Sveučilište J.J . Strossmayera Filzofski fakultet Osijek Studijska grupa: Pedagogija i povijest Kolegij: Svijetska povijest srednjeg vijeka
Ivan Bez Zemlje i Velika povelja sloboda
Mentor:
Studenti:
dr. sc. Ivana Jurčević, v. asist.
Ivan Zvonimir Ivančić Krešimir Novinc
Osijek, ožujak 2014.
1
Sadržaj: 1. Uvod…………………………………………………………………………………………..1 2. Povijesni
značaj Magne Carte………………………………………………………………...2
3. Feudalni odnosi …………………………………………………………………………….....2
4. Stanje u 11. i 12. stoljeću……………………………………………………………………...3 5. Charter of Liberties……………………………………………………………………………3 6. Engleska za vrijeme Magne Carte ………………………………………………………….....4
7. Političke posljedice…………………………………………………………………………....8 8. Zaključak……………………………………………………………………………………...9 9. Popis literature…………………………………………………………………………….....10
2
1. Uvod Rad najprije želi prikazati povijesni sve okolnosti, te objasniti ekonomskom us trojstvu
slijed događaja. Pri tome pokušaju želi obuhv atiti
uzročno posljedične veze među pojed inim događajima i
društva i države, koji će posredno i neposredno utjecati na ishode
brojnih sukobljavanja, te će naposljetku izroditi dokumentima od povijesnog značaja za Englesku, ali i čitavu Eur opu. Sukus rada je sustavna analiza društvenih previranja, pretenzije monarhističke vladavine nemjerljivih apetita, poglavito za vrijeme donošenja velike povelje slobode. Oslanjajući
se na ideju o post upnom razvijanju društva i prava, neizostavno se
moraju spomenuti povelje koje su prethodile i neposredno utjecale na sam sadržaj velike povelje. U velikom zanosu koji je vladao oko samog značenja povelje u povijesti Engleske, rad nastoji upravo taj događaj sta viti u realne okvire. Pri tome se će se osloniti na povijesne dokumente i povelje, koji će rasvijetiliti ishode povelje te ih smjestiti u "realne" okvire. Također će se u radu i obratiti pozornost na vladavinu Ivana Bez Zemlje koji je najpoznatiji vladar toga razdoblja sklapanja raznih povelja, pa i same Magne Carte.
1
2. Povijesni značaj Magne Carte
Veliku povelju sloboda kao
važan pravno- politički dokument treba promatrati u širem spektru
događaja koji su joj prethodili. Na osnovi tih promatranja dolazimo do uzročno- posljedične veze, te kako i
zašto je nastala povelja, te koji su njeni konačni ishodi, kao i njen značaj za
cjelokupni pravni sustav Engleske. Kako bi
najlakše shvatili cjelokupan proces, analizirat će
se počeci engleske ustavnosti, dokument Charter of Liberties koji potječe iz 1100. godine. No prije prikaza slijeda
događaja bitno je pojasniti politički sustav u Engleskoj, odnosno sustav
monarhističke vladavine, kao i odnos snaga među kraljevima i visokim plemstvom, koji je u više navrata bio antagoniziran suprotnim interesima. Najbolji primjer upravo takve borbe za vlast i povlastice, prave i obaveze bilo na početku 13. stoljeća u doba vladavine Ivana bez zemlje, koji se morao suprotstaviti barunima, njihovim zahtjevima za pravnim
uređenjem
odnosa.
3. Feudalni odnosi
Feudalizam kao
društveno uređenje nije dopuštalo vladaru odnosno kralju samoupravljanje,
budući da je njegova moć ograničena društvenim uređenjem. Njegovu vladavinu sprovodio je uz pomoć plemstva. Iako granice
između plemstva i kralja nisu bile točno određeni formalno
ni pravno, ipak je postojao neki
općeprihvaćeni red, odnosno neformalno se znalo koja su
prava i obaveze kralja prema plemstvu i obrnuto, te je snaga“. 1 Kraljeve funkcije bile su
tako „ipak postojala ravnote ža klasnih
održavanje mira, upravljanje vojskom, te osiguranje
posjeda svojim vazalima, a zauzvrat dobiva njihovu poslušnost. Vazali su morali plaćati porez na svoje imanje, koji bi se u doba "ekonomske" krize podizao, te je tako kao jedan od razloga doveo do nezadovo ljstva
većih
baruna, ali i pučanstva. Kako bi razumjeli čitav splet
okolnosti koje su dovele do stvaranja povelja, k oje
i danas čine jezgru engleskog ustava, u
nastavku će se opisati ekonomsko polit ički odnosi monarhističke vladavine Normana i plemstva.
1
Andre Maurois, Povijest Engleske politike, Ante Velzek, Zagreb 1940., str. 153
2
4. Stanje u 11. i 12. stoljeću
1066. godina vrlo je
značajna za englesku povijest. Nakon bitke kod Hastingsa 1066.
Normani preuzimaju vlast na "Otoku".
Njih je predvodio vojskovođa Vilim Osvajač , uz
pomoć pape i svojih brojnih vitezova. Njegova vladavina značila je jačanje feudalizma, što je najviše pogodilo anglosaksonsko plemstvo, kojem u je bila oduzeta zemlja te je podijeljeno 25 posto crkvi, isto toliko podi jeljeno kao prvi vladar proveo je popis Domesday Book 2 .
je na 20 velikaša, te oko 30 posto samoj kruni. Vilim je
stanovništva te c jelokupne imovine, koje je zavedeno u
U to vrijeme izrazito jačaju francuski jezik i kultura. Poslije Vilima
Osvajača na tron dolaze prvo sin Vilim Rufus (Riđi) II. koji je vladao od 1087.-1100. godine, te poslije njega Vilimov sin Henry I., za vrijeme kojeg je donesen dokument koji je gore naveden, konkretno Charter of Liberties 1100. g .
Svoju moć dodatno povećava ženidbom s
Matildom koja je bila kraljevskog roda. Za vrijeme njegove vlad avine
jača moć crkve i
plemstva. Poslije njega na tron dolazi Henry II. Plantagenet Anjou. U vrijeme njegovog vladanja provedeno
je mnoštvo reformi, najprije u sudstvu, što je rezultiralo engleskim
pravom. Neizostavno treba spomenuti dva dokumenta koje je on donio: "Constitution of Clarendon 1164. i Assize of Clarendon koje imaju formu kraljeve odluke, ali koja je utemeljena na »pristanku svih prelata, plemića i starih ljudi kraljevstva«.3 Richard Lavljeg Srca
nasljeđuje ga, te biva zarobljen pa umjesto njega vladaju John "Lackland", tj. Ivan Bez
Zemlje i nadbiskup Canterburyja Hubert Walter.
5. Charter of Liberties Povelja Charter of Liberties sastavljena je 1100.
godine između Henrya, plemstva i
crkve. U toj povelji crkva i baruni dobivaju brojne privilegije, a Henry potporu kako bi on postao kralj. Veliki rival za krunu bio je najstariji sin Vilima
Osvajača , Robert, koji je
ustuknuo tek kad je od Henrya dobio veliku rentu, te ogromne posjede u Normandiji. Značaj povelje
ogleda se u tome što je to početak vlad avine prava. "Povelja je bila priznanje da će
2
Domesday Book opći je imovinski popis brižno sastavljen za vrijeme od 20 godina nakon normanskog osvajanja Engleske, 1066.g. Samo imenom knjige se željela istaknuti njena nedovršenost, tj. da će vrijediti do smaka svijeta. 3
Arthur Leslie Morton, Istorija Engleske, Veselin Masle ša, Sarajevo 1955., str. 57
3
kralj poštivati pravo (koje je dakako, bilo često različito shvaćano), odnosno da plemstvo svoje posjede ne drži samotemeljem kraljeve dobre vol je"4 Sama pogledu
povelja također je bitna u
utjecaja kojeg će očigledno imati na M agnu Cartu, koja će uslijediti 115 godina
poslije. Ona se smatra prvim ustavnopravnim aktom Engleske. Pisana je na latinskom jeziku.
Na početku povelje Henry zaziva milosrđe Božje, te napominje da je sveta Crkva slobodna. U sljedećim člancima određeni su propisi i
način nasljeđivanja. U slučaju da neki barun koji drži
"Njegovu" zemlju umre, određuje se nasljedna pristojba koju mora platiti nasl jednik, ukoliko želi steći pravo na dotičnu zemlju. Nadalje bavi se obiteljskim pravom, u slučaju da žena ostane udovica, ima pravo na miraz i ponovnu udaju te se neće kralj miješati osim u slučaju da ona sama
to želi. Navodi se i zapovijed da se strogo održava mir u zemlji. Vilimu II.
o praštaju se svi dugovi, te se
uređuju pravila oporuke novca. Osim navedenog spominje se da
kralj zadržava sve očeve šume. Vitezovi su oslobođeni obveze obrađivanja i plaćanja zemlje. 5
6. Engleska za vrijeme Magne Carte 6.1. Vladavina Ivana Bez Zemlje
1199. krunu preuzima John "Lackland", ko ji
nasljeđuje Richarda Lavljeg S rca. Ta
činjenica je vrlo bitna, ali prvo treba razjasniti neke povijesne okolnosti koje su utjecale na samo donošenje Magne Carte. Nadimak Ivan Bez Zemlje dobio je stoga što je najmlađi sin Henrya II. i Elenore de Aquitaine te se smatra
da je Henry II. favorizirao najmlađeg sina, te
mu dodijelio titulu Lord of Ireland. Izvanredna lukavost i podlost Ivana Bez Z emlje očitovala se i u otvo renoj
pobuni prema ocu, te želji za krunom za vri jeme odsustva njegovog brata
Richarda, koji je bio u zatočeništvu. Otkupnina za njego vog brata bila je 150 000 maraka, koji su morali pribaviti krunski vazali. Richard je za svog nasljednika odabrao vojvodu
Bretagne Arthura, koji međutim pada u ruke Filip a II., te je Richard bio prisiljen svog brata Ivana odabrati za nasljednika. Godine 1199. Ivan Bez Zemlje postaje kraljem Engleske.
Njegov najveći rival za krunu bio je Arthur, nećak Richardov, koji također pretendira za krunu. 1202. godine kreće u rat za krunu, potpomognut Filipom II. Augustom. U tom pohodu 4
Aleksandar Mar šavelski, Magna Charta i po č etci engleske ustavnosti, Pravnik broj 40, 2006., str.107 A. Mar šavelski, Magna Charta i poč etci engleske ustavnosti, str. 108
5
4
osvojena je Normandija, ali Arthur potom biva zarobljen i umoren. Filip II. nastavio je
osvajanja na kontinentu, što je rezultiralo krizom u Engleskoj. Uslijed tih događaja Ivan Bez Zemlje bio je prisiljen
povećati porezne pristojbe, te je svojim nametima sve više otežavao
ekonomski život plemstva, baruna i seljaka. 1205. godine umire nadbiskup Canterberrya Hubert Walter, te je Papa predlagao Stephena Langtona, kojeg Ivan nije prihvatio,
naglašavajući njegovo pravo o odlučivan ju i izboru nadbiskupa. Papa Inocent tome se radikalno usprotivio, naglašavajući njegovu nadležnost, odnosno plentitudo potestatis. Kako se Ivan nije htio pomiriti s papinim kandidatom Langtonom, Papa Innocent udario je interdikt
na Englesku, odnosno zabranu služenja mise. Poslije ovakve stro ge kazne, slijedio je protudar ,
u vidu konfiskacije crkvenih imanja koje je naložio kralj John. 6 Nadbidskup
Langton reagirao je lukavo i vješto u tom slučaju, iskoristivši svoj društveni utjecaj i moć, te je naredio plemstvu i barunima da nisu više dužni nikakve novčane obaveze prema kralju, što su baruni s radošću prihvatili, budući da su oni morali plaćati povećane pristojbe. 1209. Papa je ekskomunicirao Ivana, te je pregovarao s Filipom II. Augustom o napadu na Englesku. Uslijed nemogućnosti povratka posjeda u Francuskoj, te sve većoj unutarnjoj krizi, John traži
pomirbu s Crkvom, koja biva prihvaćena. 1213. godine potpisuje povelju nazvana Ustupanje Engleske Papi 1213., te Papu priznaje za vladara Irske i Engleske. Tom poveljom John je bio
dužan plaćati danak od 1000 maraka. Kao i Magna C arta koja će uslijediti za dvije godine ta povelja počinje riječima zazivanja Božjeg milosrđa, zatim slijedi isprika Johnova, te obećanje na vječitu vjernost Crkvi. Naposljetku, navode se svjedoci koji su prisustvovali potpisivanju povelje. Osim navedenih ustupaka, John je morao platiti i 100 000 interdikta.
maraka Papi radi povlačenja
Kao razlog tome navodi se šteta koju je Crkva pretrpjela za vrijeme Ivanove
ekskomunikacije. Tek nakon što je John prihvatio taj uvjet, Takvi nameti Crkve prisili su Johna
Papa ga je vratio u „Krilo Crkve“.
da poveća pristojbe za nasljedstvo.7 Kralj je i sam kriv za
velike izdatke jer je vodio brojne ratove, koji su bili pretežno neuspješni. Kruna tih
neuspjeha
bio je Johnov poraz kod Bouvinensa 1214. g. od Filipa II. Augusta. Pretjerani nameti, te
raskošno i nerazumno trošenje navelo je barune da potraže mogućnosti kako smanjiti moć i utjecaj kralja Johna. Na temelju povelje Charter of Liberties baruni su sastavili povelju Unknown Charter of Liberties, koja je bila neformalna, te nije imala svoju pravnu snagu.
Unatoč tome služila je kao predložak za Magnu C artu. Tako se jasno može utvrditi povezanost i sličnost svih povelja koje su prethodile Velikoj povelji slobode. U toj povelji 6
A. Mar šavelski, Magna Charta i poč etci engleske ustavnosti, str. 114 Skupina autora, Povijest svijeta od početka do danas, Naprijed, Zagreb 1990., str. 338
7
5
posebno se naglašavaju propisi kao što su smanjenje pristojbe za nasljedstvo, zbrinjavanje odnosno skrb za maloljetne nasljednike, pravo nasljedstva za žene, vraćanje šume koje su proglasili John i njegovi prethodnici.
6.2. Magna Charta Libertatum 5. svibnja 1215. baruni
se konačno odriču vazalske vjernosti iskoristivši pravo na
neposlušnost.8 9. svibnja John je zatražio primirje s barunima. On sam nije se pridržavo primirja, te je oduzeo zemlju, posjede i pokretninu ustanika. Ishod tih mjer a bila je okupacija Londona 17. svibnja. Nadalje, 10. lipnja kralj je potpisao dokument Articles of Baron
što je
bio preliminarni sporazum neposredno prije potpisivanja Magne Carte. U barunskim
člancima nije se nalazio članak 12, koji određuje opći pristanak za važne
političke i ekonomske točke odnosno Commune consilium. Pitanje koje se legitimno postavlja je što je uopće Velika povelja slobode. Prema nekim aspektima
ona liči na darovnicu, premda se u njoj na više mjesta spominje latinska
riječ concessum što u prijevodu znači dopustiti, ustupiti ili priznati. Budući da osobna sloboda nije i
ne može se povezati s kontekstom riječi darovati, nego se koriste precizniji izrazi poput
gore navedenih. Prema tome
može se zaključiti da je Magna Carta mirovni sporazum između
plemstva odnosno baruna i kralja. Kralj priznaje i dopušta individualne slobode, te druge pravne odnose. Najčvršće uporište te teorije leži u brojnosti članka u kojima se spominje mir. Poslije potpisivanje povelje izrađene su
kopije kako bi se proširile po cijeloj Engleskoj, a od
brojnih kopija sačuvane su 4 .
Prva grupa članaka bavi se crkvenim pitanjima, stoga što je barunima bilo vrlo bitno imati Papu kao saveznika.
Ti članci poglavito se ba ve slobodom crkve. Baruni su slali
službena pisma papi kako bi potvrdili da priznaju Johnovo ustupanje Papi 1213.g. Druga skupina članaka bavi se nasljednim pravom, odnosno gore navedenim pristojbama. One su točno određene, kako ih kralj ne bi naknadno pov ećavao. Zatim sl ijede kao i gore spomenuti
članci o skrbništvu maloljetnih nasljednika, prava žena pri nasljeđivanju, te su
određeni uvjeti nasljeđivanja novca. Slijede članci koji utvrđuju feudalne obveze i prava. Utvrđena je naknada umjesto odsluživanja vojnog roka koji se naziva feudalno pravo , te prava novčane pripomoći. Najveća novost bila je svakako Commune concilium,
što prevedeno znači opći savjet, kojeg su činili
nadbiskupi, biskupi, opati, velikaši, grofovi te baruni. Opći savjet bio je zadužen za 8
A.L. Morton, Istorija Engleske, Veselin Masle ša, str. 157
6
financijska pitanja. S oprezom, dakako se može konstatirati da je Commune concilium preteča britanskog parlamenta.9 Ni
sudska pitanja reforma nije zaobišla. Budući da je kralj vješto i
lukavo koristio svoje "i grače"
u sudskim parnicama, ta činjenica svakako je otežavala
materijalni probitak baruna, te smanjivalo slobodu i samostalnost. Upravo na tom području bilo je važno djelovati. Svjesno ili nesvjesno, što nije konačno ni bitno, donosi se članak koji kaže da samo ljudi istog ranga mogu suditi jeda n drugome. U konačnici to je značilo slobodu za seljaka.
U sljedećoj grupi članaka uređene su mjerne jed inice te se priznaje sloboda Londona. Tu treba spomenuti članak koji navodi da nema plaćanja bez privole predstavnika. To pravilo odnosilo se na velikaše,
barune te na građane Londona, dok se za seljake ništa ne spominje.
Reguliraju se izlasci i ulasci u Englesku. Kao bitan članak navodi se 39.: „ Nijedan čovjek neće biti ubijen ili zatvoren, ili lišen svojih prava ili imovine, ili stavljen izvan zakona ili prognan, ili na bilo koji način lišen svog položaja, niti će protiv njega upotrijebiti silu, ili uputiti druga da to učine, osim na osnovi zakonite presude prema njemu jednakih ili/i prava zemlje.“
Članak 61 određuje vijeće baruna, koje će smanjiti ovl asti kralja. To vijeće brojalo je 25 baruna. U slučaju da kralj prekrši odredbe Magne C arte, baruni imaju pravo zaplijeniti svu kraljevu imovinu, te obećavaju da će jedino sačuvati kraljicu, kralja, te njihovu djecu. 6.3. Kraj vladavine Ivana Bez Zemlje
Ivan Bez Zemlje nije dugo poštivao Magnu Cartu i njene članke. 20. kolovoza kralj se trebao sastati s barunima kako bi održali sastanak, no Ivan se nije odzvao na sastanak, te je jasno signalizirao kakvu će polit iku voditi u budućim vremenima. Zanimljiv je prestanak podrške Pape Inocenta prema barunima stoga što je donošenjem Velike povelje sloboda ugroženo vrhovništvo Pape. Poglavar Crkve donio je 24.8.1215. g. bulu „Etsi carissimus“, što je označavalo Ivanu.
početak kraja pravne snage Magne C arte. Iz toga slijedi podrška Pape prema
Očajni i ogorčeni baruni stupaju u kontakt s francuskim princom Louisom, te ga mole
da napadne Englesku, uz obećanje da će stati uz njega. Inače, Louis je svoje pravo na englesku krunu izvodio i iz svog braka s Blanche de Casti lle - unukom Henrya II. (dakle, Johnovom nećakinjom). 10 Budući da je Louis osvojio južnu grof oviju Engleske, te uz to imao
i podršku dvije trećine baruna, slobodno se može konsta tirati da Ivan Bez Zemlje gubi i formalnu vlast nad Engleskom. Stoga se mo že
utvrditi da Ivan nije vladao do kraja listopada
9
A. Mar šavelski, Magna Charta i poč etci engleske ustavnosti, str. 117 Skupina autora, Povijest svijeta od početka do danas , str. 341
10
7
1216., te taj prijelazni period
možemo nazvati vrijeme bezvlašća . Dvojbeno pitanje je i
Louisova krunidba. Pored toga Louis se ne navodi ni u jednoj kraljevskoj listi te to pitanje ostaje otvoreno. Poslije 19. listopada na tron dolazi Henry III.
7. Političke posljedice Budući da je Henry III . bio maloljetan, umjesto njega vlada upravitelj kraljevstva Wiliam Marshal, koji je bio grof od Pembrokea. Njegova vladavina traje do 1219. Poslije njega na vlast stupa regent Hubert de Burgh.
On je izdao i konačno verziju Magne C arte, s
neznatnim izmjenama i to godine 1225. Treba napomenuti da je i on sam bio svjedok potpisivanja iz 1215. Zbog sukoba s barunima, Henry 1237. izdaje "Small Charter", kojom
potvrđuje svoje prijašnje povelje. Međutim, u Engleskoj je buknula pobuna (1258. -1265.) kojoj je cilj bila borba za Magnu Cartu. Godine 1265. je zbog pobune, predvođene Simonom
de Montfortom, zarobljen sam kralj i sazvan je preinačeni Magnum Concilium, koji se smatra prvim parlamentom. Henryja je naslijedio njegov sin Edward I. On je 1297.g. izdao povelju koja je nazvana Inspeximus,
a kojom je potvrdio očevu povelju iz 1225. – time je "… Magna
Carta po prvi put postala dio službene zbir ke zakonskog prava Engleske".11 Poslije Edwarda I. na tron dolazi Edward II. Za njegova v ladanja
parlament stječe sve veće
ovlasti, što je imalo veliku ulogu u odlučivanju o tome tko će dobiti krunu Engleske. Od 1399. do
1461. Engleskom vlada kuća Lanc aster, odnosno Henry IV., Henry V., Henry VI.,
koji vladaju po nalogu parlamenta, te se to razdoblje naziva još doba p arlamentarnog poretka. Utjecaj Magne Carte
ponovno se vidi u povelji „Petions of Rights“, u kojoj je ponovljen isti
članak o slobodama čov jeka.
11
A. Maršavelski, Magna Charta i početci engleske ustavnosti , str. 118
8
8. Zaključak No koliko god nesavršena bila, Magna Carta je odražavala društvenu strukturu vremena u kojemu je nastala, pa niti položaj žena niti položaj seljaka u njoj ne treba posebno čuditi – zemljom je tada upravljalo plemstvo, a revolt protiv
kralja Ivana također je krenuo iz tih
krugova. Ideja da kralj mora odgovarati svome narodu i da se mora ponašati unutar precizno definiranog okvira kojim je ograničena njegova vlast bila je prilično radikalna i napredna za 1215. godinu, a monarsi su
od tada morali razmišljati i o činjenici da bi svaki odmetnuti
monarh koji bi od kraljevstva napravio tiraniju mogao biti smijenjen ili da bi mu mogle biti bitno smanjene ovlasti nekim daljnjim ovakvim dokumentom. Dio vlasti i odgovornosti za vlast nepovr atno je prešao s
kralja na građane.
9
9. Literatura
1. Leslie Morton, Arthur, Istorija Engleske,
Izdavačko poduzeće "Veselin Masleša", Sarajevo
1955. 2. Maurois,Andre, Povijest Engleske politike, Ante Velzek, Zagreb 1940. 3. Skupina autora, Povijest svijeta od početka do danas, Naprijed, Zagreb 1990. 4. Maršavelski, Aleksandar, Magna Charta i početci engleske ustavnosti, Pravnik broj 40
10
