IVAN BUNIĆ VUČIĆ ( 159.-1658.) dubrovački je plemić koji je čak pet puta bio knezom Republike. Djela : -
Ljubavni kanconijer Plandovanja Pet ekloga ili razgovora pastirskijeh 8 ljubavna tematika) Mandalijena pokornica (Mleci, 1603.) religiozna je poema o sagrješenju i preobraćenju. Ima tri pjevanja (cviljenja) u osmeračkim stihovima.
PLANDOVANJA ( lirski kanconijer s ljubavnim i religiozno-misaonim pjesmama) Naslov upućuje na dokolicu u kojoj je nastala zbirka ( plandovanje znači odmor, uživanje,) Zbirka sadrži najviše ljubavnih pjesama ( 75), (18) duhovnih, (8) nadgrobnica, (5) razgovora pastjerskih , (3) prepjeva psalama i 2 pohvalnice. Bunić je bio ponajprije bio pjesnik duhovnih pjesama pa je svoja religiozna djela dao tiskati, a zbirka plandovanja ostala je u rukopisu. Zbirka je vjejojatnoo nastala u pjesnikovoj mladosti kad su plandovanja značila opuštenost i uživanje u životu NEMOJ, NEMOJ, MA LJUBICE Tema: ljepota voljene žene i njezina prolaznost te želja za uzvraćenom ljubavi Strofa i stih: katren, stih-osmerac vrsta rime: abab (unakrsna) ( 1.strofa- upozorenje Ljubici, 2.- njezin izgled,usne,kosa;3.-prolaznost ljepote; 4.- prolaznost mladosti; 5 – prolaznost zemaljskih vrijednosti.; 6.- vrijeme kao gusar; 7. –želja za uzvraćenom ljubavi) Motivi: obraćanje Ljubici motiv ljepote (rajsko lice, medne usti, pram zlaćeni, oči) prolaznost ljepote (promijeniće vas tvoj ures) prolaznost mladosti (bježi mlados) prolaznost života (naša doba ne vrate se) želja za uzvraćenom ljubavlju (neg se smili na me boli) U pjesmi je vidljiv Petrarkin utjecaj ( u opisu ženske ljepote i neuzvraćenoj ljubavi) , ali i barokni elementi u tematici i baroknom stilu-kićenosti. Nemoj, nemoj ma Ljubice“ je pjesma u kojoj je opisan izgled žene, a zbog vremena u kojem je nastala, baroka, pjesnik nastoji opisati na što više različitih načina. U opisu se koristi epitetima i metaforama („rajsko tvoje lice“, „medene usti“, „prami zlaćeni“). No, najviše naglašava prolaznost vremena, a s vremenom i ljepote („Bježi mlados, dni othode“, „Tijekom, tijekom lete ljeta“ ), te upoznava ženu da se ne oholi čim pogleda svoje lice, već da se sjeti njegove boli. Iako pjesnik govori o neuzvraćenoj ljubavi, pjesma ima brzi ritam koji je postignut kratkim stihovima – osmercima. Pjesma je napisana baroknim stilom su - kićenost, na što više različitih načina izrečena je jedna misao, Naglasak mora biti na prolaznosti svega ovozemaljskog, pa Vučić koristi kontrast: najprije govori o iznimnosti ljepote, a kasnije o njezinoj nevažnosti. Renesansna obilježja u pjesmi : opis ženske ljepote i neuzvraćena ljubav Barokna obilježja u pjesmi: prolaznost vremena i svega zemaljskog pa tako i ljepote, i kićenost-originalne metafore, poredbe itd
FRAN KRSTO FRANKOPAN (1643.–1671.) plemić, vojskovoĎa i pisac iz stare hrvatske obitelji. Veoma obrazovan (ne zna se gdje, ali je solidno znao pet jezika). Zbog urote protiv bečkog centralizma, a za hrvatsku neovisnost, pogubljen je u Bečkom Novom Mjestu zajedno sa svojim zetom, banom Petrom Zrinskim. U tamnici u Beču, mladić u tuzi piše stihove, prvi u hrvatskoj književnosti prevodi (ulomak) Molierea (Georges Dandin kao Jarne bogati). U zatočeništvu nastaje i njegovo glavno djelo, zbirka ljubavne lirike i tužaljki o nesretnoj sudbini Gartlic za čas kratiti. Iz pjesme Pozvanje na vojsku najpoznatiji je Frankopanov stih: Navik on živi ki zgine pošteno.
Ostala djela: Dijačke junačke, Zganke za vrime skratiti, pjesme, zagonetke, Sentencije svakojaške, poslovice, Pobožne pjesme. Piše posebnim jezikom: čakavskim govorom s čestim kajkavskim i povremenim štokavskim elementima. Pjesme: Pozvanje na vojsku, Napojnice pri stolu, Človičstvo zove se prava lipota, Cvitja razmišlenje i žalosno protuženje GARTLIC ZA ČAS KRATITI (nastaje u zatočeništvu njegovo glavno djelo, zbirka ljubavne lirike i tužaljki o nesretnoj sudbini ) gartlic- vrtić ,vrt
Človičstvo zove se prava lipota Tema - trajnost duhovne ljepote U pjesmi je motiv prolaznosti tjelesne ljepote suprotstavljen trajnosti duhovne ljepote nazvane čovječnošću. Uzaludni su ljudski napori da se različitim preparatima što duže očuva tjelesna ljepota, kad se najmanji unutarnji preokret odražava na izgledu. Prava istinska ljepota ljudskog lica i osobe u cjelosti je samo čovječnost. Ljepota je prolazna, nestalna, a ljudskost je ljepota čija vrijednost nikada ne umire: izražen je pjesnikov moralni svjetonazor
Cvitja razmišlenje i žalostno protuženje Tema – prolaznost života i kratkotrajnost sreće Stih - osmerac U stihovima je predstavljena bolna pjesnikova ispovijed: donosi tužno i očajno pjesnikovo tuženje koji se kroz vlastite misli prisjeća svoga života te utvrĎuje kako istinsku radost i sreću nije živio. Svoj kratak život usporeĎuje sa cvijećem koje kratko traje - dok je cvijeće barem na trenutak sretno, pjesnik u vlastitom životu ne nalazi ni trenutak sreće. Ovo je bolna ispovijest mlada čovjeka ( 28 godina) koji u samoći tamnice ponavlja činjenice i podatke koji su odreĎivali njegov život : smrt oca, majke i dva brata – krila prekinuta, zatim ostavljena sestra i žena, prijatelji bespomoćni kao i on. Pjesnik je bio zaista sličan cvijetu, ali otrgnutom cvijetu koji ne doživjevši zadovoljstva, vene.
Napojnice pri stolu UgoĎaj je veseo - dionizijska (Anakreontska vinska pjesma) Autor kroz stihove iskazuje svoju stalešku pripadnost. (kršćanski svjetonazor i pripadnost), pjesnik nazdravlja prijateljima i domovini. Predstavljeni su motivi: vina, dobre volje, zdravlja, sreće, ljubavi, pohlepe, pravde, hrabrosti… izraženo je domoljublje kao i ljudskost – temeljna čovjekova vrlina.
Pjesme napisane u baroknom stilu su kićene, na što više različitih načina izrečena je jedna misao. Naglasak mora biti na prolaznosti svega ovozemaljskog, pa Vučić koristi kontrast: Najprije govori o iznimnosti ljepote, a kasnije o njezinoj nevažnosti.
