Interpretacija pjesama - vjezbe za Stilistiku

MORE

JOSIP PUPAČIĆ I gledam more gdje se k meni penje i slušam more dobrojutro veli i ono sluša mene ja mu šapćem o dobrojutro more kažem tiho pa opet tiše ponovim ponovim mu pozdrav a more sluša sluša pa se smije pa šuti pa se smije smije pa se penje i gledam more gledam more zlato i gledam more gdje se meni penje i dobrojutro kažem more zlato i dobrojutro more more kaže i zagrli me more oko vrata i more i ja i ja s morem zlatom sjedimo skupa na žalu vrh brijega brij ega i smijemo se smijemo se moru.

1

Titles you can't find anywhere else

Try Scribd FREE for 30 days to access over 125 million titles without ads or interruptions! Start Free Trial Cancel Anytime.













MORE: JOSIP PUPAČIĆ

-

-

-

pjesm pjesmaa se sast sastoji oji od od jedne jedne strofe strofe u kojoj kojoj ima imamo mo 15 15 stiho stihova. va. nema nema rime, rime, pis pisan anaa je slob slobod odni nim m stih stihom om.. ritam ritam pjesme pjesme post postign ignut ut je ponavl ponavljan janjem jem određ određeni enihh riječi riječi kao kao što su: su: more, dobrojutro, more zlato, te glagola: gledati, penjati se , slušati, slušati, smijati se. ritmu ritmu dod dodatn atnoo dop doprin rinosi osi pon ponavl avljan janje je vezni veznika ka i. iako iako se radi radi o priro prirodi, di, kori koristi sti se jez jezik ik iz svako svakodne dnevne vne upor uporabe abe.. more se penje- antropomorfizacija odnosno personifikacija. čitava čitava pjesma pjesma je personi personificira ficirana. na. Ljudsk Ljudskee osobine osobine su date date prirodi prirodi,, u ovom ovom slučaju slučaju moru. „more“ možemo zamijeniti sa imenom i menom neke osobe. postoji postoji duboka duboka intima intima između između mora mora i pjesnika pjesnika koja je u pjesmi pjesmi iskazan iskazanaa dijalogom dijalogom.. „more zlato“ – ova sintagma je istaknuta i to je sintagmostilem. „i gledam more gdje se ...“ – u hrvatskom jeziku po pravilu bi na ovome mjestu trebala stajati zamjenica koje. Umjesto „ k meni“ trbalo bih stajati stajati „ koje se meni“. Ovo su sintakstostilemi. naslov naslov u potpu potpunosti nosti određuje određuje temu temu pjesm pjesmee i ponavlja ponavlja se više više puta puta kroz kroz čitavu čitavu pjesmu. pjesmu. raspol raspolož oženj enjee je veselo veselo i pjesm pjesmaa je ljub ljubav avnog nog karakt karaktera era.. u pjesmi pjesmi nema nema interpunk interpunkcijsk cijskih ih znakov znakovaa osim osim što prvi stih počin počinje je velikim velikim početnim početnim slovom, a zadnji završava točkom. pjesm pjesmaa je napis napisan anaa u form formii jedne jedne dug dugač ačke ke reč rečeni enice ce.. stil stil pje pjesm smee je jedn jednos osta tava vann i sli sliko kovi vit. t. bitno je znati znati da da se u pjesmi pjesmi radi o dva mora. mora. Jedno Jedno more more je pravo, pravo, plavo plavo more, more, a drugo more je vjerojatno njegova ljubljena. On tepa svojoj ljubljenoj, naziva ju morem, a ona ga pozdravlja, grli, smije se. Na kraju njih dvoje, more i pjesnik sjede na žalu i smiju se, smiju se moru. Također je važno napomenuti napomenuti da imenicu „ more“ možemo zamijeniti i lirskim subjektom koji je u ovom slučaju sam pjesnik što nadalje postavlja pitanje da li su u pjesmi prisutna tri „ mora“? pjesmu pjesmu čine: čine: vidni vidni i slušni slušni doživlja doživljaji ji mora; mora; razgov razgovor or pjesnik pjesnikaa i mora mora (pozdra (pozdravljan vljanje); je); oživljeno (personificirano ) more; ponavljanje i izmjenjivanje pozdrava; sjedinjenje (zajedništvo) pjesnika i mora. dva mora: mora: jedno jedno more more je pravo more koje grgolji grgolji i udara udara u obalu, obalu, a drugo drugo je metafo metafora ra kojom pjesnik tepa djevojci nazivajući je kovanicom u duhu usmene tradicije „ more zlato“ i to „ more zlato more zlato“ tj. djevojka zagrli ga oko vrata i zajedno s njim uživa u ljepoti mora. „i zagrli me more oko vrata“ – ovaj stih je namjerno namjerno dvosmislen; on može može značiti da je more u naletu zapljusnulo zapljusnulo pjesnika ali i to da ga je žena žena uistinu zagrlila, oduševljeno oduševljeno motreći zajedno s njim prizor razigranog mora. u ovoj ovoj pjes pjesmi mi zajed zajedno no plov plovee i sjedin sjedinjuj jujuu se čov čovjek jek i prir priroda oda..















PJESMA JEDNOM BRIJEGU

ANTUN BRANKO ŠIMIĆ Taj brijeg na kojem često miruje moj pogled dok sjedim sam u sobi! Pust je: tu ne raste ništa Tek kamenje se golo plavi. Mi gledamo se nijemo. Brijeg i čovjek. Ja nikad neću znati gdje se sastaje naš različit smiso Pod brijegom voda teče. I ljudi se muče radom. Brijeg stoji, plav i visok, susjed neba. U noći ga ne vidim. Svi smo duboko u noći Al znadem: on je tu! Ko ćutanje je j e težak. Mi rastat ćemo se tuđi jedan drugom. Ja umrijet ću. Brijeg se neće maći, ta plava skamenjena vječnost.















PJESMA JEDNOM BRIJEGU: ANTUN BRANKO ŠIMIĆ

-

„PJESMA JEDNOM BRIJEGU“- jednom- dakle, radi se o određenom brijegu iako nema imena brijega. „taj“ je pokazna zamjenica ali može imati i negativno značenje, negativan stav koji može izazvati zavist. javlja se zavist zavist prema prema brijeg brijegu; u; brijeg brijeg će uvijek uvijek biti tu, tu, nikad nikad se neće neće maći maći niti niti umrijeti, umrijeti, dok je pjesnik običan čovjek i čeka ga neizbježna ljudska sudbina, a to je smrt. pjes pjesm ma ima ima 5 str strof ofaa i 13 13 sti stiho hova va.. prva, prva, druga druga i peta peta strof strofaa su terc tercine ine,, a druga druga i treć trećaa distis distisi. i. Šimić Šimić potječ potječee iz Hercego Hercegovin vinee pa se u pjesmi pjesmi osjeti osjeti taj taj utjecaj utjecaj.. Herceg Hercegova ovačk čkaa brda iz daljin daljinee gledan gledanoo gub gubee svoju svoju mater materija ijalno lnost, st, crnilo crnilo,, sivilo sivilo i stapaj stapajuu se s nebom nebom u plavetnilu što pomalo pomalo upućuje na vječnost vječnost i beskonačnost. beskonačnost. „ Pust je: tu ne raste ništa “- ukoliko brijeg simbolizira Boga postavlja se pitanje zašto je pust? u pje pjesm smii se se kor koris isti ti refl reflek eksi sivv „Tek kamenje se golo plavi “. To je prijelazni oblik prema pasivu. pjesm pjesmaa je perso personif nifici iciran rana. a. Brijeg Brijeguu su date date ljudsk ljudskee osobin osobine. e. „...naš različit smiso...“- upućuje na zbližavanje čovijeka i brijega. Šimić namjerno izostavlja „a“ u „ smis o“. To je grafostilem. „...voda teče“- simbolizira život, opstanak. „ susjed neba“- pretst pretstavl avlja ja tipičn tipičnuu pjesni pjesničku čku sintag sintagmu mu,, u znače značenju nju nedos nedostiž tižan, an, nedohvativ. „ćutanje“- srbizam. Upućuje na vrijeme u kojem pjesnik živi. „brijeg se neće maći“- kraćenje zbog jezgrovitosti. To je j e morfostilem. „ta plava skamenjena vječnost ““- jedini stih bez glagola. „ plava“- simbol vječnosti. u pjes pjesmi mi je iskaz iskazan an Šimiće Šimićevv odnos odnos prema prema Bog Bogu. u. stilis stilistič tički ki ključ ključ pjesm pjesmee je vječno vječnost st brijeg brijegaa i prolazno prolaznost st čovjek čovjeka. a. začu začuđe đenje nje,, isk iskaz az doži doživl vlja jaja ja smrt smrti. i. stro strofe fe imaj imajuu razl različ ičit it broj broj sti stiho hova va i slog slogov ova. a. jedn jednaa od stils stilski kihh figu figura ra koje su korišt korišten enee u pjes pjesmi mi je i opko opkora rače čenj nje, e, tj. prenoš prenošen enje je jednoga stiha u slijedeći. kratke kratke rečen rečenice ice ukaz ukazuju uju na nape napetos tostt koju pjes pjesnik nik prož proživl ivljav java. a. „taj“- prijelazni oblik prema gramatičkim riječima; negativan stav, zavist. pjes pjesma ma je pisa pisana na u form formii krat kratki kihh reče rečeni nica ca.. Time Time je iska iskaza zana na napet napetos ostt koju koju pjesni pjesnik k proživljava. neke neke od kara karakt kter eris isti tika ka su i sklo sklono nost st obič obično nom m govo govoru ru i upot upotre reba ba inte interp rpun unkc kcijs ijski kihh znakova. u pjesmi pjesmi se osjeti osjeti zavist zavist prema prema brijegu brijegu.. Pjesnik Pjesnik koji koji je obični obični smrtnik smrtnik zavidi zavidi brijegu brijegu na njegovoj vječnosti, trajnosti i besmrtnosti. najva najvažn žnije ije kod kod Šimića Šimića je istaći istaći to da mu je izraz izraz maksim maksimaln alnoo sažet, sažet, jednos jednostav tavan an i ne osjeća se potreba da se još j oš nešto kaže. U ovom sažetom izrazu sve je rečeno. post postoj ojee djel djelaa koja koja snaž snažno no suge sugeri rira raju ju ostv ostvar aren enje je svog svog sadrž sadržaj ajaa u naše našem m živo životn tnom om















OBLAK DOBRIŠA CESARIĆ

U predvečerje, iznenada, Ni od kog iz dubine dubine gledan, Pojavio se ponad grada Oblak jedan. Vjetar visine ga je njiho, I on je stao da se žari, Al oči sviju ljudi bjehu Uprte u zemne stvari. I svak je išo svojim putem: Za vlašću, zlatom il za hljebom, A on –krvareći ljepotuSvojim nebom. I plovio je sve to više, Koda se kani dić do Boga; Vjetar visine ga je njiho, Vjetar visine raznio ga.















OBLAK: DOBRIŠA CESARIĆ

-

-

pjesma “Oblak “ sastoji se od četiri strofe, koje imaju po četiri stiha, dakle četiri katrena. oblak oblak je simbol simbol pjesni pjesnika ka,, umje umjetni tnika, ka, duh duhovn ovnog. og. taj je oblak oblak simb simbol ol svega svega ljudsk ljudskog, og, težnj težnjaa za ljepoto ljepotom; m; simbol simbol i pjesnik pjesnikaa i pjesme pjesme i umjetnika i umjetničkog djela. u pjesmi pjesmi je izraže izražena na misao misao da pjesnik pjesnik i ljudi ( oblak oblak i grad) grad) imaju imaju različi različite te putove putove iako žive pod istim nebom. pjesn jesnik ik izra izražžava vječ ječnu težn težnju ju život ivotaa za veli veliččinom inom i ljepo jepoto tom m ne mareć reći za ravnodušnost sredine i ljudi i za svoju sudbinu, on ide vlastitim putem pomiren s tim neskladom. taj taj obla oblakk je u biti biti sam pjesn pjesnik ik.. On je nezad nezadov ovol olja jann među međulju ljuds dski kim m odno odnosi sima ma pa se stoga osjeća izolirano i neshvaćeno. neshvaćeno. šalje šalje nam nam poruku poruku kako kako ljudi ljudi teže teže samo samo materi materija jaln lnom om,, te da se pri tom tom ne osvrću osvrću na prolaznika kao što je on. Dočarava nam svakodnevnu svakodnevnu poslovnu užurbanost koja dovodi do toga da više ne primjećujemo onoga pored sebe nego svatko gleda svoja posla. svojim putem: „ I svak je išo svojim Za vlašću, zlatom il za hljebom “ poručuje poručuje kako materijaln materijalnoo mijenja mijenja ljude ljude i da se se pri tome zanemaruje zanemaruje ono duho duhovno. vno. pjes pjesni nikk se poist poistov ovje jeću ćuje je s obla oblako kom m jer jer se smatr smatraa drug drugač ačiji ijim m od ostal ostalih ih,, smat smatra ra se umjetnikom i božanskom osobom. odijeljuje odijeljuje se se od zemal zemaljskog jskog života života kako kako bi ukaza ukazaoo na to da se tu ne osjeć osjećaa ugodno ugodno i da mu je najbitnija duhovna komponenta. Stoga ponekad voli otići u svoj svijet mašte, dići se u božanski svijet i iza sebe ostaviti sve ljudsko i zemaljsko. pjesma pjesma je pisana pisana u personi personificira ficiranom nom obliku obliku;; oblaku oblaku su su date date ljudske ljudske osobine. osobine. čitava čitava pjesma pjesma je u metafori metafori jer jer se iza oblak oblakaa zapravo zapravo krije sam pjesnik, pjesnik, umjetn umjetnik. ik. prva prva strofa: strofa: iznad iznad grada grada se poja pojavio vio oblak oblak koji koji simboli simbolizir ziraa pjesnik pjesnika, a, umjet umjetnik nikaa koji je visoko uzdignut, za razliku od onog svjetovnog što je dolje u dubini. druga druga strofa: strofa: nosilo nosilo ga ga je nešto nešto uzviš uzvišeno eno u visine visine i njihalo. njihalo. On On se time time ponosi ponosi i žari ali ali nažalost oči ljudi su uprte u svjetovne stvari. treć trećaa stro strofa fa:: pohl pohlep epaa ljudi ljudi za mate materi rija jaln lnim im stva stvarim rimaa i boga bogats tstv tvom om,, dok dok on krvar krvarii ljepotu. „krvareći ljepotu “ upućuje na teškoću umjtničkog stvaranja. „ svojim nebom“ – svojim putem. četvr četvrta ta strofa: strofa: trudio trudio se postić postićii duhovno duhovno savrš savršen enstv stvoo „uzdići „uzdići do Boga“. Boga“. Zanos Zanosio io se, uzdizao al' vjetar ga je raznio. To upućuje na prolaznost vremena i ljudi. stil pjesme pjesme je jednosta jednostavan, van, slikovit slikovit i sličan sličan obično običnom m razgovo razgovornom rnom jeziku. jeziku. „imati glavu u oblacima “ –frazem koji znači biti umišljen, u svom svijetu. u pjes pjesmi mi ima rime rime i to aba ababb koja koja dop doprin rinosi osi ritmu. ritmu. „krvareći ljepotu “- nije u duhu hrvatskog jezika. osim osim rime rime ritmu ritmu pjesm pjesmee doprin doprinosi osi i pona ponavlj vljanj anje, e, te te inverz inverzija ija.. u pjesmi pjesmi su su suprots suprotstavlj tavljene ene duho duhovne vne vrijed vrijednosti nosti i težnja težnja za za materija materijalnim lnim dobrim dobrima. a. „išo“- razgovorni stil.

















MODRA RIJEKA MAK DIZDAR Nitko ne zna gdje gdje je ona malo znano al je znano iza gore iza dola iza sedam iza osam i još huđe i još luđe preko mornih preko preko gorkih preko gloge preko preko drače preko žege preko preko stege preko slutnje preko sumnje iza devet iza deset i još dublje i još jače iza šutnje iza tmače gdje pjetlovi ne pjevaju gdje se ne zna za glas roga i još huđe i još luđe iza uma iza boga ima jedna modra rijeka široka je duboka je sto godina široka je tisuć ljeta duboka jest o duljini i ne sanjaj tma i tmuša neprebolna

















MODRA RIJEKA : MAK DIZDAR -

-

Mak Dizd Dizdar ar rodio rodio se u Stocu Stocu 1971. 1971. god. god. Prve Prve stihov stihovee napisa napisaoo je 1933. 1933. god. god. Prevođe Prevođenn je na francuski, talijanski talijanski i njemački jezik. jezik. kori korist stii arh arhai aičn čnee leks leksič ičke ke obli oblike ke.. stil mu mu je je na narativan. piše piše tužbal tužbalice ice,, pitalic pitalice, e, a koris koristi ti preda predaje je i biblij biblijske ske motiv motive. e. Modr Modraa rije rijeka ka je anto antolo logi gijsk jskaa pje pjesm sma. a. izraz „modar “= “= plav . pjes pjesma ma nem nemaa inte interp rpun unkc kcijs ijski kihh znak znakov ova. a. „ žega i stega“ nemaju semantičku vezu ali su u pjesmi skladne. narod rodni izra izrazzi u pje pjesm smi: i: „nitko ne zna“; „valja nama preko rijeke “. „tma i tmuša“- frazemi odnosno frazeološka sraslica; dolazi samo zajedno i ne može se rastaviti. sedam sedam i osam osam su su brojev brojevii u pjesmi pjesmi koji koji pretst pretstavl avljaju jaju vezu vezu s proš prošloš lošću. ću. gdje pjetlovi ne pjevaju“- glas pjetla predstavlja jednu vrstu blagostanja. „ gdje pjetlovi rije rijekka je je sim simbo boll živ život otaa. pjesni pjesnikk se se u ovo ovojj pjes pjesmi mi osla oslanja nja na narod narodni ni duh duh.. dosta dosta stih stihova ova u pjes pjesmi mi su su zapr zapravo avo narodn narodnee izrek izreke. e. ova pjesma pjesma je okrunil okrunilaa Dizdarev Dizdarev pjesni pjesničk čkii put. put. Njezina Njezina hermeti hermetično čnost st i višez višeznač načnos nost, t, njezina melodija i struktura u kojoj se ritam narodne pjesme i začuđujuća zvukovna orkestracija prepliću sa neslućenim naznakama nečega što se nagovještava privukli su brojne čitatelje. postav postavlja lja se pita pitanje nje da lili ovu pjes pjesmu mu treba treba shvati shvatiti ti kao meta metafor foruu pjesni pjesničko čkogg traganj traganjaa za tajnom svijeta, da li je to iskušenje nemogućeg ili možda pjesma upućuje na drugu obalu kao onostranost naše egzistencije. u razn raznim im verzi verzijam jamaa čest čestoo se poja pojavl vlju juju ju tiskar tiskarsk skee greške greške iako iako ju je i sam sam pjes pjesni nik k objavljivao s različitim različitim izmjenama pa je do izvornog oblika oblika teško doći. u izvorno izvornom m obliku obliku pjesma pjesma se sastoji sastoji od trinae trinaest st distiha distiha sa poseb posebno no izdvoj izdvojeni enim m stihom stihom „ ima jedna modra rijeka “. Ovaj izdvojeni stih ima sintetsku ulogu i ističe jednu od osnovnih poruka pjesme. ispj ispjev evan anaa je u prav pravil ilni nim m osme osmerci rcima ma s cenz cenzur urom om iza četvr četvrto togg slog slogaa što što pjes pjesmi mi daje ubrzan ritam narodne lirske pjesme. ritmu ove pjesm pjesmee doprinos doprinosii i velik velik broj broj dvosložn dvosložnih ih riječi riječi sa nagla naglašeni šenim m prvim slogom. slogom. akcenat akcenat ima ima veoma veoma važnu važnu ritmičku ritmičku funkciju, funkciju, ali ali nije jedini jedini nosilac nosilac ritma u pjesmi. pjesmi. susr susreć ećem emoo se sa fono fonomo moti tiva vaci cion onim im pona ponavl vlja janji njima ma i spaj spajan anje jem m rije riječi či koje koje nema nemaju ju semantičku srodnost „ žega –stega“.

















-

nema nema nikakv nikakvee interpun interpunkci kcije je osim velik velikog og početn početnog og slova slova u prvoj prvoj riječi. riječi. To ne remeti remeti osnovni smisao pjesme jer interpunkciju u dikcijskoj napetosti ispisuje sam čiataoc u svom doživljaju pjesme. naslov naslov je lingvistič lingvistički ki interesa interesantan ntan ali ali samo samo kada kada se doživ doživljava ljava unuta unutarr cijele cijele pjesme. pjesme. leksem leksem rijeka rijeka u naslov naslovuu pjesme pjesme stvorio stvorio je sa sa atributo atributom m modra modra snažn snažnuu sintagm sintagmu. u. plava plava odnosn odnosnoo modra modra boja u svojoj svojoj simbol simbolici ici označ označava ava nešto nešto izmjen izmjeničn ičnoo i nadre nadrealn alno; o; dan i noć, sve ono što uređuje ljudski život i njegovu vječnost. modra modra boja boja nije nije čist čist sinonim sinonim i označav označavaa nešto nešto dublje, dublje, tajanstve tajanstvenije, nije, zagonetn zagonetnije. ije. široka je „ sto godina široka rijeka mogla mogla bi se tumačiti tumačiti kao kao slutnja slutnja da je nešto nešto loše. loše. tisuć ljeta duboka jest “ -modra rijeka „ jest “ –morfostilem, prvo ide nenaglašeni glagolski oblik „ je“ pa onda naglašeni „ jest “. “. „ sto godina“ –normalno u duhu hrv. jez. „tisuć ljeta“- stari hrvatski jezik koji priziva jezik naših predaka. To je sintagmostilem. Pored toga ovdje imamo i antropomorfizaciju ( široka, duboka).

















UBILI SU GA CIGLAMA IVAN SLAMING Ubili su ga, ciglama: crvenim, ciglama, pod zidom, pod zidom, pod zidom. zidom. Žute mu, kosti: hlape u, iglama, a bio je, pitom i, pitom. Jedan žuti i brkati: jedan crveni, crknuti, jedan zelen, i rogat rogat ko jelen, u sjeni, pljesnivog, zida, ubili su ga, ciglama: crvenim ciglama, crvenu, mrlju su, prekrili, priglama, iz svega se, izvuko samo repić: otpuzo, pa se: uvuko, u zid, u zid, uzi, duzi.

















UBILI SU GA CIGLAMA: IVAN SLAMING -

simbolika simbolika:: - „crvenim „crvenim ciglama“ ciglama“-- simbo simboll držav državee i gradnje; gradnje; demant demant ubojstvu. ubojstvu. „ žute mu kosti“ –slabost, bolest, propast, mučenje. „ pod zidom“ – ritmički; pod udarce; pod zidom su se u Zagrebu vješali politički prijestupnici. - „ pitom“ – onaj kojeg se može hraniti; pitati. - „ jedan žut i brkati: brkati: jedan crveni crknuti crknuti“ – tko ga je ubio? Staljin i Tito. - „ zelen i rogat ko jelen“ – mlad i spreman za borbu. - „ u sjeni pljesnivog zida“ – tradicija ubijanja. - „otpuzo, pa se: uvuko, u zid -igra riječima; ništa se ne može sakriti, igra u zid, uzi, duzi .“ sa svime što je zabranjeno i što nije. - stilistički ključ pjesme je igra riječima. - „cigla“ je ključna riječ u pjesmi. - komunikacija između pjesnika i čitatelja ostvaruje se igrom riječi. - „ žute kosti“ – upućuju na mučenje i poteškoće. - „ pod zidom“ – pjesnik je živio u Zagrebu gdje se jedno naselje zove „Pod zidom“. Tu se odvijao noćni život sitnih ljudi. Ubiti nekoga pod tim zidom znači ubiti siromaha, nekog iz radničke klase. - pjesma se doima kao slika osobne tajne u jednom vremanu u kojem se o određenim temama nije smijelo govoriti. - stilistički ključ pjesme je ono po čemu je ta pjesma, pjesma. U ovom slučaju to je igra sa svim onim što je zabranjeno i što nije, ali više s onim što jest. - posebno je važno da prevodilac pronađe stilistički ključ djela kako bi u svom prijevodu sačuvao nacionalnu specifičnost djela. - pjesma se sastoji od četiri strofe, odnosno dvanaest stihova. - rima je pravilna u prvoj strofi i to abab. Pjesma u cijelosti ima nepravilnu rimu jer se smjenjuju unutarnje i vanjske rime. U drugoj strofi imamo unutarnju, a u prvoj vanjsku rimu, dok su treća i četvrta pisane slobodnim stihom. - ritmu pjesme doprinose i interpunkcvijski znakovi, te ponavljanje određenih riječi, stihova i sintagmi. - u zadnjem stihu imamo igru riječi u kojoj se skriva stilistički ključ pjesme ali i poruka ove pjesme. - „ U ZID, UZID, DUZI.“ – imamo stilsku figuru asonancu ( nastaje ponavljanjem istih samoglas samoglasnika nika radi postizanj postizanjaa određeno određenogg zvuk zvukovno ovnogg ugođ ugođaja aja ili glasovnih glasovnih efekata) efekata),, ali i



















TVRĐAVA KOJA SE NE PREDAJE JURE KAŠTELAN Ja sam tvrđava sa jedinom zastavom srca. Nevidljivi bedemi sazidani sazidani od rana. Uspavankom odolijevam najezdama. Preobražen u oklopu sna. Na svim kulama bdiju bdiju izvidnice, a na obali skrivene brodice od trske i tamarisa. Vjetrokazi gledaju gvozdene daleke vojske gdje bruse strelice, uljem mažu bedra i mišiće i propinju se na zlim konjima od kositra i vatre. Mostovi su dignuti i neodoljiva brzica brani prilaze. A u svitanje nestaje mjesec i javlja se nepomućeno nepomućeno sunce. Ja sam tvrđava sa jedinom zastavom srca. Tvrđava koja se ne predaje. Ne predaju se mrtvi mrtvi oslobođeni svojih čula. čula. Ne predaju se munje munje u brzom letu. Ne predaju se živi živi sa draguljima očiju. Utvrde se predaju, ali ne ova od sna. Same se daju i same otimaju. Ja sam tvrđava sa jedinom zastavom srca.

















TVRĐAVA KOJA SE NE PREDAJE: JURE KAŠTELAN -

-

-

pjes pjesm ma je je obj objav avlj ljen enaa u zbir zbirci ci Biti ili ne. napisana napisana je takozv takozvanim anim slobo slobodnim dnim stihom stihom.. Stihovi Stihovi nisu složeni složeni po načel načeluu ponavlja ponavljanja nja nekog stalnog uzorka određenog brojem slogova ili naglasaka, nego se međusobno uveliko razlikuju. neki neki stihovi stihovi podsjeć podsjećaju aju na dvanaes dvanaester terce ce,, četrn četrnaes aester terce ce,, šesna šesnaest esterc erce, e, neki na ritam biblijskih psalama, psalama, a u pjesmi također također imamo i velik broj trpnih pridjeva. pridjeva. ritam ritam pjesm pjesmee je polag polagan, an, javl javlja ja se ispre isprekid kidano anost st i uspore usporenos nost. t. ono ono što što je najda najdalj ljee čini čini se najb najbli liži žim, m, pa ono ono što što se najt najtež ežee vidi vidi,, vidi vidi se zapr zaprav avoo najbolje. prvi prvi se stih stih tri puta puta ponav ponavlja lja,, a tri tri stiha stiha pri kraju kraju pjesm pjesmee pove poveza zana na su, su, a ujed ujedno no i razdvojena anaforom koja se sastoji u ponavljanju početnih riječi. goto gotovo vo svi stiho stihovi vi su završ završne ne rečen rečenic icee i stan stanke ke među među njim njimaa ne proiz proizil ilaz azee samo samo iz njihove stihovne nego i rečenične organizacije. stihov stihovii su različ različite ite dužin dužinee i pjesma pjesma nije nije orga organiz nizira irana na u strofa strofama ma.. završni završni stih stih je pono ponovljen vljenii početni početni stih stih i ritmičk ritmičkii to daje daje dojam dojam neke neke vrste vrste kraja, kraja, gotovo gotovo zaključka. kula kula i tvrđ tvrđav avaa u najš najšir irem em smis smislu lu upuć upućuj ujuu na uzdi uzdiza zanj nje. e. Na temel temelju ju zakl zaklju jučk čkaa i pretpostavki možemo zaključiti da se radi o pjesnicima. Tvrđava pretstavlja i obrambeni stav i izolaciju, a kula oholost, nastojanje da se uzdignemo do neba („Babilonska kula“). uz „Tvrđavu koja se ne predaje “ lako je povezati stih „ Utvrde se ne predaju, ali ne ove od sna “ iz svega bi se mogla izvesti dosta jednostavna, donekle romantična poruka: pjesnici pjesnici se odvajaju od svijeta svijeta u neosvojive tvrđave, tvrđave, izgrađene izgrađene od sna i mašte mašte i nikada se neće predati, ma koliko ih opsjedala trivijalna i često nasilna svakidašnjica. ono što što je doslo doslovce vce izreč izrečeno eno ne može može se lako lako i jednos jednostavn tavnoo opisati opisati običnim običnim jezikom. jezikom.

















ADIEU VLADIMIR VIDRIĆ O moja je leđa lagano Kucnula mandolina I moj se kaput raskrio. Purpurna pomrčina Moje je vjeđe prekrila Od sunca, vjetra i vina. A moja se ruka ganula Koja pjesmice sklada, Svijetlu je suze utrla Što mi sa zjena pada. -Tako silazim, gospojo, Stubama tvojega grada.

















ADIEU: VLADIMIR VIDRIĆ -

„adieu“ – oproštaj trubadura s dragom; bol rastanka; nejasna slutnja da je silaženje nepovratno. prva dva stiha stiha su u metafo metafori; ri; kucnuo kucnuo je posljednj posljednjii čas ili je sudbi sudbina na zakuca zakucala la na vrata vrata.. „raskrio“ – u značenju otvoriti nešto što je bilo prikriveno. „ purpurna pomrčina “ – dramatičan događaj. Povezuje plavo i crveno – krv i nebesko plavetnilo; dušu i tjelo. tjelo. „ od sunca, vjetra i vina “ – božanska krv spasa ali i ludilo orgija. Vjetar je glasnik bogova. On donosi donosi kišu ali i oluju. Sunce Sunce je svjetlo života. života. Stubamaa tvojeg tvojegaa grada grada“ – u poslj osljed ednnja dva dva stih stihaa pjesn jesnik ik nagla glašav šava tra trajan janje. je.“ Stubam prenošenje značenja značenja ( grad u kojem kojem si ti). Karakteristika ljubavne ljubavne lirike. velik velikim im broje brojem m glago glagola la u pjesmi pjesmi post postiže iže se dina dinamič mičnos nost. t. „ purpurna“- grimiz, crvenoljubičasta, kraljevska boja. ovo ovo je oproš oprošta tajn jnaa pjes pjesma ma u zbirc zbirci, i, oprošt oproštaj ajna na pjesm pjesmaa od svije svijeta ta i živo života ta.. Ljub Ljubav avni ni rastanak trubadura. pjes pjesm ma se sast sastooji od dvij dvijee stro strofe fe.. Stro Strofe fe imaj imajuu po šest šest stih stihov ova. a. Četi Četiri ri reče rečeni nice ce pretstavljaju četiri slike. U 1., 2. i 3. rečenici rečenici prikazano je djelovanje, djelovanje, a u 4. silaženje. silaženje. fabulu fabulu čini čini sukce sukcesiv sivno no ili simulati simulativno vno zbivan zbivanje. je. U simbol simboličn ičnom om značenj značenjuu fabula fabularni rni slijed gubi značenje ali i ljubav. mandolin mandolinaa simboliz simbolizira ira umjetn umjetnost ost („ („ dodir dodir umjetn umjetnosti“ osti“); ); razodje razodjeva va i ogoljuje ogoljuje.. opijen opijenost ost purpu purpurno rnom m pomrčin pomrčinom om nosi nosi opasnos opasnost; t; predava predavanje nje onome onome što glazb glazbaa može izazvati. Iduća strofa priziva pjesništvo. Opći ton nije previše vedar. „ silazim“ –ključna riječ; opreka penjanju, puna simbolike. dva se se temeljn temeljnaa iskustv iskustvaa sažima sažimaju ju u pjesmi pjesmi i prepli prepliću ću s motivom motivom ljudsk ljudskog og rastan rastanka ka.. Iskustvo pjesnikove sudbine i iskustvo o tome kako se jedino prave pjesme mogu

















-

treb trebaa napo napome menu nuti ti da u pjes pjesmi mi ima ima dost dostaa glag glagol ola: a: kucn kucnut uti, i, rask raskri riti ti,, prek prekrit riti, i, ganu ganuti ti,, skladati, utrti, padati, silaziti – što svakako upozorava na svojevrsnu dinamiku, a time daka dakako ko i na važn važnos ostt zbiv zbivan anja ja.. Ak Akoo razm razmot otrim rimoo znač značen enje je tih tih glag glagol olaa u pjes pjesmi mi primjećujemo da mnogo toga nije čak ni okvirno jednoznačno odeđeno. Iako su sve riječi u pjesmi važne i nezamjenjive, čini se da je „silaženje“ jedna nit vodilja prema nagađanjima o smrti i opraštanju sa životom. Vidrićeva pjesma ne pripovjeda nikakvu nedovršenu nostalgičnum priču nego naprosto red riječi i slika u kojima se istodobno pojavljuju doslovan i prenesen smisao, što će reći da se javlja takav način govora, u kakvom, doduše, nije sve moguće, ali je mnogo toga otvoreno.



















SADA ZNATI VESELKO KOROMAN Kriv da nisam, Biokovo. Što mi vrijedi? Kad je večer, more s juga, kao nekad, u davnini. Teško meni koji imam, od početka lice nježno, uza nj dušu. Spomen Božji. Puno teže nego tebi bez njih što si. Goro stara. Ostavio davno jesam sina jednog za kim čeznem. Na sjeveru, iza brda, brda, gdje su vrazi. vrazi. Bilje mlado. S onom ženom što ga rodi jek visina dok se čuo, čuo, poput snijega,

















SADA ZNATI: VESELKO KOROMAN -

„ sada“ – vremanski određen prilog u naslovu pjesme. „ more s juga“ – južina, ludilo. „ Bilje mlado.“ – mladi život. „Gavran kleti .“ i „Goro stara.“ – usmena predaja, usmeno narodno stvaralaštvo. „crne riječi“ – smrt. „ po toj zemlji...“ – nema bliskosti. „ Nekoj Bosni“ – sintagma; negativan naboj. pjesni pjesnikk je boravio boravio u Makars Makarskoj koj u izbje izbjegli glištv štvuu za vrijeme vrijeme rata, rata, a sin i suprug suprugaa ostali ostali su u Sarajevu. pjes pjesma ma se sast sastoj ojii od od deve devett stro strofa fa.. strofe strofe su tercine, tercine, imaju imaju po tri tri stiha, stiha, a stihovi stihovi su osmerci osmerci i jedanaest jedanaesterci erci.. pjesni pjesnikk se oslanj oslanjaa na tradic tradiciju iju,, predaj predajee i naro narodni dni jezik. jezik. pjesni pjesnikk razgov razgovara ara s brijeg brijegom om,, s Biokovo Biokovom, m, što znač značii da je usamlj usamljen en i da nema nema s kim razgovarati. „ Kriv da nisam“ – ne vrijedi mu je li kriv ili prav kad je večer i južina (ludilo). Inverzija, normalno je: „ da nisam kriv .“ To je sintakstostilem. Iskazan je vapaj za nečim, žaljenje za domovinom, krivica, greška.

















KAD BUDEM VELIK KAO MRAV ANĐELKO VULETIĆ Kad budem velik kao mrav Gradiću kuću od svoje muke Imaću svoje polje i svoje trave I kišu od svog znoja i svojih ruku I niko mi jamu pod nogama kopati neće Kad budem velik kao mrav Biću svoj vojnik i svoj putnik I svaki će mi štit

















KAD BUDEM VELIK KAO MRAV: ANĐELKO VULETIĆ -

„budem“ –upotreba glagola biti upućuje na fenomen postojanja. „velik “ – imenici daje dublji smisao. pjesni pjesnikov kovaa uspored usporedba ba s mravom mravom u prvom prvom stihu stihu stvara stvara dojam pjesni pjesnikov kovee nesigurn nesigurnost osti; i; nezadovoljstvo nezadovoljstvo svijetom u kojem živi. nema nema kuć kućuu od od svoj svojee muk mukee ni od od svo svoga ga rad rada. a. „mrav“ – simbol radišnosti, ali i male sićušne životinje koju svatko može zgaziti i uništiti. „nitko mi jamu pod nogama kopati neće “ – frazem; svatko svakome kopa jamu pod nogama, čovjek je prema čovjeku nečovjek. u pet petoj oj stro strofi fi imam imamoo ana anafo foru ru.. „ sudnji dan“ – Biblijski motiv. stilis stilistič tički ki ključ ključ pjes pjesme me su su konot konotati ativne vne pres presupo upozic zicije ije.. stilističk stilističkii ključ pjesme pjesme je ono ono po čemu čemu pjesma pjesma postaje postaje pjesma pjesma,, recepcija recepcija kod čitatel čitatelja. ja. razgovorni st stil. kono onotati tativvno zna značen čenje. je. tekstu tekstualn alnaa gramatik gramatikaa- rečenic rečenicaa nije gornja gornja granic granicaa sintakse sintakse,, nego se ona prote proteže že do cijelog odlomka ili opusa djela; razumijevanje rečenice iz konteksta.

















KRAVA NA OREHU MIROSLAV KRLEŽA

Krava na orehu cirkva v mehu. Pozboj v zobunu, kak kusa v čunu.

Na pričesti štriga v žepu figa. Muha v vreloj kaši, Roda na maši.



















KRAVA NA OREHU: MIROSLAV KRLEŽA -

Mirosl Miroslav av Krlež Krležaa bio je proza prozaik. ik. Pjesm Pjesmaa možda možda i nema nema pravog pravog naslo naslova, va, za nasl naslov ov je uzet prvi stih. izvr izvrnu nutt smis smisao ao;; izvr izvrnu nutt svije svijett na temat tematsk skoj oj razi razini ni mani maniriz rizma ma.. Pjes Pjesma ma je pisa pisana na na kajkavskom dijalektu. „krava“ – hraniteljica; „ cirkva v mehu“= crkva u mjehu, povukla se sama u sebe; „ pozboj v zobunu“=zmaj u kaputu; što će zmaju kaput? Može biti netko iz naše stvarnosti; „kak kusa v čunu “=kao kuja u čamcu; humoristično; kuja je smještena na sredini čamca u pokušaju da održi ravnotežu u čamcu; „ na pričesti štriga“ =na pričesti

















ĆUK TIN UJEVIĆ Um na mjesecu putuje, mi smo mjesečari

















ĆUK: TIN UJEVIĆ -

„ćuk “ – noćna ptica. Ćuk=sova je simbol mudrosti, ali u grčkoj mitologiji sve više simbol smrti i tuge. „um na mjesecu putuje “ – gubitak razuma, putovanje uma analogno unutarnjem ustrojstvu svemira, ( „zbogom pameti“). pjesm pjesmaa ima dvij dvijee strofe strofe.. Prva Prva ima ima od 6 do do 10 slog slogova ova,, a druga druga 1 do do 4. sunc unce je je sim simbo boll živ život otaa. „um“ – ni konotativno ni denotativno značenje ne pripada fizičkom svijetu. u trasnsu“ – trans=izvan, izvan nečega.

















UTJEHA KOSE ANTUN GUSTAV MATOŠ Gledo sam te sinoć. U snu. Tužnu. Mrtvu. U dvorani kobnoj, u idili cvijeća,

















UTJEHA KOSE: ANTUN GUSTAV MATOŠ -

narod narodna na izre izreka: ka: „Ko „Kosu su reže, reže, pa vinogr vinograd ad steže steže“. “. „utjeha“ – utješiti nekoga, pružiti mu duševni mir; u fizičkom smislu – učiniti nekoga tihim; „kosa“ – simbol života; „ gledo“ –razgovorni stil. Ovo je fonostilem. „pjesnik „pjesnik u snu“ – ako se odnosi odnosi na na njega; njega; „osoba „osoba koju koju gleda gleda u snu“ – ako se odnosi odnosi na na nju. „U snu. Tužnu. Mrtvu. “ – znanstveni stil, činjenice, elipse, sažetak u izrazu. „dvorana kobna “ = mrtvačnica, kob=sudbina, semantostilem. Najbliža riječ kobi je sudbina. U toj dvorani nije kraj iako je kobna. „ idili cvijeća“ – život koji i dalje



































„LJUBAV“ : ANTUN BRANKO ŠIMIĆ

















NE NADAJ SE

















„NE NADAJ SE“: SLAVKO MIHALIĆ

















PRED VEČER





























































































































Interpretacija pjesama - vjezbe za Stilistiku

Recommend Documents