MAKROEKONOMIJA – TEORIJA
Kardinalistički pristup Prema kardinalističkom pristupu korisnost (zadovoljstvo) se može izmjeriti u apsolutnim veličinama zvanim utilima ili iznosom novca kojeg je potrošač voljan žrtvovati za još jednu jedinicu dobra Pretpostavke na kojima se temelji ovaj pristup su: • Racionalnost: potrošač želi maksimizirati korisnost uz dani dohodak. • Kardinalna korisnost: korisnost svakog dobra je mjerljiva. • Opadajuća granična korisnost dobra: korisnost koja se dobiva od uzastopno potrošenih jedinica dobra opada. • Nezasitnost: granična korisnost je uvijek veća ili jednaka nuli. Konstantna granična korisnost novca: granična korisnost novca nije opadajuća kao što je to slučaj za ostala dobra. To je nužna pretpostavka da bi se novčana jedinica mogla upotrijebiti kao mjera korisnosti Ordinalistički pristup Po ordinalističkom pristupu potrošač ne mora znati specifične jedinice korisnosti različitih dobara da bi između njih izvršio izbor, već je za potrošača dovoljno rangiranje (redanje) različitih košara dobara u skladu sa zadovoljstvom koje mu svaka košara pruža. On mora odrediti poredak preferencija između različitih košara dobara. Pretpostavke na kojima se temelji ordinalistički pristup su: •
Racionalnost: potrošač maksimizira korisnost uz buđetsko ograničenje.
•
Korisnost je ordinalna: potrošač zna samo rangirati preferencije kao indeks, ne znaju se apsolutne vrijednosti.
•
Opadajuća granična korisnost dobra: korisnost koja se dobiva od uzastopno potrošenih jedinica dobra opada.
•
Nezasitnost: granična korisnost je uvijek veća ili jednaka nuli.
1
Proizvodnja BDP – ukupna proizvodnja dobara i usluga u zemlji unutar godine dana izražena u novcu. Vrste BDP-a: a) Nominalni - BDP koji prikazuje vrijednosti svih dobara i usluga za finalnu potrošnju, proizvedenih u tekućoj godini vrednovanih po tekućim cijenama. b) Realni - BDP koji prikazuje vrijednost svih dobara i usluga za finalnu potrošnju proizvedenih u tekućoj godini i vrednovanih po cijenama iz nekog razdoblja koje smo izabrali za bazu (po stalnim cijenama). Razlika između BDP-a i BNP-a: BDP – ukupna proizvodnja unutar granica države neovisno o porijeklu kapitala faktora BNP – ukupna proizvodnja nacionalnog kapitala neovisno o granicama država. Metode računanja BDP-a
• Zbroj svih finalnih proizvoda – računa samo zadnju promjenu tijekom perioda • Zbroj svih dodanih vrijednosti – pribraja samo dodanu vrijednost (predstavlja vrijednost •
prodaje umanjenu za vrijednost inputa upotrjebljenih za njenu proizvodnju) Zbroj svih dohodaka – pribraja cjelokupne faktorske dohotke
Nezaposlenost •
Radna snaga – stanovništvo od 15-60 godina koje je zaposleno ili aktivno traži posao
•
Nezaposleni – one osobe koje nemaju posao ali žele raditi
Vrste nezaposlenosti: •
Frikcijska nezaposlenost 2
•
Strukturna nezaposlenost
•
Ciklička nezaposlenost
Paradoks štednje Povećanje granične sklonosti štednji neće povećati ukupnu štednju. Vrste proračuna •
Stvarni proračun – stvarno stanje proračuna na kraju godine
•
Strukturni proračun (aktivni, pune zaposlenosti) – veličina prihoda i rashoda koja bi postojala na razini potencijalnog proizvoda. Posljedica aktivnih mjera fiskalne politike.
•
Ciklički proračun (pasivni) – razlika između stvarnog i strukturnog proračuna. Ovisi o cikličkom fluktuiranju gospodarstva (gospodarskim ciklusima).
Monetarni agregati u Hrvatskoj •
Primarni novac je preuzet iz Bilance HNB-a
•
M1 = Primarni novac + depozitni novac kod banaka
•
M1a = M1 + depozitni novac središnje države kod banaka
•
M4 = M1+ devizni depoziti + štedni i oročeni depoziti + obveznice i instrumenti tržišta novca
Novac Funkcije novca: •
Sredstvo plaćanja
•
Mjerilo vrijednosti
•
Pričuva vrijednosti
Svojstva novca: •
Prihvatljivost
•
Rijetkost
•
Prepoznatljivost
•
Djeljivost
•
Stabilnost
•
Homogenost
•
Prenosivost
•
Trajnost
Centralna banka 3
Funkcije centralne banke: •
Vođenje monetarne politike
•
Kontrola izdavanja novčanica u zemlji
•
Bankarske usluge vladi
•
Zajmodavac u nuždi financijskom sektoru
•
Kontrola financijskih institucija
•
Vođenje politike međunarodne likvidnosti (strana valuta, SDR, depoziti u stranim bankama)
Glavne stavke centralne banke: AKTIVA: zlato i devize, krediti bankama, krediti državi. PASIVA: novac u opticaju, depoziti ostalih banaka, kapital i rezerve, depoziti države. HNB: AKTIVA: inozemna aktiva, potraživanja od središnje države, potraživanje od ostalih domaćih sektora, potraživanja od banaka, potraživanja od ostalih bankarskih institucija. PASIVA: primarni novac, ograničeni i blokirani depoziti, inozemna pasiva, depoziti središnje banke, blagajnički zapis HNB-a, kapitalni računi, ostalo. Instrumenti monetarne politike •
Politika otvorenog tržišta – kupoprodaja vrijednosnica (državnih obveznica)
•
Diskontna stopa (politika eskontnog kamatnjaka)- stopa (kamatnjak) po kojoj CB daje zajmove komercijalnim bankama.
•
Promjena obvezne rezerve - obvezne rezerve su novac koji banke moraju držati kao depozit u CB i na koji ne dobivaju kamate.
•
Intervencije na deviznom tržištu (specifično za Hrvatsku)
Instrumenti fiskalne politike •
Transferi stanovništvu (TR) - utjecati će na promjenu raspoloživosti dohotka a time i potrošnje – a onda naravno i ravnotežnog domaćeg proizvoda. Ako se povećaju transferi – raste domaći proizvod.
•
Porezna stopa (t) - promjena porezne stope utječe na promjenu onog dijela poreza koji je ovisan o domaćem proizvodu. Tom promjenom se utječe na promjenu dohotka, a ovo vodi do promjene osobne potrošnje i štednje. Rezultat ovog je promjena ravnotežnog domaćeg proizvoda. Ako se porezna stopa smanjuje – povećava se ravnotežni domaći proizvod, a ako se porezna stopa povećava, ovaj se smanjuje. nezaposlenost = smanjiti poreznu stopu; inflacija = povećati poreznu stopu.
•
autonomni porezi (T) - promjena autonomnih poreza dovodi do promjene raspoloživog dohotka i/ili imetka. Ovo vodi do promjene osobne potrošnje i štednje, a ovo do promjene domaćeg proizvoda – i to ravnotežnog domaćeg proizvoda. Isto tako smanjivanje autonomnih poreza utječe na povećanje ravnotežnog domaćeg proizvoda. Preporuka za fiskalnu politiku: u situaciji nezaposlenosti – smanjiti autonomne poreze; u situaciji inflacije – povećati autonomne poreze. 4
•
budžetska potrošnja (G) - ako poraste budžetska potrošnja u situaciji nepotpune zaposlenosti – povećava se domaći proizvod (s multiplikatorom) – isto vrijedi i za smanjenje. Dakle raste agregatna potražnja, a multiplikatorom i proizvodnja i zaposlenost. U situaciji nezaposlenosti treba povećati G, a u situaciji inflacije smanjiti G.
Automatski stabilizatori fiskalne politike Automatski stabilizatori su mehanizmi koji stabiliziraju gospodarstvo kroz određeno vrijeme. Najznačajniji automatski stabilizatori su: • • •
PROGRESIVNI POREZI – porez raste razmjerno s porastom dohotka i obratno. TRANSFERI ZA NEZAPOSLENE – u slučaju nezaposlenosti radno sposobne osobe započinje isplata transfera (naknade za nezaposlene), a po početku rada se obustavlja. U slučaju recesije veliki je broj takvih davanja. MULTIPLIKATOR – uvođenjem poreza u investicijski multiplikator on se smanjuje i smanjuje se potencijalni dohodak, te se uvođenjem uvoza u multiplikator također smanjuje potencijalni dohodak.
Teorije potražnje za novcem 1. Kvantitativna novčana teorija (klasična): Friedman u svim verzijama kvantitativne teorije pravi razliku između nominalne i realne količine novca. Pri tome je nominalna izražena u novčanicama, a realna u količini roba i usluga koje nominalna količina može kupiti. a) Fisherova teorija • Transakcijska verzija: MV=PT (M-novac u opticaju, P-indeks cijena, Ttransakcije, V-brzina kolanja) • Verzija dohotka: MV=PY (y-nominalni domaći proizvod, P-implicitni deflator domaćeg proizvoda, M-novac u opticaju, V-brzina kolanja) b) Cambridge jednadžba: formulirao ju je A.Marshall iz činjenice da novac omogućuje razdvajanje procesa razmjene na čin kupnje i čin prodaje. M=kPY, M/P=kY c) Friedmanova verzija: funkcija potražnje za novcem osim o tekućem dohotku ovisi i o svim oblicima njegove akumulirane veličine (imetku). (M/P=f). 2. Keynezijanska potražnja za novcem - dijeli se na 3 vrste ovisno o svrsi za koju je novac namijenjen, odnosno motivu držanja novca: •
Transakcijska potražnja za novcem: posljedica je funkcije plaćanja novca, ovisi o dohotku
•
Potražnja za novcem zbog neizvjesnosti: ova je potražnja uvjetovana mogućnošću nepredviđenih događaja koji uvjetuju gotovinska plaćanja.
•
Špekulativna potražnja za novcem: ima jedno bitno zajedničko svojstvo s potražnjom zbog neizvjesnosti, a posljedica je funkcije novca kao pričuvne vrijednosti, postoje samo dvije aktive u kojima subjekti mogu imati svoj imetak – novac ili obveznice. Ovisi o kamatnjaku, kada je kamatnjak na financijskim tržištima nizak, vrijednost obveznica je velika i obrnuto, kada je kamatnjak visok vrijednost obveznica je mala. Ako je trenutno kamatnjak nizak očekuje se da će se sa vremenom prilagoditi dugoročnoj ravnoteži, drugim riječima da će rasti, i obrnuto, ako je visok očekivanja su da će se vremenom smanjiti. 5
Bilanca plaćanja Bilanca plaćanja - agregirani popis svih monetarnih transakcija rezidenata neke zemlje s inozemstvom tijekom jedne godine. Glavne stavke bilance plaćanja: •
Tekuće transakcije: robe, usluge, dohodak, tekući transferi
•
Kapitalne i financijske transakcije: kapitalne transakcije, financijske transakcije (izravna ulaganja, portfolio ulaganja, ostala ulaganja), međunarodne pričuve
•
Neto pogreške i propusti
Glavne teorije potrošnje 1. Teorija apsolutnog dohotka (Keynes) • • •
•
Udio potrošnje u dohotku opada sa rastom dohotka ’30 godina 20. st. - Investicije ne mogu rasti kao štednja stagnacija Nakon II. svjetskog rata očekivala se stagnacija zbog smanjenja državnih izdataka, ali je došlo do ekspanzije zbog “prisilne štednje u vrijeme rata”; zaključak: potrošnja ne ovisi samo o tekućem dohotku već i o akumuliranom dohotku (bogatstvo) C dC = Kuznets 1946. u dugom roku ; dugoročna funkcija potrošnje je zraka iz ishodišta Y
dY
2. Teorija relativnog dohotka (Duesenberry) • Dio dohotka koji kućanstvo odvaja za potrošnju ovisi o njegovom dohotku i dohotku njegovih susjeda (imitiranje susjeda, relativno prema susjedima). Zato osobe sa niskim dohotkom imaju veću • Istodobni porast svih dohodaka neće promijeniti udjele potrošnje i štednje u dohotku. • Ako jednom kućanstvu dohodak ostane nepromijenjen dok ostalima poraste tada će to kućanstvo, da bi sačuvalo standard sa ostalima, povećati udio potrošnje u dohotku. 3. Teorija permanentnog dohotka (Friedman) • Dohodak se sastoji od permanentnog i tranzicijskog dijela • Adaptivna očekivanja; promjena u percepciji permanentnog dijela dohotka ovisi o prethodnom permanentnom i sadašnjem tekućem dohotku. Ako je tekući dohodak veći od prethodnog permanentnog tada će se permanentni povećavati i obrnuto. • Permanentni dohodak u vrijeme t je konveksna kombinacija (ponderirani prosjek) tekućeg dohotka i permanentog dohotka u prethodnom razdoblju • Potrošnja u dugom roku je funkcija samo permanentnog dohotka, ne i tranzicijskog dijela. 4. Teorija životnog ciklusa (Ando i Modigliani) •
Potrošač maksimizira funkciju korisnosti koja ovisi o njegovoj potrošnji od trenutka rođenja C0 do trenutka njegove smrti CT.
•
Uz uvjet da sadašnja vrijednost svih njegovih budućih dohodaka jednaka je sadašnjoj vrijednosti svih budućih potrošnji. Drugim riječima troši sve što zaradi.
•
ŽIVOTNI CIKLUS - Što je udio aktivnog stanovništva veći to će štednja biti veća i obrnuto.
Ekspanzija i recesija 6
Ekspanzija - Povećanje tekućeg dohotka povećat će samo djelomično percepciju povećanja permanentnog dohotka, stoga se potrošnja neće povećati u C1’, nego samo do C1. Što je veći k to je kratkoročna krivulja strmija. Recesija - Smanjenje tekućeg dohotka smanjit će samo djelomično percepciju smanjenja permanentnog dohotka, stoga se potrošnja neće smanjiti u C1’, nego samo do C1. Navedite glavne teorije investicija 1. Investicije kao funkcija kamatnjaka 2. Interna stopa rentabilnosti 3. Investicije kao funkcija jaza između željene i stvarne razine kapitala: a) Teorija akceleratora: pretpostavka: da je željena količina kapitala proporcionalna s danom razinom proizvodnje. Kapitalni koeficijent (b) nam pokazuje koliko je jedinica kapitala utrošeno po jedinici proizvodnje. b) Teorija vlastitih fondova: pretpostavka: da su tuđa sredstva skuplja od vlastitih sredstava; zbog toga troškovi investiranja rastu sa opadanjem vlastitih sredstava. c) Neoklasična teorija investicija: pretpostavka: poduzeće maksimizira profit tako što izjednačuje graničnu produktivnost faktora proizvodnje sa cijenom faktora proizvodnje. d) Teorija Tobinovog koeficijenta Q: Definira se kao omjer tržišne vrijednosti poduzeća (dionice na burzi) i troškova izgradnje takvog novog poduzeća. Prednost: q je direktno mjerljiva vrijednost i ne treba procjenjivati buduće prihode i troškove jer tržišna vrijednost poduzeća u sebi već sadržava očekivanje budućih prihoda i troškova. e) 5.Klasična teorija investicija: objašnjava investicije kao opadajuću funkciju kamatnjaka. Interna stopa rentabilnosti (Keynes) •
Granična efikasnost investicija (J): kamatnjak uz koji bi sadašnja vrijednost budućih prihoda manje troškovi investicijskog projekta bili nula. Neovisna je o tržišnom kamatnjaku.
•
Ako je J>r (tržišni kamatnjak) isplati se investirati. Investicije ovise o razlici između granične efikasnosti investicija i tržišnog kamatnjaka.
•
Marshal-Lernerov teorem glasi ako je zbroj elastičnosti potražnje za izvozom zemlje A i njezine potražnje za uvozom veći od jedinice, devalvacija će poboljšati bilancu plaćanja zemlje A.
•
J krivulja pokazuje da devalvacija u kratkom roku pogoršava VTB, da bi je nakon određenog vremena popravila. U situaciji deficita u vremenu t0 izvršena je devalvacija. Međutim, sve do vremena t3 pogoršava se VTB, a zatim se poboljšava tako da je tek u vremenu t6 eliminiran deficit u VTB.
Keynesov, neoklasični i klasični dio krivulje agregatne ponude • Keynesov dio AS je horizontalan, što znači da se u tom dijelu povećanjem AD može povećati realni domaći proizvod bez značajnog utjecaja na cijene. 7
• Klasičan dio AS je vertikalan, pokazuje da se realni domaći proizvod ne može povećati bez obzira na porast cijena. Svi raspoloživi proizvodni faktori zaposleni. Klasičari pretpostavljaju da privreda radi u uvjetima pune zaposlenosti, stoga porast AD ne bi povećao realni društveni proizvod nego bi samo povećao cijene. • Neoklasični dio AS: ima pozitivan nagib. Porast proizvodnje u tom dijelu potražnje za proizvodnim faktorima povećava njihove cijene, a to povećava troškove proizvodnje i cijene proizvoda.
Tri stadija proizvodnje I. stadij- u I. stadiju proizvodnje prosječna produktivnost rada raste. Budući da su faktori L i K uvijek nenegativne varijable, slijedi da kada prosječna produktivnost rada raste tada granična produktivnost kapitala mora biti negativna, a kada prosječna produktivnost rada pada tada je granična produktivnost kapitala pozitivna. Na temelju toga možemo lako zaključiti da proizvođač neće proizvoditi i I. stadiju proizvodnje gdje raste prosječna produktivnost rada što povlači negativnu graničnu produktivnost kapitala. II. stadij- racionalni proizvođač će proizvoditi u II. stadiju jer su tu granična produktivnost rada i kapitala pozitivne. Ako je faktor L relativno skuplji proizvodnja će se odvijati bliže granici I. i II. stadija, a ako je faktor K relativno skuplji tada će proizvodnja biti bliža granici II. i III. Stadija. III. stadij- racionalni proizvođač neće angažirati više rada od točke B jer je nakon te točke granična produktivnost rada negativna, ili angažiranje više radnika u odnosu na prije dovodi do pada ukupne proizvodnje. Krivulja indiferencije To je krivulja koja nam pokazuje različite košare dobara (potražnje) dostupne potrošaću. Uvijek ima negativan nagib zbog zakona o nezasitnosti Konveksna je prema ishodištu zbog zakona o opadajućoj graničnoj korisnosti Multiplikator uravnoteženog budžeta (Haavelmov teorem) Uz pretpostavku zatvorene privrede, linearne funkcije potrošnje i autonomnih investicija, autonomno povećanje poreza za 1 jedinicu koja se potpuno utroši za povećanje budžetske potrošnje povećalo, u situaciji nepotpune zaposlenosti, domaći proizvod za 1 jedinicu, premda ne bi narušavao budžetsku krivulju.
B I LJ E Š K E:
__________________________________________________________________________________________ __________________________________________________________________________________________ __________________________________________________________________________________________ __________________________________________________________________________________________ 8
__________________________________________________________________________________________ __________________________________________________________________________________________ __________________________________________________________________________________________ __________________________________________________________________________________________ __________________________________________________________________________________________ by: Ivana Lijović
9
