NadOl'ezujud se ncposredno na nedal" no promoviranu knjigu: "Zastita graditeljskog nasljeda«, tematib aktil'nog pristupa graditeljskom nas/;edu i po sadrzaju, obradi i prezentaci;i predstad;a jcdinstl'cnu c;e/inu, tako da bi se mog/o gomriti 0 dl'a toma jcdnc kn;ige, Auto/' sa istom znanstl'enom prcciznos('u sistcmatizira opsirnu materi;u sl'ih tcorctskih i praktickih aspekala aktiFnc zastite, s/ukd se ana/ognom metodom iz/aganja kao i u prethodnom djdu , Teksl karaktcrizira isla jasnoca pisanc r~;eCi, preg/edna rasc.'lamba malcrije i teme/;ila obrada sl'akog pog/al'/ja , Kao sla/no angaiirani uL'esnik u aktil'nom prislupu ku/turnoj bastini, autor je ugradio u tekst kn;ige sm;e dugogodisnjc bogato iskustm znanstn'nika, pedagoga, organizatora i suradnika u mnogobro;nim konkrelnim zahl ,atima na zna('ajnim objektima graditd;skog nas/;eda, Za trcliranu matcri;u takoder je znacajno iskustm autoni kao aktil'nog i istaknutog (' /ana mnogih naciona/nih i intcrnaciona/nih organizaci;a i instituci;a ko;e d;du;u II domcni z.L~ti tc, Zbog toga ec kn;iga naid na najn'('i interes ne sarno uskog kruga znansll'enika i teorctiL'ara, ncgo u jos I'do; m;eri i najsire stru('nc jal'llosti, i sl'ih /(Irurna, ustanOl'a i drustn'nih organizaci;a ko;t' su na bi/o ko;i naL'in I'czanc za opeu, a napose graditd;skll ba .~linu, Naravna da L'e knjiga pos/uZiti kao lldzbcnik na dodiplomskim i postdiplomskim studi;ima arhitckturc, pOI'i;csti um;ctnosti, arhe%gi;e, ctnogl~1nie, OP('C poI'iicsti i dr, Posebno jc potrcbno naglasiti da.it' sadrzaj ol'e kn;ige, za raz/iku od prcthodne ko;a .ie orijentirana na prikaz raZl'Oja teoriie i praksc zastitc od pn'ih pocelaka do danas, usredotoct'na na SUI'remenu problematiku aktudnih kritcrija, metoda, sistema i organizaci;e zastiIe i ureden.ia graditd;skog nasljeda, te rezimira dosadan;a iskustl'a i rczultate postignlltc II sl'i;ctll i kod nas, Zbog toga ec knjiga imati izuzctnu "llporabnll« I'rijednost, prof. dr Bruno Mi/h'
SveucHiste u Splitu - Filozofski fakultet u Zadru DOUR prirodoslovno-matematickih znanosti i studija odgojnih podru6ja u Splitu Drustvo konzervatora Hrvatske -
Zagreb
Arhitektonski fakultet Sveucilista - Zagreb Postdiplomski studij graditeljskog nasljeaa u Splitu
5 9 15
Tomislav Marasovic
17 22 30
.AKTIVNI PRISTUP GRADITELJ5KOM NASLJEDU
32 39 40 43 48 49 53 53 54 54 54 57
Split, 1985.
58 59 65 66 67 68 68 68 68 83 87 88 90 91
Recenzenti:
SADRzAJ
Dr. Bruno Milic, redovni profe'sar Arhitektonskog fakulteta Sveucilista u Zagrebu Dr. Iva Maroevic, izvanredni profesor Filozofsikog fakulteta SveucHista u Zagrebu Dr. Ivo Babic, docent Filozofskog fa'kulteta u Zadru Sveucilista u Splitu
PREDGOVOR
5
UVOD
9
I. KOMPLEKSNI PRISTUP POVIJESNOJ SREDINI 1. Od zastite probranih spornenika k integralnom cuvanju kulturnih vrednota . 2. Od zastite pojedinacne povijesne graaevine k ocuvanju cjelovitih naselja, gradova i sirih prostora . 3. Od europskih iskustava do zastite g'raditeljskog nasljeaa kao univerzalnog i svjetskog procesa . 4. Od uskog konzervatorskog k slozenorn socio-ekonomskorn i urbanoloskorn pr,istupu .
17 22 30 32
II. PROTAGONISTI I NOSIOCI AKTlVNOG PRISTUPA GRADITELJSKOM NASLJEf)U .
39
1. Organizacija zastite i uredenja gradite/jskog nas/jeda Strucne sluzbe i organizacije Drustveno-politicke zajednice Sudjelovanje stanovnistva . 2. Odgoj i obrazovanje Odgoj sirih slojeva stanovnistva Odgoji obrazovanje u osnovnirn i srednjim skolarna Odgoji obrazovanje na visokoskolskoj razini Specijalistioko obrazovanje .
40 43 48 49 53 53 54 54 54
III. POSTUPAK ZASTITE I URE8ENJA GRADITELJSKOG NASLJE8A
Odobreno suf,inanciranje rjesenjern Sveucilista u Splitu br. 013-164/1-84od 15. V 1984.
15
1. Popisno-registracijska obrada Zastitni popis (inventar) graditeljskog nasljeaa Valorizacija preventivne zaStite Kategorizacija graditeljskog nasljeda Rezirni preventivne zastite . Proglasavanje zastite Registracija graditeljskog nasljeaa 2. Ana/iticka i p/ansko-projektna obrada Analize'i dokumentacija postojeceg stanja Istrazivanje i obrada prvobitnog stanja i razvitka Proucavanje uzroka degradacije Znanstvena valorizacijai drustvena verifikacija Planovi i projekti 3. /zvedba, odrzavanje i inspekcija .
57 58 59 65 66 67 68 68 68 68 83
87 88
90 91
IV. GRADITELJSKO NASLJEDE U PROSTORNOM UREDENJU 1. Razvojni planovi Makroregionalni planovi Regionalni planovi . Opcinski planovi Generalni urbanistioki planovi 2. Provedbeni planovi i urbanistieki projekti
V. METODE AKTIVNOG PRISTUPA GRADlTELJSKOM NASLJEDU 1. Konzervacija, odrzavanje, konsolidacija - zastitni dodaci 2. Adaptacija i revitalizacija 3. Rekompozicija (anastiloza) 4. Restauracija 5. Rekonstmkcija . 6. Interpolacija i dopune u povijesnim sredinama . 7. Dislokacija . 8. Replika i muzeji na otvorenom . 9. Nova izgradnja s pov,ijesnim reminiscencijama VI. BIBLIOGRAFIJA VII. SUMMARY
INDEKSI
97
PREDGOVOR
99 99 104 105 107 110 121 123 128 134 139 146 154 156 161 166 171 185
Druga knjiga dr. romislava Marasovica 0 problemlma zastite graditeljskog nasljeaa koja je pred nama, usmjerila se prema analiziranju srzi, praktienih postupaka, metoda i protagonista aktivne zastite, termina koji sve vise oznaeava najsuvremeniji pristup kultumom nasljeau u prostoru. Ova se knjiga nastavlja na prvu knjigu is tog autora "Zastita graditeljskog nasljeaa - povijesni pregled s izborom tekstova i dokumenata,(, koja je analizirajuCi povijesnl pregled i teoretske postavke oeuvanja graditeljskog nasljeaa dala primjerenu osnovu za produbljivanje materije u ovom, za suvremenu zastitu kljuenom razdobJju. ana predstavlja razradu pojma aktivnog pristupa graditeljskom nasljeau s teorijskog i praktlenog aspekta. Autor sustavno iznosi pretpostavke i uvjete koji su doveli do pojave aktivne zastite, odreauje razlike u odnosu na ranije faze, analizira njezine protagoniste u toj akciji sireci krug onih koji se bave zastitom i naglasavajuCi posebnu ulogu odgoja i obrazovanja u tom procesu, objasnjava postupak i istiee polozaj i naein zastite u procesima prostomog planiranja i ureaenja, da bi na kraju predoCio metode koje se prlmjenjuju aktivnim pristupom nasljeau, istieuci razlike u odnosu na raniju primjenu nekih od metoda. U knjizi je niz primjera kojima se ilustriraju teorijske postavke i objasnjavaju postupci i metode. Autor se trudio da uspostavi ravnotezu izmeau primjera iz svjetske prakse i onih u nas, nastojeCi ilustrirati proces aktivnog oeuvanja graditeljskog nasljeaa dostignucima s podrueja eitave Jugoslavije. Nije mogao odoliti iskusenju, sto je i razumljivo, da veliki dio primjera uzme iz prakse vlastite sredine: Urbanistiekog zavoda Dalmacije, Splita i njegove okolice. Kako je aktivna zastita razdoblje l proces koji jOs traje i koji iz dana u dan dobiva sve zaokruzeniju fizionomiju, to je autor uspjesno predoeio dimenziju aktivnog pristupa dan as, naglasavajuci vise stanje u nas negoli u svijetu. Ne ulazecl suvise u polemiku sa shvacanjima koja nisu sukladna s njegovim, iako ne moze a da ne dime u "konzervatorstvo,( u klasienom smislu te rijeCi ne dajuCi mu velike sanse za dug zivot, Marasovic se opredjeljuje za sirinu fronte onih koji se u skladu s principima aktivnog pristupa bore za oeuvanje nepokretnog kultumog nasljeaa. U tom smislu preferira podrustvljavanje procesa 2astite u nas, uzimajuci kao osnovu drustvenu valorizaciju spomeniekih vrijednosti putem proglasavanja kultumih dobara od strane drustveno-politiekih zajednica, eime ide ispred prakse vecine nasih republika i pokrajina, anticipirajuci oeekivani razvitak procesa.
I; II
Aktivni pristup graditelj.skom nasljetlu u teoriji i praksi se kod nas i u svijetu uglavnom distancira od zastite pokretne kulturne bastine, koja se ostavlja muzejima, pa time ni teorijski nije ueinjen pomak prema svojevrsnom integriranju ovih oblika zastite. U muzeoloskoj teoriji i praksi pomak prema ekomuzejima znaei ozbiljno pruzenu ruku prema integraeiji. Teorijska je sansa pred nama. Ova je knjiga informativno i teorljsko stivo, udzbenik i priruenik. Sluziti ee svima koje zanima aktualna misao i praktieni refleksi suvremenog pristupa graditeljskom nasljetlu. Iz nje ee generaeije studenata stjeeat; osnovna znanja, a oni koji dje/uju u praksi zastite kulturnog nasljetla moei ee usporedno s vlastitim djelovanjem konzultirati definirane e/emente proeesa aktivne zastite u eijem konstituiranju sudjeluju. U tom kontekstu ova je knjiga dobitak za zastitu kulturnog nasljetla i njezino bolje razumijevanje i napredak u eitavoj zemlji. Zagreb, ozujak 1984. Prof. dr /vo Maroevie predsjednik Predsjednistva Saveza drustava konzervatoi"a Jugoslavije
Poslije prve knjige 0 zastiti graditeljskog nasljetla, koja sadrzl povijesni pregled s izborom tekstova i dokumenata, ova druga knjiga podrobnije obratluje aktivni pristup oeuvanju i uretlenju graditeljskog nasljetla. Kao i povijesni pregled, i ova je knjiga prvenstveno proizisla iz predavanja na Postdiplomskom studiju graditeljskog nasljetla i namijenjena je u prvom redu polaznicima tog studija, koji u Splitu organizira zagrebaeki Arhitektonski fakultet u sl)radnji s Filozofskim fakultetom u Zadru. Gratia koja se ovdje objavljuje dio je gradiva sto se predaje u okviru kolegija »Povijest i teorija zastite graditeljskog nasljetla a , ali isto tako zahvaea i gradivo drugih kolegija kao sto su, na primjer, postupak zastite iii graditeljsko nasljetle s aspekta prostornog i urbanistiekog planiranja i arhitektonskog projektiranja. Ova gratia, kao sto je bio slueaj i s povijesnim pregledom, takotler ee moGi posluziti i redovitoj (dodiplomskoj) nastavi zastite spomenika na arhitektonskim, filozofskim i tehn%skim faku/tetima s obzirom na to da obratluje suvremene pog/ede i iskustva u oeuvanju i uretlenju graditeljskog nas/jetla, kao i svima drugima koji su zainteresirani za probleme zastite ku/turnih dobara i putove njihova rjesavanja. Aktivni prist up gradite/jskom nas/jetlu prikazuje se kroz karakteristiene primjere iz svjetske i jugoslavenske teorije I prakse, pa je, stoga, vise nego sam povijesni pregled, popraeen brojnim ifustraeijama, koje su potrebne da bi se potpunije shvatio suvremeni odnos prema gradite/jskom nasljetlu, prihvaeen u mnogim zemljama, ukljueujuei i Jugoslaviju. Zbog ogranicenog opsega knjige primjeri su svedeni na najnuzniji izbor, u koji bi se jednako mogla na/aziti i mnoga druga iskustva iz svjetske i jugoslavenske prakse. Veei broj primjera iz Dalmacije i osobito iz Splita u odnosu na druge gradove i podrucja uvrsten je isk/jucivo zato sto su podacl 0 njima bili u ovom slucaju dost'Upniji. To su podaci iz dugogodisnje prakse radne ekipe zastite i uretlenja povijesne jezgre Splita, kojoj sam dugo pripadao i cijim brojnifm suradnieima izrazavam svoju zahvalnost. BuduCi da je i citava gratia samo sazeti pregled oeuvanja .j suvremenog vrednovanja graditeljskog nasljetla, to se putem opseznije bibliografije upueuje Citatelja na druge radove, koji sire zahvaeaju pojedine aspekte ove problematike, iii pak dublje zadiru u pojedine iznesene primjere i iskustva.
/ za realizaeiju ove knjige takotler sam zahvalan u prvom redu istim izdavaeima, koji su osigura/i sredstva za prvu knjlgu: Sveueilistu u Spfitu, Drustvu konzervatora Hrvatske i Arhitektonskom faIw/tetu iz Zagreba, te Ivi Maroevieu, koji je za ovo izdanje napisao predgovor dok je jos bro na duznosti predsjednika Saveza drustava konzervatora Jugos/avije. Istaknuti jugoslavenski eksperti na podrucju urbanizma i zastite graditeljskog nas/jetla: Bruno Milie, Iva Babic, Vladimir Cavie, Branislav Krstie, Jovan Sekulie, Marljan Kolaric, Jovan Neskovie i Husref Redzie (koji je na zalost preminuo jOs dok je knjiga bila u pripremi) mnogo su mi pomogfi svojim korisnim sugestijama. Zahvalan sam takotler svim autorima fotografija (osobito Z. Buljevieu), Kazimiru Hrasti na Iikovnim rjesenjima i Sinisi Tomasevieu na prijevodu sazetka na engleskom. T.M.
UVOD
U povijesnom pregledu zastite graditeljskog nasljeea ukratko je prikazano i posljednje, suvremeno razdohlje, koje je nazvano naktivnom zastitom«.' To se razdoblje uglavnom odnosi na poslijeratni razvitak konzervatorske misli i prakse, s tim sto su nova shvaeanja u ocuvanju i suvremenom ureeenju kultumih dobara negdje brze a ,riegdje sporije krocila svoj put, 'ovisno 0 utjecaju ranije konzervatorske tradicije, opeim drustvenim uvjetima i po. sebno konstelaciji onih snaga, strucnih institucija i drustvenih zajednica, koje su bile u stanju poticati i voditi politiku aktivne zastite.
Konak kneginje Ljubice u Beogradu poslije zavrsenlh radova na zastiti i revitalizaciji
Razdoblje aktivne zastite neposredno se nadovezuje na prethodno .razdoblje tzv. nbioloske« zastite, koje u evropskim zemljama pocinje krajem XIX. st. i traje sve do sredine XX . st. ,kad postepeno ustupa mjesto suvremenim shvaeanjima. Terminom nbiolaske« zastite u nasem je vremenu i u nasoj strucnoj literaturF nazvan taj prethodni pe·riod zata da hi se naglasile osnovne postavke prijasnjeg konzervatorskog stava, koji je - za razliku od ranijih razdoblja - uveo kao polaznu osnovu znanstveni pristup, na temelju kOjeg se sagledavaju vrijednosti svih povijesnih slojeva pOjedinog kulturnog dobra i zastieuje njegov cjelokupni nbioloski rast«, ugrozen 'r anijim purifikacijama i isticanjem samo prvobitnog sloja. Iz takvog, u biti. pozitilmog 0 u vrijeme njegova nastanka dragocjenog) stava postepeno se bilo razvilo ekstremno glediste, po kojem se gotovo uopee nije do.pustala hilo kakva restauratorska djelatnost nego se zastitna aktivnost svodila uglavnom iskljucivo na konzervaciju,
' ,
Takav staY rezultirao je manjom iii veeom pasivnoscu konzervatorske sluzbe, 'koja je, preuzimajuei ulogu iskljucivog autoriteta kad je rijec 0 kulturnim dobl'ima, svoje djelovanje najveeim di!je10m svela na administrativnu ulaguizdavanja odobrenja iii zabrana. Uz neosporne uspjehe konzervatorske sluzbe, takav pasivni odnos imao je i mnogih negativnih posljedica bilo kod 'odobrenja, koja su izdavana bez prethodnih studija, bilo kod zabrana, ,kojima su katkad sprijecenei one intervencije neopi1odno potrebne. za egzistenciju .kulturnih dobara. , T.· Marasovic: Zastlta gradlteljskog nasljeda, povljesnl pregled s Izborom tekstova i ' dokumenata, Zagreb-Split, 1983. . 2 A. Horvat: I
Nasuprot tom stavui ' takvoj praksi, od sredine ovog stoljeea u pojedinim povijesnim sredistima Europe, a od sezdesetih Ii sedamdesetih godina gotovo posvuda u Euro.pi i drugim kontinentima javlja se nova zaStitna doktl-ina aktivnog pristupa ocuvanju 9
i
graditeljskog nasljeda. Zovemo je tako da bismo time naznacili ,osnovnu osobinu novog odnosa prema graditeljskom nasljedu, a to je aktivna uloga ne sa-mo tradicionalne sluzbe zastite nego i svi'h drugih subjekata u zastiti. Istodobno tim se nazivom oznacava i aktiviranje samog graditeljskog nasljeda u suvremenom zivotu. Taj termin javlja se u strucnjo Iiteraturi', ali i zakljuccima medunarodllih strucnih savjetovanja, kOja su bila posveeena zastitii ,rehabilitaciji gradite,ljskog nasljeda. Tako se prmkom medunarodnog simpozija u organizacijli Emopskog savjeta, odrzanog u Haagu g. 1967, taj atribut nalazi u samom nazivu savjetovanja »Aktivno odrzavanje spomenika, skupina i podrueja gradevina povijesnog iii umjetniekog interesa u okviru regiona/nog p/aniranja« .' Takoder se javlja i u jugoslavenskim dokumentima kao sto su ohridski zakljucci Stalne konferencije gradova Jugoslavije iz g. 1967. u kojima medu tQstaHm stoji: »Zbog toga je nuzno da se u urbanistiekoj praksi, u vecoj mjeri nego do sada, primjenjuju principi aktivne zastite, koji ce se sprovoditi na taj naCin sto ce se pojedini objekti i/i povrsine ne samo konzervirati nego i vezati uz novu odgovarajucu sadrzinu, pri eemu ce se historijska podrueja uk/juCivati u aktivnu gradsku cjelinu«.' Jedan od novijih medunarodnih doikumenata "Prepor,Lika 0 zastiti historijskih podrucja ;i njihovoj suvremenoj ulozi« (Nairobi, 1976.) - takoder govori 0 aktivnom ocuvanju: »Historijska podrueja i njihov oko/ni ambijent treba aktivno zastiCivati od stete svake vrste, posebno one koja proiz/azi iz neprik/adnog koristenja, nepotrebnih dodataka i krivo usmjerenih iii grubih promjena koje nisu u sk/adu s autentienoscu historijskih podrueja, te od stete koja proiz/azi iz bilo kojeg oblika zagadenja«.' Imajuei sve to u vidu, prilikom periodizacije g'raditeljskog nasljeda upotrebljen je za poslijeratni period suvremene teorije i prakse naziv »aktivna zastita«, jer istice bit danasnjih pogleda na zastitnu djelatnost, pogotovu aka je rijec 0 ocuvanju i suvremenom uredenju graditeljskog nasljeda. Ako se za suvremeni pristup graditeljskom nasljedu prihvati termin »aktivna zastita«, anda je nuzno pod pojmom »zastita« obuhvatiti ne samo konzervatorske ,intervencije, vee integralni proces vrednovanJa i uredenja kulturne bastine. U povijesnom pregledu aktivna zastita ukratko je pri'kazana i$lkljucivo u kontekstu razvitka konzerv·a torske misli od prvih pojava zastite do dana~. Ovdje se pruza prHika da se temeljitije obradi danasnja teorijai praksa 'i to ne vise kronoloskim redoslijedom, kako je to tame prikaz'ano, neg'O s aspekta osnovnih nacela, metoda, organizacije i postupaka koji suvremeni odnos bitno razlilkuju od prethodnih razdoblja. . Osnovne promjene kOje su u razvo}u k,onzervat.orske misl,i i prakse uslijedile poslije drugog svjetskog rata mogle bi se ukratko pri.kazati kroz slijedeea osnovna obiljezja aktivne zastite. 1. Poslijeratno 'razdoblje, a posebno posljednja dva desetljeea, donose kao bitnu promjenu znatno kompleksniji pristup graditeljskom naslijedu nego sto su to 'imala sva prethodna razdoblJa . Ta k'Ompleksno's t dolazi do izrazaja u ce1ti'ri osnovna rpravca: a) pros.irenjem interesa od »probranih u »spomenikau do gradevina skromnijeg estetskog .j(j povijesno.g znacaja u smislu zahtjeva integralnom pristupu bastini;
10
, T. Marasovic: Aktivna zastita ire· vitallzacija graditeljskog nasljeda , Urbs,
1957. , Conservation active des sites , mo numents et ensembles d'interet hlstori· que ou artistique dans Ie cadre de I'amenage ent du territorie, (Confron· tatlon C) , Haag, 1967. 3 T. Marasovic: o. c. str. 137. , Recommendation concerning the sa· feguarding and contemporary role of historic areas, Nairobi, 1976, objavljeno u publikaciji Njemacke komlslje za UNESCO: Protection and Cultural Animation of Monuments, Sites and HIstoric Towns of Europe, Bon , 1980, str. 389 (u hrvatskom prijevodu K. Tulic u knjizi T. Marasovica o.c. str. 152, stavak 4).
b) evolucija svijesti 0 vrijednosti cjeline od pojedinacnog »spomenika« k povijesnoj sredini (naselju, gradskoj cetvrti, gradskoj jezgri, grada u cjelini, pejzazu, regijoi), sto sada dolazi do izrazaJa kako u zastitnoj praksi, tako i u pravnim aktima a najvise u obradi qraditeljskog nasljeaa u prostornom plan'il"anJu; c) teritorijalno si'n~n:je svijesti 0 potrebi zastite graditeljskih 'i kulturnih dobara (sto je ranije bilo pretezno ograniceno na Europu) na sve kontinente i gotovo sve zemlje - clanice u veHkoj svjet· skoj zajednici Or,ganizacije ujedinjenih naroda; d) evoluciJa u shvaeanju problematike graditeljskog nasljeda, kOja se vise ne svodi iskljucivo na povi'j esno-umjetnicke aspekte stal1ih 'gradevina irjesavanje tehnickih problema za ocuvanje 'i odrzavanje same tih vrijednosti, nego zalazi i u mn'Ogo slozenije socio-ekonomske, higijensko-komunalne, urbane i ekoloske probleme. To se u prvom ·redu odnosi ,na teske stambene uvjete zivota stanovnika ()ovijesnih naseljai sta'rih gradskih jezgri, probleme trosne ,i nedovoljone infrastrukture, promjene socijalne ravnoteze u veeini slucajeva degradaciljom drustvenih sl'Ojeva, (ali ponegdje i umjetnim stvaranjem »visih" slojeva), ekonomskom degradicijom povijesnih zona, na slozene probleme funkcije povijesnih jezgri, na nepr,imjerena prometna rjesenja, pogresne lokacije industrije u povijesnim s'redinama, ona teskoee koje za graditel1jsko nasljeae pr,oizlaze iz neplanske urbanizacije, na slozena pitanja turi2!ma u povijesnimambijentimai na druge ,probleme svojstvene ,nasem vremenu izrazito dinamicnog drustvenog, e,konomskog i tehnickog razvitka. 2. Te su se promjene u shvaeanju biti graditeljskog nasljeaa morale odraz'i ti i na organizaciju djelatnosti oeuvanja kulturnih do· bara,odnosno na pros'iorenje nosilaca i sudionika u toj djelatnosti. Za razliku od prethodnih razd'Obl1ja, kad su se ocuvanjem kulturnih dobara bavile samo "konzervatorske" institucije, sada se krug sudioni,ka siri kako u pogledu strucnih sluzbi, takoi u pogledu jaceg angazkanja drustvene zajednice. Od strucnih sluzbi sada se kao nosioci zaStite, uz tradicionalnu konzervatorsku sluzbu kOja s aktivnim pristupom i gubitkom prerogativa »konzervatorske vlasti" ne gubi svoju primarnu ulogu, prvenstveno javljaju urbanisticke institucije s obzirom na to da se najefi.kasnije oDuva.nje Ikulturnih dobara provodi kroz prostorne i urbanisticke planove i projekte. U tom radu sudje,luJu i druge znanstvene i strucne organizacije, kao sto su sveucilisni zavodi Ii katedre, zavodi za izgradnju, komunalne 'i druge sluzbe. Sirenjem sudioni,ka rad na ocuvanJu graditeljskog nasljeda postaje lizrazita multidisciplinarna djelatnost, u kojoj uz povijesnicare umjetnosti, arheologe i arhitekte, kao dosadasnje gotovo jedine protagoniste, sudjeluju i struon1aci mnogih drugih profila: gradevni inzenjeri, tehnoloz·i, geodeti, ekonomisti, sociolozi, pravnici, znanstvenici iz razlie:itih podrucja prirodoslovnih znanosti i drugi strucnjaci. Oni sada irnaju moguenost organiz'iranog djel'Ovanja bi,lo u vlastitim zemljama, bilo kroz meaunarodnu koordinaciju. U nacionalnim okvirima oni sU,osim u znanstvenim :i strucnimokvirima, povezani uz strucna udruzenjakao sto su drustva konzervatora , drustva urbanista, drustva arheologa. Meaunarodnu koordinaciju tih djelatnosti obavljaju danas vrlo znacajne meauriarodne organizacije kao sto su ICOMOS, 'ICCROM, meaunarodna udruzenja urbanista, arhitekata, arheologa i drugih strucnih ti1jela.
11
JDS znacaJmJe promjene, meautim, nastajuizravnim ukljucivanjem drustveno-politic.kih zajednica u djelatnost oouvanja kulturnih dobara, prvenstveno ,krDz angaziranje lokalnih vlasti kOje u mnogim sredinama postaju ne samo pokretaei, nego i stvarni odlueiDci 0 zast:itnoj djelatnosti, preuZ'imajuci uz ovlastenja takoaer i odgovornost za sudbinu kulturnihdobara vlastitoga grada iii sireg podrucja (ako se radi '0 simj drustveno-politickoj zajednici) .
Ta iskustva mozemo danas pratiti na svim razinama prostornih urbanistickih planovai to: a) u razvojniin planovima, pocevsi od meaunarodnih planskih akcija, preko zemaljskih planova, do narocito brojnih regionalnih planova, opcinskih planova i generalnih urbanistickih planova, koji ma se odreauju smjernice zastite graditeljskog ,nasljeaa u dugorocnim planskim projekcijama;
Angaziranje grada,odnosno op6ine na zastiti nasljeaa ne bi se moglo efikasno ostvariti bez podrske graaanske baze, bez jace participacije stanovnika grada Hi naselja, koji sada sve vise sudjeluju u odlucivanju 0 kultuf"1nom nasljeau.
b) u provedbenim planovima, ko~i se donose na srednjorocna i kratkorocna razdoblja, kojima se izravno rjesavaju problemi zastitei ureaenja graditeljs,kog nasljeaa u srednjorocnim razdoblj:ima i prije neposredne real;izacije .
S time je neposredno u vezi i edukaoija kao jedan od oSl1ovnih zahtjeva suvremenog ocuvanja kultumih dobara. U uVjetima aktivne zastite potrebno je da edukcija zahvati sve razine od sireg odgoja graaana putem popularizacije graditeljskog nasljeaa i akcija na njegovom Dcuvanju do cjelDkupnog sistema skolskog obrazovanja od Dsnovnih Ii srednjih skala dD programa fakultetske nastave, te speciJalistickog ,i postdiplomskog ob razovanja. 3. Suvretneni pristup ·donos·i i bitne promjene i u postupku oGuvanja graditeljskogi kulturnog nasljeaa, uvodeci sasvim novu metodologiju, primjerenu razvitku suvremene znanosti opcenito ·i posebno onih podrucja ,i disciplina kOje su usko vezane uz zastitu, kao sto su: urbanizam, arhitektura, graaevinarstvo, historiografija i teor·ija likovnih umjetnosti, arheologija i dr. Taj metodol·oski postupak zasniva se na postepenoj primjeni Ddreaenih akcija. To su: Evidencija i inventarizacijakao osnova dobivanja prvih informacija '0 graditeljskom naslljeau odreaenog podrucja. Registracija Ikao pravni postupa'k zastite. Dokumentacija postojeceg stanja kao bitna analiza prije izrade plana i projekta,koja ukljucuje tehnicke dokumente, meau Ikojima je arhitektonski snimak od primarne vaznosti, te znanstveno-strucnu obradu s aspekta tehnickih, povijesnih i drustveno-ekonomskih znanosti. Studtj razvitka povijesne cje/ine i'Ii gradevine neposredni je preduvjet valorizacije, a cesto puta otkrivai uzroke degradacije graditeljskog nasljeda. Va/orizacija Ikao strucna 'i drustvena oCjena vrijednosti graditeljsk.og nasljeaa. P/anovi i projekti kao J konacna zamisao zastite 'i ureaenja. /zvedba kao zavrsna fazi u tehnickom postupku ocuvanjai ureaenja povijesnih obj8lkata i cjelina. Odrzavanje i inspekcija Ikao preduvjet trajnoj zastiti povijesnih podrucja. 4. Osnovno obiljezje aktivnom ocuvanju graditeljskog nasljeaa upravoi daje prov.oaenje zastite kroz p/anove i projekte prostornog uredenja odnosno kroz izgradnju gradova i nase/ja. U poslijeratnom razdoblju zahvacen je u mnogim zemljama citav niz povijesnih gradova 'i naselja u urbanistiokim planovima i prDjektima kojima su odreaeni i nacini n1ihove zastite. Takvu praksu pratili su i brojni dokumenti nacionaln'ih i meaunarodnih strucnih skupova u kojima se iZl'licito trazi ocuvanje nasljeaa kroz regionalno i urbanisticko planiranje i urbanisticko projektiranje. Kako je pmstorno planiranje u jedinstvenom sustavu drustvenog i ekol1omskog planiranja, to zastita i ureaenje kulturne bastine postaje dio istoga sustava.
12
5. Suvremeni pristup graditeljskom nasljeau dopusta razliCite ' metode intervencija koje se odabiru prema karakteru povijesne sredine iii graaev.ine i mogucnostima primjerene prezentacije. One pokazuju razHcite stupnjeve zahvata kao 510 su: konzervacijai konsolidacija koJima se zasticuje cjelina iii graaevina na osnovizatecenog stanja; adaptacija i revita/izacija kojima se cjeline iii graaevine preureauju za nove namjene iii se ozNljavaju prvobitne namjene; anasti/oza kojom serekomponiraju poruseni izvorni dijelovi (uglavnom na arheoloskim podrucjima i objektima); restauracija kojom seu vecoj ;jIj manjoj mjeri ohnavljaju dijelovi graaevina iii cjelina; rekonstrukcija Ikojom se ponovno izgraauju poruseni povijesni objekti Hi cjeline na osnovi egzaktnog reproduciranja prvobitnog stanja iii pak novim oblicima, usklaaenim s povijesnim ambijentom; interpo/acija kojom se unosi nova 'graaevina u povijesno tkivo; dis/okacija kojom se izvorni povijesni objektiili cjeline premjestaju radi zastite na novo m1esto; replika kojom se izgraauju na novom mjestu gradevine Hi cjeline po uzoru na izvorna ostvarenja; nova ambijenta/na izgradnja kOja, primjenjujuci stanovite povijesne reminiscencije, zadrzava u odreaenoj sredini tradicionalni karakter graditeljstva. Opsirnija obrada svih navedenih kamkteristika aktivne zastite, uz iznosenje odabranih pl"imjera iz svjetskei jugoslavenske prakse, predstavlja sadrzaj ove knjige.
, Veoma temeljltlm I sa'svim novim prlstupom ekonomsku problematlku graditeljskog nasljeaa obraauje ,H. $oslc: Ekonomija spomenicke bastine (studija u rukoplsu).
Tom obradom, meautim, nece se moci zahvatiti svi aspekti suvremenog pristupa povijesnoj sredini negosamo onikoje je u ovom momentu bilo moguce obraditi. Sasvim je, dakle, jasno da suizvan ovih razmatranja .ostala neka itekako znacajna podrucja kao sto su drustveno-ekonomski iH pravni aspekti. Posebno se to odnosi ,na ekonomsku pl'Oblematiku povijesnih sredina ,koja zadire u bit aktivne zastite, ali je jOs , uvijek nedovoljnQ obraaena. Za obradu ,tog sadrzaja prvenstveno su pozvani ekonomisti da svoJim istrazivanjem ,i ekonomskoni dionicom u izradi prostornih i urbanistickih planova pridonesu uspjehu multidisciplinarne akcije na kojoj se i temelji a;ktivna zastita :'
13
~
Prizemna dvorana Diokleciianove palace u Splitu posliie istrazivania i ureaenia
L KOMPLEKSNI PRI'STUP POVIJESNOJ SRED'IN'I
1
.I
.... Jugolstocna kula Dioklecijanove palace u Splitu poslije obnove i ureaenja
Poslijeratni Irazvitak z·a stite graditeljskog nasljeda donio je u teoriji i praksi bitne promjene u odnosu na sva ranija razdoblja, kOje se oU prvom redu ogledaju u znatno sirem i kompleksnijem pr.istupu !kultum·im, a posebno graditeljskim vrednotama. Te promjene dolaze do lizrazaJa u eetiri osnovna pravca: - od priznatih Hi »probranih spomenirka kulture« do gradevina manjih povijesnih iii estetsrkih vrednota, koje ,ipak u poY-ijesnoj stratifikaoijli nasljeda, g·rada iii sireg prostora imaju svoju kulturnu, znanstvenu iIi ambijentalnu v)'lijednost; - od pojedinaone gradevine k sl{)zenij{)j povijesnoj sredini (ambijentu, naselJu, gradu, regiji i povijesnom pejzazu); - od zastite i~ultumih dobara, usredotoeene na tradicionalno priznate zemlje bogatog nasljeda pretezno samo u Europi, do siroke akcije na svim kontinentima, ukljueujuei uglavnom sve zemlje - elanice Ujedinjenih naroda, nameito u okviru sirokog kulturnog pmgrama UNESCO-a i njeigov.ih agencija; - od jednostranog interesa za kulturno-umjetnieke vrijednosti .preko vrednovanja IPOII/ije!sno-tehnickih dosUgnuca prema slozenijem pristulPu rje·savanja drustveniih, ekonomskih, e'kolos'l<'ih i drugih problema, sl/ojstvenih povijesno1 okolini. 1. 00 ZAsTITE PROBRANIH "SPOMENIKA« DO INTEGRALNOG OcUVANJA KULTURNIH VREONOTA
, A. Riegl: Der moderne Denkmalkultur. Wien. 1903. Spiitromisehe Kunstindustrle. 2 C. Bolto: Questlonl prattiei dl belIe artl. Milano. 1893. - , Ordlne del glorno sui restauro. Convegno' riazlonale degll , Ingenleri ed arehltettl Itallanl. Roms. 1883. ' . ,3 G'. , Giovannoni: Veeehl,e cltta ed edllizla , ,'nuova. ' Torino , 193L ,-
Osnove za promjenu u vrednovanju kultumih dobara u korist svih povijesnih sl{)jeva na nekoj povijesnoj gradevini nastale su vee u prethodnom razdoblju (koncem pmslog stoljeea) kad su, zahvaljujuei u prvom redu HiegloY-oj teoriji 0 umjetniokom htijenJu 'U o~viru teorije oUmjetnosti', te Boitovim analognim stavovima 0 vrijednostima »Ijepote« U ·odn{)su na nstamst«, udareni temelji valorizacije svih povijesnih epoha: U Irazdoblju "aktivne zastite« valorizaci'ja sv.ih povijesnih slojeva rprosiruje se od oeuvanja vrijednosti razlieitih razdoblja u okviru jednog objekta iIi cjeline na vrednovanje . razlieit·ih objeu okviru sire gradske seoske li'li pejzazne cjeHne. Nagovjestaj takvog stavu nalazimo vee u teoretskimradovima Giovannonija lz g. 1931.3 u rkojima taj istaknuti predstavni1k talijanske konzervatorske skoleiz "bioloske« faze zastite dize svoj glas u prilog tzv. minorne arhitekture, koja cesto puta moze imati veci znacaj nego poznati povijesni spomenici. Takav stal/ ugraden je u jednom medunarodnom dokumentu g. 1964. u Venecijanskoj povelji, kOja
17
je do danas osta;la doktrinama osnova za zastitu kulturnih dobara. U njoj se vee u definiciji historijskog spomenika navodi da taj pojam »obuhvaea ne samo velika umjetnicka ostvarenja. vee i skromna djela koja su vremenom stekla kulturni znacaj.' Desetak godina kasnije taj je zahtjev nasao sv{)je mjesto u Amsterdamskoj deklarac'ij'i. iz 1975. koJa predstavlja najpotpuniju platf{)rmu tzv. "'integralne zastite« z·a europs,ke zemlje. U tom se dokumentu doslovno tl'azi: »Zastita ovih arhitektonskih cjelina moze se svrstati samo u najsirem smislu globalnog razvoja tako da njome budu obuhvaeeni svi objekti od kulturnog znacenja. od najveeih do najskromnijih - ne zaboravljajuel ni one iz suvremene epohe - zajedno sa njihovom okolinom. Ovakva globalna zastita dopunit ee pojedinacnu zastitu izoliranih spomenika i objekata«2. Takvi su se pogledi ()dra~ni. narooito posljednJih desetljeea. na vrednovanje graditeljstva novijih epoha. tj. XIX.i XX. st .• ukljucujuei pr·itom i zastitu ne samo »reprezentativnih« objekata neg{) i,ntegralno Guvanje kultul"nog nasljeaa.kao 's to to pokazuju Berlinsko savjetovanje g. 1976" zastita secesijskog kvarta arhitelkta Gina Cop pede u Rimu' i hrojni drugi primjeri. Takvi teorijs,ki stavovi nasH su posljednJih dvadestak godina primjenu u mnog.im zemljama koje su poduzimale slozene akcije na zastitii ureaenju yraditeljskog nasljeaa. ne samo primatih »monumentalnih« graaevina. nego i objekata skromnije povijesne arhitekture. koi'i imaju pretezno ambijentalnu vrijednost. Glitav niz primjera mogao bi pokaz'ati takav odnos. a meau njima su Ii cetjrr,l grada • .koja se cine zanimljivim upravo po vrednovanju ambijenata rkoJi su minule epohe veomalako bile spremne zrtvovati. To su: stambene zgrade Tor di Nona :u Hi"\u. stambene jedinice u pov,ijesnoj jezgri B{)logne.zastitaatenske cetvrti Plaka i obnovai r ehabi.Iitacija Gastowna u Vancouveru (Kanada). Svi ti primjeri zasluzHi bi da ih se ra~motri i s drugih aspe:kata aktivne zastite kao sto su politika i organizac·ija rrehabilitacije zapustenih zona. participacija graaana i drugi tehnicki aspekti ·revitalizacije, a ovdje se navode samo zato da bi se pokazalo koliko su stavovi zastite evolu:irraJ;i od ·interesa za sarno probl'ane spomenirke do p{)zorn{)sti kOja se pridaje objektima svih stilskiihi povijesnih epoha, ukljucujuei i zgrade samo ambijentalnih vrijednosti.
Zgrade u rimskoj cetvrti Tor di Nona prije obnove
'.
t::sz
Projekti revitalizaeije bloka u ce· tvnl Tor di Nona u Rlmu
'Venecljanska
povelja.
deflnlclje,
/;1. 1, usp. T. Marasovl6, o.c. , str. 134. 2 Amsterdamska deklaraclja, uvodnl dlo (T. MarasovI6, o.c., str. 146). 3 Savjetovanje a zastitI I rehabillta· cI]I gradltaljskog nasljada, odrieno u Barllnu g. 1976. u organlzecljl Evropskog Savjeta. • Gino Coppede ed II suo tempo. Rome, 1981.
' B. Rossl·Dorla, I. Brock: Case study: Rome - Tor dI Nona. Protection and cultural anImatIon of Monuments. Sites and HIstoric towns In Europe, German CommIssion for Unesco, Bonn. 1980, str. 249.
Rimska cetvrt Tor di Nona' je veoma indiikativan pnmJer promjena u shvacanJu vrijednosti graditeljskog nasljedai potrebi njegova cjel{)~it{)g ,0Guvanja. Grad Him je u cjelo,!{upnom his1'orijatu konzervatorskih 'i Irestauratorsi
..
! : '-- -"'~"''''~''
Zgrade skromnlh ambijentalnlh vrijednostl u rimskoj cetvrtl Tor di Nona. predvidene za rusenje u provedbenom planu lz g. 1933 18
i . l ......,,, 0
Prijedlog rehabilitaeije Tor di Nona u Rimu
cetvrti
~
" . ._.__.._
...._-,- ...__.. _--
1i!iiJ. _ ••.__"
.', 19
· opcins~om vlasnistvu, pristupilo se 'izradi projekta i obnov·i do~rajalih pro.stora .. u ; ~ovouredenom s.~ambenom .bloku, k~Ji ee jO~ drzavati I sooljalm centar za stanje stanovmke, trgov'lne u PrIS8rnljU , stanove za studentei druge namjene. Time ee ujedno biti f\rajn o zastiqene iarhi.telct'Oln'Sike. Vlri~ednost.i . te cetv·rti ko~? :n~ du,kuje nikakva monumentalna 8("1hltektura, n.ltl posebno povijesni o caj graae~ina, vee amoijentalna uskladenost u okviru r.jmske zna. . I' . gradS ke jezgre u cje 1m. Rehabilitacija stambenih blokova u Bologni' je drugi talijans'ki 'mjer, koj:i je vrijedno PQ~azati u kontekstu orazmatranja promjena ~r\nteresu ocu~anja ·i skr~mn'ije arhitekture st~i? .donosi aktiv~i 'sWP graditeljskom nasljeau, Bologna 5e uCjelrm tak'oaer odlrk~lje iznimn~ ~rijednim dostign~?ima srednjovjekovne i k~s~ije gr~ d.teljske bastlne. Sustavne alkolje .gradske up rave , unatoc tim broj~m vrijednostima, u posljednjem su des·etljeeu prvenstveno usnl'erene na zastitu i sanaoiju stambenih cetvrti relativno skromne rnjhitekture, ~oje su u gradevno-tehn.ickom i 50cijalnom pogledu ~r~oaer veoma degradirane. Kaoko je zbog toga posljednjih desetI~ ca zapazenoiseljavanje autohtonog stanovnistva, gradS1~a uprava Je'stu,pila je opseznim planovima asanacije i rehabilitacije upravo p.rhl stambenih zona koje se ne odliikuJu posebno vrijedn;im povijesnotl_urnjetnic k'1m ose b'Inaoma. "". - I'jeI0: .'Ime se ze _ zaustaviti nastojanje naseljavanja periferne zone i ' rehabilitirati povijesno srediste u cjelini; _ poboljsati stambene uvjete u starom dijelu grada; _ zaustaviti nes,razmjerni rast tercijalnih akti~nosti u starom sredistu; _ olaksati pjesacki promet u povijesnom dijelu grada;
Obnov!jen; blok u povijesno/ jezgri Bologne
Karakterlsticna uflca u atenskoj cetvrti Plaka .
, F. Bandarln: The Bologna Experlen· ce: Planning and historic renovation In a communist city. The Conservation of european cities. edited by Donald Appleyard. Cambridge. Mass. 1979. str. 178.
I·
·1
I I iI
~. ;3 secteur de ~ Centres de quartiers av~c inslltulions
l,IiILJl sodates (anciens couvenls)
[:1 Pares publics dans les quartiers
7f)
Parking'
® Tlocrt povijesne jezgre Bologne s oznacenim zahvatima rehabilitacije stambenih blokova
, Z. Zlvas: The Future of the Old sector of the city of Athens. Planning and historic renovation (o.c .). str. 154. 2 M. C. Oenhez: Case study Vancou· ver. Protection and cultural animation (o .c.). str. 89 .
- zadrz·ati stabilnu, socijalno 'izmijesanu strukturu stanovnistva. Kao rezultat svih tih nastojanJa, koja su karakteristicna za nove poglede na povijesna podrucja 'i graditeljs~o nasljeae (0 cemu ee u dl"ug'im poglavljima biti jos govora). doslo je i do fizicke zastite i uredenja brojonih stambenih zgrada koje. uz z·animljivu arhitektonsku tiPDlogiju, karakterizioraju relativno skromne ambijentalne vrijoednosti kojoima ranijarazdoblja zaoijelo ne bi pridavala mikakvu paznju. Stambena cetvrt Plaka u Ateni' samo je jedna gradska zona u veoma znacajnoj urbanoj cjeHni kao sto je stara Atena . koja je. medutim, upravo zbog toga sto je smjestena u neposrednoj blizini iznimno vrijednog arheolos~o-umjetnickog podrucja Akropole, bila stalno izlozena opasnosti. Plarka je stambeno-poslovna zona uz sjeverne padine Akropole, kOja je sag,radena poslije osl·oboaenja ad liuraka (od g. 1833. dalje) pa uglavnom nosi oznake »puckog ne,oklasicizma« ·i eklektioke mjesavine razlioitih stHova. Buduei da se nalazi u neposrednoj hlizini Akropole ,i predstavlja potencijalni rezervat arheoloskih malaza 'istaknute vrijednosti. ta je zona do sada bila vise puta predlozena za rusenje, koje su poticali razlicit·i motivi: 1. arheoloski, zbog stalnih nastojanja (jos od kada je Grcka stekla svoju neovisnost) da se podrucje Plake zrtvuje interesu sto veceg otkrivarnja ,izvornih klasicnih vrijednosti; 2. trgovacki, s obzirom rna polozaj Plake u najveeoj blizini poslovnog sredista Atene. S nesrazmjerno velikim rastom grada, koji obuhvaea tre6inu cjelokupnog stanovnistva zemlje, javili su se i zahtjev·i za prostornims'irenjem rkomercijalnog sredista, opet na racun Plake; 3. turisticki, ,kao posljedicaagresivnog 'i neprimjernog prod ora »zabavnog zivota u , rkoji je mnoge stanovnioke te cetvrti, inace karakteristicne po umjetnoj trgovackoj ·iugostiteljskoj zivosti, prisiHo na 'iseljavanje. ~ao posljedica takvog nepovoljnog tijeka dogaaaja Plaka damas predstavlja gradsku cetvrt u okojoj, unatoc iznimno povoljnom polozaju, zivi svega 6.000 stanovniok·a (od ukupno dva mHijuna stanovnika Atene) s treeinom nenastanjenih kuea. Arhitektura Plake predstavlja mjesavinu ve6ih, srednjih 'i manJih Ikuea koje odrzavaJu i mjesaviinu socijalnih slojeva s ,iuaz-itom tendencijom iseljavanja bogatijeg sloja, stoga sv,e vise nadomijesta pretezno siromasnije stanovnistvo. U svim tim uvjetima Plaka bi na osnovi .raniJih konzervatorskih kriteriJa bez sum-nje Ilila zrtvovana, ali se prema l~riteriJima danasnjih struonjakaaktivne zastite to podrucje vrednuje ,i pronalaze se naoini z·a zastitu :irehabHitaciju. Prema planu D. Zivasaiz g. 1974. predvhla se ,integralna zastita g'raditeljskog nasljeaa citave cetvrti u okviru koje se samo na manjem podrucju kod rimske Agore predvida arheoloskil"ezervat, 'a zastieuje postojeca ambijentalna arhitektura svih objekata. Novi odnos prema skromnijim arhitektonsko-ambijent·alnim vrijednostoima ,i zahtjevi za integral nom zastHom po~azuju ·i brojni pr·imjeriizvan Europe, meau koj'ima se istice zastita Gastowna (Kanadal'. To je cetvrt g. 1886. priiki1ucena gradu Va,nacouveru, a prijetila la joj je orpasnost gotovo potpunog rusenja u svrhu ostvarenja projekta nove izgradnje (tzv. Projekt '2000), koji su podrzavali krupni fi21
20
nancijski konzorciji, ali i organizacije saveznih, regionalnih i opeinskih fondova. lako seradi '0 relativno skromnoj arhitekturi, ali znacajnoj za nasljeae s kraja XIX. st., cetvrt je spasenazahvaljuju6i ii,iroj podrsci graaana proHramu zastite i obnove Gastowna, medu koJima su najveeu ulogu limali sami vlasnici kuea, vlasn:ici poslovnog prostora,lokalni konzervatori, koji su ani miral i propagandnu 8Jkci~U i kineska zajedn:ica,sentimentallno ve:zana uz tu 'staru cetvrt. U toj akciji zastieene su ne s,amo pOjedine reprezentativ,ne zgrade, nego 'i znatno skromnlji obje1kN »minorneu arhitekture kOja se ranije nije vrednovala. Slicni primjeri mogu se danas gotovo svuda sresti, ukljucujucii nasu zemlju, gdje se iitite ne same povijesno-umjetnioke nego 'i skromnijeambijentalne vrijednosti, naroc'ito u okvku cjelovitih zahvata stambenih 'i poslovnih blo~ova, kao sto su Tkalcieeva ulica u Zagrebu, Knez Mihajlova !i Kosanciea venac u Beogradu, stambeni ?bjek~._u Novom Sadu, 'ambijentalna arhitektura u LjubIjani, KranJu, Trzlcu, te zgrade narodne arhitekture u svim krajevima zemlje.
Lovrec kraf Poreca u Istri Skromne, ali ambifentalno vrliedne napustene kuce u sred/stu naselja GraCisce u IstN
2. 00 ZAsTlTE POJEOINAcNE POVIJESNE GRADEVINE DO ocUVANJA CJELOVITIH NASELJA, GRADOVA I slRIH PROSTORA Navedeni primjeri iz razHci1lih zemalja koj,i pokal'Juju vrednovanje skromniJih povijesno-arhite.ktonskih ostvarenja ,istodobno
ukazuju i na drugu bitnu promjenu koju donos'i aktivna zastita, a to je proskenje ,interesa od pojedinacnog objekta na povijesno podrucje, naselje, gradsku cetvrt, grad u cjelini Hi pak jos ski proslor. Ta se promjena tek veorna skromno nazire pri koncu prethodnograzdobljal), bio!oske« ,zastite, kad se u Atenskoj povelji 'iz g. 1931. veoma suzdrzano upozorava na zastitu ambijenta: »Konferencija preporuea pri izgradnji graaevina pOStivanje obiljezja i tizionomije grada, naroeito u bIizini starih spomenika'«. Taj zahtjev, .meautj.~, jos uvijek ne dolazi radi zastite ambijenta u cjellni, nego radi oSlguranja dostojnog okolisa pojedinacnom spomeniku »zbog kojih fC - kalko se izricito kaze - »treba naroeito stititi ambijenf'fC. U medunarodnoj arhitektonskoj povelji, koja je g. 1933. takoder usvojena u Ateni, 'i~razjt.jje se govori 0 potrebi zastitearhitektonskih vrijednos1li, bild da se radi 0 'izolkan.im gradevinama, bilo 0 gradslkim jezgrama' . lridesetakgodina kasnije, u Venecijanskoj povelji (g. 1964.) stavovi se iz osnove mijenjaju i u konzervatorskim krugovima, jer se vee u prvom clanu (u def.inicij,i pOjma spomenik) izri'c ito navodi: " Pod pojmom historijskog spomenika podrazumijeva se kako pojedinacno arhitektonsko ostvarenje tako i gradska iii seoska cjelina koja predstavlja svjedoeanstvo odreaene eivilizacfje, neke znaeajne faze razvoja iii nekog historijskog dogaaaja«.4 U kasnijem razvoju taj je zahtjev jos pojacan, pogotovu otkad su se u teorijska pitanja 'i prakticne zahvate u povijesnim gradovima i naseljima ukljucili i urbanisti kOJi su vee po sv'Om profesionalnom interesu 'i edukaciJi usmjereni na razmatranje cjelina, a ne sarno pojedinacnih 'Objekata. Tako susreeemo od sezdesetih godina na dalje oitav niz nacionalnih i medunarodnih dokumenata u
22
, Atenska povelja, 1931, stavak VII.
(T, Marasovl6, o.c" 2
3
65.
114).
Ibid. ClAM, Atens'ka povelja, 1933, clan
• Venecljanska povelja , 1164, clan 1 (T. Marasovic, o.c., str. 134). .
, o.c., sIr. 145. 2 O.c ., sIr. 152. 3 O .C., sIr. 132. 4 o.c" sIr. 139.
kojirna se ponavlja isti zahtjev zastite cjeline, 0 cemu js Vee bilo govor.a u povijesnom pregledu. Ovdje eemo sarno podsjetiti na dva dokumenta kOja se oine najkarakteristicnijima, a svojim zna· cenjem najpotpunije odrazavaju suvremenu zastitnu doktrinu u Europi ;i iU 's vijetu. Vee spomenuta Amsterdamska deklaraciJa iz g. 1975. istice medu osnovnim stavovirna: »Arhitektonsko nasljeae ne obuhvaea samo pajedinacne objekte izuzetne vrijednosti i njihov nepasredni akvir, vee i cjeline, gradske eetvrti i sela ad historijskag i kulturnog znacaja«.1 Generalna konferencija UNESGO-a u Nairobiju g. 1976. bila je jOs odlucnrija u tom pogledu, jer je pored definicija izrazila i odlucni zahtjev: »Historijska padrueja i njihavu okolinu treba smatrati nezamjenjivim univerzalnim nasljeaem. Vlade i graaani drzava na cijlm se teritorijima nalaze, trebaju oeuvanje tog nasljeaa smatrati svojom duznoseu i uklapati ga u suvremeni drustveni zivat. Naeionalne, reglonalne iii lokalne vlasti trebaju odgovarati za izvrsenje te duznasti u interesu svih graaana i meaunarodne zajednice, a u skladu s uvjetima svake pojedine zemlje-elanice koji se tieu dodjele ovlasti«.2 Prateei jugoslavenske dokumente ,j 'islkustva mozemo zakljuci1li da su N stavovi r elativnorano usli ,i u nasu teoriju i praksu, pojavivs'i se, stovise, 'i prije spomenutih europskihi svjetskih deklaracij-a, odnosno prepomka. Tako se u zakljuccima, prijedlozima i preporukama jugoslavenskog savjetovanja "Urbanizam Ii zastita spomenika kulture - Split, 1962« izricito kaze: »Zastita urbanih cjelina predstavlja narocito aktualan, vazan i slozen zadatak koji se ne maze rijesiti samo euvanjem pajedinaenih objekata u starim gradavima, nego i pronalazenjem uvjeta za asanaciju stare gradske jezgre u cjelini«.' U konstatacijama i prijedlozima Medunarodnog simpozija 0 problemima 'i t~hnici zastite historijsk'ih gradskih centara (Split, 1970) stoji: »Revitalizacija i regeneraeija histarijskih gradskih centara, koja po svom karakteru mora biti kontinuirana i stalna, treba da obuhvati siroko padrueje drustvenih, funkeianalnih, materijalnih i estetskih aspekata, koji ee osigurati da se stare gradske jezgre ukljuee u suvremeni zivot putem odgovarajueeg usklatJivanja postojeeih i novih funkcija s moguenostima i kapacitetima starj;h dijelava grada«.'
23
I
!
Do tih stavova doslo se pr'lmJenom jedne nove prakse ocu- ' vanja povijesnih cjeHna i sirih prostora kOja se ad sezdesetih godina pa dalje luglavnom posvuda javlja u svijetu ,i u nas. Bezbrojni su primjel1i kOJi bi mogl'i pO'kazati nova shvacanja u zastiti cjelina, bilo da seradi 0 zastiti g.radske cetvrti, citave gradske jezgre, cjelokupnog povijesnog naselja, povijesnog grada u cjelini iii cak sireg grad5lkog teritorija, pa cemo se ogranioiti sarno na to da jednim primjerom iz svake od spomenutih kategor.ija :ilustriramo ta nova shvacanja u pristupu zastiti. Primjeri cjelovitezastJite 'i ureaenja povijesne gradske cetvrti su najbrojniJi jer zahvacaju dio gradskog podrucja, :pa se i reaHzacija takvih akcija moze makar i djelomiCno uociti. Spomenut cemo Marais u povijesnoj jezgri Pariza' kao jedan od prvih zahvata te vrste u poslijeratnim programima ureaenja povijesnih cjeHna u Francuskoj.
zenih problema ocuvanja povijesne gradske cjeline. Meau nJima su i znacajni stari njemacki gradovi kao sto su Regensburg, Niknberg, Ladenburg, CeNe, Goslar, Gettingen, Rothellburg ob de'r Tauber, NordHngen, Landshut .i mnoga druga povijesna sredista. Regensburg,' na najsjevernijoj tocci Dunava, jedan ' je od najvrednijih njemaokih povijesnih gradova 'i ·istodobno jedan od uspjesniJih primjera zastite povijesnih jezgri u cjeHni. Siozenost ocuvanja takve stare jezgre jest u zahtjevu da se zastite sve v,r·ijednosti, saniraju zapustene zgrade i zone i ;istodobno omoguci u povijesnom sredistu od ako 15.000 stanovnika da zadrzi funkciJe sredista znatno sir e regije 5 ukupno 530.000 ,stanovnika. Prema zamisH tzv. »Regensburg P.lana« nastoJi se: - zastititi ·stari grad kao povijesnu jedinicu, omogu6iti njezinu danasnju ulogu sredista UZ6g 'i s·ireg urbanog prostora ·i ocuvati sve pojedinacne povijesne i ambijentalne vrijednosti;
.'.·-~~~-~UJ~~~~~~~.·_:~£(J~=-\\~::':'~~r:~:S;;'~J
Povijesna jezgra Regensburga
-' I Zgrada u Maraisu prlJe obnove
Pariska cetvrt Marais (stari crtez)
Ta cetvrt sadrz'i nizistaknutih povijesnih graaevina, kao sto su palace, orkve, biblioteke, alii takoaer 'i zgrade s'kromnije arhitekture. Arhitektonske karakteristike odrazava i struktura stanovnistva koja . je stoljecima ,predstavljala mjesavinuimu6nijeg sloja, inteligencije, umjetnika, al:ii obrtni'ka. Glavni ·i najatraktivniJi t r9'ovack sadrzaji te cetv~ti su draguljarnice, zlatarnice, urarske i druge rad-ionice ciJi ekonomski prosperitet omogucava vlasnicima da napuste postojece stanove i presele se u nove, »zdravije« rezidencijalne zone na parife.r iji. Kako bi se time postepeno :preselile i atraktivne trgovacke prodavaonice, to se planska zastita Ii r ehabilojtacija degradiranih stambenih prostora postavila kao prvorazredni zadatak .integralne zastHe ne sarno svih arhitektonskih i ambiJentalnih vr·ijednosti, nego i demografsko-sociJalnog sastava ·i funkcije te cetvrti. Izgraaeni SU, stoga, detaljni planoV:i 'i projekti, na osnovi kojih se prislo ureaenJu zgrada za potrebe visokog stambenog standarda. Kao primjer zastite . cjelokupne povijesne jezgre mogli bismo navesti mozda ·i stotinjak povijesnih sredista sirom Europe iizvan st arog kontinenta, zahvacene planovima zastite 'i ureaenja u posljednjih trideset goodina, kOJi pokazuju nastoJanje rjesavanja 510-
24
.
L:..:.:oo.-..,_."::'" .. _.::~~.. :::::-_::.~ ___
Stambena cetvrt u Regensburgu prije i posNje obnove Ista zgrada poslije obnove , J. M. Fitch: Historic preservation, 1982, str. 67.
, I. Brock, R. Strobel : Case study Regensburg, Protection and cultural ani· mation .• . , o.c., str. 187. 2 Modernisation du centre ville hi· storique a I'etranger, str. 199.
:!
L.:=~=- ~ ·'
-.
::L __,..c. _____~.•"_'"~ ''"'.'__'_~=_.''"'
- regeneJ'lirati stambene zone za sve socijalne slojeve stanovnistva; - zadrzati 'i (gdje je to moguce) pojacati ekonomski potencijal povijesne jezgre. RealizaciJa takvog plana, k omu je prethodila veoma detaljna anal,iza postojeceg stanja j .razvoja, zapocela je g. 1968. soUstavnim ureaenjem ·i Irevitalizaoijom pojedinih srednjovjekovnih zona, kao sto je npr. ".oonauwacht«, koj'im se saniraju zapusteni blokovi i uz stambene prostore obnavljaju svi drug,i sadrzaji, neophodni za suvremeni zivot povijesnog sredista grada. Siozeniji primjer zastite ne samo jedne povijesne jezgre l1ego povijesnog grada u cjelini 5 vise starih zona pokazuje Krakow, jedna od najvrednijih aglomeracija urbanog iar hitektonskog nasljeda u Poljskoj.2 Stari Krakow sastoJi se ad ceUri zone. Najstarija je prvobitna akropola Wawel, vjersko Ii upravno srediste srednjovjekovne Polj-
25
ske s najznacajnlJm cl1kvenim spomemclma: srednJovjekovn'Om katedralom, predromani.ckom rotondom, kraljevskim dvorcem i drug.im graaevinama, koje se integralno zastieuju kao najistaknutija povijesno-umjetnicka cjelina. Sjevemo od Wawela pruza se srednjovjekovna pavijesna jezgra grada s veHkim cetvrtastim trgom (Rynek) 'i stambenim bl'Okovima, u cetvrtastim 'insulama koje omeauju pravokutna ulicna mreza , a unutar okvirasto suga Inekad cinili ~aki obrambeni zIdov,i. U toj zoni jizv'Ode se intenzivni radovi zastite i revitalizacije ne samo istaknutih arhitektonskih graaevina, nego i drugih oibjekata radi reha'bilitacije dotrajalih iii neprimjerenih stanova, ureaenja poslovnog prostora, infrastrukture, rjesenja prometa i poboljsanja drugih uvjeta koji cine danasnji zivot povijesnog grada. Na krajnje juznom dijelu starog grada, koji omeauje ostri zavoj I"ijeke Visle, nalazi se stara gradska naselje Kazimierz, nekoe sa-
Urbino, pog/eel iz zraka
@
Services
~ Admlnlstralion
® Commerce @CuIIun> -
o
Umnes dtJ ean~s Aires sans utilisation centrale
Struktura sredista Krakova Krakov: povijesna podrucja grada
Krakov: crtez iz XV. st.
26
svim odvojeno od srednjovjekovnog Krakowa jednim rukavom rijeke. Ta zona takoaer sadrzi vr·ijedne povijesne ,i ambijentalne graaev'lne, pa je u cjeHni zastieena, a na asnovi detaljno.g :plana do sada je provedena asanac;ija ,i ureaenje pojedinih blok'Ova i obJekata. I~meau srednjovjekovnog Krakowa i Kazimierza (na prastoru zasutog rukava Visle) je kontaktna zana sekundarne kulturne ,i ambijentalne vrijednosti koja se takoaer stiti u cjeHni povijesnog grada ·i u kojoj se poduzimaJuradove oonove ;i ureaenja. Cjelokupna zastieena zona zaprema oko 2,5 km'i sadrzi oko ~50~ zgrada (I~eau kojima 1e vise ad 1200 stambenih) pa su, osim Javmhgraaevtna, radovi zastite ·i rehabiliitacije uglavnom usmjereni ona uredenje dotrajaHh stanova. Vrlo poznati primjer zastite povijesnog g·rada u cjelini ,i njeg'Ova ?kolnog.t:ej~aza je Urbina, na komu se vee vise od 25 godina s~ojlm uspjesmm pla~e'rs.kimi arhitektons'kim intervencijama ,i stice ~I.ancarla ~~ Car~~, )edan od poznatijih nosilaca ideje aktivne zastlte. u ItaltJI. Izvrslvsi detaljnu urbanolosku analizu grada i njeg'Ove 30 oko~'lce,. De. Carlo je 'izradia ;i objelodanio urbanisUoki plan na osn?vl kaj~g je poduzeo niz egzemplarnih zahvata unutar i izvan poV,ljesne jezgre.
Urbino povNesni grad i okolica s naznacenim zahvatima (G. De Carlo)
1 Giancarlo de Carlo: Urblno la sto· ria dl una citts ... Padova, 1966.
27
lako se radi 0 'Yelativno malem gradu od svega 7.000 stanovnika, Urbinoima u mnogecemu osohine veliikih gradova. Njegova povijesna dimenzija ogleda se u dugom ikontinult-etu razvoja, izvan-rednim gradevinama srednjovjekevnei renesansne . epohe Ii u ·iznimno velikom stupnju sacuvanosti graditeljskog nasljeaa u cjel'ini gradskog tkiva. Topografska dimenzija ogleda se u ·izvanrednoj ubrano"pejzaznoj cjelin-i, u Ikojoj se povijesni grad skladno stapa s okelnim brezuljicima ikoji do sad a nisu nagrdeni nekontroliranom :izgradnjom. Drustveno"kulturnu dimenz·iju tog grada cine brojne tehnioke i umjetnicke skole, ukljueujuci ,j veliko sveuciliste kojem broj studenata znatno prelazi broj stanovnika, pa privlaci polaznike ne samo iz udaljenih talijanskih podrucja nego ·i drugih zemalja. Ovomu treba dodati 'i turisticku dimenziju, koju karakterizira stacionirani turizam posjetilaca visoke tkulturne podloge. Za razJ.iku ad mnogih drugih gradova, kojima se zastita krez planiranje barem do sada ogranicava samo na analize, planove i projekte, Urbino je, zahvaljujuci De Carlovim intervenciJama, primjer izvedenih realizacija kOje mozemo pratiti u citavoj skali akcija od konzervacije ,i revitalizacije do nove 'izgradnje u pejzazu, podreaene znacaju povijesnog ambijenta. Spiralni pr·istup (tzv. Rampu) izgradio je Franceso di Giorgio u XV. st. da bi povezao Knezevu palaeu u gomjej razini s ;istocnim prilazom tl donjoj razini. 'Izgradnjom u XIX. st. zatrpana jei kasnije zaboravljena izvorna tkomunikacija, koju je tek nedavno otkrie De Carlo i obnovio je kao dragocjenu vezu izmeau dviju razina, ocuvavsii istodobno uredivsi 'i klasicisticko kazaliste.
"---''I.''~''
Hal/oko (Madzarska) projekt obnove povijesnog naselja
0__
~ ..
Urbino, revitalizacija povijesne jezgre prema projektu G. De Carlo; namjena objekta ; stupanj intervencije 'A. Roman. Case study Holloko. Protection and cultural animation. o.c .• str. 231.
Urbino, presjeci Pravnog fakulteta prema projektu G. DeCarlo
Hal/oko (Madzarska) tlocrt naseIja s oznacenim obnovljenim zgradama
primjerrevitalizacije postojecih prostora jest adaptaeija zgrade Pravnog fakulteta na mjestu samostana iz XVI. st., koji je pocetkom XX. pretvoren u karabinjers.ku vojarnu. Prihvativsi postojecu dispoziciju sredisnjeg dvoristai trapezoidnog otvorenog prostora, autor je iskor·istio podrumske prostorije za predavaonice,iskopavsii ostaIe prostora za bibliotekui druge fakultetske dvorane. Nesto drukcijoi je bio slucaj s Pedagoskim fakultetom (Mag'isterol koji je isti autor adaptirao na mjestu 8tarog samostanai kasnije obdanista sto je zapremao cjeloviti gradski blnk. Zadrzavsi u osnovi vanjske brakteristike postojece arhitekture, De Carlo 1e iskopao ·i otvoreni die samestana, iinterpolirajuci u njemu veHku, suvremene oblikovanu polukruznu aulu, pruzio dokaz suvremenog stvaralastva visokog dometa. Njegovi pl10jekti i dosadasnje reaUzacije sveucilisnih domova na Kapucinskom bradu, te Instituta za umjet-nost na brdu Vnla Maria takoder su primje.ri suvremeneizgradnje, kod koje se vodilo racuna 0 zastiti cjelokupnog povijesnog 'i priroonog pejzaza Urbina .i njegove okoline. Zastita povijesnih cjelina ne ogranicava se samo na stare gradove, nege obuhvaca i ruralna naselia. Takvi pr:imjeri, meaut-im, nisu toliko brojni, jer manja naselja obione nemaju ekonomske snage za provedbu revitalizacijskih akcija, pa se dosadasnja liskustva uglavnom ogranicavaju na zahvate koje su podstakle sredisnje iii regionalne 'insUtucije. Takav je slucaj sa selom Hal/oko u Madzarskoj,' koje pripada etno-lingvistickoj Palot skupini, smjestenom u brdovitom kraju u sjeveroistocnom dijelu zemlje. Naselje ad svega 800 stanovnika smjesteno je na obronku brda uz cestu, uz koju se nizu redovi Ikuca, s erkvomi tvrdavom ·iz XIV. st. Naselje je
69
Lv'·
+N
28
-.. :.
~=:
29
uglavnom stagniralo sve do pocetka XX. st., ali je 1909. zahvaceno pozarom, posli1e kOjeg sou obnovljene stare kuce. U recentnoj planskoj akciJi kroz proteklih tridesetak godina na osnovi detaljne studije zaSticeno je cjelo~upno naselje, ukljucujuci 58 kuca, koje su ,registrirane kao pojedinacne vl1ijednosti, a meau njima 15 je obuhvaceno zahvatima obnove ,i ureaenja. Radi osiguranja suvremenih zNotn'ih funkcija tog naselja, a narocito radi koristenja u turisticke svrhe, selo je uz osnovnu stambenu namjenu ;kompletlirano dmgim sadrzajima kao sto su tJuristioki hotel, posta, trgov:ine, zdravstveni centar, javna tkupatj.fa, bibHoteka, prodaja i 'izlozba narodnih rukotvorina, seoski muzej, ,restoran, turisticki ured, djecji vrtic 'i druge funkoije potrebne za novi zivot starog naselja. Brojni primjeri ureaenja pov,ijesnih cjeJi.na mogB bi se navesti i na podrucju Jugoslavije u poslijeratnom razdoblju, a neke od nJih spomenut cemo pl"lil'i,kom razmatranja drugih obiljezja aktivillog ocuvanja, narocito Ikad bude govora 0 ocuvanju graditel-iskog nasljeaa u prostornimi urbanistickim planovima.
_ _-
.-.. ........
....
~
Graaevina Ashanti civilizacije u Ghani
3. 00 EUROPSKIH ISKUSTAVA DO ZAsTITE GRADITELJSKOG NASLJEDA KAO UNIVERZALNOG I SVJETSKOG PROCESA
T,reci aspekt promjena ,koje u shvacanju zastite graditel1skog nasljeaa donosi nase vrijeme vezano je uz sirenje svijesti 0 potrebi ocuvanja kufturnih dobara (uklJucujuci i graditeljs,ko nasljeae kao naj.izrazitije materijalne ostatke tih dobara) na sve zemljei kontinente. Ook je, naime, u sv.im ranijim razdobljima ,konzervatorska aktivnosti s nekimizuzecima bila pretezno orijentirana na Europu, od dl'ugoga svjets~og rata ta se djelatnost naglo siri 'i postaje univerzalni svjetski proces. Tomu su namc'i to p~idonijele meaunarodne organizacije, u prvom 'redu UNESCO kao specijalizirana organizacija Ujedinjenih naroda za znanost, kulturui odgoj kOja je, zahvaljujuci svojem univerzalnom djel'ovanju, pomogla u podstlicanju i organiziranju slu~be ocuvanju kulturn+h dobara u velikom broju clanica Ujedinjenih naroda; ICOMOS (International Council for Monuments and Sites), 'kao nevladina organizacija kOja okuplja struonjake za zastituiz velikog broja zema!1a; Meaunarodni centar za studij zastite i obnove kulturnih dobara u Himu ,(fCCROM, International Centre for the study of conservation and restoration of cultural property). u ,kojem su specijalistioku konzervatorsku edukaciju dobili mnogi str,uonjaci liz svih kontinenata, Meaunarodl1i savez za stanovanje ,i plankanje (/FHP) te druge meaunarodne organizacije (urbanisticke, arhitektonske, arheoloske, muzejske, etnoloske), koje su pridonjele siren}u svijesti 0 potrebi ocuvanja poviJesnih objekata i cjelina sirom ' svijeta. Sa sirenjem svijesti 0 zastiti univerzalnog svjetskog kulturnog nasljeaa bez sumnje su usko povezane i promjene u valorizaciji umjetnosti u korist izvaneuropskih kultura i civilizacija. Ook se Ilklasicna« historiograf,ija umjetnosti od Winckelmanna do XX. st. uglavnom bavila europskim kulturama, ukljucujuci u to i krug velikih mediteransko-bliskoistocnih civiHzacija, i pokazivala stanoviti interes u drugim kontinentima samo za one kulture kOje su nastale pod utjecajem europskih »povi1esnih stilova", suvremena umjetnicka historiogra.fija s jednakom se paznjom odnosi prema kulturno-umjetnickim vrednotama na svim meridijanima ,i paralelama. Tako
30
Anthony .Islands, grobni spomenici
Medina u Fezu (Maroko), gradska vrata Bou Jeloud
Stara tvraava u Lahore (Pakistan)
, Prema publlkaciji World cultural he· ritage, UNESCO Informatlon Bulletin No 21-22, Paris, 1983.
su u danasnjoj obradi povijesti svjetske umjetnosti i graditeljstva uz Egipat, Groku, Rim, Hizant, mmaniku, barok, klasicizam iii europsku modernu, jednako prisutna j znacajna umjetnost Ilslama u si,rokim prostorima azijskog i afrie-kog kontinenta, Hi pak civ,ilizacije Maja i Azteka u Americi, Indije, Kinei Japana u Aziji, Oceanije iii Centralne Afrike. . U skladu s takvim vrednovanjem poduzimaju sei zastitne mjere prezentacije tih ,kultura i to ne vise s aspekta "kolonijalne« zastite, koju su za te "egzoti'cne" ~rajeve pokazivafi pojedini europski upravni, ekonomskii kultumi centri, nego briga za Ikulturnu bastinu .dolazi od samih zemalja kOje sada sve vise shvacaju ulogu vlastitog umjetnickog ,i graditeljskog nasljeaa i 's koluju svoje strucnjake ne samo za upravni, .pr.ivredni iii zdravstveni razvoj, nego i za istraz,ivanje i zastitu svojih kulturnih dobara. Moglo bi se to pokazati opet brojnim primjerima, koji se uglavnom odnose na recentne zahvate posljednjih desetljeca iii cak posljednJih godina. Ogranicit cemo se, meautim, samo na poneke primjere s orazlicitih kontinenata, koji su zbog svog znacenja uvrsteni u spisak svjetske kulturne bastine.' Anthony Island je mali otocic u arhipelagu Queen Charlotte Islands (sjeveroistocno od Vancouvera) u Britanskoj KolumbiJi. Sadrzi dragocjene ritualne i kulturne ostatke iscezlog naroda Haida, koji je jOs sredinom XIX. st. tame zivio od lova i ribolova, ostavIjaJuci dokaze i svog visokog umjetniokog stvaralastva. U kolonizacijskim borbama i zbog epidemija stanovnistvo je napustilo otak, koji je jos 1901. sadrzavao jos gotovo netaknute graaevine, ali su nakon toga 'izvomi ostaci poceH naglo pl"Opadati. Sada se poduzimaju napori da se one sto je ostalo trajno zastiti kao ,jedna od najvrednijih cjelina grobnih ,i totemskih spomenika u americkoj hemisferi. Kilwa i Songo Mnara su takoaer dva mala otocica uz Tanzanijsku obalu, 175 milja juzno od Oar-es-Salaama. U srednjem vijeku, zahvaljujuci ulozi vaznih trgovackih punktovai~meau Indijskog oceana i juga Afrike postali su znacajni gradovi s oko dvadesetak tisuca stanovnikai razvifi svoju ,k ulturu, sto se prvenstveno odraz.jJa u graditeljstvu. P.l'Osperitet tih naselja nastavio se sve do portugalske kolonizacije u XVI. st., da bi u XIX. st. sasvim prestala nJihova uloga u privrednom i kulturnom zivotu. Ostaci iz razdoblja privrednog prosperiteta su brojni i znacajni. To su u prvom .redu islamske dzamije, sultanske rezidencije i utvraenja, kOje sada postoje brigom tanzanijske vlade za sto potpunijim ocuvanjem i suvremenom prezentacijom. Tvraava Lahore u Pakistanu spominje se u povijesnim izvorima od XI. st. na dalje i kroz citav srednji vijek dozivljava niz sukcesivnih rusenja i obnova. U XVI. st. na tom prostoru car Akbar, najista1knuti'ji vladar Mongolske dinastije, podize velicanstvenu palacu, u kojoj se odrzava vjers
31
srca centralne- Amerike u prvom tisucljecu nase ere. U toj prostorno sirokoj i vremenski dugoj civilizaciji Qurigua ima va~nu uloOgu narocito u "kasnoOm klasionoOm razdoblju« ·izmeau VII. ·i X. st. Od 1973. poduzimaJu se na tOlm podrucju opsezna arheoloska 1strazivanja, pracena s konzervatorskim ra
I blt,1I 1I ~ 1 \i ~""V [':~
\,hllllVIl
EJ
\' III ~
Kategorije stambenih zgrada u Dioklecijanovoj palaCi u Splitu 1958.
4. 00 USKOG KONZERVATORSKOG DO SL02ENOG SOCIO·EKONOMSKOG I URBANOLOsKOG PRISTUPA
Najvece proOmjene u sirem shvacanju graditeljskog nasljeaa i problema njegova oOcuvanja kOje u oOdnosu na ranija razdoblja donosiakthma zastita, odrazavaju se u sirem pristupu zastitnim proOblemima. U svim, naime, 'raniJim razdobljima, pa i u predhodnom razdoblju neospol'inog ~nanstvenog pristupa, u rjesavanju problema graditeljskog nasljeaa prilazilo se iskljucivo s »konzervatorskog" stajalista. Danasnji pristup znatno je slozeniji jer se danas uz tradicioOnalno ,konzervatorske probleme ocuvanja kulturno-umjetnickih vrednotai poduzimanJa oOdreaenih tehnickih postupaka, nastoji u povijesnoj graaevini, a narociro u povijesnoj cjeHni, rijesiti i sve druge probleme ikoji opterecuju graditeljsko nasljeae. ToO su stambeni uvjeti, uz cestoO puta vrlo tesko higijensko i tehniokoO-graaevinsko stanje zgrada ·i pov.ijesnih ambijenata, ' nepovoljna demografsko-soOcijalna struktura, neadekvatne funkcije povijesnih graaevina, naselja iii gradova, nezadovoljavajuca infrastruktura pojedinacnih
Urusena kuca u Rodriginoj ulici u Splitu, 1958. _,10". . . s:D ,""'"
_,'u. . .
li.:'2I
hJlrl ' , n:m:lr.l:'lI' u. a.'I~,..., I~I1I~
::::::;::] .1I"'llt/\II~Wb
Poslovni prostor u Dioklecijanovoj palaci u Splitu 1958.
Zapusteni stambeni prostor u povijesnoj jezgri Splita pri/e obnove
, T. Marasovlc - D. Sumlc: Analiza zgrada u Dioklecljanovoj palael, Urbs, 1965. str. 111; T. Marasovic - F. Oreb: Obrada gradlteljskog nasljeda u okvlru projekta .splltskl poluotok., Godlsnjak zastite spomenlka kulture, 2-3. Zagreb, 1966--1967.
objekata i gradova, slozeni ekonomski pro~len~.i, nere~~lirani ]>:0met (pjesacki iii kolni) i citav niz drugih pJtanJa - kOJl'ma zastlta graditeljskog nasljeaa danas 1ednako poklanja paznju kao da se radi () problemuobnove i'li fizi·cke zastite kulturnog dobra. Takvom razvoju pogleda na nasljeae znatno je pridonijela primjena urbanisticke metodoloOgije koja polazi od analize sl·ozenih uvjeta razvoja odreaenog prostora bez obzira ·radi Ii se 00 povijesnoj sredini Hi 0 novom gradskom naselju. A upravo u pov·ijesnim sredinama slozeni uvjeti u vecoj mjeri nego drugdje prate urbane iii ruralne prostore kojima je vremens·ka dimenzija ucinila sve raz.novrsne probleme jOs tezima. Tako se doslo, dakle, do potrebe kompleksne analize povijes1nih prostora kOja je posvuda, gdje se pristupilo takvom 'i spitivanju, pokazala u biti veoma tesko stanjestarih gradova iobjekata koje je u ranijim stoljecima manje dolazilo do izrazaja iI·i mu se (ako je postojal·o) ,nije pridavala znatnija pozornost. Gotovo da nema povijesnog grada kojemu analize postojeceg stanja, ukoliko su lizraaene, ,nisu pokazale vrlo tesko stanje i slozenost raZ:novrsnih problema koJi se cesto puta podudaraju, cak ako je rijec 0 veoma udaljenim gradovimai naseljima sasvim suprotnih kontinenata koJi pripadaju sasvim razlicitim civilizacijama 'i kulturnim sredinama. Primjer stare jezgre Splita u tom nam pogledu moze biti dovoljno ·indikativan da se ilustr·ira sva slozeno~t stanja )~dnog po~.i jesnog grada, odnosno
32
prvom redu trgovina, gusto su grupirane samo na nekim potezima, dok se neki dijelovi jezgre hili ostali sasvim bez primjerenih aktivnih namjena. Jedan cd teskih problema u starom Splitu je ,i preopterecenost nekih pjesaokih komunikaoija, 'Odnosno umrtvljenost drugih. Zbog sirenja grada u pravcu zapada i smjestaja najvaznijih trgovackih sadrzaja po uzduznoj 'OS'i, ta je komunikacija postala 'krajnje preopterecena, dok je istodobno uzduzna os Diokleoijanove palace bila sasvim umrtvljena prije pocetka procesa regeneraoije kojim se sada postepeno vraca zivot ,i u ta degradkana podrucja i istodobno rasterecuju mnije preopterecene zone. Ovomu treba dodati vrlo trosnu 'infrastrukturu, narocit'O vodovodne linstalacije 'i nezadovoljavaju6i kanalizacioni sistem, neprikladne elektrione i telefonske instalacije, koje su do nedavna na svoj nacin degradirali povijesnu jezgl'u Splita. Opcenito prcpadanje tog podrucja - ,kako je to pokazala studija uzroka degradacije - vezano je uz odredene pojave razvitka grada. Do konca XVIII. st. podrucje povijesnog centra unutar starih bedema zapremalo je ujedno i cjelokupni gradski prostor. Za razliku od srednj'Ovjekovnog predgrada, s pretezno zemljoradnickom i ribarskom strukturom stanovnistva, u gradu unutar bedema zivjelo je stanovniStvo socijalno mijesanog sastava: aristokracija, trgovci i obrtnici, koji su neprestano obnavljal1i i odrzavali stambene zgrade, poslovne pr'Ostorije i infrastrukturu, te siromasniji slojevi. sirenjem Splita u XIX. XX. st. izvan povijesnih bedema, a kao posljedica promjena u ratnoj strategiJii nag log ekonomskog razvitka, doslo je do pojave sve veceg napustanja stal'Og grada od strane imucnijeg stanovnistva ·i - prema tomu - do nagle promjene u socijalnoj stwkturi graaana. Shromasni sloj pucanstva, naj-
Arheoloska i povijesna podrucja u Kastelanskom zaljevu, danas u sredistu industrijske zone
Automobilski promet u povijesnim zonama njemackih gradova
vecim dijelom iz zagorske okolice, od tada sve vise naseljava povijesnu jezgru koja pocinje naglo propadati jer novo stanovnistvo, bez jacih materijalnih mogu6nosti, a i nenaviknuto na gradski standard, nije bilo u stanju odrzavati stari grad i njegov urbani red kao sto su toranije radili gradani razlicitih drustvenih sl'ojeva. Takvo stanje i njegovi uzroci svojstveni su veli.kom broj.u starih gradova, pa smoih zato ,istakli kao karakteristican primjer ne samo problema u povijesnoj okolini, nego ·i spremnosti naseg vremena da uoci te problemei suoci se s njima kroz aktivno ocuvanje graditeljskog nasljeaa u sirem shvacanju tog pojma. Iz drugih iskustava lako bi se m'Ogl·i dopuniti mnogi drugi problemi koji danas opterecuju povijesno nasljeae, a koji nisu zahvaceni u ·spomenutim a,nalizama splitske jezgre. U samom Splitu, na pr., u njegovim sjevemim predjelima (Vranjic, Solin, KaStela) mogu se uociti teski ekoloski problemikojima je graditeljsko na34
35
- dotraja/a infrastruktura kOja u starim gradskim zonama u najvecem broju slucajeva 'ne udovaljava suvremenom standardu; - socija/na degradacija do k.oje dolazi zamjenom ranije uravnotezene strukture drustvenih slojeva siromasnijim stanovnistvom iii pak umjetno stvorena se/ekcija »elitnog« sloja (»gent'r ification«); - ekonomska degradacija kOja se javlja u onim gradovima u kojima tradicionalni ekonomski izvori napustaju povijesnu jezgru, Hi pak ekonomsko opterecenje u slucajevima kad povijesno srediste svojim prostomim,arhitektonskim, ambijentalnim ,i socio-demografskim uvjetima ne moze apsorbirati ekonomski pritisak; - neregulirani promet, u prvom redu kolni. uz koji je narocito ostro ,izrazen i problem parkiralista, a u nekim slucajevima i pjesacki; - industrija u siroj povijesnoj okolini. kOja i u samim starim jezgrama stvara poznate ek%ske probleme; - ostal'i mnogobrojni pr-oblemi. vezani uz recentne uzroke nagle urbanizacije, turizma u pov,ijesnim z.onama 'i druge pojave svojstvene nasem vremenu 'izrazito dinamicnog drustvenog. ekonomskog i tehnoloskog razvitka. Svi ti problemi aktivnim se pristupom ne sarno uocavaju. negoi nastoje o(,ijesiti prvenstveno kroz prostorne i urbanisticke planove, a u interesu ocuvanja autenticnosti graditeljskog nasljeaa i njegova Kontinuiteta u danasnjim zivotnim uvjetima,
Povijesno nase/je Sveti Stefan ';t 'I , . 'i veoma znas IjeUe IZ ozeno U industriJ'skim zonama. 1 Mnogobrojnl 'b l ' - " "e' - . ..., pro emlma calm pOVlj SOl gradovi Italij'e ' suoceni su sa slozenJi'" d e 0 ve I'k'h I I . ko Inog prOrneta kOj'i sve v,ise gusi stare gradske jezg r k t'h , 'sta, nu I ar( I n:etropo a oa Pr., Napulj) do malih {jradica i naselja 1 hltektnosno-urnjetni,ckih ,i ambijentalnih vrijednosti. . I k' 'Jiljerena so" ne I od Spomenutih problema, ,kao, npr:,~e~rJ drugim pocljalna struktura stanovnistva, javljaju se u pOjedJnIJil ;t " ' sr d' I' ta!
e
36
1 2:. Rapanl,,: Dileme I prljedlog za Solin, Arhltektura 160-161, Zagreb, 2 Urban conservation In Europe a America, Interductlon (D. Appleyard) Rome, 1975, str. 15.
tice e/ektricne' mreze nagrauju povijesnu jezgru Trogira,
37
Stari hospicij San Michele uRimu, nedavno preureaen za institucije zastite spomenika (ICCROM, Centralni institut za restauriranje i elr.). Crtez iz XVIIf. st.
Kongresna elvorana u preureaenom hospiciju San Michele u Rimu
1:1. PROTAGONISlil 1 NOSIIOOI AKTIVNOG PRiSTUPA GRADnELJS~OM
NASLJEf)U
\
Promjene u shvaeanju graditeljskog nasljeaa od usko konzervatorskih do sirih urhanoloskih poimanja povijesnog prostora iii objekata nuzno su se morali odraziti 'i na nos'ioce kompleksne akcije ocuvanja nepokretnih kulturnih dobara, U drugoj polovici ovog stoIjeea, a narocito u posljednja dva desetljeea, u mnogim zemljama javlja se nova organizacija ocuvanja nasljeaa, zasnovana na novim zakonskim odredbama, koja ·se u pojedinim pitanJima bitno razJ.ikuje od ranije tradicionalne zastite spomenika. S time su svakako u vezi i sasvim razliciti nacini financiranja radova na graditelJskom nasljeau od onih sto su karakteriz,irali tradicionalne konzervatorske zahvate, no to je tema, kOja - rna koliko bila vazna - prelazi zadatak ovog pregledai zahNjeva da bude obraaena prvenstveno od strucnjaka iz podrucja ekonomskih znanosti. S organizacijom zastite graditeljskog nasljeaa, ukljucujuei multidisciplinarnu zastupljenost stl'ucnja,ka s jedne, te siroku podrsku i sudjelovanje graaana s druge strane, vezan je Ii problem edukacije na razlicitimrazinama. Zato ee se u dijelu knjige '0 protagonistirna aktivnom pristupu kulturnoj bastini raspraviti oba pitanja, jer su bitna za prikaz dalJnJih obiljezja suvremenih pogleda na nepokretna kulturna dobra i nJihovo trajno ocuvanje.
1. ORGANIZACIJA ZAsTITE I UREDENJA GRADITELJSKOG NASLJEDA U mnogim europskim zemljama sve do razdoblja kOje pocinje zavrsetkom drugog sVjetskog rata protagonisti zastite bili su iskljucivo konzervatorsket sluzbe, odnosno 's trucnjaci pretezno organizi. rani u centralnim zavodima za zasNtu spomenika, ioli pak u regionalnim 'i nstitucijama jednog u pravilu centraliziranog sustava .konzervatorske organizacije. Strucnjaoi zaduzeni za zastitu bili su uglavnom arhitekti U onim zemljama u kojima su onosioci konzervatorske misli ·imali tehnicko-arhitekton&ko obrazovanje kad se radilo 0 nepokre1nim spomenicimakulture (na ,pro u Franouskoji Italiji 'i brojnim drugim zemljama), odnosno povjesnicari umjetnosti u nekim podrucjima (Austrija, Njemackai druge srednjoeuropske zemlje), koji su imaliglavnu rijec cak i u proucavanju :i zastiti izrazito graditeljskog nasljeaa. Promjene kOje u OI'ganizacijiocuvanja graditeljskog nasljeaa dolaze s pojavom lirazvitkom koncepcija aktivne zastite zahvatile su dvije bitne nove cinjenice u djelokrugu mjerodavnosti: 1) ukljucivanje institucijai strucnjaka drugih profila u zastitne akcije, u prvom redu urhanista i urbanistiokih zavoda; 40
'T. Marasovic , Soprintendenza Saprlntendenza Soprlntendenza
2 3 4
o.c., str. 135-137. ai munumenti. aile belie arti. alie antlchit~,
2) prenosenje mjerodavnosti zastite nasljeaa na organe vlasti, koji time rpreuzimaju ,i obavezu efilkasnog ocuvanJa kulturnih dobara. Prosirenje kruga strucnihnosilaca ocuvanja graditeljskog na· sljeda razumlJivo je kad imamo u vidu vee spomenuto prosirenje interesa zastite odrjesavanjaiskljucivo Ikonzervatorskih problema do sireg uocavanja graditeljskog nasljeaa u prostoru, pa je ,isto tako shvatlJivo zasto su urha,nisti (u sirokom spektru svojih strucn·ih profila, u kojem se uz arhitekte sada javljaju i ekonomisti, sociolozi, geografi, pravnici, graaevni inzenjeri, ali takoaeri povije&nicar,i umjetnosti), bili meau prvima koji su se u ovkiru svojih urbanistickih institucija (u organima sredisnJih iii 100kainih vlasti, u zavodimaili sveuciHsnim katedrama) prikljucili akciji oouvanja ·graditeljskog nasljeaai provodiH jekroz prostorne ,i urbanistioke planove. Takvu novu ·organizaciju zastite u poslijeratnom razdohlju odrazavaju pravn·i pmpisi iz tog podrucja u mnogim zemljama,isto kao Ii pojedini meaunarodni dokumenti koji upueuju na multidisciplinarnu aktivnost ocuvanja kulturnih dobara, trazeei u prvom ·redu sto veeu prisutnost urhanista ,i urbanistickih organizacija. P.ratecirazvoj zakona 0 zastiti spomenika kulture u nasoj zemIji ·i nase zakljucke sa strucnih skupova takoaer eemo zapaziti promjene u prosirenju :kompetencija zastite. U konstatacijama vee spomenutog Ohridskog sastanka Stalne konferencije gradova Jug-oslavije navodi se izmeau ostalog: "U vezi s tim posebno se istice potreba sprovodenja principa najuze saradnje sluzbi zastite spomenika i urbanistickih sluzbi u svim etapama rada, pocevsi od analiza urbane strukture pa do izrade detaljnog plana rekonstrukcije i asanacije, kao i njegove realizacije, u prvom redu zbog toga sto objektivno postoji znacajna identifikacija interesa ovih sluzbi, koji se najbolje mogu zadovoljiti na zajednickoj osnovi kroz stalnu kontinuiranu suradnju.' Vezivanjem zasNte graditeljskog nasljeaa uz prostorno plankanje javile su se i dvije nove tendencije koje su logicna posljedica shvaeanja biti tog dijela Ik ulturne bastine kao graaevina 'i prostora, kOJi pripadaju nepokretnim kulturnim dobrima. To ,j e s jedne strane ·odjeljivanje pokretnihi nepokretnih kulturnih dobara u kompetenciji zastite, a s druge strane jace vezoivanje zastite graditeljskog nasljeaa uz zastitu prirode. Prva tendencija vee se odavna susreee u, nekim europskimiizvaneuropskim zemljama kojeimaju dugu :konzervatorsku tradiciju. U Italiji je, na primjer, zastitna sluzba podijeljena na urede za spomenike (t.j. nepokretna kulturna dobra, osim arheoloskih objekata), na urede za umjetnost3 (pokretna dobl',a) i urede za starine~ (sarno arheoloski objekti, pokretni i nepoki'etni). S prv·im is,kustvima aktivne zastite u nasoj zemlji doslo je vee sezdesetih godina do pokusaja 'reorganizacije ikonzervatorske 5luzbe u smislu podjele mjerodavnosti radi efikasnije brige prema kulturnim dobrima tj. do prijedloga da zavodi za zastitu spomenika uprave sve svoje napore na ocuvanje nepokretnih kulturnih dobara kOJi cine najopseznijii po obujmu zahvata najznacajniji diD »spomenickog« fonda, a da se briga za pokretna kulturna dobra povjeri muzejima ·i galerijama kOje prakticki ·i danas cuvaju tu istu bastinu. Takvi prijedlozi naisli su rprije dvadesetak godina na ostro suprostavljanje pobomika tradicionalnogkonzervatorstva pa nisu hili realizirani. U meauvreme!nu su neke druge sredine brze pl'odirale s 41
Tre6i cinilac koji danas sve vise sudjeluje u zastiti graditeljs'kog nasljeaa je sira javnost 'koja kroz rasp rave u mjesnim zajednicama, kroz dflustva prijatelja Ikulturne bastine ,i kroz druge forme participacije moze imati utjecaja i na samu zastitu, ,kao sto se to pokazalo i u mnogim slucajevima nase recentne prakse. Zato je potrebno u Drganizaciji zastite posebno pl"ikazati i ulogu siroke graaanske baze u ocuvanju graditeljskog nasljeaa. , Aktivna zastita znaei, prema tomu, ukljueivanje Citavog drustva u dugotrajni i permanentni proces oeuvanja kulturnih vrednota, koji se provodi na tri osnovne razine: strucnih sluzbi, drustveno-politickih zajednica i sire participacije gradana.
navim shvacanjima ,i uspjele u zakone ugraditi takvu mganizaciju kaja zavodima za zastitu stavlja u djelokrug rada nepokretna dobra, ostavljajuci muzejima i galerijama brigu za pokretne objekte ·i umjetnine. Podjela mjerodavnosti za pokretna i nepokretna dobra omogucila je institucijama za zastitu jace vezivanje ·i uz zastitu pr·irode, pa je u nekim nasim ,republikama zastiti graditeljska nasljeaa pri,kljucena joos i prirodna baistina. Zakon SR Siovenije je zajednicki za priradnui graditeljsku bastinu, pa je s tim u vezi i ·republicki zavod mjeradavan jednako za prirodnu i za 'kulturnu bastinu. Inte,gralni pr,istup graditeljskaj 'i prirodnoj bastini kod nas je inace , prvi put primijenjen u Zakanu a prostornom ureaenju Bosne i Hercegovine iz 1974. Vezivanje prirodne i kulturne bastine dolazi do izrazaja i u Savjetu za eovjekovu sredinu i prostorno uretlenje kOJi je pokrenua zajednicku akciju zastite prirodne i kulturne basNne, a u cijoj se ,klasifikaciji, registraciji, valorizaciji i postupk,u ocuvanja nepokretnih dobara 'isticu mnoge dodirne crte jednei druge vrste bastine.' Druga tendencija prenosenja upravne mjerodavnosti na drustveno-politicke zajednice takoaer je nailazila na otpore dijela konzervatorske sluzbe kOja je sa strucnom ovlas6u zeljela zadrZati i prerogative konzervatorske vlasti. Nova shvacanja, meautim, stavIjala su sluzbu zastite spomenika urealne okvire njezine ·izraz-ito struone 'ovlasti, tj. obrade zastitne problematike ,i ,izrade pl'ijedloga za zastitne adluke analogno urbanistickoj sluzbi kojaima iste kompetenoije u pitanju prastornog ureaenja. Prema takvim novim shvacanjima, dakle, strucne sluzbe za prostorno ureaenjei za zastitu graditeljskei prir
1. Struene sluzbe i organizacije Struene sluzbe ' su pokretaci zastite, nosioci popisno-regist'racijs'kog postupka strucnih elaborata obrade i znanstvene valorizacije, projekata i planova, te 'izvrsioci zastitnihradova, inspekcijai nadzora nad odrzavanjem povijesnih zgrada Ii cjellna. Strucne organizacije su nosioci razvoja teorije ·i prakse ocuvanjagraditeljskog
I
»5. Predstavnici historijskih gradova - pazivajuci se na Rezoluciju 65 (1970) Europske konferencije lokalnih vlasti u vezi s ulogom lokalnih i regionalnih vlasti u pravotlenju politike zastite i koristenja historijskih spomenika, gratlevinskih cjelina i mjesta od historijske i umjetnicke vrijednosti - zele da potvrde prvenstvenu ulogu lokalnh vlasti u sprovotIenju ove palitike, jer na njima je da odrede funkciju historijskih cjelina u urbanistiekim planovima i novu namjenu starih zdanja u kontekstu suvremenog drustva. 8. Kada SU opcina iii drz.ava vlasnici spomenika, cjelina i historijskih mjesta, odgovornost lokalnih vlasti je tItonka veca, jer u tom slueaju one moraju dati primjer za ozivljavanje spomenika, primjer koji ce zatim slijediti i privatni vlasnici.«
42
, Savjjet za covjekovu sred lnu ,I pro· storno uredenje. Program zajednlcke akclje zastlte I meduprlrodne I gradlteljske bastlne. 1977. , T. Marasovlc, o.c ., str. 141 I 142.
Mreza zavoda za zastitu Iwlturnih dobara (spomenika) u JugoslaviN
43
gu kao nosioci .izrade zastitne dokumentacije i kao sudionici u cjelokupnom postupku planiranjai projektiranju uredenja povijesnih gradevina Ii cjelina, odnosno njegove realizacije. Aktivna zastita upraV'o tim zavodima pr.idajeiznimno vaznu ulogu uintegralnom procesu oQuvanja graditeljskog nasljeda koju oni u ranijim razdoblJima nisu 'imali. »Iz toga slijedi zakljucak da bi teziste djelatnosti zavoda za zastitu spomenika trebalo da bude na studijsko-analitickom radu koji bi bio usmjeren na pripremanje odgovarajuce dokumentacije ne samo 0 svojstvima i vrijednostima, vec i 0 mogucnosti ureaenja i uklapanja spomenika kulture u tkivo grada." - kaze se medu ostalim u 'konstatacijama Ohridskog savjetovanja iz g. 1976.1 Organizacija zastitne mreze zavoda takoder je specificna u sva'koj pojedinoj zemlji i pokazuje, dapace, posebnosti ,j u pojedinim regijama. U nasoj zemlji mrezu zavoda cine ,opeinski (gradski). regionalnii republicki (pokrajinskil zavodi. Opcinski {gradskil zavodi predstavljaju bazu zastitm~ mreze, 'izvrsavajuei stl'1ucne zadatke zastite od pojedinacnih gradevina do . prostornog plana gradaili opcine. Neki zavodi, koji djeluju kao meauopcinski, pohivaju svojim djelovanjem teritorij dviju Hi vise opcina. Regionalni zavodi (koji postoje u nekim nasim republikama) mjerodavni su za graditeljsko nasljede koje se obraduje u regionalnim prostornim planovima, a svojom teritorijalnom rasprostranjenoseu pokrivajui ona podrucja u kojima nama opeinskih zavoda. Republicki (pokrajinski) zavodi 'imaju ulogu sredisnje zastitne ,institucije sa zadatkom sredisnje evidencije, mjerodavnosti za zastitu na republi&oj (pokrajinskoj) ,razini, pokrivajuei u zastitnoj mrezii ona podrucja u kojima nema opeinskih, odnosno regionalnih zavoda. b) Urbanisticki zavodi nosioci su prostornih i urbanistickih planova, a u nekim slucajevima urbanistickih i arhitektonskih proje-
, T. Marasovic, o.c., str. 137.
Mreza urbanistickih organizaciia u Jugoslaviii
44
, Urbs, publikacija Urbanistickog za· voda Daimacije, Split, 1957-1972. 2 Republ icki · zakon BiH .
kata zastitei uredenja pojedinih cjelina ,i 'objekata. Oni su stoga angaz,irani na svim dionicama u planerskom postupku od dokumenta· cije do ,izrade samog plana. Mreza ·i organizacija urbanistickih 'i nstitucija takoder je raznovrsnai ovisi 0 specificnoj organizaciji pojedine zemlje iii regije . U nasoj zemlji djeluju urbanisticki zavodi kao organ! drustveno-politickih zajednica (opeinske skupsHne, skupstine zajednice opeina, republ,ike "iii pokraJine), te urbanisticki zavodi (instituti) kao samostalne privredne organizacije, odnosno zavodi (iii katedre) u okviru pojedinih fakulteta. Neki zavodi, kao sto je na pro Urbanisticki zavod Dalmacije u Splitu, uocivsi potrebu slozenog rada na bogatom graditeljskom nasljeduregije na kojoj je angaziran, osnovao oje vee g. 1955. Odjel za graditeljsko nasljede koJi sudjeluje u cjelovitom pr-ocesu rada u povijesnim ambijentima odistrazivanja ,i analiza preko planova i projekata do izvedbe zastitnih i restauratorskih radova.' c) U nekim s-redinama osnovane su i organizacije visestruke ovlasti, koje u sebi ujedinjuju zadatke sluzbe zastite, urbanistioke sluzbei organizacije za 'izgradnju u okviru zastieenog povijesnog podrucja. Tom tipu ,insNtucija pr.ipada organizacija "Stari grad u u Mostaru kOja je u svom dosadasnjem desetgodisnjem djelovanju postala nosilac cjelokupne akcije zastite, uredenjai obnove na podrucju svoje djelatnosti. Takve specificne organizacije takoder su u skladu s novim zakonskim propisima u pojedinim sredinama (na pro u Bosnii Hercegovini) koji predvidaju da st-rucna sluzba bude ona institucija kOja je najpotpunije osposobljena za djelatnost ocuvanja graditeljskog i kulturnog nasljeda.2 Osim zastitnih ·i urbanistickih institucija u proces zastite ukljucene su i mnoge druge ,institucije. U posljeratnom razdoblju u JugoslaviJi od posebnog su znacenja: d) organizacije (zavodil za izgradnju grada kao osnovni nosioci realizacije uredenja sv.ih gradskih podrucja, ukljucujucii zone povijesnog znacenja. Zajedno sa samoupravnim interesnim zajednicama za stambeno-komunalno podrucje, za poslovni prostor Hi - u nekim sredinama - za graditeljsko nasljede, oni 'imaju znacajnu ulogu organizatora f,inanciranja radova u povijesnim podrucjima. e) Osim spomenuNh glavnih nosilaca, u proces zastite graditeljskog nasljeda ukljucen je i citav niz drugih institucija kao sto su sveuci/isni zavodi (katedre oiIiinstHutil, medu kojima su nekiiskljucivoorijentirani na djelatnost u povijesnim ambijentima rna pro Zavod za graditel'js'ko nasljede Arhite!ktonskog fakulteta u Zagorebu), muzeji i dl1uge us,tanove vezane HZ problem ocuvanja graditeljske i kulturne bastine. f) Za realizaciju zastitnih radova takoder ne postoje jedinstvena organizacijska ,rjesenja ni u svijetu ni u nasoj zemlji. SpecijaJ.iziraneizvodacke organizac,ije zaradove u povijesnim podrucjima iznimno su rijetke, premda 'imaju znatnu prednost nad opeimizvodackim poduzeeima zbog specijaliziranosti svojih ,kadrova naviknutih na slozene radove u starim objektimai cjelinama. Tako su veoma pozitivna ,iskustva postignuta u Restauratorskom zavodu Hrvatskeiz Zagreba, a svojedobno 'i s radnom grupom iz Odjela za graditeljsko nasljede Urrbanistickog zavoda Dalmacije u Splitu, kOja je djelovala u starom Splitu od 1955. do 1980. Zavod zarestauracije pokretnih spomenikaiz Ljoubljane akf.ivno djeluje na podrucju Slovenije.
45
Terenski zahvati eksperata ICCROM-a u Indiii
g) Nacionalne strucne organizacije, vezane uz problematiku ocuvanja graditeljs,ke bastine, imaju prvenstvenu ulogu unapreaenja strucne materije koja se odnosi na kulturna dobra 'i na suradnju u svim konkretnim problemima na tom podrucju. U nas'oj Z8mIJi ,ovdje u prvom redu spadaju drustva konzervatora u republikama i pokrajinama, ponegdjei u 'opcinama, povezani u Savez konzervatorskih drustava Jugoslavije. Niz odrzanih strucnih savjetovanja i objavljenih publikacija, te struone rasprave 0 zastitnickoj teoriJi i praksi. zakonima, organizaciJi i financiranju najveci su doprinos koji su ta drustva do sada dala razvoju nase konzervato r'ske akNvnosti. Analognu ulogu, kad je u pitanju prostomo ureaenje, imaju urbanisticka drustva u gradovima ,i republikama, odnosno Savez urbanistickih drustava Jugoslavije, a u svakom pojedinom znanstvenom i strucnom podrucju, odnosno disciplini koja je ukljucena u istrazivanje i zastitu graditeljskog nasljeaa jos i drustvo arhitekata, drustvo povjesnicara umjetnosti, drustvo arheologa, drustvo et-nologai druga strucna drustva, odnosno njihovi savezi na razini federacije. , h) Medunarodni:; strucne organizacije imaju presudnu ulogu u unapreaenju materije graditeljskog nasljeaa na meaunarodnoj razini, u predlaganJu meaunarodnih normi i dokumenatai svim drugim pitanjima vezanim uz meaunarodnu suradnju na tom podrucju. 1 Meau mnogimorganizacijama strucnog ,karaktera, k,oje ne predstavljaju vlade udruzeni,h zemalja - clanica, treba spomenuti: Medunarodni centar za studij zastite i obnove kulturnih dobara (ICCROM)' koji je g. 1959. osnovao UNESCO u Rimu sa zadatkom: - sakupljanja, proucavanja distribucije zastitne dokumentacije; - koordinacije, podsticanja i izvrsenja ,istrazivanja na tom podrucju mganizacijom savjetovanjai izmjenom eksperata; - pruzanja konkretne pomoci pojedinim zemljama u zastiti putem eksperata iz vlastitih redova Hi organizacijom strucnjaka iz razlicitih zemalja; 46
3 The International Council on Monuments and Sites.
Zemlje clanice ICCROM-a
- organizacije specijalisticke edukacije 'iz razlicitih disciplina zastite kulturnih dobara. Medunarodni savjet za spomenike i podrucja (ICOMOS)1 osnovan je g. 1964. u VeneciJi na II. Kongresu arhitekatai tehnickih strucnjaka zastite spomenika. Zadaci te organizacije,kojoj strukturu cine nacionalni komiteti iz pr,iblizno sezdeset do sada uclanjenih zemalja (ukljucujucii nacionalni komitet ICOMOS-a za Jugoslaviju) sastoJi se od: - podsticanja, proucavanja ,i zastite spomenika ,i cjelina u svim zemljama; - mobilizacije sire javnosti i vlasti u svim zemljama na zadacima zastite kultul'nih dobara; - skenja, narocito u zemljama u razvoju, 'ideja i ,iskustava zastite. U tu svrhu ICOMOS je ukljucen ucitav niz aktivnosti kao sto su: 1.organizacija meaunarodnih, regionalnih ,i nacionalnih savjetovanja; 2. osnutak specijalistickih komiteta ,koJi temeljitije obraauju zastitnu materiju (za povijesne gradove, kamen i drvo, povijesne vrtove, primijenjenu fotogrametr,iju, kulturni turizam, na'l'Odnu arhitekturu, seizmolog.ijui dr.); 3.izdavacka djelatnost specijaliz,iranih edicija (Mollumentum, ICOMOS BULLETIN, ICOMOS Newsletter i dr.); i dokumentacijski centar . 4. suradnja 's UNESCO-om u stvaranju meaunarodnih zastitnih dokumenata (kao sto su na pro Konvencija 0 zastiti svjetske kultume i prirodne baStine), s ICCROM-om i drugim meaunarodnim organizacijama.
1 Vidi poblize u knjizi: B. Fielden: Uvod u konzerviranje, Zagreb, 1981 (u prijevodu I. Maroevlca). 2 The I nternational Centre for the Study of the Preservation and the Restoration of Cultural Property.
47
=--= Druge organizacije kao sto su "1.e.dunaro~~i s~vj~t za. m~:eze COM), Medunarodni institut ~astltu e~VllesnIh I .umletnIck~h (I. I (IIC) uglavnom su orijentlrl~n:1 na zastltu pokretnlh kulturnlh dIe a k " k' .. . d ~ dobara, ali u svoJim bogatim do ~u:mentacdl~ts, II.mkcencnml.a;a rze graaU vrijednu Ii za proucavanje zastlte gral e jS og nas jeua.
:a
2. Drustveno-poJiticke zajednice
S obz,irom na 'razlicitost dr~~tveno-po,litiGkih i eko~nom~~ih ~i sterna u pojedinim zemljama ,i nJlhovde I ,?pce~ukltudrn.e ,sl.~u~clje n'Ij~ l , 0 uee govoriti 0 jedinstvenim ~~~ e Im~ n~ , a je rl}ec 0 UOZI ~k~lnih ,i sredisnJih vlasti u zas~ltl gradltelJskog naslje~~: ,~rem I ,i u tom smislu mogu pravitl neke usporedbe. Ogranlclt cemo da ~~oga na stanje u nasoj zemlji u vezi s vee spo~enutom ~~~ se 'J'om davanJ'a u tom smislu presudne uloge drustveno-polltlcden el . k'~' d' ,im zajednieama, sto !~ vee o.~akonJeno u..n~ I'~ nasllm sre ma~a. k U drustveno,politlekom .gls~t~mu sO~ljallstIGk~g.~ s~mou'pra~lja , 'a sasvim je logicno da skupstlne drustveno~pol~~leklh zajedn~le~, ,n~o najvisa samoupravna tijela odreaenog tento~lja, .pr~dstavlj~j.u :. kako to proizlazi i ,iz samog Ustava SFRJ -. ,I naJmjerodavnlje ove za donosenje odluka koje se cdnose na djelatnost od posebkup . spa d ~t't a gra d't snog drustvenog ,interesa, u kOje a ''I zasl I eI'JS'keg na-
Demonstracije grailana Vancouvera (Canada) protiv planiranja izgradnje autoputa u povijesnoj sredini
a. sljeoPrema ~ . d rustveno-po ~ I't'~k' . koneepc,ij.i aktivne zastlte, I IC e zaJe dmce na pr,ijedlog strucne sluzbe, mjerod~vne za z~stit~ graditeljsko~ n~ sl"eoa, trebale bi biti ana tijela kOj? p.roglasavaju do~ra gradl~elj~ ,i prirodne bastine. Takve shvacanje neke su nase republlke, s eke j'e vee receno, ugradile u republicke zakone, a isti se stav ka · ~. k.~vu sre d" t nalaz,i i u prijedlo.gu SaVJe~~ za c~vje' ..mu 'I~,~ros.o.rno ur~oenje koji je liz,radie mate~ljale Zajedn~cke akclJe .~astlte 'I ure~e~ja riro dne i graditeljske. bastine'. ~ smlslu to.g~njed!~ga skupstma p ','I,ne na 'podrucju kOje se nalazl neko gradlteljsko ,III kulturno doepc ~ . T'0 se, razum I"'jIVO, 0. dnosll .. na urb ' donosi odluku 0 prog Iasenju. b~~isticki plan odreaenog podrucja koji~ se zasti6~}u 'i g.~adi.t~lj~~e dnote. Ukoliko se neko dobro nalazl na podrucju dVlju 'III vise ~~~ina, edluku 00 pmglasenju donijet ee zajednicki zainteres,irane opaine. ~ .. ,. . Pri izradi republiokog prostornog plana, kO]1 zahvacal gradlteljsko nasljeae, Hi u slucaju I~ad~ je ne~o pojedinacno do~:o ~d . nimnog znacenja, akt 0 proglasenju gradlteljskog dobra dO~ljet ~~e '~kupstina republike ",ili pokrajin~. ~koliko se t? debro, a~~o Je .~bl.c: slucaj s ve6im prostornim ejellnama, nalaz'l na podrucju dVljul1i n~se republika, a'kt 0 proglasenju donijet ee sve zainteresirane s'kup~tine republi'ka iii pokrajina. . . Na saveznoj razini pitanja graditeljskog nasl'jeaa razmatrao je Savjet za covjekovu sredinu i prostorno ure.denje Savez.nog i~vrsno~ "eea i izvrsnih v,i jeeai pokrajina. U okvlru tog Savjeta djeloval'l Vlj Odbor za primdnu Ii graditeljsku bastinu, odnosno ranije Komi:~a za graditeljsko nasljeae koj~ j:obavil~ niz znacajni~ ~k~lj,~ ~ dogovora oko zastite ~radite~~skl~ I k~!tul"'n1h :dobar~, ukljuCUjuCI 'I . radu prijedloga za UPIS povljesmh vrljednostl u sVjetsku kulturnu :zprirodnu .basti~u.2 Sam.prijedlo~ donijeloo je Savezno izvrsno vijeee i proslijedllo mjerodavnlm o~ganlm.a UNE~C.O-a.. . . . U poslijeratnom razdoblju aktlvne zastlte 'jedna od najaktlvnl"h or,ganizacija na saveznoj razini je Stalna konferencija gradova i ~p6ina Jugoslavije, 0 'kojaj je bilo rijeci u pavijesnom pregledu.3
48
CIVIC TRUST Wh~n \Ne look ;!fOund. we see 50 much Ihal ;5 sQu~!id. depressing ~nd ,,"wonhy. Marw of our 10.... nS hawe grown ' 1'110 5pr~wl;ng urb~n muses wIth· (luI sh~pe or b~auIY. Handsome disllicl5. no longer prosperous, have lallen II'I\odecav, TheShf'.nkingcDuntrYS,id~ is scatled and disfigured b,Y mari·made uglineu of every kind. Fine old bUIldings and whole seClots of ",Uolie lowns !'lavl! been 11101lgllllo:;15lv demol ish ed and 100 ohan replaced by new con· IlruClionsoluniiormmedioc"ly. [verywhere therl! are signs of indltterenc!! nndneglect-ga,!sh DdvertisemenlS, the clul1cr 01 trallic S'llns, br oken!ence,. puling painlwork, cobwebS of overhcad W;'U. abandoned mOIll,~a's. and linel ol.ail sorts, Musl prog,eu und ugliness go hand in hanrjl Havewegollo accep"ha I drabneu and d,~ord!r ar! Ihl! PIIC~ we mUil'pay lar praspell'V J ' A,e Ihe new buildings which J'e springinll UP eve,ywher~ ..... orthv of Blllain ;lIId hel people 1 The volumeal ne ..... con'uuclian wi\lloon be ~qu,v3lenl 10 it fl ...... lown 01 100.000 every Iltn weeki. FOI be11e' 0' lor WO,,!! we ~'f. CI'C,ting I flew B,;u;n. ShaH we be ptoud al il7 Apart hom mere QU ~ nliIY. a'e : we going 10 Jeilliitbehind us so.melhing01 QUillrtyand d'SllnChOnwh,chJulu'e <;jener3lioni will admire lind wrsh 10 preserve? It wu IhoU9hl5 such .I S these 1hallel to the foundation 01 Ihe Civic TIU51 by Mr Duncan SamJy! In 1957.
Objle11llts ThlobjeclivesaflheCivfcTrust,lfe: toertco""oe hiOhquahWinaIChilectureandplanning; ,opreJe,~e building501 distinction and hillO,ic interesl; ' top10/ectlhebuuliesollhecoullltyside: la elimini/I! and pfCtVen! ugliness, whcther 110m bad design 01 neglecl: IOlrimu/ale publicillierell in Ihe good appur;mce allawn and counlry;and roifIJpirc generallrllltflll "fciviepiide. Orglnisatlon The policy lind aCli~iljes of Ihe Ci~ic Tlu51 .re decided by Ihe Trustees. who meel regulill~ as a Ball,d and in Commillee. E~eculi~e tespon sibihlYfuts with the DiltelOI. Mr le,lie upe. lormer Chief Planning Ollicel 01 Iht L1?ndon Counly Council and I) Plln Presidenl 01 the Town Planning Inslilule. He is aisiSledbYOqua1ilied·~tJllol 'lChilecIS. plann'I$and designelf. the,llusl IS tamplenlr independent. lIS income is de'ived enllrely !rom \'OIunt).rvsub$CJiptiofls.ccntribuledbypublic.spiriledccmpaniesinindustry a".d r;'omme,ce. 11 mainllins cl05~ conlact Wilh Government ~ep.artmenI5. Local Autho,i,ies. p,ole$lional ;n"'lulions. civic Ind amenl1y soc,el,es. It ca· operates wilh them Il1lhei. respect;ve spheres to !hll fuUest possible ~~tenl:
..AsJccilleTruns
, Savjet za covjekovu sredinu I pro· storno ureaenje: Prlrodna I gradlteljska bastlna vrste. vrednovanje, katego· rije, rezimi. proglasavanje, planlranje, flnanciranJe (II faza Zajednlcke zastite I ureaenja prlrodne i graditeljske ba· stine). Materijali, Brioni, maj, 1982, str. 16. , Dio nadleznostl Komisije za gradl· teljsko nasljeae. posllje prestanka nje· nog djelovanja. preslo je na Koordinacijski odbor republlcklh I pokrajlnskih zavada za zastitu spomenlka kulture i prlrode. • T. Marasovlc, o,c,. str, 90 .
Thele Is also'a need fcrguidanceandco.ordinalicnatlhe legio nallevel.That is why Ihe Civic Trus\ has warmly welcomed 1M lormalicn 01 a SCOIlI1". C'~IC TrUll. a Civ,c llui! far Wales !Trelladaelh Cymru) and Reg'onal TIU"11n the NOl\h.Wes, ind Nonh.EHI 01 Engrand. Theil Cha"men ale membels 01 the I:entlll Board 01 Trustees and Ihcre is close conll C! belweelllhllll~1I1 In London. Glugow. Card,lI. Manchuter and Durham.
Propagandni letak britanske organizacije Civic Trust za zastitu kulturnih dobara str. 83. str. 141-144. 3 Priority Action Plan Activities Centre. , O.C . , , O.C.,
-
Regional
U okviru Stalne konfereneije djeluje 'i posebna sekeija za zastitu graditeljskog nasljeaa u gradovima,koja je bila po~retac mnogih znacajnih linieijativa za unapreaenjem ove mater,ije ,j ,~oja je g. 1982. obnovila svoj r,ad organizacijom strucnih skupova urazlicitim gradovima Jugoslav,ije kaji su u stanju pruzitiiskustva 'lI provoaenju aktivne zastite. Na europskoj 'i simj razini akeije naeionalnih konferencija 10kalnih vlasti, koje postojei u drugim zemljama (na pro NacioOnalno udruzenje talijanskih komuna) koordinira Medunarodna unija lokalnih vlasti, kaja je, meau ostalim, angazlirana ,i u pitanJima zastite graditeljskog nasljeaa narac.ito U okvi-ru planiranja. ad meaunarednih o.rganizaeiJa, koje sluzbeno predstavljaju vlade pojedinih zemalja odnasno parlamenti clanica, treba u prvom redu ,spomenuti Europski savjet sa sjedislem u Strasbo'lJrgu, koji je - >!
Jedno od osnovnih obiljezja danasnjeg vremena prama kulturni bastini je sudjel'Ovanje graaana u sirokaj akciji ocuvanja graditeljskog nasljeaa. Dok su u raniJim epohama akcije skih slojeva u procesu zastite bHi getovo.iznimna pajava (na pro u Engleskoj 19. st.), s razvitkom aktivnog pristupa nasljeau stanovnistvo se sve jace u~lju6uje u razmatranje prablema kulturnih dobara, U odlu'ke 0 njihovam ocuvanju i ureaenju kao i u nadzor 0 njihovom odrzavanju. I u tom padrucju iSI~ustva u pojedinim zemljama su veoma razlicita i vezana uz drustveno·paliticki sistem, a.H - opeenita gledajuei - sudjelovanje stanovnistva u zastiti vise delazi do ,izrazaja u zapadnim zemljama baz razlicitefol"'me graaanskih udruzenja i nJihov utjeoaj na o.dluke lokalnih ,i sredisnJih vlasti, nego u istocneeuropskim zemljama, gdje se participacija uglavnom svodi na informiranje graaana, a odluke gotovo iskljucivo danose centl'aHzirane strucne sluzbe. U nasoj zemlji sistem samaupravnag soeijalizma ,ne sarno da omogueava, neg a se pace i zasniva na sto sirem sudjelovanju stanovnistva, pa je u tom pogledu uloga graaana i u procesu zastite sve 'Odreaenija,iaka u tam djelakrugu jos nije dastigla onaj stupanj kaJi bi trebala imati. 49
, 0 bismo zeljeli upoz~riti bar~m n~ Dna ' ~aj~nacajnija , ~sku }}ok rticipaciji stanovnistva U ocuvanjU gradlteljskog nasljeoa, tva LJ :pa u prvom redu morali spomenuti Veliku Britaniju, u ko5 d blsmo ... najvlse . ,_.'I poslgnu t' t tl a h Ij'uj'u6i dugoj tra d'IGljl, 0 u om pog eo'.ojf1 je, . za va . C P t' . t y, c 1865. u Londonu se OSnlva ' ommons rese.rv a Ion S oCle ~LJ.l V~ , a zastitu otvorenih prostora, a 1877. Society for the propravljen: nncient buildingskoju u eri romanti'ckog konzervatorskog LJectiOn ok a reakcij'u na pretjerane restauracije, podstice William t ra vca ., XX . St . DSnlVa . - av ' tnlZ ' . ' Kao'em XIX. i u prvOj. poIOVICI se CI ,~O!r~s. dr~Jtava, svako sa svojim specif' i~nim us~jerenjem (priroIici1'lh I :j' a narodna arhitektura), da bl U posl'ljeratnom razdob5 rheo ogl , t d - . ... da, a. zastite rad tih drustava postao zna no sa rzal'nljl, pogoIjLl aktIV~~ su OIkupljena g. 1957. u udruzenje Civic Trust ciji su zat.o"L1 otk vilu kultumi ,i informativni, prvenStveno upravljeni na to l'lci .u pra 'lgura,la zainteresiranost svih drustvenih slojeva za g'rad "'I se os , . Ia najpogo . d" ' dl'l v. , asljeoe 'i tim putem postlg nlja ku Iturna kl 1diteljSk~a~rizaCijU ,i zastitu p~vije.~~nlh. ~radskih ,i ruralni~ .cjelina i ....,a z~ _ 'h obj·ekata. U organizacl:ll CIVIC Trusta raspravlja1U se, uz ,". drn acni . bl . k " t'' -tv pO!~. e mog uee sudjelovanje s!~novnl~~, S~I pro eml ' ?jl sel~u lf1ajS~r kog povijesnog sredlsta, pOjedlnacnog spomemka, stanh .. Iz t a kVI'h za5Jtlte .' ,netisto kaoi zahtjevi. za nJI"h ovom asanac'ljom. I'lrobljena aazrij' eva uvjerenje kod samih privatnih vlasnika 0 potrehi rava s . _. . I' . , t ra5 P 'rnanja z.astitnih ,akcija. Na . taj. nacl~ pnpr~v jeno j~. vec s .?pO~L1ZI lanova koje inace poduzlmaju zamtereslrane opcme, kOjlh '''jakIikPbroj rea I"IZIran2 tip
je ve obleme zasme mhanih cjenna od najveeeg je znacenja . zaat~rust, koji takooer okup~a niz ma~jih 10k~lni~."grup~,._t~ Nation _ na organizacija ,ima vecu snagu djelovanja,Cljl polltlckl e '-ke .s t ra~ k~, potIce ' - 'Iz'ra d~ l
•
Nazion~~e dei ~ent:! .Storici-artis~ici (AN.CS~, . alno udruzenje povljesno·umjetnlcklh centar a) Je organizaclNacl~n su 1960. osnovali urbanisti ,i drugi ,intelektualci sa svrhom ja kOjU otaknu lokalne vlasti na politiku jace zastite povijesnih grad. I'Izaclje. .. da. se. Pzgri ,i njihove revlta Sklh je
org Associazione
C'efi-,m , unavolta ilcentro storico __._-
::-10'!'.::':J''-:=:;T!~''
;----..
Akcije organizacije »ltalia nostra« za zastitu kulturne basUne kroz dnevnu stampu 1 N. J. White: United Kingdom , legislation, organ isation , f inance, partlci· patlon, Protection and Cultural anima· tlon. .. (o.c., str. 353) . 2 G. Fano : Centro storlca e cltta in espansione, Bari, 1974, str. 60 . 3 N. J. White: o.c., str. 55. , o.c, str. 239.
1 Protection and cultural animation ... o,c., str. 47. , o.c ., str. 82 , 83. 3 H. G. Watzke , J . Cramer, P. V. Kodolltsch : Federal Republic of Germany ,Legislation, Organisation, Finance, PartiCipation (Protection and cultural Animation ... o.c., str. 143),
U nekim drugim zemljama sudjelovanje pucanstva vise dolazi do izrazaja kroz konkretne akcije nego kroz formalna udruzenja. Tako, na primjer, odbori pojedinih stambenih jedinica u Brugesu (Belg,ija) imaju veliku ulogu u realizaciji projekata obnove starog grada. 1 U provedbi detaljnih planova u povijesnim podrucjima ta se participacija provodi kroz: - anketiranje graoana u faz·i ,inventarizacije; - stalno kont8oktiranje s predstavnicima javnosti (Iijecnik, svecenik, sooijalni radniki predstavnici drugih strucnih profila ,i drustvenih slojeva) tijekom izrade plana; - izlaganje prijedloga plana siroj javnosti. Iz ,iskustva Kanade u tom pogledu vee je spomenut slucaj Gastowna (Vancouver) kao primjer odlucne uloge graoana u spasavanju jedne cjelokupne povijesne gradske cetvrti. Tomu treba dodati i specificnu organizaciju koja se ,osniva na privatnim udruzenjima,2 od kOJih nekol,iko stotina ,imaju ,izravne ,iii posredne ,interese u zastiti kulturnih dobara. Neke, kao na pro Society for the Study of Architecture Hi pak Canadian Environmental Law Association su nacionalnog ob-iljezja, no najveea ve6ina izraziro je lokalnog znacenja. Iz drustva, odnosno njihovih clanova pritjecu i znatna sredstva, koja se sakupljaju u organizaciji Heritage Canada Foundation, sto se ve6inom bazira na donacijama. U Saveznoj Republici Njemackoj veoma je znacajna uloga stanovnistva ,i narocito privatne ,iniciJative u politici i 'r ealizaciji zastite povijesnih cjelina, osobito posljednjih godina. Pokazalo se, na'i me,da ondje gdje nema takve ,inicijative povijesni centra stagniraju ,i propadaju, jer 'ih postepeno napustaju ekonomski potencijali, a pov,ijesne zone pretvaraju se u prometnice iii parkiralista. Do degradacija je dolazilo iradi neprimjerene komeroijalizacije koja nije vodilaracuna '0 ambijentalnim vrijednostima povijesnih srediSta. U svim tim situacijama aktivno su se suprostavlJale tzv. akcione grupe graaana, koje se spontano stvaraju u mjesnim zajednicama i utjecu na lokalne vlasti da udovolje zahtjevima stanovnistva u pogledu zastite st80rih ambijentalnih obiljezja. Od c.itavog niza mogu6ih primjera t80kvih akcija vr,ijedno je spomenuti slucaj povijesne jezgre Hamelna. Na sluzbeni plan obnove i razvoja grada "Udwzenje graoana za zastitu st8orog grada« ustalo je ostr,im protestima nazvavs,i ga »modelom za unistenje stari,h gradova« zbog zakasnjelog obavjestavanja, pogresnih odluka 0 rusenju starih sklopova i nove neprimjerene izgradnje . T80kve ,intervencije sve su ucestalije sirom zemlje !i uspjeh u zastiti iodrzanju starih gradskih jezgri ,i drugih zona ambijent alne vrijednosti u Njemackoj moze se dijelom pripisati 'i a'ktivnoj participaciji stanovnistva u cjelokupnoj akciji. 3 Osim udruzivanja na lokalnoj, regionalnoj iii nacionalnoj '~az'ini, amaterska drustva za kulturnu bastinu Europe povezana su i u europskom savezu drustava "Europa Nostra«, koji - zahvaljujuei svoj!im uglednim predstavnicima, kao 510 je na pro Sir Duncan Sandys - ima utjecaja kod zajednickih meounarodnih akcija zaStite, a prvenstveno kodizrade meounarodnih dokumenata. Participacija graoana u nasoj zemlji u zaStiti graditeljskog nasljeoa, rekli smo, u nacelu je osigurana mehanizmom samoupravnog sistema. Prakticna ,iskustva nisu narocito veHka , ali s ukljucivanjem zastite u urban isticke planove prenosi se uDbicajeni postup80k prihvaeanja urbanistickih planova i na podrucje povijesnih podrucja. Taj postupak predvida odreoenije sudjelovanje grao8ona na51
50
2. ODGOJ I OBRAZOVANJE 0 GRADITELJSKOM NASLJEDU
roi,;jto od novih urbanistiokih propisa 1980.
Spominju6i ulogu sredstava 'informiranjai druge medije propagande za ocuvanje gradite'ljskog nasljeaa zasli smo u stvari u pOglavlje 0 odgojui obrazovanju koje ovdje valja barem i letimicno pr,ikazati. Uspjeh zastite graditeljskog i kulturnog nasljeaa, ako to shvatime kao dugotrajni 'i permanentni proces, ovisit ee 0 sposobnosti svake sredine da oS'igura sto potpuniji odgoj i sto cjelovitije obrazovanje stanovnistva i strucnjaka. Odgoj i obrazovanje u ocuvanju graditeljskog nasljeaa potrebno je sustavno uvoditi na razlicitim razinama.
Sudjelovanje graaana u razmatranju zastite narocito je vazno kodprovedbenih planova povijesnih podrucja, jer se u njima 'izravno rjesav,aju brojni problemi zivota starih gradskih cetvrti ,i drugih povijesnih naselja. U tom su pogledu neke manje sredine pov'IJe:.· . nog znacenja u Sioveniji (na pro Trzie, Kamnik, Kranj) postigla zanimljiva iskustva. 1 U usvojenoj metodologiji za Integralni plan povijesne jezgre Splita zacrtano 1e sudjelovanje stanovnistva u sv,im fazama planiranja, pocevsi od upoznavanja s cjelovitom problematikom povijesnih podrucja preko def,iniranja programa ,i ciljevai pl'lisutnosti u dowsenju plana. U tom procesu Ii u nasoj zemlj.i javljaju se drustva prijatelja kulturne bastine kao znacajna spona iZ!meau skih slojeva stanovnistva i struonih sluzbi koje 'izraauju planove, odnosno drustveno-politickih zajednica koje ,ih usvajaju. Jedna ad najaktivnij-ih takvih organizacija je Drustvo prijatelja dubrovackih starina, koje veoma uspjesno djeluje vee preko trideset godina.2 Tose Drustvo istice ne sarno propagandom kulturnih wednota i podrskom svim akcijama z,astite, nego se javlja Ii kao konkretni nosilac 'i realizator nekih programa zastite i ureaenja. Tako je, na pr., u formiranjuf,inancijskih sredstava sto su se posljednjih desetljeea ulagala u pov,ijesnu jezgru grada Drustvo ,imalo jednu od kljucnih pozicija, jer mu je Skupstina opeine predala na koristenje nepokretna kulturna dobra, odricue,i se, u korist Drustva, dijela prihoda iz kulture. Time je ikultumi dinar ponovno vraeen kultur,i i kao mjesna participaoija ,republickog fonda postao jos mnogo vredniJi, omogueavajuei vorlo korisne zahvate na zastit.i i ureaenju graditeljskog nasljeaa.
1. Odgoj sirih slojeva stanovnistva
Posljednjoih godina zapazena je 'i aktivnost Drustva prijatelja kulturne bastine u Splitu, koje potice;' ski meau stanovnistvom ,interes za kulturna dobra i njihovu zastitu, a ukljucuje se u 'rasp rave o nizu znacajnih pitanja ureaenjai obnove graditeljskog nasljeaai svojim publikacijama i predavanjima pridonosi popularizaciji kulturnih vrednota.
, P. Fister: Obnova 10 varstvo arhltekturne dedlsclne, Ljubljana, 1979. 2 P. Kaele: Iskustva Dubrovnlka u odriavanju spomenlckog fonda, URBS, Split, 1971, str. 263.
U animiranju graaana za akcije z8stitei ureaenja graditeljske bastine od velikog su Z!nacenjai sredstva ,informiranja: tisak, radio i televizija, kao Ii filmovi ,i publikaoije kojima se na popularan nacin prikazuju vrednote kultumog nasljeaa, te potreba i smisao njihova ocuvanja.
Animiranje sire javnosti za probleme zastite graditeliskog nasIjeda putem akeije ,.SOS za bastinu« Radio-Zagreba i strucne stampe
Z A
BAS TIN'U
ORGANIZATORI: TREel PROGRAM RADIO ZAGREBA CENTAR ZA KULTURU IINFORMACIJE - ZAGREB INSTITUT ZA POVIJEST UMJETNOSTI - ZAGREB tASOPIS .ARHITEKTURA" -ZAGREB
52
, usp. Izvjestaje pojedinih zemalja u knjlzi Protection and cultural animation (o .c.). 2 T. Marasovlc: Povijesna jezgra Spllta s Dioklecijanovom palacom, Svjetska kulturna bastlna, serlja clanaka u .Slobodnoj Dalmacljl., Split 5. I - 4. X 1980.
lako se u velikom hroju zemalja, narooito poslijednjih desetIjeea, znatno napredovalo u odgoju sirih slojeva stanovnistva, ipak sve zemlje koje su se susrele stirn problemom upozoravaJu na njegOY znacaji jOs uvijek nezadovoljavajuee stanje.' Tako na pro u SR Njemackoj, u kojoj se posljednj-ih desetljeea aktivna zastita sve vise potlfnJuje u teorijoi ,i praksi, zaostaje edukacij.";l s'i rih slojeva stanovnistva. Ukazuje se prvenstveno na presudnu ulogu t.iska, ali nedostaju kvalif,icirani novinari za takav odgovorni z.adatak. U tu svrhu organiziraju se tzv. DvecernJi tecajevi a koji su dali adreaene rezultate (na pro u Frankfurtu). U Nizozemskoj se najveca vaznost U odgoju za zastitu kulturnog nasljeaa pridaje tisku trazeci jace angaziranje kroz stalne I'Ubrike u dnevnim Iistovima. Najv,ise uspjeha uanimiranju tis,ka za problemeaktivne zastite imale su vee spomenute akcione skupine gradana. . Od radio 'i TV programa za probleme zastite najvise se angazira program posveeen socijalnim problemima nizozemskog drustva, koJi ukljucuje 'i emisije 0 graditeljskom ,i kulturnom nasljeau. U drugim programima obraauju se vrednote kulturne bastine. Ipak, upozorava se na potrebu stalnih programa u okviru jednog odgojno-obrazovnog sistema koJi jOs nije 'razraaen. Naglasava se i velika uloga narodnih sveuoilista (Volkshogescholen) ,i na tom podrucju. Neke druge zemlje orazvijale su pojedine medije u odgoju stanovnistva za probleme ocuvanja graditeljske bastine. Tako je u Austriji poznato Narodno sveuoiliste Urania koje U okv,iru svojih programa prldaje veliki znacaj edukciji 0 kultumim dobrima. U Sjedinjenim Americkim Drzavama jedna cijela televizijska mreza nacionalnog znacenja posveeena je ekolosldm problemima, zahvaljujuei nastojanjima Miami Dade University u F10ridi da se sustavnim televizijskim filmovima, koj-i su ,izbol'!i1i pravo emitiranja na cjelokupnom teritor,iju SAD, ti problemi iznesu pred mnogomiIjunski auditor,ij. Iskustva u nasoj zemlji pokazuju takoaer napredak u tom pravQU, iako bi se edu'kacija graaana mogla znatno vi,se i sustaVlnije provoditi, nego sto se to do sada ,radio Pojedina narodna sveucilista (na pr. Kolarcev univerzitet u Beogradu) znatan dio svog programa posve6uju kulturnoj bastini. 0 tomu mnogo raspravlja Ii dnevni tisak, aN bez stalnih ,i kontinukanih ,rubrika. Neki pokusaJi (na pro sustavno objavJj.ivanje opisai problema Dioklecijanove palace kao svjets1ke kulturne bastine u dnevnom listu g. 1981.' znatno su prj-
53
prostora, povijesnih cjelina, ambijenata i objekata, od neprikladne lokacije industr;ije ,i prometnica, nekontroQlirane 'izgradnje gradova j naseIjado degradacije pojedinih gradevina i detalja. Pa ,i sami zastitni ,i restauratorsk,iradov.i kOJi nisu Ikvalitetno izvedeni donose nepopravlj.ive stete za kulturno nasljeae, daleko veee od onih koje nastaju zbog pomanjkanja samih zahvata. A organizacijske, tehnicke i financijske mogucnosti zahv.ata Ii ulaganja u graditeljsko nasIjede postaju ,ipak sva,kom godinom to veee, pa odgoj sto veeeg broja specijaNsta zaista postaje urgentnim ,problemom. Potreba za speoijalistickim abrazovanjem osjeea se na razllcitim strucnim r,azinama:
bliz,ili povijesnu jezgru Splita skem stanovnistvu. U okvloru kulturnih tribina u raznim gradovima ,raspravlja se ,i 0 problemima zastite nasljeda, narooito kad su oni dio sire urbanisticke problematike. Za jacu popularizaciju graditeljs,kog nasljedai problema njegove zaStite postoje, dakle, raz(,iciti mediji koje hi trebalo sustavnije koristiti, a u prvom redu: dnevne Iistove, tjednike i uopee tlsak velike naklade, radio, televiziju, edukativnei dokumentarne filmove, javna predavanja ,i jayne ,rasp rave u okviru narodnih sveuciHsta, javnih tribina ,i drugih priredbi, te popularne edicije, koj'ima se ,na pristupacan nacin pr,ikazuju gradanima vrednote graditeljskog nasljeda ,i potreba z.a njegovim trajnim ocuvanjem.
a) Visokokvalificirani majstori
2. Odgoj i obrazovanje u osnovnim i srednjim skolama
Pojavom nove tehnolog!ije u graaevinarstvu postepeno izumioru stari nacini gradenja, pa su sverjedi majstori koj,j su u stanju zidati tradioionalnim konstrukcijama (svodovi, lukovi i razHoite tehnike gr,adnje u kamenu). Pogotovu su 'r ijetki majstori klesari ko}i su u stanju izvoditi profilirane i ukrasne dijelove, sto inace prati ,restauraciju povijesnih graaev,ina. U mnogim zemljama ukazuje se na taj problem Ii trazi se rjesenje~roz 1iormiranje spec-ijal,iziranih radionica
Proces sustavnog odgoja gradana za kulturnu bastinu trebalo bi imati najlogicniji pocetak u osnovnoj skoli, aM se uizradi nastavnog programa 0 tomu ne vodi dovoljno racuna'. Taj se program u najveeem broju zemalja svodi na nastavu povijesti, odnosno prirode i dl'ustva, u okviru kOje se u veoma malom opsegu ucenici upoznavaju sa spomenicima. Hilo hi stoga potrebno dopuniti nastavne programe osnovnih skola 'i barem u okviru predmeta "poznavanje pr,irode i drustvacc pruziti ucenicima osnovno znanje 'iz kulturne ,i prkodne bastine i potreba njez'ina trajnog ,ocuvanja. Na razini srednjoskolskog obrazovanja nastava se poveeavakmz predmete pov,ijesti umjetnosti (odnosno likvonog odgoja ,i Hkovne umjetnosti), al,i jos uv,i jek bez programa koji bi ukljucivao barem osnove zastite kulturne bastine'. Takvi programi znatno hi rpridonijeli boljem upoznavanju stanovnistva s vrednotama kultumo-umjetnickog nasljeda i potrebi njegove zastite.
b) Specijalizacija u okviru dodiplomskog studija
Vee smo spomenul'i da u ,okviru dodiplomske sveucilisne nastave ,pojedini arhitektonski fakulteti imaju svoje specijalisticke pl'ograme za gr.aditeljsko nasljede. U nas je takav slucaj s Arhitektonsko-urbanistickim fakultetom u Sarajevu, koji je uveo smjer revi-
3. Odgoj i obrazovanje na visokoskolskoj razini
Vee od pocetka XX. st. na pojedinim fakultetima u Europi, U prvom redu na arhitektonskim i f,ilozofskim (na studiju povijesti umjetnosti) uvedena je nastava ,iz predmeta zastita spomenika. Od tada su mnoge zemlje razvile' taj pr,ogram osjeeajuoi prvenstvenu potrebu odgoj-a arhitekata ne samo u smislu specijalistickog obrazovanja, nego osposobljavanja mladih strucnjaka, da se u svakodnevnoj praksi snalaze u slozenim uvjeHma proQstomog planiranja i projektiranja u povijesnim ambijentima. To je narocito dosloQ do izrazaja u rposlijeratnom razdoblju, a pogotovu od g. 1975. U nasoj zemlji mozemo takoaer sf,ijediti to nastojanje u ne,kim sveuciMsnim sredistima, npr. na Arhitektonsko-urbanistickom fakultetu u Sarajevu ko}i za zastitu graditeIjskog nasljeda u okviru dodiplomske nastave wodi posebni specijaBsticki smjer, aB, na zalost, ponegdje 'i 'U~idanje posebnog predmeta zastite spomenika, 8toQ u opeem odgoju arhitekata mora imati negativne rposljedice. 4. Specijalistic/(o obrazovanje
Za ,sustavnu akoiju zastite graditeljskog nasljeda, odnosno za osposobljawanje nu~no rpotrebnih st~uonjalka ad na1jveee je vaznosti specijalisticki odgoj. S poveeanjem oQbujma zastitnih rad-ova proQblem specijalistickog oQdgoja postaje sve akutniji, jer pojedini pr,imjer-i ,iz recentne konlervatorske prakse ukazuju na alarmantno stanje nagraivanja sir,ih
54
'Na jugoslavenskom savjetovanju .covjekova sredina u osnovama I srednjem obrazovanju, odrianom na Bledu 1983. graditeljsko nasljede je uneseno u naert programsklh jezgrl u nastavl prlrode I drustva. 2 Na Istom savjetovanju (v. prethodnu blljesku) kulturna bastlna unesena je u program likovne kulture u srednjem usmjeranom obrazovanju.
ICCROM-ov postdJplomski studij graditeljskog nasljeaa u Rimu
55
taHzacije kao ravnopravni smjer drugim arhitektonskim usmjerenJima. Citav niz uspjesnih zastitnih intervencijai nova izgradnja uskladena s povlijesnim ambijentima u Bosni ,i Hercegovlni u posljednje vrjeme rezultat je tog specijaUstickog odgoja sarajevskog fakulteta. Nedavno je u CeUnju osnovan Kulturoloski fakultet s usmjerenjem za zastitu spomenika kulture koji takoder u okviru dodiplomske nastave usmjerava strucnjake za zastitukulturnih dobara. U nekim dl"ug'im sredinama (npr. u Hrvatskoj) pokrenuto je pitanje organizacije studija z,astite spomeni:ka na dodiplomskoj raz,ini. c) Znanstvena i strucna specija/izacija na postdlplomskoj razini
Najpotpunija specijalizacija za zastitu graditeljskog nasljeda ostvaruje se na postdiplomskoj raz,ini putem magistarski,h Hi specijalistickih studija. Specijaf.isticld studij liz zast.ite organizirani su u veHkom broju zemalJa, a pokrenuti su i medunarodni tecajeviiz tog podrucja. Najznacajniji medu njima je Studij arhitektonske konzervacije koji su u Rimu zajednicki osnovali Medunarodni centar za studij zastite i obnove kulturnih dobara {ICCROM)i Arhitektonski fakultet rimskog sveuCilista. Polaznici studija su ,arhitekti 'i drugi strucnjac'i zainteresirani za zastHu ,iz brojnih zemalja, ukljuoujuci Ii mnoge zemlje u razvoju, a nastavnici af,j,rmirani profesori ,ili eksperti iz Europe i drugih kontinenata koJi svoja ,iskustva prenose mladim stl"ucnjacima. I neki nacionalni postdiplomski centri za graditeljsko nasljede kao na pr. u Yorku, limaju po sastavu svoJih nastavnika i polamika medunarodni karalkter. Prv,i jugoslavenski postdiplomski studij graditeljskog nasljeda zajednicki su u SpUtu osnovali Splitsko sveuoiHste j Arhitektonski falwltet u Zagrebu. Po svom nastavnom programu, organizaciji, nastavnicimai polaznicima to je iizraz'iti multidisc:iplinami studij magistarskog karaktera koji obrazuje znanstveneradnike :i specijaliste liz sireg podrucja graditeljskog .oasljeda, ukljucujuci ne samo zastitu .oego ii istrazivanje, planiranjei projektiranje u povijesnim ambijentima.' Jedan od posebnih 'rezultata u dosadasnjoj praks,i splitskog studija, 'koj:i je od 1975. okupio petgeneracija studenata, jest kontinuirano ,o lwpljanje ,,velike vecine polaznika i iizmjena ,iskustava (j razlicitim problemim'a 'istrazivanjai ocuvanja graditeljske bastine. Postdiplomsk,i studij takoder su posljednJih godi.oa organizirani na arhitektonskim fakultetima u Beogradu, Ljubljanii Sarajevu.
f
56
'JrlII. POSTUPAK ZASTHE 'I UREflENJA GHADITELJSKOG NASLJEflA , Sveucllilite u Splltu, Arhltektonski fakultet Sveucilliita u Zagrebu, Postdlplomskl maglstarskl studlj zalitlte I revltalizaclje gradlteljskog nasljeda, Split, 1976; T_ Marasovlc: Postdlplomski studlj zastlte I revitallzaclje graditeljskog naaljeda u Splitu, Godllinjak zastlte spomenlka kulture Hrvatske. Zagreb, 4/1978. 5/1979. str_ 351; T. Marasovic: Education In the Integral proces of architectural and urban heritage protection and revitalization. Nessun futuro senza passato, VI Assemblea generale, ICOMOS, Atti, I. Roma. Barl-Flrenze-Verona, 1981. str. 665; T_ Marasovic: Experiences of Split (Yugoslavia) In the Post-graduate education on architectural heritage, International meeting of coordinators of training In architectural conservation. Unesco-ICCROM ICOMOS, Rome, 2--4. XII. 1982. str. 85.
"
progJasenja dobara, za koja su - prema novim shvaeanjima u nasoj zemlji, kaiko je vee receno, mjerodavne drustveno-politicke zajednice. To je faza koja u pravilu one bi trebaJa zahNjevati posebno dugi ·r-o.k izvrsenja, niN nal'Ooit'D 'Dbilna sredstva, jer se ,izvodi s raspol'Dzivim st,rucnim sastavom sllJzbe zastite Hi drug.ih institucija ;koje sudjeluju u tom radu. Glavne dionice u toj obradl su: popis (.i-nventar), zastitna valorizacija. kategorizacija, predlaganje re~ima preventivne zastite, proglasenje i registracija graditeljsk'Dg dobra. 1. Zastitni popis (inventar) graditeljs!
lako su pojedini restauratori vee u ranijim razdoblj.ima zastite spomenika ,istical.i potrebu teme!i'itog pristupa svakoj intervenciji na 'Dov.iiesnim objektima (na pro Viollet-Ie-Duc u romantizmu, Boito u "bioloskoj« fazi zastite), ipak je te,k s ak1:ivnim pristupom graditeljskom nasljeau ,konacno prevladana praksa konzervatorskih Improvizacija do koje je katkad dolazHo ·i u nasem stoljeeu, narocito u onim s,jtuacijama kad su se zahvati ;izvodili ponegdje cak i bez arhitekata u ·izravnom kontaktu ·izmeau konzervatora-povjesnicara umjetnosti ·i zidara. Kaoi kod drugih znanstvenih disciplina, aktivni pristup graditeljskom nasljeau osniva se na odreaenom postupku kOJi ukljucuje ·citav niz dionica: od evidencije .i inventarizacije do 'izvedbe zastitnh radova. Taj 1e postupak, ukoliko seradi 0 pravnim akcijama kao sto je proglasenje iii ,registracija, .jIj pad< 0 sadrzaju urbanistickog plana, ukoliko .se radi "0 zastiti kroz planiranje, 'Ddreaeni stanovitim zakonskim propis+ma, pa se ni u tom slucaju ne moze govoriti 0 jedinstvenom modelu konzervatorske iii urbanisticke procedure jer u razlicitim zemljama postoje ;i u tom pogledu razHciti propisi. Primijenjena metodolog,ija u tom postupku moze ovisiti i 0 specificnim potrebama ·odredenog . podrucja u kojem se vrednuje graditeljsko nasljede. Ipak se na temelju :iskustva mnogih zemalja, ukljucuju6ii iskustva Jugoslavije, ·isto kao ·i na temelju preporuka medunarodnih organizacija, kOje se odnose na taj problem. moze doei do stanovitihopeih stavova ·0 tomu kako se u naceluodvija taj postupak u pojedinim osnovnim dionicama. , Pri tomu treba ', razlikovaticetir,i osnovne faze koje se meausobnorazlikuju po organizaciji ·izvodenja, vremenu trajanja Hi pak financ·ijskim sredstvima potrebnim da se zavrse pojedine dionice rada u tom postupku. To su: - popisno-registracijska obrada, - analoi1:icko i plansko-projektna 'Dbrada, - izvedba radova na graditeljskom nasljedu, - stalno odrzavanje i inspekcija 1. POPISNO·REGISTRACIJSKA OBRADA
Prva faza, koju mozemo nazvati popisno-registracijskom, sadrzi osnovne dionice kOJima se pristupa cjelokupnom procesu zastite ·i ureaenja graditeljskog nasljeaa. Za tu je fazu ,kara:kteristicno da je u pravilu izvodi sluzba zastite kultumih dobal'a, osim u dionic·i
, Consell de la Cooperation relle : Inventalre de Protection , explicative, Defense et mise en des sites et ensembles d'interet rique et artistlque, Strasbourg . 2 Inventalre de Protection du moine Cultural Europeen .
Cultu· Texte valeur histo· Patri·
a) Meaunarodni inventarski model Europskog savjeta Prvi medunarodni model usvojen je na Simpoziju koji je 1965. ol'ganizirao EUl'opski savjet u Barceloni i Palmi (spanJolska) na temu ,jZastita i valorizacija podrucja .i cjeJ.ina povijesnog i umjetnickog interesa.' Taj skup, koji je okupio najpoznatije europske strucnjake iz tog podrucja, predlozio je jedinstveni Inventar za zastitu europskog Ikulturnog nasljeda (lPCE)2 sa svrhom da se : - sustav.no usmjeri akdja pojedinih zemalja clanica u zastiti kultmnih dobara; - podrzi akoija zastitne sluzbe u tom pravcu ,i podigne svijest kod sirih slojeva stanovnistva; - usvoji jedinstveni naGin popisa kulturnih dobara. Vee na samom :poce1:ku inventarizacije Europs:ki je savjet zelio upoz,or.iti na dV'ije bitne vrste inventara: na zaStitni (inventaire de protection) i na znanstveni i:nven1:ar t(+nventaire scientifique). Za potrebe osnovnog popisa predlaze se zastitni inventar nepokretnog Iwltul'l1og nasljeda . .Pristupajuei izradi pl'ijedloga za jedinstveni popis gl"aditeljskog naslJeaa Europski savjet izvrs,i(\ je tipolosku klasifikaciju na dvije osnovne skupine: podrucja i spomenici. Pod pojmom " pod(LIcja cc u.kl'j'Uceni sou: 0.0. pr,irodna podrucja (prirodni spomenici iistaknuti pejzazi),
58 59
0.1. povijesna podrucja (zone pov,ijesnog, literarnog Hi legendarnog znacenja), 0.2. znanstvena podrucja (geolos,kei paleontoloske formacije, podrucja arheolos~og interesa), 0.3. 'gradska podrucja ri pov,ijesne cjeline (pov,ijesne jezgre, spomenicke skupine, fortifikacijske cjel'ine, cjeline oko veli:kih crkvenih graaevina, cjeHne stambene arhitekture, volumetrije i sHhuete starih naselja i dr.), 0.4. podrueja mjesovitih vl1ijednosN (velika prirodna podrueja sa slikovitom arhitekturom, prir.odna o~olica pojedinaenih pov,ijesnih graaevina, nastanjeni otoci). Uz registraciju oOsnovnrih obiljezja pojedinog podnieja, predlozeni rinventar za zastitu uvodi i kategorizaciju zastieenih podrueja s 3 osnovna stupnja: 1. zastitni stupanj (D.P.1)': potpuna zastita podrueja; 2. zast,itni stupanj (D.P.2)· podrueje s predominantnom zasNtom; 3. zastitni stupanj (D.P.3): podrueje s predominantnim Ilovim razvojem. Za svaku od vrsta podrueja navode se ,i specificnosti u kategor.izacijL Pod pojmom "spomenika« ukljuceni su: 1.0. crkvena i grobna arhitektura, 1.1. vojnieka arhitektura,
1
D. P. = Degres de protection.
Osnovni list metlunarodnog inventarskog sistema pop/sa graditeljske bastine . (I.P.C.E.)
Dopunski list metlunarodnog inventarskog sistema I.P.C'£'
1.2. javna civilnaarhitektura (vijecnice, komunalne palace), 1.3. privatna stambena arhitektura, 1.4. industl1ijska, poljoprivredna i druga pr.ivrednaarhitektura. Za · »spomenike« se takoaer predlaze kategor,izaoija, odnosno rez,im zastite, ito: 1. zastitni stupanj CD.P.1): ,integralna zastita pojedinog objekta; 2. zastitni stupanj (D:P.2): zastita pojedinih dijel'ova i moguenost modif,ikac,i je ostalih; 3. zastitni stupanj I(D.P.3): mogucnost zamjene novim objektima koJi trebaju sacuvati ambijentalni karakter cjel'ine. Ako bismo uz priznavanje neospornih vrijednosti predlozenog modela zeljeli kr,jtio~i pristupit.i spomenutoj akciJi Europskog savjeta, onda bismo u prvom ,redu morali upozoriti na teskoeu u odredivanju konacnog rezima zastite vee u prv.oj fazi zastitnog postupka, jer odluke .a ,integralnom Hi parcijalnom ocuvanju, odnosno moguenosti -rusenja 'i zamjene novom ,iz'gradnjom ne mogu donijeti izraaivaci inventara niticak same strucne sluzhe bez temeljite anal·ize iz ~ojih hi proizasla potpuna znanstvena valor,izacija ,i pr.ojekt zasNte 'i ureaenja. Meautlm, evidencijska vl1ijednost predlozenog modela je neosporna. Predlagaei su za svaku rkategoriju (podrucje iii spomenik) predlozili inventarski list, koji se sastoji od dV'ije stranice, lna~oJima su sazeti bitni podaci 0 povijesnim podl'ucjima .jJj objektima, Za .obje kategorije uvodi se broj vrste (u smislu ranijeiznesene klasHikacije) i osnovni podaci 0 pr.ostoru za
FICUE COMPLEMENTAIRE Donnees Typologiques
Donnees
chronolo'giq~es
D.::.nnCB techniques
D~cumenlotion comple.m~laire (grophique, phologrophique, etc ••• )
60
61
najnuzniju slikovnu dokumentaoiju . Popisni list za " podrucje « sadrzi podatke 0 mjestui nazivu, kratki opis, danasnje stanje, perspektive 'razvoja, postojeeu zastitu, oprijedlog zastitnog stupnja, zapazene opasnosti , predvidene zah'late ,i osnovnu bibliografiju . Poledina lista rezervirana je za skicu situacije (najmanje u mjerilu 1:10.000) i za fotografije . Popisni list za "spomenike" sadrzi tocni opis polozaja (mjesto, ulica i dr.), naziv, karakter okolnog ambijenta, vrijeme nastanka, postoje6u namjenu,opis, stanje ocuvanosti (predoceno u anketnoj formi: zadovoljavaJuee-osrednje-losel. postojeee i predlozene mjere zastite ukljucujuei ,i spomenuti stupanj (D.P.1. 2 iii 3). Poled,ina je 'i ovdje predvidena za graficku gradu i t o tlocrt u mjerilu (od 1:500 do 1:200) i karakteristicne fotografije. Europski linventarski model predvida i izradu jednog preglednog popisa (repertor ija, indeksa iii inventarskog sazetka) u :kojem bi se sustavno navela sva podrucja i spomenici na nacionalnom teritoriju. Takvi ,indeksi kOl'isni su za nacionalnu i regionalnu evidenciju graditeljskog nasljeda j za opeu politiku 'i planiranje njegova ocuvanja .
Naslovna strana spanjolskog pOpisa graditeljskih cjelina Primjena europskog inventarskog sistema u poplsu graditeljskog nasljeaa $panjolske: objavljeni inventar grada Caceres
b) Primjena meounarodnog modela i iskustva u izradi zastitnog inventara Na osnov,i modela koji je predlozio Europski savjet neke zemIje p I'istupile su :izr adi nacionalnih inventara za podrucja i spomenike, kao i 'izradi naoionalnihindeksa nepokretnih kultumih dobara i u tom postigli odredenerezultate. Kao zemlja-domacin europskog simpozija 0 ;invental'izac,iji, spanjolska je odmah zapocela primjenom predlozenog modela. Izradainventara podrucja ,i spomenika bila je prva faza u kompleksnoj akciji zastite i uredenja graditeljskog nasljeda. Kao druga faza predvidena je preventiv.na zastita kojoj je osnova 'izgradeni popis . Treea faza nazvana je "aktivnom zastitomui revalor,izacijom , a sadrzi opseznije analitickei plansko-projektne akcije, sto bi od-
c) Inventar graditeljske bastine Jugoslavije
PROVINCIA DE BADAJOZ CONJUNTOS HIST6RICO ·ART isTICOS DE 1" ORDEN NUM.
N O MBR E
PR O lECClON
I N F O RMAC I O N
LEG AL
OJ. 0"'. 01
L.
COM P l EM E N T AR I A
~D·:I~'~~~~II~· ~~." <:~~'~~ .~:"~'':~'D:;''~:I''fll "~":i~6:i;D~'::!~'i~<:' .:m;' 1:·:~O·d.
Tod . ,. dllcr.d , n"IU ' , . "0n. hl.16, lu·.,tfllru, ... eI , n'o, Io n. de re.,.'c. Edlfiud6n en l odo nlo
I
I
CONJUNTOS HIST6RICO·ARTisTICOS DE 2' ORDEN NOM B RE OJ, BA, 0] OJ, BA,04 OJ,BA,OS OJ, BA , 06
OJ, SA, 01 GJ, OPo,O' OJ,BA,O'
OJ, II :", 10 0] , lA, 11 OJ,IIA.ll ~l, 1",, 1l OJ.8A . U G) , OA , 15 ' 0I,8A,16 IIJ, OA,11 OJ, II "',"
ACE IJCH A I.. AL ANOE A LO IJAO IJ£ AQ IJ II A ZIJAC A CAMPA NA. to • FEA I A. F II E
o ~~tr~~fS MECTAOOS
INfO RMAC ION COM Pl fME NT AR IA
UO I EC CION IIUlUt A VAlO RES HISTOR IC O·AR TfSTICOS H GAl
T' ibun ~1
211.
VI
Z HA . Z!'l A . 211.
l V.
D.II·V "'. D. l 0oV_U E.
. ..
M
Vii
R .. in ~ • •om ..... Ou cado d . F . . i~ CCl. A ' i~. Mon' , ~o CH. Z uttl~. ~ n CH. Or d ~ n de S,n l i. , ..
C~
C.llr C~Il..
c.
CH, T em" ' ui,,. Tr ibunl ' de ,. ' noullic ;o n Oo m;n~.io n P""u~vc . .,
CU ' . C~ .. c
eH.
C !'l . O,den de Alunh,. CH. P l u . M r. ..... a
c. c~
T~ m pl "lo l
T Hm ", IIDman n CH. A l v ~. o d . lun a
C~
:lV.
d .. IDI
SA
SA
SA
C C I., C . ldub .. d.
I~
I) ' H '
Detalj iz spanjolskog popisa graditeljskih cjelina
62
govaralo drugoj fa~i postupka ocuvanja graditeljskog nasljeda, kako smo to ovdje nazvali. Zastitni inventar ,izraden je za niz gradova i obJavljen kao iposebna ed'icija oU izdanju Milnis1:arstva nacionalnog 'O'dgoja pod koje spada Generalna direkcija za likovnu umjetnost, Ddnosno sluzba zastit e naoionalne umjetnicke bastine. Od posebnDg znacaja biD jerad na ,inventaru podrucja :koJi je u okviru 9.0520peine (prema stanju 1967) obuhvatio 1.055 opeina koje sadrze pov,ijesno-umjetnicke, odnosno urbano-prirodne vrijednosti. Na osnovi takvog popisa izraden jei objavljen linventarski sazeta'k za cije,lu zemlju,' u kojem su alfabetskim redom popisane sve provincije u okvi'ru kojih su navedena sva podrucja prema vee spomenutom stupnju. Uspjesnu primjenu europskog inventarskog model a pokazuje ,i Italija. Slijedeei upute Europskog savjeta u zadnjih desetak godina popisana su pod rucja i spomenic'i u mnog.im pokraJinama i Dpeinama : U pojedinim dijelovima zemlje nastojalo se kompletirati predlozene popise. Tako je Zavod za zastitu u pokrajini Marche predlozio cetiri osnovna popisa: 1. za povijesna podrucJa (scheda del territoriol. 2. za povijesne gradove, 3. repertol'ij {scheda del repertorio) u kojom se detaljnije obra· duju pojedini dijelov,i grada, 4 . za pojedine objekte. Takvi popis,i, medutim, prelaze zadatak ,prve faze zastitnog postupka kOja je ,iskljucivo popisno-r€gist,racijskog kamktera . Mnoge druge zemlje sHjedile su europski linventarski model il,i ga pak adaptirali prema svojim speoificnim potrebama.
I Minist aro de education y selenela, Direccion general de bellas artes , Co· misarla general del patrlmonio artlstico naclonal: Inventari o de proteccion del patrimonlo cultural europeo·IPCE, Espana. conjuntos historleo-artlstleos , sitlos mixtos urbano·rurales, inventario resumldo, Madrid, 1967.
Od formiranja sluzbe zastite spomenika Jugoslavije sv,i su zavodi, kako je prije receno, pristu.pili ·izmdi ,inventara pokretnih Ii nepokl'etnih spomenika, ali su to , unatoc rpokusajoima unifioiranja metoda od strane Saveznog instoituta za zastitu spomenika 'i drugih strucnih organ:izacija, radil'i na veoma razHcite nacine. PI'i tom su neki zavodi u iz:radi zastitnog inventara zalazHi u detalje, svojstvene tzv. "znanstvenom inventaru« , dok su ne'ld opet sasvim izostavljal'i pojedina podrucja. Kao 'rezul t at toga 'i nakon 30 godina organizimne sluzbe zasNte jos uvijek nismo 'imali jedinstveni ,inventar graditeljske bastine za citavo podrucje, a ,n:i neki bitni elementi u popisno-registracijskoj fazi nisu bili jedinstveno obradeni u svim dijelovima nase zemlje. Zbog toga je u okvi'ru kompleksnog pl'ograma zajedniclno 63
_ lh lil ;)asin o turb e OpJ!ina:
IiJlllJA LUKA
MelfO:
Banj ~ lu ka
l'o~'r!ina:
iza 1 588 d elimi cno ur edj en, ocuvan Nomelll1: sakralna Svojilla : gra d j ans ko-pravn. l i c a Retim: II i III stepena Vrcme na"allka:
Sfanje:
pojedi n a c an turbe
sl",,,,,nikje: Vrsfa:
Gmpo:
Kar cgo n"ja.
Z:J!ticen:
sa kralna Od- lukom
u drugoj analitickoj i plansko-projektnoj fazi zastitnog postupka, jer grada, sakupljanje tim popisom, predstavlja ujedno i dio dokumentacije u izradi zemafjskih, reg/onafnih, op6inskih i drugih razvojnih plano va kOjima se zasti6uje i vrednuje graditeljsko nasfjede.
2 0 m2
D okumemacija:
registraciji
0
Program uredjenja :
p ostoji potpuna ne postoJ'i
J
2. Valorizacija preventivne zastite
L-__-----l9-5-0.-g- . - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - 3aha t kula
Natty OpJtmO, fti" fO:
Banja~uk,:
•
p OJed ~n ac an
ostal o , , jayne i st amb. zgrade i ob,i .
Crupa , ' Ka!tgorija: Zatticell :
I'
--
..............--
Odlukom
0
r egistracij i
25 m2
1 6 vj e k Sfanj e: uredj en, ocuv a n Nomelll1: stambeno k omunalna Svojina: gra djans ko pravnih l ica Re!im: I I step ena Dokumefl cacija: p o stoji pot pun a Program ,mdj cnja: postoji Vre men.astaflka:
B.A.NJALUKA
'k" spoment It.
Vrsta:
PovrJi'lIJ:
I
I I
1950. g.
njeg ove komisije za zastitu i uredenje prirode .' Slijedeoi U osnovi takav model obrade, Komis,ija za graditeljsko , asljede Savjeta pr,istupila je pre;~o mreze zavoda za zastitu spo· ~enika sredivanj~ vee .postOjeee evid~nci~.e to .nepokretnim kult.urni.rn dobJ'lima i pJ'llpremlla gradu za obJavlJ'lVanJe analognog poplsa grf,lditeljske bastine. S obzirom na opseznost grade, popis je objavljen u 8 knjiga d 'koJih svaka sadrziinventar na podrucju jedne republike iii ookrajine: Inventar je sreden po opeinama, a obraduje graditeljske ~jel
Detalj iz dokumentacije zastice· ne graditef;ske bastine Jugoslavi;e (SR Bosna I Hercegovina)
j
64
1 SIV. IV republika I pokraj ina, Sa· vjet za covjekovu sredlnu I prostomo uredenje, Odbor za zastltu I uredenje prlrodne I gradlteljske bastlne, Komi· slja za zastitu I uredenje prlrode: Za· stlcena prirodna bastlna Jugoslavlje, Septembar, 1978 . 2 Savjet za covjekovu sredlnu I pro· storno uredenje, Odbor za zaAtltu I uredenje pri rodne i gradlteljske bastlne, Komlslja za gradlteljsko nasljede: Za· sticena gradlteljska bastlna JugoslavlJe I-VIII.
, Savjet za covj el
Valorizacija graditeljslkog nasljeda vrlo je slozeni postupak koji bi trebao biti :prisutan u prvoj i dl1ugoj fazi pos,tupka ocuvanja i uredenja nepokretnih kulturnih dobara. Analogno inventarizaciji, koja se kao bazicna dokumentaoija javlja na pocet~u zastitnog postupka, valorizac'i ja preventivne zastite zasnovana na osnovnim podacima tog popisa sluzi u prvoj tazi preventivnog oGuvanja graditeljskog naslJeda kao osnova za izradu prijedloga strucnih stavova o kategorizaciji, rezimima zastite i Ikonacno za proglasenje graditelj· skog dobra koJe spada,kako je veereceno, u mjerodavnost drustveno-politickih zajednioa. Za razlj,ku od pl"ve zastitne val'o-rizacije, detaljna znanstvena vaforizacija, ,kao postupak z,asnovan na mnogo iscrpnijoj dokumentaciji, ja'lflja se u drugoj, analitickOlj i :plansko.projeiktno~ fazi, pa ee 0' tomu b'iti jas gO'lfora. U okviru vee spomenute zajednioke aikcije Savjeta za covjelkovu .o.koBnu ,i prostorno uredenje defin:iran je ukratkoi postupak vrednovanja Ig raditeljske i prirodne bastine:' ", Pod vrednovanjem prirodne i graditefjske bastine podrazumijeva se strucni i znanstveni postupak kojim se, na osnovi zajednicki utvrdenih kriterija vrsi utvrdivanje vrijednosti pojedinih dobara sa gfedista njihovih svojstava (izvornosti, rijetkosti, reprezentativnosti, raznolikosti, cjefovitosti, ambijentalnih, pejzaznih i estetsko-umjetnickih vrijednosti), kao i njihovog znanstvenog, kufturnog, odgojno-obrazovnog, rekreacijskog, privrednog j drugog drustvenog znacaja, u svrhu: - progfasenja tog dobra za dobro od posebnog drustvenog in· teresa, koje zahtijeva posebnu drustvenu zastitu, - utvrdivanja strucne osnove za njegovu kategorizaciju, - utvrdivanja vrijednosti tog dobra s glediSta zastite i ure· denja covjekove sredinefC. U tim mater,ijal,ima predlozeni su k riteriji za vrednovanje koj i se 'odnose na svojstva dobara (izvornost, 'l1ijetkost, reprezentativ· nost, cjelovitost i dr.) ,i ,na nJihove funkcije (znanstvena, kulturna, odgojno·obrazovna i dr.) kOJi su izneseni u prvoj knjizi u povijesnom pregledu .' Polazeoi od tih kriterija, strucne sluzbe vrednuju graditeljsko nasljede na osnovi sakupljene evidene:ijei dokumentacije, manstvenih i strucnih spoznaja iz tog znanstvenog podrueja, a u analitioko,planers'koj i proje'ktnoj obradi i putem dodatnih temeljitih istrazivanja. Ako prihvatimo stay da za sudbinu graditeljskog nasljeda odgo· vornost preu~ima drustvena zajedn ica, onda eemo se vee i u ovoj faZ'i postupka ocuvanja 'g raditeljskog nasljeda sresti s potrebom drustvene va'i orizacije, odnosno drustvene verifikaoije strucne i znanstvene valorizacije, koJa se p redlaze prvenstveno na osnovi strucnih i znanstvenih kriterija, a prihvaea prema materijalnim moguonostima drustvene zajednice. 0 drustvenoj valol"izaoiji bit ee jOs govora na str. 89- 90.
65
3. Kategorizacija graditeljskog nasljetJa U konzervatorskoj praksi mnog:ih zemalja izraduje se i katego.r.izacija graditeljskog nasljeda kojom . se na osnovi valorizacije, a prvenstveno radi preventivne zastite, svrstavaju nepokretna kulturna ,dobra prema osnovnim vrednosnim skupinama. Kao Ii 'u drugim elementima zastitnog postupka, ni u tom postupku nije bilo jedinstvenog kriterija, pa su 'i stupnjevi kategorizaoije hili razHciti. U nasoj zemlji u veeini orepublika bila je usvojena kategorizacija s tl1i osnovna stupnja vrijednosti, dok su negdje :kriteor,ij;i kategorizacije ·rasclanjeni 'U sest stupnjeva. Stoga ,j e i u tom postupku Savjet za covjekovu 'sredinui prostorno uredenje predlozio jedinstvene krite.rije. Prema tom prijedlogu, pod kategorizacijom bastine razumijeva se stl"Ucno, znanstveno Ii drustveno stupnjevanje vr-ijednosti Ii znacaJa tih dobam u okviru utv'rdenih kategol'!ija. Sama kategorizacija,kako je navedeno u tim materijal.ima poduzima se radi: » - utvrdivanje stupnja znacaja pojedinog dobra, - 'Utvrdivanje odgovarajueeg postupka zastite 'i rezima zastite, odilosno 'Uvjeta koristenja i mjera za unapredenje pojedinih dobara u okviru drustvenih, prostornih i urbanistickih planova, kao i gradskih planova :i progmma, - utvrd'ivanje prior·iteta u planovima ·i progr-amima zastite i uredenja bastine, - utvrdivanje nadleznosN u sprovodenju mjera zastite .i uredenja, - sprovodenja odredaba medunarodnih konvenciJa iz oblasti zastite prirodne ,i kultume bastine«. Komparativnom procjenom vrijednosti graditeljskog nasljeda nepokretna kulturna dobra svrstavaju se u tri kategorije: na dobra Graditeljske i prirodne cjeline iznimnog znacenja, dobra velikog zn?cenja, i na znacajna dobra. upisane u spisak svjetske basOsim toga, predvideno je da se u Jugoslav·iji uspostavi i popis tine: povijesna jezgra Dubrovdobara svjetske kulturne i prirodne bastine koja cine ona dobra nika koja su u smislu kriterija, utvrdenih Medunarodnom konvencijom o zastiti svjetske kulturne i prirodne bastine (UNESCO, 1972.) upisana u Reg'i star svjetske kulturne :i pril'iOdne bastine. Savjet ~acovje kovu sredinui prostorno uredenje pripremit ee prijedloge onih pl1irodnih i graditeljskih cjelinai ·objekataiz Jugoslavije koje ee nasa zemlja sluzbeno predlagati za upis 'U taj ·registar. Za kategori~aciju graditeljske ;i prirodne bastine Savjet za covjekovU sredinui prostomo uredenje predlozio ' je odredene krite.. I rije prema .koJlma: Prvoj kategoriji pripadaju dobra s,iregnacionalnog znacaja i ona iz Registra svjetske bastine. Ona predstavljaju kar·akteristicne pri- Povijesna jezgra Splita s Dioklecijanovom palacom mjere odredenog ,kulturno-povijesnog razdoblja kao tipicni svjedoci odredene pojave na odreaenom prostol"U, te objasnjavanju kljucne pojave u razvoju dr.ustva, znanosti, kulture 'i sl. ~ultuma dobra liz I. kategorije nemaju veMku geografsku raspl'lostranjenost, jer su tipicna i jedinstvena po svojoj pojavi ;i obliku pa zasluzuju najsil'u druStvenu zastitu. ana morajuimati iznimnu umjetnicku >iii estetsku vl'ijednost Hi predstavljati svjedocanstva 0 prijelomnim dogadajima kOJi su od presudnog utjecaja za povijesni i kulturni ·razvoj naroda Jugoslavije Ii ostalih naroda. Kao net,ipicna dobra ona predstavljaju jedinstveni primjerak stvaralastva, iii su od visestrukog utjecaja na povijesno~kulturni ,r-azvitak drustva, iii predstavljaju najveea dostlignuea suvremenog stvaralastva, Hi pak Stari Ras sa Sopocanima
66
Povijesno-prirodna cjelina Ohrida
svjedoce 0 presudnim dogadajima i osobama od iznimnog znacenj2 za nase narode . Drugoj kategoriji pr·ipadaju ona dobra koja su po ukupnosti svojih vrijednosti od sireg nacionalnog znacenja, s karakte'l'isticnoim osobinama odredenog wemena u razvoju uzeg kulturnog kruga kojem pripadaju. To su cjeline :iii njihovi dijelovi u kojoima su utkani detaljoi velikog kulturno-povijesnog znacenja, vrijedna svjedocanstv8 za proucavanje drustveno-ekonomskih i kulturnih pril'ika u odredenom vremenu, iii pak dobra vezana uz velike dogadaje i 'istaknute licnosti iz nase povijesti, uklj'Ucujuei 'i one iz naJnovijeg razdoblja . Treeoj kategoriji pripadaju sva ostala znacajna dobra koja hisu svrstana u prvu 'iii dl'ugu kategoriju, -a koja su po ukupnosti svojih vl1ijednosti od uzeg regionalnogili lokalnog znacenJa. Kategorizaciju graditeljskog nasljeda predlazu odgovarajuee strucne institucije za zastitu, a 'Usvajaju ih drustveno-politicke zajednice zajedno s ·odlukom 0 proglasenju nepokretnih kulturnih dobar-a, odnosno donosenjem prostornog iii urbanistickog plana. 4. Rezimi preventivne zastite
DetaIl iz povijesno-prlrodne cjeline Boke Kotorske
, SAVJET, str. lB.
Ako zastitu goraditeljskog nasljeda shvatimo kao traJni proces , temeljen na analitickoj obradi, planovima i projektima, ·onda se u popisno-registracijskoj fazi moze govoriti samo 0 preventivnim rezimima koji se donose do konacne obrade graditeljskog nasljeda Vee smo se ·kod euro.pskog z-astitnog ·inventarskog modela susreli s rezimima koji su stupnjevani sa tri osnovna stupnja zastite . Spomenut,i prijedlog Savjeta za covjekovu sredinu i prostorna uredenje predvida takoder tri stupnja zastite prirodnei graditeljske bastine:' Zastita prvog stupnja odnosi se na podl"Ucja najvisih vrijednosti koja moraju ostat·i neizmijenjena, pa se djelatnost 'U tim sredinama svodi na odrzavanje; Zastita drugog stupnja predvida prvenstveno ocuvanje izvornog stanja, a preuredenje ne moze biti u suprotnostima s izvornim karakterom i vrijednostima baStine; Zastita treeeg stupnja predvida prvenstveno ·izmjenu izvornog stanja,ali uz najveee moguee ocuvanje 'izvomog karaktera ambijenta. U istom prijedlogu navode se i posebni rezimi za graditeljsko nasljedei to: - u zastieenoj graditeljskoj cjelini dopustaju se samo one radnje koje u skladu s pl'anom ,i projektom neee pr-ouzrokovati izmjenu bitnih -svojstava zbog kojih je cjeHna zaStieena . Ako je potrebno maze se oko graditeljske cjeline utvrditi zastitno podrucje s odgovarajueim zastitnim rezimom; - u arheoloskom podrucju dopustena su samo istrazivanja koja poduzima kvalificirana -organizacija po ovlastenju sluzbe zastite. Poslijeotkrivanja arheoloskih ostataka, pronadeni ostaci zastieuJu se kao povijesne gradevineili cjeline s Qdgovaraj'Ueim rez,imom zastite; - na povijesnoj graaevini ne smiju se izvoditi radovi koji bi mogli ugroziti kulturno dobro iii dovesti do promjena kOje bi moglli narusiti njegovu izvornost 'i bitna svoJstva. Ako je potrebno mogu se i oko pojedinog objekta predv·idjeti okolna podrucja s odgovarajucim rezlimom zastite;
67
~ na znamenitom mjestu isto tako nisu dopustene promjene koje bi mogle ugroziti bitna svojstva 'i namjenu tog mjesta oko kojeg se takoaer moze predvidjeti okolno zastitno podrucje. Isti pl1ijedlog predv,iaai posebne rezime za lintegralne vrste dobara kulturne :i primdne bastine kao sto su: nacionalni povijesni parkovi, prirodno-graditeljska cjelina i pr·irodna spomen-podrucja.
5. Proglasenje zastite
Prijedlog za proglasenje dobara graditeljske bastine lizraauju strucne sluzbe zastite, na osnovi izvrsene zastitne valor.izacije :i ,kategol1izacije, te ga UpUGuju mjerodavnim drustveno·politickim zajednicama. Prema spomenutim materijalima Savjeta za oovjekovu sredinu i prostorno ureaenje taj bi prijedlog trebao sadrzati: - opis dobara s osnovnom dokumentac'i jom; - granice dobra ·i njegove neposredne okoline; - smjernice (program)' za zastitu, kOl1istenje, ureaenje i odrzavanje (koje bi trebaleimati ·i osnovne financijske Ii tehnicke pokazatelje isto kao ·irezim preventivne zastite); - oznaka organizac·ije kojoj se povjerava uprava nad tim dobromo Sarno proglasenje dobra, kako je vee istaknuto, donosi skupstina ovlastene drustveno-politicke zajednice (opeine, vise ope-ina, repubHke iii pokrajine, odnosno vise republika Hi pokrajina) u okviru kojih se nalazi graditeljsko nasljeae koje se proglasava dobrom od opeeg interesa.
Snimak istocnog procelja crkve sV. Ivana u Trogiru
a) Tehnicka dokumentacija Tehnicki postupak dokumentacije zasniva se na izradi arhitektonskih ,i fotografskih snimaka koje predstavljaju objektivno svjedocanstvo 0 stanju graditeljskog nasljeda. Arhitektonski snimak je tehniooka osnova svakom daljem postupku u 'istrazivanJu, obradi, zastiti 'i uredenju graditeljske bastine bilo da se radi 0 vecoj iii manjoj urban oj :ili ruralnoj cjelini, njezinom dijelu, pojedinacnoj povijesnoj g.raaevini iii nekom njezinom detalju. Snimak je podloga za obradu i zastitu kod svih vrsta nepokretnih dobara, neovisno 0 stupnju sacuvanosti od potpuno sacuvanih objekata i cjelina do arheoloskih (Hi cak hidroarheoloskih) ostataka. Vee od prve primjene arhitektonskih snimaka u XIX. st. uocila se njihova vaznost u znanstvenoj obradi i zastiti, pa su se postepenn usavrsavali tehnicki postupci izrade snimaka, a time i postignuti rezultatoi. Tako se od snimaka direktnom metodom, tj. mjerenjem objekata iii cjelina i Ikartj.ran1em, postepeno preslo na indirektne metode snimanja kOlje su znatno unalPrijedile tocnost, brzinu, a ponegdje i ekonomicnost izrade te osnovne tehnicke dokumentacije. Ovdje spadaju veoma precizni i efikasni fotogrametrijski snimci, koji su se u pos,ljednjem deceniju razvili u mnogim zemljama. Na mnogim mjestima primjenjuju se i kombinirane metode arhitektonskih snimaka, a pronalaze se 'i nov·i nacini efikasne i . tocne tehnicke dokumentacije graditeljskog nasljeda.
6. Registracija graditeljskog nasljeda
Zavrsni po stupak u popisno-reg,istracijskoj fazi ocuvanj-a gradi· teljskog nasljeaa jest reg.istracija nepokretnih dobara kao pravni akt koji upisom u registre po vrstama, odnosno upisom u katastre vode ovlasteni zavodi ~a zastitu. Republicki Hi pokrajinski zavodi za zastitu vode takoaer odgovarajuee registre zastieene graditeljske bastine. Meaunamdne konvencije obvezuju svaku zemlju i na voaenje centralnog registra u okviru organizacije kojoj se povjeri taj z·adatak. 2. ANALITICKA I PLANSKO-PROJEKTNA OBRADA
Oruga faza u postupku ocuvanja graditeljskog nasljeaa nosi izrazita obiljezja aktiynog pristupa. Ook cjel'olmpni postupak prve faze pretezno ima strucno-administrativni karakter preventivne zaStite, druga faza je znanstveno-strucni i planersko-projektni postupak kojemu je svrha da se na osnovi temeljite analoize (ukljucujuci ·i dijagnozu stanja u povijesnim ambijentima) odrede programi; planovi :i projekti za ocuvanje i ureaenje graditeljskog nasljeaa. Ta faza takoaer predviaa cjelovlitipostupak sa svojim odreaenim dionicama, koje se sustavno provode odanalize postojeceg stanja do pr.ovedbenog plana, odnosno izvedbenog projekta. 1. Analiza i dokumentacija zateeenog stanja
Istraz·ivanja i znanstveno-strucna obrada postojeeeg stanja pocetna je dionica ana\.itickei plansko-projektne obrade graditeljskog nasljeaa. Ona u sebi sadrzi dva osnovna dokumentaciona postupka: tehnicki ,i analiticko-istrazivacki.
68
Arhitektonski snimak povijesne jezgre Trogira
Arhitektonski snimci povijesnih graaevinaimaju duzu tradiciju nego snimoi povijesnih cjelina. Ispocetka radeni samo direktnom metodom, posljednjh godina sve vise se rade putem fotogrametrije. Pojedine sredine odlucuju se za p·rimjenu jedne ,j\j druge metode Dvisno 0 tomu kojom ee u odreaenim specificnim uvjetima posti6i ef.ikasnije rezultate. Pri tomu se kodizrade snimaka koriste 'razlicita mjerHa, ali je postalo uobicajeno da se povijesne graaevine snimaju i kartiraju u mjel1i1u 1:50 koje omogueava preglednost, dovoljnu toonost 'i mogucnost prikazivanja ,i najs'i tnijih detalja, uklJucu}uci i tehniku gradnje, a istodobno sluzi Ii za izradu izvedbenih projekata. Veee graaevine iii sklopovi gr·adevina snimaju se
69
u veeim mjerilima (1: 100 i 1 :200), a ,iznimno male graaevine i detalji u detaljniJim mjerHima (1 :25, 1 :20, 1 :5, 1 :2, pa cak u nekim slucajevima ,i 1: 1). Sustavna akcija zastite gradite,ljskog nasljeaa u mnogim je zemljama nezamisliva bez temeljitih arhitektonskih snimaka povijesnih zgrada, pa su posljednje vrijeme mnoge organizacije kOje su usmjerene na istrazivan1a, znanstvenu obradu iii zastitu kulturnih dobara u mogucnosti pokazati svoja znatnaiskustva u snimcirna pov,ijesnih graaevina. Sistematski snimci izraauju se i u mnogim jugoslavenskim gradolVima, meau ,kojima su prvi 'Oni u starom Baru, Trogi'ru i zatim u Spliru u kojemu su ,svi zahvati na istrazivanju i ureaenju povijesnih graaevina praeeni arhitektonsk,im snimcima. 1 Ti snimci, izraaeni od snimateljskih ek'ipa Zavoda za zastitu spomeni,ka kulture i Urbanistickog zavoda Dalmacije u potpunosti graficki defini'raju pojedini objekt. pruzajuei dragocjene podatke i za ostale postupke kao sto je istr-azivanje prvobitnog stanja i razvoja pOjedine graaevine i analizu uzroka degradacije. Elaborat snimaka sastoi'i se od tloorta svih katova, s krovovima, svih presjeka ,i svih fasada na kojima su graficki definirani svi detalji, uklJueujuei i vjernu do'kumentaciju kamenih zidova. Kao primjer objavljene .arhitektonske dokumentacije pojedinacne povijesnegraaevine moze se navesti predromanioka crkva Sv. Trojice u SpMtu kojoj je elaborat snimaka zateeenog stanja, 'izvornog izgleda i razvitka bi,o polama osnova za srudiju ,i izvedbeni projekt obnove.2 Arhitektonske snimke povijesnih cjefina (gradskih jezgr,i, po\/Iijesnihcetvrti, ruralnih aglomeracija) nemaju tako dugu tradiciju kao snimke pojedinaenih graaevina, aN su posljednjih desetljeea s urbanistickim pristupom problemima zasme posvuda postali neizostavnom dionicom u postupku oeuvanja graditeljskog nasljeaa. Mnogi povijesni gradovi na svim kontinentima 'imaju vee znaeaJne planoteke 'svoj,ih povijesnih jezgri 'i drug:ih naselja ambijentalne vrijednosti. U Jugoslav,ii'i je arhitektonski snimak povijesne jezgre dobio grad Trogir veeg. 1960. Izr,adio ga je Savezni (Jugoslavenski) instirut za zastitu spomenika kulture U okviru kompleksne obrade graditeljskog nasljeaa tog grada. Od tada do danas mnogi nasi gradovi zapoeel,i su 'izradom arhitektonske dokumentacije gradskih cjelina, a meau nJima ,i Dubrovnik koj.i je s tog aspekta obradio osnovnim snimcima Institut za, povijest umjetnosti zagrebaekog Sveuci!.ista.
70
1 Urbanistiiiki zavod Dalmacije Split: Urbanistickl projekt revltalizaclje starog Prlmostena, Split, 1971. 2 Zahvaljuju6i aerofotografljl, potaknutoj izviaanjima tijekom drugog sVjetskog rata. u paslijeratnom razdablju otkrivena je na prlmjer rlmska centurljacijska mreza oko rimskih kolonlja. Ta je istrazlvanja podstakao J. B. Bradford, a u nasoj zemlji centurijacljama na osnovi aerosnlmka najvise se bavlo M. Sulc. Na asnavl aerafotografsklh snlmaka na padrucju splitskag paluataka centuri jaclje je Istrazlo J . Marasovic.
Arhitektonski snimak povijesne jezgre Splita tlocrt
U pogledu temeli'ite aJ'lhitektonske dokumentacije jedne gradske jezgre oini se da je kod nas najvise ucinio Split kojemu je Zavod za zastitu spomenika kulture izradio od 1965. do 1975. do sada najpotpuniji arhitektonski snimak jedne cjeline u mjerilu 1:200. Najprije je 'izraaen tlocrt pr:izemlja i glavnih fasada cjeline grada, a zatim je snimak kompletiran izradom tlocrta svih kat-ova, ukljuoujuei ,i krovovei svih fasada koji su omogueili i ,izradu karakteristienih presjeka gradske cjeHne. Na tlocrtima i fasadama oznaeene su apsolutne nadmorske kote. Sliean pOS1Jupa'k :primijenio je g. 1970. zavod Geoprojekt u Splitu pri obr:adi povi'iesne 1ezgre P.rimostena za Ikoji 'ie, takoaer u mjer:ilu 1 :200, izraaen tlocrt cjeline naselja soznaeenim relevantnim kotama u svim katov,ima, te sesnaest karakteristienih elevacija eime je pra'ktieno grafi.Ciki definirano cjelo'kupno naselje.' Na osnov,i egzalktnog arhitektonsko-topografskog snimka naselja izraaena je i maketa starog Primostena ,koja je posluzila pri izradi projekta revitalizacije povijesnog naselja. Isti nacin arhitektonske dokumentacije nastavni sui neki drugi povijesni gradovi u Jugoslaviji, kao, ona primjer, Mostar 'i Pula. Fotografskl snimci cine dodatnu tehnieku dokumentac:ijoU graditeljskog nasljeaa kao objektivno svjedoeanstvo zateeenog stanja nekog povijesnog objekta, naselja il'i sireg prostora. Naroeito su Ikorisni aerofotogrametrijski snimci kOJi u poslijeratnom razdoblju, otkad se u proeavanju povijesnih prostora ozbiljnije koristi aerofotografi'Ja, otkrili putem stereoskopskog Hi direktnog proueavanja mnoge arheoloske ostatke koji su ranije bili sasvim nepoznati!
Fotogrametrijski snimci karija1!ide Erehteiona u Ateni i KatedraIe u Strasbourgu
1 Obimnast i sustavnast arhitektan· skag snimanja u Splitu uvjetavali su da se u tom gradu formira i posebna pro· fesija arhltektonskih snimatelja. 'J. Marasovi6 • T. Marasavi6 - M . Marasovi6: Crkva sv. Trajice u Splitu.
Fasade povijesne jezgre Splita
71
.... Aerofotografija Paestuma (/talija) pokazuje, oslm vJdlJivih antickih graaevina, tragove arheoloskih objekata pod zerr1jom, koji se prepoznavaju meau vegetacijom
TOil/be a camera idcl1/ljicate 1JIt!diallt~ l'i11/crpl'cla-ziol1e del diagrnmma prccedcllie
Elektricne prospekcije etrurske nekropole u Tarkviniji
Fotogrametrijski aerosnimci povijesne cjeline mogu u pomanjkanju arhitektonskog snimka posluziti kao pristupna os nova u analitiokoj obradi graditeljskog nasljeda. Od vel'ike koristi za :istrazivanje graditeljskog nasljeda mogu biti ,i ostale aerosnimke, narooito za arheoloska nalazista. Posljednjih desetljeca, naime, napredovala je na~ocito primjena aerofotografije pri arheolosldm ,istraiiivanjima neotkrivenihlokaJ.iteta, koja je zahvaljujuc'i promjeni karaktera agrokultura sto 1e prouzrokuju podzemni zidovi - omogucila ot~rivanje niza s~rivenih objekata.
Elektromagnetski snimak etrurskog podrucja u Pyrgi nedaleko Rima (desno) i njegova arheoloska interpretacija (lijeva) ,
72
73
, . , .~
sklopova i cjeHna sto je od narocite vaznosti za zastitu i plan i-ranje sirih pl"Ostora. Zahvaljujuei snimci iz zracnog balona otkriven je vee g. 1980. dio arheoloske zoOne stare Ostie bl'izu Rima zajedno s prvobitnim, a danas vee sasv.im zasutim zaViojem ,rijeke Tiber. Novija istrazivanja u mnogim zemljama otkrila su dragocjene arheoloske ostatke ispod zemlje unutar gradskih podrucja (napr. mreza ulica antiokog Paestuma kOja se na fotografii'i javlja u izmijenjenom karakteru vegetacije), ta~ko i izvan njih. p.r.imjena aerofotograf,ije u arheoloOgiJi zalazi u djel,okrug arheoloskih prospekcija kOje su se razvile narocito posljednjih desetIjeea, ,a kOje, osim preliminarnih podataka pri arheoloskom evidentiranju iistraz,ivanju pojedin-ih podrucja, 'imaju svoju va~nost i za zastitu arheoloskih rezervata. Osim aerofotografskih, ovdje spadaju i elektricne, magnetske, elektromagnetske, sizmioke, stratigrafske i druge prospekcije, ukljucujuci ,i fotografske sonde kojima se registrira iii snima stanje arheoloskih nalaza :ispod zemlje, sto je od velikog znacaja za der niranje arheoloskih podrucja i planiranje njihove zastite. 1
___
.~..
~ "' 'I:'
•••
~
. .... , I
i
b) Istrazivacko-analiticka dokumentacija postojeceg stanja Uz tehnicku dokumentaciju (.i obicno usporedno s njom)izraauje se znanstveno-analiticka dokumentacija goraditeljskog nasljeaa ,osnovana na detaljnim istrazivanjima danasnjeg stanja s aspe'kta tehnickih, povijesnih i drustveno-ekonomskih znanosti. Znanstveno-anal.iticka dokumentaoija postojeceg stanja povijesne cjeline Hi pojedine graaevine obicno takoae'r zapocinje ,inventarizacijom nasljeaa, koja je - z'a razliku od vee spomenutog zastitnog inventara u ovoj fazi izrazito analitickog karaktera, ponegdje nazvana inventarom reanimacije s obzirom na osnovnu reanimacijsku namjenu tog postupka (nasuprot ranijoj prvenstveno evidencijskoj svrsi prvog popisa). Reanimacijski anketni listovi zasnivaju se na ~natno brojnijim i detaljnijoim podacima 0 povijesnom ,naselju iii zgradi i uglavnom su prilagoaeni specificnim potrebama svakog pojedinog podrucja. Mnogi povijesni gradovi u sV'ijetu pristupili su detaljnoj dokumentacij,i graditeljskog nasljeaa na temelju takvogiscrpnog dokumentiranja, sto se moze pokazati :i brojnim primjerima na svim kontinentima, a u prvom red:u u pOV'ijesnimgradovima Europe. Ogranicit cemo se stoga samoi na neke primjere,iz prakse pojedin.ih eumpskih zemalja ukljucujucii Jugoslaviju. Uvid u dostignu6a :istrazivacko-anamicke dokumentacije mogli hi na isti nacin pokazati 'i mnoga dl1uga iskustva liz svjetskei nase prakse. Primjer Genove zanimljiv je utoliko sto je jedan od ranijih talijanskiih iskustva na detaljnoj obradi stare gradske jezgre, zapocetoj krajem pedesetih godina i uglavnom dovrsenoj do 1965.2 Obrada se sastoji odistrazivanja i grafiokih analiza, koji su veoma kompleksno zahvatiH sve aspekte zivota u poV'ijesnoj jezgri. Zahvacena su uz otehinicku dokurmentaciju slijedeca ilStrazivanja: 3 1. nastanak :irazvoj grada, putem analize vanjskih i unutrasnjih faktora; 2. graditeljske stl"ukture s posebnim naglaskom na graaevno i higijensko stanje zgrada i na stambene prostore, na arhitektonske, ambijentalne vrijednosti i na graditeljsku tipologiju;
74
Mehanicka arheoloska sonda
Analiticka obrada povijesne jezgre Genove
Upotreba periskopa u otkrivanju etrurskih grobnica
, C. M, Lerici: Una grande aventura dell'archeologia moderna, Torino, 1965; C. M. Lerici: I nuovi metodi di prospezione areheologiea; alia seoperta delle eivilta sepolte, Milano, 1960_ 2 L. Grossi Bianchi: Les etudes sur Ie centre hlstorique de Genes, Sites historlques urbas, Urbanlstiea, Torino_ 3 Comune di Genova, Centro storico: Programma delle indagini.
, Comune di Napoli - ICOMOS: 100dirizzi per II restauro del Centro storieo di Napoli. Napoli 1982.
3. demografska istrazivanja, koja zahvaeaju strukturui varijacije u stanovnistvu u razdoblju 1951-1951, dinamiku u socijalnom sastavu, dnevne pomake stanovnistva od mjesta boravka i rada; 4. ekonomsku funkcionalnost pov,ijesne jezgre, ukljucujuci detaljnu analizu danasnjeg koristenja poslovnog prostora; 5. anaHzu danasnje funkcije; 6. prometnu anaNzu; 7. istrazivanje pravnih instrumenata, koji se odnose na zivot povijesne jezgre; 8. analizu vl'asnickih odnosa. Anal,ize stare Genove predstavljale su sezdesetih godina jednu od najkompleksnijih obrada povijesnog sredista, pa su mnogi drugi talijanski gradovi bili upravljeni na koristenje tih iskustava. Meau talijansk,im iskustvima u anal'itickoj obradi vrijedno je spomenuti i primjer Napulja kao kompleksnog povijesnog centra, koji je nedavno objavio svoju osnovnu dokumentaciju.' _ Na osnovi reanimaoijskog inventara i kompleksnih, povijesno-umjetnickih, arheoloskih, arhitektonsk'o-tehnick'ih, socio-ekonomskih i drugih istrazivanja sakupljeni su ·osnovni podaci za cjelokupno podrucje stare jezgre, koja je analiticki obraaena 'i po osnovnim kvartovima. Arheoloske, geo,loske, seizmi'oke i druge posebnosti u ovom su slucaju zahtijevale i posebnu obradu, tako da su tehni'cka istrazivanja dopunjena :i pracenjem poremecaja u stabilnosti zidova. Veoma kompleksnom analizominfrastrukture registrirana je geol05ka situacija podzemnog terena, ukljuoujuci i mnogobrojne supljine, koje su nastale u raz!.icitimrazdobl}ima. Meau brojnim primjerima analiticke obrade njemackih gradova vrijedno je spomenuti primjer povijesnog sredista Regensburga,
75
koJe je sustavno istrazeno prema pojedinim zonama i - sto je od posebnog znacenJa 7:a dostupnost sakupljene dokumentacije - objavljeno u vrlo preglednoj ediciJi, koJa sadrzi opis svih objekata, ,klas.jfjciranih po ulicama, obimnu fotografsku dokumentaciju ,i 05novne grafioke analize. 1 Od brojnih jugoslavenskih 'iskustava na polju istrazivacko-analiticke dokumentaoije povijesnih podrucja opet cemo se vratiti na povijesnu jezgru Splita meau ostaHm i zato sto je u tom gradu najduza tradicija sistematskei kontinui.rane obr·ade povijesne jezgre, zapoceta jos 1955. g. Tijekom gotovo tridesetgodisnjeg rada na dokumentacijli graditeljskog nasljeaa tog podrucja mozemo izdvoJiti tri osnovne faze: - pocetnoistrazivanje 'i obradu Dioklecijanove palace, - prosirenje analiza na podrucje povijesne jezgre u cjelini, - kompleksnu
Jtbr.
t:Qdln~ hr:r:ldnje: rckollsltlilicij:.
MATERIJ/\I. ult'du~prarna kon slrllkciJn
hfl)i
I1rol
:uhpl:\cl j:.l
to)
STA;>MIlI
.!itIlUO~'~
po
C'I~};I!II"
PO~lOC NE
;7,\';1tL
I
1 ros ojr'f'i
'I!lri~nik:i
,; Inna
f ~lal1;trt I ~u~I:H1~ri)
l_pru_~jl_ 'i'n_;'I._:l:'_ '~O_rij_ n ~_1.1n_n\'_.,_ _ • ~'(1j-l1.'~I~flj':L~o~nh.1
1-----'---1 :l)%ILlovt
STANO\,(
broJ sillno\':t
I~I~'·/~~~~_-b_
-'--'--1-.
-''''''I.:;1.:01~I.;l--d JI'C''-I O'j'~. i--I-
Pl!Q5Tn IUJI!
'_I,r~I.~ I;;' 1!iJ;J.::IJ!il _
7.t:C;lIlt·
-"-' OS-I.O-"-N'-;'-'lw-sr-O-idJ-"--
j·H
~.
" __ 0_-
I
":,;;~;::;'~;~;~,':' ,i~;':~;;;-I ",::,,;,;:'~':;~:',~-'--
IO P""..!"I .- 1:1"1" _ . 111111 ; ;11:1 11I~ hI u~\·Jr·lIj'·lIj,· _ _ _ _ _ _ _ _ _ ' o.') r t" 1f :l "'I' I ~ 1
1
Ilo hrQ s h im
II) kfl.W
NEIi:(iI1.\J)I : ~n~ PO\lI.';!~ I:
,_) olH:uln 1:ls:ulf'
- - - - - - ~.----.-----.\.
• -------~-----~----I\J.'IJITEKT()NS!~n lIJE ~ EN.lH
IN S TI\I.'\CUJ ~
a)l·n.):I 1.11 1. :"'~Ii1.:wiJ:'J
,., " "'kldt :1 ,lll d,.r"" H :,,110
")1'''"
dolr,'}:llu ruicrlnl'
1
f)WIJ :ulj" 1-!II:I'''''lIhl.UI I,) Ii~
r- ........ I 'fr. (ICI(I'
-.-.~------ -----
~ T :\ N ,\
Popisni Hst hioQ je dopunjen jos 'i drugim podacima kao sto su na pro zanimanje stanara, zdravstveno stanje stanovnika Palacei dr. Podaci su sreaeni Ineposredno nakon anketiranja 'i prikazani u razlicitim spiskovima 'i tabeHr-anim pregledima, te graficki obraaeni na tlocrtima podrucja Palace u mjerilu 1 :500.3 U tabelamim pregledima, ikoji su tadaizraaeni u oQkvku analiticke obrade Dioklecijanove palace, biB su ukljuceni podaci sakupIjeni za sve objekte po navedenim popisnim J.istovima, a sreaeni josi zbirno po ulicama. To su : 1. Podaci 0 zgradama: a) zgrade po vis,ini (broj etaza). b) zgrade po opremljenosti komunalnim 'instalacijama (voda, kanal.izacija, elektrika, .plin),
76
Popisni list analiticke obrade povijesne jezgre Splita g. 1958
1 Baualtersplane zur stadtsanierung, Mjjnchen, 1973. 2 T. Marasovic - D. sumic: Analiza zgrada na podrucju Dloklecijanove pa· lace, Urbs, 4, 1965, str. 111. 3 Koncepclju, organlzaclju i flnanci· ranje prve faze sistematske akclje u povijesnoj jezgri saieto aU veorns pre· gledno pokazuje rad Komislje opclnske skupstlne. objavljen u izvjestaju njenog predsjednlka. A. Bilopavlovlca: Urede· nje starog dijela grada spllta. Urbs. 4, Split. 1965.
Graficke analize povijesne jezgre Splita. 1965-1970
1 T. Marasovic: Metodoloski postu· pak revltallzaclje historijskih gradskih centara, str. 113.
c) zgrade pO trosnosti (zadovoljavajuce stanje, veci iii manji popravci, dotrajali objekti, rusevine), d) hig.ijenski uvjeti stanovanja, e) vlaznost. 2. Podaci 0 stanovima: a) stanovi po broju soba, b) stanov.i po kategnrijama kvaliteta. 3. Podaci 0 stanovnicima . 4. PokazateUi stanovanja (koristenje stanova). 5. Usporedba 5 popisom 'iz 1900. radi mogucnosti sagledavanja pr.ocesa degradacije. Najvaznije graficke ·analize iz te f.aze odnosile sou se fla: 1. Vrijeme oriastanka gmaevlina u Palaci. 2. Iskoristenje poslovnog prostora u prizemnim dijel'ovima kuca. 3. Kategorizacija zgrada 5 obzirom na stambeno-graaev,insko stanje. Sakupljeni podaci hili su tada osnova za daljnju plans,~u akciju ureaenja Dioklec.ijanove palace, jer su se na ,njima osnivali planovli za etapno rjesavanje ugrozenih pl'Ostora, odnosno za 'izgradnju novog, zamjenskog stambenog prostora, pogotovu otkada su potresi 'U seizmickim podrucjima juzno od Splita g. 1962. potakli potrebu hitnih lintervencija zbog opasnosti od
77
c) stambeno-higijenski uvjeti zivota. 4. anal,ize funkcije grada i kor-iStenJa poslovnog prostora: a) prvobitna namJena zgrada. b) danas-nja namjena zgrada. c) poslovni pr·o stori u prizemlju. 5. anal·ize pr.ometa: a) kolni promet na tangencijalnim potez·jma. b) ops:krba trgovackih radnj.i. c) parkiralista. d) pjesacki promet. 6.imovinsko,pravni odnosi. U drugoj fazi z.natno je povecan ·i broj detaljnih analiza pojedinih zgrada, 'koje su izraaene u o:kviru pl'ojekata obnove ·i .rev.italizacije pojedi·nih blokova u starom dijelu Splita. Treca faza analiticke dokumentacije sastavni je dio veoma kompleksne akcije Integralnog plana povijesne jezgre. Na :integralnom planu angaziran je citav nizinstituci-ja, kOje su sastavile radnu grupu zaduzenu za cjeloviti proces rada u povijesnoj jezgre od dokumentacije do 'konacnog plana. 1 'U toj grupi prvenstveno su an· gazirani: Zavod za zastitu spomenika ,kulture u Splitu, Urbanisticki zavod Oalmacije, Zavod zaizgradnju Splita, Zavod za graditeljsko nasljeae zagrebackog Arhitektonskog fakulteta. Gilj plana je integralno .rjesavanje svih problema povijesne jezgre 'i stalno sagledavanje njena polozaja >u d~us1Neno-ekonomskom planira'l1ju grada. U okviru integralnog plana jezgre izraaena je ,i analiticka dokumen· taciJa postojeceg stanja, djelomicno osnovana i na ,raniJim podacima. Plan jOs nije z·avrsen, niti je objavljen, pa je ovdje moguce samo upozoriti na njegov :macaji za analHicku obradu. U metodoloskom pogledu nov.i je doprinos dokumentacije Integralnog plana povijesne jezgre Sploita Temeljni elaborat bloka. kao osnovne prostome jedinice. U dosjeu bloka, koji je predhodno tehnicki definiran arhitektonskim 'i fOi'ografskim snimcima sahiru se svi podaci, ukljucujuci i detaljnu socioloskui ekonomsku obradu, 'koja je nedostajala udokumentaoiji povijesne jezg.re Splita u ranijim fazama. Analiticka obrada pojedinacnih objekata graditeljskog nasljeea polazi od istog zahtjeva kompleksnog pristupa s time sto su istrazivanJa ·i dokumentacija znatno detaljniji. Teorijsku osnovu za takav kompleksni .pristup veoma je pregledno dao G. De Angelis O'Ossat, kad je postavio analiticku shemu proucavanju pov·i-jeshih graeevina. prernakojoj se graditeljskom nas,ljeeu pristupa s trojnog aspekta' : 1. povijesnog, koji zahtijeva ispitivanje politickih. drustvenih, i ekonomskih prilika, sto se odnose na nastanak graaevine; 2.umjetnickog, kOj,i ukljucuje istrazivanje kompozicije, estetskih pr·incipa, proporcija, a zahvacai pr.oucavanje umjetnickog profila samog graditelja; 3. statioko-strukturalnog, okoji sadrzi proucavanje materijala, tipa ,konstrukcija i nacina 'izvoaenja . Svi ti aspekti istovremeno se podvrgavaju trostrukom ,istrazivackom pristupu 'i to: A. u cjelini povijesne graaevine, B. u svim pojedinostima, C. u odnosu na okolni ambijent. Isto tako se svi navedeni elementi ispituJu u odnosu na: 78
I J. Marasovlc: Prliog metodologiji obrade gradlteljskog nasljeda. dlsertaci· ja. Split 1977.
Urbana topografija ostataka an· ticke Salone
- danasnje stanje povijesne graaevine, -izgubljene iii ne·reaHzirane dijelove, - usporedbe sa suvremenim Hi slicnim obje:ktima. U metodologiJi obrade objekata graditeljskog nasljeea treba spomenuti ·i teor,ijski prilog sto ga je,osnivajuci se na praktickim iskustvima, dao J. Marasovic, koji predlaze slijedecu shemu: 1 1. Obrada graditeljskog nasljeaa na osnovi izravnog proucavanja objekata iii ambijenata. Proucavanje mozebi,ti izravno bez ·istraznih radova, moze se osnivati na koristenju ,rezultata 'istr·aznih r-adova, iii pak na osnovi drugih nacinaistrazivanja. 2. Obrada graditeljskog nasljeaa na osnov,i proucavanja podataka iz proslosti. U ovoj metodi koristi se 'interpretacija pisanih rpodataka, dobivenih U interdisciplinamom timskom radu, kor·iste se stari crtezi i makete na osnovi anal'iza i 'r ektifikacija, temeljenih na snimcima postojeceg stanja, proucavanje starih fotografija i drugih izvora, ukljucujuci i usmenu predaju. 3. Obrada na osnovi proucavanJa razlicitih utjecaja na nastanak nekog objekta Hi cjeHne. U kontekstu utjecaja proucav,aju se u prvom 'redu prirodni uvjeti: klima, geografske i geolos-ke karakteristike, materijali vezani uz teren. Znacajno mjesto imaju utjecaji okolnosti U koJima nastaje neki objekt. To su drustveno-ekonomske prilike, tehnicke mogucnosti,
Graficke analize povijesne jezgre Dubrovnika
1 Koordinator radne grupe je D. Ma· rasovic iz Zavoda za zastitu spomenlka kulture u Splitu. ' G. De Angelis D'Ossat: Guide to the Methodological Study of the Monu· ments. ICC~OM. Rome 1972.
79
-\----r---
Gamzigrad, tloert otkrivenih ostataka g. 1972
obl'ik kaoizraz vremena, namjena za ~oju se objekt gradi, utjecaj naruai'oca, graditeljska tradic'ija nekoOg krajai dr. Utjecaj samog graditelja dolazi do 'izrazaja u izhoru konstl'ukcije, u materijalu 'i nacinu ugradbe, u graaevinskom zanatstvu ,i tehnologiji, te konaono i u tehnickoj razini graditelja i Hkovnom izrazu kOJi on u sebi nosi. Prakticka 'iskustva analiUcke abrade povijesnih graaev,ina su gotovo bezbrojna, narocito u poslJednJim deceni.jima, kad su ;i tehnicke moguonosti pridoOnjeli egzaktnoj 'i sto potpun,ijoj do~umen taciJi postojeeeg stanja (npr. odredivanje stal'1osti drvenih ,i kostanih abjekata putem radiokar bonske anal,ize i dr.). Meau mnogim pr,imjerima uzorne dokumentac'i je arhe'oloskih objekata treba u prvom reduistaknuti radove danskog 8rhitekta Ejnar Dyggvea" od kOJih se mnogi odnose na arheoloOske cjeline i pojedinacnegraaevine u nasoj zemlji, najvise u antiokoj Saloni.' Uz veoma egzaktne athitektonske snimke greaev,ina i detalja, Dyggve je u svojimistrazivanjima primijenJivao vrlo temeljitu oObr,adu svih komponenataod epigrafskih izvora, preko analize obl.ikai funkcije do ~onstrukcijsko·static,ldh ispitivanja, zahv,alJujuei koOjoj je ,i dosao do nekih fundamentalnih rezult,ata u tumacenju nastanka lirazvitka kasnoanticke, starok!rseanske i ranosrednjovjekovne arhitekture.2 Meaurecenmim primjerima arhitektons~o-arheoloske obrade u nasoj zemlji vriojedno je spomenuti rad M. canak-Medie u Gamzigradu.3 Obr,ada predromanicke crkve sv. TroJice vee je ranije spomenuta kad je biloO rijeci 0 znacaju toonih arhitektonskih snimaka, doObivenih direktnom metodom. Snimke je pratila vrlo temeljita analiza danasnjeg stanja, kojoj su rezultati takoaer sazeti u spomenutnoj monografiji.4 Sastojoi se od opisa polozaja, oblika, konstrukcije, dekmacije 'otvora, detalja, kritiokeinterpretacije povijesnih ,izvora i ranije znanstvene iii strucne obrade, ispitivanja tipskih ka-
80
0"",
....
,:. "
'
' t l,
II " ,
\1 "
. .__
~ I..\
___ - \: t o
." ;-"
Gamzigrad, snimak skog ulomka
I
(~ '--
arhitekton-
Sv. Trojiea - Split, karakteristic- ~ ni presjeci g. 1949
, E. Dyggve : L'Amphlteatre, Rechrees a Salone. II, str. 33; Forchungen in Salona III. 2 E. Dyggve: Archaelogle und Statik, Wlen, 1957. 3 M . Canak, Medic: Gamzigrad. • J. Marasovlc, T. Marasovlc, M . Marasovlc: Crkva sv. Trojice u Splitu.
1
M
0
!iI"rlt!1I
2
,
-4 I
81
rakteristika, geneze, rasprave 0 datiranju izvornog stanja i pojedinalnih faza u razvitku nekog objekta. Elementi obraaeni u toj monografiji zaoijelo nisu i svi potrebni elementi, jer kompleksno proueavanje ukljueuje jos 'i niz dl"ugih p)'1oueavanja 'kao sto su metroloskaistrazivanja, proueavanje proporeija ,i dl'ugih cinioca, kOJi su utjecali na nastanak pojedine graaevine iii cjeline. 1 Kao primjer temeljite dokumentacije jednog povijesnog grada moze se navesti Prelogova obrada Poreea,2 iii Boskovieeva obrada staroga Bara,3 koje spadaju meau 'P'rvu u nas cjelovitoobjavljenu dokumentaoiju starih graditeljskih cjelina i njihovu konzervatorsku problematiku. Meau reeentnimiskustv.ima u dokumentaciji graditeljskog nasljeaa treba s,pomenutii sistem tzv. topog'rafskih kartona, koji je predlozio P. Fister.4 Topografski kartoni imaju visestruku namjenu koja seze od teorijskog proueavanja povijesti graditeljstva (oblika, tipologije, konst~ukeije) do zaStitne dokumentacije. Topografski kartoni zasnivaju se - r.adi lakseg arhiviranja - na standardnom Din formatu (21 x 29,7 em) na /kojima se odreaenim 'redoslijedom unose svi relevantni podaci. Predlozen je toean redoslijed obrade na 11 osnovnih i nekoliko do,punskih kartona, prema kojem: list 1 ,predstavlja zbimi list, koji ima sve osnovne podatke kojima se identificira neki g,raditeljski objekt, list 2 sadrzi situaoiju, list 3 pr.ikazuje razvojne faze, I,ist 4 sadrzi potrebne tlocrte, list 5 sadrzi presjeke, list 6 sadrzi krovove, list 7 predstavlja dokumentaciju fasada,
list 8 sadrzi arhitektonske detalje, list 9 prikazuje konstrukciju, I,ist 10 namjenjen je Qpremi zgrade i funkeij,i, list 11 obraauje posebne funkeionalne elemente u vezi s arhitekturom, a u daljnjim listovima daju se dodatni elementi. S,pomenuti sistem dokumentaoije eini se pogodnim prvenstveno u uvjeHma, gdje one postoje arhitektonski snimci, pa je takva obrada osnovna dokumentacija 0 povijesnoj graaevini. UkoHko postoji arhite:ktonski snimak, onda takav tehnieki elaborat postaje osnova, ako koje se sakupljaju svi daljni podaci, kao sto je npr. slueaj s temeljnim elaboratom blaka u povijesnoj jezgri Splita koji razviJa D. Marasovie. 2. Istrazivanje i obrada prvobitnog stanja i razvitka povijesnih gradevina i cjelina
'Usp. Istrazivanja M. Pejakovica 0 uvjetovanosti polozaja i obllka crkava kalendarsklm datumima patrona (Broj Iz svjetlostl. Starohrvatska crkvica sv. Kriza u Nlnu, Zagreb, 1978). 2 M. Prelog: Poree, grad i spomenici, Beograd, 1957. 3 e. Boskovic: Stari Bar, Beograd, 1962. • P. Fister: Obnova in varstvo arhi· tekturne dedlsclne.
ARHITEKTURA ARHI1EI(TOIlSKE I(AflAKTERISTlKE IV T0009,~rS.1 ~ar!on
FASAOE
Slevltb:
1
MATEniAU
L ''CL'tIT:::
2
BAIWNA ODOELAVA
(sc nde]
K.
~,rETC-~1
FASAOA' (1) ~hodna - ~- tJ) de,nJ - (4) dvoril~nO/ • :,
,IQ
115
s: J; v: Z.:Z ..• ,10.
11S ,
I
I
I
rJ13 1 I
I
I
I
Idejna rekonstrukcija Dioklecijanove palace prema R. Adamu (1764), G. Niemannu (1910) i E. Hebrardu (1912)
·n';. ..
'".
','
82
..
'-1'
-'; ~ .:. }, .....
Topografski karton dokumentacije graditeljskog nasljeaa (P. Fister)
I R. Adam: Ruins of the Palace of teh Emperor DI{)cletlan at Spalatro in Dalmatia, London, 1964, 2 G. Niemar>n: Der Palast Dlokletians in Spalato, Wien, 1910. 3 E. Hebrard J. Zeiller: Spalato, Ie Palals de Diocletlen, Paris, 1912.
U analitiokoj obradi g'radil1:e,ljskog nasljeaa vaznu dionicu predstavlja istrazivanje prvobitnag stanja i razVlitka pojedinog objekta iii ejeline. Kao nezao'b'joJami postupak u historiagrafij'i arhitekture i U'l'banizma, takva istrazlivanja p'ridonose znanstvenom praueavanju graditeljskog nas'ljeaa. Taj postupak je istodobno i neizostavna dioonica u analiticko.planSikoj obradi povijesnih cjelina i g'raaevina radi zas1Jite i suvremene prezentacijegraditeljs'kog nasljeaa kao podloga za valorizaciju i odredivanja 'Uzr~ka degradacije povijesne sredine Hi pojedinaenih graaevina. Proueavanje prvob'itnog stanjai razvitka povijesnih graaev/ina i ojelina prvenStveno se zasniva na: - anaHzi danasnjeg stanja, iz kojeg se u mnogim slueajevima mogu dobiti podac'i 0 prvobitnom izgledui {) pojedinim fazama razvitka; - podac'ima 'iz Jpovijesnih izvO'ra, meou kojima su za nepokretnu kultumu bastinu od posebnog znaeenja grafieki izvori (stalri crtezi, katastarsrki planovi, vedute, stare fotografije i sl); - komparativnoj g'radi, kOja putem analogija omogueava pretpostavke 0 izvonnom izgleduHi 0 pojedlinim fazama u razvitku grada, nas~lja iii pojedinaene graaevine. Obr.ada prvoibitnog stan'ja 'i razvitka ne ogranieava se samo na opis, nego je - buduei da se ,radi 0 graditeljstvu - obicno i grafieki predoeena. Pri tome se veoma eesto izvol"no stanje usporedno predoeava 'UZ snima'k danasnjeg stanja. Bezbrojni su primje'ri, koji bi se mogl'i navesti za ilustraciju uzorne znansil:vene obrade prvobitnog stanja i razvitka povijesnih graaevina. Gotovo da nema ozh'iljnijeg proueavanja nekog arheoloskog podl"Lleja, a da se ne PQl~usa prikazati, opisno i grafieki, prvobitni izg'led i razvitak istrazenog prosto"ra. Vee sredinom XVIII. st. britanski arhitekt Robert Adam 'izradio je idejne rekonstrukcije DiokleClijanove palace u Splitu' u vrijeme kad su arheO'loska i povijesno-arhitektonska disciplina tek kroeila prvim koracima. Napredak u znanstvenoj i tehniokoj obradi prvobitnog stanja mogu na istoj graditeljskojcjelini pokazati radovi austnijskog arhitekta G. Niemanna (1910F i francuskog arhitekta E. Hebrarda (1912), koji je svoja istrazivanja splitske pallaee poduzeo s povijesniearom J. Zeillerom,3 U razdoblju izmeau dvaju svjetskih ratova istakao se svojoim studi'jama prvohitnog stanja povijesnih 9'~aaevina u Dalmaciji C. M . Ivekovie, a od brojnih iinozemnihistrazivaea, koji su radili na tom
83
istom podrucju, i vee s,pomenuti danski a'r hitekt E. Dyggve svojim primjernim idejnim rekonstl'ukoijama, rimskih,stamk!rscans'kih i predromanickih graaevina u Dalmaciji, osabito u Solinu. Kao primjer JOOne talk!ve do kra1a proucene ohrade relativno oskudno sacuvane anticke graaevine moze se navesti Dyggveova studija prvohitnog izgleda solinskog amfiteatra,l iii pakistrazivanje starokrscanskih cemeteriJalnih baz.jljka u solinskom Marusincu.2
~.
Od graficki potpuno defin'iranih studija izvornog iogledai razvitka povijesnih graaevina, objavljenih u posljednje vrijeme, moze se navesti, HZ vee spomenutu monogr,a fiju 0 orkvi sv. Trojice u Splitu, jOs i istrazivanje crkve sv. Jurja u Splitu.3 Pretpostavljeno prvobitno stanje, graficki pri'kazano, prati sve naerte danasnjeg stanja (110orti, krov, presjek, fasade) u ,i stom mjerilu. Buduci da je crkva imala nek!O'lilko karakteristicnih faza razvoja, priikazane su u tlocrtu, presjek!u i fasadama sve ;graaevne promjene nastale na tom prostoru od antiokog Dijaninog hrama do 1971. g., kad je izraaen SHimak zatecenog stanja te crkvice. Uocavanje karaJkteristickih faza razVlitka jos je potrebnije pri urbanoloskim istrazivanjima povijesnog grada iii nase'lja. Vee a iili manja iscf'lpnost u taikvoj Qbradi prije svega ovisi 0 podaoima s kojima se raspolaze u prouCavanju pojedin:ih faza razvirtka iii pak 0 samoj svrsi studije prostornog Irazvoja. Tako nalazimo na razlicite nacine abrade od wlo uopcenih prikaza osnovn'ih promjena u razvil1ku nekog povijesnog g'rada, kao sto je, na primjer, slucaj s De Carlo'10m studijO'm Ul1bina,4 do Vlrlo detaljno,g pri!kaza orazvitlka s ,naZ'nacenim ulicama i kucama, kalko je to na prlmjer uradio R. Di Ste,fano u svo'Joj obradi povi1e;sne je'zgre Napulija.5 Mnogi nasi povijesni gradovi, osobioto .on:i u Dalmaciji, imaju vi'se iii manJe detaljne sl1udije razv01a Ikao na primjer Zadar (u obradi I. Petrioio'lija), iii pak Split, za koji je prostorni razv,oj obraaen u razlicitim stupnjevima prostornih planova od razovitka regije, prelko prostora splitskog poluotoka do veoma detaljne sl1udije same povijesne jezgre, kOja se upravo dovrsava.
M
r------------------,
I
~.~-----
---~
:
1
•
,
I
I
I
,
I
:
:
L
- ."!;,, - - - -: - - _ _ _ _ _ _ _ _ _ _
1
.
r-------------------,
I ,
, I
,
I
I I
• ••
1 E. Dyggve: L'amphlteatre , Recherches a Salone, Tome II, Copenhague, 1933, 35 I ,dalje. 2 E. Dyggve: Forschungen In Salona, III, Wlen, 1935. 3 J. Marasovlc, T, Marasovic, M . Marasovlc: Crkva sv. Jurja u Splitu, Spilt, 1971. • G. De Carlo: Urblno, o.c. , Indlrlzzl per II restauro del Centro storlco dl Napoli, o.c .
--- --------~------~!
f----------------- ____,
,
,, , I
,
I
: L_________________
. , J
J
I
I
:
!
Studija razvitka crkve sv. Jurja u Splitu (J. Marasovic) Idejna rekonstrukcija sollnskog amfiteatra prema E. Dyggveu
84
85
Maketa izgleda Zadra u XV. sf. prema I. Petricioliju
.j
~~·\'. Ib ~f ~
~
; I.
-! .
w==-="
I
o
1 T. Marasovic: Zastita graditeljskog nasljeaa. o.c. str. 13--17. 2 Usp. B. Feilden: Uvod u konzervl· ranje. Zagreb, 1971. 3 G. De Angelis D'Ossat: Guide to the method ical study of monuments and causes of their deterioration. ICCROM . Rome; 1982.
i
\ I \. \ I I
I!
3. Proucavanje uzroka degradacije Obrada prvobitnog stanja i razvitka povijesne cjeline iii pojedinog objekta omogueava i proucavanje uzroka degradacije graditeljskog nasljeaa. U uvodu prve knji.ge 0 graditeljskom nasljeau vee su ukratko na'brojeni osnovni uZl'Oci propadanja graditeljskog nas·ljeaa,' a taj problem pojedini autori vee su iscrpno obradilli.2 Za ovu priliku koristit eemo se vrlo preglednom sistematizacijom uzroka degradacije, koju je za povijesne graaevine dao G. De Angelis D' Ossat.3 geotopografski uvjeti klima, orijentacija vezani uz tlo u kome je poloiaj vezani uz temeljena zgrada samu graaevinu
Studija faza razvitka uzduzne osi Dioklecijanove palace
Uzroci degradacije povijesni'h gradova i naselja jos su sloieniji. Uz sve nabrojene uZiroike propadanja pojedinacnih graaevina, koje cine jednu gradsku iii seosku cjelinu, tre'ba nadodati jos i brojne druge uzroke ekonomske, socioloske, politi·cke i druge prirode, kOje su kroz cesto puta dugi povijesni razvitak utjecali na unistavanje iii nadgraaivanje starih ambijenata i cjelina. U tom dugom razvUku osobito .je za graditeljsko nasljeae bilo pogubno posljednje stoljeee, koje donosi nagluindustrijalizaciju, urbanizaciju i demografsku ekspanziju s nizom popratnih pojava, koje su se ponegdje negativno odrazilei na 'k ulturne vrijednosti.
1
vezani uz strukturu Q)
graaevni materijali graaevni sistem (projekt, izvedba)
1
o ro
r fizicki
11
kemijski i elektrokemijski prirodni uzroci botanicki trajnog djelovanjE bi'oloski i mikrolbioloski
'u
e
1
N ::J
r potresi
J prirodni
izvan graaevine
uzroci ) povremenog djelovanja
uzroci vezan'i uz aktiynost Ijudi
86
vulkan~ke erupcije uragam pOlllave llavine i dr.
~
pregradnje i nadogradnje ratovii svjesna { razaranja mehanicke vibracije ! dr.
XIV It.
Faze razvitka splitskog poluotoka
1 J. Marasovic T. Marasovic: Pregled radova Urban lckog biroa na is· trazivanju, zastitl i ureaenju Dioklecijanove palace 1955-1965. Urbs, 1965.
Do otkrivanja tih uzroka cesto puta se dolazi analizama danasnjeg stanja i povijesnog razvitka. Ka'O primjer jednog ta'kvog »dijagnostickog postupka« u povijesnoj sredini navest cemo vee spomenute analize Dioklecijanove palace u Splitu, kOje su pokazale degeneraciju uzduine osi uz istodoibnu aktivnu ulogu poprecna osi najstarijegradske jezgre.' Istraiivanja povijesnog razvifka dala su veoma uvjerlj'ivaobjasnjenja toj pojavi. Razdoblje antike i srednjeg vijeka karakterizirala je uravnoteiena aktivnost svih podrucja Palace, dok su uravnoteieno postojale obje glavne komunikacije: uzduina i ' poprecna. S ukidanjem uzduine komunikacije usljed sirenja grada u smjeru zapada, naglo je umrtvljeno cjelokupno podrucje oko uzduzne osi, koje je od tada poce·lo sve vise propadati. To je planerima revita;(izacije posluiilo kao jasna indikacija, da je potre'bno u projektu ureaenja tog podrucja ponovno valorizira1:i ne samo povijesnu arhite'kturu i prostore oko uzduine osi, nego i samu pjesacku komunikaciju (v. str. 115).
87
·xvn st. XIX st.
Studija razvitka uzduzne osi Dioklecijanove palace
Studija razvitka uzduzne osi Dio· klecijanove palace
Na osnovi svih prethodnih faza u analitickom postupku obrade graditeljskog nasljeaa (proucavanje danasnjeg stanja, razvitkai uzrOlka degradaeije) pristupa se znanstvenoj valorizaciji povijesne cjeline :j,fi pojedinaone graaevine. Krirterijli znanstvene valarizacije u ovoj fazi ne razlikuju se od onih, kOje smo vee spomenuli kad je bila govO'ra 00 valorizaciJi preventivne z8stite, aM su padloge 5 kajima se :raspolaze u anamiokoOj obradi daleko isclipn'ije, pa je i sarna valorizacija znatna potpunija. Kako se vrednavanje elemenata neke povijesne graayvline iii ejeline sada temelji na istrazenom objektu, to' je mog'Uee Ida sarna valorizacija u a\fom postupku dohije neke sasvim druge dimenzije nega sto je to bia slucaj kad se valorizacija poduzimala radi kategorizacije i preventhrne zastite.
Za razne stupnjeve evidencije, a na osnovi znanstvenog istrazivanja iii znanstvene valorizacije potrebno je ustanoviti i cijenu kostanja potencijalnih zahvata bilo za zastitu kulturno-historijskih vrijednosti od propadanja bilo za konacnu prezentaciju, odnosno novu namjenu. Zbroj cijene kostanja na pojedinim zahvatima dat 6e podatak 0 ukupnim sredstvima kOja pojedine drustveno-teritorijalne zajednice moraju osigurati za zastitu graditeljskog nasljec1a na svom teritoriju i za njegovo uklapanje u suvremeni zivot. Realnost ostva· renja tih zahvata, odnosno vrijeme njegove realizacije ovisit 6e 0 ekonomskom potencija/u te zajednice, pa se zbog toga pristupa drustvenoj valorizaciji nasljec1a, odnosno prioritetnom planu zahva-
Odnos prema VJ
njeg stava je priznavanje tntegralnih vrijednosti nekoj povijesno'j graaevini i cjalini u svim sloOjevlima njena raZlVitka, ukljuoujuei i doprinos naseg vremena tom razvitku.
88
1!70. I'od.
kOja je g. 1977. odrzalla u Dubravniku, kad je osim znanstvene valorizaoije formuliran Ii pajam drustvene valorizacije graditeljskag nasljeaa: 1 RNa oSl1ovi evidencfje i istrazivanja izrac1uje se znanstvena valorizacija, kojoj je osnovni cilj upozoriti na sve vrijednosti graditeljskog nasljec1a i stupnjevati ih na osnovi objektivnih kriterija. Op6a vrijednost nekog objekta iii cjeJine proizi6i 6e iz kompleksnog sagledavanja niza pojedinacnih vrijednosti, koje je potrebno ispitati koo sto su: uti/itame vrijednosti, estetske vrijednosti, kulturno-historijske vrijednosti, vrijednosti starine, rariteta, originalnosti, edukativne, prostorno-ambijentalne, materijalne i druge vrijednosti.
3. Znanstvena valorizacija i drustvena verifikacija
U postupku vrednovanja graditeljskog nasljeaa danas se uz valorizaciju vodi racunai a sadasnjim drustvenim moguenostima (prvenstveno mateli1ijalnim) za n~enu rea.Jizaciju. 0 drustvenaj valorizaciji,2koja je vee spomenuta U okvi1liu prve faze zastitnag pastupka (v. str. 65) jasnu farmulaoiju dala je grupa autora osnavnog refe'rata na Treeoj konferenciJi jadranskih gradova Jugoslavi,je 'i Italije,
1!Z9. god.
1 usp. T. Marasovie: Zastita gradlteljskog nasljeda. o.c. Iscrpnljl pregled valorlzacije gradlteljskog nasljeila dao je Z. Perkovlc u svojoj dlsertaclji: Prilog metodologiji valorlzaclje u gradlteljstvu (dlsertaclja 1983) 2 J. Marasovlc: predavanja na Postdlplomskom studlju gradlteljskog nas!jeda, Split, 1976.
tao V. cavle, J. Marasovie, M. Kolaric, T. Marasovlc, E. Abate, l. Ruaro Lseri, Mozzetti, Agostinelli, l. Semerani: Gradlteljsko i kulturno nasljeile u suvremenom zivotu jadranskog prostora, Treca konferencija jadransklh gradova Jugoslav:je i Italije, Dubrovnlk, 1977. 1
Za razliku od znanstvene valorizacije, koja predstavlja ocjel7u apsolutne vrijednosti nekog objekta iii podrucja, drustvena valorizacija je ocjena relativne vrijednosti u odrec1enom vremenu i na odrec1enom prostoru, pa je pod/ozna stalnim promjenama vezanim za vrijeme i prostor. Dok je znanstvena valorizacija ekspertiza struc-
89
o gmditeljs'kom nas:ljeau U olkvi'ru planiranja i ureaenja prost-ora bit ce vise govora u iducojg,laVii.
njaka 0 kulturno-histodjskim i drugim vrijednostima, drustvena valorizacija je stav i obaveza drustva prema objektima i podrucjima graditeljskog nasljeda, kojom drustvo preuzima odgovornost za propadanje nasljeda, odnosno za intervencije na njegovom spasavanju.
Planiranje ureaenja .graditeljske i prirodne basHne u osnovnim je crtama taikoae'r obraae:no u okvi'rU spomenutih materijala Savjeta za covjekovu sredinu i prostorno ureaenje. 1
Drustvenom valorizacijom i prihvaeanjem kategorizacije drustvo zauzima konacan stav prema ocuvanju kulturnih vrijednosti graditeljskog nasljeda i prema tome preuzima i svoje obaveze. Dok je znanstvenu valorizaciju mogao izvrsiti pojedinac iii strucna odnosno znanstvena institucija, drustvenu valorizaciju moze izvrsiti odnosno prihvatiti samo drustvena zajednica odgovarajueeg teritorijalnog nivoa, pa prema tome i procedura zastite mora biti usklaaena sa svim drugim odlukama od posebnog in teresa (ukljucujuei i javni uvid) koji donosi drustvena zajednica.«
Stl'lucni ul1banistic:k.i, arhitekt-onski i graaevinski aspekti metodologije i tehnike plan'iranja i projektiranja u poV:ijesnim ambijentima prelaze zadatak idomet obrade ove knjige.
3. IZVEDBA, ODRzAVANJE IINSPEKCIJA Izvedba radova na istrazivanju, zasHti i ureaenju gradite111jskog nasljeaa zavrsna je faza u s.(ozenom postupku aktivnog pristupa grad:iteljskom nasljeau. Za obradu te zawsne dionice konze'rvatO'rskog postupka s organ'izacijskog, tehnoloskog i dl'ugih aspekata prvenstveno su pozvani graaevinski i arhitektonski strucnjaoi, odnosno restauratori graditeljskog i umjertnickog naslljeaa. Ovdje je potrebno samo upoz!Driti da 0 kvaliiteti izvedbe cesto puta ()I\fisi Ii cje,lokupni postupak ureaenja graditeljskog nasljeaa.
4. Planovi i projekti Posli1e izraaene valorizacije pristupa se programu zastite i ureaenja pojedinog objelkta Hi cjeline graditeljskog na&ljeaa, pri cemu takoaer valja osigurati drustvenu vertfikaciju takvog programa, da bi se postig'la realnost njegova provoaenja. "Na osnovi programa izraauju se dugorocni, srednjorocni i neposredni planovi zastite graditeljskog nasljeda koji se usvajaju po odredenoj proceduri i u ustaljenoj dosadasnjoj praksi usvajanja urbanistickih planova. Na taj naCin zastita postaje dio sireg drustvenog planiranja i realizacija zastite ne ovis; vise iskljucivo 0 strucnim sluzbama, kOie su do sada cesto bile nemoene da realiziraju svoje planove (pogotovu aka ani nisu bili uskladeni s realnaseu drustvenih maguenosti), vee sada citava drustva preuzima obavezu za njihavo izvrsenje, ukljucujuCi i abavezu asiguranja materijalne baze. Zastita graditeljskag nasljeda prema tome, pravodi se kraz Citav sistem drustvena-ekanamskag i prostarnag planiranja, ad razvajnih planavada urbanistickih prajekata, odnasl7a detaljnih arhitektanskih prajekata, aka je u pitanju pajedinacni objekat kaji se zasti6uje« - stoji takoaelr u osnovnom refe'ratu dubrovaokog savjetovanja iz g. 1977.')
, SAVJET. C.c.
Iskustva u izvoaenju konze'rvatorskih i restaurators1kih radova na nepokretnimk.ulturnim dobrima razlioita su u pojedinim povijesnim sred:inama, a svode se uglavnom l1a dva osnovna tipa organizacije: na specijalizirane radne organizacije za ,Imnzervaciju i rekonstrukciju, iii, pak, na angaziranje opcih graaevinskih poduzeca odnosno drugih ,izvoaaca za radove u povijesnim ambijentima.
, Ibid.
Valarizacija pavijesnih slajeva u prajektu abnave zgrade jugazapadna ad Peristila u Splitu
.
,-i!. -~
.:....
..... .<--.
-!..:..
'-,,-
Izvedba restauratarskih radava l1a crkvi Sv. f(rsevana u Zadru
90
91
1 Usp. T. Marasovic: Zastita graditeljskog nasljeaa. o.c. str. 110. (u daljnJlm blljeskama: ZASTITA) 2 B_ M _ Feilden : Conservation of hi· storie buildings. London, 1982.
Obnovljena zgrada u povijesnoj jezgri Mostara
U nasoj zemlJi znacaJne realizacije u pDvijesnim sredinama izVDdiD je, meau Dstall'im specijaHziranim radnim organizacijama, Restaurator$lkii zavDd Hl"\fatske iz Zagreba. DovoljnD je spomenuti neke veDma slozene zahvate, kaD na primjer obnDva crkve Sv. Marije u Zadru, da se UDee sve prednDsti takvDg OIrganizacijskDg tipa u cjelolrupnom izvedbenom pDstupku od istrazivanja i graaevins~ih radDva dO' obnDve .f:resaka, stuikatura i dl"ugih dekorativnih detalja.
MnDge radove na DhnDVi graditeljskDg nasljeaa (ne raelinajue~ specijalizi'rane kDnzervatorske i restauratorske zahvate TIa flreskama, mDzaicimai drugim deko'rativnim dijelovima vezanim uz arhitekturu) izvode Dpee graaevna pDduzeea iii poduzetnici. U tim slueajevima pDtrebnD je s10D veeim nadZO'rom od strane prDjektantai strucnih sluzbiDsigurati sto veei kvalitet izvedbe. Briga akD gradite'ljskog nasljeaa ne zavrsava dovrsenDm izvedbDm. ana se nasta~I'ja kroz stalni nadzDr nad Ddrzavanjem. Brojni su, na zalost p'~imjeri i u recentnDj pra'ksi da SlU ureaeni objekt iii cjelina g'radite'l~skDg nas1ljeaa degt'ladirani ZbDg loseg odrza'llanja lIhrZD nakon zavrsenih kDnzervatorskih i 'restauratDrskih radova. Za ,Ddrzavanje graditeljslkog nasljeaa od najveee je vaznosti Drganizaci1a stalne inspekcije. prvenstveno s obzirDm na tehnicke aspekte stanja pDv,ijesnii,h graaevina i cjeHna. U tom pDgledu znatna is'kustva ima Velika Britanija, u kDjDj je duga ~radiC'ija insrpeikc'i je pDvijesnih spDmenika, pDeevsi Dd istaknutDg kDnzervatDrskDg teDreNeara XIX. st. Jahna Ruskina. 1 Inspekcija graditeljskDg nasljeaa. zajedno s ostalim tehniekim aspektima zastite i obnove pDvijesnih graaevina. iscrpnD je obraaena u studiji B. Feildena'.
Izvedba restauratorskih radova na crkvi Sv. Marije u Zadru
I
Od 1955. dO' 1980. djelDvala je U D'k vku Odje'la za grad:iteljskD nasljeae UmanistickDg zavDda Da'lmacije pDsebna radna grupa, kDja je izvDdiia uglavnDm s~e radove, stD je taj zavDd VDdi'D u pDv,i~esnDj jezgri Splita i iZ'Van jezgre, a bila je angazirana .i na nekim zahvatima,kDje je vDd:iD ZavDd za zastitu spDmeniika kultureu Splitu. Meau slQzenim zahvatJima, oSDbitD s obzimm na DsjetljivDSt izvedbe u Diokl,ecijanovDj palaei, istice se DbnDva centralne prizemne dVDrane. ,kojom je restaurirana izvoma anUeka 'komunikacija u dDnjem katu. a zahvaljujuci nosaeima iz prednapregnutog hetona, osigurana stabilnDst gDmjeg -kata TIa kome se nal,aze srednjDvjekovne zgrade i prDstori. 1 PrednDst specijaliz'iranih organizaciJa ie u angamanju stalnDg kadra Iradnika i oso-b'ito specijaliziranih majstDra, navikl:ih na radDve tradiciona'inim tehniikama i materi~alima .
92
,L
1 J. Marasovic - T. Marasovlc: O.C. lbiljeska na str. 81)
93
.... Obnova zapadnog zida Dioklecijanove palace
Pod inspekcijom se podrazumijeva nadzor nad pOV:ijesnim graoevinama u redovirtim vremenskim razmacima uz s·astavl·j anje izvjestaja 0 svim aspektima nekog kul-vumog dobra. Time se znatno smanjuje opasnost od propadanJa i degradacije i istodobno smanjuju troskovi odrzavanja povijesne sredine. Prema Feildenu 1 inspekcija se sastoji od slijedeeihglavnih faza: 1) .pocetni ilZVjestaj, temel1en na Vizualnoj inspekciji, ukojem se nanose svi podaci 0 deg'r adaciji; 2) Pllan odrzavanja u koji se nanose sVli urgentn:i zahvati; 3) Povijesno istrazivanje i analize, popraeene foto-dokumentacijom; 4) Proucavanje oprvobitnog stanja, ispirtivanje tla i otkrivanje sumnjivih dijel·ova u povijesnoj gradevini; . 5) Dodatne studije iana'lize konstrukcije; 6) Konacna procjena i prijedlozi sa svim specifikaC'ijama radi osi'gurnja sredstava.
Sistematske inspe1kcije, kOje se posljednjih desetljeea poduzimaJu u raznim zemljama uglavnom na poznatijim povijesnim gradevi nama pokazale su puni smisao takve metode zastite i odrzavanja i matno smanjile tros'kove koje bi inace zahtijevale obnove osteeenih Ii ugrozenih objekata.
Inspekcijski plan obnove katedrale u Yorku (8. Feilden: The wonder of York Minster)
•
3
94
B. M. Feilden: c .c ., str. 185-202.
__
' ~.,~ ,
~ o, I
~'
(""c,od I• • • •
~.
Mo. "
w' "
0'
" ,g ' ' •• • ,
-
•
*
Zastitai uredenje gr adite1ljslkog nasljeda integ,ralni je postupak koji se postepeno provodi od p'rvog pristupa evidencij'i nepoikretnog kulturnog dobr a do plana , proje'kta izvedbe i stalnog odrzavanja, ukljucujuei i linspekC:i'ju. Za i+ustraciju pojedinih flaza u tom procesu vee su spomenute pojedine sredine u naso1 zemlji i u svijetu,
95
IV. GRADITELJS~O NA8LJEDE U PROSTORNOM UREDENJU
I
koje su u pojedinim dioni"cama pokazale odreaena dostignuca, dok 'ce 0 nekim drugima biti jos gO'lfora u :iducoj glavli, u ko'joj ce se razma1'rati prostomi i U'l1banisticki planovi i projekti.
Obnov3 stambenog bloka nCasa delle vedove~ u Ferrari
Po~edine pO'lfijesne sredine, zahvaljuju6i prvenstveno strucnosti i entuzijazmu svojih profesionalnih snaga, isto kao i stupnju svoje dl'lustvene organitkanosN u osiguranju materi'jalnih i tehnickih uvje1a, luspjele su pokrenuti kontinui'rani proces rada od istrazivanja do realizacije. U tom s'Illiislu istice se, osobito posljednjih godina, sistemats'ka akoija ureae'nja povijesne jezgre Fermre, kOJu vodi Komunalni od~el opcinske uprave na celu s arhitektom C. Cesarijem. Iskustva u Ferrari mogu svima pokazati da se revitalizacija zapustene povijesne sredine, ukljucujuci i realizaciju graaevinskih radova , moze posti6i znatno manjim sredstvima od onih, potrebnih za realizaciju novogradnji.
96
+--
se kroz postupak planiranja integralno rjesavaju svi problemi vezani uz povijesnu s'redinu, a to znaci uz ocuvanje kUlturno-povijesnih vrednota i svi drugi aspekti zivotai rada u povi'j esnim prostorima. U tom slucaju, dakle, radi se 0 integralnim planovima povijesnog podrucja. Upravo zato je ,i metodologija obrade, odnosno udio zastite, drugacija u jednoj i u drugoj vrsti prostomog ureaenja, pa eemo se tako ·i u ovom pregledu osvrnuti najprije na dionicu zastite u 'razvojnim planovima, da bismo zatim ukr,a1Jko pr,ikazal.i provedbene planovei urbanistioke projekte povijesnih podrucja.
1. GRADITELJSKO NASLJEDE U RAZVOJNIM PLANOVIMA
Jedna od osnovnih osobina aktivne zastite, kojom se danasnje vr.ijemerazlikuje od svih prethodnih razdoblja u povijesti konzervatorske djelatnosti, je postupak oDuvanja kulturnih dobara kroz prosto'l1no ureaenje. U prvom dijelu knjige vee su spomenuti neki od meaunarodnih Ii nacionalnih dokumenata kojima se 'izricito trazi zastita kroz prostorno :i urbanisticko planiranje,odnosno kroz mbanistioko-arhitektonsko projektiranje, a takve zahtjeve u svim zemIjama potvrauje :i ,recentna praksa. Uglavnom na svim kontinentima gdje se z·a stiti pov,ijesnih cjeHna sustavno prilazi kroz planove Ii programe lokalne, regionalne iii drzavne uprave i gdje je ocuvanje kulturnog nasljeaa priznato Ikao djelatnost od drustvenog 'interesa, povijesne cjeline U'kljucuju se, narocito posljednjih desetljeea, u urbanisticko planiranje 'i prostorno ureaenje. Kratki osvrt na dosadasnja dostignuea u zastiti graditeljskog nasljeaa kroz prostorno ureaenje u svijetu i u nas daje se kl'OZ dva osnovna poglavlja. Prvo obraauje ocuvanje nepokretnih kulturnih dobara u razvo'jnim planovima, a drugo ,postupak zastite u provedbenim planovima, odnosno u urbanistie:kimi arhitektonskim pro, jektima. Takva podjela graae log.icna je ne sarno zbog razHka u vremenskim razdobljima na koje se odnose razvojni, odnosno provedbeni planovi, nego i zbog razlicitog udjela problematike graditeljskog nasl'jeaa u jednoj i u drugoj vrsti prostornog planiranJa. Prostorni i urbanisticki planovi, nairne, dijele se, meau ostalim, na razvojne planove (koJi obraauju sire prostore od velJkih makroregija, regi'ja, teritorija Qpeina do gradsikog podl"ucja) 'i Ina provedbe" ne planove uzih podrucja. Za sire ,prostore izr,aauju se dugorocni planovi kojima je zadatak odredivanje osnovnih smjemica razv,itka. Kako je u tim sirim prostorima, od grada, preko regije do cjelokupnog podrucja zemlje, graditeljsko nasljeae sarno jedna komponenta, prostorno vezana uz dijelove tog sireg teritorija, to je i ,postupak ocuvanja kultumih dobara sarno jedna od komponenti u slozenoj sintezi prostornog ureaenja. Provedbeni planovi iii urbanisticki projekti zahvaeaJu znatno manji prostor: dio nekog grada, manje naselje Hi neku dr-ugu urbanisticko-arhitektonsku cjeHnu, koji se na osnovi smjemica razvojnih planova detaljnije razraauje za kratkorocno razdoblje. Na tako ogranicenom ,podrucju graditeljsko nasljeae, ikada seradi 0 povijesnim sredinama, zaprema cjelokupni prostor sto se obraauje, pa obrada kulturnog nasljeaa nije sarno jedna komponenta plana, vee
98
U dugorocnim prostomim i urbanistickim planovima (.koji su se u nasoj struonoj terminolog'i ji jedno vr·ijeme naz,ivali razvojnim planov,ima), a koji zahvaeaju sire prostorne cjenne od gradskog prostora do regije iii cjelokupnog teritorija neke zemlje, zastita graditelJskog nasljeaa sarno je jedna od di,onica u slozenom procesu prostomog ureaenja. Obrada graditeljskog nasljeaa u toj je sintezi to detaljnija !:ito je razvojni plan detaljnijeg stupnja, pa od veoma uopeen:ih elemenata, koji se 0 graditeljskom nasljeau daju u planu neke zemlje, ta obrada postaje sve opseznija u planovima nesto uzih geografskih cjelina, kao sto su regije, pa zatim jos opseznija u planovima opcina i, konacno, gradova za kOje se izraauju generalni urbanistioki planovi. lako ee u daljnjem tekstu biti govora 0 obradi graditeljskog nasljeaa u svim tim razlicitim stupnjevima pl'Ostomih planova, lipak je potrebno odmah navesti neke zajednicke elemente koji opeenito karakteriziraju postupak zastite u sintezi razvojn'ih prostomih planova. Razvojni planov,i, opeenito uzevs-i, sadrze: 1. osnovne karakte'ristike graditeljskog nasljeaa, ponegdje s vise 'iii manje detaljnim popisom osnovnih vrsta kulturnih dobara; 2. osnovne probleme graditeljskog nasljeaa koje se obraauje prostomim planom; 3. studijurazvoja naselja na odreaenom teritoriju, iz koje obitno proizlaze uzroci degradaoije; 4. smjernice zastite graditeljskog nasljeaa u sintezi pl'Ostornog ureaenja. Ne,ki primJeri, koJi se ovdje 'iznose, pokazat ee kolioko je dosadasnja praksa prostornog ureaenja uspjela zahvatiti slozene probleme graditeljskog nasljeaa u okviru prostomih i urbanistickih planova u razi'icitoj hijerarhij:i geografskih podrucja, odnosno drustveno-politickih zajednica. 1. Graditeljsko nasljede u makroregionalnim prostornim planovima U prethodnom dijelu knjige, u poglavlju 0 inventarizaciji, spomenuli smo ,iskustva nek,ih zemalja u stvaranju popisa graditeljskog nasljeaa na cjelokupnom drzavnom teritoriju, pa bi se takav postupak vee mogao smatrati osnovnom dokumentacijom za makroregionalne planove pojedinih zemalja. To se u Jugoslaviji odnosi na po,pis zastieene kul,turne bastine kao dionice vrlo opsezne zajednicke akcije zastitei ureaenja prirodne i graditeljske bastine, koju je po-
·99
krenuo Savjet za covjekovu sredinui prostorno uredenje'. Programom te akcije predvidena je zastita bastine u nekol.iko faza kao sto su: - izrada popisa bastine zasticene do baja g. 1976.; - uskladenje vrsta bastine ,i njezine klasifikacije, nacinai koriter,ija za vrednovanje, za proglasavanje zastite, za utvrdivanje kategorija irezima zastite, planiranja uredenja i financiranja ,ii2)rada odgovarajuceg dl"Ustvenog dogovora; - predlaganje do sada nezasticene bastine u zastitu ,i izrada dugoroone projekcije zastite ,i uredenJa prirodne graditeljske bastine; - izrada inventara cjelokupne bastine po zavrsetku akcije. Makroregionalni prostorni plan za cjelokupno podrucje jugoslavenske federacije nije do sada izraden niti je bilo pokusaja njegove izrade, ali je u okviru Saveznog instituta za urbanizami stanovanje izraden dio .prostorne dokumentacije pod nazivom "Planerski atlas pl"ostornog uredenja Jugoslavije2 koji sadrzii podatke 0 graditeljs,kom nasljedu. Ta dokumentacija korisna je podloga ,i za ,izradu prostomih planova pojedinih jugoslavenskih republika koji sadrze 'i poglavlja 0 graditeljskom nasljedu. U "Planerskom atlasu pl"ostornog uredenja Jugoslavije« ,izravno se za obradu graditeljskog nasljeda mogu ikoristiti podaci tU okviru prostorne sinteze ,koji se odnose na prostor Jugoslavije u karakteris,t icnim razdoblJima u proslosti, te pregled stanja prostornog uredenja i premjerenih teritorija koji, naravno, danas nis'U toliko aktualni kao u vrijeme izrade takve dokumentacije.
Osnovna namjena i zastita prostora u Prostornom planu SR Hrvatske.
Zasticene povijesne cieline spomenici u Jugoslaviii.
zA$TltENE ISTORUSKE CEUNf: I SPOMENICI ISTOfUJtlllCIUlill
o Gra~lkaooliNl 6
o
'tcrWallM. G''''''''''IIInM
001601 '''UtA If'OMfMntU' •
1t1tlJ ...
o
OooIlfNt llOillnlt.
0 .....·.......
~...,.,...--" .:. - :'~--
Prostorni planovi pojedinih re.publika izravno zahvacaju zastitu graditeljskog nasljeda. Vremenski je prvi medu njima (1974) bio Prostorni plan SR Hrvatske do godine 2000, iz,raaen tU organizaciJi Republickog sekretarijata za urbanizam, gradev,inarstvo, stambene i komunalne poslove SR Hrvatske.3 U okviru ,osnovne namjene i za100
"
'Prirodna i graditeljska bastina vrste. vrednovanje, kategorlzacije. reiimi. proglasavanje. planiranje, flnanslra· nje. Brlonl. 1982 (radni materijal) . • 2 Jugoslavenskl institut za urbanizam I stanovanje: Planerski atlas prostornog ure(fenja Jugoslavlje. Beograd. 1977. 3 Prostornl plan SR Hrvatske godlna 2000, zavrsni izvjestaj, Zagreb, 1974.
, Autor te dionice plana je M . Prelog. 2 SR Srblja: Republlcki sekretarijat za urban lzam. stambene i komunalne djelatnostl : Osnove prostornog plana SR Srbije. Beograd. 1979. 3 Ujedlnjene nacije program za razvoj. Savezno Izvrsno vljece SFR Jugoslavije. Izvrsno vijece SR Crne Gore: Prostornl plan SR Crne Gore, os nova plana, Titograd. 1983.
stite prostora obradena je u posebnom poglavlju zastita povijesne sredine. 1 U pristupu tojobradi jasno se zapaza "probl,emska« a ne "analitioka« metoda, pri cemu se naroci,ta paznja posvecuje sukobu "starog« i »novog« u prostoru. Navode se cetir·i osnovna tipa _ povijesne sredine ito: - guste, zatvorene sredine (stari gradovi injihove jezgre); - otvorena, rasprsena sredina (sacuvani dijelovi nekadasnjih povijesnih cjel.ina); - pojedinacni objekti; - arheoloska sredina. Prostorni plan SR Srbije nesto ·j e mladi (1979)i opseznlJI U obradi graditeljskog nas'ljeda: 2 Uz opcu klasifikaciju kulturnih dobara (u smislu zakona SR Srbije) plan globalno navodi stanje i tendencije zast-ite s brojcl;lnim podacima za svaku pojedinu vrstu, probleme i dijagnostioiranje ug-rozenostii - na kraju - ciljeve i politiku. Taj posljednji dio cini se posebno ikor,isnim, jer ukratko navodi smjem.ice za sve regione, pa prema tomu .predstavlja nuzno ikorisnu sazetu osnovu za .pristup prostornom planu nizeg reda, tj. 'regionalnim prostornim planovima u kojima bi se trebali detaljnije obradit'i nepokret-na kulturna dobra i problemi njihova ocuvanja. Prostomi plan SR Bosne i Hercegovine, izraden za razdoblje g. 1980-2000. takoder je posvetio znatn'U paz-nju g.raditeljs-kom nasljedu. Najmladi medu prostornim planovima nasih repubHka je prostorni plan SR erne Gore, ,koji je izraden g. 1983. u medunarodnoj suradnji s Programom za razvoj Ujedinjenih naroda (UNEP)3 Planom se znatna pozornost pridaje ocuvanju nepokretnih dobara i obraduju se: - opee karakter,istike kulturnog nasl.jeda, 101
- aspekti degradacije, - aspekti zastite, u tko-jima su ukljucene tri zastitne kategorije osvrt na glavne vrste gradite,l jslkog nasljeda, te - prijedloz,i za rjesavanje nasljeda u daljnjem postupku planiranja i uredenja prostora. U SR Sioveniji objavljen je 1984. Porijedlog smjernica da dugorocni plan orepublike. 1 U tom planu obradeni su i graficki prikazani o'bjekti i cjel:ine I~ullturne bastine, ~oji su od veJj.kog znacenja za Sioveniju. Prije pmstomih planova pojedinih repubJilka ,izradeni su u Jugoslaviji makroregionalni planovi jadranskog podrueja koji su takoder zahvacaJ.i problem graditeljskog nasljeda. Prvi medu njima bio je prostorni plan Juznog Jadrana, izraden u suradnji s organizacijom Ujedinjenih naroda za razvoj (UNDP) g. 1967. Planom je zahvacen prostorod najjuznijih jadranskih granica Jugoslavije do Splita, i u njemu je, izmedu ostalog, obradeno i graditelJsko nasljede na nac,in da su istaknuti osnovni problemi i smjemice njihova rjesavanja.' Plan Juznog Jadrana razraden je i kroz nekoliko manjih prostomih cjelina i detaljl:! u IkoJima je znatno opsimije obradeno goraditeljs'ko nasljede. Poslije te akcije u istoj organizaciji zapocela je 'i obrada sjevemog jadranskog podf"lucja od Spl,ita do sjeveme jugoslavenske jadranske granice u P.rojektu nazvanom »Gomji Jadranu.3 Taj plan takoder sadrzi smjernice za zaStitu graditeljskog nasljeda u planskom do.kumentu koji se odnosi na cjelinu obradenog prostora isto ,kao i u nizu detaljnijih obrada pojedinih podrucja. Tre6i veliki projekt makroregionalnog karaktera, tzv. Jadran 11'1, osnovan g. 1972, takoder je 'izraden u suradnji Vlade SFR Jugoslavije i Ujedinjenih naroda - program za razvoj :i iskljucivo se odnosi na zastitu eovjekove okoline.4 U okviru tog pmjekta 'izraden jecitav niz i;zvjesta~ai studija koji zahvacaju siroku eko'iosku problematiku zastite zraka, vode, tla, prostornog uredenja, zastite prirode i ekologije kopna, turi~ma, pa je posebna paznja posvecena ,i povijesnom nasljedu.5 Obrada tog problema povjerena jeinstitucijama tkoje su do sada bile najvise angazirane na graditeljskom nasIjedu u jadranskoj reg'i j,i i to: Republickom zavodu za zastitu spomenika kulture SR Hrvatske, ko]i je u smislu Zakona 0 zastiti spomenitka kulture ovlasten za poslove zastite na razini RepubJi,ke; Restauratorskom zavodu Hrvatske kao specijaliz'iranoj organizaciji za restauratorske oradove; Institutu za povijest umjetnosti Sveucilista u Zagrebu, ko]i je bib duga angaziran na ,izradi dokumentacije graditeljskog nasljeda na pojedinim podrucjima jadranske regije; Urbanistlckom zavodu Dalmacije 'kao urbanistiokoj 'i projektnoj organizaciji angaziranoj naistrazivanju zaStiti i ,revitalizaciji graditeljskog nasljeda tkroz brojne urbanistioke planove i projekte u svojoj regiji. Navedene +nstitucije obradile su u svojim prilozima neka osnovna pitanja povijesnog, odnosno gradi,t eljskog nasljeda na osnovi vlastitih iskustava. lako s razlicitim pristupima, u svim prilozima konstati,rani su glavnom isti problemi degradacije povijesnog 'i graditeljskog nasljeda 'i predlozeni putovi u rjesavanju tih problema, od tkoJih su najvazniji: 1. Zastitu povijesne okoline provoditi kroz daljnje prostornei urbanisticke .planove i projekte, osiguravajuci pri tomu uskladeni adnos graditeljske i prkodne bastine; 102
Kultumo nasljeae u prostomom planu Slovenije
, Skupstlna zajednlce ope Ina Split: Prostornl plan Zajednlce opelna Split, 7 knjlga I slnteza, Split, 1982. 2 Autor obrade S. Piplovle .
Spomenici kulture u prostomom planu zajednice opciofla Split
2. kao jedan ad najhitnijih zadataka trazi se ,izrada evidencije povijesnih cjefi.na i objekata u razlicitim stupnjevima od preglednog inventara do detaljne dokumentacije; 3. unaprijediti zakonodavnu materiju, .posebno iz podrucja zas tite kultumih dobara; 4. unaprijediti sistem financiranja radova na ,zastiti povijesne okoline. U pre.porukama se dalje traziizrada valor,izacije ,prvenstveno sa znanstvenog gledista, dok drustvenom valorizacijom treba utvrditi stay iobveze drustva ,prema povijesnoj sredini u okviru konkretnih moguonostii troskova. Planom se utvrduje i vremenski raspored ,izvrsenja predvidenih mjera i trazi stvaranje za to odgovarajucih organizacijskih, fi.nancijskihi kadrovskih oresursa. Makroregionalnim planovima mogu se smatrati ,i planovi izradeni za teritorij zajednica opcina. Jedno od takvih najvecih podrucja u Jugoslaviji kako po teritoriJu tako i po broju opcina, a uz to ,i medu najbogatijima po graditeljskoj i -kultumoj bastini, je podrucje Dalmacije, koje cini Zajednica opcina sa sredistem u Splitu. Za prostor te zajednice, koja broji 22 o,pcine, dovorsen je g. 1982. prostorni plan'. U okviru plana obradena je i zastita graditeljskog nasljeda,' koja zahvaca karaktei'istike postojeceg stanja, osvrt na spomenicki fond i njegova obiljezja, principe zastite i unapredenje graditeljskog nasljeda i mjere zastite. Osnovni principi svode se Ila zahtjeve da se:
PRDSTDRNI PLAN llJtDNICE O~.CINA SPlIT SPDMENICI KULTURE
Prostomi plan Gomll spomenici kulture
II
urNn. Dglomoncij. spomenitkog karakl'l1I
C
Ul'ban. Iglom.tacija
•
pdurblna .glomeritCij. povijesnog klraktarll
• .
tur,ln. tglomeracij. povijesnog karl'kt.,.
•
JnK"niji olllOfofli .rheolo\JIi Iok.titet!
H
povijesnclm jelOlom
Jadran,
1 Skupsclna Socljallstlcke Republlke Slovenije, Izvrsnl svet: Predlog smernlc za dolgorocnl plan SR Siovenlje, Prllo· ga Porocevalca Skupsclne SR Siovenlje, Letnlk X. Priloga III. Ljubljana, 17. 4. 1984. 2 Ujedinjenl narodi program za razvoj I Vlada SFRJ: Prostornl plan JUlnl Jadran. 3 Ujedinjeni narodi program za razvoj I Vlada SFRJ : Prostorni plan Gornji Jadran. 4 Zavrsni izvjestaj 0 zastiti covjekove okollne u Jadranskoj regljl Jugoslavije. Rijeka, 1978, S Ujedlnjenl narodi program za razvoj. Vlada SFR Jugoslavlje: Projekt 0 zastlti covjekove okollne u Jadranskoj reglji Jugoslavlje, Povljesno nBsljede, Rijeka, 1979.
l'
.,•.
T ..,. '1111
103
- graditeljsko nasljede tretira kao ravnopravne i a1ktivne elemente razvoja; - zastitu Inasljeda tretira kao unapredenje covjekova okolisa; - pov,ijesno nasl1ede treUra i unapreduje kao dio pejzaza. Veoma su brojni primjeri obrade graditeljskog nasl,jeda u makroregijama drugih zemalja. Spomenut cemo ovdje samo dakument8CijU za makrDIregiju Laziol Ikao .prim~er temeljite invent'arslke i kartograf'ske abrade citave pokrajine (bez Rima). Uz vrlo preglednu graficku obradu u kojoj $U naznaceni svi tipovi gradeyina, infrastruktura, arheoloski ostaci, tipov,i naselja po odredenom hijerarhi1skom sistemu velicina i po kategorizaciji kulturnih dobara, te osnovne prirode vriJednosti, obradene su u tekstu U okviru pojedinih provincija sve opcine s osnovnim demografskim podacima i svim vaznijim objektima g'raditeljskog nasljeda. Takvu obradu mogli bismo smatrati uzornom podlogom za tretman graditeljskog nasljeaa u makroregionalnom prostornom planu. 2. Graditeljsko nasljede u regionalnim prostornim planovima Obrada graditeljskog nasljeda uregionalnim prostornim planovima ima kod nas nesto duzu tradiciju. Jedan od prvih planova te vrste, izraden 1958. - 1964. za srednjodalmatinski prostor bivseg Splitskog kotara 2 znacajan je i po tome sto sadrzli primjeronu obradu graditeljskog nasljeda.3 U I. knjizi plana, koja sadrZi dokumentaciju obradeno je graditeljsko nasljeae kroz karakteristicne povijesne faze od predhistorije do novijeg doba, popraceno vrlo preglednom grafickim prilozima. Ta obrada znacila je znatno vise od obicnog faktografskog pregleda, jer je u svakom poglavlju predlozeno konzervators:ko vrednovanje najznacajnijih ostataka svake pojedine epohe. Povijesnomrazvoju pridodan je ,i pregled graditeljskog l1asIjeda, 'izraden po pojedinim prostornim cjelinama otocnog, primorskogi zagorskog pojasa. U drugoj Iknjizi, koja sadrzi projekciju razvoja, obraduje se zastita graditeljskog nasljeda u tri osnovne kategOl"ije s odgovarajucom podjelom unutar svake od nJih 'i to: 1. S.pomenici u postojecim naseljima: a) naselja kao povijesno-stilske cjeline, b) naselja s pojedinacnim povijesno-st.i!skim objektima cjelinama, c) naselja s ocuvanim cjelinama puckog graditeljstva. 2. Spomeniciizva" postojecih Ilaselja: a) tvrdave i utvrde, b) crkve i samostani, c) mlinice, d) spomenici iz NOB-a. 3. Arheoloski lokaliteti: a) ostaci znacajnih starih naselja, b) pojedinaoni objekti. U svakoj od Ilavedenih :kategorija daju se nacelne smjernice za zastitu ne samo karakteristionog tipa odnosno v,rste nego ,i konkretnih cjelina i objekata, tako da je prostorni plan u obradi graditeljskog nasljeda zaista mogao biti podloga za detaljniju obradu u planovima Inizegreda. Taj plan posluzio je kao korisna podloga i za kasniju obradu graditeljskog nasljeda u okviru noyog regionalnog plana Splita, koji je
104
Prostorni razvitak splitske regije
Prostorni razvitak splitske regije
1 Ministero della pubblica Instruzio· ne , Reglone lazlo, Assesorato alia cultura: Pianta dei beni culturall, artlsticl e ambientali del lazlo, Roma, 19BO. 2 Urbanisticki zavod kotara Splita: Regionalnl prostornl plan kotara Split, knjlga I, Spilt, 1961, knJlga II, Spilt, 1964. 3 Spomenlke regiona u I knjlzl plana, te zatsltu spomenlka u II knjizi obradio je B. Gabrlcevic.
1 United Nations Development Pro· gramme, The Government of SFR Jugoslavia: Split regional plan (Shankland Cox and Associates, Urbanistickl zavod Dalmaclje). Spl It, 1970. Zastltu kultur· nog naslJeda obradlo je Tomlslav Mara· sovle. 2 S. Bernlk: Organizem slovenskih obmorsklh mest, Koper, Izola, Plran, ljubljana·Plran, 196B. 3 R. Worskett: The Character of To· wns, Architectural Press , london, 1967. 4 Slmpozlj D. Haag, 1967. 5 ZA!lTITA, 141. 6 ZA!lT ITA , 147. Za problem napu5te· nih povijesnlh cjellna usp. M. Prelog: Naselja koja umiru, Urbs, Split, 1958. st. 114. 1 Skupstina opclne Spilt, Urbanisticki zavod Dalmacije: Prostornl plan opcine Spilt do 2000. godlne. Odgovorni planer za Izradu plana je I. Simunovic, a autor obrade poglavlja 0 gradltelj· skarn nasljedu T. Marasovic.
iz·raaen 1970. god. Ikao nastavak vec spomenutog P-rojekta Juzni Jadran.' Graditeljs!ko nasljeae veoma je temeljito obraaeno 'i u meauopcinskom planu za Koper, Pi·ran i Izolu, ,k oji ima karakter regionalnog plana.' Zastita graditeljskog nasljeda u regionalnim (i uopce U slrlm prostornim planovima) ne iscrpljuje se medutim samo formalnim elaboratima 0 graditeljskom nasljedu u eventualnim smjernicama, kOJima se uNm elaboratima potice daljnja 'razrada u planovima nizeg reda. Osnovni smisao zastite kultumog nasljeda kroz regionalne i druge razvojne planove je stvaranje trajnih ekonomskih i drugih drustvenih uvjeta za zivot degradiranih povijesnih sredina. Jedan od osnovnih problema u tom ;pogledu 'Iezi u cestoj nekompatibilnosti povijesne sredilne s ekonomskim potencijalomgradaili regiona. Mnogi teoreticari koji
1I
opcinskim prostornim
Opcinski prostorni planovi pripadaju najmladoj generaciji planskih dokumenata, odredeni zalkonom 0 ;prostornom planiranju iz g. 1973. Kako 1e tim zakonom propisan Ii sadrzaj :planova u koji je ukIjucena i obrada graditeljskog nasljeaa, to svi opcinski prostorni planovi sadrze i obradu ikulturnih vrijednosti. Nastojeci ispuniti svoju zakonsku obavezu, citav niz opcina u nasoj zemlji pristupio je sedamdesetih godina izradi prostornih planova. U Dalmaciji je 'iz'rada najveceg broja tih planova povjerena Urbanistickom zavodu Dalmacije, koji je izradio medu ostalim i Prostomi plan opcine Split za razdoblje od 1973. do 2000. godine.7 U
105
Graditeljsko nasljeae u prostornom planu apClne Biograd na moru
- ambijentalno vrijedna pucka arhitektura pretezno kasnijih stol,jeca. Ook je tim planom sarno dio opcins'kog podrucja s njegovim graditeljskim nasljeaem prvi put urbanisticki obraaen, jer su neka podrucja bila i ranije zahvacena planovima, dotle su u mnogim drugim opcinama Oalmacije kOje su inace manje znacajne po svojim kultumim vrijednostima, nepokretna kulturna dobra u cjelokupnom o;pcinskom ter,itoriju prikazana prvi put u jednom takvom dokumentu upravo zahvaljujuci pr.ostomim planovima. Tako je · obraaeno prvi put graditeljsko nasljeae u prostomom planu opcine Biogradna morU,l U opcini Ornis,2 U opcini ImotskP itd. Time su mnoga kultuma dobra u tim opcinama, neovisno od okolnosti da su 'i ranije bila evidentirana i registrirana od strane nadlezne konzervatorske sluzbe, sada postala sastavnim dijelom jednog planskog dokumenta, koji biim trebao osigurati prostornu zastitu.
4. Graditeljsko nasljeae u general nom urbanistickim planovima
Graditeljsko nasljeae u prostornom planu opcine Drnis
Spomenici kulture u Regionalnom planu Splita
okviru tog rada u posebnom je ,poglavlju obraaeno graditeljsko nasljeae u tri osnovna geografska pojasa: u primorskom pojasu gradske aglomeracije. U otocnom pojasu i u zagorskoj zoni. Ook je u primorskom pojasu graditeljsko nasljeae i do sada bilo vise
1 Skupstlna opcine Biograd na moru, Urbanlstlckl zavod Dalmaclje, Split, Pro· stornl plan opclne Biograd na moru. 2 Skupstlna opcine Drnls, Urbanisticki zavod Dalmaclje, Split, Prostorni plan opclne Drnls. 3 Skupstina opcine Imotski, Urbanistlckl zavod Dalmaclje, Split, Prostorni plan opclne Imotski. 'Skupstlna opcine Split, Urbanlsticki zavod Dalmacije Split: Generalni urbanlsticki plan Spllta, 1. knjlga dokumentacija, Split, 1971. Rukovodilac radne grupe B. Kalogjera; graditeljsko nasljeoe obradlo T. Marasovic. 5 Skupstlna opclne Split, Skupstina opclne Trogir, Skupstina opcine Om is - Urbanlsticki zavod Dalmacije, Split, Generalnl urbanistickl plan Splita, 2. knjlga - koncepcija, Split, 1972.
Generalni urbanisticki planovi u nasim zakonima 0 prostornom ureaenju uvedeni su od 1949. god . i zahvacaju sira gradska podrucja, odnosno opcinska sredista • .iii pak odreaenu cjelinu naselja gradskog karaktera. Obrada graditeljskog nasljeaa na tOj razini prostornih planova 10S jeiscrpnija nego u opcinskim planovima, jer je graditeljsko nasljeae obavezni sastavni dio svakog urbanistickog plana. Opet cemo se posluziti pr,imjerom Splita. za kOJi je na osnovi odluke Skupstine opcine iz 1966. godine izraaen Generalni urbanisticki plan. objavljen od 1971. do 1977. u tri knjige, koje sadrze i tri osnovne planske faze: dokumentaciju. koncepcijui prijedlog plana. Ookumentacija je obraaena zajedno za tri susjedne opcine: Split, Trogir i Omis, koje zajedno cine izduzenu urbanu aglomeraciju.4 Obradagradite'ljskog nasljeaa 'U toj fazi ogranicena je sarno na povijesni razvoj, koji je prikazan znatno detaljnije nego u sirim prostornim planovima,i to za integralni prostor i posebno za uze prostome cjeline kao sto su splitski poluotok (ukljucujuci napose povijesnu jezgru Splitai arheolosko podrucje stare Salone). Trogiri Omis. Povijesni razvoj prati graficka obrada svih navedenih cjelina. U drugoj !knjizi, kOja je takoaer izraaena za zajednicku urbanu aglomeraciju triju susjednih opcina, donesena je koncepcija plana.s U koncepciji se jasno uocavaju osnovni problemi prostornog razvitka grada kao sto su prostorna izoliranost od sirih prostora zemlje, demografski pritisak grav.itacijskog podrucja i s time u vezi neplanska upotreba gradskih povrsina, socijalni problemi, unistavanje pejzaza i obale, oneciscenje z·raka ·i mora i - meau ostalim - na v·idnom mjestu ocuvanje i revitalizacija povijesno-ambijentalnih cjelina. Najznacajniji doprinos koji Koncepcija plana daje u rjesavanju tih brojnih problema mogao bi se svesti u slijedecim stavovimai prijedlozima: 1. Oefinira se polozaj Splita u opcem ,planu razvoja Jugoslav·ije i Hrvatske i njegovim povezivanjem s tzv. »savsko-dunavskom osovinom razvoja«. 107
II okviru Provedbenog plana »Splitski poluoto/(<<.l lako je to pravedbeni plan, ipak ga razmatramo u ovam poglavlju a ne u ,iducem, kad ceinace biti gavora 0 provedbenim planovima, zata sta se pO' karakteru obradegraditeljskag nasljeda,a i 'inace pO' karakteru cjelakupnDg planskog postupka nalaz,i ,izmedu razvojnih 'i prDvedbenih planova. Taj se plan, naime, takoder donosi za dugoraono razdobIje, a zahvaca 'relativno vel'i ki prostor splitskog paluotoka, u kame se LIZ cjelineistaknutog povijesnag znacenja nalaze i drugi prostO'ri bez pO'vijesnih osebina, pa prema tome graditeljskO' nasljede u tom prDjektu nije .iskljucivo podrucje obrade. Plan je objavljen kao cjelina i u 10 raz.Jicitih sektorskih IzvJestaja, medu kojima 1e u posebnDj knjizi obradeno graditeljsko nasljede.2 Taj elaborat sastoji se iz ,dva osnO'vna dijela: u prvom seiznasi studija spUtskog paluotoka Dd l1ajrani~ih rlaselja dO' danas,izrazena dO' sad a najcjeloviUjim grafi.ckim prikazom tog prastora u 10 karakteristicnih faza. Ta studija ima dvostmki smisao: ona je s jedne strane prilog obradi urbanizma u proslosti, a s druge strane ukazuje na adredene zakonitasti, kaje bi suvremeno prostoma pianiranje i uredenje maglo Koristiti U stvaranju vlastitog stava prema dosadasnjim potrebama i mO'gu6nostima razvitka. Drugi dio sadrzi pregled objekata i c1eHna prema postojecoj podjeli na te,ritorijalne jedinice cjelokupnog prastara splitskog poluotoka. P.regled prati karta poluotoka U mjerilu 1 :5000 ria kojoj su navedeni svi dO' sada paznati objekN 'i cjeline graditeljskag nasljeda, naznaceni u pet osnovnih kategor,i ja: 2. Predlaze se gospodarska orijentacija sa strukturom, ikoja je dijelom odraz jugoslavenske pomorske orijentacije, naglasava razvoj indust,rije, prometa, trgovine i ugostiteljstva. 3. Odreduju se temeljni pravci razvoja i osnovna prostorna, organizacijska i prometna shema grada, 4. Konacno se utvrduje da je prostor svih triju susjednih gradova unatoc administrativne podvojenosti ,i nejednake ekonomske 'razvijenosti Ii napucenosti jedinstvena urbana cjelina. 5. Odreduje se fizionomija grada, njegova gospodarska orijentacija 'i razvoj kulturnih zdravstvenih, administrativnih Ii drugih oblika drustvene nadgradnje. Graditeljsko nasljede U okviru Koncepcije obraduje se kroz osnov:ne probleme, Ikoji se navode u okviru veHkog broja povijesnih cjeJ.ina od Omisa do Trogirai citavog niza pojedinacnih objekta izvan tih cjelina. Doprinos Koncepdje ocuvanju graditeljskog nasljeda ne O'granicava se, medutim, sarno na iznosenje problema samih povije'snih zona, nego se odrazava ~roz odredenje cjelokupne strukture gradskog prostorai posebno ,ispitivanjem modela pof.icentricnog grada, ,kojoi omogucava - 'izmedu ostalO'g - i skladniji razvO'j pO'jedinih PDvijesnih cjelina. U III. knjizi GeneralnDg urbanistickog plana, kOja sadrzi sam prijedlog plana, i tDiskljucivo za splitsku gradsku aglomeraciju,' jer su u trecO'j fazi za Dbje susjedne aglDmeracije napDse predlDzeni planovi.' iznose se smjernice za Dcuvanje graditeljskog nasljeda u svim pDvijesnim cjelinama, a upDZDrava se 'i na zastitu pDjedinacnih gradevina, kDje su nabrojene LI pDsebnom dodatku plana. Podrobnija Dbrada graditeljskog nasljeda uslijedHa je u daljnjDj razradi Generalnog urbanistickDg plana SpJ.ita, stO' je prO'vedena u
Split, Generalni urbanisticki plan, graditeljska i pf1irodna bastina
~ -!' I"'! "H" ".
, ,,' ....,,.r... ... .;.,;,.. 0I
~..
0
r. ,!,
•
1.... \1
•
,.. ~,.J
• •• •' . _' ,;.'~; I , .•. J • "'. r_· " ··~"
Poduzece za Izgradnju - Split. Ur· banlstlckl zavod Split: Projekt Splitski poluotok - Program za provedbenl urba· nlstlck l plan . Split. 1975, rukovodllac radne grupe 2:. Turketo. 2 Poduzece za izgradnju Split . Urbanlstlcki zavod Dalmacije. Split. Projekt splitskl poluotok. Gradlteljsko nasljede. Split. 1975. Sazetu verziju tog elaborata objavill su T. Marasovl6 i F. Oreb : abrada gradlteljskog nasljeda u okvlru projekta .Splitskl poluotok • • Go· dlsnjak zastlte spomenlka kulture Hrvat· ske . Zagreb 2/1976. 3/1977. str. 75-108 I tabele. 1
Obrada graditeljskog nasljeaa u okviru provedbenog plana splitskog poluotoka
a) Pavijesno :i ambijentalno znacajne cjeline, zasticene Dd strane Zavoda za zastitu spomenika kulture opcine Split. b) Pa1edini objekti graditeljskog nasljeda izvan zasticenih cjelina. c) Arheoloski lokaliteti ,izvan zas,t icenih cjelina. d) Potencijalni arhealoski lokafiteti izvan detalJnih provedbenih planova odnosna urbanistiOkih i arhitektonskih projekata. e) Spomenici NOB-aizvan zasticenih cjeHna. Pregled cjelina ,i pojedinacnih objekata pratii fotodokumentacija nepokretnih kulturnih dobara. Na taj nacin ovaj dio elaborata, premda nije sluzbeni inventar spomeni.ka, predstavlja do sad a najcjelavitiji pregled graditeljskag naslieda na padrucju splitskog pO'luotoka.
j
108
. - ,. .....
•
.;
:;: :::-...:.:.;r.!~
''':;;::;'':::'-
. ~~E.--
. ~.~::i
.... .:~~.
:~
!=:.-::':."""-.-' ~.5...- -
Srediste Splita s povijesnom jez· grom u okviru Generall70g urbal7istickog plana 1 Skupstina opcine Split. Urbanlsti. oki zavod Dalmacije - Split Generaln i urbanlstlcki plan Splita. 3. knj lga prijedlog plana, Spilt. 1977. 2 Skupstina opclne Trogir, Urbanisticki zavod Dalmaclje - Split. Generalni urbanistlcki plan Troglra; Skupstina opcine amls. Urbanlstlcki zavod Dal. macije - Split. Generalni urbanistlckl plan amlsa.
109
~~
..
~ ....
.-..............
:-
....
~
........ .. .
3. studiju prostornog l"azvitkai uzroka degradaeije. kOja je za ovu sVl"hu znatno dublja ,i opseznija nego za potrebe razvojnih planova; 4. znanstvenu valorizaeijui njenu drustvenu verifikaciju; 5. program namjene; 6. plan kao zavrsni dokument.
~.~
, ~
t
. I
Provedbeneurbanisticke planove i projekte povijesnih ejelina pokazat cemo kroz nekoliko karakteristicnih primjera. koji se odnose na karakteristicne vrste podrucja. kOje se obraduje ,i to: - povijesne jezgre u ejelini - pOjedine zone povijesnih jezgri, - povijesno selo - arheolosko podrucje
~
i·
FJ.
"
t 4 ·J . t< i 1# ~ l' 4t..~"""!~ I
..
r
~
a .
I:.!~.. . :~.~ . ~. .
..................-... .. ........ -~
, , ~
Staro pucko naselje Veli Varos u Splitu, obraaeno u okviru Provedbenog plana splitskog poluotoka
Planom je takoder predvideno uredenje urbanih. ruralnih i arheoloskih ejelina kroz detaljne provedbene planove odnosno urbanisticke projekte. Na osnovi posebnih projekata predvida se ocuvanje pojedinacnih povijesnih gradevina izvan eJelina uz prethodno sistematskoistrazivanje. ukljucujuci i arheoloska ispitivanja terena. U toj obradi. nazalost. nije bilo moguce ukljuciti ,i finaneijske podatke. na temelju kOJih bi se prakticno mogla 'realnije planirati zaStita i uredenje graditelj'skog nas'ljeaa. 1
Regulacioni plan sarajevske carsije
Jedan od prvih dovrsenih provedbenih planova povijesne jezgre u nasoj zemlji je Regulacioni plan sanacije. konzervacije. restauraeije i revitalizaeije sarajevske carsije. Plan Je potakla i usvojila godine 1975. Skupstina grada. a ,izradio ga je Zavod za zastitu spomenika kulture pod vodstvom Oz. Celica s timomistaknutih suradnika .(A. Bejtic. R. Jadr,ic. J. Neihardt. H. Redzic). Plan se sastoji od cetirilmjige ,i posebnih priloga. U I. knjizi obradena je dokumentaeija stanjaiz 1878. kada je najstarija jezgra grada bila jOs ocuvana u svojoj povijesnoj slojevitosti. U II. knjizi obradeno je danasnje stanje (odnosno situaeija 'iz vremena pr.istupa obradi 1972. good.). a III. i IV. knjiga sadrze obrazlozenje urbanisticko-arhitektonskih uvjeta plana ukljucujuci i nacrt odluke 0 Regulacionom planu. U posebnim prilozima donose se projekti komunalnih instalacija ,i neki detal,ji programskih arhitektonskih rjesenja.
2. GRADlTELJSKO NASLJEDE U PROVEDBENIM PLANOVIMA I URBANISTlcKIM PROJEKTIMA
U provedbenim prostornim planovima. koji zahvacaju podrucja povijesnih ejelina (manja povijesna naselja. povijesne jezgreili druge zone povijesno-ambijentalnih vr.ijednosti) obrada graditeljskog nasljeda fistrazivacko-dokumentaeijska iii plansko-projektna) u stvari je ejelokupni sadr.zaj jednog takvog plana. Ook je u razvojnim planovima dokumentaeija uglavnom zasnovana na prvoj fazi zastitnog postupka. koju smo nazvali popisno-reg,istraeijskom fazom (uz nesto detaljniju obradu prostornog razvitka u opcinskim i generalnim planovima). dotle u provedbenim planovirna dokumentaeija potjece iz plansko-analiticke faze u smislu postupka. koji je naveden u predhodnoj glavi. Provedbeni planovi povijesnih podrucja trebali bi sadrzavati: 1. arhitektonski snimak ejeHne i drugu tehnicku dokumentaeiju; 2. analizu danasnjeg stanja. zasnovanu na detaljnoj inventarizaelJI ejeline koju se obraduje (tzv. inventar reanimaeije) i na drugoj obradi graditeljskog nasljeda s aspekta tehnickih. povijesnihi drustvenih znanosti; 110
1 U rantJlm urbanistlekim planovima eesto su mlmollazene povijesne jezgre kao posebne zastlcene zone za koje ce se naknadno izradltl planskl dokumentl. Kao rezultat toga mnogi objekti u tim zonama nlsu doblll one namjene. koje su im mogle oslgurati opstanak. pa su zato mnoge funkelje. inaee logiene za povijesne jezgre loelrane u drugim 2onama, koje su imale planove . Mnoge. pak. povijesne sredlne, koje su obradene urbanlstiekim planovlma nlsu sagledavane kroz realne mogucnosti izvedbe. temeljene na ekonomsklm istrazlvanjlma , tako da se eitav postupak obieno zavrsavao na planovima zelja kroz vise iii manje uspjele erteie I tekstove.
j
111
II R.:: a; ULACIONI
PLAN
K ON,Z I!RVA C I.n:.
~I::BT04. uRAel"E
I
R I;;.VI TA L'ZAC • .J E
O ARA.J e V 6I('E
c .... ns.olE
Regulacioni plan sanacije, konzervacije i revitalizacije sarajevske Carsije: arhitektonsko urbanisticka dispozicija
Stupanj intervenciie u sarajevskoj Carsiji
:"'.,....
-~
.._._ .. ...........:-._ ......·........·.···.. .....:...·.·.... ~
rn ;';':lULACJON.l
· -!· ~
<~\.AN. S'h'.I\f~CI.m
112
!!~ . ~ '"I .
Projekti obnove ducana oko Kolobare u sarajevskoj Carsiji Projekt obnove ducana u rrgovkama - najstarijem dijelu carsije
, oz. Celie i suradnicl: Regulaclonl plan sanacije, konzervaclje, restauraclje I revltalizacije sarajevske carslje, Sarajevo, 1975. god.
... _...·.·..·,· ..··w·· ... ·....
~~IZT.ALlr.1:tl.l::~(;'. .,...----:::.--.
~
Radi popularizacije plana i mogucnosti njegova razmatranja od strane sirih slojeva stanovnistva izraoena jei objavljena 1975. god. i njegova skracena verzija.' Navest cemo 'iz te edicije ne:ke programske osnove, jer nam se cine znacajnim za i1ustraciju onoga Mo sve sadrzi provedbeni plan jedne povijesne zone. Carsija predstavl1a povijesnu jezgru Sarajeva, staru vise od pola tisucljeca, rasprostranjenu na 14 hektara s ()iko 900 graoevina. To je arhitektonsko-urbanisticka aglomeracija specificnog likovnog izrazaja s mnogim povijesnim objektima i kao takva predstavlja veIiku znanstvenu i povijesno . .kulturnu wijednost. Ona je istodobno bila do nedavno privredno srediste cijeloga grada, a i danas je znacajan privredni punkt. Carsija je i podruc1e tur,istiCke potra~nje i ponude velikih razmjera kako po povijesno-arhitektonskim osobinama, tako i po svom sadrzaJu. Uslijed razlicitih okolnosti, 'kao sto je dotrajalost zbog starosti, (ali, nazalost,i nekih 'pogresnihintervencija neposredno nakon Oslobooenja), Carsija je 'm atno izmi.j enila svoj prvobitni Uk, pa su obnova i ureoenje tog podruoja postavljenikao jedan od osnovnih zadataka ,prostornog ureoenja cijelog grada. Gledajuci s tog aspe1kta uloge povijesne jezgre u cjelini grada, programs'kim osnovama, koje su usvojene vec g. 1970., utvrdeno je da Carsija (pov,ijesna jezgra) produzi zivot kao istaknuta kulturna vrijednost i medij u obrazovnoj, kulturnoji znanstven01 'izgradnji, kao frekventno privredno podrucje i kao zona turizmai re~reacije. Planom je odreoeno: - zadrzavanje, asanacija i uredenje postojecih gradevina povijesno-ambijentalnog znacenja; - rekonstrukci1a nestalih graoevina radi pojacanja arhitektonsko-ambijental'ne vrijednosti; - ciscenje i uklanjanje objekata koji degradioraju :povijesnu cjelinu;
v.···~_
kOI'lZl3n~I.Ar-t"tI'"
-.-
!
· ·y.o .. · ... ·······...
v · ··<··~··~
nf!VIT'A,r,. f.z:.r..CI.JIZ
!$~~.;)¢,vu~~
c.A~iih.U:
•
.
fJ:JA~~~
~
~ ~~~7;':' ~ j
..... .
- uvooenjenadogradnji, ali pod uvjetom da su u skladu s ambijentom i sadrzajem; - uvooenje suvremenih higijensko-tehniokih ureda1a, ali na nacin da oni ne degradiraju arhitektonsko-ambijentalne karakteristike. Sama rekonstrukcija nestalih iii djelomicna obnova postojecih o:bjeikata vrsi se na osnovi dokumentiranog stanja iz 'g. 1878. Plan odreouje i arhitektonske mikroelemente, kao sto je modul starog dw::ana, izvomi materijal (kamen, drvo, kovano zeljezo, staklo i ozbukana opeka), elemente vode i zelenila, jayne rasvjete, elemente tzv. malog urbanizma, kojima se trazi ocuvanje m restauracija starih naziva ulica, lookala, ozivljavanje ulice fenjerima, cesmamai drugim karakteristicnim detaljima. Utvrouje se pet osnovnih kategorija valorizacije ito: 1. zadrzavaju se i ureduju cjelinei gradevine vel ike spomenicke vrijednosti. 2. Cjeline ,i objekti ambijentalne i manje povijesne vorijednosti (ducani, zatecena stambena arhite'ktura) takoder se zadrzavaju uz potrebnu sanaciju. 3. Tzv. "neutralni objekti« k01i su bez spomenickog, povijesnog iii ambijentalnog znacaja, ali ne narusavaju povijesni ambijent mogu se zadrzati, a rjesavanje te kategor,ije prepusta se projektantima. 4. Objekti u neskladu s ambijentom se u potpunosti uklanjaju, narocito oni koji su manje materijalne vri,j ednosti (supe, garaze i dr.). . 5. Objekti u neskladu s ambijentom, koji su vece materijalne vrijednosti uklonit ce se, ali posljednji u v,remenskom redoslijedu. Planom se rjesava namjena svih objekata. Posebno se obraouje zanatstvo ,i trgovina, koji se uvode i pospjesuju osim u onim slucajevima 'kad je u suprotnosti s namjenom Carsije kao cjeline. Zadrzava se,uvodi ,i pospjesuje ugostiteljstvo za koje se prvenstveno odreouju prostori uz po'krajne ulice. Na pogodnom se mje113
r..·····1
.: .......... _i" ' ... _ ••
.......
i
:.!' •• •••• }.:.
! n!
o : : :: : :- :: : : : .
:
~
stu uspostavlja sredisnja trznica poljoprivrednih proizvoda. Is'kljucuje se stanovanje osim u objektima prve spomenicke kategorije, kod Ikoje i ta namjena cini povijesni ambijent. Takode,r se iskljucuju upravne i administorativne funkcijei bilo kakva ·industrija . Posebno se obraduje prometi odreduje da glavna gradska prometnica ne moze sjeei povijesno podrucje, a u cjelosti se zadrzava postojeea mreza, koja jenastala u povijesnom kontinuitetu . S izuzetkom obodnih ulica citav prostor Carsije se ureduje kao pjesacka zona, a parkiranje putnickih kola dozvoljava se samo na odredenim mjestima. Sasvim se uklanjaju 'i sv~ garaze. P,redvida se rekonstrukcija mreza vodovoda, kanalizacijei elektrike uz znatno p01acanje i poboljsanje cjelokupnog komunalnog sistema, a grijanje sa rjesava na skupnom principu {iz centralne iii regionalne toplane). Na osnovi tog plana do sada su vee obnovljene mnoge znacajne gradevine kao sto je Moriea Han, dueani u Trgovkamai oko Kolobare, Gazi Husrefbegov bezistan i mnogi drugL Primjeri urbanistickihili urbanisticko-arhitektonskih projekata pojednih povijesnih zona znatno su brojniji, a mogu se pratiti ne samo kroz ,projekte nego i u nekim slucajevima kroz zavrsnu r ealizaciJu . Jedan od prvih takvih projekata 'i realizacija, koja nosi sva obiljezja aktivne zaStite ,i revitalizacijegraditeljskog nasljeda je urbansticko-arhitektonski projekt obnove sredisnje zone Dioklecijanove palace u Splitu izmeau Dba Ie i Peristila. BiD je to jed an od prvih zahvata u okviru sistematske akcije revitalizacije povijesne
114
~
..~.,
!l["··· ..····
Regulacioni plan sarajevske carsije [presjeci}
........ .,
------_.
Regulacija prostora izmetlu Peristila i obale u Splitu, tlocrt gornjeg i donjeg kata
, J. Marasovill - T. Marasovlll: Pregled radova Urbanistlckog biroa na Istrazivanju. za'titi I uredenju Oioklecijano· ve palace od 1955. do 1965. godine, Urbs 4, 1961-1962 , Split, 1965, str. 23-54. 2 G. Niemann: Der Plast Dlokletians In Spalato, Wlen, 1910; E. Hebrard J. Zeiller: Le Palais de Dlolellen a Spalalo, Paris , 1912.
jezgore Splita, koju je poduzeo Urbanisticki zavod Dalmacije - odjel za graditeljsko nasljede pod vodstvom J. Marasoviea g. 1957-1963.' U toj je akciji prioritetno zahvaeen prostor Obala - Peristil zato sto su analiza stanja u Dioklecijanovoj palaci po'kazala upravo tamo neke ozbiljnije probleme i nedostatke kao sto su: - pomanjkanje izravne veze izmedu Obale i sredista Palace, sto se odr·azava'io na zap:ustenost ne samo tog di~ela povijesne jezgre, negoi staroga Splita u cjelini; - degradacija je najvise dolazila do ·izrazaja u Vestibulu i u ulicici, kojaga je spajala sa juznim vratima, gdje su se nalazile sasvim neprikladne funkcije, kao sto su neprimjerena skladista, javni pisoari, zasuti prostori u gornjem katu, krajnje zapusteni stambeni objekti; - takvo stanje nagrdivalo je i istaknute objekte najveee povijesno arhitektons'ke vrijednosti, kao sto je bila ranija sasvim degradirana anticka centralna prizemna dvorana, reducirana na zatrpani oprostor srednjeg broda, Vestibul takoder djelimicno zatrpan i bez odijeljenih katova, ugrozena srednjovjekovna arhitektura u gornjem katu isto kaoi degradirana ambijentalna cjelina citavog tog podrucja. P,rimjenJujue.i vee spomenuti metodoloski postupak, podrobno je istrazeno danasnje stanje iizraden arhitektonski snima'k citavag podrucja. Posebni uvjeti u ovom su slucaju zahtijevali poduzimanje arheoloskihispitivanja da bi se provjerila sumnja u dosadasnje interopretacije tog podrucja, prema kojima ni u izvornom stanju Dioklecijanove palace nije bilo izravne veze izmedu Peristila i juznih vrata.2 Ar.heoloska su 'Sondiranja pOlkazala da su sumnje bile opravdane, jer je pronadeno anticko stubiSte, 'kojim je Peristil bio izravno spojen s prizemnim dijelom Vestibula i - preko sredisnje dvorane - do juznih vratiju. To je omogueilo i izradu detaljne studije povijesnog razvitka uzduzne osi Dioklecijanove palace, a time je objasnjen i poste,peni proces deg,radacije tog podrucja, zapocet koncem , srednjeg vijeka upravo zatvaranjem tog stubista, zatim u XIX. st. pokusaj probijanja novog spoja Peristil donji Vestibul, te ponovno zatvaranje tog spoja od strane konzervatorske sluzbe dvadesetih godina ovog stoljeea. Iz povijesnog razvoja i analize uzmka proizasao je i konkretan progI"am obnove, koji se prvenstveno osniva na rehabilitaciji i djelomicnoj ,restauracijiizvornog antickog stubista, najvise radiregeneracije pjesackog prometa, na valorizaciji antickih objekata i prostora u donjem :katu, ali i na potpu-nom respektu srednjovjekovnih i kasnijih ambijenata u gornjem katu. Slijedio je sam projekt, kojim je predvidena obnova centralne dvorane i Vestibula, te snizenje Peristila na prvohitnu razinu, sto je takoder zasnovano na nalazima 1955. god. Tada je naime na juznoj strani pronadeno trodjelno stubiste, kojim se vee spomenutim srednjim krakom silazi u donji prostor Vestibula, a pokrajnim krakovima u gornji prostor. Poslije izrade projekta uslijedila je odmah i realizacija, koja je izvrsena po glavnim dionicama: 1957. obnova Vestibula is'kopavanjem na prvobitnu razinu, 'r estauracijom prizemnih svodova, obnovom gornje.g poda i restauracijom zidova; godine 1959-1961. obnova Peristila restauracijom prvobitnog poda i obrubnih stepenista; 1959-1963. obnova sredisnje prizemne dvorane iskopavanjem do izvorne razine, restauracijom izvomih antickih pilona, izradom konstrukcije prenapregnutih nosaca, na kojima se te-
115
Prostomo ureaenje Primostena je zanimljiv pr.lmJer prtmJene razlicitih stupnjeva prostornog planiranja od razvojnog plana do detaljnog projekta stare jezgre. Generalnim urbanistickim planom podrucja Primosten-Rogoznica predviaena je 'regeneracija dan as zanemarenog zaleaa .i bolje prometno povezivanje citavog podrucja, a detaljnim (provedbenim) planom cjeline naseljaodreaene su glavne zone razvitka, pa se nova turistiokaizgradnja upravila na prostore s jedne i druge strane povijesne jezgre.
..
.. .....- _... ---- --- --- --- --------- --------- -- ----- -- -. - ----- .. --- -- --- --_ .. - - - ----_.. -------- . .. _.. --- -- -- -- ----- - _.. - --- --- --- _.. ----------.,----_
O~NOVA
Genera/ni plan podrucja Prim 0sten-Rogoznica Urbanistickim projektom starog Primostena predviaena je revitalizacija starih kUGa za razlicite sadrzaje u funkciji danasnjeg naselja
melje graaevine gornjeg ·kata, uklanjanje temelja gornjih kuea i postavljanje nove mreze i'nstalacija ispod poda. Ureaenje tog prostora i otvaranje stoljeeima prekinute pjesacke komunikacije znatno je pridonjelo ·revitalizaciJi pjesackog prometa u povijesnoj jezgri Splita, a s time i ozivljavanju razlicitih novih sadrzaja po njenoj ranije umrtvljenoj uzduznoj osi. Urbanisticki projekt starog Primostena primjer je primjene na jednoj ruralnoj aglomeraciji uglavnom istog metodoloskog postupka, koji je ranije provjeren na povijesnoj jezgri Splita. Nosilac radova i u ovom slucaju bio je Urbanistioki zavod Dalmacije - Odjel za graditelJsko naslUeae, a glavni piwjektant B. Pervan.l
Pokretac cjelokupnog procesa planiranja bilo je Turisticko-ugostiteljsko poduzeee "Pr.imosten«, koje je pokazalo svoj interes ne sarno za izgradnju novih objekata nego i za ocuvanje i revitalizaciju stare jezgre. Kao sastavni dio urbanistickog projekta povijesnog naselja ·izraaena je najprije 1971. osnovna dokumentacija, tj. vee spomenuN snimak ruralne cjeline u mjerilu 1 :200 u svim katovima i s brojnim elevacijama, iz razlicitih v,izura. Poslije toga provedena je .inventarizacija svih graaevina (vise od 600)i 'izraaene grafic'ke anaf.ize danasnjeg stanja, valorizacije, kategorije zastite, stupnja sacuvanosti, visine, mater,ijala fasada i pokrova, otvorenih povrsina, stambeno-higijenskih uvjeta, koristenja prostora i dr.). Izraaena analiza bila 1e osnova za koncepciJu projekta, prema kojoj se star~ naselje na otoku funkcionalno uklapa u novo, koje se brzo razvija 'i sir.i preko Jadranske magistrale. Novo srediste,
Regufacija prostora izmeau Peristila i Obafe u Splitu, presjeci stanja pl'ije i posJ.ije obnove
Primosten spada meau :rijetka stara naselja na nasoj obali, koja su se do danas tako cjelovito ocuvala, aH je 'U posljednje vrijeme zbog intenzivnog razvitka turisticke pl"ivrede :i ekonomskog jacanja stanovnistva s~e vise izlozeno samovoljnim i nekontroliranim novogradnjamai pregradnjama star.ih kuea. Arhitektonska obJ.ikovanja, kojima se tezi oponasati gradske ,i prigradske ,kuee, a pogotovu nove graaevine bez dozvolei projekta, U ocitoj su suprotnosti sa skromnim, ali skladnim obl·icima ·i razmjerima starih kuea i slikovitog ambijenta povijesne jezgre u cjelini. Naselje je smjesteno na nekadasnjem otocieu, kojije mostom bio spojen s kopnom (odatle .i .ime Primosten), a kasnije pripojeno kopnu nasipom, tako da je to danas poluotok, istaknut u Primostenskom zaljevu iz kojeg izrasta plastiona cjelina stare aglomeracije, rasclanjena igrom volumena kuea razlicite prostorne orijentacije ,i visine. U zabivenim spletovima pucke se kuee penju uz vijuga'le uske i strme ulice od obale prema najvisem platou na kome se nalazi crkva sa zvonikom kao lilkovni naglasak cjelokupne kompozicije.
116
I Slcupstlna opclne Sibenik. Urbanlstlckl zavod Dalmaclje - Split: Urbanlstlckl projekt revltallzaclje starog Prlmostena, Split, 1915. Prlkaz planova I projekata u Prlmostenu Iznesen je I u revljl Urbs, Split, 1911, a sazetl osvrt na revltallzaclju starog naselja I u Projektu 0 zastltl covjekove okollne u Jadranskoj regljl Jugoslavlje - povljesno nasljede, Rljeka 1919. (u obradl T. Marasovlca), kojl se dljelom korlstl I u ovom tekstu.
117
Oko 6itavog otoka uspostavlja se mreza ulica, ·koja danas nema kontinuiteta, a uz more se provodi tpoplocena setnica.
sto se formira u kopnenom dijelu naselja, ,produzuje se tpjesackim ulicama kroz dio starog naselja na kopnu sve do stare jezgre oa otoku. Ta se jezgra odvaja od kopna tako da se uklanja novostvoreni nasip, a otocie povezuje .rekonstruiranim mostom, preko kojeg se kroz wata u rekonstruiranim obrambenim z.jdinama pristupa zatvorenom trgu staroga naselja. Na taj se nacin postize atraktivna granica starog i novog i uvodi u starom naselju stru1anje novoga zivota preko pjesa6kih uHca, jspunjenih u prizemlju trgovaoko-ugostiteljskim sadrzajima, sto sve pridonosi opeoj revitalizaciji jezgre (gostione, ,kavane, trgovine, bistroi ,i dr.). U pogledu osnovne namjene, stara jezgra ostaje .jedno od stambenih naselja budueeg Pl'imostena (predviaenog na ako 8000 stanovnika), sasvim ureaenoi komunalno opremljeno tako da zadovoIjava uvjete suvremenog stanovan1a. Ta je jezgra danasizgraaena na tri cetvrtine svoje ,povrsine, jer je jugozapadna cetvrtina skoro sasvim 'neizgraaena. Mnoge prizemne i jednokatne graaevine mogu se nadograditi, a sadasnje konobe ·i stale preurediti u stambeni iii posloV'ni prostor. Novogradnje na neizgraaenim povrsinama moraju se svojim gabaritima, materijalom krovova .i meausobnim grupiranjem prilagoditi strukturi stare jezg·re. 1
Takva koncepcija prov1erena je i na detaljnim maketama danasnjeg stanja ,i projekta, kako bi se vizualno potvrdilo oeuvanje ·i obogaeenje stare strukture kroz predV'iaenu revitalizaciju tpovijesnog naselja. U pojedinim planovima i projektima podrueja ·izrazito arheoloskog karaktera bio je takoaer angaziran Urbanistieki zavod Dalmacije u suradnji s drugim oinstituoijama. Jedan od njih se odnosi na staru Salonu, kao arheoloski lokalitet istaknutog :Z!naeenja, koji je saeuvao ostatke rimske, starokrseanske ,i ranosrednjovjekovne rnaterijalne kulture. To je podrueje danas optereeeno mnogim problemirna, koji proizlaze iz odnosa arheoloskog podrueja 'i novih zona, ali takoaer iz onih, vezanih 11Z zastitu .j ureaenje samog arheoloskog areala.'
PntMO~Ef,I-SEMA
ORGAN,ZAClJE
tlA~£WA
2'Qf9 !iTA~!C'!lI1l: 1il~:mUJ :;t~VI.'"
Primosten, detaljni urbanisticki plan
I
I Za zastltno·ekolosku problematlku stare Salone vldl : 2. Rapanlc: Dlleme I prljedlog za Solin. Arhltektura 160-161, Zagreb. Veama sazetl prikaz problema Salone nalazl se u prllogu Projekta zastite covjekove okoline Iv. blljesku 4 na str. 102), kojl je obradlo T. Marasovlc I koji se korlste I .za ovaj tekst. 2 Sazeti pregled gradlteljskog nasljeda Salone u okviru zastitne problematlke dao je D. Rendic-Miocevle: u .Arhitekturl. , Zagreb, 160-161.
Primosten, presjek, postojece stanje i projekt revitalizacije starog nasella
I'
Arheolosko podrucje Salone, zajedno s porjeejem Jadra ·koje se istiee tprirodnim wijednostima, nalazi se u s'i roj zoni splitskog Industrijskog bazena s industrijskom lukom .i n1enim postrojenjirna, ranzirnom stanicom, petrolejs,kim pogonima 'i tvornicom cementa. Solin je, osim toga, jedno od najveeih prometnih evorista Splita, koji danas presjeca trasa jadranSlke magistrale odnosno ceste za Trogir ·i Sinj, a 1I budu6nosti tim ee prostorom prolaziti i autocesta Split-Zagrebisto kao ·i regionalna cesta do zapadne Bosne. Neki od osnovnih problema vee su zahvaeeni generalnim urhanistiekim tplanom SpIna, a poblize ee se definirati provedbenim planom, odnosno urbanistiekim projektom samog arheoloskog areala. Taj projekt mora rjesavati prvenstveno probleme, koji se tieu zastite samog podrueja arheoloskih vrijednosti; meau kojima se naroeito ·istiee pritisak nedozvoljene izgradnje eak i unutar antickog grada. Dobra osnova za taj ·rad je arheoloska dokumentacija, koju je na temelju visestoljetnih istrazivanja tpl"ipremio Zavod za
'Projekt. na zalost. nije mogao nael siru praktlcku primjenu prvenstve· no zato sto nlje uvazavao granlce vlasnosti.
Primosten, urbanisticki projekt revitalizacije starog naselja 118
119
v. zastitu spomenika kulture u Splitu u suradnji sa splitskim Arheoloskim muzejom. U stvaranju osnovnih koncepcija takvog projekta polazi se prvenstveno od o~ivljavanja prvobitnih komunikacijai od upotrebe pojedinih znacajnih graaevina kao sto je Amfiteatar. koji bi se mogao kor,istiti za specificne Ikultul'Ine i zabavne priredbe. Salona se. dakle. ne moze stititi samo saznanjem 0 njenoj vrijednosti. pa je potrebno da to podr.ucje svojim prostomim osobinama ostvari svoju zastitu. a to znaci da istrazenim ,i vidlj.ivim graditeljskim nasljeaem na znatno ve6im povrsinama nego sto je to danas. osigura trajno oGuvanje ,i svoju ulogu u cijelom naselju Solina i u gradskoj aglomeraciji Splita u cjelini.
120
Primosten, urbanisticki projekt revitalizaci/e starog naselja, detal/ makete
METODE AKT'IVNOG PR'ISTUPA GRADITELJ'SKOM NA'SUEf)U
koliko :i arhitektonsko stvaralastvo, jer su se oduvijek novi objekti interpolirali u ranije povijesno tkivo pridonoseci tako onom fenomenu, koji danas zovemo »povijesno slojevanje« nekoga grada Hi naselja. Revitalizaciju graditeljskog nasljeaa takoCier poznaju 'ranija ,razdobl1a, ali je kao konzervatorska metoda 'jpak najvise svojstvena danasnjem aktivnom pristupu. Ono, sto je, medutim zajednicko za primjenu svihtih metoda u danasnjem 'razdoblJu je znanstveni pristup izboru metode, zasnovan na ve6 spomenutom postupku 'istrazivanja 'i valorizacije, putem koje se odabiru najpogodniJi nacini suvremenog ocuvanja kulturnih dobara.
1. KONZERVACIJA - ODRzAVANJE ZASTITNI DODACI
Aktivno ocuvan1e graditeljskog oasljeaa postize se pnmJenom razlicitih metoda, sto se odabiru prema posebnim zahtjevima svakog pojedinog slucaja, a na osnovi znanstvenog postupka 0 kojem smoranije govor-ili. Ti se zahtjevi prvenstveno osnivaju na stupriju sacuvanosti svakog pojedinog dobra, kOje se zasticuje i ureauje, na znanstvenoj valorizaciji i njenoj drustvenoj verifikaci1i i na sagledavanju mjesta uloge graditeljskog nasljeaa u suvremenom zivotu. Danasnji odnos prema graditeljskom nasljeau ne ogranicava se, prema tome, sarno na "konzervaciju«, kako se to predlagalo jed nom "konzervatorskom« tendencijom u teor,iji zastite, sto smo je mogli pratiti od tkonzervatorskog romantizma u X!IX. st. do nekih ekstremnih stavo.va pasivne )~biolos'ke« zastite u XX. st .• ve6 se danas razlicitim metodama traze nacini na1primje.renije suvremene zasNtne obrade nepokretnih kultumih dobara.
U venecijanskoj poveljiiz 1964. govori se najprije 0 konzervaciji, koja prvenstveno znaci stalno odrzavanje spomenika, ali se dozvoljava i restauracija. To je »operacija koja se moze vrsiti samo u izuzetnim slucajevima. Njen cilj je da sacuva i da otkrije estetske iIi historijske vrijednosti spomenika, a zasniva se na postovanju stare materije i autenticnih dokumenata. Ona se mora zaustaviti tamo gdje pocinje pretpostavka; svako dogradivanje zasnovano na pretpostavkama iii svako dopunjavanje koje se pokaze neophodnim iz estetskih iii tehnickih razloga treba proizi6i iz arhitektonske kompozicije i nositi pecat naseg vremena«'. Iz toga, unatoc nuznog opreza, :ipak proizlaze mogu6nosti .primjene 'r azlicitih metoda o,unove, ukljucuju6i ,i prisustvo suvremene arhitekture u povijesnim sredinama. Te su metode vrlo razlicite u odnosu na t,retman graditeljskog nasljeda i pokazuju citavu s'kaluintervencija od potpunog respekta prema zatecenoj situaciji kroz cisto konzervatorske zahvate. koji u sebi nose ve6i iii manJi stupanj potrebne konsolidacije iii pak zamjene pojedinih dijelova radi ;konstantnog odrzavanja, do veoma radi!kalnih zahvata kao sto su potpuna rekonstrukcija , dislokacija iii nova 'izgradnja u povijesnom ambijentu. Metode 0 ,kojima 6e ovdje biti govora nisu svojstvene iskljucivo danasnjem vremenu. Neke od njih, kao sto je restauracija, poznaju sva povijesna ,razdoblja. Za metodu potpune konzervacije zalagali su se pobornici 'konzervatorskog romantizma. Anastiloza odnosno mkompozicija arheoloskih objekata uvedena je kao metoda u razdoblju "bioloske« faze zastite. Metoda interpolacije stara je
, J. Ruskin : The Seven Lamps of architecture, London, 1949. Odlomak pre· veden u knJlzl ZAST/TA, str. 110.
, T. Marasovi6, Zastita, str. 135.
122
KONSOLIDACIJA -
P,rva metoda zastite graditeljskog nasljeda je konzervacija, koja u sebi ukljucuje 'i potrebne akcije ,konsolidacije, odnosno odrzavanja, sto je katkada vezano i uz zamjenu pojedinih dijelova, zavisno 0 trajnosti materijala. »Konzervacija spomenika na prvom mjestu zahtijeva njihovo stalno odrt8vanje« - stoji u Venecijanskoj povelji :iz 1964. godine. Apsolutna konzervacija lakse je primjenjiva kod povijesne gl'aaevine, nego kod povijesnog grada iii naselja, 'j er urbaneil"uralne cjeline, predstavljaju daleko slozenijiorganizam, koji zahtjevaju ,i slozenije ,intervencije. Konzervaoija povijesne gradevine primjenjuje se u slucajevima: - kada 1e graditeljsko dobro u takvom stupnju sacuvanosti, s takvom prezentacijom svojim kulturno-umjetniokih vrijednosti i u takvoj danasnjoj primjerenoj namjeni, da osim eventualnih konsolidacijskih radova nema potrebe za bilo kakvom 'i ntervencijom, kojom bi se mijenjao njen karakter iii namjena; - kada ~e graditeljsko dobro toliko poruseno da predstavlja arheoloski objekt, kod kojeg -osim eventualnih konsolidacijskih i drugih zastitnihradova - nisu potrebni, niti dozvoljeni nikakvi drugi bitni zahvati. Odrzavanje je jedan od osnovnih preduvjeta konzervacije. Ve6 je jedan od prvih predstavnika romanicarskog konzervatorstva J. Ruskin uocio vaznost odrzavanja povijesnih gradevina. "Brinite se za vase spomenike, pa ne6e biti potrebe da ih obnavljate. Poneki komad olova postavljen u pravo vrijeme na krov, pravodobno Cis6enje raslinja iIi drvene trulezi kOja zacepljuje kanale spasit 6e zidove i pokrov od rusenja. Bdijte budnim okom na star~ zdanje, sacuvajte ga na najbolji mogu6i naCin i svim sredstvima spasite ga od bilo kojeg uzroka urusavanja. Brojite kamenje kao sto biste postupili s draguljima neke krune, postavljajte strazare kao sto biste ih stavili ispred vratiju jednog zatvora; vezite ga zeljezom ako se raspada, poduprite ga gredama ako se se urusava, neka vas ne smeta ruzn06a koju donosi pom06 sto mu je pruzate : bolje je i sepati nego izgubiti jednu nogu. Ucinite to s njeznos6u, postovanjem, neprekidnom budnos6u i vise od jedne generacije r(jdj~ 6e se f umrijeti LI sjeni njegovih zidova« - pisao je Rus,kin jOs 1849. 'godine .1 Odrzavanje je, medutim, cesto yezano i s izmjenama dijelova, kOje kod trosnih materijala vise dolaze do izrazaja nego u trajnim materijalima kao sto je npr. :kamen . Pri tome je cesto puta cak i tesko pratiti Sto je u toku dugog razvitka jedne gradevineizmijenje123
l
no u sv,rhu trajnog odrzavanja. Kod ,kamenih zgrada, koje u svakom .razdoblju obicno prati ,i posebna klesarska tehnika, takve suizmjene obicno prepoznatljive, ali kod drugih .materijala zamjene se veoma te§ko .raspoznaju, pa se postavlja ipitanje koliko je neka povijesna gradev.ina, na primjer,iz gline iii drva autenticna ako je u svom dugom vijeku bila .podlo~na cestim izmjenama dijelova, ,koje se nisu mogle ni prati.ti, unatoc okolnosti da je Ikroz citavo to vrijeme u potpunosti zadrzala svoj autenticni obHk Ii funkciju. Pokazat ee nam to dva primjera zemljanih, odnosno drvenih gradevina iz razlic·i tih kontinenata.' Utvrtleno naselje u sjevernoj Sahari u Africi predstavlja vrijednu povijesno-ambijentalnu cjelinu, koju nije moguee datirati, jer nema 0 njoj povijesnih podataka niti arhitektonsko-umjetnickih elemenata, koji bi omogueni makar i priblizno odredivanje vremena nastanka. Ta se cjelina neprestano ob,n avlja 'i stim materijalom - blatom, kojim se oblazu zidovi i pokrov Ii time prvenstveno postize zastita od prodora vode, pa iako se obliki namjena stalno odrzavaju nema danas mogucnosti ni da se sazna koliko je ostalo od izvorne grade.
Zastitni krov nad ostacima kasnorimske vile u Piazza Armerini (Sicilija)
Utvraeno nase/;e u s;evernoj Sahari I
I
Drugi pnmjer konstantnog odrzavanja jedan je od najstarijih konzervatorskih projekata u svjetskoj povijesti zastite. Japanski sklop hramova Ise Naiku u pol~rajini Hxinshu od svog nastanka u ranom srednjem vijeku za vladavine cara Temmu ( g. 673-686.) redovito se replicira svakih dvadeset godina. Taj hram, koji je danas riznica ,reloigije Shunto, sagraden je od krhkog 101<8'lnog zutog cempresa, pa je u vlaznim klimatskim uvjetima Japana njegova grada vrlo kratkog vijeka. Stoga je jedini nacin trajne zastite tog kompleksa stalna i redovita replika, koja se podize jos za vrijeme trajanja ranijeg kompleksa neposredno uz raniju ,r epliku Ii tako se ta gradevina stalno obnavlja. Ovaj ekstremni primjer pokazuje da i u okvi.ru konzervacije postoje veliki raspon primijenjenih metoda odrzavanja povijesnih gradevina od apsolutne zastite do potpune izmjene upotrebljene grade.
I S. M. Nenadovic: Zastlta graditeijskog naslec:la, 183 i dalje.
, J . M. Fitch: Historic preservation sIr. 84-85, 128.
Pod konze.rvacijomi odrzavanjem podrazumijeva se opskrba gradevina nuzno potrebnim tehnickim uredajima (komunalne instalacije, grijanje 'i kondicioniranje 'i dr.) te citav niz konsolidacijskih postupaka kao sto 1e ucvrseenje temelja, zidova i krovova, JspravIjanje zidova, utezanje horizontalnim serklazima Ii zategama, popravIjanje urusenihi ugrozenih dijelova Ii drugih tehnickih zahvata, koji se postizu primjenom suvremenih gradevinskih metoda. TehniCki postupci konsolidacije prate, ,razumljivo, 'i druge metode kao sto su anastiloza i restauracija.' Uz odrzavanje povijesnih gradevina cesto ,puta su vezanii pojedini zastitni dodaci, koji mogu biti privremenog m trajnog karaktera. Privremenog kamktera obiono su zastitni krovovi, koji barem za odredeno -razdoblje stite od daljeg propadanja povijesne, najcesee arheoloske objekte, koji su kao orusevine vise 'izlozene propadanju nego druge zgrade, pokrivene autenticnim ikrovom. Zastitni krovovi kadkada su i trajnogkaraktera, kako to pokazuje niz primjera oiz novije konzervatorske prakse, vise Hi manje uspjelih. Meau primjere koje ne mozemo smatrati uspjelima svaka'ko spada zastitna zgrada uokolo poznatog Augustovog zrtvenika mira (Ara pacis) u Himu, koja, neovisno od Ookolnosti sto nije niti postavljena 125
124
'W
Kod povijesnih gradova i naselja mnogo ]e teze govoriti 0 apsolutnoj konzervaciji, jer je urbana iii ruralna aglomeracija daleko ,kompleksniji organizam sa svojimrazlicitim funkcijama, znatno slozenija u svojoj formii strukturi, da bi zateceno stanje moglo pot.puno zadovolJiti sve potrebe zastite jedne povijesne cjeline. To se pogotovu odnosi na problem funkcije, posto se danasnji zivot gra
na izvornom mjestu, svojim estetskim kvalitetama znatno odudara odizvornih vrijednosti monumentalne anticke skulpture. Pri izradi zastitnihkmvova upotrebljavaju se u novije vrijeme Ii noviji mater·ijali. Ta'kav ,je slucaj s krovom iznad glasovite kasnoanticke vile u Piazza Armerini na Siciliji. koju arhitekt t;ranco Minissi je prvenstveno radi zastite izvanredno vrijednih mozaika pokrio novom Ikonstrukcijom laganog aluminija s prozirnim plasticnim plocama, slijedeci u osnovi iizvornu tlocrtnu dispozic·iju, ali ne i izvorni volumen. Zastitni dodaci, narocito kod arheoloskih lokaliteta, veoma se cesto dograauju gornjim zavrseoima zidova. U Italij:i je to vrlo cesto betonski oblozen sloj, koji ' ima ucinak zastite gornje povrsine zida, ali estetski nagrauje prvobitnikarakterrusevina kako bojom tako i oblicima. Jos su vise problematicne druge tehnike, kao napr. pokrivanje kamenim plocama, sto - kao u slucaju zastite ostataka kasnoanticke vile u Mogorjelu - stvara znatnu konfuziju pri ocuvanju ti,poloskih karakter·istika samoga objekta. Obje spomenute tehnike potjecu iz ranije faze »bioloske« zastite. eini se da 1e u tom pogledu najuspjesnija zastitna tehnika, primijenjena u novije doba, u Vellkoj Britaniji, pri kojoj se povrh izvornog zida i poslije izvrsene gornje izolacije dodaje jedan od
Projekt zastite mozai,ka u Piazza Armerini (F. Minissi)
Zasticeni mozaici u Piazza Armerini
126
San Giminiano (ftalila); zasticeni povijesni gradi6
127
restauracijom gradske cjeline, Williamsburg (SAD) muzeoloskom rekonstrukcijom grada i z vremena Georga Washingtona. sv Stefan u Cmogorskom primorju revitalizacijom cjelokupnog starog naseIja na otoku u ugostiteljske svrhe. provodi se permanentno odrzavanje s odretienim rezimom 'konzervacije.
2. ADAPTACIJA -
Rothenburg ob der Tauber (SR Njemacka), zasficeni i odrzavani povijesni grad
REVITALIZACIJA
Metoda adaptacije i revitalizacije jedan je od najef,itkasnijih nacina suvremene zastite i uretienja graditeljstkog nasljetia i njegova ukljucenja u tokove danasnjeg zivota. koji kulturnim dobrima osigurava uVjete trajhog ocuvanja. Pmmjena funkcije zgrade davarijem fleke namjene objektima ,koji su ostali bez zive funkcije. tzv. revitalizacijom. metoda je aktivnog pristupa graditeljskom nasljetiu. javlja se u~poredo s drugim metodama. tj. s ,konzervacijom zatecenog objektaili pak vecim iii manjim restauratorskim zahvatom. U mnogim dokumentima. metiunarodnim i nacionalnim poveljamai preporukama. koji definirajua;ktivnu zastitu ,istice se davanje funkcije tkao jedan od bitnih preduvjeta zastite. Venecijanska povelja iz g. 1964. prepol'uca: »Za osiguranje zastite spomenika uvijek je povoljnije ako oni imaju neku za drustvo korisnu namjenu: davanje takve namjene je prema tome pozeljno. ali se pri tome
128
t 2
3 4 5
ZASTITA, o.c. str. 134. str. 137. str. 139. str. 142. str. 147.
o.c. o.c. o.c . o.c.
ne smije mijenjati unutrasnji raspored ni izg/ed gratlevina. Samo u tim granicama mogu se uzimati u obzir i dozvo/javati preuretlenja koja zahtijevaju suvremene potrebe i naCin zivota. 1 U nasim dokumentima izrazito se govori u prilog takve metode bilo da se radi 0 adaptaciji g.ratievina iii 0 revitalizaciji gradskih cjelina. ali se izricito trazi pri tome odgovarajuca funkcija povijesnog objekta Hi naselja. U konstatacijamai prijedlozima ohridskog savjetovanja Stalne konferencije gradova Jugoslavije iz g. 1967. kaze se: Stare gradske jezgre spomenickog znacenja moraju dobiti odgovarajueu ulogu u odretlivanjLl perspektive razvoja grada i imati utjecaja na urbanisticki program. odnosno na samu urbanisticku koncepciju budueeg grada u cjelini. .. Metlutim, posebne je istaknuto da bi opee osnove zastite, rekonstrukcije i revitalizacije historijskih urbanih cjelina. pa i fragmenata spomenickog znacaja, bez obzira na regionalne karakteristike, trebale predstavljati humaniziranje starih gradskih podrucja i njihovo uklapanje u suvremene tokove kroz unosenje novih vrijednosti i sadrzaja, koji odgovaraju potrebama gradskog stanovnistva. Pri tome, kod odretlivanja novih sadrzaja spomenicima kulture ne treba davati funkcije koje su suprotne njihovoj strukturi. jer oni u osnovi vee imaju svoju funkciju koju treba samo prilagoditi uvjetima suvremenog zivota.«2 Tom konstatacijom ohridstko je Savjetovanje dotaklo jedan 'od bi1nih zahtjeva kod primjene adaptacijske metode, a to 1e davanje primjerene namjene povijesnim gratlevinama, jer se pogresnom namjenom narusavaju cesto puta ne samo izvorne povijesno-umjetnioke. arhitektonske i ambijentalne vrijednosti. oego dovodi u pitaoje znanstveni. kulturni pa cak i eticki smisao same adaptacije i revitalizacije. U konstatacijama i prijedlozima splitskog Simpozija iz 1970. god. kaze se u vezi s revitalizacijom i koristenjem povijesnih cjelina: »Revitalizacija i regeneracija historijskih centara, koja po svom karakteru mora biti kontinuirana i stalna. treba da obuhvati siroko podrucje drustvenih, funkcionalnih, materijainih i estetskih aspekata, koji ee osigurati da se stare gradske jezgre ukljuce u suvremeni zivot putem odgovarajueeg usklatlivanja postojeCih i novih funkcija s moguenostima i kapacitetima starih dijelova grada«.3 Time se problemi primjerenog koristenja prosiruJu i na gradske cjeline. a ne .samo na pojedinacne spomenike. Isti zahtjev za koristenjem povijesnih vrijednosti, za potrebom njihove revitalizacije i regeneracije, ali i za izborom primjerene oamjene nalazimo i u nizu metiunarodnih dokumenata iz novijeg vremena. Na evropskom simpoziju historijskih gradova. 'koji je odrzan u Splitu 1971. g. zemlje clanice su se slozile izmetiu ostalog da »osnovni zadatak zastite spomenika, cjelina i historijskih mjesta treba da se sastoji u njihovom ozivijavanju, s ciljem da im se osigura stvarna funkcija u suvremenom gradu, postivajuei pri tome kolikogod je to moguee, prvobitnu namjenu i osnovni drustveni kon'tekst.,,4 Nesto kasnije (1975.) u Amsterdamskoj deklaraciji ponajavlja se ·ista misao tkada se trazi: "dati objektima nove funkcije tako da se uz zadov'oljavanje potreba suvremenog Zivota ocuvaju njihov karakter i garantiraju njihovu zastitu."s Problem namjene povijesnog grada zahvaca i UNESCO-va preporuka iz Nairoibija i,z 1976. god. u kojoj sto1ji: "Zastitu i rekonstrukciju trebaju pratiti djelatnosti revitafizacije. Stoga bi bilo bitno za-
129
drzati odgovarajuce postojece funkcije, posebno trgovacke i zanatske, i uvoditi nove koje b/~ ukoliko se kroz duze vrijeme uspiju odrzati, trebale biti u skladu s ekonomskim i drustvenim karakterom grada, regije iii pokrajine gdje su uvedene.« 1 Pitanja funkcije povijesne graaevine iii cjeline veoma su darkle slozena i ne moze :ih se rjesavati po nekom jedinstvenom modelu, jer i U odabiranju namjene graditeljskom nasljeau postoji veliki raspon moguenosti, odnosno gradacija u stupnjevima adaptacije i revitafizacije. VeHk broj povijesnih graaevina ostao je danas bez ikakve namjene, ali u nekim slucajevimai sarna kulturna vrijednost daje graditeljskom nasljeau odreaeni smisao u danasnjem zivotu. To se u prvom redu odnosi na arheoloske objekte koji su kao ,rusevine izgubiIi svoJu prvobitnu namjenu, a tkojima u vecini slucajeva nije moguee dati novu funkciju. U tom slucaju njihova uloga »spomenika« proslosti najbolje na?oknaauje bilo koju drugu suvremenu namjenu. Najpogodnija primjena revitafizacije, tj. vraeanja zivota povijesnoj graaevini javlja se u slucaju kad je graditeljskom nasljeau moguee v,ratiti prvobitnu namjenu, kOJu 1e one s vremenom izgubilo, pa je danas, bez namjene, vise izlozeno propadanju nego u vrijeme kad je bilo u upotrebi. To je slucaj s napustenim crkvama, starim kueama, objektima infrastrukture 'i drugim kulturno,povijesnim vrijednostima. Vraeanje prvobitne namjene u svakom slucaju najvise ,odgovara karakteru samog kulturnog doba. Brojni su primjeri uspjesnih rezultata pri takvom tipuinteniencija, a navest eemo samo neke karakteristicne iz recentne prakse u Splitu.
Obnova Trikflnija Dioklecijanove palace u Splitu
Crkva sv. Trojice u Splitu prije i poslije obnove
i konze,rvacijom, ona je kao rusevina bez krova bila sve vise izlozena fizickom propadanjui razlicitim oblicima degradacije. Stoga je lavod za zasNtu spomenika kulture u Splitu odlucio trajno rijesiti problem zastite obnovom kupole, sto bi omogueilo pokrivanje g.raaevine i n~eno vraeanje izvornoj kultnoj namjeni. Koristeei se vee spomenutim detaljnim studijama od 1949. - 1950. kOje su objavljene 1970.,1 ,izraaen je projekt obnove, poduzetirestauratorski radovi ,i nakon toga crkva vraeena kultu i time osigurana trajna zastita. To je primjer primjene dviju metoda: revitalizacije i restauracije uisto vrijeme. lnacajnim primjerom revitalizacije prvobitne funkcije mogli bismo smatrati i obnovu crkve sv. Marije u ladru, ali 0 tome je zanimljivije raspravljati u o'kviru restauratorske metode. Revitalizacija prvobitne namjene katkada je vezana i uz konzervaciju povijesne graaev,ine i to onda kad osim popravaka, konsolidacije i meaenja radovi nisu popraeeni bitnim promjenama postojeeeg izgleda. Jedan drugi primjer iz Splita odnosi se na revitalizaciju prvobitne, ali davno prestale namjene, primijenjenu na g,raaevini 'izrazito arheoloskogkaraktera. Tijekom sistematskihistrazivanja Oioklecijanove palace otkriven je 1963. sklop blagavaonice (trikfinija) koji se sastoji od srednje osmerokutne dvorane, okruzene tr,ima manjim prostorima kriznog tloorta. Na tom objektu primijenjena je metoda djelomicne obnove zida radi zastite i naglasavanja prvobitnog prostora, te djelomicna restauracija zapadne krizne dvorane, koja je sacuvana do vi,sine izvorno:g kmva. Osim tih mjera upravljenih prvenstveno tk zastiti i prezentaciji jednog znacajnog i ranije sasvim nepoznatog dijeJa Dioklecijanove palace, u ovom se slucaju predviaa lizgradnja novog objekta u volumenu prvobitne zgrade ,i davanje citavom kompleksu nove namjene restorana, koji se pokazuje veoma potrebnim upravo na toj lokaciji, a pridonosi opeem revitalizacijskom programu povijesne jezgre Splita. Na taj se nacin primjenom razl,icitih metoda vraea tom sklopu dod use u sasvim drugacijem kontekstu, namjena, kOja je postojala pred gotovo sedamnaest stoljeea (i vjerovatno odmah prestala nedugo nakon toga). Treei splitski primjer revitalizacije odnos:i se na ponovno koristenje kanafizacijskog sistema Dioklecijanove palace. Taj sistem otkr-iven je tek tijekom istraz:ivanja posljednjih decenija i s obzirom
Dio izvorne kanalizacije Dioklecijanove palace u Splitu
Vee spomenuta predromanicka crkva sv. Trojice u Splitu, kao kljucni objekt za proucavanje karakteristicnog sesterokonhnog tipa, jedna od najvrednijih graaevina predromanioke arhitekture u Oalmaciji, sagraaena u ranom srednjem vijeku, oko IX. s1.2 Vee nekoliko posljednjih stoljeea bila je bez funkcije, pa unatoc brizi sluzbe zastite jOs od kraja pros log stoljeea i povremenim popravcima
130
1 D.C. str. 156. 2 J. Marasovic. T, Marasovic. M. Ma· rasovic: Crkva sv. Trojice u Splitu. Spi it. 1970.
1
Ibid.
131
Genova. obnova i muzejska adaptacija Palazzo Bianco (F. Albini)
na velilw sacuvanost i Iljegovu razgranatu mrezu dobro gradenih i obimnih kanala pruza pogodnu priHku da se reaktivira takoder nakon sto ]e vjekovima bio bez funkcije, .i da na svoj nac-in pridonese ureaenju povijesne jezgre. Zato je programom rev,italizacije predvideno, nakon zavrsenog istrazivanja i ciscenja, ponovno vracanje funkcije kanalizacijskoj mrezi Dioklecijanove palace. Adaptacija koncertne dvorane u ostecenoj crkvi S. Salvatore u Palermu, unutrasnjost i tlocrt (projekt F. Minissi)
Drugi, mnogo uobicajeniji nacin revitalizacijske metode je adaptacija pavijesne grac1evine za neku drugu namjenu. Pri tome je veoma vazno da nova namjena odgovara arhitektonsko-umjetnickim ambijentalnim i prostornim karakteristilkama same gradevine kao i tehnickim uvjetima koji dozvoljavaju novu upotrebu. Tako se zgrade stambene namjene, prvenstveno dvorci, palace i raskosnije stambene Ikuce, ali takoder ,i samostanski Ii crkveni prostori cesto koriste za muzeje. Mnogi poznati arhitekti naseg vremena istakli su se adaptacijama povijesnih zgrada za muzejske prostore, a neki od nj.ih kao Franco Minissi bavili su se i teoretski problemom "procesa muzealizacije" 'kao znacajnog vida aktivne zaStite graditeljs'kog nasljeda.' Primjeri vrlo uspjesnih adaptacija povijesnih prostora za muzeje zaista su brojni. Spomenut cemo ovdje samo neke radove arhitekta Franca Albinija, ne samo zato sto se i sticu kvalitetom izvedene adaptacije, nego zato sto sei vremenski nalaze na pocetku posljeratne faze aktivne zastite graditeljskog nasljeda. Adaptacije nekih palaca u staroj Genavi, za muzejske prostore predstavljaju istaknute primjere revitalizacije. Palazzo. Bianca bila je tesko ostecena bombardiranjem, koj.im su u ratu porusene mnoge renesansne zgrade u poznatoj ulici Garibaldi. lzravno pogodena bom132
, F. Minlssl : Conservazione dei beni storlco artlstlcl e ambientali, restauro e musealizzazione, Roma, 1978.
, I. Petricloli - P. Veile: Izvjestaj o Istraiivanju i konzervlranju ostataka bazilike sv. Tome u Zadru, G, 1/1975., str. 101.
bom, ta je palaca bila izgubila nekoliko unutrasnjih salona i sredisnji dio glavne fasade. Pristupivsi obnovi, Albini je uz metodu faksimilske rekonstrukcije dije'la fasade priveo tu zgradu novoj namjeni, uredivsi u njoj jedan od najreprezentativnijih muzeja Genove. Druga adaptaoija, koju jeizveo .jsti autor, odnosi se na revitalizaciju ranije zapustenog otv.orenog prostora uz apsidu katedrale San Lorenzo u Genovi, koji je adaptiran za Muzej crkvene umjetno.sti, vrlo uspjesno. rijesen s muzeoloskog i restauratorskog staja(:j,sta. Neki crkveni prostori uspjesno su adaptirani kao koncertne dvorane, koje po svojoj novoj namjeni odgovaraju arhitektonskim i prostornim karakteristikama izvorne funkcije. Tako je napr. u ratu tesko ostecena cl'1kva S. Salvatare u Palermu revitalizirana poslije rata prema projektu F. Minisija, ali ne vise u 'izvornoj funkciji nego !kao koncertni prostor, Ik oji izvanredno odgovara povijesnom ambijentu i karakteru gradevine u cjelini. Da hi se naglasila potreba za primjerenom novom funkcijom prilikom revitalizacije, potrebno je upozoriti i na neke manje Hi vise neus.pjele primjere iz recentne restaurato.rske prakse u nasoj zemIji. Adaptaciju ol'1kve sv. Tome u Zadru mozemo smatrati pozitivnim primjero.m ukoHko zelimo naglasiti spremnost privrednih organizacija da adaptacijom povijesnih prosto.ra za nove namjene pridonesu uredenju iizvedbi radova. Sam izbor konacne namjene, medutim, u konkretnom slucaju nije bio uspjesan, jer je mimo. intenc'ija nosilaca istrazivanja i zaStite invenstitor naknadno izmijenio funkciju, a danasnja namjena prodavaonice plasticne galanterije ni u kom slucaju nije primjerena restauriranom objektu starorkrscanske bazilike, kojoj je p'rostor dan as ispunjen sasv,im neprikladnim policama i u njima uskladistenim prodajnim artiklima.' Krajnje negativan ,primjer po. pristupu revitalizacije, metodologiji, izboru namjenei samoj izvedbi predstavlja adaptacija crkve sv. Roka u Hvaru u stambenu kucu. Tu povijesno vrijednu al,i zapustenu giraaevinu dozvol:i'la je nadlezna sluzha zastite da ]e preuredi privatni ikorisni,k, Ikoji ,j e crkvu pretvorio u stambenu kucu i time ne samo devalvirao povijesno-arhitektonske i ambijentalne vrijednosti nego doyen u pitanjei eticnost pristupa takovom zahvatu s obzirom na funkcio.nalne transformacije sakralnih prostora u neke sasvim neprimjerene namjene novog stana kao sto su kuhinja, zahod, sprema :i drugi prostori nuzni za funkcioniranje kuce, ali sasvim neprimjereni povijesno,j crkvenoj gradevini. Od inozemnih primjera neprimjerenog koristenja povijesnih gradevina valja s.pomenuti adaptaciju crkve u amsterdamskoj cetvrti Haarlem (Nizozemska). koja je preuredena zakolelktivno. sta·novanje. Revitalizacija pavijesnih gradava i naselja u cjelini znatno je slazeniji proces, kaji ima ne sama svo.je kulturno-umjetnicke i gradevinsko-tehnioke, neg a najvise eko.nomske i sacia-demo.grafske aspekte. Kad starih gradavai naselja u najvecem braju intervencija zadrzava se u asnavi asnavna rezidencijalna funkcija povijesne cjeline, kaja se prema speci,ficnim zahtjevima maze smanjivati i pavecavati, a funkcianalne pro.mjene adnose se na lakacije i karakte,r srediSta, rna ekanamSiku ulogu povijesne cjeline i pajedinih nje133
nih zona, te s Nme u vezi na raspored paslovnog prostara, tercijal'nih aktivnosti i drugih sadrzaja. Kao sto je veeistaknuto u prethodnoj glavi. revitalizacija povijesne cjeline ne rjesava se samo unutarnjim medenjem stare ag,lomeracije vee skim prostornim plankanjem ekonomskih resursa, komunikacija i drugih vanjskih cinilaca, koji utjeou na novi zivot urbane iliruralne povijesne sredine. Od kolikog je znacaja pitanje nove funkcije u procesu revitalizacije starih cjelina pokazat ee dva jadranska primjera vrlo slicnih arhitektonsko-ambijentalnih, tipoloskih i topografskih karakter·istika, koja su u pogledu namjene rijesena na razlicite nacine. Uredenje Svetog Stefana na Crnogorskom primorju i Primostena kraj sibenika vee je do sada bilo spomenuto u drugom kontekstu, a ovdje se valja osvrnuti na pristup revitalizaciji upravo s aspekta izbora nove funkcije. Sveti Stefan je ruralnonaselje nastalo u srednjem vijeku na otocieu vezanom s kopnom pjeseanom prevlakom. Nekada opasano zidinama, zadrzalo je svoje osnovne arhitektonske i ambijentalne vrijednosti izvanredne topografske cjeline s jednostavnim stambenim kueama :i s nekoHko cr,kava, koje su u posljednje vrijeme bile znatnougrozene. Na temelju jedinstvenog projekta ta je aglomeracija u cjelini zastieena na taj nacin sto je 1952-1960. adaptirana u naselje-hotel, pri cemu su barem u eksterijeru zadrzane osnovne karakter·istilke, dok je interijer osamdesetak restauriranih kuea temeljito preg,radan u sldadu s novom namjenom. Revitalizacija je u ovom slucaju postignuta potpunom izmjenom funkcije naselja u cjelini, kOje je pretvoreno u hotel visoke kategorije. lako je time postupkom prvobitno naselje fizicki zastieeno i ureaeni njegovi pojedinaeniobjekti, one je 'izgubilo ne samo svoju demografsko-socijalnu strukturu nego ·i osnovne elemente naseobinskog zivota pretvorivsi se u ekskluzivnu hotelsku aglomeraciju. Tipoloski i tQPografs'ld slieno naselje Primosten takoaer je nastalo u srednjem vijeku i zahvaeeno 1e urbanistiek!im planom u cjelovitom postupku prostornog uredenja od generalnog plana sireg prostora, preko detaljnog plana naselja u cjelini do projekta povijesne jezgre, 0 cemu je u prethodnom dijelu bilo vise govora. Pl"irazmatranju revitalizacijskog postupka ovdje je potrebno samo spomenuti da je zastita naselja, uz primjenu razlicitih metoda obnove, ostvarena zadrzavanjem osnovnog stambenog karaktera naselja, ·a da se promjene u funkciji odnose samo na pojedine transformacijeu skladu s 'danasnjom ulogom naselja u turistickom zivotu citavog kraja. Tako su npr. stalei drugi pr·izemni prostori, koji su s opadanjem poljoprivrednih aktivnosti izgubili svoj prvobitni smisao, mogli biti predviaeni za ugostiteljske namjene i to za specificne sadrzaje prikladne povijesnom karakteru staroga naselja,
Primosten stud'ije revitaflzacije prizemnih prostora Dje/omiona rekompozici/a grckog Hrama C u Selinuntu (Sicilija) Stanje priJe I poslije primijenjene anastiloze
, ZASTlTA, str. 114.
Rekompozicija grCkog hrama Cerere u Paestumu (ltali/a)
Potpuna ,rekompozicija primjenljiva Ie kod naglih razaranja graditeljskog nasl:jeaa u ratu, potresu 'i drugim elementarnim nepogodama. Takvi udesi obicno ruse objekte, ali ostavljaju u rusevinama njihove dljelove, koji se anastilozom samo vraeaju na prvobitno mjesto. Primjenom te metode npr. rekomponirano je Ishak begovo tulbe u Skoplju, neposredno nakon katastrofalnog potresa 1963. god. Kako su u tom slucaju ostali u gomili rusevina sv,i dijelovi, a postojala je tehnicka dokumentacija prvobitnog izgleda, nije bilo poteskoea da seizvrsi rekompozicija. Dje1lomicna anastiloza najuobicajenija je metoda pri obnovi i uredenju arheoloskih objekata koji su graaeni kamenom. Mnogi lakaliteti u starim mediteranskim i bliskoistocnim C'Jv.ilizacijama, gradevine arhajske, klasicnei helenisticke grcke i stare rimske arhitekture, koje su se s vremenom urus'ile, mogle su se primjenom metode anastiloze djelomicno obnoviti s time sto su izvorni dije10Voi (stupovi, arhitravii drugi elementi) stavljeni na prvobitno mjesto, pa je uz minimalne dodatke komponirana prostorna cjelina kod kOje se naslueuje prvobitni oblik graaevine. Najpoznatiji zahvati anastiloze izvrseni su na grckim hramovima u Paestumu, Agri'gentu, Se1linuntu, Segesti i drugim lokalitetima, pri cemu su kod vezivanja izvornih elemenata koristena i suvremena tehnioka sredstva (beton, zeljezo i dr.). Anastiloza se moze primijeniti i kod povijesnih cjeHna arheo· loskog 'karaktera, kao sto su Irusevine antiokih gradova poput Timgada u Alziru. U meaunarodnim dokumentima primjena anastiloze odobrena je vee Atenskom poveljom ,iz 1931. god. »Kad se radi 0 rusevinama namece se krajnje savjesna konzervacija, a kad to uvjeti dozvo/javaju sretno je rjesenje i postava izvornih e/emenata na prvobitno mjesto« - kaze se u tom dokumentu. 1 Venecijanska povelja iz
3. REKOMPOZICIJA (ANASTILOZA) Rekompozicija (anastiloza') je metoda, kojom se poruseni izvorni dijelovi postavljaju na svoje mjesto i u svoju prvobitnu funkciju , opa se tako povijesnom dobru vraea, djelomicno iii u cjelini, prvobitni oblik. Rekompo~ioija moze biti samostalna metoda (sto se najvise primjenjuje kod arheoloskih lokaliteta), ali se javlja u postupku s drugim metodama restauracije i revitaHzacije.
134
'Anastlloza je grcka kovanica sa· stavljena od ana = ponovno + stylos stup, sa znacenjem vracanja stupova na prvobltno mjesto.
=
135
1964. potvrauje taj staY: »Treba medutim a priori iskljuciti svaki rad na rekonstrukciji; jedino se moze razmotriti mogucnost anastiloze ti. rekompozicije postojeCih ill rasturenih dijelova. Dopunske elemente treba uvljek raspoznati i svesti ih na minimum, neophodan za osiguravanje cuvanja spomenika i za uspostavljanje kontinuiteta njegovih oblika 1 Citav niz vrlo uspjesnih anasHloza moze pokazati i jugoslavenska recentna konzervatorska praksa, npr. -rekompozicija dijelova Galerijeve kasnoanticke palace u Gamzigradu (rimska Romulijana), sto je nakon vrlo temeljitih studijaizvornih dijelova ,izvela M. canak-Medic g. 1952-1977.2 Rekompozicija je moguca i u povijesnim graaevinama zivih starih gradova, i obicno se javlja u kombinaciji s metodama restauracije ·i revitalizacije. Kao primjer mozemo navesti nedavnu obnovu fC •
Konzervacija Gamzigrada djelomicno primjenom anastiloze Palaca Grisogono-Cipci na Peristilu u Splitu prije obnove (gore lijevo); Cassasov crtez Peristila iz XVIII. sf. (gore desno); palaca Grisogono-Cipci poslije obnove u {{ojoj su rekomponirani izvorni renesansni dijelovi
palace Grisogono-Cipci na Peristilu u Splitu. Ta zgrada, podignuta u srednjem vije,ku na mjestu antiokog Venerinog hrama ukljucila je u svojoj istoonoj fasadi kolonat antickog Peristiola, a u unutrasnjosti romanioku lozu, koja je vjerojatno pripadala staroj splitskoj vijecnici. Pregradnjom u XV. st. tOj je graaevini nadograaen gornji kat, koji je opet pregraaen u XIX. st. 'kada su postavljeni novi prozorski otvori i nadograaeno potkrovlje, ali je izgled graaevine iz
1 O.C. str. 136. 2 M. canak-Medlc : Gamzlgrad. Arheolosko istrazivanje Gamzigrada vedio je D. Srejevic .
Rekomponirani detalj iz Gamzigrada
136
137
XVI. st. ostao sacuvan u staroj Cassasovoj grafici, izradenoj u XVIII. st. U obradi te zgrade temel~ito 1e prouceno postojece stanje, a pJ1iHkom istrazi,vanja pronadeni S'U u samom zidu zazidani otvori i mnogi i'zvor:ni detalji, koji &U omogucili da se pristupi projektu Ire,kompozici~e dijelova renesansne nadogradnje. Tije-kom istrazivac;kiih lradova pronadeni su .j drugi dijelovi, koji su uz neke dodatne elemente 1.1 potplJnosti val'Orizirani projektom oonove, tako da je gornjem katu fasade vraeen g. 1980. prvobitni ohlik najvi'se zahvaIjujuei primjeni metode re:kompozicije.
4. RESTAURACIJA Pod pojmom restauracije podrazumijeva se postupak obnove graditeljskog nasljeda, kojom se .povijesnim gradevinama, odnosno cje'linama dodaju dijelovi, koji su .postojali u izvornom izgledu iii u jednoj od razvojnih faza, a danas nedostaju. Restauracijskom metodom obnavljaju se graditeljska dobra djelimicno iii u cjelosti u izvornom obliku iii u obliku, Ikojim se na osnovi valorizacije utvrdi da je najprikladnije za zastitu, suvremenu prezentaciju i koristenje.
Morica Han u Sarajevu prije poslije obnove i revitalizacije
Restauracija je jedna od najstarijih metoda u povijesti zastite i poznaju je sva razdoblja. Osobito je kao metoda bila razvijena u romanticizmu, u kome je dala abiljezje jed nom pravcu te epohe,' ali je u istom tom razdoblju, u okvil'u suprotnog konzervatorskog pravca bila proglasena sasvim neprihvatljivom, a takav odnos prema restauratorskim postupc,ima preuzet jei u dijelu konzervatorske doktrine slijedeeeg razdoblja tzv. "bioloske« zastite, kad se traz,ila samo konzervac.ija. 1 Ipak, vec u tOj fazi iz konca XIX. st. i prve polovine XX. st. priznaje se mogucnosti potreba restauratorskih radova ukoliko su obnove zasnovane na znanstveno utvrdenim podacima ,i ukoliko su jasno obiljezene. Tako sei u Atenskoj povelji iz 1931. god. osporavaju cjelovite restauracije, ali ipa'k dozvoIjava moguenost ,obnove, kOja bi vodila ,racuna 0 razlicitim povijes. nim slojevima. »Konferencija konstatira« - kaze se u tom dokumentu - »da unatoc razlicitostima posebnih slucajeva, kojima mogu odgovarati i posebna rjesenja, prevladava kod razlicitih drzava _ ucesnica opee nastojanje k napustanju cjelovitih restitucija. U slucaju kad se obnove cine neophodnima zbog degradacije i rusenja, preporuca se uvazav~nje povijesnog i umjetnickog djela proslosti, bez iskljucivanja stila bilo koje epohe«.2 Odnos .prema restauraciji uz stanovite pyomjene u prilog vece primjene takve metode, donekle se promijenio poslije drugog svjetskog rata, kad je uoceno da su ra1nim razaranjima porusene mnoge povijesne vri,jednosti 'i da bi primjena iskljucive konzervacijske metode znacila prakticno gubitak nasljeda, koje nema sarno kulturnu vrijednost, nego - u odredenim situacijama - ;i dmgi zna~aJ: nacionalno,politicki, eticki, ekonoms1ko-uporabni i dr. U teorijsklm stavovima, doduse, ne vide se bitne promjene, Jer sIU~benal
1
2
ZAsnrA. str. 1». o.c. str. 56.
1 ZASTITA. o.c. str. 135. 2 S. Nenadovic: Zastlta graditaljskog nasleda. Beograd. 1980. na sIr. 100-109 anallzlra smlsao. clljeve i oblm restau· ratorske metoda.
ske vrijednosti spomenika, a zasniva se na posiovanju stare materije i autenticnih dokumenata. Dna se mora zaustaviti tamo gdje pocinje pretpostavka«.l Restauracija se, medutim. u praksi znatno vise primjenjuje nego sto bi se moglo zaklJuciti po sluzbenim teorijama. Razlog je tomu sto se mnogi strucnjac.j kOJi u svojim teorijskim stavovima prihvacaju konzervaciju kao polaznu metodu ocuvanja kulturnog nasljeda, suocavaju i s potrebom primjene restauratorske metode u odredenim situacijama, kOje nije moguce izbjeci. Iz toga pyoizlazi osnovna konstatacija da je restauracija zastitna metoda, kojoj je jednako kao i konzervacili osnovni cilj ocuvanje graditeljskog nasljeda, kada to u specificnim situacijama nije moguee postiei drugim metodama. Osim samog ocuvanja, sto se postize i konzervacijom, cilj ,restauracije je 'i otkrivanje onih vrijednosti, koje ranije nisu dolazile do izrazaja,isto ;kao 'i nJihovo vracanje danasnjem zivotu povijesne ,glradevine 2 • U m~kim slucajevima sarno se restauracijskom metodom mogu postici oni potrebni uvjeti u prvom redu suvremenog koristenja, koji osiguravaju graditeljskom nasljedu danasnji zivot i trajno ocuvanje. Kao i kod drugih metoda ni kod 'restauracije nije moguce od,rediti apsolutna pravila koja bi bila primjenjiva za sve slucajeve u tom postupku. Svaki slucaj napose se rjesava nakon svestrane valorizacije graditeljskog nasljeda kOje se obraduje, pa se rezultati takvog metodoloskog po stupka ugraduju u projekt restauracije. Ipak, neke norme u primjeni te metode u mnogim se zemljama, barem u pravilu, prihvaeaju Ikao nacela restauracije: 1. U restauraciji povijesnih gradevina moguca ,j e veca iii manja obnova odnosno ugradnja novih elemenata, ali je ipak nuzno nove dijelove svoditi na najmanju mogueu mjeru. lako je nemoguee odredenim propisima utvrditi postotak novoga u odnosu na staro, obnovljeni dijelovi u pravilu ne bi smjeli obimom prelaziti postojeee autenticne ostatke, jer secitav postupak ne hi vise mogao tretirati kao restauracija, nego bi to vee bila primjena rekonstrukcijske metode. 2. Restauracija ne moze imati za cilj samo v.raeanje prvobitnog izgleda povijesnoj gradevini -iii cjelini, nego ocuvanje autenticnih vrijednosti jed-nog, vise :iii svih povijesnih slojeva, zavisno 0 rezultatima znanstveno-istrazivackog postupka i valorizacije. 3. Restauracija se mora zasnivati na poznatim elementima - i kako ·kaze venecijanska povelja - »zaustavlja se ondje gdje poCinje pretpostavka«. Ukolilko dode do dogradivanja i.z estetskih iii funkcionalnih razloga, onda ona moraju nositi pecat naseg vre· mena. Pogotovu su nedopustive obnove povijesnih dijelova na osnovi analogija. 4. Novi dij~lovi mOI"8~u biti obiljezeni da bi ih se raz'lilkovalo od autenticnih, ali se 'U suvremenoj praksi sve vise odustaje od zahtjeva da se novi dijelovi razlikuju od izvornih mate,rijalom, istaknutim iii udubljenim zid-nim povrsinamai drugim nacinima, sto su bili ,I
139
IstraZivanje I obnova istocnih »podruma« Dioklecijanove palace u Splitu .
je taj gomj.i kat danas u najvecem dijelu porusen, istl'azivanje i zastita substrukcija predstavljao poduhvat od !iznimnog znanstvenog znacenja. Substrukcije Dioklecijanova stana u vecem dijelu bile su zasute otpadnim i urusenim materijalom, pa je tu 'lJ prvom redu trebalo pristupiti 'iskopavanju 'i odvodenju grade i nasipa .sto se stoljecima talozio u tim prostorima. Osim toga pojedini dijelovi, osobito svodovi, s vrernenom su se urusili, pa je bilo potrebno poduzeti irestauratorske radove. U nekim dijelovirna gotovo u citavoj zapadnoj polovici, na primjer, oni su bili sasvim neznatnog obima, a negdje pak, kao sto je sredisnJi trakt i pojedine zone u istoonom dijelu, bilo je potrebno poduzeti opseznije radove obnove zidovai svodova da bi se opet dobila prostoma cjelina, da bi se omogucila suvremena upotreba tih prostora :j da bi se konsoJ:idirali prizemni prostori nad kojima su graaeni svi gornji objekti, od kojih su mnogi takoder znacajni kao kulturna dobra. Ipak u cjelini uzevsi, novi dijelovi, ugradeni restauratorskim zahvatima u prizemne dVOIrane DiOlkleciJanove palace, dos>tizu samo oiko 1% od u~upnih zidanih povrsina autenticnih prostora. Ka!ko se u slucaju Dioklecijanovih substrukcija ·r adilo u antickim prostorima u kojima su Ikasnija stoljeca unosila samo otpadnui urusenu gradu, to je restauracija tih prostora prirnjer obnove iskljucivo prvobitnog sloja, postignute bez obezvredenja bilo koje druge povijesne faze . Radovi u sredisnjoj dvorani mogu takoaer biti zanimljiv primjer primjene suvremenih tehnickih sredstava u obnovi povijesnih gradevina. S obzkom, nairne, na veoma slozenu situaciju u tom dijelu Palace, u kojoj su zgrade 'iz gornjeg kata lezale na temeljima i
Restaurirana palaca Grisogonou Zadru (Zavod za zastitu spomenika kulture)
5. U pravilu je potrebno izbjegavati obnovu dekorativnih dijelova, osim u slucajevlrna kada koristenje povijesne gradevine, estetski i drugi razlozi nuzno zahti,jevaju dosljedni dovrsetak restauracijskog postupka.
I
Iz nekih primjera iz domace i inozemne prakse ocuvanja graditeljskog nasljeaa nastojat cerno ilustrirati navedena nacela. Restauratorski radovi u podrumskim dvoranama Dioklecijanove palace u Splitu spadaju meau opseznije zahvate obnove nase kulturne bastine. Prizemne dvorane Palace, konvencionalno nazvane "podrumima«, sagradene su u juznoj cetvrtini Dioklecijanove r ezidencije, da bi izravnali nagib zemljistai omogucili potrebnu izolaciju carevom stambenom kompleksu, koji se nalazio iznad tih prizemnih prostora.' Kao substrukcije, prizemni prostori se rasporedom i oblicima u osnovi sasvim podudaraju s dispozicijom Diokle~ijanova stana u gornjem katu, pa je, s obzirom na okolnost da 140
'T. Marasovic : Prizemne dvorane Dioklecijanove palace. Split 1966.
Obnovljeni zapadni dio »podrurna.. Dioklecijanove palace u Splitu
141
zidovima koje je radi valorizacije antioke dvorane bilo potrebno ukloniti, to je citav zahvat konstruktivno rijesen s nosacima iz prednapregnutog betona, koji su ostali skriveni ·iznad obnovljene svodne konstrukcije, tako da su sve zgrade :iz gornjeg dijela sasvim konsoli-dirane, a anticka dvorana u prizemnom prostoru obnovljena u svojoj prostornoj cjelovitosti bez novih vidljivih dodataka. Hestauratorski zahvati u prizemnim dvoranama takoaer su vezani i uz pr.imjenu revitalizacijske metode, jer se zapadni ,podrumi koriste za razlicite kulturne namjene (jzlozbe, koncerti, predavanja, kazalisne primjene), sredisnji prostor za prodaju swenira, dok je istocna polovina IPredviaena da se ko·r isti u -trgovacke svrihe. I Neki drugi zahvati u povijesnoj jezgri Splita mogli bi posluziti zailustraciju valorizacije Irazlicitih povijesnih epoha odnosno primjene restauratorske metode zajedno sdrugim metodama. Tako je npr. restauracija ·bloka jugozapadno od Peristila prvenstveno primjer revitalizacije, kojoj je g. 1957. dio zapustenih i krajnje degradiranih stambenih prostora adaptiran za Radnicko sveuciliSte. U tom zahvatu doslo se postupkom valorizacije do zaklJucka 0 potrebi zastite svih povijesnih slojeva, :koji su srasli u jedinstvenu cjelinu istocne, peristilske fasade, od antickih ·Iukova, srednjovjekovnih vijenaca, goticko.renesansnog portala,renesansnih balkona do nadogradnje iz XIX. st. kOja je zamijenila izvorni romanicki gornji kat. Uz manje dopune osteeenih rimskih lukova, mogli bismo kazati da je na toj fasadi primijenjena metoda Ikonzervacije. Sasvim je meautim drugaciji zastitni t,retman unutrasnjih prostora i drugih 142
Centralna prizemna dvorana Dio· klecijanove palace u Splitu prije obnove
Centralna prizemna dvorana Dioklecijanove palace poslije obnove
fasada. U unutrasnjosti su pronaaeni ostaci antickog "Kibelinog hrama« kOje je bilo potrebno prezentirati u postojeeim prostorima oblikovanim u srednjem vijeku. Sjeverna fasada pokazivala je dva izrazita sloja: izvorni srednjovjekovni,izrazen trojim romanioko-gotickim vratima i tragovima niza prostorskih otvora ,iz istog vremena, te noviji sloj, nastao otvaranjem jednostavnih prozora, zbog kojih su zazidani 'i djelomicno unisteni prvobitni prozorski otvori. Valorizacijom te fasade utvraena jedominantna vrijednost srednjovjekovnog sloja U odnosu na nbviji sloj, koji je ,izrazito degradirao ranije vrednote, pa je projektom ureaenja (od kojeg je realiz·iran samo zapadni dio) obnovljena prvobitna kompozicija fasade, koja takoaer odgovarai sadasnjem programu revitaHzacije zgrade u cjelini. Slicni postupak moze se zapaziti i prilikom obnove susjedne palace Grisogono-Cipci na Peristilu, koJu smo vee spominjali kad je hilo govora 0 primjeni anastiloze. Istocna, peristilska fasada 'i
tu je u cjelini zadrzana do visine antickog kolonata,a iznad nje primjenom anastiloze obnovljen je gornji kat prilikom adaptacije gornjih prostora te zgrade za Regionalni centar priroritetnih akcija zastite covjekove okoline, dok su u kafani u prizemlju i prvom katu otkrivenii prezentirani antioki i srednjovjekovni ostaci. Pjesacki promet u obnovljenoj centralnoj prizemnoj dvorani Dioklecijanove palace u Splitu
Paiaca kraj Zlaflnih vrata takoae,r je p,ruzala mogucnost samo dvaju izbora: zadrzavanja postojeeeg stanja u kojem je noviji povijes143
Sjeverna fasada bloka u ulici majstora Jurja u Splitu prije ob· nove
ni sloj sasvim devalvirao prvobitnu arhitekturu ,jIj pak obnove autenticnog srednjovjekovnog sloja, kOJi 'ima istaknute pov'ijesno-umjetnioke vrijednosti, a svojim prostornim osobinama znatno je prikladniji za suvremeno koristenje. Valorizacijom ,se doslo do potrebe ovog drugog 'izbora, pa su naistocnom dijelu zgrade zatvoreni noviji otvori i ponovno vracana prvobitna romanicka kompozicija fasade, sto odgovara i prostornoj dispoziciji revitalizimne graaevine, a na sjevernoj dvorisnoj fasadi uklonjeno novije stubiste 'ispod kojeg su se otkrili znatni ostaci kasnogotioke loze, koju se moze atribuirati Jurju Dalmatincu iii njegovoj radionici. Karakter zgrade i potreba njene stains upokebe zahtijevala jei potpunu obnovu arhitektonskih i stk ulpturalnih elemenata, pa su 'U ovom slucaju restaurirani 'i poneki ukrasni detalji na osnovi sasvim sigurnih podataka 0 prvobitnom izgledu loze prvoga katai drugih dijelova, kao sto su dekori.rana ~rata u unutrasnjosti. Restauracija je i ovdje provedena zajedno s revitalizacijom, tako da jecitav sklop, koji je jOs g. 1958. predstavljao jedan od najzapustenij'ih blokova u staroj jezgri Splita, preureaen g. 1964. u Centar za kulturu Radnickog sveucilista "f)uro Salaj« '. Kao primjer primjene sasvim novih restauratorslcih tehnika mogu se uzeti neki radovi arhitekta Franca Min'issija, koji je pri restauraciji eksperimentirao novim mate,rijalima. Paznju je pobudila njegova obnova grckog teatra fraelea Minoa, kojernu su polukruzne stepenice bile sasvim tistrosene. Ostavljajuci nedirnute izvorne ostatke, autor obnove restaurirao je prvobitni oblik u materijalu prozimog perspexa,cime ,je objekt osposohljen za suvremene koristenje, dokistodobno prozirni materijal omogucava da se vide svi autenticni dijelovi te graaevine. 144
Sjeverna fasada bloka u ulici majstora Jurja u Splitu posl/je obnove
Novi materijali :koristeni su i za obnovu srednjovjekovne erkve S. Nicolo Regale u Mazara del Val/o, koja je ostala bez cjelokupne izvorne svodovne konstrukcije. Kako bi obnova u kamenoj gradi predstavljala i suvise srnjelirestauratorski zahvat, koji bi gr an'icio s faksimilskom rekonstrukcijom, to je 'i sti autor metalnim elementima izveo obnovu prvobitnog izgleda, ostvarivsi tako, Icako sam kaze "nacrt idejne rekonstrukcije u prostoru« i na prvobitnom mjestu.'.
Obnova grckog teatra frae/ea Minoa na Siciliji (F. Minissi)
'J, Marasovic. T. Marasovi6: Pala· ea kraj Ziatnih vrata u Spli!u - novo· otkriveni rad Jurja Oalmatinca III nje· gave radionice. Peris!lI. Zagreb 1'964.
Obnova crkve S. Nicolo u Mazara del Val/o. Minissijev »nacrt idejne rekonstrukcije u prostoru«
, F. Mlnlssl: o.c.
145
Za "faksimilsku« rekonstrukciju u pravilu vrijedi osnovno nacelo kOje je navedeno u vezi s postupkom restauracije, a to je apsolutna sigurnost u poznavanju prvobitnog izgleda koji se obnavIja, dok sama obnova, upravo radi postizanja "faksimilske« slicnosti obicno ukljucuje i sve detalje.
5. REKONSTRUKCIJA Rekonstrukcija je postupak ocuvanja graditeljskog naslJeda, kOJim se obnavlja povijesna gradevina iii cjelina, sto je bila porusena potpuno iii u vecem svom dijelu. Rekonstrukcija je, prema tome, potpuniji i mnogo radikalniji vid restauracije, pri kojem je nes·razmjerno vise novoobnovljenih nego autentionih dijelova, dok je kod restauracije taj odnos bio obrnut. U rekonstrukciji povijesnih gradevina iii cjelina mogu se primijeniti dvije metode, koje se u osnovi znatno razlikuju: prva je metoda »faksimilske a obnove, a druga nova izgradnja, ,koja se polozajem, volumenom, ambijentalnim iii drugim karakteristikama uskladuje s povijesnom okolinom. A. Metoda »faksimilske« rekonstrukcije »Faksimilska« obnova je postupak, kojim se samo u Izmmnim s'lucajevima vraca povijesnoj gr adevini iii povijesnoj cjelini prvobitni izgled, odnosno izgled jedne iii vise n~enih razvojnih faza, sto ga je ta gradevna iii cjelina u potpunosti iii u vecem dijelu .izgubila naglim iii postepenim rusenjem. Naziv "faksirnilske« rekonstrukcije upotrebljava se zato da bi se naglasila osnovna karakteristika takve obnove, a to je vjerna reprodukcija prvobitnog odnosno ranijeg stanja. Do primjene faksimilske "ekonstrukcije u suvremenoj se konzervatorskoj praksi dolazi samo u iznimnim slucajevima ito: - kad je autenticna gradevina iii cjelina naglo porusena (u ratnom razaranju, prilikom elementarne nepogode iii nekim drugim naglim uzrokom), a postoje 'izrazite kulturne, estetske, politicke, kultne, iii druge potrebe da se ona obnovi prema prvobitnom odnosno ranijem izgledu; - kad takva obnova, bez obzira na vrijeme iii nacin rusenja autenticnog graditeljskog dobra, ima istaknuti kulturni, odgojni iii drugi znacaJ.
1 J. Marasovic: Prllog metodolog lji obrade graditeljskog nasljeaa. dlzertaclja, Zagreb . 1977.
Stoa u staroj Ateni, rekonstruk· cija
Najveci broj "faksimilskih« obnovaizvrsen je nakon drugog svjetskog rata, da bi se ocuvala, makar i pom06u rekonstrukcije, vrijedna stara zdanja, a ponegdje i citava naselja odnosno dijelovi povijesnog grada. Takvih zahvata bilo je i 'U nasoj zemlji, a medu njima je i obnova sibenske vijecnice, koju je na osnovi projekta arh. H. Bilinica izveo Konzervatorski zavod za Oalmaciju. Stara "enesansna vijecnica, sagradena u XVI. st. nasuprot kate·drali sv. Jakova sasvim je porusena prilikom bombardiranja tijekom r ata, pa se poslije Oslobodenja pristupilo njenoj obnovi kako radi ocuvanja same gradevine, tako i radi ponovnog zatvaranja trga, kaoistaknutog ambijenta starog Sibenika. U faksimilskoj obnovi, nepotrebno se, medutim, odstupilo ad jednog znacajnog detalja. Izvorni tri1em vije¢nice graden je zategama, koje predstavljaju odredeni konstruktivni tip, sto se od ranog srednjeg 'lfijeka do novijeg doba primjenjivan 'U arhitektUiri. Upotreba nove tehnologije armiranobetonske gradnje prilikom rekonstrulkcije omogucila Je ispustanje prvobitnih zatega, Sio se s konstruktivnog sta'j alista moze opravdati, ali je time na sasvim pogresan nacin danas prezentirana renesansna gradevina, koja je zamisl~ena i izve'dena upravo sa zategama kao jednim od triju osnovnih tip ova konstr:ukci~e u povijesti stamg graditeljstva. 1 Znatno su rijedi primje·ri faksimilske rekonstrukcije arheoloskih objekata, koji su davno poruseni, zato i takav postupak, prema
Sibenska vijecnica prije rusenja u drugom svjetskom ratu.
146
147
l
Obnovljeni blok na trgu Starog mjesta u Varsavi
prvom redu arhitektanskih snimaka svih abjekata, ali takaaer i brojnim fotografskim snimkama, izvedena je faksimilska rekanstrukcija Starag Mjesta 'lJ cjelini,isto kaa :i niza istaknutih pavijesnih graaevna izvan njega. Nasuprot tam tipu obnave cjelina pamsenim ratam iii drugim uzracima, faksimilska obnova starog Wil/iamsburga maze se smatrati dmgim tipom abnave cjelavite pavijesne aglameracije, dO' koje dalazi 'iz muzejsko-edukativnih razloga. Ta se rekanstrukcija moze smatrati najapseznijim zahvatom na ocuvanju graditeljskog i kulturnag nasljeaa 'lJ Sjedinjenim americkim drzavama. kaka po primjeni razlicitih metada zastite od konzervacije postojecih graaevina dO' potpune faksimilske rekonstrukcije velikog broja zgrada. koje su bile sasvim porusene. tako i po organizacijsko-financijskom aspektu citavog poduhvata.
Obnovljena povijesna jezgra Varsave, tlocrt
meaunaradnim narmama (napr. u Venecijans,kaj pavelji) u pravilu nije dapuSteo. Staga je svajedabna izazvala vise kritike nega odabravanja rekonstrukcija Atalasave Staeispad atenske akrapale, rkaja je "faksimilski cc abnavljena g. 1952. laka se ta rekanstrukcija aslanjala na dobro praucenaj studiji prvabitnag ablika i izvedena kao pokusaj "muzeolas,ke cc obnave jednag antiDkog abjekta s adreaenim adgajna-obrazovnim 'Ucinkam, a takoaer :i sa svrham da zgrada posluzi kaa muzej "in situ cc , ipak su mnogi strucnjaci adbacili takav pokusaj repristinacije jednog davno nestalog objekta, tim prije sto njegava danasnja rekanstrukcija ostavlja utisak isuvise "nove« graaevine u takO znacajnom arhealaskom arealu kao sto je atenska Agara podno Akrapale. P.rimjere faksimilske rekonstrukcije povijesnih cjelina takoaer mozema pratiti, rkao i kod potpune obnove pajedinacnih graaevina, u dva osnovna tipa. ,Prvom tipu pripada obnova ratom pomsenih cjelina, koja se opratdava ,istim razlozima, kaji su patakli rekonstrukciJu pajedinih abjekata. Najkarakteristicniji primjer je faksimilska rekanstrukcija povijesnog sredista Varsave. Staro Mjesta, kao nacianalna srediste Poljske, bila je kroz citav rat izlazena rusenjima, ali je sasvim paruseno pasljednjih mjeseci rata, 'Oakan sto je savladan ustanak paljskag pakreta otpara nepasredna prije Oslabaaenja. Parusene S'U uglavnom sve graaevine, od kajih su ostali u najvecem braju slucajeva sarna danji dijelavi zida. Prilirkom poslijeratne abnave Poljaci su se odlucili na faksimilsku rekonstrukciju pavijesnog sredista svag glavnag grada ne sarno radi ocuvanja arhitektanska-ambijentalnih karakteristika jedne ,istaknute pavijesne cjeline, neg a i iz palitiokih razloga abrane svag nacianalnog identiteta, kaji se paistavjecuje s graditeljskam bastinam stare varsavske jezgre. Zahvaljujuci pastojanju temeljite dakumentacije, u 148
Rekonstruirane povijesne zgrade u Wil/iamsburgu
149
B_ Nova izgradnja, uskladena 5 poviljesnim ambijentom
Kulturno"povijesni znacaj Willamsburga je prvenstveno u njego" voj ulozi u povijesti Amerike iz kolonijalnog vremena, koje je nepo" sredno predhodilo americkoj revoluciji, alii u arhitektonsko"ambijen" talnoj vrijednosti njegovih gradevina pojedinacno i njegove urbane cjeline.
U slucaju kad je pol'usenu povijesnu zgradu potrebno nadomjestiti novim objektom iii obnoviti poruseni povijesni ,grad Hi na" selje, mnogo je cesce pr.i,mjenJivana metoda nove izgradnje uskla" dene s povijesnim ambijentom. Takva metoda je prihvacena ,i u suvremenoj teoriji zastite graditeljskog nasljeda. Postavljanje nove gradevine u povijesno tkivo obicno se naziva interpolacijom, Ikoju cemo kao metodu suvremenog uredenja gradi" teljskog nasljeda posebno razmotriti. RazHka izmedu rekonstruk" cije novom izgradnjom 'i interpo/acije u povijesnom okviru je u tomu sto je rekonstrukcija metoda kojom se, kad je to u programu, obvezatno nadomjesta porusena zgrada iii cjel.ina, dok je inter" polacija svako postavljanje ' nove gradevine u stari ambijent, bez obzira na potrebu zamjene porusenih objekata i!oi aglomeracija. Rekonstrukcija novom izgradnjom uvijek nosi pecat suvremene arhitekture, koja se uskladuje u postojecem ambijentu ne samo polo" zajem, nego i volumenom, gabaritom a arhitektonskim izrazom ne smije blti u neskladu s cjeHnom u Ikojem nastaje.
Buduci da su iz tog vremena bile porusene mnoge gradevine, zakljuceno je da se pride cjelovitoj rekonstrukciji starog Williams" burga, pri cemuce se konzervirati sve stare zgrade, a one, koje su nestale, faksimilski obnoviti na osnovi postojece dokumentacije. P'r.i tomu je odredeno da se grad obnovi prema stanju iiz g. 1775. kad je Williamsburg prestao biti glavni grad savezne drzave Vi'r" ginije. Dokumentacija za faksimilsku obnovu zasnivala se na arhiv" skoj gradi, rezultatima arheoloskih iskopavanja, aU najvise na otkl'i" GU grafickih izvora, koji su omogucili poduzimanje takvih zahvata. Kada su g. 1927. zapoceli projekti rekonstmkcije, jos oko sto" tinu objekata iz predrevolucionarnog vremena stajalo je na svom mjestu. Neki od nj.ih podvrgnuti su samo konzervatorskom postupku, dok je kod vecine trebalo poduzeti opsezne restauratorske radove, s time sto je za ~natan broj upotrebljena metoda faksimilske \ rekonstrukcije. Rekonstrukcija Williamsburga nije se ograniCiia samo na vra" canje fiziokog .izgleda porusenim gradevinama i gradskoj cjelini, nego na totalnu nwze%sku rekonstrukciju obnovljene gradske zo" ne, koja sadrzi i obnovu svih namjena zgrada 'iz :kolonijalnog vre" men a uklJuGujuci muzeolosku prezentaciju r·adnih funkcija, pa se ta metoda priblizava koncepciJi »otvorenog muzeja«, 0 cemu ce kasnije biti govora. Muzeoloska predodzba prvobitnih funkcija ukljucuje i rekonstrukciju starih nosnji, u koje su odjeveni sluzbenici rkoji uce" stvuju u tOj permanentnoj zivoj prezentaciji jednog americ.kog povijesnog grada. Takvu rekonstrukciju prati i opsezna dokumentacija, zasnovana ne samo na muzeoloskoj obradi svake pojedine zgrade in situ, nego i na odgojno"obrazovnom programu u okviru Dokumen" tacijskog centra starog Williamsburga koji ukljucuje fotografije, fit" move i druge nacine prikaza proslosti tog grada.
Takvu re'konstmkciju, za raz,liku od one nfaksimilske« ne podsticu ratlozi f.izicke restitucije pojedinacnog vrijednog objekta, nego u vecini slucajeva urbanisticki razlozi zadrzavanja ulicnog gabarita, prostorno definiranje trgova ,i drugih gradskih prostora, funkcionalni orazlozi odrzavanja postojece iii unosenja neke nove namjene, a kod rekonstrukcije povijesnih cjelina odrzavanje kontinuiteta grada, naselja Hi pojedinih njihovih dijelova.
Williamsburg (SAD), tloert rekonstruitane povijesne jezgre
Modaliteti novog 'rjesenja, koJim se respektira povijesni ambijent, razliciti su u razl·iciHm sredinama, a najvise ovise 0 arhitektonskom izrazu sto ga u sebi nosi svaki pojedini projektant, jer je rekonstrukcija tog tip a izoraziti kreativni postupak U tim' razlicitostima moguci su i orazliciti stupnjevi priblizavanja prvobitnom objektu, odnosno okolnom ambijentu od primjene tradicionalnih materijala, oblika iii detalja, preko objekata koji se svoJim neutralnim izrazom najjednostavnije stapaju s ambijentom, pa do gradevina koje unatoc respektu prema povijesnoj sredini nose izraziti pecat suvremene arhitekture, odnosno obiljezje vlastite kreativnosti pojedinog projektanta. I za tu metodu mogli bi se nabrojiti brojni primjeri u svijetu i u nasoj zemlji, a spomenut cemo jos dva primjeraiz Dioklecijanove palace u Splitu, jer se radi 0 veoma osjetljivim zahvatima obnove izvedene metodom ambijentalne rekonstrukcije. Jedan se odnosi na obnovu stambene kuce u Rodriginoj ulici, koja se uslijed trosnosti sama urusila g. 1958. Ta je zgrada sacuvala same na straznjem zidu ostatke romanioke arhitekture, dok je ulicna fasada bil-a bez stilskih oznaka, ali ambijentalno uskladena s povijesnim karakterom staorog sredista Splita. Zgrada se urusila jer je bila veoma trosna, a srecom su prethodno njezini stanari iseljeni, pa urusivanje nije donijelo i Ijudske zivote. Potreba za obnovom proizisla je iz stava da jedna recentno stvorena praznina u povijesnom sredistu sto prije mora nestati i da se bloku u cjelini vrati prvobitni inte'gritet. Kako sama graaevina nije predstavljala osobitu povijesno-umjetnicku vrijednost, to se nije ni postavljalo pitanje potrebe za »faks'imilskom« rekonstrukcijom, vee se prislo ambijentalnoj obnovi stambene zgrade, prve koja je u revitalizaciji
Williamsburg, rekonstruirana Ije-
kama
150
151
J
Dioklecijanove palace ponovno dobila stambenu namjenu, usklaaenu sa suvremenim standardom stanovanja. Zgrada se 'sv,o jim vo'lumenom 'i materijalom (,kamenim zidovima i ,krovom od kupa ,kanalica) potpuno usklaauje s okolnim ambijentom, ali samim izrazom nos'i pecat nenametljive suvremene arhitekture. (Rrojektanti obnove sou Mira Bezic i Neven segovic). Na njezinom straznjem zidu respektirani su i k.onzervirani sviizvomi romanicki ostaci. Dru9'i slucaj od-nosi se na mnogo osjetljiviji problem obnove ratom porusene zgrade na Peristilu. Prvobitna zgrada AgHc-Mrkonj'ic bila je trokatna uglovnica na raskrizju glavnih antickih komunikacija u Palaci - karda ,i dekumana - odnosno glavnih danasnjih ulica Dioklecijanovei Tomislavove poljane. lako na tako istaknutom polozaju, prvobitna graaevina ne samo da nije ·imala povijesnih ni ambijentalnih vrijednosti, nego je svojim betonskim materijalom, narocito betonskim stupicima, znatno odudarala od okolnog ambijenta istaknutog povijesnog, umjetnickogiarhitektonskog znacaja. Pogoaena avi'Onskom homrbom g. 1944. ta je z,girada bila znatno porusena, a pri uklanjanju njezinih ostataka pojavili su se znacajni izv.orni dijelovi Dioklecijanove palace i to ugaoni pilon naraskrizju karda i dekumana, ostaci stupova s bazama i ostaci plocnika. Potrebu za obnovom i ovdje su trazili prvenstveno urbanisticki -razlozi zastiteizvornog srednjovjekovnog ambijenta odnosno postojecih povijesnih blokova na raskrizju glavnih ulica, a osjetljivost situacije naglasavao je sam Peristil, koji je vjekovima okruzen izgraaenim pr.ostorom 'i ne podnos'i na jed nom svom uglu novu, umjetno stvorenu prazninu. Unatoc tomu sama 'izgradnja, ,koju su podstakle strucne sluzbe u gradu (Konzervatorski zavod za Dalmaciju i Urbanistioki zavod), naisla je vec 'i u pogledu osnovnog .opredijeljena za iii protiv rekonstrukcije na podijeljena misljenja, jer je bilo prisutno .i misljenje da nije potrebno obnavljati porusenu zg-radu, to prije 5tO su na njezinom prostoru pronaaeni zna-
cajni ostaci same Dioklecijanove palace. Pa 'i kod pobornika rekonstrukcije javljali su se razliciti prijedlozi za .obnovu .od zahtjeva za primjenom »faksimi'lske« metodei historicistioke arhitekture d.o razUcitih suvremenh rjesenja, kOja su vise :iii manje vodili racuna o povijesnom ambijentu. Usvojen je projekt Odjela za graditeljsko nasljeae Urbanistickog zavoda (projektant Neven segvic), prema koJem ,se obnovlljena zgrada svolj im volumenom potpuno prHagoouje ambiJentu. Zahtjev za respektom povijesneokoline odredio je obloznimaterijal iz kamena {u ovom slucaju izglacanog), dok se oblici otvol'a ,i cjelokupna kompozicija takoaer povezuju s karakterom okolnog ambijenta. Pa ipak, zgrada nosi pecat suvremene arhitekture i ne tezi historicistickom oponasanju. Njezino specificno rjesenje prizemlja u staklenoj stijeni trazili su razlozi prezentacije arheoloskih nalaza. Naime, u prizemlju, koji se koristi kao prostor jayne namjene (snack-bar, pa zatim banka) valorizirani su svi antiok'i ostaci (pilon i stupovi ulica, obnovljeni dijelovi zida sjeveroistocne zgrade Dioklecijanove palace,izvomi plocnik), pa je bilo potrebno da se .ostavi mogucnost njihova dozivljavanja ;i s ulice. Gornji katovi ,koriste se kao poslovni prostor trgovinskog poduzeca "Jadranteksril«, koji je bio narucilac rekonstrukcije.
Jad~a~u. ~~~~e:ntlcki grad na istocnom
Potrebe za 'rekonstrukcijom povijesnih cjelina takoaer su najve6im dijelom uvjetovale ratna razaranja iii elementarne nepogode. Od nasih primjera primjene metode rekonstrukcije povijesnog grada putem nove izgradnje koja respektira osnovne prostorne osobine ranije aglomeracije - moze se navesti slucaj obnove Zadra. Grad je, podignut u anticko doba na izduzenom poluotoku, nosio sve karakteristike r·ims,ke urbanistike: pravilnu .ortogonalnu mrezu ulica 'koje su uo:kvirivale isto tako pravilne stambene blokove s gradskim sredistem u sjeverozapadnom dijelu otoka.' Srednjovjekovni Zadar preuzima osnovnu prostornu organizaciju antickog Jadera, koju adaptira za poirebegrada svog vremena, komu osnovna obiljezja daje romanicka 'i goticka arhite,ktura. Zadrzavaju se po-
Zadar, proje!a rekol1strukcije
RekanstrLlirana zgrada na ras/a· seLl Diak/ecijanave u/ice i Tami· s/avove po/jane u Splitu.
152
153
tezi glavnih ulica, '~oje se, meautim, reduciraju, a spajaju se stambeni blokovi u vece cjeline .1 Za razliku od antickog grada izrazitog monocentricnog obiljezja, srednjovje,kovni Zadar nosi sve karakteristike bicentrizma, jer se na anticki kultni centar jos od starokrscanskog vremena izravno prostorno nadovezalo krscansko kultno srediste, dok je municipalni trg obHkovan na sasvim suprotnoj strani blizu istocnih gradskih vratiju. Pocetkom novog vijeka bitne promjene u urbanoj formi dolaze s podizanjem utvrda, od kojih su narocito karakteristicna ona iz XVII. st. ·kojom je okruzeno cjelokupno gradsko podrucje. Rusenjem tih utvrda formira se u XIX. st. nova »gradska fasada«, oblikovana »reprezentativnim« zgradama, a srednjovjekovnai renesansno-barokna struktura postepeno se obnavlja 'uz stalno zadrzavanje osnovnog gradskog mjerila kOje je tek s talijanskom okupacijomizmeau dvaju svjetskih ratova u XX. st. ponegdje mjestimicno poremeceno. Taj razvoj naglo prekida bombardiranje iz zraka g. 1944. kojim je najve6i dio starog grada porusen, dok ' su najznacajnije vrednote graditeljskog nasljeaa srecom uglavnom posteaene. Rekonstrukcija grada zapoceta je nakon natjecaja g. 1955. kojim su ·kao najuspjesniji radovi ocjenjeni oni koji predviaaju obnovu, zasnovanu na postivanju prvobitne urbane strukture u mjerilu i u volumenu novosagraaenih objekata. To je i karakteristika proje,kta Bruna Milica, ona osnovi kojeg se pristupilo arhitektonskoj raz·radi. Pojedini projektanti koji su sudjelovali u toj fazi nisu, meautim, svoJim ostvarenjima bili na visini zadatka arhitektonske rekonstrukcije u jednom tako znacajnom, a .istodobno osjetljivom povijesnom tkivu.
Nova zgrada Arheoloskog muze· ja u Zadru, prislonjena na sarno· stanski sklop Sv. Marije (M. Ka· uzlari6)
Interpolacija u povijesl1oj jetgri Rijeke (I. Emili)
6. INTERPOLACIJE I DOPUNE U POVIJESNIM SREDINAMA
Interpolacija je metoda popunjavanja povijesnog grada iii naselja novim objektima iii cjelinama. Najcesce se primijenjuje u postojecim blokovima u kojima se nalaze prami prostori, koji se popunjavaju ·radi 'koristenja prostora (u privrednei stambene svrhe) iii zatvaranja k,ompozicijske cjeline pojedinog bloka iii vece prostorne jedinice grada Hi naselja. Za razliku od rekonstrukcijske metode, faksimilske Hi ambijentalne, ·kojoj je uvijek osnovna svrha obnova graaevine iii cjeline koja je nekad postojala, 'interpolacijom se ne tezi vratiti nekadhsnje stanje, onego popuniti danasnje praznine (bez obzira na to jesu Ii one ranije uopce postojale)i to unosenjem suvremene arhitekture u postojece tkivo. Interpolacijom, prema tome mozemo smatrati i svaku danasnju dopunu ranijem povijesnom ambijentu. Osnovna 'karakteristika .interpolacije je danasnji izraz koji se vise iii manje usklaauje s postojecim ambijentom. U odnosu na taj osnovni kriterij usklaaenja s povijesnom sredinom, interpolacije mogu biti sasvim razl.icite , pa se javljaju u vrlo sirokom rasponu od svijesnog suprotstavljanja ·ranijem izraz·u (tzv. kont,rapunkt) do veceg iii manjeg podreaivanja postojecem ambijentu (tzv. asimilacija). Ranija povijesna razdoblja, u kojima se cesto primjenj-ivala interpolacija nove arhitekture u postojecem povijesnom tkivu, veo154
Rab, hotel International (J. 'De Luca)
1 I. Petricioli: Razvitak Zadra , Urbs. 1958. N. Klaic - I. Petrlcloll: Povljest Zadra, srednji vijek '
1 I. Maroevic: Novo u starom, 11 zagrebacki salon , Zagreb, 1976.
ma cesto su se izrazavala ,kontrapunktom »novoga« prema »starome«. Pri tome se nerijetko nova arhite.ktura suprotstavljala postojecem ambijentu ne samo iz,razom, nego volumenom ;i materijalima. Nasem vremenu svojstven je respekt prema graditeljskom nasljeau, pa se i interpolacijama vise tezi asimilacija nego suprotstavljanje. o interpolacijama novoga u stam mnogo se raspravlja osobito u posljednjih dvadesetak godina. Na III. kongresu ICOMOS-a (Budimpesta 1972.) usvojena su cetiri nacela umetanja nove arhitekture u stare tkivo: integracija suvremene arhitekture s povijesnom sredinom putem urbanistickog planiranja, slobodna primjena novih tehnika i materijala uz postivanje postojecih odnosa, autenticnost pov·ijesnih ambijenata koji iskljucuju krivotvorine, te ponovno ozivIJavanje urbanih pr·ostO'ra novim namjenama. Meau teoreticarima u nasoj zemlJi, koji su se bavili tim pro· blemom, valja spomenuti I. Maroevica i njegovu klasifikaciju cetiriju metoda ·interpolacije novoga u staro: 1 1. metoda faksimHa, koja u oponasanju postojeceg ambijenta .granici s faksimilskomrekonstrukcijom; 2. metoda prilagoaavanja, t .j. pokusaj sto manjeg isticanja novog u starom; 3. metoda naglasavanja radi uspostavljanja ravnopravnijeg odnosa; 4. metoda kontrasta, kojom se trazi nadjacati iz'raz postojece sredine. U posljednje vrijeme spominje se cak »interpolacija starog u novome« u slucaju kada se rijetke autenticne povijesne graaevine na'laze okruzene novim objektima, 155
Postupak osjetljivog projektiranja u povijesnim ambijentima, sli,can interpolacijama, traze i dogradnje povijesnih objekata i cjeUna, .kojeriastajuiz razlicitih funkoionalnih 'razloga. 1
' Primjeri dislokacije graditeljs.({og ,nasljeda, kao metode koja se uglavnom primijenjuje iposljednJih desetljeea, veoma su brojni u svijetu i kod nas. Medu najpoznatije radove te vrste u svijetu spadaju oni poduzeti u Eg'i ptu zbog izgradnje Aswanske brane za veliko Naserovo jezero u Gornjem N,ilu kad je bilo potrebno premjestiti neke veoma znaeajne graditeljske i umjetnioke cjeline. Prvi zahvat u toj akciji bilo je premjestanje hrama Ramsesa II. u Abu Simhelu. Prema projektu arhitekta Pietra Gazzole bilo je prvobitno ipredvideno da se golemi kompleks hrama u cjelini presel,i na !lOVU lokaciju sjeeenjem sklopa stijene u cjelinii dizanjem eitavog spomeni, c~og kompleksa putem golem:ih hidrauliokih presa. Prihvaeen je, medutim, dl1ugi projekt po kome su di,j elovi sjeeeni i u komadima preneseni na novi polozaj u bHzini izvornoga, ali l1a znatno visoj koti. Pri tomu su starom hramu na novom mjestu vraeeni slieni topografski uvjeti prostora u pe6ini s time da je prethodno :izradena nova hetOilska zastitna kupola, koja je ostala nevidljiva, osiguravsi unosenje 'izvorne konstrukcije u novoj geoloskoj situaciji.
Uprava franjevacke provincije povjerila je Urbanistickom zavodu Dalmacije osjetljivi zadatak dogradnje franjevacke slkole uz postojeeu crkvui samostan. Projektom je osim obnove samog samostana predvideno uklapanje novosagradenog dijela skole u postojeei sklop njegovim organskim prosirenjem prema sjevernoj strani. To je omogueilo da se u cjelini sacuva u vanjstini hist{)rijski karakter a da se 'istodobno suvremeno oblikuje sk{)lslka zgrada, orijentirana prema unutrasnjem dvoristu, a zatvorena sa svih vanjskih strana zidom u visini prizemlja. Istim zahvatom uklonjeni su i neukusni dodaci 'iz ranije rekonstrukcije i ostvareni svi programski zahtjevi ,SUVIremeno oblikovanih i opremljenih stambenih, radnih i pomoenih prostorija redovnikai 'internata. Projektant cjelokupnog zahvata je Jerko Marasovie, a ,radovi dogradnje i obnove zavrseni su g. 1968.
Montaza dijela preseljenog kompleksa u Abu Simbelu (Egipat)
Dopune 'mogu zahvatiti 'i veee prostore u povijesnim naseljirna . To je slucaj s vee spomenutom revitalizacijom starog Primostena lJla otoci6u, 'gdje su projektanti (8. Pervan i suradnici) predvidjeli upotpunjenje postojeeeg nasellja novim ,z'gradama, koji se volumenom, materijalom 'i osobito karakteristicnim krovnim rjesenjem asimiliraju s izgradenim povijesnim naseljem, premda svaka napose nosi pecat suvremenog arhitektonskog izraza.2
Recentni zahvat, vezan uz istu Aswansku branu, je premjestanje sklopova hramova s glas{)vitog otoeiea File l1a obliznjoi otog Agi:kiJu koji nije potopljen lizgradnjom nove brane. Radi se 0 slozenom zahvatu dislokacije g.raditeljske cjeline koJi se sastoji od niza objekata, sto su prema projektu i u realizaciji tal,ijanske firme Condotte-Mazzi Estero rpremjesteni na susjedni otoeic, ali na znatno visoj koti, iznad razine novog akumulacijsk{)g jezera. Gitav zahvat izvrsen je primjenom uzornog metodoloskog postupka: najprije ~e izraden egzaktni arhitektonski snimak i sva tehnicka :i druga znanstveno-istrazivaeka dokumentacija postojeceg stanja, zatim se pri-
7. DISLOKACIJA Premjestanje povijesnih gradevina Ii cjelina takoder jeiznimna metoda koja se dopLsta sarno u slucaju kad ni jed nom drugom metodom nije moguee ocuvati kulturno dobro na izvol'n{)m mjestu. Takvi se slucajevi najveeim dijelom javljaju prilikomizvodenja veIikih hidrotehnickih radova, znaeajnih za naoionalnu ekonomiju, kad se prostor,i u komu se nalaze objekti iii cjeHne graditeljskog onasljeda moraju pretvoriti u akumulaC'ij&ka jezera, pa se 'kulturna dobra u njima mogu oeuvati jedino dislokacijom na drug1i polozaj koji bi u pravilu trebao biti sto blizi 'izvornome, da hi se premjesteni objekt iloi cjeHna nasli u istom geografskom prostoru.
Aksonometrija franjevackog sa· mostana na Poljudu u Splitu prije j poslije dogradnje
Pojedini teoretieari zastite spomenika, poput Cesare Brandija, osporavaju u naeelu dislokaciju kao prihvatljivu metodu, smatrajuei da je umjetnieko djelo sraslo s izvornim ambijentomiz kojeg se ne smije izdvojiti.3
Usp. Urbs , Spl it, 1973, str. 84. UrbBnisticki projekt revltalizBcije starog Prlmostena. 3 C. Brandi: Teoria del restauro, To· rino, 1977.
156
1 2
Projekt dislokacije kompleksa u Abu Simbelu (gore) i izvedba
157
stupilo, po odredenol11 sistel11u, numeriranju I demontiranju blokova kojisu preneseni na novi otoki privremeno uskladisteni (8 ukupno preko 45.000 blokova) 'i zaNm montirani na odredeno mjesto prema rpr.vobitnom rasporedu arhitektonsko-ambijentalne cjeline. Pri tome su, rawmljivo, primijenjena 'i suvremena tehnicka sredstva u nevidljivim dijelovima ,konstrukcije, tako da se novi izgled cjeline 'i pojedinih dijelova podudara cak i u detaljima s prvobitnim stanjem.' Glasoviti kompleks na otoku Hie zrtvovan je, dakle, visim privrednim interesima jedne zemlje, ali su barem njegove graditeljsko-umjetnicke vrijednosti spasene premjestanjem, pa, ialko se vise ne nalaze u izvornom ambijentu, predstavljaju materijalno"prostorni konHnuitet dislociranog ori,ginala. Slicni visi interesi uvjetovali su ponegdje 'i premjestanje cijelih povijesnih naselja. Kao primjer moze se navesti spanjolski gradic Puertomarin u Galiciji, koj
I A , Giammarusti - A. Roccati: File, storia e vita di un santuario egizio, Novara, 1980. 2 T. Marasovic: Zasjedanje Savjeta medunarodne federacije za stanovanje i urbanizam u Santlagu de Compostelia . Urbanizam-arhltektura, 1l1/14, Beograd 1962, str. 39.
Dislokacija romanicke crkve u naselju Puertomarin u Galiciji (Spanjolska)
158
Vatlenje svedskog ratnog broda Vasa u stokholmskoj luci
, A. Franzen: The Arship Vasa, StGckholm , 1962.
pomorstva, brodogradevne tehnologije, kultume historije i drugi zaista jaki motivi. Godine 1961. ulozena su velika sredstva uz iznimno slozeni tehnick,i pothvat da se brodistrazi na mjestu potonuca i zatim pristupi veoma slozenom procesu podvodnog tretmana drva (injektiranje e:poxy :polimerima), podupiranje i podvodno ugradivanje plutajuceg doka u rkojem se stalna zadrzavala vlaznost, Na taj nacin zastitila se ne samo integralna drvena konstrukcija, negoi citav bogaN inventar broda. Tako je brad doveden na pov.rsinu i dopreml,jen uz jedan lucki gat, uz koji je sagradena posebna konstrukcija za njegovu trajnu zastitu. Kao iznimna muzejs'ka atrakcija Vasa je danasotvoren brojnim posjetiocima. 1 Premjestanja povijesnih gradevina katkad su potaknuta i drugim zastitnim razlozima. To je, na pr., slucaj s dislokaoiJom stare, povijesno znacajne Lucke spasilacke stanice (Old Harbour lifesaving Station) kod Chathama na novi polozaj u Cape Cod u Pr6vincetownu (SAD). To je bio zadnji sacuvani primjer inace karakteristicnog gradevnog Npa, sagradan 1879, za potrebe americke spasilacke sluzbe, pretece danas poznate Coast Guard Service. Odluku o dislokaciji potakla je o:pasnost od erozije kupalisnog podrucja, koja bi dovela do rusenja povijesnog spomenika, pa se stara gradevina u ovom slucaju zastitila premjestanjem. Tehnoloski proces u tom je postupku omogucio maksimalnu zastitu, jer je citava struktura samo presjecena u dva dijela, zahvacena velikom dizalicom, ukrcana na teretnlacu i odtegljena na novi polozaj,gdje je sastav159
I II
1"
Ijena i danas se upotrebljava kao Muzej sluzbe obalnog spasavanja a u organizacijoi zastitnih akcija Park Servicea.' . Ima, medutim, pnimjera dislokaoija gradevina kOje nisu potakli razlozi potapanja ,izvornog ambijenta Hi 'P,ak muzeoloska zastita, !lego zelja za posjedovanjem povijesnih objekata koji su pripadali drugim, cesto veoma udaljen'im geografskim i ambijentalnim sredinama. I u takvim slucajev;ima mogu se zapaziti razlicite pobude od nastojanja zastite ,i obnove gradevina makari u udaljenim krajevima , do cisto muzeoloskih akvoizicija nepokretnih kulturnih dobara, kOje se ne mogu opravdati nikakvim visim interes:ima. Crkva St. Mary Aldermanbury sagradena je u Londonu kao romanioka gradevina g. 1181., ali je poslije pozara 1666. obnovio glasoviti britanski arhitekt Christopher Wren.' Drugi tes'ki udes pogodio je tu gradev:inu g. 1940. kad je stradala od nacistickih bombii kao rusevina predana americkom Westminister Collegu u Fultonu prilikom evociranja jednog poznatog Churchillovog govora kojoi ,j e britanski drzav:nik tamo odrzao. Prigodom obiljesavanja tristote obljetnice gradnje, c~kva je prenesena na novu lokaciju, udaljenu cak 4500 milja od 'izvornog ambijenta. Po uobicajenom procesu dokumentiranja, numeriranja 'i demontiranja, :kompletna gradevina ukrcana je na brad i dopremljena u Fulton, Missouri (SAD), gdje je ponovno montirana. Izvorna kamena grada prekrila je novosagradenu konstruokciju od opeka, a metalni krov replicira prvobitnu drvenu krovnu konstmkciju koja 1e nestala prilikom bombardiranja. U unutrasnjosti, koja danas sluzi
, J. M. Fitch: Historic preservation, str. 133 2 J. M. Fitch: Historic preservation, sIr,. 202.
Muzej u stokholmskoj luci, u kojem je smjesten izvaaeni ratni brod Vasa
Vaaenje svedskog ratnog broda Vasa u stokholmsko/ luci
kao kapela u sklo.pu Collegea, re.plicirani su drveni i zbukani detalji pryobitne Wrenove arhitekture. Jos je drasticniji slucaj premjestanja evropskih samostana kao, na pr., onog iz poznatog spanjols'kog romaniokog kompleksa u Cuxi, koji je dopremljen u New York (u Muzej "The Cloisters,,) i danas predstavlja najstariju povijesnu gradevinu na Manhattanu u sasvim novom ambijentu, sto se - gledajuei sa stanov;ista ocuvanja graditeljskog nasljeda - ni u kpm slucaju fie moze opravdatL Premjestanja .povijesnih objekata bez stvarnih razloga bilo je i u nasoj zemlji, a kao primjer moze se navesti Tahir-begov konak u PeeL lako je postojala mogucnost zastite te vrijedne gradevine karakteristicne onijentalne arhitekture, ona je ipak bez stvarne potrebe premjestena na sasv;im ne.primJereno mjesto u blizini pumpne stanice.'
8. REPLIKA I "MUZEJI NA OTVORENOM«
'S. M. Nenadovlc: Zastlta gradi· teljskog naslecta, Beograd 1980.
160
Replika je metoda faksimilske rekonstrukcije povijesne zgrade u kojoj se iz muzeoloskih, odgojno-obrazovnih Hi katkada i zastitnih razloga kopiraju izvorna graditeljskai umjetnioka djela i postavljaJu na drugom mjestu. Gledajuci s tog stanov,ista repliku ne mozemo uvijek smatrati zastitnom metodom, jer to ona postaje samo u slucaju okad se orig:inalno djelo radi zastite nadomjestava kopiJom. No i bez obzira na zastitnu ulogu, replike katkada imaju takoaer vrijednost graditeljs,kog nasljeaa, 'i to prvenstveno u onim slucajevima gdje zbog starosti, egzemplarnosti, unikatnosti iii drugih razloga te graaevine i same postaju pov,ijesna iii ambijentalna dobra. Znanstvene vrijednosti repliciranih g,raditeljskih objekata i cjeHna danas najvise dolaze do izrazaja u t. zv. "muzejima na otvorenom a , kOJi na jednom mjestu omogueavaju sagledavanje povijesno-umjetnickih, tehnickih, kulturnih, ambijentalnih i narocito etnoloskih osebina povijesne sred-ine.
161
Zastitna uloga 'rep like dolazi doizrazaja u onim situacijama kada se radi ocuvanja osjetljivli hi ugrozenih originala uklanjajui pohranjuju izvomi objekti. najcesee skulpture. 'i na nJihovo mjesto postavljaju kopije. To je napr. slucaj s poznatim Mikelanaelovim kipom Davida u Firenci iii pak s mramornim poprsJima iz katedrale u P.isi. koji su sklonjeni radi zastite 'i na njihovom mjel?tu postavljene replike. Smisao takvih zamjena pokazao se u svojoj punoj opravdanosti u onim podrucjima gdje atmosferske prHike. a narocito zagaaenost zraka u sve slozenijoj ekoloskoj situaciji velikih urhanih sredina i industrijskih 2:ona znatno osteeuju original,e. To se najbolje moglo zapaziti usporedbom sacuvanih Ii izlozenih kip ova na Partenonu atenske Akropole. Kao sto je poznato. veliki broj izvornih skulptura iz Partenona odnesen je 1813-1813 - da upotrijebimo rijeci J. M.Fitcha 1 - >lU jednom od nalspektakularnijih u povijesti pr,imjera gusarstva u umjetnosti«. kad je Lord Elgin prisvoj,io ta vrhunska djela grcke skulpture. koja se sada cuvaju u ,Iondonskom British Museumu. Izvome 'skiulp,ture. Ikoje su ostale na Partenonu toliko su do1Jraja'le. da se sada i one ;sklanjaju u akropo:lski muzej i nadomjestaju replikama. Arhitektonski prostori katkad se repliciraju u muzejskim interijerima da hi posluZili za 'izlaganje prenesenih ali 'izvornih spomenika sl'ikarstva i skulptur,e. Takve su rep like na pro u muzejima etrur-
I
o.c.
J. M. Fitch: Historic preservation,
Replicirani pros tori romanickih crkava.
/zvorna freska prostoru apside ve S. Maria de na Montjuicu u
Replicirana statua Michelangelo· vog Davida ispred Palazzo Vecchio u Firenci
162
u repliciranom romanicke crkTahul u Muzeju Barce/oni
ENTRADA
skih grobnica.ili na pro u Barcelonskom muzeju Palacio Nacional na Montjuicu u kome su u okviru Muzeja katalons'ke umjetnosti repl'icirani interijeri romanickih cl"kava. da bi se u njima mogle postaviti ·izvorne I"omanicke freske. prenesene iz udaljenih. pretezno brdovitih predjela Katalonije. gdje su bile zapustene i uglavnom ugmzene. RepHkom u zastitne svrhe mozemo smatrati i vee spomenuti pl"imjer konstantnog obnavljanja japanskog ranosrednjovjekovnog hrama Ise Naiku u Monshu. koji se od nastanka do danas replicira radi odrzavanja svakih dvadeset godina. Re,plike. do kojih dolaz·i iz edukativno-muzeoloskih razloga. takoder 'iomaju dugu tradiciju. a poneke i odreaene povijesno·kulturne vrijednosti. Tako je u okvliru vel'ike jubilarneizlozbe u Nashvillu (SAD)g. 1895. (Tennessee Centenial Expositon) izgraaena u pravom mjerilu replika atenskog Partenona. Podignuta ispocetka u laganoj metalnoj konstrukcijii gipsu. zamijenjena je g. 1930 armirano-betonskom strukturom. kojoj je potpuno u oblikui boji kopiran glasovliti Fidijin orig'inal. Ta zgrada i u svojoj unutrasnjosti sadrzi kopije svih partenonskih originala. sto ih je odnio EIg:in. a cuvaju se u British museumu. Gitav niz drugih replika. narocito onih u SAD mogu takoaer hiti zanimljive tur,istioke atrakcije. aU kao gradevine nemaju kulturno povijesne vrijednosti. osim u onim dijelovima u KOjima sadrze izvorne arheoloske vrednote. iii izvanredno bogate umjetnioke kolekoije. To je slucaj s Paul Getty Muzejem u Malibu (Califomia). u kome je replicirana Villa dei Papyri iz Herculanuma. a pridodani j elementiiz Pompeja. Neke amel"ioke replike. koje nemaju preten-
163
ziju vjernih kopija nitiikakvu odgojno-ohrazovnu funkciju, kao sto su Hearstova villa u San Simecmu (California) iii Villa Vizcaya Henry-ja Deeringa u Miami (Florida) poticane su ,i drugim pobudama (a meau njima je svakako i stanoviti snobizam multimiljarderskog drustvenog sloja). Ovom treba dodati 'i druge replike, koje poput onih u Disneylandu predstavljaju nesumlj.ivu turistioku privlacnost, sto dokazuju 'i milioni posjeti/aca, ali su izvan svake rasprave kad je r,ijec 0 autenticnim graditeljskimi umjetnickim vrednotama i problemima njihova vrednovanja. Kulturni smisao dislokacija i replika pokazuju i nmuzeji na otvorenom« koji u posljednje vrijeme u mnogim zemljama sve vise razvijaju svoju odgojno-obrazovnu ulogu. Oni se u mnogim mjestima zasnivaju na premijestenim autenticnim objektima, sto je uglavnom slucaj s tzv. etnopal'1kovima ali ponegdje i na novosagraaenim replikama. Taj oblik muzeja (na engle,skom open-air museum, francuski plein air, njemac.ki Freiflcht) datira od 1891. god. kada ~e etnolog Arthur Hazelius osnovao u Skansenu {svedska) prvi muzej takve vrste. Nezadovoljan ogranicenim mogu6nostima prikazivanja ·izvornih objekata, koje su pruzali klasicni muzeji, Hazelius je smatrao da se eksponati moraju dozivljavati u svom arhitektonskomi hortikulturnom kontekstu. Tako je u Skansenu zapoeeo s oblikovanjem etnoparka, tj. kolekcijeizvorne ruralne arhitekture, koja u interijerima sadrzi autentieni namjestaj, alate, odjeeu, an takoaer i bioloske elemente jedne etnografske cjeHne: biljke i zivotinje. Na jed-
.Otvoreni muzej« povijesne arhitekture na otoku Kizi na Oneskom jezeru u sovjetskoj republici Kareliji. Detalj Preobrazenske crkve
Drvene graaevine na otoku Kizi (SSSR) "Muzej na otvorenom« moldu (SR Njemacka)
u Det-
nom mjestu naslo s tako oko 150 graaevina iz razlicitih dijelova svedske, koji datiraju 'izmeau g. 1574.i sredine XVIII. st., a koje i tipoloski pokrivaju vrlo siroki raspon arhitekture od cl'kava baroknih karakteristika 00 razlieitih morfoloskih primjera seoskog graditeljstva, sakupljenih iz brdskih, obalnihi drugih podrueja svedske. Sve to prati vjerna rekonstmkcija karakteristienih pejzaza, lokalnih bi/jaka i prisustvo doma6ih zivotinja, koje upotpunjuju etnografski presjek povijesne i novije narodne arhitekture, prikazan na jednom mjestu. Od Skansena do danas razvijali su se »otvoreni muzeji« u mnogim zemljama ;j pl'i tome upotrebljavale metode dislokacije izvornih graaevina, katkada i uz faksimilske rekonstrukcije na temelju postojeee dokumentacije. U oblikovanju takvih »graditeljskih zbir,ki« katkada se replioiraju stare graaevine da se upotpuni ambijentalna cjelina rekonstruiranog naselja. Primjer otvorenog muzeja povijesne arhitekture je otok Kizi na Oneskom jezeru u sjevernoj sovjetskoj republici Kareliji. U Zaoneskom kraju, koji je poznat po tradicijoi drvene arhitekture, u kome je Kizi vee od XV st. postao sredistem prostrane oblasti, podignute su u XVIII. st. dvije crkvene graaevine, od kojih se naroeito istiee Preobrazenska crkva (jz 1714.1. karakterist,iena po svojoj kompoziciji od 21 kupole. Ta gradevina na svoj nacin replicira u drvu kamenu arhitekturu Novgoroda i Zagorskog, odakle su doseljenici Karelije v,izualnom memorijom nastojali prenijeti arhitektonske karakteristike staroga kraja. Ta i druge crkvene graaevine, koje bez obzira na ,karakteristike arhitektonskih replika predstavljaju danas znaeajna autentiena ostvarenja povijesnog drvenog graditeljstva, po-
164
165
e '"
........,.?
····,a:
stale su sredistern svojevrsnog otvorenog arhitektonskog muzeja, jer su na istom otoku Kizi oko postojecih objekata prenesene graaevineiz razlicitih sjevemoruskih pokraJina kao sto je L.:azarova e.,kva dopremljena iz Murmanskog manastira, kuca Osevnev, koliba Elizarovi drugi primjeri, IkoJima se dobija pregled ,ruskog drvenog graditeljstva u okviru jedne arhitektonsko-pejzazne ejeline.'
Tlocrt Muzeja na otvorenom u Hagenu (SR Njemacka)
Jedan od novijih muzeja na otvorenom, U kome su ·rekonstruirani (premijestanjem) !karakteristicni tipovi njemacke seoske arhitekture u autenticniminterijerima i koji pokazuju primjer vjerno prezentirane etnografslke ejeline 1e Detmold u SR Njemackoj. Na velikoj povrsini etnografskog pa.,ka, u kojoj su ucuvani i karakteristicni primjeri westfalskog ruralnog pejzazaizlozeni su mnogi tipovi -ruralne arhitekture, kOja ce se - s obzirom na to da ejelokupni projekt nije zavrsen - jos dopuniti rekonstrukeijama. Meau ta,kve muzeje na otvorenom, koji sadrze autenticne eksponate u arhitektonskim replikama zanimljiv je ·i Westfalski muzej tehnicke kulture u Hagenu. Podignut u blizini Ruhra, najznacajnije zapadnonjemaoke 'industrijske oblasti, muzej na relativno velikoj povrsini sadrzi ·karakteristicne orekonstrukeije starih zanatskih i lndustrijskih graaevina s ~utenticnim irekonstruiranim eksponatima, koJi nisu samo mrtvi muzejski predmeti nego pokazuju proizvodni proees u razlicitim privrednim granama.
Novo naselje podignuto prema historijsklm reminiscencijama u francusko/ mediteranskoj marini Port Grimaud
Dio Muzeja na otvorenom u Ha· genu (SR Njemacka)
9. NOVA IZGRADNJA S POVIJESNIM REMINISCENCIJAMA Pregled metoda ocuvanja graditeljskog nasljeaa zavrsavamo postupkom koji ne mozemo smatrati zastitnom metodom u uzem smislu rijeci, jer se odnosi na novu izgradnju 'izvan povijesnih sredina, ali koji prisustvom vecih iii manjih povijesnih reminiseeneija p.,idonosi ocuvanju tradiei,onalnog karaktera siorih povijesnih prostora. Neovisno od cinjeniee sto se neke povijesne ·remineseeneije inace javljaju u suvremenim arhitektonskim praveima (na pro u tzv.
166
, Kizi , Lenjingrad·Moskva, 196~
postmodernoj arhitekturi), ovdje treba upozoriti na tendeneije da se usirim povijesnim zonama, narocito na Sredozemlju, u posljednjim desetljecima susrecemo sve vise s projektimai ,realizaoijama u kojima se podrazavaju povijesni stilov,i, iii su barem nova ostvarenja potaknuta nekim zakonitostima proizaslim liz proucavanja graditeljskog nasljeaa, sto se odrazava u mjerilu,organizaeij-i prostora, a u nekim slucajevimai obHeima. Pri tomu rjesenja variraju od veDill oslanjanja na povijesne obHke, ukljucujuci caki detalje, sto bi se moglo smatrati jednim novim valom historieizma, do rjesenja kojima je graditeljsko nasljeae samo putokaz U obHlmvanju novih graaev.ina u pejzazu kOje se u sirem smislu moze smatrati historijskim. Kao p.,imjer radikalne primjene povijesnih elemenata u stvaranju jednog novog ambijenta, oblikovanog na nacin historieistiokog projektiranja, moze posluziti marina u franeuskom sredozemnom naselju Port Grimaud. Ne ulazeci u funkeionalno rjesenje novoprojektirane marine, koja 'U'kljuouje osiguranje dobro zasticenog veza za camee, aparatmana, trgovine i drugih sadrzaja, ovdje je potrebno samo upozoriti da je u Port Grimaudu to ucinjeno u znatnoj mjer.i primjenom odreaenih obllika povijesne arhitekture. Da bi se korisni'ku marine i posjetioeu omogucio ugoaaj povijesne sredine i njezinih humaniziranih prostora, projektanti sou svijesno pristupili takvim rjesenjima 'koji ejelokupnom ambijentu daju karakter starog sredozemnog naselJa.
167
Proje'k tant susjedne marine Port Cogolin takoder je proUCIO prostorne zakonitosti jedne povijesne aglomeracije ,i primijenio ih u svomrjesenju, ali pri tomu nije pristupio for:malno stilskom oponasanju graditeljskog nasljeda, nego je suvremenom arhitekturom, tekinspi'riranom prosloseu, oblikovao ambijente veoma slicnog ugodaja. Slicne pokiusaje nalazimo u posljednje vrijeme i kod ne,kih projektanata u Dalmaciji koJi nastoje ozivljavanjem tradicionalnih el,emenata suzbiti jednu drugu pojavu, a to je konstantno i sve ucestaHje nagrdivanje sirih povijesnih prostora neukusnom betonskom arhitekturom koja proizlazi ,iz sve sire primjene betonskih bloketa, oblikovane po odredenim obrascima. Nase pejzaze, narooito na obalnom podrucju, ukljucujuei i one povijesne, sve vise napada takva arhitektura, kojoj formalno obiljezje daje ravna krovna terasa, procelni ballmni i veoma cesti pomodni otvori "na koljeno«. Dna se ne javlja u tolikoj mjeri zbog neinventivnosti projektanta, vee je prvenstveno rezultat Hegalne 'izgradnje bez projekta i odobrenja, gdje se takvi objekti primjenjuju ne samo kao pomodno preuzimanJe oblika, nego su u prvom 'l'edu najpogodniji u tehnoloskom procesu brze realizac'i je. Ne ulazeei sada u raspravu 0 tomu da je u nastojanju suzbijanja takve pojave doslo i do sve ucestalije izgradnje koja se u ohlikovanju prvenstveno ,rasclanjenih krovova sve vise oslanja na tradicionalnu arhitekturu ,ida je u tom nastojanju dosloi do pojave "tradicionalistickog manirizma«, mora se ustv,rditi da je na pojedinim podrucjima, koja su karakteristicna po prirodno-pejzaznim vrijednostima, primjena takve arhitekture s tradicionalnim obiljezjima pridonijela zastiti sirih prirodno,povijesnih prostora.
168
* * * Sumamim pregledom metoda, koje se pl'lmlJen1uJu alktivnim pristupom graditelljskom nasljedu, zeljelo se pokazati da su nacini ocuvanja povi~esne sredine veoma razliciti i ne ogranicavajll se sarno na konzell'vaclju i tehnio~u rkonsolidaciJu. Izbor najpogodnije metodeovisi 0 mnogim 'ciniocima, medu kojima u prvom Iredu spada obiljezje samog ohjekta Hi c'jeline i nJihova sUVIremena vailorizacija. U tim razlicitim mogucnostima ostaje uvijek kao osnovna konstanta respekt prema graditeljskoj bastini i najveca moguca prezentacija njenih autenticnih vrednota.
Nase/;e u francusko; mediteransko; marini Gogo/in
169
BIBLIOGRAFilJA -
INDEKSI
ODABRANA
BIBLIOGRAFIJA
Kratice: G = Gadisnja,k zastite spameni'ka kulture Hrvatske, Zagreb, izdanje R~ublickag zavada za zastitu spomenika ,kulture SRH ICCROM 'International canservation centre Rame, izdanja Meaunarodnag cent,ra za studij zastite i abnave kulturnih dabara, Rim Z = Zbarni,k za:stite spomeni'ka kulture, Beagrad, 'izdarrje Saveznog (Jugaslavenskog) zavada za zastitu spamenika ku.(ture URBS = Revija Urbanistickag zavada Dalmacije, Split
=
A. TEORIJA I PRAKSA AKTIVNOG OCUVANJA GRADITEUSKOG NASLJEDA ARP1£YARD, D. (edit.): Urban conservatian 'in Eurape and America, Rame, 1975. BARBACGI, A.: La tutela dei manumenti can particalare riguardo al restauro e all'ambiente, Firenze, 1982. BILOPAVLOVIC, A.: Ureaenje starag dijela grada Splita, rad Kamisije SklJJpstine apcine Split na izvjestaju a stanju starag dijela grada i prijedlogu njegava ureaenja, Ul'bs, 1961-2. BONELLI , R.: P,rinciples of Architectural and Urban Conservatian, ICCROM. BORUSIEWICH, W.: Kanservacija zabytkaw budownictwa murovanega, Warszawa, 1981, BRANDI, C.: Teoria del restaura, Tar,ina, 1977. CANTAOUZINO, S.: Architectural Canservation in Europe, Beograd, 1975. CESCHI, : Teoria e staria del restuaro, Boma, 1970. EHDER, C.: Architectural Canservation, ICCROM. FEH.!DEN, S.: Uvod 'lJ 'kanzerviranje kulturnag nasljeaa, Zagreb, 1981, FEJl.WOEN, B.: Conservatian af histaric buildings, Landan, 1982. FE'DERATIONINTERNATIONALE POUR L'HABITAl'lON, L'URBANISME ET L'AMENAGEMENT DES TEHRHOIHES: Actes de la ,reunion de Venise, 1984. FISTER P.: Obnavain varstvo arhitektume dediscine, Ljubljana, 1982. FITCH, J!M.: Histaric preservatian, New Yark, 1982. GAZZOLA, P.: The past in the ,Future, ICC'ROM. GERMAN COMIMISSION FOR UNESCO: Pratection and Cultural Animatian of Manuments, Sites and Histaric Tawns in Eumpa, Bann, 1980. I NSALL, D.: The Care aif Old Buildings Today, Landan, 1972. KORAC, V.: 0 priradi i smislu obnove g.raditeljskih spomenika, Z, XXVI - XXVII. KRSTIC, B.: Covjek i prastar, Sarajevo, 1982. MARASOVIC, J.: ole respect du patrimaine architectanique est la base del I'e~pression cantemparaine, Nessun futuro senza passata, Rama-Bari-Firenze-Verana 1981. MARASOVIC, T.: Aktivna zastita i revitalizacija graditeljskag nasljeaa, UHBS, 1967. MARASOV,IC, T.: Zastita g,raditeljs:kag nasljeaa, Pov,ijesni pregled s izboram tekstavai dokumenata, Zagreb ---'Split, 1983. MAROEVIC, I.: Revitalizacija starih gradskih jezgra, Z-XXVI-XXVM, 1977-8. MINISSI, F.:Canservaziane dei beni starici artistici e ambientali, restaura e musealizzazione, Rama, 1978. NENADOVIC, S.: Zastita graditel1skag nasleda, Beagrad, 1980. PARENT, 1M.: La dactrine de ,Ia canservation et de la restauratian des monuments et des sites historiques, Nessun futuro senza passato, Roma-Bari-Firenze-Verona, 19.15.
173
PHIUIPPOT, P.: Philosophy, Criteria, Guidelines, ICCROM, 1974. PRELOG, M.: Prostori vrijeme, Zagreb, 1973. PREML, T.: Zastita 'Spomenika arhitekture i odnos prema kulturnom nasljeau, G, 1/1975. SANPAOLESI, P.: :Discorso sulla metodologia generale del restauro dei monumenti, Firenze, 1977. SAVEZ DRUSTAVA KONZ6RVATORA JUGOSLAVUE: Simpoziljum, Zastita spomeni·ka kulture u samoupravnom socijalistiekom drustvu, Z, XXV, 1975. SORLlN, E: Princ.ipes et methodes de savegarde et de reanimation du partimoine culturel immobilier, ICCRO!M, Rome, 1970. UNESCO: Shvatiti i djelovati, UNESCO 0 problemima danasnjke i 'izazovima sutrasnjice, izdanje Zavoda za kulturu Hrvatske Zagreb, 1979. ZELEZNIK, M.: Historical monuments and cultural values, Nessun futur senza passato, ICOMOS, VI assemblea generale, Roma, Bari, Firenze, Verona, 1981. B_ ORGANIZACIJA, PRAVNI I FINANCIJSKI ASPEKTI O(;UVANJA GRADITEWSKOG NASWEDA
BAGLIONI A - GUARNERIO G.: La ristrutturazione edHizia, tecnologie per ilrecupero delle vecchie costruzioni, aspetti economici, legisIativi, Milano, 1980. CONSELL DE L"6UROPE: La defence et miso en valeur des sites ensembles historiques ou artistiques, 1963. DELFANTE, C.: Specifieni primjer revitalizacije u Lyonu, URBS, 1970. KACH~, P.: Drustvo prijatelja dubrovaekih starina, Dubrovnik, Iskustva Duhrovnika u odrzavanju spomeniekog fonda, UHBS, 1970. FITCH, J,M_: Uloga a~hitekta u zastiti historijskih gradskih centara, UHHS, 1970. SAVIC, M., IVKOVIC, D., ZUCIC, M.: Rekonstrukcija centra Novog Sada, UR.BS, 1970. SEKULlC, J.: Iskustva Igrads'kog zavoda Beograda u financiranju zastite spomenika, Split, 1970. SOSIC, H.: Ekonomija spomenioke bastine (studija u rukopisu), Zagreb, 1984. STALNA IKONFERENCIJA GRADOVA JUGOSLAVIJE: Pravni sistem zastite spomenika :kulture u SFRJ, Beograd, 1968. SUPETlC, D.: Neka zapazanja u vezi financ.iranja regeneracije historijskih jezgri Zagreba, UHBS, 1970. TOMIC, S.: Pravna zastita spomenika kulture, Beograd, 1958. C. ODGOJ I OBRAZOVANJE 0 GRADITELJSKOM NASLJEElU
BARTHELBMY, J.: Conservation integree et formation des architectes, ICOROM, 1982. BOIRET, M. Y.: La formation des architectes francais aux taches de la restauration des monuments anciens, ICCROM, 1982. BONELLI, R.: Notizie sulla nScuola di specializzazione per 10 studio ed iI restauro dei monumenti«, 'ICCROM, 1982. DE 'LONG, D.: Training in Architectural Conservation at Columbia University, ICCROM, 1982. DI SmFANO, R: Training in the field of arohitectural conservation and the University ,of Naples post-gra. duate school, ICCROM, 1982. GAZANEO, J.: Training in Argentina, ICCROM, 1982. JOKILEHTO, J.: Training in Architectural Conservation atICCROM, 1982. LlNSmUM, D.: Conser~ation Studies in the University of York, ICCROM, 1982. MARASOVIC, T.: E~periences of Split (Yug.os:lavia) in the post-graduate education on architectural her.itage, IOGROM, 1982. MARASOVIC, T.: Postdiplomski studij zastite i revitalizac.ije graditeljskognasljeaa u Splitu, G 4-'5, 1978-9. MARASOVIC, T.: Education in the integral process of arhitectural and urban heritage protection and .revitalization, Nessun futuro senza passato, VI Assemblea generale,ICOMOS, Atti I, Roma~Bari-Firenze -Verona, 1981. MUTAL, S.: Training in Arohitectural heritage. Training facilities, ,problems, trends and perspectives in Latin America and the Caribean, ICCROM, 1982. REDZIC, H.: Nekaiskustva obrazovanja arhitekata za revitalizaciju arhitektonske bastine, Z XXVI-XXVII, 11977~8.
SILVA TALl.!ES A.: La formation des specialistes dela preservation des biens culturels et sites, au Bresil et I'IGCROM, ICGROM, 1982. bSTONKbK, 0.: Training in Architectural Conservation at the Middle East Technical University,ICGROM, 1982. WOHLERT, ·V.: Training in Architectural Conservation, ICCROM, 1982. ZADOR, M.: The system of training specialistes in monuments preservation in Hungary, ICGROM, 1982.
174
D. POSTUPAK O(;UVANJA GRADITELJSKOG NASWEDA (EVIDENCIJA, DOKUMENTACIJA, VALORIZACIJA)
BABIC, I.: Problematika zastite ,povijesne jezgre Trogira, Arhitektura, Zagreb, 1:60-161. CANAK - MEDIC, M.: Caractere integrale des Monuments et procede concernant leur adaptation, Atti del II, Cong,resso linternazionale des restauro, Venezia, 1964, 338. DOMIJAN, M.: Pueko graditeljstvo na zadarskim otocima, fiksiranje stanja i prijedlozi za revitalizaciju, Komunikaci1je 78, sv. 3, Beograd, 1978. DRUSTVO IKONZ'ERVATORA HRVATSKE: Kol-oristieka obrada proeelja povijesnih zgrada, Zagreb, 1982. FISTER, P.: Metodologija 'i kriteriji za obnovu i revitalizaciju starih gradskih jezgri u Sioveniji, Z, XXVIXXVII, 1977-8. GRUJIC, N.: Svrha, metoda i rezultati proucavanja starih naselja, URt8S, 1970. JADRlC, R: Revitalizacija historijske jezgre Jajca, URBS, 1970. MARASOVIC, T.: Metodoloski postupak abnove historijskih urbanih centara, URBS, 1970. MARASOVIC, T.: Methodological proceedinges for the protection and revitalization of historic sites, ICCROM, 1975. MAROEVIC, I.: Dokumentiranje graditeljskog nasljeaa, G 2-3, 1976-77. MAROEVIC, I.: Prilog teor-iJi dokumentacije radova na spomenicima kulture, G 1, 1977. MAROEVIC, I.: OdrZavanje spomeni,ka 'kulture, G 4/5, 1978-9. MAROEVIC, I.: Kako istaknuti povijesnost spomeni;ka graditeljstva kod njegove obnove, Z XXVI-XXVII, 1977-8. MAROEVIC, I.: Konzervatorska valorizacija i propozicije u funkciji ureaenja pmstora, Covjeki prostor, 331, Zagreb, 1980, str. 19. MADZARIC, V_: Problemi valorizacije spomenika kulture Z X, 1959. MILlC, B.: Valorization de monuments et sites historiques dans Ie plan d'amanagement de Zadar, Attualita urbanistica del monumento e de:ll'ambiente antico, Milano, 1957. MOHOROVI,CIC, A: Pri,log analizi vrednovanja povijesnih urbanih cjelina 'i objekata arhitekture u akviru rada ,na zastiti spomenika kulture u SRH, Zagreb, 1979. TAIDIC, B.: Rovinj, razvoj naselja, Zagreb, 1982. PERKOVIC, Z.: Prilog metodologiji valorizacije u graditeljstvu I(disertacija), Zagreb, 1983. PEROGALLI, C.: Monumenti e metodi di valorizzazione, Milano, 1954. PHELOG, M.: Problem valorizacije u historiJi umjetnosti nase zemlje, Zivot i umjetnost,1, Zagreb, 1972. P:RELOG, tM.: Uz problematilku vrednovanja i revitaNzacije povijesnih sredista, G 4-5, 1978-9. E. ISTRAZIVANJE I ZNANSTVENA OBRADA GRADITELJSKOG NASLJEDA
BOSKOVIC, D.: Stari Bar, Beograd, 1962. CANAK"MEJDlC, M.: Gamzi'g,rad, Beograd, 1978. DE ANGELIES D'OSSAT, G.: Guide to the methodical survey of m(}numents and causes of their deteriora. tion, ICOROM, 1982. DYGGVE, E.: ,L'amphiteatre, Recherches a Salone, II, Copenhague, 1933. KOJIC, B.: Metodika rada naistrazivanju spomeni·ka profane arhitekture, Z IV-V - 1953-4. MARASOVIC, J.: Prilog metodologiji obrade graditeljskog nasljeaa, disertacija, Zagreb, 1977. MARASOVIC, J., MARASOVIC, T., MARA'SOVIC, M.: Crkva sv. TroJice u Splitu, Split, 1971. NESKOVIC, J_: Duraevi stupovi u Stamm Hasu, Kmljevo, 1974. PRELOG, tM.: Poree, gradi spomenid, Beograd, 1957. G. PROJEKTIRANJE I REALIZACIJA O(;UVANJA GRADITELJSKOG NASLJEDA
BEGOVIC, M.: Revitalizacija bloka Tkaleiceva ulica, Radiceva ulica, Krvavi most u Zagrebu, idejni projekt, Zagreb, 1978. CANAK, M.: Primena suvremenih tehnickih sredstava u konzervatorskoj sluzbi neka posebna tehnicka Iresenja prikazana na 'izlozbi u Parizu 19'57, Z VIII, 1957. CANAK-MEOIC, M.: Rekonstrukcija crkve cistercitskog samostana u Kostanjevici, Z XVI, 1965. CANAK.MEDIC, M.: Cistercitski samostan u Kostanjevici i njegova obnova, Z XXII-XXIII, 1972'-3. DOMIJAN, M.: Cr,kva sv. Andrije na Vrgadi nakon posljedlljih istrazivaekih i konzervatorskih radova, Starohrvatska prosvjeta HI. s. sv. 13, Split, '1983. DRUSTVO KONIZERVATORA SRBIJE: Obnova spomenika graditeljstva, Simpozij, Pirot, 1978. GELSOMINO, L. - CESARI, C.: Recupero edilizio, rilevamento e diagnostica, 1, 2, Bologna, 1982. GOJKOVIC, M.: Arslanagic most -spasavanje ire,konstrukcija, Z XXII-XXIII, 1972-3.
175
JARAS-POHL, Z.: Obnova kapitula benedi,ktanskog spomenhka sv. Marije u Zadru, G 1-1975. LUCIC:, B.: Obnova Sorkoceviea Ijetnikovca u Rijeci Dubrovackoj, G 1-1975. MOROZZI, G.: Interventi di restauro, 'Firenze, 1979. NENADOVIC, S. M.: Restauracija crkve Sogorodice Ljeviske u Prlzrenu. NEsKOVIC, J.: Obnova crkve sv. Nikole 'kod Usea, Z XIX 1968. PETRICIOLl, I. - VEllC, P.: Izvjestaj 0 'istrazivanju 'i konzervaclji ostataka bazilike sv. Tome u Zadru, G 1-1975. sABAN, G.: Obnova zgrade br. 48 i '50 u Tka'lcieevoj ulici u Zagrebu G 1-1975. SEGVIC, N.: Primjena specificne arhltektonS'ko rekonstrukcljske metode u Zagrebu, UABS, Split, 1958. 73. TOMOVSKI, K.: Konzervacija i restauraclja Gazl-Hajdar-kadIJine dzamlje u Sltolju Z XII'I 1972. VEZIC:, P.: Zastita spomenl,ka kulture u Zadru, Zadarska ,revlja 5, 6, 1979, Zadar, 1979. VEllC, P.: Obnova kuee Nassl u Zadru, G 4-5, 1978-9. VEZIC, .P.: Zastita IkuHurnog nasljeda samostana sv. Franje u Zadru , Zbornik radova samostana sv. Franje, Zadar, 1980. ZADOR, M.: Miieml~kek konzervalaskanak uj modszerei, Budapest, 1983. ZDRAV~OVIC, 'I.: Rekonstrukclja I adaptacija Daud pasinog amama u Sko,pju Z 1·1950.
MAROEVIC:, I.: Rekonstrukcija kao interpretacija, covjek i prosto.r, 232 , str. 16-18 (1972.) MAROEViC, I.: Novo u starom, 11 Zagrebacki salon, Zagreb, 1976. MAROEVIC, I.: Muzejski ·koristeni spomenici kulture, Muzeologija, Zagreb, 1976. . MAROEViC', I.: Novo u stamm u arhitekturi Hrvatske - proces interpolacije, Vijesti muzealaca '1 konzerva· tora Hrvatske, XXVi (4), 1977. . MAROEVIC:, I.: Adaptacija 'kulturnih spomeni,kov, Sinteza, Ljubljana, 55, 56, 57, str. 95-97 (198-82) MA:ROEViC, I.: 0 nekim novim pogledima nainterpolacije, Arhitektura, 184-185, Zagreb, 1983. MIHASLOVIC, E. V.: IMetodika restavracije pamjetnikov arhitekturi, Moskva, 1977.. .. .. MINISTAIAE DE LA CULTURE ET DE Preseljavanje nepokretnih spomeniika arhitekture - Metod Hi nuznozlo? Z XXIV, 1974. ZDRAVKOViC:, i.: Namena spomenioka pri njihovoj adaptaciji Z XXII-XXIH, 1972-1973. ... ZDRAVKOVIC:, I.: Obelezavanje nadzidivanja spomenika kulture ,pri njihovoj restauracijii ,rekonstrukclJI, Z XXIV, 1974. ZIPPEUUS, A: Handbuch der Europaischen F.reilichtmuseen, Koln, 1974.
I. ZASTITA 1 UREDENJE ARHEOLOSKIH PODRUGJA F. URBANIZAM I PLANIRANJE U POVIJESNIM AMBIJENTIMA ASTENGO, G.: Studl, esperlenze I probleml attuali dei centri storici, Urbanistica, 42-43, 1965. BANOV,lC, A.: Neka Iskustva prl revitalizacijl starih jezgri Beogradai Zemuna, HRBS, 1970, str. 200. BANOVIC:, A.: Planiranje novih ,procesa i aktivnosti u okviru 'istoriJ'skog :1 ·ku'lturnog naslJ'eca Z XXVI-XXVII 1977-8. ' , , BEJTlC, A.: Program uredenja hlstorljslke jezgre Sarajeva, URB'S, 19,70. CELlC, A. i suradnici: Regulacioni ,plan sanacije, konzervacije, ,restauracije i 'revitalizacije Sarajevske car· sije, Sarajevo, 1975. DE CARtO, G.: U~bino, la storla di una citta e la sua evoluzi·one urbanistica, Padova, 1966. DOBBOVIC, N.: Uredenje 'i storljskih g.radova, Z IV-V, 1953-4. GUTHEIM, F.: 'Praksa jednog grada u revitalizaciji gradskih centara: Annapolis, Maryland, URBS, 1970. KOLARIC, M.: Alternativna zastita spomeniCike bastine kao cinilac prostornog I drustveno·ekonomskog pia· niranja, URBS, 1970. KURTOVIC:, N.: Valorizacija ambijenata jedne urbane aglomeracije 'I njihov znacaj u izradi detaljnog urbanistickog Iplana, Z XXVI-XXVII, 1977-8. LAVEDAN, P.: Histoire de ·I'urbanisme, Paris, 1959. MAKSIMOVIC:, B.: Problemi s,pomenika kultureu okviru sav,remenog uroanizma, Z X, 1959. MAKSIMOVIC,B.: Problemirekonstrukcijeistorijskih jezgara gradova Jugoslavije, Z XIII, 1962. MARASOV,!C, .T.: Zas~~ta ·i urecenje graditeljskog nasljec:1, Savjetovanje: Covjekova okolina u prostornom plamranJu, OpatlJa, 1979. MARINOV,IC·UZELAC, A.: Socijalni prostor grada, Zagreb, 1978. MILlC, B.: Valor·ization de monuments et sites historiques dans Ie ,plan d'amenagement de Zadar, Attualita urbanistica del monumento e deH 'ambiente antico, Milano, 1957. MOOR, M.: Zastita historijskih ,podrucja i regional no planiranje, UABS, 1970. NlNKOVIC, A.: Neka is;kustva u revitalizaciJi starih gradskih jezgra u 8itH, Z XXVI-XXVII, 1977-8. PRROG, M.: IProstornoplanj.ranje ,i ,ku:lturna bastion a jadranske obale, Arhitektura, XXI, 'i967, 95·6. RADUL/C, K.: Urbano nasljede i nova 'izgradnja u Zadru, Z 14, 1963. REDZIC, H.: Ne'kaiskustvarevitalizacije starih gradskih jezgra u -Bosnii Hercegovini, Z XXV, 123. SAVJETOVANJE S T6MOM: Urbanizam i zastita spomenika ,kulture, Z XIV, 1933. SEKUUC, I.: Konze.rvatorski uslovi u suvremenom planiranju i rekonstwkcili starih g·radskih centara, Z, XXVI-XXVII, 1977-8. SiLA, Z.: Historijsko urbanisUcke cjeline u Istri 'i Kvarneru, UABS, 1958. VUCENOVIC, S.: P.roucavanje I zastita Ikulturnog f1asleca u oblasti urbanizma, Z XI, 1960. VUCENOVIC:, S.: Zastita i urecenje podrucja Knez Mlhajlove ulice, 'Knez Mihajlova ulica, Beograd, 1975.
CANAK,M8D1C, M., TOIMA:SEVIC, G.: Arheoloske celine i drugi ansambli u rusevmama i moguenosti njiho· va U'kl~ucivanja u suvremeni zivot, 2, XIV. CANAK-MEDIC:, M.: Spasavanje Lepens~og Vira - koncepoija 'i problemi, Z XXVI-XXVII. CURK, I.: The choice of areas within archeological sites which dema~d ~ stricter protection, Nessun fu· turo senza passato, iCOMOS, VI assamblea generale, Homa, Ban, FI,renze, Verona, 1981, 215. KOROSEC J.: Nekol iko -reci 0 konzervaciji arheoloskih ,gracevinskih objekata, Z 111-1952. LERiCl, C;M.: Una grande awentura della archeologia moderna, 195'5/65. Dieci anni di prospezioni archeo· logiche, Torino, 1965. . MANO-ZISI D .: Pitanja. zastite i odrzavanja arheoloskih spomenika I nalazista, Z I, 1950. RAPANIC, t.: Oileme i prijedlog za Solin, A~hitektura 160-161, Zagreb. SAVETOVANJE ARHEOLOGA KONZERVATORA Z, X, 1950. STANLEY PRICE, N. P.: Conservation on archaeological excavations ICCROM, Rome, 1984. TOMASEViC:, G.: Suvremena konzervacija arheoloskih spomenika kao sinteza 'istrazivao~ih radova Z XII 196. VRSALOViC D,: Istrazivanje ·i zastita ,pomors'kih arheoloskih spomenika u SR HrvatskO'J, Zagreb, 1974. VRSALOViC: D,: P.roblemi daljnjih arheoloskih istrazivanja, mjere zastite i nacin predocavanja starohrvat· skih spomenika u Soiinu, G 1-1975.
H. METODE AKTIVNE ZASTITE CELADA G. - COLOMBO, F. - DI BAnlSTA, V. - PAOLlU:O, IP.L.: Architettura dl riuso in cittaltaliane, Milano, 1980. IVANCEVIC, R.: Interpolacija: meduvroijednost medu vrijednostima i1ikrivotvorine, Arhitektura, 184-5, Za· greb, 1983.
176
177
/1 INDEKS GEOGRAFSKIH POJMOVA I OBJEKATA
ABU SIMBEL (Egipat) 157 AGiKIJA (Egipat) 157 AGHIGENT (Ital,i ja) 135 ANTHONY ISLANDS (Sr. KoL) 30 ASWAN (Egipat) 157 ATENA fGroka) 70, 147, 162 Plaka 21 BAR 70, 82 BARCELONA (Spanj.) 59, 163 BEOGRAD 8, 22 BIOGRAD NA MORU 107 BOKA KOTORSKA 67 BOLOGNA (ltaL) 20 CACERES (Spanj.) 63 CELLE (SR Njem.) 25 CETINJE 56 CHATHAM (USA) 1'59 COGOLIN (.Franc.) 168 DER-EL-SALAM Hanz.) 31 DEliMOLD (SR Njem.) 165, 1,66 DISNEYLAND (USA) 164 DRNIS 107 DUBHOVNIK 66, 78, 89 BERIDAP 158 ERACLEA MINOA (HaL) 144 FERRARA (ltaL) 96 FEZ (Maroko) 31 FI,LE (Egipat) 157 FIRENGA (,ltaL) 162 FR.A:N~FURT (SR Njem.) 53 FULlUN (USA) 160 GA!MZIORAD 80, 1'36 GASTOWN (Kan.) 18, 21, 22 GENOVA (ltaL) 74, 75, 132, 133 GOSLAR (SR Njem.) 25 GRAClse:E 22 HAGEN (SR Njem.) 166 HALLOKO (/Madz.) 29 HERCULANUM (,)taL) 163 HVAR, sv. Roko 133
:~E~~~~kJ O~ap.)
lQ4 ·\
IZOLA 105 KAMNIIK 52 KASTELA 35 KI.LWA fTanz.) 31 KIZI (SSSR) 164, 1'65, 166 KOPER 105 KRAIKOW '(PoL) 25, 26, 27 Wawel25 Kazimiersz 26, 27 KRANJ 22,52 LADENBURG '('SR 'Njem.) 25 LAHORE (iPak) 30, 31 LANDSHUT (SR Njem.) 25 LONDON (v. Brit.) 50 LOVREC 23
178
LJUBLJAiNA 22, 45, 56 MAUBU (USA) 163 MAZZARE DR VA!LLO (ltaL) 145 MIAMI (USA) 164 MOGORJ6LO 126 MONSHU fJap.) 163 MOSTAR 7,1, 93 MUHMAN'SK (SSSR) 166 NAIHOBI {Ken.) 23, 129 NA!PULJ (ltaL) 36, 75, 84 NASHVlol.!LE (USA) 163 NEW YORK (USA) 161 NORDUNGEN ,(SR Njem.) 25 NOVGORQD (SSSR) 165 NOVil SAD 22
SKOPLJE 135 SOLiN 35 SONGO MNARA (TanlZ.) 31 SPUT 22, 33, 34, 49 , 54, 71, 76, 77, 129, 140, 141, 142, 143, 153 Dijanin hram 84 Dioki. palaca 53, 66, 77, 78, 83, 87, 88, 89, 90, 92, 95,103,104, '1 07,108,114,. 11'5,131 palaca Grisogono Cipci 137 Poljud 156 sv. Juraj 84, 85 sv. Trojica 80, 81, 84, 130 Veli Varas 110 siBENI!K, vijecnica 146, 147 sTOKHOl:M (Sved.) Vasa 158, 159,160 TIMGAD (Alzir) 135 TR8BINJE 158
TROGIH 37,67,70,107,108,119 sv. Ivan 67 TRZiC 22, 52 UHBINO (HaL) 27,28,29, 84 VANCOUVER ,(JKan .) 18, 21, 49 VARsAVA (PoL) 14'8, 149 VRANJ,IC 35 WI,l:L1AM8BURIG (USA) 128, 149, 150 ZADA!R 8~, 86, 153, 154 Palata Grisogono 140 sv. Krsevan 91 sv. Marija 92,131,154 sv. Toma 133 ZAGORSK (SSSR) 165 ZAGREB, Tkalciceva uL 22
OHRID 67 aMI,s 107,108 OSlilA ('ltaL) 74 PAESTUM (ltaL) 73, 74, 135 PALERMO (ltaL) 133 PALJMA DE MALLOHCA ('Spanj.) 59 PARol'S (franc.) Marais 24 PEe:, Tahir begov ikonak 161 PIAZZA ARMERINA (ItaL) 125, 126 PI'RAN 105 PISA (ltaL) 162 PNA 158 POREC 82 PRiMOSTEN 71, 116,117, 118, 1'19, 120, 134, 156 PO MPEJI (ItaL) 163 PUE'RTOMARIN (Spanj.) 158 PULA 71 PYRGA (IItaL) 73 PORT GRIMAUD(Franc.) 167
/
QUIRIGUA ('Guat.) 31, 32 RAB 154 RAS 66 REGENSBU'RG (SR Njem.) 25, 75 RiM (ItaL) 30 Ara Pacis 125 Lungotevere 19 S. Michele 38 Tor di Nona 18, 19 Trastevere 36 ROG02:NIGA 117 ROlHBNBURG OB DER TAUBER (SR Nj.) 25, 127, 128 SALONA 35 SAN GllMlNiANO (;ItaL) 127 SAN SIMEON (USA) 164 SARAJEVO 54, 55, 56 Carsija 11,1, 112,113,114,139 SEGE'STA (ItaL) 135 SEl:INUNT {,(tal.) 135 SINJ 119 SKANSEN (Sved.) 164, 165
179
POPIS I PORIJEKLO ILUSTRACIJA
Slika na ovitku: Obnovljena zgrada Iza Vestibula 1 u Splitu (foto Z. Buljevie) Konak kneginje Ljubice u Beogradu poslije zavrsenih radova na zastiti i revrtalizaciji (arh. S. Vuce· str. 8 novic, Zavod za zastitu spomenika kulture Beograda) str. 14 Prizemna dvorana Dioklecijanove palace u Spitu poslije istrazivanja i Lfreaenja (foto Z. Buljevie) str. 16 Jugoistocna kula Dioklecijanove palace u Splitu poslije obnove i ureaenja (Fototeka Urbanistickog zavoda Dalmacije - Split) str. 18 lijevo: zg·rade skromnih ambijentalnih vrijednosti u rimskoj cetvrti Tor di Nona, predviilene rusenjem u provedbenomplanu iz g. 1933 (German commission for UNESCO: Protection and cultural animation of Monuments, Sites and Historic Towns in Europe) desno: projekti revitalizacije bloka u cetvrti Tor di Nona LI Rimu (Protection and cultural animation) str. 19 lijevo: zgrade u rimskoj cetvrti Tor di Nona prije obnove (Protection and Cultural Animation) desno: prijedlog rehabilitacije cetvrti Tor dl Nona u Rimu (Protection and Cultural Animation) str. 20 desno: obnovljeni blok u povijesnoj jezgri Bologne (Commission nationale allemande pour rUNES· co: Urbanisme et renovation urbain e) dolje: Tlocrt povijesne jezgre Bologne s oznacenim zahvatima rehabilitacije stambenih blokova (Urbanisme et renovation urbain e) str. 21 Karakteristicna ulica u atenskoj cetvrti Plaka (foto D. Zivas) str. 22 Skromne, ali ambijentalno vrijedne napustene kuee u sredistu naselja Graciste u Istri (M. Prelog: Prostor-vrijeme) str. 23 Lovrec kraj Poreca u Istri (M. Prelog: Prostor-vrijeme) str. 24 lijevo: Parfska cetvrt Marais (stari crtez iz publikaclje Marais, Paris 1964) desno gore: zgrada u Maraisu prije obnove (Marais) desno dolje: ista zgrada poslije obnove (Marais) str. 25 lijevo: stambena cetvrt u Regensburgu prije i poslije obnove (Regensburg, Die Altstadt als Denkmal) desno: Povijesna jezgra Regensburga (Die Altstadt als Denkmal) str. 26 Njevo: Krakov; povijesna podrucja grada tUrbanisme et renovation urbain e) desno gore: struktura sredista Krakova (UrDanisme et renovation urbaine) desno dolje: Krakov; crtez iz XV. st. (Urbanisme et renovation urbaine) str. 27 lijevo: Urbino, pogled iz zraka (18 Lotus International) desno: Urbino, povijesni grad i okolica , s .fIaznacenim zahvatima G. De Carlo (18 Lotus international) str. 28 dolje: Presjeci Pravnog fakulteta prema projektu G. De Carlo (18 Lotus international) gore desno: revitalizacija povijesne jezgre prema projektu G. De Carlo; namjena objekata i stupanj intervencije (G. De Carlo: Urbino, la storia di una clUe e la sua evoluzione urbanistica) str. 29 gore lijevo: Halloko (Madzarska) projekt obnove povijesnog naselja (Protection and Cultural Animation) dolje: Halloko (Madzarska) tlocrt naselja s oznacenlm obnovljenim zgradama (Protection and Cultural Animation) str. 30 gore: Anthony islands, grobni spomenici (World cultural heritage, Information bulletin, UNESCO) dolje: Stara tvraava u Lahore, Pakisten (Information Bulletin, UNESCO) str. 31 gore: Graaevine Ashanti civilizacije u Ghani (World cultural heritage, Information bulletin, UNESCfJ) dolje: Medina. u Fezu (Maroko), gradska vrata Bou Jeloud (World cultural heritage, Information bulletin, UNESCO) str. 32 lijevo: Zapusten.J stambeni prostor u povi/€'snoj jezgri Splita prije obnove (Urbanlstieki zavod Dalmacije - Split) desno: Urusena kuca u Rodriginoj ulici u Splitu, 1958. (Urbanisticki zavod Dalmacije - Split) str. 33 gore: Kategorije stambenih zgrada u Dioklecijanovoj palaCi u Splitu 1958. (Urbanisticki zavod Dalmacije - Split) dolje: Poslovni prostor u Dioklecijanovoj palaci u Splitu 1958. (Urbanisticki zavod Dalmacije Split) str. 33 Automobilski promet u povijesnim zonama n/emackih gradova (M. Sack. Lebensraum, Strasse) str. 34 Arheoloska i povijesna podrucja u Kastelanskom zaljevu, danas u sredistu industrijske zone str. 34 Povijesno naselje Sveti Stefan str. 37 2ice elektnicne mreze nagrauju povijesnu jezgru Trogira (S.o.S. za bastinu Trogir, Arhitektura, Zagreb) str. 38 gore: Stati hospicij San Michele u Rimu, nedavno preureaen za institucije zastite spomenika. Crtez iz XVIII. st. (dokumentacija ICCROM - Rim) dolje: Kongresna dvorana Lf preul'eaenom hospiciju San Michele Lf RimLf (dokumentacija ICCROM Rim)
180
]-
str. str. str. str. str.
43 44
46 47
49
str. 50 str. 52 str. 55 str. 60 str. 61 str. 62 str. 63 str. 64 str. 66
str. 67 str. 69
str. 70
str. 71 str. 72 str. 73 str. 74 str. 75 str. str. str. str. str.
76. 77. 78 79
80
str. 81 str. 82 str. 83 str. 84 str. 85
Mreza zavada za zastitu kulturnih dobara (spomenika) u Jugoslaviji Mreza urbanistiekih organizacija u Jugoslaviji Terenski zahvati eksperata ICCROM-a u Indiji (dokumentacija ICCROM - Rim) Zemlje clanice ICCROM-a (dokumentacija ICCROM - Rim) gore: Demonstracije graaana Vancouvera (Canada) protiv planirane izgradnje autoputa u povijesnoj sredlni (Jz knjlge: Protection and Cultural Animation) dolje: Propagandni letak britanske organizacije Civic Trust za zastitu kulturnih dobara Akcije organlzacije "Italia nostra« za zastitu kulturne bastine kroz dnevnu stampu (Iz publikac7je "Roma sbagliata«, 1976) Anlmiranje sire javnosN za probleme zastite graditeljskog nasljeaa putem akcije "SOS za baStinu Radio-Zagreba i strucne stampe (Arhitektura, Zagreb) ICCROM-ov postdiplomski studij graditeljskog nasljeaa u Rimu (jz dokumentacije ICCROM·a) Osnovni I1st meaunarodnog inventarskog sistema popisa graditeljske bastine (I.P.C.E.) prema publikaciji Inventaire de Protection, 1965. Dopunski list meaunarodnog inventarskog sistema I.P.C.E. (prema publikaciji Inventaire de Protection, 1965) Naslovna strana i detalj iz spanjolskog popisa graditeljskih cjelina (Espana, conjuntos historico-artisticos, inventario resumido) lijevo: Primjena evropskog inventarskog sistema u popisu graditeljskog nasljeaa Spanjolske; objavIjeni inventar grada Caceres (Instrucciones para la defensa de los conjuntos historico-artisticos) desno: Detalj iz dokumentacije zasticene graditeljske bastine Jugoslavlje (sveska 2, SR Bosna I Hercegovina) Graditeljske i prirodne cjeline upisane u spisak svjetske bastine: Povijesna jezgra Dubrovnika Povijesna jezgra Splita s Dioklecijanovom palacom Stari Ras sa Sopocanlma Povijesno-prirodna cjelina Ohrida Detalj iz povljesno-prirodne cjeline Boke Kotorske gore : Snimak istoenog procelja crkve sv. Ivana u Trogiru (Jugoslavenski inst/tut za zastitu spomenika kulture, Beograd) dolje: Arhitektonski snimak povijesne jezgre Trogira (Jugoslavenski institut za zastitu spomenlka kulture, Beograd) gore: Fotogrametrijski snimci karijatide Erehtejona na atenskoj Akropoli i katedrale u StrasbourglJ (Le fiI des pierres, Photogrametrie et conservation des monuments) dolje: Fasade povijesne jezgre Splita, Zavod za zastitu spomenika kulture - Split (voditelji izrade snimka S. Vucenovic, S. Feric, D. Marasovic; snimatelji M. Sumic, A. Balta, A. Persen, K. Jelaska, M. Radman, fJ. Barae, N. Ivanisevic, I. Bikic) Arhitektonski snimak povijesne jezgre Splita, tlocrt (Zavod za zastitu spomenika kulture - Split) Aerofotografija Paestuma pokazuje, osim liidljivih ostataka antickih graaevina, tragove arheoloskih objekata pod zemljom Imji se prepoznaju meau vegetacijom (C. M. Lerici: Una grande avventura della archeologia moderna) dolje: elektromagnetski snimak etrurskog podrucja u Pyrgi nedaleko Rima (desno) 1 njegova arheoloska interpretacija (lijevo) C. M. Lericl: Una grande avventura della archeologia moderna gore: elektticne prospekclje etrurske nekropole u Tarkviniji (C. M. Lerici: o.c.) gore: mehanieka arheoloska sonda (C. M. Lerici: la ricerca meccanica del passato) dolje: upotreba periskopa u otkrivanju etrLfrskih grobnica (C. M. Lerici: Una grande avventura, o.c.) Analit/cka obrada povljesne jezgre Genove (L. Grossi Bianchi: Les etudes sur Ie centre 'historique de Genes, Sites historiques urbains, UrbanisNca, Torino). Popisni list analit/cke obrade povijesne jezgre Splita g. 1958 (Urbanistieki zavod Dalmacije, Split) Graflcke analize povijesne jezgre Splita, ~965-1970. (Zavod za zastitu spomenika kulture u Splitu) Graficke analize povijesne jezgre Dubrovnika {/nstitut za povijest umjetnosti Sveucilista u Zagrebu} Urbana topografija ostataka anticke Salone (E. Dyggve, g. 1928) gore: Gamzigrad, tlocrt otkrivenih ostataka g. 1972. (M. Canak-Medic) dolje: Gamzigrad, sl1imak arhitektonskog ulomka (M. Canak-Medi6) Sv. Trojica-Split, karakteristicni presjeci g. 1949. (J. Marasovic) Topografski karton dokumentacije graditeljskog naslieaa (P. Fister: Obnova in varstvo arhitekturne dediseine) Idejne rekonst.rukcije Dioklecijanove palace prema R. Adamu (1764), G. Niemannu (1910) i E. Hebrardu (1912) Idejna rekonstrukcija solinskog amfiteatra prema E. Dyggveu Studija razvitka crl(ve sv. Jurja u Splitu (J. Marasovic)
181
str. 86 str. str. str. str. str. str. str. str. str. str. str. str. str. str. str.
I,
str. str. str.
I
str. str.
I str. str. str. str. str. str.
desno: Faze razvitka splitskog poluotoka (J. Marasovic) Njevo: Maketa izgleda Zadra u XV. st. prema I. Petrieioliju (Narodni muzej, Zadar, foto J. Spralja). 87, 88, 89 Studija faza razvitka uzduzne osi Diokleeijanove palace (J. Marasovic) 90 Valorizaeija povijesnih slojeva u projektu obnove zgrade jugozapadno od Peristila u Splitu (J. Mara " sovic) . 91 Izvedba restauratorskih radova na erkvl sv. Krsevana u Zadru (Fototeka Zavoda za zastitu spome· nika kulture u Zadru) 92 Izvedba restauratorskih radova na erkvi sv. Marije u Zadru (Fototeka zavoda za zastitu spomenika kulture u Zadru) 93 Obnovljena zgrada u povijesnoj jezgri Mostara (A. Pasic: Fototeka RO Stari grad Mostar) 94 Obnova zapadnog zida Diokleeijanove palace (foto A. Luetic) 95 Inspekcijski plan obnove katedrale u Yorku (B. Fellden: The wonder of York Minster) 96 Obnova stambenog bloka "Casa delle vedove u Ferrari« .(Reeupero edilizio, Bologna 1983) 100 Zasticene povijesne ejeline i spomeniei u Jugoslaviji (B. Krstic: Covjek i prostor, Sarajevo, 1982) 101 Osnovna namjena i zastita prostora, Prostorni plan SR Hrvatske, (Zagreb, 1974) 102 gore: Kulturno nasljeile u prostornom planu Slovenije (Predlog smemie za dolgorocni plan SR Slo· venije) " dolje: Prostorni plan Gornji Jadran, spomeniei kulture 103 Spomeniei kulture u prostornom planu zajedniee opcina Split (Prostorni plan zajedniee opcina Split) 104 i 105: Prostorni razvitak splitske regije (Regionalni plan kotara Split, graditeljsko nasljeile u obradi B. Gabricevica) 106 Spomeniei kulture u Regionalnom planu Splita (Shankland, Cox and associates, Urbanisticki zavod Dalmaeije: Regionalni plan Splita, 1970) 107 gore: Graditeljsko nasljeile u prostornom planu opcine Biograd na moru (Prostorni plan opcine Biograd na moru) dolje: Graditeljsko nasljeile u prostornom planu opcine Drnis (Prostorni plan opcine Drnis) 108 gore: Split, Generalni urbanisticki plan, graditeljska i prirodna bastina (3. knjiga - prijedlog plana) 109 Obrada graditeljskog nasljeila u okviru provedbenog plana splitskog poluotoka (T. Marasovic - F. " Oreb, Godisnjak zastite 2/1476-3/1977, Zagreb) 110 lijevo: Staro puako naselje Veli Varos u Splitu, obraileno u okvjru Provedbenog plana splitskog po· luotoka (T. Marasovic - F. Greb: Godisnjak zastite 2/1976 - 3/1977) dolje: srediste Splita s povijesnom jezgrom u okv,i w Genera/nog urbanistickog plana (3. knjiga prijecJ/og plana) 111 Regulaeioni plan sarajevske carsije (Dz. Celie J suradniei), prema publikaeiji Regulaeioni plan sana· eije, konzervaeiJe i revitalizacije sarajevske Carsije, Sarajevo, 1975) 112 gore: Regulaeioni plan sanaeije, konzervadje i revitalizaeije sarajevske Carsije: arhitektonsko·urbani· sticka dispozieija (o.e.) dolje: Projekt obnove ducana u Trgovkama - najstarijem dijelu Carsije (o.e.) 113 Iijevo: Projekti obnove ducana oko Kolobare u sarajevskoj Carsiji (o.e.) desno: Stupanj interveneije u sarajevskoj Carsiji (o.e.) 114 Regulaeioni plan sarajevske Carsije (presjeei, o.e.) 115 Regulaeija prostora izmeilu PerisU/a i Obale u Splitu,tloert gornjeg i donjeg kata (J. Marasovic, Urbs, 1957) 116 Regulaeija prostora izmeilu Peristila i obale u Splitu, presjeei stanja prije i idejni projekt (J. Ma· rasovic, Urbs, ',1957) 117 gore: Generalni plan podrucja Primosten·Rogozniea (B. Kalogjera i suradniei) dolje: Pucke kuce u staroj jezgri Primostena (Urbs, 1972) 118 gore: Primosten, detaljni urbanisticki plan (Urbs, 1972) dolje: Primosten, urbanisticki projekt revitalizaeije starog naselja (B. Pervan)
str. 119 Primosten, postojece stanje i projekt revitalizaeije starog naselja, presjeei (Urbs, 1972) str. 120 Primosten, urbanisticki projekt revitalizaeije starog naselja, detalj makete (Urbs, 1972) str. 124 Utvrileno naselje u sjevernoj Sahari str. 125 ZasUtni krov nad ostaeima kasnorimske vile u Piazza Armerini (Sieilija) F. Minissi: Conservazione dei beni storieo·artistiei ed ambientali, Roma, 1978. '
str. 131 gore: Obnova trikUnija Diokleeijanove palace u Splitu (foto Z. Buljevic) dolje: Dio izvorne kanalizacije Diokleeijanove palace u Splitu (fototeka UrbanisUckog zavoda Dalma· eije - Split) str. 132 Genova, obnova i muzejska adaptaeija Palazzo Bianco (F. Albini) str. 133 Adaptaeija koneertne dvorane u ostecenoj crkvi S. Salvatore u Palermu, unutrasnjost i tloert (F. Minissi: o.e.) str. 134 Primosten, studija revitalizaeije prizemnih prostora (Urbanistickl zavod Dalmaeije - Split) str. 135 gore: Djelomicna rekompozieija grckog Hrama C u Selinuntu (Silicilija). Stanje prije ,j poslije pri· mjenjene anastiloze dolje: Rekompozicija grckog hrama, Cerere u Paestumu (ftaUja) str. 136 gore: Konzervacija Gamzigrada djelomicno primjenom anastiloze (M. Canak - Medic) dolje: Rekomponirani detalj Iz Gamzigrada (M. Canak - Medic) str 137 Palaca Grlsogono-Cipci na Peristilu u Splitu prije obnove (gore Ujevo); Cassasov .ertez Peristila iz XVIII st. (gore desno); palaca Grisogono-Cipci poslije obnove u kojoj su rekomponirani izvomi reo nesansni dijelovi (J. Marasovic, foto A. Luetic) str. 132 Obnovljena zgrada u povijesnoj jezgri Mostara str 139 Morica Han u Sarajevu prije i poslije obnove i revitalizaeije (H. Redzic) str. 140 Restaurirana palaca Grisogono u Zadru (Zavod" za zastitu spomenika kulture Zadar) str. 141 lijevo: Istrazivanje I obnova istocnih "podruma« Diokleeijanove palace u Splitu (foto Z. Buljevic] dolje: Obnovljenl zapadni dio "padruma« Diokleeijanove palace u Splitu (foto Z. Buljevic) str. 142 Centralna prizemna dvorana Diokleeijanove palace u Splitu prije obnove (fototeka Urbanls'C/3/wg za· voda Dalmaclje, Split) , str. 143 dolje: Pjesackl promet u obnovljenoj eentralnoj prizemnoj dvorani Dioklecijanove palace u Splitu (Fototeka Urbanlstickog zavoda Dalmaeije - Split) gore: Centralna prizemna dvorana Diokleeijanove palace poslije obnove (foto Z. Buljevic) str. 144 gore: Sjeverna fasada bloka u ulid majstora Jurja u Splitu prije obnove (Urban/sticki zavod Dalma· cije - Split) dolje: Obnova grckog teatra Eraelea Minoa na Sicillji (F. Minissi) str. 145 gore: Sjevema fasada bloka u uliei majstora Jurja u Splitu poslije obnove (J. Marasovi6) dolje: Obnova crkve s. Nicolo u Mazara del Vallo. Minissijev "nacrt idejne rekonstrukeije u pro· storu« (lz knjige F. Minissi: Conservazione dei beni storico-artistici ed ambieatali, Roma, 1978) str. 146 Sibenska vijecniea prije rusenja u drugom svjetskom ratu (Fototeka Regionalnog zavoda za zastitu spomenika kulture - Split) str. 147 StOB u staroj Ateni, faksimilska rekonstrukeija (foto Z. Buljevic) str. 148 Obnovljena povJjesna jezgra Varsave, tloert (Urbanisme et renovation urbaine, o.c.) str. 149 gore: Obnovljeni blok na trgu Starog mjesta u Varsavi; nacrt (Urbanisme et renovation urbaine, o.e.) i fotografija danasnjeg stanja (Z. Buljevic) dolje: Rekonstruirane povijesne zgrade u Wilfiamsburgu str. 150 gore: Williamsburg (SAD), tloert rekonstruirane povJjesne jezgre dolje: Williamsburg, rekonstruirana Ijekama str. 152 Rekonstruirana zgrada na raskrscu Diokleeijanove uliee i Tomislavove poljane (N. segvic). Fototeka Urbanistickog zavoda Dalmacije str. 153 Zadar, projekt rekonstrukeije (B. MUlc) str. 154 gore: Nova zgrada Arheoloskog muzeja u Zadru prislonjena na samostanski sklop sv. Mariie (M. Kauzlaric) dolje: Rab Hotel International (J. De Luea) Crtezi iz publikacije: Novo u starom, 11 zagrebackl salon, 1976 str. 155 Interpolacija u povijesnoj jezgri Rijeke (foto N. Ivancevic) str. 156 Aksonometrija franjevackog samostana na Po!judu u SpUtu prije i poslije dogradnje prema projektu J. Marasovica (Urbs, 1972) str. 157 gore: Montaza dijela preseljenog kompleksa u Abu Simbelu (Eg/pat) dolje: Projekt dis!okacije kompleksa u Abu Simbe/u i izvedba (lz knjige S. Nenadovic: Zastita gradi. teljskog nasleaa)
str. 126: gore: Projekt zastite mozaika u Piazza Armerini (F. Minissi o.c.) dolje: ZasViceni mozal~i u Piazza Armerini (Foto T. Marasovic)
str. 158 Dislokacija romanicke crkve u naselju Puertomarin u Galioiji, Spanjolska (foto T. Marasovic)
str. 127 San Giminiano (ltalija), zasticeni povijesnl gradic (foto Z. Buljevic)
str. 159 i 160 Vaaenje svedskog ratnog broda Vasa u stokholmskoj luci
str. 128 Rothenburg ob der Tauber (SR Njemacka), zasticeni i odrzavani povijesni grad
str. 161 Muzej u stokholmskoj luci, u kojem je smjesten izvaileni ratni brad Vasa
str. 130 Crkva sv. Trojiee prije i poslije obnove (foto Z. Buljevic i N. Gattin)
str. 162 Replicirana statua Michelangelovog Davida ispred Palazzo Vecchio u Firenci (foto N. Ivancevic)
182
183
str. 163 gore: Repliciranl prostori romanlekih crkava u Muzeju na Montjuicu u Barce/oni, u kojima su prenesene izvorne freske katalonskih crkava dolJe: Izvorna freska u repliciranom prostoru apside romanieke crkve S. Maria de Tahu/ u Muzeju na Montjuicu u Barce/oni str. 164 gore: "Otvoreni muzej« povijesne arhitekture na otoku Kili na Oneskom jezeru u sovjetskoj republici Kareliji. Detalj Preobralenske crkve dolje: Drvene graaevine na otoku Kili (SSSR) str. 165 "Muzej na otvorenom« u Detmoldu (SR Njemaeka) str. 166 gore: Tlocrt Muzeja na otvorenom u Hagenu (SR Njemacka) dolje: Dio Muzeja na otvorenom u Hagenu (SR Njemaeka) str. 167 Novo naselje podignuto prema historijskim reminiscencijama u francuskoj Port Grimaud (foto Z. Bu/jevie)
mediteranskoj
marini
str. 168 Nase/je u francuskoj mediteranskoj marini Gogo/in (foto Z. Bu/jevie)
VII. SUMMARY
184
AN ACTIVE APPROACH TO ARCHITECTURAL HERITAGE Summary
After his first book published in 1983 titled The Preservation of Architectural Heritage which provides a historical view of the development of the theory and practice of preservation and a choice of characteristic texts and documents from various periods, the author, in hPs second book, deals only with the period of active preservation seen as an up to date theory and practice of ip rotection of immobile cultural property. The present book is, 'as well as the author's first one, primarily a textbook intended for undergraduate and postgraduate students of preservation of architectural heritage. The book abounds in examples illustrating the conception, procedure and methods of active preservation both in the world and Yugoslavia. The up to date approach to protection and restoration of architectural heritage are dealt with in the following chapters:
1. A Complex Approach to Historical Environment The post war period and the recent two decades in particular are characterized by 'an essential change in the attitude towards cultural monuments, i.e. a more complex approach to architectural heritage than were those of all previous periods. This can be seen in: a) a wider range of cultural monuments, from outstanding ones to those of minor aesthetic value or minor historical importance, has been preserved within the framework of the »integral« preservation approach, I b) more developed consciousness of the idea of architectural heritage which has been spread from the single monument to the historical area (settlement, urban district, urban nucleus, whole of historical city or ,even wider area). c) widerspread consciousness and concrete actions of preservation concentrated formerly on European countries but at present time also in progress on all other continents mainly due to the actions of the United Nations and UNESCO, particularly. d) changes in the concept of preservation 9f architectural heritage which is much wider at present than it was in the past periods. The concept of historical preservation today does not imply only the preservation of historical-artistical values of old buildings and solving the technical problems in order to keep up those values but it also implies more complex hygienic, socio-economic, environ186
mental problems as well as those of traffic, public services and many others. This wi'd er interest primarily refers to solving hard housing problems and life conditions of the inhabitants of historical areas, various problems linked with equipment for public services usually manifested through insufficient and worn out infrastructure. This interest has also spread to the changes that occured recen,t ly in the social balance either by degradation ,of social structure as is the case in most instances or, in some instances, by artificial selection which is at present termed »gentrification«. Economic degradation of historical areas and the problems of functioning of ancient areas, newly built industries in historic areas and various ecological problems linked with urbanization as well as tourism and other characteristics of present day dynamic development are not of minor interest. 2. Protagonists of Active Preservation The changes in the conception of architectural heritage must have reflected on the organization of this activity, i.e. a Wider range of participants is needed. In earlier periods this was the work of institutions of conservation; now the range is much wider comprising technical services, state authorities and participation of citizens. a) besides traditional preservation institutions that have so far b,een engaged in perservation there appear town planning institutions as cultural property have also to be preserved through spatial and town planning and projects. Various other scientific and professional institutions are engaged: housing institutes, university instltutes and departments, public services and others. In this way preservation of architectural heritage becomes a multidisciplinary activity Icarried out by traditional protagonists such as architects, arts historians and archeologists as well as by experts such as technological engineers, geodesists, economists, sociologists, lawyers, natural scientists and other specialists. These experts come together within professional societies in national boundaries whereas international coordination of various, professional institutions is done through international organizations like ICCROM, ICOMOS, international associations of ,architects, town planners, archeologists and others. b) most important changes as compared with earlier periods have come about by direct engagement of authorities in preservation activity mostly by making local authorities promoters and decision makers which become responsible and bear full authority as to the fate of cultural property in cities or wider areas. c) the thlrd protagonist of active preservation are the citizens themselves . They are usually members of amateur organizations for the preservation of cultural heritage. The engagement of local authorities would not yield ,best results if citizens did not give their support and participation in various forms of preservation. Closely connected with the organization of preservation is education. It j's one of the essential prerequisites of modern preservation of cultural property. Active preservation demands that education should include all levels starting from the citizens by making architectural heritage Widely popular to the integral school system. Specially important here are professional training of craftsmen, specialist and scientific training and education at undergraduate and post-graduate levels. 187
3. The Procedure of Active Preservation Modern approach to architectural heritage is also characterized by a completely new methodology adequate to the present-day level of development of science in general and in particular to that of fields of study and disciplines closely connected with preservation such as town planning, architecture, civil engineering, historiography and theory of nne arts, archeology, technology and others. This methodological procedure is based upon gradual use of specific actions which the author has classified as follows: a) an inventary, including: - registration as a basis for obtaining first information of architectural heritage of a particular area, - evaluation of preventive measures - categorization of preventive measures - regime of preventive measures - issuing a decree of preservation by authorities - registration as a legal procedure of protection
b) analytical phase including planning and project making. This includes a more thorough treatment of architectiral heritage consisting of: - research and analytical study of the original state including technical documentation (architectural survey in the first place) and scientific-analytical documentation - a study of the development of the historical site or building is a prerequisite of evaluation which often reveals the causes of degradation - soientific evaluation and its. public verification - plans and projects as a final concept of preservation and restoration. c) implementation, maintenance and inspection are prerequisites for lasting preservation of historical areaS. 4. Preservation in Physical Planning The active preservation of architectural heritage gets its main characteristic through physical planning. The post· war period has seen many historic sites being included in many countries in urban planning and ·design which have also defined the modes of their preservation. Various documents issued at numerous national and international professional meetings explicitly demand that preservation should be incl~ded in regional and urban planning or urban design. This experience can be seen today at all levels of physical planning, i.e.: - in development planning from international plans through particular state plans to numerous regional plans, communal plans and master plans which all define directives for the protection of architectural heritage in their long-term planning. - in detailed mid and short term plans which directly solve the problems of the preservation and restoration of historical sites.
of historical site or building or depending on the possibifi'ty of their adequate presentation. These methods show various degrees of intervantion: Conservation is the method of protecting a isite or a building in the state found. It also implies work on consolidation (strenghtening), permanent maintenance and sometimes construction of protective appendices which can be of temporary or permanent character. Adaptation and revitalization of a historic site or, bUilding mean their remodelling for new purposes or for revival of original purposes. This method is always combined :with one or more others. Anastylosis means recomposition of delapidated original parts mainly on archeological sites and objects. Restoration means renewal to a greater or lesser degree of parts of buildings or sites. Reconstruction is the procedure whereby destroyed historic sites or objects are again constructed. This procedure exceptionally respects the exact original look (facsimile reconstruction) or it means new construction respecting the authentic environment. Interpolation is a method whereby a new building is inserted into historic tissue. Displacement or dislocation (also named preservation via moving) is an exceptional procedure which means moving the objects or sites from their original places to new ones in order to 'protect them. Replica and open air museums have mainly educational purpose. New construction architecturally harmonized with historical environment uses specific historic reminiscence and preserves in a particular environment the traditional architectural manner. All mentioned chapters of the book are accompanied by a bibliography chosen by the author. Indeces to geographic terms and places are also provided. (translated by Sinisa Tomasevi6)
5. Methods of Active Approach to Architectural Heritage Active protection implies the use of various methods of preservation and restoration of architectural heritage, existent in previous periods but scientifically chosen according to the character 189 188
I
I
72: 719 "19,, AKTNNI ' PRISTUP GRADITELJSKOM NASLJE8U Autor: dr. Tomislav Marasovie, redovni profesor Sveucilista u Splitu i Sveucilista u Zagrehu Recenzenti: dr. Iva Babic, docent SveuoiJ,ista u Splitu, dr. Iva Maroevie, izvanredni profesor Sveucilista u Zagrebu, dr. Bruno Milie,redovni profesor Sveucilista u Zagrebu Izdavaci: SVEUCIL.:ISTE U SPLITU - FILOZOFSKI FAKULTET U ZADRU - OOUR PRIRODOSLOVNO-MATEMATICKIH ZNANOSTI I STUDIJA ODGOJNIH PODRUCJA U SPLITU DRUSTVO KONZERVATORA HRVATSKE - ZAGREB SVEUCILISTE U ZAGREBU - ARHITEKTONSKI FAKULTET - POSTDIPLOMSKI STUDIJ GHADITELJSKOG NASLJ.E8A - SPLIT Dizajn i tehnicka redakcija: Tomislav Marasov,ic Ovitak ,i Likov;na s-uradnja: Kazimk Hraste Autor fotogra.fije ovil!ka: Zvonimir Buljevic Tisak: RO "ZRINSKI" TIZ Naklada: 1000 primje'raka
Cakovec, 1985.
