KOMUNUNIKACIJA U NASTAVI doc. dr. sc. Vesnica Mlinarević
COMUNICARE (lat.) - ODNOS
Dobra komunikacija temelj je uspješnih meĎuljudskih odnosa. Ukoliko je interpersonalna komunikacija jedno
od čovjekovih najvećih dostignuća, prosječan čovjek ne komunicira dobro. Loša komunikacija vodi do usamljenosti i udaljavanja od prijatelja, partnera, roditelja i
djece, kao i do slabije učinkovitosti i uspjeha u poslu.
POSTOJI ŠEST OSNOVNIH ZNAČAJKI LJUDSKE KOMUNIKACIJE:
ljudi komuniciraju iz mnoštva različitih razloga (radi zabave, kako bi doznali neke informacije, pokazali prijateljstvo i sl.) komuniciranje rezultira namjeravanim, ali i
nenamjeravanim učincima
komunikacija je obično obostrana
komuniciranje uključuje najmanje dvije osobe, koje jedna na drugu utječu u nejednakoj mjeri komunikacija se dogodila i onda kada nije bila
uspješna
komuniciranje uključuje uporabu simbola
TKO ( pošiljatelj poruke ) ŠTO ( poruka ) KOJIM SREDSTVIMA ( način komuniciranja ) KOME ( primatelj poruke ) S KAKVIM DJELOVANJEM ( utjecaj poruke )
INTERPERSONALNA KOMUNIKACIJA
kongruentna
(usklađena,
iskrena) Verbalna, neverbalna,
sadržajna, odnosna Inkongruentna
(neusklaĎena, neiskrena)
POSLJEDICE LOŠE KOMUNIKACIJE
često smanjuje samopoštovanje i samopouzdanje druge osobe
može izazvati povlačenje, otpor ili odbacivanje Loša komunikacija nastavnika sa studentima može dovesti do nauĉene bespomoćnosti, povuĉenosti, osjećaja pobijeĊenosti ili
nedoraslosti.
Ponavljana i ĉesta upotreba neprimjerenih postupaka u komunikaciji može biti uzrok trajnom poremećaju pojedinih odnosa.
KOMUNIKACIJA U NASTAVI ILI NASTAVNA KOMUNIKACIJA
Nastava jest pedagoški osmišljena i sustavno organizirana aktivnost kojoj je svrha odgoj i naobrazba pojedinca.
(Jelavić, 1998.)
Nastava je optimalni i optimirani komunikacijski proces u
Cilj nastavne komunikacije posebno je odreĎen i
kojemu učenici i nastavnici izgraĎuju operabilne profesionalne spoznaje, potrebne za stručno djelovanje (Kujundžić, 1988).
odnosi se na postizanje rezultata i na razvijanje procesa.
Nastava je pedagoški osmišljena i sustavno organizirana komunikacija kojoj je cilj odgoj i obrazovanje
Nastavna komunikacija jest
sporazumijevanje s posebno naglašenim ciljem.
Nastava sadrži dva osnovna obilježja komunikacije:
1. Osnovne strukturalne elemente komunikacije (izvor,
informacija, odašiljatelj, kanal i primatelja, poruku) koja se ostvaruje putem interakcije dviju ili više osoba 2. Stalna prisutnost procesa interakcije Svaki dio nastavne komunikacije posjeduje dimenzije cjelokupnih odnosa koji su posebno prisutni kada dolazi do nesporazuma s drugima.
BIPOLARNOST NASTAVE 1.
2.
Poučavanje – predstavlja voĎenje subjekata do sposobnosti stvaranja spoznaja i
informacija koje će mu omogućiti uspješniji rad i ispunjeniji život. Učenje – relativno trajna specifična promjena individue ugraĎena u njeno ponašanje, nastala pod utjecajem prethodne aktivnosti.
PREMA SIMETRIČNOSTI NASTAVE Mijenjanje verbalne aktivnosti nastavnika -samosagledavanje osobnog sudjelovanja u verbalnoj nastavnoj komunikaciji.
Simetričnost i asimetričnost nastavne komunikacije odreĎuje sudjelovanje i mjerodavnost
ASIMETRIĈNA KOMUNIKACIJA
pojedinih čimbenika komunikacije.
odvija se izmeĎu
SIMETRIĈNA KOMUNIKACIJA jest ona u koju su uključeni sudionici slični u socijalnom
sudionika, izmeĎu
statusu, znanju, u kompetenciji na
znanju, u pozivu, u stvarnosti.
sadržaje. Njihov odnos karakterizira težnja prema jednakosti
nejednakih onih koji imaju
različite položaje u
ISTRAŢIVANJA O SIMETRIČNOSTI I ASIMETRIČNOSTI NASTAVNE KOMUNIKACIJE
Učenik postavlja prosječno svaki treći dan jedno pitanje nastavniku, dok nastavnik tijekom tri dana postavlja preko 800
U 30% ispitanih nastavnih sati nije registrirano niti
jedno pitanje učenika
60-80% nastavnik jest verbalno aktivan
TAUSCH-TAUSCH (1999.)
pitanja učenicima (30 uĉenika u razrednoj
zajednici u pet nastavnih sati dnevno)
Promjene nastaju smanjivanjem dominantnosti nastavnika Simetriĉnost i asimetriĉnost nastavne komunikacije odreĊuje sudjelovanje i mjerodavnost pojedinih ĉimbenika komunikacije.
prisutnost emocija
demokratki stil i neisključivost naszavnika
uzajamno približavanje nastavnika i studenata
Prestrukturiranje verbalne nastavne komunikacije zahtijeva:
uporabu nastavnih metoda i socijalno-radnih
oblika koji omogućuju veću aktivnost studenta
promjenu interaktivnog odnosa studentnastavnik,
smanjivanje voĎenja i poučavanja uvažavanje različitih postignuća studenza uvažavanje različitih stikova učenja
Program rada s nastavnicima: Snimanje sati nastavne komunikacije Analiza sati inicijalnog ispitivanja verbalne nastavne komunikacije pomoću audio -zapisa i verbalnih interakcijskih kategorija
Prezentiranje rezultata istraživanja verbalne
nastavne komunikacije Upozoravanje na pojedine metode i oblike rada koji
omogućuje veću aktivnost učenika
Planiranje i ponovno snimanje sati nastavne komunikacije
Analiza sati finalnog ispitivanja pomoću audio zapisa i verbalnih interakcijskih kategorija.
UČENJE
ljudi svake životne dobi sposobni su naučiti specifične komunikacijske vještine koje poboljšavaju interpersonalne odnose i povećavaju uspjeh u struci
VJEŠTINE U ODNOSIMA S LJUDIMA
PREDSTAVLJAJU KOMBINACIJU DOBRIH 1. interpersonalnih vještina (sposobnost suradnje s drugima) i 2. intrapersonalnih vještina (sposobnost upravljanja vlastitim stavovima i emocijama)
vještine u odnosima s ljudima danas su kljuĉan element uspjeha u raznim profesionalnim podruĉjima, a naroĉito su važne nastavnicima
PROMJENE DANAS …
tehnologija i telekomunikacije u socijalnoj strukturi
komuniciramo (online generacije) u pojedinim profesijama pred ljude se postavljaju puno
izazvanoj globalizacijom, izmijenile su način na koji
veći zahtjevi u pogledu kvalitete socijalnih i komunikacijskih vještina nego što je to bilo ranije
pred sveuĉilišne nastavnike postavljaju se sve veći zahtjevi za socijalnom osjetljivošću te za razvijanjem komunikacijskih vještina i njihovom primjenom u odnosima sa studentima, te utjecanjem na prikladnu
komunikaciju meĊu studentima na nastavi
ZADATAK: PROBLEMI I IZAZOVI DANAŠNJICE - obitelj, škola, društvo, slobodno vrijeme…
VAŢNO! 1. Povratne informacije 2. Postavljanje pitanja 3. Specifiĉni postupci o kojima ovisi djelotvornost postavljanja pitanja 4. Poticanje grupne nastave 5. Stilovi voĊenja rasprave
1. POVRATNE INFORMACIJE
važne su u nastavnom procesu jer omogućuju kontrolu procesa razmjene poruka i interakcije izmeĎu sudionika pokazuju kako je poruka interpretirana i prihvaćena od primatelja, kakav utjecaj je poruka imala na primatelja
različiti oblici – od smješka ili mrštenja, kimanja glavom, do verbalnih reakcija ili promjena u ponašanju važnu vještinu efikasne komunikacije nastavnika čini sposobnost «čitanja» povratnih informacija koje šalju studenti i prilagoĎavanje sadržaja ili načina izvedbe nastave na temelju povratnih informacija od studenata.
studentske evaluacije nastavnika na kraju semestra služe nam kao važna povratna informacija o našem nastavnom radu i učinku na studenta, uvoĎenjem promjena ostvrit ćemo bolju komunikaciju sa studentima, više ih motivirati na aktivno sudjelovanje u obrazovnom procesu i ostvariti bolje rezultate.
POVRATNE INFORMACIJE
studenti od nastavnika oĉekuju povratnu informaciju i žele saznati jesu li dobro obavili svoje zadatke u grupnom radu posebno su važne povratne poruke članovi grupe obavljaju svoje zadatke, a nastavnik prati njihov rad – diskretno, aktivno ili potpuno – ovisno o stilu voĎenja koji je odabrao i koji odgovara zadatku grupe
pružanje povratnih informacija studentima važna je komunikacijska vještina koju bi nastavnici trebali svladati, kako bi osigurali da taj proces unaprijedi
zajedniĉki rad i doprinos svakog pojedinca, a ne da im našteti.
Nastavnik TREBA reagirati: kad je nešto dobro ili odlično učinjeno kada se tijekom rada pokaže potreba za
dodatnim usmjeravanjem
kada se nasluti problem koji valja preduhitritI
kada nešto traži poboljšanje kada se želi spriječiti ponavljanje pogreške
POVRATNE PORUKE POTICAJNA POVRATNA PORUKA
Poticajna povratna poruka je pohvala za dobro obavljenu zadaću. Nastavnik daje studentu na znanje da je prepoznao i izdvojio njegov
dobar rad, te da ga očekuje i u budućnosti. Svrha je poticanje zadovoljstva, samopouzdanja i dobrog raspoloženja.
Pohvalu je moguće izreći na nekoliko naĉina:
- konstatacija («Dobro uĉinjeno!») - naglašavanje («Danas ste bili bolji nego ikad!») - priznanje («Vaša grupa je to odliĉno uradila!») - pohvala («Ovo zaslužuje veliki pljesak!») - nagrada («Ovakav odgovor treba nagraditi, upisujem Vam izvrstan)
Nastavni proces može se odvijati i bez pohvala, ali tada bi studenti bili uskraćeni za dodatnu motivaciju koja će svakako potaknuti njihovo daljnje zalaganje.
Na pohvalama ne treba štedjeti!
KOREKTIVNA POVRATNA PORUKA
ima negativan predznak, a svrha joj je usmjeravajuća. Nastavnik upozorava studenta/studente što valja sljedeći put popraviti i kako to učiniti. Osoba će najbolje prihvatiti kritiku ako je ona dana na ovakav način: I. POHVALA:
Počnite s pozitivnim: s konkretnom pojedinošću koja vam se svidjela (to je ono dobro što želite da osoba zadrži u svom ponašanju). II. KRITIKA/pitanje:
Kod izricanja onog što vam se nije svidjelo budite specifični i konkretni, te naglasite da je to vaš dojam (Npr. «Nije mi se svidjelo kad ste …», a ne «To ste trebali ovako …»). Prigovor možete zamijeniti pitanjem kojim tražite razjašnjenje ili provjeravate svoj dojam. Na taj način osobi pružate priliku da sama uvidi gdje je pogriješila i možda neće ni biti potrebe da vi to dodatno ističete. III. SUGESTIJA:
Prijedlog za poboljšanje izrecite tzv. JA -porukom: "Ja bih u toj situaciji pokušala napraviti...”.
PRAVILA ZA DAVANJE POVRATNE INFORMACIJE
Pohvala ne smije biti praćena ni zrncem kritike. Kritika, mora biti praćena i nečim pohvalnim. Tako izrečena kritika izazvat će želju za promjenom, a ne otpor. Pohvala se daje odmah. Kritika se daje s malim odmakom, ali prije novog radnog zadatka. Ne treba čekati da se propusti nagomilaju! Obje se vrste poruka trebaju iskazati svakodnevnim tonom,
jasnim riječima i što kraćim rečenicama. Ako se kritika daje pred svjedocima, učinak na primatelja može
biti posebno jak. Zato s tim oprezno! Treba kritizirati sam rad ili postupak, a NIKAKO osobu! Kritika mora biti zamišljena kao savjet, sugestija, uputa. Kritiku treba uputiti za jednu odreĎenu stvar , a ne za niz stvari!
2. POSTAVLJANJE PITANJA
postavljanje pitanja čini vrlo jednostavnom aktivnošću koju je svatko od nas savladao već u ranom djetinjstvu i koju svakodnevno koristimo, kako u nastavi tako i u neformalnoj komunikaciji
istraživanja pokazuju da nastavnička pitanja ne ispunjavaju svoju glavnu funkciju – poticanje studenta na razmišljanje u odreĎenom smjeru ili procjenu razumijevanja naučenog postizanje kompetencije u postavljanju nastavničkih pitanja, kao i ovladavanje bilo kojom složenom profesionalnom vještinom, uključuje razumijevanje prirode te vještine kao i mogućnost njezina uvježbavanje u različitim situacijama
VRSTE PITANJA
poznavanje i razlikovanje pojedinih vrsta pitanja i njihovih
učinaka olakšava postizanje željenih ciljeva u svladavanju odreĎenog nastavnog gradiva. Najĉešći kriteriji podjele pitanja su: način formulacije pitanja: zatvorena pitanja (Jesu li, Ima li....) i otvorena pitanja (Što..., Tko..., Kada..., Kako.....) SMJER PITANJA: konvergentna pitanja (s jednim točnim odgovorom, npr. Koje se godine rodio....?; Kako se odvija proces fotosinteze?) i divergentna pitanja (s više mogućih prihvatljivih odgovora, npr. Što bi se sve dogodilo kad bi… ) : RAZINA MISAONOG PROCESA p o t a k n u t a p i t an j e m pitanja nižeg reda (usmjerena na doslovnu reprodukciju podataka – dosjećanje i razumijevanje) i pitanja višeg reda (potiču elaboraciju graĎe – primjena,
3. SPECIFIČNI POSTUPCI O KOJIMA OVISI DJELOTVORNOST POSTAVLJANJA PITANJA 1. Primjerenost povratne informacije na odgovor Uloga povratne informacije kao pozitivnog potkrjepljenja
uključuje ne samo odobravanje i potvrĎivanje točnosti odgovora već podržavajuće i ohrabrujuće komentare kad je odgovor približno točan ili kad se student trudio. Omalovažavanje i podrugivanje kao reakcija na pogrešan odgovor izazvat će snažnu negativnu emocionalnu reakciju srama ili ljutnje, koja će studenta zakočiti i vjerojatno obeshrabriti.
Primjereno davanje povratne informacije
ĉinitelj je koji u nastavi najviše utjeĉe na razvoj samopouzdanja i održavanje motivacije za uĉenje.
ČESTINA POSTAVLJANJA PITANJA I RAVNOMJERNOST POZIVANJA NA ODGOVARANJE
Istraživanja pokazuju da su uspješniji u poučavanju oni nastavnici koji postavljaju mnogo pitanja.
Često postavljanje pitanja zahtijeva aktivno uključivanje studenta u obradu informacija.
Osim samog broja pitanja, pri skupnom ispitivanju važno
je osigurati i ravnomjerno postavljanje pitanja svima prisutnima. Time se izbjegavaju “slijepe pjege” – ispitivanje samo
onih članova grupe koji se javljaju za riječ ili su glasniji od drugih.
Tako se neće zanemariti studenti koji se srame i koji izbjegavaju prozivanje gledajući u stranu.
CILJANA POTPITANJA Ravnomjerno prozivanje dovodi do situacija u kojima neki prozvani studenti ne mogu dati
potpunili toĉan odgovor. Tada nastavnici često brzo prelaze preko takva studenta i prozivaju drugoga za kojeg
pretpostavljaju da će točno odgovoriti ili pak sami odgovaraju umjesto prozvane osobe. Nijedan od
tih postupaka neće pomoći prozvanom studentu IZGRADITI RAZUMIJEVANJE.
U takvom sluĉaju uĉinkovitom se pokazala upotreba potpitanja, kojima se
studentu pomaže da shvati pitanje i pronaĊe toĉan odgovor.
CILJANA POTPITANJA RAZJAŠNJUJUĆA: “Što podrazumijevate pod...?” “Možete li to pokušati reći na drugaĉiji naĉin?”
PRODUBLJUJUĆA: “Što bi se još moglo reći o tome?” “Zbog ĉega mislite da je to tako?”
PREUSMJERAVAJUĆA: “Možete li to povezati s...?” “Što bi to znaĉilo s obzirom na...?”
PODSJEĆAJUĆA: “Koja su obilježja Petrarcine poezije?” - “Hm...” “U kojem je stoljeću živio Petrarca?” - “U 14. st.” “Možete li se sjetiti kako se zove to razdoblje u umjetnosti?” “Koja su obilježja renesansne poezije?”
PITANJA S CILJEM RAZVIJANJA I
USMJERAVANJA KRITIČKOG MIŠLJENJA O TEKSTU Revizija Bloomove taksonomije (Sanders) DOSLOVNA PITANJA
Zahtijevamo činjenice. Njima se traži prisjećanje.
TRANSLACIJSKA PITANJA
Tražimo preoblikovanje informacija u neki drugi oblik.
INTERPRETACIJSKA PITANJA
Zahtijevamo otkrivanje veza
izmeĎu ideja, definicija, vrijednosti.
APLIKACIJSKA PITANJA Usmjeravamo dublje
rješavanje problema (u smislu relacija na koje
se nailazi pri čitanju.)
SINTETIĈKA PITANJA
Zahtijevamo
sažimanje problema i njegovo rješenje iz drugog kuta gledanja, tj. stvaranje novih scenarija.
ANALITIČKA PITANJA Propitujemo dijelove
okolnosti dogaĎaja ili tijeka radnje.
EVALUACIJSKA PITANJA
Tražimo procjenu i zaključak. Njime se usmjerava prema razumijevanju novih informacija
i njihovom ugraĎivanju u osobni sustav mjerenja, kako bi se
moglo prosuĎivati.
Prateći kakva pitanja postavljamo, znat ćemo kako potičemo mišljenje studenata. ZADATAK:
Popis po tri različita pitanja na konkretnom nastavnom sadrţaju
VRIJEME ČEKANJA ODGOVORA
Vrijeme koje nastavnik provede u ĉekanju odgovora ima odluĉujuću ulogu za kvalitetu odgovora.
Istraživanja u razrednoj okolini pokazala su da većina nastavnika ne uviĎa potrebu studenta za duljim razmišljanjem pri odgovaranju na pitanja višeg reda. Bez obzira na vrstu pitanja, vrijeme čekanja na odgovor iznimno je kratko i najčešće traje jednu do dvije sekunde.
Istraživanja su pokazala da uvježbavanje
nastavnika u duljem ĉekanju odgovora znaĉajno povećava koliĉinu i kvalitetu dobivenih odgovora na pitanje.
UtvrĎeno je da postoji više razloga tako kratkog vremena čekanja:
šutnju je u socijalnom okruženju teško podnositi, pa je nastavnik nastoji prekinuti
nastavnici su obično pod vremenskim pritiskom pa žure s ispitivanjem budući da nastavnici znaju točan odgovor, skloni su podcijeniti zahtjevnost pitanja, a precijeniti vrijeme
koje student koristi za razmišljanje nastavnici se boje da će duga šutnja ostalim studentima preusmjeriti pažnju na druge stvari.
4. POTICANJE GRUPNE RASPRAVE
Organizirati ili voditi grupnu raspravu koja neće izmaći kontroli – vremenski, sadržajno ili provedbom – nije nimalo lak zadatak koji se postavlja pred nastavnika.
Stoga je potrebno činiti stalne i sustavne napore za unaprjeĎenje vještine rasprave u grupi, a tome pomažu znanja o odgovarajućim postupcima u pripremi grupnih rasprava, raspodjeli
zadataka sudionika, njihovom uĉinkovitom voĊenju i praćenju aktivnosti i doprinosa pojedinaca.
RASPRAVA
javno iznošenje pojedinaĉnog mišljenja u pomirljivu ili polemiĉnom tonu, kojim se daje podrška prijedlozima ili se iznose suprotni prijedlozi, mišljenja i stavovi Način voĎenja rasprave može biti neposredan (sudionici neposredno raspravljaju bez posredovanja voditelja) i posredan (uz posredovanje voditelja).
Cilj rasprave može biti razmjena mišljenja i iskustava meĎu sudionicima ili izbor najboljeg izmeĎu prijedloga.
Kako biti uspješan u izlaganju svojega stajališta u raspravi? Trebate znati što želite reći!
Unaprijed se pripremite!
Razmislite prije nego ćete govoriti! Budite svjesni poruke koju želite prenijeti! Brzo preĎite na poantu! Trebate znati kakav ishod rasprave želite! Raspitajte se i saznajte nešto o drugoj strani!
Budite uvjerljivi!
Govorite s uvjerenjem i entuzijazmom!
Sagledajte uzroĉnike neke pojave! Koristite podatke, ĉinjenice, argumente! Odgovorite na tuĊe argumente! Budite konkretni! Koristite primjere i humor!
Izražavajte se da vas svi razumiju (izbjegavanje žargona, stranih rijeĉi...)! Nauĉite ispravno i razgovijetno izgovarati rijeĉi! Prilagodite tempo i ton govora sadržaju (poanta, stanke)!
Pratite poruku govorom tijela!
Ponovite glavne toĉke! Dopustite i drugima da doĊu do rijeĉi! Poštujte tuĊe stavove!
5. STILOVI VOĐENJA RASPRAVE
Autoritarni stil Voditelj se ne obazire na sudionike, on je autoritarni autoritet, sugestivan,sudionici se radije ne javljaju jer vjeruju da su rasprava i
zakljuĉak formalna stvar, unaprijed odreĊeni. Taj je stil neproduktivan ukoliko se želi da sudionici budu aktivni i pridonose raspravi.
Konfuzni stil Oĉit u neplaniranim raspravama, njime se gubi vrijeme. Svatko govori što hoće, najglasniji imaju glavnu rijeĉ, ostali se povlaĉe, problemi se ne rješavaju, rasprave su preduge. Donekle primjenjiv stil u manjim grupama ljudi približno jednakih sposobnosti i visokog stupnja odgovornosti.
Demokratski stil Radni materijal se pravodobno dostavlja, tema se na poĉetku ukratko izloži, zatim se o temi demokratski raspravlja, svatko ima pravo reći svoje mišljenje, vlada snaga argumenata, voditelj je prvi meĊu jednakima, zakljuĉci su izraz volje većine.
VODITELJ treba poznavati sudionike i
prilagoditi im način voĎenja rasprave Važno je znati:
kakvi su njihovi interesi i potrebe
imaju li dovoljno struĉnog znanja
kakvo im je iskustvo u pogledu teme rasprave
što misle o problemu / misle li drugaĉije
od voditelja kako ih navesti da se zainteresiraju za problem
kako potaknuti šutljive na djelovanje kako izaći na kraj s teškim sudionicima
Jeste li ikada pomislili na ovo? Sva ikada napisana literatura na engleskom
jeziku sastoji se od obrazaca složenih od samo 26 slova. Sve ikada naslikane slike kombinacije su samo triju primarnih boja.
Bezbrojni izračuni digitalnih računala provedeni su na temelju kombinacija od samo 2 komponente.
Dakle, kada govorimo o nečemu kao novom, zapravo govorimo o originalnoj kombinaciji već postojećih komponenti.
