše dan i noć prije nego što nas naš Gospodin ne pozove kući.

SAKRAMENT POKAJANJA I POMIRENJA -SVETA ISPOVIJED Katolik obično biva kršten u ranom djetinjstvu, ne­ koliko dana poslije rođenja, kao slijed židovske tradicije obrezanja djece na osmi dan. Naime, tu je tradiciju Isus otkupio na mnogo višu razinu i po sakramentu krštenja 145

daje nam obrezanje srca kupajući ga snagom Duha Sve­ toga i svojim tijelom i krvlju. (To je tako, iako je on sam bio obrezan u poslušnosti prema vremenu u kojemu je po Božjim planovima položio 33 tajanstvene godine ut­ jelovljenja i života među nama). Poslije krštenja poči­ njemo s pripremama koje mogu trajati sedam do devet godina prije negoli budemo spremni primiti Isusa u ob­ liku euharistijskoga kruha. Prije primanja toga veličan­ stvenog dara moramo pripremiti svoje srce i dušu tako što se vježbamo otkrivati, duboko u nutrini, voljne gri­ jehe i područja na koja su ušli. To nas vodi prema činu koji Crkva naziva pokajanjem, koji je bitan za pravo iz­ mirenje s Bogom i temeljitu pripremu da budemo po­ sude koje su sposobne nositi blago Euharistije. Na taj način svatko od nas postaje pravo svetohranište Uzvi­ šenog. Ovaj je sakrament mnogo pretrpio u modernim vremenima. Neki su se katolički svećenici izgleda umo­ rili slušati ispovijedi, jer sada daju prednost birokrats­ kim poslovima i drugim svjetovnim pitanjima pred vjerskim pitanjima. Neki su se jako zarazili protes­ tantskim gledištima, neki su skeptični glede pravog pos­ tojanja vječne kazne pa stoga ne vide potrebu ispovije­ dati­ „jer je Bog tako milostiv i pun praštanja". Bez obzira na to što te razne skupine misle i rade, činjenica je da bez temeljne pripreme za ovaj važni sak­ rament duša nije kadra nastaviti sa svojom zadaćom primanja euharistijske snage. Ako nismo svjesni snage Euharistije, kako možemo shvatiti važnost ispovijedi pred svećenikom, važnost klečanja i prikazivanja čina 146

samoponiženja da bismo porazili duha oholosti koji smo prihvatili dok smo bili u grijehu? Ne upozorava nas sveti Pavao uzalud: Ne dolazite pred oltar Gospodina nespremni jesti njegov kruh, jer ćete jesti svoju osudu. Što to znači biti „nespremni"? Ne govori li on o izmirenju, pokajanju? Ne govori li upravo o tome da nastojimo biti u miru s tim Kruhom Života prije negoli ga uzmemo kao svoju duhovnu hranu? On doista govori o ispovijedanju grijeha i o njihovu otpuš­ tanju. Biti svjestan prirode grijeha, zahtijeva jasnu spozna­ ju i razumijevanje toga što je doista grijeh. Ako čovjek zna da Knjiga postanka nije bajka ni ljudsko učenje koje čovjeku želi nametnuti strah od Bo­ ga, tada prihvaća činjenicu da nas je sam Bog protjerao iz raja zato što smo sagriješili. Ako se doista želimo pokajati, moramo znati što je doista grijeh. Dakle, što je grijeh? Grijeh je odvojenost od Boga i postupanje protiv Boga, čime osoba postaje Božji neprijatelj. Kako možemo ponovno vratiti Božje prijateljstvo? Bog nam je dao, u osobi svoga Sina Isusa, „Sud Božanskoga Milosrđa" ­ sakrament svete ispo­ vijedi. Što nas Kompendij Katekizma Katoličke crkve uči o grijehu? 392. Što je grijeh? Grijeh je „riječ, čin ili želja protiv vječnoga zakona" (sveti Augustin). To je uvrjeda Bogu neposluhom prema njegovoj ljubavi . On ranjava čovjekovu narav i ugroža­ 147

va ljudsku solidarnost. Svojom mukom Krist potpuno razotkriva težinu grijeha i pobjeđuje ga svojim milosr­ đem. (Katekizam: 1849­1851, 1871­1872) 393. Postoji li razlika među grijesima? Među grijesima je velika razlika. Može ih se razliko­ vati prema njihovu objektu ili prema krjepostima, od­ nosno zapovijedima kojima se suprotstavljaju. Mogu se odnositi izravno na Boga, bližnjega ili nas same. Nada­ lje, mogu se dijeliti na grijehe mišlju, riječju, djelom i propustom. (Katekizam: 1852, 1853) Postoje laki i teški grijesi. (Katekizam:1854, 1864) Kao katolici moramo stalno obnavljati i držati dušu u stanju čistoće. U suprotnom, Sotona će se useliti i po­ ložiti svoja jaja u srce u kojemu će se početi događati velike promjene. Duhovno govoreći, biti euharistijska posuda vrlo je zahtjevno. Neprijatelj će učiniti sve što može kako bi petljao s takvom posudom,koja će, ako je čista, nanijeti veliku štetu Neprijatelju. Ovaj je sakrament životno važan ako želimo biti spremni i snažni za borbu. Bez toga važnog odnosa s Božjom milošću i praštanjem, čovjek nikada ne može prihvatiti nepojmljivu snagu Euharistije. U vremenu u kojemu živimo najveće i najpodmuklije zlodjelo protiv Katoličke crkve jest potkopati potrebu za čestom ispovijedi. Na taj način Sotona krade snagu euharistijskom vojniku. Ako osoba često ne može klek­ nuti i tražiti oprost, neće biti kadra ukloniti ponos i srce će joj sve više otvrdnjivati. Neće moći oprostiti i izgubit 148

će snošljivost i strpljivost. Srce koje se često ponizi savi­ jajući koljena i tražeći oproštenje, jest srce koje ostaje blago i ponizno pred Božjom voljom. Što Kompendij Katekizma Katoličke Crkve kaže o ovome sakramentu? 296. Kako se zove ovaj sakrament? Zove se sakrament pokore, pomirenja, oproštenja, ispovijedi i obraćenja. (Katekizam: 1422­1424) 297. Zašto poslije krštenja i sakrament pomirenja? Budući da novi život u milosti, primljen na krštenju, nije otklonio slabost ljudske naravi ni sklonost na grijeh (tj. požudu ­ concupiscientia), Krist je ustanovio ovaj sakrament za obraćenje krštenih koji su se grijehom od njega udaljili.(Katekizam: 1425­1426,1484) 298. Kad je ustanovljen ovaj sakrament? Uskrsnuli Gospodin ustanovio je ovaj sakrament ka­ da se na sam dan Uskrsnuća ukazao svojim apostolima i rekao im: „Primite Duha Svetoga. Kojima otpustite gri­ jehe, otpuštaju im se; kojima zadržite, zadržani su im" (Iv 20,22­23). (Katekizam: 1485) Grijeh rađa porok. To će objasniti proces duhovnoga propadanja. Sotonin najveći cilj jest zadržati čovjeka u smrtnom grijehu. Na taj način on drži čovjeka na svome području i koristi ga. Napravi od njega prodornu silu u redovima vjernika, pretvori ga u Judu. Pretvaranje jednog vjerni­ ka u Đavlova vojnika ima točno određenu svrhu ­ osta­ 149

viti toga čovjeka u Božjim redovima kao Božjega nepri­ jatelja. To je način na koji Đavao izvodi svoje najveće napade. To je kao kada okreće majku protiv djece, djecu protiv roditelja. Sotona je razdvajatelj čija je utvrda po­ djela . Ako padnemo na njegovo područje, cijelo naše pos­ tojanje postaje tegobno i mračno. Radosti nestane, u sr­ cu više nema mira, a oduzimanje mira i radosti postaje sotonska zabava.

SAKRAMENT SVETE EUHARISTIJE Najuzvišenije i najdublje ostvarenje katolika jest za­ jedništvo s tijelom i krvlju našega Gospodina Isusa Kris­ ta. Nema ništa slično ovome čudu . Bog, koji je sve stvo­ rio, koji sve može i sve zna, postao je krhak i malen po­ put komadića beskvasna kruha. Taj maleni komad kru­ ha najveće je otajstvo od svih, otajstvo pretvorbe. To je Bog koji sam sebe žrtvuje na oltaru i tako postaje du­ hovna hrana za nas. Čovjek nikada neće biti kadar to shvatiti na ljudski način. To je potpuno nepojmljivo i prema tome iznad nas. U tome je nadnaravni život kato­ lika koji vjeruju u stvarnu prisutnost Krista. Vjerovati u stvarnu prisutnost znači korjenito preo­ braziti sebe od obična smrtnika u pravog besmrtnika. Kada bismo samo i na tren bili kadri shvatiti što to dois­ ta znači, bili bismo u ekstazi. To je sami vječni život. To je ostvarenje obećanja poruke otkupljenja. 150

Naše uzdizanje do točke u kojoj ćemo prihvatiti pu­ ninu darova dodijeljenih katoličkom vojniku Božje voj­ ske po svakom sakramentu jest snažan nadnaravni do­ gađaj koji je sam Bog planirao u osobi svoga Sina, naše­ ga Gospodina Isusa Krista. To možemo opisati kao stva­ ranje vojnika, stvaranje novoga duha sličnog anđelu koji će zamijeniti paloga anđela. Poslije sakramenta krštenja osoba ulazi u područje oslobođenja od Istočnoga grijeha, naslijeđa grijeha pre­ daka. Čovjek je oslobođen od posljedica grijeha koje su počinili pretci. To je priprema vojnikove duše za poče­ tak borbe protiv neprijateljskih snaga na području voju­ juće Crkve na zemlji. Uzeti prvu pričest znači obući nadnaravnu odjeću pravoga života u vječnosti. Kada čovjek dobije dar bla­ govanja tijela Isusova, ne postoji ništa uzvišenije od to­ ga. To je najveće ostvarenje živuće duše jednog kršćani­ na. Demoni su stjerani u tjesnac. Prijeti im se najmoćni­ jim oružjem pa sada moraju promijeniti strategiju. Sotoni je trebalo 1.500 godina kršćanstva da se uba­ ci u Crkvu do razine na kojoj je stvorio stanje pobunje­ ničkog neposluha, kao što je to napravio u osobi Marti­ na Lutera i pridobio skupinu katolika koji su otišli od najvišega dara kršćanstva, od Euharistije, pridobio ih da propovijedaju drukčije Evanđelje kako bi oslabili naj­ moćnije i najstrašnije oružje s kojim se Đavao uopće može susresti ­ Euharistiju. Sotona će se nastaviti boriti do kraja kako bi oslabio našu povezanost s Euharistijom i pravu spoznaju o is­ tinskoj snazi Euharistije. 151

Kršćanstvo je preživjelo više od 2.000 godina zahva­ ljujući tom ANĐEOSKOM KRUHU. Božji narod, koji je odveden iz Egipta u progonstvo, hranio se manom što je padala s neba i bila obećanje onoga što će doći s Mesi­ jom ­ Euharistije, koja će Novi Božji narod u njegovu novom stvorenju krijepiti u Isusu Kristu, cijelim putem njihova hodočašća i kroz progonstvo. Hranimo se sa­ mim Tijelom i Krvlju Kristovom, i to će nam dati snage da stojimo čvrsto i vjerno pred zamkama i strašnim is­ kušenjima koja ćemo morati izdržati kako bismo nasta­ vili hodati naprijed dok ne stignemo do vrata Božjega Kraljevstva. Cijeli se svemir okreće oko Euharistije. Bez obzira na to koliko se čovjekova samodestrkutivna narav trudi uništiti sebe, dokle god se svakoga sata slavi svetu Misu, čovjek neće biti kadar uništiti stvorenje do svršetka, ko­ ji je odredio Bog po osobi Isusa Krista, svršetka koji će se zbiti kada se ispuni punina broja odabranih koji će ući u Kraljevstvo Božje. Katolička je crkve propatila zbog strašnih udara na Euharistiju poslije Drugoga vatikanskoga koncila i pogr­ ješnih tumačenja ili, točnije, prilagodljivih tumačenja koja su proizišla iz novih uputa što ih je Crkva dala o mnogim pitanjima vjere. Primanje Euharistije na dlan, u stojećem stavu, naj­ vjerojatnije je jedna od najvećih šteta nanesena najsve­ tijem dijelu liturgijskoga slavlja. Ovdje nije riječ o sa­ mom fizičkom činu, koji je manji dio štete, nego o pos­ tupnom umanjivanju poštovanja što ga ta praksa donosi sa sobom. Ako čovjek ne prilazi oltaru pričestiti se u najvišem stanju strahopoštovanja, s osjećajem otajstve­ 152

nosti, neće se povezati s veličinom svetosti toga otaj­ stva. Klečanje prilikom primanja Euharistije savija ljudsku oholost i na trenutak nas ponizuje, čini maleni­ ma i priprema da priznamo koga to zapravo primamo. To je vrlo jednostavno pitanje svjesnosti o stvarnoj pri­ sutnosti Boga u Euharistiji. Mnogi će svećenici ovu moju tvrdnju držati apsur­ dnom jer oni gledaju samo na fizički čin primanja Euha­ ristije, koji u sebi nema naznake velikoga nepoštivanja. To običnom katoliku koji nema prisan odnos s liturgij­ skim slavljem znači previdjeti veličinu koja se nalazi iza svega toga. Za te katolike pričest nedjeljne svete Mise možda je najvažniji, najsvetiji i najuzvišeniji trenutak vjere, jer su ostatak tjedna usredotočeni samo na posao i na sebe. Dakle, ako dopustimo da taj trenutak bude nešto manje od čina koji je izvanredno svet i pun stra­ hopoštovanja, i ako ga razvodnimo umanjujući važnost koju doista sadrži u sebi, ozbiljno pothranjujemo misti­ čna tijelo Crkve. To smo tako radili do sada pa zato da­ nas imamo slabu Crkvu, kojoj nedostaje zvanja. Priličan broj svećenika danas uglavnom ne nadahnjuje mlade, jer nedostaje mističnosti, poštovanja, obzira prema sve­ toj Predaji. Znam da zbog ove izjave neću postati popu­ laran, ali ovdje nije riječ o meni, nego o razotkrivanju onoga što je pogrješno. Ne smeta mi ako ću biti progo­ njen zato što branim apsolutno štovanje Euharistije. Umrijet ću za to, ako je potrebno, kako bi se vratilo lju­ bav i poštovanje koje Euharistija zaslužuje. Sveti Otac Benedikt XVI. nedavno je spomenuo važnost primanja svete Pričesti u klečećem stavu i na jezik. Dok putujem po svijetu po katoličkim zemljama, osobito Europe i 153

Sjeverne Amerike, ne vidim nikakve promjene niti vi­ dim da itko spominje Papine preporuke. Uvijek se pitam jesu li ti ljudi postali protestanti? Koga oni slijede? Sami sebe i vlastitu nezrelu duhovnost, koja je preplavljena intelektualizmom i modernom teologijom? Imaju li pas­ tira? Znaju li važnost sjedišta svetoga Petra? Jesu li svje­ sni svete Predaje? Ili su postali toliko bahati da su zabo­ ravili kome duguju poslušnost? Katolička župa ili zajednica koja nije usredotočena na istinsko klanjanje i punu pozornost prema Presve­ tom Oltarskom Sakramentu najvjerojatnije je društvena crkva, narodna crkva, pothranjena crkva, protestantizi­ rana katolička crkva ili zajednica. To nikako nije crkva koja na prvome mjestu slavi Boga, koja živi u skladu s prvom Božjom zapovjedi. To je slaba crkva, koja lako upadne u svaki porok i lošu naviku koji stvaraju duha razjedinjenosti, te završi klanjajući se novcu i političkoj podobnosti. Brojne katoličke župe, kao što neke u indu­ strijaliziranim zemljama, prvo izgube svaki odnos pre­ ma sakramentu svete ispovijedi, a zatim izgube svako poštovanje i obzir prema svetoj Pričesti. „U Euharistiji lomimo isti kruh koji je lijek besmrt­ nosti, ustuk protiv smrti, hrana da bi se zauvijek živjelo u Isusu Kristu" (sv. Ignacije Antiohijski). Kompendij Katekizma Katoličke Crkve uči nas: 271. Što je euharistija? Ona je žrtva Tijela i Krvi Gospodina Isusa koju je on ustanovio da ovjekovječi tijekom stoljeća žrtvu Križa, 154

sve dok ponovno ne dođe, povjerivši Crkvi spomen­čin svoje Smrti i Uskrsnuća. Ona je znak jedinstva, vez lju­ bavi, vazmena gozba, na kojoj se Krist blaguje, duša se napunja milošću i daje nam se zalog vječnoga života. (Katekizam: 1322­1323, 1409) 272. Kada je Isus Krist ustanovio euharistiju? Ustanovio ju je na Veliki četvrtak, „one noći kad bija­ še predan" (1 Kor 11,23), dok je sa svojim apostolima slavio Posljednju večeru. (Katekizam: 1323, 1337­ 1340) Euharisitija, dakle, nije simbol, ona je Bog u osobi Isusa Krista. Sveti Ignacije Antiohijski osobno je susreo Isusa ka­ da je bio dijete. I čim ga je sreo, znao je da je on Bog. Dok je služio kao jedan od prvih biskupa Crkve u Antio­ hiji, Neron ga je odveo u Rim i bacio lavovima u rim­ skom Koloseumu. Njegova izjava o Euharistiji vrlo je važna. Čovjek samo treba imati zdrav razum da prepoz­ na stvarnu prisutnost Krista u Euharistiji i shvati da je reformacija bila ozbiljan čin Đavla kako bi ukrao naj­ dragocjenije darove Crkve onima koje je zarobila du­ hovna oholost. To je razlog zašto su mnogi katolici da­ nas privučeni magijskom kršćanstvu nastalom u Ameri­ ci, jer su pothranjeni, izgubili su apetit za Kruhom Živo­ ta i zamijenili ga čudesima. Zato ti propovjednici čuda zarobljuju njihovu pozornost, jer više ne traže blagovati Isusa u Euharistiji, nego traže njegova čudesa. Ovo su vremena kada će svi ti lažni proroci dolaziti u ime Isusa i izvoditi čudesa koja će obmanjivati i vjernike, kao što to kaže sveto Isusovo Evanđelje. Gdje je Kovčeg saveza? 155

Kovčeg saveza više se ne temelji samo na Božjem zakonu, jer je zakon sada ispunio svoje obećanje i Bog se utjelovio u Drugoj osobi Presvetoga Trojstvu, Isusu Kristu. Novi Kovčeg saveza jest svetohranište Euharisti­ je. Kao katolici mi smo novo Levijevo pleme, svećen­ stvo kojemu je Bog povjerio da budu čuvari Presvetoga, prisutnog i živog u Euharistiji. Mi smo nastavak svete povijesti, koja se prenosi od Staroga do Novoga zavjeta, a povjerena je odabranom narodu koji ostaje vjeran Bo­ gu po utjelovljenju Isusa i priznaje ga za Mesiju. Mi smo pogani koji su bili nacijepljeni na prvobitno stablo Izra­ ela, Izabranog naroda. Među nama Bog odabire svete svećenike kojima daje pomazanje kako bi se na oltaru po njihovim rukama vr­ šilo otajstvo pretvorbe. Tim je svećenicima dao vlast da otpuštaju ili ne otpuštaju grijehe. Svetohranište je postalo najsvetije mjesto Božje pri­ sutnosti među nama. Kada primamo svetu Pričest, primamo zapravo sa­ moga Boga. Postoji potreba za vrlo čvrstom i ustrajnom vojskom katoličkih katehista nove evangelizacije kako bismo obnovili temelje najsvetijeg izvora snage koji kri­ jepi Crkvu ­ Euharistije, koja je njezina prava srž i uisti­ nu životvorna sastavnica toga temelja. Isus je samo jednom umro, a tako ćemo i mi. Otaj­ stvo pretvorbe jest Kristova žrtva na oltaru i ona po­ novno oživljava njegove muku i uskrsnuće. On umire u nama koji smo se okupili slaviti čudo euharistije i mi da­ jemo to tijelo koje je potrebno sredstvo za muku što se odvija na oltaru. Postajemo žrtva s Isusom u jednom 156

otajstvenom tijelu za naknadu grijeha. Postajemo jedno s otajstvenim tijelom Kristovim. Jedan kruh života, je­ dan Duh, jedna Crkva, jedno poslanje, jedna vojska. Nije čudno što se na ovom kraju svršetka vremena vjernici nalaze u Crkvi kojoj je napadnuta srž bitke. Doi­ sta, ta je srž toliko žestoko napadnuta da su vjernici na nekim područjima ozbiljno pothranjeni zbog golemog nepoštovanja svetosti sakramenata. To nije slučajno niti je to samo jedno loše duhovno razdoblje katoličanstva. To je bitka u kojoj se svi nalazimo.

SAKRAMENT SVETE POTVRDE Ući na područje ovoga sakramenta znači ući na pod­ ručje visoke vojne dužnosti. Čim vojnik proživi put krš­ tenja do dobi koje je odredila sveta Predaja Crkve, bit će spreman primiti svetu potvrdu od svoga biskupa. Ruke biskupa nisu ništa manje od ruka pravoga apostola Majke Crkve. Pomazanje po ovome sakramentu tako je snažno da će život katolika koji ga svjesno primi biti preobražen. Primiti potvrdu znači biti poslan u duboko more loviti velike ribe za Božje Kraljevstvo. To je kao da smo dobili snažno oružje da porazimo najmoćnija gospodstva iz pakla samim naviještanjem ri­ ječi Božje. Ljudska psiha i nutarnji život čovjeka usmje­ re se prema drugom području svijesti. Mnogi će se katolici iznenaditi čitajući ove retke na­ pisane ovim posebnim rječnikom i shvatit će da nisu ni­ šta od toga živjeli, iako su primili sve te sakramente. To 157

je dobro jer će se ili osvjedočiti o veličanstvenosti daro­ va i odgovornosti vjere koja im je povjerena ili će pot­ puno odbaciti ideju da vjera može biti nešto drugo osim intelektualne koncepcije. U svakom slučaju, to će ispu­ niti svrhu pisanja ove knjige, jer je njezina svrha prika­ zati nadnaravnu dimenziju vjere, koju ljudi obično žive samo kao religiju, a ne kao duhovnost otajstvene onos­ tranosti, što ona doista jest. Ako nas biskup šalje u duboko, to znači da nam Isus vjeruje i da nas je Svemogući odabrao i predao Isusu, kao što to i sam Isus kaže u Evanđelju: „njih koje si mi dao; i štitio ih te nijedan od njih ne propade" (Iv 17, 12), kaže Gospodin. To je najveća dužnost, najviši poziv što ga čovjek može dobiti. Najveća čast. Nije li najtužnija stvarnost znati da je većina Božjih vojnika uljuljkana u san pjevom zemaljskih sirena. To je izvan svake pameti. Najvažnija od svih zadaća jest biti trubač Kraljevstva i neprestano aktivno puhati u in­ strument kako bismo na taj način osigurali da se mnogi vojnici probude i krenu na posao dok su još na zemlji. Probudimo vojnike Kraljevstva! Apostoli su bili poslani prvi put prije negoli su pri­ mili Duha Svetoga i Isus im je dao snagu da čine djela za koja nisu nikada mislili da su moguća. Kada su se vratili i vidjeli Isusa, nisu se mogli pribrati od čuđenja zbog onoga što su činili u njegovo ime. To bismo lako mogli nazvati inicijacijom u sakrament potvrde, iako im je to omogućio Isus kao predokus onoga što će doći. Jedan od poslanih apostola bio je i Juda Iškariotski, kojemu je da­ na ista sila da liječi i oslobađa, iako je bio izdajnik. Tako izgleda otajstvo bezuvjetne Božje vjernosti. 158

Sakrament potvrde jesu krila koja krštenima omo­ gućuju letjeti preko golema područja palih duhova; omogućuju im da posvuda nastave s poslanjem naviješ­ tanja Kraljevstva i uklanja prepreke što ih Neprijatelj postavlja duž misionarskoga puta. Kada iznesemo po­ ruku spasenja u svijet, to je prilika za pravu i ozbiljnu bitku. Vrlo je važno shvatiti da se doista borimo protiv nevidljivih sila. Ako slušamo riječi koje izgovaramo dok čitamo Evanđelje, jasno možemo čuti riječi boja protiv Sotone. Cijela poruka spasenja jest otvoren rat protiv grije­ ha, a otac grijeha je Sotona. Dakle, mora nam biti sasvim jasno da ne najavljujemo nešto što će se dogoditi u bu­ dućnosti,nego naviještamo snagu Kraljevstva koje je među nama. Prema tome, ne pripremamo se za rat pro­ tiv grijeha, mi smo usred rata i Neprijatelj je bijesan. Pogledajmo u knjizi Otkrivenja(12, 12) kako bismo se podsjetili koliko je Neprijatelj bijesan i zašto: „Zato 'se veselite, nebesa' i vi koji stanujete u njima. Jao vama, zemljo i more, jer je Đavao sišao k vama s ve­ likim gnjevom, svjestan da ima samo još malo vreme­ na!" Naše sadašnje stajalište treba biti uokvireno zna­ njem o toj bitci, o tome duhovnom boju. To će možda zvučati agresivno onima koji uživaju u zemaljskoj teo­ logiji, modernoj teologiji, koja govori samo o miru i o tome kako biti jedno s cijelom zemaljskom kuglom. Tko to ne bi volio? Problem s tom teologijom jest u tome da će se njezino viđenje postići u Svetom Gradu Jeruzale­ mu, onome na Nebu, a ne na ovoj zemlji. Takvo su viđe­ nje imali ljudi koji su živjeli u Jeruzalemu u vrijeme Isu­ 159

sova javnog života, kada je Isus na Cvjetnicu ulazio u grad jašući na magarcu. Bili su uvjereni da će on sve is­ praviti, preuzeti vlast od Rimljana i da će potlačeni izra­ elski narod imati mir i napredak. I njegovim su učeni­ cima promaknuli otkupiteljski plan i otajstvenost Isu­ sove procesije u gradu te nedjelje. To je nadilazilo poi­ manje „najmudrijih i najsvetijih" glava. Nitko nije nika­ ko mogao pomisliti, ni u najluđim snovima, što će se do­ goditi na toj Pashalnoj gozbi u Jeruzalemu. Ona je bila početak pripreme potvrde Božje vojske. Cijelo to otaj­ stvo moralo se odvijati u ljudskoj obitelji kako bi Bog u njoj mogao izgraditi srce odabranika za ono što će biti novo stvorenje, nova otkupiteljska postrojba koja će biti poslana nositi Isusa cijelome . svijetu mnogo godina, sve do njegova drugog dolaska. Srž svakog sakramenta i njihova snaga izviru iz Pre­ svetoga Srca Isusova, koji je živ prisutan u Euharistiji, sakramentu nad sakramentima. Kako bismo bili zaodjenuti u odjeću toga sakramen­ ta, moramo pripremati cijelo svoje biće. Nije moguće uputiti se u najveći i najžešći od svih ratova bez naj­ čvršćeg i potpuno nadnaravnog uvjerenja i duhovne stege. Jednostavno rečeno, potrebno je pravo obraćenje. Kada biskup položi ruke na glavu krizmanika, sav duhovni kapital mnogih naraštaja protječe kroz srce i dušu vojnika koji prima pomazanje. To je kupanje u naj­ svetijem ulju koje silazi izravno s Neba da obrani duše od vječne propasti. Sva sila protječe i postaje djelotvor­ nom u samim dubinama duše. Koliko katolika doista zna što se duhovno događa kod primanja toga sakra­ menta? Možda ih većina umre a da nisu nikada bili su­ 160

dionici aktivne i svjesne vojske u bitci za koju su se ro­ dili. To je sigurno jedan od najtužnijih susreta s Isusom koji duša može doživjeti na kraju ovoga života. Mi koji smo pozvani i koji smo primili sakrament svete potvr­ de, prihvatimo otajstvo ovoga sakramenta! Ne budimo više vojnici koji se tabore na području Neprijatelja jedu­ ći voće iz vrta progonstva. Prestanimo se trovati oholo­ šću. Krizmani smo da bismo branili Crkvu, spašavali du­ še svakoga dana kuda god išli. Kuda god hodili, mi smo na dužnosti, a to je područje koje smo pozvani braniti. Svaki centimetar svakog kilometra koji prelazimo na ovoj zemlji duhovno nam je povjeren da ga obranimo, spasimo i zaštitimo, nadahnemo svojim primjerom, svjedočenjem života, svojim povjerenjem i poslušnošću Bogu. Bolna je poslije smrti svjedočiti prizoru područja koja smo ostavili bez pomoći dok smo bili odsutni živeći izvan bojišta naše vojne zadaće. Ako želimo vrlo jasno opisati način na koji se gradi bolno čistilište, trebali bi­ smo se prisjetiti svojih djela u svijetu i koliko smo bili vjerni duhovnoj zadaći koju nam je sam Bog povjerio. Prisjetili bismo se koliko smo dugo živjeli uludo trčeći za svjetovnim ciljevima i užitcima. Na kraju postoji vi­ soka cijena koju moramo platiti. Čovjek vrlo lako može sebi predočiti veliku odgovornost koju svećenici i pos­ većene osobe imaju pred Božjim sudom. Biti krizman katolik tako je čudesan dar i odgovornost da će, ako ne uspijemo ući u nadnaravnu bit življenja toga sakramen­ ta, svaka milost i svaka odgovornost biti uzaludne. Ne postoji izgovor kojim možemo reći kako nismo bili kad­ 161

ri ostati vjerni tome pozivu. Po sakramentu krštenja dobili smo snagu Duha Svetoga i puno pomazanje nje­ gove mudrosti kako bismo savršeno jasno upoznali Bo­ ga i njegovu volju. Božja je volja da budemo sveti i savr­ šeni kao što je on svet i savršen. Tko god traži drukčiji odgovor, namjerno se udaljuje od središta te prave stvarnosti. Mogao bih dugo pisati o sakramentu svete potvrde jer je on beskrajno more snage i mudrosti, neistražen i većinom zanemaren od katolika. Da zaključimo, po ovome sakramentu primili smo snagu Duha Svetoga kako bismo ispunili poslanje za ko­ je nas je Bog stvorio. Bit ćemo kadri činiti sve ono što je naš Gospodin činio, čak i više, upravo kako nam je on sam to rekao za vrijeme svoga javnog života u Judeji. Mnogima koji žive samo dizajniranu katoličku vjeru, ljudima koji su poznati danas kao „liberalni teolozi", može se činiti kako prikazujem tvrdog i osvetoljubivog Boga. Ali, jedno je na kraju ovoga života stati pred Boga u osobi Isusa sa srcem koje mu se potpuno predalo, a sasvim nešto drugo stati pred njega sa srcem koje je stvaralo vlastiti put, mimo Isusova puta, zanemarujući ono što nam je Bog dao u osobi Isusa, koji je jedini Put, Istina i jedini pravi izvor Života. Govoreći iz vlastitog iskustva s Bogom, od srca pre­ poručam vjerniku da bude spreman, vrlo spreman, oči­ tovati se na Gospodinovu sudu. Ako Bog odabere neku dušu da bude vojnik njegove vojske, tražit će da taj voj­ nik položi račun o zadaćama koje su mu povjerene. Biti nevjeran tim zadaćama jest poput neodgovornosti poli­ cajca kojemu je dodijeljeno štititi neko područje, ali koji 162

samo prolazi i ne osvrće se na zločin koji se događa pred njegovim očima. To je policajac koji prečesto oso­ bno sudjeluje u zločinima, kao što je to u ovome slučaju smrtni grijeh. Što Kompendij Katekizma Katoličke crkve kaže o ovome sakramentu 265. Koje je mjesto potvrde u Božanskome naumu spasenja? U Starom zavjetu proroci su navijestili da će Duh Gospodnji biti darovan očekivanom Mesiji i čitavu mesi­ janskome narodu. Sav se Isusov život i poslanje odvijaju u potpunu zajedništvu s Duhom Svetim. Apostoli prima­ ju Duha Svetoga na dan Pedesetnice i naviještaju „veličanstvena djela Božja" (Dj 2,11). Oni novo krš­ tenicima polaganjem ruku podjeljuju dar toga istoga Duha. Tijekom stoljeća Crkva je nastavila živjeti od Du­ ha i podjeljivati ga svojoj djeci.(Katekizam:1285­1288, 1315) 266. Zašto se zove krizma ili potvrda? Naziva se krizma (u istočnim crkvama: miropoma­ zanje, tj. pomazanje svetim mirom, „krizmom") zbog svoga bitna obreda ­ pomazanja. Naziva se potvrda jer potvrđuje i osnažuje krsnu milost. (Katekizam: 1289) 268. Koji je učinak potvrde? Učinak je potvrde posebno izlijevanje Duha Svetoga, poput onoga na Pedesetnicu. To izlijevanje u dušu utis­ 163

kuje neizbrisiv biljeg i pridonosi rastu krsne milosti: dublje ukorjenjuje u božansko posinjenje, čvršće sjedi­ njuje s Kristom i s njegovom Crkvom, u duši osnažuje darove Duha Svetoga, daruje osobitu snagu za svjedo­ čenje kršćanske vjere . (Katekizam: 1302­1305, 1316­ 1317) 269. Tko može primiti ovaj sakrament? Može i treba ga samo jednom primiti onaj tko je već kršten, a za njegovo djelotvorno primanje mora biti u stanju milosti. (Katekizam: 1306­1311, 1319)

SAKRAMENT SVETOGA REDA Što nam Kompendij Katoličke crkve kaže o ovome sakramentu 322. Što je sakrament reda? To je sakrament po kojem se u Crkvi do konca vre­ mena nastavlja poslanje što ga je Krist povjerio aposto­ lima.(Katekizam:1536) 323. Zašto se zove sakrament reda? Red označuje crkveno tijelo u koje se ulazi i postaje njegovim dionikom posebnim posvećenjem (ređenjem) koje, osobitim darom Duha Svetoga, omogućava vršenje svete vlasti u ime Krista i njegovom ovlašću, u službi Božjega naroda. (Katekizam: 1537­1538)

164

324. Koje je mjesto sakramenta reda u Božjemu na­ umu spasenja? U Starome zavjetu pralikovi toga sakramenta su le­ vitska služba, kao i Aronovo svećeništvo te ustanovlje­ nje sedamdesetorice „starješina" (Br 11,25). Ti praliko­ vi svoje ispunjenje nalaze u Kristu Isusu, koji je žrtvom svoga Križa „jedini [...] posrednik između Boga i ljudi" (1 Tim 2,5), „Veliki svećenik po redu Melkisedekovu" (Heb5,10). Jedinstvene Kristove svećeništvo uprisutnju­ je se po ministerijalnome svećeništvu. „Samo je Krist pravi svećenik, drugi su samo njegovi službenici" (sv. Toma Akvinski). (Katekizam: 1539­1546, 1590­1591) 336. Kojom vlašću se vrši ministerijalno svećeniš­ tvo? Zaređeni svećenici u vršenju svete službe govore i djeluju ne svojom vlašću niti po poslanju ili kao izasla­ nici zajednice, nego u osobi Krista Glave te u ime Crkve. Stoga se ministerijalno svećeništvo bitno razlikuje, i to ne samo po stupnju, od općega svećeništva vjernika, za službu kojih ga je Krist ustanovio. (Katekizam: 1547­ 1553, 1592) Ovdje prikazujemo najsvetiju dužnost Crkve, najvišu dužnost vojujuće Crkve na zemlji. Za vrijeme moga mističnog iskustva s Bogom najgori sam prizor doživio kada sam iskusio duhovnu bitku u kojoj sudjeluju svećenici. Kada je običan kršćanin ku­ šan, napastuju ga niže sile Neprijatelja duše. Svećenika napastuju pali anđeli, demoni pale vojske. Kada žele 165

oboriti svećenika, napadaju ga moćnim oružjem. Sveće­ nik je najveći neprijatelj Đavla među svim ljudima. Sve­ ćenik jedini ima vlast otpustiti grijehe, raskinuti lance grješnika i osloboditi ga od Sotone. Svećenik donosi osobu Isusa po otajstvu pretvorbe, pretvarajući kruh i vino u pravo tijelo i krv našega Gospodina Isusa. Kada biskup pomaže svećenika u sveti red, svećenik može iz­ gnati demone iz posjednutih osoba. Svećenik može sje­ diniti u ženidbi muškarca i ženu do kraja njihova života dovodeći ih do jedinstva sa životnom snagom života Crkve, vodeći njih i njihovu djecu u središte čuda vjen­ čanja u Kani, kupajući ih sve u vodi koju je Isus pretvo­ rio u vino, koje je sama njegova krv, po kojoj smo zape­ čaćeni i izdvojeni za Boga kao djeca njegova Kraljevstva. Svećenik može primiti novog kršćanina u Crkvu podje­ ljujući mu sakrament krštenja, ujedinjujući krštenika sa središnjom snagom spasenja hodočasničke Crkve po pomazanju sakramenata. Svećenik može prigrliti umi­ rućeg podjeljujući mu posljednje pomazanje, pružajući duši zaštitu Crkve dok bude izlazila iz fizičkoga tijela u duhovni svijet. Prisutnost odanog svećenika jest kula koja svijetli usred tame ovoga svijeta. Kršćanstvo putuje kroz vrijeme mutnim vodama ovozemaljskoga života usred žestoke bitke protiv Nep­ rijatelja duša koji neće da ijedan čovjek prihvati dar vje­ čnoga spasenja u Isusu Kristu. Crkva je izgrađena na kr­ vi Isusovoj kako bismo mi hodočasnici dobili snagu i potreban zaklon dok prolazimo ovom dolinom progon­ stva. Od samih početaka Božje pripreme svoga naroda za utjelovljenje njegova Sina Isusa Krista svećeništvo se pojavilo u osobi Melkisedeka (Hebr 5,10) i od onda u 166

zajedništvu između Boga i njegova izabranog naroda, koje je počelo s Abrahamom kojega je Melkisedek pos­ vetio preko vina i kruha na oltaru, kao nagovještaja žrt­ ve Jaganjca Božjega koja se imala dogoditi. Svećeništvo je već bilo skriveno i uzdignuto na još viši stupanj, oso­ bito po svojim odgovornostima u plemenu Levija, koje­ mu je bilo povjereno čuvati Kovčeg Saveza i prinositi Bogu krv žrtvenih životinja kao naknadu za grijehe sve­ ćenika i Božjega naroda. Vrlo je važno u našoj Crkvi danas ispitati nadnarav­ nu ulogu svećenstva u ekonomiji spasenja. Moramo strogo obratiti pozornost na ono što radimo u sjemeniš­ tima. Današnja priprema svećenika da budu apostoli Evanđelja jest sablazan za našu Crkvu i za cijelo čovje­ čanstvo. Ta je priprema potpuno bez srži kršćanske is­ tine zato jer se stotine svećenika formira tako da budu članovi profesionalne institucije, čija je uloga udovoljiti narodu, u Božje ime, tako što se pridružuju narodu u njegovim svakodnevnim naporima sa svjetovnim du­ hom bez svetosti, bez svete Predaje i prave vjere, a s po­ litičkom ispravnošću. Ostale možemo nazvati vjernim ostatkom, oni su usredotočeni na objavljenu istinu i os­ taju vjerni svetosti Crkve. Hvala Bogu na njima, jer su oni nositelji prave vjere kroz vrijeme, oni koji omoguću­ ju da prava vjera pobijedi ova vremena unatoč filozofi­ jama svijeta i promjenjivim ideologijama raznih razdob­ lja ljudske povijesti. Ako danas pogledamo stanje Crkve, vidimo očit po­ rast neposluha Svetoj Stolici. Na mnogim područjima svećenstvo obavlja službu katoličke vjere kao izoliran otok, neovisna država. Na kraju ih više ne vidim kao ka­ 167

toličko tijelo, nego kao neku novu protestantsku vjeru. Takvih ima previše, a ima premalo prave Crkve koja je poslušna i ponizna, koja djeluje u duhu služenja Božje­ mu narodu, koja je svjedočanstvo života što obogaćuje i nadahnjuje mlađe naraštaje u nasljedovanju svete crk­ vene Predaje i u vjernosti darovima koje su im predali njihovi pretci, vjernosti koja je u jedinstvu s Bogom i je­ dinstvena kao vojujuća Crkva. Nalazimo se u ključnom trenutku u kojemu se mo­ ramo odlučno suočiti s vremenima i donijeti odluke. Prava bit svećeništva ukradena je iz srca mnogih ko­ ji su imali dobra i čvrsta zvanja. Moramo dovesti u red mnoge ljude koji su se ubacili danas u Crkvu a ne pripa­ daju joj. Moramo ih pozvati na istinsko obraćenje ili im reći da napuste Božju Crkvu i da se pridruže svojoj crk­ vi. Dok posjećujem katoličke crkve po mnogim zemlja­ ma, otkrivam kako je sve više tradicionalnih vjerskih redova dublje upletena u magiju, enagrame, jogu, reiki, mentalne tehnike i bezbrojne besmislene prakse koje redovnički život čine nezamisliva besmislenim. Takve prakse ubijaju bit njihova duhovnoga života. Presveti Sakrament više nije u središtu njihova vjerskoga života. Većinu njihova vremena zaokupljuju svjetovni mediji i internet. Samostani se, jedan po jedan, zatvaraju diljem svijeta. Sotona ih je tako zaslijepio da ne vide kako im te prakse oduzimaju vjeru i da njihov redovnički život ne­ će nadahnuti nova zvanja da ostave svijet i pođu za Isu­ som. Mladi vide ozbiljnu proturječnost između svega onoga za što se Crkva zalaže i života tih redovnika. To je urodilo novim vjerskim redovima. Neki slijede put crk­ 168

venih otaca i ostaju u poslušnosti Svetoj Stolici. Možemo vidjeti kako su, zbog spomenutih zbivanja, neke od tih novih zajednica sklone krajnostima. Neke gube mnogo godina na doktrinalnu i vjersku formaciju, do razine na kojoj gube smisao za duhovno i upadaju u „strukturalnu vjeru" koja ih ograničava da prihvate nadnaravni život Evanđelja i čini ih tvrdima i krutima u njihovu sveće­ ničkom životu. Neki uvode alternativne liturgijske izri­ čaje i tako stvaraj pomutnju među slabim vjernicima. To je često rezultat razočarenja onim što su vidjeli u Crkvi danas. Svećenički i redovnički život morat će na neki način pronaći put izmirenja i vratiti se jednostavnosti i svetosti. Mora se vratiti svetoj Predaji i ponovno se ute­ ći ocima pustinjacima, njihovoj mistici, vjernosti i njiho­ voj hrabrosti da umru zavođenjima svijeta, i izliječiti rane zadane Učiteljstvu Crkve zbog godina otpada od središta istine. Vrata pakla nikada neće nadvladati Crkvu Božju, jer je to Božje obećanje, ali se moramo probuditi i pokupiti prašnjave vojne odore, zgrabiti svoje oružje i otići na samu crtu bojišnice gdje šačica vjernih svakoga dana gine braneći područje koje je sveto i prilično napušteno od uspavanih Božjih vojnika opčinjenih pjevom sirena ovoga svijeta. Katoličko svećenstvo jest životna sila obrane grješ­ nika. Ono je donositelj najveće sile ­ Euharistije. Svećenik mora sjesti na trenutak i sabrati se u iskre­ nu i ozbiljnu ispitu savjesti. Tko sam i znam li što Bog doista traži od mene? Poznajem li doista neprijatelja s kojim se sukobljavam? Znam li doista što to znači biti katolički svećenik? Služim li doista Bogu ili slijedim vla­ 169

stiti put kako bih bio svoj i živio maleni ljudski život po­ svojim uvjetima? Znam li što posvećujem? Jesam li svje­ stan radi kojega su čina moje ruke pomazane? Umijem li se koristiti oružjem koje mi je povjereno za spas duša? Vjerujem li u stvarnu prisutnost Isusa u Euharistiji? Vjerujem li da imam istinsku vlast opraštati grijehe? Znam li da sam odgovoran pred Božjim sudom za svaku dušu koja mi dođe na put? Znam li da, ako sam vjeran svećenik, nijedna pakle­ na sila ne može podnijeti moju prisutnost kada zazovem ime Isusovo? S druge strane, znam li što to znači biti nevjeran svećenik? Znam li dimenzije kojima moja duša naginje ako sam aktivno homoseksualni svećenik? Jesam li svećenik koji s oltara propovijeda herezu i vjernike uči zabludama? Jesam li promiskuitetan svećenik? Jesam li nepošten svećenik, ambiciozan i pohlepan za materijalnim dob­ rima, lakom na ljudsku moć, progonitelj svetosti i nad­ naravna života vjernika, mrzitelj pučkih pobožnosti, ravnodušan prema poslušnosti hijerarhiji Crkve? Svećeniku koji sebe vidi u bilo kojoj od ovih katego­ rija, mogu to reći iz vlastitog iskustva u Božjoj prisut­ nosti, ako se doista brzo ne pokaje i ne promijeni pona­ šanje, na kraju će života postati siguran plijen demoni­ ma i u trenutku smrti otići će ravno u pakao. U ovome prolaznom životu nitko nema veću odgovornost pred Božjim sudom od svećenika i posvećenih redovnika. Koliko god vjeran svećenik ima posebnu Božju pov­ lasticu nositi se s divovskom zadaćom obrane duša od vječne propasti, toliko nevjeran svećenik ima Sotoninu 170

povlasticu uživati zemaljski život na najiskvareniji na­ čin. Na kraju, Sotona će iskoristiti nevjerna svećenika kako bi ranio Crkvu i odvukao stotine duša od Boga. To će učiniti tako što će stvoriti afere preko kojih će se sve­ titi Bogu obarajući posvećenu euharistijsku posudu (svećenika) i iskorištavajući njegove grijehe da ubije nadu i vjeru u slabima. Na temelju onoga što sam vidio od svoga povratka u katoličku vjeru u ljeto 1998. godine, vjerujem da danas mnogi svećenici nisu svjesni svoga pravog identiteta. Oni su žrtve tame i žive u velikoj duhovnoj opasnosti. Kao članovi Katoličke crkve pozvani smo žurno učiniti nešto po tom pitanju moleći Boga za obraćenje takvih svećenika i moleći ga da odgoj koji sjemeništa pružaju bude u skladu s pravim formiranjem u pravoj vjeri koju je utemeljio sam Isus Krist. Takav će im odgoj dati znanje za ispunjanje nebeske zadaće donošenja Isusa u srce društva, u samo krilo obi­ telji i zajednica. Zato nam je potreban pravi odgoj, jer drukčije nijedan svećenik neće nadvladati plime materi­ jalizma koje udaraju u obale srca vjernika, i svećenici neće biti kadri suprostaviti se propovjednicima bajki, kakvih će biti u izobilju kako vrijeme prolazi i kako ti propovjednici nastavljaju izvoditi sve više čuda. Većina bogoslovija danas šalje u svijet svećenike ko­ jima nedostaje potrebna priprema. Odašilje ih praznih ruku, a pune hereza i ljudskoga znanja, koje ih ne ospo­ sobljava da se suoče s vremenima u kojima žive. Nema katoličke mistike ni ljubavi prema sakramentu , ni pos­ lušnosti. Nema duhovnosti ni ikakva znanja o Neprijate­ lju s kojim se suočavaju. Nema pripreme za duhovni boj. 171

Ima li nade? Da, ima mnogo nade. Imamo Krista koji sve čini novo, oprašta i zaboravlja naše grijehe. Stoga, vrijeme ja da odemo i kleknemo podno križa i zamolimo ga da nas spasi, prosvijetli i pomogne vratiti područja koja smo prepustili u ruke Neprijatelja. Moramo po­ novno izgraditi tijelo našega svećeničkog i redovničkog života. Bog je uvijek s nama i on želi da preuzmemo kontro­ lu nad onim što nam je dao. Vjerujem da ulazimo u sta­ nje duhovne tame koja je vrlo gusta. Ako se temeljito pripremimo, moći ćemo iskoristiti taj trenutak kako bi­ smo obnovili Crkvu i priveli Bogu mnoge ljude koji leže teško ranjeni pokraj puta svoga života. Ovo je vrijeme da se Božji ribari pokažu u velikom svjetlu. Ljudi su pri­ tisnuti tom tamom i netko ih mora spasiti, a taj netko smo mi, Katolička crkva, kojoj je Bog dao svu istinu i sva oružja da obavi taj posao. Previše duša pada u pakao na kraju ovoga života. Moramo napornije raditi kako bis­ mo doista postali toliko sveti da nas Đavao ne može do­ taknuti, kako bismo mogli izići i oteti milijune duša iz njegovih ruku. Ova će vremena postati toliko teška da će se sva krš­ ćanstva reformacijske denominacije raspasti. Neće biti kadra izdržati golem pritisak pod kojim će se naći, jer neće biti dovoljno samo to što su kršteni u Kristu. Jedi­ na snaga koja će omogućiti kršćanstvu da preživi bit će Euharistija, potpomognuta snagom sakramenta pomi­ renja, jer je sakrament pomirenja jedini način kojim dr­ žimo srce poniznim i blagim kako bismo tako bili pravi euharistijski pričesnici. 172

Mnogi će kršćani doći do punine vjere i prihvatiti euharistijski život, ali mnoge će druge pojesti zvijer ma­ terijalizma, svjetovan život koji će zavesti i neke najjače. Proslavimo dar svećeništva i pomolimo se Gospodi­ nu da ozdravi naše svećeničke postrojbe, da ih ojača i učini svetima, vjernima i odvažnima. Život redovničkih zajednica dragocjen je i snažan dar kada se živi u skladu s poslušnosti prema svetoj Predaji i vjernosti učenju Evanđelja ­ poslušnost Učitelj­ stvu Crkve i odanost njezinoj duhovnoj Predaji. Danas svjedočimo istoj pojavi kakvu sam spomenuo glede sve­ ćenika. Mnogi su samostani upali u najapsurdnije prak­ se i gube Božje svjetlo, smanjuju im se zajednice, umiru zvanja. Mnogi, ali ne svi. A oni koji su vjerni jesu osobe koje održavaju redovnički život žive i odano se bore za spasenje duša. Kada se osoba zaredi, zavjetuje na siro­ maštvo, čistoću i poslušnost te korjenito promijeni svoj život, ona više nije svoja, nego postaje pravi kruh za Crkvu i za cijelo čovječanstvo. Takva je osoba snažno sredstvo zadovoljštine Presvetom Srcu Isusovu i Bezgr­ ješnom Srcu Marijinu. Časna sestra koja se odvojila od svijeta i živi iza zidova zatvorena samostana postaje trajno sredstvo zadovoljštine, a svaka minuta njezina svakodnevnog života koristi se za spasenje duša. Isto vrijedi i za redovnika koji je vjeran i živi u skladu sa svojim zavjetima . Postoji mnogo vrsta vjerskih redova i bogatstvo je Crkve neizmjerno kada je riječ o broju karizma i duhov­ nosti što ih Bog bez prestanka ubrizgava u svoju Crkvu na putu hodočašća njegova naroda na zemlji. Ima ih to­ liko da ih je teško izbrojiti. Svako razdoblje ljudske po­ 173

vijesti stvara svoju pobožnost, duhovnosti i običaje u vjeri . Božja kreativna snaga neprestano djeluje u nje­ govoj Crkvi, on je vodi i odijeva u najljepšu odjeću tako što daje razdoblja pomazanja poticajnih vremena. Po­ nekad su ta poticajna razdoblja puna mučeništva i krvi brojnih vjernika koji imaju hrabrosti umrijeti za Boga. Crkva putuje kroz vrijeme na gorivu te krvi, koja je sa­ ma krv Isusova što teče kroz one koji su postali kao Krist i položili temelje naraštajima duša koje su tu i koje će tek doći. Te sile ljudske vjernosti Bogu donose praš­ tanje i milosrđe mnogima i rađaju buduća snažna pos­ lanja koja će pomoći širenju radosne vijesti Evanđelja među brojnima. To je obilježje vjerskih redova, izvorno obilježje ako ostanu vjerni Bogu. Redovnički život jest misionarski život, čak i ako oni koji ga žive nikada ne napuste klauzure, samostane, jer su ljudsko tijelo pre­ dano duhovnoj bitci, određeno za bezuvjetnu borbu ti­ jekom cijeloga života, bez prestanka. Na taj način ispu­ njavaju važnu ulogu duhovne potpore, kao temelj na ko­ jemu izmoreni od bitke mogu odmoriti tijelo i ojačati se kako bi krenuli prema neprijateljskim snagama sa silom koja trenutačno uništava sve zlo na vidiku. Biti vjeran redovnik i časna sestra jest nešto izvan ljudskog poimanja. To je toliko veličanstveno da oko to ne može vidjeti. To je razlog zašto Sotona uništava toli­ ka zvanja, jer posvećeni redovnici nisu odgajani u duhu katoličke mistike i Neprijatelj ih je nesvjesne zarobio, a ovaj materijalni svijet progutao. Mnogi postaju slabi, prihvaćaju moderan način života, kao oni koji se navu­ ku na medije i modernu književnost, što je uglavnom najgora propast koju je čovječanstvo doživjelo u povi­ 174

jesti. Postaju opčinjeni mentalnim tehnikama i istoč­ njačkim filozofijama te brojnim drugim načinima smut­ nje. Duhovni uteg položen na ramena redovnika ima di­ vovsku snagu. Upravo zbog toga osoba može biti zare­ đena samo ako ima pravi poziv, ako ju je Bog stvorio da to bude. U suprotnom, osoba neće biti kadra stati pred neprijateljske snage. Bit će uništena u prvoj bitci. To je razlog zbog kojega mnoga zvanja, koja su to samo naiz­ gled, skreću s puta . To nisu bila prava zvanja, nego su rezultat nedostatka razlučivanja u hijerarhiji koja je ne­ kim osobama dopustila da uđu u redovnički život. Tako i prava zvanja često propadnu zbog nedostatka stege i duhovne budnosti. Ovaj prolazni život jest škola za duše, a naša školska zadaća jest upoznati Boga, učiti poslušnost prema Bogu i otkriti Božju ljubav. Konačni rezultat bit će diploma iz Božje ljubavi pred Božanskim sudom Isusa Krista. Jednom kada se osoba ucijepi u redovnički život, ona sklapa brak sa žrtvenim Jaganjcem Božjim, s Isusom Kristom. Što to znači? To znači da Bog daje toj odabranoj osobi milost kak­ vu će ostatak čovječanstva postići na kraju ovoga života kada uđe u puninu duhovnoga svijeta. To je nešto čega je samo malen broj redovnika i svećenika doista svjes­ tan, a to neznanje uzrok je mnogim slabim zvanjima među katolicima danas. Upravo onako kako su anđeli morali prihvatiti Božju ljubav u njezinoj punini, i mi, ljudska bića, bit ćemo po­ zvani na isti čin prihvaćanja. Anđeli su stvoreni takvi da poznaju Boga, te da ga slušaju i savršeno ljube. Zato su 175

oni jedna od najvećih tajna ­ kako su uopće mogli otpas­ ti od milosti? Odgovor će nas čekati na kraju ovozemalj­ skog puta . Ljudsko biće nikako ne može prirod no shva­ titi nadnaravni događaj takve veličine služeći se svojim ograničenim ljudskim intelektom, koji je potpuno nes­ posoban prenijeti razum u vječni smisao postojanja. Samo jedno je sigurno ­ moramo otkriti put kojim ćemo poznavati Boga, voljeti ga i slušati ga, i moramo nepokolebljivo ostati na tome putu kako bismo sudjelo­ vali na gozbi s Jaganjcem Božjim na kraju ovozemalj­ skoga progonstva. Po svome utjelovljenju Isus nam daje svećeništvo, nadnaravno pomazanje svoga Duha Svetoga, koji nam pomaže da u dubini svoga srca i duše začnemo potrebu žeđati za tom svadbom, potrebu otkriti krepost posluš­ nosti kako bismo živjeli u vjeri i utvrdili srce u prvoj Božjoj zapovijedi. Kada znamo što se dogodilo anđelima, Adamu i Evi, moramo shvatiti da je Bog stvorio nas, anđele i ljude, da naučimo kako živjeti u njemu, biti njegovi, živjeti samo za njega, ali bez da nas prisiljava na to. Drugim riječima, biti odabran u ovozemaljskom ži­ votu i biti već u stanju življenja koje inače moramo če­ kati do kraja života, jest najveći dar, čast i odgovornost. To je upravo ono što posveta znači Bogu. Ako je Bog odabrao osobu za redovništvo ili sveće­ ništvo, ta osoba postaje najveći neprijatelj Sotone. Ne postoji smrtonosnije oružje protiv zlih sila od posveće­ na redovnika i svećenika. Ako je osoba već primila pu­ ninu prisnog odnosa s Bogom po osobi Boga Sina, stu­ pajući u zaruke s Njim, više ne pripada svijetu. Osoba 176

pripada Bogu i Neprijatelj to zna, i ta osoba isto tako mora prijeći preko mutnih voda progonstva prije ulaska u Božju slavu. Zatočenje kao ratnog zarobljenika teže pada „generalu" (svećeniku i redovniku) negoli „običnu vojniku" koji je izjednačen s laikom u duhovnoj vojsci. Prema tome, duhovno govoreći,osoba koja je posveće­ na, ali nevjerna, jest isto što i mrtva osoba. U Katoličkoj crkvi postoje posvećeni laici i treći red, a to su muškarci i žene katolici koji daju vjerske zavjete pred biskupom i vjerskim redom, ali koji i dalje rade svoj svakodnevni posao u svijetu dok žive vrlo strogu duhovnu stegu. Ta posebna skupina obavlja važnu ulo­ gu u duhovnom ratu protiv Đavla. Oni su ono što bismo mogli nazvati mostom­ između svećenika i laika. Oni su poveznica između tih dviju skupina, koje su bile u veli­ kom raskoraku u nekim razdobljima tijekom dvije tisu­ će godina kršćanske vjere. Razlog je uvijek bio nedosta­ tak svete mistike kod obiju skupina, jer pojedinci padnu u duhovnu oholost i izgube dar ljubavi, te svoju vjeru pretvaraju u farizejštinu, u kojoj nema duhovnog razu­ ma i u kojoj vlada duh razdora. Kada ti posvećeni laici žive u poslušnosti svetoj Pre­ daji i crkvenoj hijerarhiji, oni jačaju cijelu Crkvu i posta­ ju još jedna utvrda protiv Sotone. Napad Neprijatelja što ga ta skupina podnosi nije tako snažan kao napad na svećenike i redovnike, ali kako rastu u vjernosti i sve­ tosti, tako počinju ulaziti na puno višu razinu duhovne bitke. Uobičajno je da se Duh Sveti na snažan način oči­ tuje u toj posebnoj skupini, osobito u posredničkoj mo­ litvi i u službi oslobađanja, kada je obavljaju u posluš­ nosti i u prisutnosti crkvene hijerarhije. Danas često vi­ 177

dimo kako neki od njih padaju pokraj puta duhovne oholosti i postaju meta Đavlu, koji ih zarazi otrovom neposluha. To je najčešći uzrok prelaska laika u sekte, u tisuće kršćanskih denominacija i ne denominacijskih pokreta. Oni čine savršen stadion za vjerske olimpijske igre kršćanske oholosti i neposluha, što danas, na sa­ mome kraju vremena, postaje raširena duhovna bolest. Kada je biskup prijateljski naklonjen župama i ima visoku duhovnu stegu, posvećeni laici postaju snažno oruđe preko kojega on komunicira s tijelom župe ondje gdje svećenstvo nije naišlo na prijam i odjek. To je savr­ šen način da se ponekad dođe do nedostupnog i stvori prikladno okružje za razgovor i duhovnu obnovu. Mnogi su pape otvoreno i velikodušno pružali ruku prema tome vrijednom krilu Božje vojske i uspijevali u zadaći buđenja vjernika koji se, s vremena na vrijeme, uljuljkaju u ovozemaljski život. Kako je naš svijet danas najsvjetovniji u povijesti kršćanstva, ima li boljeg sredstva kojim možemo pružiti ruku običnu svjetovnom čovjeku koji ne poznaje Boga i koji je otpao od vjere katolika koji žive u svijetu, ali sa snažno obraćenim srcem predanim Bogu? Oni postaju svjetionici na pučini dubokih voda gdje žive velike ribe. Vrlo je važno znati da nas katolika u svijetu ima više od milijardu i dvjesto milijuna te da je tijelo svećenika i redovnika u usporedbi s tim brojem vrlo maleno. Mo­ žemo li sebi priuštiti gubitak potencijala koji imamo u laicima? Naime, Gospodin mi je duboko u srce usadio konkre­ tnu zamisao o laicima koji poduzimaju djelo evangelizi­ ranja velikih područja svećenstva i redovništva, onih 178

koji su postali svjetovni i institucionalizirani i onih koji žive farizejsku vjeru izgrađenu na velikoj, ali duhovno slaboj doktrinarnoj strukturi. Većina svećenika i redovnika začuđena je duhovnom tamom vremena. Nisu dovoljno spremni suočiti se s vremenima u kojima živimo, a velik broj njih podliježe pritisku modernih bajka i blještavilu tehnologije i po­ modarskih filozofija. Mnogi su opčinjeni, zavedeni i za­ čarani. Nalazimo neke koji se ističu i koji su vrlo vješti u jezovitim modernim teologijama i istočnjačkim pogan­ skim varkama. Doista,to je toliko uzelo maha da se čini kao da vjeruju u ono što propovijedaju, što je strašno, jer to znači da srljaju u vječno prokletsvo. Tijekom dvije tisuće godina kršćanstva vjernike se uranja u more duhovnoga rasta, koji je neizbježan zbog pomazanja Duha Svetoga po sakramentu krštenja. Taj duhovni rast vjerojatno nije toliko opipljiv kod pojedi­ naca koliko u Crkvi kao tijelu. Duhovnu preobrazbu Crkve kao cjeline možemo vidjeti samo po trajnosti vje­ re koja je među nama, unatoč nama. Iako pojedinačno možda nismo učinili na širenju vjere onoliko koliko smo trebali, Božje je milosrđe tako veliko da on podržava rast Crkve kroz stoljeća, proviđa krilo naraštajima vjer­ nika koji će doći i koji ne bi pronašli Crkvu da njezin opstanak ovisi o nama. To je zapravo djelo šačice vjer­ nih koja omogućuje prijenos milosti kroz naraštaje. Sve koji imaju sakrament svetoga reda možemo gledati kao elitnu postrojbu Božje vojske. Biti posvećen za redov­ nički život znači biti oružje protiv sila zla i cijela Soton­ ska vojska bit će svjesna te nove prisutnosti protiv nje. Oni će odmah poslati specijalne snage za borbu protiv 179

toga posebnog zaređenog vojnika. To je kao da se nov policijski agent nađe u središtu organizirana kriminala. Vojniku će se ponuditi mito ili će ga nastojati uništiti. Najčešća današnja praksa Sotone jest korupcija, jer po­ dmitljive je najlakše uništiti.

SAKRAMENT ŽENIDBE Što Kompendij Katoličke crkve uči o ovome sakra­ mentu 337. Kakav je Božji naum glede muškarca i žene? Bog, koji je ljubav i koji je čovjeka stvorio iz ljubavi, pozvao ga je na ljubav. Stvarajući muškarca i ženu u že­ nidbi ih je pozvao na intimno zajedništvo života i ljuba­ vi „tako da više nisu dvoje nego jedno tijelo" (Mt 19,6). Blagoslivljajući ih, Bog im reče: „Plodite se i množite" (Post 1,28). (Katekizam: 1601­1605) 338. S kojom je svrhom Bog ustanovio ženidbu? Bračno zajedništvo muškarca i žene, koje je Stvori­ telj zasnovao i vlastitim ga zakonima opskrbio, po svo­ joj je naravi određeno za zajedništvo i dobro ženidbenih drugova te za rađanje i odgoj djece. Prema izvornome božanskom naumu, ženidbeno je zajedništvo nerazrje­ šivo, kako veli Isus Krist: „Što je Bog združio, čovjek ne­ ka ne rastavlja" (Mk 10,9). (Katekizam: 1659­1660) 339. Kako grijeh prijeti ženidbi? 180

Zbog prvog grijeha koji je uzrokovao i raskid od Stvoritelja darovana zajedništva između muškarca i že­ ne, bračno je zajedništvo često ugroženo neslogom i nevjernošću. Ipak, u svome neizmjernu milosrđu Bog muškarcu i ženi dariva svoju milost za ostvarenje me­ đusobna životnoga jedinstva prema izvornome božan­ skom nacrtu . (Katekizam:1606­1608) 340. Što Stari zavjet uči o ženidbi? Bog, poglavito pedagogijom Zakona i proroka, po­ maže svome narodu da postupno razvija svijest o jedin­ stvu i nerazrješivosti ženidbe. Bračni savez Boga s Izra­ elom pripravlja i predoznačuje Novi savez što ga je os­ tvario Božji Sin, Isus Krist , sa svojom zaručnicom Crk­ vom. (Katekizam: 1609­1611) 341. Koju je novinu Krist darovao ženidbi? Isus Krist ne samo da ponovno utvrđuje iskonski red koji je Bog htio, nego dariva milost da se ženidbu živi u novome dostojanstvu sakramenta koji je znak njegove zaručničke ljubavi prema Crkvi: „Muževi , ljubite svoje žene kao što je Krist ljubio Crkvu" (Ef 5,25). (Kateki­ zam: 1612­1617, 1661) 342. Je li ženidba obvezna za sve? Ženidba nije obvezna za sve. Neke muškarce i žene Bog posebno poziva da slijede Gospodina Isusa na putu djevičanstva ili u celibatu radi kraljevstva nebeskoga, odričući se velika dobra braka kako bi se bavili onim što je Gospodinovo i nastojali mu ugoditi, postajući tako 181

znak posvemašnjega prvenstva ljubavi prema Kristu i žarka iščekivanja njegova slavna dolaska. (Katekizam: 1618­1620) Ako želimo otkriti zbivanja u današnjemu svijetu glede braka, vjerojatno bismo se brzo složili oko jedne činjenice : brak kakav mi kršćani poznajemo, kako ga je Krist ustanovio i kako ga je Bog kroz svetu povijest nje­ gova naroda prikazao i zasnovao, ugrožen je u samom korijenu. Božja obitelj jest jezgra sve dobrote i krilo njegove ljubavi. Ta jezgra daje plodove u Crkvi ­ žene i muževe, svećenike i redovnike, posvećene laike i vjernike koji žive čistoću ­ svi su oni djeca Božje obitelji. Nije nikakvo iznenađenje da su na ovome samom kraju posljednjih vremena, u kojima mi živimo, sile zla usmjerene na to da izopače život i življenje vjere svetih institucija, kao što je brak, te od njih čine čistu zabavu i igračku nečiste seksualnosti. To je nabrži način dovođenja ljudske rase do uništenja. Istospolni brakovi su najkarakterističnija grozota koju je Đavao izazvao, kao posljednji udarac kršćanskim temeljima Božje ljubavi među nama. Ta zla strategija započeta je „pokretima za ljubav i mir" šezdesetih godina 20. stoljeća, kada je svedena na razinu promiskuiteta; to je vrijeme takozvane slobode spolova. Čak se i riječ „ljubav" utopila u animalističkim orgijama i seksualnom nemoralu svake vrste. Od tada se umnažanje takva nemorala učvrstilo kao nova filozofija, nov način života, čak se ozakonjuje u mnogim zemlja­ ma. Brak između čovjeka i životinje nije toliko daleko. 182

Ako pogledamo u susjedov dom, možemo vidjeti nevjernu ženu, djecu koja se drogiraju, kradu i prostitu­ iraju se, oca koji kući dolazi pijan i zlostavlja ženu i dje­ cu. Tada znamo da je samo pitanje vremena kada će taj dom biti uništen i ta obitelj postati još jedan tragičan slučaj društva. Dakle, ako dobro pogledamo današnji svijet kroz stražnji prozor kuće, shvatit ćemo da gleda­ mo iste prizore. Te tame ima previše. Možda zločini i gr­ ješan život kakav sam opisao nisu toliko vidljivi u sva­ koj obitelji i susjedstvu, ali postoji nemoral koji poput štetna dima dolazi iz dubina zemlje. Možemo ga posvu­ da osjetiti. Pravi kršćanski roditelji prolaze kroz teško razdoblje čuvajući svoju djecu od mutnih voda današ­ njega svijeta, držeći ih među ljudima i obiteljima koje imaju razboritu i čvrstu vjeru i drže do svete Predaja naših praotaca. Znam da su ljudi toliko duboko pali da im moje riječi izgledaju fundametalističke, kao pisanje sa stajališta ek­ stremne vjerske desnice. Toliko smo se pretvorili u lju­ de koji po svaku cijenu nastoje udovoljiti sebi da će sve što ih ugrožava, što ih upućuje u drugom smjeru, izgle­ dati besmislena. Ipak, moramo napraviti snažan zaokret i vratiti se temeljima Kristova učenja. To je jedini način da preživimo, jedini način da doista budemo u okvirima Božjega zakona i ljubavi. Moramo spasiti sakrament že­ nidbe. To je temelj življenja u vjeri i poslušnosti Božjim zapovjedima. Možemo se zapitati što možemo učiniti? Kako možemo nešto promijeniti u svijetu koji je odlutao od Boga? Nije moguće dati odgovor u jednoj rečenici. To ujedinjuje nekoliko čimbenika zdrava razuma. Moramo započeti tako što ćemo sebe korjenito mijenjati. Mora­ 183

mo pogledati duboko u svoje srce i dušu i otkriti koliko smo postali ravnodušni prema cijelom tom užasu, koli­ ko sporo reagiramo i svjedočimo vjeru na radnome mjestu, u obiteljskom životu, u župi i u svojoj zajednici općenito. Možda smo postali . bespomoćni u ovome svi­ jetu koji se tako brzo mijenja. Možda smo svladani pred golemim brojem ljudi koji žive zastrašujuće grješna i koji se izgleda ne brinu. Grijeh je postao filozofija, način života koji je moderan i pripada glavnoj struji kretanja u društvu. Glamurozan je i zavodljiviji negoli ikada pri­ je. Što god da se sada događa u našemu životu, moramo se probuditi i preuzeti kontrolu nad tim. Moramo pro­ govoriti i izraziti svoje negodovanje i bol svima koji se ne boje Boga. Moramo izići u svijet oko nas i govoriti ljudima o Bogu i o vječnom životu. Moramo ih naučiti da se život nastavlja i da smo samo na početku vječnog pu­ tovanja koje nikada neće prestati. Sto god napravili od svoga života za ovo kratko prolazno vrijeme, to će biti odlučujuće za vječnost. Svakoj duši koju sretnemo mo­ ramo prenijeti spoznaju o odgovornostima koje imamo i koje su nam dane kao ljudskim bićima. Ako branimo svoje područje kao Božja obitelj, tada ulazimo u pravu bitku protiv sila koje je Zli pokrenuo u svijetu s jedinom svrhom da nas uništi. Bitka se ne odvi­ ja među nama, nego protiv duhovnih sila koje lutaju u zraku oko nas, kao što kaže sveti Petar. Ali, u Bogu imamo snagu osvojiti i obraniti to područje. Nije važno koliko smo prihvaćeni ili to što možda nismo uopće pri­ hvaćeni. Ono što uložimo u naviještanje Kraljevstva Bo­ žjega nikada neće biti izgubljeno. Bog to negdje sigurno 184

učini djelotvornim. Ekonomija objavljivanja istine, šire­ nja Kristova Evanđelja uvijek je bogata i plodonosna, čak i kada ne vidimo rezultate dok je naviještamo. Mo­ ramo biti bezuvjetni svjedoci za Boga u svako doba i na svakome mjestu, sve dane svoga života. Tko će prenijeti našu vjeru budućim naraštajima? Tko će ostaviti iza se­ be plod vjerne katoličke obitelji, kao nadahnuće drugi­ ma da slijede isti primjer? Mi smo Božja obitelj i pozva­ ni smo živjeti kao jedno, bez obzira na to što vrijeme može donijeti sa sobom. Bog štiti svoj narod. Kada je narod vjeran i poslušan Božjim zakonima, on izlijeva ri­ jeke milosti i zaštite na njega. Stoga, udružimo se i zajedno radimo u jednom duhu s Kristom kako bismo bili obitelj koja svjedoči vjeru kao snažna vojska ljubavi i poniznosti. Kao Božja obitelj, moramo ostati zajedno u molitvi. Obitelj koja moli zajedno, ostaje zajedno. Moramo živje­ ti sakramentalni život. Moramo biti aktivni članovi živo­ ta župe. Već samo to naučit će mlade da stvore osjećaj pripadanja Božjemu hramu. Iako danas mnogi mladi ne izgledaju oduševljeni molitvenim životom, životom u Crkvi, činjenica da njihovi roditelji nude ustrajno i blago življenje vjerskoga života zauvjek će ostaviti traga u njima, a nekima će dati temelj na kojemu će, kasnije u životu, graditi vjeru i odnos prema predajama koje nas drže zajedno kroz sve godine. Netko mora položiti temelje na kojima će drugi gra­ diti, i taj netko smo mi. Najveći neprijatelj mira jest obitelj bez Boga. To će biti gnijezdo svakoga zla. U obitelji bez Boga proizvode se veliki sastojci nemorala i propadanja i prodaju se ci­ 185

jeloj ljudskoj obitelji. Obitelj bez Boga jest obitelj razvo­ da, pobačaja, pornografije, alkoholizma, ovisnosti o drogi i feminizma. To je kao disfunkcionalna tvornica svega onoga što bi u društvu moglo krenuti loše. Kao Crkva moramo se ujediniti u jedno srce kako bismo pomno izabrali svoje državne dužnosnike i političke vođe. Oni su životno važni čimbenici blagostanja obite­ lji. Određuju mnoge aspekte našega života po zakonima koje pomažu osmisliti, a događa se da se društvo obli­ kuje prema njihovim moralnim kriterijima i stanju pos­ lušnosti ili neposlušnosti prema Bogu. Mogu utjecati na cijeli naraštaj ili na mnoge naraštaje, na dobro ili zlo. Mi smo odgovorni za njihov izbor i, kao takvi, bit ćemo od­ govorni za ono što čine. Odgovorni smo i ako ne sudje­ lujemo na izborima jer, ako mi ne glasujemo, naš će glas otići onima koji rade krivo, što znači da će se naš glas pribrojiti onome što je loše. Kao katolici obvezni smo biti savršeno svjesni pos­ ljedica svojih djela na cijeli obiteljski život Crkve i na ljudsku rasu. Kao Božji narod odabrani smo predstav­ ljati Božju obitelj cijelom čovječanstvu. Mi smo uzor što ga je Bog načinio kako bi nas svi vidjeli i nasljedovali. Odgovorni smo za prokletstvo ljudske obitelji. Govoreći otajstvenim jezikom, katolik koji vjerno ži­ vi bračni život postaje blagoslov budućim obiteljima. Postaje snaga onima koji ne poznaju Boga, nadahnuće mladima koji nedjeljom idu na svetu Misu i traže nadu, i mnogima koji tužnim očima gledaju kroz prozor unište­ na doma, dašak svježine župniku, razlog nadahnuća bi­ skupu za obiteljski pastoralni život. 186

Moramo biti Crkva u svome domu. Živimo svećeniš­ tvo koje hrani sve u kući, na radnom mjestu, na ulici i u parku, na pogrebu i na vjenčanju. Mi smo domaća Crkva. Obitelj očituje obilježja zaje­ dničarske i obiteljske naravi Crkve kao Božje obitelji. Svaki se član obitelji, u skladu sa svojom ulogom, vježba u svećeništvu po svome krštenju i pridonosi stvaranju obitelji kao zajednice milosti i molitve, škole ljudskih i kršćanskih kreposti, gdje se vjera naviješta prvo djeci. Sakrament ženidbe jest pravi dragulj društva. On je boravište anđela i radost svecima. On je najgora noćna mora zlim duhovima. Živimo u teškim vremenima. Mnogi se prema svemu što je nemoralno odnose kao prema nečemu što je lije­ po i izvrsno. Mržnja i osveta su braća blizanci političkih igara. Unatoč svemu tome, uvijek imamo Boga, koji je naša snaga, i nitko nas ne može rastaviti od njegove ljubavi i zaštite. Dakle, moramo izići u svijet i neprestano moliti za sve ljude koje vidimo kako plešu sa Sotonom i mije­ šaju se s njegovim palim anđelima u mnoštvu mračnih poslova.

SAKRAMENTALI Što Kompendij Katoličke crkve kaže o njima 351. Što su blagoslovine?

187

To su sveti znakovi, koje je ustanovila Crkva, a po kojima se posvećuju neke životne prilike. One sadrže molitvu popraćenu znakom križa i drugim znakovima. Među blagoslovinama važno mjesto zauzimaju blagos­ lovi koji su hvala Bogu i molitva za postizanje njegovih darova, posvećenje osoba Bogu i posvećenje predmeta za bogoštovnu uporabu. (Katekizam: 1667­1672, 1677­ 1678) 352. Što je otklinjanje (egzorcizam)? Kada Crkva svojom vlašću, u ime Isusa Krista, traži da neka osoba ili predmet budu zaštićeni od utjecaja Zloga i oslobođeni njegove vlasti, govori se o otklinjanju (egzorcizmu). U jednostavnom obliku vrši se u slavlju krštenja. Svečano otklinjanje, zvano velikim egzorciz­ mom, može izvršiti samo od biskupa ovlašten svećenik. (Katekizam: 1673) 353. Koji oblici pučke pobožnosti prate sakramen­ talni život? Religiozan osjećaj kršćanskoga naroda uvijek je na­ lazio izraz u raznim oblicima pobožnosti koje prate sak­ ramentalni život Crkve kao što su čašćenje svetih moći, pohodi svetištima, hodočašća, ophodi, kržni put i kruni­ ca. Svjetlom vjere Crkva rasvjetljuje i promiče istinske oblike pučke pobožnosti. (Katekizam: 1674­ 1676, 1679) Ovo je veliko područje rasprave između modernih teologa i tradicionalnih katolika. Blagoslovine su tolika sablazan za „moderno svećenstvo" da im se oni protive. To područje vjere jest područje koje bismo mogli nazva­ ti religioznim. Ako čovjeku nije sasvim jasno kako se 188

služiti tim elementima religije da bi oni dobili duhovni smisao, tada može zaći na područje praznovjerja i idola­ trije, i to može postati sablazan. Dakle, čovjek može otići u krajnost. S jedne strane, nalazimo svećenika koji toli­ ko pada u krajnost odbijanja pučkih pobožnosti i pot­ punog zanemarivanja blagoslovina da ih odbaci i zabra­ ni u svojoj crkvi. S druge strane, nalazimo katolike laike koji se blagoslovinama koriste do krajnosti, pretvaraju­ ći ih u amulete. Ali prava vjera i prava predaja uče nas da spoznamo tu vjersku silu kao još jedno otajstvene oružje protiv Đavla. Ako ih ispravno upotrebljavamo, one mogu biti smrtonosan mač protiv zla. Sveta voda, egzorcizirana sol, blagoslovljeno ulje, blagoslovljene svijeće i krunice, medalje i slike svetaca, anđela i Djevice Marije ­ sve su to prave sile ako osoba živi u Božjoj milosti i zna da su te blagoslovine onoliko snažne protiv zla koliko je snažna naša vjernost prema Bogu. Križ koji visi oko vrata prijetnja je Sotoni, jer ga stavlja točno u podnožje Križa na Golgoti. On živi u vje­ čnoj sadašnjosti i, kada vidi križ, budući da ne živi u ljudskom vremenu, odmah se nađe ispred toga Križa, ispred našega pravoga živoga Boga. Da bi to bilo mogu­ će i da bi se Sotona doista našao u podnožju Križa i vi­ dio raspetoga Isusa, osoba koja nosi takvu blagoslovinu mora biti u stanju milosti i imati punu spoznaju o tome što nosi. Duhovna snaga u pozadini simbolike blagoslo­ vine jest u nutarnjem ljudskom poimanju blagoslovine. Osoba mora biti savršeno svjesna važnosti blagoslovina u odnosu na duhovno ratovanje. Drugim rječima, noše­ nje blagoslovina ne bi trebalo značiti samo to da smo 189

primili zaštitu od zla, nego istodobno i to da će one uz­ burkati duhovni svijet i, recimo tako, prkositi zlu. Dakle, nositi blagoslovinu na ispravan način kao vojnik znači prihvatiti tu blagoslovinu na otajstven način, jer će, u protivnom, biti beskorisna i izazvat će duhovne prob­ leme koje zdrav razum i pamet ne mogu otkriti. Jedan od najvećih znakova da je reformacija bila pod utjecajem Sotone i da su mnogi današnji oblici kršćan­ stva koji su izvan krila Majke Crkve samo dio projekta „novoga doba" (New Agea), bilo je silovito odbacivanje svetih slika kršćanske tematike i predmeta kršćanske vjerske povijesti, svetih moći i slika, koje protestanti mrze. Odbojnost koju imaju i prema samome križu ni­ kako se ne može zanemariti. Tijekom cijele naše krš­ ćanske povijesti obred egzorcizma provodio se s križem u rukama egzorciste i sama priprema prostorije gdje će se obaviti egzorcizam započinje postavljanjem križeva na sva četiri zida, na vrh dovratka, na svaki prozor i na pod prostorije. Stoga je jasno da osjećati odbojnost prema križu i snažno ga odbacivati jest znak demonske prisutnosti u srcu. Još jedan očit znak prisustva Sotone u vjerskim ak­ tivnostima, znak koji jasno pokazuje ozbiljnu razinu duhovne obmane, jest odbacivanje Djevice Marije. Kada Sotona počne zaposjedati dušu i prekine u njoj svaku vezu s blagoslovinama i majčinstvom Crkve, srce otvrd­ njuje protiv Majke Crkve i duša se opčinjava obmanama kao rezultat gubitka dara raspoznavanja duhova. Kada katolički svećenici izgube poštovanje prema pučkim pobožnostima i odbace blagoslovine kao beskorisne, kao nešto čega se treba i sramiti, tada je to nedvojbeno 190

znak vrlo pothranjena svećeništva, koje je u ozbiljnoj duhovnoj opasnosti. To pokazuje gubitak jednostavnos­ ti i poniznosti, upravo onih dvaju područja duhovnosti koja su temeljni stupovi nutarnjega hrama vjere. Bog je stvorio Crkvu i njegov je Duh Sveti pratio Božji narod nadahnjujući ga da izražava svoju vjeru u simbolima i slikama koje opisuju razdoblja zemaljskog hodočašća iz naraštaja u naraštaj. Kada se čovjek okrene i to odsječe, kada blagoslovine proglasi idolatrijom i beskorisnom tradicijom,odmiče se od puta pustinjskoga obraćenja i pretvara se da može prekriti vremena i obojiti ih bojom zaborava. Ne postoji način brisanja svete Predaje. Nikako ne možemo zanemariti znakove i ožiljke hodočašća Božje­ ga naroda. Oni samo mogu mučiti Sotonu, samo njega možemo mučiti pomoću njih. Dakle, zaključit ću: blagoslovine čine važan skup oružja protiv zla i, ako se njima koristimo na ispravan način, one doista mogu donijeti dobar plod u svakod­ nevnoj duhovnoj borbi svakog kršćanina.

KRŠĆANSKI POGREB Katekizam Katoličke crkve, u poglavlju 1680., raz­ matra odnos između sakramenata i smrti kršćanina. Kršćanin koji umire u Kristu na kraju svoga zemalj­ skoga života dođe do punine toga novog života koji je počeo krštenjem, učvrstio potvrdom i hranio Euharisti­ jom, koja je predokus nebeske gozbe. Smisao smrti jed­ nog kršćanina postaje jasna u svjetlu smrti i uskrsnuća 191

Kristova, koji je naša jedina nada. Kršćanin koji umire u Isusu Kristu iseljuje se iz tijela i naseljuje se kod Gospo­ dina (usp. 2 Kor S ­ 8). Kada se duša odvaja od tijela, ulazi u puninu duhov­ noga svijeta i, ovisno o duhovnoj prehrani duše, ona će biti kadra obraniti se od neposrednog pojavljivanja ni­ žeg duhovnog svijeta koji je vječno zarobljen na zemlji progonstva. Slaba duša, što znači duša osobe koja je živ­ jela po tijelu, pothranjena je duša koja neće biti kadra proći kroz niži duhovni svijet u svjetlost. Ako takva du­ ša po Božjemu milosrđu pronađe spasenje u posljed­ njem trenutku svoga prijelaza iz zemaljskoga života u puninu duhovnoga svijeta, ona će ostati u vrlo teškom stanju tame, gdje će joj jedina želja biti uzdići se prema visinama svjetla, prema Bogu. Vjeran kršćanin odmah će u trenutku smrti doći do punine svjetla i proći će kroz niži duhovni svijet zemalj­ skoga života s velikom snagom i pun duhovne sile s ko­ jom će pobijediti u posljednjoj borbi protiv zlih sila koje napastuju dušu u tome posljednjem trenutku. Kako je to posljednji susret s palom vojskom, borba je teška. Naša katolička vjera vrlo je određena po tome pitanju i upo­ zorava nas na važnost priprave za dobru smrt, imenuje svetog Josipa kao snažnog zagovornika za taj trenutak te nam preporučuje da prihvatimo pobožnost prema svetim Božjim anđelima, koji imaju važnu ulogu u toj posljednjoj bitci za naše spasenje. Onima koji su doista živjeli kao vjerni katolici i tako dočekali trenutak umiranja, pokazat će se neizmjerno područje snažne povezanosti s nadnaravnim životom. Naša povezanost s nebeskim majčinstvom u osobi naše 192

Gospe, Djevice Marije, postaje neizmjerno visok svjetio­ nik, koji zasljepljuje niži svijet iz kojega izlazimo dok se rađamo u duhovni svijet. Majka Marija je čvrst temelj duhovne ekonomije, ko­ ji je obogaćen tijekom našega zemaljskog života u Crkvi. Taj zemaljski život škola jeza duše koje moraju rasti ta­ ko što će se hraniti Božjom ljubavlju te živjeti i postojati u poslušnosti prema objavljenoj istini. Prisustvo Marije jest sila majčinskoga krila u Crkvi, središte kršćanskog života koji se živi od početka utjelovljenja našega Gos­ podina Isusa Krista u utrobi jednostavne i ponizne ži­ dovske žene. Marija nam pomaže da izgradimo svoju vjeru u okviru Božjega izbora. On odabire jednostavno ljudsko biće kao posudu u čije će krilo Duh Sveti položiti izvor vječnoga života, otkupitelja svega čovječanstva. Ako nam bude dano shvatiti to najveće otajstvo, bit će­ mo kadri prihvatiti ga u njegovoj punini i izgraditi sna­ žan odnos s majčinstvom Crkve. Katoličkim pogrebom Majka Crkva priprema dušu da je predstavi pred nebes­ kim dvorom. To je puštanje ptice iz gnijezda, koja je spremna odletjeti prema domu Vječnoga Oca. Umrijeti znači živjeti vječno, ako umremo u Kristu vjerni Bogu dok nam se fizičko tijelo pokapa u nadi svo­ ga uskrsnuća. Kao kršćani znamo da će nam na Posljednjem sudu biti vraćene naše fizičko tijelo u stanju savršenosti i be­ smrtnosti. Već ta činjenica trebala bi biti dovoljan raz­ log sreće svima koji žive u nadi Božjih obećanja njego­ vim vjernima.

193

25. ČOVJEKOV POZIV JEST ZIVOT U DUHU Što Kompendij Katekizma Katoličke crkve kaže o ovoj temi 357. Kako je kršćanski ćudoredni život povezan s vjerom i sakramentima? Ono što simbol vjere ispovijeda, sakramenti podje­ ljuju. Naime, po njima vjernici primaju Kristovu milost i darove Duha Svetoga. Tako postaju sposobni, kao djeca Božja, živjeti nov život u Kristu, kojega su vjerom prih­ vatili. „Kršćanine, upoznaj svoje dostojanstvo!" (sv. Le­ on Veliki). (Katekizam: 1699­1715) 358. Što je temelj ljudskome dostojanstvu? Temelj dostojanstva ljudske osobe jest to što je stvo­ rena na sliku i priliku Božju. Obdarena duhovnom i be­ smrtnom dušom, razumom i slobodnom voljom, ljudska je osoba usmjerena prema Bogu te dušom i tijelom poz­ vana na vječno blaženstvo. (Katekizam: 1699­ 1715) Naš poziv na blaženstvo 359. Kako čovjek postiže blaženstvo? 194

Čovjek postiže blaženstvo Kristovom milošću koja ga čini dionikom božanskoga života. Krist u Evanđelju svojima pokazuje put koji vodi u sreću bez kraja: bla­ ženstvo. Kristova milost djeluje i u svakom čovjeku koji, slijedeći ispravnu savjest, traži što je pravo i dobro, a izbjegava zlo. (Katekizam: 1716) 362. Što je vječno blaženstvo? To je gledanje Boga u vječnome životu u kojemu će­ mo u punini biti „dionici božanske naravi" (2 Pt 1,4), Kristove slave i uživanja trojstvenoga života. Blaženstvo nadilazi ljudske sposobnosti: ono je nadnaravan i ne­ zaslužen Božji dar, kao i milost koja k njemu vodi. Obe­ ćano nas blaženstvo stavlja pred presudne moralne od­ luke glede zemaljskih dobara potičući nas da Boga lju­ bimo iznad svega. (Katekizam: 1720­1724, 1727­1729) Krenuti pravim putom na kojemu iskreno nastojimo biti dobri i vjerni Bogu, znači krenuti putom svetosti. Živimo svetim životom onda kada je sve što radimo usmjereno na to da se svidi Bogu. No, iako tako činimo, ipak ćemo se boriti u sebi. Naša ljudska priroda teži onome što je tijelo, ali pomoću milosti bit ćemo kadri preusmjeriti tu sklonost prema duhu. Ako tako napra­ vimo, počet ćemo pravo putovanje prema domu duše, vječnom prebivalištu u Božjoj slavi. Mi smo slobodni djelovati ili ne, činiti ovo ili činiti ono. Bog nam je dao „slobodu", tako da djela činimo svjesno, pa stoga na vlastitu odgovornost. Što osoba više čini dobro, to postaje slobodnija. 195

To je osnovno pravilo u ekonomiji spasenja ­ mora­ mo neprestano živjeti u skladu s onim što je dobro kako bismo mogli napredovati prema Božjem Kraljevstvu.

Priroda grijeha 392. Što je grijeh? Grijeh je „riječ, čin ili želja protiv vječnoga zakona" (sveti Augustin). To je uvrjeda Bogu neposluhom prema njegovoj ljubavi. On ranjava čovjekovu narav i ugrožava ljudsku solidarnost. Svojom mukom Krist potpuno ra­ zotkriva težinu grijeha i pobjeđuje ga svojim milosr­ đem. (Katekizam: 1849­1851, 1871­1872) 393. Postoji li razlika među grijesima? Među grijesima je velika razlika. Može ih se razliko­ vati prema njihovu objektu ili prema krjepostima, od­ nosno zapovijedima kojima se suprotstavljaju. Mogu se odnositi izravno na Boga, bližnjega ili nas same. Nada­ lje, mogu se dijeliti na grijehe mišlju, riječju, djelom i propustom. (Katekizam: 1852­1853, 1873) 394. Kako se grijesi razlikuju s obzirom na težinu? Razlikuju se smrtni i laki grijesi. (Katekizam: 1854) 395. Kada se čini smrtni grijeh? Smrtni se grijeh čini kada je istodobno posrijedi teš­ ka stvar, puna savjest i slobodni pristanak. Ovaj grijeh u nama razara ljubav, lišava nas posvećujuće milosti i ako 196

se za nj ne pokajemo, vodi nas u vječnu smrt u paklu. Oprašta se redovito u sakramentu krštenja i pokore ili pomirenja. (Katekizam: 1855­1861, 1874) 396. Kada se čini laki grijeh? Laki grijeh, koji se bitno razlikuje od smrtnog grije­ ha, čini se kada je posrijedi laka stvar ili, makar bila teš­ ka, ali je bez pune savjesti ili bez potpuna pristanka. On ne raskida savez s Bogom, ali slabi ljubav, očituje neu­ rednu sklonost prema stvorenim dobrima, priječi nap­ redak duše u vršenju krjeposti i moralnoga dobra, zas­ lužuje vremenite kazne za očišćenje. (Katekizam: 1862­ 1864, 1875) Vrlo često u današnjemu svijetu nailazimo na gotovo potpuno nepoznavanje grijeha. Milijuni ljudi na ovome svijetu žive a da ne znaju ništa o Bogu, o poslušnosti Bogu ni o ljubavi prema Bogu. Riječ grijeh čak izgleda kao nešto filozofsko, nešto što ne treba uzimati ozbiljno. Kako čovjek može shvatiti pojam grijeha ako ne po­ znaje Boga, ako nema pravo poimanje činjenice da je stvoren pa stoga nema nikakva osjećaja poslušnosti ni prema kome, osim prema svome nagonu i razumu? Živimo u svijetu u kojemu većina ljudi vjeruje samo u sebe. Već sama ta činjenica govori da čovjek nosi go­ lemu prazninu u sebi. I budući da nije ispunjen Božjom ljubavlju, njegov se život pretvara u grješan život, u njemu se stvara agresivan, izopačen i nemoralan svijet. Ne možemo suditi nikoga. Mi smo pod utjecajem i proš­ 197

lih naraštaja. Tko bi mogao kriviti koga? Prema tome, moramo djelovati sukladno tome. Počnimo biti svjesni te činjenice. Moramo djelovati sada, kako bismo · razbili taj lanac jada i duhovnoga mraka. Tko će popločati put budućim naraštajima? Je li ikoga za to briga? Ako želimo prihvatiti puninu zadaće Kristovih voj­ nika, moramo se boriti protiv grijeha tako što ćemo živ­ jeti život kršćanskog svjedočanstva. Netko se mora usuditi težiti ka svetosti „pod svaku cijenu". Tko će biti taj što baca svjetlo? Mi smo pozvani na to. Stvoreni smo biti to i učiniti to. Iako ćemo i dalje s nekih propovjeda­ onica slušati iste hereze koje često čujemo, iako ćemo se i dalje suočavati s duhovno pothranjenim ljudima u Crkvi, moramo čvrsto stajati i dobro se boriti protiv gri­ jeha. Ovo je najslabije duhovno razdoblje Katoličke crk­ ve. Bit ćemo tako posramljeni aferama koje će se dogo­ diti da će mnogi izgubiti vjeru, osobito katolici u indus­ trijaliziranim zemljama, koje su, zbog njihove materija­ lističke kulture, najslabije od slabih. Neki svećenici u tim zemljama postaju sve površniji i taštiji, nesposobni nadići duhovni pritisak Neprijatelja duše, koji gađa sve­ ćenstvo najpodmuklijim oružjem. Neki svećenici u Sjevernoj Americi i Europi postaju toliko duhovno slabi da celibat izgleda kao lažna diplo­ ma. Nimalo ne shvaćaju duhovnu narav zavjeta čistoće i poslušnosti pa zato celibat prije drže osobnim izborom nego obvezom koju su preuzeli. To je pogodan materijal za neprijatelje Crkve. Mediji se naslađuju palim sveće­ nicima, koji postaju lak plijen masonima, koji su tradici­ onalni neprijatelji katoličanstva, a koji posjeduju većinu medija i štovatelji su Sotone. 198

415. Što je moralni zakon? Moralni je zakon djelo božanske Mudrosti. On čovje­ ku propisuje put, pravila ponašanja koja vode obeća­ nome blaženstvu, a zabranjuje stranputice koje od Boga udaljuju. (Katekizam: 1950­1953, 1978­1979) 416. U čemu se sastoji prirodni moralni zakon? Pri­ rodni zakon, što ga je Stvoritelj upisao u srce svakoga čovjeka, sastoji se u sudjelovanju u Božjoj mudrosti i dobroti. On izražava izvoran moralni osjećaj koji čovje­ ku omogućuje da uz pomoć razuma razluči dobro od zla. On je sveopći i nepromjenjiv, postavlja temelj duž­ nostima i temeljnim pravima osobe, kao i ljudskoj zaje­ dnici te samome građanskom zakonu. (Katekizam: 1954­1960, 1978­1979) Kao katolici znamo da je spasenje namijenjene sva­ kome. Činjenica da se svako ljudsko biće rađa s upisa­ nim prirodnim zakonom u srcu točno znači da Bog želi da ga svi upoznaju, slušaju i ljube, jer on želi da svatko dođe u vječno prebivalište njegove slave. Već samo to pokazuje nam kakvu obvezu imamo prema . ostatku čovječanstva. Biti katolik nije uvjet za spasenje. Biti katolik znači biti unovačen u najmoćniju vojsku za spasenje duša. Dakle, što možemo reći kada govorimo o životu u Duhu? Znači li to da moramo na mističan način i s misti­ čnim smislom ući dublje u otajstva vjere? Izgleda da

199

je to jedan od razloga zašto je Crkva izgubila toliko vojnika u posljednje vrijeme. Izgleda da nismo duhovno spremni za vremena s kojima se suočavamo. Imamo previše smutljivih postrojba koje ulaze na naše područ­ je i, umjesto da branimo svoje područje, prihvaćamo neke od ponuda napadača. To je tužna slika vojske koja je postala slaba. Vidimo redovničke zajednice koje uvoze tradicije is­ točnog poganstva u svoje dnevne duhovne pobožnosti. Nalazimo dijecezanske svećenike koji se bave svim vrs­ tama i oblicima ljudske znanosti, koji uključuju tehnike mentalne kontrole i magijsku literaturu. Vidimo časnu sestru koja je češće na Internetu nego­ li na klanjanju pred Presvetim Sakramentom. Ovo se svakako ne tiče cijele Katoličke crkve, ali je poput zarazne bolesti koja je zahvatila dio crkvenoga ti­ jela. 429. Kako Crkva hrani kršćaninov moralni život? Crkva je zajednica u kojoj kršćanin prima Božju riječ i pouke „Kristova zakona" (Gal 6,2), prima milost sak­ ramenata, sjedinjuje se s Kristovom euharistijskom žrt­ vom tako da je njegov moralni život duhovno bogosluž­ je, uči se primjeru svetosti Djevice Marije i svetaca. (Ka­ tekizam: 2030­2031, 2047) 430. Zašto Crkveno učiteljstvo intervenira na mo­ ralnome području? Zato što je zadaća Crkvenoga učiteljstva naviještati vjeru koju treba vjerovati i u životu je primjenjivati. Ta 200

se zadaća proteže i na posebne zapovijedi naravnoga zakona, jer je njihovo opsluživanje nužno za spasenje. (Katekizam: 2049­2051) Danas je normalno da ljudska bića odrastaju u druš­ tvu koje je usredotočeno na sebe. To je natjecateljsko društvo, koje ne ostavlja čovjeku nikakva drugog izbora osim da u sebi izgradi snažan osjećaj samopoštovanja . To znači izgrađivati u sebi takvo stanje samodostatnosti u kojemu se osoba ne može usredotočiti ni na što drugo osim na sebe. Kako bi se Crkva trebala ponašati prema toj epide­ miji samodostatnosti? Tako da se tome pridruži? Izgle­ da da ima više područja u Crkvi na kojima se ona usmje­ ruje na sebe, a ne na Boga. Često imamo narodnu, a ne Božju Crkvu. Jasno možemo vidjeti kako bi se ljudi radije priklju­ čili utrci onih koji padaju u neposluh i zlo ponašanje, negoli dobroj utrci zdravog nauka Evanđelja.

Krjeposti 377. Što je krjepost? Krjepost je postojana i čvrsta spremnost činiti dob­ ro. „Svrha je krjeposna života postati sličan Bogu" (sveti Grgur iz Anise). Postoje ljudske i bogoslovne krjeposti. (Katekizam: 1803, 1833)

201

378. Što su ljudske krjeposti? Ljudske krjeposti (vrline) jesu trajne savršenosti ra­ zuma i volje koje ravnaju našim inima, uređuju naše strasti i upravljaju našim vladanjem u skladu s razu­ mom i vjerom. Stječu se i jačaju moralno dobrim inima i ustrajnošću u njima, a božanska ih milost čisti i uzdiže. (Katekizam: 1804, 1810­1811, 1834, 1839) 379. Koje su glavne ljudske krjeposti? Te su krjeposti nazvane „stožernima", oko njih se svrstavaju sve ostale, a koje su stožeri krjeposna života. One su razboritost, pravednost, jakost i umjerenost. (Katekizam: 1805, 1834) 384. Što su bogoslovne krjeposti? To su krjeposti kojima je izvor, uzrok i neposredan objekt sam Bog. Posvećujućom milošću ulivene u čovje­ ka osposobljuju ga da živi u vezi s Trojstvom te zasniva­ ju i nadahnjuju moralno djelovanje kršćanina, oživljuju­ ći i ljudske krjeposti. One su zalog prisutnosti i djelova­ nja Duha Svetoga u moćima ljudskog bića. (Kateki­ zam:1812­1813,1840­1841) 385. Koje su bogoslovne krjeposti? Bogoslovne krje­ posti su vjera, ufanje i ljubav. (Katekizam: 1813) 389. Što su darovi Duha Svetoga? Darovi Duha Svetoga su trajna raspoloženja koja čovjeka čine poslušnim božanskim nadahnućima. Se­ dam je tih darova, a oni su: mudrost, razum, savjest, ja­ 202

kost, znanje, pobožnost i strah Božji. (Katekizam: 1830­ 1831, 1845)

390. Što su plodovi Duha Svetoga? Plodovi Duha Svetoga su savršenosti što ih Duh u nama izvodi kao prvine vječne slave. Crkvena ih predaja nabraja dvanaest: „ljubav, radost, mir, strpljivost, veli­ kodušnost, uslužnost, dobrota, krotkost, vjernost, bla­ gost, uzdržljivost, čistoća" (Gal 5,22­23 Vulg.). (Kateki­ zam: 1832) Uobičajeno je u nekim karizmama Crkve vidjeti pri­ sutnost i djelovanje darova Duha Svetoga. No, u nekim slučajevima, a posebno na američkom kontinentu, već postaje teško razlučiti ta djelovanja, točno prepoznati kretanja i očitovanja Duha. To je zbog protestantskog utjecaja na neke od tih skupina, jer nema sakramenata, pa takva okupljanja dolaze u opasnost emocionalne hi­ peraktivnosti, gdje dar govora u jezicima može postati pomalo fantastičan. Brojna navodna ozdravljenja rezul­ tat su frenetična pritiska koji navodi ljude da krivo vje­ ruju u moguće ozdravljenje od neke bolesti ili u konkre­ tno oslobođenje od zlih duhova dok to, zapravo, ne mo­ ra biti ništa drugo nego djelovanje ljudskih osjećaja po­ jačanih intezivnim pritiskom što ga je izazvao strastven propovjednik ili duhovni iscjelitelj. S druge strane, obi­ čno nije teško vidjeti zdravo očitovanje tih darova u Ka­ toličkoj crkvi, koji su djelotvorni u životu pričesnika u svim dijelovima svijeta, i nedvojbeno postoje velika oči­ tovanja Duha Svetoga u bezbrojnim svjedočenjima ču­ 203

desnih ozdravljenja i snažnih oslobođenja od zlih duho­ va. Plodovi Duha Svetoga sigurno su znak po kojemu možemo reći kako neki vjernik doista ulazi u duboko more Kristova Božanstva. Kada tako činimo, put svetos­ ti postaje očit te svatko može vidjeti kako takav svjedok svijetli po dragocjenom daru svoje poniznosti i jednos­ tavnosti. Vanjski znakovi čovjeka koji doista hodi s Bogom i živi u skladu sa svim stepenicama duhovnoga rasta koji su sadržani u Evanđelju, jednostavni su i snažni. Jednos­ tavno se vidi kada je čovjek doista slobodan od ropstva materijalizmu, izvan okova nagona, neurednih strasti i razuma. To je pravi „život u duhu", gdje je mir, pravi mir, doista ušao u čovjeka i preuzeo nutarnja područja njegove slabosti, unio u njih red i cjelovitost i usposta­ vio čvrst temelj na kojemu se može izgraditi pravo i sveto zdanje vjere.

204

26. POZVANI SMO NA SVETOST

Duhovni rast traži poučljivost srca kako bi ono pro­ cvjetalo na području darova. Veličanstven je to prizor pronaći pravoga ratnika poniznosti. Te ratnike ne vidi­ mo danas često, osobito ne u industrijaliziranim zem­ ljama, gdje ima vjere, ali je potonula u zaborav. Intelek­ tualnu Crkvu nalazimo u onim zemljama gdje su više is­ taknuti autokracija te politička, društvena i financijska pitanja nego životno središte svih središta ­ sveta litur­ gija. Bit vjere više nije to središte. Takve crkve postaju slabe i ranjive . Svećenstvo nije dovoljno snažno boriti se protiv napasti pa zato pada po stranputicama civilizi­ ranih cesta i postaje spektakl svijetu, svijetu koji se tru­ di pojesti svaku dušu koja se usudi hodati s Bogom. Zbog nedostatka duhovnog života svećenici koji su slabi u molitvi i koji žive raskalašenim životom popadat će kao zrele kruške sa stabla. Ovo su vremena u kojima su sotonski vjetrovi i pare iz ponora pakla na najjačem stupnju djelovanja. Osoba posvećena Bogu najveća je meta palim silama tame jer, ako je posvećena osoba vjerna, ona je smrtonosna za sile podzemlja. Ona posta­ je smrtonosno oružje koje Đavao ne može zaustaviti. Ponizan i svet svećenik ili redovnik jesu stvarna pri­ sutnost živoga Krista među nama. Bog takve ljude dos­ 205

lovno natapa najčudesnijim darovima i, dokle god žive, oni će biti sredstvo spasenja tisućama duša. Oni su pra­ ve duše zadovoljštine. Ako osoba želi jasno vidjeti plodove Duha Svetoga, mora biti sveta, a svetost je čini vrlo malenom, toliko malenom da postane potpuno beznačajna ne duhovnim ljudima oko sebe, osobito neduhovnima koji su u Crkvi. Čovjek postane kao kruh bez kvasca, meta onima koji su puni oholosti, korporacijskom i birokratskom svećen­ stvu koje će napasti svakoga tko se usudi unijeti nešto od istinske vjernosti Crkvi u crkveni sustav kakvim ga oni vide i žive. Vrlo je teško steći plod čistoće kada je život usredo­ točen na površno. Čovjek može postati vrlo tašt u ovo­ me svijetu, do razine na kojoj to neće ni opažati. U našoj Crkvi danas svugdje možemo vidjeti takvu vrstu ispraz­ nosti, i to u ljudi koji tvrde da žive duhovan život. Tužno je vidjeti takvu sljepoću. Obilujemo blještavim i vrlo istaknutim katoličan­ stvom, ali bez njegove stvarne sile, bez Krista . Izgleda da je ovo vrijeme povratka farizeja. Približavamo se vrlo presudnom vremenu. Bog će prvo ispraviti što ne valja u vlastitoj kući (Crkvi), a onda u cijelom čovječanstvu. Vidjet ćemo kako iz Crkve izlaze najužasnije afere. Ništa neće ostati skriveno. Sve što se radilo u mraku izići će na vidjelo. Mnogi katolici koji su slabe vjere i ne poznaju svoju Crkvu otpast će posram­ ljeni i slomljena srca. Crkva će biti mnogo manja, ali vrlo sveta i jaka, savršeno spremna za suvremena vremena. Sve zlo, kao primjerice homoseksualnost, što je pro­ drlo u Crkvu tijekom godina i u mnogim sjemeništima 206

posijalo pokvareno sjeme iz pakla, bit će očišćeno i kaž­ njeno od Božjega anđela. Sva površna moderna teologi­ ja postat će zamka svima koji je naučavaju i slijede, i ok­ renut će se na njihovu propast. Ovo su vremena ozbilj­ nih promjena i mnogi će nastaviti živjeti svoje krivine zanemarujući znakove. I bit će uhvaćeni nespremni. Duh Sveti vjeran je onima koji su vjerni Bogu i on će ih voditi po putu. Neće ih pustiti da lutaju. On će uvijek biti naš tješitelj, naš vodič, naše svjetlo i nada. Moramo biti potpuno vjerni. Moramo biti sto posto Božji. Nepri­ jatelj, Đavao, sto posto je zao. Jedini način na koji ćemo biti potpuno dobri jest da se ujedinimo s Isusom kao prava postaja njegova otajstvenog tijela. Ovo su vreme­ na u kojima nikako ne smijemo riskirati naći se na neut­ ralnom terenu. Sile tame odmah će nas zbrisati i progu­ tat će nas sljepoća ovoga materijalističkog svijeta, kojoj je svijet danas podlegao. Jesu li ovo nova promišljanja? Ne, nisu. Znamo s čim se suočavamo, ali ljudi koji žive u grijehu žele zamišljati kako još imaju vremena promijeniti se. Oni žive u sa­ moporicanju i mnogi će se na kraju života iznenaditi. Progoni li svijet Katoličku crkvu i imamo li zato tako mnogo skandala o svećenicima? Ne. To Bog čisti svoju kuću. To se velika nebeska metla spušta izmesti na žar­ ku svjetlost dana sve što je skriveno a pripada Đavlu. To mora izići u javnost kako bi se obavilo temeljito čišće­ nje. Postoji toliko lošeg što izlazi u javnost da će mnogi poželjeti da se nisu ni rodili kao katolici . Čišćenje koje čeka cijelo čovječanstvo golemih je razmjera. Zato Bog prvo priprema svoju Crkvu na zemlji kako bismo bili kadri obavljati svećeništvo u njegovoj punini, jer ništa 207

manje od toga neće preživjeti. Ništa manje od toga neće dati pravo svećenstvo za ova vremena. Govorim li o događajima koji će doći? Ne, govorim o današnjim zbivanjima. Oni su već tu. Prvo, kao što smo već vidjeli u Republici Irskoj, ma­ gijsko kršćanstvo iz Sjeverne Amerike ubrat će žetvu među palim katolicima koji su obeshrabreni skandalima u Crkvi. Oni će odabrati sekte većinom uvezene iz Ame­ rike, vrstu hibridnog kršćanstva , magijsko kršćanstvo puno sitničavosti i teškog puritanizma , pri lično fanati­ čne snage, najčešće spektakularni scenarij evanđelja ko­ ji koristi medije do krajnih mogućnosti, a glavni mu je cilj novac. Kada to kažem, ne osuđujem te kršćanske skupine. Oni koji su odrasli s takvim kršćanskim vjerovanjima ne poznaju pravu Crkvu i učili su ih da se čuvaju katoličke vjere, tako da oni doista vjeruju kako spašavaju katolika odvodeći ga iz njegove Crkve. Toliko smo daleko došli od vremena reformacije. To je povezano s Evanđeljem, gdje je Isus rekao: „Doći će vremena kada će vas progo­ niti, čak i ubijati, a oni koji će to činiti bit će uvjereni da čine dobra djela". Mnogo će se ljudi sablazniti čitajući ove riječi, osobi­ to oni koji su zadovoljni načinom na koji žive svoju vje­ ru, oni koji su dizajnirali vlastito katoličanstvo. Uobičajeno je vidjeti danas u našoj Crkvi lažni eku­ menizam, koji nas želi navesti da povjerujemo kako po­ stoji razumijevanje među vjernicima kršćanima. Kada pogledamo malo dublje u taj obični ekumenizam, mo­ žemo često vidjeti to kako na takvim ekumenskim sku­ povima Katolička crkva sudjeluje kao samo jedna od 208

kršćanskih denominacija. Jedini učinak toga jest velik broj katolika koji napuštaju svoju katoličku vjeru i prih­ vaćaju „moderno" kršćanstvo, kršćanstvo bez sakrame­ nata, gdje čovjek lako može odbaciti svetu Predaju i os­ tati „bez Euharistije", što znači „bez pomirenja". To je vrlo lukav trik kojim Sotona krade najživotniju snagu euharistijskog vojnika, pretvarajući iskustvo kršćanske vojske u puki život kršćanskog navještanja Kraljevstva Božjega . To je samo po sebi obmana zato što nam stva­ ra osjećaj da doista slijedimo zapovijedi Evanđelja, a ono što radimo nije davanje zadovoljštine za spasenje milijuna ljudskih bića koja umiru a da nisu upoznali Isusa. Euharistija treba postati hrana onima koji ne pozna­ ju Gospodina i neće ga upoznati tijekom ovozemaljsko­ ga života. Mi se pričešćujemo za one koji to ne mogu. Blagujemo Kruh Života kako bismo hranili duše oko nas i svuda po svijetu, osobito one koje su u agoniji i umiru. Sama Božja Riječ neće ih spasiti, one će morati jesti nje­ govo Tijelo i piti njegovu Krv da postignu spasenje. Zato mi kao katolici primamo svetu Pričest za sve njih . Svaki put kada Đavao odvuče katolika u jedno od hibridnih kršćanstava reformacije, on oduzima još jednu dušu ko­ ja daje zadovoljštinu, još jednog euharistijskog vojnika, još jednog pričesnika. Kada bismo samo znali što to u otajstvenom smislu znači bili bismo na oprezu dan i noć da zaštitimo svoju Crkvu od tih užasnih zabluda. Pravi bi se ekumenizam trebao temeljiti na načelu jedinstva. Mi smo jedna Crkva i to bi trebala biti svrha radi koje se ekumenski sastajemo. Bili smo jedno pet­ naest stoljeća. Je li Duh Sveti, odnosno milijuni svetaca i 209

svetih, bio u krivu sve te godine i jesu li vođe reformaci­ je dobili objavu od Duha Svetoga da utemelje novu crk­ vu? To je daleko od istine. Morali bismo biti ludi da pov­ jerujemo u to makar i na tren. Najveće žaljenje Martina Lutera zbilo se u trenutku njegove smrti, kada je vidio sve milosti koje je protratio time što je odbacio autoritet Crkve i svoje zavjete čisto­ će i poslušnosti. Njegovo najveće trpljenje moralo ga je dovesti do spoznaje posljedica što su ih njegove zablude prouzročile i što će ih te zablude prouzročiti za tolike ljude. Kao katolici moramo moliti za njegovu dušu i za naraštaje koji će doći. On će možda trpjeti sve dok re­ formacija ne završi i dok Crkva ne povrati svoje jedin­ stvo. Njegovo trpljenje i trpljenje onih katolika koji su odlučili slijediti njegova učenja i napustiti Crkvu bit će golemo. Za mnoge neće prestati sve dok Crkva ponovno ne postigne svoje jedinstvo jer, nasljedujući te zablude, postaju dio teološke korupcije koja se dogodila zbog ozbiljnog sotonskog napada na Crkvu. Njihova druga grozna pogrješka bila je odbacivanje istine o postojanju čistilišta, gdje se u ovome trenutku mogu nalaziti i on­ dje ostati vrlo dugo. Budući da nitko od njihovih sljed­ benika ne zna da mora moliti za pokoj tih duša, nitko ni ne moli za njih. To je čisti udar Sotone protiv Crkve. Znam da nije politički ispravno izreći te istine, ali ne dao Bog da se na bilo koji način podredim ikakvu mjeri­ lu ljudskoga obzira, jer bih time ugrozio svoj strah Božji i poslanje da razotkrivam i objavljujem ono što mi je Bog otkrio.

210

27. MOLITVA JE IZNIMNO VAŽNA Mogli bismo napisati na stotine knjiga punih najbo­ gatije teologije, ali bismo vjerojatno velikim dijelom preskočili bit znanja o Bogu i najvišeg Božjeg nauka ako se doista ne dotaknemo iznimnog značenja molitve. Što Crkva kaže o molitvi?

Molitva u kršćanskom životu 534. Što je molitva? Molitva je uzdignuće duše k Bogu ili iskanje od Boga primjerenih dobara sukladnih njegovoj volji. Ona je uvi­ jek dar Boga koji dolazi čovjeku ususret. Kršćanska je molitva osoban i živ odnos Božje djece s neizmjerno dobrim Ocem, s njegovim Sinom Isusom Kristom i s Du­ hom Svetim koji prebiva u njihovim srcima. (Katekizam: 2558­2565, 2590) 535. Zašto postoji sveopći pozivna molitvu? Jer stva­ ranjem Bog prvi iz ništavila zove svako bi­ će, a nakon grijeha čovjek i dalje može spoznati svo­ ga Stvoritelja čuvajući želju za onim koji ga je dozvao u postojanje. Sve religije, posebice sva povijest spasenja, 211

svjedoče o toj čovjekovoj čežnji za Bogom, ali Bog prvi neprestance svaku osobu privlači na tajanstven su­ sret molitve. (Katekizam: 2566­2567) 536. Po čemu je Abraham uzor molitve? Abraham je uzor molitve jer hodi u Božjoj prisutnosti, sluša ga i pos­ lušan mu je. Njegova je molitva boj vjere jer u vjernosti Bogu on nastavlja vjerovati i u časovima iskušenja. Na­ dalje, ugostivši u svome šatoru Gospodina pohoditelja koji mu povjerava svoj naum, Abraham se usuđuje od­ važnim pouzdanjem zauzeti se za grješnike. (Kateki­ zam: 2570­2573, 2592) 537. Kako je Mojsije molio? Mojsijeva je molitva izrazito kontemplativna: Bog, koji Mojsija zove iz gorućeg grma, često se s njime dugo zadržava „licem u lice, kao čovjek s prijateljem" (Izl 33,11). Iz te prisnosti s Bogom Mojsije crpi snagu za svoje uporno posredovanje za narod: tako njegova mo­ litva nagovješćuje zagovornu molitvu jedinoga poslani­ ka, Isusa Krista. (Katekizam : 2574­2577, 2593) 539.Koja je uloga molitve u poslanju proroka? Pro­ roci iz molitve crpe svjetlo i snagu za poticanje naroda na vjeru i obraćenje srca. Stupaju u veliku prisnost s Bogom i zagovaraju za braću kojoj navještaju što su vid­ jeli i čuli od Gospodina. Ilija je otac proroka,tj. onih koji traže lice Božje. Na gori Karmelu on postiže da se narod vrati vjeri zahvaljujući zahvatu Boga koga je ovako mo­

212

lio: „Usliši me, Gospodine, 18,37).(Katekizam: 2581­2584)

usliši

me!"

(1

K

U Isusu molitva je objavljena i ostvarena u punini 541. Od koga je Isus naučio moliti? Svojim ljudskim srcem Isus je naučio moliti od svoje majke i od židovske predaje. No, njegova molitva provi­ re iz tajnoga vrela jer je vječni Sin Božji koji u svome svetom čovještvu svome Ocu upravlja savršenu sinov­ sku molitvu. (Katekizam: 2599, 2620) 544. Kako nas Isus uči moliti? Isus na uči moliti ne samo molitvom Očenaš, nego i kada sam moli. Na taj način osim sadržaja pokazuje i ra­ spoloženje potrebno za pravu molitvu: čistoću srca, ko­ je traži Kraljevstvo i prašta neprijateljima, smjelo i si­ novsko povjerenje, koje nadilazi ono što osjećamo i ra­ zumijemo, budnost, koja učenika štiti od napasti. (Kate­ kizam: 2608­2614, 2621) 546. Kako je molila Djevica Marija? Marijinu molitvu resi njezina vjera i velikodušan dar čitava njezina bića Bogu. Isusova je Majka i Nova Eva, „Majka živih": za potrebe ljudi ona moli Isusa, svoga Si­ na. (Katekizam: 2617, 2618, 2622, 2674, 2679)

213

Biti povezan s Bogom znači imati nadnaravan život. Molitva je prisutnost živoga Boga u čovjekovu srcu. Čovjek ne bi bio kadar moliti da Bog nije u njegovu srcu. Dakle, početak molitve jest u kretanjima Duha Božjega prema ljudskom stvorenju. To je veličanstveno djelo prave ljubavi, koje ražaruje dublje poznavanje otajstve­ nih Božjih putova. Stoga, kada molimo, molimo zato što smo već primili milost i Duh Sveti već prebiva duboko u ljudskom srcu. Jednom kada se molitva učvrsti kao duhovni jezik koji predaje prirodni život u Božje ruke, naš prirodni život postaje pomazanje čovječanstvu po nadnaravnoj milosti koju molitva unosi u dubinu našega srca, bez obzira na to koliko smo možda skromni, ponizni i jed­ nostavni. U Starome zavjetu samo su proroci koje je Bog oda­ brao mogli zagovarati izravno kod Boga i zadobiti Božju naklonost na vrlo učinkovit i neposredan način. Vidimo svećenike plemena Levija koji posreduju zbog grijeha svoga naroda i zbog vlastitih grijeha, ali njihov učinak ne možemo usporediti s posredovanjem proroka. Sada imamo Isusa Krista i naše molitve idu izravno njemu i od njega izravno Ocu. Sveti nam Pavao kaže, u 1 Sol 5, 23: „A sam Bog, iz­ vor mira, neka vas potpuno posveti! Neka se cijelo vaše biće ­ duh, duša i tijelo ­ sačuva besprijekorno za dola­ zak Gospodina našega Isusa Kristal " To se predanje može postići samo ako je čovjek pot­ puno uronjen u Božjeg Duha Svetoga po neprekidnom molitvenom životu. Čovjek uvijek mora biti duhovan, a 214

ne samo kada imamo neku potrebu ili u tradicionalnim prigodama kada slavimo sakramente i vjerske blagdane. Jednom kada se duša ukorijeni u sigurnu Kristovu luku po iskrenom i ustrajnom odnosu u molitvi, htjet će ostati u toj prisnosti i tome jedinstvu koje oslobađa cije­ lo biće. Molitva je pulsirajuće kretanje koje spaja čovjeka s otkucajima Presvetoga Srca Isusova . Kada postignemo to jedinstvo, molitva postaje kisik našega duhovnog ži­ vota. Postoji neizmjerno i neiskorišteno blago u molitvi. Kada bismo samo znali koliko se nadnaravnih promjena događa u našemu srcu kada duša jednom uđe u prosto­ riju Božje tišine i prodre u beskrajni svijet njegove lju­ bavi i samilosti, ne bismo oklijevali nijedan tren, nego bismo cijelo svoje biće pokrenuli prema tome cilju. Molitva znači mir, znači radost, znači slobodu. Moli­ tva znači imati nadnaravno pomazanje društva anđela i svetih, prisan odnos s Djevicom Marijom i pristup bo­ gatstvima duhovnoga kraljevstva proslavljene Crkve na Nebu. Kada se sjedinimo u molitvi, to jedinstvo postaje ne­ pobjediva snaga protiv sila zla. Tada hodamo u svjetlos­ ti i zasljepljujemo stanovnike tame. Ta tišina koja okru­ žuje dušu kada ona jednom dobije dar molitve toliko je dragocjena da se cijelo biće preobražava na nov život, život gdje će jedina čežnja duše biti još više željeti tu ti­ šinu, taj mir, tu slobodu. To je sveti priključak, Božanska ovisnost.

215

558. Što su izvori kršćanske molitve? To su: Božja riječ, koja nam pruža „najizvrsniju spo­ znaju" Krista (Fil 3,8), crkveno bogoslužje, koje naviješ­ ta, uprisutnjuje i priopćuje otajstvo spasenja, bogoslov­ ne krjeposti, svakodnevne prilike, jer u njima možemo susresti Boga. (Katekizam: 2652, 2662) Iz dubine ljudskoga srca proizlazi potreba da se po­ segne u nutrinu duše i da se dosegne Boga, Stvoritelja. To je prirodna potreba. To je razlog i izvor svakog oblika duhovnog traženja. No, iako je čovjekova traga­ nje iskreno, on često u tome traganju završi tako što kopa po predjelima duhovnoga mraka . Odatle dolaze velike opasnosti, koje mogu biti pogubne za mnoge du­ še. U današnjem svijetu obično vidimo više žeđi za du­ hovnom hranom. Ta je žeđ nastala zbog života ogrezla u materijalističkom svijetu. Bez obzira na njezino duhov­ no stanje, duši treba duhovna hrana više nego fizičkom tijelu materijalna. Đavao nam želi pribavljati lažnu hra­ nu služeći se svakim prikladnim načinom da zadovolji ljudske potrebe vremena, uzimajući u obzir kulturu osobe, njezine hirove, društveni i ekonomski status. Mo­ litva čuva vjernika od obmane. Molitva štiti vjernika od bajka i poganskih filozofija kojima današnji svijet obilu­ je. Duhovni jezik vremena uvijek je poticaj za dar raz­ lučivanja vjernicima. Đavao uvijek podvostručuje i kri­ votvori istinu. Krivotvorina izgleda gotovo prava, tako 216

da vjernik, ako nije izgrađen u svojoj vjeri i nije vjeran Bogu, lako biva obmanut krivotvorinama Zloga. Današ­ nje se krivotvorine prikazuje u ruhu ljudskih znanos­ ti,istočnih filozofija, humanističkih studija u okvirima psihoterapije, tehnika mentalne kontrole i mnogih dru­ gih stranputica okultnih praksa i proricanja. Mogućnos­ ti su nebrojive, uključujući i klanjanje idolima, novcu, slavi, kult medija i čašćenje svijeta informacija. Snaga molitve stoji čvrsto usred obmana i osvaja područje svjetlosti, koje je slobodna i radosna zona Bož­ jih duhova. Katolički vojnik mora bezuvjetno prihvatiti život molitve, u kojemu mu ona postaje druga priroda, ne na­ porno nutarnje djelovanje srca i duše jednako prisno kao i disanje prirodnom organizmu. To je izvor snage koji će potaknuti vojnika da žeđa za životom u sakra­ mentima, životom koji žeđa za trajnim izmirenjem s Bogom , za tim da bude vjeran prijatelj Svevišnjemu, da bude doista gladan Kruha Života, tijela i krvi Svetoga Ja­ ganjca. Sile će zla biti zasljepljene u prisutnosti pobožnih osoba. Bit će opečene dahom što ispušta goruće plame­ nove Duha Svetoga, koji kraljuje u pobožnu srcu. Kako je moćno djelo čin molitve i smrtonosno oružje kada je srce u jedinstvu s Bogom! Ono što nedostaje Katoličkoj crkvi danas jest pravi molitveni život. Izgleda da nam izvrsno ide živjeti žup­ nim životom u druželjubivu duhu, koji je bitna sastavni­ ca života zajednice, ali moramo spasiti kontemplativni život liturgije, koji je bit pomazanja molitve, bit poma­ 217

zanja pravog uranjanja u duboko more Duha Svetoga. To je izvor zvanja, nadahnuće mladim naraštajima, nada odraslima i snaga starijima. Mogli bismo bez prestanka pisati o molitvi. Molitva je beskrajan izvor blagoslova.

218

28. STIŠAJMO POTPUNO SVOJE „JA" U svijetu u kojemu nas buka okružuje kamo god krenemo nužno je prepustiti svoja osjetila čestom postu kako bismo sačuvali mentalno i fizičko zdravlje, kao ključne temelje za duhovno zdravlje. Ako dopustimo svojim osjetilima da slobodno tuma­ raju u ovome svijetu perverzija u kojemu živimo, mora nam biti jasno da ćemo postati ono što konzumiramo i što upijamo. Postat ćemo prihvatilište podražaja. Zato su ljudi danas ovisni o lijekovima protiv depresije i mnogih drugih bolesti, čiji simptomi većinom nisu pot­ puno otkriveni. Znanost nikada neće sustići to more fi­ zičkih i mentalnih bolesti koje običan svakodnevni život današnje civilizacije prouzročuje. Često djelujemo po svojim osjećajima, nesvjesni nji­ hova utjecaja na cijelo naše biće, na dobro ili zlo. Učimo se izravno usmjeravati svoja osjetila na neki fizički ob­ jekt, bez razumijevanja posljedica koje oni imaju na nu­ tarnje biće. Kad god se usredotočimo na slušanje nekog zvuka, dopuštamo da nam se taj zvuk upisuje u naš um pa tako ulazimo u dimenziju cijeloga njegova spektra. Naš um raspodjeljuje zvuk prema osjetima. Tu zvučnu informaciju probavlja cijeli sustav našega bića. Primje­ rice, ako slušamo glazbu, primamo zvučne valove koji utječu na naše ponašanje . Ti zvučni valovi prodiru u 219

nutarnja područja uma, do kojih je najteže doprijeti. To će utjecati na nas ovisno o ritmu i amplitudi elektronič­ kih i akustičnih valova. Neki zvukovi potiču lučenje hormona u organizmu, koje prirodni nagoni organizma ne potiču, i time stvaraju pomutnju u općoj ravnoteži zdravlja. Također moramo znati da zvuk, iako smo mu izloženi , doista neće potpuno djelovati na nas ako nis­ mo otvoreno prijemljivi i ako mu ne dopustimo da dub­ lje zaokupi našu pozornost. Zvuk može djelovati izvan naše pozornosti i interesa i neće utjecati na nas osim površno, na najmanjem stupnju, ako mu ne dopustimo pun prijam. U životu mnogih današnjih ljudi buka je gotovo cije­ lo vrijeme povezana s njihovim osjetilima i to postaje ovisnost, psihološka ovisnost. Ljudi dugo nose slušalice s bučnom glazbom. U kući su im istodobno prisutni svi mogući izvori zvuka ­ telvizor, radio, računalo, telefon­ ski razgovori. Isto načelo vrijedi i za vizualne poticaje . Audiovizu­ alni podatci pokreću banku sjećanja, čuvstava i emocija, koji opet pokreću memorijske poveznice, uključujući i osjetilo okusa i mirisa. Naš organizam ima toliku sposo­ bnost percepcije da može skenirati sve što je u njegovoj neposrednoj okolini. Kada taj sustav skenira i prepozna nešto što može povezati s pohranjenom memorijom, on upadne u stanje ugode i opusti se. Sve te aktivnosti na koje su utjecali audiovizualni podatci, čak osjetila okusa i mirisa, također stvaraju nagonske pokrete koji čovjeka potiču prema predvidivom ili nepredvidivom cilju, ovi­ sno o pozitivnom ili negativnom djelovanju očitavanja onoga što smo skenirali. To znači da, ako pohranjena 220

memorija nije prepoznala utjecaj onoga što je mozak snimio i ne može to povezati s nečim poznatim, naš sus­ tav reagira pokretom ili ulazi u stanje nesigurnosti, nei­ zvjesnosti, što najčešće završi strahom. To se događa uvijek osim u slučaju kada je riječ o fizičkoj privlačnosti kojom upravljaju estetika i općenito prirodni i selektiv­ ni instinkti usredotočeni na ono što je pozitivno i ugod­ no, kao što su područja senzualnosti i osjetila okusa i mirisa. Nećemo uživati u skladnu i zdravu životu ako je naša jednostavna ljudska priroda pod utjecajem tih prirod­ nih i organskih zakonitosti, ako je bez vodstva više ra­ zine bića, duha. Današnja je civilizacija bolna. Živi u skladu s niskim nagonima i usmjerena je samo na zado­ voljavanje običnih ljudskih želja i čežnja, na jednostav­ no udovoljavanje osjetilima. Upravo zato upadamo sve dublje u teški materijalizam, stvarajući slabu ljudsku rasu koja se nije kadra nositi s pritiscima svakodnevnih zahtjeva industrijaliziranoga ustroja, koji smo izumili kao sredstvo za preživljavanje. Naša je tehnologija uz­ napredovala i razvili smo velika područja industrijske proizvodnje koji su vrlo djelotvorni za masovne i rastu­ će prohtjeve. Ali smo zaboravili nešto vrlo važno, a to je da ljudska bića nisu stvorena ljudskim rukama i da im za opstanak nije dostatno samo ono izvanjsko. Živimo u kaotičnoj civilizaciji. Ljudi su toliko slabi da mnogi stal­ no uzimaju lijekove za smirenje. To se neće nimalo pop­ raviti. Najveći vapaj s Neba jest potreba za evangelizaci­ jom. Bog želi da uspijemo doći s njim u njegov dom. Previše duša propada svake sekunde.

221

Vrlo je važno prihvatiti visok stupanj duhovne stege i po svaku cijenu početi težiti za onim što je duhovno. Moramo se početi ozbiljno pripremati kako bismo pos­ tali pravi vojnici . Bitno je postiti osjetilima kako bismo krenuli na dobar put učvršćivanja cijeloga svoga bića. Moramo ozbiljno početi paziti što primamo iz okoline svoga fizičkog, mentalnog i duhovnog bića. Ako želimo postati snažni, moramo odbaciti djela tijela i prigrliti djela duha, upravljati nagonima, osjetilima , razumom,i sve ih podložiti poslušnosti duhu. Kako čovjek podređuje osjetila postu? Budući da imamo razum, lutamo širom otvorenih očiju s vrlo malo razlikovanja ili selekcije. Mnoga djeca izgube stanje nevinosti preko čula vida. Možda ćete us­ tvrditi da to nije moguće nadzirati. Tko može poučiti di­ jete da odgaja svoj vid i ustrajava u jednom smjeru, osobito kada je riječ o ponašanju, kada dijete još nema znanje ni svijest o tome? Činjenica je da doista nitko ne može imati potpunu kontrolu nad aktivnošću djetetova čula vida, ali je moguće očuvati dijete od izlaganja vizu­ alnom djelovanju koje može uprljati cjelovitost djeteto­ va ponašanja i od područja hiperaktivnosti što ih prouz­ ročuju sredstva komunikacije poput televizije, radija, interneta i mnogih drugih. Ove mjere opreza omogućuju smanjivanje ranih rizika i mnogo bolje očuvanje stanja nutarnjeg zdravlja djeteta. Nakon što smo živjeli nesvjesni važnosti održavanja stroge stege nad osjetilima, čim počnemo shvaćati koli­ ko je to važno za duhovni rast, možemo započeti malim koracima. 222

Prvi praktičan korak bit će da naučimo usmjeravati audiovizualne podatke ·na vrlo selektivan način. To možemo početi postizavati tako što ćemo čulo vida zadržavati u kontroliranom smjeru, ne ostavljati ga širom otvorena za neselektivno gledanje. To nije teška zadaća, ali zahtijeva ustrajnost i ubrzo ćemo izgraditi vrlo discipliniran i trezven nadzor nad osjetilom vida. To će se opaziti po iznenadnom miru što ga takav život donosi u srce i dušu. Kada bismo se usredotočili činiti upravo to sa sva­ kim svojim osjetilom, bili bismo na putu novoga života. A odatle nam neće biti teško zakoračiti u kraljevstvo duha i započeti kontrolirati tijelo, što je početak čvrstih i bogatih plodova koji će trajati, jer će to biti plodovi prave ljubavi i mira. ,Najveću ćemo pobjedu postići onda kada budemo kadri živjeti u sadašnjosti. Kada postignemo stanje u ko­ jemu smo istinski usredotočeni na život u sadašnjemu trenutak, cijelo naše biće ulazi u stanje sklada kao nika­ da prije i više nema tjeskobe, praznine, osjećaja usam­ ljenosti ni depresije. Ako nismo usredotočeni na sada, na sadašnji trenutak, naš se život raspršuje i nije izoš­ tren, što stvara osjećaj praznine, koju nije moguće ispu­ niti. Ne živjeti sadašnji trenutak znači umirati u vreme­ nu, odnosno, živjeti živu odsutnost, ne živjeti u skladu s duhovnim zakonima, što rezultira promjenom fizičkih zakona koja utječe na fizičko i mentalno zdravlje. To upravljanje osjetilima jest pobjeda nad tijelom i pobjeda duše. Naša fizička priroda dragocjen je dar. Ona je temelj života koji nadilazi sadašnji smrtni život. Dok­ le god shvaćamo da je ona dio postojanja koji prelazi 223

okvire fizičke, opipljive stvarnosti materijalnoga života koji živimo sada, bit ćemo kadri iskoristiti svaku sekun­ du postojanja za duhovni razvoj koji će nam omogućiti da pronađemo pravu ljubav, pravi mir i pravu radost kako bismo ispunili poslanje za koje nas je Bog stvorio. Dakle, moramo shvatiti da je životno važno živjeti pot­ puno usredotočene na ovdje i sada. Moramo biti prisut­ ni kako bismo bili doista učinkoviti. Pilot vojnog zra­ koplova velike brzine nikako ne može sebi dopustiti ni sekundu dekoncentracije . Živjeti znači upravljati zra­ koplovom velike brzine. Sukobljavamo se s neprijatelj­ skim snagama duše koje žive u vječnoj sadašnjosti, iz­ van vremena i prostora. Ako nismo svjesni te činjenice, zaspat ćemo na lovorikama raskalašena i bezbrižna ži­ vota, koji je na otvorenom polju, izložen djelovanju ne­ poznatih sila koje će na kraju preuzeti vlast nad nama i uništiti nas. To ne znači da moramo živjeti u strahu. Na­ protiv, moramo živjeti u sigurnosti tako da strah nema kontrolu nad nama. Strah ulazi u srce samo onda kada je čovjek nesiguran u nekoj situaciji i kada ne zna ili ne može otkriti uzrok svoga nemira. Uzrok nemira može biti grijeh. Kada živimo u stanju grijeha, život postaje meta svakoga zla i na kraju plijen demonskoga gnijezda. Duhovna bitka koju moramo voditi dok hodimo pro­ gonstvom zemaljskoga života trajno je stanje. Upravo kao kapetan koji, dok upravlja brodom na otvorenom moru, mora stalno nadzirati svoje instrumente, i mi trebamo nadzirati svoje navigacijske instrumente. Za nas katolike ti instrumenti jesu zdrava Predaja naše vjere i objavljene istine. Što srno svjesniji protiv koga i čega se borimo, to bolje razumijemo svoja duhovna 224

oružja. Mlak katolik neće biti kadar preživjeti vremena u kojima živimo. Suočeni srno s tvrdim i nemilosrdnim životom, koji ne priznaje duha, koji može čitati samo materiju i koji odmah odbacuje sve što nije materija. To je prava stvarnost, bez obzira na to koliko se mi pretva­ rali da je ne vidimo. Zbog toga se preporuča visok stupanj stege. Moramo postati duhovno vrlo jaki kako bismo spasili one koje je uhvatio i progutao ponor praznine, koji nemaju uši da čuju ni oči da vide. Samo Bog može dati takvu milost i mi smo njegova sredstva koja moraju biti pripravna ka­ da on to učini, kada nas pozove da zalijevamo i čuvamo njegova djela ljubavi i milosrđa u dušama koje nam svakoga dana povjerava. Bog spašava te duše tako što ih dovodi u stanje oporavka i daje im priliku za spasenje, kao što je i s nama prije učinio. Moramo doista početi živjeti novim životom u Kris­ tu. To znači da doista moramo ostaviti svoje staro „ja" iza sebe. Moramo postati neprepoznatljivi čak i očima vlastite duše. Neka nas iznenadi Božja slava u cijelome našemu biću. Hodajmo s Duhom Gospodnjim u svakom svome dahu i napokon ćemo osjetiti da smo živi i da naš život ima pravi smisao. To je pravi život, pravi mir i prava radost. Živjet ćemo s novom savjesti, koja nije za­ krčena grijehom ni zasjenjena sumnjama i tumarajućim duhom neposluha prema Bogu. Kada bismo živjeli u skladu s tim stupnjem svijesti i stege, naš bi život postao vrlo „unosan" u „ekonomiji spasenja", koja nije ništa drugo nego „Božji naum za čovječanstvo". Živjet ćemo u Božjoj volji. 225

Nakon što se dogodi taj zaokret događa se i golema promjena brzine kretanja, potpuna promjena načina ži­ vota, vidimo i shvaćamo vlastito postojanje. Postajemo ništa manje nego potpuno nova osoba. Stječemo du­ hovnu snagu i nutarnje zdravlje, koje će nam omogućiti da zaboravimo prošlost, da se istinski pokajemo i da promijenimo ponašanje, da naučimo istinski voljeti i svima oprostiti uvrjede koje su nam nanijeli. To samo po sebi znači beskrajno more pravoga mira srca i uma. Duhovni rast nije tehnika mentalne kontrole, nije ni postizanje samopoštovanja i samoostvarenja, niti pri­ pada području pozitivnog razmišljanja. To je izvan i iz­ nad ljudske znanosti i znanja. Sve to znanje ništa ne vri­ jedi, jer ono samo pomaže zadovoljenju privremenog stanja bivanja. Donosi samo prolaznu korist. Duhovno rasti znači putovati prema nevidljivim područjima ono­ stranoga. To znači prihvatiti puninu beskrajne stvar­ nosti koja nam pruža, čak i u materijalnom svijetu, kva­ litetu života kakvu nam ništa drugo nikada neće dati. Biti svjestan pravih uvjeta koje Kristov vojnik mora ispunjavati znači imati spoznaju da čovjek mora biti duhovan. Kako bi inače vojnik mogao služiti u vojsci ko­ ja se bori s one strane krvi i mesa, s one strane ljudskih snaga, u bitci protiv nevidljivih neprijatelja? Da bi to postala stvarnost, čovjek to mora spoznati i živjeti u skladu s tim. Danas mnogi kršćani žive svjetovno krš­ ćanstvo, koje se hrani religioznošću, koje je bez duha, koje je puka kulturna tradicija što svoj najviši izričaj može pronaći samo u narodnoj religioznosti, koja je čes­ to puna praznovjerja i magijskih sklonosti, što danas poznajemo pod imenom „novo doba". 226

Sve te ljudske aktivnosti potaknute su onim što ljudi upijaju modernim načinom života, života koji kontroli­ raju mediji, potrošački mentalitet nezasitnih apetita. Duhovni će jezik svjetovnim ljudima vjerojatno zvu­ čati kao šifrirana poruka za koju je potrebno znati lo­ zinku da bi je čovjek shvatio. To je doista nepoznata dimenzija, a ulazak u nju mnogima izgleda kao sklonost tlapnjama ili obmanama. U svakom slučaju, ne postoji nijedan način da to shvatimo osim tako da postanemo duhovni. Govorimo o duhovnosti i pitamo se znamo li doista što to znači? Jednom sam razgovarao s prijateljem, jed­ nim irskim svećenikom, koji se upravo bio vratio iz Ri­ ma poslije dvije godine studiranja „duhovnosti". Upitao sam ga: „Jesi li sada više duhovan?" A on mi je, začude, odgovorio: „Ne. Sada sam, zapravo, manje duhovan." Kaže da je intelektualiziranje duhovnosti za njega bilo jednako uklanjanju duhovnosti. Ondje se toliko prouča­ valo mnoge različite poglede na shvaćanje duhovnosti da je on na kraju otupio za ono duhovno što je donio sa sobom. Siguran sam da se to ne događa svakome tko studira duhovnost, ali to moramo uzeti u obzir kad god doista poželimo zaploviti u duboke vode duhovnog ži­ vota. Čovjek ne može početi biti duhovan po razumu, jer to izgleda kao početi graditi kuću od krova. Čovjeka ne možemo naučiti vjerovati u Boga. To ne dolazi iz ljuds­ kog izvora i nitko ne može napisati priručnik iz kojega ćemo naučiti kako vjerovati i biti poslušan. Ali čovjek može naučiti kako upoznati Boga, kako ga ljubiti i biti mu poslušan, i tada će vjerovanje u njega doći kao mi­ lost vjernosti tome stanju. 227

Danas se u ljudskoj obitelji neprestano povećavaju ravnodušnost prema Bogu i nepoznavanje Boga. To se neće nimalo popraviti, jer će svijet postajati sve više materijalistički. Približavamo se vremenu Isusova ponovnog dolaska. Ne pretvaram se da znam kada će se to dogoditi. Znam da samo Bog to zna, ali u jedno sam siguran, a to je da smo sve bliži tome kako nam vrijeme prolazi pa je bitka sa silama zla sve žešća kako im vri­ jeme istječe. To što smo nečega svjesni samo po sebi nam ništa ne koristi. Ako ne djelujemo u skladu s onim čega smo svjesni, to je kao da nikada nismo ni bili toga svjesni. A budući da nismo djelovali u skladu s tim, odgovorni smo zbog spoznaje. Tako se ponašaju mnogi kršćani koji žive religiozno i koji su potpuno svjesni, ali se nikada ne ravnaju po tome. Kako bismo primili pravu tišinu u svoje srce, pamet i dušu, prvo moramo postati duhovni. Postoje mnoge duhovne radionice tolikih različitih katoličkih duhovnosti i mnogi ih ljudi polaze. Postoji ša­ čica ljudi koji imaju koristi od tih duhovnih obnova, dok ostali idu od jedne obnove do druge i nikada ne uđu u pravo kraljevstvo duha, uvijek ostaju u svom religioz­ nom stanju koje ne nadilazi razinu koju se može pojmiti zdravim razumom. Možemo vidjeti kako se ti ljudi bore i osjećaju loše. Više se puta susretnem i razgovaram s njima . Mnogo toga kažemo, ali malo toga biva prihva­ ćena. Gotovo ništa ne uđe u nutrinu. Zašto je to tako? Držim da se ljudi često boje odijeliti od ove fizičke stvarnosti. Podsvjesna su toliko navezani na ovaj prola­ 228

zni materijalni život da se boje zagaziti u duboko Božje more, u duboko more vjere. Kako bi živio pravu tišinu samoga sebe, čovjek mora smanjiti glasnoću svih načina odvlačenja pozornosti. Čovjek će morati pojednostaviti sve oblike svakodnevnog života. Život će se morati promijeniti u' svim aspektima kako bi postao vrlo malen. Što znači kada kažem malen? To znači srušiti svoje staro „ja" i prvi put postići ništavnost. Kako čovjek ruši svoje staro „ja"? Svi smo se izgradili na zdanju pretvaranja. Od početka života stvaramo osobnost koja je uvjetovana preživljavanjem među lju­ dima i prirodnim uvjetima, bez obzira na vlastiti vanjski i nutarnji sastav. Čovjek stvara karakter, osobnost, koja mora biti dostatno snažna da djeluje u svakodnevnom životu koji je hirovit i često uvjetovan. Što je čovjek sta­ riji, to više sebi stvara cijeli svemir za preživljavanje. Kada čovjek ispita dubinu srca i suoči se s tom stvo­ renom osobnošću, shvati da to nije prava osobnost, ne­ go osobnost koju je njegova stvarna osoba preuzela i koju pokazuje svuda kao pravo lice njegove nutrine. To je grozan susrest s potpuno apsurdnom stvarnošću. Po­ stoji samo jedan izbor u trenutku te spoznaje, a taj je uhvatiti se u koštac s tim stanjem. To je obično poznato kao proces obraćenja. Prvi put čovjek iskreno počinje sumnjati u sebe i slušati. Sve se usporava gotovo do za­ ustavljanja. To je nadnaravni trenutak u životu, koji čovjeka ili uzdigne ili slomi. Kada je čovjek u dobrim rukama vjernika koji su već blizu Boga, to je kao da se prijavljuje na hitan prijam i prepušta u ruke medicin­ skih sestara. 229

To Bog ulazi u naš život. To je veličanstveno osvješ­ ćenje, u kojemu se čovjek osjeća kao da umire, dok isto­ dobno doživljava granjivanje sunca u dugo očekivano jutro. To je rođenje vrlo duboka i tajanstvena sna koji je uvijek čekao da procvjeta na polju lijepog proljetnog doba u dubinama srca i duše. Čovjek je napokon živ. To postaje nova stvarnost i osjeća se kao vječnost. Kako bi­ smo to uopće mogli objasniti? Čovjek to može samo živ­ jeti. To je iznad našega ljudskog razumijevanja i zdra­ vom razumu to više nije važno. Nije čak riječ ni o tome. Život više nije nastojanje da nešto pronađemo, nije pot­ reba za dolaskom i odlaskom . Nije čak nikakvo kretanje . To je stanje u kojemu je čovjek jedno s Bogom, u jedin­ stvu s Bogom. Napokon je milost dovoljna i vjera je u srcu. Mir više nije nešto strano, on se uselio u glavnu prostoriju duše. Radost je svjetlost sunca koja rasvjet­ ljuje nadu dana. Želim ostati ondje gdje se takva iskustva događaju. Ne želim se nikada vratiti svome starom „ja". Tu želim zauvijek ostati. Kada se to dogodi, cijeli je svijet dirnut i sve se kreće prema Bogu. Otajstveno tijelo Isusovo povećava se. Ču­ desno je koliki učinak polučimo kada postanemo živa stijena hrama Božjega, radi čega smo i rođeni. Uklapa­ mo se u zdanje Božjega plana, postajemo aktivni u sa­ mom krilu Crkve i počinjemo teći potokom čiste Božje ljubavi, koja je Božanska krv što cijelome Otajstvenom Tijelu daje život. Sve se to zbiva u jednostavnu, običnu životu, koji se možda odvija u vrlo prosječnim uvjetima i u svakidaš­ njem bavljenju dobrim i lošim djelima. 230

Postizanje prave tišine samoga sebe ne odvaja čov­ jeka od sudjelovanja u normalnom životu. To dovodi čovjeka u stanje mira, koje će postati savršen izvor mira za sve oko njega. Doživio sam situacije u kojima osoba koja živi tipič­ nim hiperaktivnim životom, normalnim životom današ­ njih ljudi što žive i pripadaju svijetu, dođe razgovarati sa mnom s očito ograničenim vremenom u tom užurba­ nom životu. Odjednom žurba počinje jenjavati i na kraju potpuno nestane, a osoba osjeti olakšanje i mir, cijelo joj se biće opusti. To pokazuje kako stanje mira može uravnotežiti ljude oko nas. Postizanje takve tišine i mira vrlo je važ­ no poslanje, koje moramo ispuniti. To je snažan temelj na kojemu gradimo pravi kontemplativni kršćanski ži­ vot, koji je uzvišeno stanje duhovnosti.

231

29. TREBAMO TEOLOGIJU KOJA BUDI SRCA NA LJUBAV PREMA BOGU I CRKVI Rođen sam u tradicionalnom i mističnom katoličan­ stvu i, iako sam napustio Crkvu kada sam imao četrnae­ st godina i vratio se u nju tek kada sam imao četrdeset sedam, ipak sam odmah mogao opaziti da s Crkvom ne­ što nije u redu na mnogim dijelovima svijeta . Prvi ozbiljan sraz dogodio se kada sam prvi put pos­ jetio Katoličku crkvu u Sjevernoj Americi, odmah na po­ četku moga povratka u katoličku vjeru. Pronašao sam prilično elegantnu crkvu, preglednu, čistu, pomno predstavljenu kao hram štovanja, ali potpuno pretvore­ nu u hladnu protestantsku dvoranu, usredotočenu sa­ mo na ljude, na društvene događaje i novac, lišenu svete Predaje i bez imalo poštovanja prema Presvetom Oltar­ skom Sakramentu. Cijeli taj prizor bio je prizor savrše­ no manikirane religije, s besprijekornim izlaganjem rje­ čita propovijednika, koji bi svakoga mogao natjerati da na trenutak povjeruje kako takva teologija proizlazi iz srca duboko duhovna čovjeka. Često takve crkve vode formalni katolici, koji imaju vrlo dobre preporuke, ali bez imalo duhovnosti, bez ikakve naznake mistike i smisla za svetost. To je bilo strašno vidjeti. Od tada, ti­ 232

jekom više od deset godina moga poslanja , često sjed­ nem za stol s poznatim teolozima iz toga dijela svijeta i do sada sam pronašao vrlo malo njih s nekim osjećajem duhovnosti. Mogu satima sudjelovati s njima u raspravi o pitanjima vjere, a cijelo sam vrijeme svjestan da te ideje samo lebde u atmosferi zavaravanja zato što nji­ hova teologija ne dopire ni blizu srca. Kakav dokaz imam za to? Osvrnite se oko sebe i vid­ jet ćete da nemamo zvanja. Ako netko isprazno propovi­ jeda Evanđelje, to ne može ljude nadahnuti. To je tako kristalno jasno. Ima samo nekoliko zajednica koje Crkvi daju zvanja. Što se događa na poznatim i uglednim američkim katoličkim sveučilištima, koji su puni izvanrednih i ista­ knutih teologa? Kako to da ne rađaju zvanja? Jesu li ika­ da pomislili da nešto mora biti krivo s učiteljima i nji­ hovim učenjem? Postoji li možda nešto drugo što se može poučavati osim rječite i dojmljive teologije, kao, primjerice, učiti ljude kako će susresti Boga duboko u svome srcu, doživjeti Isusa pomoću korjenite promjene samoga sebe? To se može poučavati samo ako možemo pokazati djelotvornost toga stanja u svome srcu pred onima koje nam je Bog dao za učenike. Zašto stari tradicionalni redovi katoličke vjere više nemaju zvanja? Zašto su na putu izumiranja? Zato što mlada zvanja, kada ih dođu posjetiti kako bi stekli isku­ stvo zvanja, otkriju da nisu nimalo drukčiji od onih u svijetu, pa čemu se mučiti? Časne sestre feministkinje bave se svim oblicima praksa „novoga doba", redovnici se bave svim vrstama psihoterapija, magijskih enagra­ ma, beskrajnih poganskih praksa i ekološke masonerije. 233

To je prilično kaotičan prizor. Ako je kultura uronjena u takav materijalistički način života, može se očekivati da će Crkva doći u opasnost i krenuti istim putem. To se događa na mnogim područjima Katoličke crkve u Sje­ vernoj Americi, a sada i Europa ide istim putem. Ne pos­ toji bolji dokaz za to od nedostatka zvanja. Gdje god po­ stoji biskupija u kojoj biskup ne prijavi nikakvo zvanje, očito je da je u toj biskupiji netko izgubio Božje svjetlo i da spava dubokim snom. Nema apostolata, nema vjere, nema ispravnog odnosa prema molitvi ni prema Euha­ ristiji. Nešto doista nije u redu i vjerojatno ne postoji zdrava povezanost s tijelom laika, koje je izvor zvanja. Kada bismo razgovarali sa svećenicima odgovornim za jednu takvu crkvu, čuli bismo stotine razloga zašto se nitko ne prijavljuje u sjemenište i za posvećen život, ali istina, jednostavna istina iza toga, jest da nema preda­ nja, nema gorljivosti za Boga i njegovu Crkvu, nema oduševljenja propovijedanjem Kristova Evanđelja ona­ kvog kakvo ono jest. Iz toga proizlazi da mladi ljudi koji ne čuju propovijedanje istine s oltara u svojim župama ili iz usta biskupa, doista napuste Crkvu i pridruže se al­ ternativama izvan Crkve. To je tužno, ali istinito. Vidimo kako svako tržišno kršćanstvo privlači na tisuće vrsnih osoba vrlo jednos­ tavnom formulom, formulom fizičkoga ozdravljenja i materijalnog napretka. Moderni propovjednici bivaju zavedeni takvim zanosnim obećanjima. Naša crkvena učenja nisu usredotočena na fizičko iscjeljenje ni na ma­ terijalni napredak. To su područja koja Duh Sveti daruje po volji Božjoj. Ali, voditi današnje materijalističke ka­

234

tolike putem pravoga kršćanstva zahtijeva vrlo čvrst i istinit nauk i propovijedanje. Nikako ne možemo odgovornost pripisati samo sve­ ćenicima i redovnicima. I laici su se ohladili i toliko su ravnodušni glede svojih odgovornosti prema Crkvi da to nikako neće biti poticaj mladima da razmisle o sve­ ćeničkom ili redovničkom životu. Svatko želi imati u obitelji poznatog liječnika, velikog odvjetnika, uglednog političara, milijunaša, sve samo ne svećenika. U tome svi griješimo. Vrijeme je da se probudimo. Ako uspijemo doći do spasenja po milosrđu Božjemu, neće nam biti li­ jepo gledati iz čistilišta zemaljski život koji smo ostavili potpuno neriješen. Nedavno sam svjedočio u jednoj eu­ ropskoj državi koja je nekada bila jedno od najvećih oa­ za katoličanstva . Na kraju moga govora govorio je je­ dan čovjek i rekao da je teolog i redovnik. Bio je odjeven u jednostavnu svjetovnu odjeću, kao što je uobičajeno za redovnike u većini europskih zemalja. Spomenuo je da u mome izlaganju nije našao ništa protivno našoj vjeri, da sam bio iskren i da ga nije uznemirilo ništa što sam rekao. A onda je nastavio i rekao kako je to bilo kao da sluša nekog od svojih djedova, iz stare Crkve, onako kako se u prošlosti govorilo u Crkvi. Na kraju je rekao da grijeh nije ništa, da ga Bog izbriše u sekundi i da je to gledište kojega se oni drže u toj zajednici. Prvo me na­ veo da povjerujem kako se slaže s onim što sam govori­ o, ali je onda sve to ubio udarcem čekića, kao, „stvari vi­ še nisu iste, mi ovdje razmišljamo drukčije". Kada sam ga upitao koliko njegova zajednica ima redovnika, pro­ mijenio je ponašanje i rekao: „Nemamo zvanja. Ostalo

235

nas je samo sedam u samostanu. Ja sam najmlađi". A imao je 63 godine. Neka ostane na tome. Neću ništa dodati. Vidi sam, dragi čitatelju, i moli. Ljudi čuju pravo Evanđelje, kakvo ono jest, i zavijaju kao vukovi, koračaju amo­tamo i pušu, nemirni i zbu­ njeni. Čista istina je kao sol na rani. Postoji velika sklo­ nost dotjerivanju i uljepšavanju istine slabom i površ­ nom utjehom, uz primjenu neodređene i intelektualne teologije koja bi raspirila gnjev svakoga sveca što je ikada koračao zemljom u cijeloj povijesti čovječanstva. Postali smo gori od pogana. To je toliko nevjerojatno i tužno, a ipak široko prih­ vaćena od mnogih. Dok promatram sve to, pitam se jesu li svi oslijepili? Postoji li itko tko živi pod krilima objav­ ljene istine? Samo šačica. Hvala Bogu na njegovoj milos­ ti! Da nije toga ostatka, što bi bilo s nama?

236

30. ISPOVI]EDAJMO ŽIVOTOM SVOJU KATOLIČKU VJERU Što ovaj pojam „ispovijedanje vjere" znači u Katolič­ koj crkvi danas? Prilično je uobičajeno naći katolike koji su izrazito sramežljivi glede svoje vjere. Što se s više afera suoča­ vamo, to je mnogim vjernicima teže da ostanu vjerni. To možemo i očekivati, ali je li to kršćanski način življenja kušnja teških vremena? Naša je Crkva prošla vremena kada je imala dvojicu papa, jednog lažnog i jednog pra­ vog. Zahvaljujući svetoj Katarini Sijenskoj, spasili smo pravoga papu iz progonstva u Francuskoj i vratili ga u Rim. Izdržali smo mnoge bitke. Ova se bitka čini poslje­ dnjom, a opet to nitko doista ne zna, jer nas Evanđelje uči da nitko ne zna kada će ova vremena doći kraju. Ako je Bog odlučio očistiti Crkvu i izbaciti sve što je skriveno i što je godinama bilo skriveno, to znači da još veće čiščenje čeka cijelo čovječanstvo. Dok pišem ove retke, u poslanju sam u Sjevernoj Ir­ skoj, gdje će vrlo brzo biti objavljeno novo Dublinsko izvješće o seksualnom zlostavljanju u Katoličkoj crkvi u Irskoj. Osjeća se velika napetost i, čim ta vijest bude ob­ javljena, mnogi koji imaju slabu vjeru napustit će Crkvu. 237

Dok se sve to događa, pitam se bi li ti katolici, koji su napustili Crkvu i pobjegli posramljeni i uplašeni , pro­ mijenili mišljenje i razmislili o tome da ostanu boriti se za poslušnije i svetije svećenike? Što više razmišljam o tome, to sam skloniji mišljenju da upravo kao što zlos­ tavljače djece moramo privesti pravdi, jednako tako moramo razumjeti da oni koji su pobjegli iz Crkve ne pripadaju Crkvi i da je njihov odlazak dio čišćenja. Dak­ le, ovo je vrlo važan trenutak za našu Katoličku crkvu. Bog djeluje na čudesne načine. Za vrijeme reformacije u Europi dogodilo se nešto vrlo snažno ­ broj katolika koji je pobjegao i izmislio vlastito kršćanstvo bio je jednak broju meksičkih Indi­ janaca koji su se obratili na katoličanstvo po čudu koje se dogodilo u Tepeyacu, ukazanju naše Gospe od Guada­ lupea Indijancu Juanu Diegu. Danas vidimo istu takvu pojavu u Irskoj. Dok gleda­ mo kako se mnogi Irci opčinjuju magijskim kršćan­ stvom uvezenim iz Amerike, istodobno vidimo i obnovu vjere u mnogih Iraca koji su od vjere otpali dok su sud­ jelovali u valu prosperiteta Europske Unije. Sada kada medeni mjesec s prosperitetom Europske Unije u Irskoj blijedi, mnogi koji su napustili Crkvu vraćaju joj se. Bog uvijek djeluje i njegov će se savršeni plan ostva­ riti unatoč svim našim nastojanjima da kontroliramo svijet i oblikujemo ga na vlastiti način. Kao katolici znamo da su vremena u kojima živimo nedvojbeno povezana s Isusovim proroštvom o samo­ me kraju vremena: „Ako vam tko tada rekne: 'Mesija je ovdje ili ondje', ne vjerujte im... jer će Sin Čovječji doći u čas kada se ne nadate". 238

Živimo u uznemirujućem izobilju skrojenih vrsta kršćanstva. Stalno gledamo kako se pojavljuju neke no­ ve sekte uz neke nove i neobično nadnaravne događaje koji postaju središte pozornosti milijunima gledatelja. Ne prođe mnogo vremena a cijeli taj spektakl propadne poslije afere oko čelnika ili čelnice takve sekte, ili sekta jednostavno nestane. To postaje jedan od vrlo unosnih poslova, osobito u Sjevernoj Americi. Neki pričaju o „hramskim trgovcima". Znakovi vremena izgledaju tako jednostavni i tako normalni svijetu u kojemu danas živimo da čovjek lako može zanemariti njihovo puno značenje i nadnaravnost. Ljudi razmatraju treba li odobriti bestijalnost. To počinje izgledati kao još jedno ljudsko pravo na koje se treba osvrnuti i humano se time baviti, a poštovanje i obzir moraju se dati onima koji imaju potrebu to raditi kako bi se ostvarili i ispunili kao normalne osobe u dru­ štvu. Kada se to ostvari, to će biti kraj povijesti. U međuvremenu ćemo se kao katolici sve više suo­ čavati s takvim zakonima u našim zajednicama, ali će naš glas biti važan za konačni rezultat. Danas vidimo mnoge katoličke zemlje kojima uprav­ ljaju ateisti koji sustavno progone Crkvu. Vjernici se ža­ le na njihovu okrutnost, ali nisu bili nazočni na dan ka­ da se biralo vođe. Na čelu sedam država Latinske Ame­ rike danas su komunisti, koji apsolutno mrze Katoličku crkvu i koji su uveli službeni progon njezinih vjernika. Lisabonski sporazum u Europskoj uniji prihvatile su zemlje koje su nekada bile katoličke utvrde, ne obaziru­ ći se na posljedice gubitka identiteta ­ svoje kulture i 239

svoje kršćanske civilizacije, radi dobitka koji se na kraju svodi samo na novac. Borba protiv abortusa postaje žešća kako sve više katolika postaje svjesno zločina koji taj čin sadrži. To ja­ sno pokazuje početak novoga doba kršćanstva, u koje­ mu biti kršćanin znači da moramo uzeti svoje oružje čiste, autentične, evanđeoske ljubavi i otići na prve crte bojišnice. Ovo više nisu vremena nedjeljnih misa uz ka­ vu i krafne. Ovo su vremena u kojima se sastajemo u Crkvi kako bismo odredili strategiju vođenja dobroga boja Evanđelja, braneći pravo na život, pravo na moral i vrijednosti, pravo da budemo trezveni i skladni kao za­ jednica, kao nacija, kao Božji narod. Izgubili smo Božje svjetlo a da to nismo ni opazili zato što uistinu brzo plo­ vimo prema krajnjem kaosu. Sve vrste svjetovnih i nemoralnih pokreta u svijetu djeluju 24 sata na dan, marširaju s razvijenim barjacima i novače sve više pristaša. Mase ljudi potpuno su izgub­ ljene u najapsurdnijem ponašanju i u propovijedanju te nove filozofije života. Grijeh se više ne drži uvrjedom Boga. Grijeh je način života, ljudsko pravo. Ne mogu mirno umrijeti oni koji nisu uspjeli pomoći osigurati rasadnik vjere naraštajima koji će doći. Bog je pozvao nas, koji smo još tu, da obranimo rasadnik vjere koji nam je povjeren. Nije nikakav slučaj da o tome ov­ dje govorimo, a jamačno nije nimalo slučajno da vi čita­ te ove retke. Vidimo kako su na početku stvaranja Crkve apostoli dali svoj život, položili ga na zemlju kako bi drugi mogli hodati po njoj i činiti isto. Na taj način osigu­ ravamo nasljedovanje Evanđelja kroz vrijeme. 240

Svijet je danas tako užurban da smo zaboravili svoje poslanje i postali smo lokalni plesači baleta koji udovo­ ljavaju prohtjevima svoga apetita i klanjaju se vlastitim željama. Mi smo oni koji su danas pozvani položiti svoj život. Parkirajmo svoje trkaće automobile i objesimo svoje pa­ lice za golf, podijelimo s najsiromašnijima neke od svo­ jih dvadeset odijela što vise u ormaru i otiđimo na prve crte bojišnice kako bismo donosili pravoga Isusa ovome svijetu tame. Priča se o jednoj svjetskoj vladi, o jednoj svjetskoj vjeri bez Boga. Priča se o mnogim pojavama koje očito nisu put vječnoga spasenja za duše. Te priče zavode mi­ lijune ljudi i uvelike ih se promiče posvuda. Govorimo Božjim jezikom, govorimo o Kraljevstvu prave ljubavi, Kraljevstvu Svjetla! Donosimo im Isusa Krista, pravoga Boga i pravoga čovjeka! Iznimno je važno shvatiti Apostolsko vjerovanje u najdubljem smislu riječi. Kad god idemo na nedjeljnu svetu Misu, ispovijedamo svoju vjeru i tako ispovijeda­ mo da smo jedna Crkva, jedan Bog, jedno tijelo u zajed­ ništvu sa svetima. Da bismo bili ono što ispovijedamo, moramo hodati tim putem i s uvjerenjem i čvrstim, hrabrim djelova­ njem živjeti ono što priznajemo. Svaki korak koji učinimo glede svoje vjere za vrije­ me slavljenja svete liturgije jest točna smjernica za ono što bismo trebali činiti u svezi sa svakim aspektom naše svakodnevne duhovne bitke. Crkva je sveta i ona je majka naše borbe na zemlji. Jednoga će nas dana 241

poslati na susret s našim Kraljem, našim Gospodi­ nom Isusom Kristom . Ako se slažemo s tim i ako vjerujemo da je Katolička crkva prava majka naše vjere, onda ćemo mnogo dublje razumijeti svoje obveze. Razlog zbog kojega mnogi katolici priređuju afere svojoj Crkvi jest u tome što ne poznaju svoju Crkvu , ne ljube je, nisu joj poslušni i ne poštuju je, zato što ne shvaćaju što ona čini i tko je ona. Iznimno je važno da kao katolici poznajemo svoju Crkvu i branimo je s uvjerenjem. Moramo je dobro poz­ navati kako bismo je znali braniti i poštovati. Moramo je donositi u srce svih koje susrećemo. Mi smo njezini predstavnici na zemlji. Mi smo njezini pos­ lanici i tako se moramo ponašati. Kamo god idemo i svime što činimo predstavljamo svoju Crkvu ako smo ljudi koji doista ispovijedaju Apos­ tolsko vjerovanje svake nedjelje. Jedan od razloga zbog kojih danas mnogi katolici od­ laze jest taj što ne poznaju vlastitu Crkvu. Jedno od naj­ važnijih poslanja evangelizacije ovih dana jest evangeli­ zirati krštene, a to moramo započeti u vlastitoj obitelji. Moramo prestati hraniti lisice pakla slabim nesilicama Crkve. Podignimo ograde duhovne stege i duhovne svi­ jesti tako da zaštitimo ono što pripada Gospodinu Bogu. Jedini način da to učinimo jest naučiti što moramo raditi i što je naše poslanje kao katolika u ovome svijetu. Život je trenutak i u tome trenutku gubimo mnoge duše koje padaju u utrobu svijeta dok se izlažu opasnos­

242

ti zbog jednog plesa u tami. Zvijer materijalizma gladna je nježnih ovaca, a mi joj mnoge dovodimo na klanje zato što spavamo i nismo aktivni u svojim kršćan­ skim dužnostima. Vidim mnoge pokrete u Katoličke crkvi diljem ·svijeta, laičke i sve vrste drugih pokreta. Na početku svoga životnog poslanja bio sam pod dojmom zbog brojnih karizma koje imamo, bogatstva naše Crkve. Ali, malo pomalo, kako sam putovao po cijeloj kugli zemalj­ skoj u katoliče crkve, počeo sam opažati da nešto doista nije u redu s cijelim tim prizorom ­ da nema zajedništva i da nitko ni na koji način nikoga ne podupire. Vrlo je žalosno to što sam otkrio. U nekim slučajevima izgle­ damo kao protestantske sekte u Katoličkoj crkvi, svaka zajednica vuče na svoju stranu, nema zajedništva, nema ljubavi ni brige o braći katolicima u potrebi. Postoje ne­ obični izuzetci i to su uglavnom situacije kada hijerarhi­ ja preuzme organizirati neki događaj, u kojemu će sku­ pine koje sudjeluju biti u središtu pozornosti, pod kri­ lima Crkve. To je jedna od rijetkih prilika kada ih vidi­ mo zajedno. Mnogi se sigurno neće složiti sa mnom, ali, kao laik i misionar, moram svjedočiti ono što vidim i što znam, uz dužno poštovanje prema svima koji se sa mnom ne sla­ žu. Moja namjera obznanjivanja stanja Crkve kako ga ja vidim nije da je okaljam, da narušim njezin ugled, nego da se svi probudimo kako bismo bili kadri čvrsto sveza­ ti vezice na vojnim čizmama i imati hrabrosti promijeni­ ti to stanje dok još možemo. Vidimo trgovce kako hodaju svijetom i halapljivo prodaju sve oblike filozofije, ideologije, bajke i, iako je 243

ono što prodaju besmislene, svoje kupce broje u miliju­ nima. Bilo bi predivna kada bismo se mogli izdići iznad svoje zone udobnosti i lagode i odvažiti se pokrenuti akciju donošenja i darivanja Isusa tako što ćemo hodati s rukom pod ruku s Crkvom. Ako trgovac koji nema ni­ jednu milost može činiti dobar posao, zašto mi, koji imamo sve milosti, ne bismo jednostavno krenuli u po­ hod i činili to isto, i još mnogo više? Nedostaje nam zajedništvo, nedostaje nam jedin­ stvo. Jednom kada postanemo otoci, više nas ne zanima da budemo jedno s ostatkom tijela. Naša najveća zadaća danas jest poziv da budemo je­ dno i da priznamo kako u ovome vremenu nismo jedno. Duhovna se bitka rasplamsava kako vrijeme prolazi. Neprijatelj ne spava.

244

ZAKLJUČAK

Mi smo jedna Crkva, jedno tijelo u jednome Bogu, i to moramo priznati kako bismo shvatili životnost težnje za jedinstvom, danas više negoli ikada u životu naše Crkve. Ako zanemarimo poziv za novom evangelizacijom, poslije ćemo zbog toga jako požaliti. Vremena su pot­ puno sazrela za sve nas da iziđemo u svijet i da dopre­ mo do onih koji nemaju izgrađenu vjeru, koji u životu Crkve sudjeluju kao roboti, bez ljubavi i bez svijesti o veličini Crkve kojoj pripadaju. Isto tako, moramo evangelizirati neke dijelove sve­ ćenstva i redovničkih zajednica koje danas postaju toli­ ko svjetovne. Moramo se sprijateljiti s njima i s mnogo im ljubavi i suosjećanja pokazati kako bi sve trebalo biti u Crkvi. Poduzimanjem žurne akcije u tim posebnim posla­ njima u našoj Crkvi doista možemo promijeniti mnogo. Naš je život satkan od odluka, i što god odluči­ li, to će ostaviti nadnaravni biljeg na dobro ili na zlo. Povjerena nam je budućnost Crkve,budući naraštaji koji će doći. Živimo u svijetu koji zastrašuje one koje je Bog pozvao da naviještaju njegovo Kraljevstvo. Vrlo je važno znati da će svako Božje djelo biti snažno proganjano. Čovjek mora biti hrabar kako bi položio ispit i dovoljno ponizan da klekne i moli za one koji nas progone . 245

Naša bitka mora biti dobivena s bezuvjetnom ljubav­ lju, koja dolazi samo od Boga . Na kraju, samo će nam ljubav donijeti vječnu pobje­ du, jer ljubav je Bog, i samo On ima pobjedu. Nastajmo doista ljubiti jedni druge istom onom lju­ bavlju kojoj nas Isus poučava svakoga dana u našemu srcu. Svi znamo da je to jedini način i pravi odgovor ako želimo donijeti istinske promjene i pravo obraćenje u Crkvi, što će donijeti žurno potrebno blagostanje našim obiteljima. Postoji kriza obiteljskoga života u današnjem svije­ tu. Ima mnogo disfunkcionalnih obitelji zbog gubitka morala, potpuna neposluha prema Božjim zakonima i nedostatka straha Božjega. Moramo težiti za iscjeljenjem obitelji djece svjetla, Božje djece. Neka se Bog smiluje svima nama! Posljednji retci koje pišem na kraju ove knjige moli­ tva su Gospodinu Isusu po zagovoru naše Gospe. Molim je da nam udijeli milost i hrabrost da shvatimo narav njegova poziva i neka ovo bude žuran poticaj za sve nas da budemo veliki svjedoci njegove ljubavi kako bismo jednoga dana svi bili zajedno u Nebu, za cijelu vječnost u Njegovoj slavi. Amen!

246

ŽIVOTOPIS Marino Restrepo rođen je u gradiću Ansermi (Cal­ das), smještenom na andskim visinama u zapadnom di­ jelu Kolumbije i okruženom plantažama kave. Kada je imao četrnaest godina otišao je na školovanje u Bogotu i ondje završio srednju školu. U dvadesetprvoj se oženio i odselio u Hamburg, gdje je završio studij glazbe i umje­ tnosti. Poslije šest godina boravka u Njemačkoj vraća se sa suprugom i dva sina u Kaliforniju, gdje je stekao svjets­ ku slavu i živio vrlo imućno. Od kada je otišao iz rodno­ ga grada, živio je bez Boga te usvojio sve navike hipijev­ skog života ­ drogu, istočnjačke poganske prakse i sve vrste ezoterije i praznovjerja. Prilikom jednog posjeta obitelji, za Božić 1997. go­ dine, oteli su ga trgovci drogom i tražili za njega golem novac. U zatočeništvu je proveo šest mjeseci, bio osu­ đen na smrt i prošao kroz mnoge kušnje. U toj patnji doživio je mističan susret s Isusom i njegov se život iz temelja promijenio. Božjom je milošću spašen i od tada živi dosljedno život vjernika katolika. Priča o njegovu životu brzo se širila i nadahnjivala mnoge katolike diljem svijeta. Nema nikakve dvojbe da je njegovo obraćenje i život djelo Božjega milosrđa, što potvrđuje i njegov biskup. Marino je danas katolički misionar laik. Već dvanae­ st godina putuje svijetom i u svim župama u koje je po­ 247

zvan svjedoči svoje obraćenje. Za manje od četiri godine njegov se apostolat, zvan „Pelegrinos del Amor" (Hodo­ časnici ljubavi) proširio u dvadeset jednoj zemlji svijeta. Poslije knjiga Iz tame u svijetlost te Katolici i utjecaj Novog doba ovo je njegova treća knjiga koja je objavlje­ na u Hrvatskoj.

248

Naslov izvornika Marino Restrepo CATHOLICS, AWAKE! © Marino Restrepo, 2010. © Za hrvatsko izdanje: Naklada Benedikta d.o.o., Za­ greb, lipanj 2011. Sva prava pridržana. Za Nakladnika Anđina Markić Lektura Neđeljka Batinović Anđina Markić Prijelom i naslovnica Vedran Firkelj Tisak GRAFIČKI ZAVOD HRVATSKE d.o.o., Zagreb

249